Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
ZBORNIK 14
ZBORNIK 14
H I S T O R I J S K I ARHIV U KARLOVCU
Redakcija P E T A R B A B I C PEPA, general pukovnik, narodni heroj DUAN BOKAN, dipl. pravnik DANILO DAMJANOVI, general major, narodni heroj Dr PERO DAMJANOVI OKO JOVANl, general pukovnik, narodni heroj S A V K A KALINI ORE KUGA, dipl. ekonomista MIO MEDI MILAN I. OBRADOVI, pukovnik SIMO R A J I . dipl. pravnik DUAN RAETA RADE REPAC RADICA, pukovnik MILAN IJAN, general major, narodni heroj G O J K O VEZMAR, profesor B O J A VOJVODlC Dr URO ZATEZALO MILAN E E L J , general pukovnik, narodni heroj
KOTAR
DONJI LAPAC
U NARODNOOSLOBODILAKOM RATU 1941-1945.
KARLOVAC
1985.
KNJIGU IZDAJEMO U AST 27. JULA 1941. GODINE DANA USTANKA NARODA SR HRVATSKE I 40-GODINJICE OSLOBOENJA JUGOSLAVIJE OD FAIZMA
Predgovor
Lika je bila jedno od prvih i, u toku itavog rata, najaktivnijih arita NOR-a u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Upravo u Srbu, u kotaru donjolapakom, poeo je masovni narodni ustanak, 27. jula 1941. godine, a taj datum je proglaen za Dan ustanika naroda Hrvatske. Taj masovni ustanak proirio se za nekoliko dana na veinu drugih kotara Like i u sjevernu Dalmaciju, te iz temelja uzdrmao, zajedno sa ustankom u Bosanskoj krajini, novu faistiku tvorevinu, Nezavisnu Dravu Hrvatsku, koja se pokazala slaba i nedorasla da ustanak ugui, ve je bila prisiljena da trai pomo od faistike Italije. Ustanak u Srbu otpoeli su komunisti Srba i okoline, povezani s komunistima u Bosanskoj krajini, ali ne i sa lapakom partijskom organizacijom, koja se nije snala u tome momentu i bila nepripremljena za ustanak i oru,anu borbu. O n a je zateena u oekivanju poziva od likog i hrvatskog partijskog rukovodstva, koja su smatrala da jo nisu stvoreni uslovi za otpoinjanje openarodne oruane borbe. Komunisti Srba uspostavili su partijsku vezu sa Sreskim komitetom KPJ za Bosansko G r a h o v o u Drvaru i u tijesnoj koordinaciji sa njim, otpoeli oruanu borbu. Kasnije je tab gerilskih odreda za Bosansko G r a h o v o i okolinu, odnosno tab Drvarske brigade, koji je formiran na inicijativu M a r k a Orekovia Krntije, lana CK KPJ i KPH, rukovodio ustankom u Bosanskoj krajini i Lici. tab bataljona gerilskih odreda u Donjem Lapcu, rukovodio je oruanom borbom u itavoj Lici. Tu je, od konca jula do poetka oktobra, bio centar oruane borbe u Hrvatskoj. U Srbu je 27. jula 1941. izbio masovni narodni ustanak, iako u kotaru donjolapakom progresivna revolucionarna svijest naroda nije bila iznad ostalih krajeva Like i Hrvatske, a lapaka partijska organizacija, neposredno pred ustanak brojala je samo etiri lana, spadala je meu najmalobrojnije i najslabije u Lici. Ima vie razloga zato je ipak ustanak najprije otpoeo i razvio se u donjolapakom kotaru, od kojih su najznaajniji: prvo, jasno i vrsto opredjeljenje CK KPJ i Tita na ustanak i oruanu borbu, koje je Sreski komitet KPJ za Bosansko G r a h o v o u Drvaru vjerno prenio do ikomunista i najprogresivnijih ljudi u narodu; 7
drugo, odlune i blagovremene pripreme naroda koje je izvrio Revolucionarni odbor u Srbu, i tree odluan rad i dobre pripreme to ih je pravovremeno vrio Revolucionarni o d b o r i ostali napredni ljudi. Sve je to doprinijelo da narod prihvati poziv KPJ na oruanu borbu kao jedinu alternativu za svoj opstanak. O d r e e n i nesklad izmeu svijesti naroda kotara donjolapakog, s jedne strane, i ciljeva i zadataka narodnooslobodilakog pokreta, s druge strane, raala je odreene politike slabosti, koje su s pravom otro ocijenjene i osuene od likog i hrvatskog partijskog rukovodstva, kao uticaj velikosrpske i etnike reakcije na ustanike mase. Takav uticaj je stvarno postojao i predstavljao je veliku opasnost za pravilan razvoj oruanog pokreta zbog objektivnih uslova i nerazvijenosti subjektivnih progresivnih snaga u kotaru, godine i zavrava se talijanskom okupacijom Donjeg Lapca 12. oktobra 1941. godine, odluno i energino angairao i pruio konkretnu pomo kotaru donjolapakom na jaanju i uvrivanju partijskih organizacija, podizanju svijesti naroda na nivo zadataka datog politikog trenutka, kada su postignuti uspjesi u borbi sa talijanskim okupatorom, u emu su borci iz kotara donjolapakog o d i g r a l i znaajnu ulogu, slijedilo je masovno uee naroda kotara d o n j o l a p a k o g u odsudnim borbama sa talijanskim okupatorom. Radi lakeg razumijevanja d o g a a j a koji se u Zborniku opisuju itav N O R u kotaru donjolapakom moemo podijeliti u pet perioda, koji se meusobno bitno razlikuju i razliitog su trajanja. Prvi period poinje masovnim narodnim ustankom u Srbu, 27. jula 1941. godine i zavrava se talijanskom okupacijom Donjeg Lapcal 2. oktobra 1941. Traje dva i po mjeseca. O v a j period karakteriu slijedei d o g a a j i : masovni oruani ustanak, prve borbe oko Kaldrme, na Srbskom klancu, na Breinama, osloboenje Donjeg Lapca kao prvog kotarskog mjesta 29. jula 1941. i osloboenje itavog kotara u prvih sedam dana ustanka. Zatim, 19. augusta 1941. godine razbijena je u Pitalskoj drai ustako-domobranska grupacija generala Lukia, koja je pokuala da ugui ustanak. Neprijatelju su naneseni gubici od 200 mrtvih, ranjenih i zarobljenih, to je bila najvea vojnika pobjeda partizana Hrvatske u 1941. godini. U ovom periodu f o r m i r a n je Lapaki bataljon, kao prvi bataljon u Hrvatskoj, sastavljen od boraca iz srbske i lapake opine, iji je tab predstavljao vojno rukovodstvo za Liku. Drugi period poinje ulaskom talijanskih snaga u Donji Lapac 12. oktobra 1941. godine i traje do drugog osloboenja Donjeg Lapca, 27. februara 1942. godine, dakle svega etiri i po mjeseca. O v a j period predstavlja nazadak u odnosu na dotad voene oruane borbe, ali je ispunjen intenzivnim politikim radom, borbom za svijest i opredjeljenje naroda izmeu Talijana i etnika s jedne, i partizana s druge strane. Izvrena je vojna analiza dota-
ISPRAVAK Na str. 8, u pasusu 1, umjesto postojeeg teksta u 8. redu treba da pie: Kada se OK KPH za Liku, uz pomo CK KPH, od poetka septembra 1941. . . .
danjih iskustava i reorganizovane su vojne jedinice: stvoren je, 29. XI 1941. godine, prvi pokretni partizanski bataljon u Hrvatskoj, Bataljon Marko Orekovi, i reorganizovan Lapalci bataljon, koji je u to vrijeme bio najbrojnija i najbolje naoruana jedinica u Lici i Hrvatskoj. Obnovljena je i omasovljena partijska organizacija u kotaru, formirani organi nove narodne vlasti, osim kotarskog N O O , omasovljen SKOJ i formirani Srgani AF2. Istovremeno je razbijen pokuaj etnika da formiraju svoj puk (Puk Kralja Petra II), koji je formiran na papiru. Imao je samo tab i nekoliko desetina boraca. Osim toga u tome periodu je izvrena blokada snabdijevanja talijanske vojske ivotnim namirnicama. Trei period poinje napadom na talijanski garnizon Donji Lapac, 27. februara 1942. godine i zauzimanjem toga prvog veeg utvrenog uporita Talijana u Lici i traje do poetka septembra 1943. godine, kada su Nijemci ponovo okupirali kotar. O v a j period traje godinu i po dana. Po osloboenju Donjeg Lapca, a krajem marta 1942. i Srba, bio je ponovo osloboen cijeli donjolapaki kotar. Nastao je period kada DonjK Lapac postaje centar slobodne teritorije u Hrvatskoj. U njemu se jedno vrijeme nalazi CK KPH, Glavni tab N O V Hrvatske, tab Like grupe partizanskih odreda i OK KPH za Liku. Na toj teritoriji razvija se intenzivan politiki, vojni i kulturni ivot. Vri se obuka omladinskih jedinica. Najznaajniji d o g a a j u ovom periodu, koji ima iri jugoslovenski znaaj, je razbijanje talijanske divizije Sasari, u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, njeno unitenje od strane este like i Osme kordunake divizije, zajedno sa narodom lapake doline, kada je ubijeno ili zarobljeno preko 4.100 faistikih vojnika. U ovom periodu formirani su u Lici tri like brigade i svrstane u estu liku udarnu diviziju (kasnije 6. proleterska divizija Nikola Tesla), u emu je aktivno uestvovao i narod kotara donjolapakog i njegove organizacije NOP-a, jer su dva njegova bataljona svrstana u 1. i 2. brigadu i jedan bataljon u Liki partizanski odred. etvrti period poinje okupacijom kotara od strane njemakih snaga, poslije uporne obrane 6. like divizije kod Kulen Vakufa i Drenovae, poetkom septembra 1943. godine, i traje do marta 1945. godine, kada je kotar definitivno osloboen. O v a j period je vremenski najdui, traje 18 mjeseci. U ovom periodu Nijemci su drali komunikaciju Biha Donji Lapac Knin, koja prolazi kroz centar izduene teritorije kotara, a koja je za Nijemce imala strategijski znaaj, jer je povezivala njihove snage na jadranskoj o b a l i s onim u unutranjosti zemlje. Nijemci aktiviraju i podravaju etnike, njih 500 u 1944. godini, koji takoe uestvuju u odbrani komunikacije. O v o je period velikih vojnikih i politikih p o b j e d a : Drugo zasjedanje A V N O J - a , formiranje Nacionalnog komiteta, osloboenje Srbije i Beograda i pripreme za definitivno osloboenje zemlje. Kotar Donji Lapac ivi u te-
kim uslovima okupacije, ali u njemu postoji narodna vlast, antifaistike organizacije i narod, koji je u svojoj ogromnoj veini opredijeljen za N O R i socijalistiku revoluciju, dok se istovremeno borci iz d o n j o l a p a k o g kotara bore gotovo u svim krajevima Jugoslavije, u sastavu 6. proleterske, 35. divizije i ostalih jedinica N O V J . Posljednji period, traje od marta 1945. godine do konca rata, manje od dva mjeseca. U njemu je definitivno osloboen kotar od strane jedinica etvrte Jugoslavenske armije, sa kojima je narod aktivno suraivao. To je period potpunog osloboenja zemlje, priprema i poetak radova na izgradnji i obnovi zemlje. Zbornik Kotar Donji Lapac u narodnooslobodilakom ratu 19411945. izaao je iz tampe tek nakon 40 godina od osloboenja, ali dobro je da se i sada pojavio. Svi uesnici rata e ga prihvatiti i obradovae mu se kao ratnom drugu. U njemu e nai mnogo svojih drugova i bliskih saradnika. Sigurno e, kao i uvijek, biti i onih koji nee biti zadovoljni s tim kako jej predstavljen njegov ui kraj i selo ili nee biti zadovoljan opisom nekog dogaaja u kome su i sami uestvovali. Meutim, ako neki kraj nije dovoljno adekvatno predstavljen, krivi su najvie uesnici koji o tome nisu dali svoje priloge. Moe biti i opravdanih primjedbi, jer svaki autor odgovara za svoj lanak. Zbog toga takve argumentovane primjedbe i nove lanke treba slati Opinskom o d b o r u Saveza boraca Donji Lapac ili Historijskom arhivu u Karlovcu, gdje e se oni sreivati i obraivati za daljnje upotpunjavanje podataka o naoj oruanoj revoluciji. A k o bude dovoljno kvalitetnih materijala, objavit e se novi Zbornik ili e se na neki drugi nain objelodaniti korisne dopune. Pravo je svakoga da svoja vienja objavi u tampi ili u posebnom izdanju. Sve ovo i drugi arhivski i objavljeni materijali bie g r a a za budue naune pregaoce da obrade autentinu historiju monografiju kotara Donji Lapac i Like u NOR-u 19411945. godine i otrgnu od zaborava najznaajnije d o g a a j e nae prolosti radi novih generacija koje u njima treba da nalaze inspiraciju za nove napore za izgradnju novog i humanijeg drutva.
Napomena
Redakcije
Zbornik radova i sjeanja Kotar Donji Lapac u NOR-u 19411945 je dvadeset trea knjiga Historijskog arhiva u Karlovcu, a etvrta kojom se obrauje tematika narodnooslobodilakog rata samo na teritoriji jednog kotara. Inicijativu za pripremu ove edicije dali su borci i narod ratnog donjolapakog kotara preko Opinskog odbora Saveza boraca NOR-a Donji Lapac, koji je jo 28. jula 1976. formirao Inicijativni odbor sastavljen od organizatora ustanka i drugih istaknutih boraca koji je pokrenuo akciju. Skuptina opine i Opinski odbor SUBNOR-a Donji Lapac sklopili su ugovor s Historijskim arhivom u Karlovcu 26. 9. 1977. koji preuzima strune i organizacione poslove na pripremanju rukopisa za knjigu. Sve poslove oko izrade koncepcije knjige, angairanja autora i brojnih saradnika za izradu radova, sjeanja i prikupljanja podataka radila je Redakcija formirana pri Historijskom arhivu u Karlovcu. Na prijedlog drutveno-politikih organizacija opine Donji Lapac, u njen sastav izabrani su: Petar Babi Pepa, Danilo Damjanovi Dani, dr Pero Damjanovi, oko Jovani, Savka Kalini, Milan Majstorovi, Milan I. Obradovi, Gojko Polovina, Simo Raji, Duan Raeta, Ilija Raeta, Milan Sijan, Gojko Vezmar, dr uro Zatezalo i Milan Zeelj. Tokom rada, zbog opsenosti poslova, Redakcija je proirena s jo pet lanova: Dor de Kuga, Duan Bokan, Mio Medi, Boja Vojvodi i Rade Repac Radia. Osim ovih u radu Redakcije su uestvovali: Jovi Damjanovi, Dragan Rodi, Milan Grbi, Rade Popovi, uro Popovi, Dragan Drai, J ovo Kenjalo, Simo Vojvodi, Stevo Pavkovi, Pajo Mrda, Nikola anak i Milan Ovuka i to u vrijeme kada su obavljali rukovodee funkcije bilo u Skuptini, Komitetu SK i SUBNOR-u opine Donji Lapac. Redakcija je radila na sjednicama, a i svaki njen lan samostalno na zadacima iste. lanovi Redakcije su za ovu knjigu predloili i angairali autore za radove i sjeanja, te okupili na ovom poslu velik broj saradnika na prikupljanju podataka na terenu, arhivima, institutima, muzejima i bibliotekama. Historijski arhiv je preko svojih strunih i naunih radnika nepre-
stano odravao vezu s autorima i saradnicima putem pisama i usmenih konsultacija dajui im sve upute za koritenje izvora i pisanje radova. Redakcija je redovno pratila tok rada autora i pomagala im putem recenzija i rasprava o pojedinim kljunim pitanjima i tako doprinosila da ti radovi to vjerodostojnije odraavaju problematiku i vremenski period koji obrauju. Naroito veliki trud je uloen u prikupljanju podataka na terenu u emu se do maksimuma angairala organizacija Saveza boraca NOR, Mjesne zajednice i prosvjetni radnici s podruja opine. Najobimnija terenska istraivanja vrena su na prikupljanju i provjeravanju podataka za popise palih boraca, rtava faistikog terora i umrlih od tifusa. Pored istraivanja na terenu za ove popise koritena je dokumentaciona grada Komisije za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njegovih pomagaa iz 1945/46. godine iz Arhiva Hrvatske, popis rtava rata iz 1964. koji se nalazi u Arhivu Jugoslavije, te drugi izvori, objavljena i neobjavljena graa, radovi i sjeanja o toj problematici. Osim toga, na terenu su prikupljeni mnogi podaci o aprilskom ratu, koliini sauvanog oruja do ustanka, te podaci o hapenjima, logorima, o radu vojno-pozadinskih organa, organa narodne vlasti i ostalih antifaistikih organizacija NOP-a, gotovo u svakom selu i zaselku donjolapakog kotara. Redakcija je na svojim sjednicama neprestano bdjela nad svakim radom i doraivala konani sadraj knjige, te dala velik doprinos u konanom oblikovanju rukopisa i karaktera ove edicije. lanovi Redakcije su ujedno bili i recenzenti radova i sjeanja objavljenih u ovoj knjizi, zavisno o pojedinanom poznavanju problematike obraene u odreenoj temi. Najvei broj radova recenzirali su: oko Jovani, Milan I. Obradovi, Milan Majstorovi, Duan Bokan i Mio Medi, dok je sva sjeanja na likove revolucije pregledao i znatan dio napisao Milan Zeelj. Kod Izrade projekta knjige za pripremu rukopisa prihvaena je koncepcija da se radi na 3 grupe radova i to: ire teme po kronolokim cjelinama, radovi i sjeanja po oblicima revolucionarne djelatnosti i radovi o razvoju NOR-a po selima. Takav nain priprema uticao je i na konano oblikovanje sadraja knjige, te je odlueno da prve dvije grupe radova uu u jedan zbornik radova i sjeanja s odreenim prilozima, a radovi o selima da se objave u narednom Zborniku, tj. kada se prikupi odgovarajua graa za sva sela biveg donjolapakog kotara. Tako se u ovoj knjizi na osnovu zakljuka Redakcije od 22. 2. 1985. godine objavljuje 41 rad ili sjeanje od 37 autora, 26 sjeanja na likove revolucije, meu kojima su i napisi o 9 narodnih heroja ovog kraja i u prilozima knjige nekoliko lanaka iz ranije prolosti kraja, popis palih boraca, rtava faistikog terora, umrlih od tifusa, 45 fotografija spomenika revolucije, 46 fotografija i drugih priloga iz vremena NOR-a, to ini knjigu cjelovitijom i dokumentarnijom.
Objavljeni radovi i sjeanja govore o svim vidovima oruane revolucije u donjolapakom kotaru od 1941. do 1945. godine: o nastanku i radu KP J u predratnom periodu i tokom narodnooslobodilakog rata, o dizanju ustanka i razvoju partizanskih jedinica, radu organa narodne vlasti, omladine, AFZ-a, o zloinima okupatora i kvislinga, o zbjegovima, partizanskim bolnicama, tifusu, razaranjima i drugom. U Zborniku prevladavaju dvije osnovne grupe radova. Prvu grupu ini pet veih preglednih radova pisanih sintetski po sistemu detaljnijih i svestranijih obrada pojedinih kronolokih cjelina. U njima su obraeni svi vaniji dogaaji i svi vidovi oruane revolucije u datom periodu, a svih pet zajedno daju historijski pregled razvoja narodnooslobodilakog rata u donjolapakom kotaru od 19411945. Druga grupa radova govori o pojedinim vidovima oruane revolucije o vojnim jedinicama i njihovim borbama, o radu omladine, AFZ-a, o radu organa narodne vlasti i drugim pitanjima koja obiljeavaju rat i revoluciju u ovom kraju. Najvei broj radova jedne i druge grupe obrauje cjelokupno podruje donjolapakog kotara kao geografsko-politike cjeline. Tek manji broj sjeanja uvrten u ovu knjigu opisuje dogaaje koji se odnose na ui teritorij i krae vremensko razdoblje. Prvi dio knjige sadri tri rada o revolucionarnoj aktivnosti organizacije Komunistike partije od njenog osnivanja 1938. do zavretka narodnooslobodilakog rata. U tom dijelu je izvrena rekonstrukcija mree organizacija po opinama i selima, te izraen poimenini popis lanova KP na podruju kotara po godinama prijema u lanstvo. Drugi dio ine etiri rada o pripremi, dizanju i razgaranju ustanka, te o njegovom razvoju i prerastanju u narodnooslobodilaki rat. U njima je dat detaljan prikaz dogaaja i itav niz novih detalja koji unose vie svjetla u dogaaje o poetku ustanka naroda Hrvatske i karakter masovnog ustanka u jugoistonoj Lici. Trei dio Zbornika ine radovi koji daju historijski pregled svih vanijih dogaaja i razvitka rata i revolucije na tlu donjolapakog kotara od 1941. do zavretka narodnooslobodilakog rata 1945. godine. Tu je dat krai presjek razvoja partizanskih jedinica i njihovih borbenih akcija na podruju kotara, rad organa narodne vlasti, organizacija AFZ-a i omladine s posebnim osvrtom na svako selo i zaselak, te na svaki period i svaki vid revolucionarne djelatnosti. Sadraj ovog dijela pokazuje sve bogatstvo i sloenost dogaaja kroz koje su morali proi borci na frontu, aktivisti NOP-a u pozadini i narod ovog kraja u periodu etverogodinjeg rata. Posebno poglavlje o tome govori period njemake okupacije donjolapakog kotara u kome se dogaaja kroz koje su morali proi borci na frontu, aktivisti NOP-a u pozanarna energija koju je u bezbroj primjera pokazao narod donjolapakog kotara.
Dalje slijede poglavlja o nastanku, razvoju i borbama partizanskih jedinica nastalih na podruju donjolapakog kotara, te o radu SKOJ-a, SMG-e, USAOH-a, AF-a, organima narodne vlasti, kao i o drugim oblicima organiziranih snaga narodne revolucije. U svim radovima ovih poglavlja dato je obilje podataka i statistikih pregleda, to e znatno doprinijeti detaljnijem izuavanju te problematike u Lici pa i znatno ire. Dio prostora ove knjige zapremaju opisi 26 likova revolucije medu kojima i 9 narodnih heroja iz ovog kraja. Tekstove o tim likovima pisali su veinom njihovi saborci koji su ih najbolje poznavali, koliko na osnovu suog sjeanja, toliko i iz prikupljenih podataka kod njihovih porodica i u arhivima. Tekstovi za narodne heroje preuzeti su iz knjige Narodni heroji Jugoslavije. Zato su opisi likova ostali neujednaeni. Za neke su uglavnom dati osnovni biografski podaci, dok su za druge dati literarniji opisi iz kojih se oiglednije oslikavanju junaka djela i revolucionarna osobina odreenog lika. Za Zbornik je napisan daleko vei broj likova revolucije s podruja donjolapakog kotara, ali u nj nisu uvrteni zbog ogranienosti prostora. Objava preostalih likova predviena je u narodnom Zborniku NOR-a po selima ovog kotara za koji je ve prikupljeno 14 radova. Posebno znaajan dio sadraja ove knjige ine prilozi Dragana Roksandia iz dalje prolosti ovih krajeva i poimenini popisi palih boraca, rtava faistkog terora i umrlih od tifusa, ljudi, ene i djeca koji su izgubili ivote tokom rata. To su za sada najistraeniji, najiscrpniji pa i najkompetentniji podaci za ljudske gubitke u toku narodnooslobodilakog rata na ovom podruju. Ovi podaci predstavljaju izuzetnu vrijednost i kao prilog historijskom istraivanju tematike NOR-a u irem smislu u Lici i Hrvatskoj, a istovremeno i kao pijetet prema palim u oruanoj revoluciji. No, i pored viegodinjeg briljivog istraivanja, mogue je, da je zbog nedostatka grae i izblijedjelih sjeanja, ostalo po koje ime i prezime palog borca, rtve terora ili umrlog od tifusa nezabiljeeno ili se kod nekih nae po neki krivi podatak. Zato Redakcija moli sve one koji to primijete da se jave i dadu dopunu ili ispravku te poalju Historijskom arhivu Karlovac, kako bi to imao u vidu u daljem radu na objavi grae i dokumenata iz NOB-e za to podruje. Svi radovi u ovom Zborniku su cjeloviti, i daju pregled za cijelo podruje kotara ili vei njegov dio, bilo da se radi o obradi neke kronoloke cjeline, bilo o obradi nekog oblika revolucionarne djelatnosti. Kao poseban prilog u Zborniku objavljujemo 48 fotografija, spomen-obiIjeja s podruja opine Donji Lapac, kazalo linih imena, kazalo geografskih pojmova i tuma skraenica. Na osnovu tako koncipiranog sadraja radova oblikovanih u ovom Zborniku, data je itaocu jasna i potpuna slika razvoja revolucije ovog kraja i to uravnoteeno po obimu za svaku godinu narodnooslobodilakog rata. Go-
tovo svi radovi su pisani na temelju izvora, konsultacija, sjeanja saboraca i vlastitog sjeanja, odnosno poznavanja tih dogaaja od strane autora kao najneposrednijih uesnika u tim zbivanjima. Samo manji broj lanaka u knjizi predstavljaju sjeanja pisana na osnovu linih doivljaja autora. Redakcija je tu izvrila samo provjeru pojedinih injenica i dopunila ih izvorima, te provjerila ih konsultacijom ostalih uesnika tih dogaaja. Redakcija se nada da e sadraj ove knjige dati itaocu irok uvid u zbivanja, razvoj NOR-a i napor koji su podnijeli borci, aktivisti i narod donjolapakog kotara u vremenu od aprilskog rata 1941. do ostvarenja slobode pod vodstvom KP J na elu s drugom Titom, maja 1945. godine. Historijski arhiv u Karlovcu i lanovi Redakcije zahvaljuju se Udruenju Saveza boraca NOR-a, rukovodstvima i aktivistima mjesnih zajednica, te Skuptini i drutveno-politikim organizacijama opine Donji Lapac i mnogim saradnicima na uspjenoj saradnji, brizi i pomoi do odricanja, kako na prikupljanju sredstava za objavljivanje knjige, tako i na organizaciji i prikupljanju podataka o ljudskim gubicima i drugim dogaajima tokom drugog svjetskog rata na podruju kotara Donji Lapac. Redakcija zahvaljuje autorima, radova i sjeanja, Skuptini opine, drutveno politikim organizacijama Donjeg Lapca, kao i brojnim saradnicima na prikupljanju podataka na terenu, te arhivima i svima koji su doprinijeli da se ovaj zadatak realizira i povodom 40-godinjice osloboenja nae zemlje objavi ova znaajna publikacija iz vremena nae oruane revolucije. U ime pokretaa inicijative za pisanje ove knjige Redakcija se zahvaljuje radnicima Historijskog arhiva u Karlovcu i lanovima Savjeta Arhiva koji su uestvovali u pripremi rukopisa za tampu.
Nikola
Vidakovi
Za historiju opine Donji apac znaajna je 1938. godina, jer je tada i formalno osnovana ilegalna partijska elija kao sastavni dio Komunistike partije Jugoslavije. Tome dogaaju prethodilo je nekoliko godina politike aktivnosti grupe ljudi iji je politiki rad imao mnoga obiljeja pripadnosti naprednim ravolucionarnim snagama. Kad se promatra geneza revolucije u ovom kraju, nije presmjelo ustvrditi, da je njezin embrio produkt kazivanja o oktobarskoj revoluciji u tadanjoj Rusiji, to su ga donijeli domai ljudi koji su kao austrijski vojnici u prvom svjetskom ratu bili zarobljeni ili su prebjegli na rusko tlo. Po povratku svojim kuama neki od njih su bili oduevljeni dojmovima, koje su na njih ostavila revolucionarna zbivanja u Rusiji. Meu tim ljudima posebno se isticao Milo Zuni iz Donjeg Lapca. On je tokom 19191920. boravio kod svoje kue, a zatim se vratio u S S S R . Milo je bio aktivni uesnik u oktobarskoj revoluciji. Njegovo pripovijedanje nailazilo je na plodno tlo osobito kod njegovog mlaeg brata Peje Zunia iz Donjeg Lapca. Pejo se oduevio za revoluciju pa je od tada u svakoj prigodi prepriavao ono to je saznao od Miloa. Budui da se na mravoj likoj zemlji teko vezivao kraj s krajem, Pejo Zuni je, kao i mnogi drugi, iao trbuhom za kruhom irom Jugoslavije, a oko 1930. godine odlazi na rad u Francusku, odakle sa nakon nekoliko godina vratio kui u Donji Lapac. Neto kasnije vratio se iz Kanade, gdje je na radu bio i Stevo Dragievi iz Birovae. Oni su u inozemstvu doli u doticaj s partijskim aktivistima, upoznali su se s radom Partije i, sudjelujui u partijskim akcijama, stekli izvjesno iskustvo u politikom i sindikalnom radu. Godine 1931. osnovan je u Donjem Lapcu Sportski klub Ozeblin, a neto ranije i Tamburaki zbor. Bio sam jedan od osnivaa Ozeblina. U toku nekoliko godina postojanja ovih organizacija izrasla je unutar njih grupa mladia koja je kritiki gledala na drutvena zbivanja. Iz knjinice osnovne kole posuivali smo knjige. Tako smo doli i do neto naprednije literature. Kada se iz Francuske vratio Pejo Zuni, naa grupa se brzo s njim sprijateljila, a malo kasnije i sa Stevom Dragieviem. Formirana je grupa u kojoj su uz Zunia i Dragievia bili: Nikola Vidakovi, Mile Kosanovi, Stevo Kosanovi i Stevo Baji svi iz Donjeg Lapca. Zuni je u Francuskoj shvatio osnovne pojmove o revoluciji i Komunistikoj partiji, pa je mogao ideju o socijalizmu relativno uspjeno propagirati. To se moe rei i za Stevu Dragievia. Oni se nisu busali u prsa da su komunisti, ali to nisu ni skrivali, naroito Pejo Zuni, koji je bio otvoreniji. On je bio zaista uvjereni komunist, ali on je to
2 DONJI LAPAC
17
bio sam za sebe, izolirano i bez veze s Komunistikom partijom. Aktivnost nae grupe, u kojoj je Zuniu spontano priznavana vodea uloga, sastojala se u bagateliziranju tadanjih vlasti, populariziranju Sovjetskog Saveza i pronalaenju i itanju napredne literature i novina. Ali, to je bila vrtnja u krugu, pa smo esto razmiljali na koji bismo nain uspostavili vezu s ilegalnom komunistikom partijom. Saznali smo za Gojka Polovinu iz Dobrosela koji je inae studirao pravo na fakultetu u Beogradu. Kad je dolazio kui, donosio je Polovina raznovrsnu revolucionarnu literaturu, koja je preko njegovog brata Nikole dolazila i do nae grupe. U cilju vreg povezivanja, a pretpostavljajui da je Gojko povezan s Partijom, krenuli smo Zuni i ja u Dobroselo da se s njim upoznamo. Mislim da je to bilo u ljetu 1934. godine. Gojku smo rekli da bismo se eljeli povezati sa ilegalnom KP, pa oekujemo da e nam on u tome pomoi. Od njega smo uli mnogo o Sovjetskom Savezu, o Partiji i revoluciji, to je za nas bilo novo i nepoznato. Dao nam je i pisane materijale, obeao da e nam ih i ubudue davati. Dogovorili smo se da emo stalno saraivati u politikim akcijama. Od tada smo, s manjim prekidima, s Gojkom saraivali. Bio nam je od velike pomoi. Sjeam se da smo od njega dobili, pored ostalog, i Historiju Svesavezne komunistike partije (boljevika). U meuvremenu u nau grupu se ukljuila Bosa Dimi, 1 uiteljica iz Donjeg Lapca. Njen dolazak je ojaao nau grupu ne samo brojano nego i kvalitetno. Bolje od nas je vladala marksistikom teorijom, a dolazila je i do revolucionarne literature. Povezala nas je s Jakovom Blaeviem i Nedeljkom Zakulom, koji su u Donji Lapac dolazili na sudske rasprave kao predstavnici advokatske kancelarije Bogdana Brujia iz Gospia. Bio je to novi i znaajan momenat u naem ideolokom uzdizanju i sve snanijem vezivanju za Komunistiku partiju. Na je rad postajao sve bogatiji i sadrajniji. Naa grupa je dobivala sve izrazitiju fizionomiju partijske organizacije. Od grupe su se udaljili Stevo Baji i Stevo Kosanovi. Kosanovi je kasnije stupio u policijsku slubu u Zagrebu, ali nas nikada nije potkazao policiji iako mu je na rad bio poznat. Zahvaljujui pomoi to smo je imali od Gojka Polovine i od Jakova Blaevia, znali smo se ispravno orijentirati. Nauili smo, kako se treba postaviti prema reimskim strankama, kakav je odnos KP prema Udruenoj opoziciji. Uspjeno smo u narodu raskrinkavali faistiko istupanje Haerinih borbaa. Aktivnost nae grupe sve je vie dobivala ideoloko-partijski sadraj. Meu nama se razvilo vrsto prijateljstvo i iskreno drugarstvo. Osjeali smo se komunistima i smatrali elijom KP Jugoslavije. Takvima su nas smatrali i tako su se prema nama odnosili Gojko Polovina, Jakov Blaevi i Nedeljko Zakula. Ostalo je samo da nam netko kae da smo dobili status elije Komunistike partije. U Donji Lapac 1938. doli su Martin Franeki i Sran Bruji. Odran je sastanak na kojem su bili: Pejo Zuni, Bosa Smiljani-Dimi, Stevo Dragievi i ja. Nakon to je Martin Franeki ukazao kakav mora biti lan Partije i na koji nain e se odravati veza, konstatirao je da je osnovana elija KP Jugoslavije u Donjem Lapcu. Za sekretara odredio je Peju Zunia istiui njegova iskustva iz Francuske, to smo mi prihvatili. Ustanovljeni su kanali za vezu s Mjesnim komitetom u Gospiu. Jedna veza je ila preko Stevine Cvjetianina-Cekljuna i Mite Dimitrijevia u Visuu i
1 Sestra narodnog heroja Nae Dimi.
dalje preko Udbine u Gospiu, a druga preko Gojka Polovine 2 i Nikole Krajnovia u Graacu. Ovaj dogaaj dao je snaan impuls naoj politikoj aktivnosti. Redovno su dolazili partijski materijali i partijske novine. Od literature primali smo Proleter, Srp i eki, Istoriju Svesavezne KP-boljevika, Politiki vjesnik i Seljaku misao. Neki od nas bili su pretplaeni na tjedne listove: Nae novine, Odjek i Pregled, koji su jedno vrijeme izlazili mijenjajui ime. Zbog primanja novina bio sam priveden na sasluanje u tadanje Sresko naelstvo, gdje su me upozorili da pazim na kakve se novine pretplaujem, jer da su to komunistike novine. lanovi Partije prouavali su primljene materijale, a zatim ih preko kandidata i simpatizera rasparavali. Ova vrsta rada u narodu i usmena propaganda provoeni su intenzivno i kontinuirano. Proiren je broj kandidata i simpatizera KP. Organizaciono stanje Postojanju i djelovanju partijske organizacije u ilegalnim uslovima nametala se stroga konspiracija. O tome se osobito vodilo rauna kad se razmatralo pitanje prijema novih lanova i kandidata. Obino je pojedini lan bio zaduen za rad s nekim simpatizerom i tek nakon provjere izvravanja zadataka, raspravljalo se o prijemu novog lana ili kandidata. Ako je odlueno da netko bude primljen, to mu je saopavao onaj lan koji je s njime radio. Novoprimljenii lan, osobito kandidat, ne bi dulje vremena ni znao tko su sve lanovi elije KP. Kratko vrijeme nakon osnivanja partijske organizacije u KP primljeni su Rade Miakovi, slubenik Kotarskog suda u Donjem Lapcu i Mile Kosanovi, poljoprivrednik iz Donjeg Lapca. Njihov rad je bio poznat i prije osnivanja elije. U lanstvo partijske organizacije primljen je i Marko Vujnovi, slubenik suda u Donem Laipou. Godine 1940. u partijsku organizaciju ukljuen je Nikola Milju, uitelj, koji je bio premjeten iz Graaca u Donji Lapac. Krajem 1940. godine partijska organizacija je brojila 8 lanova. S nama su bili povezani Nikola Polovina i Dane Polovina Barabica iz Dobrosela, ali zbog udaljenosti nisu mogli esto prisustvovati naim sastancima. S njima je radio Gojko Polovina. Dane Polovina je zastupao nau partijsku organizaciju na Okrunoj konferenciji KPH za Liku, koja je odrana 1940. na Plitvikim jezerima. Tokom 1939, 1940. i poetkom 1941. godine primljeni su za kandidate K P : Milojko Majstorovi, tadanji naelnik opine Donji Lapac, arko Stikovac, poreski slubenik u Donjem Lapcu, Mirko uki i Nikola Cvjetianin, poljoprivrednici iz Oraovca, Ilija (lie) iki, sudski slubenik u Donjem Lapcu iz Gaja kraj Donjeg Lapca, te Milan Dragievi i Simo Mrda, poljoprivrednici iz Birovae. Partija se oslanjala na iri krug simpatizera. Navodim samo imena onih kojih se sjeam: Duan Raeta (Sabrakov), uro Raeta (Simotov) Stevo Raeta, Brato Raeta, Stevo Vlatkovi, Nikola Dimi, Jovo 2uni, Sava Opai, Dragan Smiljani (svi iz Donjeg Lapca), ura Blanua i Petar Obradovi (iz Birova2 Gojko Polovina je radio u Graacu.
e), Milo uki (iz Oraovca), Filip (Pile) Culjat i Dao Culjat (iz Gornjeg Lapca Bare), Mile Krpan i Mio Kovaevi Mandiin (iz Borievca). Simpatizeri su dobivali novine i literaturu na itanje i rasparavanje u narodu. Neki od njih su bili vrlo aktivni i disciplinirani, pa ih se ve moglo primiti za kandidate, a neke ak i za lanove KP. Da nije bilo pretjerane konspiracije i straha od provale, partijska organizacija je mogla nastupajue ratne dogaaje doekati brojnija i jaa. Uz pomo Gojka Polovine, koji je s nama i dalje ostao u vezi, nastojali smo svoju aktivnost proiriti na itavo podruje tadanjeg sreza Donji Lapac. Oslanjali smo se na Voju i Duana Mileusnia iz Srba, a takoer i na uitelje Branka Terzia u Dobroselu, Marka Vukovia u Osredcima i Milu Martinovia u Dabanici, iako nisu bili ukljueni u partijsku organizaciju. Odlaskom Gojka Polovine u Graac naa elija se povezuje s graakom partijskom organizacijom. Ta se veza pojaala naroito kad je Gojko preuzeo funkciju sekretara Kotarskog komiteta KPH u Graacu i funkcionirala je sasvim dobro sve do poetka rata. Za to vrijeme Gojko nas je esto posjeivao u Donjem Lapcu, a i mi smo odlazili u dva navrata na sastanke u Graac. Iz nae organizacije na sastancima su bili Pejo Zuni, Stevo Dragievi i ja. Od Okrunog komiteta KPH za Liku sastancima je prisustvovao Jakov Blaevi. Preko Graaca je funkcionirao i na drugi kanal za dopremu materijala. Iz konspirativnih razloga partijski materijali su ili nekad preko Graaca, a nekad preko Visua i Udbine. U oba sluaja veza je ila do Okrunog komiteta u Gospi. Jakov Blaevi je dolazio najee na nae sastanke, a povremeno i Sran Bruji. Jednom su nas posjetila i trojica drugova iz Beograda, koji su doli u pratnji Polovine. Mislim da je jedan od njih bio Svetozar Vukmanovi Tempo. Tokom ljeta 1940. naim sastancima je prisustvovao, u dva navrata, lan Okrunog komiteta Tomo Niki. Kritikujui nae slabosti osobito je ukazao na potrebu smjelijeg proirenja organizacije. Opirno je govorio o politikoj situaciji, o mjestu i ulozi Komunistike partije u borbi za prava radnika i seljaka. U januaru 1941. posjetio nas je lan CK K P J Marko Orekovi. Sastanak je odran na pravoslavni praznik Sv. Savu u prostorijama Osnovne kole u Donjem Lapcu. Pored ostalog, Marko je govorio o potrebi da se u partijsku organizaciju prima vie ena. Govorei o faistikoj opasnosti i aveti rata, Marko je naglasio da komunisti moraju biti prvi u obrani zemlje od mogue agresije faistikih zemalja, Njemake li Italije. Podsjeajui da graanske stranke u Jugoslaviji nisu prihvatile inicijativu Komunistike partije za stvaranje Narodnog fronta, Marko je ukazao da Partija tu frontu treba stvarati odozdo iz redova radnika, seljaka i napredne inteligencije i da takva aktivnost nije izgubila svoju aktuelnost. Zbog situacije koja je bremenita kapitalistikom eksploatacijom radnih masa i ratnom opasnou, partijska organizacija mora biti brojno jaka i ideoloki vrsta da bi spremno doekala nastupajue dogaaje. Pomo to su nam je navedeni drugovi pruali bila je dragocjena. Shvatili smo politiku Partije, ovladali borbenom taktikom, nauili raznovrsne oblike rada. Bili smo na kursu aktuelnih drutveno-tpolitikih kretanja u zemlji i svijetu. Bili smo sposobni vidjeti opasnost, koja je prijetila irokim narodnim masama i zemlji u cjelini. Osposobili smio se da u kontaktu s masama ukazu-
jemo da je perspektiva samo u vlastitoj borbi protiv ugnjetaa i svakog vanjskog neprijatelja. Donjolapaka partijska organizacija imala je ulogu Opinskog komiteta. Uviajui potrebu kadrovskog jaanja, napravili smo program proirenja organizacija u sela, jo blie sredinama gdje su ivjeli i radili lanovi KP i kandidati. Bilo je zacrtano dislociranje elija u Birovau i Oraovac, a jedna elija bi, naravno, bila i u Donjem Lapcu. Bilo je predvieno da se u lanstvo primi nekoliko kandidata i simpatizera. Provedba ovog programa bila je odvie spora. Pretekli su nas ratni dogaaji. Uslijedila je faistika agresija na Jugos'aviju, na sceni se pojavila kvislinka tvorevina NDH. Partijska organizacija je smanjena na 4 lana. To su bili sekretar Pejo Zuni, lanovi: Nikola Vidakovi, Stevo Dragievi i Mile Kosanovi. Marko Vujnovi je neto ranije premjeten u Gospi, Bosa Smiljani je protjerana u Srbiju, a Rade Miokovi i Nikola Milju pobjegli su ispred hapenja svojim kuama u Graac (Rade Miokovi se vratio poetkom ustanka). Ovako smanjena i malobrojna organizacija sukobila se sa surovim i bezobzirnim ustakim zloincima. Smanjenje partijske organizacije bilo je nenadano i nije ga bilo mogue predvidjeti. Trenutna stvarnost nije bila prikladna za ranije programirano jaanje organizacije. U takovoj situaciji u punom svjetlu doli su do izraaja raniji propusti u pogledu kadrovskog jaanja organizacije, osobito to nije bio na vrijeme formiran Savez komunistike omladine Jugoslavije. Taj propust je bio djelomino ublaen obuhvaanjem jednog broja omladinaca u krug kandidata i simpatizera. Oblici rada partijske organizacije Partijska organizacija u Donjem Lapcu djelovala je u vrlo sloenoj i dinamikoj politikoj situaciji predratne Jugoslavije, koja se odraavala i u ovnn kraju. U uvjetima ope krize i politike konfuzije, narodu su se nametale, pored reimske Jugoslavenske radikalne zajednice, jo i Jugoslavenska narodna stranka Borbai, Udruena opozicija i druge. U takvim uvjetima traili smo i nalazili razliite oblike rada, koji su ^am olakavali da Partiju pribliimo to vie irokim seljakim masama i da nai stavovi i u lokalnim i irim razmjerima nau odjeka i ostave traga u svijesti to veeg broja ljudi. Kad je KP pokrenula inicijativu za stvaranje Narodnog fronta svih demokratskih snaga, mi smo sasvim legalno propagirali potrebu njegova osnivanja. U cilju propagiranja revolucionarne partijske ideologije, bilo ivom rijei, bilo tampanim materijalima, doli smo u sve postojee organizacije, a neke su i osnivane na osnovu nae inicijative. Komunistika partija izala je s varijantom da se pojavi i na izboru kao legalna Stranka radnog naroda sela i grada. Dobivi direktivu iz Okrunog komiteta KPH iz Gospia, organizirali smo konferenciju u Donjem Lapcu na kojoj je govorio uro Stankovi. Na poetku je bilo zamiljeno da na konferenciju dou lanovi, kandidati i simpatizeri KP. Kako je akcija bila opseno i dobro organizirana, sakupilo se oko 300 ljudi, koji su s (interesom sasluali govornika. To je bio uspjeli, ali i jedini takav skup, jer je KP ubrzo prestala djelovati pod tim imenom. Dugorono i kontinuirano djelovanje organizacija je provodila u okviru raznih zadrunih, sportskih i <kulturno-<prosvjetnih organizacija. To su bile: Sportski klub Ozeblin, Tamburaki zbor, Zemljoradnika zadruga i Seljako kolo.
u Sportskom klubu Ozeblin lan KP Rade Miokovi bio je izabran za predsjednika, a Nikola Vidakovi za lana Upravnog odbora. Vidakovi je bio i dugogodinji aktivni igra i kapetan tima. Gotovo itavo klubsko lanstvo sastojalo se od simpatizera KP. Putovalo se na igranje utakmica po itavoj Lici i dijelu Bosne. Svi u klubu, pa i veina omladinaca izvan kluba, oslovljavani su s drue. Naravno, i klubovi iz drugih mjesta dolaziili su na gostovanja u Donji Lapac. Oslovljavanje s drue vrlo esto su sa simpatijama prihvaali i lanovi drugih klubova. Susreti su bili prilika za upoznavanje s naim istomiljenicima. Upoznali smo se i nastavili kontakte s lanovima KP Bogdanom Markoviem iz Korenice i Bibanoviem iz Kulen Vakufa. Na osnovu nae inicijative osnovana je Zemljoradnika zadruga. Za predsjednika je izabran Rade Miokovi, a za lana Upravnog odbora Nikola Vidakovi. U okviru Zadruge odravana su predavanja, koja su koritena za propagiranje ideje socijalizma. Ukazivalo se na uvjete za napredak sela u socijalistikom sistemu istiui Miurinov uspjeh u SSSR-u. Prilikom osnivanja Seljakog kola za predsjednika je izabran simpatizer KP Duan Raeta Sabrakov, za sekretara Nikola Vidakovi, a za lana Upravnog odbora Pejo Zuni. Unutar Seljakog kola osnovali smo grupu za naprednu obradu zemlje zajedniki nabavljenim oruima kao to su: kopaice, sijaice i vjetrenjae. U Tamburakom zboru gotovo svi aktivni lanovi bili su lanovi, kandidati i simpatizeri KP. Bilo direktno, bilo putem navedenih organizacija i njihovog lanstva, rasparavani su leci i partijska tampa, vrena partijska propaganda, bagateliziran kapitalistiki sistem i graanske stranke, populariziran Sovjetski Savez i istican zahtjev za uspostavljanje normalnih odnosa i zakljuivanje obrambenog pakta sa Sovjetskim Savezom. U okviru ovih organizacija odravane su i druge priredbe. Sve je to sluilo partijskoj organizaciji da u velikoj mjeri legalizira svoje aktivnosti. Znaajnije akcije partijske organizacije Za nau akciju je hapen Ivan Pocrni iz Peruia, koji se sasvim sluajno naao te noi u Donjem Lapcu. andari su iz Kulen Vakufa 1939. godine dopratili u Donji Lapac Josipa Hodaka 3 i smjestili ga u sreski zatvor. On je bio istaknuti sindikalni borac i lan KP. Na radilitima Unske pruge pokretao je i vodio trajkove radnika za vee nadnice i bolje uvjete rada. Poslije nekoliko dana puten je na slobodu. Dok je boravio u zatvoru, donosio sam mu i dodavao kroz reetke knjige i hranu, koju je kuhala Bosa Smiljani-Dimi. Nakon izlaska iz zatvora ostali smo u vezi i esto izmjenjivali partijske materijale. Partijska organizacija je istupila protiv ovee grupe njemakih (navodno) turista. Ne sjeam se da li je to bilo 1938. ili 1939. godine, kad su turisti prolazili kroz Donji Lapac idui iz Splita prema Plitvikim jezerima. Sreske i opinske vlasti dobile su direktivu da im prirede prijateljski doek. U centru
3 Brata poznatog revolucionara Jakova Hodaka iz poljica kod Kulen Vakufa.
grada postavljen je slavoluk s ispisanom dobrodolicom i okien zastavama s kukastim kriem i jugoslavenskom dravnom zastavom. Slubeno osoblje dravnih ustanova i opine i stanovit broj poznatijih graana postrojio se pokraj slavoluka u palir. Dolazak Nijemaca bio je najavljen nekoliko dana ranije. Piroulo se da to nisu turisti, ve nacistiki pijuni koji pod turistikom maskom prikupljaju odgovarajue podatke za nacistike ratne planove. Partijska organizaoija zakljuila je da treba izvesti antifaistiku demonstraciju. Uz pomo kandidata i simpatizera skupili smo grupu ljudi, preteno omladinaca. Kad je naila kolona automobila, nacisti su lijevo i desno pozdravljali faistikim pozdravom, a mi smo odgovarali uzdignutom pesnicom. Naa grupa stajala je neto dalje od slubenog palira. Razdraen naim antifaistikim pozdravom jedan od turista zaustavio je auto i kod sreskog naelnika uloio protest. Sreski naelnik poslao je k nama oficijala, koji nas je upozorio da se tako ne smije pozdravljati, pogotovo ne predstavnike takve sile kao to je Njemaka. Kad je vidio da ga neemo posluati, molio nas je da se raziemo. Mi smo demonstrirali sve do prolaska i zadnjeg njemakog automobila. Valja kazati da je simbolini antifaistiki pozdrav, na inicijativu komunista, prihvatio velik broj ljudi, naroito omladine, i esto bio koriten kao protest protiv faizma na raznim politikim skupovima. Svake godine slavio se dan oktobarske socijalistike revolucije. Slavilo se na nain kako je to u tadanjim okolnostima bilo mogue. Rasparavani su prigodni proglasi i leci dobiveni od Okrunog komiteta iz Gospia, a u kontaktu s ljudima istican je znaaj toga dogaaja, a veliani su i uspjesi sovjetskog socijalistikog sistema. Najbolje je organizirana i realizirana proslava 1940. godine. Od Okrunog komiteta iz Gospia dobili smo prigodne letke. U Graac je po njih putovao Stevo Dragievi. Bosa Smiljani-Dimi nabavila je materijal i izradila crvene barjake. Za provedbu akcije odreeni su: Nikola Milju, Nikola Vidakovi, Mile Kosanovli i Stevo Dragievi. Zakljueno je da Pejo Zuni ne sudjeluje u akciji, ve da taj dan i no provede kod nekih svojih prijatelja, kako bi u sluaju potrebe imao alibi. Pretpostavljali smo, naime, da bi u sluaju hapenja Zuni bio prvi na udara, j e r su ga mnogi smatrali komunistom, to je vjerovatno i andarima bilo poznato. Desilo se neto to je odvratilo sumnju od bilo kojeg lana KP u Donjem Lapcu. Nikola Milju bio je zaduen za Donji Lapac, a Mile Kosanovi, Nikola Vidakovi i Stevo Dragievi za okolna sela i istaknute punktove. Svuda na prikladnim mjestima ostavljeni su prigodni leci i izvjeeni crveni barjaci, a na najviem vrhu iznad Donjeg Lapca vijorio se uzdignut veliki crveni barjak. Sutradan ujutro stigli su bivem Sreskom naelstvu izvjetaji andarmerijskih stanica o naenim lecima i crvenim barjacima. Vlasti su povele istragu. U narodu se prialo i prepriavalo o tome dogaaju. Sa sigurnou se moe rei da je kod veine donjolapake omladine vladao slobodarski duh, pa ju je bilo mogue pokrenuti u akciju uvijek kad su slobodarska stremljenja bila ugroena. To je pokazala i onda kad se nije dala obui u odore stranake milicije tadanjeg predsjednika jugoslavenske vlade Milana Stojadinovia, koji je pokuao imitirati svoje faistike prijatelje u Njemakoj ,i Italiji. Njegovi sljedbenici u Donjem Lapcu pokuali su unifor-
mirati desetak mladia. Za to je saznao simpatizer KP Stevo Vlatkovi i predao nam obavijest. Partijska organizacija je zakljuila da se to mora sprijeiti. Podijelili smo zaduenja i sa svakim od predvienih mladia posebno razgovarali. Razgovori, uz objanjavanja, pa i poneku prijetnju, donijeli su uspjeh. Svi su odbili da uu u sastav milicije. Uskoro je njihov nesueni voa pao pa su nam ovi mladii bili zahvalni. U NOR-u, gotovo svi, ovi mladi ljudi postali su hrabri partizanski borci. Kad su 1939. godine raspisani opinski izbori, partijska organizacija odluila je da izae na izbore pod imenom nezavisne liste. Kao kandidata za opinskog naelnika istakli smo Milojka Majstorovia, kandidata za lana KP. Kandidati za opinske vijenike bili su svi lanovi, kandidati i simpatizeri KP. Za zamjenika opinskog naelnika kandidirali smo Prsana Matia 4 iz Nebljusa. Politika priprema je bila intenzivna. Partijska organizacija ie napravila program akcije. Svi lanovi, kandidati i aktivniji simpatizeri KP rasporeeni su za agitaciju po naseljima. Raskrinkavali smo protunarodni karakter reima i ukazivali na afere i korupcionatvo u lokalnim i irim okvirima. Uspjeh je bio potpun. Naa lista dobila je ogromnu veinu. Pored Milojka Majstorovia, koji je izabran za naelnika, u opinsko vijee izabrano je 15 lanova, kandidata i simpatizera Partije. U Izvrni odbor opinskog viiea izabrani su: Prsan Mati iz Nebljusa, Stevo Dragievi iz Birovae, Mirko uki iz Oraovca. te Pejo Zuni i Nikola Vidakovi, a od simpatizera KP Duan Raeta abrakov i Stevica Vlatkovi, svi iz Donjeg Lapca. Od vanijih akcija treba spomenuti i brojne zabavne manifestacije, koie su uviiek bile ispunjene progresivnim politikim sadrajem. Igrani su komadi naprednih pisaca, kao Koiev Jazavac pred sudom i Plaoviev Voda sa planine. Recitirane su pjesme revolucionarnog sadraja. Na programu ie uvijek davana uvodna rije u kojoj se o kulturnoj dielatnosti govorilo s pozicija marksizma. Na nae nriredbe dolazili su graani iz susjednih miesta, Kulen Vakufa. Udbine i Srba, a i mi smo odlazili na njihove priredbe. Naa ekipa gostovala je 1940. u Srbu. Dvorana je bila prepuna radnika s radilita Unske pruge i graana iz Srba. Po zavretku programa bili smo burno pozdravljeni, a radnici su nas na rukama odnijeli s pozornice uz piesmu Budi se istok i zapad. Izvoai orograma bili su: Nikola Vidakovi, arko tikovac, Nena Drai, Stevo Duki-Dona, arko Baji i drugi. Iste godine organizirana je proslava Dana etve. Priredba ie odrana u Lapakim Barama. Na njoj smo govorili o vanosti poljoDrivrede i tekom poloaju u kojem se nalazi seljatvo, ukazujui da e doi dani ljepeg ivota. Upuivana su protesna pisma banskoj vlasti zbog osnivanja koncentracionih logora u koje su zatvarani komunisti. Svoju slobodoljubivost donjolaipaka omladina nedvosmisleno je ispoljila kad je doao glas da je vlada Cvetkovi-Maek potpisala Trojni pakt i kad su u Beogradu i drugim gradovima izbile demonstracije. Bosa Smiljani-Dimi je organizirala omladinu da odri demonstracije. Sakupilo se oko 200 osoba, preteno omladine, koju su predvodili napredni omladinci Branko arac i Stevo uki-Bona. Demonstranti su proli kroz grad nosei zastave i izvikujui parole protiv izdajnike vlade Cvetkovi-Maek, a za slobodu i obranu zemlje od faista.
4 o t a c narodnog heroja Stojana Matia.
Rad partijske organizacije u uvjetima ustakog terora Aprila 1941. godine sekretar partijske organizacije Pejo Zuni i lan Kosanovi bili su mobilizirani u vojsku. Nakon rasula jugoslavenske vojske vratili su se kuama. Dolo je do proglaenja ustake NDH. U srezu Donji Lapac nije bilo bitnijih promjena sve do poetka juna 1941. Sresko naelstvo, opine Donji Lapac i Srb i druge dravne ustanove funkcionirale su gotovo normalno. Osim orunikih postaja, drugih oruanih formacija nije bilo. Orunioke postaje su izdale obavijesti graanima da oruje i vojnu 'odjeu moraju predati. Druge akoije nisu poduzimali. Ubrzo su iz andarmerijske slube bili otputeni svi Srbi. Neki od njih su otputovali u Srbiju, a neki su otili svojim kuama. Uzbuenje je izazvao dolazak talijanske vojske krajem aprila od Bihaa u Donji Lapac. Nakon tjedan dana Talijani su otili u smjeru Knina i Graaca, ali je za desetak dana dola druga talijanska jedinica. Za nekoliko dana i ova vojska odlazi iz Donjeg Lapca istim putem. Oficir, mislim da je to bio neki kolonelo, posjetio je sreskog naelnika Aleksandra Kotljarova. Zatraio je da mu se preda spisak komunista. Kotljarov je izjavio da u srezu nema ljudi koji bi bili evidentirani kao komunisti. Talijanska vojska se nije mijeala u poslove lokalnih vlasti. Nisu dirali ni andarmerijske stanice. Nije nita poduzimala u cilju osnivanja ustakih oruanih formacija. Poslije povratka iz vojske sekretara Zunia d Kosanovia, odran je partiiski sastanak. Zakljueno je da svi lanovi KP ostanu u tijesnoj vezi, da se budno prati daljnji razvoj situacije, da svaki lan bude u najveem oprezu radi ouvanja line sigurnosti i ouvanja itavog partijskog sastava, te da se to prije uspostavi veza s Okrunim komitetom. Veza s graakom partijskom organizacijom brzo je uspostavljena, jer je Gojko Polovina dolazio u Donji Lapac i bio s nama u kontaktu iako se time izlagao velikoj opasnosti. Upravne i policijske vlasti u tadanjem srezu Donji Lapac nisu pokazivale da ele prisustvo oruanih ustakih formacija. Znatan dio hrvatskog stanovnitva je primio s podozrenjem proglaenje NDH. Zaista, neki ljudi sa strane, koji su u Donji Lapac doli kao dravni inovnici godinu-dvije prije rata, pozdravljaju proglaenje NDH. Zbog slabih saobraajnih veza, Donji Lapac je smatran kanjenikim miestom. Dravni inovnici su ovamo esto oremietani po kazni. Takav je sluaj bio sa sucem Kotarskog euda dr Ivom Marinkoviem, gruntovniarom Franjom Janovskym i opinskim biljenikom Markom Dragieviem. Sva trojica su bili moralni mranjaci. Marinkovi je rodom s otoka Visa. Bio je italofil. ovinist i nastran. Janovsky je doao iz Nove Gradike. Bio je notorna pijanica i korupciona, dok je biljenik Dragievi bio psihopat, a doao je nakon proglaenia ustake NDH iz Srijema. Ovi tipovi su nastojali da se osnuje ustaki stan i formira oruani ustaki odred. Pozivali su domae ljude Hrvate usmeno i pismeno da im se jave na razgovore koje su obavljali pojedinano i grupno. Traili su da se omladinci obuku u ustake uniforme. No i pored raznih obeanja, pritisaka, pa i prijetni i nisu uspjeli nikoga pridobiti. Ogoreni neuspjehom odlazili su esto u Gospi, Biha pa i Zagreb, traei da se iz nekog drugog kraja poalje odred ustaa u Donii Lapac i Srb, jer da od domaih Hrvata nije mogue formirati ustaku jedinicu.
Sa svih strana stizali su glasovi o ustakom divljanju nad srpskim stanovnitvom. Bile su to vijesti, koje zdrav razum nije mogao prihvatiti, pa je narodu bilo teko u njih vjerovati. Na alost, vijesti o ustakim zloinima u drugim krajevima uskoro su potvrene. U Donji Lapac poeli su stizati bjegunci iz susjednih srezova: Udbine, Graaca i Bihaa nosei na leima najnuniju hranu i odjeu. Ljudi su bjeali ne znajui ni sami kamo, samo da nau kutak zemlje u kojem bi mogli spasiti goli ivot. Prianje svakog bjegunca bilo je i zasebna tragedija. Sve je to davalo stravinu sliku divljanja pomahnitale zloinake ustake rulje. Meu stanovnitvom je zavladala nervoza i strah. U zraku je lebdjela teka neizvjesnost i iekivanje. Suoena s takvim razvojem situacije, partijska organizacija je odrala sastanak i donijela zakljuak da Nikola Vidakovi Hrvat, i dalje djeluje meu hrvatskim stanovnitvom u cilju pasiviziranja Hrvata prema ustakoj NDH. U tu aktivnost da ukljuuje i ostale Hrvate kandidate i simpatizere. Zakljueno je da se odvraa graane od predaje oruja i opreme. U Donjem Lapcu sve do poetka juna nije uspostavljena oruana ustaka formacija. Nesumnjivo da je to zasluga i partijske organizacije. Ona je svojom aktivnou, barem do tada uspjeno, oteavala uporno nastojanje trojke Marinkovi Janovsky Dragievi da domae Hrvate mobiliziraju u ustaku bandu. Nerijetko su me mladii dolazili pitati da li da se odazovu pozivu za pristup ustaama. Uvijek sam ih uspjeno nagovorio da se ne odazivaju tim pozivima. Trojka Marinkovi Janovsky Dragievi nije mirovala. Doivjevi fijasko na domaem terenu, uporno su traili dolazak ustaa iz drugih krajeva. Poetkom juna, gotovo dva mjeseca nakon proglaenja NDH, stigao je kamionom u Donji Lapac ustaki odred, 2030 uniformiranih ustaa. Svi su navodno bili iz Gospia d okolice. Meu njima je bilo i nekoliko povratnika iz Italije. Zapovjednik im je bio Kokotovi. Ustae su se odmah povezale s Marinkoviem i njegovim pristaama. Zaposjeli su zgradu Osnovne kole i u njoj uspostavili ustaki stan. Jo istog dana susreli su na ulici sreskog oficijala Ilu Raetu. Legitimirali su ga, a kad su vidjeli tko je, zatraili su da im pokae gdje je sreski zatvor i da im preda kljueve. Kad je lie Raeta to uinio, strpali su ga u zatvor, gdje su ga uskoro i ubili. Tako je ovaj mirni ovjek, poznat po potenju i marljivosti, pao kao prva rtva ustakih zloinaca u bivem srezu Donji Lapac. Slijedeih dana ustae su uhapsile u Donjem Lapcu Duana Divjaka i Milana Dukia, trgovce, Jandru Vlatkovia, gostioniara, Iliju (Ilu) Tadia, mesara, Milana Divjaka, lugara i omladince Jovu Lavrnju i Bogdana Kosanovia. Kao razloge hapenja izmislili su da ti ljudi nisu platili porez, ili da su se javljali kao dobrovoljci u bivu jugoslavensku vojsku. Meu prvim ustakim rtvama bilo je i nekoliko Zidova i njihovih obitelji. Nitko od spomenutih Srba i Zidova nije se iz ustakog zatvora iv vratio. Ustae su uspostavili vrstu vezu s Grom i Marijom Pavii, upnikom Stupariem i uiteljem Mandiem u Borievcu. U Borievcu i okolnim hrvatskim naseljima razvili su intenzivnu agitaciju za uvlaenje mladih ljudi u ustake redove. Lijepim priama i obeanjima, da e to biti sluba kod svojih kua, d zastraivanjem da e oni koji se ne obuku u
5 Doli u Donji Lapac iz Austrije, Poljske i Maarske, bjeei pred Nijemcima.
28
ustae, morati ii u rat i na istoni front, uspjeli su pridobiti oko 20 mladih ljudi. Bili su to dobrim dijelom ljudi, koji su prije rata boravili u drugm krajevima zemlje, a svojim kuama su se vratili kad je Njemaka napala Jugoslaviju. Rasporedili su ih meu one to su doli iz Gospia, pa ih postepeno uvodili u zloine. U Slijedeem naletu ustae su izvrili nekoliko pojedinanih hapenja po okolnim selima. Okomili su se na pravoslavno svetenstvo i donjolapaku inteligenciju. Uhapeni su svetenici Pajo Obradovi iz Nebljusa, Nikola Bogunovi iz Donjeg Lapca, Petar Majstorovi iz Doljana, a pop Vuksan iz Dobrosela uspio je pobjei poto ga je Pejo Vidakovi iz Donjeg Lapca uspio obavijestiti da bjei. U Donjem Lapcu uhapeni su uro arac, uitelj i Milojko Majstorovi, opinski naelnik, a lanovi partijske organizacije Rade Miokovi i uitelj Nikola Milju sretno su umakli i sklonili se privremeno kod svojih kua u Graacu. Dok je bjesnio ustaki teror, partijska organizacija je odrala sastanak na kojem je zakljueno da Nikola Vidakovi organizira i sakupi to vei broj Hrvata i s njima intervenira kod ustakog zapovjednika u cilju obustavljanja terora nad srpskim narodom, da se meu Hrvatima povede akcija u cilju pruanja pomoi srpskom stanovnitvu kako bi izbjegli ustakim zloincima. Zakljueno je da se razvije iroka aktivnost meu srpskim stanovnitvom da se imovina i ljudi, osobito mlai, sklanjaju u ume i na mjesta koja ustaama nisu dostupna. Na tome sastanku organizacija je ponovno zakljuila da Nikola Vidakovi ostane na svome mjestu u Donjem Lapcu dok to bude mogue kako bi partijska organizacija mogla uspjenije pratiti razvoj situacije i po mogunosti dolaziti do podataka o namjerama ustaa. Dogovoreno je da partijska organizacija premjesti svoje sjedite u Birovau. Potkraj juna ja sam s grupom od oko 1520 Hrvata doao ustakom zapovjedniku Kokotoviu. Traili smo da se uhapeni Srbi puste na slobodu i da se obustave nasilja i pljake imovine, jer da su to sve neduni ljudi. Isticali smo da mi domai ljudi to sve najbolje znamo, da tu odvajkada zajedno ivimo i nitko nikome nije nita naao uinio. Kokotovievo dranje nije nam davalo razloga za optimizam. Ipak, iz zatvora je puteno nekoliko ljudi. Posjetio sam uru arca i Milojka Majstorovia koji su meu ostalim bili puteni iz ustakog zatvora. Obojica su bili u tekom fizikom stanju, izmrcvareni i isprebijani. Rekao sam neka bjee iz Donjeg Lapca. arac se uskoro sklonio u Srbiju, no Milojko Majstorovi se nije dao nagovoriti na bijeg. Zapao je u teku apatiju i sva moja nastojanja bila su bezuspjena. Neki ljudi su se spaavali odlaskom u Srbiju. Nekima sam pribavio propusnice za ta putovanja. Jedan od tih je bio i Ico Blanua iz Kruga, kasnije poznati borac i rukovodilac. Oko polovice juna ustae su odluile uhapsiti sekretara nae organizacije Peju Zunia. Saznavi za namjeru ustaa, potraio sam Zunia da ga obavijestim. Meutim, on je bio otputovao u Graac da kolima doveze neke stvari. Rekao sam njegovoj eni Mari da ode i da ga doeka na nekoliko kilometara ispred Donjeg Lapca te da ga obavijesti kako bi mogao umaknuti. Zuni se vratio prije nego se oekivalo, pa su ga ustae u centru grada odmah uhapsile. Uhapsili su i Iliju Branka Durakovia, lana KP. Tih dana uhapeni su omladinci arko Baji, Branko arac i Branko Bogunovi, trgovac Dragan Sm'iljani i jo neki. Ponovno sam sakupio oko 15
Hrvata pa smo otili sucu Marinkoviu traei da se uhapeni ljudi puste iz zatvora i da se obustave nasilja. Dok je trajala naa intervencija, ustae su ukrcali u kamion oko 20 ljudi i uputili se s njima u pravcu planine Kuk prema Udbini. Ispod planine kamion se pokvario, pa je tu ostao do sutradan. Tada je ustakoj pratnji stiglo nareenje da neke oslobode. Puteni su Pejo Zuni i Branko Bogunovi iz Donjeg Lapea i Brato ai iz Dnopolja, a slijedeeg dana ustae su pustile i Dragana Smiljania. Dragana i njegovu suprugu Bosu Smiljani, lana KP, ve su idueg dana prognali u Srbiju. Doao je 22. juna 1941. kad je stigla vijest da je Njemaka napala Sovjetski Savez. Sudac Marinkovi odmah je objavio da preuzima svu vlast i uvodi policijski sat. Nekako u isto vrijeme podivljala ustaka banda izvrila je na podruju biveg sreza Donji Lapac masovni zloin nad Srbima. Spalili su sela Bubanj i Osredke i ubili oko 300 ljudi, ena i djece. Istovremeno Marinkovi je pripremio plan za izgon u Srbiju vie uglednih srpskih porodica iz Donjeg Lapca. Obavijesti o izgonu slao im je po nekim graanima Srbima. Po njima je slao i pozive pojedincima da dou zbog tobonjeg slubenog posla, pokuavajui ih pohvatati. Od izgona srpskih porodica Marinkovi je ipak odustao. Razlog je sigurno bio u tome, to je ustae ve bio zahvatio strah od narodnog gnjeva. U dijelu hrvatskog stanovnitva nisu imali podrke, a srpsko stanovnitvo po uputama lanova KP, a i samoinicijativno, sve se vie sklanjalo u ume i organizirano se branilo. Bila je to, dodue, zasad samo pasivna obrana, ali ustae su predosjeali sukobe. Partijska organizacija bila je u mobilnom stanju. Iako je brojano bila smanjena na samo 4 lana i isto toliko kandidata, njezino prisustvo svuda se osjealo. Sekretar Pejo Zuni i lanovi Nikola Vidakovi, Mile Kosanovi i Stevo Dragievi bili su svakodnevno u vezi bilo osobno bilo u formi poruka. esto sam Zuniu i Dragieviu u Birovau slao poruke po kandidatu Ili ikiu i po bratu Ivici Vidakoviu. Prije preseljenja organizacija u Birovau kod mene je bio skriven lan Mile Kosanovi, to je takoer omoguavalo tjenju vezu meu lanovima. Ustae, oito nisu imali namjeru ostaviti na miru Peju Zunia. Marinkovi je dao nalog da ga se ponovno uhapsi. Cim sam to saznao, otiao sam ga obavijestiti da bjei. Pozvao sam Milu Kosanovia. Zajedno smo otili Zuniu. Bilo je vee pa se bilo lake provui. Kosanovia sam uzeo sa sobom, da se i on povue iz Donjeg Lapca. Kratko vrijeme nakon to smo se povukli, ustae su doli traiti Zunia. Tada su ponovno uhapsili partijskog kandidata Milojka Majstorovia. Iako sam ga molio da pobjegne, ostao je u kui tetke ai, odakle su ga ustae odveli navodno u Gospi i tamo ubili. U tako tekoj situaciji uslijedilo je i jedno ohrabrenje. Nakon ipoduljeg perioda uspostavljena je veza s Okrunim komitetom KPH za Liku preko Nedjeljka Zakule. Zakula nije doao u Donji Lapac, ve se zadrao u Oraovcu i odande poslao poruku sekretaru Zuniu u Birovau. Sastanak je odran u umi nedaleko Donjeg Lapca. Bili su prisutni sekretar Pejo Zuni, Mile Kosanovi, Nikola Vidakovi i Stevo Dragievi. Zakula je traio da se podnese izvjetaj o prolim dogaajima i tekuoj situaciji, te kako se prema njima pos'avila i to je radila partijska organizacija. Sekretar Zuni podnio je izvjetaj. Diskutirali su svi lanovi Partije. Zakula je izjavio da se naa partijska
organizacija dobro snala u dogaajima i da je ispravno reagirala. Nakon toga upoznao nas je s rezultatima partijskog savjetovanja, to je odrano u Zagrebu, a zatim je opirno govorio da predstoji oruani oblik borbe za koji se treba pripremati. Naglasio je da je pred nama vaan zadatak skupljanje oruja i pripremanje naroda za oruanu borbu, da treba regrutirati borce i formirati borbene grupe na dobrovoljnoj bazi. Zakula je izriito naglasio da se ne smije zapoinjati akcijama dok to ne odredi Okruni komitet KPH za Liku koji e direktivu o tome poslati po kuriru. U politikom pogledu, Zakula je ukazao na neophodnost stvaranja i jaanja prijateljstva izmeu srpskog stanovnitva i Hrvata, koji ne odobravaju ustaka zvjerstva. Bio je iznenaen zbog brojanog smanjenja nae organizacije i podvukao potrebu njezinog jaanja. Nedjeljko akula nije imao dokumenta kojim bi se mogao kretati po NDH, pa je pitao da li bismo mu mogli pribaviti propusnicu sa slubenim igom vlasti NDH. Istog dana izradio sam propusnicu koju je partijska organizacija uruila Zakuli. Nakon odlaska Nedjeljka Zakule, partijska organizacija je odrala sastanak na kojem je razradila i postavljene zadatke. Trebalo je razvijati intenzivniju aktivnost u srpskim naseljima i zbjegovima, kako bi zatita ljudskih ivota i imovine bila to potpunija i jo bolje organizirana. Sve mlae ljude trebalo je skloniti u ume, j e r su oni bili meta ustakih zloinaca. Zbjegove, odnosno logore trebalo je meusobno povezati vrstim i redovnim vezama, kako bi se mogli svakodnevno meusobno informirati i ispomagati. Postavljene su strae. Ljudi su pripremani da na prikladnim mjestima, u umama, grade sklonita i kolibe za smjetaj slabijih osoba, hrane, stoke i druge imovine. Te mjere su imale karakter pasivne obrane. Bila je to neophodna i vrlo znaajna faza u pripremanju oruane borbe. lanovi KP bili su najaktivniji i uvijek u prvim redovima. Oni su bodrili narod, jaali moral, ukazivali da je perspektiva samo u borbi. Prikupljalo se i brojilo oruje. Predvieni su mladi ljudi za prve borbene grupe. Partijska organizacija je neumorno djelovala meu hrvatskim stanovnitvom. Ona je preko lana KP Nikole Vidakovia, kandidata lie ikia i simpatizera od kojih je na prvom mjestu obitelj Mande uljat iz Bara kraj Donjeg Lapca sa sinovima Filipom (Pilom) i Markom aktivirala vie Hrvata da srpskom narodu prue pomo i zatitu. Poziv Partije naiao je na odjek kod hrvatskih porodica: Vidakovi, Siki, Juri, Markovi, Adamovi i Pintar iz Donjeg Lapca, Mande uljat sa etiri sina i Dae uljat 'iz Bara, Josega Skender, Filip uljat-Zekanov i Luka uljat iz Gornjeg Lapca, Markovinovi-Marii Perica i Marko, Markovinovi Ilija i Nikola (Ivanovi) od Vodovoda, te Mile Krpan, Nikola Blaevi, Nikola-Milan Vrani, Nikola Pavii Lovrakov iz Borievca i Mio Kovaevi-Mandiin iz Bubnja. Razliiti su bili naini solidariziranja i pruanja pomoi srpskom narodu. Obavjetavani su ljudi da bjee kad bi se saznalo za ustaki nalet. Davane s,u namirnice i hrana stanovnitvu u zbjegovima. Glasno se izraavalo ogorenje i protesti protiv ustakih zloina, a bilo je i otrih duela i pojedinanih fizikih sukoba s ustaama. U porodici Nikole Viakovfia (kod oca Peje i brata Ivice) skrivala se jedno vrijeme Jelena Miokovi-Beba, supruga lana KP Rade Miokovia, a skrivani su i drugi ljudi, imovina i oruje, davana hrana i obavjetenja. Ljudi i imovina skrivani su kod ikia i drugih u Donjem Lapou.
Jednog dana u Donjem Lapcu se odravao sajam. Ustae su izabrali ba taj dan da ulicom provedu grupu vezanih ljudi s krvavim ranama. To su uinili s namjerom da u narodu stvore osjeaj straha. Nala se grupa Hrvata, koja je negodovala protiv ustakog nasilja, a Pavao Juri je ogoreno uzviknuo: Sramota to inite, na to je pritrao jedan ustaa htijui ga udariti kundakom. U tome ga je sprijeilo nekoliko ljudi zaklonivi Pavla Juria. Istog dana ustae su razoruali orunikog narednika Horvata naoigled brojnih graana. Horvat je esto glasno govorio kako je to to ustae rade samo njihova samovolja i da je to sve protuzakonito. Ustae su htjele pokazati u ijim je rukama zakon. U Borievcu bilo je estokog negodovanja i javnih protesta protiv ustakih zloina. Nikola Blaevi i Nikola Milan Vrani imali su s, ustaama estokih prepirki, a Vrania su pozvali i otro mu zaprijetili da e mu ponaanje donijeti tekih posljedica. Perica Marii Markovinovi je javno osuivao ustaki teror. Jednom zgodom je digao viku na grupu ustaa, nazivajui ih koljaima i pljakaima, nato je ustaa Senjko Peri podigao puku htijui ga ubiti. Josega Skender i Filip uljat iz Gornjeg Lapca Skrivali su Srbe i javljali im da bjee kad bi znali da e doi listae. Posebno se isticala porodica Mande uljat iz Bara (kraj Gornjeg Lapca). Nju je zatekao rat kao udovicu s pet sinova i jednom kerkom. Sinovi Filip (Pile), Marko i Ilija i ker Stana ivjeli su s majkom, sin Mile nalazio se jo za stare Jugoslavije u andarmerijskoj slubi u Aleksandrovcu na otoku Krku, a sin Nikola, zvani ovo, bio je u slubi financijske kontrole. Ker Maru rat je zatekao udatu za Nikolu Hodaka, sina predratnog lana KP Jakova Hodaka iz Poljica-Buevi. Kad je proglaena NDH, Mile uljat zahvaljuje na andarmerijskoj slubi, a malo kasnije i Nikola naputa financijsku slubu. Poavi kui Mile biva uhapen pod sumnjom da je komunista. Nakon to je proveo mjesec i pol dana u talijanskom zatvoru u Rijeci, karabinjeri ga dopratie u Zagreb, gdje je osloboen. Mandu i punoljetne sinove Filipa, Milu i Marka duboko su potresli ustaki zloini. Filip i braa bili su simpatizeri Komunistike partije. U njihovu kuu stizali su i bili itani partijski materijali to ih je Filip dobivao od Nikole Vida-kovia i sa kojim je bio u stalnoj vezi. To im je pomoglo da su se brzo i lako politiki orijentirali. Oni skrivaju brojne Srbe, daju srpskom narodu hranu i namirnice, od vlasti uzimaju ito iz tzv. aprovizacije i ustupaju siromanim srpskm obiteljima. Ova obitelj skrivala je od ustaa i Iliju-Branka Durakovia Rapina, koji se na radilitima u drugim krajevima isticao kao sindikalni i partijski aktivist. Ilija je, meutim, svojevoljno poslije otiao svojoj kui u zaselak Glavicu, gdje je pao u ustake ruke i izgubio ivot. Krajem jula 1941. obitelj uljat, kao i mnoge druge, naputa svoj dom i kree u neizvjesnost. Usput navraa svom zetu Nikoli Hodaku u Poljicu-Buevi. Kako je ve ustanak bio u toku, preko Jakova Hodaka predaju ustanicima vojniku puku, dvije lovake puke, pitolj i dvije kubure. uljati se ustaljuju u novom zaviaju u Cremuini, kotar Virovitica. Poetkom 1942. Filip, a zatim i ostala braa ukljuuju se u NOP. To su izraziti primjeri bratskog suosjeanja i pomoi, to su Hrvati pruali svojoj srpskoj brai. Te mostove bratstva i prijateljstva ustrajno je izgraivala naa partijska organizacija jo u predratnim godinama.
Polovicom jula 1941, sve mlado i zdravo srpsko stanovnitvo nalazilo se u zbjegovima. U naseljima su ostali stariji i malodobni, ali i oni su bjeali i skrivali se kad bi dola obavijest da dolaze ustae. Ustakih upada u srpska sela bivalo je sve manje. Bilo ih je strah. Znali su da je narod u umama. Nigdje nisu mogli susresti mlaeg ovjeka. Postalo im je jasno da se narod ne moe unititi. Opsjednuti strahom mislili su da bi dm uzimanje talaca moglo posluiti kao zatita. Biljenik Marko Dragievi slao je pismene pozive poznatijim Srbima da dou kao na dogovor o nekim poslovima. Partijska organizacija brzo je reagirala i upozorila ljude da ne nasjedaju var-ki. Nekoliko ljudi se odazvalo pozivu, ali smo ih u Donjem Lapcu upozorili da se ne javljaju u opinu, ve da odmah bjee natrag. Ustaki zloinci premjetaju oko polovice jula svoje sjedite iz Donjeg Lapca u Borievac. Pozivaju hrvatsko stanovnitvo iz Donjeg Lapca i okolice da se povue u Borievac. Za to vrijeme partijska organizacija sve vie radi s narodom. Razmilja se, razgovara i dogovara kakve akcije bi bilo mogue izvesti, na kojim mjestima i na koji nain. Pripremaju se borci. Oruja nema mnogo pa se dogovara u ijim bi se rukama trebalo najprije nai. Raste uzbuenje i borbeno raspoloenje. Partijska organizacija oekuje da stigne kurir iz Okrunog komiteta KPH za Liku, kako je to navijestio Nedjeljfco Zakula, ali kurir jo uvijek ne dolazi. Odran je sastanak na kojem je zakljueno da se uspostavi veza s,a Gojkom Polovinom, a u Okruni komitet da se poalje kurir. Odreen sam da pokuam uhvatiti vezu s Gojkom. Kao kurira za Okruni komitet predloio sam biveg andara Stojana Serdara, koji je bio otputen iz slube. Stojan je itavo vrijeme bio skriven u porodici moga zeta i sestre Nikole i Mice Dimi u Donjem Lapcu. Bio sam s njima u vezi. Bio je simpatizer KP, a rodom iz okolice Gospia. Bio je prikladan za postavljeni zadatak. Zuni je Serdaru predao poruku i dao uputstva kako e traiti vezu s Jakovom Blaeviem ili Tomom Nikiem. Slijedei dan otputovao sam u Dobroselo da uhvatim vezu s Gojkom Polovinom, ali bez usipjeha, jer mi je njegov brat Nikola rekao da se Gojko nalaz; negdje na tromei opina Donji Lapac, Srb i Graac, gdje radi na koordinaciji priprema za dizanje ustanka. Stojan Serdar je bio vidno uzbuen. Bio je oduevljen povjerenjem koje mu je iskazala partijska organizacija. Otiao je na zadatak kao na krilima. Serdar je pronaao Tomu Nikia u irokoj Kuli. Javio se kao kurir donjolapake partijske organizacije. Niki je Serdaru uruio zakljuke Okrunog komiteta KPH za Liku s direktivom za dizanje ustanka i uputio ga natrag u Donji Lapac da poruku preda sekretaru Peji Zuniu. U meuvremenu ustae su u Donjem Lapcu poduzeli jo jednu podmuklu akciju. Kad im nije uspjelo slubenim pozivima prevariti i pohvatati ljude, smislili su tobonji politiki zbor na koji su pozvali ljude. Pozivanja su vrili listae hodajui kroz mjesto od kue do kue bez oruja. S namjetenom bezazlenou traili su da iz svake kue doe bar jedna osoba i da e se poslije zbora vratiti kuama. Za zloinaku varku saznao sam dosta kasno. Pourio sam se da upozorim ljude da se ne odazivaju, ve da bjee. U tome sam samo djelomino uspio, jer su neke ljude ustae odmah vodili sobom. Obavijestio sam dosta ljudi da ne idu na zbor. Od njih se sjeam Duje Miloevia, Mile Opaia, Save Dukia i Laze Balaa. Ustae su tom preva-
rom skupile oko 20 osoba sve starih ljudi i malodobnih mladia i strpali ih u zatvor kao taoce. Slijedee noi odran je partijski sastanak na kojem smo podnijeli izvjetaje o radu. Raspravljalo se o stanju u narodu, osobito o borbenom raspoloenju ljudi u zbjegovima u umama i o prikupljanju oruja i municije, te o tome koje i kakve bi borbene grupe trebalo sastaviti. Predvialo se i koji bi ljudi bili prikladni da budu komandiri grupa. Zakljueno je da se pohapene starce i djeake mora hitno osloboditi na bilo koji nain. Stavljeno mi je u zadatak da organiziram grupu Hrvata i s njima zahtijevam osloboenje uhapenih Srba. Na kraju sastanka organizacija je upoznata da sam iz Sreskog naelstva iznio tri lovake puke, jedan pitolj i radio-aparat, to sam predao sekretaru Zuniu i Stevi Dragieviu. Ostali lanovi su dobili zadatak da rade u narodu, da narod, a osobito budui borci to spremnije doekaju poetak oruane akcije. Ustae zahvaeni panikom nareuju orunikoj postaji, odjeljku financijske kontrole i svim dravnim inovnicima da se povuku iz Donjeg Lapca u Borievac. Dok su neki odlazili, a neki se spremali na odlazak, sakupio sam oko 1520 Hrvata i pozvao ih da oslobodimo zatvorene Srbe. Naiao sam na jednodunu podrku, pa smo se uputili prema sreskom zatvoru. Ispred zatvora nalazio se naoruani ustaa. Zatraili smo da nam preda klju od zatvora. On se najprije opirao da to ne smije uiniti bez naloga pretpostavljenih, ali je ubrzo popustio. Istrgao sam mu iz ruke klju, pa sam s Ilom ikiem pritrao zatvoru iz kojeg smo oslobodili ljude. Taj dogaaj jo uvijek mi je u sjeanju kao jedan od najdraih i najljepih momenata u ivotu. Bliio se kraj jula 1941. Sa svih strana dolazili su glasovi da je narod spreman za borbu. To je poveavalo uzbuenje i borbeno raspoloenje u partijskoj organizaciji i u narodu. Narod i borbeno ljudstvo osjeali su godinama, pa i sada prisustvo KP. To je jaalo samopouzdanje i sigurnost. Oi su bile uprte u KP, u prvom redu u Peju Zunia za kojeg se i ranije govorilo da je komunist. Od njega se oekivao borbeni pokli. Ali, Zuni se drao direktiva, koju je u ime Okrunog komiteta KPH za Liku donio Nedjeljko Zakula. ekali smo kurira, a on nikako da doe. Obilazei neprijateljska uporita Stojan Serdar je putovao nekoliko dana pa je s direktivom za dizanje ustanka stigao u Donji Lapac 2. augusta 1941. Borbeno raspoloenje ljudi doseglo je kulminaciju, pogotovo kad se ulo, da su u nekim krajevima borbe zapoele. lanovi partijske organizacije objanjavali su da se svakog asa okuje direktiva za poetak oruane borbe. Tako su se nali suoeni partijska disciplina i borbeno raspoloenje naroda. Izmeu Zunia i pojedinih boraca dolazilo je do unih objanjenja pa i do prepirke. Partijska organizacija je odrala 29. jula sastanak na kojem je donesena odluka da zapone ustanak. Sastanak je odran u Birovai. Odlueno je da se na dolazak kurira vie ne eka. Za 30. jula zakazan je zbor mukaraca izmeu 20 i 35 godina starosti. Zbor je odran na zaklonjenom predjelu zvanom Progon kraj Donjeg Lapca. Na zboru se sakupilo oko 200 ljudi spremnih za borbu. Ljudi su doli iz Donjeg Lapca i okolnih sela._Zuni_sp obratio borcima kratkim govorom rekavi da u borbi neemo biti usamljeni, jer je ustanak zahvatio itavu Jugoslaviju. Zuni je objavio da se osniva gerilski odred koji e se sastojati od vodova, a svako selo da treba imati svoj vod. Pozvao je borce iz pojedinih sela da
se dogovore koji e ljudi biti komandiri vodova, spominjui da bi to mogli biti Simo Mrda, Tomica Popovi, Petar Raeta i jo neki. U toku priprema ustanka partijska organizacija je razmatrala koji bi ljudi trebali sainjavati kadrovski sastav Odreda. Predvieno je da komesar Odreda bude Pejo Zuni, a izmeu nekoliko oficira i podoficira bive jugoslovenske vojske izbor je pao na majora Boka Raetu. Sa njime smo razgovarali Zuni i ja. Raeta nije prihvatio, ni odbio, pa smo oekivali da e njegova odluka biti pozitivna. I on je pozvan na sastanak boraca u Progonu. Zuni je rekao borcima da e svaki as stii major Boko Raeta i da e on biti komandant odreda. Kad je Raeta stigao, meu ljudima se zauo veseli amor. Doao je u trenutku kad je Zuni ve razvrstavao borce u vodove. Zuni je majoru Raeti priao vojnikim korakom i propisno ga pozdravio uz izjavu da mu predaje komandu nad gerilskim odredom. Raeta se pozdravio sa Zuniem, stao ispred borakog stroja i izjavio da je poaen ponuenom dunou, ali da se ne osjea sposoban da preuzme na sebe takvu odgovornost. Rekao je kako je u talijanskom zatvoru isprebijan, da je nervno rastrojen i fiziki iscrpljen. Naglasio je da e to biti gerilska borba, a to je ratna vjetina, koja se ne moe nauiti iz vojnih udbenika, te da e neki domai ovjek, koji dobro pozna teren i boraki sastav sigurno uspjenije voditi odred nego to bi to on mogao. Raeta se nakon toga udaljio. Nekoliko dana prije formiranja gerilskog odreda bila je upuena grupa boraca iz Dnopolja i Oraovca na planinu Kuk izmeu Donjeg Lapca i Ldbine. Borci su postavili zapreke na cesti, presjekli telefonsko-telegrafske vodove i organizirali zasjedu. Toga dana krenula je autom grupa ustaa iz Kulen Vakufa i Borievca preko Kuka u smjeru Udbine. Naiavi na zasjedu dolo je do kraeg pukaranja, pa su se ustae vratile istim putem ostavivi auto na Kuku. Istog dana krenula je kamionom iz Udbine prema Donjem Lapcu arolika neprijateljska formacija u jaini jednog voda. Jedinica se sastojala od ustaa, andara, finanaca i PTT-mehaniara. Nai borci u zasjedi bili su iznenaeni i slabo naoruani, pa su se nakon kraeg pukaranja morali povui. Neprijatelj je gotovo nesmetano proao kroz Donji Lapac prema Borievcu i Kulen Vakufu. Tada je poginuo Stevo Opai 8 iz Dnopolja. Trideset prvog jula uspostavljena je veza s Gojkom Polovinom. Susret s Gojkom Polovinom imali su Pejo Zuni i Stevo Dragievi u Zaluju kraj Donjeg Lapca. Gojko je predvodio veu grupu boraca iz Dobrosela i Doljana. Pojava Gojka djelovala je ohrabrujue na lanove partijske organizacije i itavo stanovnitvo. To je dalo novi impuls borcima i narodu da se jo energinije krene u nove i vee akcije. Odlueno je da se u noi od 1. na 2. augusta 1941. izvri napad na ustako uporite u Borievcu. Susret s Gojkom Polovinom je znaajan po tome, to su ustanici sada bili meusobno povezani na itavom podruju biveg sreza Donji Lapac. Gojko je, uspostavio vezu izmeu ustanika u Dobroselu i Doljanima s rukovodiocima ustanka u Srbu, koji su digli ustanak 27. jula. Od toga dana ustanici u bivim opinama Donji Lapac i Srb ostat e u neprekidnoj vezi, to je bio znaajan momenat u jaanju borbe i razvijanju ustanka ne samo na ovom podruju ve i mnogo ire. Napadom na Borievac prvi put u jednoj oruanoj akciji zajedniki su sudjelovali borci s podruja itavog biveg donjolapakog sreza. Zauzimanjem
6 Prvi partizan poginuo na podruju Donjeg Lapca.
3 DONJI LAPAC
33
Borievca 2. augusta 1941. osloboen je od ustaa kotar Donji Lapac. Ovaj uspjeh otvorio je perspektivu u borbi za slobodu, a pred partijsku organizaciju postavio je nove sloene zadatke. Da bi uspjeno svladala sve zadatke koji su se pred n j u postavljali, partijska organizacija je morala prvenstveno ojaati i proiriti svoje redove novim revolucionarnim kadrovima. A takvih je bilo dosta, provjerenih u predratnim akcijama, u borbi protiv ustakih zloina, u pripremama ustanka i u prvim danima ustanka. Naa partijska organizacija je ustrajno gradila i sagradila mostove bratstva i jedinstva izmeu srpskog i hrvatskog stanovnitva u danima najtee tragedije srpskog naroda. Uz sve slabosti, sa sigurnou se moe ustvrditi da je donjolapaka partijska organizacija uz pomo kandidata i brojnih simpatizera uspjeno provela organizaciju i izvrila sve potrebne pripreme za dizanje narodnog ustanka 1941. godine.
Milan
Sijan
Nastanak i djelovanje KPJ na teritoriji kotara do osloboenja Donjeg Lapca februara 1942. godine
Do prvog svjetskog rata malo se znalo meu seljacima ovoga kraja o marksistikim idejama i radnikom pokretu. Poslije prvog svjetskog rata socijalistike ideje vie su prisutne zahvaljujui pobjedi oktobarske revolucije. O tim dogaajima u Rusiji, o klasnoj borbi i revoluciji saznavalo se dosta i od zarobljenika povratnika iz Rusije, a naroito od onih koji su uestvovali u borbama na strani Crvene armije. Meu povratnicima bili su: Jovo Stijelja iz Oraovca, Ko j o Raeta iz Gaj ina, Nikola Markotinovi i Milo uni iz Donjeg Lapca, Nikola Stikovac, Mane Banjac i Jovo Popovi iz Dobrosela, Marko Karan iz Gornjeg Lapca, Nikola Duki iz Doljana, Simo Obradovi i Dura Blanua iz Birovae, Pavao Zori iz Zavlaike, Mane Bokan Mania iz Osredaka, Milan Raenovi i Jovo Mileusni iz Srba, Milan Petrovi iz Dabanice, Petar Zavii i Isajlo ijan iz Kupirova. Bila su to, ipak, samo dublja saznanja o klasnim sukobima i pokretima masa. Znaajnije irenje komunistikih ideja i njihovo prihvatanje pada kasnije, tridesetih godina i dalje. O tome Jakov Blaevi pie slijedee: Poslije 1930. godine vraalo se u ta sela dosta ljudi iz Amerike bjeei od gladi i besposlice, ogoreni tekim ivotnim uvjetima u najveim kapitalistikim zemljama, ali ideoloki i politiki nedorasli da se snau u naim uslovima, da nau mjeru i pitanja na kojima se moe razvijati revolucionarni rad i borba, naroito na selu. Mnogi se od njih osjeaju komunistima. Bilo je meu njima vrstih junakih ljudi, sa snanom elementarnom klasnom svijeu, dok im je najomiljenije sredstvo u politikom repertoaru propagande bio vulgarizovani Vasa Pelagi, kako su ga oni znali reproducirati. 1
1 Jakov Blaevi: Lika u NOB 1941, Vojno delo, Beograd 1963, str. 47.
Vraali su se radnici iz Amerike i iz zapadnoevropskih industrijski razvijenijih zemalja. Meu njima vratili su se: Milan Dragievi iz Birovae (vratio se iz Amerike), Stevo Dragievi (iz Kanade), Rade Starevi iz Gornjeg Lapca i Pejo uni iz Donjeg Lapca (iz Francuske). U selo Kruge doli su: Mile Bala 2 (iz Francuske), te Nikola i Ilija Bala (iz Amerike), dok su se Mile Jelaa iz Zaklopca, Nikola Ciganovi Pelagi i Nikola umi iz Srba, David Medi Titalo iz Neteke, 3 Danja i Jovo Raenovi iz Ajderovca, Jandre i Mile Damjanovi 4 iz Gornjeg Srba i Buro Priji 5 vratili iz Francuske, odnosno Belgije. Meutim, i dalje su iz pasivnog i krevitog donjolapakog kotara odlazili ljudi trbuhom za kruhom da po svijetu trae zaradu kako bi pomogli svojim porodicama. Na kraju sezone, zimi, vraali su se kui na selo. Mnogi su bili zaposleni i na Unskoj pruzi i u Drvaru na preradi drveta. Skoro da nije bilo seoske kue iz koje jedan ili vie mukaraca nije odlazilo na sezonske radove. Preko njih i selo je sve vie upoznavalo poloaj radnike klase, socijalistiki pokret i revolucionarnu ulogu K P J . Izmeu dva rata javlja se i jedan broj intelektualaca koji prihvataju i ire napredne ideje. U napredni pokret se ukljuuju pojedini srednjokolci gospike gimnazije i preparandije, te studenti i uitelji. Od studenata su se naroito isticali Gojko Polovina iz Dobrosela i Milojko Majstorovi iz Doljana, studenti Pravnog fakulteta u Beogradu, kao i Milojkov brat Braco, student medicine. Od uitelja koji su radili na teritoriji ovog kotara isticali su se: Nikola Milju, uitelj u Dobroselu, kasnije i u Donjem Lapcu, Bosa Dimi Smiljani, uro arac i Ilija Utvi, uitelji u Donjem Lapcu, Mile Martinovi u Dabanici, Marko Vukovi u Osredcima, Danica Rajevi u Miljenovcu i Branko Terzi u Dobroselu. Najznaajnije mjesto u revoluciji, jaanju revolucionarnog pokreta i provoenju politike K P J pripada prije svega radnicima iz ovog kraja. Ovi radnici, nakon zavrenog zanata ili stalnog zaposlenja, ive od svoje zarade. Oni neposredno ive u radnikoj sredini i uestvuju u borbi radnike klase za bolje radne uslove. Mnogi postaju aktivisti sindikalnog pokreta i lanovi K P J . Jedan broj ovih radnika na poetku drugog svjetskog rata vraa se svojim kuama i uestvuje u NOB-i. Oni su bili snaan oslonac komunistike partije. Izmeu radnika povratnika isticali su se: Sava Mileusni iz Donjeg Lapca, Ivo Siki iz Oraovca, Branko Durakovi, graevinski radnik (bio je na robiji kao komunista, vratio se iz Beograda u svoje selo G. Lapac, kasnije ubijen od ustaa), Ico Blanua, trgovaki pomonik, Ilija Miloevi, rudarski radnik, Petar Bala, bravar (poginuo u NOB-i), Marija Bala, krojaica (ubijena od etnika 1944. godine), Nikola Bala iz Kruga, molerski radnik iz Beograda, Gavrica Milju i Rade Dapa iz Doljana, obalski radnici iz Beograda, Nikola Majstorovi, metalac iz Beograda, Savo Dra iz Brotnje i Milan umi iz Srba, fabriki radnici u Zagrebu, Stevo tikovac, dimnjaarski radnik u Beogradu, uro Polovina, graevinski tehniar u Novom Sadu, David Kantar, ugostiteljski radnik svi iz Dobrosela; Duan Vojvodi i njegov brat Mio iz Neteke, metalski radnici u Beogradu, Duan Zori iz Osredaka, Duan
2 3 4 5 Ubijen od ustaa. Ubijen od ustaa. Ubijen od Talijana. Ovo su samo neki od povratnika iz zapadnoevropskih zemalja.
Bursa iz Kaldrme, Pepa Babi i njegov brat Duan iz Tikovca, metalski radnici u Drvaru, Boko i Perica Mari, rudarski radnici, Milan Batinica iz Kunovca, ugostiteljski radnik, Milan Sijan iz Kupirova, obalski radnik u Beogradu, Branko Desnica, krojaki radnik iz ednika, Duan Priji i Lazo Raenovi iz Gornjeg Srba, Milan Raenovi iz Donjeg Srba, obalski radnik u Beogradu, ujo Mileusni, staklarski radnik u Beogradu i Pero Raenovi. Neki su radili i ivjeli u svojim selima doprinosei jaanju uloge K P J : Milan Tankosi iz Dugopolja, sindikalni funkcioner u Drvaru, Pero Jari iz Donjeg Tikovca, Stevo Desnica, opanar iz Srba, Stevo Brozovi, graevinski tehniar u Loskunu te Jovo uni i Branko Baji, krojai iz Donjeg Lapca. Znaajnu ulogu u irenju i propagiranju politike K P J i njene revolucionarne" borbe u momentu kapitulacije stare Jugoslavije i pred ustanak imali su i bivi kolonisti-povratnici iz Vojvodine, koji su se vratili u svoja rodna sela u opini Srb. Vratilo se oko 10 porodica iz Zednika. Oni su bili simpatizeri i pristalice politike K P J . To su bile porodice: Steve Dubajia iz Zaluja, Milana Jovania iz Suvaje, Stevana Bujia, Petra Pilje i Petra Vojvodia iz Neteke, Mile Rastovia, Dane Batinice i Marte Damjanovi iz Gornjeg Srba i Podurljaja, Petra Sijana iz Kupirova, Dania Damjanovia i Zorka Damjanovi iz Kunovca. Meu djecom ovih porodica bilo je aka, srednjokolaca i vie lanova SKOJ-a. Izmeu dva rata stalno se poveavao broj radnika, intelektualaca i drugih koji su irili ideje naprednog radnikog pokreta (komunisti, simpatizeri i pristalice K P J ) . Aktivno djelujui oni su doprinosili afirmaciji K P J i njene politike pa je konstantno jaao uticaj i uloga K P J . Iako su i ranije postojali uslovi formiranja, prva partijska organizacija osnovana je u Donjem Lapcu 1938. godine. Jedan od razloga kasnijeg formiranja je i to to nije postojala potrebna veza izmeu komunista u Donjem Lapcu s komunistima u Gospiu koji su bili ovlateni da rade na formiranju partijskih organizacija na podruju Like. Piui o nastanku prvih partijskih organizacija u donjolapakom kotaru Gojko Polovina kae: Povezane i trajno organizirane grupe komunista nastale su ve 1934. godine u Donjem Lapcu, Divoselu, Oraovcu i Doljanima. 6 Nakon formiranja lapaka partijska organizacija djelovala je i kao kotarski komitet. Meu ostalim, imala je zadatak da radi i na formiranju novih elija u kotaru. Ipak, sve do pred ustanak, nije joj to uspjelo. Bilo je pokuaja da se u Srbu formira partijska elija, ali je do toga dolo tek 26. jula 1941. godine. U Srbu je, zaista bilo ljudi koji su sebe smatrali komunistima. Aktivno su radili na provoenju politike K P J i bili su spremni da prihvate zadatke i odgovornosti koje proizlaze iz lanstva u Partiji (Stevan Desnica, opanar iz Srba, Danja Raenovi, radnik povratnik iz Francuske i Belgije, Duan Damjanovi, sezonski radnik iz Podurljaja veliki protivnik reakcionarnih vlastodraca u Srbu i Milan Tankosi, sindikalni funkcioner u Drvaru, rodom iz Dugopolja. Aktivnost naprednih ljudi kotara Donji Lapac prije rata sastojala se u kritici reima stare Jugoslavije, kapitalizma kao drutvenog sistema, te u borbi za vea prava radnika i seljaka. Ta aktivnost naroito je dolazila do izraaja prilikom parlamentarnih izbora i izbora za optinske uprave. Komunisti i njihove pristalice glasali su obino za politike partije u opoziciji.
6 Gojko Polovina, HAK, Zb. br. 1, str. 639.
Na izborima 1935. godine Hoerini Borbai postigli su znaajne uspjehe u donjolapakome kotaru. Te i slijedee 1936. godine oni su imali veliki politiki uticaj meu seljacima, jer mnogi nisu znali istinu o karakteru te profaistike stranke. Seljacima je imponovala njena opozicija prema postojeem reimu. I to je u prvi mah donekle pozitivno djelovalo, jer je unosilo izvjesnu borbenost i ulijevalo povjerenje u vlastite snage. Komunistima je ubrzo uspjelo da objasne faistiki program i ciljeve te stranke i ona je naglo izgubila uticaj na donjolapakom terenu. U izbornoj kampanji 1938. godine v'.adine stranke su dobile oko 77% glasova. Bilo je, meutim, i sela koja su u cjelini glasala za opoziciju (Kruge i Oraovac). U izbornoj kampanji od komunista su se isticali Pejo Zuni i Gojko Polovina. 7 Znaajna aktivnost provoena je preko zemljoradnikih nabavljako-potroakih zadruga. Zadruge su bile formirane u Dobroselu, Oraovcu, Birovai, Doljanima, Donjem Lapcu, Borievcu, Suvaj i, Srbu i Nebljusima. One su bile miesto gdje su se esto susretali ljudi naprednih pogleda. U njima su komunisti mogli lake i uspjenije djelovati. Bilo je pokuaja da se zadruge pretvore u vlastite duane onih koji su s njima rukovodili. Na radu u formiranju zemljoradnikih nabavljako-potroakih zadruga naroito se mnogo an?a?ovao Nikola Milju, uitelj, kasnije lan K P J (poginuo od etnika 1943. godine). U Srbu je na formiranju zadruge i njenom rukovoenju najvie radio Jovo Mileusni. Tokom 1938. godine lanovi partijske organizacije angaovali su se na organizaciji Stranke radnog naroda u Lapcu. Odrana je i konferencija u Donjem Lapcu na kojoj je govorio uro Stankovi, komunista iz Gospia. Na konferenciji ie bilo oko 300 ljudi. Slina aktivnost sprovoena je po liniji Narodnoga fronta. Na sastancima i predavanjima govoreno je o sutini i opasnosti od faizma i pripremama za odbranu zemlje. Organizovane su i demonstracije povodom prolaska njemakih turista i povodom potpisivanja Trojnog pakta. U tim demonstracijama uestvovao je vei broj graana i omladinaca. Na opinskim izborima 1939. godine komunisti su postavili svog kandidata za naelnika opine. To ie bio Milojko Maistorovi iz Doljana, kandidat za lana K P J . On je na izborima pobijedio s ubiedljivom veinom protivnika Jandru Vlatkovia koji se kandidovao na listi J R Z (Majstorovia i njegovog oca popa Pe + ra iz Doljana, kasnije su ubile ustae). Na njegovoj listi bilo je izabrano oko 12 odbornika, veinom komunista i simpatizera. Komunisti su neposredno djelovali i usmjeravali politiki rad u pojedinim organizacijama i klubovima, a naroito tamo gdje su se nalazili na rukovodeim mjestima. Na osnivakoj skuptini Sfeljakog kola za predsjednika je izabran Duan Raeta Sabrakov. simpatizer K P J , a za sekretara Niko Vidakovi, lan K P J , p na skuptini Nogometnog kluba Ozeblin za predsjednika je izabran Rade Miokovi. lan K P J . Pored njih, u upravnim odborima birani su i drugi komunisti i simpatizeri. Partiiska orsanizaciia je dobivala tampu Srp i eki, Politiki vjesnik, Historiju S K P (b) i drugu naprednu literaturu. Dobijani su i rasturani leci. Povodom 1. maja i Dana oktobarske revolucije vjeane su crvene zastave po seMma (u Nebljusima je istaknuta crvena zastava pored zgrade andarme7 Gojko je govorio na opozicionim zborovima iznosei platformu opozicije i elje narodnih masa.
rijske stanice). Uz to prikupljana je Crvena pomo, a sprovedene su i druge akcije. Za organizaciju kulturnih priredbi partijska organizacija koristila je svoj uticaj u tamburakom zboru, Seljakom kolu i Nogometnom klubu Ozeblin. Na priredbama su davani komadi i recitovana poezija naprednih pisaca. Slina aktivnost razvijala se krajem 1940. i 1941. godine u Srbu gdje se naroito angaovao Duan Vojvodi, napredna omladina iz Sokola, a kasnije tj. 1941. Boja Vojvodi, Jelka i Mira Buji, Milica Dubaji i drugi mladi ljudi. U Srbu je postojala i sokolska eta koja je okupljala omladinu, a komandir joj je bio Vojo Mileusni, simpatizer K P J . Oni su nabavili radio-aparat, organizovali svoju itaonicu, itali naprednu literaturu i sluali strane radio-stanice. Meu tim omladincima mnogi su kasnije postali lanovi S K O J - a i K P J . U grupu najnaprednijih omladinaca, pored ostalih, spadali su: Pean Trbulin, Velja Puaa, Drago Oegovi, Pajo Priji, Milo Rauo, Pero Rastovi, Vojo Oegovi i Milo Stoleri. Treba napomenuti i naprednu omladinku Sofiju Jovi, kerku lugara Jovia, koja je drala vezu sa Zagrebom, nabavljala literaturu i davala je na itanje drugim omladincima. Prva partijska organizacija u Donjem Lapcu formirana je 1938. godine. (O njenom formiranju i sastavu pisali su prvi lanovi i najbolji aktivisti Niko Vidakovi i Rade Miokovi.) 8 Ova partijska elija je formirana uz pomo Srana Brujia i Martina Franekia 9 koji su u to vrijeme u ime Komisije za selo CK KPH obilazili partijske organizacije na podruju Like sa zadatkom da uvrste i poveu postojee, a u mjestima gdje one nisu postojale da od provjerenih drugova formiraju nove organizacije. Ubrzo poslije njenog formiranja u partijsku organizaciju Donji Lapac primljeni su Rade Miokovi i Marko Vujnovi, namjetenici suda u Donjem Lapcu, te Mile Kosanovi, napredni seljak iz Donjeg Lapca (umro od tifusa 1943. kao sekretar KK KPH Donji Lapac). Godine 1940. u radu partijske organizacije organizirano uestvuje i Nikola Milju, uitelj koji je tada premjeten iz Graaca u Donji Lapac. Pred kapitulaciju stare Jugoslavije partijska organizacija Donji Lapac brojala je 8 lanova i svi su bili vezani u jednu eliju. Sekretar partijske organizacije Zuni na jednom je sastanku izjavio da je ranije na partijskim zadacima radio Sava Mileusni, meutim, isti do ustanka nije bio ukljuen u eliju, jer je Zuni s njim, navodno, posebno radio. S lapakom partijskom organizacijom bio je povezan i Dane Polovina Barabica, lan K P J , koji se, uglavnom, nalazio na radu u Beogradu, a rjee je boravio kod svoje kue u Dobroselu. On je ispred partijske organizacije Donji Lapac uestvovao kao delegat Prve okrune konferencije KPH za Liku. Osim Dane Polovine, sa partijskom organizacijom je vrsto bio povezan i Nikola Polovina, brat Gojka Polovine. Lapaka partijska organizacija u poetku rata brojala je 8, odnosno 10 lajnova, jer je Marko Vujnovi prije rata premjeten iz Donjeg Lapca. U poetku )rata tu se naao i Ivo Siki koji je doao iz Francuske i za koga se kasnije uspostavilo da je bio lan KP Francuske. Organizacija je imala 8 kandidata partije. To su bili: Milojko Majstorovi, student prava, uro arac, uitelj iz Donjeg Lapca, arko tikovac, poreznik iz Dobrosela, Mirko uki i Nikola Cvetianin, zemljoradnici iz Oraovca, Ilija Siki, iz Donjeg Lapca, Milan Dragievi zemljoradnik i Simo Mrda iz Birovae.
8 Nikola Vidakovi 1 Rade Miokovi, 194,11942. u sjeanjima uesnika narodnooslobodilaCkog rata, Beograd 1975, str. 109. 9 Istaknuti komunista 1 komunistiki agitator prije rata. Ubile ga ustae 1941. u Jadovnu.
Pored lanova i kandidata KP, u Lapcu i u okolnim selima, bio je i vei broj simpatizera Partije. Jedan broj simpatizera bio je ak povezan s partijskom organizacijom i oni su primali konkretne partijske zadatke. To su bili: Duan Raeta Sabrakov, uro Raeta Simonov, Stevo Raeta Smaji, Stevica Ratkovi, Nikola Dimi Major, ura Blanua iz Birovae, Filip uljat iz Bara, Jovo Zuni, kroja iz Donjeg Lapca i drugi. Veza s OK KPH za Liku odravana je preko sekretara Kotarskog komiteta KPH za Graac Gojka Polovine, zatim preko partijske organizacije u Visuu i neposredno preko pojedinih lanova OK za Liku koji su povremeno obilazili organizaciju (Jakov Blaevi, uro Stankovi, Tomo Niki i drugi). Januara 1941. organizaciju je obiao i Marko Orekovi. On je ukazao na opasnost od faizma koji prijeti Jugoslaviji i itavom svijetu i na potrebu da komunisti budu meu prvima koji e od njega braniti zemlju. Istakao je i potrebu jaanja i omasovljavanja partijske organizacije prijemom provjerenih drugova. Ta pomo je bila znaajna za daljnji rad Partije i doprinijela je njenoj afii-maciji. Kako je ova organizacija imala i ulogu kotarskog komiteta, dobila je ovlatenje da djeluje na cijelom kotaru i da radi na prijemu novih lanova. Tu ulogu organizacija, na alost nije ispunila, nije uspjela da primi nove lanove i kandidate iz susjednih opina, kao ni to da formira nove partijske elije. Dolaskom ustaa u Donji Lapac, juna 1941. partijska organizacija se smanjila. lanovi K P J , koji nisu bili rodom iz Donjeg Lapca, izgubivi slubu, nisu imali od ega da ive i morali su otii, dok su neki bili pod prismotrom ustaa. Tako su Rade Miokovi i Nikola Milju preli na graaki kotar sklonivi se kod roaka, Bosa Smiljani (s muem) i uro arac su protjerani i preli su u Beograd. U Beograd je pobjegao i arko Stikovac. U sastavu partijske organizacije ostala su 4 lana, 5 kandidata i 3 lana koja su bili na linoj vezi. Ovo smanjenje broja lanova i kandidata donekle je nadoknaeno dolaskom drugih. U Gornji Lapac je doao lan KP Branko Durakovi, ali je ubrzo uhvaen i ubijen od ustaa. U Srb su doli jedan lan, jedan kandidat KP i vei broj skojevaca. I pored toga to ovi lanovi, kandidati i skojevci nisu bili povezani s partijskom organizacijom u Lapcu, njihov dolazak je bio koristan i znaajan. Prvu partijsku organizaciju u Srbu formirao je 26. jula 1941. godine Gojko ^Polovina. Dao joj je naziv elija broj 1 u optini Srb. Formiranje je obavljeno kod kue Marka Sijana, u selu Kupirovu, zaseok Nadurljaj. U nju su uli: oko Jovani, gimnazijalac, dotadanji lan K P J (doao iz Zednika krajem maja), Milan Sijan, obalski radnik iz Beograda, dotadanji kandidat za lana K P J (doao 7. aprila sa robije iz Nia, na koju ga je u trajanju od 14 mjeseci osudio Sud za zatitu drave u Beogradu, Duan Mileusni, simpatizer K P J koji je doao iz Zednika, gdje je drao svoju trgovaku radnju. Za sekretara elije izabran je oko Jovani. lanovi su i prije njenog formiranja tokom aprila, maja, juna i jula zajedno sa veim brojem simpatizera razvijali iroku aktivnost na liniji K P J . Obzirom da su neki od njih bili ukljueni u rad Partije prije dolaska na ovaj teren, bili su upoznati s aktuelnom politikom K P J do poetka rata. Zato je u to vrijeme bilo dosta jasno ta treba da se radi. Rad se sastojao u povezivanju sa simpatizerima KP i drugim ljudima i njihovom upoznavanju sa revolucionarnom politikom i ciljevima Partije. Govoreno je o potrebi jaanja saveza radnika i seljaka radi uspjenije borbe protiv kapitalizma, o bratstvu i jedinstvu naroda, o faizmu i opasnosti od njega, o potrebi odbrane zemlje i nacio-
nalne slobode, o Sovjetskom Savezu i njegovoj snazi i ulozi; objanjavani su uzroci brze kapitulacije Jugoslavije i slino. Sve ove aktivnosti bile su u duhu politike koju je K P J postavljala i sprovodila na poetku rata. Napad na Sovjetski Savez i prelazak ustaa na otvoreni teror stvorio je novu situaciju koja je ukazivala da se blii as oruane borbe. Zapravo napad faistike Njemake na Sovjetski Savez shvaen je i kod nas kao signal za oruanu borbu protiv faistikih okupatora i njihovih pomagaa. Formiran je inicijativni odbor koji je imao zadatak da pristupi pripremama za borbu. Odbor je kasnije prerastao u Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu. Ve prije vrena je agitacija da se oruje ne predaje pa se pristupilo njegovom prikupljanju i evidentiranju. U tom asu bilo je neophodno saznati stav Partije s tim vanim pitanjima i sagledati kako se u toj novonastaloj situaciji treba postaviti, a to je znailo da treba hitno uspostaviti vezu s viim forumima K P J . Zaista, neto o tome saznalo se iz letaka CK KPH koji je u Srb donio Duan Priji iz Zagreba, ali ni to nije bilo dovoljno da bi se zauzeo pravilan stav. Ubrzo nam je uspjelo uhvatiti vezu s nekim lanovima K P J u susjednom graakom kotaru, tj. Milanom Muniabom i Biom Kesiem (na teritoriji optine Bruvno), Ilijom Radakoviem, Milojkom ukom i Vaom Sijanom (na teritoriji zrmanjske optine), ali vidjelo se da ni ovi drugovi nemaju veze sa svojim sekretarom KK niti s viim partijskim forumima. Bilo je potrebno i dalje raditi na povezivanju. Oko 20. jula uspostavljena je veza s partijskom organizacijom u Drvaru, a to je bilo veoma znaajno za dalji rad, jer su tim putem dobijena obavjetenja o tekuoj partijskoj politici i neposrednim zadacima. Tada smo prvi put saznali da komunisti treba da rade na pripremi narodnooslobodilake borbe a protiv okupatora i izdajnika naroda i da u toj borbi treba okupiti to vei broj ljudi, patriota i rodoljuba koji vole svoju zemlju i ele da se za nju bore. To je bilo neto novo u politikoj liniji Partije to do tada nije bilo poznato. Svega par dana poslije toga (24. jula) uhvaena je veza i s Gojkom Polovinom, sekretarom KK KPH za Graac koji je 25. jula stigao u Kupirovo. On je do tada ilegalno boravio na sektoru Dobrosela. Tih dana on je uputio na sektor Srba svoga brata Nikolu da bi se povezao s komunistima. Donjolapaka partijska organizacija nastavila je svoj rad i u ratnim uslovima, ali sa smanjenim mogunostima uslijed odlaska sekretara i jednog lana Partije u vojsku. Nakon kapitulacije stare Jugoslavije iz vojske su se vratili sekretar Zuni i lan KP Mile Kosanovi. Njihovim povratkom u Donji Lapac krajem aprila, odran je partijski sastanak u kui Bose Smiljani na kome je bilo prisutno 6 lanova. Na sastanku je razmotrena novonastala situacija stvorena ratom i kapitulacijom. Odlueno je da se to prije uspostavi veza s OK KPH za Liku, da lan Partije Nikola Vidakovi ostane na radu u sreskom naelstvu, jer je po nacionalnosti Hrvat i da organizaciju obavjetava o namjerama i planovima ustakih vlasti. Neto kasnije odran je i drugi sastanak partijske organizacije, takoer u Donjem Lapcu. Ovom sastanku prisustvovao je i Gojko Polovina. Na sastanku je odlueno da se povede akcija na prikupljanju oruja i vojne opreme, da se razvije agitacija meu ljudima da oruje ne predaju ustakim vlastima, da se vodi agitacija meu hrvatskim ivliem da se ljudi ne javljaju u ustae i ne oblae ustake uniforme. Ove stavove partijska organizacija je nakon sastanka sprovodila s dosta uspjeha. Na teritoriji donjolapakog kotara preteno su bili nastanjeni Srbi. Jedino je selo Borievac bilo naseljeno Hrvatima, a bilo je neto Hrvata i u Gornjem Lapcu te po nekoliko porodica u selima: Oraovcu, Miljenovcu, Donjem Lapcu,
Bueviu i Brotnji. Pristalice i pobornici Pavelieve NDH traili su meu hrvatskim ivljem dobrovoljce da se jave u ustae, da oblae ustake uniforme. Meutim, zahvaljujui radu i objanjavanju komunista, bilo je malo onih koji su u to prvo vrijeme stupili u ustae i oblaili ustaku uniformu. U agitaciji su naroito uspjeno djelovali lan K P J Niko Vidakovi i kandidati KP lie iki i Ivo Siki. Neke su se hrvatske porodice zaista dobro drale: iz Oraovca Dane i Manda Cul j at (iz Bara kod Lapca) sa sinovima Filipom, Markom i drugom djecom, porodica Filipa Culjata Zekanova i Luke Culjata iz Gornjeg Lapca, Markovinovi-Marii Perica i Marko, Markovinovi Ilija i Nikola (Ivanov), Mile Krpan, Nikola Blaevi, Milan Vrani, Nikola Pavii Lovrakov iz Borievca i Mio Kovaevi (Mandiin) iz Bubnja. Veina ovih ljudi s lanovima svojih porodica sudjelovali su u mnogim protestima protiv ustakog nezakonja i progona Srba. Mnogima su pruili zatitu i pomo. Radi toga ustaka vlast due vrijeme nije dolazila do izraaja. Vladala je neka vrsta bezvlaa u oekivanju daljih dogaaja . . . Meutim osjealo se prisustvo i onih grupa i pojedinaca koji su bili za ustae i radili na tome da se njihova vlast uvrsti i ojaa. U tom pogledu naroito su se isticali bivi starjeina suda u Donjem Lapcu Ivo Marinkovi, gruntovniar Franjo Janovski, gostioniar Grco Pavii, upnik Stupari j uitelj Mijo Mandi iz Borievca. Marinkovi i Janovski su odlazili u Zagreb, Gospi, Udbinu i Biha da bi izdejstvovali dolazak ustaa u Donji Lapac i Srb, kako bi pomou njih uspostavili ustaku vlast. U tome su uspjeli. Poetkom juna u Lapac je dolo kamionom preko Graaca oko 25 do 30 ustaa. Meu njima je bilo povratnika iz Italije na elu sa zapovjednikom Kokotoviem i nekoliko iz okolice Gospia. Smjestili su se u osnovu kolu i formirali ustaki stan. Kako bi pokazali svoju surovost, vlast, i rijeenost da tu vlast odre po svaku cijenu, uhapsili su Ilu Raetu. Nakon toga trebalo im je nekoliko dana da se poveu s istomiljenicima iz Donjeg Lapca i Borievca koji su traili i eljeli njihov dolazak i bili spremni da im pomognu u uspostavljanju vlasti. Uz pomo svojih pristalica i saradnika ustaama uspijeva da u Borievcu i Gornjem Lapcu meu Hrvatima mobiliu i ukljue u svoje redove vei broj mlaih ljudi, da ih dovedu u Lapac i obuku u ustake uniforme. Pojaani domaim ustaama, poinju hapenjem i ubijanjem ljudi. U Srb su ustae dole oko 15. juna. Doli su takoer i Gospia i bilo ih je oko 15 na elu s porunikom Nagliem. Na teritoriji opine Srb nije bilo ljudi hrvatske nacionalnosti pa ni ustaa. U Srbu je bio samo Hrvat nadlugar Mauran i omladinac urica Grguri koji su bili za ustae i s njima su saraivali. Dana, 18. juna ustae su pohapsile vei broj ljudi i ena, vrei uz to i pljaku trgovine. Vei broj ljudi poslije su pustili. Ubili su tada samo popa Lavrnju i lugara Batinicu. Kasnije, poslije napada na SSSR, pohapsili su vei broj ljudi i strijeljali. Tada slijede i masiovni zloini u selima Suvaji, Osredcima, Bubnju i Miljenovcu. Ove masovne zloine nad srpskim narodom vrile su specijalne ekspedicije ustaa. Tako je nastao straan teror ustaaTi zavladao je veliki strah i nesigurnost u narodu. Ljudi su se sklanjali i bjeali u brda i ume da bi spasili gole'ivote, jer niko vie nije bio siguran da e ga ustae potedjeti ako ga uhvate. Donji Lapac i njegova okolina posebno su se nalazili u tekom poloaju jer su bili odsjeeni od sela prema Srbu domaim ustaama ija su uporita bila u Borievcu i Gornjem Lapcu. U Kulen Vakufu, Bihau i Udbini postojala su
Maj, 1937. Clainovi omladine i SKOJ -a s podruja opine Srb, Pero Moraa drugi i Duan Mileusni trei s desna, stoji.
jaka ustaka uporita iz kojih je prijetila stalna i neposredna opasnost. Situacija je bila teka i neizvjesna. Ljudi su bili spremni na sve samo da sauvaju gole ivote, ali im ni to niko nije mogao garantovati, niti je bilo mogue sagledati izlaz iz te situacije. Partijska organizacija u Donjem Lapcu ostala je u to vrijeme, kako je ve navedeno samo s 4 lana, 5 kandidata, 3 nepovezana lana u selima, te veim brojem simpatizera. Skojevska organizacija nije postojala. Do rata partijska organizacija u Donjem Lapcu nije dobila direktivu da organizuje S K O J . Bilo je nekoliko omladinaca u Donjem Lapcu vrsto vezanih za Partiju koji su mogli postati lanovi S K O J - a , kao to su Branko Stijelja, Stevo Baji, Jandre, Stevo i Jovo Zuni, Branko arac (ubijen od ustaa), Stevo Tima iz Nebljusa i Duan Kuga koji su pohaali gimnaziju u Bihau. Velika zasluga pripada Nikoli
Vidakoviu i Ili Sikiu koji su kao Hrvati ostali u slubi u Donjem Lapcu, te meu ustaama prikupljali potrebne informacije i redovno o tome obavjetavali partijsku organizaciju. Zahvaljujui njihovim obavjetenjima mnogi ljudi i lanovi KP izbjegli su hapenje. Oni su organizovali intervencije radi putanja mnogih uhapenih ljudi i uspijevali su da izdejstvuju njihovo oslobaanje. Meu hrvatskim ivljem oni su podsticali otpor prema ustaama i njihovim zloinima, odvraajui ljude od ustupanja u njihove redove i podravanja ustake djelatnosti. Zato je i pored poetnih uspjeha ustaa u mobilizaciji jedan broj ljudi ostao pasivan ili je aktivno davao otpor i osuivao ustake postupke. Od hrvatskih porodica u Oraovcu niko nije otiao u ustae. Jedan je, zaista obukao ustaku uniformu, ali vie po nagovoru drugih da bi titio selo. Kasnije se i on izvukao, skinuo uniformu i vratio se kui. Nitko od Hrvata u tom selu nije nita uinio loe svojim komijama Srbima. Na slian nain drale su se hrvatske porodice u Miljenovcu. Ovdje je samo jedan bio u ustaama, ostaJi su bili pasivni ili protiv. Neki su meu prvima govorili o namjerama ustaa i upozoravali Srbe na opreznost. Mnogi u to nisu vjerovali. Veina andara Hrvata koji su ostali u slubi, nisu odobravali rad ustaa niti su ih podravali. U Srbu su bila tri andara i sva trojica su osuivali ustake zloine. Neki od njih odlazili su kuama mnogih ljudi da ih upozore da se sklone. U Lapcu su ustae javno razoruale komandira andarmerijske stanice Horvata koji je govorio da ustae ne bi smjele da rade ono to ine i da je to protuzakonito. Bilo je to znaajno i za rad partijske organizacije koja je u svojoj politikoj aktivnosti na pripremi ustanka stalno ukazivala na potrebu jaanja bratstva i jedinstva Srba i Hrvata. Bivi sudija Marinkovi postaje glavni ef ustake vlasti u Donjem Lapcu. Nakon dobivanja pojaanja iz Gospia, on donosi odluku da se pohapse svi oni koji su sumnjivi. Za ovaj stav ustaa saznao je ubrzo kandidat partije lie iki koji je o tome obavijestio Vidakovia, a ovaj sekretara partijske organizacije Peju Zunia. Poslije ovih dogaaja komunisti vie i ne odlaze u Donji Lapac, ve se povlae u Birovau kod Steve Dragievia i drugih poznanika i simpatizera, pa selo Birovaa, za brdom Birovaa, postaje centar daljeg okupljanja komunista i simpatizera. Tu oni odravaju sastanke i vre pripreme za ustanak. U prvoj polovini juna partijska organizacija se povezuje s Okrunim komitetom za Liku preko Nedeljka Zakule, lana OK. Zakula je na teritoriju lapakog kotara boravio nekoliko dana i to u selu Birovai kod lana KP Steve Dragievia. On je odravao vezu s partijskom organizacijom i prisustvovao njenom sastanku. Uz ostalo prenio je poruku OK KPH za Liku i pisane materijale o aktuelnim dogaajima, upoznao je partijsku organizaciju s prvomajskim savjetovanjima K P J u Zagrebu i prenio je direktivu o potrebi pripreme za oruanu borbu. Radi toga traio je da se formira vojni komitet koji e vriti pripreme za borbu. Istovremeno Zakula je ukazao na potrebu prikupljanja oruja i .municije, na odabiranje ljudi koji se mogu ukljuiti u oruane grupe i na potrebu proirivanja i jaanja partijske organizacije. Uz sve to naglasio je da oruana borba ne poinje dok se ne dobije obavjetenje od OK KPH za Liku. Nakon obavljenog posla Zakula je napustio donjolapaku teritoriju i otputovao u pravcu Visua, kamo ga je otpratio kandidat Partije Simo Mrda. Partijska organizacija je Zakuli obezbijedila i propusnicu ustakih vlasti koju je nabavio Nikola Vidakovi u Donjem Lapcu.
Na osnovi direktiva koje je primila od Zakule, partijska organizacija je preduzela konkretne mjere za ustanak. U vezi dogovora sa Zakulom partijska organizacija je u cjelini vrila ulogu vojnog komiteta. Pojedini lanovi te eliie dobili su i konkretna zaduenja na emu su angaovani i kandidati i pojedini simpatizeri. Sekretar Zuni i Stevo Dragievi zadueni su da se brinu o odabiranju boraca koji bi se mogli ukljuiti u oruane grupe, a Vidakovi i Kosanovi da rade na prikupljanju i popisu oruja. Ustae su prele na masovne zloine, paljenje sela i ubijanje ljudi, ena i djece. Zavladala je opta nesigurnost, pa nitko nije smio da ide u Donji Lapac i tamo gdje se nalaze ustae. Narod je poeo da bjei od njih, da se sklanja u polja, brda i ume. Tako su ubrzo formirani zbjegovi u umama gdje se narod okupljao i sklanjao. Komunisti i simpatizeri KP brinuli su se o organizaciji zbjegova i njihovom obezbjeenju. Odravali su kontakte s ljudima i vrili potrebne pripreme za oruanu borbu. -Ljudima je savjetovano da sklanjaju stoku i imovinu kako ne bi bila opljakana i unitena. Partijska organizacija je usmjerila sve svoje snage na pripremu ustanka. ekala se direktiva za poetak. Odlaskom Nedeljka Zakule izgubljena je veza sa OK za Liku i partijska organizacija nije znala kada e i hoe li stii direktiva za ustanak. Dani su odmicali, situacija je bivala sve tea, a direktiva za ustanak nije stizala. U narodu se znalo da komunisti rade na pripremi ustanka i ljudi su dolazili da pitaju hoe li ustanak poeti, kada e poeti i zato se eka. Pitanje ustanka postala je i potreba svih, a ne samo komunista. Meutim, niko od komunista nije mogao da na sebe uzme odgovornost i donese odluku o poetku ustanka bez direktive vieg rukovodstva. Znalo se da o poetku ustanka odluuju vii partijski forumi. To je i Zakula rekao partijskoj organizaciji u Donjem Lapcu. Ljudi su govorili da ustanak koji ne bi istovremeno poeo na irem podruju ne bi mogao uspjeti. U takvoj situaciji, kako bi mogla da se opredijeli, partijska organizacija je pokuavala da se povee s OK za Liku. Zato alje Stojana Serdara, rodom iz blizine Gospia, ne bi li uhvatio vezu s nekim lanom K P J i OK za Liku. Stojan je preko iroke Kule, zaista, uspio da se povee s Tomom Nikiem, lanom OK za Liku koji se nalazio u Mogoriu. Dobio je pismenu poruku za lapaku partijsku organizaciju da se pone s ustankom. (S porukom je stigao 2. augusta, a ustanak je ve bio u toku.) Nemajui vezu i direktivu, u toj delikatnoj situaciji kada je sve ukazivalo na potrebu dizania ustanka, partijska organizacija se nala u tekoi situaciji. Da li potovati partijsku disciplinu i ekati direktivu za ustanak, ili preuzeti odgovornost i noi na ustanak, oa snositi posljedice ako zbog preranog Doetka propadne. Rijeeno je da se eka kurir s direktivom. U nespokojstvu iekivanja svakim danom sve ee pronose se razne vijesti o ustanku u Crnoj Gori, Srbiji. Bosni, pa i u Srbu. Dvadeset estog jula u selo Oraovac doao je neki ovjek iz Mazina i traio vezu s Pejom Zuniem. Ljudi su zakliuili da nosi poruku za ustanak. Grupa Oraovana s orujem odlazi na Kuk i na putu prema Udbini postavlja zasjedu. Zasjeda je napala i unitila jedan automobil. andari s Udbine su intervenisali. pa je tako 27. 7. 1941. voena borba i na ovom terenu. Ustae su uhapsile jednog ovjeka i odvele ga u Udbinu. Sutra su protiv njega poveli istragu, ali je on, iako vezan, pobjegao. 10
10 Po sjeanju Jandre ukia Iz Oraovca.
U brdu Birovaa okupili su se 27. jula komunisti, kandidati, simpatizeri i drugi ljudi, a neki od njih imali su i oruje. Razgovarali su o ustanku. Mnogi su govorili da je ustanak ve poeo i da i oni trebaju podii ustanak. Partijska organizacija je zauzela stanovite da treba jo saekati. Dana, 29. jula partijska organizacija je donijela odluku da se ide na ustanak. U to vrijeme ustanak, koji je 27. jula poeo u Srbu, bio je u punom jeku. Ustae su ve poele naputati Donji Lapac da sele u Borievac, osjeajui se tamo sigurnijim. Dvadeset devetog jula Donji Lapac je bio prazan. Tridesetog jula odran je zbor u Progonu kod Donjeg Lapca na kome je saoptena odluka o ustanku i objanjeni njegovi ciljevi. Na zboru je govorio sekretar partijske organizacije Pejo Zuni. Tu su formirane i ustanike jedinice, vodovi po selima i odreen komandni kadar. Na teritoriji Srba situacija je bila neto povoljnija. Tamo nije bilo ustaa pa su predstavnici ustakih vlasti tee dolazili do pojedinih podataka i obavjetenja. Ustaka posada je samo u Srbu. U selima oko Srba nije ih bilo, a jaa ustaka uporita bila su prilino udaljena. Neposredno pred ustanak ustae su povuene iz Srba. Ostalo je samo nekoliko andara i civilnih slubenika. Jo prije ustanka imali smo formirane gerilske odrede i u nekima od njih, preko naih pristalica i simpatizera, imali jak uticaj. Postojao je i tab gerilskih odreda za Srb i okolinu, u ijem su se sastavu nalazili svi lanovi K P J . Tu se pred ustanak naao i odgovorni partijski rukovodilac Gojko Polovina, a imali smo vezu i s partijskom organizacijom u Drvaru. Polovina je nakon formiranja prve partijske elije 26. jula, ostao u Nadurljaju sve do kasno u no. Tu su se nalazili i ostali lanovi Partije, lanovi taba gerilskih odreda za Srb i okolinu. Poto je obavijeten o kontaktima koji su bili uspostavljeni s komunistima na teritoriju graakog kotara, Polovina je traio da se pronae neko od njih i dovede u Nadurljaj radi meusobnog povezivanja. Pronaen je Bio Kesi. Kasno poslije podne Polovina je obavio s njim razgovor i uputio poruku Milanu Muniabi, lanu KP na teritoriji optine Bruvno. Mi smo Gojka Polovinu prihvatili kao sekretara Kotarskog komiteta za kotare Graac i Lapac. U tome svojstvu on je i formirao prvu partijsku eliju u Srbu, a ubrzo je postao najodgovorniji partijski i vojni rukovodilac u kotaru Donji Lapac. Kasno uvee 26. jula, poslije 9 asova, vratio se iz Zavlake oko Jovani i donio poruku taba gerilskih odreda za Drvar u kojoj se govorilo o poetku ustanka 27. jula. Poruka, pisana u vidu naredbe, pozivala je na ustanak i nareivala prekidanje pruge koja od Knina vodi za Drvar. Na okupu je bila cijela partijska organizacija s Gojkom Polovinom. Cim smo se upoznali sa sadrajem poruke, odluili smo da i mi slijedeeg dana, 27. jula, idemo na ustanak. Poto smo bili i lanovi taba gerilskih odreda za Srb i okolinu, odran je i sastanak taba, gdje je pomenuti stav prihvaen i donijeta odluka da se pone s ustankom. Nakon sastanka lanovi taba odlaze na razne strane radi dizanja ustanka: Gojko Polovina i Duan Mileusni u Za vlaku, oko Jovani u Suvaju i Neteku, Milan ijan na teritorij Srba, Kupirova i Ajderovca. Slijedeeg dana poeo je ustanak i Srb je bio slobodan oko 11 asova. Partijska organizacija u Donjem Lapcu od formiranja 1938. imala je znaajnu ulogu u irenju ideja naprednog radnikog pokreta. Ona je mnogo doprinijela popularizaciji revolucionarne uloge K P J i Sovjetskog Saveza te stvaranju borbenog saveza radnika i seljaka. Podsticala je otpor i irila mrnju protiv nenarodnog reima, kapitalistike eksploatacije i nepravde. Imala je velikih sla-
bosti u pogledu organizacionog jaanja i kadrovskog osposobljavanja. Zatvorila se u okviru manjeg broja lanova KP u samom mjestu. Uprkos ukazivanjima viih partijskih foruma, organizacija je ostala sa svega nekoliko lanova i kandidata, mada su postojale mogunosti za prijem novih lanova i formiranje novih partijskih elija. Organizacija se nije snala, a pomo od viih foruma bila je uoptena, bez konkretnih analiza i prijedloga. Ali i pored toga pravilno je postavljala i politiki uspjeno djelovala meu masama. Isticala je potrebu borbe protiv okupatora, a pravilno tumaei politiku K P J , radila na jaanju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata. U samom donoenju odluke o poetku ustanka bilo je kolebanja. Organizaacija je zakasnila u donoenju te vane odluke. Kolebanju je doprinijela slaba veza s viim partijskim rukovodstvom i organizatorima ustanka u Srbu i Drvaru. Organizacija nije bila ni blagovremeno obavijetena o poetku ustanka u Srbu i zadocnila je s odlukom o ustanku. Od 27. jula ustanak se naglo irio. U donjolapakom kotaru osloboen je Srb, potuena su ustaka pojaanja na Srbskom klancu i u Tikovcu. Dana 28. jula potuena su nova ustaka pojaanja na Srbskom klancu i zauzeta andarmerijska stanica u Doljanima; 29. jula potuene su ustake snage na Breinama kod Doljana, a 30. jula osloboen je Donji Lapac. Ustanike snage iz pravca Srba i Donjeg Lapca pribliile su se ustakom uporitu Borievac, koji je zauzet 2. augusta. Time je cio donjolapaki kotar bio slobodan. U prvim danima ustanka ispoljio se entuzijazam i polet masa. Narod je klicao KP Jugoslavije i SSSR-u, isticao i nosio crvene zastave. Bio je to dokaz politike pripremljenosti masa koje su znale da je ustanak organizirala i vodila KP i njeni lanovi i da u Sovjetskom Savezu kao socijalistikoj zemlji imaju sigurnu podrku. Smatrajui okupatora glavnim krivcem za sve to se dogodilo poslije okupacije, komunisti su u pripremi ustanka otvoreno i jasno isticali potrebu odlune i beskompromisne borbe protiv okupatora i Pavelieve ustake drave. To se pokazalo naroito ispravnim, jer su se ve u prvim ustanikim danima u odnosu na dalju perspektivu i ciljeve ustanka, zapaala nova politika platforma i orijentacija meu ustanicima. Isticana je potreba jaanja i razvijanja bratstva i jedinstva Srba i Hrvata. Dok su komunisti pripremali ustanak, okupljali pristalice i rodoljube te ih organizovali za ustanak, neki su stajali po strani i ne vjerujui u mogunost borbe i otpora, iznalazili naine da se prilagode datom stanju i sauvaju svoju glavu. Kada se ustanak pokazao moguim, prikljuili su mu se i oni koji su ranije stajali po strani. Saznavi da talijanski okupator nudi da e Srbe tititi od ustaa, ti isti poeli su da se nameu za voe i starjeine. Oni objanjavaju da su Talijani prijatelji Srba, da su velika sila, kojoj se ne moe suprotstaviti aka jada, da ih treba pozvati da okupiraju slobodnu teritoriju i tako zatite Srbe od ponovnog dolaska ustaa. Po njima Talijani ne vole komuniste i ako saznaju da su oni na elu ustanka, onda e intervenisati i vriti odmazdu, paliti kue i sela, pa ih zato ne treba napadati. Svi Hrvati za takve su ustae j treba ih ubijati i istrebljivati, bez obzira ko su i ta su. Glavni pobornici ove linije bili su bive reimlije proetniki elementi: Stevo Raenovi, bivi poslanik, Jovo Kea, trgovac, Milan Torbica, biljenik, Luka Stikovac, Lazo Ljubojevi, Nikola Kosanovi i drugi. Takve parole i obeanja bile su prihvatljive za neke ljude, jer su obeavale da e dolaskom talijanskog okupatora nastati mir, da e se moi vratiti svojim kuama i mirno raditi i ivjeti. Komunisti
su obeavali jednakost za sve, ali i dugu i teku borbu s daleko jaim neprijateljem. Takva, nama neprihvatljiva propaganda negativno je djelovala na disciplinu i borbeni moral boraca. To su koristili pojedinci skloni samovolji i pljaki. S orujem su vrljali po selima, provodili nasilja i pljaku, unosili strah u nezatiene ljude i naputali borbene poloaje. Rukovodei se parolom da su svi Hrvati i Muslimani ustae, oni su po nezatienim selima pronalazili po nekoga, hapsili i izvodili na strijeljanje. Kada bi pristalice saradnje s Talijanima zakazale neki zbor, tamo bi se nale naoruane grupe, uzvikivale parole toboe u ime boraca s poloaja i zalagali se za pregovore s Talijanima, a za klanje Hrvata i slino. 11 Ovakvi su sve vie nestajali s poloaja i odlazili kuama s plijenom. Situacija je bila dosta kritina kada su poeli otvoreno da napadaju komuniste i da im prijete ubijanjem pod izgovorom da oni nastoje zavaditi narod s Talijanima i da tite Hrvate. 12 estog septembra organizovali su zbor u Donjem Lapcu da proslave kraljev roendani uzvikivali: ivio kralj! Polovina je tada rekao: Moete vi vikati da ivi kralj, ali poite s nama da se borite protiv ustaa i okupatora! Komunisti su ostali vrsto na principima i ciljevima koje su postavili jo u vrijeme pripreme ustanka. Nije bilo kolebanja da se odustane od borbe protiv okupatora i da se s njim vri bilo kakva nagodba. Otriki sporazum nije za komuniste predstavljao nikakvu obavezu, niti mu je pridavan neki znaaj. Bilo je samo pitanje kako prevazii nastalu situaciju i kako se pripremiti i organizovati da bi se zapoeta borba proirila i protiv talijanskog okupatora. Sredinom augusta sve ustanike jedinice, s teritorije opine Srb, prebaene su na poloaje prema Kulen-Vakufu i Bihau. Tada je prestao radom i tab gerilskih odreda za Srb i okolinu, a rasformirana je i partijska organizacija u Srbu. Njeni lanovi su otili jedni u tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, a drugi na razne strane s ustanikim jedinicama. 13 Politiku aktivnost u opini Srb nastavili su simpatizeri Partije i lanovi SKOJ-a. Prvi sastanak lapake partijske organizacije poslije ustanka odran je 3. augusta u osloboenom Donjem Lapcu. Sastanku je prisustvovao i Gojko Polovina. Razmatrani su tekui zadaci koji su stajali pred Partijom. Odlueno je da se formira tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu na elu s Gojkom Polovinom. Odlueno je isto tako da se formira i odbor civilne narodne vlasti koji bi bio pod rukovodstvom taba gerilskih odreda i brinuo se o snabdijevanju ustanikih jedinica hranom i drugim potrebama. Predvieni su i ljudi koji su trebali da postanu lanovi tog odbora, a za sekretara je odreen Stevo Dragievi. Zadaci i ciljevi taba gerilskih odreda i organa narodne vlasti objanjavani su u vijestima i lecima, koje je izdavao tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. Poela je zapaenija aktivnost partijske organizacije u Donjem Lapcu. Organizaciji su pristupili bivi lan Rade Miokovi, Nikola i Dane Polovina iz Dobrosela, kao i Sava Mileusni. Sreki i opinski komiteti jo nisu postojali.
11 Vidakovi i Miokovi pominju ljude pobijene od proetnikih elemenata. Misle da ih je bilo oko 30. 12 etnike voe u Srbu su planirale ubiti Doku Jovania, Milana Sijana, Gojka Polovinu, Milu Pouu 1 druge komuniste. 13 oko Jovani otiao na poloaje kod Kulen Vakufa, Milan Sijan prema Bihau, a Duan Mileusni prema Mazinu.
Zadaci su bili mnogobrojni i prelazili su mogunosti ove organizacije. Skojevska organizacija jo uvijek nije bila formirana. Poetkom augusta u Lapac je doao Marko Orekovi. Na sastanku 5. augusta. na kome je pored lanova Partije prisustvovao i Gojko Polovina, Marko je dao smjernice za dalji rad komunista. Ukazao je na potrebu veeg angaovanja lanova i simpatizera KP u tumaenju linije Partije o ciljevima NOB-e i jaanju bratstva i jedinstva, kao i na potrebu omasovljenja Partije primanjem novih lanova iz redova hrabrih boraca i simpatizera. Slijedei partijski sastanak odran je za nekoliko dana. Ovom sastanku su prisustvovali i lanovi OK za Liku Jakov Blaevi i Rade Zigi. Zakljueno je da se pristupi organizacionom uvrivanju u vojnim jedinicama i preuzimanju rukovodeih poloaja od strane lanova Partije, kako na frontu tako i u pozadini. Isto tako donijeta je odluka da se pristupi formiranju kotarskog komiteta. Na zahtjev Rade Zigia smijenjen je dotadanji sekretar partijske organizacije Pejo Zuni. Za novog sekretara postavljen je Stevo Dragievi. Tako je od OK za Liku poelo pruanje pomoi partijskoj organizaciji u Donjem Lapcu koja, kako smo vidjeli, ponekad nije bila dovoljno efikasna. Tokom augusta i septembra u Donji Lapac su u vie navrata dolazili Jakov Blaevi i Rade Zigi i davali potrebnu pomo u radu komunista. Navraali su i drugi funkcioneri Partije: Vlado Cetkovi, Kota Nad i Vlado Popovi. Znaajan je bio dolazak u drugoj polovini augusta Mile Poue i Perice Dozeta, koji su ostali due vrijeme da bi pomogli partijskoj organizaciji da sredi svoje redove. U to vrijeme je i Marko Cankovi radio na sektoru Srba. Krajem 1941. godine dolazila je i Neda Zakula. Ona je due vremena boravila u kotaru, radila na formiranju AFZ-a i izvravala druge partijske zadatke. Vrijedno je napomenuti i dolazak Milice Opale koja je bila rodom iz Lapca, ali je ivjela i radila u Zagrebu. Ona je tu dola i radila na formiranju S K O J - a i omladinske organizacije. U prvoj polovini septembra u Donjem Lapcu je odran proireni partijski sastanak. Ovom sastanku su pored Steve Dragievia i Mile Kosanovia, kao lanova ove partijske organizacije prisustvovali Gojko Polovina, oko Jovavani, Rade Miokovi, Rade Zigi i Vlado Cetkovi, a od vieg partijskog rukovodstva sastanku su prisustvovali Vlado Popovi i Jakov Blaevi. Razmatrana je politika situacija u kotaru i analiziran dotadanji rad Partije s osvrtom na greke i propuste. Zbog greaka koje su se ispoljile jo pred ustanak, iz Partije su iskljueni Pejo Zuni i Nikola Vidakovi. 14 Iskljuenje je uslijedilo na prijedlog i insistiranje Rade Zigia, mada su drugi bili za blau kaznu, a meu njima i Jakov Blaevi. Iskljueni lanovi nisu prisustvovali sastanku. Bila je to partijska kazna koja se ne bi mogla pravdati, pogotovo to se radilo o dvojici najistaknutijih komunista donjolapake partijske organizacije. Zatim, na tom sastanku je analiziran rad partije kotara i u periodu poslije ustanka. Slabosti i propusta svakako je bilo. Trebalo ih je analizirati i uoiti kako bi se efikasnije mogli otkloniti. Prije svega, slabosti su se ispoljile u nedovoljnoj povezanosti komunista i kandidata Partije na terenu, u rijetkom sastajanju i nedovoljnom kontaktiranju i konsultovanju. Najodgovorniji partijski rukovodilac u kotaru (sekretar Kotarskog komiteta) bio je Gojko Polovina, pa se ova kritika u velikoj mjeri odnosila na njegov
14 Vidakovi je morao napustiti Lapac zbog etnikih prijetnji. Preao je u Sloveniju gdje se povezao s NOP-om.
rad i metod rukovoenja Partijom. Gojko kritiku nije mogao shvatiti niti je prihvaao, ve je sve shvatao kao lini obraun i napad na svoju linost. Bio je ubijeden kako je uinio sve to je mogao i to se u tim uslovima moglo uiniti, a da upravo oni, koji su ga kritikovali, nisu sa svoje strane uinili ono to su mogli i bili duni uiniti. U tome je on ostao uporan i do kraja nepopustljiv. Time je doao u sukob s Partijom i partijskim rukovodstvom u Lici. Ovaj sukob se jo vie zaotrio u daljem radu pa su Gojka teretili i zbog drugih propusta i greaka. To je dovelo i do njegovog iskljuenja iz Partije. Odluku 0 iskljuenju donio je Okruni komitet partije za Liku, ime se saglasio i CK KPH. Za uoene propuste i slabosti u pomenutoj analizi, svakako da nije jedino bio kriv Gojko Polovina. One su bile posljedica slabosti rada partijske organizacije u cjelini, pa i Okrunog komiteta za Liku, ija pomo u radu partijske organizacije nije bila blagovremena i efikasna. Najvea krivica Gojka Polovine bila je to kritiku nije mogao shvatiti i prihvatiti. Tim je, kao jedan od najpoznatijih komunista ovog kraja i najpoznatijih ljudi u narodu dozvolio da doe u sukob s Partijom, a to je imalo tee posljedice za dalji rad partijske organizacije kotara. Kada se ocjenjuju rad i greke Gojka Polovine, treba imati u vidu i injenicu da je on sticajem odreenih okolnosti doao na partijsku funkciju u Donjem Lapcu. Naime, on je bio sekretar Kotarskog komiteta KPH za Graac 1 u momentu ustanka kada jo nije postojala veza s OK za Liku i kada nije bilo drugog izbora, preuzeo je i partijsku funkciju u kotaru Donji Lapac. Radio je onoliko koliko je znao i umio. Vrijeme je bilo sloenije i iziskivalo je bolji i kvalitetniji rad. On kao ljeviar i komunista dugo je vremena djelovao i razvijao se van Partije. Politiki je istupao kao komunista i ljeviarski agitator i govorei na opozicionim zborovima stekao je popularnost u narodu kao komunista. Meutim, on nije imao revolucionarnog iskustva u organizacionom radu, pa na tome nije ni mogao neto dati. On je i kao sekretar vie djelovao kao agitator i govornik, a manje je posveivao brigu organizacionom radu Partije. Ali tome su i drugi pridonijeli. Poslije niza sastanaka, analiza i objanjenja poeo je u septembru konkretan rad na jaanju i uvrenju partijske organizacije. U Partiju su primljeni novi ljudi, dotadanji kandidati i simpatizeri. Meu primljenima bih su Stevo i Jovo Zuni iz Donjeg Lapca, Simo Obradovi i Simo Mrda iz Birovae. Za lanove su kandidovani: Tomica i Ilija Popovi, i Miun Stijelja iz Donjeg Lapca. U oktobru u Partiju su primljeni Jandre Zuni, Ilija Miloevi i Petar Obradovi, a u novembru: Duan Raeta Sabrakov, Mia Dragievi i Zorka Kosanovi. Za kandidate su primljeni ura Blanua, Jovo Tadi, Simo T. Obradovi i Mile D rain. Time je partijska organizacija u Donjem Lapcu znatno ojaala i brojala je oko 20 lanova. U to vrijeme ona se podijelila u dvije organizacije: lapaku i barovaku. Sada je bilo mnogo lake napraviti raspored komunista i izvriti podjelu rada izmeu opinskog komiteta i osnovnih organizacija. Opinski komitet KPH inili su: Mile Kosanovi, Stevo Dragievi, Gojko Polovina, oko J o vani, Rade Miokovi, Simo Mrda i Ilija Miloevi (Opinski komitet je kasnije prerastao u Kotarski komitet KPH za Donji Lapac). U septembru biljee se znaajniji rezultati u organizacionom radu Partije ovog kotara. Proiruju se i osposobljavaju partijske organizacije i formiraju nove. Zahvaljujui eim sastancima i razgovorima kao pomoi koju je ne4 DONJI LAPAC
49
posredno pruao Okruni komitet za Liku, lanstvo je bolje upoznato s linijom i politikom Partije i ciljevima NOB-e. Ubrzo je nekoliko lanova Partije upueno na partijsko politiki kurs Okrunog komiteta KPH za Liku, koji se odravao u selu Trnovac kod Korenice. Talijani su okupirali Donji Lapac 12. oktobra. Prije toga okupirali su i Srb. U sjeditu optina uspostavili su svoje garnizone i prikljuili ovu teritoriju svojoj okupacionoj zoni u Dalmaciji. Time je bila ostvarena elja etnikih voa da se slobodna teritorija preda u ruke talijanskih okupatora. etnici su dobili obeanje da e poslije dolaska talijanskog okupatora u ovim mjestima oni organizovati civilnu vlast. Meutim, ubrzo se pokazalo da ni etnici ni okupatori nisu imali mogunosti da organiziraju i odre vlast u tim mjestima. Uskoro etnici su i tako izgubili gotovo svaki uticaj u narodu. Poslije okupacije slobodne teritorije pred Partijom su stajali brojni zadaci. Najvaniji od njih bio je objanjavanje narodu i borcima izdajnike uloge etnika i razvijanje svijesti o potrebi borbe protiv okupatora i njegovih saradnika i pomagaa. Trebalo je djelovati na ljude u smislu njihovog opredjeljenja za NOB i pristupanja partizanskim jedinicama. Moralo se nastaviti radom na omasovljavanju partijske organizacije. Javljale su se i nove tekoe. Vei broj ljudi, koji su ispunjavali uslove da postanu lanovi Partije, kao i oni koji su ve postali, odlazili su u partizanske jedinice, a time je otean rad na omasovljavanju Partije na terenu. Trebalo je mnogo vie vremena da se od onih koji su ostali na terenu, odaberu najbolji i osposobe za ulazak u Partiju. Da bi se to prije ojaao partijski rad na terenu, bilo je potrebno da se vrati jedan broj drugova iz jedinica. Tada su vraeni na partijski i politiki rad u pozadini Lazo, Nikola i Perica Bala rodom iz sela Krui, Milan umi, Duan i Rade Damjanovi i Drago Oegovi s teritorije optine Srb. To je pomoglo da se u kraem roku formiraju partijske organizacije u tim rejonima. Partijska organizacija u selu Krugama formirana je 25. novembra 1941. U njen sastav uli su Lazo Bala, Perica Bala (poginuo kao komesar bataljona) i Ilija Miloevi (koji je prije toga pripadao partijskoj organizaciji u Donjem Lapcu). Na vezi je bio Nikola Bala, kandidat Partije. U ovu organizaciju doli su Stevo Tima i Kojica Blanua januara 1942., a tokom 1942. uro i Stevo Popovi i Danica Brozovi. Organizaciju je formirao lan OK za Liku Mile Poua. Prvi sekretar je bio Ilija Miloevi. 15 Partijska organizacija na teritoriji opine Srb, formirana neposredno prije ustanka prestala je radom tokom augusta 1941. Zato je trebalo formirati nove partijske elije na tom podruju. Iako je na teritoriji ove optine djelovao vei broj dobrih i politiki uzdignutih lanova S K O J - a te znatan broj drugih partijsko-politikih radnika (koji su bili u direktnoj vezi s kotarskim komitetom KPH za Donji Lapac), formiranje ove partijske organizacije u Srbu ilo je dosta sporo. Ve krajem 1941. i poetkom 1942. u Srbu su djelovali kandidati za lanove Partije Duan Damjanovi, Milan umi i Drago Oegovi. Oni su radi potrebe politikog rada vraeni iz bataljona Marko Orekovi. Uz njih aktivno su djelovali na liniji Partije i drugi simpatizeri i kandidati kao Stevo i Branko Desnica, Milan Raenovi i Vojo Mileusni iz Srba, Rade Damjanovi Vrabac i Savka Batinica iz Podurljaja, Duan Vojvodi i Jelica Buji iz Neteke, Milan Tankosi iz Dugopolja, Duan Zori iz Osredaka.
15 Podatke dali Lazo Bala 1 Ilija Miloevi.
Oko 12. marta 1942. u pilani Vojvodia drao je Marko Cankovi sastanak u cilju formiranja partijske organizacije. Organizacija nije ni tada formirana. Formiranje partijske organizacije izvreno je tek u proljee iste godine iako su uslovi za njeno formiranje postojali mnogo ranije. U Donjem Lapcu je u prvo vrijeme postojao samo Opinski komitet Partije. Krajem 1941. ovaj komitet je prerastao u kotarski. Sekretar komiteta bio je Mile Kosanovi iz Donjeg Lapca. lanovi komiteta bili su: Simo Mrda i Ilija Miloevi iz Birovae, Ilija Popovi i Sava Mileusni iz Donjeg Lapca. Komitet je, dakle, bio sastavljen od mladih i neiskusnih lanova Partije a kadrovski nedovoljno osposobljen da bi se snaao u datim uslovima. Bilo je potrebno da se kadrovski ojaa i osposobi. Poetkom januara 1942. za sekretara komiteta dolazi lan OK za Liku Perica Dozet, a za lana komiteta Marko Cankovi, radnik iz Zagreba. To je bila znaajna kadrovska pomo, to je omoguilo da Kotarski komitet preovlada ispoljene slabosti, da se pojaa partijski rad, efikasnije pristupi omasovljenju i organizacionom uvrivanju partijske organizacije kotara. Na elu s Pericom Dozetom komitet je dobro i efikasno djelovao. Formiranje elija KP na terenu i njihovo omasovljavanje ilo je dosta sporo. I partijske organizacije u partizanskim jedinicama bile su na vezi kotarskih komiteta, na ijem su terenu djelovale. U aprilu 1942. formirana je partijska elija u bataljonu Stojan Mati, tj. ranijem Lapakom bataljonu. lanovi ove elije bili su do tada vezani u terenskim partijskim organizacijama u svojim selima. To su bili slijedei lanovi K P : Tomica i Ilija Popovi, Sava Mileusni, Simo Mrda, Stevo Zuni, Petar Obradovi, Simo Obradovi, Ilija Miloevi, Miun Stijelja i Jandre Zuni. U bataljonu Marko Orekovi, koji je tada boravio na teritoriji ovog kotara, jo ranije su formirane partijske elije. U eliji 1. ete bili su povezani Franjo Held, Perica Cvetianin, Milorad Mievi, Milan Zeelj, Stevo Brozovi i Danilo Damjanovi. U 2. eti bili su povezani Pepa Babi, Ilija Radakovi, Boko i Perica Mari, Duan Mileusni, Stevo Mari i Duan Bursa. U tabu bataljona bili su povezani: oko Jovani, Slava Blaevi, Milan Sijan, Stanko Parma i Josip Cazi. Paralelno s radom na formiranju i jaanju elija KP u kotaru, tekao je i rad na formiranju drugih antifaistikih organizacija i organa vlasti. Krajem aprila u selu Doljanima formiran je Stab 3. likog partizanskog odreda za teritorij Donjeg Lapca i Graaca. U njegov sastav ula su tri bataljona. I u tabu ovog bataljona formirana je partijska elija od 7 lanova u kojoj su bili: oko Jovani, Milan Sijan, Josip Cazi, Duan Mileusni, Pepa Babi, Slava Blaevi i Joco Njegomir. Formiranje S K O J - a poelo je u septembru 1941. iako je u Srbu i ranije postojala i djelovala grupa skojevaca koji su doli iz Zednika: (Jelka Buji, Nikola Buji, Dragan Jovani, Uro Damjanovi, Sofija Jovani, uro Jovani i Sava Batinica). Oni su, kao i jo jedan broj njihovih drugova, pored neposredne aktivnosti u svojim selima, dali veliki doprinos formiranju skojevske organizacije u cijelom kotaru. Proces organizovanja tekao je brzo i uspjeno, pa su do kraja 1941. formirani aktivi S K O J - a skoro u svim selima. Politika situacija na terenu naglo se mijenjala u korist NOB-e. To se naroito ispoljavalo u masovnom ukljuivanju novih boraca u partizanske jedinice.
Na teritoriji opine Srb, pored veeg broja boraca koji su uli u sastav bataljona Marko Orekovi, prikljuivali su se i novi borci. Ljudi su se masovno opredjeljivali za NOB i izraavali elju da stupe u partizanske jedinice. Tako, prilikom napada na garnizon u Srbu, marta 1942. stotine novih boraca kree u borbu protiv talijanskog okupatora i pristupa partizanskim jedinicama. To su bili najvei uspjesi koje je biljeila partijska organizacija. Za svega nekoliko mjeseci Partija je uspjela da politiki razoblii proetniku kapitulantsku i bratoubilaku politiku sraunatu na saradnju s okupatorom. Uope uzevi, poetkom 1942. godine politika situacija u kotaru Donji Lapac bila je sasvim dobra. Narod se masovno opredijelio za politiku NOB, za bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda, za borbu protiv okupatora i njegovih pomagaa. Da bi paralisali opredjeljivanje ljudi za NOB i njihovo ukljuivanje u partizanske redove, etnici su pokuali da formiraju svoj puk Kralj Petar. Tu su pretrpjeli potpun neuspjeh. Na sastanak u selu Kupirovo doao je i komandant ovog puka Pajica Omikus. Prisutni ljudi, omladinci, skojevci i poneki partizan, koji se zatekao na odsustvu, doekali su Omikusa raznim pitanjima, protestima i kritikom, tako da je ubrzo morao napustiti sastanak ne obavivi posao. Uplaen onim to je doivio, Omikus je na odlasku izjavio da vie nigdje nee ii sa slinim namjerama. Poetkom februara 1942. Talijani u Donjem Lapcu hapse komunistu i partizana Peju Zunia i odvode u zatvor. Narod se okupio pred talijanskom komandom u Lapcu i poeo da protestuje i trai da se Zuni pusti na slobodu to su Talijani i uinili. Slian sluaj dogodio se i u Srbu kada su Talijani poli kui Jandre Damjanovia da uhapse njegovog sina Duana, ranjenog partizana, koji se u to vrijeme lijeio kod kue. Duana nisu zatekli kod kue, ali je tu bio njegov otac Jandre koji je u tom momentu drao u rukama svoga dvogodinjeg unuka. Talijani su rekli starom Jandri: Tvoj sin je partizan. Jeste odgovorio je Jandre i nastavio Da je i ovaj to vei, poslao bih i njega u partizane. Talijanska patrola uhapsila je Jandru i odvela u Srb. Nakon toga uhapsili su i Stevu Desnicu iz Srba i stavili u zatvor. Kada se za ovo hapenje saznalo, partijski radnici su digli uzbunu. Pred talijanskom komandom u Srbu okupila se vea grupa naroda koja je dola da protestuje protiv ovoga hapenja. Oni su traili da se uhapeni odmah puste iz zatvora. U talijansku komandu otiao je Simo Vojvodi iz Neteke radi pregovora. Nakon toga Talijani su pustili Jandru i Stevu Desnicu na slobodu. Samo ove iznesene injenice govore o povoljnoj politikoj situacij na podruju kotara Donji Lapac poetkom 1942. To je rezultiralo novim pobjedama, posebno osloboenjem Donjeg Lapcaa 27. februara 1942. a nekoliko dana kasnije i Srba.
Milan
Majstorovi
Djelatnost i organizaciona izgradnja partijskih organizacija od marta 1942. do maja 1945. godine
Period od marta 1942. do februara 1943. Iako je u kotaru Donji Lapac u ustanku i neko vrijeme poslije ustanka bili malo lanova Partije i partijskih organizacija, autoritet K P J u narodu bii je velik. To je osobito dolo do izraaja u ustanku, ali i koncem 1941. i po etkom 1942. godine kada su Talijani ulagali velike napore da pasiviziraj! ustanike i stvore etniki pokret. Taj ugled Partije i aktivnost njezinih orga nizacija i lanova imali su presudan uticaj na masovno opredjeljenje narod; za NOB-u. Nuno se ipak namee pitanje: Kako je tako malobrojnoj organizaciji Kl u tako kratko vrijeme i u tako tekim uvjetima, uspjelo mobilizirati tako iroke slojeve naroda za borbu koja je traila ogromne napore i toliko rtava' Sutina odgovora, bez sumnje, nalazi se u tome to je K P J imala program koji je odgovarao irokim narodnim masama, koji je nudio izlaz iz situacije u kojoj se naao narod i koji je otvarao perspektivu. To ne znai da je Partija bez tekoa povela narod u NOB-u i revoluciju, Tekoe koje je Partija morala savladati i jesu ono to opravdava postavljeno pitanje, pogotovo kad je rije o tako brzom i tako uspjenom pokretanju nedovoljno orijentiranih seljakih masa i njihovom ukljuivanju u oslobodilaki pokret svjesnih i disciplinovanih boraca spremnih da se goloruki suprotstave faistikim okupatorima i njihovim slugama. Ako se i poe od injenice da je narod kotara Donji Lapac, kao i drugi Liani, tradicionalno patriotski, slobodarski i borbeno raspoloen, ne moe se samo time objasniti njegovo tako masovno uee u NOB-i i revoluciji. Visoka svijest i velike rtve koje su pale za bolju sutranjicu, kao i spremnost svakog borca, svakog aktiviste i itavog naroda da rtvuje i svoj ivot, mogu se objasniti samo aktivnim djelovanjem KP i njenim ugledom kao revolucionarne organizacije. Iako malobrojne, KP je umjela prii ljudima i uvjeriti ogromnu veinu naroda da je jedini izlaz u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika i da bez temeljitih revolucionarnih promjena u drutvu, nema budunosti dostojne ovjeka. Izvravanje tako sloenih zadataka je bilo zaokupilo rukovodstvo ustanka i partijskih organizacija da su za prvo vrijeme zanemarili rad na proirenju i organizacionom uvrenju vlastite i skojevske organizacije. Uprkos tekoama i slabostima, komunisti kotara Donji Lapac su uspjeli ogromnu veinu naroda ovog kotara ukljuiti u NOB. To nije bilo lako. Da bi se narod pokrenuo u oslobodilaku i revolucionarnu borbu i da bi sprovodio kurs Partije, trebalo je djelovati na nov nain te politiki rad i aktivnost komunista prilagoditi datoj situaciji i stvarnim problemima, a pri tome imati stalno u vidu strateke ciljeve NOB-e i socijalistike revolucije. U tom trenutku nije bila dovoljna samo odanost svojoj zemlji i Partiji, ve kvalitativno nova organizaciona i idejno-politika osposobljenost i vee povjerenje u iroke narodne mase. I M
Masovnu podrku naroda liniji Partije treba povezati i s velikim brojem sezonskih radnika 1 pealbara iz naeg kraja koji su radili u Beogradu, na Unskoj pruzi i drugdje. Boravei na radovima oni su dolazili u kontakt s komunistima i lanovima sindikata i malo po malo preuzimali revolucionarne ideje i donosili ih u rodni kraj. Ipak je, uz sve to, primanje novih lanova u Partiju znatno zaostajalo za stvarnim mogunostima i potrebama. Iako se u ii revolucionarnih zbivanja brzo provjeravala odanost i privrenost svakog pojedinca, sektatvo iz predratnog perioda i prvih mjeseci poslije ustanka sporo se prevladavalo. Dolaskom Pericie Dozeta 2 za sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, 5. januara 1942. politika aktivnost bitno je poveana* Prema njegovom sjeanju, u januaru i februaru 1942. godine Kotarski komitet KPH Donji Lapac glavnu panju posvetio je rjeavanju ovih pitanja: 1. organiziranje svestrane politike aktivnosti na pripremi masa za borbu protiv Talijana i etnika; 2. omasoviti Partiju novim lanovima i formirati nove partijske elije na terenu i u partizanskim jedinicama; 3. formirati u svim selima NOO-e, skojevske organizacije, Savez mlade generacije (SMG), Antifaistiki front ena (AF2) i Savez pionira-.4 U januaru, februaru i martu 1942. KK KPH organizirao je u veini sela sastanke boraca i naroda da politiki objasni i pripremi stanovnitvo za borbu protiv Talijana i etnika. Prema prikupljenim podacima na sastancima su govorili: Perica Dozet, Mile Kosanovi, Simo Mrda, Mile Poua, Stojan Mati, Tomica i Ilija Popovi, Branko Stijelja, Ico Blanua, Ilija Miloevi, Vojislav Mileusni, Milica Opala, Neda Zakula, Sava Mileusni, Milan Tankosi, Duko Vojvodi, Zorka Kosanovi, Jovo Zuni, Milan umi, Petar Obradovi, Drago Oegovi, Perica Kleut, Duan Raeta-Sabrakov, Slobodan Uzelac, Gojko Polovina, Stevo Dragievi, Jandre Zuni, Lazo Bala i drugi. Vrlo je znaajno da su masovni sastanci odravani i u talijanskim garnizonima. Tako je u garnizonu u Donjem Lapcu 16. januara 1942. odran sastanak u bivem itnom magacinu na kome je bilo oko 120 lica. Odravanje tako velikog zbora u samom talijanskom garnizonu najoiglednije govori o velikom uticaju Partije u narodu. Nedugo poslije toga, iako je tu jo uvijek bio neprijateljski garnizon, odran je u kui Nike Vidakovia masovni zbor na kome je izabran Mjesni NOO Donji Lapac. Na ovom zboru govorili su Perica Dozet i Sava Mileusni. Navedeni sastanci i drugi oblici politikog rada imali su izvanredan znaaj u pokretanju boraca i stanovnitva u borbu protiv Talijana i etnika. Narod je sve vie spoznavao i sve vie bio uvjeren da se bori za slobodu i bolji ivot i zato je bio spreman na najvee rtve. U tome je bila velika snaga naroda.
1 Prema prikupljenim podacima, prije rata iz kotara Donji Lapac samo na Unskoj pruzi bilo je zaposleno oko 1950 sezonskih radnika. 2 Perica Dozet, roen 1913. godine u Peanima kotar Titova Korenica, radnik, lan KPH od 1940. Bio je lan Okrunog komiteta KPH za Liku od 1942. sekretar Gradskog komiteta KPH Zagreb 1943. godine. Poslije NOR-a bio je lan CK KPH, zastupnik Sabora SR Hrvatske, potpredsjednik SUBNOR-a Hrvatske. Sada je lan Savjeta SR Hrvatske. 3 Sekretari partijske organizacije kotara Donji Lapac prije Perice Dozeta bili su: Pejo 2uni, Gojko Polovina i Sava Mileusni. 4 Sjeanje Perice Dozeta. 5 Sjeanje Mile Draia i Save Mlleusnia.
Osloboenjem Donjeg Lapca i Srba (februar i mart 1942), to je bio i vojni izraz politike pobjede nad Talijanima i etnicima, stvoreni su jo povoljniji uvjeti za djelovanje u masama pa je politika aktivnost osjetno poveana i dobila pun zamah. O tome oko Jovani kae: Osnovna karakteristika ove faze razvitka NOB-e bila je u tome da je ogromna veina naroda bila spremna da se bori protiv Talijana i etnika, to je rezultat prethodne dobro organizirane politike aktivnosti partijskih i drugih organizacija, te vojnih uspjeha (postignutih) osloboenjem Donjeg Lapca i Srba od Talijana.* Kotarski komitet KPH za Donji Lapac odmah po svom formiranju je izvanredno dobro shvatio znaaj priprema naroda i boraca za borbu protiv Talijana i etnika. Isto tako dobro je ocijenio potrebu jaanja i osposobljavanja organizacija NOP-a omladine, ena i pionira. To su bile najznaajnije komponente djelovanja i upravo tu su ostvareni najvei rezultati i uspjesi tog komiteta i partijskih elija. U relativno kratkom roku u selima u kojima do tada nisu postojali, formirani su NOO-i, odbori AFZ-a, skojevske i omladinske organizacije, a neto kasnije i organizacije pionira. To je malobrojnoj kotarskoj partijskoj organizaciji znatno olakalo politiki rad u masama. U radu je bilo velikih tekoa, jer je na terenu djelovalo malo organizacija KP a i Kotarski komitet KPH je bio malobrojan. Meutim, tada je na terenu kotara djelovao velik broj aktivista koji nisu bili lanovi Partije, a bili su opredijeljeni za ideje K P J to je olakalo djelatnost partijskih organizacija u masama. Poetkom marta 1942. godine uz Kotarski komitet KPH Donji Lapac, radila je tehnika komiteta. Tehnika je imala aparat (apirograf) za umnoavanje i dvije pisae maine. Kotarski komitet KPH od toga vremena izdaje svoja glasila pod razliitim naslovima: Lapaki partizanski vjesnik, neto kasnije Lapaki radio-vjesnik, a broj 19 od 25. marta 1942. nosi naziv Lapaki vjesnik. Pored navedenih glasila, umnoavani su lanci iz Vjesnika i Proletera, razni leci, broure, prve etiri glave Historije SKPB-a i drugi materijali. U tehnici i na pisaoj maini najprije je radio Mile Drai, zatim su radile Savka Batinica i Milica Kalini. One su uz lanove Kotarskog komiteta KPH i KK SKOJ-a, Kotarskog NOO-a, Kotarskog odbora AFZ-a i USAOH-a, bile i prvi dopisnici i prvi urednici tih listova. Neto kasnije na tim poslovima radili su Savka Kalini i Stevo Vojinovi. Organizaciona izgradnja partijskih organizacija Prema prikupljenim podacima poslije osloboenja Donjeg Lapca i Srba u martu 1942. godine, na podruju kotara, bez lanova Partije u partizanskim jedinicama, bilo je 15 lanova Partije i 17 kandidata organiziranih u elije koje su djelovale u Krugama, Birovai i Donjem Lapcu. Sekretar elije u Krugama bio je Lazo Bala, a lanovi Nikola Bala i Kojica Blanua. 7 Sekretar elije u Donjem Lapcu bio je Mile Kosanovi, a lanovi Jovo Zuni, Duan Raeta abrakov, Zorka Kosanovi, Duko Vojvodi, Jandre Zuni, Duan Damjanovi i Nikola Polovina.
6 oko Jovani, HAK, Graa za NOB kotara Donji Lapac. V Sjeanje Laze Balaa.
Sekretar elije u Birovai bio je Stevo Dragievi, a lanovi Petar Obradovi i Mia Dragievi. U to vrijeme Kotarski komitet su sainjavali: Perica Dozet, sekretar, Simo Mrda, zamjenik sekretara i lanovi: Mile Kosanovi, Ilija Miloevi, Ilija Popovi i Marko Cankovi. Trojica lanova komiteta: Simo Mrda, Ilija Popovi i Ilija Miloevi bili su u partizanskim jedinicama, ali su pruali pomo i imali zaduenja na terenu. Prema prikupljenim podacima, u bataljonu Marko Orekovi bilo je 10 lanova Partije s podruja kotara: oko Jovani, Milan Sijan. Dani Damjanovi, Duan Mileusni, Stevo Brozovi, Petar Babi Pepa, Milan Zeelj. Duan Bursa, Boko, Stevo i Perica Mari, a u bataljonu Stojan Mati 11 lanova: Simo Mrda, Sava Mileusni, Ilija i Tomica Popovi, Ilija Miloevi, Stevo Zuni, Ico Blanua, Branko Stijelja, Stevo Tima, Dane Polovina Barabica 8 i Perica Bala. Od navedenih 11 lanova KP u bataljonu Stojan Mati, trojica su istovremeno bili lanovi Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac. Dakle, poetkom 1942. u kotaru Donji Lapac, bilo je relativno malo lanova Partije. Na to je ukazivao i OK KPH za Liku. U Okrunici br. 2, od 12. marta 1942. godine, najvie se govori o organizacionoj izgradnji i proirenju partijskih organizacija, pa se, izmeu ostalog, kae: Stvarno organizirani rad naih partijskih organizacija nije postojao, zato i nije bilo sistematskog i planskog rada da bi se moglo snanijim uticajem na mase rukovoditi ih u organiziranoj borbi. Partijske organizacije bile su stvarno bez borbenog iskustva, tek uvedene u borbu, slabe i brojano nejake, niske marksistike naobrazbe, one nisu uspjele organizaciono se ojaati. 9 Ova konstatacija u cijelosti se odnosi i na stanje partijskih organizacija u kotaru Donji Lapac. Kotarski komitet i partijske organizacije nisu u dovoljnoj mjeri uspjeli iskoristiti borbeno raspoloenje naroda, pogotovo u poetku, pa je prijem novih lanova u Partiju bio vrlo spor. Partijska organizacija nije uspjela da se omasovi ni u partizanskim jedinicama, niti po selima. Da bi se poveao broj lanova Partije, trebalo je organiziranije raditi s kandidatima, skojevcima, simpatizerima, borcima i enama i iz tih redova popunjavati i jaati partijske organizacije. Sve to pokazuje da je prijem novih lanova u Partiju bio spor i da je to bila ozbiljna smetnja brem i svestranijem razvoju partijskih organizacija, a onda i aktivnijoj politikoj djelatnosti na terenu. Mnogi aktivni uesnici i simpatizeri pokreta, osobito oni iz redova omladine, prihvatili su politiku Partije i osjeali se komunistima, ali zbog neshvatanja i nepovjerenja, nisu mogli ui u Partiju i postati njezini lanovi. U toku proljea i ljeta 1942. i pored navedenih slabosti, savladani su mnogi problemi unutarnje izgradnje i uvrenja partijskih organizacija u Donjem Lapcu, Birovai, Srbu i Krugama, te u bataljonima Marko Orekovi i Stojan Mati kao i u Treem likom partizanskom odredu. U selima gdje nije bilo partijskih organizacija, primljeno je nekoliko lanova, to je omoguilo da se, ubrzo, formiraju partijske elije u Doljanima, Oraovcu, Dobroselu, Gornjem Srbu, Nebljusima i jo nekim selima. U partizanskim jedinicama (bataljonima Marko Orekovi i Stojan Mati, te Treem likom partizanskom odredu) primljen je u Partiju neto vei broj novih lanova.
8 Za Danu Polovinu Barabicu nije se moglo utvrdiU da U je tada bio lan Partije, on je prisustvovao Prvoj okrunoj konferenciji KPH za okrug Lika 1940. na Plitvikim jezerima. 9 Pismo OK KPH za Liku, KK Donji Lapac 12. III 1942. godine (AIHRPH, Zgb, KP-7183).
Prva kotarska partijska konferencija U razvoju donjolapake partijske organizacije prva polovina 1942. godine predstavlja vrlo znaajno razdoblje u pogledu partijskog rada i konsolidacije partijskih redova. Dvadesetog aprila 1942. godine odrana je 1. kotarska partijska konferencija. Za partijsku konferenciju su izvrene vrlo solidne pripreme. Meutim, iako nije bilo sve kako smo eljeli, uz spomenute slabosti, partijske elije i Kotarski komitet imali su iza sebe i brojne uspjehe. Po drugi puta je osloboen Donji Lapac. Prvi put na ovom podruju izvojevana je politika i vojna pobjeda nad Talijanima i etnicima. Formirani su u svim selima NOO-i i kotarski NOO. Istovremeno u svim selima formirane su masovne antifaistike organizacije. Sve je to bilo istaknuto u referatu Perice Dozeta, sekretara Kotarskog komiteta. U njemu je detaljno obraena politika situacija u kotaru, s posebnim naglaskom na politiki uspjeh u borbi protiv Talijana i etnika i njihove politike. Referat je posebnu panju poklonio izgradnji i radu NOO-a i masovnih organizacija, te proirenju i osposobljavanju partijskih organizacija. Konstatirano je da u kotaru ima 19 lanova Partije i 19 kandidata, a u redovima partizanskih jedinica jo 28 lanova Partije. Prema prikupljenim podacima i sjeanju uesnika na 1. kotarskoj partijskoj konferenciji prisustvovali su: Perica Dozet, Mile Kosanovi, Simo Mrda, Ico Blanua, Kojica Blanua, Tomica Popovi, Jandre i Jovo Zuni, Lazo Bala, Stevo Brozovi, Duan Mileusni, Stevo Dragievi, Duan Damjanovi, Sava Mileusni, Duan Raeta abrakov, Zorka Kosanovi, Ilija Miloevi, Nikola Polovina, Mia Dragievi, Branko Stijelja, Duko Vojvodi i jo neki ija imena nisu utvrena. Konferencija je usvojila slijedee zakljuke: 1. Omasoviti nau Partiju uvoenjem u nju, naroito novih snaga iz omladine, potenog, borbenog i revolucionarnog seljatva. 2. Ojaati Partiju uvoenjem u nju ena jer je oito nesrazmjerno mali broj ena u partijskoj organizaciji ovog kotara. 3. Nastaviti i pojaati raskrinkavanje svih izdajnikih elemenata do njihove potpune likvidacije. 4. Ojaati i uvrstiti partijske organizacije u vojsci i u najkrae vrijeme iz bataljona Stojan Mati stvoriti pravi partizanski bataljon. 5. Osigurati partijsko rukovodstvo i kontrolu rada u narodnooslobodilakim odborima, te oistiti narodnooslobodilake odbore od svih neprijateljskih i kolebljivih elemenata. 6. U partizanske odrede potrebno je mobilisati omladinu. 7. Pojaati budnost partijskih organizacija i pojedinaca, podii nivo teoretskog znanja i partijnosti, te pojaati disciplinu u izvravanju partijskih zadataka, a izvravanje zadataka stavljati kao linu odgovornost pojedinaca. 8. Osigurati uee u izboru i radu narodnooslobodilakih odbora enama i omladini. 9. Najhitnije pristupiti sazivanju bataljonskih konferencija i birati bataljonske biroe. 10. Osigurati preko narodnooslobodilakih odbora ishranu i sjetvu za pogorjelo siromano stanovnitvo. 11. Pristupiti organizaciji proslave Prvoga maja koja treba da bude manifestacija osloboenog naroda i politikog uticaja partije u masama.
12. Onemoguiti verc, a trgovinu staviti pod utjecaj narodnooslobodilakih odbora. 13. ienje bataljona Marko Orekovi od svih sumnjivih i kolebljivih elemenata 10 . Ovi zakljuci, bez sumnje, pokazuju da je partijska organizacija kotara Donji Lapac, usprkos nedovoljnom iskustvu i izvjesnim slabostima, bila okrenuta ka bitnim pitanjima razvoja NOP-a na podruju kotara. Zakljuci stavljaju teite na etiri grupe pitanja. Kao jedan od najznaajnijih zadataka istie se izgradnja i jaanje partijske organizacije, o emu govore tri take zakljuaka. Posebna panja posveena je izgradnji partijske organizacije u vojsci i jaanju NOV uope. U etiri take govori se o NOO-ima i izgradnji organa narodne vlasti, s posebnim osvrtom na provoenje izbora. Znaajna panja poklonjena je i organizacijama ena i omladine, kako sa stanovita izgradnje tih organizacija, tako i u pogledu omasovljenja partijske organizacije iz njihovih redova. Na konferenciji je izabran Kotarski komitet u sastavu: Perica Dozet, sekretar i lanovi: Mile Kosanovi, Duan Raeta, Marko Cankovi, Simo Mrda, Ilija Miloevi i Ilija Popovi. 11 Za djelatnost partijskih i drugih organizacija u Lici, a time i u kotaru Donji Lapac, veliki politiki znaaj je imala Druga okruna konferencija KPH za Liku koja je odrana od 17. do 21. maja 1942. Od 75 izabranih delegata konferenciji je prisustvovalo 70 12 , koji su predstavljali 340 komunista, koliko ih je tada bilo u Lici. Konferencija je sasluala osam referata i usvojila Rezoluciju 13 koja je u prvom dijelu dala ocjenu razvoja politike situacije u Lici uoi ustanka i u ustanku do Druge konferencije, a u drugom dijelu je analiziran rad partijske organizacije. U Rezoluciji se konstatira da su partijske organizacije, ostvarujui liniju NOB-e, uspjele onemoguiti nastojanje okupatora i njegovih agenata ustaa i etnika da raspirivanjem ovinistike mrnje razviju bratoubilaki rat izmeu Srba i Hrvata u Lici. Poznato je da su ustae prije ustanka zavele nezapamen teror i ubile u kotaru Donji Lapac 1008 stanovnika. Ti zloini izazvali su ne samo strah, ve i nedoumicu kod jednog dijela stanovnika. S nosiocima tih zloina velikosrpski i proetniki elementi izjednaavali su i optuivali itav hrvatski narod. U prvim danima ustanka teko je bilo objasniti i dokazati pojedincima osobito iz onih familija kojima su ustae poubijale najblie da su za zloine krive samo ustae. Zato je u masovnom ustanku i bilo neodgovornih
10 Posljednja, 13. toka zakljuaka, zahtijeva posebno objanjenje. Danas gotovo 40 godina poslije prve partijske konferencije za kotar Donji Lapac, sa sigurnou se moe rei da je zakljuak o ienju bataljona Marko Orekovi od sumnjivih 1 kolebljivih elemenata suvie strog i da ne odraava pravo stanje u tom bataljonu, iako je Partija stalno upozoravala na budnost 1 brinula o vrstim partizanskim jedinicama. Sastav bataljona Marko Orekovi u kom su fee nalazili provjereni i prekaljeni borci sigurno nije davao povoda za takav zakljuak. U to vrijeme bataljon je ve imao iza sebe itav niz znaajnih bitaka, kako sa Talijanima, tako 1 sa domaim izdajnicima ustaama i etnicima. Usvajajui pomenuti zakljuak, konferencija je vjerojatno imala u vidu pojedinane sluajeve nediscipline koje je iznio ili spomenuo delegat partijske organizacije tog bataljona (O zakljucima vidi i AIHRPH, Zgb. KP-230/9). 11 Prema sjeanju Perice Dozeta u KK je biran i Duan Damjanovi, tadanji predsjednik Kotarskog NOO-a Donji Lapac. 12 Iz kotara Donji Lapac prisustvovalo Je, prema prikupljenim podacima 7 delegata 1 to: Perica Dozet, Mile Kosanovi, Simo Mrda, Ico Blanua, Zorka Kosanovi, Ilija Miloevi i Marko Cankovi.
13 AIHRPH, Zgb, KP-230/12C.
i nedozvoljenih postupaka pojedinaca (ve tada etniki orijentiranih) prema Hrvatima i Muslimanima. Ti su postupci mogli imati nesagledivih posljedica na ustanak i bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Partijska organizacija i svjesni borci, i pored greaka u poetku ustanka, ulagali su maksimalne napore da sprijee osvetu, ustanak usmjere u pozitivnom pravcu i da objasne da su za zloine krive ustae, a ne hrvatski narod. Isto tako, ulagali su napore da se istovremeno osudi i onemogui svaki pokuaj samovolje, osvete i pljake i paljenja. Ti su napori za vrlo kratko vrijeme dali pozitivne rezultate. To je bila jedna od najveih i najuspjenijih pobjeda partijske organizacije i naroda kotara Donji Lapac u toku NOR-a. U treem dijelu Rezolucije istaknute su u 15 taaka, greke i propusti u radu partijskih organizacija i Okrunog komiteta. U posljednjem dijelu izloeni su zadaci partijskih organizacija za naredni period. Prva partijska konferencija za kotar Donji Lapac i Druga okruna konferencija KPH za Liku, pored kritike ocjene i analize preenog perioda (bez sumnje najvanijeg za Liku), dale su snaan revolucionarni polet kako partijskim organizacijama i kadrovima, tako i NOB-i u cjelini. Povean je uticaj Partije u masama, dobrovoljno je otiao u partizanske jedinice veliki broj boraca, naroito omladine. 14 Pojaana je politika djelatnost u narodu. NOO-i su izrasli u organe revolucionarne narodne vlasti, organizacije SKOJ-a, SMG, AFZ-a i pionira sve vie se angairaju u rjeavanju bitnih pitanja NOB-e. Veoma vaan politiki dogaaj za narod i organizacije kotara Donji Lapac, bio je boravak na naem terenu, Centralnog komiteta KPH i Glavnog taba Hrvatske, kao i drugih centralnih ustanova od 6. juna do 12. septembra 1942. godine. U Lapcu je boravio u ljeto i jesen 1942. i OK KPH za Liku te druga okruna rukovodstva. Boravak CK KPH i Glavnog taba Hrvatske i okrunih rukovodstava Like, bio je veoma znaajan za razvitak i konsolidaciju partijskih organizacija i za politiki rad u narodu. lanovi CK KPH i OK KPH za Liku prisustvovali su sastancima partijskih elija, opinskih komiteta i Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac i pruali im neposrednu pomo. Nastupali su na mitinzima i veim zborovima. Tako je na velikom mitingu u blizini Donjeg Lapca povodom godinjice ustanka naroda Hrvatske govorio Vladimir Bakari, komesar Glavnog taba Hrvatske i lan politbiroa CK KP Hrvatske. U augustu 1942. godine, dakle neto vie od godinu dana poslije dizanja ustanka i 6 mjeseci poslije osloboenja ovih krajeva Like, na podruju kotara bilo je 27 lanova Partije, organiziranih u 5 elija (u Donjem Lapcu, Krugama, Srbu, Birovai i komandi mjesta Donji Lapac). lanovi Partije na podruju kotara, bez lanova KP u partizanskim jedinicama, prema prikupljenim podacima tada, bili su: Mile Kosanovi, Duan Raeta, Drago Oegovi, Jandre Zuni, Stevo Dragievi, uran Popovi, Stevo Stikovac, Kojica Blanua, Dude Divjak, Mia Dragievi, Milan Majstorovi, Zorka Kosanovi, uro Vuka, Duan opi, Mirko uki, Stevo Desnica, Jelica Buji, Milan Raenovi, Duan Damjanovi, Rade Damjanovi Vrabac, Vajo Kovaevi, Mile Drai, Dragica Desnica, Marko Cankovi i Jovo Zuni.
14 U roku od 7 mjeseci tj. od aprila do novembra 1942. (pored ranije formiranih partizanskih jedinica bataljona Marko Orekovi, Stojan Mali, Doljanske ete i Treeg likog partizanskog odreda) lz kotara Je u partizanske jedinice otilo 580 novih boraca. Formirane su tri muke i jedna enska omladinska partizanska eta i s novim borcima popunjavane ve formirane partizanske jedinice.
U to vrijeme u Donjem Lapcu pored KK radio je Opinski komitet KPH Donji Lapac (Jovo Zuni, sekretar, Stevo Dragievi, Mile Drai i Dude Divjak). Opinski komitet KPH Srb formiran je koncem septembra 1942. (Duan Copi, sekretar, Milan Raenovi, Stevo Desnica i Rade Damjanovi Vrabac). lanovi Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac bili su: Mile Kosanovi, sekretar, Duan Raeta, Jandre Zuni i Marko Cankovi. 15 U partizanskim jedinicama s podruja kotara Donji Lapac u augustu 1942. bilo je 45 lanova Partije. Kadrovi koji su doli da pomognu partijskim i drugim organizacijama u kotaru, a koje je uputio OK KPH ili OK S K O J - a za Liku, bili su: Perica Dozet, Milan Pokrajac i Nikola Miloevi (sva trojica na dunosti sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac), zatim, Marko Cankovi, koji je bio lan KK Donji Lapac, Boo Draga, radio na terenu kao instruktor OK KPH za Liku i Jovo Plea, lan Kotarskog komiteta S K O J - a za Donji Lapac. Radi kadrovskog jaanja i rada na terenu, vraeni su iz NOV do konca 1942. godine: Duan Damjanovi, Drago Oegovi, Rade Damjanovi Vrabac, Duan Bokan, Duan Raeta, Milan Majstorovi, Nikola Bala, uro Vuka i drugi. Okruni komitet KPH za Liku u pismu KK Donji Lapac od 5. oktobra 1942. pie da po preporuci Perice Dozeta treba u KK kooptirati Stevu Stikovca i Duana Copia, a u Partiju primiti Bou Puvalia, kovaa iz Brotnje, Maru Zuni i Danicu Brozovi, kandidate kod KK, Vladu Anelia iz Kestenovca (Buevia), ura Blanuu iz Birovae i Nikolu Balaa iz Kruga. I pored pisma i prijedloga OK KPH za Liku prolo je dosta vremena dok su navedeni primljeni. Nikola Bala (ponovo) i Mara Zuni primljeni su u Partiju u januaru 1943. godine, a neki i kasnije. Od augusta do januara 1943. godine prema nepotpunim podacima u KP su primljeni: Joca Milanovi, uro Duki, Danica Brozovi, ura Blanua, Nikola Bala, Boja Vojvodi, Mara Drai, Smilja Raeta, uro Popovi, Jovo Raeta, Mio Kuki, Milo Stojsavljevi, Smilja Popovi, Mara Zuni, Nino Zuni, Sava Batinica, Nikola Savatovi, Vlado Savatovi, 16 i Ilija Uzelac. Partijske elije bile su u selima: Birovaa, Donji Lapac, Doljani, Kruge Nebljusi, Srb i Oraovac, te u komandama mjesta Donji Lapac i Srb. Opinski komitet Donji Lapac radio je u ovom sastavu: sekretar Jovo Zuni, a lanovi: Joca Milanovi, Dude Divjak, Stevo Dragievi i Mile Drai. lanovi Opinskog komiteta Srb bili su: sekretar Duan Copi, a lanovi Stevo Desnica, Rade Damjanovi Vrabac, Milan Raenovi i Mio Kuki. Opinski komitet Doljani imao je 3 lana: sekretar Milan Majstorovi i lanovi: uro Vuka i uro Duki. Kotarski komitet KPH Donji Lapac radio je u sastavu: sekretar Mile Kosanovi, a lanovi Jandre Zuni, Duan Raeta, Stevo tikovac i Duan Copi. U februaru 1943. gotovo 19 mjeseci poslije ustanka, ne raunajui lanove Partije u NOV, u selima Brezovac, Buevi, Zaklopac, Kupirovo, Begluci, Krko Brdo, Kalati, Ajderovac, Dabanica, Pirovite, Kestenovac, Kestenova Korita, Liki Strbci, Bosanski trbci, Meljinovac, Osredci, Kaldrma, Dugopolje, Kunovac, Zavlaka, Vagan, Donja Suvaja, Gajine, Gornji Lapac, Gornja
15 Marko Cankovi, lan KK Donji Lapac do oktobra 1842. Poginuo kao lan Politodjela 19. divizije u proljee 1944. u sjevernoj Dalmaciji. 16 Nisu navedena imena lanova KP primljenih do augusta 1942.
Suvaja, Cepaua, Tikovac 17 i Zaluje, nije bilo lanova Partije. Partijske elije postojale su samo u 6 od 39 sela koliko ih je bilo u kotaru. Nepostojanje partijskih elija i lanova Partije u velikom broju sela oteavalo je politiku aktivnost i rjeavanje vanih zadataka. U izvjetaju Kotarskog komiteta OK KPH za Liku datiranog sa 9. I 1943. godine govori se o primanju u Partiju: Dana 9. I 1943. godine na KK odrao je sastanak na kome je prisustvovao i drug Tomo Niki. Na naem sastanku ovoga puta primljeni su u nau Partiju drugovi: Jovo Raeta iz Donjeg Lapca i uro Duki iz Doljana. 18 U izvjetaju se govori da u partijskoj organizaciji ima vrlo malo drugova koji su sposobni za odravanje zborova, da kod veine postoji nesnalaenje u radu, da koordinacija rada partijskih organizacija nije dovoljna. Te su ocjene dosta kritike, to je uostalom sluaj i sa veinom izvjetaja pisanih za vrijeme NOR-a. Stalno se trailo vie od postignutog.
Idejno-politika izgradnja lanova KP i rad partijskih kurseva od marta 1942. do septembra 1943. Partija nije mogla odgovoriti sve teim i sloenijim zadacima koje je nametao brzi razvoj NOP-a, bez vlastitog teoretskog uzdizanja i uenja. Otuda i saznanje da lanstvo s niskom teoretskom naobrazbom i relativno skromnom politikom svijeu ne moe izvravati zadatke. Najvei broj lanova Partije imao je etverogodinju osnovnu kolu, a dio i manje od toga. Bili su to uglavnom, seljaci i sezonski radnici. U tom trenutku bilo je bitno, da su ti lanovi do kraja bili odani NOB-i i Partiji i da su imali volju za uenjem i sticanjem znanja. Okruni komitet KPH za Liku vie puta je ukazivao na potrebu idejno-politike izgradnje traei od Kotarskog komiteta i partijskih elija da se tom pitanju posveti mnogo vea panja. U Okrunici broj 2, od 12. III 1942. godine, izmeu ostalog, je navedeno: Jedan od naih najveih nedostataka i neuspjeha je slabo ili skoro nikakvo prouavanje partijskog materijala, zbog ega ga nije lako ispravno shvatiti. Prouavanje partijskog materijala je tako povrno shvaeno da u veini sluajeva nije s njim upoznato partijsko lanstvo i zato nije sposobno uoiti kako se iz dana u dan mijenja politika situacija, postavljaju sve nove zadae itd. 19 Da bi poveala svoj uticaj u masama, Partija se morala sama izgraivati, a to je bilo mogue samo idejno-politikim izgraivanjem lanova KP, skojevaca, revolucionarne omladine, ena i boraca. Ve poetkom 1942. uvedeni su obavezni teoretski sastanci partijskih elija i komiteta. Na njima su prouavani ovi materijali: Partija i NOB, Partija i nacionalno pitanje, Partizanski pokret u Jugoslaviji i njegove osnovne karakteristike, Karakter i zadaci NOO-a kao organa nove revolucionarane narodne vlasti. itana su, takoer, direktivna pisma i okrunice CK K P J , CK KPH i OK KPH za Liku, vaniji lanci iz lista Borba, Naprijed i drugih listova. Na pojedinim sastancima prouavana je Istorija S K P (b), Proleterska revolucija, Dvije taktike i jo neki materijali. Koncem 1941. i u proljee 1942. godine poinju i prvi organizirani kursevi pri partijskim rukovodstvima, a neto kasnije i pri rukovodstvima ostalih organizacija NOP-a. Partija je smatrala da e se kroz ove kurseve moi uoiti kadrovi koji imaju uslove za bri razvoj da bi im se po zavretku kursa povjerile odgovornije dunosti. Pored dobijenog i steenog znanja koga su postigli polaznici kurseva, vrlo je vano da su uili kako treba uiti, kako se savladava i pristupa prouavanju partijskog i drugog materijala, a to im je olakalo samostalno individualno uzdizanje. Prema zakljuku OK KPH za Liku od 12. III 1942. godine organiziran je 15-dnevni partijski kurs pri Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac kojeg su pohaali lanovi Partije i kandidati, te lanovi S K O J - a . OK KPH za Liku pie: Treba odmah zapoeti teoretskim kursevima na kojima e se proraivati slijedei materijal: Historija S K P (b) I, II, III, VII i VIII glava, Proleterska revolucija, Dvanaest uslova boljevizacije partije, Dvije taktike i ostali partijski materijal. 2 0
Kotarski komitet KPH Donji Lapac organizira prvi kurs od 20. do 30. VI 1942. u Donjem Lapcu. 41 Na kursu su polaznici prouavali ove materijale: Historija S K P (b), Partija i NOB, Rukovodea uloga Partije, Partija i nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Nastanak i historijat radnikog pokreta, Karakter i zadaci NOV-e i NOO-a. Predavanja su drali Perica Dozet, Mile'Poua i Josip Cazi. Vezano za kurs koji je odran u Donjem Lapcu, Okruni komitet KPH za Liku u izvjetaju Centralnom komitetu KPH koji je tada imao sjedite u Donjem Lapcu, izmeu ostalog navodi: Kratki partijski kurs, koji je odran u lapakoj organizaciji mnogo je pomogao kotarskoj organizaciji. lanstvo se mnogo bolje snalazi na terenu, a to je najvanije poveana je aktivnost i osjeaj odgovornosti. 22 Istovremeno je u Donjem Lapcu radio i skojevski kurs. Pri Okrunom komitetu KPH za Liku odrano je u toku NOR-a vie kurseva kroz koje su, prema nepotpunim podacima, proli ovi drugovi i drugarice: Simo Mrda, Ilija Miloevi, Ilija Popovi, Mile Kosanovi, Duan Damjanovi, Drago Oegovi, Smilja Raeta, Lazo Bala, Vajo Kovaevi, Milo Stojisavljevi, Mia Dragievi, Mio Kuki, Milan Majstorovi, Mio Medi, Dude Divjak, Duan Bokan, Joca Milanovi, Savka Kalini, Mara Drai, Pajo Priji, Mara Pavkovi, Jandre Zuni, Boja Vojvodi, sestre Milica i Dara Dubaji, Duan Copi, Zorka Kosanovi, uro Duki, Jovo Zuni, Jelica Buji, Duan Raeta Sabrakov, Stevo Stikovac, Stevo Obradovi, Savka Dragievi Crnka, Koka Vojvodi, Smilja Popovi, Beba Miokovi, Soka Hajdinovi i Milan Raenovi. Na prvom partijskom kursu OK KPH za Liku od sredine decembra 1941. godine do poetka januara 1942. godine u Trnavcu, kotar Korenica, iz Donjeg Lapca bili su lanovi Kotarskog komiteta: Simo Mrda, Ilija Popovi i Ilija Miloevi. Na kursu su prouavani vaniji partijski materijali, proglasi CK K P J , CK KPH, OK KPH za Liku, bilteni Vrhovnog taba, saeti izvodi iz Lenjinovih djela, Historija S K P (b), radovi J. V. Staljina. Na drugom kursu OK KPH za Liku koji je odran u Donjem Lapcu od 1. do 31. jula 1942. godine iz kotara Donji Lapac bili su: Mile Kosanovi, Mio Medi, J a n dre Zuni, Lazo Bala, Duan Raeta, Zorka Kosanovi, Jovo Zuni i Vajo Kovaevi. Pored partijskih kurseva veliki broj lanova i rukovodilaca S K O J - a i USAOH-a s podruja kotara Donji Lapac zavrio je kurseve koje je organizirao OK S K O J - a za Liku i PK S K O J - a za Hrvatsku od 1942. do 1945. godine. Ipak, Okruni komitet KPH za Liku nije bio zadovoljan s organizacijom i uspjehom na teoretskom uzdizanju kadrova. Zato je pismom od 23. VII 1942. godine 23 upozoravao da ne smije biti prepreka da pojedini kursevi ne ponu s radom zbog nedostatka literature i smjetaja i da treba uiniti sve da kursevi uspiju. Kotarski komitet KPH Donji Lapac poduzeo je mjere da se pronae to vie literature. Pronaene su prostorije za odravanje kursa i smjetaj kursista, a rijeen je i problem prehrane.
21 Na tom kursu prema nepotpunim podacima su bili: Zorka Kosanovi, Duan Raeta, Mio Medi, Jandre 2unl, Duan Copi, Vajo Kovaevi, Stevo Desnica, Duan Damjanovi, Nina Ciganovi, Jovo Zuni, Stevo Stikovac 1 Lazo Bala. 22 AIHRPH, zgb. KP-10/232. 23 Pismo se nalazi u AIHRPH, Zgb, KP-230/24.
Djelatnost partijske organizacije u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi Uoi i prije 4. ofanzive Kotarski komitet Donji Lapac paljivo je prouavao izvjetaje obavjetajne slube i drugih organizacija o snagama i namjerama neprijatelja. Tih se dana osjeala predofanzivna atmosfera. Poduzimane su mjere za bru izgradnju zemunica i drugih skrivenih skladita. Partija je pripremila omladinu, ene i mukarce za prekopavanje cesta i podizanje protivtenkovskih zapreka. Pojaana je obavjetajna sluba, pripremana je evakuacija naroda i imovine. Borbeni moral naroda bio je stalno u porastu. Intenzivirana politika aktivnost u proteklih 13 mjeseci bila je u onim danima toliko uspjena da je jedinstvo fronta i pozadine bilo vrlo vrsto. inili smo sve da spremno doekamo nastupajue dogaaje. Ofanziva je poela 20. januara 1943. godine. Bilo je to jo jedno veliko iskuenje, ali i prava prilika da se provjeri sposobnost, snalaljivost i privrenost partijskih organizacija, NOO-a, organizacija SKOJ-a, USAOH-a, AFZ-a, pionira i itavog naroda, poslije gotovo 11, odnosno 18 mjeseci ivljenja u slobodi. Kotarski komitet KPH Donji Lapac, opinski komiteti Donji Lapac, Srb i Doljani i partijske elije ulagali su krajnje napore u etiri pravca: prvo, sauvati stanovnitvo od neprijateljskih represalija, naroito etnika i izvriti evakuaciju u oblinje ume i pozadinu neprijatelja; drugo, jo vie pojaati svakodnevni politiki rad s narodom i odrati te podii borbeni moral naroda; tree, pruiti maksimalno moguu pomo NOV u hrani, odjei, obui i drugim potrebama, prenosu, prevozu i njezi ranjenika, prevozu i prenosu hrane i municije na poloaje, prekopavanju cesta i ruenju mostova; etvrto, odrati i dalje razviti kontinuitet rada partijskih i drugih organizacija NOP-a. Svi ti zadaci izvreni su vrlo uspjeno. etvrta neprijateljska ofanziva bila je teak ispit za narod kotara Donji Lapac, za partijske i druge organizacije, ali bez obzira na teinu, mi emo iz nje izai znatno ojaani i s vie iskustva. Organizacije, to znai sav narod, zajedno s jedinicama NOV ulagale su za vrijeme ofanzive natovjeanske napore kako bi se neprijatelj porazio i odbacio s dotad osloboenog teritorija. Danonono su omladinke, odrasliji pioniri, ene i mukarci donosili na poloaje borcima hranu i odjevne predmete, doturali municiju, iznosili ranjenike. Bilo je izvanredno teko: jaka zima, malo hrane, odjee i obue. Kotarski komitet je izvjetavao OK KPH za Liku da se ve due vremena iz kotara Donji Lapac snabdijeva oko 5.000 partizana, 300 radnika, 2.000 izbjeglica i 700 ranjenika. Ishrana je do sada obavljana dosta dobro jer NOO-i dostavljaju redovno potrebne koliine hrane. Narod daje i posljednji komad kruha za NOV. U lapakom kotaru sakupljeno je za 10 dana ofanzive 280 pari arapa, 167 pari cokalja, 33 para rukavica, 46 koulja, 36 gaa i mnogo hrane 24 kae se u izvjetaju KK Donji Lapac upuenog OK KPH za Liku 6. februara 1943. godine. Sve je to dao narod za svoje junake sa Zuleevice i Gornjeg Lapca stoji u navedenom izvjetaju. U izvjetaju KK Donji Lapac, upuenog 4. III 1943. OK KPH za Liku, o politikom stanju u kotaru za vrijeme 4. neprijateljske ofanzive, izmeu ostalog, pie: Prodor neprijatelja u na kotar nije mogao pokolebati narod. Na24 AIHRPH, Zgb, per-25/125.
rod je kao veina dosta dobro shvatio potrebu borbe protiv okupatora i njegovih sluga. S obzirom da je kotar ve vie od godinu dana osloboen, to se narod bio prilino uivio u slobodu. Isto tako se primjetilo da jedan dio naroda nije spreman, tj. nije politiki toliko svjestan da bi mogao rtvovati bez ikakvog prigovora svoje kue i imovinu. Za vrijeme neprijateljskog prodora u kotar nije se mogla osjetiti djelatnost etnikih elemenata u vidu organizacije, ali je bilo pojedinaca koji su iz kukaviluka klonuli, smatrajui da nismo dovoljno jaki da vodimo borbu protiv okupatora. 25 Kotarski komitet KPH Donji Lapac u pismu OK KPH za Liku, upuenog 31. I 1943. godine, tj. u jeku 4. neprijateljske ofanzive, izmeu ostalog, kae: U naem kotaru ima 36 lanova. Formiran je Opinski komitet Doljani, koji broji 3 lana KP, a ujedno sainjava partijsku eliju. Na Kotarski komitet ima 5 lanova od kojih je jedan u KNOO-u, a jedan u seoskom NOO, dok je trei drug sekretar KK SKOJ-a. Od navedenog broja lanova nae partijske organizacije, nalazi se u NOO-a 18 lanova. 26 Podatk da je polovina lanova Partije radila u NOO-a, govori koliku je panju Partija posveivala narodnoj vlasti. U to vrijeme Kotarski komitet SKOJ-a nalazio se u Doljanima u popovu stanu. Da neprijatelju ne bi pale u ruke vee koliine ita i druge hrane, koje su bile smjetene u kui, morali smo zapaliti popov stan, a bili smo skoro u obruu. Jedino smo se mogli povlaiti prema Martin-Brodu, ali je i tamo napadao neprijatelj. Sjeam se, meu zadnjima smo se povukli Jelica Buji i ja. Svi su mislili da smo poginuli.27 Nakon zavretka 4. neprijateljske ofanzive Kotarski komitet KPH, opinski komiteti i partijske organizacije izvrili su analizu dogaaja u 4. neprijateljskoj ofanzivi i zauzeli odgovarajue Istavove. Naroito je bila znaajna ocjena Kotarskog i opinskih komiteta o hrabrom i dostojanstvenom dranju tokom ofanzive lanova Partije, SKOJ-a, NOO-a i ogromne veine omladine, ena i naroda. Hrabro i dostojanstveno dranje i veliko zalaganje u radu omladine i ena, koji do tada nisu bili organizirani ni u Partiju ni u SKOJ-u, neminovno je otvarao mogunost omasovljenja Partije i SKOJ-a. Ipak, njihov prijem u Partiju i S K O J nije odmah uslijedio zato to je veliki broj kadrova poslije ofanzive obolio od tifusa. Jedan broj omladine i ena primljen je u Partiju tek poslije epidemije tifusa, a znatan broj omladine primljen je u S K O J . Meutim, i u Partiju i u S K O J mogao se primiti jo vei broj ljudi, ena i omladine. Djelatnost i izgradnja partijske organizacije cd februara do septembra 1943. godine Nakon poraza neprijatelja u 4. ofanzivi na podruju Hrvatske, u kotaru Donji Lapac ostale su brojne posljedice za njegovo stanovnitvo i privredu. Narod je dao veliku pomo NOV i izbjeglicama u hrani i ostalim proizvodima. To je bio visokomoralni in svijesti i nepokolebljivosti. Neprijatelj je na svakom koraku mnogo pljakao, tako da je stanovnitvo bilo ekonomski iscrpljeno.
25 Izvjetaj KK Donji Lapac OK Lika 4. III 1943. AIHRPH. Zgb, KP-25/1634. 26 AIHRPH, Zgb, KP-251/1834. 27 Sjeanja Koke Vojvodi iz Neteke. 5 DONJI LAPAC
65
Neposredno poslije poraza 4. ofanzive iz Bosne su se poele vraati izbjeglice iz Banije i Korduna. U izvjetaju Okrunog NOO-a za Liku Inicijativnom odboru ZAVNOH-a, upuenog 13. marta 1943. godine, izmeu ostalog se kae: Prema izvjetaju koji smo primili s terena od lana ovog Odbora do sada u Donjem Lapcu nalazi se oko 12.000 izbjeglica iz Bosne, dok se taan broj izbjeglica iz Banije i Korduna nije mogao ustanoviti. Prema iskazu Kotarskog NOO-a Donji Lapac prolo je preko njihovog teritorija do sada oko 25.000 izbjeglica u pravcu Korduna i Banije. Sto se tie kotara graakog i korenikog, tamo je otiao manji broj izbjeglica iz Bosne, poto se nerado kreu iz Lapakog kotara, tvrdei da e im biti onemogueno da se u najskorije vrijeme povrate svojim kuama. 28 To je stvaralo nove tekoe ne samo ekonomske, nego i mnoge ire. Epidemija tifusa, koja je harala meu izbjeglim narodom Banije i Korduna, prenosi se masovno i na domae stanovnitvo i kadrove. Mnogi oboljeli su umirali. Epidemija je zahvatila i veliki broj aktivista u svim rukovodstvima. Meu ostalim, 3. IV 1943. godine od tifusa umire sekretar Kotarskog komiteta Mile Kosanovi, a neto kasnije Jovo Zuni, sekretar Opinskog komiteta Donji Lapac. Ukupno je bolovalo od tifusa 1996, a umrlo 592 stanovnika. Sve se vie osjeala nestaica hrane. Situacija je iz dana u dan bila sve tea, bez hrane je vie od 4.000 stanovnika. Narod se uglavnom hrani mlijekom i travama. U Kotarskom komitetu radi samo jedan drug, svi ostali su bolesni, gotovo sva mlaa godita mukog stanovnitva bila su u NOV. Glavni teret svih zadataka na terenu preuzimale su ene i djevojke, stariji mukarci i odrasli pioniri. Partijske i ostale organizacije morale su uloiti maksimalne napore da se kako-tako odri najneophodnija politika i druga aktivnost. Na inicijativu Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, 19. marta 1943. godine odrana je 1. kotarska konferencija seoskih, opinskih i Kotarskog NOO-a. Na konferenciji je bio prisutan dr Pavle Gregori, lan Inicijativnog odbora ZAVNOH-a. On je, uestvujui aktivno u radu konferencije, pruio znaajnu pomo prisutnim delegatima. Konferencija je razmatrala razvitak i aktivnost NOO-a od izbora u decembru 1942. godine i konstatirala da su NOO-i izrasli u prave organe narodne vlasti, da ee polau raune narodu i da imaju u narodu veliki autoritet. Uspostavljena je dobra veza i saradnja kotarskog s opinskim i seoskim NOO-ima. U to vrijeme bilo je 35 seoskih NOO-a, 5 povjerenitava, 4 opinska NOO-a i 1 kotarski. Na konferenciji su razmatrani problemi u vezi pojave masovne epidemije tifusa, snabdijevanja NOV-e, pripreme za proljetnu sjetvu, rad kola, formiranje i aktivnost radnih jedinica. U to vrijeme bila su formirana 3 radna bataljona. 29 Radni bataljoni radili su na realizaciji plana proljetne sjetve na naputenoj zemlji u Borievcu, Oracu, Klisi i Kulen Vakufu, gdje je obraeno oko 410 ha zemlje; pruali pomo porodicama bez radne snage, radili na izgradnji bolnica, skladita i zemunica i ureenju kola i domova kulture. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 6. augusta 1943. godine, izmeu ostalog, se kae: Planskim i organiziranim radom itave partijske organizacije, kao i svih masovnih organizacija, kopanje zemunica vri se svakodnevno, veinom se vri pojedinano i potpuno skriveno, te za to mjesto nitko ne zna. Zemunica je u kotaru od 15. VII do
28 AIHRPH, Zgb, br. 21/43. 29 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac, OK KPH za Liku od 24. III 1943. AIHRPH, Zgb, KP 232/245. U bataljonima je bilo organizirano oko 1140 omladinki i omladinaca.
27. VII 1943. godine iskopano 235, tako ih je tada ukupno bilo 285. Radi se uurbano na pripremi etve i vridbe. 30 U izvjetaju Kotarskog komiteta, od 17. jula, navodi se: U izvjesnom manjem stepenu pojaan je uticaj etnike bande. Ovo se osobito osjea u opini Srb, gdje svaku no bacaju mnogo letaka. Za borbu protiv etnikih grupica i pete kolone formirano je 15 udarnih grupa, 31 ali nedostaje oko 150 puaka. 32 etnici su itavo vrijeme rata ulagali velike napore da pridobiju to vie ljudi u svoje redove, da zadaju to vee udarce NOP-u, propagirajui da nije vrijeme za borbu, da treba ekati. Meutim, i pored njihove pojaane propagande, psiholokog i drugog pritiska, oni su imali malo uspjeha. Kotarski komitet pruao je stalnu pomo Kotarskom komitetu SKOJ-a, te skojevskoj i omladinskoj organizaciji. Kotarski komitet S K O J - a odrava redovno svoje sastanke. Na sastancima prisustvuje lan naeg komiteta. Moe se jo uvijek rei da se omladinski rad u kotaru prilino umrtvio i ne odvija se onako kako bi to u ovom kotaru moglo biti. Kotarski komitet S K O J - a je dosta mlad i ne moe da se snae, kao stvarni rukovodilac, a doim isti imade uslova da postane jedan dobar komitet, samo mu Kotarski komitet mora pomoi. Dat je zadatak cijeloj partijskoj organizaciji da dade to veu pomo omladinskoj organizaciji 33 kae se u izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 26. VII 1943. godine. Omladina je i u ovom periodu djelovala aktivno. Odmah poslije 4. neprijateljske ofanzive poelo je omladinsko takmienje, koje je trajalo od 15. aprila do 15. juna 1943. Za vrijeme drugog dijela (od 15. maja do 15. juna 1943), postignuti su znatni rezultati. Za uspjean rad i djelovanje SKOJ-a i USAOH-a prvenstvenu zaslugu imaju partijske elije i komiteti te skojevski i omladinski rukovodioci i aktivisti u rukovodstvima na kotarskom, opinskom i seoskom nivou. Organizacije AFZ-a poslije 4. neprijateljske ofanzive radile su na zbrinjavanju izbjeglica iz Banije i Korduna, na njezi i lijeenju bolesnih od tifusa. Kada je epidemija tifusa, uglavnom, prola, ene su nastavile da rade s novim poletom. One su uestvovale u proljetnoj sjetvi, kopanju zemunica, radile na izgradnji skladita itd. Teajevi za opismenjavanje ena ponovo su proradili, odravali su se politiki sastanci, itala se tampa, kole su nastavile s radom, odravale su se priredbe. Zene su pruale pomo NOV u hrani i odjevnim predmetima. Dosta velik broj ena i omladinki primljen je toga proljea i ljeta u Partiju i to onih koje su se najvie isticale u radu na izvravanju zadataka. Meu njima su bile: Milica Dubaji i Mara Paji (primljene 13. III 1943), Mara Pavkovi (24. III), Beba Miokovi, Soka Hajdinovi i Danica Tima (8. V), Sava Batinica i Boja Besla (26. V), Zorka Vojvodi Koka i Dragievi Savka Crnka (9. VI), Smilja Blanua i Bosa arac (6. VII), Zorka Grbi, Dara Dubaji, Smilja Mrda i Vuka Veki (15. VII), Savka Puaa i Smilja Batinica u 8. mjesecu 1943. Bilo je jo mnogo ena i omladinki koje su zasluile da budu primljene u Partiju, ali su se ostaci ranijeg pretjerano strogog kriterija za prijem u Partiju jo osjeali.
30 Izvjetaj KK KPH za Donji Lapac OK KPH za Liku od 6. VIII 1943. AIHRPH, Zgb, KP-234/412. 31 Udarne grupe formirane su ubrzo poslije okupacije kotara, a sastavljene su od partizana iz komanda mjesta i aktivista s terena. 32 Izvjetaj KK Donji Lapac OK Lika 17, VII 1943. AIHRPH, Zgb, KP-234/399. 33 AIHRPH, Zgb, KP-232/245.
Prije okupacije kotara partijske organizacije su pruale veliku pomo organizaciji AFZ-a, tako da je organizacija AFZ-a uvrena. Odbori AFZ-a postojali su u svim selima, te Kotarski odbor AFZ-a i opinski odbori u Donjem Lapcu, Srbu, Doljanima i Kestenovcu. Odbori su tih dana popunjeni novim lanovima. Na Drugoj kotarskoj partijskoj konferenciji, koja je odrana 14. juna 1943. godine, posveena je velika panja AFZ-u. O djelatnosti i organizaciji AFZ-a podnesen je i poseban referat. Poslije konferencije politika aktivnost i angairanost ena u rjeavanju svakodnevnih zadataka bila je velika. Postojala je i posebna partijska elija u kotarskom odboru AFZ-a, ali se to praksi nije pokazalo dobro. O tome se raspravljalo na jednoj sjednici Kotarskog komiteta, te je izmeu ostalog, konstatirano da se sastanci partijske elije u Kotarskom odboru AFZ-a odravaju uvijek dan ranije od sastanaka Kotarskog odbora tako da se svi zakljuci i direktive koje se donesu na partijskom sastanku, prenose na ostale lanice koje nisu bile u Partiji. Zene koje nisu bile u Partiji, na sastanku Kotarskog odbora AFZ-a, obino, nisu uestvovale u raspravi jer su se osjeale manje vrijedne i potcjenjivane, a to je dovodilo do njihove pasivizacije i slabijeg rada. Nakon intervencije OK KPH za Liku, elija u Kotarskom odboru AFZ-a je rasformirana. Organizaciona izgradnja partijskih organizacija februar septembar 1943. Da bi se razvoj NOP-a u kotaru Donji Lapac odvijao u eljenom pravcu i da bi sve vie jaao njegov klasni socijalistiki karakter, valjalo je omasovljavati partijske organizacije. To prije jer su pred NOB-om stajali sve sloeniji zadaci. Kada se to ima u vidu, mora se konstatirati da partijska organizacija ni po broju ni po teritorijalnoj rasprostranjenosti nije odgovarala zadacima. Prijem u KP bio je spor i nedostatan, jer su bila prisutna ranija uska gledanja o tome. Pored toga, dugo vremena djelovalo je malo partijskih elija, a jedno vrijeme bile su formirane i radile tzv. opinske elije. Zbog toga je poetkom marta 1943. u kotaru Donji Lapac bilo svega 39 lanova K P J organiziranih u 13 elija, 3 opinska komiteta i Kotarski komitet KPH. Teite rada bilo je usmjereno na razvoj i izgradnju partijske organizacije, dok je ostalim pitanjima posveeno manje panje. Iz dokumenata se vidi da Kotarski komitet nije sistematino planirao svoje djelovanje, ve se rad odvijao dosta stihijski. Zato Komitet nije mogao djelotvornije pomagati opinskim komitetima i partijskim elijama. Iz istih razloga Komitet nije bio stalno upoznat sa situacijom na terenu u onoj mjeri kako su to iziskivali zadaci i vrijeme. To je oteavalo osamostaljenje opinskih komiteta i elija te drugih organizacija i NOO-a. I OK KPH za Liku upozorava Kotarski komitet u pismu, upuenom 8. VI 1943. da nema plana i raspodjele rada u komitetima i elijama po sektorima. Morate biti naisto sa time da bez odreenog plana i podjele po sektorima ne moe biti ni uspjenog rada i ne moe se razvijati osjeaj partijske odgovornosti. Sve su to momenti na kojima se nae mlado partijsko lanstvo ui ivjeti novim partijskim ivotom. 34
34 Pismo OK KPH za Liku KK Donji Lapac 8/1943. AIHRPH- Zgb. KP-233/347.
Nakon pisma OK KPH za Liku, KK Donji Lapac poinje studioznije raditi i pruati vie konkretne pomoi opinskim komitetima i partijskim elijama. Uvodi se plan rada, vri se raspodjela rada po sektorima i jaa odgovornost i disciplina u radu. Obzirom da je KK Donji Lapac ostao bez svog sekretara Mile Kosanovia, koji je umro od tifusa 3. IV 1943, Okruni komitet u maju te godine alje na rad u Kotarski komitet KPH Donji Lapac Nikolu Miloevia, dotadanjeg sekretara Kotarskog komiteta Udbina. Nikola Miloevi je pruio veliku pomo partijskoj organizaciji kotara Donji Lapac i ranije kao instruktor OK KPH za Liku. U izgradnji metoda djelovanja KP je poklanjala panju i djelovanju komunista u NOO-ima i masovnim organizacijama. Pored unapreivanja metoda djelovanja komiteta (kotarskog i opinskih) i partijskih elija, u to vrijeme vodila se briga i o obnovi komiteta mlaim kadrovima. U martu 1943. godine u KK KPH Donji Lapac bili su: Mile Kosanovi, sekretar, Jandre Zuni zamjenik, Duan Raeta, Stevo Stikovac i Duan Copi, lanovi. Neposredno poslije Mile Kosanovia dunost sekretara preuzeo je Jandre Zuni. Komitet je 19. maja popunjen sekretarom opinskog komiteta Doljani Milanom Majstoroviem, a 17. augusta 1943. za sekretara KK dolazi Milan Pokrajac, dok Jandre Zuni odlazi u NOV. Prvog septembra 1943. u KK ulazi Mara Drai, dotadanji sekretar KK SKOJ-a. Kotarski komitet poetkom septembra 1943. imao je ovaj sastav: Milan Pokrajac, sekretar, Duan Raeta, Mara Drai, Milan Majstorovi, Duan Copi i Stevo Stikovac. U opinskim komitetima takoer su vrene dosta este promjene. Tako je na primjer Opinski komitet Donji Lapac 1. marta 1943. imao ovaj sastav: Jovo Zuni (sekretar), Mile Drai, Dude Divjak, Joca Milanovi i Mirko Duki (lanovi). Sedmog augusta za sekretara dolazi Joca Milanovi, a 17. augusta iste godine komitet je popunjen Stevom Dragieviem, dok se Mile Drai vraa na rad u KNOO. Nakon tih izmjena opinski komitet ima slijedei sastav: Joca Milanovi (sekretar), Dude Divjak, Mirko Duki i Stevo Dragievi (lanovi). U Opinskom komitetu Doljani 1. marta 1943. bili su: Milan Majstorovi, sekretar, uro Vuka i uro uki (lanovi). Poslije odlaska Milana Majstorovia u KK, dunost sekretara prima uro Vuka, a komitet je popunjen Miom Mediem Mitom i Bojom Vojvodi. Poslije navedenih promjena lanovi Opinskog komiteta su bili: uro Vuka, sekretar, uro Duki, Mio Medi Mito i Boja Vojvodi (Boja Vojvodi bila je kratko vrijeme i sekretar Opinskog komiteta Doljani). Prvog septembra dunost sekretara je preuzeo Mio Medi Mito, a uro Vuka ostaje lan Komiteta. U jesen 1943. godine za lana OK KPH Doljani dolazi Mara Pavkovi. Opinski komitet Kestenovac formiran je sredinom 1943. godine u sastavu: Vlado Aneli (sekretar), Mirko Kovaevi, Mara Hodak i Stevo Karanovi (lanovi). Opinski komitet Srb radio je u sastavu: Duan Copi (sekretar), Milan Raenovi, Mio Kuki, Stevan Desnica i Jelica Buji (lanovi). Duan Copi je otiao na rad u Kotarski komitet, a dunost sekretara preuzeo je Milan Raenovi. U junu komitet je popunjen s Miloem Stojisavljeviem. U julu dunost sekretara je preuzeo Mio Kuki, a Milan Raenovi je ostao lan komiteta.
U ovom periodu partijske elije imale su znaajnih promjena, kako po broju, tako i po sastavu. U razdoblju od februara do konca augusta 1943. u Partiju su primljeni: U martu 1943. Mio Grubor (iz Tikovca), Mio Raenovi (iz Srba), uro uki (iz Dnopolja), Milica Dubaji (iz Zaluja), Mara Paji (iz Doljana), Duan Mikovi (iz Kupirova) i Mara Pavkovi (iz Osredaka). U aprilu 1943. Jandre Zobenica (Kestenova Korita), Zorka Damjanovi (Kunovac), Beba Miokovi (Donji Lapac). Mile Opai (Miljenovac), Milka Rastovi (Srb), Soka Hajdinovi i Gojko Popovi (Donji Lapac) i Dane Obradovi Danja (Miljenovac). U maju 1943: Rade Paji (Doljani), Smilja Raeta (Donji Lapac), Sava Batinica (Srb), Boja Besla (Dobroselo), Duan Bokan (Osredci), Danica Tima (Birovaa) i Mika Vojvodi (Neteka). U junu 1943: Zorka Vojvodi Koka. Savka Dragievi Crnka, Pajo Priji (Srb), Milan Pilipovi (Begluci) i Vukain Vejin (Krko Brdo). U julu 1943: Sava Dra (Brotnja), Dragan Jelaa (Zaklopac), Bosa arac (Dobroselo), Smilja Blanua (Birovaa), Boo Sramajer, uro Copi (Suvaja), Dragan Jovani, Vuka Veki (Suvaja), Svetko Baji (Gajine), Braco Grozdani" (Dobroselo). Vukain Raeta (Donji Lapac), Smilja Mrda (Birovaa), Sava Raenovi, Mio Damjanovi, Dara Desnica (Srb) i Zora Grbi (Donji Srb). U augustu 1943. Nikola Polovina (Dobroselo), Savka Puaa (Zaluje), Smilja Batinica (Gornji Srb) i Milka uki (Oraovac). U izvjetaju Kotarskog komiteta Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu 7. VIII 1943. (koga je u ime komiteta potpisao Nikola Miloevi), po prvi put se obrauje stanje na terenu kotara po sektorima, kao to su: politiko stanje, organizaciono stanje (u kome dijelu se posebno govori o radu Kotarskog komiteta, a posebno u opinskim komitetima i elijama). Izvjetaj zatim obrauje poglavlja o obavjetajnoj slubi, narodnooslobodilakim odborima, AFZ-u, omladini, vojnoteritorijalnim jedinicama (komande mjesta) i agitaciji i propagandi. U izvjetaju se konstatira da je izvrena podjela rada po sektorima, da je donesen plan rada i rasporeen teren izmeu lanova KK, da je opinskim komitetima i partijskim elijama pruena bolja i organiziranija pomo, da se pristupilo izradi plana teoretskog osposobljavanja, kako lanova komiteta tako i ostalih lanova Partije. 3 5 Druga kotarska konferencija Druga kotarska partijska konferencija odrana je 14. juna 1943. u Donjem Lapcu. Konferencija je odrana u vrijeme kada je partijska organizacija, poslije tifusa, konsolidovala svoje redove i razvila iroku politiku aktivnost. Tada su i sve masovne organizacije ponovno oivjele. Kotar je i dalje bio slobodan, ali se ve tada nasluivalo da ta sloboda nee dugo trajati i da e neprijatelj prei u napad. Uspjeno je zavrena proljetna sjetva i poele pripreme za etvu. U najveem broju sela radile su kole, organizirana su i aktivno radila tri radna bataljona. NOO-i su obavljali svakodnevno poslove, brinuli se o snabdijevanju NOV i gladnih, organizirali su rad radionica i mlinova te o svemu narodu polagali raun. Ali, ni neprijatelj nije mirovao. Pojedini etniki elementi rovarili su protiv NOB-e i koristili nae slabosti. Sva
35 O tome najodreenije govore izvjetaji OK KPH za Liku od 17. I 1944. i 19. IV 1944.
ta, i druga pitanja, iroko su razmatrana u referatima i diskusiji voenoj ne Drugoj kotarskoj konferenciji KPH za Donji Lapac. Za Drugu kotarsku partijsku konferenciju izvrene su svestrane pripreme Analizirana je djelatnost partijskih organizacija od 1. konferencije, odrane prije 14 mjeseci. Utvreno je da ima ukupno 67 lanova Partije i da postoje partijske elije u Donjem Lapcu, Birovai, Gornjem i Donjem Srbu, Oraovcu Dnopolju, Nebljusima, Doljanima, Kestenovcu, Dobroselu, Krugama, Ko tarskom NOO-u, Kotarskom odboru AFZ-a, ROC-u, komandama mjesta u Donjem Lapcu i Srbu. Od 67 lanova Partije 65 su Srbi, 1 Hrvat i 1 Crnogorac 5 radnika, 2 namjetenika, 2 intelektualca i 58 seljaka. Postojala su 3 opinska komiteta: Donji Lapac s 5 lanova, Srb 6 i Doljani 4 lana. Kotarski komitet je imao 6 lanova. 36 Na konferenciji je prema nepotpunim podacima prisustvovalo 66 delegate i to: Jandre Zuni, Nikola Miloevi, Duan Raeta, Mara Drai, Milan Majstorovi, Duan Copi, Smilja Raeta, Stevo Stikovac, uro Duki, Joca Milanovi, Kojica Blanua, Mara Zuni, Danica Brozovi, ura Blanua, ur< Vuka, Mio Medi, Drago Oegovi, Zorka Damjanovi, Duan Mikovi, Duan Damjanovi, Nikola Bala, Nikola Poua, Dude Divjak, Boja Vojvodi Stevo Desnica, Jovica Stikovac, Stevo Dragievi, Dragica Desnica, Jelica Buji, uro Bokan, Mia Dragievi, Mirko uki, Mile Drai, Milan Raenovi Mio Kuki, Mio Grubor, Milica Dubaji, Mara Paji, Mara Pavkovi, Jovc Raeta, Beba Miokovi, Jandre Zobenica, Soka Hajdinovi, Milo Stojsavljevi Gojko Popovi, Mio Raenovi, Duan Bokan, Boo Puvali, Savka Dragievi Crnka, Sava Batinica, Mika Vojvodi, Milka Rastovi, Smilja Popovi Dragan Vuka, Mile Milanovi, Danja Obradovi, Jovo Grkovi, Zorka Vojvodi Koka, Boja Besla, Rade Damjanovi Vrabac, Mio Medi Mito, Marij Bala, Ilija Uzelac, uro uki, uro Tima Duri i uro Popovi, te Sim< Mrda i Milan Sijan iz NOV-e. U ime Okrunog komiteta KPH za Liku konferenciji je prisustvovao Rad( Grkovi, koji je pruio veliku pomo kako u pripremi, tako i u radu konferencije. Podneseno je 5 referata. Politiki referat podnio je Jandre Zuni organizacioni Nikola Miloevi, referat o radu NOO-a Duan Raeta Sabrakov o omladini Stevo Stikovac i o AFZ-u Milan Majstorovi. U diskusiji koja j< bila vrlo plodna, prema prikupljenim podacima uestvovalo je 19 delegata Konferencija je usvojila zakljuke za budui rad i izabrala novi Kotarsk komitet KPH Donji Lapac u sastavu: Jandre Zuni (sekretar), Duan Raeta Nikola Miloevi, Milan Majstorovi, Stevo Stikovac i Duan Copi (lanovi) Izabrano je, prema prikupljenim podacima, i 10 delegata za 3. okrunu par tijsku konferenciju za Liku. Trea okruna konferencija Neposredno poslije 2. kotarske partijske konferencije za kotar Donji Lapac odrana je Trea okruna konferencija KPH za Liku (1. i 2. VII 1943. u Vrho vinama). Konferencija je imala veliki znaaj za daljnji rad partijskih i drugil organizacija u Lici, pa i kotaru Donji Lapac. 37
36 Opina Kestenovac od 4. I 1943. pripojena je srezu Bosanski Petrovac. Nakon osloboenj 3 sela: Kestenovac, Buevi i Donji Strbci vraena su u sastav kotara Donji Lapac, Kalati su i dalje ostale u sastavu sreza Bosanski Petrovac, odnosno Biha. 37 Iz kotara Donji Lapac prema prikupljenim podacima delegati ove konferencije, bili si Jandre Zuni, Duan Raeta, Mara Drai, Joca Milanovi, Miio Kuki, Stevo Stikovai Jelica Buji, Mio Medi, Buro Vuka i Milo Stojsavljevi.
Tada je u Lici bilo 674 lanova Partije (od kojih 130 ena) organiziranih u 1 okruni komitet, 7 kotarskih i 27 opinskih komiteta, 92 seoske elije, 5 elija u komandi podruja, 1 u Okrunom NOO-a, 1 u Okrunom odboru AF2-a i 12 elija u Likom odredu i bolnicama. Na konferenciji je konstatirano da se uticaj partijskih organizacija u Lici proirio i ojaao. One su postale arita politikog ivota i pravo rukovodstvo NOB-e i svih organizacija koje djeluju u NOP-u. Jaanjem politikog uticaja KP omoguilo je omasovljenje partijskih organizacija, njihovo jaanje te poveanje discipline i osjeaja odgovornosti, to je omoguilo uspjenije provoenje partijske linije. U politikom referatu Jakova Blaevia, sekretara OK KPH za Liku, izmeu ostalog, se kae da -politiki ivot i pokret treba ii sa velikim i brzim razvitkom NOB-e, tj. njene vie faze na pobjedonosnom putu. Narod treba upoznati sa svim novim politikim momentima i zadacima, a taj zadatak od koga zavisi naa pobjeda moraju shvatiti sve nae partijske organizacije a koji se moe izvriti samo neumornim radom i dubokom svjeu. 38 O organizacionoj partijskoj izgradnji referat je podnio Mile Poua. On je govorio o radu i odgovornosti lanova, o slabostima i uspjesima like partijske organizacije, o teoretskoj izgradnji. Tim povodom on je, izmeu ostalog rekao: Omasovljavanje partijskih organizacija nametnulo je krupne probleme unutar partijskog rada koji su traili brzo rjeenje, tim vie to je novo lanstvo gotovo u cjelini seljako kome nedostaju neophodna teoretska i opa naobrazba i praktino iskustvo. Zato se pitanju uzdizanja kadrova unutar Partije postavlja u prvi plan naega rada, to se moe ostvariti uzajamnim djelovanjem partijskih kurseva, teoretskih sastanaka i praktino-politikog rada na terenu. 3 " Poslije Tree okrune konferencije KPH za Liku, KK KPH Donji Lapac odrao je 9. jula proirenu sjednicu na kojoj su detaljno razraeni zadaci partijskih organizacija na osnovu zakljuaka Okrune konferencije. Uslijedila je mnogo vea aktivnost partijskih i drugih organizacija na relaciji stavova i zakljuaka konferencije.
Djelatnost i izgradnja partijskih organizacija od septembra 1943. do 20. septembra 1944. godine Ponovnom okupacijom kotara krajem augusta 1943. godine, nastupa nova i najtea ratna faza djelovanja partijske i drugih organizacija u kotaru Donji Lapac, budui da su bitno promijenjeni uvjeti za njihov rad. Poslije relativno slabog otpora naih malobrojnih jedinica Nijemci su uli u Donji Lapac 29. augusta 1943. S njima je iz Kulen Vakufa dola i jedna ettnika jedinica. Nijemci su produili prema Mazinu, Graacu i jadranskoj obali.
38 Jakov Blaevi, Politiki referat na Treoj okrunoj konf. KPH za Liku, 1. i 2. VII 1943. HAK, f. OK KPH za Liku, 3/311. 39 Mile Poua, Organizacioni referat na Treoj okr. konf. KPH za Liku 1. i 2. VII 1943. HAK, f. OK KPH za Liku, 3/312.
Tim prodorom Nijemaca okupirana je opina Donji Lapac, dok su opine Doljani i Srb okupirane u drugoj polovini novembra 1943.40 Time je neprijatelj za due vrijeme zaposjeo komunikaciju BihaDonji LapacSrbKninjadranska obala. Okupacija opine Donji Lapac, a neto kasnije i itavog kotara, od tada na ovom podruju manje poznatog neprijatelja (Nijemaca), dovela je narod, partijsku i druge organizacije u bitno drugaije uvjete i nova velika iskuenja. Mnogo toga se moralo mijenjati i prilagoditi novtim uvjetima, budui da se vie od 18 mjeseci radilo u gotovo potpunoj slobodi. Da e Nijemci prijei u napad i okupirati kotar Donji Lapac, znalo se znatno ranije. Tako Kotarski komitet KPH u izvjetaju Okrunom komitetu KPH za Liku, upuenog 6. jula 1943. godine, izmeu ostalog, kae: U vezi s predstojeom ofanzivom narod je prilino shvatio potrebu evakuacije. Kopanje zemunica vri se svakodnevno. Priprema se sklanjanje imovine, izuzev pojedinaca koji svojim pekulacijama nastoje omesti pravilnu evakuaciju i proturaju verzije kako narod ne smije da se sklanja u ume jer da su tamo etnici. Politikim radom raskrinkavamo takve tetne pojave, a u vezi s evakuacijom da se teren, odnosno uma, proisti pomou udarnih grupa od etnike bande. U sluaju ofanzive evakuacija e se vriti po planu naeg komiteta u vie pravaca, kako bi se narod mogao prebaciti neprijatelju iza lea. 41 Taj stav Kotarskog komiteta bio je pravilan, osobito kada se ima u vidu iskustvo Banije u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Tada je narod Banije i Korduna evakuiran u udaljena podruja i bio doveden u izvanredno teku situaciju karakteristinu po gladi, epidemijama tifusa i masovnim rtvama. Masovna evakuacija naroda ometala je i operacije NOV-e. Zemunice su se intenzivno kopale, a to se vidi i iz izvjetaja Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac, upuenog okrunom komitetu KPH za Liku 27. jula 1943: Zemunica na naem terenu od posljednjeg sastanka (15. jula 1943.) do danas iskopano je 235, tako da sada svih zemunica imademo 285. 42 Osim objanjavanja potrebe kopanja zemunica i dizanja te sklanjanja ljetine, partijske i skojevske organizacije. AFZ, USAOH i NOO-i, uporno su objanjavali narodu novonastalu situaciju naglaavajui da e neprijatelj primjenjivati novu taktiku kako bi pridobio dio naroda za svoje ciljeve i odvukao neke ljude u etnike. Da bi se pariralo neprijateljskoj taktici, partijske organizacije razvile su svoju aktivnost i na politiko-obavjetajnom planu. Obavjetajna sluba ubrzala je pripreme za rad u uvjetima okupacije. Organi Rajonske obavjetajne slube (ROC-a), obavjetajci u komandama mjesta, komitetima i partijskim organizacijama odabirali su i pripremali podesna lica za rad u garnizonima i neprijateljskim redovima. To je dalo dobre rezultate, naroito u mjestima gdje je na utjecaj u narodu bio potpun. U stvari, osnovni faktor provoenja tih mjera bilo je samo stanovnitvo. Ulaskom neprijatelja u dijelove kotara, narod je evakuiran u okolne ume i gotovo da nitko nije doekao neprijatelja. Posebna briga, pored evakuacije naroda, posveena je sklanjanju i izvlaenju stoke, kao i njenoj ishrani i uvanju, jer je stoka bila izvanredno vana za ishranu naroda i NOV-e.
40 U augustu 1943. godine okupirana je opina Donji Lapac, a opine Doljani i Srb 21. do 23. X I 1943. 41 HAK, f. OK KPH, kut 4/351. 42 HAK, f. OK KPH, kut. 4/359.
Nedugo nakon neprijateljskog prodora na poziv i obeanje neprijatelja da mu se nee nita dogoditi, dio naroda vratio se kuama. Iako su partijske i druge organizacije objanjavale taktiku neprijatelja, vidjelo se da to nije bilo dovoljno niti je raeno sistematski. Zato je neprijatelj mogao postepeno poeti ostvarivati svoje planove koji su se ispoljavali u nastojanju da otupi otricu borbe, pasivizira dio naroda, a kasnije i mobilizira jedan broj ljudi u etnike redove. Okruni komitet KPH za Liku u pismu, upuenom Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac 2. septembra 1943. godine, upozorava: Izvjetavate nas da se jedan dilo naroda vratio kuama na pozive i trikove neprijatelja. Moemo rei da je to sve rezultat naeg slabog politikog rada, sporog reagiranja na neprijateljsku propagandu, nesnalaenja naih aktivista, nepovezanosti itd. Trebate im prije organizirano suzbiti neprijateljsku propagandu. Ne smijete dozvoliti da se i najmanji broj naroda vrati iz ume. Morate sve uiniti da ga otkinete od kue iz onih sela gdje se nalazi neprijatelj. Najenerginije postupite protiv onih koji nagovaraju narod da se vraa kuama. 43 Poela je ogorena politika i vojnika borba partijskih i drugih organizacija za narod, za svakog ovjeka a protiv neprijateljske propagande i taktike, protiv odlaska u etnike i pruanja pomoi okupatoru i domaim izdajicama. Ta estoka borba, s manje ili vie uspjeha, trajala je itavih 20 mjeseci do konanog osloboenja kotara 20. marta 1945. Neposredno prije okupacije itavog kotara, partijske i druge organizacije, kao i cjelokupno stanovnitvo, bilo je suoeno s jo jednim znaajnim politikim dogaajem i ozbiljnim iskuenjem. Bio je to odlazak 6. like divizije koja je odlazila iz Like u Bosnu. Iako je moral stanovnitva bio na visini, partijske i druge organizacije morale su svestrano objasniti nunost odlaska divizije po odluci Vrhovnog taba na nove zadatke. aljenje zbog odlaska divizije nije bilo malo. Narod se rastajao s borcima s dosta potitenosti, i ne malo straha, kako za vlastitu sudbinu, tako i za sudbinu boraca koji su odlazili daleko. Zahavljujui partijskim i drugim organizacijama i NOO-a koji su objasnili nunost odlaska 6. divizije iz Like, narod je pun gordosti i spremnosti na nove rtve relativno brzo prebrodio taj odlazak, a ujedno shvatio da je to novi veliki doprinos naroda Like i kotara Donji Lapac skoroj pobjedi NOV Jugoslavije nad faistikim okupatorom i domaim izdajnicima. Pored politike aktivnosti, odmah poslije okupacije kotara, nastavljene su vojne akcije koje su izvoene sve do potpunog osloboenja kotara. Neprijatelj je zbog strategijske vanosti uporno branio zaposjednutu komunikaciju Biha Knin. Vojne akcije i borbe koje su voene na toj komunikaciji i oko nje direktno su se reflektirale na djelatnost partijskih i drugih organizacija, NOO-a i na poloaj stanovnitva. Takvo stanje trailo je intenzivno angairanje organizacija i naroda u borbama. Zaista, to je dovodilo do svakodnevnih stradanja i rtava, ali i do sve vee mrnje prema neprijatelju. U sklopu dogaaja dolo je do brojnih neprijateljskih akcija i upada u okolna sela i ume. Paljene su kue, mlinovi i pilane u Doljanima i Martin-Brodu. Opljakano je Dobroselo. etnici su ubijali i tukli odbornike u Miljenovcu. Nijemci su iz vie razloga nastojali da izbjeglo stanovnitvo vrate kuama. Povratkom stanovnitva kuama lake bi titili svoje posade od napada, imali
43 Pismo OK KPH za Liku KK KPH Donji Lapac, 2. IX 1943.
bi priliku da pokuaju to vie ljudi privui u etnike redove, zatim bi sebi osigurali pljaku, jer e narod ako se vrati, proizvoditi, a sve e biti njima na dohvat ruke i to e umanjiti snabdijevanje partizanskih jedinica. Svi ti razlozi trebali su sluiti njemakom opem cilju da se narod pasivizira i otupi otrica i uee naroda u borbi. Posebnu panju i velike napore ulagali su Nijemci i njihova obavjetajna sluba da odvoje i izoliraju komuniste i skojevce od naroda i omladine. Bio je to jedan od glavnih pravaca borbe protiv NOP-a. U citiranom pismu OK za Liku, od 2. septembra, stoji i ovo: Neprijatelj taktizira da bi to vie naroda prevario, osobito u ovom kraju, kao to je va kotar, gdje je narod jo od poetka u svojoj ogromnoj veini uz NOB-u i gdje skoro nema ovjeka, a da nema nekoga od svoje rodbine u naoj vojsci. 44 Tom novom neprijatelju suprotstavila se tada ve prilino omasovljena partijska organizacija koja je imala 95 lanova i 36 kandidata, te organizacija S K O J - a s 246 lanova, organizacija AFZ-, USAOH-a i NOO-i koji s ve bili dobro organizirani i imali velik broj odbora i komisija (za prehranu, poljoprivredu, zdravstvo, prosvjetu i kulturu i druge). Ve su uveliko radile i pionirske organizacije. Za borbu protiv neprijatelja i njegove pijunae posebno dobro je bila organizirana i pripremljena obavjetajna sluba, kao i komande mjesta u Donjem Lapcu i Srbu. U novim uvjetima politiki rad je bio znatno otean. Kotarski komitet i partijske organizacije ulagale su maksimalne napore da komunisti i organizacije SKOJ-a, USAOH-a, pioniri, AFZ-a, NOO, vojno-pozadinske ustanove i obavjetajna sluba to prije prilagode svoju aktivnost i metode rada novim uvjetima i da stalno budu s narodom, bore se za svakog pojedinca, pruaju narodu potrebnu pomo i informacije, upozore ga na sve neprijateljske trikove, propagandu i opasnosti koje mu prijete, i da u narodu stalno podiu moral, borbeni duh i saznanja o sigurnoj pobjedi nad faizmom. U izvjetaju KK KPH za Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 18. IX 1943, izmeu ostalog, pie: Naa partijska organizacija shvatila je da od brzog upoznavanja naroda o svim dogaajima, zavisi odravanje i jaanje naeg uticaja. Politiki uticaj nae partije se u nekim selima uvrstio, dok je u nekim opadao i danas je dosta slab. kao u Likim Strbcima, Zegaru, Donjoj Suvaji i Zaluju. Na komitet nije u dovoljnoj mjeri uspio da suzbije oportunistiko dranje pojedinih elija da je tamo nemogue prodrijeti. Na uticaj je najjai u Doljanskoj opini osim Brotnie, kao i u Gajinama, Kestenovim Koritima i Pirovitu opine Donji Lapac, te Osredcima, Gornjem Srbu, Dugopolju, Kaldrmi, Zavlai i Kunovcu, srbske opine. 45 U opini Donji Lapac politiko djelovanje bilo je vrlo oteano zato to se dio stanovnitva vratio kuama. U opini Srb i Doljani politiki rad bio je i dalje dosta dobar. Narod je upoznat da neprijatelj nee ostati samo u opini Donji Lapac i da e prije ili kasnije okupirati itavi kotar i drati komunikaciju BihaDonji LapacSrbKninJadransko more. Da bi se dobila to jasnija slika o stanju na terenu, 25. septembra 1943. odrano je Partijsko savjetovanje na Kamenskom na kome je bilo 25 lanova Partije, te Jovica Sijan i Geno Juri, lanovi Okrunog komiteta KPH za Liku. Na njemu je detaljno razmatrana novonastala situacija. Konstatirano je da se
44 Pismo OK KPH za Liku upueno KK KPH Donji Lapac 2. IX 1943. 45 Izvjetaj KK Donji Lapac, OK KPH za Liku od 18. IX 1943. AIHRPH, Zgb. KP-235/543.
veina partijskih i masovnih organizacija u opdini Srb i Doljani dobro snala. Meutim, u opini Donji Lapac jedan dio organizacija, a i opinsko rukovodstvo nije na vrijeme poduzelo potrebne mjere radi uspostavljanja veza s narodom i organizacijama. I kotarsko rukovodstvo u prvo vrijeme nije imalo dovoljno inicijative i nije se najbolje snalo. To osobito vai za sekretara Kotarskog komiteta Milana Pokrajca, koga je nova situacija dosta iznenadila. Vjerojatno jedan od razloga za slabije snalaenje jeste i to to je na dunost sekretara doao neposredno pred njemaku okupaciju, a s druge strane on nije bio iz kotara Donji Lapac, ve iz Bruvna (kotar Graac), te mu situacija na terenu nije bila poznata, a nije poznavao ni veinu kadrova. Savjetovanje je zakljuilo da se odre partijski skupovi po opinama i da se detaljno razmotre i razrade zadaci postavljeni na kotarskom savjetovanju. Najvei uspjeh savjetovanja bio je to to su relativno brzo prevladane tekoe koje su dijelom bile i rezultat slabog snalaenja partijskih i drugih organizacija osobito u opini Donji Lapac. Nova situacija na terenu traila je da se kadrovi u potpunosti posvete svakodnevnom politikom radu i borbenim akcijama protiv neprijatelja, a prije svega da aktivno rade na suzbijanju neprijateljske propagande i odlaska ljudi u etnike. To je zahtijevalo maksimalno angairanje svih organizacija i svakog pojedinca, a bilo je povezano sa velikim naporima i opasnostima po vlastiti ivot. Partijska i druge organizacije u kotaru Donji Lapac razvijale su se, izgraivale i djelovale preteno u mirnim uvjetima od ustanka 1941. do prodora Nijemaca koncem augusta 1943. Time je bilo omogueno veini lanova KP, lanovima NOO-a kao i lanovima drugih organizacija da pored zadataka koje su obavljali za NOP, a koji su bili svakodnevni, obavljaju i poslove kod svoje kue (poljoprivredni radovi, uzgoj stoke, poslovi u domainstvu itd.) Rad i boravak kod svoje kue i u svojoj porodici nuno se manifestirao kod manjeg broja lanova KP i drugih aktivista i na njihovo slabije angairanje na zadacima NOP-a. Sve je to uticalo da dio aktivista nije shvatio da do konane slobode treba uloiti mnogo napora i rtava te se odrei mnogo toga. Pojedini lanovi KP i odbornici i nakon njemake okupacije kotara vie su se vezali za svoju familiju, a premalo radili na opim zadacima. To je osobito primijeeno kod jednog dijela kadrova lapake opine. Nedovoljno su se brinuli 0 narodu, o njegovom ivotu u zbjegovima, o ishrani, o sigurnosti, o politikoj djelatnosti u novim uvjetima i o pokretljivosti zbjegova kako bi se izbjegli neprijateljski upadi u njih. Upornim angairanjem Kotarskog i Opinskog komiteta, te su pojave, osim kod rijetkih pojedinaca, relativno brzo prevladane. Dalji razvoj dogaaja pokazao je da su partijske organizacije, SKOJ, AFZ, USAOH i NOO-i, vojno-pozadinske ustanove i obavjetajna sluba izrasle u sposobne, borbene i samoinicijativne organizacije i da su se nalazile meu najboljim organizacijama tokom NOR-a ne samo u Lici, ve i u Hrvatskoj, to potvruju sauvana pisana dokumenta i sjeanja uesnika. Situacija na terenu traila je od Kotarskog komiteta da prui pomo narodu 1 organizacijama na podrujima koja je neprijatelj okupirao ili odvojio od donjolapake opine, odnosno od Kamenskog, gdje su se nalazila kotarska rukovodstva i veina rukovodstava ove opine. U prvim danima okupacije lapake opine, nije bilo jasno da li je neprijatelj okupirao doljansku i srbsku opinu, budui da je veza izmeu njih i Donjeg Lapca bila prekinuta. Takoer opinsko rukovodstvo donjolapake opine nije imalo veza sa odsjeenim seli-
ma: Liki trbci, Kestenova Korita, Miljenovac, dijelom Nebljusa i Kruga. N taj teren upueno je nekoliko lanova KK i Opinskog komiteta Donji Lapa i aktivista drugih organizacija da prue pomo narodu i organizacijama. Neposredno poslije okupacije dijela kotara partijske organizacije nastojal su da svoj rad, a posebno rad sa S K O J - e m i omladinom, prilagode novim uvje tima. To nije bilo ni lako ni jednostavno j e r nismo imali iskustva u uslovim; njemake okupacije. Ipak, za kratko vrijeme veina skojevskih i omladinskil organizacija uspjela se relativno dobro snai, a naroito u zbrinjavanju narodi koji se nalazilo u zbjegovima, na izvlaenju hrane nou iz sela koja je nepri jatelj kontrolirao, na rasturanju i itanju tampe u zbjegovima i mjestima poc okupacijom. Kotarski komitet, partijske organizacije i opinski komiteti najveu pomoi su pruali organizacijama A F 2 - a zato to se ta organizacija najtee snalazila i novim uvjetima. To je i razumljivo budui da ene bdiju nad djecom, kuon i porodicom. Meutim, i organizacije A F 2 - a brzo su se prilagoavale i nastavile organizirano raditi, naroito u pruanju pomoi NOV -i, pomaganju NOO- u rjeavanju dnevnih problema izbjeglog naroda. Kako je nakon zauzimanja dijela kotara od strane Nijemaca, narod masovne otiao u zbjegove, partijske organizacije bile su stalni pokretai svih aktivnosti i zbivanja u zbjegovima. lanovi i rukovodstva Partije S K O J - a , AF-a. USAOH-a, bili su stalno s narodom i nastojali su da to bolje organiziraju ivot u zbjegovima. Povremeno su organizirani sastanci na kojima se narod upoznavao sa opom situacijom, te kretanjem i namjerama neprijatelja. Usprkos tekim uvjetima, narodu se vraala vjera u vlastite snage i pobjedu. Glad, veliku hladnou, bolest, sve je to narod stoiki podnosio. NOO-i su organizirali ivot u logorima, brinuli su se za ishranu, organizirali strau radi samozatite, brigu za bolesne i iznemogle, vodili rauna o racionalnom raspolaganju hranom, organizirali nou odlazak u sela i polja radi izvlaenja hrane. Otra zima 1943/44. i ratrkanost zbjegova po umama, onemoguavali su pruanje efikasne pomoi i zatite pa je partijsko rukovodstvo kotara Donji Lapac zauzelo elastiniji stav i prihvatilo povratak dijela stanovnitva kuama. Polovinom novembra u planinama Pljeevice ostalo je samo nekoliko zbjegova meu kojima je najvei i najugroeniji bio oraovaki. Povratak jednog dijela stanovnitva kuama i stvaranje nekoliko etnikih grupa postavilo je pred partijske i druge organizacije nove zadatke. Kako drati vezu s narodom u selima koje kontrolie neprijatelj? Nije to bilo lako j e r je neprijatelj postavljao zasjede i nastojao pratiti kretanja naih aktivista. Nedugo poslije ulaska Nijemaca u Donji Lapac formirana je prva etnika grupa na elu sa akom Opaiem koja je poela smiljeno djelovati. Mi mrzimo Nijemce, ali spaavamo porodice i kue. Bila je to u to vrijeme glavna etnika parola koju su im prodali Nijemci. Kasnije je formirano jo nekoliko etnikih grupa, tako da se po dolasku Nijemaca u kotar Donji Lapac, od jeseni 1943. etnici javljaju u sve veem broju, u odnosu na njihov manji broj u zimi 1941/1942, za vrijeme talijanske okupacije kotara. Partijske i druge organizacije vodile su stalnu i neprekidnu borbu protiv etnika i njihovog utjecaja. Oni su predstavljali posebnu opasnost za organizacije i narod, pored ostalog i zato to su dobro poznavali teren i to su inili sve da se to vie dodvore svojim gospodarima. U izvjetaju KK Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 1. XI 1943, izme u ostalog, se kae: Neprijatelj se i dalje nalazi na prijanjim svojim polo-
novnitvo. etnika banda isto tako skoro svaku no u grupama upada u sela doljanske i srbske opine, pripucava na strae. U zadnje vrijeme iz sela Zaluje, opine Srb, otila su dvojica u bandu. Neprijateljska propaganda je dosta aktivna, etnici po noi po selima rasipaju letke, ire propagandu itd. Mrnja naroda prema neprijatelju je dosta velika. 46 Neprijatelj je ubrzo okupirao i preostali dio kotara. O tome Kotarski komitet KPH Donji Lapac u pismu Okrunom komitetu KPH za Liku od 23. XI 1943, izmeu ostalog, kae: Na dan 21. XI 1943. godine njemako-etnika banda iz Otria spustila se preko Srbskog klanca u selo Kupirovo, opina Srb, 22. XI stigla u samo mjesto Srb, koje smo mi napustili nou izmeu 21. i 22. XI. Narod iz sela ove opine evakuiran je u pravcu Bosne, a dio smo morali da povuemo u umu. Sela koja su se povukla u pravcu Bosne su slijedea^ Neteka, Podurljaj, Donji Srb, Begluci, Kupirovo, Podkraj, Kunovac, Kaldrma, Dugopolje, Krko Brdo, Osredci i dio naroda iz Podastrane, 47 dok su se ostali povukli prema Ajderovcu. Narod koji se povukao u pravcu Bosne sa sobom je potjerao svu stoku, dio namirnica i robe. Narod sela Ajderovca, Dabanice, Lisine, Gornje i Donje Suvaje i Zaluja morali smo po planu izvui u umu. S tim narodom nalazio se i drug Duan Copi, lan kotarskog komiteta Srb, sa etom vojske. 48 Opinu Doljani neprijatelj je zauzeo 23. XI 1943. Time je itav kotar Donji Lapac bio okupiran. Opinski komitet Doljani i druge organizacije dobro su se snale. U to vrijeme otilo je 60 novih boraca u NOV. Time su svi mukarci mladii za borbu stasali, kao i starija godita, bili u NOV-i. U vrijeme potpune okupacije kotara pred partijske organizacije, NOO-e, masovne antifaistike organizacije i vojno-pozadinske organe, nametnuli su se zadaci koji su traili stalnu prisutnost meu narodom radi: pravovremenog informiranja i neprekidnog politiko-organizacionog djelovanja, stalne brige za pomo NOV-i i izbjeglom stanovnitvu, smjetaja i ishrane stoke, saradnje s operativnim vojnim jedinicama u cilju to veih i eih napada i udara na manje neprijateljske garnizone i posade te transportne kolone i slino; zatim radi suzbijanja pojave dezerterstva iz partizanskih jedinica. Te i ostale zadatke partijska organizacija uspjeno je izvrila ostvarujui neprekidno svoju rukovodeu politiko-organizacionu ulogu. Istovremeno ta teka situacija bila je i ozbiljna provjera vrstine, jedinstva i sposobnosti Kotarskog i opinskih komiteta, partijskih elija i svakog lana KP. Uz objanjavanje vojno-politikih dogaanja, na sastancima s narodom i organizacijama tokom zime 1943. i 1944. godine, dominiralo je kao bitno novo objanjavanje Odluka II zasjedanja AVNOJ-a. U J a j c u je formirana nova narodna drava ime su bile ozakonjene sve dotadanje pobjede naih naroda. Trebalo je objasniti narodu sutinu nove drave, obaveze i prava njenih naroda, skoru pobjedu, a istovremeno razobliavati neprijateljsku aktivnost i manevre. Da bismo Odluke AVNOJ-a to bolje objasnili narodu, partijskim i drugim organizacijama, Kotarski komitet je 21. decembra 1943. godine u Visuu
46 Izvjetaj KK Donji Lapac OK Lika a. XI 1943. AIHRPH, Zgb, KP-236/543. 47 Prema sjeanju Savke Kalini u pravcu Bosne evakuisan je i jedan dio naroda iz Ajderovca 1 Dabanice. 48 Izvjetaj KK Donji Lapac OK KPH za Liku od 23. XI 1943. AIHRPH. Zgb, KP-236/672.
Donji Lapac, 1942. Grupa organizatora ustanka u Lacii s Vladom etkoviem, Bakariem i Jakovom Blaeviem.
odrao savjetovanje sa sekretarima opinskih komiteta i partijskih elija. S rukovodstvima kotarskih i opinskih organizacija Odluke AVNOJ-a su posebno prouavane. U izvjetaju Okrunom komitetu KPH za Liku, upuenog 1. februara 1944. Kotarski komitet navodi da je za neto vie od mjesec dana odrano 37 manjih i veih sastanaka i razgovora na kojima su objanjavane Odluke II Zasjedanja AVNOJ-a, gdje je prisustvovalo oko 1420 osoba, da je u to vrijeme u Partiju primljeno 11 novih lanova i 14 kandidata i da je S K O J omasovljen sa 26 novih lanova. 48 O brizi partijskih organizacija i NOO-a da se sauva narod od unitenja i od terora okupatora i etnika, Kotarski komitet je ee izvjetavao Okruni komitet KPH za Liku. I u pismu od 19. IV 1944. Kotarski komitet KPH Donji Lapac izvjetava OK KPH za Liku o slijedeem: U ovom vremenu uspjeli smo izvui na osloboenu teritoriju 2400 osoba, 380 komada krupne stoke, 350 komada sitne stoke, 16500 kg ljudske i 9000 kg stone hrane. Narod kao i stoka evakuiran je veinom na teritorij Bosanske krajine, neto u kotar Graac i jedan dio u ume. Prijem i smjetaj naroda je dosta otean iz razloga to se naroito na teritoriju Bosanske krajine nalazi velik broj vojske, tako da u jednoj kui ima smjetenih po 80 osoba. Partijska organizacija uspjela je da angaira, sve masovne organizacije prilikom evakuacije naroda. 50
49 Izvjetaj Kotarskog komiteta K P H Donji Lapac OK KPH za Liku od 1. II 1944. AIHRPH, Zgb, KP-238/838. 50 Izvjetaj KK Donji Lapac OK KPH za Liku IIS. IV 1944. AIHRPH, Zgb, KP-239/947.
Sve organizacije NOP-a, NOO-i, partijske, skojevske i ostale antifaistike organizacije, te vojno-pozadinski organi, ovisno o neprijateljskom djelovanju i planovima, radili su vrlo aktivno na zatiti i zbrinjavanju naroda. Cim bi se saznalo za neprijateljski pokret i pripremanje akcija, stanovnitvo je evakuirano iz ugroenih sela i mjesta i prebacivano na podruja za koja se smatrajo da ih neprijatelj nee napadati. Ve u prvim danima njemake okupacije, osim vrlo malih izuzetaka, s mnogo uspjeha funkcionirala je iroka mrea antifaistikih organizacija, NOO-a, partijskih organizacija, vojno-pozadinskih organa i partizanske obavjetajne slube. To je bio siguran faktor samozatite stanovnitva, kako u izbjeglikim logorima, tako i narodu koji se povratio svojim kuama. Izvanredno je vano da je u tim akcijama, uz navedene organizacije i organe, bilo angairano itavo stanovnitvo. Meutim, i pored svih mjera budnosti i opreza, neprijatelju je uz pomo domaih etnika uspjelo iznenaditi narod Dobrosela, o emu se u izvjetaju KK KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 19. IV 1944, izmeu ostalog, kae: Neprijatelj, tj. Nijemci i ustae u zajednici sa etnicima otjerali su u logor iz Dobrosela 500 osoba, iz Doljana 11, iz Gornjeg Lapca 11, a iz opine Srb 5. Od tog broja 19 ljudi je srednjih godina, 58 mlaih, a ostalo ene, djeca i starci. Stoke su otjerali 245 kom, krupne i 206 sitne. Jedan dio stoke je izgorio. Zapalili su 69 kua i 125 gospodarskih zgrada. Ovaj zloin neprijatelja, naa partijska organizacija nije u dovoljnoj mjeri iskoristila, a naroito u opini Donji Lapac. 51 Narod je otjeran za Sisak. Mrnja prema neprijatelju a naroito prema etnicima, povodom ovog sluaja osobito u opini Doljani je pojaana, ali je pojaan i strah kod naroda. Preko partijskih i ostalih organizacija poduzimane su mjere da se pojaa budnost, da se narod dri uma i onih sela gdje se nalazila naa vojska. Meu narodom koji je otjeran u logor, bilo je 5 lanova Partije i 14 lanova SKOJ-a. Rad partijskih i drugih organizacija oteavalo je postojanje velikog broja neprijateljskih garnizona i stalnih posada. Neprijatelj je, naime, du komunikacija stalno drao 16 garnizona i stalnih posada: Donji Lapac, Srb, Doljani, Nebljusi, Dobroselo, Donja Suvaja, Kupirovo, Capaue, Krevine, Jelovac, Mamac, Dolina Opaia, Durakovia Glavica, Brotnja, Srbski klanac i elijanka. Ukupno je u tim garnizonima i posadama bilo od 2500 do 3300 neprijateljskih vojnika s 1013 topova, 2747 bacaa i 5095 mitraljeza. Poto je kotar Donji Lapac bio prirodno najpogodniji za odravanje partizanskih veza Like i Hrvatske s Bosanskom krajinom pa time i odravanje veza izmeu Centralnog komiteta KP Hrvatske i Centralnog komiteta KP Jugoslavije, Vrhovnog taba i Glavnog taba Hrvatske, okrunih rukovodstava Like i Bosanske krajine, bilo je nuno organizirati dobre i sigurne punktove za prebacivanje partijskih, vojnih i politikih rukovodilaca, kurira, hrane i ostalih proizvoda. To nije bilo nimalo lako, budui da je neprijatelj bio rasporeen dosta gusto du itavog puta od Miljanovca do Srbskog klanca. Posebno su prebacivanje oteavale zloglasne tzv. etnike petorke koje su poznavale svaki djeli terena i esto organizirale zasjede. Za vrijeme totalne okupacije kotara i u posebno tekim i opasnim uvjetima preko okupiranog kotara u roku od 16 mjeseci prebaeni su, izmeu ostalih i: Edvard Kardelj, Moa Pijade, Vladimir Bakari, Pavle Gregori, Kota Nad, Ivo Lola Ribar, Mitra Mitro51 AIHRPH, Zgb, KP-238/947.
vic, Ivan Gonjak, vijenici AVNOJ-a iz Slovenije i Hrvatske i engleska vojna misija. Osiguranje prebacivanja za sve vrijeme okupacije kotara bilo je dobro organizirano i nitko od viih vojnih i politikih rukovodilaca nije stradao. Radei u okupiranim selima i esto se prebacujui preko komunikacija, poginulo je vie lokalnih aktivista, lanova Partije, odbornika NOO, rukovodilaca AFZ-a, omladine, pionira, skojevaca, obavjetajaca, lanova vojno-pozadinskih ustanova, odbornika JNOF-e i drugih. Partija je uz sav posao, poslije okupacije kotara pruila neposrednu pomo u reorganizaciji omladinskih organizacija, jer su prvih mjeseci omladinske organizacije bile usko postavljene. Naime, postojali su uski odbori koji su bili smetnja irem ukljuivanju omladine u akcije. Uz to djelovala je i partijska elija pri kotarskom odboru USAOH-a to je takoer sputavalo iru aktivnost skojevske i omladinske organizacije. Morali smo je ubrzo rasformirati. Na inicijativu Kotarskog komiteta KPH, koncem 1943. i poetkom 1944, reorganizacijom je sva omladina jednog sela ukljuena u odbor USAOH-a kojem je na elu bio sekretarijat. Tako organizirana omladinska organizacija u velikom broju sela bila je sve aktivnija. Prema podacima Kotarskog komiteta S K O J - a Donji Lapac od 1. maja 1944, u kotaru je bilo 409 lanova SKOJ-a, od ega 374 ene i 45 mukaraca ili 398 seljaka, 10 aka i 1 radnik. Djelovalo je 36 skojevskih grupa (u svakom selu osim u Vaganu). Podaci pokazuju da se u S K O J - u nalazila uglavnom enska i seljaka omladina. U to vrijeme u gospikom kotaru bilo je 325, peruikom 121, graakom 417, korenikom 418, udbinskom 328, otoakom 295 i brinjskom 170 lanova SKOJ-a. Takmienje omladine povodom 2. okrune konferencije USAOH-a za Liku, koje je odrano 30. augusta 1944, bilo je, zahvaljujui, meu ostalim, pomoi partijske organizacije, dobro organizirano. Omladina je, inae, aktivno radila na prikupljanju pomoi za NOV, pruila pomo narodu u zbjegovima, izvlaila hranu iz sela koja je kontrolirao neprijatelj, obavljala razne kurirske i druge dunosti. Organizirano je radila na dizanju etve u selima koja nisu bila neposredno pod neprijateljskom kontrolom, a uz to u SKOJ-u i omladini odvijale su se i druge svakodnevne aktivnosti. U pismu Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 29. VI 1944, izmeu ostalog, kae se: Odrano je kotarsko savjetovanje SKOJ-a, gdje je bilo 28 delegata. Na savjetovanju je diskusija bila dosta dobra. Na savjetovanju su bila 2 lana naeg komiteta. S K O J je omasovljen za 24 lana. U opinska rukovodstva primljeno je 7 novih lanova, a 4 iskljuena radi slabog rada. 52 Kotarski komitet i partijske organizacije i dalje su pruali pomo AFZ-u. Njihova aktivnost usprkos tekim uvjetima nije prestala ni za vrijeme okupacije. Zene su pripremale i prenosile hranu, odjeu i obuu NOV-i, obavljale kurirske poslove, bile vodii, odravale politike i druge sastanke, radile kao obavjetajci. Navodim jedan primjer iz izvjetaja Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 24. IX 1944.: Odrano je 37 manjih sastanaka kojima je prisustvovalo 571 ena. Zene su radile 232 dana siromanim porodicama, dale su 13 vodia i kurira NOV i NOO-a, 53 ene
52 AIHRPH, Zgb, KP-240/il021. 0 DONJI LAPAC
81
uestvovale su u izgradnji bajti. Rad partijskih organizacija bio je pojaan na odravanju sastanaka sa enama. 53 Aktivnost NOO-a najee je bila vezana za: zbrinjavanje naroda u zbjegovima, sjetvu i etvu, pruanje pomoi NOV, organiziranje vodike i kurirske slube, rjeavanje socijalnih pitanja, izvlaenje hrane i drugih proizvoda iz okupiranih sela. NOO-i su zajedno s partijskim i drugim organizacijama djelovali politiki i objanjavali vanjsku i unutarnju situaciju, podizali borbeni moral i suraivali s operativnim jedinicama NOV te komandama mjesta. Vanu pomo kao poticaj razvijanju proizvodne aktivnosti NOO-i u kotaru dobili su u poznatom zahtjevu predsjednika Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije Josipa Broza Tita od marta 1944. godine, upuenog svim narodima Jugoslavije kojim je traio maksimalno angairanje svih snaga revolucije na privrednom planu za to uspjeniju prehranu NOV i naroda. Poruka je imala veliki odjek i dobila snanu podrku partijskih i omladinskih organizacija, JNOF-a i AFZ-a, te NOO-u u kotaru. Veina NOO-a, zajedno s drugim organizacijama, izradila je planove za razvoj poljoprivredne i druge ratne privrede. Rad Kotarskog, opinskih i seoskih NOO-a temeljio se na odlukama AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Za rad u ovom vremenu posebno znaenje imale su odluke III zasjedanja ZAVNOH-a, a osobito Odluka o ustrojstvu i poslovanju NOO-a, u kojoj meu ostalim, stoji: NOO-i koji su u toku oslobodilake borbe naroda Hrvatske nastali kao organi te borbe i razvili se nudom i voljom samoga naroda u organe istinske narodne vlastii, jesu osnova dravne vlasti u demokratskoj Hrvatskoj. 54 Odluka i Uputstva detaljno su prouavana u partijskim organizacijama, NOO-ima i masovnim organizacijama. Narod je na uim i irim sastancima upozna van s navedenim odlukama. Nakon okupacije kotara dezerterstvo iz vojnih jedinica postalo je ozbiljan problem. Partijska organizacija i NOO-i, osobito u poetku, potcjenjivali su taj problem i nisu u svim selima vodili odlunu borbu za vraanje dezertera u njihove jedinice. Na taj problem esto je ukazivao i Okruni komitet KPH za Liku Naa partijska organizacija, ne gledajui dezertere kao neprijateljsku rezervu, dozvolila je da slobodno vrljaju oko svojih kua ili po logorima. 55 Zadravanje dezertera u selima kod kua i u zbjegovima ilo je na ruku neprijatelju jer su neki od njih zbog pljake ili zbog kukaviluka odlazili u etnike. Imajui u vidu znaaj tog problema Kotarski komitet KPH na sjednici od 15. XII 1943. zakljuio je da treba likvidirati problem dezerterstva 56 i suzbiti pojave pomirljivosti prema njima. Pored ostalog itavi narodi i sve organizacije trebale su djelovati na njih i njihove porodice da se vraaju u svoje jedinice, a gdje treba i straom ih sprovesti u jedinice. Nedugo poslije toga samo iz opine Donji Lapac i Doljani otpremljeno je u jedinice 46 dezertera.
53 AIHRPH, Zgb. KP-241/1098. 64 Dokumenti o razvoju narodne vlasti, Beograd 1948. str. 318. 55 AIHRPH, Zgb. KP-251/1860. 56 Pojedine partijske i druge organizaoije i NOO-i, kruto su shvatili navedene zakljuke i pod pojam dezertera svrstavan je i onaj borac (posebno oenjeni) koji je par dana ostao due nego je glasio dopust. Obino su ti borci pruali pomo svojoj familiji na podizanju bajti, obradi zemlje i slino, a izjednaavani su s onima koji su stvarno dezertirali i izbjegavali borbu.
Organizaciona izgradnja Partije U septembru 1943. kad su Nijemci zauzeli dio kotara Donji Lapac, bilo je 95 lanova Partije organiziranih u 15 elija, 3 opinska komiteta i kotarski komitet. U Partiji je bilo 66 mukaraca, 29 ena, ili 5 radnika, 85 seljaka, 2 intelektualca, 3 namjetenika, a po nacionalnoj pripadnosti 94 Srbina i 1 Crnogorac. Dok je kotar bio slobodan, partijske organizacije su radile manje-vie legalno. To je, bez sumnje, ostavilo traga na aktivnost komunista. Trebalo je prei u ilegalnost, a organizacija na to nije bila dovoljno pripremljena. Svi lanovi Partije koji su djelovali legalno, morali su napustiti okupirani teritorij, tako da su mnoga sela pod okupacijom ostala bez lanova Partije. I u tako tekim uvjetima partijska organizacija se relativno brzo snala i organizirala rad kako u zbjegovima, tako i u selima koja su bila pod kontrolom neprijatelja. Poslije 2. kotarske konferencije partijske i druge organizacije poele su vie djelovati planirano. Pripremani su i utvrivani mjeseni programi rada koji su sadravali konkretne zadatke za sve organizacije. Utvrivalo se to e tko raditi u planiranom razdoblju. Na osnovi planova rada 57 razvijalo se takmienje meu organizacijama u kotaru i opinama kao i tamienje izmeu susjednih kotareva. Okruni komitet je davao inicijative za takmienje, donosio programe rada i vrio kontrolu. Po zavretku takmienja najboljim organizacijama i pojedincima davana su priznanja i pohvale. Bio je to dobar metod rada partijskih i drugih organizacija jer je angairao veliki broj ljudi na konkretnim akcijama i omoguio pronalaenje najefikasnijih mjera za rjeavanje pojedinih problema. Lapaka partijska organizacija poluila je najbolje rezultate u Lici u nekoliko takmienja, a za sve vrijeme takmienja postizani su vrlo dobri rezultati. Najvei uspjesi u takmienju s drugim kotarima Like postignuti su u mobilizaciji dobrovoljaca za NOB, tako da su gotovo svi mukarci sposobni za borbu bili u NOV. Znaajni rezultati postignuti su u pruanju pomoi NOV, djelovanju NOO-a, likvidaciji neprijateljskih vojnika, a posebno u organiziranom radu u neprijateljskim garnizonima, tako da su itavi garnizoni domobrana, s cjelokupnim naoruanjem prelazili na stranu NOP-a. U Kotarskom komitetu postojali su sektori: politiki, organizacioni, omladinski, AFZ, NOO-i, obavjetajna sluba i vojno-pozadinske ustanove. U poetku je bilo tekoa u definiranju rada po sektorima. Zato je trebalo prije sjednica komiteta izmijeniti miljenja i iskustva, proitati izvjetaje s terena, konzultirati politike i druge radnike. U opinskim komitetima postojal su sektori: politiki, organizacioni, omladinski i sektor AF-a. Rad po sektorima u poetku nije shvaen za vano, tako da je Okruni komitet morao nekoliko puta intervenirati, dok se otpoelo raditi po sektorima. Kotarski komitet uspio je dosta dobro savladavati rad po sektorima rada, dok opinski komiteti i partijske elije nisu dovoljno, iako su po tome pitanju vidno napredovali, 58
57 Vidi plan takmienja OK KPH za Liku i KK Donji Lapac od 15. do 30. jula 1944, kao i rezime rezultata rada KK KPH Donji Lapac za januar 1945. 58 AIHRPH, Zgb. KP-251/1860 Organizacioni referat na Treoj kotarskoj partijskoj konferenciji.
Kotarsko partijsko savjetovanje u Visuu Kada bi Kotarski komitet ocijenio da neke probleme treba bre i uspjenije rjeavati, kada bi se zbili vani dogaaji ili kada neka pitanja nisu bila jasna organizacijama na terenu, organizirao je partijska savjetovanja. Jedno od tih savjetovanja odrano je etiri mjeseca poslije ponovne okupacije kotara, tj. 20. decembra 1943. godine. Savjetovanju su prisustvovali 62 lana Partije iz osnovnih organizacija i opinskih komiteta. Podnesena su 3 referata: politiki, Nikola Miloevi, organizacioni, Stevo Zuni i referat o radu masovnih organizacija, Milan Majstorovi. U politikom referatu data je ocjena o politikom radu, o djelatnosti etnika i njihove propagande, o sve veem teroru koji provodi neprijatelj i o tekoama naroda u zbjegovima. U organizacionom referatu bilo je rijei o porastu partijskog lanstva, ali i o sporom primanju omladine i ena u Partiju. Naglaeno je da se partijska organizacija u opini Donji Lapac teko snalazi u novim uslovima i da joj je potrebna pomo Kotarskog komiteta. U referatu o masovnim organizacijama bilo je rijei o usko postavljenim odborima koji se u dosta sluajeva odvajaju od mase omladine i ena. Iznesena je potreba da partijske organizacije prue veu pomo masovnim organizacijama. Uspjeh ovog savjetovanja bio je dosta veliki, to se oitovalo u radu na terenu nakon to su se uesnici savjetovanja vratili u svoje organizacije. 59 Promjene u partijskim rukovodstvima Dunost sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac 20. XI 1943. preuzeo je Nikola Miloevi. S tim u vezi Kotarski komitet u pismu Okrunom komitetu KPH za Liku, od 22. XI 1943, izmeu ostalog, pie: Drug Pokrajac Milan nije se nalazio u centru, kada je doao drug Miloevi, zbog ega se jo nije izmeu Pokrajca i Miloevia izvrila slubena primopredaja dunosti sekretara, nego je Miloevi poeo da rukovodi sa radom . . . Takoer smo pristupili formiranju jedne jae formacije partizanskih eta koje bi se sastojale i to: od ete komande mjesta Donji Lapac i Srb, prikljuujui njima i etu P P K i sa ovom snagom bi vrili akciju na neprijatelja. Ukoliko neprijatelj bude drao ovu cestu prema Donjem Lapcu, bit e nam vrlo oteano odravanje veze sa vama, kao i sa narodom i sa organizacijama koje se nalaze na tom kraju. Mi smo miljenja u tome sluaju da se to tjenje poveemo sa partijskim organizacijama i sa samim Okrunim komitetom za okrug Drvar. 60 Od januara 1942. do osloboenja vrene su dosta este promjene sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac: Perica Dozet od 3. januara 1942. do 30. jula 1942, Mile Kosanovi od 30. jula 1942. do 3. aprila 1943, Jandre Zuni od 3. aprila 1943. do 17. augusta 1943, Milan Pokrajac od 17. augusta 1943. do 20. novembra 1943, Nikola Miloevi od 20. novembra 1943. do 15. aprila 1944, Milan Majstorovi od 15. aprila 1944. do 15. jula 1944, Mio Kuki od 15. jula 1944. do 15. augusta 1944, Mio Medi od
59 Izvjetaj Kotarskog komiteta Donji Lapac OK Lika 31. 12. 1943. AIHRPH, Zgb, KP-242/1176. 60 Pismo KK Donji Lapac OK KPH za Liku od 22. 11. 1943.
15. augusta 1944. do 8. marta 1945. i Mio Kuki (ponovo) od 8. marta 1945. do osloboenja zemlje. Radi bolje veze s narodom i organizacijama i radi vee sigurnosti, Kotarski komitet KPH Donji Lapac u toku NOB-e esto je mijenjao svoje sjedite. Boravio je u Birovai, Donjem Lapcu, Kamenskom, Doljanima, Visuu, Rajinovcima, Boboljuscima, Cvjetniu, Poljicu, Ondiu, Klapavicama, Mazinu, Cerovcu, Srbu i Brotnji. U Kotarskom komitetu i opinskim komitetima dolazilo je do estih personalnih promjena. Tako je u Kotarski komitet 1. XI 1943. dola Mara Drai, sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a. Za sekretara Opinskog komiteta KPH je postavljen Mio Medi Mito, a 13. XII u Kotarski komitet ulazi Stevo Zuni koji je primio dunost organizacionog sekretara. Dana 31. X I I 1943. u Opinski komitet Donji Lapac kooptiran je Nikola Bala. U Opinski komitet Doljani primljena je Mara Duki, a iz Opinskog komiteta Srb u ROC je otiao Milo Stojsavljevi. Savka Dragievi Crnka primila je dunost sekretara Kotarskog komiteta S K O J - a Donji Lapac 7. januara 1944. O jo nekim kadrovskim promjenama KK KPH Donji Lapac izvjetavao je OK KPH za Liku: 15. februara 1944. godine u Kotarski komitet kooptiran je Mio Kuki, sekretar Opinskog komiteta Srb, za sekretara Opinskog komiteta KPH Srb zakljuili smo da dunost primi Duan Bokan, koji je bio na kursu. Dva lana Partije pala su u ruke neprijatelja i jedan je ve ubijen. Drugarica Dara Dubaji koja je bila uhvaena od etnika, pobjegla je i nalazi se kod nas. 81 Dvadeset i treeg maja 1944. godine Joca Milanovi biran je u Kotarski komitet, a za sekretara Opinskog komiteta KPH Donji Lapac postavljen je Duan Bokan. Dunost sekretara Opinskog komiteta KPH Srb primila je Zorka Vojvodi Koka, dotadanji lan OK KPH Srb. Dvadeset i devetog juna 1944. Kotarski komitet je popunjen s Duanom Bokanom i Stevom Obradoviem. U svih 17 elija odrani su radni sastanci i na svim tim sastancima prisustvovali su lanovi opinskih komiteta, a na 7 sastanaka prisustvovali su lanovi Kotarskog komiteta. U izvjetaju elije Kotarskog odbora AFZ-a, upuenog Kotarskom komitetu KPH 28. 1. 1944. godine, izmeu ostalog, pie: Sastanak elije odrali smo 23. I 1944. godine. Na ovom sastanku prisustvovalo je 6 lanica, kao i dva druga iz Kotarskog komiteta. Naa elija pojaala se sa lanicom drugaricom Sokom Hajdinovi, koja je primila dunost sekretara. Odgovornost kod drugarica dosta je dobra, oituje se u tome, to redovno dolaze na sastanke i izvravaju konkretne zadatke, konspiracija je prilina, ali je potrebno da se drugarice upoznaju o konspiraciji bolje. elija vrlo malo prouava partijski materijal, uslijed nedostatka prostorija, kao i ishrane. Na ovom sastanku drugarice su zaduene konkretnim zadacima po sektorima. 82 U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, poslanog OP KPH za Liku 8. III 1944. godine, izmeu ostalog, kae se: Kako smo naveli u izvjetaju broj 5 da smo kooptirali u Komitet druga Miu Kukia, isti je na ovom sastanku bio prisutan. Na ovom sastanku kojeg smo odrali 5. III bili su prisutni sekretari opinskih komiteta. Oitovalo se na sastanku da su lanovi naeg Komiteta postali samostalniji u radu po svom sektoru. U Opinski Ko61 Izvjetaj Kotarsksog komiteta Donji Lapac OK KPH za Liku 18. 2. 1944. AIHRPH, Zgb, KP-238/858. 62 Muzej Like Gospi, fascikl XV, in. br. 739.
mitet Donji Lapac kooptiran je jedan lan, a sekretara istog Komiteta smo smijenili zbog toga to je kooptiran u KNOO, dok isti nije u posljednje vrijeme ni odgovarao dunosti. Opinski komiteti su vie poeli da rjeavaju svakodnevne poslove u emu bi se moglo rei da je njihovo djelovanje neto bolje. Da bi to prije ozdravili partijsku organizaciju u lapakoj opini, zakljuili smo da u svaku eliju se ukljui po jedan lan Komiteta i da unutar elije izvrava zadatke kao i ostali lanovi u eliji. Ovakav nain smo prenijeli na itavu partijsku organizaciju u kotaru, tako da su svi lanovi Komiteta ukljueni u elije. Ovo smo uinili radi stabilnosti elija i to boljeg djelovanja u masovnim organizacijama, te radi neposrednog kontakta sa narodom u okupiranim selima, a i provjeravanje lanstva ii e bolje i bre. 68 U izvjetaju Opinskog komiteta Doljani, poslanog Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac 13. II 1944. godine, izmeu ostalog, pie: Naa partijska organizacija u posljednje vrijeme otpoela je sa neto boljim politikim radom. Na Komitet odrao je redovno svoj radni sastanak. Prosvjetni sastanak odrali smo zajedno sa ostalim organizacijama. Prouavali smo Odluke II zasjedanja AVNOJ-a. Disciplina se neto popravila. Pomo partijskim elijama je dosta dobra, kako na sastancima, tako i u radu na terenu. Partijske elije odrale su svoje sastanke, kako radne tako i prosvjetne, svi lanovi su bili prisutni na sastancima. Sektori rada kod elija jo nisu savladani, iako je raspodjela po sektorima izvrena. Na prosvjetnom sastanku prouavane su Odluke II zasjedanja AVNOJ-a. Neprijatelj je uspio uhvatiti 2 lana Partije i to Paji Radu, koga su odmah ubili, te Polovina Danu. 64 U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH, upuenog OK KPH za Liku 25. III 1944. godine, izmeu ostalog, kae se: Opinske komitete smo popunili sa 4 nova lana: Mio-Mito Medi i uro Bokan u OK Doljani, Soka Zeelj i Pajo Priji u OK Srb. Jednog lana smo dali u ROC (Milo Stojsavljevi). 65 Iz izvjetaja partijske elije KNOO-a saznajemo da je iz elije otiao Duan opi, a da su doli Duan Damjanovi i Drago Oegovi. Opinski komitet Srb je izvijestio 25. II 1944. godine da su prouavali Odluke II zasjedanja AVNOJ-a, te da je dunost sekretara preuzeo Duan Bokan. U izvjetaju Kotarskog komiteta OK KPH za Liku od 19. IV 1944. godine, izmeu ostalog, pie: Po direktivi OK KPH za Liku izvrena je primopredaja dunosti sekretara, koju dunost je primio Milan Majstorovi (Dosadanji sekretar Nikola Miloevi odlazi na novu dunost), Stevo Zuni povratio se iz bolnice, te se sada prilino osjea, tako da smo mu na ovom sastanku dali organizacioni sektor, a drug Mio Kuki je bolestan i nalazi se u bolnici. Poto je na Kotarski komitet mali, to smo miljenja da isti popunimo sa drugom Bokan Duanom i drugaricom Paji Marom, koje predlaemo tome Komitetu. U Partiju smo primili 4 nova lana. Neprijatelj je uspio uhvatiti 6 lanova Partije, od kojih su trojica otjerana u logor, a trojica se jo nalaze u neprijateljskom garnizonu, ije dranje, tj. dvojice koliko smo obavijeteni, je slabo. Jedan drug koji je ranije bio zarobljen, uspio je pobjei. 66 Koka Vojvodi je postavljena 25. juna 1944. godine za sekretara Opinskog komiteta Donji Lapac, a dunost organizacionog sekretara primila je Soka
63 Muzej Like, 64 Muzej Like, Nijemca. 65 Muzej Like, 66 Muzej Like, Gospi, fascikl XV, in. br. 739. Gospi, fascikl X X I X , br. in. 1338. D. Polovina je zamijenjen za zarobljenog Gospi, f. XV, in. br. 740. Gospi, f. XV, in. br. 776.
Hajdinovi. Istovremeno u OK su kooptirani Mile Milanovi, Danja Obradovi i Jandre Ajdukovi Kerkez. U isto vrijeme Mara Pavkovi je postavljena za sekretara Opinskog komiteta Srb, a Jelena Miokovi Beba i Smilja Popovi za lanove OK Doljani. Omasovljavanje Partije Prema sauvanoj evidenciji od prodora Nijemaca u kotar Donji Lapac 29. VIII 1943. godine do 26. IX 1944. u Partiju su primljeni: u augustu 1943. godine: Milka uki iz Oraovca, u septembru, Jovo Duki, iz Doljana, Mio Bursa iz Kaldrme, Ljubo Damjanovi i Radojka Zeelj iz Srba, u oktobru, Duan Medi i Saja kori iz Brezovca, u novembru, Lazo Besla Laki iz Dobrosela, Marko anak, Milo Rauo, Uro Damjanovi, Ilija Raenovi iz Srba, Mika Sijan iz Kupirova, Smilja Divjak, Jandre Raeta iz Gajine i Branko Mai iz Komande mjesta Donji Lapac, u decembru Dragica Luki iz Gornjeg Srba, Jovan Copi, Dako Copi iz Gornje Suvaje, Dani Repac iz Gornjih Strbaca, Smilja Polovina iz Dobrosela, Mile Medi, Ilija Medi iz Doljana, Mio Grbi iz Osredaka, Mile Milanovi iz Miljenovca, Jandre Ajdukovi Kerkez iz Oraovca i Vuen ilas iz Kestenovca, u januaru 1944: Rade Brki iz Kunovca, Jelka Polovina iz Dobrosela, Zorka Peji, Simo Grbi iz Osredaka, Jovo Tadi iz Birovae, Rade Medi, Duan Medi iz Zaklopca, Ilija Popovi iz Pirovita, Nikola Ciganovi iz Srba, Jovo Bogunovi iz Gornjih Strbaca, Dukan Vein iz Krkog Brda i Saja Obradovi iz Miljenovca, u februaru, Todor Radmanovi i Zorka Raeta iz Donjeg Lapca, David Medi iz Doljana, Milan Damjanovi iz Srba, Jelka Blanua iz Kruga, Stevan Damjanovi iz Kunovca i Vuka Raenovi Kljaji iz Begluka, u martu Nikola Sasi iz Dnopolja, u aprilu Dara Desnica iz Ajderovca, Stevo Pavkovi, Milka Pavkovi iz Osredaka, Duan Raenovi iz Begluka, Marica Drobac iz Brotnje, Jovo Sedlan iz Gornjeg Lapca i Boo arac iz Dobrosela, u maju Jovo Kalini i Petar Damjanovi iz Srba, Borka Mandi iz Dabanice, Stevan Oegovi Cean iz Neteke, Mile Repac iz Gornjih Strbaca, Simo Luki iz Kupirova, Koviljka Obradovi i Bogdan Obradovi iz Doljana, u junu Dragan i Danica Batinica iz Kunovca, uja Karan iz Gornjeg Lapca, Soja Bokan iz Osredaka, Branko Bogunovi iz Donjeg Lapca, Pejo Deli iz Birovae, Mara Duki iz Doljana, Rajko Komadina iz komande mjesta Donji Lapac, u julu Radi Ljubojevi iz Nebljusa, Boja Bala iz Kruga, Sava Divjak iz Donjeg Lapca, Duka Rastovi i Mileva Raenovi iz Srba, Bika i Mara Petrovi iz Doljana, u augustu Stevan Radakovi, Petar Medi i Jovica apa iz Doljana, u septembru 1944. Mara Desnica iz Srba, Duan Novakovi, Simo Dra iz Brotnje, Boja Popovi iz Nebljusa, Milka Zobenica i Dragica Drai iz Oraovca i Jelka Dubaji iz Zaluja. Partijski izvjetaji i statistika Od 13. marta 1943. godine, Kotarski komitet po zahtjevu OK alje redovno svakih 10 dana izvjetaje po sektorima. Ti izvjetaji dovoljno govore o organizacionom i politikom stanju u kotaru. To je omoguilo viim partijskim
rukvodstvima da po potrebi pruaju odgovarajuu pomo niim rukovodstvima ili da vre odreene intervencije. Zanimljivo je da su sauvani svi izvjetaji Kotarskog komiteta upuivani OK KPH za Liku od 13. marta 1943. do 15. maja 1945. (osim pisma od 15. VI 1944). Prije toga sauvano je vrlo malo izvjetaja K K . Dvadeset estog juna 1944. godine odrano je kotarsko partijsko savjetovanje na kome je prisustvovao 71 lan Partije i 2 delegata Okrunog komiteta KPH za Liku (Rade Grkovi i Geno Juri). Na savjetovanju je detaljnije sagledano stanje u kotaru i aktivnost partijskih organizacija u uvjetima pune okupacije od strane Nijemaca. Steena su velika iskustva u radu partijskih i drugih organizacija u uvjetima okupacije. U raspravi je sudjelovao veliki broj lanova Partije iz svih partijskih elija i komiteta. Razmatrano je politiko stanje u kotaru s posebnim osvrtom na taktiku i manevre neprijatelja, o potrebi odlunije politike i vojnike borbe protiv etnika i njihove propagande. Trebalo je onemoguiti njihove zloine i izvui narod u osloboene dijelove Like i Bosanske krajine. Razmatrana je i aktivnost partijskih elija i opinskih komiteta, ukazano na disciplinu i odgovornost komunista, na potrebu smjelijeg primanja omladine i ena u Partiju.
Od Tree kotarske i etvrte okrune partijske konferencije do osloboenja U ovom periodu od 20. septembra 1944. do 15. maja 1945. kotarski i opinski komiteti i partijske elije nastavile su politiku aktivnost borei se da svakog pojedinca istrgnu ispod utjecaja etnika. Nastavljena je odluna politika i vojnika borba, poduzete su mjere da se likvidira dezerterstvo, produena je aktivnost na sprovoenju odluka II zasjedanja AVNOJ-a i III zasjedanja ZAVNOH-a, poduzete su mjere da se itav narod ukljui u JNOF, da se jo intenzivnije aktiviraju omladina i ene. Partijske organizacije u ovom periodu primaju u svoje lanstvo prvenstveno omladinu i ene. Poele su pripreme za obnovu popaljenih sela i rad u mirnodopskim uvjetima. Partijske organizacije pristupaju formiranju odbora JNOF-a U ovom periodu partijske organizacije pridaju sve vei znaaj JNOF, koja upravo u to vrijeme dobiva i svoj organizacioni oblik. Formiraju se odbori JNOF-a od seoskih do Zemaljskog odbora JNOF-a Hrvatske. 67 U Rezoluciji etvrte okrune konferencije KPH za Liku, izmeu ostalog, se kae: Treba osamostaliti odbore Jedinstvene fronte. Osposobiti ih da u svakodnevnom ivotu budu organizatori, kako politikog rada, tako i politiki organizatori svakodnevnih praktinih zadataka. 68 U jesen 1944. pred kotarskim i opinskim komitetima i partijskim organizacijama u kotaru stajao je vrlo znaajan zadatak izbori za odbore Jedinstvene fronte, od seoskih do okrunog odbora. Partija je jasno stavila u zada67 Izvrni odbor Zemaljskog odbora JNOF-e Hrvatske izabran je 18. maja 1944. 68 Rezolucija IV Okrune partijske konferencije 2022. 10. 1944. AIHRPH, Zgb, KP-241/1109.
tak svojim lanovima i ostalim organizacijama da u odbore JNOF-a treba da budu birani odani, popularni i poznati ljudi koji e biti spremni da dalje rade na realizaciji zadataka NOB-e i socijalistike revolucije. Posebno se vodilo rauna da u odbore budu birani stariji ljudi poznati politiari. Tako je za prvog predsjednika Kotarskog odbora JNOF-a bio biran Jandrija Vojvodi iz Neteke, a za tajnika Mio Medi, sekretar Kotarskog komiteta KPH. Prema stavu Partije tajnici odbora JNOF-a bili su sekretari elija i komiteta. U pismu Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 29. 8. 1944, u vezi izbora za odbore JNOF-a, izmeu ostalog, kae se: Uspjeli smo sprovesti opinske izbore za odbore JNOF-a, te izabrati delegate za kotarski i okruni odbor JNOF-a u dvije opine, dok su u lapakoj opini (izbore) omeli neprijateljski napadi na Kamensko i teror po selima. U jednoj opini je izbor dobro uspio. Stariji ljudi su dolazili s velikim interesom na biranje, kroz neprijateljske zasjede, za koje su znali da su postavljene, dok u drugim opinama pojedinci se teko primaju, bojei se neprijateljskog terora. 69 Na 1. skuptini JNOF-a Like, odrane 27. augusta 1944. u Okruni odbor JNOF Like iz Donjeg Lapca su birani: Branko Bogunovi, Simo Dra, Milica Dubaji, Milan Majstorovi, Simo Mrda, oko Jovani, Milan Sijan, Gojko Polovina i Stevo Vukovi. Na 3. kotarskoj partijskoj konferenciji 2021. septembra bilo je dosta rijei o radu Jedinstvene fronte, naroito o slabostima partijskih organizacija u aktiviziranju odbora - JNOF. Izmeu ostalog, istaknuto je i ovo: Nai drugovi nisu vjeto prilazili ljudima, koji su do sada biM pasivni, pa su se zato takvi nerado primali da uu u odbore JNOF, naroito u opini Donji Lapac i Srb. 70 U onim selima gdje se nalazio neprijatelj, formirani su ilegalni odbori JNOF-a. O aktivnosti Jedinstvene fronte u pismu Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 3. XII 1944. godine, izmeu ostalog, se kae: Prema direktivnom pismu OK radi mjera budnosti i zatite naroda, u sve tri opine odrali smo savjetovanje sa svim organizacijama JNOF-a, a uz to preko svih organizacija po istom pitanju raspisali smo direktivna pisma, primjenjujui ih na konkretne prilike pojedinih sela i opina. Stvoren je plan evakuacije naroda, naroito u selima gdje zato postoji vie mogunosti i koja su blie Bosni. lanovi Partije u odborima JNOF-a, iako imaju pravilan odnos prema nekomunistima, nisu uloili dovoljni trud da osamostale odbore, pogreno shvaajui te odbore kao neto formalno. 71 Visok stepen politike informiranosti i stalna praksa da stanovnitvo bude na vrijeme upoznato sa svim bitnim zbivanjima u svijetu i kod nas, bilo je snana prepreka neprijateljskom utjecaju. Tako je, na primjer, samo u etvrtom tromjeseju 1944. odrano 546 manjih i veih sastanaka i zborova kojima je prisustvovalo 14558 lica. Pored stalnog poveanja broja osoba koje su prisustvovale politiko-informativnim sastancima, to su ih po zbjegovima i okupiranim selima odravali komunisti i drugi aktivisti, treba spomenuti i veliki interes stanovnitva za partizansku tampu. A na naem terenu znatan je broj osoba primao, itao ili sluao partizansku tampu.
69 AIHRPH, Zgb. KP-241/1064. 70 politiki referat III kotarske partijske konferencije 2021. 9. .1944. godine, AIHRPH, Zgb, KP-251/1860. 71 Izvjetaj KK Donji Lapac OK Lika 3. 12. 1944. AIHRPH, Zgb, KP-242/1148 a.
Za itavo vrijeme njemake okupacije partizanska tampa je rasparavana po selima i masovno itana. tampa je, gotovo, svakodnevno doturana i u sela koja su bila pod okupacijom gdje su je ljudi itali u grupama ili pojedinano. tampa je proturana i u neprijateljske garnizone. Proturale su je omladinke i ene. Moe se sa sigurnou tvrditi da je naa tampa odigrala izvanrednu ulogu u informiranju naroda o dogaajima u zemlji i svijetu, zatim u podizanju politike svijesti narodnih masa, te u spremnosti za borbu protiv neprijatelja, osobito etnika. Kao primjer navest emo kako je i koju partizansku tampu od 26. IX do 31. X 1944. stanovnitvo slualo, pratilo i italo: Radio-vijesti 5.996 osoba, Novosti 3.886, Vjesnik 2584. Naprijed 3631, letak Izdajice, poloite oruje 1.059, Srpsku rije 1.879, Je 45, Titov govor 1. dalmatinskoj brigadi 146, lanke iz asopisa Nova Jugoslavija 145 i Sporazum o primirju izmeu SSSR i Finske 435, to ukupno iznosi 19.806 osoba. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 31. 1. 1945, pored ostalog, pie: itanje nae tampe meu narodom bilo je u posljednje vrijeme bolje. Slualo je list Naprijed br. 84, 85 i 86 2.265 osoba, Vijesti 2.045, Srpsku rije 2.742 osobe, Borbu 568 osoba, Liki vjesnik 1.160 osoba, odluke ZAVNOH-a 100 osoba. Napisano je novih parola 227 po raznim raskrsnicama i kuama; napisano je i poslano 32 dopisa za tampu, proturano je u neprijateljske redove 25 komada Amnesitije. 72 Neprijateljski teror i politike i vojne akcije NOP-a U ovom periodu teror neprijatelja nad stanovnitvom bio je znatan. to se vie pribliavao kraj rata, teror je bio sve vei. Od 2. do 3. kotarske partijske konferencije neprijatelj je ubio 12 lanova Partije, a 21 zarobio. Neprijatelj je ubio 17 osoba, ranio 4, otjerao u logor 6, zapalio 11 kua i 12 tala, opljakao 249 komada krupne i sitne stoke i 6.210 kg ljudske hrane 73 kae se u izvjetaju KK Donji Lapac, poslanog OK KPH za Liku 16. I 1945. godine. Da bi se neprijatelju nanijeli to vei udarci, da bi ga se onemoguilo da nekanjeno upada u sela i zbjegove te ubija nedune ljude i vri pljaku i paljenja, na inicijativu Kotarskog komiteta pored eta komande mjesta Donji Lapac i Srb, organiziralne su udarne grupe od 515 partizana d civila. Te su grupe i jedinice, pored akcija operativne vojske, itavo vrijeme okupacije vrile vojnike akcije na manja neprijateljska uporita, transportne kolone, postavljale zasjede, naroito etnicima i vodile organiziranu borbu protiv tzv. trupova. To je bilo mogue uspjeno izvoditi zahvaljujui dobroj i iroko organiziranoj obavjetajnoj slubi i podrci ogromne veine naroda. (Gubici neprijatelja dati su u izvjetajima KK KPH Donji Lapac).
72 Muzej Like Gospi, f. XV, in. br. 784. 73 AIHRPH, Zgb, KP-243/1195 a.
Za svega est i pol mjeseci, tj. od 6. VI do 21. XII 1944. godine, ubijeno je 166, zarobljeno 18 i ranjeno 70 neprijateljskih vojnika; zapaljeno 38 kamiona, zaplijenjeno 4 mitraljeza, 43 puke i 1 pitolj. 74 To nam najbolje govori da su operativne jedinice za itavo vrijeme njemake okupacije nanosile neprijatelju velike gubitke i stalno ga napadale. Pored vojnikih akcija protiv neprijatelja, intenzivno se, na inicijativu Kotarskog komiteta i partijskih organizacija, radilo na povezivanju i izvlaenju ljudi iz neprijateljskih redova. O prelasku neprijateljskih garnizona na nau stranu Kotarski komitet u izvjetaju Okrunom komitetu KPH za Liku od 26. IX 1944, izmeu ostalog, kae: Na nau stranu prelo je 1.435 domobrana i njihovih oficira, sa svom spremom, ukljuujui i topove, te 31 etnik. U izvlaenju domobrana i zarobljene municije, naroito se istakla omladina. U Doljanima dok su jo domobrani bili u svom garnizonu i dok ih je ustaki satnik pozivao da se ne predaju partizanima omladinke su iz ruke u ruku dijelile letke i Titov poziv. Bilo je vie takvih primjera. Iz Kupirova, na primjer, u partizane je prela itava jedna satnija od 100 ljudi. 75 U septembarskom takmienju Okruni komitet Partije za Liku proglasio je donjolapaku organizaciju za najbolju, a posebno zbog razbijanja neprijateljskih redova. To isto priznanje dao je Okruni komitet S K O J - a za Liku, skojevskoj organizaciji kotara Donji Lapac. Organizaciona izgradnja i razvoj partijske organizacije u zavrnoj godini rata Partijska organizacija kotara Donji Lapac od 20. IX 1944. do 20. III 1945. radila je u vrlo tekim uvjetima. U tom periodu poginula su ili zarobljena 33 lana Partije i 24 lana SKOJ-a. Najvaniji zadaci koji su stajali pred partijskom organizacijom bili su: razvijanje iroke politike aktivnosti, ouvanje naroda od unitenja i neprijateljskog utjecaja, poveavanje aktivnosti NOO-a i ostalih organizacija, irenje i uvrenje partijskih organizacija, jaanja discipline i odgovornosti te podizanje idejno-politikog nivoa lanova Partije. Ostajui dosljedan principu da je samo monolitna, disciplinovana i organizaciono-kadrovski izgraena partijska organizacija pretpostavka brem i trajnijem rjeavanju politikih, privrednih, socijalnih i drugih problema u svojoj sredini, Kotarski komitet je neprekidno podsticao i neposredno se angairao u otklanjanju svih nedostataka koji su se javljali tu i tamo, a koji su negativno utjecali na izgradnju i ugled Partije u cjelini. Stalno i uporno je inzistirao na partijskoj disciplini, organizacionoj vrstini, uklanjanju pojave oportunizma pojedinaca, te angairanju svakog lana u politikim i drugim zadacima koji su u to vrijeme stajali pred organizacijama. Slabosti u organizaciono-politikom radu i djelovanju koji su se javljale u partijskim organizacijama, dobrim dijelom su posljedica nedovoljnog poznavanja partijske linije i nedovoljne ope i idejno-politike naobrazbe. Zbog toga je Kotarski komitet stalno
74 AIHRPH, Zgb. KP-251/1861. Gubitak neprijatelju nanijele su operativne jedinice, borci komandi mjesta Srb i Donji Lapac te udarne grupe formirane od aktivista NOP-a na terenu. 75 AIHRPH, Zgb. KP-241/1086.
inzistirao na odravanju redovnih teoretskih sastanaka u partijskim elijama, opinskim komitetima i Kotarskom komitetu, te stalnom individualnom uzdizanju. I u najteim uvjetima okupacije veina partijskih elija i opinskih komiteta odravali su redovno teoretske sastanke. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, poslanog Okrunom komitetu KPH za Liku 18. X 1944. navodi se, da je od 6. do 16. X 1944. godine, od 21 elije 16 odralo teoretske sastanke. Sastanci su trajali 34 sata; 6 elija je prouavalo o Partiji, 7 o kadrovima, dvije Odluke ZAVNOH-a i jedna nacionalno pitanje. Od ,21. XI do 1. X I I 1944. 8 partijskih elija odralo je teoretski sastanke. Sastanci su trajali 45 sati. Tri elije su prouavale Rezoluciju IV Okrune partijske konferencije, a ostale Ustavnost stare i nove Jugoslavije. Dva opinska komiteta odrala su teoretske sastanke, na kojima je prouavana tema marksizam i nacionalno pitanje. Treba posebno naglasiti da za sve vrijeme NOR-a ni jedan lan Partije s terena kotara Donji Lapac nije stupio u neprijateljske redove, niti saraivao s neprijateljem. Trea kotarska partijska konferencija Dvadesetog i dvadeset prvog septembra 1944. godine u Klapavicama, kotar Graac, odrana je Trea kotarska konferencija Partije za kotar Donji Lapac. Bilo je prisutno 57 lanova Partije. U ime OK KPH za Liku njoj su prisustvovali: Aco Radakovi, Pilja Babi i Milan Majstorovi. Na konferenciji su podnesena dva referata, politiki, Mio Medi, sekretar Kotarskog komiteta i organizacioni Duan Bokan, organizacioni sekretar. Od 2. do 3. kotarske konferencije KPH, partijska organizacija u kotaru omasovljena je s 99 novih lanova i tada je brojila 131 lana (51 ena i 80 mukaraca). Na dunost u druge kotareve i krajeve otilo je 16 lanova Partije, a palo je, kako se u izvjetaju navodi junakom smru 12 lanova Partije, meu kojima: Mito Medi, Uro Damjanovi, uro Duki, Rade Brki i drugi. U ruke neprijatelja pao je 21 lan Partije, od kojih je 17 uspjelo pobjei, dok se jo nalaze kod neprijatelja u logoru 4 lana Partije. Na lijeenju u inostranstvu nalazi se 5 lanova Partije. 7 6 U kotaru je tada bilo 20 partijskih elija, 3 opinska i kotarski komitet. U Kotarski komitet birano je 8 lanova i to: Mio Medi, sekretar, Duan Bokan, organizacioni sekretar, Duan Ra ta, Mara Drai, Duan Copi, Joca Milanovi, Koka Vojvodi, Mio Kuki i Stevo Obradovi. Svi lanovi Kotarskog komiteta bili su na srednjem partijskom kursu pri Okrunom komitetu KPH za Liku. Tada su lanovi opinskih komiteta u tri donjolapake opine bili: u Donjem Lapcu Zorka Vojvodi Koka, sekretar, a lanovi: Nikola Bala, Soka Hajdinovi, Smilja Raeta, Danja Obradovi, Mile Milanovi, uro Tima, eri i Jandre Ajdukovi Kerkez. Prema sjeanju Koke Vojvodi, neto kasnije lanovi Opinskog komiteta KPH Donji Lapac bile su Saja Obradovi i uja Karan. U Opinskom komitetu Srb bili su: Mara Pavkovi, sekretar, a lanovi Soka Zeelj, Pajo Priji, Jelica Buji, Milan Raenovi, Milan Pili76 Referat na in kotarskoj konferenciji KPH Donji Lapac 20. i 21. <11. 1944. AIHRPH, Zgb, KP-251/1860.
povi i Stevo Raenovi, a u Doljanima uro Duki, sekretar, a lanovi: Mara Paji, uro Bokan, Mara Duki, Smilja Popovi, Smilja Divjak. Ubrzo je za sekretara OK Doljani postavljena Mara Duki, a uro Duki je otiao u KNOO. O prijemu u KP u organizacionom referatu na 3. kotarskoj konferenciji, izmeu ostalog, se kae: Vaan zadatak koji je postavljen pred nas: omasovljenje Partije, naroito sa enama i omladinom moe se rei da je bilo dosta rezultata. U ovom je najvie uinila partijska organizacija Srb, kao i Doljani, a partijska organizacija Donji Lapac vrlo slabo, iako je bilo divnih primjera sa strane omladine i ena, t j . dranje pred neprijateljem kao i pojedinih skojevaca, ostali su nezapaenii. 77 Teoretska i opa naobrazba lanova Partije, osim kod pojedinaca, bila je na dosta niskom nivou. Uvjeti za odravanje partijskih kurseva bili su vrlo teki. Zato su pored radnih redovno odravani i teoretsko-prosvjetni sastanci partijskih elija i komiteta. Individualno uzdizanje bilo je skromno jer vei broj lanova Partije nije imao navike da ui, a veina lanova nije imala uvjeta za uenje. Tek poslije osloboenja dijela kotara koncem 1944. stvoreni su povoljniji uvjeti za odravanje kurseva i teajeva. Na 3. kotarskoj partijskoj konferenciji bilo je dosta rijei o omladini i enama. Konstatirano je da je od 2. do 3. kotarske partijske konferencije u S K O J primljeno 293 lana to znai da je tada S K O J imao 503 lana. Ipak, u omasovljavanju S K O J - a i dalje se sektailo pa su za prijem u S K O J traene karakteristike kao i za prijem u K P J . Posebno se sektailo prema omladinkama. U radu s omladinom dosta se grijeilo. Bilo je sluajeva da S K O J nije rukovodio s omladinom preko odbora USAOH-a, nego su se istravali i nareivali omladini i s tim je podcjenjivan odbor i oduzimano mu njegovo rukovoenje. 78 Kotarski komitet i partijske organizacije, naglaeno je na konferenciji, pruali su veliku pomo organizacijama A F 2 - a , tako da je organizacija A F 2 - a u kotaru organizaciono uvrena. Pored kotarskog i tri opinska u svim selima postoje seoski odbori A F 2 - a . Politiki rad sa enama je dobar u veini feela. 2ene su bile aktivne u itanju i irenju tampe i vijesti, one su se zalagale da iz neprijateljskih redova izvuku to vie vojnika na stranu NOP-a. Konferencija je, pored ostalog, detaljno razmotrila politiike prilike u kotaru. Meu ostalim, konstatirano je da je od 2. do 3. konferencije otilo u NOV 270 novih boraca, iz neprijateljskih redova izvueno je 1.595, (uglavnom domobrana), a u jedinice je otpremljeno 160 dezertera. Konferencija je na kraju dvodnevnog rada usvojila zakljuke od kojih navodim najglavnije: razbiti etnitvo politiki i vojniki te ga izolirati od irokih masa, sprovoditi u ivot odluke II zasjedanja AVNOJ-a i III zasjedanja ZAVNOH-a bavei se ivotnim pitanjima naroda, mobilisati u NOV i posljednjeg sposobnog ovjeka, a problem dezertera rijeiti prvenstveno politiki mobiliui javno mnijenje, stvoriti plan za svestraniji politiki rad u narodu, a naroitu panju posvetiti omladini i enama,
77 AIHRPH, zgb. KP-251/1986. 78 AIHRPH, Zgb. KP-251/1860.
ukljuiti itav narod u JNOF i otkloniti sektatvo i svako netaktino prilaenje masama, nastaviti omasovljenje Partije novim lanovima, naroito iz redova omladine i ena, poveati disciplinu i odgovornost lanova Partije, a teoretskom radu posvetiti veu panju. Neposredno nakon 3. kotarske partijske konferencije, odrana je u Srednjoj Gori od 20. do 22. X 1944. etvrta okruna konferencija KPH za Liku. Konferenciji su prisustvovala 304 delegata i 14 uesnika koji nisu bili birani. Iz kotara Donji Lapac prisustvovalo je 25 delegata. U diskusiji iz kotara Donji Lapac uestvovali su: Mio Medi, Savka Dragievi Crnka, Joca Milanovi, Milan Majstorovi, Koka Vojvodi, Stevo Obradovi, Mile Milanovi, Mara Drai i Duan Bokan. Konferencija je nakon trodnevnog rada usvojila Rezoluciju u kojoj su istaknuti najvaniji zadaci like partijske organizacije za naredni period. Iz izvjetaja Kotarskog komiteta KPH, upuenog Okrunom komitetu za Liku, vidi se da je 31. X 1944. godine za sekretara Opinskog komiteta Donji Lapac postavljena Soka Hajdinovi, a za sekretara Opinskog komiteta Srb Pajo Priji, jer je dotadanji sekretar otiao u bolnicu. Za sekretara Opinskog komiteta Doljani postavljena je Mara Duki. Prvog januara 1945. godine Savka Dragievi Crnka imenovana je za sekretara Opinskog komiteta Donji Lapac. Sekretar Kotarskog komiteta Mio Medi otiao je na novu dunost, pa je dunost sekretara preuzeo Mio Kuki. Predloena je popuna Kotarskog komiteta s Marom Pavkovi (ukljuena u KK KPH 25. marta 1945) dosadanjim sekretarom Opinskog komiteta Srb; dunost sekretara Opinskog komiteta preuzima Pajo Priji. 79 Primanje u Partiju Prema materijalima iz historijske grade i sjeanja pojedinih drugova, u Partiju je od 20. septembra 1944. godine do 15. maja 1945. primljen 71 lan. U oktobru 1944: Nikola Bala (Miljenovac), Stevan Rastovi (Srb), Duan Raeta (Gajine), Vujo Deli (Birovaa), Mara Drezgi i Ilija Majstorovi (Doljani). U novembru, Milutin Vuka (Dobroselo), Rade Pilipovi (Begluci), Nikola Obradovi (Kunovac), J a n j a Tadi (Birovaa), Slavko Sijan (Podkraj), Milica Bogunovi (Doljani), Stevo Obradovi (komanda mjesta); u decembru uro ai (Dnopolje) i Duan Zori (Zavlaka). U januaru 1945. godine: Milka Divjak (Donji Lapac), Pera Bursa (Kaldrma), Boo Opala (Donji Lapac), Simo kori (Gornji Strbci), Mia Vojvodi (Neteka), Dane Obradovi (uitelj), Soka Mandi (Dobroselo), Simo Vojvodi (Neteka), Milica Medi (Doljani), Nikica Ciganovi (Srb), Jovan arac i Saja Zlatka Kantar (Dobroselo); u februaru, Milka Savatovi (Oraovac), Milka Veki (Suvaja), Dane Vladeti (Donji Lapac), Milena Desnica (Srb), Smilja Bursa (Kaldrma), Ana Skori (Liki Strbci); u martu, Smilja Jelaa (Zaklopac), Kosa Brki (Kunovac), Milica Batinica (Kunovac), Danica Duki (Doljani),
79 Pie u izvjetaju KK KPH Donji Lapac upuenog OK KPH od 2. III 1945. AIHRPH, Zgb. KP-243/1246 a.
Sofija Tankosi (Dugopolje), Mika Bogunovi (Gornji trbci), Smilja Buji (Neteka); i u aprilu 1945: Smilja Medi (Doljani), Mirko Opai (Doljani), Sava Zori (Kaldrma), Jelena Medi (Doljani), Duanka Rauo (Srb), Jeja arac (Dobroselo), Anelka Sijan (Podastrana), Mileva Raenovi Nera (Srb), Danica Bursa (Kaldrma), Milka Bala (Kruge), Ilija Medi (Doljani), Sava Bakot (Brotnja), Milka Cvjetianin (Oraovac), Milka Skori (Gornji Strbci), Koka Popovi (Donji Lapac), Danica Paji (Doljani), Boja Poua (Dnopolje), Milka Pavkovi (Osredci), Boja ai (Dnopolje), Milka ai (Dnopolje), Danka Brki (Kunovac), Draga Stijelja (Oraovac), Maa Damjanovi (Kunovac), Smilja Priji (Gornji Srb), Mara Tadi (Donji Lapac) i Borka Jelaa (Zaklopac). Od 1. do 15. maja 1945: Jovan Raji (Donji Strbci), Danica Tadi (Birovaa), Duan Jelaa (Zaklopac), Mio Popovi (Donji Lapac), Duan Blanua (Birovaa), Savka Popovi (Donji Lapac), Duan tikovac (Dobroselo), arko Stevi (Dobroselo), Mania Raeta (Donji Lapac), Mara Majstorovi (Doljani), Ljuba Ajdukovi (Oraovac), Mladen Durakovi (Gajine), Milka Vojvodi (Gajine), Brato ai (Donji Lapac). Do konca 1945. godine iz NOV je dolo 98 lanova Partije i svi su se povezali u partijskim organizacijama u selima. Nisam mogao utvrditi sve lanove KP koji su to postali u vojsci, zato vjerujem da je ostalo nespomenutih imena u ovom prilogu.
Broj lanova KP na podruju Like od decembra 1943. do maja 1945.
Kada se uzmu u obzir dva osnovna elementa: uee naroda u NOB-i (od poetka ustanka do kraja NOR-a) i broj stanovnika, proizlazi da je najotriji kriterij za prijem u Partiju bio u kotaru Donji Lapac. Tako je u kotaru Graac od decembra 1943. do maja 1945. primljeno u Partiju 153 lana, a u kotaru Donji Lapac samo 50 lanova Partije, iako su uvjeti za prijem bili gotovo istovjetni. Na dunost u druge krajeve otili su ovi lanovi Partije i rukovodioci SKOJ-a: Stevo tikovac u Cazinsku krajinu, Zorka Kosanovi u Gorski kotar, Milica Dubai u Slavoniju, Dragan Jelaa u Otoac, Mara Pavkovi u Varadin, uran Popovi u Slavoniju, Smilja Raeta u Brinje, Boja Vojvodi u Otoac, Jelka Buji u Vojni, Bika Pilipovi u Otoac, Milka Rastovi u Dalmaciju, Zorka Damjanovi u Pokuplje, Danica Batinica u Pokuplje, Smilja Polovina u Dalmaciju, Radojka eelj u Cazinsku krajinu i Milica Opala u PK SKOJ-a za Hrvatsku. Poslije osloboenja kotara Donjeg Lapca, 20. marta 1945. godine, pred partijskim i drugim antifaistikim organizacijama stajali su veliki zadaci. Problema i tekoa bilo je mnogo, ali je i entuzijazam masa u obnovi i izgradnji opustoene zemlje bio velik.
oko
Jovani
Na elu naprednog pokreta nalazila se organizacija K P J za Donji Lapac s 9 lanova, 6 kandidata i nekoliko desetina simpatizera. Najistaknutiji komunista i sekretar te organizacije bio je Petar uni Pejo, seljak, koji se na radu u Francuskoj ukljuio u radniki pokret i postao lan KP Francuske. Naprednu grupu su sainjavali: veina uitelja, dobar dio zanatlija (koji su se na izuavanju zanata po raznim mjestima Jugoslavije upoznali sa radnikim pokretom, postali njegove pristalice i aktivno ga tumaili u svojoj sredini), radnici na raznim radilitima u zemlji i inostranstvu (koji su se vratili u svoj kraj), srednjokolci i poneki student. Napredni pokret su podravali i neki stariji ljudi, koji su se za vrijeme prvog svjetskog rata nali u Rusiji i bili uesnici ili posmatrai oktobarske revolucije. U svakom selu bilo je naprednih ljudi. Njihov je uticaj rastao paralelno s produbljivanjem politike krize uoi drugog svjetskog rata. Veliki znaaj za jaanje politike svijesti stanovnitva imali su radnici na Unskoj pruzi (izmeu Bihaa i Knina) od 1936. do 1941. godine. Na toj pruzi je radilo oko 2000 radnika gotovo iz svih sela donjolapakog kotara, meu kojima je bilo i simpatizera K P J . Tu su formirane sindikalne organizacije, organizirano je nekoliko uspjenih trajkova, uspostavljene su kulturne i sportske veze izmeu radnika na pruzi i stanovnika kotara. Sve je to podizalo politiku svijest stanovnitva i jaalo njihovu vjeru u vlastite snage. U kotaru nije bilo industrije, pa su se radnici zapoljavali u najbliim mjestima. U Drvaru je radilo stotinjak ljudi iz Osredaka, Tikovca, Dugopolja i Kaldrme. Meu njima se isticao Milan Tankosi, jedan od organizatora trajkova drvnih i umskih radnika 1938, zatim sindikalni rukovodilac i simpatizer K P J Petar Babi Pepa. U Bihau su radili Nikola i Marija Bala, u Udbini Perica Cvjetianin, koji se povezuje s organizacijom napredne omladine i postaju njeni aktivni lanovi ne samo u svojoj sredini. Na svijest stanovnitva pozitivno je uticala otvorenost i komunikativnost kotara sa gotovo svim krajevima zemlje. Mnogi radnici su radili u Beogradu i na drugim radilitima gdje je bio razvijeniji radniki pokret. Manji dio omladine pohaao je srednje kole gdje je dolazio u kontakt s omladinskim pokretom. Postojale su veze s kolonistima u Vojvodini gdje je bio znatno razvijen komunistiki i omladinski pokret. Omladina kotara se sve vie ukljuivala u napredni pokret. U Donjem Lapcu se okupila u fudbalski klub Ozeblin (kojeg tadanja vlast vodi kao komunistiki) i u tamburaki zbor. U Srbu napredna omladina dri sokolsku etu. Na Unskoj pruzi radila je omladina koja se prvi put susrela s radnicima i radnikim pokretom iz itave zemlje. Iako napredni pokret u kotaru nije bio dovoljno povezan, sinhronizovan i nisu bile iskoriene sve mogunosti, on je predstavljao znaajnu politiku snagu i, pod uticajem optih kretanja u zemlji i aktivnosti komunista u Donjem Lapcu, jaao svakoga dana. Grupa pristalica HSS je, u odnosu na ostale dvije, bila najslabija i obuhvatala je vei dio hrvatskog stanovnitva Borievca, Gornjeg i Donjeg Lapca. Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. godine, grupa je znatnije ojaala. Iz ove grupacije izdvojila se grupa Hrvata u napredni pokret i grupa ustaki orijentisanih, koju pojaavaju i podravaju slubenici zaposleni u Donjem Lapcu, inae roeni u drugim krajevima. U kotaru nisu postojali znaajniji problemi u meunacionalnim odnosima. Bilo je mjeovitih brakova i vrstih prijateljskih veza te dobrosusjedskih od7 DONJI L A P A C
97
nosa izmeu ljudi razliite nacionalnosti. Politika svijest stanovnitva bila je ipak niska i nedovoljna za pravilno opredjeljenje u nadolazeem vremenu i burnim dogaajima koji su se pribliavali. Stanovnitvo naviklo na razne nesree i odricanja, a s bogatim borbenim tradicijama, brzo se. meutim, snalazilo i opredjeljivalo. Veina stanovnitva bila je za Jugoslaviju, istina bolju i pravedniju za seljake i radne ljude, bez trgovaca zelenaa i korumpiranih politiara. Dogaaji koji su nadolazili, aprilski rat, okupacija i zvjerstva ustaa znatno su uticali na politiku svijest stanovnitva, uzdrmali su sva njegova dotadanja shvatanja o ivotu i otvorili nove horizonte. Upravo, uporan rad komunista i drugih naprednih ljudi odluujue je djelovao na svijest stanovnitva.
Aprilski rat i okupacija Od februara do aprila 1941. mobilisano je u Jugoslovensku vojsku oko 1.300 stanovnika kotara, 1 roenih od 1900. do 1918. godine, i tek po koje starije godite. Veina mobilisanih rasporeena je u Jadransku diviziju razmjetenu na prostoriji Knin, Benkovac, Drni, Sinj. Manji broj rezervista bio je ukljuen u posadne jedinice, predviene za posjedanje utvrenja prema Zadru ili u putne i druge jedinice rasporeene po itavoj Jugoslaviji. Aktivni sastav oko 100 vojnika, veinom roenih 1919. godine, dvadesetak podoficira i nekoliko oficira ratrkano je bilo po itavoj Jugoslaviji. Vojni obveznici su hrlili u svoje jedinice spremni da brane svoju zemlju. Na mobilizacijskim mjestima i na koncentracijskoj prostoriji naili su na nered i slabu organizaciju, tako da neki obveznici za itavo vrijeme rata nisu dobili oruje, a najvei broj ih je dobio oruje bez municije. Tako je Jadranska divizija 10. aprila 1941. godine, peti dan rata, imala svega oko 4.000 puaka. 300 pukomitraljeza i 48 topova, tj. 3570/o formacijskog naoruanja 2 , iako je ista po vaeem ratnom planu, bila predviena da prepadom zauzme Zadar 8 . Dio rezervnog oficirskog kadra divizije nije se odazvao na mobilizaciju ili je ve prvih dana rata napustio svoje jedinice, tako da su ove ostale na podoficirskom kadru. Pojedini oficiri su bili ustaki orijentisani, pa su se brzo povezali s ustaama na terenu. estog i sedmog aprila 1941. talijanska avijacija je bombardovala mobilizacij sku prostoriju divizije. Dana 10. aprila komandanti 83. pjeadijskog i 12. dopunskog puka Jadranske divizije predaju svoje pukove ustaama u Drniu. Dvanaestog aprila 3. bataljon 54. pp Jadranske divizije, kod sela Oestova, saekao je jednu etu barselljera i nanio joj vee gubitke. Toga dana ostaci Jadranske divizije povukli su se prema Kninu. etrnaestog aprila dijelovi 2. talijanske armije zauzeli su Knin bez otpora. Ostaci Jadranske divizije od1 Po podacima prikupljenim 1978. 1 1979. preko mjesnih organizacija SUBNOR-a Donji Lapac, u aprilskom ratu mobilisano je 1.216 obveznika. Podaci su priblino tani, jer je u Jugoslavensku vojsku trebalo biti mobilisano oko 10"/ stanovnitva, to znai oko 1.700 ljudi, zajedno s aktivnim sastavom. Kako mobilizacija nije sprovedena do kraja, do poetka aprila pozvano je u vojsku oko 1.300 ljudi. 2 vellmir Terzi, Jugoslavija u aprilskom ratu 1941. godine, Titograd 1963. str. 504. 3 Velimir Terzi, n. dj., str. 328.
stupili su u pravcu Drvara gdje su se rasuli. Veina ljudstva pobjegla je svojim kuama, a manji dio prebacio se u dubinu Bosne, gdje je zarobljen. Dio ljudstva koje je bjealo kuama nosilo je sobom oruje. U donjolapaki kotar doneseno j e : 5 pukomitraljeza, oko 300 puaka i oko 20 pitolja. Mnogi stanovnici kotara, naroito oni oko Tikovca, Kaldrme i Osredaka, kupovali su oruje od vojnika i to najee za hljeb. U to vrijeme, i kasnije do poetka ustanka, kupljena su 2 pukomitraljeza i oko 30 puaka. etrnaestog aprila iz Graaca u Srb je stigao Mornariki odred4 jaine oko 150 ljudi, kojim je komandovao kapetan fregate Mirko Plajvajs. U Srbu je zanoio i povukao se prema Drvaru. U svom dnevniku Plajvajs kae: U Srb (kojeg sam se sjeao iz dnevne tampe kao nekog zabitog mjesta u kojeg su iz Hrvatske banovine slali u konfinaciju vercere), jo nisu prodrle vijesti 0 slomu. Dodue, neki elementi, meu njima i komandir tamonje andarmerijske stanice, neki Slovenac, 5 poeli su iriti vijesti da neto nije u redu 1 pozvali mornare i graniare da bace oruje, jer je svaka dalja borba besmislena, no oni su ih brzo odbili, a komandira andarmerijske stanice pustili smo na molbu tamonjeg narodnog poslanika 8 , inae bi ga zatekla zasluena kazna. Prema drugim vijestima izgledalo je da se naa vojska u redu povlai u Bosnu i da e tamo pruiti otpor neprijatelju. Tek u noi toga dana potar je primio vijesti o proglaenju nove drave .. J U aprilskom ratu je poginulo ili nestalo 5, ranjen 1, zarobljeno oko 40 vojnika iz donjolapakog kotara. Veina zarobljenih je odvedena u Njemaku i tamo ostala do kraja rata. Kakvo je bilo raspoloenje stanovnika kotara koji nisu bili mobilisani, vidi se iz injenice da se nekoliko desetina dobrovoljaca iz Donjeg Lapca, Srba i Osredaka, iskljuivo mladia do 20 godina, samoinicijativno okupilo u svojim mjestima i krenulo prema Bosni s namjerom da se prikljui Jugoslavenskoj vojsci i prui otpor agresoru. Od vojnih obveznika su saznali da ni u Bosni nema otpora, pa su se razoarani vratili svojim kuama. Rad komunista u kotaru u toku mobilizacije i kratkotrajnog rata bio je prekinut. Dva lana KP bila su mobilisana u Knin 8 , a ostali lanovi i kandidati nisu ispoljili neku ozbiljniju aktivnost. Prve dekade aprila poele su pristizati izbjeglice i povratnici iz svih krajeva zemlje. To se nastavilo u toku itavog aprila i maja; pojedinano i kasnije. Ukupno je, do poetka ustanka, dolo oko 400 osoba. Najbrojniji su bili dravni slubenici: andari, podoficiri, financi, policajci, oficiri svih oko 150. Meu ovima su bili: oficir major Boko Raeta iz Donjeg Lapca, jporunik. Stojan Mati iz Nebljusa, podoficiri: Tomica Popovi iz Donjeg Lapca, Duan Dotli iz Nebljusa, Petar Raeta iz Gajina, andari: Milan Zeelj iz Gornjeg Srba, Jovo Bursa iz Kaldrme i drugi. Poslije slubenika najbrojniji su bili sezonski i drugi radnici njih oko 120. Meu njima su se isticali Milan Sijan, obalski radnik iz Kupirova, kandidat K P J , Milan umi, eljezniarski radnik iz Gornjeg Srba, Boko i Perica Mari, rudarski radnici iz Gornjeg Tikovca i drugi.
4 5 6 7 8 Mornarikom odredu se ranije prikljuilo neto graniara i ljudstva iz posadnih Jedinica, Petar Trdak. Stevo Raenovi. Mirko Plajvajs, Dnevnik (rukopis) 1950, str. 24. i 25. Pejo Zuni i Mile Kosanovi.
Najkompaktniju grupu izbjeglica inili su kolonisti iz Vojvodine, medu njima najbrojnija je bila tzv. Zednika grupa, u kojoj su se nalazili: oko Jovani, lan K P J od 1936. godine, Danilo Damjanovi Dani i Branko Desnica, lanovi simpatizerske grupe i dvadesetak skojevaca, iji e rad doi do izraaja naroito koncem 1941. i poetkom 1942. godine. Meu izbjeglicama i povratnicima bilo je i izrazitih reakcionara, koji su se isticali kao protivnici radnikog pokreta, kao to su: andarmerijski narednici Pero Rajak iz Donjeg Srba, Luka Stikovac iz Dobrosela, Dane Kalini Danda iz Gornjeg Srba, Milan Starevi, vazduhoplovni narednik iz Donjeg Lapca i drugi. Dolo je do okupacije zemlje, propala je stara vlast i drava i otvoren put za obrazovanje nove ustake vlasti, koja e uskoro poeti neviene progone i masovno unitenje srpskog naroda. Aprilski rat je imao veliki uticaj na svijest naroda. Narod je bio razoruan starom buroaskom vlau i monarhijom, a iznenaen brzom kapitulacijom jugoslovenske vojske. Ne samo da je aprilski rat pomogao osvjeavanju naroda, koji je gubio povjerenje u bivi poredak, staru dravu i monarhiju, ve je narod poeo uviati da njegova sudbina i budunost zavisi od vlastite borbe. Veliki broj izbjeglica i povratnika, iako je i meu ovima bilo i izrazitih reakcionara, promijenio je sastav stanovnitva i to onaj njegov politiki najangaovaniji dio. Veina je ipak ranije aktivno uestvovala u politikom ivotu i bila progresivno orijentisana. Vojni obveznici donijeli su sa sobom izvjesnu koliinu naoruanja i neto municije, a to je, upravo, najznaajniji rezultat aprilskog rata. Stanovnici kotara, naviknuti na razne nevolje u prolosti, uvali su svako oruje zlu ne trebalo, a do tada su raspolagali s preko 250 raznih kubura, lovakih puaka 9 i tridesetak pitolja, to s donesenim i kupljenim naoruanjem ini: 7 pukomitraljeza, oko 580 puaka, te tridesetak pitolja. Iako je, kako emo kasnije vidjeti, jedan dio naoruanja predat ustakim vlastima, ostalo ga je toliko da je ono predstavljalo solidnu materijalnu bazu za budua oruana dejstva. , Dogaaji iz aprilskog rata, kako smo ve rekli, praeni su u kotaru s najveim interesovanjem i zavrili razoaranjem. Proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske izazvalo je opte nerazumijevanje. Kod veine stanovnitva uvukla se neizvjesnost i strepnja, a tek kod malog broja starijih nostalgija za Austrou g a r s k o m carevinom kao dravom reda i zakona. Nova vlast i zvjerstva ustaa Poslije 10. aprila prolazili su prvi vojnici od Knina iz Jadranske divizije i drugih jedinica i govorili o rasulu i propasti bive vojske i novoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Oko 18. aprila iz Bihaa je u Donji Lapac dola motorizovana kolona Brzog talijanskog korpusa, jaine jednog puka. Talijani su se razmjestili po okolnim selima i odmah se bacili u potjeru za dobrom seljakom hranom.
9 Ovo naoruanje nije imalo znaajnije vrijednosti za dugotrajni rat, ali je imalo moralno znaenje u poetku ustanka, pored hladnog oruja (vile, sjekire, koplja i drugo).
tab puka se smjestio u Borievcu. Zadrali su se desetak dana pa su odatle produili prema Kninu i Bosanskom Petrovcu. Donjolapaki kotar je potpao pod upravnu vlast Velike upe Krbava i Psat sa sjeditem u Bihau, iji je veliki upan, od 2. juna 1941. godine, bio zloglasni Ljubomir Kvaternik, dok je andarmerija, preko voda u Graacu, bila potinjena gospikoj andarmerijskoj eti. 10 Po proglaenju nove drave, dotadanji predsjednik Kotarskog suda u Donjem Lapcu Vinko Marinkovi, postavljen je za ustakog povjerenika u kotaru. On je uz pomo Franje Janevskog, dotadanjeg gruntovniara u istom sudu, Marka Dragievia, opinskog biljenika u Donjem Lapcu i grupe ustaa iz Borievca (Grce Paviia, popa Vladimira Stuparia, uitelja Mije Mandia i trgovca Dane Brkia) uurbano radio na uspostavljanju nove ustake vlasti. Vie puta su Marinkovi i Janevski putovali u Zagreb, Gospi i Biha, traei pomo. Prvih nedjelja okupacije svi organi i izvrioci stare vlasti u kotaru i opinama ostali su na svojim poloajima. Cak je ostao i sreski naelnik Aleksandar Kotljarov. ta vie, stari organi vlasti, radei sada za novog gospodara, usrdno su izvravali nareenja na prikupljanju oruja. Nastojali su da se dodvore novom gospodaru, a jo vie od toga, bojali su se naoruanog naroda. Grupa reakcionara iz Srba: Stevo Raenovi, Jovo Kea, Milo Torbica i drugi pokuala je da uhvati vezu s ustakim vlastima i da joj se stavi na raspoloenje. Kontaktirali su s ministrom Artukoviem, kome su, ranije, 1932. godine, za vrijeme Bruanskog pua pomogli da pobjegne u Zadar. Poto nisu dobili zadovoljavajue garancije, prebacili su se na talijansku okupacionu teritoriju, u sjevernu Dalmaciju. Nova drava je postavila tri osnovna zadatka: prvi, prikupiti sve naoruanje od stanovnitva; drugi, oistiti oruane formacije i vlast od nepoeljnih elemenata i uspostaviti novu vlast postavljanjem sebi vjernih kadrova i trei, fiziki iskorijeniti sadanje i potencijalne protivnike nove vlasti i drave. Nova drava smatrala je ipak, da je prvi i najvaniji zadatak da prikupi oruje od naroda. Nije se ni ekalo da se nova vlast stabilizira, ve su za to iskoristili stare organe vlasti. Bilo je opepoznato da je doneeno dosta oruja iz bive jugoslavenske vojske, kao i to da su mnogi oruje i ranije posjedovali. Pod prijetnjom smrtne kazne andari su prikupili ako 170 puaka, 11 od ega 90 vojnikih i oko 80 lovakih te dva pukomitraljeza. Oruje su predali pokorniji, straljiviji i oni za koje su ustae i andari znali da posjeduju oruje. Bilo je to, uglavnom, u poetku akcije prikupljanja oruja. U junu i julu, kada su poele organizovane pripreme za ustanak i poslije ustakih zloina, veina stanovnika je shvatila da e oruje biti jedini spas za goli ivot i od njega se nije odvajala. Drugi zadatak je bio oistiti vlast, prije svega oruani dio, andare i finance, od nepoeljnih, a to su bili Srbi i komunisti. U aprilu i maju otputeni su svi
10 Teritorija sreza donjolapakog bila je u potinjenosti Velike upe Krbava i Psat u Bihau, ali tek oko 10. jula 1941. godine izvreno je administrativno razgranienje izmeu Bihaa i Gospia. andarmerija je i dalje ostala pod komandom voda u Graacu, odnosno ete u Gospiu. 11 Nema tanih podataka koliko je naoruanja predato andarima i ustaama. Oni koji su to inili danas to nerado priznaju. Po podacima Ilije Raete (Pripremanje i poetak ustanka u Donjem Lapcu, Svjedoanstva uesnika 194(11942. godine, knj. IV, str. 205) samo do 10. juna 1941. godine predato je oko 100 vojnikih puaka. Iz navedene ankete Saveza boraca; 1978/79. vidi se da su u nekim selima, koja su svoje podatke temeljito argumentdsala, imaoci su predali oko 30"/ od donijetog ili ranije posjedovanog naoruanja.
andari i financi srpske nacionalnosti. Razoruani su i veina se vratila svojim kuama, a samo rijetki pojedinci su ostali na terenu kotara. Ostao je mali broj andara, uglavnom Hrvata, Muslimana i po koji Slovenac. Popuna je vrena sa andarmerijskim pripravnicima ili ustaama od hrvatskog stanovnitva kotara Donji Lapac. Tako je lapaka andarmerijska stanica 12 (komandir Anton Leevi, narednik, s posebnom grupom ustaa) narasla na 19 ljudi, srbska (komandir Ilija Trepi, narednik) na 7 ljudi, doljanska (komandir Tomo Dela) na 9 ljudi, dok je nebljuka imala svega 4 ovjeka (komandir Tomo Sombolac, narednik). Stari andari, koji su sluili u bivoj Jugoslaviji, bili su navikli na odreeni zakonski postupak, pa je izmeu njih i nove ustake vlasti, naroito u vrijeme masovnih zloina, dolazilo do nesporazuma, pa i sukoba. 13 Meutim, to nije imalo veeg znaaja, jer su andari izvravali ono to im je nareeno. Dio drugog zadatka bio je postaviti na poloaje odane kadrove. Dotadanji kotarski naelnik Kotljarev ostavljen je na dunosti kotarskog predstojnika, a za njegovog zamjenika odreen je Franjo Draga. Za predsjednika opine Donji Lapac postavljen je Ivica Pavii, trgovac iz Borievca, a za predsjednika opine Srb uro urica Grguri. Na inovnika mjesta u Donjem Lapcu postavljeni su poznati probisvjeti i lopovi, a ostali su i neki stari inovnici. Tako je bilo i u Srbu. Prva ustaka stanica, roj. formirana je u Borievcu ve koncem aprila ili poetkom maja. Brojala je desetak ljudi. Kasnije je takva stanica formirana i u Donjem Lapcu (10 do 15 ljudi). Poslije upornog insistiranja Marinkovia i velikog upana iz Bihaa Kvaternika, prve ustake jedinice (sa strane) stiu u Lapac 9. juna, a u Srb 12. juna. U Lapac je. preko Graaca i Mazina, stiffao pomoni ustaki odred iz Gospia, jaine 30 do 35 ljudi. Komandir mu je bio ustaki porunik Nikola Kokotovi. Ustae su bile, uglavnom, regrutovane iz Gospia i okoline. U Srb je stigao pomoni ustaki odred jaine 15 do 20 liudi na elu s ustakim zastavnikom Antom Nagliem. Ove ustae su bile iz okoline Gospia, Peruia i Pazarita. Dolaskom ustakih odreda Kokotovia i Naglia pojaava se aktivnost nove vlasti, poveava se broj ustaa u Borievcu na oko 40, insistira se na energinijem traganju za naoruanjem, vre se pripreme za hapenje vienijih stanovnika kotara i za masovne zloine. Istovremeno se vre priDreme za regrutaciju mladia roenih 1921. godine Pozivaju se dobrovoljci za rad u Njemaku, nato se javilo desetak ljudi. Vrene su pripreme i za ookrtavanje. pravoslavaca to je popraeno obeanjima i prijetnjama. Nekoliko porodica i desetak pojedinaca podnijelo je molbu za pokravanje. Bilo je predvieno iseljenje u susjednu Bosnu nekoliko desetina srpskih porodica iz sjevernog dijela kotara (Nebljusi i okolina). Utvren je datum iseljenja 8. juli. Do iseljenja nije dolo zbog tekoa u smjetaju u izabranim krajevima i zbog protivljenja tamonjih vlasti, pa je ovo odloeno za izvjesno vrijeme. 14
12 U Lapcu je postojala posebna ustaka grupa o 1015 ljudi pod neposrednom komandom ustakog logornika dr Marinkovia, koja se koristila samostalno i za pojedinano ili grupno pojaanje andara. Arhivh VII k. 152, 55/42, k. 67 br. 35/62, k. 67 br. 26/14. k. 67 br. 26/16, k. 85 br. 11/81. 13 Ustae su u D. Lapcu javno razoruale andarmerijskog narednika Horvata, koii im ie govorio da nemaju pravo to to ine jer da to nije po zakonu. Vidakovi i Miokovi: Uloga organizacije K P J u pripremama i podizanju ustanka u D. Lapcu 1941, str. 22. 14 Izvjetaj krilnog orunikog zapovjednitva iz Gospia od 12. srpnja 1941. godine. Arhiv VII, k. 150-A, broj 39/91.
Trei zadatak, unitenje nepodesnih elemenata i likvidacije itavih srpskih sela, poinje pojedinanim hapenjima i ubistvima ve u aprilu, a nastavlja se u maju, dok su brojnija ubistva vrena od sredine juna. Poetkom jula, kad su ustae izvrile likvidaciju vienijih ljudi i ocijenile su da su uvrstile svoju vlast, poela su istrebljenja itavih srpskih sela i zaselaka. Od 13. juna, kada je u Donjem Lapcu uhapen trgovac Duan Divjak sa 6 ljudi, a i u Srbu nekoliko ljudi, pa do 30. juna 1941. godine u kotaru je uhapeno oko 140 ljudi. Veinom su to bili trgovci, ugledniji domaini seljaci, zatim svetenici, lugari i drugi. Meu uhapenima bilo je komunista i njihovih simpatizera. 15 Uhapene su strahovito muili, batinali, boli bajonetima, upali zube i brkove. Ovo su ustae radile kako bi rtve priznale nekakvu tajnu etniku organizaciju i otkrile sauesnike. Poslije tih stranih muenja uhapenima su vezivali noge i ruke i kao vree ih slagali u kamione i transportovali do provalija na Kuku i kod Borievca. Neke su otpremali do Jadovna na Velebitu. Desetak uhapenih je pobjeglo sa strijeljanja, meu kojima i jedna ena. Oni su bili najrjeitiji svjedoci ustakih zlodjela. Od 1. do 3. jula ustae su izvrile masovne zloine u selima Donja Suvaja, Osredci i Bubanj. Prvog jula pomoni ustaki odredi iz Donjeg Lapca, Srba i Bihaa, ojaani s 250 domobrana iz 22. pohodne bojne iz Gospia (ukupno oko 400 ljudi) pod komandom ustakog natporunika Maksa Luburia, kamionima su se prebacili u Suvaju, opkolili selo i pobili sve ivo, a zatim selo zapalili. Toga dana pobijene su 253 osobe. Mnoge porodice su potpuno istrijebljene. Drugog jula iste snage su napale selo Like Osredke i zaselak Krukovau u Donjem Srbu. Ovdje ustae nisu postigle iznenaenje kao u Donjoj Suvaji, jer je veina stanovnitva izbjegla u ume. Ipak, u Osredcima je ubijeno 19, a u Krukovai 15 osoba. Zapaljena je 151 zgrada. 16 Treeg jula ustake snage iz Donjeg Lapca i Kulen-Vakufa, napale su Doljanski Bubanj, sve ivo pobile i selo zapalile. Tom prilikom poginule su 152 osobe, od kojih gotovo polovina djece do 15 godina. Ukupno je ubijeno, od aprila do poetka ustanka, preko 900 osoba17 ili oko 5,5% stanovnitva. Iz neprijateljskih dokumenata vidi se da je inicijativa za masovne zloine u Suvaji, Osredcima i Bubnju potekla od ustaa: velikog upana u Bihau Kvaternika i povjerenika ustakih stanova Naglia u Srbu i Sikia u Otriu. Organizacija je bila u rukama ustakog redarstva upe Gacke i Like iz Gospia, dok je neposredno rukovoenje akcijom povjereno ustakom krvniku natporuniku Maksu Luburiu. Kako su pored ustakih odreda uestvovale i domobranske jedinice, znai da su odluku o masovnim zloinima donijeli najvii organi ustake drave. Ustae navode da su glavni razlozi za dogaaje u Suvaji i Osredcima pojava etnika u Srbu. U izvjetaju zapovjednitva 1. orunike pukovnije, o inicijativi za zloine u Suvaji i Osredcima stoji:
15 Uhapeni su Pejo Zuni, oko Jovani, Milojko Majstorovi, Branko Desnica, Duan i Vojislav Mileusni. Milojka Majstorovia, predsjednika donjolapake opine, ustae su prebacile u Gospi i likvidirale u Jadovnu, Vojislav Mileusni je pobjegao od jame za strijeljanje, a Duan u toku sprovoenja, Peju Zunia su pustili na intervenciju uticajnih Hrvata komunista, Doku Jovania i Branka Desnicu ni stare ni nove vlasti nisu poznavale kao komuniste, pa su ih kao izbjeglice iz Vojvodine pustili na slobodu. 16 Zapisnik Okrune komisije za Liku o utvrivanju zloina okupatora i njihovih pomagaa raen 1945. godine. 17 Mile Polovina: Ustanike iskre u Hrvatskoj 1941. godine str. 32, navodi 912 osoba.
Prema izjavi povjerenika u Ustakom stanu u Srbu g. Naglica, te povjerenika Ustakog stana u Otriu, g. ikia, u umi istono od sela Srba, a u izvjesnoj mjeri i zapadno, prilikom njihovih kretanja kroz Srb i susjedna sela za Donju i Gornju Suvaju, Osredke te Veliku Popinu pucalo se na njih i prema njihovoj izjavi, a poto su oni izvrili provjeru, to su bili etnici u grupama, kao i da su ovi imali dovoljno oruja, pa ak i mitraljeza kao i reflektor. 18 Svakako, glavni razlozi za masovne zloine su dogovorena politika o istrebljenju srpskog naroda u NDH, strah od pobune i saznanje da se neto krupno sprema, treba drastino sprijeiti. Unitavanjem itavih sela i zaselaka htjelo se utjerati strah u kosti narodu i odvratiti ga od svake pomisli na pobunu. Ustae su dobro znale da se najvitalniji dio stanovnitva krije po umama i da u ovome kraju ima dosta naoruanja. Preko svoje obavjetajne slube znale su i neke pojedinosti o naoj organizaciji. 19 Pada u oi strah i panika zbog glasova o nekom Vidovdanskom ustanku, 0 prikupljanju etnika za ustanak im talijanska vojska napusti naa podruja 2 0 i slino. Koliko su ustae pretjerivale vidi se iz obavjetajnog izvjetaja komandanta KOV oruanih snaga NDH, gdje stoji: Izgleda da su obavjetenja velikog upana i ustakih vlasti o organizovanim etnikim neredima bili pretjerani i da je do nereda dolo kod sela Suvaje, koje su ustae zapalile i stanovnitvo se dijelom razbjealo, a dijelom pobijeno. Po izvjetaju velikog upana u ustanku je uestvovalo 500 etnika i 2.500 mjetana, naoruanih modernim naoruanjem, dok se iz injenice da su za savladavanje ustanka bile potrebne samo neznatne sile i da su bila ranjena, 21 vidi, da je otpor i broj etnika bio vrlo slab i da su ovi etnici mjetani ubijeni u samom selu, pa moda i nenaoruani. 22 Proizlazi zakljuak da je ipak stvarni razlog masovnih zloina u selima Osredcima i Bubnja proiziao iz politikog stava ienja nacije od tuih elemenata Srba, Jevreja i komunista o emu su se odmah prvih dana ustake vlasti jasno izjasnili najvii ustaki glavari. Andrija Artukovi je 5. maja 1941. godine u Slavonskom Brodu rekao: Kod nas nema milosti. Mi znamo da velika Hrvatska moe opstati samo onda ako do korijena, jo u kolijevci, istrijebimo sve ono to je srpsko. Juco Rukavina, 12. juna 1941. godine, u Drniu, kae: Sve to je srpsko pretvoriemo u oganj i pepeo. Nema 1 ne moe biti mira sa Srbima. Unitimo njihove domove prije nego to oni unite hrvatsku dravu. Ovim razlozima treba dodati i nesigurnost nove vlasti, strah od odgovornosti za svoje zloine, kao i obijest i samovlast pojedinih ustakih funkcionera.
18 Izvjetaj zapovjednika prve orunike pukovnije od 8. jula 19. Arhiv VII, 19 Iz dokumenata 2. orunike pukovnije u Kninu da Broj etnika u G. I D. Tikovcu iznosi oko 4050 aparat za sluanje naih i stranih vijesti. Oni se Srb, Osredcl, Trubar, Drvar i Resanovci. Arhiv VII 20 Arhiv VII, k. 85 f. 6. br. 12, str. 4 i 5. 21 Ranjeni su od vlastite vatre. 22 Isto kao 20.
11/81.
k. 85 br.
su sa tajne strane prikupljeni podaci: ljudi. Navodno imaju sa sobom i radio kreu u predjelu Male i V. Popine. k, 85 br. 24/8,
Namee se pitanje, zato su ustae izabrale sela Suvaju, Bubanj i Osredke, a ne neka druga? Tih dana, koncem juna 1941. godine, pucalo se u okolini Srba, Donjeg Lapca i drugdje. To su pucale ustae i andari za grupama i pojedincima koji su bjeali. U drugim sluajevima pijane ustae su se iivljavale i veselile. Jo ranije, u aprilskom ratu, Suvajani su pretukli nekoliko petokolonaa. koji su, vraajui se iz rasute jugoslavenske vojske, javno veliali ustaku vlast i dravu. U narodu postoji vjerovanje da je ovo povuklo ustae na osvetu. Osim ovoga, u Suvaji je ranije predat jedan pukomitraljez to se moglo tumaiti da u selu ima, sigurno, jo oruja. Na kraju valja rei da je u toku noi 28/29. juna 1941. godine u Donjoj Suvaji, u zaseoku Lisina, pucao Ilija opi Bjeljugi, jer je od nekoga saznao da je ustanak ve poeo, pa je tim pucnjem, koji je bio ugovoreni znak, obavjetavao ostale da se dignu na oruje. Te noi dolo je do uzbune u Gornjoj i Donjoj Suvaji, koja je smirena. Osredci su izabrani jer su se tuda prebacivali vojnici bive jugoslovenske vojske, gdje su neki prodavali oruje, a neki su ga ostavljali zbog straha od ustaa. Doljanski Bubanj granii se s imanjima hrvatskih porodica u Borievcu, pa su raniji nesporazumi i svae mogli biti uzronici odmazde. Posljedice ustakih zloina, posebno masovnih istrebljenja u Suvaji, Bubnju i Osredcima, bile su mnogostruke. Stanovnitvo svih sela u itavom srezu napustilo je svoje domove i u oblinjim umama formiralo zbjegove i logore.'23 Logori su u poetku bili zatieni samo osmatraima, a kasnije naoruanim grupama. Zbjegovi i logori su ostali sve do poetka ustanka. Neki stanovnici nisu bili sigurni ni u logorima, ve su napustili svoje krajeve i bjeali u Dalmaciju u talijansku okupacionu zonu, ili u Srbiju. Iz donjolapakog sreza u maju, junu i julu prebjeglo je oko 100 osoba, veina u Srbiju, a manji dio u sjevernu Dalmaciju (u Kistanje i okolinu). Veina hrvatskog ivlja, prije svega Borievac kao najbrojnije hrvatsko naselje, pozdravilo je formiranje nove drave. Oekivali su od nje rjeavanje nacionalnog pitanja. Meu hrvatskim ivljem najvei uticaj je imala HSS, ali je samo jedan mali dio stanovnika bio ustaki orijentisan. Drugi dio je bio pod uticajem progresivnog shvatanja i komunista. Za vrijeme ustakih divljanja veina stanovnitva je osuivala progone i stavljala se u odbranu srpskih porodica. ak su u vrijeme prvih logora izbjegle u umu od straha od ustakih zloina i neke hrvatske porodice (na primjer kod Miljenovca). Bila je esta pojava da su pojedinci, Hrvati, obavjetavali srpske porodice o ustakoj opasnosti. Dva-tri puta su desetine uglednih Hrvata, predvoeni komunistima, protestovale kod ustakih vlasti da se prekine sa zloinama i garantovali su za pojedince da se puste na slobodu. Ponekad su u tome i uspijevali. Tako su puteni u Donjem Lapcu Pejo Zuni, Branko Bogunovi, Marko Sai Brato i jo neki drugi. U doba masovnih zloina ak je, kako se vidi iz neprijateljskog dokumenta, i predsjednik donjolapake opine Ivica Pavii protestovao protiv zloina u Bubnju i nastojao da se pomogne postradalima.
23 Zbjegovi su spontana sklonita od ustakih zlodjela, za razliku od logora koji su organizovaniji: Izabrana podesna mjesta, sa osmatraima, kasnije naoruanim straama, kurirskom vezom, rukovodstvom i slino.
Kakva je psihoza vladala medu organima nove vlasti vidi se iz akcije protiv ruskih padobranaca. U neprijateljskom dokumentu stoji: Biha, 19. VII 1941. godine. Veliki upan Kvaternik Ljubo javlja, provjereno do sada, da se izmeu sela Doljani i Bubanj spustilo 12 padobranaca. Narodnost aeroplana se nije mogla ustanoviti. alje pojaanje od 30 ljudi, sa satnikom Veberom. 24 Ustae i domobrani su 21. jula iz Kulen Vakufa i Borievca proli preko Dobrosela za Cemernicu tragajui za ruskim padobrancima. Poslije uzaludnog traganja vratili su se u polazne garnizone. Oko 10. jula povueni su iz donjolapakog kotara pomoni ustaki odredi i domobrani. Smatralo se da su oni izvrili svoju ulogu. Tako su koncem jula, uoi ustanka, neprijateljske snage u kotaru Donji Lapac brojale: ustaa oko 60 ljudi u Borievcu, Donjem i Gornjem Lapcu; andara oko 25, u Donjem Lapcu, Srbu, Doljanima i Nebljusima; domobrana oko 40 u Kulen Vakufu i naoruanih organa vlasti, lugara i drugih oko 15 u Lapcu i Srbu. Ukupno oko 140 naoruanih ljudi. Najblii ustako-domobranski garnizoni: Biha: jedan bataljon 11. pjeadijskog puka, dvije baterije artiljerije (oko 400 ljudi); Knin: glavnina 15. pjeadijskog puka oko 600 ljudi; 2 6 Udbina: oko 20 ustaa i Gospi: oko 200 ustaa i 600 domobrana iz 12. pjeadijskog puka. Ukupno oko 2.000 ljudi. Talijanske divizije Re i Sassari na prostoriji Senj, Knin, Gospi, Udbina i Korenica jaine oko 30.000 ljudi. Okupaciju zemlje i formiranje nove ustake vlasti narod donjolapakog kotara u poetku je doekao s velikom neizvjesnou, ali niko nije raunao s takvim zvjerstvima nad srpskim narodom koja su uslijedila dolaskom nove vlasti. Vjerovalo se u neku zakonitost, red i poredak te smatralo da niko ne moe biti kanjen ako nije kriv. Cak su neki stariji ljudi, koji su zapamtili austrougarski reim, govorili kako e sada biti vie reda i zakona nego u staroj Jugoslaviji. Meutim, im su poela prva hapenja i unitavanja, bez suda i zakona, narod je poeo shvatati ta donosi novi faistiki poredak i ustaka strahovlada. Napad faistike Njemake na Sovjetski Savez doekan je s velikim oduevljenjem i nadama. Vjerovalo se da e moni Sovjetski Savez za nekoliko nedjelja ili mjeseci donijeti pobjedu. Nastalo je veliko razoaranje kada su Nijemci poeli prodirati u sovjetsku zemlju, a pojaao se strah za vlastitu sudbinu. Ustaki masovni zloini u Suvaji, Bubnju i Osredcima brzo su se prouli po itavom kotaru. Stanovnitvo je bilo zaprepaeno. Prve su reakcije bile: bjeati to dublje u umu, uvati ivu glavu i spaavati to se spasti moe. Kod pojedinaca bilo je elje i volje za otporom, ali je veina vjerovala da se nita ne moe uiniti protiv vlasti i sile i da je glavno sauvati ivu glavu. Formiranje nove vlasti i zloini koje su ustae inile predstavljali su ogroman potres u svijesti naroda: sva dosadanja shvatanja o svijetu, drutvu, ljudima, pravdi bila su uzdrmana. Narod je poeo uviati sutinu nove ustake
24 Arhiv VII, kutija 85, f. 9, d 31. 25 Duan Plena, Ustanak u Kninskoj krajini 1941, Zadarska revija 1958, str. 225.
faistike vlasti i shvatati da mu prijeti opasnost potpunog fizikog istrebljenja. Poslije instinktivne reakcije (bjeanje i uvanje golih ivota) pojavile su se misli o otporu. Meutim, stvarnog masovnog otpora ne bi bilo da njemu nije prethodio uporan rad komunista i drugih progresivnih snaga ba u ovom tekom i sloenom vremenu.
Pripreme za oruani ustanak Bilo je nekoliko odluujuih momenata za orijentaciju na oruanu borbu i njen poetak u donjolapakom kotaru. Narod nije bio spreman za oruanu borbu protiv okupatora i ustaa. Zaista, politika svijest je porasla poslije brze propasti stare monarhistike drave i neuvenih zvjerstava ustaa, ali je na opredjeljenje naroda za oruanu borbu bio odluujui rad komunista i ostalih naprednih ljudi. Politiari i predstavnici vlasti bive Jugoslavije su pobjegli, posivizirali se ili su se ukljuili u novu ustaku vlast, pa je narod bio preputen sam sebi. To je olakalo rad komunista i drugih progresivnih snaga u vrijeme najintenzivnijih priprema za oruanu borbu, jer u narodu nije bilo organizovanih snaga koje bi koile pripreme i istovremeno vrile uticaj na zaostaliju svijest stanovnitva. Znaajniji uticaj ovih politiara doi e do izraaja tek poslije poetka ustanka. Partijsko rukovodstvo KPH u Donjem Lapcu. oslabljeno odlaskom veine lanova sa teritorije kotara, ostalo je na etiri lana i tri kandidata. Stalno proganjano od ustake vlasti, bez jasne orijentacije na oruanu borbu, bez veze sa OK KPH za Liku u najvanijim momentima od napada faistike Njemake na S S S R pa do poetka augusta 1941 tako oslabljeno rukovodstvo nije se snalo u najosjetljivijem trenutku. Grupa komunista i simpatizera KP iz Srba, iako malobrojna, uspjeno se uklapa u novu situaciju, povezuje se s najnaprednijim snagama na terenu i poslije povezivanja s partijskom organizacijom u Drvaru, vrsto se orijentie na oruani ustanak. Iako u poetku ne postoji pravilna orijentacija na narodnooslobodilaku borbu i partizansko ratovanje, pripreme za poetak ustanka od toga ne trpe. Negativne pojave doi e do izraaja tek u toku ustanka. Pored ustake vlasti u kotaru su postojala dva centra koji utiu na tok dogaaja: Partijska organizacija, odnosno elija K P J za Donji Lapac i grupa komunista u Srbu. Bivi politiari iz sjeverne Dalmacije, uglavnom, predstavnici reimske grupe, vrili su neznatan uticaj u vrijeme pripreme, ali on dolazi do izraaja u toku ustanka. Partijska organizacija u Donjem Lapcu. koja je trebala vriti uIopu KK KPH za Donji Lapac 26 na elu sa Pejom Zuniem. odrava pojedinane kontakte meu svojim lanovima, razmatra situaciju u srezu stvorenu okupacijom i dolaskom ustaa i dogovara se o svome radu. Osim Peje Zunia od lanova KP ostali su jo Nikola Vidakovi, Stevo Dragievi i Mile Kosanovi, a od kandidata Mirko uki, Ilija iki i Milan Dragievi. Ostali komunisti su prebjegli u Srbiju ili otili u svoje rodne kra/
26
OK KPH za Liku je poslije Prve okrune konferencije KPH za Liku u l.ieto 1940. godine, od postojee partijske elije u Donjem Lapcu, predvidio da formira KK KPH za Donji Lapac. Meutim, partijska elija u Donjem Lapcu nije uspjela do rata da funkcionie kao kotarski komitet, niti su se lanovi ove elije osjeali kao partijsko rukovodstvo kotara.
ieve. Na jednom od tih sastanaka, oko 10. juna 1941. prisustvuje i lan Okrunog komiteta KPH za Liku Nedeljko Zakula, koji je od Okrunog komiteta bio zaduen za vezu s organizacijom KP za Donji Lapac. On prenosi direktive majskog savjetovanja K P J u Zagrebu, na kome je data osnovna orijentacija za raskrinkavanje faistike vlasti u Hrvatskoj u licu NDH i okupatora, kao i na jaanju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata u Hrvatskoj. Posebno je predvieno formiranje vojnih komiteta, prikupljanje oruja i izbor ljudstva za jedinice. Zakula je posebno naglasio da se za poetak oruane akcije eka izriita direktiva Okrunog komiteta KP za Liku, jer bi svaka preuranjena akcija mogla imati nesagledive negativne posljedice. 27 Poslije napada Njemake na S S S R ustae su pojaale progone komunista. Pejo Zuni se u zadnji as spasio od novog hapenja i krio se u Birovai kod Steve Dragievia. Odlazio je i na Kamensko, gdje je bilo vie zbjegova i logora. Vidakovi je ostao u Donjem Lapcu, na staroj dunosti u sudu, i radei bio je dobro obavijeten o najaktualnijim dogaajima i aktivnostima ustaa. Grupa je nabavila jedan radio aparat i instalirala ga u Birovai. Tako se saznalo o dogaajima na istonom frontu i o poetku oruane borbe u Srbiji i Crnoj Gori. Pokuali su uhvatiti vezu i s Gojkom Polovinom, sekretarom KK KPH za Graac, koji se krio kod svojih u Dobroselu. U tome nisu uspjeli. Grupa komunista iz Srba, na ijem elu su bili oko Jovani, Milan Sijan, Duan Mileusni, Danilo Damjanovi-Dani, Vojislav Mileusni i Branko Desnica, ve od poetka juna 1941. bila je vrsto meusobno povezana i neprekidno aktivna. Najuzdignutiji meu njima, kao aktivni uesnici revolucionarnog pokreta u Subotici, odnosno Beogradu, bili su u toku ope politike situacije u svijetu i zemlji. Pogotovo su bih na liniji stavova koje je zauzela K P J , da se nalazimo pred odluujuim dogaajima, u kojima e doi do obrauna izmeu faizma, s jedne strane i socijalizma i ostalog progresivnog svijeta, s druge i da se zato treba spremati na taj konani obraun. Aprilski proglas CK KPJ, 2 8 do koga je grupa dola u maju, potvrivao je tu ocjenu, dopunjavao je konkretnom situacijom u kojoj se nala Jugoslavija poslije okupacije i postavila osnovne zadatke pred narode Jugoslavije, radniku klasu, komuniste, a to su: da ne smiju klonuti duhom u tekoj situaciji okupacije i zvjerstava okupatora i njegovih slugu, da moraju zbiti svoje redove i spremati se za budue odlune borbe pod rukovodstvom Komunistike partije Jugoslavije. Prva mjera koju je grupa komunista preduzela bila je da se formira Revolucionarni odbor, kao politiko rukovodstvo u srbskoj opini i okolini. U Odbor su uli: oko Jovani, Milan Sijan, Duan Mileusni, Milan Tankosi i Petar Trbulin Pean. U Odbor nisu uli Danilo Damjanovi Dani i Branko Desnica, jer bi u njemu preovladavali doseljenici iz Zednika, iako su radili isto to i ostali u Odboru samo to formalno nisu bili njegovi lanovi. Svi lanovi Odbora bili su po ubjeenju komunisti, iako je u njemu bio svega jedan lan Partije oko Jovani i jedan kandidat KP Milan Sijan. Mileusni je bio lan simpatizerske komunistike grupe u Zedniku, a isto tako Damjanovi i
27 Zakula je ostao u kotaru nekoliko dana i krio se u Birovai kod Steve Dragievia. Izgleda da nije uspio uhvatiti vezu sa ostalim lanovima OK KPH za Liku, pa se prebacio kod sestre u Zagreb. Odavde je otiao u Beograd. Povezao se s komunistima Srbije i l. jula 1941. godine, kod formiranja 1. umadijskog odreda, postavljen je za njegovog polit, komesara, na kojoj dunosti je i hrabro poginuo. 28 Aprilski proglas CK K P J dobio je Milan Sijan od nekog simpatizera iz Srba.
Desnica. Tankosi je bio poznati radniki borac i vrlo popularni organizator trajkova u Drvaru, a Trbulin jedan od najnaprednijih omladinaca u Srbu. Odbor je formiran ve prvih dana juna ali se, zbog odlaska na rad u Drvar i bolesti Tankosia, nikad nije sastajao. Ostala etvorica iz Odbora, jednako kao i Damjanovi i Desnica, neprekidno su meusobno kontaktirali, povremeno se sastajali, raspravljali i rjeavali konkretna pitanja. Sredinom juna iz Odbora je iskljuen Milan Tankosi, po sugestiji iz Drvara, 29 a neto kasnije i Petar Trbulin, koji se na svoju ruku sklonio u Dalmaciju. Umjesto njih dvojice u Odbor je prvog jula 1941. ukljuen Vojislav Mileusni, koji je ba tih dana pobjegao s jame za strijeljanje, a inae se i ranije vrsto orijentisao za borbu. Poznavao je dobro ljude u srbskoj opini, bio vien u narodu, i uz to neto malo stariji od ostalih u Odboru, to je takoer imalo svoga znaaja i uticaja na ljude srednjih godina i starije. Revolucionarni odbor je predstavljao osnovno politiko rukovodstvo u Srbu i okolini, jer tada nije bilo partijskog rukovodstva niti potrebnog broja lanova Partije. Njegov osnovni zadatak bio j e : uticati na politiko raspoloenje naroda, razvijati revolucionarnu svijest, organizovati se i pripremati za velike dogaaje koji su se pribliavali. Revolucionarni odbor je predviao da se u svakom selu formiraju odbori seljaka od tri do pet ljudi, koji e predstavljati rukovodstvo sela i imati zadatak da pozitivno utiu na politiko raspoloenje svoga sela, da predvide ljude spremne za borbu, vode rauna o naoruanju i municiji i da imaju u vidu izrazite protivnike i eventualne neprijatelje, saradnike okupatora. lanovi Revolucionarnog odbora obino su kontaktirali s jednim do dva ovjeka u selu. U poetku veza se uspostavljala s izrazitim simpatizerima komunistikog pokreta, koji su se kao takvi afirmisali i s kojima su ve ranije odravane neke veze. Kasnije, od konca juna, ilo se mnogo ire: traila se veza s uticajnim ljudima, uglednim domainima koji su bili spremni za borbu, a istovremeno su poznati u narodu i mogu povesti narod u borbu. Najvre veze uspostavljene su sa selima Gornji Srb, Kunovac, Neteka i Zavlaka. U tim selima, osim Dania Damjanovia i Branka Desnice, najaktivniji su bili Duan Damjanovi i Drago Oegovi. Dobre veze su bile s Kaldrmom. Kupirovim, Osredcima, Suvajom, Donjim Srbom, Dugopoljem i Ajderovcem. lanovi Revolucionarnog odbora kontaktirali su sa Jovom Bursaem, Pajkom i Duanom Copiem, Stevom Desnicom, Ninom Ciganoviem, Danjom Raenoviem i Boom Saiem. Slabiji su kontakti bili s Tikovcem, Dabanicom, Brotnjom. Brezovcem i Zaklopcem, gdje su veze odravane preko Nikice Grubora, Sime Dre i Nikole Dre. U Gornjem Tikovcu bila je grupa radnika (Petar Babi, Boko i Perica Mari i drugi) koja je drala veze s Milanom Tankosiem i on ih je upoznao s pripremama za ustanak. Begluci su potpadali pod Drvar, pa su otuda preko Velikog Cvjetnia, bili u kursu priprema za ustanak, ali su odravali kontakte i s najbliim stanovnicima srbske opine. Najkonkretniji zadaci Revolucionarnog odbora i itave organizacije bili su uvanje ljudi, a zatim uvanje oruja. Kad su poela ustaka klanja, ljudima
29 Milan Tankosi je bio istaknuti radniki borac u Drvaru, pa iako nije bio partijski povezan, na njega je Partija u Drvaru ozbiljno raunala. On je meutim, na svoju ruku, otiao iz Drvara u Beograd povezao se sa zemljoradnikom strankom Branka Cubrilovia. to je ocijenjeno kao izvlaenje iz borbe. Zbog toga je sugerirano da se ne ukljuuje u Revolucionarni odbor. Meutim, ocjena je bila prestroga i nepravedna, jer se Tankosi od prvih dana ukljuio u pripreme i uestvovao u oruanoj borbi, postao hrabar i poznat vojni rukovodilac.
je savjetovano da ne odlaze na sajmove ili druge skupove, da se sklanjanju u oblinje ume i da organizuju logore. Kasnije je trebalo prikupiti podatke 0 broju boraca i o raspoloivom naoruanju. Desilo se da je jedan broj ljudi ve u aprilu i maju predao oruje andarima i ustaama. Intenzivnim radom Revolucionarnog odbora predaja naoruanja je potpuno prestala, odnosno svedena na usamljene sluajeve. Valja rei da je i Revolucionarni odbor u poetku imao iluzija o novoj vlasti. 1 on je kao i veina naroda raunao s nekom legalnou novog reima. Zbog toga je dolo i do hapenja nekih lanova Revolucionarnog odbora i nekih aktivista. Kad su poela prva hapenja i strijeljanja, sve iluzije su otpale. Prvi zadatak Revolucionarnog odbora bio je da se povee sa susjednim krajevima Like i Bosne. Milan Sijan je poznavao neke obalske radnike u Kulen Vakufu, pa se negdje u prvoj polovini juna tamo prebacio. Naao je i neke svoje drugove iz Beograda, obalske radnike (Dafera Demirovia), ali oni nisu imali partijske veze. Uputili su ga na Iliju Doena, beogradskog studenta iz Bosanskog Petrovca. Kasnije se Sijan povezao s Biom Kesiem iz Graba u srezu graakom koji je bio kandidat K P J , ali ni on nije imao partijsku vezu. Dvanaestog juna 1941. godine Revolucionarni odbor je uspostavio partijsku vezu s Drvarom. Veza je uspostavljena preko Pere Morae, zagrebakog studenta, koji je tada boravio u okolini Drvara. 30 Pero Moraa je Revolucionarnom odboru prenio jasniju orijentaciju o oruanoj borbi. Karakteristian je ovaj zakljuak iz ocjene svjetske situacije koji je Moraa prenio: Na posljednjem sastanku Kominterne Dimitrov je rekao: Ne nalazimo se pred svjetskom revolucijom, ve dobrano stupamo u revoluciju. Treba se hitno spremati za oruanu borbu. Od ovog momenta, a on se skoro poklapa s napadom Njemake na S S S R i poetkom masovnih hapenja i strijeljanja, Revolucionarni odbor je vrsto orijentisan na pripreme za oruanu borbu. Do toga vremena vladalo je ak kod nekih drugova raspoloenje da se ide u Beograd, ne da bi se izbjegla hapenja (jer ova do tada nisu ni poela) ve da bi se bilo u centru dogaaja. Pretpostavljalo se da e veliki dogaaji, kao u oktobarskoj revoluciji, obuhvatiti prije svega glavne gradove, da e se tamo voditi odluna borba, pa kako da komunisti ostanu po strani od takvih dogaaja. Od ovog momenta bilo je jasno da treba ostati tu, sa svojim narodom i energino se spremati za taj posljednji odluujui boj. Poetkom jula uhvaena je veza s oruanom grupom iz sreza graakog, na ijem su elu bili Glio Cuk i Ilija Radakovi. Grupa je bila u poetku vrlo mala, ali je pred ustanak narasla na desetak ljudi. Ova grupa imala je veze sa Zrmanjom, ali ne i s KK za Graac. Preko odbora seljaka, i neposredno, narodu su objanjavani uzroci propasti bive Jugoslavije, karakter faizma i njegovu povezanost s ustakim zloincima i ciljevima faizma da uniti sve poteno i progresivno. Otuda, ako elimo
30 Pero Moraa Je doao prvi puta poetkom juna u Srb. Do rata je ivio u Zedniku, pa kako nije znao nita o svojoj porodici, jer je bio u Zagrebu na studijama, uo je da su u Srb doli neki Zedniani i elio je od njih neto saznati o svojima. Povezao se sa Bokom Jovaniem, rekao mu da je u Zagrebu postao lan K P J (u Zedniku je primljen u SKOJ) i da je u Drvaru vidio neke drugove za koje pretpostavlja da su lanovi K P J , ali da jo nije uhvatio partijsku vezu. Dana 12. juna Moraa je ponovo doao u Suvaju kod Doke Jovanla, ali je sada imao partijsku vezu. Ta veza je bio Ljubo Babi, povjerenik Oblasnog komiteta K P J za Banju Luku. Moraa je obavijestio Babia o svojoj vezi sa Srbljanima.
da preivimo, moramo se organizovati i pod rukovodstvom K P J , a osloncem na S S S R i druge progresivne snage, spremati se za borbu za slobodu i sretniju budunost. Inae, u narodu su kolale najrazliitije glasine, od onih najcrnjih do onih koje su predstavljale elje i nadanja. Tako se u toku aprilskog rata govorilo kako u Bosni general Brko 3 1 prua otpor i junaki se bori. Kasnije su strah i ustaki zloini jo vie uveliavali slobodarske prie o borbama. Kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, govorilo se o ruskim padobrancima i slino. Uskoro je Revolucionarni odbor uvidio da nisu dovoljna samo usmena obavjetenja, pa je poeo izdavati pismene Vijesti. Na ideju o Vijestima dolo se 4. jula 1941. godine poslije sluanja Staljinovog govora od 3. jula 1941. godine, preko radija, 32 u umi Uilica vie Tikovca. Odbor je organizovao sluanje vijesti, zatim su te vijesti prepisivane rukom i date po selima. Kako vijesti sa fronta nisu bile dobre, to je Odbor o njima davao i svoje komentare. Na primjer, Nijemci su prodirali u Rusiju: to je u vijestima reeno, ah je odmah prokomentarisano da je i Napoleon takoer prodro do Moskve, pa je tu uniten, da je to stara oprobana ruska taktika, kako bi se Nijemce to dalje odvuklo u svoju zemlju i tamo ih lake unitili; napokon tako je bilo i za vrijeme oktobarske revolucije sa intervencionistima i slino. Napisano je etiri do pet Vijesti. U poetku su Vijesti pisane rukom, a kasnije pisaom mainom. Uskoro je nabavljen jedan apirograf iz Opine u Srbu, ali on nije korien, ve je kasnije predat Drvaranima. U situaciji kada se svaki glas sluao i prepriavao s neminovnim dodavanjem elja i nadanja, ali i straha i panike i kada su oi naroda bile uprte u ruski front, Vijesti su imale veliki znaaj. Ove vijesti brzo su se irile i prepriavale, tako da su neke od Vijesti doprle do najudaljenijih sela kotara Donji Lapac. Blagodarei ovakvom radu Revolucionarnog odbora, raspoloenje u narodu poelo se postepeno mijenjati. Od straha i bjeanja, da se sauva iva glava, apatinosti i besperspektivnosti, javlja se elja za otporom. Postepeno raste vjera u uspjeh borbe, a poveava se povjerenje u Komunistiku partiju koja rukovodi tom borbom. Revolucionarni odbor je bio vrlo aktivan. Svi su lanovi bili u neprekidnim kontaktima s narodom po logorima. Prevaljivali su dnevno dvadeset i vie kilometara da bi se sastali ili izvrili neki konkretni zadatak. Odrana su dva sastanka Revoluconarnog odbora. Prvi izmeu 13. i 25. juna 1941.33 godine na kome su svi lanovi odbora, kao i Damjanovi i Desnica, obavijeteni o uspostavljanju partijske veze s Drvarom, data je ocjena svjetske i nae situacije i postavljeni osnovni zadaci. Reeno je da se nalazimo u revolucionarnoj situaciji, za koju se moramo pripremiti, u njoj izvriti svoj dio zadataka, i pripremiti narod za predstojeu oruanu borbu. Na drugom sastanku Revolucionarnog odbora u novom sastavu (ukljuen je i Vojislav Mileusni), u Bogutovcu, kod Osredaka, 1. jula 1941. godine, anali31 Naziv za komandanta Jadranske divizije Kukaviia ili za komandanta 54. puka Veljkovia. 32 Radio-aparat su oduzeli Boko 1 Perica Mari i Petar Babi iz Tikovca uiteljici koja ga je trebala predati andarima u Srb, instalirali ga u umi Uilica. Kasnije je taj aparat prebaen u Zavlaku. 33 Izmeu 13. i 25. juna odrano je vie sastanaka sa 23 uesnika, pa i na spomenute datume.
zirana je i najnovija situacija u kojoj su bila dominantna pitanja: napad Njemake na SSSR, ustaki zloini, raspoloenje naroda, stanje priprema za oruani ustanak i naredni zadaci. Napad Njemake na S S S R ocijenjen je kao vrlo povoljna okolnost od odluujueg znaaja za nau situaciju. Pretpostavljalo se da e brzo doi do sloma faistike Njemake u kome e njemaki narod odigrati najznaajniju ulogu. Na zadatak bit e da se obraunamo s ustaama, drugim domaim neprijateljima i slabijim snagama okupatora. Zato trebamo pouriti s konkretnim pripremama svih progresivnih snaga za borbu. Ocijenjeno je da ustae ele likvidirati vienije ljude (toga dana je dolo do masovnog pokolja u Suvaji, o emu Odbor jo nije znao) i obezglaviti narod, pa je na glavni zadatak sauvati ljude. U vezi s naoruanjem Odbor je ocijenio da o tome nema pravi uvid (dogaalo se da su neki, prije toga, predavali ak i pukomitraljeze) i da to prije treba utvrditi sa ime raspolaemo te sprijeiti svaku predaju naoruanja. Prilo se izradi popisa po selima svih ljudi spremnih za borbu, kao i popise puaka i municije s kojom raspolau. U pogledu veza sa ostalim krajevima ocijenjeno je da jedina partijska veza s Drvarom nije dovoljna i da bi trebalo uspostaviti odgovarajue veze s likim partijskim organizacijama. Raspravljano je o situaciji u pojedinim selima. Iako je bilo razlike meu pojedinim selima, svuda je vladalo raspoloenje za oruanu borbu. Odbor nije bio zadovoljan s poznavanjem situacije u Tikovcu i junim selima kotara, te Brotnji, Zaklopcu i Brezovcu, pa je odlueno da Vojo Mileusni stupi u vezu sa svojim poznanicima u Tikovcu, a oko Jovani sa sjevernim selima. Uvee, poslije sastanka Odbora, neko je javio da se vidi veliki dim i plamen iz pravca Suvaje. lanovi Odbora posmatrali su taj poar s Bogutovca ne znajui da su ustae toga dana izvrile masovni masakr u Donjoj Suvaji. Drugog jula lanovi Odbora su se razili po terenu da bi prenijeli dogovorene zakljuke i stavove i saznali o dogaajima u Suvaji. etvrtog jula veina lanova Odbora sastala se ponovo u Zavlaki da bi uvee, u umi Uilica vie Tikovca, sluala radio-Moskvu i poznati Staljinov govor od 3. jula 1941. godine. Sadraj Staljinovog govora predstavljao je ne malo razoarenje. Iznenadila nas je ocjena situacije, koja je, po Staljinu, bila teka, a nije bilo ni govora o nekoj svjetskoj revoluciji. Zadaci koji su postavljani narodima porobljene Evrope bili su sabotae, diverzije i drugo. Nije bilo ni rijei o openarodnom ustanku, a mi smo se, upravo, na to pripremali. Odmah poslije Staljinovog govora (4. jula) napisane su prve Vijesti u kojima je oko Jovani prokomentarisao Staljinov govor. Rekao je da je situacija ozbiljna, ali da e uskoro Crvena armija preuzeti inicijativu. Jasno su izneseni i zadaci koje je Staljin postavio: suprotstavljati se okupatoru na razne naine sabotaama, diverzijama, neodlasku na rad u Njemaku i drugo te na taj nain pomoi narodima Sovjetskog Saveza koji za sada vode borbu i za nau stvar. Tih dana odlueno je da se uspostavi sjedite Odbora u umi iznad sela Zavlake. Dotadanja iskustva su govorila da se mora imati jedan centar, gdje e stizati obavjetenja iz svih mjesta, jer su lanovi Odbora bili stalno na terenu i neprekidno su mijenjali svoje mjesto boravka. Zavlaka je izabrana iz vie razloga. Bilo je to malo zabaeno seoce, daleko od komunikacija izmeu Uilice, Bogutovca i Potaka, ali slono listom opredijeljeno za oruanu borbu.
Odatle je bilo lako odravati veze s Drvarom, jedinom naem partijskom vezom. Odavde je bilo lake uspostaviti vezu i s junom Likom. Od 59. jula improvizovan je logor iznad Zavlake. Tu je bio instaliran radio-aparat i napravljen leaj od prua. Tu su napisane jo dvije-tri Vijesti vrlo znaajne za podizanje morala i irenje borbenog raspoloenja. Ba zbog toga znaenja poduzete su mjere da Vijesti budu kucane mainom i umnoene na apirografu. oko Jovani je preko Mire Buji (kasnije Moraa) nabavio pisau mainu od andara Lajia iz Neteke, a Dani Damjanovi apirograf iz srbske opine. Preko radija smo sluali Moskvu, London i jo neke stanice, kao i ustaku stanicu u Zagrebu. Iz svih tih vijesti razabiralo se da se situacija na istonom frontu razvija nepovoljno i da Crvena armija odstupa, a nismo ni znali da je u Srbiji i Crnoj Gori ve poela oruana borba. Ovaj period rada Revolucionarnog odbora bio je najintenzivniji. Povezana su sela srbske opine, drana je veza s grupom Cuk Radakovi iz graakog sreza i uhvaena veza sa Velikom Popinom. Meutim, mjesec dana nismo imali veze s Drvarom. Zato su lanovi Odbora oko Jovani i Duan Mileusni krenuli 19. jula za Drvar. Uvee su stigli u Bastase i saznali da se Milutin Moraa 34 nalazi u Gruborskom Naslonu kod svojih ujaka. Nali su ga tamo poslije dosta izraenog nepovjerenja kod seljaka. Dvadesetog jula odran je u umi kod Kamenice sastanak Sreskog komiteta K P J za Bosansko Grahovo. Na sastanku su bili Ljubo Babi, povjerenik Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu, Milkan Bauk, Vaso Triki, Nikola Kotle, Milan Bursa, Duko Bursa, sekretar S K O J - a Kamenice, Milutin Moraa te oko Jovani i Duan Mileusni. Sastanak je otvorio Milkan Bauk. Naglasio je da sastanku prisustvuju dvojica komunista iz Srba i dao rije Babiu. Ljubo Babi je poeo svoje izlaganje ocjenom situacije u svijetu. Rekao je da napredovanje Nijemaca u Sovjetskom Savezu predstavlja samo vjetu sovjetsku taktiku i da nije daleko dan kada e Crvena armija prei u ofanzivu i uz pomo porobljenih naroda Evrope meu kojima i njemakog naroda unititi faizam. Raspadom faizma past e glavni oslonac kapitalizma, pa se stvaraju uslovi za uspostavljanje socijalizma u svim zemljama Evrope. Sto se tie situacije u Jugoslaviji, Babi je rekao da se narod nalazi u neposrednim pripremama za obraun sa okupatorima i njegovim slugama ustaama i drugima. Zadatak je komunista da pripreme oruane odrede (a to su gerilski odredi), koji e kad doe as, stupiti u borbu, istjerati okupatora i uspostaviti socijalistiki poredak. Mi komunisti moramo pripremiti narod za taj odluni boj. Politiki komesari imaju posebno vanu ulogu da objasne narodu cilj borbe i pripreme ga da u toj borbi uestvuje kako u gerilskim odredima, tako i na druge naine. Komunisti u predstojeoj borbi imaju najznaajnije zadatke. Oni moraju ii na elu gerilskih odreda i pokazati primjerom kako se bori za slobodu i socijalizam. Nai najkonkretniji zadaci u ovom trenutku su: formirati i naoruati gerilske odrede i postaviti na njihovo elo sposobne komandire i politike komesare. Poetak oruanog ustanka uslijedie kad se ocijeni da je najpovoljniji mo34 Milutin Moraa, lan K P J od 1936. ivio je do rata u Zedniku 1 bio lan iste partijske elije kao i oko Jovani. Koncem juna boravio je u okolini Srba, ali nije uspio uspostaviti kontakte sa tamonjim komunistima, jer je bio Iznenaen od ustaa u selu Neteei, odakle je pobjegao za Drvar. 8 DONJI LAPAC
113
menat. Nije reeno kad e biti taj momenat, ali se moglo pretpostaviti da e to biti kad uslijedi ofanziva Crvene armije i kad se kod nas izvre sve pripreme. Do toga nije daleko, najdalje mjesec-dva dana. Kao to se vidi Babi nije dao orijentaciju na partizanski nain borbe, ve na opi oruani ustanak, znai opu revoluciju u kojoj e svako oistiti svoj kraj i to jednovremeno u itavoj zemlji. Nakon Ljube Babia govorili su ostali uesnici. Svaki je referisao o stanju u svome kraju: koliko ima boraca spremnih za borbu, kako stoji sa naoruanjem, zapaanja o neprijatelju. Opte je miljenje bilo da je narod svuda spreman za borbu. oko Jovani i Duan Mileusni nisu na sastanku referisali, ve su samo sluali ostale. Kad je sastanak zavren, informisali su Ljubu Babia i Milutina Morau da nemaju partijske veze sa likom partijskom organizacijom i o toku dosadanjih priprema. Obavijestili su ih da je i kod njih narod spreman za borbu i da imaju Revolucionarni odbor koji rukovodi pripremama. Dogovoreno je da veze i dalje odravamo, da se meusobno informiemo i da jednovremeno otponemo s ustankom. Dana 21. jula Jovani i Mileusni su se vratili u Zavlaku, gdje se nalazio Vojislav Mileusni. Dogovoreno je da se formira deset odreda: prvi Kunovac s Kupirovom, drugi Podurljaj s Podkrajem i Nadurljajem, trei Neteka s Donjim Srbom, etvrti Gornja i Donja Suvaja, peti Brotnja sa Zaklopcem, esti Osredci, sedmi Zavlaka i Kaldrma sa Dugopoljem, osmi Tikovac, deveti Otri i Popina i deseti Zrmanja. Tamo gdje su postojali podesni ljudi i koje su lanovi Odbora poznavali, Odbor je odredio samo komandante i komesare gerilskih odreda. U ostalim je ostavljeno da ih borci sami izaberu. Za komesara drugog odreda predvien je Branko Desnica, za komandanta prvog odreda Dani Damjanovi, za komesara treeg odreda Drago Oegovi, za komandanta devetog odreda Glio Cuk, a za komesara Ilija Radakovi. Ovim nisu bile izvrene sve pripreme za poetak oruanog ustanka. Trebalo je formirati sve odrede, postaviti komandante i komesare, popisati naoruanje i postaviti konkretne zadatke. Meutim, dogaaji su nas preduhitrili pa pripreme nismo izvrili do kraja. Ocjenjujui pripreme Revolucionarnog odbora, moglo bi se zakljuiti da je sasvim umjesna i pravilna bila odluka da se, u nedostatku partijske organizacije, formira Revolucionarni odbor kao politiko rukovodstvo. Odbor se mogao proiriti jo s nekim od poznatijih i za borbu spremnijih ljudi, ali to ne bi imalo veeg znaaja. Glavno je da je postojalo jedno vrsto jezgro koje je znalo to hoe i aktivno se angaovalo da se to sprovede u ivot. Revolucionarni odbor je, poslije veze sa partijskom organizacijom u Drvaru, imao orijentaciju na oruani ustanak, ali ne na partizanski nain ratovanja. Otuda je poetak ustanka, iako s dosta elemenata stihijnosti, bio organizovan i dosta uspjeno izveden, ali bilo je negativnih reperkusija, pogotovo u daljem toku oruanih akcija. Neobino znaajno bilo je da se Odbor orijentisao na rad s narodom usmenim kontaktima i -Vijestima-. Ve na poetku vidjelo se od kakvog je velikog znaaja bio i naoko sitni propagandni, sindikalni, kulturni i drugi rad u predratnom periodu. Svaki onaj koji je na bilo koji nain u tome radu uestvovao, odmah se opredjeljivao za aktivnog saradnika u novim dogaajima.
Zaista, u poetku je Odbor imao iluzija o karakteru ustake vlasti, pa nisu ni preduzete sve mjere za spaavanje naroda i pojedinaca. Nije se znalo za sve naoruanje, a dolo je i do predaje dijela oruja. Kasnije je uloga Odbora olakana, jer se narod sam sklanjao od ustakog klanja i sam ocijenio da e mu oruje u ovim nemirnim vremenima trebati i zato ga je brino uvao. Jedna od slabosti Odbora bila je to nije ocijenio opasnost od bivih reakcionarnih politiara, naroito onih koji su se sklonili u Dalmaciju u talijanskoj okupacionoj zoni. Oni se u pripremama nisu pojavljivali, ali su odmah prvih dana ustanka stupili na scenu i energino se zalagali za dolazak talijanskog okupatora, u emu su, kao to e se vidjeti, imali dosta uspjeha. Kako pripreme nisu izvrene do kraja, to su negdje na rukovodea mjesta doli ljudi koji nisu bili dovoljno vrsti na liniji Revolucionarnog odbora. Oni su bili ili su potpali pod uticaj velikosrpskih politiara. Dana 24. jula Revoluconarni odbor je uspostavio vezu s Gojkom Polovinom, sekretarom Kotarskog komiteta KPH za Graac, koji se krio u okolini svoga sela Dobrosela. oko Jovani i Duan Mileusni sastali su se s Polovinom u planini Kozjai, i, poto ih je ovaj obavijestio da je lan Komunistike partije i sekretar KK KPH za Graac, informisali su ga o pripremama za ustanak i svojim vezama s Drvarom. Polovina je iznio da nema veze s viim forumom, a ni sa svojom organizacijom u Graacu. Polovina je bio iznenaen irinom priprema i svim ta je uraeno. Sutradan su sva trojica krenula prema sjeditu Revolucionarnog odbora u Zavlai. Usput su se zadrali kod Milana Sijana. Odatle je Polovina poslao Milana Sijana za Graac, da pozove lanove Kotarskog komiteta iz Graaca: Nikolu Krajnovia, Duana ili Milana Muniabu. oko Jovani je 26, VII po podne krenuo prema Zavlai, jer je neko obavijestio da je tamo stigao kurir sa vanim obavjetenjima. Jovani se zadrao u Kunovcu, odakle se ula jaka puana i mitraljeska vatra od Drvara. 35 Ocijenio je da su Drvarani poeli borbu i da ne bi gubio vrijeme odlaskom u Za vlaku vratio se u Nadurljaj. oko Jovani se vratio u Nadurljaj gdje je kasno uvee 26. jula odran sastanak Revolucionarnog odbora u sastavu: oko Jovani, Milan Sijan i Duan Mileusni. Sastanku je prisustvovao i Gojko Polovina. Glavno pitanje bilo je da li otpoeti oruanu borbu ili ne. Jednoglasno miljenje je bilo da i mi moramo odmah otpoeti borbu kako je to dogovoreno na sastanku u Kamenici, 20. jula 1941. godine. Odbor je ocijenio da je glavni zadatak sprijeiti dolazak neprijateljskih pojaanja prema Srbu i Drvaru pa da na tom zadatku angauje svoje osnovne snage. Iako Odbor nije obavijeten o odlasku pomonog ustakog odreda iz Srba, nije smatrao da e zauzimanje Srba predstavljati tei zadatak. Odatle je u planu bilo predvieno: da trei odred Neteka, Donji Srb i Ajderovac napadne i zauzme Srb. Zaduen je Milan Sijan da im prenese zadatak. Pored toga Sijan je trebao da razgovara sa Pajicom Omikusom, koji se vratio iz sjeverne Dalmacije i privoli ga da i ovaj uestvuje u akciji.
35 26. jula 1941. godine po podne grupa ustanika iz Crvljivice, kod Drvara, napala je na svoju ruku, bez znanja taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo 1 okolinu, bojnika Ferdinanda Konrada i teko ga ranila. Stab gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu odluio je da sutradan napadne Drvar, da bi preduhitrio ustaku odmazdu. Razaslao je kurire, uvee 26. jula, svojim odredima i Revolucionarnom odredu u Srbu s usmenim obavjetenjem o sutranjem napadu na Drvar. Pismeno nareenje e uslijediti kasnije.
Drugo, dva gerilska odreda, Kaldrma, Zavlaka i Tikovac, sa ustanicima iz Dugopolja, Drenovca i drugih da prekinu veze Knin Drvar i ne dozvole neprijatelju prodor tim pravcem prema Drvaru. Ovaj zadatak je povjeren Vojislavu Mileusniu, a njega e o tome obavijestiti Duan Mileusni. Tree, tri gerilska odreda, Kunovac, Podurljaj i Osredci treba da zaposjednu Srbski klanac i ne dozvole prodor neprijatelju s tog pravca prema Srbu. Sva tri odreda su stavljena pod komandu Dania Damjanovia i Branka Desnice. Zadatak e im prenijeti Milan Sijan i sa njime se nalaziti na tom poloaju. etvrto, dva gerilska odreda, Suvaja i Brotnja, s ustanicima iz Zaklopca i Brezovca, prekinuti veze Lapac Srb i na Dabinoj strani sprijeiti svaki prodor neprijatelja s ovoga pravca prema Srbu. oko Jovani je zaduen da ovo nareenje prenese odredima. Peto, dva odreda, Otri i Zrmanja, trebali su prekinuti veze Knin Graac, na prostoru od Zrmanje do Malovana, sjesti na tu komunikaciju, razruiti je i ne dozvoliti neprijatelju da iz Graaca i Knina prodre prema Srbu. Ovaj zadatak im je trebao prenijeti Vojislav Mileusni. U Revolucionarnom odboru je u vrijeme donoenja ove odluke vladala krajnje ozbiljna atmosfera i potpuna vjera u uspjeh sutranje akcije. Kontakti Talijana i proetnikih elemenata uoi ustanka Iz lapakog kotara prebjeglo je u sjevernu Dalmaciju stotinjak stanovnika. Bjeali su od ustakih zloina. Najvei dio je izbjegao u julu. Smjestili su se u Kistanje i okolini. Velikosrpski orijentisani politiari Stevo Raenovi, Jovo Kea, Milo Torbica, Pajica Omikus, Iso Luki 36 i drugi izbjegli su jo ranije, odmah iza Rimskih ugovora, koncem maja. Najistaknutiji meu njima bio je Stevo Raenovi, bivi narodni poslanik na listi JRZ. Jo i ranije imao je kontakte s Nikom Novakoviem Longom, bivim ministrom u Stojadinovievoj vladi i po njegovim direktivama, naroito 1938. i 1939. godine, radio je na okupljanju Srba na velikosrpskom konceptu. S Novakoviem Longom i u novoj situaciji on brzo nalazi zajedniki jezik. Raenovi je predstavljao jednog od vanijih saradnika Novakovia Longe i trebao je da okupi srpski ivalj svih likih srezova na liniji saradnje s talijanskim okupatorom. Ustaki zloini na istrebljenju srpskog naroda, naroito oni u julu 1941. bili su kao porueni za realizaciju politike Novakovia Longe, Raenovia i drugih. Sada je zahtjev pozvati Talijane da zatite Srbe od istrebljenja imao, po njihovome, puno opravdanje. Druga grupa etniki orijentisanih pripadnika nalazila se u Donjem Lapcu. Meu njima nije bilo neke politiki istaknute linosti. Najpoznatiji su bili Aleksandar Kotljarov, kotarski naelnik, Nikolica Kosanovi, bivi predsjednik lapake opine i Milan Starevi, bivi vazduhoplovni narednik. Posebno mjesto zauzimao je Boko Raeta, aktivni artiljerijski major bive jugoslavenske vojske. On je bio politiki najuzdignutiji i vrsto opredijeljen za politiku bive jugoslavenske vlade. Ali on je imao posebnu taktiku, a tu taktiku zastupala
36 Prva trojica su bili pristalice vlaajue J R Z dok su Pajica Omikus i Iso Luki pripadali opozicionoj, SDS partiji.
je jugoslavenska vlada u izgnanstvu. Sutina te taktike bila j e : glavno je sauvati ivu glavu, a pitanje budunosti rjeavat e se za zelenim stolom poslije pobjede saveznika. Kralj i jugoslavenska vlada u inostranstvu bit e nai predstavnici koji e diktirati budue ureenje Jugoslavije. Osim lapake grupe i u drugim selima kotara bilo je etniki orijentisanih pojedinaca kao to su: Lazica Ljubojevi, trgovaki putnik iz Nebljusa, Luka Stikovac, andarmerijski narednik iz Dobrosela, Sava Opai Sako, seljak iz Dnopolja i neki drugi. Talijanski okupator nije bio zadovoljan s novom tvorevinom, NDH. U 'oj tvorevini on je vidio prije svega interese Njemake. Ta tvorevina je stajala na putu njegovih imperijalistikih aspiracija. Talijanski faisti drali su i organizovali Pavelia i ustae da bi vjerno izvravali njihove naloge. Sada su, meutim, trebali s njime da razgovaraju kao ravnopravnim partnerima. Dolo je ak i dotle da im Paveli i ustae oduzimaju dio mora i obale na koje su Talijani potpuno raunali. Zbog toga su predstavnici talijanske vlasti najprije dali mig, a zatim neposredno organizovali i finansirali inicijativu srpskih politiara, na elu sa Nikolom Novakoviem Longom, za stvaranje neke srpske autonomne oblasti pod talijanskom upravom. Tako je 23. jula 1941. godine dolo u Benkovcu do sastanka vienijih srpskih politiara: Momila ujia, Steve Raenovia, Pajice Omikusa, Vlade Novakovia, Ilije Zeevia, s jedne strane i predstavnika talijanskog prefekta u Zadru, s druge strane. O tome izvjetava prefekte u Zadru porunik Emilio Creoli 2. VIII 1941. godine: Odran je sastanak prema vaim instrukcijama uglednih linosti srpskih emigranata, ranije zapaenih politikih figura. Sastanak je odran u duhu prijateljstva prema kraljevskoj oruanoj sili i talijanskoj zastavi. Oni su u potpunosti prihvatili nau sugestiju i vratie se u svoje krajeve, gdje e raditi onako kako ste vi, ekselencijo, zahtijevali, tj. radei da se kninski i graaki kotar sjedine pod kraljevinom Italijom. Oni su sami isticali da je naa i njihova politika zajednika, jer nam prijeti ubistvena opasnost od komunistikih bandi. Mi smo im obeali financijsku i materijalnu pomo, svotu koju ete vi odrediti. U prilogu vam aljem letak da ga vi korigirate i povratite pukovniku Cipriju, koji e ga dostaviti gospodinu Omikusu. 87 Raenovi i Omikus su se odmah i bez rezerve ukljuili u akciju. Raenovi je iz sjeverne Dalmacije imao dobru vezu sa svojim matinim kotarom, pa je bio dobro obavijeten o svemu to se tamo dogaa. Podatke je dobivao od izbjeglica koje su neprekidno pristizale. Slao je i svoje ljude u kotar da ga obavjetavaju o situaciji i prenose njegove direktive. Sredinom jula i Pajica i Omikus se nalazio u okolini Srba. Krio se u Podastrani i Dabanici. To isto je radio i Iso Luki. Tako su Raenovi i ostali bili dobro obavijeteni i o pripremama za oruani ustanak. Zbog toga se dan-dva uoi ustanka u Srb prebacuju Pajica Omikus i Milo Torbica, sa svojim sinom Milanom s namjerom da se ukljue u ustanike jedinice, preuzmu u njima rukovodee pozicije i kasnije usmjere tokove borbe u pravcu koji odgovara njihovoj politici. O itavoj ovoj akciji Revolucionarni odbor nije imao nikakvih obavjetenja.
37 Drago Gizl, Dalmacija 1941, str. 217.
Poetak oruanog ustanka i osloboenje kotara Dvadeset sedmog jula 1941. godine dan je bio sunan i topao. Uurbano su vrene posljednje pripreme. U sjeditu Revolucionarnog odbora u Zavlai palazio se Vojislav Mileusni, a u toku dana stigli su i Duan Mileusni i Gojko Polovina. Vojo Mileusni sastavio je neku vrstu proglasa u kome je pozvao narod na ustanak. Proglas je pisan mainom i sadravao je poziv itavom narodu na ustanak s objanjenjem da je to jedini spas od unitenja i da ustanak ima perspektivu, jer je na naoj strani veliki Sovjetski Savez i njegova mona Crvena armija. 88 Ostali lanovi Odbora radili su svako na svojiim zadacima: oko Jovani je oko 8 sati u Gornjoj Suvaji postavljao zadatke grupi ustanika Suvajskog odreda, Milan Sijan je s Daniem Damjanoviem oko 10 asova vodio razgovor s Pajicom Omikusom da ga privole na uee u napadu na Srb. Omikus je odbio pod izgovorom da jo nije vrijeme i da e se on posavjetovati sa svojima. Prva akcija u kotaru bila je ruenje mosta na Joevici kod Donje Suvaje i kidanje TT veza u tome rejonu. Akciju su izveli oko 8 asova ustanici iz Zaluja, zaselka Donje Suvaje. 89 Neto ranije, oko 7 asova, bosanski su ustanici iz Cvjetnia i Begluka razoruali i pobili strau kod magazina eljeznike opreme na Krki (Lain most). Oko 9 asova na Dabinoj strani, izmeu Doljana i Brotnje, 4 ustanika iz Bosne prekinuli ruenjem tri stuba TT veze. Prva borba poinje oko 11,30 kod Neteke. Na potanski autobus koji se kretao iz Srba za Donji Lapac, a u kome se pored predsjednika srbske opine, vozilo nekoliko andara i ustaa, napalo je dvadesetak ustanika, gerilskog odreda Neteka od kojih su samo dvojica bili naoruani s pukama, a ostali sa sjekirama, vilama i onim to im se nalo pri ruci. Pet do est andara i ustaa pod borbom su se povlaili prema Suvaji. Uspjeli su se ukrcati u autobus, popraviti most na Joevici i pobjei za Donji Lapac. Napad na Srb poeo je neto poslije 13 asova. Izvodili su ga ustanici bosanskih sela Begluka, Bosanskih Osredaka i Krkog Brda i gerilski odred Neteke s ustanicima iz Srba (iz logora u Bogutovcu). Jaina svih snaga bila je 150200 ustanika. Ustaka vlast, andari i ustae, svega 45 ljudi, razbjeali su se kud koji. andari su se povukli na Subotino brdo, odakle su pobjegli prema Ajderovcu i Netei i poslije u pravcu Borievca. Dvojica andara - su se sklonili kod nekih poznanika u Neteci. Kasnije su kradom prebaeni na neosloboeni teritorij. Nadlugar Mauran i Jozo Brai, trgovaki pomonik kod Ilije Vojvodia (Ilijin urjak) pobjegli su takoer u Neteku. Sutradan 28. jula gonio ih je stari ura Vojvodi iz Neteke da osveti sina koga su ustae ranije ubile. Sa urem je bio i Aim Vojvodi. Mauran je ubio ura i Aima, ali je ubrzo, zajedno s Josom Braiem, likvidiran od pristiglih ustanika.
38 Poziv Privremenog glavnog taba gerilskih odreda za Liku, bez datuma, Zbornik, V. knj. I. Str. 29. 30. i 31, koji se negdje navodi kao dokumenat koji je pisao Vojislav Mileusni 27. 7. 1941. godine ne odgovara istini. To se vidi po sadraju ovog dokumenta kao i po nazivu taba Privremeni glavni tab za Liku a to je ideja Marka Orekovia, Prema tome dokumenat u Zborniku je pisan poslije 7. augusta, vjerojatno oko 15. augusta 1941. godine. Zabunu o tome unio je, vjerovatno, Izvjetaj zapovjednitva 2. pukovnije NDH od 9. 9. 1941. Vidi: Zbornik NOR-a, tom V, knj. 1, str. 396. 39 Akciju su izveli uro Puaa, Milan Dubaji, i Marko Piplica.
Oko 14,30 asova Srb je osloboen. Bilo je to prvo osloboeno opinsko mjesto u Hrvatskoj. U mjestu je nastalo veselje i pucnjava. Kad su cijelo mjesto zauzeli, vozili su se u kolima kroz mjesto i pjevali u znak veselja i pucali su, kae se u izvjetaju Tome Crnkovia, biveg ustakog andarma u Srbu. 40 Kaldrmsko-zavlaki odred, jaine 40 ljudi, naoruan s jednim pukomitraljezom, 16 vojnikih i 20 lovakih puaka, pod komandom Jove Bursaa i Vlade Zoria 41 , dobio je od lana Revolucionarnog odbora Voje Mileusnia zadatak da zaposjedne Sipadovu eljezniku prugu i ne dozvoli neprijatelju prodor pravcem Knin Drvar. Prije podne, 27. jula, odred se iz Batinjolovog magazina u Kaldrmi snabdio eksplozivom i krenuo du eljeznike pruge Kaldrma Tikovac. Komandant 15. pjeadijskog domobranskog puka iz Knina, puk. ordai na vijest o ustanku u Drvaru, poslao je jednu domobransku satniju, ojaanu sa 16 andara i nekoliko ustaa, prugom Knin Drvar sa zadatkom da to prije izbije u Drvar i pritekne u pomo drvarskom garnizonu. Oko 13 asova, satnija je stigla vozom u eljezniku stanicu Tikovac i produila prema Kaldrmi. Do susreta s ustanicima dolo je izmeu Gornjeg Tikovca i Kaldrme, kod Baukovih kua. Ustanici su minirali propust na pruzi 42 pa je kompozicija zaustavljena. Domobrani su iskoili iz voza i zauzeli poloaje s jedne i druge strane pruge. Od 1314 asova voena je borba, a onda su se domobrani s manjim gubicima povukli u pravcu Knina. Na naoj strani nije bilo gubitaka. U borbi se istakao stari Milan Zori Palasija, dobrovoljac iz I svjetskog rata i njegov sin Milo Zori, poznati pukomitraljezac iz prvih dana ustanka. Tako je na ovome pravcu sprijeen pokuaj neprijatelja da priskoi u pomo Drvaru. Ovo je bila najznaajnija borba prvog dana ustanka u srbskoj opini. Prije podne, u toku istog dana, ustanici iz Dugopolja, pod komandom Milana Tankosia, napali su, zajedno s Trubarskim gerilskiim odredom, andarmerijsku stanicu Trubar i zauzeli je. Nakon toga Dugopoljci su se prikljuili Kaldrmsko-zavlakom odredu. Ustanici iz Bosanskih Osredaka, poslije zauzimanja Srba, prebacili su se prema Tikovcu. Na ovome pravcu, ujutro 28. jula, nae snage su narasle na oko 200 boraca, naoruanih s tri pukomitraljeza i stotinjak vojnikih i lovakih puaka. Kunovaki i Podurljajski odred, jaine oko 70 boraca, naoruani s 30 vojnikih puaka, lovakim pukama, sjekirama i vilama, pod komandom Dania Damjanovia, Duana Damjanovia i Branka Desnice krenuli su oko 12 asova na Srbski klanac sa zadatkom da sprijee pokuaj neprijatelja da se probije u srbsku dolinu. Glavnina ovih odreda se popela na Klanac oko 16 asova i poela sjei bukve da zaprijei komunikaciju na vrhu Srbskog klanca i tu postavila zasjedu. Osredaki odred stigao je neto kasnije, poslije 19 asova. Na traenje pomoi iz Srba, komandir andarmerijske ete iz Gospia uputio je u Srb porunika Baia s 11 andara. Bai je kamionom stigao na Srbski klanac oko 19 asova i naiao na zasjedu naih dvaju odreda. Ovi su otvorili Vatru iz vojnikih i lovakih puaka i ubili ofera i nekoliko andara. Bai
40 Arhiv VII, k. 67, 26/16. 41 U prvim borbama nije postojala jedinstvena komanda ve su vodovi dejstvovali samostalno, a komandiri vodova su se meusobno dogovarali. 42 Miniranje su izvrili Mirko i Buro Bursa, mineri iz rudnika Trepa.
i ostali su iskoili iz kamiona i razbjeali se po umi. U borbi s ovim ukljuio se Osredaki odred. Nastalo je lovljenje i pukaranje po umi. andari, zajedno sa Baiem, su pohvatani i strijeljani, osim Mate Biania koji je ovdje ranije slubovao i dobro poznavao teren. Ovaj je pobjegao u Ajderovac, gdje se krio desetak dana kod poznanika, a kasnije se prebacio za Gospi 43 . Zarobljen je jedan pukomitraljez, 10 puaka, 11 pitolja, sanduk municije i jedan ispravan kamion. Uvee, na Srbskom klancu su odrali kratke govore oko Jovani i Dani Damjanovi. Oni su ustanicima objasnili da je poela borba za slobodu protiv ustaa i okupatora, da se ista takva borba vodi u Bosni i u ostalim krajevima zemlje, traili su da se u borbi istraje i da borci moraju izvravati nareenja svojih starjeina. Gerilski odredi Suvaje i Brotnje, kojima su se prikljuili i ustanici Zaklopca, ukupne jaine oko 70 boraca, pod komandom Jovine Media i Jove Bogunovia zaposjeli su oko 17 asova komunikaciju na Dabinoj strani, izmeu Doljana i Brotnje. Prethodno su Suvajani, oko 14 asova, poruili mostove na Uni i Joevici. Oko 15 asova naiao je iz Donjeg Lapca kamion u kome se nalazila ustaka izvidnica od nekoliko ustaa i andara. Kamion je doao do Joevakog mosta i kako nije mogao dalje, vratio se u Donji Lapac. Na njega su pripucali ustanici kod Brotnje. Uvee istoga dana stigla je kamionom iz Donjeg Lapca druga ustako-andarmerijska patrola, jaine 8 do 9 ljudi, sa zadatkom da izvidi situaciju kod Doljana i Suvaje i izvue hrvatske porodice Ivezia iz Brotnje. Patrola je saekana na Dabinoj strani i tu se razvila borba koja je trajala itavu no. Ovoga dana nekoliko ustanika iz doljanskih zaselaka Poljice i Potkozjae uvi za borbu u Srbu, povezali su se s ustanikim odredima i ukljuili se u borbu. U borbi s ustakom patrolom poginuo je omladinac Mladen Petrovi iz Doljana. Tek nou 27/28. jula 1941. godine stiglo je iz Drvara pismo taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu. Pismo je pisano u toku noi 26/27. jula, a u njemu se Revolucionarni odbor u Srbu obavjetava da e bosanski gerilski odredi vriti napad na Drvar 27. jula i trae da prema dogovoru u Kamenici i mi otponemo oruanu borbu. Posebno se zahtijevalo da se sprijei intervencija kninskog garnizona prema Drvaru i zatvori pravac Knin Trubar Drvar. Pismo je pisao i potpisao Za tab Milan Moraa. Od 28. jula 1941. godine Revolucionarni odbor se preimenuje u Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu. Prvoga dana ustanka osloboena je itava srbska opina, sprijeena intervencija iz Gospia i Donjeg Lapca i, to je posebno znaajno, sprijeen je pokuaj neprijateljske vojske da se probije prema Drvaru. Ukupni gubici neprijatelja bili su 13 poginulih i nekoliko ranjenih. Mi smo imali 1 poginulog. Plan Revolucionarnog odbora, napravljen 26. VII 1941. godine, potpuno je ostvaren. Otpor neprijatelja bio je neznatan, jer je postignuto potpuno iznenaenje. Masovni ustanak je predstavljao iznenaenje za sva ustaka rukovodstva u Gospiu, Bihau, Kninu i Zagrebu, pa je i kontraakcija bila simbolina.
43
Mate Bianl nije odobravao ustake zloine i imao je prijateljsko dranje prema stanovnicima Srba, zbog toga su ga neki krili i pomogli mu da se prebaci za Gospi.
Ovakav uspjeh postignut je blagodarei pravilnom planiranju borbenih dejstava prvog dana ustanka, kao i inicijativi pojedinih snalaljivih boraca, niih rukovodilaca i naroda. Niko nije imao borbenog iskustva. Ono se je tek stvaralo, pa su dejstva prvoga dana imala karakteristike velike stihijnosti. Ipak su se ona uspjeno zavrila, jer je neprijatelj bio slab, iznenaen i takoer bez borbenog iskustva. Najvanije je da je izvren jedan korjenit prelom. Narod se digao na ustanak, u borbu i od pasivnog posmatraa i rtve postao sam tvorac svoje sudbine. Taj prvi uspjeh podigao je moral naroda i povjerenje u svoje vlastite snage. Osloboenje donjolapakog kotara Nakon osloboenja srbske opine glavni pravci dejstva ustanikih snaga bili su prema Lapcu, Graacu i Kninu. Suvajski i Broanski odred, zajedno s Netekim vodom i ustanicima sa Zaklopca, nastavili su 28. VII ujutro, na Dabinoj strani, borbu s ustako-andarmerijskom patrolom. Veina patrole je unitena, jedan ustaa i jedan andar su uspjeli pobjei u Borievac. Mi smo imali dva mrtva. 44 Nakon toga ovi odredi, ojaani ustanicima iz zaselaka Gornjeg Poljica i Potkozjae, sela Doljana, napali su oko 10 asova andarmerijsku stanicu Doljani. Jaina naih snaga bila je oko 100 liudi. Nakon kratkog pukaranja od oko 10 minuta, andari i ustae su napustili kasarnu i pokuali pobjei prema Borievcu. Uspjelo je dvojici, a ostali su ubijeni. Ustanici su zaposjeli poloaje na brdima Ivanjevaa i Kalanjua, juno od komunikacije Donji Lapac Srb, frontom prema Dobroselu. Poslije podne oko 17 asova istoga dana, oko dva voda domobrana u kamionima, pod komandom satnika Vebera, upalo je u Doljane. Nai su odredi bili povueni na brda daleko od ceste i nedovoljno pripremljeni, tako da su domobrani doprli do Doljana bez otpora. Predvee su se popeli na najblia brda, otvorili nasumice vatru i vratili se u Borievac. U toku noi 28/29. VII nai odredi su se organizovali i posjeli poloaje na Breinama izmeu Doljana i Dobrosela. Zaposjeli su zidove i ograde oko ceste s malim snagama, a sa glavninom okolna brda Kalanjuu i Ivanjevau. Povezali su se s ustanicima iz Dobrosela, koji su sa slabijim snagama zaposjeli Prisjeku, s glavninom padine Kozjae. Dvadeset devetog jula, oko 10 asova, jedna eta domobrana, ojaana ustaama, pod komandom satnika Vebera, rastjerala je ustanike sa Prisjeke, obezbijedila svoj desni bok kod Dobrosela i s dva kamiona i jednim autobusom krenula prema Doljanima. Cestom su se kretala vozila s pobonim osiguranjem, od po jednoga voda s jedne i druge strane ceste. Pred naim poloajima kamioni su nastavili pokret ne ekajui pjeadiju koja je zaostala. Na njih je otvorena unakrsna vatra i sva su se vozila zaustavila. Iz njih su poeli da iskau domobrani i ustae, otvarajui nasumice vatru na sve strane. Grupa ustanika Nikodin Dra, Milan Bakot, ura Bogunovi, Pejo Dubaji, Mio Dubaji, Arso Puaa i Tomo Puali bacali su bombe na neprijatelja i tukli ih iz neposredne blizine. Pobono obezbjeenje, napadnuto od Dobroseljana i Brezovana na naem lijevom krilu, se razbjealo ili je pobijeno. Glavnina ete pruila je otpor, ali se pod pritiskom naih snaga razbjeala, dijeli Poginuli su Duan Dubaji iz Suvaje i Duro Stojsavljevi lz Brotnje.
lom je pobijena, a dijelom se vratila u Borievac. Borba je trajala oko 2 asa. Neprijateljski gubici su 17 mrtvih i vie ranjenih, zaplijenjena su 2 pukomitraljeza i 25 puaka, 11 sanduka municije, kao i dva kamiona. Nae jedinice nisu imale gubitaka. O tome satnik Veber izvjetava 30. VII u 12 sati svoje pretpostavljene: -Hitno poaljite to veu pomo, po mogunosti teke strojnice. Juer protivnik zarobio dva kamiona, 2 mitraljeza, sanduk municije i sanduk bombi. Orunike postaje iz Zrmanje i Donjeg Lapca razoruane su. Tri orunika se spasila bjekstvom u Kulen Vakuf. Protivnik se nalazi na oko 10 km pred selom Borievac i svakoga asa prijeti opasnost od napada. Nas ima oko 40, a protivnika oko 400 do 600, naoruanog miteraljezima i bombama. 45 Istoga dana (29. jula) ustanici iz Doljana i Bubnja formirali su est vodova od 2030 boraca, ukupne jaine oko 150 ljudi, pod komandom vodnika Mladena Orelja, ure Dukia, ure Obradovia, Dane Media, Duana Majstorovia i Jove Mandia. Komandiri su imali svoje zamjenike, a jedne i druge su birali sami borci. Na ovom pravcu u borbu su se 29. VII prikljuili ustanici iz Doljana, Dobrosela i Brezovca, tako da su ukupne snage narasle na oko 300 ustanika. U oekivanju neprijateljskog napada iz Kulen Vakufa i Donjeg Lapca, formiran je front na Breinama s predstraom na PriSjeci. U toku 28. i 29. jula neki ustanici iz Suvaje i Brotnje, naroito oni kojima su ustae pobile itave porodice, nisu mogli da se uzdre od osvete, pa su likvidirali 4 hrvatske porodice Ivezia u Brotnji. uvi za ovo, Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu poslao je nareenje Milanu Sijanu da se prebaci u Brotnju i sprijei ovo razraunavanje. Sijan nije dobio ovo nareenje, a dva ustanika, koji su nareenje nosili, kasno su stigli u Brotnju i uspjeli da spase dva ovjeka i jednu djevojku. 46 Na vijesti o ustanku u Srbu i pribliavanju ustanka prema Donjem Lapcu, ustaku vlast u Donjem Lapcu uhvatila je panika. Raunajui da su tamo bezbjedniji, 28. jula svi predstavnici vlasti i veina inovnitva pobjegla je u Borievac. U Lapcu su ostali andari i dio ustaa, njih oko 20, ali su se i oni sutradan, 29. jula povukli za Borievac. Borci Gajinskog voda, pod komandom Petra Raete, uli su iste veeri u Donji Lapac. Tako je 29. jula 1941. godine osloboeno prvo kotarsko mjesto u Hrvatskoj. Nou 28/29. VII ustanici iz Dnopolja i Oraovca razruili su komunikaciju Udbina Lapac na Kuku. Dvadeset i devetog VII ustaka patrola od 8 ljudi iz Donjeg Lapca pokuala se probiti prema Udbini radi veze s tamonjim garnizonima, ali je naila na prekopanu cestu i poslije kratkog pukaranja se razbjeala ostavljajui na cesti vozila. Neto kasnije, naiao je iz Udbine jedan vod od 20 ustaa, iznenadio grupu ustanika na Kuku i probio se do Lapca i Borievca. Na naoj strani poginuo je Stevan Opai iz Dnopolja. Na zahtjev satnika Vebera pojaane su ustake snage u Kulen Vakufu do jedne i po ete iz 1. bataljona 11. puka u Bihau, tako da je u Kulen Vakufu i Borievcu bilo oko 150 naoruanih (oko 100 vojnikih i 50 civilnih puaka). 47 lanovi Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac, Zuni, Dragievi i Vidakovi odrali su partijski sastanak 29. VII 1941. godine u Birovai, na kome
45 Zbornik VII, tora V, knj. I, str. 296. 46 Neki od Ivezia su se opredijelili za ustae, ali je veina bila po strani i ekala dalji razvoj dogaaja. 47 Izvjetaj Jure Paviia od 13. 8. 1841. godne, Arhiv VII, k. 167, dok. 6/13.
su odluili da pozovu narod na ustanak. U tu svrhu zakazan je za sutradan opi narodni zbor u Progonu pored Donjeg Lapca. Na zbor je dolo oko 200 ljudi. Zuni je obavijestio o ustanku u Srbiji i Crnoj Gori, a zatim u Drvaru i Srbu i pozvao Lapane da i oni formiraju svoje gerilske odrede i ukljue se u borbu. Tom prilikom formirana su etiri voda: Lapaki, pod komandom Tomice Popovia, Birovako-dnopoljski Sime Mre, Gajinsko-gornjolapaki Petra Raete i Oraovaki Jovice ukia. Ukupno je bilo oko 100 boraca, a oko 20 vojnikih puaka. Ostali su bili naoruani lovakim pukama i hladnim orujem. Majoru Boku Raeti ponueno je da preuzme komandu nad ovim jedinicama to je on odbio, pravdajui se boleu i nestrunou za takvu vrstu ratovanja. Za komandira Lapake ete izabran je Tomica Popovi. Vodovi su upueni na poloaje: Lapaki i Gajinski prema Kulen Vakufu, a druga dva na Kuk radi obezbjeenja od ustaa. Toga dana razoruani su u Lapcu jedan andar i jedan financ koji su iz Borievca doli kod svojih porodica. Tridesetog jula orunici iz Nebljusa, uvi za razvoj dogaaja u Lapcu, pobjegli su prema Bihau. Sutradan, 31. jula, formirani su novi vodovi: Kruki pod komandom Kojice Blanue, Miljenovaki, Ilije Raete i Nebljuki pod komandom Stojana Matia. Vodovi su zauzeli poloaje: Nebljuki i Kruki prema Bihau, a Miljenovaki prema Kulen Vakufu. Ujutro, 31. jula u 3 sata ustae naputaju Borievac i svi itelji Hrvati, njih oko 2.000, bjee s njima u Kulen Vakuf, gdje stiu oko 8 asova. Usput su ustae izvrile pokolj Srba u Kala tima. Trideset i prvog jula i 1. augusta Borievac je prazan, a tek 2. augusta nae jedinice su ule u selo. Glavne ustanike snage na ovome pravcu zadrale su se na Breinama u oekivanju slijedee ustake intervencije prema slobodnoj teritoriji. Nisu postojale dobre veze s lapakim ustanicima, niti se poznavala situacija kod neprijatelja. Na ovaj pravac se 30. jula prebacio Gojko Polovina sa zadatkom da povee nae snage i uhvati vezu s partijskom organizacijom za Donji Lapac. Polovina se 31. jula povezao sa Zuniem i Dragieviem u Gornjem Lapcu i postavio im zadatke za dalji razvoj ustanka u opini Donji Lapac. Nou 1/2. augusta ustanici su krenuli u napad na Borievac. Glavne ustanike snage sa Breina krenule su oko 2 sata 2. augusta i do 7 sati stigle su na brda iznad Borievca. Oko 10 sati u Borievac su se sruile ustanike snage iz raznih pravaca. Poto je sa gerilskim odredima nastupao veliki broj golorukog naroda, a Borievac je pun napljakane imovine iz njihovih sela, otpoelo je razvlaenje te imovine u kojoj su uestvovali i ustanici. Da to ne bi prelo u pravu pljaku i izazvalo jo tee posljedice, Gojko Polovina nareuje da se dio opljakane imovine prikupi na gomilu i spali. Iza toga nesvjesni elementi i pristalice odmazde pale Borievac. Nakon ulaska u Borievac, odran je veliki narodni zbor u Donjem Lapcu na kome je govorio Gojko Polovina. Pozvao je na bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata, govorio da hrvatski narod nije kriv za zlodjela ustaa i osudio pljaku i dezorganizaciju. Neki od uesnika zbora su uzvikivali etnike parole, ali su bili u manjini. Drugog augusta 1941. godine itav donjolapaki kotar bio je slobodan.
Na pravcu prema Graacu, 28. jula, krenula je na Otri jedna grupa ustanika sa Srbskog klanca, a poslije njih je prebaena kamionom druga grupa. Meutim, Otri je ve bio osloboen od gerilskih odreda s Otria i Popine. Ustanici sa Srbskog klanca se vraaju. Po podne istog dana naiao je na zasjedu na Srbskom klancu iz Graaca kamion s vodom od 23 ustae. Doekani iznenadnom vatrom ustae su pobijene, a samo su dvojica uspjela pobjei. Jedan od ovih je kasnije ubijen, ali je prethodno ubio dvojicu naih boraca. 48 Zarobljena je 21 puka i druga oprema. U ovoj se borbi istakao pukomitraljezac Milan Zeelj koji je sa ceste dejstvovao po ustaama. Uvee, 28. jula na Srbski klanac su stigli Duan Muniaba i Bio Kesi, komunisti iz graakog sreza. Oni su se povezali sa tabom gerilskih odreda za Srb i okolinu i sekretarom KK KPH za Graac Gojkom Polovinom. Dobili su direktive za dizanje naroda u borbu u svome kotaru. Iste noi vratili su se u svoj kraj. Dvadeset devetog jula odredi sa Srbskog klanca su ostavili na Klancu samo dio snaga, a s glavninom su krenuli prema Malovanu i Graacu. Malovan je ve bio zauzet, pa su se preko Vuipolja prebacili na domak Graaca. Od Otria su nastupali graaki ustanici. Pruga kod Malovana je bila potpuno razruena. (Osposobljena je tek 13. augusta.) Tih dana, 30. i 31. jula prema .Graacu su se sjatile velike grupe ustanika od Bruvna i ostalih sela graakog sreza. Meutim, nije uspostavljena gotovo nikakva povezanost i koordinacija u dejstvu naih snaga. Za to vrijeme u Graacu su se poele koncentrisati jae ustako-domobranske snage koje su pripremale ofanzivu na slobodnu teritoriju graakog i lapakog sreza. Isto tako, 3. augusta u Graac su stigle jae talijanske snage iz Obrovca, a 4. augusta iz Knina. Nije bilo uslova za napad na Graac pa su se odredi iz Srba povukli 4. augusta na Srbski klanac, a poloaje kod Graaca drali su ustanici graakog sreza. Na pravcu Tikovac Knin Kaldrmsko-zavlaki i Tikovaki odred, zajedno sa bosanskim snagama, vodili su 28. jula borbe sa slabijim neprijateljskim snagama kod Strmice, razbili ih i produili prema Kninu. Glavnina Kaldrmsko-zavlakog odreda nastupala je planinskom stazom prema Plavnu. Narod Plavna, Golubia i drugih mjesta digao se na ustanak, pa su sve ove snage produile prema Kninu. U Kninu je nastupila panika kod ustaa, pa su oni, i sva vlast NDH, 31. VII 1941, napustili Knin, a Talijani preuzeli cjelokupnu vlast u gradu. Kaldrmsko-zavlaki odred vratio se na Srbski klanac, a zatim, zajedno s Tikovakim odredom, zatvarao dolinu Butinice kod Tikovca. Za sve ovo vrijeme lanovi taba gerilskih odreda nalazili su se u jedinicama na poloajima i uestvovali neposredno u borbama kao i svi ostali borci. Dvadeset devetog jula sastao se Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu na Srbskom klancu i napravio plan za dalja dejstva. Bili su prisutni oko Jovani, Duan Mileusni, Milan Sijan i Gojko Polovina. lanovi su se rasporedili tako da Gojko Polovina krene prema Lapcu, oko Jovani da nastupa s odredima prema Graacu i povee se sa graakim komunistima, Sijan da ostane na Srbskom klancu i da ne dozvoli prodor neprijatelja preko Srbskog klanca, Duan Mileusni da se smjesti u Srbu i odrava vezu sa tabom u Drvaru
48 Poginuli su Tode Cali i Stevan Sai, a ranjen je Stevo Desnica.
i naim jedinicama na svim pravcima, a Vojislav Mileusni da nastavi rukovoenje ustanicima prema Kninu. Ovakav raspored bio je na snazi samo par dana. Ve prvih dana augusta Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu imao je svoje sjedite u Srbu. U tabu su bili oko Jovani i Vojislav Mileusni. Duan Mileusni je bio odreen za komandanta graakog sektora, ali se zadrao u tabu u Lapcu, dok se Sijan kretao s etom Srbljana 4 9 prema Graacu i najvie se nalazio na Srbskom kancu. Treeg augusta formiran je Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. Na elu taba se nalazio Gojko Polovina. Zadatak taba je bio da rukovodi naim snagama prema Kulen Vakufu, Bihau i Udbini. Predah od 3. do 18. augusta Od 3. do 18. augusta 1941. nastupa jedan relativno mirniji period to se tie oruane aktivnosti. Ustanici nisu imali snage da zauzmu Kulen Vakuf, a pogotovo ne Biha i vie su se orijentisali na odbranu. Ustaka vlast je koncentrisala snage iz itave Hrvatske i pripremala ofanzivu protiv slobodne teritorije Like i Bosne. Glavne ustanike snage bile su orijentisane prema Kulen Vakufu. Ovaj neprijateljski garnizon nalazio se najblie osloboenoj teritoriji, a bio je prema toj teritoriji najpovoljnije postavljen. (Na sredini njenog izduenog oblika, desetak kilometara od centra teritorije sreza.) Pored toga, on je s Oraem i ukovima razdvajao slobodne teritorije Bosne i Like. Dvanaestog augusta garnizon je ojaan s 200 puaka, s kojima je naoruano tamonje stanovnitvo, pa je brojao 350400 naoruanih domobrana, ustaa i civila. Neprijatelj se drao Kulen Vakufa sa starom turskom tvravom Ostrvicom, Kulinom. Tu je napravio zaklone koristei kamene ograde. Nae jedinice zaposjele su lijevu obalu Une padine Ljutice, Visoice i Lunjevice, udaljene 12 km od neprijateljskih poloaja. Na desnom krilu, do vrha Ljuti, drale su poloaj bosanske jedinice (Martinbrodski vod, Cvjetnika eta i Begluki vod), a dalje Broanska i Suvajska eta, est doljanskih vodova, vodovi iz Neteke, Dobrosela, pa Gajinski, Lapaki, Miljenovaki vod i na kraju bosanske snage iz Kalata i Buevia. Ukupno je bilo oko 250 likih boraca 50 . Svim snagama je komandovao Stevan Pilipovi-Mauka iz Velikog Cvjetnia. Za odbranu prema Bihau ustanici su drali poloaje na Drenovai. Tu su se nalazila tri voda: Nebljuki, Kruki i Strbaki, jaine oko 60 boraca. Njima je komandovao Stojan Mati iz Nebljusa. Na zahtjev Matia, Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu je 5. augusta prebacio kamionom sa Srbskog klanca na Drenovau Kunovako-Kupirovaki odred jaine 20 boraca, pod komandom Dania Damjanovia i dio Podurljajskog odreda s oko 15 ljudi. Na poloajima Kuk prema Udbini nalazili su se vodovi iz Oraovca i Dnopolja, jaine oko 30 ljudi. Njima je komandovao Jovica uki iz Oraovca.
49 Ceta Srbljana formirana je ve 28. jula od ustanika lz Gornjeg 1 Donjeg Srba, Nadurljaja 1 Podkraja. Komandir je bio Milan Torbica i komesar Milan Sijan. 50 Broj boraca na poloajima varirao je od 200300, jer je otpala veina naoruanih hladnim orujem. U okviru eta 1 vodova dolazilo je do promjena. Neko vrijeme su prema Kulen Vakufu boravili Kaldrmskl 1 Dugopoljski vod.
Na Srbskom klancu, poslije odlaska Kunovakog odreda, ostala je Osredaka eta 503 jaine 30 boraca, pod komandom Gojka Pejia i mjeovita eta iz Srba i okoline tzv. Ceta Srbljana, jaine oko 40 boraca, kojom su komandovali Milan Torbica, komandir i Milan Sijan, komesar. Tikovaka i Kaldrmsko-zavlaka eta s Dugopoljskim vodom, ukupna j a ina oko 100 ljudi, ostale su na poloajima prema Kninu i branile dolinu rijeke Butinice. U ovom periodu dejstvuju Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu i Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. tabovi su bili ravnopravni. Kako se teite aktivnosti prebacivalo prema Donjem Lapcu i Bihau, a slabilo prema Graacu i Kninu, to je jaala uloga taba u Lapcu, naroito poslije dolaska Marka Orekovia u Donji Lapac, oko 7. augusta 1941. godine. Stab u Srbu drao je i dalje vezu sa Drvarom. Oko 15. augusta Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu prestaje da postoji jer su njegovi lanovi prebaeni na druge dunosti: oko Jovani u tab Lapac, Duan Mileusni ve od poetka augusta komanduje graakim sektorom, Sijan ostaje na Srbskom klancu, a kasnije se prebacuje na Drenovau. Jedino Vojislav Mileusni ostaje u okolini Srba. Stab gerilskih odreda u Donjem Lapcu, pored ostalih aktivnosti, izdavao je i radio-vijesti. Pribavio je dva radio-aparata, pisau mainu, apirograf i ciklostil iz biveg sreza. Korien je i list Gerilac koji je izdavan u Drvaru. Vijesti su izdavane povremeno, do dva puta nedjeljno. Na njima je radio Niko Vidakovi, a kasnije Branko Stijelja. U ovom periodu nije bilo znaajnijih borbi. Kod Kulen Vakufa su ustae izvrile dva ispada prema Kalatima. Oko 5. augusta iznenadili su Suvajsku etu i ubile dvojicu boraca. Nae snage su takoer vrile kratke prepade s razliitim rezultatima. Po nareenju Stojana Matia Kunovako-Kupirovaki odred se s Drenovae prebacio oko 7. augusta u Bosanske Doljane, odakle je dejstvovao na komunikaciju Biha Vrtoe. U borbama kod Dubovskog 8. i 13. augusta zajedno s bosanskim ustanicima, unitio je jedan kamion. etrnaestog augusta na poloaje na Drenovai naiao je jedan automobil u kome su se nalazila dva Nijemca u civilu i ofer. Zarobljenici su poslati u Lapac, zatim u Drvar. Tamo isu izjavili da su ininjeri i da su poli na izvianje zemljita radi nekih gradnji. Pokazalo se da su to njemaki obavjetajci, koji su krenuli da izvide to se deava u Lapcu i ustanikom dijelu Like. Tih dana prebjegao je iz Bihaa Vlado Cerin, zagrebaki radnik i komunista i upuen na rad u gospiki kotar. ; Za ovo vrijeme borci su ostajali na poloaju obino po nedjelju dana, pa su se zamjenjivali. Ovo, zato to je bilo mnogo vie boraca nego naoruanja, a i radi odmora i presvlaenja boraca. Neki borci, mahom mlai ljudi, ostajali su neprekidno na poloajima. Oko 7. augusta u Donji Lapac je doao Marko Orekovi Krntija, lan CK KPH. On se iz Visua prebacio u Mazin i tamo bio uhapen kao sumnjiv. Doveden je u Donji Lapac u tab gerilskih odreda. Tamo je prepoznat. Kad ga je Polovina upoznao sa svim to je do tada uraeno, bio je vrlo zadovoljan. Pohvalio je komuniste koji su to sve izveli. Zatim je, koristei bogata iskustva iz panskog graanskog rata, dao uputstva o organizaciji pozadine i uvrivanju vojnih jedinica.
50a Ve prvih dana augusta umjesto odreda uvode se nazivi eta i vod.
Marko se nakon toga prebacio u Drvar u tab GO za Bos. Grahovo i okolinu oko 10. augusta, odakle se vratio, zajedno sa Dokom Jovaniem, i oko 15. augusta ponovo stigao u Donji Lapac. Na njegov zahtjev u tabu gerilskih odreda za Lapac i okolinu napravljen je proglas hrvatskoj vojsci, u kome se poziva da ne vodi borbu protiv vlastitog naroda, a za interese okupatora, ve da se prikljui narodnooslobodilakoj borbi. Marko je pozvao neke lanove OK KPH za Liku da dou u Lapac. Stigli su najprije Rade Zigi, koji nije bio lan OK a zatim, oko 17. VIII, i Jakov Blaevi, sekretar OK KPH za Liku, pa je tako uspostavljena partijska veza lapake organizacije s OK KPH za Liku, koja je od tada neprekidno jaala. Na sastanku Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac, na kome je prisustvovao Rade Zigi, iskljueni su iz KP Pejo Zuni i Niko Vidakovi zbog nesnalaenja u periodu priprema i prvih dana voenja ustanka. Slabosti ustanka, proetniki elementi u akciji Proetniki elementi Pajica Omikus, Milo Torbica, Iso Luki,'i drugi, koji su se u toku priprema ili prvih dana ustanka vratili iz Dalmacije u srbsku opinu s odreenim zadacima dobivenim od talijanskog okupatora, ve prvih dana ustanka ispoljili su svoju neprijateljsku aktivnost. Tako su se ve 27. jula na Srbskom klancu neki njihovi istomiljenici suprotstavili opravdanosti borbe protiv talijanskog okupatora. Dvadeset i osmog jula na Srbskom klancu pojavio se Milan Torbica u uniformi oficira bive jugoslavenske vojske s pretenzijama da komanduje svim snagama na Srbskom klancu. lanovi taba gerilskih odreda za Srb i okolinu ocijenili su da nije vrijeme za raspravu o komandnim pozicijama, ve u tome da se narod to vie okuplja u borbu, a osim toga, o Milanu Torbici nisu imali negativne podatke. Vaio je za simpatizera pokreta, pa je ostavljen da komanduje etom Srbljana, za ijeg je komesara postavljen Milan ijan. etvrtog augusta vratio se u Srb Stevo Raenovi. On se zajedno s Jovom Keom prebacio do blizu Srbskog klanca talijanskim vozilom. Njegov dolazak uslijedio je u sklopu talijanske intervencije i zaposjedanja eljeznike pruge Knin Graac koja je izvrena toga dana. U Srbu se Raenovi odmah povezao s Omikusom, Torbicom i Lukiem. Obavijeten je o situaciji, posebno o raspoloenju ustanika (da li su spremni za borbu protiv Talijana, o rukovodiocima ustanka i o svojim istomiljenicima). Njegov zadatak dobijen od Talijana bio j e : pozvati Talijane da okupiraju slobodnu teritoriju, tj. da se pored srezova kninskog i graakog, to je dogovoreno 23. VII 1941. godine u Benkovcu, i donjolapaki srez ili njegov dio ukljui u anektiranu teritoriju Italije. Navedena proetnika grupa razvila je, preko trgovaca i nekih bivih dravjiih slubenika (a koriene su i rodbinske veze), ivu aktivnost iji je cilj bio da se Talijani prikau kao zatitnici Srba, da se ukae na besperspektivnost borbe protiv velike i mone vojne sile kakva je Italija i da se zamoli talijanska vojska da zatiti ove krajeve i spase srpski narod od ustakog pokolja. Sve je ovo raeno u strogoj tajnosti i koristile za to posebno ve ranije uhodane veze i komunikacije.
srbskom, ali je od prvih dana osloboenja kotara stupila u akciju. Na narodnom zboru u Donjem Lapcu, 2. augusta, uzvikivali su parole -ivio kralj Petar i slino. Na sastanku u Donjem Lapcu, 3. augusta, na kome se birala nova narodna vlast, pored predvienih progresivnih ljudi, ubaeni su i proetniki elementi: Nikolica Kosanovi i Luka Stikovac. tabovi gerilskih odreda u Donjem Lapcu i Srbu, malobrojni komunisti i drugi progresivni ljudi, bili su potpuno angaovani borbenim akcijama i brojnim problemima slobodne teritorije, pa nisu uoili kolika im opasnost prijeti od proetnikih elemenata. Rijetki pojedinci su ukazivali na ovu opasnost i predlagali energine mjere protiv Raenovia i njegovih istomiljenika, ali nije bilo opravdanih razloga za to, jer se nije znalo za veze ovih s Talijanima, ni za akciju koju su tajno sprovodili u srbskoj opini. Ogromna veina bila je protiv borbe s Talijanima, ne zato to nije znala da su Talijani doveli ustae, ve zbog toga to nije vjerovala da se mogu uspjeno nositi s, kako je tada izgledalo, monom talijanskom vojnom silom. Osim toga Talijani nisu bili u sreditu akcije sve do svog ulaska u Srb i Donji Lapac. Borba je poela protiv ustakog sistema ogrezlog u teroru, odnosno neprijatelja koji je jedino i bio prisutan na prostoru Lapake doline. Politike pripreme za borbu protiv Talijana poele su neto kasnije. Kod jednog dijela stanovnitva, koji je u ustakim zloinima izgubio svoje najroenije, vladala je elja za osvetom prema itavom hrvatskom ivlju, jer nisu dijelili ustae od hrvatskog naroda. Partijska organizacija bila je malobrojna, a osim toga nije se ni onoliko koliko je mogla angaovala na podizanju svijesti masa i suprotstavljanju etnikoj opasnosti. Najbolji i najnapredniji pojedinci bili su na poloajima kod Kulen Vakufa, Bihaa, na Srbskom klancu i prema Kninu. Zbog toga je akcija Raenovia i kompanije za vrlo kratko vrijeme stekla svoje pristalice, naroito u pozadini, kod neborbenog dijela, ali preko ovih i kod ne malog broja ustanika. injenica da su Talijani bez ikakvog otpora ponovo okupirali graaki kotar, vrlo je ubjedljivo potkrepljivala protalijanske tendencije. Velikosrpskim nacionalistima bili su kost u grlu komunisti i glavni im je bio zadatak da ih onemogue. Meutim, bojali su se direktnog obrauna, jer su komunisti imali uticaja u narodu komunisti su organizovali ustanak, pa su morali opreznije nastupati. Ipak, grupa njihovih pristalica, 45 naoruanih, s pukom na gotovs, upala je 9. augusta u Stab, jer nama ne trebaju nikakvi tabovi, a svi borci treba da su na poloajima. Tako napueni i nabrueni pokuali su razoruati lanove taba Doku Jovania i Vojislav Mileusnia. Dolo je do unog objanjavanja i ubjeivanja, pa su se napadai povukli neobavljenog posla. Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu nije u tom momentu imao nikakvog fizikog obezbjeenja, niti snaga s kojima bi u toj prilici mogao razoruati izgrednike. Tih dana je u tabu gerilskih odreda u Srbu bilo vrlo ivo. Prenosili su se glasovi da Talijani pozivaju na pregovore. Drugi su zahtijevali da se Talijani pozovu da nas zatite od predstojee ustake ofanzive. U vezi s takvom situacijom, 10. augusta u Donjem Lapcu, na inicijativu Doke Jovania, odran je sastanak Gojka Polovine, Doke Jovania i Duana Mileusnia, na kojem je analizirana postojea situacija i dogovoren stav prema talijanskim zahtjevima. Ocijenjeno je da raspoloenje naroda i ustanika nije za borbu protiv Talijana. Iskustva iz graakog kotara govore da bi malo-
Grupa omladine iz Zednika, 1940. godine, prvi s lijeva sjedi oko Jovani narodni heroj.
brojni komunisti ostali potpuno izolovani, pa bi moglo doi i do obrauna izmeu njih i ostalih ustanika u sluaju da komunisti otponu borbu protiv talijanske vojske. Rukovodioci ustanka nisu mogli ostati po strani i prepustiti drugima da, u ime naroda i ustanka, vode razgovore s Talijanima. Drugovi iz taba u Drvaru su ve vodili takve razgovore. Otuda je zakljueno da predstavnici taba treba da idu na razgovore s osnovnim ciljem da se Talijani odvrate od slobodne teritorije i da se slobodna teritorija sauva. Uz to eljelo se uti talijanske zahtjeve, a prvenstveno dobiti u vremenu kako bi se mogli pripremiti za borbu protiv Talijana. Na prijedlog Polovine odreena je delegacija tabova gerilskih odreda za Lapac i Srb u sastavu: oko Jovani, Duan Mileusni i Boko Raeta, koja e voditi razgovore s Talijanima u duhu dogovorenog stava. Polovina je objasnio ukljuivanje Raete u delegaciju: -To je poten ovjek koji se ne bavi
g DONJI LAPAC
129
politikom, nacionalistiki orijentisan, pa nee vriti nikakve smetnje razgovorima. Upadu naoruane grupe u tab gerilskih odreda za Srb i okolinu nije se pridavao vei znaaj pa nisu preduzete nikakve mjere. Poslije podne istoga dana delegacija se prebacila kamionom za Srb. Tamo je nala 5060 okupljenih, mahom nenaoruanih, ljudi iz raznih sela srbske opine. Meu njima su bili Stevo Raenovi, Pajica Omikus, Milo Torbica i drugi, ali i neki istaknuti ustanici poznati iz priprema ustanka. Masa je trala da se obrazuje delegacija za razgovore s Talijanima, koji su trebali da se odre 11. augusta na Otriu. Od mase su u delegaciju izabrani Stevo Raenovi, Boko Raeta, oko Jovani, Duan Mileusni i Milo Torbica. Delegacija se sastala uvee istoga dana u tabu gerilskih odreda za Srb i okolinu da se dogovori o zajednikom stavu za sutranje razgovore. Dolo je do sasvim oprenih stavova. Raenovi, Raeta i Torbica traili su da se Talijani pozovu da preuzmu vlast i tako zatite srpski ivalj od ustakog unitenja. Jovani i Mileusni su dokazivali da su Talijani zajedno s Nijemcima doveli ustae na vlast, da su njihovi gospodari, pa prema tome glavni cilj razgovora treba da bude: ne dozvoliti Talijanima dolazak na slobodnu teritoriju, saoptiti im da emo se oduprijeti orujem pri njihovu pokuaju napada na slobodnu teritoriju. Pored vrlo une diskusije koja je trajala nekoliko asova, obje strane su ostale kod svojih stavova, a onda se i rastali u velikom neprijateljstvu. Pokazalo se da Raeta nije ni najmanje apolitian, ve stoji vrsto na istim pozicijama kao i Raenovi. Ujutro, 11. augusta 1941. godine, oko Jovani je telefonom razgovarao s Gojkom Polovinom, obavijestio ga o toku sinonjeg razgovora i o dolasku u toku noi 10/11. augusta kurira iz taba gerilskih odreda iz Drvara, koji sugerira da se ne ide na razgovore s Talijanima. Ipak odlueno je da se ide na razgovore, a u duhu ranije dogovorenog stava. Jedanaestog augusta u Otriu pred kafanom Ninine sakupilo se stotinjak ljudi, mahom iz graakog kotara, ali ih je bilo i iz Dalmacije, Bosne i lapakog kotara. Dovezla su se terenskim kolima dva nia talijanska oficira, predstavili se kao predstavnici talijanske komande, koji imaju zadatak da uju odgovore na etiri pitanja, koje e prenijeti svojoj komandi. Poto su postavili ta pitanja, talijanski oficiri su napustili salu. Prevodio je Veljko Budimir koji je doao s talijanskim oficirima. Pitanja su bila: Zato je dolo do ustanka i koji mu je cilj? Koliko je bilo rtava od ustaa i gdje? Pod kojim uslovima elite mir i kakve garancije traite? Da li biste se stavili pod komandu hrvatskog generala redovne vojske? Izabrana je delegacija od pet lanova 51 : Stevo Raenovi, Boko Raeta, Ilija Utvi, uitelj iz Graaca kom. voda u Otrikom odredu, Mihailo Luki, aktivni mornariki porunik iz Popine komandir Popinske ete i oko Jovani. Kako se nije postavljalo pitanje okupacije slobodne teritorije, to nije bilo ni diskusije ni sporova meu lanovima delegacije. Major Tihomir Oklobdija 52 , koji nije bio lan delegacije, ali je prisustvovao njenom radu, predloio je da se u dokumenat ubaci neto to e zavarati Talijane, to e im se do'pasti, pa da nas ostave na miiru. On je rekao: Svi smo mi komunisti, ali
51 Kasnije u toku raa delegacije ukljuio se i Lazar Vlaisavljevi, kao esti lan. On je na zadnjim izborima bio delegat Ljotievog zbora. Veina ga nije uopte poznavala. 52 Oklobdija, major bive jugoslavenske vojske iz Medka, bio je ranjen u aprilskom ratu protiv Talijana i ostao je invalid bez noge. Talijani su ga lijeili u Zadru i obradili za svoju stvar. Inae je on bio vrst pristalica politike jugoslavenske vlade.
emo rei neto protiv komunista, to e se Talijanima dopasti, a mi emo i dalje raditi svoj posao. Na njegov prijedlog dodata su jo dva pitanja: da meu narodom nee biti komunizma, da nee biti sabotae protiv talijanske vlasti na teritoriju koji su oni okupirali. On ga nije supotpisao ispred izabranih gerilskih odreda za D. Lapac i Srb ve kao lan prve delegacije na brzinu skupljenih seljaka Srbskog narodnooslobodilakog pokreta za nae srezove. To nije bio nikakav sporazum jer nije bilo predstavnika druge strane, talijanske vojske. oko Jovani nije pridavao nikakav znaaj dokumentu, bilo mu je najvanije da se sauva slobodna teritorija, tako da se nije suprotstavljao prijedlozima Oklobdije, o kome je imao podatke da je izgubio nogu u ratu protiv Talijana i da je poteni patriota. Poslije otrikih razgovora 12. augusta, u Srb je stigla desetina konjanika iz taba u Drvaru sa zadatkom da uhapsi Raenovia i Raetu. Uhapsili su Raenovia i sproveli ga u tab gerilskih odreda za Srb i okolinu (Raeta je bio u Lapcu, pa ga nisu mogli uhapsiti). Raenovieve pristalice su se razletjele po terenu u namjeri da doekaju Drvarane na putu za Osredke, da ih tu napadnu i otmu Raenovia. oko Jovani, koji se jedini nalazio u tabu u Srbu, ocijenio je da bi takav razvoj dogaaja bio od nesagledivo negativnih posljedica, da bi to dovelo do sukoba ustanika iz Like i Bosne. Objasnio je to komandiru desetine i traio od njega da pusti Raenovia, a da on preuzme odgovornost i da e se objasniti sa tabom u Drvaru. Trinaestog augusta Jovani je pozvan u Drvar, gdje je najprije Ljubi Babiu, komandantu taba za Bosansko Grahovo i okolinu, a zatim Marku Orekoviu, objasnio razloge za odlazak na Otri. Babi nije imao nikakvih primjedbi. Orekovi je osudio razgovore kao poputanje pritisku faizma i nagovijestio da e posljedice za sve aktere razgovora biti vrlo teke. Sutradan Otriki razgovori su osueni i svojedobno kolebanje ustanikih redova pred talijanskim okupatorom, a i zbog potrebe da se zauzme vrst i nepokolebljiv stav prema okupatoru kao glavnom neprijatelju. Trebalo je da proe nekoliko mjeseci ispunjenih intenzivnim politikim radom, manjim i veim borbama protiv talijanskog okupatora i na koncu trebalo je osjetiti njegove represalije u kojima je pokazao svoje pravo lice, pa da narod shvati mogunost i opravdanost borbe protiv talijanskog okupatora. Tada su i etniki elementi otkrili svoje izdajniko lice i osueni od naroda kao saradnici okupatora i neprijatelji naroda. Neke karakteristike ustanka Ustanak u donjolapakom kotaru poeo je organizovano i planski. Organizovali su ga i stali mu na elo komunisti. Poeo je istog dana u Drvaru i u Srbu prema dogovoru organizatora u ova dva kraja. Ustanak u Srbu poeo je prije nego to su izvrene sve politike i organizacione pripreme. Veza s graakom partijskom organizacijom uspostavljena je uoi poetka ustanka, a sa donjolapakom nije ni postojala. Oruane borbe su poele u vidu masovnog narodnog ustanka, a ne partizanskog naina ratovanja. Iz toga su, kao i nedovrenih priprema, rezultirale odreene unutranje slabosti, koje nisu bile odluujue za daljnji tok ustanka. itav kotar je bio osloboen. Stvorena je znaajna slobodna teritorija koja
je bila povezana sa slobodnom teritorijom u ostalim krajevima Like i Bosanske krajine. Neprijateljske oruane snage, na teritoriji obuhvaenoj ustankom prvih nekoliko dana, bile su slabe. Intervencije iz najbliih garnizona vrene su s manjim snagama i zavrile su neuspjeno. Dravna vlast NDH bila je mlada, bez ikakve veze s narodom, odozgo nametnuta. Vojska i druge oruane formacije neuvrene. Od samog poetka nove drave vladao je veliki i neopravdani strah od protivakcije velikosrpskih elemenata (etnika). Poetak ustanka i njegova irina predstavljali su veliko iznenaenje za ustaku vlast. Unitenjem andarmerijskih stanica i ustake vlasti na slobodnoj teritoriji, uniteni su i nosioci obavjetajne slube. Nae oruane snage u poetku ustanka daleko su precjenjivane, pa je zbog toga kod neprijatelja nastupila panika, a njegove akcije su, osim augustovske ofanzive, nosile preteno odbrambeni karakter. Zbog nezavrenih priprema negdje su na rukovodea mjesta u naim jedinicama doli nesposobni ili politiki nepodobni ljudi, a samo manji broj jedinica imao je politike komesare. Iako je politiki rad bio naa nasuna potreba, on je bio nedostatan i slab, pa je izostao potrebni politiki uticaj na mase. Zbog toga je, i pored napora rukovodstva, dolazilo do osvete i stradanja nevinih. Opasnosti od proetnikih elemenata nije posveena odgovarajua panja, tako da su, blagodarei i naem slabijem politikom radu, ti elementi poveavali svoj uticaj na mase. U naim jedinicama, nije bilo organizovane obavjetajne slube, pa su neke nae akcije kasnile (Borievac) ili nisu ni izvedene (Knin). Veze sa naprednim snagama u gradovima Bihau i Kninu, gdje su postojali znaajni partijski i skojevski aktivisti, nisu postojale ili nisu dovoljno koritene. Na slobodnoj teritoriji najviu vlast su predstavljali tabovi gerilskih odreda. Meutim, ve prvih dana se formiraju organi za ishranu i snabdijevanje koji kasnije postepeno preuzimaju funkcije organa vlasti. Ipak, glavna karakteristika ove faze ustanka je ogromna elementarna snaga naroda koji se digao u borbu za svoju slobodu. Ta snaga lomila je sve prepreke pred sobom. Narod je znao da se bori za svoju slobodu, da je na njegovoj strani pravda i bio je spreman i za najtee rtve. Svi nedostaci i propusti bili su neznatni u odnosu na oduevljenje masa, i vjeru naroda u svoje snage i svoju budunost. Slom ustake augustovske ofanzive Ve 29. jula poele su se koncentrisati u Graacu i Lovincu ustako-domobranske snage iz itave Hrvatske, radi ofanzive na slobodnu teritoriju graakog i lapakog kotara. Trideset prvog jula komandant KOV NDH general Stancer izdao je zapovijest o jedinstvenom izvoenju ofanzive protiv slobodne teritorije zapadne Bosne i Like. Sve snage u Lici stavljene su pod komandu domobranskog generala Mihajla Lukia. Ukupna jaina ovih snaga iznosila je oko 3.000 ljudi. Njihov zadatak: Grupa generala Lukia ima zauzee najvanijih taaka na dijelu komunikacije: Velika Popina Srb Dobroselo
Donji Lapac uspostaviti vezu sa Kulen Vakufom, zapreavajui ujedno uzmicanje pobunjenika iz Bosne preko Une u Liku. 53 Devetnaestog augusta graaki zdrug sastava: konjiki puk, 2 pohodna bataljona, haubika baterija, brdski vod, ukupne jaine oko 1.000 vojnika 54 , poto je ovladao Mazinom, krenuo je pravcem Mazin Gornji Lapac Kulen Vakuf. Ovaj je zdrug imao zadatak da razbije nae snage i spoji se s kulenvakufskim garnizonom. U Kulen Vakufu se nalazio garnizon od oko 400 naoruanih ustaa, domobrana i civila pod komandom kapetana Vebera. Oko 13,30 neprijatelj je bez otpora zauzeo Gornji Lapac. Oko 11,00 asova stigao je kurir u tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, u kome su se nalazili Gojko Polovina i oko Jovani. Kurir je obavijestio o prodoru neprijatelja u Mazin i o njegovom napredvanju prema Zuleevici. Dogovoreno je da Gojko Polovina krene prema Mazinu i organizuje otpor na Zuleevici, a oko Jovani da se prebaci prema Kulen Vakufu i pripremi nae jedinice u sluaju neprijateljskog prodora prema Kulen Vakufu. Polovina je krenuo prema Mazinu, ali nije mogao nita uraditi jer se neprijatelj ve prebacio preko Zuleevice i zauzeo Gornji Lapac. Jovani je stigao kod Kulen Vakufa oko 13,00 asova. Odmah se povezao sa komandirom Dugopoljskog voda Milanom Tankosiem, zamjenikom komandira Gajinskog voda Lapake ete Duanom Raetom i obavijestio ih o situaciji. Naredio im je da svoje vodove, koji su se nalazili zapadno od komunikacije Borievac Kulen Vakuf, orijentiraju frontom prema Borievcu, krenu prema Borievcu i tamo saekaju neprijatelja. Iz Dugopoljskog voda poslati su kuriri Broanskoj i Suvajskoj eti (koje su se nalazile na komunikaciji i istono od nje) da se orijentiu prema Borievcu i saekaju neprijatelja. Ove ete, kao i Zaklopaki i Doljanski vod, poto su saznale za prodor neprijatelja preko Zuleevice i same su preduzele mjere izvianja i poslale' dvije grupe boraca prema Borievcu. Jo ranije dva borca Lapake ete prebacili su se na konjima u Gornji Lapac da izvide ija je vojska tamo stigla. Nikola Ljiljak je tamo zarobljen i strijeljan, a drugi je pobjegao. Gajinski i Dugopoljski vod razvili su se u streljaki stroj i krenuli ka Borievcu sa sjeverne strane Kulen Vakuf Borievac. Suvajska i Broanska eta, Begluki vod, jedan Doljanski vod, Zaklopaki, Dobroselski i Neteki vod okrenule su se frontom ka Borievcu, s june strane navedene komunikacije. Ukupne nae snage brojale su oko 150 boraca. Graaki zdrug je po ovladavanju Gornjim Lapcem imao namjeru da prenoi. Uputio je prema Kulen Vakufu gonei zdrug sastava: jedna konjika, jedna pjeadijska i jedna mitraljeska eta, svega oko 300 vojnika. Zadatak ovoga zdruga bio je da razbije nae snage kod Kulen Vakufa i uspostavi vezu sa tamonjim garnizonom. Gonei zdrug kretao se kolonom prema Borievcu. Na elu je bilo prednje odjeljenje, zatim pjeadijska, pa mitraljeska i na kraju konjika satnija. Nije mu bila poznata situacija oko Kulen Vakufa, niti je znao za nae snage. Na Sekanom vrku kod Boruna dolo je do prvog kontakta s 2 do 3 ustanika iz Zaklopakog voda. Domobranski oficiri su objanjavali da su oni hrvatska vojska koja ima zadatak da zatiti srpski ivalj i da zavede red. Pozivali
53 Zbornik V, knj. 1, str. 258. 54 Konjiki puk imao je 304 ovjeka, 22. pohodni bataljon: 7 oficira i 235 podoficira i vojnika.
su ustanike da se vrate kuama. Do slinog susreta dolo je na ulazu u Pitalsku dragu. Rade Obradovi iz Doljanskog voda poznao je jednog domobrana, jer su zajedno sluili vojni rok i priao mu da porazgovaraju. Kad je Gonei zdrug oko 15,30 asova uao u Pitalsku dragu, na njega je otvorena vatra gotovo jednovremeno sa ela, od k. 552 i sa oba boka. Kako je zdrug, s tekim mitraljezima na konjima, bio u koloni, to se on rasprio na sve strane. Vojnici su se posakrivali po grmovima i pomijeani s ustanicima, nisu stigli da prue ozbiljniji otpor pa su se masovno predavali. Borba je bila kratka (desetak minuta), ali se zato prikupljanje zarobljenih oduilo na itav dan, sve do sutradan ujutru. Gonei zdrug je bio potpuno razbijen. Vie od polovine je pobijeno i zarobljeno. Neki su uspjeli da pobjegnu i prikljue se svojoj glavnini, a neki su ak poslije nekoliko dana, probijajui se kroz umu, uspjeli da se spase i vrate u svoje garnizone ili svojim kuama. Interesantna je i plastina izjava natporunika Sabati Dragutina, komandira pjeadijske satnije: Potom zajedno sa satnikom Spajiem, sa Pintariem i domobranima povlaili smo se u grupama nazad sve do crkve u s. Borievac. Pobunjenici su bacali i bombe. Tako su nas pratili i gaali sve do Borievca i preko crkve. Bio sam nekada sam, neki su me domobrani prestizali, ponovo sam se naao sa drugim domobranima, bjeei stigao u selo Podlisac ka naoj predstrai, gdje su nas nai prihvatili i vodom okrijepili. U mojoj satniji mi jo sad nedostaje tri asnika-vodnika, osam doasnika i oko 90 domobrana. Prije akcije moja satnija bila je jaka 4 asnika, 11 doasnika i 120 domobrana. Od naoruanja ostalo je kod pobunjenika od 1. i 2. voda po 3 pukomitraljeza, od 3. voda dva pukomitraljeza. Od puaka je veina ostala u rukama pobunjenika. Po dolasku naim trupama dobio sam nervni ok. Do veeri nisam mogao uope govoriti niti objasniti tadanju pravu situaciju. 55 Do 16 asova nae su snage ovladale Borievcem i produile prema Gornjem Lapcu. S manjim snagama napadnut je i Stab graakog zdruga. Neprijatelj je otvorio artiljerijsku vatru po istonim padinama Visoice. Vrio je manje ispade protiv naih slabijih snaga koje su ga napadale. U toku noi, u panici, poelo je neprijateljsko povlaenje prema Mazinu i Bruvnu. U borbama u Pitalskoj drai poginulo je oko 110 i zarobljeno oko 90 neprijateljskih vojnika i starjeina. 56 Zaplijenjeno je 195 puaka, 13 pukomitraljeza, 7 tekih mitraljeza i druge opreme. Nai gubici: 3 mrtva i 2 ranjena. 57 Bila je to najvea vojnika pobjeda u Lici i Hrvatskoj u toku 1941. godine. Ustaka NDH je ovim porazom vojniki uzdrmana, pa je bila prisiljena da trai pomo od svojih saveznika Talijana. Tako je propala ustako-domobranska ofanziva, a naa slobodna teritorija je sauvana. Ocjenjujui ustako-domobransku augustovsku ofanzivu, moe se rei da je ona potpuno propala. Ne samo da ustako-domobranska vojska nije uspjela
55 Arhiv VII, kut. 67, f. 2, dok. 8. Izvjetaj Lukieva zdruga Ministarstvu domobranstva od 21. 8. 1941. 56 Po neprijateljskim podacima u borbama od 18. do 19. augusta 1941. poginulo, ranjeno ili nestalo je: 6 oficira, 17 podoficira i 189 vojnika, ukupno 212 ljudi. Gotovo svi gubici bili su u Pitalskoj drai. Zbornik V, knj. 1, str. 353. 57 Poginuli su: Nikola Ljlljak iz Lapake ete, Milan Obradovi i Nikola Dakovi iz Doljanskog voda.
razbiti nae jedinice, okupirati slobodnu teritoriju i spojiti se s kulenvakufskim garnizonom, ve je dio te vojske bio potpuno razbijen, a glavnina se morala vratiti u polazne garnizone s velikim gubicima. Za razliku od ofanzive u Bosanskoj krajini, gdje su ustako-domobranske jedinice okupirale dio slobodne teritorije i postavile svoje garnizone, u Lici je ostala slobodna teritorija kakva je bila u poetku, s tim da smo mi doli do bogatog plijena u oruju i do municije. Ustako-domobranska vojska je naila na slabiji otpor u poetku, to ju je zavaralo. O naim snagama su vrlo malo znali. Bili su potpuno iznenaeni naim napadom u Pitalskoj drai. Da je postojala neka koordinacija s kulenvakufskim garnizonom, za nas bi situacija bila daleko tea i neprijatelj bi vjerovatno izvrio svoj zadatak. Valja rei da je domobranska vojska bila bez ikakvog iskustva, dok smo mi imali iskustvo iz prethodnih borbi. Poznavanje terena je bila naa velika prednost. Iako je naa ustanika vojska bila na poetku svoje organizovanosti, ona se odlino snala u konkretnoj situaciji. Inicijativa pojedinih komandira eta, vodova i pojedinih boraca dola je do punog izraaja. Koristan uticaj izvrio je i tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. Pobjeda u Pitalskoj dragi imala je, pored vojnog i veliki politiki znaaj. Svega 23 dana nakon ustanka, svi zarobljeni domobrani puteni su kuama. To je visok moralni in i neizbrisiv dojam koji su zarobljeni domobrani brzo prenijeli u svoje rodne krajeve. Borbe na Drenovai, u Bosni i kod Kulen Vakufa Poslije razbijanja ustako-domobranske ofanzive u Pitalskoj drai, glavni frontovi su ostali i dalje kod Kulen Vakufa i na Drenovai, dok su nae slabije snage drale Srbski klanac prema Graacu i Kninu, dolinu Butinice prema Kninu i Kuk prema Udbini. Na Drenovau je sredinom augusta prebaena sa Srbskog klanca eta SrbIjana. Komandir ove ete, koncem augusta, postao je Milan Sijan, a komesar Branko Desnica. Oko 20. augusta 1941. zavrena je reorganizacija naih jedinica. Sve snage u donjolapakom kotaru, osim onih kod Kulen Vakufa, svrstane su u Lapaki bataljon. Komandant bataljona od 23. augusta bio je Stojan Mati, a politiki komesar Gojko Polovina. Od likih i bosanskih snaga koje su opkoljavale Kulen Vakuf formiran je 2. bataljon Sloboda. Komandant bataljona bio je Stevan Pilipovi Mauka, politkomesar oko Jovani, a zamjenik komandanta Tomica Popovi. Ova reorganizacija je izvrena naredbom taba Drvarske brigade, koja je formirana 16. augusta po sugestijama Marka Orekovia Krntije. Tom naredbom tab Lapakog bataljona postao je zajedniki tab za itavu Liku, a nosio je naziv tab bataljona gerilskih odreda za Liku. 58
58 Ranije je, od prve polovine augusta, Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, po sugestijama Marka Orekovia, nosio naziv Privremeni glavni tab gerilskih odreda za Liku.
Glavni rezultat augustovske neprijateljske ofanzive bio je da su liki partizani doli do znatnog naoruanja, pa se poveao broj naoruanih za 120 ljudi. 59 Najblii neprijateljski garnizon bio je u Kulen Vakufu, gdje se nalazilo oko 400 naoruanih, pod komandom Bogomila Vebera, unaprijeenog u bojnika. Taj garnizon je razdvajao like i bosanske snage i nalazio se usjeen u slobodnu teritoriju. Ofanzivom od 14. do 26. augusta na slobodnu teritoriju Krajine uspostavljeni su izmeu Bihaa, Kulen Vakufa i Bosanskog Petrovca neprijateljski garnizoni, svaki jaine pjeadijske ete: u Dubovskom, Vrtou i Krnjeui, koji su obezbjeivali komunikacije izmeu navedenih glavnih neprijateljskih garnizona. tabovi Lapakog bataljona i 2. bataljona Sloboda odluili su da napadaju manje neprijateljske garnizone, presijeku vezu Kulen Vakufa sa ostalim verim garnizonima i tako ga likvidiraju. U cilju uznemiravanja posade izvren je manji napad na Ripa, nou 20/21. augusta, a zatim, nou 25/26. augusta, i na ukove. eta Srbljana i Kunovaki vod su 20. augusta saekali ustaku kolonu kod Gorijevca, nanijele joj gubitke od nekoliko mrtvih i zaplijenile dvije puke. Stojan Mati se koncem augusta prebacio u Bosanske Doljane, u namjeri da napadne Dubovsko. Meutim, zbog nedovoljnih snaga i slabe koordinacije s bosanskim ustanicima, do napada nije dolo. Stab 2. bataljona Sloboda koncem augusta prebacio se preko rijeke Une s Broanskom i Cvjetnikom etom, vodovima iz Begluka, Martin-Broda i Bubnja (ukupno oko 100 ustanika) i vrio pripreme za napad na Dubovsko. Ni ovoga puta nije dolo do napada, jer nisu bili poznati svi podaci o neprijatelju. Trideset prvog augusta izvreno je izvianje neprijateljskog garnizona u Vrtoama i odlueno da se napadne ujutro 1. septembra. S gore navedenim snagama, ojaanim ustanicima iz Orekog Brda (pod komandom Dake Karakaa) i Velikih Stjenjana odred Covka, (pod komandom Nikole Karanovia), u akciji je uestvovao i jedan Vrtoki vod. Napadom je rukovodio komesar bataljona oko Jovani, jer se komandant bataljona nalazio na vojno-politikom savjetovanju u Drvaru. Ukupne nae snage brojale su oko 130 ustanika, naoruanih s oko 100 puaka i 56 pukomitraljeza. U Vrtoama se tada nalazila jedna satnija iz 2. bataljona 2. domobranskog puka (Zagrebakog), koja je brojala 127 ljudi. U toku noi 31. VIII/1. IX u Vrtoe se iz Krnjeue prebacila 10. satnija istog puka, jaine 175 ljudi. Neprijatelj se ulogorio kod crkve u Vrtoama, koja se nalazila na jednom breuljku i bila opasana kamenim zidom. Neprijatelj je postavio samo straarsko obezbjeenje. Ustanici nisu znali da je neprijatelj dobio pojaanje u Vrtoama. Privukli su se neprijateljskom logoru oko 2 sata nou i oko 4 sata ujutro izvrili napad na logor. Poslije baenih bombi i snane vatre, izvren je juri. Neprijatelj je naen na spavanju, i nakon pola sata borbe potpuno razbijen. Poeo je da bjei kroz neposjednuti dio obrua ili se sklanjao u crkvu, pruajui samo neorganizovani i pojedinani otpor. Zarobljeno je ili ubijeno 127 vojnika i oficira. Zaplijenjena su 4 teka mitraljeza, 10 pukomitraljeza i stotinjak puaka. Nai gubici: 4 mrtva i 8 ranjenih. 0
59 Naoruanje zaplijenjeno u Pitalskoj razi je ravnomjerno rasporeeno izmeu likih i bosanskih ustanika. 60 Tada je poginuo i Dura Bogunovi, vrlo hrabar borac iz Broanske ete.
Tako je tri puta manjim snagama, koristei iznenaenje i i energian napad, neprijatelj razbijen i osvojen bogat plijen. Nakon toga, 2. septembra, neprijatelj je povukao svoj garnizon iz Duhovskog. Komandant Lapakog bataljona Stojan Mati i komandant 2. bataljona Sloboda Stevan Pilipovi Mauka dogovorili su se o konkretnom planu napada na preostale neprijateljske garnizone izmeu Bihaa i Kulen Vakufa. Drugog septembra Stojan Mati se prebacio preko Une kod trbakog buka s oko 40 boraca iz Kestenovake ete, kojima se kasnije prikljuilo jo 30 boraca iz Lapake ete. Dan kasnije preko Une se prebacio Stevan Pilipovi sa Cvjetnikom i Suvajskom etom i jednim doljanskim vodom. Zajedno s vodovima iz Orekog Brda i Velikih Stjenjana Pilipovi je raspolagao s oko 100 boraca. etvrtog septembra ove snage su zajedniki napale neprijateljsko uporite ukovi, u kojem se nalazilo nekoliko andara i tridesetak domaih ustaa i naoruanih civila, koji su se uporno branili, titei svaku kuu. Mati je napadao sa zapada, a Pilipovi sa istoka. Borba je trajala oko 5 sati pa se sve stanovnitvo povuklo prema Oracu. Selo je zapaljeno od nesvjesnih ustanika i oblinjih seljaka. Sutradan, 5. septembra sve ove snage napale su Oraac. Poslije krae borbe i ovo mjesto je zauzeto. Stanovnitvo je pobjeglo u Kulen Vakuf. Napadnuti su i zauzeti Klisa i Rajinovci, tako da je Kulen Vakuf bio potpuno opkoljen, a u njemu je bilo koncentrirano preko 2.000 izbjeglica. 61 U takvoj situaciji komandant neprijateljske posade Kulen Vakufa, major Veber, odluio je da se u toku noi 5/6. septembra probije preko ovke. Prkosa i Vrtoa za Biha. On je sa sobom poveo oko 3.000 civila, mahom ena i djece. Snage 2. bataljona Sloboda koje su zauzele Oraac i Rajinovce, povukle su se 5/6. septembra prema Orekom Brdu i Prkosima. U rano jutro, 6. septembra, dolo je do kratkih i otrih borbi kod Prkosa i Vaganca izmeu ustako-domobranske jedinice iz Kulen Vakufa i naih snaga. Nae jedinice su bile iznenaene, pa je u borbi poginuo i komandant bataljona Stevan Pilipovi Mauka. Ujutro, 6. septembra glavne snage 2. bataljona Sloboda ule su u Kulen Vakuf i nastavile gonjenje neprijatelja prema Prkosima. Sa dijelom vojske i ustaa i manjim dijelom stanovnitva, ali sa znatnim gubicima, neprijatelj se uspio probiti za Biha. Veina stanovnitva zadrana je od ustanika i vraena u Kulen Vakuf. U osvojenom Kulen Vakufu je, po nareenju komesara 2. bataljona Slobode oke Jovania, formirana Komanda mjesta i postavljeno straarsko obezbjedenje, posebno kod lokala i trgovina. U toku itavog dana nije bilo nikakvih nereda ni pljake, iako su pojedinci pokuali da se suprotstave izdatom nareenju. Prije podne je stigao u Kulen Vakuf Stojan Mati, pa poto je obavijeten o poduzetim mjerama, produio je prema Prkosima. Poslije podne u Kulen Vakuf stigao je i Gojko Polovina. I on nije imao nikakvih novih sugestija. U Kulen Vakufu Polovina je obavijeten o prodoru neprijatelja na Drenovai (koje se zbilo ujutro toga dana), pa se uvee vratio u tab koji se nalazio u Donjem Lapcu. . Padom noi poele su se vraati s poloaja grupe boraca sa zarobljenim narodom. Iako je bilo nareeno da se u toku noi nitko ne puta u grad, to se nije uspjelo obezbijediti. Umorni i gladni borci su silom prodrli u grad i
61 Stanovnici Borievca, evakuirani su ranije, 26. augusta za Biha.
navalili na pie i na trgovinske radnje. Dolo je do nereda. Ujutro, 7. septembra pijani borci zapalili su Kulen Vakuf. Stanovnitvo Kulen Vakufa je u toku noi 6/7. septembra prebaeno za Martin-Brod. Sutradan i iduih dana ovo stanovnitvo je prebaeno za B j e l a j ili Biha, ali je jedan dio izginuo od proetnikih elemenata. Bilo je divnih primjera spaavanja pojedinaca i itavih porodica, iako se rizikovao vlastiti ivot. Komuniste Ibrahima Bibanovia i Dafera Demirovia, koji su naeni u zatvoru u Kulen Vakufu, spasio je komesar 2. bataljona Slobode u zadnji as i uputio ih u Donji Lapac. Ujutro 6. septembra jedan odred domobrana i ustaa, jaine stotinjak ljudi, napao je nae poloaje na Drenovai. Cilj ovoga napada bio je da se olaka situacija pri povlaenju sopstvenih snaga i stanovnitva iz Kulen Vakufa. Postignuto je iznenaenje i zaplijenjena naa dva bacaa (jarac), pravljena na Strbakom buku i jedan pukomitraljezac. Imali smo 8 mrtvih. Neprijatelj se povukao odmah poslije izvrene akcije. estog septembra prije podne odran je zbor u Donjem Lapcu. Zbor su organizirali proetniki elementi iz Donjeg Lapca i Srba, povodom osloboenja Kulen Vakufa. Iz Srba je stigao Pajica Omikus s dvadesetak istomiljenika. Prisustvovalo je oko 300 ljudi. Na zboru je govorio major Boko Raeta. Rekao je da jo nije vrijeme za oruanu borbu i da treba uvati ljudske ivote, j e r su vremena teka i treba ih preivjeti. Za rije se javio i Gojko Polovina. On je iznio da je ustanak organizovala Komunistika partija Jugoslavije, da u njemu uestvuju svi poteni patrioti. Zalagao se za bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba i pozvao sve u borbu protiv okupatora i domaih izdajnika. Proetniki elementi su za vrijeme njegova govora uzvikivah parole za kralja. Nakon osvajanja Kulen Vakufa otpao je taj front koji je angaovao glavne snage donjolapakog kotara. Drugi bataljon Sloboda ostao je jo neko vrijeme, ali samo sa bosanskim jedinicama. Dio likih snaga, kao Doljanska eta, prebacili su se na poloaje na Drenovai, a veina ustanika povukla se s orujem svojim kuama. Vojniki gledano plan za osvajanje Kulen Vakufa bio je potpuno pravilan. Napadom na manje neprijateljske garnizone odvojen je Kulen Vakuf od ostalih veih neprijateljskih garnizona. Iznenadni napad na Vrtoe, s triput slabijim snagama nego to su protivnike, spada u najuspjenije napade prvih dana ustanka. Postojala je odreena koordinacija izmeu bataljona kod napada na ukove i Oraac. Nije se predviala neprijateljska reakcija, tj. da e on presijecanjem komunikacija napustiti Kulen Vakuf i sa stanovnitvom vriti proboj prema Bihau. Nae jedinice su bile iznenaene. Nisu se najbolje snale i dozvolile su neprijatelju da izvue glavninu svojih snaga za Biha, iako sa znatnim gubicima. Borbena dejstva nisu bila politiki pripremljena. Zbog toga je dolo do paljenja sela ukova i Oraca, a potom do stradanja nedunog stanovnitva. Vie je razloga za masakr nad nedunim stanovnitvom. Prvi je postojanje proetnikih elemenata i njihove pozicije u tadanjoj vojnoj organizaciji. Neki od komandira vodova i eta, kao to su bili Pero ilas, uro Stikovac i dr. bili su proetniki orijentisani. Kod veine ustanika nisu bili jasni ciljevi narodnooslobodilake borbe i znaaj bratstva i jedinstva za tu borbu. Politiki rad s ustanicima bio je vrlo slab. Jedino su se irile i itale Vijesti, ali i to u uskom krugu i neorganizovano. U niim jedinicama ispod bataljona nisu postojali politiki komesari, nisu postojale partijska ni skojevska organizacija.
Odgovornost za likvidaciju nedunog stanovnitva ne bi se mogla prebacivati samo na like ili samo na krajike borce. I meu jednima i drugima bilo je pojedinaca proetniki orijentiranih koji su teili osveti i traili priliku da se izmaknu kontroli tabova. Velika je odgovornost komandanta garnizona Kulen Vakufa majora Vebera, koji je pokuao da se probije zajedno s narodom. Na Prkosima je koristio narod kao zatitu svoje vojske. Otuda su prve nedune rtve pale ve u borbama izmeu naih i ustako-domobranskih jedinica, pa je to bio presedan za dalja dejstva. Meu zarobljenim stanovnitvom sakrio se jedan broj ustaa, jer nije htio da se rastaje od svojih porodica, pa je prilikom traganja i razraunavanja s njima dolo do likvidacije i nedunih. Glavne rtve su pale, ipak, kasnije u toku prebacivanja za Kulen Vakuf i naroito za Martin-Brod. Sve u svemu, Kulen Vakuf spada u najnegativnije dogaaje prvih mjeseci ustanka, a negativnosti su posljedica niske svijesti i neorganizovanosti ustanikih masa. Tek blagodarei upornom radu Komunistike partije u kasnijim mjesecima, ovakvi dogaaji su prestali i predstavljali su samo mrane stranice prolosti. Organizacija slobodne teritorije itav donjolapaki kotar, osloboen 2. augusta 1941. godine, predstavljao je osloboenu teritoriju vie od dva mjeseca. Na toj teritoriji likvidirana je ustaka vlast. Najviu vojnu i civjlnu vlast vrili su tabovi gerilskih odreda u Donjem Lapcu i Srbu. tabovi su glavnu brigu posvetili oruanim dejstvima, ostalim pitanjima su se bavili kad su i koliko su morali. Stab u Donjem Lapcu bio je smjeten u zgradi Kotarskog suda, a u Srbu tu zgradi Opine. U poetku tabovi nisu imali nikakvog fizikog obezbjeenja. Kasnije, kad su se pojavile proetnike oruane grupe, Stab u Donjem Lapcu je postavio straarsko obezbjeenje od jedne desetine iz Dobroselskog voda. Ve prvih dana augusta 1941. uspostavljena je telefonska veza izmeu tabova gerilskih odreda u Srbu i Donjem Lapcu. Na centralama su radili bivi slubenici. Veza je sve vrijeme dobro funkcionisala. Ve prve borbe 27. i 28. jula i naputanje svojih sela nametali su potrebu za organizacijom ishrane vojske. Komandiri vodova odvojili su 23 ovjeka. Obino su to bili ljudi starijih godita koji su imali smisla za tu vrstu posla i da obezbijede hranu za vojsku. Prvih dana stoka za hranu dopremana je iz sela odakle su bile jedinice. Kasnije je to vreno iz sela najbliih poloajima. Poslije desetak dana ilo se na sloeniju organizaciju. Organi za ishranu vrili su razreze po domainstvima. Bogatija domainstva su davala vie, najsiromanija su bila osloboena. U Donjem Lapcu i okolini koritena je stoka iz naputenog Borievca. U augustu su prema frontovima formirane baze za ishranu u: Srbu, Nebljusima, Donjem Lapcu i Martin-Brodu. Na elu baza bili su odbori za ishranu, komesari za ishranu (Srb) ili komandanti mjesta (Martin-Brod). Baze su imale kuvare ili kuvarice s potrebnim inventarom prikupljenim od trgovaca ili imunijih seljaka. Hrana je bila vrlo jednolina, najee meso bez hljeba i bez palente, uz to i bez soli. Dnevno se dobijao samo jedan obrok. Nije bilo albi na hranu, ve samo na to to je jelo bilo neslano. Zbog neslane i jednoline hrane poeo se pojavljivati skorbut.
Partizanski top Jarac 50 mom izraen augusta 1941. u radionici na trbakom buku.
Ve u prvim borbama na Srbskom klancu i Breinama zaplijenjena bu etiri kamiona. Kamioni su zadranj u tabovima u Srbu i Lapcu. Sluili su za prebacivanje vojske na poloaje i za dotur hrane. Kamioni su koriteni samo po nareenju tabova gerilskih odreda. Od sredine augusta, poslije prestanka rada taba gerilskih odreda za Srb i okolinu, odbor za ishranu iz Srba, koga su drali proetniki elementi Raenovi, Omikus i drugi, koristio je kamion iz Srba. Pojava prvih ranjenika, ve prvih dana borbi, zahtijevala je organizaciju zdravstvene slube. Prva ambulanta uspostavljena je u Donjem Lapcu, u popovom stanu, a kasnije u kui dr Veljka Torbice, koga su ustae ranije likvidirale u Graacu. Prvi bolniar je bio Duan Raeta abrakov, koji je u bivoj jugoslovenskoj vojsci zavrio bolniarski kurs. Njemu je pomagala Jelka Torbica, majka dr Veljka. Koncem septembra dola je za efa ambulanti Boja Tima, primalja. U ambulanti je radilo nekoliko djevojaka iz Donjeg Lapca i okolnih sela. Kroz ambulantu je proao vei broj ranjenika i civila, kojima je pruana najosnovnija struna pomo. Instrumenti i lijekovi su ostali od doktora Torbice. U lijekovima se veoma oskudijevalo. Iz pisma Gojka Polovine, politkomesara bataljona gerilskih odreda za Liku, vioj instanci od 5. septembra kae se: Ali sto puta u vam ponoviti da mi aljete ljekara i lijekove, ljekara i lijekove i opet ljekara i lijekove.2 Ambulanta je imala desetak kreveta namijenjenih za ranjenike, ali je lijeila i druge hitne sluajeve. Ambulanta je redovno radila sve do dolaska Talijana. U Srbu je ve prvih dana ustanka postojala ambulanta, smjetena u popovom stanu. U njoj je radio Zori iz Osredaka, bolniar u bivoj vojsci, a pomagale su mu ene iz Srba. Prvi bolesnik u toj ambulanti bio je jedan od pobjeglih s jame u Borievcu. Na inicijativu Steve Brozovia, naprednog radnika s Unske pruge, rodom iz Crikvenice, poetkom augusta poela je da radi prva tehnika ustanika ra62 AIHRPH, Zagreb.
dionica na trbakom buku. Nekoliko radnika 63 pozvalo je u trbaki buk Stojana Matia (tada komandanta poloaja na Drenovai), pa je Brozovi predloio da se iz materijala preduzea Batinjol, koje je dralo radove na Unskoj pruzi, izrauju bombe i drugo naoruanje. Pored bombi odmah su se poela izraivati koplja, vile i drugo hladno orue. Bombe su se pravile od komada plinske cijevi, naokolo narezane i napunjene eksplozivom i komadima eljeza. Za dva mjeseca izraeno je oko 1500 bombi. Izraena su i tri topa ili bacaa nazvani jarac. 64 Za to su posluile ojaane cijevi promjera 50 mm, a napravljena su i postolja poput onih kod tekih mitraljeza. Domet ovog topa bio je oko 300 metara. Izraena su tri takva topa. Dva su bila na poloajima kod Drenovae, a jedan kod bosanskih ustanika. Topovi nisu bili naroito efikasni, ali su svojim udnim zvukom predstavljali znaajno sredstvo zastraivanja neprijatelja. Prilikom napada ustaa na Drenovau, 6. septembra dva topa su zarobljena, to je ustaka propaganda ocijenila kao svoj veliki uspjeh. Bombe od betona i eljeza pravljene su i u Nebljusima, ali nisu bile tako dobre kao one iz Strbakog buka, pa se prestalo sa njihovom proizvodnjom. Ve od prvih dana ustanka radili su pojedini majstori-kovai na izradi raznog hladnog orua, kopalja, vila, bodea i na popravci vatrenog oruja. Majstor-pukar uro Sladakovi izradio je zatvara za haubicu koja je zarobljena kod Kruga 7. oktobra. Prva dva zarobljenika bili su domobrani iz Zagrebakog konjikog puka i dovedeni su s fronta kod Bruvna (Vodena glava) u Srb prvih dana augusta. Smjeteni su u opinski zatvor i sprovedeni sa konjima i opremom u Drvar. Njemaki obavjetajci, zarobljeni na Drenovai 14. augusta 1941. godine, bili su smjeteni u privatnom stanu u Donjem Lapcu. Ostali su tu nekoliko dana i sprovedeni u Drvar. Zarobljenici iz Pitalske drage i oni od Vrtoa sprovedeni su odmah poslije borbe direktno za Drvar. Sa zarobljenicima se dobro postupalo i nije bilo sluajeva iivljavanja nad njima, iako je bilo pokuaja od proetnikih elemenata. Odbori za pomo vojsci 65 vremenom su dobijali nove i nove zadatke, kako je to nametao ivot i borba. U poetku su sve zadatke rjeavali tabovi gerilskih odreda. To su bile obaveze prema vojsci, imovinski odnosi, porodini problemi i drugo. Tako su odbori za ishranu ili odbori za pomo vojsci prerasli u narodne odbore, mjesne odbore ili civilne odbore. Taj proces je tekao razliito u svakom selu i ovisio je o problemima koje je nametao ivot, o sastavu odbora, kao i o udaljenosti od taba gerilskih odreda. Negdje su odmah u poetku odbori imali ire nadlenosti, a negdje su ostali do kraja ovoga perioda s poetnom funkcijom snabdijevanje vojske. Prvi odbori formirani su u Kunovcu, Kupirovu, Zavlai, Kaldrmi i Osredcima (28. i 29. jula), a u Doljanima, Dobroselu, Nebljusima i drugim selima prvih dana augusta. Prvi odbornici su bili Stojan Batinica, Rade Ugrica, Boo Sai, Stevo Oegovi ean, Teo Zori, Petar Pavkovi Petrovia, Jovan Skori, Lazo Bala i drugi. Odbori su bili vezani za svako selo. Poslove opinske i kotarske vlasti vrili su iskljuivo tabovi gerilskih odreda u Srbu i Donjem Lapcu. U Lapcu je 3.
63 Imena ovih radnika: Stevo Brozovi, Ivan Spacevan, Franc Cepirlo, Ivan Mrak, Ivan Razrh, Lajo Bukvi, Emil Filipi, Nikola i Mile Marii i tehniar Franc elik. 64 Naziv jarac dobio je zbog osobine da poslije opalenja skoi, kada je predstavljao opasnost i za svoju posadu. 65 Nosili su naziv: Odbor za ishranu, odbor za pomo vojsci, komesar za ishranu i slino. Postojali su takoe sudovi asti, narodni sudovi. Kasnije su prerasli u organe vlasti.
augusta 1941. godine formirana Narodna vlast u sastavu: Stevo Dragievi, Mirko uki, Nikolica Kosanovi, Mojsije Raeta, Luka tikavac i urad Blanua. Uticaj ovog odbora bio je, uglavnom, ogranien na Donji Lapac i najbliu okolinu, a njegov rad se sastojao u organizaciji ishrane vojske i pomoi u radu ambulante. Druge osnovne poslove vlasti vrio je tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, odnosno tab bataljona gerilskih odreda za Liku. Seoske strae, koje su formirane pred ustanak radi zatite logora, prestale su da funkcioniu poetkom ustanka. Formirane su ponovo u nekim selima lapake opine kad su se pojavile proetnike grupe koje su harale po hrvatskim i kasnije po srpskim selima. Ve sredinom augusta otpoele su omladinske radne akcije. Omladina iz Donjeg Lapca i okolnih sela sabirala je ljetinu s naputenih imanja sela Borievac. Na jednoj od takvih akcija, 19. augusta 1941. godine, omladina je bila iznenaena od ustako-domobranske vojske koja je nastupala od Graaca, ali se bez rtava povukla prema Donjem Lapcu. Ozbiljan posao odbora bio je smjetaj izbjeglica iz Likog Petrovog Sela. U kotaru se od sredine augusta nalazilo oko 1.500 izbjeglica, iskljuivo staraca, ena i djece, koje su ustae protjerale s njihovih ognjita. Izbjeglice su rasporeene po kuama imunijih domainstava, mahom u bivoj lapakoj opini. Meu izbjeglicama bilo je i naprednijih omladinaca, kao to je Kata Bubalo, student beogradskog univerziteta, koja se odmah ukljuila u rad skojevske organizacije i u njoj aktivno radila. Odbor u Donjem Lapcu organizovao je i jednu evakuaciju stanovnitva iz Lapca za vrijeme ustake ofanzive, 6. i 7. oktobra 1941. godine. Stanovnitvo je evakuisano na Kamensko, a poslije prolaska ustake vojske, vratilo se svojim kuama. Formiranje prvog partizanskog odreda i njegove prve borbe Desetog septembra, na sastanku komunista u Donjem Lapcu, kome su prisustvovali Vlado Popovi, sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH, Jakov Blaevi i Rade Zigi, lanovi OK KPH za Liku, zatim Gojko Polovina, oko Jovani i Stevo Dragievi, analizirana je vojno-politika situacija u kotaru. Tada je sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH postavio zadatak da odmah od najboljih i najsvjesnijih boraca iz kotara formiramo vrstu partizansku jedinicu, kojom e partijsko rukovodstvo potpuno raspolagati. Za izvrenje toga zadatka zadueni su Gojko Polovina i oko Jovani. oko Jovani se ve sutradan, 11. septembra, prebacio na Drenovau zbog toga to se tamo nalazila najbolja ustanika jedinica Kunovaki i Podurljajski. odred oba u sastavu ete Srbljana, kojom su tada komandovali Milan ijan i Branko Desnica. Ostao je nekoliko dana u jedinicama da se upozna s ljudstvom i da s najodgovornijim drugovima dogovori izvrenje zadatka. Oko 20. septembra od glavnine ete Srbljana i ostalih dobrovoljaca s Drenovae formiran je partizanski odred nazvan Letei odred, 88 koji je brojao oko 40 boraca. Na sastanku najizraslijih boraca izabran je komandni kadar: komandant oko Jovani, politkomesar Milan ijan, zamjenik komandanta
66 Odred se nazivao Letei odred, Jurini odred ili Odred Capajev*.
Duan Damjanovi i intendant Milan umi. Odred je zaposjeo glavne poloaje na Drenovai, na samoj cesti. Od prvih dana odred je poeo ivjeti vojnikim ivotom. Vladala je vrsta vojnika disciplina i vrile se redovne vojnike dunosti. Borci nisu smjeli da se udaljavaju s poloaja bez odobrenja starjeina. Odred se kretao i vrio vojnike radnje po borbenim pravilima. S borcima se intenzivno politiki radilo. U odred se stupalo dobrovoljno. Borci su na kapama nosili crvene petokrake zvijezde. Pojava partizanskog odreda s crvenim petokrakama izazvala je reakciju pojedinih proetnikih elemenata, ali je vrst stav i odluno vojniko dranje svih pripadnika ovoga odreda ostavljalo pozitivan utisak i potovanje kod ustanika i naroda. Odred je krajem septembra imao dvije manje borbe: 27. septembra kod Meljinovca saekao je jo u toku podilaenja i razjurio jednu etu domobrana, a dan-dva kasnije po nareenju Stojana Matica vri demonstrativni napad prema Sokolcu, jer je u to vrijeme otpoela ustako-domobranska ofanziva iz Bihaa preko Ripa na slobodnu teritoriju Bosanske krajine. Prvog oktobra 1941. Letei partizanski odred se, na vlastitu inicijativu, prebacio preko Une kod Strbakog buka i naao se u pozadini neprijateljskih snaga, koje su vrile ofanzivu na slobodnu teritoriju Bosanske krajine. Odred je na svome putu nalazio samo pusta i naputena sela s ponekim starcem. Bosanske ustanike snage su se povukle u ume, a s njima i itav narod. Odred je 3. oktobra postavio zasjedu na Covci, na cesti VrtoeKulen Vakuf i tu unitio ustako-domobranski tab, na elu s pukovnikom Ivanom Matagiem, 67 koji je rukovodio operacijom. Ova akcija je imala vrlo veliki odjek u ustanikim redovima i usporila je ustaku ofanzivu na slobodnu teritoriju donjolapakog sreza za nekoliko dana. Letei partizanski odred se nakon ove akcije prebacio preko Martin-Broda u sastav glavnine Lapakog bataljona i stupio u odbranu pravca Kulen-Vakuf Donji Lapac. Savjetovanje vojnih i politikih rukovodilaca Like Dvadeset prvog septembra 1941. odrano je na Kamenskom savjetovanje vojnih delegata Like. Inicijativu za savjetovanje dao je Marko Orekovi Krntija, organizaciju je vodio OK KPH za Liku, a neposredne pripreme za smjetaj i rad izvrio je tab bataljona gerilskih odreda za Liku. Iz lapakog kotara na savjetovanju je uestvovalo pet drugova: Gojko Polovina, Duan Mileusni, Sava Mileusni, Tomica Popovi i Jovica uki. Osnovni cilj savjetovanja bio j e : politiko i organizaciono uvrivanje jedinica, posebno razbijanje etnikog uticaja, pripreme oruane borbe protiv talijanskog okupatora i izbor vojnog rukovodstva za Liku. Osnovni referat podnio je Gojko Polovina. Glavnu panju u referatu on je posvetio borbi na svim frontovima Like i Krajine, zatim organizaciji pozadine. Zavrnu rije i osnovne zadatke dao je Marko Orekovi Krntija a to su:
67 Sa Matagiem su bila jo etiri oficira, meu kojima i major Bogomil Veber, tri podoficira i jedan vojnik.
proiriti nau borbu ukljuivanjem hrvatskih masa, stvoriti jedinstven front hrvatskog i srpskog naroda protiv okupatora, otricu borbe prenijeti na talijanskog okupatora kao glavnu opasnost, u ustanikim redovima boriti se protiv oportunista i svih onih koji se ne slau sa naom borbom, 68 tj. boriti se protiv etnike opasnosti. Izabran je tab za Liku u kome su bili Marko Orekovi Krntija kao politiki komesar, Boko Raeta kao komandant j Stojan Mati kao operativni oficir. 69 Savjetovanje na Kamenskom imalo je ne malo znaenje. Ne samo zbog toga to su mu prisustvovali delegati iz itave Like i to ga je organizovao OK KPH za Liku, ve zbog toga to je data jedinstvena i ira vojno-politika ocjena situacije u Lici. Naroitu vanost savjetovanje je imalo za orijentaciju na jedinstvenu frontu Hrvata i Srba protiv talijanskog okupatora i vee ukljuivanje Hrvata u narodnooslobodilaki pokret. Postavljeni zadaci nisu bili dovoljno konkretni niti su odgovarali datoj situaciji. Za donjolapaki kotar najvaniji su bili jasni stavovi prema etnikoj opasnosti i konkretne mjere prema njima, zatim zadaci oko stvaranja vrstih vojnih jedinica, na koje e partijsko i vojno rukovodstvo moi raunati i na kraju, najvanije, to sve preduzeti i kako se u naim uslovima pripremati za uspjenu borbu protiv talijanskog okupatora. Sve ovo nije obuhvaeno u zakljuku sa savjetovanja. Sastav vojnih delegata koji su uestvovali na savjetovanju nije bio najbolji. Nije prisustvovao Stojan Mati, koji je bio komandant bataljona gerilskih odreda za Liku, oko Jovani kao komandant tek formiranog Leteeg odreda, koji je bio sastavljen od boraca spremnih za borbu protiv svakog neprijatelja kao ni jo neki aktivni borci i rukovodioci iz Like. Meutim to bitno ne umanjuje znaaj vojnog savjetovanja ve govori o politikoj irini na kojoj je savjetovanje organizovano. Trailo se da se u borbu ukljue sve patriotske snage bez obzira na politiko opredjeljenje.
Ustako-domobranska ofenziva na slobodnu teritoriju u vremenu od 7. septembra do 7. oktobra 1941. Nakon neuspjeha ustako-domobranske ofenzive na slobodnu teritoriju i poraza u Pitalskoj drai 19. augusta, u Zagrebu je 26. augusta dolo do sporazuma izmeu delegacije talijanske i Pavelieve vojske, po kome Talijani preuzimaju u drugoj okupacionoj zoni svu vojnu i civilnu vlast, a u treoj zoni vojnu vlast. Ustako-domobranska vojska u treoj zoni od 1. septembra potinjena je tabu 2. talijanske armije. Sedmog septembra general Ambrozio, komandant 2. talijanske armije, nareuje ofenzivu na slobodnu teritoriju Bosanske krajine i Like.
68 Zapisnik o sastanku vojnih delegata Like od 21. 9. 1941. godine, VII, Zbornik V, knj. 1, str. 124129. 69 Marko Orekovi je insistirao da u Stab ue Boko Raeta kao najstariji oficir bive vojske. Raunao je da e ga time vie vezati za narodnooslobodilaku borbu i izolirati od ostalih velikosrpskih politiara, Raenovia i kompanije. Na Raetu e se lake moi uticati ako je u tabu. Osim toga mislio je da e ukljuivanje jednog vieg oficira u tab doprinijeti autoritetu kod boraca i naroda. Raeta nije prihvatio ponuenu komandantsku dunost, dok je Stojan Mati privremeno vrio dunost operativnog oficira ovog taba uz istovremeno vrenje svoje dunosti komandanta Lapakog bataljona.
Cilj ofenzive je razbijanje ustanike vojske, okupacija slobodne teritorije i uspostavljanje okupatorsko-ustake vlasti. Talijanska vojska glavnina divizije Sassari i puk divizije Bergamo, vri ofanzivu u drugoj zoni i zauzima centar slobodne teritorije Drvar, a ustaka vojska u treoj zoni zauzima Donji Lapac. U septembru se vode borbe s Talijanima. Glavni bojevi su voeni na Ploama, na pravcu KninDrvar gdje uestvuje grupa boraca iz Tikovca i Dugopolja pod komandom Milana Tankosia. Poslije desetak dana uporne odbrane protiv daleko nadmonijeg neprijatelja, koji je u borbi koristio tenkove i artiljeriju, dijelovi talijanske divizije Sasari i Bergamo su 25. septembra zauzele Drvar. Ovo su bile i prve borbe lapakih ustanika s Talijanima. U to vrijeme koncentrisan je u Bihau Bihaki zdrug, jaine oko 3.000 domobrana i oko 400 ustaa. Dvadeset sedmog septembra Bihaki zdrug krenuo je u ofanzivu pravcem BihaVrtoe, odakle se spojio s petrovakim garnizonom, dok je drugim krakom, koji je sainjavala ustaka bojna pukovnika Rolfa, ojaana etom domobrana i vodom haubica 105 mm (oko 500 ljudi) krenuo prema Kulen Vakufu. Istoga dana prebacio se preko Une u Bosnu kod Strbakog buka Stojan Mati s grupom boraca Nebljukog voda i Popinskom etom, kojom je komandovao Mihajlo Luki iz Velike Popine (svega 50 boraca). Na Gorjevcu su se nae snage sukobile s neprijateljem i nanijele mu gubitke. Na elu svoje ete poginuo je i Mihajlo Luki. Ve 27. septembra bojna pukovnika Rolfa zauzela je Kulen Vakuf. Stab bataljona gerilskih odreda za Liku poeo je prebacivati snage s Drenovae iz srbske opine na front prema Kulen Vakufu. Pozvane su u pomo jedinice iz itave Like i Dalmacije. Doao je vod Mazinjana, Bjelopoljski vod i Mokropoljski vod Spire Bjedova. 70 Broanska eta zaposjela je Ljuticu, ali je bila iznenaena. U borbi je poginuo Jovo Bogunovi, komandir ete. Neto kasnije na Ljuticu je prebaena sa Drenovae i Doljanska eta. Zbog unitenja oficirske grupe pukovnika Matagia na Covci, od strane Leteeg odreda, ustako-domobranske snage su tek 5. oktobra poslije podne krenule prema Borievcu. Zbacile su nae snage s Ljutice i zaposjele poloaje kod Borievca. Istoga dana Letei partizanski odred se prebacio u Dobroselo i predvee, zajedno s Dobroselskim vodom, izvrio napad na ustako-domobranske snage kod Borievca. 71 Iako napad nije imao nekog ozbiljnijeg rezultata, on je pozitivno uticao na moral ostalih boraca Lapakog bataljona, od kojih su se neki nalazili po okolnim brdima oekujui dalji razvoj dogaaja. Nou 5/6. oktobra na Prisjeci kod Dobrosela odrali su kratak sastanak Stojan Mati, Gojko Polovina i oko Jovani i napravili plan za naredna dejstva. Nisu se znale neprijateljske namjere i da li e neprijatelj iz Kulen Vakufa krenuti prema Donjem Lapcu ili Srbu, pa je odlueno da se neprijatelj odmah, ujutro 6. oktobra, napadne pri svome pokretu iz Kulen Vakufa. Istovremeno je nareeno evakuiranje stanovnitva iz Donjeg Lapca i najbliih sela u oblinja brda.
70 Ovo je pa nije 71 u borbi Leteeg bila prva dalmatinska jedinica koja je dola u Liku. Stigla je poslije 7. oktobra, uestvovala u borbama, ve se nakon dolaska Talijana vratila u svoj kraj. kod Borievc poginuo je pukomitraljezac Mrgud Skori, prvi poginuli borac iz partizanskog odreda.
10 DONJI LAPAC
145
Neprijatelj je ujutro 6. oktobra krenuo preko Borievca za Donji Lapac. Nae jedinice su ga napadale sa svih strana. I oni ustanici, koji su se povukli na Zuleevicu i ostala brda, spustili su se u Lapaku dolinu i napadali neprijatelja. U borbu je stupila i Suvajska eta pod komandom Jovine Media. Bojna pukovnika Rolfa probila se u toku dana u otrim borbama do Donjeg Lapca i tu zanoila. itavu no bojna je uznemiravana napadima manjih snaga. Poto se pretpostavljalo da e se neprijatelj probijati prema Bihau, nareeno je da Nebljuki i Kruki vodovi izvre zapreavanje i zaposjednu poloaje na komunikaciji od Mamca do Nebljusa. Nije se imalo vremena koordinirati akcije i vriti kontrolu. U toku 7. oktobra, u rano jutro, bojna pukovnika Rolfa nastavila je probijanje prema Bihau nastupajui du komunikacije s jakim bonim obezbjeenjem. Kod Krukog voda, koji je drao zapadnu stranu komunikacije, dolo je do pometnje. Naime, neko je obavijestio da se neprijatelj probija prema Kamenskom, pa je Kruki vod povukao svoje snage od komunikacije, a time je olakao neprijatelju proboj. Glavni pritisak ustanika bio je na pozadinu i bokove ustake bojne koja se probijala u pravcu Bihaa. Pritisak je bio tako jak da je neprijatelj bio prisiljen da se odrekne pomoi svoje artiljerije. Kod Kruga su ustanici zarobili jednu neprijateljsku haubicu od 100 mm, a drugu haubicu je neprijatelj onesposobio, ali ju je uspio izvui. Dio Nebljukog voda je zapreavao komunikaciju izmeu Kruga i Nebljusa, dok je glavnina voda branila Drenovau. Neprijatelj je iz Skoaja napao nae na Drenovai pa su se ove povukle. Ostale snage Nebljukog voda, ojaane s grupama boraca iz Kruga, doekale su neprijatelja u Nebljukom polju. Pristigle su i ostale snage koje su napadale neprijatelja s boka, tako da je on tu pretrpio velike gubitke (22 mrtva i 10 zarobljenih). Ustaka bojna se ipak probila prema Bihau, ali je u toku borbe bila desetkovana. Imala je oko 100 mrtvih i ranjenih. Mi smo imali 8 mrtvih i desetak ranjenih. 72 U izvjetaju domobranskog generala Maria stoji: -Bojna pukovnika Rolfa s dvije haubice i satnijom iz 12. pjeadijskog puka, probila se od Kulen Vakufa preko Lapca do Bihaa, ali je imala velike gubitke, izmeu ostalog i jednu haubicu, dok je drugu haubicu prethodno otetila. 73 Tako je i ova ustako-domobranska ofanziva propala, a narod se uskoro vratio svojim kuama. Talijanski oficiri s Udbine pratili su tok ustake ofanzive s Kuka. Sa niima je bio major Raeta s grupom istomiljenika. Talijani ponovo okupiraju slobodnu teritoriju Talijanski okupator je budno pratio sve dogaaje nedaleko od svoje nove granice, posebno one vezane za oruani ustanak. Vjetom politikom i ukazivanjem pomoi proganjanom srpskom ivlju predstavio se kao njegov zatitnik. U licu
72 Poginuli su Rade Popovi Simelov, uro Bubalo, oba iz Nebljusa, Mane Miloevi iz Kruga, Rade Banjak Iz Strbaca, Ilija Majstorovi, Jovo Petrovi i Bogdan Radakovi iz Doljana i Rade Bokan iz Osredaka. 73 Danilo Damjanovi Danl, Ustanak naroda Hrvatske u Srbu 1 okolini, str. 240.
velikosrpskih politiara Novakovia-Longa, ujia, Raenovia i drugih stvorio je vjerne saradnike i sprovodnike svoje politike. Osnova zajednike saradnje bio je strah od narodnooslobodilake borbe ili, kako su oni govorili, od komunizma. Poslije dizanja ustanka u Krajini i Lici, odmah u poetku augusta, dolazi do niza kontakata talijanske vojske i proetnikih elemenata iji je cilj da se razbije jedinstvo ustanikih redova. Uoi augustovske ustako-domobranske ofanzive Talijani, iako imaju rezervi i neslaganja s NDH tvorevinom, pokuavaju da pomognu uspjeh ove ofanzive i u tu svrhu angairaju svoje velikosrpske saradnike. Istovremeno vre pripreme za okupaciju druge i tree zone. Poslije kraha ove ofanzive i sporazuma izmeu Italije i NDH (u Zagrebu 26. augusta), Talijani preuzimaju vojnu i civilnu vlast u drugoj okupacionoj zoni. Na sastancima u Otriu i Paanima 25. i 26. augusta izmeu talijanske komande i proetnikih elemenata, Talijani informiu etnike glavare o buduem sporazumu s NDH i trae njihovo aktivno angaovanje na sprovoenju tog sporazuma. Iako srbska opina spada u drugu okupacionu zonu, u njoj se odmah u poetku ne formira okupaciona vlast. Poetkom septembra U Srb su samo dola 4 talijanska oficira, prilijepila plakate za okupaciju u kojima poziva stanovnitvo da preda vatreno oruje u roku od 48 sati pod prijetnjom smrtne kazne ko ne vrati o r u j e . . . Ovi su se oficiri odmah vratili i ni jednog Talijana nema u S r b u . . ,74 Koncem septembra, na inicijativu Boka Raete, dolo je do njegovog sastanka s komandantom 2. pjeadijskog puka divizije RE pukovnikom Soduom, na putu UdbinaLapac, kod Visua. Talijani su sastanku pridavali veliki znaaj zbog mogunosti buduih kontakata sa Srbima i zbog eventualne dalje okupacije teritorije. 75 Raeta je kao glavni razlog svoje inicijative postavio problem oko 2000 izbjeglica 74 iz Likog Petrovog Sela u predstojeoj ustakoj ofanzivi na Donji Lapac i njihovo prebacivanje iz Donjeg Lapca u krajeve pod talijanskom okupacijom. U stvari glavni razlozi bili su traenje zatite od Talijana: Za vrijeme cijelog razgovora, izvjetava Sodu, stalno mi je ponavljao da bi Srbi u Donjem Lapcu bili veoma sreni da su pod naom okupacijom, koja bi im obezbijedila mir njihov jedini cilj-.77 U toku talijanske okupacije slobodne teritorije graakog sreza proetniki elementi su izdavali nareenja s potpisom gerilskih tabova u kojima su traili da se talijanska vojska ne napada, ime su unosili zabunu meu ustake jedinice. U augustu i septembru na osloboenoj teritoriji djeluju dvije do tri oruane divlje grupe proetnikih elemenata. U tim grupama su -voe: Dane Kalini Danda, Svetia Jovani, ura Grbi, Nio Bokan iz opine srbske, i Luka tikovac, Stevo Baji, Pejo uki iz opine lapake. Ove grupe su izvrile ubistva nekoliko hrvatskih porodica u Donjem Lapcu, opljakale njihovu stoku, jer su toboe ustaki orijentisani. Kasnije su poeli pljakati i stoku iz
74 Izvjetaj Milana Tankosla od 9. IX 1941. tabu drvarske brigade, Zbornik V, knj. 1, str. 68. 75 Izvjetaj komandanta divizije RE komandantu 5. armijskog korpusa. Arhiv VII k. 401, 1353. 76 Bilo je svega oko 1.500 Izbjeglica. 77 Izvjetaj pukovnika Sodua komandantu divizije RE, Arhiv VII 13/5-2, K 401.
srpskih porodica. Jedna grupa je upala u Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu. Ove grupe su prijetile i tabu gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. Stab bataljona gerilskih odreda kasno je saznao o dejstvu ovih grupa, ali im je obavijeten, preduzeo je mjere da se ove grupe pohvataju i razoruaju One su se ubrzo izgubile s osloboene teritorije. Nakon zavretka ustako-domobranske ofanzive od 7. oktobra, Talijani su. u duhu sporazuma od 26. augusta 1941. godine, posjeli svojom vojskom slobodnu teritoriju lapakog kotara. Desetog oktobra u Srb je uao 44. bataljon 73. legije crnih kouljaa iz divizije Sassari, a 21. oktobra u Lapac je ula ojaana eta 3. bataljona 1. pjeadijskog puka divizije RE. Major Raeta se dovezao sa talijanskim oficirima u Donji Lapac. Zajedno su produili do Skoaja i kontaktirali s ustako-domobranskim snagama. Stab bataljona gerilskih odreda za Liku je ranije ocijenio da veina ustanika nije spremna za borbu protiv talijanskog okupatora. Za sobom su ve imali i iskustva Drvara. Naredio je da se oruje ne predaje. Stab se povukao u sela oko Donjeg Lapca. 78 Glavnina ustanika se vratila svojim kuama nosei sa sobom svoje naoruanje, haubica je sakrivena u Dobroselo. Jedna eta Lapakog bataljona, pod komandom Duana Dotlia drala je Drenovau i spreavala dolazak ustaa sa toga pravca. Letei partizanski odred s Milom Pouom, lanom OK KPH za Liku. kao vodeim napustio je Dobroselo 12. oktobra i prebacio se preko Vagana i Klapavica za Srednju goru i javio se Marku Orekoviu Krntiji. Bilo je predvieno da odred uestvuje u akcijama oko Gospia i po cijeloj Lici. Komandovanje i rukovoenje Poziv na ustanak i rukovodstvo ustankom pripada u prvom redu naoj Partiji 7 9 U pripremama za ustanak nije uestvovala nikakva druga politika snaga osim Komunistike partije Jugoslavije. U ustanak, zajedno s itavim narodom, ukljuili su se velikosrpski elementi, pristalice monarhistike Jugoslavije. Oni su priznavali komandu naih tabova u Donjem Lapcu i Drvaru. Rukovoenje od strane Komunistike partije u kotaru Donji Lapac ostvareno je u neobino tekim i sloenim uslovima. Svijest veine stanovnitva bila je na niskom nivou. Ustaki teror i masovna ubistva srpskog ivlja stvorila su elju za osvetom kod dijela stanovnitva koje je izgubilo svoje najblie. Kotarski komitet KPH za Donji Lapac nije bio dorastao sloenoj situaciji, a odmah u poetku ustanka iskljuena su dva najodgovornija lana komiteta (Zuni i Vidakovi), a uz to nije imao vre veze, a u najodsudnijim momentima nikakve, s OK KPH za Liku. Okruni komitet radio je u vrlo opasnim uslovima ustakog terora nad srpskim narodom i nad komunistima. lanovi OK KPH za Liku bili su sve poznati i utjecajni komunisti i partijski rukovodioci. Zbog uslova u kojima je tada ivio i radio OK KPH za Liku, on nije imao vre veze i jasne direktive od CK KPH. Pored svega toga grupa komunista iz Srba povezala se s najbliom partijskom organizacijom u Drvaru, izvrila potrebne pripreme i povela narod na ustanak.
78 Polovina u svoje selo Dobroselo, a Mati u Nebljuse. 79 Okrunica broj 1 OK KPH za Liku od 111. 9. 11941. godine, Arhiv CK KPH broj 35. str. 2.
U toku ustanka na teritoriju donjolapakog kotara vreni su razliiti uticaji i dejstvovali razni politiki faktori. Osim niske svijesti veine stanovnitva, dejstvovao je perfidan i vrlo vjet talijanski okupator. Najvei i najpozitivniji uticaj na dogaaje u kotaru imao je Marko Orekovi Krntija koji je dejstvovao u ime CK KPH. U nekoliko navrata po dva-tri dana boravio je u tabu u Donjem Lapcu, a priblino toliko i u Drvaru. Njegova pomo sastojala se u objanjavanju osnova nae oslobodilake borbe i praktinih pitanja organizacije vojske i pozadine. Insistirao je na irini borbe i ukljuivanju svih patriotskih snaga kojima je na srcu sloboda zemlje. Isticao je da su glavni neprijatelji nae borbe njemaki i talijanski okupatori, da se trebamo pripremiti za njihovo istjerivanje iz nae zemlje, a time e biti rijeeno i pitanje domaih izdajica ustaa, etnika i drugih. Zato trebamo stvarati jedinstvenu frontu svih patriotskih snaga, u Lici posebno Hrvata i Srba. U ovom trenutku od presudnog je znaenja ukljuivanje veeg broja Hrvata u narodnooslobodilaku borbu. Posebnu panju posvetio je izgradnji nae vojske. Markova je ideja pretvaranje taba gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu u tab gerilskih odreda za Liku, odnosno objedinjavanje dejstava svih gerilskih odreda u Lici. Napisao je uputstvo o radu politikih komesara jer se o njihovom radu najmanje znalo. Njegova je ideja bila i formiranje Drvarske brigade radi usklaivanja dejstava na osloboenoj teritoriji Bosanske krajine i Like. Traio je usklaivanje vojne organizacije na provjerenim normama partizanskog ratovanja (odred od 50 vojnika i si.). Znaajnu panju posvetio je i organizaciji pozadine slobodne teritorije. Traio je da se formiraju organi narodne vlasti i donesu zakoni koji e vaiti za sve. Uticaj OK KPH za Liku na dogaaje u donjolapakom kotaru osjetio se ve od sredine augusta 1941. godine. Meutim, znaajniji i pravi uticaj poinje od poetka septembra, posebno od sastanka KP KPH za Liku u Donjem Lapcu, 11. septembra 1941. godine, na kome je analiziran rad partijske organizacije za itavu Liku, gdje su iskustva iz ustanka u donjolapakom kotaru imala izuzetan znaaj. Najvaniji zakljuak bio je da treba uvrstiti partijsku organizaciju da bi se izvrile obaveze koje ima jedan komunista i partijska organizacija prema svom narodu. 80 Znaajno je bilo i savjetovanje vojnih delegata Like 21. septembra 1941. u Kamenskom U periodu ustanka u donjolapakom kotaru osnovna slabost narodnooslobodilakog pokreta ispoljila se u radu partijske organizacije. U vremenu od 27. jula do poetka septembra odrana su samo dva sastanka KPH za Donji Lapac i to oba na inicijativu OK ili CK KPH. (Prvi oko 10. augusta na kome su iskljueni Zuni i Vidakovi, a drugi 10. septembra 1941. na kome je analizirana konkretna politika situacija.) Inae, postojali su vrlo povoljni uslovi za intenzivan rad malobrojnih komunista za prijem novih lanova provjerenih u vatri borbe i za osnivanje skojevske organizacije. Konkretna situacija zahtijevala je organizovanje i aktiviranje najprogresivnijih kadrova (kojih je bilo u svim jedinicama i u pozadini) za borbu protiv negativnih uticaja proetnikih elemenata i oblika zaostale svijesti veine stanovnitva.
80 Okrunica br. 1 OK KPH za Liku.
Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, njegov rad i transformacija Do 3. augusta 1941. postojao je samo Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. Treeg augusta formiran je Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu. Svaki tab je imao svoju teritoriju i jedinice. tab u Srbu odravao je veze sa tabom u Drvaru. I jedan i drugi tab imali su pune ruke posla pa se radilo do kasno u no. tab u Srbu izdao je prvih dana augusta Uputstvo o radu politikih komesara. 81 Organizovao je ishranu jedinica na Srbskom klancu, ambulantu u Srbu, rukovodio transportom, ouganizovao smjetaj zarobljenika u Srbu i njihovo prebacivanje za Drvar, umnoavao Vijesti i Gerilac i rjeavao razne sporove i molbe seljaka. tab u Donjem Lapcu radio je sline poslove kao tab u Srbu. On se posebno angaovao oko vojne situacije prema Bihau, Kulen-Vakufu, Graacu i Udbini. Marko Orekovi je ve kod svog prvog dolaska u Donji Lapac bio oduevljen rezultatima koji su postignuti1. Govorio je o potrebi da tab u Donjem Lapcu predstavlja rukovodstvo za svu Liku. Poslije povratka iz Drvara, oko 15. augusta, izdao je prvi dokumenat sa potpisom Privremeni glavni tab za Liku. Po odluci Marka Orekovia, Vlado etkovi izdaje 23. augusta naredbu kojom se tab gerilskih odreda za Liku pretvara u tab bataljona gerilskih odreda za Liku. Pretvaranje Privremenog glavnog taba (ili taba gerilskih odreda za Liku) u tab bataljona gerilskih odreda za Liku povezano je s formiranjem Drvarske brigade i reorganizacijom njenih potinjenih jedinica, koja je poela 16. augusta. Poetkom ustanka gotovo po itavoj Lici osjeala se potreba za jedinstvenim vojnim rukovodstvom za Liku. Masovni narodni ustanak izbio je u junoj Lici s centrom u lapakom srezu. Tu i u graakom srezu bile su najbrojnije i najbolje naoruane vojne jedinice. Zato je Marko Orekovi i insistirao da tab u Donjem Lapcu preuzme obavezu jedinstvenog vojnog rukovodstva za itavu Liku. Sastav taba u Lapcu bio je razliit. Stalno i itavo vrijeme u njemu je radio Gojko Polovina. On je bio stvarni rukovodilac, komandant, komesar i predstavnik vlasti. Povremeno u tabu su radili Stevo Dragievi, Nikola Vidakovi, Duan Mileusni i oko Jovani. Poslije imenovanja Stojana Matia za komandanta bataljona, situacija se nije bitno izmijenila. Stojan se uglavnom, nalazio u Nebljusima odakle je rukovodio naim snagama na Drenovai. Kasnije je s dijelom snaga uestvovao u borbi od ukova i Oraca i rukovodio naim snagama prilikom neprijateljske ofanzive oktobra 1941. Polovina je nekoliko puta, prilikom vanijih dogaaja, konsultovao majora Boka Raetu i traio njegovo miljenje i sugestije. Od tih miljenja nije bio nikakve koristi, jer su uvijek bila pesimistika. Kod oktobarske neprijateljske ofanzive Raeta je predviao propast ustanika i rasulo nae vojske, jer, po njegovom, ustako-domobranskom vojskom komanduje vrlo sposoban i ofar.zivan starjeina, inae njegov drug iz bive vojske.
81 Ova uputstva izradio je u Srbu oko Jovani.
Stab u Lapcu odravao je veze sa tabom gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu (odnosno sa tabom Drvarske brigade), OK KPH za Liku, komandama udbinskog i graakog sektora, tabom gerilskih odreda za srez Korenicu i okolinu, tabom 2. bataljona Sloboda, bataljonom Velebit u gospikom srezu i frontovima na Drenovai, prema Udbini i sa Srbom. Osim Srba, s kojim je uspostavljena telefonska veza, sve veze odravane su putem kurira. Sadraj rada taba bio je rjeavanje najraznovrsnijih problema pozadine, uticaj na moralno-politiko stanje protivnika, pisanje raznih proglasa, letaka i niz drugih poslova. isto vojnim pitanjima tab se bavio u sluajevima neprijateljske ofanzive i u sluajevima naih sloenijih ofanzivnih pothvata. Na moralno-politiko stanje boraca i stanovnitva uticalo se najvie pretampavanjem lanaka iz Gerilca i rijetkim obavjetenjima poput onog od 27. VIII 1941. godine.82 Komunikacije s potinjenim obino su sadravale zahtjeve za municijom, razna obavjetenja i slanja propagandnog materijala. Zbog toga su ove komunikacije bile povremene i rjee, ali su zato vie korieni neposredni kontakti. Po pravilu kod svakog vanijeg dogaaja dolazio je neko iz taba, upoznao se sa situacijom i pomagao u rjeavanju. Karakteristina su dva dokumenta taba gerilskih odreda za Liku: navedeno obavjetenje od 27. augusta i Proglas od 25. septembra 1941. U prvom se iznose podaci o razgovorima Raenovia i drugih sa talijanskom komandom. U dokumentu se zakljuuje: Iz ovog se jasno vidi stav Talijana prema nama. Prosto je jasno da nas Talijani ele ponovo povratiti pod ustaku vlast i razoruati nas i prepustiti ustaama da bi ovi mogli da kolju nas i nae porodice kao i da unitavaju nau imovinu. tab ovog bataljona dostavlja ovaj izvjetaj svim komandirima jedinica i svim mjesnim odborima da ga saopte borcima na poloaju i cjelokupnom narodu u pozadini. U daljem odnosu sa Talijanima ovaj e tab blagovremeno izvjestiti borce i narod. Za tab Mati, sr. U drugom, koji je pisan kasnije, prenesena je analiza vojno-politike situacije izvrena 10. i 11. septembra u Donjem Lapcu i rezultati savjetovanja na Kamenskom 21. septembra 1941. Izmeu ostalog u Proglasu se kae: Iskustvo u borbi pokazalo nam je da je nemogue voditi borbu bez stalne vojske, odnosno bez boraca koji su spremni da (ostanu pod orujem), due vrijeme, da dobro upoznaju teren, metode ratovanja i da se priviknu na ratniki ivot. Pokazalo se da je nemogue voditi borbu ako se smjene vre svaki osmi dan, isto tako se pokazalo da je nemogue voditi borbu ako svaki borac bude smatrao puku i municiju svojom privatnom stvari sa kojom on raspolae po svojoj volji. Nadalje se pokazalo da se u borbu uzimaju svi ljudi odreda, bez razlike na godine i sposobnosti. Ako na ovaj nain produimo borbu, mi emo imati sve vie neuspjeha i doivjeemo teke poraze. Nadalje je nemogue voditi borbu ako se nai borci ne budu potpuno podloili disciplini i vojnoj komandi. Deava se da kurir ili ordonans ne izvri svoju dunost, ili, to je jo gore, izvri naopako, te javlja suprotno od onoga to mu starjeina naredi, zato to on sam smatra da i on moe da bude starjeina. 83
82 Arhiv CK KPH, dokumenat broj 270. 83 Zbornik VII, tom V, knj. I, str. 136 i 137.
Poslije toga apeluje se da se jave dobrovoljci koji e stalno biti na poloaju i nareuje se da se pojaa disciplina i borci ive vojnikim ivotom. Najavljuje se, moguno, mobiliziranje itavog sposobnog stanovnitva bez obzira na broj dobrovoljaca. U poetku ustanka vojne jedinice bile su organizovane kao gerilski odredi. Vea sela imala su svoje gerilske odrede, dok su se manja sela i zaseoci, te slabije organizovana sela prikljuivala veim i bolje organizovanim. Poto -gerilski odred nije bio udomaen naziv, neke jedinice su odmah poele nositi nazive eta i vodova. (Vodovi su bili jaine 10 do 20 boraca, a ete jae od ovoga.) Poslije formiranja Drvarske brigade formirani su bataljoni, a u sastavu bataljona ete i vodovi. Meutim, bilo je i samostalnih vodova direktno pod tabom bataljona. Meusobni odnosi tabova u Lapcu i Drvaru Odnosi izmeu rukovodstava u Drvaru i Donjem Lapcu bili su uglavnom pravilni, pogotovo kada se uzme u obzir sloenost situacije u kojoj su djelovala oba rukovodstva. Neposredno uoi ustanka partijska organizacija za Donji Lapac nije imala veze sa svojim viim partijskim forumom, a tako ni grupa komunista iz Srba. Zato se ova grupa i orijentisala na drvarsko partijsko rukovodstvo. Rezultat takve povezanosti bila su koordinirana i sinhronizirana dejstva (i po vremenu i po mjestu), to je imalo pozitivnih rezultata i za jednu i za drugu stranu. Kasnije, dolaskom Marka Orekovia Krntije, koriene su njegove veze sa CK KPH, to je pored velikog praktinog iskustva Marka Orekovia, doprinijelo pravilnijoj orijentaciji pokreta u Bosanskoj krajini i Lici, tab u Lapcu nije nikada dovodio u sumnju tab u Drvaru kao pretpostavljeni tab, pa se prema njemu tako i ponaao. Prva organizacija tabova i jedinica i njihovi nazivi preuzeti su iz Drvara. Otuda su primane osnovne direktive za rad, odatle je dola prva zakletva, 84 a u Drvar su slati i zarobljenici. I kad je sredinom augusta dolo do prvih neslaganja oko odnosa s Talijanima, ni tada se uloga taba u Drvaru kao pretpostavljenog taba nije ope postavljala. U pismu taba gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, kojeg su potpisali Gojko Polovina i Duan Mileusni, stoji: Mi smo rukovodstvo borbe prepustili vama i spremni smo jo uvijek da primamo vaa uputstva i nareenja, ali traimo bezuslovno da se sasluaju i naa miljenja. 85 Prva neslaganja nastupila su oko razgovora s Talijanima. tab u Lapcu je te razgovore okarakterisao ovako: Nai pregovori sa Talijanima bili su u stvari razgovori koji su se vodili pod pritiskom. Mase su traile da se od Talijana trai da oni okupiraju ove krajeve i da bezuslovno protjeraju svu ustaku vlast i hrvatsku vojsku. Treba saraivati sa svim Srbima dok god su oni spremni da dre puku u ruci i pucaju na zajednikog neprijatelja. 88 Ili, Udrui se i sa vragom dok ne pree preko uprije, (Izreku su upotrebljavali seljaci iz Srba u svom obrazloenju zato su za kompromis sa Talijanima.)
84 NI jedna tabovi na 85 Arhiv VII, 86 Arhiv VII, ustanika jedinica u kotaru donjolapakom nije polagala ovu zakletvu, niti su tome insistirali. k. 1701, broj 13/27, str. 2. k. 1701, broj 13/27.
Stab u Donjem Lapcu nije odobravao pokuaj taba u Drvaru da pomou drvarske grupe ustanika uhapsi Raenovia i Raetu kao pregovarae sa Talijanima na Otriu: Ako u naoj sredini zaista ima ljudi koji ne zasluuju veliko narodno povjerenje i ako treba te ljude hapsiti, pa i strijeljati kao narodne izdajnike, mi to znamo uiniti i sami i nai su ljudi dovoljno odani oslobodilakom pokretu i spremni su da to izvre. 87 Stab u Drvaru svoj stav izrazio je u uvodniku Gerilca od 19. augusta i na konferenciji delegata gerilskih odreda za zapadnu Bosnu i Liku odranu 31. augusta. Skuptina tog stava se svodila na konstatacije da je talijanski okupator doveo Pavelia, a prije toga ga je 12 godina uvao i : pripremao. Bez njemake i talijanske zatite Paveli ne bi postojao. Ustaki zloini su izvreni i vre se sa znanjem i pod zatitom talijanskog okupatora. Nismo protiv razgovora sa talijanskim okupatorom, ali samo zato da napuste nau zemlju. Svi oni koji su danas za pozivanje Talijana na okupaciju slobodne teritorije su neprijatelji naroda i njegove slobode. Stav taba u Drvaru bio je ispravan i principijelan. Meutim, ustanike mase u svojoj ogromnoj veini ni isu bile pripremljene za borbu protiv Talijana. Sama direktiva za borbu protiv Talijana nije bila dovoljna. Trebalo je izvriti temeljite pripreme politike, kadrovske i druge. Frontalnom borbom nije se mogla sauvati slobodna teritorija. Trebalo je izvriti pripreme za partizansku taktiku, a zato nisu bile osposobljene ni jedinice, a ni tabovi u Drvaru i Lapcu. Previe se naglaavao socijalni karakter pokreta: Pokvarena izdajnika gospoda znadu da naa narodnooslobodilaka borba ima duboki socijalni smisao, da je naa borba borba za nacionalno i socijalno osloboenje, borba protiv pljakaa i pekulanata, borba za punu narodnu vlast, borba za novi ljepi slobodniji ivot svih ljudi i za to se boje nae borbe i nae pobjede. Oni znaju da u sluaju nae pobjede nee moi ivjeti na raun seljaka i radnika, nego e morati zasukati rukave kao i svaki drugi i zato, da bi sauvali lagodan ivot, oni sada ele dovesti ovamo Talijane. 88 Stab u Donjem Lapcu je isto tako dobro znao da su talijanski faisti, zajedno s Nijemcima, doveli ustae, da su glavni neprijatelji naroda i komunista, ali je Stab raunao da veina naroda nije pripremljena za borbu protiv Talijana i da komunisti ne smiju da se odvoje od naroda. Uz to je Polovina, kao najodgovorniji u tabu u Lapcu, raunao i na suprotnosti izmeu Njemake i Italije, Italije i NDH i na diferencijaciju unutar same talijanske vojske: Ovo to je reeno vai za talijanske oficire i vojnike meu kojima ima velik broj ne samo neprijatelja ustaa, nego neprijatelja faizma uope.89 tab u Donjem Lapcu, kao i onaj u Drvaru, teio je za okupljanjem svih snaga za narodnooslobodilaku borbu pa nije bilo ubjedljivih razloga za odstranjenje Raenovia, Raete, Omikusa i drugih jer se nije znalo da su neki od njih usko povezani s talijanskim okupatorom, a veina naroda nije bila ubijeena u mogunost uspjene borbe protiv Talijana. Vaim postupkom u Srbu, kae se u pismu Polovine i Mileusnia, (misli se na hapenje Raenovia, . J.) razbili ste savez svih Srba koji su spremni da se bore protiv zajednikog neprijatelja.
87 Izvjetaj Polovine tabu Drvarske brigade sredinom septembra KPH, dok. br. 251, str. 3. 88 Zbornik VII, tom rv, knj. k, dok. br. 66, str. 140 i 141. 89 Arhiv v n , k. 1701, br. 13/27. 1941. godine. Arhiv CK
Stab u Lapcu bio je u pravu jedino u zahtjevu da problem na svojoj teritoriji treba da on rjeava i da zbog nae vlastite slabosti d nepripremljenosti, treba imati elastiniji stav prema Talijanima. Glavna greka taba u Lapcu bila je da gotovo nije nita preduzeo na raskrinkavanju politike talijanskog okupatora, da se nije uporno i dosljedno borilo za podizanje svijesti masa i pripremanje naroda za borbu protiv talijanskog okupatora. Ni u tabu u Lapcu, ni na konferencijama u Drvaru niti u Kamenskom nije, sa svim pozitivnim i negativnim elementima, svestrano raspravljen odnos prema talijanskom okupatoru. Na konferencijama, koje su inae bile na liniji oslobodilakog pokreta, s prenaglaenom socijalnom notom, zauzet je jedan ispravan stav, ali nisu uzete u obzir i raspravljene i realne okolnosti i prema njima preduzete odgovarajue mjere. Na konferencijama su uestvovali i proetniki elementi, koji su se na rijeima saglasili za borbu protiv Talijana, a kasnije radili po svome i Talijane oekivali kao saveznike i oslobodioce. Izmeu tabova u Drvaru i onoga u Lapcu nije bila razgraniena nadlenost u odnosu na neke jedinice. Tako je 2. bataljon Sloboda bio potinjen tabu Drvarske brigade, a istovremeno je Stab u Lapcu raunao s likim borcima oko Kulen Vakufa i odravao s njima neke kontakte. Jo nejasnija je bila situacija s 4. bataljonom Drvarske brigade, tj. ornim na likoj pruzi (Graac-Zrmianja), koji uope nije postojao, a na jedinioe koje su postojale na tom terenu imao je uticaj Stab u Lapcu. Ozbiljna neslaganja su izbila poslije pada Kulen Vakufa. Stab bataljona u Donjem Lapcu u izvjetaju tvrdi: Zarobljenici odrasli odvedeni su u Martin-Brod pod komandom Pere ilasa. 90 Pijani i razjareni ljudi postupali su sa njima na divljaki nain. Neki su uspjeli da pobjegnu, dok su ostali stradah. U Martin-Brodu nije bilo drugih vojnika osim onih sa Cvjetnia, Martin-Broda i Begluka. Oni su dakle odgovorni za sve to se tamo desilo.91 Stab Drvarske brigade nije bio zadovoljan s ovim izvjetajem, pa pie: Va izvjetaj sa Kulen Vakufa ne zadovoljava. U izvjetaju nastoji se prikriti pravo stanje stvari. Ve, ne znamo ni po koji put, ujemo istu stvar: Bosanci okrivljuju Liane, a Liani Bosance, a u stvari radi se o pljaki i nasilju koje su vrili i jedni i drugi. 92 Neslaganja izmeu tabova u Drvaru i Lapcu nisu znaajnije uticala na odnose meu borakim sastavom. Odnosi su bili odlini. Ipak su negativno uticali na konkretne pripreme za borbu protiv Talijana. Naprijed navedeni problemi ilustriraju tadanje shvatanje rukovodeeg kadra, njihove dileme i kolebanja s kojima su se sretali i koje su morali rjeavati. U donjolapakom kotaru izbio je 27. jula 1941. masovni ustanak. Takav ustanak izbio je istog dana u Drvaru i ranije u Crnoj Gori. Razlike izmeu ovoga i ustanka i poetka narodnooslobodilakog pokreta u drugim krajevima Hrvatske, pa i u ostalim dijelovima Like, bile su u tome to se u tim krajevima razvijao od manjih jedinica i akcija, pa se postepeno uvrivao i rastao u vojnom i politikom pogledu. Masovnost ustanka u junoj Lici je nametala ogromni napor njegovom vojnom i politikom rukovodstvu, kako u pogledu organizacije napada na neprijateljska uporita, odravanja discipline, tako i u pogledu sueljavanja s jakim neprijateljskim ofenzivama, te savlaivanja pojedinih eks90 Tada komandir Cvjetnike ete, inae proetniki orijentisan, kasnije istaknuti etnik i narodni izdajnik. 91 Arhiv CK KPH, dok. br. 251. 92 Zb. VII, tom V, knj. 1, str. 381.
cesa i usmjeravanjem ustanka. Neka partijska rukovodstva su ak bila protiv mogunosti masovnih ustanaka, ali je Tito brzo intervenisao ii traio da komunisti uestvuju i vode i takve masovne ustanke. Svaki masovni narodni ustanak ima prevashodno stihijni karakter. To je karakteristika i ustanka u donjolapakom srezu. Organizovanje ustanka i poetak oruane borbe imali su planski karakter, a kad je borba otpoela, dejstva su se odvijala prema inicijativama pojedinih rukovodilaca ili grupa boraca ili naroda. Ta stihijnost imala je svoj pozitivni efekat, ali je kasnije reprodukovala i nepoeljne posljedice. Treba imati u vidu vrlo sloene uslove pod kojima je ustanak izbio. To su masovna zvjerstva ustaa (u kojima su izgubili ivote itelji itavih sela i zaselaka), niska politika svijest veine stanovnitva, slaba i nedovoljno uticajna KP Donjeg Lapca (koja uz to nije imala veze, a ni pomoi vieg partijskog foruma u najosjetljivijem razdoblju), saradnja velikosrpskih elemenata s talijanskim okupatorom i njegova vjeta politika, stara nacionalna gloenja izmeu Srba i Hrvata (koje su ustae, velikosrbii dl Talijani podgrij a vali) dolazak velikog broja izbjeglica liz raznih krajeva zemlje (meu kojima je dobar dio bio pozitivno orijentisan, ali oni nisu poznavli lokalne prilike). Biilo je ii onih velikosrpskih elemenata koji su pupanom vrpcom bili vezani za stari reim ili su gledali samo svoj najui interes. Oruani ustanak u Donjem Lapcu prije svega je rezultat rada komunista i najnaprednijih pojedinaca. Ustaki zloini ostavili su strahovitu ranu na dui velikog broja ljudi, a kod onih s niskom svijeu raali su osvetu i prebacivanje krivice i na nedune. Ustanak nije djelo KK KPH za Donji Lapac. I to ne samo zbog tekih uslova u kojima je to rukovodstvo radilo, ve zbog njegova nesnalaenja i njegove malobrojnosti (Dvojica njegovih lanova odstranjeni su iz Partije upravo na poetku ustanka). Ipak, ustanak su organizovalii i itavo ovo vrijeme vodili komunisti. U daljnjem toku ustanak je prerastao snage grupe komunista koja ga je organizovala i vodila, ali upravo u tom trenutku angauje se CK KPH j posebno OK KPH za Liku. S druge strane tu je i uska veza s Drvarom, koji je predstavljao jak radniki i komunistiki centar i koji je i prije rata imao znaajan uticaj na ovaj kraj. Drvar je imao relativno' dobre partijske veze i bio u kursu najnovijih direktiva CK K P J i Tita. itavi period od poetka priprema za oruanu borbu do ponovne okupacije, oslobodilaki pokret bio je vezan uz Drvar. Ta je injenica imala pozitivne uticaje u vremenu poetka ustanka, kao i u itavom njegovom toku, ali je zato imala negativne reperkusije u nepoznavanju konkretne like situacije, a najvie u teritorijalnom nepoklapanju partijske i vojne linije. Pomo OK KPH za Liku u ovom periodu bila je neznatna. Tek od 11. septembra 1941. godine osjea se pravi uticaj OK KPH za Liku. Od tada je ta pomo neprekidno jaala. Pomo Marka Orekovia Krntije, lana CK KPH, uslijedila je odmah prvih dana ustanka. Marko se odmah ubacio u maticu dogaaja i uticao na sva vanija dejstva u Drvaru i Lapcu. Njegovo ogromno ratno i ivotno iskustvo dalo je peat dogaajima. Ali ni on nije mogao nadomjestiti organizaciju Komunistike partije. Razapeo se meu mnogobrojnim problemima od Drvara preko Lapca do OK KPH za Liku, pa su mu mogle promaknuti i neke najvanije odluke: rad sa masama, uvrivanje Komunistike partije, stvaranje vrste partizanske formacije i drugo.
Pored svega ovoga imponuje veliina- ustanka. Iako nedovoljno svjestan i predvoen malobrojnim komunistima, narod je stvorio slobodnu oazu u mraku hitlerovske tvrave, u kome je, upravo taj narod bio gospodar i radio to je htio. Svi pokuaji neprijateljskih snaga iz itave NDH da se ta oaza uniti ognjem i maem, ostali su bez uspjeha. Morala se umijeati sa svojom perfidnom politikom faistika Italija, ali bez obzira na pomo velikosrpskih elemenata, svi su oni samo privremeno i za kratko zakoili pobjedonosni pokret naroda prema svojoj slobodi. Uspjeh ustanka je takoer posljedica slabosti NDH kao faistike marionetske tvorevine. Ta nova drava nije bila konsolidovana, a nije bila ni prihvaena od naroda ovoga kraja. Postojale su i dalje se razvijale suprotnosti izmeu Njemake i Italije, Italije i NDH. Pojavili su se tu i velikosrpski elementi kao eksponenti jugoslovenske vlade u izbjeglitvu. Lokalna ustaka vlast u Donjem Lapcu nije bila uvrena, nisu se poklapale teritorijalne nadlenosti nove vlasti. Ustake pokretne jedinice su desetak dana prije ustanka napustile Lapac, iako ni one svojim prisustvom ne bi izmijenile tok dogaaja. Meu andarima bilo je rijetkih i potenih pojedinaca koji su saraivali sa stanovnitvom i inili mu usluge. Na slobodnoj teritoriji je formirana narodna vlast. Najprije odbori za pomo vojsci, pa preko raznih formi narodnih sudova, odbora za ishranu, do organa vlasti koji su rjeavali sporove i odnose meu ljudima i grupama i sticali iskustva po prvi puta slobodno izabranih istinskih predstavnika narodne vlasti. Na slobodnoj teritoriji formirani su organi za ishranu, ambulante, radionice. Postojala je telefonska veza, organizovan prevoz boraca i naroda, organizovane omladinske radne akcije. I pored upornih pokuaja neprijatelja da je pogazi i osvoji, osloboena teritorija drala se dva i po mjeseca. Ustanak u donjolapakom kotaru 1941. godine imao je i svojih ozbiljnih slabosti. On nije bio dovoljno odluan u borbi protiv talijanskog okupatora, nije bio dovoljno otar i radikalan prema velikosrpskim elementima i etnicima. (Svi podaci o etnikoj izdaji tada nisu bili poznati). Trebalo je dosta vremena i vrlo intenzivnog rada u podizanju svijesti masa da one shvate etniku izdaju i u praksi upoznaju talijanski faizam pa da se uvjere kako se protiv njega mora i moe i te kako uspjeno voditi borba i pobjeivati ga. U to vrijeme slobodna teritorija u Donjem Lapcu bila je arite oslobodilakog pokreta ne samo u Lici nego i u Hrvatskoj. Odavle su se davale revolucionarne smjernice za borbu, pruana je pomo u naoruanju. Ovdje su steena prva revolucionarna iskustva u oruanoj borbi naroda i prenosila se dalje. Borci lapakog kotara bih su uzor borbenosti. Tu je formiran i prvi ustaniki bataljon Marko Orekovi koji je djelovao po itavoj Lici i izvravao najvanije zadatke vojnog i partijskog rukovodstva. Meutim, bio je to samo uvod u veliku epopeju dostojnu divljenja i potovanja. U njoj, narod i borci donjolapakog kotara, borei se za ideale narodnooslobodilakog rata i socijalistike revolucije, ispisae najljepe stranice svoje istorije.
Duan
Vojvodi
0 opasnosti koja je prijetila od faizma. Literaturu i materijal dobivali smo s razniih strana, a najee od naprednih omladinaca kojii su radili u Opini Srb kao pisari (Veljo Puaa, Pean Trbulin iz Srba i Drago Oegovli iz Neteke). U jesen 1940. godine doao je u Neteku Duko Vojvodi Jamdrijin, zlatarski radnik iz Beograda. Poto je i u Beogradu uestvovao u raznim aktivnostima napredne zadrune i sindikalne omladine, odmah po dolasku se prikljuio omladini Neteke. U to vrijeme okupljanje i aktivnost muke omladine ilo je kako-tako, ali u patrijarhalnoj seoskoj sredini to je ilo tee ili nikako sa enskom omladinom. Znajui da aktivnost i rad napredne omladine nije i ne moe da bude neto posebno omladinsko, ve dio ope borbe naprednih ljudi, grupa naprednih omladinaca iz Neteke je pokrenula aktivnost preko koje bi zadobila povjerenje i podrku starijih. Ne zapostavljajui ono to je svojstveno svakoj mladosti, zabavu, 1 pjesmu, unijeli su u svoje skupove notu korektnosti i ozbiljnost u ophoenju. Koristili smo i seosko prelo da bismo na njemu neto napredno proitali. U poetku je to, kao svaku novost, prihvaano s podsmijehom i ironijom, ali su ubrzo na prela sa svojim kerima i sinovima poeli dolaziti i roditelji. Polovicom decembra 1940. godine u kui Sime Medica ede, kovaa, povratnika iz Amerike, odrana je priredba s antiratnim programom koji je pisala i pripremila omladina Neteke, uz prisustvo omladine iz susjednih sela i gotovo cjelokupnog odraslog stanovnitva sela. Otklonjeno je nepovjerenje i ponuena pomo i saradnja starijih. Priredba nije bila prijavljena vlastima, ali se nije naao nitko od prisutnih ko bi izdao uesnike u programu i organizatore. Ta priredba je postala most kojim je premoen jaz dotadanjih odnosa izmeu mladih i starijih u selu. Omladina je postala vaan politiki inilac i ravnopravan partner. U kui Sime i Mare Vojvodi organiziran je zajedniki doek Nove 1941. godine. Omladina je bila nosilac organizacije programa, a stariji moralne i materijalne,'podrke. Bila je prisutna veina odraslih stanovnika iz sela, omladina iz Srba i radniai s pruge. Buru oduevljenja prisutnih izazvala je likvidacija stare godine, koju je predstavljao omladinac Pero Raeno vic Karlin maskiran kao faistiki ratnik s krvavim noem i krvavim rukama do lakata, s gasmarskom na licu i pekvom na glavi, umjesto ljema. Predvieno je da takav proe kroz gledaoce i da ga nekoliko omladinaca i omladinki pojedinano i naizmjenino napadnu ali i da padnu pokoeni. Po programu nije bilo predvieno da u tome uestvuju gledaoci, koji su na reirani vapaj jedne omladinke u polumraku sipontano poeli udarati po njemu. Skoro su nam cijelu zamisao upropastili jer je tek na improviziranoj pozornici trebalo da ga presretnu radnici i seljaci s crvenom zastavom i u borbi da ga savladaju. Nastupila je pono. Ugaene su petrolejke, a kad se ponovo upalilo svjetlo, simbol faizma je leao na pozornici pod nogama radnika (Boko Vojvodi) i seljanke (Jela Vojvodi udata Medi), u crvenim kouljama i iznad glava ukrteniim srpom i ekiem. Tako su narod i omladina Neteke i okoline doekali Novu 1941. godinu. Omladina se veselila ne shvatajui u tom asu da je upravo u toj godini eka stvarna borba na mnogo iroj i krvavijoj pozornici u kojoj ulogu faizma igraju pravi faisti. Moda i u onoj spontanosti naih gledalaca ima neeg simbolinog i pounog, a to je da se u revoluciji, u masovnom narodnom ustanku, svi detalji unaprijed ne mogu predvidjeti. Za revoluciju i narodni ustanak nema generalne probe.
Prvi mjeseci 1941. protekli su u razliitim aktivnostima, u intenzivnom d redovnom praenju svjetskih zbivanja (preko radija u itaonici u Srbu gdje su uz, ostalo, organiizrano sluane vijesti Radiio-Moskve). Dvadeset sedmog marta uobiajenu buku radnog proljetnog dana na njivama i radilitima na Unskoj pruzi nadglasala je zvonjava crkvenih zvona, pucnjava puaka i mina. Iznenaeni ljudi dozivali su jedni druge raspitujui se ta se to dogodilo. Nitko nije znao. Nakon kraeg vremena niz Krko Brdo na bosanskoj strani pojavila se duga kolona ljudi. Rad na Unskoj pruzi bio je obustavljen. Pred kantinom, iji je vlasnik bio lokalni trgovac, bila su postavljena burad s vinom i rakijom i prolaznicima nueno da besplatno piju. -Tu neto nije u redu kad se gazde vesele i besplatno toe! Nekako nisam navikao da se u listo vrijeme s njima veselim. Obino je bilo kad se oni vesele, meni doe da plaem. To su bile ale i upadice radnika na raun kavaljerstva kantinjera koji je znao za 100 din nevraenog duga do besvijesti izudarati ovjeka. To je aica nosilaca vlasti i njihovih skutonoa slavilo dolazak kralja Petra II Karaorevia na vlast. Uvee su itaonica i u njoj radio bili gotovo opsjednuti. Radnici s Unske pruge, seljaci iz mjesta i okolnih sela, a posebno omladina, kao na sajmeni dan nagrnuli su u Srb. Valovi Radio-Moskve i Beograda prenosili su dogaaje s ulica Beograda gdje je narod glavnog grada pod rukovodstvom svoje avangarde K P J rekao odlunu rije i oborio pakt s faistikom Njemakom. Jo dok su vijesti trajale, grobnu tiinu u kojoj su prisutni i dah zadravali, prolomio je glas omladinca: Drugovi, pridruimo se i mi naoj brai i drugovima iz Beograda i drugih mjesta Jugoslavije! Duga buna kolona krenula je kroz mjesto skandirajui iste parole kao na ulicama Beograda: Bolje grob, nego rob! Bolje rat, nego pakt! Savez s Rusijom! odjekivalo je dolinom u tihoj zvjezdanoj noi koja je najavljivala buru i zoru. Skandiranje je bilo tako snano da su iz brdskog sela Ajderovca, udaljenog nekoliko kilometara, dotrali ljudi da vide i uju ta se dogaa. Najbuniji i najvatreniji bili su omladinai i omladinke, simpatizeri Partije koji su u toj i u svim ostalim akcijama stali u red onih koji su ispisivali najljepe i najslavnije stranice nae novije historije. Ruku pod ruku skandirali su, pjevali i igrali. Pred gostionicom Steve Ugrice podignut na ruke govorio je mladi uitelj s Osredaka Marko Vukovi o jedinstvu jugoslavenskih i slavenskih naroda i svih demokratskih snaga u borbi protiv najljueg zajednikog neprijatelja faizma. Od lokalne vlasti nitko se nije ni pojavio. Manifestanti su se nakon nekog vremena razili svojim kuama. U danima iza dvadeset sedmog marta nastalo je iekivanje i neizvjesnost. Cak je i nekoliko mlaih andara sa slubom u Srbu dolazilo u itaonicu i s nama sluali Radio-Moskvu. Iz dana u dan rastao je interes za dogaaje u svijetu i zemlji. Rastao je i patriotski osjeaj za obranu zemlje, a isto tako ugled K P J kao nosioca elja i stremljenja svakog potenog rodoljuba. Rastao je ugled SSSR-a. teta za taj kraj da u tom vremenu nije bilo nekog s jaim politiko-partijskim iskustvom da politiki i organizaciono pravilnije usmjeri i orijentira iskreno raspoloenje naroda, a posebno omladine. Nastalo je jo vee iznenaenje i zaprepatenje kad su stigli glasovi o brzom raspadu vojske. Narod je vjerovao u vojsku pa mu je stvarnost bila jo tea. Mislilo se da ti glasovi nisu istiniti pa je kamionom krenula grupa omladinaca meu kojima Drago Oegovi i ja u pravcu Knina. Uspjeli smo stii samo do Paena. Kad smo se kamionom pojavili na zaravni gdje se nalazila gostionica i trgovina, primijetila nas je grupa vojnika i odmah u naem pravcu okrenula
varcloze, mitraljez postavljen na visoko postolje za gaanje aviona. Bili su to vojnici konjike jedinice iz Banje Luke. Sprovedeni smo u tab gdje je bilo vie oficira i tu su nas dosta dugo ispitivali i provjeravali. Napokon su nas pustili i naredili da se vratimo natrag. Usput smo na cesti sustigli nekoliko vojnika iz naeg kraja, koji su bez oruja, ve upola civili, izbjegli iz Knina. Priali su nam nevjerovatne prie o izdaji, o naoruanim civilima, o upadima u magacine i izvlaenje iz njih svega to se tamo nalo i jo tota drugog. Kad smo se vratili, pred Keinom gostionicom nalazila se vea grupa ljudi i omladine. Dola je da se kod lokalnih vlasti, na elu sa poslanikom, obavijesti 0 situaciji. Gospoda su samo nemono slijegala ramenima. Kod prisutnih nastala je muna utnja prouzrokovana tekom neizvjesnou. Na stol pred gostionicom popeo se tada omladinac Pean Trbulin i proitao letak CK KPH koji je zavravao rijeima? Ni rat ni kapitulacija, ve oslon na SSSR-. Bio je to letak CK KPH od 29. III 1941. godine. To je bio traak svjetla u mranoj neizvjesnosti. Lica su se neto razvedrila, iskreno i spontano pozdravila govornika aplauzom. Poslanik Stevo Raenovi, oito iznenaen reagiranjem prisutnih, nae razloga da kae: Svi smo mi za Rusiju. Svi emo mi biti komunisti ako zatreba. Pod ovim obeanjem izdrao je svega nekoliko dana. Odmah po proglaenju NDH andari u andarmerijskoj stanici u Srbu skinuli su s kapa kokarde i ostale oznake stare Jugoslavije. Komandir je bio Franjo Fiitrek. etrnaestog aprila u Srb je preko Srbskog klanca dola kamionom grupa vojnika s kompletnom ratnom spremom pod komandom mornarikog kapetana-Slovenca, koji je sa svojim mornarima potopio brod kod Obrovca da ne padne u ruke Talijanima, i pjeadijskog porunika Stevana Mievia Crnogorca. Meu vojnicima bio je 1 Mlado Radili. U grupi su se nalazili vojnici raznih rodova, a najvie je bilo graniara i mornara. Dolazak vojnika regularne vojske privukao je panju i ubrzo su se Oko njih poeli okupljati mjetani. Smjestili su se u kolu. Nastalo je paradoksalno stanje. U istom mjestu na razmaku od oko 200 metara nalaze se vojnici regularne vojske stare Jugoslavije i andarmerijska stanica koja je, skinuvi znakove, u stvari priznala NDH. Jedni i drugi naoruani. Naravno da tako nije moglo ostati. Vojska, uz pomo mlaih ljudi, razoruava andarmerijsku stanicu. U razoruavanju su uestvovali uz vojnike: Pean Trbulin, Drago Oegovi, Milo Stojsavljevii, Vojo Mileusni, Pero Rastovi, Ilija Vojvodi, Branko Grbi, Petar i Milan Raenovi (Markaevi) i Stevo Desnica. Na intervenciju biljenika Torbice i Steve Raenovia, vojska, ujutro 15. aprila, vraa oruje andarmerijskoj stanici i odmah zatim odlazi preko Trubara za Drvar. Istog dana krenula je u tom pravcu i grupa omladinaca da se kao dobrovoljci prijave prvoj vojnoj jedinici koja se bori protiv okupatora. U Srbu i Okolini pronosile su se prie da je u okolini Grahova Brko, komandant puka, okupio dobrovoljce i da uspjeno prua otpor Talijanima. U toj grupi omladinaca nalazili su se: Mio Medi Stevanov, Stevo Kneevi, Milan Relji Stevanov, Rade Majstorovi Pitar (svi iz Martin-Broda), Duko Vojvodi Jandrijin, i Pero Raenovi Karlin iz Neteke. Svi smo se osjeali komunistima, mada to formalno nismo bili. Vjerovali smo da tim svojim postupkom udovoljavamo pozivu Partije za obranu zemlje od nastupajueg neprijatelja. Sputajui se od Resanovaca prema Grahovu, primijetili smo iz pravca Grahova osobni automobil. Na jednoj otroj okuci odluili smo da ga zaustavimo. Preprijeili smo
cestu odmah iza okuke napravivi ivi zid. Auto je stao. U njemu vojnik-ofer, a na zadnjem sjedalu, kao da se prikriva u kutu, nalazio se general Jugoslavenske vojske. Neki su tvrdili da je to bio komandant Jadranske divizije sa sjeditem u Kninu, Sta hoete od mene? izgovorio je to i drsko i moleivo, konstatiravi da ne moe preko ivog zida dalje. Gospodine generale, mi hoemo oruje. Hoemo da se pridruimo najblioj vojnoj jedinici i da se borimo protiv faizma. Neto mu se lice razvedri kad se uvjerio da mu od nas ne prijeti opasnost, ali nas je ipak promatrao nekim udnim, pomalo odsutnim pogledom, kao da smilja da nas se otrese. Snaao se. Uputio nas je u Bosansko Grahovo, a on je najveom moguom brzinom odjurio u pravcu Drvara. udan dogaaj u udno vrijeme. Na udnoj Okuci i ivotnoj raskrsnici. General, koji je imao vojsku, oruje i obavezu da brani zemlju, izgubio je nadu i vjeru u uspjeh. Bjei kao poplaena zvijer ih zloinac s mjesta zloina. A ova goloruka kolona mladih ljudi, naoruana jedino iskrenom ljubavlju prema svojoj domovini i narodu, kree u pravcu fronta s nadom i vjerom u uspjeh i pobjedu. Prije Grahova susretali smo neprekidnu kolonu vojnika s orujem i bez oruja koji su postieni i osramoeni s ogorenjem govorili o izdaji nekih oficira. Na tom sektoru nije vie bilo ni jedne organizrane vojne jedinice pa smo se i mi uputili do Drvara. Drava sa svim institucijama klizila je u nepovrat. Nita se vie nije dalo ni ustaviti ni spasiti, niti na tim temeljima graditi. Na tom putu doli smo do oruja i vratili se kuama. U Srbu su andari ve bili stavili nove kape s novim znakovima. Predsjednik opine, srpske nacionalnosti je smijenjen. Organi vlasti nove drave NDH poeli su se oformljavati. Bivi slubenici su jo dolazili u opinu. Zavladala je opa neizvjesnost i strah kod naroda jer su se prenosile svakojake zastraujue prie. U glavama ljudi nicale su raznovrsne kombinacije o svemu pa i o tome tko e doi za novog predsjednika opine. Pretpostavljalo se da mora biti hrvatske nacionalnosti. Svijet se pitao hoe li biti doveden s drugog terena ih neko od domaih. Domaih je bilo samo nekoliko. Nastalo je djelomino olakanje kad je za predsjednika opine u Srbu postavljen uro Grguri (urica), sin biveg geometra. Tu je ivio s majkom. Druio se i dobro slagao s omladinom u Srbu. Nikad nije iskazivao crte ovinizma. Glasao je za opoziaiju. Poznavao je narod i u tome je bilo olakanje. Drugih promjena nije bilo. Slubenici opine su obavljali svoj posao. Izgledalo je da se nova vlast nee mnogo razlikovati od stare. U drugoj polovici aprila prola je talijanska okupatorska vojska bez dueg zadravanja. Koristei lino poznanstvo s Pavelievim ministrom Artukoviem, u Zagreb odlaze Stevo Raenovi, bivi poslanik, Milo Torbica, bivi biljenik opine Srb i Jovo Kea, trgovac iz Srba da izjave lojalnost NDH i Paveliu. Ovim odlaskom su jo jednom potvrdili da su spremni na sve samo da sauvaju sebe, svoj poloaj i imovinu. Ubrzo je izala naredba za pokrtavanje Srba, ali nikakve nasilne mjere nisu poduzimane da se ta naredba sprovede. Objavljen je proglas za predaju oruja s prijetnjom strijeljanja za neposlunost. Meutim, paralelno s akcijama nove vlasti poelo je i djelovanje naprednih ljudi, posebno omladinaca, da se oruje ne predaje, nego sakriva i uva. Godinama je usaivana svijest u vojnika da se oruje mora ne samo predati, nego i odgovarati za njegovu neispravnost. Neki su ga predah, a mnogi sakrili i sauvali. Najlake je bilo onima za ije oruje susjedi nisu znali. I pored toga to su april i itav maj proli u relativnom miru, napetost, neizvjesnost i strah kod naroda su rasli. Ovoj atmosferi istinitim kazivanjima doprinosili su pojedinci
1J DONJT LAPAC
161
i itave porodice koji su u stari rodni kraj stizali iz krajeva u kojima je orgijanje faista i njihovih slugu bilo u punom jeku. Stravino i nevjerovatno bile su prie o naputanju vlastitog ognjita i itavog imetka da bi se spasio samo goli ivot. Meu progonjenima bilo je i komunista, skojevaca, simpatizera Partije i napredne patriotske omladine. Doavi u rodni kraj iz Zagreba, Beograda, Zednika i drugih mjesta, oni su priali to su sobom donijeli faisti i okupacija. Ako se prethodni period mogao nazvati relativno mirnim, ve prva polovina juna je najavljivala dramatina zbivanja. Nova dravna tvorevina NDH i njezina izvrna vlast poeli su pokazivati svoje pravo lice. Izmijenjen je komandir andarmerijske stanice u Srbu. Dola je vea grupa ustaa iz Gospia i Peruia. Sudac Marinkovi u Donjem Lapcu poeo je pozivati na -sasluanje pojedince i grupe ljudi. Mnogi se sa sasluanja nisu nikad vratili. Preko andarmerijske stanice Srb dobio sam poziv da se za uredovnih sati javim sucu Marinkoviu radi sasluanja. Poziv mi je donio Mate Biani, mladi andar rodom iz Dabra. On je jedan od onih andara koji su s omladinom u itaonici u Srbu sluali Radio-Moskvu. Kad je doznao da u ii s konjskom zapregom, rekao je da e i on ii sa mnom jer bi i inae iao biciklom. Po nalogu suca Marinkovia ekao sam u sudskom hodniku do kraja radnog vremena. Pred kraj radnog vremena stigao je i Mate. Sudac Marinkovi je pozvao prije njega u sobu, a nakon izvjesnog vremena i mene. Zatraio je da mu ispriam tko sam, to sam, gdje ivim i ta radim. Ispriao sam i zautio. Nema nita vie rei? Nemam! Sto zaboravi da kae da si ivio u Beogradu, da si tamo radio kao zlatarski radnik i bio lan URS-ovih sindikata i zadrune omladine, da si se iz rezerve uputio u Liku da izbjegne hapenje u Beogradu zbog uea u trajku i demonstracijama. Vidi da sve znamo. Malo zastade pa upita: Reci ti meni kad si se zadnji put sreo s Nedjeljkom Zakulom? Prvi put ujem za to ime rekoh sasvim mirno jer ga stvarno nisam poznavao. A s Gojkom Polovinom? Nee valjda rei da i za njega prvi put uje. Gojka znam, ali se ni s njim nisam sastajao. Dobro, vidjet emo. Promatrao me neko vrijeme i poslao u hodnik da priekam. Iz uputa i naloga koje je dao Mati kroz vrata, shvatio sam da u biti pod paskom i da u s jo nekima biti ponovno priveden k njemu u sud. Pozvao me i saopio da mogu ii kui, ali da se ne smijem nikuda udaljavati. Iz sudske zgrade sam izaao s Matom i uputio prema gostionici, koju su drali zet i sestra Zorka. Tamo su bih konji i kola. Sestra je eljela da dozna ta je bilo kod suca, ali se Mate nije odmicao ni koraka od mene. Gdje ja, tu i on. Da bismo mogli nasamo porazgovarati, ruak je postavila u njihovoj spavaoj sobi. Mate je zatraio da se i njemu postavi ruak. Bilo nam je jasno to to znai. Pokuavao sam se smiriti, ali nisam mogao ni jesti ni piti. Mate je jeo i dobrano popio. Izaao je u WC, a ja sam na brzinu uspio rei da sam odluio bjeati u umu im prije. Upregli smo konje i krenuh prema Srbu. Kod vodovoda u Borievcu izaoe na cestu pred nas trojica ustaa i ustavie kola. Odmah poee isprezati konje uz najpogrdnije psovke. Jedan s pukom poe prema meni. Kad Mate vidje ta oni hoe, ispravi se u kolima, repetira pitolj i dreknu: Odstupite od kola. Ja imam nalog od suca Marinkovia da ga sprovedem i pazim. Nemojte me tjerati da upotrijebim oruje. Vidjevi Matinu odlunost, odstupili su uz psovke, a njemu uputili prijetnje da titi Srbe. Nastavili smo put proivljavajui dogaaj svatko na svoj nain. Dugo smo utjeli. Kad smo uli u Doljane, rekao je da
emo stati kod uitelja Miloa Tmuia da ujemo Radio-Moskvu. Preklinjao sam ga da to ne inimo i da ovjeka ne uvlaimo u neugodnosti. Uvjeravao sam ga da sada nije vrijeme za to, da on ne poznaje nas ni mi njega, a moda i nema radio-aparat. Ipak smo stali. Uli smo u kuu. Uitelj Tmui je bio Crnogorac. Uvjeravao nas je da nema radio. Mate se nije dao uvjeriti pa su proli kroz sobe da se uvjeri. Domaica je iznijela prut i vino. Mate je jeo i pio. Ja nisam mogao. Stalno mi se vrtjelo po glavi kako da pobjegnem. Kad smo se poeli sputati od Brotnje prema Joevici, siao je Mate da zavinta kola. Bila je ve dosta tamna no. Kad se vratio u kola, predloio je da pjevamo. Nije mi bilo do pjesme. On je pjevuio, izvadio pitolj i opalio dva metka u zrak. Niisam mogao odgonetnuti ta mu to znai. Mislio sam na provokaciju. U Suvaji su bila troja kola na cesti okrenuta u pravcu iz kojeg smo mi dolazili. Stali smo i mi. Bilo je dosta ljudi na cesti. Zagledali su nas u mraku. Kad su nas prepoznali, interesirali su se ta je i kako je bilo jer je vladala opa neizvjesnost. Rekli su da i oni imaju poziv da se jave sucu Marinkoviu. Ja sam im objasnio kako sam proao na sudu, ispriao susret s ustaama i Matinu ulogu u tom susretu. Kad sam ja naglasio da nije bilo Mate, ne znam kako bi bilo, Mate se uspravi u kolima i skoro viui ree: Brao, ne idite tamo. Nije to vlast i sud koji se dri zakona. Vjerojatno bi jo neto rekao, ali ove njegove rijei izazvae amor i glasno reagiranje. A ne, nikako ne. Sud je sud, i vlast je vlast. Svaka vlast se mora potovati. Cak se izmeu sebe poee objanjavati i ljutiti na Matu. Jedan sasvim jasno ree: Sad nas nagovara da ne idemo, a sutra bi nas kaznio za neposlunost sudu i vlasti. Za odnose meu ljudima najstranije je ono vrijeme kada se posije i izraste biljka koja se zove uzajamno nepovjerenje i sumnja. Ona je otrov za sve one vrijednosti koje ovjeka ine ovjekom. To je ono stanje kada je ovjek razapet. Mi smo nastavili svojim pravcem, a oni otili na poziv suda i nikad se nisu vratili. vrsto sam odluio da u bjeati i da u to uiniti ispred mosta na Srebrenici. Tu je potok, guste vrbe i poznat mi je svaki kutak i grm. Konji e odatle sami stii do kue. Ispred mosta Mate uze uzde. Ustavi konje. Nastade onaj muni tajac. Mate mi stavi ruku na rame i poe poluglasom: Imam nalog da na tebe pazim i da te za nekoliko dana vratim s jo nekima opet u sud, ali ja ti savjetujem da bjei. Zato da bjeim. Nita nisam uinio radi ega bi trebalo da bjeim kao, ljutim se ja. Ne mora odmah, ali ako bi netko poao da te hapsi, ja u ti poslati cedulju i bjei, a ako i meni zaprijeti opasnost, spremi! civilno odijelo i ja u s tobom. Opsova mater i takvoj dravi i takvoj vlasti i iskoi iz kola. Pomogao sam mu izvaditi bicikl. On upali svjetlo i ode. Ostao sam oamuen njegovom naklonou. Sto iza svega toga stoji? Njemu nikad nita nisam uinio. Zato on sebe izlae opasnosti da bi spasio mene i da bi mi pomogao. Plaen je da spreava ono na to mene nagovara. Nikad nismo prijateljevali. Jo prije nekoliko asaka bio sam spreman da u zgodnom trenutku iskoim iz kola i bjeim pa makar i pucao za mnom, a sad ostadoh sam u mrkloj noi i opet dvoumim ta trebam uiniti. Nisam znao to se sprema, a Mate je znao. Jo nije bio poeo lov na ljude. U njemu se bunilo ono ljudsko protiv onog to je ve tada vidio kao zvjersko-neljudsko. Nije htio biti sauesnik u zlodjelu, niti se dao zbuniti podjelom ljudi po vjeri i naciji. U njegovoj dui bila je druga podje-
la: na potene i nepotene, na ljude i neljude. Zato se opire. Hoe da pomogne ne samo meni, nego svima gdje mu se prui prilika. Pomaui ljudima druge nacionalnosti, vjerovao je da tako najasnije slui svojoj hrvatskoj naciji. O svemu to sam doivio, upoznao sam najstarijeg brata Simu i njegovu enu Maru, oca Jandriju i maehu Milicu (Baju). Dogovorili smo se da emo jo te noi obavijestiti sve za koje smo pretpostavljali da im prijeti opasnost od hapenja. Prije svanua otac i ja postali smo sustanari zmijama, vukovima i ostaloj divljoj zvjeradi jer nam je leaj bio uz njih, u umi. Otac je preao pedesetu. Bio je lan Hrvatsko-srpske koalicije koja se borila za ujedinjenje Junih Slavena. U prvom svjetskom ratu 1915. sa srpskom vojskom je preao Albaniju i nosilac je Albanske spomenice. On i njegova generacija iskreno su se nadah i vjerovah da e se ujedinjenjem Junih Slavena u jednu dravu svi problemi lako rjeavati, da e svi narodi biti ravnopravni i jednaki, a ljudi zadovoljni i sretni u svojoj zemlji bez tuina. Poslije svega dospio je u grmove s najmlaim sinom. Od imovine smo ponijeli jedan kieni biljac, pola variaka kukuruznog brana, malo soli, jedan lonac, no i ibice, s najrealnijom perspektivom da proe jo jednu albansku golgotu. Sutradan su ustae krstarile po selu. Traile su komuniste i politiare. Preturale su stvari po kuama i to im se dopalo, odnijele. Svakim danom su postajale sve agresivnije. Traile su od ljudi da im prokau komuniste i politiare pa se njima u selu nee nita dogoditi. Ako to ne uine, selo e biti spaljeno i u njemu sve pobijeno. Devetnaestog juna popodne, vea grupa ustaa iz raznih pravaca s pukama na gotovs, uputila se prema dvojici brae koji su plugovah kukuruze na njivi Mrnkui. Mlai brat uro vodio je konja, a stariji Simo drao je kopaicu. Ko je od vas pogleda ustaa u cedulju, Simo Vojvodi? Ja odgovori Simo. Poi e s nama ree ustaa. Zato? Radi ega? bunio se Simo. Samo radi sasluanja odgovori ustaa i pouri ga da krenu. Na podrumu ustakog stana jedan ustaa otvori vrata, a drugi udarcima kundakom u rebra otpoe sasluavanje. Tu su ve bih, svaki u svom uglu, Pero Rastovi, pisar u opini i Branko Milju Ankin. Oba su bili u modricama, okrvavljena lica i odjee. Sva trojica su se gledali i utjeli. apatom su izmijenjali pitanja i odgovore, a u tom se opet otvorie vrata. Zovnuli su Simu da izae. U pratnji trojice ustaa s pukama, uao je u veu prostoriju u kojoj je bilo desetak ustaa, Sruila se kia udaraca. Pao je. Vidi, vidi, raupala mu se kosa, ree jedan i uze guvnenu (drvenu) metlu i poe eljati po glavi, onako ve oamuenog. Drugi uze da pokae svoju specijalnost. Na rascijepljeni kraj tapa poe namotavati kosu i upati kao to se koet upa. Ponovih su svoj program sasluanja nekoliko puta i onako izmrcvarenog bacili na golu zemlju u podrumu. Pred vee je u podrum doveden Pajo Vojvodi iz Neteke. Donio je biljac i j a stuk. Gospodine meni niste dozvolili da ponesem pokriva, a ja sam u koulji i hladno je. Premjestite me u andarmerijsku stanicu molio je Simo. I gle, zaudo ustae su ga poveli u stanicu. U podrumu su ostali Pero i Branko. To je bio bilans prvog dana i udes prvih zatvorenika u ustakom zatvoru u Srbu. Meutim, drama je tek poinjala. U andarmerijskoj stanici Simu su preuzeh Mate Biani i Frane Kolak. Nisu ga smjestih u zatvor, nego na krevet kod sebe u sobu. Pred zoru uo je lupkanje suda u kuhinji. Polako je ustao i doao do vrata. Kuharica ga je zaprepateno gledala jer mu se oi nisu vidjele od oteklina. Zatraio je vode za pie.
Sipala mu je vodu u lavor da se osvjei. Otvorio je vrata da prospe vodu, da izvidi mogunost bjeanja. Pred ustakim stanom na 40 metara uo se hod straara. Pljusnuo je vodu. Lagano je spustio lavor, a onda se zaletio bos, u gaama i koulji, preskoio preko kamenog zida, i pobjegao, i m su primijetili da ga nema, napravili su uzbunu, rastrali se po batama i ivicama, vjerujui da onako premlaen i bos nije mogao daleko stii. Pero i Branko su uli galamu i viku ustaa da je netko pobjegao. I oni su vrili pripreme za bijeg. Iskoristili su pometnju, provalili vrata i pobjegli pored zbunjenog straara. Pucali su za njima, ali uzalud. Bijes ustaa se sruio na porodice pobjeglih. Ni ova drastina i zorna svjedoanstva nisu bila dovoljna da pokau pravo lice ustaa. Mnogi su se sklanjali i bih na oprezu, ali se veina nikako nije mogla otresti svoje naivnosti i vjekovima usaivane pokornosti organima vlasti ma kakva bila. Svaki je za sebe mislio da nita nije kriv, a za one koje ustae love i premlauju, nalazili su opravdanje pred sobom da su moda neto krivi. Kao to ito treba odreene uvjete i vrijeme da sazori, tako i ljudska spoznaja o istini trai vrijeme i dokaze. Za Simu smo doznali isto vee da je odveden, ali nismo znali da je pobjegao iz ruku ustaa. Kad smo ga ugledah na jednom proplanku usred ume, preplaili smo se jer je tako izgledao da ga nismo prepoznali. Iao je lagano. U gaama i koulji, bos. Izgled straan. Lice i koulja krvavi. Kad smo se pribliili, podigao je ruku. Prepoznali smo ga po glasu. Potrali smo prema njemu. Nismo ga smjeli dodirnuti. Bio je nateen od udaraca. Htjeli smo mu pomoi, ali ime i kako? U ovom carstvu divljih zvijeri nema tekovina civilizacije. Tu se svako mora povinovati zakonima divljine i prihvatiti njezina pravila ponaanja. Otac je predloio da bi za ovakvu priliku, kad je ovjek nateen, bilo dobro oderati ovcu i onako toplu mje'inu na njega navui. To smo i uinili. Oderali smo, ni danas ne znam iju ovcu, i navukli na Simu. Legao je u hladu bukve i zaspao. Obilazili smo oko njega motrei da li die. Kad se probudio, osjeao se bolje. Nije mogao stati na noge jer su mu tabani bili puni trnja. Vadili smo jedan po jedan, stavili masti na ar i ranice na tom dimu prokadili. Oporavio se za nekoliko dana. Nije bilo gnojenja ni infekcije. Ostali smo bez hrane. Znali smo da snaha Mara (Simina ena) nee moi do nas, jer je kua sigurno opkoljena, motrena od ustaa. Odluili smo da emo otac i ja otii u najblie brdsko selo kod njegovog, kako je rekao, dobrog prijatelja po neto hrane dok ne uspijemo uhvatiti vezu s porodicom. Nastojali smo da nas nitko ne opazi. Kad smo uli u kuu, bila je ve no. Ukuani su sjedili oko ognjita gdje je na verigama nad vatrom visio kotli pun varenike. Nismo imali namjeru da se zadravamo. Otac ree zato smo doli. Prijatelju, ja bih najsretniji bio da mi niste prekoraih kunog praga A to, prijatelju? iznenadi se otac. Vi ste se odmetnuli u ajduke, a ja ne bih elio da me neko optui za jatakovanje ree domain. Pokuali smo objasniti, ali on je neprekidno ponavljao: Vlast je vlast i Svaka vlast je od boga. Vidjeli smo da ne zna ta se dogodilo sa Simom i ostalima koji su dospjeli u ruke ustake vlasti. Nismo se usudili rei da je s nama u umi i kako izgleda. Pogledah smo se i bez pozdrava otili. Dugo se nismo mogli oteti ovom munom dojmu jer smo usput, kad smo tamo ili, priah kako e nas lijepo doekati i ugostiti. Govorio sam da on tako postupa zbog nepoznavanja ustake vlasti. To je ono prokleto u ljudskom ivotu i odnosima da drugom ne vjeruje dok se i sam ne opee.
Ujutro smo sreli Milana Vojvodia (Milkana) i Paju Laia, iz naeg sela, kad su istjerali stoku u Gajine. Priali su kako su ustae opkolile kuu. Uperenim pukama traili su od Mare da rekne gdje joj se krije mu Simo. Ona se nije dala zbuniti, nego je njih napala: Vi ste ga odveli. Sta ste mi uradili od mua i oca moje djece? Rekli su nam da ima ljudi u selu koji predlau da treba nas potraiti u umi i predloiti da se predamo ustaama jer e nastradati porodice i selo. Po njima bilo je to naivno i besmisleno. Dugo smo razgovarali o svemu i na kraju zakljuili da treba svima d svakome savjetovati da se sklanja ispred ustaa, da takvo stanje ne moe dugo ostati i da emo ga zajedniki morati mijenjati. Poslije razgovora morali smo biti jo oprezniji, ali ne za dugo. Slijedeeg dana primijetili smo ivost na Brdu i Gajinama. Izlazile su porodice osim starijih. Poeli su graditi sklonite od drvea i grana. Oivjele su kolibe. Sad vie nismo bili sami u umi. Osjetih smo veliko olakanje jer biti izdvojen od svog naroda i porodice je preteko psihiko optereenje. U masi se mnogo lake podnose tekoe. Sad to vie nije sluaj i nevolja izohranih pojedinaca, nego je to nevolja itavog naroda. Ona narodna izreka da zajednika nevolja zbliava ljude, dobila je punu potvrdu i smisao. eljeli smo jedni druge. Poeo je novi nain ivota, ivot uzajamnog potovanja, uvaavanja i pomaganja. ivot kolektivne sigurnosti i odbrane. Raslo je uzajamno povjerenje. Nismo vie krili oruje jedni od drugih. Organizrali smo strae po rubu brda i bili spremni da se borimo. Imovinu smo djelomino zanemarili napustivi domove i selo. Sastajali smo se svakodnevno i raspravljali o svemu. Pruila se prilika da iskreno govorimo o zbilji vremena. Nitko od nas u selu nije bio lan KP, ali smo znali za nju i njezinu politiku. Pruila se prilika da se poveemo s izbjeglicama iz susjednih sela. To su mahom bili ljudi i omladina istih ili slinih miljenja i shvatanja pa nas je kontakt s njima ispunjavao zadovoljstvom, optimizmom i vjerom da smo na pravom putu. Uspostavili smo vezu sa susjednim zbjegovima i selima. Prema sjeveru Lisina Suvaja (oko Jovani), prema jugu Ajderovac Nadurljaj (Milan Sijan). Uto je stigla vijest da je Hitler napao SSSR. Bila je to neka vrsta veselja jer smo vjerovali da e ga Crvena armija brzo unititi. To je i za nas bila nova nada i vjera u uspjeh ustanka. Vijesti i informacije su prenoene veinom usmeno. U zbjegove je stigla i vijest da Talijani tite Srbe od ustaa i da su u Kistanju u sjevernoj Dalmaciji organizirah prihvat izbjeglih Srba, a posebno omladinaca, kojima pruaju mogunost da izue zanate i da ih alju na rad u Italiju. ansa koja se prua za izuavanje zanata bila je privlana za omladince. Trebalo je mnogo truda da se neke odvrati od te namjere. Ogoreni bijegom prvih zatvorenika koji su bili uvjerljivi svjedoci o zlodjelima, ustae su postale jo drskije. Otpoele su pravi lov na ljude. Dvadeset estog juna uhapeni su dok su spavah: Drago Oegovi (Bracin), Mile Grbi (Jovanov), Milan Iitovi, Ilija Skori, Milan Vojvodi, Petar Zeelj, Stevan Rajak, Ilija Kea, Vojislav Mileusni, Ilija Vojvodi, Duan Ugrica, Stevan Vjetica, Simo Kalini, Dane Ognjenovi, Petar Desnica (Petrov) i uro Vojvodi (urev). Bijegom su se spasili Vojo Mileusni, Petar Desnica i Ilija Skori. Ostali su pobijeni i baeni u jamu na Kuku. Dvadeset sedmog juna odvele su ustae iz Neteke: Petru Piju, (dobrovoljca sa Solunskog fronta koji je s porodicom protjeran od maarskih faista iz Zednika u Vojvodini), uru Jovania (ujdcu), Davida Media (Titala), trojicu
starijih ljudi i uru Dimia, omladinca. Uvee su im vezali noge i ruke icom, poslagali kao drva jednog na drugog u trotonski kamion Magirus i otpremili u pravcu Donjeg Lapca. Zavrili su u jami kao i grupa odvedena dan ranije. Neteka je opustjela. Stanovnitvo se nalo u zbjegu. U novim okolnostima ljudi su postali plemenitiji. Cak i oni koji godinama nisu govorili, prilazili su jedni drugima. Nestalo je sebinosti i samoivosti. Cijelo selo je postalo kao jedna porodica. Zato je to tako u meuljudskim odnosima? Prvo se mora dogoditi neka tragedija ili katastrofa da bi ljudi postali tolerantniji, razumniji i ljudski j i. Tridesetog juna stigla je u Srb kamionima vea jedinica vojske iz Bihaa. Predstavili su se kao domobrani, tj. regularna vojska koja je dola da napravi red i sprijei bezakonje. S brda smo vidjeli njihov dolazak. Narod u zbjegu se uskomeao. Prema ustaama vladalo je nepovjerenje i spremnost da se protiv njih bori, ali regularna vojska, to je za narod neto drugo. U svijesti ovog naroda regularna vojska, bez obzira ija i kakva, bila je simbol reda i pokornosti zakonu i dravi. Nastala je rasprava. Svak je iznosio svoj stav i svoje miljenje, a svi skupa traili su najrazumniji izlaz iz nove situacije. Iz mnotva miljenja iskristalizirala su se dva krajnje oprena stava. Jedni su predlagali vraanje u selo i pokoravanje regularnoj vojsci, zakonu i redu, a drugi da ostanemo u umi i da se borimo protiv onog ko nas napadne. Dola je no, a s njom jo jedna nedaa. Kia je neprestano lijevala svu no. Svako se s porodicom snalazio kako je znao i umio. Neki su otili da sklone manju djecu u kolibe, a neki su se spustili u selo kuama. Nitko nije spavao, niti je mogao spavati. U na zbjeg, u toku noi, stigla je Milka Mile Jovania od crkve iz Donjeg Srba s porukom komandanta domobranske vojske. Bio je to ultimatum da se narod vrati kuama, da e ujutro vojska ii kroz selo od kue do kue i gdje u kui ne nae nikoga, sve e biti zapaljeno. Okupili smo se na dogovor i pokuali nai pravu odluku. Zakljueno je da e mukarci s orujem i jedan dio bez oruja ostati u umi. Porodicama je ostavljeno na volju kako e postupiti. Neke su otile kui. Osvanulo je jutro prvog jula. Prestala je kia. Nebo je bilo smrknuto, oblano. Komandant je odrao rije. Poslao je vojnike u okolna sela i zaseoke oko Srba, ah ne da provjere da li se narod vratio kuama, nego da u Srb dotjeraju sve to nau. Na stonu pijacu (plac) slijevale su se kolone ena, djece, staraca i omladine. Okolne kue, a izmeu njih vojnici s noevima na pukama i mitraljezima postavljenim na pogodnim mjestima, inili su ogradu oko naroda. Dok je iao pod pratnjom vojnika, narod je nasluivao nesreu. Mnogi su se u sebi kajali to su doli iz ume. Vijest o regularnoj domobranskoj vojsci, koja je dola da pravi red i mir, rasprila se kao pjena od sapunice. Narod je prevaren. Neki su se sjeali djetinjstva, osnovne kole i pjesme Zmaja Jove o patku i abama koja zavrava rijeima: Iz ovog se neto i nauiti dade, hulje lijepo zbore, al' nitkovski rade. Najvie se mislilo hoe li bar netko ostati iv. Napetost je rasla iz minute u minutu i postajala sve nesnosnija. Mnogi oevici tvrde da su se masovnom ubijanju okupljenog naroda suprotstavljali i neki oficiri iz te jedinice, a da se najvie suprotstavljao tadanji predsjednik opine uro Grguri koji se kao Hrvat, upravo, tih dana oenio Srpkinjom, ah i ona je kao i cijela njezina obitelj bila u toj masi naroda. Neki tvrde i drugaije. Kao svaka drama i ova je dola do svoje kulminacije. Omladinac Branko Grbi iz Donjeg Srba jurnuo je svom snagom kroz vojniki obru s namjerom da pobjegne. Rafal iz vojnikih puaka
sprijeio je njegovu namjeru i na oigled svih ugasio se njegov ivot. Svi su u obruu mislili da e slijedei rafali biti ispaljeni u njih. Petar Raenovi iz Ratela, jedan od naprednih seljaka, izvanredan domain i ovjek, otac petoro djece, vjerojatno, u oekivanju slijedeeg rafala za kojeg je vjerovao da e poeti ubijati narod, njegovu djecu i enu, izvadio je no i sam sebi prerezao grkljan. Ponovo je jeza prola kroz goloruku masu. Nekoliko asaka iza toga nareeno je da se vojnici povuku i da narod ide kuama. Sta je bilo presudno da doe do te odluke, vjerovatno e ostati nerazjanjeno. Svi koji su preivjeli te dramatine trenutke, u sebi su se zaklinjali da nikad nee ovako naivno pasti u ropstvo. Sto nisu uinili u Srbu, isti dan uinile su ustae u Suvaji. Cim su stigle, poskakale su iz kamiona i odmah poele ubijati iz puaka i klati sve ivo na to su naile. Neke porodice su pobijene. Zapaljeno je 25 kua i pobijeno mnogo ljudi, ena i djece. Pojedinci iz zaseoka Lisine potrah su prema Suvaji da zapucaju, da pomognu narodu. Ti pojedinani pucnji mogli su zvjerad u ljudskom obliku samo jo vie razjariti. Slijedee veeri sela su opet opustjela. Dogaaji u Srbu i Suvaji opsjedah su sve, a prepriavao ih je svako na svoj nain, onako kako ih je doivio, vidio ili uo. Grupa ljudi s orujem bila je spremna da ide postaviti zasjedu na cesti i na taj nain kazniti ustae za zlodjela. Te veeri pridruila nam se i desetina naoruanih ljudi iz zaseoka Lisine. Komandir im je bio Boo Raenovi. Razvila se una rasprava. Prihvaen je stav da bi pojedinane akcije, koliko god bile opravdane, nanijele vie tete, nego koristi. Orijentacija na openarodni ustanak prihvaena je kao jedino mogui izlaz iz ove situacije. Drugog jula ustae su nastavile orgijanje. Jedna grupa je u Likim Osredcima zapalila nekoliko kua i pobila 11 mukaraca, a druga grupa je izvrila pokolj u zaseoku Krukovae. Istog dana opljakali su duane i stanove u Srbu. Kad su se ustae povukle, ostala je redovna opinska vlast i orunika postaja u kojoj je broj andara (orunika) bio smanjen, jer su neki, kao Mate Biani, jo ranije bili premjeteni u Gospi i drugdje. Bilo je, zaista, i nekoliko ustaa koji su tu ostah u slubi. Opet je nastupio period relativnog mira u kojem se uz puni oprez moglo obraivati polja i dizati ljetina. Ljudi s orujem su neprekidno deurali. Oko desetog jula preko polja od sjevera prema jugu, tj. od Suvaje prema Srbu, prola je neka jedinica talijanske vojske. Ili su u streljakom stroju na razmaku 2050 metara. Bili smo na oprezu i zato smo se iznenadili kad nam se iz vrba, na sastavcima Srebrenice i Sredice, pribliio talijanski vojnik. Puku je nosio preko lea. Samo se nasmijeio i otiao dalje. Svakim danom sve vie smo intenzivirali kontakte sa susjednim selima. Tih dana odran je sastanak u Jelovcu iznad koliba Buia, na kojem su iz Srba bili Duan Mileusni i Pean Trbulin, iz Neteke Drago Oegovi i Duko Vojvodi, a raspravljalo se o ustanku. Dan kada e poeti ustanak, nismo znali. Znali smo samo da e obavijest doi od Drvara. Osvanuo je 27. juli, nedjelja. Divan ljetni vedri dan. Oko 7 sati ujutro Mira Bui Moraa dobila je od Milutina Morae ceduljicu na kojoj je otprilike pisalo: Mi smo digli revoluciju. Sta je s vama? Prenesite dalje. Poduzeli smo odmah mjere da se obavijeste naoruani borci na Brdu i ostah narod. Borce je ve bio obavijestio Drago Oegovi iz Neteke. Neto iza toga ula se pucnjava s bosanske strane. Ono to se nalo ljudi i omladine u selu, poeli su odreda sjei telegrafske stupove da prekinu vezu Srba s Donjim Lapcem. Oko devet sati jedan ne-
naoruani orunik iz postaje u Srbu doao je biciklom neto dalje od mosta na Srebrenici prema Neteci. Mogao je odatle primijetiti posjeene telegrafske stupove, a pogotovo dim od zapaljenog mosta izmeu Zaluja i Begluka blizu Krke i ve sasvim jasne odjeke pribliavajue pucnjave iz tog pravca. Kad je to vidio, orunik se panino okrenuo i odjurio prema Srbu. Krenuli smo i mi prema Srbu, ali smo na pola puta vraeni jer je Srb ve bio osloboen. Dio boraca koji su uestvovali u osloboenju Srba s crvenom zastavom koju je nosio Vaso Savi, radnik s Unske pruge, dobili su zadatak da zajedno sa svima nama zatvore pravac prema Donjem Lapcu. Kolona je rasla. Od ruke do ruke kolao je letak na etvrtini arka o daljnjem prenoenju ustanka s potpisom tab gerilskih odreda za Bos. Grahovo i okolinu. Kad smo preli most na Uni i stupili na Bai polje, pred nama se na oko 300 metara pojavio autobus, koji je izaao iz Suvaje. Bio je to redoviti potanski autobus koji je saobraao na liniji Baieljeznika stanica ZrmanjaOtri. Tog momenta nedisciplinirano je ispaljen metak u pravcu autobusa (neki tvrde da je to bio Drago Obradovi Dragica iz Ratela, koji je kasnije otiao u etnike). ofer je to osjetio, okrenuo autobus i vratio se u pravcu Bihaa. Uinjene su dvije tete. Mogli smo zarobiti autobus, a ovako je otiao da alarmira neprijatelja da je ustanak otpoeo. Ljutnjom zbog ovakvog postupka nismo mogli nita izmijeniti i krenuh smo dalje. Proli smo Brotnju, a to znai odmakli 10 km od Srba prema sjeveru. Bliila se no. Teren na koji smo izlazili bio je pogodan za zasjedu i odbranu od neprijatelja koji bi dolazio cestom. Cesta se upravo na tom mjestu savija pod otrim kutem. Organizirah smo prekopavanje i zapreavanje ceste uz uee omladine i naroda. Tako je osloboeni teritorij prvog dana ustanka, prema sjeveru omeen Dabinom Stranom. Poslije mnogih noi provedenih po zbjegovima u umi, doekasmo prvu no na cesti kao slobodni ljudi. Iza nas kolika-tolika, ali ipak slobodna teritorija opine Srb. Zao mi je da ne znam slikovito doarati taj osjeaj ovjeka kada iz poloaja ovjeka progonjenog poput zvijeri prerasta u slobodnog ovjeka. Kad se saginje i ljubi cestu kao simbol slobode i povezanosti s ostalim svijetom, jer jo prole noi bila mu je tako nestvarna, nedokuiva, daleka. Nismo tog momenta bili svjesni veliine djela kojeg smo zapoeli, ni nae uloge u tom djelu, a pogotovo tekoa koje nas na tom putu ekaju. A velike tekoe su poele te prve ustanike noi. Primijetili smo da su nam se redovi prorijedili jer je dio ljudi napustio poloaje. Uinili su to oni bez oruja. Njihov odlazak je unio nemir i negodovanje onih s orujem. Neke smo uspjeh stii i vratiti. Niko nikome nije mogao nareivati. Sve to smo htjeli postii, morah smo to postii strpljivim uvjeravanjem. Sve je zavisilo od snage argumenata i linog primjera. Zanosili smo se svjetskom revolucijom i vjerovanjem da e ona poeti odjednom ne samo u naoj zemlji, nego u Evropi i itavom svijetu. Po toj logici mi smo oslobodili svoju opinu. Red je da to uine i drugi. Ako su to uinili, onda nema potrebe da budemo ovdje. O tome i o mnogo emu drugom raspravljah smo te noi. Stvarnost je, kao i obino, bila drukija, grublja od ljudske mate jer matajui ovjek unosi i ono to bi elio, a stvarnost je uvijek onakva kakva jest. To je potvrdilo slijedee jutro, jer su se na cesti prema nama u kolima s konjskom zapregom kretala etvorica ustaa, a to je znailo da u susjednom selu i opini nisu bili obavijeteni o ustanku. Poar ustanka trebao se iriti dalje ako smo htjeli da ne ostanemo osamljeni. Oko ponoi na
na poloaj stigao je Mile umi s jo nekima, s informacijom od naeg taba gerilskih odreda za Srb i okolinu o zarobljavanju kamiona i likvidaciji ustaa i andara na Srbskom klancu koji su poli iz Gospia da ugue ustanak. Obradovali smo se tome uspjehu. U openarodni ustanak omladina je unijela polet i elju za slobodom. Te prve noi nakon ustanka, ostajui bez dvoumljenja na poloajima, omladina je poela preuzimati teret nae borbe. Trebalo je odmah organizirati dostavljanje hrane borcima na poloaje jer je ve od narednog jutra morala funkcionirati redovita prehrana. Trebalo je organizirati pozadinu i povezati je s frontom. Dvadeset osmog jula kroz selo Neteku pronijeta je vijest da se u Bukviku izmeu Tavanka i Pane kriju neke ustae koje su se razbjeale iz Srba kad su osjetile da se napad pribliava. Informacija je potvrena od nekoliko oevidaca. to smo imali oruja, ono se nalazilo na poloaju. Alarmirali smo preostali dio, uglavnom starijih ljudi i omladinaca, i organizirali opkoljavanje i stezanje obrua oko lokacije gdje su se prema informacijama trebale nalaziti ustae. Jo dok smo prilazili terenu, informirani smo da je u tom pravcu otiao ura Vojvodi s roguljama. Kad ga je snaha Boja preklinjala da ne ide sam, ljutito je odgovorio da on mora osvetiti sina uru kojeg su ustae ubile i u jamu bacile. Kratko vrijeme iza toga to je uino i Aim (Ao) Vojvodi da osveti brata Iliju. itavo to podruje prekriveno je vrlo gustim grmljem, trnjem i kupinom. Zato je kretanje bilo vrlo teko i sporo. Od vatrenog oruja imali smo samo dvije kubure i u Milana (Milkana) Vojvodia nekakav veliki kolt s tri metka. Kad smo s gornje strane uli u grmlje, nali smo ura mrtvog. Privlaili smo se oprezno vjerujui da je i ubojica tu blizu. Evo ga, mrtav je! viknuo je omladinac Milan Raenovi (Vijor) koji je s Bokom Vojvodiem prvi naiao na mrtvo tijelo ustakog povjerenika Maurana, ranijeg nadlugara u Srbu. Desetak metara nie od lea Maurana, u grmu. leao je mrtav Aim. Po svemu sudei Mauran je najprije ubio ura, pa onda Aima i na kraju sebe. Mnogi su tvrdih da Mauran nije bio sam, da je primijeen jo jedan s njim. Dok smo se mi objanjavah, pronaen je sakriven pod kacom u Aimovoj kui i taj drugi. Bio je to Joso Brai, koji je preuzeo trgovinu Aimovog brata Ilije, kad su Iliju ubile ustae. Kako, kada i zato se sakrio ba u Aimovu kuu, nismo saznali. Bosa Mile Periina tvrdi da je izjavio da je odluio sakriti se ba u Aimovu kuu vjerujui kako ga tamo nitko nee traiti. Za razliku od krajeva gdje se ustanak razvijao postepeno, pa se od manjih organiziranih grupa irio i razvijao dalje, ovdje je buknuo openarodni ustanak, a to znai da se u njega ukljuilo sve stanovnitvo. Prihvaena je i priznata rukovodea uloga K P J , ali se ljudi nisu mogli preko noi promijeniti i preodgojiti. Ovakav karakter ustanka donio je i probleme i nevolje. Oni koji su bili opljakani, bili su skloni da pljakaju, pa makar i najblieg susjeda. Oni kojima su ustae nekog ubile, bili su skloni da se osveuju. Naroito je bilo teko onima kojima su itave obitelji pobijene, a kue i sve ostalo spaljeno i uniteno. Bilo je i ovinistikih strasti, a one su posljedica dugogodinjeg raspirivanja vjerske i nacionalne netrpeljivosti izmeu Hrvata i Srba. U kamionu koji je zarobljen prvog dana ustanka u Srbskom klancu, medu ostalim andarima nalazio se i Mate Biani. Kad je kamion naiao na prepreku i ustanici osuli vatru, n je iskoio iz" kamiona pod put. Poznajui te-
ren, spustio se nie kroz umu prema dolini. S njim se naao i ustaki natporunik Bai. Kad se spustila no, uputili su se prema Srbu. Ustaki natporunik Bai osuen je i likvidiran, a Mate se naao u kui Nikole Vojvodia ureva, jednog od svojih prijatelja kojem je prije ustanka, dok je bio na slubi u Srbu, dao i puku. S njim se naao Frane, bivi andar u Srbu. U kui Sime i Mare Vojvodi bio je sklonjen i bivi predsjednik opine Srb uro Grguri. Po narodnoj poslovici: Ko dobro ini, dobru se moe nadati, po ovoj prii (to bi bio logian zavretak, ali ona ima i nastavak koji jo vie potvruje poslovicu. Ve slijedeu no pred jednu i drugu kuu doao je Momilo Mari (kasnije etnik) s pet naoruanih istomiljenika. Napustili su poloaje i doli da trae od domaina da im izrue ustae. Znali su Marii i njegovi pratioci kakvo zlo su napravile ustae upravo tim dvjema porodicama i da ustae nikako ne bi mogle nai ba tu kod njih sklonite i zatitu, ali se nisu dali uvjeriti da su ustae izrodi hrvatskog naroda i da oni nemaju nikakve veze s hrvatskim rodoljubima. Za njih je svaki Hrvat bio ustaa. Bili u drski, prijetili su i vrijeali. Nisu se dali otjerati dok im nije jasno stavljeno do znanja da ako upotrijebe silu, bit e im odgovoreno silom. Poslije razbijanja i poraza domobranske bojne u Pitalskoj dragi kod Borievca, bio je vei broj zarobljenih domobrana. Omladinci Srbi, svojim tijelima titili su zarobljene domobrane, da ovinistiki nastrojeni pojedinci ne vre nad njima osvetu. Drugi dan ujutro, nakon borbi u Pitalskoj drai, razvijeni u strelce, pretraivali smo umu na Prisjeci. Zarobili smo 5 domobrana Varadinaca. Bih su to sasvim mladi regruti. Tek to su zavrili obuku, upueni su u Liku. Da ih primirimo, govorili smo im da smo mi narodna vojska, da se borimo za slobodu svih naroda, da nas predvodi KP i da meu nama ima ljudi svih nacionalnosti. Njima e u naem tabu ponuditi, ako hoe dobrovoljno da ostanu s nama. Kad smo se spremali da ih povedemo u tab u Donjem Lapcu, s ruba ume pritri nam jedan s kokardom na ajkai s dugakim pjeadijskim noem u ruci, bez puke: Dajte da ih ja sredim, majku im ustaku. Nije se dao otjerati dok nismo upotrijebili oruje. Ne sjeam se datuma, ali vjerujem da je to bilo u drugoj polovici septembra (brale su se ljive), dopratio sam u Donji Lapac s Drenovae ranjenog Milana Dubajia iz Meeta (zaseok Neteke). U masi radoznalog svijeta bila su i dvojica dotle meni nepoznatih ljudi. Interesirali su se za Milana. Gdje je ranjen? Kako i kada? Kad sam to objasnio, postavili su mi pitanje zato nosim crvenu zvijezdu na kapi. Odgovorio sam da sam radnik i da je to simbol pod kojim se bori radnika klasa. Izrazili su elju, kad zavrim obavezu, da sa mnom razgovaraju. I zaista, razgovarali smo dugo u no. Jedan od njih bio je Branko Ognjenovi iz Bjelopolja, kod Korenice. Prenoili smo u istoj sobi. Najvie smo razgovarah o Savezu komunistike omladine. Ova tema mi je bila bliska i elio sam to vie doznati. Dao mi je i neke materijale o osnivanju i radu organizacije SKOJ-a. Informirao sam ga o tadanjem radu i aktivnosti omladine u selu Netei i Gornjem Srbu (Podurljaj) i drugim selima. Sa arom sam priao kako ima dosta napredne omladine, posebno djece dobrovoljaca iz prvog svjetskog rata, koja su s roditeljima izbjegla ispred faistikog terora, ali skojevske organizacije nema. Ubrzo poslije tih dana na poloaju na Drenovai od dobrovoljaca oformljen je odred Capajev koji je u narodu postao popularan kao okin vod. Iz Netekog voda u njega je otiao Drago Oegovi, a dogovorili smo se da u doi
i ja kad prizdravim. Nedugo zatim slomljena je jo jedna ustako-domobranska ofanziva, a poslije toga u Donji Lapac i Srb ula je talijanska vojska. Izgubivi slobodnu teritoriju, morali smo se prilagoditi novim uvjetima borbe i djelovanja. Smjenjivanje na poloajima izgubilo je svrhu. Kompletno naoruanje Netekog voda posudili smo Nebljuanima i vratili se u selo. Sve snage usmjerili smo tada na ouvanje i daljnje razvijanje politikog jedinstva sela. U drugoj polovici oktobra osnovali smo u Neteci organizaciju Saveza komunistike omladine. U nju su najprije uli: Jelka Bui (Stevanova), Boko Vojvodi, Boja Vojvodi, Nikola Nina Bui (Stevanov), Jovo Oegovi (Stevanov), uro Jovani (Milanov) svi iz Neteke i Bosa Mileusni (ujina) iz Krukovae. Neto kasnije primljeni su: Mika Dubaji (Milanova), Jelica Bui (Petrova), Sava Dubaji (Vidova), Milan Raenovi (urin), Zorka Koka Vojvodi, Mika Vojvodi, Anelka Jovani, Boo Jovani i Duka Raenovi. Istovremeno skojevska organizacija oformljena je i u Gornjem Srbu (Podurljaj). Ovo je bitno, jer su one postale jezgro SKOJ-a za itavu opinu Srb, pa i ire. Punim arom nastojali smo to vie nauiti kako bismo se i politiki osposobili za predstojee bitke. Da bi taj cilj postigli, koristili smo svu raspoloivu literaturu i pisane materijale. Vojnici (crnokouljai) u manjim grupama ili su po poljima, lovili vrapce, druge ptice i divlja. Zalazili su u sela i kue, ali zaista nisu nita uzimali ni dirah ako im nije bilo ponueno. Kad bi im netko neto ponudio, onda su znali i zapjevati. Sve ono to smo o faizmu i okupatoru znali i iz proglasa i letaka nauili, nije se poklapalo s ovim njihovim dranjem. Mi smo se ipak drali onog to smo znali i nauili te to uporno i vatreno tumaili pojedinano, na prelu, na radu, na sastancima i ne samo u naem selu, nego i u drugim selima. Ponavljali smo uporno da bez faistike Italije i Hitlerove Njemake ne bi bilo ni ustaa ni Pavelia. Oni su ih odgojili i doveli u zemlju, a kao svake sluge ine ono to gazde ele hoe. Ako neto ne uine oni, onda e to morati uiniti gazde. To to tako, naoko, bezazleno postupaju, to je zbog toga jer neto pripremaju. Napokon, i maka se pritaji dok ne zgrabi mia. I ovog puta oni trae nekog ko bi umjesto njih izvrio ono to oni ele. Sad su se pritajili, umiljavaju se i vrebaju. Svakim danom je rastao broj onih koji su spoznavali da su Talijani, bez obzira to se bezazleno ponaaju, glavni krivci za zloine i nevolje. Bio je veliki broj onih koji su smatrali da ih ne treba dirati dok oni ne ponu dirati nas. Omladina je najbre shvaala i prihvaala politiku KP, a zato je broj aktivista i organizacija omladine i S K O J - a brzo rastao. Napredni ljudi su tumaili da su Rokvi i njegovi etnici izrodi i izdajnici srpskog naroda i da ih Talijani pripremaju da umjesto njh rade ono to su radile ustae. Na taj nain razgara se bratoubilaki rat, a Talijani se naslauju i beru plodove. Zato su oni i doli ovamo u na kraj, u nau zemlju. Talijani i etnici nisu mirovali, ve su reirali provokaciju. Kroz sela su pronijeli vijest da su ustae preko Kulen Vakufa stigle do Bubnja, da odreda kolju, pljakaju i pale, da treba ii u pomo, jer prodiru prema Doljanima, a onda i dalje, da e u pomo ii i etnici Mane Rokvia. Gotovo smo odmah bili uvjereni da je informacija lana. U toku veeri izmijenili smo miljenja s Gornjim Srbom (Podurljaj) i dogovorili se da treba
ii zajedniki, organizirano, ali bez oruja. Na cesti do tamo, saekujui se, treba formirati to veu grupu, rasporediti se i objasniti da bi to mogla biti i provokacija s prikrivenim ciljem jer kad bi informacija bila istinita, potvrdile bi je kao i ranije izbjeglice, a njih nema. Okupili smo se i krenuh dosta rano. Ve nakon nekoliko kilometara, pored, nas u kamionu, projurili su etnici Mane Rokvia. Divljaki su podvriskivali. Ve na Brotnji narod nije o proboju ustaa nita znao. Stariji ljudi iz nae kolone poeli su se ljutiti, glasno psovati i predlagati da se vratimo. Malo smo se odmorili i krenuli natrag. Zapjevali smo. Pjevali smo borbene, narodne i druge pjesme koje su nam pale na pamet. Nekoliko puta smo ponavljah Budi se istok i zapad jer se dopala omladini iz drugih sela. Nismo jo mogli odgonetnuti to je zapravo bila prava svrha i cilj ove provokacije dok se nismo pribliili selu Neteci. U Klisi na ulazu u selo, na najuem prostoru izmeu brda i vode, na okuci, bila je rasporeena u zasjedi eta faista iz posade u Srbu. Primijetili smo ih im smo preli most na Uni. Nije nam bilo ugodno. Nastalo je komeanje. Odluili smo, ipak, da mirno i hladnosrvno nastavimo put kao da Talijana na cesti nema. I, naravno, pjevah smo, ali ne borbene pjesme. Uhvatili smo se ispod ruke i tako proli pored zasjede. Samo su nas motrili, red po red, kao da nas prebrojavaju. Prepjeaili smo skoro 20 km (tamo i natrag), ali smo postigli dragocjene politike poene koji su nam u buduem politikom radu dosta koristili. Povezali smo se s omladinom i starijim ljudima iz drugih sela. Zajedniki smo se uvjerili da je provokacija pola od okupatorskih oficira i da je Rokvi slugan koji provodi odluke i zamisli gazde. Poznato je da su etnici i Talijani razradili plan za osnivanje puka Kralj Petar. Jedno od prvih sela u kojem su trebali odrati sastanak bila je Neteka. Kad nam se ukazala ta ast, trebalo je da pripremimo doek. Na sastanku organizacije SKOJ-a dugo smo raspravljah dok nismo pronali pravu odluku i rjeenje. Prijedlog da ih se saeka kamenjem, balegom i pokvarenim jajima i da im se ne dozvoli ulazak u selo, brzo smo odbacili. Poli smo od pitanja ta oni ele postii? Njima skloni ljudi pronosili su kroz selo da u Neteci hoe da formiraju vod koji bi uao u sastav puka Kralja Petra. Znai, hoe podrku naroda, ali mi emo im na spretan nain dokazati da su oni sluge okupatora i da je ta njihova rabota izdaja naroda. Kad se oni prave nevjeti i mi emo se takvi praviti. Odluili smo da ne idemo s njima na nikakvo objanjavanje, nego ih pustiti da kau sve to misle i hoe, a onda im s tri pitanja postaviti unaprijed pripremljenu stupicu. Dogovorili smo s trojicom naprednih ljudi da ovaj plan s pitanjima izvedu. To su bili dobri domaini s brojnom porodicom, cijenjeni u selu i okolini kao razboriti i poteni ljudi. Oni su to izveli majstorski. Prvi se javio Milan Vojvodi (Milkan), otac sedmero djece: Mi smo ljudi seljaci, ne razumijemo se u ovu zamrenu politiku. Vi to bolje znate, pa, molim, da mi odgovorite: Pred kim je kralj Petar pobjegao iz zemlje? Pred Nijemcima i Talijanima odgovori gospodine poslanik. U narodu tiina i iekivanje. Tko je razoruao njegovu vojsku? upita Simo Vojvodi. Gospoda iz taba se zgledae, ali brzo dadoe odgovor. Pa zna se, Nijemci i Talijani, E kad se zna, zato onda pod njihovom zatitom osnivati puk Kralja Petra? ve povienim glasom ispali kao iz topa Stevan Oegovi (oan). Spontano se zauo grohotan smijeh okupljenih ljudi i nastade amor jer svaki je elio da dade svoj komentar
ovom za njih iznenadnom dogaaju. Gospoda su bila iznenaena, a izgledah su kao da ih je netko polio vruom vodom. Naa politika aktivnost i uspjesi po selima suavah su prostor za politiko djelovanje etnika. Poslije neuspjeha na veim skupovima po selima, orijentirah su se na politiko djelovanje preko pojedinaca. Prvenstveno su raunah na bive dravne slubenike, podoficire, andare, finance i ostale. Poeli bi sa podsjeanjem na zakletvu koju su dali kralju i otadbini, a onda bi ili ,dalje prikazujui etniki pokret i etnike kao nosioce i uvare srpstva, srpske tradicije i historije. Osnovna parola im je bila: Srbuj, Srbine, makar slamu griza! Ovakav nain djelovanja preko pojedinaca donio je otvorenu politiku podjelu u svakom selu pa i porodici. Dolo je do otvorenog agitiranja za etniku organizaciju na jednoj strani, i za NOB i partizane na drugoj strani. U kratkom periodu identificirah su se nosioci agitacije za etnike, a onda je nastala politika borba za svakog ovjeka. U toj borbi veliku su ulogu odigrali skojevci i skojevke jer su u tumaenje linije i politike NOB-e, unosili sav svoj ar i revolucionarni polet. Pripremah smo kulturne programe po selima i odlazili jedni drugima u posjete. Na taj nain smo se bolje upoznavali i stvarali borbeno jedinstvo. Poslije izvjesnog vremena ukazala se potreba za oformljenjem opinskog rukovodstva S K O J - a u Srbu. U rukovodstvo su uli: Duan Zori, Dragan Jovani, uro Rastovi, Jelka Bui (Stevanova) Savka Kalini, Milica Kalini, Sava Batinica, Pean Trbulin i Dragica Desnica. Svaki lan rukovodstva imao je odreene zadatke i zaduenja za rad po selima. Od najboljih najborbenijih i najdiscipliniranijih stvarah smo skojevske organizacije. S jednim dijelom omladine koja je dolazila na nae priredbe, s nama pjevala borbene pjesme, s nama se kretala i druila nismo znali to toga momenta uiniti. Da li treba i ako treba, kako je organizirati? Dvadesetog decembra 1941. doli su u opinu Srb borci bataljona Marko Orekovi Krntija: Mile umi iz Srba i Drago Oegovi iz Neteke. To je bila ustaljena praksa da se odrava veza boraca s narodom iz srbske opine, jer su veinu boraca u okinom udarnom odredu, a sada u bataljonu Marko Orekovi inili borci iz ovog kraja. Za nas to nije bila samo veza boraca i naroda, ve vrlo znaajno politiko pojaanje s kojim su dolazile informacije i najbolji tumai politike Partije. Ovog puta su donijeli i jednu novost koja je izazvala veliku radoznalost i interesovanje, posebno kod omladine. Na glavama su imali partizanske troroge kape s hrvatskom i srpskom zastavom sa strane i petokraku zvijezdu u predini. Svatko je elio da razgleda i stavi na glavu tu kapu nae narodne partizanske vojske. Omladina Neteke i Gornjeg Srba (Podurljaja) pripremila je priredbu pred Novu 1942. godinu. Priredba je bila posveena uspomeni na muki ubijenog vou narodnog ustanka Marka Orekovia Krntiju, a odrana je u kui roditelja Drage Oegovia u Neteci. Na sastancima koje smo tada intenzivno odravah po selima, javljali su se novi dobrovoljci za partizane i ve 9. j a nuara 1942. godine oko 50 dobrovoljaca s teritorija opine Srb, predvoeni Milom umiem i Dragom Oegoviem, otili na raspored tabu bataljona Marko Orekovi u Krbavici. Opremanje ovih dobrovoljaca vrila su itava sela, a ene i omladinke su pripremale i poslale darove, vunene arape, maje i druge tople odjevne predmete za partizane.
Poetkom decembra 1941. godine OK KPH za Liku organizirao je jednomjeseni partijski kurs na kojem su iz kotara Donji Lapac bili: Simo Mrda iz Birovae, Ilija Popovi iz Donjeg Lapca i Ilija Miloevi iz Kruga. Po zavretku borbe s Talijanima na Homoljakom (Sijanovom) klancu, u kojoj su uestvovali i polaznici partijskog kursa, uesnici iz donjolapakog kotara dobili su od OK zadatak da sa sekretarom oforme novi KK za Donji Lapac i da komitet popunjavaju uz rad i politiku aktivnost. Za sekretara KK KPH upuen je iskusni partijski radnik Perica Dozet iz Peana, kotar Korenica. Po mene je doao Mile Kosanovi. Bila je ve no kad smo stigli u selo Birovau u kuu Mre, gdje je tada bilo sjedite KK. Bio sam umoran jer smo od jutra preli po snijegu preko 30 km pjeice. Poslije kraeg odmora uao sam u jednu malu sobicu u kojoj je na zidu kiljila petrolejka. Tu je ve zasjedio komitet. Bio sam uzbuen jer mi je sve to bilo nepoznato i tajanstveno. Poslije upoznavanja svaki je o sebi rekao osnovne podatke. Perica mi je rekao da bi ja trebao biti sekretar KK SKOJ-a. Pokuao sam se braniti da neu moi zadovoljiti. Tvrdili su da svi poinjemo ispoetka i da emo se uzajamno ispomagati. Sastanku je prisustvovao Slobodan Uzelac, sekretar OK S K O J - a za Liku. Obeao je i on podrku i pomo. Sjednica je nastavljena razradom politike platforme s posebnim naglaskom na nacionalnooslobodilaki i klasni karakter borbe u kojoj se jednako tretiraju Talijani i Nijemci kao okupatori, a ustae i etnici kao izdajnici hrvatskog, odnosno srpskog naroda i sluge okupatora. Partizani su jedini istinski borci za stvarnu slobodu i nacionalnu nezavisnost i jednog i drugog naroda. Tako postavljena platforma pruala je mogunost da se u NOP ukljui sve to patriotski misli i osjea, sve to je slobodoljubivo. U konkretnoj razradi i tumaenju te politike u odnosu na prilike u donjolapakom kotaru naglasak je stavljen na raskrinkavanje Talijana kao okupatora i glavnih krivaca pod ijom su zatitom dole ustae i vrile zloine, a sada se pod njihovom zatitom pokuava razviti etnika organizacija. Odmah je razraen plan kako da se ta politika pretoi u svakodnevnou praksu i ivot, da ona postane vodilja svakog patriote, svakog istinskog borca. Partijskog lanstva na terenu kotara bilo je malo, ali je u narodu popularnost KP bila velika jer je jedino ona pruala narodu i zemlji izlaz iz situacije u kojoj smo se nali pod okupacijom i terorom. U nekim selima postojale su organizacije SKOJ-a, ali je postojao i velik broj omladine, mukaraca i ena koji su osjeali da pripadaju ideologiji i politici Partije. Mnogi samo formalno ,nisu bili lanovi Partije i SKOJ-a. Jedan od prvih zadataka KK KPH odnosio se na povezivanje i organiziranje revolucionarnih patriotskih i slobodoljubivih arita i njihovo svrstavanje u odgovarajue organizacije NOP. Razraen je plan iz kojeg se mogao izvui konkretan zadatak za svakog lana komiteta. Zaduen sam da sa sekretarom komiteta Pericom Dozetom odem u opinu Srb jer je on htio da upozna teren i ljude. Inae poslije svake sjednice KK vren je novi raspored i zaduenja. Slijedeeg dana u Donjem Lapcu, u kui Branka Stijelje, pod rukovodstvom SlObodana Uzelca, sekretara OK S K O J - a za Liku, oformljen je KK S K O J - a za kotar Donji Lapac u koji su uli: Zorka Kosanovi, Branko Stijelja, Ico Blanua i ja. Izabran sam za sekretara. Na prvoj sjednici KK je prihvatio politike i organizacione zadatke koje mu je postavio KK KPH, donio i razradio plan rada i zaduenja. Jedan od prvih zadataka bio je omasovljenje organizacije SKOJ-a, stvaranje organizacija SKOJ-a, Saveza mlade
generacije i pionira svugdje gdje za to postoje uvjeti. Radi sticanja politikog i organizacionog iskustva, svaki lan KK S K O J - a bio je u prvo vrijeme rasporeen na teren zajedno s lanovima KK Partije. Nain politikog djelovanja KK KPH bio je raznolik. Kontakti s narodom ili su od istupanja na veim ili manjim skupovima, do strpljivih razgovora s utjecajnim, ali potenim i patriotski raspoloenim pojedincima koji su se drali rezervirano ne znajui ili ne shvatajui politiku i ulogu Partije. Bila je to borba za svakog ovjeka, za svaki zaselak, selo i kraj. Dolaskom na teren, prema unaprijed postavljenom planu, svaki lan komiteta imao je zadatak da kompletno obradi selo, zaselak ili opinu, da prenese informacije i zadatke na lanstvo i organizacije. Ako organizacije nisu postojale, onda je lan komiteta morao preko istaknutih pojedinaca pripremiti uvjete za oformljenje jezgre bilo koje politike organizacije NOP-a. Jedan od prvih sastanaka na terenu opine Srb, na kojem je govorio Perica Dozet, odran je u Neteci u mojoj kui. Osim ljudi iz sela, preko skojevaca pozvani su simpatizeri Partije iz drugih sela. Pericu smo najavili kao sekretara Kotarskog komiteta Komunistike partije Hrvatske za kotar Donji Lapac. To je bila novost koja je prihvaena s velikim interesovanjem. Stajao je na vratima izmeu dviju prostorija, a obje su bile pune ljudi. Zamolio je da mu oproste to ne moe glasno govoriti jer je pluni bolesnik. Poeo je, njemu svojstvenom jednostavnou, da izlae politiku Partije takvom mirnoom i bliskim razumljivim rjenikom kao da pria paljivoj djeci jednu lijepu priu koja izvire iz njih samih i opet se vraa njima da oni budu njeni glavni junaci. Govorio je preko dva sata, a da pozornost nije umanjena. Spontanim aplauzom i glasnim odobravanjem oznaen je kraj izlaganja. Veina se razila. Dio ljudi je ostao jer su ga eljeli poblie upoznati i porazgovarati. Preko noi je pao vrlo visok snijeg. Sutradan prije podne, mjesto sinonjeg sastanka, opkolila je kuu eta faista iz posade u Srbu. Dok su izvodili manevar, nitko im nije pridavao znaaj, ali kad su se oficir i dva vojnika s uperenim mitraljezima uputili prema kui, otac je otvorio vrata. Zavirili su u svaku prostoriju i vratili se u toplu kuhinju razoarani to su nali samo dvoje staraca. Otac je na francuskom jeziku zapitao smije li im ponuditi po aicu rakije. Iznenaen i obradovan da moe izravno razgovarati, oficir je uz rakiju objasnio da su dobili informaciju da je sino u ovoj kui odran komunistiki sastanak na kome je bilo 80 ljudi. Starac se nije dao zbuniti. Zamolio je oficira da pogleda kroz prozor. Kuda ste vas trojica proli, postoje tri traga u snijegu, a da je prolo 80 ljudi, to bi drukije izgledalo, ree starac. Kasnije su manje grupe vojnika ee dolazile i gotovo svakog puta starce i kuu slikali sa svih strana i uglova. Kada je otpoeo napad na garnizon u Srbu, prve avionske bombe razorile su do temelja ovu kuu. Starci u njoj nisu bili. U zimsko vrijeme mogli smo po nekoliko sastanaka drati u jednom danu. Narod je svjesno prihvatio autoritet, ugled i rukovodeu ulogu KK KPH. lanovi KK su svojom skromnou, istinoljubivou, dosljednou, potovanjem linosti, pravednou i uvaavanjem svakog sabesjednika bez obzira na godine osvajali. Psiholoka i politika plima u irem likom regionu nastaje u vrijeme kad dolazi grupa Hrvata Dalmatinaca i ukljuuje se u bataljon Marko Orekovi i kada su postignute pobjede na Homoljakom (Sijanovom) klancu, Bjelopolju, Ljubovu i drugdje. Politika plima u ovom
kotaru je poela bujati zahvaljujui i pravilnoj politikoj platformi razraenoj prema Okrunici br. 3 CK KPH od 30. septembra 1941. Ovo se dogaa u periodu pojaane propagande neprijatelja i sve otrije podjele na one koji su za bobru protiv Talijana i druge koji su bili spremni da im se zavuku pod skut i izvre izdaju svoje nacije. Politiki uticaj okupatora, etnika i njihovih ideologa vremenom se sveo samo na uporita i to na nekoliko kua u Srbu i u donjem dijelu Lapca te po kojeg pojedinca i grupicu izvan tih uporita. Sela i zaseoci bili su obuhvaeni naim organizacijama, politikom aktivnou i uticajem NOP pod neposrednim rukovodstvom KK KPH. Politiki probuena i ustalasna seljako-radnika masa do juer polupismena, obespravljena, izgladnjela i goloruka, zahvaljujui Partiji, uspijeva da se politiki nosi i otme uticaju i smicalicama dviju drava. Kotarski komitet je ocjenjivao da, ako se ne bude oslanjao na vra idejno-politika jezgra, na lanove Partije i partijske organizacije, psiholoka i politika plima moe splasnuti kod prvih tekoa i iskuenja. lanovi Partije s podruja Srba inili su jezgro u bataljonu Marko Orekovi. Trebalo je poeti iz poetka, od tada sa simpatizerima, kandidatima, skojevcima i drugim aktivistima. Trebalo je uiti, izdizati sebe da bi se moglo uiti druge. Za to je koritena svaka prilika. Partijsko lanstvo regrutirano je iz najire mase naroda. Iz nje je izrastala Partija. Prijem svakog novog lana predstavljao je pravu radost. I pored toga taj proces je zauujue sporo iao. Prijem svakog novog lana ili oformljenje partijske organizacije znaio je uspjeh i olakanje za lanove Kotarskog komiteta jer su pod tekim okolnostima, kroz snijegom pokriveni teren, morah danononim radom popunjavati te praznine. Kotarski komitet SKOJ-a se postepeno osamostaljivao i razvijao aktivnost. Imao je solidnu osnovu za daljnji razvoj. U opini Srb, pored opinskog rukovodstva od 9 lanova, bilo je u to vrijeme (poetkom januara 1942. godine) 11 aktiva SKOJ-a u selima: Neteci, Podurljaju, Kupirovu, Potkraju, Kunovcu, Ajderovcu, Srbu, Podstrani, Likim Osredcima, Krukovai i Brotnji. U opini Donji Lapac, pored opinskog rukovodstva, bilo je 9 aktiva u Nebljusima, Krugama, Donjem Lapcu, Birovai, Dnopolju, Gajinama, Dobroselu, Oraocu i Doljanima. Brzo je rastao broj skojevaca i organizacija, ali su jo bre rasle obaveze i sve sloeniji zadaci. Tek to smo sroili osnovnu politiku abecedu i nazreli velike konture politike Partije, ve smo ulazili u rukovodstva i postajali nosioci i tumai te velike politike. Od do juer stidljivih seoskih djevojaka i mladia izrastaju vatreni govornici, borci i rukovodioci. Otpoeo je proces ne samo nacionalnog i socijalnog osloboenja, nego dublji, dalekoseniji i humaniji proces, oslobaanja ovjeka u ovjeku. Poelo je buenje i razvijanje povjerenja u samoga sebe, u vlastitu snagu i sposobnost. Nae iskustvo je pokazalo da je mogue od ljudi prosjenih sposobnosti, ako su ideoloki usmjereni, stvoriti nesavladivu i neunitivu snagu naroda. Istovremeno je tekao i proces reorganizacije i preciznog odreivanja karaktera i uloge NOO-a. Oni prerastaju u prave nosioce vlasti i borbe. U njih pu esto birani polupismeni, ali odani i poteni ljudi. Njihove odluke, pisani i nepisani zakoni izvravani su savjesnije i bolje, nego bilo kojih organa vlasti prethodnih reima i sistema. Rukovodstva politikih organizacija obavezivala
12 DONJI LAPAC
177
su svoje lanstvo na usku saradnju s NOO-ima, a skojevci su im bili desna ruka. Iz toga je proizala snaga NOO-a. Organizacije S K O J - a obuhvaale su najsvjesniji i najborbeniji dio omladine, ali je to ipak bilo preusko j e r je interesovanje za narodnooslobodilaku borbu meu omladinom bilo mnogo ire. Poeli smo s populariziranjem, a onda organiziranjem Saveza mlade generacije kao iroke i masovne politike omladinske organizacije u koju moe da se ulani sva omladina bez obzira na vjersku, nacionalnu i politiku pripadnost. inili smo to tako da smo, obino, odrali najprije masovni sastanak omladine i objasnili svrhu i ulogu organizacije, a onda bi se omladina ulanjivala. Birao se seoski zatim opinski i kotarski odbor. U KK S K O J - a uveh smo zaduenja po sektorima (organizaciono-politiki. vojni, pionirski, SMG i dr.). Za SMG u KK S K O J - a bila je zaduena Zorka Kosanovi. Ona je ujedno bila i predsjednik SMG. Za rad S K O J - a i omladine u vojsci bio je zaduen Ico Blanua (rukovodilac S K O J - a u bataljonu Stojan Mati). Kako je S K O J trebao ovladati politikom Partije, to je morao da se idejno i politiki izgrauje. Zato smo proraivah osnove lenjinizma i Historiju S K P (b), a SMG materijale iz Omladinskog borca, Sveslavenskog kongresa i Vjesnika. Najmlai su bili obuhvaeni pionirskom organizacijom. Osnivali smo je po selima, a intenzivno osloboenjem Donjeg Lapca i Srba. I oni su imah svoje zadatke u NOP-u, svoj nain ivljenja i djelovanja. Mnoge skojevke bile su zaduene za rad u organizaciji AFZ-a i bile birane u via rukovodstva (opinsko, kotarsko i okruno). Uz ostale, bile su to: Anelka Jovani, iz Neteke, birana u Okruni odbor AFZ za Liku te Savka Kalini i Smilja Raeta u Kotarski odbor AFZ za kotar Donji Lapac. U selima i zaseocima, ukljuujui i neprijateljska uporita Donji Lapac i Srb, bili su izabrani NOO-i i rukovodstva veine politikih organizacija. Ostvaren je apsolutni moralni i politiki uticaj KP. Jedan od sastanaka odran je u donjem dijelu Donjeg Lapca i to u kui uz cestu, oko 300 metara udaljene od talijanskog garnizona. Karabinjeri su redovito patrolirali cestom. Na sastanku je govorio sekretar KK KPH Perica Dozet. Sastanak su pojedinci pokuah razbiti. Pripremili su one za koje su vjerovali da su na njihovoj strani. Prisutni su s panjom sluali izlaganje Perice Dozeta. Zadueni nisu izvravah zadatak. Jedan od zaduenih je apatom opomenut: Burgijaj!, a kad je ovaj i dalje ostao miran, uslijedila je malo jaa opomena: Burgijaj! i gurnuo ga pod rebra. Ovaj je, onda pred svima glasno rekao: Ma. kako da burgijam kada ovjek govori istinu. Ostah se nasmijae. U Donjem Lapcu su bili berseljeri. Narod ih je zvao kraljeva vojska, a u Srbu crnokouljai Musolinijevi faisti. Meu ovima je bilo 17 Slovenaca iz onog dijela Slovenije koji je bio pod Italijom. Oni su tvrdili da su u faistiku jedinicu prebaeni iz kraljeve vojske kao nepovjerljivi. Bili su rasporeeni u dvije ete. Interesirale su ih informacije s istonog fronta. Donosili su nam municije i bili vrlo prisni u kontaktu s narodom i omladinom. Traili su da ih obavijestimo dan prije napada na Srb, da mogu izai van. To im nismo mogli rei. Rekli smo im ako netko kada zapuca, neka izau. Kad je otpoeo napad na Srb, trojica su izali i prikljuili se borbi protiv faista. Meu njima je bio neki Vitorio. Zvali smo ga Vito. Bio je radnik automehaniar iz Peskare. Imao je majku i sestru, koje su zavisile od njega. Stupio je u faistiku organizaciju vjerujui da e se tako izvui iz bespo-
slice i bijede. Proao je mnoga osvajaka ratita od Etiopije i Afrike do J u goslavije. Sedam godina ratovanja trebalo mu je da u ovoj likoj pustoi pone razmiljati o sebi, sestri i majci. Osjeao se izigranim i prevarenim. Izlaz nije vidio. U asovima oajanja znao je bacati kapu s faistikim znakom i gaziti po njoj. Preko Slovenaca smo doznali da je dospio u zatvor, a onda nekud premjeten. U KK Partije doao je Marko Cankovi, a u KK S K O J - a Jovo Plea iz Divosela i lan OK S K O J - a Ljubo Hrnjak. Iz Pokrajinskog komiteta S K O J - a dola je Milica Opala. Gotovo sva naa rukovodstva u Srbu i Lapcu bila su mlada i politiki neiskusna, zato je pomo iskusnijih lica bila dragocjena. Iz taba Drae Mihailovia doao je porunik Stanko Saki. Uspio je stii samo do Doljana. S pratnjom je navratio u kuu Ilije Media, trgovca, s namjerom da prenoi. Bili su u civilu. Omladinci iz Doljana: Sveto, Dane, Mio i Nina Medi, prepoznali su dvojicu iz Donjeg Lapca, a jednog od njih su poznavali kao etnikog agitatora. Nina Medi je doao iz Martin-Broda i prepoznao etnika Stanka Tanu Sakia s kojim je putovao iz Srbije. Nina se prisjeao onog momenta kad su preli Drinu, ustae su ih dozivale i psovale im kralja Petra. Nina im je odgovorio psujui i kralja Petra i njihovog Pavelia. aki mu je tada priao, unio mu se u lice i ljutito rekao: To si sad rekao i nikad vie preda mnom nemoj ponoviti. Rastali su se u Hercegovini i Saki je stigao u Liku mjesec dana kasnije. Nina je bio kurir Drvarske brigade. Iao je ee u Krbavicu u Stab Grupe odreda za Liku. Stanko Saki je uhapen zajedno s pratnjom i sproveden u partizanski tab u Krbavici. Partijske organizacije s KK KPH odigrale su odluujuu ulogu u politikim pripremama i koordinaciji napada na talijanske garnizone u Donjem Lapcu i Srbu. Trebalo je koordinirati politike i vojne akcije sa susjednim kotarevima. U prvoj polovini februara 1942. Simo Mrda i ja, na sjednici KK KPH, dobili smo raspored za rad na terenu opine Srb. Prije polaska od sekretara Perice Dozeta dobili smo strogo povjerljiv omot koji smo trebali odnijeti u Martin-Brod i predati po cijenu ivota odreenom ovjeku u odreeno vrijeme. U sluaju opasnosti materijal smo morah unititi. Krenuh smo iz Birovae. Pored Talijana i karabinjera u Donjem Lapcu proli smo sretno. Bio je visok snijeg. Puhala je bura, ali je cestom bila ugaena prtina i moglo se ii. Oko 25 km trebalo je prei do Martin-Broda. Poeo je padati gust snijeg uz stalno pojaavanje bure. Neto prije noi stigli smo u Doljane do ceste, koja skree za Martin-Brod. Bili smo umorni, a put je postajao sve tei. Bura je nanijela na cestu visoke smetove. Prtili smo na smjenu. Sporo se odmicalo, a umor se poveavao. Sve se urotilo protiv nas: bura, snijeg i no. Iza jedne okuke ugledah smo niz kua. Znali smo da tc nije na cilj, ali je ugodno u ovom nevremenu osjetiti blizinu krova. U blizini kua snijeg je bio raien, pa kad smo izali iz nanosa osjetismo ugodno olakanje. E, spaeni smo ree Simo i poe mi objanjavati kako emo od protaca napraviti skije, pa neemo upadati u snijeg, a niz brdo emo kliziti kao na pravim skijama. Znao sam to su skije. Vidio sam ih, ali ih nikad nisam stavio na noge. U tom naem domiljanju prenu nas glas: Otkuda vi, pobogu ljudi, u ovom zlu i nevremenu? Tako nas doeka domain pred vratima prve kue, mislei da smo domai tu iz sela. Rekosmo da idemo za Martin-Brod, Ma, kakav Martin-Brod u ovom zlu i po noi. Sad se ni vuk ne kree, ve trai sklonite ree i pozva nas u kucu. Jos prije nego smo uli u kuu Simo ga zapita: Bi li ti nama dao etiri bukova protaca?
Bi sve ree domain, ali to e vam to? Donio je etiri protaca i loekivao ta e to biti. Simo nas je brzo zaposlio. Jedni su ravnali donju stra<nu, drugi bonu, ali je najvie interesovanja izazivalo zagrijavanje i savijanje zailjenog vrha. Dok smo mi osposobili skije, domaica je pripremila veeru. Odmoreni i okrepljeni veerom te opremljeni skijama krenuli smo u no u kojoj je bura svirala svoju jezivu pjesmu. Bilo je posrtanja, padanja, ali je bilo lake zbog nizbrdice. Bili smo sretni da smo uspjeno izvrili zadatak. Osloboenje Donjeg Lapca, a zatim Srba oznaio je jo vei moralno-politiki polet svih organizacija NOP. Sad su nam se prikljuili i oni koji su, najblae reeno, bili opozicija. Odravah smo posebne sastanke s pionirima, omladinom, borcima i enama, a Josip Cazi je poslije odranog govora narodu i borcima zatraio da mu okupimo starce najstarije ljude, da s njima porazgovara. Vidio je po naem dranju da nam nije jasno zato poseban sastanak sa starijim ljudima. Objasnio je i nama. Oni su dio nae prolosti, bez koje ne bi bilo sadanjosti ni budunosti. Naa borba je narodnooslobodilaka. Ona mora povezati sve pozitivno u ivotu i radu svih generacija rekao je Josip Cazi. Sastanak je bio interesantan i pouan. Objasnio je starima i uvaenim domainima karakter NOB-e i politiku ulogu KP u stvaranju Narodnog fronta. Puno toga su i oni govorili njemu. Posebno ih se dojmilo kad ih je zapitao da mu objasne kakav je obiaj kod naroda ovdje kada netko umre. Tono po onom obiaju kako su mu oni objasnili, sahranjeni su svi partizani poginuli u borbi za osloboenje Srba. I ovaj gest ga je upisao u srca, a u narodu se govorilo: Vidi, on komunist Hrvat, potuje i cijeni na srpski narodni obiaj. Tako je Josip Cazi, ili kako narod ree Cazin ostao u sjeanju naih ljudi ne samo kao politiki komesar i revolucionar, ve kao duevan i dobar ovjek. Ubrzo oformljeno je nekoliko partizanskih eta, veinom od omladine. Organizirane su omladinske radne akcije na raiavanju zgarita, prekopavanju cesta na Srbskom klancu, na Drenovai i na Kuku iznad Donjeg Lapca. Pripremana je proljetna sjetva. Na sve te akcije omladina je ila s pjesmom i zastavama. Mi iz KK S K O J - a tada piemo Okrunom komitetu S K O J - a za Liku svoj izvjetaj. Nakitili smo sve akcije, odlazak u partizane, pa polet, masovnost, portvovanje omladine, a kao biser svega opisali smo da nam je omladina tako svjesna da nitko nee da primi i nosi nacionalnu zastavu, nego samo crvenu. Za kratko vrijeme dobijemo pismo od OK SKOJ-a. Hvale odlazak u partizane i sve ostale akcije i aktivnosti pohvaljuju, ali vi sektaite i opasno skreete u lijevo, a to vam se gadno moe osvetiti u promijenjenim teim okolnostima. Isticanje samo crvene zastave i komunistikog poretka dok je okupator u zemlji, znai izdaju NOB-e i padanje na Ijepak trenutnog stanja i raspoloenja. Tako napisae oni. Iskreno reeno, nismo mi tada znali tono to je to sektaenje i skretanje u lijevo, ali smo osjeali da je to neto runo, gadno. S ovim drugim o izdaji NOB-e bili smo zbunjeni. Za ono to smo smatrali krunom uspjeha, dobili smo ovako otru kritiku. Znali smo da je drugarska i trudili smo se da je kao takvu prihvatimo. Vie omladina nije ila samo s crvenom zastavom. Ako nitko nije htio nositi dobrovoljno nacionalnu zastavu, onda smo zaduili skojevce. Trebalo nam je dosta vremena dok smo ovo, makar donekle, shvatih. Nije ni jednostavno bilo iz tog histo-
rijsko-politikog, ratom i okupacijom zamrenog klupka izvlaiti konce svih boja, a da ni jedan ne prekine i ne povrijedi. etnici su nastupah u ime pravoslavne vjere i srpske nacije, prisvojili simbole, zastavu i ostalo. Ustae su nastupale u ime katolike vjere i hrvatske nacije i prisvojile simbole. I jedni i drugi su na najgrublji nain skrnavili vjeru i naciju u koju su se zaklinjali, a okaljali nacionalnu zastavu koju su nosili. Tako je nikla sklonost prema crvenoj zastavi kao simbolu neeg novog, ljudskijeg, neokaljanog. Podrkom, snagom i voljom naroda okupljenog u organizacijama NOP-a, postavljeni su vrsti temelji NOB-e. U njih su ugraeni portvovanje i samoprijegor, znoj i krv, radost i tuga, raanje i smrt svih, od pionira do staraca. U osloboenom kotaru oformljena je narodna vlast. Opinski NOO u Srbu narod je iz milja zvao opava vlada jer su predsjednik Danja Raenovi, stari proleter rudar i tajnik Stevo Desnica bili obadva opavi. Obadva su u narodu bili popularni i narod je o njima prepriavao razne dogodovtine. Evo jedne. Za ruenje Bendera vrila se na terenu opine Srb koncentracija partizanskih jedinica. Akcija je imala veliki vojni znaaj pa je u njoj uestvovao i komandant Glavnog taba Hrvatske Ivo Rukavina. Doli aktivisti kod druga predsjednika Danje da ga obavijeste da bi trebao da nae i odobri kola (naravno konjska) za prevoz jednog vanog druga, -ali, molim te, bolja kola sa sicem. Ma za koga to kola sa sicem? kao s uenjem priupita Danja. Ma zna, dolazi komandant Glavnog t a b a . . . Nemere! odreza Danja kao maem. Aktivist se zbuni tom odlunou. Ali, drue Danja, pa zna . . . Nita neu da znam. Recite vi drugu komandantu da je on komandant nafodne vojske i ima da sjedi na dasci i da se vozi kao i narod. Slobodno recite da mu je tako poruio predsjednik opinskog NOO. odsijee Danja i nastavi svoj posao. Ima pravo drug predsjednik, komentirao je Ivo Rukavina kad je saznao za Danjin stav. Uz ostale aktivnosti, od opismenjavanja pa dalje, u aprilu je odrano savjetovanje svih rukovodstava skojevskih organizacija kotara u Dobroselskoj koli. Savjetovanje su vodili sekretar PK S K O J - a za Hrvatsku Saso, sekretar OK S K O J - a za Liku Slobodan Uzelac i lan OK S K O J - a Ljubo Hrnjak. Na kraju su nam podijelili nekoliko primjeraka lista Proleter i druge materijale. Sta je moglo da se kae i objasni za jedan dan, a bih smo oduevljeni. Sve je u to vrijeme bilo u vrenju i mijenjanju. Mijenjah su se lanovi rukovodstava. U vojsku su otili iz KK KPH: Ilija Popovi, Simo Mrda i Ilija Miloevi, iz KK S K O J - a : Ico Blanua i Branko Stijelja. Doli su novi. Iz iroke narodne baze izrastali su kadrovi Partije i S K O J - a stasali i sazrijevali u uvjetima rata. Iz njedara naroda izlazili su omladinci i omladinke, borci i odbornici, komesari i komandanti. Kotar Donji Lapac postao je nepresuni izvor i rasadnik kadrova i za druge krajeve. Sjeam se, pripremali smo sveanu proslavu 1. maja, prvu u osloboenom kotaru. Proslave su se odrale u Donjem Lapcu i Srbu. Izvrili smo temeljite pripreme. Dan prije gorjele su vatre na svim okolnim brdima. Bio je pao snijeg, a 1. maja odjuilo, pa se stvorila bljuzgavica. Doao je sav narod. Stajao je ispred govornice u redovima po etiri, postrojen kao vojska. Ispred svake kolone na daski ispisano ime sela, a niz cijelu kolonu zastave, transparenti i parole. Govornici su bili jedan bolji od drugoga: Josip Cazi, Stanko Parma i drugi. Obiaj je bio da se na ovakvim skupovima govori u ime voj-
ske, Partije, NOO, AFZ i omladine. Narod ih je paljivo pratio i s velikim oduevljenjem prihvaao, a potvrivao pljeskom, estim klicanjem i uzvikivanjem parola. Govornici su se smjenjivah jedan za drugim. Ve skoro pred kraj Cazi i Parma su uoili da su svi govornici iz drugih krajeva i da bi trebao govoriti i netko od domaih. Izbor je pao na mene. Do tada sam bez potekoa govorio na manjim skupovima, ali ovako poslije njih pet i to ovakvih govornika! Krv mi se sledila u ilama pri pomisli da se samo pojavim na govornici, a kamoli da govorim. Opirao sam se, uvjeravao i molio da ne govorim, ali nita nije pomoglo. Poslije petog govornika, drug Cazi izae ponovo na govornicu i najavi: Sada e govoriti sekretar KK S K O J - a Duko Vojvodi. Vjerojatno sam bio blijed, ut jer su mi koljena klecala kad su me izgurali uz stepenice. Nisam mogao jednu reenicu smisliti, a kamoli da govorim. Da sam odmah morao poeti govoriti im sam se popeo na govornicu, ne znam ta bi se dogodilo. im sam se pojavio, skojevci i omladina udarie s parolama i skandiranjem. Sve je uzavrelo. I ba kako treba. Prolo je par minuta i ova podrka skojevaca i omladine bili su dovoljni da vrate snagu i samopouzdanje i da s uspjehom poloim govorniki ispit. Godina 1942. bila je godina potpune politike, vojne i materijalne mobilizacije svih raspoloivih snaga u donjolapakom kotaru. Moda kadrovske promjene u KK S K O J - a to najbolje ilustriraju. U prvom komitetu januara 1942. bila je samo jedna drugarica, a u junu 1942, sve drugarice i samo jedan mukarac. Odlaskom u vojsku mene je zamijenila Zorka Kosanovi, a nju Stevo tikovac. U julu otiao je na drugu dunost i na omiljeni sekretar KK KPH Perica Dozet. Prema statistikom izvjetaju od 15. XII 1942. godine u kotaru Donji Lapac bilo je u 40 organizacija po selima 287 lanova SKOJ-a, 2248 lanova SMG od kojih su njih 291 bili lanovi odbora SMG i 3536 pionira u pionirskim organizacijama.
Milan Sijan
ustaka vlast. Nastao je period bezvlaa. Narod je ivio u iekivanju. Vraali su se u svoja sela ljudi koji su prije rata ivjeli i radili u raznim krajevima Jugoslavije. Meu povratnicima bilo je radnika, slubenika, policajaca i andara. Vratio se i jedan broj kolonista iz Vojvodine meu kojima se naao i poneki intelektualac ili gimnazijalac. Meu njima, a naroito meu radnicima, bilo je simpatizera K P J i poneki skojevac. Period bezvlaa trajao je do polovine juna, odnosno do dolaska prve grupe ustaa u Srb. U to vrijeme slobodno sam se kretao i pojavljivao u selima, na skupovima i sajmovima kontaktirajui sa simpatizerima i drugim ljudima. U tim kontaktima i skupovima otvoreno smo diskutovali i raspravljali o politici K P J , o korumpiranom starom reimu, o izdaji zemlje, o Sovjetskom Savezu, Crvenoj armiji, izraavajui nadu i optimizam u snagu Sovjetskog Saveza i njegovu oslobodilaku misiju. Takve razgovore i diskusiju veina ljudi dobro je primala i rado sluala. Meutim, bilo je pojedinaca koji su se suprotstavljali naoj agitaciji i naim stavovima. U prvom periodu uspostavio sam veze i kontakte sa simpatizerima K P J : Brankom Desnicom, njegovim bratom Stevom, Milanom Tankosiem, Dragom Oegoviem, Duanom Damjanoviem, Duanom Mileusniem, Peanom Trbulinom i drugima. S nekima od njih ee sam se sastajao i razgovarao. Bilo je esto rijei o tome da se poveemo s ljudima u selima i da na njih utiemo na bazi i jaanja saveza radnika i seljaka. Tom prilikom Milan Tankosi, Branko Desnica, Duan Mileusni i ja ili smo u neka sela na agitaciju i propagandu naprednih ideja, politike K P J i popularizacije prve zemlje socijalizma, Sovjetskog Saveza. Takvi kontakti bili su od velikog znaaja. Razmiljao sam kako da se poveem s partijskom organizacijom. Sudjelovao sam u radu partije u Beogradu 1939. godine i kasnije na robiji u Niu, pa sam osjeao obavezu da se i ovdje ukljuim u organizovan rad partijske organizacije. To mi due vremena nije polazilo za rukom, jer na teritoriju opine Srb nije bilo partijske organizacije niti lanova K P J . Poetkom maja bio sam u Srbu s Milanom Tankosiem, Brankom Desnicom, Peanom Trbulinom i Duanom Mileusniem, pa smo kao i obino u ovakvim prilikama, poeli razgovore o politikim prilikama i situaciji. Razgovarah smo o Sovjetskom Savezu i revoluciji uvjereni da Sovjetski Savez nee ostati van dogaaja i da e u odreeno vrijeme djelovati na meunarodnom planu, a to e traiti i akciju jugoslavenskih komunista. Iznosio sam miljenje da treba uhvatiti vezu s K P J kako bismo se mogli pravilno orijentisati. Nitko od prisutnih nije ni u tome smislu mogao dati neke sugestije. U Beogradu sam se poznavao s mnogim ljudima iz Kulen Vakufa, pa sam raunao da se neki od njih tamo nalaze. Bez obzira na konspiraciju u Partiji, razgovarao sam otvoreno s ljudima koji su mislili kao i ja. Otiao sam u Kulen Vakuf i tamo naao poznanika iz Beograda Dafera Demirovia. Upoznao me sa svojim prijateljima i simpatizerom KP Ibrahimom Bibanoviem. 3 Sjeli smo u kafanu i poeli razgovor. Dok smo sjedili i razgovarah, ustae su u nekoliko mahova provodile uhapene ljude, tukle ih i maltretirale na oigled graana. Nisam bi svjestan opasnosti. Drugovi mi nisu mogli pomoi u povezivanju s lanovima KP. ali su me uputili
3 Prilikom zauzimanja Kulen Vakufa, Demirovi i Bibanovi su naeni u zatvoru i potom su preli na nau stranu. Demirovia sam vidio posljednji put u bolnici na Bjelim Potocima 1942. godine. Leao je teko ranjen. Tu je i umro. Bibanovi je preivio rat i radio je poslije rata u Zagrebu.
na Bosanski Petrovac i pri tome su pomenuli Iliju Doena. Nisam se usudio ii u Petrovac, ali mi je povezivanje sa Partijom ostalo i dalje kao jedan od mojih glavnih zadataka. U junu sam se upoznao s Duanom Prijiem iz Srba. On je tih dana doao iz Zagreba i donio letak KPH. 4 Letak sam nosio i itao pojedincima i grupama. Kasnije sam ga predao oki Jovaniu. 5 S letkom sam bio i u selu Glogovo 8 (graaki srez). Tu sam se sastao s Biom Kesiem koji je bio kandidat KP, mada to nisam znao. Bio me pokuao povezati s lanom K P J Milanom Muniabom ispod Kokirne. Neto kasnije, u julu, Muniaba je s Biom i Duanom Muniabom doao kod mene u Nadurljaj. Tako je uspostavljena veza s lanovima KP iz graakog sreza. Oni nisu imali vezu sa svojim viim rukovodstvom. Ovog puta doli su kod mene da pitaju za sekretara Sreskog komiteta Graac Gojka Polovinu. U to vrijeme imali smo vezu preko Ilije Radakovia iz Otria, s Miloj kom ukom i Vaom Sijanom iz opine Zrmanja. Vaso je bio i lan Komiteta. Ni ovi drugovi nisu bili u vezi s viim partijskim forumom. Nisam mirovao. Iao sam u Otri kod Ilije Radakovia. 7 Tom prilikom predao sam mu neki tampani materijal koji mu je poslao oko Jovani. Mislim da se radilo o letku KPH kojeg je oko umnoio.
Poznanstvo sa Dokom Jovaniem Sredinom juna upoznao sam se s Dokom Jovaniem. ivio je s roditeljima u Zedniku kod Subotice gdje je uio gimnaziju. Krajem maja vratio se u svoje selo Suvaju kod Srba. Jedno vrijeme bio je u logoru maarskih okupatora. U Srbu me obavijestio Duan Vojvodi da se oko Jovani nalazi u selu Neteci i da bi elio da se vidimo. Krenuo sam za Neteku. Doku nisam naao. Nekoliko dana kasnije oko je doao kod mene u Nadurljaj. Bio je to na prvi susret i upoznavanje. Bio je vrlo mlad. Znao je da sam bio na robiji i da sam komunista. Rekao mi je da je lan K P J i da je osuivan. Upoznao sam ga sa svojom partijskom aktivnou, hapenju i robijanju u Niu. Poslije toga ostah smo stalno u vezi pripremajui oruanu borbu i revoluciju. U vrijeme dolaska ustaa u Srb i uspostavljanja njihove vlasti, oko i ja smo se redovno sastajali i dogovarah. Trebalo je obilaziti Srb, u kome su bile ustae, da se sastanemo s naim simpatizerima i ljudima s kojima smo uspostavili veze i kontakte. Jednom prilikom oko mi je rekao da se u Kunovcu nalazi Dani Damjanovi, koji se vratio iz Zednika, i da bi se trebalo i s njim povezati i
4 Duan Prlji ivi u Beogradu. On je tih dana doao iz Zagreba u Srb i sa sobom donio pomenuti letak. Poslije kraeg vremena Priji se vratio za Beograd, jer mu je zaprijetila opasnost od ustaa. 5 oko Jovani pominje ovaj letak u svome prilogu Lika u NOB 1941. godine, str. 113. Da se radi ba| o letku koji je Jovani od mene primio, vidi se iz razgovora koji je Jovani vodio na Beogradskoj televiziji 1975. Nema dakle sumnje da je to letak koji je u Srb donio Prlji. 6 Iao sam u Glogovo u pratnji Sime Lukia iz Potkraja, Kupirova. U Glogovu smo bili gosti kod Siminog zeta Dane Surle. Dane Surla je doveo Muniabu i drugove kod mene u Nadurljaj. Oni su doli preko planine Maslovare i bili su naoruani vojnikim pukama. 7 nija Radakovi, general pukovnik JNA. Milojko Cuk, pukovnik u penziji. Vaso Sijan ubijen od etnika 1942. godine.
ga u rad (Dani je jedno vrijeme sluio u policiji, ali je bio na simpatizer). 8 Poslije napada Njemake na S S S R i prelaska ustaa na otvoreni teror, nametnulo se pitanje organizovanja naroda i borbe. U odreivanju zadataka pomogao nam je i letak CK KPH u kome je data orijentacija za borbu protiv okupatora i njegovih saradnika. Pitanje borbe i ustanka postavljalo se pred nas i zbog toga to je bila napadnuta prva zemlja socijalizma, prema kojoj su svi komunisti imali internacionalistike obaveze. Meni su jo u svjeem sjeanju bile rijei komuniste Drage Maruia s robije u Niu koji je govorio: Napad faista na S S S R znai objavu rata komunistima svijeta. Tu politiku K P J prihvatio sam kao svoju obavezu i dunost. Cim sam uo da je S S S R napadnut, zapitao sam se ta treba da radim. Razgovarao sam i savjetovao se o tome sa svojim poznanicima i drugovima Brankom Desnicom i drugima. Nije se postavljalo pitanje da li treba povesti borbu, ve kako to initi. Tada sam vidio ustae i na djelu kako hapse i pljakaju u Srbu. Uslijedilo je formiranje prvog akcionog odbora u Likim Osredcima.
ukljuiti
Ustaki teror Prva grupa ustaa dolazi u Srb oko 15. juna. Prva posada nije bila brojna i nije odmah inila tee zloine. Uhapsili bi po nekoga, ali bi ga i pustili. Prikupljali su potrebne podatke i zahtijevah da se preda oruje. Ljudi su se slobodno kretali i odlazili u Srb. Neko bi predao i oruje, ali je takvih bilo malo, jer se odvijala naa agitacija da se oruje ne predaje. Poeli su ucjenjivati i pljakati trgovce i druge bolje stojee ljude te silovati njihove ene. Svako kretanje postaje opasno. Veze sa drugim naseljima i opinama bile su slabe pa se nije ni moglo blagovremeno saznati ta se sve gdje radi i dogaa. Ubrzo poele su stizati vijesti o teroru i nasilju koje su ustae vrile u drugim mjestima. Kolale su razne vijesti. Tako se govorilo da e doi vralica i da e se oduzimati ito. Narod je priao o mobilizaciji za Pavelievu vojsku. Veina ljudi bila je spremna na sve. Nije bilo ni pomisli da je mogue suprotstaviti se okupatoru i dravnoj vlasti. Pojavili su se i pojedinci koji pomau ustaama i vode ih u pojedina sela. Vijesti o hapenju i ubijanju ljudi u drugim selima primane su s rezervom. Nitko nije mogao vjerovati da se mogu ubijati nevini ljudi. Nakon prvih hapenja (25. i 26. juna) i nakon stranog masakra u Suvaji i Likim Osredcima (1. i 2. jula), gdje je pobijeno nekoliko stotina ljudi, ena i djece, postalo je jasno da se radi o teroru i nasilju kakav se ne pamti. 9 Ove masakre vrile su specijalne ekspedicije ustaa, obuene i pripremljene za takve zadatke. Poslije zloina ustae su proturale vijesti kako je to uinjeno zbog otpora, pucanja na njih od strane mjetana i slino. Nedovoljno obavijeteni pojedinci su i u to vjerovali. Ipak je veina naroda shvatila opasnost i teinu situacije. Nitko nije mogao raunati na zakonitost i prava ovjeka. Nitko nije vie bio siguran za svoj ivot ni ivot lanova svoje porodice. Strah i nespokojstvo zavladalo je u svakoj kui. Narod je postao oprezan. Pratio se
8 Istog dana sreo sam se u selu sa jednim ovjekom 1 saznao da je iz Kunovca. Pitao sam ga da li poznaje Danica Damjanovia. On mi ree Ja sam Dani. 9 o ustakim zloinima na teritoriji Srba postoje sauvani dokumenti grupe karabinjera iz Zadra od 15. VIII 1941. godine. Zbornik NOR-a, tom V, knj. I, str. 512.
svaki pokret ustaa da bi se u nevolji ovjek spasio bjekstvom. Ljudi su prestali da se odazivaju pozivu ustakih vlasti. Sklanjah su se u brda i ume u blizini sela. Tako su nastali zbjegovi. Komunisti su postali bliski i dragi svakom ovjeku. Rado su sluane njihove rijei, nade i ohrabrenje. Postalo je svima jasno da samo otpor, borba i jedinstvo mogu dovesti do spasa. Oruje koje smo imali postalo je dragocjeno i jedina nada. U okolnostima surovog terora ustaa nastali su zbjegovi pored sela i logori u umama. Logori i zbjegovi formiraju se najprije u selima oko Srba. Narod se sklanjao prilikom nailaska ustaa da bi izbjegao hapenje i odvoenje. Imuniji ljudi su poeli da se sklanjaju u druga mjesta i u Dalmaciju, gdje su vladali talijanski okupatori. Tamo se sklonio bivi poslanik Stevo Raenovi, trgovac, Jovo Kea i drugi. Cim bi prola opasnost od ustaa, ene i djeca bi se vraah kuama i poneto radili na svojim imanjima, a mukarci su ostajali due u logorima, gdje su imali i oruje. Logori su postali mjesto gdje su se ljudi okupljah i zadravah pa se moglo lake kontaktirati i razgovarati. To je olakalo prikupljanje potrebnih podataka o ljudima, o oruju i onima koji su spremni poi u borbu.
Pripreme za oruanu borbu Neposredno poslije napada faistike Njemake na SSSR, a prije masovnog hapenja ljudi u Srbu (mislim da je to bilo 25. juna), nali smo se oko Jovani, Duan Mileusni i ja u selu Liki Osredci u kafani Voje Mileusnia. Duanovog brata. 10 Bio je to na prvi zajedniki sastanak. (Nas trojica docnije emo formirati i prvu partijsku organizaciju u Srbu). Tu u kafani razgovarah smo o napadu Njemake na S S S R . oko je na karti pokazivao i liniju fronta do koje su Nijemci doli. Poslije razgovora krenuh smo u pravcu Dugopolja. Svratih smo u umu pored puta i na skrivenom mjestu zastali. Posjedali smo i odrali sastanak. Formirali smo Inicijativni odbor sa zadatkom da radi na pripremi naroda za revoluciju. To je bio prvi organizovani organ na ovom terenu koji je sebi stavio u zadatak pripremu za borbu. Inicijator formiranja odbora bio je oko. Formiranje odbora, pada u vrijeme kada jo nisu izali na vidjelo zloini ustaa na naem terenu. Slijedei dan ustae vre prva masovna hapenja ljudi u Srbu i odvode ih na klanicu, a potom 1. i 2. jula i druge masovne zloine nad narodom sela Suvaje i Likih Osredaka. Naem odboru, prije svega komunistima. a onda i svim potenim ljudima kraja, nametnuli su se novi zadaci. Trebalo je u novoj situaciji ukazati na put kojim treba ii. Taj put smo vidjeli u pripremi za borbu, u politici K P J i u velikoj zemlji socijalizma S S S R - u koji se nalazio u ratu s faistikom Njemakom. Narod je vjerovao u tu politiku i rado nas je sluao, ali se osjeao jako ugroen i strahovao je za gole ivote. Izlaz je nalazio jedino u bjekstvu od kua u brda i ume. Poslije formiranja Inicijativnog odbora u Likim Osredcima, i otvorenog terora ustaa, s jo veom snagom i upornou nastavili smo agitaciju o potrebi borbe i revolucije i o potrebi uvanja oruja. Obilazili smo sela i zaseoke, bodrih ljude i ulijevali im vjeru u bolje dane i ljepu budunost. Nastojali smo
10 Duan Mileusni, pukovnik, umro 1983. godine.
da u svakom selu pronaemo sigurne ljude na koje bismo se mogli osloniti. To su prije svega bili simpatizeri K P J i nai prijatelji i poznanici. Trebalo je stvoriti uporite u svakom selu preko kojeg bi mogli voditi akciju, ostvarivati na utjecaj i imati uvid u dranje i opredjeljenje ljudi koji su spremni da se bore i stave nam na raspolaganje svoje oruje. Prvog jula naao sam se s Dokom u Likim Osredcima. Doli smo da uhvatimo vezu sa Zori M. Duanom i Zori L. Duanom 11 mlaim, simpatizerima K P J . Na dan naeg boravka na Osredcima ustae su vrile pokolj naroda u Suvaji i s Osredaka se mogao vidjeti dim kua koje su palili. Dolo je do panike u Osredcima i bjeanja u umu. Zajedno s narodom pobjegli smo u Bogutovac. Panika je nastala kada su primijeene ustae u pokretu prema Osredcima. Nismo obavili posao zbog kojeg smo doli. Nali smo se i razgovarali samo s Duanom L. Zoriem mlaim. Tu smo prenoili, a slijedeeg dana stigli smo u Kunovac gdje smo se nali s grupom naih drugova s kojima smo i prije imali vezu. U Kunovcu je ve postojao logor u umi iznad sela. Tu se, da bi izbjegao iznenaenje i hapenje, okupljao znatan broj ljudi s orujem i bez oruja. Takvi logori bili su formirani u Gornjem Srbu, Podurljaju i Ajderovcu. Dok su se u Kunovcu i Podurljaju okupljah ljudi iz ugroenih sela, u Ajderovcu su se okupljah ljudi koji su izbjegli iz sela srbske opine. U logorima je bilo i oruja (vojnikih i civilnih puaka). Mislilo se na otpor u sluaju dolaska ustaa. Organizovane su strae i izvidnice da bi se dolazak ustaa blagovremeno primijetio. U selima koja su bila dalje od Srba, i od glavnog puta koji vodi iz Srba, ljudi su se nalazili kod svojih kua i obavljali svakidanje poslove, ali su i ovdje organizovane izvidnice i strae. U takvim selima bilo je tee kontaktirati i raditi sa ljudima. Mnogi su izbjegavali da prijave puku koju su imali, a neki nisu pristajali da je stave nama na raspolaganje u sluaju potrebe, jer nisu vjerovah u mogunost otpora. Jo uvijek su eljeli ostati isti, bez greaka. Poslije niza hapenja, ubistava i paljevina, koje su izvrile Pavelieve ustae, na teritoriji opine Srb i u susjednim opinama, nastala je neka vrsta predaha i zatija. Kaznene ekspedicije povuene su i prebaene na druge zadatke. U Srbu je ostala mala grupa orunika i neto civilnih slubenika. Time se sma,njio broj hapenja i hajki na ljude. Mnogi, ak i oni u Srbu, poeli su da se vraaju kuama i da se kod njih zadravaju. Meutim, kako bi se na vrijeme mogli skloniti, bili su stalno oprezni. Iz sela u Srb malo je ko odlazio. Ustaama niko nije vjerovao, a to ih je ljutilo i nagonilo da smiljaju novu taktiku i prevaru. Tokom jula imali smo razgranate veze s veinom sela opine i van nje. Nastojali smo da to bolje informiemo narod o situaciji na terenu i u svijetu. Rasturane su i itane vijesti koje su hvatane na radiju u Zavlai. (Zavlaka je udaljeno mjesto jugoistono od Srba, opkoljeno umom i slabim komunikacijama, to je oteavalo ustaama da ga kontroliu i posjeuju). U logorima, koji su formirani u ugroenim selima, ljudi su bili spremni da pucaju na ustae u svako doba kada se osjete ugroeni i ako za to dobiju nau saglasnost. Moralo se, meutim, voditi rauna o uslovima i asu za poetak
11 Duan Zori, potpukovnik u penziji, ivi u Beogradu, a Duan Zori mlai, ivi u Zagrebu.
oruane borbe. Zato se preporuavalo suzdravanje od oruanog otpora (izuzimajui krajnju nudu) i ekao se znak za opi ustanak na irem podruju. Sta initi ako ustae dou u logor i zbjegove? jednom mi je prilikom postavio konkretno pitanje Duan Damjanovi, komandir logora Podurljaj. Na to pitanje nije bilo lako odgovoriti. Pripremajui se za otpor i borbu, jo uvijek smo raunali da e ustanak poeti istovremeno na irem podruju, pa i u cijeloj zemlji. Poi samovoljno u borbu, ostati sam izolovan od drugih, imalo bi teke posljedice. Na takva pitanja, ipak, moralo se odgovoriti. Obino smo savjetovah: oruje upotrijebiti ako se ne moe izbjei hapenje i zarobljavanje. Ogoreni to narod ne dolazi u Srb, i to ljudi izbjegavaju susrete s njima i njihovim vlastima, ustae su u Gornjem Srbu poeli da hapse ljude, ene i djecu. Bjeei od hapenja mnogi su pobjegli u umu Urljaj i u zaseok Nadurljaj. Naao sam se tada s drugovima iz logora Podurljaj. Izali smo iz logora u Urljaj i odatle pratili rad i pokrete ustaa razmiljajui i o tome ta da se radi ako ustae krenu u Nadurljaj, gdje je izbjegao narod. U razgovorima s Duanom i Radom Damjanoviem, Branko Desnicom, Milanom Zeeljom, Boom Raenoviem i drugima, rijeeno je da se ustae ne putaju u Nadurljaj, ve da ih napadnemo i zatitimo narod. Napravljen je i raspored boraca za odbranu. Tu u zaklonima iznad Zavoja, spremni da pucamo i da se borimo, ekah smo i osmatrali hoe li ustae poi. Nisu naili. Pustih su narod koji su pohapsili i vratili se u Srb. 1 2 Bio je to prvi sluaj na tome sektoru da je odlueno da se puca na ustae.
Veza s Partijom Borbu za koju smo se pripremah nazivali smo revolucijom. Nismo imali vezu sa rukovodstvom Partije pa je razumljivo da nismo ni znali ocijeniti novonastalu situaciju i predvidjeti karakter borbe koja bi odgovarala novim okolnostima nastalim poslije okupacije zemlje. Isto tako nismo jo uvijek uspijevali da se poveemo sa sekretarom Sreskog komiteta Graaca Gojkom Polovinom. Dogovoreno je da se pokua uhvatiti veza s Partijom u Drvaru. U drugoj polovini jula ta veza je ostvarena. Znajui da se kod Drvara nalaze njegovi poznanici iz Zednika, Milutin i Pero Moraa, oko je u drutvu s Duanom Mileusniem otiao da ih potrai. Devetnaestog jula stigli su u Gruborske Naslone i uspjeli nai Milutina i Peru. Uspjeli su se povezati s partijskom organizacijom u Drvaru i s Ljubom Babiem, povjerenikom Oblasnog komiteta K P J za Banju Luku. Na sastanku Sreskog komiteta, koji je odran 20. jula u selu Kamenici, oko i Duan se upoznaju s politikim stavovima Partije u Bosni i Hercegovini, a to je bilo od velikog znaaja za na budui rad. Dogovoreno je da se nastave pripreme za ustanak, da se na ustanak ide istovremeno i da se zato ubrzano pristupi organizovanju gerilskih odreda kao udarne snage u ustanku. Pored komandira gerilskih odreda treba da se postave i politiki komesari a ustanak da se priprema na iroj osnovi kao openarodna borba protiv okupatora i domaih izdajica. Dalje je zakljueno da se i ubudue odravaju me12 MIlan Zeelj, gen. pukovnik JNA, Duan Damjanovi, ivi u Karaorevu, Rade Damjanovi, penzioner, Boo Raenovi, poginuo u NOB, Branko Desnica, umro poslije rata.
usobne veze i dogovori. Ocijenjeno je da bi pripreme mogle trajati mjesec dana. 18 Poslije Drvara uhvaena je i veza sa sekretarom Sreskog komiteta Gojkom Polovinom. 14 Na osnovu novih stavova Partije, za koje smo saznali preko Drvara i Ljube Babia, preduzete su mjere da pripreme ustanka ire postavimo. Shvativi da se ne radi o proleterskoj revoluciji, ve o openarodnoj borbi protiv okupatora i svih onih koji s njime sarauju, u naem daljem radu trebalo je, pored naih simpatizera, obuhvatiti i sve druge koji su na bilo koji nain spremni da doprinesu borbi protiv okupatora i ustaa. Umjesto logora i borbenih grupa koje smo do tada imali, trebalo je pristupiti organizaciji vojnih jedinica (gerilskih odreda). Rijeeno je da se Revolucionarni odbor nazove Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu i da se on proiri s nekoliko uglednijih ljudi koji su ispoljili borbenost i spremnost za borbu protiv ustaa i okupatora. Jedan od kandidata za ulazak u ovaj tab bio je i bogati seljak Pajica Omikus iz Srba. Prije nego to ga ukljuimo u sastav taba, razgovarao sam 0 tome s Pajicom 24. juna kako bih ocijenio njegov odnos i spremnost za borbu. Sastanku s Pajicom u Pili prisustvovao je Milo Rauo iz Srba, preko koga sam odravao vezu s Pajicom. 15 Pajica je imao pozitivan stav u odnosu na potrebu borbe protiv ustaa. Pored Pajice bilo je u planu da se razgovara 1 s nekim drugim ljudima. Pristupili smo formiranju gerilskih odreda po selima. Napravljen je plan da se formiranjem gerilskih odreda obuhvate sva sela. Rijeili smo da formiramo gerilske odrede u selima u kojima smo imali borbene grupe po logorima. Formiran je gerilski odred Podurljaj Gornji Srb. Za komandira je postavljen Duan Damjanovi, a za politikog komesara Branko Desnica, obojica ispod Urljaja i obojica su imala istaknutu ulogu u Podurljajskom logoru. Formiran je odred Kupirovo (od ljudi s podruja toga sela) u iji sastav ulaze i ljudi iz logora Kunovac. Za komandira postavljen je Danilo Damjanovi koji se isticao u Kunovakom logoru. Formirali smo i gerilski odred u selu Ajderovcu. Za komandira je postavljen Drago Oegovi iz Neteke. U to vrijeme formiran je i gerilski odred Zrmanja. Komandir je bio Glio uk, a politiki komesar Ilija Radakovi. U Kupirovakom i Ajderovakom gerilskom odredu nisu izabrani politiki komesari. Gerilski odred Ajderovac se rasformirao na dan ustanka. Njegovi borci su ukljueni u ustanike jedinice svojih sela. Ostah odredi su djelovali u ustanku kao samostalne ustanike jedinice i bili su jak oslonac u razvijanju ustanka i u konsolidaciji narodnooslobodilake borbe. Znaajan doprinos dala je i grupa radnika simpatizera K P J : Boko, Perica i Stevo Mari, Dragan Grubor i Pepa Babi, Milan Zori iz Tikovca, tc Palasija iz Zavlake i Duan Bursa iz Kaldrme. 19 U planu je bilo formiranje gerilskih odreda i u drugim selima. Bio je to najvaniji zadatak toga vreme13 oko Jovani, Ustanak u junoj Lici, Lika u NOB 1194,1. godine. 14 Ve na povratku iz Drvara, oko se susreo sa Nikolom Polovinom, Gojkovim bratom, koga je Gojko poslao radi hvatanja veze s nama. Tako je konano utvreno gdje je Gojko i s njime je uhvaena veza. 15 Rauo Milo, potpukovnik u penziji. Zivi u Beogradu. Pajica Omikus kasnije postaje etnik. Strijeljan. 16 Drago Oegovi, ivi u Zagrebu, Pepa Babi, gen. pukovnik JNA, Grubor Dragan, puk. u penziji, Boko i Petar Mari, penzioneri, Stevo Mari, Milan Zori, Palasija i Duan Bursa poginuli u NOR-u.
na. tab gerilskih odreda nije imao istu situaciju u svim selima, kako bi se opredijelio za komandni kadar. Na dan ustanka, i docnije, formirane su ustanike jedinice u ostalim selima. Za komandire su birani ljudi koji su posjedovah vojniko znanje, najee podoficiri i andari. Dogodilo se da su u nekim selima izabrani i oni koji su postali nai neprijatelji. 17 Radilo se i na formiranju akcionih odbora po selima koji su trebah biti angaovani na pripremi naroda. Dok smo se prethodno oslanjah prvenstveno na simpatizere K P J , sada smo prema stavovima Drvara nastojali proiriti krug ljudi. Meutim, uslijedio je ustanak pa ni ove mjere nisu realizovane. oko je 22. jula otiao na sektor Suvaje da se povee sa susjednim selima i popularizuje karakter predstojeeg oslobodilakog rata. S toga sektora odlazi za Dobroselo da uhvati vezu s Polovinom. Na putu mu se prikljuio i Duan Mileusni. Ostao sam na sektoru Srba da bih u Srbu i okolnim selima provodio iste zadatke. Pokuao sam pripremiti formiranje gerilskog odreda u Donjem Srbu. Zaduio sam Miloa Raua i Ninu Ciganovia da popiu ljude i oruje i da pronau ljude koji bi se mogli postaviti za starjeine. Na sektoru Zrmanje zadatke smo provodili preko Ilije Radakovia. Na sektoru Kaldrma-Tikovac zadatke smo provodili preko Milana Tankosia iz Dugopolja. Dvadeset petog jula kod mene u Nadurljaj stigao je sekretar Sreskog komiteta Gojko Polovina. S njime su doli oko Jovani i Duan Mileusni. Bio je to moj prvi susret s Gojkom Polovinom. Polovina je nae pripreme prihvatio i odobrio. Iako Polovina nije imao vezu s Okrunim komitetom za Liku, on je ranije imao neke kontakte s Nedeljkom Zakulom i Markom Orekoviem Krntijom. Poznavao je politike stavove CK KPH i Okrunog komiteta KPH za Liku. U osnovi nae pripreme su bile u okvirima te politike. U Nadurljaju Polovina se zadrao i 26. jula sve do kasno u no. Tu je formirao i prvu partijsku organizaciju pod imenom elija br. 1 u kojoj su bili: oko Jovani, Milan ijan i Duan Mileusni. Ovom sastanku nije prisustvovao oko Jovani. Tada sam Polovinu upoznao o vezama s komunistima graakog sreza Milanom Muniabom, Duanom Muniabom i Biom Kesiem. Polovina me zaduio da odem po Milana Muniabu i lana Sreskog komiteta Nikolu Krajnovia. Ujutro 26. jula krenuo sam za Glogovo. Naao sam se s Biom. On me obavijestio da se Krajnovi ne nalazi na terenu, ve u Dalmaciji. Muniabu nismo nali kod kue. Vratio sam se za Nadurljaj. Polovina me ponovo poslao da dovedem Biu Kesia koji je bio kandidat Partije. Istog dana sam iz Glogova u Nadurljaj doveo Biu Kesia. Poslije razgovora s Polovinom Bio se 26. jula naveer vratio za Glogovo. Ustanak Kada sam 26. jula ujutro krenuo za Glogovo, oko Jovani je krenuo u pravcu Zavlake. On je imao zadatak da se preko Zavlake povee s Drvarom i pribavi najnovije vijesti s radija iz Zavlake. Uvee oko 9 asova (26. jula) oko se vratio u Nadurljaj. Pored drugih obavjetenja donio je i naredbu taba gerilskih odreda za Drvar i okolinu za ustanak. Naredbu su Drvarani
17 Pero Rajak, Nikola Dra, Mirko Mari, svi etnike voe.
poslali u Zavlaku. Tu je uruena oki. U naredbi se govorilo o poetku ustanka protiv ustaa i okupatora i o neophodnoj potrebi borbe protiv neprijatelja iji se zulumi vie ne mogu podnositi. Poetak ustanka odreen je za. slijedei dan, 27. juli. Naredbom je pozivan narod na odlunu borbu s neprijateljem do konane pobjede. Nareeno je zatvaranje prolaza koji je od Knina vodio preko Tikovca za Drvar. U momentu okinog dolaska iz Zavlake nali smo se svi u Nadurljaju (oko Jovani, Duan Mileusni, Gojko Polovina i ja). Odran je sastanak taba gerilskih odreda za Srb i okolinu i u prisustvu Gojka Polovine upoznali smo se sa sadrajem Naredbe iz Drvara. Donijeli smo odluku da sutradan 27. jula ponemo s ustankom. Poslije odluke 0 ustanku, sazvali smo iri sastanak naroda i upoznali ga s naom odlukom 1 naredbom koju smo dobili iz Drvara. Objasnili smo narodu potrebu i neophodnost borbe. Prisutne ene poele su plakati znajui da rat donosi krv i rtve. Poslije sastanka i dogovora u Nadurljaju, lanovi taba gerilskih odreda za Srb i okolinu odlaze u raznim pravcima sa zadatkom da diu narod na ustanak. oko Jovani u pravcu Suvaje, Gojko Polovina i Duan Mileusni na sektor Zavlaka, Tikovac, ja na sektor Srb, Kupirovo, Ajderovac. Trebalo je obavijestiti narod o ustanku, prikupiti ljude s orujem, pokrenuti ih na borbu i akcije. Nije nam sve bilo jasno kako e to ii, gdje e se i kada poeti i voditi borba ali smo bez dilema i kolebanja bili odluni u odluci da krenemo u borbu. Radei na provoenju zadataka na svom sektoru, osvanuo sam kod drugova iz gerilskog odreda Podurljaj. Tu sam s komandirom Duanom Damjanoviem, politikim komesarom Brankom Desnicom i grupom njihovih saradnika razgovarao o poetku ustanka i mjerama koje treba poduzeti da bi se odred prikupio i pripremio za borbe koje predstoje. U jutarnjim satima poeli su pridolaziti i okupljati se borci ovog odreda i postrojavati se na cesti ispod Zeeljevih kua. Odred je sve vie rastao. Jo i sada mi je u sjeanju ostao Milan Zeelj koji je stajao u stroju s pukomitraljezom o ramenu. Dok je odred bio u pripremi i postrojavanju, krenuo sam dalje prema Srbu. Trebalo je i tamo obavijestiti ljude, prikupiti ih i formirati odred. Ubrzo sam se naao s Miloem Rauom, kojeg sam ve prije bio zaduio da pripremi podatke za formiranje odreda. Zajedno smo krenuh do Nine Ciganovia s kojim sam odravao vezu. Obavijestivi Ninu o ustanku i mjerama koje treba provoditi, krenuo sam s Rauom prema centru Srba do Pajice Omikusa. Zatekao sam ga kod kue. Priao je i Milan umi kojega nisam poznavao. umi 18 je bio obavijeten o ustanku pa je i on poao da obavjetava i prikuplja ljude. Tako se naao i kod Pajice Omikusa. U prvom susretu umi mi se svidio odlunim i energinim nastupom. Poslije sastanka s Omikusom i umiem, Raua sam poslao za Ajderovac da vidi kako su tamo primljene vijesti o ustanku i da poduzme potrebne mjere za potpunije obavjetavanje i pokretanje ljudi na ustanak. Ja sam ostao u Srbu da ubrzam prikupljanje ljudi i oruja i da ih organizujem za akciju. Zurei putem prema centru, naila je vea grupa ustanika sa suprotne Strane Srba, Od centra su krenuli u pravcu andarmerijske kasarne i umarije, gdje se nalazila ustaka komanda. Bili su to ustanici iz sela Begluci koji18 Milan umi ivi u Zagrebu.
ma su se prikljuile i druge grupe iz Neteke i Donjeg Srba. Oni su nakon dobivenih obavjetenja krenuh u Srb. I mi smo s njima krenuh prema kasarni. U komandi nije bilo nikoga. Zgrada je zauzeta bez otpora. Nekoliko andara i civilnih slubenika, kada su saznah za ustanak, napustili su Srb i posakrivah se. Neto kasnije pronaeni su andari Ilija Trepi i Kolak Frane. Jedan od andara nije pronaen. Uspio je pobjei. Ustanici su pokupili oruje i drugu opremu i podijelili izmeu sebe. Puke su pripale onima koji ih nisu imali. Oko 11 sati osloboeno je opinsko mjesto Srb. 19 Ustanici i narod poeli su pristizati sa svih strana. Nosili su crvene zastave i klicali Komunistikoj partiji, SSSR-u i Crvenoj armiji. Ubrzo se i na opinskoj zgradi pojavila crvena zastava. Osjeao se val radosti i oduevljenja. Istovremeno poela su i razmiljanja ta e biti dalje. Znalo se da neprijatelj nee sjediti skrtenih ruku i da e intervenisati. Trebalo je rasporediti ustanike i krenuti u pravcima odakle bi intervencija mogla uslijediti. Napravljen je raspored ustanikih snaga i one su usmjerene prema Donjem Lapcu i Srbskom klancu. Nakon osloboenja Srba meu ustanike su se ukljuili j oni koji sve do tada nisu vjerovali u mogunost borbe. Neki su se krili i drali po strani, a da im situacija ne bi izmakla iz ruku, sada su se ukljuili i poeli nametati ustanicima s prijedlozima i miljenjima. Poeli su okupljati ljude oko sebe. 20 Poslije prvih vijesti o ustanku ljudi su poeli da uzimaju oruje i da se okupljaju u selima. Zaista, najprije bojaljivo i s nepovjerenjem, a kasnije sve odlunije i s manje kolebanja. Borbeni stroj ustanika se poveavao. Ustanici gerilskog odreda Ajderovac, obavijeteni o ustanku sili su u Srbsku dolinu i poli u svoja sela obavjetavajui narod o ustanku i ukljuujui ljude u ustanike jedinice. Ustanici sela Neteke okupili su se oko poznatog aktiviste Drage Oegovia. Jedan dio se prikljuio onima koji su krenuli u Srb, a vei broj je krenuo u pravcu Suvaje da srue most na Joevici. U Neteci je bio sakriven ustaki nadlugar Mauran, pa su ustanici poli da ga uhvate. Mauran je pruio otpor i poeo da bjei u brdo Penu. Tu su ga ustanici zaseoka Vojvodii sustigli i ubili zajedno s njegovim prijateljem Jozom. U sukobu s Mauranom poginuli su Aim i ura Vojvodi. Ustanici iz sela Suvaje, obavijeteni o ustanku, okupljaju se u zaseoku Donja Suvaja. Tu su se susreli s ustanicima iz Neteke. Zajedno su pokuavah sruiti most na Joevici. Ustanike snage Suvaje kreu u pravcu Brotnje. Pokreti ustanika i njihova aktivnost na pravcu Srbskog klanca, odvijala se na slijedei nain. Gerilski odred Podurljaj, nakon okupljanja i postrojavanja na cesti kod Zeeljevih kua, krenuo je oko 10 sati pod komandom Duana Damjanovia
19 Nema tanih podataka koliko je u momentu napada u Srbu bilo orunika. Zna se da su tu bili Ilija Trepi i Kolak Frane i jo jedan. Oni su izbjegli sukob s ustanicima i kasnije su se predali. Njima se docnije pridruio i Mate Biani, koji je ranije slubovao u Srbu, ali se na dan ustanka zatekao u kamionu koji je iz Gospia stigao na Srbski klanac i napadnut od ustanika. Sva trojica ovih orunika, slubujui u Srbu, nisu odobravali ustake zloine pa su zatieni i spaeni od ustanika. Pored pomenutih orunika u Srbu su se nalazili i neki civili koji su saraivali s ustaama. To je bio nadlugar Mauran i urica Grguri koji je imao funkciju ustakog povjerenika. Ustaa u momentu napada nije bilo u Srbu. Zarobljeni orunici puteni su svojim kuama. 20 Ovima su se kasnije pridruili bivi poslanik Stevo Raenovi i trgovac Jovo Kea, koji su se bili sklonili u Dalmaciju pod zatitu Talijana.
13 donji l a p a c
193
u pravcu Srba. Na putu za Srb odred je dobio nareenje da krene u pravcu Srbskog klanca u cilju organizacije obezbjeenja. Proao je kroz selo Kupirovo i kasno poslije podne stigao na Klanac. U Kupirovu, 27. jula prikupljali su se ljudi i ukljuivali u sastav gerilskog odreda koji je formiran prije ustanka. Odred nije dobio jasan i odreeni zadatak pa se u selu pripremao i sreivao. Pokuavao je sruiti most na Sredici u Grablju. Pod komandom Danila Damjanovia odred kree na Srbski klanac gdje stie kasno poslije podne i zajedno s Podurljajskim odredom priprema posjedanje poloaja na Klancu. Ustanici su stigli na Srbski klanac ranije nego je uslijedila neprijateljska intervencija. Postavljena je izvidnica za osmatranje pravaca prema Otriu i Graacu. Izvidnica je javila da se pribliava kamion. Bili su to andari koji su iz Gospia poslani da uspostave red u Srbu. Nastala je izvjesna pometnja i komeanje meu ustanicima, iako su znali zato su ovdje doli. Ipak, borci su na vrijeme zauzeli zaklone pored puta na sjevernoj ivici Klanca gdje se put poinje sputati. ekalo se da kamion naie. Bili su to, za mnoge, sudbonosni trenuci iekivanja i zebnja. Sto e biti? Kamion je uao u zasjedu. Jo nitko ne puca. Prvi pucanj, a potom pucnjava sa svih strana. Kamion je stao. Neki od andara su pali. Neki jo bjee i ustanici ih jure, stiu ih i likvidiraju. Neki su uspjeli pobjei, ali su kasnije pohvatani. Radost i zadovoljstvo ustanika. Neprijatelj je savladan. Izvojevana je prva velika pobjeda. Zaplijenjeno je 10 puaka i neto pitolja. Uzeli su ih oni koji su prvi do njih doli.21 Prva neprijateljska intervencija protiv ustanika bila je likvidirana. Bilo je to prvo znaajno borbeno krtenje ustanika toga kraja i znaajno ohrabrenje za sve koji su sumnjah u svoju snagu i mo. Velika pucnjava i okraj do kojeg je dolo na Klancu, odjeknuli su u selima i djelovah stravino. Ljudi nisu mogli vjerovati da bi se tako velika borba mogla zavriti u korist ustanika. Mnogi su povjerovali da su ustanici na Klancu izginuli. Strah i neizvjesnost obuzeo je ene i djecu iji su oevi i muevi otih s ustanicima na Klanac. U momentu pucnjave na Srbskom klancu, kroz selo Kunovac naiao je oko Jovani. Vraao se iz osloboenog Srba. Tu su ga prepoznale neke ene, koje su ga prije vidjele i poele vikati na njega da je kriv za pogibiju njihovih mueva na Klancu. Vijest o pobjedi doekana je s oduevljenjem. Ustanici su izali kao pobjednici iz prve vee borbe ojaani s 10 puaka, jednim ispravnim kamionom i drugom opremom. Ustanak se razvijao i u Kaldrmi Tikovcu. Sekretar Sreskog komiteta Gojko Polovina, poslije zavrenog sastanka u Nadurljaju 26. jula oko 11 sati, s Duanom Mileusniem ide u Zavlaku. Putovah su skoro cijelu no i tek pred zoru stigli u Zavlaku. Imali su zadatak da na tome sektoru podignu narod na ustanak i da, shodno naredbi taba gerilskih odreda za Drvar, organizuju zatvaranje pravca koji vodi od Knina prema Drvaru. U ranim jutarnjim satima uli su se pucnji iz pravca Drvara. To je bio znak da je ustanak poeo. Ubrzo je u Zavlai, Kaldrmi, Dugopolju i Tikovcu poelo okupljanje ljudi i pripremanje za borbu. Oko 10 sati kree grupa ustanika iz Zavlake (pod komandom Vlade Zoria) i grupa ustanika (pod komandom Jove Bursaa)
21 U vezi sa ovim susretom pie u jednom ustakom izvjetaju slijedee: Iz Donjeg Lapca upuena ophodnja za Srb, srela je kod Suvaje 50 etnika sa crvenom zastavom, koji su na nju pripucall. Ophodnja se vratila. Zb. NOR-a, tom V, knj. 1, str. 285.
u pravcu Sipadove pruge da porue prugu i zatvore pravac prema Drvaru. Oni stiu u Tikovac gdje im se prikljuuju i grupe ustanika iz toga sela. Pristupili su ruenju mosta na pruzi kod Tikovca. Upravo u samom toku ruenja naiao je vlak od Knina s ustaama, koji su poli prema Drvaru. Ruenje mosta je prekinuto a ustanici su se rasporedili oko pruge oekujui vlak. Kad je vlak stao kod poruenog mosta, ustanici su otvorili vatru. Vlak se vratio u Knin. (U ustakom izvjetaju pominje se napad na ovaj vlak u kojem je bila satnija vojnika i 16 andara). U momentu osloboenja bio sam u Srbu. Uinilo mi se da tu vie nemam ta raditi. Krenuo sam u pravcu Suvaje. Mislio sam da u se susresti s Dokom. Ve se spustila no kada sam stigao u Brotnju. Ustanici su se smjestili na prenoite. Nisam ni tu imao ta raditi. Vratio sam se u Srb, a neto kasnije produio za Kunovac. Stigao sam u Kunovac kasno nou. Nisam naao nikoga od lanova taba. Produio sam na Srbski klanac. Na klancu su se nalazile ustanike jedinice odreene za ovaj sektor. Pored onih koje sam spomenuo, bili su tu i: Osredaki vod, vod iz Donjeg Srba i grupe boraca koji jo nisu znah kome da se pripoje. Grupirane po selima jedinice su zanoile na Klancu. Topla julska no omoguila je da se prespava na goloj zemlji. No je prola bez uznemiravanja. Sta e biti sutra, nitko nije mogao znati ni pretpostaviti. Nije bilo ni plana ta treba da se radi dalje. Na Klancu sam se naao i sa Dokom. Borbe i aktivnosti ustanika sa Srbskog klanca poslije 27. jula Ujutro dvadeset osmog jula, ustanici su bih na nogama. Znali smo da nailaskom dana treba biti spreman. Sta poduzeti, nije nam bilo jasno. Predlagano Ije da se krene dalje. Pored nas iz taba gerilskih odreda nali su se i oni koji su tumaili da je ustanak doao sam po sebi i da njih treba postaviti za voe. Biljenik Milan Torbica, njegov sin Milan, Pajica Omikus i Pero Rajak daju prijedloge i direktive. Traili smo da se u to ne mijeaju. Neki su ustanici (preteno iz Donjeg Srba) podravah njih. Od mnogih prijedloga, prihvaen je onaj da se formira jedna eta i da se uputi na Otri. U sastav ete uli su ustanici iz Donjeg Srba i Osredaki vod. Za komandira ete odreen je Milan Torbica, rezervni porunik. Uinilo nam se da u formiranju ove ete preovladava uticaj naih protivnika, pa je predloeno da se za politikog komesara postavi mene. To je obostrano prihvaeno. Ceta je brojala oko 60 ustanika naoruanih preteno vojnikim pukama. U ranim jutarnjim satima 28. jula krenuli smo u pravcu Otria. Pokret je vren istono od puta koji vodi za Otri. Ceta se vie drala padine brda da ne bi ddsla u situaciju da primi i vodi borbu na ravnom terenu i brisanom prostoru. U Otri smo stigli ve oko 6 sati. Doli smo u momentu kada su ustanici s toga sektora (Zrmanje) ve zauzeli mjesto. Jo je trajala guva, ali je svaki organizovani otpor od strane neprijatelja prestao. Tek to smo stigli u Otri, s Klanca je kamionom upuena nova grupa ustanika. Bili su to ustanici iz sastava Podurljajskog gerilskog odreda meu kojima su bili: Milan Zeelj i Milo Rastovi. Vozei se u kamionu prema Otriu, nosili su kao zastavu iznad sebe komad crvene odjee.-Nije mi bilo drago kada sam ih ugledao, jer sam pomislio da je poloaj na Srbskom klancu ostao nedovoljno branjen. Meutim, grupa ustanika brzo se vratila na Klanac, a poslije
toga i naa eta. Ustake komande povodom ovih dogaaja izvjetavaju: dana 28. ov. mj. doli sto a moda i vie etnika, naoruanih, nosei crvenu zastavu. Ovi etnici u Otriu poubijah i poklali tamonje orunike orunike postaje Otri i finance i dva ustae . .. Ovo je bilo 28. ov. mj. oko 5 sati.. .22 Prije nego to je dolo do nove ustake intervencije, eta se vratila na poloaje na Srbski klanac. Bio je tu i sekretar Gojko Polovina, koji se s Duanom Mileusniem vratio iz Zavlake. Od tada Polovina postaje glavna linost Ustanka. Od njega je mnogo zavisilo kako e se postavljati i raditi komunisti. Po povratku na Klanac, obavijestio sam Polovinu o negativnim pojavama to sam ih zapazio na putu za Otri. Poslije toga ustanicima na Klancu Polovina je odrao govor. Apelovao je na red i disciplinu medu ustanicima. Svojim dranjem ustanici ne smiju kompromitovati zapoetu borbu. Polovina je ovdje vodio i razgovore s predstavnicima graakg sreza. Oni su doli pod vodstvom Milana Muniabe da razgovaraju s Gojkom Polovinom. Moram ovdje napomenuti da je Bio Kesi otiao s Nadurljaja 26. jula i to prije nego to smo mi bili obavijeteni o ustanku, tako da on nije ni znao da e slijedeeg dana ustanak poeti. Kada je pronaao Milana Muniabu i obavijestio ga da je bio s Polovinom, Muniaba je krenuo da se s ovim sastane. Po dolasku u Kupirovo ustanak je ve bio u toku. Polovina je otiao u Srb, a potom s Klanca preao na sektor Lapca. Izmeu 14 i 15 sati istog dana primijeen je dolazak kamiona koji je praio cestom od Graaca. Kada je kamion skrenuo uz Popinsko polje i nastavio u pravcu Srbskog klanca, bilo je svima jasno da se radi o novoj intervenciji. Izvren je raspored ustanika i postavljanje zasjede pored puta na Klancu kod Lukievih kua. Ustanici su polijegali u zaklone iza kamenja i bunja. ekali su da kamion naie. Nitko nije sumnjao u nau sposobnost i rijeenost da neprijatelja saekamo, napadnemo i unitimo. Nalazio sam se kod boraca Podurljajskog odreda gdje je bio i Milan Zeelj sa svojim pukomitraljezom. Kod nas je bio i oko. Zeelj je trebao prvi otvoriti vatru. Svi smo s nestrpljenjem oekivah kamion. Naiao je preko Klanca i punom .brzinom nastavio u pravcu nae zasjede. Kada je preao okuku i krenuo prema nama, zauo se pukomitraljez Milana Zeelja, a zatim paljba sa svih strana. Kamion skree s puta lijevo prema Maglaju i ubrzo se zaustavlja. Ustae iskau i bjee. Neki padaju. Nema se kuda pobjei. Jurimo ih livadama Maglaja. Opkoljeni su i ubrzo likvidirani. Samo jedan u civilnom odijelu jo bjei dalje i zamae nam preko brda. U toj guvi i jurnjavi susretoh se s Milanom umiem. Dri u rukama slomljenu vojniku puku koju je oteo od ustae. Krvnici su bili savladani. Leali su mrtvi po Maglajskoj koanici, a krenuh su da ugue ustanak i da svirepo kanjavaju. Tako je likvidirana i druga intervencija iz pravca Graaca. Nema tanih podataka koliko je ustaa bilo u kamionu. Prema naim procjenama oko 25. Vei broj bili su u ustakim uniformama, a jedan broj u civilu. Poslije borbe ustanici su bili jai za oko 20 puaka, za jedan ispravan kamion, veu koliinu municije i druge opreme. Bila je to nova znaajna vojnika i moralna pobjeda ustanika. To je bila i posljednja intervencija ustaa
22 Zbornik NOR-a Tom V, knj. 1, str. 291.
Zgarite u Srbu.
od pravca Graaca. U toj borbi poginula su trojica ustanika: Tode ali, Stevo ai i Rade Petkovi, svi iz susjednog sela Kupirova. Ustanike jedinice ovog sektora ostaju i dalje na Klancu kao osnovnoj bazi odbrane. Ali i pored vanosti ovog sektora, odlueno je da se 29. jula dio ovih snaga uputi u pravcu Graaca kao pojaanje ustanicima toga kraja. Na taj zadatak odreena je naa eta. U sastav ete uao je i gerilski odred Podurljaj, dok je Osredaki vod izaao iz njenog sastava. Ujutro 29. jula eta je bila postrojena na padinama Maglaja i spremna za izvrenje dobivenog zadatka. Znajui da predstoji prolaz kroz naselja u kojima ima itelja hrvatske nacionalnosti, smatrao sam za potrebno da na polasku neto kaem borcima. Istupio sam pred postrojenu etu i rekao slijedee: Drugovi, mi emo sada prolaziti i kroz sela nastanjena hrvatskim narodom. Moramo strogo voditi rauna da se ponaamo kako pristoji narodnim borcima i da sprijeimo svaki pokuaj da se maltretiraju neduni graani zbog zloina koje su poinile ustae. Pred stroj je istupio Pero Rajak. Pripadao je vodu ustanika iz Donjeg Srba. Izjavio je da se ne slae s onim to sam govorio, da su svi Hrvati krivi i da ih sviju treba unititi. Rajaka i njegove jednomiljenike niko nije mogao uvjeriti u suprotno. (On je neto kasnije priao etnicima i otvoreno saraivao s okupatorom). eta je krenula na zadatak. Neto poslije podne stigli smo do sela Malovana. Tu su ustanici ovog kraja, prije naeg dolaska, vodili borbu i zauzeli selo. Jo su se dimile neke kue, i uli se pucnji. Nastupila je no i sve se utialo. Slijedeeg dana nastavili smo put. Nismo imali podataka o neprijatelju. To je ulijevalo izvjesnu nesigurnost kod ustanika. Pokret je nastavljen u pravcu Graaca. Istog dana pred Graac stigli smo bez borbe i susreli se s ustanicima. Graac je opkoljen s vie strana. Prikljuili smo se blokadi i preuzeli dio poloaja. Na poloaju smo prenoili 30. na 31. jula. Naao sam se i s Biom Kesiem. Bio je s ustanicima svoga sela. Zajedno smo obilazili poloaje i pravih planove za napad. Nad ustanikim snagama, koje su blokirale Graac, nije bilo zajednike komande. Svako je radio ono to je sam smatrao za dobro. Cijele noi prolamali su se pucnji. Ustae su bile u strahu. Stalno su pucale. Slijedeeg dana na poloaje kod Graaca stigao je i oko Jovani. Bila je to prilika da malo porazgovaramo. Razmiljalo se o napadu na Graac. Pravljeni su planovi. Veem broju ustanika bilo je dosta odsustva od kua. Traili su da se vrate. U vodu Donjega Srba prijete da e se vratiti. Istupio sam energino i upozorio: Mi smo, drugovi, uzeli oruje u ruke i poli na ustanak. Mi moramo izdrati do pobjede, kolebanja ne smije biti. Neto kasnije u Graac stie kolona talijanske okupacione vojske s tenkovima i drugom motorizacijom. Doli su iz pravca Knina i proli mirno pored nas. Nismo ih napadah. Time se situacija u Graacu izmijenila. Smanjili su se izgledi da Graac bude zauzet, pa smo se mi vratili ponovo na Srbski klanac, nau osnovnu bazu i poloaj odbrane. U toku nekoliko dana bio je osloboen Srb, Drvar i sva naseljena mjesta do Knina i Graaca. (U tim mjestima bili su Talijani i nismo ih napadali). Osloboena je velika teritorija na kojoj je prije ustanka djelovala ustaka Pavelieva vlast. Slobodna teritorija je graniila na jugu s talijanskom okupacionom zonom u Dalmaciji. U toj zoni Talijani su zabranili dalju aktivnost ustaa pa je time opasnost od ustaa s te strane prestala. Ustanike snage pa Srbskom klancu ostaju pasivne. Talijane jo nismo napadah, a juno
ustaa nije bilo. Tu su bili ustanici sa sektora Tikovca i Kaldrme, a ni oni na svome sektoru nisu imali neprijatelja. U Kninu su bili Talijani pa je prestala potreba odbrane njihovih sela. Na sektoru prema Lapcu ustanike snage, koje su 27. jula koncentrisane na prostoru sela Brotnje, kreu slijedeeg dana u pravcu Doljana. Poslije krae borbe s ustakom patrolom na Dabinoj strani, ustanici nastavljaju pokret za Doljane. Toga dana ustanici sela Doljani diu se na ustanak i vre napad na andarmerijsku stanicu u selu. Ustanici uspijevaju da zauzmu stanicu, razoruaju andare i oslobode selo. Prije nego to su se ustanici sredili i postavili potrebna obezbjeenja, uslijedila je intervencija ustaa iz Lapca. Ustae u dva autobusa stiu u selo i kako nisu nikoga nali, vratie se u Lapac. Ohrabreni postignutim uspjehom i uvjereni da drugog puta nema, ustanici su napravili plan kako sutra da doekaju ustae. Tokom noi 28/29. jula organizovani su poloaji na Breinama (izmeu Doljana i Dobrosela). Ujutro, 29. jula, ustae se koncentriu kod Priseka i pripremaju za pokret. S tri kamiona kreu u pravcu Doljana. Po dolasku na Breine, napadnuti su jakom vatrom jz zasjede i razbijeni. Spaljena su 2 autobusa, a na putu je ostalo 17 neprijateljskih leeva. Ustanici su ponovo doli do oruja i vojne opreme. 23 Ustanak se naglo irio u svim pravcima. Tridesetog jula ustae su prisiljene da napuste sresko mjesto Donji Lapac i da se povuku u Borievac. I Borievac je brzo opkoljen, napadnut i zauzet. Time je cio srez Donji Lapac bio osloboen.24 Ustaki garnizon u Kulen Vakufu blokiran je i opkoljen od bosanskih i likih ustanika. Na Drenovai su organizirani zatitni poloaji ustanika prema Bihau. Na slobodnoj teritoriji poslije ustanka Ve drugog dana ustanka Gojko Polovina, sekretar sreskog komiteta Graac, postaje glavna linost ustanka. Po povratku sa Srbskog klanca, 28. jula, dolazi u Srb, a potom prelazi na sektor prema Donjem Lapcu. Poslije osloboenja Lapca formiran je Stab gerilskih odreda za Lapac i okolinu iji komandant postaje Gojko Polovina. Pored taba gerilskih odreda u Srbu na elu s Dokom Jovaniem, formira se, znai, i tab u Donjem Lapcu. Neio kasnije tab gerilskih odreda u Lapcu prerasta u Stab svih ustanikih snaga za Liku, dok je tab gerilskih odreda za Srb i okolinu rasformiran. Ustanici s junog sektora i dalje su se nalazili na Srbskom klancu. ekah pu na tim poloajima iako nije bilo izgleda da e ponovo doi do borbe i intervencije. Slobodna teritorija koju smo imali graniila se na toj strani s talijanskom okupacionom zonom. Ustanak koji je do tada voen protiv ustaa, kao da nije mnogo uznemiravao Talijane. Oni su od poetka ustanka pekulirali i taktizirah u cilju raspirivanja bratoubilake borbe izmeu Srba i Hrvata. Oni su iz taktikih razloga davali povoljne izjave o ustanku protiv ustaa, inili ak i sitnije usluge ustanicima, a sve u cilju kako bi se prikazali prijateljima i zatitnicima srpskog naroda.
23 O ovim borbama u Doljanima i na Breinama pisali su neposredni uesnici Milan Majstorovi i Mio Medi u knjizi Prve iskre, Likos, Zagreb, 1961. 24 O borbama za Borievac pisao je Gojko Polovina, Historijski arhiv Karlovac, Zbornik br. 3, str. 771.
U nastojanju da se prikau prijateljima srpskog naroda, talijanski okupator je imao podrku jednog dijela Srba iz ustanikih redova, koji su se okupljali oko biveg poslanika Steve Raenovia, trgovca Jove Kee, bogatog seljaka Pajice Omikusa i biljenika Milana Torbice. Ovi reakcionari i kolaboracionisti govorili su narodu kako je talijanski okupator prijatelj srpskog naroda i da je samo on sposoban da spase srpski narod od ustakog pokolja jer se aka ustanika ne moe suprotstaviti tako velikoj sili. Kako ih ne bi izazvali i naveli na odmazdu da popale naa sela, prema Talijanima se moramo lijepo i utivo odnositi isticali su oni. Svaka borba i napad na Talijane bila bi velika greka, glupost i nesrea za srpski narod. Po njima jedino je ispravno pozvati talijanskog okupatora da okupira dio slobodne teritorije i time zatiti Srbe od ustaa. Na rijeima ovi reakcionari bili su za nastavljanje borbi protiv ustaa, a cio hrvatski narod izjednaavali s ustaama i okrivljavah ga za ustake zloine. U svim prilikama ispovijedali su nepotednu borbu protiv Hrvata i Muslimana, a time najbolje sluili okupatoru. Putem propagande i svog taba, kojeg su formirah u Srbu, oni su nastojali da ostvare to vei uticaj medu ustanicima, da ih suprotstave onima koji zagovaraju borbu protiv Talijana i da preuzmu komandu meu ustanicima. U tome poslu dobro su im doli pojedinci i grupice ustanika sklonih samovolji i pljaki, koji su samovoljno naputah svoje jedinice i poloaje i orujem vrljali po selima i uvodili neki svoj red, a u stvari su koristili momentalnu situaciju i grubu silu da iznude neto za sebe. Ovakve grupe i pojedinci okupljaju se i u osloboenom Srbu i javno iskazuju svoju podrku kapitulantskoj politici pomenutih reakcionara u ime boraca s poloaja. Pokuah su da napadnu i osoblje u tabu gerilskih odreda za Srb i okolinu, koji se tada nalazio u Srbu. Kasnije su ovi borci s poloaja vrljali i po selima lapake opine i istraivah da li negdje u nekom selu ima neko ko prikriva Hrvate i Muslimane da ga kazne i naue redu. 25 Mnogi su ih se poeli plaiti. Kada bi naili u selo, govorilo se s izvjesnim strahom: Eto, idu Srbljani. Politika borba izmeu dvije linije, one koja je bila za borbu protiv okupatora i druge koja je bila za saradnju s okupatorom, bila je vrlo zaotrena. Prijetila je opasnost da ve tada doe do oruanog sukoba. U to vrijeme nalazio sam se meu ustanicima na Srbskom klancu. Mnogo se govorilo o tome da e Talijani doi u Srb. Mi smo smatrah da ih treba napasti i sprijeiti. Imao sam zadataka da organizujem prekopavanje puta na Srbskom klancu. Prikupio sam nekoliko omladinaca iz Kupirova i Podurljaja. Poeli smo ruiti put. 26 Tek to smo poeli kopati, pred nas istupi grupa ustanika iz Tikovca s komandirom Mirkom Mariem 27 i zaprijetili da e pucati na nas ako ponemo ruiti put. Omladinci nisu mogli nastaviti ruenje puta pod tim uslovima, jer nije bilo drugih ustanika koji bi ih podrali. Takva je bila politika situacija neposredno poslije ustanka. Reakcionari su naprezali sve snage i iskustvo da zaustave narodnu borbu, da ustanak
25 Ovakve siledije (Srbljani) jo su u sjeanju ljudi iz Dnopolja, Oraovca i drugih sela oko Lapca. Oni su uspijevali da pronau ponekog Muslimana ili Hrvata, koji su bili pod naom zatitom, sklonjeni u selu kod neke porodice i da se nad njima svete ustaama. Kada bi se zauzelo neko neprijateljsko uporite, nali bi se i tamo da pljakaju i prave nered, da pale i ubijaju nevine. 26 U Zagrebu sada ivi Jovo Damjanovi rodom ispod Urljaja, koji je kao omladinac uestvovao u ovoj akciji na ruenju puta. 27 Mirko Mari, komandir Tikovake ustanike jedinice, kasnije etniki komandant.
skrenu na saradnju s talijanskim okupatorom i da ga dovedu u Srb kako bi tako sebi obezbijedili miran ivot i nastavili trgovinu i lino bogaenje. Parole kojima su se pri tome sluili, bile su privlane za neobavijetene ljude i obian svijet. (Jo nije vrijeme, ta, mi, aka jada, moemo uiniti tako velikoj sili, Ne treba Talijane izazivati, jer e nam popaliti sela, Oni su nai prijatelji koji nas mogu zatititi od ustaa, Treba ih pozvati da nas zatite, da moemo mirno ivjeti i raditi, Mi smo za Ruse, ali sada treba saekati i sauvati glavu pa kad Rusi dou, mi emo biti za njih). Takve parole mnogima su izgledale dobre, jedino ispravne i u tome asu prihvatljivije od neravnopravne borbe s jakim okupatorom i njegovim slugama. Zatita od ustaa i miran ivot kod kue bili su prihvatljivi za najvei broj ljudi koji su u to vjerovah. Takva propaganda ukazivala je, dakle, na miran ivot i mir bez borbe i rata to je u osnovi ljudski, to je svako elio. To je doprinosilo sve veem slabljenju discipline kod jednog dijela ustanika i njihovo vraanje kuama. To je dovodilo i do kolebanja i zbunjenosti u ustanikim redovima. ta initi u takvoj situaciji? Kako se suprotstaviti takvoj propagandi, kapitulantskoj politici i oseci ustanka? Kod mnogih od nas postavilo se i pitanje: ta mi imamo od takve nediscipline i samovoljne vojske? Ne bi li bilo bolje da se mi koji smo za borbu protiv talijanskog okupatora i za pravu vojniku disciplinu, izdvojimo i formiramo svoju posebnu jedinicu svjesnih i disciplinovanih boraca? To su bila prva razmiljanja i razgovori istomiljenika, ali bez odgovarajuih zakljuaka i odluka. Ubrzo su, meutim, uslijedili novi dogaaji koji su donekle izmijenili takvu situaciju i ova razmiljanja odloili za kasnije. Ohrabreni takvom situacijom, koja im je ila u prilog i uspjehom svoje propagande, a istovremeno uplaeni opasnou od komunistikog uticaja u masama i eventualnog napada na Talijane, to bi i za njih imalo loe posljedice, reakcionari su planirah i ubistva istaknutijih komunista. Bilo je planirano ubistvo oke Jovania, a potom i drugih. Jovani je na vrijeme obavijeten, Nakon toga reakcionari prave drugi plan. Poto su iznudili odluku da se s Talijanima pregovara, izriito su zahtijevah da na te pregovore ide i oko Jovani, komandant taba gerilskih odreda za Srb i okolinu. Kada je bvaj zahtjev prihvaen i Jovani ukljuen u delegaciju za pregovore, oni pokuavaju da i mene ukljue u tu delegaciju, valjda, zato da bi nas obojicu izruili Talijanima. Na poloaje na Srbskom klancu dolazi njihov istaknuti saradnik Iso Luki. Na poloajima pred borcima trai da se u delegaciju izabere jo jedan lan. On predlae da taj lan budem ja. Odmah sam uzeo rije i odbio prijedlog. Bilo je nenormalno da Iso Luki, koji se ispoljio kao na veliki protivnik, predlae mene u delegaciju. Odgovorio sam: Delegacija za pregovore je odreena. Ako treba da se jo neko izabere, to nije tvoj posao. Ima to ko da uradi i bez tebe. Izgovorio sam to s puno ironije, jer je bilo ve poznato svima da je Luki na protivnik i pobornik saradnje s Talijanima. Tako se ovaj izaslanik kolaboracionista vratio u Srb neobavljenog posla. Tada mi nije ni padalo na pamet da razmiljam o razlozima koji su Lukia naveli da doe pred moje borce i da mene predlae. Sada kada se o tome razmilja, nema nikakve sumnje da se radilo o njihovom planu da i mene i Doku ukljue u delegaciju i izrue Talijanima. Da li bi nas Talijani uhapsili kao lanove delegacije, teko je rei, ali nema sumnje da je to bio njihov plan.
Za pregovore s Talijanima zalagali su se reakcionari i neprijatelji borbe. Njima nije bilo dovoljno da sami vode pregovore s talijanskim okupatorom, ve da natjeraju i druge na pregovore i kapitulaciju. Sporazum s Talijanima imao bi vei znaaj ulaskom komunista u delegaciju. Ako komunisti odbiju da uestvuju u pregovorima, to bi se iskoristilo kao dokaz da komunisti hoe napasti Talijane i time ih izazvati da pale sela. Time bi se moglo pred narodom opravdati ubistvo komunista. Pod tim okolnostima je dolo do pregovora s talijanskim okupatorom na Otriu. Pregovori su odrani u Otriu 11. augusta 1941. godine. Na pregovorima je zakljuen sporazum izmeu ustanika i talijanskog okupatora. Ovim sporazumom bile su djelimino, i donekle formalno, ispunjene elje pristalica saradnje s okupatorom. Ali bez obzira na to, oni su i dalje radili na tome da Talijani okupiraju slobodnu teritoriju, a to bi u potpunosti ispunilo njihove elje i obezbijedilo im mir. Za one koji su Talijane smatrah glavnim krivcem za sve to se dogodilo poslije kapitulacije stare Jugoslavije, sam sporazum nije predstavljao nikakvu vrijednost ni obavezu. Mi se uopte nismo smatrah obaveznim u odnosu na taj sporazum. Smatrah smo ga za formalnost i djelo reakcionarnih snaga, pa nismo ni pomiljali da odustanemo od borbe protiv talijanskog okupatora. Ostah smo vjerni postavljenom cilju i politici koju je u tome zastupala K P J , pa smo u sloenoj situaciji teih i nastojali da se naa borba koju smo poeli proiri i na talijanskog okupatora. U tome se ni u jednom momentu nismo kolebali. Svjesni toga cilja, mi smo i dalje agitovali i govorili o potrebi borbe protiv talijanskog okupatora, iako u tom momentu nismo bili dovoljno organizirani i osposobljeni da tu borbu ponemo. To vie to je uslijed neprijateljske propagande u redovima ustanika i naroda, postojao jak otpor svakom pokuaju napada na Talijane. Sa Srbskog klanca na Drenovau Ubrzo poslije Otrikog sporazuma dolazi do prebacivanja ustanikih snaga sa Srbskog klanca na sjever, na poloaje prema neprijateljskom garnizonu u Kulen Vakufu i Bihau. Poslije sporazuma, naime, dolazi do ukidanja poloaja ne samo na Srbskom klancu, ve i drugih na tome pravcu prema talijanskoj okupacionoj zoni. Ustanike jedinice prebaene su na pomenute nove poloaje po nareenju taba gerilskih odreda za Liku. Treba naglasiti da su se tada ve mnogi ustanici, koji su se prikljuili ustanikim jedinicama na dan ustanka, ohladili i vratili svojim kuama. Time to ne prijeti neposredna opasnost od ustaa, mnogi su smatrali da je borba zavrena. U ustanikim jedinicama ostali su, uglavnom, odvaniji borci koji su bili spremni da daju vie od ostalih i da borbu nastave dalje. Ustanike jedinice, u odnosu na prve dane ustanka, znatno su se smanjile. 28 Na poloajima prema Kulen Vakufu ve su se nalazile ustanike jedinice s teritorije Srba. Bile su to jedinice iz sela Neteke, Suvaje, Zaklopca, Brezovca, Kupirova, Brotnje i Begluka. Poslije 11. augusta poelo je prebacivanje
28 Mnogi ljudi vratili su se svojim kuama. Ustanike jedinice su se smanjile. Bili su to vodovi po selima. Tako su se sada i zvale ustanike jedinice: Osredaki vod, Podurljajski vod. U izvjetaju s konferencije vojnih delegata Like na Kamenskom 21. IX 1941. politiki komesar bataljona Gojko Polovina kae: Svi vodovi iz Srba, prebaeni su u ovaj kraj. Zbornik NOR-a, tom V, knj. 1, str. 124.
i ostalih ustanikih jedinica s teritorije ove opine. Prebaeni su vodovi iz Podurljaja, Srba, Likih Osredaka, Dugopolja, Kaldrme i Tikovca. Ustanike jedinice Velike Popine, Tikovca, Kaldrme i Zavlake bile su formirane u jednu etu, pod komandom rezervnog porunika Mie Lukia iz Velike Popine. (U borbama koje je eta vodila, poginuo je i hrabri komandir Mio Luki.) Na poloaje kod Kulen Vakufa prebaen je i Osredaki vod, a ostale jedinice na poloaje prema Bihau. Na poloaje kod Drenovae, prema Bihau, prebaene su i ustanike jedinice sa Srbskog klanca: Podurljajski i Srbski vod. Ove dvije ustanike jedinice tretirane su kao jedna eta. Milan Torbica formalno je smatran komandirom ete, a ja sam imao dunost politikog komesara. Torbica je uivao povjerenje samo kod jednog dijela boraca iz Donjeg Srba. Podurljajci nisu cijenili Torbicu niti su ga praktino priznavali za komandira. Bili su na liniji koju su zastupali komunisti, a u Torbici su gledali ovjeka koji je protiv te linije. Meutim, jo nije bilo vrijeme da se s njim raisti i da se smijeni. Sa Srbskog klanca prevezli smo se kamionima do sela Nebljusi i tu smo trebali dobiti raspored posjedanja dijela poloaja prema Bihau. U Nebljusima smo se susreli s Lazom Ljubojeviem koji nas je doekao s uzvikom: ivjela kraljeva vojska. Odgovorili smo da nismo kraljeva, ve narodna vojska. Ova ustanika jedinica neto kasnije je prebaena na bosansku stranu na poloaj kod Gorjevca. Naa eta smjestila se u Bosanskim Doljanima na desnoj strani Une u zaseoku Meugorje, zvane Svinine. Polovinom augusta, kada su sve ustanike jedinice s teritorije Srba bile prebaene na poloaje prema Kulen Vakufu i Bihau, rasformiran je i Stab gerilskih odreda za Srb i okolinu. Njegov komandant oko Jovani prikljuio se ustanikim jedinicama na poloaju kod Kulen Vakufa i postavljen za politikog komesara ustanikih jedinica na tim poloajima. Komandant ovih snaga bio je Bosanac Mauka Pilipovi. Gojko Polovina bio je tada komandant svih ustanikih snaga u Lici. S njim u tabu nalazio se i Duan Mileusni. U to vrijeme' sastanci, kako tabova, tako i partijskih organizacija odravani su vrlo rijetko. Samo jednom, polovinom augusta, odran je sastanak partijske organizacije u Srbu. U toj organizaciji jo uvijek bili smo samo nas trojica. Na ovom sastanku razgovarah smo o tekoj politikoj situaciji u Srbu, koja je nastupila poslije ustanka i o djelovanju reakcionarnih snaga. Nismo mogli donijeti zakljuke koji bi sadravali rjeenje. Drugih sastanaka, a ni partijskih direktiva odozgo nije bilo. Sva tekua pitanja rjeavana su neposredno s Gojkom Polovinom. Po nalogu Polovine vratio sam se s Drenovae u Donji Lapac. Po dolasku u Lapac, Polovina me je odredio da uvam dvojicu njemakih oficira, pijuna, koji su zarobljeni u automobilu. U Lapcu sam se prvi put susreo s lanovima Okrunog komiteta za Liku Radom Zigiem i Jakovom Blaeviem. Doli su u Lapac da se upoznaju sa situacijom i da prue pomo. Polovina me, zatim, radi prenosa neke pote, dopreme municije, poslao u Drvar kod Ljube Babia. Otuda sam se vratio 19. augusta kasno nou. Umoran legao sam spavati. Kada sam se ujutro probudio, u Lapcu nije bilo ni taba ni boraca. Lapac je bio prazan. Nisam znao ta se to dogaa. Poao sam kroz mjesto i na izlazu iz Lapca prema Borievcu naao sam veu grupu zbunjenog naroda. Gledah su prema Gornjem Lapcu i nagaali ija je to vojska. Odatle se moglo vidjeti da se u Gornjem Lapcu nalazi neka vojska. Tada jedan ovjek ree: Idem ja da vidim, pa uzjaha nekog konja i potjera
ga prema Borievcu. Kada je umakao iza okuke prema Borievcu, zaulo se nekoliko pucnjeva. Kasnije smo doznali da je ovaj ovjek poginuo.29 U to je naila iz toga pravca jedna ena i ree nam da je bila uhvaena u Borievcu i da su je pustili. Jo nam kaza da su joj vojnici rekli kako nisu doli da kolju i ubijaju, ve da zavedu red i mir. Neki oficir ju je pitao ko je na glavni komandant, na ta je ona odgovorila da je to Polovina. Tada je oficir dodao: Danas ga je polovina, a sutra ga nee biti ni etvrtina. Saznao sam da je to domobranska vojska koja je iz pravca Graaca krenula da deblokira garnizon u Kulen Vakufu i da ugui ustanak. Zato u Lapcu nije ujutro bilo nikoga od taba jer su svi otili na poloaj da organizuju odbranu. Izgubivi, tako, vezu sa tabom i ustanicima i ne znajui pravo stanje stvari na terenu, napustio sam Lapac i pokuao uhvatiti vezu s nekom od ustanikih jedinica. Krenuo sam u pravcu Oraovca. U umi iznad sela naiao sam na Vladu Cetkovia, panskog borca. S njim je bio Gavro Mili, omladinac iz Visua i Jandre Ajdukovi iz Oraovca, djeak od oko 15 godina. Vlado Cetkovi je boravio tada ovdje kao delegat Glavnog taba NOV Hrvatske. Tada sam se prvi put vidio i sreo s njim. 3 0 Poslije kraeg upoznavanja, na inicijativu Cetkovia, krenuli smo uz planinu i stigli u seoce Vagan kod Mazina. Bili smo u mogunosti da posmatramo prolaz ustako-domobranske vojske kroz Mazin i dalje (putem) za Gornji Lapac. Kad je nastupila no, Cetkovi je rijeio da se pribliimo putu i da izvrimo napad na neko neprijateljsko vozilo. Primakli smo se putu na ivici ume prema Zuleevici, rasporedili se pored puta u zasjedu i tu ekah. Od oruja imali smo dva pitolja i jednu bombu. Uskoro je naiao jedan kamion s vojnicima i mi smo na njega otvorili vatru i bacili bombu. Kamion je ipak produio pokret. Poslije ovoga povukli smo se u Vagan, a zatim u Oraovac. Pokuaj Pavelieve vojske da se spoji s opkoljenim garnizonom u Kulen Vakufu, nije uspio. Ova vojska je na domaku Kulen Vakufa u Pitalakoj drai bila doekana od ustanika i potpuno razbijena. Ostaci neprijateljskih snaga se povukoe u pravcu Graaca. Ujutro, 21. augusta, stigao sam u Borievac. Tu je ve bio okupljen veliki broj ustanikih jedinica koje su se pripremale da nastave gonjenje neprijatelja preko Zuleevice. Tu su bili ustaniki komandanti i rukovodioci. Izdata su potrebna nareenja i napad je ubrzo poeo. Prikljuio sam se napadu i krenuh preko Gornjeg Lapca i planine Zuleevice. Ubrzo smo naili na dijelove neprijateljskih snaga, koje su se jo tu zadrale, razbili ih i protjerah. Tada je nastavljen pokret u pravcu Mazina. Stigli smo do Mazina, ali se neprijatelj naglo povukao prema Graacu i dalje gonjenje nije bilo potrebno. Tako su neprijateljske snage, koje su krenule da unite ustanak, ponovo bile razbijene i unitene. Cijela slobodna teritorija ponovo je bila u naim rukama. Bila je to velika pobjeda ustanika nad jakom grupacijom neprijatelja. Naa pobjeda je pokazala i veliku slabost Pavelieve teroristike vojske. Tako sam vidio ovu pobjedu ustanika i slom ustako-domobranske ofanzive na slobodnu teritoriju koja je poela 18. a zavrila 21. augusta. Poslije zavrene ofanzive mnogo se prialo o dranju onih pojedinih ustanikih jedinica koje su se slabo drale i omoguile brzo napredovanje neprijatelja. Tako su
29 Poslije rata sam doznao da se ovaj ovjek zvao Ljiljak Nikola, rodom iz Gajina. 30 Gavro Mili, pukovnik u penziji, ivi u Beogradu, Ajdukovi Jandre Kerkez, ivi u Kragujevcu.
ustanici sa sektora Mazina bez borbe napustili svoje poloaje. Oni su precijenili snage i mo ustako-domobranske ofanzive. Uhvatila ih je panika pa su bez jae borbe i otpora napustili poloaje i povukli se s narodom u planinu Cemernicu. Tome je doprinijela i injenica da se vei dio odlinijih i iskusnijih ustanika s toga podruja u momentu prodora neprijatelja nalazio na poloajima oko Bihaa. Poslije razbijanja ove ofanzive poelo je vraanje naroda u svoja sela i ponovno prikupljanje ustanika na prvobitnim poloajima. Naime, bilo je potrebno da se ponovo formiraju i organizuju poloaji prema neprijateljskim garnizonima u Udbini i Graacu. Tih dana po nalogu komandanta bataljona Gojka Polovine, upuen sam da obiem poloaje. U Mazinu se nalazio Duan Mileusni koga je Polovina uputio na taj sektor. Od njega sam obavijeten da su se ustanici prikupili i ponovo posjeli svoje poloaje. Obilazei polaaje prema Graacu nastavio sam put u pravcu Bruvna. I ovi poloaji bili su posjednuti od ustanika iz okolnih sela. Na prostoru Gubaveva polja susreo sam se i s ustanicima iz Zrmanje. Meu njima su bili i ve poznati mi drugovi Milojko uk i Ilija Radakovi. Razgovarah smo o situaciji i daljim zadacima. Obavivi zadatak, vratio sam se u Lapac. Obavijestio sam Polovinu o situaciji na graakom sektoru i o svemu to sam zapazio. Zatraio sam da mi dozvoli da se vratim u sastav svojih Srbljana. Po odobrenju krenuo sam u sastav svoje ete. Preao sam rijeku Unu i stigao u Bosanske Doljane gdje se nalazila eta. Tu sam se ponovo naao sa svojim starim drugovima i saradnicima iz ustanka u Srbu: Brankom Desnicom, Duanom Damjanoviem, Milanom Zeeljom, Milanom umiem, Radom Damjanoviem, Danilom Damjanoviem i drugima. Na njihov zahtjev preuzeo sam dunost komandira ete jer je Torbica i formalno smijenjen s te dunosti. Ostali smo ovdje nekoliko dana do pada Kulen Vakufa (6. septembra). Sa etom prelazimo na poloaje kod Drenovae. Na tim poloajima nam se pridruuju s jo nekoliko boraca oko Jovani i Duan Mileusni. Dolazi do formiranja prvog partizanskog odreda apajev, kasnije Marko Orekovi. 81 Uslijedila je na bosanskoj strani neprijateljska ofanziva iz pravca Bihaa. Ove neprijateljske snage su 5. oktobra poele napad u pravcu Donjeg Lapca. Na prvi partizanski odred, koji ih je pratio kroz Bosnu, sudjeluje, zajedno s ostalim ustanikim snagama toga kraja, i u odbrani Lapca. Neprijatelju je 6. oktobra uspjelo da ue u Lapac. Slijedeeg dana bio je prisiljen da ga napusti i da se povue u pravcu Bihaa. Prilikom povlaenja pretrpio je velike gubitke, a u selu Krugama ostavio je i jednu haubicu. Dok smo vodili borbe s neprijateljskim snagama na sektoru Lapac i Nebljusi, talijanski okupatori posmatrali su borbu s Kuka. Kada smo uspjeli protjerati neprijatelja u pravcu Bihaa i osloboditi Lapac, Talijani su se spustili s Kuka i okupirah ga. Prije toga talijanski okupatori su okupirali i Srb. Tako je borba ustanika s ustaama bila zavrena. Ustanici su i dalje zadrali poloaje prema Bihau kao obezbjeenje prema ustaama. Tek sada pred nas se ozbiljno postavilo pitanje borbe protiv Talijana. Ta borba jo nije poela iako smo od poetka bili za to da se borba proiri i na njih. Politika situacija za to jo uvijek nije bila povoljna. Ljudi jo nisu
31 O formiranju ovog partizanskog odreda i kasnije bataljona poseban prilog u ovom zborniku. Marko Orekovi postoji
vjerovali da se moe povesti uspjena borba protiv talijanskog okupatora i njegove oruane sile. Trebalo je saekati da se narod bolje pripremi. Zbog toga na partizanski odred 12. oktobra naputa Lapaku dolinu i odlazi za centralnu Liku. Februara 1942. godine borci ovog odreda vraaju se ovamo (ali sada kao bataljon Marko Orekovi) i zajedno s drugim partizanskim jedinicama oslobaaju Donji Lapac od talijanskog okupatora a odmah zatim i opinsko mjesto Srb. U aprilu 1942. cio lapaki srez bio je ponovo slobodan. Ni talijanski okupator nije izdrao pred naletom naih jedinica.
Rade
Repac
Cijela teritorija bila je prije rata pasivna i siromana. Ljudi su se preteno bavili zemljoradnjom. Bila je velika naseljenost i mnogo nezaposlenih. Poetkom radova na Unskoj pruzi od 1936. godine dosta ljudi iz oblinjih sela nalazi sezonsko zaposlenje, tako da su se ekonomske prilike ljudi neto poboljale, iako su nadnice bile vrlo niske (1720 dinara). Zbog siromatva ljudi nisu mogli kolovati djecu. Veina ljudi nije imala ni osnovno obrazovanje. Rijetki su bili oni koji su mogli da se koluju u gimnaziji i u drugim srednjim kolama ili na fakultetu. O tome najbolje kazuje podatak da je u Nebljusima bio samo jedan oficir, jedan student, nekoliko podoficira, izvjestan broj niih slubenika i andara. 1 ivio je tu narod srpske i poneka porodica druge nacionalnosti. U selima nisu postojale organizovane politike grupe pa ni organizacija K P J iako su uslovi za njeno postojanje bili vrlo povoljni, naroito u vrijeme gradnje Unske pruge. Meu radnicima koji su bili zaposleni u Beogradu bilo je nekoliko lanova K P J , meu kojima: Petar Bubalo iz Krevina i dvojica radnika iz Meljinovca. Bilo je pojedinaca koje je interesovala politika koji su ispoljavali svoje napredne politike poglede, pa su neki dolazili i u sukob s predstavnicima tadanjeg reima. Meu tim pojedincima koji su kod naroda uivah veliki ugled i popularnost, bili su: Milan Juzbai, uitelj, Stojan Mati, oficir, Obrad Dobrovi, student, Duan Dotli, podoficir, Milo apa, lugar, Slavko uak, slubenik, Radi Ljubojevi, kova, Ilija Ljubovi, zemljoradnik, Jovo Repac, predstavnik sindikata i drugi. Na Unskoj pruzi bio je zaposlen vei broj omladinaca iz Nebljusa i okolnih sela. Oni su se druili s radnicima. 2 Omladinci su uestvovali u trajkovima i tako se i sami ukljuuju u borbu za svoja i prava ostalih radnika. Oni postepeno izgrauju svoju ideoloku svijest. Iz njihovih redova pod neposrednim uticajem komunista formirae se zapaene linosti i kadrovi u partizanskim jedinicama. Ljudi su ivjeli u slozi. Nije bilo nacionalne i vjerske netrpeljivosti, to se vidno manifestovalo u odnosima izmeu mjetana i drugih radnika sa Unske pruge, gdje ih je bilo iz svih krajeva nae zemlje i razliitih nacionalnosti. Radnici iz drugih krajeva su se druili s mjetanima, uzajamno se ispomagali, sklapali poznanstva, brakove i kumstva. Poetak rata i dolazak okupatorske vojske Poslije kapitulacije vraaju se u rodni kraj pojedini radnici i slubenici, koji su bili zaposleni u drugim krajevima. U Nebljuse vratio se i Stojan Mati, oficir, Duan Dotli, podoficir i ostah. U Nebljuse cestom od Bihaa 18. ili 19. aprila doli su dijelovi talijanske motorizovane jedinice (Brzi korpus) koja je od Likog Petrovog Sela i Zavalja 17. aprila stigla u Biha. Nekoliko dana prije Talijana u Biha su ule njemake jedinice i odmah produile nadiranje u pravcu Bosanskog Petrovca i Banje Luke. Dio talijanske vojske, preko Zavalje i Skoaja, produio je bez otpora prema Donjem Lapcu i Dalmaciji.
1 Sve podatke sam utvrdio prema popisima i istraivanjem na terenu. 2 Poseban uticaj na omladinu sa sela imao je Stevo Brozovi.
Iz Nebljusa glavnina je produila prema Lapcu, a jedan dio, jaine bataljona, zadrao se u Nebljusima. Koji dan kasnije od Bihaa je stigla konjika jedinica (oko jednog eskadrona) i ovdje ostala nekoliko dana. U Nebljusima Talijani su smjeteni po dvoritima i batama pojedinih kua, ime su nanijeli znatnu tetu. Jedan dio bio je smjeten u krugu oko crkve, koju su nasilno otvorili, demolirali i u njoj hranili konje. Talijanski vojnici su surovo postupali s mjetanima. Samovoljno su ulazili u kue, uzimali hranu, ubijali i odnosili ivinu i pljakali razne predmete koji su im se svidjeli. Mjetani su bili ogoreni, ali nita nisu mogli preduzeti, osim to su se alili starjeinama. Tu su Talijani instalirah jake zvunike. Prenosili su propagandne vijesti i veliali svoje uspjehe u Jugoslaviji i na drugim frontovima. Dolazak ustaa Poslije proglaenja Pavelieve NDH, u Nebljusima je osnovana orunika postaja. To je zapravo bila ista stanica koja je postojala i do rata, ali je izvrena reorganizacija u tome to je bila popunjena orunicima hrvatske nacionalnosti, a Srbi su bili otputeni iz slube. Komandir stanice bio je Ivan Matijevi. Na toj je dunosti bio i prije rata. Orunici su se stavili u slubu okupatora i saraivali s ustaama. Pripremili su teren za dolazak ustaa u Nebljuse. Organizovali su njihov smjetaj i ishranu. Mjetanima su nareivali ta se ima pripremati od hrane za ustae. Traena je najkvalitetnija hrana, peenje, pruti i dr. Orunici su uestvovah u sastavljanju spiskova odraslih ljudi u Nebljusima i ostalim selima i pomagali ustaama kasnije u hapenju i odvoenju srpskog naroda do mjesta gdje je vreno ubijanje. Prve ustake grupe dole su u Nebljuse 19. ili 20. juna 1941. i tu su se zadrale do poetka ustanka u Lici. Teko je utvrditi taan broj ustaa koje su u to vrijeme boravile u Nebljusima, jer su dolazile po grupama, prevozile se zaprenim kolima ili na nekom motornom vozilu, pa su se ponovno vraale u Lapac. Prema procjeni oblinjih mjetana, koji su osmatrah rad ustaa i njihovo kretanje, u vrijeme kad su hapsile i odvodile narod, bilo je oko 2025 ustaa. Za vrijeme boravka u Nebljusima ustae su bile smjetene u koli i u zgradi andarmerijske stanice. U to vrijeme ustae nisu zalazile u sela oko Nebljusa, ve samo u one kue koje su bile u blizini ceste. Odmah po dolasku u Nebljuse oni trae pod strogom prijetnjom da im se preda oruje i druga vojnika oprema. Veina ljudi nije predala oruje, ve su ga sklanjali na sigurna mjesta. Ustae poinju da hapse vienije ljude, koje su poslije hapenja zatvorili u podrumske prostorije andarmerijske stanice. Tu su ih muili i po noi odvezli kamionom u pravcu Lapca, a odavde do Borievca gdje su ih poubijali i bacili u jame. Neke su u Lapcu izdvojili i odveli do Kuka prema Udbini i tu pobili. Meu prvima iz Nebljusa su bili uhapeni i ubijeni: Pajo Obradovi, svetenik iz Nebljusa, Nikola Bogunovi, svetenik, Pajo i Nikola Dobrovi, 3 Dane Banjanin, zanatlija, Rade Mati, andar, 4 Stevan Mati, Milan
3 Braa, trgovci. 4 Brat Stojana Matia.
Juzbai, uitelj, 5 Milo apa, lugar 6 iz Nebljusa i Ranko Njegovan 7 . Ustae iz Bihaa esto su navraale i odravale kontakte s ovima u Nebljusima i Donjem Lapcu. U ove krajeve dolazile su i domobranske jedinice iz Bihaa. Poetkom jula 1941. stigla je iz Bihaa u selo Cepauu vea domobranska jedinica. Prenoili su u kui Mile Repca Milanieva i slijedeeg dana ujutro uputili su se u pretresanje Pljeevice. Narod nisu dirali, ali su govorili da vre potjeru za komitama kojih navodno ima u Pljeevici. Po planini su krstarili cijeli dan. Cesto su otvarah vatru iz puaka i pukomitraljeza. Nikoga nisu pronali. Pred vee ponovno su se vratili u selo u kome su prenoili i drugu no. Ujutro slijedeeg dana naredili su mjetanima da spreme zaprena kola kojima e se prevesti do Bihaa. Tu se iskupilo oko desetak kola u koja su se smjestili i krenuh putem preko Skoaja i Zavalja prema Bihau. Usput su pjevah ustake pjesme i pucah. Na Zavalju su se zaustavili i tada je meu njima dolo do prepirke zbog nediscipline. Neki su zahtijevali da se oduzmu konji Dane Bubala, pod izgovorom da su to konji vojniki, jer su bili dobro uhranjeni i lijepog izgleda. Koristei prepirku meu domobranima, seljaci su se postepeno udaljavah s ovoga mjesta i uspjeli da se vrate kui. Boravak domobranske jedinice u naem kraju stvorio je veliki nemir i zabrinutost kod naroda zbog njihovog loeg odnosa i prijetnji. Govorili su narodu da se ne smije sklanjati u umu, vjerovatno zato da bi ih ustae mogle lake pohvatati. Cilj dolaska domobranske jedinice, vjerovatno je bio da se uvjere da li u Pljeevici postoje neke grupe vojnika, jer se u to vrijeme prialo kako se u Pljeevici u rejonu Kamenskog nalaze neke jedinice bive jugoslovenske vojske i da su stigli ruski padobranci. Poetkom jula 1941. ustae poinju masovnije hapsiti i progoniti srpski narod. Tako su 2. i 3. jula pohvatah veu grupu mjetana iz Nebljusa, u kojoj su bili ene, djeca i starci. Sve su ih na zaprenim kolima odvezli do Borievca i tu, pored jame koju nazivaju Jasikovaa, ubijah i tako unak.iene, a neke jo i ive bacali u jamu. Bile su tu dvije mlade majke s djecom jo u povoju (Milka Dotli-uak sa djetetom od 4 mjeseca i Milka Banjanin-Vlatkovi, takoer s malim djetetom od 6 mjeseci). Prema utvrenom broju ustae su prije poetka ustanka iz Nebljusa i Cepaue odveli i poubijah 80 osoba8. Jo dok su ustae hapsile i odvodile srpski narod, dola je grupa Hrvata seljaka iz Borievca s nekoliko zaprenih kola i iz kua uhapenih porodica uzimah (pljakah) vredniju imovinu. Govorili su da e odvedeni biti iseljeni u Srbiju, a oni treba da im prevezu imovinu. U to vrijeme jo se nije znala istina o sudbini odvedenog naroda i zvjerstvima. To e se saznati nekoliko dana kasnije, kad je iz jame kod Borievca uspjela izai Dara Skori, pastorka Mile Ljubovia iz Nebljusa, koja je sa svojom porodicom odvedena i iva baena u jamu. Ova ena se zadrala pri vrhu jame na jednoj stijeni. Kad se osvijestila i primijetila da su ustae otile, ispuzala je iz jame i onako unakaena, bez gornje odjee, poslije nekoliko dana vratila se u svoje selo. Priala je to se dogodilo s narodom. Pod
5 6 7 8 Ubijen u Bihau. Ubijen u Bihau. Do rata andar u Nebljusima. Ubijen i zatrpan u jamu pored kole. Spisak ubijenih na kraju knjige.
14 DONJI LAPAC
209
slinim okolnostima, pobjegao je sa strijeljanja i uro Bala iz Kruga, pa je i on priao kako ustae na zvjerski nain ubijaju narod i bacaju u jamu. Prolazei jednom prilikom kroz Cepauu, ustae su uhapsile Manu Kosanovia, lugara i Paju Kenjala iz Uljebia dok je kosio livadu. Strpali su ih u kamion, poveli i o njihovoj sudbini se nita nije saznalo. Kad se saznalo za zloine ustaa, prestraeni narod masovno naputa svoje domove i sklanja se u ume i zabaenija sela. Oformljuju se zbjegovi, a odrasli ljudi se organizuju u grupe i poinju da se dogovaraju kako da se suprotstave ustaama. Zbjegovi su bili organizovani na vie mjesta, u umi, na tee pristupanim terenima, u raznim peinama i u udaljenijim selima. Zbjegovi su bili u Pljeevici, na Pirovitu, u Brinama pored Une, u Lapanovai, Gorici i na drugim mjestima. Ljudi koji su imali oruje, poeli su ga nositi sa sobom, rijeeni da se suprotstave ustaama. Organizuju se grupe za osmatranje na pravcima odakle bi se ustae mogle pojaviti. Narod se organizuje u vee skupine za obradu zemlje i te je poslove obavljao pod zatitom naoruanih ljudi i po noi. U zbjegove su navraali pojedini ugledniji ljudi (Stojan Mati, Duan Dotli, Slavko Cuak, Stevo Brozovi i drugi). Hrabrili su narod govorei da takvo stanje nee dugo potrajati, da se sklanjaju i ne predaju ustaama, da se uva oruje. Govorili su da e Rusi brzo zaustaviti i unititi Nijemce i da e nas oni osloboditi te da se kod nas sprema buna protiv ustake tiranije. Savjeti su doprinijeli da ustae na ovom terenu vie nisu uspjele uhapsiti ni jednog ovjeka. Ustaki pokolj u selima Meljinovcu, Lohovi i Lohovskim Brdima Iz Bihaa ustae su esto upadale u sela vrei zloine nad srpskim narodom. Posebna tragedija je zadesila selo Meljinovac 9 u kojem su ustae, pri kraju jula 1941. godine, pohapsile i poubijale skoro sve odrasle mukarce. Ovu teku tragediju doivjeli su Meljinovani 28. jula. Tokom dana ustae iz Bihaa i naoruani civili iz Skoaja i Zavalja upali su u Meljinovac i na prevaru pokupili odrasle mukarce koje su zatekli u selu. Poveh su ih do Skoaja, a odavde za Zavalje. Tu su ih strpali u tvravu, gdje se nalazila i andarmerijska stanica. Za vrijeme hapenja ustae su govorile da moraju poi s njima radi izvoenja nekih radova i da e se brzo vratiti. Ljudi su im povjerovali. Poli su pjeke u koloni i nisu pruali otpor. Dok su ih sprovodili, zaprijetili su da e ubiti svakoga ko pokua da pobjegne. Iz tvrave vezane su ih po grupama odvodili nedaleko od Zavalja, gdje su ih na svirep nain ubijali i bacali u duboku Delia jamu. Ustae su tada odvele 90 odraslih mukaraca iz Meljinovca. Uspjelo je pobjei nekoliko, meu kojima je bio i Pajo Sola Pacan. 10 Poslije teke tragedije i stradanja Meljinovana, narod preplaen i zaprepaten sudbinom svojih, naputa svoje domove. Ostavili su imovinu i sklanjah se u umu i u sela prema Nebljusima, gdje se narod ve dizao na ustanak.
9 Stanovnici Meljinovca do tada nisu saznali za ustanak u Srbu. 10 Zivi u Apatlnu.
Meljinovac je poznat po mnogo hrabrih i odvanih ljudi, pa je za uenje da na grube postupke ustaa nisu pokuah da im se suprotstave. 11 Prva rtva ustakog terora iz Meljinovca bio je Rade Dizija koga je bez razloga 29. aprila 1941. u Bihau ubio ustaki porunik Himzo Bievi. Ovaj ustaki oficir ubio je Petra Bojia i Budu Delia iz sela Ruice u blizini Bihaa. Sva trojica su ubijena u krugu kasarne i zatrpani u bazen za ubre. Zbir podataka pokazuje da je u to vrijeme ubijeno: Bubulja 8, Brdara 6, Dizija 8, Krnjajia 19, Kenjala 3, Cvetianina 17, Grmua 4, Lakia 3, Popovia 1, Solaa 1, Repaca 7, koria 1, Dakula 3, Aleksia 1 i 2 omladinca iz porodice Miloa ape koji su bili izbjegli iz Bihaa i sklonih se kod rodbine u ovo selo. Ista sudbina zadesila je ljude iz susjednih sela Lohovo i Lohovska Brda, koja se nalaze nedaleko od Meljinovca, prema rijeci Uni. Ta dva sela su teritorijalno pripadala Bosni, ali su za vrijeme rata bili pod zatitom likih jedinica. Prema sjeanjima mjetana 12 iz ovih sela ustae iz Bihaa, Ripa i Dobrenice su pri kraju jula 1941. pohvatali oko 130 odraslih Srba, odveli ih i sve poubijali na Garevici kod Bihaa. Vlado Marii u knjizi Lika u NOB 1942. godine, pie: Ceta je 11. maja 1942. godine smijenila 1. etu bataljona Stojan Mati (odnosi se na Doljansku etu iji je on bio politiki komesar) i posjela poloaj za odbranu od Sike na Pljeevici, preko Meljinovake drage, Dobrenice i Lohovskih Brda do Ripa. Prvi vod, s kojim je bila komanda ete, smjestio se u Lohovu, 2. i 4. vod na Lohovskim Brdima, a 3. vod u Meljinovcu. U selima, izuzev staraca i djeaka, nije bilo mukaraca. Sve to ustae nisu poklale, otilo je u partizane. Ostalo je oko 120 udovica. Iako oaloene, gledajui nae borce, bile su pune vjere u budunost. Hapenje ljudi na trbakom Buku Unska eljeznika pruga pred poetak rata bila je osposobljena za saobraaj od Bihaa do Strbakog Buka, tako da su je ustae poele koristiti. Na Strbaki Buk su dolazile ustae iz Bihaa i Kulen Vakufa. Tu se sastajali i dogovarah o zajednikom radu na hapenju i ubijanju ljudi iz okolnih sela. U to vrijeme na trbakom Buku nalazila se i jedna grupa radnika Slovenaca, koji su jo od prije rata tu bili zaposleni u jednoj radionici poduzea za izradu pruge. Oni su tu i ostali. Ustae ih nisu dirale. Poslije dizanja ustanka pojedinci su stupili u jedinice NOV, a drugi su ostali da rade u radionici. U susjednom selu Luke, na bosanskoj strani, i u neposrednoj blizini Strbakog Buka, boravio je u to vrijeme s porodicom Pavle Maanovi, Crnogorac. Do rata je bio radnik na Unskoj pruzi, a u ustanku je uestvovao na teritoriji Bosne. On pie o dolasku ustaa i o hapenju ljudi na trbakom Buku: Na St. Buku su 28. jula 1941. godine dole ustae i rekli da e ostati 23 dana. Toga dana uvee doao je Miralem Kulenovi iz Klievia sa jo jednim ustaom iz ukova i poveli Pavla kod ustakog starjeine na St. Buk. Odmah kad je doveden oduzeta mu je dozvola koju su mu ranije izdale ustake vlasti u Zagrebu, pri povratku iz Crne Gore. Zatim su ga zatvorili u jednu sobu gdje je bilo jo zatvorenih ljudi iz Luke i drugih sela. Meu ovim zatvorenicima prepoznao je neke koje je od ranije poznavao, pa je naveo
U To je dokaz da nisu znali to se okolo dogaa. 12 O tragediji ovih sela nitko nije opirnije pisao.
Imena tih ljudi, a to su bili: braa Jovo i Dragan Divjak, Marko Pilipovi i Marko Polovina (oba starci od 80 godina), Milan Kantar i uro Divjak. Ostale zatvorenike nije poznavao. Slijedeeg dana ujutro sve su ih povezali i poveli prugom prema Bihau. Zatim su ih strpali u obine teretne vagone i s motornom terezinom sproveli u Biha. Na intervenciju nekih poznanika Slovenaca sa kojima je on radio, ustae su Maanovia pustile, dok su Srbe poubijali na Garavicama kod Bihaa. Maanovi je u nastavku svoga lanka napisao i slijedee: Toga dana (misli na dan kad su ih ustae sprovodile za Biha) oko 12 sati ustanici iz Nebljusa prekinuli su kod Loskuna telefonsku vezu i eljezniku prugu. To je bilo 29. jula 1941. godine. Drugom prilikom ustae su na trbakom Buku uhapsile omladinca i lana K P J iz Bihaa Duana Kugu koji se ovdje sklonio od ustaa poslije bjekstva sa strijeljanja. Prema pisanju Slavka Odia, ovaj omladinac je pobjegao kad su ga ustae s grupom omladinaca poveli na strijeljanje od Bihaa prema Zavalju. Njega je izdao njegov poznanik Golubovi Mirkec iz Bihaa i tako je ponovno pao ustaama u ruke. Prilikom sprovoenja od Strbakog Buka prema Loskunu, prolazei pored jedne strme stijene skoio je u slapove Une i tako pod kiom ustakih metaka naao smrt u rijeci Uni. Ustae su na trbakom Buku 24. ili 25. jula 1941. godine 13 ubile i bacile u Unu Iliju Blanuu, mlinara sa Strbakog Buka i Miloa Ovuku iz Kestenovca. Do kraja jula 1941. ustae su u selu Buevi, Kestenovac i Strpci pohapsili i ubili 61 osobu. Ove zloine poinile su ustae iz Kulen Vakufa, Oraca i ukova. Organizatori i uesnici u tim zloinima bili su ustaki voe iz Kulen Vakufa 1 4 Miro Matijevi i Jozo Siki. Najtei zloin na ovom terenu izvrile su ustae iz Kulen Vakufa i Borievca u selu Kalati. Po izjavama mjetana ustae su u to selo upadale vie puta, jer se nalazilo u blizini Kulen Vakufa. Ubijali su koga bi uspjeli uhvatiti. Broj ubijenih iz ovoga sela iznosi preko 260 osoba. Meu ubijenima bilo je najvie ena, djece i iznemoglih staraca. 0 zloinima ustaa u ovom selu zapisao je Sava Mileusni u knjizi Lika u NOB 1941. slijedee: Prilikom povlaenja (odnosi se na povlaenje ustaa iz Borievca) ustae su u selu Kalati poinile neuvena zvjerstva: pobile su sav srpski ivalj koji se nalazio u selu, djecu su nabijale na kolje i vile i tako ih po dvoje ostavljale ili ih pribijale na zidove i ograde oko kua. Djevojke i ene su silovale, a potom klale i ubijale. U navedenom periodu ustae su hapsile i ubijale narod i iz drugih sela koja jo nisu pomenuta kao u selu Kruge 5, a u Miljenovcu 15 ljudi. Na osnovu svega to je iznijeto, ustae su, iz svih sela na teritoriji koja se ovdje obrauje, pohapsile, odvele i na zvjerski nain poubijale preko 655 Srba. Poetak ustanka Dvadeset osmog jula 1941. uvee odran je zbor ljudi iz Nebljusa, Kruga, Pirovita i okolnih sela. Zbor je odran na poljani i na mjestu koje se naziva ardaite, izmeu Nebljusa i Kruga. Na zboru je bilo prisutno preko 100 odraslih mukaraca. Ljudi su saznah o poetku ustanka u Srbu. Te vijesti
13 Prema izjavi Dure Ovuke. 14 Ustake starjeine i ustae u Kulen Vakufu bili su rodom iz Borievca, Prkosa, Oraca 1 Krnjaue.
nisu bile sasvim pouzdane, jer su ih prenijeli kosci koji su toga dana radili na Kamenskom, a oni su to saznah od nekih ljudi iz Lapca. Zbor je sazvao Stojan Mati. Na zboru je bilo pojedinaca koji su zahtijevah da se odmah napadnu orunici i ustae u Nebljusima. Oko toga se razvila otra rasprava, jer je bilo i suprotnih miljenja. Na kraju je dogovoreno da se napad izvede slijedee noi. Meu ljudima je vladala velika zabrinutost. Saznalo se da su ustae iz Bihaa i Skoaja pohapsile i odvele sve odrasle Srbe mukarce iz sela Meljinovac, te da to ine i u susjednim selima Lohovo, Lohovska Brda i drugima. Ljudi su se opravdano brinuli i plaili. Vie se ipak nije moglo ekati. Do otpora ustakom nasilju moralo je doi. Tada se ve sve znalo o zloinima koje su ustae poinile. Poslije zbora ljudi su se razili i uputili u zbjegove. To okupljanje ljudi orunici su primijetili pa su nekoliko puta otvarah vatru. Plaei se odgovornosti za zloine koje su poinili nad narodom, andari i ustae su ve u toku noi neopaeno napustili Nebljuse i pobjegli u Donji Lapac. Jo prije zbora Stojan Mati je boravio u selima pored Une Kestenovcu, Strbcima i Bueviu. Tamo je odravao zborove s narodom i govorio da se vre pripreme za ustanak koji e uskoro poeti. Stojan je 27. jula 1941. godine odrao zbor na Kestenovcu, pored seoskog bunara i tu je govorio da se narod priprema za ustanak. 16 Poruke o pripremama za ustanak u Lici Stojan je tih dana slao i u sela na bosanskoj strani u Rai, Doljane i druga. Kad se saznalo da su orunici i ustae pobjegle iz Nebljusa, narod se poeo vraati kuama i tako 29. jula 1941. godine u prijepodnevnim asovima odran je masovni zbor naroda. Zbor je odran u Rastiku, u blizini Cukovi kua. Tu je Stojan saoptio odluku o poetku ustanka. Izvrio je raspored boraca i odredio zadatke. Meu ustanicima nalazili su se i neki bivi radnici s Unske pruge, Hrvati i Slovenci, meu kojima je kod naroda najpoznatiji Stjepan Brozovi Stevo. 17 On je nosei crveni barjak krenuo sa ustanicima iz Nebljusa na Drenovau gdje je trebalo da se posjedne poloaj i vodi borba protiv ustaa. Prisutni narod bio je oduevljen kad je saznao da poinje narodni ustanak protiv ustaa. Svi su bili spremni da- pou u borbu i da se suprotstave tiraniji.Sa zbora su upueni ljudi u okolna sela sa zadatkom da se obavijesti narod o poetku ustanka. Posjedanje poloaja na Drenovai Na Drenovau su sa zbora krenuh borci iz Nebljusa, Kruga i Pirovita. Prikljuili su im se i ustanici iz ostalih sela na pravcu Drenovae: Krevine, Cepaue, Uljebi, Malo i Veliko Seoce i pojedini borci iz Meljinovca i Lohova. Meu borcima posebno je bio poznat Rade Sola iz Meljinovca. Ustanici su bili slabo naoruani. Imali su oko desetak vojnikih puaka i isto toliko raznog lovakog naoruanja. Ostali ustanici nosili su sjekire, vile, koplja i drugo im se mogao pruiti otpor.
16 O tome vidi zbornik Petrovac u NOB-i, lanak Vlade Andelia. Manie Vojvodia i Svetka Karanovia. 17 Rodom iz Hrvatskog primorja, odnosno Selca kraj Crikvenice.
Na Drenovai borci su se okupljali oko ceste i brda Gradine, gdje su se dogovarali kako da se suprotstave ustaama ako krenu od Bihaa i Skoaja. Dok su se ustanici rasporeivah za posjedanje poloaja, iz pozadine, od Donjeg Lapca, upao je u raspored jedan ustaki auto-pota i u najveoj brzini projurio cestom u pravcu Skoaja. Ustanici su otvorili vatru, ali zbog slabo preglednog zemljita auto je uspio pobjei. To su bili prvi meci ispaljeni iz ustanikog oruja na Drenovai 29. jula 1941. godine koji su oznaili poetak oruanog ustanka u ovom kraju. Ustae iz Bihaa i Skoaja tih dana nisu pokuale da napadnu ustanike na Drenovai, jer je kod njih zavladala panika kad su saznali da se narod digao na ustanak. Oni su pristupili organizaciji svojih uporita na Skoaju, poloajima oko Dobrenice i dalje prema Ripu, gdje im je bila postavljena prva linija odbrane bihakog garnizona. S te linije ustae su esto otvarale vatru u pravcu naih poloaja i vrili manje ispade. U to vrijeme ustanici su zaposjeli, po grupama, glavne poloaje na liniji: DrenovaaGradina 579eljezno poljeika i dalje prema Pljeevici i tako su titili sve prilaze koji izmeu Une i Pljeevice izlaze u pravcu Drenovae. Slabije snage patrole, zasjede i osmatrae isturali su nekoliko kilometara naprijed sve do linije Meljinovaka draga, kose iznad Lohovskih Brda i na poloaje prema Ripu. Ovakvim rasporedom vreno je obezbjeenje glavnog poloaja na Drenovai, a pored toga pruena je zatita narodu iz tih sela koji se vraao kuama. Na Drenovai se od ustanka nalaze jae snage, koje su imale zadatak da tite slobodnu teritoriju prema Donjem Lapcu. U raznim fazama razvitka nae borbe i konkretne ugroenosti od neprijatelja, na Drenovai se nalazilo po desetak ustanikih vodova, desetina i borbenih grupa, do eta, bataljona, da bi u vrijeme 4. neprijateljske ofanzive, u januaru i februaru 1943. godine, na tom pravcu, pored jedinica s tog terena, bile angaovane dvije brigade 8. kordunake divizije. Ovdje treba istai da je to bio jedini pravac u Lici kojim Nijemci u toku 4. ofenzive nisu mogli proi.
Akcije na ruenju Unske pruge Grupa ustanika iz Velikog Seoca i Nebljusa bila je odreena da porui Unsku prugu i pokida telefonske veze izmeu Bihaa i Strbakog Buka. Ruenje pruge izvreno je na mjestu Bjelila, na taj nain to je na prugu, niz strme padine unske brine rueno veliko kamenje od majdana kod Velikog Seoca. Na ruenju pruge, pored ustanika, uestvovalo je dosta naroda i omladine pa i djece iz ovoga sela. Nekoliko ustanika s dvije vojnike puke, koje su imali Petar Repac iz Seoca i Marko Popovi iz Nebljusa, spustilo se do pruge i postavili zasjedu iznad nadvonjaka kod Suve peine. Ustanici su krenuh u Loskun da i tamo izvre ruenje pruge, zaposjednu mostove na Bisovcu i Loskunu i da sprijee prolaz ustaama ako bi krenuli prugom od Ripa. S ovim ustanicima nalazio se i Ivan Razderh, Slovenac, 18
18 Nosilac spomenice 1941. 2ivl u Ljubljani.
radnik na Unskoj pruzi koga je rat zatekao u Seocu, gdje je radio kao mainista na iari majdana. Tu je stanovao sa suprugom i maloljetnim djetetom. Za uvanje objekata u Loskunu i nadzor pruge ustake vlasti su postavile dva straara s orujem radi obezbjeenja pruge, koje su ustae povremeno koristile. Kad su ustanici poeli da rue kamenje niz strme usjeke, u blizini tunela prema Bisavcu, na njih su straari koji su se zatekli kod kuice ispred tunela, ne znajui ta se to deava, otvorili vatru iz puaka. I ustanici koji su se nalazili kod zgrade eljeznike stanice, mislei da to nailaze ustae, otvorili su vatru i tom prilikom je jedan od straara ubijen, a drugi se brzo sklonio u tunel i uspio pobjei prema Ripu. Kad su izvrili zapreavanje na pruzi ustanici su zaposjeli eljezniku stanicu u Loskunu i postavili straare na mostu, kako bi mogli kontrolisati prelaze preko Une. Jedna grupa ustanika je upuena da posjedne most na Bisavcu, na mjestu gdje pruga prelazi s bosanske na liku stranu. I tu je izvreno ruenje pruge. Onesposobljen je prelaz preko mosta i postavljene jake prepreke, jer su ustanici oekivali da bi prugom mogao naii ustaki voz od Ripa. Ustanici u Loskunu nazivani su Selika desetina jer ih je najvie bilo iz Velikog Seoca. Nekoliko dana kasnije tim ustanicima se prikljuilo desetak boraca izbjeglica od Bihaa koji su sa svojim porodicama bjeali od ustakog progona. To su bili: Braa Nikola i Milan Marii sa Lohovskih Brda, uro Bjeli iz Ruice kod Bihaa, Milan Bubulj, izbjeglica iz Ruice, Gojko Mileusni iz Pritoke, Nenad Batas od Bihaa i jo neki. Komandir desetine bio je Jovo Repac Rio, stariji ovjek, bivi austrijski vojnik i pripadnik zelenog kadra. Vaio je kao hrabar i odvaan ovjek pa su ga borci birali za komandira. Ustanici su odravah stalne veze s borcima iz bosanskih sela. S njima su uestvovah na izvoenju nekih akcija. Na poloajima ustanici su ostah sve do kraja septembra 1941. godine, a tada su mlai borci preli u sastav Nebljukog voda na Drenovau, a stariji su ostah kao straa na mostovima u Loskunu i na Bisavcu. Loskun je, pored Drenovae, imao vanu ulogu na zatvaranju pravca koji je iao od Ripa prugom prema slobodnoj teritoriji. Loskun je postao vrlo vana spona izmeu ustanika s like i bosanske strane. Tuda su se najbre mogle prenositi vijesti i prebacivati ustanici kad je trebalo izvoditi akcije. Preko Loskuna su prolazile mnogobrojne izbjeglice sa bosanske na liku stranu i obratno. Tu je postojao jedini most kojim se moglo prijei preko Une, pored mosta na Bisavcu koji nije imao tako pogodne prilaze. Ustanici u Loskunu su pruali pomo izbjeglicama i upuivah ih u sela gdje su mogli nai bilo kakav smjetaj. Nekoliko dana poslije dizanja ustanka (3. ili 4. augusta 1941) od Bosanskih Doljana naila su na nae straare u Loskunu etiri civila. Kad su privedeni kod komandira ustanika priali su da su komunisti, da ih progone ustae i da su pobjegli iz logora na Kozari. Ustanici su im povjerovali. Na njihovo uporno traenje upueni su u ustaniku Komandu u Nebljuse. Do Komande ih je proveo borac iz ustanike grupe u Loskunu Ko j o Repac. Tek u Komandi u Nebljusima, gdje su bili sasluani, saznalo se da su to ustaki pijuni, koji su bili naoruani, ali su oruje posakrivah u umi kuda su prolazili. Oni su upueni iz Bihaa u Bosanski Petrovac, gdje su trebali da organizuju obavjetajnu slubu i borbu protiv ustanika. Na putu izmeu Petrovca
i Bihaa automobilom kojim su putovah, naili su na ustaniku zasjedu. S njima su bile i dvije ene. Na mjestu gdje je bio zapreen put, na njih su ustanici iz daljine otvorili vatru. Poto nisu mogli prijei preko postavljene prepreke, uzeli su oruje i pobjegli u umu u pravcu Bosanskih Doljana, a ene su ostale kod automobila, gdje su ih ustanici iz Bosne zarobili. Odavde su se uputili preko ume u pravcu Bosanskih Doljana i u umi ostavili svoje puke i municiju. Odluili su da krenu na Loskun, odakle su mislili prugom da se prebace za Biha, ne znajui da se u Loskunu nalaze ustanici. Kad su u Loskunu naili na nae straare, na brzinu su se dogovorili ta da kau i tada su rijeili da se ubace meu like ustanike, odakle su vjerovatno imali namjeru da pobjegnu kad izvide stanje. Trojica od ovih civila imali su kod sebe pitolje koje su prikrili u svojoj odjei. Zbog naivnosti ustanici ih nisu pretresali. Za vrijeme sprovoenja od Loskuna do Nebljusa iskoristili su neopreznost svoga pratioca i pobacah pitolje u umu. Poto se u Komandi u Nebljusima ustanovilo da su trojica od ovih civila ustaki agenti koji imaju zadatak da vre organizaciju obavjetajne slube i da su uestvovah u zloinima nad narodom, osueni su i strijeljani, a njihov ofer koji se zvao Hamdija, rodom od Bosanskog Novog, puten je kui jer je iskreno govorio o zadacima koje su imali i o zloinima koje su vrili. Slijedeeg dana neki od uhapenih su odvedeni na teren gdje su ostavili svoje naoruanje koje je pronaeno i ustanici su tada dobili 4 puke, 3 pitolja, pune torbice municije s nekoliko bombi. Ovo je bilo prvo zarobljeno oruje. 19 Akcija na trbakom Buku i kod Kulen Vakufa Dok su ustanici zaposjedali poloaje na Drenovai i vrili ruenje Unske pruge, grupa boraca iz Kruga, Kestenovca i Strbca krenula je da napadne ustae na trbakom Buku. Ustae su napustile Strbaki Buk prije nego to su ustanici stigli. Toga jutra naputajui Strbaki Buk, ustae su povele oko 20 ljudi koje su prethodnog dana pohapsile u tom i okolnim selima. Uhapene su prebacili Unskom prugom za Biha. Ostale ustae su prele na bosansku stranu i otile preko Oraca za Kulen Vakuf. Ustanici su zauzeli objekte na trbakom Buku gdje se nalazila tehnika radionica u kojoj je do rata radilo desetak radnika Slovenaca. Tu je pronaeno raznog materijala i eksploziva koji je dobro posluio ustanicima za ruenje objekata. Uskoro e se organizovati rad u toj radionici, gdje se vrila izrada i opravka naoruanja. U radionici je radilo nekoliko Slovenaca i zanatlija s naeg terena (Radi Ljubojevi, Nikola i Milan Marii i jo neki). Meu radnicima koji su se prikljuili ustanicima bili su: Emil Filipi, Franc Cepirilo i Mrak pacepan sa suprugom. U radionici su izraivani pojedini dijelovi za poznati partizanski tenk, rune bombe od cementa i partizanski topovi. Po dolasku na Strbaki Buk ustanici su organizovali obezbjeenje i tu ustae nisu vie smjele dolaziti. Cesto su taj teren izviah avioni iz Pavelievog vaz-
19
U Zborniku sjeanja PodgrmeC u NOB-i u lancima Save Popovia i Milovana Pillpovia netano je prikazano hvatanje ovih pijuna.
duhoplovstva i bombardovali objekte. Za vrijeme jednog bombardovanja radionica i vodenica koje su se nalazile u neposrednoj blizini, poginuo je partizan Mia Gluica iz Strbaca. Cilj bombardovanja bio je da se uniti partizanska radionica i mlinovi koji su sluili narodu. Ustanici iz sela Buevi, Kalati, Kestenovac i Kestenova Korita zaposjeli su poloaje i organizovali odbranu svojih sela na pravcu ustakih uporita prema Kulen Vakufu, Klisi i Oracu. Ustae su na poloaje ovih ustanika izvrile vie napada, ali su uvijek bile odbijene. U napadu, koji su izvrili odmah u poetku ustanka, ubijen je jedan ustaa. Dugo se prialo da ga je ubio Vuen Aneli, komandir ustanika iz Buevia. Kod ubijenog ustae naena- je puka, 150 metaka i nekoliko bombi. Ove ustanike snage ostae na tim poloajima sve do napada i protjerivanja ustaa iz Kulen Vakufa, 6. septembra 1941. Formiranje prvih jedinica Poslije zaposjedanja poloaja na Drenovai i izvoenja prvih akcija, ustanici su pristupili formiranju jedinica. Prve jedinice oformljuju se po selima i posjedaju poloaje tako da mogu tititi svoja sela na pravcima odakle bi ih ustae mogle ugroziti. U veim selima formiraju se vodovi, a u manjim desetine, grupe i patrole. Na Drenovai je formiran Nebljuki vod u koji su, pored Nebljuana, bili ukljueni i borci iz okolnih sela Cepaue, Krevine i drugih. U vodu su se nalazili i borci koji nisu bili iz navedenih sela. To su bli Rade Sola iz Meljinovaca, Stevo Brozovi, radnik sa Unske pruge i jo neki. U Loskunu se formirala zasebna grupa boraca koja je po broju boraca i zadacima odgovarala veliini voda. Rukovodioci prvih jedinica, od poetka ustanka, bili su Duan Dotli i Radia Popovi Bubulj. Kad je trebalo izvoditi akcije na nekom drugom terenu, uzimani su borci iz svih grupa, odnosno vodova, a to su redovno bili oni koji se dobrovoljno jave. Za svaku ovako nastalu jedinicu, odreivan je poseban starjeina. Poslije izvedene akcije borci su se ponovno vraah u svoje jedinice. Iz sela Kruge i iz oblinjih zaseoka formiran je vod koji je u prvo vrijeme izvodio akcije samostalno i prema potrebi bio ukljuivan za obranu poloaja na Drenovai, ili u akcijama prema Kulen Vakufu, kad su se tamo vodile borbe. Kad je u jesen 1941. formirana Nebljuka partizanska eta, taj vod je uao u njen sastav i dobio naziv 2. ili Kruki vod Nebljuke ete. Na toj osnovi bile su organizovane jedinice, vodovi i desetine i u selima prema Kulen Vakufu. Tamo su od poetka ustanka postojali slijedei vodovi: Kestenovaki (u koji su bili ukljueni borci iz Kestenovca, Kestenovih Korita i Strbaca), Bueviki vod su sainjavali borci iz Buevia i okolnih zaseoka. Selo Kalati je takoer imalo svoj vod. Iz sastava boraca na Drenovai i Loskuna esto su upuivane patrole pa i jae jedinice na teritorij Bosne, gdje su zajedniki izvodili akcije i svakodnevno odravali kontakte i veze s krajikim ustanicima. Kad su ustanici iz Bosne, poetkom augusta 1941. izvodili akcije na Ripakom klancu, traili su da u tim akcijama uestvuju i borci s like strane. Na osnovu toga oformljena je grupa od 15 do 20 boraca i pod komandom Duana Dotlia krenula do Ripakog klanca, gdje je izvoena akcija. Jedan broj
boraca bio je naoruan, a drugi su nosili krampove, tange i drugi alat uzet s Unske pruge. Ovi borci su uestvovali na prekopavanju ceste kod Ripakog klanca, dok su oni sa orujem vrili obezbjeenje. Poslije zavrene akcije alat kojim su radili, ostavili su kod boraca s toga terena jer ga oni nisu imali dovoljno za izvoenje takvih akcija. U augustu 1941. borcima u Loskunu obratio se uro Vunjak, tada rukovodilac i organizator ustanka u selu Rai, da mu poaljemo nekoliko naoruanih boraca koji e s njima uestvovati u akciji. Odreena je grupa od 56 poraa u kojoj sam se nalazio i ja. Kad smo stigli u blizinu toga sela, nedaleko od kua Dotlia, saekao nas je uro Vunjak s nekoliko drugova i saoptio da iz Ripa treba da dou neki nai saradnici i donesu vaan materijal. Plaei se da to nije neka varka s ustake strane u kojoj bi ih ustae mogle opkoliti i pohvatati, predvidio je za taj doek jae obezbjeenje i zbog toga je traio pojaanje od naih boraca. uro je izvrio raspored svih boraca i postavio obezbjeenje na sve pravce odakle je prijetila opasnost. Na tim poloajima smo prenoili. Slijedeeg dana ujutro pred naim poloajima pojavio se mladi. Bio je to saradnik koji se i oekivao. Donio je puku, nekohko paketa municije, neto sanitetskog materijala i pismo za Stojana Matia. Bio je oduevljen svojim prvim susretom s ustanicima. Priao je o situaciji u Bihau i o zloinima koje vre ustae. Iz njegovog ponaanja vidjelo se da poznaje situaciju i prilike, pa smo zakljuili da mora biti organizovan, ali se nama zbog konspiracije nije govorilo ko je taj mladi. 20 U jednoj drugoj akciji na terenu sela Rai teko je ranjen Pejo Repac iz Velikog Seoca. Poslije dizanja ustanka i formiranja jedinica, postavila su se pitanja kako vriti ishranu boraca i snabdijevanje ostalim ivotnim potrebama, kako organizovati odmor i smjetaj boraca. Trebalo je pruiti pomo porodicama boraca u obradi ljetine i niz drugih pitanja koja su se tada nametala. Za sva takva pitanja pronaena su najcjelishodnija rjeenja prema tadanjim uslovima, tako to se uspostavlja smjena boraca, koje su bile regulirane na razne naine. Na primjer, za borce iz oblinjih sela, smjene su vrene sedmino, a za udaljenija sela od 10 do 15 dana. Kad je zaprijetila neka opasnost, ili je trebalo izvoditi neku akciju, svi borci su pozivani na poloaje. Velik broj boraca iz oblinjih sela koja su bila prva na udaru neprijatelja pa time i stalno ugroena, skoro da i nisu koristili pravo smjene. Ti borci su neprekidno bili na poloaju ili u nekoj akciji. Ubrzo se oformljuju zajednike kuhinje gdje se organizovano sprema hrana za sve borce i najee raznosi borcima na poloaju. Na tom zadatku bila je angaovana omladina i stariji ljudi. Za borce na Drenovai hrana je spremana u kui Marka Kenjala na Uljebiu, a kad su ustae zapalile to selo, poetkom septembra 1941. godine, kuhinja se organizuje u selu Cepaue, u kui Stevana Repca. Borci u Loskunu su imali svoju samostalno organizovanu kuhinju. Na slian nain bilo je organizovano spremanje hrana i kod drugih jedinica.
20 Kasnije sam saznao da je to bio Himlija Lipovaa, lan part, rukovodstva iz Bihaa.
Ustanak je poeo u vrijeme ljeta pa se pitanje odjee i obue nije ozbiljno postavilo, ali e se ono poeti javljati kad nastupe hladniji dani u jesen i zimu 1941. i kasnije. Najvie problema bilo je oko lijeenja ranjenih i bolesnih boraca i naroda jer nije bilo ljekara niti lijekova. Formiranje Komande gerilskih odreda u Nebljusima Poslije odranog zbora kod Nebljusa 29. jula 1941. godine, borci i narod su zahtijevali da Stojan Mati bude rukovodilac nad svim ustanikim snagama. To je bio izraz jedinstvene volje naroda i povjerenja u Stojana, koga je narod cijenio po njegovom odvanom dranju u najteim asovima. U takvim okolnostima oformljuje se Komanda u Nebljusima, na ijem elu e biti Stojan Mati. Ta komanda ubrzo dobija naziv Komanda gerilskih odreda Nebljusi. Ona je imala i svoj peat kojim su ovjeravana pojedina dokumenta. Komanda je imala da obavlja mnoge zadatke od kojih su najvaniji bili organizacija jedinica na poloaju i priprema za borbu, izvoenje akcija, rjeavanje ishrane i drugih ivotnih potreba, zbrinjavanje ugroenih porodica i smjetaj ogromnog broja izbjeglica koje su svakodnevno stizale u Nebljuse i ostala sela. U Komandi, pored Stojana, nalazili su se: Duan Dotli koji je neposredno rukovodio s jedinicama na Drenovai, Slavko Cuuk (zaduen za administrativne poslove u Komandi i ostale pozadinske zadatke). Za obavljanje zadataka u pozadini bilo je angaovano jo oko desetak ljudi, od kojih e veina kasnije postati odbornici i biti birani u organe vlasti. Meu najaktivnijim bili su: Pepa Repac, Mia Mati, Mio Ljubojevi, Ilija Marinkovi, Danica Brozovi i omladinke Dragica Bogunovi, Jeka Poua i Smilja Vlatkovi. Poslije osloboenja Srba i stvaranja ire slobodne teritorije, izvrena je pregrupacija snaga, tako da e jedan dio boraca biti angaovan prema ustakim uporitima kod Kulen-Vakufa, a drugi prema Bihau na poloajima kod Drenovae. Na osnovu takvog rasporeda borci iz Lapca i okolnih sela, te borci iz Likih Doljana i ostah borci sa te teritorije, organizuju odbranu poloaja prema Kulen Vakufu. Ove ustanike snage uestvovale su u napadu na domobrane u rejonu Pitalske drage 19. augusta 1941. Oko polovine augusta borci iz Srba i iz okolnih sela stiu na poziv Stojana Matica na Drenovau i tu e ostati do kraja septembra. Te snage bile su jaine jaeg voda. Ovo je bila dobro naoruana i organizovana jedinica, pa je njeno prisustvo na Drenovai imalo pozitivnog odraza na ostale jedinice i vrstinu poloaja na Drenovai. Neki dijelovi ove jedinice povremeno su odlazili na izvoenje akcija na druge terene u Bosni i to na komunikaciji izmeu Ripakog klanca i Vrtoa, kao i kod Kulen Vakufa, jer je na toj komunikaciji neprijatelj ee napadao, a ustanike snage jo nisu bile dovoljno jake da mu se suprotstave. Narod i borci nebljukog kraja pruih su sve to su mogli borcima iz Srba. Stvorena su mnoga poznanstva. U to vrijeme na Drenovai se nisu izvodile krupnije akcije, jer neprijatelj na tom pravcu nije napadao. Ipak, ee je dolazilo do sukoba naih patrola pa i manjih oruanih akcija. U augustu 1941. naa patrola, koju je predvodio Rade Sola, nalazila se na poloajima kod sela Lohovo i vrila obezbjeenje prema Ripu. S poloaja su primijetili dva ustaka vojnika koji su se uputili od Ripa u zaseok Petrovii nedaleko od Ripa. Kad su stigli u zaseok, ula se vriska naroda jer su ustae uhvatile dvije mlade djevojke i povele ih sa
sobom. Rade Sola koji je bio vrlo hrabar i odvaan ovjek, rijeio je da napadne ustae. Brzo se spustio niz kosu i iza jedne ivice pored puta saekao ustae, pripucao na njih i jednog ubio. Drugi je uspio pobjei. Djevojke su osloboene. Od ubijenog ustae uzeo je puku i municiju to je u ono vrijeme mnogo znailo. U isto vrijeme ispred poloaja na Drenovai pojavio se automobil. Ustanici su zaustavili automobil i zarobili dva njemaka oficira. 21 Cilj njihova dolaska nije utvren. Govorili su da putuju za Knin. udno da su se usudili poi ovim pravcem kad su znali da tu postoje ustanici i da ne mogu proi preko nae slobodne teritorije. Govorilo se da to i nisu bili njemaki oficiri, ve ustaki pijuni koji su se pojavili na Drenovai izvjesno vrijeme poslije hvatanja grupe pijuna u Loskunu. Zarobljenici su se drsko ponaah i svojim dranjem omalovaavah ustanike. Ustanici su ih sproveli do komande u Lapcu. U to vrijeme na Drenovau su stizale na stotine izbjeglica iz Bihaa i okolnih sela koje su bjeale od ustakog terora. Ustanici na Drenovai su ih prihvatali i upuivali u sela na naoj slobodnoj teritoriji, gdje su bili zbrinuti. U to vrijeme stigla je i jedna vea grupa naroda kojeg su ustae protjerale iz Likog Petrovog Sela. Tu su se nalazile ene s malom djecom, dok su sve mukarce i muku djecu stariju od 10 godina odvele ustae i poubijale na Garevicama kod Bihaa. Snagama kod Kulen Vakufa komandovao je Gojko Polovina, koji je tada bio komandant taba gerilskog odreda za Lapac i okolinu, a snagama na Drenovai komandovao je Stojan Mati. Takvo stanje u nadlenosti komandovanja potrajae do kraja augusta 1941. Meutim, kad je Stojan 23. augusta 1941. godine postavljen za komandanta Bataljona gerilskih odreda za Liku, tu dunost je najee vrio iz Lapca i morao obilaziti sve jedinice koje su mu bile potinjene. Od tada on nije mogao da ispolji svoj neposredni uticaj na rad komande u Nebljusima i organizaciono jaanje jedinice na Drenovai. U to vrijeme dejstvo su izvodile jedinice vie na inicijativu niih starjeina. Meu ustanikim jedinicama u to vrijeme pojavljuju se i neke negativne pojave. Po nekim selima na osloboenoj teritoriji bilo je u to vrijeme pojedinih grupa boraca koje nisu imale potrebe da se zadravaju na poloaju u blizini svojih sela, jer tu nije bilo neprijatelja, a Talijane u to vrijeme jo nitko u Lici nije napadao. Zato su se pojedine grupe od desetine do voda kretale po slobodnoj teritoriji, pa su stizale i do poloaja na Drenovai. Tu bi se prikljuili ostalim borcima i zadravah po nekoliko dana prema vlastitoj volji. Kod pojedinaca u tim grupama bilo je i nediscipline pa se deavalo da samostalno napuste poloaje i da se prebace u neko drugo mjesto koje im se vie svidjelo. Tada su na teritorij Nebljusa i Drenovae dolazile pojedine grupe boraca iz udaljenijih sela (kao na primjer, od Velike Popine, iz nekih sela od Udbine i Korenice, a stigla je jedna grupa ak od Kosinja u kojoj se nalazio i Slavko Repac). Neki mladii iz ove grupe namjeravah su da odu u Srbiju, ali su se zadrali u Nebljusima i prikljuili ustanicima na Drenovai. Takvo stanje odrazilo se i na ponaanje nekih boraca u naim jedinicama. Pojedinci su napustili svoju jedinicu, prelazili u neku drugu i nisu se odazivah kad je trebalo da se vrate na poloaje koje je njihova jedinica drala. Da bi se suzbile te negativne pojave, Stojan je putem naredbi upozoravao borce na red i disciplinu. Zabranjuje borcima da bez odobrenja starjeina
21 Dani Damjanovi pie da su zarobljena 3 oficira. Trei zarobljen bio je ofer.
naputaju svoje poloaje i da samovoljno prelaze u druge jedinice; zabranjuje pljaku i prisvajanje tue imovine, ukazuje na svijest boraca i istie da je ast boriti se za svoj narod, jer mi se ne borimo za bogatstvo, nego za slobodu i pravdu. Takve mjere doprinijele su da se suzbiju negativne pojave kojih je u poetku ustanka bilo i koje su inih pojedinci. Ve od kraja septembra 1941. takvih negativnih pojava bilo je sve manje. Od 4. do 6. septembra 1941. ustanike snage iz Bosne i jedan odred od 400 ljudi dobrovoljaca pod komandom Stojana Matia, napadao je preko Oraca na Kulen Vakuf. U to vrijeme ostale su slabije snage na Drenovai koje je napao neprijatelj od Skoaja. Nae snage su bile iznenaene kad ih je neprijatelj napao iz neprohodnog i poumljenog dijela Pljeevice pa su se morale povui s Drenovae na slijedei poloaj. To je neprijatelj iskoristio i upao u selo Uljebi i zapalio sve kue u tom selu. Nae snage su zadrale neprijatelja na poloajima kod Gorice i Krevina. U isto vrijeme ustanici su dobili pojaanje i izvrili protivnapad preko Palea i Zeleznog polja i ubrzo pohvatali svoje poloaje na Drenovai. Neprijatelj je bio prinuen da se povue prema Skoaju. On je u povlaenju potjerao svu stoku koja se nalazila u selima do kojih je stigao i pobio oko 20 ena, djece i staraca. Meu ubijenim porodicama bila je ena s troje djece Proke Dotlia iz Drage kod Uljebia i porodica Nikice Kenjala iz Meljinovca, koga su ustae ranije odvele i ubile. Na osnovu odluka donijetih na savjetovanju na Kamenskom 21. septembra 1941. godine, na Drenovai je formiran odred Capajev koji su sainjavah borci iz Srba i s lapake teritorije, a bilo je u tom odredu pojedinaca i iz drugih krajeva. Komandant odreda bio je oko Jovani, a polit, komesar Milan Sijan. Iz nebljukog kraja u ovaj odred stupilo je 17 boraca i to iz svih sela: Nebljusi 7, Krevine 2, Kruge 3 i Pirovite 5. Iz Nebljusa: Rade Popovi (poginuo na Srbu 1942), Mrgud Skori (poginuo na Mamcu kod Lapca 1941), uro Popovi (poginuo kod Nebljusa 1943), Ilija Ljubovi (umro poslije rata), Lazo Popovi, Milanko Popovi (umro poslije rata), Nikola Popovi (poginuo 1943. kod Dobrosela; iz Krevina: Bogdan Bubalo i Luka Bubalo (poginuo 1942. godine na Jezeranima); iz Kruga: Nikola Bala (umro poslije rata), Lazo Bala, Petar Bala Zika (poginuo 1943. godine u Dalmaciji); iz Pirovita: Mane Popovi, Perica Popovi, Radia Popovi, Mile Popovi (poginuo 1943. godine) i Branko Popovi. Pored navedenih u odred Capajev stupili su i Stjepan Brozovi Stevo, uro Bjeli, izbjeglica iz sela Ruice kod Bihaa. Prije stupanja u odred oni su bili u Nebljukom vodu. 22 Ofanziva ustako-domobranskih snaga poela je 27. septembra 1941. napadom od Bihaa i Ripa, preko Ripakog klanca i Hrgara u pravcu Bosanskog Petrovca. S poloaja kod Ripakog klanca i Hrgara pruile su otpor ustanike snage iz Bosne, koje nisu bile dovoljno jake da bi mogle zaustaviti prodor mnogo jaih neprijateljskih snaga. Zatraena je pomo od Stojana Matia to se u to vrijeme esto praktikovalo izmeu likih i bosanskih jedinica. Stojan je hitno, povlaenjem boraca sa Drenovae i drugih poloaja, skupio oko 50 boraca i s njima krenuo preko Bosanskih Doljana do Meugorja. U tom selu se prikljuilo jo nekoliko boraca.
22 Porodice su im ivjele u Velikom Seocu.
Neprijatelj se ve bio probio do sela Gorijevca, to se moglo ocijeniti prema vatri. Stojan je prikupljene snage rasporedio u dvije grupe. Jedna je upuena u pravcu Gorijevca sa ciljem da sprijei neprijatelju prodor cestom. Druga grupa je krenula prema cesti izmeu Gorijevca i Ripakog klanca sa zadatkom da neprijatelja napadne s bone strane, prema pravcu njegovog nadiranja i ujedno da vri obezbjeenje s lijeve strane, kako nas neprijatelj ne bi zaobiao i napao iz pozadine. Sukob s neprijateljem kod Gorijevca bio je vrlo otar i tu je izvjesno vrijeme zadran. Nanijeti su mu gubici i on nije mogao da se udaljava od ceste, da pali kue i ljetinu po njivama. Time je bio zatien i narod koji je bjeao ispred ustaa i sklanjao se u umu prema Bosanskim Doljanima. U ovoj akciji uestvovala je i grupa boraca iz sela Velike Popine kojom je komandovao potporunik Mio Luki, koji je u toj borbi hrabro poginuo, a bilo je i nekoliko ranjenih boraca. Prema neprijateljskim izvorima ustae i domobrani su u borbi kod Ripakog klanca i Gorijevca imali 6 mrtvih i 20 ranjenih, emu je svakako doprinijela i borba like jedinice. Ostalo mi je u sjeanju koliko smo napora uloili dok smo stigli od Drenovae, do mjesta borbe. Neprijatelj je raspolagao jakim snagama i uspio je probiti poloaj naih jedinica te produio napredovanje u pravcu Vrtoa i ubrzo stigao do Kulen Vakufa. Tada Stojan Mati hitno prebacuje snage s Drenovae i drugih pravaca i organizuje odbranu na zapadnoj obali Une kod Kulen Vakufa i tu je neprijatelj zadran do 5. oktobra 1941. godine. Drugu veoma uspjenu akciju izveo je odred Capajev, pod komandom Doke Jovania, na Covci, nedaleko od Kulen Vakufa 3. X 1941. Dijelovi odreda saekali su iz zasjede dva ustaka putnika automobila i iznenadnom vatrom ubili 9 neprijateljskih oficira, podoficira i domobrana. Meu ubijenima nalazio se i komandant 11. sisake pukovnije, ustaki pukovnik Ivan Matagi i komandant ustakih jedinica iz Kulen Vakufa, ustaki bojnik major Veber, izvrilac mnogih zloina nad srpskim narodom u Kulen Vakufu. Podvig ove ustanike jedinice nadaleko se prouo meu borcima i narodom Like i Bosne. Prema pisanju Dania Damjanovia, jednog od uesnika u toj akciji, (u knjizi -Ustanak naroda Hrvatske u Srbu i okolini), uspjeh je postignut zahvaljujui prvenstveno hrabrom dranju i snalaljivosti pukomitraljesca Ilije Ljubojevia i njegovog pomonika Laze Popovia, koji su rodom iz Nebljusa, a u to vrijeme su bili borci odreda Capajev. 24 Petog oktobra 1941. neprijatelj je iz Kulen Vakufa krenuo u napad cestom u pravcu Borievca. Nae snage su mu se suprotstavile, ali ga nisu mogle zadrati. Prema izjavama nekih uesnika za brz prodor neprijatelja smatraju krivim Visuki vod, koji je pod komandom Savice Kosanovia, samovoljno napustio poloaj i tako omoguio prodor neprijatelju u pravcu Borievca. estog oktobra snage pod komandom Stojana Matia i odred Capajev, koji se prebacio iz Bosne, pod komandom oke Jovania, napale su neprijatelja kod vodovoda u Borievcu. Tu se neprijatelj osjetio ugroenim pa je ubrzao prodor prema Lapcu koji je uspio zauzeti i u njemu je zanoio. Ujutro
24 Petar Radoevi u knjizi Petrovac u NOB-i pripisuje ovaj podvig borcima Petrovakog odreda.
7. oktobra neprijatelj je produio pokret prema Drenovai. Za vrijeme prodiranja, uglavnom du ceste, ustanici su ga zadravali frontalno i napadali s bokova. Kod sela Kruga bio je saekan vatrom ustanika iz Kruga i Nebljusa. Tu su mu nanijeti osjetni gubici i ustanici su zaplijenili jedan top haubicu sa 107 granata. Neprijatelj je ponovno saekan na poloajima kod Nebljusa gdje ga je nekoliko grupa boraca saekivalo i iznenadnom vatrom nanijeli mu gubitke. Tako je bio izloen vatri ustanika sve do Drenovae, dok nije bio protjeran preko Meljinovake drage prema Skoaju. Na Nebljukom polju neprijatelj je izgubio 32 vojnika (22 mrtva i 10 zarobljenih). Jedna grupa boraca iz Velikog Seoca, koju su predvodili Rade Repac i Milan Dakula, zarobila je 3 i ubila 1 ustau. Zaplijenjene su 4 puke, pune torbice municije i nekoliko bombi. Zarobljenici su izjavili da su rodom od Varadina. Na odjei su imali ustake oznake koje su na na zahtjev poskidali i pobacali. Zarobljenici su predani Komandi u Nebljusima. Da je neprijatelj kod Nebljusa imao dosta gubitaka, moe da potvrdi i izjava zarobljenog ustae Branka Miia, koji je uspio pobjei i dao izjavu Talijanima na Udbini da je kao pripadnik 5. jurine satnije, ustake bojne generala Ralfa zarobljen kod Nebljusa 7. listopada 1941. kada je bilo 10 ubijenih, oko 15 ranjenih i 7 zarobljenih ustaa, da su ustae pobili etnici, a njega ostavili poto je imao domobransku kapu. U naim izvjetajima iz toga vremena zabiljeeno je da je neprijatelj u toku cijele ofanzive imao preko 100 mrtvih, zaplijenjena je jedna haubica, 3 pukomitraljeza i 45 puaka. Nai gubici su bili 8 mrtvih i nekoliko ranjenih. Meu poginulima bili su iz Nebljusa 3, Kruga li Strbaca 1 borac. Svi su poginuli 7. X 1941. pa se i po tome moe cijeniti estina borbe toga dana izmeu Donjeg Lapca i Drenovae. Bili su to prvi borci iz naega kraja koji su poginuli u borbi: M r S u d Skori (pukomitraljezac u odredu Capajev, hrabro poginuo na Mamcu kod Lapca, a ranjen je i njegov pomonik Lazo Popovi), Mane Miloevi iz Kruga (borac iz Krukog voda poginuo je na Mamcu kod Lapca), Rade Banjanin iz Strbaca (poginuo je kod Krevina nedaleko Nebljusa), Rade Popovi Simelov (borac Nebljukog voda, poginuo kod Nebljusa), uro Bubalo (borac Nebljukog voda, hrabro poginuo na Drenovai). Tako je 7. oktobra 1941. na Drenovai, poslije 10 dana skoro neprekidnih borbi, zavrena neuspjehom ustako-domobranska ofanziva, koja je imala za cilj da ugui ustanak na teritoriji Lapca i njegovoj okolini. Poslije zavrene borbe Stojan Mati je okupio borce na Drenovai, u neposrednoj blizini sadanjeg spomenika, gdje je odrao govor i otvoreno ukazao borcima na slabosti koje su u borbi zapaene i koje su omoguile neprijatelju da se probije. Traio je od boraca vru disciplinu i poslunost, u protivnom, zaprijetio je da nee moi obavljati dunost koja mu je povjerena. Vremenski period od oktobra do kraja 1941. godine na lepakoj teritoriji, po nekima, naziva se period mirovanja i zatija. Imajui u vidu ta se sve u tom vremenu dogaalo na toj teritoriji, moe se slobodno rei da takvi nazivi ne odgovaraju stvarnom stanju. Istina je da se zbog izmijenjene situacije nisu vodile oruane borbe jer su ustake snage prestale da nas napadaju, ali je i tada bilo oruanih arki na poloajima. Na Drenovai smo morali biti uvijek pripremni.
Poslije protjerivanja ustake vojske preko Drenovae, 7. oktobra 1941, kada su pretrpjeli gubitke, neprijatelj je prestao da nas napada. Nae jedinice morale su i dalje biti spremne da bi se mogle suprotstaviti neprijatelju jer se nije znalo ta namjerava. U vezi s takvom situacijom borci iz Nebljusa, Kruga i ostalih oblinjih sela, koja su bila neposredno ugroena od neprijatelja, ostali su kao obezbjeenje na Drenovai, a ostale jedinice upuene su u svoja sela gdje su izvodile vojnu obuku i morale biti spremne da dou na poloaj u svako vrijeme kada to zatreba. Neki vodovi su povremeno i dolazili na poloaj kada se predvialo da bi neprijatelj mogao napasti. Kad su Talijani vidjeli da je propala ustako-domobranska ofanziva, koja je imala za cilj da razbije ustanike snage i ponovno okupira lapaku teritoriju oslanjajui se na etniku izdaju, preduzimaju akciju i 12. oktobra 1941. dolaze s Udbine u Donji Lapac, gdje uspostavljaju svoj garnizon. 25 U Donjem Lapcu Talijani postupaju vrlo oprezno prema narodu i ustanicima, s ciljem da ih pridobiju za sebe. Govore da vie nee biti klanja i ubijanja, da su doli da uspostave red i mir, a u isto vrijeme nastoje da potpaljuju mrnju izmeu Srba i Hrvata. Sve je to bilo dobro smiljeno i sraunato da im ustanici priu i predaju oruje. U to vrijeme u Nebljusima, niti u bilo kom drugom mjestu ove teritorije, okupator za sebe nije mogao nai saradnika, niti su u selima postojale bilo kakve etnike grupe ili organizacije. Njih e okupator u manjem broju uspjeti organizovati u pojedinim selima, ali tek po dolasku Nijemaca u ove krajeve od jeseni 1943. i kasnije. Talijani uspostavljaju saobraaj izmeu Donjeg Lapca i ostalih garnizona prema Srbu, Udbini i Bihau. Tako su povremeno saobraali kamionima izmeu Bihaa i Lapca. Nai borci na Drenovai, po Stojanovom nareenju, vrili su neku vrstu granine kontrole na taj nain to su zaustavljah i pregledah talijanske kamione pod izgovorom da se u kamionima mogu nalaziti ustae. Oni se nisu suprotstavljali takvim pregledima. Prolaskom kroz Nebljuse, i ostala sela du komunikacije, nisu se zadravah, niti su bilo ime ispoljavali onu drskost prema narodu koju su inih 6 mjeseci ranije. Uoavajui svu opasnost od takve propagande i planova okupatora, partijska organizacija u Lapcu, uz pomo lanova Okrunog komiteta za Liku, preduzima niz akcija kako bi se onemoguilo dejstvo propagande okupatora. Stavovi partijske organizacije prenose se i sprovode preko lanova Partije i S K O J - a i drugih za borbu odanih i prekaljenih boraca te svih naprednih ljudi u narodnim masama. Takvih odanih i svjesnih boraca bilo je ne mali broj u svim jedinicama i po selima. U to vrijeme na lapakoj teritoriji, ukljuujui i Like Doljane, bilo je oko 15 vodova koji su bili dobro naoruani, brojno jaki i organizovani, tako da je svaki vod po svojoj snazi predstvaljao odred prekaljenih i sposobnih boraca za svaku akciju. Partijska organizacija u Lapcu bila je brojno ojaana jer je u jesen 1941. primljeno nekoliko novih lanova Partije i SKOJ-a. U selu Kruge organizovana je partijska elija koja je imala 5 lanova Partije, 4 kandidata i skojevsku organizaciju od 3 lana.2 Ove mjere su imale pozitivnog odraza na stanje i aktivnost na terenu, ali se postavlja pitanje zato se u takvoj situaciji
25 Po nekim podacima Talijani su doli u Donji Lapac 8. ili 10. oktobra. 26 Prema podacima Save Mileusnia.
nita nije preduzelo da se organizuju partijske i skojevske organizacije u Nebljusima i ostalim selima pa i u postojeim jedinicama. Ovo su bili krupni propusti odgovornih rukovodilaca. Vrlo pozitivnu ulogu u to vrijeme imao je Stojan Mati koji se, iako nije bio lan KP, potpuno opredijelio za liniju borbe koju vode komunisti. Pored veza koje je odravao jo od poetka ustanka s najodgovornijim rukovodiocima Partije i NOP-a Markom Orekoviem, Vladom etkoviem i drugima, on uspostavlja najtjenju saradnju s rukovodeim ljudima i komunistima iz partijske organizacije u Lapcu. On u govorima, koje je odravao, prenosi partijske direktive na borce i narod. Zborove je odravao u Nebljusima i u drugim selima i pozivao narod u borbu protiv okupatora. Na zboru koji je odrao u Nebljusima, poetkom novembra 1941. u sali osnovne kole, govorio je prisutnom narodu i borcima da e uskoro poeti borba protiv Talijana. Osuivao je saradnju etnika s Talijanima. Objasnio je da se kod naih jedinica mijenja naziv gerilac i da e se ubudue svi borci nazivati partizani, a jedinice partizanske, da se vodovi trebaju organizovati od dobrovoljaca i da nema potrebe da se na poloaje uzimaju stariji ljudi. Postavio je da borci moraju poloiti partizansku zakletvu i nabaviti kape s petokrakom zvijezdom. Nekoliko dana poslije ovoga zbora, takoer u koli u Nebljusima, okupili su se borci Nebljusa i okolnih sela. Tu je u prisustvu Duana Dotlia i Radice Popovia izvren popis boraca za novi Nebljuki vod, u koji su veinom bili birani mlai borci koji su i ranije pripadah tome vodu. U tom vodu bilo je tada preko 50 boraca. Od nekih, koji nisu pristali da budu borci te nove jedinice, uzeto je oruje. U Nebljukoj koli na vod je poloio partizansku zakletvu koja je bila napisana. itao je Radia Popovi, vodnik Nebljukog voda, a borci su je ponavljah. Odavde je vod krenuo na Drenovau gdje je nastavio obezbjeenje kao to je to inio i do tada. Na isti takav nain izvrena je organizacija vodova i polaganje zakletve i u drugim selima na ovoj teritoriji. Ve u decembru 1941. svi borci Nebljukog voda, pa i cijele ete, imali su partizanske kape s crvenom petokrakom zvijezdom. Kape su bile jednoobrazno saivene od vojnike uniforme, a petokrake zvijezde od crvenih likih kapa. U novembru 1941. formirana je Nebljuka partizanska eta koju su sainjavah slijedei vodovi: Nebljuki, Kruki, Kestenovaki i Bueviki (u kojem su bili i borci iz sela Kalati). Za komandira ete postavljen je Duan Dotli, a za politikog komesara Ilija Miloevi. Za materijalna pitanja ete bio je zaduen Vuen Filipovi. U to vrijeme postojao je Lapaki bataljon koji je u svom sastavu imao tri ete i to: Nebljuku, Lapaku i Doljansku. Komandant bataljona bio je Stojan Mati, a politiki komesar Gojko Polovina (poslije Stevo Tima). Bataljon je imao 390 boraca i bio je naoruan s 270 puaka, 8 pukomitraljeza, 2 teka mitraljeza i jednim topom haubicom od 100 mm. 27 Iako je to bila brojno najjaa partizanska jedinica u Hrvatskoj, iz tog vremena postoje neke ocjene kojima se izraava nepovjerenje prema veini boraca Lapakog bataljona. U jednom zvaninom izvjetaju iz tog vremena stoje podaci u kojima se kae da od 270 puaka s kojima raspolae taj bataljon,
27 Podatke sam uzeo lz lanka Tomice Popovia i Marka Saia, Lika u NOB 1942.
15 1X5NJI LAPAC
225
da se samo 120 moe smatrati zaista partizanskim. Ovakve ocjene nije dala partijska organizacija u Lapcu, niti rukovodioci Lapakog bataljona pa se postavlja pitanje ko je drugi mogao da daje takve ocjene i razvrstava puke u partizanske i one druge. Pokazalo se kasnije da su te ocjene bile proizvoljne i da su sve puke Lapakog bataljona zaista bile partizanske. Odnos prema Talijanima karakteriziraju dva dogaaja iz decembra 1941. Iz Bihaa je primljena vijest da Talijani namjeravaju krenuti s veom kolonom motorizacije prema Donjem Lapcu. Kada su Talijani trebali da naiu, komandir Nebljuke ete Duan Dotli prikupio je etu i postavio zasjedu ispred sela Krevine kod Nebljusa. Tu je zaustavljena talijanska kolona u kojoj je bilo oko 10 kamiona. Nai borci pregledah su sve kamione jer se posumnjalo da bi Talijani mogli prevoziti neku ustaku jedinicu. Meutim, u kamionima je bio materijal namijenjen njihovim jedinicama u Lapcu i Srbu. U nekim kamionima prevoene su mazge za Knin. Jedan Talijan pokazujui rukom na mazgu, podrugljivo je rekao da je to ustaa. Poslije pregleda Talijanima je dozvoljeno da prou. Do borbe nije dolo jer su Talijani postupali u svemu kako su od njih borci traili. Pri kraju decembra 1941. godine saznalo se da su ustae u Bihau uhapsile neke drugarice iz Lapca koje su bile upuene po zadatku. Meu njima, saznah smo, nalazila se i jedna roaka Sime Mre. Da bismo oslobodili te drugarice, mi smo na Drenovai zadrali nekoliko kamiona talijanskih vojnika koji su poli iz Bihaa prema Lapcu. Njihovo oslobaanje bilo je uslovljeno putanjem pomenutih drugarica. Talijani su u Bihau intervenisali i te drugarice su bile osloboene. Ubrzo zatim poele su borbe s Talijanima kod Korenice. Nai borci radovah su se uspjesima koje postiu liki partizani u borbi s Talijanima, o emu smo redovno bili obavjetavani. I mi smo tada bili tako organizovani i pripremljeni za borbu s Talijanima, ali se od nas jo tada nije trailo da s njima otponemo borbu. Kad su Talijani osjetili da se odnosi s njima zaotravaju, vie se nisu usuivali krenuti preko Drenovae. Uskoro je napadao veliki snijeg pa je njihov saobraaj preko Drenovae bio potpuno obustavljen. U takvoj situaciji ve od decembra 1941. godine sva etiri voda Nebljuke ete nalazila su se na poloajima na Drenovai i imali slijedei raspored: Nebljuki vod bio je smjeten u Lohovu i vrio obezbjeenje prema Ripu, Golubiu i Dobrenici (Komandir voda bio je Radia Popovi Bubulj). Kruki vod nalazio se na Lohovskim brdima i kontrolisao pravce od Dobrenice prema Drenovai (Komandir voda bio je Kojica Blanua). Kestenovaki vod iji je komandir bio uro Ovuka i Buevaki, u kojem su se nalazili borci iz sela Kalati, bio je smjeten u selu Cepaue i naizmjenino vrili obezbjeenje od Meljinake drage i Drenovae prema Nebljusima. Komandir ovoga voda bio je Simo Novakovi Simoja. Vodovi su bili smjeteni po seoskim kuama gdje im je organizovana ishrana i vie se nisu vrile nikakve smjene boraca na poloajima. U takvom rasporedu Nebljuka eta ostala je na Drenovai sve do maja 1942. i povremeno izvodila akcije na neprijatelja prema Bihau. U to vrijeme bio je poboljan politiki rad u eti. Poetkom 1942. godine u Nebljukom vodu formirana je skojevska grupa od 3 lana. Ta grupa nazivana je skojevski aktiv, a sainjavali su j e : Bogdan Repac. Milan Blanua i Rade Repac. Sastanke s nama povremeno je odravao
Ilija Milosevic, komesar Nebljuke ete, a ponekad smo sastanke imali zajedniki s aktivom iz Krukog voda s kojim je rukovodio Radia Miloevi. Siguran sam da je u to vrijeme samo u Nebljukom vodu bilo barem tri puta toliko omladinaca koji su mogli postati lanovi skojevske organizacije pa i lanovi KP Jugoslavije. Tada se iz sektakih razloga mnogo odugovlailo s primanjima omladinaca u SKOJ, a naroito u Partiju. Neki borci su dali i svoje ivote za slobodu, a nisu postali lanovi nae organizacije iako su u svakom pogledu pokazali svoju zrelost i mogli su postati lanovi: Milan Repac, poginuo 1942. godine na Udbini, Branko Bubalo, poznati pukomitraljezac Nebljuke ete, poginuo u Selitu 1943. godine, Mile uak, poginuo na Udbini 1942. godine kao komandir Nebljuke ete, Kojo Repac, poginuo kod Gospia 1943. godine kao komandir ete, Bogdan Repac, poginuo 1942. godine kod Dvora na Uni, obavljajui dunost partijskog rukovodioca u eti, Dane Dobrovi, poginuo 1942. godine kod Dvora na Uni, Rade Bubalo poginuo kod Dobrosela 1943. godine, Jovica Repac poginuo na Otarijama 1943. godine kao bomba, Nikica Marii, upuen za popunu u 1. proletersku brigadu i poginuo negdje u Bosni, Jovo Popovi, poginuo u 4. ofanzivi na Ljubovu 1943. godine, Veljko Banjanin, poginuo na Bogunici 1943. godine, Ilija Bogunovi Ico, poginuo kao pukomitraljezac na Graacu 1943. godine, Dane Dotli, poginuo na Zelengori 1943. godine, Labud Kenjalo, poginuo kod Knina 1943. godine, Rade Popovi Nidin, poginuo kod Gospia 1942. godine kao komandir ete u odredu Velebit, Ilija Popovi poginuo 1943. godine na Kijevu kod Knina, Jovan Popovi poginuo 1943. godine na Kijevu kod Knina kao komandir voda 28 Milan Bubulj, izbjeglica iz Bihaa, poginuo na Kijevu kod Knina, Nikola Popovi poginuo kod Dobrosela 1943. godine kao delegat voda, Nikola Skori, poginuo u Udarnom bataljonu na Graacu 1943. godine, Dane Popovi Danica, rodom iz Strbaca, pripadao Nebljukom vodu, poginuo na Bogunici 1943. godine, Nikola Popovi Steviin, poginuo na Durmitoru 1944. kao komandir ete u Udarnom bataljonu titei ranjenike koji su avionima otpremani u Italiju. Mrgud Skori, poginuo u odredu Capajev 1941. godine na Mamcu kod Lapca, Rade Popovi Prokiin, poginuo 1942. godine za vrijeme napada na Srb u bataljonu Marko Orekovi, Luka Bubalo, poginuo 1942. godine u Jezeranima u bataljonu Marko Orekovi. To su imena samo nekih boraca koji su pripadah Nebljukom vodu u ustanku i kasnije, a dali su svoje ivote za ciljeve i ideale Komunistike partije Jugoslavije. Pomenuu samo nekoliko palih drugova koji su pripadah ostalim vodovima: Nikola Beir iz Kruga, uveni junak iz mnogih borbi, a posebno s Bogunice kada je sam bombama zaustavio jednu grupu ustaa i omoguio da se zadri poloaj. Poginuo je kao komandir ete u bataljonu Stojan Mati u Srijemu 1945. godine kod sela Komletinci, Petar Bala Zika iz Kruga, poginuo kao komesar bataljona Ognjen Pria 1943. godine u Dalmaciji, Dane Prtina iz Strbaca, istakao se u mnogim borbama, a naroito na Perjasici i Tuiloviu 1942. godine. Poginuo je 1944. godine na Valjevu kao komandir 3. ete bataljona Stojan Mati; Rade Opai iz Miljenovca, poginuo na Sujici 1943. godine kao komandir Nebljukog voda; Jovica Biljetina iz Kruga, delegat voda, teko ranjen na Ljubovu 1943. godine, a onda upuen s ranjenicima i kasnije stradao negdje u Crnoj Gori.
28 Na samrti Je rekao da mu Je Jedino ao Sto nije postao lan Partije.
Na Drenovai zimi i u proljee 1942. Poetkom januara 1942. godine obavijeteni smo da u selo Rai, koje se nalazi na istonoj strani Une, nedaleko od naih poloaja, dolazi uveni organizator ustanka s Kozare Mladen Stojanovi, da e odrati smotru boraca i narodni zbor. Iz svih vodova nae ete odabrano je po nekoliko boraca, tako da nas je ukupno bilo oko 20 i pod komandom Radice Popovia Bubulja, komandira Nebljukog voda, prebacili smo se laom preko Une, izmeu Lohova i Raia, i stigli u podnoje brda Ljuto, u zaseok Mali Rai gdje je bio zakazan zbor. Jo prije naeg dolaska tamo su se ve nalazili Stojan Mati, Duan Dotli i jo neki drugovi iz naeg kraja. Mladen je u jednoj kui odrao sastanak s rukovodiocima iz tog dijela Bosne, na kome je prisustvovao i Stojan Mati. Na ovaj zbor bila je pozvana i omladina iz likih sela Nebljusa, Kruga i drugih sela s like strane. Mladen Stojanovi je u pratnji Stojana Matia i Slavka Rodia izvrio smotru boraca u ijem stroju su se nalazili i borci naega voda. Odrao je govor u kome je objanjavao ciljeve nae borbe, o namjerama i zloinima okupatora, o razvoju partizanskog pokreta u Jugoslaviji i o ulozi K P J u borbi protiv okupatora. S posebnom otrinom govorio je o etnikoj izdaji i saradnji s okupatorom. Pominjao je i neke etnike voe iz Bosne koji otvoreno sarauju s okupatorom i vode borbu protiv partizana (Radu Radia, Jezdimira Dangia i jo neke). Energino je traio da se i u ovom kraju povede beskompromisna borba protiv Talijana i domaih izdajica. Narod je bio oduevljen tako jasnim i energinim stavom za voenje borbe protiv okupatora i njegovih saradnika. To je i na nae borce ostavilo nezaboravan doivljaj, o emu smo kasnije dugo razgovarah i prenosili naim borcima i narodu sve to smo na tom zboru doivjeli i uli. Za vrijeme napada na Donji Lapac 27. februara 1942. godine Nebljuka eta nalazila se na poloajima u stalnoj pripravnosti da se suprotstavi Talijanima i ustaama ukoliko pou u pomo iz Bihaa napadnutom garnizonu u Lapcu. Oni su to i pokuali, ali su bili doekani snanom vatrom nae ete na Meljinovakoj drai, pa zbog toga, a i visokog snijega, morah su se povui. Dvadeset osmog februara 1942. na naim poloajima bilo je mirno. Borci Nebljukog i Krukog voda toga dana, rano izjutra, bili su okupljeni na Lohovskim Brdima kod zaseoka Blanue. Dok su borci stajali u stroju, Radia Popovi, komandir Nebljukog voda, proitao je kratko pismo koje nam je iz Lapca uputio komandir ete Duan Dotli. Tada smo saznali da je Lapac osloboen, da su Talijani zarobljeni. Saznali smo i tunu vijest da je u borbi s Talijanima poginuo Stojan Mati, komandant Lapakog bataljona. Ta vijest o Stojanovoj smrti teko nas je oalostila, mnogim borcima su potekle suze, ali smo svi dali zavjet da emo se i dalje boriti i osvetiti naeg dragog druga i voljenog komandanta. Dok su ostale nae jedinice vodile borbu za osloboenje Srba, Nebljuka eta je i dalje ostala na Drenovai, sa zadatkom da titi taj pravac i da sprijei prodor neprijatelju od Bihaa prema Lapcu. Neprijatelj je tada pojaao svoju aktivnost i tada dolazi do eih borbi izmeu naih i neprijateljskih jedinica. Vremenske prilike su bile takve da se nisu usudili krenuti jaim snagama na nae poloaje. U to vrijeme nae jedinice su izvodile pojedinane akcije.
Trinaestog marta 1942. dijelovi Nebljuke ete napali su selo Dobrenicu, jako ustako uporite. Cim je poela borba, ustae su se razbjeale, poginuo je jedan ustaa, a bilo je i nekoliko ranjenih. U toj borbi ranjen je i komandir Nebljuke ete Duan Dotli 29 . Drugi napad, takoer na Dobrenicu, izveden je poetkom maja 1942. godine, ali je i tada neprijatelj uspio da pobjegne. U aprilu te godine Nebljuki vod je bio upuen preko Pljeevice u rejon Zavalje gdje je trebalo da napadne ustako obezbjeenje koje je vrilo zatitu radnika u Pljeevici, koji su sjekli drva i snabdijevali Talijane u Bihau. Ustae toga dana nisu vrile obezbjeenje, kao to su to inili ranije. U umi je uhvaena grupa radnika koji su nakon sasluanja bili osloboeni. Zabranjeno im je da sijeku drva i vre snabdijevanje okupatora. U martu 1942. godine, za vriieme borbi naih jedinica u Srbu, iz Bihaa, preko Dobrenice i Lohovskih brda. prebjegla je grupa od 56 domobrana s naoruanjem i opremom. Ove domobrane doveo je njihov komandir Ivan Grahovac. Poto smo ih razoruali i sasluali, sprovedeni su zaprenim kolima u Donji Lapac. Bio sam s jo jednim drugom odreen da ih sprovedemo i predamo Komandi u Lapcu. Sjeam se da su. prolazei kroz Nebljuse i ostala sela. oievali partizanske ojesme ui narode Like i K o r d u n a . . . i druge. Ovi domobrani ispoljavali su svoje zadovoljstvo to su stigli meu partizane i DO njihovom draniu vidjelo se da su bili upoznati s borbom koiu vodimo. Dolaskom u Donji Lapac upoznao sam Doku Jovania s domobranima. oko se tada nalazio na liieenju u jednoi kui u Raetinom Kraju, noslije raniavanja na Lapcu. On mi je saootio da te domobrane predamo Komandi m j e sta u Lapcu i da tu ostanu dok se ne donese odluka o njihovom rasporedu. Tako smo i postunili. Kasniie sam saznao da su ovi domobrani bili rasporeeni u razne partizanske jedinice u Lici i neki su postali rukovodioci u naim jedinicama. 3 0 U proliee 1942. godine ooiedini drugovi premjeteni su iz Nebljuke ete i upueni za rukovodioce u druge jedinice, a takva praksa bie nastavljena i kasnije. U martu 1942. iz Nebljukog voda upuen je na oficirski kurs, koji ie tada odravan u mjestu Budaki kod Vojnia na Kordunu. Rade Popovi Nidin. Po oovratku s kursa rasporeen je za komandira ete u odred Velebit. U podacima se istie da je Rade bio hrabar i sDosoban komandir ete. Za uspjeno rukovoenje etom za vrijeme borbi na irokoj Kuli. u junu 1942. godine, odato mu je posebno priznanje i pohvala. Poginuo je hrabro 15. juna 1942. godine u napadu na ustako uporite Otra kod Gospia, zajedno s narodnim herojem Mirkom tuliem i jo nekoliko boraca iz te ete. Krajem aprila 1942. godine iz Nebljukog voda premjeten je Mile uak i uouen za popunu Udarnog bataljona, iji su se borci tih dana okupljali u Lapcu, gdje je 9. maja 1942. godine bataljon formiran. Mile je proao cijeli put, tj. sve borbe koje je taj bataljon vodio u sastavu Kombinovanog odreda kod Bendera, Plavna i ostalih mjesta po Dalmaciji. Poslije tekih borbi i napornog puta, kad se odred vratio iz Dalmacije u Liku, Mile se ponovno vraa u nau jedinicu. Zbog isticanja i hrabrosti, koje je pokazao u prethod29 Zb. tom IV, knj. 3, str. 545. 30 Ivan Grahovac ivi u Zagrebu.
nim borbama, kao i primjernog ponaanja, odato mu je priznanje. Postavljen je za komandira Nebljuke ete. Poginuo je hrabro, predvodei etu na ustako uporite Udbinu augusta 1942. Zbor bataljona Stojan Mati u Nebljusima maja 1942. godine Prvih dana maja 1942. nae poloaje na Drenovai, tj. Nebljuku etu, obili su Milan Tankosi, tada obavjetajni oficir u bataljonu -Stojan Mati i Ste vica Raeta, operativac u bataljonu. Obilazei svaki vod, razgovarah su s borcima i provjeravali njihovu spremnost za odlazak u druge krajeve. Borci su im odgovarali da su spremni ii gdje god je to potrebno. Nekoliko dana kasnije, mogue da je to bilo 10. maja (uporeujui s nekim drugim dogaajima iz tog vremena), naa eta povuena je s poloaja i okupila se kod kole u Nebljusima. Tu su se nalazile i ostale jedinice bataljona Stojan Mati. Bataljon je bio postrojen u dvoritu ispred kole. Komandant bataljona Tomica Popovi odrao je krai govor u kome je saoptio da bataljon naputa ovaj kraj i da odlazi na nove zadatke u Liku, ali nije saoptio mjesto gdje treba da idemo. Zatim je proitana naredba o postavljenju kadra u bataljonu i o formiranju nae 3. ete, umjesto Doljanske, koja je neto ranije izuzeta iz sastava naeg bataljona. Iz Nebljuke ete uzet je Kestenovaki vod i prebaen za popunu novoformirane 3. ete. Tada je, zbog sukoba s nekim rukovodiocima u bataljonu smijenjen s dunosti komandir Nebljukog voda Radia Popovi Bubulj. Na njegovo mjesto za komandira Nebljukog voda postavljen je Rade Repac, a za vodnog delegata Bogdan Repac. Na kraju je Tomica saoptio ako ima neko od boraca da se iz bilo kojih razloga osjea da nee moi izdrati napore i borbe koje nam predstoje, neka izae iz stroja i preda oruje i da moe slobodno da ode kui. Samo su tri borca starijih godita iz Nebljuke ete napustili stroj i predali svoje oruje. Neki su taj rastanak od drugova vrlo teko podnijeli, pole su im suze na oi, ali to nije dugo potrajalo, jer su ve u jesen te iste godine ti borci ponovno doli u svoju jedinicu i nastavili da se bore. Smijenjeni komandir Nebljukog voda Radia Popovi prikljuio se odmah borcima Doljanske ete na Drenovai i ubrzo postao rukovodilac u toj eti i u bataljonu, koji je neto kasnije formiran. 31 Tada je borcima iz oblinjih sela dozvoljeno da mogu poi do kue da se pripreme za put i ponesu neto line opreme. U odreeno vrijeme svi su se vratili na zborno mjesto kod kole u Nebljusima. S borcima su bili i mnogi od njihove rodbine. Teak je bio rastanak boraca i najbliih roaka. Opratajui se sa svima zaeljeli su nam sreu i uspjeh i izrazili elju da im se ponovno vratimo ivi i zdravi. Ali, borba je teka i surova. Mnogi su morah ostati na bojnom polju i nikad se vie nisu vratili u svoja rodna sela. U prvi sumrak bataljon je krenuo iz Nebljusa u Lapac. Tamo smo rasporeeni po kuama gdje smo i prenoili. Slijedeeg dana ujutro kompletni bataljon je u koloni krenuo preko Gornjeg Lapca, Mazina i Bruvna na poloaje kod Graaca. Bio je divan i sunan ljetnji dan. Nebljuka eta bila je smjetena u selu Glogovo i Gubavevo Polje, gdje je ostala do poetka jula 1942.
31 Poginuo decembra 1943. na Strmici kod Knina kao komandant bataljona.
Ovdje je eta izvodila akcije protiv Talijana i etnika, na komunikaciju i eljezniku prugu izmeu Graaca i Otria. Tu se zavrava proces nastanka i razvoja Nebljuke ete, od prvih gerilskih grupa i vodova do njenog ulaska u sastav bataljona. Odavde nastupa slijedee poglavlje njenog razvoja i borbenog puta u sastavu bataljona. Ceta je prela teak i dug borbeni put koji je vodio kroz mnoga mjesta i krajeve u Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i Srbiji. Borila se za osloboenje Beograda i na sremskom frontu sve do osloboenja nae zemlje. Iz njenih redova izrasli su mnogi kadrovi koji su bili upuivani u druge jedinice i u druge krajeve. Popunjavana je mlaim borcima u krajevima kroz koje je prolazila. Mnogi su pali na tom dugom, tekom, ali slavnom putu Nebljuke ete. Izdrala je sve do kraja, do konane pobjede, a na sreu nije doivjela nikakav tei udarac. Rat je zavrila kod Zagreba 1945. Nebljuki kraj od ljeta 1942. do septembra 1943. godine
t r " ~ v . . fj ' .
Poslije osloboenja Donjeg Lapca, februara 1942. i likvidacije talijanskog garnizona, cio lapaki kraj bio je slobodna teritorija, vrsto povezan s ostalim dijelovima slobodne teritorije u Lici i Bosni. U tom kraju, u tekim uslovima rata, vladala je sloboda punih 18 mjeseci, tj. sve do pod kraj augusta 1943. godine, kad su u Donji Lapac prodrle jake njemake snage od Bihaa, preko Drenovae, i s bosanske strane, preko Kulen Vakufa. Do njemake okupacije postojali su izvanredno povoljni uslovi za politiki rad s narodom i za organizaciju organa narodne vlasti. Narod je u Lapcu i okolnim selima vrsto bio opredijeljen i vezan uz NOB u kojem masovno uestvuje. Skoro svi odrasli mukarci bili su ukljueni u vojne jedinice kao borci ili su obavljah dunosti u pozadini, u organima narodne vlasti ili kao politiki radnici na terenu. Po selima se postepeno organizuju skojevske i partijske organizacije. Narod masovno uestvuje u svim akcijama koje organizuje narodna vlast, u emu prednjai omladina koju predvode komunisti i mladi skojevci. S velikim elanom i zalaganjem obavljaju se zadaci na obradi polja, u pruanju pomoi porodicama boraca i na organizovanom prikupljanju sredstava za potrebe jedinica. Od posebne vanosti u to vrijeme bile su radne akcije omladine na sabiranju i spremanju ljetine s naputenih polja. Dobro su poznate radne akcije koje su u to vrijeme izvoene na Lohovskim Brdima, Meljinovcu i drugim mjestima, neposredno ispred neprijateljskih poloaja. U jednom takvoj akciji teko je stradala vrijedna omladinka Pera Kenjalo iz Velikog Seoca (ostala je bez ruke). Poetkom maja 1942. Nebljuku etu na Drenovai zamijenila je Doljanska eta. Imala je etiri voda izvanredno hrabrih i odvanih boraca. Ona je bila popunjena borcima iz Likih Doljana, Dobrosela i okolnih sela. Komandir ete bio je Ljubomir Medi Brzica, a u maju 1942. zamijenio ga je Duan Bursa. Politiki komesar ete bio je Milan Majstorovi, a zamijenio ga je Vladimir Marii. Doljanska eta ostaje na Drenovai do pod kraj juna 1942. godine, a tada odlazi na nove poloaje kod Graaca, dok na Drenovai ostaje samo Dobroselski vod. Ubrzo e od ovoga voda i novih boraca biti formirana Dobroselska eta. Ova eta ostaje i dalje da titi poloaje na Drenovai. Komandir ete bio je Jovo Mandi, a politiki komesar Stevo Ili. Ove jedinice,
pored ve navedenih boraca, bile su popunjene izvjesnim brojem boraca iz Nebljusa i okolnih sela (Radia Popovi, Jovo Zori, Rade Cuak, Anka Mati, Nevenka apa i drugi). U Donjem Lapcu je od juna 1942. radila Oficirska kola Glavnog taba Hrvatske, gdje su se pod ratnim uslovima osposobljavali kadrovi iz cijele Like i drugih krajeva Hrvatske. Pohaao sam oficirsku kolu u jesen 1942. Sjeam se da je u oktobru 1942. godine na kolovanje u Lapac stigla jedna grupa od 56 rukovodilaca iz Slavonije, koju je doveo prvoborac iz Slavonije Vojo Sudar. Ova grupa je krenula s Papuka, prebacila se na Kozaru, i poslije dva mjeseca napornog puta i estih borbi od Kozare preko Grmea, stigla u Donji Lapac. Po zavrenom kolovanju vratili su se preko Korduna i Banije u Slavoniju. Mislim da i ovaj podatak govori od kakvog je znaaja za nau borbu bilo kolovanje na koje su upuivani rukovodioci i iz najudaljenijih krajeva nae slobodne teritorije. Iako se to kolovanje obavljalo u uslovima rata, u koli je vladao strogi red i disciplina. Nastava je bila prilagoena potrebama naih jedinica i svakodnevno je izvoena u svim uslovima. Izvodila se, kako vojna, tako i politika nastava. Teite je bilo na praktinim radnjama iz borbene obuke, upotrebe naoruanja, none borbe, osvajanje naseljenih mjesta, nainima utvrivanja i drugo. Gaanje smo izvodili u jednoj uvali izmeu Dnopolja i Oraovca u blizini puta Donji Lapac Udbina. kolovanje se zavravalo bez diploma i ocjena, ali je postojala lina odgovornost i traeno je od svakog pojedinca da se zalae i ozbiljno radi na svom linom osposobljavanju. Postojala je svjesna disciplina i odgovornost svakog pojedinca. Komandant kole u to vrijeme bio je Danilo Latas, a od poetka novembra 1942. zamijenio ga je Savo Orovi. Politiki komesar bio je Milentije Popovi. Nastavnici su bili: Dane Rajevi, Ilija Pavlovi Cia, uro Novakovi, Martin Dasovi, uro Filipovi i jo neki. Na kraju kolovanja Savo Orovi je odrao govor u kome je naroito isticao znaaj naeg starjeine ukazujui pri tome na poznate narodne izreke o ulozi starjeine u rukovoenju i voenju jedinica. Nae snabdijevanje za vrijeme kolovanja, prije svega ishrana, obavljana je redovno. kola je imala svoju kuhinju, a hrana je pripremana dva puta dnevno. Namirnice su pribavljane organizovano od naroda. U to vrijeme postojale su velike obaveze u organizaciji ishrane za sve pozadinske ustanove, kao to su bile: oficirska kola, bolnice, terenske jedinice, rukovodei organi, izbjeglice i drugo. Postavlja se pitanje otkuda je narod mogao podmiriti sve te potrebe u tim tekim ratnim danima. Pored navedene kole, u selu Miljenovcu postojala je omladinska eta, s kojom je po skraenom programu izvoena obuka, a u Kestenovcu enska omladinska eta. Ove jedinice bile su popunjavane omladincima i omladinkama iz svih sela lapake teritorije pa i iz Nebljusa i okolnih sela. Od ovih boraca bit e formirane nove jedinice, a jedan broj je upuen za popunu postojeih partizanskih jedinica u Lici. Neprijatelj je u to vrijeme esto vrio ispade od Bihaa, preko Skoaja. na poloaje naih jedinica kod Drenovae, ali nije imao dovoljno snaga da krene u vei napad i upadne dublje u nau slobodnu teritoriju. Jedan takav ispad neprijatelj je izvrio u julu 1942. u vrijeme kad su Talijani i etnici izvodili ofanzivu na slobodnu teritoriju od Graaca u pravcu Bruvna. Tada su dvije ete domobrana i ustaa iznenadile nae jedinice, upale u selo Meljinovac i tom prilikom zapalili nekoliko kua i ubili 8 ena i djece.
Iako je u to vrijeme postojala slobodna teritorija, gdje je narod obavljao svoje poslove u uslovima line slobode, stalno je prijetila opasnost pojave neprijatelja od Bihaa jer je to bio njegov najblii i najjai garnizon. Zato su na Drenovai morale neprekidno postojati dovoljno jake snage koje su mogle da mu se suprotstave i zatite slobodnu teritoriju. Narod ovih sela morao je pronalaziti potrebna sredstva za ishranu i druge potrebe jedinica koje su titile poloaje na Drenovai. Nebljusi i sva ostala slobodna teritorija prema Donjem Lapcu najvie je bila ugroena u vrijeme 4. neprijateljske ofanzive u januaru i februaru 1943. godine, kada su jake njemake snage vrile napad od Bihaa preko Skoaja u pravcu Donjeg Lapca. Na poloajima kod Drenovae neprijatelju su nanijeti veliki gubici, zaplijenjen je jedan tenk i razna druga oprema pa je neprijatelj morao odustati od napada na ovom pravcu. Na taj nain bila je zatiena cijela slobodna teritorija do Lapca pa i dalje. Prodor njemakih jedinica na lapaku teritoriju Dvadeset devetog augusta 1943. godine jake snage 114. njemake legionarske divizije napale su nae jedinice na Drenovai i na poloajima kod Kulen Vakufa. Cilj ovog napada bio je da se brzim prodorom, komunikacijom preko Lapca i Srba, probiju u Dalmaciju i zaposjednu garnizone na jadranskoj obali u kojima su se tada nalazile talijanske jedinice. Poloaje kod Kulen Vakufa branile su jedinice 3. like brigade, a na Drenovai se nalazio Samostalni bataljon Likog odreda. U to vrijeme ostale jedinice 6. divizije nalazile su se u drugim krajevima Like, a 2. brigada vodila je borbe s Talijanima, ustaama i etnicima u okolini Knina. S obzirom da su Nijemci imali veliku prednost u ljudstvu i tehnici, uspjeli su da se brzo probiju komunikacijom do Lapca i dalje prema Srbu i Graacu. Komunikacija Biha Lapac Knin sluila je Nijemcima za snabdijevanje i odravanje stalne veze s pozadinom. Zato neprijatelj u svim veim mjestima na komunikaciji uspostavlja svoje garnizone. U poetku su se njihovi garnizoni nalazili u Lapcu, Srbu i Nebljusima. S takvim rasporedom neprijatelja pruala se mogunost naim jedinicama da izmeu njihovih garnizona postavljaju zasjede, saekaju kolone koje prolaze i nanose im gubitke. Na taj nain njemake snage su bile izloene napadima od naih jedinica za sve vrijeme njihovog boravka u ovom kraju, a naroito u 1943. i 1944. godini kada su jedinice 6. divizije esto izvodile akcije u ovim krajevima. Nae akcije izvoene su u to vrijeme na komunikaciji od Bihaa prema Lapcu i od Lapca prema Srbu i Mazinu, kao i na dijelu komunikacije od Lapca prema Kulen Vakufu. Neprijatelj se osjeao ugroen i prisiljen da pojaava svoje garnizone i da postavlja nova obezbjeenja du komunikacije. Tako je neprijatelj, pored posade u Nebljusima, uspostavio jo nekoliko utvrenja du komunikacije (na Drenovai. kod sela Krevine, u Krugama, na Mamcu, a kasnije i na Pirovitu, Likim trbcima i tako dalje). Pri kraju rata u Nebljusima i oblinjim uporitima nalazio se jedan bataljon 384. puka 373. njemake legionarske divizije jaine oko 400 ljudi, ojaan baterijom topova, odjeljenjem PA topova i jednom satnijom 2. bojne 10. ustako-domobranske pukovnije, jaine oko 150 domobrana i ustaa s jednim odjeljenjem topova. Ove jedinice vrile su mnoge zloine nad narodom u Nebljusima i
okolnim selima. Izvodile su akcije odmazde nad narodom u mjestima gdje su nae jedinice izvodile akcije. Od jeseni 1943. godine, i kasnije, za borbu protiv naih jedinica neprijatelj u Lapcu, Dolini Opaia pa i u Nebljusima okuplja pojedine grupe izdajica i organizuje etnike koji su bili smjeteni u blizini neprijateljskih garnizona. Neprijatelj ih je snabdijevao orujem, hranom i opremom, a oni su uestvovali u akcijama koje su Nijemci izvodili protiv naih jedinica u progonima naroda i pljakanju sela. U Nebljusima je bila organizovana etnika grupa jaine 15 do 20 etnika, sastavljena od raznih kolebljivaca i dezertera koji su iz kukaviluka napustili partizanske jedinice i stavili se u slubu okupatora, a protiv svojih drugova i svoga naroda. Neprijatelj je nastojao da po svaku cijenu zatiti svoje garnizone i obezbjeenje du komunikacije pa je esto izvodio akcije na naa udaljenija sela koja su sluila kao baze za prikupljanje i boravak naih jedinica, kao i za izvoenje akcija na neprijatelja. To su bila sela koja su se nalazila izmeu komunikacije Biha Lapac Srb i rijeke Une. Neprijatelj je poslije svake nae akcije preduzimao stroge mjere odmazde. Palio je sela u blizini mjesta gdje je akcija izvedena, ubijao mjetane, bez obzira na uzrast i sposobnost za borbu, pojedince odvodio u internaciju, zatvore ili logore. Zbog tekih uslova i surovih postupaka neprijatelja, narod se sklanjao u sela udaljenija od komunikacije gdje su organi narodne vlasti nastojali da ih organizuju, ukau pomo i prue zatitu izbjeglim i nezbrinutim porodicama. Tada dolazi do formiranja ratne optine u Kestenovcu koja je obuhvatala nekoliko sela i gdje su nali utoita mnoge izbjegle porodice. Jedan vei broj boraca iz ovih sela prelazi na bosansku teritoriju i ukljuuje se u krajike jedinice. Tome je svakako bio glavni razlog vrsto neprijateljsko kontroliranje komunikacija pa je bilo teko odravati veze s jedinicama na teritoriji Like. Meutim, pojava prelaska iz likih u bosanske jedinice bilo je i ranije. Tako je jedna grupa od 15 do 20 boraca rodom iz Buevia-Kalati i nekih sela s bosanske teritorije, jo u januaru 1942. godine samovoljno napustila jedinice bataljona Stojan Mati i kasnije prela u krajike jedinice koje su se nalazile na teritoriju Bosanskog Petrovca. U to vrijeme jedinice 6. divizije esto izvode akcije na neprijateljske garnizone i njihove jedinice koje su vrile saobraaj ovom komunikacijom. Zabiljeeno je vie od dvadeset veih i uspjeno izvedenih akcija u vremenu od augusta do oktobra 1943. i od februara do juna 1944. Pomenuu ovdje nekoliko akcija koje su u to vrijeme izvoene: 23. VIII 1943. na Drenovai 3. bataljon likog NOP odreda odbio je napad njemakih snaga od Skoaja i nanio im gubitke (ovaj bataljon je stavljen pod komandu 6. divizije od 18. IX 1943. i nosio naziv Samostalni bataljon 6. divizije), 28. VIII kod Gorijevca dijelovi 3. brigade potpuno unitili jednu ojaanu etu njemakih vojnika koja se kretala cestom, 6. IX 1943. bataljon Stojan Mati iz zasjede na Zuleevici napao kolonu njemakih vojnika i nanio im vee gubitke. U borbi se naroito istakao pukomitraljezac Nebljuke ete Branko Bubalo, 21. IX 1943. kod Kruga, na cesti izmeu Nebljusa i Donjeg Lapca, dijelovi 2. brigade su potpuno unitili manju auto-kolonu njemake 373. legionarske divizije,
29. oktobra 1943. godine na putu Donji Lapac selo Nebljusi 1. bataljon 1. udarne brigade 6. divizije napao je njemaku auto-kolonu, unitio 4 i otetio 15 kamiona, na putu Donji Lapac selo Nebljusi 2. udarna brigada 6. divizije napala je auto-kolonu od 4 kamiona iz njemake 373. legionarske divizije. Kamioni su uniteni, a poginulo je 65 i zarobljeno 29 legionara i 1 njemaki vojnik, 28. II 1944. na cesti izmeu Nebljusa i Kruga dijelovi 2. brigade iz zasjede napali su kolonu njemakih vojnika i nanijeli im gubitke. U toku aprila 1944. godine 2. brigada 6. divizije izvodi svakodnevno akcije na komunikaciji izmeu Nebljusa i Lapca. U akciji koju su izvrile jedinice bataljona Stojan Mati u aprilu 1944. godine izmeu Nebljusa i sela Krevine, tragino je izgubio ivot prvoborac ovoga kraja i proslavljeni pukomitraljezac Nebljuke ete Branko Bubalo, rodom iz sela Krevine. Poto je akcija bila izvedena, Branko je titio odstupnicu svoje jedinice i tako neto izostao iza svojih drugova. Odstupajui kroz selo Veliko Seoce, Nijemci su presjekli put kud je Branko morao da odstupi prema selu Bosanski trbci i tada je bio teko ranjen. Pored kue Mile Mariia u Velikom Seocu pruio je otpor neprijatelju dok je imao municije, a da ne bi pao iv u ruke neprijatelju, on aktivira svoju bombu i tako sebi oduzima ivot. Branko se i ranije isticao u mnogim borbama, ega se i sada sjeaju njegovi ratni drugovi. I meni. dok sam se nalazio na dunosti komandira Nebljukog voda i ete, ostali su u sjeanju mnogi podvizi ovog hrabrog borca. Pomenuu ovdje samo neke. Branko je primio pukomitraljez brno jo na Drenovai 1941. godine i nosio ga kroz sve okraje sve do svoje tragine smrti. Nikad nije izostao iz borbe. Istakao se na Ljuhovu, Otarijama, u borbama oko Gospia, na Perjasici, kod Knina i u mnogim drugim akcijama. U borbi kod Dvora na Uni novembra 1942. godine od eksplozije mina poginulo je vie boraca, meu kojima i Bogdan Repac, pomonik komesara i partijski rukovodilac Nebljuke ete. Pored njega poginuo je i Dane Dobrovi iz Nebljusa. Kad smo odluili da se mrtvi drugovi moraju iznijeti s mjesta gdje su poginuli, neki su borci odbijali da pou na taj zadatak, jer je to bilo vrlo riskantno za vlastiti ivot, dok se Branko javlja dobrovoljno da iz pojasa postavljenih mina po noi iznese svoje poginule drugove. Njemu se pridruio i Dane Danica Popovi iz sela Strbci. Podvig koji su ova dva hrabra borca Nebljuke ete tada izveli, izlaui sopstveni ivot da bi iznijeli svoje mrtve drugove, ostae svima u sjeanju dok su ivi. Danica je poginuo hrabro na Bogunici kod Metka 1943. a Branko u Velikom Seocu. Pokolj naroda u Velikom Seocu Krajem decembra 1944. njemake, ustake i domobranske jedinice iz Nebljusa i iz Krevina upale su s vie strana u V. Seoce, pobile 32 osobe i zapalili sve kue u tom selu. Tome je prethodio jedan dogaaj i niz drugih okolnosti. Poimo redom. Selo se nalazi oko 34 km od Nebljusa u pravcu Une. Poto je ovo selo dosta udaljeno od komunikacije i zaklonjeno brdima i umom, bilo je pogodno za boravak i sklonite naroda u tim tekim ratnim danima. U tom selu, pored
mjetana, nalazilo se mnogo izbjeglica iz drugih sela koja su bila vie ugroena od neprijatelja. Jedna grupa boraca, Mile Repac Karan, Pejo Repac, Mile Smrzli, Boo Popovi, svi iz Velikog Seoca i Skori Stevo iz Nebljusa po nagovoru Mile Repca postavili su zasjedu kod sela Krevine i tom prilikom zarobili dva neprijateljska vojnika. Zarobljenici su imali uniforme obinih njemakih vojnika bez oznaka, tako da se nije znalo ko su zarobljenici. Govorili su naim jezikom. Kasnije se saznalo da je jedan od tih zarobljenika bio obavjetajni oficir iz njemake jedinice u Nebljusima, zloglasni Miler, folksdojer rodom iz okolice Vinkovaca. Uesnici u akciji nisu znali ko su ti zarobljenici niti su se oni o tome mnogo interesovali. Zarobljenike niko nije zlostavljao, prenoili su u kui Pejice Mariia i bili nahranjeni u kui Mie Repca. Ne znajui ta da rade sa zarobljenicima, odluili su da ih odvedu i predaju Komandi u Korenici. Tako su slijedee noi trojica iz grupe uesnika u pomenutoj akciji i to: Repac Pejo, teki invalid, Popovi Boo i Smrzli Mile, uputili se sa zarobljenicima preko Pljeevice s namjerom da zarobljenike predaju naoj Komandi u Korenici. U nedostatku znanja i iskustva pratioci zarobljenika u potpunosti su Zanemarili budnost prema njima i nisu ni pomiljah da bi oni mogli pokuati da pobjegnu. Kad su stigli u blizinu sela Frkai, zastali su da se malo odmore poslije dueg nonog putovanja preko Pljeevice. Tada su zarobljenici iskoristili trenutak neopreznosti svojih pratilaca, napali ih i poslije kraeg okraja uspjeli da pobjegnu kroz gustu umu Pljeevice. Poslije izvjesnog vremena zarobljenici su uspjeh da se vrate u svoju jedinicu u Nebljuse. Po povratku u svoju komandu u Nebljuse odmah je organizovana akcija na V. Seoce, kao odmazda selu u kojem su zarobljenici boravili i gdje su bili nahranjeni. Jedan dio naroda saznao je da neprijatelj sprema akciju pa je na vrijeme napustio selo i sklonio se u umu. Po sjeanju nekih mjetana neprijatelj je ovu akciju izveo 19. decembra 1944. godine kasno pred no. Njemake i domobranske jedinice upale su u selo s vie strana i tom prilikom su ubijali svakog koga su uspjeh uhvatiti, bez obzira na uzrast. Ubijah su ene, djecu i iznemogle starce. Tada su ubijene 32 osobe, a najvie u zaseocima Mariii i Repci jer su ti zaseoci bili prvi na udaru. Tragedija je mogla biti i mnogo vea da jedan broj ljudi nije napustio selo i sklonio se u umu. Sve kue i ostali objekti u selu bili su spaljeni, a narod ostao na mjestu gdje su ga pobili. Bilo je tada, pored ubijenih, i teko ranjenih osoba koje su preivjele tragediju, kao: Danica Repac, koja jo nije imala ni 15 godina, a bila je izreetana mecima zajedno sa svojom porodicom. Ostala je iva zahvaljujui tome to je bila prebaena u partizansku bolnicu na Grmeu, gdje je lijeena, ali s tekim ratnim posljedicama. Meu ubijenima bilo je iz Nebljusa 13, iz V. Seoca 16 i 3 izbjeglice s Lohovskih Brda. Tada je ubijeno 14 djece od 5 do 15 godina i 3 starca preko 70 godina. Poslije ovog zloina i paljenja sela ivot se u njemu ugasio. Preivjelo stanovnitvo odlazi preko Une na teritoriju Bosanskih Doljana i u druga jo udaljenija sela gdje e ostati do kraja rata. Jedan ne mali dio naroda potraio je smjetaj u brinama i strmim padinama uz rijeku Unu. Ove porodice nale su smjetaj u raznim peinama, tunelima i naputenim objektima pored Unske pruge. Mnogo je naroda bilo u
okolici Bisavca, Dulibe, Loskuna, Crmnoa, Bjelila, Strbakog Buka i drugim mjestima. Cesto su njemake jedinice i etnici kao vodii, koji su znali sve prilaze do tih sklonita, zalazili i pretresah nepristupane terene i tada bi ubijali ili hapsili one koje bi uspjeh uhvatiti. U akciji, ve pri kraju rata, uhvatili su Pavla Repca iz Velikog Seoca i Bubalo Nikolu iz Krevina, dva omladinca koji su bili borci, a tada su se nalazili na ovome terenu. Odveli su ih na Skoaj i tamo ih ubili. Tako je ovaj narod u najteim uslovima preivio zimu 1945. godine, sve dok nisu stigle nae jedinice i oslobodile ove krajeve u martu 1945. Konano sloboda Dvadesetog marta 1945. godine jedinice 26. divizije narodnooslobodilake v t j ske, uz snanu podrku artiljerije i tenkova, napale su neprijatelja kod Donjeg Lapca. Pod snanim naletom naih jedinica neprijateljski otpor je bio brzo slomljen i ve u toku toga dana Donji Lapac bio je osloboen. U isto vrijeme jedinice 19. sjeverodalmatinske divizije napale su neprijatelja na poloajima kod Udbine. esta dalmatinska NOU brigada ove divizije imala je zadatak da se probije izmeu Udbine i sela Mekinjara, preko Krbavskog polja, i da preko sela Frkaia izbije na Kamensko. Ovisno od upornosti neprijatelja kod Donjeg Lapca predvialo se da se ova brigada upotrijebi za dejstva na komunikaciji Donji Lapac Nebljusi i da tako onemogui izvlaenje neprijatelja prema Bihau. Do te akcije nije dolo jer je neprijatelj u Lapcu pruio slabiji otpor nego to se predvialo i na vrijeme otpoeo izvlaenje svojih jedinica prema Bihau. Dvadeset prvog marta 1945. godine jedinice 1. dalmatinske brigade pod komandom Vase apia i 11. dalmatinske brigade pod komandom Ivana Guve oslobodile su Nebljuse i produile napad u pravcu Drenovae. U to vrijeme 6. dalmatinska brigada izbila je na Kamensko s prednjim dijelovima do sela Pirovite. Tu je brigada po nareenju taba 19. divizije zadrana, jer njeno dalje dejstvo u pravcu Nebljusa nije bilo potrebno. Ova brigada se na Kamenskom sukobila s neprijateljskim grupama koje su izbjegle iz borbi prethodnog dana na poloajima kod Udbine i Donjeg Lapca. Sve te neprijateljske grupe vojnika bile su zarobljene ili u borbi unitene. Dvadeset treeg marta 1945. godine jedinice 1. i 11. dalmatinske brigade napale su neprijatelja na Drenovai, i poto su slomile neprijateljski otpor, produile su nastupanje u pravcu Bihaa koji je nakon nekoliko dana upornih borbi bio osloboen. To je za Lapac i Nebljuse bio kraj rata i konano sloboda za koju se narod ovog kraja borio skoro pune etiri godine i u toj borbi podnio teke rtve. Ali za borce to nije bio kraj rata, oni su morah da nastave borbu i da je vode jo skoro dva mjeseca do konanog unitenja neprijatelja i osloboenja svih krajeva nae zemlje. U tom dugom i tekom etvorogodinjem ratu, ovdje u nebljukom kraju, rat je ostavio teke posljedice. Bila su do temelja unitena sva sela od Dobrenice kod Bihaa pa do Kalata kod Kulen Vakufa. Pored Nebljusa, unitena su i ostala sela: Meljinovac, Lohovo, Lohovska Brda, Uljebi, Cepaua, Kr evine, V. i M. Seoce, Kruge, Pirovite, trbci (Liki i Bosanski). Kestenovac, Kestenova Korita, Miljenovac, Buevi i Kalati.
Iz Nebljusa i oblinjih sela: Krevine, Cepaue, Uljebia, Velikog i Malog Seoca, u borbi je uestvovalo preko dvije stotine boraca, od toga je 70 poginulo u borbi. Ova sela imala su ukupno 327 rtava faistikog terora.
Danilo
Damjanovi
Kotar Donji Lapac pod talijanskom okupacijom (od 10. X 1941. do 27. II 1942. god.)
Talijanska reokupacija kotara Ustanak u junom dijelu Like i Bosanske krajine uzdrmao je iz temelja ustaku dravu NDH i irio se kao umski poar. I pored augustovske ustake ofanzive, kojom su ustae mislile zaustaviti i lokalizovati ustanak u rejonu: Graac Donji Lapac u Lici, Bosanski PetrovacDrvar i Grahovo u Bosanskoj krajini, on se brzo irio i NDH nije imala vojnih snaga da ga zaustavi. Ustanak je zahvatio i Kninsku krajinu u sjevernoj Dalmaciji, te je Talijanima prijetila opasnost da zahvati i cijelu anektiranu teritoriju Dalmacije. Poto su bili nezadovoljni tzv. Rimskim ugovorima o podjeli Dalmacije s Paveliem, a i zbog straha od narodnog ustanka, Talijani su ponudili Paveliu svoju pomo radi guenja ustanka. U tom cilju postignut je u Zagrebu i sporazum s ustakom vladom. Po sporazumu predvideno je da Talijani sa svojim snagama posjednu sva osloboena ustanika mjesta u drugoj okupacionoj zoni, a da ustae posjednu ustanika mjesta u treoj zoni. Ukoliko to ne uspiju, Talijani su se obavezali da e to oni uiniti. Talijanska obavjetajna sluba OVRA preko ranije ve plaenih agenata i potpisnika Benkovakih razgovora, budno je pratila stanje na ustanikoj teritoriji i pruala svojoj komandi tane i precizne podatke. Da bi bilo to jasnije kako i na koji nain su talijanski okupatori to mogli ostvariti, potrebno je citirati navedene razgovore koji su odrani 23. VII 1941. godine u Benkovcu: Sastanak se odrava u znaku prijateljstva prema kraljevskoj oruanoj sili i tahjanskoj zastavi. Oni su potpuno prihvatili nau sugestiju i vratit e se u svoje krajeve, gdje e raditi onako kako ste vi ekscelencijo zahtijevali, tj. radie da se kninski i graaki srez sjedini pod Kraljevinu Italiju. Oni su sami isticali da je naa i njihova politika zajednika, jer nam prijeti ubistvena opasnost od komunistikih bandi. Mi smo im obeah financijsku i materijalnu pomo, sumu koju e te vi odrediti. U prilogu vam aljemo letak, da ga korigirate i povratite pukovniku Cipiliju, koji e ga dostaviti gospodinu Omikusu. 1 Jedan od potpisnika ovih razgovora Stevo Raenovi bivi narodni poslanik Kraljevine Jugoslavije, trei dan poslije dignutog ustanka vratio se u
1 Grgurevl Dragutin, Devetnaesta sjeverno-almatlnska divizija, Zagreb 1964, str. U.
Srb koji je ve bio osloboen od ustaa. On je ustanikom rukovodstvu obeavao svoju punu i nesebinu saradnju. Ovaj se licemjer, koristei svoj ugled, za vrlo kratko vrijeme nametnuo u mjestu Srbu, gdje se nalazila ustanika prolazna kuhinja, za komesara ishrane i uspio kuhinju staviti pod svoju kontrolu. Oko sebe je okupio svoje istomiljenike; urjaka Pajicu Omikusa, biveg opinskog biljenika Miloa Torbicu, trgovca Jovu Keu, gostioniara Milu Desnicu i poslovou na izgradnji Unske pruge Isajila Lukia. Dok su rukovodioci ustanka s jedinicama neprekidno vodili borbu s ustako-domobranskim snagama i branili osloboenu teritoriju kotara, ova je grupa u dubini slobodne teritorije, u Srbu, vodila smiljenu tajnu propagandu. Njihova propaganda bila je proitalijanska. Za njih su Talijani prijatelji koji e zatititi srpski ivalj od ustakog klanja i zato s njima treba saraivati i pozvati ih da okupiraju na kotar. Za njih komunisti su fanatici koji vode narod u propast i ne treba ih sluati, ve smijeniti s rukovodeih poloaja i postaviti druge koji e sprovoditi njihovu politiku. Rukovodioci ustanka u kotaru u to vrijeme nisu bili upoznati s navedenim razgovorima u Benkovcu, te uslijed zauzetosti nisu imali vremena da raskrinkavaju izdajnika. Pored toga, jedan od razloga to se na vrijeme nije intervenisalo bio je metod i nain na koji su oni djelovali. Pojedinano su ubjeivali prijatelje i poznanike, inae, bive slubenike, andare i podoficire. Imali su dovoljno vremena jer nisu bili angaovani u borbama. etali su u osloboenom Srbu, propagirah svoje ideje i o stanju meu ustanicima izvjetavali Talijane. Cilj im je bio da se stave na elo ustanka i eliminiu Komunistiku partiju i njene kadrove. U elji da Talijani to prije okupiraju donjolapaki kotar, major Raeta je tajno 28. septembra 1941. u rejonu Udbine odrao sastanak sa komandantom 2. puka talijanske divizije RE (Kralj Emanuel) pukovnikom Soodu Mille. 2 Na pitanje talijanskog komandanta o komunistikoj aktivnosti u lapakom kotaru, Raeta mu je odgovorio da on ne iskljuuje mogunost da moda tamo postoje izolovani elementi, koji imaju takve namjere i ideje, ali oni ne predstavljaju nita, jer nisu organizovani i nemaju podrke. Na osnovu traenja ovdanjih srpskih politiara izraenih na Benkovakim razgovorima da Talijani okupiraju graaki kotar, talijanski guverner Dalmacije, prije sporazuma s Paveliem u Zagrebu, naredio je svojoj diviziji Sassari iz Knina da ue u Graac. Divizija je 4. augusta 1941. s jaom motorizovanom kolonom od Knina, dolinom Zrmanje izbila juno od Graaca kod sela Grab iza lea ustanikih poloaja. Ustanike jedinice, koje su opkolile ustako-domobranske snage u Graacu, vrile su pripreme za napad. Talijansku motorizovanu kolonu s juga ustanici su zaustavili ne dozvoljavajui iskrcavanje vojnika iz motornih vozila. Toga momenta stigao je kurir Vladimir Marii iz Otria s nareenjem taba Gerilskih odreda za Srb, ovjeren opinskim tambiljom bez potpisa, da se talijanska kolona ne napada. Kolona je proputena za Graac. Time je otpao plan ustanikih jedinica za napad na Graac. Kasnije se ustanovilo da su navedeno nareenje uputili Stevo Raenovi i njegova izdajnika grupa. Radi izvrenja sporazuma s Paveliem u Zagrebu, talijanska komanda nareuje diviziji Sassari u Kninu da jaim snagama, ojaanim artiljerijom i minobacaima, posjedne Bos. Grahovo i Drvar u Bosanskoj krajini.
2 Arhiv VII, Reg. br. 13/5-2, broj 401.
Proputena kod sela Strmice od velikosrpski orijentisanih ustanikih komandanata popa ujia, Bogunovia i Brkovia, talijanska kolona je bez otpora ustanikih snaga ula u Grahovo 10. septembra. Ocjenjujui da e navedena talijanska kolona produiti svoje nastupanje u pravcu Drvara, tab brigade u Drvaru preduzeo je odbranu pravca Bos. GrahovoDrvar. U tom cilju je angaovao svoje jae snage na tom pravcu. Obzirom da je tab bataljona gerilskih odreda za Liku (koji se nalazio u Donjem Lapcu) bio u to vrijeme u sastavu ove brigade, to je tab brigade naredio bataljonu da uputi dio svojih snaga na ovaj pravac. 3 tab bataljona gerilskih odreda za Liku nije mogao tog momenta odvojiti svoje jae snage jer su upravo tada voene danonone borbe s ustako-domobranskim snagama u pravcu Bihaa. Zato je naredio Milanu Tankosiu da s borcima sela Dugopolja i Tikovca (a oni su u to vrijeme branili pravac od Knina koji dolinom rijeke Butinice vodi u Liku) uestvuje, zajedno s krajikim jedinicama, u odbrani Drvara. Ovaj odred, jaine 4050 boraca, javio se u rejonu sela Resanovaca komandantu odbrane Vladi etkoviu od kojeg je dobio zadatak da brani odsjek odbrane: LijeskaVaganLika Kaldrma. U desetodnevnim borbama, izmeu 10. i 25. septembra, Liani uestvuju u borbi s talijanskim snagama sve do njihova proboja u Drvar 25. septembra 1941. godine. Bila je to prva borba ustanikih jedinica donjolapakog kotara s talijanskim okupatorima. 4 U izvjetaju taba brigade za Bosnu i Liku u Drvaru, sekretar Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac, koji je ujedno bio i komesar taba bataljona gerilskih odreda za Liku, pored objanjenja o nemogunosti odvajanja jaih snaga za odbranu Drvara (osim navedenog odreda), pie i o situaciji i politikom stanju u kotaru. Pored ostalog, on objanjava da je jedan broj seljaka protiv borbe s Talijanima i da je uo parolu Udruiti se i s crnim vragom dok se ne pree upriju. 5 Tano je da je u to vrijeme postojala navedena parola, ali tu parolu nisu zagovarali seljaci, ve pijunske grupe Steve Raenovia i Boka Raete. U vrijeme dok je pisan navedeni izvjetaj, odred pod rukovodstvom Milana Tankosia tukao se na poloajima kod Resanovaca s Talijanima, a odredi prema Bihau, na poloajima Drenovae, odbijali su neprekidne ustake napade i branih slobodnu teritoriju kotara. Kritikujui ih zbog nasjedanja takvim parolama neprijatelja, tab brigade je u otrom tonu odgovorio tabu bataljona gerilskih odreda za Liku i Kotarskom komitetu partije: Mi to pitanje ve nekoliko puta dodirujemo. Mi smo jasno naglasili kakav je stav i kakav mora da bude stav prema Musolinijevim razbojnicima. Danas zapravo ve trei dan nai odredi vode herojsku borbu sa Musolinijevim razbojnicima i na djelu pokazuju kako treba svoju slobodu braniti i otimati od narodnih neprijatelja. Dakle, u tome faktu najjasnije ocrtan je na stav, zapravo stav naega naroda. Za to je toliko bespredmetno svako dalje naklapanje o ovim pitanjima, ve treba prei na stvarni rad. U izvjetaju se govori o nestaici odijela, obue, hrane, o tekoj zimi koja treba da doe, o slabim pre3 Drvar 19411945, knjiga 3, str. 111. 4 Arhiv VH, k-161, f-1, dok. 1. 5 Arhiv VII, Zb. NOR-a, tom V. knjiga
voznim sredstvima i o mnogo emu drugome, to svakako nije razlog da bi se moglo rei kako je jedan narod spreman -kompromisu i sa crnim vragom. 6 Namee se zakljuak da je bilo problema i tekoa, nesnalaenja i greaka u rukovoenju. Nije bilo iskustva, a revolucija se morala razvijati. Trebalo je s vojniki neiskusnim jedinicama formiranim na teritorijalnom principu, s nedovoljno iskusnim i neprekaljenim kadrom, neuvrenom pozadinom i malobrojnim partijskim kadrom braniti slobodnu teritoriju od neprekidnih napada ustakih formacija. Dogaaji su se brzo razvijali i nije bilo vremena da se rjeavaju nastali problemi. Pa ipak, pored svega, uspjesi nisu izostajali. Talijani, obavijeteni da u Srbu nema ustanikih jedinica, poslije ulaska u Drvar, odluili su da okupiraju Srb (Ustanike jedinice iz Srba, u to vrijeme nalazile su se na Drenovai prema Bihau). U Srbu su Talijani imali najjau grupu svojih saradnika na elu sa Stevom Raenoviem. Oni su svojom propagandom kod velikog broja pojedinaca otupili volju za otporom prema talijanskim okupatorima. Talijanska divizija Sassari iz Knina uputila je u pravcu Srba 44. bataljon 73. legije crnih koulja. U Srb su uli bez otpora 10. oktobra 1941. godine. Okupacijom Srba Talijani su izvravali plan posjedanja druge okupacione zone. U Lici je ostao neokupiran Donji Lapac. Prema dogovorima u Zagrebu, u Donji Lapac, koji je spadao u tzv. treu okupacioniu zonu, trebale su da pokuaju ui ustako-domobranske snage, a u sluaju njihovog neuspjeha okupaciju Donjeg Lapca trebala je izvriti talijanska divizija RE. Krajem septembra ustae su iz Bihaa uputile svoje dvije kolone u pravcu Donjeg Lapca. Plan im je bio da lijevokrilnom kolonom (lijevom obalom rijeke Une), preko sela Skoaja i ustanikih poloaja na Drenovai, sa sjevera prodru u Donji Lapac. Drugom kolonom, u kojoj se nalazila bojna ustaa i satnije 12. pjeadijske pukovnije, ojaanom s dvije haubice i pod komandom ustakog pukovnika Rolfa, probijali su se desnom obalom rijeke Une, preko Ripa i Kulen Vakufa, za Donji Lapac. Lijevokrilna ustaka kolona zadrana je prepadom naih jedinica kod sela Meljinovca. Ustae su se razbjeale i nisu uspjele da se probiju preko Drenovae za Donji Lapac. Istovremeno ustanici su se obraunavali s desnom kolonom pukovnika Rolfa. Ova kolona je, doista, uspjela dostii do Kulen Vakufa i ui u Donji Lapac 6. oktobra uvee, ali osjetivi se usamljenom i okruenom ustanikim jedinicama, 7. oktobra u zoru ona se poela probijati u pravcu sjevera ka Bihau. Tom prilikom pretrpjela je visoke gubitke (oko 100 mrtvih i vei broj ranjenih). Tada je zaplijenjena i haubica 105 mm sa 117 granata. 7 Talijani iz Udbine pratili su razvoj borbe ustakih jedinica. Naime, za cijelo vrijeme oni su osmatranjem sa planine Pljeevice i Kuka, kojim prolazi komunikacija iz Udbine za Donji Lapac, pratili tok borbe. Komandant 3. bataljona 2. pjeadijskog puka talijanske divizije RE, major Mario Argenta, je lino u drutvu s Bokom Raetom pratio obraunavanje ustanika s ustakom jedinicom u Donjem Lapcu. On je o tim borbama izvjetavao svoju komandu, to se moe vidjeti iz izvjetaja komandanta 18. korpusa komandantu Druge talijanske armije, u kojem kae: Moe se tvrditi da idui iz Gospia prema Udbini, nepomirljivost raste prema istoku i da na granici demilitarizovane
6 VII, Zb. NOR-a, tom V, kn], 1, str. 170. 1 381. 7 VII, Zb. NOR-a, tom V, knjiga 1, strana 50. Jg DONJI LAPAC
241
zone (prelaz koji vodi za Donji Lapac) postoji, i pored toga, jedna ozbiljna organizacija, vrlo jaka i dobro rukovoena. 8 Ovo je i bio razlog da se komandant ovog bataljona, po nagovoru Boka Raete, tek trei dan poslije navedenih borbi usudi da sa svojom jedinicom ue 12. oktobra u Donji Lapac, u kojem nije bilo naih jedinica. U to vrijeme ustanike jedinice nalazile su se u rejonu sela Nebljusa zatvarajui ponovo poloaje na Drenovai prema Bihau. Jedan dio se odmarao u selima Kruge i Dobroselu. Tako su Talijani bez kapi prolivene krvi izvrili okupaciju Donjeg Lapca. Odred Capajev se tada nalazio u Dobroselu gdje je, po nareenju OK KPH za Liku vrio pripreme za pokret u zapadnu Liku radi izvoenja akcija koje je ovaj Komitet imao u planu. Politiko stanje i raspoloenje naroda po reokupaciji Ulazak talijanskih okupatora u Srb i Donji Lapac, gdje su postavili i svoje garnizone, Stevo Raenovi i Boko Raeta su smatrali svojom zaslugom i pobjedom. Kad su uspjeh dovesti Talijane, nadah su se da e pomou njih doi na elo naroda i ustanka. Smatrali su da je dolo njihovo vrijeme i as za obraun s komunistima, koji su, po njihovom shvatanju, vodili narod u propast i istrebljenje. Svesrdno su se angairah da talijanske jedinice to bolje smjeste po javnim zgradama i privatnim kuama. Nabavljali su slamu za prostirku, drvo za ogrjev i kuhanje. Za prevoz drva dali su i kamione koje su ustanici zaplijenili u borbama sa ustako-domobranskim jedinicama. S talijanskim oficirima uspostavili su prijateljske odnose i stvorili lina prijateljstva. To se najbolje ogledalo u njihovom svakidanjem druenju, razgovorima i etnji po Srbu i Lapcu. Trgovac Jovo Kea ponovo je otvorio trgovinu, a Desnica kafanu. Artikle za preprodaju narodu nabavljah su preko Talijana iz Knina i Zadra. Seljake su nagovarali da dogone svoju stoku na pijacu i da Talijani dobro plaaju, a da za njihove lire mogu kupovati potrebnu robu kod njih. Slino je bilo i u Donjem Lapcu. Razni verceri i pekulanti su jedva doekah da s talijanskim propusnicama poure u Zadar po robu, a najvie duvan i so, radi preprodaje i zarade. Narod i borci primili su talijansku okupaciju kotara kao neto to se nije moglo izbjei. Zavladao je izvjestan strah i zbunjenost. Nestalo je onog ustanikog zanosa i oduevljenja. Prestala je pjesma momaka i djevojaka, nestalo je one radosti koja je pratila svaku dobivenu bitku s ustako-domobranskim snagama. Narod, bar u veini, nije povjerovao tilijansko-etnikoj propagandi kako e ih oni zatititi od ustakog klanja, jer su bili upoznati da su ti isti okupatori pripremah ustake koljae u Italiji i da su ih oni i doveli na vlast u Hrvatskoj. Zbunjivala ih je taktika Talijana da ne oduzimaju oruje od boraca gerilskih odreda, bez obzira to ga oni vie ne bi dali nikome iz ruku. drei se one: Koga su zmije ujedale, i gutera se boji.
8 VII, Zb. NOR-a, tom XIII, knj. 1, dok. br. 136. str. 367.
Veina ljudi je smatrala da je miroljubivost talijanskih faista prividna i privremena. Zbog toga se u periodu okupacije stanovnitvo dralo pasivno prema okupatorima. Nije ilo u opinska mjesta Srb i Lapac. Nije nosilo namirnice i gonilo stoku na prodaju. Svoje sastanke i priredbe po selima obezbjeivali su od Talijana s orujem. S obzirom na pribliavanje zime stanovnitvo je nastojalo da to prije obere kukuruz, pripremi zimnicu za sebe i svoju porodicu, da se osigura ogrevnim drvetom i eka razvoj dogaaja. Zimnicu je sklonilo u ranije pripremljena sklonita po umama i zaklonjenim mjestima, odakle su donosili kui samo manje koliine. Odlazak partizanskog odreda -Capajev sa teritorije kotara u zapadnu Liku osjeao se kao veliki nedostatak sigurnosti naroda u njegovoj vjeri za bolje sutra. Njega su predvodili komunisti koji su digli ustanak. Vei dio naroda i boraca gajili su nadu da e se odred vratiti i poeti borbe protiv talijanskih okupatora. Tu nadu posebno su gajili borci gerilskih ustanikih odreda po selima koji su se iz objektivnih razloga vratili s orujem u svoja sela. Rukovodstvo ustanka, zabavljeno neprekidnim borbama u odbrani slobodne teritorije od ustako-domobranskih jedinica, nije moglo izvriti politiku pripremu naroda i boraca za borbu s Talijanima. U to vrijeme jo nisu bili politiki demaskirani izdajnici koji su radili na tome da dovedu Talijane. Dosta velik broj boraca smatrao je da je u zimskim uslovima nemogue voditi borbu s Talijanima i da je nastala situacija predaha. Oni su govorili: ekaj samo dok se gora zaogrne listom. Takvi su nasjedah proetnikoj propagandi da je s Talijanima naoruanim tekim orujem, tenkovima i avionima, nemogue ratovati. Njihova krilatica je bila: Ma, gdje emo se mi boriti s carevinom i kraljevinom. Meutim, svestranom politikom akcijom u objanjavanju sutine talijanske okupacije, uspjelo se kroz relativno kratko vrijeme da ogromna veina boraca i naroda bude spremna da se bori protiv Talijana. Partijsko rukovodstvo nije u prvi mah bilo spremno ni organizacijski pripremljeno da objasni karakter okupacije i pripremi narod za borbu protiv Talijana. Osim odreda Capajev ili tako zvanog Leteeg odreda, na kotaru su ostali skoro svi gerilski odredi, iji su borci s orujem bili kod svojih kua. Njihovi komandiri odreda i vodovi su s njima i dalje odravah vezu, povremeno ih okupljali i objanjavali nastalu politiku situaciju. Na poloajima pre ma Bihau i dalje su ostah neki odredi pod komandom Stojana Matia, dotadanjeg komandanta bataljona gerilskih odreda za Liku. U cilju spreavanja pokuaja ustaa da s toga pravca upadnu na teritoriju kotara, oni su i dalje drali poloaje na Drenovai. Kotarski komitet KPH za Donji Lapac sa svim svojim lanovima nalazio se na teritoriji Donjeg Lapca. Dunost sekretara Komiteta, mjesto smijenjenog Gojka Polovine, preuzeo je Sava Mileusni. Talijanska okupacija privremeno je paralizovala i rad Komiteta. Trebalo je izvjesno vrijeme da bi Komitet otpoeo s radom u drugim uslovima. Po mjestima i selima nalazio se izvjestan broj politikih aktivista koji su ostali vjerni tumai ciljeva narodnooslobodilakog pokreta i bili spremni da izvre sve dobijene zadatke KP. Njihovo zalaganje i upornost dolaze do punog izraaja u raskrinkavanju proetnike i izdajnike grupe Raenovia i Raete. Poto je Stab narodnooslobodilake brigade Bosne i Like smatrao da se Stab bataljona gerilskih odreda za Liku jo nalazi pod njenom komandom,
dostavio je svoj Proglas narodu i tabu. Ovo je poslije talijanske okupacije kotara, bio prvi pisani dokument koji je itan i tumaen borcima i narodu. U Proglasu se kae: Srpski i hrvatski narode, U svom ponovnom pljakakom i razbojnikom pohodu na nae krajeve i narode, zagazili su Musolinijeve gladne okupatorske horde i u na Drvar, koji je kroz dva mjeseca bio centar nae osloboene oblasti i stajao na elu nae borbe za slobodu. Narod Drvarske doline i okolnih srezova Bosne i Like s orujem u ruci prognao je ustake krvoloke sa svoje roene zemlje. Narod ovih krajeva junaki se borio i odbranio svoja ognjita, svoje ito i stoku i preostale ivote. Borio se ne samo sa ustakim bandama nego i sa njihovim gospodarima faistikim osvajaima. Nepunih dvadeset dana nai su odredi na Ploi, na toj kapiji Drvara suzbijah daleko nadmonije talijanske okupatorske trupe, jer su znali da svojim ivotima brane kolijevku narodnooslobodilakog ustanka ovih krajeva, na Drvar. Nikada ne bi faistika izma zagazila u njega da se nije i ovoga puta nalo sramnih izroda i kukavica koji su izdali nau svetu borbu, napustili busije slobode, proveli neprijatelja iza lea i tako predali narod ovih krajeva na milost i nemilost faistikim osvajaima i pljakaima.
Srpski narode, Razliiti Novakovii, Longe, Raenovii, Dujii, Brkovii, Kee, Raete i ostali slini izdajice, propali ministri, trgovci i verceri, tvoje stare derikoe i sluge svih dosadanjih protivnarodnih reima, nastavili su da bestidno trguju tvojom slobodom. To su oni isti koji su i ranije sluili okupatoru, ugoavah njemake i talijanske oficire, dok si se ti poput zvijeri sakrivao i prikradao na povratku sa fronta, na kome su te takvi isti banditi izdali i prodah. Ti isti su onemoguili da jugoslovenska vojska prilikom odstupanja, uniti drvarske tvornice, oni su omoguili da okupatori mjesecima poslije toga izvoze nau dasku za gradnju svojih razbojnikih aviona. Narodi Bosne i Like, stupajte u partizanske odrede koji e i nadalje, na naim klancima i busijama, nanositi teke udarce neprijatelju. Partizanski odredi krstare itavom Jugoslavijom. U njima se bore Srbi, Hrvati i Muslimani, i sinovi ostalih naroda, komunisti i u njima se bore svi oni koji su spremni da ginu za slobodu. Narode, pomozi borbu partizana, prui jo snaniji otpor okupatorima i njihovim slugama. Sada je kucnuo as. Nepobjediva Crvena Armija i itav Sovjetski narod nanosi odlune udarce faistikim razbojnicima. Zima je pred vratima, a Hitlerove izgladnjele horde leima su okrenute Moskvi i Lenjingradu u unakrsnoj vatri Crvene Armije i Sovjetskih partizana. Pobjeda je naa stoput ona je naa. Narode ne kloni, tvoji partizani (gerilci) nee te nikad napustiti niti izdati. Oni e se nalaziti svagdje gdje treba. Partizani e braniti tvoja sela i tvoje zbjegove od ustakog klanja i faistike pljake. Partizani e narode zajedno sa tobom i tvojom pomoi protjerati
okupatora sa nae rodne grude i nemilosrdno kanjavati tvoje prezrene izdajice, da im ne ostane ni kamen na kamenu, ni roda ni poroda. U boj! U boj do konanog istrebljenja svih okupatora i narodnih izdajica, u boj do konane pobjede i slobode. SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU 9 Obzirom da je sredinom oktobra 1941. godine Okruni komitet KPH za Liku rijeio da se za objedinjavanje i rukovoenje svim partizanskim odredima u Lici formira tab partizanskih odreda za Liku, ovo je bio i zadnji proglas taba narodnooslobodilake brigade, koji se odnosio na Liku. Talijansko-etnika aktivnost Taktika talijanskih okupatora po ulasku u osloboena mjesta Srb i Donji Lapac, za razliku od ustaa, bila je vrlo smiljena, ali samim tim i politiki opasnija. Pored krilatice o spaavanju srpskog naroda od ustakog pokolja, oni su govorili kako je njihova samo vojna vlast, a da je civilna vlast stvar samog naroda. Obeavah su da e obezbijediti najnunije artikle za prehranu. Odmah su poeli dijeliti so preko Pajice Omikusa. Obeavali su slobodnu trgovinu i otkup stoke. Izdavali su pojedincima propusnice za Dalmaciju i prevozili ih svojim kamionima. Uzdravali su se od pljake i izgreda prema stanovnitvu. Dobro pripremljeni od svojih starjeina, vojnici su se drali disciplinovano, vodili razgovore sa stanovnicima, davali djeci bombone i bacali poglede na djevojke. Usiljenim vladanjem talijanska faistika vojska s crnim fesovima i kiankom, nastoji prikriti svu brutalnost i namjere koju je nosio faizam. Domai izdajnici i saradnici okupatora, na elu s Raenoviem u Srbu i Raetom u Donjem Lapcu, pored likovanja zbog dolaska okupatorskih jedinica, nastojali su ubijediti Talijane da je narod jedva doekao njihov dolazak. Da bi to bre i bolje uvrstili svoje pozicije jer su strahovali pred komunistima i veinom boraca u kotaru, pourili su s formiranjem kvislinke vlasti. Boko Raeta je 12. oktobra 1941. godine vodio razgovore u selu Skoaju s komandantom talijanske divizije RE (Kralj Emanuel) divizijskim generalom Fierenolijem. Devetnaestog oktobra 1941. godine Raeta je dostavio svoj pismeni prijedlog o imenovanju nosilaca vlasti komandantu talijanskog garnizona u Donjem Lapcu. Za komesara opine u Donjem Lapcu predloio je posjednika Lazu Kosanovia. U andarmerijsku stanicu predloio je desetak ljudi, ali oni nisu htjeli stupiti na dunost, jer su bili pripadnici NOP-a. 10 U Srbu je Stevo Raenovi saradnju ostvarivao preko komandanta 44. oataljona crnih koulja i s Komandom divizije Sasari u Kninu. I on je naimenovao opinsku vlast, ali o tome nema pismenih podataka, ve je poznato da je za komesara opine bio naimenovan Mirko Mari iz Tikovca.
9 VII, Zb. NOR-a, tom IV. knj. 2, dok. br. U. 10 Historijski arhiv u Karlovcu, etnika arhiva, kut. 1, dok. 1.
Pokuaj okupatora i domaih izdajnika da formiraju kvislinku vlast nije uspio. Formirana opinska uprava u Donjem Lapcu nije funkcionisala, jer stanovnitvo nije imalo povjerenja u imenovanu upravu. Plaei se narodnog gnjeva, a naroito komunista i njihovih simpatizera, Stevo Raenovi se najvie plaio partizanskog odreda Capajev koji je otiao s teritorije ovog kotara. Zato je pourivao lanove svoje grupe da to prije formiraju etnike jedinice. Zakazali su zbor u Doljanima. Da bi zbor bio to masovniji, javih su da su ustae probili partizansku zasjedu prema Skoaju i da ulaze na podruje kotara. Na zbor se odazvalo stotinjak boraca, jedni da uju o emu se radi, a drugi, pripremljeni od aktivista NOP-a, da ne dozvole formiranje etnika. Zboru je kao etniki istomiljenik prisustvovao i Mane Rokvi, poznati izdajnik Bosanske krajine koji se s desetak svojih pristalica vraao iz Knina, gdje su ga Talijani obukli, obuli i obezbijedili hrama. Na improvizovanu govornicu se popeo Pajica Omikus i poeo govoriti da je zbor zakazan radi formiranja etnike jedinice. No, na govornicu je doao Gojko Polovina, ranije sekretar Kotarskog komiteta KPH za kotar Donji Lapac, prekinuo Omikusa i poeo govoriti okupljenim borcima o izdaji ovih i talijanskih pijuna. Razobliio je njihovu sramotnu ulogu u razbijanju ustanikih redova za raun faistikih okupatora. Njegov govor je pozdravila, odobravajui ga s povicima Dolje izdajnici, veina prisutnih boraca. Na govornicu je stupio, da spasi to se spasiti moe, drugi izdajnik, Iso Luki. On je poeo da brani Talijane, ali je i njega Polovina prekinuo i raskrinkao kao izdajnika. Domaim izdajnicima i saradnicima okupatora u njihovom izdajnikom radu najvie brige i glavobolje zadavala je Komunistika partija, njeni lanovi i simpatizeri. Zbog toga oni su ih smatrali najveim neprijateljima. Vjerovatno su imali u planu njihovo unitenje, jer su se na to obavezali talijanskom guverneru Dalmacije u tzv. Benkovakim razgovorima. Njihovim fizikim istrebljenjem obezglavili bi narodnooslobodilaku borbu. Odmah poslije neuspjelog etnikog zbora u Doljanima, na putu iz Like u Bosansku krajinu, u krajikom selu Oijevu ubijen je jedan od organizatora ustanka u Lici Marko Orekovi Krntija, lan CK KPH i CK K P J . U Oijevo je 20. oktobra 1941. godine doao Marko Orekovi Krntija, lan CK K P J . Oijevljani nisu ni znali ko se nalazi u njihovom selu. Vidjeli su visokog, lijepo razvijenog i krnog ovjeka etrdesetih godina. Lijepo obuen odavao je utisak ovjeka iz gradske sredine. Imao je na sebi koni kaput, pumparice i bakande. Privukao je panju svih koji su ga tog dana vidjeli u selu. Iz Martin-Broda je doao na konju. Na putu do kue Srde Rodia dopratio ga je Milan Rodi, omladinac iz Martin-Broda. Srina majka je lijepo primila Marka i Milana. Sro nije bio kod kue. David Rodi, Milanov tetak i Sranov bhzak roak, ponudio se Marku i Milanu da potrae Sru. Nali su ga kod kue Dukia. David se vratio svojoj kui, a Milan u Martin-Brod. Marko i Sro su navratili u kuu Duanke i Darinke Rodi. U neko doba dana Marku i Srdi su se pridruili Jovica Sipka (Josip) i Duan Jovii, zvani Kopila. Pred zalazak sunca napustili su kuu. Marko, J o vica i Duan su se spustili niz groblje pa preko njiva produili prema Glavicama gdje su izali na put Veliko OijevoMartin-Brod. Sro se iz kue Duana Dukia uputio na Veliko Oijevo, vjerovatno koli ili svojoj kui. J o vica i Duan Jovii su sa Markom Orekoviem preskoili put i produili za Glavice do jame gdje su ga ubili.
Ubistvo Marka Orekovia posmatrao je mladi Pajo, sin Pere Raenovia i uvee sve ispriao stricu Stanku. U Marka je pucao po nareenju Jovice Sipke (Josipa) Duan Jovii, a odluku o ubistvu su donijeli Sro Rodi, J o vica Sipka-Josip i Duan Jovii Kopila. Ubice su sa svoje rtve skinuli odijelo, a potom je bacili u jamu duboku 25 metara. Odjeu su meusobno podijelili. Istoga dana nali smo se se uvee Gojko Karanovi-Gole i ja na prelu u kui Jovice Sipke-Josipa. Ili smo kod Smilje Sipke i njene drugarice iz sela Bjelaja. U neko doba noi je doao Jovica i sa njime Sro. Duana Joviia nije bilo. Odmah su njih dvojica poeli da grde i vrijeaju Golu i mene, ali se u nau zatitu stavila Joviina ena Ilinka. U to vrijeme bilo je zabranjeno kretanje po selu kada se smrai, pa je to i bio razlog da nas njih dvojica grde i vrijeaju. Sro i Jovica su dugo razgovarali, zatim su napisali pismo i meni naredili da ga sutradan ponesem Jovi Reljiu u Martin-Brod. Oko osam sati bio sam kod Jove. Otvorio je pismo, proitao, a potom me upitao: Gdje je taj ovjek? Rekao sam mu da ne znam. Reci Srdi da bi bilo bolje da oba Oijeva nestanu, nego da se tome ovjeku, to je bio jue kod njega, neto desi. Toga trenutka nisam znao o kome se ovjeku radi, mada sam pomiljao na onoga kojeg sam vidio u kui Duana Dukia. Na dan 21. novembra, poslije mjesec dana od pogibije Marka Orekovia, stigli su s jednom etom, lanovi ustanikog taba iz Drvara: Milutin Moraai, Nikola Kotle i dr Moni Levi. Oni su naredili komandiru partizanske ete Marku Srdiu da uhapsi Sru Rodia, Jovicu Sipku i Duana Joviia. Oformili su vojni sud u osnovnoj koli u Oijevu i u prisustvu naroda sasluah navedenu trojku razbojnika i na pitanje upueno narodu, to zasluuju ljudi koji su ubili vou ustanka u Lici i lana Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije Marka Orekovia, narod je jednoglasno odluio da se kazne smrtnom presudom. Smrtna kazna je nad ovim zloincima izvrena istoga dana u selu Oijevu. 11 Tako su seoske siledije i razbojnici polakomivi se na Markov koni kaput i gojzerice, ubili ovog velikog ovjeka i rukovodioca Like. Poslije neuspjelog etnikog zbora u Doljanima, Stevo Raenovi i njegova grupa zakazali su zbor boraca u Srbu, gdje se nalazio talijanski garnizon. Cilj ovog zbora je bio da se izabere tab etnikog puka. Zbor je zakazan za 23. novembar 1941. godine. Pozvana je veina starjeina gerilskih jedinica i dio boraca. Na zboru je bilo prisutno do stotinu ljudi, jer se najvei broj nije htio odazvati, zazirui od Talijana. Politiki aktivisti NOP-a: Milan umi, Branko Desnica, Duan Damjanovi i jo neki doli su s pripremljenom grupom drugova sa zadatkom da razbiju zbor i da ne dozvole etnicima da formiraju svoju komandu. U dogovoru za razbijanje zbora uestvovala su i trojica partizanskih rukovodilaca. Oni su doli u Srb sa zadatkom da likvidiraju grupu Steve Raenovia. Po dolasku grupe u rejon Srba (Milan umi, Milan Zeelj, Duan Mileusni i Dani Damjanovi), voa grupe Duan Mileusni upoznavi politiku situaciju, konstatovao je da izdajnici nisu dovoljno politiki raskrinkani i da io nije vrijeme za njihovu likvidaciju te bi njihova likvidacija u to vrijeme vie politiki tetila, nego koristila. Zbog ovog su se trojica drugova u razbijanju ovog zbora pridruila drugovima koji su djelovah politiki na terenu.
U Dr Moni Levi, Lika u NOB 1941, Beograd 1963, str. 551562.
Duan Mileusni je s Milanom Tankosiem i Vojislavom Mileusniem toga dana otiao na Ljubinu poljanu gdje se formirala partizanska eta. Toga dana oko deset sati u opinskoj zgradi, pred komandantom faistikog bataljona i proetnikom grupom Steve Raenovia, koja je sjedila za stolom u vrh sale, poeo je zbor. Otvorio ga je Stevo Raenovi, istiui da je potrebno formirati komandu-tab etnikog puka. Nije ni zavrio s izlaganjem, a prekinu ga neko od drugova s pitanjem: Protiv koga e se boriti taj njegov puk? Pa, protiv neprijatelja! odgovorio je Stevo Raenovi. Pa, neprijatelj sjedi uza te dobaeno je Raenoviu. Na ovo je nastalo uzvikivanje: Dolje izdajnici; Dolje pijuni! i svi su demonstrativno poeli izlaziti iz zgrade. Videi da je stvar ponovo propala, Raenovi povienim glasom uzviknu: Proglaavam za komandanta puka ,Kralja Petra' Pajicu Omikusa, a za njegovog zamjenika Nedjeljka Keu. Dok je ovu njihovu odluku Raenovi uzvikivao, Omikus je, uplaen revoltom boraca, blijed sjedio. Videi meu njima i drugove koji su doli iz partizanskih jedinica, Omikus je u njihovom pogledu vidio svoju smrtnu presudu. Ni ovoga puta izdajnikoj grupi nije uspjelo da formira etniku jedinicu. Oni su na papiru predvidjeli komandanta nekog puka i njegovog zamjenika pa je i komanda postojala samo na papiru i u njihovim glavama. Dok su etnici i ovdje, pred oima svojih gospodara, pretrpjeli neuspjeh, na Ljubinoj poljani bilo je okupljeno oko 150 boraca sela Zavlake, Kaldrme, Tikovca, Otria i Zrmanje gdje je formirana Druga eta partizanskog bataljona Marko Orekovi. Za komandira je izabran Duan Mileusni, a za politikog komesara Milan Tankosi. Naimenovani komandant etnikog puka Pajica Omikus, komandant bez vojske, otpoeo je s agitovanjem po selima da bi bar koliko-toliko prikupio pristalice u svoj puk. Krajem novembra doao je s oruanom pratnjom u selo Kupirovo, gdje je na prelu zatekao izvjestan broj ljudi. Ubjeivao ih je u potrebu da stupe u etniku jedinicu. Znajui za taj sastanak, politiki aktivista Duan Damjanovi je doao i napao Omikusa za saradnju s okupatorima i formiranje etnike jedinice. Optuio ga je i za ubistvo Marka Orekovia, jer se sumnjalo da su ga ubili etnici. Omikus se branio da nije izdajnik i zakleo se pred prisutnim da nee vie organizovati etnike i saraivati s Talijanima. Tom prilikom se zakleo i rekao ako prekri svoju rije da ga slobodno ubiju partizani. Izgleda da je i on sam vidio kuda ga vodi Stevo Raenovi i njegova grupa. Naime, sve do propasti bive Jugoslavije, iako u rodbinskim vezama s Raenoviem (njegova sestra od strica bila je supruga Raenovia), nikada se politiki nisu slagali. Cak su bili politiki neprijatelji. Ipak ga je zet Raenovi nagovorio na saradnju s Talijanima. Prilikom napada partizana na talijanski garnizon u Srbu, Omikus je s pukomitraljezom iziao iz garnizona i predao se partizanima. Boko Raeta s grupom istomiljenika iz Donjeg Lapca Milanom Stareviem, narednikom, majorom Oklobdijom, Nikolom Mileusniem, studentom, Lazom Kosanoviem, posjednikom, Lazom Ljubojeviem, trg. putnikom, policijskim agentom Mujom ukom i s jo desetak zavedenih seljaka nije uspio stvoriti jau etniku jedinicu. On se oslonio na zatitu talijanskog okupatora. U prvoj polovini novembra Raeta se povezivao i s ustakim velikim upanom u Bihau, to se vidi iz izvjetaja zapovjednitva 1. domobranskog zbora od 12. novembra 1941. godine u kojem se o tome govori i kae:
Navodno za 3 dana e doi pobunjeniki major Raeta iz Donjeg Lapca u Biha radi pregovora pod istim uslovima. Navodno Srbi ele da se obraunaju sa komunistima, koji su ih opljakah, kako oni to navode.12 Stevo Raenovi, pored Talijana, odravao je veze s velikim upanom u Kninu Siniem, od kojeg je traio novac za borbu protiv komunista. Njegova uloga u etnikom pokretu bila je vrlo znatna. To se najbolje vidi iz razgovora etnikog organizatora Jevdevia s Pavelievim izaslanikom Poljakom u Splitu, kojem je rekao da slijedi istu politiku kao i Raenovi, kako za saradnju s Talijanima, tako i njegovu ideju da se povee sa Ilijom Trifunoviem, bivim predsjednikom Narodne odbrane Jugoslavije. 13 Rad KP, SKOJ-a i organa narodne vlasti Reokupacija kotara za kratko je vrijeme iznenadila i paralizovala kotarsko rukovodstvo Komunistike partije. Trebalo je da proe izvjesno vrijeme i da dou nove instrukcije okrunog partijskog rukovodstva, pa da se odlui to i kako da se radi u novim uslovima. Okruni komitet KPH za Liku uoio je nedovoljan rad partijskih organizacija u Lici, posebno u formiranju novih organizacija i njihovom politikom i organizacionom uvrenju. Za rad Kotarskog komiteta Donji Lapac bila je znaajna Okrunica broj 1. (od 11. oktobra 1941) gdje je traeno ienje organizacije, zavoenje gvozdene discipline, stalna kontrola viih foruma nad niim i ukazivanje pomoi od strane rukovodstva. Naglaeno je da se ne smije dopustiti neprovoenje partijske linije, kao i njeno samovoljno tumaenje. 14 Tih dana, odmah po okupaciji kotara smijenjen je sekretar Kotarskog komiteta KPH za Donji Lapac Gojko Polovina. Dunost sekretara preuzeo je Sava Mileusni Zari, do tada lan Komiteta. Okruni komitet za Liku je na rad u Kotarski komitet uputio Marka Cankovia, koji je kooptiran za lana Kotarskog komiteta Donji Lapac. 15 OK za Liku povremeno je kao pomo lapakom komitetu i njegovom snalaenju u novonastalim uslovima upuivao Milu Pouu. On je u toku zime 19411942. nekoliko puta boravio i radio na teritoriji kotara. Rad Kotarskog komiteta se ogleda u raskrinkavanju domaih izdajnika, saradnika i pijuna talijanskih okupatora te podizanju politike svijesti masa. Da je borba s Talijanima mogua, na djelu su pokazali borci partizanskog odreda Capajev. Jedno od najvanijih pitanja koje je Kotarski komitet stavio u prvi plan svoga rada, bilo je formiranje partizanskih jedinica na teritoriji kotara. U cilju raskrinkavanja domaih izdajnika Kotarski komitet je novembra 1941. godine izdao letak u kojem se obraa stanovnicima kotara. U njemu, izmeu ostalog, pie: Srpski i hrvatski narod koji je trebao biti rtva ovoj prokletoj i faistiko-etnikoj zavjeri, prozreo je njihovu lukavu politiku. Srpski narod uvidio je da su etnici najvei izdajnici srpstva, nemaju nita zajednikog sa istinskim interesima srpskog naroda, da su oni najodvratnije sluge faista. Isto tako
12 13 14 15 VII, NOR, pers. br. 12/14. VII, Zb. NOR-a, tom XIII, knjiga 2, dok. 10, str. 51. VII, Zb. NOR-a, tom V, knjiga 1, strana 79. Marko Cankovl je kao lan Polit, odjela 19. sjeverno-dalmatinske divizije, poginuo od ustaa u selu Liane (sjev. Dalmacija) 24. Januara 1944. godine.
hrvatski narod uvia da su ustae najgora izdajnika banda to se ikada javila i da su za aku judinih srebrnjaka stupili u slubu vjekovnog neprijatelja hrvatskog naroda isvih Slovena, njemakog i talijanskog faizma. Srpski i hrvatski narod, koga su bive voe najsurovije izdale i ostavile na cjedilu, uvidjet e da je jedino Komunistika partija ta koja vodi iskrenu borbu. I zato se najbolji sinovi srpskog i hrvatskog naroda sve vie okupljaju u redove naih junakih partizanskih odreda, koji se pod rukovodstvom Komunistike partije bore za osloboenje srpskog i hrvatskog naroda ispod jarma faistikih okupatora i njihovih slugu ustaa i etnika. Partizanski odredi postali su jedina nada potlaenog srpskog i hrvatskog naroda, postali su prava narodna vojska u koju se slijevaju sve pozitivne snage srpskog i hrvatskog naroda. Zbog toga partizanski odredi jaaju iz dana u dan i biljee sve nove i vee uspjehe u borbama protiv okupatora, ustaa i etnika. Zajedno sa svojim velikim saveznicima Crvenom Armijom partizani e ispuniti svoj svesti zavjet, slomiti krvavi faizam i na njegovim razvalinama sagraditi novi ivot, u kojem e sinuti puna sloboda i srea cijelom srpskom i hrvatskom narodu. 18 Talijanske komande garnizona u Srbu i Donjem Lapcu, osjeajui mrnju i netrpeljivost naroda, tragali su za najaktivnijim komunistima. Poto su prethodno prikupili od svojih saradnika sve potrebne podatke o njima, poeli su ih pojedinano hapsiti. Tako su u Donjem Lapcu uhapsili Peju Zunia, koji je ranije bio sekretar partijske organizacije u Donjem Lapcu to je bilo dobro poznato Boku Raeti. Kotarski komitet je organizovao graane Donjeg Lapca, koji su se, predvoeni komunistima, okupili ispred talijanske komande i zahtijevali da se iz zatvora pusti Pejo Zuni. Vidjevi razjaren narod i plaei se njegovog gnjeva Talijani su ga pustih s tim da im se javlja svakog dana (Pejo Zuni je prebaen na teren korenikog kotara na pa rti j s ko-poli tik i rad). U Srbu Talijani su uhapsili politikog aktivistu Stevu Desnicu. U Srbu je za politiki rad na terenu opine bio odgovoran Milan umi. On je organizovao veu grupu ljudi s kojima je pred talijanskom komandom zahtijevano da se Stevo Desnica pusti. Poto je umi bio najgrlatiji i prijetio Stevi Raenoviu i njegovoj izdajnikoj grupi, te izbacivao parole protiv talijanskih faista, Talijani su ga pokuali uhapsiti. Kad su ga gonili snjenonm prtinom, umi je poruio nekoliko talijanskih vojnika koji su mu dolazili u susret. Talijani su ga gonili pucajui sve do rjeice Sredice, gdje im je pobjegao. Pored raskrinkavanja domaih izdajnika i sluga okupatora, Kotarski komitet KPH za Donji Lapac pokuao je sa antiratnom propagandom i kod pripadnika talijanske okupatorske vojske. Letke namijenjene talijanskim vojnicima najvjerojatnije je Komitet dobivao od Sreskog komiteta Drvara i rukovodstva ustanka u ovom dijelu Bosanske krajine. Letak namijenjen talijanskim vojnicima glasio j e : Vojnici talijanske vojske, pomislite na vae ene, majke, sestre i djecu koji misle na vas i oekuju da im se vratite. Pomislite da i kod nas nae majke, ene, sestre i djeca isto tako ele da imaju svoje oeve, brau i sinove kod svojih kua, ali oni znaju da im se ta elje ne moe ispuniti dok vi budete ugroavah njihove ivote i domove. Pozivamo vas jo jednom da otkaete poslunost vaim oficirima,
16 Letak KK KPH Donji Lapac izdan novembra 1941. g.
da prekinete borbu protiv nas. Mi vas ne smatramo za sada krivcima svega zla koje poiniste ovdje, jer su vas na to natjerali vai oficiri, jer niste bili svjesni onoga to i n i t e . . . Pruamo vam bratsku ruku, ruku radnog naroda grada i sela, koji se bori ne samo protiv vaih okupatorskih stareina, ve i protiv vaih vlasti, vaih kapitalistikih zlikovaca. 17 Dijelei letke talijanskim vojnicima u decembru 1941. godine, u talijanskom garnizonu na Otriu, bio je uhapen politiki aktivista Danja Raenovi. Dobro je govorio talijanski. Branio se da je nepismen, i da mu je neki ovjek, kojeg ne poznaje, na eljeznikoj stanici Zrmanja dao te papire da ih dijeli kao estitke za Boi talijanskim vojnicima. Provjerivi Danjine navode da je nepismen, Talijani su ga pustili na slobodu. Dunost sekretara Kotarskog komiteta preuzeo je poetkom 1942. godine Perica Dozet (iz Korenikog kotara). Povremeno su na podruju Donjeg Lapca upuivani Slobodan Uzelac, Nea Zakula, Milica Opala i Jelena Biani. Stanje u kotaru na svim podrujima partijsko-politikog rada se mnogo popravilo. O tome najbolje govori i Izvjetaj Okrunog komiteta za Liku upuen Centralnom komitetu KP Hrvatske, februara 1942. godine, gdje se kae: U Donjem Lapcu stanje se potpuno izmijenilo. Sistematskim i temeljitim radom naih drugova, kojima je bio dodijeljen drug Mile, kao pomo i kontrola, uspjelo nam je onemoguiti tipove ala Raeta. 18 Iako u tekim uslovima talijanske okupacije, partijska organizacija Donjeg Lapca sticala je iz dana u dan sve vea iskustva. Pored naroite brige u radu s omladinom, rukovodstvo je pristupilo organizovanju partijskih organizacija. Naroito je to bilo izraeno u opini Donji Lapac i to vjerovatno zbog toga to su veina ili skoro svi lanovi Kotarskog komiteta bili iz Donjeg Lapca. U jesen 1941. godine primljeno je u partiju 9 novih lanova i tri kandidata, a u S K O J 15 lanova. U selu Kruge formirana je partijska elija od 3 lana i 3 kandidata, kao i organizacija S K O J - a s 3 lana. U Srbu je bilo zapostavljeno formiranje partijske organizacije, iako je na teritoriji opine bio dosta veliki broj politikih aktivista, simpatizera i kandidata za Partiju. Jedan od razloga je taj to su se lanovi Partije iz Srba nalazili u odredu Capajev (kasnije u bataljonu Marko Orekovi). Iako su ovi lanovi Komunistike partije organizovali opi narodni ustanak u Srbu i ponijeli glavni teret u kotaru u organizaciji ustanka, njihovim odlaskom u odred mjesto Srb je ostalo bez partijske organizacije. Vjerovatno je na to uticalo i smjenjivanje sekretara Kotarskog komiteta, koji je najbolje poznavao kadrove i aktiviste u ovoj opini. Bez obzira na sve, politika aktivnost nije zatajila. Pojedini lanovi Kotarskog komiteta prenosili su zadatke Partije na aktiviste koje su oni uspjeno izvravali. Partijsko-politiki rad s omladinom na teritoriji ovog kotara bio je najuspjeniji. Omladina u cijelom kotaru, izuzev nekoliko pojedinaca, bila je na liniji narodnooslobodilakog pokreta. Ona je ponijela glavni teret politike borbe u raskrinkavanju domaih grupa izdajnika i borbe protiv okupatora. Organizacije S K O J - a uspjele su okupiti skoro svu omladinu u antifaistiki front i podii svijest same omladine kao i veine stanovnitva. Obzirom na mali broj partijskih organizacija u kotaru, bilo je vrlo malo sela gdje nije postojala organizacija Saveza komunistike omladine. Omladina je
IT VII, Zb. NOR-a, tom 3, knjiga 4, str. 732. 18 Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, (dalje: AIHRPH), KP-230/6.
bila ta koja je, uglavnom, izvravala zadatke dobijene od Kotarskog komiteta Partije. U izvjetaju Okrunog komiteta S K O J - a za Liku upuenog Centralnom komitetu S K O J - a Hrvatske o organizaciji SKOJ-a pie: Izvrena je reorganizacija skojevske organizacije. Sada skojevsko rukovodstvo kotara broji 7 lanova, 1 drugarica, od toga 4 radnika, 3 intelektualca. Obrazovano je rukovodstvo S K O J - a opine Srb. Ona sada broji 10 lanova, od toga 5 drugarica. Rukovodstvo opine Donji Lapac bie organizovano u najskorije vrijeme. 19 U Lapcu opinsko rukovodstvo S K O J - a nije bilo formirano vjerovatno zato jer je u mjestu djelovao Kotarski komitet. Ovaj propust je ispravljen februara 1942. godine. Pod rukovodstvom SKOJ-a, za cijelo vrijeme trajanja talijanske okupacije, odvijao se po selima kulturno-zabavni ivot omladine. Po selima davane su priredbe na kojima su prikazivani skeevi, izvoene recitacije, a pjevaki horovi pjevali su borbene pjesme. Poznato je da su davali skeeve: Doktor, Gazda i sluga, Jazavac pred sudom. Najvie su se recitovale pjesme Alekse Santia, Milana Rakia i ure Jakia (kao npr: Padajte brao, U kvrgama, O klasje moje), a pjevane su pjesme: Budi se Istok i Zapad, Mitrovanka, Bileanka, Avanti popolo i druge. Omladinske priredbe u selima, davane preteno u zgradama osnovnih kola (u tome periodu kole nisu radile), bile su uvijek dobro posjeene. Za svaki sluaj omladinci su pukama, obezbjeivali priredbe. Talijani nisu smjeli zalaziti u sela i zato nije bilo sluaja da su priredbe bile ugroene. Izvjetavajui CK S K O J za Hrvatsku, o aktivnosti omladine u kotaru Donji Lapac OK S K O J - a za Liku pie: U opini Srb ima pjevaki zbor i diletanska kulturno-um j etnika sekcija koja obilazi sva sela opine irei ideje NOB-e. U opini Donji Lapac, Nebljusima i Krugama postoje isto takve diletantske sekcije. Omladina je raspoloena u ovom kotaru sva za borbu protiv okupatora. 20 Omladinske organizacije bile su i najvei mobilizacijski agitator za odlazak mladih ljudi u partizanske jedinice. Djevojke su pjevale pjesme o momcima koji su se nalazili u partizanskom bataljonu Marko Orekovi, a momcima koji jo nisu bili otili u partizane prigovarale su: Da to valja, bio bi sa svojim drugovima u partizanima. Tako je u prvoj polovici januara iz opine Srb otilo 60 drugova u bataljon koji se tada nalazio u rejonu Vrhovina. Lapaka partijska organizacija u jesen i zimu 1941. godine posjeivala je posebnu panju i radu sa enama. Prvih mjeseci ustanka ovaj rad bio je zapostavljen. U toku septembra 1941. godine povremeno je iz OK za Liku u ovaj kotar dolazila Nea Zakula da radi na organizovanju ena. Poto je bila angaovana na drugim zadacima van ovog kotara, ponovo je decembra 1941. dola na rad u ovaj kotar. Mjesto je bilo pod talijanskom okupacijom. Za politiki rad bili su oteani uslovi. Nea Zakula u lanku: Na zadacima Partije u prvoj godini rata govori kakvo stanje za tie u decembru 1941. godine meu enama u kotaru i kae: Poslije povratka iz Zagreba prvi susret sa enama imala sam u Oraovcu (najblie selo do Lapca). Bila sam iznenaena koliko
19 HAK, 1. OK SKOJ-a za Liku, kut. br. 1, dok. br. 2. 20 Isto.
su za vrijeme moga odsustva uradile. Da li se meni samo inilo ili je to zaista bilo postignuto radom, stekla sam utisak da su politiki znatno napredovale. Priale su s velikom mrnjom o okupatoru, a nita manje nisu mrzile ni etnike koji su se epurili po Donjem Lapcu. U svome selu bojkotovale su porodice nekolicine onih koji su se opredijelili za suradnju s okupatorima. 21 Krajem decembra 1941. godine formiran je Opinski odbor AF2-a za Donji Lapac. Polovinom decembra 1941. na putu iz sjeverne Dalmacije, 120 partizana hrvatske narodnosti prikupilo se u selu Oraovcu na putu u rej on Korenice. Iako je selo Oraovac u neposrednoj blizini Donjeg Lapca u kojem se nalazio talijanski garnizon, ova grupa je ostala dva dana razmjetena po seoskim kuama na odmoru i hrani. Videi ih slabo pripremljene za zimske uslove, ene ovog sela dale su Dalmatincima: 22 dempera (maje), 13 pulovera, 26 pari arapa, 35 pari rukavica, 17 dugakih gaa, 9 pletenih kapa, 6 alova i 12 pekira (runika). 22 U svome izvjetaju partijski rukovodilac grupe Dalmatinaca Ante Krnja Burge izvjetava partijsko rukovodstvo u Dalmaciji da su kod naroda naili na oduevljenje i borbeni duh. I pored uspjenog rada partijske organizacije, SKOJ-a, AF-a i narodno-oslobodilakih odbora na raskrinkavanju talijanskih okupatora i domaih izdajnika te tumaenju znaenja bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda, na teritoriji kotara dogodio se zloin. U selu Kalati, pored rijeke Une na likoj strani, u neposrednoj blizini praznog i naputenog Kulen Vakufa, ivjela je porodica Hodak Jakova, predratnog komuniste i jedinog Hrvata u tome selu. Odmah u poetku ustanka, da zatiti ovu hrvatsku porodicu od raznih ovinistiki zagrienih elemenata, Stojan Mati je napisao naredbu ovjerenu tambiljom i linim potpisom. U toj naredbi se navodilo da je dotina porodica na strani narodnooslobodilakog pokreta i da se prema njoj niko ne smije drugaije odnositi. Takva naredba bila je pribijena na kuna vrata Hodakovih. Porodica Hodakovih, kao i srpske porodice, mirno je ivjela u svojoj kui. Seoska straa sela Kalati je nou, uvajui svoje selo, naroitu panju obraala na bezbjednost Hodakovih. U drugoj polovini novembra 1941. godine u selo Kalati jedne noi banula je naoruana grupa nepoznatih ljudi. Seoska straa se razbjeala, a grupa je otpoela pljaku po kui. Toga momenta je kroz neka sporedna vrata uspjela pobjei iz kue Mara Hodak, Jakovljeva snaha i sklonila se u komijsku kuu Obrada Ljiljka. Kad je naoruana grupa otila iz sela, kui Hodakovih uputio se komija Obrad. Vratio se oborene glave i alostan. Mari je bilo jasno da se s njenom porodicom dogodilo zlo. Obrad joj je rekao da u kui nema nikoga. U zoru se saznalo da je cijela porodica pobijena i baena u Unu, a kua opljakana. Kasnije se Mara sklonila u selo Buevi u kuu Mie Ljiljka, Srbina, koji je Maru primio kao svog lana porodice. Kum Hodakovih, Srbin iz Donjeg Lapca Dane uki (krljan), poslao je u Buevi po Maru Radu Bajia da je dovede kod njega u Donji Lapac. Bilo joj je dobro u Bueviu kod Uroa Ljiljka, pa se Mara najljepe zahvalila i ostala u kui Ljiljka cijelo vrijeme rata.
21 HAK, Zb. 3, str. 862. 22 HAK, Zb. 3, strana 821.
Razbojnika grupa koja je poinila zloin u Kalatima nikada se nije otkrila. Cijelo stanovnitvo osuivalo je ovaj zloin i iskreno nastojalo da pomogne ovu porodicu, a to najbolje potvruje dranje ljudi iz sela Kalati i Buevia. Jo od ustanka su po selima bili formirani odbori narodne pomoi koji su imali zadatak ishrane ustanikih gerilskih jedinica na poloaju i u prolazu kroz mjesta. Poetkom novembra 1941. godine Kotarski komitet KPH za Donji Lapac poeo je formiranje seoskih narodnooslobodilakih odbora (NOO), organa nove revolucionarne vlasti. lanovi Kotarskog komiteta Simo Mrda i Marko Cankovi formirah su prve NOO u novembru u selima Birovaa i Kruge (u lapakoj opini), u Kunovcu, Kupirovu, Gornjem Srbu i Neteci (u opini Srb). U decembru, gdje se tada nalazio talijanski garnizon, formiran je NOO u Donjem Lapcu. Kotarski komitet je u toku zime 1941/1942 godine otpoeo formiranje narodnooslobodilakih odbora i po ostalim selima kotara. U NO odbore birani su najugledniji ljudi u selima, poznati kao antifaisti i pristalice NOP bez obzira na raniju politiku ili vjersku pripadnost. Biranje u selima vreno je javnim glasanjem na zborovima i konferencijama. U otkrivanju domaih izdajnika narodnooslobodilaki odbori su postigli znaajne rezultate. uro Stankovi u svome lanku Obavjetajna sluba u oslobodilakom ratu kae da je za suzbijanje neprijateljskih akcija na podruju Donjeg Lapca, koje su dolazile najee od talijanskih pijuna Raenovia, Kee, Omikusa i Raete, postojala iroka mrea informatora i simpatizera. 23 Drugi primjer budnosti narodnooslobodilakih odbora i drugih organizacija u kotaru Donji Lapac je hvatanje grupe Stanka Sakia, biveg jugoslovenskog porunika, u drugoj polovini februara 1942. godine. Saki je stigao iz rejona Udbine sa zadatkom da u Donjem Lapcu formiraju etniku jedinicu. Na putu za Srb Saki, Kora i jo dvojica iz Lapca uhvaeni su od pripadnika NOP-a u selu Doljani i sprovedeni u Stab grupe partizanskih odreda u Korenicu gdje su strijeljani. 24 Sve to govori da su novi organi vlasti, taj NOO u naem kotaru i u oteanoj situaciji okupacije kotara od talijanskih faista, pitanju budnosti poklanjali veliku panju. Talijani iz garnizona u Srbu i Lapcu nisu kontrolisali sela niti u njih zalazili. U njima su slobodno mogli djelovati NOO kao organi vlasti. Narodnooslobodilaki odbori su na zborovima, sastancima i prelima itah narodu dobijene vijesti od Kotarskog komiteta Partije i upoznavali stanovnike s dogaajima u svijetu i voenim borbama partizanskih jedinica s talijanskim okupatorima u zapadnoj Lici. Pobjede i borbe partizana odreda Capajev (kasnije bataljona Marko Orekovi), u ijem su se sastavu nalazili, uglavnom, borci iz lapakog kotara, primane su naroito s oduevljenjem. Te pobjede bile su moralna hrana stanovnitvu i glavni argument komunista i politikih aktivista u podizanje politike svijesti naroda.
23 esta lika divizija, Izdanje Epoha, Zagreb 1964, str. 599. 24 Arhiv VII, br. pres. 3/17 K. 1611 (svojeruno priznanje Sakia).
Formiranje i rad vojnih jedinica u kotaru Za itavo vrijeme trajanja ustanka pa sve do talijanske reokupacije osloboene teritorije lapakog kotara, partizanske jedinice nisu imale jedinstvenu komandu. U lapakom kotaru dejstvovao je tab bataljona gerilskih odreda za Liku, koji se nalazio pod komandom taba narodnooslobodilake brigade u Drvaru. Sve ustanike gerilske jedinice bile su formirane po teritorijalnom principu. Jedino je partizanski odred Capajev bio formiran kao pokretna jedinica i nije bio vezan za odreenu teritoriju. Borio se tamo gdje je to bilo potrebno i gdje je nalagala vojno-politika situacija. Na sastanku Okrunog komiteta za Liku u Srednjoj Gori, 10. oktobra 1941. godine odlueno je da se formira tab partizanskih odreda za Liku. Za komandanta je odreen Vlado Cetkovi, a za politikog komesara Marko Orekovi. Lika je dobila vojnu komandu za rukovoenje partizanskim jedinicama. 25 Novi tab je imao pred sobom najvaniji zadatak da od teritorijalnih jedinica, takozvanih gerilskih odreda, formira partizanske jedinice. Utvrena je i formacija na osnovu koje su se formirale desetine, vodovi, ete bataljoni i odredi. Borci su imali na svojim kapama crvenu petokraku zvijezdu. Jedinice su imale svoje zastave s crvenom petokrakom zvijezdom na sva tri polja. 26 Na kapama oko petokrake zvijezde noene su nacionalne zastave, zavisno od nacionalne pripadnosti boraca. Na teritoriju kotara, na Kamenskom, 29. novembra formiran je Partizanski bataljon Marko Orekovi. Poslije formiranja i poloene zakletve, bataljon je, radi izvoenja borbenih akcija, krenuo ponovo u srednju Liku. Imao je 190 boraca naoruanih pukama i 5 pukomitraljeza. Naredbom taba Grupe NOP odreda za Liku (polovinom novembra) o reorganizaciji vojnih jedinica u Lici, u toku novembra 1941. godine, formiran je od ranijih seoskih vodova donjolapake opine i Lapaki partizanski bataljon. Za komandanta Bataljona postavljen je Stojan Mati, a za politikog komesara Stevo Tima. Imao je tri ete. Vodovi prve ete bili su: Nebljuki, Kruki, Kestenovaki i Bueviki. Druge ete: Dnopoljski, Oraovaki, Lapaki, Birovaki, Gajski i Miljenovaki. Tree ete: Doljanski, Dobroselski i Bubanjski. U bataljonu je bilo 390 boraca naoruanih s 2 teka mitraljeza, 8 pukomitraljeza, 270 puaka, 100 mina, 117 granata i 1 haubica. 27 U akciji formiranja Lapakog bataljona na terenu kotara angaovao se Mjesni komitet KPH za Donji Lapac. On je za javljanje boraca izdao posebni proglas s kojim su pojedini lanova Komiteta obilazili sela, s borcima odravah sastanke i upoznavali ih s dogaajima i potrebama da se oformi jaa jedinica. Istovremeno, prouavano je Uputstvo Marka Orekovia, od septembra 1941, u kojem, izmeu ostalog, pie: Partizanski odredi su samostalne jedinice sposobne za izvrenje samostalnih akcija, tj. napada na neprijateljske odrede i ometanje njegovih namjera. Pravilnim izvoenjem tih akcija mogu partizanski odredi nastupati s uspjehom protiv brojno daleko jaeg neprijatelja. 28
25 26 27 28 v n , Zb. NOR-a, tom V, knjiga 1, str. 79. AVH, kut. 1618, br. reg. 82. Vn, Zb. NOR-a, tom V, knj. 2, str. 157166. v n , Zb. NOR-a, tom r v , knjiga 1.
Stojan Mati je poslije formiranja Lapakog bataljona, s dva pratioca, krenuo u Bosansku krajinu u Stab Mladena Stojanovia u Majki Japru. Navratio je u tab 1. krajikog odreda u kojem je naao kolskog druga iz bihake gimnazije Branka Copia. Prema pisanju Branka opia u knjizi Surova kola, Stojan se interesovao za razvoj ustanka u Bosanskoj krajini i drugim dijelovima Jugoslavije, kao i o stavu prema etnicima. Na sva Stojanova pitanja Branko mu je dao objanjenje i upoznao ga da u Srbiji etnici javno saraduju s Nijemcima i vode borbu protiv partizana. Poslije susreta s dr Mladenom Stojanoviem Stojan se vratio u kotar Lapac. Jo veim poletom i energijom, objanjavajui borcima to je sve vidio i uo u tabu Mladena Stojanovia, poeo je da radi na uvrenju Lapakog bataljona. Cijele zime 1941. na poloaju Drenovae nalazila se 1. eta Lapakog partizanskog bataljona u odbrani pravca BihaDonji Lapac. Obzirom na visok snijeg i oteano kretanje neprijatelja, odbrana ovog pravca vie se svodila na osmatranje i izvianje kretanja neprijatelja. Postojala je opasnost da ustake jedinice, koristei prisustvo Talijana, ponovo pokuaju ui u Donji Lapac. Januara 1942. godine, po nareenju taba Grupe NOP odreda za Liku, tab lapakog bataljona uputio je 2. etu u rejon Korenica, u kojoj je bio blokiran talijanski garnizon. Ceta, s komandirom Petrom Raetom (Andrijinim) i politikim komesarom Savom Mileusniem Zariem (koji je do tada bio na dunosti sekretara Kotarskog komiteta), po nezapamenoj snjenoj vijavici stigao je u rejon Korenice. S 2. etom bataljona Ognjen Pria i jednom etom 2. bataljona 2. odreda 6. februara vri napad na ustae u selu
anak. Neprijatelj je pobjegao, a eta se polovinom februara vratila u rejon Donjeg Lapca, u selo Gajine. Polovinom februara Zavlako-Kaldrmski odred koji se od prvih dana ustanka borio na Srbskom klancu, Tikovcu, Plavnu, Drenovai i Kulen Vakufu, reorganizovao je svoje redove. Formiran je partizanski vod pod komandom Miloa Zoria (Palasijinim). Jaina ovog voda bila je 25 boraca, naoruani pukama i jednim pukomitraljezom. Odred je imao namjeru da krene u sastav bataljona Marko Orekovi koji je vodio borbe u rejonu Korenice. Vod je 26. februara 1942. u selu Kunovac zadran od Milana umia i Dania Damjanovia koji su bili' upoznati s predstojeim napadom naih snaga na Donji Lapac. Od novembra 1941. do 27. februara 1942. u kotaru su formirana 2 partizanska bataljona i jedan samostalni vod. U redovima ovih partizanskih jedinica nalazilo se oko 600 naoruanih boraca s 20 pukomitraljeza. Stab lapakog bataljona organizovao je 8. januara 1942. godine u Lapakim Koritima, u kui seljaka Ilije Bubala vojnopolitiku konferenciju. Na konferenciju komandant bataljona Stojan Mati pozvao je sve vojne i politike rukovodioce ove jedinice. Govorio je o razvoju ustanka u Bosanskoj krajini, r n o j Gori i Srbiji. Rekao je da se u Srbiji etnici zajedno s Nijemcima bore protiv partizana. Proitao je i Uputstvo taba Grupe NOP odreda za Liku o organizaciji partizanskih jedinica, oznakama, pozdravljanju i zastavi. 29 U prvoj polovini februara 1942, obavijeten da e krajiki komandant Mladen Stojanovi obilaziti jedinice u krajikom selu Raiu, Stojan Mati je rijeio da se ponovo sastane s ovim uvenim krajikim rukovodiocem. Desetoga februara 1942. Stojan je s jednim vodom 1. ete lapakog partizanskog bataljona i grupom omladine stigao na zbor u selo Rai i u ime likih partizana pozdravio Mladena, prisutne krajike borce i narod. Borbe za osloboenje Donjeg Lapca Poslije savjetovanja tabova Grupa partizanskih odreda za Liku, Kordun i Baniju u Glavnom tabu Hrvatske, Stab Grupe NOP odreda za Liku sazvao je 12. i 13. februara 1942. u selu Mekinjaru vojnu konferenciju svih komandanata i politikih komesara s podruja Like. Zakljueno je da se s jednim bataljonom, ojaanim sa 100 ljudi, izvede akcija protiv talijanskih posada u Donjem Lapcu i Srbu, da se pristupi energinom obraunu s etnicima, a da se Korenica dri opsjednuta slabijim snagama i povremeno uznemiruje artiljerijskom vatrom. Za akciju na Donji Lapac odreen je bataljon Marko Orekovi (bez jedne ete), 2. eta bataljona Ognjen Pria i jedna eta Lapakog bataljona. U cilju pripremanja navedene akcije i napada na talijanski garnizon u Donjem Lapcu, upuen je 18. februara 1942. zamjenik komandanta Grupe odreda Petar Kleut, koji je trebao, zajedno s komandantom Lapakog bataljona Stojanom Matiem, napraviti plan akcije. Petar Kleut je stigao na Kamensko i odavde alje pismo Stojanu Matiu u Nebljuse. Kurir koji je nosio pismo nije naao Stojana, ve je pismo pre29 Arhiv VII, K 1618, br. reg. 82. 17 DONJI LAPAC
dao komandiru 1. (Nebljuke) ete Lapakog bataljona Duanu Dotliu. On je pismo poslao Stojanu u rejon Lapca. Dogovoreno je da se napad izvri 27. februara pred zoru, da se neprijatelj iznenadi, da se do svanua upadne u mjesto i brzim napadom prinudi na predaju. Podaci o jaini neprijateljskih garnizona govore da je procjena bila slaba, jer su garnizoni u Lapcu, Srbu, Udbini, Otriu, Kninu, Graacu i Bihau bili mnogo jai nego to se to pretpostavljalo. U Donjem Lapcu bila je 11. eta 3. bataljona 2. pjeadijskog puka talijanske divizije RE (Kralj Emanuel) ojaana s minobacakim vodom 12. ete 3. bataljona istog puka. Jaina 270 vojnika. U centru Donjeg Lapca Talijani su bili smjeteni u zgrade pravljene preteno od kamena (hotel, opina, osnovna kola, zgrada kotara i suda). Oko centra, u kojem su se nalazile utvrene zgrade pripremljene za odbranu, bili su napravljeni zemljano-drveni bunkeri povezani s duboko iskopanim rovovima. Talijani su prema uputstvu svojih viih komandi, koje su na osnovu dotadanjeg iskustva steenog u borbama s partizanima za naseljena mjesta, dostavili svim svojim jedinicama 1. decembra 1941. Uputstvo, koje je glasilo Pod otpornom takom podrazumjeva se: skup zgrada pripremljenih za odbranu, ili novi izgraeni bunkeri ili obje vrste zajedno dopunjenih stanovima, niama i saobraajnicama, opkoljenih sopstvenom preprekom, i organizovanih tako da se mogu efikasno braniti 300 stepeni. Poto neprijatelj nema avijacije i uglavnom artiljerije, pomenuti skup mora biti prikupljen tako da je lako njime komandovati i jak u svakom pogledu.30 Po ovome uputstvu je organizovana odbrana talijanskog garnizona u Donjem Lapcu. Donji Lapac se, inae, nalazi u kotlini oko kojeg se uokolo prua ravnica, u to vrijeme pokrivena dubokim snjenim pokrivaem. Bilo je lako uoiti svako kretanje po danu od jedan do tri kilometra uokolo. Talijanski garnizoni i njihove komande u Lici bile su obavjetavane od svojih viih komandi o borbama njihovih jedinica s partizanskim jedinicama oko Korenice u decembru i januaru, gdje je izbaeno iz stroja oko 1000 talijanskih vojnika, zaplijenjena baterija topova i dva tenka. Uspjesi partizana oko Korenice natjerah su komande talijanskih garnizona da utvrde svoje garnizone. Ovo saznanje o uspjesima partizana imalo je i porazno dejstvo na psihiko stanje i moral talijanskih vojnika u Donjem Lapcu. O tome u knjizi govori talijanski general Zannusi, koji je bio i uesnik tih borbi. On izmeu ostalog kae: U ovom dijelu Hrvatske koji je stavljen pod nau kontrolu i u provincijama anketiranim u Italiji, mi smo u stvari okupirali samo ceste na kojima smo se materijalno nalazili, dok ostah dio teritorije ili nije bio okupiran ni sa ije strane ili su ga Okupirali ustanici. Uslijed toga nije se moglo ni koraknuti ne rizikujui da se ne naie na njihovu reakciju, to je znailo da su svi nai pokreti, poev od najbanalnijeg prijevoza namirnica iz jednog garnizona u drugi, morah biti paljivo pripremljeni i zatieni, jer je uvijek postojala mogunost da se naleti na zasjedu, koju je protivnik postavio. To je prouzrokovalo stalno iscrpljenje naih ljudi, ije je slanje na odsustvo ili na odmor uslijed tekih uvjeta u kojima su se nalazili bilo krajnje teko. Bili oni u mjestu uvajui neko naselje ili neku karaulu eljezniku ili u pokretu-pjeke. kamionima ili vlakom, oni nikada nisu sebi mogli dopustiti luksuz da budu
30 Arhiv VII, Supersloda, Cirkular br. 3, od 1. XII 1941. g.
mirni. Opasnost susreta s neprijateljem pritiskivala ih je i primoravala da ive u stanju neprekidne napetosti. 81 I pored tajnosti izvoenja pokreta naih jedinica iz rej ona Korenice za predvieni napad na talijanski garnizon u Donjem Lapcu, njihovo pristizanje u sela Dnopolje, Birovau i Oraovac bilo je otkriveno od strane domaih izdajnika. Postoji vjerovatnoa da je boravak zamjenika komandanta Grupe doreda Petra Kleuta na Kamenskom, desetak dana pred napad, i upuivanje pisma Stojanu Matiu po nesigurnom kuriru, bilo otkriveno. Talijani su sigurno obavijeteni o pripremama napada. U politiko-obavjetajnom izvjetaju Glavnog obavjetajnog centra Hrvatske, poslanom Vrhovnom tabu NOV i POJ, od 3. decembra 1942. godine kae se: Uhvaen je talijanski pijun koji je izvijestio Talijane o pripremama za napad na Donji Lapac. 82 Obavijeten o napadu partizana na garnizon u Lapcu, Boko Raeta, vjerovatno sa znanjem Talijana, traio je sastanak s komandantom Lapakog bataljona Stojanom Matiem, to je on energino odbio. Mati se s 2. etom nalazio u selu Gajine u blizini Donjeg Lapca. U selu su se nalazili i lanovi Kotarskog komiteta Partije. Po nagovoru lanova KK KPH Donji Lapac Stojan je pristao da pregovara. Na pogodnom mjestu, izvan talijanskog garnizona, 26. februara prije podne, doli su Boko Raeta, Luka tikovac, Miloica Bosni, Stevo Baji i Duan Baji. Sa Stojanom su stigli: Duan Raeta, Mile Kosanovi, Tomica Popovi i Sava Mileusni-Zari, koji je u to vrijeme bio lan Komiteta. 33 Boko Raeta je molio Stojana da partizani ne napadaju talijanski garnizon u Donjem Lapcu, jer e Talijani vriti odmazdu nad stanovnitvom i zapaliti Lapac. Vidjevi da mu je poznata namjera partizana da napadnu Talijane, ~Stojan mu je odgovorio: Ako tvoja ast moe dozvoliti da se ee po Lapcu, gdje se vijori neprijateljska zastava, moja to ne moe dozvoliti. Zato u prvi na elu partizanskih jedinica ui u Lapac. Poslije toga, bez pozdrava, Stojan se s drugovima vratio u selo Gajine. Pred mrak Stojan se s etom prebacio u selo Oraovac radi uea u napadu u zoru slijedeeg dana. Prema planu napad je trebalo izvriti, koristei mrak, prije svanjivanja, iznenadno sa sjevera i jugozapada, ovladati mjestom i svim zgradama oko centra i odatle krenuti na juri i zauzimanje utvrenih zgrada. Predvieno je da obezbjeenje s pravca Bihaa dri 1. eta (Nebljuka), a s juga, prema Srbu, 3. (Doljanska) eta Lapakog partizanskog bataljona. Za napad na Lapac predvieno je da uestvuju etiri partizanske ete i to: 1. i 2. eta bataljona Marko Orekovi od 150 boraca, 2. eta bataljona Ognjen Pria s 50 i 2. eta Lapakog bataljona s 50 boraca. Sa borcima su odrani sastanci na kojima su upoznati sa zadacima. U selu su prikupljene bijele plahte radi maskiranja boraca za kretanje po snijegu. Mjetanima je zabranjen izlazak iz mjesta gdje su bile prikupljene jedinice, a sluajni prolaznici su zadravani te noi u selima. Sve je ovo preduzimano da neprijatelj ne otkrije napad. Pripremao se i talijanski garnizon za odbranu. Svoju pripravnost podigao je na najvei stepen.
31 Zanussl Glocomo, Hat i katastrofa Italije, Rim 1945, str. 185. 32 Arhiv Vn, JNA, reg. br. 1/19, k. 103. 33 Lika u NOB-i 1942. VIZ Beograd 1971, str. 400.
Kako bi napad poeo u pet sati, nae jedinice su iz rejona prikupljanja krenule u tri sata, 27. februara, prema svojim pravcima nastupanja. Prva eta bataljona Marko Orekovi, pod komandom Milana Zeelj a i politikog komesara Milorada Mievia, ojaana s vodom 2. ete Lapakog bataljona, nastupala je iz sela Dnopolja i Birovae u pravcu sjevernog dijela mjesta. Njen zadatak bio je da ovlada bivim kotarskim magacinom, koji se nalazio izdvojen od mjesta, a potom da nastupa u pravcu opinske zgrade. Desno od ove ete nastupao je vod 2. ete Lapakog bataljona u pravcu Zegara, tj. sjevernog dijela mjesta. Druga eta bataljona Marko Orekovi (s vodom 2. ete iz Lapakog bataljona), pod komandom Mane Breke i politikog komesara Petra Babia, nastupala je iz sela Oraovca s jugozapadne strane, preko Hajdukovia brda, du ceste koja vodi iz Srba za Donji Lapac. Njen zadatak bio je da proisti juni dio mjesta i s june strane izvri napad na neprijatelja, koji se nalazio u crkvi i zgradi biveg kotara, sadejstvujui drugoj eti bataljona Ognjen Pria. Druga eta bataljona Ognjen Pria (s vodom 2. ete Lapakog bataljona), pod komandom Mane Variaka i politikog komesara Dmitra Zaklana, imala je zadatak da iz sela Oraovca nastupa u pravcu Lapca i s njegove zapadne strane ovlada okolnim zgradama centra i napadne neprijatelja u zgradi suda i kotara. I pored ranije otkrivenog napada od strane neprijatelja, i ravnog terena pokrivenog bijelim snjenim pokrivaem, sve jedinice su od 5 sati uspjele izvriti prvi dio svog zadatka i ovladati prvim kuama mjesta. Prva eta bataljona Marko Orekovi u nastupanju je izmijenila dobiveni zadatak. Umjesto napada na magacin, energino je nastupala kroz Zegar ka centru, ostavljajui magacin za likvidaciju kasnije. U tom nastupanju u Zegaru je naila na grupu naoruanih ljudi okupljenih u kui, koji su se bez pucnja predali. Ova grupa je pripadala majoru Raeti i nije imala kurai otvoriti vatru na partizane, ili nije htjela. Druga eta bataljona Marko Orekovi s june strane bez otpora je nastupala. Uspjela je do zore ovladati junim dijelom mjesta i izbiti pred crkvu i zgradu kotara, gdje je bila zadrana jakom vatrom neprijatelja iz bunkera i zgrada. Druga eta bataljona Ognjen Pria uspijeva sa zapadne strane ui u mjesto i ovladati zgradom u kojoj se nalazila Komanda ete talijanskog garnizona. Zaplijenila je radio-stanicu. U tim prvim jutarnjim borbama poginuo je komandant Lapakog partizanskog bataljona Stojan Mati, a ranjen je komandant bataljona Marko Orekovi oko Jovani. Obojica komandanata nalazila su se u streljakom stroju svojih boraca. Ranjen je i komandir 2. ete bataljona Ognjen Pria Mane Variak. U toku cijelog dana vodila se ogorena borba s neprijateljem. Prvoj eti bataljona Marko Orekovi uspjelo je ovladati opinskom zgradom, provaljujui uskijama sporedna vrata, a zatim runim bombama prisiliti preivjele neprijateljske vojnike na predaju. Zarobljeno je 35 neprijateljskih vojnika, meu kojima i dva oficira. Poslije podne ova eta je preko tavana nekih sporednih zgrada uspjela zauzeti i zgradu osnovne kole. Pod sve jaim pritiskom neprijatelj se oko 18 sati predao i u zgradama suda i kotara. Da bi savladah neprijatelja, partizani su kroz duboki snijeg kopah prilazne rovove ovim zgradama, penjali se na tavane i krovove kua,
odakle su bacali bombe na u t v r e n i zgrade. Po velikom broju mrtvih i ranjenih na obje strane, moe se zakljuiti da je borba bila estoka i nemilosrdna. Obavijeten radio-putem o napadu partizana na garnizon u Donjem Lapcu, komandant talijanske divizije RE preduzeo je mjere da pomogne svom garnizonu. On nareuje komandantu 2. pjeadijskog puka u Bihau da s pukom izvri pokret u pravcu Donjeg Lapca i pomogne garnizonu. Uslijed velikog snijega i daljine puta, ova kolona neprijatelja dostigla je do sela Skoaja, gdje je primila radio-telegram od svog izviakog aviona da se garnizon u Donjem Lapcu prestao javljati i da je to znak da je garnizon savladan. To se vidi i iz radio-izvjetaja komandanta 18. talijanskog korpusa komandantu 2. talijanske armije u kojem se izvjetava: Jedinicama koje su pole iz Bihaa radi deblokiranja garnizona, od strana ustanika, onemoguen dalji prelaz uslijed visokog snijega. Hvatanjem radio-veze sa Donjim Lapcom u 18,52 pokazalo se da je garnizon preplavljen ustanicima. Avion se po podne ukljuio u talasnu duinu pomenutog garnizona, ali vie nije bilo nikakvog saoptenja. Prema vijestima iz Udbine, Donji Lapac dre komunisti. Ukupni nai gubici: 50 mrtvih i ranjenih, ostali zarobljenici. Ustaniki gubici mnogo vei. 34 U borbi za osloboenje Donjeg Lapca cijelo stanovnitvo uzelo je aktivno uee. Za vrijeme trajanja borbe po kuama je kuvana hrana za borce, izvlaeni i zbrinjavani ranjenici. Poslije predaje talijanskog garnizona jedinice su prikupljale naoruanje i opremu. Zarobljenici su smjeteni u zgradu osnovne kole, a jedna grupa boraca tragala je za majorom Raetom. Raeta je nestao. Kasnije se ispostavilo da je imao pripremljeno sklonite u podrumu svoje kue. U njoj je Boko Raeta ostao sve do polovine septembra 1943. (Po danu se sklanjao u sklonite, a nou je izlazio u dvorite.) Hranila ga je njegova majka. U septembru, poslije kapitulacije Italije, prijavio se komandi njemake jedinice koja je bila smjetena u Donjem Lapcu. Otpremljen je u zarobljeniki logor u Njemakoj. 85 U borbi za osloboenje Donjeg Lapca ubijeno je 30, ranjeno 26 i zarobljeno 174 talijanska vojnika. Od toga 6 oficira i 15 podoficira. Zaplijenjena su 4 mitraljeza tipa Breda, 3 mala bacaa mina, 15 pukomitraljeza, 220 puaka, vea koliine runih bombi, 2 radio-stanice, jedan kamion, dva bicikla, jedna kara, 12 samara, i 18 mula. 36 Pored navedenog zaplijenjeno je 1000 kg pirina, 1000 kg makarona, 1000 kg dvopeka, 200 litara ulja, 150 kg eera, 350 kg sira, 300 kg soli, 200 kg kafe, ebadi, arava, odjee i obue. 37 Koliko vojniki vana, ova pobjeda nad talijanskim okupatorima politiki je bila mnogo vanija. Razuvjereni su i oni pojedinci koji su borbu s okupatorom smatrah, obzirom na snagu i naoruanje, nemoguom. Pojedine ocjene nekih odgovornih partijskih rukovodilaca o stanju u ovom kotaru u jesen 1941. pokazale su se netanim. U ocjenama se politiko stanje u Donjem Lapcu prikazivalo mnogo teim nego to je bilo, a Boku Raeti
34 35 36 37 VII, Zb NOR-a, tom XIH, knj. 2, str. 259. Umro u SAD 1976. godine (prim. D. D.). Lika u NOB 1942, Beograd 1971, str. 354. v n , Zb. NOR-a, tom V. knjiga 3, str. 228.
davan je daleko vei znaaj nego to je trebalo. Njegov uticaj se odnosio na svega desetak ljudi u Lapcu, ali i oni ga nisu slijedili do kraja. Predali su se naim borcima bez ijednog ispaljenog metka. Politiki rad s narodom u tome periodu bio je najuspjenijim, a posebno u raskrinkavanju domaih izdajnika. Pobjedu nad neprijateljem i osloboenje mjesta umanjila je alost za 14 poginulih i 23 ranjena borca, od kojih su devetorica bili Lapani. Meu njima je i komandant Lapakog partizanskog bataljona Stojan Mati koji je od poetka ustanka vodio borce ovog kraja iz pobjede u pobjedu. Drugog marta borci jedinica koje su oslobodile Donji Lapac i narod lapake opine sahranjivah su svoje poginule borce. Sahrana poginulih drugova izvrena je u centru mjesta. Posmrtni govor odrao je partijski rukovodilac 2. ete bataljona Marko Orekovi Josip Cazi. U govoru o poginulim drugovima, a naroito Stojanu, Cazi je razobliavao izdajniku politiku jugoslovenske vlade na elu sa kraljem i njenu podrku etnikim izrodima. Dunost komandanta mjesta tih prvih dana vrio je ranjeni komandant bataljona Marko Orekovi oko Jovani. Treeg marta formirana je Komanda mjesta s komandantom Kojicom Blanuom i politikim komesarom Stevom Obradoviem. Pred novom Komandom mjesta postavljah su se zadaci oko formiranja bolnice te zbrinjavanja i lijeenja ranjenika. U to vrijeme nije bilo u kotaru ni jednog lijenika, pa je lijeenje povjereno iskusnoj medicinskoj primalji Boji Timi. Obzirom na svakodnevno bombardovanje mjesta od strane talijanske avijacije, Komanda mjesta je bolnicu prebacila u selo Pirovite. Pored zaplijenjenih lijekova, bolnica je opremljena drugim artiklima i hranom iz zaplijenjenog talijanskog magacina. Zarobljene talijanske vojnike Komanda mjesta je smjestila u zgradu osnovne kole. Ostavila im je potreban pribor za jelo i snabdjevala ih namirnicama za prehranu koju su sami organizovali. Komanda mjesta je, na osnovu nareenja taba Grupe partizanskih odreda Like, donijela odluku da zarobljene talijanske vojnike pusti u najblii talijanski garnizon na Udbinu. Putanje zarobljenih talijanskih vojnika potvruje komandant 18. talijanskog korpusa u izvjetaju komandantu svoje armije generalu Roati: Iz Donjeg Lapca stiglo 140 podoficira i vojnika, od kojih 10 ranjenih, njih su pustili, iako skoro potpuno bez odijela, 12 vrlo tekih ranjenika ostalo je u Donjem Lapcu. Takoer su zadrani oficiri od kojih dva ranjena. 8 8 U zoru, 28. februara, izvukla se iz Srba u selo Krukovau, u kuu Gojka Raenovia Gaulia, opinskog slubenika, grupa ljudi u kojoj su bili: Nedeljko Kea, umarski tehniar (predvien za zamjenika komandanta budueg etnikog puka), Svetozar Omikus, umarski ininjer, Iso Luki, graevinski poslovoa, Gojko Raenovi Gauh, opinski slubenik, Dane Kalini, andar, Pero Rajak, andarski narednik, Nia Rajak, andar, Svetia Jovani. zemljoradnik, Sveto Raenovi, zemljoradnik, Jojica Oegovi, zemljoradnik. Drago Obradovi, zemljoradnik, Pajo Dra trgovac, Jovo Kea, trgovac. Mile Desnica, gostioniar i Stevo Raenovi, bivi poslanik.
38 Vn, Zb. NOR-a, tom XIII, knj. 2.
S grupom nije krenuo Pajica Omikus. On je iziao s pukomitraljezom i zadrao se u jednoj kui kod crkve. U poetku napada naih jedinica on im se predao. Osjetivi opasnost, talijanski garnizon u Srbu se pripremao za odbranu. Neprijatelj je imao iskopane rovove na spoljnom obezbjedenju mjesta i to kod crkve, na Subotinom brdu, Mandia glavici i istonim padinama prema rjeici Mlinarici. Talijani su za odbranu tzv. Citadele centra, utvrdili javne zgrade koje su bile zidane kamenom: zgradu osnovne kole, Rajakovu kuu i kuu Jove Kee, andarmerijsku stanicu, zgradu umarije, opine te kue Pajice Omikusa i Steve Raenovia. Ove zgrade su pripremljene za odbranu tako to su prozori zazidani kamenom i na njima napravljene pukarnice. na tavanima zabatima probijene pukarnice i osmatranice. Oko zgrade su napravljeni drveno-zemljani bunkeri i rovovi, a izmeu utvrenih zgrada iskopane su saobraajnice. Garnizon je bio opremljen hranom za mjesec dana. U centru mjesta nalazila se esma s pitkom vodom i ogrjevno drvo. Telefonska veza garnizona s drugim mjestima nije funkcionisala za cijelo vrijeme talijanske okupacije. Garnizon je branio 44. bataljon 73. legije crnih koulja talijanske divizije Sassari koji je brojio 550 do 600 vojnika. Na sastanku u Donjem Lapcu, zamjenik komandanta taba Grupe likih odreda Petar Kleut dogovorio je s komandantom 1. krajikog odreda Slavkom Rodiem da u napadu na talijanski garnizon u Srbu uestvuju: bataljon Marko Orekovi (1. i 2. eta sa 150 boraca), bataljon Stojan Mati (2. i 3. eta sa 180 boraca), bataljon Gavrilo Princip (dvije ete sa 100 boraca) i bataljon 1. krajikog odreda (dvije ete sa 150 boraca). Ukupno 580 boraca. Napad na garnizon u Srbu odreen je za zoru 5. marta 1942. Zamjenik komandanta taba Grupe Petar Kleut naredio je tabu bataljona Gavrilo Princip, koji se nalazio u rejonu Bruvno, da s dvije ete 4. marta stigne u rejon Srbski klanac i da ga posjedne za odbranu s pravca Otria; 4. bataljon 1. krajikog odreda iz Cvjetnia da se prebaci u Bosanske Osredke, odakle e krenuti u selo Neteku. Za doek ovog bataljona u Bos. Osredcima odreeni su Dani Damjanovi i Vojislav Mileusni. Uoi napada na Srb Zavlako-Kaldrmski vod nalazio se u selu Kunovcu. 383 Prema ranijem dogovoru ovaj bataljon je jednu svoju etu trebao ostaviti u Likim Osredcima za obezbjeenje pravca prema Tikovcu i Trubarskom Vaganu, gdje su se nalazile talijanske posade i etnici. Za obezbjeenje napada na talijanski garnizon u Srbu, bile su angaovane etiri ete ili oko 250 boraca. Pristizanje predvienih jedinica za napad u rejon sela Neteke (oko 1,5 kilometara sjeverno od Srba), izvreno je 4. marta oko 16 sati. tabovi bataljona Marko Orekovi (s komandantom Milanom Sijanom i komesarom Josipom Cazijem), bataljona Stojan Mati (s komandantom Tomicom Popoviem i politikim komesarom Simom Mrom) i 4. bataljona 1. krajikog odreda (s komandantom Milutinom Moraom i politikim komesarom Nikolom Kotlom) donijeli su plan za napad.
38a Kaldrmsko-Zavlaki vod uao je u sastav 2. ete bataljona Marko Orekovi poslije borbe za Srb.
Odlueno je da se primijeni ista taktika kao i za napad na Donji Lapac: da 2. eta bataljona Marko Orekovi, ojaana s omladinskim vodom iz sela Neteke izvri napad sa sjeverne strane, ovlada s obezbjeenjem kod crkve, a potom nastupa du mjesta u pravcu osnovne kole; da 1. eta bataljona Marko Orekovi napada iz sela Podastrane i pravca od Gornjeg Srba, ovlada spoljnim obezbjeenjem na brdu Mandia, a potom nastupa ka centru mjesta sa zadatkom napada i zauzimanja opinske zgrade; da 3. eta (Doljanska) bataljona Stojan Mati krene od korita rjeice Srebrenice i sela Podastrane ovlada Subotinim brdom, a potom da napadne neprijatelja u zgradi bive andarmerije i umarije; da 2. eta ovog bataljona (Lapaka) ojaa odbranu pravca prema Otriu, na Srbskom klancu i zajedno s bataljonom Gavrilo Princip ne dozvoli na tom pravcu intervenciju neprijatelja. Ceta 4. bataljona (Boboljuka) 1. krajikog odreda dobila je zadatak da izvri napad istonim padinama Mandia glavice, u pravcu kue Omikusa i da njome ovlada; da 2. eta ovog bataljona u Osredcima obezbijedi pravac Trubarskog Vagana i Tikovca. Napad naih jedinica otpoeo je 5. marta u 3 sata. Jedinice su krenule iz svojih polaznih rejona prikupljanja u pravcu Srba. Omladinski vod iz sela Neteke, koji se kretao sjevernim prilazima Srba, susreo se s talijanskim obezbjeenjem. Talijani su bez borbe napustili svoj poloaj i pobjegli ka centru. Nastupanje za neprijateljem preuzela je 2. eta bataljona Marko Orekovi koja je do zore izbila pred utvrene zgrade u centru mjesta. Omladinskom vodu, koji je ostao na sjevernom dijelu mjesta, predao se Pajica Omikus s pukomitraljezom koji je bio predvien za komandanta etnikog puka, a neto kasnije i Milo Torbica, biljenik, koji se sklonio kod kuma u selu Kunovac. Omikus je poslije izjavio da je znao za predvieni napad i da je zbog toga iziao s pukomitraljetom da se preda. 39 Druga eta je zauzela kuu Petra Zeelja koju su Talijani napustili. Prva eta bataljona Marko Orekovi nastupala je u to vrijeme s juga. Osjetivi napad, spoljno obezbjeenje Talijana na Mandi glavici bez borbe naputa svoj poloaj i bjei u centar mjesta. Za njim je nastupala ova eta i dostigla do kue Sare Puae. Boboljuka eta Krajikog bataljona nastupala je s jugoistoka, izmeu komunikacije i rjeice Sredice, kroz vonjake i po visokom snijegu u pravcu kue Omikusa, koja se nalazila na najvioj taki mjesta Srba. Budui da borci nisu na sebi imali maskirane ogrtae, bili su lako uoljivi kao ciljevi za precizno gaanje neprijatelja. Ova eta je imala osjetne gubitke (2 poginula i 6 ranjenih boraca). Komandant talijanskog garnizona (bataljona) u Srbu, radio-putem izvjetava Komandu divizije (Sassari) u Kninu o navedenom napadu partizana: Jake ustanike formacije napale garnizon. Posada se zabarikadirala u centru naselja. Napad se nastavlja. Nai dosadanji gubici: 1 oficir poginuo, a 2 ranjena, nije utvren broj mrtvih i ranjenih vojnika. 40 Uslijed jake zaprene vatre 3. eta bataljona Stojan Mati nije uspjela zauzeti Subotino brdo. Na dostignutoj padini ovog brda eta se ukopala. Druga eta istog bataljona nalazila se u selu Podastrana kao rezerva. Ona je kasnije upuena za obezbjeenje pravca prema Otriu.
39 Pajica Omikus se objesio u tabu Grupe NOP odreda za Liku (prim. DD.). 40 Arhiv VII, Talijanska arhiva, kut. 153. F-l, dok. 17A/1.
Svi pokuaji da se u toku dana zauzme neka otporna taka, ostali su bezuspjeni. Jedinice su prikovane na dostignutoj liniji i svaki pokret bio je kontrolisan neprijateljskom vatrom. Izvjeten o partizanskom napadu na Srb, komandant talijanske armije radio-depeom je traio od Operativnog lovakog vazduhoplovstva u Udbinama hitno bombardovanje periferije Srba, koju su zauzeli ustanici. Garnizonu u Srbu je nareeno da izloi znakove raspoznavanja za navedeno bombardovanje. 4 1 Toga dana poslije podne jedna eskadrila bombardera tipa Savo j a bombardovala je junu periferiju mjesta, ali bez nekog veeg efekta. Komanda 2. ete bataljona Marko Orekovi rijeila je da ovlada Rajakovom kuom, kao najisturenijom takom odbrane. Za napad su se javih dobrovoljci: komesar ete Pero Babi, vodni delegat Ilija Radakovi i borci Vaso i Aco Ciganovi, Vlade Mari, Mane Bursa, Jandrija Priji i Nikola Buji. Pod zatitom pukomitraljeza ova grupa bombaa ovladala je kuom, ali su se Talijani povukli u rov, odakle su brisanim prostorom zaustavili daljnji pokret nae grupe. U toku 6. marta, sredinom dana, grupa talijanskih bombardera ponovo je bombardovala periferiju Srba, kao i selo Kunovac, na koje je bajeno 10 bombi teine 150 do 200 kilograma. Tom prilikom unitena je kua Jove i Rade Damjanovia u kojoj se sastajala omladina sela Kunovca. Pored unitenih nekoliko pomonih zgrada poginuo je i borac Nikola Damjanovi (koji je s poloaja 1. ete bataljona Marko Orekovi od Srba doao da vidi roditelje), omladinac Jovo Damjanovi i troje djece. 42 U toku noi 7. na 8. marta, iz borbi za Srb, povuen je 4. krajiki bataljon u Bosansku krajinu, koji je prema nareenju taba 5. krajikog odreda trebao da izvodi neke druge zadatke. U trodnevnim borbama Krajinici su imali 2 mrtva i 6 ranjenih boraca. 43 Poloaj ovog bataljona preuzela je 1. eta bataljona Marko Orekovi, a rukovoenje svim jedinicama u napadu na Srb preuzeo je Stab bataljona Marko Orekovi. Borbe su nastavljene nesmanjenom estinom. Stab bataljona Marko Orekovi ubacio je mjesto svoje 2. ete, 2. etu bataljona Ognjen Pria koja je stigla u Lapac. Na Srbski klanac je upuena novoformirana Broanska eta i Osredaki vod kao ojaanje ovog poloaja, obzirom da su Talijani poeli prodore s pravca Otria. Druga eta bataljona Ognjen Pria, preuzevi dio poloaja od 2. ete bataljona Marko Orekovi, odluila je da ovlada kolskom zgradom koja je predstavljala jak objekat neprijateljske obrane. Za taj zadatak formirano je bombako odjeljenje od 5 boraca koji su pod zatitom vatre ostalog dijela ete trebali prodrijeti do kole i ubaciti bombe. Bombako odjeljenje je uspjelo da stigne do prozora kole, baci bombe i ovlada uionicama u prizemlju. Talijani su se povukli na tavan i pucah kroz probijenu tavanicu. Poslije tako paklene situacije gdje je poginulo nekoliko talijanskih vojnika, nae bombako odjeljenje bilo je prinueno da se izranjivano povue na polazni poloaj. Prva intervencija talijanske divizije Sassari da pomogne svom opsjednutom garnizonu u Srbu, uslijedila je tek 8. marta. Toga dana stigla je na
41 Arhiv VII, Talijanska arhiva, kut. 153. r-1, dok. 17/1. 42 v n , Zb. NOR-a, tom XIII, knj. 2, str. 245. 43 v n . Zb. NOR-a, tom IV, knji. 3, str. 365.
poloaj na Srbski klanac i 2. eta bataljona Stojan Mati da ojaa odbranu s junog pravca. Sto pedeset prvi pjeadijski puk divizije Sasari, poslije jake artiljerijske vatre po Srbskom klancu, krenuo je iz Otria s ciljem da zbaci nae obezbjeenje sai Srbskog klanca. Srbski klanac je u to vrijeme branila eta iz bataljona Gavrilo Princip, novoformirane ete iz sela Brotnje, Osredaki i Kaldrmako-Zavlaki vod. Ceta bataljona Gavrilo Princip provela je no u zaseoku Podljuti, a preko dana posjedala poloaje za odbranu. Osredaki i Kaldrmsko-Zavlaki vod i Brotnjanska eta imali su poloaje na Klancu, odmah iznad Ljeskove drage, a no su borci proveli u trima kuama S t o j savljevia koje su se nalazile na prevoju Srbskog klanca. ete su bile malog brojnog stanja, svega po 50 boraca. Ugledavi talijansku kolonu preko snijegom pokrivenog Popinskog polja, kako se iz Otria kree u pravcu Srbskog klanca, eta iz bataljona Gavrilo Princip odluila je da isturi jedan svoj vod pod Ljeskovu dragu kod Carske kue i tako saeka navedenu kolonu na ravnici. Talijanska artiljerija s vatrenih poloaja na Otriu, ravnomjerno je i esto tukla nae poloaje na Srbskom klancu. Kad se talijanska prethodnica pribliila, otvorena je ubitana vatra prikrivenog voda. Kolona se morala povui ponovo na Otri. Ovom prilikom ubijeno je 8 talijanskih vojnika, a 12 zarobljeno. Drugog dana, 8. marta, Talijani su cijelim 151. pukom ponovo krenuli ka Srbskom klancu. Ovog put poueni iz prethodnog dana, oni su svoj jedan kompletni bataljon uputili preko Korita s ciljem da preko Jelovih tavana izmanevriu nau odbranu na Klancu i upadnu u dolinu Srba. Drugi njihov bataljon, koji je s fronta nastupao prema Srbskom klancu, bio je odbijen, ali se po mraku bataljon zadrao u rejonu Carske kue, oekujui uspjeh svog desnokrilnog bataljona koji je vrio obilazak naih poloaja preko Jelovih tavana. Pred mrak kolona ovog bataljona poela se sputati s Jelovih tavana u Calievu dragu, u selo Kupirovo, koje se nalazilo duboko u pozadini odbrambenih poloaja. U tome momentu se u selu Kupirovu, zaseok Podklanac, nalazio Stab bataljona Stojan Mati sa 2. (Lapakom) etom. Izvjetena o sputanju Talijana Calievom dragom, eta je zauzela poloaj iznad sela. Talijanima su zadani manji gubici. Uurbano su se poeli povlaiti. Poto je nastupila no, Stab bataljona Stojan Mati je ostavio na poloajima samo osmatrae, raunajui da e Talijani produiti s nastupanjem idueg dana. Talijanska kolona se povlaila istim putem (i pritom kroz snijeg) kojim je i dola. O tome povlaenju Talijani u depei kau: Poto je dostigao k. 736-Tuvanj, 19. brdski bataljon bio je napadnut i opkoljen od strane znatnih neprijateljskih snaga koje su dole iz Kupirova. Savladavi neprijateljski otpor bataljon se dijelom povukao u Zrmanju. Nedostaju pojedinosti. Nai do sada utvreni gubici: oficira 3 ranjena, 1 nestao. Vojnici, izgubljeno 64 ranjeno, 28 promrzli. 30 nestalih. 44 U zoru, 9. marta, za ovom je neprijateljskom kolonom upuen Osredaki vod, koji se tragom Talijana popeo na Jelove tavane i tom prilikom naao 18 smrznutih talijanskih vojnika, kao i veu koliinu oruja i opreme. Zaplijenjen je teki minobaca 81 mm s 24 mine, 4 bacaa plamena s punje44 VII, Zb. NOR-a, tom XIII, knjiga 2, strana 269.
njem, 1 teki mitraljez, 48 tromblona za puke. Ovo naoruanje je odmah upueno tabu bataljona Marko Orekovi radi koritenja u borbi za Srb. Trinaestog marta, kad je osposobljen zaplijenjeni talijanski baca mina, organizovano je gaanje utvrenih zgrada u kojima se nalazio neprijatelj u Srbu. Gaanje je vreno s kote Meeak posrednim putem. Elementi za gaanje su prenoeni relejnim putem preko grupe boraca. Pogoen je cilj, tj. pojata kue Mileusnia gdje su Talijani imali 4 mrtva vojnika. Meu njima je bio i 1 oficir. Iako su bili potpuno ispravni i puni goriva, toga dana nisu mogli biti upotrijebljeni zaplijenjeni bacai plamena. 45 Da je stanje talijanskog garnizona u Srbu bilo vie nego oajno i da je bio postignut i najmanji uspjeh u zauzimanju nekih objekata, garnizon bi bio zarobljen i uniten. Kakav je bio moral talijanskih vojnika i starjeina, najbolje ilustruje komandant 18. talijanskog korpusa u depei: Poslije pokuaja deblokiranja naselja 13. i 14. bataljon nalaze se prikupljeni na stanici Zrmanja, poto su pretrpjeli osjetne gubitke. Garnizon prua otpor uestalim napadima ustanika. Morao je da napusti neke kue gdje je bio zabarikadiran. Vjerojatno otpor nee dugo trajati. Situacija u Srbu vrlo kritina. Oekuje se da bi pokuaj deblokiranja moglo da se izvri sa 73. bataljonom Crnih koulja i mitraljeskom etom dislociranim u Graacu, premjetajui ih obinim putem do stanice Zrmanje, a zatim da se upute prema Srbu, istovremenim ispadom iz garnizona. U meuvremenu Graac bi trebalo da bude posjednut jedinicama koje bi Armija uputila eljeznicom. Ukoliko je nemogue ostvariti to sadejstvo, ostaje da se pokua ispad garnizona prema istoku na Trubar, i da se trai pomo kolone iz Resanovca, ali je ovo nesigurnog efekta. Insistiram na prvom reenju pomou jedinica iz Graaca. 48 Petnaestog marta Stab Grupe odreda uputio je u Srb brdski top 75 mm, sa 9 granata da se tuku otporne take neprijateljske odbrane. Da bi se neposredno tukli ciljevi, top je iznesen na tavan Rajakove kue. Lafet topa je ukopan u gredu kue. Iz njega je gaao u osnovnu kolu niandija uro Bursa. Radi pribliavanja neprijateljskim utvrenim zgradama, javljeno je jedinicama u Srbu da stie tenk izgraen u Nebljusima. Tenk su radili Stevo Brozovi, Radi Ljubojevi i jo neki iz sela Nebljusi. Tenk je bio dosta teak sa tokovima od vagoneta. Iznutra se gurao snagom boraca. Imao je otvore za pukomitraljez. Uslijed visokog snijega i udaljenosti sela Nebljusi od Srba oko 50 kilometara, zakljueno je da se tenk ne upotrijebi u borbama za Srb. 47 Za vrijeme borbi za osloboenje Srba. u junom dijelu ove opine, u selu Tikovcu, okupila se jaa grupa etnika. Iz Kninske krajine stigao je ve poznati izdajnik pop Momilo uji s jaom grupom etnika iz Strmice. On je okupio brau Marie i njihove pristalice u Donjem Tikovcu. U Donji Tikovac stigla je i grupa etnika iz Srba, njih petnaestorica, na elu s Nedjeljkom Keom, bratom trgovca Kee i predvienim zamjenikom komandanta etnikog puka Kralj Petar.
45 Nestrunim baratanjem izgorjelo je gorivo (prim. D. D.). 46 v n , Zb. NOR,a tom X i n , knjiga 2, str. 117. 47 Tenk je u Muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu (D. D.).
Njihovo prikupljanje imalo je za cilj da napadnu nae jedinice s lea i pomognu svojim gospodarima koji su ih za to obilato plaah. Saznali su da je njihov predvieni komandant puka Pajica Omikus zarobljen pa su tabu partizanskog bataljona Marko Orekovi uputili ultimativno pismo koje je glasilo: Traimo da mi povratite odmah naeg brata Pajicu Omikusa zdrava i itava. U protivnom preduzet u takve mjere, da e o njima pisati novine itavog svijeta. Pokazat u vam, ta etnici mogu i znaju. Odgovor u roku 24 sata. V. D. Komandanta, Momilo uji. 48 Poto se ve bilo saznalo za formiranje etnikih jedinica u Kninskoj krajini, iji je komandant bio uji, ovu ultimativnu etniku prijetnju Stab bataljona Marko Orekovi nije potcijenio. U navedenoj etnikoj poruci izvjeten je komandant Krajikog odreda Slavko Rodi. U dogovoru s njim odvojena je s blokade talijanskog garnizona u Srbu 2. eta bataljona Marko Orekovi i upuena u pravcu Like Kaldrme u sastav krajikih jedinica. Slavko Rodi je za napad na etnike u Donjem Tikovcu angaovao svoje dvije ete. On je lino rukovodio napadom. Sve tri predviene ete za napad okupile su se 17. marta u Likoj Kaldrmi. Rodi je odrao sastanak sa komandama eta, dao im podatke o etnicima, kao i zadatke za napad. U zoru 18. marta otpoeo je napad na etnike. etnici su bili razmjeteni u eljeznikoj stanici i grupi Baukovih kua. Neto ranije, prije napada na Srb, talijanska posada je napustila eljezniku stanicu Donji Tikovac. Nastupanje naih jedinica otpoelo je u odreeno vrijeme. Dvije krajike ete ili su Stambajzovom prugom uskog kolosijeka, a 2. eta bataljona Marko Orekovi trasom nove Unske pruge. Obje kolone su svojim krilima teile da obuhvate etnike i potpuno opkole. etnici su bili budni i imali jaka obezbjeenja na pravcu prema Likoj Kaldrmi koja su, otkrivi nastupanja naih snaga, dali uzbunu otvarajui jaku vatru s pogodnih poloaja. etnika obezbjeenja su brzo protjerana, ali su etnici iskoristili to vrijeme da se izvuku iz okruenja i posjednu okolne visove, s kojih su unakrsnom vatrom tukli nae jedinice. Ipak, uhvaeno je i zarobljeno 40 naoruanih etnika. Meu njima se nalazio i predvieni komandant etnikog puka Nedjeljko Kea. Komandant uji u bjeanju se naao na elu svoje bratije. Od njegove prijetnje nije bilo nita. Na sasluanju zarobljenika odlueno je da se strijelja samo Nedjeljko Kea, a ostah puste, obzirom da su to bili zavedeni seljaci iz doline rijeke Butinice. Na naoj strani tee su ranjeni delegat voda 2. ete Ilija Radakovi i borac Nikola Milanovi. etnici su uhvatili partizana Acu Ciganovia, kojeg su osmorica etnika iz Srba poznavali i poeli nemilosrdno tui kundacima. Poto je upao iznenadno meu etnike, na nekom kuku iznad trase pruge, Aco je iz svega glasa poeo da vie niandiji pukomitraljeza Nemanji Maretiu, koji se nalazio stotinjak metara od njega, da tue svojim pukomitraljezom po njemu i etnicima, to je ovaj i uinio. Aco je iskoristio taj momenat, oteo pe iz ruku etnika i bacio s litice u snijeg. Neto od udaraca, neto ugruvan, bio je nepokretan. Ranjeni partizani su malim prunim kolicima prebaeni u Liku Kaldrmu, a odavde u selo Begluke gdje su lijeeni.
48 VII, Zb. NOR-a, tom IV, knjiga 3, str. 362.
Ovo je bila prva borba s etnicima u Lici i u Hrvatskoj, a vodili su je borci-partizani lapakog kotara. U napadu na etnike u Donjem Tikovcu bilo je ranjeno 8 naih boraca. Svi su prebaeni u novoformiranu bolnicu u selu Begluci. Bolnicom je tada rukovodio Tomislav Kronja, student medicine iz ibenika. Tahjanskoj posadi u opkoljenom Srbu ponestalo je hrane, lijekova i municije. Snabdijevanje iz vazduha nije bilo uspjeno. Baene pakete, u veini sluajeva, hvatah su partizani. Vode za pie je nedostajalo (U poetku napada partizani su vodovod prekinuli). Talijani su topili snijeg da bi dobili vodu. Dvadeset petog marta 121. pjeadijski puk i bataljon 73. legije crnih koulja iz Graaca, skoncentrisali su se u Otriu, na eljeznikoj stanici Zrmanja za napad u pravcu Srba. Toga dana oni su od Ljeskove drage istih snijeg. Jedan dio svojih snaga drah su u kuama u Lukia Drai i vrili pripreme 'za prodor preko Srbskog klanca. Dvadeset petog marta, u zoru, ove talijanske jedinice podrane artiljerijskom vatrom s vatrenih poloaja na Otriu, krenule su u napad u vie kolona. Na poloajima na Srbskom klancu u tome momentu su se nalazile 2. eta bataljona Stojan Mati, Osredaki vod i Broanska eta. Tog jutra u selo Kupirovo stigla je i 2. eta bataljona Marko Orekovi iz sela Osredaka, ali je do njenog dolaska neprijatelj bio ve izbio na Srbski klanac. Druga eta bataljona Stojan Mati povlaila se ispred neprijatelja komunikacijom, a Broanska eta padinama brda Maglaja prema ijanovom kraju. Uoivi opasnost od nastupanja neprijatelja preko Srbskog klanca, tab bataljona Marko Orekovi iz sastava snaga za blokadu Srba skinuo je d svoju 1. etu i uputio radi zatvaranja ovog pravca. Ona nije uspjela stii na pogodne poloaje, ve je zauzela poloaj istono od komunikacije, u Kutpirovu. Ceta je pruila estok otpor neprijatelju. Bila je malobrojna pa se morala povui. Umjesto ove ete, za blokadu Srba postavljena je novoformirana Begluka eta pod komandom Branka Raenovia i polit, komesara Petra Raenovia. Ona je posjela juni pravac i periferiju Srba. Zbog uporne odbrane 1. ete bataljona Marko Orekovi, talijanske kolone su pokuale da preko kunovakih bara, nastave svoje nastupanje ka Srbu, ali je njihovo nastupanje prema selu Kunovcu bilo odbijeno od strane Zavlako-kaldrmskog voda. Ipak se neprijatelj probijao prema Srbu osnovnim pravcem, tj. komunikacijom i odbacivanjem 1. ete bataljona Marko Orekovi iz Majdena, nesmetano je produio u Srb. Razbijena je odbrana na Srbskom klancu. Jedinice koje su drale blokadu Srba, morale su odstupiti u pravcu sjevera, postavljajui se za odbranu u pravcu Suvaje. 1 Talijanski bataljon koji je bio blokiran u Srbu, prema nareenju taba divizije Sasari, spremao se za povlaenje. Talijani su iste noi izvrili pokret u pravcu Zrmanje nosei svoje ranjene i bolesne vojnike. S njima su se povukle porodice njihovih saradnika: Raenovii, Kee i Desnice. Talijani su poveli nekoliko porodica kao taoce za Knin. Prihkom povlaenja Talijani su popalili Srb, kao i selo Podurljaj i Kupirovo i ubili izvjestan broj civilnih lica. U zoru, 27. marta, saznavi za izvlaenje Talijana, Zavlako-kaldrmski vod ulazi u sastavu bat. Marko Orekovi (3. vod 2. eta) u naputeni Srb. Talijani su se pokazali nesposobnim da dre u okupaciji ustaniku teritoriju. U njima su se razoarah i oni koji su pobjegli s njima u Knin.
Za osloboenje Srba i Donjeg Lapca dalo je svoje ivote 19, a ranjeno 16 likih partizana. Poginula su 2 i ranjeno 6 boraca Bosanske krajine. Iz bataljona Marko Orekovi poginuli su: Branko Vladui, Jovo Raenovi (Sipi), Branko Raenovi, Stojan Steti, Nikola Laji, Nikola Damjanovi, Mio Raenovi, Milan Petrovi i Nikola Raenovi; iz bataljona Stojan Mati: Jovo uki, Uro Obradovi, Jovo Doen, Mile Vladeti, Rade Mitri i Boko Petrovi; iz bataljona Ognjen Pria: uro Lemaji; iz bataljona Gavrilo Princip: Golub Vignjevi Goo i Milan Zori Mio. Ranjeni su iz bataljona Marko Orekovi: Gojko Polovina, Bogdan Bubalo, Duan Mikovi, Ilija Radakovi i Nikola Milanovi. ; Iz ete (Boboljuka) 4. bataljona 1. krajikog odreda u borbi oko Srba poginuo je borac Duan ilas (Mandiin), a teko ranjen ore Karanovi, koji je od tekih rana kasnije i umro. Ranjeni su Stanko Pilipovi, Nikola Karanovi, Stevo Veki Perin, Stevo Veki Stevanda, Milan Zori i Miro Sevo. U svom povlaenju Talijani su ubili: Milana Kalinia, Boju Mandi, Mariju Vjeticu, Idu Prijiia, Milu Rastovia, ora Raenovia, Stojana Damjanovia, Milu Damjanovia, Jandru Damjanovia, Simeta Damjanovia, Simeta Raenovia, Savu Saia, Daru ali, Proku Petkovia, Gavrila alia i Vasilija Grubiia. Po osloboenju Srba formirana je eta boraca 49 koja je kao 3. eta ula u sastav bataljona Marko Orekovi umjesto 3. (Dalmatinske) ete koja je izala iz njegovog sastava. Bataljon je krenuo iz Srba u Gorski kotar u nove borbe i pobjede. Za itavo vrijeme narodnooslobodilake borbe on je bio primjer borbenosti i politike svijesti u sastavu 1. brigade 6. like proleterske divizije.
Milan
Majstorovi
Donjolapaki kotar od konca februara 1942. godine do zavretka etvrte neprijateljske ofanzive
Politika situacija u kotaru poslije osloboenja Poslije vrlo uspjene likvidacije talijanskog garnizona u Donjem Lapcu i prisilnog povlaenja Talijana iz Srba, ponovno je osloboen itavi kotar. Ako se izuzmu kratki prodori neprijatelja u pojedine dijelove kotara za vrijeme etvrte ofanzive i manji povremeni prodori etnika, kotar Donji Lapac e ostati slobodan neto vie od 17 mjeseci (523 dana), a opina Doljani i Srb gotovo 20 mjeseci. Ta izvanredno povoljna okolnost omoguila je uspjenije i organiziranije politiko djelovanje u masama, organizacionu konsolidaciju i
49 Prvi vod 3. ete sastojao se od boraca iz sela Begluka i Krkog Brda, drugi vod od boraca iz sela Brotnja, Gornji Zaklopac, Gornja Suvaja i Brezovac, trei vod iz sela Osredaka 1 Dugopolja.
veu aktivnost partijskih organizacija, narodnooslobodilakih odbora, skojevskih i omladinskih organizacija, organizacija AFZ-a i vojno-pozadinskih organa. Poslije pobjeda nad Talijanima i etnicima ustanak je znatno dobio na irini, organiziranosti i stabilnosti. Prevaziena je privremena nesnalaljivost i pasivnost jednog dijela boraca i pojaana politika aktivnost u masama. U tom periodu politiko stanje u kotaru, pored sve sloenosti, karakterizirala je spremnost veine naroda da se bori protiv Talijana i etnika. Bio je to rezultat uspjeno organizirane politike djelatnosti partijskih i drugih organizacija, posebno intenzivne koncem 1941. i prvih mjeseci 1942, te vojnih pobjeda koje su rezultirale osloboenjem Donjeg Lapca i Srba. Politika svijest i poznavanje sutine NOB-e jo je kod dijela stanovnitva bila na relativno niskom nivou. Razlozi su viestruki, a jedan od njih je taj to je politika djelatnost u prva 34 mjeseca poslije ustanka bila slaba i nedostatna. Naime, mnoga pitanja narodu jo nisu bila jasna, niti su bila objanjena pa su kod jednog dijela ljudi bila mogua kolebanja. Situacija je bila razliita od sela do sela. Porazom Talijana i etnika u Donjem Lapcu i Srbu neprijateljska aktivnost nije prestala. Neprijatelj se nije pomirio s porazom i preko svojih pristalica u nekim je selima nastavio raditi protiv NOP-a, samo sada prikrivenije. Prilikom povlaenja Talijana iz Srba i okoline s njima je, pored 30 etnika, otilo i neto civila. Ekonomska situacija bila je teka, iako je u selima bilo malo novih paljenja i pljaki. Bila je to posljedica nerazvijenosti poljoprivrede i ope zaostalosti kraja koji je do rata spadao meu najnerazvijenije krajeve u Jugoslaviji. U aprilu 1942. radile su na kotaru samo 2 pilane i nekoliko partizanskih radionica i to: u Nebljusima, Donjem Lapcu, Kamenskom, Srbu, Beglucima, Doljanima i drugdje. Pored toga radio je jedan motorni mlin u Donjem Lapcu i nekoliko vodenica na Uni. Iako malobrojna, partijska organizacija je razvila veliku politiku aktivnost. Na podruju kotara Donji Lapac u to vrijeme djelovale su samo 3 partijske elije i to: u Donjem Lapcu, Krugama i Birovai, te kotarski komitet. Opinski komiteti jo nisu postojali. Ukupno (bez lanova Partije u partizanskim jedinicama) bilo je svega 16 lanova KP i 17 kandidata. Osim toga, formiranje NOO-a, Saveza komunistike omladine Jugoslavije (SKOJ-a), Saveza mlade generacije (SMG), te Antifaistikog fronta ena (AF-a) bilo je u procesu stvaranja njihovih odbora i kotarskih rukovodstava. Poelo je i formiranje pionirskih organizacija. U partizanskim jedinicama, tj. u bataljonu Marko Orekovi, u bataljonu Stojan Mati i u drugim partizanskim jedinicama, te vojno-pozadinskim ustanovama bilo je 850 boraca. Bile su formirane komande mjesta u Donjem Lapcu i Srbu. U Donjem Lapcu, odmah nakon osloboenja izlazio je Lapaki partizanski vjesnik, glasilo kotarskog komiteta KPH Donji Lapac. Poslije osloboenja Donjeg Lapca i Srba odrani su masovni zborovi stanovnitva na kojima su govorili najistaknutiji vojni i politiki rukovodioci, od kojih su najmasovniji bili zborovi u Srbu, Brotnji i Donjem Lapcu. U Srbu je nakon osloboenja od Talijana pred velikom masom stanovnitva i partizana govorio, pored ostalih, Stanko Parma. 1 On je govorio o uspjesima
X Stanko Parma, roen 1913. godine u Opuzenu, Dalmacija. Admiral Jugoslavenske armije. Narodni heroj i nosilac Spomenice 1941. Clan K P J od 1941. Umro 1982. godine.
partizanskih jedinica u borbama protiv Talijana i etnika, o suradnji Like i Dalmacije, o dolasku Dalmatinaca u Liku, o bratstvu i jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda i o ulozi K P J u rukovoenju NOB. U rotnji je poslije protesta jedne vee grupe ljudi iz sela kod oke Jovania 2 zbog likvidiranja jednog od etnikih voa 3 govorio Josip Cazi 4 . On je u svom izlaganju detaljnije govorio o ciljevima NOB-e, o zadacima i uspjesima partizana, o potrebi odlune borbe protiv etnika i njihove politike i propagande, p bratstvu i jedinstvu naih naroda, o rukovodeoj ulozi K P J ja NOB-i, o borbama Crvene armije i saveznika. Nakon izlaganja Josipa Cazija veina naroda je osudila etniku izdaju, ali je jedan dio i dalje podravao etnike i nasjedao njihovoj propagandi. U Donjem Lapcu su na velikom narodnom mitingu, koji je odran neposredno poslije osloboenja od Talijana i na kome je uestvovalo vie od 2.000 ljudi, ena i omladine, govorili Perica Dozet, Josip Cazi i Mile Kosanovi. Oni su naglasili znaaj osloboenja Donjeg Lapca od Talijana i pozvali narod da slijedi pohtiku KP Jugoslavije. Istakli su potrebu odlaska omladine u partizane, znaenje bratstva i jedinstva Srba i Hrvata i neophodnost da se u proljetnoj sjetvi zasiju to vee povrine. Pored navedenih masovni mitinzi i zborovi odravani su vrlo esto, a osobito prilikom znaajnih praznika 1. maja, 27. jula, godinjice oktobarske revolucije i slino. Ti mitinzi i zborovi imali su vehki znaaj za podizanje politike svijesti naroda. U pravilu, na mitinzima i veim zborovima govorili su visoki politiki i vojni rukovodioci. Oni su detaljnije objanjavah ciljeve i zadatke NOB-e, ulogu K P J u NOB-i, i vojno-politiku situaciju u svijetu i u naoj zemlji, ukazivah na perspektivu i sigurnu pobjedu saveznika i nae NOB-e nad faistikim silama. Sve je to u narodu stvaralo sve vee uvjerenje u ispravnost linije i sigurnu pobjedu nae NOB-e. Dugo poslije odranog mitinga ili zbora narod je komentirao i prepriavao ono to su iznosili govornici. Pored navedenih mitinga, zborova i irih sastanaka, velika panja posveivana je svakodnevnom praktinom politikom radu, agitaciji i propagandi. Koritene su razne forme politikog rada: sijela, razgovori s grupama ljudi 1 pojedincima. Veliku pomo pruali su, u to vrijeme i kasnije, drugovi koje je upuivao OK KPH za Liku: Mile Poua, Jakov Blaevi, Tomo Niki, Nea Zakula, Milica Opala, Vlado Cetkovi, Kata Pejnovi, Rade Grkovi, Slobodan Uzelac, Perica Kleut, Jela Biani, Milica Poua i drugi. Najdue je boravio i radio na terenu Mile Poua. On je u novembru i decembru 1941, te u j a nuaru 1942. radio na formiranju partijskih organizacija u Donjem Lapcu, Krugama, Birovai i drugim selima, te u formiranju kotarskog komiteta. Poetak borbe protiv Talijana u Vrhovinama, Ljubovu, Sijanovu Klancu, Bjelopolju i Korenici, te poetak borbe protiv etnika u Donjem Lapcu i
2 oko Jovani se tada nalazio na lijeenju u Donjem Lapcu nakon to je tee ranjen u borbama za osloboenje Donjeg Lapca. S Radi se o Nikoli Dri rodom iz Brotnje jednog od etnikih voa, koji je u ustanku na elu Broanskog voda uestvovao u borbama protiv ustaa, ali je dolaskom Talijana u Srb stupio u njihovu slubu. To narodu nije bilo poznato i zato je protestovao. 4 Josip Cazi, predratni revolucionar, 61. K P J od 1924. Narodni heroj, nosilac Spomenice 1941. godine. Umro 1978. godine.
Srbu, oznaio je novo poglavlje u razvitku NOB-e u Lici i u donjolapakom kotaru. Narodnooslobodilaki pokret dobio je sve vie na irini i stabilnosti. Navedena aktivnost i postignuti rezultati u borbi protiv Talijana i etnika ili su u prilog NOP-u i imali su presudan uticaj na dalji razvoj dogaaja u kotaru. Politiko stanje i raspoloenje naroda i boraca vrlo brzo se mijenjalo u pozitivnom pravcu. Talijanima nije polo za rukom da stvore etnike organizacije 5 i da u etnike privuku vei broj ljudi, ve su za svoje saradnike nali aicu izdajnika u Srbu i Donjem Lapcu. I pored slabosti koje nisu bile male, malobrojnoj partijskoj organizaciji (koja je bila relativno niskog idejno-politikog nivoa, ali koja je zato imala neunitivu volju, upornost i neogranieno bila odana NOB-i) i velikom potencijalu u narodu uspjelo je od decembra 1941. do aprila 1942, pored vojnih pobjeda, razrijeiti u kotaru nekoliko bitnih politikih pitanja vanih za daljnji razvoj NOB-e i njenu daljnju revolucionarnu konsolidaciju i afirmaciju. Savladana je talijanska pacifikacija koja je prijetila da narod i borce pasivizira i odvrati od borbe. U osnovi je, osim pojedinaca i pojedinih enklava, likvidirano etnitvo, kako u vojnom, tako i u politikom pogledu. Uvreno je i dalje intenzivno razvijano bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Prevazieno je nepovjerenje prema hrvatskom narodu, koje se osjealo kod jednog dijela srpskog naroda zbog mnogih ustakih zloina. U vojnom pogledu mali gerilski odredi prerasli su u partizanske bataljone i ete, tj. u pravu revolucionarnu vojsku. Formirani su NOO-i kao organi nove revolucionarne narodne vlasti u svim selima. Istovremeno su formirane organizacije SKOJ-a, SMG, AF-a, a neto kasnije i organizacije pionira. Sve je to potvrivalo da uspjeh NOB-e nije ovisio samo o vojnim akcijama i vojnikim pobjedama, ve i o politikom angairanju naroda pod rukovodstvom Partije.
Proslave znaajnih datuma Borci i narod kotara Donji Lapac proslavili su 1. maj 1942. Bile su to znaajne i velike manifestacije dotadanjih uspjeha i priprema za naredne borbe i zadatke. Na mitingu u osloboenom Donjem Lapcu prisustvovalo je preko 5.000 graana. To su veinom bile omladinke, ene i stariji mukarci s podruja kotara i nekih sela Bosanske krajine. Najvei broj polupismenih ili nepismenih, ali spremnih da se bore protiv okupatora i domaih izdajnika i ve podosta izgraenih na ciljevima NOB-e i za nju vrsto vezanih. Govornici su oduevljeno pozdravljani i esto prekidani izvikivanjem parola. Oni su najvie panje posveivah pitanju odlunije borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, uspjesima partizanskih jedinica u Lici, Hrvatskoj i drugim krajevima zemlje, borbama Crvene armije i saveznika, potrebi jaanja bratstva i jedinstva naih naroda i rukovodeoj ulozi K P J u NOB-i i izgradnji narodne vlasti.
5 Osim pokuaja stvaranja puka Kralj Petar II u Srbu, koji je imao komandanta i nekoliko lanova taba, te par ljudi. Brzim i odlunim politikim akcijama, a neto kasnije i vojnim akcijama, tzv. puk Kralj Petar U prestao je postojati prije nego je i formiran. DONJI LAPAC
28
273
Na proslavi omladina i ene nosili su zastave i parole, a najvie klicale Komunistikoj partiji, partizanskoj vojsci, bratstvu i jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda, SSSR-u i Crvenoj armiji. Vraajui se svojim kuama nosili su saznanje da je naa borba pravedna jer se vodi za osloboenje svih naroda Jugoslavije i za bolje sutra. Mukarci, omladina i ene kotara Donji Lapac su te ratne, 1942. proslavili 1. maj vrlo sveano i obavezali se da e jo bolje raditi na izvravanju svih zadataka koji se pred njih postavljaju. Meu ostalim na toj velikoj proslavi bili su prisutni: Vlado Popovi, oko Jovani (komandant 3. LPO, govorio je u ime vojske) i nekoliko poznatih glumaca. Ovakvi zborovi odrani su i u junu 1942. godine u Opaia gaju, a govorili su: Jakov Blaevi, Kata Pejnovi, Slobodan UzelaciNea Zakula. Na velikom narodnom zboru u Suvaji 28. juna govorili su: oko Jovani, o vojno politikoj situaciji, Marko ankovi o NOO-ima, Dragan Jovani o omladini i Duan Mileusni o bratstvu i jedinstvu. Dvanaestog jula iste godine u Dobroselu govorili su: Vladimir Bakari, Kata Pejnovi. oko Jovani i Josip Cazi. I u Srbu je odran veliki zbor, na kome je bilo oko 3000 ljudi, a bili su prisutni: oko Jovani, Milan ijan, Dani Damjanovi i Milan Zeelj. Nakon zbora odrana je kulturno-umjetnika priredba i narodno veselje. I proslava prve godinjice ustanka naroda Hrvatske (27. jula 1942. godine) u slobodnom kotaru Donji Lapac bila je vrlo sveana. Uoi 27. jula na svim brdima gorjele su velike vatre, organizirani su masovni mitinzi i zborovi na kojima su sumirani rezultati jednogodinje borbe protiv okupatora i domaih izdajnika te utvreni zadaci za naredni period. Bile su to velike manifestacije dotadanjih pobjeda i pripreme za predstojee borbe. Na velikom narodnom mitingu u blizini Donjeg Lapca govorio je povodom prve godinjice ustanka Vladimir Bakari, komesar Glavnog taba NOV Hrvatske. Govorei o znaaju godinjice ustanka, upozorio je da e naa NOB-a biti vrlo teka i duga i da treba biti spreman na velike rtve i tekoe. Analizirao je ciljeve i znaaj NOB-e naroito u rjeavanju socijalnih i nacionalnih tenji naih naroda. Naglasio je znaaj jaanja bratstva i jedinstva, rukovodeu ulogu K P J u NOB-i i borbu Crvene armije i ostalih saveznika.
Partizanska tampa Kotarski komitet KPH Donji Lapac posvetio je veliku panju informiranju naroda putem tampe. U to vrijeme nije bilo radio-aparata. Jedini radio-aparat u kotaru imao je Kotarski komitet. Bilo je neophodno organizirati izdavanje jednog lista koji bi pravovremeno informirao narod o svim vanijim dogaajima. Na organizaciji, pripremi i izlaenju lista najvie je radio Perica Dozet, sekretar KK. Pored njega na tom su poslu radili: Mile Drai, Milica Kalini, Sava Batinica, Savka Kalini i Stevo Vojnovi. List je izlazio pod nazivom Lapaki partizanski vjesnik, a odigrao je vrlo znaajnu ulogu u informiranju naroda. Kotarski komitet organizirao je brzo rasturanje toga lista u sela. Jedni kuriri su nosili list do prvih sela da bi drugi nastavili do slijedeeg sela i tako redom. Bila je organizirana prava tafeta koja je vrlo dobro funkcionirala. Ve u zimi 1941, a osobito u 1942. godini u kotaru i Lici, partizanska tampa je bila dobro organizirana. Tada su u Lici izlazili, pored ostalih, ovi vaniji listovi: Liki partizan, Partizanski vjesnik, Narodna borba, Zena u
borbi i drugi. Osim toga, na podruju kotara Donji Lapac i u Lici izlazili su i neki centralni listovi NOP-a Hrvatske. Lapaki partizanski vjesnik, izlazio je u Donjem Lapcu. Izdavao ga je Kotarski komitet KPH Donji Lapac, objavljivao je vijesti o partizanskim borbama u Jugoslaviji, a tretirao je i politike probleme u kotaru. Izlazio je dva puta nedjeljno, a tira mu je bio ponekad do 150 primjeraka. 6 Prvi broj Lapakog partizanskog vjesnika izaao je 3. marta 1942. Sauvan je 21 broj i to: broj 1. od 3. marta 1942. godine, te brojevi 68, 74, 77, 78, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 92, 94, 96, 98, 99 i 100. Ti su brojevi tampani izmeu 27. VI i 31. X 1942. Imali su od 1 do 14 stranica. tampani su na starom papiru koji je ve bio ispisan na jednoj strani. Od 21 broja, samo njih 6 tretira probleme u kotaru i to o: politikom radu u narodu, sadraju odranih proslava i manifestacija, organiziranju pomoi NOV-i i o neprijateljskoj aktivnosti. Lapaki partizanski vjesnik prenosi razne okrunice, uputstva i direktive CK KP Jugoslavije, Vrhovnog taba narodrvooslobodilake vojske Jugoslavije, CK KP Hrvatske i Okrunog komiteta KPH za Liku. Kotarski komitet daje tumaenja pojedinih pitanja, ali samo naelno. List redovno informira o situaciji na istonom frontu, borbama u Africi, te o borbama u Hrvatskoj, Bosni, Sloveniji, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji a najvie o borbama u Lici. Lapaki radio-vjesnik u 68. broju od 27. VI 1942. godine, pored ostalog, pie o skuptini ena opine Srb. U tom se napisu kae: Lijep junski dan, zelenilo livada i njiva okienih cvijeem i klasom, davalo je okolini Srba te nedjelje naroiti izgled. Oivjela su sela i zaselci. Sa svih su se strana uli odjeci snane pjesme iz stotine grla ljudi, ena, omladine i pionira. Te su se povorke i snane pjesme slijevale poput plahovitih potoka u jednu veliku bujicu na srbskom trgu. Odrat e se prva opinska konferencija ena. I, eto, zato toliko svijeta, toliko pjesme i klicanja. Na trgu je stajala zelenilom i cvijeem okiena tribina. Sve su oi uperene na tribinu na kojoj e za koji minut drugarica iz Kotarskog odbora AFZ-a najaviti poetak tog sveanog zbora. Iznad nas su se nepobjedivo vijorile srpske, hrvatske i poput plamena crvene zastave. Zbor je otpoeo. Tiina, uje se samo pozdravni govor lanice Kotarskog odbora AFZ-a koja pozdravlja predstavnike organizacija. Iz hiljade grla prolamaju se burni poklici NOB-i, bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata, naim junakim partizanima, K P J i Hrvatske, Crvenoj armiji. Govori se niu jedan za drugim. Govori predstavnik Komunistike partije NOV-e, SKOJ-a, AFZ-a, pionira. Govore i ene seljanke. Svi su se govornici obraali enama antifaistkinjama, majkama partizana. Govorilo se o ulozi ene u NOB-i i o onome to su ene do sada uinile i dale za svetu stvar narodnog osloboenja. Isticana je potreba zbijanja redova organizacije AFZ-a jer se samo udruenim snagama fronte i pozadine (vojske i naroda) moe izvojevati sloboda. Govornici su naglaavali i osuivali okupljanje svih izroda, oloa i izdajnika pod skute okupatora. 7 Lapaki radio-vjesnik u 77. broju od 1. VIII 1942. godine, pored vijesti s istonog fronta i borbi u naoj zemlji, pie o sveanoj proslavi prve godi7
6 Zb. NOR-a, tom V, knj. 4, str. 425. Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske,
(dalje:
AIHRPH),
Zb.
per-62/182.
njice ustanka. Proslave su odrane u svim selima, a najvee su bile u Donjem Lapcu i Srbu. Lapaki vjesnik dosta opirno pie o tim proslavama te, meu ostalim, navodi: Ve uoi 27. jula pojavile su se vatre po svim breuljcima donjolapakog kotara, a kroz mjesta Donji Lapac i Srb kretale su se povorke pune baklji u kojima su sudjelovale sve narodne organizacije, a u Donjem Lapcu takoer i jedan odred partizana. Dan ustanka svanuo je vedar i vru. Ve rano ujutro poele su se kretati manje grupe ljudi kroz Donji Lapac prema zbornom mjestu jer je postojala opasnost od aviona. Na mjesto proslave dolazile su povorke jednog sela za drugim, na elu sa crvenim, srpskim i hrvatskim zastavama. Noeni su i transparenti s parolama 0 NOB-i. Proslava je otvorena pjevanjem Internacionale. Govorili su redom predstavnici: KP, NOV-e, SMG i pionira, SKOJ-a, AFZ-a. U svim govorima isticana je vodea uloga K P J , uspjesi NOB-e, bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Osuena je izdajnika uloga i suradnja etnika s ustaama i okupatorom. Predstavnik KP upozorio je sakupljeni narod na neposredne zadatke, naroito dizanje i spremanje etve i njeno uvanje od okupatora i etnika. Govornici su esto prekidani isticanjem parola K P J i KP Hrvatske, NOV-i 1 Crvenoj armiji. Isticano je herojstvo Marka Orekovia i Stojana Matia. Poslije govora recitirali su pioniri koji su zadivili svojim sigurnim nastupom, borbenim recitacijama i pjesmama. 8 Lapaki radio-vjesnik u 83. broju od 21. VIII 1942. godine, na strani 8. u domaim vijestima obavjetava o posjeti ena Gornjeg i Donjeg Srba NOV-i i bolnici. Lijep primjer pokazala je organizacija AFZ-a iz Gornjeg Srba kad su ene 17. VIII posjetile drugove na poloaju Sjevernodalmatinskog odreda. I pored toga to su faisti tokom zime popalili njihove domove, one su pokazale visoku svijest i shvatile da njihovi sinovi i braa vode svetu NOB-u i da su dune da u toj borbi pomognu svojim braniocima. Tom prilikom odnijele su borcima na poloaj 196 kg kruha, 47 kg mesa, 172 kg krumpira, 20 sireva, 30 pari vea i 18 maja. Takoer su nosile igle i konca i krpale im odijela. Lijep primjer pokazale su i ene Donjeg Srba koje su posjetile bolnicu i donijele ranjenim drugovima 143 kg kruha, 29 kg mesa, 128 kg krumpira, 8 kg base, 35 litara mlijeka, 12 sireva, 18 pari vea i 12 plahta. Ovo su najbolji dokazi visoke svijesti naih ena. U 92. broju Lapaki radio-vjesnik od 18. IX 1942. godine na strani 5. i 6, izmeu ostalog, pie: Drugarice odlaze u partizane. Dvadeset drugarica idu bose od Srba do Lapca pjeke. One e svoju ponosnu pjesmu 'Drugarice, to je naa dika, osniva se eta omladinka', prenositi irom zemlje i dizati svoje drugarice u borbu za slobodu.9
Boravak CK KP Hrvatske i Glavnog taba NOV Hrvatske u Donjem Lapcu Znaajan politiki i vojniki dogaaj za kotar Donji Lapac i za Liku bio je dolazak Centralnog komiteta KP Hrvatske i Glavnog taba NOV-e Hrvatske, kao i drugih centralnih ustanova 6. juna 1942. godine. U Lapcu su se ve ranije nalazila veina okrunih rukovodstava Like na elu s Okrunim komitetom. Tako se u Donjem Lapcu nalo centralno politiko i vojno rukovodstvo Hrvatske i okruno rukovodstvo za Liku. Donji Lapac time postaje centar razvoja NOB-e u Hrvatskoj. Ve je tada iz kotara u partizanskim jedinicama bilo 1.050 boraca, a preko 800 aktivista radilo je na terenu. Pored partijskih organizacija koje su postojale u manjem broju sela, u svim su selima radili NOO-i, organizacije S K O J - a , SMG, AFZ-a i pionira. Bila su formirana i sva rukovodstva u tri opine, te kotarska politika rukovodstva na elu s kotarskim komitetom. Nalazei se u Donjem Lapcu CK K P H i Glavni tab Hrvatske imali su dobru vezu s Dalmacijom. Iz Donjeg Lapca bilo je lake drati vezu s Vrhovnim tabom i CK KP Jugoslavije, te rukovodstvima Bosne i Hercegovine. Slobodna teritorija donjolapakog kotara posluila je i kao materijalna baza za popunu i snabdijevanje partizanskih jedinica u Lici i sjevernoj Dalmaciji, baza za formiranje novih jedinica, za obuku i odmor, kao i osnova za izgradnju vojno-pozadinskih komandi i ustanova, radionica, skladita, zemunica i mlinova, te baza za lijeenje i oporavak partizana. Boravak Glavnog taba i CK KP Hrvatske te okrunih rukovodstava Like nametao je kotaru Donji Lapac poveane obaveze kao to su: smjetaj, ishrana, prevoz prilikom odlaska na teren, doek i smjetaj raznih delegata i delegacija, koji su esto dolazili na razna savjetovanja, konzultacije i razgovore. Kroz tri mjeseca koliko su CK i Glavni tab Hrvatske boravili u Donjem Lapcu, zbili su se znaajni politiki i vojni dogaaji i akcije u Hrvatskoj. Boravak CK i Glavnog taba Hrvatske i Okrunog komiteta za Liku, imao je veliko znaenje za razvitak partijskih i drugih organizacija i NOO-a u kotaru Donji Lapac, a posebno za politiki rad na terenu. U narodu je uvrena vjera u pobjedu nad neprijateljem. Posebno je bila dragocjena pomo Vladimira Bakaria koji je nastupao na veim mitinzima i zborovima, pruao pomo KK Donji Lapac i tabu 3. likog partizanskog odreda. Kotarski komitet i druga rukovodstva bila su u mogunosti da se konzultiraju o raznim pitanjima s najodgovornijim rukovodiocima Hrvatske i Like i da se koriste njihovom pomoi i iskustvom. Za vrijeme boravka CK KP Hrvatske i Glavnog taba NOV-e Hrvatske odravana su esta savjetovanja i sastanci s politikim i vojnim rukovodiocima. Dolazili su na konzultacije i najodgovorniji drugovi iz svih krajeva Hrvatske i Like. Vicko Krstulovi, sekretar Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, izmeu ostalog, pie: Preko Tikovca i Likog Dugopolja do mraka smo stigli u Osredke. Lijepo doekani, nahranjeni i odmorni idueg jutra smo produili za Donji Lapac. Predahnuli smo u Krukovai, Srbu i Doljanima. Susret sa Srbom i Doljanima u kojima se lijeio ranjeni komandant jednog od likih NOP-a odreda oko Jovani, pored kojeg sam sreo i starog znanca Josipa Cazija, za mene je, u usporedbi sa gotovo pola godine ivljenja u
pustoj Dinari, bio u pravom smislu doivljaj. A Donji Lapac, sjedite najviih vojnih i politikih rukovodstava Hrvatske, nalikovao mi je na kakav pravi velegrad. Tamo su ve stigli zagrebaki kazalini umjetnici i gotovo su svako vee davali priredbe. itava Lapaka dolina je sliila na kakav mali kutak velike i prostrane slobodne partizanske, ja bih rekao, komunistike drave. Omladina je bila organizirana u omladinske radne brigade, koje su ubirale ljetinu, ele, orale i sve to zainjavale pjesmom. Sve su to bile one nae, lijepe, melodine, osjeajne, ali i borbene pjesme. Ali me od svih najvie dirala, nju sam najradije sluao, ona Sastala se Dalmacija s Likom, pa se ne da pokoriti nikom-. Valjalo je zbilja, ako ni zbog ega drugog, a ono da bi se bar sve to vidjelo i ulo, prevaliti onoliki put. Lapac i Lapaka dolina nisu ivjeli u izobilju. ivjeli su skromno, gladovali najee. Ali se ovdje i gladovalo kolektivno, solidarno, pa se ta glad lake podnosila, pa su ljudi i glad tolili onim ime su lijeili bol za izgubljenim, pjesmom kojoj kao da nije bilo kraja. Bilo je tu i zborova naroda i to esto. Uvee bismo, gotovo svako vee, ili na priredbe, koje su davali vrhunski zagrebaki umjetnici Vjekoslav Afri, Ivka i Joa Ruti i drugi Programe su izvodili na improviziranim pozornicama, pod vedrim nebom, od kojih se mlaa publika nije udaljavala ni do kasno u no. U svojim sugestivnim nastupima, nai partizanski glumci su podsticali i snaili moral i borbeno raspoloenje naroda i boraca. Imao sam tako dojam da se ovdje ako ne u materijalnom izobilju, a ono duhovno ve ivi ivotom o kome smo sanjali kao komunisti, ivotom za kakav smo se borili. Sve me je to napajalo snagom, a i elja da se i mi u Dalmaciji na slian nain organiziramo. 10 Politika aktivnost partijskih i drugih organizacija NOP-a u jesen 1942. Budui da je kotar Donji Lapac ve due vrijeme bio slobodan, bilo je nuno razviti iroku politiku aktivnost kako bi se uvrstili nai vojni uspjesi i osigurao to vei uticaj u narodu. I pismo OK KPH za Liku od 5. X 1942. upozorava Kotarski komitet Donji Lapac na te probleme. Osloboeni teritorij moramo politiki organizirati, uvrstiti nae vojne uspjehe, proiriti i produbiti u narodu na utjecaj, a unititi svaki trag utjecaja okupatora i njegovih domaih slugu, kao i presjei sve intrigantske poteze i planove izdajnike izbjeglike vlade i njenih agenata u zemlji ija se suradnja sa okupatorom i ustaama sve oitije i otvorenije ispoljava. Osloboeni, dakle, teritorij ne smije da se ostavi samo vojniki osvojen i politiki povrno pridobljen, on se mora politiki osvojiti, organizirati i vrsto povezati uz nau vojnu snagu. 11 U kotaru je u to vrijeme bila organizirana svestrana politika aktivnost u narodu.
10 Vlcko Krstulovi, Vjesnik od 6. VI 1973. godine. 11 AIHRPH, KP 251/1834.
Koliko je bio intenzivan politiki rad u narodu, najbolje se vidi iz podataka o odranim mitinzima, zborovima, masovnim sastancima, sastancima po naseljima, sijelima, predavanjima, diskusijama i pitanjima, itanju tampe i slino: Samo od 27. IX do 3. X 1942. godine odrano je 13 zborova, 10 masovnih sastanaka, 1 miting, 15 sastanaka AFZ-a i SMG, te 15 sastanaka NOO-a, Zborovi su odrani: u Donjem Lapcu (275 prisutnih), Birovai (200), Kestenovcu (200), Oraovcu (200), Gajinama (350), Nebljusima (350), Strbcima (300), Bueviu (150), Osredcima (600), Zaluju (150), Gornjoj Suvaji (150), Dabanici (150), Kupirovu (275). Sastanci su odrani i u Dnopolju (100), Kalatima (160), Beglucima, Ajderovcu, Donjoj Suvaji (60), Dobroselu, Zaklopcu (175), Osredcima (250), Brotnji (150), 2 sastanka u Doljanima (150). Miting u Osredcima (600). Ostah sastanci sa NOO-a, AFZ-a, SMG odrani su po zaseocima. 12 Na zborovima i sastancima u Donjem Lapcu, Birovai, Gajinama, Dnopolju i Oraovcu govorio je Stevan Buji, a najvie o politikoj situaciji, NOO-a i oktobarskoj revoluciji. Rasprava je voena o snabdijevanju NOV-e, o sklanjanju itarica i ostale hrane, o kopanju zemunica i o polasku djece u kolu. Na zborovima i sastancima u Nebljusima, u Likim i Bosanskim Strbcima, Kestenovcu, Bueviu i Katalima, govorio je Milan umi. I on je govorio o politikoj situaciji, o NOO, NOV-i, o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata, o radu masovnih organizacija i o analfabetskim teajevima. Sava Dra govorio je u Beglucima, Zaluju, Donjoj Suvaji, Brezovcu i Zaklopcu o rukovodeoj ulozi K P J u NOB-i, NOV-i, dobrovoljnim prilozima za NOV-u, politikoj situaciji i o izradi sklonita i zemunica. Jovo Raeta govorio je u Ajderovcu, Dabanici, Kupirovu i Gornjoj Suvaji o oktobarskoj revoluciji, o borbama u naoj zemlji, o potrebi prikupljanja hrane i o odlasku ljudi u partizane, te o Drai Mihajloviu i etnicima, kao izdajnicima naih naroda, Na mitingu u Osredcima o politikoj situaciji u svijetu i kod nas i o rukovodeoj ulozi KP u NOB-i u ime KP govorio je Jandre Zuni, Milica Dubaji o ueu omladine u NOB-i, Ilija Tima o izdajnikoj ulozi etnika, a Anka Zori o organizaciji AFZ-a i o ueu ena u NOB-i. U izvjetaju Kotarskog komiteta SKOJ-a Donji Lapac, upuenog OK S K O J - a za Liku 5. X 1942. godine, o politikom radu i stanju u kotaru se kae: Narod je mnogo zainteresiran za razvoj dogaaja i posljednje uspjehe nae NOV-e. Posljednjih dana u naem kotaru odrano je nekoliko irih zborova, na kojima je govorio jedan drug iz Crne Gore, 13 koji je u svojim govorima isticao znaenje dananje NOB-e i raskrinkao vladu i etniku bandu. Takoer je u Srbu prisustvovao jednom opinskom mitingu, na kome je isto odrao govor, gdje je ostavio u narodu dobar utisak. Na ovom mitingu bilo je prisutno 1500 ljudi, ena i omladine. 14 Od 10. do 20. X 1942. godine odrano je u kotaru 5 zborova, 22 masovna sastanka i vie sastanaka NOO-a. Zborovi su odrani: u Nebljusima (prisutnih 100), Kruzima (80), Kestenovcu (180), Osredcima (140), Kupirovu (250), Sastanci su odrani u Bubnju (prisutno 80), Zaklopcu (100), u Brezovcu (2 sastanka 140 prisutnih), Poljicu (30),
12 Historijski arhiv Karlovac, Okruni NOO Nema podataka o sastancima u Tikovcu sko Grahovo. Meutim, veina partizana 13 Ljubo Vuovi, izaslanik Vrhovnog taba 14 AIHRPH, SKOJ-23/1556 a. za Liku (dalje HAK), f. OK KPH za Liku, 1/97. 1 Drenovcu kada su bili u sastavu sreza Bosaniz tog sela su se nalazila u likim jedinicama. NOV Jugoslavije.
Podastrani (40), Krkom Brdu (40), Beglucima (30), Ponorcu (70), Zaluju (30), Donjoj Suvaji (30), Glavici (35), Brotnji (80), 2 sastanka u Dabanici (200), Ajderovcu (60), Gornjoj Suvaji (50) i Osredcima (45). Od 20. do 27. X 1942. godine u kotaru je odrano: 16 masovnih sastanaka, 2 zbora, 1 predavanje, vie sastanaka NOO-a, 7 sastanaka AFZ-a i 7 sastanaka SMG-a. Sastanci su odrani u Kunovcu (110 prisutnih), Kaldrmi (120), Osredcima (150), Brotnji (140), Donjoj Suvaji (350), Gornjem Srbu (250), Birovai (150), Gajinama (40), Pirovitu (45), Miljenovcu (120), Bosanskim Strbcima (70), Kalatima, Dugopolju, Ajderovcu, Bueviu, Zaklopcu, Dobroselu, Doljanima i Oraovcu. Zborovi su odrani u Nebljusima i Doljanima. Predavanje u Doljanima o rukovodeoj ulozi K P J u NOB-i odrao je Petar akovi. 15 Na zboru u Nebljusima, prisustvovalo je 130 graana, govorio je Duan Zori o izborima za NOO-e i o proslavi oktobarske revolucije. Na zboru u Doljanima, gdje je prisustvovalo preko 300 graana, govorili su: u ime NOV-e Jovo Grubii o vojno-politikoj situaciji kod nas i u svijetu, Milan Majstorovi o predstojeim izborima za NOO-e. Mio Medi je govorio u ime omladine. Zatim je govorio operativni oficir bataljona Bio Kesi. On je govorio o borbama brigada i pozvao sve to je sposobno u NOV. Njegovo izlaganje o uspjesima 3. brigade u operacijama kod Graaca narod je sasluao s odobravanjem. U svom izlaganju iznio je dokaze o suradnji ustaa i etnika. Na kraju je govorio u ime KP Mile Kosanovi, sekretar Kotarskog komiteta Donji Lapac. 16 Od 17. do 23. XI 1942. godine odrano je 15 masovnih sastanaka i 7 sastanaka NOO-a. Sastanci su odrani u Bueviu (prisutno 120), Donjem Lapcu (130), Brezovcu (50), G. Zaklopcu (55), D. Zaklopcu (40), G. Suvaji (65), Doljanima (200), Glavici (40), Neteci (60), Lisini (30), Kaldrmi, Zavlai, Dugopolju, Osredcima, Podastrani. Sastanci NOO-a odrani su u Kalatima, Zavlai, Dugopolju, Cepauima, Osredcima, Podastrani, Doljanima i dr. Pored navedenih odrano je i niz drugih manjih i veih sastanaka s narodom, te veliki broj sastanaka NOO-a, odbora AFZ-a, SMG-e, aktiva S K O J - a i partijskih organizacija (ovdje su navedeni samo oni sastanci za koje je sauvana dokumentacija). Za sastanke je vladao veliki interes naroito u nekim selima. Najvie se govorilo: o vojno-politikoj situaciji u svijetu i kod nas, o NOB-i, o pripremama za izbore NOO-a, o SSSR, SAD i Engleskoj, o proslavi oktobarske revolucije, o ulozi K P J u ustanku i razvitku NOB-e, o bratstvu i jedinstvu, o izdajnikoj vladi u Londonu, o potrebi sakupljanja hrane, odjee i obue za NOV-u, o borbi naih brigada. itana je Borba, Vjesnik, Partizan, dio broure o oktobarskoj revoluciji. Navodim neke ocjene i zapaanja Glavnog vo j nepolitikog odbora za kotareve Graac i Donji Lapac od 4. XI 1942. Prolaskom 3. like (9.) brigade, raspoloenje politiko se popravilo u oba kotara. Prisustvovanje brigade u srbskoj opini izazvalo je veu sigurnost kod stanovnitva. U Osredcima ima
15 Petar akovi, roen 1902. godine, iz Islama Grkog Dalmacija, lan K P J od 1934. prosvjetni radnik. Doao iz Dalmacije na politiki rad 1942. u kotar Donji Lapac. Umro od tifusa 1943. na Zaklopcu, gdje je i sahranjen (primj. autora). 16 Arhiv Vojno-istorijskog instituta JNA, Komanda likog podruja (u daljnjem tekstu: AVII, JNA),
dosta ljudi za borbu koji su se ak i raspitivali za pozive. Izgleda da bi tamo mobilizacija uspjela. 17 Na sastancima je postavljeno dosta pitanja. Neka od tih pitanja navodim u neto skraenoj verziji: Da li e odbornike za nove NOO-e netko predlagati ili e ih narod predlagati i birati? Kada e biti otvoren drugi front? Zato se ne mogu dobiti propusnice za Bosnu radi nabavke ita? Zato je Turska ostala do sada neutralna i kada e stupiti u rat? Zato su pojedina sela vie od drugih optereena davanjima za NOV u hrani i drugim proizvodima? Kakav je ivot naroda u Rusiji poslije revolucije? Da li u Srbiji ima veih partizanskih akcija i borbi? Da li se moe ii slobodno u Biha nakon osloboenja? Bilo je dosta kritika na formiranje i djelatnost vojnopolitikih odbora, naroito radi toga to su ti odbori u dosta sluajeva preuzimah ulogu NOO-a. Zato se Centralni komitet KP Hrvatske nije suglasio da se dalje formiraju vojno-politiki odbori, ve je traio da se i postojei odmah raspuste. U pismu koje je 16. XI 1942. godine upueno Okrunom komitetu KPH za Liku, izmeu ostalog, navodi se da su ovi odbori suvini, obzirom da na terenu postoje NOO-i i druge politike organizacije. Pored navedenih bilo je i niz drugih sastanaka, zborova, mitinga i razgovora, tako da nije bilo dana a da se u kotaru nije odralo vie sastanaka, a nedjeljom su odravani u svim selima. To je bio osnovni metod politikog rada u vrijeme kada je kotar bio slobodan. Politika aktivnost u svim vidovima bila je neprekidna i sveobuhvatna. Iznosimo miljenje Ljube Vuovia, izaslanika Vrhovnog taba o politikom radu i nekim slabostima u kotaru Donji Lapac. Politiki rad meu masama je dosta obilan, samo to ima nepravinosti. Ne postoji dovoljno koordinacije u samom radu niti mjerila. Tako se esto u istom selu nau jedan terenski radnik i delegat SMG ili AFZ-a koji sazivaju seljake na konferenciju ne znajui jedan za drugoga, tako da sama masa uvia tu nepravilnost. Aktiv koji politiki radi po selima (terenski radnici, skojevci, skojevke i drugi) nijesu se u punoj mjeri povezali sa masama. Nemaju kod sebe one topline, bliskosti sa kojom treba narodu da se priblie i da ga veu za NOP. Ne moe se povezivati samo preko golih, udeenih, zvaninih konferencija, nego bi trebalo da uu u njihov intimni ivot i da otuda ponu. Kao to sam i u prvom izvjetaju javio, ekonomska situacija je na ovom podruju veoma teka 18 a naroito u srezu Donji Lapac i o tome treba povesti hitno rauna. 19 Masovnim sastancima i sastancima po zaseocima prisustvovali su, u veini sluajeva, i aktivno uestvovali u njihovom radu i donoenju odluka svi stanovnici sela ili zaseoka. Nisu dolazili samo oni stanovnici koji su morali ostati kod kue radi neodlonih poslova. Ti su skupovi bili mjesta gdje su se izmjenjivala miljenja i iskustva, davali prijedlozi, vrile kritike raznih slabosti u radu NOO-a i drugih organizacija, donosile odluke o pitanjima koja su bila aktuelna. Na dnevni red masovnih sastanaka, zborova, sastanaka po zaseocima
17 AVII, Beograd, Komanda likog podruja. 18 U to vrijeme najtee je bilo u opini Srb. Bez hrane je bilo oko 230 domainstava veinom u Gornjoj Suvaji, Krkom Brdu, Tikovcu, Osredcima. Kaldrmi i Dugopolju (primj. autora). 19 AIHRPH, KP-18/584.
i drugih oblika politikog rada, dolazila su sva znaajnija pitanja, od ivotne vanosti za NOB, selo i narod. Najee su na dnevnom redu bili problemi: utvrivanje visine pomoi NOV u hrani i drugim proizvodima, obradu zemlje, izgradnja sklonita i zemunica, organizacija kulturno-prosvjetne djelatnosti, otvaranje i ureenje kola, polazak djece u kolu, organizacija kulturno-zabavnih priredbi, briga o zdravlju naroda, organizacija radionica i slino. Pored toga na svim sastancima narod je bio upoznavan sa vojno-politikom situacijom u svijetu i kod nas, s posebnim objanjenjem osnovnih naela NOB-e, a naroito vanou bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Od kolikog je znaaja bio slobodni teritorij u Donjem Lapcu govori i injenica da je Lapac bio relejna stanica izmeu Glavnog taba NOV Hrvatske i Vrhovnog taba NOV Jugoslavije. Evo to o tome pie Glavni tab NOV Hrvatske, tabu 1. operativne zone 7. X 1942. godine: Radi osiguranja dobre i sigurne veze naeg taba s Vrhovnim tabom, uspostavite relejnu stanicu u Donjem Lapcu, koja e imati samo taj zadatak da hitno otpremi nau potu na Vrhovni tab i obratno. Toj relejnoj stanici stavite na raspoloenje jedan motorkota kako bi veza sa Vrhovnim tabom bila bra. Pota e se dakle iz Donjeg Lapca otpremati za Vrhovni tab motorkotaem. Napominjemo da toj relejnoj stanici posvetite panju, koju zasluuje po svom znaenju. 20 Osloboenje Bihaa 4. novembra 1942. imalo je izuzetno politiko i vojno znaenje za kotar Donji Lapac. To je bila do tada najvea operacija partizanskih jedinica kojom su neprijatelju nanijeti veliki gubici, a partizani se domogli velikih koliina oruja i municije, te ostalog ratnog plijena. Osloboenje Bihaa ulilo je i pojaalo povjerenje u snagu i organiziranost nae NOV i uvrstilo uvjerenje u konanu pobjedu NOB-e i socijalistike revolucije. Osloboeni teritorij znatno je proiren i povezan pa je to olakalo politiki rad u kotaru. U Bihau je odrano Prvo zasjedanje AVNOJ-a, Prvi kongres USAOJ-a i niz drugih znaajnih skupova to je imalo velikog utjecaja na daljnju aktivnost i prilike u naem kotaru. Osloboenjem Bihaa jo vie je razvijena suradnja donjolapakog kotara i ostalih dijelova Like i Bosanske krajine. Ta je saradnja bila razvijena kroz itavu NOB-u. Saradnja donjolapakog kotara s Bosanskom krajinom, tj. sa srezovima Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Biha, bila je i u ovom periodu razvijena, ali neto manje intenzivna nego u ustanku i prvih mjeseci ustanka. Saradnja se odvijala na rjeavanju pitanja od zajednikog interesa naroda i organizacija. Koordinacija je proizlazila iz zajednikih potreba i borbe protiv etnika na tromei Like, Bosanske krajine i Dalmacije. (Poznato je da su etnici iz Knina i Strmice napadah pojedina sela kotara Donji Lapac i srezove Bosansko Grahovo i Drvar. Zato je bilo neophodno organizirati zajednike akcije. Tih je zajednikih akcija bilo vie kroz itavu 1942. i prvih mjeseci 1943. Da bi se izmijenila iskustva u radu i koordinirale zajednike akcije, na prijedlog Jove Reljia iz Martin-Broda, odran je sredinom oktobra 1942. u Martin-Brodu zajedniki sastanak predstavnika kotara Donji Lapac i srezova Drvar, Bosansko Grahovo i Bosanski Petrovac.
20 Pismo GSH tabu 1. operativne zone 7. X 1942.
Razmatrana su ova pitanja: 1. Organiziranje zajednikih akcija za obradu naputene zemlje u Borievcu, Kulen Vakufu, Klisi, Oracu i ukovima. 2. Nain koritenja mlinova na Uni i raspodjela uura. 3. Problemi smjetaja i ishrane izbjeglica (Za sve vrijeme NOR-a narod se sklanjao iz Like u Bosnu i obratno, to je zavisilo od neprijateljskih ofanziva i akcija. Velike i este seobe naroda traile su niz zajednikih akcija i dogovora). 4. Izdavanje objava za putovanje na druge teritorije radi nabave hrane i obavljanja drugih poslova. 5. Razmjenjivana su iskustva o djelatnosti partijskih i masovnih organizacija i NOO-a. U proljee 1942. godine dolo je izmeu kotara Donji Lapac i srezova Biha i Bosanski Petrovac do dogovora o tome to e obraditi i podii omladina i stanovnitvo kotara Donji Lapac, a to omladina i stanovnitvo srezova Biha i Petrovac. Tako je omladina uestvovala u obradi zemlje u Kulen Vakufu, Klisi, Oracu, Borievcu i ukovima. O tome Mania Rudi u knjizi Petrovac u NOB-i, izmeu ostalog, pie: Omladina Buevia je u proljee 1942. godine uestvovala u obradi naputene zemlje u Klisi, Oracu i Borievcu. Omladinske radne akcije za obradu naputene zemlje organizirane su zajedno izmeu sela Kestenovac, Buevii, Kalati i Bosanski trbci. Na akcije se ilo pod crvenom zastavom i sa pjesmom. U odredu za radne akcije su bili: komandir Sava Ljiljak, komesar uro Obradovi, komandiri eta uro ajnovi, Jovanka Rudi, Jole Karanovi i Bogdan Rodi, delegati Duka Karanovi i Soka Obradovi.21 Bilo je vie primjera saradnje na politikom planu. Radi ilustracije navodim samo jedan primjer iz knjige broj 3 Petrovac u NOB-i gdje Duan M. Kneevi, izmeu ostalog, pie: U selu Kalatima, na likom kraju odranje 15. VI. 1942. godine, veliki politiki zbor. Dobio sam zadatak da okupim to vie omladine i stanovnitva i povedem na zbor. Sva omladina se odazvala. Tada smo uspostavili vrstu vezu za omladinom Like. Bio sam zaduen da govorim u ime krajike omladine. Na zboru su govorili oko Jovani i Mile Poua. Omladina Like izvnaredno nas je toplo prihvatila. Na ovom zboru Pozorite narodnog osloboenja dalo je vrlo uspjenu priredbu. 22 Saradnja s likim kotarima osobito s Udbinom, Korenicom i Graacem bila je za sve vrijeme NOR-a intenzivna. S Graacem je najintenzivnija saradnja bila u ustanku, te 1944. godine; s Korenicom poetkom 1942. godine, u 4. neprijateljskoj ofanzivi i u vrijeme povratka naroda Banije iz Bosne po zavretku 4. neprijateljske ofanzive; s Udbinom 1943. nakon okupacije kotara Donji Lapac od strane Nijemaca i u prvoj polovini 1944. U periodu od marta 1942. do marta 1943. saradnja se odvijala najvie na izgradnji velike partizanske baze na Kamenskom i bolnice u Bjelim Potocima. (U izgradnji tih objekata najvie su uestvovali ljudi i omladina iz kotara Donji Lapac, Udbina i Korenica). U izgradnji bolnice u Dobroselu, pored stanovnika iz kotara Donji Lapac, uestvovali su i stanovnici (preteno omladina) iz kotara Graac, osobito iz Mazina i Bruvna.
21 Petrovac u NOB-i, knj. 2, str. 623. 22 Petrovac u NOB-i, knj. 3, str. 634.
Za vrijeme 4. neprijateljske ofanzive meusobna saradnja kotareva Donji Lapac, Korenica, Udbina i Graac bila je intenzivna, naroito u prihvatanju, ishrani i smjetaju naroda koji je bjeao pred neprijateljskim jedinicama, na prenoenju, prevozu, ishrani i njezi ranjenika i bolesnika, obavjetavanju o kretanju neprijateljskih jedinica i ugroenosti pojedinih sela. Saradnja je bila uspjena i u brizi za izbjeglike zbjegove (naroito u planini Pljeevici) koji su esto bili zajedniki za narod pojedinih sela iz navedenih kotareva. Saradnja sa sjevernom Dalmacijom imala je preteno vojni i politiki karakter. Partizanske jedinice iz kotara Donji Lapac, tj. bataljoni Marko Orekovi, Stojan Mati i Doljanska eta uestvovale su u vie akcija u sjevernoj Dalmaciji u toku 1942. godine. Najznaajnije akcije bile su napad na Bender, osloboenje Dalmatinske Krupe i drugih mjesta u sjevernoj Dalmaciji. Partizanske jedinice iz sjeverne Dalmacije u ljeto i jesen 1942. uestvovale su u borbama protiv neprijatelja na podruju Tikovca, Otria i Velike Popine, a jedno vrijeme bile su na odmoru i pripremama za daljnje akcije. Tako je vei dio boraca bataljona Bude Borjan, nakon veih gubitaka i premorenosti u vrijeme talijanske ofanzive od Bukovice do Like, stigao na odmor u Brezovac i Gornju Suvaju 17. jula 1942. i ostao mjesec dana. Za vrijeme od-
mora borci bataljona Bude Borjan predali su oruje i municiju novoformiranoj 2. doljanskoj eti koja je krenula na Drenovau kao pojaanje 4. vodu 1. doljanske ete, poto je neprijatelj iz Bihaa vrio ofanzivne akcije na slobodni teritorij donjolapakog kotara. Komandir novoformirane ete bio je Sime Ivas, dotadanji komandir ete u Budi Borjanu, a politiki komesar uro Duki iz Doljana. eta je ostala na Drenovai do 16. augusta 1942. godine. Tada je rasformirana, a oruje vraeno Dalmatincima. Dio boraca 2. doljanske ete rasporeen je u 4. vod koji je tada prerastao u etu, a ostali borci uli su u druge ete i bataljone 2. i 3. like brigade. Djelatnost i izgradnja partijske organizacije Poslije osloboenja Donjeg Lapca i Srba od Talijana, na podruju kotara Donji Lapac bilo je 16 lanova Partije i 17 kandidata, organiziranih u tri elije: Donji Lapac, Birovaa i Kruge. U bataljonima Marko Orekovi i Stojan Mati bila su 22 lana KP. Kotarski komitet brojio je 6 lanova, a imao je ovaj sastav: Perica Dozet, sekretar, Simo Mrda, zamjenik sekretara, Ilija Popovi, Ilija Miloevi, Marko ankovi i Mile Kosanovi, lanovi. Opinski komiteti jo nisu bili formirani. Zato je Partija bila tako malobrojna premda je od ustanka bilo prolo sedam mjeseci? Danas je teko dati pravi odgovor na to pitanje. Kao to se zna borbe koje su voene u kotaru Donji Lapac 1941. bile su najvee u Hrvatskoj, a borbe u februaru i martu 1942. idu u red veih bitaka NOR-a. U tim je borbama uestvovao veliki broj boraca, od kojih su mnogi od poetka ustanka bili vrsto na liniji NOB-e i Partije. Dokazivah su to i neprestano potvrivah u borbi protiv neprijatelja, prihvatanju principa i ciljeva pokreta i borei se protiv ubijanja, pljake i paljenja, a za bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda te ostalih naroda Jugoslavije. Osim sektatva, vjerojatno je jedan od razloga sporog omasovljenja partijskih organizacija bio i taj to je u ustanku bilo malo lanova Partije (svega 7) koji uz stalnu angairanost u borbama i drugim akcijama nisu ni stigli brinuti o prijemu novih lanova. Radi usporedbe navodim da je u ustanku u kotaru Udbina, koji je imao manje stanovnika i mnogo manje sezonskih radnika, bilo 36 lanova Partije. Teko je danas shvatiti da u bivem kotaru Donji Lapac, prije rata, osim u Donjem Lapcu nije bilo lanova Partije i partijskih organizacija. Pored navedenih razloga za sporo primanje u Partiju nije manje vana i nesamostalnost postojeih lanova Partije i partijskih organizacija, sumnjiavost da li su odreeni drugovi raistili s nacionalnim, vjerskim, klasnim, politikim i idejnim pogledima starog drutva, spori i neadekvatan prilaz omladini i enama, ekanje da netko postane pravi komunista, po svim navedenim i drugim kriterijima, pa da tek tada bude primljen u Partiju. Moralo je proi dosta vremena da se shvati da je dosta veliki broj boraca, omladine i ena od samog poetka ustanka bio dosljedno na liniji Partije i da ih je trebalo smjelije primati u njene redove. I Okruni komitet KPH za Liku nije pruio sve do novembra i decembra 1941. pomo Kotarskom komitetu Donji Lapac u vezi prijema novih lanova u Partiju. Malobrojne i nedovoljno organizirane partijske organizacije morale su uloviti maksimum truda da bi savladale sve sloenije zadatke koji su postavljala via partijska i vojna rukovodstva i koji je nametala data situacija. Ta-
kve su ocjene i direktive sadravale i pisma CK KP Hrvatske i OK KPH za Liku. Povezanost viih i niih partijskih rukovodstava i organizacija bilo je u to vrijeme na zavidnoj visini. To treba posebno istai, jer to tako nije bilo uoi ustanka na podruju kotara ni u prvo vrijeme ustanka. OK KPH za Liku dugo nije imao redovitu vezu s partijskim rukovodstvom u kotaru Donji Lapac i nije mu pruao potrebnu pomo u vrijeme kad je to bilo najpotrebnije, kada se ono teko snalazilo i kad je pravio dosta greaka. Tek od septembra 1941. i to povremeno drugovi iz OK KPH za Liku pruaju pomo partijskom rukovodstvu i rukovodstvu ustanka (Iznosim problem da bi se jae naglasilo od kolike je vanosti bila veza viih i niih partijskih organizacija i rukovodstava za uspjean razvoj i stabilizaciju ustanka, osobito u njegovoj prvoj fazi). U izvjetaju OK KPH za Liku koji je upuen CK KP Hrvatske u februaru 1942, izmeu ostalog, kae se: U Donjem Lapcu stanje se potpuno izmijenilo. Sistematskim i temeljitim radom naih drugova kojima je bio dodijeljen drug Mile 23 kao pomo i -kontrola, uspjelo nam je onemoguiti tipove ala Raeta. 24 Ova ocjena je pravilna. Meutim, neke ranije, a i kasnije ocjene nisu bile objektivne i rezultat su nedovoljnog poznavanja politikog stanja u kotaru. Prema nekim materijalima iz historijske grae i miljenja pojedinih drugova moglo bi se zakljuiti da je bivi kotar Donji Lapac u 1941. i poetkom 1942. bio dosta jako etniko uporite. Stvarno stanje je bilo bitno drugaije. Utje<caj etnika bio je mali, a u veini sela nisu ga uope imali. ' U izvjetaju OK KPH za Liku o radu partijskih organizacija u kotaru D. Lapac, koji je upuen CK KPH dana 18. I 1942, izmeu ostalog, stoji: U ovom kotaru formirao je novo kotarsko rukovodstvo, nekoliko partijskih elija i kandidatskih grupa. Kotarsko rukovodstvo smo smijenili prije izvjesnog vremena i postavili novo, koje sada na zadovoljavajui nain obavlja svoju dunost. Ovi uspjesi u mnogome su postignuti i radom meu omladinom.25 Kotarski komitet i partijska organizacija koja je jo uvijek bila malobrojna, nala se u proljee 1942. pred novim zadacima koje je donijelo osloboenje kotara. Trebalo je brzo osposobljavati organe narodne vlasti, uvrstiti partijske i druge organizacije, organizirati snabdijevanje jedinica NOV-e, proljetnu sjetvu, organizirati kulturno-prosvjetnu djelatnost, rad kola i sveukupan ivot u osloboenom kotaru. Da bi se uspjeno rjeavala sva ta pitanja, bilo je neophodno razviti politiku aktivnost u masama. Sve je to trailo smiljenije akcije i vii stupanj organiziranosti u svim dijelovima NOP-a. Partijske organizacije trebale su se organizaciono uvrstiti i proiriti. Od njih se trailo vie inicijative, vea odlunost u izvravanju partijskih zadataka. U to vrijeme organizacije SKOJ-a, omladine i ena, te NOO-i postaju vrlo znaajna snaga pokreta koja preuzima sve tee i sloenije zadatke NOB-e. Te su organizacije, pored rjeavanja niza politikih i organizacionih problema, razvile veliku aktivnost u organiziranju snabdijevanja i ishrane vojnih jedinica i povezale front, pozadinu i narod u monolitnu cjelinu. OK KPH za Liku u izvjetaju CK KP Hrvatske od 17. IV 1942, meu ostalim, konstatira: U kotaru Donji Lapac stanje je zadovoljavajue. Partijska organizacija, iako mlada, uspjela je da se snae i da se popularie. Vrlo esto
23 Poua. 24 AIHRPH, KP-230/6. 25 AIHRPH, KP-7183.
se uje da ulicama kad prolaze, seljaci govore Ajmo u komitet da pitamo, itd.20 To je jo jedna potvrda sve veeg uticaja i ugleda Partije u narodu. Za daljnju iru i organizovaniju politiku aktivnost u narodu, za bri razvoj partijskih i drugih organizacija, te za daljnju mobilizaciju novih boraca u partizanske jedinice, velik znaaj imaju Prva kotarska partijska konferencija za kotar Donji Lapac odrana 20. aprila 1942. i Druga okruna partijska konferencija za Liku u Korenici od 1721. maja 1942. Sa 1. kotarske konferencije u Donjem Lapcu veina dokumenata nije sauvana (referati, zapisnik i slino), ali su sauvani zakljuci. Iz zakljuaka i razgovora s nekim uesnicima moe se utvrditi da je konferencija bila na dosta visokom nivou i da je donijela zakljuke o bitnim pitanjima za daljnju politiku aktivnost na terenu. Oruane borbe i vojna organizacija U proljee 1942. u kotaru su postojala dva bataljona. Bataljon Marko Orekovi, formiran 29. XI 1941. (komandant oko Jovani, politiki komesar Milan ijan) i bataljon Stojan Mati, formiran novembra 1941. godine kao Lapaki bataljon (komandant Stojan Mati, politiki komesar Stevo Tima). Poslije osloboenja Donjeg Lapca i pogibije Stojana Matia, komandant ovog bataljona bio je Tomica Popovi, a komesar Simo Mrda. Prva vojno-pozadinska ustanova u kotaru Komanda mjesta Donji Lapac formirana je 3. marta 1942. Komandant je bio oko Jovani, zamjenik komandanta Kojica Blanua. Nakon formiranja 3. likog partizanskog odreda za komandanta mjesta je imenovan Kojica Blanua, a za politikog komesara Stevo Obradovi. Komanda mjesta u Srbu formirana je 29. III 1942. U toku 1942. i u prvim mjesecima 1943. vo j no-teri tori jalni organi, tj. komande mjesta Donji Lapac i Srb, u suradnji s partijskim organizacijama i NOO-a, radile su najvie na mobilizaciji ljudstva u partizanske jedinice. Tako je od aprila 1942. do marta 1943. to dobrovoljno, to putem poziva u partizanske jedinice pristupilo 786 ljudi. Veliki napori uloeni su u izgradnji skladita, radionica i zemunica na Kamenskom i drugim mjestima, na izgradnji bolnica u Bjelim Potocima, Dobroselu i Doljanima, na organizaciji prijevoza ranjenika u bolnice, te sklanjanju hrane, odjee, obue i drugih proizvoda u sklonita i zemunice. Organizirana je borba protiv etnikih grupa, koje su se ubacivale na slobodni teritorij, kao i njihovih saradnika na terenu. Vrena je kontrola kretanja sumnjivih i nepoznatih lica na slobodnom teritoriju. Poslije poraza Talijana i etnika u Donjem Lapcu i poslije protjerivanja Talijana iz Srba, talijanski faisti nisu mirovali. Uplaeni tim i drugim uspjesima partizana u Lici i drugdje, uprli su sve snage da od petokolonakih elemenata ponovno pokuaju formirati etnike jedinice. Na tromeu Like, Bosanske krajine i Dalmacije polo im je za rukom da pod vodstvom zloglasnog popa Momila ujia, kasnije etnikog vojvode, naoruaju dio seljaka i ukljue ih u borbu protiv partizana. Iz kotara Donji Lapac ujiu se u to vrijeme prikljuilo 36 etnika, koliko ih je tada i bilo u kotaru. U veim i manjim grupama etnici su upadali u osloboena sela Tikovac, Kaldrmu, Zavlaku i Dugopolje, a ponekad i do Osredaka, pokua26 Isto.
vajui ugroziti Srb. Terorizirali su i pljakali narod, tragali za aktivistima narodnooslobodilakog pokreta i ometali rad narodnooslobodilakih odbora i drugih organizacija u osloboenim selima. Time su nanosili veliku tetu NOB-i. Zato je bilo nuno poduzeti akcije protiv njih i onemoguiti njihove namjere. Grupa etnika koja je pobjegla u Knin povezala se sa Talijanima i odmah poela pripremati borbu protiv partizana. U Tikovcu je ubrzo prikupljeno oko 100 etnika. Planirano je da njihov napad na partizanske jedinice oko Srba uslijedi istovremeno kad i napad okupacionih snaga iz Otria prema Srbu. 27 im se saznalo za tu aktivnost, poduzete su mjere da se etnika akcija preduhitri i osujeti. Organizirana je jedna partizanska grunacijq jaine bataljona koju su sainjavah 2. eta bataljona Marko Orekovi, dvije ete 2. bataljona 5. krajikog odreda i dijelovi 3. ete 3. bataljona. Ova zdruena jedinica je dobila zadatak da likvidira etniku grupaciju. Napad je izvren nou 20/21. marta pod neposrednim rukovodstvom komandanta 5. odreda Slavka Rodia. legendarnog krajikog komandanta. im ie borba poela, etnici su se razbjeali na sve strane. Zarobljeno je oko 40 etnika, meu kojima je bio i etniki voa Nedjeljko Kea iz Srba. Zaplijenjeno je 30 puaka i drugog ratnog materijala. Poslije poraza u Tikovcu i okolini etnici su se ponovo pripremali za nove akcije. Oko 10. aprila 1942. u Tikovcu se okupila grupa etnika. Bilo je nuno razbiti i unititi tu grupu, te je za napad na nju odreena 2. eta bataljona Marko Orekovi, Doljanska eta i 3. eta Grahovskog bataljona. Akcijom je rukovodio Milan ijan. Do sukoba je dolo na nekoliko mjesta nou 16/17. aprila 1942. godine i poslije due borbe etnici su razbijeni i protjerani prema Kninu. Prije napada na etnike veina boraca bila je smjetena u Kaldrmi, Dugopolju i Zavlai. Stanovnitvo tih sela prualo je partizanima veliku pomo protiv etnika. Sve odraslo stanovnitvo bilo je spremno da se bori protiv etnika. Kaldrma, Dugopolje i Zavlaka su u to vrijeme bile na neki nain nae najisturenije take na frontu protiv etnika, a Tikovac 28 i Drenovac aktivno su radili za NOB-u u jo teim uslovima. Iako je kotar Donji Lapac bio u to vrijeme slobodan, jedan njegov dio bio je stalno izloen neprijateljskim upadima i propagandi. To se osobito odnosi na Tikovac, Drenovac i Vagan, a neto manje na Kaldrmu, Zavlaku i Dugopolje. Ta sela su imala malu sigurnost. etnici su u njih esto upadah i vrili represalije. I pored tako teke situakcije, etnici nisu imali nikakvog uticaja u Kaldrmi, Zavlai i Dugopolju, a u Gornjem Tikovcu i Drenovcu uticaj je bio relativno mali, jer su braa Marici uspjeli vezati za sebe samo pojedince, dok je veina bila u NOP-u. 29 J e dino je u Vaganu uticaj neprijatelja bio vei zato to je dosta ljudi bilo u etnicima. etnici su se grupirali oko Tikovca, Strmice i Knina. Stanovnitvo Kaldrme, Dugopolja i Zavlake, kako tih dana, tako i kasnije, bilo je svrstano u borbene
27 Milan Sijan, Lika u NOB-i 1942. godine, str. 387. 28 Tikovac i Drenovac bili su u toku NOR-a u sastavu sreza Bosansko Grahovo, zato u ovom radu ima neto manje podataka iz tih sela. 29 U navedenom periodu samo iz Gornjeg Tikovca od 32 kue, 26 boraca nalazilo se u partizanskim jedinicama, a 20 je bilo u NOO-a, odborima SMG, A F 2 - a i lanova SKOJ-a. IQ DONJI LAPAC
289
grupe koje su spreavale prodor etnika na osloboeni teritorij. Veliki broj ljudi iz ovih sela nalazio se u partizanima, a oni koji su ostali ukljuujui tu pionire, omladinke, omladince, ene i starce pruali su odluan otpor etnikim izdajicama. Navedene borbe s etnicima u stvari su borbe protiv kontrarevolucije. Talijani i etnici pokuavah su na sve naine da sprijee jaanje NOB-e na tom podruju. Oni su radi toga u borbama angairah pored aice etnika iz kotara i etnike popa ujia s tromee, koji je imao vezu s Draom Mihailoviem, a preko njega i s izbjeglikom Jugoslavenskom vladom u Londonu. Meutim, zahvaljujui dobrom organiziranju jedinica partizanske vojske i svestranoj podrci naroda i organizacije iz Kaldrme, Dugopolja, Zavlake, Kunovca, Osredaka i drugih sela, oni su onemogueni u svojim namjerama. Pored vojnikih pobjeda nad etnicima (koje nisu bile male), daleko je vei politiki znaaj tih pobjeda. Narod se kroz te borbe u Srbu, Donjem Lapcu, Tikovcu i drugdje definitivno uvjerio da su etnici sluge okupatora, da brane i da se bore za tuine, da su sve inile da sprijee pobjedu i jaanje NOB-e i revolucije. Pored navedenih akcija protiv etnika i kasnije je ponekad dolazilo do borbi s etnicima na graninim podrujima prema Kninu i Velikoj Popini, odakle su etnici pokuavali upadati na slobodnu teritoriju. Bilo je sporadinih borbi i s ustaama prema Bihau. Sve do 4. neprijateljske ofanzive januara 1943. i prodora Nijemaca krajem augusta 1943, nije bilo veih borbi na teritoriju kotara Donjeg Lapca. Da bi ojaao borbu protiv etnika i Talijana na tromei Like, Dalmacije i Bosanske krajine, Stab Grupe NOP odreda za Liku je po direktivi Glavnog taba Hrvatske 9. maja 1942. godine u Donjem Lapcu formirao jo jednu pokretnu partizansku jedinicu Udarni bataljon like grupe. Njegov prvi zadatak bio je napad na Bender. Formiran je od tri ete (1, 2. i omladinska) koje su izuzete' iz bataljona Ognjen Pria. Za komandanta bataljona postavljen je Nikola Divjak, a za polit, komesara Duan Ratkovi. Iako nije bilo znaajnijih borbi s etnicima, opasnost od njihovog uticaja i mogunost odlaska pojedinih ljudi iz nekih sela u etnike bila je dosta ozbiljna. U Dolini Opaia, Donjem Srbu, Zaluju, Brotnji, Suvaji, Likim Strbcima i Vaganu, ta je opasnost bila oita. Zbog nedovoljne budnosti i podcjenjivanja neprijatelja u navedenim selima u to vrijeme, i kasnije, otkrivene su etnike organizacije. U jesen 1942. uhapeno je 35 etnikih pijuna i saradnika. Jedan broj uhapenih bio je ilegalno povezan s etnikim voama iz Srba i popom ujiem. Nakon istrage dio uhapenih je osuen i strijeljan, meu kojima Milan Torbica i Boo Patar, a dio, za koje nije bilo dokaza, puten je kuama dok su desetorica upuena u 2. brigadu 6. divizije. Iako su etnike kolovoe i njihovi saradnici i pijuni inili velike napore, nije im, zbog privrenosti ogromne veine naroda NOB-i, uspjelo stvoriti iru organizaciju i mobilisati vie ljudi u etnike. Da bi se pariralo etnikoj aktivnosti i propagandi, partijske i druge organizacije nastavile su intenzivnu i organiziranu politiku borbu protiv ostataka etnikog uticaja i njihove propagande. etnici su stalno isticali da nije vrijeme za borbu protiv okupatora, da treba ekati jer e, ionako, sve biti rijeeno dogovorom velikih sila.
Nastavljen je aktivan i organiziran rad partijskih i drugih organizacija i NOO-a. Narodu se objanjavala izdajnika uloga etnika. Taj uporni i strpljivi rad, kao i opi uspjesi nae NOB-e, omoguili su partijskim organizacijama da uticaj etnika znatno smanje. Iz dosta sela nisu se regrutovali etnici, a iz nekih sela vrlo malo. Raspolaemo s mnogo dokumenata o suradnji etnika s okupatorom. Ovdje navodimo samo jedan dokumenat u kome se, izmeu ostalog, kae: Komanda etnikih formacija Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije 12. XI 1942. godine, Njegovoj Ekscelenciji armijskom eneralu Mariju Roati. Dinarski etnici (ija sveukupna snaga iznosi oko 6.000 naoruanih ljudi) prinueni su odista da brane ogromnu teritoriju od neposrednih napada 16.000 partizana, koji pridolaze iz svojih glavnih centara Donjeg Lapca, Bosanskog Petrovca, Drvara, Glamoa, pomognuti pri tom od komunistikih snaga koje pristiu sa Primorja. 30 Dalje se navodi da je situacija kritina te se trai hitna pomo u oruju, opremi, hrani itd. Pored saradnje s Talijanima etnici priznaju snagu i organiziranost partizanskih jedinica, navodei pri tome Donji Lapac kao jedan od glavnih partizanskih centara. Odlukom GS NOV Hrvatske od 10. IV 1942, formiran je 3. liki partizanski odred sa sjeditem u Doljanima. Stab odreda sainjavah su drugovi: oko J o vani, komandant, Josip Cazi, komesar, Milan Sijan, zamjenik komandanta, Petar Babi Pepa, zamjenik komesara, Joco Njegomir, operativni oficir, Duan Mileusni, obavjetajni oficir, Duan Zori, intendant i Slava Blaevi, referent saniteta. U sastav odreda ule su slijedee jedinice: bataljon Marko Orekovi, bataljon Stojan Mati i bataljon Gavrilo Princip, docnije Bio Kesi. Operativno podruje 3. likog partizanskog odreda bila je teritorija lapakog i graakog kotara, izuzev opine Lovinac. Trei Liki partizanski odred tijesno je saraivao s kotarskim i opinskim komitetima i partijskim organizacijama na terenu, NOO-a, vojno-pozadinskim ustanovama komandama mjesta Srb i Donji Lapac te masovnim organizacijama. Najvei dio kadrova 3. odreda imao je veliko politiko i vojno iskustvo i pruao je za sve vrijeme postojanja dragocjenu pomo organizacijama i narodu u kotaru. Drugovi iz odreda esto su, zajedno s partijskim i drugim politikim radnicima na terenu, prisustvovali zborovima i masovnim sastancima naroda, objanjavali i govorili o vojno-politikoj situaciji u svijetu i kod nas, o rukovodeoj ulozi K P J u NOB-i, o bratstvu i jedinstvu naih naroda, o neprijateljskoj aktivnosti itd. Radi poduzimanja potrebnih mjera, Stab odreda je prikupljao podatke o stanju na terenu i zajedno s partijskim i drugim organizacijama analizirao politiku situaciju i djelatnost neprijatelja. U toku maja 3. odred dobio je i jednu samostalnu etu. Naime, iz bataljona Stojan Mati izdvojena je njegova 3. eta (Doljanska) i upuena na Drenovau gdje je kao samostalna eta drala poloaj prema Bihau. Mjesto nje od boraca 1. i 2. ete i novih boraca formirana je nova 3. eta, tako da je bataljon Stojan Mati i dalje imao 3 ete. U maju 1942. godine iz kotara Donji Lapac bilo je u partizanskim jedinicama vie od 1180 boraca, i radila je oficirska kola Glavnog taba Hrvatske i ofi30 AIHRPH, NG-426/790.
cirska kola Vrhovnog taba NOV i PO Jugoslavije. Ona je bila smjetena u zgradi osnovne kole i jo nekim zgradama. Dolazak oficirskih kola u Donji Lapac nametnuo je organizacijama u kotaru znaajne obaveze: problem smjetaja, djelimino obaveze u hrani i drugim potrebama. Oficirska kola za iji rad se radio objekat u Korenici, preselila se u Donji Lapac radi vee sigurnosti. Teaj kojeg je pohaao 51 slualac, poeo je 10. juna, a zavrio 11. jula 1942.31 U julu 1942. po nareenju GSH formiran je vii kurs za komandante bataljona, tako da je kola imala vii i nii teaj. kola se toliko afirmirala da su u nju upuivali sluaoce Operativni tab za Bosansku krajinu, Glavni tab Slovenije i Vrhovni tab. Komandant oficirske kole GSH bio je Danilo Latas, a polit, komesar Oskar Saa, Bare Carii i edo Bori. Vrhovni tab NOVJ uputio je lana Vrhovnog taba Savu Orovia da pregleda kolu i podnese izvjetaj o njenom radu. Ocjena je bila povoljna i u novembru Vrhovni tab donosi naredbu o formiranju oficirske kole Vrhovnog taba NOV i PO Jugoslavije, odnosno o prerastanju kole GSH u kolu Vrhovnog taba (pretea dananjeg Centra visokih vojnih kola u Beogradu). Za komandanta je imenovan Savo Orovi, a za politikog komesara Milentije Popovi. Dolaskom druga Milentija Popovia za komesara kole dolo je do znaajne promjene u politikom radu. Pored programa vojne nastave, on je razradio i program politike nastave. Ubrzo je formirana i partijska organizacija kole. kola Vrhovnog taba u Donjem Lapcu radila je od poetka 1942. do januara 1943. godine kada se preselila u Biha. Rad i boravak oficirske kole Vrhovnog taba NOVJ i GSH u Donjem Lapcu imao je veliko politiko znaenje za na kraj. Narod je imao priliku da i kroz oficirske kole doivi organiziranost i snagu NOVJ i vidi kako i obini radnici, seljaci i omladinci izrastaju u sposobne oficire nae vojske. Bila je razvijena iroka suradnja kole, politikih organizacija i naroda. Nastavnici i polaznici oficirske kole pruali su znaajnu pomo organizacijama na terenu u politikom radu i organiziranju pojedinih akcija. Popularnost kole i njezinih polaznika, rukovodstva i nastavnog kadra, potvrdile su i este posjete naroda koli osobito ena i omladine. Oni su prilikom posjeta donosile hranu i snabdijevale kolu drugim potrebnim predmetima i artiklima. Formiranju i organiziranju omladinskih partizanskih eta, partijskoj i omladinskoj organizaciji poklanjale su veliku panju. Tako se u pismu OK KPH za Liku, upuenog KK D. Lapac 29. V 1942, u vezi formiranja omladinskih partizanskih eta, izmeu ostalog, kae: Po direktivi CK KP Hrvatske, a u suglasnosti s Glavnim tabom NOV-e Hrvatske, donijet je zakljuak da se prie formiranju omladinskih eta. Partijsko rukovodstvo Like u sporazumu sa tabom grupe za Liku, dalo je zadatak OK S K O J - a da organizira u svim kotarevima Like omladinu u partizane. Na vama je, drugovi, da u najkrae vrijeme formirate omladinske dobrovoljake partizanske ete u iji sastav treba da uu najbolji i najsposobniji omladinci. Te omladinske ete bit e poduavane vojniki. Tom prilikom drugovi, posvetiti najveu panju i odgovorite najhitnije obavezama koje se postavljaju pred Vas. 32 Kotarski komitet KPH i KK S K O J - a Donji Lapac, ne samo da su brzo reagirah na direktivu OK KPH za Liku, nego su i prije pisma poeli s pripre31 Od osnivanja godine 1942. u Budakom, na Kordunu, kroz kolu je prolo 360 slualaca. 32 AIHRPH, KP-230/13 a.
mama za formiranje prve omladinske partizanske ete. U maju 1942. Kotarski komitet KPH i KK S K O J - a u dogovoru sa tabom 3. likog partizanskog odreda, donijeli su odluku da se na terenu donjolapakog kotara organizira prva partizanska omladinska eta. Izvrenje ove odluke povjereno je Kotarskom komitetu S K O J - a Donji Lapac. Tokom maja i juna 1942. preko skojevskih organizacija i organizacija Saveza mlade generacije sprovedena je iroka agitacija meu omladinom za stupanje u omladinsku etu. Navedena odluka uspjeno je sprovedena, tako da se za stupanje u etu javilo nekoliko stotina omladinaca. Kod omladine je vladalo veliko oduevljenje za stupanje u omladinske partizanske jedinice, tako da se redovno javljao daleko vei broj omladine od broja koji je mogao biti primljen. Za prvu omladinsku etu javilo se 240 omladinaca, a primljeno ih je svega 108. Mladii koji nisu primljeni u etu, tuna srca vratili su se kuama s nadom da e biti primljeni u slijedeu etu. Veoma veliki odaziv omladinaca govorio je o njihovoj visokoj svijesti, o mrnji prema okupatoru i domaih izdajnicima i o spremnosti da se bore za slobodu svoga naroda, bez obzira na rtve. U prvoj polovini juna 1942. u selu Miljenovcu formirana je 1. omladinska eta od 108 omladinaca-dobrovoljaca iz Srba, Suvaje, Doljana, Dobrosela, Donjeg Lapca, Kestenovca i Buevia. Komandni kadar za etu dao je 3. liki partizanski odred. Za prvog komandira postavljen je Jovo Mandi. a za politkomesara Slavko Glumac. Za komandira prvog voda Duan Boikovi, drugog voda Ilija Raeta i treeg voda Nikola Vuka. Politiki delegati vodova bili su iz redova omladinaca. Odmah je formiran i skojevski aktiv. Svi omladinci u eti bili su lanovi SKOJ-a. U toku obuke etu su posjetili Vlado Cetkovi, komandant Grupe partizanskih odreda za Liku, Josip Cazi politkomesar 3. likog odreda i njegov zamjenik Pepa Babi. Obuka, kako vojnika, tako i politika, bila je vrlo intenzivna i trajala je mjesec dana. U politikoj nastavi veliku pomo pruio je KK KPH i KK S K O J - a Donji Lapac i OK S K O J - a za Liku. Po zavretku obuke eta je dobila novog komandira Iliju Raetu, a politkomesara Peana Trbulina. Zavrivi obuku eta je primila oruje od taba 3. likog partizanskog odreda u Doljanima i ula u sastav prvog udarnog bataljona kao njegova druga eta. U septembru 1942. formirana je omladinska eta u Miljenovcu. Komandir je bio oko Raenovi, a komesar Milojko Cuk. eta je brzo preselila u Doljane poto je u Miljenovcu osnovana nova bolnica. O toj i enskoj eti Kotarski komitet S K O J - a Donji Lapac u pismu Okrunom komitetu S K O J - a za Liku od 5. X 1942. godine, izmeu ostalog, kae: Omladinska udarna eta broji oko 150 omladinaca. Iz kotara Donji Lapac do sada je primljeno 75 omladinaca. Redovno obilazimo i ensku etu, kojoj smo dali pomo u ishrani i prikupljanju plahta za ivanje odijela. Brojno stanje poveano je na 78 drugarica.-33 U septembru 1942. formirana je enska omladinska eta. Komandir je bio Duan Majstorovi, a polit, komesar Mio Medi. U decembru 1942. godine formirana je u Doljanima 3. muka omladinska eta; komandir je bio Duan Majstorovi, a komesar Mio Medi. Ukupno su na podruju kotara Donji Lapac do kraja 1942. formirane tri omladinske partizanske ete i jedna enska omladinska eta. Uz obuku u ru33 AIHRPH, SKOJ-23/2556/a.
kovanju orujem i osnovama ratne vjetine, borci omladinskih eta sticali su i idejno-politiko obrazovanje i time bili sposobni ne samo da se bore s pukom u ruci, ve i da tumae ciljeve i zadatke NOB-e. Prije formiranja enske ete u kotaru Donji Lapac, u 1. ensku etu, koja je formirana 25. augusta 1942. u Trnavcu, ukljueno je iz kotara Donji Lapac samo 6 drugarica. Bilo je to zbog toga jer su, nekako, u to vrijeme i u Donjem Lapcu vrene pripreme za formiranje enske ete. Iz donjolapakog kotara u prvu ensku etu primljene su: Milica Obradovi, Borka Pilja, Soka Ljubojevi, Savka Medi, Mara Zori i Sofija Medi. 34 Kotar Donji Lapac prije rata imao je vrlo slabu zdravstvenu slubu. Ona je po organizaciji, kadrovima i opremljenosti bila pri dnu ljestvice u Banovini Hrvatskoj i Lici. Partijska organizacija, NOO-i i vojna rukovodstva u kotaru, uporedo s razvitkom NOP-a, razvijali su i zdravstvenu slubu. Iako je odmah u ustanku u Donjem Lapcu organizirana zdravstvena ambulanta, znaajnije organiziranje zdravstvene slube poinje poslije osloboenja Donjeg Lapca od Talijana 27. februara 1942. Tako je u Donjem Lapcu 28. februara 1942. formirana bolnica. Formirale su je partizanske jedinice koje su uestvovale u osloboenju Donjeg Lapca, a veliku pomo pruila je organizacija AFZ-a i omladina Donjeg Lapca. Bolnica je bila smjetena u zgradi osnovne kole. Organizacija ena i omladine za svega jedan dan sakupila su namjetaj i posteljinu za bolnicu od 48 kreveta. U to vrijeme u bolnici se lijeilo 45 ranjenih i bolesnih partizana i civila. Bolnicom je rukovodila primalja Boja Tima, roena Bala. Najtee je bilo to nije postojao ni jedan lijenik. Bolniko osoblje sainjavale su omladinke i ene iz Donjeg Lapca. Poslije bombardiranja od 9. marta 1942. s manjim bombama, od kojih je poginulo 5, a ranjene 4 osobe, slijedila su daljnja razornija bombardiranja 16. i 17. marta, 4. maja i kasnije. Ljudi su manje stradali zato to su se sklanjali. Poslije bombardovanja bolnica je preseljena najprije u Pirovite, ali su uslovi za smjetaj bili slabi, pa je bolnica preseljena u kolu u Dobroselo. Tu su evakuirani tei ranjenici dok su laki prebaeni u Kruge. Za vrijeme napada na Srb marta 1942. organizirana je ambulanta u zgradi kole u Beglucima. U ambulanti su lijeeni ranjenici koji su ranjavani u borbama za osloboenje Srba i u borbama u Tikovcu. Veliku pomo u njezi i ishrani ranjenika i bolesnika pruile su omladinke Begluka, Neteke, Krkog Brda, Srba i drugih sela. 35 Odlukom taba grupe odreda za Liku maja 1942. godine predvieno je da svaki odred ima svoju bolnicu. Obzirom da je 3. liki odred bio u Doljanima, a itav kotar osloboen, to je i lokacija bolnice bila na tom podruju, tj. u Dobroselu. Da bi se obezbijedila vea sigurnost ranjenika i bolesnika, u julu 1942. u umi iznad Dobrosela, na Trolokvama gdje se nalazio izvor pitke vode, poela je izgradnja bolnice kapaciteta 90 kreveta, s nekoliko prostorija za ranjenike, prostorijama za ambulantu, apoteku, upravu i bolniko osoblje. Bolnica je dovrena sredinom septembra 1942. godine. Tu su preneseni i smjeteni ranjenici i bolesnici iz bolnice koja se nalazila u koli. U bolnici
34 Poginula u borbi za Valjevo 1944. godine (prim, autora). 35 U bolnici, pored ostalih, lijeeni su Ilija Radakovi, uro Cvijanovi, Stevo Tima, Duan Mikovi, a na previjanje je dolazio i Milan Zeelj (sjeanje Koke Vojvodi, kod autora).
su radili ljekar dr Boris Ljahnicki koji je oko 20. jula 1942. doao iz Dalmacije, jedna medicinska sestra, etiri bolniarke i pomono osoblje. 86 Dr oris je bio upravitelj bolnice, a politiki komesar bio je Lazo Held.37 Bolnica je, pored navedenih razloga, locirana u Dobroselu zato to je to bila duboka slobodna teritorija i najsigurnije i najpodesnije mjesto prema frontovima u Bihau, Graacu i Dalmaciji. U augustu 1942. na podruju 3. likog odreda postojale su i dvije ambulante i to u Birovai i Mazinu s 1520 kreveta. U Donjem Lapcu postojala je zdravstvena stanica za prvu pomo, gdje je 12 puta nedjeljno dolazio lijenik, koji je pregledao i lijeio civilno stanovnitvo. Neto kasnije formirane su, pored ambulante u Birovai, i ambulante u Martin-Brodu i Doljanima. Druga partizanska bolnica prebaena je 16. i 17. oktobra 1942. u Doljane. U bolnicu su smjeteni ranjenici iz grupe proleterskih i udarnih brigada iz Bosanske krajine. U Doljane se do 27. oktobra 1942. preselilo interno i hirurko odjeljenje. U bolnici je radio jedan lijenik koji je pored lijeenja ranjenika i bolesnika u bolnici obilazio jednom tjedno i etiri podrune ambulante i pregledavao prosjeno od 2040 lica dnevno. Trea partizanska bolnica osnovana je 20. oktobra 1942. godine u Miljenovcu koja ve 27. novembra ima 65 ranjenih i bolesnih boraca. Krajem novembra i poetkom decembra 1942. upravnik bolnice je bila dr Saa Boovi koja je, meutim, ubrzo premjetena u Biha, a mjesto nje je za upravnika postavljena primalja Ankica Vujinovi. Zdravstvena sluba imala je velikih potekoa u ishrani, smjetaju, nabavi sanitetskog materijala, a naroito lijekova i instrumenata. Znaajan izvor snabdijevanja bila je pomo naroda kotara Donji Lapac, prije svega organizacije AFZ-a i omladine. Ta se pomo sastojala u sakupljanju, pripremanju i donoenju hrane, posjeti bolesnicima, izradi, sakupljanju i donoenju posteljine, vea i zavoja. U Lapcu je organizirana tkaonica zavoja. Lijekove i sanitetski materijal upuivale su nae organizacije iz okupiranih gradova. Dosta lijekova i instrumenata zaplijenjeno je prilikom osloboenja Donjeg Lapca, Srba i Korenice, a kasnije prilikom osloboenja Bihaa i drugih mjesta u Lici. Iz mnotva primjera brige za ranjenike i bolesnike koju su pokazale organizacije AFZ-a, omladine, NOO-i i partijske organizacije kotara Donji Lapac, izdvajam samo neke. Zene sela Kestenovac uputile su listu Zena u borbi pismo koje glasi: Mi, ene sela Kestenovac do sada smo mnogo bolnica posjetile. Nije da mi toga imamo odvie, nego mi razumijemo da nai borci nemaju drugih sredstava, nego ako neemo ih potpomoi mi, znamo da su nae kue vojniki magacini i mnogo smo sa sobom i hranom potpomagale nae partizane i jo emo mnogo vie. 88 Zene sela Kestenovac samo su jednom u novembru 1942. godine, prilikom posjete ranjenicima i bolesnicima u bolnici Miljenovac, donijele: 348 kg
36 Rade Guberina, Lika u NOB-i 1942, str. 688. 37 Lazo Heid rodom iz Osijeka, predratni lan K P J . Pored dunosti polit, komesara bolnice, radio je vrlo aktivno na terenu opine Doljani, osobito u Dobroselu, Doljanima i Brezovcu. On je mnogo uinio na jaanju partijskih organizacija. 38 Zena u borbi, godina I, broj 9, decembra 1942.
razne hrane, 9 biljaca, 14 plahti, 16 pari rublja, 6 slamarica, 20 runika i 18 pari vunenih arapa. ene sela Miljenovac, 23. novembra 1942. donijele su ranjenicima i bolesnicima, u bolnicu Miljenovac: 410 kg razne hrane, 53 litre mlijeka, 18 pari vunenih arapa, 20 plahti i 4 biljca. Sline posjete i pomo ranjenicima i bolesnicima u bolnicu Dobroselo, Doljani i Miljenovac inile su ene i omladina i iz drugih sela kotara Donji Lapac. Zene kotara Donji Lapac su u jesen 1942. godine, dale za bolnice 81 biljac, 178 plahti, 55 jastuka, 51 slamaricu, 61 pari rublja, 123 runika. U tkaonicama zavoja koje su organizirale drugarice toga kotara, otkano je 410 metara zavoja. 39 Pored toga, i ene iz drugih sela pruale su pomo bolnicama i ranjenicima. Partijske organizacije stalno su davale inicijativu za pomo bolnicama. One su pomagale vojno-sanitetske ustanove u kadrovima i u realizaciji programa politikog i kulturno-zabavnog ivota u bolnicama. Navedeni primjeri najoitije govore kako je velika briga i panja posveivana ranjenim i bolesnim drugovima, koliko je bio razvijen humanizam, koliko je bilo razvijeno jedinstvo naroda i njegove NOV-e. ene sela Kestenovac, iako nepismene ili polupismene, napisale su pismo ne biranim stilom, nego velikim ljudskim srcem. One su toplo i domainski izrazile svoju ljubav i brigu za ranjene drugove. U radu zdravstvene slube u kotaru Donji Lapac u 1942. i u prva 3 mjeseca 1943. (tj. u vrijeme kada je kotar bio slobodan), omladina je odigrala veliku ulogu. Naroito je enska omladina bila aktivno ukljuena u sanitet. Iz njenih redova regrutirao se pomoni struni kadar za bolnice i ambulante. Za vrijeme 4. neprijateljske ofanzive omladina veinom enska prenosila je ranjenike pod najteim uslovima (jake zime i opasnost od neprijatelja). Narodnooslobodilaki odbori u kotaru Donji Lapac bili su, uz ostalo, vrlo angairani u rjeavanju osnovnih pitanja snabdijevanja bolnica hranom i drugim materijalima. Ve u 1942. godini pri NOO-a bile su formirane zdravstvene komisije koje su odigrale znaajnu ulogu u rjeavanju zdravstvenih problema. NOO-i pruah su svestranu pomo u izgradnji i opremanju bolnica u Bjelim Potocima, Dobroselu, Doljanima i Miljenovcu. Oni su mobilizirali radnike koji su radili na izgradnji bolnica, organizirah sjeu, obradu i prenos grae za izgradnju bolnica. Vrili su stalnu mobilizaciju kola za prijevoz ranjenika i bolesnika, a posebno masovno za vrijeme borbi i ofanziva.
Rad partijskih organizacija na osnivanju i razvoju NOO-a Narodnooslobodilaki odbori u kotaru Lapac, kao i u drugim krajevima nae zemlje, pod rukovodstvom Komunistike partije izraavah su, s jedne strane organiziranost oruane borbe, a s druge strane dalekosenost njenih ciljeva. Oni su izvravah zadatke koji su se nametali u procesu razvitka narodnooslobodilake borbe, poevi od mobilizacije novih boraca u NOV, snabdijevanja partizana, stalne brige da se proizvede to vie poljoprivrednih proizvoda, zbrinjavanja ranjenika i bolesnika, do rjeavanja socijalnih, zdravstvenih, prosvjetno-kulturnih i drugih pitanja. Kroz NOO-e sve vie je dola39 Isto.
zila do izraaja revolucionarna orijentacija demokratske, socijalne i nacionalne tenje narodnih masa. Rukovodei se u radu interesima oslobodilake borbe, narodnooslobodilaki odbori su u oima naroda bili ne samo garancija uspjene borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, ve i garancija da e se u procesu te borbe stvarati osnove jednog novog pravednijeg drutvenog ureenja i nove narodne demokratske vlasti. To je bio snaan poticaj narodnim masama da slijede liniju KP Jugoslavije i da se sve vie angairaju u rjeavanju raznovrsnih zadataka koji su, to se vie irio i razvijao NOR, bili sve sloeniji i raznovrsniji. Pod rukovodstvom i u organizaciji Kotarskog komiteta i partijskih organizacija formiranje NOO-a i izgradnje narodne vlasti poela je u novembru 1941. Prvi seoski NOO-i formirani su u Birovai, Krugama, Kunovcu, Kupirovu, Gornjem Srbu i Neteci. U ostalim selima NOO-i su bili organizirani od decembra 1941. do konca marta 1942.40 Znaajno je da su mjesni NOO-i formirani u to vrijeme i u Donjem Lapcu i Srbu, iako su u ovim mjestima jo bili talijanski garnizoni. Predsjednici seoskih NOO-a u martu 1942. godine bili su za Kruge Dane Bala, Donji Lapac Duan Raeta Sabrakov, Donji Srb Milan Raenovi, Gornji Srb Stevan Desnica, DpbroseloJovo Polovina. Birovaa ura Blanua, Dabanica Filip Cia, Brezovac Jovan Skori, Oraovac Milo uki, Dnopolje Mile Sai, Zaklopac Duan Jelaa, Brotnja Simo Dra, Kaldrma-Zavlaka Mirko Bursa, Dugopolje Mio Tankosi, Tikovac Nikola Mari, Podstrana Duan Kalini, Kunovac Stojan Batinica, Kupirovo Vaso Luki, Osredci Vojislav Mileusni, Doljane Nikola Obradovi, Krko Brdo Vukain Vein, Begluci Radivoj Raenovi, Donja Suvaja Pajo Copi, Gornja Suvaja Dragan Jovani, Ajderovac Sava Damjanovi, Gornje Strbce uro Repac, Donji Strbci Jovo Popovi, Lohovo Stojan Kneevi, Kestenovac Milan Ivani, Buevi Momilo Gogi, Kalate Petar Komljen, Nebljusi uro Popovi, Cepaue Stevo Repac, Pirovite Ilija Popovi, Meljinovac Rade Sala, Gajine Niko Raeta, Neteka Stevan Oegovi, Miljenovac Lazo Bala, Kestenova Korita Pejo Obradovi, Podkraj Boo Sai, Zaluje Stevan Skori. Seoski NOO-i imali su od 3 lana u manjim selima, do 13 lanova u veim selima. Ukupno je u aprilu 1942. godine bilo 186 lanova seoskih NOO-a. NOO-i su vrlo brzo stekli ugled u narodu i od naroda smatrani jedinim pravim organima narodne vlasti. NOO-i su birani u selima na masovnim zborovima i konferencijama prvi puta u historiji na slobodan i demokratski nain javnim glasanjem. U pravilu su predlagani i birani najistaknutije pristalice NOP-a. Seoski NOO-i kao prvostepeni organi narodne vlasti djelovah su nakon formiranja na rjeavanju slijedeih pitanja: 1. Vodili su u svom selu brigu o svim potrebama ljudi. 2. Najvie su radili na razvijanju i organiziranju politike djelatnosti u masama i na materijalnom osiguranju partizanskih jedinica. Pri tome su
40 Koncem aprila 1 poetkom maja formiran je novi 1 iri NOO sela Tikovac i Drenovac pod nazivom NOO Tikovac.
vodili rauna da narod bude to ravnomjernije optereen prema svojim ekonomskim mogunostima. 3. Rjeavali su sve sporove koji su nastajali izmeu pojedinih mjetana. 4. Organizirali su borbu na suzbijanju krae, pljake i pekulacije. 5. Spreavali su, zajedno s vojnim organima, pijunau u korist neprijatelja. 6. Organizirali su sigurnost u selu i u tu svrhu formirali seoske strae, 7. U svakoj prilici pruali su svaku moguu pomo NOV i najtjenje suraivali s vojnim vlastima. 8. Radi savjeta i uputa za rad obraah su se za pomo viim organima narodne vlasti, te izvravah nareenja i zadatke viih NOO-a. Narodnooslobodilaki odbori u kotaru izdavali su razne dozvole za putovanja u Bosansku krajinu, Dalmaciju i druge dijelove Like radi nabave hrane, soli, petroleja i drugih artikala. Oni su u pojedinim sluajevima vrili i sudsku vlast. U stvari, NOO-i su obavljali sve poslove koje je nametnuo ivot i koje je bilo nuno rjeavati u ratnim uvjetima na osloboenoj teritoriji. Veina ljudi koji su radili u NOO-ima bili su s osnovnom kolom, a dosta ih nije zavrilo ni potpunu osnovnu kolu. Meutim, taj nedostatak nadoknaivah su odanou i ljubavlju prema NOB-i. Gotovo je nemogue utvrditi sve one podatke i poslove koji su tokom godine u slobodi obavljah seoski NOO-i, posebno u obezbjeenju hrane i odjevnih predmeta za partizanske jedinice tokom itavog vremena, a posebno u vrijeme 4. neprijateljske ofanzive. Statistiari i ekonomisti to nikad nee moi utvrditi, niti se tim putem to moe utvrditi (Koliko mi je poznato, to se nije mjerilo ni u NOR-u ni mnogo zapisivalo). Ali je poznato, ne samo aktivistima i narodu kotara Donji Lapac, ve i svim partizanima i narodu koji su tamo boravili (i mnogo ire od toga), da su partizani i narod, kada su (i u bilo koje vrijeme), doli u sela kotara Donji Lapac, bili uvijek dobro doekani, primljeni i nahranjeni. U dosta sluajeva se mislilo da je problem uspjeno rijeen kad je izabran i organiziran NOO. Nije se gledao kvalitet NOO-a, borbenost i volja za rad izabranih. Zato OK KPH za Liku upozorava da nije provedena uporna borba da u NOO-e uu borbeni i poteni ljudi koji e biti vrsto na liniji NOB-e. Nije dovoljno imati NOO-e, ve treba osigurati da oni budu vano sredstvo NOB-e." Donoenjem Foanskih propisa u cjelini je potvren princip i zakonitost rada NOO-a. Pored toga za rad NOO-a znaajne su Naredbe o izborima za narodnooslobodilake odbore i Naredba o organizovanju pozadinskih vojnih vlasti koje je izdao Vrhovni tab NOV-e Jugoslavije, a razradio Upravni odsjek pri Vrhovnom tabu na ijem je elu bio Moa Pijade. Ove naredbe, za koje je vrhovni komandant Josip Broz Tito napisao popratni tekst, predstavljaju prekretnicu u shvatanju, organizaciji i razvitku narodne vlasti.
Formiranije prvog kotarskog NOO-a Donji Lapac Prvi kotarski NOO za kotar Donji Lapac izabran je 16. marta 1942. u Gajinama u kui Nikole Raete. Ukupno je prisustvovalo 70 delegata. Bili su iz gotovo svih seoskih NOO-a i svih drutveno-politikih organizacija NOP-a kotara Donji Lapac. Na dnevnom redu bili su slijedei problemi: 1. Politika situacija kod nas i u svijetu; 2. Aktivnost i budui zadaci NOO-a; i 3. Izbor plenuma i Izvrnog odbora KNOO-a. Referat o politikim problemima, radu NOO-a i o narednim zadacima podnio je Tomo Niki, lan Okrunog komiteta KPH za Liku. U referatu su iznesena bitna pitanja razvoja NOB-e u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Lici, s posebnim osvrtom na rezultate u kotaru Donji Lapac. Posebno je naglaen znaaj izgradnje NOO-a. Delegati za osnivaku skuptinu birani su u svim selima javnim glasanjem. Formiranje Kotarskog NOO-a pokazalo se nunim jer do tada nije postojao niti jedan organ koji bi objedinjavao rad mjesnih odbora. Meutim, kako su mjesni NOO postojali u svim selima kotara, to se, s obzirom na tadanje zadatke, brzo uoilo da je KNOO teko osigurati neposredno rukovoenje i pomaganje mjesnih NOO-a u izvravanju njihovih zadataka. Radi toga ubrzo su formirani opinski NOO-i u Srbu i Donjem Lapcu, a neto kasnije u Doljanima i Kestenovcu. U ove odbore, kao i u KNOO, birani su delegati po selima, a oni su na osnivakim skuptinama birah odbornike opinskog NOO-a. U ui Izvrni odbor KNOO-a Donji Lapac izabrani su: za predsjednika Duan Damjanovi, za tajnika Mirko uki, za blagajnika ura Blanua, a za lanove: Draga Mrda, Dane Obradovi, Momilo Gogi, Petar Komljen, Milan Ivani, Duan Copi, Milan Mandi, Milan Raenovi, Nina Ciganovi, Simo Damjanovi i Milan Jovanovi. Nakon formiranja Kotarskog NOO-a, Kotarski komitet je posveivao veliku brigu i panju radu tog odbora i pruao mu stalnu pomo. Tako je, meu ostalim mjerama, 20. marta 1942. odran zajedniki sastanak Kotarskog komiteta i Kotarskog NOO-a. Na tom su sastanku nakon referata i diskusije doneseni vrlo znaajni zakljuci koji su posluili kao smjernice za rad NOO-a u kotaru Donji Lapac. S obzirom na vanost zakljuaka i radi kratkoe teksta, zakljuke donosim gotovo u cjelini: da se svi NOO-i organizaciono i politiki uvrste i bolje osposobe za svog rad, da se vea panja posveti poljoprivredi i obradi svaki pedalj zemlje, ukljuujui i naputenu zemlju, da se uvede sistem kontrole kretanja putem izdavanja propusnica graanima, u cilju pojaanja budnosti i vee opreznosti, da se pristupi otvaranju kola za djecu i analfabetskih teajeva za odrasle na itavom slobodnom podruju kotara Donji Lapac. da se organizira akcija za masovno uee naroda na kopanju zemunica i izgradnji ratnih skladita za sklanjanje ita, robe i drugih predmeta ispred neprijatelja, a u cilju stvaranja rezervnih fondova hrane i drugog za potrebe partizana, bolnica i radionica u teim ratnim uslovima, da se hitno izgradi partizanska bolnica na odgovarajuoj lokaciji za prihvatanje ranjenika, kojih je sve vei broj,
da se organizira bolji prihvat i smjetaj izbjeglica i njihove stoke, koji dolaze sa raznih podruja u velikom broju. 42 Pored navedenih zakljuaka na sastanku je bilo govora i o ostalim pitanjima: o brizi za ishranu NOV, mobilizaciji novih boraca u NOV, otvaranju i organiziranju partizanskih radionica i slino. Navedeni zakljuci, nedvosmisleno, govore o visokom nivou poznavanja konkretne situacije. Na realizaciji navedenih zakljuaka angairani su i seoski NOO-i, a kasnije, kad su formirani, i opinski NOO-i. U to vrijeme (20. IV 1942) odrana je i Prva partijska konferencija za kotar Donji Lapac. Konferencija je posvetila dosta veliku panju radu i razvitku NOO-a. U zakljucima konferencije, meu ostalim, se kae: Osigurati partijsko rukovodstvo i kontrolu rada u NOO-ima, oistiti NOO-e od svih neprijateljskih i kolebljivih elemenata, osigurati uee u izboru i radu NOO-a enama i omladini, osigurati preko NOO-a ishranu i sjetvu za pogorjela siromana domainstva, onemoguiti verc, trgovinu staviti pod uticaj narodnooslobodilakih odbora. 43 I ovaj dokument potvruje raniju konstataciju da je Partija posveivala veliku panju radu i razvitku NOO-a vodei pri tome posebnu brigu da se oni oiste od tuih i kolebljivih elemenata. Takoer, Partija je posveivala veliku brigu osposobljavanju odbornika. Uvedeni su, pored radnih, i obavezni teoretski sastanci NOO-a, a dosta predsjednika i lanovi NOO-a prolo je razne teajeve i kurseve. Opinski NOO Srb izabran je 4. aprila 1942. U odbor su izabrani: Dane Raenovi Danja iz Ajderovca za predsjednika, Stevo Desnica iz Gornjeg Srba za tajnika, Nina Ciganovi iz Donjeg Srba za ekonomske poslove, Duan Kalini iz Podastrane za pravna pitanja i Milan Vojvodi? iz Neteke za magacinera. Za delegate za KNOO Donji Lapac izabrani su Nina Ciganovi i Stevo Desnica. Opinski NOO Donji Lapac formiran je maja 1942. godine. Za predsjednika je izabran Nikola Bala, a za tajnika Dude Divjak. U vezi s karakterom NOO-a u Lici dr uro Zatezalo kae: I u Lici su u prvoj polovini 1942. godine NOO-i tretirani kao prava narodna vlast. Njima su se obraali svi stanovnici za sve potrebe ivota. Postojala je svestrana saradnja i uzajamno potpomaganje izmeu organa narodne vlasti i NOP odreda. Partizanske jedinice su pomagale u formiranju odbora, pruale im pomo, upuivale u rad i tako direktno uticale na izbor odbornika, kao i smjenjivanje onih koji su se nedovoljno zalagali ili radili protiv interesa NOP-a. Ni ovdje NOO-i nisu radili samo na sakupljanju hrane za partizanske jedinice, nego su angairali i strae, obavljali obavjetajnu slubu, vrili mobilizaciju za vojsku i niz drugih poslova. 44 U praksi donjolapakog kotara NOO-i od svog formiranja smatrani su u narodu stalnim organima narodne vlasti, a ne privremenim. Odnosi izmeu vojne i civilne vlasti u kotaru Donji Lapac bili su u osnovi dobri. Meutim, brzim razvitkom NOP-a zadaci NOO-a i vojnih vlasti bili su sve vei i sloeniji, zato je pored ostalih pitanja bilo neophodno rijeiti i pitanje odnosa vojnih komandi i vojno-pozadinskih vlasti i NOO-a.
42 AIHRPH, Zgb, KP-231/16. 43 AIHRPH, Zgb, KF-232/4. 44 Dr uro Zatezalo, Narodna vlast na Kordunu, Baniji 1 L4ci 19411945. str. 112.
Komande mjesta u Donjem Lapcu i Srbu obraale su se KNOO, opinskim i seoskim NOO-ima za sva pitanja koja nisu bila u njihovoj nadlenosti. Bilo je i sluajeva da su se komande mjesta mijeale u kompetenciju NOO-a. Na primjer kod mobilizacije novih boraca u NOV, prikupljanju hrane i ostalih potreba za partizane, izdavanje objava i slino. To je donekle i razumljivo, jer je u uvjetima u kojima se odvijao ustanak i u prvim mjesecima poslije ustanka (kada jo nije bilo NOO-a) gotovo sva vlast bila skoncentrirana u rukama partizanskih komandanata i komandira, pa su te navike djelimino zadravane i u ovom periodu. Osim toga, narod je po tradiciji imao najvie povjerenja u vojsku. To naroito vai za nau NOB-u. Autoritet boraca partizana bio je takav da su stanovnici u njima vidjeli zatitu od neprijatelja. Borcu se pbraao svaki pojedinac s velikim potovanjem i ponosom. Pri NOO-ima formirane su partizanske strae. Stariji ljudi, a ponekad omladinci i ene koji nisu bili u operativnim jedinicama, bili su u partizanskim straama, pri seoskim, opinskim NOO-a. Strae su u poetku imale vrlo malo oruja, uglavnom lovake puke. Poetkom jeseni 1942. strae pri NOO-ima postaju stalne. Veina straara je naoruana. U navedeno vrijeme pri Kotarskom NOO-u bilo je 6 straara, pri opinskom NOO Donji Lapac 3, Opinski NOO Srb imao je 4 straara, Opinski NOO Doljani 3 i Opinski NOO u Kestenovcu 4 straara. Konferencija delegata opinskih i kotarskih NOO-a Like, odrana 6. septembra 1942. imala je veliki znaaj za rad i razvitak NOO-a u donjelapakom kotaru. Na njoj su bili zastupljeni kotarevi: lapaki, 45 koreniki, udbinski, graaki, peruiki, gospiki i otoaki. Konferencija je svestrano razmotrila rad NOO-a u Lici te postignute rezultate i uspjehe, a ukazala je i na slabosti kojih je jo uvijek bilo. Nakon ire rasprave na konferenciji je usvojena Rezolucija o narednim zadacima NOO-a u Lici. 46 Kotarski komitet, te opinski komitet i partijske organizacije ve od po, etka oktobra 1942. pristupaju pripremama za izbore. Analizirani su uspjesi i slabosti u radu NOO-a i predvieni kandidati za odbornike, koji su trebali da budu birani na izborima. Bilo je vrlo znaajno da se u NOO-e biraju to odaniji ljudi, oni koji e se maksimalno angairati na izvravanju zadataka koje postavlja Partija i NOB-a. Okruni komitet KPH za Liku u pismu od 2. oktobra 1942. godine, u vezi izbora za NOO-e, upozorava: Brzim tempom treba na teritoriji naeg okruga provesti nove izbore za NOO-e. U tim izborima treba uestvovati sav narod, sa punim saznanjem vanosti tog dogaaja. Na tim izborima imaju pravo glasa svi borci bez obzira na godine, kao i svi oni, koji nisu u vojsci bez obzira na spol, ako su navrili 18 godina. Ne smije se vie dogaati da u novoizabranim NOO-ima bude kolebljivih i prikrivenih neprijatelja NOB-e 47 U skladu s Foanskim propisima, izbori za seoske, opinske kotarski i okruni NOO odrani su u kotaru Donji Lapac decembra 1942. i januara 1943. Izbori su u veini sela politiki bili dobro pripremljeni, a aktivnost i pripreme za izbore, uz angairanje svih organizacija, trajale su vie od 2 mjeseca.
45 Iz kotara Donji Lapac, savjetovanju su prisustvovali: Duan Damjanovi, Jovo Zuni, Mirko uki, Stevo Desnica, Dude Divjak i Nikola Bala. 46 HAK, kut. 1/100 Rezolucija o narednim zadacima NOO-a u Lici. 47 AIHRPH, Zgb, KF-251/1833.
Vrhovni komandant NOV i PO Jugoslavije Josip Broz Tito potpisao je u Mlinitima 2. septembra 1942. historijsku Naredbu o izborima narodnooslobodilakih odbora. U njoj je reeno da su NOO-i organi narodne demokratije i organi koji ostvaruju jedinstvo zakonodavne i izvrne vlasti u rukama naroda. Septembarski propisi naglaavaju stalnost i trajnost NOO-a, kao osnovne institucije demokracije, ve dovoljno afirmirane u narodu. Na zborovima i sastancima objanjavan je i tumaen karakter i znaaj NOO-a kao organa prave narodne vlasti, iznoeni su pozitivni rezultati i izvrena kritika rada i slabosti dosadanjih NOO-a; izjanjavalo se o kandidatima za nove NOO-e koji su predlagani na zborovima. U pripremama za izbore sainjeni su spiskovi svih odbornika, sa linim podacima i karakteristikama, da bi se utvrdilo koga treba kandidirati i zato. Takoer su svestrano razmatrani i kandidati za odbornike koji do tada nisu bili lanovi NOO-a. Omladina je bila vrlo aktivna u pripremama za izbore. OK S K O J - a za Liku u pismu KK S K O J - a Donji Lapac od 21. XI 1942. godine, pored ostalog, kae: Izbori treba da se osjete kao snana manifestacija kako od svih masovnih organizacija, tako isto i od SMG. Na dan izbora SMG mora izai na zborno mjesto organizirano u masama, sa raznim transparentima i parolama. U pripremanju izbora mora uzeti uea S K O J i SMG. 48 U pripremama za izbore bila je aktivna i organizacija AFZ-a. I partizanska tampa je, takoer, pruala veliku pomo u pripremama za izbore NOO-a. Zena u borbi, izmeu ostalog, pie: Predstojei izbori za NOO-e predstavljaju veoma vaan politiki dogaaj u ivotu naeg naroda i NOB-e. Zato su oni i pobudili veliko zanimanje u naoj partizanskoj i dobrovoljakoj vojsci, enama, omladini i narodu ope. I nema sumnje da duboki znaaj ovih izbora i lei upravo u tome da putem pravih istinskih narodnih predstavnika, kao organa nove vlasti, jo vie uvrste i razviju narodnu vlast. 49 U vezi priprema za izbore odrani su u svim selima masovni sastanci. U nekim selima ti su sastanci odravani i po nekoliko puta. Navodim samo neke od sastanaka u selima: U Gornjem Srbu na zboru je bilo oko 180 ljudi, a o izborima je govorio Jandre Zuni, lan Kotarskog komiteta. U Doljanima je govorio Ljubo Vuovi, izaslanik Vrhovnog taba. On je detaljno govorio o NOB-i i znaaju izbora za NOO-e. Bilo je prisutno preko 500 biraa. U Kestenovcu je na sastanku bilo oko 200 prisutnih, a govorio je Milan umi. U Nebljusima je govorio Mile Kosanovi pred oko 300 uesnika. I u ostalim selima narod je dosta masovno dolazio na zborove, vrlo paljivo sluao objanjenja o izborima. Pripreme za izbre zavrene su do 29. XI 1942. Omladina je uzela aktivno uee u izborima za NOO-e. U dosta sela ona je, predvoena skojevcima, ila na izbore organizirano nosei transparente i parole. Na izbore je izalo i glasalo 78/o od upisanih biraa. Relativno mali postotak izalih na izbore bio je i zbog toga to se dio partizana nalazio u birakim spiskovima u selima, a nije mogao pristupiti izborima jer su jedinice u kojima su se nalazili, bile daleko.
48 AIHRPH, Zgb, SKOJ-2/119 a. 49 Zena u borbi br. 78 iz 1942. godine HAK, kut. 7.
/o 81a/o
74/ 73">/o 78/o
Ukupno
Izbori za opinske NOO-e i za delegate kotarskog NOO odrani su u Srbu, Doljanima i Donjem Lapcu 9. XII. Na izbore je izaao relativno mali broj biraa zato to se radilo o opinskim zborovima na kojima je vreno glasanje. U Srbu je glasalo 50%, Doljanima 40%, D. Lapcu 34%. U Opini Donji Lapac nisu tada birani delegati za Kotarski NOO, ve 13. XII1942. Narod sela Buevi, Kestenovac, Kalati i Bosanski trbci, nije htio izai na izbore za opinski NOO, ni glasati za kandidate za opinski NOO Donji Lapac i kotarski NOO. Glavni razlog neizlaska na izbore bio je u zahtjevu da se formira opina Kestenovac, to rukovodstvo kotara Donji Lapac nije odmah prihvatilo. Navestenovac, to rukovodstvo kotara Donji Lapac nije odmah prihvatilo. Navedena sela prije NOR-a pripadala su srezu Bosanski Petrovac, a poetkom ustanka prikljuila su se kotaru Donji Lapac (Razlog je bio zajedniko uee u ustanku i u kasnijim borbama, te blizina sela i sjedita kotara Donji Lapac). Pored toga od Petrovca ih je dijelila rijeka Una. U vrijeme priprema za izbore u kotaru Donji Lapac vren je popis ita i stoke, a u srezu Petrovac taj popis nije vren. To je navedeno kao glavni razlog zahtjeva za vraanje u srez Petrovac. Bilo je i drugih manje vanih razloga kao to je vei uur u mlinovima na podruju Lapca, nego na podruju Petrovca. Meutim, u nekim dokumentima spominju se i pojedini partizani iz navedenih sela koji su dola u selo pred izbore i nagovarah narod da ne izae na izbore za Opinski NOO Donji Lapac i Kotarski NOO i da trai prikljuenje srezu Bosanski Petrovac, tj. Bosni. U vezi sa zahtjevom sela Kestenovac, Buevi, Kalati i Bosanski trbci da se pripoje srezu Bosanski Petrovac, formirana je 24. XI 1942. komisija u sastavu: Duan Damjanovi predsjednik KNOO-a, Jandre Zuni, lan Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac i Ljubo Vuovi, izaslanik Vrhovnog taba NOVJ. Nakon novonastale situacije i izvjetaja komisije odrana je rasprava u Kotarskom komitetu Donji Lapac o elji naroda navedenih sela da formira svoju opinu. Zauzet je stav da se eljama naroda udovolji i da se pristupi formiranju opine Kestenovac. Odmah poslije stava Kotarskog komiteta Donji Lapac izvrene su pripreme za izbore odbornika u opinski NOO i za formiranje opine Kestenovac. Izbori su provedeni 20. XII 1942. I pored toga, narod sela: Kestenovac, Buevi, Bosanski trbci i Kalati ostao je kod svoga stava te se slobodnom voljom, na demokratski nain opredijelio za Bosnu, to je izmeu KNOO-a Donji Lapac i Sreskog NOO-a Bosanski Petrovac sporazumno rijeeno i ta su sela poetkom 1943. pripojena Bosni. U pismu KK Donji Lapac upuenog OK za Liku 10. I 1943, izmeu ostalog, stoji: Poto su bosanska sela spala pod Bosnu, statistiku iz ovih sela ovdje
ne donosimo.60 Znai da su negdje poetkom 1943. sela Kestenovac, Buevi, Kalati i Donji trbci potpali pod kompetenciju sreskog NOO Bosanski Petrovac. O slabostima kojih je bilo za vrijeme izbora i u pripremama za izbore NOO-a, kotarski komitet KPH Donji Lapac, u izvjetaju OK KPH za Liku od 10. 1. 1943. godine, izmeu ostalog, kae: Prilikom sprovoenja izbora kao osnovne greke jesu slijedee: 1. to je bilo zakazano da se u isti dan odre seoski, opinski, kao i biranje delegata za Kotarski NOO. 2. to je Kotarska izborna komisija otpoela rad tek na 56 dana pred dan izbora, tako da za to kratko vrijeme narod nije mogao da uoi tko rukovodi izborima, a niti je bio upoznat s nainom sprovoenja istih. 3. Sto su kandidatske liste poslate u brigade, a da prije toga narod nije predlagao niti je upoznat sa ovim kandidatima. Novoizabrani odbornici u naem kotaru primili su dunost 8. januara ove godine, dok e se izborna konferencija za biranje Izvrnog kotarskog NOO-a sastati 11. ovog mjeseca, tako da emo vam o ovome svemu u najskorije vrijeme poslati iscrpan izvjetaj. to se tie izbornih zborova, odrano je u opini Srb 20, u opini Lapac 15, u opini doljanskoj 5, u opini Kestenovac 4. Za KNOO od predloenih 39 delegata izabrano je 27, od kojih su u pretenoj veini birani drugovi iz vojske, tako da e se tek iz pozadine moi birati izvrni odbor.51 Iz nekoliko sauvanih dokumenata vidi se da su izbori provedeni pravilno, osim u Doljanima i Oraovcu. U seoski NOO Doljani veina izabranih odbornika bila je u NOV, a u Oraovcu prilikom brojenja glasova nisu uzeti u obzir oni kandidati koji su bili preko odreenog broja odbornika. Radi toga, na prijedlog Okrunog komiteta KPH za Liku, izborna komisija ponitila je izbore u navedenim selima te su izbori ponovljeni 12. decembra 1942. godine. Pri ponovnom izboru itavo je selo (misli se na Doljane) izalo na izbore i izabralo novi odbor, tako da je u selu zavladalo veliko zadovoljstvo. Nije nikakvo udo to su stariji ljudi, vraajui se sa izbora, govorili da ovakve slobodne izbore nikada nisu zapamtili. Narod se mogao uvjeriti da nae vlasti budno uvaju demokratski karakter izbora i narodnu vlast (Pisala je Borba 20. januara 1943. godine). Kotarska izborna komisija u sastavu: Duan Raeta abrakov, Stevo Desnica, ura Blanua, Simo Vojvodi i uro Duki, proglasila je rezultate izbora za seoske, opinske i kotarski NOO 8. I. 1943. Novoizabrani lanovi seoskih, opinskih i KNOO-a izvrili su konstituisanje i izabrali predsjednika, tajnika i blagajnika. Ostali odbornici zadueni su po sektorima. Za predsjednika seoskih NOO-a izabrani su: Opina Donji Lapac Donji Lapac Todor Radmanovi, Gornji Lapac Milan Durakovi, Birovaa Stevo Mrda, Kruge Pajo Vidmar, Dnopolje Nikola Poua, Miljenovac Mile Milanovi, Oraovac Jandre Drai, Gajine Niko Raeta, Kestenova Korita Jandre Zobenica, Nebljusi uro Popovi, Meljinovac Rade Sala, Pirovite Ilija Popovi, Gornji trbci Rade Bubalo.
50 AIHRPH, Zgb, KP-231/119. 51 AIHRPH, Zgb, KP-231/119.
Opina Kestenovac Buevi Momilo Gogi, Kalati Pepa Komljen, Bosanski trbci Jovo Popovi, Kestenovac Vuen ilas. Opina Srb Ajderovac Nikola Damjanovi, Gornji Srb Pajo Priji, Donji Srb Milan Raenovi, Kunovac Petar Damjanovi, Kupirovo Milan ali, Neteka Stevan Oegovi, Dabanica Marko Obradovi, Donja Suvaja Pajo opi, Gornja Suvaja Dragan Jovani, Zaluje Nikola Dubaji, Krko Brdo Vukain Vejin, Begluci Nikola Pilipovi, Dugopolje Mio Tankosi, Osredci Petar Pavkovd, Kaldrma Zavlaka Mirko Bursa, Tikovac Nikola Mari. Opina Doljani Doljani uro Duki, Dobroselo Nikola Polovina, Brezovac Rade Medi, Zaklopac uro PuvaTi, Brotnja Simo Dra. U opinski NOO Donji Lapac izabrani su: Dude Divjak za predsjednika, Nikola Bala za tajnika, Milija Raeta za blagajnika, a za lanove: Duan Raeta, Mia Mati, Gojko Popovi i Rajko Dragievi. U Opinski NOO Srb izabrani su: Stevo Desnica za predsjednika, Milan Vojvodi za blagajnika, Ilija Raenovi za tajnika, a za lanove: Mio Kuki, Jelica Buji i uro Bokan. U Opinski NOO Doljani izabrani su: Milan Majstorovi za predsjednika, uro Vuka za tajnika, Boo Puvali za blagajnika, a za lanove Stevo Medi i Duan Jelaa. U Opinski NOO Kestenovac izabrani su: Milan Ivani za predsjednika, Vlado Aneli za tajnika, Mdo Prtina za blagajnika, a za lanove: Soka Ivani, Momilo Gagi, Vuen ilas i Mirko Kovaevi. Na kotarskoj izbornoj konferenciji, koja je odrana 11. I 1943, izabrani su za okrunu izbornu konferenciju oko Jovani, Tomica Popovi, Mara Zuni, Duan Raeta i Duan Damjanovi. Kotarska izborna konferencija za izbor kotarskog NOO-a odrana je 11. januara 1943. Prisustvovalo je 17 od 27 delegata, i to: Stevo Desnica, Duan Raeta abrakov, Dragica Desnica, Simo Damjanovi, Petar Cvetianin, Mile Obradovi, Stevan Oegovi, Mara Zuni, Mile Drai, Milan Jovanovi, Jovo Polovina, Dane Polovina, Boja Poua, Boja Damjanovi, Vukain Vejin i Duan Opai. Pored delegata na konferenciji su prisustvovali: Mile Kosanovi, sekretar KK KPH Donji Lapac, Duan Damjanovi, dotadanji predsjednik KNOO-a, Stevo tikovac, sekretar KK SKOJ-a, Beba Miokovi, predsjednica Kotarskog odbora AFZ-a, komandanti mjesta Donji Lapac i Srb i drugi. Nisu bili prisutni delegati iz vojske. Izvreno je konstituiranje plenuma i izvrnog odbora. U kotarski NOO Donji Lapac izabrani su: Tomica Popovi, oko Jovani, Milan ijan, Duan Dotli, Petar Raeta, Radivoj Raenovi, Duan Opai, Stevo Desnica, Duan Raeta abrakov, Dragica Desnica, Mara Zuni, Mile Drai, Simo Damjanovi, Beba Miokovi, Mirko Medi, Duan Blanua, Branko Mudrini, Petar Cvetianin, Mile Obradovi, Stevan Oegovi, Simo Bakot, Milan Jovani, Jovo Polovina, Dane Polovina, Boja Puvaa, Boja Damjanovi i Vukain Vejin.
20 DONJI LAPAC
305
Nakon konstituisanja KNOO-a, izabrani su: za predsjednika Duan Raeta, za tajnika Male Drai i za blagajnika Dragica Desnica. Izbori za NOO-e bili su snana manifestacija odanosti naroda NOB-i. U pripremama za izbore i na sam dan izbora bile su angairane i aktivno radile partijske organizacije, organizacije AFZ-a i omladine. Uoi izbora gorile su na mnogim brdima vatre, a na dan izbora narod je, a naroito omladina, na biralita dolazio sa zastavom, parolama i transparentima. Snabdijevanje NOV, zemljoradnja i ostale privredne djelatnosti U ovom periodu velika panja se posveivala snabdijevanju partizanskih jedinica hranom i drugim potrebama, obradi i dizanju ljetine, uvanju i sklanjanju hrane, izgradnji sklonita i zemunica. Tako se u pismu OK KPH za Liku upuenog kotarskom komitetu KPH Donji Lapac 23. VII 1942. godine, meu ostalim, kae: Neprijatelj je doao do spoznaja da nas vojniki nije u stanju unititi, zato je pristupio novoj metodi, a to je da nas ekonomski uniti, palei sela, unitavajui ljetinu i usjeve. Zato je potrebno da se odmah pristupi slijedeim mjerama. Odravati masovne zborove i skuptine i objanjavati potrebu sklanjanja ivotnih namirnica i svega to bi moglo neprijatelju da poslui. Parola Ni zrno ita okupatoru i njegovim slugama treba masama objasniti kao preduslov uspjenog voenja borbe do konanog osoboenja.62 U kotaru Donji Lapac 1942. godina bila je dosta rodna. Kotar je bio slobodan pa su u proljee uloeni veliki napori da se zasiju vee povrine zemlje. U ljeto su NOO-i i masovne organizaodje partijske i omladinske organizacije, AFZ-a, vojno-pozadinske organizacije uloile maksimalne napore da se ljetina to uspjenije sabere i skloni i da se sauva i obnovi stoni fond, jer od toga je zavisilo voenje NOR-a i revolucije. OK KPH za Liku upozorava da za ishranu partizana treba stvarati rezerve hrane, po mogunosti, za tri do etiri mjeseca. Zato ni jedna njiva nije smjela ostati neizorana i nezasijana. Da bi se to realiziralo, bilo je nuno angairati omladinu za skrivanje svega to bi moglo pasti u ruke neprijatelja i time ga sprijeiti da se due zadrava u selima. I pored svih tekoa i problema koji su se javljali, kao to je problem nabave sjemena, organizacija zaprene stoke i plugova, obraeno je i zasijano u proljee 1942. u Borievcu, Donjem i Gornjem Lapcu i Miljenovcu oko 420 ha naputenog zemljita. U radnim akcijama na oranju i sjetvi naputenog zemmljita radilo je 380 plugova i preko 1100 omladine, ena i ljudi svrstanih u brigade. Prema nekim procjenama, koje su dosta realne, na navedenom zemmljitu proizvedeno je 1942. godine oko 32.000 kg itarica, 3.000 kg graha, 2.100 vrea krumpira i vee koliine sijena. U sabiranju ljetine, uglavnom, su uestvovale omladinske radne jedinice. O izvlaenju ita iz Meljinovca Mara Pavkovi kae: Vano je napomenuti da je omladina uestvovala u dizanju ljetine u Meljinovcu, Lohovskim brdima i Lohovu. Jedne noi, oko 2200 omladinki i omladinaca sa cijelog kotara uestvovalo je na tom radu. Veina lanova Kotarskog komiteta SKOJ-a i opinskih komiteta bila je na elu omladine. Omladina je tako dobro pripremljena za tu akciju, svrstana u ete i bataljone, da je poela ito te noi bez
52 AIHRPH, Zgb, KP-23B/24.
S proslave 1. maja 1942. godine u Donjem Lapcu na kojoj je prisustvovalo 5000 ljudi.
glasa ela, iznosila i tovarila ito u kola. ito je ponjeveno da neprijatelj nije niti opazio, te u jutro kad je svanulo i kad je vidio puste njive, poeo je pucati u prazno, ali je omladina ve bila van dometa neprijatelja. Te noi nas je osiguravala samo jedna grupa partizana. U izvrenju ovog zadatka omladina je pokazala veliku hrabrost i portvovanje. 53 U Borievcu, te u Klisi, Oracu i ukovima na podruju Kulen Vakufa, gdje je u proljee zasijan dio naputene zemlje, etva je takoer uspjeno zavrena. I u svim selima na individualnim posjedima etva je u potpunosti uspjela. Zahvaljujui angairanju NOO-a, partijskih i drugih organizacija, uz aktivno uee omladine i stanovnitva, akcija sabiranja i sklanjanja ita u kotaru Donji Lapac potpuno je uspjela i time su osigurane velike koliine hrane za NOV i ugroeno stanovnitvo. To je bio velik uspjeh naroda i organizacija kotara Donji Lapac i izvanredno velik doprinos razvoju NOB-e.
53 Sjeanje Mare Pavkovi rodom iz Osredaka, sada ivi u Zagrebu.
Zbog terora i pljake koji je vrio okupator i domai izdajnici, kao i zbog nepostojanja veza naeg slobodnog teritorija s osloboenim krajevima i trgovakim centrima, bilo je prekinuto kolanje roba, tako da nije bilo mogue nabaviti ni najosnovnije proizvode: ito, brano, sol, petrolej, ibice, eer, duhan, a da se o tekstilu ili drugim proizvodima i ne govori. To stanje zahtijevalo je od partijskih i drugih organizacija i NOO-a da se oslanjaju na vlastite snage i maksimalno angairaju sve raspoloive potencijale na osloboenom podruju, a u prvom redu potencijale sela i poljoprivrede. Osnovna baza za snabdijevanje partizanskih jedinica hranom i ostalim potrebama bilo je selo. Osnovna privredna grana NOP-a bila je poljoprivreda, a proizvoa seljak koji je istovremeno bio osnovna rezerva NOP-a. Budui da je neprijatelj na naem podruju vrio este pljake, paljenja i ubistva, a uz to je sve vei broj najsposobnijih ljudi bio u partizanima, to je pitanje obrade zemlje i uzgoja stoke, a time i osiguravanje hrane za partizane bivalo sve kritinije, a radne snage sve manje. Ustae su prije ustanka ubile 1008 mukaraca, ena, omladine i djece, a zarobljen je znatan broj vojnika bive Jugoslavenske vojske. Sve je to smanjilo broj za rad sposobnih ljudi, a onda su to snosili i to gotovo uvijek dobrovoljno omladinke, ene, starci i stariji pioniri. Istina bilo je i otpora i sluajeva da su pojedinci odbili da daju priloge za NOV, ali su kasnije, tj. isti dan ti isti meu prvima donosili hranu ili druge proizvode u NOO. Pored velikih koliina hrane i drugih proizvoda koje je narod kroz cijeli NOR davao za partizane, vrlo esto su za vrijeme zadravanja partizanskih jedinica u selima NOO-i, u suradnji sa AFZ-om i omladinskim organizacijama, rasporeivali borce po kuama radi smjetaja i ishrane. Bilo je sluajeva da je u pojedine kue bilo rasporeeno i po 10 partizana na hranu i spavanje. Da bi se sauvalo to vie hrane, odjee, obue, stoke, poljoprivrednog alata i drugog, partijske i druge organizacije i NOO-i pruali su pomo narodu da prilikom evakuacije ispred neprijatelja ponese i poveze to vie najvanijih stvari i da to vie sakrije hrane i ostalih stvari u zemunice ili druga skrovita mjesta. Bilo je lijepo, a istovremeno i teko gledati kako je narod natovaren nosio i vozio sa sobom razne ivene namirnice. U toku NOR-a izgradnja sklonita i zemunica, pored Kamenskog, u kotaru Donji Lapac bila je vrlo intenzivna i na drugim mjestima. NOO-i su podsticali i sugerirali izgradnju razliitih zemunica i sklonita, kako onih u blizini kua, tako i veih zemunica i skladita duboko u umama. Zahvaljujui dobro organiziranim akcijama i izgradnji skladita i zemunica, u jesen 1942. nakon etve, sklonjene su velike koliine ita. Mjesta kolektivnih skladita i sklonita uvana su u strogoj tajnosti. S lokacijom zajednikih sklonita bili su upoznati samo pojedinci, te graditelji i straari. I pored svih mjera opreza narod je esto doznavao za skladita i zemunice, ali se vrlo rijetko dogaalo da je neprijatelj doznao za mjesta gdje su se skladita i zemunice nalazile. Veliki znaaj za snabdijevanje partizanskih jedinica, te za ishranu naroda, imali su mlinovi. Zbog malobrojnosti i ogranienog kapaciteta, bilo je neophodno organizirati danononi rad u njima. U 1942. i 1943. radilo je na podruju kotara Donji Lapac, te u dijelu Bosanske krajine na rijeci Uni 47 mlinova: 28 vodenica u Kulen Vakufu i Martin-Brodu. 7 u trbakom Buku, 8 u Donjoj Suvaji, 1 u Neteki, te 2 motorna mlina u Donjem Lapcu i jedan na Kamenskom. U mlinovima su bili postavljeni komesari koji su brinuli da se 308 i
uur redovno ubire. Visinu uura utvrivao je KNOO u dogovoru s vojno-pozadinskim organizacijama. S nadlenim sreskim NOO-om Bosanske krajine postignut je sporazum da se 2530/o uura ustupi kotaru Donji Lapac zato to je veliki broj sela iz kotara Donji Lapac mlio svoje ito u mlinovima koji su bili na podruju Bosanske krajine. Koliina brana koje su dobivene kao uur, za partizanske jedinice bile su vrlo znaajne. Svi vlasnici mlinova redovno su davali uur. Potrebe partizanskih jedinica zahtijevale su od samog poetka ustanka da se pristupi organizaciji radionica za popravak i izradu raznovrsnog oruja, poljoprivrednog alata, obue, odjee, skija, zavoja i drugog. Pored radionica u trbakom Buku i Nebljusima koje su organizirane odmah u ustanku, na Kamenskom je organiziran itav sistem radionica. I u nekim drugim mjestima poetkom 1942. organizirano je nekoliko radionica: krojakih, kovakih, kolarskih, postolarskih, kasnije za izradu skija. JJ Doljanima je koncem februara 1942. Milan Radakovi organizirao partizansku krojaku radionicu koja je uz pomo omladine radila za Doljansku etu, a kasnije i za druge jedinice. U Donjem Lapcu je radila tkaonica zavoja. U Donjem Srbu i Kaldrmi organizirane su kovake i kolarske radionice koje su izraivale i popravljale poljoprivredne alate. U radionici u Srbu radili su Ilija Joki iz Rastieva i Stevo Grubjei iz Srba. U Beglucima, u kui Raenovia, organizirana je za vrijeme napada na Srb marta 1942. mehanika radionica u kojoj je popravljano oruje, a vrene su i usluge seljacima. U radionici su radili majstori Stanko Krneta, Sava Kalanj i drugi. Radionica je radila i poslije osloboenja Srba od Talijana. U Donjem Lapcu nakon to je osloboen od Talijana, organizirane su radionice: krojaka, postolarska i pekara. Krojaku radionicu je vodio uro Sai, a radile su Milka Raeta-Mileusni i Sava Obradovi Ianova. One su ivale hlae i bluze od talijanskih deka, bijele kabanice, crvene petokrake i ostalo. U postolarskoj radionici su radili Nikola Koa Popovi i Pejo Obradovi. U pekari su radili uro Popovi i Nikola Raeta Ljutiin. 54 Partizanska baza Kamensko Od poetka ustanka Kamensko postaje znaajna partizanska baza i to ostaje sve etiri godine NOR-a. U 1941. na Kamensko se sklanjao narod, ito i dobra, otvarane su radionice, odravana znaajna savjetovanja. Preko Kamenskog su prolazili visoki politiki i vojni rukovodioci. Od osloboenja Donjeg Lapca, 27. februara 1942, Kamensko dobiva mnogo vei znaaj. Tada se otvaraju magazini za ito. Prvi takav magazin bio je u kolibi Lazara Dukia. Na Kamensko je prenesen i uskladiten materijal zaplijenjen od talijanske posade iz Donjeg Lapca. Tada je sklonjeno na Kamensko: 6.000 kg brana, 10.000 kg mekinja,, 1.000 kg pirina, 1.000 kg makarona, 154 kg konzervi paradajza, 300 kg soli, 45 kg duhana, 150 litara konjaka, 1.200 konzervi, 1.000 kg dvopeka, 650 vrea, 300 litara vina, 650 kg kukuruza, 200 kg base, 300 komada ebadi, 100 komada kinih kapuljaa. 55
54 Podatke dao Milan Mileusnih Mia iz Donjeg Lapca. 55 Zb. NOR, tom V, knj. 3, str. 233.
O partizanskoj bazi Kamensko profesor Mara Ninkovi, izmeu ostalog, kae: Na Kamensku se ve u postojeim kuama otvaraju partizanske radionice koje rade za vojsku. Od radionica odmah u poetku radi postolarska, krojaka, a kasnije i tkalaka. Izraena su i 4 tkalaka stroja savrenije proizvodnje koje su napravili majstori Slovenci, a na njima se moglo tkati i po 70 metara platna za jedan dan. Krojaka radionica bila je smjetena u kui Stevana Kljajia, imala je 10 ivaih maina. U istoj kui bila je smjetena i postolarska radionica neto manja.-56 Glavni tab Hrvatske bio je jako zainteresiran za bazu na Kamenskom, njena skladita i radionice. Zato ve u martu 1942. ta baza prerasta lapake okvire i poprima znaenje baze za Hrvatsku. Nesumnjivo je da je proirenje baze i njena sve vea uloga tijesno vezana za razvoj NOB-e u Lici i Hrvatskoj. Od poetka NOB-e pilana i mlin koji su instalirani na Kamenskom, rade za partizane. Za ratne prilike i nae, uvjete pilana i mlin bili su dobro opremljeni, a radile su stalno do 5. stepembra 1943. kada su zapaljeni. U jesen 1942. godine Kamensko je ve veliko skladite ita, mesa, masti, odjee, obue, municije i drugih dobara. U vrijeme velikih borbi i pobjeda NOV-e u ljeto i jesen 1942. u Lici, Kordunu, Baniji i Bosanskoj krajini, stvara se velika slobodna teritorija to omoguava i uslovljava formiranje velikih skladita ivenih namirnica. U uputovcu su sagraeni veliki magazini za ito, suare mesa, kukuruzane i krunjae za kukuruz. Na Kamenskom su bile spremljene i velike koliine municije, granata za topove i bacae. Mara Ninkovi u ve pomenutoj knjizi, izmeu ostalog, kae: Iako se iz dokumenata koje sam uspjela vidjeti, ne moe sa sigurnou rei datum kada ova baza poprima iroko znaenje vanog centra NOP-a za Hrvatsku, zna se da je ona u jesen 1942. godine ve pod direktnom komandom Glavnog taba Hrvatske. Tako je u toku 1942. godine Kamensko postalo vaan punkt NOP-a Hrvatske. 57 U vrijeme 4. neprijateljske ofanzive Kamensko i Bjeli Potoci odigrali su vrlo znaajnu ulogu. Bili su sigurna sklonita, koja su bila dobro snabdjevena najvanijim proizvodima. Velike koliine hrane posluile su ne samo za prehranu vojske, nego jednim dijelom i za prehranu naroda. Moe se kazati da je baza na Kamenskom meu vrlo rijetkima (po veliini i opremljenosti) bila slobodna u toku 4. neprijateljske ofanzive i gotovo kroz itav NOR. Na Kamenskom su due vremena radili kao rukovodioci Moro Magai, glavni intendant GSH te rukovodioci baza Leko Markovi i Vojislav Mileusni.
56 Prof. Mara Ninkovi, Lika u prolosti i sadanjosti, HAK, Zb. 5, str. 444. 57 Prof. Mara Ninkovi, Lika u prolosti i sadanjosti, str. 446.
kolstvo i kultura Partija, NOO-i, omladinske organizacije i organizacije AFZ-a vodile su stalnu brigu o odgoju i obrazovanju najmlae generacije. Okupator je zajedno s domaim izdajnicima spalio i poruio veinu kola. Bilo je nuno organizirati kolovanje djece i formirati pionirsku organizaciju. Omladina je prva u kotaru Donji Lapac poela okupljati najmlae i organizirati prosvjetni i odgojni rad. Potrebno je za nae najmlae drugove otvoriti kole, organizirati njihove kulturne grupe, organizirati zabavni ivot, njihovu ljubav koju osjeaju za partizane i dalje razvijati i nai za njih poslove koji im odgovaraju i preko kojih mogu da pomognu dananju borbu 58 pisala je Omladinska borba, novembra 1942. OK KPH za Liku i u pismu Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac od 29. V 1942, izmeu ostalog, kae: Treba organizirati pionire i njih privui u borbu. Po tom pitanju uiniti odgovornim jednog lana Komiteta. 59 Za vrijeme NOR-a prosvjeti i kulturi pridavan je veliki znaaj. Nedugo poslije osloboenja kotara organiziran je rad kola. kole su u nekim selima poele raditi sredinom 1942, a radile su tada i kasnije u naseljima: Donji Lapac, Gajine, Oraovac, Dnopolje, Srb, Birovaa, Miljenovac, Kestenovac, Doljani, Dobroselo, Osredci, Kupirovo, Nebljusi, Kruge, Neteka, Buevi, Brotnja, Suvaja, Begluci, Zaklopac, Kaldrma, Kalati, Dabanica i Brezovac. Nastavnici su bili preteno omladinci i omladinke od kojih su samo dvojica bili uitelji. kole su na podruju kotara radile do konca augusta 1943. godine, a u nekim selima i due. U izvjetaju Kotarskog komiteta SKOJ-a, upuenog OK S K O J - a za Liku 5. X 1942. u vezi organizacije pionira za polazak u kolu, izmeu ostalog, kae se: Pioniri ne posjeuju kolu jo u 8 sela naeg kotara. Razlog je izrada klupa i ostalog potrebnog materijala. Moemo kazati da e u skorije vrijeme poi u kolu u nekoliko sela; kao Lapac, Oraovac i Birovau gdje su klupe ve napravljene. Nastojat emo da im prije otvorimo kole u svemu kotaru. Zakazan je sastanak nastavnika za srijedu, gdje e dobiti najpotrebnija uputstva koja su odtampana prema pismu PK S K O J - a ujedno e se sa njima odrati i savjetovanje. Osjea se dosta potekoa u svim kolama za nastavni materijal, doim se uvijek daju direktive za prikupljanje starog kolskog materijala. Pionirske zidne novine se mogu nai u ponekom selu, dok e se nastojati preko nastavnika u kolama da ih otponu bolje pisati. 60 Kulturni i zabavni ivot bio je dosta intenzivan, a za priredbe je vladao vanredno velik interes. Kada se ima u vidu da kulturnih priredaba prije rata, osim u Donjem Lapcu i Srbu, gotovo nije ni bilo, onda razvitak kulturno-zabavnog ivota u toku NOB-e ima jo vee znaenje i govori koliko je svestrana bila naa Revolucija nije samo ratovanje na frontu bila sadrina NOB-e ve njena svestranost, to je i davalo snagu, sigurnost i irinu naoj revoluciji. 01
58 59 60 61 Omladinska Borba br. 3, novembra 1942. AIHRPH, Zgb, KP-230/13a. AIHRPH, Zgb, KP-23/2556 a. Prof. Mihailo Ogrlzovi: Lika u prolosti i sadanjosti, HAK, Zb. 5, str. 426.
Dvadeset i petog juna 1942. u selu Doljani kotar Donji Lapac osnovana je kazalina druina August Cesarec. Duko Vojvodi o radu kazaline druine August Cesarec, izmeu ostalog, kae: Osnovana u junu 1942. godine, a djelovala je sve do osloboenja zemlje. Ona je u tom vremenskom djelovanju kroz dane rata, uglavnom pjeice, davajui priredbe prola Liku, Kordun, Baniju, Slavoniju, Podravinu, Moslavinu, Pokuplje sa najbliom okolinom Zagreba. U 1943. godini Zumberak, Belu krajinu, Gorski kotar, Hrvatsko primorje, Istru i najzad sa IV Armijom 1945. godine Trst i Slovensko primorje. U tim krajevima po selima i gradovima, pod otvorenim nebom i zatvorenim prostorijama, pod najrazliitijim okolnostima, dala je 351 priredbu pred oko 175.000 gledalaca. Prola je 71 kotar. Nastupila je na gotovo svim historijskim znaajnim dogaajima u toku rata u Hrvatskoj; na Konferenciji PK S K O J - a u Slunju 1942. godine, na osnivakoj skuptini ZAVNOH-a i na svim ratnim zasjedanjima u Otocu, Plakom i Topuskom, na I kongresu AFZ-a Hrvatske i USAOH-a, na konferenciji kulturnih radnika, itd.. 82 Prvi lanovi kazaline grupe na podruju 3. likog partizanskog odreda bili su: Duan Tadi Duka, Duko Vojvodi, Pero Rastovi, Bosa Mileusni, Nikola Jovani, Stevo Vojnovi, Sofija Kora Koka, Milivoj Perovi, Branislav Jovani Bane, Nikola Mihajlovi, Franc Cerpiho, Milan Vidmar, Smilja Mandi, Boko Opai, Milica Kosanovi Mica, Mara Bala, Boja Zakula, Darinka Rauo i Jovo Vujovi. Za oivljavanje kulturno-zabavnog ivota na osloboenim krajevima i teritoriju kotara Donji Lapac, kao i ostalim osloboenim krajevima, doprinio je i odlazak nekoliko glumaca iz Zagreba. Oni su osposobili veliki broj novih glumaca i dali veliki broj priredaba u kotaru. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 10. I 1943. o kulturno-zabavnom ivotu se, izmeu ostalog, kae: Pored seoskih zborova koji se odravaju odrane su uoi nove godine priredbe u srbskoj opini na 5 mjesta, doljanskoj 3, lapakoj 3, tako da su sva sela naeg kotara bila obuhvaena na ovim veerima. Na ovim priredbama dati su skeevi i recitacije u vezi s oslobodilakom borbom, a govoreno je o uspjesima NOB-e u 1942. godini, kao i o tome to treba raditi da bi se u 1943. zadao to tei udarac okupatoru i njegovim slugama. Priredbe su dobro uspjele i bile su dobro posjeene. Kod naroda je vladalo raspoloenje to se odraavalo izvikivanjem parola, koje su u vezi nae NOB-e. 63 Rad K P J na stvaranju i jaanju masovnih antifaistikih organizacija na kotaru Organizacija K P J na kotaru je posebnu panju pridavala omladini i omladinskoj organizaciji. Omladina je bila najspremnija za borbu, te masovno stupa u prve partizanske jedinice u kotaru. S K O J i omladina su bili najsigurniji i trajni izvor novih kadrova. Skojevci i omladina su bih svijetao primjer samoprijegora, portvovanja i herojstva. Bili su stalno spremni da rtvuju sebe i dio svoje mladosti za uspjeh revolucije. To je najbolje istakao
62 Duko Vojvodi: Lika u NOB-i 1942, str. 326. 63 AIHRPH, Zgb, KP-231/119.
drug Tito, rijeima koje je uputio delegatima Treeg kongresa Narodne omladine Jugoslavije: Narodi koji imaju takvu omladinu, ne treba da se boje za svoju budunost. 64 Kotarski komitet KPH Donji Lapac i partijske organizacije, iako malobrojne, pruale su veliku pomo omladini i omladinskim organizacijama, a istovremeno su ukazivale i na slabosti koje su se javljale u skojevskim i omladinskim organizacijama. Stvaranje i organiziranje S K O J - a u kotaru 1941. ilo je dosta sporo, a u prvim mjesecima 1942, naroito poslije osloboenja Donjeg Lapca i Srba (a time i itavog kotara Donji Lapac) mnogo bre i organizovanije. Prije rata i prva dva i po mjeseca poslije dizanja ustanka, u kotaru Donji Lapac nije bilo skojevskih organizacija. Bilo je nekoliko lanova SKOJ-a koji su doli u kotar nakon kapitulacije stare Jugoslavije, ali u kotaru nisu bili povezani. To su Ico Blanua, Jelka Buji, Duko Vojvodi, Plemenka Polovina, Branko Stijelja i drugi. Od oktobra 1941. do marta 1942. formirane su u svim selima skojevske organizacije. Kotarski komitet S K O J - a formiran je sredinom januara 1942. Prvi sekretar bio je Duko Vojvodi, a lanovi Zorka Kosanovi, Ico Blanua, i Branko Stijelja a neto kasnije i Duan Zori. Poslije Duka Vojvodia, sekretar je bila Zorka Kosanovi, zatim Stevo Stikovac. Prvi opinski komitet S K O J - a za opinu Srb imao je ovaj sastav: Duan Zori, sekretar, Dragica Rastovi, Sava Batinica, Savka Kalini, Boja Vojvodi, uro Rastovi, Jelka Buji, Dragan Jovani, Milica Kalini, Pean Trbulin i neto kasnije Jelica Buji i Dragica Dra, lanovi. Prvi opinski komitet S K O J - a za opinu Donji Lapac radio je u sastavu: Zorka Kosanovi, sekretar, uran Popovi, Mara Drai, Smilja Raeta (iz Oraovca), Smilja Raeta (iz Donjeg Lapca) i Mile Drai, lanovi. Opinski komitet S K O J - a Doljani formiran je u oktobru 1942. u sastavu: Dragan Vuka, sekretar, a ubrzo Mika Vojvodi i lanovi: Dragan Jelaa, Dragica Dra, Saja Skori i Smilja Polovina. Opinski komitet S K O J - a Kestenovac, formiran je u januaru 1943. godine. Omladina se u to vrijeme najvie angairala i radila na dobrovoljnoj mobilizaciji i odlasku omladinaca u NOV-u, pruanju pomoi NOO-ima, u sakupljanju hrane, odjee i drugih predmeta za partizane, uestvovala je organizirano u obradi naputene zemlje u Borievcu, Klisu, Kulen Vakufu, Meljinovcu i Oracu, radila je na izgradnji i opremanju bolnica, pruala pomo u otvaranju kola i formiranju pionirskih organizacija. S K O J se sve vie angairao u politikom radu i pojavljivao u ulozi inicijatora i organizatora masovnih omladinskih akcija. U procesu formiranja i organiziranja Saveza mlade generacije bilo je u prvim danima dosta lutanja, sektatva, neshvatanja i sitnog prakticizma. Stoga OK KPH za Liku u pismu Kotarskom komitetu Donji Lapac od 29. V 1942. godine ukazuje na neke probleme: Da bi omladina mogla to vie doprinijeti NOB-i, treba da se organizira u svoj Savez mlade generacije. Taj Savez je do sada bio samo populariziran. Od sada treba prii njegovom organiziranju. Na irokom omladinskom sastanku treba se objasniti potreba svrstavanja sve omladine bez obzira na vjersku, nacionalnu ili politiku
64 Razvitak omladinskih organizacija 19451958. godine, Beograd.
opredjeljenost u redove Narodnooslobodilakog Saveza omladine. S K O J ulazi u Savez kao organizacija, to znai da su svi skojevci lanovi Saveza. 95 Pismo je dalo impulsa partijskim i skojevskim organizacijama, a sektatvo, kao i ostale slabosti, relativno su brzo prevaziene. Omladinske organizacije u kotaru ubrzo su postale najmasovnije i meu najboljima u Lici. Da bi omladinska organizacija to uspjenije rjeavala svakodnevne zadatke, trebalo joj je pruiti barem minimalno ope i teoretsko znanje i upoznati je s ciljevima i karakterom NOB-e. U navedenom pismu OK KPH za Liku, izmeu ostalog, se kae: S K O J kao organizacija mladih komunista da bi odgovorio svojim zadacima, morao je da ovlada linijom Partije. Preko kurseva i na sastancima proraivani su partijski i skojevski materijali, a naroito organizaciona i politika pitanja, letci i proglasi itd. Skojevci su prvenstveno prouavah Osnove lenjinizma i Historiju S K P (b) dok Savez mlade generacije prouava Omladinski borac, Sveslavenski kongres, Biltene, Vjesnik itd.6 Za podizanje teoretskog znanja za aktiviste iz sela i lanove opinskih komiteta S K O J - a odravani su jednom tjedno teoretski sastanci pri opinskom komitetu SKOJ-a. Te vrste sastanaka pomagale su sekretarima SKOJ-a i predsjednicima Odbora SMG u njihovom radu. Tako je dio materijala koji je prouavala omladina, bio vrlo teak, na primjer Osnove lenjinizma, omladina je eljna znanja uspijevala shvatiti i dio toga materijala. U junu 1942. izvrene su vee izmjene u Kotarskom komitetu SKOJ-a. Te su izmjene omoguile da se uspjenije rukovodi omladinom u kotaru. U Kotarskom komitetu S K O J - a za Donji Lapac tada su bili: Stevo Stikovac sekretar, Jelka Buji, Dragan Jovani, Mara Drai, Uro Domjanovi, Milica Dubaji, Boja Vojvodi, Jelica Buji, Koka Vojvodi i Savka Dragievi Crnka lanovi. Poslije se sastav KK S K O J - a esto mijenjao. Prva Okruna konferencija S K O J - a za Liku, koja je odrana 15. augusta 1942. u Donjem Lapcu, imala je veliki znaaj za daljnji rad i razvoj skojevske i omladinske organizacije u kotaru Donji Lapac. Na konferenciji su sumirana dostignua i rezultati omladinskih organizacija od poetka ustanka do konferencije kako za Liku, tako i za kotar Donji Lapac. Konstatirano je da su se na osloboenom teritoriju uvrstile i ojaale skojevske organizacije i odbori SMG-e, da su se male grupice naoruanih boraca razvile u partizanske odrede i brigade, u pravu narodnu vojsku od vie hiljada dobro naoruanih i kroz borbu prekaljenih boraca. Skojevci su bili ponosni to su i oni pridonijeli ostvarivanju parole Svi na front sve za front. Takoer je konstatirano da stalno jaa bratstvo i jedinstvo srpske i hrvatske omladine u Lici. U kotaru Donji Lapac poslije navedene konferencije razvila se iva politika aktivnost skojevske organizacije i SMG, naroito na mobilizaciji omladine u NOV. Formirane su nove omladinske partizanske ete i enska omladinska eta, proirene su i uvrene omladinske radne jedinice, koje su sve aktivnije radile na raznim akcijama za potrebe fronta i pozadine. Pod rukovodstvom Kotarskog komiteta i partijskih organizacija, a kroz oblike organiziranosti i aktivnog sudjelovanja omladine u izvravanju naraslih zadataka, sve vie se proirivala skojevska organizacija, koja je sve jasnije shvaala i spoznavala svoju ulogu u NOP-u i postajala svjesnija.
65 AIHRPH, Zgb, KP-230/13 a. 66 AIHRPH, Zgb, KP-230/13 a.
Mora se posebno naglasiti i istai da su i u kotaru Donji Lapac organizacije S K O J - a i skojevci, uz partijsku organizaciju, bili najrevolucionarnija, najborbenija i najprogresivnija snaga NOP-a. Bilo je dosta sluajeva da su pojedini skojevci bili revolucionarniji i od pojedinih lanova Partije osobito onih neto starijih. U itavom periodu u kojem je ovdje rije, tj. od februara 1942. do marta 1943, skojevske su organizacije uz NOO-e gotovo u svim selima kotara inile osnovnu snagu sveukupnog politikog ivota i drugih aktivnosti na selu budui da u veini sela nije bilo partijskih organizacija i lanova Partije. Tako je na primjer decembra 1942. godine u kotaru bilo 287 lanova SKOJ-a, a skojevske organizacije su postojale u svim selima dok je u selima bilo samo 5 partijskih elija sa 32 lana Partije. Meu malo sauvanih historijskih dokumenata o radu omladinskih organizacija u kotaru Donji Lapac za 1942. godinu znaajan je Izvjetaj Kotarskog komiteta S K O J - a Donji Lapac upuen Okrunom komitetu S K O J - a za Liku 5. oktobra 1942. Izvjetaj ima 6 stranica, a potpisao ga je Stevo tikovac, tadanji sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a. U izvjetaju, izmeu ostalog, mogu se nai i ove ocjene: Skojevska organizacija jo nije dovoljno shvatila one svoje dunosti koje se pred nju postavljaju i zato nastojimo da se svi nedostaci otklone. U dosta sela imamo uslova za osnivanje strogo ilegalnih aktiva (prema pismu PK SKOJ-a). Sada nastojimo da vaspitnu grupu skojevaca podijelimo na dvije grupe, tako da prva grupa aktivista prouava laki materijal, a druga grupa koja je sposobnija za tei materijal, posebno e prouavati. 67 U dijelu izvjetaja o politikoj situaciji kae se: to se tie raskrinkavanja izdajnike vlade, narod je oduevljeno to prihvatio. Na svakom irem sastanku se raskrinkavaju etnici, kao i na mitinzima koji se odravaju. Mitinzi e se ee odravati u sporazumima sa ostalim organizacijama. Agitacija i propaganda su dobro organizirane, to je omoguilo da se gotovo svi omladinci nalaze u redovima NOV-e. Jo poneki se omladinac moe nai u selu, ali su i oni osjetih potrebu za odlaskom u borbu. 68 Gotovo sve sposobno mlae muko stanovnitvo bilo je u NOV-i kao i jedan dio enske omladine. Prevazieno je sektatvo u primanju omladine u SKOJ, a shvaena je i potreba masovnog organiziranja omladine u SMG. To se najbolje vidi iz tabele od 28. decembra 1942. godine. Radi usporedbe navodim stanje u 5 kotareva Like: Donji Lapac, Graac, Gospi, Udbina i Korenica. Za kotareve Otoac, Brinje i Perui nisam naveo podatke zato to su uslovi za rad omladinskih organizacija u njima bili mnogo tei.
Kotar Gospi Graac D. Lapac Korenica Udbina Ukupno: Grupa SKOJ-a 14 12 40 47 14 127 lanovi SKOJ-a 126 76 287 272 164 925 lanovi odb. SMG 142 73 291 204 115 823 lanovi SMG 1.180 952 2.248 1.564 1.340 7.284 lanovi pionirske organ. 1.673 1.496 3.536 2.020 1.737 10.435
Iz tabele se jasno vidi da je gotovo sva omladina organizirana u S M G i da je u S K O J - u ve koncem 1942. bio veliki broj omladine. Isto tako vidi se da su skojevske, omladinske i pionirske organizacije bile najmasovnije u kotaru Donji Lapac. U kotaru su aktivno radile i postojale organizacije S K O J - a , SMG i pionira u svim selima, osim Torbikog Vagana to se vidi iz tabele koju je Kotarski komitet S K O J - a uputio Okrunom komitetu S K O J - a za Liku 24. novembra 1942. Statistika omladinskih organizacija za kotar D. Lapac Broj Naziv mjesta SKOJ aktiva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 Miljenovac Kest. Korita Kestenovac Oraovac Donji Lapac Dnopolje Birovaa Gajine Kruge Buevi B. Strbci L. Strbci Kalati Nebljusi P i rovi te apause Selite Doljani Dobroselo Brezovac Zaklopac Brotnja Srb Podurljaj Kunovac Podastrana Dabanica Suvaja Ajderovac Neteka, Zaluje Kaldrjna Krko Brdo Osredci Potkraj Begluci 1 1 1 1 1 1 1 5 1 1 1 1 1 1 Broj skojevaca 8 5 7 12 14 14 6 32 13 8 3 4 4 4 2 11 10 5 4 10 5 12 7 8 4 3 6 7 3 7 6 12 6 5 Broj odbora SMG 5 7 9 8 8 16 9 5 odbora 24 aktiva 10 7 7 7 7 5 7 3 17 7 6 7 8 7 9 5 5 8 8 7 9 5 5 8 8 7 5 Broj lanova SMG 26 44 75 57 65 103 57 140 71 80 40 33 50 70 25 40 42 210 87 38 37 42 52 58 58 20 57 64 30 45 59 42 46 118 37 30 Broj pionira 66 53 114 92 129 87 100 122 97 171 102 71 66 120 41 42 29 352 164 70 94 106 129 65 57 45 79 80 40 81 93 85 71 148 48 72
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
U Tikovcu i Drenovcu tada je bilo 8 lanova SKOJ-a, 52 lana SMG i 78 pionira. U tabeli nisu uvrteni zato to su u NOR-u bili u sastavu sreza Bosansko Grahovo. Analizirajui prednju tabelu, vidi se da je prijem u S K O J bio neravnomjeran. Tako su na primjer u Gajinama bila 32 lana SKOJ-a, a u Nebljusima 4, iako je broj stanovnika u Gajinama neznatno vei. Pirovite je najmanje selo u kotaru, a imalo je 4 lana S K O J - a kao i Nebljusi. Doljani su imali 11 skojevaca, a Dugopolje 12, iako su Doljani 6 puta vei od Dugopolja, a oba sela su bila masovno u NOP-u. Navedeni podaci i uporedbe samo za neka sela govore o slabostima partijskih i skojevskih organizacija i sektatvu koje je u pojedinim selima bilo izrazito (kao u Nebljusima, Doljanima, Srbu, Birovai, Zaklopcu i Likim Strbcima). Poseban znaaj za daljnji rad i razvoj omladinske organizacije u kotaru Donji Lapac, imao je Prvi kongres antifaistike omladine Jugoslavije odran 2729. decembra 1942. u Bihau. U Rezoluciji kongresa naglaeno je da je cilj Ujedinjenog saveza antifaistike omladine Jugoslavije da se bori i da organizuje sve omladinske snage za borbu i pobjedu nad okupatorom i njegovim slugama, da vri mobilizaciju omladine, da tijesno sarauje s organima narodne vlasti i da organizira kulturno-prosvjetne aktivnosti. U Zemaljski odbor USAOJ-a iz kotara Donji Lapac birani su Ilija Raeta koji je bio u NOV, Ico Blanua, delegat Like i Smilja Raeta iz Oraovca, delegat Donjeg Lapca. Nakon 1. kongresa USAOJ-a aktivnost omladinskih organizacija u kotaru jo vie je pojaana, naroito u politikoj mobilizaciji omladine i jaanju skojevskih organizacija i odbora USAOJ-a. U Donjem Lapcu je odrano 23. januara 1943. kotarsko savjetovanje SKOJ-a na kome je bilo prisutno 150 skojevaca. Savjetovanje je bilo vrlo dobro organizirano i na njemu su razmatrani rezultati i uspjesi u radu omladine, kao i slabosti kojih je jo bilo, naroito u politikom radu meu omladinom. U pismu KK Donji Lapac od 31. januara 1943. godine, upuenog OK KPH za Liku, daje se ocjena savjetovanja. Na ovom savjetovanju zapaeni su pojedinci u diskusiji, a takoer se osjea velika razlika i napredovanje skojevaca od prolog savjetovanja do ovoga. Prilikom dolaska na savjetovanje dogodila se jedna greka pa su skojevci u grupama dolazili na savjetovanje, govorei javno da imaju skojevsko savjetovanje i da odlaze na njega. 70 Na savjetovanju su govorili Bude Grahovac i Vaso Prodanovi, lanovi Okrunog komiteta S K O J - a za Liku. Zene su pokazale sve veu elju za organiziranim radom, ali one same nisu bile u stanju, barem ne u dovoljnoj mjeri, da se poveu i organiziraju. Zato
69 AIHRPH, Zgb, SKOJ-23/2556. 70 AIHRPH, Zgb. KP-251/1843.
su partijske organizacije morale veu panju poklanjati organizacijama AFZ-a. S tim u vezi u Okrunici broj 2 OK KPH za Liku od 12. marta 1942. godine meu ostalim, kae se: Partijske organizacije do sada pokazuju slabe uspjehe u radu sa enama. Zene treba preko konkretnih pitanja i zadataka ukljuiti u NOB-u, a uz to tumaiti njihov poloaj u drutvu i ovoj borbi. Zene takoer treba uvoditi da uestvuju u opem politikom ivotu i radu, da i one uestvuju u rjeavanju i odluivanju u svim pitanjima. Nedovoljno je stoga kako to rade nae partijske organizacije, odrediti jednog odgovornog druga ili drugaricu za rad sa enama i time misliti da je izvrena partijska direktiva. Treba angairati svu partijsku organizaciju za rad meu enama da bi i one kao i mukarci bile uvuene u narodnooslobodilaku borbu. 71 Tako jasno i precizno postavljeni zadaci pred partijske organizacije i organizacije AFZ-a, relativno su brzo dali pozitivne rezultate. Zene tada, uglavnom prvi puta, masovno uestvuju u politikom ivotu ravnopravno s mukarcima, a zastupljene su vie i u NOO-ima i drugim organizacijama. Cim je osloboen Donji Lapac, osnovan je Opinski odbor AFZ-a za opinu Donji Lapac u koji su ule: Mara Zuni, Jelka Blanua, Soka Hajdinovi, Beba Miokovi, Danica Brozovi, Nea Kosanovi, Smilja Popovi i Milka Medi. Za predsjednicu je izabrana Mara Zuni. U Srbu je osnovan opinski odbor AFZ-a 2. aprila 1942. Za predsjednicu je birana Zora Grbi, a lanice su bile: Draga Desnica, Savka Kalini, Milica Batinica, Anelka Jovani, Danica Mileusni, Milka Mileusni, neto kasnije Vuka Veki i Mira Medi. Opinski odbor AFZ-a formiran je u Doljanima u septembru 1942. Predsjednica je bila Mika Besla, a lanice: Jelka Drobac, Mara Puaa, Sajka Kontar Zlatka, Plemenka Polovina, Mara Drezgi, Mika Opai, Dragica Dra, Stana Polovina, Mara Puaa i Deva Jazi. Opinski odbor AFZ-a Kestenovac formiran je u januaru 1943. godine. Prvi kotarski odbor AFZ-a izabran je u junu 1942. godine u sastavu: Milka Medi, Savka Kalini, Smilja Polovina, Mara Zuni, Beba Miokovi, Danica Brozovi, Jelka Blanua, Smilja Raeta, Milka Mileusni, Bosiljka Mileusni, Dragica Desnica, Anelka Jovani i Plemenka Polovina. Da bi ene mogle uestvovati u rjeavanju i izvravanju zadataka koje je od njih zahtijevao NOP, trebalo se dobro organizirati i imati konkretan plan rada. Veliku pomo u izradi plana rada i za utvrivanje narednih zadataka i jasnijem sagledavanju uloge ena u NOB-i predstavljala su Uputstva koja je izradio OK KPH za Liku 9. III 1942. i uputio ih svim partijskim organizacijama. Tim uputstvima utvreni su zadaci AFZ-a. U poetku se govorilo o znaaju uea ena u NOP-u i o potrebi formiranja organizacija AFZ-a u svim selima na osloboenom teritoriju. Zene su trebale pomoi da se mukarci to vie upuuju u partizane, da organiziraju sabirne akcije za narodnooslobodilaki fond i druge akcije koje se provode zajedniki s partijskom organizacijom, omladinom i NOO-om. Prema Uputstvu ene je trebalo ukljuiti u Komunistiku partiju. Navedeni zadaci bili su postavljeni pred kotarske komitete, partijske organizacije i organizacije AFZ-a. Navedena uputstva prouena su na sastanku Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac 22. III 1942. i utvren program rada u kome su navedeni zadaci razraeni u ovisnosti o prilikama i stanju na terenu. Kotarski komitet i partijske
71 AIHRPH, Zgb, KP-230/9, str. 11.
organizacije pruale su sve veu pomo organizacijama AFZ-a, a ene su sve vie pomagale NOV. One su uestvovale u sakupljanju i pripremanju hrane, pletenju arapa, maja i rukavica za partizane. Pomau bolnice i organiziraju posjete bolnicama. Tako su u maju 1942. bolnicu u Dobroselu posjetile ene Gajina i donijele ranjenicima i bolesnicima 212 kg razne hrane, 16 plahti, 20 pari arapa, 12 maja i 32 litre mlijeka. Zene Dobrosela vie puta su donosile hranu i odjevne predmete u bolnicu Dobroselo. Samo u jednom posjetu 21. maja 1942. donijele su ranjenicima i bolesnicima 238 kg razne hrane, 47 litara mlijeka, 12 plahta, 20 jastunica i 10 pari arapa. Sline posjete vrile su i ene drugih sela: Doljani, Birovaa, Gornji Srb, Donji Lapac, Miljenovac, Neteka, Kunovac, Tikovac, Kestenovac, Kalati, Pirovite, Brezovac, Zaklopac, Seoce, Capaue, Nebljusi i Donji Lapac. Zene se sve vie ukljuuju i u politiki ivot. Prisustvuju u velikom broju masovnim sastancima, zborovima, mitinzima i predavanjima; sve vie se interesiraju za zbivanja u svijetu i naoj zemlji. Zene birane u NOO-e postaju sve aktivnije i ravnopravno s mukarcima i istim elanom izvravaju sve zadatke koji su stajali pred organima nove narodne vlasti. Odrani su sastanci seoskih, opinskih i kotarskog odbora AFZ-a na kojima su razmatrana politika i druga pitanja vezana za razvitak NOB-e. Uz sve navedene pozitivne primjere rada organizacija AFZ-a i uea ena u rjeavanju razliitih problema, bilo je dosta i slabosti i nedostataka. U pojedinim selima sastanci odbora AFZ-a rijetko su odravani, a ene su u malom broju dolazile na sastanke, a u nekim selima relativno su malo angairane u prikupljanju hrane i odjevnih predmeta za NOV-u, pisalo je u izvjetaju Kotarskog komiteta OK KPH za Liku od 16. IV 1942. Tvrdnja Kotarskog komiteta da su ene u nekim selima relativno malo angairane, vjerojatno je tona, ali i prenaglaena jer se u NOR-u nikad nismo zadovoljili postignutim. Treba pri ocjeni sveukupne aktivnosti ena u kotaru, koja je bila vrlo velika, razumjeti da je bilo i takvih sela gdje je aktivnost ena bila manja. Postavlja se pitanje koliko je enama pomogla partijska organizacija ili odbori AFZ-a. Sigurno nije bilo mogue stii do svake ene i s njom razgovarati, to je bilo neophodno imajui u vidu da je njihov ivot prije NOR-a, a i u ratu, bio vrlo teak, da su one majke i domaice, da su sve radile i drale na svojim pleima itavu porodicu, a istovremeno u porodici i u drutvu nisu imale nikakvih prava. Treba znati da su ene bile kima NOB-e i socijalistike revolucije u pozadini na terenu, kao to je to bila omladina na frontu i u NOV-i. Zene su u stvari najvie napredovale. Treba znati da je najvei broj ena bio nepismen i da ih je vrlo malo prije rata odlazilo van svoga sela i kotara. Da je ogromna veina ena kotara Donji Lapac prihvatila platformu NOB-e i pola putem koji je zacrtala KP Jugoslavije, dokaz su, uz ostalo, i organizacije AFZ-a (koje su postojale u svim selima), njihova irina i raznolikost, organiziranost i velika politika i druga aktivnost. Ba to, to su ene u raznolikim oblicima sudjelovale u NOB-i, omoguilo je da borba bude tako vrsta i odluna i da se proiri do tako velikih razmjera. Ueem ena u narodnoj vlasti jo vie su se zbili redovi progresivnih snaga u kotaru. U poetku je u NOO-ima bilo vrlo malo ena, meutim, to je rat dalje odmicao, u NOO-u je bilo sve vie ena. Poetkom 1943. od 242 odbornika u kotaru bilo je 69 ena. Bez ena u NOO-a vlast ne bi bila demokratska jer bi iz nje bila iskljuena polovina stanovnitva ena. Zato su partijske organizacije stalno ukazivale
na potrebu to veeg uea ena u NOO-ima. Bez uea u NOP-u, bez svestrane pomoi ogromne veine ena od najmlaih do najstarijih u NOB-u, ne bi se mogli postii rezultati koji su ostvareni. Duboki patriotizam koji su pokazale ene kotara Donji Lapac, bio je mogu zahvaljujui pravilnoj politici koju je vodila Komunistika partija prema enama. Pored velike aktivnosti ena u politikom radu, u organiziranju pomoi NOV-e, te ostalim akcijama, odrani su i kursevi AFZ-a. U Donjem Lapcu odran je prvi kurs AFZ-a u Lici, a poeo je radom u augustu 1942. Na kursu su bile 32 lanice AFZ-a, 23 Srpkinje i 9 Hrvatica, meu kojima su bile i 2 drugarice iz Dalmacije. Iz kotara Donji Lapac na kursu su bile: Beba Miokovi, Smilja Popovi, Mara Zuni, Danica Brozovi, Milka Mileusni, Jelka Blanua, Zora Grbi, Jovanka Medi, Savka Kalini, Milka Obradovi i Anelka Jovani. Kurs nije bilo lako ni jednostavno organizirati. Trebalo je osigurati ishranu, spavanje, uionicu, nastavnike, namjetaj i ostalo. U pripremama i organizaciji kursa najvie su se angairale lanice Kotarskog, Opinskog i Mjesnog odbora AFZ-a Donji Lapac. Prvi kurs je nakon 15 dana uspjeno zavrio i njegove polaznice su se vratile na teren da na djelu pokau to su nauile. Poslije je odrano jo nekoliko kurseva u kotaru Donji Lapac (Pri Okrunom odboru AFZ-a za Liku esto su odravani kursevi za ene). Novi ivot u koji je stupila ena svojim aktivnim ueem u NOB, traio je vee ope znanje i vii nivo politike svijesti. Zato su se morah organizirati teajevi za opismenjavanje ena, a radi stvaranja i uzdizanja kadrova, odravani su kursevi. Teajevi za opismenjavanje odravani su zajedno s mukarcima, a trajali su s manjim ili veim intenzitetom sve do septembra 1943. godine. U izvjetaju OK KPH za Liku, upuenog CK KP Hrvatske 22. V 1942, izmeu ostalog, kae se: U Donjem Lapcu jaa na uticaj i u zadnje vrijeme zapaa se vrlo intenzivan rad meu enama i omladinom. 72 U Donjem Lapcu izlazio je list Okrunog odbora AFZ-a Like Zena u borbi. etvrti broj je tampan u julu 1942. u Donjem Lapcu u 410 primjeraka, a peti u 600 primjeraka. Kasniji brojevi dostizali su tira i vei od 1.000 primjeraka. Na podruju kotara rasturano je i itano oko 5080 primjeraka pojedinih brojeva. Prva Okruna konferencija AFZ-a za Liku, odrana je 15. septembra 1942. u Salamuniu, kotar Korenica. Na konferenciji je bilo 160 delegata. Iz kotara Donji Lapac na konferenciji je uestvovalo 19 ena. U Okruni odbor AFZ-a izabrana je Danica Brozovi. Veliki znaaj za daljnji rad i aktivnost AFZ-a u donjolapakom kotaru imala je Prva zemaljska konferencija AFZ-a Jugoslavije, odrana 6, 7. i 8. decembra 1942. u Bosanskom Petrovcu. Delegat kotara Donji Lapac bila je Smilja Popovi, a za prvu predsjednicu AFZ-a Jugoslavije izabrana je Lianka Kata Pejnovi. Zene su dobile puno priznanja za svoje masovno i samoprijegorno uee u NOP-u to je najbolje izrazio vrhovni komandant Josip Broz Tito u govoru na 1. kongresu AFZ -a Jugoslavije: Ja se ponosim to stojim na elu Armije
72 AIHRPH, Zgb, KP-230/13 a.
u kojoj ima ogroman broj ena. Ja mogu da kaem da su ene u ovoj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdrljivosti, bile i jesu na prvom mjestu, i u prvim redovima, i narodima Jugoslavije ini ast to imaju takve keri. 78 etvrta neprijateljska ofanziva na podruju kotara Donji Lapac i aktivnost politikih organizacija O pripremama 4. neprijateljske ofanzive Kotarski komitet Donji Lapac primao je izvjetaje s neosloboenog podruja koji su ukazivali na pripreme neprijatelja. S tim u vezi Kotarski komitet i druge organizacije, vrili su odgovarajue pripreme kako bi to organizovanije i spremnije doekali predstojee dogaaje. Ekonomsko stanje u to vrijeme bilo je u kotaru dosta teko. Rezerve hrane bile su sve manje. Potrebe NOV-e radi stalnog poveanja brojnog stanja i formiranja novih jedinica bile su sve vee, a osnovni izvor snabdijevanja NOV-e bilo je i dalje selo. Pored toga bili su sve vei zahtjevi bolnica u Bijelim Potocima, Dobroselu, Doljanima i Miljenovcu koje je narod dobrovoljno snabdijevao. I briga za stanovnitvo, koje je bilo bez hrane i iji je broj stalno rastao, morala je od strane NOO-a biti sve vea. Za potvrdu te ocjene navodim pismo Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upueno Okrunom komitetu KPH za Liku 10. I 1943. u kome se, izmeu ostalog, kae: ta se tie ekonomskog stanja u naem kotaru, moe se rei da je vrlo loe. U srbskoj opini ima ih 30/o koji ve sada nemaju to da jedu. Dok je u ostale dvije opine u pojedinim selima za sada ekonomsko stanje loije. Raspravljajui o ekonomskom stanju na naem sastanku, rijeili smo da se poveemo s partijskim organizacijama Biha Petrovac, da bi se tamo preko masovnih organizacija prikupilo neto dobrovoljnih priloga. Pored toga odgovaralo bi nam da tamonje partijske organizacije utiu na snienje cijena itu, da bi se na taj nain omoguilo bar dijelu naroda naeg kotara da vre razmjenu dobara ili da kupi ito za novac. Pored toga rijeili smo da bi NOO-i izvrili popis ita u naem kotaru, poto je primijeeno da bolje stojei daju ito stoci i troe ga nemilice. 74 Poduzete su mjere za sklanjanje hrane i drugih proizvoda u zemunice i druga sklonita. Narod je upoznat s koncentracijom koje neprijatelj vri. Dvadesetog januara 1943. otpoela je 4. neprijateljska ofanziva na irem podruju Hrvatske, organizirana u zajednikom sadejstvu Nijemaca, Talijana, ustaa i etnika. Ova je ofanziva imala za cilj da uniti ivu silu i materijalnu bazu NOP-a. To je bio ujedno odgovor i reakcija neprijatelja na sve iri i organizovaniji razvoj NOP-a. Ofanziva je trajala 40 dana. Desetak dana prije 4. neprijateljske ofanzive vrene su obimne pripreme naroda za predstojee dogaaje. Narod je upoznat s mogunostima da kotar bude ponovo okupiran. Ubrzano su graene zemunice i druga sklonita, sklanjano je ito i ostala imovina. Radne jedinice omladine i naroda prekopavale su i ruile komunikacije i stvarale zapreke neprijateljskoj motorizaciji. Poja73 Prvi kongres AFZ-a Jugoslavije 68. X I I 1942. godine. 74 AIHRPH, Zgb, KP-231/119. 21 DONJI LAPAC
321
ana je panja nad radom proetnikih i kolebljivih elemenata. Partijske i druge masovne organizacije, NOO-i i obavjetajna sluba, te vojno-pozadinske vlasti vrili su odgovarajue pripreme kako bi to spremnije doekah neprijateljsku ofanzivu i eventualnu novu okupaciju kotara. Sve se to provodilo dosta mirno i organizirano. Politika aktivnost, koja je bila vrlo intenzivna u itavom proteklom periodu, sada je jo vie pojaana. Politika svijest i borbeni moral naroda bio je stalno u porastu. etvrta neprijateljska ofanziva donijela je narodu, partijskim i drugim organizacijama, te narodnooslobodilakim odborima nove velike obaveze i zadatke. Bilo je neophodno mobilizirati sve materijalne i ljudske rezerve kako bi se pruila to vea pomo NOV-i, ranjenicima i izbjeglicama iz drugih krajeva kojih je bilo vrlo mnogo. U najveem jeku ofanzive u kotaru se nalazilo vie od 5000 partizana, 700 ranjenika i oko 6500 izbjeglica. Iako se NOV-a i ranjenici nisu snabdijevali samo s podruja kotara, bilo je vrlo teko osigurati velike koliine hrane i odjee za potrebe NOV-e, ranjenika i izbjeglica. Da bi se usporilo i sprijeilo nadiranje neprijatelja na slobodni teritorij, bilo je nuno organizirati prekopavanije cesta, ruenje mostova i stvaranje zapreka neprijateljskoj motorizaciji. Organiziran je prijevoz i prijenos ranjenika i bolesnika. Da bi se izvrio taj zadatak, morao je biti mobilisan veliki broj naroda, preteno omladine i ena. Neprijatelj je (naroito etnici) pojaao svoju propagandu i pokuao ofanzivu i novonastalu teku situaciju da iskoristi kako bi pridobio to vie ljudi u etnike redove. To je zahtijevalo od svih organizacija u kotaru pojaanu budnost i veu politiku aktivnost. U NOV je otilo novih 180 ljudi, uglavnom omladine. Istovremeno je u NOV otiao i dio rukovodeeg kadra s terena, a meu ostalim: Jandre Zuni, sekretar KK KPH Donji Lapac, Joca Milanovi i Stevo Stikovac, lanovi KK i drugi. Zajedno s NOV trebalo je pravovremeno evakuirati narod s ugroenih podruja i vriti odgovarajua prebacivanja naroda u neprijateljsku pozadinu i ume, kako bi bio to manje izloen neprijateljskim represalijama i unitenju. Neprijatelj je u Donjolapaku kotlinu prodirao s etiri strane: od Bihaa, Udbine (Kuka), Zuleevice i Srbskog klanca. Tridesetog januara 1943. u jeku neprijateljske ofanzive Vrhovni tab izdao je direktivu Glavnom tabu NOV Hrvatske da se u daljnjim borbama sauva iva sila NOV i njen organski sastav. Naroitu panju, prema direktivi, trebalo je posvetiti ranjenicima koji ne smiju pasti neprijatelju u ruke. Dalje, nastojati da se odri slobodni teritorij oko Donjeg Lapca i planine Pljeevice, odmoriti, popuniti i reorganizirati jedinice, kako bi bile spremne da vrate vei dio teritorija koji je izgubljen u posljednjoj ofanzivi. Vrlo je znaajno da su Vrhovni tab, a potom i Glavni tab Hrvatske procijenili da treba braniti Lapaku kotlinu pod svaku cijenu. Ta je odluka imala u vidu, pored koncentracije veih jedinica NOV-e na lapakom podruju i u podruju Pljeevice, i opredjeljenje naroda kotara (u ogromnoj veini) za NOB-u, kao i spremnost da pomogne vojne akcije svim sredstvima kojima raspolae. Praksa i poraz neprijatelja na tom podruju to su u potpunosti potvrdili. Narod je dao svoj veliki doprinos pobjedi nad neprijateljem i dokazao svoju neizmjernu snagu, jedinstvo i privrenost NOB-i. U vezi direktive Vrhovnog taba, Glavni tab NOV-e Hrvatske organizirao je odbranu Lapake doline i planine Pljeevice, a istovremeno pripremao i protuofanzivu.
Za vrijeme 4. neprijateljske ofanzive partijske organizacije, NOO-i, omladinske i pionirske organizacije, kao i organizacije AFZ-a, uglavnom, su se dobro snale. One su organizirale pomo NOV-i u hrani, odjei i obui; prenoenje ranjenika, prihvatanje izbjeglica (kojih je bio sve vei broj), evakuaciju stanovnitva iz ugroenih sela, prekopavanje i ruenje cesta i mostova i slino. Na tim zadacima naroito se isticala omladina. Kao potvrdu te ocjene najbolje je navesti ocjene i podatke iz sauvanih dokumenata toga vremena. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 31. 1. 1943, izmeu ostalog, kae se: -Politika situacija u naem kotaru je slijedea: I pored ofanzive koju neprijatelj vri, kod naroda je openito moral na zavidnoj visini. Kod naroda se osjea puno povjerenje u NOV, i pored situacije u kojoj se nalazimo, veina naroda je uvjerena da neprijatelj nee prodrijeti u na kotar. U vezi s neprijateljskom ofanzivom do sada se ne zapaaju neki vei harangeri, ali se ipak zapaa podrivanje pojedinaca koji na razne naine djeluju protiv NOB-e. 75 U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac od 6. februara 1943. stoji da su NOO-i u veoma tekim i sloenim uvjetima ofanzive uspjeno organizirah smjetaj izbjeglica, prikupljanje hrane, kako za izbjeglice, tako i za NOV i ranjenike. Narodnooslobodilaka vojska sa teritorija kotara dobro je snabdjevena svim potrebnim ivenim namirnicama koje su seoski NOO-i redovno dostavljali. U selu Birovaa (koje je tada imalo 350 stanovnika) sakupljeno je kroz mjesec dana 2.040 kg krumpira, 2.866 kg mesa, 196 kg pasulja, 3.243 kg kruha i 5 kg masti. Naveli smo ovdje Birovau zato to su sauvani podaci, a mogli bismo isto tako navesti i niz drugih sela: Kestenovac, Kruge, Dobroselo, Kunovac, Tikovac, Kaldrmu, u kojima je narod isto tako pruao svestranu pomo NOV-i, ranjenicima i izbjeglicama. U to vrijeme bilo je vrlo teko i nimalo jednostavno osigurati ishranu za veliki broj izbjeglica, kao i za brojne partizane i ranjenike. Samo u lapakom kotaru nalo se oko 5.000 partizana i 700 ranjenika. Radi toga su u gotovo svim selima kotara Donji Lapac formiram odbori sastavljeni od predstavnika NOO-a, AFZ-a i omladine za prikupljanje pomoi NOV i izbjeglom stanovnitvu. U to vrijeme Kotarski NOO, te opinski NOO-i, Donji Lapac i Doljani organizirali su prihvatne kuhinje u Lapcu i Doljanima i poduzeli potrebne mjere da se izbjeglice rasporede kako bi im se osigurala najneophodnija hrana. Posebno je velika panja posveivana ranjenicima. U izvjetaju o stanju likih bolnica na sjednici Plenuma OK KPH za Liku, meu ostalim, kae se: U svakom pogledu istakla se bolnica u Miljenovcu, za vrijeme 4. neprijateljske ofanzive stizale su mase ranjenika (1500),76 bolnica je na vrijeme evakuisana uz pomo Glavnog taba. U navedenom zapisniku stoji da se brojano oporavlja partijska organizacija u kotaru Donji Lapac, da je Kotarski komitet neelastian, da je utjecaj etnika mali i da se AFZ i kotarsko rukovodstvo u Donjem Lapcu dobro snalo. Osamnaestog februara 1943. godine jedinice 6. like i 8. kordunake divizije okruile su kolonu talijanske divizije Sassari koja se povlaila iz Kulen
75 AIHRPH, Zgb, KP-231/157. 76 Prema sjeanju J o c e Milanovia broj ranjenika u Miljenovcu za vrijeme 4. kretao se od 350400. Brojka od 1500 ranjenika je preuveliana (prim. aut.). ofanzive
Vakufa u Graac. Neprijatelj je pretrpio gubitak od oko 1000 mrtvih i ranjenih. Uniteno je preko 30 motornih vozila. To je bio definitivni krah 4. neprijateljske ofanzive na podruju Hrvatske. Za uspjeh 6, 7. i 8. divizije u 4. neprijateljskoj ofanzivi u Lici i na podruju kotara Donji Lapac, izvanredan znaaj imala je pomo naroda. Bez toga nikakvo junatvo i vojnika virtuoznost ne bi mogla dati rezultate pri postojeem brojnom odnosu naih i neprijateljskih snaga. 77 U 4. ofanzivi jedinice NOV koje su se borile na navedenom podruju, kao i partijske i druge organizacije, te NOO-i i narod, poloili su ispit zrelosti u toj velikoj borbi i uspjeno izvrili sve zadatke koje je iziskivala situacija. Ogromna snaga neprijatelja nije pokolebala ni jedinice NOV-e ni pozadinsko-politike i druge organizacije, a ni narod (osim malodunih pojedinaca). Narod kotara povlaio se i evakuirao samo iz direktno ugroenih sela u oblinje planine i ume, a noi se vraao kuama i nastavljao da radi i pomae NOV. To je bilo od neprocjenjive vanosti za uspjeh i pobjedu. Da se narod povlaio u druge krajeve, vojne jedinice like, kordunake, banijske i dalmatinske, te ranjenici, nali bi se u mnogo teoj situaciji. Jo tee bi bilo narodu Banije i Korduna koji se ubrzo u masama vraao iz Bosne u Baniju i Kordun, a koji je i onako masovno stradao. Za vrijeme 4. ofanzive s neprijateljem je otiao manji dio naroda iz opine Srb i Brotnje. Za vrijeme ofanzive u etnike je otilo iz kotara 39 ljudi. Prilikom prodora u opinu Srb etnici su opljakah veliku koliinu stoke i ostalih proizvoda i popalili jedan dio kua. O toj etnikoj raboti, u izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog OK KPH za Liku 4. III 1943, izmeu ostalog, stoji: Ekonomska teta koju su etnici uinili u opini Srb, a isto tako i materijalno sastoji se u slijedeem: odveli su 118 konja, 42 kola, 82 krave, 14 teladi, 301 ovcu, 68 koza, 61 svinju, 907 kokoiju. Pored toga zapalili su 111 kua, 21 talu, izgorjelo je 50.940 kg stone hrane, odnijeli su 7.752 kg ita, 17.386 kg krompira, 291 kg masti, 1.120 kg kupusa, 1.798 kg suhog mesa, 1.801 kg graha i 563 1 rakije. etnici su u srbskoj opini ubili tri lica i jednog lana KP (Pajo opi). 78 Dvadeset i drugog februara 1943. Glavni tab NOV-e Hrvatske, obavijestio je Vrhovni tab NOV Jugoslavije: Noas su dovrene borbe kod Donjeg Lapca. Cesta od Kulen Vakufa do Mazina pokrivena je njihovim leevima, mulama i raznim materijalom. Ima tenkova, kamiona, motocikla, artiljerijske i bacake municije, radio-stanica i drugog oruja. Lika je sada slobodna kao i ranije. Drimo da je ofanzivi kraj. 7 9 Tako je razbijanjem neprijateljske ofanzive u dolini Lapca i poslije vie od mjesec dana neprekidnih borbi, zavrena jedna od najveih neprijateljskih ofanziva (Vajs-1) na podruju Hrvatske. Poslije pobjede nad neprijateljem i sloma 4. neprijateljske ofanzive na podruju Hrvatske, odran je iznad Gornjeg Lapca gdje su se vodile najvee i najee borbe, veliki miting naroda i jedinica koje su uestvovale u vanredno znaajnoj pobjedi. Na mitingu je bilo oko 8.000 naroda i vojske. Miting je organiziralo politiko rukovodstvo kotara Donji Lapac i Glavni tab NOB-e PO Hrvatske. U ime CK KP Hrvatske govorio je Karlo Mrazovi Gapar,
77 N i k i o Pejnovi: Lika u prolosti i sadanjosti, HAK, Zb. 5, Karlovac 1973, str. 306. 78 AIHRPH, Zgb. KP-231/190. 79 HAK, kut. 2/234.
u ime Glavnog taba Hrvatske Ivan Gonjak, a u ime omladine Milica Dubaji. Na mitingu je vladalo veliko oduevljenje naroda i vojske. Burno je pozdravljena pobjeda NOV-e. Narod je stekao jo vee povjerenje u snagu i organizovanost NOV-e. Poslije 4. neprijateljske ofanzive u proljee 1943. javljaju se velike tekoe i problemi u ishrani stanovnitva, zbrinjavanju vrlo velikog broja izbjeglica s Banije i Korduna koje su poslije povratka iz Bosne prolazile du itavog kotara Donji Lapac. Istovremeno se javlja epidemija tifusa koja je zahvatila vrlo veliki dio stanovnitva i kadrova, od kojih je znatan broj umro. ZAKL JUCI: Osloboenje donjolapakog kotara od talijanskih okupatora pod konac marta 1942. godine, pruilo je na tom prostoru iroke mogunosti za politiku, kulturnu, privrednu i druge aktivnosti. Te mogunosti Kotarski komitet KPH Donji Lapac maksimalno je iskoristio i razvio svestranu aktivnost i osigurao pravilan razvoj NOP-a. I pored slabosti koje nisu male, malobrojnoj partijskoj organizaciji (koja je bila na relativno niskom idejno-politikom nivou, ali koja je zato imala neunitivu volju, upornost i neogranieno bila odana NOB-i), uspjelo je ostvariti zapaene rezultate. Od decembra 1941. do aprila 1942. pored vojnih pobjeda Partiji je uspjelo da rijei nekoliko bitnih pitanja u kotaru vanih za daljnji razvoj NOB-e do konane pobjede. 1. Savladana je talijanska pacifikacija koja je prijetila da narod i borce pasivizira i odvrati od borbe. 2. U osnovi je, osim pojedinaca i pojedinih enklava, likvidirano etnitvo, kako u vojnom, tako i u politikom pogledu. 3. Uvreno je i dalje razvijeno bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. 4. U vojnom pogledu mali gerilski odredi prerasli su u partizanske bataljone i ete, tj. u vojsku revolucije. 5. Formirani su NOO-i u gotovo svim selima, a isto tako organizacije SKOJ-a, SMG, AFZ-a, a neto kasnije i organizacije pionira.
Duan
Batinica
Ostvarujui zamisao Vrhovnog komandanta o formiranju regularnih jedinica, od jula do novembra 1942, iz partizanskih odreda zapadne Bosne i Hrvatske (juno od Save) formirano je 16 brigada s oko 18.400 boraca. Slobodna teritorija je obuhvatala gotovo itavu oblast Bosanske krajine, Like, Korduna i Banije, ime je dovedeno u pitanje postojanje NDH, njenog ustakog reima i okupacionog sistema na Balkanu. Suoeni s injenicom postojanja i jaanja ovako velike partizanske teritorije Nijemci, Talijani i NDH, stvaraju planove o unitenju NOP-a na podruju Banije, Like, Korduna i zapadne Bosne. I PRIPREME OFANZIVE Ocjena situacije i preduzimanje mjera Sve do novembra 1942. godine sile osovine nisu pretrpjele ni jedan znaajan poraz, kako na istonom, tako i na frontu u Africi. Meutim, tokom godine u njihove vrhovne komande sve nepovoljnije vijesti stizale su s ratita iz Jugoslavije. Svi pokuaji da se u toku godine umiri ovo podruje nisu uspjeli. Od septembra 1942. godine ovaj problem postaje zabrinjavajui i za njega se poinju traiti rjeenja. Najvea kriza zahvatila je Pavelievu dravu ime su bili ugroeni i njemaki interesi. Oteano je ili potpuno onemogueno korienje ljudskih i materijalnih potencijala za potrebe istonog fronta. Zbog toga uurbano poinju konsultovanja i preduzimanje mjera da se ova kriza rijei. Paveli je 23. septembra posjetio Hitlera i upoznao ga sa stanjem u svojoj dravi. General Ler, komandant Jugoistoka 1. oktobra izvjetava Hitlera o tekom stanju u NDH i trai da se u Jugoslaviju upute nove trupe. Komandant 2. talijanske armije general Roata 11. oktobra u izvjetaju svojoj Vrhovnoj komandi konstatuje da u najveem dijelu Hrvatske ustanici mogu da rade ta hoe ili skoro tako, raunajui na pomo stanovnitva i slabu efikasnost hrvatskih trupa. 1 Ne nabrajajui druge primjere, ve iz ovih podataka moe se zakljuiti da su vrhovne komande Njemake i Italije od 23. septembra do 11. oktobra 1942. bile veoma dobro informisane o stanju u Jugoslaviji. To pokazuju i mjere koje dalje slijede za rjeenje krize u NDH. U Zagrebu se 15. oktobra odrava sastanak izmeu Pavelia i komandanta 2. talijanske armije. Razmatrano je pitanje etnika, stvaranje ustakih pripremnih jedinica i plan buduih operacija protiv jedinica NOV i PO Jugoslavije. Hitler 20. oktobra izdaje naredbu o organizaciji komandovanja na podruju NDH. Ovom naredbom postavlja se opunomoeni njemaki general u NDH (sjedite Zagreb) koji ima zadatak da preduzme sve mjere za sreivanje vojnih snaga NDH. Istovremeno postavljen je i komandant njemakih trupa u Hrvatskoj (sjedite Slavonski Brod) kome se potinjavaju sve jedinice NDH na teritoriju Hrvatske. Po ovom nareenju preduzete su mjere za reorganizaciju snaga NDH i njihovo potinjavanje njemakim i talijanskim komandama. 2
1 VIG, br. 2/1951, str. 68; Zbornik, V. 8, dok. br. 124; VIG, mikroteka film 12. 2 Kronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije od 19411945. str. 352.
Poetkom novembra, odnosno u toku prve etape bihake operacije, kada je kriza u NDH prerasla u pravu paniku, Hitler u Vinici (Ukrajina) odrava sastanak s generalom Lerom i Paveliem. Na ovom sastanku razmatrana je situacija u NDH i mjere koje treba poduzeti. Tom prilikom Hitler je prihvatio prijedloge da legionarske divizije, koje budu formirane, ostanu u NDH, da se domobranstvu prui materijalna pomo i vojsci osigura njemaka ishrana. Prihvaen je Lerov zahtjev da se jedna njemaka posadna divizija (187.) dovede u oblast Zagreba. Na ovom sastanku Hitler je izloio svoje uvjerenje da se kriza u NDH moe rijeiti samo vojnikim mjerama. On je tada saoptio i odluku da se u toku zime jakim osovinskim snagama na jugoslovenskom ratitu preduzmu ofanzivne operacije s ciljem da se razbiju i unite snage NOV i PO Jugoslavije, uvrste trupe NDH i na taj nain stvore uslovi za izvlaenje snaga iz Jugoslavije radi njihovog angaovanja na istonom frontu. Tom prilikom Hitler je na sebe preuzeo obavezu da e se postarati da i talijanska Vrhovna komanda usvoji ovaj plan i da se osigura uee talijanskih trupa u njegovom izvrenju. 3 Razvoj dogaaja u toku novembra na istonom i afrikom frontu, kao i dalji razvoj situacije u Jugoslaviji jo vie su istakli znaaj i ubrzali potrebu ofanzive protiv NOV i PO Jugoslavije. U protuofanzivi sovjetske armije od 19. do 23. novembra okruena je njemaka grupacija kod Staljingrada (sada Volgograd). Drugi sovjetski udar kod Dona dovee do povlaenja njemake grupacije s Kavkaza. S ove dvije krupne operacije njemaka inicijativa na istonom frontu izgubljena je u nepovrat. Situacija za Nijemce postala je jo tea kada su se Amerikanci 8. novembra iskrcali u Maroku i Aliru i poeli ofanzivu u susret Osmoj britanskoj armiji. Romelove trupe uurbano su se povlaile. Nijemcima je sada postalo jasno da je afriki front pred slomom. Povlaenje osovinskih snaga na svim frontovima oznailo je prekretnicu u drugom svjetskom ratu. U takvoj situaciji nastaje i nova njemaka koncepcija o odbrani evropske tvrave. Gubitkom Afrike Nijemci su oekivali da e nova akcija saveznika u oblasti Sredozemlja biti usmjerena ka Balkanu. Na toj pretpostavci naglo je porastao znaaj jugoslavenskog ratita i NOVJ jer je ona u svakom pogledu bila u mogunosti da ugrozi njemake planove na Balkanu. Novostvorena situacija Nijemcima nije diktirala promjenu prvobitne zamisli za ofanzivu protiv jedinica NOVJ. Oni su samo doli do saznanja da nee moi izvlaiti snage s jugoslavenskog ratita. U ovoj situaciji Nijemcima je ostalo samo da pokuaju stvoriti uslove za odbranu istonih obala Sredozemlja i da privole Talijane za ofanzivu protiv jedinica NOVJ.
Stvaranje zamisli o zajednikim dejstvima i pripreme njemakih i talijanskih snaga Iako je Hitler preuzeo na sebe da e obezbijediti uee Talijana u zimskim operacijama protiv jedinica NOVJ, to ipak nije ilo glatko. U to vrijeme kada je njemaka Vrhovna komanda planirala ovu veliku ofanzivu, Talijani tako neto nisu ni zamiljah. Suoeni sa sve veim udarima NOVJ oni su planirali da napuste neke garnizone u svojoj okupacionoj zoni i snage povuku na ui obalski pojas.
3 Arhiv VII, k. 70, reg. br. 1/1-a (izjava gen. Leta); VIG, 2/1951, str. 68, 67.
Kada je sredinom novembra general Ler nagovijestio generalu Roati, komandantu 2. talijanske armije, zamisao njemake Vrhovne komande za veliku zimsku ofanzivu, ovaj nije bio voljan da uestvuje u njenom ostvarenju. Roata je smatrao da su takve operacije neizvodljive i da bi imale samo privremeni karakter. Na ovakav zakljuak njega je upuivalo iskustvo iz perioda 1941/42. godine kada su se redali samo neuspjesi u borbi s naim snagama. Roata je iz steenog iskustva ocijenio da je prostor vladao njime, a ne on prostorom. Svoj stav u vezi s namjerom njemake Vrhovne komande on je 18. novembra izloio naelniku talijanske Vrhovne komande maralu Kavaleru koji je, takoer, bio miljenja da su takve operacije za Talijane nemogue i da se ne isplate.* Da bi obezbijedili uee talijanskih snaga u zimskoj operaciji protiv jedinica NOVJ, Nijemci su pozvali na sastanak najvie talijanske predstavnike. Sastanak je odran u Hitlerovom glavnom stanu (istona Pruska) 18. i 19. novembra. Na sastanku su prisustvovah naelnici generaltabova i ministri inostranih poslova Njemake i Italije. Razmatrajui situaciju na frontovima i mjere koje treba preduzeti Hitler je pitanje operacije protiv jedinica NOVJ postavio kao pitanje odbrane Balkana. Istiui mogunosti invazije saveznika u istonom Sredozemlju u proljee 1943. godine, on postavlja da se moraju imati u rukama Rodos, Krit, Albanija, Grka i Dalmacija. Za njega je od odluujue vanosti imati sigurnu pozadinu i puteve za snabdijevanje jer se drugaije ovi predjeli ne bi mogli odrati. On ne eli nita rizikovati, a pogotovo da se trupe osovine u jednom momentu suoe s jednim neprijateljem sa ela, a drugim iza lea. On dalje zahtijeva da se na Balkanu u toku zime uspostavi mir i izvre sve potrebne pripreme za suprotstavljanje pokuaju invazije. On u tom cilju trai primjenu brutalne energije. Talijanskim predstavnicima stavljeno je do znanja da je Njemaka politiki nezainteresovana u NDH, da su ti interesi samo dok traje rat i to prije svega da na tom prostoru ne bude arita, da funkcionie saobraaj i da se zagarantuje eksploatacija rudnika boksita. Od Talijana se zahtijevalo aktivno uee i najtjenja saradnja njihove 2. armije u zimskim operacijama. Na ovom sastanku postignuta je naelna suglasnost za ofanzivu protiv jedinica NOVJ. Tu su se naelnici vrhovnih komandi sporazumjeli da se plan za ofanzivu utvrdi naknadno, poslije detaljne studije i na sastanku u Rimu. 5 Na ovom sastanku Nijemci su jo postavili i zahtjev da se u toku izvoenja zimske operacije razoruaju etnici u talijanskoj okupacionoj zoni. Oni su strahovah da e u sluaju invazije na Balkan etnici prei na stranu saveznika. Za ta strahovanja Nijemci nisu imali nikakvog razloga jer su etnici bili vjerne sluge okupatora. Zahtjev Nijemaca u odnosu na etnike, Talijani su preutno prihvatili, ali se njih nisu odrekli. U daljim razradama planova ovo pitanje izmeu Talijana i Nijemaca bilo je sporno. No, bez obzira na zahtjev Nijemaca da se etnici razoruaju, Talijani su ih obilato naoruavali i pripremah za ofanzivu. Poto su postigli naelnu saglasnost s talijanskim predstavnicima, Nijemci su otpoeli s prethodnim pripremama za operaciju. Oni se najprije sporazumijevaju s Bugarima za proirenje njihove okupacione zone u Srbiji ime je osloboena 7. SS divizija koja je namijenjena da uestvuje u borbi protiv
4 VIG, br. 2/1951, str. 8871. 5 Arhiv Vn, k. 70, reg. br. 1/la i VIG, br. 2/1951, str. 72, 73 1 74.
naih snaga. Uporedo sa tim izdata je i prethodna direktiva koja je trebalo da poslui za pripremu trupa i ostvarenje Hitlerove zamisli da se do proljea 1943. uspostavi mir na Balkanu. Ovu direktivu izdao je general Ler 29. decembra i u njoj se, izmeu ostalog, naglaava da svako arite ustanka mora biti uniteno. Ako ne uspijemo u namjeri prije proljea, neemo izvriti zadatak koji nam je firer postavio. Razraujui taktike postupke Ler istie da ih situacija primorava da vode borbu s najveom upornou i trai da se taktika prilagodi borbenim metodima neprijatelja (iznenaenja, brzina, ratno lukavstvo iz zasjede, napadi i izvianje, efikasne represalije, taoci, odjeljenje komandosa, jurina trupe pod komandom najsmjelijih komandanata jesu sredstva za to). U vezi zahtjeva Hitlera za primjenu brutalne energije u direktivi se kae da su sve mjere, koje slue poveanju borbene snage i izvrenju borbenih zadataka, ispravne. 6 Utvrivanje opte zamisli za operaciju obavljeno je u Rimu 2. i 3. januara. Taj posao zavrili su naelnik talijanske Vrhovne komande maral Kavalero, general Ler i komandant 2. talijanske armije general Roata. Njemaka Vrhovna komanda predviala je da se ofanziva izvede u nekoliko etapa. Najprije je trebalo unititi partizane u Titovoj dravi, a zatim u ostalim dijelovima NDH. Uporedo s tim trebalo je da se razoruaju grupe etnika u Lici, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. Na sastanku je utvreno da se izvedu ove operacije: a) Vajs 1 je poetna operacija kojom je trebalo unititi partizane u sjeverozapadnom dijelu teritorije na prostoru Karlovac, Ogulin, Gospi, Knin, Bosanski Petrovac, Prijedor i Glina s tim da Talijani jednovremeno razoruaju etnike u Lici. b) Vajs 2 je nastavak prethodne operacije i njome je trebalo unititi partizane u jugoistonom dijelu slobodne teritorije na prostoru Drvar, Glamo, Livno, Jajce i Klju. c) Vajs 3 predviao je da talijanske trupe s prethodnom operacijom razoruaju etnike u Hercegovini i Dalmaciji, a zatim i u Crnoj Gori. Ovi planovi to se tie razoruanja etnika nee se ni pokuati realizovati. Naprotiv, njih e i Nijemci i Talijani maksimalno iskoristiti u borbi protiv naih snaga. U tom smislu, uoi ofanzive D. Mihailovi izdaje i nareenje o ueu etnika i njihovoj saradnji s Nijemcima, Talijanima, ustaama i domobranima na podruju NDH. Detaljna konkretizacija ovih planova utvrena je kasnije; plana Vajs 1 9. januara u Zagrebu, plana Vajs 2 8. februara u Beogradu, dok plan Vajs 3 nije uopte razraivan. 7 Kako su sporazumom u Rimu bili utvreni osnovni elementi za prve dvije operacije (prostor na kome e se izvoditi, jaina i zadaci snaga), njemaka Vrhovna komanda naredila je Komandi jugoistoka da joj dostavi definitivne planove na odobrenje. Ove planove Hitler je odobrio poetkom januara i time je definitivno usvojen plan zimske ofanzive protiv jedinica NOV i PO Jugoslavije. Kasniji sastanak u Zagrebu 9. januara izmeu komandanta 2. talijanske armije s komandantom njemakih snaga u Hrvatskoj bio je samo dogovor o praktinom izvrenju zadataka. 8
6 VIG, 2/1951, str. 77. i 78; Arhiv VII, K-70, reg. br. 1/la. 7 Sve o ovim planovima Vojna enciklopedija (VE), knjiga 2, strana 274. 8 Zbornik, IV, 9, dok. 216; V, 11, dok. 135.
Utvrivanjem planova za zimske operacije dobijeni su svi potrebni elementi da nadlene komande Njemake i Italije otponu konkretne pripreme za operaciju Vajs 1. Nijemci brzo formiraju korpus Kroacija, a komandu nad njim povjeravaju generalu Litersu, komandantu njemakih snaga u NDH. Bugarski 1. okupacioni korpus 4. januara smijemo je 7. SS diviziju, a 704. njemaka divizija smjenjuje 717. diviziju. Obje smijenjene divizije ule su u sastav novoformiranog korpusa. Poduzete su potrebne mjere da se ove divizije dovedu u polazne rejone za operaciju u najveoj tajnosti. U tom cilju vrene su i neke mjere operativnog maskiranja, a posebno kod 7. SS divizije. Od velikog znaaja bile su materijalne pripreme za dejstva u zimskim uslovima. Pored ostalog, pripremana je zimska oprema i druga tehnika sredstva za brzo raiavanje snijega i opravku puteva. Teilo se da se jedinice osamostale u svakom pogledu. Podruje izmeu rijeke Save i ranije demarkacione linije s Talijanima proglaeno je njemakom operativnom zonom. U ovoj zoni s poetkom operacije general Liters preuzima svu vlast. Pod njegovu komandu na tom podruju stavljene su sve jedinice NDH.9 Slijedei svoje saveznike, a u datim uslovima i naredbodavce, Talijani ne zaostaju u pripremama. Oni 4. i 5. januara na sastanku u Komandi 2. armije utvruju sastav 5. AK koji je odreen da uestvuje u zimskoj operaciji. Tu se razmatra projekt plana dejstva i obaveze 11. i 18. AK u vezi sa tim. Njih naroito brine snabdijevanje prije i u toku operacije u trajanju od 20 do 30 dana. Posebne tekoe Talijanima priinjavaju komunikacije koje su stalno bile pod udarom naih snaga, a naroito na pravcima Karlovac Gospi Graac; Karlovac Rijeka i Karlovac rnomelj. Ove komunikacije morale su se prethodno osloboditi od pritiska naih snaga, uspostaviti sigurno obezbjeenje i komunikacije osposobiti za saobraaj. Posebne probleme predstavljala je lika pruga koju nije bilo lako ni popraviti ni obezbijediti. Ovim komunikacijama moralo se vriti prikupljanje snaga 5. AK kao i njegovo snabdijevanje u toku operacije. Talijani su dalje brinuli o sistemu veza i osamostaljivanju jedinica i sve je to trebalo prilagoditi zimskim uslovima. Jedinice su se morale snabdjeti potrebnom zimskom opremom d pomagalima za kretanje i borbu po snijegu. Isto tako poduzete su sve mjere da se pripreme za ovu operaciju izvedu u najveoj tajnosti. Komandanti su mogli znati samo ono to se odnosi na njihovu jedinicu dok su potinjeni obavjetavani ako je to bilo neophodno. Radi obmane naih jedinica, bilo je predvieno d lansiranje lanih vijesti. 10 U skladu s utvrenom zamisli za operaciju Vajs 1 izvrene su sve potrebne pripreme da se jedinice dovedu u polazne rejone za napad. Prikupljanje snaga, neposredne pripreme jedinica i njihovo dovoenje u polazne rejone za napad bie zavreno do 19. januara 1943. godine. Tako je od Hitlerove odluke za preduzimanje zimske ofanzive protiv jedinica NOVJ, koja je saoptena poetkom novembra 1942. godine, do gotovosti za njenu realizaciju, proteklo vie od dva i po mjeseca.
3 Zb. IV, 9, dok. 214. i 216. 1 Zb. V, 11, dok, 130, 140, 152, 126, 139, 154 i 1S5.
330
Na poloaju, 1943. Cilj operacije Vajs 1, snage i njihovi zadaci Ciljem operacije bilo je predvideno da se okrue i unite snage NOV i PO Jugoslavije na prostoriji Karlovac, Ogulin, Gospi, Knin, Klju, Sanski Most, Kostajnica i Glina. Uporedo s tim trebalo je s tog prostora internirati u koncentracione logore sve sposobne ljude iznad 15 godina starosti i unititi sva materijalna dobra koja bi mogla posluiti narodnooslobodilakom pokretu. 11 Kako se vidi ova 'operacija obuhvatala je cjelovit prostor Like, Korduna, B a nije i Bosanske krajine, a to praktino znai i glavni dio centralne slobodne teritorije Jugoslavije. Za realizaciju ovog cilja neprijatelj je odredio slijedee snage i sredstva: a) njemaki armijski korpus sastava: 7. SS brdska divizija Princ Eugen, 369. legionarska divizija, 717. posadna divizija, 714. posadna divizija, 187. puk, iz sastava 187. njemake divizije, 2, 3. i 5. gorski domobranski zdrug i 202. tenkovski bataljon. Korpus je ukupno sa ojaanjima i specijalnim jedinicama imao oko 54000 vojnika. Od sredstava podrke, pored minobacaa i artiljerije, korpus je raspolagao sa 40 tenkova i 100 aviona. b) talijanski 5. armijski korpus sastava: 57. divizija Lombardija (grupa Fabri), 13. divizija RE, 12. divizija Sasari, dijelovi 15. divizije Bergamo, etiri ete tenkova, jedna bojna 12. domobranske pukovnije, 4. ustaki zdrug (31, 32. i 34. bojna) i znatne etnike snage. Sa svim pojaanjima i etnicima korpus je brojao oko 36000 vojnika. Od sredstava podrke, pored
M Zb. IV, 9, aio, 211 212, 213, 214 i 2H6; V, U, dok. 148.
minobacaa i artiljerije, korpusu je stajalo na raspolaganju 40 tenkova i 50 aviona. Ukupne snage u oba korpusa brojale su oko 90000 vojnika, 900 minobacaa, 340 artiljerijskih orua, 80 tenkova i 150 aviona. 12 Na osnovu zapovijesti komandanta njemakih trupa u Hrvatskoj od 12. januara 1943. godine za operaciju -Vajs 1 divizijama su, izmeu ostalog, postavljeni ovi zadaci: a) SS divizija Princ Eugen polazi 20. januara 1943. godine sa svim dijelovima, s unaprijed izbaenim motorizovanim odredima, od Karlovca i Petrinje pravcem Slunj Biha i stie do 20. I 1943. godine uvee jednim, motorizovanim odredom u Biha, drugim motor,iizovanim odredom u Drenifc Grad, zatim nastupa s pjeadijom na to bliem odstojanju i zatvara drum Biha Karlovac prema neprijatelju koji vri ispad ka zapadu i napada sa zapada. Po stizanju u Biha, pomou pokretnih snaga, hvata vezu sa prethodnicom 717. divizije (koja dolazi od Petrovca), zatvarajui tom prilikom drum do Koviljae (iskljuno) koji vodi u pravcu Petrovca. Dijelovima istone pukovske grupe ima se proeljati Petrova gora; b) 369. legionarska divizija polazi irokim frontom laganim nastupanjem i planski proeljava zemljite u pravcu Slunj Biha. Potrebno je naroito temeljito oistiti amaricu; c) 714. divizija svojim djeliminim prodorima, pomae sporazumno 369. diviziju i njeno nastupanje kroz amaricu, spreava pokuaje probijanja okruenog neprijatelja ka istoku, odnosno sjeveroistoku, i isti docnije, iskoritavajui nastupanje 717. divizije, ugao Bosanski Novi Prijedor Sanski Most do demarkacione linije. Da bi se osiguralo snabdijevanje, potrebno je da drum i eljeznika pruga Kostajnica Bosanski Novi Sanski Most budu neprekidno osigurani; d) 717. divizija polazi motorizovanim snagama i glavninom divizije 20. I 1943. od Vegalia prema Bosanskom Petrovcu, prodire do Vrtoa i hvata vezu sa prethodnicom SS divizije koja nastupa od Bihaa. Divizija zatvara nastupni drum protiv pokuaja neprijatelja da se probije ka jugu i jugozapadu, kao i pokuaje deblokade s juga i jugozapada. S jednom sjevernom kolonom polazi iz Sanskog Mosta 21. I 1943. s namjerom da oisti zemljite juno od druma Sanski Most pravac Jasenica. Vazduhoplovstvo: komandant avijacije Vajs pomae 20. I glavnim snagama nastupanje prethodnice SS divizije, a s dijelovima nastupanje 717. divizije. Prema bliem sporazumu sa SS divizijom, njen napad na Biha treba potpomoi sa to jaim snagama. 13 Iz zadataka koji su postavljeni divizijama vidi se da je komandant njemakog korpusa teio da jakim snagama SS divizije od Karlovca preko Bihaa ka Vrtou i 717. divizije od Sanskog Mosta prema Bosanskom Petrovcu za dva dana presijee slobodnu teritoriju, okrui nae snage, a potom pristupi njihovom unitenju.
112 Iz do sada objavljenih radova na ovu temu veoma su razliiti podaci o broju neprijateljskih vojnika koji su uestvovali u ovoj operaciji. VE, drugo izdanje, knjiga 2. str. 274 biljei 90000 vojnika. uro Kladarin, Slom IV 1 V ofanzive, Zagreb, 1956. godine, str. 58 govori o 97000 vojnika. Petar Tomac, Beograd, k951, str. 1721. biljei 91000 vojnika. Knjiga Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije od 19411945. reglstruje 80500 vojnika. Vlado Strugar, Jugoslavija od 19411945. Beograd, 1969, str. 138. kae oko 90000 vojnika. Branko Perovi, Borbe Prvog hrvatskog 1 Prvog bosanskog korpusa u januaru i februaru 1943. godine, Beograd 1977. godine, str. 30. i 31. moe se zbrojiti 81.500 vojnika. Iz ovih podataka razlika se kree i do 16.500 vojnika. Najpouzdanija je cifra od 90.000 vojnika. 13 Zb. IV, 9, dok. 213.
Svojom zapovijesti komandant 5. talijanskog korpusa 15. januara 1943. godine, poto je izloio cilj operacije i grupisanje snaga potinjenim jedinicama, u osnovi, postavio je slijedee zadatke: a) Divizija -Lombardija vri akciju na Slunj u pravcima Tounj Slunj i Plaki Slunj sa slijedeim snagama: 74. pjeadijski puk (osim jednog bataljona), 137. legija cr. koulja pojaana etom 47/32 iz 73. pjeadijskog puka, motoeta ara i pionirsko odjeljenje. Po izvrenju akcije ka Slunju divizija se nalae da obrazuje front na jugoistoku izmeu Slunja i Blata i da za to angauje 137. legiju cr. koulja i etu 47/32 iz 73. pjeadijskog puka. Uporedo s tim divizija je trebala da vri nadzor zone obuhvaene drumom Karlovac Slunj ii pruge Karlovac Ogulin Vrhovine i da za ovo angauje jedan bataljon i etu tenkova. Preostale snage, koje su vrile akcije ka Slunju, bie osloboene da bi bile upotrijebljene na drugom mjestu. U drugoj fazi bilo je predvieno da e se dejstvovati od linije: Brinje iNovi Delnice Vrbovsko Oguhn Plaki Vrhovine Otoac protiv partizanskih snaga na Kapeli, zauzimanjem Ravne Gore i kotlina Jasenka i Drenice, a prema nareenju koje e se naknadno izdati. Za vrijeme gornjih operacija divizija treba da odri vrsto posjedovanje oblasti Karlovac i da obezbijedi uredno funkcioniranje pruge radi snabdijevanja. Komandu nad grupama koje su imale zadatak da vre akciju na Slunj, komandant korpusa povjerio je generalu Fabriju (u daljem tekstu grupa Fabri), b) Divizija RE s linije Vrhovine Liki Osik Radu dejstvuje u tri kolone. Jednom kolonom (1. pjeadijski puk RE, 1. bojna 12. domobranske pukovnije, eta tenkova) dejstvuje du pravca Vrhovine Prijeboj Biha. Drugom kolonom (2. pjeadijski puk RE, bez jednog bataljona, 34. ustaka bojna) dejstvuje pravcem Liki Osik Buni Korenica. Treom kolonom (151. pjeadijski puk Sasari, bez jednog bataljona, bataljon 152. pjeadijskog puka Saami, 31. i 32. ustaka bojna, eta tenkova i ininerijska odjeljenje) nastupa pravcem Radu Udbina Korenica. U sastavu ove kolone dejstvuju i etnici. c) Divizija Sasari prema zapovijesti komandanta korpusa trebalo je da nastupa u dvije kolone: pravcem Bruvno Donji Lapac i Srb Kulen Vakuf. Snage u zapovijesti nisu precizno definirane jer su se jo nalazile na teritoriji 18. armijskog korpusa. Kasnijim nareenjem komandanta 2. armije divizija se usmjerava samo na pravac Bruvno Donji Lapac Biha s eventualnim skretanjem na Udbinu i Kulen Vakuf. Desna kolona za koju je bio predvien pravac Srb Kulen Vakuf na Bosanski Petrovac zatvorie jednim dijelom svojih snaga prilaze iz doline gornje Une stvarajui mogunost da se s preostalim trupama pojaa kolona koja operie preko Bruvna na Donji Lapac ili da se prui jaa podrka desnoj koloni divizije RE, koja operie preko Udbine na Korenicu. d) Korpusna rezerva (jedan bataljon 25. puka granine strae i 16. bataljon M ) u Otocu. e) Avijacija stoji na raspolaganju, spremna da intervenie na traenje. Za pjeadijske divizije RE i Sasari odreuju se letake jedinice vazduhoplovne grupacije iz Zadra (aerodrom Zemunik), a za diviziju Lombardija letake jedinice vazduhoplovne grupacije iz Ljubljane (aerodrom Ljubljana i visoravan kod Pule). 14
14 Zb. V, U, dok. 151 (zapovijest komandanta 5. AK).
Talijani nisu predviali brze prodore, ali su se zato bavili pretpostavkama da e se nae jedinice koje se izvuku ispod udara Nijemaca, ugnijezditi izmeu njihovih kolona. Toga e se stalno pribojavati. U nareenjima i uputstvima koja su pratila zapovijesti oba korpusa, dominiraju izrazi: strijeljati, objesiti, razoriti, spaliti, odnijeti, internirati itd. sve najcrnje to je jedan svirepi neprijatelj mogao poeljeti naem narodu i njegovoj vojsai. II RASPORED NAIH SNAGA PRED POETAK OFANZIVE Oekujui jau neprijateljsku ofanzivu Vrhovni tab je orijentaciono postavio zadatke i precizirao taktiku dejstava. To se najbolje vidi iz direktive koju je uputio Glavni tab Hrvatske 22. novembra 1942. godine u kojoj, izmeu ostalog, pie: -Ne podmetati svoje jedinice neprijatelju na pravcu njegovog ofanzivnog zamaha, ve sa svojim jedinicama, na odnosnim pravcima, vjeto skrenutii desno i lijevo i kontraimanevrima neprijateljske bokove i pozadinu, osujetiti njegovo nastupanje. To je najbolji nain za pariranje neprijateljske ofanzive.15 Iz ove direktive se vidi da je Prvi korpus NOVH, imao zadatak da se postavi na pravcima koji preko Korduna i Banije vode u dubinu slobodne teritorije. Prvi bosanski korpus se zatekao u dolini Une, Bosanskog Novog, Sane i Vrbasa. Zbog predvianja napada na Banju Luku glavnina snaga 1. bosanskog korpusa bila je usmjerena u tome pravcu. Sve do 19. januara 1943. godine nae snage su neprekidno bile u ofanzivi i postigle znaajne rezultate. One su neprijatelju nanijele osjetne oubitke, zaplijenile vee koliine naoruanja i opreme, ali su u dotadanjim borbama bile jako zamorene, dosta iscrpljene i prije poetka ofanzive zatekle su se u slijedeem rasporedu: Prvi korpus NOVH a) 6. lika divizija 19. i 20. januara zauzela je raspored za odbranu: 1. brigada (etiri bataljona) zatvarala je pravac Graac Gornji Lapac posjedajui liniju za odbranu Goli vrh (tt 981) selo Tomingaj selo Deringaj Crni vrh (tt 1012); 9. brigada (etiri bataljona), glavnim snagama posjela je za odbranu Ploanski klanac, a manjim dijelovima liniju selo Mogori Lipa vrh (tt. 794) i time zatvarala pravac Lovinac Udbina; 2. brigada s dva bataljona zatvarala je pravac Liki Osik Biha na liniji Gradina (k. 882) Tepanovac (K. 852) dok je s dva bataljona titilaj pravac Vrhovine Plitviki Ljeskovac i Vrhovine Korenica; Liki partizanski odred s dva bataljona nalazio se u rasporedu 2. i 9. brigade, a s ostala dva zatvarao je pravac Knin Srb. Divizija je imala zadatak da brani pravce koje s linije Vrhovine Gospi Graac Knin izvode na slobodnu teritoriju Like; b) 8. kordunaka divizija bila je u rasporedu:
15 Zb. n , 6, dok. 175.
5. brigada u selu Budaka Rijeka gdje se prikupila 19. januara poslije borbi koje je vodila kod Like Jesenice i Saborskog, , 15. brigada poslije napornog mara iz rejona Saborskog 19. januara poslijepodne stigla je u selo Cvitovi, 1. bataljon 4. brigade nalazio se u selu Veljunu,; 4. brigada (bez 1. bataljona) nalazila se u rajonu Zumberka zajedno sa 13. proletrskom brigadom, Kordunaki partizanski odred (tri bataljona) bio je razvuen na veem prostoru radi zatite slobodne teritorije. Zadatak 8. divizije bio je da brani pravac Karlovac Slunj i pravac Velika Kladua Cazin i da se obezbijedi od pravca Ogulina; 16 c) 7. banijska divizija (7, 8. i 16. brigada i Banijski partizanski odred), poslije prethodnih borbi sa 369. legionarskom divizijom, bila je dosta zamorena i 20. januara zatekla se u rasporedu na liniji selo Begovii Tremunjak unjar Drenovac Selite. Jedan bataljon Banijskog partizanskog odreda nalazio se zapadno od Dvora. Divizija je imala zadatak da sprijei brz prodor neprijatelja prko Banije u dubinu slobodne teritorije; 1 7 d) Goranska grupa brigada (6. i 14. brigada) nalazila se na prostoru Plaki, Saborski i Lika Jesenica u borbi s Talijanima, ustaama i etnicima. Ove brigade dobile su nareenje Glavnog taba Hrvatske da se prebace na Kordun i stave pod komandu 1. hrvatskog korpusa. Tako e 22. januara 6. brigada stii u selo Veljun, a 14. brigada u selo Primilje. Jedan bataljon 6. brigade ostao je u rejonu Saborskog. Prebacivanje ovih brigada na Kordun izvreno je sa ciljem da se ojaa odbrana 8. kordunake divizije. Ukupno brojno stanje 1. hrvatskog korpusa, raunajui tri divizije, dvije goranske brigade i tri partizanska odreda iznosilo je, po pregledu od 4. januara 1943. godine, oko 14.000 boraca. Korpus je od naoruanja, pored puaka i automata, imao 364 pukomitraljeza, 79 mitraljeza, 23 laka i srednja minobacaa i 11 topova od ega, 3 haubice, 1 poljski, 4 brdska i 3 protivtenkovska orua. 18 Prvi bosanski korpus a) 4. krajika divizija s 2. i 5. brigadom i Kozarakim odredom bila je u ofanzivnim dejstv'ima na komunikaciji Banja Luka Stara Gradika, dok je 6. brigada bila razvuena na irokom frontu zapadno od Sanskog Mosta i Ljubije. Njena 8. brigada nalazila se u dolini rijeke Une prema Bosanskom Novom. b) 5. krajika divizija: 4. brigada na Manjai sa zadatkom razbijanja etnika i pritiska prema Banjoj Luci, 1. brigada bila je orijentisana na prugu Prijedor Banja Luka, a njeni dijelovi drah su i blokadu Sanskog Mosta, 7. brigada s tri bataljona zatvarala je pravac Sanski Most Klju, dok se jedan bataljon nalazio u Mrkonji Gradu, 9. brigada i 3. krajiki odred bili su orijentisani prema Jajcu, Bugojnu i Kupresu,
16 Historijski arhiv Karlovac, Zbornik IX, Osma kordunaSka divizija, Karlovac, str. 308. 17 Zb. n, 7, dok. 139 1 146; VIG, br. 6/1951, str. li7. 18 Zb. V, U, dok. 10.
10. brigada nalazila se na prostoru Bosansko Grahovo radi zatvaranja pravaca od Knina. Ukupne snage 1. bosanskog korpusa mogle su brojati oko 11.000 boraca. Od naoruanja, pored puaka i automata, korpus je imao 233 pukomitraljeza, oko 45 mitraljeza, 25 lakih i srednjih minobacaa i 15 topova od ega 6 haubica, 1 brdski top i 8 protivtenkovskih orua. 19 Grupa proleterskih divizija i jedinice IV operativne zone nale su se van prostora koji je bio zahvaen operacijom Vajs 1 i to>: 1. proleterska divizija na prostoru Prnjavor, Tesli, Celinac, 2. proleterska divizija s glavninom snaga u rejonu Bosansko Grahovo, a s jednom brigadom prema Imotskom i Prozoru, 3. udarna divizija na prostoru Zepe i Travnik, 3. i 4. dalmatinska brigada bile su orijentirane prema Posuju, Sinju i Omiu. Ove brigade e 13. februara ui u sastav novoformirane 9. dalmatinske divizije. Ukupno brojno stanje ove Operativne grupe iznosilo je oko 13.500 boraca. 20 Sve tri grupacije (1. hrvatski, 1. bosanski korpus i grupa proleterskih divizija) brojale su 38.500 boraca. Operacija Vajs 1 zahvatie samo 1. hrvatski i 1. bosanski korpus koji su brojali 25.000 boraca. III ULOVI POD KOJIMA SU SNAGE NOV ULE U OFANZIVU Operativno-taktiki uslovi Prave namjere neprijatelja, ciljeve, teite dejstva, grupisanje snaga i njihovu jainu na pojedinim pravcima nije bilo lako otkriti. U tenji da postigne iznenaenje, neprijatelj je nastojao da svoje postupke dobro prikrije. On je primjenjivao mjere operativnog maskiranja ukljuujui i irenje lanih vijesti. Od prve nae ocjene da treba oekivati ofanzivu irih razmjera na slobodnu teritoriju, do njenog poetka, protekla su blizu dva mjeseca. Naa obavjetajna sluba nije uspjela utvrditi konkretni je namjere neprijatelja, pa ak je zakasnila i u otkrivanju gr up is an j a njegovih snaga na pojedinim pravcima. Zahvaljujui mjerama koje je neprijatelj primjenjivao prisustvo njegove 7. SS divizije na prostoriji sjeverno od Karlovca otkriveno je tek 11/12. januara prilikom napada umberake grupe brigada na Samobor. Imajui u vidu razmjetaj ove divizije, u Glavnom tabu Hrvatske se ocjenjivalo da e ona biti angairana u napadu na Zumberak. Od 17. do 19. januara 7. SS divizija prebaena je juno od Karlovca i zauzela polazni poloaj za napad na pravcu Karlovac Slunj Biha. tab 8. divizije je to saznao tek 19. januara, a to je bilo dosta kasno da se preduzmu bilo kakve ozbiljnije mjere za organizaciju odbrane. Isto tako, 717. divizija koja se bila prikupila kod Nove Gradike i Okuana, najprije je dijelom snaga uestvovala u borbama na podruju Slavonije, a zatim se prebacila preko Save i do 18. januara prikupila u rejonu Prijedora, da bi se 20. januara ujutro neopaeno pojavila u
19 Branko Perovi, Borbe Prvog hrvatskog i Prvog bosanskog korpusa, VIZ, Beograd 1977, str. 59, 60. 20 Isto.
Sanskom Mostu. Slino stanje bilo je i na frontu u Lici. Prvi podaci o prisustvu jaih talijanskih snaga dobijeni 14/15. januara pri napadu 6. like divizije na Graac kada je postalo jasno da se Talijani ne povlae iz Like i da je mogue oekivati ofanzivu na slobodnu teritoriju. 21 Neblagovremeno otkrivanje namjera 7. SS i 717. njemake divizije dovee u nepovoljan poloaj nae snage. Ovo e se naroito odraziti na pravcu Karlovac Slunj Biha jer 8. kordunaka divizija nije blagovremeno angaovana na zatvaranje ovog najosjetljivijeg pravca. Njene jedinice su tek pred poetak ofanzive pristigle na ovaj pravac i bile su zamorene i iscrpljene u prethodnim borbama i drugim marevima pa e se angairati u odbrani pod najteim uslovima. Da bi se dobila jasnija predstava o snagama i sredstvima u operaciji Vajs 1, evo nekoliko podataka o njihovom brojnom i tehnikom odnosu:
Opi odnos snaga22
Ako ovaj opi odnos snaga pogledamo detaljnije na pojedinim dijelovima fronta 1. korpusa NOVH, onda vidimo da je on jo nepovoljniji.
Opti odnos snaga na frontu u Lici23
22 Sredstva podrke (minobacai i artiljerija) kod neprijatelja raunata su prema broju jedinica koje su uestvovale u operaciji, a broj orua prema knjizi Drugi svjetski rat, Beograd, 1957. Kod naih jedinica raunate su snage i sredstva naih dvaju korpusa. 23 Nije raunata grupa Fabri.
22 DONJI LAPAC
21
Z b . I V , 9, d o k . 81, 0 i 208; V , 12, d o k . 39, 40, 42, 43; 55; 90. i 102.
337
Slian odnos snaga bio je i na ostalim frontovima 1. hrvatskog korpusa. Neprijatelj je naroito bio nadmoan na pravcu Karlovac Slunj Biha gdje su napadale i njegove najjae snage. Odnos snaga na tom pravcu bio je 6,25:1 u korist neprijatelja. Posebna namonost neprijatelja bila je u sredstvima podrke. Ta sredstva praktino se nemaju ime porediti jer smo mi imali mah broj orua i s nedovoljnim koliinama mina i granata, a razbacana na velikom prostoru i na vie pravaca nisu predstavljala nikakvu ozbiljniju snagu. Na drugoj strani, pored velikog broja orua, neprijatelj je raspolagao dovoljnim koliinama ubojnih sredstava koja nije morao tedjeti. Samo raspoloivom avijacijom, prema normama drugog svjetskog rata, on je mogao da ostvaruje 1,52 avio-poletanja dnevno, a to znai 225300 avio-poletanja na dan. To je, pored ostalih sredstava, bila posebno velika snaga kojoj se mi nismo imali ime suprotstaviti i to e neprijatelj obilato iskoristiti. U podrci snaga u operaciji Vajs 1 samo njemaka avijacija izvrila je 2.337 avio-poletanja, od ega 2.221 borbenih u kojima je izbaeno 800 tona bombi i 116 avio-poletanja u cilju snabdijevanja. Pored ovog avijacija je redovno mitraljirala poloaje naih jedinica. 24 U tako neravnopravnom odnosu snaga nama e preostati izdrljivost naih boraca, moralna vrstina i rijeenost da se borimo do pobjede bez obzira na rtve koje emo morati podnijeti. Operativni poloaj neprijatelja bio je veoma povoljan. On je poetnim rasporedom snaga skoro zatvorio krug oko najveeg dijela nae slobodne teritorije, a time i ostvario uslove da napada na vie pravaca koji izvode u njenu dubinu. Ovakvim rasporedom snaga neprijatelj je primorao nae jedinice da se u odbrani slobodne teritorije angauju na veoma irokim frontovima. Evo, za to i nekih primjera: 6. lika divizija zatvarala je front od Babina Potoka, ivicom slobodne teritorije, pa do Like Kaldrme ija je irina iznosila preko 100 kilometara. Na ovom velikom frontu bie branjeno ili zatvarano pet izrazitih pravaca kuda su morale nastupati neprijateljske snage; 8. kordunaka divizija samo na pravcima od Karlovca trebala je da zatvara i brani front od oko 50 kilometara. Skoro na jo dvostruko tohkoj irini njen front bio je ugroen s pravaca iz rejona Ogulina i Plakog; 7. banijska divizija odgovarala je za front od Kostajnice do ukljuno Gline. irina ovog fronta iznosila je oko 45 kilometara ne raunajui mogunost ugroenosti boka i pozadine od Dvora na Uni. 25 Ovih nekoliko podataka o operativno-taktikim uslovima jasno govori da e se nae snage ve na poetku ofanzive nai u veoma nepovoljnom poloaju i da e se on postepno pogoravati, ali e i neprijatelj, to bude dublje prodirao na slobodnu teritoriju zapadati u sve vee krize koje i pored svih prednosti, nee biti u stanju da rijei.
24 Arhiv VII, v - l - l . 25 U II svjetskom ratu pjead. divizija sovj. armije na teitu odbrane branila je front 610 km, a dubinu 46 km. Brojno stanje ove dvizije bilo je 14.500 vojnika, a za podrku je imala 196 art. orua i minobacaa (VE, knj. 2, str. 471, knj. 6, str. 255. i 256). Ova] primjer jasno pokazuje u kako tekom poloaju su bile nae divizije koje nisu imale tako rei nikakvu podrku, a njihovo brojno stanje bilo je vie od tri puta manje, a o irini fronta da 1 ne govorimo.
Materijalno obezbjeenje
Planirajui ovu operaciju na protivnik uinio je sve to je bilo potrebno da se pripremi za borbu u zimskim uslovima. Njega nije pritiskala oskudica u bilo emu jer je imao u odnosu na partizane svega u izobilju. On je bio samouvjeren da e se brzo obraunati sa naim snagama. Pored snabdje-; venosti trupa i njenih rezervi imao je i sigurne izvore i baze za dalje snabdijevanje. Da bi mu funkcionisali kanali dotura i evakuacije, postarao se da to dobro obezbijedi 'i nije htio riziikovati da doe do zastoja u bilo emu. Njemu je samo nedostajalo saznanje da se vojska i narod, koji su rijeeni da se bore, ne mogu unititi nikakvom silom, pa ma koliko ona bila jaka, tehniki opremljena i snabdjevena. Naa opremljenost u poreenju s neprijateljem bila je krajnje minimalna i nije odgovarala za zimske uslove. Odjea i obua naih boraca bila je toliko oskudna da se slobodno moe kazati da smo bili goli i bosi za uslove kojq trai zima. Nikakvih rezervi, a ni perspektive da emo ovo rijeiti nismo imali. Naviknuti na tekoe i oskudicu svih vrsta mi emo se smjelo suprotstaviti i zimi koja je ve djelovala punom snagom. Oskudica u odjei i obui, udruena sa slabom ishranom, jo e vie pogorati na poloaj u toku zime. Da bismo, bar djelomino, dobili predstavu o naoj ishrani nuno je istai ime smo raspolagali, kako smo ovo dijelili i koliko je to bilo manje od naih stvarnih potreba. U jednom izvjetaju Ekonomskog odsjeka Glavnog taba Hrvatske, koji je 23. decembra 1942. poslan Ekonomskom odsjeku Vrhovnog taba, o problemima ishrane istaknuto je da itavo podruje Like, Korduna i Banije raspolae ukupno sa 673.322 kg najosnovnijih ivotnih namirnica. Kako je u to vrijeme biilo 15.600 boraca koje je trebalo hraniti, ne raunajui bolnice, izvodi se zakljuak da e hrane biti za dva mjeseca, a za dalju ishranu morae se vrti prikupljanje hrane ili kupovina.26 U to vrijeme nije se raunalo na poveanje boraca, a pogotovo nije se predstavljalo da e se glavnina snaga 1. hrvatskog korpusa u jelku najvee zime, sa velikim brojem izb j eg log naroda, zatei na malom prostoru kotara Donji Lapac. Rezerve prehrambenih proizvoda koje su se zatekle na Kamenskom (oko 47 vagona) samo su ublaile probleme ishrane, ali nisu bile dovoljne za vojsku i veliku masu izbjeglog naroda. Kakva se ishrana predviala u toku zime, to nam najbolje objanjava tablica sledovanja koju je propisao Glavni tab Hrvatske 21. decembra 1942. Po ovoj tablici u najboljim kombinacijama moe se izvesti da borca dnevno sledu je 1.360 grama raznih artikala hrane, a to priblino iznosi 2.100 kalorija na dan.27 Kad se ove koliine hrane uporede sa nekim normama o ishrani, onda nije teko zapaziti da je sledovanje po ovoj tablici bilo krajnje minimalno (Energetske potrebe ovjeka, starog 25 godina, tekog 65 kilograma, koji je umjereno aktivan i ivi na konstantnoj temperaturi plus 10 stepeni iznose 3.200 kalorija na dan. Meutim, kad se radi o vojniku, njegove su energetske potrebe znatno vee i iznose preko 4.000 kalorija na dan, a zavisno od uslova u kojima vojnik ivi i radii ove koliine se poveavaju. Poveanje se, prije svega, dodaje za fiziko naprezanje i atmosferske uticaje (kia, snijeg, niske tem26 Zb. V, 30, dok. 191. U brojno stanje boraca koje je u to vrijeme trebalo hraniti vjerovatno su raunate jedinice 1. hrvatskog korpusa, goranskih brigada, partizanskih odreda, te Jedinice i ustanove vojnih podruja.
27 Zbornik, V, 10, dok. 62.
perature, vjetar, no, rad i djelovanje u planini itd.). Ovo poveanje moe da iznosi od 200 do 960 'kalorija, a to praktino znai da bi vojniki dnevni obrok, za uslove u kojima je djelovao na borac u vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive, trebao da bude blizu 5.000 kalorija na dan. Treba naglasiti da se ove norme odnose na propisno opremljenog vojnika za sve atmosferske uslove i godinja doba. Ako bi ove norme primijenili na naeg borca o ijem materijalnom obezbjeenju govorimo, a imajui u vidu njegovu slabu opremljenost i danonona naprezanja pod najteim uslovima zime i u planini, onda bi njegove potrebe za energijom bile znatno vee. Iz naprijed iznijetog mogao bi se izvesti zakljuak da je naem borcu od propisane tablice do stvarnih energetskih potreba, pod uslovom da je bio dobro opremljen, nedostajalo jo 2.900 kalorija na dan.28 U praktinoj realizaciji nae ishrane stanje je bilo jo gore. Hrana se dobijala jednom dnevno, kasno u no, a i to nije bilo uvijek redovno. Obrok se sastojao od ake palente, orbe od pasulja, krompira ili1 kupusa, sve hladno i bez soli. Koliine ove hrane bile su minimalne i nikada po propisanoj tablici. Kalorinu vrijednost ovog obroka nije mogue utvrditi, ah je sigurno da je bila daleko ispod propisane tablice. Hljeba nismo dobijali nikako, a ovo je bilo i razumljivo, jer od ukupnih itarica, koje su se zatekle u rezervi, penice je bilo samo 64.317 kg i jema 10.000 kilograma. Ove koliine itarica nisu bile dovoljne da podmire samo bolnice i ustanove. Meso se dobij alo rijetko. Hrana se u toku dana nije mogla donositi na poloaje. Taj posao omladina je obavljala iskljuivo nou. Ako ovakvoj ishrani dodamo nau slabu opremljenost za zimske uslove, danononu borbu i natovjeanska naprezanja u toku zime, onda se s pravom moe postaviti pitanje kako se preivjelo. Mladost, vjera u pobjedu, visok moral i zauujua kondicija, jesu samo naslovi tema s kojima bi se to poblie moglo objasniti. Posljedice svega bile su vidne odmah na poetku. Zbog promrzavanja i drugih oboljenja, bilo je dosta izbaenih iz stroja. Zima, velika naprezanja i gladovanje su iscrpljivali. Opadale su psihofizike sposobnosti i postepeno su se smanjivali efekti naeg djelovanja. Vehki problem bio je nedostatak municije. Oruje kojim smo raspolagali bilo je razliitog porijekla. Meu pukama, pukomitraljezima i mitraljezima imali smo 12 razliitih kahbara i zbog toga je pribavljanje municije bilo veoma teko. Koliine municije za naoruanje koje su se poetkom januara zatekle kod boraca, jedinica i korpusnoj rezervi u prosjeku su iznosile 42 metka na puku, 283 na puikomitraljez i 569 metaka na mitraljez. Za lake minobacae imali smo prosjeno po 7, a za srednje po 5 mina za orue. Artiljerija je u prosjeku imala po 50 granata za haubicu, 70 granata za poljski top, 60 granata za brdsko orue i 43 granate za protivtenkovski top. 29 S ovim koliinama municije jedinice 1. hrvatskog korpusa i goranske brigade ui e u etvrtu ofanzivu. Oito da se radi o veoma malim koliinama municije koje bi se prema tadanjoj brzini gaanja puaka, pukomitraljeza i mitraljeza mogle ispaliti od 5 do 20 minuta. Navedena koliina municije mogla je solidno zadovoljiti samo jedan dan borbe. Bili smo prinueni da prihvatimo odbranu. Time smo poveali i potronju municije i smanjili mogunost za
28 Norme o Ishrani uzete su iz VE, knjiga 3, str. 653. 29 Ove koliine municije preraunate su iz pregleda brojnog stanja i naoruanja jedinica 1. hrvatskog korpusa od 4. januara 1943. Zb. V, 11, dok. 10.
njeno pribavljanje. Zbog toga smo odmah morali zavesti strogu tednju i putati neprijatelja na veoma bliska odstojanja kako bi imali najvee efekte. Pod veoma nepovoljnim uslovima vrili smo ispade i protivispade s ciljem da pribavimo najnunije koliine municije od neprijatelja. Utroena koliina municije u toku dana morala se tokom noi nadoknaditi. Noni napadi, pored povraanja poloaja i unitenja neprijatelja, najee su imali prvorazredni' cilj pribavljanje municije. Sve vrijeme trajanja ofanzive mi emo se braniti i napadati, to je do krajnjih granica iscrpljivalo nae snage. Nismo imali jedinica u rezervi, pa e jedne te iste obavljati zadatke i odbrane i napada. Klimatski uslovi Zima je stavila nae jedinice u teak poloaj, u prvom redu zbog toga to nismo imali nunu vojniku opremu. Niska temperatura, snijeg, vjetrovi i vijavice vre negativan uticaj i smanjuju efekte vojnika i njihovih sredstava za borbu. Posebno je bilo oteano kretanje po snijegu. Nae jedinice su bile spore. Bilo je oteano maskiranje, pogotovo u periodu vedrih i sunanih dana. Ovo je predstavljalo problem i za nona dejstva jer se ujnost kretanja po smrznutom snijegu znatno poveavala. Zaklone i zemunice za zatitu od studeni boraca nismo imali. Za ove poslove nije bilo vremena, a nismo ni znali kako se to radi. Na pravcima odbrane, u prethodnim ofanzivama, spaljen je pretean dio sela pa nam nisu mogla posluiti za zatitu od hladnoe, a kasnije, kada smo nabaeni na planinske masive, bie nam jo tee. U cilju zagrijavanja boraca, redovno smo loili vatre, ali smo time otkrivali poloaje i bili izloeni dejstvu neprijateljske avijacije i artiljerije. Neprijatelj se dobro spremio za zimske uslove, pa i pored toga zima e smanjiti i njegove mogunosti. Planovi se nee realizovati po vremenu i prostoru kako je to bilo predvieno, Pored naeg otpora tome je neto doprinijela i zima. U danima kada je bila magla i vijavica, onemogueno je, ili bilo ogranieno dejstvo neprijateljske avijacije i artiljerije. Natovarena tekim rancima i municijom neprijateljska pjeadija dosta sporo se kretala po snijegu. Pored odgovarajue opreme za zimu on je mogao koristiti i dio naselja koja nisu bila spaljena, ili ih je palio da se zagrijava. Raspolagao je s vie snaga d bio je u mogunosti da smjenjuje jedinice i planira njihov odmor jer je inicijativa bila u njegovim rukama. On je mogao organizirati predah, odmoriti jedinice i pripremiti ih za naredna dejstva. I pored toga imae dosta promrzlih vojnika i oficira. IV TOK OPERACIJE VAJS 1 Obostrani postupci i rezultati borbe Divizija Sasari na pravcu Graac Mazin Gornji Lapac 20. januara nije prela u napad. Inicijativu je prepustila grupi od 300 etnika koji su doli od Velike Popine d Malovana i napah selo Glogovo. Iznenadili su 3. bataljon 1. brigade, zauzeli selo Glogovo i zapalili ga. Iznenaeni bataljon brzo se sredio i preduzeo protivnapad natjeravi etnike u bjekstvo prema
polaznim bazama. Na ovom pravcu 1. brigada 6. divizije i dalje je drala poloaje na liniji Goli vrh (tt. 981) selo Tomingaj selo Deringaj selo Kijani selo Potkokirna oslanjajui se lijevim krilom na Bobiju (k. 1044).30 Divizija RE s pet bataljona poduzela je napad na pravcu Lovinac Udbina. Ustake bojne 31. i 32, koje su bile u sastavu ove kolone, napadale su prema selu Komi u i Vraniku s ciljem da obezbijede desni bok talijanskih snaga koje su se kretale u zahvatu komunikacije Lovinac Gornja Ploa. Grupa od 150 etnika nastupala je preko Gromae prema selu Mogoriu i obezbjeivala lijevi bok talijanskih snaga. U odbrani ovog pravca bila je 9. brigada 6. divizije. Njen 3. i 4. bataljon nalazili su se na poloajima Lipa vrh (k. 794) k. 728 Gakua (k. 943) selo Vranik. U to vrijeme 1. bataljon prikupljao se u selu Mogori, dok je 2. bataljon bio u pokretu ka liniji Trovrh (tt. 1234) i Vri (tt. 860). Ovaj bataljon nije na vrijeme zaposjeo predviene poloaje pa je 31. ustaka bojna ula u selo Komi i produila nastupanje ka selu Opali. Po pristizanju ovog bataljona i nj rjovim protivnapadiom, neprijatelj je odbaen na Mirkau (k. 1130). U isto vrijeme 32. ustaka bojna kod sela Vranika naila je na organizovan otpor 4. bataljona i uZ osjetne gubitke zaustavljena. Zbog prodora ustaa prema selu Komi i nastupanja Talijana u zahvatu komunikacije, 4. bataljon morao se povui prema Gakui (k. 934) da bi zatvorio Ploanski klanac. Ovoga dana Talijani su zauzeli selo G. Plou i registru j u da je ubijeno 5 i ranjeno 20 ustaa. Centralna kolona divizije RE na pravcu Liki Osik Buni nije 20. januara prela u napad. Sjeverna kolona divizije RE na pravcu Vrhovine Prijeboj, s 2. i 3. bataljonom 1. puka, krenula je od Vrhovina prema Likoj Jeseniici u susret snagama grupe Fabri. Ovakav postupak nije bio predvien poetnom zapovijesti komandanta 5. AK. Na ovaj manevar neprijatelj je, vjerovatno, bio prisiljen zbog prisustva 6. i 14. goranske brigade u rejonu Saborskog i Plakog. Ostale snage ove kolone prvog dana nisu ispoljile veu aktivnost. 31 Grupa Fabri iz sastava divizije Lombardija nije blagovremeno stigla u polazne rejone za napad jer je prethodnih dana bila angaovana u borbi s 14. goranskom brigadom u rejonu Sv. Arhangel selo Cerovik Kuni selo. Ova grupa je trebala dejstvovati s Nijemcima u rejonu Slunja. 3 2 Napad su 20. januara 1943. otpoeli i Nijemci sa 7. SS divizijom na pravcu Karlovac Slunj i uspjeli odbaciti dijelove Kordunakog partizanskog odreda prema Skadarskoj glavi (k. 428) i otvoriti put ka selu Budaka Rijeka. Jai otpor neprijatelju je pruila 5. brigada 8. kordunake divizije kod sela Oki i sela Mandi. U toku dana neprijatelj nije uspio zauzeti selo Oki, dok je poslije estokih borbi i uvoenja rezervi zauzeo selo Mandi i u toku noi neopaeno se provukao kroz raspored 5. brigade Utinjskom dolinom i produio prema eljeznikoj stanici Vojni. Tako su snage 7. SS divizije ovoga dana izbile na hniju Vojni selo Budaka Rijeka selo Ponorac. Uvee su dva bataljona 15. brigade 8. divizije izvrili protivnapad, odbacili neprijatelja s prvih poloaja, ali nisu uspjeli zauzeti selo Budaku Rijeku. Poslije ovoga napad je obustavljen i bataljoni su se povukli na liniju zaseok Marti30 Zb. V, 13. dok. 50; 12, dok. 89. 31 Zb. V, 11. dok. 164 1 165; 12, dok. 89; 13, dok. 50. 32 Zb. V, lil, dok. 176.
D E J S T V A NA PRAVCU GRAAC MAZIN G. LAPAC KULEN V A K U F I OTRIC S R B DOLJANI OD 20. JANUARA DO 14. F E B R U A R A
novii selo Basare radi organizacije odbrane. Isto tako povuene su i jedinice 5. brigade u cilju posjedanja novih poloaja kod Vojnia. 33 Kada je postalo jasno da je neprijatelj poduzeo optu ofanzivu, Glavni tab Hrvatske postavio je zadatak tabu 2. operativne zone da sa svim snagama poduzme napad na prugu Zagreb Karlovac i da vri jak pritisak prema Karlovcu, dok je tabu 3. operativne zone nareeno da napada prugu Beog r a d Zagreb. Ovoga dana stavljene su na raspoloenje tabu 1. hrvatskog korpusa 6. i 14. goranska brigada kojima je nareeno da se usiljenim marem prebace na Kordun 6. brigada u Veljun, a 14. u Primilje. Za obezbjeenje pravca od Plakog ostavljen je jedan bataljon 6. brigade. 34 Na frontu u Baniji 369. legionarska divizija 20. januara nije prela u napad. Ona se ograniila samo na izviaku djelatnost. U dolini rijeke Sane 717. njemaka divizija prodrla je 20. januara do sela Vrhpolja gdje je zaustavljena od strane 1. i 7. brigade 5. krajike divizije. Isto tako 6. brigada 4. krajike divizije vodila je borbu s 2. gorskim zdrugom koji je pokuao da ovlada Djedovaom i Brajia tavanom, ali je protivnapadom odbaen prema Sanskom Mostu. Iz doline Une dijelovi 714. divizije nisu 20. januara poduzeli nikakvu aktivnost. 35 Divizija Sasari s kolonom od 2.500 vojnika 21. januara krenula je oko 11 asova od Graaca prema Bruvnu i stigla do sela Deringaj. U ovom rejonu neprijatelj je zastao, isturio predstrae i otpoeo organizaciju konaita. Neprijatelj se pribliio poloajima 1. i 2. bataljona 1. brigade. Napadnut je s tri ete koje su uspjele da razbiju predstrae i stignu do glavnine njegovih snaga. U rejonu Deringaj a Talijani su uz podrku minobacaa i artiljerije pruili jak otpor, a u meuvremenu su im pristigli i motorizovani dijelovi. Nemajui izgleda za dalji uspjeh, nae su se ete povukle na polazni poloaj. Talijani su u izvjetaju zabiljeili da je na napad izveden velikim snagama i da su u ovoj borbi imali 2 mrtva i 16 ranjenih vojnika. Na naoj strani poginula su 3 i ranjeno 12 boraca. 36 Snage divizije RE na pravcu Lovinac Udbina su 21. januara uz jaku podrku minobacaa i artiljerije uporno napadale na Gakuu i Ploanski klanac. Da bi ovladao ulazom u klanac, neprijatelj se usmjerio na Meedovau (k. 728) koju je krajem dana uspio zauzeti. Ovladavi ulazom u Ploanski klanac neprijatelj je prisilio 3. i 4. bataljon 9. brigade da se povuku na liniju Lipa vrh k. 867 i Trovrh. Uvee je 3. bataljon protivnapadom povratio Meedovaku, dok je 1. bataljon u toku noi zauzeo Debeljau (tt. 820). Teei da u toku dana izbjegnu gubitke od minobacake i artiljerijske vatre ovi bataljoni su se povukli sa zauzetih poloaja. U borbama koje su voene ovoga dana neprijatelju su nanijeti gubici. Od Likog Osaka prema Buniu grupacija divizije RE ni 21. januara nije prela u napad, dok je kolona divizije RE na pravcu Vrhovine Prijeboj prela u napad. U napadu je i 2. domobranski zdrug s etom tenkova koji uspijeva odbaciti dijelove ete 3. bataljona LPO i zauzeti Babin Potok. Poloaje ispred Cudinog Klanca drao je 3. bataljon 2. brigade i jedna eta LPO. etvrti bataljon 2. brigade nalazio se u selu Turjanski kao brigadna rezerva i kontrolisao pravac selo Crna Vlast Turjanski. Ovaj bataljon zadran je
S3 34 35 36 Zb. V, 12, dok. 43 i 90; 11. dok. 168. i 172; II, 7, dok. 138; VIG, br. 6 1954, str. 6. Zb. V, 11, dok. 62; 13, dok. 35. Zb. IV, 9, dok. br. 97, 99. 1 100. Zb. V, 11, dok. 89, 167 1 11.71; 13, dok. 50.
u rezervi jer je u borbi za Graac 14/15. januara imao teke gubitke te mu je bilo potrebno sreivanje i odmor. U toku dana neprijatelj se prikupljao u rejonu Babina Potoka i bataljoni 2. brigade nisu vodili borbu. Grupa Fabri dostigla je 21. januara do linije Josipdol Kamenica ne naiavi na otpor. Talijani su se alili da su im pokreti na ovom pravcu bili oteani uslijed dubokog snijega. Avijacija je bombardovala sela Turjanski, Mogori, Udbinu, selo Poi tel j i itluk. Tada je oboren jedan talijanski avion. 37 Na Kordunu, Baniji i Bosanskoj krajini 21. januara Nijemci nisu postigli velike rezultate. Snage 7. SS divizije pokuale su da ovladaju drumom Kolari Budaka Rijeka ali nisu uspjele. Front odbrane 8. kordunake divizije je konsolidovan. Na frontu u Baniji prela je u napad i 369. divizija, ali su njeni napadi u toku dana odbijeni od strane 7. banijske divizije. Nebranjeni prostor preko Samarice omoguio je 370. puku i 3. gorskom zdrugu da bez borbe izbiju na liniju selo Mioinovii i selo Gorika. Ovaj uspjeh i prodor dijela snaga SS divizije do Vrginmosta zaprijetio je bokovima 7. banijske divizije. Stab 7. divizije uoio je ovu opasnost i poduzeo mjere da sprijei namjere neprijatelja.' 18 Na frontu u Bosanskoj krajini 717. njemaka divizija ograniila se na manje borbe, uvrivanje dostignutih poloaja i dejstvo avijacije. Uurbano je vrena opravka mostova na rijeci Sani radi prebacivanja tenkova i artiljerije. Ponovljeni napad 2. gorskog zdruga na Djedovau nije uspio. Brigade 5. krajike divizije drale su poloaje na liniji selo Pei Golija. 39 Divizija Sasari 22. januara na pravcu Graac Bruvno snagama jednog bataljona potpomognutog minobacaima i artiljerijom pokuala je prodor prem selu Kijane, vjerovatno s ciljem da ovlada Tomaevim vrhom (k. 1156) i time obezbijedi desni bok svojih snaga u nastupanju ka Bruvnu. Neprijatelj je blagovremeno primijeen, puten na bhsko odstojanje i obasut vatrom 1. bataljona 1. brigade. Borba je trajala puna dva sata i neprijatelj je odbijen uz gubitke. Ostali bataljoni 1. brigade ovoga dana nisu vodili borbu (U izvjetaju pretpostavljenoj komandi Talijani piu da su imali jednog poginulog oficira i 10 ranjenih vojnika od kojih je i jedan oficir). Nai gubici bili su 3 ranjena borca. 40 Na pravcu Lovinac Udbina kolona divizije RE 22. januara je pod zatitom minobacake i artiljerijske vatre nastojala da proiri uspjeh oko Ploanskog klanca. Najei napad usmjeren je na Meedovau koja je i zauzeta. Uvee je 3. bataljon 9. brigade izvrio protivnapad na ove poloaje, dok je 1. bataljon istovremeno napao Debeljau. Oba ova poloaja drale su 31. i 32. ustaka bojna. Protivnapadi bataljona 9. brigade potpuno su uspjeli. Povraena je Meedovaa i Debeljaa (k. 820). Neprijatelj je pretrpio teke gubitke. Ustake bojne su se u toku noi povukle u pravcu Lovinca, a da o tome nisu ak obavijestile Talijane. U ovoj borbi zarobljeno je i 16 ustaa. Na zauzetim poloajima nai bataljoni nisu mogli ostati, a posebno ne u toku dana, zbog artiljerijske i minobacake vatre, te su se povukli. 41 37 Zb.
38 39 40 41
V, 11, dok. 69, 89, 167. i 171; Zb. V, 11, dok. 172; II, 7, dok. 149. Zb. IV, 9, dok. 101, 230. Zb. V, 11, dok. 171; 13, dok. 50. Z. V, 11, dok. br. 173; 13, dok. br. 50.
13,
dok.
50.
Istoga dana otpoeo je i napad grupacije divizije RE na pravcu Liki Osik Buni. Nastupajui iz rejona iroka Kula neprijatelj je uspio odbaciti 2. bataljon 2. brigade i jednu etu 3. bataljona LPO s poloaja selo Mileusni k. 836 Tepanovac (k. 852) i zauzeti Sjenokos i Serdare. Poslije podne na ovaj pravac pristigao je i 1. bataljon 2. brigade. Uvee su oba bataljona izvrila protivnapad dejstvujui glavnim snagama sa fronta i jednom etom ubaenom u pozadinu neprijatelja. Ovim protivnapadom neprijatelj je odbaen prema Sjenokosu gdje se nalazila njegova glavnina koja je pruila jak otpor. Bataljoni su odustali od daljeg napada i povukli se na polazni poloaj. 42 Na pravcu Vrhovine Prijeboj 22. januara snage divizije RE koje su prethodnog dana zauzele Babin Potok nisu preduzele napad prema Prijeboju. Neprijatelj je vrio ienje u zoni Cudina Klanca i artiljerijskom vatrom tukao drum prema Plitvikom Ljeskovcu. Neprijateljski bataljoni, koji su iz sastava ove grupacije bili upueni prema Plakom u rejonu sela Kovaevia, spojili su se s jedinicama grupe Fabri. Zadatak ovih bataljona bio je da se poslije raiavanja zone Plakog, zajedno sa 137. legijom crnih koulja, zadre u rejonu Like Jesenice radi obezbjeenja i opravke eljeznike pruge. Nae snage, 3. bataljon 2. brigade i jedna eta 3. bataljona LPO i dalje su drale poloaje na udinom Klancu (Interesantno je da je komandant 5. korpusa ovoga dana zatraio od komandanta divizije RE da mu da objanjenje zato nema zarobljenih za internaciju. Kao odgovor na taj zahtjev komandant divizije RE je potvrdio da je to uslijed potpune evakuacije puanstva u raiavanoj zoni. 43 Grupa Fabri dijelom snaga (137. legija crnih koulja) dolazi u rejon Plakog. Dva bataljona ove grupe pribliila su se Triu. U prostoru Ogulin i Otarije Talijani su raspolagali jo sa tri bataljona koji su bili sposobni da odmah krenu. Iako ispred ove grupacije nije bilo naih snaga, Talijani su sporo nastupah. Oni se ak ale da je neprijatelj jai i agresivniji zapadno, nego istono od pruge. Za ovu grupaciju Talijani registruju da je strijeljala 18 ustanikih jataka, internirala 7 lica i sruila 110 kua. 44 Nijemci su sa 7. SS divizijom 22. januara produili napad iz rejona sela Budaka Rijeka u zahvatu komunikacije prema Slunju. Uz podrku minobacaa, artiljerije i poslije estokih okraja neprijatelj je probio odbranu 15. brigade 8. divizije i produio nastupanje prema Veljunu. Manevrom naih snaga i posjedanjem novih poloaja neprijatelj je zaustavljen na domak sela Zagorje selo Budaka Rijeka. Na frontu kod Vojnia Nijemci su pokuali da ovladaju komunikacijom selo Kolari selo Grabovac, ali su ponovo odbijeni protivnapadom dijelova 5. brigade 8. divizije i pretrpjeli gubitke. Dio snaga SS divizije ovoga dana je bez borbe dostigao na liniju Vrginmost selo Gornja i Donja Cemernica. 45 Na svim pravcima napadala je 22. januara i 369. divizija. Ona je uz velike gubitke zauzela selo Balinac i Bijele Vode ime je postigla znaajan uspjeh. Stvoreni su uslovi da se ugrozi lijevi bok 7. banijske divizije. Da bi otklonio ovu opasnost, tab 7. divizije je dijelom snaga preduzeo napad na Balinac. Napad je uspio i razbijen jedan kompletan neprijateljski bataljon iz koga je
42 43 41 45 Zb. V, 11, dok. m-, 13, dok. 50. Zb. V, 11, dok. 171. 1 175; 13, dok. 50. Zb. V, 11, dok. 175. i 176. Zb. V, U, dok. 172. i 182; 12, dok. 43, 90, 171, 175. 1 176.
izbaeno iz stroja 80 vojnika i zaplijenjena znatna koliina naoruanja. Otklonjena je opasnost ugroavanja lijevog boka 7. divizije. Na pravcu Bijele Vode Zirovac voene su teke borbe. Uz podrku tenkova neprijatelj je uspio zauzeti selo Klasni i Kozaperovicu i povezati se sa snagama koje su nastupale preko Samarice. Pruajui uzastopni otpor 16. brigada 7. banijske divizije zadrala se na liniji Badernovac Vjeala (tt. 500) a 8. brigada zatvarala je pravac od Dvora prema Zirovcu/' 6 Iz rejona Sanskog Mosta 717. divizija je 22. januara preduzela napad prema Podgrmeu. Drugi gorski zdrug opet je usmjeren prema Djedovai i Brajia Tavanu koje je u toku dana uspio zauzeti. Njegov dalji napad je odbijen. Dijelovi 717. divizije koji su nastupali prema selu Fajtovci do noi su se probili do sela Kamen Grad. Jedan bataljon 714. divizije koji je napadao iz rejona Stare Rijeke ka Rukovcu (k. 562) razbijen je od strane dijelova 6. krajike brigade i odbaen prema Staroj Rijeci. 47 Na frontu 5. talijanskog korpusa 23. januara nije se dogodilo nita znaajno. Divizija Sasari na pravcu Graac Bruvno snagama jednog bataljona uz podrku minobacaa i artiljerije ponovila je napad i u toku dana zauzela selo Kijane i Omsicu. Selo Kijane su uporno branile dvije ete 1. bataljona 1. brigade i nanijele su neprijatelju znatne gubitke, ali su i same imale 10 ranjenih boraca. Uslijed jake minobacake vatre ete su bile primorane da se povuku. Istog dana jedna eta 1. bataljona napala je neprijatelja na Obijaju i zauzela ovaj poloaj (Iako je divizija Sasari na ovom pravcu postigla prvi znaajniji uspjeh, njena komanda obavijestila je pretpostavljenog da nae snage pruaju znatan otpor na cijelom frontu). 48 Na pravcu Lovinac Udbina Talijani su 23. januara zaposjeli poloaje koje su prethodne noi napustile ustake bojne, ali osim ovoga neprijatelj nije preduzimao nikakve druge aktivnosti. Uvee je deveta brigada dijelom snaga bila u napadu, ali nije postigla vee rezultate. Njen trei bataljon opet je zauzeo Debeljau s koje se ujutru povukao radi izbjegavanja vatre. Snage divizije RE na pravcu Liki Osik Buni nisu napadale. Na pravcu Babin Potok Plitviki Ljeskovac neprijatelj ne preduzima napad, ve vri raiavanje zone Boria Selita i Grbina Ograda. Poto u ovom prostoru nije bilo ni najmanjih naih jedinica ienje se, uglavnom, svodilo na traenje i ubijanje civilnog stanovnitva, pljaku i paljenje naselja. 49 Grupa Fabri s kolonom je dostigla do Blata ne naiavi na otpor. Drugom kolonom stigla je do Tria i otpoela radove na opravci mosta na rijeci Mrenici. U tabu 2. talijanske armije izvrena je analiza rada divizija 5. armijskog korpusa u operaciji Vajs 1 i tom prilikom je, izmeu ostalog, konstatovano: da je zakanjenje generala Fabria pri dolasku u zonu uinilo dane 20. i 21. skoro sasvim izgubljene, da je zbog toga proputena jedna kombinovana, odluna i snana akcija divizije Lombardija i RE koja je mogla zahvatiti neprijateljske glavnine i nanijeti im veliki udarac. Cijeni se da je neprijatelj jai zapadno nego istono od pruge. Na kraju se zakljuuje: U jednoj situaciji i godinjem dobu kao to je sada, treba izbjegavati odluna nastupanja
46 Zb. V, 11, dok. 179, 182. i 192; 13, dok. 6; 11, 7, dok. 159. i 170; sedma banijska divizija, str. 132135. 47 Zb. IV, 9, dok. 113. i 230. 48 Zb. V, 11, dok. 175. i 188; 13, dok. 50. 49 Zbornik V, U, dok. 167, 171, 185. i 184; 12, dok. 89; 13, dok. 50.
prema istoku prije nego to se otkloni velika opasnost koja izmeu Ogulina i Like Jesenice prijeti zapadu i to se ne dobije taan utisak o onome ta uspijevaju da urade Nijemci.-50 Na pravcu Karlovac Biha neoekivano je nastao obrat situacije. Uoivi opasnost da bi talijanske snage, koje su se nalazile na prostoru Like Jesenice (dva bataljona divizije RE i grupa Fabri), od sela Toboli mogle ugroziti bok i pozadinu snaga 8. kordunake divizije nastupanjem prema Slunju i Drenik Gradu, Stab 1. hrvatskog korpusa nareuje povlaenje svih snaga 8. divizije na liniju selo Moila Rakovica Drenik Grad, s ciljem da se jedinice srede i organizuju odbranu osloncem na sjeveroistone padine Kapele. Isto tako nareeno je da se 5. brigada 8. divizije prebaci prema Velikoj Kladui i stavi pod komandu taba 7. banijske divizije. U toku 23. januara 6. goranska brigada i 1. bataljon 4. brigade vodili su borbu kod Veljuna. U toku noi 23/24. januara izvreno je povlaenje snaga 8. divizije na poloaje juno od Slunja, poruen most na rijeci Korani. S ovim povlaenjem prekinut je svaki dodir s neprijateljem te je 7. SS divizija mogla nesmetano nastupati do Slunja. 5 1 Njemaka 369. divizija je nastojala da dijelom snaga prodre u pravcu Zirovca. Napadajui u zahvatu komunikacije kolona 187. puka ispred Brezovog Polja upala je u zasjedu dijela snaga 16. brigade 7. banijske divizije. Neprijatelj je pretrpio teke gubitke i odbaen prema selu Klasniu. Ostale snage ove divizije nisu preduzimale osobitu aktivnost. Na frontu 717. divizije 2. domobranski zdrug zauzeo je selo Umce, ali je protivnapadom dijelova 6. brigade 4. krajike divizije odbaen i pretrpio teke gubitke. Na pravcu Sanski Most selo Fajtovci neprijatelj je uz pomo tenkova prodro do sela F a j tovci, ah je ponovo odbaen na polazne poloaje. 52 Divizija Sasari na pravcu Graac Bruvno 24. januara, poslije zauzimanja sela Kijane i Omsice, na taj prostor dovodi jae snage. Prva brigada 6. divizije se 23. januara uvee povukla na nove poloaje ispred Bruvna. U elji da odmori jedinice i zbog pogrenog zakljuka o daljim namjerama neprijatelja, Stab brigade je zadrao na poloajima samo 2. bataljon, a ostala tri bataljona povukao na odmor. Neprijatelj je iskoristio ovu greku i ovoga dana obuhvatom lijevog krila 2. bataljona preko sela Pleai zauzeo Bruvno. Od Graaca prema Bruvnu pristizale su nove kolone Talijana. Tek tada je tabu brigade postalo jasno da se radi o ofanzivi irih razmjera. Drugi bataljon koji je drao poloaje na Vodenoj Glavi vrio je ispade na bok nepri-< jateljskih snaga koje su pristizale Bruvnu. Po zauzimanju Bruvna neprijatelju su se za dalja dejstva nudila dva pravca, jedan prema Mazinu i dalje ka Gornjem Lapcu i drugi preko sela Ondia prema Udbini ili u bok i pozadinu 9. brigade koja je branila poloaje na Ploanskom klancu. Zbog ovih mogunosti 1. brigada bila je primorana da zatvori oba pravca. Da bi to obezbijedila, ona zauzima poloaje na liniji selo Tupala Vodena Glava (tt. 913) Stolac (k. 968) selo Cerovac Salabanica (tt. 1145) k. 818 Urljaj (tt. 1297) oslanjajui lijevo krilo na Sorijak (k. 1286). Ovakvim rasporedom, jedinice 1. brigade bile su razvuene na frontu oko 19' km i bez izrazitog teita. 53
50 Zb. V, 11, dok. 176. 51 Zb. V, U, dok. 177; 12, dok. 43. i 90; 13, dok. 35. 52 Zb. II, 7, dok. 161; V, Olli, dok. 192, 193. i 398; 13, dok. 6; Sedma banijska divizija, str. 132135; IV, 9, dok. 114. 3 Zb. V, 11, dok. 188. i 194; 13 dok. 50.
Kolona divizije RE, poto se prethodnog dana sredila, preduzela je napad prema selu Tuice. Ovaj napad podrali su tenkovi, artiljerija i minobacai, ali kada je jedan neprijateljski tenk naiao na minu, a drugi bio oteen bombama, ostali su se povukli. Poslije ovog odbijen je i napad neprijateljske pjeadije. Uvee je 2. bataljon 9. brigade izvrio napad i zauzeo Vri (tt. 860). Upornost 9. brigade bila je povod da neprijatelj ocijeni da se na ovom pravcu nalaze snage jaine oko 4000 boraca s automatskim orujem i artiljerijom. Zbog toga je komandant 5. korpusa ovog dana naredio diviziji Sasari da s jednim bataljonom pojaa ovaj pravac. , Na pravcu Liki Osik Buni neprijatelj 24. januara nije preduzimao akcije. U toku ovog dana bataljoni 2. brigade napadaju pojedine take u rasporedu neprijatelja, ah nisu postigli zapaene rezultate. Na pravcu Vrhovine Prijeboj neprijatelj je i dalje u rejonu Babin Potoka i u akciji raiavanja. Prethodnog dana komandantu 5. korpusa sugerirano je od strane naelnika taba 2. armije da se bataljoni koji su bili upueni prema Plakom vrate u sastav glavnine i da se sve snage aktivnije angauju u pravcu Bihaa. I pored toga, komandant 5. korpusa je ostao pri svome planu. Prema njegovom nareenju od 24. januara snage u rejonu Babina Potoka imale su da zateu u napredovanju istono od Cudin Klanca. Vjerojatno da je komandant korpusa otezao s napadom zbog sporog prodiranja Nijemaca koji su tek bili izbili pred Slunj. U toku dana neprijatelj je manjim snagama pokuao dva puta napad prema Cudinom Klancu, ali je odbijen od strane 3. bataljona 2. brigade (Talijani su zabiljeili da su imali samo tri ranjena, da su ubili 15 partizana i internirali 26 lica. 54 Na frontu napada snaga njemakog korpusa 24. januara nije bilo znaajnijih borbi. Snage 7. SS divizije, ne nailazei na otpor, produile su nastupanje i prednjim dijelovima prele rijeku Koranu i oko 17 asova zauzele Slunj, a kod Topuskog povezale se s dijelovima 369. divizije. Na frontu u Baniji nije bilo znaajnijih borbi. tab 7. banijlske divizije nadao se da e suzbiti pokuaje neprijatelja u daljem prodoru ukoliko mu ovaj ne ugrozi lijevi bok s pravca Slunja. Isto tako 717. divizija ovoga dana nije vodila znaajnije borbe s naim snagama. Od 714. divizije ostala su jo samo dva bataljona na koje se moglo raunati za dalja dejstva. Ostale njene snage, zbog aktivnosti naih jedinica, morale su se angaovati za druge zadatke na prostoru od Banje Luke do Okuana. 55 Poto je prethodnog dana zauzela Bruvno, divizija ^Sasari je 25. januara vrila pripreme za dalja dejstva. Ona je po nareenju komandanta korpusa iz ovog sastava uputila bataljon 73. legije crnih koulja na pravac Lovinac Udbina. Ostale njene aktivnosti svele su se na izviaku djelatnost. U izvjetaju komandanta korpusa za ovaj dan naglaava se da napredovanje ove divizije nailazi na otpor na cijelom frontu (Po naim izvjetajima na ovom pravcu nije bilo borbi). 56 Snage divizije RE na pravcu Lovinac Udbina nisu preduzimale aktivnost iako je ovaj pravac pojaan s jednim bataljonom crnih koulja. Na pravcu Liki Osik Buni neprijatelj je teei da razbije nau odbranu ispred Ljubova napad usmjerio na Gradinu (k. 882). Napad je izveden organizovano
54 Zb. V, 11, dok. 180, 183, 184. i 194; 13, dok. 50. 55 Zb. V, 11, dok. 117. i 198; 2, dok. 90; II, 7, dok. 161. 56 Zb. V, U, dok. 188. i 194; 12, dok. 89; 13, dok. 50.
i snano i neprijatelj je uspio da zauzme ovaj poloaj, ali je protivnapadom bio odbaen. Podran jakom minobacakom vatrom i uvoenjem u borbu novih snaga on je ponovio napad i zauzeo Gradinu. Na pravcu Babin Potok Prijeboj neprijatelj je vrio pripreme za produenje napada. Na zahtjev Nijemaca komandant 2. armije, 25. januara ujutro, nareuje komandantu 5. korpusa da odluno dejstvuje na Biha. U tom cilju on na ovaj pravac angauje 16. bataljon M (korpusna rezerva) koji je kamionima iz Otoca prebaen u rejon Babina Potoka. Tako se ovoga dana u napadu na Cud in Klanac angauju jake snage. Prijepodnevni napad neprijatelja odbijen je od strane 3. bataljona 2. brigade. Uslijedio je jo jedan napad poslije podne, ali ni ovaj nije imao uspjeha. etvrti bataljon 2. brigade i dalje je u brigadnoj rezervi u rejonu sela Turjanski. 57 Grupa Fabri s isturenim dijelovima dostigla je u zonu Primilja i oko 16 sati spojila se s Nijemcima. Talijani registruju da su u akciji na Toboli strijeljah 11 partizana i da su ostale pristalice bile ubijene pri raiavanju pomenute zone u jo neutvrenom broju. 58 Prethodnog dana Vrhovni tab se nije sloio s odlukom taba 1. hrvatskog korpusa da se snage 8. kordunake divizije povuku juno od Slunja. On je 24. januara naredio da se oko Slunja organizuje odlbrana lijeve obale rijeke Korane. Meutim, poto su dijelovi 7. SS divizije ve bili preli rijeku Koranu i zauzeli Slunj, to nareenje nije moglo biti izvreno. Kako neprijatelj ovoga dana nije produio nastupanje, preduzete su mjere za organizaciju odbrane juno od Slunja. Po nareenju Glavnog taba Hrvatske formiran je Operativni tab za dalje rukovoenje borbom na sektoru Korduna. Pod komandu ovog taba stavljene su 6. i 14. goranska brigada, 15. brigada i 1. bataljon 4. brigade 8. kordunake divizije. Ove snage imale su zadatak da brane pravac Slunj Drenik Grad Biha sa rasporedom snaga na liniji Mavina Sv. Petka selo uji tt 539 Tepavev vis ardak. Radi odbrane pravca Vehka Kladua Cazin Biha, po nareenju Vrhovnog taba, trebalo je angairati dvije brigade. U tom cilju pod komandu taba 7. banijske divizije stavljena je 5. brigada 8. divizije. Isto tako nareeno je da Kordunaki i Banijski partizanski odredi ostanu na svojim teritorij ama radi dejstva u pozadini neprijatelja. U toku noi 24/25. januara Vrhovni tab je odluio da se 7. banijska divizija glavninom snaga pregrupie na pravac Slunj Biha. Na osnovu ove odluke tab 7. banijske divizije sa 7. i 8. brigadom ovoga dana bio je u pokretu za Trac i turli. Na frontu u Baniji ostala je samo 16. brigada ove divizije koja je i dalje zatvarala pravac Klasni iro vac, a Banijski odred s dva bataljona pravac Glina Vrnogra. 59 Na frontu 717. divizije 2. gorski zdrug ojaan Nijemcima ovoga dana pretrpio je teke gubitke na prostoru sela Fajtovci i sela Eminovci. U toku noi ove snage su potpuno okruene i razbijene. Pored mrtvih i ranjenih, zarobljeno je 450 domobrana dok su ostali pobjegli prema Sanskom Mostu. U ovoj borbi zaplijenjena je jedna brdska baterija, 40 pukomitraljeza, 10 mitralj eza i nekoliko stotina puaka, cijela komora i ostah ratni materijal. Na pravcu Vrhpolje neprijatelj nije postigao uspjeh. 00
57 Zb. V, U, dok. 188. 1 184; 13, dok. 50. 58 Z b . V, U, dok. 194. 1 197. 59 Z b . IV, 9, dok. 234; V, 11, dok. 88, 91; 12, dok. 90; 13, dok. 35; II, 7; dok. 161, 163. i 164. 60 Zb. IV, 9, dok. 121, 126, 132, 140. i 234.
Na pravcu Graac Gornji Lapac divizija -Sasari 26. januara, poto je prethodnog dana izvrila potrebne pripreme, sa snagama dvaju bataljona otpoela je napad na sektor Mazina. Ove poloaje branio je 1. bataljon 1. brigade i uspjeno odbio napad neprijatelja. Poslije podne Talijani su napali poloaje 2. bataljona i zauzeli Opuv (tt 970) i Veliki i Mali Stolac. Istoga dana u 19 sati 3. bataljon 1. brigade izvrio je napad na kotu Gornjau kod Bruvna, ali napad nije uspio poto su nae snage bile primijeene i obasute vatrom. Na naoj strani u toku dana ranjeno je 9 boraca, a neprijatelj nije zabiljeio svoje gubitke. Ovoga dana komandant 2. armije upozorava komandanta korpusa da se zatvaranje pravca iz gornjeg toka rijeke Une ne moe izvriti u Zrmanji. Tu se, kae on, osigurava komunikacija Knin Graac, nego je potrebno da divizija Sasari preduzme mjere da za tu svrhu upotrijebi etnike. Iz ovog izlazi da on ukazuje na aktivno dejstvo na pravcu Suevii Srb. 6 1 Snage divizije RE 26. januara na pravcu Lovinac Udbina nisu preduzele napad. Zbog ovog zatija Stab 9. brigade rjeava da preuzme inicijativu. U toku noi 25/26. januara upuuje 3. bataljon u zasjedu na komunikaciju Lovinac Medak. Na putu izmeu Radua i Papue ovaj bataljon unitio je sedam kamiona. Ova akcija u izvjetaju komandanta 5. korpusa zabiljeena je u 11 sati i konstatuje se da je do tada utvreno 17 mrtvih, meu kojima 1 oficir i 6 etnika, ranjenih je bilo 9, od kojih 1 oficir i 6 etnika. U naim izvjetajima zabiljeeni su znatno vei gubici neprijatelja (80 mrtvih, 70 ranjenih, od kojih 20 etnika, zarobljenih 8, od kojih 4 etnika). Istoga dana 2. bataljon 9. brigade vrio je napad na kotu Okrugla, ali u ovoj akciji nije uspio. Na pravcu Liki Osik Buni neprijatelj 26. januara nije napadao. 62 Na pravcu Babin Potok Prijeboj snage divizije RE su uz jaku podrku napale na udin Klanac i u 17 sati neprijatelj je uspio ovladati ovim poloajem i dostii do sela Vuikmirovi. Trei bataljon 2. brigade i jedna eta 3. bataljona LPO koji su branili ove poloaje glavnim snagama povukli su se na Brezovac sa zadatkom da zatvore prolaz Babin Potok Brezovac, dok je dio snaga posjeo k. 923 i Crni vrh (tt. 1071). Talijani u svom izvjetaju kau da je savladan jak otpor koji je dalo 500600 naoruanih ljudi sa mnogo automatskog oruja. Od gubitaka oni navode da su imali samo 5 ranjenih, a da je na naoj strani bilo 14 mrtvih. Stvarni nai gubici bili su samo 4 ranjena borca. etvrti bataljon 2. brigade pokuao je preko Crne Vlasti ugroziti pozadinu neprijatelja. Pokuaj nije uspio zbog toga to su etnici revnosno obezbjeivali ovu pozadinu, a pored toga u Babin Potok pristigla su jo dva talijanska bataljona koji su do tada bili na prostoru Like Jesenice. 63 Najvei uspjeh postigli su Nijemci na pravcu Slunj Biha. Njihova SS divizija glavnim snagama produila je napad na itavom frontu kordunakih brigada, probila odbranu naih snaga i motorizovanim dijelovima 26. januara do 24 asa zauzela Rakovicu. Grupa Fabri dostigla je selo Jarak i spojila se s dijelovima SS divizije. U toku noi 6. i 14. goranska brigada i 1. bataljon 4. kordunake brigade povukle su se u selo Moila, a 15. brigada 8. divizije u Drenik Grad. Povlaenjem ovih snaga prestao je da funkcionie i Ope61 Zb. V, tili, dok. 197. i 200; 13, dok. 50; Arhiv VII, 3c/2. Nareenje broj ,1430 od 26. I 1943. 62 Zb. V, U, dok. 197; 13, dok. 50. 63 Zb. V, 111, dok. 197; 12, dok. 89; 1, dok. 50. 23 DONJI LAPAC
353
rativni tab za Kordun. Na frontu u Baniji 369. divizija ne nailazei na jai otpor, izbila je na liniju Vrnogra Zirovac. Pred njom su se povlaila dva bataljona Banijskog partizanskog odreda. Grupa brigada pod komandom 7. banijske divizije ovoga dana nije angaovana u borbi iako je imala zadatak da dejstvuje u bok glavnih snaga SS divizije. Ovaj napad nije mogao biti izveden zbog brzog prodora neprijatelja prema Rakovici. Dio snaga 717. divizije koje su nastupale od Kamen Grada, probio je odbranu 6. krajike brigade i produio nastupanje prema Luci Palanka. Snage ove divizije koje su napadale prema Kljuu, nisu imale uspjeha. 64 Dio snaga divizije -Sasari preduzeo je 27. januara napad prema selu Klapavica. Napad je doekan od strane 2. bataljona 1. brigade i neprijatelj je odbijen uz gubitke od 18 mrtvih. Istoga dana oko 22 sata 1. bataljon 1. brigade i 3. eta 2. bataljona izvrili su napad na isturene poloaje na Gradini i Zbornjai iznad Bruvna. U iznenadnom juriu razbijena je jedna eta Talijana, zaplijenjeno neto municije i druge opreme. Prema naim izvjetajima neprijatelj je imao 40 mrtvih i 30 ranjenih, dok su nai gubici bili 1 mrtav i 12 ranjenih boraca. U izvjetaju 5. korpusa za ovaj dan nisu zabiljeeni gubici za diviziju Sasari. 65 Na pravcu Lovinac Udbina 73. bataljon crnih koulja uz podrku minobacaa i artiljerije tri puta je napadala na Lipa vrh (k. 794) koji je branila eta 4. bataljona 9. brigade. Sva tri napada neprijatelja su odbijena. Zaustavljen je i napad 31. ustake bojne koja je napadala prema Trovhu. Navee je 3. bataljon 9. brigade napao na Lovinac i rastjerao neprijateljske dijelove, a ujutro se povukao na svoje poloaje. Akcija jedinica 9. brigade prethodnog dana na komunikaciji i ovog dana na Lovinac izazvala je pravu paniku u talijanskim tabovima. Oni su odmah prebacili dijelove 12. domobranske pukovnije da pojaa obezbjeenje eljeznike pruge i pozadinske baze u Lovincu. Neprijatelj je zabiljeio da ima 5 mrtvih i 22 ranjena. 6 6 Srednja kolona divizije RE na pravcu Liki Osik Buni uz podrku preduzela je napad na itavom frontu dvaju bataljona 2. brigade i jedne ete 3. bataljona Likog partizanskog odreda. Ove snage drale su poloaj na liniji Gradina (k. 882) ardak (k. 942) zaseok Rakii oslanjajui se lijevim krilom na kote zapadno od Korita. Teite napada neprijatelj je usmjerio na ardak i selo Rakie i u toku petoasovne borbe uspio je da zauzme ove poloaje. Nae snage poslije upornog otpora povukle su se na liniju Veljton (tt. 1134) zaseok Vukmirovii oslanjajui se desnim krilom na Rukavina stanove. Na zauzetim poloajima neprijatelj je zanoio i uspostavio jaka osiguranja. Krajem dana neprijatelju su pristigle nove snage i motorizacija. Oba bataljona 2. brigade uvee su bila u akciji, ali nisu postigli zapaene rezultate. U toku dana nai gubici su bili 4 mrtva i 28 ranjenih. Talijani su zabiljeili da su imali 6 mrtvih od kojih 1 oficir i 5 ustaa, ranjenih 30 od kojih 25 ustaa. 67 Snage divizije RE na pravcu Babin Potok Prijeboj nastavile su napad prema selu Plitviki Ljeskovac i poto nisu naile na jai otpor, ule su u selo bez tekoa. Manji dijelovi neprijatelja koji su titili desni bok glavnih snaga,
64 Zb. V, U, dok. 95, 96. i 97; 143, 148. i 234. 65 Zb. V, Hl, dok. 207; 12, dok. 6 Zb. V. 11, dok. 207. 1 212; 12, 07 Zb. V. 11. dok. 207. 1 212; 13, 12, dok. 43. i 90; 13. dok. 35; II, 7. dok. 169; IV, 9; dok. 139; 89; 13, dok. 50. dok. 89; 13. dok. 50. dok. 50.
upali su u selo Konarev Kraj i poeli ga paliti. Intervenirali su dijelovi 3. bataljona 2. brigade i protjerali neprijatelja. tab 2. brigade, poto je uoio da je cilj daljeg nastupanja neprijatelja Prijeboj i spajanje s njemakim snagama koje su se oekivale od likog Petrovog Sela, svoj je 3. bataljon prebacio u selo uji Krevinu radi odbrane Prijeboja. Isto tako radi kontrole pravca od Babina Potoka prema Korenici prebaene su dvije ete 4. bataljona iz Turjanskog u selo Konarev Kraj. Na prostor sjeverno od Plitvikog Ljeskovca stigao je i 3. bataljon 6. goranske brigade. Poslije prodora Nijemaca do Rakovice, goranske brigade i 1. bataljon 4. kordunake brigade bile su u pokretu prema Plitvikim jezerima. tab 1. hrvatskog korpusa namjeravao je da ove snage, zajedno s bataljonima 2. like brigade angauje protiv talijanske kolone koja je nastupala prema Plitvikom Ljeskovcu. Od ove namjere se odustalo jer su Talijani zauzeli Plitviki Ljeskovac i produili napad prema Prijeboju prije nego to su stigle goranske brigade. Ovoga dana avijacija neprijatelja bombardovala je Buni, Turjanski, Udbinu, Mogori, Vrebac, Prijeboj, Vrelo, Korenicu i put za Lapac. Ukupni gubici neprijatelja prema njegovom izvjetaju bili su 11 mrtvih od kojih 1 oficir i 57 ranjenih. 68 Nijemci su produili napad iz Rakovice i do podne ovladali Drenik Gradom i odmah pokuali da predu rijeku Koranu. Ovaj pokuaj odbila je 15. brigada 8. divizije koja je drala poloaj na liniji Vaganac Smoljanac. Uz veliku podrku avijacije i artiljerije neprijatelj je poslije podne uspio prei Koranu u rejonu Smoljanca i obrazovati mostobran. Protivnapad dijelova 15. brigade na mostobranu nije uspio i tako je neprijatelj prelaskom Korane stvorio sve uslove za nesmetano nastupanje prema Bihau. Uvee, 15. brigada se povukla u Liko Petrovo Selo odakle je 1. bataljon uputila prema Prijeboju, a ostale snage bile su u pokretu prema selu Zavalje, radi zatvaranja pravca prema Donjem Lapcu. Snage pod komandom taba 7. banijske divizije, zbog opasnosti da budu okruene, po nareenju Vrhovnog taba bile su u povlaenju na desnu obalu rijeke Une radi zatvaranja pravca Biha Bosanski Petrovac. Iz sastava ove grupacije 5. brigada 8. divizije trebala je da se uputi u Liku. Na pravcima napada 369. divizije nije bilo borbi i njene jedinice su se prikupljale radi narednih dejstava. Kod 717. divizije voene su borbe u rejonu Benakovca, sela Rudi Hana i sela Ramii. 69 Neprijatelj je prvih dana operacije jasno ispoljio svoje namjere. Vrhovni tab je ocijenio da se odbranom, i pored velike upornosti koju su ispoljile jedinice NOV i PO Jugoslavije, ne moe slomiti neprijatelj i sprijeiti mu da dublje prodre u slobodnu teritoriju. Na osnovu toga on je 27. januara donio definitivnu odluku da sa Prvom operativnom grupom i(l. i 2. proleterska, 3. udarna, 7. banijska, kasnije i 9. dalmatinska divizija) otpone ofanzivu na pravcu Prozor dolina rijeke Rame Neretva Hercegovina radi stvaranja nove slobodne teritorije i izvlaenja ranjenika i centralnih ustanova ispred udara neprijatelja. Drugom operativnom grupom (1. bosanski korpus) trebalo je uporno braniti slobodnu teritoriju Bosanske krajine, povlaei se postepeno pred neprijateljem kako bi se Glavnoj operativnoj grupi stvorilo vrijeme i prostor za uspjean razvoj ofanzive i prelaz preko Neretve. Trea operativna grupa (1. hrvatski korpus i primorsko-goranska grupa brigada) trebala je takoer da uporno brani slobodnu teritoriju Like (koordinirajui
68 Zb. V, 12, dok. 89, 90, 101, 117, 207. 1 212; 13, dok. 50. 69 Zb. V, 12. dok. 43. 1 90; II, 7, dok. 171; VIG br. 6 1951, str. 8. 1 9.
svoja dejstva s 1. 'bosanskim korpusom) i to due vezati talijansko-etnike snage i ne dozvoliti im da se pregrupiu i upute u pravcu operativne grupe. 70 Tako e se po ovoj odluci produiti uporna odbrana slobodne teritorije dok e ofanziva Glavne operativne grupe prerasti u bitku na Neretvi, poznatu bitku za spaavanje ranjenika. Divizija -Sasari na pravcu Bruvno Gornji Lapac 28. januara nije produila napad. Ovoga dana je u zasjedi na komunikaciji Graac Bruvno jedna eta 4. bataljona 1. brigade saekala neprijateljsku kolonu i nanijela joj osjetne gubitke. Prema naim podacima neprijatelj je imao 20 mrtvih i 35 ranjenih, zaplijenjen pukomitraljez, 7 puaka, jedan pitolj i neto municije. Nai gubici bili su 2 mrtva, 9 ranjenih, 1 zarobljen i 5 nestalih boraca. Talijani za ovaj dan nisu zabiljeili gubitke kod divizije Sasari. 71 Na pravcu Lovinac Udbina dijelovi divizije RE branili su se na dostignutim poloajima. Jedinice 9. brigade vrile su napad na Gakuu, Meedovau i Josipovau. Najsnaniji napad izveo je 4. bataljon na Gakuu, ali napad nije potpuno uspio. Nai izvjetaji govore o velikim gubicima neprijatelja, ali Talijani na ovom pravcu registruju samo obostranu aktivnost patrola i da se njihove snage suprotstavljaju protivniku na ve poznatim poloajima. Na poloajima kod Ljubova neprijatelj je s manjim dijelovima preduzeo napad na Veljon (tt. 1134) koji je drao 2. bataljon 2. brigade. Napad neprijatelja je odbijen uz gubitke. Opisujui borbu prethodnog dana na ovom pravcu Talijani kau da su njihove jedinice dostigle ispred naih artiljerijskih poloaja i prisilile partizane da odstupe (naputajui topovske titove i topove).72 Na pravcu Plitviki Ljeskovac Prijeboj 28. januara voene su estoke borbe. U tim borbama s nae strane uestvovali su 1. i 2. bataljon 6. goranska brigada, 3. bataljon 2. like brigade i 1. bataljon 4. kordunake brigade koji su drali poloaje u zahvatu komunikacije Plitviki Ljeskovac Prijeboj. Talijani su produili nastupanje iz Ljeskovca prema Prijeboju, a u susret njima oekivali su se i Nijemci od Likog Petrovog Sela. Bataljoni 6. goranske brigade i 3. bataljon 2. brigade pokuali su da protivnapadom odbace neprijatelja prema Plitvikom Ljeskovcu, ali zbog napada Nijemaca od Prijeboja i nedostatka municije napad je oslabio. Talijani su iza 18 sati zauzeli Prijeboj (U svom izvjetaju neprijatelj se ali da mu je napredovanje postalo teko zbog snijega visine 50 centimetara i strmih puteva). U ovim borbama neprijatelj je (po njegovim izvjetajima) imao 12 mrtvih i 40 ranjenih meu kojima i jedan oficir. Nai gubici bili su 1 mrtav i 11 ranjenih. Prema izvjetaju 5. korpusa ukupni gubici za 28. januara bili su 12 mrtvih i 52 ranjena meu kojima i 2 oficira. Na naoj strani neprijatelj regis truje 103 mrtva, meutim, nai izvjetaja ovo ne potvruju. U toku dana avijacija neprijatelja estoko je bombardovala i mitraljirala Turjanski, Korenicu, Vrelo, Kuzmanovau, Buni, Debelo Brdo, Udbinu, Mogori, Vrinu, Dobroselo, Donji Lapac i Biha. Neprijatelj registru je i nau protivavionsku vatru iz Mogoria. 73 Nijemci su u nastupanju prema Bihau oekivah jak otpor naih snaga. Zbog toga oni 28. januara uz jaku podrku avijacije i artiljerije veoma opre70 7)1 72 73 Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije od 1941. do 1945. godine, str. 404. Zb. V, Ul, dok. 212; 1, dok. 50. Zbornik v, 11, dok. br. 212. i 215; 13, dok. 50. Zb. V, 11, dok. 113, 117. i 212; 12, dok. 89. i 90; 13, dok. 35. i 50.
zno nastupaju. Glavne snage 7. SS divizije zauzele su Liko Petrovo Selo, a zatim Izai i sudarile se sa 8. brigadom 7. banijske divizije koja je bila u zatitnici. Ostale snage SS divizije takoer su oprezno nastupale i u irem rejonu Peingrada povezale se sa jedinicama 369. divizije.7'* Na frontu 717. divizije poslije estokih borbi 2. krajika brigada i dijelovi 6. brigade uspjeli su da odsijeku i okrue 737. puk u rejonu sela Benakovac. Na pravcu prema Kljuu neprijatelj nije imao uspjeha. Nae isnage zapadno od rijeke Une nisu organizovale otpor i njihovo povlaenje je nastavljeno. Tako je 15. brigada 8. kordunake divizije s dva bataljona poslije podne stigla u selo Zavalje. Stab 7. banijske divizije stigao je u selo Pokoj radi prebacivanja na desnu obalu Une. Isto tako 8. brigada ove divizije povukla se prema selu Pokoju. U to vrijeme 16. brigada 7. divizije prikupila se u Ostrocu. U zatitnici ovih snaga kod sela Gata nalazila se 5. brigada 8. divizije. Banijski partizanski odred s dijelovima 8. brigade i 4. krajike divizije prebacio se u Bosansku krajinu, dok je Kordunaki partizanski odred ostao u pozadini neprijatelja. Ovim povlaenjem put prema Bihau bio je potpuno otvoren. Neprijateljska avijacija bila je vrlo aktivna i neprekidno je napadala prelaze na Uni i kolone izbjeglica prema Bosanskom Petrovcu. Dejstvo avijacije otealo je prebacivanje 7. banijske divizije i izbjeglica preko Une. Zbog toga se ovo prebacivanje moralo izvesti pomou skele u toku 28/29. januara. Most u Bihau bio je pripremljen za ruenje. Kako je neprijatelj bio oprezan i veoma sporo nastupao, to je 7. banijska divizija dobila u vremenu i uspjeno se sa znatnim brojem izbjeglica prebacila preko Une. 75 Divizija Sasari je is tri bataljona 29. januara preduzela energian napad prema Mazinu. Po poloajima na Mazinskoj previji sruila se jaka artiljerijska priprema, ali ih 1. bataljon 1. brigade nije napustio. On je saekao neprijatelja i bliskom vatrom odbio prvi nalet njegove pjeadije. U meuvremenu neprijatelj je potisnuo nae dijelove koji su branili Urljaj (tt. 1295), zauzeo ovaj dominantan poloaj i time obezbijedio desni bok svojih snaga koje su napadale prema Mazinu. Zauzimanjem Urljaj a i kose koja se sputa prema Mazinskoj previji put za Mazin praktino je bio otvoren jer su nae ete zbog bone vatre morale napustiti previju i neprijatelj je oko 16 sati sa prednjim dijelovima uao u Mazin. U toku dana jedna eta 2. bataljona napala je na Ovuv (k. 756) i zauzela je. Talijani su intervenisali i pred mrak povratili ovaj poloaj. Neprijatelj je u borbama ovoga dana imao 3 mrtva i 14 ranjenih, a nai gubici su 4 mrtva i 8 ranjenih. 76 Ujutro, komandant 2. armije uputio je vrlo hitno nareenje komandantu 5. korpusa, u kom se, pored ostalog, kae: Da bi se sprijeilo povlaenje ka jugu pobunjenikih formacija koje su potuene na sjeveru, molimo da se to prije posjedne raskrsnica Gornji Lapac, a zatim Kulen Vakuf. U tom cilju treba potisnuti kolonu divizije Sasari preko Mazina i kolonu RE preko Udbine i Donjeg Lapca ka Gornjem Lapcu, odakle e biti lako nastaviti ka Kulen Vakufu .. ,77 Teko bi se mogle povjerovati da komandant 2. armije nije bio obavijeten da nae snage nisu potuene. Jedno je sigurno da je on ovo nareivao na izriit zahtjev Nijemaca, ali i sam nije bio uvjeren da e
74 75 76 77 Zb. Zb. Zb. Zb. IV, 9, dok. 237; II, 7, dok. 171. V, 12, dok. 43. 1 90; 13, dok. 6; II, 7, dok. 177. V, 11, dok. 215, 221. i 224; 13, dok. 50. V, U, dok. 214.
sve ii lako kako on zapovijeda jer je pred divizijom Sasari tek stajala glavna prepreka koju je ona morala savladati da bi mogla izvriti njegovo nareenje. Kolona divizije RE na pravcu Lovinac Udbina produila je napad i s 31. ustakom bojnom dostigla do Trovrha (tt. 1233) koju praktino nae snage grekom nisu drale. Isto tako 73. bataljon crnih koulja zauzeo je kotu 727. Ove poloaje bataljoni 9. brigade nisu uspjeh povratiti protivnapadom. Zbog stalnog pritiska naih snaga, bataljon crnih koulja povukao se u toku noi sa zauzetog poloaja. Gubici neprijatelja bili su 2 mrtva i 10 ranjenih. Na pravcu Liki Osik Buni neprijatelj je izvrio energian napad na kotu Veljun koju je u samo svitanje zauzeo na juri. Neposredno iza toga 2. bataljon 2. brigade potpomognut minobacaem izvrio je protivnapad i povratio zauzete poloaje. Oko 20 asova neprijatelj je ponovo na juri povratio izgubljeni poloaj. Na naoj strani nije bilo gubitaka, a Talijani se ale da sporo napreduju zbog jakog otpora, ali ne registruju svoje gubitke. Po nareenju taba 6. divizije na ovaj pravac, kao ojaanje, upuen je 1. bataljon 9. brigade sa Ploanskog klanca. 78 Ljevokrilna kolona divizije RE produila je pokret iz Prijeboja prema Likom Petrovu Selu i tu se spojila sa njemakim snagama. U 12 asova sastali su se komandanti divizija RE i 7. SS divizije. Nijemac se zahvalio Talijanu -istiui da je rad njegove kolone bio divan uzevi u obzir krajnje teak teren preko koga je prela, kao i veoma snaan otpor koji je trebalo savladati. Komandant divizije RE ponudio je komandantu 7. SS divizije pomo u daljem napadu na Biha, ali je ovaj to odbio zbog toga to bi morao mijenjati cio plan napada ija je realizacija bila u toku. Odbijanje ponude za napad na Biha vjerovatno je uvrijedilo komandanta divizije RE, te je on odmah vratio sve svoje jedinice iz Likog Petrova Sela na Prijeboj. U toku daljih dejstava Talijani e ovo iskoristiti kao pogodan izgovor za suprotstavljanje njemakim zahtjevima. Isto tako, zbog neefikasnosti talijanskih snaga, komandant 7. SS divizije to god bude dublje prodirao, sve e vie strahovati za svoj desni bok. 79 Nastupanjem pema Likom Petrovom Selu neprijatelj je preuzeo napad u zahvatu komunikacije Prijeboj Korenica, ali je ovaj napad odbijen. Poslije prodora neprijatelja prema Likom Petrovom Selu, nae snage na ovom pravcu nale su se u slijedeem rasporedu: 6. goranska brigada sa 2. i 3. bataljonom drala je poloaj juno od Prijeboja na liniji k. 697 V. Javornik (tt 878) dok je druga dva bataljona zadrala u rezervi. Lijevo od nje zauzeo je poloaj 3. bataljon 2. like brigade, a glavnina 4. bataljona ove brigade postavila se prema komunikaciji Plitviki Ljeskovac Cudin Klanac. Pravac prema selu Turjanski kontrolisale su dvije ete 3. bataljona Likog partizanskog odreda. etrnaesta goranska brigada (dva bataljona) i 1. bataljon 4. kordunake brigade obrazovali su optu rezervu u rejonu Korenika Kapela. Talijanska avijacija ovoga dana nije mogla izvriti zadatke zbog guste magle. 80 Na frontu napada njemakih snaga 29. januara nije bilo znaajnijih borbi. Snage SS divizije su oprezno i bez otpora oko 16 sati ule u Biha, a 369. divizija je irokim frontom i bez otpora nastupala prema lijevoj obali Une.
78 Zb. V, 11, dok. 224; 12, dok. 89; 13, dok. 50. 79 Zb. V, U, dok. 215; 12. dok. 113. i 118. 80 Zb. V, 12, dok. 89; 13, dok. 35. i 50.
Na frontu 717. divizije vodene su borbe u rejonu sela Benakovac i na komunikaciji kod sela Fajtovci jer je neprijatelj vrio pokuaje da deblokira okruene snage u rejonu sela Benakovac. Naa 7. banijska divizija, poto se prebacila preko Une, imala je nareenje Vrhovnog taba da organizuje obranu pravca Biha Bosanski Petrovac, a kasnije kao zatitnica ue u sastav Glavne operativne grupe. Istovremeno 8. kordunakoj diviziji postavljen je zadatak da se povue juno od Bihaa i organizuje odbranu pravca Biha Donji Lapac. 81 Divizija Sasari prikupljala se 30. januara u rejonu Mazina, izviala i artiljerijskom vatrom tukla poloaje jedinica 1. brigade. Na pravcu Lovinac Udbina dijelovi divizije RE su uz podrku tenkova i artiljerije uporno nastojali da zauzmu Lipae vrh na koji su tri puta vrili juri, ali nisu uspjeli da ga zauzmu. Poshje ovoga neprijatelj je zastao i vrio pripreme za naredna dejstva. U rejonu Ljubovac voene su estoke borbe sa naim snagama za svaki poloaj. Neprijatelj je dostigao u rejon sela Opsenice i time praktino ovladao Ljubovom te je zaprijetila opasnost da narednog dana prodre do sela Bunia. Na ovom pravcu Talijani registruju da su imali samo desetak ranjenih vojnika. 82 Ljevokrilna kolona divizije RE, koja se bila prikupila u rejonu Babina Potoka i Prijeboja, po nareenju komandanta korpusa trebalo je da preduzme napad prema Korenici. Ovaj napad je odloen zbog aktivnosti naih snaga na Prijeboj. Napad na Prijeboj po nareenju taba 1. hrvatskog korpusa rano ujutro preduzela je 6. goranska brigada sa 1. i 2. bataljonom. Njen 4. bataljon drao je obezbjeenje prema Likom Petrovom Selu, a 3. bataljon nalazio se u rezervi u rejonu uji Krevina. U snanom juriu bataljoni 6. brigade prodrli su u naselja, ali su zbog velike nadmonosti neprijateljskih snaga i tenkova morah da se povuku. Isto tako ovoga dana su 3. i 4. bataljon 2. brigade vrili boni pritisak na neprijatelja napadajui autokolone na komunikaciji Prijeboj Plitviki Ljeskovac Cudin Klanac. Poto su se bataljoni 6. brigade povukli iz Prijeboja, ponovo su zauzeli poloaj juno od naselja u zahvatu komunikacije prema Korenici. Isto tako bataljoni 2. like brigade pomjereni su za odbranu pravca Babin Potok Homoljac, dok je 3. bataljon Likog partizanskog odreda i dalje kontrolisao pravac preko Turjanskog. U korpusnoj rezervi je 14. goranska brigada i 1. bataljon 4. kordunake brigade. Ovoga dana neprijatelj je u rejon Babina Potoka doveo 74. pjeadijski puk Lombardija koji je ranije bio u sastavu grupe Fabri. Talijanska avijacija bombardovala je Udbinu, Korenicu, Koreniku Kapelu i dr. Dnevni gubici Talijana su 5 mrtvih i 34 ranjena. U borbama za Prijeboj bataljoni 6. goranska brigade imali su 3 mrtva i 27 ranjenih. 8 3 U toku dana 7. SS i 369. legionarska divizija vrile su pripreme za dalja dejstva i ureivale prelaze na Uni da bi narednih dana mogle otpoeti drugu etapu operacije Vajs 1. Ako ukratko svedemo rezultate borbi za proteklih deset dana izvoenja operacija Vajs 1, onda vidimo: da su nae snage svojom odbranom uspjele osujetiti planove neprijatelja i sprijeiti mu ostvarivanje ciljeva koje je on elio postii u prvoj etapi ove
81 Zb. IV, 9, dok. 60, 05-1, 152, 237. i 23; V, 11, dok. 13. i 224. 82 Zb. V, 0:1, dok. 224; 13, dok. 50. 83 Zb. V, U, dok. 215. i 224; 12, dok. 89; 13, dok. 35. i 50.
operacije. Za prvih deset dana borbi nae snage odrale su kontinuitet fronta, bez obzira na njegovu irinu, nadmonost neprijateljskih snaga i druge uslove. U ovim borbama ni jedna naa jedinica, iako su imale gubitaka, nije bila razbijena niti okruena. Upornost i aktivnost nae odbrane prisilila je neprijatelja da ve od prvog dana operacije oprezno nastupa; na frontu u Lici 5. talijanski korpus za prvih pet dana, osim na pravcu Graac Bruvno, ni u emu nije uspio da narui prvu liniju odbrane jedinica 6. like divizije. Za narednih pet dana na zahtjev Nijemaca i na intervenciju komandanta 2. armije znaajniji uspjeh korpus postie na pravcu Vrhovine Prijeboj Liko Petrovo Selo gdje se spaja s Nijemcima. Divizija Sasari nije se pomakla od Mazinske kotline, a snage divizije RE i dalje su vodile estoke borbe za poloaje na Ploanskom klancu i Ljubovu; za deset dana borbi s naim snagama talijanske i ustako-domobranske jedinice, po njihovim podacima, imale su 591 vojnika izbaenog iz stroja od ega 85 mrtvih i 506 ranjenih, ne raunajui smrznute. U istom vremenu gubici samo 1. i 2. brigade 6. divizije iznosili su 149 boraca izbaenih iz stroja, od ega 23 mrtva, 120 ranjenih, 1 zarobljen i 5 nestalih. Za 9. brigadu nema podataka po danima. 84 Nijemci su postigli znaajniji uspjeh u privremenom ovladavanju prostorom Korduna i Banije, meutim i kod njih je potpuno izostao brzi prodor 7. SS i 717. divizije koje su bile nosioci udara u ovoj operaciji. Ove divizije su se po planu operacije ve drugog dana trebale spojiti kod Vrtoa i zavriti okruenje naih snaga na Kordunu i Baniji. Kad je 7. SS divizija 29. januara ula u Biha do spajanja sa 717. divizijom ostalo joj je jo oko 80 km. Iz ovog se jasno vidi da je neprijatelj u planiranju ove operacije precijenio svoje mogunosti. Zahvaljujui upornom i aktivnom otporu naih snaga na Kordunu i Baniji, neprijatelj je imao znatne gubitke. Prema njegovim podacima zabiljeno je preko 690 vojnika i starjeina izbaenih iz stroja. Naa 8. kordunaka divizija i 6. goranska brigada u borbama za Kordun imale su 248 boraca izbaenih iz stroja od ega 85 mrtvih i 163 ranjena. 8 5 Gubici, iako nisu potpuni, jasno pokazuju estinu borbi za prvih deset dana operacije, a iz njih se isto tako moe vidjeti da je naa iva sila dosta dobro sauvana, pogotovu kada se uzme u obzir velika nadmonost neprijatelja. Pored toga odbranom i upornom borbom dobijeno je dragocjeno vrijeme za izvlaenje naih bolnica, ustanova i sklanjanje stanovnitva ispred udara neprijatelja. Poto neprijatelj nije uspio da na prostoru Korduna i Banije uniti ni najmanju jedinicu NOV i PO Jugoslavije, on se jo uvijek nadao da e to postii u drugoj etapi operacije. U tom cilju Nijemci e u daljim dejstvima sve etiri svoje divizije usmjeriti u napad prema Grmeu. Osjetivi da je ugroen bok i pozadina 7. SS divizije, koja je nastupala od Bihaa prema Bosanskom Petrovcu, Nijemci zahtijevaju od Talijana da njihov 5. korpus u zoni Bihaa osigura desni bok ove divizije i da produi napad prema Pljeevici i Gornjem Lapcu i da to prije preko Kulen Vakufa izbiju u Vrtoe, kako je to bilo predvieno planom operacije. 86
84 Zb. V, U, dok. 216; 12, dok. 89; 13, dok. 50. 85 Zb. IV, 9, dok. 198; V, U, dok. 122; 12, dok. 43, 81. i 90; 13, dok. 35. Nema podataka o gubicima, vidi; Sedma banijska divizija (iz ovog perioda). 86 Zb. V, 12, dok. 92.
Komandant 2. talijanske armije 31. januara je ocijenio postignute rezultate i pretpostavio dalji tok dogaaja. On, izmeu ostalog, konstatuje da partizani vie nisu davali otpora sjeverno od Une i da su njegove i njemake jedinice stigle na paralelu te rijeke, bez obzira na pravce i ikilometrau, skoro u isto vrijeme. Opkoljavanje nije izvreno. Sada moe biti da protivnik hoe da prui otpor na Grme planini ili hoe da se povue na jug. Otpori koji se pruaju ispred Sasari, RE i 717. divizije odgovaraju kako jednoj, tako i drugoj od ovih dviju pretpostavki. Poto je utvrdio da tako stvari stoje, otpor na Grmeu ih povlaenje na jug i ne obazirui se nikako na one dijelove koji bi se uvukli izmeu istaknutih kolona ili one koji bi se rasturili, zatvaranje Bosanskog Petrovca, Kulen Vakufa i Gornjeg Lapca je veoma vano. U stvari, u prvom sluaju to e sluiti da potisne ka Grmeu partizanske brigade s jugoistoka i jugozapada, doprinosei tako sjedinjavanju ove protivnike mase koja bi zatim trebala b i t i . . . itd. (vjerojatno misli unitena). U drugom sluie da presijee povlaenje ka jugu. Poto je saznao da e 77. divizija napasti na Bosanski Petrovac, on podvlai da bi trebalo izbjei da pomenuto mjesto uzmu Nijemci i komandant armije se nada, ne ponavljajui nareenja koja su ve dovoljno jasna, da ovo gledite ima 5. armijski korpus.87 Na pravcu Graac Gornji Lapac, poslije pada Mazina 1. brigada 6. divizije i dalje je vrsto drala sve dominantne poloaje oko Mazinske kotline. Poto je prethodnog dana izvrila sve potrebne pripreme, divizija Sasari prela je u napad. Pokretu njenih kolona prethodi artiljerijska i avijacijska priprema. Teite napada usmjereno je ka korica brdu. Prvi nalet pjeadije je odbijen, a zaustavljeni su i tenkovi, koji su se kretali komunikacijom. Artiljerci protivtenkovskog topa 1. brigade precizno pogaaju tri tenka i oni su oteeni. Jedan od ovih pogoenih tenkova ostao je na cesti i kasnije e biti izvuen pozadi poloaja 1. brigade. Izvjetaj 6. divizije za ovaj dan biljei da su Talijani zauzeli Skoria brdo, ali neprijatelj ovo ne potvruje u svojim izvjetajima. Na pravcu Lovinac Udbina neprijatelj nije preduzimao nikakve aktivnosti. Snage divizije RE uporno su napadale od Ljubova prema Buniu. Ogorene borbe voene su za svaki poloaj. Nai bataljoni trpjeli su veliku vatru minobacaa i artiljerije i front se polako primicao Buniu. 88 Zbog krize koja je nastupila prodorom Talijana preko Ljubova, Glavni tab Hrvatske je ovog dana naredio tabu 1. hrvatskog korpusa da odmah 6. goransku brigadu uputi u pravcu Korenice sa zadatkom da saeka talijansku kolonu na putu od Bunia prema Korenici i da zatvori taj pravac. Istovremeno se nareuje da tri bataljona 6. divizije koji su drali poloaje na Ljubovu napadaju neprijatelja s lea i sprijee mu prodor prema osloboenoj teritoriji. Ovim nareenjem je predvieno da u sluaju jaeg nadiranja neprijateljskih snaga i prodora do Korenice 6. brigadu postavi u pravcu Frkaia, 14. brigadu u pravcu Gorskog kotara, a 1. bataljon 4. kordunake brigade vrati na Kordun. U ovakvoj situaciji bataljoni 6. divizije koji se nalaze na sjeveru, trebalo bi da se prebace u pravcu Krbavice i Trnavca, gdje bi kasnije doli u sastav svoje brigade. U sluaju prodora neprijatelja iz Bunia prema Udbini i zauzimanja Krbavske doline, 9. brigada iz Ploe, sa dva bataljona, preba-, uje se na mazinski sektor, gdje e zajedno sa 1. brigadom napadati neprijatelja u Mazinu i zatititi pravac Mazin Lapac. Predvieno je da se jedan
87 Zb. V, 11, dok. 222. 88 Zb. V, 12, dok. 89; 13, dok. 50.
bataljon 9. brigade povlai prema Udbini i sastane sa bataljonom 9. brigade koji je operisao na Ljubovu i da zatvore pravac Udbina Lapac. Druga brigada u tom sluaju sa sva etiri bataljona ostaje na sektoru Krbavice i Trnavca nastojei da se tu odri i da se poslije povee sa ostalim naim snagama. Istim nareenjem predvieno je da se Stab 6. divizije sa dva bataljona 9. brigade povue na mazinski sektor. tabu 1. hrvatskog korpusa je nareeno da se odmah povue u Ponor, a Glavni tab Hrvatske povlai se prema Kamenskom. 89 Ljevokrilna kolona divizije RE vrila je pripreme za napad prema Korenici. U rejonu Prijeboja prikupljen je 1. pjeadijski puk RE, 16. bataljon M, 2. lovaka domobranska bojna, eta tenkova i jedan divizion artiljerije. U rejonu Babina Potoka grupisan je 74. pjeadijski puk (bez jednog bataljona) eta tenkova i pukovska artiljerija. Obje grupacije bile su spremne da preduzmu odluan napad prema Korenici. Odbranu pravca Prijeboj Korenica preuzela je 14. goranska brigada i 1. bataljon 4. kordunake brigade. Pravac preko Homoljca i dalje su zatvarah 3. i 4. bataljon 2. brigade. 90 Poto su izvrili nune pripreme, Nijemci su s Une preh u napad prema Grmeu SS divizija odbacuje dijelove 7. banijske divizije i izbija na liniju selo Golubi selo Pritoka selo Volarica selo Radii, 369. divizija (3. gorski zdrug) zauzima Krupu i selo Puenik. Nae jedinice bile su veoma aktivne na svim pravcima. Snage 7. banijske divizije odbacile su neprijateljske dijelove, zauzele selo Golubi i razbile neprijatelja u rejonu selo Volarica koji se uz gubitke povukao prema Bihau. Na mostobran kod Bosanske Krupa u toku noi napadala je 8. krajika brigada i Banijski partizanski odred i nanijeli neprijatelju znatne gubitke. Jedinice 4. krajike divdzje napadale su neprjatelja u rejonu Benakovca i spreavale intervenciju koja je bila usmjerena radi deblokade Okruenog 737. puka 717. divizije. Dijelovi 5. krajike divizije napadah su na selo Ramie, a sa 4. brigadom vrila je pritisak kod sela Paunovaca. Napad na selo Ramie je uspio i neprijatelj je pretrpio gubitke. Ovdje su bila zaplijenjena i 4 tenka, ali nisu izvueni niti oteeni, jer se borci nisu snali. Kod Paunovaca nije bilo znaajnijeg uspjeha. 91 Na pravcu prema Gornjem Lapcu divizija Sasari uinila je 1. februara pokuaj da zauzme Raetinu Stranu, ali nije postigla nikakav uspjeh. Minobacai i artiljerija tukli su poloaj 1. brigade, ali je njen front i dalje ostao stabilan. Na Ploanskom klancu, neprijatelj je zauzeo Trovrh (tt. 1234). Pod pritiskom neprijatelja na pravcu Ljubovo Buni 1. i 2. bataljon 2. brigade povukli su se na nove poloaje na liniji Tuk Gradina iznad sela Duboki. Talijani biljee da su imali 12 mrtvih od kojih 1 oficir i 11 ranjenih vojnika. esta goranska brigada koja je prethodnog dana upuena na ovaj pravac stigla je u selo Debelo Brdo. Ljevokrilna kolona divizije RE prela je u napad. Iz rejona Prijeboja prema Korenici napadao je 1. puk RE sa etom tenkova koji je uz veliku podrku artiljerije u toku ovog dana savladao otpor 14. goranske brigade i zauzeo Koreniku Kapelu. Isto tako 74. puk (Lombardija) s etom tenkova iz rejona Babina Potoka nastupao je preko Brezovca. Napredovanje ovog puka spreavah su 3. i 4. bataljon 2. brigade. Na ovom
89 Zb. V, 11, dok. 116. 90 Zb. V, 13. dok. 35. i 50. 91 Zb. IV, 10, dok. 4, 5, 6, 9, 25, 178, 180. i 181; 9; dok. 6. i 244.
pravcu Talijani su imali 5 mrtvih od kojih 2 etnika, 13 ranjenih od kojih 1 oficir i 1 etnik, kao d etiri nestala. 92 Njemaka 7. SS divizija produila je 1. februara napad i prethodnicom dostigla do Bijelih Brda (jugoistono od Bihaa). Drugi njeni dijelovi vodili su borbe s naim snagama sjeverno od puta Biha Veliki Radii Bosanska Krupa. U isto vrijeme 369. divizija podizala je most kod Bosanske Krupe i uvrivala ve obrazovani mostobran. Na frontu 717. divizije dijelovi 737. puka deblokirali su komoru koja je bila opkoljena kod Skucanog Vakufa i povukli se prema Benakovcu. Nae snage (2, 5. i 6. krajika brigada) napadale su neprijatelja du komunikacije Benakovac Fajtovci. 9 3 Divizija Sasari 2. februara nije se pomakla dalje od kote 980. Ona je napadala prema Zaviia vrini, ali je ovaj napad odbijen od strane 1. bataljona 1. brigade i neprijatelj je pretrpio gubitke od 2 mrtva i 8 ranjenih. U toku dana demontirani su mitraljezi na oteenom tenku i izvuena druga oprema, a u toku noi 3. eta 3. bataljona izvukla je i tenk u kome je naen jedan ubijeni oficir i jedan vojnik. Na naoj strani nije bilo gubitaka. Talijani se ale na dejstvo nae haubice ii protivtenkovskqg topa. Na pravcu Lovinac Udbina neprijatelj je produio napad na itavom frontu usmjerivi teite dejstva na Vrinu (tt. 959). Podran snanom vatrom minobacaa i artiljerije on je uspio u toku dana da ovlada ovim poloajima i time stvori povoljne uslove za dalje nastupanje prema Udbini. 94 Da bi zaustavio prodor neprijatelja na pravcu Ljubovo Buni, 6. goranska brigada preduzela je protivnapad. U protivnapadu postignut je izvjestan uspjeh, ali je zbog jakog otpora neprijatelja ovaj protivnapad zaustavljen. Brigada je od minobacake i artiljerijske vatre imala 18 mrtvih i 17 tee ranjenih i njeni bataljoni su se morali povui. Neprijatelj je imao 12 mrtvih i 12 ranjenih. Poshje povlaenja 6. brigade put za Buni praktino je bio otvoren. Nou 2/3. februara ona se povulkla na liniju selo Frkai selo Klanjica, a bataljoni 2. brigade prema Krbavici gdje su trebale da stignu i ostale snage ove brigade. Prvi bataljon 9. brigade upuen je na pravac Ploa Udbina gdje je uao u sastav brigade. 95 Ljevokrilna kolona divizije RE produila je napad i 2. februara zauzela Korenicu. Njene snage koje su nastupale iz Babina Potoka, zauzele su Homoljaki klanac i u selu Homoljcu spojile se sa snagama koje su im bile upuene u susret poslije zauzimanja Korenice. etnici su iz Crne Vlasti napadali prema selu Turjanski, ali u od strane 3. bataljona LPO zaustavljeni. Talijani su ovog dana zapalili selo uji Krevinu, Koreniku Kapelu i Rudanovac. Ukupni gubici neprijatelja u toku dana bili su 6 mrtvih i 51 ranjen od kojih 4 oficira. 96 Nijemci su produili napad prema Grmeu. Snage 7. SS divizije usredsredile su se na Ripaki Klanac. Poslije estokih borbi neprijatelj je odbacio dijelove 7. banijske divizije i zauzeo Ripaki Klanac i do noi izbio pred selo Gorijevac. Ostale snage koje su napadale padinama Grmea dostigle su Gredoviti vrh (tt. 1209), a kolona koja je nastupala preko sela Grabea ka selu V. Radii odbacila je dijelove 7. banijske divizije i produila pokret ka selu
92 93 94 95 96 Zb. Zb. Zb. Zb. Zb. V, 12, dok. 91, 93; 13, dok. 50. IV, 10, dok. 19. 1 20; II, 8, dok. 6. i 11. V, 12, dok. 89, 99. i 105; 13, dok. 50. V, 12, dok. br. 9. i 91; 13, dok. 35. V, 12, dok. 9, 91, 99, 105. i 115; 13, dok. 50.
DEJSTVA NA PRAVCU BIHA BOSANSKI PETROVAC I BIHA DONJI LAPAC OD 30. JANUARA DO 6. FEBRUARA
Mosuri. Ovakvim prodorom neprijatelj je zaprijetio da ugrozi bokove 7. banijske divizije te su se njene jedinice pod veoma tekim uslovima izvlaile u toku noi 2/3. februara. Na frontu 369. divizije proiren je mostobran kod Bosanske Krupe, a 717. divizija bila je jako pritisnuta od jedinica 1. bosanskog korpusa. 97 Divizija Sasari 3. februara nije napadala. U toku noi 3/4. februara 1. brigada preduzela je napad na neprijatelja u rejonu koria brda i na koti 980. U napadu su uestvovali 1, 2. i 3. bataljon sa po dvije ete. Ovaj napad nije uspio, jer je neprijatelj bio dobro utvren, a napadalo se preko brisanog prostora i jedinice su bile jako zamorene. U toku ovog napada gubici neprijatelja bili su 1 mrtvi i 8 ranjenih, kao i nekoliko promrzlih. Nai gubici su: 3 mrtva i 9 ranjenih boraca. Snage divizije RE na pravcu Lovinac Udbina produile su napad u zahvatu komunikacije i savladale odbranu 3. bataljona 9. brigade. U toku dana na ovom pravcu neprijatelj je imao 2 mrtva i 20 ranjenih. Zbog izbijanja ostalih snaga neprijatelja u Krbavsko i Koreniko polje, 9. brigada se uvee morala povui istono od komunikacije Lovinac Udbina na liniju selo Ondi selo Mutili, a njen 1. bataljon prebaen je u selo Visu. U pozadini neprijatelja u rejonu sela Mogoria ostao je 4. bataljon Likog partizanskog odreda. Talijani su pokuali da se od sela Bunia probiju u Krbavicu, a etnici iz rejona sela Crne Vlasti u selo Turjanski, ali su ovi pokuaji odbijeni od strane bataljona 2. brigade. Avijacija neprijatelja ovoga dana bombardovala je selo Mogori, Krbavicu, Frkai i Ondi. 98 Poto je prethodne noi izvukla snage ispod udara neprijatelja, 7. banijska divizija organizovala je odbranu na liniji Tarkovac Crni vrh (kota 850). Ona je s ovih poloaja po nareenju Vrhovnog taba trebala da preduzme napad i povrati poloaje na Ripakom klancu. Produavajui nastupanje, Nijemci su snagama SS. divizije prodrli do sela Bosanski Doljani, a u zahvatu komunikacije odbacili su dijelove 7. banijske divizije i zauzeli selo Dubovsko. Ostale snage SS divizije nastupale su prema sjevernim padinama Grmea i poslije estokih borbi s naim snagama izbile kod sela Mosure i Gudavca gdje su se spojile sa 369. divizijom. Zbog prisustva dijelova 8. kordunake divizije kod sela Zavalja SS divizija osjea prijetnje svom desnom boku. Kolone 369. divizije nastupale su prema Ristovcu, Benakovcu i grebenu Grmea. Na frontu 717. divizije nije bilo znaajnijih dogaaja. U toku ovog dana, uvee, 7. banijska divizija zauzela je poloaje sa 7. brigadom u zahvatu komunikacije u visini isela Lipa i na jugozapadnim padinama Jadovika. Njena 16. brigada nalazila se zapadno od komunikacije na liniji Crni vrh Goli brijeg (kota 908) Veliki Ljuto (koita 1168) i prema selu Bosanski Doljani, dok je 8. brigada, radi namjeravanog protivudara, stigla u Vrto. 99 Izbijanjem neprijatelja u Koreniko i Krbavsko polje, kao i prodor njemakih snaga do sela Dubovsko, operativni poloaj snaga 1. hrvatskog korpusa postao je nepovoljan. U ovim uslovima neprijatelju su se nudile mogunosti da prodorom od Mazina ka G. Lapcu i od Vrtoa ka Kulen Vakufu obuhvati nae snage u Lapakoj kotlini i na Pljeivici. Ovo svakako pod uslovom da na ove pravce sasredi jake snage i da odluno nastupa. Nepovoljan poloaj snaga 1. hrvatskog korpusa mogao se lako izbjei zabacivanjem snaga u poza97 Zb. IV, 10, dok. 19. i 20; II, 8, dok. 6. 1 11. 98 Zb. V, 12, dok. 9, 89. i 105; 13, dok. 50. 99 Zb. IV, dok. 19, 20, 185, 187. 1 189.
dinu neprijatelja jer su za to postojali veoma povoljni uslovi. Za ovu varijantu korpus se nije opredijelio jer je bio obavezan da svoja dejstva uskladi s planom Vrhovnog taba za protivofanzivu Glavne operativne grupe. U vezi s tim od njega se zahtijevalo da uporno brani slobodnu teritoriju Like i time vee talij ansko-etnike snage i ne dozvoli im pregrupaciju prema Glavnoj operativnoj grupi. Imajui u vidu situaciju kao i zadatak 1. hrvatskog korpusa, Glavni tab Hrvatske preuzeo je neposrednu komandu nad svim snagama u Lici. U to vrijeme oekivalo se da e snage 5. talijanskog korpusa nastaviti odluan plan. Polazei od toga Glavni tab Hrvatske razradio je plan odbrane (dejstva) koji je pretpostavljao mogunost daljeg dejstva neprijatelja na preostali dio slobodne teritorije Like, odnosno prostor lapakog kotara. U tom cilju snage 1. hrvatskog korpusa podijeljene su u tri grupe, a radi lakeg komandovanja odreene su i tri komande sektora. Prvu grupu obrazovala je 8. kordunaka divizija (5. i 15. brigada) sa zadakom da brani pravac Biha Donji Lapac i kontrolie prelaze na Uni juno od Bihaa. Drugu grupu sainjavale su jedinice 2. brigade 6. divizije, 6. i 14. goranske brigada, 1. bataljon 4. kordunake brigade i 3. i 4. bataljon Likog partizanskog odreda. Ova grupacija sa 6. i 14. brigadom i 1. bataljonom 4. kordunake brigade imala je zadatak da sprijei prodor neprijatelja od Korenice i Bunia u Pljeivicu j e r su se tu nalazile znaajne baze, bolnice, zbjegovi, materijalne rezerve i veoma znaajne druge ustanove. Ostale snage ove grupacije (2. brigada 6. divizije, 3. i 4. bataljon Likog partizanskog odreda) imale su zadatak da ostanu u pozadini neprijatelja zapadno od komunikacije Korenica Buni i tite prostor Krbavice i Turjanskog gdje su se takoer nalazili zbjegovi naroda. Pored toga dejstvom u pozadini ove jedinice su imale da veu neprijateljske snage i olakaju odbranu goranskih brigada. Trea grupa je 6. lika divizija (bez 2. brigade) s 2. bataljonom Likog partizanskog odreda. Ona je imala zadatak da brani pravce koji od Udbine i Mazina izvode ka Lapcu .i pravac koji od Knina preko Srba izvodi u gornji tok Une. 100 Saglasno ovom nareenju vreno je pomjeranje naih snaga i njihove pripreme za nove zadatke. Kako narednih dana, to e se kasnije vidjeti, neprijatelj nije bio aktivan, naim jedinicama prueno je dragocjeno vrijeme da predahnu, preuzmu potrebne mjere da se srede, popune, organizuju komandovanje i analiziraju steena iskustva iz prethodnih borbi. Uporedo sa ovim vreno je ureenje poloaja, potrebne politike pripreme i dr. Divizija Sasari 4. februara je izvijestila pretpostavljenu komandu da je nou 3/4. februara odbila na napad na koti 980. Osim toga ona nije preduzimala nikakvu drugu aktivnost. Snage divizije RE su se prikupljale i sreivale u rejonima Korenica, Udbina i Buni. Ovoga dana neprijateljska avijacija estoko je bombardovala i mitraljirala sela Krbavicu, Frkai, Mogori, Vrebac, Bretane i Gornji Lapac. 101 Izbijanjem 5. talijanskog korpusa u Krbavsko i Koreniko polje praktino je zavrena prva etapa talijanskih snaga u operaciji Vajs 1. Ovim uspjehom stvoreni su svi uslovi za dalje produenje napada ka prostoriji Gornjeg i Donjeg Lapca. Za takav postupak korpus je imao i nareenje komandanta
luo Zb. V, 12, dok. 13, 17. 1 18; esta proleterska divizija, str. 313: uro Kladarin n. dj. str. 158. 101 Zb. V, 12, dok. IIS; 3, dok. 50.
2. armije od 29. januara, kao i zakljuke iz ocjene situacije 31. januara u kojima se potvruju nareenja i izraava elja da divizija Sasari stigne u Bosanski Petrovac prije njemakih snaga. Umjesto da koristi povoljne uslove za produenje napada, komandant korpusa je razradio plan ienja zone izmeu eljeznike pruge Vrhovine Medak i komunikacije Prijeboj Udbina Lovinac. Ovaj plan dostavljen je komandantu 2. armije 4. februara na odobrenje. Plan je predviao ienje pomenute zone u tri faze i u trajanju od 15 dana. Za svaku od ovih faza bile su precizno predviene snage i prostorija koju su trebale istiti. 102 Kada se pogleda nain dejstva snaga 5. talijanskog korpusa, u prvoj etapi operacije nije teko zapaziti da se njegove jedinice nisu odvajale od pravaca na koje su u poetku bile usmjerene. Tenja da se frontalno probije naa odbrana nije dala rezultate. Neprijatelj nije koristio iri manevar koji se mogao izvesti kroz meuprostore izmeu pojedinih pravaca gdje je mogla doi do izraaja upotreba i jaih pjeadijskih snaga. Za ovo sigurno ima nekih razloga koji su Talijane odvraali od ovakvih postupaka. Prije svega, obje divizije koje su dejstvovale na ovom frontu, ve su imale gorka iskustva s naim snagama iz ranijih ofanziva. Stoji i injenica da se neprijatelj nije smio odvojiti od sredstava podrke i komunikacija kojima je vren dotur materijalnih potreba. Napadajui frontalno na svim pravcima on je htio vezati nae snage i na taj nain smanjiti mogunost za njihov manevar u pozadinu njihovih kolona ega su se Tahjani posebno plaili. Zima je jako utjecala na mogunost manevra i bila znaajna prepreka takvom postupku. Iako je neprijatelj raspolagao velikom nadmonou, brojnom i tehnikom, ona nije efikasno isikoriena. Oprez kojim su ove snage nastupale, smanjio je njihove mogunosti. Pored toga, talijanske komande, ipoev od komandanta armije pa na nie, jo na poetku nisu vjerovale u uspjeh ove operacije. Za razliku od Nijemaca, Tahjani nou nisu preduzimali nikakvu aktivnost. Ta inicijativa preputena je naim snagama. Tako je nain dejstva i drugi postupci neprijatelja omoguio jedinicama 6. like divizije da mu se uspjeno suprotstavi bez obzira na njegovu nadmonost. Odbrana naih jedinica bila je uporna i u svakom pogledu smjela i aktivna. Ovome je mnogo doprinijelo zemljite i kanalisanost pravaca koji su se mogli uspjeno zatvarati. Nain dejstva naih jedinica zbunjivao je neprijatelja. U odbrani pojedinih visova i grebena zadravani su manji dijelovi, a glavnina snaga povlaena je pozadi grebena ili bono u odnosu na snage neprijatelja. Ovim postupcima dobrim dijelom izbjegnuta je vatra minobacaa, artiljerije i avijacije, a time i smanjeni gubici. Neprijatelj ni na jedan objekat praktino nije mogao napadati, a da nije trpio bonu vatru ili protivnapad. Na svakom isturenom poloaju koga su Tahjani uspjeh u toku dana da zauzmu, rijetko su kad zanoili. Oni su se rado povlaili na sigurnije oslonce koji su bili blie njihovoj glavnini. Nai noni napadi koji su vreni etama i bataljonima, pored unitenja neprijatelja i zauzimanja pojedinih objekata, imali su za cilj pribavljanje municije i druge opreme koja je nedostajala naim jedinicama. Zbog takvog naina dejstva, neprijatelj je trpio gubitke i kod njega se stvarao strah i nesigurnost na svakom koraku. Branei se i napadajui mi smo iscrpljivah i nae snage, ali zato ni neprijatelj ni jedne noi pa ni za snjene vijavice nije ostao miran.
1U2 Zb. V, U, dok. 214. i 222; 12, dok. 118.
Divizija Sasari poslije dvodnevnog zastoja poela je 5. februara napad i do 10 sati zauzela kotu 1064 i pokuala da izvri prodor preko kote 1001 ali je napad bio odbijen. Ove poloaje drale su dvije ete 1. bataljona 1. brigade. Napadu je prethodila snana vatrena priprema. Avijacija je bombardovala kote 1132, 1225 i 1278. Naroiti pritisak izdrala je 3. eta 1. bataljona koja je itav dan odolijevala napadu neprijatelja i nanijela mu osjetne gubitke. eta se istakla hrabrou i upornou, a njeni gubici bili su 3 mrtva i 4 ranjena borca. Neprijatelj registruje da je imao samo jednog poginulog i 5 ranjenih, dok nai izvjetaji biljee da su Tahjani imah oko 60 vojnika izbaenih iz stroja. Prema izvjetaju komandanta 18. korpusa ovoga dana raspored snaga divizije Sasari bio j e : 2/152. puka na koti 980, 2/151. puka na koti 1064, bataljon Zara na Jesenovom vrhu, komanda divizije i 26. bataljon bersaljera i jedna eta 3/25. puka u Mazinu. Komanda 73. legije, etnici i 44. bataljon crnih koulja u Graacu. U zoni Zrmanje je 15. bataljon bersaljera i etnici. Na komunikaciji Bruvno Graac bio je 3/25. puka bez jedne ete. 103 Bataljoni 9. brigade (1. i 2) prebacili su se iz Mekinjara i Srednje Gore u Visu. Dijelovi 2. brigade imali su samo pojedinane sukobe s neprijateljem. U trouglu Korenica, Udbina, Buni (ne raunajui etnike) nalo se 17 bataljona (14 talijanskih i 3 ustaka) sa znatnim sredstvima podrke tenkova i artiljerije. Umjesto da s ovakvom silnom vojskom produi napad ka Gornjem i Donjem Lapcu, komandant 5. korpusa ostaje kod svog plana ienja dijela zauzete teritorije i snage rasporeuje na slijedee zadatke: jedinice divizije Sasari (1. i 3. bataljon 151. puka, 3. bataljon crnih koulja, baterija 75/13. diviziona artiljerijskog puka i eta lakih tenkova), koje su bile prikupljene u rejonu Udbine, dobile su zadatak da se vrate u sastav svoje divizije na pravac Bruvno Mazin; 1. puk RE sa 16. bataljonom M, 31. i 32. ustaka bojna na prostoriji Mutili, ojluk, imali su zadatak da se razmjeste na poloajima Radu Lovinac Ploa Leskovac. Glavnina 2. puka RE i 34. ustaka bojna u rejonu Buni sa zadatkom da iste Krbavicu; 7. 4. puk Lombardija (bez jednog bataljona) u Korenici, a etnici u selu Vrelo. 104 Dok su se Tahjani pripremah za ienje dijela zauzete teritorije, Nijemci su odluno produili nastupanje. Kolona 7. SS divizije ovoga dana izbila je pred Vrtoe. Njeni dijelovi koji su se prethodnog dana zatekli kod Klievia, napadnuti su od strane 1. bataljona 15. kordunake brigade kod sela Luke i odbaeni prema selu ukovi. Ostale snage ove divizije koje su napadale sjevernim padinama Grmea i preko Donje Suvaje, poslije estokih borbi savladale su dijelove 2. krajike brigade i Banijskog partizanskog odreda i dostigle u Ristovac. Naa 8. banijska brigada povukla se na nove poloaje kod sela Bjelaja i Bjelajskog Vaganca, juno od puta Vrtoe Petrovac. Na poloaju u rejonu sela Oraca nalazila se 16. banijska brigada i Bihaki bataljon koji su zatvarah dolinu Une. Sedma banijska brigada bila je u pokretu prema Otrelju. Na frontu 369. divizije produena su dejstva ka grebenu Grmea, a kod 717. divizije nije bilo znaajnijih promjena. Druga krajika brigada povukla
103 Zb. V, 12, dok. 17, 89, 120. i 122; 13, dok. 50. 104 Zb. V, 12, dok. 116. 1 122.
se prema Tro vrhu, 8. krajika brigada zadrala se na prostoru sela Krnjeua, dok se Banijski partizanski odred povukao u selo Skakavac i uspostavio vezu sa 8. banijskom brigadom.10'"1 S pravca Bihaa i iz doline Une njemake snage su 6. februara zaprijetile da ugroze prostor Donjeg Lapca. Da bi obezbijedili nesmetano nastupanje 7. SS divizije prema Bosanskom Petrovcu, Nijemci su morali sami obezbijediti njen desni bok. Zbog toga je dio snaga 7. SS divizije ojaan tenkovima i ustakc-domobranskim jedinicama preduzeo napad od Zavalja preko Skoaja i Drenovae ka Donjem Lapcu. Napad, pored obezbjeenja desnog boka, imao je za cilj da ubrza prodor divizije Sasari prema Gornjem Lapcu i Kulen Vakufu. Tako se u toku dana razvila estoka borba izmeu ovih snaga i 5. kordunake brigade na Drenovai. Hrabri Kordunai su pod veoma nepovoljnim uslovima zime, dubokog snijega i nadmonih snaga neprijatelja uspjeli izvojevati pobjedu. Oni su slomih napad neprijatelja, nanijeli mu osjetne gubitke i prisilili ga da se povue prema Zavalju. U ovoj borbi je, pored ostalog, zaplijenjen i jedan njemaki tenk od 13 tona. Tako je otklonjena neposredna opasnost koja je od Bihaa bila zaprijetila Donjem Lapcu. Na naoj strani bilo je 14 mrtvih i 45 ranjenih boraca, a gubici neprijatelja procijenjeni su preko 100 izbaenih iz stroja. 1 0 6 Poslije neuspjeha Nijemaca na Drenovai komandant njemakih trupa u Hrvatskoj energino zahtijeva od komandanta 2. armije i direktno od komandanta 5. korpusa da se radikalno raisti Pljeivica i da se pone raiavati komunikacije Slunj Biha. 107 No, bez obzira na zahtjev Nijemaca, Tahjani rade po svom planu. Dio snaga divizije RE poeo je raiavanje po planu komandanta 5. korpusa. Tako su dijelovi 2. puka i 34. ustaka bojna uz podrku tenkova preduzeli napad od Bunia prema Krbavici, a radi sadejstva ovim snagama uslijedio je i napad etnika iz rejona sela Vrela. U odbrani Krbavice nalazih su se 1. i 2. bataljon 2. brigade koji su drah poloaje prema Buniu, Vrpilama i Korenici. Neprijatelj je od Bunia uspio da se probije u selo Krbavicu i odmah je otpoeo paliti. Protivnapadom dijela snaga 1. bataljona 2. brigade neprijatelj je odbaen prema Buniu. etnici koji su prdko Mrsinja pokuali prodor prema selu Baljkui, takoer su bili odbaeni prema selu Vrelu. Tako je pokuaj ienja Krbavice propao, jer je izostao napad 74. puka iz Korenice kako je to bilo predvieno planom. 108 Iz rejona Udbine 31. ustaka bojna izvrila je napad na Ivanov vrh (tt. 1094) i uspjela ga zauzeti, ali ga je predvee napustila. Divizija Sasari 6. februara iz rejona Mazina ponovila je napad na Raetinu Stranu i Zaviia vrinu. Napadi njene pjeadije doekani su bliskom vatrom 1. bataljona 1. brigade i uz gubitke odbijeni na polazne poloaje. Nai gubici bili su 1 mrtvi i 3 ranjena borca. Pretrpivi uzastopne neuspjehe na ovom pravcu neprijatelj je odustao od daljih pokuaja i ekao da mu pristigne pojaanje. Talijani se ale da je napredovanje prema Gornjem Lapcu nailo na tekoe uslijed terena, klime i naeg otpora. Neprijateljska avijacija je bombardovala i mitraljirala Gornji Lapac i Dobroselo i kote 960 i 1278. 109
105 106 107 108 109 Zb. Zb. Zb. Zb. Zb. IV, 10, dok. 28, 42, 185, 187. i 189. V, 12, dok. 20, 21. i 90. V, 12, dok. 123. V, 12, dok. 19. 1 126; 13, dok. 50. V, 12, dok. 17, 18, 126. 1 127; 13, dok. 50.
24 DONJI LAPAC
369
U skladu s planom Glavnog taba Hrvatske, tab 6. like divizije pojaao je 1. brigadu s 1. i 3. bataljonom 9. brigade, dok su 2. i 4. bataljon ove brigade i dalje zadrani u rejonu Visua radi odbrane pravca UdbineDonji Lapac. Bataljoni koji su ojaavali odbranu 1. brigade, prebaeni su na pravac MazinGornji Lapac i zamijenili 1. i 2. bataljon 1. brigade koji su uvee povueni na odmor. Kod bataljona 2. brigade nije bilo znaajnijih borbi. Nastavljeni su fortifikacijski radovi na pravcima koji vode ka Lapcu. 110 Njemaka 7. SS divizija produila je napad. Njena kolona koja je napala desnom obalom Une, zaustavljena je kod sela Oraac od strane 16. banijske brigade. Motorizovana kolona SS. divizije ovladala je raskrsnicom u rejonu Vrtoa. Naa 8. banijska brigada povukla se prema selu Koluniu ime je put prema Bosanskom Petrovcu ostao otvoren. Ostale snage 7. SS divizije koje su napadale preko Grmea dostigle su u selo Krnjeua i tako se praktino spojile s glavninom u Vrtou. U ovoj situaciji Banijski partizanski odred prebacio se u selo Drnie gdje e 8. februara dobiti nareenje Vrhovnog taba da se probije i vrati na Baniju. Na frontu 369. divizije voene su estoke borbe na liniji Makov vrhSuhopoljeMetla koju su branile 2. i 5. krajika brigada. Na front kod Kljua neprijatelj je dovlaio nove snage. Jedinice 5. krajike divizije uspjeno su branile poloaje kod Paunovca i bile u aktivnim dejstvima. 111 Tako se krajem dana front njemakih snaga primakao neposredno prostoriji kotara Donji Lapac. Opasnost je mogla zaprijetiti od Vrtoa prema Kulen-Vakufu i dalje ka Lapcu ime bi bila ugroena pozadina 6. like divizije i na front prema talijanskim snagama. Praktino je teritorija kotara Donji Lapac dovedena u poluokruenje. Povoljna okolnost za nae snage bila je u tome to neprijatelj jo nita nije ozbiljno preduzimao od Knina preko Srbskog klanca prema gornjem toku. Une. U protivnom, da je ovaj pravac aktiviran blagovremeno i da su njime upuene jake snage, poloaj naih jedinica na preostalom dijelu slobodne teritorije naao bi se u jo nepovoljnijoj situaciji. Istina, izlaz se mogao nai, ali je daleko bolje da je neprijatelj napravio ovaj propust. Na pravcu MazinGornji Lapac divizija Sasari 7. februara nije napadala, ali je njena artiljerija gaala poloaje bataljona 1. brigade. Talijani se ale da im nae snage pruaju estok otpor i angaovali su avijaciju da bombarduje i mitraljira rejon sela Vagan, Logorite, Ilica kosu i komunikaciju LogoriteGornji Lapac. Divizija RE vrila je ienje u svojoj zoni. Poslije neuspjeha u napadu na Krbavicu 2. puk RE i 34. ustaka bojna angaovani su za raiavanje sela u Krbavskom polju (alamuni, Svrakovo Selo i Debelo Brdo). Zonu u zahvatu komunikacije UdbinaPloaLovinac istio je 1. puk RE s ojaanjima. U pokretu ka Babinu Potoku bio je 74. puk Lombardija i 137. legija crnih koulja. Iz rejona Udbine ka Bruvnu otpoeo je pokret 151. puk Sasari s ojaanjima koji je radi obezbjeenja pokreta pokuao da zauzme Ivanov vrh i dominantne poloaje u pravcu Ondia. Ovaj pokuaj je odbijen od 2. bataljona 9. brigade. Bataljoni 2. brigade ovoga dana nisu vodili nikakvu borbu. 112
11 Zb. V, 12, dok. 18; 13, dok. 50. 111 Zb. II, 8. dok. 16. 1 18; IV, 10, dok. 28, 33, 42 185. 189. 1 191; V ; 13; dok. 6. 112 Zb. V. 12, dok. 89. i 127; 13, dok. 50,
Nijemci su 7. februara zauzeli Bosanski Petrovac i glavnina SS divizije prikupljala se na prostoriji Medeno polje i selo Vodenica. Strahujui za svoj desni bok i pozadinu, ova divizija je svoj jedan bataljon iz 14. SS. puka ostavila u rejonu Vrtoa, dok je 4. bataljon ovog puka i dalje zadran u rejonu Zavalja. Naa 7. banijska divizija sa 7. i 8. brigadom zatvarala je pravce prema Drvaru i selu Driniu, dok se njena 16. brigada nalazila na prostoru izmeu Vrtoa i Kulen Vakufa. Na grebenu Grmea vodile su se estoke borbe izmeu 369. divizije i 2, 5. i 6. brigade 4. krajike divizije. Kod 717. divizije vrene su pripreme za produenje dejstva radi spajanja sa SS divizijom. 113 Divizija Sasari nije 8. februara produila napad prema Gornjem Lapcu. Talijani ocjenjuju da je nae protivdejstvo jo uvijek vrlo ivo. Pojaanja koja su ovoj diviziji upuena iz rejona Udbine (151. puk Sasari, 3. bataljon crnih koulja, artiljerija i tenkovi) pod borbom, naveer su se probila do Bruvna. Pokret ovih snaga spreavao je 2. i 4. bataljon 9. brigade i neprijatelj je u ovim borbama imao 2 mrtva i 20 ranjenih vojnika. Bataljoni 2. brigade ovoga dana nisu vodili znaajnije borbe. 114 Na zahtjev Nijemaca, od 6. februara, komandant 2. armije je ovog dana naredio komandantu 5. korpusa slijedee: Da bi se dopunilo raiavanje terena izmeu puta Liko Petrovo SeloKorenicaUdbina i puta Biha ZavaljeDonji Lapac kao i da bi se umanjio pritisak znatnih ustanikih formacija protiv desnog boka i komunikacija divizije Princ Eugen, molimo da grupa Feroni (odnosi se na 74. puk i 137. legiju crnih koulja) izvri to prije napad na Liko Petrovo Selo proirujui ga, po mogunosti, do Zavalja i pojaavajui, ako treba, istu grupaciju. Molim takoer da se to prije izvri nekoliko napada s odgovarajuim snagama preko Pljeevice, pravac zapad istok, od jednog do drugog naprijed pomenutog puta. Naravno, ovo e primorati da se dijelom odloe raiavanja koja je 5. armijski korpus predvidio. Da bi se sprijeio odlazak partizanskih formacija na jug posjedanje Kulen Vakufa dobij a sve veu vanost i mora uslijediti neposredno poslije posjedanja Gornjeg Lapca. Ne manju vanost dobijaju dalja raiavanja zona oko Kulen Vakufa, Gornjeg Lapca i Donjeg Lapca . . . U daljim uputstvima koja su u toku dana saoptena komandantu 5. korpusa, pored ostalog, se naglaava: Dolazak SS divizije u Bosanski Petrovac i stav koji treba zauzeti prema Nijemcima na sastanku u Beogradu, nalau nam da dostignemo cilj Donji Lapac, da bismo izbjegli da se misli ili da se kae da je nae uee u Vajs 1 bilo namjerno nedovoljno. 115 Poto nije raspolagao s podacima o namjerama neprijatelja za odluno produenje napada prema Gornjem i Donjem Lapcu, tab 6. divizije ocjenjuje da je situacija povoljna. Do ovog zakljuka moglo se doi zbog povlaenja neprijatelja iz Korenice prema Prijeboju, iz Udbine prema Bruvnu i ponovnog zastoja divizije Sasari na pravcu MazinGornji Lapac koja, i pored svih pokuaja, nije uspjela da se probije. Tako je stvoren utisak da se Tahjani povlae na itavom frontu. Polazei od ovog tab divizije vri i pripreme za varijantu povlaenja neprijatelja, a tragovi toga mogu se nazrijeti i u izvjetaju koji je ovoga dana upuen Glavnom tabu Hrvatske gdje, izmeu ostalog: stoji: Naredili smo da dva bataljona 9. brigade koji se nalaze na pravcu UdbinaDonji Lapac, ispitaju stanje na Udbini, jer se
113 Zb. IV, 10, dok. 42, 51, 52, 191, 193. I 199. 114 Zb. V ,12, dok. 132; 13, dok. 50. 115 Zb. V, 12, dok. 128.
pretpostavlja da je neprijatelj napustio Udbinu i u tom sluaju da oba bataljona krenu za neprijateljem. Takoer smo naredili da tokom noi bataljoni 1. brigade na sektoru MazinGornji Lapac odravaju konstantan vatreni kontakt s neprijateljem te da, u sluaju da neprijatelj bude napustio Mazin, otponu takoer gonjenje s tri bataljona. 1 1 6 Njemaka SS divizija 8. februara produila je pokret od Bosanskog Petrovca ka Kljuu i bez otpora stigla u selo Jasenovac. Izbijanjem neprijatelja iza fronta 1. i 4. brigade 5. krajike divizije primoralo je ove jedinice da se povuku juno od puta KljuBosanski Petrovac. To je omoguilo 717. diviziji da se konano probije preko Paunovca i poslije podne spoji sa SS divizijom. Spajanjem ovih snaga obru oko Grmea bio je zatvoren i u njemu je ostala glavnina 4. krajike divizije. S Grmea su blagovremeno izvueni ranjenici i bolesnici kao i neki manji borbeni dijelovi. tab 4. divizije se, neposredno prije zatvaranja obrua, prebacio u selo Bravski Vaganac. Na Grmeu su ostale odsjeene etiri brigade ove divizije. 117 Divizija Sasari je 9. februara vrila pripreme za naredna dejstva i oekivala da j o j iz Bruvna za Mazin pristignu pojaanja. Bataljoni 1. brigade su se odmarali i vrili izvianja. Komandant 5. korpusa naredio je diviziji Sasari im stigne u Gornji Lapac da proslijedi za Kulen Vakuf i oisti okolne zone. Dijelovi divizije RE (2. puk) prilikom ienja terena upali su u zasjedu 2. bataljona 2. brigade kod sela alamunia i uz gubitke protjerani prema Buniu. Istovremeno je 1. pjeadijski puk ove divizije s ojaanjima i dalje istio zonu u zahvatu komunikacije Udbina Ploa Lovinac. Sva ova raiavanja svodila su se na pljaku i paljevinu sela. Poto je narod izbjegao i sklonio se, neprijatelj nije imao velike mogunosti da ubija i zarobljava. On registruje da je uhapsio nekoliko sumnjivih lica, zaplijenio 30 goveda i 200 ovaca i koza. Grupacija Fabri istei zonu na marruti sa 74. pukom dostigla je u Prijeboj, a 137. legijom crnih koulja u rejon Catrnja i Drenik Grada. Ove snage imale su manji sukob s dijelovima 3. bataljona 2. brigade. 118 Sve etiri njemake divizije zauzele su raspored oko Grmea. Iz ovog obrua najprije se probila 8. krajika brigada i uspostavila vezu sa tabom divizije. Na Grmeu su i dalje ostale 2, 5. i 6. brigada s kojima tab 4. krajike divizije nije imao nikakvu vezu niti je znao da li su do njih stigli kuriri s nareenjem. Brigadama je nareenjem taba divizije postavljen zadatak da se 2. i 5. brigada probiju na prostor juno od Petrovca, a 6. brigada da ostane u pozadini neprijatelja. Praktino s ovim danom borbe za Grme privedene su kraju. Brigade 4. divizije (2. i 5. brigada) za naredna jtri dana probie se iz okruenja, ali ne na prostoriju juno od Petrovca. One su u toku borbi na Grmeu bile pritisnute glau, velikom zimom i nespavanjem to je dovelo do masovne halucinacije i prijetila je opasnost da se jedinice rasture i izmijeaju s preko 10.000 izbjeglica to bi paralisalo svaki otpor i mogunost proboja iz obrua. tabovi brigada nezavisno jedan od drugoga 10. februara donijeli su odluku za proboj na sjever preko komunikacije Bosanska Krupa Sanski Most. Tako se u toku noi 11/12. .februara 5. brigada probila iz obrua i stigla u selo Haani, 6. brigada u Pogrme, dok se 2. brigada sa izbjeglim narodom 12. februara probila na L 1 6 Zb. V, 12, dok. 26. i 132; 13, dok. 50.
117
OBOSTRANI RASPORED SNAGA 10. FEBRUARA 1943. GODINE NEPOSREDNO PRED POETAK ODLUNOG NAPADA NA PRAVCU MAZIN G. LAPAC KULEN VAKUF
prostor Lui Palanke. Nijemci su nastavili ienje Grmea sve do 15. februara i nemilosrdno su unitavali sve do ega su stigli, ubijali su ene, djecu i starce koje su uspjeli zatei u zbjegovima i sve su to uraunali u gubitke naih jedinica. Prema njihovim podacima s podruja koje su osvojili, deportovali su u koncentracioni logor u Zemun 490 mukaraca i 383 ene. Isto tako, Nijemci priznaju da je njihov korpus u operaciji Vajs 1 (bez /714. divizije) imao 1404 vojnika i oficira izbaena iz stroja, od ega 417 mrtvih, 895 ranjenih i 92 nestala. Domobrani su imali 723 izbaena iz stroja, pa su tako ukupni gubici korpusa bili 2567 izbaenih iz stroja. Nemamo tanih podataka o gubicima naih jedinica, ali je sigurno da su oni bili znatni. Na podruju Bosanske krajine nae jedinice su zaplijenile 7 topova, 6 minobacaa, 40 mitraljeza, 50 pukomitraljeza, 409 puaka i unitile i otetile nekoliko tenkova. 119 Dok su njemake snage privodile kraju drugu etapu operacije Vajs 1, Tahjani su vrili pripreme da bi u svojoj zoni napada tek otpoeli drugu etapu ove operacije. Novi komandant 2. talijanske armije, general Roboti, po povratku iz Beograda, 10. februara uputio je komandantu 5. korpusa slijedeu depeu: Poslije razgovora u Beogradu i daljeg nastupanja njemakih trupa, veoma je hitno i vano zauzimanje Gornjeg Lapca i Kulen Vakufa. Molimo da angaujete snage i svu volju radi postizanja ovih ciljeva. 120 Iz ove depee lako je zapaziti da komandant armije ponavlja sutinu ve ranije izdatih nareenja. Novo je samo sve snage i sva volja te je vjerojatno da je ovo proizalo iz odlunog zahtjeva Nijemaca kojeg su oni postavili novom komandantu 2. armije u Beogradu. Paralelno s pripremama za preduzimanje odlunog napada s linije Mazin Udbina prema Gornjem i Donjem Lapcu i Kulen Vakufu, pripreman je napad od pravca Knina preko Srba ka Gornjem Lapcu. Divizija Sasari vrila je nasilno izvianje prema poloajima 4. bataljona 1. brigade u rejonu sela Vagan i odbaena je uz gubitke. Ovoga dana je 2. puk RE krenuo preko Debelog Brda prema Pljeevici. On je uz sadejstvo 16. bataljona M i 31. ustake bojne, koji su nastupali preko sela Joana, savladao otpor jedne ete 2. bataljona 2. brigade u rejonu Debelog Brda, ali naiavi na front odbrane 6. goranske brigade, zaustavio se u rejonu Delia stanova. Uvee su se ove snage spustile u Bjelopolje gdje su i zanoile. Neprijatelj navodi da je Debelo Brdo zapalio zbog davanja otpora i da je u ovoj borbi imao 2 mrtva i 11 ranjenih. Na naoj strani ranjena su 4 borca. 121 Polazei od ranije pretpostavke da e se neprijatelj povlaiti, Stab 6. divizije, 10. februara uvee, uputio je 1. i 3. bataljon 9. brigade u pozadinu neprijatelja u rejon Srednje Gore sa zadatkom da napadaju neprijateljske kolone i saobraaj na komunikaciji Ploa Udbina. Isto tako 2. bataljon ove brigade dobio je zadatak da se prebaci u neprijateljsku pozadinu na komunikaciju Graac Bruvno, dok je 4. bataljon i dalje drao poloaj u rejonu Visua. Mjere koje su preduzete ovoga dana dovele su do toga da se jedinice 6. divizije nau u slijedeem rasporedu: 1. i 2. bataljon Likog partizanskog odreda i dalje su na zatvaranju pravaca koji iz Knina izvode prema Srbu. Ovi bataljoni su drali poloaje u rejonima Srbski klanac i selo Tikovac;
119 Zb. IV, 110. dok. 42, 51, 52, 193, 195, 11196, 201. 1 236; Arhiv VII; k. n. dj. 766a; reg. br. 2/1. 120 uro Kladarin, n. dj. drugo izdanje, Zagreb 1956, str. 177. 121 Zb. V, 12, dok. 137; 13, dok. 35. i 50.
1. brigada (1, 2. i 4. bataljon) je u odbrani pravca Mazin Gornji Lapac na liniji selo Vagan Ilica kosa (k. 1229) Lubardenik. Njen 3. bataljon nalazio se u rejonu Martin-Broda odakle je kontrolisao prelaze na Uni i bio u gotovosti da pomogne odbranu bataljona Likog odreda na pravcu koji od Srba izvodi ka Lapcu; 9. brigada, sa 4. bataljonom u rejonu Visua, Stab brigade je sa 1. i 3. bataljonom u Srednjoj Gori, 2. bataljon na komunikaciji BruvnoGraac, dok se 4. bataljon Likog partizanskog odreda i dalje nalazio u rejonu sela Mogori; 2. brigada je zapadno od komunikacije Korenica Udbina, sa dva bataljona orijentisana prema Buniu, a druga dva i 3. bataljon Likog odreda prema selu Crnoj Vlasti i Cudinom Klancu. 142 Iz ovog rasporeda jedinica 6. divizije moe se vidjeti da su njene snage razvuene na velikom prostoru i da je glavnina (devet bataljona) ostala ili naknadno upuena u pozadinu neprijatelja. Na frontu za tri veoma osjetljiva pravca koja su ugroavala prostoriju kotara Donji Lapac ostalo je sedam bataljona. Najvaniji pravac prema Gornjem Lapcu branila su samo tri bataljona 1. brigade, dok je jedan bataljon bio u rezervi u Martin-Brodu. Trebalo je oekivati da e ovako krupne snage koje su se zatekle u pozadini neprijatelja svojim dejstvom izazvati pravi haos u rasporedu snaga 5. talijanskog korpusa, ovo svakako pod uslovom da su dejstvovale odluno, planski i pod objedinjenom komandom. Meutim, takva dejstva s ovim snagama nisu planirana i u pozadini neprijatelja nee se dogoditi nita znaajno, a front prema Lapcu zbog oslabljene odbrane bie brzo probijen. Poto je izvrio sve potrebne pripreme, neprijatelj je 11. februara otpoeo napad prema prostoriji Lapake kotline. Na pravcu Mazin Gornji Lapac dejstva produava ojaana divizija Sasari. Odnos snaga na ovom pravcu veoma se pogorao i iznosi 12:1 u korist neprijatelja. Uz snanu podrku minobacaa, artiljerije i avijacije neprijatelj je krenuo u napad i razvila se estoka borba koja je trajala od 8 do 14 sati. Neprijatelj je uspio da se uklini izmeu 1. bataljona koji je branio Ilia kosu i 4. bataljona koji je drao poloaje u zahvatu komunikacije prema Gornjem Lapcu. Kasnije su dijelovi naih bataljona izvrili protivnapad na uklinjene snage neprijatelja, odbacili ih i zauzeli prvobitne poloaje. Tahjani su zabiljeili da su u ovoj borbi imali 3 mrtva i 23 ranjena od kojih 2 oficira. Nai gubici su bili 4 mrtva i 14 ranjenih boraca. Avijacija neprijatelja je naroito bombardovala kote 1132, 1101 i selo Vagan. 183 Na pravcu od Knina prema Srbu 15. bataljon bersaljera iz divizije Bergamo, ujievi i Baovievi etnici, teite napada usmjerili su na 2. bataljon Likog partizanskog odreda koji je drao poloaje na liniji Maglaj (k. 1207) Kurozeb Mikovia vrh. Uz podrku minobacaa i artiljerije i manevrom etnika na bokove i iza lea neprijatelj je primorao ete ovog bataljona na povlaenje i zauzeo Srbski klanac, a potom produio nastupanje prema Srbu. Prethodnog dana 1. bataljon ovog odreda vodio je borbu s etnicima kod Tikovca i u sastavu 10. krajike brigade. Kada je odbijeno obavjetenje da neprijatelj priprema napad na Srbski klanac, bataljon je dobio nareenje da zauzme poloaje u selu Kunovac i Bosanski Osredci i da bonom vatrom napada neprijatelja koji bude prodirao prema Srbu. U toku
1?2 Zb. V. 12, dok. 89; 13, dok. 5. 1 50. 123 Zb. V, 12, dok. 40, 89, 137.
145;
13,
dok.
50.
ovog dana nije zabiljeeno da je ovaj bataljon vodio bilo kakvu borbu. Gubici Hercegovaca koji su napadali preko Srbskog klanca, bili su 2 mrtva i 8 ranjenih. Nai gubici bili su 6 ranjenih boraca. 124 Dijelovi divizije RE (2. pjeadijski puk, 16. bataljon M i 34. ustaka bojna), koji su prethodnog dana izbili u Bjelopolje nisu produili napad u pravcu Bjelih Potoka i Kamenskog. Ovo je normalno trebalo oekivati jer je teko vjerovati da neprijatelj nije znao da se tu nalaze bolnice, zbjegovi naroda, materijalne rezerve i najvie vojno-politike ustanove Hrvatske. Neprijatelj je od toga odustao vjerovatno zbog toga to je na tom pravcu oekivao jak otpor naih snaga. On je umjesto toga produio napad prema Skipini (k. 1212) gdje je trebalo da se spoji sa 137. legijom crnih koulja. Ove snage su u podnoju Pljeevice savladale slabiji otpor dijelova 6. i 14. goranske brigade, produile pokret i do 16 sati bez otpora izbile na Skipinu. U nastupanju ka grebenu Pljeevice neprijatelj je nailazio na zbjegove naroda i nemilosrdno ubijao ene, djecu i starce koji su se bili sklonili u umama. Uslijed visokog snijega, neprijatelj nije htio da zanoi na grebenu Pljeevice, ve se poslije 16 sati vratio za Bjelopolje. Neprijatelj registruje da je pri ovom usponu na Pljeevicu nanio gubitke naim snagama, kad se sve zbroji 105 mrtvih. 125 Prvi puk divizije RE, 31. i 32. ustaka bojma 11. februara su vrili ienje zone sela Joan, Rebi, ojluk, Ondi i Komi i pri tome su naili na slabe otpore naih snaga. Neprijatelj je zabiljeio da je du puta Udbina Ploa Medak vrio organizaciju hrvatskih vlasti i evakuaciju 1.500 stanovnika s nekoliko hiljada grla stoke i 200 kola natovarenih hranom i pokustvom iz rejona Podlapac. Bataljoni 9. brigade odmarali su se u Srednjoj Gori, a 4. bataljon koji je bio kod Visua, nije napadan. On je s dvije ete postavio zasjedu kod sela Joana, ali poto su naile manje snage neprijatelja, nije postigao znaajnije rezultate. Jedinice 2. brigade ovoga dana nisu vodile nikakvu borbu. Vrena su samo izvianja jer se nije znalo tano gdje se nalazi neprijatelj. Tako su nae snage koje su bile u pozadini neprijatelja, ovoga dana ostale pasivne. 128 Poto je razmotrio estinu borbi i organizaciju koordiniranog napada od pravca Mazina prema Gornjem Lapcu i iz pravca Knina preko Srba ka Lapcu, Glavni tab Hrvatske doao je do uvjerenja da su Tahjani rijeeni da ovladaju Lapakom kotlinom i gornjim tokom Une. U vezi s tim, on nareiuje tabu 6. divizije da se 9. brigada (tri bataljona) odmah vrati na front kod Lapca. Isto tako nareeno je da se dva bataljona 2. brigade iz Krbavice preko Frkaia prebace na pravac Udbina Donji Lapac. Udaljenost bataljona 2. i 9. brigade omoguavala je da oni stignu na front tek 13/14. februara. Ovoga dana neprijateljska avijacija, pored teinog dejstva na frontu divizije Sasari, bombardovala je sela Mogori, Plou i Srednju Goru. 127 Divizija Sasari s najveom estinom i upornou produila je 12. februara napad na poloaje 1, 2. i 4. bataljona 1. brigade na liniji Vagan Ilia kosa Lumbardenik Jasenov vrh. Napad pjeadije podran je masovnom vatrom minobacaa i artiljerije. Avijacija neprijatelja bila je posebno aktivna.
124 125 126 127 Zb. Zb. Zb. Zb. V, V, V, V, 12, 12, 12, 12, dok. 138. 147. i 149; 13, dok. 50. dok. 137; 13, dok. 35. dok. 89. i 137; 13, dok. 50. dok. 40, 89. i 137; 13, dok. 50; esta proleterska divizija, str. 117.
Trinaest aviona vrilo je bombardovanje i mitraljiranje poloaja jedinica 1. brigade. Bataljoni su izdrali ovu paklenu vatru i saekali neprijateljsku pjeadiju na bliskom odstojanju. U toku itavog dana vodile su se do tada najee borbe i jurii su se smjenjivali uz obostrane teke gubitke. Bataljoni 1. brigade istroili su municiju, naa vatra se prorijedila jer se svaki metak morao korisno upotrijebiti. Osjetivi to neprijatelj je navaljivao i do kraja dana uspio je da zauzme liniju kota 1229 padine sjeverno od kote 1132 sjeverno od kote 960 na kojoj se otpoeo utvrivati. Na 2. i 4. bataljon povukli su se na liniju Zuleevica Logorite Lubardenik, dok je 1. bataljon ostao da i dalje dejstvuje sa Mazinske planine. Tako je 1. brigadi ostao samo jo jedan plitak poloaj na vratima Gornjeg Lapca. Bataljoni su ostali bez municije, borci su bili iscrpljeni i gladni. U ovakvim uslovima teko da je ko imao nadu da se neprijatelj nee probiti za Gornji Lapac. Postignutim uspjehom neprijatelj je tek stvorio povoljne uslove da se razvije za borbu, a raspolagao je i velikom nadmonou. Uspjeh divizije Sasari ocijenio je i komandant 18. korpusa, koji, izmeu ostalog, istie: Operacije su sreno zavrene zahvaljujui velikom zalaganju svih komandanata i jedinica. On, isto tako, registruje da je ovoga dana divizija Sasari imala 28 mrtvih i 78 ranjenih od kojih su 2 oficira. Gubici 1. brigade po izvjetaju taba divizije bili su 7 mrtvih i 40 ranjenih boraca. Razmatrajui nae snage u zoni dejstva divizije Sasari Tahjani konstatuju: Izgleda da je tu razmjeteno devet partizanskih bataljona, pored dva na Brezovcu, dva na Kremenu i itave 6. like divizije u Gornjem Lapcu. Neprijatelj nas je zaista uveliao, ali to mu je vjerojatno bilo potrebno da bi njegov uspjeh bio vei. 128 Talijansko-etnika kolona dostigla je 12. februara do Srba i glavnim snagama produila nastupanje prema selu Donja Suvaja. Ipred ovih snaga branio se 2. bataljon Likog partizanskog odreda koji je drao poloaje kod Senja (Neteka) i u selu Ajderovac. Preko sela Dabanica nastupala je ka Ajderovcu jedna etnika kolona koja je napala na poloaje 1. ete 2. bataljona. Neprijatelj je bio nadmoan (800 etnika) i poslije prvog udara naa eta bila je primorana na povlaenje na poloaje iznad Gornje Suvaje i Zaklopca. Zbog ovog manevra etnika 2. i 3. eta 2. bataljona povukle su se na liniju Donja Suvaja Zaklopac. 129 Grupacija divizije RE ponovila je uzlaz na Pljeevicu, a poto nije naila na otpor naih snaga, pretresala je teren i izvijestila da je zaplijenila jednu puku i 20 granata za top 105 mm. Ostale snage ove divizije vrile su djelimina ienja. Dijelovi 1. bataljona 9. brigade bili su u zasjedi na putu Lovinac Udbina. U ovu zasjedu naili su neki dijelovi ustakih bojni koji su imali jaka obezbjeenja te rezultati borbe nisu bili veliki. Nai izvjetaji navode da je neprijatelj imao 25 mrtvih i vie ranjenih. Ostali bataljoni ove brigade nisu vodili nikakvu borbu. Dva bataljona 2. brigade bili su u pokretu za selo Frkai. 130 Cilj kome je divizija Sasari od poetka operacije teila bie napokon dostignut. Ona je 13. februara produila napad sa svim snagama i relativno brzo ovladala poloajima bataljona 1. brigade na Zuleevici. Za uspjeh neprijatelja ovoga dana okrivljuje se 2. bataljon 1. brigade i njegov tab. Pred poetak napada neprijatelja jedna eta bila je na lijevom krilu 1. bataljona,
128 Zb. V, 12, dok. 89, 145. i 149; 13, dok. 50. 129 Zb. V, 13, dok. 50. 130 Zb. V, 12, dok. 89. i 145; 13, dok. 50.
jedna je drala poloaj na Lubardeniku, a jedna poloaj na Zuleevici. Ove ete nisu bile meusobno povezane, a slabu vezu su imale i sa susjednim jedinicama te je neprijatelj usmjerivi teite dejstva kroz meuprostor izmeu 1. i 2. bataljona, ubacivi jake snage, bez veeg otpora ugrozio itavu odbranu na grebenu Zuleevice i prisilio bataljone 1. brigade na povlaenje. U zapisima i dokumentima olako je pripisana krivica samo 2. bataljonu i njegovu tabu. Odgovornost za dalju odbranu ovog pravca poslije jueranjeg uspjeha neprijatelja trebao je u prvom redu da snosi tab 1. brigade i tab 6. divizije. Njima je moralo biti jasno da e Tahjani poslije prethodnog dana produiti energian napad prema Gornjem Lapcu. Meutim, nema nikakvih podataka da su ovi tabovi preduzeli bilo kakve mjere za dalju odbranu ovog pravca, a po svemu izgleda da nisu ni znali u kakvom su stanju bataljoni 1. brigade, jer koliko je poznato najodgovornije starjeine poslije jueranje borbe nisu se ni pojavili na poloajima ovih bataljona. Kad je probijena odbrana 1. brigade na Zuleevici, njeni bataljoni povukli su se jugoistono od Gornjeg Lapca prema Mandinoj Glavi i Dobroselu. Tako je divizija Sasari poslije 24 dana borbi otvorila put preko Zuleevice i oko 18 sati zauzela Gornji Lapac. Tahjani su zapisali da se potuene partizanske formacije nalaze u bjekstvu prema Dobroselu i prema jugoistoku, gonjene su artiljerijom i vazdunim mitraljiranjem i bombardovanjem malim bombama. Nije proputeno da se zabiljei da je Gornji Lapac zateen bez stanovnika i u plamenu. Talijani su se jako prevarili u ocjeni da su nae snage potuene i u tu zabludu uvjerie se narednih dana. 131 Talijansko-etnika grupacija koja je nastupala od Srba preko Donje Suvaje ovoga dana vodila je borbu za poloaje Meeak (tt. 639), Strabenicu (k. 680) i selo G. Zaklopac. Drugi bataljon Likog odreda koji je branio ove poloaje, zbog nadmonosti neprijatelja i natkrivljavanja desnog boka, morao se povui na liniju Lipovaa (tt. 781) Kozjaa (tt. 1057) gdje je organizovao odbranu. Ovoga dana je dio snaga neprijatelja (oko 100 etnika) krenuo iz Srba prema selu Bosanski Osredci i sudario se sa dijelovima 1. bataljona Likog partizanskog odreda koji su odmah preli u napad i natjerah etnike u bjekstvo prema Srbu. 132 Dijelovi divizije RE koji su prethodnog dana operisali na Pljeevici jo uvijek su se zadravah u rejonu Bjelopolja. Ostale snage ove divizije vrile su manja ienja izlascima iz garnizona Papua, Ploa i Udbina. Bataljoni 9. brigade bili su u pripremi da se iz Srednje Gore prebace na front kod Lapca, dok su se bataljoni 2. brigade odmarali. 133 Kada je neprijatelj zauzeo Gornji Lapac, Glavni tab Hrvatske je ocijenio da e njegova dalja dejstva biti usmjerena prema Donjem Lapcu. U vezi s tim, on nareuje 8. kordunakoj diviziji da se pomjeri prema Lapakoj kotlini. Tako je 15. brigada ove divizije dobila zadatak da se iz rejona sela Nebljusa prebaci u selo Dnopolje gdje je stigla 13. februara oko 22 sata i stavljena pod komandu taba 6. divizije. U toku noi ova brigada posjela je poloaje prema Gornjem Lapcu. Njen 3. bataljon zatvorio je put od Gornjeg Lapca, dok su ostala tri bataljona i mitraljeska eta posjeli poloaje u rejonu zaseoka Paviii i Vojvodii. Zadatak brigade bio je da ne dozvoli prodor neprijatelja iz Gornje u Donji Lapac i prema Kulen Vakufu. Zbog
131 Zbornik, V, 12, dok. 89. i 152; 13, dok. 50. 132 Zb. 13, dok. 5, 12, dok. 89. i 152. 133 Isto.
odlaska 15. brigade prema Lapcu, i 5. kordunaka brigada dobila je novi zadatak. Njen jedan bataljon posjeo je poloaje u rejonu Kruga, jedan je i dalje ostao na Drenovai, dok su dva bataljona obrazovala divizijsku rezervu u rejonu sela Pirovita. 134 Prva brigada 6. like divizije s 1. i 2. bataljonom posjela je sjeverozapadne padine Lisca (tt. 999) na liniji Mandina Glava Priseka selo Borievac sa zadatkom da napada neprijatelja u lea kad produi napad prema Donjem Lapcu. Njen 4. bataljon bio je orijentiran prema jugoistoku u gotovosti da u sluaju potrebe intervenie protiv talijansko-etnike grupacije koja je napadala iz pravca Srba. U rejonu Martin-Broda i dalje se nalazio 3. bataljon ove brigade. Oekivalo se da e 9. brigada u toku noi 13/14. februara stii na prostoriju sjeverozapadno od Gornjeg Lapca. Bataljoni 2. brigade su se i dalje odmarali. Prema poloajima 6. goranske brigade neprijatelj nije preduzimao nikakvu aktivnost. Sve nae jedinice bile su jako iscrpljene od danononih naprezanja, slabe ishrane, bolje rei gladovanja, golotinje, nespavanja, velike studeni i dubokog snijega koji je u pojedinim dijelovima zone dejstva dostizao visinu i dva metra. Najvie je bila iscrpljena 1. brigada 6. divizije koja je prethodnih dana podnijela najvei teret borbe na pravcu Mazin Gornji Lapac. Najvei njen problem bila je municija koja je praktino utroena do posljednjeg metka. Ovoga dana zatraena je pomo od 8. kordunake divizije, ali je dobijeno samo 300 metaka
za mauzer puke jer ni oni nisu mogli vie odvojiti. No, bez obzira na sve ove tekoe ostala je vrsta nada i uvjerenje da e naredni dani biti bolji, jer e i neprijatelj to bude dublje prodirao u na raspored, biti u sve nepovoljnijem poloaju i pogodan plijen za nae jedinice koje se vie nee kruto drati frontalne odbrane. 135 Dostigavi prethodnog dana Gornji Lapac Tahjani su u toku noi 13/14. februara morah popraviti brojne prekide na komunikaciji da bi u Gornji Lapac mogla pristii motorizacija. Sredivi se, oni su ovog dana iz Gornjeg Lapca produili pokret prema Kulen Vakufu, a ne prema Donjem Lapcu kako se oekivalo. Ovaj pravac nae jedinice nisu frontalno zatvorile i neprijatelj je sa 151. pukom (bez jednog bataljona), 26. bataljona bersaljera i bataljona ara, bez borbe, oko 8 sati uao u Kulen Vakuf. Tu su se ove snage povezale s dijelovima 14. puka 7. SS divizije koji su Talijanima poli u susret. Prolaskom Talijana prema Kulen Vakufu 1. bataljon 1. brigade pomjerio se neposredno na komunikaciju do sela Borievca jer se pretpostavljalo da e neprijatelj tuda vriti saobraaj. I zaista, tako je i bilo. Oko 13 sati naiao je jedan talijanski kamion koji se vraao iz Kulen Vakufa i saekan je od strane jednog voda 1. bataljona koji je drao Gradinu iznad isela Borievca. Kamion je zaustavljen, ubijena su dva neprijateljska vojnika, a dva su pobjegla. U kamionu je zaplijenjeno 30 kg pirina, 20 1 vina, telefonskog kabla, 25 granata za top 65 mm, 10 1 ulja, 25 pari cipela, jedan injel, 10 ebadi i dva atorska krila. Poto je iznijet ovaj dio plijena, kamion je zapaljen i u njemu je izgorjelo 400 granata za top 65 mm koje se, kako je zapisano, nisu mogle izvui. Istoga dana oko 16 sati iz Kulen Vakufa naiao je 2. bataljon 151. puka koga je neposredno na cesti kod Borievca saekala 1. i 3. eta 1. bataljona 1. brigade i obasula ga vatrom. Neprijatelj se brzo razbjeao po vrtaama oko Borievca i otpoeo pruati otpor. Na cesti su ostale natovarene mazge, kamioni i druga oprema. Talijani su se uurbano utvrivali, a uslijedila je i jaka artiljerijska vatra od pravca Gornji Lapac i intervencija jednog bataljona koji se u toku noi spojio s napadnutim snagama i one zbog toga nisu mogle biti unitene. U ovoj borbi neprijatelj je imao 10 mrtvih i oko 15 ranjenih. Na naoj strani poginula su 2, a ranjena 4 borca. U ovoj borbi je zaplijenjeno 21.114 metaka za puku, 6400 za mitraljez, 632 rune bombe, 187 mina za laki i 18 za srednji minobaca, 11 pari cipela, 1 dvogled, 23 signalna metka, 340 upaljaa za laki i srednji minobaca, 53 ranca, 702 ebeta, 20 torbica, 100 atorskih krila, 1 radio-stanica i uhvaeno 35 ivih mazgi. Unitena su 4 kamiona, 3 trocikla 1 jedan traktor, a na drumu je jo ostalo i 30 ubijenih mazgi. Izvjetavajui o ovoj borbi, komandant 5. korpusa javlja da su poslije estoke borbe i intervencije jednog bataljona trupe stigle u Gornji Lapac. On priznaje da je imao samo jednog mrtvog i tri ranjena vojnika i da je izgubio jednu radio-stanicu, 2 kamiona, 2 motorbicikla, 1 traktor i 41 mazgu i zakljuuje u toku je strogo traenje odgovornih. 186 Oko 15 sati 14. februara neprijatelj je snagama jednog bataljona prodro u selo Gajine i odmah zapoeo pljaku i paljevinu. Protivnapadom 1. i 2. bataljona 15. kordunake brigade, poslije estoke borbe i pretrpljenih gubitaka neprijatelj je odbaen prema Gornjem Lapcu. Talijani priznaju da su u ovoj borbi imali 20 vojnika izbaenih iz stroja, od kojih 7 mrtvih, meu
135 Zb. V, 12, dok. 89. i 90; 13, dok. 50. 136 Zb. V, 12, dok. 89, 90. i 155; 13, dok. 50.
kojima je jedan oficir, 8 ranjenih i 5 nestalih. U ovoj borbi zaplijenjena su 2 pukomitraljeza, 2 laka minobacaa sa 23 mine, 5 puaka i nekoliko sanduka municije. Gubici bataljona 15. brigade bili su 8 mrtvih i 15 ranjenih boraca. Prema poloajima na Drenovai neprijatelj nije preduzimao nikakve pokrete, ali je sa M. Ljutoa minobacaima tukao ove poloaje. Poto je dobijeno obavjetenje da je neprijatelj zauzeo Kulen Vakuf, a njegove snage primijeene u selu Kalatima, tab 8. kordunake divizije naredio je da se tamo uputi jedan bataljon 5. brigade sa zadatkom da napadne i protjera neprijatelja. Talijanska avijacija tukla je Donji Lapac, kotu 661 i kue u Bijelom Brijegu. 137 Intervencijom 3. bataljona 1. brigade zaustavljena je ispred sela Doljani i talijansko-etnika kolona koja je napadala od Srba prema Gornjem Lapcu. Poslije zaustavljanja neprijatelja ovaj bataljon je s 2. bataljonom Likog partizanskog odreda otpoeo s protivnapadom i prisilio neprijatelja prema selu Zaklopac i Brotnja. Neprijatelj je ovoga dana napadao i prema Bosanskim Osredcima, ali je poslije borbe s 1. bataljonom Likog partizanskog odreda protjeran prema Srbu. U toku dana dijelovi ovog bataljona saekali su u selu Kupirovu neke neprijateljske dijelove i nanijeli im gubitke. 138 U toku noi 14/15. februara 9. brigada s tri bataljona imala je zadatak da napadne neprijatelja na komunikaciji Mazin Gornji Lapac i poto ova akcija nije bila dobro pripremljena, djelimian uspjeh postigao je samo 1. bataljon ove brigade. Ostala dva bataljona (2. i 3.) nisu uspjeli izvriti napad. U ovoj borbi 1. bataljon je zaplijenio 4 pukomitraljeza, 2 pitolja, 50 mina za laki minobaca, 40 runih bombi i oko 6500 metaka za puke i mitraljeze. U naim izvjetajima zabiljeeno je da je neprijatelj imao 15 vojnika izbaenih iz stroja i 5 zarobljenih. Talijani priznaju 2 mrtva, 2 ranjena i 4 nestala. etvrti bataljon 9. brigade i dalje je drao poloaj kod Visua. 139 Divizija RE s grupacijom (2. pjeadijski puk, 16. bataljon M, 34. ustaka bojna) u pokretu prema Udbini. Ove snage bie upotrijebljene na pravcu Udbina Donji Lapac. Ostale snage ove divizije (1. pjeadijski puk, 31. i 32. ustaka bojna) i dalje su na obezbjeenju komunikacije Papua Lovinac Udbina i na djeliminom ienju terena. Bataljoni 2. brigade 6. divizije nisu preduzimali nikakvu aktivnost. 140 Glavnina neprijateljskih snaga koje su se vraale iz Kulen Vakufa (1. bataljon 151. puka, 26. bataljon bersaljera i bataljon Zara) na putu Kulen Vakuf selo Borievac Gornji Lapac napadnuta je 15. februara od strane 1. bataljona 1. brigade, 1. bataljona 15. kordunake brigade i 1. bataljona 5. kordunake brigade. Ova talijanska kolona je iznenaena i nije uspjela da se potpuno razvije te se pocijepala na nekoliko grupa poslije borbe koja je trajala itav dan i slijedeu no, a naroito u rejonu Borievca. Ovu kolonu neprijatelja ujutro su prihvatile snage iz rejona Gornji Lapac. Neprijatelj je pretrpio dosta velike gubitke i prema njegovom priznanju u ovim borbama imao je 28 mrtvih i 98 ranjenih i 4 nestala. Od ratnog plijena neprijatelj je, pored ostalog, na drumu ostavio 2 brdska topa 65 mm sa 72 granate, 20 puaka, 200 runih bombi, 7.000 metaka za puke i mitraljeze, 210 mina za laki minobaca, 50 mina za srednji minobaca, 9 mazgi i ostalu
137 138 139 140 Zb. Zb. Zb. Zb. V, V, V, V, 12, 12, 12, 12, dok. dok. dok. dok. 65, 89. 89. 89. 89, 90. i 156; 1 156; 1 153; 1 155. 13, dok. 50. 13, dok. 50. 13, dok. 50.
ratnu opremu. Nae jedinice imale su jednog mrtvog i 13 ranjenih boraca. U ovoj borbi glavnu ulogu imali su 1. bataljon 15. i 1. bataljon 5. kordunake brigade. 141 Otklonjena je opasnost za bok i pozadinu 6. like divizije koja je bila zaprijetila od pravca Srba. Poto su prethodnog dana zaustavili neprijatelja kod sela Doljani, 3. bataljon 1. brigade i 2. bataljon Likog partizanskog odreda organizovano su preli u napad i vjetim manevrom ugrozili lijevi bok neprijatelja i prisilili ga na povlaenje ka gornjem dijelu rijeke Une. Ovaj uspjeh bio je veoma znaajan za borbe koje e se narednih dana voditi na frontu kod Gornjeg Lapca. Isto tako, ovoga dana je 1. bataljon Likog partizanskog odreda vodio borbu sa etnicima na prostoru Bosanskih i Likih Osredaka i spreavao im prodor prema selu Dugopolje. Poto je neprijatelj uspio da proe prema Dugopolju i selu Zavlai, ovaj bataljon povukao se prema selu Bosanski Dolovi. 142 Da bi olakao situaciju kod divizije Sasari koja je prethodnog dana zapala u krizu, komandant 5. korpusa uvodi u napad 2. pjeadijski puk RE, 31. ustaku bojnu i etu tenkova na pravcu Udbina Donji Lapac. Ovim napadom on je elio privui dio naih snaga na taj pravac i time rasteretiti pritisak na diviziju Sasari kako bi joj omoguio izvlaenje iz Gornjeg Lapca. Tako su ovoga dana napadnuti poloaji 4. bataljona 9. brigade koji je zatvarao ovaj pravac. Uz podrku tenkova i artiljerije neprijatelj je odbacio ovaj bataljon, zauzeo prevoj Kuk, a potom produio napad i prodro u Donji Lapac. Ovaj uspjeh neprijatelj ne bi vjerovatno postigao da su na vrijeme pristigli bataljoni 2. brigade kako je to bilo predvieno nareenjem Glavnog taba Hrvatske od 11. februara. Na ovom pravcu u toku dana neprijatelj je imao 3 mrtva i 14 ranjenih vojnika. Ostale snage divizije RE vrile su ienje u zoni Srednje Gore nailazei na slab otpor naih snaga i zapalile nekoliko kua. Bataljoni 2. brigade ni ovoga dana nisu bili aktivni, psim 1. bataljona koji je bio u pokretu iz sela Frkaia prema Visuu iji je zadatak bio da napadne neprijatelja koji se kretao iz Udbine za Donji Lapac. Ostale nae jedinice ovoga dana nisu vodile nikakve borbe. Avijacija neprijatelja bombardovala je Kamensko, selo Doljane, Martin-Brod, Oraovac i Vojvodie. 143 Snage neprijatelja koje su prethodnog dana prodrle u Donji Lapac tu su i zanoile. Ujutro 16. februara jedan odred motorizovanih snaga produio je pokret u pravcu Gornji Lapac i bez borbe u 14 sati spojio se sa jedinicama divizije Sasari. Ostale snage ove grupacije vrile su ienje i pljaku po Donjem Lapcu i zapalile mnogo kua. Poslije ovih zloina napustile su Donji Lapac i preko Kuka krenule za Udbinu. Ustaki bataljoni koji su obezbjeivali prevoj Kuk vrili su ienja i zapalili sela Potkraj i Podkrane. Planom komandanta 5. korpusa bilo je predvieno da se ova grupacija narednog dana prikupi u rejonu Udbine, a divizija Sasari, poto sjedini snage, da sutra nastavi pokret prema Mazinu. 144 Nae snage 16. februara nisu bile mnogo aktivne. Na pravcu prema Srbu nastavljeno je gonjenje neprijatelja koji se uurbano povlaio. Tako su 3. bataljon 1. brigade i 2. bataljon Likog partizanskog odreda, poto su savla141 142 143 144 Zb. Zb. Zb. Zb. V, V, V, V, 12, dok. 89, 90, 156, 157, 161. 1 162; 13, dok. 50. 12, dok. 152, 153, 155. i 157; 13, dok. 50. 12, dok. 89. 1 155; 13, dok. 50. 12, dok. 156.
dali manji otpor u rejonu Donje Suvaje, bez borbe uli u Srb. U toku ovog dana neprijatelj je imao 20 mrtvih. Zaplijenjen je 1 teki mitraljez, 4 puke i 1.550 komada metaka. Na naoj strani bila su 2 ranjena borca. Prvi bataljon Likog partizanskog odreda, koji se prethodnog dana povukao i sredio u selu Dolovima, ujutro je krenuo prema selu Dugopolje gdje je naiao na etnike zatitnice koje su se poslije prvog sukoba brzo povukle prema selu Likoj Kaldrmi. Iz sela Dugopolje jedna eta ovog bataljona produila je za neprijateljem prema selu Kaldrmi, a druge dvije ete prema selu Kunovac iji je zadatak bio da postave zasjedu u selu Kupirovu i da tuku neprijatelja koji se bude povlaio iz Srba prema Otriu. Ove ete nisu stigle na vrijeme i neprijatelj se izvukao bez borbe. 145 Prva brigada 6. divizije s 1. bataljonom cijelu no je pritiskala snage neprijatelja koje su prethodnog dana zanoile u Borievcu. Neprijatelju su nanijeti gubici i zaplijenjeno neto materijala, a 1. bataljon imao je 9 ranjenih boraca. Drugi bataljon ove brigade drao je poloaje na liniji Priseka Mandina Glava i ometao neprijateljsku artiljeriju u povlaenju za Gornji Lapac, dok je 4. bataljon i dalje ostao u Dobroselu kao rezerva brigade. Bataljoni 2. brigade zatekli su se u ovom rasporedu: 1. bataljon koji je trebalo da napadne neprijatelja na pravcu Udbina Kuk grekom je siao u selo Dnopolje i tu zanoio, dok je 2. bataljon iz Frkaia stigao u Tima Varo. Ostala dva bataljona su i dalje u rejonima Krbavica i Crna Vlast. Deveta brigada (1, 2. i 3. bataljon) nalazila se u selu Oraovcu. Njen 3. bataljon imao je zadatak da iz Oraovca krene i napadne neprijatelja na Kuku, ali on nije izvrio zadatak poto je neprijatelj ve bio prodro u Lapaku kotlinu. Prvi bataljon ove brigade prebaen je u selo Dnopolje. Poslije borbi kod Borievca 15. brigada 8. kordunake divizije povukla se u selo Vojvodie i Gajine, a 1. bataljon 5. brigade u selo Miljenovac. U rasporedu ostalih bataljona 5. brigade nije bilo nikakvih promjena. Neprijatelj nije nita poduzimao prema poloajima na Drenovai. 148 Dok je komandant 5. armijskog korpusa preduzimao mjere za izvlaenje divizije Sasari. na drugoj strani Glavni tab Hrvatske i tab 1. hrvatskog korpusa uurbano su razraivah ideju da se sprijei izvlaenje neprijatelja i pristupi njegovom unitenju u rejonu Gornjeg Lapca. Zaeci ove ideje mogu se nazreti jo 13. februara od pomjeranja 8. kordunake divizije prema Donjem Lapcu. Svakako, konana odluka za preduzimanje protivudara mogla se donijeti kada je bilo jasno da je otklonjena opasnost od talijansko-etnike grupacije od pravca Srba koja je bila ozbiljno zaprijetila da ugrozi bok i pozadinu 6. like divizije. Pored toga, povlaenjem talijanskih snaga iz Donjeg Lapca i grupa Fabri iz Bihaa, situacija je bila jo povoljnija i trebalo je brzo raditi jer su postojali svi uslovi da se neprijatelj nekanjeno izvue iz Gornjeg Lapca. Zbog toga je Glavni tab Hrvatske odluio da nou 17/18. februara preduzme opti napad s ciljem da se snage divizije Sasari u rejonu Gornjeg Lapca okrue i razbiju. U akciji 17. februara bila su samo dva bataljona 2. brigade. Prvi bataljon krenuo je za neprijateljem koji se iz Donjeg Lapca povukao preko Kuka prema Visuu i sustigao ga i napao kod Kosanovia gaja. U isto vrijeme 2. bataljon ove brigade postavio je zasjedu s obje strane puta Visu Ud145 Zb. V, 13, dok. 50. 146 Zb. V, 12, dok. 89. i 90; 13, dok. 50.
bina i napao neprijatelja u povlaenju. Talijani priznaju da su u ovoj borbi imali 21 vojnika izbaenog iz stroja, od ega 3 mrtva, 12 ranjenih i 5 smrznutih. Meu ranjenima bila su i 2 oficira. Zbog ove akcije naih bataljona, komandant divizije RE naredio je istragu nad komandantom 31. ustake bojne koji se okrivljuje za ove gubitke jer je imao zadatak da obezbijedi nesmetano izvlaenje snaga 2. puka RE koji se povlaio iz Donjeg Lapca. Neprijatelj se ali da mu je ovo bio teak mar po snijegu koji je na nekim mjestima dostizao visinu i 3 metra. Ostale jedinice obiju divizija nisu vodile nikakvu borbu. 147 U cilju realizacije odluke Glavnog taba Hrvatske za preduzimanje napada na snage divizije Sasari u Gornjem Lapcu, tab 1. hrvatskog korpusa, ovog dana, u 18,15 sati izdao je zapovijest i jedinicama, u sutini postavio ove zadatke: 1. brigada 6. divizije imala je zadatak da s dva bataljona napadne neprijatelja na poloajima istono od komunikacije Gornji Lapac Mazin, da ga razbije i sprijei izvlaenje neprijatelja iz Gornjeg Lapca i istovremeno ne dozvoli pristizanje pomoi od pravca Mazina. Bataljoni 1. brigade morah su usiljenim marem zaposjesti pomenute poloaje; 15. brigada 8. kordunake divizije imala je zadatak da s tri bataljona napadne selo Gornji Lapac s istone strane s tim da svoje snage uvue ispod kote 759 i komunikacije i vri napad prema selu. Jedan bataljon ove brigade imao je zadatak da od kote 614 pa prema koti 574 vri pritisak na neprijatelja i vee njegove snage. Brigadi je takoer nareeno da njeni bataljoni budu na vrijeme na polaznim poloajima; 9. brigada imala je zadatak da s dva bataljona od pravca Crnog jezera razbije neprijateljske dijelove na zavojima puta zapadno od Gornjeg Lapca, a zatim produi napad prema selu. Bataljoni moraju nastojati da se u to kraem vremenu dohvate zidina i usjeka na putu, te da s lea napadnu poloaje neprijateljske baterije koji se nalaze istono od kote 671. Brigada je imala zadatak da se s jednim bataljonom uspne na Zuleevicu i prema selu Vagan i prekine saobraaj komunikacijom, a u sluaju potrebe potpomogne juri bataljona 1. brigade; 5. brigada bila je u optoj rezervi i s dva bataljona razmjetena u selu Opaia Drai, a jednim u selu Vojvodiima. Baterija haubica imala je zadatak da zauzme poloaje istono od Lapca u visini groblja, s tim da pripremi elemente za gaanje sela Gornji Lapac, naroito poloaje neprijateljske baterije koji se nalaze oko kote 671. Baterija brdskih topova zauzima poloaje na prostoru sela Borievca i priprema elemente za gaanje sela Gornji Lapac. Baterija minobacaa, jedan vod (dva orua) zauzima poloaj izmeu Bijelog Brijega i Drenove glavice tako da s daljine od 2.000 metara gaa selo Gornji Lapac. Jedan vod minobacaa 8. divizije zauzee poloaje ispred sela Borievac u prostoru kote 602, te gaati selo Gornji Lapac s maksimalnom daljinom 2.000 metara. Artiljerija otvara vatru po nareenju taba 8. divizije, a minobacai za vrijeme napada.
147 Zb. V, 12, dok. 166. i 168; 13, dok. 50.
NAPAD NA DIVIZIJU SASARI KOD GORNJEG LAPCA OD 15. DO 22. FEBRUARA 1943. GODINE
25
DONJI LAPAC
385
Operacija poinje 18. februara u 5 sati ujutro. tab korpusa nalazie se u selu Dnopolju, tab 8. divizije u selu Vojvodii, a tab 6. divizije u selu Oraovcu. Posebno se naglaava da bataljoni prodore moraju vriti energino i uporno nastojati da se iskoristi svaki zaklon, naroito da se drskim prodorima, vatrom lakih minobacaa i automatskih orua paralizira dejstvo neprijateljske vatre. 148 Angaovanjem snaga po ovoj zapovijesti otpoee protivudar snaga 1. hrvatskog korpusa i naredna etiri dana vodie se estoke borbe u rejonu Gornjeg Lapca i na Zuleevici. To e biti i zavrne borbe s talijanskim snagama u operaciji Vajs 1 i na prostoru kotara Donji Lapac. Kada se prema raspoloivim dokumentima pogleda vrijeme izdavanja zapovijesti taba 1. hrvatskog korpusa (18,15 i njen prijem u 22,20 sati 17. februara), onda se vidi da je za organizaciju napada potinjenim jedinicama ostalo nepunih 7 sati. Iz ovog se moe zakljuiti, bez obzira to su jedinice bile borbeno spremne, da raspoloivo vrijeme nije bilo dovoljno za detaljniju pripremu i organizaciju napada. Zima i veliki snijeg uslovili su da jedinice zakasne s napadom vie od dva sata te je oito da se nije mnogo vodilo rauna o zimskim uslovima i mogunostima dovoenja jedinica na polazne poloaje za napad. Zbog toga e napad poeti po danu i ne istovremeno, jer su jedinice uvoene u borbu kako je koja pristizala. To je neprijatelju omoguilo da nas dosta dobro osmatra, prati nae pokrete i pripremi se za odbranu. Prije nego to je poeo na napad, otpoeo je 12. februara i pokret snaga divizije Sasari iz Gornjeg Lapca prema Mazinu. Najprije je u napad prela 9. brigada 6. divizije i njen 1. i 2. bataljon. Oni su u snanom naletu razbili neprijateljske dijelove koji su obezbjeivali komunikaciju i u 7,45 sati u juriu se sruili na kolonu divizije Sasari koja je bila u pokretu prema Mazinu. Poslije estoke borbe bataljoni su ovladali srednjim dijelom serpentina iznad Gornjeg Lapca i presjekli kolonu neprijatelja. Glavnina ove kolone povratila se ka Gornjem Lapcu dok je elo produilo u pravcu Mazina. etvrti bataljon 9. brigade, koji je preko Zuleevice trebalo da izbije na komunikaciju, zalutao je i nije stigao da napadne elo neprijateljske kolone te je ono zaposjelo Logorite i Lubardenik. Ovaj bataljon se oko 8 sati preko Crnog vrha spustio u selo Oraovac odakle je ponovo oko 10 sati krenuo na isti zadatak. U ovoj borbi 1. i 2. bataljon 9. brigade zaplijenili su 7 kamiona opreme koja je izvuena, a kamioni spaljeni. Isto tako u plijenu se nalo 18 motornih trokolica i 2 motorbicikla. Neprijateljski gubici bili su 40 mrtvih i vei broj ranjenih. Na bojitu se nalo 52 ubijene mazge, a 35 je uhvaeno ivih. 149 Oko 7 sati prela je u napad i 15. brigada 8. divizije. Ona je s 1. 2. i 3. bataljonom nastupala sa sjeveroistoka prema Gornjem Lapcu. Njen 1. bataljon sa jednom etom dospio je do prvih kua dok su 2. i 3. bataljon, dejstvujui preko kote 759 prema Gornjem Lapcu, lijevim krilom izbili prema serpentinama u visini kote 1101. Napad bataljona ove brigade bio je zaustavljen snanom Vatrom glavnine neprijateljskih snaga koje su se uspjele srediti u Gornjem Lapcu i prihvatiti organizovanu odbranu. Istina, nepri148 Zb. V, 12, dok. 56. 149 Zb. V, 12, dok, 61, 89, 166. i ,168; 13, dok. 50.
jatelj je bio sabijen na dosta uzak prostor Gornjeg Lapca i izloen efikasnoj vatri nae artiljerije i minobacaa, ali ona nije mogla dugo trajati jer su se tedjele mine i granate. U toku dana bataljoni ove brigade drali su poloaje od kote 1101 prema koti 759 i do u visinu sela Gornji Lapac. Uvee je poslije artiljerijske pripreme 15. brigada ponovila napad na Gornji Lapac, ali napad nije uspio jer se neprijatelj uporno i organizovano branio i bataljoni su se povukli na polazne poloaje. 150 Oko pola noi 17/18. februara krenuli su na zadatak 1. i 2. bataljon 1. brigade. Njihov mar na Zuleevici, kako izgleda, trajao je punih 12 sati jer je trebalo savladati veliki snijeg koji je tada bio na planini. U izvjetaju 6. divizije kae se da su ovi bataljoni stigli pozadi poloaja (vjerovatno koje je trebalo posjesti) tek oko 12 sati i nesposobni za bilo kakvu borbu vratih su se u svoje baze. Meutim, u izvjetaju taba 8. divizije za ovaj dan navodi se da su ovi bataljoni stigli oko 17 sati na kotu 1101 i da su zajedno s dijelovima 15. brigade napadali Logorite, dok u izvjetaju taba 1. hrvatskog korpusa stoji da ovi bataljoni ovoga dana nisu vodili borbu. Sta je od ovoga tano, prema raspoloivoj dokumentaciji ne moe se utvrditi. Sigurno je samo to da ovi bataljoni nisu izvrili zadatak. 151 Razloga za ovo ima vie i meu njima se osobito istiu: neblagovremena priprema, zamorenost i iscrpljenost boraca, nespavanje, gladovanje, niska temperatura i velik snijeg koji se nije mogao lako savladati bez odgovarajue zimske opreme (krplje i skije), a da i ne govorimo o visinskoj razlici na koju se trebalo popeti. Jedno su bile elje, a drugo su u datim uslovima bile nae fizike mogunosti. Najvei uspjeh postigla je 9. brigada jer je svojim prodorom i presijecanjem komunikacije stavila snage neprijatelja u veoma teak poloaj i dovela ih u okruenje. Dogaajima kod Gornjeg Lapca uznemiren je i komandant 5. talijanskog korpusa koji je, pored ostalog, pretpostavljenu komandu izvijestio i slijedee: Da znatne neprijateljske formacije koje su rasporeene po kotama koje dominiraju nad okukama na putevima za Mazin jako ugroavaju nae jedinice u pokretu i one koje zatiuju put. Nae trupe u Gornjem Lapcu takoer su bile napadnute artiljerijom i pretrpjele gubitke. Radi rjeenja situacije koja nije jasna, naredio sam da se sutra, 19-tog, poalju u Graac dva bataljona RE s komandantom puka na raspoloenje diviziji Sasari. 152 Tako su se ovoga dana poele poduzimati mjere za spaavanje snaga divizije Sasari, koje e narednih dana uurbano biti dopunjavane. U zoru, 19. februara u napad na Gornji Lapac, uveden je 1. bataljon 5. kordunake brigade koji je do tada bio u rezervi. Pokuaj ovog bataljona da se probije u Gornji Lapac nije uspio. Neprijateljska avijacija bila je vrlo aktivna i tukla poloaje naih jedinica. Naa artiljerija je povremeno i precizno gaala neprijatelja u Gornjem Lapcu i nanosila mu gubitke. Bataljoni 9. brigade drali su blokiranu neprijateljsku kolonu iznad Gornjeg Lapca i zaplijenili jo dva kamiona opreme koju su izvukli, a kamione zapalili. Ostale jedinice ovoga dana nisu vodile borbu, ali su trpile vatru neprijateljske avijacije. 15,1
150 151 152 153 Zb. Zb. Zb. Zb. V, V, V, V. 12, 12, 12, 12, dok. dok. dok. dok. 90. 89. 1 90; 13, dok. 50. 166. 89. 1 90; 13, dok. 50.
Kada je doznao da je divizija Sasari imala velike gubitke (50 mrtvih i 120 ranjenih), komandant 5. korpusa tek je shvatio ozbiljnost situacije. Zbog toga je ovoga dana naredio da se u Graac vozom uputi 16. bataljon M, 2. lovaka domobranska bojna, eta tenkova i baterija 149. diviziona J3. artiljerijskog puka i 6 kamiona. U isto vrijeme on je zatraio pomo njemakih snaga za dejstva u pravcu Kulen Vakuf Borievac Gornji Lapac. Za sudbinu svoje divizije zabrinuo se i komandant 18. korpusa. Ocjenivi da je teak poloaj trupa u Gornjem Lapcu i on iz Graaca prema Mazinu upuuje 2. bataljon 26. puka Bergamo. Iz ovih mjera koje su preduzete, nije teko zapaziti da je namjera Talijana bila da s ovim pojaanjima koja su trebala da se prikupe u Mazinu, preduzmu napad radi deblokade divizije Sasari. U cilju zatite opkoljenih snaga, do pristizanja pojaanja, angaovana je avijacija. U toku itavog dana 17 aviona vrilo je neprestano pomaganje jedinica divizije Sasari u rejonu Gornjeg Lapca. Neprijatelj se ali na nau protivavionsku odbranu i javlja da su mu pogoena 4 aviona. Pored ovog, okruenim snagama avioni su donosili i bacali municiju, lijekove i hranu. Jedan dio ovoga dobro je doao i naim jedinicama koje su bile u neposrednom dodiru s neprijateljem. 154 Nae jedinice su 20. februara ostale na svojim poloajima i nisu preduzimale napad jer se neprijatelj uspio utvrditi i solidno organizovati odbranu, a teilo se da se izbjegnu i gubici. Neprijatelj je dran pod stalnom vatrom naih automatskih orua i povremeno artiljerije i minobacaa. Nastojalo se da se Talijani prisile na predaju. U tom cilju tab 6. divizije uputio je poziv okruenim snagama. Meutim, Talijani su bili ohrabreni dejstvom avijacije, doturom materijalnih potreba, a vjerovatno im je nagovijetena i intervencija od pravca Mazina i njemakih snaga od Kulen Vakufa, te su odbili poziv na predaju. U toku noi 20/21. februar 2. bataljon 1. brigade i 4. bataljon 9. brigade napali su neprijatelja koji se bio utvrdio istono od komunikacije iznad Logorita. Cilj napada bio je da se likvidacijom neprijatelja vre zaposjedne komunikacija i time stvore povoljniji uslovi za odbranu u sluaju intervencije njegovih snaga iz pravca Mazina. Napad je izveden energino, naroito od strane 4. bataljona koji je zaplijenio 7 kamiona s opremom i materijalom. Sva ova oprema je izvuena, a kamioni zapaljeni. Meu izvuenim plijenom bilo je 1.000 granata i mina za topove 65 i 75 mm i srednje minobacae. U ovom plijenu nalo se i 12.000 puanih metaka. Ova akcija nije potpuno uspjela zato to 2. bataljon 1. brigade nije izvrio svoj zadatak. 155 Pripremajui se uurbano za deblokadu okruenih snaga neprijatelj je ovoga dana u rejonu Mazina ve prikupio 1. pjeadijski puk RE (bez jednog bataljona), 2. bataljon 26. puka Bergamo, tri ete tenkova i artiljeriju. U pokretu od Graaca prema Mazinu bio je 16. bataljon M i 2. lovaka domobranska bojna. Tahjani nisu propustili da se poale da im je pokret prema Mazinu otean zbog velikog snijega. Sa ovih pet bataljona uz podrku tenkova, artiljerije i avijacije neprijatelj e izvriti napad prema Zuleevici radi deblokade divizije Sasari. Tako e se sutra od Mazina do Gornjeg Lapca nai 12 neprijateljskih bataljona, 5 tenkovskih eta i jake artiljerijske snage. 156
154 Zb. V, 12, dok. 168, 169. i 173. 155 Zb. V, 12, dok. 89, 90. i 173; 13, dok. 50. 156 Zb. V, 12, dok. 173, 175. i 1176.
U 6 sati ujutro 21. februara neprijatelj je preduzeo odluan napad od Mazina prema Gornjem Lapcu. Napadu je prethodila masovna vatra artiljerije i avijacije. Tahjani su nastupah u tri kolone, jednom preko Ilica kose, drugom u zahvatu komunikacije i treom preko sela Vagana. Kolona koja je nastupala preko Ilia kose uspjela je da odbaci dijelove 1. brigade i time obezbijedi desni bok kolone koja je nastupala u zahvatu komunikacije. Isto tako kolona koja je napadala preko sela Vagana izbila je na Zuleevicu i obuhvatila bataljone 9. brigade i prisilila ih na povlaenje sa komunikacije pod veoma nepovoljnim okolnostima, a naroito zbog intenzivnog dejstva avijacije. Tako je neprijatelj uspio da otvori komunikaciju i omogui nastupanje kolone sa tenkovima koja se oko 15 sati spojila sa okruenim jedinicama divizije Sasari, koje su, oekujui ovo povlaenje, ve bile spremne za pokret. Tako su se ove snage, ne gubei vrijeme, odmah poele izvlaiti prema Mazinu. 157 Kada je poelo izvlaenje neprijatelja iz Gornjeg Lapca, 15. brigada 8. divizije pojaala je pritisak i napala neprijateljske zatitnice, ula u Gornji Lapac i dijelom snaga produila gonjenje. Ulazak u Gornji Lapac Kordunai su ovako zapisali: U 15,15 sati Gornji Lapac bio je u rukama 1. i 4. bataljona 15. brigade. Oko rovova i saobraajnica jo su tinjale vatre. Tu i tamo leali su ubijeni konji i mazge, s njih je skinuta koa, meso iskidano i velikim dijelom su ga pojeli neprijateljski vojnici. Cijelo mjesto bilo je u smradu od ljudskog i stonog ubra i uginule stoke. U mjestu i du puta leali su mrtvi neprijateljski vojnici, a nekoliko ranjenika ostalo je na nosilima pored puta. .. ,158 Prva brigada 6. divizije sa 1. i 2. bataljonom dejstvovala je u bok neprijateljskih snaga koje su se povlaile. Njen 1. bataljon uporno je napadao kolone u povlaenju i poslije vieasovne borbe nanio je neprijatelju velike gubitke. U toku ovih napada povlaenje neprijatelja pretvorilo se u pravu paniku. Ovaj bataljon zaplijenio je 7 kamiona, 1 putniki automobil, 1 motorbicikl, 1.000 litara benzina, 20.000 metaka za puke, 100 mina za srednji minobaca, 19 granata za top, 380 mina za laki minobaca. 400 runih bombi, 350 ebadi, 80 atorskih krila i dosta druge opreme. Pored ovog ubijeno je 40 mazgi i uniteno vie kamiona. U toku ovih borbi ovaj bataljon imao je 2 mrtva i 31 ranjenog borca. U borbama na Ilia kosi 2. bataljon ove brigade imao je 1 mrtvog i 8 ranjenih boraca. 159 Iako se neprijatelj uurbano i u panici povlaio, nae jedinice nisu iskoristile ovu povoljnu priliku i preduzele energino gonjenje. Razlog za ovo bio je krajnja zamorenost i iscrpljenost naih boraca, a pored toga vjerovatno se nije ni oekivao ovako brz rasplet situacije. Tako se divizija Sasari, pretrpivi velike gubitke, do kasno u noi prikupljala u rejonu Mazina. Poto je zaposjela sve vane i dominantne poloaje za obezbjeenje komunikacije od Mazina do Graaca, ona e narednog dana produiti izvlaenje za Graac i dalje prema Kninu. Nijemci nisu odmah intervenisali na traenje komandanta 5. korpusa od 19. februara. Oni e se tek ovoga dana oko 14 sati pojaviti na Uni kod Kulen Vakufa. Preavi Unu krenuh su prema selu Kalatima i Borievcu u namjeri da se spoje s Talijanima u Gornjem Lapcu i da im na taj nain omo157 Zb. V, 12, dok. 89. 90. 177. i 181; 13. dok. 50. 158 Zb. V, 12, dok. 90; Osma kordunaka divizija, str. 349. 159 Zb. V, 12, dok. 89; 13, dok. 50.
gue izvlaenje. Bataljoni 5. kordunake brigade (1. i 3) koji su se nalazili u selu Miljenovcu bili su iznenaeni i nisu neprijatelju pruili otpor te je on u sumrak ovoga dana stigao u Borievac. Uslijedila je intervencija 1. i 3. bataljona 15. kordunake brigade prema Borievcu. Poto je i neprijatelj iz Borievca krenuo prema Gornjem Lapcu, s njim se sudario 3. bataljon 15. brigade i dolo je do borbe poslije ega se neprijatelj povukao. Bataljoni su krenuli za njim, ali ga nisu stigli jer je brzo odstupio i preao preko rijeke Une. Bataljoni 5. brigade i dalje su ostavljeni u selu Miljenovcu sa zadatkom da kontroliu rijeku Unu od Kulen Vakufa do Poljica i Strbaca i da se odmaraju. 160 Na kraju dana zavren je protivudar snaga 1. hrvatskog korpusa na prostoru Gornjeg Lapca. Neprijatelj je uinio veliki napor da bi se izvlaenje njegovih snaga moglo izvesti planski i organizirano. Ali zbog pritiska naih jedinica, pa iako njihovo dejstvo nije bilo dobro pripremljeno niti usklaeno, povlaenje neprijatelja vreno je u urbi i prelazilo u pravu paniku. U toku borbi na prostoru Gornjeg Lapca i Borievca od 12. do 22. februara divizija Sasari sa ojaanjima pretrpjela je teke gubitke. Prema vlastitom priznanju ona je imala 169 mrtvih, 524 ranjenih i 5 nestalih ili ukupno 698 izbaenih iz stroja vojnika i oficira. Od naoruanja i opreme, izmeu ostalog, izgubila je 5 tenkova, 3 brdska topa, 11 mitraljeza, 6 pukomitraljeza, 146 puaka, 1.600 runih bombi, 6 radio-stanica, 794 granate za top 65 i 75 mm. 1.336 mina za laki i srednji minobaca, 11.700 puanih i mitraljeskih metaka, 3240 ebadi, 1186 atorskih krila, 1486 litara benzina i nafte, 166 mazgi, 66 kamiona i 27 raznih motorbicikla. Ukupni gubici ove divizije od napada 6. like divizije na Graac 14/15. februara do 22. februara prema talijanskim dokumentima iznose 212 mrtvih i 699 ranjenih ili ukupno 911 vojnika i oficira izbaenih iz stroja ne raunajui oboljele. Iz ovog izlazi da je divizija Sasari od ukupnih gubitaka koje je imala preko 76l0/o izgubila na pravcu od Mazina do Borievca. 161 Borbena dejstva na prostoru Like u operaciji plana Vajs 1 trajala su puna 33 dana. Za prvu etapu ove operacije 5. talijanski armijski korpus do izbijanja na liniju Mazin Udbina Korenica utroio je 15 dana, nastupajui u prosjeku, 1.8 km na dan. Ovaj tempo napada je vie od est puta manji nego to su Nijemci ostvarili za deset dana napada na pravcu Karlovac Biha. Prosjeni dnevni tempo napada jedinica 5. korpusa za prvih 15 dana operacije iznosio j e : na pravcu Graac Mazin 1,73 km, Lovinac Udbina 1,73; Liki Osik Buni 1,66 i na pravcu Vrhovine Prijeboj ; Liko Petrovo Selo, a potom Prijeboj Korenica 3 km na dan. Ovo jasno pokazuje da je upornost jedinica 6. like divizije koje su branile ove pravce, bila velika i da zbog toga neprijatelj nije uspio da brzo prodire u dubinu slobodne teritorije. Izbijanjem neprijatelja u Koreniko i Krbavsko polje bili su stvoreni svi uslovi da se produi napad na preostali dio slobodne teritorije. Skraivanjem fronta neprijatelj je u prostoru Korenikog i Krbavskog polja raspolagao sa slobodnim snagama iji su ukupni efekti prelazili jainu dviju divizija. Logino je bilo pretpostaviti da je ovolikim snagama mogao produiti napad i dosta solidno obezbijediti komunikacije za doturanje materijalnih potreba
160 Zb. V, 12, dok. 90. 161 Z b . V , 12, d o k . 89,
i evakuaciju. Poto su se Talijani plaili dubokih prodora i naih snaga koje su se ve zatekle u pozadini rasporeda njihovih snaga (naih 6 bataljona), oni ne produavaju napad, ve planski poinju istiti zauzeti dio slobodne teritorije. Prema frontu naih snaga, osim na pravcu Mazin Gornji Lapac, oni ne preduzimaju nikakvu aktivnost, Ovaj zastoj neprijatelja dobro je doao naim jedinicama i bio je korisno upotrijebljen za sreivanje, odmor i dopunu. Kad su Talijani otpoeli s ienjem dijela zauzete teritorije, uslijedio je odluan zahtjev Nijemaca da im se obezbijedi desni bok i pozadina SS divizije u zoni Bihaa, preduzmu akcije za raiavanje Pljeevice i zauzme Gornji Lapac i Kulen Vakuf. Da bi udovoljili ovim zahtjevima, Talijani su postepeno poeli da pomjeraju snage iz Korenice prema Prijeboju i Bihau, a iz rejona Udbine prema Bruvnu. Ovi postupci neprijatelja stvorili su utisak kod taba 6. divizije da se Tahjani pripremaju za povlaenje. Polazei od takve pretpostavke Stab divizije odvaja s fronta tri bataljona 9. brigade i upuuje ih u pozadinu rasporeda neprijateljskih snaga sa zadatkom da napadaju neprijatelja kad otpone povlaenje. Sve se ovo odigralo dan ranije prije poetka odlunog napada neprijatelja prema Gornjem Lapcu. U do sada pisanim materijalima na ovu temu, tabu 6. divizije se zamjera za ovakav postupak. Teko bi se moglo tvrditi da je ovo bila greka. Ove snage, da su ostale na frontu, mogle su samo za koji dan odloiti prodor neprijatelja prema Gornjem Lapcu, ali ga ne bi sprijeile da dostigne ovaj cilj. Mnogo je vea greka to snage koje su ostale, ili naknadno upuene u pozadinu neprijatelja, nisu bile aktivne. Kad je neprijatelj otpoeo odluan napad prema Gornjem Lapcu, mi smo u pozadini rasporeda njegovih snaga imali ukupno 9 naih bataljona. Istina ove snage su bile razvuene na veem prostoru, ali da su im postavljeni konkretniji zadaci i da su djelovale pod objedinjenom komandom, mogle su izazvati pravi haos u rasporedu snaga 5. talijanskog korpusa, a time i odgoditi napad prema Gornjem Lapcu. Takva dejstva s ovim snagama nisu bila planirana. Gornji Lapac kao vano vorite kojim je trebalo ovladati, protee se kroz sva dokumenta plana Vajs 1. On se pominje u svim zahtjevima Nijemaca, nareenjima komandanta 2. armije i komandanta 5. talijanskog korpusa u toku izvoenja operacije. U prvoj fazi operacije ovaj prostor bio je znaajan za ostvarenje elje presijecanja slobodne teritorije i okruenje naih snaga, dok je u drugoj fazi postao prijetnja za bok i pozadinu njemakih snaga koje su nastupale prema Bosanskom Petrovcu. Taj puno puta pominjani cilj neprijatelj je dostigao u drugoj etapi operacije. Kada su Tahjani na pravcu Mazin Gornji Lapac angaovali veoma jake snage i najjau podrku artiljerije, a posebno avijacije, uspjeh su da probiju nau odbranu na Zuleevici i za tri dana stignu u Kulen Vakuf. Ovo je bio do tada i najvei uspjeh 5. talijanskog korpusa u operaciji Vajs 1. U ovom prodoru do Kulen Vakufa Tahjani ostvaruju prosjean tempo 7 km na dan. Ovako neto oni nisu ni zamiljali u planiranju operacije. Talijansko-etnika kolona koja je napadala od Srbskog klanca preko Srba do sela Doljana napredovala je prosjeno po 5 km na dan. Kad je neprijatelj ve bio ubijeen da je posljednja etapa operacije sreno zavrena i kad se uurbano pripremao da se pregrupie za operaciju Vajs 2, nastale su nepredviene tekoe. Divizija Sasari je zbog dubokog prodora u na raspored ve 14. februara upala u teak poloaj. Nae snage, za koje su Talijani rekli da su potuene, sada su se nale na boku izduenih snaga ove divizije i poele s napadima i narednih sedam dana Tahjani e voditi estoke borbe da bi ovu diviziju izvukli iz okruenja.
Kada su u tome uspjeli 21. februara, oni su mogli zakljuiti da je njihova uloga u operaciji Vajs 1 privedena kraju i da su u toku ove operacije najee borbe vodili u proboju do Gornjeg Lapca i Kulen Vakufa i u periodu izvlaenja snaga divizije Sasari. U toku operacije neprijatelj je na prostoru Like uinio teka zvjerstva ubijajui starce, ene, djecu, palio i pljakao sve do ega je uspio doi. On je sam zabiljeio da je strijeljao oko 650 lica obrazlaui to pruanjem otpora. Isto tako kada je sveo rezultate ove operacije, neprijatelj je mogao zakljuiti da je pretrpio teke gubitke. Njegove divizije RE i Sasari prema vlastitim podacima imale su 1796 vojnika i oficira izbaenih iz stroja. Od ovog broja 403 su mrtva i 1393 ranjena i zarobljena. Od ukupnih ovih gubitaka vie od 50,72%> otpada na diviziju Sasari. Takoer od ukupnih ovih gubitaka neprijatelj je 38,86% pretrpio na prostoru Borievac, Gornji Lapac i Zuleevica. Pored ovih gubitaka, neprijatelj je imao veliki broj smrznutih i oboljelih vojnika, a izgubio je znatan broj naoruanja i opreme, ukljuujui i 15 tenkova. Ovi gubici rjeito govore o estini borbi koje su vodile jedinice 1. hrvatskog korpusa, a posebno 6. lika divizija. Nae jedinice su isto tako imale teke gubitke. Za 33 dana borbe 6. lika divizija i Liki partizanski odred imali su 150 mrtvih i 300 ranjenih boraca i starjeina. Na prostoru Like 5. kordunaka i 6. goranska brigada imale su 32 mrtva i 71 ranjenog borca i starjeinu, dok je 15. kordunaka brigada, prema nepotpunim podacima, imala 11 mrtvih, 27 ranjenih i 10 promrzlih. Iz ovoga proizlazi da su ukupni gubici 1. hrvatskog korpusa na teritoriji Like bili 591 borac i starjeina izbaen iz stroja, od ega 193 mrtva i 398 ranjenih. Od ovih gubitaka 450 ili 7 6 % otpada na 6. liku diviziju. Kada se usporede nai i neprijateljski gubici, proizlazi da smo za svaka tri neprijateljska vojnika izbaena iz stroja, gubili jednog naeg borca ili starjeinu. 162 Ovim rezultatima zavrena je 4. neprijateljska ofanziva na teritoriji Like. Neprijatelj je proao du pojedinih pravaca i izvrio napad u Lapaku kotlinu, ali nije uspio ovladati teritorijom ovog kotara i naim bazama na Kamenskom i Bjelim Potocima. Poslije zavrenih borbi kod Gornjeg Lapca i na Zuleevici, kotar Lapac opet je meu prvima bio slobodan. Ofanziva naih snaga e se nastaviti i Lika e imati jo veu slobodnu teritoriju i znatno jae snage NOV Jugoslavije. Istina, ostale su teke posljedice ove ofanzive, ali e naporom svih snaga naroda i vojske one brzo i bar djelimino biti otklonjene. Narod kotara Lapca jo je jednom dokazao da je nesalomljiv i vrsto rijeen da istraje do konane pobjede. Svojoj vojsci on je pruio zadivljujuu podrku i ona je zato pobijedila nadmonog neprijatelja.
162 Sve o gubicima, Zb. V, 13, dok. 5, 35. i 50; 11, dok 122; 12, dok. 43, 65, 89, 195. 1 196; Osma kordunaka divizija, str. 342. i 346, Zb. IV, 10, dok. 192.
Duan
Bokan
Donjolapaki kotar od etvrte neprijateljske ofanzive do njemake okupacije (1. m - 2 9 . VIII 1943)
Politiko-ekonomska situacija Nakon sloma etvrte neprijateljske ofanzive na podruju Like, 1. korpus narodnooslobodilake vojske Hrvatske prelazi u ofanzivu irokih razmjera i oslobaa cijelu Liku (osim Gospia) i dio sjeverne Dalmacije. Tada su se nali pod snanom blokadom naih jedinica, pored Gospia, Senj, Knin i Biha i time je slobodni teritorij Like bio znatno osiguran od neprijateljskog nadiranja. Kotar Donji Lapac kao sastavni dio te slobodne teritorije, bio je ponovno osloboen, ali sa velikim posljedicama koje je na njegov teritorij i stanovnitvo ostavila prethodna ofanziva. Stanovnitvo je, snabdjevajui hranom i ostalim vie od mjesec dana velik broj boraca koji su se borili protiv Talijana i etnika na Zuleevici, Gornjem Lapcu, Borievcu, Kuku i Drenovai, do krajnjih granica ekonomski iscrpljeno. Neprijatelji su, naroito etniki razbojnici, pljakah i unitavah sve do ega su doli. Pored snabdijevanja vojnih jedinica, na podruju kotara u toku ofanzive boravio je, sklanjajui se ispred neprijateljskih snaga koje su nastupale protiv glavne grupacije naih jedinica i V NOV i POJ, jedno vrijeme veliki broj izbjeglica iz Bosanske krajine kotareva Biha, Bosanski Petrovac, Drvar i Bosansko Grahovo. Jedan broj izbjeglica bio je iz Dalmacije i Hrvatskog primorja. Ukupan broj izbjeglica na podruju kotara kretao se i do 25.000 osoba s velikim brojem stoke. To je skoro dva puta prelazilo tadanji broj stanovnika kotara. Izbjeglu masu u zimskim snjenim uslovima trebalo je smjestiti pod bilo kakav krov i hraniti, kako ljude, tako i stoku. Izbjeglice iz Bosne relativno su se brzo vratile jer su Krajinici brzo oslobodili kotareve Drvar, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo i blokirah gradove Biha, Glamo i Livno. Osloboenjem Like i Bosanske krajine stvoreni su uslovi za povratak izbjeglog naroda Banije i Korduna koji se ranije iz svojih krajeva pred neprijateljskom ofanzivom povlaio sve do granice Hercegovine. Teritorija kotara Donji Lapac ponovno se nalazila pod pritiskom izbjeglica i to jo teim od onoga s izbjeglicama iz Bosne. Kolona banijsko-kordunakih izbjeglica kretala se po duini teritorija kotara, prolazei kroz veinu njegovih sela. Preko kotara Donji Lapac prelo je oko 20.000 banijsko-kordunskih izbjeglica. Radilo se o velikom broju ljudi s mnogo maloljetne djece i staraca iscrpljenih velikim putovanjima, glau, zimom, a naroito epidemijom pjegavog i trbunog tifusa. Veliki broj djece bio je naputen ili je ostao bez roditelja. Za taj mnogobrojni svijet trebalo je opet osigurati kakvu-takvu prehranu i prenoita, a pored toga za bolesne i iznemogle i prevoz od sela do sela. Pomo izbjeglicama pruali su svi narodnooslobodilaki odbori od mjesnog do kotarskog, sve partijske i antifaistike organizacije; jednom rijeju cjelokupni narod kotara. Epidemija se prenosila i na stanovnitvo Donjeg Lapca
izazivajui veliki broj oboljenja i smrtnih sluajeva. Svakog dana smanjivao se broj onih koji bi trebah pruiti pomo izbjeglicama. Epidemija je zahvatila i veliki broj aktivista u svim rukovodstvima. Uz epidemiju tifusa dola je glad. Sve se vie osjeala nestaica hrane i rastao je broj onih koji nisu imali ta jesti. Situacija je bila teka, vjerojatno i najtea za ovaj kraj u cijelom toku NOB-e. Nakon etvrte neprijateljske ofanzive kotar Donji Lapac bio je iscrpljen ekonomski i u mobilizaciji ljudstva u NOV-u. Pred ofanzivu u jedinice NOV-e otiao je veliki broj mladia roenih od 1923. do 1926, a u toku i odmah nakon ofanzive jedinice je trebalo popunjavati i starijim goditima. Cijeni se da su u to vrijeme s podruja kotara bili u jedinicama NOV-e skoro svi sposobni odrasli mukarci iznad 15 do 50 godina. Glavni teret pozadinskih zadataka morao je preuzeti enski dio stanovnitva, sa starijim goditima mukaraca i odraslijim pionirima. Uporedo s problemima izbjeglica, epidemijom tifusa i gladi jednog veeg broja stanovnika kotara, trebalo je provesti kampanju proljetne sjetve, a nedostajalo je sposobne radne snage, teglee stoke, sjemena, poljoprivrednog alata i majstora za popravak alata. Trebalo je zasijati svaki pedalj obradive zemlje ukljuujui i naputeno zemljite u Borievcu i drugdje. Na kampanju sjetve nadovezivala se kampanja obrade okopavanja kukuruza i krompira, kampanja kosidbe livada, (jer morala se voditi borba za ouvanje stonog fonda), a potom kampanja etve i uporedo gradnja sklonita povrinskih i podzemnih kako bi se ljetina spremila i sauvala Iako je kotar Donji Lapac u tome periodu bio slobodan, bio je stalno uznemiravan od neprijateljske talijanske avijacije koja je bacala bombe i mitraljirala pojedina naselja u cilju sijanja straha meu stanovnitvom i ometanja radnih akcija i politikih manifestacija. etnici su u cilju slabljenja NOP-a posebno usmjeravah svoju aktivnost na upade naoruanih grupa (naroito u opini Srbu u umi Maslavara i emernica), na upade s veim snagama na slobodni teritorij i na vrenje neprijateljske etnike propagande preko svojih simpatizera i jataka. Iskoritavajui potekoe naroda (glad, zarazne bolesti i slino), vjeto su sprovodili svoju propagandu i prilagoavali je naim momentalnim zadacima i akcijama. Osnovna etnika propaganda zasnivala se na parolama da izbjeglika vlada i kralj uivaju podrku Engleza i Amerikanaca, a preko vlade i Draa Mihailovia s etnicima, da savez Angloamerikanaca i SSSR-a nije vrst i tome slino. Naroito su udarali protiv bratstva i jedinstva srpskog naroda, kleveui partizane hrvatske narodnosti i hrvatski narod u cjelini. Nije im smetalo da istovremeno u 1943. godini, kada je izdajniki dio rukovodstva HSS na elu s Maekom sve vie srljao u izdaju i otviorenu suradnju s ustaama, pokuaju proturati propagandu u nekim selima kako je Maek veliki rodoljub jugoslavenskih naroda, a njegova bijela garda prava narodna vojska i slino. U cilju prikupljanja podataka, etnici su na slobodnom teritoriju organizirah pijunau, pratili zbivanja i akcije koje smo poduzimah, nae slabosti, kretanja i snagu naih jedinica i sve to dostavljah komandama okupatorskih jedinica. Pri tome su se sluili metodom zastraivanja, prijetili pojedincima i njihovim familijama, pa i cijelim selima. Sve je bilo sraunato na izazivanje demoralizacije i slabljenja NOP-a. U to vrijeme koristei trenutnu odsutnost naih jaih vojnih jedinica, u nekoliko navrata pokuah su da s jaim snagama prodru na slobodnu teritoriju. Jedna etnika grupacija u jaini od 600 etnika poku-
ala je u maju 1943. godine od pravca Knina, preko Tikovca, prodrijeti prema Srbu, ali su se, doavi do Kaldrme, morali povui pod pritiskom naih snaga. etniki komandanti su organizirali ubacivanje grupa na slobodnu teritoriju kotara. ime su se te grupe bavile, vidi se, pored ostaloga, i iz izvjetaja taba brigade Kralj Petar II , od 6. jula 1943. godine, upuenog komandantu Dinarske divizijske oblasti, u kome stoji: Po nareenju komandantovom, trojka ove brigade, borci Raenovi uro, Raenovi Gojko i Raenovi Petar, koji su poslani 1. jula u selo Osredke, Cvetni i Trubar radi rasturanja letaka vratili su se u ovu brigadu na dani 6. jula oko 2 asa posle podne i podnijeli mi sledei izvjetaj: Po dolasku u gore pomenuta sela rasturali su letke i doznali da se u Vuijaku kod Malog Cvetnia nalaze etnici, ali im je nepoznato iji su. U Cemernici i Maslovari kod sela Dabanice uje se pukaranje etnika ove brigade koji se od ranije nalaze tamo. Na Srbskom klancu ranjen je partizan koji je gonio hljeb za partizane u Popini. Strijeljana su tri etnika u Srbu i to: Nikola Rauo koji je od strane partizana zarobljen na Prljevu, Kuki Nikola, koji se nalazi u komitama od ranije uhvaen i strijeljan, a treega ime im nije poznato, ve to da je bolestan dovezen u kolima i strijeljan. Partizanske vlasti izdavaju nareenje selima da se prave u Lici sklonita radi sklanjanja ita i robe. Prilikom puta doznali su da se Krajika brigada jaine od 3 bataljona nalazi na Vrlincu vie Pei, a 1. bataljon pomenute brigade nalazi se u borbi u Lici. Radi prikupljanja to boljih podataka, nisu mogli saznati poto narod koji je raspoloen prema etnicima, nije smio doi iz straha da ne bi bio izdan i streljan od strane partizana. Narod ubeuju da im ponovno dolaze proleteri i da e nastaviti dalja ienja. Prednji izvjetaj dostavljam komandantu na znanje. Patrola upuena 26. juna jo se nije vratila. Ranije patrole trojke takoer su se zadravale preko odreenog roka. Komandant brigade, R. Perii, s. r 1 kapetan Voj.
etnici su na podruju donjolapakog kotara imali uticaja samo na pojedince koji su bili rodbinski vezani za njih, na kolebljivce koji su u odreenim tekim situacijama kao to su glad i epidemija tifusa gubili orijentaciju i na one koji su uporno, iz bilo kojih razloga, ostajali vjerni reimu stare Jugoslavije. U izvjetajima KK Donji Lapac, koji su u to vrijeme slali Okrunom komitetu KPH za Liku, spominje se da je takvih pojedinaca neto vie bilo u selima kao to su Dabanica, Gornja i Donja Suvaja, Zaluje, Donji Srb (opina Srb), Brotnja (opina Doljani), Lapac, Birovaa, Nebljusi i Liki trbci (opina Donji Lapac). Slina je situacija bila u Gornjem i Donjem Tikovcu koji su tada pripadah kotaru Bosansko Grahovo, dok su u selu Vaganu, koji je pripadao opini Srb, etnici imali skoro potpun uticaj kroz cijeli tok rata. Koliko je u to vrijeme bilo etnika s podruja kotara, nema preciznijih podataka. Na konferenciji delegata NOO-a za Liku od 25. IX 1943. godine,
1 Arhiv CK SKH.
izneseno je: Sa podruja kotara u etnicima imamo oko 90 ljudi, veinom iz srbske opine, koji su jo ranije otili sa okupatorom. 2 Borbu protiv etnikog nadiranja na slobodnu teritoriju od pravca Knina vodile su jedinice 6. like divizije i Likog partizanskog odreda, a protiv ubaenih etnikih grupa borbu su vodile udarne grupe komande mjesta Donji Lapac i Srb, te Komanda 2. likog podruja u suradnji s grupama koje su na terenu formirane od lanova KP, skojevaca, kandidata za KP i lanova narodnooslobodilakih odbora. Takvih grupa u pojedinim momentima na podruju bilo je i do 15, pa i vie. S tim u vezi u izvjetaju Kotarskog komiteta od 17. VII 1943. godine kae se: Do sada se uinilo toliko da je u itavom kotaru formirano 15 grupa, koje u potpunosti nisu naoruane zbog nedostatka oruja. Sve su grupe vrile zasjede ali do danas nema rezultata, zbog nesposobnosti obavjetajne slube. Sa svakom grupom rukovodi lan partije a u istima se nalaze partijci, kandidati, skojevci i simpatizeri. Da bi se u potpunosti iste naoruale, potrebno je 150 puaka, 3 Osnovni politiki oblik nae borbe protiv etnikog uticaja bila su uperena na raskrinkavanje njihove propagande i objanjavanja narodu ciljeva NOB-e. Aktivisti su se trudili da redovno upoznavaju narod s uspjesima narodnooslobodilake vojske i PO irom Jugoslavije, informiraju ga o snazi NOP-a u cjelini, o pobjedama Crvene armije na istonom frontu i armija zapadnih saveznika u Africi i Dalekom istoku, jer su svi ti uspjesi uhjevali masama vrstu vjeru u nau pobjedu. Okruni komitet KPH za Liku svojim pismom kotarskim komitetima od 22. VII 1943. godine, kae da u borbi protiv etnika treba koristiti poziv i poruku londonskog radija od 15. VII 1943. upuenu narodima Jugoslavije u kojoj se kae: Svaki onaj Jugoslaven koji je iz bilo kojih razloga pomagao talijanske trupe treba odmah da prekine vezu sa njima. Svaki ovjek koji dalje pomae Talijane je izdajica. Svi oni koji pomau talijanskim odredima treba da istupe iz takvih organizacija, a ako to ne mogu da se povrate kuama. Oni koji e u budue pomagati Talijane, nee im biti spasa. Ako su izbile neke nesuglasice, ne treba se obazirati na njih. Svi patrioti treba da zaborave te nesuglasice i pristupe borcima Jugoslavije da bi se Jugoslavija to prije oslobodila. Povodom ove izjave Radio-Londona, okruni komitet skree panju organizacijama KP da je ovo jo jedan vaan dokaz i injenica da nas je londonska vlada priznala i da su time razbijene sve klevete jugoslavenske vlade u svijetu i da su sve lai njenih agenata raskrinkane. Ovu znaajnu pobjedu NOP-a na meunarodnom polju osobito treba isticati i na njima suzbijati svaku etniku propagandu. Ne treba izgubiti iz vida da se to jae i uspjenije radi na odvajanju etnika od njihovih voa.4 Ogromna veina naroda donjolapakog kotara bila je vrsto vezana za NOB i za svoju narodnooslobodilaku vojsku; rijeena da se svim sredstvima bespotedno bori do kraja protiv okupatora i domaih izdajnika. Mase su bile ve toliko politiki svjesne da su mogle sagledati neistinu i izdaju etnika 1 njihovih gospodara. Postupci etnika, naroito u toku etvrte ofanzive na podruju opine Srb, gdje su pljakah sve do ega su doli, uvjerili su sve ljude kakva je to rulja i kome slui.
2 HAK, f. OK KPH za Liku, kut. 4, dok. 483. 3 AIHRPH, Zgb, KP-234/402. 4 Arhiv CK SKH.
Na veliki narodni polet u tom periodu imali su utjecaja ne samo uspjesi NOV-e na podruju Like i Bosanske krajine, ve prije svega uspjesi NOV-e u cjelini te pobjede na istonom frontu i napredovanje angloamerikih trupa u Italiji. Pobjede nae vojske i saveznikih armija, a prije svega Crvene armije, narodu su saopavane najee preko tampe i na masovnim sastancima koji su, u pravilu, odravani svakoga tjedna. Pojam masovni sastanak (nastao moda spontano) vjerno je odraavao istinsku masovnost. Prisustvavali su im i aktivno sudjelovah u njohovom radu doslovno svi stanovnici dotinog sela, odnosno mjesta. Izostajali su samo oni itelji koji su morali izostati radi uvanja kue, djece, bolesnika i stoke, ali su se ukuani unaprijed dogovarali tko e od njih izostati i to ne uvijek jedan te isti lan. Zato se moe rei da su ovi skupovi naroda odravani u teko ratno vrijeme, predstavljali svojevrsne skuptine s bitnim obiljejima istinskih demokratskih organa prave narodne vlasti. To su bila mjesta gdje su se (u konanom obliku) donosile sve odluke, od onih naizgled sitnih, ali izuzetno znaajnih za rad, ponaanja i ivot ljudi pa do onih vanih za dalji razvoj NOB-e i sudbinu naroda. Masovni sastanci igrah su krupnu, gotovo presudnu ulogu kako u procesima bezrezervnog opredjeljivanja pojedinaca za NOB i revoluciju, tako i u osposobljavanju komunista za njihov idejni i organizacioni utjecaj na najire narodne mase. Kandidiranje i izbori odbornika i aktivista bili su samo jedna od funkcija ovih sastanaka. Odnos pojedinca i itavog sela (odnosno mjesta) prema ratnim zadacima bio je osnovni kriterij u vrednovanju ope politike situacije. Tu su polagali ispit svi, a prvenstveno Partija i druge drutveno-politike organizacije te odbornici. Ovisilo je samo o situaciji na ratitu i hitnosti zadatka to i kako uiniti, ali, narod je uvijek trebalo ne samo informirati ve u pravom smislu konzultirati. Uvaavajui stavove viih partijskih tijela i viih organa narodnooslobodilake vlasti, predstavnici Partije, aktivisti i odbornici prethodno bi se dogovarali koji od najaktuelnijih zadataka da predloe za dnevni red masovnih sastanaka, za kakve dogovore i zakljuke da se bore u otvorenom demokratskom dijalogu. Kada bi poeo masovni sastanak, najprije bi neki od odbornika NOO-a informirao o izvrenju prethodne akcije, dogovora i zakljuaka. Pri tom su izvjestioci obavezno ukazivah na primjere uzornih entuzijasta, navodei ih imenom i prezimenom. Nisu se ustruavah da ponekad i dosta netaktino i prenaglaeno spomenu i imena ljudi koji se, eto, u akciju iz ovih ili onih razloga nisu ukljuili onoliko koliko su mogli. Kritike nisu bili poteeni ni oni pojedinci koji su u meuvremenu nasjedah neprijateljskoj propagandi. Otvorena javna rasprava u pravilu, voena je poslije uvodnih kazivanja. Najboljima se aplaudiralo. Ta pohvala bila je svojevrsno priznanje to je i pohvaljene a i druge jo vie mobiliziralo na rad, akciju i samoprijegor. Pojedincima za koje se smatralo da se prema ratnim obavezama NOB-e odnose slabo, da ne rade kako treba i koliko mogu, upuivan je javni moralni prekor, da bi i oni sami, vremenom, poeli javno i samokritiki govoriti o prethodnim nemarnostima, propustima ili ak o nekritinom odnosu prema (pro) etniim parolama. Poslije toga predstavnici NOO-a upoznavali su prisutne uesnike masonog sastanka o daljim najpreim zadacima sela i konkretnim zadacima svakog ovjeka. U javnoj raspravi zadatke i zaduenja bi nadopunili i jo vie konkretizirali, a onda je radio svako po svome poslu i zadatku kako je dogovoreno.
Tako su na masovne sastanke dospijevale doslovno sva vanija pitanja borbe, rada, ivota i patnji boraca NOV i naroda. Raznovrsna ivotna tematika, 0 kojoj se vremenom sve demokratskije razgovaralo i odluivalo, privlaila je na zborove sve, od onih najstarijih ljudi do pionira. Sticao se dojam da je ogromna veina, naprosto, jedva ekala novi masovni sastanak, da uju ta je novo na saveznikim i partizanskim frontovima borbe protiv okupatora 1 domaih izdajnika, da sami procijene i odlue ta im je neposredno initi. Kad ovo iznosim, treba znati da je rije o kraju ije je stanovnitvo gotovo 100 %> seljako, a poznato je da je kod seljaka gortaka mukotrpan vjekovni nain ivota razvio osjeaj pravde i pravednosti koju je narod tako zorno izrazio izrekom: Ne alim se na mali dio, ve na nepravedan. U naim ratnim uslovima to je odgovaralo geslu Ne alim se na preveliku, ve na nepravednu obavezu. Nije stoga udo da je raspored zaduenja koji je inio mjesni NOO bio pod otrom kontrolom stanovnitva sela. Komija je komiju kontrolisao pa se mnogo puta pojedincima priinilo ili se pak dogodilo da je on dao vie od svoga ekonomski podjednako imunog susjeda ili se, opet, jednoga zatitilo na tetu drugoga. I ta zapaanja bila su, pored ostaloga, predmet ive rasprave na masovnim sastancima. Kritika je bila naroito otra, bilo da je osuivan nepravilan rad pojedinog lana odbora ili neopravdano sumnjienje pojedinaca. Tu su se sreivali rauni po onoj: oi u oi, tako da su poshje zbora i dijaloga odnosi bili potpuno isti. Povodom znaajnih datuma organizirani su narodni zborovi na kojima se, pored govora, izvodi i kulturno-umj etniki program koga su prireivala kulturno-umjetnika drutva i pjevaki zborovi organizirani po opinama a i u veim selima. Zborovi su se odravah na pogodnim mjestima maskiranim umom. Mjesta odravanja od zbora do zbora su mijenjana jer je prijetila opasnost od neprijateljske avijacije i pijunae. Mjere opreza bile su takve da nikad nijedan zbor nije iznenadila neprijateljska avijacija. Ipak, zborovi u opini Srb veinom su odravani u Gaolia gaju na Krukovaama i Stojnjevia gaju u Gornjem Srbu, u opini Doljani u Gradini, a u opini Donji Lapac u Zobeniknom gaju na Bujadnicama i Liljkovom gaju u Birovai. Mada je prijetila opasnost od neprijateljske avijacije, narod je na zborove dolazio primjerno organizirano. Svako selo formiralo bi povorku. Na elu su bili pioniri s bijelim kapama trookama s crvenom zvijezdom petokrakom. Iza njih se u koloni kretala omladina pa onda stariji ljudi. Svaka povorka obavezno je nosila zastavu, partijsku i nacionalnu, kao i transparente s prikladnim parolama. Na mjestu gdje je zbor odravan, povorke su se nizale u obliku lepeze elom okrenute prema tribini. U svakom selu znalo bi se ko u tim prigodama uzvikuje parole i koje parole prilikom dolaska na zbor, tokom zbora i na povratku kuama. Tako organizirani zborovi davali su vrlo impresivnu sliku i vrlo snano su idejno i politiki djelovali na njihove uesnike. Popularizacija ZAVNOH-a bila je u to vrijeme jedan od prvorazrednih zadataka, kako partijske organizacije, tako i svih antifaistikih organizacija i narodnooslobodilakih odbora. Pored navedenih vidova politikog djelovanja u tom periodu, intenzivno su se koristili i drugi vidovi agitacije i propagande kao oblika politikog djelovanja. Masovno su ureivane zidne novine u svim selima i svim antifaistikim organizacijama, ispisivane su parole na svim vidnim mjestima, organizirana dopisna sluba za potrebe partizanske tampe. Kotarski komitet KPH
Donji Lapac 17. VIII 1943. godine istie da zidne novine izlaze kod svih organizacija, ali da u pisanju parola ima politikog skretanja, a u izvjesnim sluajevima i iskrivljavanja linije NOP-a. Parole su se dijelile na trajne i prigodne. One su najee glasile: ivjela K P J ! ivio drug Tito! ivjela NOV i P O J ! ivjeli narodnooslobodilaki odbori istinski organi narodne vlasti! ivio S K O J ! ivio USAOH! ivio AFZ! ivjela NOB-a! ivjelo bratstvo i jedinstvo! ivio Savez pionira! ivio AVNOJ! ivio ZAVNOH! Smrt okupatoru i njegovim slugama ustaama i etnicima! Smrt etnicima i njihovim pomagaima! Smrt faizmu sloboda narodu! Dolje izbjeglika vlada! Dolje kralj! Dolje monarhija! Hoemo Republiku! Zasijmo svaki pedalj zemlje! Ni zrna ita okupatoru! Ni grla stoke okupatoru! Organizacija i rad mladih Organizacija mladih u kotaru Donji Lapac, kao to su SKOJ, Savez mlade generacije (odnosno od decembra 1942. Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije, tj. od juna 1943. USAOH) i pionira formirani su tokom 1942. u svim selima izuzev Vagana i Meljinovca. U ovom periodu nastavilo se s njihovim omasovljavanjem, tj. primanjem novih lanova, kako onih koji do tada iz bilo kojih razloga nisu bili obuhvaeni, tako i onih koji su tada navravah odreeni broj godina. Iako podaci o brojnom stanju omladinskih organizacija u 1943. godini nisu sauvani, bez pretjerivanja moe se ustvrditi da ve tada nije bilo ni jedne omladinke ni omladinca na terenu koji nije bio lan USAOH-a. kao i doraslog pionira da nije bio lan organizacije pionira. lanstvo u skojevskim aktivima u to vrijeme poraslo je u odnosu na prvu polovinu 1942. za najmanje 50 %>. Pored aktivnosti na omasovljavanju organizacija mladih, u tom periodu mnogo se radilo na organizaciono-kadrovskoj izgradnji omladinskog rukovodstva. Taj zadatak se otro postavljao, jer je jedan broj sposobnih i iskusnih omladinskih kadrova iz kotara otiao u druge krajeve nae zemlje, kao to je Dalmacija, Banija i Zumberak. Isto tako jedan broj dotadanjih rukovodilaca otiao je u vojne jedinice i na druge dunosti. Mjesto njih trebalo je osposobiti nove kadrove. Rukovodstva je trebalo i brojano jaati, jer su zadaci koji su se postavljah pred omladinsku organizaciju bili sve obimniji. Te su promjene u pojedinim razdobljima bile toliko este i brojne da su rukovodstva teko ustaljivala stil i metod u radu, kao i sagledavanje stvarnih problema rada omladine. To je s druge strane zahtijevalo ubrzano uzdizanje kadrova. Teoretsko uzdizanje omladinskih rukovodilaca vreno je na kursevima, kako srednjim, pri Okrunom komitetu SKOJ-a, tako i niim, pri Kotarskom komitetu SKOJ-a. Uzdizanje i osposobljavanje lanova S K O J - a vreno je na teoretskim sastancima koji su, pored radnih, bili obavezni da se odravaju dva puta mjeseno u svim aktivima. Na sastancima je prouavana omladinska tampa, direktivna pisma i stavovi viih omladinskih rukovodstava, neka poglavlja iz teorije SKP(b) kao i broura O kadrovima od Kalinjina. Poshje etvrte ofanzive kotar je opet bio slobodan. Pred omladinsku organizaciju kao i pred sve druge antifaistike organizacije, a posebno pred Partiju i NOO, postavljali su se do tada najsloeniji zadaci kao to su smjetaj
i prehrana izbjeglica, borba protiv zaraznih bolesti i tifusa, prehrana vojske i siromanog (i inae gladnog naroda), proljetna sjetva, obrada usjeva i etva te sklanjanje prinosa i mobilizacija (do posljednjih mogunosti) za popunu vojnih jedinica. Uporedo s tim zadacima trebalo je uvrstiti i izgraivati odbore USAOH-a u duhu Odluka I kongresa USAOJ-a ime se bavila i Kotarska konferencija USAOH-a za Donji Lapac odrana jula 1943. Na inicijativu omladinskih kadrova organizirano je takmienje meu omladinskim organizacijama u Hrvatskoj. Pored uspjeha proizalih iz takmienja, u radu omladinske organizacije, na vidjelo su izale i neke slabosti u dotadanjem radu, kao to su: nedovoljno razvijen smisao za samoinicijativu, efikasnost i elastinost u radu te nedostatak sistematinosti i plana u sprovoenju linije Partije. U vezi sa slabostima Okruni komitet za Liku na svojoj sjednici od 20. V 1943. konstatira da u mnogim partijskim komitetima i organizacijama nije dovoljno shvaen princip organizacije S K O J - a i organizacija USAOJ-a. Radi toga se u Rezoluciji Tree okrune konferencije K P J za Liku, izmeu ostaloga, kae: Osposobljavati skojevska rukovodstva i skojevsku organizaciju da preko USAOH-a vodi uspjenu borbu za osvajanje hrvatske omladine ispod utjecaja izdajnikog rukovodstva HSS, a srpske omladine ispod utjecaja etnika, da USAOH obuhvati svu omladinu i da je mobilie u borbi protiv faistikog okupatora i njegovih plaenika. 5 Stav u Rezoluciji odraavao je dotadanje pojave u radu omladinskih organizacija i partijskih organizacija (sektaki odnos skojevske organizacije prema organizaciji USAOJ-a, sektaki odnos prema onom dijelu omladine, istina ve tada malobrojne u kotaru Donji Lapac, koja je jo bila pod utjecajem etnika, nazivajui je da je etnika ili u hrvatskim selima zapadne Like da je ustaka). S tim u vezi u rezoluciji Druge okrune konferencije SKOJ-a za Liku 24. i 25. VIII 1943. stoji: Sprovesti u ivot pravilan odnos S K O J - a i USAOH-a. vre se povezati sa Ujedinjenim savezom poev od Okrunog komiteta SKOJ-a do mjesnih organizacija. Prilagoditi S K O J masovnom omladinskom pokretu, tj. formirati skojevske grupe po radnim etama, omladinskim radionicama, kulturno-prosvjetnim grupama, itd. 6 Proces formiranja omladinskih organizacija u kotaru dobro je napredovao, izuzev u selima Vagan, u opini Srb, i Meljinovac u opini Donji Lapac (U Vaganu radi etnikog utjecaja, a Melinjovcu radi masovnog ustakog pokolja 1941. prije ustanka). Ve je tada u SMG bilo obuhvaeno 2.248 lanova ili preko 90 /o sve omladine, a u organizaciju pionira 3.536 lanova ili preko 90 /o svih doraslih pionira. Skojevske organizacije bile su tada formirane u svim selima i bilo je oko 287 lanova i priblino toliko lanova u vaspitnim grupama u kojima se pripremala omladina za prijem u S K O J . U 1943. godini brojno stanje lanstva u omladinskim organizacijama mijenjalo se u toliko to su brojno rasle skojevske organizacije, o emu nema sauvanih podataka, ali se cijeni da je u toj godini navedeni broj skojevaca udvostruen. Na brojno stanje organizirane omladine na kotaru utjecao je i odlazak omladine u NOV. Treba konstatirati i injenicu da je u kotaru Donji Lapac mobilizacija muke omladine, uglavnom, zavrena u prvoj polovini
5 AIHRPH, Zgb, KP-233/372. 6 AIHRPH, Zgb, SKOJ-5/459.
1943. godine. Kasnije su u NOV-u odlazili samo oni preko 15 godina, sada je jedan broj mladia dobrovoljno i na izriiti vlastiti zahtjev odlazio u vojne jedinice i ispod 15 godina starosti. Od druge polovine 1943. godine u kotaru Donji Lapac, omladinske organizacije inila je preko 95 /o enska omladina. Mladii su se teko opredjeljivah ostati u pozadini i kada je ta od pojedinaca traeno, jer ostati i raditi u pozadini bez naroitog razloga, izazivao je osjeaj manje vrijednosti i svaki je traio da pobjegne u vojne jedinice i da se tamo sa svojim vrnjacima dokazuje. Uz partijsku organizaciju S K O J je bio najrevolucionarnija i najborbenija snaga NOP-a. Skojevske su organizacije sve do kraja 1943. u veini sela kotara inile osnovnu snagu i pokretaa razvoja NOP-a. Skojevci nisu znali to je to ne moe se. Oni su svojim mladalakim poletom i entuzijazmom prisiljavali starije svoje roditelje pa i one druge, da ine za NOB i ono to ovi u datom momentu moda i ne bi uinili. Davali su i posljednji zalogaj za borce, bolnice, ranjenike i bolesnike iako su bili svjesni da e i oni sa svojom djecom sutra gladovati; da pomau obradu zemlje radno nesposobnim porodicama, a posebno porodicama palih boraca. Poslije etvrte neprijateljske ofanzive, iako u jeku najvee epidemije tifusa, kada je ova bolest bila zahvatila velik broj omladine i omladinskih rukovodstava, formirana su 3 radna omladinska bataljona na podruju kotara (u svakoj od triju opina po jedan bataljon). Radni bataljoni su bili nastavak radnih eta koje su djelovale u 1942. godini. Radni omladinski bataljoni bili su organizirani po uzoru na vojne bataljone. Svaki je imao tab, komandanta i njegovog zamjenika, politikog komesara i intendanta. Bataljon je imao tri ete, a ete su se dijelile na tri voda, a vodovi na po tri desetine i sve je to imalo svoj komandni i politiki kadar. Tako organizirani bataljon brojio je neto preko 300 lanova omladine. Bataljoni su obavljali pojedine radne akcije bilo kao cjelina, bilo kao samostalna eta ili vod, a to je ovisilo o obimu zadataka i mjestu gdje se rad obavljao. Kada su pojedini vodovi obavljah radove kao samostalne jedinice u odreenom selu ili grupi manjih sela, u pravilu, nije uestvovalo samo tih tridesetak lanova voda, ve sva omladina dotinog sela. Omladinski bataljon opine Srb radio je poetkom jula 1943. na etvi i izvlaenju ita s tada naputenog zemljita na podruju Gornjeg Ervenika. ito je izvlaeno do sela Ruita gdje je i ovreno i potom odvlaeno dalje u skladita i zemunice. Podruje na kome je omladina radila Tahjani su iz Ervenika tukli topovima i bacaima. Tom prilikom su ranjene dvije omladinke. Drugu akciju u trajanju od 10 dana izvrio je srbski omladinski bataljon tokom jula u Kamenskom na zatrpavanju i maskiranju velikog broja zemunica u koje je trebalo spremiti ito i ostale prehrambene artikle. Treu akciju bataljon je izvrio nakon kapitulacije Italije na prijenosu i evakuaciji oruja i municije u Ruitima kod Zrmanje. Radni omladinski bataljon opine Doljani u ljeto 1943. radio je osam dana u Lovincu na etvi i izvlaenju ita zajedno s ostalom omladinom Like, gdje se upravo razvijalo takmienje, a onda na izvlaenju ita iz Klise kod Kulen Vakufa. Radni omladinski bataljon opine Donji Lapac radio je u toku 1943. na nekoliko radnih akcija kao to su kopanje zemunica u Kamenskom u junu i julu, te na etvi i vridbi ita u Borievcu.
26 DONJI LAPAC
401
Pojedine ete i vodovi radili su na smjetaju izbjeglica, prijenosu oboljelih od tifusa i iznemoglih ljudi te ureenju karantena za smjetaj bolesnih od tifusa. Poslije etvrte ofanzive, omladina Like, pa prema tome i najborbenija u to vrijeme organizirana omladina kotara Donji Lapac, poela je s proljetnim takmienjem koje je trajalo od 15. IV do 15. VI 1943. Za vrijeme prvog dijela tog takmienja od 16. IV do 15. V omladina kotara Donji Lapac, kako je zapisano u Likom kuriru, broju 3. od 20. V 1943. uinila je slijedee: U radu je uestvovalo 490 lanova USAOJ-a. Okreeno je 187 kua, a iskopano 80 zahodskih jama, 10 sela je potpuno oieno. Za omladinsku organizaciju odreeno je 30 dana oranja. Zasijali su krumpir, kukuruz i grah; 180 lanova radnih vodova radilo je po dva dana porodicama partizana i siromanim. Za prehranu i sjeme siromanim porodicama skupljeno je 119 kg kukuruza, 448 kg krumpira, 8 kg graha. Podaci sakuljenog za potrebe bolnice i ranjenika nisu dobiveni.7 Za drugi dio takmienja podaci su izneseni u Likom kuriru broju 12. od 26. VII 1943. godine, gdje se kae slijedee: U radu je uestvovalo 540 lanova USAOH-a: 2 voda jedne radne ete opleli su za dva dana 1.900 metara plota (drvena ograda), okrunjeno je 1.350 kg kukuruza, oprano 1.750 komada vea, pronaeno je 1.530 kg sakrivenog ita. Partizanskim i siromanim porodicama zasaeno je 175 vrea krumpira, graha i kukuruza. Za bolnicu i vojsku prikupljeno je 157 kg graha, 319 litara mlijeka, 119 komada jaja, 13 peenih jaganjaca, jedno tele, 2.000 dinara, 128 kg krumpira, 2 kg sira i 28 pari lapa i arapa. 8 Liki kurir u broju 15, od 18. VIII 1943. godine, na strani 5. donosi da j e : omladina Miljenovca radila 65 dana i noi na vrenju ita za NOB. Omladina Birovae, Kestenovih Korita i Likih Strbaca radila iste poslove 25 dana,. Istie se omladina Miljenovca. U Miljenovcu narod je spremio svoje ito u zemunice, tako da ga neprijatelj ne moe pronai. 9 Cesto puta prevaljujui po bespuima desetine i stotine kilometara, omladina je skoro redovito organizirala posjetu borcima iz svojih sela i borcima iz drugih jedinica. Te su posjete eljno oekivane u jedinicama jer se znalo da e omladina donijeti dobre hrane, ist ve, koji par arapa i lapa, koji pulover i vestu i da e preuzeti prljavi i poderani ve radi pranja i krpanja. Posjete su donosile i druge obostrane radosti jer se znalo da e tom prilikom vidjeti brat sestru, momak djevojku, da e biti obavijeteni o stanju u njihovom selu; kako su roditelji, ena i djeca, dalja rodbina i komije. Svaka ta posjeta borce je duhovno hranila i osposobljavala za daljnje naporne bitke i mareve. Za tako uspjean rad i djelovanje S K O J - a i USAOH-a treba zahvaliti neumornom i portvovnom radu omladinskih rukovodilaca, lanovima Kotarskog i Opinskog komiteta i Opinskog SKOJ-a, odboru USAOH-a, kao i rukovodiocima seoskih organizacija. Ti kadrovi radili su i dan i no na okupljanju omladine, objanjavajui joj ciljeve NOB-e, dajui vlastiti primjer u izvravanju obimnih i odgovornih obaveza te kontroli izvrenja zadataka. Ti su kadrovi propjeaili stotine i stotine kilometara, esto puta po kii i snijegu
7 ZB. Per-25/125. 8 Isto. 9 Isto.
i danju i nou najvie gladni, goli i bosi, a esto puta izlagali su i ivot opasnostima. U toku 1943. godine u Kotarskom komitetu S K O J - a radili su: Stevo tikovac, Mara Drai, Savka Dragievi Crnka, Milica Dubaji, Boja Vojvodi, Mara Pavkovi, Koka Vojvodi, Smilja Divjak, Uro Damjanovi i Jelica Buji. U Opinskom komitetu SKOJ-a Srb radili su: Milo Stojsavljevi, Mio Kuki, Duan Bokan, Pajo Priji, Soka Zeelj, Duka Raenovi, Borka Mandi, Dara Dubaji, Stana Bursa, Zorka Damjanovi, Milka Raenovi i Milka Rastovi (koja je u proljee 1943. otila na rad u Dalmaciju). U opini Doljani u Opinskom komitetu S K O J - a radili su: Smilja Polovina, Bosa arac, Smilja Laji, Dragan Jelaa, Ilija Medi, Mara Pavkovi i Mara Duki. U meuvremenu Smilja Polovina otila je na politiki rad u Dalmaciju, Smilja Laji u 6. diviziju, gdje je prilikom prelaza za Srbiju poginula. U Opinskom komitetu S K O J - a Donji Lapac radili su: Boja Repac, Smilja Divjak, Jela Kuga, Milan Opai, Mara Starevi, Marica Obradovi, uro Popovi, Nikola Milanovi Nina, Dragan Vukla, Milan Raeta- Boja Bala i uja Karan. Pionirska organizacija, zajedno s omladinskom, organizirala je mnoge korisne akcije. Prije svega odgajala je mlado pokoljenje u duhu borbe (mrnje prema okupatoru i njegovim slugama domaim izdajnicima ustaama i etnicima). Pioniri su obavljah mnoge kurirske poslove i time davali veliku pomo NOO. Bili su vrlo aktivni u sakupljanju raznih potreptina za NOB kao to je hrana, odjea i obua, sabiranje ljetine, hrastovoga ira i kore za tavljenje koe, luga i krea za potrebe suzbijanja zaraznih bolesti. U sedamnaestom broju Likog kurira od 30. VIII 1943. godine, pie: Nai vojnici nailaze svuda na ljubav i panju naega naroda. I pioniri na svakom koraku nastoje pokazati svoju veliku odanost narodnooslobodilakoj borbi i ljubav prema naoj vojsci. Tako i pioniri sela Oraovca nose duvan borcima na poloaj, a poslije toga piu im Dragi drugovi, mi pioniri sela Oraovca organizirali smo se da vam sakupimo duvana, zato to smo i mi, iako smo mali, osjetili da dugujemo vama, koji se borite za nas najmlae, jer znamo da nije bilo vas, da bismo mi svi bili baeni u jamu. Ne bismo se slobodno sastajali i slobodno na naim sastancima uinili sve ono to je potrebno za na budui ivot. Donijeli smo vam duvana, ali mi vam obeavamo, da ovo nee biti samo ovaj put, nego emo i u budue raditi na tome da i mi preko svoje organizacije to vie pomognemo svoju vojsku i nau narodnooslobodilaku borbu. Mnogo pozdravljamo svoje branioce, svoje mile drugove.10 Organizacija i rad AF-a Glad, prijem izbjeglica, epidemija tifusa i drugih bolesti, najvie su i najneposrednije pogaale nae ene i majke. To je i razumljivo jer ena kao domaica i majka prva osjeti pla djeteta kada je gladno, prva preuzima brigu oko oboljenog lana domainstva, prva osjea svu tugu kad joj doe u kuu gladan, iznemogao i bolestan ovjek borac ili izbjeglica a ne moe mu pomoi jer se esto deavalo da ni sama nije imala ni hrane, ni tople odjee,
10 Isto.
a ni krova nad glavom. U tekoj situaciji mnoge aktivistkinje zahvatila je epidemija tifusa i tako u mnogome paraliziralo aktivnost organizacije, poevi od kotarskog odbora ena pa sve do mjesnih odbora u veini sela. O toj situaciji Kotarski komitet u svojim izvjetajima Okrunom komitetu (od 13. III do 25. V 1943. godine) istie, pored ostaloga, da je sa stanovita meusobne povezanosti rukovodstva, teka i nesreena situacija u organizaciji ena kotara. Organizacija ena, kao i ene pojedinano, bile su ukljuene u cjelokupnu oslobodilaku aktivnost. Zene su u proljetnoj sjetvi, obradi i etvi dale svoj neprocjenjivi doprinos. Naroito veliku aktivnost razvile su u maju i junu na prikupljanju hrane, odjee i obue, te organiziranju posjeta jedinicama koje su se tada nale na podruju kotara. U to vrijeme poela je i aktivnost ena na pripremanju izbora za mjesne odbore organizacija AFZ-a, a kasnije za opinske odbore i kotarsku konferenciju ena. Tom prilikom Kotarski komitet (preko opinskih komiteta i partijskih elija) ulagao je napore da se u odbore ena izaberu drugarice koje su do tada pokazale maksimalnu odanost prema NOB-i, koje su uporne i nepokolebljive u sprovoenju zadataka, nepomirljive prema neprijatelju i koje su koliko-toliko osposobljene za politiki i organizacioni rad. Izbori za odbore ena provedeni su u svim selima i opinama do kraja augusta 1943. Na izbornim skuptinama uzelo je uea oko 3.000 ena. U pogledu prijema ena u KP bilo je dosta sektakog odnosa. Kohko je ta uskogrudnost dolazila do izraaja vidi se iz podataka da je od poetka marta do kraja augusta 1943. godine u kotaru primljeno ukupno 59 lanova KP, od ega samo 5 ena i 9 omladinki, iako su u ukupnom broju stanovnika kotara ene bile najmanje dvaput brojnije od mukaraca. O tome sektatvu govori se u mnogim dokumentima partijskih konferencija i foruma. Na prijedlog Okrunog komiteta od 22. VII 1943. Kotarski komitet Donji Lapac formirao je od lanova KP u kotarskom odboru ena posebnu eliju. Formiranjem elija u kotarskom i okrunom odboru AFZ-a, mislilo se, kako kae Jela Biani, tadanja tajnica Glavnog odbora ena Hrvatske, da e takve organizacione forme doprinijeti boljem radu i veoj aktivnosti ena. Ali parno za pola godine od formiranja takvih, u stvari, izoliranih partijskih organizacija, pokazalo se da su one jo vie odvojile organizaciju AFZ-a od opih i zajednikih problema svih antifaistikih organizacija. Upravo je postojanje ovakvih posebnih partijskih organizacija bio neposredni povod za reorganizaciju itavog rada organizacije AFZ-a poetkom 1944. Ideoloko-politiko osposobljavanje ena aktivista obavljalo se, pored ostalog, i na kursevima. To je, izmeu ostalog, omoguavalo izbor kvalitetnijih kadrova u kotarske, opinske, a naroito u mjesne-seoske odbore ena. Teajevi za nepismene, na kojima se u tom periodu uporno insistiralo, imali su za ene naroiti znaaj, jer su upravo one sainjavale najvii dio nepismenog stanovnitva. Svjesne da nepismene ne mogu uspjeno pratiti razvoj NOB-e i shvatiti ciljeve i zadatke NOP-a, ene su masovno prihvatile analfabetske teajeve i druge oblike opismenjavanja. U svakom selu i zaseoku, da bi nauile itati i pisati, ene su uz lojanice provodile sate i sate. To je mnogima mlaim, a i jednome broju starijih ena uspjelo. Treba samo zamisliti s kakvim je ponosom pojedina ena, kada bi nauila itati i pisati, pisala svome muu u jedinicu da bi mu se pohvalila kako i ona sada znade da mu sama intimno i supruinski saopi kako je ona, kako su djeca i to ima novo u selu.
Muevi su bili ponosni kad bi njihova ena nauila itati i pisati i isticah tu radosnu novost meu svojim drugovima. U tim tekim okolnostima ene su se prihvatile jednog od najteih zadataka na selu zasijavanja i obrade polja. Zene su shvaale da je to jedini put da se rijei problem gladi u periodu ratne iscrpljenosti stanovnitva. List Lika ena u borbi u broju 18, od septembra 1943, donosi i ovo: 1289 ena lapakog kotara u svojim radnim jedinicama uestvovalo je u poljskim radovima, sjetvi, obradi i spremanju poljoprivrednih proizvoda, toga proljea, i ljeta. Zene su u svojoj organizaciji, i inae u tadanjem drutveno-politikom ivotu, isticale ravnopravnost u odnosu na mukarce, traile da se u jedinicama bore s pukom u ruci, da na sastancima odluuju o svim pitanjima daljnjeg razvoja NOB-e, da uestvuju u radu radne jedinice i da mogu sakupljati i davati razne potreptine za NOB. Tu je naravno bilo i pretjerivanja koja su u pojedinim sluajevima dovodila do sukoba izmeu mua i ene. Ponekad je takav sukob svravao i pred mjesnim narodnooslobodilakim odborom, pri emu je bilo i izricanja materijalnih kazni, ili ukora prestupnicima. Iz tih sukoba i razjanjavanja, korak po korak, izgraivan je drugaiji i humaniji odnos prema eni, a posebno mukarca i ene. U tome smislu na jedan iznenaujui nain vrlo brzo mijenjala su se vjekovna shvatanja o poloaju ena u drutvu. Prema sjeanju ratnih aktivista, u rukovodstvima organizacije AFZ-a na podruju kotara u ovom periodu 1943. aktivno je radilo niz ena. U Kotarskom odboru: Miokovi Jelena Beba, predsjednica, Savka Kalini, tajnica, te lanovi: Smilja Popovi, Sava Desnica, Danica Brozovi, Milka Mileusni, Jelka Blanua, Dragica Dra, Zora Grbi, Anelka Jovani, Milka Obradovi, Ljubica Tima i Vuka Veki. U opinske odbore AFZ-a, pored drugih aktivista, bile su ukljuene i sve predsjednice mjesnih (seoskih) odbora, pa su tako u Opinskom odboru Srba bile: Jelica Raenovi (Donji Srb, predsjednica), Perka Priji, Mara umi i Smilja Batinica (iz Gornjeg Srba), Saja Ciganovi (Podstrana), Mika Damjanovi Beh (Kunovac), Milka Dubaji (Zaluje), Soka Ili (Donja Suvaja), Smilja Jovani (Neteka), Duka Mandi (Dabanica), Soka Peanac (Kupirovo), Draga Pilipovi (Begluci), Manda Rastovi (Ajderovac), Smilja Raenovi (Lisina), Joka Sijan (Potkraj), Jeka Vejin ( Krko Brdo), Mira Medi i Perka Medi (Gornja Suvaja), Anka Zori (Osredci), Dara Bursa (Dugopolje) i Boja Bursa (Kaldrma). U Opinskom odboru AFZ-a Donji Lapac bile su: Milija Raeta, predsjednica, Savka Raeta, Jelka Divjak, Zora Baji i Smilja Divjak (sve iz Gajina), Soka Hajdinovi, Savka Tepavac i Nea Kosanovi (iz Donjeg Lapca), Milka Uzelac Drai (Dnopolje), Saja Obradovi (Miljenovac), Smilja Obradovi (Birovaa) i Sava Popovi (Nebljusi). U Opinskom odboru AFZ-a Doljani bile su: Mila Besla, predsjednica, Nedjeljka Jazi, Saja Kantar, Plemenka Polovina, Stana Polovina Zuja (sve iz Dobrosela), Mara Drezgi, Saja i Mara Filipovi (iz Doljana), Jelka Drobac (Brotnja), Mara Puaa (Brezovac) i Zorka Medi (Zaklopac).
Rad i razvoj narodnooslobodilakih odbora Mirnije uhodavanje novoizabranih narodnooslobodilakih odbora krajem 1942. sprijeila je neprijateljska ofanziva jer je itava njihova aktivnost bila usmjerena u prvom redu na snabdijevanje vojnih jedinica, smjetaj izbjeglica i evakuaciju stanovnitva s ugroenih podruja. Tek nakon ofanzive, odnosno ponovnog osloboenja kotara, moglo se neto mirnije prii uvoenju novoizabranih lanova u njihove dunosti. Prema podacima ZAVNOH-a na podruju kotara Donji Lapac djelovali su tada slijedei narodnooslobodilaki odbori: U opini Donji Lapac mjesni NOO-i: Donji Lapac, Binovaa, Dnopolje, Oraovac, Gajine, Miljenovac, Kestenova Korita, Kruge, Gornji trbci, Meljinovac i Nebljusi, te povjerenitva: Cepaua, Kamensko, Pirovite i Gornji Lapac. U opini Doljani mjesni NOO-i: Doljani, Dobroselo, Brezovac, Zaklopac i Brotnja. U opini Srb: mjesni NOO-i Zaluje, Donja Suvaja, Begluci, Neteka, Potkraj, Donji Srb, Ajderovac, Dabanica, Kupirovo, Kunovac, Osredci, Dugopolje, Kaldrma, Gornja Suvaja i Gornji Srb, te povjerenitva: Lisina, Podastrana, Krko Brdo, ilasovo Brdo i Zavlaka. Prema tome na podruju kotara bio je 31 mjesni NOO s 9 povjerenitava, 3 opinska NOO i jedan kotarski. Takva organizaciona podjela bila je do proljea 1943. Daljim razvojem NOB-e mijenjala se ova struktura, tako da su na podruju nekih povjerenitava formirani posebni mjesni narodnooslobodilaki odbori, a neka povjerenitva su ukinuta. U izvjetaju Okrunog narodnooslobodilakog odbora za Liku, koji je dostavljen Inicijativnom odboru ZAVNOH-a 5. VI 1943. godine, pie da na podruju kotara Donji Lapac djeluje 37 mjesnih NOO i 3 povjerenitva, kao i 3 opinska NOO. Uz to se konstatira da su svi NOO pravilno formirani i nadopunjeni, osim u Donjem Lapcu i Nebljusima gdje su zakazani zborovi za dopunu. Proizlazi da je, u meuvremenu, formirano 6 novih mjesnih NOO, a ukinuto 6 povjerenitava. Sela koja su prije rata pripadala opini Srb (Gornji i Donji Tikovac) u toku rata pripadala su kotaru Bosansko Grahovo. U selu Vaganu, koji je i dalje pripadao opini Srb, nije se uspijevalo formirati Mjesni NOO jer su ga kontrolirali etnici. Sela Donji trbci, Kestenovac, Buevi i Kalati, pripadala su u to vrijeme opini Kestenovac u sastavu kotara Bosanski Petrovac. Pored naredbe V NOV i P O J o izborima narodnooslobodilakih odbora od septembra 1942, veliko znaenje za daljnji razvoj NOO-a imao je i Poslovnik o radu NOO koji je donio ZAVNOH 14. VI 1943. Poslovnikom je odreen broj odbornika, nadlenost, odgovornost i oblici rada. U VII taki Poslovnika uvedeni su po prvi put upravni organi narodnooslobudilakih odbora i izvrena podjela poslova izmeu pojedinih odsjeka (koje navodimo). a) Upravno-administrativni odsjek b) Gospodarski odsjek c) Prometni odsjek d) Zdravstveni odsjek e) Socijalni odsjek f) Propagandni odsjek g) Prosvjetni odsjek
Po Poslovniku, Predsjednik NOO-a jedini je lan odbora koji ne mora preuzeti jedan od gornjih odsjeka, ve imade rukovoditi radom cijelog odbora i biti upuen u posao svih odsjeka. 11 Na podruju kotara Donji Lapac u cijelosti su primjenjivane ope odredbe Poslovnika, kao to su: sastav pojedinog odbora, zaduenja po sektorima, podjela na izvrne odbore i plenum, sjedite odbora u odreenoj prostoriji zgradi sa vidnim natpisom o kome se odboru radi, radno vrijeme i deurstvo, tambilj, redovnost sjednica i sadraj rada na sjednicama, izvjetaji viim narodnooslobodilakim odborima i polaganje rauna biraima. Meutim, kasnilo se u primjeni odredaba o organiziranju upravnih organa odsjeka zbog pomanjkanja strunog kadra, ali i zbog toga to je kotar poetkom septembra bio okupiran od strane njemakih jedinica, pa se veina narodnooslobodilakih odbora morala sa svojim sjeditem evakuirati na druga podruja van svoga sela, opine pa i kotara. Takvo je stanje, uglavnom, ostalo do konanog osloboenja kotara. U tim uslovima organizacija upravnih organa ila je dosta sporo, naroito kod niih NOO-a. Odbori su vie radili u komisijama kao to su: prehrambena, poljoprivredna, zdravstvena, kulturno-prosvjetna i druge jer je komisije (i odbore) bilo mogue formirati od aktivista bez obzira na njihovu strunu sposobnost. Bilo je vano da je ovjek aktivan i da eli raditi. U izvjetaju Kotarskog komiteta Okrunom komitetu, od 24. III 1943. kae se da je tih dana odrana 1. kotarska konferencija NOO-a na kojoj su bili prisutni predsjednici seoskih mjesnih NOO-a kao i predsjednici opinskih NOO-a i lanovi Kotarskog NOO-a. Konferenciji je prisustvovao i lan Inicijativnog odbora ZAVNOH-a Pavle Gregori i predstavnik Okrunog NOO-a za Liku. Konferencija je pretresala tekue zadatke NOO-a i imala veliki znaaj za daljnji rad NOO-a kotara Donji Lapac. Praksa je nametala da se NOO-i stalno popunjavaju novim provjerenim kadrovima jer je jedan broj odbornika umro od tifusa, jedan broj, naroito starijih, nije mogao odgovoriti sve teim i sloenijim zadacima koji su se postavljali pred NOO-e, radi ega su podnosili ostavke na dunost odbornika, a jedan manji broj se kolebao i pasivizirao. Popunjavanje je vreno s mlaim ljudima i, u veini sluajeva, s ranjenim borcima koji su uslijed invaliditeta bili nesposobni za operativne jedinice. Tako je samo 1943. godine angaovan u radu NOO-a relativno vei broj ranjenih boraca-invalida, kao to su: uro Bokan, Duan Bokan, Pajo Priji, Milan Pilipovi, Mirko Grbi zvani Nikola, Milan Damjanovi Ciciban, Stevo Raenovi, Stevo Desnica, Ilija Buji, Rade Brki, ukan Rodi, Duan Novkovi, Stevo Medi, Mio Medi Mito, Jovo Medi, Jandre Ajdukovi Kerkez, Duri Tima, Nikola Poua, Nikola Bala, Branko Vejin, Ratko Novakovi, Dragan Dubaji, uro uki, Sava Tima i uro Novakovi. U nedostatku pouzdanih i provjerenih podataka o poimeninom sastavu mjesnih NOO navodim samo imena predsjednika koji su bili na toj dunosti u ovom periodu: Opina Donji Lapac: Todor Radmanovi (Mjesni NOO Donji Lapac), Stevo Mrda (Birovaa), Nikola Poua (Dnopolje), Jandre Drai (Oraovac), Nikola Raeta (Gajine), Mile Milanovi (Miljenovac), Jandre Zobenica (Kestenova Korita), Pajo Vidmar (Kruge), Rade Bubalo (Gornji trbci), uro Popovi (Nebljusi) i Ilija Popovi (Pirovite).
U Arhiv SRH, br. 43.
Opina Doljani: uro Duki (Mjesni N O O Doljani), Nikola Polovina (Dobroselo), Jovan Skori (Brezovac), uro Pauli (Zaklopac) i Simo Dra (Brotnja). Opina Srb: Mirko Bursa (Mjesni N O O Kaldrma), Mio Tankosi (Dugopolje), Petar Pavkovi (Osredci), Petar Damjanovi (Kunovac), Milan Cali (Kupirovo), Niki Luki (Potkraj), Marko Obradovi (Dabanica), Nikola Damjanovi (Ajderovac), P a j o Priji (Gornji Srb), Draga Raenovi (Donji Srb), Stevan Oegovi (Neteka), Nikola Pilipovi (Begluci), Dragan Jovani (Gornja Suvaja), P a j o Copi (Donja Suvaja) i Nikola Dubaji (Zaluje). U Opinskom N O O u to vrijeme su angairani: Opina Donji Lapac: Duan Divjak Dude, Nikola Bala, Milija Raeta, Rajko Dragievi, Duan Raeta i Gojko Popovi. Opina Doljani: Milan Majstorovi, uro Vuka, Boo Pauli, Stevo Medi, Duan Jelaa, uro Duki i Jovica apa. Opina Srb: Stevan Desnica, Ilija Raenovi, Mio Kuki, Jelica Buji, uro Bokan, Mio Bursa i Duan Bokan. U uem dijelu Kotarskog N O O radili su u tom vremenu slijedei drugovi i drugarice: Duan Raeta, Mile Drai, Dragica Desnica, Vukain Vejin, Milan Majstorovi, Duan opi i Mara Zuni. Narodnooslobodilaki odbori imali su ogromnih teko u svom radu i to ne samo u borbi za prehranu vojske i civilnog stanovnitva, sklanjanju stanovnitva ispred neprijatelja i mnogim drugim zadacima, ve i u onim minimalnim administrativnim poslovima kao to su: voenje raznih evidencija,
izdavanje isprava (propusnica za kretanje stanovnitva), izvjetavanje viih NOO-a, za to je bio potreban pisai pribor, papir, mastilo, olovke i slino. U tome su naroito oskudijevah NOO-i zabaenih i manjih sela u kojima prije rata nije bilo sjedite neke od ustanova kao to je kola, crkva, trgovina. Ti odbori su se morali snalaziti na razne naine da bi doli do pisaeg pribora, a posebno papira. Dobro je doao i papir koji je ve bio upotrijebljen s jedne strane, prikupljene su djeje teke, a stanovnici su obavjetavani da kada neko treba propusnicu da se pobrine za papir jer ga odbor nema. Papir je traen i od boraca iz dotinog sela u sluaju da ga oni u nekoj akciji zarobe. Predsjednici mjesnih NOO-a molili su svoga kolegu susjednoga sela ili centra da im u tome pomogne, a papir su traii i od viih NOO-a i pri tome ak prijetili ostavkom na svoju dunost. Problem papira postao je jo sloenijim jer su ga traile i ene i omladinke koje su pohaale analfabetske teajeve, kao i djeca koja su pohaala osnovnu kolu. Duge i otre borbe, problem papira su jo vie zaotravale, nisu ga imali ni vii odbori. U vezi s tim tekoama, sjeam se detalja o snalaenju predsjednika Mjesnog NOO-a sela Dugopolja Mie Tankosia. Dugopolje je upravo jedno od onih malih sela u kojima prije rata nije bilo ustanova pa ni ostataka pisaeg pribora. Mio je bio iscrpio sve mogunosti pribavljanja papira. Meutim, bila je praksa da mjesni NOO svakih 15 dana dostavljaju izvjetaj Opinskom NOO-u Srb i to po sektorima kao to su politika situacija u selu, organizaciono stanje, rad NOO-a (i to po uim sektorima kao to je gospodarsko stanje, prehrana, zdravstvo, prosvjeta, agitacija i propaganda), obavjetajna sluba, saradnja NOO-a s antifaistikim orgnizacijama itd. Trebalo je, znai, dosta papira. Izvjetaj se predavao opinskom NOO-u na sastanku svih predsjednika mjesnih odbora koji se takoer odravao svakih 15 dana. Mio Tankosi, nemajui papira, doao je bez izvjetaja na sastanak i pretrpio je otru kritiku s ocjenom da je nesnalaljiv predsjednik. To ga je kosnulo. Utoliko vie to je meu ljudima uivao glas marljivog i snalaljivog ovjeka. Bio je seoski kova, kolar, a donekle se razumijevao i u stolarske poslove (Usput da napomenem da je sve te poslove, pored predsjednikih, obavljao za selo kroz cijeli tok rata). Za drugu sjednicu snaao se. Uzeo je jednu dasku bez vorova veliine neto oko 80 x 50 cm, lijepo je oblanjao i na njoj olovkom napisao izvjetaj. Stavio je dasku pod ruku i doao na sastanak u opinski NOO. Usput se javio predsjedniku Mjesnog NOO-a Osredci Petru Pavkoviu da idu skupa u Srb. Vidjeli smo Miin izvjetaj. Smijali smo se i ujedno divili njegovoj snalaljivosti. Donijevi svoj neobini izvjetaj u Opinski odbor Srb, rekao je drugovima poto oni imaju papira da izvjetaj prepiu, da mu daska i dalje treba Naime, iznova e je oblanjati i pisati slijedei izvjetaj. I tako redom, sve dok se daska ne istroi, pa onda opet sve iznova. Tako je Mio Kova, kako su ga seljani zvali, uvjerljivo dokazao da se partizan doista moe snai u svakoj situaciji, a to nije jedini primjer kako Su se odbornici i drugi aktivisti snalazili u raznim situacijama u toku NOB-e. Nakon zbora NOO-a, sprovedenih na temelju Naredbe Vrhovnog taba NOV i P O J o izborima, velika panja poklanjala se daljnjem razvoju NOO-a kao organa nove narodne i demokratske vlasti, birane i smjenjivane samo od biraa. S tim u vezi CK KPH u svom pismu Okrunom komitetu KPH ea Liku od 14. VII 1943. godine otro upozorava na neka pomjeranja kadrova dz NOO-a, bez znanja i odobrenja rukovodeih organa NOO-a: Obavijeteni smo da je Okruni komitet skinuo s dunosti iz kotarskih i opinskih NOO-a
drugove Radu Svilara, Milu Draica, Milana Majstorovia, Duana i Danu Cvjetkovia i Radu Vignjevia kojima su dodijeljene nove funkcije izvan NOO-a. Time su NOO-i u kojima su ovi do sada djelovali, lieni svojih najboljih i najsposobnijih funkcionera. To je smjenjivanje dolo u asu kada NOO-i treba da postanu ivi politiki organi koji e osim ostalih poslova morati biti aktivni na svim politikim pitanjima i postati nosioci borbe za jedinstvo i mobilizaciju masa . . . Osim te krupne politike greke koju ste uinili smjenjivanjem pomenutih drugova iz NOO-a, vi ste iz formalne strane preh svoje kompetencije i prekrili paragraf 14. Naredbe o izboru NOO-a. U tome se paragrafu kae 'Narodnooslobodilaki odbori zavise od povjerenja naroda koji moe pojedine lanove pa i cijeli NOO smijeniti, ako smatra da nije sposoban za rad pa izabrati drugi odbor.' Dosadanja praksa samovoljnog smjenjivanja lanova NOO-a ne samo da kri propis o izborima i smjenjivanju NOO-a, nego grubo gazi i povrijeuje demokratski karakter NOO i pravo naroda da sam bira i sam smjenjuje svoje predstavnike. Takva praksa osim toga prua materijal neprijateljima koji nas mogu optuiti da su NOO-i samo prija Partije s kojima ona moe samostalno postupati kako god hoe. Obzirom na sve to molimo vas da se imenovani drugovi vrate na svoje dunosti u NOO-e. 12 Briga za izbjeglice s drugih podruja Prioritetan zadatak poslije etvrte neprijateljske ofanzive bio je da se osigura smjetaj i prehrana preostalih izbjeglica koji se nisu mogli vratiti u svoje krajeve, a isto tako osigurati prehranu, smjetaj i prevoz iznemoglih, starijih i bolesnih izbjeglica s Banije i Korduna koji su se vraali iz Bosne prema svojim krajevima. To je trebalo sprovesti u uslovima kada je bez hrane bio i veliki broj domaeg stanovnitva. Ako se zna da je kotar snabdijevao velik broj naih jedinica i masu izbjeglog stanovnitva, a tome neprijatelj, naroito etnici, otimali i pljakah, onda nije udo da je kotar bio ekonomski do kraja iscrpljen. O veliini i humanosti zadatka oko prijema i smjetaja izbjeglica govori se u jednom izvjetaju Okrunog narodnooslobodilakog odbora za Liku, upuenog Inicijativnom odboru ZAVNOH-a 13. marta 1943, u kome se, pored ostalog, kae: Prema izvjetaju koji smo primili sa terena od lana ovog odbora, u donjolapakom kotaru nalazi se oko 12.000 izbjeglica iz Bosne, dok se taan broj izbjeglica iz Banije i Korduna nije mogao ustanoviti. Meutim, prema iskazu Kotarskog NOO Donji Lapac prelo je preko njihova teritorija do sada oko 25.000 izbjeglica u pravcu Korduna i Banije. 1 3 Izbjeglice s Banije i Korduna, kao to je ve reeno, kretale su se uzdu kotara Donji Lapac i to u dvije kolone: jedna je ulazila u kotar preko Dugopolja i Osredaka kreui se dolinom Srba Suvaje i Brotnje prema Doljanima, a druga preko Martin-Broda, koja se s prvom spajala u Doljanima i dalje produavala kroz Dobroselo za Donji Lapac, Dnopolje, Kamensko i dalje za kotar Korenicu.
12 AIHRPH, Zgb, KP-24/367. 13 Arhiv SRH, 21/43.
Narod koji je bio zdrav, mlai i inae fiziki jai, kretao se relativno brzo. Trebalo mu je samo osigurati jedno do dva prenoita na putu du kotara i dati nekoliko obroka hrane. Vee tekoe izazivao je onaj drugi broj izbjeglica, koji se kretao u pravilu, nekoliko dana iza onih prvih, a radilo se o naputenoj djeci, starim osobama, bolesnim i iscrpljenim od gladi i dugog putovanja. Kretali su se vrlo sporo. Za njih je trebalo osigurati prevoz od odbora do odbora, dui smjetaj i vie hrane. U izvjetaju Kotarskog komiteta Okrunom komitetu KPH za Liku, od 4. III 1943. stoji da su za potrebe izbjeglica formirane kuhinje u Doljanima i Donjem Lapcu s po dva kazana od po 250 do 300 litara ili ukupno 500 do 600 litara. Oni su radili dan i no, ali je to bilo malo obzirom na priliv izbjeglica, iji je broj iz dana u dan rastao. Kretanje izbjeglica donekle su usporili izvjesni nesporazumi do kojih je dolazilo izmeu domaeg stanovnitva i izbjeglica. Tako se u spomenutom izvjetaju Kotarskog komiteta kae da organizacija prevoza izbjeglica, naroito onih kojima je prevoz neophodan, ide dosta teko, a pogotovo ako se uzmu u obzir druge potrebe u transportu, naroito potrebe vojske. To oteava i ponaanje nekih izbjeglica koje su od prevoznika na granici kotara silom otimali kola sa zapregom i odlazili dalje, a vlasnik se vraao kui bez zaprege i jasno to priao u svom selu, to su drugi budui prevoznici uzimali kao opravdanje da izbjegnu slijedei prevoz. Borba protiv epidemije tifusa Izbjeglice s Banije i Korduna, vraajui se u svoj zaviaj, nosile su sa sobom tifus koji se munjevito irio, kako u njihovim redovima, tako i kod stanovnitva kuda su prolazili. Muke su bile utoliko vee to nije bilo gotovo nikakvih iskustava s tom opakom i masovnom boleu, a ni medicinskog kadra ni opreme. Uskoro su poela masovna umiranja. Zavladao je strah i dezorganizacija, jer je zaraza brzo zahvatila rukovodei kadar komiteta, NOO-a i drugih antifaistikih organizacija. Da bi se to organizovanije i strunije suprotstavilo opasnosti tifusa, Inicijativni odbor ZAVNOH-a dostavio je 8. III 1943. Okrunom NOO-u za Liku, Uputstvo o suzbijanju te bolesti i organizaciji karantena za smjetaj oboljelih. U Uputstvu se, pored ostalog, kae: Karantenom e rukovoditi jedna za to izvjebana osoba, koja e biti upuena u svako mjesto gdje postoji karantena od saniteta Glavnog taba za Hrvatsku. Prenoitem rukovodit e jedan lan zdravstvenog odbora. Karantene moraju imati dosta hrane za teke bolesnike, a to je mlijeko, jaja i si. Za hranu starat e se jedan lan zdravstvenog odbora, kao ekonom, a hranu e spremati od zdravstvenog odbora za to odreena posebna kuharica. Da bi se taj posao mogao to bolje urediti, potrebno je da se kod Okrunog NOO odmah formira zdravstveni odbor koji e preuzeti sve poslove u svoje ruke. U okruni zdravstveni odbor ui e po jedan lan Okrunog NOO-a, jedan lan Okrunog AFZ-a, jedan lan Okrunog USAOJ-a i jedan lan Komande podruja. Zadaa toga odbora bit e da na podruju itavog okruga organizira isto takve zdravstvene odbore (po istom principu) i to najprije u selima u kojima treba organizirati prihvatne stanice za izbjeglice i karantene, a zatim zdravstvene odbore i kotarske zdravstvene odbore.
Svi ti odbori pod rukovodstvom okrunog zdravstvenog odbora moraju smjesta da pristupe gore spomenutom radu. U svaki seoski zdravstveni odbor ui e i jedno struno lice koje e uputiti u ta sela sanitetske vlasti NOV-a. To struno lice, veinom bolniarka, vodit e sve karantene. Ona je duna uz pomo antifaistikih organizacija na selu da izabere 5 do 10 drugova ili drugarica koji e vriti slubu sanitetske patrole i nositi na desnoj ruci crvenu traku. Dunost ove patrole bit e da na poetku svakog sela kuda prolaze izbjeglice, saekaju izbjeglice, da pronau meu njima sumnjive i oboljele i da ih upuuju u karantene. Pojedine lanove ove sanitarne patrole upuivat e rukovodilac karantene (bolniarka) iz svog sela do susjednog sela u pravcu kretanja izbjeglica gdje e na putu takoer pronalaziti sumnjive i bolesne izbjeglice i upuivati ih u najblie karantene. Svako selo na putu kuda prolaze izbjeglice, mora imati jedna deurna kola koja e stajati na raspoloenju seoskom zdravstvenom odboru. U ta kola smjestit e se one izbjeglice koji su posve obnemogli i ne mogu se dalje kretati. Njih e deurna kola dovesti do slijedeeg sela, do prenoita, odnosno do prihvatne stanice, a zatim e se vratiti natrag u svoje selo. Nitko nema pravo da trai da deurna kola voze izbjeglice dalje do slijedeega sela. Zadaa kotarskih i opinskih zdravstvenih odbora bit e da u svakom kotaru organizira u onim opinama, odnosno u svim selima gdje se pojavi trbuni ili pjegavi tifus, karantene koje e biti istog tipa kao i karantene za bolesne izbjeglice. Karantenama e rukovoditi struno osoblje koje e biti upueno od saniteta NOV-e za Hrvatsku. Svi zdravstveni odbori: seoski, opinski i kotarski moraju stalno i hitno javljati Okrunom NOO-u stanje zdravlja u podruju sela, opine i kotara i o svakom novom sluaju oboljenja trbunog ili pjegavog tifusa. 14 Ocjenjujui veliku opasnost irenja epidemije zarazne bolesti za narod, a samim tim i za NOB, uprava vojne bolnice broj 3, svojim pismom od 16. III 1943. obraa se Okrunom komitetu KPH za Liku, u kome se, izmeu ostalog, kae: Borba protiv ove zaraze je otpoela na inicijativu ZAVNOH-a i G Hrvatske. Formirani su zdravstveni odbori sa zadatkom da organiziraju borbu protiv zaraze. Mi to prihvaamo i sa svoje strane predlaemo da se na teritoriju Like uz pomo svih organizacija posveti jedan tjedan borbe protiv pjegavog i trbunog tifusa, pa u tu svrhu predlaemo slijedee: 1. Tjedan izmeu 21. i 28. marta nazvali bismo Tjedan borbe protiv zaraze. 2. Tokom ovog tjedna treba da svaka masovna organizacija, svaka ustanova, svaka kua, svaki pojedinac pristupi linim mjerama zatite protiv zaraze. Svaki pojedinac treba da u tom Tjednu borbe protiv zaraze uini slijedee: a) okupati se najmanje dva puta b) sve rublje iskuhati c) odijela i posteljinu iuriti d) sve sobe oribati vruom lukijom najmanje tri puta e) okreiti kue f) zahodske jame posuti krenim mlijekom najmanje dva puta g) prati ruke prije jela i poslije vrenja nude.
14 Arhiv SRH, kut. 1/82.
3. Svaki NOO, svaka komanda mjesta, sve narodne masovne organizacije da odrede iz svojih sredina po jednog lana koji e organizirati tokom tjedna javna predavanja na kojima e se ukazivati na nain kako se iri i kako se spreava zaraza pjegavog i trbunog tifusa. Ovi predavai prethodno e se morati temeljito pripremiti za predavanje. Za ovo neka se poslue letkom koga je izdao Inicijativni odbor ZAVNOH-a i referent saniteta GS Hrvatske. 4. Tokom cijelog tjedna treba izbaciti i pisati o javnim mjestima sanitetske parole: Smrt uima, Smrt pjegavcu, Smrt uima, zdravlje narodu, U borbu protiv uiju kao i protiv faizma, Peri ruke prije jela, Drue, znaj da higijena nije izmiljotina dokonih mudraca, nego stvarna potreba tebe kao borca i radnika, Drue, znaj da je higijena sastavni dio tvoje politike svijesti. 15 Izvjetavajui 18. aprila 1943. o stanju epidemije tifusa u kotaru Donji Lapac, Ilija Utvi je na sjednici Okrunog zdravstvenog odbora kazao: U kotaru Donji Lapac vlada opa epidemija tifusa tako da procenat bolesnih u pojedinim selima iznosi 4050% stanovnika. 16 Dvadeset estog aprila 1943. Ilija Utvi dostavlja izvjetaj o epidemiji tifusa za podruje kotara Donji Lapac Inicijativnom odboru ZAVNOH-a u kome kae: Epidemija tifusa zahvatila je velike razmjere na podruju cijelog kotara, a naroito u opinama Donji Lapac i Doljani, u srbskoj opini manje, to se vidi iz priloene tabele. Prosjeno u cijelom kotaru vlada epidemija od 3540%. Na okrunoj konferenciji, odranoj 16. aprila, iznio sam glavne razloge zbog kojih je epidemija uzela toliko maha. 1. U nekim su selima karantene bile formirane, ali u stvari u njima nije bilo oboljelih, jer se nije vrilo izdvajanje oboljelih, tj. onih prvih oboljelih. 2. Rad zdravstvenih komisija bio je neefikasan, jer se po sehma nije vodila skoro nikakva propaganda o spreavanju tifusa putem uputstava i predavanja, ve je uglavnom sve bilo preputeno sluaju, tako da je epidemija uhvatila dubok korijen. Tome je u velikoj mjeri, naravno, pridonijela i neukost samog naroda. Epidemija bolesti rairila se pogotovo u onim selima gdje nije bilo izvorske vode, ve se upotrebljavala bunarska voda i voda iz cisterni. 3. Raskuivanje sela nije sistematski vreno, a ak ni u onim sehma gdje je epidemija zavladala u veoj mjeri. Tako na podruju cijelog kotara nema izraenog ni jednog bureta za parenje rublja. Povodom toga odrao sam konferenciju sa zdravstvenim odborima u Nebljusima, Donjem Lapcu, Doljanima i Srbu. Tom prilikom sam odrao opirnija predavanja o tifusu i dao pune upute za spreavanje od daljnjeg irenja. Istovremeno sam na cijelom podruju kotara osnovao karantene to se vidi iz tabele, koja e kroz dva do tri dana biti ureena i izdvajanje oboljehh moi e se izvriti, o emu u dati naknadni izvjetaj. Da bi se izdvajanje oboljehh moglo izvriti, potrebno je da se, kako je to odreeno u raspisu Inicijativnog odbora, poalje odmah struno osoblje, koje e biti odmah rasporeeno u karantenama, dok potrebno struno osoblje ne doe, nee se moi poeti sa izdvajanjem. Stoga molim da se navedeno osoblje uputi kotarskom NOO Donji Lapac gdje e biti rasporeeno. Ujedno molim da se u Donjem Lapcu i Srbu osnuju potrebne ambulante, kako je to takoer odreeno raspisom Inicijativnog odbora ZAVNOH-a, kako bi se oboljenje tifusa moglo konstatovati i samo tamo
15 Arhiv KO, 232/228. 16 Arhiv SRH, kut. 1/80.
osoblje u dotine karantene izdvajati. Mpdim da se u ovaj kotar dodijeli bar dva do tri bureta za pranje rublja, da se prema njima mogu izraditi ostala burad, ili da se negdje u radionici dade izraditi vie buradi za ovaj kotar gdje epidemija vlada u dosta velikom procentu. Osim toga zabranjeno je u Donjem Lapcu upotreba vode sa izvornih bunara za koje postoji sumnja da su zaraeni tifusom. Kako inae ovaj kotar oskudijeva sa dobrom pitkom vodom, te se veinom upotrebljava voda iz cisterni i bunara koji se vrlo lako mogu tifusom zaraziti, te u nedostatku kie okolna sela snabdijevaju se s vodom iz Donjeg Lapca, gdje je u mnogim bunarima voda zaraena. To molim da se poalje jedan tehniar da pregleda veliki bunar u Donjem Lapcu, zvani Kula. To je bunar sa pumpom, ali nema lanca, a moda ima i drugih nedostataka, pa bi ga trebalo popraviti, kako bi se Lapac i ostala okolna sela mogli sluiti s vodom s toga bunara, koja je zdrava, a nije mogla biti zaraena. 17 Ovom izvjetaju priloeni su tabelarni podaci koji pokazuju koliki je broj graana bio zahvaen epidemijom tifusa na podruju kotara. U opini Donji jLapac u to vrijeme bolovalo je od tifusa 365 osoba, do tada je preboljelo 321, a umrlo 206 osoba; u opini Doljani tada su bolovale 142 osobe, preboljelo 242, a umrle 123 osobe; u opini Srb bolovala je 121, preboljelo 304, a umrlo do tada 63 osobe. U cijelom kotaru tada je trenutno bolovalo 628 osoba, preboljelo 867, a umrlo 389 osoba. Kotarski komitet KPH Donji Lapac u svom kratkom izvjetaju Okrunom komitetu, od 4. IV 1943. godine, izvjetava da je u martu u mjestu Donji Lapac umrlo od tifusa 23 osobe i to veinom izmeu 17 i 40 godina starosti. Delegat Opinskog narodnooslobodilakog odbora Srb na Konferenciji predstavnika kotarskih narodnooslobodilakih odbora za Liku od 14. IV 1943. godine, pored ostaloga, iznosi da u opini Srb najvie bolesti od tifusa ima u selu Osredcima, gdje sada boluje 160 osoba, u Dugopolju 4, Neteci 25 itd. Zatim iznosi da je do sada u Dugopolju umrlo 10 osoba i da bolest traje 1213 dana. I Podaci o bolesnim, preboljelim i umrlim mijenjali su se iz dana u dan. Ilija Utvi 12. V 1943. godine izvjetava Okruni narodnooslobodilaki odbor za Liku da u kotaru Donji Lapac boluje od tifusa 1.462 osobe, da je preboljelo 799, a da je do tada umrlo 485 osoba. Odmah nakon to su primljena uputstva Inicijativnog odbora ZAVNOH-a, kako to stoji u izvjetaju Kotarskog komiteta od 13. III 1943. godine, osnovan je Kotarski zdravstveni odbor u koji su uli predstavnici svih organa i organizacija radi uspjenije saradnje i angairanja cjelokupnog naroda na suzbijanju opasne epidemije pjegavog i trbunog tifusa. Odbori su osnovani u svim opinama, a zdravstvene komisije pri svim mjesnim NOO-ima. U istom izvjetaju kae se da su formirane tri bolnice za oboljele od tifusa i to u Miljenovcu, Birovai i u Zaklopcu kao i vei broj karantena u najugroenijim sehma. U karantene je trebalo izolirati oboljele izbjeglice i oboljele iz redova domaeg stanovnitva. Sa izbjeglicama je to, donekle, ilo lake, jer nisu imali drugog izbora, meutim domae stanovnitvo nije prihvaalo izdvajanje u karantene jer one nisu bile pod nadzorom strunog zdravstvenog osoblja kojeg nije bilo, a o emu se govori i u izvjetaju Kotarskog komiteta KPH
17 Arhiv SRH, br. 43.
od 24. III 1943. Zbog nedostatka strunog zdravstvenog osoblja, nije imao tko utvrditi tko boluje od pjegavog, a tko od trbunog tifusa. Familije su svoje oboljele lanove radije izdvajali u domainstvu (i tu ga kako-tako lijeile ili bolje rei njegovale), nego da ih smjeste u neureene karantene u kojima, ne samo uslijed pomanjkanja strunog osoblja, ve i neredovite ishrane, nisu bili osigurani pravi uvjeti za ozdravljenje. Prema nekim podacima na podruju kotara bilo je formirano 2125 to veih, to manjih karantena. U njima su deurali omladina i ene. Zdravstveni odbori su uz pomo narodnooslobodilakih odbora i antifaistikih organizacija (naroito partijskih organizacija i organizacija SKOJ-a) razvijali svenarodnu kampanju na likvidaciji uzronika irenja epidemije. Kampanja je bila prvenstveno usmjerena na masovnu izgradnju poljskih klozeta (koji su redovno raskuivani kreom), upotrebu partizanskih buradi za raskuivanje odjee i unitavanje uiju, pojaanje line higijene stanovnitva, kreenje kua i bajti, te redovno ribanje drvenih podova kua i polijevanje krenim rastvorom zemljanih podova. U vrijeme kampanje sva podesna mjesta bila su prekrivena odgovarajuim parolama koje su u borbi protiv epidemije angairale stanovnitvo i pruale kratke upute kako i kojim se sredstvima boriti protiv epidemije. U akciji je sagraeno stotine i stotine poljskih zahoda, masovno su paljene kreane radi proizvodnje krea, omladina i pioniri sakupljali su velike kolifie luga (za rad partizanske buradi) i loja (za pravljenje sapuna) itd. U tim akcijama, kao i u svim ostalim, naroito su se isticali skojevci. Oni su masovno angairah omladinu na izgradnji poljskih klozeta onim familijama koje nisu bile u stanju da to same uine ili nisu shvatile porebu toga. Isto tako su kreili kue i bajte onima koji to nisu sami mogli ih htjeli. Bilo je sluajeva da skojevci dou sa kreom i priborom za kreenje i uu u kuu i bez pitanja vlasnika okree mu prostoriju. Cesto puta domain se verbalno suprotstavljao, ali fiziki se nije mogao suprotstaviti. Poduzete mjere ubrzo su poele davati rezultate. Broj oboljelih i umrlih poeo je opadati. U izvjetaju Kotarskog komiteta od 8. V 1943. govori se da je u kotaru trenutno bolovalo od tifusa 939 osoba, da je do tada umrlo 393, a ve u izvjetaju od 19. maja kae se da trenutno boluje oko 400 osoba i da se smanjuje broj smrtnih sluajeva. U izvjetaju od 26. maja govori se da je za posljednjih 10 dana umrlo 15 osoba, a da trenutno boluje oko 250. Kako se vidi iz ovih podataka, ve krajem maja i poetkom juna 1943, epidemija tifusa bila je pred likvidacijom. Bolest je bila zahvatila velik broj stanovnika kotara i ovisno o pojedincima imala je razliit intenzitet. Mnogi su, iako tobo prezdravili, jo dugo osjeah posljedice bolesti, nisu bili sposobni za tee fizike i umne napore. Posljedica su preteno bile probavne naravi, u slabijem vidu i sluhu te nervnim potekoama. Mnogima je otpala kosa, to je kod enskih, a posebno djevojaka, izazivalo velike psihike patnje. U jeku najintenzivnije kampanje oko smjetaja izbjeglica i suzbijanja epidemije tifusa, uprava vojne partizanske bolnice broj 3 obraa se 26. III 1943. svim narodnooslobodilakim odborima Like i svim partizanskim i antifaistikim organizacijama: -Nae bolnice, koje su ve danas pune ranjenika, mue veliku muku oko ishrane. Sve rezerve su ve sada dotrajale i sada bolnice zavise najvie od svakodnevnog sledovanja. Pa i ova sva dnevna sledovanja esto puta nisu redovita i esto se puta dogodi da bolnice ostanu bez kruha ili bez mesa. Smijemo li, drugovi, dozvoliti da nai ranjenici gla-
duju? Hoemo li dozvoliti da ostanu bez hrane i oni koji su prolili svoju krv za narodnooslobodilaku stvar? Da bi koliko-toliko popravili ovo stanje, odluili smo da tjedan izmeu 1. i 8. travnja posvetimo ranjenicima. Mi pozivamo sve organizacije i sav narod Like da u ovome tjednu pristupi irokoj akciji prikupljanja hrane za bolnicu. Ne smije biti ni jednog sela, niti jednog zaseoka, niti jednog pojedinca koji nee znati da je tjedan izmeu 1. i 8. travnja posveen ranjenicima. 18 I pored svih tekoa, narod kotara Donji Lapac sa svojim organizacijama u narodnooslobodilakim odborima prihvatio se svestrano ove akcije i dao sve to je mogao dati za ranjene i bolesne drugove. Kotarski komitet 12. IV 1943. informira da je svako selo kotara izvrilo posjetu ranjenim drugovima u bolnicama. Borba za prehranu stanovnitva Uporedo s borbom protiv epidemije tifusa vodila se borba za prehranu velikog broja stanovnitva koje je ostalo bez hrane, a to je, pored ostalog, i pogodovalo irenju epidemije tifusa, Oskudica se kod jednog broja stanovnitva poela javljati u toku ofanzive, da bi broj gladnih sve bre rastao. Tako Okruni narodnooslobodilaki odbor za Liku u izvjetaju, Inicijativnom odboru ZAVNOH-a od 20. III 1943. godine, napominje da je u kotaru Donji Lapac oteana ishrana vojske radi osiguranja prehrane veeg broja izbjeglica i velikog broja domaeg stanovnitva koje je ostalo bez hrane. Izvjetavajui Okruni komitet 13. III 1943. godine Kotarski komitet navodi da se kod naroda u kotaru zapaa strah od gladi, jer ve sada veliki broj ljudi nema to jesti i dolazi traiti pomo od NOO-a, naroito u opini Srb. U vezi s tim, delegat opine Srb na Okrunoj konferenciji kotarskih i opinskih NOO-a za Liku 14. IV 1943. godine iznosi da u opini gladuje oko 30%> stanovnitva i da svaki dan trae pomo. O problemu gladi govori u svom izvjetaju od 6. V 1943. godine i Dara Cudi, lan Okrunog NOO-a za Liku, nakon to je obila kotar Donji Lapac: U ovome kotaru potrauje pomo u ishrani ve 4.000 dua, naroito u opini Srb. Ishrana se uglavnom vri mlijekom i travom, a neki melju ak i komuinu. Pomo se prua od uura, a dozvoljena je i kupovina soli za robne predmete i novac koju sol poslije zamjenjuje za artikle ishrane. Pomo koja im se prua iz NOF-a (narodnooslobodilakog fronta) ne zadovoljava ni jedan procenat i stanje prehrane naroito u opini Srb je kritino. 19 Na konferenciji delegata kotarskih i opinskih NOO-a za Liku, 12. V 1943. godine izneseni su jo precizniji podaci o gladnima u kotaru Donji Lapac. Delegati su iznijeh podatke da u opini Doljani gladuju 244 familije, u opini Donji Lapac 1.185 a u opini Srb 2.008 lica, s tim da se broj gladnih iz dana u dan poveava. Iz izloenih podataka moe se vidjeti koliko je problem ishrane stanovnitva kotara bio teak. Narodnooslobodilaki odbori, partijske i ostale antifaistike organizacije ulagali su krajnje napore da ublae nestaicu hrane
18 Arhiv CK SKH. 19 Arhiv SR Hrvatske, br. 282/43.
i ne dopuste masovni pomor stanovnitva od gladi. Jedino rjeenje bilo je dobiti hranu od onih koji su je imali. To nije svugdje ilo lako i bez otpora. Tako, na primjer, u izvjetaju Kotarskog komiteta od 12. IV 1943. stoji da prikupljanje hrane za gladne, a to je uglavnom siromani dio stanovnitva, ide dosta oteano. Oni koji imaju hranu, daju otpor govorei da ne daju hranu lijeninama jer dok su oni radili, ovi su leali. to se tie potreba vojske, govorili su da e dati hrane koliko treba. Tu esto puta nije pomoglo nikakvo ubjeivanje i uvjeravanje pa se ponegdje moralo pribjei rekviziciji. U izvjetaju Kotarskog komiteta od 8. V 1943. konstatirano je da je za gladne u posljednjih 15 dana sakupljeno oko 1.173 kg raznih prehrambenih artikala, da su prehrambene komisije (koje su formirane pri svim narodnooslobodilakim odborima, od kotarskog do mjesnih) utvrdile da ve due vrijeme 1.380 osoba nema to jesti, a da 1.281 osoba ima hrane jo za par dana; da vikova hrane ima kod pojedinaca i to: jema 32.001 kg, krumpira 75.403 kg, penice 4.641 kg, rai 3.191 kg, zobi 617 kg, graha 6.121 kg, krumpira 6.691 kg. Iznesen je podatak da je tih dana na podruju kotara ivjelo 13.402 stanovnika. U izvjetaju od 19. V 1943. Kotarski komitet istie posebno partijsku organizaciju opine Doljani, koja je u posljednjih 10 dana uspjela sakupiti 2.218 kg hrane za gladne, a u izvjetaju od 26. V 1943. izvjetava da je za posljednjih 10 dana za gladne na podruju kotara sakupljeno svega oko 500 kg hrane i da se mora pristupiti rekviziciji utvrenih vikova. Uporedo s rjeavanjem problema gladnih stanovnika, kotar Donji Lapac je od zavretka etvrte ofanzive imao obavezu da osigura prehranu za odreeni broj vojnika i zaposlenih u vojnim radionicama. U citiranom izvjetaju Dara Cudi kae: Ovaj kotar imade na ishrani 1.946 osoba, to vojnika, to osoba po radionicama. Prehrana vojske zadovoljava iako uz velike potekoe. 20 Pored te obaveze u kotaru Donji Lapac u to vrijeme boravile su, to na odmoru, a to na zadacima (protiv etnikog ugroavanja), u vie navrata pojedine vojne jedinice, kao to je 2. brigada 6. divizije (u maju 1943), 1. udarni bataljon Likog odreda (u martu 1943) i 3. bataljon Likog odreda (u aprilu 1943). Borba za sjetvu i sabiranje plodova U toj situaciji kada smo rjeavah probleme izbjeglica, svladavali epidemije tifusa, borili se da prehranimo gladno stanovnitvo trebalo je (u isto vrijeme) obaviti i proljetnu sjetvu. Zato su partijske organizacije, NOO-i i sve antifaistike organizacije, neprekidno vrile mobilizaciju sposobnog stanovnitva, da se to vie zasije, kako na privatnom, tako i naputenom zemljitu. Prije svega trebalo je osigurati potrebno sjeme i pruiti pomo onim porodicama koje to nisu mogle same uiniti (porodice palih boraca, porodice iji su hranitelji bili u NOV, kao i siromanim obiteljima seoskoj sirotinji). O proljetnoj sjetvi zduno se brinuo i Okruni NOO za Liku koji u svome izvjetaju upuenom Inicijativnom odboru ZAVNOH-a 20. III 1943. o toku ove kampanje na podruju kotara Donji Lapac kae:
20 Arhiv SRH, br. 282/43. 27 DONJI LAPAC
417
1. obrada i sjetva je u punom jeku rada, no zbog velike potranje prevoznih sredstava za vojne potrebe i prevoza bolesnika i iznemoglih banijskih izbjeglica, znatno se usporava oranje. Stone hrane, kao i sjemena, rauna se da e biti podmirene potrebe (Ovo je jedini kotar u Lici koji je prema zakljuku Konferencije predvien za davanje pomoi u oranju drugim kotarevima). Organizirane su kovanice, a kovai mobilisani, koji e raditi prema potrebi sve poslove. 2. naputena zemlja izbjeglih Hrvata i etnika obradit e se dobrim dijelom u napolici i u vlastitoj reiji (kolektivno). Za sjeme dosta oskudijevaju 1 bili bi voljni dati za ito makar se ticalo i posljednje kravice. Povrina naputenog zemljita sposobna za oranje iznosi oko 1.400 dana oranja. 21 Kotarski komitet Donji Lapac u izvjetaju Okrunom komitetu KPH za Liku 24. III pie da je u kotaru do tada uzorano oko 50% predvienih povrina, da su formirana 3 radna omladinska bataljona (koja su ukljuena u sjetvenu kampanju) i da su pri svim mjesnim NOO-ima formirane sjetvene komisije koje se brinu za organizaciju sjetve. Na konferenciji delegata kotarskih i opinskih NOO-a za Liku odranoj 12. V 1943. godine, delegati opina s podruja kotara Donji Lapac imali su o emu izvijestiti. Delegat opinskog NOO-a Doljani tom prilikom izvijestio je da je zasijano ranim itom 96% povrine (u odnosu na prolu godinu), a kasnim usjevima da e se zasijati 106% u odnosu na prolu godinu. Naputenog zemljita zasijano je 158 dana i jo e se zasijati 160 dana oranja, da se sjemena nee moi pribaviti za 160 dana, pa bi trebalo jo 950 kg kukuruza i 51 kg prosa. Siromanima je uzorano 26 dana od naputenog zemljita i jo e im se uzorati za kukuruz. Delegat Opinskog NOO-a Donji Lapac iznio je da je sjetva 100% uspjela. Jo se trai oko 500 kg sjemena prosa i 500 kg kukuruza. Naputenog zemljita uzorano je 130 dana i jo e se uzorati 114 dana. Delegat NOO-a opine Srb je iznio da je zasijano vlastitog zemljita vie od 100% u odnosu na prolu godinu. Zasijano je 89 dana naputenog zemljita, uglavnom za potrebe siromanog stanovnitva i da se zemljite u Borievcu nee moi uzorati zbog nedostatka sjemena. U toku sjetve izvren je popis stoke po kategorijama, kao i popis do tada popaljenih kua za stanovanje i gospodarskih zgrada na podruju kotara (Slijedee podatke o popisu stoke iznijeli su delegati na spomenutoj konferenciji).
Opina Doljani I kl II kl. III kl. I kl. II kl. III kl. 39 166 124 58 398 181 Opina Donji Lapac 26 79 118 644 Opina Srb 20 193 268 792
volova
21
Vrsta stoke junadi bikova pastuha krava ovaca jagnjadi koza jaradi svinja
Opina Srb
Svega
3.212 17.773
I pored svih pljakanja od strane neprijatelja i davanja za nau vojsku, izneseni podaci o broju stoke govore da je sauvan relativno brojni stoni fond. Napori Partije i narodne vlasti kroz cijeli tok NOB-e bili su stalno usmjereni na uvanje stonog fonda, a naroito njegovog rasplodnog i radnog dijela za obavljanje poljoprivrednih radova i transporta. Ova politika u ovim tekim trenucima pokazala je svu svoju strategijsku i ivotnu vrijednost. iroke narodne mase i same su shvatile tu potrebu i tako su se ponaale u svim situacijama. U sluajevima evakuacije naroda ispred neprijatelja, vrena je i evakuacija stoke i to esto puta prije evakuacije druge imovine. Po zavretku sjetve dola je kampanja okopavanja kukuruza, krumpira i drugih kultura, a potom i kosidba livada i spremanje sijena. Ubrzo je prispjela etva itarica, vridba i spremanje ita. U svim tim fazama poljoprivrednih radova NOO-i, Partija, S K O J i sve antifaistike organizacije, vodile su kampanju da se to vie obradi, zasije, okopa, sabere i spremi na sigurna mjesta, jer to je bio preduslov za daljnji nastavak NOB-e i likvidacije (Ili bar ublaavanje) gladi. U sve te radove bili su ukljueni omladinski radni bataljoni, u kojima je bilo obuhvaeno 900 do 1.000 lanova USAOH-a. Pored omladinskih radnih bataljona, formirane su i druge radne jedinice kao to su jedinice kosaa, majstora za izgradnju zemunica i bajti, jedinica ena za razne poljoprivredne radove i jedinice pionira. U izvjetaju KK Donji Lapac od 6. VII 1943. godine spominju se 3 kosidbene jed.nice s ukupno 150 kosaca, a u izvjetaju od 17. VII kae se da je formirano 20 kosidbenih jedinica koje su izvele nekoliko akcija kosidbe siromanim i porodicama boraca. U izvjetaju od 27. VII govori se da su kosidbene jedinice formirane u svim sehma kotara koje veinom rade zajedniki pod rukovodstvom mjesnih narodnooslobodilakih odbora. U istom izvjetaju pK govori se takoer da se radne jedinice ena dobro odazivaju na poljske radove i prikupljanje dobrovoljnih priloga. 22 Treba istaknuti i veliki doprinos koji su dali seoski kovai na popravku i odravanju poljoprivrednih alata i prevoznih sredstava. Zahvaljujui svi22 AIHRPH. zgb, KP-234/416.
jesti ovih ljudi i NOO-a, kovai su bili u mobilnom stanju dan i no. Jednog do dvojicu kovaa imalo je svako selo. Oni, najee, nisu bili pozivani u operativne jedinice, a neki su u toku NOR-a vraeni u svoja sela na zahtjev NOO-a. Kako je postojala opasnost da neprijatelj sprijei ubiranje poljoprivrednih plodova, to je OK KPH za Liku 22. VI 1943. upozorio pismom kotarske komitete, partijske elije i komande podruja. U pismu se, izmeu ostalog, kae: Poto se dani etve pribliavaju, vi trebate odmah preko partijskih i drugih svih organizacija izvriti temeljite i sistematske pripreme kako biste spremno doekali etvu, koja bi se brzo i na ratniki nain podigla i spremila ispred neprijatelja. Te bi pripreme trebalo da budu u slijedeem: spremanje kola, vrea, sanduka, alata i slino. Najvie nastojte da se do etve uvrste i pripreme razne jedinice koje e brzo raditi na tome poslu. Sijeno treba spremiti na skrovita mjesta u manjim stogovima i na vie mjesta. Kotarski komiteti trebaju sve ovo kontrolisati i pruati svakodnevnu pomo partijskim organizacijama u radu, kako bi spremno doekah samu etvu i uspjeno je sklonili. To smatrajte za jedan va partijski zadatak, jer uspjeno dizanje i spremanje etve glavni je uslov za voenje narodnooslobodilake borbe. 23 Kako se etva odvijala na podruju kotara Donji Lapac, vidi se i iz izvjetaja od 6. VII 1943. godine, kojeg je Kotarski komitet Donji Lapac poslao Okrunom komitetu za Liku. U njemu pie: Kopanje zemunica vri se svakodnevno, veinom pojedinano i potajno da nitko ne zna za iste. Za posljednjih 10 dana iskopano je za potrebe vojske i NOO 15 zemunica. U izvjetaju od 17. VII 1943. kae se da je iskopano 36 zemunica za potrebe vojske i NOO-a, a za potrebe naroda nema tanih podataka. Spremanje sijena u umi ide dosta oteano. U izvjetaju od 27. VII 1943. kae se da je, koliko se moglo utvrditi, iskopano i sagraeno 265 zemunica. Svako domainstvo je imalo svoj plan smjetaja ita. Sklonita i zemunice raene su na vie mjesta, netko kod kue, netko u umi, ve prema tome kuda se koje domainstvo i selo sklanjalo ispred neprijatelja. Zahvaljujui samoinicijativi naroda i njegovoj umjenosti, izuzev nekoliko zemunica, neprijatelj nije uspijevao pronai sklonita hrane. U drugoj polovini augusta 1943. neprijatelj je vrio sve jau koncentraciju snaga u Bihau, Kulen Vakufu i Kninu, prijetei svakog asa da prodre na slobodnu teritoriju donjolapakog kotara. Vridba je bila u punom jeku. Nastala je sveopa utrka naroda, NOO-a i svih antifaistikih organizacija da se ito i itava imovina im prije skloni ispred neprijateljske opasnosti. Kako je tadanja situacija izgledala, moe se vidjeti i iz izvjetaja Kotarskog komiteta Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu za Liku 3. VIII 1943. Kako smo vas obavijestili, da je neprijatelj stigao u Kulen Vakuf, a nismo vam mogli kazati njihovo brojno stanje, a koje sada iznosi 300400 sa jednim tenkom, kolima i automobilima. Sada vas izvjetavamo o tome da je neprijatelj iziao na Ostravicu prema Borievcu i kopa rovove. Noas se ula motorizacija iz Petrovca prema Vakufu. to je bilo, nije nam jasno, ali prema izgledima da se vri koncentracija. Takoer smo obavijeteni da je neprijatelj napustio Klju i da se vri koncentracija u Bosanskom Petrovcu. Isto tako smo obavijeteni preko veze iz Bihaa, da se u Bihau vri velika koncentracija njemake vojske iako ih je do sada bilo 1012 hiljada.
23 Arhiva CK SKH.
Nae vojske je prije stiglo samo jedna eta (PPK), tako da ih sada ima na poloaju oko 70 vojnika ukupno. Povodom dobivenih podataka i stanje koje oekujemo (ofanzive), mi smo pristupili evakuaciji svih nepotrebnih stvari i namirnica. Za vridbu smo angairali sve organizacije i sav narod da se pristupi broj vridbi na ratniki nain, a ovreno ito odmah da se sklanja na sigurnija mjesta. Za povlaenje naroda prema potrebi predvidili smo, po iskustvu prijanjih ofanziva, prebacivanje u zalee neprijatelju i to u manjim skupinama. Kod naroda nema panike u vezi sa novonastalom situacijom. 24 Okruni komitet za Liku u toj situaciji obraa se 23. VIII 1943. kotarskim komitetima pismom u kome kae: Prema obavjetenjima kojima raspolaemo, Nijemci namjeravaju da poduzmu ofanzivu sa namjerom da preko Like izbiju u Primorje i Dalmaciju. Ovo ne mora biti tano, ali za svaki sluaj skreemo panju na tu mogunost. Nadalje, u istom pismu stoji: Istiemo da je Kotarski komitet Donji Lapac u posljednje vrijeme pokazao prilinu sposobnost u organiziranju sklanjanja i skrivanja ita, te vas pozivamo da i vi slijedite njihov primjer. 25 Predviena mogunost da Nijemci poduzmu ofanzivu preko Like u pravcu Primorja i Dalmacije, brzo se obistinila. Okruni komitet ve 31. VIII izvjetava CK KPH: Neprijatelj 29. ovoga mjeseca otpoeo je sa napadom na na slobodni teritorij te je uao u Lapac i nadire u tri pravca, za Srb, u pravcu Graaca i u pravcu Lapac Udbina. Mi smo obavijestili sve komitete da budno prate neprijateljska napredovanja i da prema tome narod povlae, sklanjaju i slino. 26 Organizacija i unapreenje drugih vidova narodne privrede Da bi se uspjenije vrilo snabdijevanje stanovnitva, na inicijativu ZAVNOH-a i Okrunog NOO-a za Liku, organizirani su sajmovi i pijace. U vezi s tim, delegat Kotarskog NOO-a Lapac na sastanku kotarskih i opinskih NOO-a za Liku 12. V 1943. godine iznio je da se u kotaru Donji Lapac odravaju sajmovi na kojima se cijena jedne krave kree od 13 do 30 hiljada dinara, a svinja oko 7 hiljada dinara. Na konferenciji 25. VII 1943. delegat Kotarskog NOO-a Donji Lapac iznosi da se u kotaru Donji Lapac odravaju tjedni sajmovi gdje narod dogoni. uglavnom, stoku koju meusobno trampi. Radilo se preteno o rasplodnoj i radnoj stoci. Kupovina za novac rjee se praktikovala, jer narod nema povjerenja u novac, a niti ga je imao u tim koliinama. Pored trgovine na sajmovima, odbori su organizirah i razmjenu ita, krumpira i pasulja za sol ili kupovinu soli za novac u Dalmaciji. Za tu kupljenu sol vrena je nabavka ita iz Bosne, Korduna i Banije, ve kako je kome odgovaralo. Pored kovako-kolarskih radionica u selima, NOO-i su organizirali i druge proizvodne i uslune djelatnosti potrebne narodu i vojsci. Prvenstveno treba spomenuti mlinove, naroito vodenice, koje su u prehrani stanovnitva i vojske imale vanu ulogu. Mlinova na podruju kotara bilo je dosta veliki
24 Arhiv SRH, kut. 4-384. 25 Arhiv SRH, kut. 4/411. 26 AIHRPH, Zgb, KP-26/1617.
broj, naroito na podruju opine Srb, a zatim i na Uni od Martin-Broda do Loksuna nie Nebljusa. Neprijatelj je nastojao unititi ta postrojenja, a ipak je veina mlinova, naroito potoara, radilo kroz cijeli tok NOB-e. Mlinovima su upravljali u 1942. godini nadlene komande mjesta, a kasnije opinski NOO-i preko komesara ili povjerenika. Oni su se brinuli da mlinari dre mlinove stalno u ispravnom stanju, da budu stalno otvoreni, da uredno ubiraju uur i da ga predaju nadlenom NOF-u opine ili kotara. Povjerenici su se brinuli da se mlinovi opskrbljuju potrebnim rezervnim dijelovima. U to vrijeme na podruju kotara radile su, uz manje prekide, tri pilane i to: u Srbu pilana Sime Vojvodia, u Lapcu ure Mileusnia, i u Kamenskom Mae Kosanovia. Pilane su imale dosta vanu ulogu u obnovi popaljenih kua, izgradnji bajti, privremenih nastambi u umi, izgradnji zemunica i kulturno-prosvjetnih domova i kola. Organizacija i dalji razvoj prosvjete i kulture U odnosu na 1942. broj kola i analfabetskih teajeva u 1943. godini se smanjuje zbog izuzetno tekih dana u toku i poslije etvrte neprijateljske ofanzive. Dara Cudi, lan Okrunog NOO-a za Liku u izvjetaju o obilasku kotara Donji Lapac, koji je dostavila Inicijativnom odboru ZAVNOH-a 5. VI 1943. godine, kae: Kulturno-prosvjetni odbori se formiraju pri svim NOO-ima. kole nisu otvorene ni u jednom selu, prilo se ureenju prostorija za kulturno-prosvjetne domove,27 ali ve 25. VII 1943. predstavnik Kotarskog NOO-a Donji Lapac na konferenciji NOO-a za Liku istie: kole rade u 21 selu kotara. Analfabetski teajevi ne rade. 28 Kotarski komitet u izvjetaju od 27. VII 1943. godine navodi: U vie sela pioniri idu u kolu, ali ne redovito. Kulturno-prosvjetni domovi jo nisu postali arita i rasadnici nauke i znanja, 29 a u izvjetaju od 26. VIII 1943. godine pie: Pri Kotarskom NOO-u postoji referent za prosvjetu koji ima zadatak da organizira kole u svim selima. 30 Partijske organizacije dobile su zadatak da pomognu rjeavanje tog problema. Kulturno-prosvjetni rad u zadnje vrijeme se prilino umrtvio, razlog za to su poljski radovi koji su bili u punom jeku. kole sa svojim radom treba da ponu 1. IX. 3 1 Pored tekoa, koje su proizlazile iz kompletne situacije u kojoj se kotar naao poslije ofanzive, na intenzitet kulturno-prosvjetnog rada uticalo je pomanjkanje sposobnog i kolovanog kadra. Kakvo je stanje u tom pogledu bilo, govori se i u dopisu Okrunog NOO-a za Liku broj 523/43. od 20. VII 1943. godine, upuenog ZAVNOH-u: Na podruju kotara Donji Lapac imade svega dva struna uitelja, a ostalo uiteljsko osoblje je sa nekom srednjom, viom ili manjom spremom. Stoga bi bilo neophodno da se u ovaj kotar postave jo najmanje dva struna uitelja, tako da svaka opina imade po jednoga i jednoga prosvjetnog referenta za kotar.
Arhiv SRH, br. 282/43. Arhiv CK SKH. AIHRPH. Zgb, KP-234/376. Okruni NOO za Liku u maju 1943. godine uputio je u kotar Donji Lapac druga Iliju Utvia uitelja iz Graaca, na dunost kotarskog prosvjetnog referenta. 31 AIHRPH, Zgb, KP-234/483. 27 28 29 30
Osim toga u otoakom i korenikom kotaru imade dosta . . . kadrova sa srednjom kolskom spremom, pa bi se mogao izvjestan broj ovih osoba dodijeliti u donjolapaki kotar. Kako donjolapaki kotar posjeduje povoljnije uvjete od drugih kotareva, nepopaljena sela i ostali dobri ekonomski uslovi, ali istovremeno velika manjkavost u uiteljskom osoblju, molimo naslov da po mogunosti nastojite nadoknaditi ovaj nedostatak. 32 Prosvjetni odjel ZAVNOH-a svojim dopisom pod brojem 554, od 29. VII 1943, odgovara Okrunom NOO-u za Liku: Na va dopis od 20. VII o nedostatku uiteljskog osoblja u donjolapakom kotaru odgovaramo vam da o tome vodimo rauna, ali nikako za sada ne moemo uitelje otoakog i korenikog kotara premjetati onamo jer su i ovdje potrebni. Naroito uitelje otoakog kotara, nisu se srasli s novom situacijom i zbog toga moraju da ostanu na svome radnom mjestu. Pitanje osnivanja kurseva za uitelje bez strune pedagoke spreme jeste stvar ZAVNOH-a, koji pripravlja grau i predavae, pa e ve tokom idueg mjeseca razaslati pozive za taj kurs. Prema tome Okruni NOO ne treba da za sada vodi brigu o tome kursu. Pojedini nastavnici koji ele premjetaj iz jednog mjesta u drugo iz ekonomskih ili slinih razloga, neka poalju obrazloene molbe na ZAVNOH, a isto to mogu da uine i sela i organizacije ako trae neko uiteljsko lice. 33 U vezi s organizacijom kulturno-prosvjetne djelatnosti, interesantan je podatak koji se spominje u izvjetaju partijske elije Kotarskog NOO-a dostavljen Kotarskom komitetu 7. VIII 1943. godine, gdje se kae: Svaki opinski NOO zaduen je da u svome sjeditu uredi dom kulture sa klupama i ostalim priborom, da formira glumaku grupu u suradnji sa omladinom, da napie zidne novine. 34 Rad vojno-teritorijalnih organa Foanski propisi iz septembra 1942. godine, imali su veliki znaaj u daljnjem razvoju NOO-a kao stalnih organa narodne vlasti. Na osnovu njih izvreno je razgranienje nadlenosti izmeu NOO i vojno-teritorijalnih organa-komandi mjesta i vojnih podruja. Propisima su odreeni zadaci i ustrojstvo NOO-a, kao organa sa svim funkcijama vlasti i reguliran odnos i zadaci NOO-a prema vojnim vlastima. Na osnovu tih propisa Okruni komitet KPH za Liku i Kotarski komitet Donji Lapac prili su prvostepenoj izgradnji NOO-a i njihovom prerastanju u prave organe narodne vlasti, dok je komande mjesta i podruja trebalo ekipirati i osposobiti za samostalno obavljanje i obaveza koje su pred njima istajali. Zadaci koji su se tada postavljah pred vojno-pozadinske organe na slobodnim teritorijama kotara, bili su: organizacija i kadrovsko ekipiranje komandi mjesta, organizacija i vojno-politika izgradnja partizanskih straa, organizacija obavjetajne slube,
32 Arhiv SRH, br. 554. 33 Arhiv SRH, br. 554/43. 34 Muzej Like, Zb. XXVI, br. inv. 1273.
organizacija vojnih sudova i vojno-isljednikih organa, borba protiv etnikih grupa koje su ubacivane na slobodnu teritoriju, mobilizacija ljudstva za operativne jedinice i briga o povratku boraca koji su prekoraili dopust (pa su tada opravdano ili neopravdano nazivani dezerterima), u suradnji s NOO-ima snabdijevanje vojnih jedinica, rukovanje skladitima rezervne hrane i izgradnja sklonita, osiguranje oruja i municije za potrebe NOO i njihovih seoskih straa, praenje kretanja neprijateljskih jedinica, kontrola kretanja sumnjivih i nepoznatih lica, u suradnji s NOO-ima poduzimanje blagovremenih mjera za sklanjanje naroda, stoke i druge imovine naroda ispred neprijatelja. U izvravanju svih ovih zadataka vojno-pozadinski organi su saraivali s NOO-ima, komitetima Partije i rukovodstvima drugih drutveno-politikih organizacija. Te zadatke na podruju kotara obavljale su u to vrijeme Komande mjesta Donji Lapac koja je pokrivala teren opine Lapac i Doljani i komanda mjesta Srb koja je pokrivala teren opine Srb. U organizaciono-kadrovskom pogledu komande mjesta imale su slijedeu organizacionu strukturu: komandant mjesta, zamjenik komandanta (koji je ujedno rukovodio ekonomskim poslovima), pomonik komandanta ili komesar komande koji je rukovodio politikim radom, oficir za mobilizaciju, oficir za obavjetajni rad i sanitetski referent. Pored toga svaka komanda mjesta imala je sama, ili u zajednici s drugom komandom, etu partizanske strae koja se brinula o bezbjednosti komande mjesta i drugih organa i objekata. Straa je vodila borbu protiv neprijatelja (pete kolone). Komandni kadar u komandama mjesta odabirala je i postavljala komanda podruja, rukovodei se prvenstveno kriterijem da kadar bude provjeren i sposoban za obavljanje zadataka. Vojni funkcioneri bili su veinom s drugih terena, van terena komande mjesta. Prema sjeanju uesnika koji su u to vrijeme radili u spomenutim komandama (ili pak s njima saraivali) u toku 1943. godine u Komandi mjesta Donji Lapac na dunostima komandnog kadra mijenjah su se: na dunosti komandanta: Kojo Blanua Kojica (do aprila 1943), Jov.o Plea iz Bruvna (od aprila do maja 1943), Bogdan Milju iz Bruvna (od maja do augusta 1943), Duan Cosi iz Udbine (od augusta do 5. novembra 1943. godine); na dunosti politikog komesara komande: Duan Zori iz Osredaka (od jeseni 1942. do 24. IV 1943), Mio Medi iz Doljana (od 23. IV 1943. do 17. I 1944); na dunosti komandira ete: Jovica tikovac iz Dobrosela, Stevo Stikovac iz Dobrosela i Duan Medi iz Zaklopca; na dunosti politikog komesara ete: Jovo Grkovi iz Srednje Gotre i Sava Dra iz Zaklopca. U komandi mjesta Srb u isto vrijeme mijenjali su se: na dunosti komandanta mjesta: Drago Oegovi iz Neteke (od jeseni 1942. do 10. III 1943), Mio Medi (od 10. III do 23. IV 1943), Duan Cosi (od 23. IV do augusta 1943); na dunosti politikog komesara: Milan umi iz Srba i Jovo Raeta iz Donjeg Lapca;
na dunosti komandira ete: Duan Mikovi iz Kupirova i Jovi ijan iz Kupirova; na dunosti politikog komesara ete: Jovo Raeta i Mio Raenovi. O organizaciji, zadacima i kadrovskoj situaciji u partizanskoj strai, govori se u Uputstvu koje je izdao Odsjek za vojno-pozadinske vlasti GH 30. VI 1943. godine. Uputstvo je izdano u Mazinu, a odnosilo se na Drugo liko podruje. U prvom dijelu Uputstva konstatira se stanje na terenu, a meu ostalim da su strae neravnomjerno rasporeene po pojedinim sektorima, da su u straama veinom domai ljudi, a to utjee na njihovu vojnu disciplinu i uvanje vojne tajne, da su straari preteno invalidi i bolesni borci koji se rasporeuju na tee poslove umjesto zdravih. Dalje se navodi da u ovim jedinicama ima relativno veliki broj ljudi koji su mobilisani ili su doli u strau dobrovoljno, a da prije nisu sluili vojsku ili nisu bili u operativnim jedinicama, radi ega se teko snalaze na straarskim dunostima te da za takve obavezno treba uvesti asove vojne obuke. Isto tako, navodi se da mnogi propusti partizanskih straa proizlaze iz niske politike svijesti straara, da ima veliki broj nepismenih straara koje treba brzo opismeniti, jer se nepismeni ne mogu politiki ni vojniki osposobiti. Na koncu prvog dijela Uputstva istie se da vanjskom izgledu i linoj higijeni strae treba posvetiti veu panju. Drugo liko podruje dijelilo se na 5 sektora: 1. udbinsko-lapaki sektor (obuhvaao je opine Donji Lapac i Doljane) 2. lovinaki sektor (opina Lovinac) 3. graaki sektor (opine: Graac, Bruvno i Mazi) 4. srbski sektor (opina Srb) 5. otriki sektor (opine Otri i Zrmanja) U svakom sektoru djelovala je eta partizanske strae s komandirom i politikim komesarom. 35 Usmjeravanje kadrova komandi podruja i komandi mjesta da mijenjaju stil i metod prema Foanskim propisima iao je dosta teko, jer to je ovisilo od sporije ili bre kadrovske izgradnje NOO-a i vojno-pozadinskih organa. U pismu Okrunog komiteta, upuenog partijskoj eliji Drugog likog podruja 8. VI 1943. stoji: -Vrlo smo nezadovoljni sa vaim izvjetajem. Iz izvjetaja se vidi da se vi bavite na vaim sastancima sa opepolitikim problemima, dok se sa problemima koji treba vas i vau komandu najvie da interesiraju, naprosto ne bavite. Glavni zadatak vaeg rada treba da bude organizacija Komande podruja, komande mjesta i partizanskih straa. 38 U istom pismu se naglaava: Iz vaeg izvjetaja od 25. V 1943. godine konstatujemo da vam organizaciono pitanje nije jasno. Podjela drugova iz Komande podruja na dvije partijske elije bila bi potpuno nepravilna. To bi znailo da lanovi partijske elije Komande podruja ne bi mogli da kontroliu i provjeravaju rad pojedinog lana partije. Treba da bude naisto s tim da u svakoj instituciji moe biti samo jedna partijska elija. 37 Kritika Okrunog komiteta odnosila se na prijedlog partijske elije Komande podruja od 25. V 1943. da se partijska elija podijeli na dvije s tim
35 Komanda mjesta Srb imala je 30 straara, Suvaja 10 i straa Kaldrma 10 straara. Komanda mjesta Donji Lapac imala je 15 straara, Logor Kamensko 15, Nebljusi 6 i bolnica Dobroselo 30 straara. 36 AIHRPH. KP-251/1840. 37 Arhiv CK SKH.
da u jednoj budu lanovi partije iz obavjetajnog centra i komandni kadar podruja (komandant, zamjenik komandanta, pomonik komandanta), a u drugoj ostali lanovi komande. Da ne bi dolo do pojave birokratizma i korupcije, 13. VII 1943. Okruni komitet u pismu upozorava partijsku eliju Drugog likog podruja da to vie panje posvete izgradnji kadrova i neposrednoj kontroli komandi mjesta. Kotarski komitet Donji Lapac pie Okrunom komitetu KPH za Liku: Rad po sektorima jo nije onakav kakav bi trebao biti, zato jer su pojedini drugovi jo nedovoljno upoznati sa svojim dunostima. Veza izmeu komanda mjesta i NOO-a je dosta dobra, mada se jo deavaju sluajevi da se komande mjesta upliu u one stvari koje trebaju da rade NOO-i. Ovo se oituje naroito prilikom oduzimanja imovine narodnim neprijateljima koja treba da ide u NOF 38 (narodnooslobodilaki fond.) Jedan od glavnih zadataka vojno-teritorijalnih organa, a naroito na podruju kotara Donji Lapac, bila je borba protiv etnikih grupa koje su se potajno ubacivale i djelovale na slobodnom teritoriju kotara, bilo kao propagatori etnike politike, bilo kao teroristi ili obavjetajci.
Mio Medi
Donjolapaki kotar pod njemakom okupacijom (od 29. VIII 1943. do 20. HI 1945)
Njemaka okupacija, najprije dijela, a kasnije i itavog donjolapakog kotara, trajala je punih 19 mjeseci. Ona je stanovnitvu donijela neviene patnje i stradanja. Pljake i paljevine, koje je neprijatelj provodio, vremenom su prerasle u sveopa pustoenja, pa je stanovnitvo masovno stradavalo od gladi, neimatine i sveope bijede. Ubistva, batinanja i odvoenja u logore, bili su svakodnevna praksa koje je neprijatelj primjenjivao, a sve u cilju da stanovnitvo pokori i natjera ga da mu slui stupanjem u etnike redove. Narod je na svakom koraku pruao otpor Nijemcima i njihovim slugama etnicima. Masovno uee ena, staraca, omladine, pa i pionira u akcijama koje su organizirale partijske i druge antifaistike organizacije, NOO-i, vojno-pozadinski organi ili partizanska obavjetajna sluba na svakom su koraku i svakodnevno dolazili do izraaja. Mrnja prema neprijatelju, naroito etnicima, svakodnevno je rasla i bila nadahnuta hrabrou, aktivnostima i samoprijegorom organizacija i itavog naroda koji je patio od gladi u zbjegovima ili svakodnevno trpio i podnosio rtve u okupiranim sehma. Junako dranje stanovnika iskazivano na svakom koraku i njegova vrsta opredijeljenost za NOP izazivali su defetizam i kolebanje u neprijateljskim redovima. Stanovnitvo koje je bilo kontinuirano informirano o vojno-politikim zbivanjima, uspjeno se suprotstavljalo etnikoj i svakoj drugoj neprijateljskoj propagandi.
38 AIHRPH. Zgb, KP-234/436.
Za sve vrijeme okupacije podruje kotara bilo je poprite estih estokih borbi izmeu neprijatelja i operativnih jedinica NOVJ ili udarnih grupa sastavljenih od terenskih aktivista i pripadnika vojno-pozadinskih komandi. U borbenim akcijama masovno je uestvovalo i stanovnitvo dajui obavjetenja o neprijatelju, donosei hranu i iznosei ranjene borce s poprita borbi. U svim tim akcijama i aktivnostima i samo stanovnitvo je trpjelo rtve. Po dijelovima pljeevikih grebena, a naroito po stazama koje su preko Cemernice i Orlove grede vodile prema Kupirovu i Kunovcu, a s Kamenskog se preko Pirovita prodiralo prema Kestenovcu, Rajinovcima, Kulen Vakufu ili od Mazina ilo preko Breina do Martin Broda, nije posljednjeg ratnog ljeta rasla trava. Po tim stazama svakodnevno su gazili partizanski borci i hrabri partizanski aktivisti. Unato svakodnevnim rtvama i brojnim neprijateljskim zasjedama, stizali su borci i aktivisti na svoje svakodnevne zadatke. Neprijatelj nije bio nigdje miran. Partizani i aktivisti upadah su u naselja, iznenadno se pojavljivah na zaposjednutim komunikacijama te minama i plotunima pjeadijskog naoruanja svakodnevno nanosili neprijatelju velike gubitke, a u svom narodu stalno podravali i razgarali duh otpora i borbe. Zbog efikasnosti partizanskih akcija, neprijatelj nije mogao osujetiti niti ui u trag brojnim udarnim grupama, a pogotovo nije uspijevao da razbije sistem NOO-a i drugih antifaistikih organizacija. To mu nije uspijevalo ni sistemom svojih, po zlu zapamenih trupova. U procesu svakodnevne borbe s neprijateljem i svim nedaama, organizacije NOP-a su toliko ojaale i srasle s narodom, da NOO-i, uistinu, za narod predstavljaju jedinu priznatu i potovanu vlast. Oni u okupiranim sehma vre mobilizaciju ljudstva za NOV, organizuju itav ivot od prehrane stanovnitva do izgradnje bajti, voenje brige za sjetvu i etvu, te rjeavanja zdravstvenih i prosvjetnih pitanja. Naroito su NOO-i poloili ispit u evakuacijama, zbrinjavanju i zatiti stanovnitva od iznenadnih neprijateljskih napada. Iako teko, NOO-i s uspjehom rjeavaju pitanje ishrane vojske i naroda. Partizanska obavjetajna sluba, u saradnji s vojno-pozadinskim sektorom i uz svestranu podrku naroda, naroito omladine i ena, osujetila je mnoge neprijateljske akcije i planove. Otpor neprijatelju koji je bio masovan i dobro organizovan, bio je u stvari openarodni rat, protiv faistike okupacije.
Dolazak Nijemaca i prva evakuacija stanovnitva Nijemci su poslije pada Musolinijeve faistike vlade svaki as oekivah ispadanje Italije iz ratnog stroja. Zbog toga se Nijemcima, stacioniranim u podruju Banje Luke i Bihaa, urilo na jug. Htjeli su poto-poto da partizanima onemogue razoruavanje petnaestak talijanskih divizija koje su raspolagale golemom koliinom ratnog materijala. U tom su samo djelomino uspjeli jer je Italija kapitulirala prije nego to je njemaka 114. divizija Jeger stigla na jadransku obalu. Najvei dio talijanskih divizija ve je bila razoruala NOVJ. Kako se donjolapaki kotar nalazio na pravcu njemakog prodora na dalmatinsku obalu, dolo je do okupacije ovog teritorija slobodnog skoro dvije godine. Bio je to prvi dolazak Nijemaca na podruje istone Like.
Nijemci su 29. augusta 1943. uli u Donji Lapac 1 , a ve 30. augusta nastavili nadiranje za Graac i dalje za Knin. Zaposjeli su naputena i pusta sela uz cestu Biha Donji Lapac Graac. Tim je okupirana donjolapaka opina, dok su opine Doljani i Srb ostale slobodne. Meutim, u prodoru prema Dalmaciji Nijemci nisu samo proli. Oni su du komunikacije Biha Mazin Graac Knin na pojedinim otpornim tokama i u naseljima uspostavili svoje posade da im one tite transportne kolone. Iza jedinica 114. divizije ile su jedinice 373. legionarske Tigar-divizije i preuzimale posadnu slubu, postajui tim i prve okupatorske snage koje su se stacionirale na podruju donjolapakog kotara. I ovaj put je ispred neprijatelja bjealo sve to je moglo pobjei. Evakuisano je i sklonjeno sve to se dalo skloniti. Stanovnitvo je pod rukovodstvom NOO-a, disciplinirano izvravalo naredbe partizanske vlasti. Ono je u umama posakrivalo ito i dio druge pokretne imovine. U toku 28. i 29. augusta stanovnitvo lapake opine nastanjeno uz komunikaciju Biha Donji Lapac Mazin bilo je skoro sve evakuisano u pljeevike ume zapadno od lapake kotline. To se odnosi na sela Nebljuse, Kruge, Birovau, Dnopolje, Oraovac, Gajine i samo mjesto Donji Lapac. Sela Liki trbci (sada Gornji) i Kestenova Korita ostala su neevakuisana. Narod Miljenovca je u veini ostao kod svojih kua kae se u izvjetaju Kotarsksog komiteta KPH Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu KPH za Liku 28. IX 1943. Kasnije su poduzimane mjere da se narod izvue ispod domaaja neprijatelja, pa je jedan dio Miljenovana izaao na Kamensko, dok se vei dio sela orijentirao prema selima kestenovake opine koja su bila udaljenija od zaposjednute komunikacije. Kamensko je postalo glavno utoite kako izbjeglog stanovnitva, tako i organizacija NOP-a i partizanskih komandi. Neprijatelj je ugroavao Kamensko i sela Krbavske kotline koju su u to prvo vrijeme branili partizanski bataljoni Matija Gubec, Stanko Opsenica, Marko Orekovi i samostalni Gospiki bataljon. Uloga Partije, NOO-a i vojno-pozadinskih organa (komandi mjesta) u evakuaciji stanovnitva i imovine bila je velika. Tu zadau oni su uspjeno obavili i pri tome pokazali vehku upornost i visok stepen organiziranosti. I unato relativno brzom prodoru Nijemaca u Donji Lapac, iz njega je pravovremeno evakuirano sve stanovnitvo i skoro sva pokretna imovina koja je bila predviena za evakuaciju. Nijemci su oko 23 sata nou uli u juni dio Donjeg Lapca, tzv. Raetin kraj, a u sjevernom dijelu mjesta svega kilometar od Nijemaca, sve do 3 sata ujutro radili su na evakuiranju i posljednje kile brana i mesa oficiri Komande mjesta (Duan Cosi, Duan Batinica, Mio Medi) te predsjednik i sekretar Opinskog NOO-a Dude Divjak i Nikola Bala. U elji da se ama ba sve evakuira, u tim nonim asovima u Raetin kraj su jedna za drugom upuene dvije patrole komande mjesta sa zadatkom da natovare na kola i izvezu na Kuk kravu koju je u toku dana ranio avion. Kako je koja patrola nailazila na Nijemce, bila je zaustavljena s povikom Halt!. Nije im preostalo nita nego da se kroz ljivik probiju prema Oraovcu, a da nas nisu ni obavijestili o Nijemcima na koje su naili. Obilazei po (Lapcu da se uvjeri ima li jo netko, odnosno, da netko nije to ostavio, predsjednik Opinskog NOO-a Divjak uo je Nijemce kada su zaustavljah
1 Milan Sijan: Trea lika brigada, Beograd, 1970, str. 158159.
patrolu i vratio se natrag u Zegar gdje se nalazila Komanda mjesta. Zajedno s drugovima, zadnji u koloni, krenuo je prema Kuku. Iz izvjetaja Kotarskog komiteta od 28. IX 1943. saznajemo da se u danima njemakog prodora u lapaku opinu stanovnitvo doljanske opine, osim jednog dijela iz Zaklopca i Brezovca, veinom povuklo u Bosnu. Nakon raiavanja situacije, to stanovnitvo povratilo se kuama. Narod opine Srb najveim dijelom se sklonio u Bosnu, a jedan dio se jo zadrao oko svojih kua. Kod evakuacije i zbrinjavanja stanovnitva nigdje nije zapostavljena briga za sklanjanje i uvanje stoke, kao elementarnog faktora u ishrani vojske i naroda. Nijemcima nije pogodovalo zaposjedanje praznih sela, zato su inili sve to su mogli da to stanje izmijene. Njima je iz vie razloga bilo u interesu da izbjeglo stanovnitvo vrate kuama, 2 pa su uveliko taktizirah. Teror iz 1941. koji je, upravo, ovdje bio besprimjerno brutalan, Nijemci su pokuah objasniti kao ustaku samovolju koju, eto, oni velikoduno ele da isprave. Da bi mamac bio uvjerljiviji, u prvo vrijeme oni su izbjegavali dovoenje ustakih jedinica na ovo podruje. Dovlaili su jedno vrijeme samo legionarske i novomobilisane domobranske jedinice. Istovremeno proklamirali su pacifikaciju i smirivanje kako bi lake ostvarili likvidaciju borbenih organa NOP-a. U osnovi plan likvidacije borbenih organa oslobodilakog pokreta polazio je od nastojanja da se to vie izbjeglog stanovnitva povrati kuama. Rezonirali su kako e njihova propaganda navesti stanovnitvo da se odmah vrati kuama, a da e kasnije snijeg i vijavica sprijeiti dolazak aktivista narodnooslobodilakog pokreta u okupirana sela dok e ostanak aktivista u umi u uvjetima izolacije biti nemogu, jer e ih po tragu lako pronai i onda unititi. Izolirati komuniste od naroda bila je deviza kojom su se faisti obilato sluili jo od ustanka i nisu je naputali do kraja rata pa, eto, ni Nijemci. Nastojanje Nijemaca da privole stanovnitvo da se vrati u sela, ostalo je due vremena bez ikakvih rezultata. Na hiljade letaka koje su Nijemci kao propusnice za miran ivot bacili iz aviona, trunulo je po pljeevikim i drugim umama. Ni jedan nije donesen kao propusnica. Nijemci su pokazivali strpljivost. Pribliavala se zima pa su ekah da ona uini ono to nije mogla njihova propaganda. Planirali su i muke napade na izbjeglike logore da bi otvorili proces njihova rasipanja i povratak naroda kuama. Unato neprijateljskoj medenosti, partijska rukovodstva nisu potcjenjivala podmukle planove i neprijateljsku propagandu. Ve 2. septembra 1943. Okruni komitet partije za Liku, pisao je Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac: .. Trebate im prije organizovano suzbiti neprijateljsku propagandu. Ne smijete dozvoliti da se ni najmanji broj naroda povrati iz ume. Morate sve uiniti koliko je mogue da uhvatite vezu s onim narodom koji se vratio i da ga otkinete od kue, iz onih sela gdje se nalazi neprijatelj. Prijeti vrlo ozbiljna opasnost da e neprijatelj, kada se bude povlaio ili kretao dalje, sve ono to je sposobno povesti na prisilni rad i u internaciju, a eventualno 1 ponititi. Zbog toga i taktizira, da bi to vie naroda prevario.. .3 U izbjeglikim logorima narod se muio, gladovao i strepio od neprijateljskih iznenadnih upada, ali se nikad nije kolebao ni paniio. Pravovremena vojno-politika informacija znaila je koliko i hrana, a ona u ovim danima
2 Nijemci koriste injenicu da prvi put dolaze u ovaj kraj, pa se igraju vuka u jagnjeoj koi (M. M.). 3 Arhiv CK SKH.
nije izostajala. S uspjehom je suzbijena neprijateljska propaganda. Partijske i druge organizacije obilato su koristile kapitulaciju faistike Italije. Zborovi i politiki sastanci po grupama se dre u umi. Cita se tampa. U nekim selima opina koje su jo slobodne (srbske i doljanske) odravaju se veliki zborovi. Narod s oduevljenjem prati nau tampu, koja se redovito ita . . . Oni koji su bili smjeteni u kotaru Udbina i Korenica, ve su se u prvoj polovini oktobra ponovo vratili u umu. Jo se nitko ne vraa kuama, iako se, obzirom na nastalu hladnou i snijeg, po umama kod naroda osjea elja da bi se povratio u sela koja su podalje od neprijatelja.- 4 Velike tekoe imao je narod u umi s prehranom i izdravanjem stoke. Po poljima oko naputenih kua leali su stogovi sijena i slame, to je narod u ljetnim mjesecima, pod svakodnevnim neprijateljskim bombardiranjem i mitraljiranjem, spremio, a sada stoka u umi skapava od gladi pa se mora klati preko potrebe. Odlazak u okupirana ili poluokupirana sela po hranu za ljude ili sijeno za stoku, bio je povezan sa rtvama i krvlju. Prije poetka zime Nijemci i etnici su poeli ubijati sve one koji bi se pojavili, ako prethodno nisu legalizirali svoj stalni povratak iz ume. S vremenom je stanje u umi meu izbjeglicama postajalo sve tee. Nije bilo vode, a nestajalo je i hrane. Zima je stigla ve potkraj oktobra. Narod je postavljao pitanje: to da radi. Iii kui ili nekud dalje? Teko je ilo s njegovim smjetajem u okolnim likim kotarevima. Narod je znao za oskudicu i opustoenost sela Krbavske kotline. U svom izvjetaju Vojno-pozadinskom odsjeku Glavnog taba Hrvatske, komanda 2. likog podruja, piui o stanju na donjolapakom kotaru, 15. novembra 1943, pored ostalog, iznosi: Narod koji se nalazio po logorima, tj. Kruge i Nebljusi, preli su za Bosnu, jer se uoilo da narod Bosne mnogo vie izlazi u susret naim izbjeglicama nego narod Frkaia, Visua i Okoline.5 Stanovnitvo sela Dnopolja i Birevae nalazilo se kod svojih kua, a narod iz sela Oraovca i vei dio Lapca prebacio se u doljansku opinu. Postojala je solidarnost. Nije nigdje izostajala spremnost da se izbjeglicama pomogne, ali solidarnost nije mogla nadoknaditi i dati ono to nije postojalo, ega nije bilo. U udbinskom i korenikom kotaru zbog ranije opustoenosti u brojnim neprijateljskim ofanzivama naroito etvrtoj vladala je opa neimatina, pa nije bilo, skoro, nikakvih uslova da se tamo smjesti vei broj izbjeglica s donjolapakog kotara. Razlozi oteanog smjetaja lapakih izbjeglica u sela zapadno od Pljeevice bila su i na tome to se narod teko odvajao od (blizine) svojih kua i to je strepio od mogueg prodora neprijatelja u Krbavsku kotlinu. Rad u izmijenjenim uvjetima Donjolapaka partijska organizacija, poslije ustanka 1941. pa sve do septembra 1943, stvarala se, rasla i razvijala u relativno mirnijim uvjetima, karakteristinim za ira osloboena podruja. Najvei dio lanova Partije, naroito onih koji su radili u opinskim i seoskim NOO-ima, sve do dolaska Nijemaca hranili su se i stanovali kod svojih dotad itavih kua. Uz obavljanje opih zadataka za NOP i pored toga to su zadaci bili intenzivni, neprekidni
4 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac od 14. 10. 1943. 5 AVII, reg. br. 23/2,, K. 127.
i svakodnevni, veina aktivista po selima mogla je poneto obavljati i svojih privatnih poslova i voditi brigu o vlastitoj porodici. To je neminovno ostavilo svoj peat na formiranje pojedinih ljudi, vrilo utjecaj na njihov mentalitet i donekle ih sputavalo da se potpuno posvete borbenom revolucionarnom pokretu. Prodorom Nijemaca u Donji Lapac, kotarska rukovodstva i neke ustanove, meu kojima Kotarski komitet KPH, KNOO i Komanda mjesta Donji Lapac, povukli su se s narodom na Kamensko. Meu brojnim zadacima i problemima, partijsko rukovodstvo kotara nalo se pred problemom kako ostvariti uvid u stanje na podrujima koje je neprijatelj okupirao ili odsjekao od lapake opine, odnosno od Kamenskog na kojem se nalo rukovodstvo pokreta u kotaru. Bilo je neizvjesno da li je neprijatelj okupirao doljansku i srbsku opinu. Rukovodstvo lapake opine nije imalo vezu s organizacijama i stanovnitvom u odsjeenim sehma: Liki trbci, Kestenova Korita i Miljenovac. Nametnula se potreba uspostavljanja brzih veza. Na tom je inzistirao i Okruni komitet partije. On je, kao urgentno i potpuno imperativno, nalagao Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac: Ne dozvolite ni pod koju cijenu da budete odsjeeni i da se ne zna kakvo je stanje kod Vas. 6 Ve narednog dana, u novom direktivnom pismu, Okruni komitet KPH za Liku inzistira: Na bilo koji nain uhvatite vezu s narodom koji se evakuisao u pravcu OraovacSarajevo (uma pp.), kao i po mogunosti s Likim Strbcima i onim sehma koja su odsjeena. Morate isto tako uhvatiti vezu s narodom i aktivnostima doljanske i srbske opine. Za ovo odredite najpogodnije ljude, kao i vrijeme probijanja do tog naroda. Dati konkretne zadatke i uputstva aktivistima koji rade na tom sektoru. Ako nije mogue probiti se do njih, a vi poaljite nekoga neka ide preko dijela graakog kotara. 7 Na ovom je Okruni komitet inzistirao i preko dvojice svojih lanova koji su ve u prvim danima septembra stigli na Kamensko. 8 Trebalo je na tamonje aktiviste prenijeti direktive Kotarskog komiteta, informirati ih o sjeditu kotarskih rukovodstava i o stanju na Kamenskom, a na Kamensko dovesti ljude koji e uspostavljenu vezu moi i dalje odravati. Pomenute zadatke Kotarski komitet je povjerio: Duanu Raeti, lanu Kotarskog komiteta Partije i predsjedniku KNOO-a, Dragi Oegoviu, efu ROC-a, Mii Mediu, politkomesaru Komande mjesta Donji Lapac i Mii Dragieviu, obavjetajnom oficiru u Komandi mjesta. Oegovi, Dragievi i Medi su s Kamenskog krenuh jednog popodneva i jo za dana se nali u podruju Mamca, na komunikaciji BihaLapac koju je trebalo do noi izviditi i u prvi sumrak preko nje prei u Kestenova Korita. Put je bio pun neizvjesnosti jer nismo znali gdje i na kojim otpornim tokama se nalaze neprijateljske snage, i da li neprijateljskih snaga ima u Kestenovim Koritima i susjednim selima kroz koje je trebalo proi. Neprijateljskih snaga u Kestenovim Koritima nije bilo, ali se osjetilo djelovanje neprijateljske grupice koja se tih dana proglasila etnicima. U Koritima su zanoili i s narodom odrali sastanak informirajui ga o vojno-politikoj situaciji, a naroito o kapitulaciji Italije i znaenju tog dogaaja za daljnji razvoj NOB-e. Dragievi je ostao da se povee i s aktivistima odsjeenih sela lapake opine, a Oegovi i Medi su, preko Miljenovca i Bubnja, pro6 Pismo Okrunog komiteta od 1. IX 1943. (Arhiv CK SKH). 7 Pismo OK Like od 2. IX 1943. (Arhiv CK SKH). 8 Sjeanje Mie Media, odnosi se na Jovicu Sijana i Genu Juria.
duili u Doljane i Srb. Usred podne, pored neprijateljske posade kod Jasepovae, kroz Pitalsku dragu, prema Bubnju, proveo ih je Mile Milanovi, tadanji predsjednik MNOO-a Miljenovac. Ovaj hrabri i izvanredno krupni ovjek, svojom neustraivou, fizikim stasom i izgledom, djelovao je ohrabrujue na svakoga tko bi se naao u situaciji da koraa iza njega. Partijski aktivisti, upueni s Kamenskog na teren Srba i Doljana, nakon obavljena posla vratili su se na Kamensko s kuririma tamonjih opinskih komiteta partije kako bi se uspostavljena veza i dalje mogla redovito odravati. U grupi koja je preko Dobrosela, mazinskih brda i sarajevskih uma ila na Kamensko nalazili su se Milan Majstorovi, lan Kotarskog komiteta Partije, Mio Kuki i uro Vuka, sekretari opinskih komiteta Srba i Doljana. Oni su ili na Kamensko, gdje su prisustvovah partijskom savjetovanju koje je odrano 20. septembra 1943. Inicijativa za uspostavljanje veze izmeu opinskih komiteta i Kotarskog komiteta na Kamenskom nije izostala ni na drugoj strani. Jo prije dolaska Oegovia u Srb, tamonji opinski komitet uputio je Duana Bokana da potrai Kotarski komitet. U Doljanima je Bokan preuzeo od Milana Majstorovia izvjetaj o stanju u doljanskoj opini. Kroz neprijateljske linije na mazinskim brdima, preko sarajevskih uma i Kozjom dragom Bokan je, nakon pjeaenja vie od 48 sati, stigao na Kamensko. Vanost savjetovanja bila je viestruka. Uz utvrivanje nekih slabosti u lapakoj opini, ono je konstatiralo zadovoljavajuu aktivnost i dobro snalaenje organizacija u srbskoj i doljanskoj opini. Savjetovanje je iniciralo odravanje partijskih skupova po opinama. Ipak, najvei uspjeh savjetovanja je u tome to je odluujue djelovalo na prevladavanje tekoa nastalih uslijed nedovoljnog snalaenja nekih partijskih i drugih organizacija. Osnovne slabosti proizlazile su iz tekoa preorijentiranja rada, u relativno mirnim prilikama, na rad u uvjetima u pravom ratnom stanju i okupaciji. Novonastala situacija traila je kadrove koji bi se u potpunosti svjesno i dobrovoljno posvetili borbenim akcijama protiv neprijatelja i drugim zadacima ije je izvravanje bilo vezano s opasnostima po vlastiti ivot. Bitne odlike kadrova koje smo u ovim danima trebali, pretpostavljale su linu hrabrost potpuno i nesebino posveivanje revoluciji te svjesno stavljanje opih interesa iznad osobnih, porodinih i svih uih interesa. To se trailo od svih pripadnika NOP-a, a pogotovo od lanova Partije. Za stvaranje revolucionarnog profila kadrova, kako u partiji, tako i u svim antifaistikim organizacijama i NOO-ima, savjetovanje je odigralo pozitivnu ulogu, posebno, svojim konkretnim kritikim primjedbama o radu i dranju pojedinaca i organizacija. Jovica Sijan i Geno Juri, lanovi OK KPH za Liku, koji su tih septembarskih dana 1943. bili na Kamenskom i prisustvovali pomenutom savjetovanju, dali su veliki prilog usmjeravanju i tumaenju partijske linije u novonastaloj situaciji. Komuniste su slijedili lanovi SKOJ-a, odbornici, ene, velik broj starijih ljudi pa i odrasliji pioniri. Kroz 19 mjeseci borbe protiv njemakih okupatora i njihovih slugu, partijska, skojevska, organizacija AFZ-a, USAOH-a i NOO-i donjolapakog kotara izrastaju u red najboljih i najborbenijih organizacija koje su tokom rata djelovale u Lici.
Okupacija ostalih dijelova kotara i zbrinjavanje stanovnitva Poetkom novembra 1943. dok je samo lapaka opina bila okupirana, jo uvijek se najvei dio njenog stanovnitva nalazio po umama uvjerena da e se u umi moi odrati izvlaenjem hrane iz svojih sela. Najvei dio hrane (kukuruz, krompir i kupus) izvlaen je nou. Narod neokupirane doljanske opine preteno se nalazio u Bosni, a Srbljani dijelom u Bosni, a dijelom oko svojih kua. 9 U takvoj situaciji NOO-i, partijske, skojevske i druge masovne organizacije nastojale su da svoju aktivnost usmjere u organizovanje ivota po izbjeglikim logorima i po sehma ije je stanovnitvo, tako rei, spavalo s torbom na leima. U svakodnevnoj aktivnosti organizacije su najvie panje posveivale odranju borbenog morala naroda, osiguranju prehrane i zatiti naroda od iznenadnih neprijateljskih upada u umu ili u osloboena sela doljanske i srbske opine. Vojno-pozadinski organi, u uskoj povezanosti s NOO-ima i partizanskom obavjetajnom slubom, ulagah su krajnje napore da osiguraju zbjegove, kao i druge centre organizacija NOP-a, od iznenadnih neprijateljskih napada, naroito od napada njemakih trupova. Organizirana je izvidnika sluba na pravcima odakle se mogao pojaviti neprijatelj. Poduzimane su mjere jaanja budnosti i opreza kod straa, patrola i itavog stanovnitva. Kada se zbjegu ne bi mogla osigurati zatita, vrena je evakuacija zbjega. Zato nije bilo sluajeva da je neprijatelj iznenadio neki zbjeg. Tako je, npr. oraovaki zbjeg kada mu je zaprijetila opasnost od iznenadnog neprijateljskog napada, bio evakuisan. On ise nalazio u umi za Vrhom, izmeu ume zvane Sarajevo i umskih predjela koja su se dizala zapadno od Oraovca. Jugoistono od zbjega, u Mazinu, Nijemci su drali jak garnizon, a na mazinskim brdima bila je neprijateljska posada koja je osiguravala transportne kolone cestom Donji LapacMazinGraac. Na suprotnoj strani zbjega, u dolini, leao je Donji Lapac, a jedva nekoliko kilometara od Donjeg Lapca, na Durakovia glavici, Nijemci su imali jaku posadu koja je kontrolirala podruje od Lapakih bara i umu iznad njih u kojoj se nalazio oraovaki zbjeg. Koncentraciju neprijateljskih snaga na ovom podruju poveavale su neprijateljske kolone koje su se, praene tenkovima i bornim kolima, skoro jedna iza druge kretale preko Zuleevice. Svaki pokret u zbjegu Nijemci su mogli lako opaziti. U sluaju evakuacije poseban problem za prikriveno masovno kretanje bila je prilino brojna stoka koja se uz narod nalazila u zbjegu, zatim djeca i bolesnici koje se moralo nositi. Saznavi od nae obavjetajne slube da e neprijatelj napasti zbjeg, Kotarski komitet Partije zakljuio je da se oraovaki zbjeg evakuira i rasporedi po, tada jo, slobodnim sehma doljanske i srbske opine. Za izvrenje ovog zadatka Kotarski komitet je odredio Duana Raetu i Miu Media. Medi i Raeta su s manjom grupom boraca iz Komande mjesta, krenuli iz Doljana poslije podne da bi, idui po velikom snijegu, tek sutradan ujutro stigli do ume gdje se nalazio oraovaki zbjeg. Napori koje je u zbjegu trebalo uloiti, nisu bili mali. Starci, ene pa i odraslija djeca teko su se odluivah da se jo vie udalje od svojih kua. Uz to narod je masovno poeo vjerovati da se pribliava kraj rata i da e se pobjedonosni zavretak rata moi doekati u
9 Iz izvjetaja KK OK Like, od 1. XI 1943. (Arhiv CK SKH). 28 DONJI LAPAC
433
umi, prikradajui se kuama i iz njih donositi poneto hrane. Nakon podueg uvjeravanja i predoavanja opasnosti, stanovnitvo je pristalo da se pokrene. Trebala je itava no da se prevali put od zbjega do ceste iznad Gornjeg Lapca. Pred cestom je izbjeglika kolona morala stati i ekati dok proe neprijateljska transportna kolona od Graaca prema Donjem Lapcu. Narednog dana oraovaki zbjeg je razmjeten po sehma doljanske i srbske opine. Meutim, tu nisu dugo bili na miru. Dvadeset i prvog novembra 1943. Nijemci su s Otria prodrli u Srb, a dva dana kasnije potpuno okupirali itav donjolapaki kotar. Napustili su komunikaciju Donji LapacMazinGraac, a zaposjeli i vrsto osiguravali komunikaciju BihaSrbOtriKnin. Neto iza evakuacije oraovakog zbjega Nijemci i etnici prodrli su u umu Sarajevo. Tamo su otkrili i vojna skladita NOV, opljakah ih i unitili. Zbog toga junatva i jo nekih revnosti, donjolapaki etnici su pohvaljeni ujievom naredbom od 12. maja 1944. godine. 10 Nekoliko porodica iz oraovakog zbjega ostale su i dalje u umi. Po Kamenskom je bilo i dalje zbjegova. Narod je u umi zatekao snijeg, javljao je Kotarski komitet, u svom izvjetaju Okrunom komitetu, od 16. novembra 1943. injeni su mnogi pokuaji da se izbjeglice pokrenu iz ume i smjeste oko Udbine i opinu Srb gdje ih je jedan dio smjeten ranije. Samo djelomino se u tom uspijeva. Veina naroda iz Kruga, Nebljusa i Cepaue premjeta se u Bosanske Doljane, gdje su bili neto sigurniji. titila ih je i rijeka Una. Prodor Nijemaca od Otria prema Srbu 21. novembra 1943. definitivno je pospjeio evakuaciju stanovnitva srbske i doljanske opine. Prema Bosni su evakuirana sela: Netka, Podurljaj, Donji Srb, Kupirovo, Potkraj, Kunovac, Begluci. Tamo je iao i jedan dio Podastrane dok se drugi dio povukao prema Ajderovcu. Narod je sobom vodio i gonio stoku i nosio ili vozio hranu. Dosta je hrane i ostalo jer je prodor neprijatelja bio iznenadan. Iz Srba se nisu evakuirale familije koje su imale svoje lanove u etnicima. Nijemci su 23. XI 1943. iz Lapca i Srba prodrli u Doljane. Tim je bila okonana okupacija itavog kotara koja se odrala sve do druge polovine marta 1945. U prvom, redovnom izvjetaju koji je poslije okupacije itavog kotara, poslao Okrunom komitetu Partije za Liku, Kotarski komitet je, pored ostalog, pisao: Narod sela doljanske opine preteno je u Bosni: Doljani, dio Dobrosela, Zaklopca i Brezovca, evakuiralo se prema Mazinu. Javlja se problem hrane i ishrane stoke. Poslane (izbjeglice) za Drvar, oni alju dalje za Livno. Narod nee da ide. Boje se sudbine Banije. Morat e se slati narod prema Podgrmeu duboko u Bosnu. Stoka ivi od brsta u umi. Poduzimaju se mjere da se hrana organizirano izvlai. Koriste se omladinske jedinice. Narod hranu izvlai nou. Neprijatelj je ve do 24. XI sve osim jednog kojeg su odbranili nai, poruio mostove na Uni nizvodno od Zaluja. Narod koji smo evakuirah u Bosnu za sada je sav smjeten, iako slabo, uslijed loeg ekonomskog stanja koje vlada u ovim sehma, naroito zbog nedostatka stone hrane. Prilikom padanja snijega bilo je stoke koja je propadala od studeni i gladi. Mi smo miljenja da neki dio naroda, naroito sa stokom, prebacujemo prema Mazinu i tamo sehma Like, koja mnogo bolje stoje sa stonom i ljudskom hranom. Ukoliko ovo ne bi bilo pravilno, ili u koliko ne bude mogunosti za
prebacivanje, onda se narod koji se nalazi smjeten u ovim selima mora otpremiti prema Podgrmeu i duboko u Bosnu. 11 I u ovom, kao i nekoliko narednih izvjetaja Kotarskog komiteta~upuenih Okrunom komitetu za Liku, nalazimo kritine ocjene na raun pojedinaca iz partijskih organizacija i NOO-a, pa i lanova Kotarskog komiteta, koji su u tekim momentima za narod vodili brigu najvie ili samo iskljuivo o svojim porodicama. Oni su se izdvajah iz ogromne veine partijskih radnika i narodnih odbornika, to su se danonono rtvovah na zbrinjavanju naroda, ne stavljajui svoje na prvo mjesto. Izgleda da je neprijatelj raunao da e ruenjem mostova na Uni sprijeiti nae napade iz baza na bosanskoj strani rijeke i tako zatiti svoje posade na novookupiranom likom teritoriju, a izbjeglom stanovnitvu sprijeio svaki kontakt s naputenim domovima, oko kojih je ostavljena ljudska i stona hrana. Zato je bjesomuno navaljivao da se dokopa mostova, porui ih ili spali. U akcijama napada na mostove s Nijemcima su uestvovali i etnici. Prilikom napada na jedan most od etnika je potkraj novembra 1943. uspio pobjei mladi Sveto Vukovi iz Borievca koga su etnici nekoliko dana ranije uhvatili i silom mobilisali. Jedan omanji vod komande mjesta Donji Lapac skoro desetak dana uspjeno je branio most na Uni u kanjonu izmeu eljeznikih tunela kod Martin-Broda. Koristei prirodne pogodnosti kanjona, koji lei ispod Oreljevog kra, borci su uspjeli odbiti nekoliko estokih napadaja Nijemaca i etnika. 12 Nedostatak hrane za narod i hrane za stoku te snijeg i zima, natjerali su rukovodstva da svoje stavove i orijentaciju u zbrinjavanju stanovnitva vie prilagoavaju objektivnim prilikama, odnosno da temeljito mijenjaju svoj stav u pogledu izbjeglikih logora. Zauzet je znatno elastiniji stav u pogledu zatite i zbrinjavanja stanovnitva. Uvidjelo se da nije mogue itavu zimu zadrati stanovnitvo u umi. Starci, ene i djeca stradah bi u hladnim zimskim noima. I pored tolerantnijeg stava o povratku stanovnitva kuama, narodu se i dalje ukazivalo na opasnosti u okupiranim sehma. inili su to lanovi narodnooslobodilakih odbora, lanovi Partije, S K O J - a i drugih antifaistikih organizacija. Savjetovana je pojaana budnost i oprez, ali se nije zabranjivao povratak u okupirana sela. Nastankom zime u komandama mjesta, komitetima partije i narodnooslobodilakim odborima, pojavljivale su se grupe ena koje su najavljivale svoj povratak kuama u okupirana sela i traile miljenje rukovodstva i objanjenje o njemakom dranju i postupcima. Uskoro se iznad krovova mnogih kua u selima oko Lapca prvi put u zadnja tri mjeseca mogao vidjeti dim koji se vijao s oivjelih seoskih ognjita. Nijemci su, naizgled nezainteresirano, pratili povratak stanovnitva kuama. Povratak jednog dijela stanovnitva iz ume kuama i stvaranje nekoliko etnikih grupica, navodilo je Nijemce na pomisao da se ostvaruje njihov plan pacifikacije okupiranog podruja i stvaraju preduslovi za unitenje partizanskih baza i rukovodstava. Vjetim manevrima trupova na osloboenom i poluosloboenom teritoriju lake e biti ostvariti cilj unitenja NOP-a i odvojiti narod od svog rukovodstva. Narod je i dalje ostajao uz NOP. Kod naroda koji se vraao svojim kuama, u veini sela, ljubav prema NOV je rasla
11 Izvjetaj KK Donji Lapac, upuenom OK Like o 2. XII 1943. (Arhiv CK SKH). 12 Vodom su komandirali Marko i Dane Medi.
sve vie i vie. Narod je iznosio hranu (vojsci) sam, pojedinano i organizovano. Pod nosom okupatora i u istim kuama, gdje je i on boravio spremana je hrana naoj vojsci. Peeni su hljebovi sa petokrakom zvijezdom. ene Neteke u kronjama sa sijenom iznosile su hranu NOV-i. To nije jedinstven primjer. U Doljanima familija jednog etnika, dva dana je hranila i uvala jednog ranjenog druga Dalmatinca (Hrvata pp.), na svega 300 metara daleko od vapskog garnizona, dok nisu doli nai drugovi po njega. 13 O mrnji naroda prema etnicima rjeito govori sluaj boraca Hrvata iz 3. brigade 19. divizije. Naime, 19. X I I 1943. pomenuta brigada napadala je neprijateljska uporita u Doljanima i Dobroselu. Proputen je momenat iznenaenja ineprijatelj se estoko branio. U doljanima je s Nijemcima i legionarima bilo nekoliko etnika. etniku etvorku predvodio je Nikola Medi, bivi splitski policajac, koji se jo 1942. pridruio talijanskim faistima. U selo je dospio s Nijemcima. Nakon neuspjeha partizanska jedinica se povukla ostavljajui pred neprijateljskim bunkerima nekoliko mrtvih i jednog ranjenog borca. Ranjenika je, s jo nekim djevojkama, ispred neprijateljskih bunkera jo u toku noi izvukla Mara Medi, polusestra Nikole Media, inae voe etnike grupice. Sakrila ga je u vlastitoj kui. Mara i strina joj Boja, Nikolina mati, hranile su i lijeile ranjenog partizana sve dok nije naila udarna grupa Komande mjesta Donji Lapac koja ga je na nosilima prenijela u Mazin i predale njegovoj jedinici na lijeenje.
13 Referat na Treoj kotarskoj konferenciji KPH za Donji Lapac koja je odrana u selu Klapavicama 20. i 21. IX 1944.
Kuama u okupirana sela vratio se samo jedan dio stanovnitva. Razasutost stanovnitva donjolapakog kotara od Bosanskog Grahova do Korenice, a naroito njegovo esto mijenjanje mjesta boravka, bilo radi boljeg zbrinjavanja koje su provodili NOO-i bilo radi toga to je stanovnitvo i samoinicijativno selilo iz jednog kraja u drugi, oteavala je potpuni i stalni uvid u to gdje se trenutno i koliko stanovnika nalazi i iz kojih je sela. Kotarski NOO i Kotarski komitet Partije teili su da imaju stalan uvid i kretanje, smjetaj ishranu i zatitu stanovnitva. Obavjetavajui Kotarski komitet da ne raspolae s tonim pregledom smjetaja izbjeglog stanovnitva, partijska elija Kotarskog NOO-a, u izvjetaju od 28. XII 1943, navodi da je iz opine Doljani 250 dua u Bosni, a 119 u Mazinu, da su u petrovakoj i drvarskoj opini dobro doekani, ali da im nedostaje hrane, da je radi ishrane narod stoku dao u napolicu. U izvjetaju iste partijske elije od 12. I 1944. daju se podaci da je u opini Mazin rasporeeno 119 osoba, u Malom Cvjetniu 260, u udbinskom kotaru 132 due (koje su rasporeene po kuama i na hranu) i 180 dua koje su rasporeene ali se same hrane. U korenikom kotaru 109 osoba je rasporeeno na hranu, a 375 osoba je smjeteno po korenikim selima, ali se same hrane. 14 Cesti ispadi neprijatelja iz uporita koji su imali za cilj odbacivanje veih ili manjih snaga NOV od komunikacije BihaSrbKnin, ugroavale su stanovnitvo, a naroito ono koje je ivjelo u okupiranim selima ili u blizini njih. NOO-i i druge antifaistike organizacije bili su stalno angairani na sklanjanju i zbrinjavanju stanovnitva. U ovisnosti od situacije i prilika, iz pojedinih sela stanovnitvo je povremeno iz ugroenih predjela izvlaeno na podruja koja su trenutno bila manje ugroena. Stanovnitvo je zbog brojnih neprilika, a naroito radi pomanjkanja hrane bilo prisiljeno da se povraa na svoja ognjita ili u blizinu kua. Opinski komitet KPH Srb pisao je 25. februara 1944. Kotarskom komitetu partije i ovo: -Uspjelo je do sada da se izvue oko 450 dua izvan domaaja neprijatelja. Iz Gornjeg Srba evakuisano je oko 30 komada krupne i oko 80 komada sitne stoke. Narod se evakuisao pravac Osredci, Dugopolje, Kaldrma, kao i na teritorij sreza Drvar. Tekoe su pri smjetaju naroda i stoke velike, radi toga to kod ovog naroda nema hrane, osobito stone .. .15 Osim rijetkih izuzetaka u svim organizacijama i sredinama ve u prvim danima njemake okupacije uspjeno je funkcionirala mrea narodnooslobodilakih odbora, vojno-pozadinskih organa i partizanske obavjetajne slube. Oni su bili siguran faktor samozatite stanovnitva, kako onog u izbjeglikim logorima tako i stanovnitvo uope (ukljuujui i stanovnitvo koje se kasnije iz izbjeglitva povratilo svojim kuama). Obavjetajna sluba i vojno-pozadinski organi (komande mjesta i njihove strae) u skoro svim prilikama, planovima neprijatelja suprotstavljah su svoje akcije i planove te relativno brzo iz samoobrane (zatite golorukog stanovnitvo u izbjeglikim logorima) preli u ofanzivne akcije i pothvate. U cilju efikasnijeg zbrinjavanja i zatite stanovnitva odravane su i posebne tematske konferencije NOO-a i drugih antifaistikih organizacija. Na njima su izmjenjivana iskustva, vrene analize prethodnih slabosti i nedostataka. Kotarski komitet u izvjetaju Okrunom komitetu KPH za Liku, od 8. marta 1944, pie: U opini Srb odrana je jedna konferencija s NOO14 AIHRPH. lond KPH. 15 Muzej Like u Gospiu, dok. 5.
-ima, na kojoj je bilo govora samo o izvlaenju naroda ispod neprijateljskog terora. Zbog pojaanog terora i pljake, izvukli smo oko 680 osoba, koje smo smjestili veim dijelom u bosanskim selima. Narod je uspio da sa sobom istjera 115 komada krupne i 180 komada sitne stoke. Manji dio naroda veinom omladine izvukli smo u Mazin. 18 Intenzivne borbe koje su u prvoj polovini aprila 1944. vodile nae snage du komunikacija BihaKnin, nalagale su pojaano evakuiranje stanovnitva ispod neprijateljskog domaaja. U izvjetaju Kotarsksog komiteta Partije, od 19. aprila 1944. zabiljeeno j e : U ovom vremenu (odnosi se na petnaestodnevni izvjetajni period) uspjeli smo izvui na osloboeni teritorij oko 2.400 dua, 380 krupne i 380 komada sitne stoke, 10.500 kilograma ljudske i oko 9.000 stone hrane. Narod i stoka evakuirani su veim dijelom na teritoriju Bosanske krajine, neto u kotar Graac, a neto u ume. Smjetaj je dosta otean, naroito na teritoriju Bosanske krajine, gdje se nalazi dosta nae vojske, tako da u jednoj kui ima smjeteno i po osamdeset osoba. Ishrana se vri iz onog to je narod uspio sa sobom da izvue. Naa partijska organizacija uspjela je da angaira itav aparat masovnih organizacija, prilikom evakuacije naroda. Dolaskom nae vojske u pojedina sela naega kotara, izvjestan dio naroda se povratio za lea naoj vojsci, tako da je uvijek spreman, u sluaju povlaenja vojske, da se zajedno s vojskom povue na sigurno mjesto. 17 U vrijeme sedme neprijateljske ofanzive manevriranje s narodom bilo je u skladu s mjerama bezbjednosti i samozatite. Partijske organizacije su stalnu pokretljivost stanovnitvom smatrale vrlo vanim pitanjem zatite naroda. Okruni komitet KPH za Liku posveivao je veliku panju zbrinjavanju i zatiti stanovnitva, kako prilikom veih neprijateljskih ofanziva, tako i u vrijeme djelominih upada neprijateljskih snaga na osloboeni ili poluosloboboeni teritorij. On je s vremena na vrijeme vrio i odreene kritike analize i svojim instrukcijama, koliko je god mogao, razvijao iskustvo i budnost. U vrijeme desanta na Drvar Okruni komitet je svim kotarskim komitetima u Lici, pored ostalog, pisao: Manevriranje s narodom nije zadovoljilo. Katkada se izgubila perspektiva. Bilo je mjestimino nepotrebne panike, jer nisu organizacije vodile dovoljnu brigu o pravovremenom obavjetavanju naroda i nisu vrile evakuaciju sa stvorenim planom prema konkretnoj situaciji, jer nisu proveli ratnu budnost, obezbijedili izvianje, iskoristili naoruano ljudstvo u borbi s neprijateljem, nego su se neki izolirali od masa i sputah se kuama, gdje je neprijatelj, zajedno s narodom. Ovo osobito treba imati u vidu za daljnje napade neprijatelja i nikako ne dozvoliti da se organizacija uljuljkuje u neki konano osloboeni teritorij, nego shvatiti najozbiljnije da se nalazimo u narodnooslobodilakom ratu, gdje okupator sa svojim slugama ne bira sredstva, da nas u n i t i . . . U logorima treba organizirati brzo obavjetavanje i izvianje neprijatelja, izotriti budnost, donositi brze odluke o manevriranju s narodom, redovito obavjetavati partijska rukovodstva, bez obzira na konkretne vojnike prilike. Ne zaboraviti da u momentu prekidanja veze s viim rukovodsvom treba da se pokae najvea inicijativa elija i opinskih komiteta.. , 18
16 Muzej Like u Gospiu, dok. 743. 17 AIHRPH Zagreb, KP-dok. 535. 18 Pismo OK Like od 28. maja 1944. iji su fragmenti gore citirani, prenijeto je partijskoj organizaciji donjolapakog kotara pismom Kotarskog komiteta od 31. V 1944.
Dio kritike analize, koju je dao Okruni komitet Partije, u pogledu ispoljenih slabosti odnosio se na donjolapaki kotar. Ali i unato toga, slobodno se moe rei da je itav sistem narodne samozatite iju su okosnicu inili NOO-i i vojno-pozadinski organi s obavjetajnom slubom, odigrao znaajnu ulogu jer je bio stalno aktivan i budan u zatiti stanovnitva od iznenadnih neprijateljskih napada, neprijateljske propagande i svih drugih nedaa. Drugog decembra 1944. Kotarski komitet KPH Donji Lapac je pisao: Prema direktivnom pismu Okrunog komiteta, radi mjera budnosti i zatite naroda, u sve tri opine odrali smo savjetovanje sa svim organizacijama JNOF-a. Po istom pitanju svih NOO-a raspisali smo direktivno pismo, primjenjujui ih na konkretne prilike pojedinog sela i opine. Stvoren je plan evakuacije naroda, naroito u selima koja su najugroenija i u onima gdje za evakuaciju ima vie mogunosti, koja su blie Bosne. Jedan dio naroda, koji se bio evakuisao u graaki kotar, zbog neprijateljskog ispada iz Graaca prema Udbini, vratio se natrag. Od neprijateljske linije narod se sklanja u zabitija sela. Od posljednjeg izvjetaja na osloboeni teritorij evakuisano je 270 komada stoke i 15 vrea ita. Naa partijska organizacija sporo i teko uvjerava mase u potrebu naputanja kua i imovine koju je tee evakuisati, a za spas ivota, pred posljednjim trzajima neprijatelja. 19 Briga za zatitu i uvanje stanovnitva nastavlja se i poslije definitivnog osloboenja Srba i njegove okoline. Stanovnitvu lapake opine zaprijetila je jo vea opasnost poetkom 1945. kad je neprijatelj uspostavio vrsti front na liniji rijeka UnaUdbinaGospiKarlobag. U takvoj situaciji organizacije NOP inile su sve to su mogle da ispod neprijateljskog domaaja izvuku to vie naroda. Prema izvjetajima Kotarskog komiteta od 2. i 17. marta 1945. i neposredno pred konano osloboenje donjolapakog kotara, vrene su evakuacije i izvlaenje naroda iz ugroenih mjesta. U izvjetaju od 2. marta 1945, pored ostalog. pie: Radi svakodnevnog upada neprijatelja u osloboena sela naeg kotara, poduzeli smo mjere da narod iz najugroenijih sela evakuiramo i smjestimo u sigurnija sela unutar naeg kotara. Ovog puta smo evakuirali 500 osoba zajedno s njihovom stokom. Iz logora u Bihau neprijatelj je pustio 120 osoba, koje smo takoer rasporedili. 20 Pet dana prije konanog osloboenja Donjeg Lapca Kotarski komitet je izvjetavao Okruni komitet za Liku da su iz ugroenih sela evakuisane 32 osobe.21 Pored izvlaenja i spaavanja stanovnitva ispred neprijateljskog terora, NOO-i su imali kontinuiran zadatak da narod na osloboena ili manje ugroena podruja vodi sa sobom i stoku. Slijedom pomenutih periodinih izvjetaja Kotarskog komiteta upuenih Okrunom komitetu KPH za Liku, u vremenskom razdoblju od 8. marta do 29. juna 1944. iz okupiranih sela izvueno j e : 16.500 kg stone hrane, 14.850 kg razne ljudske hrane (bez ita), 2.980 kg ita, 406 komada krupne stoke i 339 komada sitne stoke. 22
19 20 21 22
AIHRPH, KP-251/1863. AIHRPH, KP-243/1246-b. HAK, kut. 10. To je samo dio od ovog ta je stvarno izvreno, jer je izvjetavanje bilo oteano i nepotpuno (MM).
Ocjene o evakuacijama i zbrinjavanju stanovnitva dala je Trea kotarska partijska konferencija, odrana u drugoj polovini septembra 1944. U referatu podnesenom na konferenciji, pored ostalog, pie: Za vrijeme neprijateljskog prodora u lapaku opinu, pored dobrog uspjeha u evakuaciji itavog naroda i dobrog dijela hrane, uinjeni su i propusti, jer se momentalno nije snaao ni kotarski ni opinski komitet Lapac. Bilo je nepovezanosti organizacija, kad je trebalo najvie raditi u narodu, koji je bio u umi bez vode i hrane. Sve su to koristili neprijateljski a g e n t i . . . Narod je nerado iao, a i sam opinski komitet Lapac nije pokazao dovoljno upornosti da se narod krene iz ume. U okupaciji koja je kasnije uslijedila u opini Srb i Doljani partijska organizacija se dobro snala, samoinicijativno manevrirajui s narodom.28 Partizanske akcije i ispadi neprijatelja iz uporita Zbog strategijske vanosti za snage njemakog 15. brdskog korpusa, podruje donjolapakog kotara, za sve vrijeme neprijateljske okupacije bilo je poprite tekih i estokih borbi. Snage NOV esto su vrile napade na neprijatelja koji se uporno branio i zaposjednutu komunikaciju uvao i po cijenu najveih gubitaka. Cesto vojne akcije i borbe koje su se izvodile na komunikaciji (BihaKnin) i oko nje, reflektirale su se na poloaj stanovnitva i bile uzrokom njegovog intenzivnog angairanja u borbama. itav kotar protee se uz komunikaciju BihaKnin, od Skoaja do Srbskog klanca, duinom 70 km. Ceste borbe i vojne akcije koje su voene na tom prostoru, globalno se mogu podijeliti u dva dijela: a) na vojne akcije na komunikaciji Biha Knin koje su voene po inicijativi jedinica NOVJ i b) na ispade neprijatelja iz njegovih stalnih uporita s ciljem da pljaka, pali i da od komunikacije odbaci vee ili manje snage jedinica NOVJ. U oba sluaja stanovnitvo je bilo izvrgnuto velikim naporima, patnjama i rtvama, s tim to je u prvom sluaju bilo maksimalno angairano u pomoi NOV, a u drugom je sluaju, pored patnji i napora, trpjelo neprijateljski teror, represalije i davalo brojne ljudske i materijalne rtve. a) Akcije NOVJ na komunikaciji Biha Knin i oko nje Cesta Biha Knin spadala je u to vrijeme u onu grupu komunikacija u naoj zemlji koje su snage NOVJ najvie ugroavale i ometale neprijatelju svakodnevni promet i manevar. Stanovnitvo je velikim dijelom bilo angairano u radu s partizanskom obavjetajnom slubom i kontinuirano je motrilo i brojilo neprijateljski saobraaj po komunikaciji i oko nje. Tim je osiguravan stalan i siguran uvid u neprijateljsko kretanje komunikacijom. Bio je to jedan od bitnih uslova za akcije snaga NOV protiv neprijateljskih transportnih kolona.24 Prvi napad na neprijateljsku kolonu izvren je poetkom septembra 1943. na komunikaciji Biha Donji Lapac. O tome jedan je lan Okrunog komiteta Partije 3. IX 1943. s Kamenskog pisao Okrunom komitetu: Bile su borbe kod Drenovae. Neprijateljskih vojnika izbaeno je iz stroja oko 60. Mi
23 AIHRPH, KP-251/1860. 24 u daljnjem sadraju navodim sve akcije za koje sam uspio prikupiti podatke.
smo imali 5 mrtvih i 7 ranjenih. Zarobljeno je 7 legionara, od kojih doznajemo slijedee: Imaju cilj za Dalmaciju. Ima ih 8 diviziona po 8 topova, 80 kamiona, oko 40 tenkova veeg kalibra, tj. tonae. Uz ove divizione imaju 3 bojne, svih nacija sa Balkana. Samo je komanda Fricova. S Kuka su se povukli i koncentriu se prema Mazinu, tj. Zuleevici.. .2S Radi uvida u tok dogaanja, navest u kratku kronologiju vanijih dogaaja vezanih za borbe na ovoj komunikaciji ili u neposrednoj blizini komunikacije. Ve 6. IX 1943. 1. bataljon 2. brigade 6. like divizije postavio je neprijateljskim snagama zasjedu na Zuleevici. Tom prilikom neprijateljskoj transportnoj koloni naneseni su gubici od 150 mrtvih i ranjenih vojnika. 26 Na naoj strani nije bilo gubitaka. 27 Dana 9. IX 1943. jedna patrola 4. bataljona 2. brigade 6. like divizije saekala je u Zuleevici njemaku kolonu od 42 vojnika. Neprijatelj je napadnut iz bliskog odstojanja. Njegovi gubici su iznosili 10 mrtvih vojnika. 28 Dvanaestog septembra 1943. godine 2. bataljon 2. brigade 6. like divizije postavio je zasjedu na cesti Kulen Vakuf Donji Lapac u predjelu Pitalske drage. Na zasjedu je iz pravca Kulen Vakufa naila kolona Nijemaca, legionara i domobrana u jaini jednog bataljona. U postignutom iznenaenju neprijatelju su naneseni gubici od 150 mrtvih i ranjenih vojnika i oficira. Na naoj strani nije bilo gubitaka. 29 Sedamnaestog septembra 1943. dvije ete 1. bataljona 2. brigade 6. like divizije saekale su na cesti izmeu Nebljusa i Donjeg Lapca neprijateljsku transportnu kolonu u kojoj je bilo 30 kamiona, 3 osobna automobila i 1 motocikl. Izbaeno je iz stroja oko 70 neprijateljskih vojnika, meu kojima i 4 oficira. Brza intervencija neprijatelja, iz oblinjih uporita, onemoguila je potpuniji uspjeh akcije. Nai gubici tri lake ranjena borca. 30 Dvadeset prvog septembra 1943. bataljoni 2. brigade 6. like divizije, na cesti Nebljusi Donji Lapac, doekali su i iz bliskog odstojanja napali neprijateljsku transportnu kolonu. Ubijeno je 65 neprijateljskih vojnika, a zarobljeno 26 legionara i 1 Nijemac. Zapaljena su 4 kamiona i zaplijenjena znatna oprema, meu kojom 5 pukomitraljeza arac, 5 njemakih majsera, 27 puaka i 3 bacaa mina. 31 Dvadeset petog septembra 1943. dijelovi 2. brigade 6. like divizije, iz zasjede na Zuleevici, napali motorizovanu kolonu njemakih vojnika i nanijeli joj gubitke. 32 Tridesetog septembra 1943. dijelovi 2. brigade 6. like divizije u zasjedi izmeu Dnopolja i Donjeg Lapca, zatim izmeu Nebljusa i Donjeg Lapca, napali njemake kolone i nanijeli im gubitke. 33
25 Izvjetaj u Arhivu CK SKH potpisan je s Ivica. Po sjeanju Mie Medica na Kamenskom je u to vrijeme bio Jovica Sijan, lan OK KPH Like, pa je najvjerojatnije da je on i autor* citiranog izvjetaja. 26 Podatke iznosim prema naim izvjetajima. 27 AVII, reg. br. 16-1/2, k. 799 28 Isto kao 27. 29 AVII, reg. br. 16/a, k. 799. 30 Isto kao 29. 31 AVII, reg. br. 16/2, k. 799. 32 esta proleterska divizija, Zagreb 1964. (kronologija), str. 746. 33 Isto.
Drugog oktobra 1943. dijelovi 2. brigade 6. like divizije odbili napad njemakih jedinica iz Donjeg Lapca ka Kamenskom. 34 estog oktobra u podruju Zuleevice bataljoni 1. brigade 6. like divizije (2. i 4. bataljon), postavili su uspjenu zasjedu neprijateljskoj transportnoj koloni, koja se kretala smjerom Biha Graac Knin. Tom prilikom su unitena skoro sva vozila. Zapaljeno je 50 kamiona i ubijeno oko 50 neprijateljskih vojnika. Zaplijenjeno je oko 40 puaka, 3 strojnice, 4 pitolja, 2 dogleda i drugi ratni materijal. Na naoj strani nije bilo gubitaka, osim dvojice lake ranjenih boraca. 35 Petnaestog oktobra 1943. godine 1. brigada 6. like divizije, na cesti izmeu Donjeg Lapca i Mazina, napala je iz zasjede njemake motorizirane kolone i nanijela im znatne gubitke u tehnici. 36 Dvadeset osmog oktobra 1943. godine 5. brigada 19. sjevernodalmatinske divizije, postavila je zasjedu na cesti Kulen Vakuf Donji Lapac. U kratkotrajnoj borbi ubijena su 33 a zarobljeno 14 neprijateljskih vojnika, meu kojima i 1 njemaki oficir. Zaplijenjena su 3 pukomitraljeza -arca, 23 puke, 6 konja i razna druga oprema. 87 Dvadeset devetog oktobra 1943. godine 5. brigada 19. sjevernodalmatinske divizije, nakon osmosatne borbe, odbacila je natrag u uporite neprijateljsku grupaciju koja je iz Donjeg Lapca prodrla u Doljane i Dobroselo. Neprijatelj je imao vei broj mrtvih i ranjenih. Bataljoni 5. brigade imali su 6 mrtvih i 12 ranjenih boraca. 38 U vezi s tom akcijom Dragutin Grgurevi je zapisao: Komanda mjesta Donji Lapac, obavijestila je 29. X tab 19. divizije da neprijatelj iz Lapca preko Borievca kree prema Dobroselu. Vijest je tona. Nareeno je 5. brigadi da uzme poloaje za obranu. 39 Devetnaestog decembra 1943. vrei borbene zadatke po direktivi GSH, na komunikaciji Donji Lapac Srb, 7. brigada (Trea) 19. sjevernodalmatinske divizije, pojaana s dva bataljona Kninskog partizanskog odreda i sluaocima vojno-politikog kursa, napala je neprijateljske posade u Dobroselu i Doljanima. Jak otpor neprijateljskih snaga, utvrenja, nesinhronizirano nastupanje jedinica 7. brigade i neodgovarajui sistem veze doveli su do neuspjeha. Jedinice 19. sjevernodalmatinske divizije imale su 3 mrtva i 15 ranjenih. Poginuli su komandiri eta Jovo Vukmirovi i Stevo Raki. 40 I Nou izmeu 1. i 2. februara 1944. godine, 2. bataljon 1. brigade 6. like divizije izveo je napad na neprijateljsko uporite u Kunovcu, s ciljem da selo oisti od neprijatelja. Mjesto nije osloboeno zbog intervencije neprijateljske artiljerije iz Srba. Neprijatelj je imao 10 mrtvih i 6 zarobljenih vojnika. Nae snage su imale 4 mrtva i 6 ranjenih boraca. 41 estog februara 1944. bataljon Stojan Mati izveo je uspjenu akciju kod Borievca na veu neprijateljsku transportnu kolonu koja se kretala cestom od Bihaa prema Kninu. Liki kurir u broju 47. od 4. IV 1944. o ovoj je akciji pisao: Ponovo je potekla krv vapskih osvajaa. Neprijatelj se kretao
34 35 36 37 38 39 40 41 isto. AVII, reg. br. 32-3/2, k. 797. esta proleterska divizija, str. 474. Dragutin Grgurevi Devetnaesta sjevernodalmatinska divizija, str. 62. Isto. Isto. Isto, kao 39. AVn, reg. br. 32-2/2, k. 797.
cestom Biha Srb. Ali 6. II stigao je na bataljon Stojan Mati i vabe su platile. Iz duge kolone od 200 kamiona pobijeno je 150 vapskih gadova i njihovih prezrenih slugu etnika. 25 neprijateljskih kamiona nalo se pod bliskom ubitanom vatrom. Pucala su stakla. Kamioni su skretali u stranu, nalijetali jedan na drugoga i izvrtah se zajedno s izginulim oferima i pratnjom. 25 kamiona s pratnjom je uniteno i na njima se vie nee dumani kretati po naoj zemlji. 42 esnaestog februara 1944. jedna eta bataljona Marko Orekovi napala qe neprijatelja u Kunovcu i nanijela mu gubitke. 43 Dvadeset etvrtog februara 1944. godine 7. brigada 19. sjevernodalmatinske divizije, koja je stacionirana u Mazinu radi napada na komunikaciju Biha Knin, jednim svojim bataljonom postavila je zasjedu na cesti Doljani Dobroselo. Neprijatelj je otkrio bataljon i napao ga s obadva boka. Voene su borbe na liniji Sjenokos Brezovac Zaklopac. 44 U noi izmeu 25. i 26. II 1944. godine, 3. bataljon 5. brigade 19. sjevernodalmatinske divizije, napao je u Dobroselu neprijateljsku kolonu s namjerom da oslobodi 150 Rusa-legionara, za koje su postojali podaci da se nalaze u sastavu komore 1. njemake brdske divizije koja je bila na prolazu. Akcija je samo djelomino uspjela. Osloboen je 31 Rus. Istovremeno etnici iz Suvaje napali su snage 3. bataljona ove brigade. U toku noi 26. II 1944. dva bataljona 5. brigade iste divizije postavili su zasjedu neprijatelju na prijevoju Prisjeka. Iako je zasjeda otkrivena, neprijatelj je pretrpio gubitke od 14 ubijenih i 4 zarobljena vojnika. 45 Dvadeset osmog februara 1944. godine 2. i 4. bataljon 1. brigade 6. like divizije izvrili su akcije na cesti Donji Lapac Nebljusi u predjelu Popovia vrka, te Mamca. U obadvije zasjede neprijatelju su naneseni gubici od 115 mrtvih i ranjenih. Pored toga zarobljena su 3 legionara Rusa i jedan Nijemac. Zapaljena su tri kamiona s prikolicama i jedan osobni automobil. Zaplijenjeno je i neto ratne opreme. Brza intervencija neprijatelja iz uporita omela je paljenje veeg broja kamiona i zapljenjivanje vee koliine opreme. Nai gubici bili su 4 mrtva i 6 ranjenih. 46 etvrtog marta 1944. godine, 5. brigada 19. sjevernodalmatinske divizije izvrila je akciju na komunikaciji izmeu Dobrosela i Doljana. 47 etrnaestog marta 1944. iz zasjede na putu izmeu Donjeg Lapca i Kruga, jedan bataljon 2. brigade 6. like divizije ubio je oko trideset neprijateljskih vojnika. 48 U aprilu 1944. na cesti Otri Srb Donji Lapac Nebljusi 1. i 2. brigada, skoro svakodnevno u toku cijeloga mjeseca, napadima na kolone u pokretu kao i na posade pojedinih uporita s kojima je neprijatelj obezbjeivao komunikaciju, ometale su saobraaj njemakim i ustako -domobranskim jedinicama. U toku napada neprijatelj je pretrpio osjetne gubitke u
42 U kronologiji operacija este proleterske divizije nema podataka o ovoj akciji. Pod datumom od 13. III 1944. u kronologiji divizije na str. 750. se kae: Jedan bataljon 2. brigade iz zasjede na cesti izmeu Dobrosela i Donjeg Lapca napao kolonu njemakih vojnika 1 nanio im vee gubitke. 43 esta proleterska divizija, str. 750. 44 Dragutin Grgurevi: Devetnaesta sjevernodalmatinska divizija, str. 119. 45 Isto, str. 120. 46 AVII, reg. broj 32-1/2, K. 797. 47 Dragutin Grgurevi: Devetnaesta sjevernodalmatinska divizija, str. 126. 48 esta proleterska divizija-, str. 750.
443
ljudstvu i materijalu. Prilikom jednog napada na etnike i legionare kod Suvaje poginuo je zamjenik komesara bataljona Nikola Grkovi. 49 Nou izmeu 8. i 9. IV 1944. godine, 4. bataljon 3. like proleterske brigade sadejstvujui snagama 1. like proleterske brigade vrio je demonstrativni napad na Srb i Kupirovo. 50 Devetog aprila bataljoni 1. like proleterske brigade izveli su napad na neprijateljska uporita na Brotnji, Meeaku i Donjoj Suvaji s ciljem da ih oiste od neprijateljskih snaga i ovladaju tim dijelom komunikacije Biha Knin. Akcija je samo djelomino uspjela. Neprijatelj se uporno i grevito branio iz utvrda u Suvaji i Meeaku. U ovim borbama neprijatelj je imao 12 mrtvih i 35 ranjenih. Meu ubijenima nalazio se i komandant neprijateljske posade u Suvaji. Nai gubici su bili 5 mrtvih, 18 ranjenih, 6 nestalih i 1 zarobljen borac. Nou izmeu 9. i 10. aprila bataljoni 1. i 2. proleterske brigade 6. proleterske divizije ponovili su napad na neprijateljska uporita. 51 Od dvadeset estog do dvadeset osmog aprila 1944. godine 1. i 3. brigada 6. proleterske divizije vodile su estoke borbe s legionarima i etnicima koji su iz Srba i Suvaje nadirali preko Osredaka ka Trubaru. Neprijatelj je uspio da prodre do Trubara i popali neke zaseoke, ali je protivnapadom pomenutih brigada odbaen ka Srbu i Suvaji. U ovim borbama je poginuo komesar bataljona 3. like proleterske brigade Rade Gutea. 52 U aprilu 1944. Liki odred s Pljeevice esto je slao svoje ete u zasjedu i prepade na cestu Biha Donji Lapac, postiui dobre uspjehe. 53 Treeg maja 1944. jedinice 1. bataljona 1. like proleterske brigado postavile su na cesti Brotnja Doljani zasjedu na koju je naila neprijateljska grupa od 20 ljudi koja je pretraivala cestu od nagaznih mina. Skoro itava grupa je unitena: 18 mrtvih i 2 lake ranjena neprijateljska vojnika koji su uspjeli pobjei. Zaplijenjena oprema: 1 arac, 1 majser, 5 puaka i 1 istraiva mina. Nai gubici: jedan tee (Milutin Puvali) i 1 lake ranjen borac. 54 etvrtog maja 1944. kod Martin-Broda dijelovi 1. like proleterske brigade vodili su borbu s njemakim jedinicama i nanijeli im gubitke. 55 Osamnaestog maja 1944. dijelovi 3. like proleterske brigade odbili napad njemakih vojnika i etnika ka Strbcima. 56 Petog juna 1944. dijelovi 3. like proleterske brigade protjerah etnike iz Tikovca, a dijelovi 2. like proleterske brigade na putu izmeu Donjeg Lapca i Borievca ubili iz zasjeda oko 40 njemakih vojnika. 57 estog juna 1944. dijelovi 2. like proleterske brigade, izmeu Kruga i Donjeg Lapca, iz zasjede ubili nekoliko njemakih vojnika. 58 Akcijom kod Kruga, prema raspoloivim podacima, izgleda da se zavravaju akcije nekih jedinica 6. proleterske divizije, budui da ona tih dana kree na svoj pobjedonosni put za Srbiju. Treba rei da je za sve vrijeme akcija ove divizije, kao i drugih snaga NOVJ, stanovnitvo donjolapakog
49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 Isto, str. 751. AVII, reg. br. 15,6. k. 802. AVII, reg. br. 32-2/2, k. 797. esta proleterska divizija, str. 751. HAK, Zb. 5 Lika u prolosti i sadanjosti, str. 348. AVII, reg. br. 32-3/2, k. 797. esta proleterska divizija, str. 751. Isto, str. 752. Isto. Isto.
kotara na svakom koraku prualo izdanu pomo svojoj vojsci, kako u ishrani i odjei tako i u drugim brojnim akcijama ukljuujui obavjetavanje vojnih jedinica o snagama i namjerama neprijatelja. Nikica Pejnovi u svojoj studiji Formiranje i borbeni put 6. proleterske divizije 59 pie: Zbog toga su naa dejstva na komunikaciji Biha Knin, pored ostalog cilja da neprijatelja uznemiravamo i da mu nanosimo gubitke, imali i drugi ne manje vaan zadatak da se prehranimo i doemo do to veih koliina odjee i obue. I zaista stanovnitvo, iako pod neprijateljskom okupacijom, opljakano i osiromaeno odvajalo je za svoju vojsku posljednji zalogaj kruha i komadi odjee. Govorei o akcijama divizijskih udarnih grupa na komunikaciji Biha Knin, Pejnovi nastavlja: Na ovoj komunikaciji neprijatelj se kretao veoma oprezno, uz nuna elna i bona osiguranja, pored jakih i gustih uporita u sehma du komunikacije. Takvi uslovi doveli su i s nae strane do novih i karakteristinih taktinih postupaka koji su ponikli od boraca i to onih najhrabrijih, a starjeine su ih naknadno prihvatile i proirile. Naime, radi se o pojavi udarnih grupa koje su nou, pod zatitom mraka, neopaeno prodirale u sela gdje su se nalazile neprijateljske posade, tamo se maskirale i prikrile, saekujui pogodan trenutak dok se pojave grupe neprijateljskih vojnika koje su kratkom i snanom automatskom vatrom i runim bombama bivale likvidirane. Neprijatelj je od dejstva ovih naih malih neustraivih grupa trpio velike gubitke. Ovakva taktika omoguena je injenicom da je narod, a naroito omladina, bio uz nas i ne samo da nismo otkriveni, nego je nae grupe omladina tono i detaljno obavjetavala o svakom pokretu Nijemaca. 60 I poslije odlaska 6. proleterske divizije neprijatelj je trpio udarce od snaga 9. i 35. divizije NOVJ i terenskih udarnih grupa. Zato je i dalje na prostoru donjolapakog kotara drao velike oruane snage i ubojna sredstva. Sedmog augusta 1944, 3. brigada 35. like divizije izvela je uspjenu akciju na komunikaciju Donji Lapac Srb. Zapaljeno je 26 neprijateljskih kamiona s municijom i iz ruku neprijatelja preoteto 17 Dalmatinaca, boraca NOVJ koje je neprijatelj prevozio kao zarobljenike. 61 Treeg septembra 1944. godine eta Komande mjesta Donji Lapac, zajedno s jednim bataljonom 13. brigade 9. dalmatinske divizije, zaposjela je cestu izmeu Doljana i Brotnje. Na zasjedu je naila neprijateljska kolona od 22 kamiona. Napadnut iz bliskog odstojanja neprijatelj je pretrpio gubitke od 25 mrtvih i veeg broja ranjenih. Spaljeno je 9 kamiona i zaplijenjen znatan dio vojne opreme. 62 Od dvanaestog do etrnaestog septembra 1944. godine bataljoni 13. brigade 9. dalmatinske divizije izveli su nekoliko upada na komunikaciju Biha Knin. U napadu na Donji Lapac, koji je samo djelomino uspio, neprijatelju su zadani gubici od 6 mrtvih i 10 ranjenih. Cilj napada bio je omoguiti izlazak domobrana iz neprijateljskog uporita i njihov prelazak na stranu NOVJ. Iz Donjeg Lapca je taj dan prelo na nau stranu 150 domobrana. 63
59 HAK, Zb. 5, str. 311. i 3lL2. 60 Prema izvjetaju OZN-e za Liku, koji je 4. jula 1944. upuen OZN-i za Hrvatsku i tabu 11. korpusa NOVJ, na podruju od Cepaue do Kupirova neprijatelj je stalno drao preko 2.537 vojnika, naoruanih najmanje s 4 tenka, preko 10 topova, 47 raznih bacaa mina i plamena 95 mitraljeza i odgovarajui broj strojnica i puaka. To praktino znai da je na svaki kilometar ceste imao prosjeno oko 40 vojnika, Gornji broj neprijateljskih vojnika poslije 15. septembra 1944. povean je za daljnjih 500 legionara. 61 Dr Petar Kleut: Borbe u Lici 194311945. Lika u prolosti i sadanjosti, HAK, Zb. 5, str. 357. 62 AVII, reg. br. 32-1/3, k. 568. 63 AVII, reg. br. 613, k. 847.
Dvanaestog septembra 1944. neprijateljski garnizoni u Doljanima i Dobroselu preli su kompletno sa svom opremom na stranu NOVJ. Dan kasnije uinio je to i garnizon u Kupirovu. Iz svih neprijateljskih uporita prelo je tih septembarskih dana 1944. godine, na Titov poziv, 1435 domobrana i njihovih oficira. 64 etrnaestog septembra 1944. bataljoni 13. brigade 9. divizije napali su Nijemce i etnike u Brotnji i na Meeaku. Neprijatelj je bio prisiljen da napusti selo Brotnju i da se povue u bunkere na Meeaku, otkud je pruao ilav otpor sve dok mu nije dolo pojaanje od Bihaa, koje je odbacilo s komunikacije jedinice 13. brigade. 85 Petnaestog decembra 1944. jedinice 35. udarne divizije NOVJ izvrile su napad na neprijateljski garnizon u Donjem Lapcu s ciljem da likvidiraju neprijateljske snage i oslobode mjesto. Prema izvjetaju taba 3. udarne brigade, napad nije uspio, jer pripreme za akciju nisu u potpunosti izvrene i zbog ispoljenih vlastitih slabosti. Neprijatelj je pretrpio gubitke od 9 mrtvih i 23 ranjena vojnika. U nastavku pomenutog izvjetaja dodaje se da su nai gubici 2 mrtva, 9 ranjenih i dva nestala. Meu ranjenim je operativni oficir 3. bataljona Stipaniev ime, vodnik Vujasinovi uro iz 3. bataljona i vodnik Raki Jovan iz 2. bataljona. Meu poginulima je komesar ete u 3. bataljonu Cukrov E r n e s t . . , 66 Nakon to su jedinice 20. dalmatinske divizije oslobodile Srb i okolicu, nastavljene su borbe za zauzimanje Meeaka i osloboenje Brotnje. Nou izmeu 31. X I I 1944. i 1. I 1945. jedinice 8. brigade 20. dalmatinske divizije vodile su estoke borbe s jakim neprijateljskim garnizonom u Doljanima i ujutro oslobodile selo. Neprijateljski front pomakao se prema Lapcu i utvren na Prisjeci gdje je ostao do druge polovine marta 1945. 67 Ujutro, 20. marta 1945, snage 20. divizije NOVJ unitile su na Malom K a menskom jedan neprijateljski polubataljon (oko 400 vojnika), koji je pokuao da se iz Udbine preko Pljeevice izvue u dolinu Une. 6 8 Bio je to posljednji odluan obraun s neprijateljskim snagama na podruju donjolapakog kotara. Istog dana jedinice 26. dalmatinske divizije oslobodile su Donji Lapac, sutradan Nebljuse, a nakon sedam dana i sam Biha, koji je 28. marta 1945. bio potpuno oien od neprijatelja. Tim je donjolapaki kotar definitivno osloboen. Treba rei da je u svim akcijama jedinica NOV uestvovalo i stanovnitvo. Ono je na ovaj ili onaj nain bilo vrsto vezano za svaku borbenu akciju. Pri tom je pokazivalo masovnu hrabrost i ustrajnost. Primjera junatva i portvovanja naroda, naroito ena i omladine, ima mnogo i mogli bi se redati u nedogled. Mjesto toga, sve emo ih prezentirati jednim od onih primjera koji su uli u anale Okrune konferencije USAOH-a za Liku odrane 30. augusta 1944. Meu pojedinanim pohvalama koje su izreene na pomenutoj omladinskoj konferenciji Like, pod rednim brojem 7 zabiljeeno je slijedee: Mika Tankosi iz Dugopolja, kotar Donji Lapac, omladinka, seljanka, naroito se istakla kao vodi partizanima i mnogim prolaznicima (razne parti64 65 66 67 68 Izvjetaj KK Donji Lapac upuen OK Like od 24. IX 1944. AVII, reg. br. 613, k. 847. AVII, reg. br. 1814,. k. 1237 A. Sjeanja autora. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, 2, str. 557.
zanske delegacije pp) preko neosloboenog teritorija opine Srb. Tako je u X mjesecu, otkako je okupiran kotar Donji Lapac, bila vodi 100 puta i to najvie gola i bosa po snijegu i kroz grmove probila se i prenosila ranjene narodne borce. Ista je uestvovala u prenoenju 25 ranjenih drugova. U svom selu, u radu s omladinom ona je glavni pokreta omladine na svaki rad i prva je u selu nauila itati i pisati. Za Miku Tankosi i stotine njenih drugarica omladinki nije bilo prepreka. Stradanja su bila esta jer su se preko glava stanovnitva rasprskavale topovske granate i na svakom koraku fijukali kurumi. Ali je to narod, odluan da se bori protiv tuinske okupacije, stoiki podnosio i pobjeivao. b) Is/padi neprijatelja iz uporita, vrenje terora i represalija nad stanovnitvo Stanovnitvo je bilo stalno izloeno opasnostima i stradanjima, a naroito prilikom neprijateljskih ispada iz uporita du komunikacije Biha Knin. Neprijatelj je vrio te ispade u cilju pljakakih pohoda i ire zatite komunikacije. Intenzitet ovih ispada i brutalnost koju je neprijatelj u njima ispoljavao, samo djelomino mogu potvrditi visok stepen borbene postojanosti i nepokolebljivosti stanovnitva, kao i ukazati na ogromne rtve i stradanja koja je narod podnosio. Nije mogue izvriti potpunu rekonstrukciju svih ispada koje je neprijatelj poduzimao iz svojih uporita u periferna sela i zaseoke koji nisu bili pod stalnom, odnosno njegovom vrstom kontrolom. Neprijatelj je prilikom svakog izlaska iz uporita na komunikaciji Biha Knin, ili uz nju, pljakao, palio, ubijao, tukao, odvodio u logore i na razne naine vrio represalije i teror nad stanovnitvom. To mu je omoguavao brojani i tehniki sastav njegovih snaga koje je drao du komunikacije. Na svaki kilometar ceste neprijatelj je drao po 50 ljudi, etiri topa, minobacaa ili mitraljeza. Neprijateljske snage nisu nikad bile ispod 40 vojnika na kilometar komunikacije. Pokuat u u obliku kronologije prezentirati neprijateljske ispade iz uporita, njegove zloine, teror i represalije. 69 Neprijatelj je ispade iz svojih uporita vrio vrlo esto. Manjim ili veim snagama upadao je u poluosloboena sela i zaseoke, u one dijelove kotara koji su se nalazili podalje od komunikacije i koje nije mogao drati pod stalnom i vrstom kontrolom. U ovisnosti o svojim planovima i ciljevima neprijatelj je vrio ispade i izvan donjolapakog podruja s ciljem da: od komunkacije Biha Knin odbije pritisak partizanskih snaga, pa i manjih udarnih grupa, uniti baze i snage NOP-a koje su mu zadavale udarce, dolazei iz svake umice ili razbacanih brdskih naselja; pljaka, pali i unitava materijalnu bazu otpora. Brojnim pljakama i paljevinama svakodnevno je iscrpljivana materijalna baza stanovnitva koje je velikim dijelom bilo osueno na gladovanje, golotinju i opu bijedu. Od prvog asa njemake okupacije, koja je uslijedila nakon skoro dvogodinje slobode, kretanje mjetana koji bi se nali u okupiranim sehma, bilo je stavljeno pod najstrou kontrolu. Istina, najprije s mnogo takta i opreza. Kasnije, kada se neprijatelj uvjerio da njegove mjere pasivizacije ne uspijevaju, svaki sumnjivi pokret bio je nemilosrdno presijecan kratkim rafalima
69 Sasvim sigurno da kronoloki podaci nisu potpuni zbog pomanjkanja pisanih dokumenata.
njemakih araca. Tako je njemako promatranje i taktiziranje bilo vremenski ogranieno samo na septembar. Ve poetkom oktobra 1943. nastao je period terora koji nije prestajao sve do 22. marta 1945.70 Tokom septembra 1943. neprijateljske snage stalno stacionirane u Donjem Lapcu, izvrile su nekoliko ispada u sela Oraovac i Dnopolje. Bili su to pljakaki pohodi u kojima je neprijatelj iz polja i od naputenih kua odvozio sijeno, slamu, kupus, krompir i raznu grau koju je koristio za gradnju bunkera i baraka. Tada je neprijatelj jo s dosta takta postupao s rijetkim stanovnicima koje bi zatekao kako iz ume kriom prilaze kuama u potrazi za hranom. Treeg oktobra 1943. neprijatelj je s jaim snagama izvrio ispad iz garnizona i produio napadom na Kamensko. Nakon viesatne borbe protjeran je natrag u Donji Lapac. U borbama su uestvovah bataljoni Stania Opsenica i Samostalni bataljon 6. like divizije, te borci ete pri Komandi mjesta Donji Lapac. U borbama je poginuo Mile Jerkovi, zamjenik komesara Samostalnog bataljona. 71 Neprijatelj nije uspio uhvatiti nikoga od naroda kae se u izvjetaju Kotarskog komiteta partije, upuenog Okrunom komitetu 14. X 1943.72 Na Kamenskom je neprijatelj uspio zapaliti nekoliko seoskih kua i dvije barake komande logora. 73 Petog oktobra 1943. jaa njemako legionarska jedinica iz Donjeg Lapca izvrila je ispad preko Dobrosela sve do Martin-Broda. Malobrojne partizanske snage Kninske brigade nisu ih uspjele zadrati. U akcijama na Martin-Brod, Doljane i Dobroselo uestvovah su i etnici. U Doljanima neprijatelj je zapalio 22 kue, opljakao 17 komada krupne i 220 komada sitne stoke. U Martin-Brodu su zapaljene sve kue i pilane, te 39 mlinova vodenica. Opljakano je 46 ovaca, 2 konja i 1 krava. U Dobroselu su neprijateljski vojnici istog dana opljakali 150 vozova stone hrane, 60 vrea kukuruza i 15 vrea ita. 74 S neprijateljem je tog dana dobrovoljno otiao Mirko Petrovi, trgovac iz Dobrosela. 75 Petog novembra 1943. oko 1.000 neprijateljskih vojnika krenulo je iz Donjeg Lapca preko Dobrosela u Doljane s namjerom da pljaka i pali sela. likvidira partizanske ustanove i komande koje su u Doljane prele s Kamenskog. Borci pri Komandi mjesta Donji Lapac i Terenske ete komande 2. likog podruja zaustavili su napadae pred Doljanima. Neprijatelju je pruan odluan otpor s Kalanjue i Ivanjevae. On je tek u sumrak jakom minobacakom vatrom uspio potisnuti partizane prema Brotnji i Meeaku. U sumrak, neprijatelj se morao povui u Lapac, a da u Doljanima nije zapalio ni jednu kuu. 76 Prethodne noi, tj. 4/5. novembra, zahvaljujui obavjetajnim podacima koje je dala djevojka Zorka opi iz Zaklopca, pod Lipovaom je i na prilazima Ivanjevai, s june strane, osujeen iznenadni napad neprijateljskog trupa na Komandu mjesta, Kotarski komitet i Kotarski NOO u Doljanima.
70 Najvie podataka o tome periodu ima u izvjetajima kotarskog komiteta KPH i POC-a (Pomoni obavjetajni centar) za Liku . 71 Iz sjeanja autora. 72 Arhiv CK SKH. 73 Ovo je prvo paljenje koje su Nijemci izvrili od dolaska u Donji Lapac. 74 Izvjetaj POC-a za Liku, od 29. X 1943. 75 Izvjetaj KK Donji Lapac upuen OK KPH za Liku od 14. X 1943. 76 Sjeanja autora.
Istog jutra Nijemci i etnici su upali u selo Brezovac i zapalili ga. Od 34 Jcue koje su postojale u selu, samo su dvije ostale nezapaljene. Neprijateljski vojnici su iz sela otjerali 5 ljudi koje su otpremili za Biha. 77 Jedanaestog novembra 1943. etnici iz Opaia Doline upali su u selo Miljenovac. Prema izvjetaju komande 2. likog podruja, upuenog 15. XI 1943. Vojno-pozadinskom odsjeku Glavnog taba NOV i PO Hrvatske, etnici su uhvatili dva odbornika, te jednog od njih ubili. Uhvatili su i neke omladince i partizane, koji su se nalazili kod kue. Tukli su narod po selu, a iz nekih kua su odnijeli i svinjsku mast. 78 O tom dogaaju u izvjetaju Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu za Liku 16. XI 1943, nalazimo i podatak da su etnici odagnali i pet partizana koji su se nalazili na bolovanju, te dva vola od predsjednika odbora. 79 Izvjetaj POC za Liku u pogledu pogibije odbornika je neto precizniji. U njemu se navodi da je od etnika ubijen Nikola Nina Milanovi koji je bio na dunosti sekretara Opinskog rukovodstva SKOJ-a za lapaku opinu.80 U prvoj polovini novembra 1943. godine etnici iz Donjeg Lapca i Opaia Doline esto su vrili ispade u okolna sela, radi pljake i hvatanja pojedinaca. Jednog dana upali su u Dnopolje i Birovau. Silom su pokupili narod i odveli na etniki zbor. Dok su jedni prijetei svojim orujem, iz kue izvlaili narod i odvodili na zborite, za njima su ili drugi etnici i pljakali po praznim kuama. 81 U izvjetaju Kotarskog komiteta partije od 16. XI 1943, nalazimo podatke da je etnika banda opet upala na Kamensko gdje je, koristei odsustvo naih snaga, uspjela popaliti ostatak zgrada i uhvatiti izvjestan dio naroda koji se nalazio u logoru. Narod su nakon kratkog vremena pustili. Odveli su familiju Kojice Blanue. Iz Kamenskog su odagnali 50 komada goveda, 130 ovaca i izvjesnu koliinu suhog mesa. Dvadeset prvog novembra 1943. etnici i Nijemci s Otria stigli su u Kupirovo, a ve 22. XI i u Srb kojeg su partizani napustili nou 21/22. novembra. Njihove napadne snage procjenjivane su na 500600 ljudi i 4 tenka. Narednog dana neprijatelj je, istovremeno iz Lapca i Srba, prodro u Doljane ime je bila izvrena okupacija itavog kotara. Dvadeset etvrtog novembra 1943, nadirui iz uporita u Doljanima, zajedno s etnicima iz Donjeg Lapca, neprijatelj je u podruju Martin-Broda popalio sve mostove na Uni, osim jednog smjetenog izmeu martinbrodskih eljeznikih tunela. 82 Drugog decembra 1943 godine prilikom prebacivanja u Nebljuse poginuo je uro Popovi, 88 lan Partije i predsjednik NOO za Nebljuse. Potkraj novembra 1943. etnici su iz Srba izvrili napad na Ajderovac. Nae snage su ih odbacile, ali su oni uspjeli zapaliti nekoliko kua u kojima je izgorjelo nekoliko osoba. U izvjetaju Kotarskog komiteta od 2. decembra, pored ostalog, nalazimo i konstatacije da se etniko-njemaka banda kompromitirala palenjem sela Ajderovca (nekoliko kua) i ubijanjem jednog
Izvjetaj POC za Liku od 9. decembra 1943. AVII, reg. br. 23-3/2, k. 127. Arhiv CK SKH. Izvjetaj POC za Liku, koji je 9. XII 1943. upuen GOC-u. Izvjetaj KK Donji Lapac upuen OK KPH za Liku od 16. XI 1943. Radi se o mostu za koji je ve ranije reeno da je vod boraca Komande mjesta Donji Lapac, na njegovom prilazu pruio neprijatelju odluan otpor i uspio ga odbranlti. 83 Ubili ga etnici. 29 DONJI LAPAC 77 78 79 80 81 82
449
starca, kojeg su poslije bacili u vatru, kao i dviju ena koje su bile bolesne. Nijemci i etnici su ee napadali Ajderovac, selo nedaleko Srba, u kojem su bili smjeteni Komanda mjesta Srb, Opinski komitet Partije i ONOO Srb. Desetog decembra 1943. jaa grupacija Nijemaca i etnika izvrila je iznenadni napad na Ajderovac u kojem su se nalazile gore pomenute organizacije i Komanda mjesta. Neprijatelj je iskoristio premo svojih snaga i djelomino iznenaenje i tako poluio izvjesne uspjehe. O toj neprijateljskoj akciji Komanda 2. likog podruja u svom izvjetaju Vojno-pozadinskom odsjeku GSH, od 15. XII 1943. godine, pored ostalog, pie: Neprijatelj, predvoen etnikim bandama, uspio je saznati gdje se nalazi Komanda mjesta Srb. U nastavku izvjetaja se dodaje da je neprijatelj s oko 500 Nijemaca i legionara napao Komandu u Ajderovcu gdje je 8 boraca uhvaeno i tri poginula. 84 U drugom jednom izvjetaju nalazimo podatke da je tom prilikom zarobljeno 8 straara i jedan ranjen. Arhiva (djelovodnik) je pala neprijatelju u ruke. Takoer je poginuo jedan drug, lan opinskog NOO Srb, 8 5 koga smo mi sad na sastanku primili u partiju. Sekretara Opinskog NOO-a su uhvatili iva, 88 poslije ega su se odmah vratili u Srb. 87 Veina uhvaenih partizana pobjegla je od etnika im im se pruila prva prilika. Dvadesetog januara 1944. etnici su upali u Ajderovac u kojem se na politikom radu naao neustraivi lan Kotarskog komiteta SKOJ-a, Uro Damjanovi Uro. Kad se naao u etnikoj klopci, sklonio se u jednu pojatu iz koje je pruao otpor. etnici su navaljivali. Hrabri i popularni Ure nije se predavao. Pred pojatom ubio je etnika. Ponestalo mu je municije pa je zadnjim metkom pucao u sebe. 88 U prvoj polovini februara 1944. etnici su istukli sve partizanske familije u selu Brotnji. U izvjetaju KK KPH od 13. II 1944. godine pie: Neprijatelj je od posljednjeg izvjetaja, tj. od 1. do 13. II uspio da uhvati dva lana Partije i to Radu Pajia, koga su odmah ubili i Danu Polovinu, kod koga su nali materijala i pojedinih pribiljeaka o obavjetajnoj slubi. Znademo da je Polovina strahovito muen. Ne znamo da li je ubijen ili nije. 89 Desetog februara 1944. godine, prema izvjetaju POC-a za Liku od 1. marta 1944, u selo Osredke dolo je oko 500 Nijemaca i legionara predvoenih trojicom etnika. Utvreno je da je toga dana u Osredcima zaklano 18 osoba i to: Pajica Pavkovi, stari i njegova snaha, Miljan Pavkovi, Milka Pavkovi, uro Duki i ena mu Soka i ker Bosa, udata Pavkovi, Ljuba Pavkovi Mandina, Andrija Rus, itava familija Jove Pavkovi i to: Jovo, ena mu Smilja, snaha Mika, Mikina djeca: Borka, Duan, Gojko i Jovo, zatim Jovina snaha Ljuba i njena djeca Milan, Smilja i Mara. 90 Jedanaestog februara 1944. neprijateljski vojnici su ranih Jeku Raetu,, Jandru Raetu i Peru Vladeti iz Miljenovca kada su prelazili preko PitalAVII, reg. br. 27/3. kg. 127. Radi se o Iliji Raenoviu. Jovo Kalini, kasnije uspio pobjei. Izvjetaj KK Donji Lapac od 13. 12. 1943. Liki kurir br. 36 od 7. II 1944. Dane Polovina, predratni lan Partije i uesnik Prve okrune partijske konferencije na Plitvicama, komesar 3. bataljona Likog partizanskog odreda, odveden je u neprijateljski logor, otkud je zamjenom osloboen. Umro je poslije rata u Apatinu. 90 uro Duki, izbjeglica iz Doljana, sinovi Rade i Jovo poginuli su ranije u partizanima. Sina Duana kasnije su etnici ubili u Bubnju. 84 85 86 87 88 89
ske drage. Iako ranjeni, uspjeli su pobjei (kako se to navodi u izvjetaju POC-a za Liku od 1. marta 1944). Dvanaestog februara 1944. neprijatelj se iz pravca Brotnje, koristei veliku maglu uspio spustiti u Martin-Brod gdje je zapalio sve to je bilo obnovljeno (bajte i kue). Ubili su jednu bolesnu enu koja nije mogla pobjei. Tada su opljakali 4 krave, 1 konja i jednu kravu ubili. 91 Dvadeset prvog februara 1944. neprijateljske snage iz Srba krenule su u pljaku prema selu Ajderovcu, Podurljaju i Lisini. U Ajderovcu su zapalili kuu Dane Damjanovia, starog 70 godina i ubili ga. U Lisini je neprijateljske snage predusrela udarna grupa i ubila jednog njemakog oficira i 6 vojnika, a druge natjerala natrag u Srb. 9 2 Dvadeset drugog februara 1944. Nijemci su iz svog doljanskog garnizona izvrili ispad u zaselak Kamenito Poljice. Zapalili su 7 kua i odagnali 8 volova. Nae snage natjerale su neprijatelja na povlaenje. 93 Dvadeset treeg februara 1944. Nijemci su u Doljanima zapalili 9 kua, a iz Dobrosela odagnali 6 volova i jednu kravu. 94 Poetkom marta 1944. vea grupa etnika iz Donjeg Lapca upala je u selo Oraovac gdje je pljakala. Tom prilikom etnici su ubili Miloa Dukia, kandidata K P J i lana Mjesnog NOO Oraovac koji je odbio da im se preda. Drugog marta 1944. etnici su izvrili ispad prema Osredcima, ali su odbijeni od jedinica 1. brigade 6. like divizije. 95 Sedmog marta 1944. neprijatelj je iz uporita na komunikaciji vrio ispade radi pljake i palenja sela. U izvjetaju Kotarskom komitetu partije Opinski komitet Srb, 8. marta, pisao je ovo: Juer je neprijatelj izlazio na Krko Brdo. Iskoristio je odsutnost nae vojske i uspio zapaliti nekoliko kua, pohvatati dio naroda, kao i opljakati neto narodne imovine. 96 Dvadeset treeg marta 1944. neprijatelj je upao u selo Dabanicu i opljakao 6 komada goveda.97 Dvadesetetvrtog marta 1944. etnici, su po noi izlazili na Krko Brdo, gdje se zatekla i udarna grupa bataljona Boidar Adija, u kojoj se naao i jedan od ilasa iz Krkog Brda. Cim je smjestio grupu na odmor, ilas je otiao po etnike koji su doli i proleterima, dok su spavali, pokupili oruje. Kad su ih etnici probudili, partizani su skoili, bacili bombe i rastjerali etnike i pritom 6 ranih i jednog ubili, te zarobili dva karabina i jednu ajkau s mrtvakom glavom. etnici su odveli Milana ilasa. 98 Po sjeanju Mie Grbia," ondanjeg partijskog aktiviste na tom terenu, u pomenutom okraju nije stradao nitko od boraca 6. proleterske divizije. 100 Drugog aprila 1944. neprijateljske snage, koje su krenule iz Suvaje, jo u toku noi zaposjele su prostor koji Dobroselo dijeli od Brezovca i Mazinske planine. Dio neprijateljske posade iz Donjeg Lapca zaposjeo je Prisjeku i
Izvjetaj POC-a za Liku od 1. III 1944. Izvjetaj POC-a za Liku od i. 3. 1944. Isto. Isto. esta proleterska divizija, str. 750. Muzej Like u Gospiu. Izvjetaj Op. komiteta Srb od 25. III 1944. Odnosi se na terenskog aktivistu, a ne na pripadnika udarne grupe Iz bataljona Boidar Adija. 99 Mio Grib nosilac Partizanske spomenice 1941, ivi u Apatinu. 100 Poginula je samo ker Pere Miljua, u ijoj se kui to zbivalo. Bila je skojevka. Njen otac Pero ostao je i dalje vjeran NOP-u. 91 92 93 94 95 96 97 98
zatvorio sve puteve i pravce koji su izvodili sjeverno i istono od sela. Stegnuto gustim obruem Dobroselo se nalk> potpuno nemono da bilo to uini kako bi osujetilo neprijateljske planove. Upadajui u kue faisti su izvlaili starce, ene i djecu i trpali ih u pripremljene kamione. Kue i staje su odmah palili. Kako bi koji kamion bio napunjen, tako je odmah odlazio prema Donjem Lapcu i dalje za Biha. Stanovnitvo je otpremljeno u logor kod Siska. Prema izvjetaju Kotarskog komiteta Partije, upuenog Okrunom komitetu 19. aprila 1944. neprijatelj, tj. Nijemci, ustae i etnici, otjerali su tih dana u logor 547 lica (iz Dobrosela 500, iz Doljana 11, iz Gornjeg Lapca 31 i iz opine Srb 5 lica). Od toga 19 je ljudi bilo srednjih godina, 58 omladine, a ostalo sve starci, ene i djeca. U izvjetajnom periodu od 25. III do 19. IV otjerali su 245 komada krupne i 206 komada sitne stoke. Jedan dio stoke je izgorio. Faisti su tih dana zapalili 69 kua i 125 gospodarskih zgrada. U citiranom izvjetaju se istie da neprijatelj protura vijesti kako je narod otjeran u logor, zato to je naa vojska napadala neprijatelja i pobila neke njemake oficire. U prvoj polovini aprila 1944. etnika grupa iz Brotnje probila se nou u mazinski zaselak Mandi Dragu i uhvatila nekoliko lanova NOO-a Brotnje i odvela ih sa sobom.101 Osamnaestog aprila 1944. neprijateljske snage iz Donjeg Lapca i drugih uporita s komunikacije Biha Knin, izvrile su ispad u Mazin i uspjele s dva tenka prodrijeti do Bruvna. Neposredni cilj ovih ispada je razbijanje partizanskog centra donjolapakog kotara u Mazinu, hvatanje grupe od oko stotinjak saveznikih avijatiara i majora Randolpha Churchilla, koji se u to vrijeme nalazio u Mazinu na proputovanju od Glavnog taba NOV i PO Hrvatske za Drvar. Nijemci su djelomino ostvarili svoj plan. U Bruvno su s tenkovima stigli pred osnovnu kolu oko podne, kojih desetak minuta nakon to su se iz kole povukli graaki komunisti koji su u koli zapoeli partijsko savjetovanje. Mitraljeskim rafalima iz tenkova ubili su u Bruvnu nekoliko seljaka koji su orali na jugozapadnoj strani Ovuva. U Mazinu su zarobljena dva partizana, jedan ameriki avijatiar i osamnaest seljaka, mahom staraca i djece, te stotinjak grla goveda i ovca. 102 Prema istom izvoru, a koji se temelji na izvjetaju ROC-a Graac, u Mazinu je tog dana ranjeno vie lica, zapaljeno osamdesetak kua i gospodarskih zgrada, zapaljena je hrana i so namijenjena jedinicama NOVJ u Bosni. Devetnaestog aprila 1944. neprijatelj je nadirao prema Dabanici, Ajderovcu, Lisini, Gornjoj Suvaji, Zaklopcu i Brezovcu gdje su palili i pljakali. 103 Dvadesetog aprila 1944. neprijatelj je nadirao prema Likim i Bosanskim Osredcima, te prema Cvjetniu. U navedenim sehma ranjeno je nekoliko lica. 104 Neprijatelj se pod udarcima 3. i 4. bataljona 3. like proleterske brigade, uz gubitke od 40 mrtvih (12 leeva ostavljenih na bojitu) i preko 60 ranjenih, naveer morao povui u Srb i Suvaju. Nai gubici u tim borbama iznosili su 8 mrtvih, 1 zarobljen i 11 ranjenih. 105
101 102 103 104 105 Sjeanje ure Dukia, predsjednika opinskog NOO-a Doljani. M. Medi: Zamke pod Pljeevieom, str. 115. Naprijed, Zagreb, 1964. Izvjetaj Op. komiteta Srb od 20. IV 1944. Isto. AVII, reg. br. 12-2, k. 797.
Dvadeset prvog aprila 1944. etnici su strijeljali Mariju Bala, lana ROC-a za kotar Donji Lapac koju su jo ranije uspjeli uhvatiti. 108 Dvadeset estog aprila 1944. neprijatelj je otpoeo s ofanzivom na osloboeni dio, tj. na Osredke i prema Trubaru, koja je zavrena 28. IV. Neprijatelj je popalio i ono malo kua to je ostalo iza prole ofanzive. Narod je izbjegao u dva pravca, prema Uilici i Bobari. Ovaj dio to je iao prema Bobari bio je izloen topovskoj vatri, tako da je jedna osoba poginula i tri ranjene. 107 (Rajko Pavkovi, star 5 godina, a ranjene su Zorka Bokan i skojevka Milka Bokan). U izvjetaju POC-a za Liku nalazimo podatak da je kroz trodnevno neprijateljsko divljanje po sehma, u kojem su etnici prednjaili, u Osredcima zapaljeno 103, a u Dugopolju 25 kua. 108 Otpor neprijatelju u ovim akcijama pruah su bataljoni 3. like proleterske brigade. Dvadeset sedmog aprila 1944. etnici su izvrili ispad u Krko Brdo i uhvatili odbornika Vida Vejina i omladinca Nikolu Vejina. Predali su ih Nijemcima koji su ih odveli u Biha. 109 Dvadeset devetog aprila 1944. etnici su ubili Smiljanu Priji koja je iz sela Ajderovca ila svojoj kui. 110 Treeg maja 1944. etnici iz Opaia Doline strijeljali su Jovu Blanuu i Jandru Zobenicu. 111 etvrtog maja 1944. neprijatelj je napadao prema Palucima i Martin-Brodu s namjerom da pljaka i pali, ali su ga nae snage odbacile natrag. 112 estog maja 1944. ubijeni su Jovan Obradovi i Jeka Duki iz Doljana. Pali su na jednom puteljku kod Dabine strane kada su prolazili na stotinjak metara od kote Ivanjevaa na kojoj se nalazila stalna neprijateljska posada. Na njih su pucah iz oklade da li e ih od prvog naboja pogoditi.113 Osmog maja 1944. godine neprijateljska grupa izvrila je upad u sela Brezovac i Zaklopac u kojima su uhvatili lanove Opinskog NOO-a Doljani Stevu Media i Duana Jelau i partizana Miana Media iz Zaklopca. Tukh su ih i muili. 114 Stevo Medi Brezovanin 115 pria: Drugi dan po urevdanu naao sam se po zadatku u Brezovcu. Istog dana se u selu nala i etnika trojka iz Brotnje koju je predvodio Nikola Pilja, etniki komandir. ekala je prikrivena u jednoj kui, znanjem njenog domaina. Kad sam ulazio u tu kuu, oko nje nikoga nije bilo. im sam uao u kuu, za leima mi se pojavio Nikola Pilja, voa etnike trojke. Bio je negdje prikriven. etnici su me tada uhvatili i odveli u Brotnju. Tukli su me i govorili da e mi poklati svu porodicu ako im pobjegnem. Dok me Pilja tukao, branio me jedan od njegovih pratilaca. Jo iste veeri sproveli su me iz Brotnje u Suvaju. Tamo sam se odmah sreo s nekim ljudima iz Suvaje koji su isto bili prisilno u etnikim redovima. On su mi savjetovah kako da se najlake spasim i izvuem od etnika. Posluao sam ih i nisam se protivio pritisku da ostanem u et106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 Izvjetaj POC-a za Liku GOC-u Hrvatske od 25. V 1944. Izvjetaj Op. komiteta Srb od 1. V 1944. Izvjetaj POC-a za Liku od 25. V 1944. Isto. Izvjetaj POC-a za Liku od 25. v 1944. Isto POC. Blanua je u etnikim redovima radio kao partizanski obavjetajac, a Zobenica je prije hvatanja od etnika bio predsjednik NOO-a Kestenova Korita. Izvjetaj KK Donji Lapac OK Like od 6. V 1944. Sjeanje Danice Duki Medi na izjave nekih domobrana 1944. Izvjetaj POC-a za Liku od 25. V 1944. Zivi u Apatinu.
nicima. Otklonio sam od sebe sve njihove sumnje. Nakon nekoliko dana dali su mi puku i postavili iste veeri na strau. Iste veeri sam pobjegao s Keine glavice i odnio etniku puku. Od 7. do 12. V 1944. u poetku Sedme neprijateljske ofanzive neprijatelj je s jaim snagama vrio ispade u Krbavsko polje pravcem Lapac Udbina Peani, 116 i pravcem Kamensko Frkai, 117 s ciljem da uestvuje u irim operacijama protiv 35. like divizije. Ispade je organizirao 15. armijski brdski korpus. 118 Neprijateljska grupacija iz Donjeg Lapca, kao desna napadna kolona, krenula je preko Dnopolja i Kamenskog prema Frkaiu da bi sadejstvovala neprijateljskim snagama, koje su od Prijeboja i preko Ljubova prodirale prema Korenici 10. i 11. maja 1944. godine. 119 etrnaestog maja 1944. godine 2. brigada 35. like divizije i 1. brigada 8. kordunake divizije odbijale su estoke napade neprijatelja na Frkai, Padalita i Kamensko s ciljem zatite ranjenika. Neprijatelj je ipak ovladao Bijelim Potocima i Kamenskim, ali su ranjenici iz Bijelih Potoka evakuisani na Kordun. Na Kamenskom neprijatelj je otkrio i unitio neke baze NOV. 120 Bijeli Potoci su od marta 1942. godine pa sve do konca juna 1944. bili skrovito sjedite partizanskih bolnica i razvijenih radionica. Kamensko i Bijeli Potoci su skoro za sve vrijeme njemake okupacije donjolapakog kotara bili sklonite naroda i njegovih antifaistikih organizacija. Ta istaknuta baza NOP-a spaljena je 26. juna 1944. godine i naputena. 121 Sedma neprijateljska ofanziva, koja je u Lici okonana 17. maja kada je neprijatelj poeo povlaiti svoje snage radi pripremanja za drvarsku operaciju, ostavila je iza sebe velika materijalna pustoenja u itavom kraju. Njene posljedice naroito su se teko odrazile na ishranu naroda i NOV-e. Dvadesetog maja 1944. jedna etnika grupa izvrila je ispad prema Bubnju u kojem su ubili borca Duana Dukia iz Doljana i jo jednog borca rodom iz Osredaka. 122 Dvadeset petog maja 1944. neprijateljske snage iz podruja Srba otpoele su svoje nastupanje prema Drvaru da bi uestvovale u poznatoj drvarskoj operaciji. Drugog juna 1944. etnici Pere Rajaka i Mane Rokvia izali su na Urljaj gdje su od naroda opljakali: 15 komada krupne i 150 komada sitne stoke, 4 konja, 300 kg ita, 20 kg masti, te vie drugih stvari. Ili su i na Korauu gdje su opljakali 165 glava sitne stoke, dosta ita, drugih stvari i robe. etnici, koje je taj dan predvodio Iso Luki, bili su i u Podurljaju. Pored pljakanja maltretirali su stanovnitvo. Tada su uhapsili Gojka i Slavka Sijana, premlatili tri ene: Soku, Anu i Maru Sijan. 1 2 3
118 Tim pravcem je nastupao 92. motorizirani puk, koji je savladao odbranu bataljona iz Likog NOP odreda na Kuku. On je 12. maja izbio na Udbinu i spojio se sa snagom puka Brandenburg koji se probio iz pravca Bruvna, nakon to je savladao otpor 3. dalmatinske brigade, Dr Petar Kleut, Zbornik 5, HAK, str. 352. 117 Tim pravcem je nastupao jedan bataljon 373. legionarske divizije Tigar ojaan s etnicima. 118 Dr Petar Kleut, HAK, Zb. 5, str. 348350. 119 Isto, str. 351. 120 Marija Ninkovi: Znaenje i uloga Bijelih potoka i Kamenskog u NOK-u 1 mogunost razvoja turizma na tom podruju, HAK, Zb. 5, str. 452. 121 Isto. 122 Izvjetaj POC-a za Liku od 25. V 1944. 123 Podaci iz izvjetaja Opinskog komiteta Srb, od 6. VI 1944. proirenim s izjavom Ise Lukia, datom pred istranim organima 1945.
Istog dana jaa grupa etnika iz Donjeg Lapca kriom se privukla kroz umu Sarajevo i neopaeno dospjela do sela Krane, u kojem se nalazila bolnica s partizanskim ranjenicima. etnici su napali bolnicu tano u podne. Tog asa u selu Ondiu, kilometar zapadnije od Krane, Kotarski komitet Partije za kotar Donji Lapac, odravao je svoju sjednicu kojoj su prisustvovala i tri lana Okrunog komiteta KPH za Liku. Na prvi znak pucnjave sjednica je prekinuta. Ranjenici! uzviknuo je Milan Majstorovi, sekretar komiteta i bez daljnje rijei pourio uzbrdicom koja je vodila prema bolnici. Za njim su poli i ostali. Desetak lanova Komiteta bili su prvi koji su pruili pomo napadnutoj bolnici. Neto iza toga stigla je iz Komikog Poljica i telefonska eta koju je poslala Komanda 2. likog podruja. Po mom sjeanju meu prvima koji su stigli na domak bolnice i otvorili vatru na etnike, bili su: Pilja Babi, Mito Dimitrijevski, Aco Radakovi lanovi Okrunog komiteta KPH za Liku, te Milan Majstorovi, Joca Milanovi, Duan Raeta, Mio Kuki, Stevo Zuni i ja (lanovi Kotarskog komiteta Donji Lapac). etnici su, im je na njih otvorena vatra, poeli da se povlae u umu. Dr Josip Kajfe je poginuo prije poetka partizanske intervencije kojom je spaen najvei broj ranjenika. Ali etnici su u prvih desetak minuta, koliko je lanovima Komiteta trebalo da iz Ondia istre na uzviicu s koje su mogli otvoriti vatru, uspjeli ubiti osim Kajfea jo Aleksu Backovia, komesara 8. kordunake divizije i 34 ranjenika. Postoje indicije da je akcija na ranjenike bila dogovorena s njemakom viom komandom jer je sinhronizirana s njemakim ispadom iz Bihaa za Korenicu. Artiljerijski divizion, koji je bio stacioniran u Ondiu i sluio kao pojaanje zatite bolnici i obrani od neprijateljskog napada od Bihaa, morao je 1. juna pred no prema Korenici. Sutradan su doli etnici iz Donjeg Lapca. Slaba bolnika straa sastavljena od starijih ljudi, ranjavanih i bolesnih, pokazala se nesposobnom za odbranu bolnice. Uhvaena je a da nije uspjela ni metka opaliti. Smatralo se dugo da su zlodjela poinili iskljuivo etnici. U Vojno-istorijskom institutu Beograd nalazi se izvjetaj ustakog porunika Mihovila Perkovia, voe trupa u 373. legionarskoj diviziji u kojem Perkovi obavjetava svoju viu komandu kako je sa svojim trupom izvrio pokolj ranjenika u selu Krani. 124 Meutim, nitko od dvadesetak bolnikih straara koji su kasnije sasluavani, nije vidio nikog osim etnika. Nije iskljueno da su trupovci bili maskirani. 125 Od polovice maja 1944 po uzoru na njemake trupove etnici su uestali upadima na osloboeni teritorij. Organizirani u trojke ili petorke, doekivali su partizanske kurire i aktiviste i ubijali ih iz zasjeda. Obueni u partizanske patrole, u utim engleskim uniformama, vrljali su po selima i inili zloine. Napadali su i vojne jedinice. Poetkom juna doekali su pod Kozjaom Bogdana Obradovia, sekretara Opinskog rukovodstva S K O J - a za opinu Doljani i ubili ga. 128
124 Autor ovih zapisa nije uspio u Vojno-istorijskom institutu u Beogradu, pronai izvjetaj ustakog porunika Perkovia to ne mora znaiti da izvjetaj i ne postoji. 125 Dr Petar Kleut u svojim radovima govori o upadu etnika, ustaa 1 Nijemaca, Zbornik 5, HAK, str. 354. 126 Mio Medi: Zamke pod Pljeevicom, Naprijed, str. 143, Zagreb 1964.
Petog juna 1944. jedna etnika grupa iz Doline Opaia, ubacila se u umu i na Saia poljani, iznad sela Dnopolja, iz zasjede ubila Vukaina Opaia Milana, lana Rajonskog obavjetajnog centra ROC za kotar Donji Lapac. 127 Osamnaestog juna 1944, ujutro oko 8 sati, blizu 300 etnika i dvadesetak legionara izvrili su napad na Kamensko gdje im se suprotstavio 1. bataljon Likog partizanskog odreda. U borbi koja je trajala sve do 14 sati, neprijatelj je potisnut u Donji Lapac uz gubitke od 3 mrtva i 5 ranjenih. Nai gubici: 3 poginula i jedan ranjen. 128 U drugoj polovini juna 1944. grupa etnika iz zasjede, na Grlu Brezovca, ubila je sekretara Opinskog komiteta partije za doljansku opinu i lana KNOO-a Milana Media Mitu. 129 etvrtog augusta 1944. vea grupa etnika, u umi Ozeblin iznad sela Dnopolja, pokuala je na prepad uhvatiti uru Dukia, lana ROC-a za kotar Donji Lapac. uro je pruio otpor, nije se dao etnicima iv u ruke. Poginuo je u bijegu. 180 Desetog augusta 1944. etnici i domobrani, prodirui iz Donjeg Lapca, probili su na Kamenskom odbranu i preko Frkaia uli u Bjelopolje. 131 Petog septembra 1944. neprijateljske snage u jaini od 700800 legionara i etnika izvrile su iz Donjeg Lapca ispad prema Visuu s namjerom pljake i hvatanja partizanske radne ete koja je u upi palila ugljen. Suprotstavila im se eta Komande mjesta Udbina i Terenska eta komande 2. likog podruja. Zarobili su 12 radnika ugljenara. Napadai su potisnuti u Donji Lapac uz gubitke od 6 mrtvih i nepoznat broj ranjenih. Partizani su imali 1 mrtvog i 1 ranjenog borca. 132 Paljevine i pljake koje je neprijatelj vrio bile su brojne. Osamnaestog oktobra 1944. Kotarski komitet Partije pisao je Okrunom komitetu za Liku da je neprijatelj dolazio svagdje i u najzabitije zaseoke i odnosio sve to je nalazio i do ega je mogao doi.133 Samo u periodinim izvjetajima Kotarskog komiteta u periodu od 8. marta do 18. oktobra 1944. evidentirano je da je neprijatelj zapalio 147 kua, 257 tala i drugih gospodarskih zgrada, 8 bajti, 17.000 kg ita, 200 kg graha i 60.000 kg stone hrane. Pod konac oktobra 1944. neposredno iza osloboenja Beograda, vea grupa etnika iz Srba vri ispad u Cvjetni i do Hrnjadi gdje uspijeva uhvatiti Vida Raenovia, lana Okrunog NOO-a za okrug Drvar, Danku Raenovi, predsjednicu omladinske organizacije iz Begluka, Jovu Keu, partizanskog obavjetajca iz Suvaje i Branka Vejina, predsjednika Mjesnog NOO-a Krko Brdo. 134 Trideset prvog oktobra 1944. Kotarski komitet Partije javio je Okrunom komitetu za Liku da neprijatelj svakodnevno zalazi u ume i s ivice uma osmatra kretanje pripadnika NOP-a i da im postavlja zasjede. Po noi su
127 128 129 130 131 132 133 134 Pali nepobijeeni, str. 65, Beograd 1964. AVII, reg. br. 40/1-43, k. 1611 A. Mio Medi: Zamka pod Pljeevicom, Naprijed, str. 152. Pali nepobljeeni, str. 65. Dr Petar Kleut: HAK, Zbornik 5, str. 358. AVII, reg. br. 32-1/3, k. 568. AIHRPH, KP-21/109. Danku i vida Raenovia s Jovom Keom etnici su, po sjeanju Branka Vejina, iz Srba odveli u Kupirovo, gdje su ih strijeljali. Branko Vejin, nakon kraeg vremena, uspio je pobjei.
opkoljavali zaseoke gdje su paljene vatre s ciljem da pohvataju narod. 135 Tako su uspjeli uhvatiti 23 osobe od kojih je 7 kasnije uspjelo pobjei. Meu pobjeglima su bila dva lana Partije. Ubili su 5 osoba, meu kojima i jednog 65 godinjeg starca, lana Opinskog odbora JNOF-a Hrvatske. 138 Devetog decembra 1944. dijelovi 373. legionarske divizije iz Donjeg Lapca izvrili su akciju prema Mazinu s namjerom da olakaju izvlaenje svojih snaga iz Graaca koje su pokuale da se probiju u dolinu Une. Snage koje su ile od Donjeg Lapca, zaustavljene su na poloajima kod Mazina dok je graaka grupacija unitena u otvorenoj borbi i pripremljenoj klopci kod Tomingaja. Jedan dio neprijateljskih vojnika koji se razbjeao po umama, stanovnitvo je hvatalo i razoruavalo. U tim borbama neprijatelj je izgubio oko 1300 vojnika. Graac je osloboen, a 35. lika divizija pohvaljena od Vrhovnog taba. 137 Prema periodinim izvjetajima Kotarskog komiteta u periodu od 3. XII 1943. do 3. XII 1944. godine ubijeno je 106 osoba, 138 ranjeno 51, a zarobljeno i uhvaeno 731 osoba, od ega je 690 odvedeno u razne logore. Premlaeno je 259 osoba. U pomenutom periodu opljakano je 853 grla krupne, 777 sitne stoke, 8 svinja, 12.774 kg ita, 21.440 kg krumpira, 4.250 kg kupusa, 4.995 kg razne ljudske i 100.500 kg stone hrane, te 20 kg meda. Taj broj ni priblino ne odraava stvarno stanje neprijateljskih pljaki. Koliko je stoni fond stvarno uniten za njemake okupacije kotara, moe se priblino Vidjeti iz ovih injenica: detaljnim popisom stoke, koju su poslije etvrte neprijateljske ofanzive na teritoriju kotara izvrili NOO-i, stanje stonog fonda na kotaru sastojalo se od 26.661 grla sitne stoke i 6.535 grla krupne stoke, od ega 3.212 krava, 2.073 volova, 1.033 konja, 64 komada junadi, 64 bika i 18 pastuha. Takvo stanje doekalo je i njemaku okupaciju. Meutim, u danima osloboenja kotara od onog to je bilo u maju 1943. nije skoro nita ostalp ili vrlo malo. Volova i konja skoro nije ni bilo. U veem broju domainstava ostala je samo po jedna krava. Bilo je mnogo onih koji nisu ni jednu kravu imali. 139 Neprijatelj, meutim, nije prestajao vriti zloine, teror i represalije nad stanovnitvom sve do njegovog potpunog istjerivanja s podruja donjolapakog kotara. Dvadeset treeg februara 1945. neprijatelj je s jaim snagama iz Donjeg Lapca izvrio upad na osloboeno podruje doljanske opine s namjerom da se probije do Srba. Uspio je iznenaditi bataljone 8. brigade 20. dalmatinske divizije i nanijeti im gubitke, naroito bataljonu koji se nalazio pod Kozjaom. Nijemci su uspjeli prodrijeti do Brotnje i u Doljanima popaliti i ono malo kua to je do tada ostalo nezapaljeno. O posljedicama neprijateljskog prodora nalazimo podatke i u izvjetaju Opinskog rukovodstva SKOJ-a doljanske opine koji je ono 28. februara uputilo Kotarskom komitetu SKOJ-a:
135 Vatre su paljene oko kua 1 po breuljcima u ast osloboenja Beograda. 136 Odnosi se na Nikolu arca iz Dobrosela koga je grupa legionara zatraila da ih vodi u partizane, zatim ga odvela u Suvaju i ubila. Nikola je bio etvrta rtva za slobodu iz njegove kue. Ranije su mu sinovi Zdravko, Mio i Dane poginuli kao borci ili oficiri NOVJ. Pored imenovanih u redovima NOV borili su se Nikolini sinovi Rade i Ilija, te unuk Petar. 137 Poslije ove uspjene borbe dobila je naziv udarna, HAK, Zb. 5, str. 360. 138 U izvjetajima KK KPH Donji Lapac imena ubijenih su iz nekih razloga Izostavljena. 139 Podaci iz popisa stoke u maju 1943. iznijeti na konferenciji delegata NOO-a Like od 12. maja 1943.
Prilikom prodora neprijatelja u nau opinu zapaljene su 84 kue, 44 pojate i 25 tala. Otjerano je 128 ovaca, 48 komada goveda, 8 konja i 14 svinja. Otjerali su 2 ovjeka, zaklali 8 osoba i 2 osobe ranili. Nema se tono pregleda zapaljenog i opljakanog ita i robe. 140 Toga jutra su pod Kozjakom poginuli Stevan Filipovi, lan NOO-a sela Doljani, Medi Stevana Nikola, star 75 godina, Medi Nikole Milan, star 40 godina, Medi Nikole Ilija, star 63 godine, Medi Nikole ujan, star 65 godina i Medi Nikole Smiljana, stara 73 godine. (Prije toga iz Doljana je od strane Nijemaca i etnika ubijeno 14 osoba).141 Faisti na ovom podruju nisu ene, starce i djecu ubijali samo kao in odmazde. Donjolapako stanovnitvo stavljeno je van svakog zakona. Odvratni faistiki razbojnici ubijali su i iz sporta, hobija, navike, pa ak i za okladu da nee promaiti kad potegnu na nekog nedunog prolaznika. estog maja 1944. pripadnici 373. legionarske divizije stacionirane na koti Variakovac (Ivanjevaa 773), upravo su dorukovali. Pjeakom stazom koja je presijecala cestu Doljani Brotnja, nekoliko stotina metara junije od kote, oko sedam sati ujutro, ukazale su se dvije osobe. Ile su uzbrdicom koja se blago die prema zapadu od rijeke Une prema svojim kuama u Kamenito Poljice, da bi pronali neto hrane i donijeli je svojima u bosansko selo Oijevo. Naprijed je iao 60-godinji Jovan Obradovi, a za njim Jeka Duki, koju godinu mlaa. Neduni prolaznici su postali rtve nepojmljive okrutnosti i obijesti faista. Cim su ih opazili, jedan od njih, inae, bivi kriminalac, ree svom kolegi Ajde da ih imamo od prvog naboja. Zaredae izjave jo nekolicine i njihov narednik morade presuditi tko e biti dobar strijelac. Jeka je ostala na mjestu mrtva. Njeno tijelo su polili benzinom i spalili. Jovan teko ranjen, uspijeva da se odvue koji kilometar dalje do naputene kue, pred ijim je pragom izdahnuo. 142 Nije ostalo nepoznato tko su i kakvi bili ljudi koji su za okladu da nee promaiti, ubijali nedune starce sluajne prolaznike. Na itavom nizu otpornih toaka, du ceste Biha Knin, Nijemci su, uz pripadnike 373. legionarske i 10. ustako-domobranske divizije, u 1944. godini drali i bataljone takozvane tvravske brigade. U njih su regrutirali najokorjelije kriminalce radi rehabilitacije. Slubeno su ih nazivah bataljoni 999. Uvrtavanjem u faistike vojne formacije, bive ubojice, razbojnici, kradljivci i svakojaki kriminalni tipovi dobili su mogunost da svestrano zadovolje svoje patoloke nagone. Sav drutveni olo hitlerovci su pobrali po okupiranoj Evropi i svrstali ga u takve jedinice. Pripadah su razliitim nacijama, ali jedno im je bilo potpuno zajedniko: okrutni zloini nad narodom. Zelena odora pripadnika hitlerovske armije pruila im je obimne mogunosti da se jo bolje usavre u svojoj zloinakoj profesiji. Oni su, izgleda, dobro znali za Hitlerovu naredbu izdatu uoi etvrte neprijateljske ofanzive protiv NOVJ po kojoj ni jedan njemaki vojnik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog svog postupanja prema stanovnitvu na podrujima obuhvaenim ustankom. etnici su se trudili da u tome oponaaju legionarski ljam okupirane Evrope. Uistinu, to im nije bilo teko jer je u ishoditu, njihove geneze lealo razbojnitvo i lopovluk.
140 AIHRPH, SKOJ-23/2623. 141 Majstorovi-Medi: Prve iskre, Zagreb 1962. 142 Prema izjavi jednog od domobrana koji Je kasnije preao na stranu NOP-a.
Ekonomske prilike i gladovanje stanovnitva Pored terora i represalija stanovnitvo je stradalo i zbog tekih ekonomskih prilika koje su nastale kao posljedica pljaki, totalnog razaranja i ope opustoenosti. Neprijatelj je svjesno iao za tim da i glau lomi borbeni moral stanovnitva. Raunao je da e ga tako baciti na koljena. Cim su Nijemci doli, svi su mlinovi na teritoriji lapake opine bili uniteni. 143 To isto Nijemci su kasnije uinili i s mlinovima na teritoriji doljanske i srbske opine. Narod je gladovao ne samo u zbjegovima, ve i u osloboenim selima susjednih kotareva gdje je bio privremeno smjeten. Oskudijevala je u hrani i veina porodica koje su se iz zbjegova povratile kuama u okupirana sela. Ekonomske prilike svakodnevno su postajale sve tee, zbog ega je i rad organizacija NOP bio otean i on se za sve vrijeme okupacije odvijao u uvjetima gladi, stalne golotinje i bosotinje. Pogotovo se patila omladina koja je danonono bila angairana na izvravanju raznih zadataka, iako nije imala to obutij ni obui. Njena garderoba tri godine nije dopunjavana. Ono to se prije imalo, ili je bilo razdrto, ili je nestalo u brojnim neprijateljskim pljakama i paljevinama. Unato svega, kod itavog naroda, pogotovo kod omladine, nesalomljivi borbeni moral jo se vie kalio. Govorei o ekonomskim prilikama na podruju kotara, partijska elija KNOO-a, u svojem izvjetaju od 28. XII 1943. godine, upuenom Kotarskom komitetu partije, pie: Neprijatelj svakodnevno unitava stambene i gospodarske prostorije, da su sela ve opustoena, da i vonjake sijeku za drvo i da je uniteno mnogo seljakog poljoprivrednog alata to e mnogo tetiti proljetnoj sjetvi. I pored toga, Okruni NOO za Liku i dalje je traio od lapakog kotara da se za ishranu NOV svaki dan daje po 100 kg mesa kao pomo udbinskom kotaru. Velik broj osoba bez vlastitih sredstava ishrane bile su stalna briga ne samo NOO-a, ve i partijskih organizacija i njihovih komiteta. Aktuelnost tog problema moe se donekle sagledati kroz nekoliko podataka i konstatacija koje nalazimo u etiri periodina izvjetaja to ih je Kotarski komitet Partije uputio Okrunom komitetu KPH za Liku. U naem kotaru ostalo je jo bez hrane 610 osoba, tako da ih ukupan broj bez hrane iznosi 800 osoba. Za ishranu ovog smo naroda sakupili 101 kg ita. Vei se dio ovog naroda hrani na pozajmicu i preko rodbinskih veza .. . 144 U izvjetaju od 25. marta 1944. nalazimo i ovo: Bez hrane je u ovom vremenu ostalo jo 209 osoba tako da je ukupno bez hrane 1.369 osoba. Za ove neimale sakupili smo 264 kg ita, koje smo i podijelili. Narod se snalazi pomaganjem izmeu sebe i razmjenom robe i stvari za ito. 145 U izvjetaju od 6. juna 1944, uz podatke o broju osoba bez hrane, nalazimo neto vie podataka o poduzimanju konkretnih mjera na rjeavanju tog problema. U njemu Kotarski komitet pie Okrunom komitetu za Liku da je bez hrane u ovom vremenu ostalo 365 osoba. Za neimale sakupljeno je i podijeljeno 105 kg ita i 57 kg krompira. NOO-i su rasporedili na hranu, kod drugih imunijih, 80 osoba. ito otjeranog naroda iz Dobrosela, kao i onog koji je ostao u selu, organizirano je izvueno 2.890 kg. Od toga je podijeljeno
143 zapisnik s konferencije delegata NOO-a Like od 25. IX 1943. godine HAK, kutija 4, 483. 144 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac upuen OK KPH za Liku, od 8. III 1944. 145 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac, OK Like od 25. III 1944.
459
narodu 980 kg, a ostalo je dato za ishranu vojske. Za ishranu naroda poduzete su mjere objanjavanja (upuivanje na uzajamnu pomo) razmjene, gdje postoje mogunosti, prikupljanja dobrovoljnih priloga pa i mjere rekvizicije. Neposredno pred etvu 1944. gladovanje jednog dijela naroda doseglo je vrhunac. Kotarski komitet je 29. juna 1944. pisao Okrunom komitetu da bez hrane u kotaru imaju 1.292 osobe, od kojih 112 osoba nemaju ba nita, da je za sirotinju izdano 840 kg ita i 400 kg krumpira, koje je dobrovoljno sakupljeno od naroda, da su razdijeljene koliine na 1.300 osoba jedva dostatne za nekoliko dana. Tekoe u ishrani, pogotovo potpuna nestaica nekih artikala, pojedini nesavjesni ljudi, verceri, pokuavah su iskoristiti za svoje sitne i neiste interese. Prema jednom izvjetaju Opinskog komiteta Partije za opinu Srb, upuenog Kotarskom komitetu, neki ljudi su u Plavnu za dva kg ita nabavljali po jedan kg soli koju su, zatim, u selima srbske opine razmjenjivali za 8 kg ita. Te pojave su suzbijene. 146 Treba rei dla je gladovanje mnogih porodica predstavljalo problem koji je bio stalno prisutan i inio jedan od najsloenijih i najodgovornijih zadataka NOO-a. I ne samo njih. Sve masovne antifaistike organizacije inicirane od Partije stalno su se sueljavale s tim problemom i nastojale ga rijeiti u granicama svojih mogunosti, a na principima humanosti ljudske solidarnosti. Koritene su sve mogunosti da se izbjegne da netko umre od gladi. U cilju rjeavanja problema ishrane stanovnitva ili barem njegovog ublaavanja, NOO-i su, uz pomo partijskih organizacija i njihovih foruma, poduzimali vie mjera od kojih navodimo neke: upuivanje jednog dijela stanovnitva na prehranu u Slavoniju i druge krajeve zemlje, pa i privremenim iseljavanjem na Siciliju, pitanje ishrane NOVJ u Lici, rjeavati uz vie pomoi drugih krajeva, a jaim angairanjem Glavnog taba NOV Hrvatske i ZAVNOH-a na tom pitanju, kako bi se Lika u pogledu ishrane vojske to vie rasteretila i time barem donekle ublaio problem prehrane stanovnitva, razvijanje maksimalne solidarnosti u cilju pruanja izdanije pomoi onima koji su ostali bez vlastitih sredstava ishrane i angairanjem svih antifaistikih organizacija na prikupljanju pomoi za neimale, manipuliranjem stokom i hranom, odnosno njihovo disperziranje kako bi se i tom mjerom onemoguilo neprijateljsko pljakanje na ijem su se spreavanju do maksimuma nastojale aktivirati udarne grupe koje su djelovale po sehma, mijenjanja reima kontrole kretanja, koji su propisivali i vii NOO-i ZAVNOH i njegovo prilagoavanje potrebama onih koji moraju putovati u druge krajeve u potrazi za hranom. Ideja o upuivanju jednog dijela stanovnitva u Slavoniju na prehranu, izgleda da je nikla u ZAVNOH-u i njegovim organima. Prihvaena je u Okrunom NOO za Liku. U vezi s tim Kotarski NOO Donji Lapac, uputio je 26. II 1944. svim opinskim NOO-ima dopis u kojem se pored ostalog kae: Pitanje prehrane naroda na naem teritoriju je vrlo teko, a kasnije biti e jo i gore. Hrane imade u sjevernim krajevima (Gornjoj Hrvatskoj), ali je doprema do naeg teritorija vrlo teka, uslijed udaljenosti i ostalih nemo146 Izvjetaj Opinskog komiteta KPH za opinu Srb Kotarskom komitetu od 20. aprila 1944. godine.
gunosti. Predlaemo da se svi oni kojima je to mogue presele u one krajeve gdje ima dosta hrane, tj. u Slavoniju. Mnogo je lake ljude prebacivati tamo, nego hranu ovamo. Molimo vas da na teritoriju vae optine ispitate koliko bi ljudi, ena i djece bilo voljno ii u gornje krajeve. Nastojte da se sve to obavi u tiini, ali ipak tako da se dobiju potrebni podaci za preseljenje. Najprije dolaze u obzir izbjeglice, djeca bez roditelja, i to iz onih krajeva gdje vlada najvea oskudica u hrani. 147 U nastavku svog dopisa KNOO dodaje: Ba sada smo obavijeteni od Okrunog NOO-a, da se u Slavoniju odmah moe preseliti 9.000 ljudi, kojima je osiguran krov nad glavom i prehrana. 0 samom organiziranju prebacivanja naknadno emo Vas obavijestiti. Molimo Vas da nas hitno izvijestite da h je narod voljan ii i u kolikom broju. Ima mogunosti preseljenja do 1.500 ljudi u Bosnu, u dolinu Kozare. Tamo je ostala prazna zemlja i nema je ko obraivati. Zemlja je vrlo plodna i laka za obraivanje. Oni koji bi tamo preselili moraju izgraivati kue i sve ostalo, poto je ispravnih kua vrlo malo ostalo. Izvijestite da li bi se nalo naroda, koji bi selio u Bosnu i u kojem broju. 148 U vezi s otpremanjem stanovnitva Kotarski komitet je pisao Okrunom komitetu za Liku: Rad na pripremi siromanog naroda za odlazak u Slavoniju radi prehrane i dalje traje. Do sada se javilo 150 osoba za odlazak. Kod naroda kao cjeline nije se odlazak u Slavoniju prihvatio kao neposredno i prijeko potrebno. Pojedini drugovi nisu prili elastino ovom poslu, nego su se kruto drali, podvlaei da omladina i sposobni za rad ne mogu ii. 149 Ova akcija nije provedena kako je planirana. I ono to se naroda javilo, nije otilo u Slavoniju jer je to omela Sedma neprijateljska ofanziva. 150 Na aktualno stanje ishrane stanovnitva i vojske u Lici, Kotarski komitet KPH i Kotarski NOO Donji Lapac ukazivah su na taj problem ZAVNOH-u 1 Centralnom komitetu KPH. Isticano je kako su tekoe u saniranju problema ishrane potencirane opom iscrpljenou i opustoenou ireg podruja Like. U Lici se morao stalno prehranjivati vei broj NOV. U izvjetaju ZAVNOH-u, kojeg je 14. marta 1944. uputio Okruni NOO za Liku, kae se: Pored oko 10.000 ve sada gladnih osoba, na teret Like se ishranjuje 16.000 pripadnika vojske i raznih ustanova. Iscrpljuju se zadnje rezerve namirnica kod onih koji jo imaju. Kod naroda se na jednoj strani stvara to vea nestaica, a na drugoj strani vojska jede i hrani se dosta mizerno. Stoka je uslijed ovoga iscrpljena toliko da je u nekim kotarevima poklato sve do zadnje krave. Onaj kojem su do sada ostale po dvije krave, iako obadve steone, sada jednu mora klati. Ovdje ve dolazi do osjetljivosti i narod dolazi k nama da se ovo nekako uredi. Kau da su prole godine s mlijekom ishranili djeicu, a sada ako im i to ode, ne ,znaju kako e im djeca i neja. 151 Pitanju ishrane NOV i stanovnitva svoju panju posveivao je i Okruni komitet KPH za Liku, s ciljem da se nae odgovarajue rjeenje. To je razmatrano na sjednici plenuma Okrunog komiteta, odranog 15. III 1944. U izvjetaju Okrunog komiteta Like nalazimo konstatacije: NOO-i na teritoriju Like hrane 17.000 ljudi (vojsku, pozadinske ustanove, izbjeglice sa privremeno okupiranog teritorija Like). Ve sada ima u Lici 10.850 ljudi koji
147 148 149 150 151 Dopis kotarskog NOO opinskim NOO-ima od 26. 2. 1944. Isto kao 147. Izvjetaj OK Dike od 8. III 1944. Sjeanja Milana Majstorovia i Duana Bokana kod autora. HAK, f. OK KPH za Liku, 1-86 a.
A.R1
nemaju to jesti. Okruni NOO smatra da bi trebalo da ode barem 2000 ljudi u Slavoniju. Narod bi vrlo rado iao u Slavoniju. etnici rade protiv toga i govore da partizani hoe da odsele srpski narod iz Like i da se na njihovu zemlju nasele Hrvati. Narod se zaista teko odluivao da napusti svoj kraj. Pruanje pomoi stanovnitvu donjolapakog kotara u ishrani od strane Okrunog NOO-a, odnosno iz drugih likih kotareva, bilo je itavog rata limitirano opom iscrpljenou Like i teretom koji je ona trpila poveanom ishranom vojske. O tom pitanju je Okruni komitet pisao Centralnom komitetu KPH-a 2. X I I 1944: Dolaskom naih veih operativnih jedinica, pao je veliki teret na narod osloboenog teritorija u ishrani vojske i u prijevozu. NOO-i izdaju svakodnevno oko 11.000 kg razne hrane. Potrebe u ishrani su mnogo vee, nego to ih se moe na vrijeme zadovoljiti. Naroito je velika potekoa u transportu, pa se esto zatrauju kola i konji nasilnim putem, od strane operativnih jedinica, to politiki loe djeluje, tim vie to dobar dio teglee stoke od zloupotrebe i iscrpljenosti skapava. U posljednjih dvadesetak dana crklo je 47 seljakih konja na vojnikom prijevozu. 152 Akciju solidarnosti i stalnu brigu za siromane i hranom oskudne porodice poticao je i Okruni komitet Partije s direktivama i direktivnim pismima. U pismu od 28. maja 1944, pored ostalog, stajalo j e : Najhitnije treba pomoi siromanim familijama koje su osuene na glad, ako im organizacija ne omogui egzistenciju, davajui im pomo od onih koji imaju. Sve vriti uz prethodno jasno obrazloenje narodu, razvijati drugarsku solidarnost, portvovnost i konkretno organizirati prema prilikama kolektivne kuhinje, koristiti porodine veze, sakupljati dobrovoljne priloge i napokon prilaziti rekviziciji. 153 U daljem tekstu svog pisma Okruni komitet savjetuje da se kolektivnim kuhinjama pristupa samo u krajnjoj nudi i u najteim situacijama, kada su iscrpljeni svi drugi oblici pomoi. U pogledu rekvizicije posebno je naglaavano da je mogu vriti samo NOO-i kao organi vlasti. 154 Ekonomsko siromaenje stanovnitva svakodnevno je poveavano neprijateljskim pljakama i paljevinama. Pri kraju 1944. neprijatelj je svoju egzistenciju i ishranu vlastitih vojnika sve vie rjeavao pljakom i otimanjem i posljednjeg komadia kruha. Nakon povlaenja iz Dalmacije, neprijatelj se, naroito u posljednje vrijeme, okomio i prisiljen je da pljaka, uslijed toga to su osloboena mnoga mjesta i presjeene komunikacije s kojima se sluio i dovozio sledovanje za vojsku. On zlostavlja i odgoni narod u svoje garnizone i logore. Pred nekoliko dana, neprijatelj je iz sela Kruga otjerao 14 familija u Biha. S Pirovita je narod uspio evakuirati stoku i sve to je mogao ispred neprijatelja. 155 Pratei razvoj situacije, Kotarski komitet je 18. oktobra 1944. pisao Okrunom komitetu: Neprijatelj je opljakao samo u jednoj opini iz koje imamo podatke, 23.950 kg ita, 21.440 kg krumpira, 4.250 kg kupusa, 12 komada goveda, 50 komada sitne stoke, 2 konja, 8 svinja, 1.600 kg razne ljudske i 100.500 stone hrane, 2.000 kg graha, te zapalio 7 kua, 1 talu i 6 kukuruz a n a . . . Kod naroda vlada velika zabrinutost od gladi, koja se poveava s ne152 Bilo je ope pravilo da vojne jedinice ne mogu od naroda nita direktno uzimati, mimo NOO-a. ali se nekad od tog odstupalo Iz objektivnih razloga, to je nalagala operativna situacija. 153 AIHRPH. 154 Vojni orgrani, mimo NOO-a, nisu mogli vriti rekviziciju. 155 Arhiv Muzeja Like u Gospiu.
prijateljskim pljakama. Uspjeli smo dio naroda rasporediti u Bosnu, o emu smo vam i prije javljali. 156 Kotarski komitet je sugerirao partijskim organizacijama i itavom narodu da se aktivno suprotstave neprijateljskim pljakama, kako bi sauvali to vie hrane. Suprotstavljanje pljakama vrilo se ne samo djelovanjem borbenih grupa udarnih, koje su razgonile i odbijale od perifernih sela neprijateljske pljakake bande, ve i mjerama disperzije i preraspodjele hrane. U nastavku citiranog izvjetaja Kotarski komitet pie: Naa partijska organizacija poduzela je da narod daje hranu i stoku NOO-ima, uz priznanicu, da bi i tim sprijeili neprijateljsko masovno pljakanje (podcrtao MM). Takoer smo pokuali da imuniji ljudi dijele narodu jedan dio hrane, samo da mu je banda ne nae na gomili, jer je neprijatelj jedan dio sklonita pronaao s dresiranim psima. U vezi s ishranom stanovnitva bilo je nuno rijeiti i pitanje proirenja nadlenosti NOO-a na podruju kontrole kretanja stanovnitva. U rjeavanja problema ishrane stanovnitva vaan faktor igrala je zamjena onih artikala, koje su meusobno mogli razmjenjivati, kako blii susjedi, tako i stanovnici susjednih kotareva i krajeva. U tom se kao prepreka javljao reim putovanja, koji je bio vezan za izdavanje objava, odnosno za reim kontrole kretanja koji je vladao na osloboenom teritoriju, odnosno u selima pod vlau partizana, makar ona bila i pod neprijateljskom okupacijom. Izvrni odbor Okrunog NOO-a za Liku, na sjednici odranoj 13. I 1945. godine, zakljuio je da se predloi ZAVNOH-u da se dade ovlatenje opinskim NOO-ima graninih opina za izdavanje objava u druge okruge, radi nabavke hrane, a kotarski NOO-i da daju objave iz (kotara u kotar). 157 Pitanjem ishrane stanovnitva bavila se i 3. kotarska partijska konferencija. Ona se kritiki osvrtala na nedostatke s intencijom da se oni otklanjaju. U referatu, izmeu ostalog, pie: Odlazak naroda u Italiju (Siciliju) i druge krajeve na ishranu nedovoljno je populariziran. Neuspjeli odlazak naroda u Italiju, radi nesnalaenja nae partijske organizacije, koristili su etnici, govorei da laemo narodu. S organiziranjem u meusobnoj pomoi izmeu naroda u ishrani i proljetnoj sjetvi, neke nae elije bavile su se i uspjeno to rjeavale to je bez sumnje jaalo utjecaj nae Partije. Ali jo uvijek nisu iskoritene sve mogunosti da vikovi hrane i drugog kod pojedinaca budu dati naoj sirotinji, a da ih neprijatelj ne odnese. Ovogodinja etva uspjeno je zavrena i dosta dobro sklonjena, izuzev lapake opine. Kao vaan problem, pred naom partijskom organizacijom stoji briga za one koji nisu nita uspjeli sijati, kao i onima koji su postradali od tue. 158 Osloboenjem Srba i okolice u drugoj polovici decembra 1944, prehrana stanovnitva se neto poboljala. Na to je utjecalo nekoliko faktora. U zaleu Srba bila je slobodna itava Dalmacija sa svojim lukama na Jadranu, u koje je ve pritjecala izvjesna saveznika pomo. Jedinice NOV nisu vie u ishrani ovisile o sredstvima prikupljenim od stanovnitva. Po osloboenim selima srbske, a neto kasnije i doljanske opine, neuporedivo lake se prikupljala pomo za siromane, nego to je to bio sluaj ranije u sehma okupiranim od neprijatelja. Akcije solidarnosti s onima koji nisu imali svoje hrane bile su
156 AIHRPH, KP-21/1109. 157 HAK, f. OK KPH za Liku, kut. 3. 158 AIHRPH, KP-251/1860.
toliko razvijene, da se pojam izgladnjelih naglo ublaivao, iako nije nestajao. Tako u izvjetaju od 16. II 1945. kojeg je Kotarski komitet uputio Okrunom komitetu za Liku, nalazimo podatak da je u kampanji za postradale (samo kroz 15 dana) prikupljeno 7.750 kg razne hrane, 27 pari arapa, 5 plahta i 87.278 kuna. 159 U izvjetaju od 2. marta 1945. Kotarski komitet je javljao Okrunom komitetu: Za gladni narod od kampanje koju smo sprovodili podijeljeno je 5.459 kg razne hrane. 180 Ocjenjujui ekonomsko stanje u Lici, Okruni NOO za Liku u izvjetaju ZAVNOH-u, od 23. marta 1945, pisao j e : Za itavo vrijeme rata neprijatelj je iao za sistematskim unitavanjem, tako da je narod Like ekonomski potpuno uniten (kue i bajte popaljene, imovina opljakana). Nemajui ni s jedne strane mogunosti nabavke, narod Like potpuno je ogolio i obosio. Naroito se to osjealo kod djece. Ishrana je loa i nikakva, tako da se moe raunati da ima na hiljade izgladnjelog naroda. Ovako stanje imalo je negativnog uinka kod polaska djece u kole i ope za prosvjetni rad. 161 U izvjetaju od 4. aprila 1945. nalazimo i ovakve konstatacije Okrunog NOO-a: Slabo podizanje privrede i poboljanje ekonomskog stanja naroda uslovljeno je slabo razvijenom ili gotovo nikakvom trgovinom u Lici. Novca uope nema u opticaju, tako da je trgovina svedena na razmjenu meu seljacima. Dravna poduzea OKNAPROD i KOTNAPROD 182 ne mogu nabaviti ni izdaleka artikle koji bi podmirili narodne potrebe. Glavna potekoa je odsustvo novanog poslovanja i pomanjkanje prevoznih sredstava. Nakon osloboenja Like, pitanje trgovine bit e u izvjesnoj mjeri komplicirano, tim vie kada se uvede trgovina za novac. Novoosloboeni krajevi raspolau vie s novcem i bit e im omoguena trgovina vie, nego narodu koji je osiromaen kroz borbu. Stoga mislimo da bi bilo neophodno potrebno kreditirati zadruge u ranije osloboenim krajevima, kako bi se ove zadruge ojaale i njihova kupovna mo osposobila. Zadrugarstvo u Lici se sporo razvija. U kotarevima Graac i Lapac zadruge prilino oivljavaju. Ali one su jo uvijek slabe, jer ih dravna poduzea (OKNAPROD i KOTNAPROD) slabo pomau. Lika je previe iscrpljena da bi narod od razmjene vlastitih proizvoda mogao biti i minimalno snabdjeven, bez uvoza iz drugih krajeva. 163 Zahvaljujui borbenom entuzijazmu narodnih masa predvoenih Komunistikom partijom, velikoj brizi NOO-a kao organa istinske narodne vlasti, pomoi krajeva koji su u ratu manje stradali, kao i pomoi ratnih saveznika, neposredno iza osloboenja, s uspjehom su rjeavani problemi ishrane stanovnitva. Javljao se problem prostora, gdje uskladititi penicu koja je stizala iz dalmatinskih lukih gradova. ito se stavljalo svugdje pa i u crkve. Bilo je vano da ga se stavi pod krov. Veliku brigu za ishranu stanovnitva ovog kraja pokazala je Jugoslavenska armija, kao i Vlada NRH, ve od svog formiranja u Splitu, u aprilu 1945, a ulogu u pravinoj i efikasnoj raspodjeli odigrali su narodnooslobodilaki odbori.
KP-243/1238 a. KP-243/1246 b. ONOO za Liku ZAVNOH-u od 23. 3. 1945. nabavno prodajno poduzee i Kotarsko nabavno prodajno poduzee. ONOO-a od 4. 4. 1945.
etnici i njihova propaganda etnici na podruju donjolapakog kotara nisu ozbiljno dolazili do izraaja, a ni imali uporita, sve do dolaska Nijemaca koncem augusta 1943. Postojalo je samo nekoliko grupica etnika koji su se nalazili s Talijanima u njihovim uporitima na podruju Knina i okoline. Ove grupice su se poslije kapitulacije Italije bile skoro raspale. Dolaskom Nijemaca stanje se u pogledu etnika mijenja. Istraivanjem geneze etnitva na podruju donjolapakog kotara dolazi se do nepobitnog zakljuka da ona ima skoro sve karakteristike i obiljeja svojstvene stvaranju etnika na podruju tromee (Like, Dalmacije i Bosr;). Osnovno obiljeje sastoji se u tom da se etnici formiraju iskljuivo tamo gdje postoje jake okupatorske oruane formacije. Pod okriljem talijanskog faistikog garnizona reakcionarni elementi iz redova velikosrpske buroazije jo u novembru 1941. pokuah su da u Srbu stvore etniki puk. Taj pokuaj razbijen je, takorei, u svom zaetku 23. novembra 1941. Od puka ne bi nita. Sve ono to je uspio Stevo Raenovi, bivi narodni poslanik JRZ-e (koji se bio ve vrsto vezao za talijansku obavjetajnu slubu), svelo se na to da on Pajicu Omikusa proglasi komandantom puka kojem dadoe ime Kralj Petar II i to se u takozvani puk upisa jedva tridesetak kukavica i slabia koji, ostadoe s Talijanima do kraja njihovog boravka u Srbu. (Napustit e ga potkraj marta 1942. kada e, zajedno sa talijanskim faistima, pobjei u Knin i na Otri.) Iako organizirana od oficira talijanske obavjetajne slube, od njih plaena i materijalno pomagana, ova grupica predvoena Stevom Raenoviem, Mirkanom Mariem i Momilom ujiem, povezala se s pokretom Drae Mihailovia, preko njegovog taba u Splitu, na ijem je elu bio Ilija Trifunovi Biranin. Od marta 1942. do februara 1943, tj. do etvrte neprijateljske ofanzive na osloboeni teritorij, pomenuta grupica donjolapakih etnika koja je poticala iz srbske opine, bila je u Kninu i njegovoj okolici. Oni su tokom 1942. tek u nekoliko navrata uspijevah da se ubace na osloboeni teritorij bilo samostalno bilo u sklopu veih snaga pod vodstvom ujia. U etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi pojavili su se kao talijanski vodii ili predvodnici hercegovakih etnika koje je Draa poslao na tromeu da sprijee potpuno rasulo ujievih bandi. Tada se etnitvo s podruja kotara neto proirilo. etnicima se prikrpalo jo neto kukavica i dezertera privuenih mogunou da jo u toku ofanzive po torovima i opustjelim ognjitima svojih komija neto opljakaju. Ukupan broj etnika s podruja donjolapakog kotara, ili bolje rei iz srbske opine, poslije etvrte ofanzive dostigao je broj od 90 ljudi. 164 Taj broj etnika zadrao se sve do dolaska Nijemaca koncem augusta 1943. u talijanskim uporitima u Kninu i drugim mjestima sjeverne Dalmacije. Dolaskom Nijemaca u donjolapaku opinu, pojavili su se i prvi etnici. Doli su preko Kulen Vakufa na tenkovima 114. lovake divizije. Doveo ih je iz Bosanskog Petrovca Mane Rokvi. To je pokazivalo da Nifjemci u Lapakoj kotlini ele stvoriti jae etniko uporite. Poslije Rokvia stigle su u Donji Lapac i druge etnike grupe, kao: etnici Pere Rajaka iz Knina, etnici iz Bruvna i Mazina s podruja graakog kotara, predvoeni Nikolom
164 Zapisnik s Okrune konferencije NOO-a Like od 25. XX 1943.
3(j DONJI LAPAC
465
Pleaem i Genom Kovaeviem, te etnici Lukice Popovia s podruja udbinskog kotara. uji je u dogovoru s Nijemcima u lapaku dolinu doveo i jednu grupu etnika iz Like Jesenice. U izvjetaju POC za Liku od 29. X 1943. pie da je 26. X 1943. oko 25 etnika dolo od Ogulina, u Opaia Dolinu i da su medu njima 3 kapetana, 2 podoficira i jedan uitelj, te da je istog dana od Kulen Vakufa dolo oko 200 etnika (Rokvievci) i da su svi u Donjem Lapcu gdje ih ukupno ima do 350. Nijemci su brojnu grupaciju etnika sa strane doveli u lapaku dolinu kako bi ojaali svoje i legionarske snage i bolje zatitili komunikaciju Biha Knin te stvorili uslove za mobilizaciju i u lapakoj dolini oformili jae etnike formacije. Uporedo s dovlaenjem etnika sa strane, u nekim selima lapake opine Nijemci su poeli intenzivno raditi na regrutiranju etnika. Pored Lapca, u Opaia Dolini i Likim (sada Gornjim) Strbcima, etnici su ve u septembru 1943. imali 45 svojih ljudi. Kasnije, ve u oktobru, broj etnika u Gornjim Strbcima narastao je na 31 ovjeka. Po sjeanju Dania Repca bilo je meu njima 13 lica koji su tada ivjeli u pozadini, a 18 ih je dezertiralo iz NOV-e i otilo u etnike. Bila je to prva pojava naoruanih etnika u lapakoj opini. U izvjetaju Kotarskog komiteta partije, upuenog Okrunom komitetu za Liku 28. IX 1943. nalazimo konstatacije: etnika banda je u Opaia Dolini i u Lapcu primila oruje od Nijemaca. Noivaju u Lapcu. Izolirani su. Propaganda im ne uspijeva. Prave zasjede po putevima i hvataju one koji iz ume prilaze kuama . . . To ine i Nijemci koji taktiziraju i putaju one koje uhvate.165 Narod je prezirao izdajice i nije postojala opasnost da etniki pokret uzme ire razmjere. Ali ni ono to su Nijemci uspjeli stvoriti, nije bilo za potcjenjivanje. Ne toliko zbog vojne snage koju su etnici predstavljali, koliko zbog toga to su Nijemci dobili mogunost da preko njihovih veza i rodbine stvore pijunsku mreu i dou do podataka koji su bili od osobite vanosti za djelovanje neprijateljskih komandosa (trupova) u partizanskoj pozadini. Zato je na pojavu etnitva, reagirano s najvie moguom otrinom i u duhu s direktivnim pismom Okrunog komiteta Partije, od 2. IX 1943. godine.166 Prije nego su se uspjeli jae uvrstiti, uhapeno je est etnikih kolovoa u selima gdje su se pojavili. Obavjetajna sluba partijskih organizacija, ROC-a i komande mjesta Donji Lapac sakupili su o njihovoj razornoj djelatnosti obilje podataka na osnovu kojih je protiv etnikih elemenata poveden vojno-sudski postupak pred nadlenim organima. Prisilna mobilizacija u etnike: etnika banda nastoji da mobilie sve od 15 do 50 godina. Ali unato teroru, koji vri, to joj ne uspijeva. Jedino su neto uspjeli u selima Zaluju, Gornjoj i Donjoj Suvaji, kao i u jo nekim zaselcima opine Srb. 167 Do polovice decembra 1943. etnici su uspjeli da na podruju kotara mobiliu oko 100 ljudi. U izvjetaju Kotarskog komiteta Okrunom komitetu k,ae se da su tekoe, teror i zima pridonijeli poveavanju etnikih redova za 112 ljudi, od kojih je veina mobilisana.168 Pred sedmu neprijateljsku ofanzivu znatno je pojaan teror i druge mjere sraunate na jaanje etnikih redova. etnika mobilizacija je ila i teko i
165 166 167 168 Arhiv CK SKH. Isto. Izvjetaj Komande 2. likog podruja VPO GSH od 15. XII 1943. AVII, 27-a 3. k. 127. Izvjetaj KK OK Like od 13. XII 1943.
sporo. Pojedinano su hvatani stariji ljudi ili dezerteri iz NOV i pretvarani u etnike. Neprijatelju je uspjelo da odjednom i organizovano u etnike odvue dvadesetak ljudi iz Oraovca i Dobrosela. U izvjetaju POC-a za Liku, upuenog GOC-u Hrvatske 9. juna 1944, kae se da je 25. IV 1944. iz Oraovca u etnike otilo dobrovoljno 12 lica. Preveo ih je dezerter Milo Pupavac, komandir voda u estoj diviziji. Bilo je to iznenaenje, jer se sve do tada smatralo da selo Oraovac jednoduno i listom stoji na strani NOB-e. U istom izvjetaju POC-a nalazimo podatak da je 26. IV 1944. iz Dobrosela na stranu etnika prelo 10 ljudi. Ovakvim i prisilnim mobilizacijama etnici su uspjeli da stvore vra uporita jedino u Opai Dolini, Donjem Lapcu, Gornjim Strbcima, Brotnji, Suvaji, Zaluju i kasnije u Krkom Brdu. Grupirani preteno u selima iz kojih su poticali, etnici su u ljeto i jesen 1944, ukljuujui i etnike dovedene sa strane, bili ovako dislocirani: 169
Opina Donji Lapac Nebljusi 24 Opaia Dolina 130 Donji Lapac 180 Opina Doljani Brotnja 40 Opina Srb Suvaja Srb Kupirovo 86 295 30
U Donjem Lapcu, Srbu i Kupirovu uz domae etnike, veinu su inili etnici koji su na ovo podruje dovedeni iz drugih kotareva. Vei dio mobilisanih etnika nije ideoloko-politiki bio vre vezan za pokret Drae Mihailovia, niti je bio spreman da se bori za povratak predratnog drutvenog poretka na elu s kraljem i monarhijom. U jednom izvjetaju ROC-a od 6. II 1944. navode se imena 65 etnika, odnosno njihovih kolovoa, koji na podruju lapakog kotara predstavljaju ideoloki zagriene etnike. Taj broj, u stvari, i ini kostur etnikih jedinica na podruju kotara. Lovei grupice i pojedince iz redova slabia i kukavica, preteno dezertera iz NOV, etnici su poveavali svoje redove. Unato brojnosti, oni nisu predstavljali ozbiljniju vojniku snagu. Egzistirali su pod sigurnom zatitom njemakih i ustako-legionarskih snaga i njihove brojno-tehnike nadmoi ije se brojno stanje na ovom podruju kretalo oko 3.000 ljudi. Spreavanje etnike mobilizacije: Aktivisti NOP-a su s dosta uspjeha razbijali uvrenje etnike organizacije. Danonono se radilo na spreavanju i onemoguavanju mobilizacije, raskrinkavanju, izolaciji i likvidaciji onih koji su se primali dunosti seoskih starjeina knezova; razbijani su, onemoguavani i omalovaavani etniki zborovi koje su oni pokuavali drati dovodei na njih narod pod oruianom pratnjom. Uspjesi su bili vei gdje je rad partijskih i drugih organizacija bio intenzivniji i smiljeniji. Broj etnika je bio najmanji na podruju doljanske opine. Svu mrnju i prezir prema etnicima stanovnitvo je pokazivalo prilikom odravanja njihovih zborova na koje su pod orujem dogonili narod. U izvjetaju Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu za Liku 17. I 1944, nalazimo i ovakvu konstataciju: Mrnja prema neprijatelju naroito se odraava prilikom odravanja zborova, na kojima su govorili etnici. Na primjer, kada je u Dnopolju odran zbor (prisilno dovedenih ljudi i na zboru okru169 Izvjetaj OZN-e za Liku, OZN-i za Hrvatsku 1 tabu 35. like divizije od 16. X 1944.
enih naoruanim etnicima), na kojem je govorio Braoo orak i pozivao ljude da dobrovoljno stupaju pod etniko oruje, prisutni su odgovarali pitanjem: Jesu li mu i ono dobrovoljci, koje su neki dan svezane proveli iz Nebljusa? 170 etnici su tih dana opkolili selo Nebljuse, pohvatali sve mukarce. Njih 10, meu kojima i dva starca od 70 godina, svezane prisilno doveli u Donji La'pac i naoruali. U izvjetaju Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu za Liku 25. III 1944, javlja se da su etnici uspjeli odrati samo jedan zbor s 50 prisutnih, da je, pored ostalih, bandita, govorio i vrio slubu u jednoj dolini pop Juri. Narod se poslije zbora ismijavao kako pop vie Podaj,. Boe, kralju Petru veliku Srbiju. Narod je tome dodavao da treba najprije vabe istjerati iz Srbije, a i njihove mazge iz nae crkve. etnika propaganda: Iako se u svim fazama rata nastojala prilagoditi konkretnim situacijama, etnika propaganda se u sutini uvijek svodila na klevetanje NOP, prikazujui ga antinacionalnim, pogotovo antisrpskim pokretom. NOP-u su etnici pripisivali uske, boljevike ciljeve. Tvrdili su da ga vode Jevreji i Hrvati, zamaskirane ustae, koje je Paveli poslao u partizane da bi likvidirali Srbe. Bilo je oito da im je takvu politiku orijentaciju dao okupator, koji je u bratstvu i jedinstvu naroda Jugoslavije' vidio najveu opasnost za svoje osvajake ciljeve. U osnovi etnike propagande leala je krilatica da i oni mrze Nijemce, ali da zajedno s njima idu protiv partizana samo da spase kue i porodice, jer za borbu jo nije dolo vrijeme. Tim su ujedno opravdavali vlastitu izdaju. Dok su najtjenje saraivali s faistikim okupatorom, u propagandi su isticali da su saveznici Engleza i Amerikanaca i da e im se pridruiti, im se oni iskrcaju u Jugoslaviju. U elji da svoje pripadnike stalno odravaju u zabludi, etnika propaganda je tvrdila da e neminovno doi do iskrcavanja saveznika. Oni su u jesen 1944. propagirali da su se u Dalmaciji iskrcali Angloamerikanci i da s njima dolazi Kralj i njegova vojska. U vrijeme potpisivanja Sporazuma Tito ubai, iako zbunjeni, etnici su propagirali da sporazum predstavlja kapitulaciju partizana i odstupanje od Odluka II zasjedanja AVNOJ-a, pod pritiskom saveznikih sila. U danima osloboenja Srbije i Beograda, etnici su meu stanovnitvo lansirali la kako Drao Mihailovi i njegovi komandanti u Srbiji sarauju s trupama sovjetske armije. Na ovu besmislicu ene su im postavljale pitanja: Zato, onda, Rusi od Tita trae odobrenje da njihove trupe preu na tlo Jugoslavije? etnika je propaganda propagirala da su partizani potpuno uniteni, a naroito esta proleterska divizija na svom putu za Srbiju. Pred zavretak rata etnici su prieljkivali i intenzivno propagirali sklapanje separatnog mira izmeu Nijemaca i Angloamerikanaca, a zatim i zajedniku borbu protiv komunizma. Rasulo, povlaenje iz Like i odlazak veine etnika u emigraciju: Najvei broj etnika s podruja donjolapakog kotara povukao se iz Like s ujiem u decembru 1944, a zatim otiao u emigraciju. Priblino taan podatak o broju etnika koji su otili u emigraciju moe se uzeti broj od 387 (etnika). Utvren je popisom itavog stanovnitva koje je u februaru 1945. organizirao
170 etnici su opkolili i pod orujem otjerali 12 ljudi i naoruali ih u Donjem Lapeu.
Okruni NOO za Liku. 171 Pri povlaenju Nijemaca iz Donjeg Lapca 20. marta 1945, s njima je iz lapake opine otilo desetak mjetana. Time se broj civilnih osoba koje su otile s neprijateljem ukljuujui i one koji su u decembru 1944. otili s ujiem i njegovim etnicima popeo na 79. Od tog broja je i 45 omladinki koje su ranije bile u Kninu. 172 Svi etnici s podruja donjolapakog kotara nisu otili s ujiem. Jedan dio se predao NOV u periodu septembar decembar 1944. Manji dio je ostao da se skriva po umskim peinama ili oko svojih kua, ivei u iluzijama da e tako moi doekati angloameriku intervenciju u Jugoslaviji. U izvjetaju partijske elije ROC-a Kotarskom komitetu Donji Lapac od 22. XII 1944. kae se: Prilikom bjekstva etnika s naeg kotara i njihovog odlaska, meu njima je nastalo rasulo i panika. Neki dio je ostao i prijavio se naim vlastima . . . Ima ih dosta koji se jo skrivaju oko kua i po raznim sklonitima. Treba poduzeti mjere da se otkriju. Veina njih ne smije se prijaviti naim vlastima iz bojazni. Gledaju to e biti s onima koji su izali k nama. Odmetnitvo nije bilo dugog vijeka. Ostacima etnikih grupacija, zahvaljujui svestranoj podrci naroda, organi OZN-e su brzo uli u trag. Raspoloenje naroda i politiko-propagandna aktivnost organizacija NOP-a Uspjesi NOVJ, slom njemake ljetne ofanzive kod Kurska u Rusiji, pad faistikog diktatora Musolinija i iskrcavanje zapadnih saveznika na talijanskom tlu, inili su pobjedu nad faizmom jo oiglednijom. Na sjednici Kotarskog komiteta, odranoj 25. augusta 1943. konstatirano je da je politiko stanje dobro, da su posljednjih dana odrani politiki zborovi u svim selima, a ponegdje i po dva, da je narod dobro posjetio zborove kojima rukovode NOO-i. da Partija rukovodi, inicira, ali ne stri i da NOO-i imaju ulogu politikih predstavnika. Po prodoru neprijatelja, ocjena politikog stanja data je i na partijskom savjetovanju pri Okrunom komitetu koje je odrano 17. IX 1943. U zapisniku o stanju u donjolapakom kotaru zapisano j e : Prije ofanzive politika situacija bila je dobra. ito je prilino sklonjeno. Uspavanosti je bilo kod partijskih organizacija, pogotovo kod naroda. Sve je bilo iznenaeno, pogotovo na brzi prodor. U Kestenova Korita neprijatelj nije prodro. Neprijatelj je taktizirao, te je izgledalo da e se mnogi narod vratiti kuama i zato to se partijska organizacija nije odmah snala. Ali odmah je odrano savjetovanje, stvoren je plan za rad, pa je povratak familija sprijeen. Vojnika aktivnost od strane etnika nije se osjetila. Politiki rad je pojaan. U tom radu se koristi kapitulacija Italije. Situacija u opini Doljani i Srb sada je prilina. U zbjegovima je problem voda, koja nedostaje, a za koji dan ponestae i hrane brana. 173 U pogledu politikog i borbenog dranja komunista, konstatira se opa borbenost i* upornost u savladavanju osnovnih tekoa. Izuzetak ini kukaviko dranje nekih kandidata za lanstvo u Partiji iz Likih trbaca i Kestenovih Korita, zbog toga to su neki od njih, kad je neprijatelj prodro,
U r e f e r a t u T r e e kotarske konferencije K P H za Donji L a p a c govori se da je broj etnika dostigao do 480 ljudi. 172 Izvjetaj Odjela unut. poslova Okrunog NOO-a za L i k u ZAVNOH-u od 11. I 1945. 173 HAK. f. OK K P H za Liku, kut. 4/474. 171
brisali parole sa svojih kua. U pomenu tom izvjetaju, u pogledu politikog stanja i raspoloenja naroda kae se da je politiko stanje raznoliko, iako je politiki rad s narodom svagdje intenzivan, osim u Likim trbcima i Kestenovim Koritima. Pripremajui organizacije i stanovnitvo za proslavu 27-godinjice oktobarske revolucije, Kotarski komitet je pokazivao veliku aktivnost. On je o tom u izvjetaju od 1. XI 1943. pisao Okrunom komitetu i ovo: U narodu vlada velik interes za dogaaje na istonom frontu (nastupanje Crvene armije prema Kijevu pp). Pojaan je politiki rad u logorima i svagdje. Vre se pripreme za proslavu oktobarske revolucije. Planiraju se mitinzi po opinama i predavanja o oktobarskoj revoluciji po selima.174 U opinama Doljani i Srb po svim uzviicama i oko kua paljene su vatre. U lapakoj opini zbog neprijateljske okupacije, zapaljene su samo 4 vatre. U opini Srb odran je miting na kojem je bilo oko 1.100 osoba. U doljanskoj opini odrani su zborovi po selima.175 Neposredno prije potpune okupacije itavog kotara, narod je bio suoen s jo jednim iskuenjem. Bio je to rastanak sa estom likom divizijom, koja je po prvi put odlazila iz Like u Bosnu. Iako je moral stanovnitva bio uvijek vrst, a spremnost na rtve velika, rastanak sa estom divizijom nije bio lak. Zalenje zbog odlaska divizije nije bilo malo. Narod se s borcima rastajao s dosta potitenosti i ne malo straha, kako za vlastitu sudbinu (jer ostaje bez snane i sigurne zatite), tako i za sudbinu boraca koji su odlazili u daleke, dotad nepoznate krajeve. Odlazak divizije emotivno su doivljavali i borci i narod. Kao uvijek tako i tada, borci su najdublje saosjeali sa svojim narodom. U to vrijeme u njihovim redovima ponikla je pjesma: Aoj, Liko, domovino naa, Ko te sada brani od ustaa? Pjesma je brzo iz Bosne stigla u Liku. Rastanak sa estom i njenim borcima, svojom braom i sinovima, narod pun gordosti, i uvijek spreman na rtve, relativno je brzo primio kao ast i svoj novi veliki doprinos borbi za slobodu. Narod je bio ponosan na povjerenje koje su njemu i diviziji ukazivali Vrhovni tab i Tito. Postepeno je raslo povjerenje u novoformiranu 35. liku diviziju i nije se gubila nada u pobjedonosni povratak este. Uskoro je po likim selima odjekivala pjesma: Trijes' peta, jabuko i groe, Brani Liku dok esta, ne doe.176 U to vrijeme karakteristina je sve koja vodi njemaku gamad da unitava u selu Brezovac gdje su etnici doveli selo, opljakali ga i odagnali 16 ljudi i u samom Brezovcu.177
174 175 176 177
vea mrnja prema etnikoj bandi srpska sela, kao to je to bio sluaj njemake okupatore i zapalili cijelo omladine, dok su dva ovjeka ubili
Arhiv CK SKH. Izvjetaj KK Donji Lapac upuen OK KPH za Liku, od 16. XI 1943. Dr Petar Kleut: Zbornik 5, HAK, str. 344. Izvjetaj Komande Likog podruja od 15. U. 1943.
P r a t e i politiko s t a n j e i r a s p o l o e n j e stanovnitva na svom t e r i t o r i j u , K o m a n d a 2. likog p o d r u j a , u i z v j e t a j u O d s j e k u za v o j n e vlasti u pozadini GS N O V i P O H , od 30. X I I 1943, k a d a govori o s t a n j u u d o n j o l a p a k o m k o taru, p i e : Narod sela l a p a k o g k o t a r a p o k a z u j e divnih p r i m j e r a u borbi protiv n e p r i j a t e l j a d a j u i mu otpor k a d a isti vri p l j a k u . Naroito su a k t i v ne ene, k o j e e t n i k o j bandi ne d o z v o l j a v a j u da odvozi okupatoru s i j e n o i druge stvari. T e r o r k o j i vri o k u p a t o r sa e t n i c i m a sve je j a i . etnici na svaki o t p o r naroda o d g o v a r a j u b a t i n a m a , bez obzira bile to s t a r i j e ene ili n e t k o drugi. Od naroda k o j e g uhapse i zatvore trae u c j e n e u stoci, kao na p r i m j e r u D o l j a n i m a k a d a su u c r k v u zatvorili vie ena i nisu ih h t j e l i pustiti dok ne d o b i j u o d g o v a r a j u u koliinu ovaca. N a j v i e p a n j e posveivano j e O d l u k a m a I I z a s j e d a n j a A V N O J - a k o j e s u i izazvale n a j i r e i n t e r e s o v a n j e stanovnitva i p r e d s t a v l j a l e j e d a n od n a j k r u p n i j i h u n u t r a n j o p o l i t i k i h dogaaja u t o k u N O B - e . Neposredno poslije I I z a s j e d a n j a A V N O J - a politike r a s p r a v e bile s u intenzivne. Z a n j i h j e s t a novnitvo pokazivalo velik interes. Uz v o j n o - p o l i t i k e d o g a a j e na m a s o v n i m sastancima, t o k o m itave zime 1943/44. dominiralo j e I I z a s j e d a n j e A V N O J - a i n j e g o v e Odluke. P o p u l a r i z a c i j a O d l u k a bila je toliko intenzivna, da su kue,
471
bajte i mnogi objekti, kao to su telegrafsko-telefonski stupovi du komunikacije kojom je saobraao neprijatelj, bili izlijepljeni plakatima o AVNOJ-u. U nekim selima na svega pedesetak metara od neprijateljskih garnizona, preko noi su po zidovima kua lijepljeni plakati i pisane parole koje su i neprijateljske vojnike obavjetavale o onom to je u noi izmeu 29. i 30. novembra 1943. odlueno u Jajcu. Nemoan da to sprijei, neprijatelj je u povodu lijepljenja plakata u Doljanima zatvorio u crkvu sve ene koje je tog jutra uspio uloviti u selu. Drali su ih u crkvi kao taoce, i nisu ih putali sve dok nisu dale odreeni broj ovaca kao svoj otkup. Pored Odluka i napisa o njima, objavljenim u redovnoj partijskoj i frontovskoj tampi, vano mjesto u objanjavanju odluka AVNOJ-a zauzima Uputstvo za organizaciju kampanje i tumaenje odluka AVNOJ-a- 178 koje je 5. februara 1944. izdao Agitprop Okrunog komiteta KPH za Liku. U itavom nizu izvjetaja Kotarskog komiteta nalaze se konkretni podaci o broju prisutnih osoba na sastancima, gdje su objanjavane odluke AVNOJ-a. Popularizacija Odluka II zasjedanja AVNOJ-a vrena je i dalje uporedo s objanjavanjem Odluka III zasjedanja ZAVNOH-a i popularizacijom JNOF-e. 0 tom se u referatu 3. kotarske partijske konferencije kae: Kao rezultat pobjede naih naroda, u novembru 1943. godine, na svom drugom zasjedanju AVNOJ je konstituiran u Vrhovno zakonodavno i izvrno tijelo Jugoslavije. Prvi put u istoriji dobili su nai narodi, izabran njihovom voljom, pravi narodni parlament. Uspostavljen je Nacionalni komitet, kao narodna vlada, na elu s najboljim sinom nae zemlje drugom Titom. Usprkos razlici izmeu surove realnosti rata protiv Nijemaca, s jedne, .i primamljivih etnikih ponuda s druge strane, duh otpora kod naroda nije opadao. Njegova borbenost, reklo bi se, rasla je u srazmjeru s aktivnou politikih organizacija u njegovoj sredini i s jaanjem neprijateljskog terora. Borbeni politiki polet bio je nesalomljiv. On je rastao sa saznanjem da se jo u toku borbe protiv okupatora stvaraju uslovi za bolju sutranjicu koju su garantirale Odluke II zasjedanja AVNOJ-a. Intenzivna politika aktivnost partijaca, skojevaca, odbornika, aktivistkinja AF2-a, stalno je pridonosila podizanju i uvrivanju borbenog morala stanovnitva. Bitka, koja se due vremena vodila za meunarodno priznanje NOV-e Jugoslavije, iako je s vremena na vrijeme bila predmet politikih informacija koje su prezentirane stanovnitvu, nije u dovoljnoj mjeri bila poznata irim masama. Zato je Sporazum Nacionalnog komiteta i Subaieve vlade unio niz ne jasnoa u organizacije i narod. Pisanje Naprijeda daje odreenu liniju koja je prouavana, tumaena 1 brzo prenoena na organizacije i mase koje su ve bile u bojazni da smo odstupili od naih ciljeva, da e Kralj doi, da su tekovine NOB ugroene. 179 Kotarski komitet je nastojao da se sporazum Tito ubai protumai kao pobjeda Nove Jugoslavije i priznavanje Odluka II zasjedanja AVNOJ-a od strane Subaieve vlade i saveznika. Petnaestog jula 1944. Kotarski komitet KPH Donji Lapac pisao je Okrunom komitetu za Liku da je na politikim zborovima govoreno o znaenju JNOF-e i da narod interesira razlika izmeu NOO-a i odbora JNOF-e. Na podruju donjolapakog kotara, kao i u itavoj Lici, tokom jula i augusta
178 Nalaze se u Arhivu Muzeja Like u Gospiu. 179 Izvjetaj Okrunog komiteta KPH za Liku Centralnom komitetu KPH od 29. VII 1944.
1944. politika aktivnost se odvijala u znaku afirmacije i postavljanja organizacija JNOF-e. U referatu 3. kotarske partijske konferencije o JNOF-i je reeno da u nju ulaze svi antifaisti bez obzira na stranaku i vjersku pripadnost, da njeni odbori trebaju biti sastavljeni od najvienijih ljudi sela, opine i kotara. Potrebno je da sekretar partijske elije, odnosno komiteta, bude tajnik JNOF-e, ali bez nametanja, ve slobodnim biranjem kao i ostali. U JNOF-u su svi lanovi ravnopravni. Ne smije biti diktiranja. Partijci moraju biti prvi u dosljednom provoenju u ivot programa JNOF-e. Oni svojim dranjem prema van partijcima moraju zasluiti da mogu utjecati na njih. Potkraj augusta izvreno je konstituisanje Kotarskog odbora JNOF-a, u kojeg su uli: Jandrija Vojvodi iz Neteke, predsjednik odbora, Mio Medi iz Doljana, tajnik odbora i Boo ai iz Kupirova, blagajnik odbora. lanovi odbora: Milo Medi Cikanov iz Bubnja, Milanko Puvali iz Brotnje, Branko Vein iz Krkog Brda i Sava Zori iz Zavlake. 180 U Opinski odbor JNOF-e za Srb 1 8 1 uli su: Simo Vojvodi iz Neteke, predsjednik odbora, Mara Pavkovi iz Osredaka, tajnik odbora, Milkan Petrovi iz Dabanice, potpredsjednik odbora, Drago Kalini iz Podstrane, blagajnik odbora, Pajo Priji iz Gofnjeg Srba, Pajo Medi iz Gornje Suvaje, Ico Sijan iz Kupirova, Petar Sijan iz Potkraja, Nina Ciganovi iz Donjeg Srba, Dara Dubaji iz Zaluja, Jovan Buji iz Lisine, Simo Damjanovi iz Ajderovca, Duan Bursa iz Kaldrme, Milan Tankosi iz Dugopolja, Stevan Vejin iz Krkog Brda, Duan Raenovi iz Begluka, Jovo Kea iz Donje Suvaje. U Opinski odbor JNOF-e za opinu Doljane izabrani su: Jovo Polovina iz Dobrosela, predsjednik odbora, Mara Duki iz Doljana, tajnik odbora, Simo Dra iz Brotnje, blagajnik odbora, Nikola arac iz Dobrosela, lan odbora, Mile Medi Dodin iz Doljana, lan odbora, Nikola Medi Nine iz Bubnja, lan odbora, Simi Polovina iz Dobrosela, lan odbora, Tomica Puaa iz Brezovca, lan odbora, Dane Jelaa iz Zaklopca, lanovi Opinskog odbora JNOF-e za opinu Donji Lapac bili su: Ilija ai Ili iz Dnopolja. predsjednik odbora, Koka Vojvodi iz Neteke, tajnik odbora i Mile Kuga iz Gajina, blagajnik odbora. 182 Odbori Narodne fronte, kako su ih popularno i skraeno nazivali u narodu, ubrzo su postali znaajan faktor politike aktivnosti. Odbori Fronte su rukovodili sastancima raznih organizacija kada su oni zajedniki odravani. Drugim rijeima ovi odbori su postali faktor drutveno-politike koordinacije. Sva politiko-propagandna aktivnost NOP odvija se od augusta 1944. pod rukovodstvom organizacija JNOF-e. Na primjer, u povodu osloboenja Beograda, pod rukovodstvom Kotarskog odbora JNOF-e odrana je sveana sjednica svih organizacija NOP-a i naroda, kojom prilikom je upueno pozdravno pismo estoj proleterskoj diviziji. Na tom manifestacionom skupu uestvovalo je dosta naroda koji je u Klapavice doao iz okupiranih sela lapakog kotara. Veliko znaenje za daljnje unapreenje politiko-propagandne aktivnosti ima 3. kotarska partijska konferencija, koja je 20. i 21. septembra 1944. godine, odrana u Klapavicama, u graakom kotaru.
180 Nisam mogao utvrditi imena ostalih. 181 Popis lanova Opinskog odbora JNOF-e za opinu Srb nalazi se u izvjetaju Opinskog komiteta KPH Kotarskom komitetu Donji Lapac od 10. VIII 1944. 182 Ostala imena nisam mogao utvrditi.
U izvjetaju Kotarskog komiteta, upuenog Okr usnom komitetu KPH za Liku 18. X 1944, iznose se podaci koji govore o pojaavanju politike djelatnosti do te mjere da se moe govoriti o politiziranju itavog naroda. Omladina i pioniri, u ponekim selima gdje je neprijatelj drao svoje posade, spjevavaju pjesme i pjevaju ih o naoj NOV, Crvenoj armiji i o najnovijim dogaajima. Tako su pioniri u jednom selu izazivaki trali za etnicima i pjevali nau pjesmu: Proe esta i Liku i Bosnu, sada isti Srbiju ponosnu. U izvjetaju Kotarskog komiteta, poslanog Okrunom komitetu za Liku 31. X 1944, kae se: Naa organizacija je pripremila 170 parola koje su odmah proturene u vezi s osloboenjem Beograda. Uspjelo se, mjestimino, stvoriti dobre veze u okupiranim selima za irenje vijesti i prenoenje tampe od ruke do ruke. Raspoloenje naroda je danomice sve bolje. Pored nezapamenog neprijateljskog terora, vijest o osloboenju Beograda stvorila je u svim selima iroke manifestacije, izazvala veselje, pjesmu i tranje pojedinaca od bajte do bajte. Isti dan po svim breuljcima, kao i pored samih kua, narod je palio vatre, od trnja, komue i slame. Pioniri su palili vatre i pored samih garnizona, to je izazvalo jo stranije nasilje bande nad narodom. Iako su etnici nastojali pod svaku cijenu sprijeiti to veselje, nisu uspjeli. Nekoliko dana sve se crvenilo od 350 vatri. Politiko raspoloenje naroda lapakog kotara bilo je sastavni dio politikog entuzijazma koji je zahvatao skoro svu Liku potkraj 1944, a naroito krajeve i naselja ranije obuhvaena ustankom. O raspoloenju u Lici Okruni komitet Partije u izvjetaju Centralnom komitetu KPH, od 2. XII 1944, pie da nove pobjede Crvene armije i NOVJ, osloboenje Dalmacije i Beograda te ienje Srbije imaju jakog odjeka na osloboenom teritoriju, da su pobjede obiljeene brojnim zborovima, mitinzima, sveanim sjednicama i pozdravnim pismima. vrsto opredjeljenje stanovnitva donjolapakog kotara za NOP, pogotovo njegova vrsta privrenost bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti Jugoslavije, manifestirala se i u odnosu prema jedinicama dalmatinskih divizija, koje su imale zadau da u svojim zavrnim operacijama oslobode od neprijatelja i lapaki kotar. Visok stupanj meusobnog uvaavanja i potivanje, koje se razvijalo izmeu stanovnitva i boraca 20. i 26. divizije NOVJ, ukazivao je na nerazruivost bratstva i jedinstva stvorenog u borbi protiv faizma. Dolaskom dalmatinskih jedinica NOV na sektor Donjeg Lapca, njihov pravilan odnos prema narodu i velika borbenost sve vie kod naroda stvara povjerenje prema NOV, a ujedno, s obzirom da su te jedinice sastavljene preteno od boraca Hrvata, uvruje se jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Narod je uvjeren i vidi da Hrvati borci prolijevaju krv za slobodu srpskih sela.183 U prvoj polovici januara 1945. u najveem broju sela provedeni su izbori za Odbore JNOF-e. U izvjetaju Kotarskog komiteta, upuenog Okrunom komitetu za Liku 16. I 1945. godine, pored ostalog, se kae: Izbore za odbore JNOF-e izvrili smo u 17 sela, gdje je narod kao veina uestvovao.
183 Iz izvjetaja Odjela unutranjih poslova Okrunog NOO-a za Liku ZAVNOH-u, od U. I 1945. (HAK, f. OK KPH za Liku, kut. 3).
Stanovnitvo donjolapakog kotara se jo u toku rata, neposredno iza donoenja Odluka II zasjedanja AVNOJ-a plebiscitarno izjasnilo za republikansko i federativno ureenje Nove Jugoslavije, a protiv Kralja i monarhije. To se jo jednom jasno potvrdilo kada je u januaru 1945. kralj Petar II pokuao minirati sporazum Tito-ubai. Na posljednji cjepaki pokuaj kralja Petra, na narod je odgovorio masovnim demonstracijama. Gole i bose starice, demonstrirajui protiv Kralja govorile su: Mi ne moemo ii dalje, a tamo dalje svakom kaite da smo i mi protiv kralja Petra. 184 Mrnja prema neprijatelju i elja za slobodom i pobjedom bili su kod stanovnitva stalno podravani i razgarani masovnim partijsko-politikim radom. Stanovnitvo krvno vezano za NOP masovno se odazivalo i dolazilo na politike zborove i sastanke na kojima su govorili partijsko-frontovski aktivisti i itana partijska tampa, iz koje su se prisutni informirali o aktuelnim vojno-politikim zbivanjima. Podaci iz izvjetaja govore o porastu politiko-propagandne aktivnosti. U prvom tromjeseju u 1944. (od 1. I do 25. III 1944.) odrana su 252 masovna sastanka na kojima je prisustvovalo 5.089 lica. Ukupno do kraja 1944. odrano je 1316 sastanaka na kojima je prisustvovalo oko 38.500 ljudi. Pored stalnog porasta broja osoba koje su prisustvovale politiko-informativnim sastancima, to su ih po okupiranim selima i nekim zbjegovima odravali komunisti, valja spomenuti i veliku zainteresiranost stanovnitva za partizansku tampu. Impresivan je broj osoba koje su primale, itale ili sluale partizansku tampu koju bi im drugi itali. Taj broj bio je, takoer u /stalnom porastu. U izvjetajnom periodu od 8. do 25. marta 1944. radi se o 1657 takvih osoba, a u periodu od 26. IX do 18. X 1944. taj broj se poveao na 10.200 osoba. Od 8. III do 21. XII 1944. u redove neprijateljskih vojnika protureno je 1.007 primjeraka partizanske tampe, proglasa i slinih publikacija (letak Srbi u etnikim redovima 170 primjeraka, Amnestija 160, letak s govorom V. Cerila 100, Radio-vijesti 90, Liki kurir, odnosno Putem bratstva 87, Proglas srpskom narodu u Hrvatskoj 63, Naprijed 64, Srpska rije 46, Novosti 42, poseban letak namijenjen samo etnicima 30, Proglas CK K P J iz juna 1944. godine 23, Saveznikih glasila 20, letak Izdajice, poloite oruje 5, Slobodni dom 5, i Vjesnik 2). Pored toga u neprijateljske redove tokom septembra 1944. proturen je vei broj primjeraka letka Titov posljednji poziv koji je izazvao pravo rasulo neprijateljskih redova. 185 Tajne veze koje je u neprijateljskim garnizonima stvorila partizanska obavjetajna sluba, stavljene su pred posljednju probu: osigurati prelazak na stranu NOVJ itavih garnizona. Meu onima koji su s puno realistikog optimizma gledali na ishod stvari bio je i Opinski komitet KPH Doljani. Kotarski komitet je dao svoju saglasnost za direktnu razdiobu letaka iz ruke u ruku u neprijateljskim garnizonima Dobroselo i Doljani. Djevojke su se dobrovoljno javile da odreenog dana nastupe u garnizone i dijele letke, iz ruke u ruku neprijateljskim vojnicima. Doao je 12. septembar 1944. Bio je to dan odreen za otpoinjanje akcije sraunate na potpuno rasipanje
184 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac od 31. 1. 1945. 185 Ukupan broj neprijateljskih vojnika, koji je od 1. februara do 21. decembra 1944, pod uticajem stanovnitva i vjetih kombinacija partizanske obavjetajne slube i propagande, preao na stranu NOVJ, Iznosio je 2.020 ljudi i to: 1.810 domobrana i legionara i 210 etnika.
neprijateljskih garnizona. Sve je ilo po dobro stvorenom planu. Toga jutra s Titovim pozivom u ruci kako su tada prozvali letke na kojima je tampan poziv Vrhovnog komandanta NOV i POJ upuen neprijateljskim vojnicima dolo je u Doljane i Dobroselo oko dvadesetak djevojaka, lanica SKOJ-a. U ugovoreno vrijeme djevojke su poele dijeliti letke i pozivale neprijateljske vojnike da ne propuste posljednji as. Veina pripadnika neprijateljskih posada s uenjem je promatrala djevojke. Poludjele su ili je rat zavren pomiljali su neprijateljski vojnici. Ali za kratko. Predvoeni oficirima i podoficirima, koje su za taj in ilegalno pripremili partizanski obavjetajci i politiki radnici, domobrani se pridruie djevojkama. Uzimali su od djevojaka letke, a zatim ih sami nastavljali dijeliti. Za vrijeme poetka akcije u doljanskom garnizonu se zatekao ustaki oficir koji je tog jutra stigao iz Bihaa. Pokuao je da se suprotstavi akciji djevojaka i domobrana, ali je u tom sprijeen. Istovremeno s dijeljenjem letaka po neprijateljskim bunkerima sijevali su pijuci kojima su ih djevojke pokuale ruiti. Ustaa je ostao zabezeknut kada je komandant posade naredio svojim vojnicima da s topovima i svom opremom krenu u pravcu Bubnja gdje su trebali da se predaju. Ustaki oficir je sjeo u svoj automobil i nesmetano otiao u Biha. Nije bilo snaga ni odlunosti da ga se uhapsi. Nedugo iza odlaska ustae, prema Bubnju su se kretale dvije kolone dotadanje neprijateljske vojske. Jedna je ila od doljanske, a druga od dobroselske crkve. Spojile su se negdje pod Bakraem. Na elu vojnikih kolona koraale su hrabre skojevke: Boja, Bosa, Danica, Desanka, Duanka, Jelka, Koviljka, Mara. Milica, Saja, Smilja i Stana, junakinje dobivene bitke. Za njima je ilo 825 domobrana s kompletnom opremom topovima i mitraljezima.
U Kupirovu je takoer dolo do organizovanog prelaska na stranu partizana itavog garnizona jer su i ovdje od ranije postojale veze s nekim domobranskim oficirima. Proces razbijanja i osipanja neprijateljskih redova nije prestao istekom roka koji je bio oznaen Titovim pozivom ljudstvu mobiliziranom u neprijateljske redove. Taj proces se i dalje odvijao. Takmienja su poticala pojaanu aktivnost Stalna politika i druga aktivnost medu stanovnitvom i organizacijama NOP-a, poticana je estim takmienjima koja su organizirana unutar kotara i izmeu likih kotareva. Jedno od mnogih takmienja bilo je provedeno u ast trogodinjice narodnog ustanka u Lici. Organizirao ga je Okruni komitet Partije. Trajalo je od 15. do 30. jula 1944, a takmiila su se sela, opine i kotarevi na podruju Like. Takmienje se odvijalo u 6 sadraja. 1. Upoznavanje organizacija i irokih narodnih masa s Odlukama III zasjedanja ZAVNOH-a 2. Mobilizacija i posljednjeg ovjeka u redove NOV-e 3. Sto uspjenije rjeavanje prehrane naroda i vojske 4. Mobilizacija svih organizacija i naroda u povraanju dezertera u njihove jedinice 5. Izvlaenje ljudstva iz neprijateljskih redova (domobrana i etnika) 6. Formiranje kombiniranih udarnih grupa i pojaavanje njihove aktivnosti.
Razraujui direktivno pismo Okrunog komiteta KPH za Liku na konkretne prilike, Kotarski komitet je 9. jula 1944. pisao svim opinskim komitetima Partije: U kampanji upoznavanja organizacija i irokih narodnih redova s odlukama III zasjedanja ZAVNOH-a, treba postii da organizacije i mase zaista osjete veliki znaaj III zasjedanja ZAVNOH-a, i to za narodnu budunost znai prerastanje ZAVNOH-a u vrhovno, zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo, u istinski demokratski sabor, zatim stvaranje drave Hrvatske, kao ravnopravne lanice Demokratske Federativne Jugoslavije, u kojoj Srbi i Hrvati imaju jednaka prava .. , 186 Takmienje koje je provedeno u ast trogodinjice ustanka u Lici i Hrvatskoj, bilo je najveim dijelom usmjereno na razvijanje duha i akcija otpora okupatoru u okupiranom dijelu Like i na razbijanje neprijateljskih redova. U dopisu od 21. VIII 1944. OK KPH za Liku pie: Dragi drugovi! U vezi 15-dnevnog takmienja za proslavu godinjice narodnog ustanka, ovaj Komitet je, na osnovu prikupljenih rezultata takmienja, donio odluku da je najvee rezultate poluila partijska organizacija kotara Donji Lapac. 1. Na osloboenom i okupiraonm teritoriju (Like pp) upoznato je s odlukama III zasjedanja ZAVNOH-a 20.770 osoba, 2. Mobilisano je u NOV 107 boraca, 3. Prikupljeno za izbjegli narod 420 kg, a za NOV-u 1.183 kg hrane, i izvreno nekoliko posjeta istoj, 4. Vraeno u jedinice oko 206 dezertera, 5. Iz neprijateljskih redova izvueno 25 zavedenih ljudi, 6. Ubijeno, ranjeno i zarobljeno 162 neprijateljska vojnika, uniteno 9 kamiona i ostale ratne opreme, 7. Na proslavi trogodinjice ustanka uestvovalo oko 9.653 dua, zapaljeno 1.783 vatre. Od toga organizacija kotara Donji Lapac poluila je ove rezultate: 1. Upoznato s odlukama III zasjedanja ZAVNOH-a, veinom na okupiranom teritoriju, 1611 osoba, 2. Mobilisano u NOV 25 boraca. 3. Prikupljeno za izbjegli narod 420 kg, a za NOV-u 1.183 kg hrane, 4. Vraeno 10 dezertera u njihove jedinice, 5. Izvueno iz neprijateljskih redova 16 zavedenih domobrana i 15 etnika, 6. Ubijeno 16, zarobljeno 3 neprijateljska vojnika i uniten jedan kamion, 7. Odrano na dan godinjice ustanka 4 zbora s 240 prisutnih dua, zapaljeno 29 vatara na okupiranom podruju. itava organizacija i aktivnost sprovodila se u uslovima potpune okupacije kotara i pojaanog neprijateljskog terora, naroito etnikog. 187 Duh takmienja proimao je organizacije NOP-a po itavoj Lici. Odraavajui faktino stanje, Okruni komitet je 2. X I I 1944. s puno rezona, pisao Centralnom komitetu KPH da je u Lici takmiarski duh vrlo velik i da se u radu poluuju dobri rezultati. Takmienja su unutar donjolapakog kotara nastavljena i poslije osloboenja srbske i doljanske opine. Kotarski komitet Partije je za januar 1945.
186 AIHRPH, KP-251/1875. 187 Arhiv Muzeja Like u Gospiu.
izradio plan aktivnosti svih organizacija NOP i zakazao takmienje. Bio je to plan takmiarskog poleta na obnovi opustoenih sela. Tim planom se, pored ostalog, predvialo: organizirati 26 sastanaka, na kojima e NOO-i polagati pred narodom rauna o radu, izgraditi 3 nove kole, popraviti 4 i uspostaviti sedam domova kulture, dovesti 12 vozova grae za kole, izgraditi 23 bajte za narod (prvenstveno za nemone), osposobiti za rad jednu pilulu, organizirati 4 radionice sa sedam razliitih majstora (zanatlija), napraviti (u radionicama), odnosno popraviti i osposobiti 47 plugova, formirati 6 radnih eta sa ukupno 300 omladiinaca i mladinki, osnovati jednu zadrugu i pri dva opinska odbora uspostaviti sudove. Svaki plan takmienja imao je stalne karakteristike: dinamizam, stalni polet i kontinuiranu aktivnost organizacija i pojedinaca. Openarodni rat protiv okupatora i njegovih slugu Brojni primjeri ukazuju na to da se na podruju donjolapakog kotara borilo sve stanovnitvo, od nejake djeice do oronulih staraca. Pred neprijateljski prodor, Kotarski komitet S K O J - a donjolapakog kotara, za neke je bio vrlo mlad. Tako barem pie u redovnom izvjetaju Kotarskog komiteta Partije koji je 26. VIII 1943. upuen Okrunom komitetu KPH za Liku. Iako vrlo mlad, KK S K O J - a brzo je postao jedan od glavnih nosilaca borbe i otpora kojeg je stanovnitvo, a pogotovo omladina, pruala neprijatelju. Nakon prvih i kratkotrajnih nesnalaenja koja su u prvim danima njemake okupacije kotara bila karakteristina za sve organizacije pa i za omladinsku, nastupio je polet i borbeni entuzijazam. Kotarski komitet KPH Donji Lapac u izvjetaju Okrunom komitetu od 28. IX 1943. godine, pisao je da organizacije aktivnije rade, da Kotarski komitet S K O J - a redovno dri svoje sastanke i daje pomo niim organizacijama, da je dranje omladine prema NOB-i dobro, da nitko nije otiao neprijatelju i da su se vrstinom poput elika, pored partijaca, skojevaca, omladine, drali i lanovi narodnooslobodilakih odbora. Pod naslovom Kako etnika banda postupa s naim narodom, Liki vjesnik je pisao: 13. oktobra 1943. drug Pejo Deli, lan Mjesnog NOO-a Birovaa, otiao je kui u Lapaka Korita da bi izvukao neto hrane. Skupljao je avle oko zgrade koju su mu krvnici zapalili. Najednom, ispadoe etnici iz grmlja i drug Pejo nije mogao pobjei. etnika banda ga je uhvatila i odagnala u logor kod Mamca, gdje je prenoio jednu no. Zatim ga sutradan otjeraju u Lapac, gdje su ga Nijemci ispitivali, ali od naeg druga Peje nisu mogli nita doznati. etnici, meu njima i Sako Opai, pitali su ga gdje se nalaze partizani i koliko ih ima. Pejo se vrsto drao i nije im nita odgovarao. jNato su ga poeli tui, njih 45 s batinama, naroito Sako Opai, koji se na nj okomio kao bijesan pas. Pejo na sve ovo ispitivanje i tuu odgovorio j e : Sako, ja znam da e moja glava otii, ali znaj dobro da e i tvoja za kratko vrijeme. etnika banda jo vie zagrijana, poela je da ga bije ponovno. Pejo se drao uporno ne govorei nita. Zatvorili su ga u konobu i dobro pazili da im ne bi pobjegao. Pejo je u konobi stvorio plan kako da se izvue. Ruke su mu bile vezane uetom, ali ih on nekako odrijei. Pored vrata nalazilo se crtalo. S njim otvori vrata, pogleda desno i lijevo, pa kad
vidje da nema nikoga, dade se u bijeg preko polja. Kad su ga etnici primijetili, poee pucati za njim, a on sretan to je pobjegao, dovikivao j e : Pucajte, nee vam vie Pejo u ruke, bando lopovska. 188 Na podruju izmeu Zavlake i Kaldrme, potkraj oktobra 1943. jedan njemaki avion, koji je letio iz pravca Knina prema Bihau, u magli je zapeo za drvee ume Pjenac. Dok se avion oteen zaglavio na drveu, iz njega je izala etverolana posada (jedan kapetan i 3 porunika). Cim su u Kaldrmi i Zavlai saznali da je avion pao, staro i mlado je pohrlilo na mjesto havarije. Meu onima koji su prvi stigli na mjesto dogaaja nalazili su se Sava Zori, star 65 godina i Nikola Zori Cigo, sin Stevkov, star 4 godine. Pristigli su i Sava Bursa Sako, Bogdan Zori (Savin), Bursa Mirko i Duan, te Stevo Zori Stevko. im su vidjeli u kakvoj su se situaciji nali, njemaki oficiri su zapalili potu i neku arhivu. Pokuali su se posluiti lukavstvom. Okupljenim ljudima su poeli nuditi okoladu i druge stvari. Kada su primijetili da nailaze dvojica odbornika s pukama, Nijemci su ih na udaljenosti 200 metara od aviona pokuali zaustaviti. Kriavim i drhtavim glasom su ponavljali svoje Halt! Pokuavali su da se tako izvuku umom prema Zavlai. S neto znanja njemakog jezika stupio je s njemakim oficirima u duel stari Sava Zori. Uvjeravao je Nijemce da im je bezumno pucati u odbornike koji nailaze. Iza toga je nastalo rvanje, u kojem su savladani, razoruani i uhapeni. U njihovom hvatanju su uestvovali: Sava Bursa Sako, Duan Bursa, Mirko Bursa, Milan Bursa, Trio Bursa, Stevko Zori, Sava Zori i sin mu Bogdan. Od Nijemaca je zaplijenjeno 6 pitolja i jedan majser, kojim se kako sam kae sluio Stevko Zori sve do kraja rata. 189 Nije to bio posljednji borbeni susret stanovnika Kaldrme i Zavlake s pripadnicima njemakih oruanih snaga. Neto iza hvatanja avijatiara grupa od 350 Nijemaca i legionara dolazila je od Srbskog klanca u Zavlaku. Pljakali su po selu. Vjerovalo se da tragaju za avionom i njegovom posadom. Uhvatili su Bogdana Zoria koji se vratio iz talijanskog zarobljenitva poslije kapitulacije Italije. Kad su Nijemci poveli Bogdana sa sobom, otac mu Sava nikako da pusti da mu odvedu sina. Poao je i on zajedno s neprijateljskom grupom pokuavajui je nekako udobrovoljiti da mu ostave sina na miru. Krenuli su prema Kupirovu. Grupica odbornika i drugih civilnih partizana odlui da vatrom isprati Nijemce i da im otmu Savu i Bogdana. 190 Uspjeli su ubiti 4 i raniti 4 neprijateljska vojnika. Nijemci su ostavili mrtve koje je narod zakopao na Brkievim njivama. Sava i Bogdan su osloboeni. U ovoj akciji poginuo je uesnik partizanske grupe, omladinac Duan Zori. Pored njega u borbi su uestvovali: Stevko, Nikola, Mile i uro Zori te uro Zori Palajsijin. Za uspjeno obavljanje obavjetajnih zadataka od velikog znaenja bila je masovna podrka naroda. Zahvaljujui uticaju Partije, partizanska obavjetajna sluba se mogla u svim prilikama osloniti na patriotizam staraca, ena, omladine, pionira. Sa sigurnou se oslanjala na stotine onih koje nitko i nikada nije evidentirao kao obavjetajce. Bilo je, uistinu, mnogo primjera samoiniciativnosti, portvovanja i snalaenja vrijednih divljenja.
188 Liki vjesnik od 26. 10. 1943. 189 Sjeanje Stevka Zoria i Duana Bursaa iz Apatina kod autora. 190 Nijemci seoske aktiviste prozvali Civilnim partizanima.
Na smjenu, a esto i samoinicijativno, ene Dobrosela deurale su u blizini neprijateljskog garnizona da bi osmatrale i uoavale promjene i o tome obavjetavale. Onima koji bi im se obratili mjeavinom naeg i ruskog ili poljskog jezika, otvoreno bi nudile da ih prevedu partizanima. inile su to potpuno svjesne da mogu postati i rtvom gestapovskih provokatora. Iza Dobroseljanki nisu izostajale ni ene drugih sela ije je stanovnitvo vrsto stajalo uz NOP. Pokret otpora podigao je ulogu ene i djevojke na pijedestal znaajnih drutveno-politikih funkcija. Jedno vrijeme u 1944. u sva tri opinska komiteta partije djevojke su bile sekretari opinskih komiteta (Koka Vojvodi, Mara Duki i Mara Pavkovi). Uz bezbroj uzviica i kota na podruju Donjeg Lapca, ula je u istoriju oslobodilakog rata i Gradina, u vojnim kartama oznaena kao trigonometar 559. Lei na ezdesetak kilometara od Bihaa prema Kninu, izmeu Doljana i Brotnje. Dobro su je zapamtili mnogi Nijemci i legionari. Zabiljeeno je i znade se da su 23. aprila 1944. na Gradini etrdeset proletera izbacili iz stroja 114 neprijateljskih vojnika i da su skoro svaki po jednog konja mogli odvesti u brigadu. Ostalo je gotovo nepoznato da je u toj akciji znaajnog udjela imala jedna obina seoska ena, majka petero male djece. Tih dana partizanska obavjetajna sluba primila je obavijest da neprijatelj namjerava pojaati garnizon u Dobroselu prebacivanjem jedne ete iz Suvaje. Ve sutradan je cestom prema Suvaji odmicala Sara Obradovi koja je u kui ostavila petero djece, od kojih je najstarije imalo sedam godina. Sara je u NOV imala mua, oficira, a u svojoj rodnoj Suvaji nekoliko roaka u etnicima. Kada se nala u selu gdje se smjestio tab bataljona 384. puka 373. legionarske divizije okruen etnicima, zatraila je roaku da doe u Doljane za ispomo u proljetnoj sjetvi. Krenut e sigurno. itava eta poi e zaprenim vozilima rekla je drugovima po povratku. Postavljena je zasjeda na posebno odabranom mjestu, a rezultat ove akcije uao je u anale oslobodilakog rata. Pored rada mnogih ena znaajan prilog u borbi protiv neprijatelja davala je omladina i pioniri. Dovitljivost i odanost koju su oni u toku rata pokazivali, zasluuju da se njihova djela otmu od zaborava. Mnogo je primjera hrabrosti najmlaih stanovnika donjolapakog kotara zabiljeeno jo u toku rata. Liki kurir u broju 35. od 5. januara 1944. pod naslovom Lapaka omladina se bori, pisao j e : U okupiranom dijelu lapakog kotara, omladinci i omladinke u ast II kongresa omladine Jugoslavije, trgaju preko noi, telefonske ice i ubacuju meu neprijateljske vojnike razne letke o kongresu, tako da i neprijatelj znade o tom najveem prazniku nae omladine, da vidi koliko ga omladina mrzi. Nedaleko Dobrosela u borbi su bila ranjena dva druga uz teki mitraljez. Pionirka Duanka Polovina, stara 9 godina i uro Polovina, star 11 godina, desili su se tu i, uvidjevi da bi mitraljez mogao pasti u ruke neprijatelja, odvukli su ga dalje od tog mjesta i dobro sakrili. Zatim su otili u tab bataljona da to jave, poto njih dvoje maliana sami nisu mogli nositi teki mitraljez. Ponosno su izjavili: Ta akcija neka bude u ast II k o n g r e s a . . . Stevo Raenovi, star 10 godina iz Ajderovca, ugasio je dvije kue koje su faistiki banditi zapalili dok je pionirka Milka Grbi, stara 9 godina iz Osredaka, spasila kukuruzanu punu kukuruza. estogodinji pionir Nikola Laji nije htio ustaama kazati gdje se nalazi omladina njegova sela. Mio Laji,
star 9 godina, ukrao je domobranima dvije bombe i rekao da e ih zapaljene vratiti Nijemcima. Dva pionira iz Kunovca dohvatili su puke iz NOO-a i zapucali na jednu desetinu etnika koji su doli u selo da pljakaju kokoi. Hrabri pioniri uspjeli su da rastjeraju etnike koji su pobjegli u Srb svojim vapskim gospodarima i ispriali im kako su proli u Kunovcu. vabe su potom u svom nemonom bijesu otvorile topovsku vatru po selu. Omladina ini ogromne napore u borbi s Hitlerovim bandama i njihovim slugama. Jedna omladinka iz Suvaje u kojoj su se tada nalazili banditi, kriom goni hranu svaki dan iz sela naim borcima. Omladina opine Srb iznijela je iz sela u kojima je bio okupator, 45 vrea kukuruza i svu sol. Udarne grupe, kako operativnih jedinica, tako i one iz sastava Komande mjesta Donji Lapac, u svojim akcijama na komunikaciji BihaKnin, s mnogo pouzdanja mogle su se osloniti na podrku djeaka, odraslijih pionira. Dragan, Milan i Gojko Desnica, kao i Jovi Damjanovi djeaci iz Kunovca, ne samo da su spadali meu najhitrije i najpouzdanije izviae i sakupljae informacija o neprijatelju, ve su svojom borbenou i aktivnou neprijatelju zadavali podosta briga, nanosei mu gubitke. U briljivo uvanoj biljenici Ilije Polovine, etrnaestogodinjeg djeaka iz Dobrosela, redali su se podaci o sastavu neprijateljskih jedinica, naoruanju, broju i vrsti motornih vozila, koja su u sastavu neprijateljskih transportnih kolona prolazila kroz njegovo selo. Ilija je, tako rei, svakodnevno takve podatke predavao nekom iz opinskog rukovodstva S K O J - a ili direktno obavjetajcima komande mjesta. Bavio se Ilija i drugim, dakako, jo opasnijim poslovima. Ilija luta umom. Izvia on staze, puteljke i umarke koje su ujievi etnici zaposjedali u rano proljee 1944. godine. vrlja Ilija i selom. Toboe, koze mu zale oko neprijateljskih baraka u Dobroselu. A onda kada nitko ne vidi, Ilija prilazi njemakom vojniku. Zna on. nije to Nijemac. Rus je to zakljuuje Ilija ve pri prvom kontaktu. Jednog dana ruski zarobljenik sada kod Nijemaca legionar isti konja. Ilija mu prilazi. Poima razgovor. Hoe uspostaviti kontakt. Ali uzalud Ilija jezikom okree, prevre da bi se pribliio Rusu. Vojnik ga je nepaljivo sluao. Kada je uredio konja, on ga odvede, a da Iliji ni rijei nije rekao. Vraa se Ilija od baraka tuan. Kako i ne bi kada je skojevcima obeala da 6e prii Rusima. Sutradan opet Ilijine koze skau oko neprijateljskih baraka. Ilija je neto bolje sree. Drugi ruski zarobljenik je neto razgovorljiviji. Sam se predstavi da je iz Gruzije. Ilija navraa i idui dan. Razgovori traju nekoliko dana. Uhvatio se Ilija Gruzijca kao ika. Vojnik mu se sve manje smije. Uozbiljio se i Ilija, ocjenjuje da je podesno naviti razgovor na partizane. I napokon Ilija reskira i povjerava se vojniku da ima vezu s partizanima. Gruzijac uti. Ilija ide i dalje predlae da ruski zarobljenici bjee s partizanima. Vojnik povjeruje Iliji. On sprema svoje drugove. Sedamnaest ruskih zarobljenika bjei k partizanima. Izvodi ih Ilija s jo nekoliko djeaka iz ovog sela. Iako se Ilija Polovina meu svojim vrnjacima isticao snalaljivou i odlunou, on nije bio ni sam ni jedini koji je svojom snalaljivou doskakao neprijatelju. etrnaestogodinji djeak iz Donjeg Lapca Stevo Obradovi Pita, borac kod Komande mjesta Donji Lapac, bio je ljeta 1944. partizanski kurir na relaciji Rajonski obavjetajni centar Kotarski komitet partije Komanda mjesta Donji Lapac. Njegova snalaljivost i dovitljivost bili su dobro poznati.
31 DONJI LAPAC
481
Svakodnevno su omladinke iz Gornjeg Srba svojim akcijama prkosile neprijatelju. One su spjevale i pred neprijateljskim vojnicima pjevale pjesme u kojima su ih izrugivale. Leci, parole, transparenti svakodnevno su osvitali po telefonskim stupovima i zidovima izgorjelih kua izmeu Gornjeg Srba i Kupirova. Partizanske udarne grupe koje su vrlo aktivno djelovale na tom prostoru bile su svakodnevno snabdjevene, ne samo hranom i odjeom, nego i obavjetajnim podacima o neprijateljskim posadama uz komunikaciju. U ljeto 1944. faisti odluie da sve djevojke iz Gornjeg Srba pohapse i otpreme u logor kod Siska. Uspjelo im je da opkole selo i odjednom uhapse: Smilju Batinicu, Anku Priji, Duku Rastovi, Dragicu Luki, Maru Priji, Smilju Priji, Sofiju Stojsavljevi, Mandu Stojsavljevi, Anku Zeelj, Savu Batinicu i Smiljanu Raua. Nijemci su uhapene djevojke strpali u kamion i povezli ih prema Bihau. Poveli su ih do Dabine strane, kod Doljana, gdje su hrabre i odlune djevojke pobjegle iskaui iz kamiona. Okrvavljenih koljena i s brojnim ozljedama, djevojke su, mjesto u neprijateljski logor, stizale u svoje selo gdje su nastavljale rad za NOP. Neke od njih, meu kojima i Duka Rastovi, skojevski rukovodilac, poslije bijega dole su u Klapavice gdje se nalazio kotarski centar. U logor je odvedena samo Smilja Batmica koja je kasnije zamjenom osloboena. 191 Govorei o borbenom elanu i aktivnosti donjolapake omladine na II okrunoj konferenciji omladine za Liku, Savka Dragioevi Crnka, sekretar Kotarskog komiteta S K O J - a sluila se impresivnim podacima. U zapisniku s konferencije od 30. VIII 1944. nalazimo da je rukovodilac donjolapakih skojevaca rekla: Omladina lapakog kotara mnogo je uinila u radu fizikom i politikom. Prouavala je Odluke AVNOJ-a i ZAVNOH-a na neosloboenom teritoriju pod tekim terorom. Ne samo da ih je omladina prouavala, nego ih ona sprovodi u djelo na radu. Kroz jednu ofanzivu iskopala je 45 zemunica i na juri digla 5.000 vrea ita. Od prve konferencije prenijela je na svojim leima 550 ranjenika. Na okupiranom teritoriju stalno je obavjetavala partizane o stanju kod neprijatelja. Stotinu dvadeset Rusa, koji su bili zarobljeni kod neprijatelja izvela je omladina na osloboeni teritorij i isti su stupili u partizane. Takoer je omladina izvodila i domobrane. Saja Medi izvela je jednog domobrana sada kada je ila na ovu konferenciju. Omladinke iz Kruga izvele su takoer 4 domobrana u ast konferencije, 346 sanduka municije, 8 mitraljeza, jedan baca i 33 granate prenijela je omladina Dobrosela poslije kapitulacije Italije. Na osnovu svog rada omladina toga sela sva je pozatvarana, ali je pobjegla iz koinclogora kuama i digla je etvu. Dala je 2.500 etelaca. Radni vod Kozjae slui za uzor svima; 14 omladinki toga voda dale su 941 kopaa i 366 kupioca. Mara Petrovi radila je ove godine 180 dana za narodnu vojsku. Sama je povezala i sadjela 360 snopova. Kada je kod nas bila 6. lika divizija, omladina Osredaka iznijela je 20 ranjenika i sahranila 10 poginulih boraca. Soka (Soja) Bokan iz istog sela je prednjaila. Mika Tankosi nije se s narodom povukla u umu, nego je ostala pomonik kod tekog mitraljeza (na zahtjev omladine, ona izlazi na pozornicu da je vide). Stotinu vrea hrane za siromane familije i vojsku iznijela je omladina u ast II kongresa. Omladina srbske opine dala je naoj vojsci 30 posjeta u kojima je odnijela naoj vojsci: 1.246 kg kruha, 100 kg skorupa i 841 kg voa. Idui u posjete vojsci i nailazei na putu kroz umu na mrtva tijela naih drugova,
191 Podaci dobiveni pismeno od Udruenja boraca NOR-a Gornji Srb.
koje su banditi saekali i ubili, omladina nije prezala, niti se vraala, nego je ila do svoga cilja. I tako e naa omladina nastaviti u budue, jo i bolje. 192 U okupiranom Lapcu, skoro za sve vrijeme njemake okupacije, funkcionirala su tri ilegalna kanala koja su vodila na osloboeni teritorij i obratno. Vjerojatno bi postojao i etvrti kanal da se istono od Donjeg Lapca, prema Miljenovcu, strmo i povisoko ne uzdie Visoica. Donji Lapac skoro nikada nije ostao bez veze s partizanskim centrima koji su se nalazili na podrujima izvan domaaja neprijatelja. Je'dan od tih obavjetajnih ilegalnih kanala vodio je iz Lapca, preko Raetina kraja, u selo Gajine i dalje na osloboeni teritorij. Na njegovu odravanju i funkcioniranju radilo je nekoliko osoba meu kojima 15-godinja Dragica Tadi. Podatke o neprijatelju preko njih je prikupljao Mojo Raeta, stariji ovjek. Pismene izvjetaje koje je on sastavljao, zamotane i skrivene u torbi brana, prenosila je u Gajine Smilja Ljiljak i predavala ih Mili Kugi, odborniku. Kuga je sve to je iz Lapca primio, proslijeivao Komandi mjesta. Nekad je izvjetaje primio Sveto Baji i prenosio ih dalje. Ne jednom su, na temelju podataka koji su se nalazili na ceduljicama skrivenim u Smiljinoj torbi, avioni s petokrakom zvijezdom izruivali svoj teret po njemakim hangarima u okolini Lapca. 193 Drugi ilegalni kanal vodio je iz okupiranog Lapca preko Oraovca. On je vrlo uspjeno funkcionirao u proljee i ljeto 1944. Na odravanju ove veze radila je Borka uki, predsjednica odbora AFZ-a iz Oraovca, te Mirko Ajdukovi, Stevo Jani, Mirko Ajdukovi Miran, rodom iz Oraovca. 194 On se nalazio 1944. jedno vrijeme po zadatku u etnicima. Zajedno sa Stevom J a n iem iz Udbine aktivno je radio za partizansku obavjetajnu slubu. Vezu su odravali preko Borke uki. Oni su redovito Borki davali podatke o neprijatelju. Nakon palenja njemakih skladita goriva u Lapcu, zaprijetila im je opasnost da budu otkriveni. Prilikom bijega od etnika, osim svoje puke, Jani je uspio donijeti i puku Brace orka, etnikog voe iz Udbine. Pokupio je, pored nekoliko bombi, jo i Corkov ranac s vanom arhivom i predao ga partizanima. Poslije toga etnici su uhvatili i ubili Ajdukovievog brata Milana. Odsjekli su mu glavu u znak odmazde prema onima iji srodnici bjee iz etnikih redova. Premlatili su i majku Mirka Ajdukovia, uhapsili u Borku uki u Oraovcu, odveli je u Lapac gdje je due vremena sasluavana uz batine i muenja. Dobro se drala i uspjela se izvui, jer nita nije priznala. 195 Trei kanal kojim je Lapac bio povezan s osloboenim teritorijem, vodio je preko Dnopolja i Birovae, odnosno Opaia Doline gdje je za NOP radio Jovo Blanua i jo neki aktivisti NOP-a. Znaajnu ulogu u razgaranju borbenog otpora meu stanovnitvom igrali su borci-invalidi kojih je bilo skoro u svim selima. Oni su se po ranjavanju ili obolijevanju u jedinici nali u pozadini, bilo radi lijeenja ili preuzimanja dunosti za koje su bili sposobni. Mnog od njih su se i samoinicijativno ukljuivali u rad jo prije potpunog ozdravljenja. Neki od njih su se naroito isti192 193 194 195 AIHRPH, USAOH-38/349-a. Prema sjeanju Mile Kuge iz Apatina. Zivi u Apatinu. Po kazivanjima Borke uki, nosioca Partizanske spomenice 1941. iz Apatina.
cali svojom hrabrou i umjenou u stvaranju udarnih grupa u kojima su vrlo aktivno uestvovali. Meu onima koji su imali zapaeniju ulogu, spominjem: uria Timu i Nidana Pouu iz Dnopolja i Jovu Media iz Doljanskog Bubnja. Jovo Medi se u ljeto 1944. vratio u svoj Bubanj, iz 19. divizije s inom kapetana, ali i bez desne ruke koja mu je amputirana nakon ranjavanja u Dalmaciji. im je doao u selo, jo prije nego je postao predsjednik Mjesnog NOO-a u Doljanima, samoinicijativno se prihvatio posla. Okupio je oko sebe nekoliko jo nedoraslih mladia, zapravo djeaka, i kao dobrovoljce ih ukljuio u udarne grupe za borbu protiv neprijatelja. Grupice koje je stvorio, prozvali su u selu grupama ia Jove. Najbrojnija i najaktivnija grupa ia Jove bila je ona koju su sainjavali etvorica mladia iz Dobrosela i Doljana. Bili su to: Petar arac Pejo, Branko Radakovi ispod Bakraa, Rade Medi iz Doljanskog Bubnja i Jovica Obradovi iz Doljana. Ova grupa brzo se iskazala vrlo vjetom i aktivnom, naroito u izvianju neprijateljske komunikacije na relaciji od Borievca do Doljana i u spreavanju etnikih pljaki Podatke do kojih su oni dolazili koristili su pored komiteta i vojno-pozadinskih organa na likoj strani i Duko Rodi, obavjetajni oficir iz Komande mjesta Bosanski Petrovac te Gluica iz Komande mjesta Biha. Trojica mladia skojevaca: Petar, Branko i Rade, jedne oktobarske noi 1944. godine, zajedno s Dukom Rodiem zanoie u Bubnju na sjeniku Nikole Media Nine. Ve u rano jutro doe im Milka arac, aktivistkinja AFZ-a i obavijesti ih da se jedna grupa etnika, jaine omanje ete, pojavila u Bubanjskom Zegaru. Bilo je neizvjesno to namjeravaju. Moglo se pretpostaviti da su doli radi pljake pa izlaskom na Bilo namjeravaju Bubanj odvojiti od doline Une. Nije se iskljuivala ni mogunost da opkoljavanjem Lujiia i Adia kua u Bubnju, kane na tom prostoru pronai i uhvatiti udarnu grupu. Znali su da ona iz tog prostora izlazi i vri svoje akcije u blizini neprijateljskih uporita u Doljanima i Dobroselu. Zahvaljujui pravovremenoj obavijesti Rodi i trojica mladia su se uspjeli izvui iz etnike klopke u Vrine otkud su promatrali to etnici rade u Bubnju. Iz Vrina grupa je uoila da pljakaju stoku. Sakupljali su je po panjacima oko kua i izgonili je na izlazu iz Bubnja prema Borievcu i Lapcu. Stoku su koncentrirali juno od Ljutice, negdje ispod kue Majstorovia. Partizanska etvorka ih je napala i onemoguila pljaku stoke. Aktivnost Dnopoljana u vrijeme njemake okupacije kotara predvodili su uro Tima Duri, sekretar partijske elije u selu i Nikola Poua Nida, predsjednik Mjesnog NOO-a. Nijemci i etnici u Dnopolje nisu mogli ni zaviriti bez jaih snaga, bez upotrebe artiljerije, a ponekad i tenkova. Uz uru ukia i Milana Opaia, koji su pali u borbi s etnicima, Duri i Nida su bili ne samo politiki radnici i predstavnici narodne vlasti koju su Dnopoljani cijenili i sluali, ve i aktivni uesnici u svim akcijama udarne grupe koja je djelovala u Dnopolju i okolici. Ponekad bi etnici naredili Dnopoljanima da njima i Nijemcima u Lapac dovezu iz ume drva za kuhinju. Hoe li izvriti etniku zapovijest, ljudi su traili odobrenje od uria i Nide. Odobrenje bi dobili, ali su drva koja bi povezli etnicima u Lapac, istovarali u Dnopolju pred kuama siromanih porodica partizanskih boraca.
Aktivnosti omladine i pionira najvei prilog dala je skojevska organizacija na ijem su elu u kotaru za vrijeme rata bili: Duko Vojvodi, Zorka Kosanovi, Stevo Stikovac, Mara Drai, Savka Dragievi Crnka i Mileva Darn j anovi Vojno-pozadinski organi Prodorom Nijemaca na teritorij kotara partizanske strae su se povlaile u sastav komandi mjesta. Pri svakoj komandi mjesta (D. Lapac i Srb) formirana je eta strae koja je imala komandira, politikog komesara i njihove zamjenike. U etama pri komandama, formirane su u oktobru 1943. partijske elije. Njihovi sekretari bili su zamjenici komesara eta. U svakoj komandi mjesta bile su i partijske elije komande iji su sekretari po funkciji bili pomonici komandanata, odnosno politiki komesari komandi mjesta. U vrijeme prodora Nijemaca u donjolapaki kotar u komandama mjesta bili su za Donji Lapac: komandant Duan Cosi, polit, komesar Mio Medi, zamjenik komandanta Duan Batinica Dujo. Od 1. XI 1943. pa do 17. I 1944. komandant je bio uro Sua (Duan Cosi je premjeten za komandanta mjesta u Lovinac), a komandir ete Duan Medi, politkomesar Jovo Grkovi pa Sava Dra. Za Srb: komandant Bogdan Milju, politkomesar Jovo Raeta, a od polovine decembra 1943. godine do 17. I 1944. komandant je bio Milan Trkulja, a politkomesar Nikola Divjak. Uoi dolaska Nijemaca Kotarski komitet Partije Donji Lapac pozitivno je ocijenio stanje u vojno-politikom sektoru. 198 Sastav strae po politikoj privrenosti NOP-u bio je zadovoljavajui, ali je u psihofizikom i borbenom pogledu stanje neto manje zadovoljavalo. Naime, u jednom kasnijem izvjetaju istog komiteta kae se da u strai prevladavaju bolesni, invalidi, fiziki slabi i stariji ljudi mobilisani. 197 Povlaenje partizanskih straa koje su bile dislocirane po veim selima, i njihova koncentracija u etu, vrena je u cilju okrupnjavanja jedinice. Borci komandi mjesta inili su ve u poetku okupacije inicijalnu snagu u stvaranju kombiniranih udarnih grupa, u kojima su, osim boraca iz komandi mjesta, uestvovali i civilni seoski aktivisti, partijci, skojevci i odbornici. Kotarski komitet Partije s odobrenjem Okrunog komiteta za Liku, pristupio je jaoj koncentraciji i integraciji boraca u etama vojno-pozadinskih organa. Smatrao je da e se ofanzivne akcije protiv neprijatelja moi voditi s vie uspjeha, ako se integracijom nekoliko eta stvori jaa jedinica. U vezi s tim, Kotarski komitet je 22. XI 1943. pisao Okrunom komitetu i ovo: Pristupili smo formiranju jedne jae formacije partizanskih eta, koja bi se sastojala od: ete Komande mjesta Lapac, ete Komande mjesta Srb, prikljuujui njima i etu PPK-a. 1 9 8 S ovom snagom bi vrili akcije na neprijatelja i po mogunosti mu onemoguavali pljake po selima na teritoriju svog kotara. Po ovom pitanju smo se sporazumjeli i s komandama mjesta, o emu su
196 Izvjetaj Kotarskog komiteta partije Okrunom komitetu za Liku, od 26. IX 1943. 197 Izvjetaj KK OK Like od 14. X 1943. 198 PPK Protiv pete kolone.
one obavijestile i Komandu podruja. O djelatnosti ove vojske i njihovim uspjesima mi emo vas naknadno obavijestiti. 199 Okruni komitet je pozitivno ocijenio inicijativu Kotarskog komiteta. U pismu od 11. XII 1943. pie: Dobro ste uinili to ste iz svih komandi mjesta i terenskih eta izabrali, kako vi navodite u vaem izvjetaju od 26. XI 1943, oko 140 najboljih boraca. Ova vojnika formacija nemojte da ostane samo na papiru, nego upornim vojnikim i politikim radom nastojte da neprijatelju nanosite to osjetljivije gubitke. Vodite rauna da se uvijek zadaju gubici i udarci na najosjetljivijim mjestima i tamo gdje se neprijatelj najmanje nada, kako bi se time izbjeglo, to manje rtava na naoj strani. 200 Pomenuta jedinica je bila kratkog vijeka. Nije uspjela da izvede niti jednu akciju u kojoj bi uestvovale sve tri njene ete. Komanda 2. likog podruja, zbog stanja na drugim kotarevima, bila je primorana da svoju terensku etu, koju su vodili Duan Mikovi i Milan Batinica povue s donjolapakog terena za Lovinac. Od 17. januara 1944. na podruju kotara djeluje samo Komanda mjesta Donji Lapac ije je sjedite od tada bilo u Mazinu i Cerovcu. (Komandant Milan Trkulja, zatim Perica Krtini pa Dujo Batinica, a komesari Nikola Divjak, Pejo Obradovi i Petar Hini). Ceta Komande mjesta Donji Lapac imala je oko 70 ljudi. Prilikom ukidanja Komande mjesta Srb i stvaranja jedinstvene komande mjesta za itav kotar, izdvojeni su zdraviji i mlai borci i poslani u Liki partizanski odred. Jedan dio rukovodnih kadrova premjeten je u Komandu mjesta Graac ili Udbina na odgovarajue dunosti. Pored odbrambeno-zatitnih funkcija, sraunatih na osiguravanje izbjeglikih logora i drutveno-politikih organizacija i komandi, borci Komande mjesta Donji Lapac i Srb brzo su poeli vriti i akcije ofanzivnog karaktera. im se 6. decembra 1943. smjestila u Mazinu, Komanda mjesta Donji Lapac nastojala je da se i obavjetajnim putem zatiti od neprijatelja koji se nalazio u uporitima du komunikacije Donji LapacDoljaniSrb. I nije prolo dugo vremena kako je lapaka komanda prela s Velikog Cvjetnia u Mazin, a iz Dobrosela je stigao obavjetajni izvjetaj u kojem je stajalo da je iz pravca Donjeg Lapca u garnizon Dobroselo stigla posebna grupa vojnika. Njihovo naoruanje privlailo je panju. Stigli automatiari, aputalo se po selu. Takva zapaanja proslijeena su do Mazina. Pretpostavilo se da je to trup. Od ranije se znalo da svako jutro na prijevoj Prisjeku, iz garnizona Dobroselo, izlazi ojae odjeljenje radi zatite transportnih kolona. U Komandi mjesta Donji Lapac izvjetaj o pojavi trupa u Dobroselu shvaen je sasvim ozbiljno. Ne ekajui, Komanda mjesta je, u suradnji s partijskim rukovodstvima, formirala borbenu grupu od 16 ljudi iz redova svojih pripadnika i partijskih kadrova s terena. U grupi su, pored ostalih, bili partijsko-politiki radnici: Milan Majstorovi, uro Duki i Stevo Karan, a iz Komande mjesta Donji Lapac, uz desetinu boraca, Mio Medi, komesar komande i Milutin Vuka, komandir voda. Udarna grupa se u sumrak 15. decembra 1943. nala u Dobroselu i zanoila u kui Jovice tikovca. 201 Partizanska grupa je osvanula na Prisjeci 16. decembra 1943. Na desetak metara od ceste zamaskirano je malo mitraljesko
199 Arhiv CK SKH. 200 Arhiv CK SKH. 201 Bio je lan borbene grupe.
odjeljenje s dva brnca. Uz njih su kao niandije leali Ilija Medi Brko i Jovica Polovina. Ispred mitraljeskog odjeljenja za zidom uz samu cestu ekali su borci s pripremljenim bombama i majserima. Izvidnica, koja je u zoru ostavljena prema Lapcu, javljala je zasjedi da nailazi vea motorizirana kolona koju je upravo negdje kod Borievca pretekao osobni automobil to se jurei ispred kolone, primicao zasjedi. Bombai, meu kojima su veinu inili partijsko-politiki radnici bacili su bombe. Komadi gelera razorili su dijelove krova automobila, a kad je zahvaen iz pukomitraljeza, automobil se skotrljao u jarak. Ubrzo, prispjeli su tenkovi i kamioni. Partizanska grupa praena estokom vatrom pod zatitom ume i razrijeene magle, bez gubitaka se povukla prema vrhu Prisjeke i dalje prema Mazinu. U toj akciji ubijen je njemaki vii oficir, a dvojica su ranjena. 2 0 2 Najveu aktivnost i efikasnost pokazivale su borbene grupe Komande mjesta Donji Lapac koje su predvodili: Simo Luki, Stevo Luki, Duan Medi, Simo Pavkovi i Dani Repac, a od terenskih grupa, sastavljenih od seoskih aktivista, najveu aktivnost pokazivale su udarne grupe: Kunovca, Kupirova, Podkraja, Doljana, Dobrosela i Dnopolja. Pored uspjenih borbi protiv neprijateljskih trupova, znaajna je i diverzantska aktivnost Komande mjesta Donji Lapac i njenih udarnih grupa na komunikaciji od Drenovae do Srbskog klanca izmeu Dobrosela i Doljana, Gornjeg Srba i Kupirova. U cilju zadavanja udarca etnicima, partizani su upotrebljavali posebne eksplozivne naprave koje su dobivene od saveznika. Okruni komitet KPH za Liku je nabavio eksplozivna sredstva i zaduio Duana Bokana, lana Kotarskog komiteta, biveg minera na Unskoj pruzi, da rukovodi minerskom grupom. Dobivena eksplozivna sredstva bile su u stvari kutije od bijelog aluminijskog lima, veliine i oblika kutije od paste za obuu. Punjene su jednim od najjaih eksploziva s ugraenim detonatorom koji se aktivirao na pritisak. Postavljanje takvih eksplozivnih sredstava dolazilo je u obzir na mjestima kao to su sjedalice, otirai ispred ulaznih vrata i slino. To se pokualo podmetnuti u etnike komande preko ljudi koji su radili za NOP. Septembra 1944. kada se saznalo da na podruju donjolapakog kotara boravi pop Momilo uji, uinjen je pokuaj da mu se postavi mina. Po sjeanju Duana Bokana za to su bila angairana dvojica Suvajana koji su se nalazili u etnicima. Eksploziv je postavljen ispod otiraa pred vratima etnike komande u Suvaji. uji nije ulazio u prostoriju pa su suvajskji diverzanti eksploziv morali kasnije ukloniti. Nekoliko stotina partijaca, skojevaca i odbornika bili su solidna baza za formiranje udarnih grupa. Bilo je formirano 15 takvih grupa, uglavnom za borbu protiv etnika. Najvea aktivnost borbenih grupa bila je u drugoj polovini 1944. U tome periodu je ubijeno 166, zarobljeno 18 i ranjen 71 neprijateljski vojnik. U isto vrijeme zapaljeno je 38 neprijateljskih kamiona, zaplijenjena 4 mitraljeza, 43 puke i jedan pitolj. Boja Raenovi, na domak neprijateljskog garnizona u Srbu, drala je u svojoj kui skrivenu partizansku udarnu grupu, hranila je i snabdijevala po202 Podatak o neprijateljskim gubicima iznijet je u izvjetaju KK Donji Lapac OK KPH za Liku, od 31. XII 1943.
trebnim podacima, 203 a vod Komande mjesta Donji Lapac nalazio se decembra 1943. tri dana u Doljanima, neposredno uz neprijateljski garnizon. 204 Pored vojno-strune izobrazbe u savladavanju rukovanja automatskim orujem, u komandama mjesta i njihovim etama provodio se intenzivan rad i na moralno-politikom vaspitanju. Razvijan je kulturno-p rasvjetni i propagandni rad. Pisane su zidne i depne novine, lanci za lokalnu i centralnu tampu. Jedan od bitnih i vanih zadataka koje su i u uslovima neprijateljske okupacije obavljali vojno-,pozadinski organi, jeste mobilizacija boraca za NOV. Komande mjesta su u tom poslu uspjeno saraivale s NOO, partijskim organizacijama i komitetima. Mobilizacija boraca vrila se dobrovoljno, a ponekad su mobilni organi komanda mjesta upuivali pozive. Nepoznati su sluajevi da se netko nije odazvao pozivu. Od 1. I do 21. X I I 1944. dobrovoljnim putem mobilisano je u NOV 207 boraca. U referatu 3. kotarske partijske konferencije pie: Kroz ovo vrijeme izmeu 2. i 3. konferencije (tj. od 15. juna 1943. do 20. septembra 1944) u NOV je mobilisano 270 boraca, od toga dobrovoljno 130, a na poziv nadlenih organa 140. Od dolaska Nijemaca pa do kraja 1944. u NOV je stupilo: u oktobru 1943. godine 57 boraca, u prvom tromjeseju 1944. godine 67, u drugom 42, u treem 64 i u etvrtom tromjeseju 1944. godine 34 borca. , Borba protiv dezertera i dezerterstva bila je permanentna briga, kako partijskih i drugih masovnih organizacija NOP-a, tako i komandi mjesta i njihovih boraca. Aktivnost se sastojala na upuivanju u jedinice stvarnih dezertera i onih koji se po isteku bolovanja ili dopusta, nisu pravovremeno vraali u svoje jedinice. Svi su oni najee nazivani jednim imenom dezerter iako su mnogi na opomenu odlazili u svoju jedinicu. I takvi su ulazili u statistike podatke kao otpremljeni dezerteri. Prema izvjetajima Kotarskog komiteta u periodu od 1. I 1944. do 21. 12. 1944. vraena su u njihove jedinice 262 dezertera. Gornji podaci dati su kao zbir onoga to se nalazi u periodinim izvjetajima Kotarskog komiteta. Imajui u vidu da su neki ljudi vie puta dezertirali i toliko puta povraani u jedinicu, moe se zakljuiti da se stvarni broj onih koji su dezertirali kree oko 50 ljudi. O problemu dezerterstva, u referatu 3. kotarske partijske konferencije, stoji: Nae partijske organizacije, ne gledajui dezertere kao neprijateljsku rezervu, zapoljavale su ih na raznim poslovima, uvlaile u grupe, slale za kurire itd. Nije aktiviran cijeli aparat, da se isti igou kao kukavice i neprijatelji NOB-e. Dezerterstvo o kojem je rije, nije imalo karakter prelaska neprijatelju. Zadravanjem partizana Oko svojih kua u uslovima okupacije, stvarane su mogunosti da ih neprijatelj uhvati i mobilie u etnike. U periodu njemake okupacije na podruju kotara Donji Lapac posebno teke probleme rjeavali su NOO-i (Kotarski NOO Donji Lapac), 3 opinska NOO (Donji Lapac, Srb i Doljani) i 30 mjesnih NOO-a (Donji Lapac, Birovaa, Dnopolje, Oraovac, Miljenovac, Gajine, Kruge, Kestenovac, Korita, Gornji trbci, Nebljusi, Pirovite, Doljani, Dobroselo, Brezovac, Zaklopac, Brotnja, ZalujeDonja Suvaja, Begluci, Neteka, Potkraj, Ajderavac, Donji Srb.
203 Sjeanje Sime Lukia kod autora. 204 Izvjetaj KK Okrunom komitetu Like od 31. XII 1943.
Dabanica, Kupirovo, Kunovac, Osredci, Dugopolje, Kaldrma Zavlaka, Gornja Suvaja Lisina i Gornji Srb). 205 Oni su se danonono zalagali za spaavanje i zbrinjavanje naroda, za ishranu NOV-e i naroda, za ienje svog teritorija i foruma narodne vlasti od neprijatelja i kolebljivih pojedinaca, za politiko i akciono uzdizanje lanova NOO-a, za sjetvu i etvu, za izgradnju bajti, za zdravstveno prosvjeivanje i borbu protiv tifusa, za uzdizanje ukupne narodne privrede, za izgradnju zemunica, za propagiranje NOP-a, za sudovanje, kolstvo i kulturu. Svi su ti poslovi bili znatno oteani u uslovima njemake okupacije donjolapakog kotara.
Marko
Sai
boraca naoruanih sa dva teka mitraljeza, osam pukomitraljeza, 270 puaka i jednom haubicom 105 mm. Do pred kraj augusta snagama na slobodnoj teritoriji rukovodio je Stab gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu na elu s Gojkom Polovinom. Dana 23. augusta za komandanta Lapakog bataljona, uz odobrenje Marka Orekovia, imenovan je Stojan Mati, a za komesara Gojko Polovina. tab Lapakog bataljona, po nareenju Marka Orekovia, bio je tada nadlean da rukovodi svim ustanikim snagama na teritoriji Like. Dogaaji su se meutim brzo odvijali pa je Stojan Mati 21. septembra 1941. na savjetovanju vojnih delegata za Liku na Kamenskom predloen za komandanta partizanskih odreda za Liku, s ve polovinom novembra 1941. postavljen za operativnog oficira taba grupe NOP odreda za Liku. Praktino Stojan Mati ni asa nije obavljao ni jednu od navedenih dunosti, ve je iskljuivo sve do pogibije 27. II 1942. komandovao Lapakim bataljonom. Dana 15. novembra 1941. naredbom taba Grupe odreda za Liku 2 formiran je ponovo Lapaki bataljon. Za komandanta je postavljen Stojan Mati, a za komesara Gojko Polovina. Ova naredba o formiranju Lapakog bataljona i postavljanju komandanta i komesara predstavlja zapravo samo formalno priznavanje postojeeg bataljona, jer je ve puna dva mjeseca bataljon djelovao kao cjelina pod rukovodstvom komandanta Stojana Matia i komesara Gojka Polovine. 3 Napad na Kulen Vakuf etvrtog septembra, obilazei opsadu Kulen Vakufa, Stojan Mati je izvukao s poloaja oko 40 naoruanih boraca i saoptio im da se jedna domobranska baterija topova ulogorila na polju pored sela Lipe (na putu izmeu Bihaa i Bosanskog Petrovca) i da je treba napasti i unititi. Krenuli smo i, prebacivi se preko Une kod trbakog Buka i preko Bosanskih Doljana, stigli smo na brdo iznad sela Lipe. Meutim, ekalo nas je iznenaenje. Domobranske artiljerije nije bilo, a seljaci nam rekoe da su otili u Biha. Sjeli smo da se malo odmorimo i dok smo se tako odmarali, netko je otvorio puanu vatru na nas. Ocijenili smo da to moraju biti nai krajiki drugovi. Bilo je tako. Poslije meusobnog dozivanja brzo smo se sporazumjeli i sastali. Bio je to Mauka Pilipovi sa svojom etom. Ovdje dolazi do dogovora izmeu Matia 1 Mauke o napadu na selo ukove. Istog dana u popodnevnim asovima Mati sa grupom boraca, sa zapadne, a Mauka s borcima s istone strane, napadaju na ukove. Raunali smo da emo ukove brzo i lako zauzeti jer su se u njima nalazili samo naoruani seljaci. Pozvali smo ih na predaju i garantovali im ivot kao i njihovim porodicama. Za predaju nisu htjeli ni da uju. Uslijedila je ilava i uporna borba. Mi i Krajinici kao da smo se takmiili ko e prije da upadne u selo, a oni u selu kao da su se odluili da ginu do posljednjeg, niti se predaju niti da selo napuste. Borba se otegla nekoliko sati. Po istjerivanju iz rovova (koje su imali ispred kua u batama) i upada
2 Neki autori smatraju ovu naredbu kao stvarni poetak djelovanja Lapakog bataljona. 3 U knjizi Lika u NOB-i u '1942. g. objavljen je lanak Dejstvo bataljona Stojan Mati do ulaska u 2. brigadu, od autora Tomice Popovia 1 Marka Saia, gdje su neki lanovi redakcije bez naeg pitanja i odobrenja Izmijenili vrijeme formirnja Lapakog bataljona.
u prve kue, oni su se ilavo branili s druge strane kua. (Takvu ilavost i upornost neprijatelja nismo doivjeli u etiri godine rata.) I tako su redom (uporno branili svaku kuu i tek kad smo upotrijebili nekoliko runih bombi, koje su izazivale i poar, poeli su se povlaiti prema selu Orau. U borbi je tee ranjen Gojko Popovi iz Donjeg Lapca. Rame uz rame s Krajinicima gondii smo ih prema selu Oracu, ali nas je ubrzo zatekla no. Tu smo prenoili, a u zoru 5. septembra krenuli smo na Oraac. Oekivali smo jo jai otpor. Meutim, ustae i naoruani seljaci bili su zaplaeni naim energinim napadom na ukove pa su, pruivi tek slabiji otpor, pobjegli u Kulen Vakuf. Isto tako ustae su bez borbe pobjegle iz sela Klisa, a s njima su se povukli i itelji tih naselja. Nadirui uzvodno dolinom Une ve u prijepodnevnim asovima 5. septembra izbili smo ispred Kulen Vakufa. Izgubivi ukove, Oraac i Klis ustae su izgubile svaku nadu u mogunost daljeg otpora i odbrane Kulen Vakufa. Pored ustaa, domobrana i naoruanih civila, Kulen Vakuf je bio krcat i izbjeglim narodom ispred partizana, ali i dobro blokiran naim brojnim snagama. Cijenei situaciju Stojan Mati je zakljuio da su stvoreni povoljni uslovi da se Kulen Vakuf napadne pa je donio odluku da se napad izvri sutradan 6. septembra u zoru. Stojan i Mauka su stvorili zajedniki plan dejstva. Na desnoj obali Une Krajinici su imali zadatak da postave vie uzastopnih zasjeda u predjelu puta koji vodi od Kulen Vakufa prema selu Prkosima, a Stojan sa svojim likim snagama da izvri napad sa zapada. Da bi izvrio dio dogovorenog zadatka, sa desetin|otm boraca Stojan Mati se prebacio fpreko Une na liku stranu kakio bi i organi'zovao napad i Ikako bi mogao da komanduje jedinicama u toku napada. Istovremeno veoj grupi boraca (nas oko 30), koji smo ostali na desnoj obali Une, naredio je da u zoru 6. septembra zauzmemo most na Uni kod Buka, na putu koji vodi za Donji Lapac, a zatim da saekamo nae jedinice koje e napadati i da im omoguimo prelaz preko Une. U zoru 6. septembra Liani su krenuli u napad. Most je zauzet u prvom naletu, a branila ga je grupa ustaa sa jednim tekim mitraljezom Svare loze, okrenutim likoj obali. Neopaeno iza lea neprijatelju partizani su prili sa bosanske strane, likvidirali i zaplijenili teki mitraljez i nekoliko puaka. Time je sprijeeno eventualno ruenje mosta i omoguen prelaz naim jedinicama preko rijeke. Doavi na most ugledali smo veliki broj zaprenih kola natovarenih stvarima, starcima i djecom u pokretu prema ovkii. Masa naroda, ena i djece, pomijeana s ustaama i domobranima, u irem frontu, uurbano i uspanieno se penjala uz strme padine desne obale Une. Na Covki poinje paklena puana i mitraljeska vatra. ule su se i eksplozije runih bombi. Iz zaprenih kola iskakale su ene, djeca i starci i u paninom strahu bjeali prema umi. U tom momentu Liani su stigli na most. Ustae su, cijenei situaciju, preduzimale mjere da se probiju iz obrua i izvuku prema Bihau. I ovdje su ustae primijenile svirepa zvjerstva i zloine, ali sada prema svom sopstvenom narodu. Naime, natjerali su ene i djecu ispred sebe i svjesno ih gurali u sigurnu smrt da bi se pod njihovom zatitom pribliili naim poloajima i probili obru. Ovdje je nastradao veliki broj nevinih ljudi, ena i djece. Stojan Mati je s Lianima zauzeo Kulen Vakuf i produio gonjenje ustaa uz ovku. Krajinici su sada nosili glavni teret borbe. Meutim, kada smo
stigli pod vrh ovke nedaleko od sela Prkosa, stigao je kurir sa vijestima da su ustae kod Skoaja probile na poloaj na Drenovai koji je drala Nebljuska eta i da nadiru prema Nebljusima. Stojan Mati je tada izvukao iz borbe Lapaku etu i uputio je prema Drenovai. (Nebljuska eta je u meuvremenu uspjela da odbaci ustae prema Skoaju i uspostavi ponovo poloaj na Drenovai. U svom napadu ustae su tada upale u selo Cepaue i zapalile ga). Na Covki je ostala Doljanska eta i gerilske jediinoe od Srba koje su produile gonjenje ustaa koji su se uz velike gubitke probili u pravcu Bihaa. Meu Krajinicima je tada poginuo komandant bataljona Mauka Pilipovi. Zauzee ukova, Oraca, Klisa i Kulen Vakufa povoljno je uticalo na dalji' razvoj i irenje ustanka u istonoj Lici i Bosanskoj krajini i na jaanje gerilskih odreda. Na irokom pojasu povezana je velika slobodna teritorija istone Like i Bosanske krajine koja je omoguavala organizaciju i koordinaciju zajednikih borbenih dejstava. Nae brojne i jake snage, u cilju zatite slobodne teritorije, zaposjele su poloaj prema Bihau na liiniji Ripaki klanacDrenovaa. Druga ustaka ofanziva na slobodnu teritoriju Krajem septembra udruenim snagama iz Bihaa i Bosanskog Petrovca, pod komandom pukovnika Rolfa, ustako-domobranske snage preduzele su novu ofanzivu na slobodnu teritoriju. Ustaka bojna bihakog zdruga ojaana s baterijom haubica 105 mm probija nae poloaje na Ripakoim klancu i 28. septembra u rejonu VrtoeKrnjeua spaja se sa ustakim snagama koje su nadirale od Bosanskog Petrovca. Ove snage zajedniki usmjeravaju svoja dejstva prema Kulen Vakufu u koji su ule 29. septembra. Stojan Mati prebacuje Lapaku etu sa Drenovae u rejon Kulen Vakufa. Ona zaposjeda poloaj na lijevoj obali Une. Kasnije pristie Doljanska eta kao i ustanike snage od Srba. Nekoliko ustakih pokuaja da produe napad u pravcu Donjeg Lapca je odbijeno. Treeg oktobra oko Jovani s Jurinim odredom prebacuje se na Covku gdje u zasjedi saekuje dva automobila i ubija 7 ustakih oficira i dva ofera, meu kojima ustakog pukovnika Matagia i majora Vebera. Petog oktobra jedna ustaka bojna vri napad od Bihaa na Drenovau. Napad je imao za cilj da navue nae snage na Dreniovau i da omogui proboj ustaa od Kulen Vakufa u Donji Lapac. Nou izmeu 5. i 6. oktobra ustae uspijevaju da neopaeno preu rijeku Unu i zauzmu selo Ostrvicu. U zoru, uz jaku podrku artiljerije, preli su u napad i probili na poloaj. Borba se vodila cio dan. Napadajui neprekidno, uz jaku podrku artiljerije, ustae krajem dana (6. oktobra), uspijevaju da se probiju i uu u Borievac gdje su i prenoile. Nae snage su se razdvojile. Lapaka eta je zatvarala pravac prema Donjem Lapcu, a Doljanska eta i jedinice od Srba pravac prema Doljanima. Sedmog oktobra ustae produavaju napad i uz podrku artiljerije probijaju se i ulaze oko podne u Donji Lapac. Jedan dio Dnopoljskog voda bio je djelomino opkoljen u Gajinama i jedva se uspio probiti prema Visoici. Doljanska eta i jedinice od Srba iza lea su vrile napad i gonili ih prema Lapcu. U Lapcu se ustae utvruju, kopaju rovove, postavljaju mitraljeska gnijezda i utvruju zgrade za odbranu. Vodovi Lapake ete su se povukli u svoja sela: Oraovac, Dnopolje, Birovau i Miljenovac. Ustae su cijelu no
otvarale vatru iz artiljerijskog oruja u pravcu Kamenskog mislei da su tamo nae snage. U toku noi, izmeu 6. i 7. oktobra, Stojan Mati, Gojko Polovina i oko Jovani su prikupili nae jedinice i izvrili pripremu za napad na ustae u Donjem Lapcu. Napad je otpoeo u zoru 7. oktobra. Ustae su se poele povlaiti prema Bihau. Zato? Vjerojatno da su u borbama od Kulen Vakufa do Donjeg Lapca pretrpjele vee gubitke, a u Lapcu su bili izolirani, daleko od svojih garnizona i opkoljeni brojnim dobro naoruanim gerilskim jedinicama koje su drske i nasrtljive i, predstavljaju smrtnu opasnost za njihov opstanak u Lapcu. Povlaei se u zahvatu puta Donji LapacBiha, ustae su bile izloene ubitanoj vatri naih jedinica. Doekivani zasjedama, tueni sa bokova i potiskivani, trpjeli su velike gubitke. Posebno se velika borba vodila na Mamcu i u Lapakim Koritima. Na Mamcu su ih doekali Miljenovaki i Birovaki vod i druge jedinice i unakrsnom i bonom vatrom nanosili im velike gubitke. U Lapakim Koritima doekani su bonom vatrom od Dnopoljskog i Krukog voda gdje je ubijen znatan broj ustaa i zaprena vua jedne haubice koja je pala u nae ruke. Ustae su bile oamuene. Prisiljeni su bili da se brane. Neprekidno tueni bonom, frontalnom i lenom vatrom sa brda i uvika i ivica uma, natjerane su uz komunikaciju na istinu gdje su bez predaha bili izloeni ubitanoj vatri. U Nebljusima smo zarobili grupu ustaa. Njih su likvidirale nebljuske djevojke. Tueni su sve do sela Skoaja. Na Drenovai je put bio zapreen veim brojem poruenih bukava. Tu, u Drenovakoj umi bili su sabijeni u gomilu. Vrili smo snaan pritisak s bliskog odstojanja i obasipali ih runim bombama. Kamioni su bili puni mrtvih i teko ranjenih ustaa. 4 Ostala mi je u sjeanju slika kako Stojan Mati s tri karabina preko lea i s etvrtim u ruci juria na Drenovai i uzvikuje: Naprijed, drugovi, za mnom! Ne dozvolimo da nam ni jedna ustaka zvijer umakne! Stojan je takav bio tokom cijele borbe kao i u svakoj slijedeoj. I borci su sluali svog omiljenog komandanta. Juriali su s njim rame uz rame, borili se i ginuli. Mnogo je ustaa ubijeno na Drenovai. Zaplijenjena je haubica 105 mm. sa 117 granata, jedan kamion, tri pukomitraljeza, 90 puaka, vie hiljada metaka i druge opreme. Na naoj strani poginuli su: Jovica Bibi iz Oraovca Mane Miloevi iz Lapakih Korita,, Stevo Vojvodi iz Gajina, Durio Bubalo, Mrgud kori i Radia Popovi iz Nebljusa i Rade Banjanin iz Likih trbaca.
Krajem novembra 1943. god. u pokretu od Travnika prema Jajcu prenoili smo u selu. Predsjednik mjesnog NOO, Musliman, teki invalid u obe noge i s vidnim tragovima po licu, kada je rasporedio borce, poveo me sebi na veeru i prenoite. Cim smo uli u kuu 1 sjeli, upitao me odakle, sam. Kada sam mu rekao da sam Lianin od Donjeg Lapca, vidno se uzbudio i poeo da huke: Uh, uh, uh, bolan, ne bi se vie borio protiv Llaan da imaam hiljadu glava. Pamtiu onu Drenovaku dok sam iv. Priao mi je kako je bio pripadnik bihake ustake bojne koja se probila preko Kulen Vakufa u Donji Lapac. Kae da je to za njih bio uas, pravi pakao, i da su stalno trpjeli velike gubitke, poev od Kulen Vakufa pa sve do Skoaja. Najtee im je bilo, kae on, tamo gdje su izgubili top i na Drenovai. U umi, na Drenovai obje su mu noge bile polomljene i teko je bio ranjen u glavu. Ispriao mi je kako je bojna bila potpuno razbijena i unitena, da ih je svega 80 zdravih dolo u Biha i da su pune kamione mrtvih i teko ranjenih dovezli sa sobom. Na kraju je jo nekoliko puta huknuo: Uh, uh, uh, bolan, gadni su i opasni ti Liani u borbi.
Ulazak Talijana u Donji Lapac Dvanaestog oktobra Talijani su uli u Donji Lapac gdje su uspostavili garnizon. Oni ne upadaju u sela, ne diraju narod niti pljakaju. Razvili su propagandu~kako su pobornici i zatitnici srpskog naroda od ustakog pokolja, a time i opravdavaju svoj dolazak. Istovremeno pozivaju narod na lojalnost i saradnju, govore kako su Srbi dobri, a Hrvati loi, a time raspiruju bratoubilaku politiku. Oko njih su se poeli okupljati narodni izdajnici: verceri, sitni trgovci i pojedini malodunici koji su stvarali etniku organizaciju. Oko njih se okuplja grupica izdajnika-etnika. Govorili su da Tilijane ne treba dirati, da su oni velika vojna sila i nai zatitnici od ustakih pokolja. Ulaskom Talijana u Lapac nije bila okupirana i slobodna teritorija. Oni su okupirali samo Donji Lapac ili bolje reeno samo centar Lapca, gdje su uspostavili garnizon, dok su sva sela i zaseoci, polja i ume donjolapake opine, od Doljana do Meljinovca i od Pljeevice do Une bila slobodna. Po njima su se slobodno kretali nai naoruani borci i partijsko-terenski radnici. Narod je slobodno obavljao svakodnevne poslove pod sigurnom zatitom svojih boraca. Ovaj period od ulaska Talijana u Lapac do naeg napada na njih neko naziva prekidom borbi, a neko zatijem. Bio je to ipak period intenzivne svestrane pripreme cjelokupnog naroda i boraca za borbu protiv okupatora Talijana i Nijemaca. Tano je da je u ovom periodu dolo do prekida ofanzivno-napadnih dejstava naih jedinica, ali ne do defanzivno-odbrambenih. Nebljuska eta i dio Lapake ete su cijelo to vrijeme drali poloaj na Drenovai i u Lohovu prema Bihau i Skoaju. Vei dio Lapake ete nalazio se u selima: Dnopolju, Oraovcu, Gajinama i Birovai i tako drali Talijane blokirane u Donjem Lapcu. Doljanska eta se nalazila u Doljanima i Dobroselu, titei to podruje od talijanskog upada od Srba, kao i od Donjeg Lapca. Najjae snage i dalje su bile na Drenovai prema Bihau radi zatite slobodne teritorije od ustaa jer su ustae smatrane glavnim i najopasnijim protivnikom. Do prestanka naih napadnih dejstava dolo je i zbog toga, po naem tada masovnom uvjerenju, to nismo imali ni objekata za napad. Unitili smo sve ustake posade na podruju nae opine, pa i sreza. Razbili smo i porazih dvi- je velike ustake ofanzive, odbili niz pokuaja ustakih intervencija od Bihaa, tako da je cijela teritorija donjolapakog sreza bila slobodna i oiena od ustaa. Tano je i to da je na narod mrzio i okupatora, ali je u to vrijeme bilo presudno da nas ne ubija, ne kolje i proganja kao ustae, orunifli i domobrani. U ovom prelaznom periodu pripreme naroda i boraca za borbu protiv okupatora ogromnu je ulogu odigrao ve tada omiljeni i provjereni heroj i komandant lapakog bataljona Stojan Mati koji je uivao veliko povjerenje boraca i naroda ovog kraja. Stojan je svakodnevno, brzinom munje, obilazio vodove i ete, sva sela i zaseoke i govorio borcima i narodu o potrebi borbe protiv svih vrsta okupatora i njihovih slugu. Pored dunosti komandanta, pretvorio se i u velikog politikog radnika. Vatreno je govorio kada se vratio iz Bosanske krajine od Mladena Stojanovia, novembra 1941. godine, gdje je iao na dogovor radi koordinacije zajednikih borbenih dejstava: Drugovi, brao, u Srbiji dvjesta hiljada nae brae bije krvavi broj protiv njemakih okupatora. Zar emo mi dozvoliti da skrtenih ruku ekamo da nam oni do-
nesu slobodu. Nije vano kako e se ko zvati, gerilac, etnik, ili partizan, ve je vano da budemo svi jedinstveni u borbi protiv talijanskog i njemakog okupatora i njihovih slugu domaih izdajnika. Ne ekajmo ni dana, ve kreimo u boj. Borci Lapakog bataljiona se nisu pasivizirali, ve su kroz cio taj period drali poloaj i prema Talijanima i prema ustaama, titei slobodnu teritoriju i sela, uz temeljite pripreme za borbu protiv talijanskog okupatora. Bilo je i drugih aktivnosti. Dnopoljski vod Lapake ete s korenikim partizanima i bataljonom Marko Orekovi uestvovao je u napadu i oslobaanju Plitvikih jezera. U drugoj polovini januara 1942. bila je privremeno formirana posebna eta od boraca iz Lapake doline iji je komandir bio Petar Raeta-Jandrin, a komesar Sava Mileusni-Zari, predratni lan K P J . Ova eta je upuena na koreniki teren gdje je pored ostalog 6. februara 1942. godine uestvovala u napadu i oslobaanju anka.
Osloboenje Donjeg Lapca JJ_J>onjem Lapcu se nalazila talijanska posada jaine oko 270 vojnika, podoficira i oficira meu kojima i 7 oficira iz 3. bataljona 2. pjeadijskog puka divizije RE i oko 15 etnika. Naoruani su bili s 15 pukomitraljeza, 4 mitraljeza, 3 minobacaa i pukama. Po ulasku u Donji Lapac kolu su pretvorili u kasarnu. Uvijek su ivjeli sa osjetnim podozrenjem i strahom od neprekidne prisutnosti velikog broja naih naoruanih boraca u selima oko Lapca. Nisu izlazili iz Lapca radi pljake ili neeg drugog, a nisu smjeli ni u Lapcu da pljakaju narod. Jedini njihov izazov je bio kada su uhapsili Peju unia, predratnog komunistu. Oko 50 naoruanih boraca iz Lapake ete dolazi sutradan u Lapac meu Talijane kod njihovog komandanta i postavljaju ultimatum da odmah pusti unia. Pustili su ga bez oklijevanja. Uvjerili smo se da stvarno strahuju od nas. U prvo vrijeme Talijani nisu preduzimali mjere fortifikacionog ureenja odbrane. Cim su doznali da su njihov susjedni garnizon u Korenici napali partizani, otpoeli su se intenzivno utvrivati. Sve velike i tvrde zgrade uredili su za odbranu (kolu, sresku, opinsku i sudsku zgradu, crkvu, potu, sudski zatvor, sreski magazin i est trgovakih veih kua sa spratovima), tako da je svaka zgrada predstavljala utvrenu otpornu taku. Ispred zgrada su isko-' pali rovove punog profila i time stvorili blok utvrenja. Spoljni rov je bio povezan saobraajnicama sa svakom utvrenom zgradom. Pored rovova i zgrada podeenih za odbranu, imali su vie lakih bunkera s mitraljezima i pukomitraljezima. Crkva je bila opasana debelim i visokim zidom i omoguavala je upornu i samostalnu odbranu. Ispred spoljnjeg rova djelimino je bila postavljena i iana ograda. Ovakvo obilno utvrivanje za krunu odbranu Talijani su izgradili zbog toga to je Lapac bio dosta udaljen od drugih talijanskih garnizona i to nije mogao oekivati brzu pomo. Glavni tab Hrvatske direktivom od 13. decembra 1941. godine, naredio je Jtabu Grupe NOP odreda za Liku da napadne i likvidira talijanski garnizon u Donjem Lapcu, a zatim u Srbu. Bio je cilj da se likvidira i uticaj etnitva koji se poeo iriti u ovom kraju i da se povrati prvobitna slobodna teritorija i ponovo povee sa slobodnom teritorijom Bosanske krajine. Umjesto napada na Donji Lapac dolazi do borbi s Talijanima oko Korenice i do napada na
Korenicu. Kako napad, poslije vie uzastopnih pokuaja nije uspio, u februaru 1942. Glavni tab Hrvatske intervenie i nareuje tabu Grupe odreda za Liku da se pristupi prvobitnoj zamisli borbenih dejstava i da se izvri napad na Donji Lapac, a zatim i na Srb. tab Grupe s komandantima i komesarima odreda i bataljona 12. i 13. februara 1942. u selu Mekinjaru donosi odluku da se pristupi pripremama za napad na Donji Lapac, a Korenica da se i dalje s malim snagama dri u blokadi. Zamjenik komandanta Grupe edreda Perica Kleut stigao je 18. februara na lapaki teren da s komandantom Lapakog bataljona Stojamom Matiem izvri pripremu za napad na Donji Lapac. Priprema se sastojala u prikupljanju podataka o neprijatelju, njegovom brojnom stanju, fortifikacijskom ureenju, utvrenim objektima, njihovom rasporedu i pogodnim prilazima. 5 Osmotrili smo utvrenja, rovove, prepreke, mitraljeska gnijezda i bunkere. Iao nam je u prilog i ovaj sluaj: u kafani Milana Bogunovia usred Lapca uao je talijanski vojnik koji se obratio naoj grupi boraca na srpskohrvatskom jeziku d rekao da je Hrvat iz Istre, da mrzi Talijane i da voli nas i nau borbu. Poslije ispijenih nekoliko aa vina dao je tano brojno stanje, naoruanje, raspored vatrenih sredstava i jedinica za odbranu. Rekao je kako strahuju. Grupa etnika koja se nalazila u Lapcu naoruana s pukomitraljezom i oko 10 puaka, nije se nalazila u sklopu talijanske odbrane, ve odvojeno po svojim kuama jer su bili i rodom iz Donjeg Lapca. Nae jedinice odreene za napad bile su slijedee: bataljon Marko Orekovi (bez tree ete), 2. eta bataljona Ognjen Pria i Lapaka eta .Lapakog bataljona. Nebljuska eta Lapakog bataljona bila je u zasjedi na Drenovai prema Bihau, a Doljanska, eta Lapakog bataljona u zasjedi na Dabinoj strani prema Srbu. Cete koje su vrile napad prosjeno su brojale po 70 boraca ili ukupno oko,2.80 boraca Od naoruanja imale su 16 pukomitraljeza, 3 mitraljeza i puke sa ogranienim brojem municije. Prikupljanje jedinica za napad izvreno je u najveoj tajnosti u toku noi izmeu 25. i 26. februara u selu Dnopolju. U toku noi u Dnopolje je s Kamenskog stigao bataljon Marko Orekovi (bez 3. ete) i 2. eta, bataljona Ognjen Pria dok se Lapaka eta od ranije nalazila u selima Dnopolju, Oraovcu i Gajinama. Druga eta bataljona Marko Orekovi i 2. eta bataljona Ognjen Pria prebaene su u selo Oraovac gdje im je bio polazni poloaj za napad. Da bi sauvali u tajnosti pripreme za napad, za vrijeme boravka naih jedinica u navedenim selima, bio je zabranjen svaki pokret i izlazak iz sela. Ako je neko doao sa strane, zadran je do poetka napada. Uslovi za napad su bili vrlo nepovoljni. Neprijatelj se branio u utvrenim zgradama i bunkerima meusobno povezanim i opasanim spoljnim rovom i ianom ogradom. Oko utvrenja postojao je brisani prostor. Visok snijeg i mjeseina omoguavali su neprijatelju dobru preglednost. Takvi uslovi oteavali su naim jedinicama privlaenje i iznenaenje. Zamjenik komandanta Grupe taba NOP odreda za Liku Petar Kleut je rukovodio akcijom. Izdao je 26. februara zadatke jedinicama za napad. Odlueno je da se neprijatelj opkoli i istovremeno napadne sa svih strana i da mu se sprijei svaki pokuaj izvlaenja. Borci Lapake ete Lapakog ba5 Ovaj zadatak Stojan Mati je povjerio meni i sa mnom su poli: Duan Opai Caruga, Duan Poua, Petar Sai i Todor Tima.
taljona, inae rodom odavde, bili su podijeljeni po ostalim etama jer su dobro poznavali mjesto, kao i raspored jedinica neprijatelja. Zadaci eta bili su slijedei: Prva eta bataljona Marko Orekovi i Dnopoljski vod Lapake ete imali su zadatak da izvre napad sa sjeverne strane u zahvatu puta Biha Donji Lapac i da unite neprijatelja u utvrenim zgradama sreskog magazina i opinske zgrade (dananji stari hotel), a zatim da u sadejstvu s ostalim etama to prije ovladaju kolom. Druga eta bataljona Marko Orekovi i Gajski vod Lapake ete imali su zadatak da izvre napad s jugoistone strane, u zahvatu puta Doljani Donji Lapac unite neprijatelja u prvim utvrenim zgradama i u rejonu crkve, a zatim da u sadejstvu s ostalim etama zauzmu kolu. Druga eta bataljona Ognjen Pria, Lapaki 1 Oraovaki vod Lapak ete imali su zadatak da napadnu s jugozapadne strane od sela Oraovca i unite neprijatelja u rejonu sreske i sudske zgrade kao i u jo tri utvrene zgrade, a zatim da sadejstvuju s ostalim etama u ovladavanju kolske zgrade. etama je dat zadatak da u 4 sata 27. februara 1942 . godine otponu s napadom i da u toku noi ovladaju spoljnim rovom i prvim utvrenim zgradama i na taj nain stvore povoljne uslove za zauzimanje kole i crkve, najvanijih utvrenja u gradu. Obzirom na tvrd i oko pola metra visok snijeg koji je oteavao kretanje naih boraca, jedinice su iz rejona polaznog poloaja Dnopolja i Oraovca krenule tri sata ranije. Kada su ete u koloni po jedan stigle na 100200 metara ispred neprijateljske odbrane, razvile su se u streljaki stroj i bez zadravanja krenule na juri. Iako su bile preduzete sve mjere predostronosti, neprijatelj je vjerovatno preko etnika saznao za nau namjeru i potpuno spreman doekao napad. Ipak, ve u prvom naletu, 1. eta bataljona Marko Orekovi i Dnopoljski vod Lapake ete, koji su napadali sa sjevera, ovladali su sreskim magazinom, zauzeli spol j ni rov i sve bunkere u pravcu napada i desnim krilom upali u prve zgrade stvorivi povoljne uslove za napad i na opinsku zgradu ijim se ovladavanjem ugroavala i kola, najjae posjednut i branjen objekat u gradu. Druga eta bataljona Marko Orekovi i Gajinski vod Lapake ete uz velike napore zauzeli su u toku noi prve utvrene zgrade i izbili ispred crkve i sreske zgrade gdje su zadrani jakom vatrom. Druga eta bataljona Ognjen Pria, Lapaki i Oraovaki vod Lapake ete u toku noi su zauzeli spoljni rov, sve bunkere u pravcu napada i tri utvrene zgrade u kojima se nalazila komanda mjesta i radio-stanica. Desno krilo ove ete zadrano je na brisanom prostoru ispred sreske i sudske zgrade gdje su borci ostali u snijegu sve do 4 sata poslije podne, do neprijateljske predaje. Iako je jo u toku noi bila zauzeta spoljna odbrana i vie utvrenih zgrada u mjestu, neprijatelj je i dalje pruao ogoren otpor iz kole, crkve, sreske i opinske zgrade najjae utvrenih objekata u gradu. ak je u jednom momentu izvrio jai protivnapad na 1. etu bataljona Marko Orekovi i Dnopoljski vod Lapake ete, vjerovatno s namjerom da probije obru i da se izvue prema Bihau. Protivnapad je odbijen uz teke gubitke. Svaki prilaz branjenim objektima bio je tuen i borba se otegla nekoliko sati bez promjene. Trebalo je neto uiniti. Za zauzimanje tih objekata partizani nisu raspolagali artiljerijskim orujem to je tada bilo presudno za
32 DONJI LAPAC
497
uspjeh u napadu na utvreno mjesto. Formirane su grupe bombaa koje su zamjenjivale artiljeriju. Vie uzastopnih pokuaja da se grupe bombaa priblie utvrenim zgradama, bilo je bezuspjeno. Da bi se privukli blie, partizani su kopali neku vrstu rovova priblinica kroz snijeg i na taj nain prili utvrenim objektima na domet runih bombi. Prva je uspjela grupa bombaa 1. ete bataljona Marko Orekovi i Dnopoljski vod Lapake ete. Oni su nakon duge i teke borbe ovladali opinskom zgradom u ijim se podrumima i prizemlju nalazilo talijansko skladite hrane i druge opreme. Ovaj objekat od kole razdvajala je samo ulica iroka oko 10 metara. kola je bila neposredno ugroena s bone strane, sa koje su nai napadi krenuli svom estinom. Prozori i vrata od opinske zgrade su obasuti jakom i neprekidnom vatrom neprijateljskih mitraljeza i pukomitraljeza. Nai su se borci puzei privukli prozorima i preko ulice obasipali kolu bombama. Talijani, zatieni debelim zidovima, pruali su i dalje jak otpor. Meutim, kada su kroz prozor poele da padaju nae bombe u prostorije, bili su prisiljeni da istaknu bijele zastave i da se predaju, tim vie to su i u crkvi i u sreskoj zgradi bili na izmaku snage. U nae ruke pala je cijela neprijateljska posada, sve naoruanje i oprema. Borba je bila zavrena oko 16 asova. Poginula su 23 i ranjena 32 talijanska vojnika, a 174 vojnika su zarobljena, meu kojima i 6 oficira. Poginuo je jedan etnik, 6 a 14 ih je zarobljeno. 'Zaplijenjena su 4 mitraljeza, 3 mala minobacaa, 15 pukomitraljeza, 220 'puaka, velike koliine municije, runih bombi, hrane i mnogobrojne opreme, odjee i obue. I nae jedinice su imale teke gubitke: poginulo je 15 boraca (samo iz Lapake ete 9), a 23 su ranjena od kojih 12 tee. Veliki gubitak bila je pogibija proslavljenog komandanta Lapakog bataljona Stojana Matia koji je poginuo juriajui na elu svojih boraca na talijanski bunker. U ovoj borbi tee je ranjen i komandant bataljona oko Jovani. Iz Lapake ete poginuli su: uro Uzelac, Sako Tima i urica Lavrnja (svi iz Dnopolja), Duan Popovi iz Donjeg Lapca, Milan Petrovi i Jovo Kuga iz Gajina, Milan Ajdukovi i Ilija Ili iz Oraovca. Napad na Donji Lapac bio je u to vrijeme jedna od najznaajnijih akcija naih jedinica u Lici jer je njegovim osloboenjem povraena prvobitna slobodna teritorija i onemoguen pokuaj stvaranja etnike organizacije u ovom kraju. U ovoj borbi nai borci su pokazali neizmjernu odlunost i hrabrost i stekli dragocjeno iskustvo za napade na utvrena naseljena mjesta. Ovom pobjedom nae jedinice su moralno ojaale, poveale svoje redove i bolje se naoruale. Od tada su bile spremnije i odlunije za napade i na jae neprijateljske garnizone. Reorganizacija i preimenovanje Sutradan, po osloboenju Donjeg Lapca, 28. februara 1942. godine, izvrena je reorganizacija bataljona. Bataljon je i dalje imao tri ete sa po etiri voda (do aprila, a kasnije po tri). Popuna bataljona naoruanjem izvrena je sa zaplijenjenim orujem od Talijana, tako da u bataljonu vie nije bilo ni jednog borca bez oruja. Iz bataljona su oenjeni borci s porodicama (starijih
6 etnici su bili odvojeni od Talijana, prikupljeni u kui Dane Mileusnia uriinog. Predali su se bez borbe u poetku napada.
godita) upueni kuama. Oni su tek kasnije postepeno povlaeni u jedinice. Bataljon je bio popunjen iskljuivo omladincima koji nisu bili vezani za porodicu i svoje selo, ve su bili spremni da se bore gdje god je to bilo potrebno. Prosjena starost boraca u bataljonu iznosila je u to vrijeme oko 20 godina. Istog dana Lapaki bataljon je preimenovan u bataljon Stojan Mati i od tada je nosio ime svog proslavljenog i omiljenog komandanta. Slijedei primjer njegova herojstva bataljon se u borbama prouo irom Jugoslavije. Svaki njegov borac s ponosom je nosio ime matievac. Cete su dobile brojnu numeraciju. Nebljuska eta postaje prva, Lapaka druga, a Doljanska trea. Vodovi su dobili numeraciju umjesto ranijih naziva po svojim selima. Bataljon je popunjen komandnim kadrom. Za komandanta je postavljen Tomica Popovi, do tada komandir Lapake ete, a za politikog komesara Stevo Tima (nakon izvjesnog vremena na njegovo mjesto je doao Simo Mrda). Komandir 1. ete bio je Duan Dotli, a komesar Ilija Miloevi; komandir 2. ete Ilija Popovi, a komesar Stevo Zunji; komandir 3. ete Petar Opai, a komesar Milan Majstorovi. Brojno stanje i naoruanje bataljona Stojan Mati prvog marta 1942. bilo je 353 borca naoruanih sa 2 teka mitraljeza, 12 pukomitraljeza i 300 puaka. 7 Poetkom aprila 3. eta (Doljanska) je izdvojena iz sastava bataljona i postala samostalna eta 3. likog odreda, a od njenog jezgra je kasnije formiran udarni bataljon odreda. Od etvrtih vodova 1. i 2. ete i novopridolih boraca formirana je 3. eta. Za njenog komandira postavljen je Petar Raeta Jandrin, a za komesara Sava Mileusni. Popunjen je i Stab bataljona u kom je za zamjenika komandanta postavljen Duan Dotli, a za zamjenika komesara Ilija Miloevi, dotadanji komandir i komesar 1. ete. Na njihova mjesta postavljeni su: za komandira Nikola Pilipovi, a za komesara Stjepan Stevo Brozovi. Za operativnog oficira postavljen je Stevia Raeta, za obavjetajnog oficira Milan Tankosi, a za omladinskog rukovodioca Branko Stijelja-Miun.
Osloboenje Srba Nakon osloboenja Donjeg Lapca bataljon Stojan Mati (bez 1. ete koja je ostala na poloaju prema Bihau) krenuo je s bataljonom Marko Orekovi (takoe bez jedne ete) iz Lapca prema Srbu u kome se tada nalazilo 320 talijanskih vojnika i neto mjesnih etnika, gdje im je bilo sjedite komande samozvanog etnikog puka. Pokret je zapoeo uvee 3. marta. Nae snage su se u okolini Srba sjedinile s oko 250 boraca 5. krajikog odreda koji su odreeni za napad na Srb. Ovim kombinovanim snagama komandovao je Milutin Moraa, komandant 2. bataljona Krajikog odreda. Nakon osloboenja D. Lapca neprijatelj je oekivao da e i njihov garnizon u Srbu biti napadnut pa je mjesto utvrdio za odbranu i spremno ekao na napad. Budnost je naroito ojaao kada je doznao za pokrete partizanskih jedinica prema Srbu. U sklopu ope zamisli i plana napada na Srb, bataljon Stojan Mati je dobio zadatak da napadne neprijatelja sa sjeverne strane, du puta Suvaja
7 Zb. NOR-a, tom 5, knjiga 3, str. 219.
Srb, da ovlada Donjim Srbom (grupa kua Rastovia sa crkvom i Subotinim brdom), razbije spoljnu odbranu Talijana i etnika, a zatim da nastupa u pravcu centra Srba i unititi neprijatelji u sadejstvu sa bataljonom Marko Orekovi i 2. krajikim bataljonom. Napad je poeo nou izmeu 3. i 4. marta. Du komunikacije Suvaja Srb nastupila je 2. eta bataljona, a desno od nje na pravcu Subotino brdo napadala je 3. eta. Lijevo su napadale jedinice bataljona Marko Orekovi, a s juga Krajinici. Obje ete pod zatitom mraka neopaeno su se uklinile u spoljnu odbranu protivnika, razbile njegove prednje dijelove, posebno iznenadivi etnike koji su se prikupili u sjevernom dijelu Srba, u rejonu crkve. Primijetivi nastupanje naih jedinica etnici su se dali u panino bjekstvo. Brzim prodorom, u naletu, zarobljeno je nekoliko etnika, meu kojima i komandant etnikog puka Kralj Petar samozvani pukovnik Pajica Omikus. Budui da su dobro poznavali teren, ostale su se etnike sna"ge7^ak~Yazbijene kod Srba, jo u toku noi uspjele probiti kroz meuprostore partizanskih jedinica i povui u pravcu Tikovca gdje su se narednih dana prikupile, sredile i nastavile borbu. Pokuaji bataljona da se jo u toku noi probije u centar Srba i doepa utvrenih objekata iz kojih bi u toku dana nastavio planiranim dejstvima, ostali su bezuspjeni. Talijani su se, iz dobro pripremljenih i za odbranu organiziranih objekata i rovova, vrlo ilavo branili. Komandant odbrane Srba bio je talijanski oficir koji se kao Frankov dobrovoljac borio u paniji, a posada sastavljena od crnokouljaa-faista, ve do tada ogrezlih u mnogobrojnim zloinima nad naim ljudima i njihovom imovinom. Ni pokuaji odjeljenja bombaa da se u toku noi, izmeu 7. i 8. marta, probiju do kole u kue Raenovia nisu imali uspjeha. Talijani su se uporno branili. Na strani partizana bilo je gubitaka. Nekoliko drugova je ranjeno, a komandir 1. voda 2. ete Jovica uki iz Oraovca je poginuo. Ni borbe narednih dana (od 9. do 16. marta) nisu donijele odluku. Svi napadi na Subotino brdo, naj dominantni j u taku u sistemu odbrane Srba koji je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku, zavreni su neuspjehom. Ova taka je definitivno ostala u rukama Talijana. Gubici su bili znatni na obje strane. Iz bataljona Stojan Mati jo je nekoliko drugova ranjeno, a iz 3. ete su poginuli omladinski rukovodilac Uro Obradovi i borac Jovo Doen (iz Doljana). Dok su se vodile borbe oko Srba i u prilazima Srbu, neprijatelj je preduzimao iru ofanzivnu akciju da bi deblokirao svoj opkoljeni garnizon. Ve 4. marta Talijani su poeli prebacivati snage iz rejona Knina i Graaca, Zrmanje i prevoja Derala prema Srbu, Grahovu i Drvaru. Jedna kolona od oko 800 vojnika, ojaana artiljerijom i minobacaima, nakon to je vozom prebaena iz Knina do Zrmanje, nastavila je pokret preko Zrmanjskog klanca. Tu ju je napao Zrmanjski vod pod komandom Glie uka. Nanijevi neprijatelju gubitke od 10 mrtvih, vod se u toku noi povukao u pravcu Srbskog klanca. Tek sutradan, 5. marta, Talijani su, uz masovnu artiljerijsku i minobacaku vatru, nastavili nastup kroz Zrmanjski klanac i stigli u Otri, palei kue i ubijajui narod. Istog dana prodrla je talijanska kolona (oko 600 vojnika) u Veliku Popinu iz pravca Graaca. Nakon to su se spojile u irem rejonu Otria, kolone su se pripremile za nastupanje prema Srbu. Zbog koncentracije Talijana, kao i pritiska neprijatelja prema slobodnoj teritoriji Drvara, te neuspjeha u napadu na Srb, donijeta je odluka da se dio krajikih snaga izvue iz borbe i uputi prema Drvaru; da po jedna eta
bataljona Marko Orekovi i Krajinika razbije etnike u Tikovcu; da se jedna eta bataljona Stojan Mati uputi na Srbski klanac radi ojaanja jedinica bataljona Gavrilo Princip, koje su se tamo nalazile; da po jedna eta bataljona Stojan Mati, bataljona Marko Orekovi i krajika i dalje dre blokadu Srba. Na osnovu ovakve odluke tab bataljona Stojan Mati uputio je ujutro, 8. marta, svoju 2. etu na Srbski klanac, a 3. etu ostavio na poloajima oko Srba. Dok se 2. eta usiljenim marem kretala prema Srbskom klancu, borci su iz daljina uli odjeke estoke borbe koja se na Klancu odvijala. Kad je eta stigla na poprite borbe, mogla je samo da uestvuje u zavrnoj fazi jer je bataljon Gavrilo Princip ve bio odbio nekoliko uzastopnih napada Talijana i osujetio im namjeru da ovladaju rejonom Srbskog klanca. Geta se pridruila jedinicama bataljona Gavrilo Princip u gonjenju razbijenog neprijatelja, prikupljanju zarobljenika i ostavljenog oruja i opreme. U ovoj borbi Talijani su imali vei broj mrtvih i ranjenih, koje su odvukli sa sobom, a na popritu borbe su ostala samo tri mrtva i sedam zarobljenih vojnika. Pored ostalog oruja i opreme, zaplijenjen je i minobaca od 81 mm. Istog dana oko 15,30 asova naa izviaka patrola upuena je u pravcu Jelovih tavana. Ona je izvijestila da se kolona od oko 250 Talijana i etnika sputa Kunovakom dragom u pravcu sela Kunovca. Ona je tuda bila upuena da bi se pod zatitom guste magle neopaeno privukla u pozadinu naih snaga koje su branile Srbski klanac. Kolonu su vodili domai etnici. Saznavi da su Talijani natjerani u bjekstvo na Srbskom klancu, kolona je zastala, a zatim se poela naglo povlaiti u pravcu Otria. U toku povlaenja, zbog guste magle, velikog snijega i panike, dio vojnika iz kolone izgubio je vezu s glavninom i zalutao u umi pa su ih idueg dana, dok su izlazili u oblinja sela, partizani i mjetani zarobljavali. Druga eta bataljona Stojan Mati, prilikom pretresanja ume Jelovi tavani, pronala je i zarobila 5 talijanskih vojnika s orujem i dosta ostavljene opreme. Talijani su 16. marta po drugi put izvrili snaan napad, uz podrku artiljerije i minobacaa, na nae jedinice na Srbskom klancu koji je branila 2. eta bataljona Stojan Mati, ali su odbijem uz osjetne gubitke. Talijani su 18. marta preduzeli jo snaniji napad. Artiljeriju i minobacae dovlaili su na oko jedan kilometar ispred partizanskih poloaja i snanom artiljerijskom i minobacakom vatrom oko dva sata tukli nae poloaje. Krenula je u napad brojna pjeadija. Pustili smo pjeadiju na blisko odstojanje, svega 2030 metara, a zatim je obasuli bombama, puanom i mitraljeskom vatrom, nanijevi im velike gubitke. Vidjevi poraz pjeadije artiljerija se odmah povukla za Otri. Na popritu borbe ostalo je dvadesetak mrtvih vojnika, dosta opreme, oruja i municije. Dvadeset etvrtog marta Talijani preuzimaju i svoj etvrti najjai napadna Srbski klanac. U borbu su uveli i tenkove i uz snanu podrku artiljerije i veeg broja aviona uspijevaju da probiju nau odbranu i da se u toku noi izmeu 25. i 26. marta spoje sa opkoljenim snagama u Srbu. Prilikom proboja naih poloaja neprijatelj je pretrpio osjetne gubitke. Tom prilikom poginuo je borac 2. ete bataljona Stojan Mati Mile Vladeti iz sela Gajina, a 5 partizana je ranjeno. Jedinice bataljona Stojan Mati i Marko Orekovi povukle su se na sjever da zatvore pravac prema Lapcu dok su se krajike snage povukle pre-
ma selu Trubaru. Cim su se napadajue talijanske snage spojile sa snagama blokiranim u Srbu, otpoele su da se povlae prema Kninu palei usputno sela. Nakon jednomjesenih borbi oko Lapca i Srba postignut je veliki vojniki i politiki uspjeh. Iako garnizon u Srbu nije uniten, Talijanima su nanijeti teki gubici. Zaplijenjena je vea koliina oruja, municije i druge razne opreme. Partizani su s relativno malim jedinicama uspjeli punih 20 dana na Srbskom klancu da spreavaju prodor viestruko nadmonijeg neprijatelja. Nae jedinice su u ovim borbama imale prve ratne sukobe s neprijateljskom tekom ratnom tehnikom, a posebno s tenkovima i avijacijom. Steena su dragocjena iskustva u odbrambenim dejstvima. Razbijen je i etniki puk Dinarske divizije i eliminisan etniki uticaj za due vrijeme u ovom dijelu Like. Proirena je slobodna teritorija i ponovo je osloboen cio donjolapaki srez, gdje je neometano mogla da funkcionie naa nova narodna vlast. Stvoreni su povoljni uslovi za mobilizaciju novih snaga. Liani su dokazali da su jedinstveni i odluni u borbi protiv svih neprijatelja, kako protiv domaih izdajnika ustaa i etnika, tako i protiv talijanskog i njemakog okupatora. Daleko su odjeknule pobjede lapakih partizana. Matievci i krntijai postali su ponos naroda donjolapakog sreza. O njima ispjevane su mnoge pjesme. Kroz cio rat oni su bili jedni od najpoznatijih, najborbenijih i najuvenijih bataljona Like. S ponosom su nosili i asno opravdali imena likih heroja: Marka Orekovia, Hrvata i Stojana Matia, Srbina. Borbe oko Udbine i Graaca Kad su se talijanske snage povukle iz Srba, bataljon -Marko Orekovi je nastavio goniti etnike na pravcu Tikovac Strmica. Krajike ete su se povukle na sektor Trubar Grahovo. Dijelovi bataljona Gavrilo Princip ostali su na terenu Velike Popine, a bataljon Stojan Mati prebaen je u rej on Udbine da bi ojaao partizanske snage koje su vodile borbu na pravcu Korenica Udbina Ploanski klanac s talijanskim snagama koje su se izvlaile iz Korenice i onima koje su im od Gospia dole u pomo. Ba u to vrijeme naa 3. eta (Doljanska) izdvojena je iz sastava bataljona Stojan Mati i postala samostalna jedinica Treeg likog NOP odreda te upuena prema Bihau na Drenovau da tamo smijeni 1. etu, koja se vratila u sastav bataljona u selo Visu kod Udbine. Tu je od etvrtih vodova 1. i 2. ete i novih boraca formirana Trea eta bataljona, tako da je bataljon i dalje imao tri ete, a ete su imale po tri voda. Bataljon je popunjen veim brojem novih boraca s teritorije donjolapake opine tako da se odlaskom Doljanske ete iz njegovog sastava brojno stanje nije bitno promijenilo. Talijani su pri povlaenju iz Korenice uz put palili sela. Izvrili su i jedan jai napad na selo Visu, vjerovatno namjeravajui da i njega spale, ah je napad odbijen od bataljona Stojan Mati. Talijani su se povukli s Udbine gdje su ostale samo ustae. U blokadi Udbine, koju smo zajedno drali s bataljonom Krbava, bataljon Stojan Mati je ostao do polovine maja 1942. godine. U to vrijeme ustae su vrile este upade u oblinja sela i s njima je svakodnevno vodena borba. Polovinom maja 1942. godine bataljon Stojan Mati je prebaen u iri rejon: BruvnoVelika PopinaGraac, sa zadatkom da pomogne bataljonu Ognjen Pria te dijelovima bataljona Gavrilo Princip i Krbava u likvidaciji
etnika koji su se u veem broju pojavili na ovom terenu. Nakon uspjeno izvedene akcije ostale jedinice su povuene na druge terene, a bataljon Stojan Mati je ostavljen da i dalje isti ovo podruje od etnika i titi slobodnu teritoriju drei poloaj prema Graacu i Zrmanji. Osnovnu panju usmjerio je prema Graacu i neprijateljskim posadama na pruzi GraacKnin. Podruje koje je bataljon kontrolisao bilo je veoma prostrano. Zato je Stab bataljona, nakon to su likvidirane etnike grupe, odredio etama rejone odbrane i posebne zadatke. Druga eta je dobila zadatak da posjedne poloaj na liniji KijaniDeringajTomingaj i sprijei napad Talijana i etnika iz Graaca na slobodnu teritoriju u pravcu Bruvna. Prva eta je posjela poloaj na liniji Crni Vrh (kota 1156) juni dio sela GlogovoZaselak Jaki, sa zadatkom da sprijei upad Talijana i etnika od Malovana i Vuipolja prema selu Glogovo i Gubavevom Polju, kao i da aktivno dejstvuje na pruzi GraacMalovan. Trea eta je posjela poloaj na liniji Gola MilaVelika Popinazaselak Luki, sa zadatkom da sprijei napad Talijana i etnika od Zrmanje i Otria u pravcu Velike Popine. Stab bataljona se nalazio u selu Omsici. Rasporeene na oko 30 kilometara irokom frontu, ete su dobile zadatak da dejstvuju samostalno. Prilikom razoruavanja etnika koji su se pasivno drali u drugoj polovini maja i poetkom juna, bataljon je zaplijenio oko 60 puaka, nekoliko pukomitraljeza i dosta druge vojnike opreme. Ako je trebalo izvriti neku veu akciju koju je planirao i njom rukovodio tab bataljona, ete su se prikupljale i zajedniki dejstvovale. Za neto vie od mjesec dana, koliko je boravio na ovom terenu, bataljon je, pored svakodnevnih manjih sukoba, zasjeda, ruenja pruge i ienja terena od etnika i pijuna, izveo i nekoliko zapaenih akcija. Tako su nou izmeu 15. i 16. maja, 1. i 3. eta poruile oko 60 m pruge i presjekle 200 m TT linija izmeu stanica Malovana i Otria. Dok su ete ruile prugu, oko dva sata, naila je neprijateljska motorna dresina. Nju su doekala naa osiguranja i nakon krae borbe neprijatelj je bio prinuen da se povue prema Graacu. Imao je dva mrtva i nekoliko ranjenih vojnika. Zaplijenjen je pukomitraljez i izvjesna koliina municije. Poetkom juna vod 2. ete nou se neopaeno privukao u rejon junih padina Bukovog vrha, oko 800 m od neprijateljskog garnizona u tikadi, u kome je bilo oko 1000 talijanskih vojnika i tu skriven saekao Talijane da se postroje za doruak. Po njihovom stroju vod je otvorio plotunsku vatru i neprijatelju nanio znatne gubitke. Oko 300 Talijana i 50 etnika iz graakog garnizona napalo je, ujutro, 13. juna poloaje 2. ete u Tomingaju i Deringaju. Jedan vod ete prihvatio je frontalnu borbu s neprijateljem i uz otpor se povlaio prema Bruvnu, dok su ostala dva voda, vjeto prikrivenim bonim manevrom izbili neprijatelju na krila i bokove i izveli snaan napad. Osjetivi se ugroenim, neprijatelj se u neredu poeo povlaiti prema Graacu. Borba je potrajala nekoliko asova. Neprijatelj je imao 12 mrtvih, meu kojima dva oficira i jednog etnika. Dva Talijana su zarobljena. Partizani su imali jednog lake ranjenog borca. Zaplijenjeno je 8 puaka, 2 pukomitraljeza, dva pitolja, 15 bombi i dosta druge opreme. Ove akcije su imale veliki uticaj na narod ovog kraja koji je uvidio da se l s manjim snagama moe boriti protiv okupatora. Politiki rad i pravilan odnos prema narodu kao i pomo u obavljanju poljskih poslova, doprinijeli su da ]e u potpunosti raskrinkan izdajniki rad etnika. Narod, a posebno omladina, sve su se vie priklanjali na stranu NOP-a.
Napad na Podlapau U drugoj polovini juna 1942. godine tab Grupe NOP odreda za Liku donio je odluku da se izvri priprema za napad na Podlapau, selo Bretane, Jagodnje i druge zaseoke oko Podlapae koje su drale ustae, a u cilju povoljnijih uslova za manevar partizanskih jedinica, kao i uvlaenja u NOB narodnih masa, posebno hrvatskog stanovnitva. U duhu te odluke bataljon Stojan Mati koji je u to vrijeme drao poloaje oko Graaca, prebaen je krajem juna na teren udbinskog sreza koji je pored ostalih bataljona bio odreen da uestvuje u napadu na pomenuta sela. Prema podacima kojima smo raspolagali u Podlapai, Bretanima, Jagodnji i ostalim selima i zaseocima bilo je oko 380 ustaa, andara, domobrana i naoruanih seljaka koji su pored puaka imali jedan teki mitraljez i tri pukomitraljeza. Obzirom da prethodni napad na Podlapau nije uspio i da su oekivah na ponovni napad, neprijatelj je dobro utvrdio dominantne visove (k. 764) iznad Budaka, Metlicu (k. 832), iznad sela Bretana (k. 781), Goli vrh (k. 931), Luticu (k. 948), Brdine, a ispod Vijenca i izmeu Podlapae i Rosulja (k. 670) prema Svrakovom Selu iskopao je rovove punog profila. Zaposjeo je i vrhove Vijenca iznad sela Jagodnje, Gradinu (k. 974) i Rosandia vrh (k. 957). Plan napada razradio je tab 2. odreda koji je prihvaen i odobren od taba Grupe NOP odreda za Liku 1. VII 1942. u selu Mekinjaru. Planom je predvieno da se neprijatelj opkoli i jednovremeno napadne sa svih srtana, ne dozvoljavajui mu izvlaenje u pravcu iroke Kule; da se u toku noi zauzmu svi dominantni i utvreni visovi oko sela, a zatim, steui obru, da se likvidira neprijatelj i oslobode sela. Poetak napada bio je odreen za sve bataljone jednovremeno nou izmeu 2. i 3. VII 1942. godine u 24 asa. Nae snage koje su napadale na Podlapau i ostala sela i objekte oko nje, bile su slijedee: 1. bataljon 1. likog odreda, bataljon Stojan Mati iz 3. likog odreda, bataljon Mio Radakovi i bataljon Krbava iz 2. likog odreda. Snage za napad bile su kombinovane iz sva tri lika odreda. Bila je to jedna od veih akcija do tada izvedenih u Lici. Prikupljanje bataljona za napad izvreno je 30. juna. Bataljon Stojan Mati izvrio je pokret iz rejona Graaca pravcem BruvnoKlapaviceMekinjar Svrakovo Selo gdje se razmjestio i otpoeo pripreme. Bataljon je nekoliko asova zastao u selu Mekinjaru gdje je pred komandantom i komesarom Grupe NOP odreda za Liku poloio zakletvu. Prvog i drugog jula vrena je temeljna partijsko-politika priprema cjelokupnog borakog sastava na kojima je ukazivana potreba i znaaj predstojeeg napada i osloboenje hrvatskih sela od ustake vlasti. U pripremi je posebno insistirano na pravilnom postupku i odnosu boraca prema hrvatskom stanovnitvu i njihovom pridobijanju za NOB-u. Komanda bataljona je posebno s komandirima eta i vodova izvrila detaljno izvianje napadnih pravaca, na osnovu kojeg je donijeta odluka i 2. jula, poslije podne, izdata je zapovijest etama za napad. U okviru opeg zadatka kojeg je postavio tab 2. odreda, bataljon Stojan Mati je imao zadatak da izvri napad sa sjeverne strane i ovlada selom Jagodnjom i Petanovi Brdom, a zatim u sadejstvu s bataljonom Mio Radakovi da zauzme Podlapau. Polazni poloaj je bio Svrakovo Selo. Desno od nas, sa zapada, na Gradinu i Rosandia vrh napadao je bataljon Krbava, lijevo, s istoka, od sela Tolia, napadao je bataljon Mio Radako-
vi, a sa juga, od sela Srednje Gore na selo Bretane, napadao je 1. bataljon 1. likog NOP odreda. Zadatak eta bataljona Stojan Mati bio je da 1. eta napada i ovlada selom Jagodnje, a zatim da pristupi ienju ume iznad sela i sprijei pokuaj neprijatelja da se izvue tim pravcem prema irokoj Kuli: da 2. eta napadne na Rosulje i k. 670 gdje se neprijatelj utvrdio na brisanom prostoru, zauzme neprijateljske rovove i da produi napad u sadejstvu s drugim jedinicama da bi zauzeli Podlapau; da 3. eta napadne selo Petanovi Brdo, ovlada njime, a zatim da produi napad i bono sa zapada da sadejstvuje 2. eti u zauzimanju Podlapae. Napad je otpoeo tano u pono izmeu 2. i 3. juna. Prva eta je prodrla u selo Jagodnju i produila da isti selo. Neprijatelj se povukao u umu iznad sela i bonom vatrom ugroavao i usporavao njen dalji pokret. U toku borbe neprijatelj se prikupio u rejonu grupe kua Bunii, gdje se uporno branio, a dva puta je vrio i protivnapad. Doekana jakom vatrom s fronta od grupe kua Bunii i bono ugroena iz ume iznad sela, 1. eta je zadrana cio dan i tek u toku noi izmeu 3. i 4. jula uspjela je da ovlada selom. Druga eta, napadajui na lijevom krilu bataljona preko Rosulja, doekana je jakom vatrom i upornom odbranom neprijatelja iz dobro utvrenih rovova u rejonu kote 670, zadrana je do zore. U zoru, uz podrku minobacaa, eta je izvrila juri i ovladala rovovima u rejonu Rosulja (k. 670) i produila gonjenje neprijatelja prema Podlapai. Neprijatelj je pruio otpor iz Podlapae, ali vjetim manevrom i smjelim napadom 2. eta je upala u Podlapau i ovladala njom u 10 sati prije podne, spojivi se s bataljonom Mio Radakovi. Neprijatelj je uspio da se povue u umu prema Gradini iznad sela Jagodnje. Tako su ve u 10 sati 3. jula bila zauzeta sva sela, zaseoci i Podlapaa. Neprijatelj se povukao iz sela u umu zapadno od Podlapae. Drao je Gradinu i Rosandia vrh koje bataljon Krbava nije uspio da zauzme u toku noi. Trea eta, koja je napadala u centru bataljona, uspjela je, i pored neprijateljske uporne odbrane, da jo u toku noi zauzme selo Petanovi Brdo. U svanue eta je usmjerila dejstvo prema grupi kua Bunii u selu Jagodnje i sadejstvovala 1. eti. tab 2. odreda naredio je 1. bataljonu 1. odreda i bataljonu Krbava da u toku noi izmeu 3. i 4. jula zauzmu Rosandia vrh i Gradinu dok je bataljon Stojan Mati dobio zadatak da 4. jula u zoru otpone ienjem ume iznad sela Jagodnje, te da sa svojim desnim krilom uhvati vezu s bataljonom Krbava i sprijei izvlaenje neprijatelja u pravcu iroke Kule. Bataljon je u zoru 4. jula otpoeo ienjem ume. Prva eta je jo u toku noi zauzela poloaj na sjevernoj ivici ume, zapadno od sela Jagodnje, sa zadatkom da sprijei izvlaenje neprijatelja u pravcu iroke Kule dok su 2. i 3. eta razvijene u streljaki stroj, u zoru otpoele s pretresanjem ume. Nailazili su na domobrane, orunike i naoruane seljake. Karakteristino je da u umi nisu bili grupisani, niti su pokuali da prue otpor. Skriveni u bunju, pri nailasku naih jedinica, neki su pokuavali bjeati, a neki su se predavali okamenjeni od straha. Vei broj smo pronali zatrpane granjem, liem i unjem. Vraali smo se i pojedine dijelove ume jo detaljnije pretresali. Neki koji su pokuali da bjee u pravcu iroke Kule, naletjeli su na zasjedu nae 1. ete i bili pohvatani. ienje ume zavreno je u toku dana. Sve u svemu u ienju ume pohvatali smo i zarobiil oko 150 orunika, domobrana i naoruanih seljaka. U toku noi izmeu 3. i 4. jula 1. bataljon 1. odreda i bataljon Krbava zauzeli su Rosandia vrh i Gradinu.
Zavretkom ienja ume od strane bataljona Stojan Mati napad na Podlapau i okolna sela bio je zavren. U ovoj borbi zaplijenjeno j e : teki mitraljez, dva pukomitraljeza, 160 puaka, vea koliina municije i opreme. 8 Neprijatelj je imao 35 mrtvih i vei broj ranjenih. Zarobljeno je 10 ustaa, 15 orunika, 30 domobrana i preko 200 seljaka koji su uestvovali u borbi. 9 Bataljon -Stojan Mati je imao jednog mrtvog i 9 ranjenih boraca. Poginuo je pukomitraljezac 1. voda 2. ete uro akovi iz Oraovca. Ostali bataljoni su imah tri mrtva i 20 ranjenih boraca. Dejstvo u zapadnoj Lici tab Grupe NOP odreda za Liku donio je odluku da se teite dejstva prenese u zapadnu Liku. Formiran je Kombinovani odred u iji je sastav ukljuen i bataljon Stojan Mati, gdje je ostao do ulaska u novoformiranu 2. liku brigadu 20. VIII 1942. godine. Bataljon je 5. jula krenuo iz Podlapae preko Vrebake strane u selo Mogori gdje je toplo doekan i ostao 6 dana da bi se odmorio. lanovi bataljonske dramske sekcije, u kojoj je bilo nekoliko komiara, priredbama su uveseljavali i osvajali narod, a posebno omladinu. Po vodovima i etama izvrena je detaljna analiza napada na Podlapau, ukazano na dobre i loe postupke u borbi svakog pojedinca, desetina i vodova pa i eta. Ovakav osvrt na izvedene akcije s detaljnom analizom dejstava od pojedinog borca do ete, pa i bataljona kao cjeline, sprovoen je nakon svake borbe i pokazao se kao najbolji oblik i metod obuke boraca i starjeina. Napad na Bruane U toku noi izmeu 11. i 12. jula bataljon Stojan Mati se u najveoj tajnosti prebacio iz Mogoria izmeu Metka i Ribnika preko pruge u Divoselo gdje je grupisan u rejonu zaseoka Mah Kraj. U toku 12. i 13. jula vrena je intenzivna politika i vojnika priprema za predstojei napad na Bruane. Borcima je ukazano na znaaj osloboenja ovog jakog ustakog uporita na putu izmeu Gospia i Karlobaga. Ponovo je istaknut znaaj pravilnog odnosa prema hrvatskom stanovnitvu i njegovoj imovini. Bataljo*. je u Divoselu odrao priredbu za omladinu i narod. U sklopu opeg zadatka Kombinovanog odreda (u iji sastav su ula etiri bataljona), koji je izvodio akcije u zapadnoj Lici u cilju oslobaanja hrvatskih sela od ustake vlasti i razvoja ustanka u tom kraju, bataljon Stojan Mati dobio je zadatak da napadne i oslobodi Bruane. Pored ovog dobio je zadatak i da porui most zapadno od Bruana (na putu prema Karlobagu), da prekopa put prema Gospiu, uniti vodovod udaljen dva kilometra od Bruana te da prekine telefonske linije izmeu Gospia i Karlobaga. Poetak napada bio je odreen za 14. juli u dva sata poslije ponoi. U Bruanima se tada nalazilo oko 60 ustaa i orunika ogrezlih u zvjerstvima i nedjelima nad srpskim narodom. Bili su spremni da se brane do posljednjeg.
8 Oruja je zaplijenjeno i vie jer su ga borci esto zadravali za sebe. 9 Zb. NOE-a, tom V, knj. 5, str. 374.
Posebno su se utvrdili i podesili za odbranu oruniku postaju, kolu, crkvu i nekoliko kua. Komandant bataljona Tomica Popovi odluio je da se Bruani prethodno opkole da bi se sprijeilo izvlaenje neprijatelja u bilo kom pravcu, a zatim da se jednovremenim i energinim napadom zauzme selo do svanua. Takav zadatak je i izdao etama. Dijelu snaga kojima je bila pridodata grupa ljudi iz Divosela, naredio je da porue most, unite vodovod i prekinu telefonske ice. Iz Divosela bataljon je krenuo uvee 13. jula. Da bi se ouvala tajnost napada, bataljon je izbjegao pokret kroz selo Rizvanuu (kuda je bio bolji i krai put), ve se kretao i teko probijao umskim stazama u podnoju Velebita. Cijelu no padala je kia, to je uz teak put i gustu pomrinu veoma oteavalo pokret. Mokri do gole koe, gazei preko vie planinskih potoka, borci su skoro cijelu no hodali podnojem velebitskog bespua pa je bataljon oko jedan sat zakasnio s napadom. Bez predaha i premoren od iscrpljujueg nonog pokreta, bataljon je opkolio Bruane i otpoeo napad. I pored preduzetih mjera tajnosti, kie i pomrine, iznenaenje nije postignuto. Neprijatelj je spremno doekao na napad, pa se odmah od poetka razvila otra i bliska borba. Energinim napadom jurinih grupa i vodova, neprijatelj je do svanua potisnut iz objekata spoljne odbrane u oruniku postaju i crkvu, iz kojih je pruao ilav otpor. Ova dva objekta su se nalazila jedan pored drugog, vrsto graena i podesna za krunu odbranu pa im je u toku dana bilo nemogue prii na domet runih bombi. Neprijatelj zbijen u dvije zgrade, na vrlo uskom prostoru i tuen sa svih strana, nije mogao dugo odolijevati. U toku 14. jula, nakon vieasovne borbe, jurine grupe su upale u crkvu i zapalile je, gdje je nekoliko ustaa ubijeno dok je veina pobjegla u oruniku postaju i pojaala odbranu. Svi pokuaji da se postaja zauzme u toku dana, ostali su bez uspjeha. I slijedee noi, izmeu 14. i 15. jula, padala je kia i vladala pomrina. Ustae su neprekidno tukle snanom vatrom prostor oko postaje i obasipale ga bombama. Dok je bataljon tedio municiju i pripremao se da se privue zgradi, ustae su iznenadno istrale iz zgrade, pronale najslabije mjesto i u snanom naletu probile se iz okruenja u Velebit, prema Bakim Otarijama. Time je borba bila zavrena, a Bruani osloboeni. Dok se vodila borba za Bruane, odreena grupa boraca sa seljacima iz Divosela, poruila je most na putu prema Otarijama i na duini od nekoliko kilometara pokidala telefonsku icu i posjekla stubove. U ovoj borbi neprijatelj je imao osam mrtvih dok su naa tri borca tee, a dva lake ranjena. Zaplijenjeni su: 1 teki mitraljez, 33 puke, izvjesna koliina municije i druge opreme.
Napad na Bake Otarije Po oslobaanju Bruana bataljon Stojan Mati je dobio zadatak da oslobodi Otarije na Velebitu. Borci su bili iscrpljeni dvodnevnim borbama za Bruane. Bio im je potreban krai odmor pa se bataljon zadrao 15. i 16. jula u osloboenom mjestu. S narodom i omladinom Bruana odran je zbor na kojem je ukazano na ciljeve NOB-e i posebno podvuen znaaj bratstva i
jedinstva srpskog i hrvatskog naroda, te potreba da se ujedine u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika ustaa i etnika. Obrazovan je NOO za Bruane. U Otarijama je bila posada od 30 do 40 domobrana ojaana s oko 50 ustaa i orunika izbjeglih iz Bruana. Komandant bataljona Tomica Popovi je odluio da bataljon krene iz Bruana u dvije kolone, s obje strane puta koji vodi uz Velebit prema Otarijama, obuhvati mjesto sa sjevera i juga, a zatim da izvri napad. Bataljon je krenuo 17. jula oko 8 asova ujutro. Prva i 3. eta ile su s desne sjeverne strane puta Bruani Otarije. Zadatak 3. ete bio je da napadne ustako uporite sa sjevera, a 1. eta da zatvori pravac od Otarija prema Karlobagu i sprijei izvlaenje neprijatelja u tom pravcu. S lijeve strane puta kretala se 2. eta. Njen zadatak je bio da izvri napad na Otarije s june strane i u sadejstvu s 3. etom ovlada uporitem. Poetak napada je odreen za 15 asova. Da bi postigle tajnost i iznenaenje, ete su se kretale po besputnim, poumljenim strmim padinama Velebita, podalje od puta. Dan je bio lijep i sunan. Kada su jedinice izbile na vrhove Velebita, s obje strane iznad sela, zauzele su polazne poloaje na ivici ume koja opasuje Otarije. ekajui vrijeme za poetak napada, analizirani su zadaci vodova i desetina. Osmotren je neprijatelj kako dijeli ruak iz kazana ispred kole koja im je sluila kao kasarna. U 15 asova 2. i 3. eta otpoele su napad. Ustae i domobrani, bacajui porcije, pokuali su da prue otpor. Pred snanim napadom i juriem naih boraca, dali su se u panino bjekstvo u pravcu Karlobaga. Prva eta je zakasnila i nije zatvorila taj pravac. Uspjeli su se izvui. U mjestu je pronaen jedan mrtav, a dvojica vojnika su zarobljena. Zaplijenjene su tri puke, neto municije, poljska kuhinja i izvjesna koliina hrane i druge opreme. Dej;'*a u irem rejonu SmiljanPazarite Po osloboenju Bruana, Otarija i nekih sela, uspjeno je zavrena prva etapa dejstva Kombiniranog odreda u zapadnoj Lici. Odredu je preostalo da dejstvom u irem rejonu Smiljan Pazarite oslobodi taj dio Like i proiri narodnooslobodilaki pokret u hrvatskim selima. U sklopu novog zadatka u zapadnoj Lici bataljon Stojan Mati se nakon osloboenja Otarija prebacio u Smiljan, gdje se zadrao na odmoru etiri dana, do 22. jula. Za to vrijeme odravani su zborovi i priredbe za narod i omladinu. U govorima narodu su objanjavani ciljevi NOB-e. I priredbe su povoljno uticale na omladinu, tako da su se neki omladinci javljali u partizane. Vrena je i temeljita priprema za predstojee borbene zadatke. Prikupljeni su podaci o neprijatelju na teritoriji narednih akcija, njegovoj jaini, sastavu, naoruanju, utvrenosti, raspoloenju za borbu, kao i raspoloenju naroda tih sela prema NOB-i. Odravani su i asovi vojne nastave. Ukazivalo se na greke i propuste u prethodnim borbama, vrena je preraspodjela municije unutar vodova i eta. Preduzimane su i druge potrebne mjere: vojne, partijsko-politike i materijalne da bi se bataljon to bolje spremio za izvrenje" predstojeih borbenih zadataka. U selima i zaseocima, kao i van naselja, na pojedinim visovima, mostovima i prilazima prema selima, na teritoriji smiljanske i pazarine opine nalazile
su se ustako-domobranske i andarmerijske posade od po 30 i 100 pa i vie vojnika koji su kontrolirali cijelu teritoriju i vrlo brzo pristizali u pomo jedni drugima. U Gospiu, Peruiu i Klancu nalazile su se, pored jakih ustako-domobranskih jedinica, i vrlo jake talijanske snage koje su uvijek bile spremne za brzu intervenciju prema napadnutom i ugroenom mjestu. Na ovoj teritoriji postojale su jake neprijateljske snage s raznovrsnim naoruanjem. Sposobne za brzo manevrisanje one su, grupisanjem na pogodnom mjestu, bile kadre da prue ilav otpor. Raspored neprijateljskih snaga je zahtijevao dekoncentrino dejstvo partizanskih jedinica, jednovremen napad na vie mjesta i na to vei broj neprijateljskih posada. Jedino tako se moglo postii iznenaenje i neprijatelja liiti mogunosti da se grupie i pristie jedan drugome u pomo. Napadi su vreni dekoncentrino po etama pa ak i vodovima. Sve jedinice Kombinovanog odreda prele su 23. jula u napad. Bataljon Stojan Mati imao je zadatak da pree rijeku Oteicu, napadne i likvidira zasjede koje je neprijatelj drao na rijeci i oslobodi selo Brezovo Polje i zaselak itnik, a zatim da produi napad prema sjeveru u pravcu sela Klanac i du lijeve obale rijeke Like, te da sprijei izvlaenje neprijatelja prema Peruiu, kao i da dijelom snaga sprijei intervenciju neprijatelja iz Gospia. Na Veliki itnik napadala je 3. eta, na Brezovo Polje 1. eta dok je 2. eta bila u zasjedi u Smiljanskom polju prema Gospiu. Napad je otpoeo u 4 sata ujutro i ve u 8 sati Veliki itnik i Brezovo Polje su bili osloboeni. Neprijatelj koji je pretrpio vee gubitke, povukao se u pravcu Klanca. Istog dana oko 13 asova jae talijanske snage iz Gospia, preko Smiljanskog polja i iz Peruia preko Klanca, napale su nae snage, ali su odbijene uz osjetne gubitke. Dvadeset etvrtog jula nae ete su produile napadom u pravcu Klanca i du lijeve obale rijeke Like potisle neprijatelja i do 12 asova zauzele sela: Mali itnik, Balenovi i Dunjevac. Neprijatelj je pobjegao u pravcu Klanca i preko rijeke Like u pravcu Peruia. Nekoliko ustaa se prilikom povlaenja udavilo u rijeci. Ovakav zamah i uspjeh partizana u zapadnoj Lici zabrinuo je i ugrozio Talijane u Gospiu, Peruiu i drugim mjestima koji su obezbjeivali liku prugu. Zbog toga su Talijani ponovo izvrili jai napad iz Gospia i Peruia na bataljon Stojan Mati u rejonu sela itnika i Brezovog Polja. U estokoj borbi Talijani su pretrpjeli dosta velike gubitke, ne uspjevi da izbace nae snage s novoosloboene teritorije. Tokom 25. i 26. jula nae jedinice su produile napadom na sela i zaseoke na irem podruju Pazarita i oslobodile sva mjesta, izuzev Klanca i brda Otea u Smiljanskom polju. U to vrijeme jake talijanske i etnike snage preduzele su na slobodnu teritoriju napad iz Graaca prema Bruvnu gdje su se nalazile slabije partizanske snage. Kombinovani odred je zato prekinuo dalja dejstva u zapadnoj Lici i prebacio se istono od like pruge na slobodnu teritoriju da bi je zatitio. Kada je dobio nareenje da prekine akcije u zapadnoj Lici, bataljon Stojan Mati se prikupio u Smiljanu i preko Divosela i like pruge prebacio, krajem jula, u selo Mogori gdje se zadrao 8 dana na odmoru. Oko 6. augusta bataljon se prebacio u selo Komi. Ovdje je dobio zadatak da dri poloaje na Trouri prema Lovincu i da se priprema za predstojei napad na Udbinu. U toku priprema (i na ovim poloajima) bataljon je zateklo nareenje da ulazi u sastav Druge like brigade kao njen 1. bataljon.
Ulazak bataljona u Drugu liku brigadu Polovinom 1942. godine na teritoriji Like je postojao vei broj partizanskih bataljona. Postojala je i velika slobodna teritorija na kojoj je u potpunosti funkcionisala narodna vlast. Lika je bila zahvaena narodnooslobodilakom borbom. Tako je zapoeo sve vei priliv novih boraca u nae redove. U to vrijeme je formirano vie omladinskih eta od omladinaca od 15 do 18 godina starosti koji su nakon jednomjesene vojne obuke ukljuivani u partizanske bataljone. I djevojke su u velikom broju pristupale partizanima. Jedinstven je primjer formiranja enskih eta u Lici ije pripadnice su po zavretku vojnopolitikog kursa rasporeene po bataljonima. Zene-borci pored toga to su, preuzevi ulogu bolniarki u vodovima, etama pa nadalje, zbrinjavale i njegovale ranjene borce, bile su i odlini borci bombai. U tekim ratnim okrajima i juriima nikad nisu dozvolile da zaostanu za svojim drugovima. Cesto su u sastavu jurinih i bombakih grupa, pri osvajanju neprijateljskih bunkera i drugih utvrenja, herojskim podvizima sluile za primjer. Neprijatelj je pod sve eim i jaim napadima naih jedinica bjeao i povlaio se iz manjih mjesta zaseoka i sela u vea mjesta i tu stvarao jae garnizone, utvrivao se i opasivao ianim preprekama. Kada bi vrio napade iz takvih garnizona na nau slobodnu teritoriju u cilju pljake, paljevina i drugih represivnih mjera, to je inio jaim kombinovanim snagama i uz podrku artiljerije i tenkova, a esto i avijacije. Operativni zadaci naih jedinica postajali su sve komplikovaniji i tei, a operativno podruje se neprekidno proirivalo. Borbena dejstva likih jedinica prenosila su se s lokalnih opina i srezova na teritoriju cijele Like pa ak i dalje: na Kordun, Baniju, Dalmaciju, a kasnije i na ostale krajeve nae zemlje. Ovo je uticalo na organizacione promjene naih jedinica. Pristupilo se s t v r a n j u veih, manevarski pokretljivijih i sposobnijih jedinica jae udarne snage. Od postojeih bataljona sredinom 1942. godine formirane su brigade. Druga lika brigada je formirana prema kazivanju Miuna akia, njenog prvog komandanta, negdje izmeu 7. i 15. augusta 1942. godine u Laudonovom gaju na Krbavskom polju kod sela alamunia. Brigada je bila sastavljena iskljuivo od likih boraca. U njen sastav su uli 1. bataljon Stojan Mati, 2. bataljon Ognjen Pria, 3. bataljon Mio Radakovi i 4. udarn. bataljon. Ulaskom u brigadu, bataljon Stojan Mati je borbena dejstva do kraja rata izvodio u sastavu Druge like brigade.
Napad na Udbinu Poslije formiranja Druga lika brigada je dobila zadatak da napadne i oslobodi Udbinu. Smjetena na brdu iznad junog dijela Krbavskog polja, n; visini od 830 metara, sa izrazito dominantnim poloajem nad prilazima iz svih pravaca,. Udbina je predstavljala topografski vrlo jak poloaj. Ustae su od Udbine napravile bastion koji se u to vrijeme nalazio duboko usamljen na osloboenoj teritoriji te opkoljen i okruen mrnjom zbog nebrojenih ustakih zloina nad srpskim narodom poinjenih u okolnim naseljima. Osjeajui neposrednu opasnost, ustae su se spremale za odbranu i odsudnu borbu na ivot i smrt.
Nalazei se u centru slobodne teritorije, u srcu Like, ustaki garnizon na Udbini ometao je manevar naim jedinicama. Iz Udbine su povremeno izlazile u okolna sela manje ili vee grupe ustaa palei, pljakajui, ubijajui i koljui ene, djecu, starce i sve do koga bi stigle. Partizanske jedinice su drale blokadu Udbine to je vezivalo nae znatne snage. Napad na Udbinu imao je za cilj da se oslobodi raskrsnica i obezbijedi okolno stanovnitvo od ustakih zvjerstava, kao i da se oslobode znatnije partizanske snage za druge zadatke. Udbinu je tada branio jedan kombinovani bataljon (bojna) sastavljen od ustaa, orunika, domobrana i naoruanih civila ukupne jaine oko 600 vojnika. Glavne snage bile su rasporeene po utvrenim kuama, bunkerima i rovovima u gradu dok su na isturenim takama imali osiguranja i predstrae. Sistem utvrenja sastojao se od rovova za stojei stav oko cijelog mjesta. Ispred ovih traneja i rovova bila je jo prepreka od dva reda bodljikave ice. Mjestimino su u sistemu rovova postojali bunkeri. U gradu su bile utvrene pojedine kue, naroito katolika crkva i plovanija. Najvri dio odbrane bila je stara turska tvrava Gradina zajedno s crkvom i plovanijom. Prilaz tom izrazito dominantnom odbrambenom bedemu bio je teak zbog velikog brisanog prostora. Pored toga oko cijelog mjesta bilo je posjeeno drvee i oien teren, tako da su svi prilazi bili dobro vidljivi i bez zaklona. Sistem vatre je bio dobro organizovan, a unutarnji manevar rezervama bio je lak i brz. Odbranom je komandovao satnik Spoljari. Odluka taba brigade bila je da se Udbina opkoli i napadne sa etiri bataljona, s ciljem da se neprijatelju ne dozvoli izvlaenje u bilo kom pravcu, a zatim da se uniti u rejonu Udbine. Poetak napada je bio odreen u pono izmeu 21. i 22. augusta 1942. godine. U okviru zadatka brigade bataljon Stojan Mati je dobio najtei zadatak da napadne pravcem: Timin Varoselo Podudbina, turska tvrava Gradina, te da zauzme tvravu, crkvu i plovaniju. Ova tri objekta meusobno povezana i najjae utvrena i branjena, dominantna prilaznim pravcima, opasana ianim preprekama, predstavljala su apsolutni klju odbrane cijele Udbine. Desno od bataljona Stojan Mati pravcem selo Rebi sreska zgrada, napadao je bataljon Mio Radakovi, a lijevo u zahvatu ceste D. Lapac Udbina napadao je bataljon Ognjen Pria. Sa suprotne strane, a u zahvatu ceste LovinacUdbina napadao je bataljon Bio Kesi iz 3. odreda. Dva dana pred napad vrena je svestrana i temeljita priprema u Timin Varoi koja je sluila i kao polazni poloaj. Komandant bataljona odluio je da se od dobrovoljaca iz bataljona formira vod bombaa koji je imao zadatak da zauzme tursku tvravu Gradinu i na taj nain omogui upad bataljonu u grad. Za komandira voda bombaa Stab bataljona je odredio mene. Bombai su bili borci iz svih vodova bataljona. Unaprijed se predvialo da e bombai izginuti. Vodilo se rauna da to ne bude cjelovit vod iz jednog sela. Kada su borci, svi iz sela Dnopolja, iji sam bio komandir voda, doznali da sam odreen za komandira bombaa, bili su uporni i zahtijevali da svi idu u bombae, ime se Stab bataljona, poslije dueg ukazivanja na eventualne tetne posljedice, na kraju sloio. U vodu sam imao 42 bombaa. To su bili mladii, dvadesetogodinjaci, fiziki razvijeni, puni snage i poleta, orni za borbu i nevjerovatno hrabri. Puna dva dana sam vrio temeljitu pripremu. Izviali smo i satima osmatrali Gradinu, kako joj se p rivu fci i obasuti bombama, kako savladati ianu
prepreku, kako postii tajnost i iznenaenje. I tab bataljona je najveu panju posvetio pripremi bombaa jer od njihovog uspjeha zavisio je i uspjeh bataljona. Snabdjeli smo se sa dovoljnom koliinom bombi. Otklonili smo i zatitili sve predmete koji bi mogli otkriti na pokret. Izuli smo cipele i u arapama krenuli u napad. Objasnio sam kako emo savladati ianu prepreku. Naredio sam da se bombe ne smiju bacati sve dok se ne prie zidinama Gradine i dok ja prvi ne bacim bombu. Svaki pokret i svaka radnja je unaprijed u pripremi detaljno precizirana. Borci su pred napad bili raspoloeni. Bataljon je u napad krenuo iz Timin Varoi po etnim kolonama. Vod bombaa se kretao ispred bataljona na oko 500 metara. No je bila dosta vidljiva zbog mjeseine. Kada smo podili Gradini na nekoliko stotina metara, neprijatelj nas je osjetio i otvorio jaku mitraljesku vatru od koje je, daleko jo u koloni, poginuo komesar 1. ete Stjepan Stevo Brozovi. Bombae sam podijelio po grupama i puzei uza strme padine pribliili se ianim preprekama. Iz Gradine iznad nas je tukla paklena mitraljeska vatra. ianu prepreku smo savladali na taj nain to smo se puzei provlaili ispod nje, pomaui jedan drugom u podizanju donjeg reda ice. Ustae su nas obasipale bombama. Nalazili smo se u pravom vatrenom paklu. Zbog strmog terena njihove bombe su se kotrljale niz padine i sve eksplodirale iza naih lea na oko desetak metara. U tom vatrenom ognju jo uvijek nismo odgovarali na njihovu vatru, ve kao krtice, puzei, pribliavali se zidinama Gradine. Kada smo puzei stigli do zidina, ustake mitraljeske i puane cijevi su nam bile na dohvat ruku, i tek tada kroz otvore obasuli smo Gradinu ubitanom eksplozijom bombi. Za pola minuta bacili smo preko 100 bombi. U Gradini je nastao pravi pakao. To je bio neponovljiv prizor kada smo kroz otvore uskoili unutra. Sva posada Gradine, (njih) oko 20 ustaa bila je pobijena. Pored ostalog oruja, zarobili smo teki mitraljez, kojeg smo odmah okrenuli u suprotnu stranu. IspaJo sam tri rakete i upalio vatru kojom smo dali znak da je Gradina zauzeta. tab brigade nije uoio rakete i vatru to se negativno odrazilo na dalji tok borbe. Bez zadravanja, s polovinom bombaa produio sam napad na crkvu i plovaniju koju zauzimamo u prvom naletu. Tu nas je zateklo svitanje. Vod bombaa je s uspjehom izvrio zadatak. U ovom vatrenom paklu ni jedan bomba nije poginuo. Pristigle su i ostale ete bataljona. Zauzeem Gradine, crkve i plovanije, bataljon Stojan Mati je u potpunosti izvrio borbeni zadatak. Kod ostalih bataljona situacija je bila loa. Nisu imali uspjeha. Njihove jurine i bombake grupe su izginule ispred neprijateljskih rovova na ianim preprekama. Poslije vie uzastopnih pokuaja da probiju neprijateljsku odbranu i upadnu u grad, odbijeni su uz velike gubitke. Dalji tok dogaaja za nas borce i nie starjeine bio je udan i nerazumljiv. Prva i Trea eta bataljona Stojan Mati koje su bile grupisane na padinama istono od Gradine i spremale se da uu u borbu i proire postignuti uspjeh, bile su obasute snanom bonom vatrom od bataljona Ognjen Pria. Naa artiljerija (4 topa) koja je trebala da podrava napad, umjesto na ustae, otvorila je brzu paljbu na Gradinu gdje se nalazila druga eta bataljona Stojan Mati. Poto su ustae uspjeno odbile napade ostalih bataljona, iskoristile su ovaj kobni nesporazum meu naim jedinicama i izvrile
strahovit samoubilaki juri na matievce, na Gradinu, crkvu i plovaniju. Nastao je pravi vatreni orkan. Oevidac sam ovih nezaboravnih dogaaja. Ustae su srljale u smrt. Naih petnaestak boraca iz bombakog voda, iz crkve i plovanije pruali su snaan otpor. uveni pukomitraljezac Petar ai i njegov pomonik Petar PouaPepa, fiziki vrlo snani momci, odvani i neizmjerno hrabri s prozora plovanije iz svog pukomitraljeza pokosili su nekoliko desetina ustaa. U zadnji su se as, kada im je nestalo municije, povukli. Duan Poua i uro Timauri iz zarobljenog tekog mitraljeza s Gradine sijali su smrt neprijatelju. Njih dvojica su se, bijeli kao mlinari od praine koju su stvarale eksplozije granata naih topova, s Gradine povukli zadnji izvlaei sa sobom zarobljeni mitraljez. Meu bombaima je bio i Stevo 2uni, komesar 2. ete, neustraiv borac koji se povukao meu zadnjima. U tom stranom okraju izmeu nas i ustaa nalazio sam se na vrhu Gradine odakle sam obasipao ustae bomba33 DONJI LAPAC
ma koje mi je prikupljene od drugih boraca dodavao Stevia Raeta, operativni oficir bataljona. Ustae su bile ispred zidina Gradine predvoene ustakim bojnikom Sertiem, a naa artiljerija nas je i dalje precizno gaala. Jedna granata je udarila u zid Gradine. Eksplozija me je odbacila niz strmu padinu, a Steviu zatrpala. Uz pomo boraca u posljednjem momentu se uspio izvui. Ustae su uskoile u Gradinu i ponovo je zauzele. Tako se, zahvaljujui looj organizaciji veze i nedovoljnom sadejstvu izmeu naih jedinica, na veliki uspjeh pretvorio u neuspjeh. Plan napada taba brigade nije bio dobar. Nije trebalo Udbinu opkoljavati i napadati sa svih strana jer je bila utvrena i branjena jakim snagama. Ustaama je trebalo ostaviti slobodan izlaz u pravcu Lovinca kuda bi se pod naim pritiskom vjerovatno izvlaili. U polju, na otvorenom prostoru, trebalo ih je saekati s rezervom brigade i unititi. Bataljon Stojan Mati, koji se po zauzeu Gradine, crkve i plovanije, bio prikupio i grupisao glavne snage radi uvoenja u borbu da nije bio ometen jakim bonim dejstvom bataljona Ognjen Pria i nae artiljerije koja je tukla ve zauzetu Gradinu, sigurno bi za neko vrijeme i sam zauzeo Udbinu. Ovoj tvrdnji ide u prilog i injenica da je odmah po padu Gradine komandant odbrane ustaki satnik poljari izvrio samoubistvo, prethodno zapalivi skladite municije koje se nalazilo u zgradi oraka. U toku prijepodneva, 22. augusta, bez uspjeha su bataljoni Stojan Mati i Velebit pokuali ponovni napad na Gradinu. Pokuaj je bio krajnje besmislen jer u toku dana Gradini je bilo nemogue prii. Takav napad bi svjesno vodio borce u sigurnu smrt. Odluku taba brigade da se ponovo krene u napad u toku dana borci i nie starjeine su preutno i oportuno primili. Na komandu Naprijed ni jedan borac nije pokuao napustiti zaklon i krenuti u sigurnu smrt. Ovakav odnos boraca i niih starjeina onih koji juriaju prema odluci vieg taba pridonio je da se ne doivi katastrofa. Sve jedinice su ostale na dostignutim poloajima u toku noi izmeu 22. i 23. augusta, a 23. se uglavnom samo pripucavalo na obje strane. U prijepodnevnim asovima 23. augusta^ naila je talijanska borbena avijacija koja je mitraljirala i bombardirala nae poloaje i jedinice. Ustae ohrabrene ovom podrkom, vrile su drske ispade i nanosile naim jedinicama velike gubitke. Posebno je velike gubitke imao bataljon Ognjen Pria. Poslije napada bataljon Stojan Mati se povukao u selo Visu na odmor gdje je s dijelom snaga uestvovao u iroj blokadi Udbine. Ovdje je bataljon popunjen novim borcima s teritorije donjolapake opine. Nai gubici u napadu na Udbinu bili su vrlo teki, oko 115 poginulih i preko 150 ranjenih. Ovo je bila prva akcija Druge like brigade od njenog formiranja, ali i najvei poraz u toku cijelog rata. Nemamo podatke o ustakim gubicima, ali pri osvajanju Gradine, crkve i plovanije, kao i za vrijeme njihovog protivnapada na Gradinu, prema slobodnoj procjeni, imali su preko 100 mrtvih i ranjenih samo od matievaca. Bataljon Stojan Mati, koji je uspio da zauzme najjae utvrene objekte: Gradinu, crkvu i plovaniju, klju odbrane Udbine, imao je najmanje gubitke, 7 poginulih i oko 30 ranjenih. Pored ostalih, ovdje je poginuo komandir 1. ete Mile uak iz Nebljusa i komesar 1. ete Stevo Brozovi, jedini Hrvat u naem bataljonu, divan ovjek i drug, rodom iz Selca kod Crikvenice koji
je kao radnik na Unskoj pruzi po propasti stare Jugoslavije ostao u Lici i krenuo u borbu od prvih ustanikih dana. Poginuli su i Marko Bubalo iz Nebljusa i Milan Repac iz Cepaua. 10
Ponovo u zapadnoj Lici Nakon krvavog okraja pri napadu na Udbinu i desetodnevnog odmora u selu Visu, bataljon Stojan Mati u sastavu brigade, kree u zapadnu Liku po drugi put. Osnovni cilj je bila likvidacija ustako-domobranskih posada i ustake vlasti u hrvatskim selima zapadne Like i uvlaenje hrvatskog stanovnitva u borbu. Na putu matievci su u sadejstvu s ostalim bataljonima brigade izvrili napad na selo Ivaneevia Kosu u kojem se branilo oko 100 ustaa i naoruanih seljaka. Napad je izveden 9. septembra 1942. godine. Nakon nekoliko asova borbe selo je osloboeno. Ubijeno je i ranjeno oko 30 ustaa dok su ostali uspjeli da pobjegnu. Zaplijenjena je izvjesna koliina oruja i municije. Slijedei zadatak je bio napad na eljezniku prugu Vrhovine-Perui. U okviru zadatka brigade bataljon Stojan Mati je imao zadatak da napadne i zauzme eljeznike stanice Ramljani i Lee i postavi zasjedu prema Otocu. Obje eljeznike stanice su branili Talijani. Bile su dobro utvrene armiranobetonskim bunkerima i opasane trorednom ianom preprekom, a zgrade su bile pretvorene u prave tvrave. Na eljezniku stanicu Ramljani napadala je 2. eta, na Lee 3. eta, dok je 1. eta bila u zasjedi prema Otocu. Napad je otpoeo 15. septembra u pono. Svi nai pokuaji da savladamo neprijatelja i zauzmemo pomenute objekte ostali su bezuspjeni te smo se pred zoru izvukli iz borbe. Prva eta se neto ranije povukla iz zasjede, nakon ega je od Otoca naila eta Talijana i naletjela na 3. etu. Ubijeno je 20 Talijana i zaplijenjeno njihovo oruje i municija. U ovoj borbi poginuo je komandir 2. ete Duan Raeta-Majin, rodom ispod Obljaja i pukomitraljezac Jovica Blanua iz Kruga. Dalji put je vodio Kosinju. Pokret je izvren 16. septembra u toku noi, preko vrletnog bespua juno od Gackog polja pored Svickog jezera i kroz sela Kutarevo i Krasno. U Kosinju i okolnim selima kosinjske opine bilo je oko 400 ustaa, domobrana i etnika. Matievci su imali zadatak da napadnu etnike u selu Lipovo Polje. Napad je izvren 21. septembra u 9 asova prije podne. etnici su primijetili na nailazak. Bez borbe su napustili selo i pobjegli u umu. Isto se to desilo s ustaama i domobranima u ostalim selima, izuzev zaseoka Vukelii, gdje su ustae pruile vieasovni otpor. Nekoliko dana nakon toga istili smo okolnu umu od izbjeglih ustaa, domobrana i etnika. U to vrijeme Talijani su izvrili jai napad na sela J a n a i Studenci, ali su bili odbijeni uz osjetne gubitke. Dvadeset i osmog septembra Prva eta Matievog bataljona, u zasjedi izmeu Jana i Studenca, unitila je 7 talijanskih kamiona, ubivi 30 vojnika i zaplijenivi znatnu koliinu oruja, municije i druge opreme. Naredni zadatak Druge brigade je bio napad i osloboenje teritorije opine Pazarite. Na tom terenu su se nalazile tri ustake bojne, s preko 500 us10 Ostalih Imena se ne sjeam.
taa i veliki broj naoruanih seljaka kojima je komandovao ustaki bojnik Stjepan Devi. okviru zadatka brigade bataljon Stojan Mati je dobio najvaniji i najtei dio zadatka da napadne i likvidira ustae u selu Vagancu i na kotama iznad njega te omogui slobodan prolaz Pazaritu ostalim bataljonima brigade, a zatim da napadne brdo Ote koje je predstavljalo klju odbrane svih okolnih sela. Napad na selo Vaganac je izvren 30. septembra. Nakon vieasovne borbe selo i brda oko njega su bili zauzeti. Ustae su pretrpjele osjetne gubitke dok se veina njih razbjeala. Napad na Ote bataljon je izvrio 1. oktobra u 4 asa pred zoru. U napad su ile dvije ete, dok je 3. bila u zasjedi u Pazarikom polju. Borba je bila estoka i duga. Tek oko 11 asova slomljen je ustaki otpor i Ote je zauzet. Neprijatelj je imao 20 mrtvih meu kojima je bio i ustaki porunik. Ostale ustae u paninom bijegu prema Pazaritu naile su na zasjedu 1. ete. Svi su pobijeni ili zarobljeni. Padom Otea osloboena su i ostala sela pazarike opine. U ovoj borbi ubijena su 33 ustaka vojnika dok su 62 zarobljena. Zaplijenjena je velika koliina oruja, municije i druge ratne opreme. Na bataljon nije imao gubitaka. Poslije zauzimanja Otea i Klanca iz Gospia je intervenisala jaa talijanska grupa od oko 1000 vojnika. S njima se nasred polja sukobio bataljon Stojan Mati. Nakon jednoasovne borbe izbliza, pretrpjevi osjetne gubitke, Talijani su se povukli u Gospi. Na bojnom polju ostalo je nekoliko desetina mrtvih Talijana, a zaplijenjena je znaajna koliina oruja i municije. Bataljon Stojan Mati na Kordunu i Baniji Oko 5. oktobra, u sastavu brigade, bataljon Stojan Mati krenuo je iz zapadne Like pravcem: SmiljanDivoseloVrebacPodlapaaBuniKorenica i u selu Ponorima ostali na odmoru 8 dana. Pokret za Kordun je izvren 13. oktobra pravcem: Plitvika jezera selo Biljevina preko Pitenice selo Moila selo Veljun, gdje smo stigli 16. oktobra. U to vrijeme Talijani su nadirali od Perjasice prema Veliunu palei sela. U toku noi izmeu 16. i 17. oktobra brigada se prebacila preko Korane i u vidu potkovice postavila zasjedu u selu Poloj. Ne znajui za nas Talijani su upali u klopku. Tueni sa ela i bokova, meu njima je nastala panika. Iako su pored pjeadije imali i tenkove, artiljeriju i konjicu, bili su nemoni. U paninom strahu su poeli da se povlae. Na popritu borbe ostalo je 159 mrtvih i zarobljenih Talijana. Ubijeno je 68 konja, a 24 su zaplijenjena. Zaplijenjen je i 1 tenk, dva topa, 7 kamiona, 20 mitraljeza i 1 pukomitraljez, 122 puke, 1 automobil, 7 motocikla i velika koliina municije i razne druge opreme. Dva tenka, dva topa i vei broj kamiona su uniteni. U ovoj borbi je ranjen talijanski general Mace koji je umro od posljedica rana. 11 U brigadi su poginula 4 borca, meu kojima i Duan Poua iz Matievog bataljona, rodom iz Dnopolja. U ovoj borbi bataljona Stojan Mati je imao znaajnu ulogu obzirom da je bio u bonoj zasjedi. Pored ostalog, unitio je i zaplijenio topove i tenkove. Nakon pobjede nad Talijanima u Poloju matievci su u sastavu brigade krenuli prema sjeveru u napad na Tuilovi. Tuilovi je ovee selo rasuto
U Podaci o gubicima su iz talijanskog dokumenta.
na irem prostoru i okrueno veim brojem uvika i uzdunih kosa. Posadu Tuilovia je sainjavalo oko 600 ustaa, orunika i domobrana. Okolni uvici i kose bili su utvreni rovovima, bunkerima i bodljikavom icom. Tuilovi je inio neku vrstu spoljnje odbrane Karlovca. Napad je otpoeo izmeu 23. i 24. oktobra, u pono. Matievci su napali sa sjevera od pravca Karlovca na crkvu i druge objekte oko nje. Napad je bio silovit, ali je i neprijatelj pruio ilav otpor. Okolna brda oko Tuilovia su gorjela od eksplozija runih bombi. Do zore svi bunkeri i rovovi na okolnim uvicima i kosama bili su zauzeti. Neprijatelj je bio satjeran u nekoliko veih kua u centru sela. vrsto stegnuti obruem, uz sadejstvo tenka i topova koje smo zaplijenili na Poloju od Talijana, neprijatelj je bio prisiljen da se preda. Tako je cijela posada od 600 vojnika, meu kojima oko 100 ustaa i andara, bila zarobljena, a dijelom unitena. Zaplijenjena je velika koliina oruja, municije i druge opreme kojom se mogla naoruati partizanska brigada. U borbi za Tuilovi, i prethodnoj na Poloju s Talijanima, ubijeno je i zarobljeno oko 800 neprijateljskih vojnika i oficira, dok je u obje ove borbe poginulo 11 naih boraca. Zaplijenjena su 4 topa, 2 minobacaa, 7 tekih mitraljeza, 23 pukomitraljeza, preko 600 puaka, 1 tenk i velika koliina municije i druge ratne opreme. Poslije dvije blistave i velike pobjede na Kordunu bataljon Stojan Mati vraa se u Liku da bi uestvovao u bihakoj operaciji. Usput je donesena odluka da se izvri napad na Rakovicu i jo neka manja sela. Za napad na Rakovicu odreen je bataljon Stojan Mati. Rakovicu je branilo oko 300 ustaa, andarma i ustake milicije. Napad na Rakovicu je poeo u pono izmeu 29. i 30. oktobra 1942. godine. Bio je silovit i u prvom naletu je probijena ustaka odbrana i za kratko vrijeme matievci su zauzeli polovinu mjesta. Ustae su pruale grevit otpor. Po svanuu uslijedila je ustaka intervencija od Bihaa i Slunja, ali je odbijena od naih zasjeda. Uslijedila je jaa ustaka intervencija (600700) ustaa od Slunja i Furjana koji su uspjeli oko 12 asova da se probiju u Rakovicu. Nakon toga je oko 14 asova stiglo nareenje od taba brigade da se matievci izvuku iz borbe. Izvlaenje usred dana bilo je tee nego produenje borbe jer je na bataljon prilikom povlaenja pretrpio znatne gubitke. U ovoj borbi ubijeno je 20 ustaa, a 12 je zarobljeno. Mi smo imali 7 poginulih i 28 ranjenih. Po izvlaenju iz borbe krenuli smo preko Kapele i Plitvica prema Prijeboju kod Korenice da bi uestvovali u bihakoj operaciji. U bihakoj operaciji uestvovalo je 8 brigada i to: 1, 2, 3, 5. i 6. krajika, 2. lika, 4. kordunaka i 8. banijska. Na bataljon je imao zadatak da napadne i oslobodi sela 2eljavu i Baljevac. Poetak napada je bio 2. novembra 1942. u 21,30 asova. Sela eljavu i Baljevac branila je povea grupa ustaa iz 31. ustake bojne. U napad smo krenuli iz sela Prijeboja i u prvom naletu smo oslobodili oba sela. Ustae su pobjegle u pravcu Bihaa. Nakon estoke dvodnevne borbe, Biha je osloboen 4. novembra 1942. godine. Poslije osloboenja Bihaa nae jedini^eii u irokom frontu krenule u ofanzivno dejstvo prema sjeveru. Uspaniene ustae su bez borbe naputale mnoga sela i mjesta (Vaganac, Drenik, Rakovicu, Vrnogra, Cazin) i bjeali. Prva i Druga liika brigada su iz pokreta, 6. novembra, napale na Slunj koji je bio krcat ustakom i domobranskom vojskom. Bataljon Stojan Mati se tada nalazio u rezervi brigade. Sutradan, 7. novembra, jake ustake snage
su odbile napad naeg 3. bataljona na selo Ladevac i poele da ih gone. Matievci su pritekli u pomo 3. bataljonu i sudarili se s ustaama. Nakon dvoasovne borbe prsa u prsa matievci su odbacili ustaki napad nanijevi im osjetne gubitke. Poto tada Slunj nije bio zauzet, nae jedinice su se povukle radi temeljitije pripreme ponovnog napada. Ponovnom napadu na Slunj prethodio je napad na sela Ladevac i Furjan koja su bila ustaki zatrovana. Bataljon Stojan Mati s jo nekim jedinicama 2. brigade napao je na Furjan. Napad je izvren 11. novembra u 7 asova ujutru. Poslije krae borbe selo je zauzeto, a ispred nas, zajedno s ustaama, pobjegao je i narod. Ubijeno je nekoliko ustaa. Drugi napad na Slunj izvren je 14. novembra u 16 asova. U njemu se tada nalazilo oko 2 000 ustaa i domobrana. U napadu je uestvovao i bataljon Stojan Mati. Napad je bio silovit. Poslije dvoasovne borbe, pretrpjevi osjetne gubitke, ustae su u toku noi, zajedno sa stanovnitvom Slunja u velikoj panici i neredu, pobjegle u pravcu Karlovca. U osloboenom Slunju zatekla nas je naredba Vrhovnog taba NOV i POJ, 22. novembra 1942. godine, o formiranju 6. like divizije. Iz Slunja se bataljon Stojan Mati s ostalim jedinicama prebacio na Baniju i 24. novembra razmjestio se u selo Javoranj. Ovdje je vrena priprema za napad na Dvor na Uni. Dvor je branila posada od oko 1150 ustaa, domobrana i Nijemaca koji su bili dobro utvreni. U napadu su uestvovale dvije like i dvije banijske brigade. Na bataljon je napao na utvreno brdo zvano Cerak. Napad je poeo 26. novembra u 23 asa. Borba je voena cijelu no, ali napad nije uspio. , U ponovnom napadu koji je poeo 28. novembra u 3,30 asova poslije ponoi 2. lika brigada je dobila zadatak da zauzme Dvor. Liani su do zore ovladali cijelom spoljnom odbranom, upali u centar Dvora i zauzeli vei dio mjesta. Kada je Dvor bio pred konanim osloboenjem, od Kostajnice su se probile jae njemake snage od kojih je prijetilo okruenje. Povratak u Liku i napad na Lovinac Poetkom decembra 1942. bataljon Stojan Mati se vratio iz Banije u Liku i razmjestio radi odmora u selo Klapavice. Doznavi za povratak 6. divizije u Liku, ustae na Udbini zaplaene da e biti napadnute, 14. decembra u zoru, koristei maglu, uurbano su se izvlaile sa Udbine, preko Komia za Lovinac. Doznavi za izvlaenje ustaa s Udbine, matievci su intervenisali iz sela Klapavice, ali su uspjeli samo da im napadnu zatitne dijelove i komoru. U ovoj borbi zarobljena su dvojica ustaa dok je broj poginulih nepoznat. Zaplijenjen je top, minobaca, nekoliko puaka i drugog materijala. Tako je zloglasna Udbina osloboena bez napada, ali i naputena, obzirom da je hrvatski narod pobjegao s ustaama. Druga brigada je dobila zadatak da napadne i oslobodi Lovinac koji je branila posada od oko 300 ustaa i domobrana, dok je eljezniku stanicu u armiranobetonskim bunkerima branila talijanska posada od 60 vojnika. Bataljon Stojan Mati je napadao sa istone strane. Napad je otpoeo 25. decembra u 17 asova, na katoliki Boi, te smo oekivali iznenaenje. Meutim iznenaenja nije bilo. Napad je bio silovit i odluan. Odluujuu ulogu u brzom zauzeu Lovinca odigrao je Dnopoljski vod nae 2. ete koji je na
svom pravcu napada likvidirao ustaki teki mitraljez i kroz breu uvukao se u centar mjesta. Uhvaen je ustaki straar koji je uvao skladite municije. Dotrao je drugi ustaa koji je doao po municiju. Zarobili smo ga i pomou njega dozvali ustakog porunika Ognjenovia, pod izgovorom da ga zove satnik, i likvidirali ga. Dnopoljski vod je napao ustae s lea, nakon ega je ustaka odbrana bila razbijena, a itava se posada u velikoj panici povukla prema Cvitui i eljeznikoj stanici. Lovinac je za kratko vrijeme bio osloboen. Iste noi zauzeli smo brdo Cvituu. Sutradan, 26. decembra, dok smo napadali na eljezniku stanicu, tukla je talijanska avijacija, a tom prilikom je Proko Poua iz pukomitraljeza oborio talijanski bombarder. U borbi za Lovinac ubijeno je 35 ustaa, a 15 ih je zarobljeno, meu kojima i dva ustaka oficira. Zaplijenjena je vea koliina oruja, municije i druge razne opreme. Iz bataljona Stojan Mati poginuli su: Dane Ajdukovi iz raovca, Duan Sai iz Dnopolja i Savo Beir iz Kruga. Od Graaca i Metka uslijedila je jaa intervencija udruenih neprijateljskih snaga s namjerom da povrate Lovinac. Nakon petodnevne ilave borbe nae snage su se povukle. Bataljon Stojan Mati se 30. decembra povukao u selo Ploe, gdje je ostao deset dana na odmoru. U vrijeme intenzivne pripreme udruenih neprijateljskih snaga za napad na nau slobodnu teritoriju (IV ofanziva), Druga brigada je izvela napad na Graac. Graac je bio dobro utvren, a branile su ga jake talijansko-etnike snage. Napad je poeo 14. decembra 1942. u dva asa poslije ponoi. Vrijeme je bilo loe. Graac je bio opkoljen vodenim bujicama. Bataljon Stojan Mati je napadao u zahvatu puta Bruvno-Graac. Gazei vodu do koljena, a mjestimino i dublju, poslije vie pokuaja da se savlada iana prepreka i prie bunkerima na domet runih bombi, napori su ostali bezuspjeni. Na lijevi susjed bataljon Ognjen Pria, zbog duboke vode, nisu uspjeli da izau na polazni poloaj dok je desni susjed 4. bataljon neopaeno uspio da se uvue u centar Graaca, gdje e biti zaboravljen prilikom povlaenja brigade. Pred svanue odustalo se od daljeg napada i nae jedinice su se izvukle iz borbe, osim 4. bataljona koji je ostao u Graacu blokiran jakim neprijateljskim snagama i gdje je pretrpio velike gubitke. U ovoj borbi, pored ostalih, herojski je poginuo komandant 4. bataljona Stevia Raeta 12 , rodom iz Donjeg Lapca.
Borbe bataljona Stojan Mati u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi etvrta neprijateljska ofanziva poela je 20. januara 1943. Zima je bila vrlo jaka. Bataljon Stojan Mati koji se ubrzanim pokretom prebacio iz Mazina, s bataljonom Ognjen Pria branio je pravac iroka KulaLjubovoBuni Korenica. Na ovom pravcu napadale su slijedee neprijateljske snage: Drugi pjeadijski puk (bez jednog bataljona), divizion artiljerije i minobacaa i eta tenkova iz talijanske divizije RE i 34. ustaka bojna. Na na bataljon su napadali Talijani." Njihov prvi napad uslijedio je 20. januara u prijepodnevnim asovima. Nastupali su neoprezno, po veim gru12 Ranije operativac i zamjenik komandanta Matievog bataljona, divan drug, ovjek 1 izuzetno hrabar komandant.
pama, vodei sobom u prvim redovima natovarene mazge. Po tome smo zakljuili da ne znaju gdje se nalaze nai poloaji. Doekali smo ih na oko 20 metara, a zatim ih obasuli runim bombama i ubitanom mitraljeskom i puanom vatrom. Kod Talijana je nastala panika i bezglavo bjeanje u velikom neredu. Bacali su sa sebe teku opremu, ne uspjevi ni metak da opale. Na popritu borbe ostalo je nekoliko desetina mrtvih Talijana, jedan zarobljen, kao i vei broj ubijenih mazgi. Zaplijenjena je vea koliina oruja, municije i druge ratne opreme. Ova prva borba je najvei uspjeh naeg bataljona u etvrtoj ofanzivi. Sutradan su Talijani ponovo krenuli u napad, ali uz jaku artiljerijsku pripremu i podrku. Cio dan se vodila teka borba, ali je i ovaj napad bio odbijen. Slijedeih dana su slijedili neprekidni napadi i teke borbe, vrlo esto prsa u prsa. Neprijatelj je u toku dana, uz snanu artiljerijsku podrku, uspijevao da potisne nae jedinice i zauzme nae poloaje, ali smo mi u toku noi vrili protivnapade, odbacivali neprijatelja i vraali svoje prvobitne poloaje. To se ponavljalo svaki dan i svaku no punih 13 dana. Ovdje se vodila nadovjeanski teka i iscrpljujua borba pod vrlo tekim vremenskim uslovima, s vrlo oskudnom ishranom, obuom i odjeom. Prvog februara bataljon se povukao s Ljubova na prostor sela Krbavica Trnovac Turjanski branei sela od neprijateljskog upada i dejstvujui povremeno u neprijateljskoj pozadini. Dvanaestog februara prebacili smo se na Debelo Brdo, a nou izmeu 12. i 13. februara u selo Frkai sa zadatkom da sprijeimo prodor neprijatelja u pravcu Kamenskog i Bijelih potoka gdje se nalazila Centralna bolnica. Tokom noi izmeu 17. i 18. februara kroz dubok snijeg prebacili smo se na Kuk i u selu Visuu vodili borbu s Talijanima koji su se probili do sela Oraovca, a zatim se vraali Udbini. Uz manje gubitke Talijani su uspijeli da se izvuku preko Udbine u Gospi. Tog dana za na bataljon je bila zavrena borba u etvrtoj ofanzivi koja je na ovom prostoru trajala punih 30 dana. U ovim borbama bataljon Stojan Mati imao je 11 poginulih i vei broj ranjenih boraca.
Po trei put u zapadnoj Lici U toku marta i poetkom aprila 1943. Talijani su napustili Liku i povukli se u primorski pojas. Like jedinice su prele u zapadnu Liku i vodile teke borbe za njeno osloboenje od ustaa, domobrana i etnika, a zatim na ienju terena od razbijenih ustakih i etnikih grupa. Sredinom marta bataljon Stojan Mati se prebacio u rejon Metka sa zadatkom da oisti selo Papue od etnika, a zatim da sprijei ustaku intervenciju od Metka prema Lovincu, na koji su napadale nae jedinice. Na brdu zvanom Bogunica, pored Metka, od 15. do 18. marta vodili smo otru borbu s ustaama. Bogunica je vie puta prelazila iz jednih u druge ruke. Za ove borbe vezan je herojski podvig Nikole Beira, rodom iz Kruga. Osamnaestog marta u prijepodnevnim asovima ustae su nas iznenadile i izbacile sa Bogunice, nanijevi nam osjetne gubitke. Nikola Beir se nije povukao, ve se sklonio u grm desetinu metara ispod vrha Bogunice. Kada se na vrhu Bogunice grupisalo stotinjak ustaa koje su poele da slave pobjedu, Nikola ih je obasuo runim bombama, a zatim istrao na vrh brda, iz ruku mrtvog ustae zgrabio pukomitraljez i otvorio vatru na uspaniene
ustae koje su ojeale niz poumljene padine prema Metku. Na vrhu Bogunice od eksplozija Nikolinih bombi ostalo je dvadesetak mrtvih i teko ranjenih ustaa. Tako je neustraivi Nikola Beir sam zbacio ustaku bojnu s Bogunice, a oni vie nisu pokuavali da na ovom mjestu napadaju. U ovoj borbi ustaama su nanijeti vei gubici, ali su i nai gubici bili znatni. Iz Matievog bataljona poginuli su: Boo Tima iz Kalinovae, Boo Tima Ljavin, Petar Bai Pepa i Milan Sai Puljin iz Dnopolja, Milan Krneta i Jovo Medi iz Bubnja, Dane Popovi iz trbaca, Veljko Banjanin iz Nebljusa i Milan arac iz Dobrosela. Krajem marta prebacili smo se u selo Ostrvicu odakle smo esto upadah u sela: Liki Osi'k, Mualuk i Budak gdje smo pojedinano hvatali ustae koje su po noi dolazile kod svojih porodica. Nou izmeu 7. i 8. aprila ponovo napadamo na iroku Kuku kojom prilikom je i oslobaamo. U ovoj borbi poginuo je komandant Matievog bataljona Milan Sever, rodom iz Joana i Lazo Pupavac iz Oraovca. Nou 23. aprila napadasmo na selo Bilaj kojeg poslije krae borbe zauzimamo. Tokom noi 24. aprila prebacujemo se u Divoselo, a ve sutradan po padu mraka vrimo demonstrativni napad na Gospi, gdje su poginuli Jovo Kosanovi iz Donjeg Lapca i Mirko Tima iz Dnopolja. Iz Divosela se prebacujemo na Velebit i 28. aprila u toku dana vrimo napad na Otarije. Poslije krae i vrlo ilave borbe mjesto je osloboeno. Ovdje je, pored desetinu poginulih, zarobljeno 20 domobrana. Zaplijenjena je izvjesna koliina oruja, municije i druge opreme. Naa tri borca su poginula. Teko je ranjen komandant bataljona Ilija Palija. Dvadeset i devetog aprila se prebacujemo u Bruane, a 1. maja u Smiljan, gdje vrimo pripremu za napad na Gospi. U martu i aprilu 1943. bila je osloboena cijela teritorija Like izuzev Gospia. U Gospiu su bile grupisane preostale ustae. Grad je bio utvren i opasan raznim preprekama. Donijeta je odluka da se 2. maja u 17 asova izvede napad na Gospi u kojem su uestvovale i dvije kordunake brigade. Na bataljon je napadao na pravcu glavnog udara u zahvatu smiljanskog puta. Cijelu no se vodila ilava i uporna borba, ali napad nije uspio te su se nae jedinice pred zoru povukle. Boroi naeg bataljona su se povukli u Smiljan gdje su ostali 10 dana u blokadi Gospia.
Dejstva u sjevernoj Dalmaciji Nou izmeu 13. i 14. maja bataljon se prebacio iz Smiljana u Vrebac i preko Udbine produio za Donji Lapac, u matini kraj, u kojem nismo bili 13 mjeseci. U Lapcu i okolnim selima ostali smo na odmoru do 24. maja. Iz Nebljusa preko Donjeg Lapca i Srba 24. maja krenuli smo u sjevernu Dalmaciju gdje smo ostali tri mjeseca. Desetinu dana smo se zadrali u irem rejonu Otria kojeg smo istili od etnika. estog juna otili smo u selo Paane gdje smo 11. juna vodili vieasovnu borbu s Talijanima koji su vrili napad, od "Knina. Talijanski napad je odbijen uz velike gubitke. Nou izmeu 13. i 14. juna izvrili smo napad na talijansku posadu u Raduiu, ali je nismo uspjeli savladati. Dvadeset i petog juna izvrili smo napad na etnike u Golubiu gdje smo bili pred izvrenjem zadatka, ubivi 25 etnika i tri etnika oficira, ali zbog intervencije Talijana od Knina, morali smo se povui.
Od 30. juna do 4. jula etnici su uz pomo Talijana vrili neku vrstu ofanzive s namjerom da izbace partizane iz sjeverne Dalmacije. Stojanov bataljon u petodnevnoj borbi u rejonu Paana, Otona i Bendera vodio je upornu odbrambenu borbu i nanio neprijatelju osjetne gubitke. Na naoj strani matievci imali smo 4 poginula i 11 ranjenih boraca. Dvadeset i treeg jula uestvovali smo u napadu na etnike u Strmici, ali su oni pobjegli prije napada. Pred zoru 26. jula izvrili smo napad na Kijevo kojeg je branila posada od oko 180200 orunika i domobrana. Poslije krae i vrlo otre borbe domobrani su se izvukli i pobjegli dok su se crunici grupisali u koli koja je predstavljala pravu kamenu tvravu iz koje su pruali ilav otpor. Napad je bivao sve jai i ei. Kada su vidjeli da su u bezizlaznoj situaciji, preivjeli su se predali oko 15 asova. U ovoj borbi neprijatelj je imao 15 mrtvih, a 40 andara je zarobljeno. Zaplijenjena je vea koliina oruja, municije i druge opreme. Matievci su imali velike gubitke; 16 poginulih i 33 ranjena, meu kojima i komandant bataljona Ilija Palija. Matievci su 29. jula na obroncima Dinare s ostalim jedinicama brigade uestvovali u razbijanju etnike Dinarske divizije gdje je ubijen i zarobljen znatan broj etnika i zaplijenjena vea koliina oruja, municije i druge opreme. 5. augusta u rejonu sela Polae, u zasjedi, saekali smo jae talijanske snage koje su od Knina pole u pomo napadnutoj Vrliki i poslije vieasovne borbe nanijeli im velike gubitke i odbacili ih. Jae talijansko-etnike snage su 7. augusta krenule od Knina prema osloboenom Kijevu i Vrliki s namjerom da ih povrate. Meutim, s ostalim bataljonima brigade saekali smo ih u rejonu Polaja i poslije estoasovne borbe prisilili ih da se u neredu povuku. Na bojnom polju je ostalo oko 100 mrtvih Talijana i 6 etnika, a zaplijenjena je velika koliina oruja, municije i druge opreme, meu kojima 2 brdska topa 75 mm, dva teka minobacaa i 4 kamiona. Po trei put 21. augusta od Knina i Kosova Polja, na poloaje 2. like brigade, krenule su u napad jake udruene talijansko-etnike snage. Na bataljon je drao poloaj u rejonu sela Palae. Nakon trodnevne estoke borbe neprijateljski napad je razbijen i odbaen. Ovo je ujedno bila posljednja borba s Talijanima. Povratak iz sjeverne Dalmacije za Liku Bataljon Stojan Mati 31. augusta 1943. kree iz Dalmacije i 3. septembra stie u Dobroselo, a ve 6. septembra u zasjedi na Zuleevici je saekao njemaku kolonu i u kratkoj borbi izbacio iz stroja preko 100 Nijemaca. Oko 11 asova 17. septembra u zasjedi u Krugama saekali smo motorizovanu njemaku kolonu od oko 30 kamiona punih vojnika. Ubijeno je oko 70 Nijemaca, meu kojima i 4 oficira. Matievci 21. septembra, sa 3. i 4. bataljonom, ponovo postavljaju zasjedu u Krugama gdje saekuju 4 njemaka kamiona puna vojske. Ubijeno je 65 i zarobljeno 27 vojnika. Kamioni su spaljeni. Zaplijenjena, je vea koliina oruja i razne druge opreme. Poginuo je Jovo Uzelac iz Dnopolja, pomonik komesara 2. ete. Druga eta Matievog bataljona, u zasjedi ispred sela Dnopolja 30. septembra, saekala je grupu od 32 njemaka vojnika i u bliskoj i kratkoj borbi likvidirala je zaplijenivi oruje i opremu. Prvog oktobra 1943. iz Visua prebacili smo se u selo Ostrvicu kod Gospia na obezbjeenje artiljerije zaplijenjene od Talijana kada su kapitulirali (ne-
koliko desetina topova). Naa artiljerija je nedjelju dana tukla Gospi. Ovo je etvrti put da smo u zapadnoj Lici. Vidjevi da su im podanici ustae u opasnosti Nijemci se 9. oktobra 1943. s oklopnim pukom 114. lovake divizije probijaju od Graaca za Gospi i deblokiraju ga. Tada su ohrabrene ustae vrile niz drskih ispada iz Gospia i napadale nae poloaje, a u tome su im pomagali i Nijemci. Desetog oktobra njemaki bataljon je izvrio napad na poloaje nae artiljerije. Doekali smo ih na desnoj obali rijeke Jadove i na bliskom odstojanju obasuli brzom paljbom. Nijemci su zalegli po zemlji. Petar ai je napravio herojski podvig. Pregazio je Jadovu i upao medu Nijemce mrtve od straha. Iz ruku jednog od njih je uzeo arac, nakon ega je ovaj poeo da bjei. Priao je drugom mrtvom Nijemtu i sa lea mu skinuo radio stanicu. I ovaj, sada rastereen, dao se u bijeg. Tako i ostali preivjeli Nijemci uinie isto i u najveem trku pobjegoe. Na popritu borbe ostalo je 13 mrtvih Nijemaca. Nijemci su za kratko vrijeme ponovo izvrili napad uz podrku tenkova, ali je napad bio odbijen. Iz Ostrvice smo se 16. oktobra prebacili zapadno od Gospia i zaposjeli poloaj na liniji: Smiljan Otra Liki Novi sa zadatkom da sprijeimo ispad ustaa Pazaritu, Bruanima i Divoselu. Dvadeset i treeg oktobra u zoru koristei maglu i uz podrku tenkova, dvije ustake bojne napadaju na bataljon i potiskuju nas podno Velebita gdje je njihov dalji napad zadran. Ubijeno je 7 ustaa. Nai borci se 6. novembra s ovih poloaja prebacuju preko Vrepca u Poljice gdje se vri priprema za odlazak u Bosnu.
Odlazak u Bosnu u sastav Prvog proleterskog korpusa NOVJ U prvoj polovini novembra 1943. godine 6. lika divizija odlazi u Bosnu u sastav Prvog proleterskog korpusa. Bataljon Stojan Mati u sastavu brigade krenuo je za Bosnu iz sela Poljica 9. novembra uvee. Put ga je vodio preko Drvara, Glamoa, Kupresa i Bugojna u iri rejon Travnika. U ovom rejonu su ostali do 11. decembra gdje su vodili nekoliko borbi s ustaama i Nijemcima. U prvoj polovini decembra 1943. otpoela je esta neprijateljska ofanziva. U duhu takve situacije komandant korpusa Koa Popovi je naredio da se 2. lika brigada prebaci u rejon Kupresa i zatvori pravac od Livna prema Bugojnu. Dvanaestog decembra Matiev bataljon prebacuje se u rejon Kupresa i zaposjeda poloaj na Kuprekim vratima. Nijemci su, stigavi do Gornjeg Malovana, vjerovatno zbog jake i nepodnoljive zime, odustali od daljeg napada i vratili se u uljice. Koa Popovi donosi odluku da se izvri napad na uljice. Desetog decembra uvee kreemo iz Kupresa za uljice. Zima je bila ubitana. U selu Gornji Malovan brigada je zastala radi izdavanja zadataka bataljonima. Borci koji su bili na elu brigde, koristei zastanak, zbog nepodnoljive zime sklonili su se u podrum vee zidane kue koja je bila minirana. Nastupila je snana ekspleerja od koje je est boraca poginulo, a 18 tee ranjeno, meu kojima i cio tab bataljona. Tako smo bez borbe pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su: vodnik Rade Opai iz Miljenovca, pomonik komesara ete Slavko ai iz Kupirova, porunik Todor Tima, Rade uki, Vujo Vignjevi i Sava ai svi iz Dnopolja. Na ovim poloajima ostali smo do 11. januara 1944.
Dolazak u Drvar na obezbjeenje Vrhovnog taba NOVJ Bataljon Stojan Mati, 11. januara 1944. kree iz rej ona Kupresa i 13. januara stie u Drvar gdje zauzima i organizuje rejon za odbranu od vazdunog desanta. Kako je vrijeme odmicalo bez njemakog desanta, a nae su materijalne rezerve skoro bile iscrpljene, pokazala se potreba za izvoenjem borbenih akcija jer su one bile glavni izvor naeg materijalnog snabdijevanja. Poetkom februara nae jedinice se prebacuju preko Une na liku stranu i preduzimaju masovne akcije na komunikaciji Biha Lapac Srb, na kojoj su svakodnevno saobraale njemake jedinice. Od 6. februara do kraja aprila, bataljon Stojan Mati je izveo 23 akcije na komunikaciji Biha Lapac Srb. Akcije su se sastojale u postavljanju zasjeda i saekivanju njemakih motorizovanih kolona. U tim zasjedama ubili smo 122 njemaka vojnika, a 17 zarobili. Zaplijenili smo veu koliinu oruja, municije, opreme te zapalili 9 kamiona. Poetkom njemakog vazdunog desanta na Drvar u zoru 25. maja 1944. neprijatelj je s jakim snagama od Srba napao poloaje 2. like brigade koja je zatvarala pravac SrbTrubarDrvar. Vodili smo dvodnevnu upornu, teku i iscrpljujuu borbu s viestruko nadmonijim neprijateljem. Tek poslije sloma desanta u toku noi izmeu 26. i 27. maja povukli smo se iz, borbe. U rejonu sela Zaglavice i Baboljusci ostali smo desetak dana titei izbjegli narod iz Drvara od njemakih represalija. Petog juna prebacili smo se preko Une na lapaku teritoriju u Miljenovac i Bubanj i 6. juna u zasjedi kod Borievca saekali smo njemaku kolonu i nanijeli joj teke gubitke ubivi 40 vojnika. Poslije toga se ponovo vraamo u selo Boboljuske. Nou izmeu 11. i 12. juna kreemo preko Tieva u rejon Glamoa i Livna gdje smo ostali neto vie od mjesec dana. Ovdje izvodimo vie borbenih akcija. Drugog jula uestvujemo u napadu na Livno koji nije uspio. Od 16. do 19. jula vodili smo vrlo teku borbu u rejonu Cincar selo Dolac, protiv viestruko nadmonijih neprijateljskih snaga koje su nadirale od Livna za Glamo. Ovdje smo imali 10 poginulih, 1 nestalog i 15 ranjenih boraca. Dug i teak put za Srbiju
r
Poslije teke i iscrpljujue borbe s Nijemcima u rejonu Cincara i sela Dolca, bataljon Stojan Mati se pred zoru 20. jula prikljuuje koloni 2. like brigade 6. divizije i kree na dalek i teak put za Srbiju. Put nas je vodio kroz vrletna bespua Bosne, Crne Gore i Sandaka, uvijek preko brda i jaruga, rijeka i potoka, planina i kotlina. Pregazili smo rijeke: Vrbas, Bosnu, Prau, Sutjesku, Plivu, Taru, Lim, ehotinu i Uvac i veliki broj potoka i rjeica. Proli smo planine: Vlai, Romani ju, Treskavicu, Zelengoru, Magli , Volujak, Durmitor i Zlatibor. Poslije dugog i iscrpljujueg mara 31. augusta stigli smo u Srbiju, na Zlatibor. Mar za Srbiju je trajao punih 43 dana, preteno u borbenim okrajima s Nijemcima, ustaama i etnicima. Na putu, na svakoj rijeci i planini, saekivao nas je neprijatelj ije smo zasjede i obrue morali iz pokreta da razbijamo. Pored zasjeda koje su nas saekivale s ela, neprijatelj nas je esto napadao s lea i bokova, tako da su nae jedinice bile prisiljene da vode borbe frontalno te na bokovima i zaelju.
Najvea i najea borba voena je na Durmitoru s Nijemcima. Puna tri dana odbijali smo neprekidne i estoke njemake napade u odbrani naih ranjenika, koji su s improviziranog aerodroma evakuisani engleskim avionima u Italiju. Dolaskom u Srbiju nai redovi su bili prorijeeni. Na dugom i tekom putu mnogi drugovi su ostavili svoje kosti za vjeita vremena rasute po bosanskim i crnogorskim planinama i dolinama. Pored svih patnji i tekoa na ovom dugom putu neprestani saputnik bila nam je glad, zbog koje su mnogi borci, teko iscrpljeni, ostajali na putu. Stigavi u Srbiju, krenuli smo prema sjeveru kroz osloboena srpska sela i 4. septembra stigli u osloboenu Uiku Poegu koju su prethodnog dana oslobodile jedinice Prve proleterske divizije. Nou 5. i 6. septembra jake etnike snage su se neopaeno privukle i napale nas u Poegi gdje smo se, iznenaeni, povukli i zauzeli poloaje juno od Poege i sutradan itavi dan odbijali etnike napade. Svi napadi su odbijeni. Iz rejona Poege 8. septembra prebacili smo se na Jelovu Goru, zapadno od Uica, gdje smo uestvovali u razbijanju glavne etnike grupacije Drae Mihailovia. Ovdje su nae jedinice (1. i 6. proleterska divizija) potpuno razbile i unitile glavnu etniku grupaciju koja se vie nikad nigdje nije pri-, kupila i sredila. Gonei razbijene etnike prema Maljenu i Suvoboru 11. septembra izbili smo ispred Valjeva. Ve 14. septembra otpoeli smo napad na Valjevo. Valjevo je bilo puno neprijateljskih vojnika: Nijemaca, etnika, ljotievaca i nedievaca. Na bataljon je napadao s juga, pravo prema centru grada. Nakon etvorodnevne borbe Valjevo je 18. septembra osloboeno. Tu smo ostali 10 dana na odmoru i odravanju reda. Nakon prijatnog odmora u Valjevu, 28. septembra krenuli smo preko Koceljeva u pravcu rijeke Save. Nekoliko dana prolazili smo kroz slobodna srpska sela. Na desetak kilometara od Save, 1. oktobra, saekala nas je jaa etnika grupacija (oko 2.000). Sredivi jedinice, Druga lika brigada silovito je krenula u napad i razbivi etnike za kratko vrijeme je upala u varoicu Debrc na desnoj obali Save. U Debrcu je, kako nam rekoe mjetani, bilo oko 200 Nijemaca koji su, vidjevi kako etnici u panici bjee, i sami pobjegli prema Obrenovcu, ostavljajui oruje i drugu opremu. Iz ovog rejona smo popunjavali jedinice s veim brojem novih boraca. Uee bataljona Stojana Matia u osloboenju Beograda Ojaani i osvjeeni s novim borcima iz Srbije 4. oktobra iz rejona Debrca krenuli smo za Beograd. Pokret je izveden u vidu velikog luka pravcem: Ub Lajkovac Lazarevac Barajevo selo Ripanj ispod Avale gdje smo stigli 12. oktobra. Na putu dugom 110 kilometara imali smo sukob s jaom grupom Nijemaca u selu Bagrdan koje smo u pokretu razbili, ubivi 6 njemakih vojnika i oficira. Oslobodili sin-"selo Ripanj i ubili 7 njemakih vojnika. Za kratko vrijeme iz Beograda u Ripanj stigao je voz s Nijemcima kojeg smo saekali na eljeznikoj stanici i unitili. Istog dana uslijedio je napad jaih neprijateljskih snaga od sela Pinosave i Avale podran s njemakim tenkovima i artiljerijom koji je razbijen i odbaen, gdje je izmeu ostalog uniten i 1 tenk.
Sutradan, 13. oktobra, vedar i sunan dan bio je velianstven i radostan. S brda iznad Ripnja posmatrali smo dvoboj njemakih i ruskih tenkova na junim padinama Avale ali za kratko jer Nijemci bjee u Beograd. Istog dana u selu Ripnju prvi se sastajemo s Rusima. Taj susret je eljno oekivan tri godine. vrsti zagrljaj i poljupci prekaljenih ratnika iz krne Like i Staljingrada. Rame uz rame s crvenoarmejcima krenuli smo prema Beogradu. Bataljon Stojan Mati nastupao je u zahvatu eljeznike pruge. Oko podne, 14. oktobra, nae jedinice su izbile ispred Rakovice. Sreuju se, zauzimaju polazni poloaj i vre zadnju pripremu za napad na Beograd. Nijemci su tukli artiljerijskom vatrom. Pred vee ruska artiljerija i kaue su otpoele da snano obasipaju njemake poloaje. U 18. asova, 14. oktobra 1944. godine, nae jedinice su prele u napad im je otpoela bitka za Beograd. Bataljon Stojan Mati je napadao na glavnom udaru brigade pravcem: Rakovica Topider vojna bolnica Terazije. U toku noi zauzeli smo eljezniku stanicu Topider i u zoru 15. oktobra izbili ispred Topiderskog Brda. Po zauzeu Topiderskog Brda produili smo napad izmeu vojne bolnice i Ulice kneza Miloa i oko podne 16. oktobra izbili ispred Nemanjine ulice, koja od Slavije vodi eljeznikoj stanici. Pred no 16. oktobra, s ostalim bataljonima brigade izvueni smo iz Beograda i upueni u borbu protiv njemakih snaga u rejonu Bolea. Dok su se nae i ruske jedinice brzo probile u Beograd i napale grad, u rejonu Smedereva i Poarevca ostala je jaa grupacija (15 00020 000) njemakih snaga koja je krenula u napad s lea naim jedinicama koje su bile ve duboko zale u grad. Napadom naih i ruskih jedinica 18. oktobra ova njemaka grupacija je potpuno razbijena, a veim dijelom unitena. U ovoj borbi mi smo napadali od Beograda preko Letana za Boleu. Zaplijenjena je velika koliina ratne tehnike i druge opreme. Sutradan, 19. oktobra, preeljavali smo teren ispod Avale gdje je ubijeno 150, a zarobljeno 200 Nijemaca. No izmeu 19. i 20. oktobra, prenoili smo u selu Zuce. Sutradan, u zoru, na nas je naila vea grupa Nijemaca (nekoliko stotina) koji su se probili zapadno od Avale, ali su ih nae jedinice ponovo odbacile. Rasporeeni po kuama iako dosta iznenaeni, doekali smo nalet Nijemaca i u kraem okraju ubili 150 Nijemaca. U ovoj borbi, izmeu ostalih, herojski je poginuo komandir voda 2. ete potporunik Petar ai iz Dnopolja koji se proslavio junakim podvizima u mnogim borbama kao bomba i pukomitraljezac. in porunika za koji je bio predloen, nije doivio. Istovremeno, unitenjem njemakih snaga u rejonu Bole Avala, 20. oktobra osloboen je i Beoegrad.
Borbe u Srijemu i povratak u Beograd na odmor Kasno uvee, 21. oktobra, borci bataljona Stojan Mati su proli slobodnim beogradskim ulicama na putu za Zemun. Zemun su 22. oktobra oslobodile brigade 6. like divizije. Po osloboenju Zemuna 2. brigada je uvedena u borbu sa zadatkom da goni Nijemce koji su odstupali kroz Srijem. Pred zoru 23. oktobra krenuli smo na elu brigade pravcem: Zemun Ugrinovci Vojka Stara Pazova Indija Ruma u koju smo stigli 28. oktobra bez kontakta s neprijateljem. Istog dana nastavili smo put za selo Veliki Radinci gdje smo naili na jak otpor neprijatelja. I ostali bataljoni brigade su stupili
u borbu. Ovdje smo vodili trodnevnu estoku borbu i pretrpjeli velike gubitke. Nijemci su se povukli u toku noi izmeu 31. oktobra i 1. novembra prema selu Manelosu. Poetkom novembra odlazimo na Fruku goru i 3. novembra uestvujemo u osloboenju sela ipe, a 4. novembra i sela Vizii na zapadnim obroncima Fruke gore nedaleko od Iloka. Iz rejona Iloka, svrstani u brigadnoj koloni, u prvi sumrak 26. novembra, krenuli smo pjeke za Beograd u koji smo stigli 30. novembra. Tu smo ostali cio decembar. Po dolasku u Beograd jedinice su popunjene znatnim brojem novih, mladih momaka od Valjeva, Mave, umadije i drugih dijelova Srbije. Bataljon Stojan Mati je tada imao oko 1 000 boraca svrstanih u 7 eta. Tako su Srbijanci u naim jedinicama bili petostruko brojniji od Liana. Umjesto odmora svakodnevno se odvijala vojnostruna i politika nastava. Obuavani su novi borci za predstojee borbe. Intenzivno se odvijao i kulturno-zabavni ivot.
Sremski front Nijemci su jakim snagama krajem decembra od Vinkovaca izvrili napad i potisli nae jedinice u Srijemu oko 20 kilometara. Zbog toga je 6. lika divizija iz Beograda prebaena na sremski front. Bataljon Stojan Mati u sastavu brigade krenuo je iz Beograda 1. januara 1945. godine vozom do Rume, a zatim pjeke do ispred sela Nijemci gdje je stigao 4. januara. Matievci su zauzeli poloaj na lijevoj obali Bosuta, a sutradan 5. januara uvee napali smo na selo Nijemce. U toku noi vodila se estoka borba, matievci su zauzeli selo Nijemce i u zoru produili da gone neprijatelja. Ispred sela Komletinci dalji napad je zaustavljen. Matievci su se na dostignutoj liniji utvrdili i ostali do 17. januara. Nijemci dovlae dvije divizije na sremski front, ponovo preduzimaju napad i potiskuju naeg desnog susjeda 25 km do Sida. Zbog toga je desni bok 6. divizije bio ugroen te se divizija bez borbe morala povui na liniju id Adaevci. Nae jedinice 21. januara preduzimaju opi napad na neprijatelja. Bataljon Stojan Mati u prvom ealonu brigade napadao je pravcem: selo Adaevci selo Vaica selo Ilinci. U sadejstvu s 2. bataljonom poslije vrlo otre borbe matievci zauzimaju sela Adaevce i Vaice. Produavajui dalje napad 22. januara bili smo zadrani vrlo jakom odbranom Nijemaca ispred sela Ilinci. Sutradan, 23. januara, u 20 asova matievci ojaani etom iz 2. bataljona, obnovili su napad na selo Ilince. Poslije due borbe matievci su zauzeli prvu liniju rovova, ali su ispred sela zadrani odbranom protivnika. Borba se produila cijelu no, ali bez uspjeha. Vrijeme je bilo loe te su se matievci pred zoru povukli na svoje polazne poloaje. U ovoj borbi matievci su imali velike gubitke. Izmeu ostalih ovdje je poginuo i komandant bataljona kapetan Ilija Raeta Ioo iz-Mil jen ovca i junak (neproglaeni heroj iz Matievog bataljona) Nikola -Beir iz Kruga, inae porunik komandir ete. Ovdje se na sredini puta izmeu sela Vaice i sela Ilinci stabilizovao front s obje strane, koji se nije pomjerao 78 dana, sve do poetka proboja sremskog fronta 12. aprila 1945. godine.
Od Srijema do Zagreba Proboj sremskog fronta na pravcu Sid Vinkovci otpoeo je 12. aprila 1945. godine. esta lika proleterska divizija Nikola Tesla prela je u napad 4. aprila na dijelu fronta izmeu rijeka Bosuta i Save. Imala je zadatak da se povue kroz bosutske ume i movare i to prije izbije u rejon upanje, ugroavajui desni bok i pozadinu neprijatelja u rejonu Vinkovaca. Ovaj pravac je branila 3. ustako-domobranska divizija i neki manji njemaki dijelovi. Provlaei se kroz bosutske ume i movare, bataljon Stojan Mati koji je iao na elu brigade, prvi je 7. aprila pritekao u pomo naoj 3. brigadi koja je vodila estoku borbu za selo Vrbanju. Nijemci iz Brkog kao pojaanje dovlae puk vojske. Ovdje su matievci, s ostalim bataljonima 2. i 3. brigade, vodili teku borbu punih pet dana i noi (od 7. do 12. aprila) i tek je tada Vrbanja osloboena. Velike gubitke imale su obadvije strane. Iz Matievog bataljona poginulo je 40, a ranjeno 150 boraca. U ovoj borbi je poginuo i komandant 3. brigade major Ljubomir Medi-Brzica iz Doljana, a 7. aprila kod sela Lipovca poginuo je komandant artiljerijske brigade major Ilija Palija koji je dugo vremena bio omiljeni komandant bataljona Stojan Mati. Poslije proboja sremskog fronta i velikih gubitaka koje je neprijatelj pretrpio, on se povlai kroz Slavoniju na zapad. Istovremeno neprijatelj nije imao vie neku organizovanu liniju za odbranu, ve je pruao otpor preteno u gradovima i veim naseljima. Iz Vrbanje matievci (u sastavu brigade) preduzimaju pokret za akovo kojeg su branile jae njemake snage. esnaestog aprila nae jedinice su prele u napad u kojem su uestvovali i matievci. Nakon vieasovne otre borbe akovo je osloboeno. Ovdje je ubijeno i zarobljeno 559 neprijateljskih vojnika, ali su i nae jedinice imale osjetne gubitke. Bez predaha, poslije akova, matievci su (s ostalim jedinicama 6. like divizije) krenuli preko valovitog terena Dilj-planine i ve 18. aprila napali spoljnu odbranu Slavonskog Broda. Brod su branile jake njemake i ustako-domobranske snage. To tim upornije jer su se u to vrijeme kroz Brod povlaile njemake snage iz Grke preko Bosne prema Zagrebu. Nae jedinice su silovito napadale, ali su se Nijemci grevito branili, esto ubacujui u borbu nove snage. Nakon trodnevne ilave borbe neprijatelj je ipak potisnut i 20. aprila, pred no, Slavonski Brod je osloboen. Zaplijenjena je velika koliina ratne tehnike i druge opreme. Gubici u ljudstvu su bili veliki s obje strane. Samo iz bataljona Stojan Mati poginuo je 31 borac, a oko 100 ih je ranjeno. Liani su u Slavonskom Brodu ostali jedan dan na odmoru dok su druge jedinice Prve armije produile da gone neprijatelja. Matievci su (u sastavu brigade i divizije) 21. aprila preduzeli pokret preko Slavonske Poege i Pakraca i 25. aprila izbili ispred rijeke Ilove kod Garenice, prevalivi put oko 120 kilometara. Ovdje su nas oekivale viednevne teke borbe. Desna obala rijeke Ilove bila je dobro utvrena koju su branile snage 369. legionarske i Prve ustako-domobranske divizije. Nae jedinice su prele u napad iz pokreta i u prvom naletu uspjele su da probiju neprijateljsku odbranu. Matievci su u svom napadu oslobodili selo Tomaicu. Meutim, ubrzo su uslijedili esti i vrlo snani protivnapadi nepri-
jatelja. Nijemci su 28. aprila izvrili prodor od Banove Jaruge i pojavili se iza lea 6. likoj diviziji. Punih sedam dana trajala je dramatina i teka borba oko rijeke Ilove. Tek 1. maja nae jedinice razbile su neprijateljsku odbranu i prisilile neprijatelja na povlaenje te bez predaha produile da gone neprijatelja prema azmi. Nae jedinice su u usputnim selima zarobile vei broj neprijateljskih vojnika koji su se krajnje iscrpljeni skrivali po seoskim talama i sjenicima. U popodnevnim asovima, 4. maja, nae jedinice su izbile ispred azme koja je bila krcata neprijateljskom vojskom. Iz pokreta preli smo u napad. Bataljon Stojan Mati napadao je na centar azme. Do noi 4. maja azma je bila osloboena. U toku noi izmeu 4. i 5. maja od Bjelovara su naile njemake snage u povlaenju prema Zagrebu i potisle 2. liku brigadu iz azme. U zoru, 5. maja, uz snanu artiljerijsku podrku matievci su s ostalim bataljonima 2. brigade preli u napad i nakon dvoasovne borbe ponovo oslobodili azmu. U ovoj borbi neprijatelju su naneseni veliki gubici. Zaplijenjena je i unitena velika koliina ratne tehnike. U borbi, izmeu ostalih, poginuo je komandir ete Matievog bataljona porunik Nikola Durakovi iz Gajina. Po osloboenju azme, 5. maja, matievci su (s ostalim naim bataljonima) u stopu produili da gone razbijenog i demoralisanog neprijatelja. U usputnim selima dolazilo je do sudara izmeu naih goneih kolona i neprijateljskih zatitnih dijelova. Borbe su bile kratke, ali otre. U toku noi izmeu 6. i 7. maja matievci su sa ostalim bataljonima brigade oslobodili Donju Zelinu i presjekli komunikaciju Zagreb Varadin. Sedmog maja 6. lika divizija je dobila nareenje da krene u napad na Zagreb. U pokretu od Donje Zeline prema Zagrebu 2. lika brigada se kretala po odvojenim paralelnim bataljonskim kolonama. Nekada oholi i bahati Nijemci i ustae sada su kao uplaene divlje zvijeri bjeali ispred naih pobjedonosnih jedinica, traei spas u umi. Bataljon Stojan Mati koji se kretao kao juna kolona 2. brigade, naiao je 8. maja na jae ustake snage u selu Graneina ispred Zagreba. Poslije krae, ali otre borbe, neprijatelj je razbijen i selo osloboeno. Ovo je bila zadnja borba bataljona Stojan M a ^ na dugom ratnom putu, a ujedno za njega i kraj rata. Sutradan, ,9. maja 1945. godine bataljon Stojan Mati s ostalim bataljonima 2. like brigade uao je u slobodni Zagreb iz kojeg se neprijatelj bez borbe prethodne noi izvukao. Bataljon Stojan Mati je u toku etverogodinjeg rata kao cjelina vodio 167 borbi, od kojih su neke trajale vie dana i noi. Mnogo vei broj borbi odvojeno i samostalno vodile su ete, vodovi, desetine i grupe boraca, izvravajui specijalne zadatke. Na dugom i tekom borbenom putu bataljon Stojan Mati preao je preko 20 000 kilometara, od ega veim dijelom kroz planinska bespua. Ratovao je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i Vojvodini. Njegova prva tri komandanta i jedan komandir ete proglaeni su za narodne heroje (Stojan Mati, Tomica Popovi, Dragan Raki i Ilija Popovi) mada je bilo vie desetina heroja koji nisu zvanino .proglaeni. Druga brigada u ijem sastavu je bio 1. bataljon Stojan M a ^ odlikovana j e : Ordenom narodnog heroja, Ordenom slobode, Ordenom partizanske zvijezde sa zlatnim vijencem i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem pa je i bataljon Stojan Mati bataljon-heroj. Matievci su u toku rata ubili i zarobili vie hiljada neprijateljskih vojnika i zaplijenili veliku koliinu borbene tehnike. Zbog svega toga bataljon Stojan Mati je ponos naroda lapake opine.
34 donji l a p a c
529
Milan ijan
Ovaj pokretni odred dobio je to ime poslije pogibije narodnog heroja Marka Orekoviea. Bilo je prijedloga da odred dobije ime Capajev. To ime zvanino nije potvreno, makar ga susreemo u napisima pojedinih autora.
Trea eta bataljona Marko Orekovi Ova eta formirana je u selu Krbavici decembra 1941. U nju su uli borci, veinom simpatizeri i lanovi K P J koji su doli u Liku iz Dalmacije. Naime, s podruja ibenika u Liku je krajem 1941. dolo nekoliko naoruanih grupa. Od njih je u Krbavici formirana partizanska eta. Za komandira iste postavljen je Stanko Parma, za politikog komesara Ante Banina, a kasnije Frane Kursar. Sekretar partijske organizacije bio je Ante Kronja. eta je u momentu formiranja imala oko 100 boraca i bila je podijeljena u 3 voda.2 Nakon formiranja eta je prebaena na poloaje u Bjelopolje kod Korenice, s tim da kao 3. eta ue u sastav bataljona Marko Orekovi (eta je privremeno bila pod komandom bataljona Ognjen Pria), Na poetku januara ona je ula u sastav bataljona Marko Orekovi i rasporeena na poloaje prema selu anku. Kasnije je prebaena na poloaje prema Vrhovinama, u selo Turjanski. Tada je eta imala oko 85 boraca, jer je jedan broj boraca poginuo i ranjen u borbi kod Korenice, 29. 12. 1941. godine. Bataljon Marko Orekovi je 25. februara 1942. godine napustio ranije poloaje i krenuo na zadatke u Lapaku dolinu. Trea eta je i dalje ostala na spomenutim poloajima. Neto kasnije ula je u sastav Prvog proleterskog bataljona Hrvatske. Nakon osloboenja Srba 27. marta 1942. tab bataljona Marko Orekovi pristupa formiranju 4. ete. Kada su Talijani protjerani s teritorije Srba, ustanike jedinice su rasformirane. Borci tih jedinica su pozvani u 4. etu bataljona Marko Orekovi. Na poziv se odazvalo oko 130 boraca. Tako je u Srbu na svean nain formirana i 4. eta ovog bataljona. Za komandira je postavljen Danilo Damjanovi, a za politikog komesara Branko Desnica. 8 etvrta eta je podijeljena na 3 voda, a vodovi na desetine. Komandir 1. voda u kome su bili preteno borci iz sela Brotnje, bio je Arsa Puaa. Komandir 2. voda u kome su bili borci iz Osredaka i Dugopolja, bio je Jovica Zori? Komandir 3. voda gdje su se nalazili preteno borci iz Begluka i Suvaje, bio je Branko Raenovi iz Begluka. Politiki delegati vodova bili su Milan Bakot, Petar Raenovi i Drago Oegovi. eta je po formiranju ula u bataljon Marko Orekovi, kao njegova 3. eta umjesto dalmatinske koja je ula u sastav 1. odreda, a zatim u Proleterski bataljon Hrvatske. Neto kasnije formiran je i 4. vod te ete. 4 Prve akcije Poslije formiranja na Kamenskom, 29. novembra 1941. godine bataljon kree u prve borbe i akcije. Devetog decembra, po vjetru i kii, bataljon vri prvi borbeni mar. Ili smo u koloni uskom i strmom umskom stazom u pravcu Krbavskog polja. Neto poslije podne stigli smo u Peane gdje smo razmjeteni po kuama na hranu i odmor. Istog dana nastavljen je pokret za Krbavicu. Prelazimo nekoliko komunikacija koje jsontrolie neprijatelj, pa je mar
2 Iz pisma Ante Kroiije vidi se da su u Liku stigle u etiri grupe s ukupno 114 boraca. 3 Do osloboenja Srba aktivno je radio na pripremama ustanka u selu. 4 Bataljon je imao oko 380 boraca. Oko 3/4 bili su rodom s teritorije opine Srba. Bio je to udarni bataljon NOV i partizanskih odreda Jugoslavije na koji se rukovodstvo NOV moglo u svakoj kituaciji potpuno osloniti.
prilino forsiran. Hladnoa je sve vea. Snijeg nas prati na cijelom putu. Mnogi borci su ozebli i jedva stiu kolonu. Dvojica iz 2. ete dezertirali su zbog hladnoe i slabe hrane. Neki ve i gunaju, ali veina ide dalje. Oko pola noi stigli smo u Krbavicu. Borci su se prikupili u hladnoj seoskoj koli. Rasporeeni smo po seoskim kuama na prenoite. U Krbavici se nalazio Stab bataljona Ognjen Pria s nekim od svojih jedinica. Sa snagama ovog bataljona na bataljon je imao zadatak da napadne i razorua neprijateljsku posadu u Plitvikim Jezerima. Desetog decembra bataljoni su na maru za Plitvice. Prelazimo cestu Korenica Vrhovine kod sela Homoljca i nastavljamo pokret preko Male Kapele do sela Uvalice, gdje smo prenoili. Planom za napad predvieno je da bataljon Marko Orekovi napadne i zauzme neprijateljsku kasarnu, a da bataljon Ognjen Pria obezbjeuje napad iz pravca Likog Petrovog Sela, Korenice, Slunja i Vrhovina. Ujutro, 11. decembra, bataljoni kreu na zadatak. Kreemo kroz gustu i nepoznatu umu. Vodio nas je borac bataljona Ognjen Pria. Stiemo na odreeno mjesto prije nego to se razdanilo. Borci se rasporeuju oko kasarne u kojoj se nalazilo oko 2530 andara i ustaa. 6 Jedinice ekaju da svane i da pou u napad. Neprijatelj se nije pojavljivao niti je primijetio nae prisustvo. Od taba Grupe partizanskih odreda za Liku primljena su obavjetenja da je neprijatelj spreman na predaju bez borbe. S bataljonom se nalazi 1 operativni oficir pomenutog taba Milo Uzelac. Predvieno je da se neprijatelj pozove na predaju, a ako to odbije, da se onda napadne. U kasarnu je upuen seljak s napisanim pozivom na predaju. ekali smo oko kasarne da se neprijatelj preda, ali do toga nije dolo. Uslijedila je paljba. Poeli smo pripremati napad i privlaiti se kasarni. Neki borci su prili zidu. To je bilo sve to se moglo uiniti. Zgrada je od vrstog materijala i dobro utvrena. Vrata i prozori bili su zazidani. Ostavljene su samo pukarnice. Tekog oruja i eksploziva nismo imali, a kasarna se bez toga nije mogla zauzeti. Pokuavalo se prii zgradi i pronai neki prolaz. Ranjena su 2 borca: Perica i Milan Popovi. Oko 12 sati zaula se pucnjava iza naih lea iz pravca sela Jezerce. Dolo je do sukoba bataljona Ognjen Pria i Talijana, koji su u pomo ustaama stigli iz Likog Petrovog Sela. Iznenadili su Ljubovsku etu, koja nije bila na poloajima, pa ih je morala posjedati pod borbom. Talijanima je uspjelo da ovu etu odbace i da nastave pokret prema Plitvicama. Nije bilo izgleda da se kasarna zauzme pa se odustalo od napada. Izbili smo na poloaje Ljubovske ete zapadno od sela Jezerce koje su Talijani spalili i otili. Tu se susretosmo i s komandirom Ljubovske ete Staniom Opsenicom koji nam je ispriao kako su Talijani nastupali i kako su se s njima borili. Skinuo sam dvojicu odavde, ree nam pokazujui rukom mjesto s kojeg ih je gaao. Bataljon se nakon borbe vratio u selo Uvalicu, gdje je prenoio, a ve slijedeeg dana nastavio je pokret za selo Trnavac. Tu su se borci odmorili i prijatno proveli vrijeme do 13. decembra kod naroda koji ih je dobro primio i ugostio. Bataljon je 13. decembra krenuo iz Trnavca za selo Turjanski i ve iste noi po snijegu i jakoj hladnoi, kroz umu, nastavio put prema eljeznikoj
5 Zb. NOR, tom V, knj. 2, str. 376.
pruzi koju su uvali Talijani. Planom je bilo predvieno da se pruga pree izmeu Likog Lea i Vrhovina. Oko pola noi pribliili smo se tunelu i kui seljaka Jokine Radia, koji nas je ekao i poveo preko tunela prema selu Zalunici. Da bi se u toku noi izmaklo domaaju neprijateljske vatre s pruge, marevalo se forsirano. Iz Zalunice smo posmatrali dim i vatru. Talijani su zapalili kuu naeg vodia Jokine. Stigli smo u selo kare kod Otoca, sa zadatkom da pojaamo nae snage na tome sektoru. kare su bile centar NOP u tome kraju. Tu se nalazio Kotarski komitet Otoca, karaka partizanska eta i druge antifaistike organizacije NOP-a. Tu smo susreli Stipu Ugarkovia, lana CK KP Hrvatske. Uslijedilo je nekoliko akcija u Gackoj dolini. Prva akcija je izvedena 23. decembra na domobransku strau u Leu koja je obezbjeivala most na rijeci Gackoj. Na mostu su straarila dva domobrana. Planom je bilo predvieno da se straa razorua bez pucanja, pa da se upadne u kuu i razoruaju ostali domobrani. Prilikom napada na straare dolo je do pucnjave. Odustali smo od napada. Ubijen je jedan domobran, a jedan je ranjen. Tih dana dolo je i do napada etniki nastrojenih elemenata na grupu naih boraca u selu Doljanima kojeg je organizirao kapetan bive vojske Mandi. Napad nije uspio i napadai su pobjegli u umu. Krajem decembra bataljon je napustio Gacku dolinu. Za vrijeme naeg boravka u Gackoj dolini tab Grupe partizanskih odreda za Liku organizirao je napad na talijanski garnizon u Korenici. Borbe su poele i talijanski garnizon u Korenici je bio blokiran. Nareeno je i naem bataljonu da se prebaci na taj sektor. Bataljon je nakon napornog mara po snijegu i velikoj zimi, stigao u selo Trnavac 31. decembra poslije podne. Tu ga je ve ekalo nareenje da krene na Klanac Homoljaki, kojeg su Talijani prethodne noi zauzeli i spalili. U sumrak bataljon je stigao na Klanac gdje se nalazio neprijatelj i gdje su se dimile spaljene seoske kue. Jae kolone talijanskih vojnika kretale su preko Homoljakog polja u pravcu Korenice. Nije bilo povoljnih uslova da se neprijatelj napadne. Zbog velike hladnoe bataljon se vratio u selo Trnavac na prenoita. Prvog januara 1942. bataljon se vraa na Klanac Homoljaki sa zadatkom, da na tome mjestu obrazuje poloaje i sprijei prolaz neprijateljskih snaga iz pravca Vrhovina za Korenicu. Tim pravcem ve su proli ealoni talijanske vojske. Oni su savladali otpor manje grupe naih boraca na Klancu i otili prema Korenici. Jedan od ealona saekan je i napadnut od naih snaga, pod komandom Vlade Cetkovia, na Pogledalu vie Vrela Korenikog i skoro potpuno uniten. Na bataljon je postavljen na Homoljakom Klancu da bi sprijeio dolazak novih pojaanja opkoljenoj Korenici. Jo su se uokolo dimile spaljene seoske kue. Narod se okupljao da bi ugasio poar. Na zapadnoj strani Klanca, protee se poluluno uzvienje, a dalje sve do Cudina Klanca, prema Vrhovinama, je polje Brezovac. Tu je bataljon sa 1. i 2. etom zauzeo poloaje s obje strane Klanca. ekalo se da neprijatelj ponovo naie. U sumrak primijeena je neprijateljska kolona, koja se polako kretala od Babinog Potoka. To nas je obradovalo. Bili su jo daleko i jedva su se primjeivali. Cete su, prema utvrenom rasporedu, zaposjele poloaje. Na poloajima 2. ete u streljakom stroju ostao je komandant bataljona, a s 1. etom politiki komesar. S borcima su bili i ostale starjeine.
6 Zb. NOR-a, tom VII, knji. 2, str. 293.
Neprijateljska kolona se kretala sporo. Sputala se no. Borci su leali na poloajima u snijegu i na hladnoi. Mjeseina je omoguavala da se prati neprijateljski pokret. Bilo je to prvi put da borci ovog bataljona napadaju tako veliku i naoruanu silu. Kada je elo neprijateljske kolone prolo zasjedu i ulo u Klanac meu spaljene kue, oglasio se rafal pukomitraljeza, a zatim paljba sa svih strana. Jakom vatrom neprijatelj je bio iznenaen i zbunjen. Jedna neprijateljska grupa pokuava juri i usmjerava ga na lijevo krilo 1. Voda 2. ete u momentu kad je zatajio pukomitraljez Perice Maria. Ovo je pokolebalo neke borce pa su poeli odstupati, ali uporni Duan Bursa spreava prodor Talijana na njegov poloaj. Neprijateljska kolona sasvim je zaustavljena i Vojnici su polegli u snijeg. Pozivamo ih na predaju, ali neprijatelj ne reaguje. Ne puca, niti bilo ta poduzima. Kolona lei u snijegu nemona i nepomina. Pucamo samo na one koji pokuavaju da ustanu i da se kreu. Galamimo i pozivamo Talijane na predaju. Pjevamo Avanti popolo, ali oni i dalje lee i nita ne odgovaraju. Vrijeme radi za nas, jer to due lee u snijegu i zimi, manje e biti sposobni da se odupru. Ve je 22 sata. Dovikujemo se preko nemone neprijateljske kolone i dogovaramo se za juri. Ipak treba jo saekati. Oko 22 sata i 30 minuta rjeavamo da krenemo prema koloni. Nareenje je prenijeto borcima. Oekujem da krene 1. eta. Komandir ete je na lijevom krilu. Borcima se ini da je opasno krenuti u duboki snijeg i brisani prostor. Sputamo se niz padinu prema neprijatelju koji jo uvijek lei u snijegu. Reklo bi se da su svi mrtvi. S druge strane Klanca nastupa druga eta. S njom je i komandant bataljona. Viemo, zovemo na predaju i primiemo se neprijatelju. Ne pucamo jer neprijatelj ne prua otpor. Kada smo prili na domak zalegle kolone, zau se pucanj iz pitolja. Pucao je talijanski oficir. Savladali su ga borci 2. ete. Neprijateljski vojnici poee da se diu i predaju. Ostade ih sasvim malo da lei. Promrzli su od dugog leanja u snijegu i ne pokuavaju da se suprotstave. Vodimo ih po grupama na nae poloaje i razoruavamo. Dio kolone koji je uao u kue na Klancu (oko 3040), organizirao je otpor i ne predaje se. ekali smo da se razdani pa da se organizira napad i prisile na predaju. Dok dio boraca uva i sprovodi neprijateljske vojnike i prenosi zaplijenjenu opremu i oruje u selo Trnavac, drugi dio vri blokadu dijelova koji se jo brane. Oko 9 sati grupa bombaa, na elu sa skojevcem Pericom Cvetianinom, privlai se zidinama pod zatitom nae vatre. Ubacuje bombe. Neprijatelja je zahvatila panika. Pohvatani su i razoruani. Tako je bataljon Marko Orekovi izvojevao svoju prvu veliku pobjedu nad Talijanima. U borbi je ubijeno oko 50, a zarobljeno 90 neprijateljskih vojnika, oficira i podoficira. Zaplijenjena su 4 mitraljeza, 7 pukomitraljeza, 80 puaka i mnogo drugog ratnog materijala i opreme. Tada u sastav bataljona ulazi Dalmatinska eta (kao njegova 3. eta), koja je uestvovala u borbama protiv Talijana kod Bjelopolja. Nakon borbi kod Homoljakog Klanca (Sijanova Klanca), bataljon Marko Orekovi dobio je zadatak da zatvori pravce kojima bi neprijatelj iz pravca Vrhovina mogao nastupati prema slobodnoj teritoriji. Neprijatelj je zadrao dio snaga u Babinom Potoku i pojaao svoj garnizon u Vrhovinama, gdje se poeo utvrivati. Paralelno s tim poeo je da vri pojedine ispade prema nama i da nae poloaje tue artiljerijom. Bataljon Marko Orekovi napravio je raspored snaga i posjetio poloaje za odbranu slobodne teritorije da
sprijei prodor neprijatelja iz pravca Vrhovina, Babina Potoka i Crne Vlasti. Druga eta ostala je na poloajima kod Homoljakog Klanca sa zadatkom da zatvori ovaj pravac od prodora neprijatelja iz pravca Vrhovina i Babinog Potoka. Na tim poloajima eta je odbila nekoliko neprijateljskih napada, a zatim je prebaen na nove poloaje kod zaseoka Lukii (Konarev Kraj). Prva eta je prebaena u selo Turjanski sa zadatkom da brani pravac od Crne Vlasti prema Turjanskom. Trea eta je rasporeena na poloaj kod sela anka u kome su se nalazili ustae. tab bataljona smjestio se u selo Trnavac. Na poloajima prema Vrhovinama, bataljon je ostao do 23. februara. Za to vrijeme, po jakoj zimi i snijegu, stalno su voene vee ili manje borbe s neprijateljem. Skoro svakodnevno kolone neprijateljskih vojnika kretale su prema naim poloajima. To je zahtijevalo stalnu budnost i pripravnost. Neprijatelj je danju i nou tukao artiljerijskom vatrom poloaje naih jedinica i sela u kojima su bile smjetene. Borci i narod ve su bili navikli na topovsku vatru pa ih to nije toliko ni uznemiravalo, poto je njen efekat bio mali. Pored svakodnevnih manjih arki, bilo je i nekoliko teih borbi. Talijanska kolona se probila 12. januara u zaseok Sjeivicu i napala 2. vod 1. ete. Uz pomo 1. voda napad je odbijen. Talijani su napali 1. vod 1. ete i 3. vod 3. ete u zaseoku Popovii (Crna Vlast). Neprijatelj je ovom prilikom postigao iznenaenje i nanio nam gubitke od 5 poginulih boraca. Najjai napad na ovaj dio poloaja bio je 23. januara. Toga dana neprijatelj je s jakim snagama napao poloaje 3. ete kod Turjanskog. Napad je imao cilj deblokiranje opkoljenog garnizona u Korenici. Nakon artiljerijske pripreme uslijedio je frontalni napad na poloaje 1. i 3. ete. Po zaustavljanju napada, neprijatelj se pregrupirao i usmjerio teite na lijevo krilo. Nakon duge i teke borbe, neprijatelj je uspio potisnuti 3. vod 3. ete na koti Metla 164. Zauzevi ovaj dominantan poloaj, neprijatelj prisiljava i 1. etu na povlaenje s Radovog Klanca, pa je zaprijetila opasnost da prodre u Turjanski. Tada u protunapad na zauzeti poloaj polazi 1. vod 1. ete, koji snanim napadom uspijeva da neprijatelja zbaci s kote Metla. Oko spomenute kote ponovo je dolo do borbe i neprijatelj je zauzima. Opet su bili ugroeni i ostali dijelovi poloaja pa su nae jedinice bile prisiljene da ih napuste. U toj situaciji na poloaje su stigli komandant i politiki komesar bataljona. Neprijatelj je nastavio da tue ostali dio poloaja vatrom iz minobacaa i tromblona, ali ih jo nije uspio zaposjesti. Koristei sporost neprijatelja i sumrak koji je ve nastupao, vraena je na poloaje 1. eta i jedan vod 3. ete. Nastupila je no pa je neprijatelj napustio i poloaje na Metli. Uslijed snijega i zime povukao se u baze. Tako su ovi poloaji ponovo ostali u naim rukama. Dok su na poloajima kod Turjanskog voene este borbe, na sektoru 2. ete bilo je neto mirnije. Neprijatelj je, istina, zauzeo i drao neke kue na Cudinom Klancu, ali se nije usuivao da tim pravcem krene dalje. Izvren je i napad na poloaje 2. ete u Konarevdm Kraju, a bilo je i vie drugih ispada manjega znaaja. Pored odravanja poloaja i spreavanja neprijateljskih napada, nastojalo se napadati neprijatelja i postavljati mu zasjede. Bataljon je tokom januara i februara branio pomenute poloaje i uspio da ih odri. Pored borbenih zadataka koje je obavljao, od manjeg znaaja nije bio ni politiki uticaj to ga je bataljon vrio meu narodom u selima. Stvo-
rena su mnoga prijateljstva izmeu boraca i naroda ovoga kraja. To se najbolje vidi po tome to su u bataljon, meu borce koje do tada nisu poznavali, stupali novi borci omladinci. U to vrijeme u bataljonu se odvijao intenzivni kulturno-prosvjetni, politiki i partijski rad. Ojaale su partijska i skojevska organizacija koje su formirane u etama. U etama su postojali pjevaki horovi i diletantske sekcije. Radilo se i na opismenjavanju. U tome radu veliku pomo pruali su radnici komunisti koji su doli u bataljon iz Zagreba: Josip Cazi, Franjo Held i Franjo Matas. Politiki i kulturno-prosvjetni rad s borcima odvijao se po etama. Odravani su razgovori i predavanja iz oblasti kulture i politike, itani su leci, proglasi i vijesti. Komandant i politiki komesar bataljona obilazili su ete i prisustvovali konferencijama i razgovorima. Povremeno su odlazili i u Stab Grupe odreda. U februaru je odrana i konferencija u Krbavici na kojoj su prisustvovali tabovi bataljona iz cijele Like kao i politiki komesar Glavnog taba Hrvatske Vladimir Bakari. Takvi sastanci i razgovori bili su znaajni za tabove bataljona koji su jo uvijek bili neiskusni. Na spomenutim poloajima bataljon je ostao do 23. februara 1942. godine. Tada prelazi na sektor Donjeg Lapca. Na starim poloajima ostala je 3. eta (Dalmatinska). U meuvremenu su nastale mnoge izmjene u sastavu komandnog kadra. Za politikog komesara 1. ete postavljen je Franjo Held (umjesto Drage Oegovia koji je otiao na lijeenje); za komandira ete Milan Zeelj (umjesto Danila Damjanovia); za komandira 1. voda 1. ete Milo Rastovi, za komandira 2. ete Mane Breka (umjesto Duana Mileusnia koji je rasporeen na drugu dunost); za politikog komesara 2. ete Petar Babi Pepa (umjesto Boka Maria koji se nalazio na lijeenju); za komandira voda (umjesto Breke) Branko Vladui, a za politikog delegata voda (umjesto Babia) Vlado Marii, za operativnog oficira u tabu bataljona Stanko Parma, za komandira 3. ete Silvio Filipovi, a za politikog komesara Franjo Kursar (umjesto Banine koji je premjeten na drugu dunost). Sekretar partijske organizacije u 1. eti bio je Franjo Maras, u 2. eti Josip Cazi i 3. eti Ante Kronja.
U borbama za osloboenje Donjeg Lapca Pripreman je napad na talijanski garnizon u Donjem Lapcu. Bilo je tu 200 talijanskih vojnika i nekoliko etnika. Pored bataljona Marko Orekovi predvieno je da u napadu uestvuje i jedna eta bataljona Ognjen Pria. U pripremama je uestvovao i zamjenik komandanta taba Grupe partizanskih odreda za Liku Petar Kleut i operativni oficir Glavnog taba Hrvatske Franjo Ogulinac Seljo. Oni su u suradnji sa tabom Lapakog bataljona pripremali plan napada. Prema planu glavni udar trebala je izvesti 2. eta bataljona Marko Orekovi i 2. eta bataljona Ognjen Pria iz pravca sela Oraovca, a pomoni 1. eta bataljona Marko Orekovi s istone strane Donjeg Lapca. Jedinice Lapakog bataljona vrile su obezbjeenja i pomagale ostalim jedinicama kao poznavaoci terena. Samo su neki vodovi pridodati na pravac glavnog udara. Poetak napada odreen je za 27. februara 1942. u 5 sati. Po zimi i snijegu jedinice su krenule na zadatke. Druga eta bataljona Ognjen Pria i druga eta bataljona Marko Orekovi krenule su iz sela
Oraovca u pravcu Donjeg Lapca. Tim pravcem se kretao i Operativni tab u sastavu: Petar Kleut, Franjo Ogulinac, oko Jovani, Stanko Parma i Stojan Mati. Vod Lapake ete kretao se lijevo od ete bataljona Ognjen Pria. Borci su se razvili u streljaki stroj i krenuli u napad. Naiavi na jaku neprijateljsku vatru, zastali su. Neprijateljska vatra je bila sve jaa i precizna. Dijelovi 2. ete bataljona Marko Orekovi uspjeli su doi do naselja i nastaviti borbu u povoljnijim uslovima. Meutim i oni su zadrani jakom neprijateljskom vatrom s crkve i drugih uporita. 7 Geta bataljona Ognjen Pria i dijelovi Lapake ete ostali su na brisanom prostoru i due vremena nisu mogli krenuti dalje. Bilo je pokuaja da se organizuje juri i prodre u mjesto. Imali smo gubitaka. Poginuo je komandant Lapakog bataljona Stojan Mati, a ubrzo zatim ranjen je i komandant bataljona Marko Orekovi oko Jovani. Prva eta bataljona Marko Orekovi kree u napad iz sela Birovae. U koloni po jedan eta prolazi istono od Lapca i stie na polazni poloaj. S ovom etom nalazio se i politiki komesar bataljona Milan ijan. Planom za napad predvieno je da eta s polaznog poloaja krene bez pucanja i galame i da ne zastaje u polju i snijegu ni onda kada bude primijeena i doekana neprijateljskom vatrom. Teren preko kojeg je nastupala bio je pravi brisani prostor i padao je prema Lapcu. Zastati tu u snijegu na brisanom prostoru i pod neprijateljskom vatrom doekati dan, bilo bi pogibeljno. Trebalo se po svaku cijenu doepati naselja u prvom naletu i to prije nego to svane. Plan je u potpunosti proveden. Kada je neprijatelj otvorio vatru, borci su jo bre krenuli naprijed, pregazili jedan neprijateljski rov, pobili i pohvatali neprijateljske vojnike u njemu i upali u naselje. Ispred rova je poginuo borac Petar Luki. Komandir ete Milan eelj uhvatio je neprijateljski pukomitraljez i pritom opekao ruku. eta je razbila neprijateljsku odbranu na tome pravcu i upala u centar Lapca. Iza sebe ostavili su neke dijelove neprijateljske odbrane koji su se nalazili u magazinu za ito. Od zaostalih neprijateljskih dijelova poginuo je kasnije borac Milan Ajdukovi. Time je eta neposredno ugrozila neprijateljsku komandu u koli i neprijateljsku odbranu na suprotnoj strani Lapca. Likvidiran je i neprijateljski rov s posadom na suprotnoj strani, a sve to je uveliko olakalo poloaj jedinica koje su napadale s pravca Oraovca. eta je potom otpoela napad na glavninu neprijateljskih snaga u koli i na Komandu. Tim napadom neprijatelj je bio prisiljen na kapitulaciju. I poslije predaje neprijateljske Komande i glavnine njegovih snaga, neke grupe su nastavile da daju otpor iz crkve i jo nekih tvrdih graevina na jugozapadnoj strani. Posredovao je njihov komandant i nagovorio ih na predaju. Bio je to veliki uspjeh za nau borbu i narod. Dogaaj je proslavljen slijedeeg dana u Lapcu zajedno s narodom toga kraja. S naroitim zadovoljstvom ovo slavlje doekali su borci bataljona Marko Orekovi koji su u sastavu 1. partizanskog odreda napustili Lapaku dolinu u momentu kada je talijanski okupator. ulazio u Donji Lapac. Sada su nakon 3 mjeseca slavili pobjedu. / Poginulo je 15 partizana meu kojima i komandant Lapakog bataljona Stojan Mati. Meu poginulima su 4 borca iz bataljona Marko Orekovi.
7 Tada je poginuo borac Dane Skundri.
Ubijeno je 27 neprijateljskih vojnika, a 27 ih je ranjeno. Zarobljeno je 6 oficira i 144 vojnika, zaplijenjeno je 135 puaka, 4 teka mitraljeza, 12 pukomitraljeza, 3 minobacaa, 18 mula i vea koliina municije, hrane i razne vojnike opreme. U borbama za osloboenje Srba Napad na garnizon u Srbu trebalo je izvesti zajedno s partizanskim jedinicama 5. krajikog NOP odreda. Napad je dogovoren s komandantom tog odreda Slavkom Rodiem i komandantom Drvarskog bataljona Milutinom Moraom. Od likih partizanskih jedinica za napad je odreen bataljon Marko Orekovi- (1. i 2. eta) i dijelovi Lapakog bataljona. Graaki bataljon Gavrilo Princip predvien je za obezbjeenje. Pred napad na Srb dolo je do izmjena u tabu naeg bataljona. Za komandanta je postavljen Milan ijan, a za politikog komesara Josip Cazi. Dunost operativnog oficira obavljao je Stanko Parma, a obavjetajnog oficira Duan Mileusni. Nakon kraeg odmora i priprema bataljon je 3. marta, zajedno s 2. i 3. etom Lapakog bataljona krenuo prema Srbu. Snijeg je jo uvijek bio visok. Borci su odluno i smjelo ili naprijed, ponosni na uspjehe i dotadanje pobjede. Bili su sada bolje opremljeni i naoruani. Ovom pokretu posebno su se radovali borci bataljona Marko Orekovi jer su poslije dueg vremena doekali da krenu u svoja sela i to sada kao proslavljeni borci krntijai Bataljon je stigao u Doljane. Tu smo kao pobjednici i oslobodioci doekani i pozdravljeni od naroda i omladine. Oduevljenje i radost osjeala se svuda. Veina mukaraca ovoga sela, svrstani u Doljansku etu (3. eta Lapakog bataljona), pripremali su se da zajedno s nama krenu na Srb. Bataljon je u selu prenoio. Borci su rasporeeni po kuama i dobro ugoeni. Bataljon 4. marta, pojaan s Doljanskom etom, marira za Srb. Istog dana stie u Srbsku dolinu i razmjeta se na odmor. Tu je stigao i Drvarski bataljon na elu s komandantom Milutinom Moraom i politikim komesarom Nikolom Kotlom. Na putu se nalazio i Graaki bataljon Gavrilo Princip na elu s komandantom Milojkom ukom i politikim komesarom Biom Kesiem. Tu se nalazio i komandant 5. krajikog odreda Slavko Rodi koji je odreen za komandanta Operativnog taba. U Srbu se nalazilo oko 350 talijanskih vojnika crnokouljaa (44. bataljon crnih koulja). Saznavi za dogaaje u Donjem Lapcu, neprijatelj je oekivao na napad. Pripremao je odbranu. Odbrana je organizirana u centru. Tu se nalazio vei dio kua i ustanova sagraenih od tvrdog materijala s rasporedom koji je omoguavao povoljnu organizaciju vatre, meusobnu vezu i odbranu. Kako se Srb nalazi na uzvienju, to je pristup napadaa bio otean, naroito s istone i zapadne strane. Po dolasku naih jedinica u Srbsku kotlinu, 4. marta navee, odran je sastanak tabova bataljona u selu Neteki. Sastankom je rukovodio Slavko Rodi. Napravljen je plan napada na Srb. Predvieno je da napad pone 5. marta u zoru. Izvren je raspored jedinica i odreeni njihovi pravci napada. Napad je poeo u 4 sata. Glavnim putem sa sjeverne strane nastupala je 2. eta bataljona Marko Orekovi. Desno je nastupala 2. eta Lapakog bataljona, a desno od nje, sa zapadne strane u pravcu Subotina brda, nastupala je Doljanska eta.
Glavnim putem s june strane nastupala je 1. eta bataljona Marko Orekovi. S istone strane, izmeu 1. i 2. ete naeg bataljona, nastupali su borci Drvarskog bataljona. Jedinice su podilazile neprijateljskim poloajima u kolonama. Kada su se pribliile, prelazile su, zavisno od terena, u manje kolone ili streljake strojeve. Dolo je do borbe na svim fektorima. Neprijatelj je spremno doekao napad i kako bi se neka od naih jedinica pribliila, otvarao je vatru. Jedinice koje su nastupale sa sjeverne strane, koristei kue kao zaklone, pribliile su se odbranbenim linijama neprijatelja. Doekani su jakom vatrom iz tvrdih kua i rovova. Moralo se osvajati kuu po kuu. Nastalo je pukaranje s jedne i druge strane. Slina situacija bila je i na drugim pravqima napada. Prva eta .sukobila se s neprijateljskim patrolama, a zatim je stigla do raskrsnice puteva. Tu je zaustavljena neprijateljskom vatrom iz kua i rovova. Na slian nain zavrili su se napadi Doljanske ete na Subotinom brdu i Krajinika s istone strane Srba. Neprijatelj se uporno branio iz rovova i tvrdih kua. Iznenaenje nije postignuto. itav dan, 5. marta, proao je u obostranom pukaranju i pokuajima naih jedinica da pronau neku slabiju taku neprijateljske odbrane. U tim pokuajima poginuli su komandir 2. voda 2. ete naeg bataljona Branko Vladui i komandir voda 2. ete Lapakog bataljona Jovo uki iz Oraovca. Tekog oruja nismo imali i sve je manje bilo izgleda da se neto moe uiniti. Crnokouljai su se uporno branili. Neprijatelj je blokiran. Ostao je i bez vode. Odlueno je da se pokua s novim napadom sa sjeverne strane gdje se nalazila 2. eta bataljona Marko Orekovi. Borci 2. ete prebacuju se iza kue krojaa Zeelja. ekali su da padne no. Pri prebacivanju utabanom snjenom stazom, gine borac Jovo Raenovi. Pred nama su kue i rovovi. Teren je nepogodan za prilaz i juri. Upad u neprijateljska uporita mogu je samo grupom odlunih i hrabrih boraca. Na poziv taba bataljona i Komande 2. ete prijavilo se 8 dobrovoljaca. Meu njima su bili politiki komesar 2. ete i politiki delegat voda. 8 U sumrak 2. eta je prikupljena u kuama 40 m od neprijateljskih poloaja. Prikupljeni su i bombai naoruani pukama, pitoljima i bombama. Snabdjeveni su bijelim aravima. Svi su bili lanovi K P J i skojevci. Bombai su krenuli puzei kroz snijeg u pravcu neprijatelja. Njihov pokret budno su pratili ostali borci 2. ete i titili ih. Stigli su do kue i zauzeli je. Neprijatelj je napustio rov pored kue. Time je uinjen prvi prodor u neprijateljske poloaje. Neprijatelj je pokuao da povrati izgubljeni poloaj, ali bez uspjeha. Zauzeta je jo jedna kua s desne strane puta koja je bila slabije branjena. Nai poloaji su se pomakli prema koli i ponovo su zaustavljeni na toj liniji. Na ostalim poloajima oko Srba nije bilo promjena. Napadi koje su pokuavale pojedine jedinice bili su bezuspjeni. Neprijatelj se uporno branio iz rovova i utvrenih kua. Nai napadi 6. marta nisu imali uspjeha. Pristupilo se blokadi neprijatelja dok se ne ukau nove mogunosti za napad. Krajike jedinice su se povukle uslijed nastale situacije na sektoru 5. krajikog partizanskog odreda. U naS
8 Za juri su se javili: Pepa Babi, Ilija Radakovi, Nikola Bui, Vaso i Aco Ciganovi, Vlado Mari, Mane Bursa i Janarija Priji.
padu na Srb Krajinici su imali gubitaka. U blokadi Srba ostao je na bataljon sa ostalim likim jedinicama. Komandu nad operacijom preuzeo je bataljon Marko Orekovi. Na poloajima Srbskog klanca nalazio se bataljon Gavrilo Princip i novoformirane jedinice s teritorije opine Srba. Osmog marta uslijedila je neprijateljska intervencija i dolo je do sukoba. Neprijatelj je, naime, iz pravca Knina i Graaca krenuo s jakim snagama da deblokira garnizon u Srbu. Neprijateljske snage iz Knina i Graaca u jaini od oko 1500 vojnika spojile su se kod Suevia i krenule u napad. Sjedinjena neprijateljska kolona, podrana artiljerijskom i minobacakom vatrom, krenula je 8. marta ujutro u borbenom rasporedu prema naim poloajima na Srbskom klancu. Dok je glavnina neprijateljskih snaga nastupala preko Velike Popine, manjim snagama neprijatelj nastupa u pravcu Ljubine poljane i Jelovih tavana. Neprijatelj je nastupao na irokom frontu. Borci bataljona Gavrilo Princip ekali su na svojim poloajima da im se neprijatelj priblii. Odjednom, u snijegu i vijavici neprijatelj se pojavilo pred poloajima bataljona to je bilo prilino iznenaenje. Komandant bataljona odluuje da bataljon povede u protunapad. Usprkos snijegu, vijavici i slaboj vidljivosti, protivnapad je uspio. Neprijatelj je zadran i prisiljen na povlaenje. Pomona neprijateljska kolona koja je nastupala preko Jelovih tavana, pojavila se kod zaseoka Podklanac, a da prije toga nije bila primijeena. Prednji dijelovi ove kolone pribliavali su se prvom zaseoku sela Kupirovo i poeli paliti kue. Bataljon Gavrilo Princip s dijelom svojih snaga kree u pravcu Ljubine poljane kako bi presjekao i napao ovu kolonu. U to vrijeme pristigla je i 2. eta Lapakog bataljona koja je upuena iz Srba kao pojaanje. eta je krenula prema neprijatelju u Podklancu i napala ga. Uspjelo joj je da zarobi nekoliko neprijateljskih vojnika, a kasnije je uhvaeno jo nekoliko onih koji su zalutali u umi i snijegu. Zaplijenjen je minobaca kalibra 82 mm, izvjestan broj bacaa plamena i pukomitraljez. Blokada neprijatelja u Srbu je nastavljena. Mjesto se preteno nalazilo u naim rukama i neprijatelj je bio sabijen u mah broj kua u centru. Sada smo raspolagali i s ovim bacaem mina. Noni napad je izvren 12. marta. Plan za napad napravljen je u tabu bataljona i najvee nade polagane su u minobca, a rukovanje s njim preuzeo je operativni oficir Stanko Parma. Baca je postavljen na uzvienje istono od Srba udaljeno oko 600 m. Parma je, u nedostatku telefona, organizirao vezu pomou releja koji su prenosili obavjetenja o gaanju. Glavni napad je predvien sa sjeverne strane (pored glavnog puta) na kuu Ciganovia i kolu. Mine su u Srbu padale na razne strane. Neka je pogodila i krov kue u kojoj je bio neprijatelj, ali bez vidnijeg rezultata. To je bilo razoarenje. Vidjeli smo da baca ne moe probiti krov. Pristupilo se prije planiranom napadu. Po zavretku minobacake vatre, borci su osuli paljbu iz puaka i pukomitraljeza i krenuli prema neprijatelju. Neprijatelj je i ovoga puta spremno doekao na napad. Zasuo je cio prostor minama iz bacaa 45 mm. Mine su tako gusto padale da se od dima nije nita vidjelo. Brzo se odustalo od napada. Pravo je udo da u ovom napadu nije bilo gubitaka. Ranjeno je samo nefcolilkoi boraca. Doljanska eta je napadala na Subotino brdo. Ni ovaj napad nije uspio. Poginuo je omladinac Uro Obradovi. Ponovo je na poloajima u Srbu nastalo zatije ali i nadmudrivanje.
Neprijateljska vatra bila je precizna. Poginuo je u zaklonu pukomitraljezac Stevo Eror. Neprijateljska avijacija esto je kruila i bombardirala nae poloaje. Povremeno je bacala pakete s municijom, hranom i sanitetskim materijalom. To je i nama dobro dolo jer su mnogi paketi padali na nau stranu. Neki su padali izmeu poloaja pa je nastajala borba za njih. Na novi napad mislilo se kad doe top traen iz Korenice. U iekivanju rodila se ideja da se napravi neki pokretni zaklon, pomou kojeg bi se moglo prii koli i zapaliti je. Metalski radnik Stevo Brozovi prihvatio se zadatka da napravi ovaj zaklon u radionicama na Unskoj pruzi. On je napravio neku vrstu tenka koji, meutim, nije stigao na bojite u Srbu. Uskoro u Srb je stigla 2. eta bataljona Ognjen Pria. Ova eta je preuzela poloaje 2. ete naeg bataljona koja je otila na oporavak i odmor. esnaestog marta stie top iz Korenice. S topom je doao operativni oficir bataljona Ognjen Pria Ante Kukoljan pa su poele nove pripreme za napad. Novi napad je poeo 17. marta. Top je postavljen na mjestu odakle je ranije dejstvovao minobaca. Vidjelo se da problem nee biti rijeen jer je bilo malo granata. Zato je top premjeten i postavljen u sam Srb na tavan jedne kue udaljene svega 40 metara od kole u kojoj su bili Talijani. U zidu kue napravljen je otvor pa se kroz njega moglo gaati kolu. Imali smo 5 granata. Predvieno je da poslije dejstva topa izvrimo napad na kolu. Formirano je odjeljenje bombaa koji su se dobrovoljno prijavili. 9 Veina dobrovoljaca bila je iz sastava 1. ete bataljona Marko Orekovi. Kada su tri granate ispaljene, top je Skrenut udesno da bi ispalio dvije granate u kuu na suprotnoj strani. Bombai su krenuli prema koli. Ostali borci su pratili njihov pokret i titili ih. Bombai su stigli do kole i upali u prve prostorije kroz prozore. Talijana nije bilo. Povukli su se u druge prostorije. titio ih je debeli pregradni zid. Bombai su morali odstupiti. 10 Nova intervencija neprijatelja uslijedila je 25. marta. Poslije snane artiljerijske pripreme, neprijatelj je jakim snagama krenuo u napad na nae poloaje na Srbskom klancu. Nakon duih estokih borbi, neprijatelju je uspjelo da odbaci nae snage i da zauzme poloaje na Srbskom klancu. Iz Srba je kao pojaanje naim snagama upuena 2. eta bataljona Marko Orekovi. Meutim, ni pojaanja nisu mogla sprijeiti neprijatelja. Nae snage su se povlaile na razne strane smatrajui da se vie nita ne moe uiniti. Neprijatelj je dovlaio nove snage i vrio koncentraciju za prodore u pravcu Srba. Dvadeset i estog marta neprijatelj je u vie pravaca prodirao niz padine Srbskog klanca u predjele sela Kupirova, ime je otpoeo novi napad u pravcu Srba. Nae snage nisu branile poloaje na Srbskom klancu. tab bataljona Marko Orekovi uputio je u susret neprijatelju 1. etu (koja je povuena s blokade Srba), ostavljajui u Srbu Doljansku etu i jo neke terenske jedinice. Druga eta je prethodnog dana upuena kao pojaanje snagama na Srbskom klancu. eta fflJS stupila u borbu, ve je zanoila u umi i tab bataljona Marko Orekovi nije s njom imao vezu. Dalji otpor i odbrana pravca prema Srbu ostala je na 1. eti. eta je branila nekoliko poloaja u selu Kupirovu i usporavala je neprijateljski prodor prema Srbu. Tek poslije pod9 To su: Bogdan Bubalo, Branko Peanac, Dragan Luki, Duan Mikovi, Aca Ciganovi, Dragan P. Sijan, Nikola Bui, Perica i Nikola Popovi i Kota Narandi. 10 Iz bataljona Ognjen Pria poginuli su uro Lemaji i Mileusni.
ne neprijatelj je krenuo na irokom frontu u napad s obje strane rjeice Sredice u pravcu Srba. eta je i dalje pruala otpor prelazei s poloaja na poloaj, ali nije mogla sprijeiti neprijateljski prodor prema Srbu. Pred no neprijatelj je savladao i posljednji otpor na mostu kod Grablja, produio pokret za Srb i spojio se s opkoljenim i iscrpljenim garnizonom. 11 Postojala je opasnost da bi mogao nastaviti napad u pravcu Donjeg Lapca. Stab naeg bataljona pregrupirao je jedinice i organizovao odbranu na pravcu Lapca. U toku noi neprijatelj je otpoeo evakuaciju iz Srba. Tako je 27. marta Srb bio slobodan. U povlaenju neprijatelj je spalio mnoge kue u Srbu i oko puta kuda je prolazio. Istog dana na bataljon je uao u Srb. Nali smo dio^ vojne opreme i jedan broj poginulih vojnika koje neprijatelj nije uspio evakuisati. Srb je, nakon 22 dana borbe i blokade, bio slobodan. Time je bio slobodan i cio donjolapaki srez. Zasluga za tu veliku pobjedu prvenstveno pripada borcima bataljona Marko Orekovi. Taj radostan dan osloboenja bio je pomijean i s tugom za poginulim borcima i narodom koji je ostao bez kua.. ./ -.'i..:.' :"-:. Od osloboenja Srba do ulaska u sastav brigade Bataljon je jedno vrijeme dejstvovao na raznim terenima razdvojen po etama. Trea (Dalmatinska) eta je izala iz sastava bataljona i ula u sastav novoformiranog Proleterskog bataljona Hrvatske. U Srbu je formirna nova eta, koja je ula u sastav bataljona kao njegova 3. eta. Ova eta i 1. eta ubrzo prelaze u Donji Lapac, a zatim na nove zadatke u centralnu Liku i Gorski kotar. tab bataljona je s 2. etom ostao u Srbu. Pod neposrednom komandom taba ostala je Doljanska eta i jo neke terenske jedinice. Naredbom taba bataljona rasformirane su sve ranije formirane ustanike oruane grupe. Veina ljudi, predaje oruje i dobrovoljno pristupa u 3. etu i druge jedinice bataljona Marko Orekovi. Brzo su poeli radom narodnooslobodilaki odbori i ostale antifaistike organizacije NOP-a. Dolo je do manje pobune seljaka iz sela Suvaja i Brotnje zbog hapenja jednog proetnikog elementa. To je relativno lako rijeeno odlaskom boraca 2, ete u sela. Najvie posla bilo je u borbi za odbranu slobodne teritorije od etnikih nasrtaja s pravca Knina i Otria. Poslije poraza etnici su se ponovo organizirano prikupili u Tikovcu i pripremali se za nove akcije. Oko 10. aprila u Tikovcu su poeli da se grupiu i okupljaju etnici iz Knina, Bosanskog Grahova i Srba. Radi toga je u Srb vraena Doljanska eta. Tada je odlueno da se s ovom etom, 2. etom bataljona Marko Orekovi, 3. etom Grahovskog bataljona i grupom boraca iz Kaldrme, napadne etnika grupacija na sektoru TikovacStrmica. Ovaj napad odreen je za 16. i 17. aprila. Ji : etnici su primijetili nae pripreme, pa su se tokom noi povukli s nekih taaka koje su do tada drali. Dolo je do sukoba kod Vagana Torbiina. Tu ih je napala 2. eta bataljona Marko Orekovi koja je napadala u pravcu Ljubine poljane. eta je s jednim vodom vrila juri na uzvienje, gdje su
II U borbama na Srbu poginuli su iz bataljona Marko Orekovi: Duan Ciganovi, Milan Petrovi, Nikola Raenovi, Mia Raenovi, Jovo Raenovi, Branko Sipi, Stevo Eror, Nikola Damjanovi, Rade Popovi i Stevo Damjanovi-teP iz Doljanske ete: Jovo Doen, Boko Petrovi i Rade Mitli. .: .. ..": -
etnici bili pripremili otpor. Tada je etnika bomba pala meu borce, a desetar Mane Medi je zgrabio i istu vratio natrag meu etnike. U borbama je ubijeno 5 etnika. Tada su poginuli borci Mile Bauk i Milan Lali. Ceta je 30. marta imala akciju na Velikoj Popini. Pohvatan je vei broj etnikih pristalica koji su kasnije puteni. Treeg aprila, 2. i 3. eta, s bataljonom Stojan Mati, uestvuju u borbama kod Visua protiv Talijana. Poslije toga ete prelaze u Gorski kotar i uestvuju, zajedno sa proleterskom etom i tri ete primorsko-goranskog odreda, u napadu na ustaki garnizon u Jezeranima. Prva eta je tom prilikom bila opkoljena od ustaa u crkvi. Uspjela je da se odupre i izvue iz obrua. Jezerane nisu zauzete. Poginuli su Duan Grubor i Luka Bubalo iz 1. ete i Luka Dra iz 3. ete. Poetkom maja bataljon Marko Orekovi se okuplja u Srbu. U bataljonu je bilo 878 boraca. Veina boraca bili su rodom iz opine Srb. Bio je to jedan od najboljih bataljona Hrvatske. Tada su izvrene izmjene u sastavu taba bataljona i ostalog komandnog kadra. lanovi taba bataljona, komandiri i politiki komesari eta otili su na nove dunosti. Za komandanta bataljona postavljen je Danilo Damjanovi, za politikog komesara Ilija Radakovi, za pomonika komesara Franjo Matas, za operativnog oficira Perica Mari, za obavjetajnog oficira Arsa Puaa, a za referenta saniteta Stevo Maric Cejo. Za komandira 1. ete imenovan je Ilija Raeta, a politiki komesar Drago Oegovi. Shodno ovim izmjenama izvrene su popune u komandama vodova.12 Formiran je i mitraljeski vod iji je prvi komandir bio Duan Bursa. Od naoruanja bataljon je imao 195 puaka, 15 pukomitraljeza, 3 teka mitraljeza i 1 minobaca 45 mm. Bataljon je bio dobro naoruan pjeadijskim orujem veim dijelom talijanskog porijekla. Borci su bili dobro obueni i obuveni. Mnogi su na sebi imali uniforme talijanskih vojnika. Politika svijest bila je na visini i ogledala se u beskrajnoj odanosti NOB-i i Komunistikoj partiji. Borci su bili ponosni na svoj bataljon, na uspjehe koje su postizali i na borbene tradicije bataljona. S ponosom su nosili ime narodnog heroja Marka Orekovia Krntije. Ponosno su sebe nazivali krntijai. Imali su i svoju pjesmu koju su sami ispjevali i rado pjevali: Vesele se krntijai, kad granata zrakom prai, Krntijai veselo, veselo je sve selo. Veseli se majka naa, ima sina krntijaa, Krntijai veselo, veselo je sve selo. Veseli se omladina, kad krntija kolo svira, Krntijai veselo, veselo je sve selo. Oni su zadatke smjelo, hrabro i s uspjehom izvravali. Veliki broj boraca i starjeina bataljona odlazio je na rukovodee dunosti u druge jedinice i dunosti u pozadini. Usprkos tome bataljon je ostajao i dalje na visini svojih zadataka pod rukovodstvom mlaih kadrova koji su iz njega izrastali i preuzimali najodgovornije funkcije. Nove akcije se-odvijaju u sastavu Kombinovanog odreda na teritoriji sjeverne Dalmacije. U Kombinovanom odredu bataljon djeluje s 1. proleterskim
12 U 2. eti za komandire vodova imenovani su: Mile Mareti, Jovo Prodanovi, a za pol. delegate:-Vlado Marii.i Jovo .Mareti. Za pol. delegata 1. ete imenovani su Perica Cvjetianin i Momilo Damjanovi.
bataljonom Hrvatske, bataljonom Bude Borjan, Udarnim likim bataljonom, etom bataljona Gavrilo Princip i Tehnikom etom taba Grupe. Zadatak ovog odreda bio je da vri operacije u sjevernoj Dalmaciji, a prije svega da porui vijadukt Bender na pruzi GraacKnin. Na ovaj zadatak odred je poao 12. maja iz rejona Srba. Bataljon Marko Orekovi marirao je u desnoj koloni odreda, pravcem Srbski: klanac, Ljubina poljana, Vagan Torbiin, Meugorje i stie 13. maja do Savia stanova sjeverno od sela Plavna. S bataljonom se na maru kretao i komandant GH. U pokretu bataljon je vodio borbe s etnikim zasjedama. Time je otkriven pravac naeg mara. Druga eta je tokom noi ila u izvianje Bendera i rasporeda neprijateljskih snaga. etrnaestog maja bataljon kree u napad na Bender s ciljem da ga minira i porui. Bataljon je imao zadatak da napadne objezbjeenja na vijaduktu i eljeznikoj stanici, da ih uniti i napravi prolaz do stubova kako bi mineri mogli staviti eksploziv i dii vijadukt u zrak. Za ovaj zadatak bataljon je ojaan 1. etom proleterskog bataljona. Planirano je da mi napadamo tunel, a ostale snage Kombinovanog odreda vrile bi nae obezbjeenje. Bender je obezbjeivao pojaani talijanski bataljon koji se tu dobro utvrdio. Bilo je tu i etnika. Oko njega je bila postavljena bodljikava ica. Bataljon je krenuo u napad. Druga eta je napadala neprijateljska uporita na eljeznikoj stanici. Neprijatelj je doekao nae snage jakom vatrom. Druga eta je doprla do neprijateljskih poloaja kod eljeznike stanice, ali ih nije mogla zauzeti. Ovdje je voena duga i teka borba. eta se due vremena nije mogla povui zbog jake neprijateljske vatre. Ostali dijelovi bataljona su se pribliili neprijateljskim poloajima i stubovima ispod vijadukta. Jakom vatrom iz neprijateljskih bunkera sprijeio je miniranje. Od napada se nije odustajalo. Dijelom naih snaga i minerskim vodom situaciju smo pokuali rijeiti juriem, ali iane prepreke nismo mogli savladati. Jedinice su se povukle i spasavale svoje ranjene borce. Novi zajedniki pokuaji s Prvim proleterskim bataljonom Hrvatske bili su osujeeni dolaskom blindiranog voza iz Knina. Moralo se odustati od zadatka. 13 Kombinovani odred ostaje u rejonu Plavna i nastavlja akcijama protiv Talijana i etnika koji pokuavaju da opkole i unite snage Kombinovanog odreda. Sedamnaestog maja Talijani su se jaim snagama probili do Plavna. Dvije ete bataljona Marko Orekovi izvrile su boni napad na lijevom krilu od pravca Prljeva, nakon ega se neprijatelj povukao. esnaestog maja bataljon dejstvuje na sektoru Zrmanje. Tu u Zrmanji, Palanki, Pribudiu i Prljevu, bataljon je istio teren od etnika. etnici su prisilno mobilisali veliki broj ljudi i ukljuili ih u svoje jedinice. Bataljon je razbio etnike snage i oslobodio ljude nasilja. Poslije ove akcije veina ljudi je stupila u partizane. Od njih su formirane nove partizanske ete. Dok su se bataljon Marko Orekovi i bataljon Bude Borjan nalazili na prostoru ZrmanjaRuite, ostale snage Kombinovanog odreda i dalje su se zadravale na prostoru PlavnoGolubi i vodile borbe s etnicima i Talijanima. Oko 20. maja cio odred kree u pravcu Dolca, sjeverno od Ervenika. Kada su ustae u Dolcu saznale za pribliavanje partizana, napustile su mjesto i zajedno s predstavnicima svoje vlasti pobjegli kod Talijana u Erveniku. Bataljon ulazi u Dolac bez borbe. Saznavi da e ustae i Talijani slijedeeg
13 Za vrijeme tih borbi poginulo je 7 boraca u bataljonu (Nikola Bursa, Milan Zrni, Stevo Zori, Stanko Vein, Lazo anak i dr.).
dana krenuti iz Ervenika u pravcu Dolca, rijeeno je da se postavi zasjeda. Zasjeda je postavljena u umi Lonarii izmeu Dolca i Ervenika. Neprijatelj je, zaista, 21. maja sa snagama pjeadijske i mitraljeske ete krenuo iz Ervenika u pravcu Dolca. Naiao je na nau zasjedu. Neprijateljska prethodnica je proputena kroz zasjedu. Kada je glavnina ula, otvorena je vatra i neprijateljska kolona je potpuno razbijena. Zasjeda je potom prela na juri i nanijela neprijatelju velike gubitke. Ovom prilikom zarobljeno je 50 neprijateljskih vojnika i 3 oficira. Zaplijenjena su 4 laka minobacaa, 10 pukomitraljeza i mnogo drugog ratnog materijala i opreme. Bataljon je imao 3 poginula i 10 ranjenih boraca. 14 Nakon toga Talijani su gaali poloaje bataljona artiljerijom, ali bez znaajnijih rezultata. Istog dana 2. eta poruila je eljezniku prugu kod Otria i Pribudia. Poslije ovih akcija iz sastava Kombinovanog odreda izdvojen je bataljon Bude Borjan koji je zadran na prostoru ErvenikZegar, a ostale snage odreda nastavile su daljnji pokret u pravcu Krupe. Dvadeset petog maja razbijeni su etnici i zauzeta Krupa. Bataljon je izvjesno vrijeme ostao u Krupi gdje se odmarao. Talijani su tukli iz artiljerije poloaje bataljona i tom prilikom su pogodili manastir Krupu. Poslije kraeg odmora, 28. maja odred kree za Liku. Iz Krupe je upuen 2. vod 2. ete i ranjeni borci za Liku preko Dubokog Dola i Malovana. Ostale snage bataljlona nastavljaju pokret u sastavu Kombinovanog odreda pravcem ObrovacGraac i kod Spasidoma skreu bilom Velebita prema Alanu. U Velebitu odred je zanoio i 29. maja nastavlja put u pravcu Sveti RokRadu. U prolazu pored Sv. Roka bataljon je vodio borbe s ustaama. Zaobiavi Sv. Rok, odred je istog dana stigao u Radu, gdje su borci predahnuli i odmorili se nakon dugog mara i borbi. Ali ne za dugo. Nou 30. i 31. maja kreu u akciju ruenja pruge izmeu Metka i Ribnika. Time je bataljon Marko Orekovi zavrio sudjelovanje u sastavu Kombinovanog odreda. Vratio se u selo Mogori, a iz njega je preao na Plitvika jezera. Desetog jula, zajedno s bataljonom Ognjen Pria, vodi borbe s ustaama na prostoru Plitvikih jezera i Bigine Poljane. Borba je zavrena bez veih rezultata i bez gubitaka. Nakon toga pripremljen je napad na ustaki logor u Zeljavi. Napad je predvien za 14. juni. Neprijatelj je u meuvremenu pojaao snage. Napad nije izvren, ve se bataljon povukao prema planini Klokoevici, gdje je 15. juna postavio zasjedu na putu Petrovo SeloPrijeboj. Naili su ustae i Talijani pa je bataljon otvorio vatru i nanio im velike gubitke. Oteeno je 7 kamiona. Zaplijenjena su 2 protutenkovska mitraljeza i 4 pukomitraljeza i neto druge vojne opreme. Ubijeno je 18 ustaa i oko 60 Talijana. Poginula su i 3 borca, bataljona Marko Orekovi, a 11 boraca je ranjeno. Poslije ove akcije bataljon Marko Orekovi ulazi u sastav 1. brigade NOV Hrvatske. Prva brigada NOV Hrvatske formirana je 8. jula 1942. godine, a bataljon Marko Orekovi ulazi u njen sastav kao 1. bataljon. Da bi se ukljuio u sastav brigade, batalion je 27. juna 1942. preao na Kordun u selo Smoljanac. Na tome prostoru bataljon je bio opkoljen od ustakih snaga iz Vaganca, Arapovog Dola i Drenika. Nakon krae borbe bataljon se izvukao iz okruenja. Ubrzo je izveden i prvi napad brigade na Primilje i Ladevac. To je bila
14 U Dolcu su poginuli: Sava Dubaji i Branko Mikovi.
35 DONJI LAPAC
545
prva borba bataljona u sastavu brigade. U meuvremenu su nastupile promjene u sastavu komandnog kadra u bataljonu. Za zamjenika komandanta postavljen je Duan Marii, za operativnog oficira Perica Mari, i za pomonika politikog komesara bataljona postavljen je Perica Cvjetianin. Neto kasnije na tu dunost je postavljen Boko najder. Za komandira 1. ete postavljen je Boo Raenovi, a za politikog komesara Branko Damjanovi. Za komandira 2. ete postavljen je Mile Mareti, a za politikog komesara Jovo Mareti. Brigada je izmeu 13. i 15. jula izvodila akcije na eljeznikoj pruzi Like JeseniceRudopolje. Zadatak bataljona bio je da razrui prugu na dijelu izmeu Javornika i Rudopolja i da razorua talijanske posade u straarama 32. i 33. Bataljon je izvrio zadatak. Ubijen je i zarobljen vei broj neprijateljskih vojnika i zaplijenjena vea koliina vojne opreme. U akciji su poginula i 2 naa borca, a 3 su ranjena. U slijedeoj akciji brigade (napadu na etnike u Likoj Jesenici), bataljon je vrio obezbjeenje prema Vukeli Poljani. Poslije ovih akcija brigada odlazi u pravcu Drenice. Ona je 31. jula i 1. augusta napala talijanski garnizon u Prokikama. Bataljon Marko Orekovi pojaan je tom prilikom etom udarnog bataljona Primorsko-goranske grupe odreda. Bataljonu je uspjelo da prodre u neprijateljsku odbranu, pree bodljikavu icu i da zauzme neke bunkere. Kada se neprijatelj povukao u tvrde kue i nastavio da se brani, bataljon se povukao. U borbi je zaplijenjeno neto hrane i oruja. Uslijedio je, zatim, napad na Jezerane, Kripolje i Letinac, kada je bataljon sluio kao rezerva brigade. S jednom etom je istio Letinac od ustaa. Akcija je u cjelini uspjela i brigada je zarobila oko 120 ustaa i andara. Dvadeset i petog augusta brigada napada eljezniku prugu na prostoru Lika JesenicaJavornik. Bataljon Marko Orekovi tom je prilikom unitio vlak sa 36 vagona i 2 lokomotive, te zarobio 10 naoruanih eljezniara. Zaplijenjeno je 950 novih vojnikih puaka, 2 vagona duhana, trgovake robe i hrane. Brigada zatim prelazi u otoaki kotar gdje napada na Dabar u kojem se tada nalazilo oko 90 ustaa i andara smjetenih u zidanim zgradama crkve i kole. U napadu je uestvovao bataljon Marko Orekovi i 2. bataljun 1. brigade. Mjesto je nakon due i naporne borbe zauzeto. U borbi je ubijeno 12, a zarobljeno 35 ustaa. Zaplijenjeno je 5 puaka i 3 pukomitraljeza. Slijedi akcija brigade na eljezniku prugu Lika JesenicaRudopolje. Bataljon napada dio pruge izmeu Javornika i Rudopolja i straarnicu br. 33. Ovaj zadatak bataljon je uspjeno izvrio. Ubijeno je 27, a zarobljeno 28 Talijana. Ranjeno je i 7 naih boraca. Na tome sektoru poela je 16. septembra talijanska ofanziva. Toga dana oko 200 neprijateljskih vojnika uz pomo avijacije i artiljerije napada na prostor gdje se nalazila brigada. Napad je poeo iz Otoca, Brloga, Zalunice i Vrhovina. Nakon tekih borbi brigada uspijeva da se probije iz obrua. U borbama je poginuo zamjenik komandanta bataljona Duan Mari i kurir u tabu Branko Damjanovi. Bilo je vie ranjenih boraca. Bataljon se, zatim, prebacio u selo Turjanski i Crnu Vlast. Na mjesto poginulog zamjenika komandanta doao je komandir 2. ete Mile Mareti, a na njegovo mjesto za komandira 2. ete Jovo Prodanovi. U akciji na etnike u selu Zalunici gine i komandir 1. ete Boo Raenovi, pa je na njegovo mjesto postavljen Milo Rastovi.
Poslije ovih borbi bataljon izvodi akcije na eljeznikoj pruzi Vrhovine Lee. etrnaestog septembra napadao je talijanska utvrenja na tunelu, neke straarnice i eljezniku stanicu Sinac. U tim akcijama uestvovao je i 4. bataljon 1. brigade. Prvi napad nije uspio. Ponovljen je 15. septembra. Ovog puta bataljon je zauzeo jednu straarnicu i ubio oko 20 neprijateljskih vojnika. U borbama su poginula 3 borca a 11 ih je ranjeno. Meu poginulim bio je i poznati borac i narodni heroj, komandir 1. ete Milo Rastovi. (Novi komandir 1. ete postao je Vlado Ciganovi). U akciji 1. brigade na Gornjem i Donjem Kosinju 21. septembra bataljon Marko Orekovi ojaan etom 4. bataljona napadao je Kruicu, Poljanac i Suanj. Bataljon je uspio da oisti ova ustaka uporita i ubije 6 ustaa i 36 zarobi. U tim akcijama poginuo je Mane Bursa, a nekoliko boraca je ranjeno. Slijedi akcija ienja ustakih uporita u Pazaritu, a zatim brigada prelazi u Krbavicu i Homoljac na odmor. Tu je bataljon Marko Orekovi na svean nain primio zastavu Okrunog komiteta KPH za Liku i proglaen udarnim bataljonom. U oktobru brigada odlazi na Kordun i Baniju. U Baniji sudjeluje u akcijama sa 7. banijskom brigadom. Brigade 22/23. oktobra vre napad na ustaki, garnizon u Glini. Glina nije zauzeta. Bataljon Marko Orekovi je imao gubitaka. Poginuo je zamjenik komesara 1. ete Branko Peanac, istaknuti borac ove ete Nemanja Mareti, zamjenik komandira 2. ete Duan uica i borci: Jandrija Priji, Nikola Damjanovi, uro Petkovi, Vujo Milju, Vaso Ciganovi i Pero Ciganovi. Uslijedila je Bihaka operacija u kojoj je 1. brigada dobila zadatak da napadne na neprijateljski garnizon u Slunju. Ovaj napad poeo je 6. novembra. Bataljon Marko Orekovi napadao je s pravca brda Melnice i Podmelnice. U napadu bataljon je postigao znaajne rezultate, naroito njegova 3. eta. Napad nije uspio uslijed loeg vremena. Teka oruja, na koja se raunalo, nisu mogla da dejstvuju. U borbi je ranjen Mile Mareti, koji je vrio dunost komandanta bataljona. Ranjen je politiki komesar 1. ete Perica Cvjetianin. Bataljon zauzima Ladevac. Ubijeno je 40 ustaa, zaplijenjen pukomitraljez i 13 puaka. etiri borca su poginula, a 3 su ranjena. 1 5 Novi napad na Slunj izvren je 13. i 14. novembra. Slunj je zauzet. Bataljon je napadao na istom pravcu kao i prvi put. U sastavu 6. like divizije Prva borba 1. brigade, pa time i 1. bataljona Marko Orekovi u sastavu divizije bila je napad na ustaki garnizon u Dvoru na Uni 26. i 27. novembra 1942. godine. Prva brigada je napadala i uspjela da oisti ustaka uporita u Umarima, Golubovcu i Divuama. Uslijedila je intervencija Nijemaca i brigada se morala povui. Bataljon Marko Orekovi imao je znaajne uspjehe, ali je prilikom povlaenja pretrpio znatne gubitke. 16 Poslije borbi na Dvoru brigada se vraa u Liku gdje dolazi do organizacionih promjena. Bataljon ve 14. decembra vodi borbe s ustakim snagama koje su se povlaile iz Udbine. Dvadesetog decembra uestvuje u akciji 1. brigade u ruenju eljeznike pruge GraacKnin i na ienju etnika u Dubokom Dolu.
15 Na Slun.iu i Laeveu su poginuli: Nikola Mikovi i Mia Sijan. 16 Poginuli: Duan Duki, Nina Novakovi i Boo Sijan.
Slijedi napad jedinica 6. divizije na ustako-talijanska uporita u Lovincu, Raduu, Riicama i Sv. Roku. Bataljon Marko Orekovi napadao je eljezniku stanicu Radu i bunkere na eljeznikoj pruzi, koje su drali Talijani. Stanica je bila utvrena i opasana bodljikavom icom. Tekog oruja nije bilo. Vreno je nekoliko napada. Tek u treem napadu zauzet je jedan bunker, a stanica se nije mogla zauzeti jer su se Talijani uporno branili iz utvrenja. U tim borbama poginulo je oko 10 boraca, a 20 ih je ranjeno. Neki od poginulih boraca, poslije neuspjelih napada, ostali su da vise izreetani na bodljikavoj ici. Juriali su na nemogue i ili u smrt da izvre zadatak i nareenje starjeina. Istovremeno voene su borbe s neprijateljem koji je vrio napade iz pravca Metka. I u ovim borbama neprijatelju su naneseni gubici. 17 Po zavretku borbi brigada se odmarala neko vrijeme na sektoru Mogoria. Tu su izvrene promjene u sastavu taba bataljona i komandi eta. Za komandanta je ponovo postavljen Milan ijan, a za politikog komesara Nikola Pejnovi, dok je za zamjenika komandanta postavljen Mane Prai. Za komandira 1. ete postavljen je Perica Mari, za komandira 3. ete Jovica Zori, za politikog komesara 2. ete Boo Pavii, za pomonika Dragan Grubor, a za politikog komesara 3. ete Jovo Mareti. Bataljon je tog trenutka imao 365 boraca. Poslije odmora bataljon sudjeluje u napadu na neprijateljski garnizon u Graacu. Imao je zadatak da napadne etnike na Bukovom vrhu i da postavi Obezbjeenje prema eljeznikoj stanici. Na Bukovom vrhu bilo je oko 80 etnika koji su bili spoljno obezbjeenje talijanskog garnizona. Brdo je bilo utvreno i ograeno bodljikavom icom. Bataljon je uspio da probije etniku odbranu i da ih razorua. Zarobljeno je 52 i ubijeno 12 etnika. U borbi su poginuli borci: Mio Luki i Boo Damjanovi dok je ranjen politiki delegat voda Momilo Damjanovi. 18 Ubrzo, 21. januara 1943. poela je 4. neprijateljska ofanziva. Prva brigada je zatvarala pravce GraacBruvnoUdbinaBruvno. Bataljon Marko Orekovi brani poloaje kod Tomingaja i Deringaja. Na tim poloajima voene su teke borbe. Tokom dana bataljon je uporno branio svoje poloaje, a nou je vrio protunapade, uznemiravao neprijatelja i nanosio mu gubitke. Tu kod Tomingaja ranjen je komandir 3. ete Jovica Zori, a nekoliko je boraca poginulo ili je ranjeno. Dvadeset i sedmog januara neprijatelj je uspio da se probije do Bruvna, ali ve slijedee noi bataljon napada Bruvno. Prvoj eti uspijeva da upadne u neprijateljske atore, da mu nanese gubitke i zaplijeni izvjesnu koliinu vojne opreme. U tome napadu gine borac 1. ete Dragan Luki. ' Poslije napada na Bruvno, bataljon nastavlja borbu s talijanskim okupatorom koji vri napade u pravcu Mazina. Padom Mazina u ruke neprijatelja bataljon ostaje u blizini na poloajima istono od njega. Po snijegu i velikoj hladnoi bataljon tada spreava neprijateljske napade u pravcu Zuleevice. Odbijeni su brojni napadi. U jednoj od tih borbi gine hrabra skojevka Jelka Buji koja je tih dana dola u bataljon kao lan Kotarskog komiteta S K O J - a za Donji Lapac. U nonom napadu na koria Brdo, koje su drali Talijani, gine hrabri zamjenik komandira voda Ilija Obradovi. U pokuaju da se sprijei prodor Talijana preko Zuleevice, hrabro gine i zamjenik
17 Poginuli su: Zorka Batinica, Dada Damjanovi, oko Zori i Mirko Medi. 1 Zb. NOR-a, tom V, knj. 11, str. 23.
komandanta Mane Prai, a teko je ranjen komandir 2. ete Pejo Dubaji. Bataljon je u to vrijeme vodio borbu na sektoru BorievacKulen Vakuf. Tu je potuena talijanska kolona koja se vraala iz Kulen Vakufa. Ubijen je veliki broj talijanskih vojnika i zaplijenjena vea koliina oruja ratne opreme (izmeu ostalog, 10 natovarenih mazgi). Prilikom povlaenja talijanskog okupatora iz Gornjeg Lapca 21. februara, bataljon je ponovo bio na Zuleevici. Po dubokom snijegu i hladnoi bataljon je izvrio napad i odsjekao dio neprijateljske kolone koja se povlaila. Time je neprijatelj bio prisiljen da ostavi dio ratnog materijala i tehnike, a time su zavrene duge, teke i iscrpljujue borbe na Zuleevici. Bila je to situacija kada su i iskusni borci ozebli, gladni i iscrpljeni preivljavali svoje najtee trenutke. Znaajne su bile u tim trenucima posjete omladine iz okolnih sela lapake opine i njihova pomo u hrani i odjei. U spomenutim borbama tokom etvrte neprijateljske ofanzive bataljon je odigrao veliku ulogu u spreavanju brzog prodora neprijatelja i nanio mu pritom teke gubitke i udarce. Zaista, i bataljon je imao dosta gubitaka, ali su oni relativno mali u odnosu na borbe koje je bataljon vodio. Po zavrenoj borbi na Zuleevici, ovi gubici su sumirani u jednom izvjetaju i po mom sjeanju iznosili su 114 ranjenih i 18 poginulih boraca. Meu ranjenim borcima bila su i sva tri komandira eta, jedan broj komandira vodova, politikih komesara eta i politikih delegata vodova.19 Odmah iza ovih borbi koje je vodio, bataljon Marko Orekovi prelazi na sektor Zrmanje i Otria. 20 Talijani su ve tada bili napustili liku prugu i povukli se u Dalmaciju. etnici popa ujia koncentrisali su na tom sektoru svoje snage u cilju zatite eljeznike pruge i dranja toga terena u svojim rukama. Bataljon je doao s njima u sukob ve na ulasku u Otri. Voene su borbe na sektoru Otria i Rastieva, ali su etnici uspjeli da se odupru i izvjesno vrijeme odre na tom sektoru. Ubrzo su na taj sektor, 28. marta, pristigle i ostale jedinice 1. brigade te se cijela brigada prebacuje na sektor Plavna. Izvren je napad na etnike kod Bendera. Vijadukt na eljeznikoj pruzi bio je sruen. Nakon toga bataljon Marko Orekovi razbija etnike na sektoru Prljeva, Rastieva i Zrmanje. U tim borbama ubijen je i zarobljen velik broj etnika. Bataljon je imao nekoliko poginulih boraca. 21 U ovim danima ponovo dolazi do promjene u komandnom sastavu bataljona. Za komandanta bataljona postavljen je Mile Mareti, a za operativnog oficira Jovica Zori. U borbi s Talijanima kod Paena poginuli su istaknuti borci i bombai. 22 Krajem aprila brigada se vraa u Liku da bi sudjelovala u borbama 6. divizije oko ustakog uporita Gospi. Ve dvadeset osmog aprila sudjeluje u napadu na Bruane, Liki Novi i Otru. Bataljon napada ustae na Klancu kod Bruana. Napad je uspjeno zavren i Klanac je zauzet. U toj borbi poginuli su komandir 2. ete Duan Pavkovi i politiki komesar 2. ete Dragan
19 Poginuli: ore Zori, Mane Prai, Jelka Buji, Ilija Obradovi, Milan Buji, Jovo Batinica, Dragan Luki i drugi. 20 Za komandanta bataljona postavljen je Mile Mareti, za operativnog oftcira Jovica Zori, za pomonika politiki komesar Jovo Mareti, za komandira 1. ete postavljen je Nikola Durevi, za komandira 2. ete Duan Pavkovi i za komandira 3. ete Dujo Batinica. Za politikog komesara postavljen je Duan Jovanovi. 21 Tada su poginuli: Rade Desnica, Mio Priji i Mile Bokan. 22 Poginuli su: Nikola Buji, Milan Luki, Dane Batinica i Dada Rauo.
Jovani. Nakon toga, tj. u vrijeme napada na Gospi, brigada prelazi na Otarije i vri ozebjeenja pravca Karlobaga. Sredinom maja brigada prelazi na sektor Otoca i Brloga. Tu ostaje due vremena vodei borbe s Talijanima, koji su napustili Otoac i zadrali svoje poloaja kod ute Lokve i na brdu Golja. Bataljon je u tom vremenu preteno boravio na poloajima, odmarao se i izvodio vojnike vjebe. S borcima se radilo i na kulturno-politikom planu. Krajem juna brigada se ponovo vraa na sektor Gospia. Voene su borbe s ustaama kod Mualuka i Otea. Na tom sektoru brigada ostaje sve do 28. augusta, dri poloaje oko Gospia i Peruia, te vodi borbe s ustaama. Krajem augusta brigada se prebacuje na sektor Kosinja radi odmora i sreivanja. Sredinom septembra brigada prelazi na sektor Gospia, i 3. oktobra uestvuje u napadu na ustaka uporita kod Gospia (na Otru i Liki Novi). Bataljon se tada nalazio na sektoru Metka i vodio je borbe i sa etnicima oko Metka i u predjelima Velebita. Komandant bataljona tada je bio Jovo Bursa, politiki komesar Boo Pavii, operativni oficir u tabu Duan Pavkovi, komandir 1. ete uro Jovani, a pomonik komesara 1. ete Mirko Dra. Poslije borbi oko Metka bataljon prelazi Velebit i silazi na komunikaciju GospiKarlobag. Na toj komunikaciji 13. septembra postavlja zasjedu u koju su upali 2 kamiona ustaa. Napadnuti su i uniteni. Nakon toga bataljon silazi na more kod Brui Drage da bi sudjelovao u razoruanju Talijana. Meutim, ubrzo je slijedilo nareenje da se vrati preko Velebita za Sveti Rok. Bataljon kree u pravcu Rudopolja i komunikacije GraacBruvno i vodi borbe protiv Nijemaca. Bataljon je za vrlo kratko vrijeme preao put od 400 km. Jedno vrijeme bataljon boravi u Rudopolju i vodi manje borbe s Nijemcima. Nou 26. na 27. septembra bataljon je postavio zasjedu na putu BruvnoGraac. Zasjedu je postavila 1. eta. Naila je kolona Nijemaca od 40 vojnika na biciklima i motociklima. Kolona je napadnuta i po-tpuno unitena. Dva Nijemca su zarobljena, a ostali su pobijeni. 23 Petnaestog oktobra bataljon uestvuje u velikoj zasjedi brigade na Zuleevici, kada je napadnuta i potuena njemaka auto-kolona od 39 kamiona i drugih vozila, a ubijen vei broj vojnika. Iz neprijateljskih kamiona izvueno je dosta hrane i opreme. Bataljon naputa ovaj sektor 12. novembra 1943. kada s brigadom kree za Bosnu. Sredinom novembra 6. divizija naputa Liku, te prelazi u Bosnu i ulazi u sastav Prvog udarnog proleterskog korpusa NOVJ, koji je tada bio u formiranju. Od tada pa do kraja rata bataljon se nalazio izvan Like. Divizija je u proljee 1944. proglaena za proletersku jedinicu NOVJ. Time su i borci bataljona proglaeni proleterima i na kape stavili proleterski amblem srp i eki s petokrakom zvijezdom. Na polasku iz Like, novembra 1943. godine, bataljon je brojao oko 220 boraca. Bili su to, uglavnom, Liani iz opine Srb i nekih sela susjednih opina. Odlaskom iz Like bataljon se poinje popunjavati borcima iz drugih krajeva ve prema tome kuda je prolazio i gdje je sve boravio. Prva takva po23 esta proleterska divizija, Zagreb 1964. str. 200.
puna izvrena je u Bosni u vrijeme 6. neprijateljske ofanzive. Tada je u bataljon ukljueno oko 1520 boraca koji su doli iz zarobljenitva. Daljnje popune vrene su tek u Srbiji sa teritorije Sumadije i drugih krajeva. Krajem 1944. godine bataljon broji oko 1000 boraca. Bili su to novi borci. Starih je bilo vrlo malo i to uglavnom na starjeinskim dunostima. Vei broj starih boraca otiao je iz bataljona u druge jedinice, na razne starjeinske dunosti i zadatke. U to vrijeme komandant je bio Jovo Bursa, pa Milan Tankosi (koji je ranjen prilikom prelaska rijeke Prae), a onda Jandre Zuni. Jandre je poginuo u borbama za Beograd, pa je za komandanta postavljen Nikola Pavkovi. Jedno vrijeme je dunost komandanta obavljao i Bato Vukeli, a dunost politikog komesara Milo Vujnovi. Krajem 1944. godine na dunost politikog komesara dolazi Damjan Zori, za njegovog pomonika Jovo Mareti. Poslije osloboenja Beograda komesar je Dragan Grubor, operativni oficir uro Jovani, obavjetajni oficir Boko opi kasnije Stojan Trtica, referent saniteta Stevo Mari evo (ubijen od etnika, pa je na tu dunost dola Dara Konar), a intendant Nikola Polovina. Prvu veu borbu u Bosni bataljon je vodio prilikom napada na Travnik 28. i 29. novembra 1943. godine. Bataljon je ovom prilikom napadao na neprijateljsku posadu u eljeznikoj stanici i na mostu Han Bila. Pomenuti objekti su zauzeti. Neprijatelj je prisiljen da ih napusti. Neto kasnije, 8. januara 1944, bataljon je bio iznenaen od Nijemaca i pretrpio je znatne gubitke. Kada je marirao od J a j c a prema Mrkonjiu, kod sela Majdan, zapadno od Plivinih jezera, bataljon se iznenada susreo s njemakom motomehanizovanom kolonom. 24 U tom susretu poginulo je oko 15 boraca. Meu poginulim bili su referent saniteta Dara Konar, te borci Stevo Bokan, Pepe i Mio Rastovi, Jovo i Milan Batinica. Krajem jula 6. divizija kree na dugi i teki borbeni mar u Srbiju. Prvu veu borbu na tome putu bataljon je vodio 28/29. jula. Naime, na lijevoj obali Bosne, na brdu Vranduk, gdje je divizija trebala da prijee rijeku, nalazio se neprijatelj. Trebalo je napasti i unititi neprijateljske snage da bi jedinice divizije mogle nastaviti put. Taj zadatak dobila je 1. brigada. U snanom juriu neprijatelj je bio zbaen sa svojih poloaja i potpuno potuen. Time je otvoren put za prijelaz rijeke Bosne. Druga znaajnija borba na putu bataljona bila je na rijeci Prai 9. augusta. Tu su se na putu ispreile jake neprijateljske snage. Bataljon je izvrio napad i uspio da prokri put preko Prae. Prelaskom Prae ponovo je trebalo voditi dugu i teku borbu na brdu Krnja jela. Bataljon je, s ostalim jedinicama 1. brigade, vrio vie napada na neprijatelja na Krnjoj jeli, ali brdo nije mogao zauzeti. Pripadnici njemake Princ Eugen divizije uporno su se branili i bataljon je imao znatne gubitke. Ranjen je i komandant bataljona Milan Tankosi. Meu poginulim borcima bio je Nina Luki iz Cerovaca. Poslije borbe na Krnjoj jeli, bataljon je s dijelom snaga uestvovao u napadu na neprijateljske snage kod Tjentita. I ovaj napad uspjeno je zavren. Dolaskom u Srbiju bataljon vodi prve borbe s etnicima Drae Mihajlovia kod Uike Poege i aka. Jedna od teih borbi bila je s etnicima 5. septembra kod Jelendola. Bataljon se sukobio s jakim etnikim snagama i mo24 Bataljon ostaje na poloajima prema Srbu i Donjem Lapcu. U vrijeme desanta na Drvar upuen je u pomo, ali je stigao sa zakanjenjem.
rao je voditi dosta duge obrambene borbe da bi omoguio grupiranje i povlaenje ostalih jedinica 1. brigade. U toj borbi poginula je Anica Luki, komesar ete. Upornom odbranom i juriima koje je preduzimao, bataljon je izvrio dobiveni zadatak i nanio etnicima znatne gubitke. Slijede borbe s etnicima na pravcu Jelove Gore i Valjeva, a potom napad na njemaki garnizon u Valjevu. Napad na Valjevo poeo je 14. septembra 1944. Bataljon je jo na prilazu Valjevu imao tei okraj s etnicima na Baevakom Vrhu. U toj borbi junaki je poginuo za svojim mitraljezom narodni heroj Bogdan Bolta. Tom prilikom etnici su zarobili Smilju Lai i potom objesili. Nali su je njeni drugovi nakon osloboenja Valjeva. U napadu na Valjevo bataljon je nastupao na lijevom krilu 1. brigade u pravcu Oficirskog doma. Uspjelo mu je da se probije u centar Valjeva. Tom prilikom teko su ranjeni: komandir 1. ete Rade Krajnovi Krajina i politiki komesar ete Milan Doen. Tada je komandu nad etom preuzeo zamjenik komandanta bataljona Bata Vukeli, koji je kasnije ranjen. Bataljon je zatim vrio napade i na kasarne iz kojih se neprijatelj uporno branio. Osamnaestog septembra Valjevo je osloboeno. Bataljon je zarobio vei broj neprijateljskih vojnika i oficira, a i sam je imao oko 10 poginulih boraca. Poslije osloboenja Valjeva bataljon sudjeluje u borbama protiv etnika na pravcu KoceljevoBeograd, a poslije toga u Beogradskoj operaciji. U poetku napada na Beograd 1. brigada je bila u divizijskoj rezervi. U borbu je ubaena 15. oktobra, a bataljon Marko Orekovi dejstvuje na pravcu MostarCukarica na sektoru gdje su Nijemci pruali vrlo jak otpor. Zato je Cukarica tek nakon mnogih pojaanja najkasnije osloboena. U borbama koje je bataljon vodio poginulo je vie boraca. Meu poginulim bio je i komandant bataljona Jandre uni. Po osloboenju Beograda jedinice 6. proleterske divizije prelaze Savu i vode borbe za Zemun i druga mjesta u Srijemu. Borbe se nastavljaju za Velike Radince, Menalos, Sremsku Mitrovicu, Laarak i druga mjesta. esta divizija prelazi na sektor zapadno od Fruke gore i vodi borbe za Netin, Ilok, Erdevik i druga mjesta. Bataljon je u tim borbama imao znatne gubitke. Krajem novembra 6. lika proleterska divizija dolazi u Beograd radi odmora i popune naoruanja. U to vrijeme bataljon Marko Orekovi brojao je oko 1000 boraca. Bili su to borci s teritorije Srbije. Liana je bilo malo. Veina starih boraca otila je u prekomandu za starjeinski kadar u novoformiranim jedinicama i na razne druge poloaje i funkcije. I u bataljonu su formirane specijalizirane vojne jedinice. Pored 3. pjeake i 1. mitraljeske ete u bataljonu je formirana minobacaka eta, eta protivtenkovskih oruja, vod za vezu, sanitetski vod, ininjerski vod i vod automatiara. Jedno vrijeme u sastavu bataljona bila je formirana i posebna Makedonska eta. Prvog januara 1945. godine divizija se vraa na sremski front. Odmah je stupila u borbu protiv njemakih snaga koje su se u napadu probile do Sida. Na tim poloajima i bataljon Marko Orekovi je imao 18. januara teku borbu s Nijemcima. Odlunom odbranom i juriem koji je nakon toga izvren, zajedno sa drugim jedinicama 1. brigade, neprijatelj je protjeran iz Sida. Po zavretku ovih borbi bataljon ostaje na poloajima kod Tovarnika i Ilinaca. Tu je boravio i smjenjivao se na poloajima, a povremeno je vodio borbe.
Petog aprila 1945. godine poinju odluujue borbe za proboj sremskog fronta. esta lika proleterska divizija napada pravcem Batrovci, Vrbanja, Gradite, akovo i Slavonski Brod. Bataljon Marko Orekovi napada na Batrovce. Redaju se teke, krvave i danonone borbe na Vrbanji, Graditu, akovu, Slavonskom Brodu, pa sve do rijeke Ilove i Pleternice. Bataljon tue neprijatelja, ali i sam trpi velike gubitke. Bilo je dana kada je preko 100 boraca izbaeno iz stroja. Najvei broj poginulih bataljon je imao ba na sremskom frontu i u zavrnim operacijama kroz Slavoniju. U tim borbama izginulo je oko 200 boraca. Meu poginulim borcima bilo je starjeina, komandira eta, komandira vodova i drugih. Politiki komesar 2. ete Branko Krikovi poginuo je kod ida, Priji Ilije Nikola iz Srba, poginuo 12. aprila kod Vrbanje, uro Zori Palasija, polit, komesar 2. ete rodom iz Zavlake kod Srba, poginuo 13. aprila kod Gradita, Milan Stankovi, polit, komesar ete, kod Vrbanje, Pavlovi Milivoja Milovan iz Kruevca, poginuo 4. maja kod Milaevca, politiki komesar ete Mile Balen Ivan iz Senja, poginuo 7. maja, Priji Sime Petar iz Srba, komesar ete poginuo 2. maja, Boko Vasi Seljo, zamjenik komandira, poginuo 19. aprila 1945. godine kod Slatnika, Svilar Ilije Janko iz Otoca, komandir voda, poginuo 19. aprila isto kod Slatnika, Krajinovi Stevana Rade, zamjenik komandanta bataljona, teko ranjen 28. aprila, a poslije podlegao ranama. Za vrijeme borbi na sremskom frontu poginuo je i sekretar S K O J - a u bataljonu Milan Kuruzovi. Na rijeci Ilovi 25. aprila, ponovo dolazi do zastoja. Neprijatelj je sredio svoju odbranu i pruio jak otpor. Trebalo je vie borbi i manevrisanja na sektoru oko Pleternice da bi se 1. maja ponovo krenulo naprijed u pravcu Zagreba. Opet borbom i juriima bataljon Marko Orekovi u sastavu 1. brigade nastavlja pobjedonosni mar do Zagreba. Osmog maja 1945. godine stie u Zagreb. Slijedeeg dana Njemaka je kapitulirala. Jo nekoliko dana poslije toga bataljon je vodio borbe sa ostacima njemakih i ustakih formacija na periferiji Zagreba, a time i zavrio svoju ratnu epopeju. Bataljon je irom Jugoslavije pronio slavu istaknutog revolucionara i narodnog heroja Marka Orekovia Krntije. U redovima ovog bataljona tokom NOR-a borilo se oko 1500 boraca, ratnika iz raznih krajeva Jugoslavije. Oko 300 dali su svoje ivote u tekim i napornim borbama. 25 Mnogi su bili prekomandovani i razmjeteni u druge jedinice NOVJ, a teko ranjeni su rasporeivani u pozadinske slube. Velik broj prekomandovanih boraca i starjeina rasporeivanih na starjeinske i rukovodee dunosti u drugim jedinicama, hrabro se borio i uspjeno rukovodio svojim novim jedinicama. Mnogi su na tim starjeinskim dunostima dali i svoje ivote. Teko je sada tano utvrditi koliko je ovih boraca bilo na dunostima komandira i komesara eta, komandira i komesara bataljona, ali sigurno je da ih je bilo mnogo. Bilo ih je i na dunostima komandanata i politikih komesara brigada i divizija. U stroju bataljona u momentu njegovog formiranja bili su i kasniji generali: oko Jovani, Milan ijan, Milan Zeelj, Petar Babi, Ilija Radakovi, Danilo Damjanovi, uro Batinica, Milan Basta, Mane Breka, Slava Blaevi, Milan Tankosi i Vlado Marii. Prvih est su i narodni heroji Jugoslavije. Narodni heroji Milo Rastovi i Bogdan Bolta poginuli su u ovom bataljonu.
25 U spisku koji se uva u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu stoji da su u bataljonu poginula 262 borca.
Dinko
urkalo
i da saekamo ostale grupe iz ibenika. Naputanje grada izveli smo u najveoj konspiraciji. U mojoj grupi, pored mene, bili su drugovi: Joso Berovi (stolar), Mirko Marii (stolar), Niko Jelovi (student agronomije), Grgo Gu~ berina (trgovaki pomonik) i Vice eparovi (stolar). Mirko Marii i Grgo Guberina nisu mogli da krenu na put zbog bolesti. Njihovo mjesto popunio je na dobri simpatizer Marko Guberina, konobar. Nas etvorica smo bili skojevci, a neposredno zatim u S K O J je primljen i Marko Guberina. Prevoenje oruja morem u malom amcu izvrio je Marii Mirko iako je imao dosta visoku temperaturu. Za vrijeme prevoza u susret je dolazio brod Jadrija iz Skradina pun talijanskih vojnika. Mi smo se dali naim amcem pod samu obalu Crnice i maui im rukama skrenuli panju sa sebe. Tog trenutka bili smo spremni da otvorimo vatru ako nam se sluajno priblie. No, sve se dobro zavrilo. Poslije kraeg vremena, u sumrak, pristizale su iz grada i druge grupe koje su takoer brojile po 56 drugova. Kada smo se sakupili, prilo se organizaciji naeg odlaska. Iste noi prebacili smo se na zatonski teren. Bilo je to, mislim, 4. 12. 1941. Prebacili smo se brodom na vesla u koji smo se svi ukrcali. No je bila tamna, a uz to duvao je sjeverni vjetar. Struja vode koja nadolazi iz Prokljanskog jezera, stvarala je nesigurnost zbog preoptereenosti broda ljudstvom i opremom. Teko je bilo veslati, ali ipak, bili smo optimistiki raspoloeni i znali smo samo da se moramo prebaciti na zatonski teren. Svi smo veslali, tako da nas je bilo i po dvojica-trojica na svakom veslu. Na zatonskoj strani doekao nas je drug koji je bio odreen za vezu. Mislim da je to bio Drago ivkovi. Meu nama koji smo krenuli za Liku bilo je radnika, seljaka, dalmatinskih ribara, spuvara, aka i studenata. Mislim da ni jedan od nae grupe nije imao vie od dvadeset dvije godine. Svi smo bili moralno i fiziki spremni za najtee napore i borbu. Svaki od nas je pripadao K P J ili SKOJ-u. Bili smo svjesni svog zadatka kojeg je pred nas postavila naa Partija i S K O J . Prije nego to je njemako-talijanski faizam okupirao nau domovinu pripremani smo i vaspitavani za te napore. Politiki spremni nismo mogli predosjetiti fizike napore kojima smo ili u susret. Na zatonskom terenu dobili smo hranu za predstojei put. Prije polaska odrali smo krai dogovor oko puta za Liku. Naoj grupi su se prikljuili drugovi iz Zatona, Vodica, Sepurine i Krapnja, te je grupa narasla na 43 druga. Meu nama bio je jedan broj starijih drugova po godinama i po partijskom stau. Prije polaska na nedovoljno ispitani i daleki put, formirali smo vod sa tri desetine. Za komandira voda bio je odreen Mate Stanii, jer je isti bio u bivoj vojsci mornariki podoficir. Ja sam bio desetar, mislim, prve desetine. Po zadatku K P J , voa puta, mislim, da je bio drug Milo Vlahov koji je trebao grupu dovesti na ugovoreno mjesto. On je neto ranije uspostavio kontakt izmeu Dalmacije, Bukovice i Like. Nekoliko dana prije naeg odlaska drug Milo je istim kanalom preveo prvu grupu Dalmatinaca pod komandom druga Franje Kursara. Velika zasluga pripada drugovima: Milu Vlahovu, Ivi Marasu i Dragi Zivkoviu koji su prvi uspjeli da kroz nepoznate krajeve i mjesta uspostave veze od Dalmacije do Like. Oni su izloili opasnostima svoje ivote da bi izvrili zadatke koje je naa Partija pred njih postavila. Njihovim kanalima vreno je i kasnije prebacivanje partizanskih grupa iz Dalmacije u Liku.
Po formiranju naa je grupa krenula preko Bribira, Bukovice, Krupe i Velebita za Liku. Poto je okupator s domaim izdajicama zaposjeo mnogo mjesta na naem putu, kretanje se moralo vriti iskljuivo nou. Na pokret nije smio da bude otkriven pa su nai odmori po danu morali da budu u potpunoj tajnosti. Zato smo na mjestima odakle se neprijatelj mogao oekivati, izbacivali posebna osiguranja, a grupa je morala biti uvijek spremna da prihvati borbu. Pored ovih opasnosti, pojavile su se nove tekoe. Uprkos relativno dobre pripreme, zbog dugog pjeaenja veina nas je dobila uljeve na nogama. Pokret grupe je usporen, ali i oni sa uljevima nastavljaju put i nastoje da dre korak sa onima koji nemaju uljeve. Svi bismo najradije zapjevali iz punog grla, iz dubine srca, da se itav Velebit zaori, ali svjesni smo da za ovo sada nije vrijeme. To emo moi na osloboenom teritoriju Like. Na putu se razvilo veliko drugarstvo. Drugovi koji nisu imali uljeve na nogama, pomogli su onim drugim u noenju opreme da kolona u svom pokretu ne bi zaostajala. Ne znam tano poslije koliko neprospavanih noi, po loem vremenu, stigli smo na Velebit. Smjestili smo se u neke pojate. Predah nam je dobro doao. Osvjeili smo noge u hladnoj velebitskoj vodi. Dobili smo neto hrane tvrdo kuhane palente, malo slanine i po komadi kozjeg mesa, koja nam je odlino prijala. S nama je u grupi bio i jedan broj starijih drugova koji su bili osuivani na robiju pa je i njima trebalo pomagati. Ovi drugovi su prikljueni naoj grupi na zatonskom terenu. Poslije dobrog obroka napili smo se velebitske vode. Nekoliko drugova se poalilo na stomak. Tek sada smo osjetili da nismo bili ni dobro obueni za ovu velebitsku hladnou. Put je nastavljen zahvaljujui visokoj svijesti i moralu. Za vrijeme naeg putovanja saznali smo da se ispred nas nalazi grupa koja je iz ibenika krenula nekoliko dana prije nas. Saznavi za ovo, meu nama je nastalo spontano oduevljenje u iekivanju skorog sastanka. Koliko se sjeam, Duboki Do smo zaobili jer smo doznali da su prethodnu grupu tu htjeli razoruati etnici pa vjerovatno ni mi ne bismo bolje proli. Zahvaljujui dobro organizovanoj vezi, za vrijeme cijelog puta bili smo na vrijeme obavjetavani o kretanju neprijatelja. Zaobilazei Duboki Do, produili smo put i preli prugu izmeu Graaca i Knina. Stigli smo do sela Vuipolja i tu smo se po kuama odmorili, a onda nastavili dalje prema selu Mazinu. Na putu za Mazin dobili smo obavjetenje da se ne zadravamo u selu jer bismo mogli upasti u etniku zasjedu. Zato smo nastavili put preko polja, onda stigli u Glogovo. Od dugog, neprekidnog i iscrpljujueg mara bili smo potpuno iznemogli i prisiljeni da ostanemo u selu Glogovu. Razmjeteni smo po kuama. Seljaci su nas primili kao svoje najroenije i iznijeli nam sve to su od hrane imali u svojim kuama. Odmarali smo se po kuama razmjeteni po dvojica. Dok bi se jedan odmarao, drugi bi ostajao budan za svaku eventualnost. Poslije kraeg odmora, noge su nam postale lagane pa smo imali osjeaj kao da u napornom putu i pjeaenju nismo proveli deset dana. Na putu za Krbavicu, u Oraovcu susreli smo se s prethodnom grupom. Meu nama je nastalo veselje. Grlili smo se i ljubili, a kako i ne bismo kada
se pomisli koliko smo puta prevalili kroz neizvjesnost. Bili smo svjesni da nam tek predstoje zajedniki napori u borbi za slobodu. Nae grupe su spojene. Ovako sjedinjeni nas oko 80 partizana, ve tada smo predstavljali dobro opremljenu jedinicu koja e zajedno s omladinom i narodom Like razvijati bratstvo i jedinstvo naih naroda. Na elu novoformirane grupe bio je Leo Kursar koga sam ve pomenuo kao odgovornog za prethodnu grupu. Iz Oraovca smo krenuli dalje. Pored svih nedaa koje su nas pratile na putu iz Dalmacije do Like, zadnjih dana padao je i snijeg, za koji nismo bili dovoljno pripremljeni. Put. se morao nastaviti. Gazili smo snijeg u koloni pravei prtinu. Tu rije sam tada prvi put uo. Trebalo se to prije navii na nove klimatske uslove. Kolona se oduila u nedogled. Samo se ulo: Odravaj vezu! Savladali smo i ove prepreke zahvaljujui samo visokoj svijesti svakog pojedinca. Ni jedan od nas nije izostao iz stroja. Kakvog li zadovoljstva kada smo nakon jedanaest dana puta uli u Krbavicu. Konano smo stigli do svog odredita. Nedae koje su nas pratile na putu bile su zaboravljene. uljevi kao da su nestali. U Krbavicu smo uli s pjesmom na usnama pa nam je izgledalo kao da se sve ori oko nas. Cijela eta pjevala je nae borbene pjesme. Narod nam je radosno mahao, a mi smo mu otpozdravljali na isti nain. Grljenju i ljubljenju meu nama i mjetanima nikad kraja. Krbavicom se brzo prenosio glas o dolasku dalmatinskih partizana koji su doli da se bore rame uz rame s Lianima. Izgledali smo kao prava vojska naoruana s 8 pukomitraljeza, pukama i bombama. Mnogi Liani su nam govorili: Da mogu ovog asa doi do puke, za nju bih kravu dao, a sve u cilju da bi se mogao odbrani ti od pomahnitalih ustakih zvijeri koje su ubijale, nemilosrdno nasrtale i na razne naine zlostavljale likog ovjeka. U Krbavici smo doekani od taba Grupe NOP odreda za Liku. Nastavljeno je narodno veselje. Svatko se sa svakim grli i ljubi mlado i staro, muko i ensko. Zagrljaji su dugi i topli. Nemogue se odvojiti od puste radosti. Pjesma odjekuje Krbavicom umjesto puanih zrna koje treba uvati za teke predstojee dane. Uskoro u Krbavicu je stigla, pod rukovodstvom Ante Banine i Stanka Parmaa, i trea grupa od 33 Dalmatinca s Ia i drugih okolnih otoka. Za vrijeme dolaska ove grupe, mi smo se nalazili razmjeteni po kuama gdje smo se dobro oporavili od zamornog puta. Ovaj, kao i svaki odmor, dobro nam je doao. Brzo smo se povratili i bili spremni i orni za put. Narod ovog kraja, vidjevi da smo obueni veinom gradski, tj. lagano, to je za ovo godinje doba i ove krajeve bilo nedovoljno, iznosio je sve to je imao u svojim kuama. Oblaili su nas u topliju odjeu. Davali su sve to su imali, arape, pletene dempere, pletene coklje, rukavice i drugo. Oh, kako nam je ovo dobro dolo! Nije nas grijala samo topla odjea ve jo vie ljubav i panja kojom nas je ovaj siromani liki seljak darivao. Ovo je bio poetak naeg zbliavanja koje je za vrijeme NOB bivalo sve jae i prisnije. Na vijest o dolasku jo jedne grupe Dalmatinaca, brzo smo pod orujem istrali iz kua u kojima smo se odmarali i postrojili se kao prava narodna vojska kliui zajedno s mjetanima: Dobro nam doli! Opet su oivjele i prolamale se borbene pjesme stapajui se u veliku cjelinu. Ponovo ljubljenje i grljenje.
Od prethodne dvije grupe Dalmatinaca i ove s Ia i ostalih otoka zadarskog arhipelaga, u Krbavici je, po nareenju taba grupe NOP odreda za Liku, formirana Prva hrvatsko-dalmatinska eta, koja je (kao trea eta) ula u sastav bataljona Marko Orekovi. Na dolazak u Liku imao je veliki politiki znaaj jer je etnika propaganda kod neupuenog stanovnitva prikazivala Hrvate kao ubojice srpskog naroda. Prva hrvatsko-dalmatinska eta je svojom politikom, radom i borbom dokazala da je hrvatski narod proganjan od ustako-etnikih bandi kao i srpski te da se treba ujediniti u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Za komandira ete bio je postavljen Stanko Parma, a za komesara Ante Banina. Cetu su sainjavala tri voda. U jednom od njih, u samom poetku, bio sam desetar. U eti niko nije bio neorganizovan. Svi borci su bili lanovi K P J , kandidati ili skojevci. Glavni i osnovni zadatak svakog od nas bio je da na svakom mjestu i u svakom momentu politiki djelujemo, a naroito po kuama gdje budemo smjeteni. Nareeno nam je da od seljaka ne smijemo nita da traimo, da budemo zadovoljni onim to nam oni sami daju, jer je liki seljak teko ivio, a pogotovu u ovo ratno vrijeme. Trebalo je brzo i pametno djelovati i ne dozvoliti izdajnicima da ire svoju prljavu bratoubilaku politiku. Naime, oni su po selima govorili da smo mi doli iz Dalmacije da palimo i pljakamo lika sela. Sve ono neasno to su sami radili, htjeli su prikazati narodu kao nae djelo. Naim pravilnim dranjem i djelovanjem meu Lianima, irili smo istinu o pravednoj borbi. Cistota moralnog lika bila je geslo svakog naeg partizana. Trebalo je na svakom koraku dokazati da smo pravi narodni borci i da smo doli u krajeve Like da zajedniki lijemo krv u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Glas o dalmatinskim partizanima u Lici brzo se prenosio. Bilo nas je 113 boraca (komunista i skojevaca) svrstanih u jednu etu. Svaki od nas je pored svog borbenog zadatka djelovao i kao politiki komesar. Ovakvim naim radom i dranjem brzo smo zadobili povjerenje kod likog ovjeka. Vie meu nama nije bilo razlike. Kvislinko-okupatorska politika ubrzo je bila raskrinkana, a mi smo nastavljali da se rame uz rame s likim partizanima borimo protiv zajednikog neprijatelja. Vremena za odmor i obuku drugova koji nisu bili (u bivoj) vojsci, nije bilo. Pokazalo se pravilnim to smo u okupiranom ibeniku po grupama obuavali te drugove u rukovanju orujem kojim smo raspolagali. Ceta je ubrzo dobila nareenje za pokret iz Krbavice za Bjelopolje i Tuk. Poslije nekoliko sati pjeaenja po loem snjenom vremenu, doekani smo od mjetana i drugova iz seoskog narodnooslobodilakog odbora Bjelopolja i Tuka, te smo po njihovom planu bili razmjeteni po kuama za spavanje i ishranu. Na organizaciji smjetaja, sjeam se, radili su Nikica Pejnovi i Evica Zigi. Postavili smo strae te patrole i isturene izviae na pogodna mjesta da nas neprijatelj, koji se nalazio u neposrednoj blizini Korenice, ne bi iznenadio. Pored naeg obezbjeenja i seoski odbor postavio je i svoje patrole izvidnice. On je to radio radi svoje sopstvene sigurnosti i onda kada partizani nisu bili u selu da bi na vrijeme mogao obavijestiti narod o nailasku neprizatelja. U eti je bilo dosta drugova koji su imali smisla za organizaciju kulturno-zabavnog ivota, a to je, takoer, bio jedan vid pribliavanja narodu. Tako smo u ovim selima, ba tada u popodnevnim asovima, pripremali kulturno-umjetniki program.
Za vrijeme ovih priprema izvidnica nas je izvijestila da jedna grupa talijanskih vojnika kree prema Bjelopolju. (To je bilo 29. X I I 1941). Talijanska kolona je nailazila iz Korenice s ciljem da opljaka seljake. Petnaest neprijateljskih vojnika bilo je smjeteno u troje saonice. Oni nisu znali za nae prisustvo u selu. Doznavi za dolazak nepoeljnih gostiju, eta je istrala na svoje ve unaprijed odreene poloaje koje je zaposjela i ekala da se talijanski pljakai priblie. Pljakai su upali u nau zasjedu i ni jedan se nije izvukao. Nekolicina je poginula, a ostali su bili zarobljeni. Tako se uspjeno zavrila naa prva borba, nae prvo vatreno krtenje. Vijest o ovoj naoj uspjeno izvedenoj akciji brzo se pronijela Likom. Ugled nae ete raste, kako na bojnom, tako i na politikom polju, meu narodom i meu likim borcima koji su bili u sastavu bataljona Marko Orekovi. Videi da im se grupa vojnika ne vraa, Talijani su ka istim poloajima uputili novu vojsku. Naa eta se spustila neto nie i ekala u zasjedi. No je bila hladna, snjena i mrana, ni prst pred okom nije se vidio. Mi smo svoje lijevo krilo jo vie zavili. U mukloj tiini uli smo glasove iz talijanske kolone: Ki va la? Pritajivi se, ekali smo da nam se neprijatelj sasvim priblii. U trenutku kada se neprijateljski vojnici samo to nisu sjurili na nau zasjedu i kada su se nalazili ispred naih cijevi, otvorili smo na njih strahovitu ubitanu vatru. Najvei broj ih je ostao da lei na bojnom polju, neto vojnika je ranjeno, bilo je i zarobljenih koje smo poslali u Krbavicu, a manji broj ih se uspio povui prema svom garnizonu. To je bila cijena kojom su okupatori plaali svoju agresiju, svoju elju za ugnjetavanjem naeg naroda i ugroavanje nae dine Like. Ni u prvom, a ni u drugom okraju nismo imali mrtvih ni ranjenih boraca. Nakon ove borbe Talijani su se zabarikadirali u Korenici, odnosno u zgradi gimnazije. Namjeravali smo da ih napadnemo. Iskusni drugovi iz taba Grupe NOP odreda za Liku, nisu to dozvolili jer zgrada je bila vrsta kamena graevina. Na napad bila bi teka avantura koja bi nas vjerovatno skupo kotala. Ipak, zgradu smo opkolili. Tako se ovi neprijateljski vojnici nisu mogli slobodno kretati, ni da dobiju pomo koju su traili od ostalih garnizona jer su se svuda po okolnim brdima nalazile zasjede likih partizana. Bespomoni, u toj snjenoj zimi, zahtijevali su da ih pustimo bez borbe za Gospi. Nai su uslovi bili da ostave kompletno naoruanje i sve to se nalazi u magacinu. Nisu prihvatili nae uslove. Jednom su pokuali da se probiju, ali su odbijeni uz gubitke. U ovoj borbi, mislim da je to bilo negdje oko sela Kalebovca, i mi smo imali svoje prve rtve. Tek kada je u proljee 1942. godine okopnio snijeg, pristigla je Talijanima pomo pa su se uspjeli povui iz Korenice. U borbama koje smo vodili sa talijanskim okupatorom u periodu od 12. XII 1941. do 14. II. 1942. na terenima oko Korenice, Kalebovca, Pogledala, anka i Crne Vlasti poginuli su nai drugovi: Ianin Santo Muica, Vodianin Niko Dunatov, iz Srime Ante Skroza Glavar, Luanin Ante Skolabrin, Krapnjanin Nikola Juri, Kninjanin Duan Paji, Kistanjac Krsto Bezbradica, te ibenani Dume Zjai, Joso Berovi i Nikola Jelovi. Poslije naih borbi narod Like se jo jednom uvjerio da smo mi pravi narodni borci koji se zajedno s likim partizanima bore protiv okupatora i domaih izdajnika svih boja. Narod je u nama gledao svoju brau Hrvate koji ih tite od ustake i etnike gamadi. Vodei krvave borbe na Poglef 55a
dalu, Vrhovinama, Buniu i jednom od jaih ustakih uporita, anku, mi postiemo nove uspjehe na bojnom i na politikom polju. Narod nas je nazivao svojim roenim, a kako i ne bi kada se na djelu uvjerio da smo mi istinski borci. Ovim i drugim akcijama koje smo izvodili uz pomo likog naroda, udaren je vrst temelj bratstvu i jedinstvu naih naroda koje je iz dana u dan sve vie jaalo. U tekim danima protkanim borbom i rtvama, Dalmatinci i Liani su postali jedno. Razlike nije bilo, a o tome najrjeitije govore stihovi narodne pjesme: Sastala se Dalmacija s Likom, pa se ne da pokoriti nikom. Nai uspjesi u mnogim borbama i istoa moralno-politikog lika svakog naeg borca doprinijeli su da se narod likog kraja jo masovnije die na ustanak. Na teren oko Kozjana stigla je jo jedna eta Dalmatinaca. Nismo imali prilike da se sretnemo, ali su nam zadaci i ciljevi bili jednaki. Vijest o uspjenim akcijama Dalmatinaca ula se na daleko. Njih smo organizovano izvodili zajedno s likim drugovima to je imalo velikog znaaja za na NOP i KPJ. Tako se sjeme mrnje i nezadovoljstva koje su eljeli posijati okupatori i domai izdajnici, nije moglo razviti. Mi smo ga zajednikim snagama na vrijeme unitili. Te zime 1941/42. godine danonono smo bili na poloajima premda jo uvijek slabo odjeveni na jakoj hladnoi i velikoj studeni. Nekoliko naih drugova je promrzlo. Poslije borbi oko Korenice i okolnih sela, eta je dobila nareenje za pokret. Due vremena smo ostali na poloajima oko Turjanskog, Trnavca, Agbaba i vodili borbe oko Crne Vlasti napadajui stanicu u Vrhovinama. Drali smo poloaje na brdu Cigalj. U neposrednoj blizini nalazi se selo anak. U njemu je hrvatski ivalj koji nam tada nije bio naklonjen. anak smo napali, zauzeli i za kratko vrijeme napustili, povukavi se na svoje prvobitne poloaje TurjanskiTrnavac. Tog zimskog sunanog dana dobio sam nareenje da s jednom jaom patrolom krenem u anak. Mislili smo da poslije naeg napada u njemu vie nema ustaa i da se dre brda. U patroli nas je bilo petorica i to, koliko se sjeam: drug Maroti (koji je bio zaduen da govori na zboru u koli), Marko Baranovi (konobar), Pako karica (ak), jedan Lianin (koji je dobro poznavao put, a mislim da se preivao Kordi) i ja. Kada smo uli u selo, na sokak su izale ene, djeca i starci. Mlaih mukaraca meu njima nije bilo. Sazvali smo zbor i ubrzo se kola popunila ovim ivljem. Dva druga ostavio sam ispred kole da straare, a nas trojica smo uli u zgradu. Drug Maroti je poeo da govori okupljenima o naoj borbi, objanjavajui zato smo mi Dalmatinci-Hrvati (kao to su i oni u anku, doli izdaleka da se borimo rame uz rame s braom Srbima iz Like protiv okupatora i domaih izdajica. Dok je Maroti govorio, na trenutak sam izaao napolje da obiem straare. Pako mi je rukom pokazao na uzviicu iznad sela, primijetivi kako se neki mukarci prebacuju jedan po jedan. U tom asu iz tog pravca na nas je ispaljen metak. Patroli sam izdao nareenje za povlaenje i zbor je prekinut. Povlaili smo se u pravcu kojim smo i doli. Tada smo primijetili transparent
koji je bio postavljen preko cijelog puta na ulazu u selo s parolom: Dobro nad doli! Zakljuili smo da je ova patrola postavljena za vrijeme naeg boravka u koli i da je dobrodolica upuena nekim drugim gostima, odnosno onima koji su ispalili metak na nas. Ubrzo smo uvidjeli da je povlaenje u pravcu kojim smo doli nemogue, pa smo se pod borbom poeli povlaiti u suprotnom pravcu. Ali pucnjava nije prestajala. Bile su to ustae, do tada pritajene i skrivene, a sad su pucale na nas s okolnih uzvienja. Povlaili smo se uzbrdo, a nae stanje je bivalo sve tee i tee. Ustae su se sputale s brda prema nama brzinom zvijeri. Borili smo se muki. Ovakva borba nije mogla proi bez rtava, pa je uskoro u bedro ranjen drug Marko. Dozivao me za pomo. Vratio sam se po njega, prebacio njegovu ruku preko svog vrata i s njim se uspio prebaciti do zaklona. Vidjelo se da e uz izvjestan napor on moi da se kree. Maroti i Pakica su se i dalje povlaili uzbrdo prema uzvienju s namjerom da to prije dohvate vrh. Tada sam Lianinu Kordiu i Marku naredio da se probiju do ete i upoznaju druga Baninu sa zbivanjima. Kako bih obezbijedio njihovo povlaenje, bacio sam u pravcu neprijatelja tri talijanske bombe koje su stvorile dimnu zavjesu, a zatim poeo da pucam kako bih skrenuo panju na sebe. U povlaenju sam sustigao Marotija, a zatim zajedno naiosmo na mrtvog Pakicu koji je bio izreetan mitraljeskim mecima. I ja sam po vratu bio lake povrijeen prskotinama iz tromblona (malog runog bacaa). Maroti je u meuvremenu i dalje odstupao, a zatim me saekao^ Bio je lake ranjen u glavu i sav iznemogao. Kazao sam mu da smo sada samo dvojica na ovom terenu. Jedno kratko vrijeme morali smo se razdvojiti, a nama se inilo da to traje u nedogled, itavu vjenost. Pucalo se na sve strane oko nas dok smo se sputali umom prema selu u blizini anka, ijeg se imena ne sjeam. Skriveni u umi, oprezni, ekali smo da padne mrak. Vrijeme kao da je stalo, kao da se i ono urotilo protiv nas. uma nas je zatitila. Kada je pala tamna hladna no, nastavili smo put. Bili smo iznemogli od borbe, hodanja i gladi. No smo propjeaili izbjegavajui svako selo. Umor i glad su nas prisilili da u zoru navratimo u nepoznato selo prema kome su nas vodili svjei tragovi ovaca u snijegu. Stigli smo do prvih kua sela Homoljca. Pokucali smo na prva vrata. Nepoznati glas je upitao: Ko je? Odgovorili smo da smo partizani, na ta se iza vrata ulo: Brat je mio, ma koje vjere bio. Zatim su se vrata otvorila, a nas dvojica smo, s uperenim pitoljima uli u kuu. Gledali smo s nepovjerenjem ljude ispred sebe, a isto tako su se i oni ponaali. Jedan od ljudi ree da je kurir iz Like grupe. Pokuao je da iz depa izvue propusnicu, ali sam ga ja sprijeio u tome, uradivi to sam. Primijetivi da smo krvavi, on je poeo da pria ta se u toku jueranjeg dana zbilo u anku. Mi smo kazali da smo mi tamo bili i ispriali u detalje, rekavi im da ne znamo ta je s dvojicom drugova koje sam uputio ka eti i Banini. Tek tada je nestalo nepovjerenje. Pali smo jedni drugima u dug, topao zagrljaj. Oprali smo krv, nahranili se i odspavali 23 asa. Trebalo je nastaviti put prema naoj eti. Drugovi su opremili saonice i uputili nas s vodiem za Turjanski. Usput smo svratili u Trnavac i naili na tab grupe NOP odreda za Liku. Susret s drugom Uzelcem bio je srdaan. Nije se mogao udom nauditi kako smo se izvukli iz paklene ustake vatre. U izvjetaju taba grupe odreda za Liku naa imena su ve bila unijeta u spisak poginulih. Presreni to smo ivi,
3g donji l a p a c j
561
drugovi iz tehnike, koji su na apirografu izvlaili izvjetaje o borbama, alili su se govorei da smo im svojim povratkom iz mrtvih zadali novi posao. Morali su pisati i umnoavati novi borbeni izvjetaj. Nastavili smo put prema Turjanskom i stigli u svoju etu. Drugovi su nas sa zaprepatenjem gledali, ne vjerujui svojim oima, a komandir Banina nas je nekoliko puta upitao: Jeste li vi to, drugovi? Maroti i ja smo sa zaprepatenjem gledali jedan u drugoga, razmiljajui ta se to s nama dogodilo. Tada smo shvatili da je to stvarnost, da smo ivi, da nas je veina na okupu, tu u naoj eti. Grlili smo se i ljubili kao najroeniji, to i jesmo bili, jer su nas sjedinili zajedniki ciljevi i zajedniki napori. Raportiravi drugu Banini, kazao sam da ne znam ta je s dvojicom drugova koje sam uputio njemu da ga informiu o dogaajima u anku i da zatrae pomo. Tada me on odveo do njih. Oni su izvrili zadatak i izvijestili komandira o dogaajima. Naa eta, predvoena Anton Baninom, odmah je krenula prema anku i prihvatila borbu s ustaama. Tek sada nam je bilo jasno da svi oni ustaki meci nisu bili upueni samo nama, kako nam se tada inilo. U eti se dugo prialo o ovom dogaaju. Bilo nam je ao malog Pakice koji je svoj ivot dao za slobodu svoje domovine. Izvjesno vrijeme bili smo na starim poloajima iznad Crne Vlasti i Vrhovina. Talijani su povremeno bezuspjeno topovima tukli nae poloaje. Dobro utvreni odbijali smo povremene napade neprijatelja. Obzirom da je OK KPH za Dalmaciju insistirao da se naa eta vrati na teren Dalmacije, donijeta je odluka da se vratimo. Vijest o povratku u Dalmaciju primili smo s nezadovoljstvom. Niko od nas nije elio da se vrati. Pogledavali smo se, itali jedan drugome misli iz oiju i sa lica i inilo nam se da je elja bila samo jedna ostati. Zar sada kada smo se s narodom Like toliko zbliili, kada smo s Lianima postali braa po oruju i po krvi, zar sada napustiti ove divne krajeve, ovaj napaeni narod? Drugovi iz Glavnog taba objanjavali su nam da se u ovim krajevima ustanak razmahao, da se narod masovno die u borbu protiv okupatora i domaih izdajnika. Sve nam je ovo bilo vrlo dobro poznato, jer smo i mi Dalmatinci dali svoj skromni doprinos razvoju ustanka i kovanju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata. I ba zato nam je teko padala pomisao na rastanak. Narod Like nam je otvorio svoja srca, pruao nam sve to se u tim tekim danima moglo pruiti i to vie i prije nego svojim borcima, pa kako ga sada napustiti? Zar nije svejedno da li se borimo na terenu u Lici ili Dalmaciji? Vano je da tuemo neprijatelja, a nema slobode ni Dalmaciji ni Lici bez zajednike borbe. Ipak, bilo je teko napustiti kraj gdje smo imali vatreno krtenje, gdje jo nismo potpuno osvetili svoje pale drugove i spaljena lika ognjita. Pred pokret nae ete dola je ohrabrujua vijest da se na terenu Like formira Prvi proleterski bataljon Hrvatske. Bila je to ohrabrujua vijest, ali ne za svakoga. Drug Banina je postrojio nau etu i iz nje odvojio oko 40 drugova koji su trebali da preu u Prvi proleterski bataljon. Na moju veliku radost meu ovom etrdesetoricom bio sam i ja. Teko smo se rastali s drugovima koji su krenuli za Dalmaciju. Mi smo poli prema Korenici. Rastajali smo se uz nau partizansku pjesmu i dugo jedni drugima mahali sve dok su nae oi mogle nazirati kolonu. Sedmog maja 1942. godine u Korenici je formiran Prvi proleterski bataljon Hrvatske. Za komandanta je bio postavljen drug Banina Ante. Bataljon je
bio sastavljen od prekaljenih boraca iz svih krajeva Hrvatske. Prilikom njegovog formiranja, drug Bakari je odrao krai govor o znaaju formiranja bataljona i o predstojeim zadacima i borbama. Zastavu je predao u ruke druga Vinka Lukete, krnog Dalmatinca iz Primotena, upitavi ga kako e braniti ovu proletersku zastavu. Odgovor je bio gromak i jasan: Braniu je svojom krvlju i krvlju svih proletera! Tako je to uvijek i bilo. Zastava je bila na simbol i onda kada nam je jbilo najtee, ona nam je vraala optimizam i snagu.
storovi, uro Duki, Gavre Milju, Mirko Medi, Ilija Medi Lujii, Jovo Medi Lujii, Mladen Orelj, Duan D. Medi i Uro Obradovi. Posebno su se isticali Rade apa, Nido Majstorovi i Ilija Medi Lujii. Rade apa, koji je jedini meu pomenutima bio lan Partije, umro je jo prije rata pa je njegova revolucionarna aktivnost iako vrlo plodna, bila vremenski kratkotrajna. Nido Majstorovi se po okupaciji zemlje naao u Doljanima, ali je jo prije ustanka odveden od ustaa i ubijen. Duan Majstorovi bio je u Beogradu u andarmeriji koju je nakon jednog radnikog trajka napustio. Odbio je da progoni trajkae, napustio andarmerijsku slubu i zaposlio se na obali. Pored pomenutih, u nekoliko navrata pred rat pojavljivao se u selu Branko Medi, koji je radio u Vojno-tehnikom zavodu u Kragujevcu. Branko je boravei u Doljanima irio napredne ideje. Za njega se znalo da je komunista. Ubijen je ve 1941. od Nijemaca u Kragujevcu. Vei je broj ljudi iz sela, naroito mladia, koji su radei na Unskoj pruzi ili dolazei u kontakt s organizovanim ljudima jo prije rata prihvatio ideje Komunistike partije i prenosio ih na svoju okolinu. Bili su to: uro Kea, Milan Majstorovi, Dane Medi Lijin, Mirko Medi Jocin, Mio Medi, Petar Medi Perica, Duan R. Obradovi, Cedomir Obradovi i drugi. U selu je Partija vrila uticaj preko Gojka Polovine i Milojka Majstorovia. Simpatizersku grupu vezanu za Gojka i Milojka sainjavali su do rata: Ilija apa, Stevan Filipovi, Ilija Filipovi, Rade Filipovi, J o j a Duki, Stevan Radakovi i Mile Mihi, sve ljudi blie etrdesetim godinama. Najuspjenija je bila politika aktivnost Milojka Majstorovia koji je 1939. godine izabran za predsjednika donjolapake opine, iako su ga dravne vlasti i narod smatrali komunistom. Okupljao je mlae ljude, vezujui uza se i neke od onih mladia koji su radili na Unskoj pruzi. U razvijanju politike svijesti u Doljanima i u irenju naprednih ideja neposredno pred rat, vanu ulogu igrali su i drugi lanovi porodice Milojka Majstorovia. Naroito su se u tome isticali Milojkov brat Velimir i sestra Jelica. Iako je rjee dolazio u selo, dr Velimir Majstorovi Braco nikad nije s njim prekidao vezu. Kod njega su navraali oni koji su radili u Beogradu, a obilazili su ga i stanovnici sela koji su traili (i dobijali) lijeniku pomo. Na inicijativu Milojka Majstorovia i uz zalaganje seoskih uitelja Miloa Tmuia i Jelice Majstorovi-Tmui, u Doljanima je pred rat osnovana nabavno-prodajna zadruga koja je pored privredne igrala i pozitivnu politiku ulogu. U Doljanima se pred rat na pozitivnim politikim osnovama poeo razvijati i kulturno-um j etniki ivot. Sredstvima stanovnika sela nabavljeni su muziki instrumenti i osnovana kulturno-umjetnika druina u kojoj su radili napredni mladii i djevojke. Bili su to Cedmir Obradovi, Stevo-Milan J. Obradovi, Milan S. Obradovi, Milan apa, Zdravko Medi i Smilja Medi-Obradovi. Drutvo je u februaru 1940. izvelo dosta uspjenu priredbu, a izrazito socijalnim programom, na temu tekog poloaja seljaka (Ske Seljako june). Zato su tadanje vlasti protiv nekih omladinaca pokrenule postupak.
Doljanska eta u 1941. godini U Doljanima su pripreme za ustanak vrene nakon napada Nijemaca na SSSR, a naroito poslije prvih vijesti o ustanku u Srbiji i Crnoj Gori. Nekoliko dana pred ustanak u selo je dospjela poruka oke Jovania da se pripremi oruje i odre sastanci s ljudima koji su ga posjedovali. 3 Poruka je djelovala ohrabrujue i uticala da se pone s otkopavanjem i pripremanjem oruja. Te vijesti prenosile su se potiho od usta do usta i irile se po zbjegovima i u narodu koji se sklanjao od ustaa. Borci iz ovog sela uestvuju 27. jula 1941. u kidanju tt linija na Dabinoj strani, izmeu Doljana i Brotnje, te na istom mjestu u borbi s ustakom patrolom 28. jula ujutro. S borcima nekih sela srbske opine borci iz Doljana uestvovali su 28. jula 1941. u napadu na ustako-andarmerijsku stanicu u Doljanima. Napad je poeo oko 9 sati ujutro i selo je ve nakon polsatne borbe bilo osloboeno. Ubijene su 4 ustae i andara NDH, meu kojima i Tomo Dela, zapovjednik orunike postaje i zakleti ustaa od 1933. andar Nikola Brlei, koji je prije ustanka o planovima i zloinima ustaa obavjetavao komuniste i druge ljude u selu, predao se doljanskim ustanicima, a onda puten da ode u svoj kraj. 4 Zajedno s borcima drugih ustanikih odreda, drugu po redu i veu pobjedu nad ustaama izvojevali su Doljanani na Breinama 29. jula 1941. Toga dana oko 10 sati prije podne ovea grupa ustaa, ukrcana u tri autobusa, dola je iz Bihaa i probila se do Doljana s namjerom da prodre u Srb i ugui ustanak. Ustae je predvodio satnik, kasnije bojnik, Veber. Ustae su zaustavljene na Breinama. Veliku hrabrost i umjenost pokazale su ustanike starjeine i borci. Dok su ustae iz mitraljeza, postavljenim na autobuse, tukli po vrhovima Kalanjue, ustaniki komandiri i njihovi borci s bombama su pritajeno ekali uz cestu kojom su se pribliavali autobusi. Ustae to nisu oekivale, niti su pretpostavljale takvu hrabrost i umjenost ustanika. Mitraljezi koji su sijali vatru po vrhovima Kalanjue, gdje se nalazio vei broj ustanika, naglo su zamukli. Na autobuse i kamione otvorena je unakrsna vatra. Vozila su se zaustavila. Grupa ustanika bacala je bombe. Ustae koje su iskakale iz vozila, ustanici su tukli iz neposredne blizine. Stvorene su mogunosti za angairanje jaih ustanikih snaga, a naroito Brezovana i Dobroseljaca koji su bono udarali prijetei da ustae potpuno odsijeku od Donjeg Lapca i Borievca, kuda su ustae poele bjeati. Ustae su potpuno poraene. Imali su 17 mrtvih, a zaplijenjeno je 25 puaka, 2 pukomitraljeza, znatna municija i 2 autobusa. Autobusi su istog dana prevezeni do Srba. Jedan autobus je vozio Uro Obradovi, borac iz Doljana, a drugi su do Srba odvukla dva para volova. Znaenje pobjede izvojevane na Breinama je veliko. Ustae su 30. jula bez borbe napustile Donji Lapac, a zatim i Borievac. Time je Donji Lapac bio prvo slobodno kotarsko mjesto u Hrvatskoj.
3 Poruku je od Sime Dre, lugara iz Zaklopca, primio uro Duki. 4 Prema izjavi Stjepana Skurine, koji ivi u Zagrebu, Brlei je nakon putanja u Doljanima, doao u Zagreb gdje se naao s Skurinom, kojeg je obavijestio o dogaajima u Lici. Skurina je kao i Brlei do pred ustanak sluio kao andar NDH u Doljanima, gdje se patriotski drao obavjetavajui ljude o ustakim planovima,
i t-
56b
Poslije borbe na Breinama Doljanani su prili stvaranju vrste vojnike organizacije. Dana 29. jula u selu je formirano 6 gerilskih odreda jaine 30 do 60 boraca. (Kasnije, formiranjem ete, odredi su nazvani vodovima.) Na elu odreda bili su: Mladen Orelj (borci ispod Kozjae), uro Duki (borci s Dabine Strane, Gornjeg i Donjeg Poljica), uro Obradovi (borci iz Bijelog Brda i centra sela Doljani), Dane Medi (borci iz Prljeva i Donjeg Varoa), Duan Majstorovi (borci iz Ograenice, ispod Debeljae i ispod Bakraa), Jovo Mandi (borci iz Bubnja i Vrina). U odredima su postavljeni zamjenici komandira (Mirko Obradovi, Jovo Opai, Petar Paji Peo, Jovo Medi Lujii i Ljubomir Medi Brzica). Jedan dio komandira i zamjenika bili su rezervni podoficiri u bivoj jugoslavenskoj vojsci, a manji dio aktivni podoficiri ili andari. On su imali vee vojniko iskustvo od drugih. Navedeni su u prvim borbama pokazali hrabrost, visok stepen patriotizma, a nadasve spremnost da se bore protiv neprijatelja. Takav komandni kadar u kasnijoj fazi borbe znatno je olakavao nuna prestrojavanja, a pogotovo prerastanje borbenih odreda u kvalitetnije vojne organizacije. U drugoj polovini augusta 1941. odredi, odnosno vodovi, svrstani su u Doljansku etu. Od est odreda formirana su tri voda, iji su komandiri bili: Duan Majstorovi, uro Duki i Jovo Mandi. 5 Za komandira Doljanske ete postavljen je Petar Opai Pejo. eta je od druge polovine augusta do 6. septembra bila u sastavu 2. bataljona, iji je komandant bio Stevo Filipovi Mauka, a politkomesar oko Jovani. Bataljon je imao tab u Doljanskom Bubnju, a bio je u sastavu Drvarske brigade Sloboda. Bubanjski vod borio se jedno vrijeme u sastavu Begluke ete. Doljanska eta je vodila borbu i protiv ustaa oko Kulen Vakufa. U borbi s ustaama na Kalatima poginuo je borac Jovo Filipovi. Najuspjenija bitka koju je eta vodila u 1941. je borba s ustaama u Pitalskoj drai gdje je poraen zdrug ustakog generala Lukia. U toj borbi Doljanska eta je imala veliku ulogu. Iz nje je izala bolje naoruana i znatno ojaana, iako je i do tada spadala meu najbolje naoruane ustanike jedinice toga kraja. Kako je to bilo? Nakon to je primila obavijest da neprijatelj, koji je prodro od Graaca, ve nastupa pravcem Gornji Lapac Borievac Kulen Vakuf, Doljanska eta je po nareenju oke Jovania 19. augusta zaposjela cestu koja se Pitalskom dragom sputa od Borievca prema Kulen Vakufu. Pred zasjedu ete, koja se nalazila u umovitom kamenjaru na junoj strani ceste, naila je od Gornjeg Lapca i Boriievca neprijateljska mitraljeska eta u marevskoj koloni. Na istoj strani u zasjedi su se nalazile i druge ustanike jedinice. Iznenadnim i odlunim napadom neprijatelj je potpuno oamuen. Vatra sa bliskog odstojanja nanijela mu je znatne gubitke. Neprijatelj je na popritu ostavio pravi otkos leeva. Ukljuujui i one koji su u proganjanju kasnije sustizani, neprijatelj je imao 126 mrtvih i 26 ranjenih. Zarobljeno je 90 domobrana. Zaplijenjeno je 190 puaka, 11 pukomitraljeza, 7 tekih mitraljeza i na desetke hiljada metaka. 6
5 Kasnije ga zamijenio Jovo Medi Lujii. 6 Prema neprijateljskim podacima u borbama od .18. do 19. augusta 1941. je poginulo, ranjeno ili nestalo 6 oficira, 17 podoficira i 189 vojnika ukupno 212. Gotovo svi gubici bili su u Pitalskoj drai, Zb. NOR, v, knj. I, str. 353.
U ovoj borbi posebno se istakao Rade Obradovi Miin iz Doljana. Mi smo imali dva poginula borca i obojica Nikola akovi i Milan Obradovi pripadali su Doljanskoj eti. Od zaplijenjenog oruja borcima Doljanske ete pripalo je 50 puaka, 5 pukomitraljeza i jedan teki mitraljez varoze. Tako je naoruanje Doljanske ete 19. augusta naraslo na: jedan teki mitraljez, 6 pukomitraljeza i preko 90 puaka. Od tada eta ima i posebno mitraljesko odjeljenje. Samo tri sedmice i dva dana iza dizanja ustanka, eta je izrasla u dobro naoruanu vojnu jedinicu koja se po brojnosti, i naoruanju, ali i po odlunosti, sranosti i vjetini boraca i njihovih starjeina mogla uhvatiti u kotac i s jaim neprijateljskim snagama. Poslije pobjede u Pitalskoj drai, eta je po borbenom iskustvu, a,,pogotovo po svojoj vatrenoj moi, predstavljala snagu osrednjeg partizanskog bataljona. Uspjeh u Pitalskoj drai, pored vojnikog, ima jo vei politiki znaaj. Zarobljeni domobrani najprije su sprovedeni u Drvar, a zatim puteni. Taj akt mnogo je znaio za afirmaciju ustanka. Humani postupak sa zarobljenicima ustae i Paveli nisu mogli sakriti jer osloboeni zarobljenici nisu utali. Nakon vrlo uspjene akcije u Pitalskoj drai, Bubanjski vod uestvovao je koncem augusta 1941. u uspjenoj akciji na neprijateljski garnizon u selu Vrtou. Neprijateljskim snagama u Vrtou zadani su veliki gubici. Zaplijenjena je velika koliina ratne opreme. Bubanjski vod zaplijenio je i dobio 1 pukomitraljez, 25 puaka i znatne koliine municije. Poetkom septembra uslijedile su borbene akcije od ukova do Kulen Vakufa i na Covci. U tim je borbama uestvovao i vod boraca Doljanske ete. Oko Covke i na Prkosima u sukobu s Veberovim ustaama, koji su se izvlaili iz Kulen Vakufa, iz Doljanske ete poginuli su: Rade Obradovi i Stevo Orelj. Zavretkom borbi oko Kulen Vakufa, Doljanska eta ulazi u sastav Lapakog bataljona iji je komandant bio Stojan Mati. Ona ve 10. septembra odlazi na Drenovau radi zatite osloboenog teritorija iz pravca Bihaa. Do tada je iz sela u raznim borbenim akcijama uestvovalo oko 300 ljudi. U borbene akcije i na dranje poloaja, radi zatite osloboenih sela, borci su ili na smjenu jer nije bilo dovoljno oruja da se svi odjednom naoruaju. Po okonanju borbenih akcija oko Kulen Vakufa, u selu su formirane tri ete. Svaka od ovih eta predstavljala je smjenu koja je odlazila na Drenovau. Pri formiranju smjena (eta) vodilo se rauna da u svakoj bude podjednak broj onih koji su ranije sluili vojsku ili se prekalili i stekli vojniko iskustvo. Komandiri eta (smjena) bili su: Petar Opai, uro Duki i Duan Majstorovi. Doljanska eta predstavljala je i na Drenovai znatnu zatitu jer je raspolagala s oko 100 puaka, 6 pukomitraljeza i jednim tekim mitraljezom. Kada je druga smjena Doljanske ete bila na Drenovai, potkraj septembra, jaa ustaka grupacija iz Bihaa prodrla je preko Ripakog klanca za Vrtoe i Kulen Vakuf. Vei dio boraca ove smjene Doljanana, predvoen Stojanom Matiem, prebacio se preko Une da bi u podruju Lipe u Duboskom pruio otpor ustaama. Ostali borci Doljanske ete prebaeni su s Drenovae u selo Ostrvicu i na Ljuticu, zapadno od Kulen Vakufa, u kojem su se nalazile ustae. U pokuaju da prije ustaa izbiju na Kulinu, ustae su uspjele uhvatiti borca Jovu Obradovia. Zapaenu ulogu imala je Doljanska eta u sastavu Lapakog bataljona i pod komandom Stojana Matia u borbama protiv ustaa od 5. do 8. oktobra na prostoru od Kulen Vakufa, preko Donjeg Lapca, do Kruga i Drenovae.
Ustaka grupacija koja je pod vodstvom pukovnika Matagia i bojnika Vebera iz Bihaa preko Vrtoa prodrla u Kulen Vakuf, s namjerom da ugui ustanak u jugoistonoj Lici i dijelu Bosanske krajine, bila je osujeena. Nakon to je 3. oktobra na Covci ostala bez svog taba koji je likvidiran od odreda Capajev, pod komandom oke Jovania, ova neprijateljska grupacija bila je prisiljena da se naglo izvue iz podruja Kulen Vakufa. Neprijatelj je raunao da e se natrag u Biha najlake probiti preko Donjeg Lapca, dolazei Drenovai s juga. On je pod zatitom artiljerije 5. oktobra ujutro krenuo iz Kulen Vakufa na proboj prema Borievcu i Donjem Lapcu. U trodnevnim borbama neprijatelju su naneseni veliki gubici. Ustae su imale preko stotinu mrtvih i ranjenih. Doljanska eta je imala vidnog udjela u zarobljavanju topa u Krugama, jednog kamiona i druge ratne opreme. U posljednjem sukobu, koji su s ustaama 1941. imali partizanski borci na podruju donjolapakog kotara, poginulo je i 7 partizana. Meu njima su i trojica boraca iz Doljana: Bogdan Radakovi, Ilija Majstorovi i Jovo Petrovi.
Intenzivan politiki rad Doljanska eta se stvarala, razvijala i prerastala u pravu partizansku jedinicu ne samo u procesu estokih oruanih borbi, u kojima je prolijevala krv i davala ivote, ve i u procesu aktivnog politikog suprotstavljanja zakulisnim makinacijama talijanskih faista i etnika. Politiki rad u eti jaao je njeno borbeno jedinstvo i inio je sposobnom da se suprotstavi planovima okupatora i njegovih slugu. Na podruju donjolapakog kotara talijanske okupacione trupe su se pojavile kada su propale sve nade da e ustae moi uguiti ustaniki pokret predvoen Komunistikom partijom Jugoslavije. Od 27. jula do 7. oktobra bilo je potueno nekoliko krupnijih ustakih vojnih formacija. U borbama su im oteti autobusi, kamioni pa ak i teki topovi;. Ustae su potuene u 12 veih borbi, a nisu dobile ni jednu borbu koju su vodile s ustanikim odredima. Ubijeno je na stotine pripadnika ustakih formacija s itavim tabovima, osloboena su mnoga mjesta, a ustae u Bihau, Graacu i Gospiu strepile su pred partizanskim odredima. Cim su bez borbe uli u Srb, a kasnije i u Donji Lapac, talijanski faisti su i na ovom prostoru obilato koristili ustake zloine da bi nahukali Srbe protiv Hrvata i Muslimana. Oni su od prvog dana, dajui pojedinim velikosrbima utoite na teritoriju Dalmacije, radili da se to- vie produbi jaz izmeu Srba i Hrvata. Talijanski okupatori su dali oruje ustaama da, na njihov raun vre pokolje Srba, a istovremeno su preko etnikih elemenata podsticali Srbe protiv Hrvata. U tome su vidjeli veliku mogunost ostvarenja svojih pretenzija. Ne bi se moglo kazati da ta taktika nije imala nikakvog uspjeha u Doljanima. Njihov privremeni uspjeh je u poetku uticao da se dio ustanikih snaga pasivizira. Poslije razbijanja ustakih snaga u oktobru i povratka boraca s Drenovae svojim kuama, jedan dio boraca-Doljanana nije bio pripravan za borbu protiv Talijana. U tom momentu oni su se zanosili iluzijama kako je mogue braniti se od ustaa, a da se ostane u miru s Talijanima. Nitko od boraca, koji nisu bili spremni i nisu shvatili potrebu borbe protiv Talijana, nije podravao etnike, niti su etnici i njihove voe Stevo
Raenovi, Jovo Kea, Pajica Omikus, Iso Luki i drugi imali uticaja na doljanske borce, iako su u vie navrata pokuali u Doljanima nai pristalice. Politika djelatnost u kotaru Donji Lapac, pa time i u Doljanima, prvih mjeseci nakon ustanka bila je neznatna. Nisu dovoljno objanjena ni najosnovnija pitanja NOB-e. Narod je bio u potpunosti spreman da se bori protiv ustaa i u tim je borbama pokazao veliku hrabrost i visoku svijest. Poslije prvih nedozvoljenih postupaka i osvete pojedinaca nad nedunim hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, narod je brzo shvaao da bez bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i drugih naroda Jugoslavije nee biti uspjeha u NOB-i. Okupacijom kotara od Talijana iznenaen je ne samo narod, ve dobrim dijelom i partijsko rukovodstvo koje se u prvom momentu nije snalo, niti je imalo jasnu predodbu to treba raditi. Ubrzo je Uz pomo Okrunog komiteta KPH za Liku organizirana svestrana politika aktivnost i mase boraca su kroz relativno kratko vrijeme bile spremne da stupe u borbu protiv Talijana. Bilo je oito da e se i u Doljanskoj eti vriti izvjesno prestrojavanje. Zaista, ubrzo je poeo proces u kojem su se ljudi dijelili za borbu s talijanskim okupatorom i za ekanje. U Doljanskoj eti izdvajala se grupa od etrdesetak boraca, koja je vrsto stajala na pozicijama beskompromisne borbe protiv talijanskih okupatora i njihovih slugu etnika. Meu njima su se isticali ve pomenuti pojedinci a i drugi to su prije rata bili povezani s naprednim radnikim pokretom. Aktiviranjem na borbu protiv talijanskih okupatora stvoren je siguran oslonac u selu, tim vie to su se meu onima koji su aktivno radili na organizaciji partizanske jedinice, nalazili komandiri vodova u selu: Duan Majstorovi, uro Duki i Jovo Mandi. Ugled komandira vodova bio je na zavidnoj visini i on se u velikoj mjeri reflektirao na borbena opredjeljenja. U decembru Mirko Medi, uro Kea i Jovo Mandi odlaze u bataljon Marko Orekovi. Na mjesto Jove Mandia za komandira Bubanjskog voda izabran je Jovo Medi Lujii, vrsto opredijeljen na strani partizana. Uz pomo partijske organizacije Donji Lapac, partizanska organizacija u selu koja je od oktobra i nadalje poela ne samo da oivljava, nego i da se samoorganizira, imala je neodloan zadatak da sve borce, pogotovo one koji su se kroz dvomjesene borbe iskazali junatvom, pripremi na borbu protiv talijanskih okupatora. To se moglo postii samo masovnom politikom aktivnou, smiljenom organizacijom i strpljivim i upornim radom na uvrivanju i objedinjavanju rada partizana u selu. Istiui da se ustae i drugi petokolonai odravaju samo zato to su pod oruanom zatitom svojih gospodara, aktivisti u selu morali su uloiti napore da mase boraca ponovo pokrenu u borbu i da ih uvjere kako je borba protiv talijanskih okupatora glavni zadatak. Trebalo je narodu i masi boraca objasniti sloenu vanjsku i unutranju vojno-politiku situaciju i uliti im vie vjere u vlastitu pobjedu. To nije bilo lako jer je to trebalo uiniti ba u vrijeme kada je faizam vojniki bio najjai, kada su Nijemci bili pred Moskvom. Najvanije je bilo objasniti zakulisnu igru Talijana u odnosu na ustae i uvjeriti borake mase sela u jedinstvo interesa ne samo Srba i Hrvata, ve svih naroda Jugoslavije. Trebalo je politikom aktivnou stvoriti i izgraditi antifaistike organizacije pokreta koje e nositi teret borbe. Od 8. oktobra 1941. do 27. februara 1942. na podruju kotara nije bilo oruanih borbi. Zatije je koriteno za politiki rad u kojem su se borci Doljan-
ske ete upoznavali s ciljevima NOB-e. Teite je bilo na pripremanju ljudi za borbu protiv Talijana. U politikom radu koritene su akcije, uspjesi i popularnost odreda apajev i Marko Orekovi. Od poetka decembra 1941. pa do konca februara 1942. nije prola ni jedna nedjelja, a da u selu nije odran neki masovni zbor na kojem su prisustvovali svi borci iz sela. Ui sastanci i dogovori odravani su skoro svakodnevno. Na zborovima su itani lanci iz lista Liki partizan. Najvei interes vladao je za vijesti s istonog fronta i za borbe koje su voene pred Moskvom. Ocjenjujui da postoje uslovi da se ubrzo svi borci iz Doljana opredijele za borbu protiv Talijana, teite rada usmjereno je na povezivanje i ukljuivanje u jedan vod svih koji su ve tada bili spremni da se bore. Komandir novoformiranog voda bio je Duan M. Majstorovi. Postojali su uvjeti da se formira i pokretna partizanska eta spremna da se bori i van svog teritorija. Kada je vod bio formiran i spreman da napusti selo i ode po sugestiji partijske organizacije Donji Lapac, vod je ostao u selu kako bi se ubrzalo formiranje Doljanske ete. Opredjeljenje Doljana za borbu protiv talijanskih okupatora imalo je velik znaaj i za druga sela. Borci iz Doljana bili su ve afirmirani u borbama protiv ustaa kao borbeni, sposobni i disciplinirani. Zato je nastavljena intenzivna politika djelatnost na ukljuivanju svih boraca sela u borbu protiv Talijana i etnika. To je bio osnovni politiki zadatak koga je postavila partijska organizacija Donji Lapac. Strpljivim radom i svakodnevnom politikom djelatnou za relativno kratko vrijeme postignut je potpuni uspjeh. Koncem oktobra odran je veliki narodni zbor u gaju kod kue J o j e Dukia. Na zboru je bilo vie od 350 Doljanana, a o vojno-politikoj situaciji u svijetu i kod nas, o borbama Crvene armije i saveznika govorio je Gojko Polovina. Informirao je narod i borce o borbama partizana u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, naglasio potrebu jaanja bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda i izvijestio o pripremi za borbu protiv Talijana. Zbor je trajao vie od 3 sata, a postavljeno je i vie pitanja. U Bubnju je tih dana odran sastanak u kui Vase Petrovia. Prisustvovali su borci iz Bubnja i Vrina. Govorio je Gojko Polovina. Posebno znaajni sastanci svih aktivista odrani su 17. decembra u kui Marice Paji i zbor boraca Doljanana 21. decembra 1941. u doljanskoj koli. Vei broj uih sastanaka i dogovora aktivista odravan je u kui Jove Media Brae. Jovo Brao bio je borac, kao i sinovi Zdravko i Dane. Supruga Milka je prva predsjednica AF-a u Doljanima, a keri Mara i Koviljka, skojevke. Da bi se u planiranu akciju unijelo to vie osmiljenosti i objasnilo u kakvim uslovima i okolnostima treba da se povede borba protiv Talijana, pripremljeni referat proitan je na sastanku 17. decembra. Zbor boraca upoznat je s vie detalja o konkretnoj situaciji u selu. Cilj informiranja o nepoznatim ili manje poznatim stvarima sastojao se u tome da se nosioci odreenih negativnosti politiki razoblie i da ih se moe oznaiti kao kolebljivce. Prije zbora zauzet je stav da se ne ide s konkretnim imenima, ve samo pojavnim oblicima i nainima tetnog djelovanja. Pojedinci su se prepoznali, a i drugi su bez tekoa zakljuili na koga se to moe odnositi. Izlaganje se sastojalo iz dva dijela. Prvi dio objanjavao je vojno-politiku situaciju u svijetu i naoj zemlji, a drugi o: stanju u selu, proteklim borba-
ma i akcijama, junatvu boraca i njihovoj spremnosti da se bore protiv svih neprijatelja (ukljuujui i borbu protiv talijanskih faista), tetnom radu pojedinaca koji su bili protiv borbe s talijanskim okupatorima, planovima neprijateljskih elemenata van Doljana, posebno etnikih voa iz Srba koji su ulagali napore da Doljansku etu ukljue u samozvani puk Kralj Petar. Na uem sastanku, odranom 17. decembra u kui Marice Paji (majke trojice partizanskih boraca Ilije, Milana i Davida) svih 46 uesnika ovog savjetovanja prihvatilo je zakljuak da se sa stavovima ovog sastanka ide na zbor svih boraca sela. Uesnici ovog skupa preuzeli su obavezu da prije narednog zbora svih boraca sela i na zboru zastupaju usvojene stavove. Naredne nedjelje 21. decembra odran je zbor svih boraca. Proitan je pripremljeni referat. 7 Najvei interes izazvao je onaj dio izlaganja gdje se govorilo o stanju u selu, makinacijama pojedinaca koji su smatrali da za borbu jo nije vrijeme. I na tom zboru kao i na prethodnim, iako manje, bilo je otpora borbi protiv Talijana. Unato toga, pobijedila je orijentacija itavog sela za borbu protiv Talijana. Po diskusiji i dranju prisutnih bilo je oito da je mali broj onih koji su do tada pruali otpor borbi protiv Talijana. Bio je to rezultat ireg politikog rada i opih vojno-politikih zbivanja u svijetu i u naoj zemlji. Dolo je do dijeljenja ljudi. Netko je izbacio parolu da oni koji su za borbu protiv talijanskih faista, preu iz velike u malu kolsku dvoranu. Ubrzo se napunila mala dvorana i iroki hodnik. Postalo je jasno da je mala dvorana tijesna za sve koji su za borbu protiv okupatora. U maloj dvorani je nastavljeno upisivanje dobrovoljaca u Doljansku partizansku etu. Upis je vrio Dane Medi Lujin. Broj upisanih je dostigao brojku od 170 ljudi, ali je i dalje nastavljeno s upisivanjem. Mala grupa ljudi koja je ostala u velikoj dvorani, prelazi u hodnik koji je vodio prema prepunoj maloj dvorani. Svi borci su se povratili u veliku dvoranu u kojoj je nastavljen rad. Prestao je svaki vidniji otpor pojedinaca koji do tada nisu bili spremni da se bore protiv Talijana. Tada je prema raspoloivom oruju odabrano 90 boraca za etu. Na zboru je donesen i vaan zakljuak da svi koji nisu uli u sastav ete, dobrovoljno predaju oruje mlaim ljudima koji su odabrani da uestvuju u borbama protiv Talijana. Bez pogovora to je i uinjeno. Istovremeno proglaeno je reorganiziranje Doljanske ete i njeno prerastanje iz ustanike-gerilske u Doljansku partizansku etu koja je tog dana po prvi put, pored komandira, dobila i politikog komesara. Komandir ete ostao je Petar Opai, a za politikog komesara izabran je Milan Majstorovi. Komandiri vodova su ostali Duan Majstorovi, uro Duki i Jovo Medi Lujii. Doljanska eta je s tim komandnim kadrom uestvovala u borbi protiv Talijana i etnika u Srbu. Od tada, pa do poetka borbe s Talijanima, u eti se jo intenzivnije razvijao politiki rad. Dolaskom Perice Dozeta za sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, poetkom januara 1942. veze s Kotarskim komitetom postale su jo intenzivnije, a politiki rad u selu jo plodotvorniji i sadrajniji. Dozet je dolazio i u Doljane na sastanke. Uporno i strpljivo je objanjavao ciljeve NOB-e. S velikim uspjehom je razobliavao zakulisnu politiku talijanskih okupatora i njihovih slugu etnika. Znaajnu pomo na ukljuiva7 U sastavljanju referata uestvoval su: Milan Majstorovi, Mio Medi, Duan Majstorovi, uro Duki i Jovo Medi Lujii.
nju naih boraca u oruane akcije protiv talijanskih faista, pored Kotarskog komiteta, pruao nam je i Okruni komitet KPH za Liku. U nekoliko navrata u selo na sastanke dolazili su partijski kadrovi koje je upuivao Okruni komitet. Pored ostalih, dolazili su Perica Kleut i Slobodan Uzelac. U februaru 1942. od najaktivnijih omladinaca i omladinki sela stvorena je skojevska organizacija iji je sekretar bio Mio Medi. Od osnivanja pa do zavretka borbi na Srbu (27. III 1942) postojala je jedinstvena skojevska organizacija za selo i Doljansku etu. Tada je razdvojena na dvije odvojene organizacije: skojevsku organizaciju u Doljanskoj eti i na skojevsku organizaciju koja je djelovala u selu. U politikim akcijama i okrajima tokom estomjesenog perioda, eta je odbranjena od nasrtaja etnikih elemenata izvan sela. Kroz to vrijeme neprijatelj nije mirovao. Pokuavao je da etu razbije i podredi svom uticaju. Jo na zboru u Doljanima, 19. oktobra 1941, razbijen je pokuaj Mane Rokvia, Pajice Omikusa i Ise Lukia da se borci ustanike Doljanske ete pokrenu i odvedu na veliki ustaniki zbor na Medenom polju kod Bosanskog Petrovca, iza ega su se krili zakulisni planovi etnikih voa. Na tom zboru je trebalio isprovocirati sukob s borcima Krajikog partizanskog odreda i u zametnutom meteu likvidirati tab Ljube Babia. Borci Doljanske ete su na pomenutom zboru u Doljanima podrali istupanje Gojka Polovine, sekretara Kotarskog komiteta Partije, koji se zalagao za nastavljanje oslobodilake borbe i odbacivanje neprijateljske linije koju su zastupali Mane Rokvi, Pajica Omikus i Iso Luki. U novembru je onemoguen pokuaj etnikih voa iz Srba da svojom dezinformacijom Doljansku etu gurnu u bratoubilaki rat s borcima Hrvatima koji su se zadrali u Dobroselu na putu iz Dalmacije za Korenicu, gdje su ili da se bore protiv faista. Naime, ljudi iz etnikog taba u Srbu pronijeli su vijest da su se u Dobroselu pojavile ustae. Raunali su da e tom varkom obmanuti Doljanane, uvui ih u zloin, a zatim privui na svoju stranu. Varka nije uspjela jer su borci Doljanske ete, im su stigli u Dobroselo, sa zadovoljstvom prihvatili objanjenje Gojka Polovine da se ne radi o ustaama, ve o partizanskim borcima, Hrvatima, koji su iz Dalmacije doli u Liku da pomognu u borbi protiv neprijatelja. Posljednji otvoreni pokuaj neprijatelja da skrene Doljansku etu s njenog borbenog puta izvren je 22. februara 1942. Ljudi iz okolice Srba nagovaraju Doljanane da se odreknu partizanskog imena. eta je trebala da ue u bataljon ni etniki ni partizanski, kako (po zagovornicima te linije) ne bi svojim partizanskim imenom izazivali Talijane. Zahvaljujui'patriotskom dranju gotovo svih boraca i zalaganju Duana Majstorovia, Mladena Orelja, Milana Majstorovia i Mie Media, koji su po nekoliko puta izlazili na govornicu i ukazivali da se iza te ideje kriju neprijateljski planovi, osujeen je i taj posljednji otvoreni pokuaj neprijatelja da razbije Doljansku partizansku etu. Istoga dana u Doljanima je etnicima zadat velik udarac. U selu su uhapena trojica etnikih voa, koji su se zadrali na putu od Udbine i Lapca za Srb, gdje su s etnikim voama trebali poraditi da se osujeti uspjeh partizanskog napada na talijanske garnizone u Donjem Lapcu i Srbu. 8 Uhapeni
8 Hapenje su samoinicijativno izvrili omladinci Dane, Mio i Sveto Medi, uz pomo Smilje Medi Ilijine iz Doljana i Nikole Media Stevina iz Martin Broda. Uhapene je u Oraovac, gdje s nalazio Stab Stojana Matia, sprovela grupa posebno odabranih boraca, u kojoj su se, pored ostalih, nalazili zdravko Medi, Stevo i Uro Obradovi.
su Stanko aki, Nikola Kora i Nikola Mileusni. aki je bio delegat Drae Mihailovia. Kod uhapenih su pronaeni planovi za stvaranje etnikih pukova i leci u kojima se poziva na likvidaciju rukovodilaca ustanka: Jakova Blaevia, oke Jovania, Ljube Babica i drugih. 9 Prve borbe s talijanskim faistima i etnicima Prilikom napada na talijanski garnizon u Donjem Lapcu, koncem februara 1942, eta je dijelom svojih snaga zatvarala pravac prema Srbu, a dijelom, ba u momentu okonavanja borbi na Lapcu, stigla do Gajina. U borbama nije uestvovala samo zato to je neprijateljski garnizon brzo pao. Poetkom marta eta uestvuje u napadu na Srb, a od tada i poslije djeluje kao vrsta i vrlo pokretna partizanska jedinica. U njena tri voda djeluje 90 boraca. Prvi, drugi i trei vod su Doljanani, a za vrijeme borbi na Srbu, i kasnije, eti je pripojen i vod Dobroseljana. Ceta formacijski djeluje kao 3. eta bataljona Stojan Mati. U tri doljanska voda bili su svrstani ovi borci: Bogunovi Mile Branko, Bogunovi Nikole Rade (poginuo 1944. kod Travnika kao borac u 6. diviziji), Bogunovi Mile Predrag (poginuo 1945. godine kod Sida kao komandir voda u 6. diviziji), Divjak Mile Stevo, Doen Petra Jovo (poginuo 1942. na Srbu kao borac Doljanske ete), Doen Rade Jovo (poginuo 1943. u Tikovcu kao komandir voda u 19. diviziji), Doen Gavre Nikola (poginuo 1943. u Bosni kao borac u 6. diviziji), Duki Petra uro, Duki Nikole Jovo (umro poslije rata), Duki ure Rade (poginuo 1942. na Velikoj Popini kao borac Doljanske ete), akovi Davida Stevo (poginuo 1943. u Dalmaciji kao borac u 6. diviziji), apa Marka Milan, apa Jovana Mile (poginuo 1942. na Velikoj Popini kao borac Doljanske ete), apa Petra Rade, ilas Dmitra uro, Filipovi Petra Marko, Jelii Ilije Rade (poginuo 1944. na Dabinoj strani kod Doljana), Krneta Dane Milan (poginuo 1943. kod Metka kao borac 6. divizije), Krneta Jovana Vid (poginuo na Zelengori 1944. kao komandir voda u 6. diviziji), Krneta Davida Nikola, Majstorovi Miloa Duan, Majstorovi Vase Duan, Majstorovi Rade Milan, Majstorovi Marka Milia (poginuo 1942. u Komiu kao komandir ete u 6. diviziji), Majstorovi Petra Vajo (umro poslije rata), Majstorovi M. Vid (poginuo), Medi Luje Dane (umro poslije rata), Medi Stanka Dane (poginuo 1943. kod Dalmatinske Krupe kao komandir voda u 19. diviziji), Medi Nikole Dania (poginuo na Kamenskom 1943. kao borac Drugog likog podruja), Medi D. Duan, Medi Nikole Duan (umro u Doljanima od tifusa 1943. kao borac 6. divizije), Medi ujana Duan, Medi Mile uro, Medi Miloa Ilija (umro poslije rata), Medi ujana Jandrija, Medi Steve Jovo (poginuo 1942. kod Rakovice kao borac 6. divizije), Medi Z. Jovo (umro poslije rata), Medi Dane Ljubomir Dane (poginuo 1945. godine kod Sida kao major komandant 3. brigade 6. like proleterske divizije), Medi Petra Mio, Medi Petra Mirko, Medi Miloa Nikola, Medi Stevana Nikola (umro poslije rata), Medi Boe Petar, Medi Davida Petar, Medi Milana Rade (poginuo 1943. kao komandir voda u 19. diviziji), Medi Luke Stevan (poginuo 1943. kod Dalmatinske Krupe kao borac 19. divizije), Medi Jove Zdravko (poginuo 1945. u borbama za Rijeku
573
kao obavjetajni oficir 5. brigade 19. divizije). Medi Dane Jovo (poginuo 1942. na Kosinju kao borac u 6. diviziji), Medi M. David (poginuo 1944. kao borac 6. divizije), Medi Nikole Ilija (umro od tifusa 1943. u Doljanima kao borac 19. divizije), Medi M. Stanko (poginuo 1943. kod Plavna kao borac 6. divizije), Medi Davida Svetozar (poginuo 1943. u Istri kao oficir OZN-e), Medi Davida Boko, Medi Dmitra Boko, Medi ujana Milan (poginuo 1943. kod Oklaja kao borac 19. divizije), Miki Dane Rade (poginuo marta 1942. u borbama na Srbu kao borac Doljanske ete), Milju Nikole Dane (poginuo 1942. kod Poduma kao borac udarnog bataljona), MiljuPetra David, Milju Luke Gavre (umro poslije rata), Milju Dane Jovo (umro poslije rata), Obradovi Miloa Boo, Obradovi ure edomir, Obradovi Dane Jovo (umro poslije rata), Obradovi Rade Milan (umro poslije rata), Obradovi Jovana Mile (poginuo 1943. kao borac 19. divizije), Obradovi Rade Mirko, Obradovi Jove Petar, Obradovi Miloa Rade (poginuo 1942. u Lovincu kao komandir voda u 6. diviziji), Obradovi Mile Uro (poginuo marta 1942. u borbama na Srbu, kao borac Doljanske ete), Obradovi Mile Stevo (poginuo 1943. na Malovanu kao operativni oficir bataljona u 19. diviziji), Opai Dane Joje, Opai Rade Dane, Opai Nikole Jovo, Opai Dane Petar-Pejo (poginuo 1944. u Bosni kao komandir ete u 6. diviziji), Orelj Save Dane (umro poslije rata), Orelj Rade Lazo, Orelj Jovana Mladen, Paji Jove Ilija (umro poslije rata), Paji Nikole Milan (poginuo 1943. kod Drnia kao komandir ete u 19. diviziji), Paji Ilije Rade (umro poslije rata), Petrovi Dane Boko (poginuo marta 1942. godine u borbama na Srbu kao borac Doljanske ete), Petrovi Stevana Dane (poginuo 1944. kod Kulen Vakufa kao komesar radionica II likog podruja), Petrovi Nikole Ilija, Radakovi Mile uro (poginuo 1942. na Velikoj Popini kao borac Doljanske ete), Radakovi Davida Jovica, Radakovi Laze Milan, Radakovi Rade Milan, Radakovi Luke Mane (poginuo 1943. u Dalmaciji kao intendant bataljona u 19. diviziji), Sekuli Jove Milan (poginuo 1944. kao komandir ete u 19. diviziji) i Paji Nikole oko. U Dobroseljskom vodu, koji je jo za vrijeme borbi na Srbu pripojen Doljanskoj eti (3. eti bat. Stojan Mati), bilo je 39 boraca: Banjac Petra David, Besla Rade Mile (poginuo), Besla Laze Duan, Besla Ilije Stevo, Durakovi Jandrije Petar, Grozdani Jove Mladen, Kantar Gavre Nikola (poginuo poslije rata), Kantar Sime Mladen, Kantar Mile Milan, Kantar Jove Mirko, Kantar Stevana Jovo, Mandi Nikole Nikola, Mandi Nikole Jovo, Mandi Davida Vlade (poginuo), Mandi Mile Duan (umro od tifusa za vrijeme rata), Medi Dane Ilija, Medi Rade Duan (poginuo), Medi Nikole uro, Medi Nikole Milan, Milanovi Nikole Rade, Peanac Nikole Duan, Polovina Stevana Gojko-Gojo (poginuo), Polovina Dane Barabica (umro poslije rata), Polovina Jove Momilo (poginuo), Polovina Rade Duan (poginuo), Polovina Save Boko (poginuo), Polovina Duan, Polovina Stevana Nikola, Popovi Milana Rade (iz Martin Broda), arac Nikole Mio (poginuo), arac Luke Ilija, tikovac Save Stevo, tikovac Dmitra Zdravko (poginuo), tikovac Petra Jovica, tikovac Petra Miljenko (umro u ratu), Tizi Z. Mio (poginuo), Tizi Obrad (poginuo), Vojnovi Duan (umro poslije rata), Vuka Gavre Milutin (umro poslije rata). Pored navedenih boraca iz Dobrosela, u borbama s Talijanima u Donjem Lapcu i Srbu kao pripadnici bataljona Marko Orekovi uestvovali su Dobroseljani: David Kantar, Mane Medi, Nikola Milanovi, Gojko Polovina
(tee ranjen u borbi na Srbu), uro Polovina, Vojin Polovina, Nikola Vuka Braco, Jovo Vuka i uro Vuka. Zajedno s krajikom jedinicom, bataljonom Marko Orekovi i po jednom etom iz bataljona Ognjen Pria i Stojan Mati, Doljanska eta je, nou 4/5. marta 1942. krenula u napad na Srb, u kojem se nalazio bataljon talijanskih crnokouljaa. Doljanani su se po nepovoljnom vremenu primicali Subotinu brdu. Puzali su k njegovom vrhu s ciljem da preko njega upadnu u prve kue. Ogrnuti bijelim plahtama borci su htjeli da se nevidljivi dokopaju kamenih kua u kojima je bio neprijatelj. Borci Doljanske ete (tada 3. ete bataljona Stojan Mati) u zoru su zadrani ispred vrha Subotina brda. Nepomino su leali na snijegu od zore do mraka. Od vlastite topline pod njima se topio snijeg i ispod njih otjecala voda. Leali su na dostignutim pozicijama i otvorili vatru na utvrenog neprijatelja. Zaustavljene su i ostale ete. Neprijatelj se nije dao iznenaditi. Uporno se branio iz pripremljenih rovova i kamenih zgrada koje su meusobno bile povezane saobraajnicama. Ni borci Doljanske ete nisu se dali otjerati s pozicija koje su osvojili. Trpjeli su jaku vatru od neprijateljskih mitraljeza, bacaa mina, avionskog bombardiranja i mitraljiranja. Subotino brdo zauzeto je juriem tek 12. marta. Plaeno je krvlju i ivotima. Na njemu su pali neustraivi borci Uro Obradovi i Jovo Doen. U estokim borbama koje su potrajale sve do 25. marta, Doljanska eta je izgubila jo dvojicu boraca. Junaki su pali Rade Mihi i Boko Petrovi, borci Bubanjskog voda. Talijanima u Srbu nije preostalo nego da se pokuaju izvui prema Otriu od kuda su im 25. marta doli u pomo dijelovi 151. puka divizije Sassari. Pred izvlaenje iz Srba zaprijetila je opasnost da faisti otmu top koji je omladina po velikom snijegu i na leima prenijela od Ljubova do Srba. Top je bio svega dvadesetak metara udaljen od kue iz kojih su faisti napadali. To je dobro razumjela grupa boraca prvog voda Doljanske ete. Top je spaen i pod estokom borbom izvuen u Suvaju. Na tom zadatku svojom hrabrou i upornou naroito su se istakli Duan Majstorovi, komandir voda, Ljubomir Medi Brzica, desetar, komandir odjeljenja i borac Jovo Obradovi Jovica. Poslije okonanja borbi na Srbu Doljanska eta se zadrala dva dana na odmoru u svojem selu. eta je popunjena novim borcima. Nekoliko starijih i bolesnih ljudi ostavljeno je u selu. Komandiri vodova uro Duki i Jovo Medi Lujii ostavljeni su u selu radi politikog rada. Njihovi vodovi (drugi i trei) su spojeni u jedan vod koji je i dalje nosio naziv drugog voda. Njegov komandir od okonanja borbi na Srbu pa dalje, bio je Stevo Divjak. U etu je ukljuen Dobroseljski 3. vod, kojim je i dalje komandirao Gojko Polovina Gojo. Mjesto Petra Opaia koji je ostavljen u selu, za komandira ete izabran je Ljubomir Medi Brzica. Tako je od 27. marta do 11. maja 1942. godine eta imala samo tri voda u koje je bilo ukljueno vie od 120 boraca. Kada su okonane borbe oko Srba, Talijani su probili blokadu svog garnizona u Korenici. Nakon razbijanja blokade talijanski faisti su divljali po Krbavskoj kotlini. Prijetila je opasnost da prodru na Kamensko i u Donji Lapac, koji je oekivao i napad ustaa iz Bihaa. U takvoj situaciji eta je iz Doljana, preko Dnopolja, krenula na Kamensko gdje se bio smjestio Stab bataljona Stojan Mati i tab Grupe partizanskih odreda za Liku. Doljanani i Dobroseljani su 28. marta stigli na Kamensko. eta je odmah, preko Pirovita, upuena za Nebljuse da bi sprijeila eventualni prodor ustaa iz Bihaa. Nakon samo jedne noi provedene u Nebljusima eta je odmah vraena na
Pirovite, gdje je provela tri dana, da bi se ponovo nala u Nebljusima odakle je istog dana krenula natrag na Kamensko. Stab Grupe NOP odreda za Liku procijenio je da Donjem Lapcu prijeti vea opasnost od Talijana s Udbine, nego od ustaa iz Bihaa pa je eta 2. aprila s Kamenskog krenula Manitom i Kozjom dragom da bi se istog dana predveer zaustavila u visukom zaseoku Selite, otkud se narednih dana premjestila u Timin Varo neposredno pred Udbinom. Na podruju Visua eta je ostala 11 dana. Zatvarala je pravac UdbinaVisuprevoj KukDonji Lapac. U nekoliko navrata odbijen je pokuaj Talijana da iz Udbine prodru u Visu. Oko 11. aprila eta je uestvovala u veem okraju s talijanskim faistima, spreavajui prodor prema Donjem Lapcu i pokuaje da se dokopaju i popale iri rajon Visua. Po nalogu taba, novoformiranog 3. likog partizanskog odreda, eta je predveer 13. aprila napustila Visu da bi se ve 14. aprila ujutro nala u Doljanima gdje je saopeno da izlazi iz formacijskog sastava bataljona Stojan Mati, a svoj naziv 3. eta bataljona Stojan Mati mijenja u naziv Doljanska eta. Od tada je samostalna jedinica pod neposrednom komandom taba 3. likog partizanskog odreda. Ubrzo dobila je nareenje da odmah krene za Kaldrmu koju ugroavaju ujievi etnici, prijetei da prodru do Srba. Od tada do 10. maja 1942. godine, eta je provela u proganjanju etnikih bandita kreui se od Tikovca i Kaldrme pa do Velike Popine. Cim bi se borci Doljanske ete i 2. ete bataljona Marko Orekovi pojavili na tromei, etnici bi pobjegli. Borci Doljanske ete tek bi stigli na odmor u svoje selo, a etnici bi se ponovo pojavili oko Kaldrme. Trebalo je ponovo ii na poloaje. Bjeali su kukaviki ne prihvaajui borbu, da bi se ponovo poput divljih zvijeri pojavljivali i nastavljali maltretirati nezatieno stanovnitvo. U proganjanju etnika borci Doljanske ete (prvi vod) oko 15. aprila itavu jednu no, po dubokom snijegu, penjali su se planinom Vilicom, da bi se jo prije zore nali na njenom i drugim vrhovima koji se na visini od preko 1600 metara prostiru izmeu doline Butinice i sela Resanovaca u bosansko-grahovakom srezu. etnici su se posluili varkom. Na mnogim od ovih visova naloili su vatre, a pritajili se na zapadnoj strani Butinice kod sela Vagana. Dok je prvi vod uzaludno pretresao planinske visove, u podruju Uilice, trei vod pretraivao je naselje u dolini Butinice, a 2. vod Doljanske ete, zajedno s 2. etom bataljona Marko Orekovi kod sela Vagana sukobio se s etnicima koji su bili dobro utvreni i nisu se dali protjerati iz Vagana. U otroj borbi ranjeni su borci Doljanske ete Milan Obradovi i Milan Paji. Poslije borbi oko Tikovca, eta je upuena na Veliku Popinu da bi uestvovala u operacijama protiv etnikih bandi. Doljanani su na Veliku Popinu stigli u momentu kada su bataljon Marko Orekovi i ostale jedinice borbu s etnicima na Popini privodili kraju, pa su samo uestvovali u ienju etnika koji su se tokom borbe posakrivali po selu. Ni prvi maj 1942. godine Doljanska eta nije doekala na miru. Morala je s Velike Popine, preko Kunovca i Osredaka, krenuti prema Kaldrmi. etnici su pobjegli prema Kninu. Poslije jednomjesenih borbi s etnicima i napornih mareva po tromei, eta je dobila stalniji zadatak. Upuena je na Drenovau. Neposredno pred odlazak popunjena je novim borcima i znatno ojaana. Formiran je ponovo etvrti vod ete. Sastojao se veinom od ljudi iz Doljana, a dijelom i iz Dobrosela. Tim je otvoren proces stvaranja jo jedne ete.
Ceta je 11. maja krenula na Drenovau s komandnim kadrom: komandir ete Ljubomir Medi Brzica, politiki komesar Milan Majstorovi, obavjetajni oficir Mirko Medi Cuki, ekonom Mane Radakovi, komandir 1. voda Duan Majstorovi, a vodni delegat Ilija Paji, komandir 2. voda Stevo Divjak, a vodni delegat Gavre Milju (neto iza toga Cedomir Obradovi, komandir 3. voda Gojo Polovina, a vodni delegat Milan Kantar, zatim Dane Polo,vina (Barabica) i komandir 4. vioda Jovo Doen, a vodni delegat uro Medi. S etom su na Drenovau krenuli Sava Mileusni i Ico Blanua. Oni su, po odluci Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac, u eti bili politiki instruktori. U eti nije bilo partijske organizacije, ali je djelovala jaka skojevska grupa, mala grupa kandidata Partije i vea grupa njenih simpatizera. Kandidati K P J u eti bili su: Milan Majstorovi, politkomesar i Mio Medi, sekretar skojevske organizacije. U to vrijeme lanovi S K O J - a bili su: David Banjac, Branko Bogunovi, Predrag Bogunovi, Rade Bogunovi, Rade apa, Marko Filipovi, Boko Medi, uro Medi, Dane Medi, Jandrija Medi, Mio Medi, Milan Medi Mito, Rade Medi, Zdravko Medi, Dane Milju, edomir Obradovi, Jovica Obradovi, Milan Obradovi, Rade Obradovi, Stevo Obradovi, Dane R. Opai, Lazo Orelj, Ilija Paji, Milan Paji, Rade Popovi, Jovica Radakovi, Milan Radakovi, Mio arac i Mio Tizi. Ceta je na Drenovai smijenila 1. etu bataljona Stojan Mati i zaposjela poloaje za odbranu, koji su se protezali od iaka u Pljeevici, preko Meljinovake drage, Dobrenice, Lohovskih Brda, do sela Golubia i Ripa na rijeci Uni. Komanda ete, zajedno s prvim vodom, smjestila se u selu Lohovu, drugi i trei vod na Lohovskim Brdima, a etvrti vod u selu Meljinovcu. Na toj liniji pred etom su se nalazili ustae i domobrani pa su borci danonono morali biti na poloaju. Za vrijeme pedesetodnevnog boravka na Drenovai i Lohovu u eti se razvijao plodan politiki rad. Njegov nosilac je bila brojna, vrijedna i borbena skojevska organizacija. Skojevska organizacija pomagala je i u masovnom politikom radu u tamonjim selima. Ceta je bila orijentirana na propagandno-politiki rad u selima Skoaju i Golubiu koja su se nalazila u zaleu neprijateljske linije. Odravane su ilegalne veze s neosloboenim Bihaem. Preko njih su u grad upuivani propagandni materijali, a iz grada pritjecali obavjetajni podaci o neprijatelju i grupe aktivista koji su tim kanalima odlazili u partizane. Prvi koji su iz Bihaa izali borcima Doljanske ete i uvrstili se u partizanske redove, bili su omladinci Veljko Jeli i Vlado Zardin. U podruju Meljinovake drage podravane su ilegalne veze s nekim domobranima kojima je dostavljen na propagandni materijal. Na Drenovai nije bilo ozbiljnije borbe s ustaama. Ni jedna strana nije poduzimala ofanzivnije akcije. Sve se svodilo na nekoliko sitnijih arki poduzetnih s nae strane u predjelu Golubia. Cilj im je bio da se otjeraju i zaplae ustae koje su spreavale kontakt naih boraca propagandista i obavjetajaca s tamonjim seljacima. U drugoj polovini juna dok se jo nalazila na Drenovai, eta je poela gubiti obiljeja iskljuivo Doljansko-dobroseljske ete. U nju su pristizali borci i iz drugih mjesta. Tu je zapoeo i proces odlaenja Doljanana i Dobroseljana u druge jedinice i na razne dunosti izvan Doljanske ete. Najprije je u Udarni bataljon Liko grupe NOP odreda otilo osam dobrovoljaca. Bili su to: Rade Bogunovki, Rade apa, Rade Jelii, Dane Milju, Jovica Obradovi,
37 DONJI LAlPAC
577
Rade Obradovi, Lazo Orelj i Jovica Radakovi. Neto iza toga u prateu jedinicu Vrhovnog taba, kao dobrovoljci, otili su uro i Jandrija Medi. Dolo je do promjena i u rukovodstvu ete. Polovinom juna Milan Majstorovi je otiao na terenski politiki rad. Za politikog komesara ete doao je Vladimir Marii iz bataljona Marko Orekovi. U toku juna nekoliko partizana je otilo na vojno-politike kurseve. Ljubomir Medi Brzica i Mio arac otili su iz ete na oficirski kurs pri Glavnom tabu Hrvatske, a Mio Medi na politiko-partijski kurs pri Okrunom komitetu KPH za Liku. Mjesto Ljubomira Media za komandira ete postavljen je Duan Bursa (iz Kaldrme), ranije komandant mjesta u Srbu. Na tu dunost je doao iz bataljona Marko Orekovi. Bursa nije dugo ostao na dunosti komandira ete jer je i on otiao na oficirski kurs pri Glavnom tabu Hrvatske. Dunost komandira ete preuzeo je komandir prvog voda Duan Majstorovi. Doljanska eta na graakom sektoru Dvadeset osmog juna eta odlazi s Drenovae na graaki sektor da na poloajima u Velikoj Popini i Glogovu smijeni bataljon Stojan Mati koji je odlazio u zapadnu Liku. Unato brojnosti ete, zadatak je bio pozamaan. Njegovo izvravanje trailo je veliko naprezanje i pojaane napore svih boraca. Nasuprot eti stajao je veliki dio 151. puka divizije Sassari i nekoliko stotina etnika. Tome 4. vod je ostavljen na Lohovskim brdima. Poetkom jula dijelovi Doljanske ete smjenjuju na Crnom vrhu kod Graaca i jedinice bataljona Bio Kesi. Time zadaci i odgovornosti Doljanske ete postaju jo vei. U to vrijeme eta je jedina partizanska jedinica koja je branila donjolapaki i dio osloboenog teritorija graakog kotara. Ona je zatvaranjem pravca od Velike Popine prema Srbskom klancu, od Graaca prema Bruvnu i od Bihaa preko Drenovae, branila prodor neprijateljskih snaga na osloboeni teritorij donjolapakog i graakog kotara. To nije bilo lako ostvariti, tim vie kada se ima u vidu da je protiv jedne ete na prostoru od Otria do Graaca neprijatelj imao rasporeen 151. puk divizije Sassari i oko 600 etnika.. Za vrijeme boravka ete na Drenovai ustae nisu napadale poloaje. im je eta otila s Drenovae, iako ju je ona napustila pod zatitom mraka, ustae su se iste noi privukli i opkolili sela Meljinovac i Lohovska Brda. Tamonji vod, koji je ostavljen na Drenovai, uloio je velike napore u spaavanju ugroenog stanovnitva i vlastitih snaga pred nasrtajima nadmonijeg neprijatelja. Borci 4. voda su odluno probili neprijateljski obru, zali u Pljeevicu iz koje su bono udarili po ustaama i natjerali ih da se povuku prema selu Skoaju. Dok je osloboenom dijelu graakog kotara prijetila opasnost od talijanske julske ofanzive, osloboeni lapaki kotar bio je ponovo suoen s opasnu koja je preko Drenovae dolazila iz Bihaa. Sredinom jula ustae i domobrani jaim snagama ponovo su upali u selo Meljinovac, gdje su ubili 8 ena i popalili nekoliko kua. Imali su namjeru da se preko Drenovae probiju i junije sve do Donjeg Lapca. etvrti vod, iz sastava Doljanske ete, nije bio u stanju da sam trajnije otkloni postojeu opasnost zato je radi osiguravanja Dreno10 Vladimir Marii, Lika u NOB 1942, str. 336.
vae, tokom jula, u Doljanima provedena dobrovoljna mobilizacija ljudstva. Formirana je jo jedna eta nazvana Druga doljanska eta. Stvorena je uglavnom od onih boraca koji su se jo u decembru 1941. godine upisali u partizanski spisak, a kod kue su ostali samo zbog nedostatka oruja. Sada se oruje nalo. Dobiveno je od boraca bataljona Bude Borjan koji su, uslijed premorenosti u talijanskoj ofanzivi od Bukovice do Like, morali na odmor. Novoformirana eta Doljanana krenula je na Drenovau kao pojaanje 4 vodu. Komandir ove ete bio je ime Ivas, dotadanji komandir ete u Budi Borjanu, a politiki komesar uro Duki iz Doljana. eta je ostala na Drenovai do 2. polovine augusta 1942. Tada je rasformirana jer je posueno oruje trebalo vratiti Dalmatincima. Dio boraca Druge doljanske ete rasporeen je u 4. vod formiran ve ranije na Drenovai koji je nakon toga prerastao u etu. Ostali borci s kojima su na Drenovai komandirali Ivas i Duki uli su u bataljone 2. i budue 3. like brigade.
Uee Doljanske ete u talijansko-etnikoj ofanzivi 4. jula 1942. i njeno prerastanje u bataljon Talijansko-etniku ofanzivu na junu Liku, Doljanska eta je doekala u razvuenom poloaju od Crnog vrha do Velike Popine (u kojoj se nalazio 2. vod). Talijansko nastupanje pravcem ErvenikMalovanGubavevo Polje Bruvno nastavljeno je sve do 25. jula 1942. kada je neprijateljska ofanziva razbijena u prostoru Gubavevo PoljeBruvno. Time su osujeeni planovi neprijatelja, ali je ofanziva ostavila velike i teke posljedice. Neprijatelj je opustoio sve kuda je proao, a uspio je i da povea broj etnika. U razbijanju neprijateljske ofanzive Doljanska eta pokazuje visoke borbene kvalitete. Ona u sedmodnevnim borbama, od 18. jula do 25. jula, izdrava velike napore i na svakom mjestu prua neprijatelju ilav otpor. Drugi vod je 18. jula u Velikoj Popini prihvatio borce Sjevernodalmatinskog odreda, koji su se uz velike napore povlaili pred daleko nadmonijim neprijateljem. Premoreni Dalmatinci smjeteni su po kuama i nahranjeni. Prvi i trei vod uz estok otpor zatvarali su pravac Crni vrh (tt 1012) Omsica Pleai. Neprijatelj je tokom borbi u vie navrata ispoljavao namjere da opkoli i odsijee ova dva voda Doljanske ete. Borci su pruala estok otpor iako su trpjeli jak pritisak neprijateljske artiljerije. estoka artiljerijska vatra od Graaca, kao i proboj neprijatelja iz pravca Glogova u Gubavevo Polje, prisilili su borce Doljanske ete da se s Crnog vrha povuku sjeverno od zaseoka Petrovii, iznad Gubaveva Polja. Tokom povlaenja nije nikad prestajao organizirani otpor koji je usporavao neprijateljsko nastupanje. Ceta je, neprijateljskim prodorom iz Glogova u Gubavevo Polje, bila rastavljena na dva dijela jer se njen drugi vod u to vrijeme jo uvijek nalazio u Velikoj Popini. I taj se vod pod borbom uspio izvui pa se 23. jula eta nala na okupu sjeverno od Gubavevog Polja. Na novim poloajima eta je nastavila borbu s nastupajiKJim neprijateljem. U toku ofanzivi na poloaj ete stigao je Vlado etkovi, komandant Grupe partizanskih ockeda za Liku. On je 23. jula borcima saopio da se od Doljanske i omladinske ete formira bataljon koji je u prvo vrijeme dobio naziv 3. bataljon 3. LPO. Omladinska eta, formirana u junu od omladinaca iz donjolapakog kotara, tek je bila prispjela s vojno-politike obuke koja je odr-
gavana u Miljenovcu. I u toj eti je bilo dosta mladia iz Doljana i Dobrosela. Cin formiranja bataljona u jeku neprijateljske ofanzive znai odreeno priznanje eti ija je skoro sva komanda proglaena tabom novoosnovanog bataljona. U daljnjim dvodnevnim borbama novoformirani bataljon je s bataljonima Bio Kesi i Branko Vladui pruao ilav otpor neprijatelju i sprijeio njegovo nastupanje sjevernije od Bruvna. Bio je to jedan od razloga da je neprijatelj 25. jula obustavio ofanzivu povlaei se na polazne poloaje. Odstupajui, neprijatelj se povlaio prema Graacu, a nae jedinice bile su mu stalno na leima. Stab novoformiranog bataljona sainjavali su Duan Bursa komandant, Boko Mari politkomesar, Milan Glumac zamjenik komandanta, Vladimir Marii zamjenik politkomesara bataljona i Nikola Dokmanovi obavjetajni oficir. Polovinom augusta u bataljonu je formiran bataljonski partijski biro kojeg su sainjavali: Vladimir Marii, sekretar, Boko Mari, Duan Bursa, Duan Boikovi i Mio Medi, lanovi. U to vrijeme u bataljonu je bilo 5 lanova Partije. Prva tri voda Doljanske ete u novoformiranom bataljonu nosili su naziv 1. ete bataljona, omladinska eta bila je 2. eta, dok je bivi 4. vod, koji je ostao na Drenovai, nakon to je popunjen novim borcima iz Doljana i Dobrosela, a kasnije i iz drugih sela, dobio naziv 3. ete bataljona. Odlaskom bataljona Stojan Mati u sastav 2. like brigade, Bursaev bataljon je mjesto Treeg dobio naziv Drugi bataljon 3. likog NOP odreda (Bataljon je i kasnije mijenjao imena). Najpoznatiji je kao Prvi udarni bataljon Likog partizanskog odreda, a zatim 1. bataljon 5. kninske brigade. General potpukovnik Vladimir Marii, bivi politiki komesar Doljanske ete zapisao j e : Na svom borbenom putu Doljanska eta (kasnije 1. udarni bataljon) nadmaila je sva najoptimistikija predvianja. U 1. udarni bataljon eta je unijela iskustva svojih preko 100 boraca, koji su se od poetka ustanka do ljeta 1942. godine borili izmeu Knina i Graaca. Samoprijegor, borbenost, upornost i druge vrline, Doljanani i Dobroseljci su prenijeli na cio bataljon. Njihove vrline postale su svojina, ne samo 1. udarnog bataljona, nego i 5. dalmatinske brigade (19. sjeverno-dalmatinske divizije p. p.) u koju je bataljon uao kao njen 1. bataljon. Dugo vremena ovaj bataljon je izvravao najtee zadatke, a malo je ostalo ivih boraca iz Doljanske ete. 11 Borci Doljanske ete i ostali borci iz Doljana, koji su pripadali drugim jedinicama NOV-e, borili su se u raznim krajevima Jugoslavije: Lici, Dalmaciji, Istri, Bosni, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i drugdje. Oni su se svugdje hrabro borili, bili odani, disciplinirani i dostojni borci. Po tome su postali poznati u mnogim selima i gradovima nae zemlje. Mnogi su junaci dali svoje ivote na raznim bojitima Jugoslavije. Doljanska eta i selo Doljani bili su kadrovsko jezgro za neke bataljone: 6, 35. i 19. dalmatinske divizije, Pratei bataljon Vrhovnog taba NOV Jugoslavije i neke druge jedinice. Iz redova Doljanske ete izrasli su sposobni i revoluciji odani komandiri i polit, komesari eta i bataljona, naelnici tabova, operativci i obavjetajci ratnih brigada. Iz njenih redova je i komandant proleterske ratne brigade Ljubomir Medi Brzica te niz politikih i skojevskih rukovodilaca i rukovodilaca narodne vlasti.
Vladimir Marii, Prvi udarni bataljon Likog partizanskog odreda, Lika u NOB-i 1942. godine, str. 335
Prvi borci Doljanske ete, Doljanani i Dobroseljci, odlazei iz svojih sela u borbene akcije i zadatke, nisu nikada za sobom zatvarali vrata. Njihove veze s rodnim selima ostale su neprekidne, a politiki utjecaj u stalnom porastu. Njihovim stopama, na slavne puteve borbe za slobodu, krenulo je mnogo ljudi, ena i djevojaka. Mjetani Doljana i Dobrosela, odazivajui se pozivu Komunistike partije Jugoslavije, dali su narodnooslobodilakoj vojsci preko 700 boraca, od kojih je 201 poginuo irom Jugoslavije, 137 ih je nosilaca Partizanske spomenice 1941, a 146 ih je iz narodnooslobodilakog rata izalo s inom oficira Jugoslavenske narodne armije.
Petar Babi
Formiranje 3. likog NOP odreda Naredbom Glavnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda Hrvatske, od 10. aprila 1942. godine, formiran je 3. liki NOP odred. Teritorija od 806 km 2 koju je odred pokrivao (i koju dajemo na shemi), obuhvatala je tadanja dva kotara donjolapaki s opinama: Nebljusi, Donji Lapac, Doljani i Srb (na kojem je prema popisu iz 1940. godine ivjelo 16.554 stanovnika) i graaki kotar s opinama: Mazin, Bruvno, Graac, Lovinac i Zrmanja (na kojem je prema istom popisu ivjelo 27.859 stanovnika. 2 U sastavu odreda bile su i komande mjesta u Donjem Lapcu, Srbu i Bruvnu do formiranja Likog vojnog podruja sredinom jula 1942. godine, od kada se s komandama mjesta u Lici nije vie rukovodilo preko tabova odreda. Prilikom formiranja 3. odred su sainjavali: 1. bataljon Marko Orekovi (komandant Danilo Damjanovi, politiki komesar Ilija Radakovi), 2. bataljon Stojan Mati (komandant Tomica Popovi, politiki komesar Simo Mrda). 3. bataljon Gavrilo Princip (komandant Milojko Cuk, politiki komesar Bio Kesi), Doljanska partizanska eta (komandir Ljubomir Medi Brzica, politiki komesar Milan Majstorovi) i Omladinska partizanska eta (od kraja juna 1942. godine komandir Ilija Raeta, politiki komesar Petar Trbulin Pean 3 ). U tabu odreda bili su: komandant oko Jovani, politiki komesar Josip Cazi, zamjenik komandanta Milan Sijan, zamjenik politikog komesara Petar Babi Pepa, obavjetajni oficir Duan Mileusni, operativni oficir Joco Njegomir, intendant Duan Zori i referent saniteta Slava Blaevi. 4 Joco Njegomir je doao za operativca oko 20. maja, a kasnije je bio zamjenik, pa komandant odreda. Slava Blaevi je dola za referenta saniteta koncem maja 1942. U tabu odreda bili su i Jovo Grubii, kasnije zamjenik i komesar, Bogdan Duki, operativac odreda, te operativci: Petar Trbulin i Petar Cia (sekretari taba u razliito vrijeme). Sjedite taba odreda nalazilo se u selu Doljani, 15 km istono od Donjeg Lapca, u kui seoskog svetenika koga su pred ustanak ubile ustae. tab odreda je imao vod za vezu i tabni vod. Komandir voda za vezu bio je Duan Starevi. Uz tab odreda nalazile su se krojaka i obuarska radionica kojima je upravljao uro ai. U poetku su radionice bile smjetene u selu Dnopolju (kod D. Lapca), a kasnije su premjetene u selo Doljani (zaselak Bubanj). Odred je imao i svoju ambulantu u Dobroselu kojom je rukovodila Boja Tima. Poetkom maja 1942. godine u odredu je bilo 714 boraca i starjeina, naoruanih sa 6 tekih mitraljeza, 23 pukomitraljeza, 650 puaka raznih kalibara i porijekla, kao i s 50 lovakih puaka kojima su bile naoruane seoske strae po selima. U itavom vremenu postojanja i djelovanja odred je bio promjenljivog sastava i jaine. Neke su jedinice povremeno odlazile van sastava odreda na razne borbene zadatke, ali i za stalno u novoformirane sastave (bataljone, odrede i brigade), dok su u odred mjesto njih dolazile novoformirane jedi2 Godinjak^. banske vlasti Banovine Hrvatske od 26. VIII 1940. Nacionalna 1 sveuilina biblioteka Zagreb. 3 Milan Obradovi, Arena br. 458, od 3. X 1969. 4 Lika u NOB-i 1942. str. 310.
T E R I T O R I J A K O J U J E P O K R I V A O 3 . L l C K I N O P ODRED
nice. Tako su poetkom aprila 1942. dvije ete bataljona Marko Orekovi (1. i 4.) upuene u Gorski kotar i pod neposrednim rukovodstvom Glavnog taba NOPO Hrvatske uestvovale 16. aprila u napadu na Jezerane, a 21. aprila na ruenju pruge kod Plakog. Trinaestog maja u sastavu Kombinovanog partizanskog odreda i pod komandom Glavnog taba Hrvatske, bataljon Marko Orekovi uestvuje u napadu na vijadukt Bender na likoj pruzi, kao i u borbama protiv Talijana i etnika u irem rejonu Plavna, Zrmanje, Rujita, Golubia i Krupe gdje se zadrava do kraja maja. Devetnaestog juna ovaj bataljon izlazi iz sastava odreda, postaje udarni bataljon taba grupe NOP odreda za Liku, a 4. jula odlazi definitivno u sastav 1. hrvatske narodnooslobodilake partizanske brigade. Bataljon Stojan Mati poetkom juna uestvuje, zajedno s jedinicama 1. i 2. likog NOP odreda, u prvom napadu na Udbinu, a poetkom jula (23) u akciji na ustae u Podlapai. U sastavu Kombinovanog odreda, a pod ikomandom taba grupe NOP odreda za Liku, od 14. do 26. jula, bataljon uestvuje u borbama u zapadnoj Lici (Bruani, Otarije, Smiljan, Donje Pazarite). U prvoj polovici augusta ulazi u sastav 2. hrvatske (like) NOP brigade. Bataljon Bio Kesi (prilikom formiranja nosio je naziv Gavrilo Princip) poslije odlaska bataljona Marko Orekovi i bataljona Stojan Mati iz sastava odreda, preimenovan je u 1. bataljon 3. likog NOP odreda. Dvadeset drugog augusta 1942. bataljon, zajedno s 2. hrvatskom (likom) NOP brigadom, uestvuje u napadu na ustako uporite Udbinu. Krajem septembra 1942. izlazi iz sastava odreda i ulazi u sastav 9. hrvatske (3. like) NOP brigade. U meuvremenu, na teritoriji odreda, a i u njegovom sastavu, formirane su nove jedinice. Devetog maja na teritoriji Zrmanje formiran je bataljon Branko Vladui koji s bataljonom Bude Borjan ini novoformirani Sjeverno-dalmatinski PO. Kasnije, bataljon Branko Vladui ulazi u sastav 2. dalmatinske brigade, a bataljon Bude Borjan u sastav 1. dalmatinske brigade. Dvadeset treeg jula 1942. od samostalnih eta (Doljanske 1. eta, omladinske 2. eta i novoformirane 3. ete od boraca veinom iz Doljana i Dobrosela) formiran je Lapako-graaki bataljon s nazivom 3. bataljon 3. likog NOP odreda, a poslije odlaska iz odreda bataljona Stojan Mati preimenuje se u 2. bataljon 3. likog PO. Po rasformiranju 3. odreda postaje 1. udarni bataljon Likog PO. 6 U meuvremenu formirane su i etiri omladinske ete (od kojih jedna enska), kao i brojne jedinice partizanskih straa pri narodnooslobodilakim odborima i pri komandama mjesta Srb, Donji Lapac i Bruvno. Krajem augusta 1942. iz sastava odreda poslato je 60 omladinaca-dobrovoljaca za popunu Druge srpske proleterske brigade. Trei liki partizanski odred djelovao je i postojao kao organizacij sko-formacijska jedinica od 10. aprila do kraja septembra 1942. godine (a po nekim podacima i oktobra), nakon ega su njegove preostale jedinice, starjeine i ustanove, (2. bataljon, jedna samostalna eta i enska eta) ule u sastav Komande likog podruja i komandi mjesta D. Lapca, Srba i Bruvna, a kasnije u sastav novoformiranog Likog partizanskog odreda. Tako su preostale jedinice 3, likog odreda inile okosnicu kasnijeg Likog partizanskog odreda (LPO).
S Komandant Duan Bursa, komesar Boko Mari, zamjenik komandanta Milan Glumac, zamjenik komesara Vladimir Marii.
Odlaskom na druge dunosti prvog komandanta odreda oke Jovania i polit-komesara Josipa Cazija, kao i drugih starjeina iz taba, 6 komandu nad odredom, do njegovog rasformiranja, preuzeli su Joco Njegomir, komandant i Jovo Grubii, politiki komesar. Iz prednjeg se da zakljuiti da je za vrijeme postojanja Treeg likog odreda na njegovoj teritoriji i u njegovom sastavu formirano i dejstvovalo 5 partizanskih bataljona s brojnim manjim jedinicama i ustanovama. Odred je, bez obzira na estu promjenljivost sastava (odlazak jedinica i velikog broja kadrova i boraca u druge jedinice), za cijelo vrijeme postojanja uspjeno izvravao teke i sloene zadatke. Branio je slobodnu teritoriju, sprijeio talijanskog okupatora da pomou etnika ovlada vojniki i politiki vrlo vanim podrujem na tromei Like, Bosne i Dalmacije. Uz sve to odred je uspjeno obavio i znaajne mobilizacijske i druge vane pozadinske i politike poslove. Znaajnije akcije i borbe jedinica Osloboena teritorija koju je odred pokrivao i branio bila je ugroavana s nekoliko pravaca. Iz pravca Bihaa od talijansko-ustako-domobranskih jedinica (jaine oko 5 000), Udbine od ustaa (oko 500), Graaca i Otria od talijansko-etnikih snaga (20003000), i od pravca Knina od Talijana, ustaa i etnika popa ujia (oko 5000). Slobodna teritorija odreda iz pravca: Drvara, Martin Broda i Kulen Vakuia bila je obezbijeena od jedinica 5. krajikog odreda, a iz pravca Korenice'.od 2. likog PO. Odred je dijelom svojih jedinica organizirao i posjedao stalnepoloaje prema Bihau na Drenovai, prema Udbini na Kuku i Visuu, prema Graacu kod Tomingaja, Deringaja i tikade, prema Otriu i Kninu kod sela Tikovca preko Ljubine poljane i Srbskog klanca. S obzirom na veliku razvuenost odbrana navedenih poloaja i pravaca nije bila statina. Jedinice koje su ih zaposjele, budno su pratile pokrete neprijatelja i spreavale ga da prodre na slobodnu teritoriju, a aktivnim dejstvom neprekidno ga iscrpljivale, ometale drumski saobraaj i ruile prugu Graac Knin. Raspored jedinica odreda prilikom formiranja, u grubom, bio je prema Bihau i Udbini: bataljon Stojan Mati i Doljanska eta, prema Graacu bataljon Bio Kesi, prema Kninu i Otriu bataljon Marko Orekovi, a poetkom maja formira se na teritoriji odreda i Sjeverno-dalmatinski partizanski odred (bataljoni: Branko Vladui i Bude Borjan), Ovakav raspored nije bio stalan i zavisio je od situacije. Prema situaciji i potrebi jedinice su u cjelini, ili djelimino, izvodile obrambene ili napadne akcije. Borbe su voene protiv talijanskih okupatora, a najee protiv etnika i ustaa. esnaestog i sedamnaestog aprila 2. eta bataljona Marko Orekovi, Doljanska eta i 3. eta 3. (grahovskog) bataljona, pod komandom zamjenika komandanta odreda Milana Sijana, napadaju grupu od 100 etnika popa ujia u selu Tikovcu i Vaganu. Poslije estoke borbe etnici su se povukli u pravcu Knina. 7
6 Komandant oko Jovani otiao u GH, a Josip Cazi na politiki rad u Slavoniju, Petar Babi je postavljen za polit, komesara 2. like brigade, a Milan Sijan za komandanta 1. likog udarnog bataljona. 7 Zb. NOR-a, tom V, knjiga 4, str. 150, 161. 1 ICS.
Koordinirajui akcije etnikih grupa iz garnizona Knina i Graaca i aljui ih u ofanzivne akcije na slobodnu teritoriju odreda, talijanski okupatori su pokuali, putem organiziranih pueva u partizanskim jedinicama, sprijeiti irenje ustanka. Dvanaestog aprila dolo je do etnikog pua u 2. eti bataljona Gavrilo Princip i nekim teritorijalnim seoskim jedinicama koje su se nale na poloajima od Bruvna prema Graacu. Uhapsili su komesara bataljona Biu Kesia (koga su etnici ubili) i komandanta Milojka uka (uspio pobjei). Na vijest o puu u bataljonu Gavrilo Princip brzo je reagovao tab grupe NOP odreda za Liku. Od bataljona Krbava, 1. ete bataljona Gavrilo Princip (koja nije uestvovala u puu) i jedne ete bataljona Ognjen Pria formiran je odred koji je dobio zadatak da sredi prilike u graakom kotaru. Odredom je komandirao komandant bataljona Krbava Miun aki i obavjetajni oficir Grupe odreda Petar Grubor. Sedamnaestog aprila otpor puista je skren, vei broj organizatora je pohapen, a jedan broj je naao utoite u ici talijanskog garnizona u Graacu. Bataljon Gavrilo Princip je reorganiziran i dobio novo ime po svom ubijenom politikom komesaru Petru Kesiu Bii. Poslije ovoga, prilike u graakom kotaru su se sredile, formirane su nove partizanske ete, stvorena je vrsta narodna vlast, a narodnooslobodilaki pokret je ojaao. Tridesetog aprila grupacija etnika pod komandom popa ujia pokuala je da prodre na slobodnu teritoriju u pravcu Srba, izvrivi napad na 2. etu bataljona Marko Orekovi koja se nalazila na Ljubinoj poljani, Jelovim tavanima i Srbskom klancu. etniki napad je zaustavljen na Srbskom klancu, a protivnapadom etnici su razbijeni i natjerani u bjekstvo. Radi irenja NOP u junoj Lici i sjevernoj Dalmaciji, vreg povezivanja Dalmacije s Likom i zapadnom Bosnom, suzbijanja etnikog uticaja i estih napada s pravca Knina i aktivnosti neprijateljskih posada du pruge Graac Otri Knin, kao i radi spreavanja korienja like eljeznike pruge, Glavni tab Hrvatske, poetkom maja planirao je iru operaciju na junim granicama odreda. Ve 5. maja naredio je tabu Grupe NOP za Liku da formira privremenu operativnu jedinicu (nazvanu Kombinirani odred) za akcije u sjevernoj Dalmaciji i junoj Lici. U Kombinirani odred odreeni su: bataljon Marko Orekovi (220 boraca), Udarni bataljon (oko 200 boraca), Tehnika eta 2. likog odreda (20 minera oko 250 kg eksploziva), odjeljenje artiljeraca Grupe odreda s topom od 75 mm, Proleterski bataljon Hrvatske (200 boraca), jedna eta iz bataljona Bio Kesi i bataljon Bude Borjan (oko 220 boraca, koji je tih dana formiran u Bukovici i nalazio se s glavninom svojih snaga u selima Rujite Javornik). Glavni cilj napada bio je vijadukt Bender (kod Plavna) koga su obezbjeivali: 211. bataljon alpinaca, dio 3. bataljona 151. pjeadijskog puka divizije Sassari, eta karabinjera i eta etnika. Kombiniranim odredom komandovao je Petar Kleut, zamjenik komandanta taba grupe PO za Liku, uz prisustvo komandanta GH. Napad je otpoeo 14/15. maja. Poslije tekih borbi, Kombinirani odred nije uspio poruiti vijadukt Bender. Talijani su intervenirali oklopnim vozom s pravca Knina protiv koga tadanje nae naoruanje nije bilo dovoljno efikasno. Odred je obustavio napade na Bender i povukao se u zaseoke oko Plavna da bi poslije kratkog predaha nastavio akcije ienja sela od etnika popa ujia (Golubia kod Knina, Zrmanje, Palanke, Pribudia, a kasnije i sela oko Ervenika, dalmatinske Krupe i Golubia kod Obrovca. Kombinirani odred se na ovom prostoru zadrao do
kraja maja kada je napustio teritoriju 3. likog PO. Iako vijadukt Bender nije poruen, ova je operacija imala izuzetno veliki znaaj za suzbijanje etnikog uticaja na prostoru june Like i sjeverne Dalmacije. Proirena je osloboena teritorija i stvorene su nove partizanske jedinice, NOO i druge organizacije NOP-a. U aprilu i maju jedinice bataljona Stojan Mati, koje su bile orijentirane prema Bihau, izvodile su odbrambene i napadne akcije, ali ee su prelazile i u napad u pozadini neprijatelja. Tridesetog aprila izvrena je akcija u iselu Zavalju, a 3. maja 1942. napad na ustaku posadu u selu Dobrenica, odakle su ustae protjerane u Biha; 15/16. maja 1942. 1. i 3. eta bataljona Stojan Mati rue oko 60 m eljeznike pruge, sijeku 200 m tt linija izmeu stanica Malovana i Otria. Poetkom juna jedan vod 2. ete nou se neopaeno privukao u rejon junih padina Bukovog vrha, oko 800 m od neprijateljskog garnizona u tikadi, u kome je bilo oko 1000 talijanskih vojnika. Tu sakriven saekao je Talijane da se postroje za doruak. Po njihovom stroju vod je osuo plotunsku paljbu i nanio im znatne gubitke. 8 Akcija bataljona Stojan Mati na prugu bila je koordinirana s napadom Kombiniranog odreda na Bender, zapravo 2. etom ovog bataljona. Cilj ove akcije je bio da se olaka poloaj Kombiniranog odreda u sjevernoj Dalmaciji. Pruga koju je razruio bataljon Stojan Mati nije radila 10 dana. Neprijatelj je imao 18 mrtvih, 4 zarobljena, a zaplijenjena su 4 pukomitraljeza i 11 puaka. Bataljon Stojan Mati je koncem juna otiao u centralnu Liku i iziao iz sastava odreda. Trinaestog juna znaajan je prvi vei napad okupatora na slobodnu teritoriju odreda. Oko 350 Talijana i 50 etnika napali su poloaje koje su u Tomingaju i Deringaju, prema Bruvnu, drale jedinice bataljona Stojan Mati i dijelovi bataljona Bio Kesi. Uspjeli su da prodru do crkve u Deringaju, ali su protivnapadom naih jedinica odbaeni i natjerani u bjekstvo prema Graacu. 9 Prvog i drugog jula 1. i 2. eta 2. bataljona Bio Kesi izvrile su napad na vodovod u selu Stikadi iz kojeg se snabdijevao Graac vodom. estog i sedmog jula bataljon Bio Kesi i radna eta iz Macina razruile su oko 500 m pruge kod Malovana, a 9. jula, zajedno sa Doljanskom etom, 10 poslije borbe koja je trajala cio dan, razbijaju napad od oko 500 Talijana i etnika s pravca talijanskog garnizona iz Otria. Zaplijenjena su dva laka minobacaa i nekoliko puaka. Trinaestog jula bataljon Bio Kesi (1. i 2. eta) i Sjevernodalmatinski odred izvrili su uspjenu akciju na etnike u Mokrom Polju. Razoruano je 20 etnika, a unitene su veze izmeu Mokrog Polja i Ervenika. Akcija je izvoena pod neposrednom komandom komandanta 3. odreda Doke Jovania. Za vrijeme tromjesenog postojanja 3. likog PO, kao i Sjevernodalmatinskog PO na prostoru june Like i sjeverne Dalmacije, dovedeno je u pitanje ne samo normalno snabdijevanje tamonjih neprijateljskih jedinica, ve i njihov opstanak. Da bi olakala njihov poloaj, komanda 18. talijanskog armijskog korpusa planirala je napad veih razmjera na slobodnu teritoriju. 11 Prema tome planu trebalo je da talijansko-etnike snage u prvoj fazi napada razbiju Sjevernodalmatinski odred koji se nalazio na prostoru Rujita i ire,
8 9 10 Ill AVII, k. 1611, f. 2, d. 31. Lika u NOB-i 1942, str. 313. Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 398. Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 658.
izbiju na eljezniku prugu Graac Otri, a zatim da u drugoj fazi produe nastupanje kroz junu Liku, u pravcima: Otri Srb, Glogovo Mazin, Graac Bruvno Mazin i dalje prema Donjem Lapcu. Prema talijanskim dokumentima na poloaje Sjevernodalmatinskog i 3. likog PO dejstvovale su: 151. pjeadijski puk divizije Sassari, etiri alpinska bataljona planinskih lovaca (Finastele, Exile, Pineralo i 143. alpinski bataljon), zatim dijelovi 106. mitraljeskog bataljona, artiljerijske grupe Sussa, baterija 100 mm iz 34. artiljerijskog puka, dvije baterije iz formacijskog sastava divizije Sassari i 150 etnika iz puka Petar Mrkonji. 12 Pripreme su izvrene u najveoj tajnosti. Stab odreda je saznao za prave razmjere ofanzive, ali tek kad se ona poela odvijati sjeverno od pruge Graac Otri. esnaestog jula Talijani i etnici su preli u napad na Sjevernodalmatinski odred i 1. i 2. etu bataljona Bio Kesi, koji su se nalazili juno od eljeznike pruge Graac Otri. Sedamnaestog jula Talijani su izbili na prugu Graac Otri, a 17/18. jula Sjevernodalmatinski odred (bataljoni Bude Borjan i Branko Vladui) i bataljon Bio Kesi (dvije ete) prebacuju se u Liku. Osamnaestog jula posjedaju poloaje: bataljoni Bude Borjan i Branko Vladui, te Doljanska eta od Srbskog klanca preko Lisca i Glogova do Crnog vrha; bataljon Bio Kesi, sa 1. i 2. etom, front od Kijana do Tupala, a 3. eta poloaje na Jasenaru. Poloaj izmeu ovih eta, u Tupalama, drala je Omladinska eta. Osamnaestog jula Talijani i etnici su produili nastupanje prema naim jedinicama, a toga dana je stupio u akciju i garnizon iz Graaca. Cio dan su se vodile estoke borbe. Neprijatelj je po svaku cijenu htio da ovlada dominirajuim poloajima (Lisac, Podljut i Crni vrh) i to dublje prodre prema Bruvnu. I pored brojne nadmonosti, jake artiljerije i avijacije, Talijani nisu uspjeli da u potpunosti ostvare cilj. Zauzeli su brda Podljut i Crni vrh, a prema Bruvnu su napredovali samo 23 km. U toku noi 18/19. jula nae su se snage pregrupirale i posjele nove poloaje: bataljon Bude Borjan na Glogovu i Liscu, bataljon Branko Vladui iznad Velike Popine i Srbskog klanca, bataljon Bio Kesi preuzima svoje prvobitne poloaje, Doljanska eta je na Crnom vrhu i Omsici, a Omladinska eta se pomjerila ulijevo i zauzela poloaje do puta koji vodi od Graaca prema Bruvnu; 3. eta bataljona Bio Kesi i dalje je na Jasenaru, ali jae snage pomie prema Graacu i kod Tupale se povezuje s Omladinskom etom. Devetnaestog jula Talijani su nastavili napad i oko 21 asa na svim poloajima uspijevaju da potisnu nae jedinice, koje u noi 19/20. jula posjedaju nove poloaje na liniji: Srbski klanac Vrani kuk Ladin kuk Gubavevo Polje Kijani Tominga j Tupale Jasenar. Poloaje od Srbskog klanca do Vranog kuka drao je Sjevernodalmatinski odred, a od Vranog kuka zakljuno s Jasenarom, bataljon Bio Kesi (Doljanska i Omladinska eta). U borbama na ovoj liniji neprijatelj je 21. jula zauzeo poloaje bataljona Bude Borjan i djelimino poloaje bataljona Branko Vladui, kao i Gubavevo Polje koje je drao bataljon Bio Kesi. Dvadeset drugog jula doao je na poloaje komandant taba Grupe odreda Vlado Cetkovi. Odluio je da se u toku noi 22/23. jula bataljon Bude Borjan izvue iz borbe
12 AVII, k. 1611, f. 19, . 7.
i povue na odmor u selo Brezovac, kao i da se formira 3. bataljon 3. odreda (Doljanska i Omladinska eta). Cio dan 23. jula neprijatelj je napadao, naroito u pravcu Bruvna pa ga je, i pored snanog otpora naih jedinica, pri kraju dana zauzeo. U toku noi 23/24. jula nae snage su ponovo pregrupisane. Bataljon -Branko Vladui ostao je na prvobitnim poloajima i vie se angaovao prema Srbu i Jelovim tavanima. Trei bataljon i bataljon Bio Kesi (bez 3. ete) zaposjedaju poloaje na liniji Klapavica Salabanica Previja Urljaj. Trea eta Bie Kesia i dalje je drala zapadni dio Jesenara i Paklaria. Dvadeset etvrtog jula neprijatelj je produio nastupanje u pravcu Mazina. Svi pokuaji da zauzme poloaje na Previji i tako otvori slobodan put za Mazin, ostali su bez uspjeha. Oko 11 sati bataljon Bio Kesi i 3. bataljon prelaze u protivnapad. Iznenaen energinou udara, neprijatelj je privremeno preao u odbranu, a zatim otpoeo povlaenje prema Bruvnu. Vjetim manevrom bataljona Bio Kesi, neprijatelj je doveden u teku situaciju, pa se povlaenje pretvara u bjekstvo, a nai bataljoni prelaze u gonjenje. Oko 15 sati neprijatelj se zatvorio u bodljikavu icu Graaca. Za vrijeme povlaenja prema Graacu, neprijatelj je popalio Bruvno i sva usputna sela do Graaca. 13 Ispred neprijatelja povlailo se i stanovnitvo s podruja bruvanjske opine, gonei sobom stoku i nosei najnuniji dio imovine. Ono to je ostalo u selima, okupatorski vojnici, zajedno s etnicima, opljakali su, palei kue i ubijajui ene i djecu. U izvjetaju tab 18. armijskog korpusa navodi: Ciklus operacije je zapoet krajem lipnja na Promini, iz ega su slijedile borbe do 3. srpnja kod Vujasinovia, zatim produen 16. ov. m. akcijom ienja Velebita, zavren je jue (24. VII P. B.) ulaskom naih trupa u Bruvno, koje je potpuno popaljeno. itav teren je do u tanine pretresen, gdje god su pobunjenici pruili otpor, taj je slomljen, a avijacija velikog radiusa tukla je teritoriju tzv. Sovjetske republike u S r b u . . . Praktino se, dakle, moe smatrati da je u toj zoni ostala pustinja. 14 Pretrpivi neuspjeh na graako-bruvanjskom pravcu, neprijatel je povukao snage na liniji Graac Otri i drao poloaje na Maglaju, upljem brdu, Mila vodi i Goloj mili. Na ovim poloajima napali su ga 2. augusta 1. i 2. eta bataljona Bio Kesi i bataljon Bude Borjan, ali bez veeg uspjeha. (Bataljon Bude Borjan zauzeo je brdo Maglaj.) Na konferenciji koja je odrana s komandnim kadrom, tab odreda je izvrio procjenu nastale situacije i analizirao dejstva naih jedinica u talijanskoj ofanzivi. Donijeta je odluka da se izvri pregrupacija i odrede novi poloaji. Na organizacionom planu od Doljanske partizanske ete (kao prve), Omladinske ete (druga) i partizanske ete koja se nalazila na poloajima na Drenovai prema Bihau (tree ete), formiran je novi bataljon pod nazivom 3. bataljon 3. likog partizanskog odreda (kasnije 1. udarni bataljon Likog partizanskog odreda. 15 Jedinicama 3. odreda odreeni su novi poloaji na liniji: Otri vrh Salabanica, zapadno od komunikacije Bruvno Mazin, zatim objekti Urljaj Visibaba, istono od komunikacija. Jedinica Sjevernodalmatinskog odreda manjim dijelom orijentirane su prema neprijateljskoj pozadini, a vei dio je povuen na odmor u Kunovac kod Srba.
13 Zb. N O R - a , t o m V, k n j . 5. str. 450. 14 O b a v j e t e n j e k o m a n d e 18. k o r p u s a , od 25. 7. Zb. N O R - a , t o m V, k n j . 5, s t r . 658. i 659. 15 Zb. NOR-a, t o m V, k n j . 6, s t r . 234.
Tokom talijansko-etnike ofanzive na junu Liku, ustake su snage iz Skoaja, s pravca Bihaa, krenule u napad na osloboenu teritoriju odreda na poloaje na Drenovai. Uspjeli su upasti u selo Meljinovac, pobiti oko 8 ena, djece i staraca i odmah se povukli, ne sukobivi se sa snagama odreda. Time je ofanziva na osloboenu teritoriju Treeg NOP odreda zavrena. I pored brojane nadmonosti, avio i artiljerijske podrke, neprijatelj nije uspio da dublje prodre u osloboenu teritoriju. Borci i starjeine 3. likog i Sjevernodalmatinskog odreda pokazali su visok borbeni moral i odlunost da brane slobodnu teritoriju. Talijanima nije uspjelo da ponovo okupiraju slobodnu teritoriju i da je zadre. Nakon povlaenja u garnizone Graac, Otri i Knin, Talijani su na pogodnim poloajima oko svojih garnizona i uporita du pruge Graac Knin postavili etnike da ih uvaju. Za cijelo vrijeme ofanzive narod je donosio hranu borcima na poloaje i povlaio se zajedno s jedinicama odreda. tab odreda je odluio da se narod s podruja zahvaenih ofanzivnim dejstvima evakuie na Cemernicu. etnike grupe su nekoliko puta tokom augusta i septembra vrile upade iz okupatorskih garnizona i uporita u prigranina sela osloboene teritorije s pravca: Graaca, Otria i Knina, s ciljem da opljakaju i vre teror nad narodom privrenim NOP-u, ali im je to bez pomoi talijanskih okupatora rijetko kada uspijevalo. Usprkos to je bio razvuen na irokoj prostoriji i to je bio malobrojan odred je uspjeno izvravao svoje zadatke u odbrani slobodne teritorije i zatite brojnih ustanova i organizacija NOP-a. To je uspijevao zahvaljujui i podrci naroda, a naroito omladine, organa narodnooslobodilake vlasti, partijskih i drugih organizacija NOP-a. Pored odbrane slobodne teritorije, jedinice odreda su esto napadale neprijateljska uporita i komunikacije. Odred najee nije bio u punom sastavu. Njegove najelitnije jedinice su esto dejstvovale na drugim podrujima, van matine teritorije (Gorski kotar, zapadna Lika, sjeverna Dalmacija, Kordun) u sastavu kombiniranih odreda koje je povremeno formirao tab Grupe odreda za Liku ili Glavni tab Hrvatske. Ideoloko-politiki, partijski, omladinski i kulturno-prosvjetni rad u odredu tab odreda je imao tabsku partijsku eliju od sedam lanova. Sekretar elije bio je politiki komesar odreda, a zamjenik politikog komesara bio je zaduen za partijski rad. U bataljonima su postojale partijske elije. Zamjenik komesara bataljona bio je sekretar bataljonske elije. Nema tanih podataka o brojnom stanju lanova KP u odredu. Cijeni se da ih je moglo biti oko 50 (u bataljonu/ Marko Orekovi bilo ih je 20), a ni podataka o broju lanova S K O J - a u odredu (moglo ih je biti oko 100). Organizacija KP i SKOJ-a, zajedno sa politikim komesarima bataljona, eta i politikim delegatima vodova bili su osnovni nosioci u razvijanju politike svijesti boraca i naroda, uvrivanju morala, razvijanju bratstva i jedinstva, borbenosti i jaanju discipline. Na radnim sastancima i konferencijama vodova, eta i bataljona isticano je da su partizanski odredi i bataljoni, pored svog narodnooslobodilakog karaktera, i politika vojska, koja ima zadatak da ostvari velike politike ciljeve. Zato su odravani politiki
satovi na vodnim, etnim i bataljonskim sastancima i konferencijama. Na njima su raspravljani svakodnevni problemi iz ivota i borbe jedinica. U politikom radu bila je praksa da se prije svake akcije borcima objasni njen cilj, vanost i znaaj. Poslije borbi isticana su junatva, borbenost i samoinicijativa, a kritikovane slabosti i krizne situacije. Politiki rukovodioci od politikog delegata voda, do politikog komesara bataljona, ulagali su znatne napore da se kod boraca razvije interes za spoljne i unutranje vojnopolitike dogaaje. Na sastancima su itane radio-vijesti, leci, tampa i drugi politiki materijal. Koliko su oblici politikog rada bili sadrajni i raznovrsni, vidi se iz izvjetaja tabu odreda augusta 1942. godine. U njemu se navodi . . . 28. augusta iznijeta borcima politika situacija i znaaj borbe. Proraivali smo tampu 0 junakim borbama partizana na Kozari, o borbama kineske omladine. Sve je ovo praeno sa objanjenjima i diskusijama. itan je na politikom satu Lapaki radio-vjesnik. Naredni dan bio je vojniki sat s temom: Noni mar i dejstva prilikom borbe u susretu; 29. august: itanje lista Borba br. 22. i 27, kao i radio-vijesti koje smo dobili iz Bosne. Uvee pjesma i veselje . . . itanje vojno-politikog vjesnika sa komentarom . . . Narednog tjedna itanje materijala: Uloga ene u NOB-i i znaaj te borbe za poloaj ene kroz historiju. Razvijanje diskusije po pitanjima: o uzrocima revolucije i faktorima za njen uspjeh, o narodnoj borbi i ureenju poslije rata, o ekonomskoj i pravnoj situaciji u osloboenoj Jugoslaviji. 16 Idejno-politiki i partijski rad u jedinicama odreda odvijao se i na osnovu Uputstva kojega su politiki komesar odreda i njegov zamjenik sainili u saglasnosti s Glavnim tabom Hrvatske i Okrunim komitetom KPH za Liku (ije se sjedite tada nalazilo u Donjem Lapcu). Uputstvo je nosilo naslov Kako emo organizirati politiki rad sa partizanskim jedinicama odreda i meu narodom. Da bi se sagledao sadraj, metodska i pedagoko-didaktika naela ovog Uputstva, ilustracije radi, navodimo nekoliko dijelova iz njega: Dunost je politikih komesara da se u prvom redu upoznaju sa organizacijom i sa borbenou komandnog kadra. To se postie putem tabnih partijskih organizacija na koje se pozivaju komandiri i politiki komesari eta, bez obzira da li su organizrani ili ne. Na njima politiki komesari iznose politiku situaciju, a komandiri, odnosno komandanti, vojniku. Tu se iznose 1 vojno-politiki uspjesi i situacija u svijetu i kod nas. Na ovim sastancima se vri analiza nedostataka politikog rada, taktika izvedenih borbenih zadataka, a govori se i o drugim pitanjima iz borbene sposobnosti... uspjelim i neuspjelim akcijama, kao i o nedostacima koje treba ubudue otklanjati.... Dalje se u Uputstvu naglaava da . . . partizane treba upoznavati sa linijom NOB-e preko sastanaka i konferencija jedinica, usmenih novina i drugih formi, preko kulturno-prosvjetnih asova, itanjem Vjesnika, zatim druge tampe i literature, recitovanja partizanskih i narodnooslobodilakih pjesama podizati time kulturni nivo boraca. Ovo itati i preko elija KP, prenositi preko kandidata i skojevaca. U ovaj rad ukljuivati i omladince i simpatizere NOB-e. Upoznavanje naroda sa linijom NOB-e treba da se vri putem zborova, sastanaka, konferencija i putem kulturnih priredbi, zatim putem politikih kontakata politikih komesara i naroda, gdje su komesari duni da se maksimalno angairaju na ovom zadatku, kako bi opi ciljevi borbe bili
16 AVII, k. 16M, f. 8, d. 19/11.
narodu to jasniji. U tim kontaktima naroito isticati i narodu objanjavati rad Drae Mihailovia, Pavelia i ustaa, kao tvorevine NDH i ostalih i z d a j n i k a . . . Narodu stalno objanjavati ulogu K P J u NOB-i, znaaj bratstva i jedinstva Srba i Hrvata i dr.17 Primjenom ovih oblika politikog rada teilo se da oni budu realni i izvodIjivi u datoj situaciji. O vremenu odravanja skupova i danu zakazivanja istih, Uputstvo nalae da: . . . zborovi, sastanci i konferencije trebaju se naroito koristiti kao oblik radi toga to se nai partizanski listovi tampaju u malom tirau, u desetak primjeraka, zato to nema papira, kadrove, tehnikih i smjetajnih mogunosti za njihovo tampanje u veem tirau. U Uputstvu je naglaeno da se skupovi i zborovi zakazuju i odravaju nedjeljom i da zborove treba organizirati preko narodnoioslobodilakih odbora. U njemu su precizirani zadaci politikih komesara i njihovih zamjenika na organiziranju partijskih elija, skojevskih aktiva i aktiva organizacija Saveza mlade generacije. U vodovima organizirati grupe simpatizera kae se u Uputstvu, i vanpartijaca od potenih, estitih i hrabrih mladih partizana od kojih se mogu regrutovati lanovi KP. S ovim grupama organizirati redovne sastanke, sa njima prouavati partijske materijale, a naroito pojaati rad s omladinom u jedinicama odreda. Osnovni oslonac u politikom vaspitanju boraca bili su komunisti, kandidati partije i skojevci. U jedinicama odreda posebna panja je posveena radu na omasovljavanju, idejnom i akcionom organizovanju organizacije SKOJ-a. Politiki komesar odreda Josip Cazi pie: esto su u jedinicama odravani sastanci na kojima je govoreno o historiji SKOJ-a, njegovom djelovanju, ilegalnom radu, o masovnim progonima napredne omladine, o sudskim procesima protiv lanova S K O J - a 19271928. godine, kada sam ja bio osuen na pet godina robije (govorilo se i o ivotu, radu, revolucionarnom djelu i sudbini sekretara S K O J - a koje sam lino poznavao i sa njima radio: Mijo Oreki, Josip Debeljak, Zla tko najder i dr.). Budui skojevci omladinci su upoznavani sa linijom K P J i NOB, njenom rukovodeom ulogom, o karakteru rata koji vodi S S S R na elu borbe porobljenih naroda. Uputstvo nalae da treba Analizirati u svakoj jedinici odreda da li postoji veza izmeu politikih komesara i opinskih rukovodstava narodnooslobodilakih odbora, da li politiki komesari idu na sjednice NOO, postoji li dobra saradnja sa njima i partizanima po pitanju ishrane vojske, kontroliranja putnika, spreavanja verca, odravanja reda na slobodnoj teritoriji, koordiniranja rada po pitanju borbe protiv narodnih izdajica, pijuna, sumnjivih tipova, kao i po pitanju spreavanja k r a e . . . po pitanju ishrane stanovnitva, opskrbe ranjenih boraca koji se nalaze na lijeenju po seoskim kuama emu treba posvetiti punu panju. Isto tako, politika rukovodstva jedinica moraju posvetiti panju porodicama palih boraca. U tome je svemu potrebna neposredna suradnja izmeu politikih komesara i opinskih, odnosno seoskih NOO na kome se nalazi dotina jedinica odreda. Uputstvom je posebno istaknuta poreba raskrinkavanja narodnih neprijatelja. 1 8 Dvadeset devetog juna odran je sastanak tabske elije odreda na kome je analiziran rad, izvrena kritika i samokritika partijskog rada i aktivnosti. Sastanku je prisustvovao Jakov Blaevi, sekretar OK KPH za Liku.
izdajniki 17 Josip Cazi, arita kulturnog i prosvjetnog rada u odredu, Lika u NOB 1942. godine. Beograd 1971, str. 321323. 18 AVII, k. 1611, f. 16, d. 22.
Pored politikog djelovanja u jedinicama i na terenu, odred je postizao, znaajne uspjehe i na kulturno-prosvjetnom polju, na podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa boraca i naroda. Zajedno s kotarskim komitetima KP i SKOJ-a u D. Lapcu i Graacu, organizirane su brojne priredbe i teajevi za opismenjavanje. Odred je imao i kazalinu grupu sastavljenu od omladinaca i omladinki s teritorije odreda. Komandir grupe bio je Petar Rastovi, politiki komesar Duko Vojvodi, a zamjenik politikog komesara akula-Njegomir Boja. Grupa je organizovana i obuavana uz pomo zagrebakih glumaca koji su 22. aprila 1942. godine izali na slobodnu teritoriju u Donjim Dubravama. O tome je Josip Cazi pisao: Njihovim dolaskom dat je veliki zamah u kulturnom ivotu. Oni su u relativno kratkom vremenu odrali dva kursa, jedan u Korenici i drugi u Lapcu i osposobili dvije kazaline druine. Programi kazaline grupe odreda (kasnije je potpala pod Komandu likog podruja) bili su veoma raznoliki i stalno su dopunjavani i aurirani, a sastojali su se od borbenih i narodnih pjesama, recitala (npr. Poar Like, autor Josip Cazi), zatim komada Branislava Nuia, Cehova i dr.).18 Iz 3. likog odreda u kazalinu grupu su uli: Duan Tadi Duka, Duan Vojvodi, Sofija Kora Koka, Milivoj Petrovi, Branislav Jovani Bane, Nikola Mihajlovi, Franc Cepirlo, Milan Vidmar, Smilja Mandi, Milica Kosanovi, Mara Bala, Boja Zakula, Darinka Rauo i Jovo Vujovi. Organizovano je tampanje i izlaenje lista pod nazivom Partizanska zvijezda, koja se kasnije zvala Zvijezda. Josip Cazi je zabiljeio: Pri tabu je stvorena vlastita tehnika, nabavljen ciklostil, boje, matrice i ostali tehniki materijali, da pridemo izdavanju vlastitog lista, da izdajemo radio-vijesti, da po potrebi tampamo letke i slino. 20 Prvi broj ovog lista tampan je na apirografu u Doljanima 10. maja 1942. godine. U ovom broju je dat prikaz borbi za osloboenje Lapca i Srba. Objavljena je i pjesma Josipa Cazija Palim drugovima kod Lapca. U drugom broju koji je izaao sredinom juna objavljene su Cazijeve reportae o osloboenju Bosanskog Petrovca i velikom slavlju na kome je uestvovalo oko 40.000 ljudi. List je u narednim brojevima donosio Cazijeve pjesme i reportae (poema Poar Like, pjesma Put u Homoljac, reportae o bataljonu Marko Orekovi, o Duanu Bursau i njegovom junatvu, Na ijanovom klancu i dr.) Zvijezda je objavila vie tema iz vojne vjetine i dejstava u raznim uslovima i situacijama to je imalo veoma pozitivan uticaj na vojno-struno osposobljavanje komandnog kadra odreda, a posebno onih starjeina koji do tada nisu imali mogunosti da pohaaju vojne kole, i da zbog mladosti, do rata, slue vojsku. Teme su obraivali komandant odreda oko Jovani, zamjenik komandanta Milan ijan i operativni oficir Joco Njegomir, pri emu su koriena postojea vojna znanja, kao i steena iskustva partizanskih jedinica. Po sjeanju operativnog oficira Joce Njegomira, obraivane su i objavljivane slijedee teme: izvianje, obavjetavanje, organizacija i odravanje veza, sve vrste borbenog obezbjeenja, nona dejstva u raznim situacijama i na razne objekte, utvrivanje, maskiranje i dr.
19 Lika u NOB-i 1942, str. 326327. 20 Lika U NOB-i 1942, str. 319327. 38 DONJI LAPAC
593
vrsta povezanost s narodom Jedna od najveih i najznaajnijih aktivnosti u ovom periodu bila je intenzivna veza i rad s narodom (zborovi, konferencije, sastanci, formiranje odbora, partijskih i skojevskih organizacija). Komandni kadrovi odreda pruili su pomo organizacijama NOP-a na terenu, a posebno tokom predizbornih priprema za narodnooslobodilake odbore koji su u ovom dijelu Like u jesen 1942. godine sprovedeni na osnovu Foanskih i Drinikih propisa. Stab odreda je formirao vojno-politike odbore u jedinicama i izdvojio jedan broj kadrova iz svog sastava za pomo odborima na terenu. Ovi odbori su postali organizatori politike aktivnosti. (Iz sauvanih dokumenata vidi se da su na zborovima i u raznim mjestima istupali: oko Jovani, Josip Cazi, Milan Sijan, Milan Tankosi, Vojo i Duan Mileusni, Simo Mrda, Tomica Popovi, Ilija Radakovi, Danilo Damjanovi, Petar Babi Pepa, Vlado Marii, Milan umi, Milojko uk, Duan Dotli, Milan Majstorovi, Ico Blanua, Milica Dubaji, Boja Vojvodi i drugi). U periodu od jula do oktobra 1942. godine odrano je 13 predizbornih zborova, 21 iri sastanak sa stanovnitvom, 1 miting, 16 sastanaka sa seoskim NOO, kao i 17 sastanaka s odborima AF i lanovima Saveza mlade generacije. Samo u jednoj nedjelji, uz suradnju vojske i terenskih radnika, odrano je 7 zborova (na kojima je bilo prisutno oko 1000 stanovnika) i 37 sastanaka (oko 1800 prisutnih iz sela i zaseoka slobodne teritorije). Stabska elija odreda formirala je i partijsku eliju u selu Doljanima gdje je bilo njeno sjedite. Prvog maja 1942. organizovan je veliki narodni zbor u Donjem Lapcu na kome je ispred vojske govorio komandant oko Jovani, a Rade igi ispred KP. Glumci koji su doli iz Zagreba izveli su kulturno-umjetniki program. Dvadeset osmog juna odran je veliki narodni zbor u selu Suvaji na kome je o vojno-politikoj situaciji govorio oko Jovani, o odborima i njihovom radu Marko ankovi, o radu omladine Dragan Jovani i o znaaju bratstva i jedinstva Hrvata i Srba Duan Mileusni. Sedmog maja odran je u Srbu sastanak s NOO-ima svih sela srbske opine. O tome kakva treba da bude nova revolucionarna vlast naoruanog naroda, govorio je oko Jovani. Kadrovi iz jedinica odreda bili su i odbornici u selima (Tomica Popovi, Milan Sijan, oko Jovani i drugi). Rukovodstvo odreda se nalazilo na izvoru najnovijih informacija zahvaljujui injenici to su se u to vrijeme na teritoriji odreda u D. Lapcu nalazili CK KPH i GSH, pa su postojale mogunosti za este konsultacije, dobijanje smjernica, materijala, uputstava i druge pomoi, to je rad odreda inilo jo efikasnijim i sadrajnijim. 21 Formiranje vojno-pozadinskih organa i ustanova Poslije osloboenja u D. Lapcu i Srbu formirane su komande mjesta, a neto kasnije i u Bruvnu. Komanda mjesta u D. Lapcu imala je upravni i zdravstveni odsjek, ekonomsku sekciju, sekciju za mobilizaciju, referenta za partizanske strae, komandira zarobljenikog logora i upravnika zatvora. Sline sastave imale su i komande mjesta u Srbu i Bruvnu. Za potrebe odreda aprila 1942. uspostavljene su i radionice (stolarska, koarska, obuarska, pu21 A V I I , k . 1907-5, f . 3 , . 15.
karska, pekara i mlinovi za meljavu ita u D. Lapcu, na trbakom buku i Srbu, a djelimino i u Martin Brodu). Komande mjesta pomogle su i znaajno rasteretile operativne jedinice brojnih poslova (odravanje reda u pozadini, organizovanje bezbjednosti teritorije i ustanova NOP-a, organizovanje partizanskih seoskih straa, odravanje veze, kurirske slube, snabdijevanje vojske i stanovnitva, voenje brige o bolnicama i ambulantama odreda, obrada naputene zemlje). Odred je, pored svojih zadataka i potreba, u zajednici s komandama mjesta, morao voditi brigu i o centralnim ustanovama NOP-a koje su se u to vrijeme nalazile na njegovoj teritoriji (GSH, CK KPH, OK KPH, oficirska kola, brojni omladinski kursevi i za obuku omladinskih eta). Stab odreda organizovao je telefonsku vezu na itavoj teritoriji odreda. I pored toga to su po vertikali bile vezane za Komandu likog podruja, nakon njegovog formiranja sredinom jula 1942. godine, komande mjesta su bile u mnogim pitanjima rada i saradnje vezane i za tab odreda (ishrana vojske, bolnice, obavjetajna sluba, popuna i obuka jedinica).
Organizacija i rad obavjetajne slube Obavjetajna sluba odreda, obavjetajno i kontraobavjetajno je obraivala podruje donjolapakog i graakog kotara, kao i ira podruja oko Knina i Bihaa. Krajem aprila 1942. u tabu odreda je uspostavljena funkcija politiko-obavjetajnog oficira, kao tabna funkcija, koja je u sebi sjedinjavala i obavjetajnu i kontraobavjetajnu komponentu sve do jeseni 1942. godine kada se ove funkcije razdvajaju naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, od novembra 1942. Na ovu dunost tab Grupe NOP odreda za Liku postavio je Duana Mileusnia. 22 Neto ranije bili su postavljeni politiko-obavjetajni oficiri u bataljonima, kao lanovi taba. Dunost politiko-obavjetajnog oficira u bataljonu Marko Orekovi do odlaska u odred obavljao je Duan Mileusni. U bataljonu Stojan Mati ovu funkciju vrio je Milan Tankosi, u bataljonu Gavrilo Princip, odnosno Bio Kesi, Jovo Grubii, a zatim uro Brin. Institucionalizacija politiko-obavjetajnih oficira u bataljonima izvrena je na temelju Uputa Glavnog taba NOP odreda Hrvatske, od 25. decembra 1941, u kojem je istaknuto da, . . . u svakom bataljonu i viim tabovima treba postaviti politiko-obavjetajnog oficira koji e obuhvatiti u svoj djelokrug rada sve vojne jedinice i sve civilno stanovnitvo svoga podruja dok se ne organizira politika obavjetajna sluba na terenu, koja e kasnije preuzeti civilnu slubu.23 Ukazujui na kriterijume kadrovskog izbora ljudi za ove funkcije, Upute naroito istiu da 1.. Rad politiko-obavjetajnih oficira mora u svakom pogledu biti u skladu sa narodnooslobodilakim karakterom nae borbe, te da se za taj rad moraju odrediti dobri i provjereni drugovi koji moraju posjedovati dovoljno politikog znanja i iskustva iz ilegalnog rada. 24 U njima
22 Ostao na dunosti za sve vrijeme postojanja Odreda. 23 Zb. NOR-a, tom V, knj. 2, str. 263. 24 Isto.
je istaknut i vojnopolitiki znaaj organizranja politiko-obavjetajne slube, istiui da kada . . . neprijatelju nije uspjelo da oruanim intervencijama slomi nae oruane snage, a nije mu uspjelo ni politikim manevrom da nas slomi divljakim paljenjem sela, niti da nas slomi strahovitim t e r o r o m . . . sada pokuavaju faistiki okupatori i njihovi domai plaenici da nas unite novim m e t o d i m a . . . Oni pokuavaju da u nae redove ubace svoje agente koji bi svojim razornim radom i djelovanjem oslabili borbenu i moralnu snagu partizanskih odreda.25 Obavjetajna sluba u odredu bila je organizirana i u skladu sa Uputstvom Vrhovnog taba NOP i D V J od 6. maja 1942. koje je regulisalo da . . . u tabovima partizanskih i dobrovoljakih odreda treba odrediti najpouzdanijeg ovjeka, obavezno lana K P J koji e odgovarati za organizovanje i funkcionisanje obavjetajne slube u jedinicama i na terenu na kojem jedinica djeluje. 26 Rad obavjetajne slube NOP-a na podruju koje je odred pokrivao i njegovim jedinicama, uz suradnju s organizacijama NOP-a i narodom, a naroito omladinom, odvijao se u tri osnovna pravca: razvijanje budnosti, bezbjednosti i samozatite u jedinicama odreda da se sprijei obavjetajni prodor u njih obavjetajnih slubi okupatora i kvislinga; razotkrivanje i spreavanje aktivnosti i planova domaih izdajnika etnika i Talijana da unite tab odreda, tabove odredskih jedinica, forume Partije i NOP; i stalno prikupljanje obavjetajnih podataka o stanju, planovima i namjerama okupatora i domaih izdajnika iz garnizona i posada oko osloboene teritorije koju je branio odred. Vojno-pozadinski organi: komande mjesta Donji Lapac, Srb i Bruvno, kao i njihove ete partizanskih straa, pored ostalih zadataka, imale su i zadatak da na svom podruju, uz pomo taba likog odreda, organiziraju obavjetajnu slubu i bezbjednost. U najveem broju sela ratnih opina Donji Lapac, Srb, Doljani, Nebljusi, Kestenovac (do 1943), Mazin, Bruvno, Graac, Lovinac, Zrmanja, u ljeto 1942. godine bili su uspostavljeni obavjetajni povjerenici koji su inili obavjetajnu mreu komandi mjesta na podruju odreda, preko kojih je obavjetajna sluba odreda prikupljala podatke o neprijatelju, njegovom brojnom stanju, naoruanju i namjerama. Pored partijsko-politikih dunosti, politiki komesari komandi mjesta organizirali su i obavjetajnu slubu. Ovu e funkciju u jesen 1942. preuzeti zamjenik komandanta mjesta koji je bio zaduen i za taj sektor rada. Obavjetajna sluba, koju su organizirale komande mjesta na podruju odreda, bila je usmjerena od taba odreda na one sredine u kojima se osjeao neprijateljski uticaj i njegova aktivnost, a naroito prema selima na periferiji osloboene teritorije. U organizovanju obavjetajnog rada i bezbjednosti veliki doprinos davale su partijske i druge organizacije NOP-a. Ova aktivnost je podsticana direktivama i uputstvima viih partijskih foruma. U direktivi OK KPH za Liku od 9. VIII 1942. godine, kotarskim komitetima Graac i Donji Lapac, partijskoj organizaciji odreda ukazuje se: Da bi suzbili neprijateljsku pijunau, koja na vie mjesta uspjeno radi, moraju partijske organizacije o tome ozbiljno povesti rauna. Taj rad treba da organizuju partijci za koje se uope ne zna da su lanovi Partije i koji imaju smisla za taj posao. Treba
25 Zb. NOR-a, tom V, knj. 2. str. 10. 26 AVII, k. 0.611, f. 2, . 22.
stoga svaki kotarski komitet odrediti jednog odgovornog partijca koji e biti neposredno odgovoran sekretaru kotarskog komiteta da organizuje obavjetajnu slubu preko ljudi koji naoko stoje po strani od NOB-a i koji u njoj nisu angairani. 27 Sredinom 1942. godine obavjetajna sluba odreda uspjela je da otkrije obavjetajnu mreu talijanske obavjetajne slube koja je iz Knina razvijala svoju aktivnost preko proetnikih elemenata na osloboenoj teritoriji 3. likog NOP odreda. Ova aktivnost je bila najintenzivnija na podruju opine Srb. Politiko-obavjetajnom oficiru odreda uspjelo je da preko organizacije NOP-a i naroda ue u trag pijunskoj organizaciji koja je talijanskim okupatorskim snagama na Otriu i Kninu dostavljala podatke o snazi, rasporedu i namjerama jedinica odreda, podatke o komandama i ustanovama, kao i politikom stanju na osloboenoj teritoriji. Dolo se i do podataka i o pripremama napada na tab odreda u selu Doljanima i Komandu mjesta u Srbu. Plan je bio tako sinhroniziran da u momentu kada talijanski okupatori ponu svoja dejstva na osloboenu teritoriju odreda, da istovremeno etnici izvre napad na tab odreda i Komandu mjesta Srb. Da bi se osujetila ova namjera, donijeta je odluka da se izvri hapenje lica osumnjienih za pijunau. Pored organiziranja sistema bezbjednosti i samozatite u jedinicama odreda i na teritoriji, razvijana je i ofanzivna komponenta politiko-obavjetajnog rada, u cilju saznavanja planova i namjera neprijatelja prema jedinicama odreda, susjedima i osloboenoj teritoriji. Ovoj slubi je uspjelo da se u ljeto 1942. povee sa simpatizerima NOP-a u 12-toj domobranskoj pukovniji u Bihau (iji je garnizon u ljeto 1942. godine brojao 5000 neprijateljskih vojnika) i da dobije dragocjene informacije o neprijatelju koje su koriene u operativne, propagandno-politike i samozatitne svrhe. U izvjetaju kojeg je obavjetajni oficir odreda Duan Mileusni, 13. maja 1942. podnio tabu odreda kae se: Prema izvjetaju koji smo dobili iz Bihaa, neprijateljske snage koje se tamo nalaze za sada izgleda da ne misle nikuda kretati u akcije. Odnos izmeu domobranske i talijanske vojske se pogorao. Osjea se velika oskudica u hrani kod civilnog stanovnitva. 28 Jedinice odreda koje su drale poloaje na Drenovai prema neprijateljskom garnizonu Biha, 14. maja stupile su u vezu s domobranskim jedinicama koje su se nalazile na suprotnim poloajima. O tome u dopisu tab Treeg likog odreda informie 21. maja 1942. tab (susjednog) Petog krajikog NOP odreda: U toku razgovora koje smo imali sa domobranima, a koji su preli na nau teritoriju, od naih partizana primili su letke komunistike partije, razne proglase, nae vjesnike i iste su prenijeli meu ostale domobrane Dana, 15. maja 1942. godine prelo je na na osloboeni teritorij 5 domobranskih oficira. Isti su traili da razgovaraju s naim tabom. Pozivali su partizane da ne pucaju i da oni nee na njih. Sutradan, kada su predstavnici taba 3. likog odreda doli na poloaj, oficiri nisu doli na razgovore uslijed toga to su ustae doznale za te razgovore, te su izvrili hapenje oficira i domobrana, kako smo naveli, a kako se saznaje zamijenili su svoje jedinice novim snagama. Nai e partizani dalje proturati letke i proglase i stupati sa njima u razgovore, koliko to bude mogue. Za vrijeme
27 AVII, k. 1611, f. 7, d. 22. 28 Arhiv v i i , k. 161, f. 2. d. 22.
razgovora narod iz hrvatskih sela se okupio na brdo i vikao: Brao, pomirite se, dosta je bilo zla.29 Stab odreda i njegove jedinice, kao i vojno-pozadinski organi, svi subjekti NOP-a i stanovnitvo preduzimali su niz mjera bezbjednosti u cilju zatite osloboene teritorije i brojnih ustanova koje su se na njoj nalazile, ne samo odredskih i kotarskih, ve i rukovodstva NOP-a Hrvatske koji je tokom ljeta boravio u Lapcu. 30 Ograniavana je trgovina s mjestima i uporitima pod okupacijom (Graac, Knin, Biha, Udbina), zabranjeno je snabdijevanje neprijatelja, oduzimano neprijavljeno oruje, vrena kontrola izbjeglica, organizirana je borba protiv pljake, uvane su PTT linije od prislukivanja neprijatelja, uveden sistem objava i propusnica i druge mjere. tab odreda je izdavao objave licima koja su putovala van teritorije kotara Donji Lapac. 31 Politikim radom razvijena je svijest o samozatiti kao integralnom dijelu politike svijesti svih pripadnika snaga revolucije i naroda. Ova svijest je razvijana raznim oblicima politikog rada: na sastancima, zborovima, mitinzima, radnim akcijama na obradi zemlje i partizanskom tampom. Stalno je ukazivano na oblike i metode rada neprijateljske agenture i pete kolone, na znaaj budnosti i na posljedice nebudnosti jer je nebudnost odnosila dragocjene kadrove iz vojske i s terena. NOO-i, ija je gusta mrea pokrivala teritoriju koju je branio odred, imali su vanu ulogu u sistemu bezbjednosti. Nije bilo sela u kome nije postojao mjesni (seoski) NOO, niti zaseoka u kome nije djelovao povjerenik-odbornik seoskog NOO. Odbornici su najbolje poznavali stanovnitvo svoje teritorije, politiko strujanje u masama i stav svakog pojedinca prema NOB-i, o emu ima obilje primjera sa podruja kotareva Donjeg Lapca i Graaca. Pored svoje osnovne aktivnosti, NOO-i su preko svojih izvrnih bezbjednosno-obavjetajnih organa seoskih straa, obavljali i slijedee zadatke: odravali red i bezbjednost, borili se i onemoguavali djelatnost pete kolone, neprijateljskih agenata i pijuna, onemoguavali kriminal i pljaku, vrili evidenciju lica koja posjeduju oruje izdato od NOO, postavljali zasjede na vjerovatnim pravcima nailaska neprijatelja, unitavali manje neprijateljske grupe i prikupljali obavjetajne podatke o djelatnosti neprijatelja na slobodnoj teritoriji i neprijateljskim snagama, njihovoj jaini, naoruanju i namjerama. Zavisno od terena na kome je djelovao NOO (u odnosu na neosloboenu teritoriju), bezbjednosno-obavjetajna funkcija NOO-a razvijana je negdje vie, negdje manje. U unutranjosti osloboene teritorije koju je pokrivao odred, NOO su razvijali bezbjednonosnu funkciju, a na granici osloboene i neosloboene teritorije razvijali su obavjetajnu i bezbjednosnu funkciju (sela oko neposredne blizine Graaca, Knina i Bihaa). U selima koja su povremeno padala pod kontrolu neprijatelja, razvijana je obavjetajna funkcija, a bezbjednosna funkcija samo utoliko, ukoliko je to zahtijevala zatita vlastitih redova (od ubacivanja neprijatelja).
Sanitetska sluba Referent saniteta odreda Slava Blaevi brinula je oko razvoja sanitetskih ustanova, kako u jedinicama odreda, tako i na teritoriji. U bataljonu i etama postojali su bolniari dok su bataljonskim ambulantama rukovodili bataljonski bolniari i po dvije sestre. Krajem aprila 1942. obrazovana je bolnica odreda u Dobroselu. Poetkom juna stolarska radionica odreda otpoela je izgradnju paviljona za bolnicu na istonim padinama planine Zuleevice iznad Dobrosela u visokoj jelovoj umi, na izvoru vode zvanom Trolokve. Radovima na izgradnji paviljona rukovodili su Milan uri i Mladen Orelj. Do kraja jula dvije bolnike barake bile su sagraene od jelovih dasaka. 82 Kapacitet bolnice bio je 80 kreveta. Politiki komesar bolnice bio je ranjenik Petar Veovi. Osim bolnice u Dobroselu, postojale su i tri ambulante (u Mazinu, Doljanima i pod Birovaom). Bile su smjetene u seoskim kuama, s 1520 kreveta. U Donjem Lapcu tab odreda je imao organiziranu stanicu za prvu pomo u kojoj je radila bolniarka. U stanici, kao i u bataljonskim ambulantama, jednom je nedjeljno lijenik pregledao i civilno stanovnitvo. 33 esnaestog augusta 1942. formira se bolnica za infektivne bolesti (tifus) u selu Miljenovcu, nedaleko od D. Lapca iji je upravnik bila dr Saa Boovi. Iako lokacija bolnica nije bila tajna, to nije oteavalo njihovu bezbjednost na prostranoj slobodnoj teritoriji. Obezbjeenje bolnice na podruju odreda vrile su bolnike strae koje su bile najee sastavljene od prizdravljenih partizana ili ljudi starijih godita. Strae su, pored straarske dunosti, obavljale i fizike poslove vezane za potrebe bolnice. 34 Pored bolnikih straa, obezbjeenje je vrilo i cijelo stanovnitvo, a naroito omladina. Ranjeni borci, zahvaljujui pravilnom ophoenju i politikom radu s narodom, uivali su njegovu opu ljubav i podrku. Sredinom jula 1942. formirana je Komanda likog podruja koja preuzima na sebe dio obaveza o staranju i brizi o osnivanju, radu i bezbjednosti, kao i snabdijevanju triju bolnica, 7 ambulanti i 2 stanice za hitnu pomo, u kojima se lijeilo 120, a u ambulantama 130 ranjenih boraca. Spoljno obezbjeenje, u cilju spreavanja jaih prodora neprijatelja, i dalje su vrile jedinice Treeg likog odreda. U cilju vee bezbjednosti bolnica, krajem augusta 1942. godine, sve bolnice i ambulante dobijaju svoj ifrirani naziv. Koliko je tab odreda brinuo o bolnicama i njihovoj bezbjednosti, vidi se i iz pisma koje je tab 3. odreda uputio tabu 5. krajikog odreda 9. juna 1942. godine, u kome se kae: Prema informacijama kojima raspolaemo, etnici i ustae vre koncentraciju svojih snaga na ove nae krajeve. Napad e vjerovatno u s l i j e d i t i . . . iz Gospia, Bihaa i Graaca. Mi smo poduzeli potrebne mjere opreza. Izdali smo nareenje svim selima da po potrebi mogu izvriti sve pripreme za brzu evakuaciju stanovnitva i ivenih namirnica u u m e . . . Meutim, nalazimo se u dosta nepovoljnoj situaciji po pitanju bolnica. Naa bolnica se sada nalazi u Dobroselu. Imamo 25 ranjenih drugova. Molimo vas da nam javite da li bi u sluaju prodora neprijatelja u
32 Izjava Duana Raete i Petra Obradovia (kod autora). 33 Lika U NOB-i 1942, str. 674. 34 Zbornik sanitetske slube, knj. 6, str. 30.
ovdanja sela, mogli nae ranjenike i bolesnike prebaciti u neko selo koje potpada pod va odred, kao na primjer, Stjenjani. Mi bismo, to se tie ishrane ranjenika i lijekova, kao i vojnog materijala i strunog osoblja, poduzeli sve mjere, tako da bolnica po tome ne bi oskudijevala i ne bi vama pala na teret. 35 Saradnja odreda s Bosanskom krajinom i drugim likim NOP odredima Trei liki partizanski odred je uspostavio prisnu suradnju s partizanskim odredima na susjednim teritorijama: 1. i 2. likim partizanskim odredom, koji su dejstvovali u sjevernoj i zapadnoj Lici, kao i s Petim krajikim i Sjevernodalmatinskim partizanskim odredom. U informaciji taba odreda poslatoj tabu 5. krajikog odreda 5. juna 1942. godine, Krajinici se informiu o planovima i namjerama neprijatelja, gdje se istie: . . . aljemo vam u prilogu nau Partizansku zvijezdu (odredski list) . . . Ujedno vam aljemo 2 primjerka letka taba Grupe narodnooslobodilakih odreda za Liku iz kojih moete vidjeti da je otpoela ofanziva od strane ustaa na Liku. Prema informacijama koje imamo, etnici i ustae vre koncentraciju svojih snaga na ove nae krajeve. Napad e vjerovatno uslijediti. Ukoliko do njega doe iz Gospia, Bihaa i Graaca, mi smo poduzeli potrebne mjere opreza. Izdali smo nareenje svim selima da po potrebi mogu izvriti sve pripreme za brzu evakuaciju stanovnitva i ivenih namirnica u ume. 36 U informaciji 5. krajiki odred se upoznaje i s drugim pojedinostima o planovima i namjerama neprijatelja prema osloboenim teritorijama Like i Bosanske krajine. Izmeu navedenih odreda koordinirane su vojne operacije, organizovane mjere bezbjednosti teritorije, snabdijevanje ishranom boraca i stanovnitva, zbrinjavanje bolesnika, izmjene iskustava u politikom radu i drugim pitanjima. tab Treeg likog odreda primio je 13. maja 1942. godine od taba Petog krajikog odreda izvjetaj u kojem pie: Prema podacima koje smo primili od taba 4. bataljona Budunost, situacija na tamonjem sektoru je slijedea: etnici i ustae su prodrli na sektor Sanskog bataljona. etnika ima oko 200, borbe se vode oko Jelainovaca, Dabra i Palanke, a naroito oko naih magazina ita . . . na poloajima oko Petrovca nema znaajnih promjena. Neprijatelj jo ne vri neke znaajne pokrete. 37 tab odreda je ostvarivao suradnju s jedinicama u Bosanskoj krajini i oko snabdijevanja jedinica i bolnica ishranom. tab Treeg likog odreda je na osnovu punomoja Glavnog taba Hrvatske i taba Grupe NOP odreda za Liku, 16. juna 1942. godine s Operativnim tabom za Bosansku krajinu, sklopio sporazum o pruanju pomoi likim i dalmatinskim partizanskim odredima. Ispred Glavnog taba Hrvatske ovaj sporazum je potpisao komesar odreda Josip Cazi, a u ime Operativnog taba za Bosansku krajinu komandant Kota Na i komesar taba Osman Karabegovi. Ovim sporazumom znatno je ublaena kriza u nestaici hrane u Lici i sjevernoj Dalmaciji jer je prijetila glad partizanskim jedinicama, bolnicama i narodu. Navodim nekoliko odredaba ovog sporazuma koje glase: . . . 1) odobrava se 15.000 kg
35 Arhiv VII, k. 1705, f. 3, . 23. 36 Arhiv VII, k. 1705, f. 3, d. 23. 37 AVII, k. 1611, f. 2, d. 22.
kukuruza, 1000 kg graha, 500 kg penice koja je bila ranije stavljena na raspoloenje Glavnom tabu Hrvatske za akciju u sjevernoj Dalmaciji, da se moe upotrijebiti kao prva pomo za like i dalmatinske odrede, 2) operativni tab se obavezuje da e za Kombinirani odred koji e operisati u sjevernoj Dalmaciji, pravovremeno nabaviti odgovarajue koliine hrane i tome odredu za vrijeme operacija osigurati potrebnu ishranu, 3) operativni tab za Bosansku krajinu uzet e u obzir potrebe za ishranu likih i dalmatinskih partizanskih odreda, kao i najvanije potrebe pogorjele sirotinje najpasivnijeg dijela Like i sjeverne Dalmacije, kao i siromanih porodica partizana, te e u tu svrhu organizirati na svojoj teritoriji sabiranje hrane koja e se ustupiti tamonjim partizanskim odredima, 5) poto Bosanska krajina oskudijeva u soli, pokazuje se neophodna potreba da se po svaku cijenu nabavi, kako za partizanske odrede, tako i za narod Bosanske krajine vee koliine soli bie dunost likih i dalmatinskih partizana da organiziraju nabavku soli koja e se zamjenjivati za ito. 38 Iz sadraja Sporazuma vidi se da je, pored vojnog i ekonomskog, on imao i politiki i moralno-psiholoki znaaj. Proet je osjeajem zajednitva u NOR-u i revoluciji oruanih snaga i naroda susjednih teritorija. Komandant odreda oko Jovani poslao je pismo jedinicama odreda koje su izvodile akcije u sjevernoj Dalmaciji, u kojem se kae: Dragi drugovi, poto smo postigli sporazum sa drugovima Bosancima u pogledu isporuke ita i soli, to ete vi nastojati tamo da se nabavi so ili to vie izvre rekviriranja iste od pojedinaca tamo gdje budu naene vee koliine, a da im se ostave najnunije koliine . . . Takoe moete udesiti sa Dalmatincima da nam oni nabave so, a mi emo im dati kukuruza i to kilogram za kilogram. 39 Pored uspjene koordinacije i suradnje s Bosanskom krajinom, Stab Treeg likog odreda je uspjeno suraivao i sa Sjevernodalmatinskim odredom, po svim pitanjima borbe i ivota. U vezi s tim odrana je konferencija predstavnika oba taba 10. jula 1942. godine u sjeditu taba Treeg likog odreda u Doljanima na kojoj su utvreni detalji realizacije sporazuma s Bosanskom krajinom. Utvrene su meusobne obaveze razmjene artikala ishrane na tromei Bosanska krajina, Lika, Dalmacija i poduzete su mjere da se sprijei verc i zloupotreba prilikom razmjene. Za realizaciju sporazuma tab Treeg likog odreda odredio je Milojka uka i stavio mu u dunost da odmah pristupi izvravanju tog sporazuma, da preko Sjevernodalmatinskog partizanskog odreda nabavi ugovorene koliine soli, da organizuje magazine u Srbu i Martin Brodu, da poalje Sjevernodalmatinskom partizanskom odredu 3.000 kg ita i da se povee sa Operativnim tabom za Bosansku krajinu radi razmjene soli za ito. 40 Trei liki partizanski odred kao organizaciono-formacijska jedinica postojao je i djelovao relativno kratko vrijeme (od poetka aprila do oktobra 1942. godine, tj. 5 mjeseci), ali je odigrao znaajnu ulogu u razvojnoj fazi ustanka u Hrvatskoj. Upravo djelujui na osjetljivoj teritoriji tromee Like, Bosne i Dalmacije, sprijeio je talijanskog okupatora da pomou etnika popa Momila ujia ovlada vojniki i politiki ovim prostorom i razdvoji Dalmaciju od ostalog dijela Hrvatske i Bosanske krajine. Izvodei od38 Arhiv VII, k. 1611, f. 6, . 22. 39 Arhiv VII, k. 1611, f. 6, d. 22. 40 AVII, k. 1705, f. 2, . 1; k. 103, f. 3, . 25.
brambene i ofanzivne akcije prema snanim uporitima Talijana i njihovih slugu ustaa i etnika (Bihau, Udbini, Graacu, likoj pruzi Graac Knin, i prema Kninu), odred je omoguio, u relativno dugom periodu, odravanje (u to vrijeme) relativno velike slobodne teritorije na kojoj su se mogla odrati, i nesmetano raditi centralna rukovodstva, ustanove i organizacije NOP-a Hrvatske (CK KPH, GH, OK KPH za Liku, oficirska kola VS). Slobodna teritorija odreda posluila je i kao baza materijalnih sredstava za popunu i snabdijevanje ostalih jedinica u Lici i sjevernoj Dalmaciji, kao baza gdje su se stvarale nove jedinice, zatim kao baza za lijeenje, odmor i obuku, a isto tako i kao sigurna osnovica za izgradnju vojno-pozadinskih komandi i ustanova: mree radionica, bolnica, ambulanta i skladita. Jedinice odreda dale su veliki doprinos razvijanju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata na tom podruju. U tom periodu stvara se na teritoriji 3. likog odreda i Sjevernodalmatinski PO to je imalo poseban politiki znaaj. Formiranjem 1. hrvatske, 2. hrvatske like i 9. hrvatske like brigade, kao i drugih jedinica, iz odreda su u brigade regrutovani vojni i politiki rukovodioci i borci, kao i brojne jedinice. Odred je bio i rasadnik i u njemu su ponikli mnogi istaknuti kadrovi za 6. proletersku, 19. udarnu sjevernodalmatinsku, 35. liku diviziju, 13. proletersku brigadu Rade Konar i druge jedinice. Stab odreda je u plodnoj suradnji s kotarskim komitetima Partije i S K O J - a Donji Lapac i Graac dao veliki doprinos organiziranju, obuci i naoruanju omladinskih partizanskih eta kao vanog oblika angairanja mlade generacije u oruanim jedinicama nae revolucije. U sastavu odreda nalazio se i prvi pokretni bataljon u Hrvatskoj, proslavljeni bataljon Marko Orekovi Krntija. Odred je postizao velike rezultate zahvaljujui snazi i uticaju Komunistike partije, pomoi Okrunog komiteta za Liku, kao i kotarskih komiteta KPH za Donji Lapac i Graac. Blizina CP KP Hrvatske i Glavnog taba NOPO Hrvatske koji su se u to vrijeme nalazili sa sjeditem u Donjem Lapcu, djelotvorno je uticalo na efikasnost djelovanja odreda.
Milan I.
Obradovi
svim sektorima: vojnim, politikim, vaspitnim, kulturno-prosvjetnim, kao i pomoi omladini na selu. 1 Poetkom marta 1942. Okruni komitet S K O J - a za Liku dobija zadatak od OK KPH i taba Grupe NOP odreda za Liku da otpone politike pripreme za formiranje omladinskih partizanskih eta. OK S K O J - a za Liku je, u vezi s tim, uputio pismo kotarskim komitetima S K O J - a u Lici. 2 Ostvarivanje te odluke preputa se kotarskim komitetima SKOJ-a, uz punu kadrovsku i materijalnu pomo tabova likih partizanskih odreda. 3 Partijska i vojna rukovodstva poklanjaju tome zadatku punu panju. Uvodnik organa PK S K O J - a za Hrvatsku Mladi komunist, u biroju od 1. aprila 1942. godine, ukazujui na politiki i vojni znaaj organizovanja omladinskih partizanskih eta, istie da omladinske partizanske ete trebaju svojim primjerom sluiti kao uzor ostaloj omladini i ukazati joj . . . kako treba da se bori. 4 Na kraju lanka se istie da omladinske ete moraju biti podrka Partiji i njezin najsigurniji oslonac u sprovoenju partijske linije. Krajem marta 1942. godine na podruju kotara Donji Lapac otpoinju intenzivne politike pripreme na stvaranju omladinskih partizanskih eta kao jednog od oblika angaovanja mladih u oslobodilakoj borbi i revoluciji. Omladina je svoj borbeni entuzijazam izraavala i kroz masovnu podrku rukovodstvu ustanka. Ona masovnije stupa u partizanske jedinice u jesen 1941. godine, u vrijeme reokupacije osloboene teritorije kotara Donji Lapac od strane talijanske faistike vojske i u doba procesa diferencijacije ustanikih snaga. Taj proces diferencijacije odvijao se po dva osnovna strateko-politika pitanja: na borbi protiv okupatora i domaih izdajnika i odnosa prema drugim nacionalnostima, zapravo borbi za bratstvo Hrvata i Srba. Na podruju kotara Donji Lapac djelovala je malobrojna partijska organizacija, ali je ona veoma efikasno i uspjeno izrazila svoj idejno-politiki i revolucionarni utjecaj na mladu generaciju koja je bila najmanje optereena predrasudama iz prolosti. Omladina je na podruju kotara Donji Lapac od poetka oruanog ustanka bila glavni i masovni oslonac lanovima Partije podravajui ih osobito time to je stupala u pokretni partizanski odred Capajev, pod komandom Doke Jovania i politikog komesara Milana Sijana. Pomicanjem vojnih operacija iz sjeverne u junu Liku, u februaru 1942. te osloboenjem Donjeg Lapca u kojem su likvidirani dijelovi iz sastava talijanske divizije Re i Srba u kojem se nalazio 44. bataljon 73. legije Crnih koulja u stvari je osloboen od talijanske okupacije cio donjolapaki kotar. Ovim akcijama zadat je etnikim elementima teak udarac. Vojnim uspjesima partizanskih jedinica stvoreni su povoljni uslovi za intenzivniji idejno-politiki rad s narodom, a naroito omladinom na podruju kotara Donji Lapac. Antifaistiki omladinski pokret dobija puniji zamah. U prvoj polovici 1942. na podruju kotara Donji Lapac djeluje 40 skojevskih aktiva sa 127 lanova SKOJ-a, 291 odbor SMG (Savez mlade generacije) sa 2.248 lanova i 3.536 pionira.
1 2 3 4 Luka Boani: Politika od 26. 1. 1982. str. 19. AIHRPH. br. 12/23. Muzej revolucije, Zagreb. AIHRPH, Zgb, br. 28/42.
Politike pripreme za formiranje omladinskih partizanskih eta na podruju kotara Donji Lapac Od marta do maja 1942. u osloboenim selima kotara odrano je na stotine sastanaka i skupova s omladinom. Sktojevski aktivi i organizacije Saveza mlade generacije odrali su i posebne sastanke posveene tom zadatku. Politiki aktivisti, osim ovom zadatku, teite svoje aktivnosti usmjeravali su na jo nekoliko vanih pitanja, kao to su raskrinkavanje etnikih elemenata, slugu okupatora, njihovih dounika, organiziranom uticaju za opredjeljenje za NOP i onih koji su se do tada kolebali, raskrinkavanju i razobliavanju podle politike talijanskih okupatora kao zatitnika srpskog naroda; podsticanju odlaska omladine u partizane; uvrivanju i daljnjem razvoju omladinskih i ostalih organizacija NOP po selima, snabdijevanju partizanskih jedinica i bolnica hranom, brizi za ranjene borce i dr. Svuda gdje su se pojavili skojevski aktivisti lanovi kotarskog komiteta S K O J - a : Zlorka Kosanovi, Kata Bubalo, Stevo tikovac, Milica Dubaji, Dragan Jovani i drugi, s pozivom za stupanje u omladinske ete bili su od omladine oduevljeno pozdravljeni. Omladinski zborovi i sastanci esto su pretvarani u masovne manifestacije privrenosti omladine NOB-i i K P J . Izvoeni su kulturno-umjetniki programi ija je programska intonacija bila prilagoena zadatku stupanja u omladinske ete. Priredbe su esto trajale do duboko u no. Oduevljenje i polet omladine Like i njenu privrenost NOB-i i K P J najbolje je izrazio tadanji sekretar Operativnog partijskog rukovodstva CK KPH Vladimir Popovi rijeima: . . . Omladina se naroito istie svojom borbenou. Teko je nai omladinca koji se ne osjea komunistom, dapae, tukao bi se ako bi mu rekao da to nije. 5 Od maja do kraja decembra 1942. na podruju kotara Donji Lapac, Kotarski komitet S K O J - a zajedno sa tabom 3. likog partizanskog odreda formirao je i obuio etiri omladinske partizanske ete s ukupno 345 omladinki i omladinca (od kojih tri muke i jedna enska eta). U sastavu 4. omladinske ete bio je manji broj omladinaca s graakog kotara. Tri ete su nakon zavrene jednomjesene, odnosno dvomjesene vojno-politike obuke (enska eta) rasformirane, a njihov sastav je popunio brigade 6. like proleterske divizije. Prva omladinska eta kotara Donji Lapac je, nakon zavrene jednomjesene obuke u selu Miljeno vac, ostala kao kompletna partizanska formacija, naoruana od taba 3. likog partizanskog odreda. Poslana je na borbeni zadatak na poloaje PloeResnik (kod Graaca) i ula u sastav 1. podrunog bataljona (kasnije Graakog bataljona) kao njegova druga eta. Za omladinske jedinice prijavilo se preko 500 omladinaca samo na podruju kotara Donji Lapac. Broj prijavljenih nadmaio je sva oekivanja. Oruja, materijalnih sredstava, kadrova i prostorija za obuku nije bilo dovoljno. Kotarski i opinski komiteti S K O J - a su, u zajednici sa tabom 3. likog NOP odreda, osnivali posebne komisije da u ete odaberu jae i fiziki razvijenije omladince i omladinke, u prvom redu lanove SKOJ-a, a da ostale prijavljene evidentiraju i vrate na rad u pozadinu.
604
Pretean broj omladinaca u etama bio je s podruja kotara Donji Lapac (sastav prve i druge omladinske ete u cjelini, dok je u 3. enskoj i 4. omladinskoj eti bio jedan broj omladinaca i omladinki i s podruja graakog kotara). 6 Planovi i program obuke omladinskih eta Planove i programe po kojima je vrena obuka omladinskih partizanskih eta izradio je tab 3. likog partizanskog odreda, odnosno operativni oficir taba Joco Njegomir. 7 Sadraj programa inila je taktika borbena obuka: uvjebavanje omladinaca u ratnoj vjetini, pojedinana obuka svakog borca, obuka desetine, voda ete: opis i rukovanje orujem (rukovanje i obuka u gaanju pukom, pitoljem, automatom, pukomitraljezom i naelno poznavanje rukovanja s tekim mitraljezom) i radnje iz strojeve obuke. Taktike vjebe su izvoene nou. Uvjebavano je postavljanje zasjeda, izvoeni marevi s borbom u susretu, vreni napadi na utvreni rejon i druge taktike radnje koje ie nametao partizanski nain ratovanja. Kroz taktiku obuku omladinci su sticali vojnu vjetinu, fiziku kondiciju i izdrljivost za ratne napore. Ideoloko-politiko obrazovanje omladinaca i omladinki zauzimalo je polovinu programa ukupne obuke. Program iz ideoloko-politikog obrazovanja inilo je devet tema. Formiranje i obuka ete te ideoloko-politika obuka bili su olakani tim to se u neposrednoj blizini sela Miljenovca i Doljana (na udaljenosti od oko 15 km), u Donjem Lapcu, bile smjetene centralne ustanove NOP-a Hrvatske i Like (Glavni tab NOP odreda Hrvatske, CK KPH, PK SKOJ-a, Oficirska kola GH, zatim partijski i skojevski kotarski forumi), pa su politiki i vojni rukovodioci eta, posredstvom taba 3. likog NOP odreda dobijali kadrovsku pomo i pisane materijale od ovih ustanova. To je pozitivno uticalo na kvalitetnu realizaciju programa obuke s pripadnicima omladinskih partizanskih eta. Kotarski komiteti KPH i S K O J - a i tab 3. likog NOP odreda redovno su snabdijevali ete tampom, brourama i drugim materijalom po~ trebnim za obuavanje. Redovno su kuriri iz Donjeg Lapca u Miljeno vac, Doljane i Kestenovac nosili tampu i broure, kao to su: Dnevne vijesti, list 3. NOP odreda, Zvijezda, Liki partizan, list Naprijed, drinika Borba i druge listove i publikacije do kojih se u to vrijeme teko dolazilo zbog oskudice u tehnici, tamparskom materijalu i kadrovima. Zalaganjem zamjenika politikog komesara odreda, Petra Babica Pepe uspostavljene su stalne veze s kotarskim komitetima Partije i SKOJ-a Donji Lapac i Agitaciono-propagandnim odjeljenjem CK KPH (na ijem elu se tada u Donjem Lapcu nalazio Otmar Kreai Kultura). Kuriri su za dva sata pjeaenja (od Donjeg Lapca do mjesta obuke) pripadnike omladinskih eta snabdijevali pisanim materijalima za vojno-strunu i ideoloko-politiku obuku. 8 ^ Zbog ogranienog broja primjeraka listova i publikacija, prouavalo se na italakim grupama (kruocima) pod rukovodstvom politikih delegata vodova.
6 Zb. NOR-a, tom V, knj. 3, str. 20. 7 Zabiljeke Joce Njegomira. 8 Zabiljeke iz razgovora s Otmarom Kreaiem kod autora.
Naporima i zalaganjem politikih komesara omladinskih eta: Slavka Glumca Mie Media i Milojka uka, osposobljavani su pripadnici omladinskih partizanskih eta kao idejni borci, osloboeni treme i nesigurnosti. Izotravali su ula i politike reflekse, tako da su mogli uspjeno reagovati u svakoj, pa i najsloenijoj situaciji koju su nametali rat i revolucija. Izgraivana je idejna cjelovitost i zaokruivan sistem osnovnih marksistikih pojmova. Znanje je provjeravano u diskusijama na kruocima. Ono to su pripadnici omladinskih eta nauili, bili su u stanju uspjeno braniti pred svakim skupom. Uilo se svjesno i odgovorno, ali i brzo jer se znalo zato se ui. Insistiralo se na svjesnoj disciplini prema sebi, na ozbiljnom i savjesnom odnosu prema ivotu, zadatku, drugu i svom narodu. Ako se revolucionarnost jednog omladinskog pokreta mjeri skladnou rijei i djela tome su se najvie bili pribliili pripadnici omladinskih partizanskih eta. Materijalno obezbjeenje omladinskih eta za vrijeme vojne i politike obuke Ishrana je bila organizovana u etnim kuhinjama. Narodnooslobodilaki odbori, kao i komande mjesta Srb i Donji Lapac starali su se o opskrbljivanju hranom. Najvie tereta su podnijeli narodnooslobodilaki odbori sela u kojima su odravani kursevi: Miljenovac (gdje je obuena 1. omladinska eta), Doljani (gdje je bilo mjesto obuke 2. i 4. ete) i selo Kestenovac (gdje je izvrena obuka 3. (enske) omladinske partizanske ete). Pripadnici eta bili su smjeteni u zgradama osnovnih kola u Miljenovcu, Doljanima i Kestenovcu. Opremili su ih narodnooslobodilaki odbori tih sela. Bile su izgraene klupe, stolovi, palae za spavanje sa slamom. Skupljena je ebad, plahte, kuhinjsko posue, na emu je naroito radila omladina i organizacije AF. Dio odjee dobijan je i od komandi mjesta Srb i Donji Lapac i taba 3. likog NOP odreda. Krojaka radionica odreda i komande mjesta Donji Lapac saila je za pripadnike 1. omladinske ete troroge kape, pantalone od talijanske ebadi i crvene koulje od padobranske svile zaplijenjene od Talijana kada su bacali hranu i municiju svojim opkoljenim garnizonima u Donjem Lapcu i Srbu, februara i marta 1942. Komanda mjesta Donji Lapac izradila je i egrtaljke pomou kojih je imitirana mitraljeska vatra prilikom izvoenja taktikih vjebi iz borbene obuke. Bojeva gaanja tokom vojnih kurseva omladinskih eta nisu izvoena radi tednje municije, jer je svaki metak kojim se raspolagalo bio dragocjen za front partizanskim borcima koji su drali poloaje u to vrijeme prema Bihau, Udbini, Graacu i Zrmanji. Veina omladinaca je ve do tada rukovala orujem, obavljajui straarsku i patrolnu slubu u svojim selima tokom jeseni i zime 1941. godine, a dobar dio omladinaca je ve do tada uestvovao u borbama. Brigu o zdravlju pripadnika omladinskih eta vodila je sanitetska sluba taba 3. likog NOP odreda, odnosno njen referent saniteta, Slava Blaevi, koja je jedanput nedjeljno obavljala vizite u etama i pruala ljekarsku pomo pripadnicima koji su tu pomo traili. Nije ni bilo veih oboljenja osim prehlada i svraba uge. Lijeniku pomo pripadnicima eta pruale su i partizanske bolnice i ambulante koje su se nalazile u Miljenovcu, Donjem Lapcu, Doljanima i Dobroselu.
Rijetko ko se od pripadnika eta za vrijeme vojnih kurseva javljao na lijenike preglede iz straha da ne bi bio otputen iz ete kui to bi bilo smatrano najveom kaznom. Partizanske ete su se tokom trajanja vojnih kurseva osiguravale danju s jednim, a nou s dva straarska mjesta i patrolama. To je u programu obuke sluilo za uvjebavanje vrenja straarske i patrolne slube. Svaki omladinac i omladinka po nekoliko puta je tokom obuke bio u ulozi voe patrole, pratioca i straara, tako da su svi pripadnici eta i u tom pogledu bili dobro obueni. Dok su se omladinske ete tokom 1942. godine nalazile na vojnoj obuci, nije prijetila neka neposredni opasnost od neprijatelja, jer je kotar Donji Lapac predstavljao prostranu slobodnu teritoriju. Sela koja su bila sjedita eta, bila su udaljena od najbliih neprijateljskih garnizona i posada: od Bihaa 50 km, a Graaca 40 kilometara. Najblie je bio ustaki garnizon na Udbini na udaljenosti od oko 25 kilometara. U Lapcu su tada bile i jake snage obezbjeenja centralnih ustanova NOP-a Hrvatske, Like kao i Oficirske kole GH, odnosno Vrhovnog taba NOVJ. U to vrijeme neprijatelj nije primjenjivao taktiku ubacivanja svojih specijalnih jedinica na osloboenu teritoriju s ciljem da unese paniku i nesigurnost, da napada tabove, komitete i ustanove NOP kao i vojno-pozadinske organe kao to je to inio druge polovine rata na podruju Like (pokolj partizanske bolnice u Kreani, napad na Otoac i dr.), pomou svojih specijalnih jedinica takozvanih trupova. Najvie je bila ugroena etvrta omladinska eta tokom obuke krajem decembra 1942. godine, jer se ve tada spremala etvrta neprijateljska ofanziva na osloboenu teritoriju kotara Donji Lapac, tako da od januara 1943. ta teritorija vie nije bila slobodna, jer su na nju vreni esti upadi snaga okupatora, ustaa i etnika, a u drugoj polovini rata Nijemci su drali komunikaciju Biha Lapac Srb Knin.
Politika i kulturno-prosvjetna aktivnost pripadnika omladinskih partizanskih eta U selima u kojima su ete bile smjetene, kao i u susjednim selima, razvijen je veoma intenzivan politiki i kulturno-prosvjetni rad s omladinom. Pripadnici eta davali su priredbe s prigodnim programima: skeevima, jednoinkama, recitacijama, usmenim novinama i partizanskim borbenim pjesmama. Poslije svake priredbe bilo je veselje i igranka, jer je u svakoj od eta bilo po nekoliko omladinaca koji su svirali neki od instrumenata (harmonika ili gitara). Naroito je na svakoj od priredbi bio veoma popularan recital Poar Like kojeg je .napisao komesar 3. likog partizanskog odreda Josip Cazi. Njegov sadraj razvijao je kod naroda mrnju prema neprijatelju, snagu i moral da se ustraje u borbi kao i poruke o znaaju bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda. Od druge polovine juna do kraja augusta 1942. pripadnici eta dali su nekoliko vrlo uspjenih priredbi u selima: Miljenovcu, Kestenovcu i Bueviu. Obino bi najprije okupljenom narodu govorio neko od rukovodilaca iz partizanskih jedinica ili terenskih radnika, a nakon toga je izvoen kulturno-umj etniki program. Tako je, na primjer, Prva omladinska eta kotara Do-
nji Lapac uestvovala na velikom narodnom zboru u selu Bueviu. eta je bila postrojena ispred tribine u jednoj vrsti. Omladinci su bili obueni u pantalone saivene od talijanske ebadi sa crvenim kouljama i trorogim kapama i djelimino naoruani. Omladinska eta davala je izgled prave vojske. Na zboru je uestvovala masa naroda likih i bosanskih sela, koji su dolazili na zbor kolima s konjskim zapregama i donosili hranu za cio dan. Poslije govora Petra Babica zamjenika politikog komesara odreda, koji je narod primio s oduevljenjem i odobravanjem, pripadnici ete su izveli program. Nakon toga je mjesni NOO priredio eti bogatu veeru na otkosima pokoene livade zastrte plahtama i atorskim krilima. Organizovanim ideoloko-politikim i kulturno-prosvjetnim radom pripadnici eta davali su svoj doprinos. etni skojevski aktivi pruali su pomo omladinskim organizacijama u najzabaenijim selima kotara Donji Lapac. Sve je to pospjeilo jo masovniji odlazak omladine u partizanske jedinice, jo vie intenziviralo akcije omladine u radu za NOP na terenu, na prikupljanju pomoi partizanskim borcima u hrani, odjei, obui, municiji, sanitetskom materijalu, njegovanju ranjenih partizana i drugim aktivnostima. Skojevska i antifaistika omladinska organizacija SMG (Savez mlade generacije), ija je osnivaka skuptina odrana u Dobroselu poetkom januara 1942. godine u mnogome je doprinijela da se u tom periodu uspjeno razviju i ostale organizacije NOP-a: NOO-i, A F 2 i pionirska organizacija. U selima donjolapakog kotara omladina je bila najaktivnija politiki organizovana snaga. Ona je bila glavni nosilac u sprovoenju najvanijih akcija. Formirane su prve radne omladinske jedinice za pomo partizanskim borcima na poloaju. Na tome su se isticale omladinske organizacije Gornjeg Srba, Neteke, Donjeg Lapca, Doljana, Dobrosela i druge. Rad etnih skojevskih organizacija Evidentno je da je skojevska organizacija u svakoj omladinskoj eti bila pokreta sveukupne aktivnosti i zalaganja u savlaivanju gradiva, razvijanju drugarskih meusobnih odnosa i saradnje s omladinom u selima. Veina pripadnika omladinskih eta bili su lanovi SKOJ-a, jer je to bio i jedan od uslova odabiranja u ete. Pripadnici 1. omladinske ete bili su svi lanovi SKOJ-a njih 110. Sekretari etnih skojevskih aktiva zakazivali su esto skojevske sastanke. Na njima je pretresan rad i zalaganje svakog pojedinca u eti. Neki dnevni redovi bili su posveeni kritici i samokritici koja je imala vaspitnu ulogu. Kritika je bila dobronamjerna i drugarska. Ona je imala za cilj da pomogne omladincima i omladinkama, kako bi sa stanovita partijske linije i njene rukovodee uloge u NOB-i to lake savladali propuste u svom radu. Zabiljeeno je vie primjera u toku obuke omladinskih eta da je samokritika bila usmjeravana tako da omladinac koji je pogrijeio, osjeti veliinu svoje greke, da je sagleda i sa svojih emocionalnih aspekata, te da svoje ponaanje dovede u sklad sa stavovima skojevske organizacije. Time je politika linija dobivala i onu ljudsku te prerastala u trajan kvalitet. Osim pokretanja aktivnosti u uenju, etni skojevski aktivi bili su pokretai ivog politikog rada i kulturno-prosvjetne aktivnosti u selima. Skojevski aktivi pruali su svestranu pomo omladinskim organizacijama u selima: Mi-
ljenovac, Buevi, Kestenovac, Doljani kao i drugima. lanovi sekretarijata etnih skojevskih aktiva redovno su odlazili na sastanke skojevskih organizacija ovih sela, a i oni su dolazili na sastanke etnih skojevskih aktiva, tako da su stalno vrene izmjene iskustava u radu. Zahvaljujui i tome seoske skojevske organizacije su naglo napredovale u radu i omasovljavale se novim lanovima. Naroito je od pripadnika eta pruana pomo seoskim omladinskim aktivima u ideoloko-politikom uzdizanju, jer je u svakoj eti bilo po desetak aka, nesvrenih uitelja, gimnazijalaca i egrta. Odravane su i brojne kulturno-prosvjetne priredbe i teajevi za opismenjavanje. Kod omladinaca i omladinki sve se vie osjeao ponos i nestrpljenje to e ubrzo postati Titovi vojnici, to e uzeti oruje u ruke, poloiti zakletvu svome narodu i poi u borbu protiv okupatora i domaih izdajnika ustaa i etnika, to e zavretkom vojne obuke postati ravnopravni sa svojim starijim drugovima.
Osnovne karakteristike organizacije, formacije, obuke i borbene upotrebe Prva omladinska eta kotara Donji Lapac Politika akcija oko prijavljivanja i evidentiranja omladinaca dobrovoljaca na podruju kotara Donji Lapac bila je zavrena krajem aprila 1942. Broj dobrovoljaca bio je toliki da se moglo formirati nekoliko omladinskih eta. Oruja, kadrova i materijalnih sredstava bilo je samo za jednu etu. tab 3. Likog odreda i Kotarski komitet Skoja odredili su komisiju od pet lanova9 sa zadatkom da za Prvu etu odabere oko 110 omladinaca, prvenstveno skojevaca, a ostale evidentira i vrati na rad u svoja sela do formiranja narednih omladinskih eta. Odabiranje je obavljeno poetkom maja 1942. u Donjem Lapcu. Omladina se postarala da ovome dade sveani in. Na zbor su dolazili i stariji da vide ta e biti s njihovim sinovima, da li e biti primljeni. Omladina mjesta Donji Lapac dekorisala je mjesto rada komisije (prve partizanske regrutne komisije u Hrvatskoj) u vonjaku iznad stone pijace i itav prostor iskitila zastavama, transparentima i svjeim majskim livadskim cvijeem. Izlazak pred komisiju tekao je u koloni po jedan po redoslijedu sela kotara Donji Lapac poevi od sela opine Srb pa sve tako redom do sela Capaua. To je uraeno radi lake evidencije. Na kraju su izlazili pred regrutnu komisiju omladinci Kestenovca, Kestenovih Korita, Buevia i Kalati. Bila je to zapravo prava radost biti odabran u etu od nekoliko stotina omladinaca dobrovoljaca. Komisija je odbijenim omladincima davala razna obrazloenja, ali ih ta ubjeivanja nisu zadovoljavala. Bie dana za megdana, bie jo omladinskih eta, govorio je predsjednik regrutne komisije Slavko Glumac, kojeg je tab 3. likog odreda odredio za politikog komesara ete. Tokom regrutovanja bilo je raznih dogodovtina. Tako, na primjer, pred Komisiju je izaao rastom omanji omladinac Ilija Doen iz Doljana. Strahovao je da ga Komisija ne odbije. Upravo to se i dogodilo.
9 Jovo Mandi, Slavko Glumac, Zorka Kosanovi, Kata Bubalo i Stevo tikovac.
39 DONJI LAPAC
Drue Ilija, treba jo malo da poraste, pa onda. Treba nam aktivnih omladinaca i na terenu jer partizanska vojska bez organizovane pozadine ne moe uspjeno da ratuje objanjavao mu je komandir ete Jovo Mandi. A, nisam bio mali da egrtujem i izuavam zanat u Beogradu je li? Nisam bio mali, tako rei, pjeke doi u svoje rodno selo iz Beograda i od prvog dana ustanka da pomaem ustanike i borim se protiv neprijatelja naeg naroda za slobodu!? Sada sam mali kada treba da budem primljen za partizanskog borca, je li? razdraeno sike Ilija sa suzama u oima i dobaci: Ako me ne primite u etu, lino u da se alim komandantu odreda Doki Jovaniu. Sasluavi Ilijin revolt Komisija se za trenutak povukla na konsultacije i nakon toga preinaila svoju raniju odluku. Dobro, Segro, kada si mogao da izdri egrtovanje u Beogradu i da obavlja sve poslove koje je od tebe traio gazda, u stanju si i da bude partizan. Primljen si saopi mu novu odluku Komisije komesar Slavko. Od tada je Ilija Doen dobio ime egro i s tim imenom, kao borac i starjeina proao je cio slavni borbeni put este like proleterske divizije od Like, Bosne, Crne Gore, Zelengore, Srbije, osloboenja Beograda, Sremski front i zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije. Svima se urezao u sjeanje izlazak pred Komisiju grupe od tridesetak djeaka iz sela Kestenovca i Buevia. Ni najstariji nije prevalio etrnaestu godinu. Komisija ih odbija. Nekoliko njih u znak protesta odlazi pravo na poloaje bataljona Stojan Mati. Djeca hoe da postanu ratnici, a jo nisu izgubili potrebu za djejim igrama. Napokon je u etu odabrano 110 omladinaca sve mladi komunisti. Komandir Jovo Mandi i politiki komesar Slavko Glumac odabrane pripadnike ete su postrojili po veliini u vonjaku. Na desnom krilu etnog stroja naoe se dvojica rastom najmanjih: Ilija Doen egro i Sava Majstorovi 10 iz Doljana. Tada zaagorie oni naokolo: Eno, vidi, vei sam od one dvojice na zaelju, ali me ne primie. Nepravda, aliemo se Doki Jovaniu lino. Sve se zavrilo pjesmom i veseljem koje je trajalo duboko u no. Stab 3. likog partizanskog odreda pobrinuo se da eta dobije dobar vojno-politiki kadar. 11 Za komandira je postavljen Jovo Mandi (iz bataljona Marko Orekovi) rodom iz Dobrosela; za politikog komesara Slavko Glumac, gimnazijalac iz Vrela Korenice. Za komandira voda Ilija Raeta (do tada komandir 1. ete bataljona Marko Orekovi) rodom iz Gajina; za komandira 2. voda Duan Boikovi iz kara, za komandira 3. voda Nikola Vuka Braco iz Dobrosela (svi iz bataljona Marko Orekovi). Do prvog borbenog zadatka eta je promijenila tri komandira: Jovu Mandia, koji je bio komandir svega desetak dana, pa je premjeten za komandira ete na poloajima na Drenovai, Iliju Raetu, koji je primio dunost od Mandia a do tada je bio komandir 1. voda u eti, te uru Cvijanovia. Prva dva komandira su etom komandovali tokom obuke do prvog borbenog zadatka, a onda je preuzeo uro Cvijanovi, koji je komandovao etom do kraja 1942. Ceta je promijenila tri politika komesara: Slavka Glumca, koji je bio na toj dunosti na tri dana pred odlazak ete s vojne obuke iz Miljenovca, a
10 Umro 1978. u Beogradu. 11 Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 127.
zamijenio ga je Pean Trbulin. U jesen 1942. politiki komesar ete postao je Vlado Duki. Stab odreda i kotarski komiteti Skoja odredili su za politike delegate vodova politiki uzdignutije omladince skojevce iz ete, koji su se do tada istakli u politikom radu na terenu kao lanovi skojevskih rukovodstava i bili lanovi opinskih komiteta Skoja. Za delegata 1. voda postavljen je Rade Stijelja Radelica, iz Donjeg Lapca, 2. voda Mirko Dubaji iz Suvaje, a za politikog delegata 3. voda Duan Rodi iz Buevia. Komandiri vodova i komanda ete koji su s etom izveli vojnu obuku u trajanju od mjesec dana, bili su veoma sposobni vojni i politiki rukovodioci i dobri drugovi. Oni su drugarskim odnosom, ljudskim ophoenjem plijenili simpatije i potovanje omladinaca i stekli autoritet. Neki od njih su ve do tada sluili vojsku. Svi su proli surovu ratnu kolu kao prvoborci revolucije i istakli se u borbama. Zavrili su prethodno oficirski kurs pri Glavnom tabu Hrvatske u Korenici, to im je omoguilo da, pored steenog ratnog iskustva, upotpune teoretska znanja. Komandir Mandi je bio ve do tada i tee ranjen u borbi protiv Talijana na Srbu 10. marta 1942. Obuka ete Tokom druge polovine maja 1942. godine komanda ete i komandiri vodova, uz pomo taba 3. likog partizanskog odreda, odnosno operativnog oficira odreda Joce Njegomira, sainili su plan i program obuke ete, izvrili sve pripreme za njezin prihvat, smjetaj i organiziranje ishrane za vrijeme vojnog kursa u selu Miljenovcu. Pripremama za prihvat ete u selu rukovlodila je lan Kotarskog komiteta Skoja Donji Lapac Kata Bubalo. Ona je s omladinskom organizacijom sela Miljenovca i okolnih sela organizovala ureivanje zgrade osnovne kole. Sa narodnooslobodilakim odborom i organizacijom A F 2 nabavljeno je kuhinjsko posue, klupe, izraene palae za spavanje omladinaca, prikupljeni predmeti neophodni za obuku, ivot i rad ete. Vei dio pribora (kazani, kaike, porcije i ostalo kuhinjsko posue, kao i dio artikala za ishranu) dobijen je od Komande mjesta Donji Lapac kojeg su partizanske jedinice veim dijelom zaplijenile prilikom likvidacije talijanskog garnizona u Donjem Lapcu 27. II 1942. Kuhinjsko osoblje i personal za posluivanje odredila je organizacija A F 2 i omladinska organizacija sela Miljenovca. 12 Pripadnici ete skupili su se u selu Miljenovcu, krajem maja. Odmah se pristupilo formiranju vodova, desetina, skojevskog aktiva (koji je inila cijela eta) i kulturno-prosvjetnog odbora. Desetari su birani iz redova otresitijih i kolovanijih omladinaca. Za predsjednika kulturno-prosvjetnog odbora ete izabran je Mio Raeta (Mojin), nezavreni ak uiteljske kole u Gospiu.13 Aktiv Skoja je za svog sekretara izabrao delegata 1. voda Rada Stijelju, koji je do tada bio lan opinskog komiteta Skoja Donji Lapac i ujedno politiki delegat zatitnog voda pri partizanskoj bolnici u Donjem Lapcu. To je vjerovatno i jedini primjer u naoj oslobodilakoj vojsci da cijeli sastav ete
12 Za etnog ekonoma odreen je Stevan Bala, a za kuharice Milka i Deva Opai. 13 Poginuo u borbi kod Benkovca 6. maja. 1944.
ine mladi komunisti. To upravo govori u kojoj je mjeri idejno-politiki radi uticaj Partije i Skoja bio plodotvoran u razvijanju revolucionarne svijesti kod mlade generacije, njezinoj spremnosti da se bori i rtvuje za slobodu svojih naroda ne prezajui ni pred najveim rtvama. Prvo postrojavanje ete izvreno je u kolskom dvoritu miljenovake osnovke okruene rascvjetalim lipama i to pod kronjama visokih stoljetnih jasenova ije je veliko granje pripadnike ete esto zaklanjalo od osmatranja neprijateljske avijacije koja je esto izviala i bombardovala objekte na osloboenoj teritoriji kotara Donji Lapac. Na dan postrojavanja ete za obuku, eta je brojala 108 omladinaca 14 rasporeena u tri voda. Prosjena starost pripadnika ete iznosila je 18 godina. Svi su bili tada lanovi Skoja. Socijalni sastav ete: seljaka 93, zanatlija 6 i aka 9. Svi omladinci su hili pismeni s najmanje zavrenom osnovnom kolom i po nacionalnosti Srbi. 15 Nakon prvih dana vojnikog ivota u eti je zavedena vrsta, ali svjesna vojnika disciplina. Nareeno je da se svi omladinci oiaju na nulu radi lakeg odravanja higijene. Na raun ianja bilo je obilje materijala za alu, dobacivanja i omladinskih nestaluka: Uh, kakva ti je glava, Segro kao bundeva. Sva ti je glava izbrazana, vjerovatno od gazdinih milovanja za vrijeme egrtovanja u Beogradu dobacuje Mirko tikovac, ak graake graanske kole. Uuti suvarak jedva si se provukao na regrutnoj komisiji. Pred njom si istezao taj tvoj vrati kao glista da izgleda vii. Vidjeu te u prvoj borbi odbrusi egrio tikovcu. Realizacija programa borbene obuke Prvih dana juna 1942. godine, nakon to su temeljito izvrene pripreme, otpoela je vojno-politika obuka prve omladinske ete formirane na podruju kotara Donji Lapac. Od oruja za obuku eta je imala samo nekoliko puaka, odnosno lino oruje to su ga donijeli iz partizanske jedinice komandir, politiki komesar i komandiri vodova. Od taba odreda, po nareenju komandanta oke Jovania, dobijeno je za obuku jo deset puaka i jedan pukomitraljez. Teme iz ideoloko-politikog obrazovanja sa etom realizovao je politiki komesar Slavko Glumac. On je prije dolaska za komesara ove ete zavrio partijsko-politiki kurs u Korenici kod Glavnog taba Hrvatske. Osim obaveznog programa, svakodnevno su odravane dnevne informacije o vojno-politikoj situaciji na naim i stranim ratitima. Dolazak u etu omladinaca iz Bihaa Poslije pet dana vojnikog ivota brojno stanje 1. omladinske ete povealo se za dva omladinca. Promijenio se i nacionalni sastav ete dolaskom u etu skojevca Vladimira ardina i Velimira Jelia, omladinaca hrvatske nacionalnosti iz Bihaa. Oni su uspjeli izbjei provalu u gradu na Uni i prebaciti se preko Skoaja i Drenovae na osloboenu teritoriju kotara Donji Lapac.
14 Omladinci su u Miljenovac doli krajem maja ili poetkom juna. 15 Iz sauvanog dnevnika Slavka Glumca.
Ubrzo su osvojili simpatije cijele ete. Jo iz bihake gimnazije su se poznavali sa etnim sekretarom skojevskog aktiva Radom Stijeljom i Milanom Kosanoviem. Omladinci su s panjom sluali njihova kazivanja o tekim uslovima ilegalnog rada u bihakom ustakom garnizonu (meu preko 5000 ustaa, domobrana, policajaca i orunika). Njihov dolazak je za razvijanje bratstva i jedinstva meu omladinom imao ogromni znaaj. Oni su sa sobom iz grada donijeli foto-aparat i nainili vie snimaka iz obuke i ivota ete, ali, na alost, taj materijal nije sauvan, jer je uniten prilikom pogibije Vladimira Zardina 1943. Negdje oko 20. juna 1942. godine na desetak dana pred zavretak obuke partizanski bataljon Stojan Mati zatraio je preko taba odreda nekoliko uzdignutijih omladinaca iz ete za dunosti rukovodilaca etnih aktiva SKOJ-a i za politike delegate vodova. Javio se vei broj omladinaca od kojih su odabrana estorica za koje su komandir Ilija Raeta i komesar Slavko Glumac smatrali da mogu najbolje odgovoriti zadatku po znanju i sposobnosti. To su bili: Jovo Bubalo iz sela Nebljusi, Milan Kosanovi, Jovo Mraki, Savo Vitas iz Donjeg Lapca te Vladimir Zardin i Velimir Jeli iz Bihaa. Poslije osloboenja Bihaa oktobra 1942. godine, Vladimir Zardin i Velimir Jeli preli su iz likih jedinica u 8. krajiku brigadu. Godinu dana kasnije Zardin je poginuo junakom smru na dunosti politikog komesara 1. bataljona iste brigade u borbi protiv Nijemaca kod Banje Luke. Partizanski rukovodioci u posjeti eti Sredinom juna etu su na obuci u selu Miljenovcu posjetili najvii vojni i politiki rukovodioci partizanskih jedinica u Lici: Vlado etkovi, komandant taba Grupe partizanskih odreda za Liku, oko Jovani, komandant 3. likog NOP odreda, politiki komesar odreda Josip Cazi i zamjenik politikog komesara odreda Petar Babi Pepa. Njihov dolazak zatekao je pripadnike ete na asu ideoloko-politike nastave. Zbog kinog dana nastava je izvoena u kolskoj uionici. Po njihovom ulasku, prolomila se komanda mirno. Zavladala je tiina koju je naruavao vrst vojniki korak politikog komesara Slavka Glumca u cipelama talijanskog alpiniste. Kretao se u susret komandantu etkoviu da mu preda raport. Drue komandante, na asu politike nastave prisustvuje 110 pripadnika Prve omladinske ete Treeg likog partizanskog odreda. Obraujemo temu: O narodnooslobodilakim odborima kao organima borbe i organima nove revolucionarne vlasti. Raportira politiki komesar Slavko Glumac. Smrt faizmu, drugovi! pozdravio je Vlado Cetkovi. Sloboda narodu! izgovoreno je u jedan glas. Komandant Cetkovi i drugovi bili su oito zadovoljni vojnikim izgledom, disciplinom i ponaanjem omladinaca. Naredio je da komesar nastavi sa asom. Gosti su sjeli u prve klupe. Nakon zavretka asa, Cetkovi je ustao da govori omladincima. Kretao se izmeu dva reda kolskih klupa. Hramao je na desnu nogu. Rana koju je zadobio u borbi protiv Talijana na Pogledalu kod Korenice u zimu 1941. godine jo mu nije bila zarasla. Bio je srednjeg rasta, obuen u novu uniformu jugoslovenskog oficira, a na opasau mu je bio pripasan nov pitolj bereta sa utom futrolom. Bluza mu je bila ukraena s dva kajia na kojima su visile plameta s ratnim sekcijama terena i
dvogledom. Cetkovi je izlagao misli veoma jednostavno, ubjedljivo i svima razumljivo. Priao je o ratnim uspomenama iz panskog graanskog rata, hrabrosti i podvizima pripadnika jugoslavenske internacionalne brigade na bojitima Malage i Madrida protiv Frankovih falangista, o razvoju oslobodilake borbe u svim krajevima Jugoslavije, o podvizima skojevaca u partizanskim jedinicama i okupiranim gradovima u sastavu udarnih i diverzantskih grupa, o zadacima pripadnika omladinske ete na razvijanju bratstva i jedinstva meu naim narodima, a naroito meu omladinom tamo gdje se bude borila i kuda bude prolazila. Poslije njega govorili su: komandant odreda oko Jovani, politiki komesar Josip Cazi i njegov zamjenik Petar Babi. Cazi je stari i prekaljeni komunista, nieg je rasta, -etrdesetih godina, obuen u uniformu od grube sivomaslinaste oje, s jaim oiljkom na desnom obrazu. Govorio je o idejno-politikim zadacima ete poslije zavretka obuke. Petar Babi, obuen u uniformu vieg talijanskog oficira, do rata metalski radnik i predratni skojevac, evocirao je uspomene na teke uslove rada Skoja za vrijeme nenarodnih reima stare Jugoslavije, o zadacima pripadnika ete skojevaca na razvijanju politikog rada s omladinom na terenu, istiui zadatak da svaki pripadnik ete mora da bude i agitator i propagandista linije i ciljeva NOB-e, a naroito kod omladine koja je jo pod uticajem neprijateljske propagande etnika i ustaa. Komandant Odreda oko Jovani je biranim rijeima pohvalio vojniki izgled i zalaganje ete na savlaivanju plana i programa vojne obuke i obeao da e eta ostati kompletna formacija i da e je Stab odreda naoruati prije polaska na borbeni zadatak. Pripadnici ete rastali su se s partizanskim starjeinama poznatom pjesmom Partizani borbu vode da svoj narod oslobode. Nakon njihovog odlaska meu omladincima uz elju da to prije prime oruje i krenu u borbu, poela su razmiljanja kako e izgledati prvo vatreno krtenje i kako e se pojedinci drati u prvom okraju s neprijateljem. Neki su ve sebe zamiljali kao bombae u juriu na neprijateljske bunkere, drugi su eljeli da budu mitraljesci, a bilo je i onih koji su sebe vidjeli u ulozi starjeina koji predvode svoje vodove i ete u borbi, pa jo obueni u zaplijenjene okupatorske uniforme s pitoljem poput onog kojeg je nosio komandant Cetkovi.
Kulturno-prosvjetna aktivnost ete Radilo se od zore do mraka, poev od izvoenja taktike obuke pa do prouavanja istorije S K P (b) i povezivanja iskustava oktobarske revolucije i narodnooslobodilake borbe, zatim glume, hora, individualnog itanja, pisanja lanaka za zidne novine, priprema kulturno-umjetnikih programa za omladinu okolnih sela (Buevia i Kestenovca), pa sve do odravanja teaja za opismenjavanje omladine u zgradi osnovne kole u Miljenovcu. Teaj za opismenjavanje odravali su pripadnici ete, srednjokolci Milan Raeta, Rade Stijelja, Milan Kosanovi, Mirko i Vladimir Zardin, tikovac i Velimir Jeli (do odlaska u bataljon Stojan Mati), Svi su istovremeno bili i uitelji i uenici, a opet svi su bili pripadnici ete. Prema romanu Kako se kalio
elik matali su da od sebe iskuju nae jugoslavenske Koragine. Teaj za nepismene radio je svaku vee, osim subote i nedjelje. Veliki su doprinos pripadnici ete dali na opismenjavanju omladine sela Miljenovca. Tadanja omladinka Milka Opai koja je pohaala kurs za opismenjavanje kae: Omladinska eta je za vrijeme obuke dok se nalazila u osnovnoj koli naega sela, dala veliki doprinos na kulturno-prosvjetnom i politikom radu s omladinom. Omladinski polet tokom rata bio je motivisan, pored ostalog i znanjem opismenjavanjem. Nas 20 omladinki je poelo s teajem za opismenjavanje. Oni su nam otvorili oi i vie nismo bile slijepe kod svojih oiju, to je velika zasluga omladinske ete. 16 Program obuke i poznavanja naoruanja i nastavu gaanja s etom izvodio je Duan Boikovi, komandir 3. voda. Za materijalno obezbjeenje obuke, stolarska radionica Komande mjesta Donji Lapac izradila je potrebna sredstva. Prijem oruja i polaganje zakletve Poslije mjesec dana vojne obuke 17 koja je zavrena prvih dana jula 1942. godine, komanda ete predala je kolsku zgradu i inventar Mjesnom NOO-u sela Miljenovac, napustila selo i pod komandom svojih starjeina krenula u marevskoj koloni u selo Doljane (15 kilometara udaljeno od Miljenovca) sa zadatkom da primi oruje i prvi borbeni zadatak od komandanta odreda Doke Jovania i politikog komesara Josipa Cazija. Rastanak s narodom, a naroito s omladinom sela Miljenovca, bio je dirljiv. Sakupilo se selo da isprati omladinsku etu. Mnogi su plakali jer se eta zbliila s narodom. Piite nam, doite opet kod nas! govorili su mjetani kada je etna kolona naputala selo. Stigla je u Doljane do sjedita taba odreda oko podne najvjerovatnije 4. jula 1942. Nakon ruka i odmora, komandir ete Ilija Raeta i komesar Pean Trbulin doveli su etu do taba odreda (vonjak ispred zgrade seoskog svetenika). Tu je dat krai odmor. Ceta zbor! prolomio se prodoran glas komandira Raete. Na tu komandu eta se brzo postrojila. Ceta, pozdrav na desno! Cula se komanda, a zatim je komandir vrstim vojnikim korakom krenuo u susret komandantu odreda Doki Jovaniu. Drue komandante, Omladinska eta je postrojena za prijem oruja, polaganje zakletve i borbenog zadatka raportirao je komandir. Poslije obilaska stroja i pozdrava, otpoeo je prijem oruja. Svaki omladinac primio je oruje iz ruku komandanta odreda Jovania. On se rukovao sa svakim omladincem. Oruje je bilo razliitog porijekla. Neko je dobio jugoslavensku mauzerku, neko kratku talijansku karabinjerku, a bilo je i austrijskih manliherki i francuskih dugakih trometki, koje smo zvali diljke. Dugaki izgled ovih posljednjih izazivao je smijeh. Tako na primjer, kada je Sava Majstorovi, najmanji u eti, primio diljku i kada je stavio o rame, kundak mu je dodirivao zemlju. To je Mirku Dubajiu dalo inspiraciju da za etne depne novine napie lanak pod naslovom Puka vea od vojnika.
16 Pisana izjava Milke Opai kod autora. 17 Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 361
Po prijemu oruja eta je pred komandantom i komesarom odreda poloila zakletvu. Tekst partizanske zakletve ispred etnog stroja itao je komesar odreda Josip Cazi, sve reenicu po reenicu, koju su omladinci uglas ponavljali. Tekst partizanske zakletve poinjao je ovim rijeima: . . . Ja narodni partizan, zaklinjem se svojom au i au svoga naroda da u se boriti protiv okupatora i domaih izdajnika ustaa i etnika do konanog osloboenja svoje domovine... Ako prekrim ovu svetu zakletvu, ako pokaem slabosti, malodunost, kukaviluk i nediscipliniranost i izdam interese svoga naroda, neka sramno padnem od ruke svojih drugova . . . . Komandant odreda oko Jovani je odrao krai govor u kojem je istakao znaaj ete, njene borbene i politike zadatke na aktivizaciji omladine u partizanske jedinice, na obaveze na terenu na kome bude drala poloaje. Time je omladinska eta uvrtena u spisak borbenih jedinica Treeg likog partizanskog odreda. Prvi borbeni zadatak eta je primila nakon jednodnevnog mara, koji je odreen u selu Bruvnu. estog jula ujutro eta je primila borbeni zadatak od komandanta 3. bataljona 3. likog odreda Duana Bursaa 18 i politikog komesara Boka Maria. Dobila je zadatak da posjedne poloaje na liniji: Resnik (do eljeznike pruge) ankovia glavica Burzina glavica Tomingaj Deringaj da zatvori pravce koji od Graaca izvode ka Bruvnu i Mazinu. eta je na ovim poloajima, smijenila dijelove bataljona Bio Kesi. Komandant je naglasio u zapovijesti da e komanda ete po dolasku na odreene poloaje precizirati zadatke vodovima. Na osnovu ove odluke prvi vod je posjeo poloaj: selo Kijani selo Deringaj (zahvat komunikacije), drugi vod: selo Tupale Tomingaj, a trei vod: Burzina Glavica ankovi Brdo Resnik (Ploe) zakljuno sa eljeznikom prugom u tikadi. Komanda ete nalazila se u selu ankovi, a isto tako i etna kuhinja, pa je hrana raznoena na poloaje u brdskim talijanskim kazanima. Nakon nekoliko dana provedenih na borbenim poloajima, 3. vod (u kojem se nalazio i autor ovoga rada) dobio je nove starjeine: za komandira je postavljen Nikola Vojnovi iz sela Mazina, a za politikog delegata Vladimir Duki 19 iz sela Dukia (kod Graaca). Bili su to ve iskusni partizanski borci bataljona Bio Kesi i odlini poznavaoci terena, poloaja, prilika i stanja kod neprijatelja, jer su bili rodom iz ovih krajeva. Komandir Nikola dobar i iskusan ratnik, a politiki delegat Duki Vlado, ranije srednjokolac graake graanske kole, bio je sasvim drugaiji. Lino vrlo hrabar, to nam je imponiralo, umio je uz to i da se priblii svakom borcu. Uz njih su omladinci bili sigurniji jer su se nalazili na terenu kojeg jo nisu upoznali. Prolazili su prvi dani ratnikog ivota, nespokojni i sa svim onim tekoama na koje su nae starije partizanske jedinice ve bile odavno naviknute. eta se povezala s omladinskom organizacijom na terenu i razvila iv politiki rad na razobliavanju etnike izdaje i saradnje s okupatorom. Politiki rad ete bio je usmjeravan na to masovnije stupanje omladine u partizanske jedinice, uvrivanje postojeih i formiranje novih omladinskih organizacija. Rezultati su se ubrzo pokazali. U etu su se javljali gotovo svakodnevno novi borci omladinci iz ankovia sela, Bruvna, Paklaria, Mazina i drugih sela graake i bruvanjske optine.
18 Poginuo 3. maja 1945. pri osloboenju Suaka i Rijeke kao naelnik taba 19. divizije. 19 Pukovnik, umro 1981. godine.
Dolazak omladinske ete na poloaje kod Graaca nije ostao nezapaen ni kod neprijatelja. Preko svojih dounika etnikih familija na osloboenoj teritoriji, Talijani i etnici su ubrzo saznali da je na poloaje prispjela nova partizanska jedinica, zbog ega poinju da vre sve ee ispade u oblinja sela, pale kue i pljakaju, hvataju terenske politike radnike i odbornike. eta je uspjeno odbila nekoliko takvih ispada etnika od Bukove kose ka Resniku, iz Ljubovia ka Drai ankovia i poloaju drugog i prvog voda. Gotovo svaku akciju talijanski okupatori i etnici su kombinovali s artiljerijskom vatrom, od koje je trei vod ete na Resniku, zbog kamenitog terena, imao najvie gubitaka. Prvo vatreno i borbeno krtenje ete upravo je vezano za graaki teren, u vrijeme otpoinjanja talijansko-etnike ofanzive na osloboenu teritoriju june Like. Za ovu ofanzivu Stab odreda je saznao tek 20. jula uvee nepunih 12 sati prije njenog poetka. 20 Obzirom na relativno malobrojne partizanske snage, komandant odreda je izdao zapovijest da se . . . najcelishodnije upotrijebe raspoloive partizanske snage i da se s njima spretno manevrie. 21 U zapovijesti je precizirano koja sela treba najjae braniti. Istovremeno je otpoela evakuacija stanovnitva i imovine ispred talijanskog okupatora. Poetak ofanzive zatekao je etu na krajnjem desnom krilu Treeg likog i Sjevernodalmatinskog partizanskog odreda u slijedeem rasporedu: prvi vod bio je na poloajima u rejonu Tupala Deringaj; drugi vod Tomingaj ankovia Brdo (k. 696), a trei vod u rejonu Plae (tt 981) Stikadski Klanac, zakljuno pruga Graac Lovinac. eta je dobila zadatak da uzastopnim otporima i zasjednim dejstvima sprijei neprijatelju brz prodor ka platou Vodena Glava i selu Bruvno. Na poloaje omladinske ete i jedne ete bataljona Bio Kesi, koja je drala poloaje lijevo od omladinske, napala su dva ojaana bataljona: 1. bataljon 151. puka divizije Sasari i alpinski bataljon Finastela kao i dijelovi etnikog puka Petar Mrkonji, s ciljem da odbace snage i produi dejstvo prema Bruvnu i Mazinu. Ujutro 21. jula 1942. po poloajima ete prolomila se jaka artiljerijska i minobacaka vatra. inilo se da zemlja gori, a greben Resnika brujao je od eksplozije. Jutarnji povjetarac je raznosio miris dima i baruta. Omladinci su stajali vrsto na svojim poloajima ekajui nareenje komandira ete Ilije Raete. Od pravca Ljubovia primijetili smo kretanje neprijateljskog streljakog stroja. Jaina neprijateljskih snaga u ovoj ofanzivi na junu Liku bila je oko 15. vojnika. 22 Drugog dana ofanzive, 22. jula, prvi i drugi vod omladinske ete nali su se u okruenju. Izgledalo je da izlaza nema. Opkoljeni, s malo municije, bez nade da e se druge jedinice moi da angauju u razbijanju neprijateljskog obrua nekoliko desetina omladinaca shvatilo je da se mogu odrati jedino ako i po cijenu najveih rtava ouvaju poloaje na kojima su se nalazili. Punih est sati, sve do poslije podne, pruajui neprijatelju snaan otpor, kako je kasnije izvijestio Stab Grupe odreda za Liku Komandu Prve operativne zone omladinska eta je drala vrsto svoje poloaje pruajui neprijatelju snaan otpor. 23
20 21 22 23 Original u AVII, k. 1611, k. 19, . 7. Isto kao 20. Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 658. Isto, Str. 442-443.
U tri asa poslije podne, preko kurira koji se do poloaja probio od Resnika poumljenim dijelom, stiglo je nareenje da eta izvri proboj iz okruenja po svaku cijenu pravcem: Mrdalji Obljajak Vodena glava, a da se trei vod na Resniku uzastopnim otporom povlai prema Paklariu, Rudopolju i Klapavicama. Po prijemu nareenja, komandir Cvijanovi i komesar Pean Trbulin, otpoeli su pripreme za proboj. Trebalo je pronai ona mjesta koja je neprijatelj najmanje kontrolisao i posjeo i one zemljine objekte koji su omoguavali to skrivenije izvlaenje. Komandiri vodova su poznavali gotovo svaku stazu, krapu i uvalu na pravcu koji je izabran za povlaenje. Svaki borac shvatio je da od njegovog dranja zavisi uspjeh izvrenja tekog prvog borbenog zadatka. Kada je poelo prebacivanje s jednog na drugi objekat, ne zna se ko je bio spretniji. Dola je do pune primjene ona vjetina kojoj ih je uio komandir Ilija Raeta na kursu u Miljenovcu. Svako je nastojao da ga talijanski okupator ne primijeti, a sve je to izvoeno uz takvu tiinu da se ni hod nije uo. Bez velikih komandi i s malo rijei, esto je, uz pogled i znak rukom naputan poloaj, a kada je neprijatelj ve bio daleko iza odahnulo se. Svi na okupu, bez ijednog ranjenog, poginulog ili nestalog. Bio je to jo jedan veliki ispit vrijednosti ete skojevaca. Dva dana iza proboja u sastav ete stigao je i trei vod koji je, uslijed neto slabijeg neprijateljskog pritiska na reon Resnika, ostao u pozadini neprijatelja jo dva dana uspjeno odbijajui povremene neprijateljske napade. Upuena na poloaje prema Graacu, eta djeaka od 15 do 18 godina sada je besprijekorno izvravala borbene zadatke. Treeg dana julske talijanske ofanzive na junu Liku eta je bila ostala gotovo bez metka. Borci 3. voda opazili su kako grupa talijanskih faista zajedno s etnicima pljaka i pali u selu Klapavice. Vodnik Nikola Vojnovi odluio se za zasjedu i majstorski rasporedio svoje omladince. U uvjerenju da su partizani ve daleko, palikue i pljakai su uletjeli ravno u klopku i na popritu ostavili, osim mrtvih i ranjenih, najdrai poklon tri tovara municije zajedno s mazgama. I tako zadatak za zadatkom od jula do kraja 1942. godine. Ceta je bila na odmoru u Mazinu od 25. do 28. jula jer se okupator, nakon to je popalio i opljakao sela, naroito bruvanjske optine, povukao u svoje garnizone. Komandant divizije Sasari krajem jula 1942. godine izdao je nareenje svojim trupama da . . . treba odrati pusto, sprijeiti vraanje ivota na partizanskoj teritoriji i sprijeiti obnovu pobunjenike organizacije. 24 Ceta je u sastavu Graakog bataljona (kao njegova druga eta) nastavila akcije protiv okupatora i domaih izdajnika napadom na etnike jedinice na Maglaju, na Crnom Vrhu, kod Graaca, izvodila diverziju na prugu i talijanske vlakove na pruzi Graac Lovinac, vrila napad na Riice i na etnike u selu Vrace. eta je dobila i priznanja za borbenu vrijednost. Ta ocjena je evidentna iz izvjetaja komandanta Grupe partizanskih odreda za Liku Vlade etkovia od kraja jula 1942. tabu Prve operativne zone Hrvatske, u kojem istie da je . . . Kotarski komitet Skoja Donji Lapac obrazovao omladinsku etu koja je nakon vojne obuke ula u sastav Treeg odreda. Ova omladinska eta prola je svoje vatreno krtenje i u sadanjim borbama protiv Talijana i etnika pokazala se iznad svakog oekivanja vrlo dobrom. 25
24 Zb. NOR-a, tom V, knj. 5, str. 658. 25 Isto, str. 442, 658. i knj. 6, str. 41. i 148.
Odlazak grupe dobrovoljaca iz ete u 2. proletersku brigadu Boko Mari, tridesetogodinji rudar iz Trepe do rata, komunista i politiki komesar 1. (graakog) bataljona, krajem augusta obavijestio je dobrovoljce iz omladinske ete da idu u elitnu proletersku jedinicu nae vojske koja je pod neposrednom komandom Vrhovnog taba i druga Tita, da je to vrsto organizovana brigada koja nije vezana za jednu teritoriju kao na bataljon i da joj je bojite cijela Jugoslavija, svako mjesto gdje se nalaze okupatori, Talijani, Nijemci, Bugari i Maari i njihove vjerne sluge etnici, ustae, domobrani, nedievci i ljotievci. Jo je rekao da ih oekuju veoma teki zadaci, da je neprijatelj jo jak i da se nalazi pred Moskvom i Lenjingradom. Ovdje, u Jugoslaviji ustae i etnici su posluno oruje okupatora; za njegov raun raspaljuju krvavi bratoubilaki rat do istrebljenja. U krajevima kuda e prolaziti proleteri divlja meusobni pokolj i zato svaki na borac mora da bude, Ipo rijeima komesara Maria, aktivan politiki radnik jer su odlike zvanje proletera da svakom naem ovjeku objanjava ciljeve nae borbe. Iz ete je u 2. proletersku brigadu otilo 5 dobrovoljaca. 26 Pred kraj 1942. godine, nakon preformiranja 2. (graakog) bataljona u Prvi bataljon likog podruja, Omladinska eta je promijenila naziv u 2. etu ovoga bataljona, bez pridjeva (omladinska). Istovremeno popunjena je ljudstvom starijih godita, 27 jer je vei broj omladinaca iz njenog sastava tokom druge polovine 1942. dobrovoljno stupio u jedinice 6. like divizije, 2. proleterske brigade i Prateeg bataljona Vrhovnog taba NOV i POJ. Ceta je, meutim, i dalje zadrala svoj omladinski duh u sastavu 1. udarnog bataljona koji je poslije kapitulacije Italije 1943, uao u sastav 5. dalmatinske brigade 19. divizije kao njen 1. bataljon. U sastavu ove udarne brigade eta je prola borbeni put do osloboenja nae zemlje i bila kadrovsko jezgro u jedinicama u kojima su se borili njeni pripadnici. Druga omladinska eta Tokom jula 1942. kotarski komitet Skoja Donji Lapac i tab 3. likog odreda vrili su pripreme da se od ve evidentiranih omladinaca (koje je vreno u proljee 1942. godine) formira i Druga omladinska eta kotara Donji Lapac. Obzirom da je u zgradi osnovne kole u Miljenovcu smjetena partizanska bolnica i selo bilo angaovano oko brige i snabdijevanja boraca tifusara, nisu postojali uslovi da se obuka izvede u Miljenovcu, pa su tab odreda i Kotarski komitet Skoja odluili da se jednomjesena vojna obuka s etom izvede u osnovnoj koli Doljani. Ova eta je brojala oko 80 omladinaca. 28 Svi omladinci bili su s podruja kotara Donji Lapac. Iskustvo koje je steeno u obuci 1. omladinske ete primijenjeno je prilikom realizacije plana i programa obuke sa 2. omladinskom etom. tab odreda odredio je eti za komandira uru Raenovia, a za politikog komesara Gliu Cuka. Komandiri vodova i politiki delegati, kao i desetari birani su iz redova pripadnika ete.
26 To su bili: Sava Majstorovi, Sreko Medi, Duan Radakovi, Mirko uki i Mio Tizi. 27 AIHRPH. Zgb, br. 1-29/43. 28 Izjava Joce Njegomira i Dane Media kod autora.
Obzirom da je eta obuavana u neposrednoj blizini taba 3. likog partizanskog odreda (eta je u zgradi osnovne kole, a tab odreda u kui seoskog svetenika neposredno uz kolu), tab odreda bio je u mogunosti da vie utie na obuku. Davao je pomo u predavaima i pomagao literaturom do koje se tada teko dolazilo. eta je bila trojne formacije sa tri voda, a u svakom vodu tri desetine. O obuci Druge omladinske ete, tadanji operativni oficir taba 3. likog odreda, Joco Njegomir kae: . . . ja sam i za Drugu, kao i za Prvu i naredne ete pravio plan i program obuke u tabu odreda. Kad god sam uhvatio vremena pruao sam komandi ete u realizaciji plana i programa obuke pomo, jer je izvoena obuka u neposrednoj blizini sjedita taba odreda. I komandant odreda oko Jovani je posjeivao etu kad je uhvatio vremena, interesovao se za obuku, smjetaj, ishranu, zdravlje omladinaca i sve ono to se odnosilo na vojniki ivot i rad tokom vojnog kursa. Plan i program obuke obuhvatao je taktiku obuku, od pojedinca do voda i ete (nona dejstva, postavljanje zasjeda na razne naine jednostrane, dvostrane i kombinovane zasjede, eta u ulozi borbenog osiguranja, opis i rukovanje naoruanjem (puka, pukomitraljez, teki mitraljez, pitolj, runa bomba) i neke strojeve radnje. 29 eta je tokom obuke u Doljanima koristila i pisane materijale u realizaciji plana i programa. O tome operativni oficir Joco Njegomir pie: . . . Pripadnici ete su dobijali u Doljanima, posredstvom taba odreda dosta pisanih materijala iz Donjeg Lapca, koje je tampao odjel Agitpropa CK KPH i Oficirska kola GH koji su bili u to vrijeme smjeteni u Donjem Lapcu. Slali su nam sve listove i broure, koje su, radi malog tiraa, proraivane putem kruoka poslije podne u eti. Ja sam u svakom broju lista Liki partizan na cijeloj jednoj stranici pripremao tekstove koji su se odnosili na pojedine nastavne metodske jedinice iz plana i programa obuke: ratne vjetine, nona dejstva (ali na osnovu ratne prakse i iskustava partizanskih dejstava); o nainu postavljanja nagaznih mina i nainu razminiranja i dr. Sve je bilo bazirano na naim ve steenim ratnim iskustvima. Praktino je s etom izvoena obuka u kopanju rovova i nainu utvrivanja jer je najtee bilo partizane naviknuti da u borbi kopaju i koriste zaklone, zbog njihovog nekoritenja se najvie ginulo. Ulagali smo napore da takve navike steknu omladinci, kako bi ih kao budue starjeine, prenosili na borce partizane u jedinicama. 30 Pripadnici ete su tokom obuke ulagali velike napore da to temeljitije savladaju plan i program vojno-politike obuke i da se to bolje vojno-struno osposobe za borbu protiv okupatora i kvislinga. Skojevski aktiv ete, prema sjeanju preivjelih pripadnika ove ete, tadanjih skojevaca, bio je aktivan u podsticanju na zalaganje svakog omladinca u radu, uenju, ponaanju i razvijanju drugarskih odnosa. Skojevski sastanci bili su posveivani disciplini, zalaganju u uenju i aktivnosti s omladinom u selu Doljanima. Dnevni redovi sastanaka su, pored ve iznijetih pitanja, tretirali i pitanje politike situacije. Nikada se nije desilo da na dnevni red sastanka nije bila stavljena i taka kritika i samokritika.
29 Izjave Joce Njegomlra. 30 Isto kao 29.
Druga omladinska eta kotara Donji Lapac dala je iz svojih redova na desetine neustraivih boraca, mitraljezaca, bombaa, politikih i vojnih starjeina. Svaki trei borac i starjeina ove ete je dao ivot revoluciji i slobodi borei se na svim ratitima slavnog borbenog puta jedinica 6. like proleterske divizije. Krajem augusta i poetkom septembra 1942. godine 2. omladinska eta je zavrila jednomjesenu vojnu obuku. Prilikom odlaska na front nije ostala posebna formacija, kao to je to bila Prva omladinska eta, ve je rasformirana, a njen je sastav popunio jedinice 1. i 2. like brigade. Prikupljeni podaci o borcima ove ete ukazuju da su oni, zahvaljujui izuzetnoj disciplini i borbenosti, ubrzo izrasli u udarnu snagu svake jedinice, postali vatreni nosioci irenja i razvijanja bratstva i jedinstva meu narodima u svim krajevima Jugoslavije. Trea omladinska (enska) eta Nakon steenih iskustava s Prvom enskom oladinskom etom (koja je zavrila u Trnavcu kod Korenice) OK Skoja za Liku, u saradnji s Kotarskim komitetima Skoja, krajem ljeta 1942. godine formira jo dvije enske omladinske partizanske ete: Drugu od 89 i Treu od 65 omladinki. Obje ove ete su formirane i poele obukom 15. septembra, a zavrile je 15. novembra 1942. godine31 (U Treoj eti bila je jedna radnica i 65 seljanki. Sve su bile srpske nacionalnosti). Trea enska omladinska eta ujedno je po redu formiranja i trea omladinska eta na podruju kotara Donji Lapac. Ovom etom su u toku vojne obuke rukovodili komandir Duan Majstorovi 32 i politiki komesar Mio Medi. Jo u proljee 1942. godine kada je Kotarski komitet Skoja Donji Lapac vrio agitaciono-politike pripreme u selima lapakog kotara za formiranje omladinskih partizanskih eta, javljala se i enska omladina, koja je traila da bude izjednaena s mladiima. Javilo se oko dvije stotine omladinki s podruja kotara Donji Lapac. Nije bilo teko odabrati omladinke za formiranje Tree omladinske (enske) ete, jer je i raspoloenje enske omladine za odlazak u borbene jedinice bilo veliko. Veina omladinki ove ete bila je s podruja kotara Donji Lapac, a manji dio s podruja graakog kotara. Kotarski, opinski komiteti i seoski aktivi Skoja na podruju donjolapakog kotara poeli su s pripremama za formiranje ove ete poetkom septembra. O tim pripremama preivjela pripadnica ete Mara Bubalo kae: -... od strane seoskih skojevskih rukovodstava reeno nam je, koje smo se javile u etu, da spremimo vojnu odjeu: saijemo pantalone, bluze i rance i da nabavimo ostale stvari koje su nam potrebne, dok se nalazimo na vojno-politikom kursu. 33 -Lapaki radio vjesnik, u broju 92 od 9. IX 1942. o tome pie: . . . Drugarice odlaze u partizane. Uporedo sa razvojem narodnooslobodilake borbe,
31 AVII, k. 1907, f. 1, . 6/2. 32 Pukovnik JNA, umro jula 1982. 33 Izjava Mare Bubalo kod autora.
razvijala se i klasno-politika svijest drugarica. One su najprije radile u pozadini za partizane, ivale im odjeu, plele i krpile ih, nosile hranu na poloaje pod kiom kuruma, prekopavale ceste i time zamjenjivale na hiljade boraca u poljskim radovima. Ni to ih nije zadovoljilo. Htjele su ii dalje. Na stotine mladih drugarica javlja se u partizanske jedinice. Vrhovni tab NOP i D V J razumio je ovu elju drugarica i izaao im u s u s r e t . . . formira se i Trea omladinska eta na podruju donjolapakog kotara. Dvadeset drugarica idu bose od Srba do Donjeg Lapca, pjevajui svoju omiljenu pjesmu Drugarice, to je naa dika osniva se eta omladinska. One e ovu pjesmu prenositi na ostale drugarice u borbi za slobodu irom zemlje. 34 Piui o znaaju odlazaka enske omladine u partizanske jedinice, list zakljuuje: . . . Na nama i na naem narodu stoji da pravilno razumijemo nae drugarice. Jedno da razumijemo: sve ono to je K P J preduzimala u ovoj borbi za na narod bilo je jedinstveno. Moe se onda sa sigurnou oekivati da e sa njihovim stupanjem u partizane naa pravedna oslobodilaka borba dobiti novi polet. 35 Pri odabiranju omladinki za ovu etu nastojalo se da se iz svakog sela kotara Donji Lapac odabere broj omladinki srazmjerno broju stanovnika i broju prijavljenih i da to budu prvenstveno skojevke. O tome je tadanji komandir ete Duan Majstorovi zapisao: . . . Sve pripreme oko smjetaja, izrade plana i programa obuke, organizacije i ishrane ete zavrene su prvih dana septembra. Mjesto za obuku ete odreeno je u selu Kestenovac (osnovna kola). Antifaistike organizacije sela, a naroito omladinska organizacija i narodnooslobodilaki odbor uinili su sve to mogu kako bi eti obezbijedili to bolje uslove za rad, obuku i ivot. U tome se naroito isticao predsjednik NOO-a Milan Ivani. 36 Komandir Duan Majstorovi i politiki komesar Mio Medi zbog svog drugarskog odnosa, brige i neposrednosti ubrzo su stekli veliki ugled i potovanje omladinki, to je evidentno iz vie izjava preivjelih pripadnica ove ete. Sadraj plana vojno-politike obuke inila j e : taktika obuka, opis i rukovanje orujem, politika obuka, a najvei dio obuke inila je sanitetska sluba, jer su se omladinke, pored borbe s pukom u ruci, spremale i za referente saniteta, eta i bataljona. Sanitetsku obuku su izvodili Slava Blaevi i Ijekari iz partizanske bolnice koja se u to vrijeme nalazila u Miljenovcu. Nastavu je sa partizankama izvodila i upravnik te bolnice Saa Boovi, poznati partizanski ljekar. Ceta je bila dvojne formacije s dva voda i u svakom vodu po dvije desetine. Komandiri vodova, politiki delegati i desetari birani su meu polaznicima kursa. Pored vojno-strune i ideoloko-politike obuke, velika panja je poklanjana opismenjavaiiju omladinki, jer je meu pripadnicima ete bio dobar dio onih koje nisu zavrile osnovnu kolu. Profesor Rade Stoisavljevi koji je tada bio etni kurir, kae: Prije rata bio je obiaj u likim selima da se enska djeca manje koluju. Zato su sve omladinke koje su bile nepismene ulagale maksimalne napore da to vie naue i postigle su dobre uspjehe. 37
34 35 36 37 AIHRPH. Zgb, br. 16/43. Isto. Izjava Duana Majstorovia kod autora. Izjava Rade Stoisavljevia.
Politiki komesar ete Mio Medi trudio se da pored realizovanja plana i programa iz idejno-politikog obrazovanja kojeg je dobijao od taba odreda i Kotarskog komiteta Skoja, razvije i veoma intenzivan kulturno-prosvjetni rad ete u selu s omladinom Kestenovca. Dok se eta nalazila na obuci, dato je vie uspjelih kulturno-umjetnikih priredbi u selu na koje su dolazili i stari i mladi. O tome kakva je atmosfera vladala u eti i meu omladinom sela Kestenovca dok je eta bila na obuci, najbolje se vidi iz lanka pripadnice ove ete Baji-Kova Koviljke u kome, pored ostalog, pie: . . . Pri pripremi za odlazak na kurs u Kestenovac reeno nam je da same saijemo pantalone i bluzu od likog domaeg platna. To nije bilo lako, jer se nije imalo od ega iti, ali smo se snale. Ofarbale smo liko platno u plavo u ljuci od orahovine i kori od jasena, jer nije bilo boje i saile smo uniforme. Iz Lapca smo, u pravom vojnikom stroju, u kojem je bilo vie od 70 djevojaka, marevale do sela Kestenovac. Tu smo bile smjetene u zgradu seoske osnovne kole. 38 Opisujui nain savlaivanja programa vojno-strune obuke, Koviljka Baji pie: . . . Uile smo kako se rukuje pukom, pukomitraljezom i runom bombom. Poslije podne politiki komesar Mio Medi odravao je s nama asove politike nastave. Vladalo je veliko interesovanje, jer nam je predavao vrlo popularno, razumljivo, ubjedljivo. 39 Djevojke su plakale za svojim kikama Pred zavretak obuke komanda ete je saoptila partizankama da se oiaju na kratko. Milka Duki i druge nisu mogle da zaustave suze, a majke su utei uzimale odsjeke pletenica svojih eri, stavljale ih pod pazuho i nosile kuama za uspomenu. Mnogim majkama ostala je to jedina uspomena na svoje poginule eri 40 pie Koviljka Baji. Do zavretka obuke Glavni tab Hrvatske nije bio donio odluku da li da etu rasformira i da njenim sastavom popuni jedinice 6. like proleterske divizije pojedinano ili da eta ostane kao samostalna formacija ukljuena u neki od bataljona. Zato je nareeno da se saeka s rasporedom to se vidi iz izvjetaja Vojno-politikog odbora za kotareve Donji Lapac i Graac br. 2/42. od 20. oktobra 1942. godine, upuenog tabu Prve operativne zone NOP odreda Hrvatske. Za ensku etu, koja se nalazi na vojno-politikom kursu u selu Kestenovac poslat je dopis da ista produi sa kursem do 27. oktobra, s tim da dva dana pred zavretak kursa izvijesti komanda ete Komandu likog podruja, koja e joj narediti dalje zadatke. Tako je eta krenula iz Kestenovca u sastav 3. like brigade 6. decembra. Opisujui taj odlazak, topao rastanak s omladinom sela Kestenovca i raspored u jedinice i prvu borbu, Koviljka Baji-Kova pie: .. Narod Kestenovca i okolnih sela priredio nam je zaista izuzetan i nezaboravan ispraaj. I mladi i stari su se pozdravili s nama, davali nam za put hljeb i sir. Bio je rat i nije bilo ni vremena ni rijei za iskazivanje osjeaja. Voene komandirom Duanom Majstoroviem i komesarom Miom Mediem veina nas je
38 H-4 juli, br. 382, od 14. oktobra 1968. 39 Isto. 40 Isto.
rasporeena u Treu liku brigadu, na dunosti boraca i etnih bolniarki. Ja sam rasporeena u bataljon Krbava. Uvee, istoga dana, zajedno sa drugovima pole smo u prvu oruanu akciju na ruenje like pruge kod Lovinca, a 25. i 26. decembra 1942. godine u borbu protiv ustaa i Talijana u napadu na Lovinac. 41 Ceta je napustila Kestenovac 6. decembra 1942. godine i krenula pravcem Kamensko Frkai Korenica gdje je trebalo nai tab 6. like divizije koji se tih dana vraao s Korduna. U Komandi mjesta Korenica komandi ete je reeno da nastave mar u pravcu Bruvna, budui da se tab divizije premjestio na sektor Graaca radi pripremanja poznate graake operacije. Tako je eta produila, predvoena svojim starjeinama, Mediem i Majstoroviem, preko sela: Bunia, Mekinjara i Kurjaka u pravcu Bruvna i zaobilazei Udbinu, koju su ustae napustile naredne noi. Na ulazu u Bruvno eta se srela s bataljonom Ognjen Pria koji je krenuo prema ustakom uporitu Udbina. U Komandi mjesta Bruvno komanda ete je dobila obavijest da se tab divizije nalazi u selu Omsica, pa je eta odmah krenula tamo. Komandant i komesar Divizije Sreko Manola i Rade Zigi saoptili su komandiru i komesaru da se moraju ponovo vratiti na lapaki kotar radi formiranja i obuke muke omladine. Komandir Duan Majstorovi i komesar Mio Medi su se iste veeri vratili u Bruvno, a zatim produili u Donji Lapac. OK Skoja za Liku imao je u planu da formira i obui i etvrtu omladinsku ensku etu na podruju kotara Donji Lapac (u Miljenovcu), . . . ali je etvrta neprijateljska ofanziva sprijeila da se otpone sa jednomjesenim kursom.42 Pripadnice Tree omladinske partizanske ete predano su obavljale dunost boraca, telefonista, etnih bolniarki, referenata saniteta bataljona, ifranata u tabovima, vezista (radiotelegrafista uz dopunski teaj u Korenici pri GH). etne bolniarke njegovale su ranjene borce, nosei ih po likim bespuima, planinama Bosne, Zelengore, Srbije, Sremskog fronta, sve do osloboenja zemlje od okupatora i kvislinga. One su stoiki podnosile sve napore: besane noi, mareve, iznenadne pucnjeve, bombardiranja, kiu, snijeg, rane, glad, tifus i druge nedae koje je donosio rat, ali nikada nisu posustale. etvrta omladinska partizanska eta Nakon to je zavrila obuku Trea (enska) omladinska eta i to su sa njenim sastavom popunjene jedinice Tree like brigade, kotarski komitet Skoja Donji Lapac i tab 6. like divizije otpoeli su pripreme za formiranje i obuku etvrte omladinske partizanske ete, koja je poela obuku sredinom decembra 1942. godine. O tome komandir ove ete Duan Majstorovi pie: . . . Kada smo predali ensku etu na raspored u brigadu, ja i politiki komesar Mio Medi, javili smo se tabu Treeg likog partizanskog odreda na raspored. U tabu nam je nareeno da formiramo i izvedemo vojnu obuku s etvrtom po redu omladinskom etom na podruju kotara Donji Lapac. Kotarski komitet Skoja Donji Lapac i opinski komitet Skoja Bruvno otpoeli
41 Isto. 42 AVII, k. 1907, f. 2, . 10.
su pripreme i odabiranje omladinaca. Pripreme i formiranje izvreno je prve dekade decembra 1942. godine. Odabrano je 8590 omladinaca. Ceta je bila trojne formacije (sa tri voda, a u svakom vodu tri desetine). Komandiri vodova, politiki delegati i desetari odabrani su iz redova pripadnika ete. 43 Obuka ove ete trebala je da se izvede u selu Miljenovac (gdje je izvedena i obuka sa 1. omladinskom etom), meutim, u prostorije osnovne kole bila je smjetena partizanska bolnica, pa je eta dobila zadatak da obuku izvede u selu Doljanima. Iz izvjetaja kotarskog komiteta Skoja Donji Lapac od 6. X I I 1942. godine evidentno je da je u ovoj eti najvie omladinaca bilo s podruja kotara Donji Lapac (oko 75), a oko 15 omladinaca s podruja graakog kotara. 44 Sve organizacione i politike pripreme za formiranje ove ete izvrio je Kotarski komitet Skoja Donji Lapac, opinski komiteti kao i skojevski aktivi po selima. Naroito su se angaovali sekretar Kotarskog komiteta Stevo tikovac i Zorka Kosanovi. Najvei broj omladinaca u ovoj eti bio je iz opina Srb i Doljani (samo iz Dobrosela u njoj je bilo 11 omladinaca) 45 Po socijalnom porijeklu najvei broj omladinaca bio je iz seljakih porodica, 6 zanatlija i dva aka koji su bili rukovodioci kruoka i bili zadueni i za kulturno-prosvjetnu djelatnost. Nastavni plan i program bio je kao i kod ranijih omladinskih eta, s tim to su koritena do tada steena iskustva u obuci s omladinskim etama, a naroito su temeljito koritena iskustva koja su stekle partizanske jedinice Like u borbi protiv okupatora i kvislinga. Ova iskustva je uoptavao operativni oficir odreda i ugraivao ih u nastavni plan i program, to je bilo od velikog znaaja za osavremenjivanje vojne obuke. Za obuku u poznavanju naoruanja s nastavom gaanja eta je imala na raspoloenju 15 puaka i jedan pukomitraljez. 46 Obuka je bila olakana jer je dobar broj omladinaca, pripadnika ove ete, ve uestvovao u borbama protiv okupatora i domaih izdajnika i proao prva vatrena krtenja obavljajui razne zadatke kao straari, pripadnici partizanskih straa kod komandi mjesta, u seoskim straama, kod NOO-a, a 5 ih je do tada ve uestvovalo u borbama. Tokom obuke eta je morala da pojaa svoje lino osiguranje danju i nou, jer se ve tada pripremala IV neprijateljska ofanziva. Zbog IV ofanzive eta je morala skratiti vrijeme obuke. Komandir ete Duan Majstorovi kae: . . . Ubrzali smo ja i komesar Mio Medi program obuke, jer smo bili obavijeteni da se na osloboenu teritoriju sprema velika neprijateljska ofanziva. Zato smo forsirali obuku danju i nou iako su nam vremenske prilike to oteavale (velike hladnoe, dubok snijeg, slaba odjea i obua). Mi smo obuku sa etom prekinuli, ini mi se, 10. januara 1943. godine, i predali omladince, negdje oko 15. januara, jedinicama 6. proleterske divizije Nikola Tesla. 47 Iz vie izjava preivjelih pripadnika ove ete: Ilije Polovine, Dragana Sijana, Petra M. Obradovia, Miloa I. Mandia, Milana S. Petrovia, Ilije Kantara, Steve Polovine, Dane Vuke i drugih vidi se da su se pripadnici ove
43 44 45 46 47 Prema Izjava Izjava Isto. Izjava izjavi Duana Majstorovia. Dragana Sijana kod autora. Ilije Polovine kod autora. Duana Mnjstorovia.
40 DONJI LAPAC
625
ete pokazali odlinim borcima, mitraljescima, bombaima, komandirima vodova, eta, komesari eta i bataljona i rukovodioci Skoja bataljona i brigada. Svaki trei je poginuo tokom rata i revolucije. Sjeajui se tih dana, Dragan Sijan kae: . . . Pripadnici ove ete su se izvanredno uklopili u borbeni stroj brigada 6. divizije. Svijest i polet podsticali su omladince da izdre i najtee ratne napore, mareve i borbe. Bili smo politiki aktivni, jer smo svi bili pismeni. Veina nas je zauzela starjeinska mjesta u jedinicama 6. like proleterske divizije Nikola Tesla. 48 Pripadnici omladinskih partizanskih eta s podruja kotara Donji Lapac stalno su se nalazili u prvim borbenim redovima vojnika revolucije: u stroju, boju, na maru, odmoru, politikom radu s omladinom, na svakom mjestu, gdje su se nalazili. Traganje za nekim imenom, likom, esto je uzaludno. Veliko je odstojanje od 43 minule godine, od onda kada su postali vojnici revolucije. Doli u stroj iz svojih omladinskih eta, ponosni i radosni to su bili odabrani od velikog broja prijavljenih. Mnogi od njih su pali na ratnim popritima, ispred neprijateljskih bunkera u Lici, Dalmaciji, na Drvaru, Sutjesci, Zelengori, Valjevu, Beogradu, na Sremskom frontu, na Rijeci, Suaku, Ilirskoj Bistrici, na proplanku, u nekoj stravinoj noi, jakoj zimi, u borbenom stroju jedinica 6. like proleterske divizije, 19. sjeverodalmatinske divizije, 35. divizije, 2. proleterske brigade, Prateeg bataljona Vrhovnog taba i drugim jedinicama u kojima su se borili. U znak pijeteta na ove divne likovne nae revolucije koji su hrabro umirali, a esto sahranjivani bez oznake u plitke ledene rake, ili su im na ratnim popritima vjetrovi kosu raznijeli, spomenimo ovdje samo neke. Redoslijed je sluajan. Nezaboravni lan kotarskog komiteta Skoja Donji Lapac, a kasnije Korenice, i politiki komesar 2. enske omladinske ete Kata Bubalo, koja je radila na politikim pripremama formiranja omladinskih eta na podruju kotara Donji Lapac, predratna je skojevka i student filozofije. Junaki je poginula u borbi protiv ustaa na irokoj Kuli u proljee 1943. godine na dunosti rukovodioca Skoja u bataljonu Ognjen Pria. Jelica Buji 17-godinja gimnazijalka iz Srba, pala je junaki u juriu na talijanske faiste u IV neprijateljskoj ofanzivi, februara 1943. godine. Ona je ve 1942. godine postala rukovodilac Skoja u bataljonu Marko Orekovi. Jelka Radakovi, neustraivi mitraljezac u bataljonu Stojan Mati, poginula je u borbama protiv neprijatelja na Lovincu. U borbama za Graac, etnici su uhvatili ranjenu divnu partizanku Zorku Duki, koja je nakon svirepog muenja izdahnula puna prezira prema izdajnicima svoga naroda. U borbama kod Srba poginula je Bosiljka Mareti, a u borbama protiv njemakog desanta na Vrhovni tab i druga Tita u Drvaru poginula je nedaleko od zgrade u kojoj je izginuo cio OK Skoja za Drvar junakom smru Mika Veinovi. Jaga umi zauvijek je ostala na proplanku uz obalu Lima prilikom proboja jedinica 6. like divizije u Srbiju, a Bosiljka Obradovi, 16-godinja skojevka, poginula je u borbi protiv Nijemaca pri juriu na bunker na ulazu u Valjevo, a nedaleko od nje je poginula i J o k a Medi.
48 Izjava Dragana Sijana kod autora.
Iz Prve omladinske ete kotara Donji Lapac dali su ivot revoluciji i slobodi da bi generacijama koje dolaze svi putevi bili ljepi i sreniji: Jovo Bubalo, pukomitraljezac iz sela Nebljusi. On je prvi pao iz ete lapakih skojevaca i to poetkom jula 1942. godine u borbi protiv ustakih zloinaca u sjevernoj Lici samo osmi dan nakon dolaska sa etne obuke u bataljon Stojan Mati. Mio ankovi je podlegao zadofoijenim ranama kao pomonik niandije na tekom mitraljezu breda u borbi protiv talijanskih faista i etnika pri napadu jedinica 6. like divizije na Lovinac 25. X I I 1942. Mirko uki iz Suvaje, Sreko Medi i Duan Radakovi iz Doljana, Mane Baji iz Gajina i Mio Tizi iz Dobrosela pogiboe u borbama protiv okupatora kao borci 2. proleterske brigade u koju su otili kao dobrovoljci iz Prve omladinske ete s poloaja kod Graaca krajem augusta 1942. godine. Izvanredni borac ete, skojevac Filip Medi Pilja iz Dobrosela, prvi komandir mitraljeskog odjeljenja ete poginuo je kao zamjenik komandanta 3. bataljona 5. sjeverodalmatinske brigade 19. divizije na elu streljakog stroja bataljona u napadu na ustako uporite Liane kod Benovca u osvit 13. jula 1944. Njegovi saborci sahranili su svog omiljenog i hrabrog starjeinu uz skromne vojnike poasti u groblju pored malog sjeverodalmatinskog sela atornja. Neustraivi pukomitraljezac Dane I. Petrovi iz Doljana poginuo je u juriu na njemaku kolonu u Bosanskim Doljanima za vrijeme IV neprijateljske ofanzive februara 1943. titei odstupnicu omladinske ete. Clan K P J i rukovodilac Skoja 1. udarnog bataljona 5. brigade 19. divizije Dragan Ivani iz Kestenovca, sin jedinac, poginuo je u juriu na Nijemce prilikom proboja iz okruenja na terenu Vodica kod ibenika, nou 14/15. jula 1944. godine. Petar Medi Crni iz Doljana, pukomitraljezac ete skojevaca hrabro je poginuo podravajui napad ete u borbi protiv etnika u selu Plavno kod Knina septembra 1943. Clan Mjesnog komiteta Skoja Biha Vladimir Zardin, kao pripadnik 1. omladinske ete, po dolasku u 8. krajiku brigadu, pogibe kao politiki komesar 1. bataljona ove brigade u borbi protiv Nijemaca na Piskavici (kod Banje Luke) krajem decembra 1943. godine. Petar Medi Maksi iz Doljana, zamjenik komesara 1. ete 1. bataljona 5. sjeverodalmatinske brigade hrabro pogibe na elu streljakog stroja u borbi protiv Nijemaca u kninskoj operaciji, u selu Paani, spreavajui izvlaenje razbijenih dijelova njemakog 15. brdskog korpusa. Prvih dana decembra 1944. Petar Medi Stankov iz Doljana zauvijek je ostao pokoen njemakim mitraljeskim rafalom, aljui radio-poruku komandanta 5. brigade Ante Gvardiola tabu 19. divizije o slamanju posljednjeg njemakog otpora prilikom zauzimanja Benkovca. Krajem septembra 1944. godine, uvijek raspoloeni hrabri partizanski borac i primjerni drug Mio Raeta iz Donjeg Lapca pogibe u borbi protiv Nijemaca u selu Liani kod Benkovca. Njegova smrt duboko je potresla sve drugove iz ete, a najvie oca Moju i majku Milku to izgubie sina jedinca. Oboje su od tuge i bola za sinom Miom nakon toga ubrzo umrli. Hrabrog sekretara SKOJ-a sela Vrace, kod Graaca, Sofiju Gaeu Soju, koja je saraivala s omladinskom etom na graakim poloajima tokom druge polovine 1942. godine i odravala obavjetajne i kurirske veze na kanalu Likasjeverna Dalmacija, ubie etniki zlikovci nakon zvjerskog muenja i ostavie nezakopanu na smrznutoj zemlji u umi iznad sela Vrace. Hrabri borac ete skojevac Mira Drobac iz Stikade, koja izbjegavi etniko hapenje u selu Stikada, stupi u 1. omladinsku etu kotara Donji Lapac oktobra 1942. godine na poloajima iznad Stikade, hrabro pogibe u borbi protiv Nijemaca
u Valjevu kao borac 3. brigade 6. like divizije Nikola Tesla. Rukovodioci omladine sela Stikade Marica Gleda i Anka Zuti pogiboe kao borci omladinske ete 1943. Ponos omladine Dobrosela, borac izvanredne hrabrosti Dane arac pogibe kao bomba u borbi protiv Nijemaca 1943. u Bosni, zatim skojevci pripadnici omladinske ete: Nikola, Duan i Vlado Gluica, Stevo Cojanovi, Duan i Branko Rodi, Savo, Jovo, uro i Mile Kosanovi, uro Vojvodi, Stevo i Vlatko Ljiljak, Rade i Nikola Mrkobrad i mnogi drugi, dadoe ivote u revoluciji za slobodu. Omladina kotara Donji Lapac, kao i drugih krajeva Like i nae zemlje, bila je u oslobodilakom ratu i revoluciji glavni nosilac ratnih napora na frontu. Ona je sainjavala gro jedinica narodnoslobodilake vojske. Ona je, isto tako, svojim radom u pozadini za front, ne bojei se ni rata ni rada izgraivala svoje drutveno bie. Sve ispoljene vrline: entuzijazam, odanost Partiji i narodu, humani odnos prema drugu, samoprijegor, hrabrost, drugarstvo, samoinicijativa i skromnost nikada nee biti prevazieni.
Dane
Rajevi
Donji Lapac, septembra 1942. Sluaoci partizanske oficirske kole Glavnog taba NOV i POH.
Po sastavu GH nije bio glomazan to je ilo u prilog tajnosti njegove lokacije (komandant Ivo Rukavina, komesar Vladimir Bakari, naelnik taba Ilija Engel i operativni oficir Franjo Ogulinac Seljo). Pored navedenih GH imao je izvjestan broj oficira za specijalne zadatke te oficira za snabdijevanje i tehnike poslove. Pored Glavnog taba, u susjednoj ne naroito upadljivoj zgradi nalazio se i CK KPH s Agitpropom (organ za agitaciju i propagandu) i tehnikom CK, kojom je rukovodio Otmar Kreai Kultura, a samo stotinjak metara dalje bila je u jednoj skladinoj zgradi pored puta za Biha locirana Oficirska kola GH u kojoj se obuavalo nekoliko desetina komandira eta i komandanata bataljona. Jedna od bitnih pretpostavki sigurnosti i rada GH bila je tajnost. Samo je odreen broj ljudi znao za njegovo preseljenje. Ipak, potpunu tajnost nije bilo mogue postii. Neprijatelj je znao ko vodi narodnooslobodilaku borbu u Hrvatskoj pa je ipak, raznim kanalima dolazio do podataka. Drugaije i ne moemo da objasnimo nekoliko estokih bombardovanja Oficirske kole u Donjem Lapcu 1942. Neko je lokaciju otkrio talijanskom okupatoru u Zadru, odakle je i uslijedilo bombardovanje. Cesta bombardovanja, a i operativna situacija na ratitu, uslovie eu promjenu lokacije GH. Prelaskom u Donji Lapac GH e kontinuirano raditi da se po primjeru 1. proleterskog bataljona stvori to vie pokretnih jedinica, jer se samo takvim jedinicama i njihovim zajednikim akcijama moglo uspjenije boriti protiv neprijatelja na irem prostoru. Radei u Donjem Lapcu na realizaciji ranije donijetih odluka GH upuuje 25. V 1942. godine svim odredima direktivno pismo da se pristupi formiranju omladinskih eta i udarnih bataljona. Omladinske organizacije su slale u te ete i bataljone svoje najbolje lanove. tab Grupe odreda za Liku primivi ovu direktivu, vrlo brzo i smjelo vri reorganizaciju svojih jedinica, prelazei na novu formaciju pokretnih jedinica, koju zavrava do konca maja 1942. godine. U to vrijeme formiraju se meu prvima Udarni bataljon, a u tom operativnom smislu usmjeravaju se i ranije formirani bataljoni Marko Orekovi, Pekia Vuksan i bataljon Krbava. Ovi bataljoni su stavljeni pod komandu tabu Grupe NOP odreda za Liku. Od jedinica podrke tab je raspolagao s tenkovskim vodom koji je bio u formiranju (a tenkovi su bili na opravci), bateriju topova (tri topa kalibra 65 mm i jedan teki baca), takoer u formiranju, a od jedinica veze u formiranju je bila jedna eta za vezu. Za vrijeme boravka GH u Donjem Lapcu znatno' je uznapredovala vojna organizacija NOP-a u Dalmaciji. Formirani su i uvreni: Sjeverodalmatinski NOP odred, Prvi dalmatinski udarni bataljon, bataljon Jozo Jurjevi i bataljon Vojin Zitojeri. Ranije su na podruju sjeverne Dalmacije djelovali bataljoni Bude Borjan i bataljon Branko Vladui. U to vrijeme je uslijedilo i formiranje operativnih zona. Na teritoriju Hrvatske formirano je 5 operativnih zona (1. operativna zona: Lika, Kordun i Banija, 2. zona: Zumberak, Hrvatsko zagorje, Kalnik, 3. zona Slavonija, 4. zona Dalmacija i 5. zona Gorski kotar i Hrvatsko primorje). Poetkom jula 1942. godine formirana je i Prva udarna brigada Hrvatske. Na osnovu Naredbe vrhovnog taba u Donjem Lapcu GH je donio naredbu o oznakama komandnog kadra u partizanskim jedinicama. Pristupilo se in-
Donji Lapac, novembar 1942. Sluaoci vaeg kursa oficirske kole Vrhovnog taba NOVJ.
tenzivnom formiranju i jaanju pozadinskih organa, komandi mjesta i komandi podruja. Boravei u Donjem Lapcu GH se zaloio da organizira slubu veze (kurirske, relejne, telefonske i radio-veze), a uspostavljene su dosta vrste veze sa tabom za Bosansku krajinu i s G Slovenije. Oigledno je da su dolaskom CK KPH u Liku aprila 1942. a kasnije prelaskom u Donji Lapac, u toku maja 1942. godine, postignuti krupni rezultati na izgraivanju vojne organizacije, razvoju partizanskog pokreta i njegovo prenoenje u hrvatske krajeve Like i Dalmacije i da je uvreno bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata u ovom dijelu Hrvatske. Zajednika borba Srba i Hrvata u Lici dala je ustanku veliki razmah, tako da je Lika bila i ostala istaknuto arite ustanka u Hrvatskoj.
631
Oficirska kola Glavnog taba NOV i POH Razvoj narodnooslobodilake borbe u Hrvatskoj ve u samom poetku poprimio je masovni karakter. Formiran je veliki broj partizanskih odreda, naroito u ustanikim regionima Hrvatske i taj se broj brzo poveavao. Poveavanje partizanskih odreda prevazilo je mogunost njihovog naoruavanja, jer oruja nije bilo. Naoruavanje je vreno u poetku, gotovo iskljuivo, zauzimanjem andarmerijskih stanica i manjih neprijateljskih posada. Za rukovoenje i komandovanje prvim partizanskim odredima Komunistika partija nije imala svojih obuenih i pripremljenih vojnih kadrova za rat. Najvei dio profesionalnog vojnog kadra bive Jugoslavije bio je zarobljen i odveden u zarobljenike logore faistikih sila Njemake i Italije, a znatan dio se ukljuio u novostvorene faistike vojne formacije organizovane od marionetskih vlada u isto tako novostvorenim dravama na tlu Jugoslavije. Samo se veoma mali dio toga profesionalnog kadra bive Jugoslavenske vojske prikljuio narodnooslobodilakom pokretu u zemlji. To je bio preteno nii starjeinski kadar. Narod je ostao bez oruane sile. Komunistika partija nije zbog toga bila obeshrabrena. Ona je imala jezgro svog vojno-politikog kadra, koga je ona u tekim uslovima ilegalne borbe pripremala za voenje revolucionarne borbe. To su bili njeni lanovi Partije i skojevci. Znatan broj tih revolucionara obogatio je svoje znanje i stekao ogromno ratno iskustvo na bojitu panskog graanskog rata. Mnogi su se u tom ratu nalazili na svim stepenicama ljestvice komandovanja od komandira i komesara ete do komandanta i komesara brigade. Znatan broj lanova Partije sluio je vojni rok i posjedovao je dovoljno znanja da uspjeno koristi naoruanje i vojnu tehniku. Ali, sve to nije bilo dovoljno, jer nije bilo dovoljno poznavati naoruanje. Potrebno je bilo i rukovoditi u ratu i poznavati izvjesne principe komandovanja da bi se postigao to vei i bolji uspjeh. CK KPH i GH, pratei razvoj partizanskih borbi u Hrvatskoj, uoili su taj problem, naroito kod vodova i eta. Tok borbi je pokazao da komandni kadar u dinamici borbe pokazuje izvjesne nedostatke i nedovoljno poznavanje vojne vjetine u sistemu komandovanja. Posebno se to uoavalo kod mladih kadrova koji do ustanka nisu odsluili vojni rok. Analizirajui takvo stanje u partizanskim jedinicama CK KPH dao je inicijativu da se taj problem rijei organizovanjem vojnih kurseva kroz koje e prolaziti komandiri vodova, vodni delegati, komandiri i komesari eta i ta prvenstveno oni koji se ve nalaze na takvim dunostima i koji su perspektivni, ali kojima nedostaje vojno znanje i iskustvo u komandovanju. Ovu zamisao e GH sprovesti u djelo u Gornjem Budakom. On je odluio da se 20. februara 1942. na slobodnoj teritoriji u selu Gornji Budaki na Kordunu formira oficirska kola Glavnog taba Hrvatske. To je bila prva oficirska kola na slobodnoj teritoriji Jugoslavije za obuavanje starjeinskog kadra. Za taj posao angaovano je nekoliko profesionalnih vojnika bive J u goslovenske vojske koji su se od prvog dana ustanka prikljuili NOP. Bio sam profesionalni vojnik i tab like Grupe odreda je odluio da me uputi za nastavnika. Vojnu kolu sam poznavao kao mehanizam sa spavaonicama, uionicama, kabinetima, naoruanjem, maketama, bibliotekom i tamparijom. Krenuo sam u nepoznato s izvjesnim znanjem kako treba raditi pa da se steknu osnovna znanja iz vojne nauke.
Razmiljao sam putem o tekoama. Prisjetili se nastavnika fortifikacije iz vojne akademije, kome smo se stalno alili na neke tekoe, a on nam jednom odgovori: Momci, sve se moe kad se hoe, ali kad se hoe ono to se moe. Stigao sam u Prvu oficirsku kolu u selo Gornji Budaki na Kordunu s namjerom i voljom da uradim ono to se moe uraditi u danom trenutku, da bi taj mladi starjeinski kadar za najkrae vrijeme mogao ovladati najpotrebnijim znanjem iz vojne nauke i vjetine. kola je poela radom i nastavom u predvieno vrijeme. To je zaista bila minijaturna oficirska kola. Imala je nastavnike, uionice i spavaonice za predvieno brojno stanje, potrebno naoruanje, nastavna pomagala i malu tehniku za tampanje i razmnoavanje skripata, jer knjiga nije bilo. Sluaoci su bili edni znanja. Sve su htjeli da imaju zapisano i to su u slobodnom vremenu itali. kola je imala i svoju kuhinju, a snabdijevanje je bilo organizovano prikupljanjem od naroda. Prvi teaj oficirske kole u Gornjem Budakom pohaala su 52 sluaoca iz itave Hrvatske meu kojima i jedna ena, Milka Poti Baki. Vjerovatno prva ena koja je pohaala ovu oficirsku partizansku kolu u Jugoslaviji. Bilo je predvieno da teaj traje mjesec dana po posebnom programu. Zbog neprijateljske ofanzive na Kordun i Petrovu goru, kola je prestala radom i rasformirana je 20. marta. Sluaoci i nastavno osoblje su upueni u svoje komande. Kada se GH u aprilu 1942. preselio u osloboenu Korenicu, preduzeo je hitne mjere da se ponovo formira Oficirska kola GH. U Korenici je kola bila pod neposrednim nadzorom GH i poela je radom 1. maja 1942. Nastavni program je izraen na iskustvu pravila i propisa tada vaeih za regularne armije ratujuih strana. Prilikom izvoenja nastave s prvim teajem uoeno je da e se u programu morati izvriti neke izmjene i prilagoditi nastavni program uslovima naeg narodnooslobodilakog rata. U cjelini, u program je uneseno ono to je osnovno i zajedniko svim vojnim formacijama kao na primjer: spoljna manifestacija discipline, otrina, borbeni postroji, formacijski sastav, borbeni raspored, struktura borbenog poretka itd., ali e se u nastavni program i metod izvoenja nastave unijeti novine koje karakteriu osobenosti nae partizanske vojne formacije i borbeni postupci koji predstavljaju bogatu riznicu (gerilskog) partizanskog ratovanja u kome je naa NOV ve do tada dala veliki doprinos vojnoj teoriji oslobodilakih ratova. Ovaj novi prilaz izvoenja vojne nastave sa sluaocima inicirao je GH koji je u Korenici neposredno pratio rad kole. Cim je u Korenici zavrena nastava s prvim teajem, kola je dobila nareenje da se preseli u Donji Lapac prvih dana juna 1942. Kratko vrijeme po preseljenju u Donji Lapac, tamo se preselio iz Korenice GH i CK KPH. Tu se nalazio i Kotarski komitet KP Donji Lapac i Komanda mjesta. U Donjem Lapcu uslovi za rad bili su vrlo dobri. Sluaoci su bili smjeteni u jednu skladinu zgradu na blioj periferiji mjesta pored puta Donji LapacBiha. Nalazei se tako u neposrednoj blizini vojnopolitikih ustanova Hrvatske, koli je pruena velika pomo u idejno-politikoj orijentaciji i pravilnom usmjeravanju na planu vojnostrunog usavravanja. Iako su u to vrijeme komandant i komesar GH bili maksimalno zauzeti rjeavanjem krupnih zadataka razvoja partizanskog pokreta u Hrvatskoj, oni su gotovo svaki-put, kada bi se vratili s terena u Donji Lapac, nali vremena da stupe u kontakt s rukovodstvom kole interesujui se za politiko stanje
i metod nastave, ukazujui rukovodstvu kole na one slabosti koje se uoavaju kod komandira vodova i eta u toku izvoenja akcija i operacija, nastojei da se to ukae sluaocima u toku izvoenja nastave. Rukovodstvo Oficirske kole u Donjem Lapcu bilo je u rukama nekolicine profesionalnih vojnika oficira bive Jugoslovenske vojske koji su u isto vrijeme bili i prvoborci i aktivni uesnici rata od prvog dana ustanka. Komandant kole Danilo Latas, kapetan bive Jugoslovenske vojske, po uoj specijalnosti pjeak, komesar Oskar Saa, 1 radnik iz Dalmacije. Kasnije je komesar kole bio Bare Barii, mladi intelektualac, masovik i vrlo vrijedan agitator, a nastavnici su bili Ilija Pavlovi, kapetan bive Jugoslovenske vojske, odlian organizator i izvanredan poznavalac metodike nastave, Dane Rajevi, porunik bive Jugoslovenske vojske, pjeak, taktiar i topograf, uro Novakovi, podoficir bive Jugoslovenske vojske, odlian poznavalac i majstor u nastavi gaanja, oko Pilipovi, podoficir bive Jugoslovenske vojske i vrlo dobar strunjak za pjeadijsko naoruanje i Stole Bogdanovi, ininjerijski podoficir, po specijalnosti miner. Nastavnom sastavu Oficirske kole u Donjem Lapcu kasnije su se prikljuila dvojica Hrvata naih saradnika s neosloboene teritorije Martin Dasovi, pravnik i Rudolf Vukovi, porunik bive Jugoslovenske vojske, vrlo sposoban nastavnik topografije.
Poginuo u NOR-u.
Rukovodei i nastavni kadar Oficirske kole uz pomo drugova iz GH razradit e plan i program izvoenja nastave s komandirima vodova i eta u toku ljetnjeg perioda od juna do novembra 1942. Program nee biti stalan i nepromijenljiv, nego e se za svaki teaj unositi novine do kojih se dolazilo kroz iskustvo u toku borbe i nastave. U toku rada kola je redovno dobijala od GH operativne izvjetaje koje je GH slao Vrhovnom tabu, a to je za kolu bila dragocjena borbena dokumentacija koja je za sve izvedene akcije i operacije prikazivala pozitivne i negativne borbene postupke, koji su po potrebi korieni u koli za vrijeme predavanja iz odgovarajuih predmeta i tema. Sa sluaocima je uvijek razgovarano o njihovom iskustvu iz borbe. Poslije zavrenog teaja odravana je konferencija na kojoj su sluaoci iznosili svoja zapaanja i davali prijedloge to bi jo trebalo unijeti u nastavni plan i program radi obogaivanja metoda nastave. Nastavnici su iskustva biljeili i u buduim teajevima koristili kao novinu u vojnoj teoriji i praksi izgraivanja naeg rukovodeeg partizanskog sastava. Ako uzmemo u obzir da je od prvog teaja u Gornjem Budakom od 20. februara do 4. novembra (kada e se kola preseliti iz Donjeg Lapca u osloboeni Biha), ovu kolu pohaalo 360 slualaca, onda e biti potpuno jasno koliko su svi oni unijeli u ovu kolu svog ratnog iskustva i obogatili njenu metodiku, teoriju i praksu naih dostignua na razvoju nae vojne nauke. Nastavni plan i program Politika nastava. Vodei predmet u Oficirskoj koli GH bila je politika nastava. Udarni asovi (rani jutarnji asovi kada su sluaoci odmorni i svjei) pripadali su ovoj nastavi. Predmet politika nastava obuhvatao je jednu iroku tematiku koja je prouavala vojnopolitiku koncepciju nae revolucije u cjelini. Evo tema koje su bile predmet prouavanja vojnopolitike nastave: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji Osnutak narodne vlasti NOO (Narodnooslobodilaki odbori) Imperijalizam i faizam Uloga Komunistike partije u narodnooslobodilakoj borbi Uloga SSSR-a u borbi protiv faizma O Crvenoj armiji U okviru kole prouavana je i raznovrsna marksistika tematika iz politikoideolokog izgraivanja rukovodeeg kadra po partijskoj liniji. U cjelini politika izgradnja naeg rukovodeeg kadra u ratu bila je temelj moralnopolitikog jedinstva vojske i naroda. Najvanija predavanja o vojnopolitikoj situaciji odravali su lanovi GH i CK KPH tako da su predavanja bila predmet velikog interesovanja slualaca. Formacija. Doavi u kolu, sluaoci su donijeli i svoje iskustvo i znanje o formacijskom sastavu jedinica s kojima su komandovali, a isto tako i predstavu o formacijskom sastavu neprijateljskih jedinica s kojima su ratovali. Formacijski sastav je bitan elemenat borbenog poretka, jer da bismo mogli tui neprijatelja, moramo poznavati njegovo brojno stanje i naoruanje i na osnovu toga ocjenjivati vatrenu mo protivnika i ukupnu nadmonost. Formacija je bila polazna taka u nastavnom planu i programu, jer da bi slualac mogao da prati dinamiku napada ili odbrane, uvijek je morao imati pred sobom sliku borbenog poretka protivnika i vatrenu zavjesu koju mu postavlja njegovo naoruanje.
U prouavanju formacije posebno smo se zadravali na brojnom stanju voda, ete i bataljona da bi sluaoci shvatili da se takvo brojno stanje ne smije poveavati, jer bi ograniavalo pokretljivost jedinica, naroito prilikom manevrisanja i prebacivanja s poloaja na poloaj. Isto tako, formacija nije dozvoljavala ni smanjivanje brojno i tehniki jer bi smanjivanjem slabila njena udarna i vatrena mo. Formacijski sastav voda, ete i bataljona partizanskog odreda je bio znatno slabiji od regularnih jedinica okupacione armije, ali zato pokretljiviji i sposobniji u manevrisanju to mu je bila prednost, naroito u odbrani slobodne teritorije jer neoptereena tekom tehnikom, kojoj su potrebni putevi, partizanska formacija je omoguavala veu slobodu akcije. Svladavi osnove formacije, preli smo na prouavanje odredaba ratne slube. Za nae sluaoce bile su najvanije osnovne tri borbene radnje: izvianje, kretanje i osiguranje. Te tri radnje su u naem partizanskom ratu bile sastavni dio svih naih akcija i operacija. Obzirom da je noni napad u prvoj fazi rata kod nas bio osnovni vid napada u taktici partizanskog ratovanja, izvianje je kao borbena radnja imalo prvorazredni znaaj. Princip je bio da se objekat koji se napada (selo, bunker, neprijateljska posada itd.) prethodno izvidi kad god je to mogue u toku dana s cjelokupnim rukovodeim sastavom od komandira voda do komandanta i komesara bataljona, a nije iskljueno da se izvianje izvri i s komandirima odjeljenja. Ovo je ilo malo tee obzirom na veliko brojno stanje to bi omoguilo neprijatelju da otkrije pripremanje akcije i doeka napad budan i spreman za odbranu. Kretanje i marevanje je sloena borbena radnja od ijeg je uspjenog izvoenja esto zavisio uspjeh akcije ili operacije. Sluaoci su, prouavajui marevanje, upoznavani s nizom pripremnih radnji koje treba preduzeti da bi mar uspio. Osnovno je bilo da sluaoci shvate da jedinicu treba dovesti do cilja s punom borbenom snagom, a to se obezbjeuje solidnom organizacijom mara. Pripreme za mar obuhvatale su slijedee radnje: izraunavanje duine marute (duina mara), podeavanje odjee i obue (jer loa obua moe da za vrijeme mara izbaci znatan dio ljudstva iz stroja i oslabi njegovu udarnu i borbenu mo). Mar iscrpljuje fiziku snagu boraca. Sluaoci su obuavani da jedinica mora krenuti na mar nahranjena, a preporuljivo je bilo, gdje je to bilo mogue, organizovati da se na mar ponese neto hrane. Nije bilo eera pa je preporuivano suvo groe, kruke i ljive uopte oni artikli koji su u subi sadravali izvjesnu koncentraciju eera, jer se on najbre pretvara u energiju. Ovo sam iskustvo ponio iz dugogodinjeg slubovanja u planinskim jedinicama, koje su u toku marevanja na tekim alpskim terenima s visokom nadmorskom visinom, izgubljenu energiju nadoknaivale ovakvom vrstom prihranjivanja. Moram rei da je ovo bilo teko izvodljivo na naoj slobodnoj teritoriji zbog siromatva, razaranja, paljevina i unitavanja, ali u svakom sluaju trebalo je preduzeti sve da bi se fizika snaga za vrijeme mara sauvala i dovela do cilja. Partizanska taktika se bavila izuavanjem specifinosti naeg oslobodilakog rata i razraivala teorijski napadna i odbrambena dejstva koja su partizani
smiljeno i efikasno primjenjivali u toku cijeloga rata, a naroito u njegovoj prvoj fazi. Partizanska taktika se predavala u Oficirskoj koli kao poseban predmet. Treba odmah istai da su metodi gerilskog ratovanja (kako se u vojnoj nauci nazivalo partizansko ratovanje) prouavani i djelimino primjenjivani u regularnim armijama i da su principi takvog ratovanja bili poznati nastavnicima kole, ali bogatstvo napadnih formi, koje je svakodnevno iznosio na vidjelo na narodnooslobodilaki rat, nije bilo poznato i Oficirska kola u Donjem Lapcu je ta saznanja sistematizovala i prenosila na sluaoce kroz predavanja i vjebe. Tematika partizanske taktike obuhvatala je dva bitna poglavlja koja su razraivala teoriju partizanskog rata. To su: zasjede i obrana slobodne teritorije. Zasjede su bile osnovni vid napadnih dejstava u ustanku. Poznate su tri vrste ovih napadnih dejstava: jednostruke, viestruke i kombinovane. Jednostruke zasjede su se sastojale od manjih naoruanih grupa, koje su se postavljale na skrivenim mjestima pored komunikacija i koje su vrile iznenadni munjevit napad na vozila, jae izviake sastave neprijatelja, patrole i manje jedinice u pokretu. Viestruke su zasjede bile u stvari duple zasjede koje su postavljene s obje strane komunikacija. Ovu zasjedu je zahtijevala praksa, jer je neprijatelj, upadajui u jednostruku zasjedu, uspijevao da se jednim manjim dijelom izvue u suprotnu stranu od mjesta postavljene zasjede i izbjegne unitenje. Kombinovana zasjeda je najbolji i najefikasniji vid napadnih partizanskih dejstava. Zasjedu obrazuju snage od jedne ete do jednog bataljona. Zasjeda se postavlja s obje strane komunikacije na velikoj dubini. Neprijatelj se uvlai u klopku i prilikom otvaranja borbe razvija se otvorena operacija, obru oko neprijatelja se suava i konano neprijatelj se unitava u kotlu. Neprijatelj je u prvoj fazi rata bio neoprezan. Nije imao jaa bona osiguranja i trpio je teke gubitke upadom u ovakvu zasjedu. Kod ovih zasjeda borba se otvarala na neprijateljsko zaelje, a to je bio znak da se neprijatelj prostorno nalazi u klopci. Ovo je vrlo vaan taktiki potez jer ako se vatra otvori ranije, tj. prije nego zaelje ue u zasjedu, postoji mogunost da se jedan dio neprijatelja izvue, da se sredi i da se angauje u spasavanju onoga dijela koji je ostao u zasjedi. Odbrana slobodne teritorije vrena je na specifian nain. Neprijatelj je upadao u slobodnu teritoriju prodirui njenim vitalnim centrima i vanim komunikacijama da bi stvorio bazu za manevriranje svojom tehnikom i izazvao nas na voenje frontalnih borbi. Frontalne borbe smo izbjegavali. Branili smo slobodnu teritoriju s manjim snagama, a s jaim snagama upadali u njegovu pozadinu i stvarali novu slobodnu teritoriju i prisiljavali ga na povlaenje s ranije nae slobodne teritorije. Partizanska taktika je bila interesantna kao predmet izuavanja za sluaoce. Oni su paljivo pratili nain izlaganja nastavnika, ali su uvijek upadali sa svojim iskustvima. Nastavnici su te novine redovno biljeili i obogaivali metod nastave i proirivali teorijska dostignua novim saznanjima. Donji Lapac je imao idealne terene za postavljanje zasjeda, naroito u pravcu Bihaa. To je bila jedna od sretnih okolnosti da je Oficirska kola bila locirana u Donjem Lapcu. Postojali su uslovi da se metodskim pristupom razigraju sve varijante napadnih i odbrambenih dejstava u jednom duem vremenskom periodu van domaaja neprijatelja.
Donji Lapac, 1942. Vjebe slualaca oficirske kole. Nastava gaanja bio je jedan od vanih predmeta gdje su sluaoci upoznavali taktike i balistike osobine oruja i na principu oigledne nastave uli u jednu novu naunu oblast koju nisu dovoljno poznavali. Za mnoge koji nisu nikada sluili vojsku, bilo je veliko saznanje gaanje zaklonjenih ciljeva, tj. gaanje ciljeva koji se ne vide, a ipak se mogu pogoditi i unititi. Oni su uoili da svako zrno ima svoju putanju i da se pomou matematike i nianskih sprava, moe dovesti do cilja iako ga ne vidimo. Bio je to sloen postupak, jer je za savladavanje te balistike igre bilo potrebno poznavanje horizontalnih uglova, a za to je bilo potrebno i matematiko zna-
nje. To je ipak polo za rukom iskusnom partizanskom nastavniku uri Novakoviu koji je meu neukim seljacima otkrivao prave talente i od njih za mjesec dana obuavanja u koli, stvarao odline rukovaoce minobacaa. Nauio je mlade ljude da mogu pukom i mitraljezom gaati neprijatelja preko sopstvenih trupa, bez opasnosti da neko bude pogoen. On im je pokazao da je to mogue zbog toga to putanja zrna kada izie iz cijevi, nije ravna nego kriva, da ona ima penjajui krak, vrh tjemena i krak padanja. Neki mu nisu vjerovali. Ovaj majstor gaanja naao je svjetleu municiju (ispaljen metak ostavlja svjetlei trag), zatraio dobrovoljce koji e lei ispred pukomitraljeza na izvjesno odstojanje i poveo ih na nono gaanje. Dobrovoljci su osvjetlili mjesto na kom su leali. Niandija je opalilo rafal i tog trenutka su zasjali tragovi putanje preko osvijetljenog prostora gdje su leali dobrovoljci. Pokazalo se, praktino, da nema opasnosti kada se gaa preko sopstvenih trupa. Ovo je bio jedan od najvrednijih metoda oigledne nastave. Kod nastave gaanja bilo je ne manje uzbuenje slualaca kada su upoznati sa slikom pogodaka koju na zemljitu napravi jedan ispaljeni mitraljeski rafal. Slika pogodaka pokazuje rasturanje po dubini i irini na odreenom odstojanju, a praktino ona moe da na maru zahvati jednu kolonu vojnika i da cijelu kolonu izbaci iz stroja, pod uslovom da se niani u onu taku cilja koji e se nalaziti u sreditu slike pogodaka. Fortifikacija u toku kolovanja sluaoci su upoznavani s osnovama ininjerijske nastave i to prvenstveno s onim to su mogli primijeniti u partizanskim jedinicama. Tu spada u prvom redu zapreavanje komunikacija, maskiranje i izrada zaklona i sklonita. Zakloni u partizanskoj nastavi nisu bili popularni objekti iako su u datoj situaciji bili jako korisni. Smatralo se da traenje zaklona protivrjei partizanskoj hrabrosti. Nastavnici su znali to znae sklonita za ljudstvo i na tome smo dosta radili i praktino izvodili. Znajui da je kola odlian cilj za neprijateljsku avijaciju, mi smo taj napad oekivali i zato smo oko kole iskopali uske cik-cak rovove, irine oko 40 cm, dubine do 2 metra. Jednog dana prije zore neprijateljska avijacija iz Zadra izvrila je iznenadni napad na kolu, ali nije bacala pojedinane bombe, nego je bombardovala cio prostor kole jednim snopom bombi (tzv. tepih), tako da nije bombardovan sam objekat nego cio prostor. Uspjeli smo na vrijeme uskoiti u rovove. Za vrijeme bombardovanja niko nije bio ranjen. Poslije ovoga sluaja, sluaoci su shvatili da zakloni i sklonita imaju zaista onakav znaaj kao to su to sluali za vrijeme nastave. Topografija ii na nepoznatom zemljitu bez karte je osjeaj kao da ide bez oiju. Na nastavni cilj je bio da za mjesec dana nauimo sluaoca da ita kartu, da izradi skicu terena ili poloaja na kom se nalazi, da zna upotrijebiti busolu, da pronae na karti mjesto, odnosno taku gdje se nalazi i da zna da ita topografske znake kojima su oznaeni pojedini objekti na terenu. Tekou itanja karte predstavljalo je itanje zemljinih neravnina, koje su na karti predstavljene u horizontalnoj projekciji, a za poznavanje horizontalne projekcije potrebno je znanje iz nacrtne geometrije. I ta je prepreka uklonjena na taj nain to smo u nastavni plan unijeli odreeni broj asova iz matematike, to nam je pomoglo da lake savladamo i prouavanje zemljinih neravnina koje su na karti izraene horizontalnom projekcijom.
Kada govorimo o tekoama i problemima vezanim za proraune, valja istai da nam se taj problem pojavio i u minerskoj slubi. Ovo zbog toga to smo se s miniranjem sreli ve prvih dana rata. kola je zato bila unijela u svoj nastavni program i predmet minerska sluba. Ovaj predmet je obraivao nain ruenja komunikacija, propusta, mostova, tunela, eljeznikih ina i postrojenja, rezervoara, zidanih zgrada itd. Za svaki objekat miniranja sluaoci su morali proraunati potrebnu koliinu eksploziva. Proraun sluaoci nisu rado prihvatili jer im je pravio tekoe zbog matematike, a jedan dio je smatrao da to nije potrebno. Jedan od slualaca je izjavio da je on ve minirao i kidao ine, ali bez prorauna i da je ruenje uspjelo. Kada je nastavnik uo koliko je eksploziva upotrijebio, onda mu je rekao: E, vidi, mogao si te ine razbiti i s pola toga eksploziva, koga si utroio, da si vrio potreban proraun. Tek tada su sluaoci shvatili da ipak treba uiti i da se bez kole mnogo ega ne zna. To su bile glavne konture nastavnog plana i programa. Oficirska kola u Donjem Lapcu 1942. godine oigledno je dala rezultate, jer su u koli primjenjivani borbeni postupci i taktiki principi koji su postepeno nagrizali i razarali vojni organizam regularne armije neprijatelja i omoguavali prerastanje nae partizanske vojske u regularnu armiju. Mi smo razvojem i jaanjem nae partizanske vojske razvijali partizanski nain ratovanja, prilagoavali program kole i obuke zahtjevima borbe. Naa je partizanska vojska postepeno poprimila oblik regularne narodne armije. Preli smo na prouavanje taktike regularne armije, a partizanska taktika je ukljuena u program opte taktike. Kurs za komandante bataljona U toku juna 1942. GH je dosegao znatan uspon vojne organizacije u Lici i Dalmaciji. Formirani su brojni udarni i omladinski bataljoni, a 11. jula je formirana i prva udarna brigada Hrvatske. To su po zamisli GH bile pokretne jedinice spremne i sposobne da izvode akcije i operacije van lokalnih regiona. Pokretne jedinice su bile brojno jae, tehniki bolje opremljene i predviene za izvoenje zajednikih operacija. Komandni sastav komandanti i komesari bataljona nisu u toj fazi razvoja partizanske vojske bili dovoljno uigrani za komandovanje bataljonom u sloenim operacijama. GH je odluio da pri Oficirskoj koli u Donjem Lapcu u junu formira vii kurs koji e pohaati komandanti i komesari bataljona. Vii kurs je radio po posebnom programu koji se znatno razlikovao od programa za nii kurs. Cilj kolovanja bio je proirenje teorijskog znanja, upotpuniti njegovu primjenu i poboljati tehniku komandovanja u samostalnom bataljonu i brigadi. Nastavni plan i program imao je teoretski i praktini dio. U teoretskom dijelu sluaoci su se upoznavali s ulogom komandanta i komesara u borbi i nainu komandovanja. Izuavali su osobine glavnih dijelova oruane sile s teitem na pjeadiji, a od artiljerije su se posebno upoznavali s onom artiljerijom koja moe biti pridodata bataljonu ili brigadi za podrku u borbi. Od vidova borbe najvie je panje posveeno izuavanju napada i odbrane, a posebno teitu borbe. Teite borbe (teite napada i odbrane) je vaan novi struni pojam s kojim su se sluaoci sreli za vrijeme kolovanja. to
je teite u napadu i odbrani, kako se iznalazi i ko ga odreuje, to je ta nepoznanica koju svaki komandant treba da rijei da bi donio najbolju odluku. Teitem se obino naziva zemljini prirodni ili vjetaki objekt koji se napada ili brani. Takav se objekt brani jaim snagama, ako taj objekt padne, onda pada i cijela odbrana. U napadu takav se objekt napada jaim snagama. Ako taj objekt izdri, napad ne uspijeva. Uvesti sluaoce u sutinu te igre na bojitu i otvoriti im put do uspjenog komandovanja bio je zadatak ovoga kursa i zato su prethodno bila potrebna ova taktiko-operativna znanja, jer se bez toga ne bi moglo pristupiti praktinoj nastavi na terenu i rjeavanju taktikih zadataka. Kada su sluaoci savladali najvanije teoretske postavke iz taktike u prvom dijelu kursa, uvodili smo ih u tehniku komandovanja kroz praktinu nastavu na karti i zemljitu metodom rjeavanja taktikih zadataka u okviru bataljona i brigade. Ovaj metod se praktikuje u svakoj armiji, a i nama je bio dovoljno poznat. Mnogo se bolji rezultati postiu s vjebama na zemljitu, jer je situacija na zemljitu blia stvarnosti. Prilikom izvoenja praktine nastave sluaocima smo davali pretpostavke 0 neprijatelju (gdje se nalazi, kakav mu je borbeni raspored i to radi) i jo neke nepotpune podatke o jaini i naoruanju. Slualac time dobija zadatak da procijeni situaciju i donese odluku za napad ili odbranu. Procjena situacije je najvaniji i najsloeniji dio u procesu pripreme akcije 1 same operacije. Sposobnost komandanta ogleda se u tome da li je pravilno procijenio situaciju i donio dobru odluku, jer od toga u velikoj mjeri zavisi uspjeh akcije i operacije. Gotovo kod svih armija na svijetu procjena situacije obuhvata etiri elementa: procjena neprijateljskih snaga (jaina, raspored, naoruanje, moral), procjena naih snaga (brojni odnos prema neprijatelju, naoruanje, moral), procjena vremena (vrijeme kao doba dan ili no i vrijeme kao atmosferska pojava (kia-snijeg) i na koncu procjena zemljita, tj. pogodnost zemljita za neprijatelja i za nae snage. U procjeni ovih elemenata taktike situacije komandant treba da sagleda sve ono to ide u prilog njegovim snagama, a na tetu neprijatelja, i da na osnovi te procjene donese najbolju odluku za izvoenje operacije. Moram rei da za ovakav rad u svijetu postoje vojne akademije, neograniena budetska sredstva, probrani nastavni kadrovi i sluaoci s prethodnim dugotrajnim vojnim kolovanjem. Mi smo bili skueni u malom Donjem Lapcu, materijalno oskudni, ali moralno jaki i sa sluaocima koji su bili spremni da sve to nema preskoe i dou do znanja. Poslije vjebi na karti i zemljitu, da bi se sluaoci potpuno uklopili u ratnu situaciju, kod veine armija se izvode vjebe na zemljitu s trupom (bataljon, brigada i vie) i na takvim vjebama se provjerava umjenost u komandovanju. Mi takav luksuz za vrijeme rata nismo mogli sebi dozvoliti, jer su nae jedinice bile zauzete u izvoenju stvarnih akcija i operacija. Osim ovakvih vjebi na karti i zemljitu, sluaocima smo davali asove iz vojne geografije, o uticaju geografskog faktora na vojne operacije, o osobinama ratita NOV Hrvatske, o komunikacijama i njihovom znaaju, vojnogeografskom znaaju Jadranskog mora i hrvatske obale, te primjere iz historije o uticaju geografskog faktora na operacije.
41 DONJI LAPAC
641
Ovim nainom usavravanja naeg ratnog rukovodeeg kadra u Hrvatskoj, u vojnim znanjima, mi smo na viem kursu napravili korak dalje, to e biti zapaeno i priznato od strane Vrhovnog taba NOV i POJ, koji e kasnije preuzeti brigu za njegov rad. GH je iz Donjeg Lapca uspostavio sigurne veze s operativnim tabovima operativnih zona Hrvatske i susjednim tabovima: Operativnim tabom za Bosansku krajinu i Glavnim tabom partizanskih odreda Slovenije. Dogovoreno je s tim tabovima da im GH prui pomo u kolovanju rukovodeeg kadra iz njihovih jedinica. U Donjem Lapcu smo primili na kolovanje sluaoce iz Slovenije, Bosanske krajine, Dalmacije, Zumberka i Slavonije. Vrhovni tab je poslao u Donji Lapac svoga lana Savu Orovia koji je izvrio inspekciju kole, pregledao njenu organizaciju, materijalno obezbjeenje, metod nastave i podnio izvjetaj Vrhovnom tabu. Kratko vrijeme poslije toga Vrhovni tab je izdao nareenje da se kola stavi pod njegovu komandu i kadrovski ojaa. Za komandanta kole postavljen je Savo Orovi, za politikog komesara Milentije Popovi. Novom rukovodstvu dat je zadatak da kola i dalje radi s dva kursa, za komandire eta i zajedniki za komandante bataljona i brigada. Da bi bila u tjenjem kontaktu s Vrhovnim tabom, kola je premjetena 1. decembra 1942. godine u Biha, neposredno poslije njegovog osloboenja, gdje se preselio i Vrhovni tab. kola je dobila novi naziv Vojna kola Vrhovnog taba NOV i POJ. Kroz ovu kolu od njenog formiranja u selu Gornji Budaki na Kordunu u februaru 1942. pa do januara 1943. u Bihau, kada je prestala zbog 4. neprijateljske ofanzive, proao je veliki broj naih ratnih starjeina, koji su u njoj stekli poetna teorijska znanja iz komandovanja. Mnogi od njih su kroz poslijeratno kolovanje postigli visoke funkcije u JNA.
Mile Drai
Ve 7. juna 1941. na itavom podruju donjolapakog kotara bila je uspostavljena ustaka upravna i sudska vlast, koju su sainjavali: ustaki stan, odnosno stoer (komanda), opinsko poglavarstvo (kome je na elu bio predsjednik Ivica (Duje) Pavii, ustaa iz Borievca), sresko naelstvo (na elu s Aleksandrom Kotljarovim, ruskim emigrantom, ranijim naelnikom sreza), sreski sud (s ranijim predsjednikom Vinkom Marinkoviem koji je istovremeno bio i stoernik ustakog stana u Donjem Lapcu). Na podruju kotara bile su formirane i etiri orunike postaje na ranijim lokacijama: Nebljusi, Donji Lapac, Doljani i Srb. Od prvog dana postojanja ustake upravne i sudske vlasti u saradnji s okupatorima, prema ranije stvorenom planu, a na bazi rasistike teorije, otpoeli su bjesomunu hajku na srpski narod u selima i opinskim centrima kotara. U prvoj fazi progona naroda ustae su hapsile i ubijale komuniste, kako Srbe, tako i Hrvate, zatim istaknutije Srbe (inovnike, trgovce, gostioniare, obrtnike, svetenike, uitelje, penzionere i bogatije seljake). U drugoj fazi hapsili su, klali i ubijali prvenstveno Srbe mukarce od 16 do 60 godina starosti. U treoj fazi izvravanja zloinakog plana hapsili su i ubijali sve srpsko stanovnitvo ne pravei razliku po starosti i polu.1 Posebno otar zloinaki stav ustae zauzimaju prema srpskom stanovnitvu kotara Donji Lapac. Veliki upan u Bihau Ljubomir Kvaternik krajem juna 1941. izdaje Naredbu o iseljavanju srpskog stanovnitva s podruja kotara bez obrazloenja kamo iseljenici treba da odu. Narod je s pravom pitao kuda i zato mora da se seli, a kad nije bilo odgovora nikla je sumnja u zle namjere ustaa. Ubrzo je veliki upan Ljubomir Kvaternik pozvao u pomo ustake i domobranske jedinice iz Bihaa i Gospia koje su izvrile prvi masovni pokolj naroda i zapalile vie od polovine kua u selima: Suvaja, Liki Osredci, Brotnja, Neteka, Doljani i Bubanj. Prema nepotpunim podacima od 1. do 3. jula 1941. iz navedenih sela ubijeno je i poklano preko 320 ena, djece i staraca. Neto kasnije iz sela Nebljusi i okoline ustae su pohapsili, poklali i bacili u bezdane preko 250 ena, djece i staraca. Vrlo je mali broj sela na podruju kotara Donji Lapac iz kojih ustae nisu odveli, ubili i bacili u bezdane bar nekoliko stanovnika. Sve do dizanja narodnog ustanka 27. jula 1941. traje ustaka hajka hvatanje i pokolj nevinog srpskog naroda po selima lapakog kotara. ivi primjer strahota i uasa, muenja, zvjerskog pokolja i bacanja u bezdane, pored ostalih, predstavlja sluaj Vojislava Mileusnia koji je svezanih ruku icom, stegnutom do kosti, pri izvoenju na strijeljanje pobjegao iz neposredne blizine bezdana na Kuku vie Lapca. Vojislava Mileusnia su meu prvima uhapsili s 14 ljudi iz opine Srb. Njih su nakon zlostavljanja i muenja, svezanih ruku i nogu icom i konopcima, na svirep i brutalan nain iz zatvora strpali u kamion i odvezli do blizine bezdana na Kuku. Tu su se zaustavili da izvre strijeljanje i da ih nakon toga bace u bezdan. U bijegu Vojislav Mileusni je naiao na Jovu Bosnia, kovaa koji mu je skinuo icu koja mu je zasjekla ruke do kosti.
1 Izvjetaj Komisije za utvrivanje ratnih zloina, HAK, kut. br. 2.
Prvi oblici organizacije narodne vlasti Ustaka zloglasna vlast u donjolapakom kotaru sruena je snanim zamahom narodnog ustanka 27. jula 1941. Kako na podruju kotara Donji Lapac nije bilo nekih uputstava o organizaciji i djelatnosti organa narodne vlasti, stvarani su pod razliitim nazivima razni oblici ustanikih organa. Prvi oblici narodne vlasti stvarani su na inicijativu tabova gerilskih jedinica kojima su u prvoj fazi ti organi bili odgovorni. Ispoetka su ti prvi organi imali razne nazive, kao: odbor za prehranu, civilna uprava, odbor za pomo vojsci i dr. Prvi odbor za pomo vojsci od 7 lanova bio je osnovan 3. augusta 1941. u selu Doljani, opina Donji Lapac. 2 U prvoj polovini augusta 1941. pod rukovodstvom KPH Donji Lapac i u suradnji sa tabom lapakog odreda, formiran je u Donjem Laipcu prvi mjesni organ narodne vlasti od 5 lanova pod nazivom Civilna uprava. Za prvog predsjednika imenovan je Mio Raeta Ligi, a za lanove: Mojo Raeta, Lako Kosanovi, Jandrilo Mileusni i Rade Baji. Civilna uprava je do formiranja prvih narodnooslobodilakih odbora u noorganizirala radne akcije na dizanju ljetine na podruju opine Donji Lapac, a naroito na naputenom zemljitu u selima: Borievac, Bubanj, Kalati, Klisa, Damirovo Brdo, ukovi, Meljinovac i dr. Isto tako pruali su pomo u sakupljanju ljetine porodicama boraca i rtava faizma, kopanju zemunica i trapova, izgradnji nadzemnih sklonita za ito, kukuruz, grah, krumpir, odjevne predmete i drugo, te sakupljanje hrane za prehranu boraca na frontu, kao i boraca iju su imovinu opljakale ili unitile ustae i zbrinjavanju ranjenika po kuama (jer u ovoj etapi borbe jo nije bilo izgraenih bolnica). Civilna uprava je djelomino vrila i ulogu opinskog organa vlasti pa je vembru 1941. godine radila pod kontrolom taba Lapakog odreda. Pod rukovodstvom civilne uprave usojeno su vrene sve planirane akcije, na vrijeme je podignuta i sklonjena skoro itava ljetina, a pogotovo s naputenog zemljita. Proces razvoja i djelatnosti novih oblika narodne vlasti, pod jedinstvenim nazivom narodnooslobodilaki odbori, poinje novembra 1941. Narod bira odbore U skladu s direktivnim uputstvima Okrunog komiteta KPH za Liku, novembra 1941. pristupilo se u selima odravanju narodnih zborova na kojima su narodu tumaeni osnovni stavovi i zadaci, postavljeni od rukovodstva NOP-a, u vezi znaaja izbora novih organa narodne vlasti. U to vrijeme na podruje donjolapakog kotara bili su upueni partijski rukovodioci: Mile Poua, Vladimir Cetkovi, Marko ankovi i Perica Dozet koji su prisustvom na mnogim narodnim zborovima ubjedljivo djelovali na mase i pruali svestranu pomo u provoenju izbora. 3
2. MIlan Majstorovi i Mio Medi, Doljani u narodnom ustanku, Lika u NOB-i 1941, str. 507. 3 Sjeanja Milana Majstorovia, AIHRPH MG 15/1-13.
Prvi seoski NOO formiran je u drugoj polovini novembra 1941. u Birovai, a u selu Kruge 15. decembra 1941.4 Do kraja decembra 1941. na podruju donjolapakog kotara bilo je izabrano 24 NOO-a (Birovaa, Kruge, Nebljusi, Meljinovac, Liki Strbci, Miljenovac, Gajine, Gornji Lapac, Dnopolje, Oraovac, Dobroselo, Doljani, Brezovac, Zaklopac, Brotnja, Donja Suvaja, Gornja Suvaja, Neteka, Donji Srb, Gornji Srb, Dabanica, Kupirovo, Osredci i Lika Kaldrma. 5 Od polovine decembra 1941. do konca januara 1942. i u svim ostalim selima na podruju kotara bili su izabrani NOO-i. Mjesni NOO-i za Donji Lapac i Srb izabrani su u vrijeme dok su se u njima nalazili talijanski garnizoni (u januaru 1942). Izbore u Donjem Lapcu ometali su etniki nastrojeni ljudi. 6 Na zborovima su svi lanovi NOO-a birani javnim glasanjem, dizanjem ruke. Mjesni, odnosno seoski NOO-i brojili su od 37 lanova. Broj lanova NOO-a zavisio je od veliine mjesta, sela ili zaselka. U manjim selima i zaselcima birani su samo povjerenici NOO-a koji su izvravali zadatke kao i NOO-i. U svom radu su usko suraivali i s NOO-ima najblieg sela. Okruni Komitet KPH za Liku paljivo je pratio organizaciju i izbore odbornika za NOO-e, nastojei da u njima osigura rukovodeu ulogu Komunistike partije i da se iz njih odstrane pojedinci koji su ometali rad NOO-a i jaanje njihove uloge u NOB-i. Dana 25. i 26. VII 1942. odrano je i okruno savjetovanje u alamuniu na kome je, pored znaajnih vojnih pitanja, razmatrano i pitanje daljeg uvrivanja i razvoja NOO-a. Zakljuci, doneseni na savjetovanju, znatno su pomogli da se i na podruju kotara Donji Lapac ubrza sprovoenje izbora NOO-a u svim selima i odredi im se iri djelokrug rada. U ovom razdoblju esto su puta vrene izmjene i popuna NOO-a s novim lanovima, umjesto onih koji su odlazili u vojne jedinice ili poginuli vrei odbornike dunosti. Meutim, i pored ovih estih izmjena i mnogobrojnih potekoa narodnooslobodilaki odbori su veoma brzo stekli ugled u narodu. Krajem 1941. i poetkom J942. djelatnost NOO-a se proiruje iako su jo uvijek direktive i pomo preteno dobivani od tabova partizanskih odreda. Poimenini pregled7 lanova NOO-a izabranih na masovnim sastancima kotara Donji Lapac Opina Donji Lapac Mjesni NOO Donji Lapac: Na zboru graana mjesta Donji Lapac, odranom 19. I 1942. godine, izabran je Mjesni NOO Donji Lapac u sastavu: Duan Raeta abrakov, Mio Raeta Ligi, Dmitar Raeta Kokin, uro Raeta ujiin, Bogdan Raeta Barabin, Todor Radmanovi Bujadnice i Stevo Vlatkovi Loin. Za predsjednika NOO-a izabran je Duan Raeta abrakov, a nakon njegovog odlaska na drugu dunost, izabran je Mio Raeta Ligi koji je ranije
4 5 6 7 Sjeanja Laze Balaa iz Kruga. Muzej Like, Anketa o NOO-ima, fasc. 2. Sjeanje Save Mileusnia Zaria, Lika u NOB-i 1941, str. 407. Izjave za lanove NOO-a dali su: Duan Raeta (abrakov), Dmitar Raeta (Kokin), Mia Dragievi, Smilja Oegovi, Lazo Bala, Danica Brozovi, Dane Obradovi (Danja), uja Karan, Raeta i Jovo Cuak iz Cepaua.
bio predsjednik civilne uprave. Nije poznato da li je ovaj odbor imao sekretara niti tko je to bio. Poslije osloboenja Donjeg Lapca od Talijana u februaru 1942. godine, u NOO izabrana je kao predstavnica AFZ-a Mara Niki Marika. Do izbora 1942. iz mjesnog NOO-a Donji Lapac, otili su u vojne jedinice: Dmitar Raeta, uro Raeta Dujiin, Bogdan Raeta i Stevica Vlatkovi, a umjesto njih su izabrani: Jovo Zuni, Branko Bogunovi, Branko Raeta (Perein) i Niko Miloevi (ujin) iz Zegara. Prvi zbor graana za izbor NOO-a odran je u bivem magazinu za ito koji se nalazio u neposrednoj blizini talijanskog vojnog garnizona. Na zboru je prisustvovala i manja proetniki nastrojena grupica koja je svojim bunim i reakcionarnim istupanjima uporno ometala sprovoenje izbora NOO-a. Zbor graana je odgoen zbog nastale mune situacije. Slijedei zbor graana za izbor Mjesnog NOO-a Donji Lapac odran je 19. I 1942. u kui Peje Vidakovia u Zegaru. I na ovom narodnom zboru pojavila se ista grupica proetniki nastrojenih elemenata koja je ponovno sa svojim negativnim istupanjima nastojala razbiti zbor. Izbori su ipak uspjeno provedeni, prvenstveno zahvaljujui prisustvu i politikom djelovanju Perice Doze ta. sekretara Kotarskog komiteta. KPH Donji Lapac, kao i drugih komunista koji su javno i energino istupili i ubjedljivo djelovali. U svim selima kotara Donji Lapac izbori su sprovedeni na demokratski nain, javnim glasanjem, dizanjem ruku, a glasalo se na osnovu prethodno predloene liste kandidata za NOO-e. U NOO-u nisu odmah u poetku po-
stojale funkcije tajnika i blagajnika, ve su lanovi mjesnog NOO-a izvravali zadatke, a kolektivno su odgovarali za rad odbora. U doba talijanske okupacije Donjeg Lapca Mjesni NOO Donji Lapac radio je u ilegalnim uslovima sve do 27. II 1942, tj. do osloboenja mjesta. Za vrijeme talijanske okupacije i etnici su pristupili formiranju svoje vlasti u vidu opinske uprave. Za predsjednika je imenovan Sako Opai, etniki voa iz Opai Doline. Organizacija i sistematizacija u opinskoj upravi bila je utvrena po uzoru na upravu stare Jugoslavije. Po sistematizaciji radnih mjesta, pored radnog mjesta predsjednika, bila su predviena radna mjesta biljenika, blagajnika, 3 pisara i nekoliko straara (pandura). U slubu su uzeli nekoliko bivih andara s podruja opine Donji Lapac. Talijanska komanda je prethodno davala suglasnost koji e slubenici i panduri biti primljeni u etniku opinsku upravu. Likvidacijom talijanskog garnizona, 27. II 1942. godine, likvidirana je etnika opinska uprava. Time su bili stvoreni i odgovarajui uslovi za slobodan rad Mjesnog NOO-a Donji Lapac. Mjesni NOO Gornji Lapac U prvi NOO sela Gornji Lapac na masovnom sastanku izabrani su: Milan Durakovi, Mile G. Vignjevi, Nikola eki, Duan (ure) Durakovi (predsjednik omladine) i Jela Vignjevi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Milan Durakovi, a za sekretara Nikola eki. Mjesni NOO Gajine Za lanove prvog NOO-a, pored lanova iz sela Gajine, bili su izabrani i povjerenici NOO-a iz okolnih susjednih zaselaka: Obijaj, Kugin Gaj, Malta i Glavica koji su zajedno sainjavali Mjesni NOO Gajine, u koji su izabrani: Niko Raeta (Daniin), Svetko Baji, Milija Raeta, Kojo Raeta Vajvar, Gojko Vlatkovi (predstavnik omladine), Duan Durakovi Duka, uro Divjak, Vid Kuga, Mile Kuga. Za prvog predsjednika izabran je Niko Raeta Daniin koji je na toj dunosti ostao neprekidno do kraja rata. Za sekretara NOO-a izabran je Svetko Baji, a za blagajnika Milija Raeta. Mjesni NOO Birovaa U prvi mjesni NOO na narodnom zboru, odranom u novembru 1941. godine, izabrani su: ura Blanua, Jovo Tadi, Pejo Deli (poginuo), Mia Dragievi, Radovan Obradovi, Petar Burmudija Dolina, Petar Mrda, Stevo Mrda, Simo Obradovi. Za predsjednika je izabran ura Blanua, a za sekretara Jovo Tadi. Mjesni NOO Dnopolje U prvi NOO sela Dnopolja izabrani su: Mile ai Dua, Vid Poua, Nikola Poua uvajica, Dragica Tima, uro uki i Ilija ai Ili. Za predsjednika je izabran Mile ai Dua, a za sekretara Vid Poua.
Mjesni NOO Oraovac U prvi NOO sela Oraovca izabrani su: Milo uki, Boo Bibi, David Raeta Dauina, Ilija Savatovi, Mile Vlaji, Jovo Zobenica, Jandre Zobenica, Jandre uki (poginuo), Nikola uki, Savo Ajdukovi i Jandrija uki. Za predsjednika NOO-a izabran je Milo uki, a za sekretara Boo Bibi. Mjesni NOO Miljenovac U prvi NOO sela Miljenovca na narodnom zboru izabrani su: Lazo Bala Lazina, Dane Obradovi Danja, Mile Raeta (iz Poljane), Savo Raeta i Mile Milanovi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Lazo Bala Lazina (zamijenio ga kasnije Dane Obradovi Danja), a za sekretara Mile Raeta. Mjesni NOO Kruge U prvi NOO sela Kruge, na narodnom zboru odranom 15. XII 1941. godine, izabrani su: Dane Bala, Pajo Vidmar, Nikola Krtini, Jovo Krtini, Boja Bala, Vukain Kovaevi, Rade Ljubojevi i Jelka Blanua. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Dane Bala kojeg je zbog bolesti zamijenio Pajo Vidmar, raniji sekretar ovog NOO-a. Za sekretara je umjesto Paje Vidmara izabran Nikola Krtini, a za blagajnika Jovo Krtini. Mjesni NOO Nebljusi U prvi NOO Nebljusi na narodnom zboru izabrani su: uro Popovi (poginuo), Petar Repac Radi, Mia Mati (Stojanov brat), Stevan Cucak (poginuo), Danica Brozovi, Nina kori (umro od tifusa), Dragica Repac (predstavnik omladine), Jovo Repac i Spase Vlatkovi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je uro Popovi, a za sekretara Petar Repac (zvani Radi). Mjesni NOO Pirovite U prvi NOO sela Pirovite na masovnom sastanku izabrani su: Ilija Popovi, Duan Popovi, Sava Popovi (AFZ-e) i Boja Popovi (SKOJ). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Ilija Popovi, a za sekretara Rade Popovi. Mjesni NOO Kestenova Korita U prvi NOO sela Kestenova Korita na narodnom zboru izabrani su: Pejo Obradovi, Milan Opala, Mio Obradovi Kinedija i Jandre Zobenica. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Pejo Obradovi, a za sekretara Milan Opala. Mjesni NOO Liki Strbci U prvi Repac kori Boo i NOO sela Liki Strbci na zboru graana izabrani su: Repac Ilije uro, Mile Rade, Repac Luke Jeka (AFZ-e), kori ure Ana (USAOJ), Ilije uro, Ljubojevi Jandre Jovo, Bogunovi Filipa Dane, Bubalo Bala uro.
Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Repac Ilije uro, a za sekretara Repac Mile Rade. Mjesni NOO Doljani U prvi NOO Doljani na narodnom zboru su izabrani slijedei lanovi: uro Duki, Nikola Obradovi, Rade Paji (poginuo), Mara Paji, Mile Petrovi, uro Vuka, Petar apa, Jovica apa, Mito Medi (poginuo kao lan op. NOO Doljani). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je uro Duki, a za sekretara Nikola Obradovi. U sastavu NOO-a Doljani bio i Doljanski Veliki Bubanj koji nije imao svoj zasebni NOO niti povjerenitvo NOO-a.8 Mjesni NOO Dobroselo U prvi NOO Dobrosela na narodnom zboru su izabrani slijedei lanovi: Dmitar tikovac, Jovo Vuka Jaija, Vuka Rade Dane, Polovina Aima Jovo, Polovina Rade Simo, Polovina Marka Dane, Kantar Gavre Nikola, Besla Mile (poginuo od etnika), arac Jovana Nikola (poginuo od etnika), tikovac Petra Nikola, Banjac Davida Mane, Besla Jove Lazo i Grozdani Jovana Pavao. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Dmitar tikovac, a za sekretara, Jovo Vuka Jaija. U sastavu NOO Dobrosela bio je i zaselak Mali Bubanj koji nije imao posebni NOO niti povjerenitvo NOO-a.9 U martu 1942. izvrena je reorganizacija ovog NOO-a iz kojeg su u vojne jedinice otili: Polovina Marka Dane, Kantar Gavre Nikola, Besla Jove Lazo, a zbog starosti i bolesti izali su: Mane Banjac i Jovo Polovina. Umjesto njih izabrani su: Spase tikovac, predsjedniku USAOH-a, Mika Besla, predsjednik odbora AFZ-e Dobroselo, Milan Stevi i Mane krbi. Nakon reorganizacije i pogibije nekih lanova, NOO je imao 9 lanova, a predsjednik i sekretar ostali su isti sve do izbora u decembru 1942. Iz ovog NOO-a poginuo je Mane krbi (ubili ga Nijemci 1944.)10 U fazi formiranja prvih NOO-a na podruju bive opine Donji Lapac, formirana su povjerenitva samo u manjim selima i zaselcima i to: Capaue, Meljinovac i Kamesnko. Povjerenitvo NOO-a Cepaua Za prvog povjerenika NOO-a ovog sela bio je izabran Mile Repac. Dunost je vrio do proljea 1942. kada se utopio u rijeci Uni. Za novog povjerenika NOO-a izabran je Repac Nikole Stevo, koji je ovu dunost vrio do oktobra 1943. kada su ga zarobili Nijemci i odveli u logor gdje je bio do kraja rata. Umjesto njega za povjerenika je izabran Pajo Cuak koji ostaje na dunosti do osloboenja. Povjerenitvo NOO-a Meljinovac Za prvog povjerenika na narodnom zboru izabran je Rade Sola koji je ovu dunost vrio do kraja rata. 11 .
8 9 10 11 Lika u NOB-i 1941 str. 506. Prema podacima Milana Majstorovia date u recenziji na ovu temu. Pismo sa spiskom Spase Stikovca iz Dobrosela, kod autora. Izjava Jove Cuak iz Cepaua.
Povjerenitvo NOO-a Kamensko Za prvog povjerenika NOO-a Kamensko izabran je Stevan Skori. Zbog priliva stanovnitva na Kamensko, na kjome se nalazio mlin, pilana, skladita, razne partizanske radionice, te veliki broj vojske, izbjeglica, prolaznika, terenskih politikih radnika i ranjenika (za koje je trebalo i na Kamenskom organizirati hranu i druge artikle) ve u poetku druge polovine 1942. ovo povjerenitvo NOO-a, preraslo je u Mjesni NOO Kamensko. Na zboru graana Kamenskog javnim glasanjem izabrana su tri lana u NOO: Stevan Skori, Mile Beli i Maca Raeta. Za prvog predsjednika Mjesnog NOO-a izabran je Stevan Skori, a za sekretara Mile Beli. 12 Mjesni NOO Bosanski Strbci U prvi NOO Bosanski Strbci na narodnom zboru izabrani su: Jovo Popovi Jove, Mio Prtina, Jovan Raji Bia, Boo Ljubojevi i Nikola Gluica. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Jovo Popovi Jova, a za sekretara Mio Prtina. Mjesni NOO Kestenovac U prvi NOO sela Kestenovac na narodnom zboru izabrani su: Milan Ivani, Rade Grbi, Kojo Raenovi, Soka Predojevi (AF2-e), Ilija Bala, uro Tima, Vuen ilas i Marija Ovuka. Mjesni NOO Kalati U prvi NOO sela Kalati na zboru graana izabrani su: Petar Komljen Pepa, Mirko Kovaevi, Duan Raji Uro, Luka Novakovi, ukan Medi, Petar Komljen (poginuo), Lazo Pemac i Milan Pilipovi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Petar Komljen Pepa, a za sekretara Mirko Kovaevi. Mjesni NOO Buevi U prvi NOO sela Buevi na narodnom zboru izabrani su: Momilo Gogi, Vlado Aneli, Milan Karanovi, Ljubo Gluica i Jovan ojanovi. Za prvog predsjednika ovog NOO-a izabran je Momilo Gogi, a za sekretara Vlado Aneli. Sela Bosanski Strbci, Kestenovac, Kalati i Buevi, koja su ranije pripadala bivoj opini Bosanski Petrovac, od prvog dana ustanka 1941. na zahtjev naroda iz tih sela, ulaze u sastav bive opine Donji Lapac u ijem su sastavu ostala sve do formiranja ratne opine Kestenovac koja je formirana koncem 1942. ili poetkom 1943. Nakon formiranja Opinskog NOO-a Kestenovac, navedena sela su ula u njegov sastav.13
12 Izjava Save Mileusnia, Zaria, Mace Raete i Nikice Vignjevia. 13 Izjave prvoboraca sa podruja bive opine Kestenovac, meu kojima najvie podataka je dao Petar Komljen Pepa iz Kalata.
Opina Srb Mjesni NOO Donji Srb U prvi NOO Donji Srb na narodnom zboru izabrani su: Milan Raenovi, Marica Ciganovi, ujo Mileusni, Rade Ciganovi Raji i Stevan Raenovi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Milan Raenovi, a za sekretara Marica Ciganovi. Mjesni NOO Gornji Srb U prvi NOO Gornji Srb na narodnom zboru izabrani su: Petar Damjanovi Pepa, Stevo Raenovi, Milan Raenovi, Milan Stojsavljevi i Jovica Raenovi (poginuo). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Petar Damjanovi Pepa, a za sekretara Stevo Raenovi. Mjesni NOO Neteka U prvi NOO Neteka na narodnom zboru izabrani su: Stevo Oegovi Cean, Simo Vojvodi, Milan Jovani, Mio Raenovi (iz Lisine), Jelica Buji i Pajo Laji (poginuo). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Stevo Oegovi Cean, a za sekretara Simo Vojvodi. Mjesni NOO Donja Suvaja U prvi NOO Donja Suvaja izabrani su: Pajo Copi (poginuo od etnika), uro Dubaji (iz Zaluja, poginuo), Jovo Kea (poginuo), Mara Jovani (SKOJ). Za prvog predsjednika NO-a izabran je Pajo Copi, a za sekretara uro Dubaji. Umjesto poginulog Paje Copia, izabran je za predsjednika Jovo Kea. 14 Mjesni NOO Gornja Suvaja U prvi NOO Gornja Suvaja na masovnom sastanku izabrani su: Duan Copi, Dragan Jovani (poginuo), Vuka Veki (AFZ-e), Milan uki (poginuo od etnika), uro Copi (poginuo) i Ilija Medi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Duan Copi, a za sekretara Dragan Jovani. Mjesni NOO Brotnja U prvi NOO sela Brotnje na masovnom sastanku izabrani su: Simo Dra, Boo Pauli, Toma Pauli i Nikola Dra. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Simo Dra, a za sekretara Boo Pauli.
14 Poginuo u toku rata.
Mjesni NOO Ajderovac U prvi NOO sela Ajderovca na narodnom zboru bili su izabrani slijedei lanovi: Danja Raenovi, Nikola Damjanovi, Nikola Rastovi (kova) i Simo. Damjanovi. Za prvog predsjednika ovog NOO-a bio je izabran Raenovi Danja, a za sekretara Nikola Damjanovi. Mjesni NOO Kunovac U prvi NOO sela Kunovca na narodnom zboru bili su izabrani slijedei lanovi: Stojan Batinica, Nikola Obradovi, Milan Batinica, Rade Ugrica i Mika Damjanovi. Za prvog predsjednika ovog NOO-a bio je izabran Stojan Batinica, a za sekretara Nikola Obradovi. Mjesni NOO Dabanica U prvi NOO sela Dabanice na masovnom sastanku izabrani su: Pilip ia. Spase Mandi, ukan Obradovi, Rako Liina, Vasilj Erceg i Milan Mandi (poginuo kao lan Kot. NOO-a). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Pilip ia, a za sekretara Spase Mandi. Mjesni NOO Zaluje U prvi NOO sela Zaluja 15 na masovnom sastanku izabrani su: Stevan L. Dubaji, Mileta S. Dubaji Knez (umro od tifusa), Petar Dubaji, uro N. Dubaji irenda, Jovo Dubaji, Nikola D. Puaa. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Stevan L. Dubaji, a za sekretara Mileta S. Dubaji. Mjesni NOO Lika Kaldrma U prvi NOO sela Like Kaldrme na masovnom sastanku izabrani su: Mirko Bursa, Maksim Bursa, uro Bursa, Sako Bursa, Duan Bursa, Stana Bursa (SKOJ) i Stevo Zori Stevko. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Mirko Bursa, a za sekretara Maksim Bursa. U sastavu ovog NOO-a nalazilo se i selo Zavlaka koje nije imalo svoj NOO.16 Mjesni NOO Osredci U prvi NOO sela Osredaka na masovnom sastanku izabrani su: Vojo Mileusni, Jovo Zori, Petar Pavkovi, Mio Grbi, Simo Grbi, Zorka Peji, predstavnica USAOH-a i Ilija Zori (poginuo). Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Vojo Mileusni, a za sekretara Jovo Zori.
15 Za odbornike, koji su bili u NOO-u Zaluje, izjavu dao Mio P. Dubaji. 16 Izjavu da se selo Zavlaka nalazilo u sastavu NOO-a Lika Kaldrma, dao je Milan Majstorovi.
Mjesni NOO Begluci U prvi NOO sela Begluka na masovnom sastanku izabrani su: Radivoj Raenovi, Marko Pilipovi Markac, uro Kovaevi i Nikola Pilipovi. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Radivoj Raenovi, a za sekretara uro Kovaevi. Mjesni NOO Dugopolje U prvi NOO sela Dugopolja na masovnom sastanku izabrani su: Mia Tankosi, Jovo Tankosi, uro Rodi Duan i Borka Tankosi. Za prvog predsjednika NOO-a izabrani je Mia Tankosi, a za sekretara Jovo Tankosi. Mjesni NOO Zaklopac U prvi NOO sela Zaklopca na masovnom Duan Jelaa (poginuo kao lan opinskog Nikola Medi, uro Vujin, Ilija Mudrini, ni. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Mudrini. Mjesni NOO Brezovac U prvi NOO sela Brezovca na masovnom sastanku izabrani su: Jovo kori, Duan Medi i Stevan Medi. Za prvog predsjednika ovog NOO-a bio je izabran Jovo kori, a za sekretara Duan Medi. Mjesni NOO Kupirovo U prvi NOO sela Kupirova na masovnom sastanku izabrani su: Milan ali, Vaso Luki, Jovo M. Mikovi i Nikola Cvjetan. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Milan Cali, a za sekretara Vaso Luki. Mjesni NOO Potkraj U prvi NOO sela Potkraja na masovnom sastanku izabrani su: Boo ai (lugar), Nikola Luki, Duan ijan, Petar ijan. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Boo ai, a za sekretara Nikola Luki. Mjesni NOO Podastrana U prvi NOO sela Podastrane na masovnom sastanku izabrani su: Jovo Kalini, Duan Kalini, Milan Milju i Milan Raenovi. Za prvog predsjednika ovog NOO-a bio je izabran Jovo Kalini, a za sekretara Milan Milju. Mjesni NOO Podurljaj U prvi NOO sela Podurljaja na masovnom sastanku izabrani su: Stevo Desnica, Milan Stojsavljevi, Rade Zeelj, Simo B. Priji, Nikola umi i Petar Damjanovi. sastanku 1. 11. 1941. izabrani su: NOO Doljani), te Damjan Medi, Maleta Mudrini i Obrad MudriDuan Jelaa, a za sekretara Ilija
Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Stevo Desnica, a za sekretara Milan Stojsavljevi. Mjesni NOO Krko Brdo U prvi NOO sela Krkog Brda na masovnom sastanku izabrani su: Milo J. ilas, Milan N. Rodi, Vukain Vejin i Branko Vejin. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Milo J. ilas, a za sekretara Milan N. Rodi. Mjesni NOO Vagan
U prvi NOO sela Vagana na masovnom sastanku izabrani su: Mio Dragii, Marija Dragii i Mika Dragii. Za prvog predsjednika NOO-a izabran je Mio Dragii, a za sekretara Marija Dragii. Mjesni NOO Tikovac
U prvi NOO sela Tikovca na masovnom sastanku izabrani su: Dane Grubor, Ilija Grubor, Rosa S. Babi i Milka P. Babi. Za prvog predsjednika NOO-a 17 izabran je Dane Grubor, a za sekretara Ilija Grubor. Konstituisanje kotarskog NOO-a Donji Lapac Poslije osloboenja podruja donjolapakog kotara, znatno se proirio djelokrug rada NOO-a. Pored ostalih poslova, NOO-i su planirali i organizirali brojne akcije vezane za poljoprivredu, izgradnju sklonita, izgradnju partizanskih bolnica, otvaranje osnovnih kola i analfabetskih teajeva te brinuli za javni red i sigurnost, mobilizaciju omladine i ostalih graana u vojne jedinice, sakupljali hranu i odjee za partizanske bolnice, zbrinjavali siromane, a naroito izbjeglice. esnaestjog marta 1942. kod kue Nike Raete (Daniina) u selu Gajine odran je zbor delegata, predstavnika svih seoskih NOO-a i ostalih drutveno-politikih organizacija, na kome je javno izabran i konstituisan prvi Kotarski NOO Donji Lapac u koji su izabrani: Duan Damjanovi (iz Podurljaja), Mirko uki (iz Oraovca), ura Blanua i Draga Mrda (iz Birovae), Mile ai Dua (iz Dnopolja), Dane Obradovi Danja (Miljenovac), Momilo Gogi (iz Buevia), Petar Komljen Pepa (iz Kalata), Milan Ivani (iz Kestenovca), Duan Copi (iz Gornje Suvaje), Milan Mandi (iz Dabanice), Milan Raenovi (iz Donjeg Srba), Nina Ciganovi (iz Donjeg Srba), Simo Damjanovi (iz Ajderovca) i Milan Jovani (iz Donje Suvaje, otac Doke Jovania). Za predsjednika Kotarskog NOO-a Donji Lapac izabran je Duan Damjanovi, za sekretara Mirko uki, a za blagajnika ura Blanua. Na izbornoj konferenciji delegata, 16. marta 1942. godine, donesen je zakljuak da se opinski NOO-i Donji Lapac i Srb izaberu i formiraju u aprilu i maju 1942.
17 Izjave o lanovima prvih NOO-a na podruju bive.opine Srb dali s u : Vojo Mileusni, Milo Rauo, Vojvodi Boja Baji, Mio Dubaji i Mio Kuki.
Nebljusi, marta 1942. Partizanski tenk izraen u kovakoj radionici Radia Ljubojevia.
Prilikom odravanja izbora prvih mjesnih, kotarskog i kasnije opinskih NOO-a Donji Lapac i Srb, narod je pokazao visoki stupanj politike svijesti pa je u NOO-e izabrao one ljude koji su doprinosili irenju i jaanju NOB-e. 18 Nakon formiranja prvog Kotarskog NOO-a, Kotarski komitet KPH Donji Lapac svestrano je pruao pomo u radu svim organima narodne vlasti. Dvadesetog marta 1942. odran je zajedniki sastanak Kotarskog NOO-a i Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac na kome su donesem zakljuci: da se NOO-i organizaciono i politiki uvrste i osposobe za svoj rad, da se posveti vea panja poljoprivredi, da se uvede sistem kontrole kretanja izdavanjem propusnica graanima, da se pristupi otvaranju kola za djecu i analfabetskih teajeva za odrasle, da se organiziraju radne akcije na izgradnji sklonita za sklanjanje prehrambenih i odjevnih artikala, da se stvaraju
18 Vidi lanak Save Mileusnia Zaria, Lapaki srez u NOB-i 1942, Lika u NOB-i 1942, str. 408.
rezervni fondovi hrane i odjee za potrebe partizana, bolnica, izbjeglica i da se hitno pristupi izgradnji partizanske bolnice na odgovarajuoj lokaciji i da se organizira bolji prihvat i smjetaj izbjeglica i njihove stoke koje su u sve veem broju dolazile s raznih podruja u kotar Donji Lapac. Za vrijeme talijanske okupacije poela se razvijati privatna trgovina i ugostiteljstvo. Bilo je to veliko leglo verca. Trgovci i gostioniari su usko suraivali s Talijanima. Oni su im svojim kamionima vozili robu iz Dalmacije i drugih krajeva, a odavde odvozili ito, vunu i stoku. verceri su razmjenjivali ito, vunu i stoku za sol, eer, kavu, duhan, cigarete, ibice, petrolej i drugu robu. Osobe koje su vrile verc, neprijatelj je esto puta koristio i kao svoje pijune. U vezi sa suzbijanjem verca, kotarski, opinski i mjesni NOO-i usko su suraivali s komandama mjesta Donji Lapac i Srb. Komande mjesta s naoruanim straama obezbjeivale su vanije centre, ustanove i razne druge objekte. Prema svojim mogunostima vrile su i odbranu od napada iz vazduha i druga obezbjeenja. Slale su patrole u sva sela koje su usko suraivale sa seoskim straama, naroito u vrenju kontrole kretanja sumnjivih lica i vercera.
radionica,
Konstituisanje opinskog NOO-a Donji Lapac Aprila 1942. odran je opinski zbor delegata na kome je izabran prvi Opinski NOO Donji Lapac. Za lanove su izabrani: Nikola Bala (iz Kruga), Dude Divjak (iz Donjeg Lapca), Milija Raeta (iz Gajina), Joca Milanovi (iz Miljenovca), Svetko Baji (iz Gajina), Rajko Dragievi (iz Birovae), Jandre Zobenica (iz Oraovca), Mia Mati (iz Nebljusa), Gojko Popovi (iz Donjeg Lapca), uro uki (iz Dnopolja), uro Duki (iz Doljana), Dmitar tikovac (iz Dobrosela), uro Repac (iz Gornjih trbaca) i Jandre Zobenica (iz Kestenovih Korita). Za predsjednika Opinskog NOO-a izabran je Nikola Bala, za sekretara Dude Divjak, a za blagajnika Milija Raeta. Opinski odbor je preuzeo mnoge poslove iz nadlenosti Kotarskog NOO-a Donji Lapac. Konstituisanje opinskog NOO-a Srb Poslije osloboenja Srba aprila 1942. odran je opinski zbor delegata na kome je izabran i konstituisan prvi Opinski NOO Srb u sastavu: Dane Raenovi Danja (iz Ajderovca), Steva Desnica (iz Podurljaja Gornji Srb), Milan Vojvodi Milkan (iz Neteke), Nina Ciganovi (iz Donjeg Srba) i Duan Kalini (iz Podastrane Gornji Srb). Za predsjednika je izabran Dane Raenovi Danja, za sekretara Stevan Desnica, a za blagajnika Duan Kalini. lanovi prevog Opinskog NOO-a. Srb izabrani su na opinskom zboru delegata delegiranih iz seoskih NOO-a i ostalih organizacija NOP-a.
Zadaci i aktivnosti prvih NOO-a Zadaci NOO-a na podruju kotara Donji Lapac mogu se svesti na: a) snabdijevanje boraca na frontu i partizanskih bolnica; pruanje materijalne pomoi starim i nemonim familijama palih boraca i obiteljima iju je imovinu unitio neprijatelj, zbrinjavanje izbjeglica, briga za ishranu ustanova NOP-a na terenu, a naroito u vrijeme njihove evakuacije za vrijeme okupacije slobodne teritorije kotara, b) donoenje pisanih zakljuaka, direktivnih pisama, odluka i naredbi. Na osnovu navedenih zadataka kotarski, opinski i mjesni NOO-i izraivali su svoje programe i planove rada koji su sadravali: sabirne masovne akcije prikupljanja prehrambenih i odjevnih artikala i njihovu otpremu u vojna skladita ili u partizanske jedinice, stalni razvoj veza izmeu fronta i pozadine, poljoprivredne akcije, naroito na naputenom zemljitu u Borievcu i drugim krajevima pod parolom da se obradi svaki pedalj zemlje, izgradnju sklonita za sklanjanje materijalnih dobara ispred neprijatelja i stvaranje rezervnih fondova za snabdijevanje vojnih jedinica i pozadinskih organa NOP-a, izgradnju partizanskih bolnica, evakuaciju i smjetaj ranjenika na sigurnija podruja, organiziranje kune radinosti i zanatske djelatnosti, otvaranje kola za djecu i analfabetskih teajeva za odrasle, mobilizaciju omladine i ostalih graana u NOV-u, organiziranje slube za javni red i sigurnost, formiranjem seokih straa i obavjetajne slube i prekopavanje cesta i pruga radi spreavanja prodora neprijatelja na slobodno podruje kotara Donji Lapac. Izvravanje navedenih zadataka zahtijevalo je veliku angairanost, portvovanje i svestrano zalaganje svih odbornika i aktivista NOP-a. Zato su odbornici NOO-a bili svakodnevno na terenu, odravali esto zborove i dogovore s narodom po selima i tumaili vanost i znaaj izvravanja postavljenih zadataka. Seoski (mjesni) NOO-i na podruju kotara Donji Lapac su najmanje jedanput ili vie puta mjeseno na zborovima narodu polagali raun o svom radu. Njihov rad je bio pohvaljivan, ali i kritikovan. Narodu se govorilo da su NOO-i istinski demokratski i revolucionarni organi vlasti izabrani iz naroda, pa su narodu i odgovorni za svoj rad i postupke. Kotarski, opinski i mjesni NOO-i su vrlo esto odravali sjednice na kojima su izabrani odbornici pretresali to je i koliko je uinjeno i ta jo treba initi. Cesto puta na dnevnom redu bila je kritika i samokritika koje su se pokazale kao najbolji lijek protiv nedostataka u radu pojedinaca i odbora kao organa vlasti. Naroito su Driniki propisi sa svojim principima demokratizacije i socijalistike orijentacije organa narodne vlasti bili vani za rad NOO-a. Pored ostalog, oni su utvrdili da narod javno i neposredno bira odbornike lokalnih organa, a da lanove viih NOO-a bira preko svojih predstavnika (delegata); da NOO-i polau raune pred narodom na zborovima biraa svoga sela, da lanovi NOO-a moraju dobiti povjerenje naroda i da ih narod u svako doba moe opozvati. Driniki propisi su regulirali nadlenosti NOO-a i odnos izmeu viih i niih NOO-a. Bilo je to znaajno za izgradnju sistema vlasti i odgovornosti NOO-a.
42
DONJI LAPAC
657
Pripreme za izbore Pored Foanskih i Drinikih propisa za pripreme izbora novih NOO-a u kotaru Donji Lapac znaajna je bila i primjena Septembarskih propisa, odnosno Naredbe Vrhovnog taba NOV i POJ od 2. IX 1942. godine, u kojima su bila sumirana sva iskustva u razvitku organa narodne vlasti na osloboenom podruju. Ova Naredba je razradila izborni sistem i postupak za sprovoenje izbora, ukljuujui i izborni mehanizam. Njenim odredbama dobili su pravo da biraju i da budu birani svi graani s navrenih 18 godina bez obzira na pol, a partizani u vojnim jedinicama bez obzira na godine starosti. Prema toj Naredbi Vrhovnog taba u seoske NOO-e trebalo je birati 35 odbornika, u opinske 57, a u kotarske i okrune do 30 odbornika. U pripremama izbora veliku pomo pruao je Okruni komitet KPH za Liku koji je ve 5. oktobra 1942. dostavio- kotarskim komitetima KPH Like direktivno pismo u kome se naglaava da svi lanovi KPH moraju imati na umu rukovodeu ulogu Partije u narodnom ustanku koja mora doi do punog izraaja i u aparatu narodne vlasti. 19 Isto tako, Okruni komitet KPH obavijestio je kotarske komitete KPH za Liku na podruju Like da u prvoj polovini oktobra 1942. trebaju pristupiti imenovanju kotarskih izbornih komisija ije e imenovanje potvrditi Komanda likog podruja. Kotarski komitet KPH Donji Lapac formirao je kotarsku i opinske propagandistike grupe sastavljene od najboljih aktivista NOP-a iji su lanovi bili upoznati sa znaajem izbora. Istovremeno na osnovu Uputstva Glavnog taba NOV-e Hrvatske od 2. X 1942. godine, partijske elije u vojnim jedinicama 1. operativne zone Hrvatske na sastancima su raspravljale o pripremama izbora za NOO-e. Stab 1. operativne zone Hrvatske donio je 13. X 1942. godine odluku da NOV aktivno pomae svim organizacijama NOP-a u pripremama za sprovoenje izbora, a naroito objanjavanjem svrhe izbora, njihova znaaja i karaktera kao organa narodne vlasti. 20 Isto tako, Kotarski komitet KPH Donji Lapac uputio je nekoliko svojih lanova u vojne jedinice da pomognu u pripremama za odravanje izbora. 21 Na osnovu prijedloga Okrunog komiteta KPH za Liku izraenih u suradnji sa kotarskim komitetima KPH na podruju Like, Komanda likog podruja imenovala je kotarske izborne komisije koje su radile na pripremama izbora. Partijski aktivi u suradnji s predstavnicima vojno-pozadinskih i civilnih organa vlasti, kao i rukovodiocima ostalih organizacija NOP-a, odravali su predizborne sastanke. Okruni Komitet KPH za Liku sugerirao je da se istovremeno izbori odre u vojnim jedinicama na frontu i u pozadini. U direktivama Okrunog komiteta KPH za Liku skrenuta je panja da vojska treba glasati za kandidate predloene iz njihovih seoskih, opinskih i kotarskih NOO-a i da kotarske izborne komisije trebaju poslati svoje delegate u vojne jedinice koji e im pomoi u pripremama i u sprovoenju izbora.
19 Muzej Like, Gospi, f. NOO, f. 6, d. br. 38G. 20 A v n , Beograd, k. 1468, br. reg. 10-1/5. 21 AVII, Beograd, k. 1568, br. r i g . 53/5.
U cilju boljih priprema, pri svim kotarskim komitetima KPH Like i Komandi likog podruja, tokom oktobra 1942. formirane su agitprop grupe, koje su NOO-ima pruale pomo u odravanju predizbornih zborova i objanjavale narodu znaaj odravanja izbora. Osnivanje glavnog vojno-politikog odbora Glavni vojno-politiki odbor osnovan je 20. X 1942. u kotaru Donji Lapac i Graac, a zatim u kotaru Korenica i Gospi. Ovaj odbor je u vrijeme svog postojanja i djelovanja odigrao znaajnu ulogu u politikom radu. On je u suradnji s agitprop grupama odrao predizborne masovne zborove naroda u 31 selu kotara Donji Lapac. U njega su za podruje kotara Donji Lapac izabrani: Milan umi, Sava Dra, Stevo Buji, Dane Medi, Jovo Raeta Neniov i Duan Zori. Formirao ga je Jovo Grubjei. Odbor je organizirao sastanke s rukovodstvima ostalih organizacija NOP-a, a o svom radu izvjetavao je Komandu likog podruja. 22 Radio je na povezivanju i uvrivanju veza i suradnje izmeu fronta i agitprop grupa, izdavanju zidnih novina i dr. S njima je rukovodila politika sekcija Komande likog podruja. Ubrzo se uoilo da to, ipak, nije bila pogodna forma za pruanje pomoi NOO-ima jer se time umanjivala uloga i znaaj NOO-a. U praksi je izgledalo da su vojno-politiki odbori iznad NOO-a. Ovaj nedostatak je uoio i Privremeni upravni odsjek pri Vrhovnom tabu NOV i POJ, pa su vojno-politiki odbori 23. XI 1942. rasformirani. Okruni Komitet KPH za Liku dao je upute kotarskim komitetima Partije, da kod predlaganja kandidata za izbor novih lanova NOO-a treba biti vie elastinosti i kada je god mogue udovoljavati zahtjevima naroda. U cilju ostvarivanja principa potpune demokratinosti, dogovoreno je da se tamo gdje trebaju biti izabrana tri odbornika, predloi est, sedam, pa i vie kandidata. Na kandidacionim skupovima bilo je obavezno pitati da li pored predloenih kandidata netko predlae novog kandidata. Tom prilikom narodu se detaljno objanjavao nain predlaganja i izbora kandidata, koliki je broj odbornika predvien za pojedino selo u mjesni, opinski ili kotarski NOO. Bilo je obavezno najmanje dva puta proitati kandidatsku listu na zboru graana. Glasalo se dizanjem ruke za svakog kandidata. 23 Utvreno je da kotar Donji Lapac izabere pet delegata u Plenum Okrunog NOO-a za Liku. U toku priprema izvrena je i nova administrativno-teritorijalna podjela biveg kotara na tri opine: Donji Lapac, Doljani i Srb, a poetkom 1943. godine formirana je i ratna opina Kestenovac, u iji su sastav ula etiri bosanska sela: Buevi, Donji Strbci, Kestenovac i Kalati. Naime, navedena sela su jo od poetka ustanka 1941. na zahtjev naroda, bila odcijepljena iz opine Bosanski Petrovac i prikljuena bivoj opini Donji Lapac. Nakon izvrenih priprema Glavni Stab Hrvatske je izdao Naredbu broj 26, od 1. X I I 1942. godine, o imenovanju lanova Kotarske izborne komisije Donji Lapac koja glasi:
22 Dr uro Zatezalo: Narodna vlast na Kordunu, Baniji 1 Lici, 19411945. str. 373376. 23 Muzej Like, Gospi, f. NOO, fasc. 6, d. br. 396.
Odreuju se za lanove izborne komisije kotara Donji Lapac i to: Duan Raeta abrakov, Simo Vojvodi, Stevo Desnica, uro Duki i ura Blanua.24 Prema direktivama Okrunog Komiteta KPH za Liku na podruju kotara Donji Lapac izborne pripreme u svim selima bile su uspjeno zavrene ve do 29. XI 1942. u toku kojih su predloeni kandidati za sve seoske, opinske i kotarske NOO-e Donji Lapac. 25 Za rukovoenje izborima, pored kotarske, bile su imenovane opinske i seoske izborne komisije. Izbori i daljnji preobraaj NOO-a Trea etapa je obuhvatala izbore, konstituisanje novoizabranih NOO-a, te daljnji razvoj njihove organizacione strukture i djelatnosti. Izborni sistem je utvren i proklamovan od centralnog vojnog i partijskog rukovodstva za itavu zemlju. Po tome sistemu prvi put su dobili aktivno i pasivno pravo glasa vojska, ene, i omladina (sa navrenih 18 godina ivota, a vojska bez obzira na godine starosti). U toku izbora, kao i ranije prilikom predlaganja kandidata, naroito se vodilo rauna o primjeni principa bratstva i jedinstva, o osiguranju rukovodee uloge Komunistike partije u NOO-ima, kao i o tome da se izbori novih NOO-a sprovedu po strogo demokratskom principu. Pod rukovodstvom kotarske, opinskih i seoskih izbornih komisija, a uz pomo dotadanjih NOO- i ostalih organizacija NOP-a na itavom podruju biveg kotara Donji Lapac opi izbori za sve seoske, opinske i kotarske NOO-e sprovedeni su 6. XII 1942. Masovnost biraa na izborima prikazana je u Izvjetaju Okrunog komiteta KPH za Liku, upuenog Centralnom komitetu KP Hrvatske 28. XII 1942. Izborni rezultati na podruju kotara Donji Lapac Na podruju bive opine Donji Lapac bilo je upisano u birake spiskove 3.545 biraa s pravom glasa, od kojih je glasalo 2.360 biraa ili 67% za mjesne NOO-e. Na podruju bive opine Srb bilo je upisano u birake spiskove 2.966 biraa s pravom glasa, a od toga je glasalo 2.422 biraa ili 81,5% za seoske NOO-e. Na podruju bive opine Doljani bilo je upisano u birake spiskove 1.490 biraa s pravom glasa, a od toga je glasalo 1.140 biraa ili 77%> za seoske NOO-e. O izborima za opinske NOO-e za opinu Donji Lapac nema podataka. U opini Srb na izborima je uestvovalo oko 50/ biraa, a u opini Doljani 40% biraa. Na podruju kotara Donji Lapac upisano je 8001 bira, glasalo je 5922 ili 74%. estog januara 1943. Kotarska izborna komisija proglasila je izborne rezultate za seoske, opinske i kotarski NOO.
Poimenni pregled izglasanih odbornika u opinskim i kotarskom NOO-u Kotarski NOO Donji Laipac Toma Popovi, oko Jovani, Milan Sijan, Duan Dotli, Petar Raeta, Radivoj Raenovi, Duan Opai, Stevo Desnica, Duan Raeta abrakov, Dragica Desnica, Mara Zuni, Mile Drai, Simo Damjanovi, Beba Miokovi, Mirko Medi, Duan Blanua, Branko Mudrini, Petar Cvjetianin, Mile Obradovi, Stevan Oegovi Cean, Simo Bakot, Milan Jovani, Jovo Polovina, Dane Polovina, Boja Puvaa, Duan Damjanovi, Vukain Vejin. Opinski NOO Donji Lapac Dude Divjak, Nikola Bala, Milija Raeta, Duan Raeta Iliov, Mia Mati, Gojko Popovi Vicanov, Rajko Dragievi, Opinski NOO Doljani Milan Majstorovi, Duan Jelaa, uro Vuka, Boo Puvali, Mito Medi. Opinski NOO Srb Stevo Desnica, Milan Vojvodi, Ilija Raenovi, Mio Kuki, Jelica Buji, uro Bokan. Delegati u Okruni NOO za Liku Toma Popovi, oko Jovani, Duan Raeta abrakov, Duan Damjanovi i Mara Zuni. lanovi Kotarske izborne komisije Simo Vojvodi, ura Blanua i uro Duki. Izbori za seoske NOO-e na'podruju bive ratne opine Kestenovac bili su sprovedeni do 20. XII 1942. u selima: Buevi, Donji Strbci, Kestenovac i Kalati. Od 828 upisanih biraa glasalo je 650 biraa (preko 78%). 20 Izbori u kotaru Donji Lapac pravilno su provedeni, osim u Doljanima i Oraovcu gdje nisu bile izvrene temeljite pripreme, pa su u seoski NOO Doljani preteno izabrani borci koji su se nalazili u partizanskim vojnim jedinicama. Zato izabrani NOO nije mogao funkcionisati. U selu Oraovcu izborna komisija nije brojila glasove za kandidate koji su bili na listi preko odreenog broja potrebnih odbornika. Utvreno je i to da je jedan lan komisije zabranio sestri da glasa za kandidata koji nije bio njemu po volji. Na prijedlog Okrunog komiteta KPH za Liku, Kotarska izborna komisija je ponitila izbore u navedenim selima pa su odrani ponovni izbori 12. XII 1942. Pomenuti izbori novih NOO-a bili su velika politika kola za sve akcije novoizabranih odbornika i svih drutveno-politikih organizacija koje su tada poloile ispit o svom dosadanjem radu i pruanju pomoi ranijim NOO-ima na ovom podruju. Izbori od 6. XII 1942. donijeli su osvjeenje i poboljanje sastava i rada NOO-a. Od novih odbornika posebno se trailo da budu lino poteni i bezgranino odani NOB-i.
26 Izvjetaj OK KPH za Liku, HAK, f. CK KPH, 1/67 i 6/654 od 10. 1. 1943. Ispravljen ukupan broj glasalih i drugi rezultati u postocima, koji je u izvjetaju bio pogreno izraunat.
Konstituisanje kotarskog i opinskih NOO-a Prema izvjetaju Kotarske izborne komisije Donji Lapac od 6. 1. 1943. godine, izabrani su i konstituisani izvrni odbori kotarskog i opinskih NOO-a. Jedanaestog januara 1943. odrana je kotarska konferencija na kojoj je od 27 delegata prisustvovalo 17. Odsutni delegati preteno su bili iz vojnih jedinica. Konstituiran je Plenum koji je iz svoje sredine' izabrao Izvrni odbor Kotarskog NOO-a Donji Lapac. Za predsjednika Kotarskog NOO-a izabran je Duan Raeta abrakov, za sekretara Mile Drai, a za blagajnika Dragica Desnica koju je ubrzo, nakon njenog odlaska na novu dunost, zamijenila Beba Miokovi. Odrane su i opinske konferencije na kojima su konstituisani plenumi i u izvrne odbore izabrani lanovi. Za predsjednika Opinskog NOO-a Donji Lapac izabran je Dude Divjak, za sekretara Nikola Bala, a za blagajnika Milija Raeta. Za predsjednika Opinskog NOO-a Doljani izabran je Milan Majstorovi, za sekretara uro Vuka, a za blagajnika Boo Puvali. Za predsjednika Opinskog NOO-a Srb izabran je Stevo Desnica, za sekretara Milan Vojvodi Milkan, a za blagajnika Ilija Raenovi. Za predsjednika Opinskog NOO-a Kestenovac izabran je Milan Ivani, za sekretara Vlado Aneli, a za blagajnika Mio Prtina. Za lanove opinskog NOO-a Kestenovac, izabrani su: Milan Ivani, Vlado Aneli, Mio Prtina, Soka Predojevi (AFZ-e), Momilo Gogi i Mirko Kovaevi. Nakon izbora od 6. decembra 1942. godine izvrena je i stanovita decentralizacija poslova time to je iz nadlenosti Kotarskog NOO-a veliki dio poslova prenesen na opinske NOO-e. Kotarski NOO Donji Lapac bio je mnogo pokretljiviji, elastiniji i sposobniji za vrenje rukovodee uloge. Nakon konstituisanja novoizabrani NOO-i su u toku januara 1943. pristupili izradi programa i planova rada grupiranjem poslova u okvire sektora rada. Daljnji i ubrzaniji razvoj organizacionih formi NOO-a S obzirom na poetak velikih borbi sa snagama etvrte neprijateljske ofanzive, svi NOO-i morali su svoju djelatnost preorjentisati i usmjeriti na organizaciju evakuacije ranjenika, stanovnitva, stoke, hrane, te vojno-pozadinskih i civilnih ustanova s ugroenog na sigurnije podruje. U dosta paninoj situaciji i zbunjenosti s narodom se u ume povukao znatan broj odbornika koji su se pasivizirali i brinuli, uglavnom, za smjetaj i prehranu svojih familija. NOO-i, iako s umanjenim brojem lanova, uz usku suradnju s komandama mjesta Donji Lapac i Srb, kotarskim i opinskim rukovodstvima Partije, AF2-a, SKOJ-a i USAOH-a, uspjeno su izvravali sve sloene zadatke, a naroito evakuaciju i zbrinjavanje ranjenika te velikog broja izbjeglica i njihove stoke. Moe se istai da je rad NOO-a u doba etvrte neprijateljske ofanzive, januara i februara 1943. godine, tekao u izuzetno tekim, a ponegdje i strogo ilegalnim uslovima. Ali i pored toga, u tim trenucima dolo je do potpunog izraaja jedinstvo vojnih organa i NOO-a, kao i postojanje vrlo visokog stupnja moralne i politike svijesti kod itavog naroda kotara Donji Lapac. U izvjetaju KK KPH Donji Lapac od 6. II 1943. upuenog OK KPH za Liku, pored ostalog, navodi se da su NOO-i na ovom podruju Like u veoma sloenim uslovima etvrte neprijateljske ofanzive uspjeno organizirali smje-
taj izbjeglica, te prikupljanje hrane, kako za izbjeglice, tako za ranjenike i vojsku. Od sredine februara 1943. NOO-i nisu mogli osiguravati ishranu velikog broja vojske, izbjeglica i ostalog siromanog stanovnitva, kao i organa NOP-a u pozadini. U to vrijeme u kotaru Donji Lapac nalazilo se oko 5.000 partizana, 700 ranjenika i 2 000 izbjeglica dnevno s raznih podruja. 27 Na slobodnim podrujima kotara Donji Lapac pri svakom mjesnom NOO-u u selima, bile su formirane komisije za prehranu. 28 Pod rukovodstvom KPH kotara Donji Lapac, komisije (odbori) za prehranu vrile su takmienje koja e od njih vie sakupiti pomoi u hrani i od j ei za NOV, izbjeglice i ostalo siromano stanovnitvo. U izvjetaju KK KPH Donji Lapac od 6. II 1943. godine, upuenom OK KPH za Liku. pored ostalog, pie: U lapakom kotaru za 10 dana nepr. ofanzive sakupljeno j e : 280 pari arapa, 167 pari cokalja, 33 para rukavica, 46 koulja, 38 komada gaa i mnogo hrane. Sve je to narod kotara Donji Lapac dao za svoje junake sa Zuleevice i Gornjeg Lapca. Samo u selu Birovai kroz mjesec dana sakupljeno j e : 2 040 kg krompira, 2 866 kg mesa, 197 kg pasulja, 3 243 kg kruha i 5 kilograma masti. Sektor privrede na podruju biveg kotara Donji Lapac obuhvaao je poljoprivredu, kunu radinost, zanatsku djelatnost i prihode od mlinova. U cilju bolje organizacije poslova u oblasti privrede, bilo je neophodno formirati i nekoliko kotarskih komisija za rukovoenje pojedinim granama privrede, kao npr.: sjetvenu, etvenu, za mlinove, prehrambenu i druge. Navedene komisije bile su formirane i pri opinskim NOO-ima, a kasnije i pri mjesnim NOO-ima. Na elu komisija bili su lanovi NOO-a zadueni za privredu. Poljoprivreda Poetkom 1942, pri Kotarskom NOO-u Donji Lapac, formirana je Kotarska poljoprivredna komisija koju su nazivali i sjetvenom komisijom. S lanom Kotarskog NOO-a brojila je 3 lana. Komisija je imala kasnije i etvrtog lana komesara za mlinove. On je bio zaduen da vodi rauna o razrezu i prikupljanju uura. Kotarska poljoprivredna (sjetvena komisija) imala je zadatak da preko NOO-a i ostalih masovnih organizacija planira nabavku sjemena, proljetnu i jesenju sjetvu (oranje i kopanje). etvene komisije su organizirale etvu, kosidbu, vridbu, prevoz itarica do skladita, prevoz slame, pljeve, sijena, kukuruzovine i stone hrane do spremita ili u stogove. Poljoprivredni radovi mogli su se obavljati na vrijeme samo organizacijom masovnih radnih akcija. Cesto puta poljoprivredne radne akcije na dizanju ljetine obavljane su u blizini neprijateljskih uporita. Po sjetvenom planu preteno su sijani jeam, penica, kukuruz, grah, krompir i kupus, a mnoga domainstva su sijala ra i zob. Najvee poljoprivredne radne akcije bile su organizirane na obradi naputenog zemljita u selima: Borievac, Bubanj, Kalati, Lohovo, Demirovo Brdo, Klisa, ukovi, Meljinovac i Cepaua. Najintenzivnije radne poljoprivredne
27 HAK, f. CK KPH, br. 7/716-a. 28 Nakon sloma etvrte neprijateljske ofanzive u februaru 1943. na osnovu odredaba Poslovnika kojeg je donio Inicijativni odbor ZAVNOH-a, pri svim NOO-ima formirane su prehrambene komisije koje su vodile daljnju brigu o prehrani vojske i socijalno-ugroenog stanovnitva. Zb. dok. ZAVNOH-a I, str. 65. i 66.
663
akcije vrene su u 1942. i 1943. godini. Uspjeno je bilo obraeno preko 300 hektara naputenog zemljita. U radnim akcijama obrade naputenog zemljita narod kotara Donji Lapac davao je preko 350 plugova. U ovim radnim akcijama tokom 1942. i 1943. godine uestvovalo je 950 do 1000 poljoprivrednika koji su godinje davali preko 2 000 dobrovoljnih radnih dana u proljetnoj i jesenjoj sjetvi, etvi, vridbi i drugim radovima. Prinosi u ratnim godinama bili su vrlo dobri i iznosili su od 12 do 15 metrikih centi po hektaru. Samo u 1942. i 1943. godini s naputenog zemljita dobiveno je oko 9000 metrikih centi raznih itarica ili po 4 500 metrikih centi godinje, a u jesen 1942. pobrano je 4 000 vrea krumpira, 4 000 kilograma graha, te vee koliine kukuruza, sijena i slame. Pokoeno ito s naputenog zemljita Borievac i okoline dovoeno je na Vedri kod Donjeg Lapca gdje se vrilo i sklanjalo u zemunice. Slama je sadjevana u stogove naroito u blizini zbjegova. 29 Trebalo je nabavljati i velike koliine sjemena pa je Okruni NOO za Liku dodijelio kotaru Donji Lapac 2 000 kg sjemena, od ega je dio podijeljen najsiromanijem narodu. Prema popisu stanovnitva iz 1931. godine u Borievcu je ivjelo i obraivalo zemlju 788 stanovnika, a prema procjeni 1940. godine 824 stanovnika. Selo je u toku NOB-e naputeno, tj. iz njega je, zajedno s okupatorima i ustaama, izbjegao narod u druge krajeve. Narod je u radnim akcijama, pod rukovodstvom NOO-a, pomagao obraivati zemlju i familijama palih boraca, bolesnim i nemonim starcima ija je radna snaga otila u partizane. Najtei uslovi za obavljanje proljetne sjetve bili su u proljee 1943. U januaru u doba planiranja proljetne sjetve otpoela je etvrta neprijateljska ofanziva. Tokom ofanzive, okupatori i njihovi kvislinzi ustae i etnici, opljakali su i unitili veliki broj stoke, poljoprivrednog alata, ita, kukuruza i ostale hrane te odjee, tako da su ostale vrlo male koliine najnunijeg sjemena. Veliki broj naroda je obolio od trbunog i pjegavog tifusa i nije bio sposoban za poljoprivredne radove. Mnogi su i pomrli. Sjetvu su, gotovo svakodnevno, ometali neprijateljski napadi iz vazduha. I pored toga, narod nije klonuo. U Likom kuriru, u broju 3 od 20. V 1943. objavljeni su rezultati takmienja radnih akcija na podruju kotara Donji Lapac: U radu je uestvovalo 490 lanova USAOJ-a, okreeno 187 kua, iskopano 180 zahodskih jama i 10 sela je potpuno oieno od raznog smea. 30 ZAVNOH je 19. VI 1943. godine izdao Uputstva o pripremama za etvene, sjetvene i druge radne akcije, koje je dostavio kotarskim NOO-ima na podruju Hrvatske. Za podruje kotara Donji Lapac izraen je detaljan program i plan etve i jesenje sjetve. Posebno teki uslovi za obavljanje etvenih radova bili su u Lapakoj kotlini jer je neprijatelj prodirao s jakim snagama iz Bihaa i Kulen Vakufa u vrijeme obavljanja etve. Okruni NOO za Liku, uspostavljajui preko svojih lanova dobru vezu s Kotarskim NOO-om Donji Lapac i opinskim NOO-ima, pruao je pomo u organizovanju etve, dok su pod direktnim rukovoenjem Kotarskog NOO-a Donji Lapac, radne brigade sastavljene od ena i omladine donjolapakog kotara, mnogo pomogle u us29 Podatke sauvao i dao Mia Dragievi. 30 Dr Duro Zatezalo: Narodna vlast na Kordunu, Baniji i Lici ilB41J945. dok. br. 27, str. 398399.
pjeno obavljenoj etvi. Kotarski NOO Donji Lapac pruio je pomo u radnoj snazi i Kotarskom NOO-u Graac. Na to podruje je upueno vie desetina zaprenih kola za prevoz ita na sigurnija podruja. 31 Kuna radinost Za razvoj sektora ratne privrede poseban znaaj ima organizacija kune radinosti. U kunoj radinosti bile su obuhvaene ene i djevojke iz svih sela na podruju kotara. Rad ena pod rukovodstvom odbora AFZ-a sela, opina i kotare, te u suradnji s ostalim masovnim organizacijama, bio je od ogromnog znaaja. U toku NOB-e ene su, inae organizirale raznovrsne djelatnosti pa i rad u obliku kune radinosti. Sakupljale su vunu, koju su prale, eljale i prele, a zatim od nje plele kape, maje, alove, rukavice, arape i lape za partizane. ene su na tkalakim razbojima tkale suknene i lanene tkanine od kojih su ivale odjeu i krevetnu posteljinu (plahte, slamarice i drugo). One su izradile ogromne koliine raznih odjevnih predmeta. Sve je to iziskivalo mnogo truda i portvovanja. Pored toga organizirale su berbe ipkovih i drugih sjemenki za ajeve, brale voe, pripremale pekmez i kompote za potrebe partizanskih bolnica. Zanatska djelatnost Od poetka narodnog ustanka 1941. tekao je proces razvoja zanatske djelatnosti na podruju kotara. Pristupilo se pronalaenju samoukih majstora i okupljanju zanatlija raznih djelatnosti koji su u poetnom periodu individualno radili kod svojih kua razne proizvode iz svoje struke za potrebe partizana, a kasnije se pristupilo njihovom okupljanju i otvaranju zanatskih radionica. Prvenstveno se to odnosilo na: krojae, obuare, kovae, pekare, kolare, limare, stolare i tesare, ali ubrzo se ukazala potreba i za okupljanjem: brijaa, mlinara, koara, kao i sposobnih vjetih ljudi za paljenje uglja, zidanje i paljenje kreana za proizvodnju krea. Obzirom da su mlinovi u Donjem Lapcu i na Kamenskom radili na ugalj (saugas), kojeg su u veim koliinama troile i kovake radionice, bilo je potrebno organizovati proizvodnju veih koliina ugljena od paljenog drveta, kao i vee koliine krea za podizanje i popravak razruenih kua. Pekarske radionice (pekare)
Pekare su preteno otvarane na ranijim lokacijama gdje su postojale neoteene pei. U centru Donjeg Lapca otvorene su dvije pekare: u kui Milana Raete Ljutice, biveg pekara i u kui Marice Vidakovi, ene biveg pekara iji su sinovi Ivica i Ferdo drali ovu pekaru prije rata. Sline pekare otvarane su i na podruju bive opine Srb (pekara Ilije Vojvodia radila je za partizane). Partizanska pekara veeg kapaciteta otvorena je na Kamenskom. Radila je iskljuivo za potrebe boraca, ali je snabdijevala kruhom i radnike u vojnim radionicama, skladitima i drugim objektima. Partizanske pekare, otvorene na podruju kotara Donji Lapac, preteno su radile za vojne potrebe, a manje koliine kruha odvajane su za ishranu dijela
31 Izvjetaj KK KPH Donji Lapac, od 27. VII 1943. upuen OK K P H za Liku.
graana, (rukovodilaca i drugih lanova odbora i ustanova NOP-a kojih je prema zvaninoj evidenciji bilo 1 096 na podruju kotara Donji Lapac od kojih se veliki broj hranio izvan svojih kua, uglavnom, u partizanskim kuhinjama). Kruh je davan i za ishranu velikog broja izbjeglica, kao i ishranu nemonih i starijih osoba koje nisu mogle privreivati. Krojake radionice
Krojai su najprije poeli ivati prve partizanske kape sa tri roga, a kasnije titovke. Na obje vrste kapa priivali su crvene petokrake zvijezde. Trebalo je saiti veliki broj kapa jer ih je, pored boraca na frontu, nosio i veliki broj ostalih graana pa i pionira na podruju kotara. Krojai su ivali i rublje od raznog materijala, pa i od padobranske svile. ivali su hlae i kapute od domaeg sukna, a preteno od vojne ebadi kao i krevetnu posteljinu (plahte, jastunice i slamarice). Obuarske radionice
S osnivanjem i razvojem krojakih radionica tekao je i proces razvoja i otvaranja obuarskih zanatskih radionica. Obuari su u svojim kuama izraivali ili popravljali obuu, prvenstveno za partizane i bolnice, a zatim i za graane. Kasnije se pristupilo otvaranju obuarskih radionica, preteno u opinskim centrima Donji Lapac i S r b i na Kamenskom. Bilo je obuara koji su i po selima popravljali ili izraivali novu obuu. Obuarske radionice su bile otvorenog tipa, osim radionice na Kamenskom koja je iskljuivo radila za borce. U obuarskoj radionici Donji Lapac radili su: Nikola Popovi Koa, Sava Divjak i brat mu Iliban (uurkov) s jo nekim majstorima iz okolnih sela. U svakom selu bilo je i samoukih ljudi koji su za sebe i druge izraivali opanke oputae, nazivane vrnai i podave koje su izraivale i ene. Ovu vrstu obue nosio je veliki broj graana. Osim navedenih vrsta obue, od vanjske gume s tokova od automobila ljudi su izraivali i gumene opanke zvane gumenjai koji su se mogli dugo nositi. Zbog nedostatka koe izraivan je mali broj cipela ili opanaka, tzv. kapiara. Cipele su se, uglavnom, izraivale na Kamenskom u vojnoj obuarskoj radionici. Izraivane su od zaplijenjenog materijala i od tavljene koe u partizanskoj radionici za tavljenje koe na Kamenskom. Na Kamenskom je otvoren i pogon za tavljenje govee, ovje i jagnjee sirove koe, koja je preko mjesnih NOO-a iz svih sela sakupljana i dostavljana u radionice. Kovake radionice
Sve kovake radionice, osim na Kamenskom, bile su u privatnom vlasnitvu. Radile su ne samo u opinskim centrima, ve i u mnogim selima jo od prije rata. Vrlo znaajan doprinos za NOP, pored kovanice na Kamenskom, davale su i privatne kovanice: Radia Ljubojevia u Nebljusima, Jove Bosnia u Oraovcu, Nikole ukia u Donjem Lapcu, Mijata Raete u Gajinama, Dragije Zoria u Osredcima, Nikole Vojvodia u Srbu, te druge kovanice u Miljenovcu, Dobroselu, Doljanima, Kestenovcu, a naroito mehanika radionica na trbakom buku. Veliki doprinos NOB-i dala je i kovaka radionica otvorena u objektu Pere Oegovia iz Donjeg Srba. Ovo je bila udruena kova-
nica, u kojoj su se u toku NOB-e udruili i radili kovai: Pero Oegovi, Stevo Grubjei, Simo Ciganovi, Dragija Zori i drugi. Radionice su za potrebe NOB-e vrile, uglavnom, slijedee poslove: popravak poljoprivrednih orua i raznog alata, a naroito plugova, drljaa, vila, motika, lopata, krampova, sjekira, kosa, srpova i noeva. Na terenu kotara izraivan je i jedai pribor od aluminijske legure i drugog materijala sakupljenog s olupina oborenih aviona ili zapaljenih kola. Kovane su i konjske potkove i avli, okivana su i popravljana seljaka kola i dr. Kovake radionice su obino izraivale nove i preraivale stare avle (eksere) raznih dimenzija. avli su izraivani i od eline ice prikupljene s potrganih telefonskih i drugih elektrinih vodova (linija). Najvee koliine starih avala prikupljala je omladina i pioniri po zgaritima izgorjelih kua i drugih objekata. Takve izgorjele avle omladina i pioniri su predavali kovakim radionicama na preradu. Pored avala, narod je sakupljao i drugi odgovarajui metalni materijal koji je sluio kovakim radionicama za preradu u korist NOP-a. Naroito dobre metalne materijale moglo se nai na olupinama oborenih neprijateljskih aviona i havarisanih motornih vozila, a pogotovo poslije velike bitke na Zuleevici. Prikupljeni materijal koristile su za preradu limarske radionice, naroito ona na Kamenskom, za izradu partizanske buradi za dezinfekciju. Prihodi od mlinova Pored prihoda dobivenih od poljoprivrede (a naroito obradom naputenog zemljita) i iz drugih izvora, znatne koliine ita, kukuruza i brana, dobivane su ubiranjem tzv. uura u mlinovima. Najvie prihoda od uura ubiralo se u toku 1942. i 1943. kada je na podruju kotara, i na bosanskom podruju od Martin Broda do Kulen Vakufa, danonono radilo 46 mlinova, od kojih 28 vodenica na podruju bosanskog dijela Pounja, 7 na trbakom buku i 8 u Suvaji na podruju opine Srb. Tri motorna mlina s pilanom radila su u Donjem Lapcu (vlasnitvo Laze Mileusnia, Sime Torbice i Mae Kosanovia). U mlinovima veeg kapaciteta postavljeni su komesari koji su nadzirali ubiranje uura, a 1015fl/o ubranog uura komesari su uzimali za potrebe NOP-a. Postotak uura utvrivao je Kotarski NOO Donji Lapac. Obzirom na razliite kapacitete mlinova, postotak nije bio jednak za sve mlinove. Izmeu kotarskih NOO-a Donji Lapac, Drvar i Bosanski Petrovac postignut je dogovor po kome su vlasnici mlinova oko rijeke Une na bosanskom podruju bili obavezni za potrebe NOP-a davati dio uura Kotarskom NOO-u Donji Lapac. Vlasnici mlinova su izvravah svoje obaveze davanja dijela uura. Zbog neredovnog izvravanja obaveze u davanju uura Kotarski NOO Donji Lapac, preko komesara za mlinove, pozvao je na odgovornost samo jednog vlasnika mlina iz Donjeg Lapca. Mlinove i pilane unitili su okupatori i kvislinzi u toku 1943. i 1944. Sabirne akcije Najvei izvor prihoda za snabdijevanje fronta i pozadine u toku NOB-e, poticao je iz sabirnih akcija meu narodom na osloboenoj teritoriji. Sabirne akcije prikupljanja hrane, odjee i drugih artikala mjesni NOO-i su vrili uz podrku i pomo svih organizacija NOP-a i njihovih mnogobrojnih aktivista i odbornika. U ovim akcijama posebno su se isticali lanovi KPJ-u i SKOJ-a koji su se svakodnevno nalazili na terenu i politiki dje-
lovali meu narodom. U sabirnim akcijama naroito su se isticale ene koje su masovno odlazile po kuama i sakupljene dobrovoljne priloge predavale skladitima NOO-a. U tim sabirnim akcijama narod je dao ogromne koliine jema, penice, kukuruza, rai, brana, graha, krumpira, suhog mesa, masti, mlijeka, sira, kajmaka, stoke za klanje, koe, tkanina, vune, odjee, obue i posteljine (za potrebe boraca na frontu, te za potrebe partizanskih bolnica i radionica. Narod je davao sve od sebe pa ak i posljednji zalogaj kruha. Za potrebe boraca, ranjenika i prehranu ogromnog broja izbjeglica, mnogi su rasparivali volove, od kojih su jednoga davali za klanje vojsci, a drugoga su koristili za udrueni rad s komijama. Visoko razvijena politika svijest i nesebinost naroda bila je od ogromnog znaaja za uspjean razvoj i voenje NOB-e na podruju kotara. Sektor za snabdijevanje, prehranu i socijalno zbrinjavanje Nakon izbora izvrena su zaduenja po sektorima. Kotarski NOO Donji Lapac formirao je Kotarsku komisiju za snabdijevanje, prehranu i socijalno zbrinjavanje kojom je rukovodio lan Kotarskog NOO-a. Pred komisijom su stajali znaajni i teki zadaci iznalaenja izvora prihoda i stvaranje rezervnih fondova ljudske i stone hrane, odjee, obue i drugih materijalnih dobara potrebnih za snabdijevanje fronta i pozadine i otvaranje objekata za prehranu. Osnovni izvori prihoda pritjecali su iz poljoprivrede, kune radinosti, zanatske djelatnosti, uura i iz sabirnih akcija. Iz rezervnih fondova stacioniranih na Kamenskom vreno je snabdijevanje, prehrana i socijalno zbrinjavanje slijedeih kategorija ljudi: boraca na frontu, ranjenika u partizanskim bolnicama, organa i ustanova NOP-a, terenskih politikih radnika, socijalno ugroenih i nezbrinutih graana (familija palih boraca, iznemoglih staraca, velikog broja izbjeglica u zbjegovima (naroito 1943. kada se iz Bosne vraao velik broj izbjeglica i odlazio u Baniju i Kordun).
Zbrinjavanje izbjeglica NOO-i su uz veliku pomo drutveno-politikih organizacija esto puta morali rjeavati zbrinjavanje velikog broja izbjeglica (i njihove stoke) koje su se povlaile s raznih podruja ispred neprijatelja. Poslije sloma etvrte neprijateljske ofanzive februara 1943. godine, pod snanim udarcima 6. i 8. partizanske divizije, bio je preko donjolapakog teritorija otvoren siguran put za povratak preko 20 000 izbjeglica iz Bosne u njihova ratom opustoena sela Banije i Korduna. Meu njima je bilo mnogo bolesnih od tifusa, promrzlih, gladnih, punih uiju i svraba, slabo odjevenih ena, djece i staraca kojima je na prolazu trebalo neophodno pruati pomo. Taj povratak izbjeglog naroda iz Bosne u Baniju i Kordun pratile su mnoge tragine sudbine. Ova vrlo tuna i duga kolona iz hrabre Banije i Korduna, kao i iroka i duga staza kojom su prolazili od Bosne do svojih spaljenih ognjita, pretvorila se u veliku bolnicu s mnogobrojnim mrtvanicama.
Umiralo je na stotine izbjeglica. Takve prizore ne pamti ljudska historija. Narod se vraao u svoje krajeve izmrcvaren i izoblien od bolesti, tuge 1 gladi; go i bos, zahvaen epidemijom trbunog i pjegavog tifusa. Pored niza drugih zadataka, NOO-i na terenu kotara osiguravali su smjetaj i najnuniju ishranu izbjeglicama. Osim izbjeglica iz Banije i Korduna, na podruju kotara Donji Lapac, bilo je ranije rasporeeno oko 700 izbjeglica iz okoline Bihaa, Likog Petrovog Sela i Plavna kod Knina. U tim danima u opini Srb 3 0 % stanovnika nije imalo to da jede, a samo u selu Osredcima, bilo je bolesno od tifusa 160 osoba, u Dnopolju 40, a u Neteci 25. lanovi Inicijativnog odbora ZAVNOH-a i Okrunog Komiteta KPH za Liku ulagali su krajnje napore da prue svestranu pomo kotarskim NOO-ima Donji Lapac, Udbina i Korenica u zbrinjavanju i prehrani izbjeglica. Na osnovu detaljno razraenih uputstava o organizaciji prenoita zdravih i izolaciji bolesnih izbjeglica, NOO-i su na podruju kotara Donji Lapac otvorili nekoliko karantena. Du itave staze naeg kotara kojom su prolazile izbjeglice otvarane su prolazne poljske kuhinje za davanje toplih obroka. Hiljade bosonogih izbjeglica dnevno je pjeice prolazilo komunikacijom Doljani Donji Lapac Dnopolje Kamensko Frkai Ponor eganovac Mihaljevac Jezerce i dalje za Baniju i Kordun. Zato su prolazne poljske kuhinje bile organizirane i na Kamenskom pa ak i dalje na drugim mjestima u pravcu Korenice. U tim prolaznim kuhinjama, uglavnom, kuhala se kaa od kukuruznog ili drugog brana, a i od krumpira. Grah, kojeg je bilo malo, davao se samo djeci. U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac od 12. XI 1943. go<dine, upuenog OK KPH za Liku, u dijelu pod nazivom ekonomsko stanje kae se: Narod daje i posljednji zalogaj. Potrebno je naglasiti da se u ovom kotaru ve due vrijeme nalazi i hrani: 5000 vojnika, 300 radnika, preko 2000 izbjeglica, a ranije izvjesno vrijeme, bilo je na ishrani 700 ranjenika. Koliina hrane i ishrana do sada se obavlja i dobija dobro. NOO-i do sada dostavljaju potrebne koliine hrane. Za evakuaciju ranjenika iz Bijelih Potoka, od nas je traeno 90 zaprenih kola. 32 U izvjetaju Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac od 27. II 1943. godine, pie: . . . to se tie prolaznih kuhinja za izbjeglice, takve kuhinje postoje u Doljanima i Donjem Lapcu. Prolazna kuhinja u Doljanima sada troi oko 400 kg ivenih namirnica dnevno. Zbog nedostatka ivenih namirnica, za prolazne kuhinje koristi se digerica, glava i crijeva od stoke, koja se kolje i daje za vojsku. 33 U izvjetaju Okrunog Komiteta KPH za Liku od 25. II 1943. upuenom CK KPH, pored ostalog, kae se: U tako sloenim uslovima, Kotarski NOO Donji Lapac organizirao je prihvatne kuhinje u Donjem Lapcu i Doljanima i poduzeo sve mogue mjere da se izbjeglice razmjeste tako, kako bi im se osigurala najnunija ishrana. Oni su pristupili sabirnoj akciji ivenih namirnica, kako od pojedinaca, tako i od drutvenih i privatnih zemunica, za potrebe ishrane izbjeglica.
32 Izvjetaj KK K P H D. Lapac, od 12. 2. 1943. za OK KPH Lika. 63 Izvjetaj KK KPH D. Lapac, od 27. 2. 1943. za OK KPH Lika.
Epidemija tifusa u Lici najprije je zavladala i zahvatila podruja kotara Donji Lapac, Udbine i Korenice, tj. sva ona mjesta kroz koja su prolazile izbjeglice oboljele od tifusa i ta se bolest, kao prelazna, sve dalje prenosila. 34 Prema Uputama saniteta Glavnog taba NOV-e Hrvatske i Inicijativnog odbora ZAVNOH-a, pri svim kotarskim i niim NOO-ima bile su formirane zdravstvene sekcije (odbori) koje su organizirale rad na suzbijanju irenja tifusa te vrlo opake bolesti. NOO-i su organizirali kratke zdravstvene kurseve pri bolnicama, na kojima su ene i omladinke uile kako i to treba raditi u spreavanju epidemije. Iz zapisnika s konferencije delegata kotarskih i opinskih NOO-a od 12. V 1943, za podruja kotareva Donjeg Lapca, Udbine i Korenice, o prolazu i zbrinjavanju izbjeglica, vidljivo je da je u ratnoj opini Doljani bilo rasporeeno 127 izbjeglica s podruja Bosne i Korduna, dok u isto vrijeme 124 domainstva iz ove opine nisu imala to jesti. Na podruju ove opine 125 osoba je umrlo od tifusa, 105 je preboljelo, a 144 ih je bolovalo. U opini Donji Lapac bilo je tada 1185 ljudi bez hrane, 250 je umrlo od tifusa, a 480 osoba bolovalo je sredinom maja. U opini Srb 2000 stanovnika bilo je bez hrane, 174 umrlo je od tifusa, preboljelo je 379, a bolovalo 175 osoba. 35 Ukupno, u kotaru je 1943. umrlo 698 osoba od tifusa. Pored ostalih zadataka NOO-i su morali voditi brigu i o estoj sahrani umrlih od tifusa. To je bilo veoma teko, naroito u nekim selima gdje, gotovo, i nije bilo zdravih ljudi sposobnih da prave lijesove i kopaju rake za sahranu mrtvih. U mnogo sluajeva sve ove poslove radile su ene. U prvoj polovini 1943. najtee je bilo rasporeivati izbjeglice po privatnim kuama, meu kojim je bilo i oboljelih od tifusa. Najvea karantena otvorena je u kui Darinke Mileusni iz Donjeg Lapca i u Doljanima, a neke su bile otvarane i po drugim selima. I ovom prilikom moral kotara Donji Lapac pokazivao je visoku politiku svijest, humanost i nesebinost prilikom prihvatanja izbjeglica i njihove stoke, dajui im najnuniji smjetaj i hranu. S posebnom ljubavlju, voljom i nesebinou narod je s izbjeglicama dijelio i posljednji zalogaj kruha. Naroito se vodila briga o djeci. Njima se posveivala najvea panja u smjetaju i ishrani. Bilo je mnogo sluajeva da su neka domainstva u svojoj kui drali izbjeglice i due od godinu dana. Tada se nije pravila razlika izmeu primljenih izbjeglica i lanova svoje obitelji. Zajedniki su radili sve gospodarske i poljoprivredne poslove. U toku 1943. godine mnogi ljudi iz donjolapakog kotara vozili su izbjeglice svojim zaprenim kolima desetine kilometara nastojei da im time prue pomo i olakaju njihov povratak iz Bosne preko Kamenskog, u Baniju i Kordun. Na povratku u svoje krajeve mnogim izbjeglicama je narod kotara pruio i pomo u itaricama, grahu ili krumpiru za sjeme; u ivadi, pa i u sitnoj stoci, a sve s ciljem da im se pomogne u obnavljanju ivota na njihovim potpuno spaljenim i opustoenim ognjitima. Pruana je pomo i u odjevnim predmetima, a naroito onima koji su ili bosi i goli.
35 Zapisnik s konferencije delegata NOO-a od 12. V 1943. kotara D. Lapac, Udbina i Korenica.
Svijetli primjeri pojedinaca U opini Donji Lapac Na podruju opine Donji Lapac u davanju materijalne pomoi za NOP naroito su se isticali slijedei imuniji, ali i drugi pojedinci: 1. uro Blanua iz Jelovca koji je imao: 200 ovaca i 50 goveda, 2. Dmitar Tima iz Kalinovae koji je imao: 200 ovaca i 36 goveda, 3. Stevo Blanua Ruan iz Jelovca koji je imao: 200 ovaca i 35 goveda. Bilo je nekoliko sluajeva da se od njih u jednom danu dobivalo 510 ovaca ili po par goveda. Iz navedenih obitelji od prvoga dana ustanka svi sposobni mukarci i ene bili su aktivni uesnici NOP-a. Pored gore navedenih u davanju materijalne pomoi za NOP znatno su se isticali i slijedei: Rajko Dragievi (iz Birovae), Nikola Opai (iz Miljenovca), Nikola Raeta (iz Gajina), Dane uki krbanov (iz Oraovca), Mile ai Puljo (iz Dnopolja), Kojo Tima (iz Dnopolja), Zekan Tima (iz Dnopolja) i Dane uki Dancel i njegova 70-godinja majka (iz Dnopolja).36 U opini Doljani Na podruju ratne opine Doljani u davanju materijalne pomoi za NOP naroito su se isticali iz Dobrosela: Mane Banjac Mania, Luka Kolundija, Nikica tikovac, Jovo Polovina, Gavre Vuka, Rade Medi, Nikola arac, Milo (Miloica) i Petar Majstorovi iz Doljanskog Bubnja. Nakon poraza talijanskih vojnih snaga na Zuleevici 2. bataljon 1. brigade Pekia Vuksan bio je rasporeen na odmor i ishranu u Dobroselo. Prilikom sabirne akcije Mania Banjac je rekao: -Granice u davanju za mene ne smije biti kada su u pitanju borci i junaci sa Zuleevice. Pobjednici, junaci sa Zuleevice, danas ste svi moji gosti. Mania Banjac je organizirao kuhinju ispred svoje kue, zaklao dvoje junadi i jednog ovna. Iz svog sklonita donio oko 100 kg pasulja, 300 kg krumpira i 200 kg brana, koje je podijelio enama po selu da se od njega ispeku hljebovi za borce. Bilo je neto i domae rakije. Mania Banjac je sam ugostio kod svoje kue bataljon partizana brigade Pekia Vuksan. 37 U opini Srb Na podruju ratne opine Srb u davanju materijalne pomoi za NOP naroito su se isticali Miljkan Petrovi (iz Dabanice), Rade Ugrica (iz Kunovca), Dane Brki (iz Kunovca). Duan ijan (iz Potkraja), ura Ugrica (iz Donjeg Srba) te Simo Damjanovi, Jovo Damjanovi i Nikola Rastovi (iz Ajderovca). Osim navedenih bilo je jo mnogo drugih domainstava koja su se isticala u davanju materijalnih dobara za potrebe NOP na podruju opine Srb. Na podruju ove opine za potrebe NOV-e ftzvren je popis i rekvizicija vikova stoke od naroda. Sva popisana i rekvirirana stoka, koja je predstavljala viak, stavljena je u rezervni stoni fond za hitne potrebe NOP-a. To je iznosilo: 1800 ovaca, 170 svinja, 450 goveda, 80 koza i 200 teladi te 80 konja.
38 Izjavu o istaknutim pojedincima opine Donji Lapac dao je Mia Dragievi iz Birovae, sada u D. Lapcu. 37 Memoarska graa koju je napisao marta 1981. Spase tikovac iz Dobrosela, sada u Novom sadu..
Prema tadanjoj naredbi NOO-a svu navedenu stoku vlasnici su morali drati i hraniti kod sebe dok ne zatreba za klanje. 3 8 ZAVNOH je u martu 1943. donio i objavio Pravilnik o formiranju prehrambenih komisija pri svim NOO-ima u Hrvatskoj, od seoskih do okrunih NOO-a. Po navedenom Pravilniku NOO-i su bili ovlateni da vre rekviriranje vikova iskljuivo od imunijih domainstava. Trgovina U Okrunici broj 4 CK KPH od 6. X I I 1941. pored ostalih, bili su odreeni zadaci NOO-a i u oblasti trgovine. U njoj se naglaavalo da NOO-i moraju voditi strogi nadzor nad trgovinom i spreavati iznoenje hrane, vune, drva kao i prodaju stoke s osloboenog na okupirano podruje. 39 Bilo je i takvih pojedinaca koji su nastojali da preko prijatelja i rodbine iz neosloboenih krajeva dopremaju so, eer, duhan i raznu industrijsku robu i da je onda po znatno skupljim cijenama razmjenjuju za poljoprivredne proizvode ili prodaju za novac na osloboenom podruju. O suzbijanju takve i sline ilegalne trgovine govore mnogi leci, proglasi, naredbe i pisma vojnih i partijskih rukovodstava. Da bi pospjeili privreivanje narodnooslobodilaki odbori su unutar slobodnog teritorija organizirali trgovinu i razmjenu dobara. Time su umanjivane pojave i ilegalne trgovine i verca i postizalo kakvo takvo kolanje roba i dobara. Izgradnja objekata za sklanjanje imovine Paralelno s procesom razvoja NOB-e na podruju kotara bilo je neophodno postepeno vriti prelaz iz ranijeg sistema zbrinjavanja i snabdijevanja boraca i ranjenika iskljuivo rasporeivanjem po privatnim kuama na novi sistem snabdijevanja fronta i pozadine, putem planiranog formiranja i stvaranja rezervnih fondova materijalnih dobara. Obzirom da je neprijatelj preko svojih uhoda brzo saznavao za nae planove stvaranja rezervnih fondova i da je bio svjestan da narodna imovina sainjava glavnu bazu za snabdijevanje fronta i pozadine, to je on sistematski planirao i vrio pljakanje i unitavanje narodne imovine. Zato se prilo planskoj izgradnji podzemnih i nadzemnih sklonita, popravljanju starih sklonita i intenzivnijem koritenju prirodnih sklonita po umama. U toku NOB-e graena su razliita sklonita: podzemne zemunice konobe, trapovi, koritene su: peine, uplje bukve, pa i grobnice, a podizane kolibe po umama, barake, magazini, nadstrenice i kukuruzane. NOO-i su organizirali niz dobrovoljnih masovnih radnih akcija. Posebno je masovno uestvovala omladina i ene, ali i ostali graani. Skojevska organizacija, organizacija AF-a i Partija bili su dua i srce ovih akcija. Pri mjesnim NOO-ima formirane su strune ekipe za organizaciju i izgradnju sklonita. Uz njih su radili samouki seoski majstori vini raznim poslovima i vjetinama, a naroito tesari i drvodjelski majstori tiljari,
38 Podatke prikupio i dao Milo Rauo, penzionisani pukovnik JNA iz Srba, sada ivi u Zemunu. 39 Zbornik NOR-a, tom V, knj. 2, str. 11.
Prvi red (sjede): Dragan Batinica, tajnik KNOO-a, Jelica Buji, proelnik prosvjete, Jovo Kalini, proelnik za unutranje poslove. Srednji red: Ilija Majstorovi, proelnik Graevine, Duro Duki, predsjednik KNOO-a, Milan Majstorovi, predsjednik Okrunog NOO-a, Sava ujica, lan Okrunog komiteta za Liku, Pajo Priji, lan Izvrnog odbora KNOO-a, Nikola Paji, lan Izvrnog odbora KNOO-a. Gornji red: Simo Dra, lan Izvrnog odbora KNOO-a, Mile Milanovi, lan Izvrnog odbora KNOO-a, Vukain Vejin, lan Izvrnog odbora KNOO-a
zidari, kovai i limari. U tim akcijama uinjeno je i dosta greaka, a naroito to se za radove nije odabiralo provjerene ljude odane NOB-i, ve su se u ekipama i radnim akcijama nalazili i pojedinci koji su bili politiki negativni. Kako su mnogi od njih bili dobri poznavaoci odreenih lokacija na kojima su izgraivana sklonita, prilikom prodora okupatora na podruje kotara, neki od njih su otkrivali i pokazivali sklonita iz kojih je opljakano ili uniteno mnogo narodne imovine. U brdu povrh Rajinove drage, kod zbjega (opina Donji Lapac) u blizini kue Boe Kuge (Cariina) izgraena je zemunica. U izgradnji su uestvovali neki neprovjereni ljudi. Nijemci su prilikom prodora u Donji Lapac preko proetniki nastrojenih pojedinaca doznali za lokaciju zemunice i pripremali nekoliko kamiona da iz nje izvuku sve ito. Preko obavjetajne slube obavijeten je Kotarski NOO Donji Lapac i Komitet KPH koji su hitno organizirali evakuaciju ita. Zahvaljujui brzoj intervenciji i dobroj organizaciji evakuacije, ni zrno ita nije palo u ruke neprijatelja. Veina domainstava na podruju kotara samoinicijativno i po naredbi NOO-a izgraivala je manja sklonita na pogodnim lokacijama za sklanjanje vlastite imovine, a naroito prehrambenih i odjevnih artikala. Neki su zakopavali drvene sanduke pune ita u groblja. Zakopavanje je vreno nou. Pored svih mjera budnosti, iz narodnih zemunica i drugih sklonita etnici su opljakali i odvezli okupatoru znatne koliine materijalnih dobara. Prema podacima s podruja kotara Donji Lapac neprijatelj je u toku rata uz pomo kvislinga, ustaa i etnika, unitio 9 080 m 3 ljudske hrane. Na podruju kotara pronalaena su odgovarajua prirodna sklonita za sklanjanje stone hrane, a na pogodnim lokacijama u oblinjim umama iz43 DONJI LAPAC
673
graivane su nadstrenice u koje se sklanjala stona hrana od neprijatelja i loeg vremena. Najvea takva sklonita stone hrane bila su na Kamenskom i okolini zbjega u opini Donji Lapac, ali bilo ih je i na podruju opina Srb i Doljani. Na Kamenskom su postojali svi uslovi da pored strateke, tu bude i glavna ekonomska partizanska baza. Najvanije aktivnosti na Kamenskom pretpostavljale su izgradnju objekata za sklanjanje materijalnih dobara, izgradnju partizanskih bolnica za smjetaj i lijeenje ranjenika, izgradnju radionica i raznih vrsta sklonita za stvaranje veih rezervi ita, kukuruza, brana, graha, krumpira, masti, suhog mesa kao i odjevnih predmeta za potrebe boraca, ranjenika, izbjeglica i otvaranje prolaznih kuhinja za davanje toplih obroka borcima, ranjenicima, terenskim politikim radnicima, izbjeglicama i drugima koji su prolazili preko Kamenskog. Da bi se uspjenije moglo rjeavati navedene zadatke, na Kamenskom je u drugoj polovini 1941. bilo formirano povjerenitvo NOO-a, a kasnije, u januaru 1942. godine, bio je formiran Mjesni NOO od 3 lana i odbor AF2-a. Prema podacima iz izvjetaja Vojislava Mileusnia, efa skladita, od 11. XI 1942. godine, vidljivo je da se na Kamenskom 1942. odvijao intenzivan drutveno-politiki rad. Tako je 3. XI 1942. godine odran sastanak organizacije S K O J - a Kamensko na kome je bilo prisutno 8 lanova iz vojnih skladita, na kome je tumaena politika situacija i prouavana tampa; 4. XI 1942. godine odran je sastanak s narodom Kamenskog na kome je bilo prisutno 14 radnika iz skladita, 2 magazionera i 16 ostalih graana s Kamenskog. Na ovom sastanku itan je Liki partizan; 5. XI 1942. odran je sastanak organizacije S K O J - a Kamenskog na kome je bilo prisutno 8 lanova. itana su Uputstva Vrhovnog taba i drugi materijal. Istog dana odran je i sastanak sa svim radnicima mlina i pilane na Kamenskom na kome je bilo prisutno 22 radnika; 6. XI 1942. odran je sastanak s itavim osobljem mlina i pilane na Kamenskom na kome su bila prisutna 22 radnika; 7. XI 1942. odrana je proslava o znaaju oktobarske revolucije i to zajedno s narodom Kamenskog i Bijelih Potoka. Iako je bilo loe vrijeme, ova proslava je dobro uspjela; 8. XI 1942. odran je sastanak s 30 lanova Saveza mlade generacije Kamenskog. 40 U poetku ustanka 1941. na Kamenskom se nalazila prva partizanska ekonomija za potrebe Kotarskog NOO-a Donji Lapac koja je postepeno dobivala sve iri znaaj. U njoj se nalazio stanoviti broj sitne i krupne stoke namijenjene vojnim potrebama. Prema odluci taba Grupe odreda odreeno je da se na vrhu uputovcu (1200 metara), neto nie ispod njegovog vrha, izgradi magazin veeg kapaciteta za ito. Na osnovu te odluke Kotarski NOO Donji Lapac dobio je zadatak od vojnog i partijskog rukovodstva da se na Kamenskom organiziraju masovne radne akcije za izgradnju magazina kao i objekata za sklanjanje materijalnih rezervi i drugih dobara. Tokom 1942. bilo je organizirano niz manjih i veih radnih akcija, od kojih je posebno jedna bila vrlo masovna. U radnoj akciji zavrena je izgradnja najveeg magazina na uputovcu ija je duina iznosila 38, a irina 9 metara. I tu se najvie isticala omladina koja je iznijela na desetine kubika jelovih dasaka i druge grae s pilane vlasnika Mae Kosanovia, udaljene preko dva kilometra od gradilita. U magazin je
40 Fotokopija izvjetaja nalazi se kod Miloa Rauo iz Srba.
stalo oko 45 vagona ita u zrnu koje je omladina iznijela na svojim leima uz visoko i strmo brdo uputovac. Bio je to najvei fond rezervi itarica u Lici. Do magazina neprijatelj nikada nije uspio prodrijeti, a jednom je magazin bio pogoen avionskom bombom, ali je ubrzo popravljen. Na Kamenskom je bilo izgraeno i 45 kukuruzana. Bile su tipski graene; duine 10, irine 1 i visine 2 metra. U njima je bilo smjeteno preko 40 vagona kukuruza u klipovima. ito i kukuruz su dopremljeni, uglavnom, s naputenog zemljita sela Borievca, Bubnja, Kulen Vakufa, Kalata, Klisa, Demirovog Brda i Meljinovca. Na uputovcu su bile izgraene i suare za suenje mesa i krunjae za krunjenje kukuruza. U magazinu je bilo i skladite velikih koliina municije, meu kojom i mnogo granata za topove i bacae. U junu 1942. godine izvreno je objedinjavanje svih skladita Lapakog bataljona i taba Grupe. Lapaki bataljon je imao glavno skladite u kolibi ukia na Trnavcu, izmeu Kamenskog i Dnopolja. U magazinu Lapakog bataljona prvi magaziner bio je uro uki iz Dnopolja, a u magazinu 3. likog odreda smjetenom u kolibi Lazara ukia na Kamenskom, prvi magaziner je bio Milenko Popovi iz Nebljusa. U magazinu taba Grupe na Kamenskom prvi magaziner je bio Mio Baji iz Bunia, a komesar logora Nikola Divjak. U jesen 1942. ef svih skladita na Kamenskom bio je Vojislav Mileusni. U poetku 1942. godine u privatnim kuama na Kamenskom otvarane su i zanatske radionice raznih djelatnosti, a kasnije i tkalaka radionica. U tkalakoj radionici bila su dopremljena i montirana 4 tkalaka stroja koje su izradili i montirali struni majstori, Slovenci. Na njima se moglo otkati 70 metara platna dnevno. Kasnije je otvorena i stolarska radionica u kojoj su se, pored ostalog, izraivale udlage za imobilizaciju. Zatim krojaka radionica smjetena u kui Stevana Kljajia na Kamenskom. U radionici se nalazilo 10 ivaih strojeva, a ef radionice 1943. bio je Nikola Mievi iz opine Srb. U kui Stevana Kljajia bila je smjetena i manja obuarska radionica. ef radionice bio je Pejo Pria iz Bunia. Bio je otvoren i pogon za tavljenje govee, telee, ovije i jagnjee koe. Preko mjesnih NOO-a bilo je organizirano sakupljanje koe. Kovaka radionica radila je za potrebe izgradnje objekta na Kamenskom i Bijelim Potocima. Naroito se bavila izradom novih i preradom starih (izgorjelih) avala, izradom konjskih potkovica i avala za potkivanje konja. Za rad radionica na Kamenskom nedostajalo je strunih kadrova, a bez njih se nije moglo. U februaru 1942. godine na rad u mehaniku radionicu bio je upuen metalski radnik iz eljeznike stanice Zagreb Anton Petrii, Slovenac, lan SKOJ-a. On je u radionici na Kamenskom i na drugim mjestima radio sve do osloboenja. Godina 1942. za Kamensko je bilo znaajna i po tome to su na njega doli prvi Hrvati i Slovenci koji su kao visoko kvalificirani radnici traili da se tu zaposle i rade za NOP. Bilo je i drugih radionica. Tako je na trbakom buku bio izraen i prvi partizanski top zvani jarac. Topove su izraivali Milan Kuga i David Radmanovi. Granate im je pomagao izraivati Petar Obradovi iz Birovae. Domet topova bio je do 600 metara. Iako nisu imali razorne moi, oni su ipak u neprijateljskim redovima izazivali strah i paniku. U radionici je za NOP radilo oko 10 radnika, uglavnom Slovenaca i Hrvata, od kojih navodim samo
neke kao: Emil Filipi, Ivan Razdrh i njegova ena, Mirko Mrak i Stevo Brozovi. 41 Po nacrtu Steve Brozovia i Radia Ljubojevia, kovaa iz Nebljusa, u ovoj radionici izraen je i prvi partizanski TENK. 42 Nakon preseljenja ove radionice na Bijele Potoke do kraja 1941. tu je bilo zaposleno oko 100 strunih radnika. Po grubim proraunima u ovoj je radionici popravljeno oko 30.000 puaka, 2.800 pukomitraljeza, 700 tekih mitraljeza, 60 topova raznih kalibara, 300 minobacaa i oko 200 raznih motornih vozila. U radionici su pripremani materijali za diverzantske akcije u Lici i Dalmaciji, posebno za ruenje mostova i eljeznikih pruga. Na Kamenskom je ivjelo nekoliko imunijih poljoprivrednika i stoara koji su pruali veliku pomo u snabdijevanju i prehrani boraca, ranjenika, izbjeglica i drugih. To su: Mili Borjan koji je imao 250 ovaca i 35 goveda, Milan Mileusni Zari 150 ovaca i 15 goveda, Stania Deli 120 ovaca i 10 goveda, Stania Bijeli 185 ovaca i 10 goveda, Perica Vojin 80 ovaca i 10 goveda, Jovo Ajdukovi Covo 50 ovaca i 8 goveda, Rade Vignjevi 30 ovaca i 10 goveda, Nikica Vignjevi 30 ovaca i 6 goveda, Lazo Uzelac 15 ovaca i troje goveda. Ovi domaini preteno su davali kao pomo: vunu, mlijeko, sir, kajmak, putar, stoku, suho meso, mast i druge proizvode. Posebno treba istai znaaj i zaslugu u pruanju materijalne i druge pomoi partizanima, ranjenicima i izbjeglicama obitelji Milana Mileusnia Zaria, koja je preteno ivjela na Kamenskom. Kua Milana Mileusnia Zaria svakodnevno je sluila kao posebna partizanska baza. Svatko je u njoj dobivao hranu i smjetaj. Milanu Mileusniu Zariu i njegovoj eni Boji (zvanoj Nana) nikada nije bilo teko da u svako doba dana i noi prime u svoju kuu i ostale gospodarske zgrade na Kamenskom, na smjetaj i hranu veliki broj boraca, ranjenika, izbjeglica, terenskih politikih radnika, kurira i drugih kojima je trebalo pruiti pomo. Prema planu Nijemaca i etnikih vodia, 3. IX 1943. etnici su proveli Nijemce iz pravca Dnopolja na Kamensko. Toga dana oni su, pored mlina i pilane Mae Kosanovia, do temelja spalili i unitili kuu, gospodarske zgrade i ostalu imovinu Milana Mileusnia Zaria. Njega su iva uhvatili i nakon zvjerskog muenja strijeljali ga u blizini Manite drage na Kamenskom. Izgradnja partizanskih bolnica Za vrijeme stare Jugoslavije na podruju kotara Donji Lapac nije bilo ni jedne bolnice i ambulante. Do kraja 1941. godine ranjenici su smjeteni i lijeeni u selima. Nakon osloboenja Donjeg Lapca i Srba februara 1942, poeo je stizati sve vei broj ranjenika na podruje kotara. Zbog toga se hitno pristupilo organizaciji zdravstvene slube i otvaranju partizanskih bolnica. Bolnice i ambulante najee su otvarane u zgradama osnovnih kola, andarmerijskih stanica i popovskim kuama. U opini Srb u poetku ustanka otvorena je prva ambulanta u popovoj kui. Tu je bilo smjeteno nekoliko ljudi koji su svi izranjavani uspjeli pobjei s bezdana na Kuku vie Lapca i Jasenovae. Ka-,
41 Podatke dao Petar Obradovi iz Donjeg Lapca. 42 uva se u Muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu.
snije je ambulanta preseljena u kolsku zgradu Begluci. Prilikom likvidacije talijanskog garnizona u Donjem Lapcu 27. II 1942. poginulo je 17 boraca, a bilo je i ranjenih boraca, pa su oni smjeteni u andarmerijsku stanicu i u kuu Save ukia. U prvoj polovini 1942. otvoreno je nekoliko partizanskih bolnica i to u Dobroselu, Doljanima, Gornjem Lapcu, Oraovcu, Birovai, Miljenovcu, Nebljusima, Pirovitu i Bueviu. U lapakom Zegaru demontirana je kua Ivana Vidakovia i prevezena u Gornji Lapac za bolnicu. Izgraena je i bolnica na Kamenskom. U martu 1942. izgraena je baraka u umi kod Rirovita, u koju su bili smjeteni ranjenici, ali ne za dugo jer ve u maju 1942. godine izgraena je bolnica u Dobroselu, kod izvora Trolokve, pa su ovi ranjenici preseljeni na Kamensko i Trolokve. Zbog estog bombardiranja opinskih centara i sela u kojima su se nalazile partizanske bolnice, a naroito poslije likvidacije talijanskih garnizona u Donjem Lapcu i Srbu, hitno je evakuisana bolnica iz Donjeg i Gornjeg Lapca na Kamensko i Bijele Potoke. Na Kamensko je preseljena i bolnica iz Krbavice. Za podruje kotara Donji Lapac 1942. formirana je Kotarska zdravstvena komisija od 3 lana (Boja Bala Tima, Manda Obradovi i Duan Raeta abrakov). Otvaranje i snabdijevanje bolnica u Dobroselu Komanda 2. likog podruja u suradnji s Komandom mjesta Donji Lapac i uz veliku pomo NOO-a Dobroselo, preuzele su otvaranje prve partizanske bolnice u dobroselskoj koli. Izraen je plan snabdijevanja i obezbjeenja bolnice od 25 do 30 ranjenika. Meutim, u proljee 1942. pristizao je sve vei broj ranjenika pa su ispranjene kue Luke Kolundije, Nevenke Medi i Jove Tizia za smjetaj ranjenika. Kasnije je dio ranjenika rasporeen i po ostalim kuama. Kua Dane Jazia Iana ureena je za perionicu vea, zavoja i posteljine. Za snabdijevanje ranjenika i osoblja izraena je i tablica sledovanja: kruha 8001000 grama, mesa 0,20 kg, pasulja 0,15 kg, krumpira 0,30, masti 0,04 kg, mlijeka 0,5 litre, jaja 2 kom. To je bila samo orijentaciona tablica koja se iz opravdanih razloga nekada mijenjala na nie, ili na vie, to je zavisilo o rezultatima sabirnih akcija u narodu. U bolnici i po privatnim kuama istovremeno se nalazilo 3035 ranjenika. Upravnica je bila Slava Blaevi. Narod je za otvaranje bolnice sakupio 230 plahta, 60 ebadi, 70 pekira i stotine metara domaeg platna. Kako ova bolnica nije imala bolniarki, za novootvorenu bolnicu kod Trolokava omladinska organizacija je provela akciju kod omladinki da se dobrovoljno jave za bolniarke. Tada su se dobrovoljno za bolniarke javile: Bosa Tizi, Boja N. Besla, Boja S. tikovac, Mira L. Kantar, Saja S. Polovina, Sava D. Vuka (Koka), Saja M. Medi, Kosa D. arac. Pored navedenih omladinki bolniarki skoro svakodnevno se odreivalo na rad u bolnicama po nekoliko ena i omladinki, tako da je u ovim bolnicama radilo oko 1520 omladinki i ena (u perionici vea, zvoja, krevetne posteljine dok je jedan broj ena radio i u bolnikim kuhinjama). Glavna kuharica u bolnici Dobroselo bila je tikovac ure Anka. Za vrijeme postojanja bolnice u dobroselskoj koli narod je davao dnevno slijedee koliine
hrane: kruha 50 kg, mesa 10 kg, mlijeka 25 litara, pasulja 7,5 kg, kajmaka 15 kg, masti 2 kg, jaja 50 komada, sira (base) 7,5 kg. Poslije izgradnje bolnice kod Trolokava davanja su bila znatno vea. Najmanje jednom nedjeljno organizirana je posjeta ranjenicima. Kod Trolokava, u umi iznad Dobrosela, izgraena je jo jedna bolnica s prateim objektima. 43 Mjesni NOO Dobroselo za izgradnju bolnice organi-i zirao je radnu brigadu. U bolnicu su primljeni prvi ranjenici poetkom augusta 1942. Omladina i pioniri su prikupljali izgorjele avle, 25 ljudi je sjeklo i donosilo graevinski materijal, a gradnju su izvodili seoski majstori (tesari, zidari, stolari i bravari): Milan Stevi, Simo Kantar Segan, Ilija Medi, Gojko. Vuka, arko Stevi, Milan tikovac, Jovo tikovac, Ilija Polovina, Lazo Milanovi, Stevan Kantar, Jovo Medi i Jovan Besla. Bolnica je mogla primiti na lijeenje do 80 ranjenika, a imala je operacionu salu, ambulantu, stambene prostorije za osoblje, skladite i sanitetsko-higijenski vor. Bila je maskirana odgovarajuom bojom. U bolnicu je povremeno dolazila kirurka ekipa s kirurgom dr Francom Kleinhappelom. U dobroselskim bolnicama lijeili su se i ranjenici s podruja sjeverne Dalmacije, a u ljeto 1942. bolnice u Dobroselu primile su na lijeenje i veu grupu ranjenika iz operativne grupe Vrhovnog taba NOV i POJ. Prema izvjetaju Sanitetskog odsjeka Glavnog taba Hrvatske od 31. VII 1943, u partizanskoj bolnici broj 1 Dobroselo bilo je 40 pokretnih ranjenika. U nedostatku sredstava, a naroito opreme, sluila su priruna sredstva napravljena u radionicama. Tako su se za unitavanje uiju, stjenica i druge gamadi upotrebljavala tzv. partizanska burad u kojima se vrilo urenje odjevnih predmeta i posteljine. Partizanska burad bila su najefikasnija za unitavanje uiju koje su prenosile tifus. Za vrijeme epidemije pjegavog i trbunog tifusa, u prvoj polovini 1943. godine, nigdje se nije moglo nabaviti lijekova protiv te opake bolesti. Na podruju kotara Donji Lapac od tifusa je umrlo, kako smo ve rekli, 698 ljudi. Organizirane su karantene od kojih je najvea bila u kui Darinke Mileusni u Donjem Lapcu. Bilo je nekoliko sluajeva u Donjem Lapcu da su ljudi zbog visoke temperature skakali u otvorene bunare, pa je Mjesni NOO naredio da se na bunare postave poklopci s katancima. Razvoj kulture i prosvjetne djelatnosti NOO-i su se konstantno brinuli za razvoj prosvjete i kulture. Ve u prvim mjesecima ustanka odvijao se raznovrstan kulturno-prosvjetni rad. Glavni nosioci kulturnog i prosvjetnog rada bili su vojne jedinice, NOO-i i ostale organizacije NOP-a. U kasnijem periodu organizaciju kulture i prosvjete koordinirali su prosvjetni odjeli ZAVNOH-a, prosvjetni organi Okrunog NOO-a za Liku i prosvjetni odsjeci kotarskog i opinskih NOO-a Donjeg Lapca. Sektor za kulturu i prosvjetu brinuo se za djelatnost diletantskih kulturno-umjetnikih druina, o otvaranju csnovnih kola, analfabetskih teajeva i kurseva. Znaajnu ulogu na irenju kulture imale su diletantske putujue druine, od kojih je prvu formirala Komanda likog podruja. Za 4 mjeseca na podruju Like druine su u 48 sela dale 62 priredbe pred 37.000 gledalaca.
43 Po projektu graevinskog tehniara ure Polovine.
Aprila 1942. iz Zagreba je na slobodno podruje Like dola grupa glumaca. Prvi put je nastupala na proslavi 1. maja 1942. u Korenici. U selu Doljanima osnovana je 25. VI 1942. kazalina druina August Cesarec. Intenzivnu kulturno-umjetniku djelatnost ova grupa razvila je na osloboenom podruju Like, a posebno na podruju Donjeg Lapca, Korenice i Otoca. Glavne smjernice za rad u osnovnim kolama izradio je PK S K O J - a za Hrvatsku u Uputstvu za odgojno-obrazovni rad s najmlaim generacijama. Prema Uputstvu djeca su dijeljena u nia i via odjeljenja. U nia odjeljenja upisivani su potpuno nepismeni pioniri, a u via oni koji su prije rata zavrili jedan ili dva razreda osnovne kole. U niim odjeljenjima uilo se pisati, itati i etiri osnovne raunske operacije, a u viim odjeljenjima poneto geografije, povijesti i prirodopisa. Djecu se uilo i odgajalo u duhu ljubavi prema otadbini, Titu, Partiji i odanosti NOB-i. U toku 1943. na podruju kotara Donji Lapac otvoreno je 15 osnovnih kola. U kotaru nije bilo strunih uitelja pa se za uitelje postavljalo pismenije i kolovanije osobe s osnovnom, srednjom ili nekoliko razreda srednje kole. U Miljenovcu je tako radio raniji uitelj Duan Opai sa zavrenom osnovnom kolom. U osnovnoj koli Donji Lapac prva uiteljica je bila Mara Divjak-Tadi, u koli Zaklopac Smilja Raeta Zeelj, u Beglucima Dragica Filipovi, u Ponorcu Vukica Gnjatovi Lasi. U ostalim kolama podruja kotara Donji Lapac radili su: Mileva Raenovi, Marica Ciganovi, Draga Kalini, Draga Raenovi, Smilja Raeta Smiljea i Mirko Ugrica. U prvom periodu predavalo se na osnovu starih udbenika, a kasnije je organizirano tampanje novih udbenika. Osamnaestog jula 1943. u selu Kozjanu kod Korenice odrana je konferencija uitelja svih srezova Like. Doneseni su znaajni zakljuci poslije kojih je otpoeo znatno intenzivniji rad. Devetnaestog novembra 1943. odrana je konferencija uitelja u Podlapai s proelnicima za prosvjetu kotarskih NOO-a na podruju Like. Raspravljano je o potrebi organiziranja osnovnih kola u svim slobodnim selima, o stvaranju nastavnih programa, nabavci udbenika i drugog kolskog pribora te o otvaranju analfabetskih teajeva za odrasle. U cilju strunog osposobljavanja uitelja, koji su bili preteno bez odgovarajuih kola, ZAVNOH i Okruni NOO za Liku organizirali su nekoliko teajeva. Tokom marta i aprila 1944. odrana su 4 uiteljska teaja (u Korenici s 33 polaznika, na Udbini s 20 polaznika, u Mogoriu i u kotaru Graac). Upravno razgranavanje organa narodne vlasti Ova etapa poinje od 3. zasjedanja ZAVNOH-a, odranog 8. i 9. maja 1944. u Topuskom i traje sve do konanog osloboenja nae zemlje, tj. do 15. V 1945. Osnovna karakteristika NOO-a u ovom razdoblju je njihovo daljnje povezivanje u vrsti organizacioni sistem narodne vlasti, uzdizanje njihove unutranje organizacione strukture na vii stepen, a u cilju osposobljavanja i preuzimanje teih i sloenijih zadataka koje je razvoj NOP-a' pred njih svakodnevno sve vie postavljao. Tree zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom 1944. predstavljalo je novi poticaj u razvoju i jaanju organa narodne vlasti. Od tada se NOO-i vrlo inten-
zivno razvijaju kao organi dravne vlasti, a to je znatno pojaavalo i njihovu stabilnost. Iz izvjetaja o organizacionom stanju NOO-a u Hrvatskoj podnesenog na 3. zasjedanju ZAVNOH-a, vidljivo je da je iroko razgranata mrea NOO-a na ovom podruju bila najvra i da su rezultati njihovog rada, pored svih navedenih tekoa, bili veoma znaajni za uspjeno voenje NOB-e. Na 3. zasjedanju ZAVNOH-a, pored ostalih normativnih akata, donesena je i posebna Odluka o ustrojstvu i poslovanju NOO-a. 44 NOO-i su od tada ne samo de facto, ve i de iure, organi dravne vlasti kada se u diskusiji, pored ostalog, istaklo Mi smo danas drava, a to znai da na rad i nai postupci stoje pod veom kontrolom i da imamo veu odgovornost za svaki na akt. 45 U vrijeme 3. zasjedanja ZAVNOH-a NOO-i u svim osloboenim krajevima, a to znai i na podruju kotara Donji Lapac, pored svih tekoa i nedostataka u radu, bili su sasvim sposobni da postanu pravi i istinski nosioci dravne vlasti. To su pogotovo u praksi mogli brzo postati NOO-i na podruju kotara Donji Lapac jer su izrasli na velikim borbenim tradicijama i svestrano podravani i pomagani od strane naroda u borbi za osloboenje nae zemlje. Podjela rada unutar NOO-a Vrlo proireni zadaci i sve sloenija problematika NOO-a u borbi za izgradnju nove drave, traili su i izmjene dotadanje organizacione strukture NOO-a. Pored konstituisanja plenuma i izvrnih odbora, radi lakeg izvravanja grupiranih poslova, organizirani su odjeli po granama. Na elu odjela bili su proelnici koji su bili i lanovi Izvrnog odbora. Paralelno, kako su se razni zadaci sve vie poveavali, odjeli su popunjavani sa sve veim brojem strunih lica i pomonog osoblja. Za svoj rad proelnici su odgovarali NOO-u iji su bili lanovi. Pri seoskim i mjesnim NOO-ima nisu organizirani odjeli ili odsjeci. U njima su, pored predsjednika, tajnika i blagajnika, pojedini odbornici bili zadueni po sektorima. U kotarskim i opinskim NOO-ima, pored odjela ili odsjeka, bilo je tajnitvo koje je objedinjavalo administracionu i upravnu funkciju NOO-a. Tajnitvo je pripremalo materijale za plenarne sjednice, vodei rauna o meusobnoj suradnji izmeu odjela kao i angairanju ostalih politikih organizacija na pruanju pomoi u izvravanju zadataka NOO-a. Seoski NOO-i su imali direktnu odgovornost prema narodu koji ih je birao i kojem su na zborovima biraa polagali raun o radu, i odgovornost prema viim NOO-ima. Vii NOO-i pruali su svestranu strunu i drugu pomo mjesnim i opinskim NOO-ima. Pomo je pruana pismenim uputstvima, instrukcijama, savjetima instruktora, a naroito organiziranjem raznih savjetovanja, seminara ili konferencija i kraih kurseva.
44 ZAVNOH, Zbornik dokumenata, 1944/11, str. 341. do 365. 45 Govor dr Leona Gerkovia na Plenumu Okrunog NOO-a za Kordun, odranom 20. V. 1944. HAK, i. ONOO za Kordun, 2/364.
Upis zajma narodnog osloboenja U cilju jaanja ekonomsko-financijske baze i za uspjenije daljnje voenje NOB-e, Uredbom Izvrnog Odbora AVNOJ-a, od 15. I 1943. godine, raspisan je zajam narodnog osloboenja u iznosu od 500,000.000 dinara. Od te svote ZAVNOH je za podruje Hrvatske raspisao dio ovog zajma u iznosu od 150,000.000 dinara na 10 godina uz 3% kamata. Unato tekim ekonomskim prilikama svi NOO-i na podruju kotara Donji Lapac odigrali su vrlo znaajnu ulogu u voenju ove veoma znaajne akcije. Do 29. XI 1944. godine na podruju kotara Donji Lapac upisano je 400.800 dinara, a na podruju itave Like ukupno: 2,770.900 dinara. Akcija za upis zajma narodnog osloboenja trajala je do kraja rata. Mnogi stanovnici kotara upisivali su zajam nepovratno, a isto tako mnogi su primljene obveznice poklanjali Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac, a neki i CK KP Hrvatske kao i drugim ustanovama. Pripreme za obnovu U drugoj polovini 1944. svi NOO-i na podruju Like, po direktivama viih organa narodne vlasti, poeli su planirati budue zadatke i radne akcije za obnovu opustoene zemlje. U novembru i poetku decembra 1944. bili su formirani i odjeli za obnovu pri svim kotarskim NOO-ima. Kotarski NOO Donji Lapac svestrano se pripremao za obnovu ratom poharanog podruja. Skoro u svakom selu pri seoskom NOO-u organizirani su graevinski odsjeci (ili komisije) koji su pripremali planove (pod rukovodstvom Odjela za obnovu pri Kotarskom NOO-u Donji Lapac). Organizacija narodnih sudova Partizansko sudstvo koje je izraslo iz nunih potreba regulisanja odnosa meu ljudima i kanjavanja vercera, kriminalaca, zloinaca, petokolonaa, te drugih agenata i protivnika NOP-a, sve do druge polovine 1943. nije rjeavalo sporove na osnovu utvrenih zakona ili drugih normativnih akata, nego samo na osnovu moralnih normi i konvencija koje je svojim razvojem nosila revolucionarna snaga naroda, na elu s K P J . Novo partizansko sudstvo proizlazilo je iz narodnih potreba za zatitom ljudskih ivota i pravde. O osnovnim principima sudstva u NOR-u Moa Pijade je napisao: Postojalo je jedno narodno: obiajno ratno i ustaniko pravo, koje je itavo bilo izraeno sa jednim velikim principom, koji nije bio obuhvaen i fiksiran u paragrafima, ali koji je iv i bio stvaran u svakom aktu narodnih vlasti. Zatim, i principom, da je zakonito samo ono, to pomae interesima NOB-e, a da je nezakonito sve ono, to je tetno za NOP. Sam taj veliki princip, koji je iznikao iz zakona, NOB-e, kao prirodno sastavni dio vlasti, bio je dovoljan, za besprijekorno funkcioniranje svih naih organa vlasti, u najteim godinama oslobodilakog rata. 46
46 Moa Pijae, Izabrani govori i lanci, Kultura, Beograd 1948. str. 36.
Uporedo sa razvojem i uvrivanjem organa narodne vlasti tekao je i proces razvitka partizanskog sudstva, doivljavajui razne izmjene, mijeajui kompetencije s vojnim sudovima i mijenjajui nazive sudstva. Tokom 1942. u radu vojnih i civilnih sudova postepeno se vre razgraniavanja kompetencija. Tada vii forumi vojnih i civilnih vlasti poinju donositi uputstva za rad sudova. U Biltenu Vrhovnog taba NOV-e broj 1213 za decembar 1941. i januar 1942. godine, vrhovni komandant nareuje tabovima partizanskih odreda i proleterskih brigada: da ukoliko to ve nisu uinili, odmab formiraju posebne vojne sudove od 3 lana pri svojim tabovima. Prema ovoj naredbi, izvreno je ne samo odvajanje vojnih od civilnih sudova, ve i razgraniavanje kompetencija, odnosno nadlenosti za njihov rad. Prema naredbi u nadlenosti vojnih sudova spadali su krivina djela pijunae, izdaje, dezerterstvo, pljaka (naroito iz zemunica) i ometanje vojnih jedinica pri izvravanju njihovih zadataka. Za navedena djela, sudili su samo vojni sudovi i to, kako vojnim, tako i civilnim licima. 47 U drugoj polovini 1943. godine pri NOO-ima se javljaju stalna sudska vijea. Tada je unutar svakog seoskog, opinskog, kotarskog i okrunog NOO-a bio formiran sud, odnosno sudsko vijee od 3 lana. Prvim Uputstvom ZAVNOH-a o organizaciji i radu narodnih sudova pri NOO-ima od 2. augusta 1943. i drugim Uputstvom od 22. X I I 1943. godine, doneseni su opirni propisi o organizaciji i djelatnosti sudova na osloboenom podruju. Formiranje Kotarskog narodnog suda Donji Lapac U skladu s Uputstvima ZAVNOH-a kao i direktivama Okrunog NOO-a za Liku, u drugoj polovini 1943. formiran je Kotarski narodni sud Donji Lapac. Za predsjednika je imenovan Mile Drai, tadanji tajnik Kotarskog NOO-a, a za ostala dva lana sudskog vijea Pajo Vidmar, lan Izvrnog odbora Kotarskog NOO-a i Dude Divjak, predsjednik Opinskog NOO-a Donji Lapac (Kotarski narodni sud formiran je u Ondiu, selu ispod Krcane, opina Udbina). Sudski odjel Okrunog NOO-a za Liku u aprilu 1944. organizirao je sudski kurs koji je trajao od 20. IV do 4. V 1944. godine. Na kursu je bilo pet tajnika kotarskih NOO-a i 15 tajnika opinskih NOO-a s podruja Like. Program kursa bio je slijedei: prouavanje odluka I i II zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a, prouavanje svih direktivnih akata i uputstava o organizaciji i radu sudova dobivenih od Okrunog sudskog odjela za Liku, prouavanje uputstava o voenju postupka kod sudova, koja je izdao sudski odjel. Obraivana je i sudska praksa, a naroito o pitanjima porodinog, zadrunog, nasljednog, branog, obligacionog, stvarnog i krivinog prava. Posebna panja posveena je krivinom pravu i voenju krivinog postupka. Predavai su bili: Ivan Pirker, Gojko Polovina i Stevo Rapaji. Presuda se morala sastojati od tri dijela: uvoda (preambule), dispozitiva (vrste i visine kazne) i obrazloenja zato je neka osoba kanjena, s uputom o roku za ulaganje albe. Sudovi su, inae, dobivali direktive da graanske lake sporove rjeavaju izmirivanjem zavaenih stranaka. Pored ostalih pravnih principa, primjenji47 Zbornik NOH-a, tom 2, knj. 1, strana 135.
vao se i princip da sudovi prvenstveno tite interese onih osoba koje su stradale u ratu. Bilo je dosta sporova oko prisvojene stoke od izbjeglica. Presudu niih sudova mogao je preinaiti samo vii sud na temelju albe, odnosno ulaganja priziva. I u toku rata postojali su prekluzivni rokovi za ulaganje albe ili nekog prigovora koji se nije smio prekoraiti. U toku rata na podruju kotara nije postojala institucija javnog tuilatva, a nije bilo ni advokata. Iz izvjetaja o radu Sudskog odjela Okrunog NOO-a za Liku od 8. maja 1944. godine, upuenog ZAVNOH-u, pored ostalog, kae se: Na teritoriji kotara Donji Lapac, narodni sudovi nisu mogli redovno raditi, poto je cijeli kotar okupiran. Jedan dio naroda nalazi se na okupiranom podruju, drugi na slobodnom podruju Like, a trei na slobodnom podruju Bosne. Nemamo tanih podataka o sporovima, ali ukoliko se oni deavaju, njih rjeavaju mjesni NOO-i, koji se nalaze sa narodom. Najee se postiu sporazumi i nagodbe. Na teritoriju ovog kotara ima vei broj kraa, osobito u Dobroselu, opina Doljani, odakle su okupatori odveli sav narod. Krae iz sklonita su dosta este, ali zbog okupacije itavog teritorija, istragu je za sada nemogue sprovoditi. Veinu kraa vre etnici, koji se nalaze u slubi okupatora. Kotarski sud Donji Lapac presudio je jedan laki sluaj krae, kada je poinitelja izveo na osloboeni teritorij sa neosloboenog, kaznio ga i uputio u logor na izdravanje kazne.48 lanovi NOO-a koji su poginuli vrei asno svoju dunost Iz opine Donji Lapac49 Mara Zuni, lan plenuma Kot. NOO-a Donji Lapac i Okr. NOO-a za Liku, Gojko Popovi, lan Opinskog NOO-a Donji Lapac, Branko Raeta (Perein), lan Mjesnog NOO-a Donji Lapac, Bogdan Raeta (Barabin), lan Mjesnog NOO-a Nebljusi, Slavko Cuak, lan Mjesnog NOO-a Nebljusi, uro Popovi, lan Mjesnog NOO-a Nebljusi, Pejo Deli, lan Mjesnog NOO-a Birovaa, Petar Burmudija (Dolina), lan Mjesnog NOO-a Birovaa, Milo uki, lan Mjesnog NOO-a Oraovac, Milan Opala i Jandre Zobenica, lanovi Mjesnog NOO-a Kestenova Korita. Iz opine Doljani:60 Mito Medi, i Rade Paji, lanovi Mjesnog NOO-a Doljani, Rade Medi, lan. Mjesnog NOO-a Brezovac, Mile Besla, Nikola arac i Mane Skrbi, lanovi Mjesnog NOO-a Dobroselo. Iz opine Srb:51 Milan Mandi, lan prvog Kotarskog NOO-a Donji Lapac, iz Dabanice, Ilija Raenovi, lan Opinskog NOO-a Srb, iz Gornjeg Srba, Jovan Raenovi, lan Mjesnog NOO-a Gornji Srb, Pajo Copi, uro Dubaji i Jovo Kea,
48 Izvjetaj Okrunog NOO-a za Liku, od 8. V 1944. godine, upuen Sudskom odjelu ZAVNOH-a, HAK, k. 7. 49 Izjave: Milana Majstorovia, Mie Media i Dragana Vuke, kao i pismo sa spiskovima Spase Stikovca. od 26. III 1981. iz Novog Sada. 50 Izjave: Milana Majstorovia, Mie Media i Dragana Vuke, kao i pismo sa spiskovima Spase Stikovca, od 26. III 1981. lz Novog Sada. 51 Izjave: Voje Mileusnia, Miloa Raua, Boje Vojvodi i Jellce Buji.
lanovi Mjesnog NOO-a Donja Suvaja i Dragan Jovani i Milan uki, lanovi Mjesnog NOO-a, Gornja Suvaja, Pajo Laji, lan Mjesnog NOO-a Neteka i Ilija Zori, lan Mjesnog NOO-a Osredci. Iz opine Kestenovac: Petar Komljen, lan Mjesnog NOO-a Kalati.
Milan umi
Kojica Blanua iz Kruga (Pirovite), od 1. III 1942. do aprila 1943, Jovo Plea 1 iz Bruvna, od aprila 1943. do jula 1943, Bogdan Milju, od jula 1943. do konca augusta 1943, Duan osi iz Mekinjara, od konca augusta 1943. do konca novembra 1943. uro Sua iz Graaca, od konca novembra 1943. do 17. I 1944Milan Trkulja iz Joana, od 17. I 1944. do marta 1944, Perica Krtini 2 iz Bruvna, od marta 1944. do juna 1944. i Du j o Batinica iz Kunovca, od novembra 1944. do osloboenja. Komesari su bili: Stevo Obradovi iz Miljenovca, od 3. marta 1942. do jeseni 1942, Duan Zori Bakin iz Osredaka, od jeseni 1942. do 23. aprila 1943, Mio Medi iz Doljana, od 23. aprila 1943. do 17. januara 1944, Nikola Divjak iz Donjeg Lapca, od 17. januara 1944. do jula 1944, Pejo Obradovi iz Miljenovca, od ljeta 1944. do novembra 1944. i Petar Hini iz Debelog Brda, od novembra 1944. do osloboenja. Komandiri ete pri Komandi mjesta Donji Lapac bili su: Jovica tikovac iz Dobrosela, Stevo tikovac iz Dobrosela, Duan Medi iz Zaklopca i Rajko Komadina iz Mutilia. Komesari ete u istoj komandi su bili: Jovo Grkovi od Udbine, Savo Dra iz Brotnje, Simo Pavkovi iz Osredaka i Dani Repac iz trbaca. Komandiri vodova u eti ove komande su bili: Marko Medi iz Doljana, Branko Mudrini 3 iz Zaklopca i Milutin Vuka iz Dobrosela. Komanda mjesta Srb formirana je 28. marta 1942. nakon osloboenja od Talijana koji su drali Srb est mjeseci. Nakon osloboenja Srba operativna komanda je formirala Komandu mjesta Srb u kojoj su komandanti bili: Milan umi od 20. marta, do 20. maja 1942. godine, Duan Bursa, 4 od 20. maja do juna 1942, Milan Tankosi 5 iz Dugopolja, od juna 1942. do novembra 1942, Drago Oegovi iz Neteke, od novembra 1942. do marta 1943, Mio Medi iz Doljana, od marta 1943. do 23. aprila 1943, Duan osi iz Mekinjara, od 23. aprila 1943. do konca augusta 1943. i Bogdan Milju od augusta 1943. do decembra 1943. i Milan Trkulja do 17. januara 1944. Komesari su bili: Drago Oegovi iz Neteke, Milan umi iz Srba, Milojko uk iz Zrmanje i Nikola Divjak iz Donjeg Lapca. Obavjetajni oficir pri Komandi mjesta Srb bio je za vrijeme cijelog rata Rade Damjanovi Vrabac iz Gornjeg Srba, njegov pomonik Simo Luki iz Kupirova, komanddir ete pri Komandi mjesta Srb bio je Jovo ijan iz Potkraja, a poslije njega Duan Mikovi, iz Kupirova. Obavjetajni oficir komande u D. Lapcu bio je Mia Dragievi. Komanda mjesta je bila vojni organ koji je obezbjeivao sigurnost i red na slobodnoj teritoriji, stalno pratila pokrete neprijatelja i stupala u borbu s njim, hapsila i sasluavala diverzante, pijune, vercere i sve druge koji su nanosili tetu NOB-i. Tee sluajeve sprovodila je na daljnje postupke Komandi 2. likog podruja. Pronalazila je i hapsila dezertere iz operativnih jedinica i sprovodila ih u njihove jedinice.
1 2 3 4 5 Ratni vojni invalid bez noge. Poginuo u Istri 1945. Uhvatili ga i strijeljali etnici u Graacu 1944. Poginuo u toku NOR-a. Umro poslije rata.
685
Donji Lapac 1943. Vijenici Hrvatske na putu za Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu.
Ekonomat pri Komandi mjesta 6 vodio je rauna o snabdjevenosti Komande mjesta i njene jedinice, vrio konfiskaciju i rekviziciju u suglasnosti s opinskim NOO, otimanje i spremanje ljetine ispred neprijatelja, izvlaenje i spremanje plijena iz novoosloboenih mjesta. NOO-i su hranu, odjeu i obuu predavali komandama mjesta koje su robu i materijal predavale Komandi 2. likog podruja ili direktno operativnoj jedinici koja je bila na njihovom podruju. Komanda mjesta Donji Lapac, pored navedenih dunosti, imala je na svom teritoriju smjetenu bolnicu u Dobroselu i bolnicu u Bijelim Potocima. Na podruju Kamenskog bila je smjetena radionica za popravak oruja, radionice odjee i obue. Pilana i mlin, takoer su radili za potrebe NOB-e. Oficirska kola je bila smjetena na podruju Komande mjesta Donji Lapac pa je ova i nju morala obezbjeivati i brinuti se o njenom snabdijevanju odjeom, obuom, hranom, ogrjevom i ostalim. Komanda mjesta je morala u umi Kamensko izgraivati zemunice za smjetaj hrane i ostalog materijala koji je bio potreban za NOB-u. Na teritoriji Komande mjesta Donji Lapac bio je formiran radni bataljon. Bataljon je imao stalno zadatak: ruenje puteva, izradu zemunica, spremanje ita ispred okupatora, vridbu i spremanje u zemunice, evakuaciju ratnog plijena iz osloboenih mjesta. Sve je to Komanda mjesta sa etom svojih boraca morala da obezbijedi i osigura. Osim toga Komanda Donji Lapac imala je 1942.
6 Komanda mjesta Srb u to vrijeme pripojena Komandi mjesta Donji Lapac.
i 1943. godine na svom podruju vie centralnih ustanova NOP-a Hrvatske i likog okruga. Na podruju Komande mjesta Srb bilo je vie uurskih mlinova u kojima je mljeveno ito za potrebe stanovnitva od kojeg je uziman uur za potrebe NOV. Na njezinom podruju bio je Omladinski radni bataljon koji je odigrao vrlo vanu ulogu prilikom evakuacije plijena s teritorija na kojima je kapitulirala talijanska vojska (Benkovac, Kistanje i Paene). Na tom su podruju djelovale etnike snage od kojih je trebalo otimati i izvlaiti plijen na osloboenu teritoriju. Radni bataljon je vrio stalne akcije s radnim jedinicama na podruju Donjeg Lapca i Korenice. Komanda mjesta Srb izgraivala je zemunice za smjetaj hrane, odjee, obue i ostalog. Obezbjeivala je narod i omladinu prilikom ruenja pruga, puteva i mostova. Komanda mjesta Srb je odigrala vanu ulogu pri obezbjeenju radnog bataljona prilikom izvlaenja plijena s podruja koje su kontrolirale etnike snage iz Knina. Saradnja Komande mjesta s NOO, i ostalim organizacijama NOP-a bila je vrlo uska i svakodnevna, tako da se sve to se radilo meusobno dogovaralo. Komanda mjesta je u suglasnosti s NOO vrila mobilizaciju ljudstva, stoke i zaprenih vozila. U sluaju neprijateljske ofanzive Komanda je uz punu suglasnost NOO vrila evakuaciju stanovnitva i stoke u odreenim pravcima i obezbjeivala zbjegove. S NOO-ima voena je briga o zbrinjavanju porodica poginulih boraca i siromanih porodica iji su hranioci otili u NOB-u. Vodila je brigu i imala pregled smjetaja operativnih jedinica, bilo da su staconirale ih prolazile preko teritorije. Nakon formiranja Komande podruja, Komande mjesta Donji Lapac i Srb pripale su pod komandu Drugog likog podruja. Komande mjesta su sprovodile u Komandu 2. likog podruja neprijatelje NOB-e, vikove hrane, odjee i obue. Komande mjesta morale su voditi brigu 0 obezbjeenju svih politikih i vojnih delegacija koje su se kretale preko njenih podruja. Ovo je naroito dolo do izraaja u vrijeme njemake okupacije donjolapakog kotara, kada su jedinice njemake legionarske 373. divizije drale komunikaciju BihaDonji LapacSrbKnin. U prelazima delegacija 1 naroda iz Bosne u Hrvatsku i obratno preko ove komunikacije uestvovale su esto i komande mjesta Srb i Donji Lapac.
Jovo
Raeta
U Donji Lapac je dolazio manji broj omladinaca na praksu i tako se mijeao i dolazio u dodir s inovnitvom. Meu inovnicima je bilo pojedinaca s naprednim shvatanjima i idejama, pa ak i komunista, to nije ostalo bez uticaja na praktikante. U mjestu je bilo i onih najsiromanijih koji su sluili kod pojedinih gazda, to je takoe imalo uticaja na formiranje revolucionarne svijesti. Poetkom izgradnje Unske pruge najvei dio odrasle omladine odlazi na rad i obavlja najtee fizike poslove, uz vrlo malu zaradu. Bilo je i takvih koji su bili vie nego mladi i fiziki nedorasli ovom napornom poslu, ali su prihvatali sve poslove da bi se prehranili. Najznaajniju ulogu u zbliavanju i irenju naprednih ideja kod omladine imali su omladinci koji su se kolova u uiteljskoj koli u Banjoj Luci: Branko Stijelja, arko Baji, Branko arac i drugi. Buenje revolucionarne svijesti poinje se osjeati od 1936. kroz razne forme djelovanja naprednih omladinaca. Omladina se okuplja na priredbama tamburakih zborova, u pjevakim horovima, a posebno djeluje preko sportskog nogometnog kluba Ozeblin. Ovaj nogometni klub osnovan je 1927. godine. Osnivai su bili aci kolovani u Zagrebu i Bihau, trgovci i slubenici iz Donjeg Lapca. Bilo je to prvo drutvo koje je osnovano u manjem mjestu, a koje je masovno okupljalo omladinu. U njega se s vremenom ukljuuje i veliki broj seljake omladine. Ovo sportsko drutvo, moe se tvrditi, odigralo je presudnu ulogu u okupljanju i revolucionarnom vaspitanju omladine koja je dosta spremno doekala poetak ustanka 1941. U njemu su djelovali napredni omladinci, lanovi S K O J - a i Partije, kao to su: Mile Kosanovi, 1 Ilija iki, 2 Branjo Stijelja, 3 Branko arac i arko Baji. 4 Partija je ostvarila svoj uticaj na sportsko drutvo preko svojih lanova Rade Miokovia i Nikole Vidakovia, slubenika u Donjem Lapcu, Jove unia, zanatlije, Bose Smiljani, uiteljice i Ilije Tadia, mesara. Svi navedeni bili su aktivni lanovi drutva. Bive vlasti su osjetile napredno djelovanje drutva i nastojale su svim sredstvima da ga onemogue u radu i postojanju. Ovdje posebno treba istai da se u drutvo ukljuuju kao aktivni igrai i neki slubenici koji su slubovali u Donjem Lapcu (Ivan Markovi i drugi, koji unose revolucionarne ideje meu omladinu). Drutvo je bilo rasadnik revolucionarnih ideja. Poseban uspjeh su imale priredbe s kratkim komadima i skeevima: Jazavac pred sudom, Voda sa planine i dr. Drutvo je bilo inicijator formiranja i niza drugih sekcija kao to je tamburaki i pjevaki hor. Ovaj sportski kolektiv poinje da radi i da se vezuje s naprednim sportskim drutvima u drugim mjestima kao to je Borac iz Drvara, Borac iz Bosanskog Petrovca, sa sportskim drutvom Una iz Kulen Vakufa, gdje se povezuje s naprednim studentima iz tih drutava kao to je Hajro Kulenovi, B. ipka iz Bosanskog Petrovca, Vlado Kalezi, Boro Kecman i braa Bibanovi. Ovako masovna i intenzivna revolucionarna aktivnost kluba Ozeblin nije mogla ostati nezapaena. Drutvo je stavljeno pod posebnu kontrolu vlasti. Zahvaljujui uticaju njegovih pojedinih lanova, kao to je Rade Miokovi i jo neki, drutvo uspijeva da se odri, iako ga je policija okvalificirala kao opasno za poredak. To potvruje naena fotografija igraa kluba u kartoteci centralne
1 2 3 4 Umro 1943. godine kao sekretar KK KPH Donji Lapac. Poginuo u NOB-i. Poginuo u NOB-i. Ubijen od ustaa 1941.
policije u Beogradu, na ijoj poleini stoji: Nogometni klub 'Ozeblin' Donji Lapac pod uticajem antidravnih elemenata, komunista, i kao takvo opasno po drutveni poredak. Kakva je bila stvarna politika uloga nogometnog kluba Ozeblin vidi se iz popisa njegovih lanova koji su stupili u NOV 1941. godine. lanovi uprave drutva: Rade Miokovi, nosilac Spomenice, u toku rata predsjednik NOO za Liku, uro ai, nosilac Spomenice 1941, Jovo Zuni, sekretar opinskog komiteta K P J . Aktivni lanovi kluba: Duan Tadi Duka nosilac Spomenice, Mile Kosanovi, sekretar kotarskog komiteta, Stevia Raeta, poginuo kao komandant bataljona 1942. na Graacu, Brane Stijelja, poginuo kao komesar bataljona 1942, Nikola Popovi, nosilac Spomenice 1941, Ilija Popovi, narodni heroj, poginuo kao komandant bataljona 1943, arko Baji, ubijen od ustaa 1941, Branko arac, ubijen od ustaa 1941, Jandre Zuni, poginuo kao komandant bataljona 1944, Dude Divjak, nosilac Spomenice 1941, Ugljea Vignjevi, poginuo u toku NOB-a kao komandir ete, Stevo Zuni, nosilac Spomenice 1941, u toku rata komesar bataljona i sekretar kotarskog komiteta, Stevo Mileusni, nosilac Spomenice 1941, komandant bataljona i brigade, pukovnik JNA, Branko Bogunovi, nosilac Spomenice 1941, omladinski rukovodilac, lan TANJUG-a, novinar, Rade Raeta, nosilac Spomenice 1941. u toku rata komesar bataljona, vojni invalid, Savo Vitas, pukovnik, nosilac Spomenice 1941, u toku rata intendant brigade i divizije, Jovo Raeta Neni, pukovnik, nosilac Spomenice, u toku rata komesar bataljona i brigade, vojni invalid, Boko Opai, major, nosilac Spomenice 1941, u toku rata radio-vezista pri Vrhovnom tabu, Rade Stijelja, kapetan bojnog broda, nosilac spomenice 1941, u toku rata vezista pri Vrhovnom tabu, uro Drai, kapetan I. klase, nosilac Spomenice 1941, u toku rata komandir ete, Nikola Raeta, major, nosilac Spomenice 1941, u toku rata komandir ete, teki ratni vojni invalid, Ilija Popovi Savin nosilac Spomenice 1941, Lazo uki, kapetan, nosilac Spomenice 1941, ratni vojni invalid, Duan Raeta abrakov, nosilac Spomenice 1941, u toku rata predsjednik kotarskog NOO, Obrad Raeta, komandant bataljona, pukovnik, nosilac Spomenice 1941, i Milan Popovi, nosilac Spomenice 1941. i ratni vojni invalid. 5 Na omladinu su snano djelovale hrabre i revolucionarne linosti. Uticaj Partije na omladinu irio se i preko naprednih pojedinaca roenih u tom kraju, kao to je bio Rade Durakovi, vii financijski inspektor koji je zbog naprednih revolucionarnih ideja otputen iz slube i doao u Donji Lapac kod brata. Okupljao je omladinu oko sebe, irio revolucionarne ideje, i stvarao kod omladine nezadovoljstvo kritikujui nenarodni reim i eksploataciju. Znao se pribliiti omladini. Njegov boravak ostavio je trajnu revolucionarnu prisutnost kod omladine. Revolucionarni uticaj na omladinu Lapca i okoline pred rat vrio je student Milojko Majstorovi koji je kao kandidat Partije biran za naelnika opine Donji Lapac. Njegov dolazak za naelnika imao je veliki uticaj na dalje organizovanje omladine. U radu s omladinom oslanjao se na pisara Danu ukia Dau. U radu s omladinom isticao se i Pero Hajdinovi. Neki reimski ljudi iz Donjeg Lapca pristupili su 1938. formiranju omladinske organizacije plavih koulja, po uzoru na italijansku faistiku omladinu. Na
5 Naveo sam samo one lanove uprave i aktivne igrae koji su 1941. godine stupili u NOB-u. Ostali napredni i aktivni lanovi kluba koji su bili u zarobljenitvu ili su se kasnije ukljuili u NOB, nisu ovdje poimenino navedeni (pr. a.). 44 DONJI LAPAC
689
sastanak su pozvali omladinu Lapca u prostorije gostionice reimskog ovjeka. Reakcionarni dio omladine predvodio je Milan Raeta Asker. Za organizaciju su dobili oko 20 plavih koulja s potrebnom opremom, ukljuujui i oruje. Za ovu namjeru doznao je Dane uki Dao preko Milojka Majstorovia. Preduzete su mjere da se ovaj pokuaj sprijei. Na zakazani sastanak reakcionarne grupe nekolicine reimskih ljudi doli smo i mi u daleko veem broju, sasluali izlaganje organizatora, a zatim organizovano istupili protiv formiranja ovakve omladinske organizacije. Na sastanku smo uspjeli da ubijedimo i pridobijemo sve prisutne omladince koji su demonstrativno s nama napustili ovaj skup, a s organizatorima je ostalo samo 5 omladinaca. Na skupu je dolo i do fizikog obrauna, gdje je pretuen Milan Raeta Asker. Sutradan dolazi do hapenja nosilaca razbijanja sastanka. Uhapeni su: Ilija iki, Stevo Zuni, Duan Tadi Duka, Jovo Raeta Neni, Dane uki Daoo, Stevo uki i Ih j a Popovi Vicanov. Napredna omladina biva izloena zlostavljanju i maltretiranju od andarmerijske stanice i njenog komandira narednika agalja, koji se isticao u batinanju i zlostavljanju. andari su na veoma perfidan nain saekivali omladince u mraku i batinali. U prvom redu su maltretirali one omladince koje su imali u svojoj evidenciji kao buntovnike i napredne. Shvativi namjere andarmerije i mi smo se dogovorili da se pojedinano ne kreemo, bar ne nou, nego samo u grupama od etvoro pa navie. Jedne noi u centru Donjeg Lapca dolazi do otvorenog sukoba izmeu Ilije ikia i komandira aglja i dvojice andara koji su ga presreli i poeli ga maltretirati. Nailazei u tom momentu, nas etvorica: Duka Tadi, Stevo Zuni, Jovo Raeta i Stevo uki bez oklijevanja smo skoili u pomo maltretiranom Iliji ikiu. Dolo je do tue izmeu nas i andara. Uspjeli smo ih razoruati, uzeti im pitolje i opasae (jer puke nisu imali). Sutradan smo pozvani u andarmerijsku stanicu na sasluanje. Znajui kako bi se proveli u andarmerijskoj stanici, grupa graana nas uzima u zatitu i nije dozvolila da se odazovemo pozivu. Naroito nas je titio naelnik Opine Milojko Majstorovi koji je traio da istragu preuzme komandir andarmerijskog voda iz Graaca, porunik Duan Drakuli. Pod pritiskom graana i naelnika Majstorovia, osloboeni smo. Komandir aglja je premjeten u drugo mjesto. Koliko je revolucionarni polet zahvatio omladinu Donjeg Lapca i koliko je ona bila spremna, oiti je primjer i pokuaj ubistva jednog od glavnih suradnika Stojadinovia, ministra financija Duana Letice. Dvadeset i prvog novembra 1938. kada je Letica prisustvovao zboru Stojadinovievog pokreta u agitaciji za izbore u selu Miljenovcu, nedaleko od Lapca, Rade Miokovi i Ilija Tadi pozvali su Dau ukia, Jovu Kosanovia i mene. Objasnili su nam zadatak. Ilija Tadi nam je rekao da treba postaviti zasjedu ministru Letici koji je otiao autom na zbor u Miljenovac i da ga pri povratku pokuamo ubiti. Zasjedu smo postavili iznad Lapca, na mjestu Orasi. Imali smo dvije lovake puke i 2 pitolja. Glavni rukovodilac ove akcije bio je Ilija Tadi. Zasjeda je postavljena negdje izmeu 21 i 22 asa, a vladalo je veliko nevrijeme, kia i vjetar. Oekivah smo njegov povratak autom. Meutim, on se pri povratku vratio fijakerom u kojem je bila i njegova pratnja. Primijetili smo dolazak fijakera, ali nismo znali da je u njemu ministar. Kada je fijaker doao do nas, neko ga je iz pratnje oslovio s g. ministre, no mi smo bili iznenaeni njegovom pojavom u fijakeru. Ilija Tadi je uspio da otvori vatru u pravcu odlazeeg fijakera. Pucanje Tadia bio je izazov za otvaranje vatre u naem pravcu od ministrove pratnje.
Sutradan andarmerijska stanica je odmah posumnjala na nas. Pozvali su me na sasluanje. Doznavi da su me pozvali i pritvorili, Rade Miokovi i Ilija Tadi preuzeli su odmah odgovarajue mjere da se cijela stvar ne bi otkrila. To su izveli uz pomo andara Stojana Serdara, koji je bio simpatizer ili lan K P J (poginuo kao prvoborac na dunosti obavjetajnog oficira brigade). Alibi za grupu smiljen je tako to je Tadi u selu Varoine naao kuu Ilije Divjaka i s njegovom kerkom Milkom dogovorio da potvrdi sa Serdarom da smo sjedili u njihovoj kui te veeri do 1 sat nou. Serdar je podnio stanici zvanian izvjetaj kojim potvruje na alibi. Sumnja je skinuta. kolovani omladinci su sve vie donosili naprednu i revolucionarnu literaturu. U tome se naroito isticao zanatlija Pero Hajdinovi. Pod okupacijom i ustakom vlau Ustae su dole u Lapac neto kasnije nego u susjedna mjesta Like. Doznali smo ranije o njihovm zloinima u Udbini, Graacu i drugdje. Narod se zato poeo sklanjati u ume. Ustae su ovim bile iznenaene i pribjegavaju taktici pozivanja naroda da se vrati kuama, uz obeanje da im se nita nee desiti ako mirno rade svoje poslove. Siromanije su pozivali da im u Borievcu dijele hranu, po 10 kg kukuruza, besplatno. Pod raznim pretnjama pozivali su omladince da se prijave radi regrutacije. Naroito su bih aktivni u pozivanju onih koji ele da idu na rad u Njemaku. Njihova propaganda ne uspijeva zahvaljujui uticaju Partije i naprednih snaga. Za ovo ima naroitu zaslugu Ilija iki, Hrvat, koji se i ranije isticao kao napredan i vrlo aktivan omladinac. On se zaposlio kao slubenik u sudu i ostao na vezi s izbjeglim narodom i aktivnim omladincima. Kolika je njegova zasluga u spasavanju srpskog naroda u Lapcu od zloina, navodim samo u jednom primjeru. Negdje uoi ustanka, ustae su iz Gospia preko pote javile glavnom ustakom stoerniku u Lapcu sudiji Marinkoviu da dolazi pojaanje ustaama u Lapac s namjerom da u toku noi izvre hapenje Srba u Lapcu. U to vrijeme se u poti nalazila slubenica Nada Vlatkovi, Hrvatica, udata za Srbina. Cula je za poruku i odmah je o tome obavijestila ikia. iki je obavijestio uru aia, Jandru Mileusnia i jo neke Lapane koji su se nalazili u mjestu. Zahvaljujui obavjetenju Lapac je u roku jednog sata ostao prazan i dolaskom ustaa iz Gospia, u Lapcu nisu nali nikoga, izuzev nekoliko staraca nesposobnih za kretanje. Narod se vie nije vraao u Lapac do ustanka. Mora se konstatirati da je u tom periodu nastupila teka situacija za djelovanje lanova K P J . Nastao je period slabe povezanosti i dezorijentacije. Ustae u Donjem Lapcu hapse Peju unia koji je bio na elu partijske organizacije u D. Lapcu. Jedan broj lanova i kandidata K P J bjei ispred ustakog terora u Srbiju (uro arac, Bosa Smiljani i arko tikovac). Dvojica najaktivnijih omladinaca padaju u ruke ustaa (Branko arac i arko Baji). U Lapcu ostaju etiri lana K P J : Mile Kosanovi, Nikola Vidakovi, Stevo Dragievi i Sava Mileusni dok se Rade Miokovi u to vrijeme nalazio na podruju kotara Graac. Hapenjem Peje unia 6 i odlaskom nekih lanova K P J za Srbiju i drugdje, aktivnost se izvjesno vrijeme smanjuje, tako da dolazi vie do pojedinanih
6 Zatvoren, maltretiran i muen u ustakom zatvoru.
kontakata. Naroito se osjeala aktivnost Save Mileusnia i Duana Raeta Sabrakova koji imaju velike zasluge, ne samo za ustanak, ve i za odvraanje naroda da ne nasjedaju ustakoj propagandi. Sava Mileusni se skrivao ispred ustaa u Kamenskom. Jedan broj omladinaca ga je potraio koncem juna 1941. godine da uju njegovo miljenje o odlasku za Srbiju. Sava im je odgovorio da je to samo ustaka propaganda i da tome ne treba nasjedati, da je njihov cilj privui narod iz ume i likvidirati ga. Uputio ih je da se i dalje treba sklanjati i pripremati za ustanak. Isto tako, upozorio ih je da ne treba oruje predavati ve uvati za predstojeu borbu. Sastanak s Mileusniem imao je veliki znaaj da ljudi iz ume ne nasjednu ustakoj propagandi. Ovako otean rad lanova K P J bio je sve dok se Pejo Zuni nije naao na slobodi i uspostavio vezu s Go j kom Polovinom. Ustae su iz lapakog zatvora vozile kamionom zatvorenike (oko 3540) na likvidaciju. Kamion se pokvario vie Zobeniina Gaja, nedaleko od Lapca. Od Udbine je naiao gostioniar iz Lapca Milan Vojvodi. Na njegovu intervenciju ustae su pustile Peju unia, Branka Bogunovia i Bratu aia. Dok se narod Lapca i okoline skrivao po umi, vladala je pometnja ta ustae rade s narodom kojeg odvoze nou u pokrivenim kamionima u pravcu Udbine. Sirila se propaganda da oni ljude alju za Srbiju, u Njemaku na rad itd. Ova neizvjesnost vladala je meu narodom sve dok s jame vie Gaja Zobeniina, gdje su ustae bacale svoje rtve, nije pobjegao vezan Vojo Mileusni. On je vezan izbio kod kue Jove Bosnia u Oraovcu. Tada se otkrila istina o zloinima. Ovu zloslutnu injenicu potvrdila je Dara Skori, koja je poslije 9 dana izila iz jame Jasikovae kod Borievca, Otpale su dileme ta ustae rade sa svojim rtvama. Krajem jula irile su se vijesti o ustanku u Srbiji i o prvoj rtvi paloj u borbi s ustaama Stevi Opaiu iz Dnopolja. Dizanjem ustanka u Srbu 27. VII 1941. godine proirila se vijest po umama u okolini Lapca, gdje je 28. VII 1941, odran zbor u Zaluju. Pristupilo se pripremama za borbu. Istu vee poslate su patrole prema Borievcu gdje je bilo najjae ustako uporite. Traena je i veza s Lapcem gdje je bio jedan broj ustaa i andara. Dana 30. VII 1941. pripreman je napad na D. Lapac, ali su se ustae i andari u toku prethodne noi ve povukli u Borievac. Narod se masovno vraao kuama. Sutradan pristupilo se organizaciji napada na Borievac. Na elu ustanika se stavljaju odmah poznati lanovi KP-J ko to su Gojko Polovina, Pejo Zuni, Sava Mileusni, Stevo Dragievi, Duan Raeta abrakov, Mile Kosanovi i drugi. Pripreme za napad na Borievac tekle su organizirano i u dogovoru s ustanicima iz drugih sela, a naroito s ustanicima iz Srba i sela Doljani. Ustanici za napad na Borievac bili su postrojeni u Zegaru, zvanom Progon. Ovdje je izvrena detaljna priprema. Naoruanje kojim se raspolagalo bilo je vrlo oskudno izuzev nekoliko karabina, koje su pojedinci donijeli iz bive jugoslavenske vojske, i lovakog oruja. U Lapcu su zarobljena samo dva karabina i dva pitolja. U toku pripreme napada pao je prijedlog da se u pomo pozove major bive jugoslavenske vojske Boko Raeta, za koga se znalo da se krije u okolini Donjeg Lapca. Formirana je grupa koja je otila kod njega. Ponueno mu je da rukovodi akcijom. Major Boko Raeta se odazvao pozivu i doao u mjesto zvano Progon, gdje nas je naao postrojene. Pejo Zuni mu je saoptio zato je pozvan, da je naa elja da preuzme komandu kao vojni strunjak i da nas vodi u borbu. On je to kate-
goriki odbio slijedeim rijeima: J a kao obrazovani vojnik, nauio sam rukovoditi organizovanom vojskom, tehniki opremljenom, a vi ste jedna obina nenaoruana rulja i vaa je borba besmislena. Gdje se moete suprotstaviti naoruanoj sili kao to je njemaka i italijanska vojska, koje podravaju Pavelievu nezavisnu dravu. Odgovorio mu je Nikolica Popovi Miliev: Imao si takvu vojsku i naoruanje pa si je predao neprijatelju i kao takav nam ne treba, a sada se krije kao neka baba po kuama!. Raeta se udaljio i otiao. Napad na Borievac uslijedio je 2. VIII 1941. u kome je bilo oko 400 ustaa, domaih i pridolih. Ne znajui da su se ustae nou povukle iz Borievca u Kulen Vakuf, partizani ga okruuju i brzo zauzimaju. U napadu je uestvovalo sve sposobno stanovnitvo. Istovremeno oko majora Boka Raete i Milana Starevia okupljala se grupa ljudi usmjerena na razbijanje bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Ova grupa etniki orijentiranih nije imala nekog jaeg politikog uticaja na narod, ali je ipak pravila dosta smetnji i nastojala pasivizirati vei broj stnovnitva. Svoje istomiljenike nali su u onima koji su se bavili pljakom i osvetom. Dok su se istinski borci, pod rukovodstvom K P J , nalazili na poloaju prema Bihau i Kulen Vakufu, jedna grupa etnika iz Srba, u dogovoru s grupom etnika iz Lapca, na elu s elaniem, uz pomo 23 izdajnika iz D. Lapca, odnosno iz Oraovca uhapsili su na preva.ru Iliju ikia i njegovog brata Paju, Hrvate, koji su ostali na slobodnoj teritoriji i aktivno se prikljuili ustanicima. Poslije hapenja odveli su ih u selo Oraovac gdje su im pripremili likvidaciju. Ilija je uspio pobjei, dok su njegovog brata Paju odveli na gubilite i likvidirali ga. O hapenju Ilije i brata mu Paje obavijestio je ustanike na poloaju Jandre Mileusni Bolaino i predloio da se neto hitno poduzme za njihovo spaavanje. Odmah je odreena jedna grupa koja je hitno krenula u pravcu Oraovca sa zadatkom da spasi Iliju i Paju, ali kasno. Poslije uspjelog bjeanja, Ilija je doao u kuu Jove Raete Nenieva gdje je ostao skriven nekoliko dana, a poslije prebaen u kuu Branka i Radelice Stijelje gdje je ostao sve dok se nije pripremio teren za njegovo prebacivanje na neosloboenu teritoriju, gdje je po zadatku partije ostao sve dok se nije prebacio u partizane. 7 Pored uticaja na organiziranju NOB-e i razobliavanje izdajnike uloge etniki orijentisane grupe s Bokom Raetom, vano je istai i ulogu Stoj ana Matia, porunika bive jugoslavenske vojske. Mati se odmah poetkom ustanka stavlja na raspoloenje K P J kao rodoljub i patriota, gdje se istie svojom sposobnou i hrabrou, a naroito dolazi do izraaja njegova vojnika i organizatorska sposobnost, koju ispoljava u svim akcijama. Mati postaje meu narodom i ustanicima vrlo popularan i omiljen, a etniki orijentisana grupa, na elu s Bokom Raetom osjetivi to, pokuava na svaki nain da ga pridobije za svoju izdajniku stvar. Kod nekolicine rukovodilaca bilo je, ponekad, nepovjerenja prema Stojanu, kao na primjer kod Rade Zigia. Zbog ovakvog odnosa Mati se povezuje s ustanicima u Bosanskoj krajini, a naroito s poznatim krajikim herojem dr Mladenom Stojanoviem kod kojega je lino iao i za koga je Mladen bio posebno veliki autoritet. K P J je u poetku ustanka uspjela okupiti u NOB veliki broj bivih jugoslavenskih podoficira i andara, koji su svojom strunou doprinijeli, kao vojno-struni rukovodioci, razvoju NOB-e.
7 Ilija je poginuo u partizanima 1944. godine.
Masovnim stupanjem omladine u politiki rad, kao i njeno uee i polet u ustanku, augusta mjeseca 1941. prethodilo je formiranje aktiva S K O J - a u Donjem Lapcu. Ovaj aktiv je organizovao Slobodan Uzelac, lan Okrunog komiteta S K O J - a za Liku, uz prisustvo druga Mile Poue. Prvi aktiv S K O J - a za Donji Lapac sainjavali su slijedei lanovi: Duan Tadi, Branko Stijelja, Jovo Raeta, Zorka Kosanovi i Jandre uni. Zadatak aktiva bio je razvijanje aktivnog politikog rada s omladinom i njeno dalje uee u NOB-i. Poslije formiranja skojevskog aktiva u Donjem Lapcu, rad s omladinom podijeljen je na tri grupe. Jedna grupa okupljala je omladinu u Raetinu Kraju, s kojom je rukovodio Branko Stijelja. Druga grupa formirana je u meu-vodama. Njom je rukovodio Jovo Raeta i trea grupa u Zegaru kojom je rukovodio Jandre Zuni. Omladinska organizacija koja se okuplja u Raetinu Kraju, bila je najmasovnija i najaktivnija. Bila je centar okupljanja omladine D. Lapca i okoline. Potrebno je istai i veze skojevske organizacije Lapca, kao i pomo koju su imah od Steve Time, Marije Bala i Vidmara, a znatnu pomo dali su omladinci iz Kruga za vrijeme talijanske okupacije D. Lapca. Posebnu aktivnost pokazala je studentica Kata Bubalo koje se nalazila na terenu D. Lapca. Ona je izbjegla iz Likog Petrovog Sela. Njena revolucionarna pomo bila je ogromna. Uvrivanjem i osposobljavanjem skojevske organizacije u D. Lapcu, koja 1941. godine broji oko 16 do 18 lanova, stvoreni su uslovi irenja organizacije u Gajinama, Dnopolju, Oraovcu i G. Lapcu. Ponovnom okupacijom D. Lapca od strane Talijana oktobra 1941. uslovi rada s omladinom postali su daleko tei, ali zahvaljujui ve postojeoj organiziranosti i politikoj uvrenosti S K O J - a i omladine, ovaj ponovni dolazak okupatora nije pokolebao polet i dalju aktivnost omladine. etniki orijentisana grupa okupljena oko majora Boka Raete i Milana Starevia, uz pomo i suradnju talijanskih okupatora, radi na razbijanju NOB-e. Aktivnost ove grupe usmjerena je na razbijanje bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Oni politiku talijanskih faistikih okupatora koriste za svoju propagandu i irenje svog uticaja na narod. Obzirom na situaciju koja je nastupila, jer je sada trebalo u prvom redu razbiti uticaj grupe okupljene oko Boka Raete, u ovom periodu je intenziviran politiki rad u Lapcu i okolini. U tome je skojevska organizacija imala znaajnu ulogu, a naroito u razobliavanju etnike izdajnike politike. Zahvaljujui skojevskoj organizaciji onemoguen je utjecaj etnike politike u tom periodu na omladinu, to potvruje i injenica da je tada bilo svega dvojica omladinaca koji su bih na strani etnika.
Rauo D. Milo
Prvi kontakti s Milanom Sijanom Poetkom juna 1941. godine iz zbjega Bogutovac prebacio sam se u zaseok Nadurljaj kod svog starog prijatelja Manie Sijana, koji je pored mene prihvatio moga oca i brata. Kod njega smo ostali za vrijeme ustakog terora. Tada sam se upoznao s Milanom Sijanom, za koga sam ranije doznao da je doao iz Beograda (gdje je radio), da je bio u zatvorima zbog svog revolucionarnog rada i da je komunista. inilo mi je zadovoljstvo kada me pozvao sebi da proetamo. Razgovarali smo o ustaama i dogaajima koji su se odigravali u zemlji i svijetu. Kod njega je esto u Nadurljaj u to vrijeme dolazio i Branko Desnica. Jednoga jutra Milan me pozvao da proetamo u pravcu kolibe Duke Raenovia Ribeva. Kad smo doli u blizinu, sjeli smo pod jedan grm, a Milan je izvadio iz depa najnovije radio-vijesti napisane rukom. Ponio je hartiju sa sobom i dao mi da piem. On je diktirao. Umnoili smo nekohko primjeraka koje je Milan nekamo nosio. Drugom prihkom Milan me zaduio da iznaem mogunosti i poaljem njegovu poruku Pajici Omikusu iz Srba kako on (Milan Sijan) eli da se nae s njim na mjestu zvanom Sklop kod Pajiine pilane. Tom prihkom sa mnom se naao i moj mladi brat Duan pa sam po njemu poslao Pajici cedulju. Jednog dana kod Milana Sijana doao je Branko Desnica i poslije njihovog meusobnog razgovora pozvae i mene u drutvo. Da krenemo do Kunovca rekli su mi. Ovaj poziv rado sam prihvatio. Doli smo kod kue Danila Damjanovia Dania gdje je, pored ostalih prisutnih, u bati pod nekom jabukom leao i oko Jovani. Vodio se spontan razgovor o svemu i svaemu, ali najvie o ustaama. Poslije podne iz Kunovca smo se Milan ijan, Branko Desnica i ja vratili natrag. Na dogovoreni sastanak s Pajicom Omikusom pozvao me Milan ijan jednog jutra. Tu e se pored Pajice nai jo neki ljudi. Kad smo negdje oko 10 asova izjutra doli u Sklop kod pilane (mislim da je to bilo 24. jula 1941) ve su prije nas doli Dani Damjanovi, Duan Damjanovi, Branko Desnica i Pajica Omikus. Oekivao se i dolazak Doke Jovania. Pored uobiajenih razgovora ovdje je bilo i konkretnih prijedloga o pripremama otpora ustaama. Bilo je govora o popisu vienijih ljudi na koje se moe raunati. Dogovoreno je da se popiu posebno oni za koje se zna da imaju oruje. Pored zaduenja koja su na tome sastanku primili ostali prisutni, Milan ijan i ja smo zadueni da obiemo sela Nadurljaj, Potkraj i teren oko zaseoka Srba. Milan se obavezao da e obaviti razgovor s odreenim brojem ljudi kod Rakara, Torbice, Mrkonjia, Prijia i Ciganovia, a posebno sa starim Ninom Ciganoviem ispod Meeaka i da se ponovno u nedjelju 27. jula 1941. godine nae s Pajicom Omikusom. Kako je i rekao, Milan je ujutro 27. jula zaista stigao rano. Tada smo, pazei da nas ustae ne iznenade, krenuh od kue do kue po zaseocima. Mnoge mukarce s kojima smo se eljeli sastati, nismo nali kod kue jer su se nalazili po zbjegovima-logorima. Doli smo i do kue starog Nine Ciganovia, naprednog seljaka i uglednog domaina. Po dolasku u blizinu njegove kue, opazila nas je njegova ena Mika koju sam dobro poznavao. Na nae pitanje da li je Nina kod kue, odgovorila je da je Nina juer otiao na Like Osredke i ne zna kada e se vratiti. Kad je Milan saznao da Nina nije kod kue, predloi da odmah krenemo u
pravcu kue Pajice Omikusa. Kad smo se malo udaljili od Ninine ene Mike i krenuli prema Srbu preko livade u pravcu Plee, zvane Dapinka, Mika me pozvala natrag i, propitala se za moga suputnika. Na kraju je rekla: J e li to mene uhvatio ustaa- pa me natjerao da ga vodim na njenog Ninu da ga uhvati? Ja sam joj odmah objasnio da to nije ustaa, nego Milan ijan, sin Marka Sijana iz Nadurljaja, koji je ivio i radio u Beogradu pa ga zato ne pozna. Inae, Milan je dobar poznanik njenog Nine koji eli da ga vidi. Tada mi je ena rekla da se Nina nalazi u Gaju vie kue. Nesporazum je brzo otklonjen. Milan se vratio i rekao: Treba biti oprezan. Nali smo se sa starim Ninom Ciganoviem. Milan mu je objasnio cilj posjete i da drugovi raunaju na njega kao uglednog domaina i naprednog seljaka na emu se Nina zahvalio. Obeao je punu podrku koja se bude od njega traila. Krenuli mo u pravcu kue Pajice Omikusa. Idui oprezno da nas ustae ne opaze uz veliku ivicu Pajiinog imanja koje se nalazilo ispod kue zvane Ograda, uli smo u Srb i avliju Pajice Omikusa. Pajicu smo nali kod kue. Spremio je svoje dvije puke, naglaavajui tom prilikom Milanu da e puku donijeti i Miloica Milju. U toku naeg razgovora u kuu Pajice Omikusa doao je i Milan umi. Poslije kraeg zadravanja nas dvojica smo napustili kuu i krenuh sporednim putevima u pravcu Gornjeg Srba. Milan je predloio da krenem na Ajderovac kui Nikole Kovaa, gdje se nalazi jedan od zbjegova naroda, i da emo se tamo nai. Krenuo sam polako uz Ajderovaku strahu prema kui Nikole Kovaa. Iz Srba na Ajderovac ve su bila stigla dva omladinca: Pero Ciganovi Vasanov i Duan Rauo Rrin. Rekli su da ih je Pajica poslao iz Srba da obavijeste narod u zbjegu da su ustanici s bosanske strane iz Begluka, zajedno s naim ustanicima koji su se nali u blizini, napali ustaku stanicu u Srbu i da su se ustae razbjeale. Ovu dvojicu omladinaca poslao sam preko SklopaNadurljaj da Milanu Sijanu prenesu poruku, a mi smo iz zbjega svi krenuli niz Ajderovaku stranu prema Srbu. Kad smo stigli, Srb je bio ve slobodan. Saznajem da su bosanski ustanici jutros u Krki likvidirali ustae i odmah krenuli u pravcu Srba da pomognu Srbljanima u likvidaciji ustake stanice. Ustae i andari su pobjegli, odnosno povukli se prema Netei i Ajderovakoj strani, a tu su ih narod i ustanici svladali. Ustanak je ostavio duboke tragove na sav narod, a naroito na omladinu koja je u svim naim selima portvovno stupala u borbene redove i sve akcije koje su bile presudne za uspjeh naeg ustanka i revolucije. Kulturno-prosvjetni i politiko-propagandni rad Sastajanje omladine n atzv. likim prelima 1941/42. pogodovalo je okupljanju mladih i njihovom ukljuivanju u politike akcije SKOJ-a. Na ovim sKupovima omladina se pripremala i vaspitavala u duhu NOB-e. Zadatak je bio istrgnuti to vie omladine ispod etnikog uticaja, a omladince sposobne za borDu privui u svoje redove i organizovano slati dobrovoljno u operativne jedinice. Kulturno-prosvjetni rad na terenu Srba postaje vrlo intenzivan pr&d kraj 1941. godine. Zahvaljujui, pored ostalog, aktivnom kulturno-prosvjetnom djelovanju dobili smo bitku za omladinu. I ne samo to. Roditelji se najee okre-
u prema svojoj djeci pa su komunisti brzo doli do saznanja da onaj tko ima omladinu, ima i narod. Ve prvih dana borbe jedna kohina oruja, oteta od neprijatelja u prvim akcijama, dobrim dijelom je dospjela u ruke pojedinih seljaka koji su oruje nosili svojim kuama i zadravali ga za sebe. Oni nisu uestvovali u borbama, ve su oruje nosili po seoskim prelima. to je jo gore, takvi se nisu htjeli boriti protiv Talijana, a oruje nisu htjeli dati partizanima. U takvoj situaciji i etnike voe u Srbu pokuavaju da se priblie seljacima i da ih vrbuju na svoju stranu. Istovremeno i Talijani su poeli taktizirati u cilju smirivanja naroda i uguivanja ustanka. Situacija se naglo i brzo mijenjala i narod je uvidio otvorenu etniku izdaju i saradnju s okupatorom. Prije formiranja S K O J - a omladina se okupljala u novootvorenom Omladinskom domu u Gornjem Srbu u kui Olge Ciganovi, gdje je spremala programe za priredbe po selima. Jedne veeri omladina Srba i ostalih zaseoka u Omladinskom domu izabrala je mene za svog rukovodioca. Diletantska grupa je imala svoj prvi javni nastup pred narodom novembra 1941. godine. Bilo je to u selu Dabanica u koju je omladina Srba i okolnih sela dola u velikom broju i narodu toga sela, za one prilike, dala dosta popularnu i zapaenu priredbu. Tematika je bila izrazito socijalnog karaktera i govorila je o tekim uslovima ivota i rada radnika i seljaka. Druga zapaena priredba sa slinim programom i igrankom odrana je decembra 1941. godine u osnovnoj koli Kupirovo, uz masovno prisustvo mladih. Omladina Neteke u decembru 1941. godine daje svoju zapaenu priredbu i u privatnoj kui. I ova priredba je bila masovno posjeena od omladine Podurljaja, Srba i ostalih sela, meutim, prostorija nije mogla primiti sve one koji su doli pa je vei broj omladine za vrijeme trajanja priredbe bio ispred kue sve do njenog zavretka. Januara 1942. godine organizirana je zapaena priredba u bosanskom selu Begluci u zgradi osnovne kole. Masovno je posjeena od bosanske i like omladine i jednog dijela starijih iz Begluka. Oni su doli da vide i uju to to omladina prikazuje u crne ratne dane, dok je istovremeno u Srbu stacioniran garnizon talijanskih crnokouljaa. Iz pozorinog komada Zakopajte mrtve, u beglukoj koli, potresno su djelovali zahtjevi mrtvih da ih jo ne zakopavaju jer su imah jo mnogo ta da posvravaju. Mnogi su shvatili to znai borbeni pokli ene radnice koja je s uzbuenjem u glasu uzviknula: Ima mnogo toga zbog ega ivi ljudi treba da se dignu. Za vrijeme predstave u jednom momentu trebao je da se oglasi pucanj iz pitolja 6,35 mm. Drug koji je rukovao pitoljem zaboravio je izvaditi iz metka zrno i nesretnim je sluajem bio ranjen Vujo Milju iz Srba koji je upravo ekao iza pozornice na svoju taku u programu. Ne samo da je doprinijela omasovljenju omladine, priredba je bila izuzetan dogaaj za selo Begluke, a naroito je mnogo znaila u saradnji bosanske i like omladine. U vrijeme boravka talijanskog garnizona u Srbu decembra 1941. godine, i otvorene etnike saradnje, omladina Gornjeg SrbaPodurljaj bila je ve organizovana. Okupljala se u omladinskom domu koji je bio otvoren u kui Damjanovi a Pepe i Rade Damjanovia, zvanog Vrapca. Jednog decembarskog dana 1941. godine pozvao me na razgovor Branko Desnica, jedan od organizatora iz ustanikih dana. Rekao mi je da preko omladinaca iz Srba organiziramo da se iz prostorija bive Sokolske ete pokupe
sviraki instrumenti i donesu u selo Podurljaj. Navodno su drugovi bili obavijeteni da etnici iz Srba spremaju priredbu koju ele dati u selu Neteka u kui nekog biveg andara, a mi ih u tome moramo sprijeiti. Poslije dogovora s Brankom poslao sam omladince iz Gornjeg Srba: Duana Kalinia, Iliju Rauo i Duana Rauo u akciju. Oni su otili preko brda Suhotina i kroz kolsku batu uli u prostorije kole. Iznijeli su svirake instrumente i usred dana nosili ih za selo Podurljaj. Kad su ih donijeli privremeno sam ih ostavio kod svoje kue. Ali u toku dana poslije podne, doli su do moje kue Pero Rajak i Svetia Jovani (takoer etnik) da me trae jer da su obavijeteni da je Milo Rrin poslao neke omladince koji su iz sokolskih prostorija pokupili i odnijeli muzike instrumente. Bio sam upravo u kui Savke Kahni, jedne od omladinskih rukovodilaca, kada su me pozvali da izaem van. Kada sam iziao, Pero Rajak mi ree mirnim tonom da je obavijeten da sam poslao neke mladie i da su oni pokupili iz Sokolane muzike instrumente. Branio sam se da nisam slao nikoga, nego da mi je poznato (kako smo se ranije dogovorili) da je omladince slao Branko Desnica iz Podurljaja. Svetia Jovanovi, koji je bio u pripitom stanju, opsovao mi majku, uhvatio me za prsa i rekao: Vidi da te lae! Iupao sam se i tapom, udario Svetiu po glavi. Nali smo se u snijegu. Uto su se na ulici nah neki od mojih komija pa znajui:da sam bolestan, skoili su i rastavili nas. Naravno, vratili su se u Srb bez instrumenata. Omladinski dom u Gornjem Srbu Ubrzo Branko Desnica je predloio da se u Gornjem Srbu otvorio jo jedan omladinski dom. Razgovarao je sa svojom sestrom Olgom Ciganovi da nam dade staru kuu u Gornjem Srbu. Bilo je to potrebno radi okupljanja omladine iz ovoga dijela Srba i zaselaka: Glavice, Rakara, Torbica, Prijia, ipia, Ciganovia kao i nekih dijelova Donjeg Srba gdje su bili tei uslovi rada. Olga nam je dala kuu na raspolaganje i ubrzo smo poeli okupljati omladinu i uvjebavati program. Bio je to raznolik program, a sastojao se od pjesama (kor i solo), recitacija, vrapca, raporta i skeeva. Jedne veeri kad smo uvjebavali horske pjesme, ula se na ulici pjesma i galama. Posjetila nas je talijanska patrola. Ula je u nae prostorije, a nas rastjerala kuama. Meutim- omladina se idue veeri ponovo i to u jo veem broju okupila i nastavila rad. Nekoliko dana kasnije opet nas je istjerala talijanska patrola. Nisu hapsili jer su u patroli bili talijanski vojnici porijeklom Istrani. Morali smo promijeniti mjesto, pa smo se privremeno okupljali u mojoj kui. Ali ne dugo. Omladinac David Rauo Daa ponudio je da otvorimo omladinski dom u njegovoj kui koja je udaljena od glavne ceste. Tu se omladina zadrala sve do osloboenja Srba. Tako su se ve na poetku rata skojevci i ostala omladina (koja se poslije organizovala u SMG) borila ne samo orujem ve pjesmom, recitacijama i skeevima. Najvie se na popularan i humoristiki nain ismijavala izdaja i saradnja s okupatorom. Prve revolucionarne pjesme bile su Padaj, silo i nepravdo, Bileanka, Lanci nam se kuju kleti, Drugarska se pjesma ori i Vanjka, Vanjka pro-
pad jot. Pjesma nije bila samo vjerni pratilac nae borbe, nego i mnogo vie. U njoj je narod ve od prvih dana ustanka dobivao novu snagu. Pjesmom, skeevima i recitacijama omladina je iskazivala protest protiv nasilja, pozivala na otpor, borbu i osvetu. Njome su oplakivane rtve faistikog nasilja. U narodu likog kra ostala je nezaboravna pjesma. To je bilo dvanaestog juna kad pogibe dvanaest srpskih cura. Dvanaest cura dvanaest sokolova Od ustakog praha i olova. Narod je pjesmom slavio junake i radovao se pobjedama, njegovao bratstvo i jedinstvo. Drug je Marko hrvatskoga roda al' je majka srpskoga naroda. Kod nas u Lici 1941. i 1942. godine bila je popularna i talijanska i dvije do tri ruske pjesme koje smo pjevali u horu: Avanti popolo, Vanjka, Vanjka, Skai djadja, Drugarska, Budi se istok i zapad. Bilo je starih pjesama i stihova koji su u naem vremenu dobivali novi karakter kao oni: Sto porodi Lika i Krbava, To ne plai koulja krvava. Sjeam se uvjebavanja prvih naih horskih pjesama- a naroito stranih pjesama koje su bile u ono vrijeme za nas u Lici novina. Ostala mi je u pamenju iz 1942. pomo oko priprema jednog druga partizana koji je doao iz Dalmacije u Liku. Zvao se Pavo Vikario, rodom od ibenika. On nam je pomogao oko pripremanja horskih pjesama. U one ratne dane koristili smo sva sredstva komuniciranja sa irokim narodnim masama. Poruke smo upuivali pjesmom, recitacijama i skeevima. Improvizovane i male partizanske pozornice radile su u seoskim kuama, umi, proplancima i gajevima. Ostale su mi u sjeanju one male partizanske pozornice koje smo odravali po gajevima: u Stoisavljevia gaju u Gornjem Srbu, zatim u gaju na Krukovaama kod kue Raenovia i u gaju Glavicama kod kue Torbica (gdje se narod masovno okupljao, sklonjen od oka neprijateljske avijacije). U narodu je u one ratne dane pored ostalih, bila popularna na partizanskoj pozornici pjesma Seljaka torba s onim poznatim stihovima koji su odgovarali seoskom ambijentu i naem narodnom ratu: Slavna je puka garav drugar, Slavna je rogulja, slavan handar. AI' od sviju sam najslavnija ja, Ja skromna torba seljaka. Seljaka torba, nema govora, To nam je nae vojske komora.
Ona je nama mama i tata, Na njoj je teret itavog rata. Oj, puko moja, i torbo ti Vi ete bitku dobiti. Iako nismo znali da je pjesmu napisao Branko opi poetkom 1941. na poticaj legendarnog heroja dr Mladena Stojanovia, osjeali smo da je upravo seljaka torba prava i jedina intendantura sveprisutna u borbama, marevima, zbjegovima i partizanskim bolnicama. Istu pjesmu je na sebi svojstven i vrlo popularan nain umio izrecitovati i osvojiti masu Jovani Branko, zvani Bane. Bili su popularni i stihovi poznatog pjesnika Zmaja Jove Jovanovia: Jedan mali abac pored bare stao, a patak ga zgrabi pa ga progutao. Ovu recitaciju umjela je divno izrecitovati mala Dara Rauo Jokiina, pa su je poslije od dragosti prozvali abac. Ova divna djevojica otila je poslije u kazalinu ekipu August Cesarec i u toku rata u periodu desanta na Drvar nestala u ratnom vihoru. Meutim, bilo je i pjesama u kojima mladi borci i djevojke na njean i suptilan nain izraavaju ljubav, ali su stalno u prvom planu borba i obaveze. Takve su pjesme obino preuzimale melodiju i ritam starijih pjesama. Meu njima se istiu dvostisi Nemoj, nemoj tako . . . , Od ljubavi nema zbora . . . , Mjesto tvoga lica f i n a . . . , Mjesto tvoje ruke d v i j e . . . , Mjesto tvojih poljubaca te pjesme kao Partizanko Jelo, moj zeleni bore. Te narodne pjesme i napjevi samo su dio one svestrane aktivnosti omladine i svih ljudi bez obzira na starost i dunosti koje su pojedinci i itav narod s ogromnim arom ostvarivali. Poslije smo, sjeam se, pjevah pjesmu kao: Crveni makovi, Nabrusimo kose, Oj Ilija, diko najmilija, Listaj goro, teci vodo, Drue, poi doma, Oj, narode Like i Korduna i pregrt pjesama o drugu Titu. Bilo je i pjesama u kojima se karakterizira domai neprijatelj: ustae, etnici, Paveli, Draa Mihajlovi i kralj Petar. Navest u samo dva dvostiha iz opusa ovih pjesama o izdajnicima: Pavelia vode na ularu a sedlo mu prave u Drvaru. Ili o kralju i izdajnikoj vladi: Lika koza okozila kozlia, a izroda Petria kraljia. Na etniku provokaciju i njihov dvostih:
rue, drue.
Omladina i narod su zapjevali svoju pobjedniku pjesmu i u njoj izrazili nadmo naih snaga i raspoloenje ogromnog dijela naroda: Zdravo drue, zdravo drue, Pazi bandu kako strue. Odanost revoluciji i nepopustljivost kada se radi o borbi naglaavali su i stihovi djevojake prijetnje s kojom je sve pretrgnuto. Postoji samo borba i asni borci partizani. Lola gdje etnik a ja partizanka, ga sretnem jaena mu majka.
Borbena spremnost naroda i neograniena odanost svojim partizanima iz stiha u stih, iz pjesme u pjesmu izvirala je iz dubine srca i due cijeloga naroda. Pobjede, patnje, pogibije, rad i radne akcije pjesma je pratila od prve ustanike puke. U naem kraju Tito i bratstvo i jedinstvo, posebno Srba i Hrvata, postat e velika tema naih pjesama i pjevanja. U nedostatku tekstova dovijali smo se kako smo najbolje znali i umjeli. Sastavljah smo sami pojedine skeeve i humoreske i davali na partizanskoj pozornici. Sjeam se da sam kao rukovodilac kulturno-prosvjetne ekipe u Srbu napisao skeeve: Partizan izbavlja roblje (za pisanje ovoga skea posluila mi je vijest da su bosanski partizani iz Zidine, zvane Kula kod Bihaa, oslobodili narod kojeg su ustae ranije zatvorile), Majka ubija sina izdajnika (ovo je izmiljen dogaaj na temu etnike saradnje s neprijateljem ime se majka ne miri) i humoresku pod nazivom Cigamiko (koji sam pred rat sluao na radiju. Od nje sam napravio aljivi ske koji smo davali u toku rata. Izvodili smo i druge skeeve i komade kao: Seljako june, Cankareva Slugu Jerneja i njegovo pravo, Zakopajte mrtve i Koieva Jazavca pred sudom. Samo ovih nekoliko podataka pokazuju da je kulturno-prosvjetni rad u toku nae revolucije bio ne samo cijenjen ve i neophodan ovjekov suborac. On se nalazio u samoj matici revolucije i bio sastavni dio revolucionarnog ina. Omladina Srba poslije drugog osloboenja i likvidacije talijanskog garnizona u Srbu (26. marta 1942) masovno i slobodno se okuplja, uvjebava i izvodi svoje programe kod kue Rakara, gdje su se nalazile prostorije Omladinskog doma, a u toku ljeta na Baricama pod vedrim nebom. Prva grupa omladinaca i omladinki s terena Srba otila je s Dukom Vojvodiem u sastav 3. likog partizanskog odreda. (Kasnije su dobili naziv Centralna kazalina grupa August Cesarec.) U nju su s terena Srba u prvoj polovini 1942. godine otili: Duko Vojvodi, Nikica Mihailovi, Bosa Mileusni, Nikola Jovani, Petar Rastovi, Dara Rauo, Smilja Mandi i Branko Jovani, zvani Bane. Druga grupa s terena Srba otila je u jesen 1942. godine u sastav 3. like brigade 6. like proleterske divizije Nikola Tesla. Pri agitpropu brigade orga-
nizovan je kulturno-prosvjetni rad po jedinicama- ali i na terenu kuda je brigada prolazila i vodila borbu. U kulturno-prosvjetnu ekipu brigade uli su: Milo Rauo, Radovan Ciganovi, Dara Milju, Mileva Milju, Sveto Torbica i Kosovka eelj. U agitpropu 3. brigade nalazio se iz Srba Petar Trbulin Pean. Milan Basta, komesar brigade, odredio je tada mene za rukovodioca ekipe sa zadatkom da proirim ekipu s omladinom iz sastava jedinica 3. brigade. Zaista, ekipa je poveana s urom Radakoviem, Bogdanom Vlaisavljeviem, Evicom Dotli i omladinkom Danicom (kojoj ne znam prezime). Trea grupa omladinaca i omladinki s terena Srba otila je u jesen 1943. godine (na zahtjev Komande 2. vojnog likog podruja) u sastav kulturno-prosvjetne ete pri Komandi podruja. Formirana je sa zadatkom da na slobodnoj teritoriji 2. likog podruja po jedinicama i kod stanovnitva pjesmom i rijeju iri i popularie bratstvo i jedinstvo i NOP. U sastav ove kulturno-prosvjetne ete s terena Srba otili su Damjanovi uro (iz Kunovca), Mari Vlado (iz Zavlake), Mandi Sava, Dara Rauo i Nena Ciganovi (svi iz Srba), Duka Raenovi (iz Neteka) i ja. U sastav kulturno-prosvjetne ete pri njenom formiranju iz jedinice pri Komandi 2. vojnog likog podruja uli su Rade akovi, Spase Korica, Dane Zavoda (harmonika) i drugarica po imenu Slavica kojoj se ne sjeam prezimena. Komandir ove ete bio je uro Damjanovi, a ja sam bio komesar. Poslije moga odlaska (februara 1944) na novu dunost u Stab vojne oblasti 9. korpusa NOV-e, za pohtikog komesara kulturno-prosvjetne ete odreen je Rade akovi. Pored niza drugih aktivnosti- koje je omladina obavljala, bavila se i prepisivanjem te umnoavanjem marksistiko-lenjinistike literature. Naime, pismeniji skojevci bili su zadueni da prepisuju materijale rukom, kao nekada kalueri u manastirima. Prepisivali smo itave glave kratkog kursa SKP(b), Oktobarsku revoluciju, nacionalno pitanje, internacionalu i niz drugog materijala. Sjeam se da je kod teoretskog provjeravanja znanja iz prednjeg gradiva bilo i ovakvih situacija. Jedna naa omladinka, inae divan drug i jedna od boljih aktivista iz prvih dana NOB-e, koja je na ope zadovoljstvo sprovodila sve zadatke u ivot, nikako nije mogla da izgovori pravilno rije internacionala. Pri tome moram rei da nije imala govornih mana. Da bi nauila pravilno izgovarati ovu rije, mi smo kod prorade materijala zajedno s njom kolektivno izgovarali Inter-nacio-nala. I kada smo ve mislili da smo je uspjeli nauiti da pravilno izgovara, ona je ponovo izgovarala nala. Poslije smo je u ali prozvali Nala. U nedostatku hartije za pisanje prepisivali smo materijal na poleini starih dokumenata iz opinskih i sudskih arhiva. Jedna od najrasprostranjenijih formi kulturno-prosvjetnog rada za vrijeme NOB-e bile su zidne novine. One su predstavljale ogledalo rada svake odreene grupe. Prilozi u njima pisani su obino rukom, rjee pisaim mainama. Pored crtea, pjesmica i vrapca (koji je opjevao dogaaje i prilike u odreenoj sredini) sadravale su sva aktuelna pitanja dotine sredine. U njima su iznoeni razni podvizi, govorilo se o nedostacima i slabostima, prialo kroz humor i viceve. Zidne novine su doprinosile njegovanju discipline, razvijanju drugarstva, podsticale takmiarski duh, upoznavale mlae s junatvom partizanskih boraca. Svoj sadraj i izgled mijenjale su po potrebi i mogunostima. Izlazile su obino nedjeljno, a nekad i mjeseno.
Uloga omladine u osnivanju i radu partizanskih osnovnih kola Poslije istjerivanja Talijana iz Srba (marta 1942), opinsko rukovodstvo u Srbu je, na osnovu preporuke i uputa kotarskih organa NOO Donji Lapac, pristupilo organizovanom okupljanju i obuci djece( pionira), kada su uslijed rata morala prekinuti pohaanja osnovne kole, te djece koja su pristigla i trebala pohaati osnovnu kolu. Opinsko rukovodstvo u Srbu povjerilo je meni zadatak da pronaem omladince i omladinke koji imaju sklonosti i ljubavi za rad s djecom. Naravno, odreene su pismenije omladinke i skojevke, koje su upravo imale te kvalitete. Bile su to Mileva Raenovi Nera, Marica Ciganovi i Draga Kalini. Prema dobivenim uputstvima mi smo pristupili evidenciji djece koja su prekinula kolovanje, kao i one koja su bila obavezna da pohaaju nastavu. Podijelili smo ih u dvije grupe. U prvu grupu ulazila su djeca koja su trebala da dou u prvi razred i djeca koja su zavrila prvi razred. U drugu grupu ulazila su djeca koja su zavrila drugi razred i trebala da pou u trei, kao i djeca koja su zavrila trei razred i trebala da pou u etvrti razred osnovne kole. Na osnovu dobivenih uputstava zajedniki smo izradili plan i program rada. Djeca su trebala savladati itanje iz bukvara i prepriavanje. Iz matematike osnovne raunske radnje, iz geografije osnovne pojmove, a iz historije osnovne pojmove o narodnooslobodilakoj borbi. Polovinom 1942. godine opinsko rukovodstvo Srb dodijelilo je prostoriju za otvaranje partizanske kole u bivem duanu trgovca Jove Kee. Stolar Todor Kea, iz Srba, napravio je besplatno od svoga materijala prave kolske klupe. Ovu prostoriju, koja je bila lijepo ureena, koristila je i omladina za svoj rad. Zbog opasnosti od neprijateljske avijacije preporueno nam je da s djeoom ne drimo asove u prostoriji kad je lijepo vrijeme- ve da ih izvodimo u gajeve i umu. Za partizansku kolu roditelji i djeca pokazali su veliki interes. Nadleni organi redovno su se interesovali za rezultate rada kole o emu smo bili obavezni da ih informiemo. Vrijeme pohaanja nastave regulisale su same uiteljice, to je opet zavisilo od same situacije i vremenskih prilika. Pored ovog zaduenja, omladinke zaduene za rad sa djecom imale su i zaduenja u omladinskoj organizaciji. Zadatak oko organizovanja partizanske kole vodio sam do septembra 1942. godine, kada sam otiao u 3. liku brigadu 6. like divizije. Privremeno sam predao zaduenje oko organizovanja kole uiteljici Milevi Raenovi Neri. Dopisnika sluba i prikupljanje historijskih podataka Opinsko rukovodstvo prema instrukciji Kotarskog NOO Donji Lapac povjerilo mi je da organiziram dopisniku slubu po svim selima bive opine Srb, sa zadatkom prikupljanja historijske grae iz NOB i da se registruju i zabiljee svi znaajni dogaaji i datumi koji su se odigrali u toku NOB-e na terenu opine Srba. Izvrenje ovoga zadatka bilo je pod kontrolom Kotarskog NOO i Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac. Dobili smo i pismeno uputstvo koje je izdao agitprop ZAVNOH-a. U svakom selu bive opine Srb bili su imenovani povjerenici. Meni su, kao rukovodiocu ove dopisnike slube, ne intervenciju Milana Pokrajca iz Kotarskog komiteta
KPH Donji Lapac, obezbijeeni uslovi za rad i dodijeljena posebna prostorija u bivem duanu Zore Kee u Srbu. Redovno smo s povjerenicima iz sela odravali sastanke i dogovarali se oko prikupljanja informacija. Sjeanja na hrabrost mladih Omladinac Damjanovi D. Uro, srednjokolac, dijete solunskog dobrovoljca roen je 1924. godine u Srbu. Prije rata pripadao je naprednoj omladini u Novom edniku, gdje je ivio i gdje je za svoj revolucionarni rad 1940. godine primljen u S K O J . Okupacijom zemlje pobjegao je u Liku, u rodno mjesto Srb. Odmah se povezao sa ostalom naprednom omladinom. Zbog svog aktivnog rada brzo je napredovao. Kao zapaen omladinac 1942. godine postaje lan opinskog rukovodstva S K O J - a u Srbu, a zatim i kotarskog rukovodstva S K O J - a u Donjem Lapcu. Zavolio sam ga na prvi pogled. Tu ljubav prema njemu osjetio bi svako im bi ga susreo i upoznao ga. Bio je skroman i jednako je pristupao lakom i tekom zadatku. Naroito je bio omiljen meu omladinom. Vijest o njegovoj preranoj smrti izazvala je tugu meu svim njegovim drugovima i drugaricama, a mrnju, prezir i tenju za osvetom prema onima koji su to uinili za raun tuina. Pao je 13. februara 1944. godine u selu Ajderovcu, opina Srb, kao to je to dolikovalo neustraivom skojevcu. Toga dana okupio je pred veer omladinu u jednu kuu u selu Ajderovcu da joj prenese zakljuke OK S K O J - a za Liku. Tu ga je zatekla no. Domaini su mu predloili da noi, ali je on odbio. Znao je da se po terenu kreu etnici. Smatrao je da je bolje za njega i domaina da se skloni. Otiao je u no, ali samo do oblinje pojate gdje je namjeravao da prespava u sijenu. etnici su saznah za njega i dali se u potjeru po cijelom Ajderovcu od kue do kue. Kad su prili pojati u kojoj se nalazio primijetili su trag u snijegu. Pritajio se u pojati mislei da e ostati neopaen. Za bjekstvo je bilo kasno. Desetak etnika se podijelilo u dvije grupe i poee ga opkoljavati. Trojica krenue pravo prema ulazu u pojatu. Ure, vidjevi to sve, kroz otvor isturi pitolj vrsto odluivi ili se probiti iz pojate ili poginuti. Jurnuo je na vrata, ali etnici su ve bili desetak metara ispred njega. Otvorio je vatru i jedan etnik pade kao pokoen. Drugi i trei metak pogodie jo dvojicu etnika. Pokuao je da umakne, ali u toj pucnjavi s etnicima i njega pogodi metak. Pao je ranjen u blizini pojate. Bio je svjestan da mu nema spasa te posljednjim metkom odue sebi svoj mladi ivot. Prije smrti smogao je snage da se podigne viui: Izdajice, komunisti se ivi ne predaju! etnici su primijenili metodu svojih gospodara i mrtvo tijelo bacili natrag u pojatu i zapalili je. Zato e meu mnogim svijethm likovima sinova i keri nae Like, koji su svojom krvlju ispisali stranice nae nove istorije, nai svoje mjesto i na drug Ure. Omladinac Petar Trbulin Pean roen je 1920. godine u Srbu u vielanoj seljakoj porodici. Zavrio je osnovnu kolu u Srbu. Za vrijeme kolovanja istie se svojim marljivim uenjem i primjerenim vladanjem. Roditelji mu nisu imali materijalnih mogunosti da ga koluju, ali je kao odlian ak po zavretku osnovne kole primljen u Opinu Srb za pisara.
45 donji l a p a c 705
Vrlo brzo stupio je u kontakte s ljudima i mnogo polae na svoje individualno uzdizanje. Druio se s acima i studentima koji su preko ljeta dolazili u Srb, ali i sa starijim drugovima, simpatizerima K P J . Godine 1935. upoznao se s Milanom opiem, komunistom koji je zbog svog revolucionarnog djelovanja protjeran na prinudni boravak u Srb i zatvoren u opinski zatvor. Petar Trbulin Pean koristio je njegovo iskustvo i uspjeno ga je prenosio na ostale drugove. U opinskom poglavarstvu u Srbu ostao je na radu do kraja 1937. godine kada prelazi na izgradnju Unske pruge Biha Knin sve do kapitulacije stare Jugoslavije. Jo tada isticao se u irenju naprednih ideja. Aktivno je pomagao sindikalnim aktivistima zaduenim na Unskoj pruzi oko formiranja URS-ovih podrunica. Agitaciono je djelovao za vrijeme izbora i stekao popularnost u narodu. Dolaskom ustaa u Srb, meu prvima je evidentiran o emu je morao stalno voditi rauna. Dizanjem narodnog ustanka 27. jula 1941. godine u Srbu, odmah se ukljuio u organiziran rad s omladinom. Uspostavlja kontakte s omladinom Srba i aktivno uestvuje u formiranju skojevskih organizacija. Nakon formiranja prvog opinskog rukovodstva S K O J - a u Srbu 1941. godine, za kratko vrijeme kooptiran je u opinsko rukovostvo S K O J - a i poshje izvjesnog vremena postao je sekretar opinskog rukovodstva S K O J - a u Srbu. Odatle je otiao aprila 1942. godine u 3. liki partizanski odred, a onda u 3. brigadu 6. like proleterske divizije. Kao i mnogi i on je u proljee 1943. godine obolio od tifusa i umro u partizanskoj bolnici u Krbavici, gdje je sahranjen. Meu mnogim likovima omladinaca i omladinki naeg kraja istie se i njegovo ime. I on spada u red onih koji su krvlju i ivotom pisali stranice nae istorije. U sudbonosnim danima rata kada se postavljalo pitanje opstanka itavog naroda, vrtlog ratnih dogaaja i zbivanja zahvatio je i najmlae. Osnivane su i njihove organizacije ija je djelatnost usmjerena jednom cilju slobodi. Postoji veliki broj djeaka i djevojica koji su mjesto igrake u rukama drali razne alatke i skupa s ostalim dijelom seoske omladine dobrovoljno se ukljuivali u radne akcije, u kurirsku i obavjetajnu aktivnost. Primjeri su mnogobrojni. U na pjevaki hor bio je ukljuen Predrag Ciganovi, djeak od 10 godina. Kad je onako mali stajao ispred kulturne ekipe, svojim djejim umiljatim glasom osvajao je mase, oduevljavao sve prisutne i doprinosio popularizaciji i prihvatanju naih programa. Pri Komandi mjesta Srb krajem rata bio je straar. U skidanju telefonske linije na brdu Meeak kod Srba, koju su Nijemci ostavili, naiao je na minsko polje i bio tee ranjen. Ovi mali i nejaki pripadnici NOB-e znali su se sakriti u grmove, popeti na drvo i posmatrati prolazak okupatorskih i kvislinkih jedinica, a zatim hitno obavijestiti vojne i civilne vlasti. Primjer djeaka Dragana M. Raenovia iz zaseoka Glavica ipia kraj Srba, koga sam naao poshje sedme ofanzive 1944. godine na lijeenju u Italiji, o tome na svoj nain govori. U jednoj od saveznikih bolnica on je lijeio zadobivene rane koje su mu nanijeli etnici i Nijemci u Srbu (iz jednog bunkera na mjestu zvano Barica). Imao je tada 6 ili 7 godina, a znao je jedino da je rodom iz Glavice Sipia ali i to da je iao sa drugom djecom da izvidi gdje su bunkeri i ko tamo ima pa da onda javi odbornicima. Tada je bio teko ranjen.
Za ove male heroje drug Tito je rekao: Kada u borbu idu ljudi, vojska koju je drava stvorila, odrasli ljudi, onda je to njihova dunost prema svojoj domovini, onda je to dug svakog graanina i rodoljuba. Ali kad bez mobilizacije dobrovoljno djeca od 12, 14, 15 i 16 godina idu u borbu, znajui da e u njoj poginuti, onda je to vie nego dug prema domovini. Onda je to natovjeanski heroizam mladih ljudi, koji rtvuju sebe iako jo nisu upravo ni stupili u ivot, da bi budua pokoljenja bila sretna.
Boja
Vojvodi Bai
rovac, Dabanica, Koraua, Lisina, Gornja Suvaja, Zaklopac i Brezovac. Sve ovo podruje oivieno je nizom brda i planina; Uilica, Bobara, Jelovi tavani. Maslovara, Mazinska planina i Dabina strana. U srbskoj opini bilo je tada- otprilike, 8300 stanovnika koji su se preteno bavili zemljoradnjom i stoarstvom. Meutim, dobar dio stanovnika morao je ii u pealbu po veim, mjestima i gradovima Jugoslavije (Beograd, Gospi, Knin i drugdje), ili ii na neke javne radove obino izgradnju pruga gdje je za teke radove bila potrebna jeftina nekvalifikovana radna snaga. Kako je pred ral poela izgradnja Unske pruge, mnogi su tu nali zaposlenje da bi kupili barem osnovne namirnice. Malo je, naime, bilo domainstava koja su sopstvenom proizvodnjom mogla obezbijediti namirnice za cijelu godinu, vikove iznijeti na pijacu, pa tako namaknuti sredstva za skromno odijevanje i plaanje poreza. enska omladina, osim izuzetaka, poslije etiri razreda osnovne kole, ili ak i bez toga, ostajala je kod kue, radila domainske poslove, obraivala zemlju ili na panjacima uvala stada. Iako su postojale kole u Srbu, Suvaji' Zaklopcu, Osredcima, Kupirovu, Tikovcu (a kasnijih godina i u Beglucima, Zaklopcu i Dabanici), dobar dio, naroito enske omladine, ostajao je nepismen. Tome su doprinosili, kako zaostalost roditelja i potreba domainstva za radnom snagom, tako i udaljenost nekih sela i zaselaka od kole (5 i vie kilometara) Kad bi bile jake zime i kada bi napadali snjegovi kao 1929, sve do proljea, naroito mlaoj djeci bilo je nemogue ii u kolu. U takvim uslovima ivjela je omladina ovih sela, brzo uila i jo bre sazrijevala iako je pravo glasa stjecala tek u dvadeset i etvrtoj godini ivota. Po nacionalnosti 99% stanovnika bili su Srbi. Krajem 19. vijeka ovdje se doselio geometar Mate Grguri, jedan od rijetkih ljudi hrvatske nacionalnosti. Bio je rodom od Slavonskog Broda. Oenio se i ostao da tu ivi. Pored njega bilo je u Srbu tzv. prolaznih, koji su radili kao zanatlije ih andari, ali je i meu njima bio mali broj Hrvata. Pred rat, odlaskom nadlugara Jovia- u Srb je doao mlai ovjek iz okoline Gospia, Hrvat Nikola Mauran. Sve do kapitulacije stare Jugoslavije, ivjeli smo svi u slozi i ljubavi. Potrebno je napomenuti i to da je Srb imao svojih 56 trgovaca, te nekoliko zanatlija, andarmeriju sa desetak andara, opinsku vlast s predsjednikom (koji se birao na izborima svake etvrte godine), blagajnika, poreznika, biljenika (s nekoliko pisara) i tri pandura. Tu su jo umarija (s nadlugarom i etiri lugara) te etiri uitelja u Srbu i jedan, dva ili tri u svakoj okolnoj koli. Postojale su i crkve sa svetenicima. Svaka od njih je imala svoj tzv. hramovni dan ili slavu. Oko crkvenog hrama toga se dana okupljao narod odravao sajam i veselje. Slavili su se: u Srbu-Velika Gospojina, Suvaji-Spasov dan, Odredcima-Sveta Petka (tzv. Osreaka majka), Dabanici-Sveti Luka i Tikovcu-Sveti Ilija. Omladina bi nedjeljom i za vrijeme proslava crkvenih sveanosti odlazila u crkvu, ali vie zato da zaigra liko kolo i da se sretnu poznati. Stariji su bili poboni i ili u crkvu, dok se za mlae, osim izutetaka, to ne moe rei. (Crkve su za vrijeme NOB-e postale i omrznute j e r su esto sluile neprijatelju, naroito etnicima za utvrenja, odakle su s tornjeva nadgledali i kontrolisali teren pa bi pripucavali na sumnjive. To su bila mjesta koja je prilikom osloboenja bilo najtee osvojiti. Preko ljetnjeg i zimskog raspusta pojavljivalo bi se desetak do dvadeset aka, poneki student, radnik ili oficir koji su dolazili kod rodbine u Srb ili u neko okolno selo da provedu odmor u ovom lijepom kraju.
Omladina Srba prije rata Prije rata u Srbu je postojala sokolska organizacija. Ona je imala u okviru kole i svoju itaonicu, a okupljala je, uglavnom, omladinu iz Srba i pokojeg gazdinog sina iz okolnih sela. Ne znam tano koliko je imala lanova, ali mogu sa sigurnou rei da nije bila masovna. Unutar te organizacije djelovali su i napredni omladinci iz Srba. Koliko je meni poznato, u Srbu i okolnim selima, nije prije rata bilo skojevske i partijske organizacije mada je za to bilo usl-ova. Poznato mi je da su postojali pojedinci koji su isbe smatrali komunistima i da su oni mnogo radili sa omladinom li meu narodom krili put ideji o borbi radnika i seljaka za bolji i pravedniji ivot, te irili poruke oktobarske revolucije i ljubav prema Sovjetskom Savezu. Napredne ideje najvie su pop-ularisali: Milan Tankosi, radnik iz Drvara, rodom iz Dugopo-lja koji je esto- dolazio u Neteku kod tetke Jeke, Stevan Desnica, obuar iz Srba, rodom iz Podurlj aj a, opinski pisari: Veljo Puaa iz Gornjeg Srba, Pean Trbulin iz Donjeg Srba i Drago Oegovi iz Neteke, Marko Vukovi, iz Gorskog kotara koji je bio uitelj; u Osradcima, Gojko Polovina, student u Beogradu, rodom iz Dobrosela koji je esto dolazio kod svoje tetke Mande Mileusni i sestre Olge u Neteku i Mio Medi, omladinac iz Martin-Broda koji je dolazio u Neteku kod tetke Rade Voj(vodi Saje. esto sam posmatrala nekog od pomenutih pisara kako u Srbu raspravljaju na javnom mjestu. Obino su raskrinkavali vlast stare Jugoslavije, a hvalili vlast radnika i seljaka u Sovjetskoj Rusiji. Ne bi trebalo zaboraviti ni starog socijaldemokratu Danju Raenvoia koji je uvijek agitovao za sovjetsku vlast. Pored ovih trebalo bi posebno istai jedan broj aka, studenata i radnika koji siu dolazili na raspust, a koji su odigrali vanu ulogu u irenju naprednih ideja kod omladine i naroda. Meu njih spadaju: Milan umi radnik iz Zagreba, rodom iz Glavica, Duko Vojvodi, zlatarski radnik u Beogradu, rodom iz Neteke, Branko Damjanovi, ak rodom iz Ajderovca, Sofija Jovi nazvana Koka Sosa, ak rodom iz Srba, Mira i Jelka Buji aci iz ednika, rodom iz Neteke i dr. U tim predratnim godinama u Srbu je postojao nogometni1 klub. Nekad je trenirao na poljanetu kod kue Da'ke Rakara, a nekad na poljani Barici kraj raskrsnice Ratela, inae vlasnitvo Perana i ie Ivanevia. Prisustvovala sam i jednoj utakmici, negdje 1940. godine koja je odigrana ba na ovoj poljani, a Srbljani su igrali s Lapanima. Lapaki klub se zvao Ozeblin prema brdu ispred Donjeg Lapca. Na utakmici je bilo dosta omladine iz Srba, Neteke i drugih sela. Iste godine prisustvovala sam i jednoj priredbi koju su priredili Lapani u osnovnoj koli u Srbu. Program je bio veoma naprednog sadraja: po zori ni komad Voda sa planina Milana okovia i Rae Plaovia te recitacije A. antia i Jove Jovanovi-a Zmaja. Moja sestra J e l a se sjea da smo i mi u Neteci imali iste godine priredbu povodom Nove godine i da je odrana u kui Sime J. Vojv-o-dia. Dane Mileusni, od Jezera, priao mi je da je prije rata bio lan omladinske organizacije Seljako kolo i da je nosio njenu -oznaku izvezen srp s klasom u dnu like kape. Nije mi poznato da li je jo neko iz Srba i okoline bio ulanjen u tu -organizaciju, ali znam da njena aktivnost mije bila zapaena kod seoske -omladine u naem kraju. Kod -nas nije bilo snaga, koje bi z-nale iskoristiti raspoloenje omladine da je organizuju u skojevsku i partijsku organizaciju. Ipak bez obzira to nije bilo
organizovane skojevske i partijske organizacije, rad jednog broja omladinaca mnogo je doprinio da se omladina Srba i svih okolnih sela pravilno orijentie u trenutku otpoinjana narodnog ustanka u julu 1941. Omladina Neteke Sjeverno od Srba prvo selo je Neteka, a malo sjevernije je selo Suvaja. Upravo prema Suvaji, kraj zaseoka Meat, ispod Senjskog brda, s donje strane ceste, izvire rjeica Neteka. Ona u stvari i nema tok, ve se uz izvor odmah u ravnici taloi i pravi movaru punu evara (po kojoj plove divlje patke) pa se neprimjetno i tiho uliva u rijeku Unu. Ba po toj rjeici selo je dobilo i ime. Kao i o svakoj vodi i izvoru i o Netei je narod ispleo niz pria, anegdota i zgoda. Nai stari znali su esto puta rei da mnogi nae selo nazivaju i Senj, jer se nalazi upravo ispod Senjskog brda. Neteka je pred rat imala blizu 70 domainstava s oko 350 stanovnika, a od toga 5060 omladinaca i omladinki od 1527 godina. Mnogo ranije, po tradiciji, omladina se okupljala preko zime na prela (posijela). Kada nema poljskih radova, a stoka se ne izgoni na pau, prela su bila jedina vrsta zabave, da bi se skratilo duge zimske noi. Na tim skupovima djevojke obino pletu arape, predu vunu i kudelju od lana i konoplje, heklaju, ijaju perje i vezu, dok momci sjede u istoj prostoriji, pjevaju i zbijaju ale, uglavnom, ne radei nita. Jedna od omiljenih igara s naih prela je i tzv. vaenje iz bunara. Ova igra izgledala je, odprilike, ovako. U istoj prostoriji gdje su i ostali, jedna djevojka stane na neko mjesto i kae: Ja upadoh u bunar. Svi prisutni je pitaju: Ko te vadi? Ona razgleda, smijei se i bira mladia, saoptavajui njegovo ime. Sada mladi ustaje, ide prema djevojci, poljube se, potom djevojka odlazi na mjesto i sjeda dok mladi upada u bunar, a vadi ga djevojka koju izabere, i tako redom. Od 1938. godine omladina u Neteci poela je da se okuplja i na drugi nain. Preko ljeta sastajala se nasred sela na jednoj raskrsnici ispod kue Milana Lajia. To mjesto je popularno nazvano Grabi, a sada se na njemu nalazi spomenik palim borcima i rtvama faizma. Na sastancima se prialo o raznim temama, pa i politikim, igralo se i pjevalo, bacao se kamen s ramena. Tu smo mogli ponekad dobiti i razmijeniti neke zabranjene knjige. I sama sam 1940. dobila dvije knjige od Peana Trbulina (Gorki: Mati, olohov: Uzorana ledina), Uz prvu je iao i listi na koji su se potpisivali oni koji su knjigu prije proitali. Prije mog potpisa bilo je preko trideset imena i prezimena onih koji su te knjige ve proitali. Na knjigama je itkim rukopisom pisalo: im proita, vrati da ide dalje. Da bi bolje organizovala svoj zabavni ivot, omladina Neteke osnovala je tamburaki orkestar i otvorila omladinski dom u kome smo se sastajali preko ljeta kada je runo vrijeme i zimi. Sastanke smo odravali svake subote uvee i nedjeljom poslije podne. Na inicijativu trojice mladia: Paje Lajia (poginuo kao odbornik seoskog NOO), Mie D. Vojvodia i Pere I. Rastovia pokrenuta je 1938. sabirna akcija da se prikupi novac iz svih domainstava i kupe tambure. Prilog je sakupljen, tambure su kupljene (dva prima, dvije bugarije i jedno berdo). Inicijatori ove akcije znali su samouko svirati. Njima su se pridruili .Boko Vojvodi koji se upravo vratio iz Karaoreva gdje je due boravio kod ujaka i nauio svirati
te Nikica Mihailovi, brat uiteljice Marije Vjetice. Nikica je dolazio iz Dabanice i poduavao mlae u sviranju. Tako je krenulo. to se vie sviralo, sve se bolje znalo, a obueni su i mlai kao zamjene starijima. Pored omladine iz naeg sela, u domu su se poeli okupljati i mladi iz drugih sela: Srba, Ajderovca, Suvaje, Begluka i Krukovae. Iste godine omladina se obratila Petru Raenoviu koji je imao nenastanjenu kuu to ju je kupio od Petra Pilje, solunskog dobrovoljca kada je ovaj otiao u Zednik, u Baku. Raenovi je bez naknade kuu ustupio omladini. Kua se nalazila izmeu kua Oegovia i Raenovia, skoro nasred sela iznad ceste prema brdu. Imala je oko 5 X 10 m, debelih zidova od ute sedre i surog kamena, bez ureene fasade, s krovom na dvije strijehe sivo-crne boje. Do ceste kua je imala dva mala prozora jedan do drugog, rasporeena kao dva oka, sa staklenim okancima u etiri kocke i tekim drvenim hrastovim tablama. Imala je teka hrastova vrata na koja se ulazilo u podrum, ali i s bone strane do juga nalazila su se ista takva vrata kroz koja se ulazilo na proelje (ognjite), a odavde u veliku sobu u kojoj smo se sastajali. Soba je bila okreena, a niska tavanica s drvenim gredama i aavim daskama bila je tamnosmee boje. Patos je bio od jakih jelovih dasaka, on bi se ugibao kada bi se omladina razigrala. Ali o tome se onda nije mislilo. Patos je izdrao. Ta kua sumornog izgleda, iako nije graena za ovu svrhu, bila je omiljeno sastajalite omladine iz Neteke i drugih sela. Tako je bilo sve do aprila 1941. kada se u nju ponovo uselila porodica Petra Pilje nakon povratka iz Zednika i sklonila u rodni kraj od maarskih hortijevskih okupatora. Aprilski dani 1941. Vijesti o ratu i napadu na nau zemlju (6. aprila 1941) poslije samo 67 asova prohujala je kroz nae selo. Neko je sluao radio u Keinoj kantini koja je sluila kao trgovina i restoran za ishranu radnika na Unskoj pruzi i to je bilo dovoljno. Mada se tu u naoj neposrednoj blizini jo nita nije deavalo to bi liilo na rat, ta vijest unijela je neizvjesnost i strah. Svi smo poustajali. Poslije nekoliko trenutaka utanja poela je kuknjava ena i djece. Iz kue smo izjurili na put koji se nedaleko odvaja od ceste i ispod nae kue prelazi u Vojvodia nugao. Izale su i ostale komije. Bilo nas je dosta na jednom mjestu. Jasno se mogao uti pla djece i jaukanje ena. Mukarci unezvjerenog pogleda postavljali su jedan drugom pitanja: ta emo raditi? Hoemo li se kuda sklanjati? Pristizali su ljudi i omladinci iz sela. Pred svima jedno pitanje: ta raditi? Crkvena zvona neprestano zvone. Na tom mjestu zateklo nas je i podne, a kako se do tada nije desilo nita to bi liilo na rat, ljudi su se poeli polako razilaziti kuama i inilo se kao da su se polako povratili iz oka, izazvanog iznenadnom neprijatnom vijeu. Mukarci su se poeli prihvatiti nekog posla, ene kuhanja. Istjerana je stoka na pau i u nekome zlogukom iekivanju nastavljeni su svakodnevni radovi. Tako je proao prvi ratni dan, zatim drugi, trei i tako redom. ivot se poeo odvijati normalno kao da i nema rata. Jedino djeca, koja ne idu u kolu i provode vrijeme igrajui se oko kua, svojom grajom podsjeaju na nesvakidanju situaciju. Poeli su pristizati i prvi rezervisti, koji su, napola odjeveni u civilu, napola u vojniku odjeu, kriom, sporednim putovima dolaziil kuama. Najvei
broj njih donosio je kui oruje. Potanski autobus jo je redovno saobraao u oba pravca, ba kao da i nije rat. Meutim, ubrzo su poele stizati izbjeglice iz gradova i itave porodice koje su bile nastanjene u Bakoj. U nau kuu najprije je doao brat Mio (koj,i je bio rezervista u Kninu, i to pjeke, u uniformi i bez oruja. Za nekoliko dana dola je i porodica brata Duana iz Bake, kao i sestra Mika koja je s porodicom ivjela na salau nedaleko od antavira. U Neteku su stigle kompletne porodice iz edinika kod Subotice i to: Stevana Bujia (ena, keri Mira i Jelka i sin Nikola), Milana Duje Jovania (ena, tri sina i tri keri), Petra Pilje, Petra Vojvodia i dr. U Srb se vratila porodica Duana Mileusnia, u Kunovac porodica Radice Damjanovia, Dania Damjanovia, u Podurljaj porodice Branka Desnice, Dane Batinice, Miloa Rastovia, u Suvaju - Bikanovi i porodica Milana Jovania (invalida koji je na radu u Americi ostao bez obje noge i sad se vratio s etiri sina: Dokom, Draganom, Brankom, i Radom), u Ponorac porodica Stevana Dubajia, u Brotnju familija Save Dre iz Zagreba, na Zaklopac porodica Milana Media, Mudrinievi i drugi. Mnogi od pristiglih iz Zednika uili su kolu u Subotici ili su studirah u Beogradu i bili organizovani u S K O J i Partju. Meu njma su kao najistaknutiji bili: oko Jovani, njegov brat Dragan, Duan Mileusni, Mira i Jelka Buji, Anka Dubaji, njene mlae sestre, Dara i Milica, Branko Desnica, Dragica i uro Rastovi, Smilja i Sava Batinica, Dani Damjanovi, Momilo i arko Damjanovi. Zedniani e mnogo uiniti na organizovanju ustanka kod nas, na stvaranju omladinskih organizacija S K O J - a i Saveza mlade generacije kao i Partije. Meu napredne ljude koji su doli u nae mjesto spadaju i: Milan ijan iz Nadurljaj a, koji je radio kao obalski radnik u Beogradu i bio organizovan u napredni radniki pokret i odrobijao kao komunista 14 mjeseci; zatim Duko J. Vojvodi, zlatarski radnik u Beogradu, Milan umi, radnik u Zagrebu rodom iz Glavica.
Prolazak talijanske vojske kroz na kraj Ne sjeam se tano datuma, ali je i to bilo u aprilu, kada je jednog dana predveer neko pronio vijest da od Suvaje prema Neteci ide neka silna i brojna vojska. Glasonoa je jo rekao da idu mirno, nikog ne dirajui i ne pucajui. Istrali smo na put. Primicala se no. Zauzeli smo mjesta oko ograda, ivica i plotova, odakle emo iz zaklona, dalje od ceste, vidjeti tu vojsku. Nala sam se na mjestu odakle mi se pruao vidik sve do crkve. ekali smo oko pola sata. Odjednom se zauo zvuk motora, a malo kasnije ispod kua Rastovia pojavilo se najprije nekoliko motocikala, iza njih biciklisti u tamnim sivo-plavim uniformama, crnim kapama s kiankama i pukama prebaenim preko lea. Za njima su se pojavili kamioni puni vojnika sa ljemovima sjedei u nekoliko redova i drei ispred sebe neko puku, neko mitraljez. Iz nekih kamiona su strile debele i duge cijevi tekog oruja, minobacaa i topova. Kamioni su se polako kretali prema Srbu. Bez rijei smo ih promatrali. Kada su kamioni zamakli, a mi poeli da se razilazimo mislei da je gotovo, zau se neka nerazumljiva pjesma slina koranicama. Opet smo se smjestili svako na svoje mjesto i ekadi da se pojave vojnici-neznanci. Poto je ve pao mrak, inilo mi se da su ti vojnici kreui se u grupama od oko 50, svi
obueni u crno. Gaze pod korak, pjevaju i odmiu prema Srbu. Pocrnio je dobar dio ceste koji sam posmatrala skorcr ukoena udei se koliko ih je. To mi se inilo sigurno mnogo vie nego to je, zaista, izgledalo, jer i narodna kae: U strahu su velike oi. Moje srce od toga je sve jae kucalo. Poto zamakoe za Gaji kod Klanica, poee razni komentari: avo neka ih nosi, samo kad nikog ne diraju! Ko zna koliko ih je? Da li e se zadrati u Srbu? Da nas ne napadnu iznenada, nou? uo se i glas moga oca Dane koji je rekao da su Latini stare varalice i da im ne treba vjerovati jer ta e tu ako neto ne smjeraju. Komentarisalo se do kasno u no. U naoj kui mladi su kako-tako spavali dok su stariji zajedno s ocem kao na strai, presjedjeli no u razgovoru i u zlim slutnjama doekali zoru. Ve u rano jutro neko je donio vijest da su Talijani samo zanoili u Srbu i prije zore krenuli u istom poretku prema Zrmanji. Opet je otpoeo normalan ivot uz stalno iekivanje novih dogaaja. Koliko smo se uklopili u takav nain ivota, govori i to da nama mladei nije nita smetalo da ve u maju, na Spasovdan, krenemo u Suvaju na zbor. Sjeam se da sam ila s novodolim kominicama Mirom i Jelkom Buji, s mojim sestrama i s jo dosta mladih iz Neteke. Na zboru nije bilo mnogo svijeta, niti je bilo pravog veselja jer je ratna psihoza sve poremetila. Kada smo stigle u Suvaju Mira, Jelka, moje sestre i ja, pridruile smo se jednoj grupi mladia i djevojaka koji su bili izdvojeni od ostalih. Neki su polijegali po travi, neki se oslanjali na stabla ljiva, dok su trei stajali u grupicama i razgovarali. Kada smo im prili, nae kominice su se s njima toplo pozdravile jer su im skoro svi bili stari poznanici iz Zednika. Moje sestre i ja upoznale smo tada izmeu ostalih: Doku Jovania i njegovog brata Dragana, Milana opia Bikanova i jo neke mladie, ija imena nisam zapamtila. Tada smo upoznale i sestre Dubaji s Ponorca Anku, Daru i Milicu. Razgovor je nastavljen i poslije naeg odlaska. Mira i Jelka su se ukljuile dok smo sestre i ja samo sluale i posmatrale. Govorilo se o Hitleru i njegovoj knjizi Mein Kampf, o njegovim mranim planovima za unitenje itavih naroda i rasa, zatim o potrebi organizovanja i o borbi za slobodu. Nisam znala da se nalazim u drutvu skojevaca i lanova KP iz Zednika, niti sam shvatila mnoge stvari o kojima se tada govorilo. Nisam ni nasluivala da u ba u toj borbi za slobodu postati prisan drug s mnogima od njih kao to su: Jelka Buji, Dragan Jovani, Milica Dubaji, a pogotovo nisam slutila da e oko Jovani u daljem toku dogaaja postati jedna od najsvjetlijih linosti kod nas u Lici, kao i u NOB-i uopte. U tom trenutku skoro da nisam znala to je to S K O J i K P J i za ta se bore. Poslije mi je tek Jelka rekla da su svi oni komunisti i da je oko bio proganjan i zatvaran zbog svog revolucionarnog rada. Poela sam polako shvatati neke stvari. Posebno mi je bila ast to se to sve slobodno prialo pred sestrom i preda mnom, iako nam je Jelka naglasila da o ovome ne treba, za sada, drugima priati. Ustae u Srbu Od prolaska talijanske faistike vojske prolo je izvjesno vrijeme. U Srbu nije bilo nikakve vojske, osim nekoliko andara, koji su ostali u uniformi i samo zamijenili oznake na kapama te se priklonili Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Jo uvijek su pristizali pojedinci i familije da u starom rodnom kraju potrae utoite i nau neku sigurnost u tekim ratnim danima. Prestali su radovi na
Unskoj pruzi. Ljudi su odlazili na njive neujno, poneto radili i istjerivali stoku na pau, a sve to pod morom iekivanja. Ne sjeam se datuma, ali mislim da je to bilo polovinom juna kada su kod nas stigle ustae. Dole su od Zrmanje, pa ih nismo mogli vidjeti, ali pria se da ih je u Srbu rairenih ruku doekao nadlugar Nikola Mauran. Mnogi ljudi su se ve poeli sklanjati iz kua plaei se da ih ustae ne iznenade. Ustaa je bilo oko 2030. Odmah po dolasku u Srb poele su piti, baniti i oduzimati od ljudi stvari koje bi im se dopale. U sela su poslali poruku da svi koji imaju oruje treba da ga poloe, a ako to ne uine, prijetili su im strijeljanjem. Kada su prikupili podatke o ljudima, poela su i prva hapenja. Oruje je rijetko tko vraao jer su komunisti i stariji i iskusniji ljudi u selu, kao Jandrija Vojvodi, govorili da oruje treba to bolje skriti i sklanjati se do daljnjeg u gajeve. Oni koji se nisu sklonili bih su meu prvim uhapeni: Branko Milju, Pero D. Rastovi, Branko Desnica, oko Jovani, Duan Ugrica, Dane Batinica i dr. (posljednji je bio ubijen meu prvima). Uhapeni drugovi su ispitivani i maltretirani. Mnogi su bili krvniki premlaeni i na kraju puteni kako bi se zavarao itavi narod. Po njima su ustae poruivale da se preda oruje. U tom prvom hapenju samo su pojedinci zadrani u zatvoru. Mnogi su podalje od kue poeli da se sklanjaju i okupljaju, ali je veina jo ostajala u kuama. Hapenja su nastavljena i sprovoena na razne naine. Obino bi krenulo istovremeno vie patrola u vie pravaca da tjeraju ljude u zatvor. Nekog su uhvatili na njivi, nekog na cesti, drugog opet u birtiji, a mnoge su nou zaticali i hapsili na spavanju. Ni krivi ni duni naoe se u zatvoru: Ilija R. Vojvodi, trgovac iz Srba, Mile S. Vojvodi, pekar iz Srba, Simo J. Vojnovi, vlasnik pilane iz Neteka, uro . Vojvodi, kondukter na ekspres-orijentu ZagrebPariz, iz Neteke, zatim iz Srba: Vojo Mileusni (pokuali su uhvatiti i njegovog brata Duana, ali im je on umakao), Drago B. Oegovi, B j e l j a . Grbi, Vasa Ciganovi i Ilija Skori, kova i dr. Iz Neteke su jo uhapsili Duju Jovania, uglednog domaina, Petra Pilju, povratnika iz Zednika i dobrovoljca iz prvog svjetskog rata, uru Dimia, te Peru Desnicu iz Ajderovaca, Ilinku Laji, domaicu, majku estoro djece i mnoge druge, a za mnogima su tragali. Nisu ih nali jer su se ve bili sklonili u oblinje gajeve. U andarmeriji su uhapene muili, tukli, morili glau i eu, vrijeali, psovali i poniavali. Iz zatvora uspio je nekako da pobjegne, uz pomo andara Mate Biania, Simo Vojvodi. Kada se pojavio kod nas, bio je sav plav, nateen u licu, rukama i nogama. Kad su ljudi to vidjeli, i posljednji se sklonio u umu. Sela pored cesta su bila skoro opustjela, sve je pobjeglo u ume. Veinu zatvorenih zadesila je strana sudbina. Poslije viednevnog muenja odvezeni su u toku noi u umu Kuk iznad Donjeg Lapca gdje su strijeljani i baeni u bezdan. S tog stranog strelita uspjeli su pobjei: Vojo Mileusni, Ilija Skori i Pero Desnica. Dio stanovnika Neteke, tj. porodice (ih dijelovi porodice) Lajii, Bujii, Rastovii, Ivanevii i svi Vojvodii sklonili su se u Bujia Vrh blizu koliba Bujia. Istjerali smo stoku: konje, goveda, ovce; iznijeli ita, brana, masti, neto posteljine i posua, i tu ispod veih stabala napravili konaite od granja. Vatru nismo danju loili da nam avioni ne bi otkrili zbjeg. Zene su poneto spremale za jelo, a mukarci i omladine su se okupljali, razgovarali i dogovarali se ta bi trebalo initi. Bilo je razliitih miljenja. U jednome su se svi slagali, tj. da treba uvati oruje, nabavljati ga za one koji ga nemaju i pripremati se za otpor.
U naem zbjegu najvie su okupljali oko sebe ljude i tumaili im ta bi valjalo raditi: Drago Oegovi, Duko, Simo i Jandrija Vojvodi. Poslije izvjesnog vremena provedenog u zbjegu, kada su nastupili kini dani, moj otac odlui da svi siemo kui pa to bilo. Tako odluie i ostali ljudi i jedne veeri siosmo u selo. Kod kue je od ivog svijeta ostala naa stara teta, oeva strina, kokoke i crni pas, zvani Cuko, koji je bio vezan pred kuom. Stigli smo kui eljni udobnog leaja i topline. Sutradan su nas iznenadile ustake patrole i odmah poee da nas tjeraju iz kua. Istjerae nas na put gdje su druge patrole ve bile istjerale nae komije. Tjerali su nas prema cesti te se u as na mostiu okupi desetak familija, koje su se vratile ba kao i mi iz ume. Svi smo bili nijemi od straha i iekivanja. Gonili su nas kao krdo stoke opkoljene s tri strane. Ako neko nije mogao da ide, tjerali su ga bez milosti kundacima puaka i sve bre gonili prema Srbu. Kod esme na ulazu u Srb doeka nas ustako pojaanje i jo gui palir ustaa s bajonetima. Dotjerae nas u centar Srba i na pijaci nas prikljuie jo jednoj poveoj grupi naroda. Poee da izdvajaju mukarce, i u toj situaciji izdvojie se braa Grbi. Ilija i Branko i poee bjeati svaki u svom pravcu. Dok su se ustae snale, Ilija je uspio pobjei, a Branka su pogodili i ubili. Mukarce starije od 15 godina su odvajali udarajui ih kundacima i tjerajui ih ka zgradi opine. Tu su ih zatvorili dok smo mi djevojke, ene i djeca ostali na pijaci opkoljeni ustakim straama. uje se kuknjava ena, pla djece, vriska djevojaka. esma se nalazila na domak ruke pa iako su ljudi bili edni, ustae ne daju nikom da se izdvoji i napije vode ili opere ruke i lice. Nisu nam dozvoljavali ni stopu iz kruga, vikali su, psovali, pripucavali i tako, valjda, eljeli utjerati narodu strah u kosti. Tako stojei u neizvjesnosti, saznadosmo da se u zgradi opine sam zaklao Petar (Markaa) Raenovi u oekivanju ustakog muenja. ene su poslije ovoga jo vie zapomagale, djeca plakala. Postalo je nepodnoljivo sve to gledati i sluati. Kasno poslije podne i mukarci iz zgrade opine i mi koji smo se nalazili na pijanom trgu bili smo puteni. Spojie nas opet u jednu gomilu i pojurie kroz Srb prema Neteci. Tjerali su nas do esme, a onda nas pustie same prijetei nam da e popaliti svima kue ako opet odemo u ume. Toga dana je ustaama stiglo i pojaanje, puna dva kamiona novih ustaa od Borievca i Kulen Vakufa pa su svi zajedno krenuli da unite sela Suvaju, Osredke i Krukovau. Skrivena pored ivice posmatrala sam ih kada su krenuli prema Suvaji. Bio ih je pun kamion. Stajali su s fesovima i vojnikim kapama na kojima se dobro vidjelo veliko slovo U. Urlali su, pjevali, pucali i izvikivali: ivio Ante Paveli! ivjela NDH! Smrt kralju Petru! Srbe na vrbe! Puke su svima bile u rukama, a na svakoj je prijetei stajao bajonet. Pucalo se sve ee nasumce prema kuama. Narod ih je posmatrao skriven iza taraba i ivica. Vei dio mukaraca ve je hvatao maglu prema umama. Sa Krukovaa se vio dim i ula pucnjava Toga dana Suvaja je najvie stradala. Kada se to proulo, moja stara teta, oeva strina Smiljana Seja Vojvodi (roena Vjetica), krenula je u Suvaju gdje se rodila da vidi da li joj je neko ostao iv. Kada se vratila, priala je da su joj sve poklali: brata Miu Vjeticu, njegovu enu Mandu, sinove Milana i Paju, Pajinu enu Soku i troje djece. Kada je teta stigla u rodno selo i zatekla
ovako straan prizor, ustae su je jo natjerale da skuplja ostatke svojih najmilijih i da ih sama zakopava. Sva oajna i u suzama, teta je priala kako ih je svih osmoro skupila na jedno mjesto i, zajedno sa svojim muem Mianom Vojvodiem iom, iskopala rupu i zakopala ih sve zajedno bez sanduka. S j e am se da je priala kako su spalili sve selo i poklali sve to se zateklo ivo na najzvjerskije naine. Jedna od najstravinijih pria bila je pria o eni Dane Koia, Borki Koi, koja je bila u poodmakloj trudnoi i kojoj su ustae rasporile stomak bajonetom i na bajonet natakli dijete iz majine utrobe. Ubijene su i sestre Smilja i Milka Bojiine, koje su se iz Neteka udale u selo Suvaju, zaselak Glavicu Keinu. Sjeam se da je teta tada priala mnogo stranih pria koje ne bih nabrajala jer su zlodjela ovih monstruma danas svima poznata i jer bude sjeanja na strahote koje zdrav razum ne moe ni zamisliti. Tih dana, kada smo bili kod kue, ustake patrole stalno su vrljale po selima i gajevima. Tako su jedno prije podne ietali Mira Buji i njen tadanji momak, njena ljubav iz Zednika Milutin Moraa, i sjeli na jednu ledinu u naem gaju. Tu su dugo priali ne primjeujui ustake patrole. Moj brat Mio Vojvodi primijetio je da ustaka patrola ide pravo u gaj pa je pokuao da pronae ovo dvoje mladih i o tome ih obavijesti, ali dok ih je on traio, ustae su ih ve primijetile i na njih pripucale. im su se oglasili pucnjevi, klisnuli su svako u svom pravcu. Mira je izala kod naih kua, a Milutina su vie jurili i za njim pucali. Zahvaljujui ogradama i ivicama pored puteva, Milutin je uspio da se spusti pored kue Ivanevia, jarugom sie do Srebrenice i, uspjeno zavaravi ustaama trag, pree na bosansku stranu. Patrola je sila do naih kua i do Ivanevia, pretresla sve i prijetila da e nas sve pobiti, kue nam zapaliti ako ih mi krijemo. (Mira i Milutin bili su i lanovi SKOJ-a, odnosno Partije u Zedniku, kod Subotice, gdje su ivjeli). Poslije dogaaja u Suvaji, Osredcima i Krukovai, sve je ponovo pobjeglo u ume. Tu su se ljudi masovno okupljali, dogovarali, organizovali i pripremali za borbu. Sada se ve uveliko prialo da su u oblinjim umama komunisti oko Jovani, Dani Damjanovi, Milan Sijan, Duan Mileusni, Gojko Polovina i drugi. Prialo se: kada oni porue, krenut e se u borbu. Prije toga treba izvriti popis oruja i organizovanje ljudi u ete i vodove po selima. ulo se i to da se oko Doke okupljaju i ostali drugovi borci i komunisti i da njih treba sluati, a ne bive poslanike i bogatae iz Srba. Kod nas u Neteci u Bujia vrhu i dalje su se spremali i dogovarali. Svi su se slagali da treba ii u borbu. U razgovorima je uestvovala i omladina, naroito Duko Vojvodi, Drago Oegovi, Mira i Jelka Buji. (Kasnije je Mira Buji otila u Bosnu i tamo radila kao aktivista NOB u okolini Drvara). Omladina u ustanku Ve je poznata istorijska injenica da je ustanak naroda Hrvatske poeo 27. jula 1941. osloboenjem Srba. U tim ustanikim danima omladina je zajedno sa starijima uzela aktivno uee, a mnogi su bili i organizatori' od prvih dana borbe. Kako je ustanak bio masovan, u njemu se nalo sve to je bilo sposobno da nosi puku ili kakvo otro orue, vile, rogulje, sjekire. Svi su hitali, onako kako su se borbe odvijale, prema Srbu, Srbskom klancu, Joevici i dalje prema
Breinama, Borievcu, Vakufu i Drenovai. Pored uea u oruanim borbama omladina je odmah pristupila i radnim akcijama, tj. prekopavanju cesta. U tim ustanikim danima prvi koji su poginuli u borbi bila su etiri borca iz sela Neteke, a meu njima i jedan omladinac. Prva dvojica, ura i Aco Vojvodi, poginuli su 27. ili 28. jula u borbi s nadlugarom Nikolom Mauranom. Kako se to dogodilo opisau onako kako je ostalo u mom sjeanju. U rano jutro tog ustanikog dana ustanici su pokidali telefonsku liniju koja je povezivala Srb s Donjim Lapcem. Kada su neto kasnije ustanici krenuli od Sredice prema Srbu, ustae su se razbjeale prema senjskoj, ajderovakoj i urljajskoj strani. Nisu pruale otpor ustanicima, jer su, oigledno, bile uplaene od naoruanog naroda. Tako je Nikola Mauran, ostavi bez ustake zatite, zajedno s Josom, bratom Marinim (ena Ilije Vojvodia, trgovca iz Srba koga su ustae ubile na Kuku kod Donjeg Lapca) krenuo prema Neteci jer je Joso oekivao da e ga Ilijin brat Ao zatititi. Kada su doli kod Pene (zabran od sitnogorice iznad Vojvodia nugla), Joso je priao Ainoj kui, sakrio se u jednu kacu na tavanu dok je nadlugar Mauran ostao u gustom dbunju Pene da se krije. Joso je ubrzo rekao Ai za nadlugara, a na to, je ovaj odmah uzeo rogulje i poao da ga trai. S njim je poao i ura Vojvodi, ijeg su sina uru ustae ubile na Kuku. Pretraili su donji dio Pene i ne naavi nadlugara, krenuli su prema gornjem dijelu gdje su ga ubrzo primijetili i krenuli na njega roguljama. Mauran je pucao iz pitolja i ubio prvo Au, a zatim i ura. Poslije toga, oko dvadesetak ljudi polo je da uhvati Maurana. Ali, iako su ga opkolili, mnogi nisu imali vatreno oruje to je u ovakvim situacijama bilo neophodno. Bacali su upaljeni dinamit u dbunje gdje se nadlugar nalazio, pozivali ga na predaju i plaili ga. Due vrijeme Mauran nije davao nikakve znake, a nije ni pucao, niti se odazivao, te su ljudi poeli sve vie da se primiu mjestu gdje se nalazio. Prvi mu je priao omladinac Milan Raenovi Vijor, a za njim omladinac Boko Vojvodi. Nali su ga mrtvog. Po svemu sudei sam se ubio zadnjim metkom kojeg je, izgleda, i ostavio za sebe. Prst mu je bio na obarau, pitolj na elu, a krv mu je ila na usta. Milan je uzeo pitolj, a Boko sat i doli su do nas da nam ispriaju ta se dogodilo. Bilo nas je mnogo na putu i svi smo sa interesovanjem sluah to se dogodilo s Mauranom. Sutradan smo sahranili ura i Au, a Josu su neki ljudi iz sela ubili i obojicu pokopali u Peni. U daljim borbama prema Donjem Lapcu tih dana poginuli su i Duan Dubaji iz Meata i Milan Peka Vojvodi iz Vojvodia nugla. Milan je bio omladinac. Nije ni vojsku odsluio. Nekoliko dana poslije ustanka otiao je vei broj omladine iz Neteke na Klanac. Meu njima bila sam i ja. Nosili smo zastave i alatke (krampove, pijuke, motike, lopate, sjekire). Krenuli smo veoma rano kako bismo na Klancu bili prije 8 asova. Bila je tu i omladina iz drugih sela koja je radila iznad i ispod nae dionice. Ukupno preko 150 omladinki i omladinaca. Imali smo slab alat za tvrd i kamenit teren, ali su mladost, elan i tenja za slobodom i ovoga puta pobijedili. Cesta je po itavoj irini bila prekopana na vie mjesta u duini nekoliko metara. Uz to obruavali smo i stabla da bismo sprijeili prolaz neprijateljske motorizacije ili bar uticali na njeno due zadravanje na drumu kako bi upala u klopku ustanika. U podne za vrijeme pauze omladina se okupljala na jednom mjestu. Tu smo igrali i pjevali, klicali slobodi, Sovjetskoj Rusiji i Staljinu. Iako nas je na akciji bilo mnogo, i sada se dobro sjeam Milana Batinice iz Kunovca koji je
svirao usnu harmoniku i vodio kolo, Zorke Damjanovi iz istog sela, pa Danice Batinice, Bosiljke Burnjaje iz Kupirova, Anke Sijan iz Nadurljaja i drugih. Iz Podurljaja se sjeam Soke Zeelj, Smilje Batinice, Milke Rastovi, Smilje i Dare Desnice. Kada se poela sputati no, krenuli smo svojim kuama zadovoljni to smo i mi neto uinili u borbi za slobodu. Umor i pune ruke krvavih uljeva nisu nam smetali da spontano i iskreno iskazujemo nau radost i pjevamo i kliemo slobodi. Treeg ili etvrtog augusta otila sam s Jelkom Buji u Srb. Dole smo do opine na kojoj se vijorila crvena zastava. Ljudi, naoruani ili bez oruja, u polu vojnikom ili civilnom odijelu odlazili su i dolazili. Svi su se nekud urili. Jelka je potraila Doku Jovania. Nala ga je u opini pa su oboje izali. ekala sam na cesti i pozdravila se s Dokom. Dok smo priali nama su prilazili jo neki ljudi, meu kojima i Dane Mileusni. Potom su oko i Jelka otili da malo proetaju. Ili su do kue Rakarovih i nazad. Ostala sam s Danom Mileusniem. Kada su se oko i Jelka vratili, oko je otiao u opinu, a Jelka i ja smo se uputile u Neteku. Usput mi je Jelka govorila kako i mi treba da se organizujemo. Pored ostalog o tome je razgovarala s Dokom. Obje smo bile srene. Kao i ostalim ljudima i nama je laknulo poslije ustakog terora, iako smo svi bili svjesni da borba tek predstoji. Ipak, doekali smo prvu slobodu i naoj radosti nije bilo kraja. Borbe su se svuda oko nas nastavljale. Dalje od Srba prema jugu i sjeveru omladinci su ili na poloaje i u okraje sve do Drenovae, Vakufa i Zrmanje. Kod ustanika su tada poela i prva previranja. Komunisti nisu dozvoljavali da se iz osvete zbog ustakih nedjela nad srpskim stanovnitvom zlostavljaju hrvatske i muslimanske porodice. Oni su odmah bili protiv bratoubilakog rata, a za bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana. Pojedini narednici, andari i bivi oficiri bili su na suprotnim pozicijama. Oni su propovijedali da treba ubijati sve to je hrvatsko i muslimansko. Tako su se ustanici poeli dijeliti na gerilce koji su bili na liniji komunista i na etnike, koji su bili na suprotnoj strani. Plaei se osvete hrvatsko stanovnitvo je iz Borievca pobjeglo, a jedan dio neobuzdanih ustanika spalio je mjesto iako su se tome komunisti suprotstavljali. U tim prvim danima bilo je teko obuzdati osvetnike strasti. Slino je proao i Kulen Vakuf. On je bio nastanjen preteno muslimanskim stanovnitvom, a u ranijoj paljevini Suvaje, Krukovae, Osredaka i Bubnja uestvovale su i ustae iz Vakufa, pa se osvetnikoj stihiji koja je tih prvih dana zahvatila i grupice ustanika, nije moglo stati tako lako na put. U naem selu Neteci ve polovinom augusta 1941. poela se najprije kriom sastajati grupa omladinaca. Formirali su je Jelka Buji i Duko Vojvodi. Predvodnik ih sekretar (kako se to sad kae) bila je Jelka, a pored n j e : oko Jovani, Boko Vojvodi, Jovo Oegovi i ja. Malo kasnije, u jesen, prikljuila nam se T Bosa Mileusni od Jezera. Grupa se sastajala redovno svakih osam dana. Na tim sastancima prouavali smo neke materijale koji su donosili Jelka ili Duko. (Duko kasnije nije prisustvovao redovno naim sastancima jer je imao druge zadatke kao glavni organizator rada omladine u tim danima i najstariji meu nama budui da je roen 1914.). Jelka nam due vremena nije rekla kakva smo mi to organizacija, samo je od nas traila disciplinu, tanost i redovno sastajanje. Nain na koji smo se sastajali i ozbiljnost s kojom je Jelka istupala imponovala nam je i nagovjetavala da je u pitanju
neka vana organizacija koja e od nas zahtijevati izvravanje vanih zadataka. Ovo nas je obavezivalo na jo veu odgovornost te smo svi zaista redovno i tano dolazili na sastanke. Nikada se nije desilo da neko izostane. Na jednom sastanku septembra 1941. Jelka Buji nam je saoptila da smo lanovi SKOJ-a, odnosno Saveza komunistike omladine Jugoslavije. Objasnila nam je da je S K O J glavni oslonac i glavna rezerva Komunistike partije. Kao skojevci, rekla je, sve zadatke koje pred nas postave S K O J ili Partija moramo bez pogovora, savjesno i tano izvravati. Preko ljeta sastanke smo odravali negdje u prirodi, a u jesen i zimu u kui nekog od nas, najee kod Boka u njegovoj donjoj sobi koja je bila najpogodnija. Kako su zimi dani kratki, sastanke smo esto drali nou. Poinjali smo pred vee. esto su trajali i po nekoliko sati. U itanju materijala i razgovorima o predstojeim zadacima, vrijeme je prolazilo brzo. Nezgoda je bila s osvjetljenjem, koje je pred rat uvedeno i u nae selo. Nedostatak gasa i kvar na dovodu s pilane Sime Vojvodia, natjerala nas je da se dovijamo na razne naine kako bismo obezbijedili osvjetljenje. Muki lanovi grupe esto su ili po njivama ili ispod kua da sakupljaju neeksplodirane zapaljive bombe koje su rode bacale. Potom bi ih razmontirali i vadili gas koji nam je onda sluio kao osvjetljenje prilikom prouavanja materijala. Prema mom sjeanju na sastancima smo itali o: Komsomolu, Stahanovu, Miurinu, udnovatom voaru, oktobarskoj revoluciji i najvanije brouru o vrlinama mladog komuniste. Mislim da se ta broura tano zvala est vrlina mladog komuniste. Sadraj ove broure za nas je bio neobino vaan. Strogo smo se pridravali normi iznijetih u njoj, a ukoliko bi neko ma i najmanje odstupio od takvog vladanja, dobijao je otre kritike. Sto je najvanije svako je morao samokritiki da se osvre na svoje propuste i trudi se da ih ne ponovi. Ve od jeseni, a naroito zimi, svaki od nas je dobijao konkretne zadatke. Radili smo na okupljanju ostale omladine i pripremanju novih lanova za SKOJ, a najvie na raskrinkavanju etnike politike koja je raspirivala mrnju prema hrvatskom i muslimanskom narodu u ovim krajevima. Zalagali smo se za bratstvo i jedinstvo i tumaili narodu da jedni bez drugih ne moemo ostvariti punu slobodu. Otvoreno pred narodom napadah smo etnike zagovarae iz Srba i okoline: Stevu Raenovia, Jovu Keu, Neu Keu, Pajicu Omikusa, Pa ju Dru, Miloa Torbicu, brau Rajak, Niu, Peru i Marka Lajia iz Neteke i dr. Komunisti su sve vie sticali povjerenje naroda, a njihovi su protivnici gubili tlo pod nogama. Polarizacija se odvijala u korist progresivnih snaga koje je predvodila KP. Uz aktivnost malobrojnih skojevaca i lanova Partije, djelovao je i vei broj odanih simpatizera koji se po svom radu, izvravanju zadataka i odanosti Partiji i njenim idejama nisu razlikovali od lanova KP. Upravo ta bojaljivost i sektatvo u odnosu na prijem novih lanova u tim ustanikim danima bili su greka Partije. Meu ljudima je ve od prvog dana bilo onih koji su svojim radom i stavovima dokazali da im je mjesto u Partiji. Mnogi su i kraj NOB-a doekali kao asni simpatizeri i rukovodioci u NOO i drugim organizacijama NF, AFZ, USAOH-a. etnici su mislili da e uz Talijane, uspjeti pridobiti narod za sebe. Zato pozivaju Talijane kao zatitnike Srba da okupiraju slobodnu teritoriju. Dolaskom Talijana etnike voe su se osokolile i poele vriti snani pritisak i propagandu na narod, govorei da ne idu uz komuniste, ve da se javljaju u
etnike. Pokuavali su da oforme i svoj puk Kralj Petar s komandantom Pajicom Omikusom. Meutim, sve je bilo uzalud, u narodu su izgubili ugled i povjerenje, dok je Komunistika partija zajedno sa svojim najboljim lanovima, simpatizerima, skojevcima i svima koji su radili u narodu i tumaili mu liniju KP, svoj ugled irila i uvrivala. U jesen i zimu s narodom i omladinom drali smo jo vie zborova i kulturno-umjetnikih priredbi, donosili svjee vijesti i vjerovali u pravednu borbu i pobjedu. Svojim poletom i odanou Partiji na narod smo prenosili vjeru da jedino vrsto stojei uz KP moe izvojevati pravdu i slobodu. Stevan Buji je svako vee odlazio u Krukovau da slua radio-vijesti koje je kasnije prepriavao skoro od rijei do rijei. Sluao ih je kod Gojka Raenovia, zeta Jove Kee, jer radija u Srbu gotovo niko nije imao. Gojko je rado primao ljude da sluaju vijesti i druge emisije radio-programa. Svake veeri je Stevana, dok se on ne vrati iz Krukovae, ekalo u kui tete Rade i Milana Vojvodia mnogi ljudi eljni novih vijesti. Te vijesti oni su, onda, irih dalje. Mi smo tada npr. povlaenje Crvene armije tumaili kao neku veliku Staljinovu strategiju, vjerovali u snagu S S S R i Crvene armije i nadali se da e ve te zime Rusi prei u kontraofanzivu i okonati rat. Ali bez obzira na tok dogaaja, vjeru u pobjedu antihitlerovske koalicije nikada nismo gubili. Nita nas nije plailo to se u Srbu nalazi veliki talijanski garnizon, kao ni to to su etnici pratili na rad i pokuavali da rastjeraju zborove i priredbe koje smo odravah. Mi smo sve vie i intenzivnije radili na okupljanju naroda i omladine za NOB i Komunistiku partiju. etnici su nam prijetili da ne smijemo iriti u narodu komunistiku propagandu i da e nam u protivnom sve zborove razjuriti, nas pohapsiti i predati Talijanima, a da e nas oni otjerati u ropstvo. Sjeam se jednog zbora koji je bio zakazan u koli u Beglucima. Bio je novembar, nedjelja. Na zboru je bilo mnogo naroda, govorili su: Milan umi, Stevo Desnica, Duko Vojvodi i Mio Medi iz Martin Broda. Svi govornici su raskrinkavali etniku politiku i njihovu saradnju s okupatorom, a hvalili uspjehe partizanskih jedinica u Lici i irom nae zemlje. Medi je iznosio svjee dogaaje iz Srbije, jer je upravo pjeke doao do Uica, te nam je priao kako su etnici Drae Mihailovia udarili na partizane s lea i stavili se u slubu okupatora. Zbor su etnici pokuah razjuriti. U jesen i zimu 1941. godine naroito se isticao organizovani rad omladine u selima Kunovcu, Podurljaju, Gornjem Srbu i Neteci. Omladina je angairano radila na irenju ideja NOB izvoenjem zabavnih i kulturno-umjetnikih programa. Neka od naih sela ba zbog takvog rada poeli smo zvati Mala Moskva. Mislim da se to naroito odnosilo na Podurljaj i Neteku. U Gornjem Srbu se posebno isticao na kulturno-zabavnom radu Milo Rauo, a u Kunovcu Milan Batinica. Krajem novembra i poetkom decembra 1941. zajedno sa Jelkom Buji i Draganom Jovaniem, pola sam u Podurljaj gdje je trebalo da se odri jedan vaan sastanak. Doli smo u jednu kuu, mislim da je to bila Vrapinova, gdje je bio sastanak omladine. Kua je bila puna mladih. Neko im je govorio, a kasnije su pjevali i igrah. Poslije ovoga Jelka me pozvala da idemo na neki drugi sastanak koji je odran u drugoj kui, na koji smo doli opet nas troje. Ne sjeam se ija je to kua bila, ali znam da je bilo na okupu desetak omladinaca. Na sastanku su govorih Branko Desnica i Duko Vojvodi, a drugi su diskutovali. To je bio sastanak opinskog rukovodstva S K O J - a za opinu Srb.
46 DONJI LAPAC
721
Danas se sjeam da su tu bili: Branko Desnica, Duko Vojvodi, Dragica Rastovi, uro Rastovi, Duan Zori, Sava Batinica, Savka Kalini, Milica Kalini, Dragan Jovani, Jelka Buji, Pean Trbulin i ja. Ne bih mogla tano rei da li je to bio prvi sastanak skojevskog rukovodstva i njegovo formiranje, ali mislim da je od tada sekretar bio Duan Zori. Obzirom da je sastanak tada vodio Duko Vojvodi zajedno s Brankom Desnicom, mogue je da je sekretar bio Duko. Sjeam se da smo se tada dogovarali kako se organizirati da ovo rukovodstvo uspjeno djeluje u svim selima. U prvo vrijeme stalno sam odlazila na teren s Jelkom ili Draganom. Inae mi smo pomagali jedno drugom i zajedno drugovali. Od njih sam uila, oni su bili iskusniji, prijeratni skojevci iz Zednika. Ja sam bolje poznavala okolna sela i ljude u njima. Pored rada u Neteci, Jelka i ja se tih mjeseci nismo razdvajale. Ile smo esto s Draganom u sela: Suvaju (Gornju i Donju), Zaklopac, Brezovac, Brotnju, Ponorac, Zaluje, Begluke, Krko Brdo. Nekoliko puta sam ila i s Peanom u Ajderovac i Dabanicu. U Beglucima su ve bili aktivni Pero Raenovi i Bika Pilipovi. Spremali su priredbe. Pero je traio razne materijale za potrebe politikog i kulturno-prosvjetnog djelovanja. U Neteci smo tada mnogo radili na uvjebavanju kulturno-umjetnikih programa. Duko Vojvodi je i ovdje bio jedan od glavnih organizatora. Bili smo prvi put glumci, recitatori, horovoe i reditelji. Za rad i cilj koji smo eljeli postii, motivisala nas je naa ljubav i odanost idejama NOB-e. Sve smo uspijevah. Okupili smo vei broj mladih i objasnili im ta elimo, onda smo dijelili uloge, radili i vjebali. Na jednoj od priredbi imali smo ovakav program: ske Gluvonja, zatim isto tako ske Mijeanje radiostanica za koji je tekst napisao Duko Vojvodi, a mijeale su se radio-stanice: Moskva, London, Pariz, Rim i Berlin. Izmeu govornih i dramskih dijelova programa pjevali smo pjesme: Volga, Volga, Budi se istok i zapad, Padaj, silo i nepravdo. Na koncu je obavezno dolazio duet koji je pjevao vrapca o politikoj situaciji. Tekst vrapca dobili smo iz Bosne. Veliki broj omladinaca, naroito' mi koji smo imali uloge u programu, radili smo danonono na uvjebavanju i organizaciji. Pomagala nam je i Milica Kalini koja je izmeu ostalog, uredila prve zidne novine. Na priredbi smo prvi pjevah pjesmu o Marku Orekoviu. Pjesmu je povodom Markove pogibije napisao< Duko1 Vojvodi, a kako je kasnije ula u narod, postala je narodna pjesma. Pjesma je pisana u metru i ritmu stare ruske narodne pjesme o Stjenki Rjazinu, pa je od nje preuzela i melodiju i ritam. Koliko se sjeam tekst je, otprilike, glasio: Krnoj Lici, ba u Kuli, a u domu seljakom., rodilo se muko dijete, u vijeku prokletom. Marko su mu ime dali, od roenja pa do smrti, Otac seljak, siromaan, ivot vie nego straan, Orekovi Krntija, nepravda mu dodija, majka prava ropkinja, bez radosti i milja.
Mrzio je on gospodu, radni narod volio, traio je takvo drutvo, za koje se borio.
Ali jednog mranog dana, kad su mnogi ginuli poginuo i drug Marko, ubie ga dumani. U borbu je Marko poo za narodna prava, poginuo u toj borbi, neka mu je slava. I nad tvojim slavnim S Engelsom, Marksom grobom zastave e s'nova viti, i Lenjinom, tebe emo slaviti.
S programom, koji smo dobro uvjebali, nastupali smo vie puta, jer svi koji su eljeli da vide i uju program, nisu mogli stati u prostorije gdje se predstava odravala, iako su to bile najvee sobe u selu. Pozornicu smo improvizovali obino tako da smo kanapom ili icom pregradili sobu a zastori su bile like koperte ili lanene plahte. Narod se oduevljavao jer su mnogi tek prvi put u ivotu tako neto vidjeli i uli. Sjeam se da smo jednom nastupali u kui Dane Jelae, jednom u kui Drage Oegovia, a jednom u Ajderovcu, pod Gredom, u kui Save i Sime Damjanovia. etnici su nam pokuali razjuriti priredbu u Ajderovcu. Nije im uspjelo. Tada su zapalili kue Drage Oegovia, te Save i Sime Dajmanovia, a ubili Savina i Simina oca Danu. U Neteci je isto tako zapaljena kua i pilana Sime Vojvodia, Mnoge roditelje, pa i mog oca, Duko Vojvodi je morao ubjeivati da su sastanci na koje odlazimo takve naravi da ne trebaju strahovati, ve da na sastancima moemo nauiti dobre stvari, jer se tu ne deava nita to je van granica najstroeg patrijarhalnog morala. Kasnije kada bi pozivali omladinski rukovodioci, odnosno komunisti, kako ih je narod zvao, roditelji vie nisu branili enskoj omladini da ide bilo kuda. U Neteci je neprijatelj pokuao da okupi nekolicinu mlaih ljudi, ali naim uspjenim djelovanjem jo u toku zime 1941. svi ti mladi ljudi su preli na nau stranu i istakli se kao partizani. Neki od njih su dali ivot u NOB-i. Kasnije je kod nekih dolo do kolebanja, ali je ostala omladina u naem selu bila svim srcem vjerna NOB-i i aktivno uestvovala u njoj. Negdje tih dana iz Dokine jedinice vratio se u Srb Drago Oegovi sa zadatkom da prikupi to vie mladia u partizansku jedinicu. Mnogi su se javili i otili na Kamensko, ali su se vratih zbog nedostatka oruja. Meutim, u borbama oko Srba ti isti mladii ponovo su stupili u jedinice ili pak neto kasnije. Od njih se sjeam Nikole Nine Bujia, ure Bujia Koara, Boka Vojvodia, Jove Oegovia, ure Jovanovia, Boe Jovanovia, Mie Vojvodia, Save Dubajia i Jove S. Lajia. etnici su sve vie bivali izolovani jer su osjeah kako ih ljudi sve vie preziru i osuuju. To je izazivalo u njih bijes i podsticalo prijetnje. Pokuavah su da spreavaju, ne samo nae priredbe, ve i sastanke, slali zbog toga patrole ili pojedince u cilju razbijanja priredbi i zastraivanja naroda i omladine. Sve im je bilo uzalud, narod ih je prezreo, a omladina se, osim nekih pojedinaca, potpuno okrenula od njih. Krajem 1941. i poetkom 1942. u Neteci smo proirili skojevsku grupu. Primili smo: Miku Dubaji, Duku Raenovi, Miku Vojvodi, Koku Vojvodi, a malo kasnije, Jelicu Buji i Anelku Jovani. Svu ostalu omladinu primili smo u Savez mlade generacije (SMG), izabrali predsjednika i odbor. U poetku smo tu omladinsku organizaciju nazivah samo omladina, a tek kasnije SMG.
Aktivnost smo najvie usmjeravali na raskrinkavanje etnike ovinistike politike i irenje bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mnogo je truda uloeno da se ljudi uvjere kako svi Hrvati i Muslimani nisu krivi, kako su to tvrdili etnici, za zlodjela koja su poinile ustae. Ve krajem 1941. i poetkom 1942. skoro u svim selima imali smo grupe organizirane omladine koja je bila pravo jezgro S K O J - a i ostale omladine. Rad smo ocjenjivali na sastancima opinskog rukovodstva. U selima, u koja sam odlazila na teren, tih zimskih mjeseci 19411942, bile su organizovane skojevske grupe od 3 pa i vie lanova. Sekretari tih prvih grupa ili aktiva, kako ja pamtim, bili su: Dragan Jovani (Donja Suvaja), Smilja Draa (Brotnja), Jelka Bui (Neteka), Milica Dubaji (Ponorac-Zaluje), Bika Pilipovi (Begluci), Milan Vejin (Krko Brdo), Dragan Jelaa (Zaklopac), Savka Piplica (Brezovac), Gojko Damjanovi (Ajderovac), Borka Mandi i Dragan Mandi (Dabanica), Milan opi Bikanov i Boko Kolundija (Gornja Suvaja). Formiranjem Opinskog rukovodstva SKOJ-a podstaknut je i naglo ubrzan organizovani rad omladine u svim pa i u najzabaenijim selima. Po uzoru omladinaca iz Srba, Neteke i jo nekih, omladina je svuda organizovala horove, diletantske grupe i davala svoje sopstvene priredbe. To je bilo neto kvalitativno novo jer je taj rad i polet kod omladine budio svijest o sopstvenim sposobnostima i vrijednostima koje do tada nisu isticane. I kroz naa sela poeo je da struji novi duh, duh boljeg i srenijeg ivota koji je trebalo tek ostvariti borbom za slobodu. Omladina je dobila volju i polet za rad, a to je pokazala i svojim ueem u organizovanju narodne vlasti, tj. narodnooslobodilakih odbora (NOO). Po prvi put u selima omladina ravnopravno sa starijima uestvuje u rjeavanju svih ivotnih problema, u izborima i kandidovanju za NOO. Meu omladinom poeo se razvijati takmiarski duh izmeu pojedinaca, grupa i itavih sela. Omladinci su se sve masovni je dobrovoljno prijavljivah i odlazili u jedinice NOV, a u pozadini je sve vie zadataka preuzimala na sebe enska omladina. Kroz talijansko-etniki garnizon Prvi partizan koga sam vidjela u partizanskoj uniformi bio je Milo Rastovi. Bilo je to krajem 1941. godine. U to vrijeme su Talijani i etnici Srb i okolinu drali pod vojnom prismotrom, ali se politiki, kulturno-zabavni i sav drugi rad odvijao ve uveliko pod rukovodstvom KP i SKOJ-a. Sjeam se da sam jednom tih dana pola s Jelkom u Podurljaj na sastanak. Dok smo prolazile kroz Srb, negdje kod kue Juria, pristie jedna grupa mladia i djevojaka meu kojima se isticao jedan kran, mlad i lijep partizan s trorogom kapom na glavi. Na prednjoj strani kape iznad ela nalazile su se dvije zastavice trobojke okrenute na gore, jedna srpska, druga hrvatska, a meu njima se sijala petokraka. Na sebi je imao talijansku bluzu, a pumparice sa svijetlom traftom po sredini du itavih nogavica, bile su mu saivene od talijanskog ebeta sive boje, i uvuene u vojnike cokule. Djelovao je kao vojnik neke bogate, a ne siromane partizanske vojske. Ovaj mladi partizan, koji mi se silno urezao u sjeanje, imao je preko bluze oprta i opasa. Na opasa u je bilo okaeno nekoliko bombi i pitolj. Ubrzo sam u tom partizanu prepoznala Miloa Rastovia iz Podurljaja. S njim je bilo jo desetak mladia i djevojaka koje je sreo
ili sustigao na putu za Srb. Pozdravih se s njim, predstavih Jelku Buji i rekoh mu da smo i nas dvije krenule u njegov Podurljaj. Mislile smo da e on tu negdje skrenuti i da e zaobii centar Srba pa smo zastale i porazgovarale s njim. Meutim, on nam ree da ima namjeru tako naoruan i obuen proi kroz centar Srba. Zaudile smo se i pokuale ga odvratiti od te namjere jer smo smatrale da je to opasno. Nije se plaio i odluio je, ma to se dogodilo da proe kroz centar Srba. I Jelka i ja smo bile uporne, ali kako nismo uspjele da ga odvratimo, krenule smo zajedno s njim i grupom omladine koja ga je pratila, kroz Srb. Milo je tad i zapjevao: Padaj, silo i nepravdo, a mi ohrabreni i ponosni prihvatismo pjesmu te svi zajedno praeni mnogobrojnim pogledima, proosmo kroz centar Srba. Oigledno zapanjeni, svi su nas samo gledali, ali nas niko nije zaustavljao niti bilo ta preduzimao. Da li je Milo bio zaklonjen naim prisustvom od oiju neprijatelja, ili ga, nespremni i iznenaeni, nisu htjeli dirati, jo ni sada ne znam. Tako pjevajui doosmo do kua Kalinia u Srbu i do Miloa Raua. Tu smo se Jelka i ja zadrale u razgovoru s Miloem, zatim jedno pola sata sa Savkom i Milicom Kalini, a onda smo krenule u Podurljaj. Kada smo stigle, ponovo smo srele Miloa Rastovia 1 . Priao nam je o eti i drugovima u njoj, o Doki Jovaniu kao dobrom drugu i istaknutom rukovodiocu, o borbama koje su vodili, o prijemu kod naroda koji ih je s oduevljenjem doekivao i pruao im utoite, hranu i odjeu. Partijski radnici u Srbu Prvi partijski radnik Kotarskog komiteta Lapac koga sam dobro zapamtila, bio je Perica Dozet. On je doao na podruje opine Srb krajtem 1941. Perica je drao govore na narodnim zborovima, organizovao sastanke sa skojevcima i odbornicima. U to vrijeme jo uvijek nije bila formirana partijska organizacija u Srbu. Tek osloboenjem Srba, pristupilo se formiranju partijske organizacije. Sjeam se da je tada u Srb dolazio Marko Cankovi, Mile Kosanovi, Jandre Zuni, a 1943. godine Nikola Miloevi i drugi. Partijski radnici su najvie navraah kod j5ime.,i Duka Vojvodia. U njihovoj kui su bili prijateljski doekivani i domainski ugoeni. Posebno je_Simin'i ena Mara^-domaica, danima doekivala i ispraala pomenute i mnoge druge partijske radnike, a esto i itave partizanske jedinice. Iako nikada nije bila lan KP, Mara je bila veliki aktivista NOB, dobra domaica i lan AFZ. Godine 1944. uhvatili su je etnici, zlostavljah je, tukli i na kraju otjerah od kue i predah Nijemcima. Oni su je otjerali u logor u Njemaku, odakle se poslije rata vratila izmuena i iscrpljena. Poseban doprinos na jaanju organizacija NOB-e u pozadini na podruju Srba, pored omladinskih rukovodilaca iz opinskog rukovodstva SKOJ-a, dali su partizani koji su dolazili iz Dokine jedinice (Branko Desnica, Milan umi, Drago Oegovi i dr.). Te zime, poetkom 1942. godine, u mom selu se pojavio u uniformi partizan Franjo, prezime mu nikad nisam saznala. Predstavio se kao politiki radnik koga je neko zaduio da radi u naem selu. Najprije se obratio Duku i Simi Vojvodiu gdje je i odsjeo neko vrijeme,
1 Milo Rastovi je poginuo 1943. Proglaen je narodnim herojem Jugoslavije.
a kasnije poto se neto razbolio, poao je na njegu i oporavak u kuu Milana Jovania, ija je ena Smilja bila predsjednica AFZ u Neteci, a inae dobra domaica. Franjo je prvo formirao simpatizersku grupu koja je bila sastavljena, preteno, od starijih drugova. Radili su u poetku ilegalno. Mi skojevci znali smo ko se u ovoj grupi nalazio. Sjeam se da su bili: Pajo Laji, Stevan Oegovi, Milan Vojvodi Milkan, Mia Vojvodi, Sava Vojvodi Safa, Jovica Laji i Simo Vojvodi cTCupina. Franjo je radio s ovim ljudima, skupa s njima proraivao neke materijale i vjerovatno, namjeravao da iz te grupe formira partijsku organizaciju. Partijska organizacija, meutim, nije formirana, a neki od ovih ljudi su ostali simpatizeri do kraja NOB-e. Da objasnimo. Kod nas tada nije bilo lako postati lan KP. Neki ljudi su godinama izvravali zadatke, ali nisu postali lanovi K P J . Pravog razloga, po mom miljenju, za to nije bilo. Moe se rei da se radilo o svojevrsnom sektaenju unutar Partije. Prioritet za prijem imali su siromaniji ljudi koji su bili odani, dok su oni koji su imali hljeba u kui ih ga nisu kupovali bili -kulaci ili gazdei primani su mnogo tee ih nikako. Njihova djeca isto tako su teko sticala povjerenje neophodno za prijem u K P J . Prema acima i studentima se takoer sektailo, iako su bili odani Partiji i izvravali asno sve zadatke. Partija im je teko otvarala vrata iako su najvie propagirah njenu ideologiju. Za ovu tvrdnju ima mnogo primjera.
Omladinke s lijeva na desno: Milka Vojvodi/ Jelka Buji, Jeliica Buji, Anelka Jovam, Jela Vojvodi, Boja D.~170jvGi i Koka Vojvodi, ureuju sobu Dane Jelae u selu Neteka gdje je omladina doekala Novu godinu 1942.
Franjo je poeo da izdaje direktive u tom smislu da sva omladina treba da bude primljena u S K O J . Sam je uinio dosta na tome kada je na jednom sastanku izjavio da je sva omladina u SKOJ-u, te da S K O J treba legalizovati, a ne skrivati ko je njegov lan. Bio je donekle u pravu jer smo imali dosta mladia i djevojaka koji su zasluivali da budu lanovi SKOJ-a, ali bilo je i onih koji za to nisu bili spremni. S druge strane uvijek je postojala mogunost vraanja neprijatelja u selo, tako da je to moglo neprijatelju omoguiti hapenje i ometanje rada SKOJ-a. Na Franjine postupke reagovao je Kotarski komitet S K O J - a iz Donjeg Lapca i opinsko rukovodstvo S K O J - a za Srb pa je skojevska organizacija rasformirana i ponovo formirana ilegalno, ali sada s vie lanova.
Osloboenje Srba od Talijana Kada je 27. februara 1942. osloboen Donji Lapac od Talijana, odmah smo u strogoj tajnosti preli na pripreme za doek oslobodilaca Srba. Mnogi nisu znali o emu se zapravo radi. Izvravali smo blokadu Srba i to tako da od Suvaje niko ne moe ui u Srb, a ako netko doe iz Srba, nismo ga putali da se vrati kako Talijani i etnici ne bi saznali za nau namjeru. Ve 2. marta u Neteci sve je bilo spremno da primimo borce bataljona Marko Orekovi Krntija i borce bataljona Stojan Mati jer je veina boraca iz tih bataljona bila rasporeena u nae selo. Seoski odbornici, skojevci, ostala omladina, simpatizeri, odbornice, ene, sve je bilo organizovano. Svaka kua je znala za koliko boraca treba obezbijediti hranu, odmor, ienje odjee, suenje i zamjenu obue. Pripremljene su rezerve toplih vunenih arapa, rukavica, dempera, lapa, alova i svega drugog to bi moglo ustrebati. Napadao je snijeg, zima je bila jaka. Drugog ili treeg marta, pred vee, po snijegu se kretala kolona partizana. Ugledali smo ih kako dolaze od mostia prema mojoj kui. Odbornik koji je bio zaduen za rasporeivanje, odbrojao je dvadeset drugova koji su krenuli u nau kuu. Ostali su rasporeeni u kui tete Rade^i_Mjlana Vojvodia, ura i Pajana Vojvodia Milana, Jandrije Vojvodia, Sime Vojvodia i tako redom. Nugao Vojvodi je bio pogodan da se jedinice sklone s ceste, a da budu to blie Srbu. Tako je u ove kue rasporeeno najvie boraca. Ne znam tono u koje kue su bih rasporeeni tabovi. U naoj kui je vladalo pravo veselje, radost, na licima boraca i domaina. Dok se kuhala veera, otac je toio liku ljivovicu i nudio borce, ali samo neki od njih je malo popio. Drugi su se zahvaljivali govorei da ne piju. Prali su ruke, neki su se i umivali. Sestre i ja smo ih polijevali ispred kue. Iako je bila zima, mnogi su odbijah da se operu iznad lavora u kui, ve su to inili napolju, govorei kako se treba kaliti za zimu i kako im nije hladno. Majka i dvije snaje su spremale veeru. Skuhana je puna erpa od 25 litara kiselog kupusa s mesom i slaninom, jo vei lonac krompira, a dan ranije umijeeno je i ispeeno dosta hleba. Borci su se alili i priah kako sve ovo hi na neko veliko svadbeno veselje, a poto ima i djevojaka, ko zna? Tu smo tri sestre od 1821. godine (dvije skojevke), a borci su voljeli da se nau u kui gdje ima djevojaka. Svi smo dobro raspoloeni. Postavili smo veliki astal za koji je, zajedno s mojim ocem, posjedalo 20 boraca, dok je brat Mio bio na strai oko Srba. Majka i snaje su posluivale, a mi sestre latile smo se pravlje-
nja bijelih kabanica koje su bile neophodne borcima da bi se maskirah i manje primjeivali na snijegu. Uzele smo od djevojakog ruha oko 60 arava, krojile i ile. Trebalo je za 20 boraca napraviti kabanice u kratkom roku. Do poslije ponoi sve je bilo gotovo. Poslije veere neki borci su se malo odmorili, neki su s nama sjedili i razgovarah, a dolazili su i borci iz komijskih kua jer su uh da ima djevojaka. Tom prilikom su nam priali o borbama u kojima su uestvovali, a najvie o pogibiji Stojana Matia i o tome kako je oko Jovani ranjen kod Lapca. Inspirisana prianjem o pogibiji Stojana Matia, napisala sam pjesmu koja se poslije pjevala vrlo esto. Ba u Lapcu jednog dana, dvaest sedmog februara, na srce nam pade rana izgubismo drug Stojana. S njim je palo jo drugova koje ali zemlja ova. Talijani, jadana vam nana, platiete Matia Stojana! O istom ovom dogaaju i drug Stevo tikovac napisao je stihove: Zora snijegom svu krajinu bijeli kad pod Lapac momci doletjeli. Silni momci u dolini grada, pa ljut bojak zametnuli sada. Ne zna, majko, ko li vie vije, il' meava, il' puane zmije, a na elu kobne bitke ove, vodi Stojan svoje sokolove! Proe junak bogaze i pute, smrtno mete dumanine ljute Kad sred boja, a u zoru ranu, vidjeli smo nadu pokopanu. Aoj, majko, sokola Stojana, pade junak od golemih rana! Kad sloboda nasmija se gradu, mrtvo tijelo predali smo hladu. Crnoj zemlji, ispod vitih jela, usred Lapca, posred grada bijela. Jei gora, plae svaka grana to nam nema Matia Stojana. S posebnim oduevljenjem borci su priah o podvigu Milana eelja kako je u borbama za osloboenje Lapca uskoio u jedan bunker i toliko uplaio Talijane da su se skoro svi predah. Dvojica od njih s mitraljezom uperenim u Milana, poeli su pucati, ali je on uhvatio golim rukama cijev mitraljeza, odmakao ga od sebe, dok Talijani nisu ispucali municiju, a onda umlatio oba Talijana. Sake su mu bile zavijene, jer je hvatajui golim rukama usijanu cijev mitraljeza, opekao ruke.
O svom junaku narod je tada ispjevao poznati distih: Jo junaka ne porodi nana, to Smiljana Zeelja Milana! Kad su borci u toku noi krenuli na zadatak, dobili su od nas svaki po jednu kabanicu i par toplih vunenih arapa da im se nau u rezervi, a ko je htio, mogao je ponijeti i hranu. Pozdravljajui se i zahvaljujui, govorih su da vojska koju narod tako doekuje i ispraa, mora pobijediti. Na to je moj otac dodao: Kad se netko bori za slobodu i pravdu, kao to to vi inite, tad je pobjeda zagarantovana, ma kako teka bila! Ta vjera koja je kao nit povezivala nau oslobodilaku partizansku vojsku s narodom i narod s vojskom, bila je nepresuna snaga. S tom snagom narod i partizani bili su u stanju da izdre sve golgote i iskuenja koje je donosio surovi rat. Cijelo selo je bilo mobilno svih dvadeset dana dok je trajala blokada Srba i dok su se vodile borbe za njegovo osloboenje. Sve to je trebalo hrana, odjea, odmor, kratki predasi, njegovanje ranjenika, suenje odjee i obue sve su to pruala borcima seoska domainstva. Ranjenici su smjeteni u begluku kolu. Za bolnicu u koli sakupile smo posteljinu i krevete, oribale prostorije i sve namjestile. Bilo je oko petnaestak do dvadeset ranjenika, to teih, to lakih, a meu njima se najvie sjeam Sime Bauka i Duana Bursaa. Trebalo je oprati i presvui ranjenike u isti ve, oistiti ih od vaiju kojih je ve tada bilo mnogo. Mi djevojke iz Neteka previjale smo lake ranjenike dok je o teima brinuo Duan Raeta Sabrakov iz Donjeg Lapca, koga smo u ali zvali doktor, iako je bio samo priueni bolniar. Deurale smo danju i nou, nosile hranu, zavoje, prale, previjale i radile sve druge poslove oko ranjenika punih dvadeset dana. Prvih dana dok su trajale borbe oko Srba, dole su na na teren Nea Dakula i Milica Opala. Ostale su nekoliko dana pa se opet vratile u Donji Lapac. Bile su oduevljene naim radom. Danju smo bili izloeni bombardovanju tekih talijanskih bombardera i izvianju lovaca. Trudili smo se da sve funkcionie kao sat. Od omladinki najvie su se isticale: Jelka Buji, Jelica Buji, Mika Vojvodi, Koka Vojvodi, Mika Dubaji, Anelka Jovani, Duka Raenovi i ja. Jo dok je trajala blokada Srba, 8. marta 1942. ila sam sa Dukom Vojvodiem na Krko Brdo da organizujemo sastanak omladine i ena i da im govorimo o znaenju 8. marta, meunarodnog praznika ena. Revolucionarne manifestacije i akcije od Klare Cetkin do naih dana povezali smo s tadanjim zadacima u borbi za slobodu. Zbor je bio uspjean. Sa skupa se sjeam jedne zgode koja se i danas pria uz gromoglasan smijeh. Govorei enama, Duko se toliko uivio u situaciju da je jednog trenutka elei valjda da im bude to blii, zanesen, viknuo: Mi ene . . . , to je izazvalo opti smijeh i zbog ega su ga dugo zadirkivah. Ali i pored toga, ene su mu se obraale s mnogobrojnim pitanjima na koja je on davao odgovore. Prema sjeanju Milana Raenovia tada je u martu po zavretku blokade Srba, formirana partijska organizacija ili partijski biro, kako su ga tada nazivah, od tri lana: Milana Raenovia (iz Donjeg Srba), Rade Damjanovia Vrapca i Steve Desnice (iz Podurljaja).
Neteka je za trajanja blokade Srba bila vie puta bombardovana i mitraljirana. Jedno prije podne ostalo mi je u sjeanju jer je u naoj kui bio Josip Cazi, komesar 3. likog partizanskog odreda. Mi ukuani smo se malo uspaniili da to prije izaemo iz kue, ali nas je Cazi svojim smirenim dranjem i mirnim posmatranjem neba ohrabrivao. Zaklanjajui se smireno, djelovao je i na nas da se manje plaimo aviona i staloenije traimo sklonita. U tim bombardovanjima najvie je razruena kua Jandrije Vojvodia. Cazi je, inae, mnogo pomogao na organizovanju narodnih zborova i okupljanju naroda na terenu kuda se kretao s jedinicom. Drao je esto sastanke i zborove, bio omiljeni komesar u jedinici i politiki radnik u narodu. Po osloboenju Srba odran je veliki narodni zbor. Na njemu su govorili: Stanko Parma, Stevo Desnica i ja. Tada sam nastupala prvi put pred tako velikim skupom (ako ne raunam recitacije koje sam kao ak I razreda recitovala za Sv. Savu), a Duko mi je pomogao da napiem govor. Govor sam nauila napamet i lijepo, vatreno i ubjedljivo iznijela pred skup, to je bilo pozdravljeno burnim aplauzom. Svi govornici su isticah uspjehe naih partizanskih boraca, raskrinkavah etnike, saradnike okupatora, a posebno naglaavah potrebu razvijanja bratstva i jedinstva izmeu Srba i Hrvata. Ovom bratstvu ve su udarile temelje partizanske jedinice sastavljene od Hrvata iz Dalmacije, koje su se borile na podruju Like. Stanko Parma, jedan od govornika na zboru upravo je pripadao tim jedinicama i sada je kao istaknuti partizanski rukovodilac Hrvat govorio na zboru u Srbu. Kada je osloboen Srb, stvoreni su bolji uslovi za rad svih organizacija, pa i omladinske, na elu sa skojevcima. Opinsko rukovodstvo S K O J - a proireno je s odreenim brojem lanova pa smo s jo vie volje krenuh u sela za koja smo bili zadueni kao aktivisti. Sjeam se kako sam tih dana ila od sela do sela. Sada sam ve sama veoma uspjeno organizovala sastanke i to ne samo sa skojevcima i omladinom, ve i s odbornicima, AFZ-om i narodom. Svaki put kad smo ih na teren, donosili smo najnovije vijesti o borbi naih jedinica, Crvene armije i antihitlerovske koalicije, tumaili partijsku liniju i bili vjesnici i kovai bratstva i jedinstva. Gdje god bih dolazila, osjeala sam da se narod raduje mom dolasku i da svi oekuju kako e uti neto novo. Zvali su nas terenski radnici, a nosili smo civilnu odjeu poput ostalog naroda. Poneki su, zaista, nosili i partizansku uniformu ili bar kapu s petokrakom zvijezdom. Najee smo se prepoznavali po tome to smo nosili vojnike torbice preko ramena pune raznog pisanog materijala, notez, svesku i olovku za pribiljeke o toku sastanka i opaske o politikoj situaciji. Zapaanja i biljeke referisali smo u sjeditu rukovodstva. RADI KONARU
Cijela Lika jo od maja znade Da nam mlaan pade Konar Rade. Rade pade dvaest sedmog maja Njega ali sirotinja raja. Rade pade usred ibenika Sina gubi krevita Lika.
Put kroz ivot on je divan imo I borcima primjer svima bio. Drug je Rade bio mudra glava Borio se za narodna prava. Udarne je grupe on stvarao Na faiste onda udarao. Borio se neumorno Rade 1 svoj ivot on za narod dade. Ali jednog nesretnoga dana Pogodi ga kugla usijana. Faistike ubie ga ruke Al' i oni doi e na muke. Zapamtit e faistika pseta Stii e ih narodna osveta. Radu ali Hrvatska nam cijela Jer izgubi svog heroja smjela. Slava Tebi narodnom heroju Svi u borbu za ideju tvoju. Krajem 1942. godine dola je tuna vijest iz ibenika, da su Talijani strijeljali sekretara CK KPH Radu Konara. Povodom tog dogaaja spjevala sam pjesmicu koja je tampana u Omladinskom borcu, listu USAOH-a. S K O J daje kadrove S K O J je bio kola kadrova, rezerva i oslonac Partije. Ve tih prvih godina NOB naa organizacija je osposobila znatan broj omladinaca i omladinki koji su po odluci Partije i S K O J - a otili na rukovodea mjesta i na odgovorne dunosti u druge organizacije ili u jedinice NOV. Na rad u AFZ prele su: Savka Kalini i Dragica Desnica, lanovi opinskog rukovodstva SKOJ-a, na ureivanju Lapakog vjesnika radile su: Sava Batinica i Milica Kalini, a u Kotarski komitet S K O J - a otili su: Dragan Jovani, Jelka Buji i Duko Vojvodi. Kroz opinsko rukovodstvo S K O J - a u toku rata prolo je vie odabranih skojevaca. Oni su po zadatku Partije bili spremni u svako doba i kad god se ukae potreba da idu na zadatke ma kakve ih muke ekale. Sjeam se da su to bili: Duko Vojvodi, Jelka Buji, Boja D. Vojvodi, Koka Vojvodi, Mika Vojvodi, Jehca Buji, Duka Raenovi, Nena Vojvodi, Smilja Laji, Bosa Ivanevi (svi iz Neteke), Duan Zori, Mara Pavkovi, Zora Peji, Duan Bokan (svi iz Osredaka), uro Rastovi, Dragica Rastovi, Sava Batinica, Milo Stojsavljevi, Milka Rastovi, Uro Damjanovi, Mileva Damjanovi, Smilja Batinica, Pajo Priji, Dara Desnica, Soka Zeelj, Duka Rastovi, Radojka eelj (svi iz Podurljaja), Dragan Jovani (iz Donje Suvaje), Pean Trbulin, Draga Raenovi, Mileva Raenovi (iz Donjeg Srba), Savka Kalini, Milica Kalini. Milo Rauo (iz Gornjeg Srba), Mio Kuki (iz Gornje Suvaje), Gojko Damjanovi (iz Ajderovca), Zorka Damjanovi, Danica Batinica, Ljubo Damjanovi (svi iz Kunovca), Milan Vejin (iz Krkog Brda), Dara I. Dubaji, Dara T. Dubaji, Milica Dubaji, Stana Dubaji Seja (sve iz Ponorca), Bika Pihpovi (iz Begluka), Borka Mandi (Dabanica), Dragan Jelaa, Dragica Dra (oboje iz Zaklopca), Stana Bursa (iz Kaldrme), Jelka Dubaji, Savka Puaa (iz Meeaka) i Smiljana Dra (iz Brotnje).
Partijska organizacija u Srbu u prvoj polovini 1942. brojala je svega nekoliko lanova, pa je teret rada i aktivnosti uopte padao, uglavnom, na omladinsko, odnosno skojevsko rukovodstvo koje je aktivnim radom stvorilo skojevske grupe u svim selima opine. Svaka aktivnost u selima pokretana je i zavravana angairanjem omladine, a posebno skojevaca. U radu nam je pomagao jedan broj starijih mukaraca i ena, simpatizera KP i NOB-e koji su se nesebino zalagali u radu NOO i AFZ, a kasnije i NF. Ipak omladinska organizacija, prvenstveno skojevci bili su najaktivniji u svakom selu. Po osloboenju Donjeg Lapca prisustvovala sam omladinskoj konferenciji kotara Donji Lapac koja je odrana u Dobroselu. Tada sam saznala da se omladinska organizacija zove Savez mlade generacije. Konferenciju su vodili Duko Vojvodi, Ico Blanua i Perka Polovina. Osnovni zadatak u ovom trenutku koji je konferencija odredila, bio je jaanje omladinske organizacije tako da ni jedan omladinac i omladinka ne budu po strani, te stvaranje pionirskih organizacija (mladi od 716 godina) u sastavu SMG. Istaknuta je potreba da se omladina masovno angauje na izvravanju zadataka koji se postavljaju pred NOO, da borei se protiv izdajnika naroda, koji su se stavili u slubu okupatoru, bori i za jaanje bratstva i jedinstva i da se sve uini kako bi to vei broj mladih otiao u partizanske jedinice. Poslije izbacivanja Talijana u Srbu je formiran Opinski NOO za Srb, Komanda mjesta i Opinski odbor AFZ-a. Koliko se sjeam u tom prvom NOO, bili su predsjednik Dane Raenovi Danja iz Ajderovca, stari socijaldemokrata i kritiar stare Jugoslavije, sekretar Milan Vojvodi Milkan iz Neteke, simpatizer i aktivista NOB od prvih dana u ijoj su se kui neprekidno drali zborovi i dogovori, Stevan Desnica, obuarski radnik iz Podurljaja, neumorni aktivista NOB i lan KP (zamjenjivao je predsjednika), Duan Kalini iz Podstrane (blagajnik), estit i sposoban aktivista, odan NOB-i od prvih dana, Nina Ciganovi iz Glavica, aktivista NOB od prvih dana. Kasnije je Opinski NOO proiren s jednim brojem ljudi. U Kotarski NOO Donji Lapac iz Srba su delegirani: Duan Damjanovi iz Podurljaja, Milan J o vani iz Suvaje i Simo Damjanovi iz Ajderovca. U prvom Opinskom odboru antifaistikog fronta ena za Srb bile su: Zoran Grbi iz Donjeg Srba, predsjednik, Dragica Desnica iz Podurljaja, Savka Kalini iz Gornjeg Srba, Milica Batinica iz Kunovca, Anelka Jovani iz Neteke, Danica Mileusni-Lonar (kratko vrijeme jer je otila u kali) i Milka Mileusni iz Srba. Malo poslije njegovi lanovi postale su Mira Medi i Vuka Veki iz Suvaje. Komanda mjesta je formirana po osloboenju Srba a njen komandant i komesar pored svojih vojnikih dunosti mnogo su pomagali rad omladine. Omladinske rukovodioce prihvaah su kao ravnopravne saradnike, podravah su nae akcije, i pomagali nam u radu. inili su to ne samo iz solidarnosti, ve iz neznanja da su omladina i skojevci glavni oslonac nove narodne vlasti i Komande mjesta u Srbu. Sjeam se jednog lijepog gesta Milana Tankosia. Vidjevi nas omladinke kako smo slabo odjevene, podijelio je meu nas nekakav somot koji su sakrili trgovci u Srbu da saijemo haljine.
Radne akcije u 1942. godini Jedan od najvanijih zadataka omladine u proljee i ljeto 1942. bio je organizovanje i odlazak radnih eta na obradu naputenog zemljita u Borievcu, kac i u druga sela, kojima je nedostajala muka radna snaga jer je ve tada najvei dio mukaraca otiao u partizanske jedinice. Prihvatili smo se posla i popisali omladinu u svim selima koja se dobrovoljne javila. Formirane su radne ete i izabrani komandiri za svaku od njih. Raspored rada dobijali smo od KK S K O J - a i Opinskog NOO u Srbu. Kada bi iz Donjeg Lapca javili koliko je omladinaca potrebno poslati na rad u Borievac, mi sme odreivah iz kojih e sela omladina poi tamo. Radovi su zapoinjali krenjem njiva, oranjem i sjetvom u proljee, a zavravah u jesen berbom kukuruza i spremanjem ljetine u sklonita i zemunice. Polazili smo tamo u rano jutro, oko pola etiri, jer trebalo je, nosei alat 10. 15 pa i 20 kilometara, (ovisno od udaljenosti sela), pjeice stii na radilite. Radili smo itav dan do kasno u no, s veoma kratkim odmorima i svega jednim obrokom suhe hrane i to ta ko donese. Tako umorni vraali smo se ponove pjeice kui dok su nas pekli uljevi na nogama od pjeaenja i loe obue, kac i na rukama od alatki i napornog rada. Ponekad smo se jedva drali na nogama. Odmorili bismo se par sati, i sutra rano opet ih na svoje njive, a omladina iz drugih sela ila je na radilite i tako na smjenu. Odlazih su i rukovodioci. I sama sam ila vie puta prema Borievcu. (Sela koja vie gravitiraju BorievcuSrb, Neteka, Podastrana, Suvaja, Zaklopac, Brezovac, Brotnja, Begluci, Ponorac i Dabanica ila su svaki drugi dan na radnu akciju). Krae odmore u toku ovih radnih akcija koristili bismo da omladinu obavijestimo o borbama NOV i stanju na ratitima kao i o dogaajima iz Like i Donjeg Lapca, Koristih smo priliku da ukaemo na trenutne zadatke omladine Pri dolasku i odlasku, bez obzira na umor i dugo pjeaenje, na sve strane st orila pjesma. Ponekad su znali naii i avioni pa kad bi nas osjetili u blizini, nadlijetali su i mitraljirah. To se dogaalo na odlasku ili povratku ili na njivama, ali neprijatelj od toga nije imao neke koristi. Bez obzira na sve tekoe pjesma je bila uvijek tu: Partizani ne bojte se gladi za vas vaa omladina radi. Omladino, bori se i radi da nam narod ne pati od gladi! Uz ovakve akcijake pjesme orili su se stihovi o Partiji, SKOJ-u, partizanima i Titu. Kako poemo od kua putom do njiva, za vrijeme rada i nazad od njiva do kua uvijek nas je pratila pjesma. U ogromnoj veini u radnim etama bila je enska omladina i vrlo rijetko koji omladinac, invalid ili onaj koji zbog mladosti jo nije stasao za partizane. Leprala je i hitala mladost na rad, djevojke s maramama na glavama i alatkama na ramenima, nikad umorne, nikad bezvoljne, uvijek vrijedne, pune elana i volje. Preko svega smijeh mladosti i pjesma djevojaka da te nosi i daje ti snage za itavi ivot. Jedne nedjelje svi akcijai iz borievakih akcija bili su na mitingu kod crkve u Borievcu. Od govornika se sjeam samo Gage Zigi, a u kulturno-umjetnikom programu je, pored nae omladine, uestvovalo vie glumaca is
Zagreba, Meu njima se sjeam Vjekoslava Afria i Joe Rutia koji su i fotografisali neke nae radne ete. Za vrijeme rada ponekad bi nas uhvatili ljetnji pljuskovi, pa bismo tako mokri, ako se moe, produavali posao, ako ne, vraali bismo se kuama. Dok bismo se mi vratili kui, esto puta odjea bi se na nama potpuno osuila. Bez obzira kakve nedae nas pratile, niko tome nije pridavao neki naroit znaaj. Moral je uvijek bio na visini jer su svi bili svjesni svoje znaajne uloge i doprinosa naoj oslobodilakoj borbi. Uvijek smo vjerovah u pobjedu i to nas je nosilo i pomagalo nam da ne ustuknemo pred tekoama. U borievakim radnim akcijama nisu uestvovale radne jedinice vee od ete ili bataljona. Radne ete nisu logorovale kao u Sanikoj dolini, ve su ujutro dolazile na rad, a s veeri se vraale u svoja sela. Od rukovodilaca iz lapake opine na radnim akcijama upoznala sam Stevu Stikovca iz Dobrosela. Na 1. kotarskoj konferenciji S K O J - a u Donjem Lapcu u maju ili junu 1942. godine prvi put sam bila u Donjem Lapcu i cio dan presjedila na konferenciji na kojoj su govorili Vaso Prodanovi i Slobodan Uzelac. Vidjela sam tada prvi put Dragu Teslia i Nikolu (ne sjeam mu se prezimena) koji su bili omladinski rukovodioci za Liku. Sjeam se nekolicine delegata kao: Dese Oosi, Zorke Kosanovi, Milice Opale, Ice Blanue, urana Popovia, Smilje Raete (iz Oraovca), Steve Stikovca, zatim iz Srba: Jelke Buji, Duka Vojvodia i Dragana Jovania. Kao glavni zadaci istaknuti su jaanje S K O J - a u svim selima i okupljanje omladine u SMG na zadacima koje trai narodna vlast. Na kursu u Donjem Lapcu poslije 1. kotarske konferencije S K O J - a ostala sam u Donjem Lapcu jo 15 dana na partijskom kursu koji su organizovali Okruni i Kotarski komitet Partije. Kursom je rukovodio Mile Poua. Dobro se sjeam da se to zvao kurs: Linija K P J u NOB. U tom trenutku bilo je vano da mladi ovladaju linijom K P J , da je pravilno tumae i sprovode u radu. Mile Poua je bio vrlo pristupaan. Predavanja je drao na razumljiv i jednostavan nain, a onda je s nama vodio duge razgovore bez propitivanja i ocjenjivanja. Na kraju kursa imali smo pismeni zadatak: Kako smo tokom kursa shvatili liniju K P J u NOB. Trebalo je da shvatimo da je najvanija uloga K P J u okupljanju rodoljubivih snaga u NOB-u, raskrinkavanje okupatora i izdajnika i jaanje bratstva i jedinstva svih jugoslovenskih naroda u zajednikoj borbi protiv neprijatelja. Bez toga se ne bi mogla zamisliti uspjena borba do konane pobjede i slobode, ni bolji i sreniji ivot. Iz Srba kurs su zavrile: Borka Mandi, Jelica Buji, Dara Dubaji, Milica Dubaji i Boja Vojvodi. Iz lapake opine: Smilja Raeta (iz Oraovca), Zorka Kosanovi (iz Donjeg Lapca), Smilja Raeta (iz Donjeg Lapca), Savka Dragievi Crnka, Mara Drai, Jela Kuga i jo neke. Poslije kursa prisustvovala sam prvi put sastanku KK SKOJ-a. Izabrana sam tada za lana KK S K O J - a i kandidovana za lana K P J . Sekretar je bio Stevo Stikovac. U toku 1942. svakih desetak dana sam odlazila u Donji Lapac na sastanke. U toku godine sretala sam u Donjem Lapcu lanove Okrunog komiteta KPH za Liku: Jakova Blaevia, Milu Pouu, Katu Pejnovi i Tomu Nikia. Vidjela sam i Milicu Pejnovi koja je dolazila u Srb da radi u AFZ-u, zatim Sabinu Blaevi, Jelu Biani, Macu Greti, Savu Orovia i dr.
Opet u Srbu U toku 1942. godine odlazila sam u sela opine Srb, osim Tikovca, tako da sam u nekima bila i na desetine puta. Drala sam sastanke s omladinom, pionirima, skojevcima, itavim narodom. Sjeam se da sam jednom drala govor u Kaldrmi. U kasno vee kad su zapucali etnici, zbor se rasprio. Govor sam morala dovriti sutradan, I ostali lanovi KK S K O J - a : Milica Dubaji, Jelica Buji, Koka Vojvodi i lanovi opinskog rukovodstva S K O J - a mnogo su radili s narodom. Sela su bila pokrivena s omladinskim rukovodiocima. Oni su revnosno obilazili svoj teren, odravali sastanke, organizovali akcije i sve to je trebalo. I pored toga to sam bila lan i rukovodilac S K O J - a od 1941. godine, prije nego to sam primljena u KP 8. X 1942. godine, bila sam vie mjeseci kandidat Partije. U to vrijeme sekretar KP bio je Milan Raenovi Markaev, a lanovi: Rade Damjanovi, Stevo Desnica, Jelica Buji, Duan Damjanovi, Duan opi Crni, Drago Oegovi i kandidati: Jelka Buji, Dragica Rastovi, Nina Ciganovi i Vojo Mileusni. Kao kandidat Partije, a i ranije, prisustvovala sam partijskim sastancima. Sjeam se da su sastanci uvijek odravani u kui Jove Kee, na spratu. Jedne veeri oko 22 sata iznenada su nas napali etnici koji su se uvlaili na slobodnu teritoriju. Niko nije nastradao. Uspjeli smo na vrijeme izai iz kue i sakriti se jer nismo imali oruja. Mada Doljani prije rata nisu bile opinski centar, u toku NOB, jo u 1942. godini, osjetila se potreba za formiranjem opinskog centra u Doljanima. Teren je bio dosta ratrkan i da bi opinski centri bili to blie selima, bilo je potrebno donijeti takvu odluku. Mi smo odmah po formiranju opine formirali opinsko rukovodstvo S K O J - a u koje su uli: Mika Vojvodi (sekretar), Draga Dra, Dragan Jelaa, Mara Paji i Smilja Polovina. Kasnije su jedno kratko vrijeme bili: Dragan Vuka, Duka Raenovi i Duan Obradovi. (Opinu Doljani iz srbske opine inila su sela Zaklopac, Brezovac i Brotnja, a iz lapake Dobroselo i Doljane.) O nainu prijema u lanstvo KP Prva partijska elija u Srbu brojala je tri lana. Kasnije je bila brojnija, iako ne u skladu s mogunostima. Kada su vojni rukovodioci (inae lanovi Partije), otili s podruja Srba, u sjevernu Liku, ovo podruje je ostalo bez partijske organizacije sve do martovskih dana 1942. kada je formirana organizacija od tri lana. Koliko se sjeam, to su bili: Milan Raenovi Markoa iz Donjeg Srba, sekretar, Stevo Desnica i Rade Damjanovi Vrabac, oba iz Podurljaja. Krajem 1942. godine organizacija je imala desetak lanova i kandidata. Bila sam kandidat od juna do oktobra 1942. I sada i u toku NOB pitala sam se stalno zato je to bilo tako. Ko nas je usmjeravao na to da budemo tako uski, a poznato je da je pored lanova i kandidata bilo jo mnogo skojevskih rukovodilaca, skojevaca, dobrih omladinaca, odbornica AFZ i odbornika (u seoskim NOO, i u opinskom NOO) koji su radili po partijskoj liniji isto kao i mi, a nisu primljeni u KP iako su to svi eljeli i svojim radom konkretno dokazivali svoju privrenost Partiji? U decembru 1942. imah smo 40 seoskih skojevskih grupa na podruju biveg kotara Donji Lapac s 287 lanova SKOJ-a, tri opinska rukovodstva S K O J - a
(s 4, 8 i 11 lanova), 40 odbora s 291 lanom Saveza mlade generacije u koji je SKOJ okupio i organizovao omladinu na liniji Partije. Savez mlade generacije okupio je 2248 lanova omladine i 3536 pionira. Partija je imala nepresunu rezervu odanih i provjerenih kadrova odakle je mogla da crpi lanstvo. Prema tome, Partija je mogla brojno poveati svoje redove, posebno iz redova aktivnih ena i odbornika. Znam mnogo svojih drugova i drugarica koji su radili isto kao i ja ili oni pored mene, a nisu postali lanovi Partije, iako su to eljeli. Mnogi su ak doekali 1944, a mnogi 1945. i potpunu slobodu pa su tek onda primljeni u KPJ. Mislim da bi trebalo navesti ta, se sve u to vrijeme iznosilo kao razlog, zbog ega mnogi zasluni nisu primani u Partiju. Objanjenje je najee bilo: Treba ga provjeriti, kulaki sinovi. To je bio dovoljan razlog da se nekoga ne primi, a sada kad gledam na itavu stvar, vidim da u Srbu i okolini i nije bilo pravog kulaka. Kada su aci i studenti bili u pitanju, govorilo se da mnogo priaju, da su intelektualci i da klasno ne pripadaju Partiji pa ih treba otrije provjeriti. Slinih pria oko prijema u Partiju bilo je dosta, ali sve je to, mora se priznati, bilo teko sektaenje. Ne znam da li je neto slino postojalo u drugim krajevima Jugoslavije, ali kod nas u Srbu bilo je tako. Ista ili slina situacija bila je na itavom podruju lapakog kotara, a koliko je meni poznato, i u drugim dijelovima Like. Kakvim je ljudskim potencijalom raspolagala Partija u opinama Srb i Doljani krajem 1942. godine vidi se iz slijedeih statistikih podataka. 2
Ovaj statistiki pregled govori sam za sebe koliko se u toku 1941. i 1942. radilo na organizacionom sreivanju i jaanju skojevske, omladinske i djeje-pionirske organizacije. Iza njih stoji na hiljade radnih akcija i radnih dana: spremljena ljetina, iskopane zemunice, izraena odjea za partizane, prenijeti i odnjegovani ranjenici, odnijeta hrana na poloaje, teajevi za nepismene, kole za djecu, odrani zborovi i mitinzi, izdane zidne novine, pripremljene i odrane priredbe i niz drugih poslova i akcija. Kroz cijelu 1942. razvijah smo takmienje meu omladinom. Meutim, zbog raznih tehnikih nemogunosti i zbog neiskustva u prikupljanju i sreivanju podataka u opini i kotaru, ne moemo tano utvrditi koje je selo ili opina postizalo najbolje rezultate. Statistike podatke o radu poeli smo prikupljati tek poslije 1. kongresa USAOJ-a. Pohvaljivali smo one koji na akciji najvie urade u toku dana, ili onu omladinu koja u selu izradi najvie odjee za partizane, ili pak uestvuje u nekom korisnom radu u selu. Okruni komitet S K O J - a za Liku poslao je 28. X I I 1942. izvjetaj Pokrajinskom komitetu S K O J - a Hrvatske. U njemu su dati slijedei podaci za kotar Donji Lapac:
Opine
^erd"
Naziv sela
0 a C h}
S 0 0 0 3 .3 <0 a
1. Miljen ovac Kestenova Korita 3. Kesteinovac 4. Oraovac 5. D. Lapac 6. Dnopolje 7. Birovaa 8. Gajine
2.
14 14 32 13 8 3 4 4 4
2
12
8 5 7
1 5 7 9
8 8 16
9. Kruge 10. Buevi 11. Bos. trbeii 12. Li. Strbei 13. Kalati 14. Neblj'Uisi 15. Pirovite 16. Capaua 17. Selite
12
10
9 5. 25 7 7 7 7 7 5 7 3
178 97 171 op. ruko102 vodstvo 71 SKOJ-a 4 66 l. a od 120 toga: 3 se41 ljaka i 1 42 ak 29 4 Srbi 737
47
DONJI LAPAC
Treba napomenuti da su skojevska rukovodstva bila tabovi za dobrovoljnu mobilizaciju muke omladine za NOV. enska omladina je takoer stupila u enske omladinske ete ime smo se mi djevojke posebno ponosile. O tome najbolje govore ovi narodni stihovi: Drue Tito, pogledaj s planina keri u boj alje domovina. Prvi ponos naoj krnoj Lici to u borbu idu omladinci. Drugi ponos nae to u borbu idu krne Like omladinke. jedinu
Nema, majko, neg' mene i ja u ti nosit' karabinu. Karabino, moja mila puko, nosiu te i ja kao mukol
Like jedinice NOV preko 75% inila je omladina. Gotovo svi, od Doke Jovania i mnogih drugih komandanata i komesara pa do istaknutih boraca, kurira i bombaa bili su omladinci.
Sjeanja na 1. kongres USAOJ-a 1 i na 1. konferenciju SKOJ-a 4 za Hrvatsku Imala sam sreu da budem jedan od 365 delegata koji su uestvovali u radu 1. kongresa USAOJ-a u Bihau kao i delegat na 1. konferenciji S K O J - a za Hrvatsku u Slunju. Na sjednicama omladinskih foruma poetkom decembra 1942. donesena je odluka da budem delegat na Prvom kongresu USAOJ-a, a moj izbor trebalo je da povrdi ili odbaci omladina i pioniri na opinskim mitinzima. U decembru su odrani mitinzi u svim opinama na kojima je omladina potvrdila moj izbor. Prisustvovala sam mitingu koji je odran nedjeljom u gaju na Krukovai. Bio je odlino posjeen. Pored omladine i pionira, bilo je i starijih koji su bih zainteresovani da vide i uju ta se dogaa. Na mitingu, pored ostalih, govorila sam i ja. U mom izlaganju dominirale su pripreme za kongres i takmienje koje je bilo zatalasalo omladinu u pozadini i na frontu. Sa mitinga je upuen i pismeni pozdrav Kongresu. Omladina i pioniri su bih oduevljeni, a aplauzom su potvrdili moj izbor. Prema izvjetaju drugih lanova KK S K O J - a slino je bilo i u drugim opinama gdje su organizovani mitinzi. Valja napomenuti da je tada donjolapaki kotar, kao i vee podruje Like i Krajine, bilo potpuno slobodno i da su u njima dobro funkcionisale mnoge antifaistike organizacije (Komunistika partija, SKOJ, Savez mlade generacije, Pioniri i AF, te svi organi narodne vlasti. Ipak, omladinska organizacija je prednjaila. Kada sam izabrana za delegata, ve sutradan sam krenula, naravno, pjeice, iz Srba za Doljane, a onda za Donji Lapac. Bio je kraj decembra. Pao je prvi snijeg koji nije previe ometao pjeaenje, ali je bilo otro i hladno vrijeme. U Donjem Lapcu sam zanoila u sjeditu kotarskih rukovodstava, priala kako je u Srbu, a sutradan krenula dalje. Put je vodio preko Kuka, Visua, Udbine, Bunia i Korenice. U tim mjestima usput sam se sastajala sa drugovima i drugaricama iz ostalih likih kotareva, koji su putovah na Kongres. Bilo nas je 78 delegata od kojih se sjeam Vaje Radakovia iz kotara Gospi. Poto smo prenoili u Korenici, krenuh smo preko Vrela, Konareva Kraja i Plitvica na Prijeboj, a onda u Liko Petrovo Selo. Tu smo se sreli s jo jednom grupom delegata iz ostalih podruja Hrvatske i iz partizanskih odreda i brigada. Svi skupa tu smo i zanoih. U ast prolaska delegata u Likom Petrovom Selu organizovan je omladinski zbor i kulturncnumjetnika priredba. Na zboru su govorili neki delegati, meu njima i ja. Priala sam im o radu omladine u lapakom kotaru, takmienju i pripremama za Kongres. Liko Petrovo Selo bilo je popaljeno i porueno, a takva su bila i ostala mjesta kroz koja smo prolazili a naroito Koreni ca i Udbina. Uvee smo sreli mnogo ena u crnini koje su nam ispriale da u Likom Petrovom Selu ima oko 700 udovica ije su mueve poubijale ustae. Sutradan smo krenuh prema Bihau u koji smo stigh 26. decembra uvee. Bili smo prihvaeni i rasporeeni po kuama. Ne znam kako su se zvali domaini kod kojih sam bila rasporeena, ali sam zapamtila da su bili Muslimani i da su bili veoma gostoljubivi i predusretljivi ljudi. Kod istih domaina bila je rasporeena i Mira Moraa, koja je ve ranije stigla u Biha. Ona je, naime, kao lan sazivakog odbora Kongresa i radila u Bosanskoj krajini, oko Drvara i Petrovca, sa enama i omladinom. Kua naih domaina bila je bogatija, lijepo
3 Odran 27, 28. i 29. decembra 1942. u Bihau. 4 Odrana 2. i 3. januara 1943. u Slunju.
Drvar, maja 1944. Na Drugom kongresu USAOJ-a. Stane Kavi predaje prelaiznu zastavu najboljoj omladini omladini Like za postignute rezultate Milici Dubaji-Damjanovi. Do Milice je Boja Vojvodi, te Rade Dikli, komandant radine brigade iz Udbine, Soka eelj i Ivan Doen Soko, sekretar OK SKOJ-a za Liku. ureena i bogato opremljena. Na prozorima vezene zavjese, po patosu sve novi bosanski ilimi, a na krevetima svileni jorgani. Za moje tadanje pojmove i teke uslove ratne oskudice i neimatine, to je bio prvi i zadnji put za itavo vrijeme NOB-e da sam spavala u tako istom i udobnom krevetu. Veliku nezgodu i neprijatnost priinile su mi vojnike cokule koje mi je brat Mio donio kada se vratio iz vojne rezerve iz Knina 1941. Bile su dotrajale, izlizane, a donovi poderani, tako da mi je snjena lapavica na duem pjeaenju potpuno kvasila i prljala arape i noge. Nezgodno je bilo po istim i novim ilimima gaziti u cokulama, neprijatno u arapama i bosa j e r bilo da krenem u cokulama ili bosa ostavila bih trag od prljavtine. Brzo su me osokolile ljubazne domaice i predloile mi da sve to izujem odmah na ulazu, prinijele mi lavor tople vode i pekir. Oprala sam noge i obula njihove srmene papuice. Poslije obilne i ukusne veere otila sam u sobu, legla, malo priala s Mirom i utonula u dubok san. Sutradan poslije doruka krenula sam do bioskopske dvorane gdje su se okupili i ostali delegati. Sala je bila ukraena i dekorisana. Dominiralo je proelje dvorane, a naroito parola Smrt faizmu sloboda narodu!, ogromne slike Tita i Staljina, te stol predsjednitva prekriven bosanskim ihmima. Prikljuila sam se grupi Liana i ostalih delegata iz Hrvatske. Meu njima se sjeam drugova: Ice Blanue, urana Popovia, Milice Opale, Zorke Kosanovi iz naeg kotara koji su predstavljah skojevske organizacije jedinica NOV ili pozadinske skojevske organizacije likog okruga. Sjeam se i nekih drugova iz drugih krajeva Hrvatske, meu kojima: Slavka Komara, Milke Kufrin, Milke Ili, Drage Teslia i Zikija Bulata.
Delegati su ulazili, sjedali u prizemlje i na galeriju. Iako umorni od dueg putovanja i pjeaenja, oito svi su bili vedri i raspoloeni. Bilo nas je sa svih strana nepokorene Jugoslavije, sa slobodne, poluslobodne i neosloboene teritorije; iz gradova i sela, boraca iz partizanskih jedinica, omladinaca iz organizacija koje rade za oslobodilaki front. Bilo je radnika, seljaka, aka, studenata; svih nacija koje ive u Jugoslaviji. Bili smo raznoliko odjeveni, u arolike partizanske uniforme, s titovkama i trorogim kapama, i petokrakama, s kaketima i ubarama na glavi, u pantalonama i suknjama, ah gotovo svi slabo utopljeni za hladne decembarske dane. Bio je to raznolik sastav ivopisnog izgleda, ah istih ideja koje su nas dovele u Biha. Bili su to ve prekaljeni i iskusni borci i omladinski rukovodioci novog, Titovog narataja. Popunili smo dvoranu, galeriju i prizemlje. uje se amor, prianje i pjesma po grupama. U prvim redovima sjedili su gosti, lanovi Centralnog komiteta K P J , Vrhovnog taba i komandanti jedinica koja su oslobaale Biha. Veina od njih je na sebi imala lijepe dolamice napravljene od domaeg sukna, a preko njih uprtae i opasae s pitoljima i bombama o pojasu. Svi se na svoj nain radujemo i oekujemo dolazak druga Tita. Mnogima e to biti prvi susret s njim i davno eljeni trenutak. Kada se Tito pojavio u pratnji nekoliko viih rukovodilaca i Lole Ribara, salom se prolomilo: -ivio drug Tito! Svi smo ustali pljeskajui i skandirajui: Tito! Partija! Tito CK! Poslije duih ovacija, kada se malo smirilo u dvorani, Lola Ribar je otvorio Kongres. Pozdravio je Tita, ostale goste i delegate, te predloio sveano i radno predsjednitvo Kongresa. Delegati su aplauzom prihvatili prijedloge. Potom je Ivo Lola Ribar istakao znaenje Kongresa, a onda dao rije drugu Titu. Opet buran aplauz i dugotrajno klicanje Titu i narodnooslodilakoj borbi. Tito je u ime Vrhovnog taba toplo pozdravio delegate, odao priznanje mladoj generaciji istiui da 7075% nae partizanske vojske ini omladina, da je u 19-mjesenoj borbi omladina pokazala natovjeanske napore i heroizam. Zatim je istakao zadatke koji oekuju omladinu i nae narode i izrazio uvjerenje da e omladina poslije kongresa udvostruiti svoje napore, da bi pobjeda nad neprijateljem bila to bra i potpunija. Ovacije i klicanje bile su na vrhuncu kada je poslije Titovog govora Lola Ribar ustao pa okrenuvi se prema Titu izrekao slijedee rijei zakletve: Drugovi i drugarice, delegati, vi ste uli rijei naeg najmilijeg druga, naeg vrhovnog komandanta, druga Tita. Ja sam siguran da izraavam elje i misli svih nas, ako mu ovdje, na ovoj sveanoj sjednici naeg Kongresa kaem: Drue vrhovni komandante, kako do sada, i vie no do sada, mlada generacija nae zemlje izvravae asno sve zadatke. Kao do sada i vie nego do sada, ona e znati da ujedini svoje snage i napore da bi to prije zadala smrtni udarac krvavom faizmu i svim neprijateljima njene sutranjice! Dugotrajni pljesak, klicanje, sve prati od udaraca puaka o pod, svi smo opet na nogama, svi kliemo: Tito, Partija; Tito, SKOJ, Mi smo Titovi, Tito je na! Odjednom, kao po komandi, poela je pjesma koju su pjevah svi delegati i gosti: Drue Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo! Drue Tito, ljubiice bijela, tebe voli omladina cijela.
Napominjem da sam ove dvostihe prvi put ula i otpjevala ovdje na Kongresu, pa je mogue da su oni tu i ponikli, podstaknuti Lolinim rijeima zakletve Titu. Mada smo mi u Lici, u Lapcu i u Srbu, veoma brzo saznavali, pjevah i ispjevah mnoge borbene pjesme, poslije ovog Kongresa naroito se pjevalo: Kunemo se naem drugu Titi da emo se do kraja boriti. Omladino SKOJ-a i USAOJ-a, ajd' u borbu, to je dunost tvoja. Drue Tito, ti si nam jedini, koji daje pravo omladini. Drue Tito, sve boraca Drue Ti se evo ti boraca, mladih skojevaca.
Omladino, bori se i radi, pa ti novu dravu izgradi! Kada je vrhovni komandant Tito krenuo iz dvorane, svi smo pohitali prema njemu. Okruivi ga svaki od nas je elio da mu to blie prie, da ga bolje vidi, dodirne i da bi on nekog od nas kucnuo po ramenu, dodavi po neku rije, estitanje i podsticanje. Prvog dana Kongresa sluah smo pozdrave gostiju, itah pozdravna pisma omladine upuena od nekih evropskih zemalja i Komsomola. Poslije referata koje su podnijeli Rato Dugonji, Ljubica Milosavljevi i Drago Tesh, redah su se delegati. Bih su to plameni govori i diskusije u kojima su se iznosih uspjesi u borbenim jedinicama i omladinskim organizacijama koje su radile za front i pobjedu. Primjeri herojstva i samoprijegora bili su zadivljujui, ali i iskrenost i obeanje govornika da e se jo hrabrije, vie i energinije boriti za pobjedu nad neprijateljem, faizmom i svima koji mu slue. To je bila prva zajednika smotra mladog slobodarskog i herojskog Titovog i Lohnog pokoljenja koje je vaspitala Partija i S K O J . Vidjela sam i sluala jednog od najmlaih po godinama i najnieg po rastu, ali, moglo se rei, najhrabrijeg meu hrabrima, Boka Buhu, legendarnog bombaa Druge proleterske, kako odvano i smireno pria o bombakim podvizima svoje grupe. Sluala sam Milku Ili, delegata s Korduna, o podvizima omladine na Petrovoj gori. Sluala sam Zoru Popovi, komesara Prve radne brigade, koja je u Sanikoj dolini, nou ela ito ispred ustakih bunkera i puanih cijevi. 2iko Bulat, delegat iz Dalmacije, bio je burno pozdravljen kada je, pored ostalog, rekao: Naa Dalmacija koja je puna vina i rakije, groa i smokava, maslina i ulja, koja je puna mladih komunista, nikada nije bila tuinska, niti e biti! Delegati su na Kongresu dali podrku odlukama Prvog zasjedanja AVNOJ-a i digli glas optube protiv etnika Drae Mihailovia, koji se, borei protiv NOV-e stavio u slubu okupatora. Omladina je, ne alei svoje ivotu u borbi
za slobodu, prihvatila nove zadatke i obaveze da se bori do konane pobjede nad okupatorom i svim domaim izdajnicima. Stvorila je novu organizaciju u koju je ujedinila sve omladinske snage i mobilisala sve rodoljube. Od postojeih omladinskih organizacija, koje su nicale jo pred rat, i u toku NOB-e, stvoren je Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije USAOJ, Na Kongresu su ustanovljene i dodijeljene prelazne zastavice za najbolju okrunu i seosku organizaciju omladine. Kako se u pretkongresnom takmienju najvie istakla i pokazala najbolje rezultate omladina okruga Drvar i selo Trnavac, kotar Korenica u Lici, to im je Kongres dodijelio prelazne zastavice. Udarnitvo i takmienje najprije je razvila omladina Krajine, a slijedila je omladina Like koja je na II kongresu USAOJ-a u Drvaru preuzela kongresnu zastavu. Treeg dana Kongres je zavrio rad izborom Zemaljskog odbora od tridesetak lanova. Iz opine Donji Lapac u odbor je izabrana Smilja Raeta iz Oraovca, koja nije bila delegat, a ni prisutna na Kongresu. 5 Kongres je zavrio govorom Lole Ribara. Vjerujem da nema preivjelog delegata koji se ne sjea govora tog omiljenog omladinskog rukovodioca i vatrenog govornika. Te pametne, tople, a u isto vrijeme borbene rijei, podsticale su i mobilisale svakog ko je imao^ prilike da ga slua. Lola je izmeu ostalog rekao: Jo nikada u povijesti naeg naroda, rijetko u povijesti itavog svijeta, nije se vidjelo toliko skromnog heroizma, upornosti, samoprijegora i junatva, koliko su u svojim skromnim izvjetajima podnijeli delegati! Drugovi i drugarice, kao to smo rekli, omladina naih naroda prola je surovu kolu rata, surovu kolu borbe. Ona je u njoj nauila mnogo, ali to jo nije sve, to jo ni izdaleka nije sve jer mi hoemo, mi moemo i mi moramo jo vie da nauimo. Na nama je zadatak da se oslobodimo, da nau omladinu oslobodimo od svih onih ostataka prolosti koje su sobom donosili protivnarodni r e i m i . . . Drugovi i drugarice, doli su odluni asovi nae borbe, neprijatelj je jo uvijek jak, trebae jo mnogo napora, ah neprijatelj je ve pokoleban. Trebalo bi sakupiti svu snagu i svu energiju. Treba sakupiti sve znanje i junatvo da bismo mu zadah to prije smrtni udarac . . . Naprijed u borbu, drugovi! Naprijed u borbu, omladino nae domovine! Budi dostojna svojih predaka, dostojna svog naroda! Smjelo naprijed! Naprijed u borbu, smjelo naprijed prema pobjedi! Loline rijei propraene su dugim i vatrenim aplauzom kao znak podrke i spremnosti za izvrenje postavljenih zadataka. Poslije zavrenog Kongresa veina delegata iz Hrvatske meu kojima i Stevo Stikovac (koji se kao delegat Lapca prikljuio u Bihau grupi delegata na Kongresu) i ja, otili smo iz Bihaa u Slunj na 1. konferenciju S K O J - a za Hrvatsku koja je otpoela radom 2. januara 1943. godine. Na njoj su razmatrani zadaci koje je 1. kongres USAOJ-a postavio pred omladinu. Naroita panja posveena je krajevima poluosloboenim gdje se okhjevalo sa pristupanjem NOB-u. Posebno je podvueno da treba odlunije razbijati uticaj koji zastupa V. Maek sa svojom demobilizatorskom taktikom ekanja. S K O J je imao zadatak da se bori za svakog mladog ovjeka, svako selo i naselje. Na Konferenciji smo imali ast i sreu da sretnemo i ujemo velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora. On je ba nama odrao svoj prvi govor na slobodnoj teritoriji. Nazor je izgledao dosta star, slab i ispijen, s onom svojom poznatom sijedom bradicom. No i pored toga on je djelovao odvano i hrabro,
5 Po zadatku je premjetena u Brinje.
uvjeravajui nas da e i on, na svoj nain, kao pjesnik, biti s nama i boriti se protiv istog neprijatelja. Sjeam se da nam je, pored ostalog, ispriao da su ustae u Zagrebu proglasile da su njega oteli partizani, ali da im je on na to poruio da on nije zlatorogi ovan da bi se za njega neko otimao, ve da je svojom voljom doao u partizane. Tako nas je veliki pjesnik i ovog puta oouevio i nadahnuo svojom snagom. Na Konferenciji je u ime CK K P J govorio Moa Pijade koga smo sa suzama u oima burno pozdravili kao starog komunistu i dugogodinjeg robijaa. Izabrali smo Pokrajinski komitet S K O J - a za Hrvatsku, u koji je s lapakog podruja izabran Ico Blanua. (On je poslije bio zaduen za rad S K O J - a i omladine u jedinicama NOV i PO u Hrvatskoj). Na Konferenciji smo vidjeli lijepu izlobu fotografija iz NOB-e medu kojima je bila i fotografija radne ete omladine Dobrosela, s komandirom Jovicom Grozdaniem. Snimak je napravio u Borievcu neko od zagrebakih glumaca, uesnika NOB, Joa Ruti ili Vjekoslav Afri, a moda i Zor Skrigin koji je tada boravio kod Donjeg Lapca, kada su uestvovah u kulturno-um j etnikom programu na mitingu u Borievcu. Puna utisaka, oduevljenja i elana, osnaena susretima i doivljajima na 1. kongresu USAOJ-a i na 1. konferenciji S K O J - a za Hrvatsku, vratila sam se preko Bihaa i Drenovae u svoj kraj. Dugo sam priala omladini i narodu o prvom susretu s drugom Titom, Lolom Ribarom i drugim visokim rukovodiocima, o Kongresu i njegovim odlukama, o 1. konferenciji SKOJ-a, o svemu. I sada, poslije toliko godina, sjeanja su mi vrlo svjea i uvijek draga. Kod Mame i Babe Stupila sam u vezu s Mjesnim NOO i skojevskom grupom u Donjem Lapcu. Predsjednik NOO bio je Branko Bogunovi, a rukovodioci-aktivisti S K O J - a : Nena Divjak, Milan Raeta-Cinin, Savka Popovi, Vuka Gnjatovi, Mica Raeta i Smiljea Raeta. Trebalo je da me smjeste u jednu kuu radi prenoita i daljeg boravka u Donjem Lapcu. Poslije dogovora Smiljea me povela u kuu Dmitra i Jeke Popovi kod Mame i Babe, kako su ih nazivala njehova djeca i mlade cijelog mjesta. To je kua na sredini Donjeg Lapca, s desne strane kako se ide u Kamensko, blizu raskrsnice koja se odvaja za Udbinu. Otvarajui kapiju i ulazei u iroko dvorite, susreli smo se sa surim, sitnim psetancetom koje je otrim laveom najavilo na dolazak. Niska zidanica s bijelo okreenom fasadom, poveih prozora i sive imle na krovu pruala je prijatnu sliku. Na lave psa vrata su se otvorila i pojavili su se domaini: pristojan, lijep, vie strog, nego ozbiljan domain i u crno obuena, povezana domaica, vedrog i umilnog lica. Bili su to Babo i Mama, kako ih je predstavila Smiljea. Tu je bila i kerka Savka, skojevka i aktivna omladinka, a u partizanima sinovci uran i Dragan (Dragan se ba tada nalazio kod kue na odmoru), a druga kerka Seja, bolniarka, nalazila se negdje na Bijelim Potocima. Smiljea im je saoptila da je dovela drugaricu na spavanje, pa se upoznasmo. Prihvatie me u kuu, a Smiljea se vrati na novi zadatak. Poslije dueg razgovora i veere, smjestih su me da spavam zajedno sa Savkom u sobi do ceste. Lijepa povea soba s dva kreveta u okovima i astalom izmeu kreveta i nekoliko stolica.
Sutradan rano krenula sam u KK S K O J - a uz dogovor da opet doem na spavanje. Mislila sam da u u Donjem Lapcu ostati samo nekoliko dana dok se ne odri sjednica KK S K O J - a i da u opet krenuti na teren u Srb, ali poslije sastanka dobila sam raspored da ostajem u sjeditu KK SKOJ-a. Tako je moje navraenje i konaenje u kui Popovia, uz krae prekide, bilo produeno na nekoliko mjeseci. Naime, zbog izuzetne situacije u 4. neprijateljskoj ofanzivi, evakuacije na Kamensko i haranja tifusa, nisam mogla, redovno da se odmaram. Bilo je mnogo neprospavanih noi pa je i moje konaenje u kui Popovia bilo povremeno. Kad god sam ulazila u dvorite, psetance je zalajalo, potom bi se vrata kue otvorila i ula bih meki glas Mame: Mora da si, erko, jako umorna, kad si tako kasno dola? Je si h gladna? Ih: Nema te dugo, gdje si nam? Jesi li ila nekud na teren? Bila je kao moja druga majka. Dok nisam navikla na strogi Babin izgled, koji je ulijevao neko strahopotovanje, bilo mi je neprijatno kad bih se s njim sretala, ali sam ga, boravei due ovdje, zavoljela kao oca i s njim esto vodila duge razgovore. Postajao mi je sve bhi pa i sam njegov lik izgledao mi je vedriji. Ovi divni ljudi ostali su mi u trajnoj uspomeni, a njihova kua draga kao moja roena. esto sam se za vrijeme 4. ofanzive sretala s grupama partizana koji su u Lapcu kod Babe i Mame, kao i u drugim kuama, bih rasporeivani na odmor i ishranu. Te nae seljake kue bile su nepresune komore partizanske vojske i topla skrovita gdje su se odmarah, hranili, utopljavali. Odatle su, osvjeeni, polazili u nove borbe i na nove zadatke. Samo tako se moglo izdrati i pobijediti. Vjerujem da svaki borac i svaki terenski radnik ima svoje Mame i Babe koje ne moe nikad zaboraviti. Sastanci Kotarskog komiteta S K O J - a Donjeg Lapca Pokuau opisati jedan od naih mnogobrojnih sastanaka, koji su se 1942. i 1943. zbog rasutosti terena, esto odravah u Donjem Lapcu. Za to su vrijeme, sve do kapitulacije Itahje i prodora Nijemaca i etnika, Lapac i Srb bili dio nae slobodne teritorije. Krajem 1942. i poetkom 1943. sjedite KK S K O J - a bilo je u jednoj siromanoj kuici usred Lapca. U njoj su stanovale Zorka Kosanovi i njena sestra Soka Hajdinovi. Jedno vrijeme smo bili i u kui Stevie Raete, prva kua s lijeve strane kada se ulazi u Lapac od Borievca. Nai susreti i sastanci uvijek su bih rado oekivani jer smo u tom zajednikom radu razvijah i njegovali tople drugarske odnose karakteristine za teke prilike i upuenost ljudi jednih na druge. Bila su to nezaboravna vremena drugarstva, kada smo jedno drugom ustupah toplo pare odjee, a sami ostajali slabo obuem na snijegu; davali drugome pare hljeba ili p roje, a sami ostajali gladni; kada je borac izvlaio borca ispod kie tanadi po cijenu ivota; kada jednu cigaretu pue svi puai u eti. Iako najtei, to su bili i najljepi dani moje mladosti. Bio je januar 1943. godine. Zakazali smo sastanak koji je uslijedio neposredno poslije 1. kongresa USAOJ-a i 1. konferencije S K O J - a za Hrvatsku. Od Srba su dole: Milica Dubaji, Jelica Buji, Koka Vojvodi, a iz lapake opine: Savka Dragievi Crnka, Mara Drai, Stevo Stikovac i ja.
Prije nego to pone sastanak, priali smo, obino, o drugovima koji su ranije radili s nama u KK S K O J - a . Ja sam priala o drugovima koie sam susrela na Kongresu i na Konferenciji, (izmeu ostalih, na Konferenciji sam srela i J e l k u Buji), a najvie o susretu s Titom i Lolom. Kada bi doao Mile Kosanovi, tada sekretar KK Partije, na sastanak bi otpoeo. Stevo je svojim prijatnim mekim glasom predloio dnevni red koji je izgledao, otprilike, ovako: 1. Politika situacija u svijetu i kod nas 2. Izvjetaj o radu s terena 3. Najvaniji zadaci 4. Razno. I na drugim sastancima dnevni red bi izgledao ovako, a njime se obuhvatalo sve to je u datom trenutku bilo aktualno. U raspravi o prvoj takii obino bi sekretar KK K P H ih osoba koja prisustvuje u ime KK KPH iznio voino-politiku situaciiu u svijetu i kod nas. Informirani smo o borbama na istonom frontu, o borbama u Africi, o toku borbi oko Staljingrada i o izgledima za otvaranje novog fronta koji smo dugo prieljkivali, ali su nai zapadni saveznici njegovo otvaranje odugovlaili. Zatim se diskutovalo u borbama nae NOV i P O J i o znaaju odluka 1. zasjedanja AVNOJ-a za dalji razvoj nae NOB i stvaranja te j a a n j a nove dravne vlasti. Jo bi neko od prisutnih upitao poneto. Referent bi dao dodatna objanjenja a onda bi se zavravala diskusija o prvoj taki dnevnog reda. Sve te informacije i objanjenja o prilikama u zemlji i u svijetu mi smo morali prenijeti na teren i prodiskutirati s narodom. U raspravi o> drugoj taki dnevnog reda uzimaju uee svi lanovi KK S K O J - a . Sekretari opinskih komiteta, koji prisustvuju sjednici, podnose izvjetaj o svom radu na terenu, o radu organizacija S K O J - a , SMG i pionira. esto smo analizirali i sveukupnu situaciiu po selima i rad ostalih organizacija i organa vlasti: NF, A F 2 i NOO. Poslije takvih izlaganja dobila bi se slika politike situacije u svim selima kotara. (Sav teren kotara bio je pokriven lanovima KK S K O J - a ) . Diskusija 0 ovoj taki dnevnog reda, obino, bi trajala najdue j e r se u detalje podnosio izvjetaj o svakom selu i utvrivalo to bi se u konkretnoj situaciji trebalo preduzeti. U raspravi u treoj taki, obino bi se istakh najnoviji i najvaniji zadaci. Ovoga puta bih su to zadaci koje je postavio Prvi kongres U S A O J - a i Prva konferencija S K O J - a za Hrvatsku. O tome smo govorili Stevo tikovac i ja. Dogovoreno je da se u toku zimskih mjeseci izvre izbori za odbore U S A O J - a u selima, da u aprilu opinske organizacije odre konferencije, a prije konferencije U S A O J - a da se odri kotarska konferencija U S A O J - a za Donji Lapac. (Meutim, 4. neprijateljska ofanziva je odloila izvrenje ovih zadataka.) Kada bi dola na dnevni red etvrta taka, uvijek bi neko imao neto da iznese, obino neto to je zaboravio ili propustio u prethodnim takama. Na dnevnom redu se esto nalazila i posebna taka: kritika i samokritika, gdje bismo iskreno jedno drugom ukazivali na greke i propuste kojih je, svakako, bilo, ali nisam doivjela da se neko na nekog zbog kritike ljutio niti su zbog toga meu nama nastajali netrpeljivi odnosi. Sastanci su preteno dugo trajali, gotovo itav dan, a nekad bi se produavali 1 sutradan i nou, tako da su u neku ruku predstavljali kratke konferencije ili
savjetovanja. Po zavretku razili bismo se da svako na svom terenu izvri nove i stare zadatke. Otila sam do Neteke, a poslije dva dana opet se vratila i ostala u Lapcu u sjeditu KK S K O J - a dok je Stevo Stdkovac, sekretar, ovog puta elio da ide na teren. To je, ujedno, bio i zadnji sastanak kojim je rukovodio Stevo jer je u 4. ofanzivi, po odluci KK KPH, stupio zajedno sa Jandrom uniem u bataljon Pekia Vuksan. (Po slomu 4. neprijateljske ofanzive isti drugovi su se vratili na dunosti u Kotarski komitet KPH Donji Lapac). Odlukom KK Partije primila sam dunost sekretara Kotarskog komiteta SKOJ-a. Do 15. maja 1943. bila sam sekretar KK SKOJ-a, zatim kratko vrijeme sekretar Opinskog komiteta Partije u Doljanima. Tu dunost sam preuzela od Milana Majstorovia. Po odluci Okrunog komiteta S K O J - a za Liku, premjetena sam u junu 1943. u Otoac za sekretara KK SKOJ-a. Dunost sekretara KK S K O J - a Donji Lapac od mene je preuzela Mara Drai. Jednom od naih tadanjih sastanaka, sjeam se, prisustvovao je Vajo Skendi, tada lan Okrunog komiteta S K O J - a za Liku. On je bio veoma dobar drug i komunista. Trudio se da nam to vie pomogne. Lapaki omladinski kadrovi U tom periodu, kao i ranije, upoznala sam vie lanova opinskog rukovodstva S K O J - a za Lapac i s veinom od njih saraivala. Zato u navesti imena lanova toga rukovodstva jer se odatle ilo na razne druge odgovorne dunosti u NOV. Spomenut u one koji su proli kroz ovo rukovodstvo u toku NOB-e (a ovog sastava se, pored mene, sjeaju i Stevo Stikovac i Savka Dragievi Crnka). To su: Smilja Raeta i Mara Drai (iz Oraovca), uran Popovi, Smilja Raeta, Milan Raeta Canin, Ico Blanua i Milica Opala (iz Kruga), Jovica Grozdani, Dragan Vuka i Bosa arac (iz Dobrosela), uro Popovi (Nebljusi), Duan Obradovi (Bubanj), Marija Starevi, Jula Kuga i Smilja Divjak (iz Gajina), uja Karan (iz Gornjeg Lapca), Nina Milanovi (iz Miljenovca), Savka Dragievi Crnka, uro Dragievi i Milica Obradovi (iz Birovae), Milan Opai (iz Dnopolja), Boja Cuak (iz Capaue), Stakica Pemac (iz Kalata) te Zorka Kosanovi, Jovica Raeta i Branko Stijelja (iz Lapca). U IV neprijateljskoj ofanzivi Poslije januarskog sastanka KK S K O J - a ostala sam u Lapcu. Naime, praktikovalo se da sekretar ili jedan lan ostane u sjeditu KK S K O J - a sa zadatkom da ostvaruje saradnju s rukovodstvima ostalih organizacija i institucija koje rade u Lapcu, dri vezu s Okrunim komitetom S K O J - a i prua pomo opinskom rukovodstvu S K O J - a u Lapcu. Ostali lanovi KK S K O J - a otili su svaki na svoj teren. Poslije nekoliko dana poelo je gruvanje topova i minobacaa, te tektanje mitraljeza sa svih strana prema slobodnoj teritoriji. Otila sam u KK KPH. Sekretar Kotarskog komiteta nije bio obavijeten o emu se radi, ali smo znah da se radi o neprijateljskom napadu. Susretala sam rukovodioce Kotarskog NOO-a Donji Lapac, Opinskog i Mjesnog NOO-a, Komande mjesta, aktiviste iz Lapca. Pored Mile Kosanovia, Save Batinice i Milice Kalini, koji su bili u
kui Vojnovia, sretala sam Duana Raetu, Dudu Divjak, Nikolu Balaa, Mariju Bala, Miu Dragievia, Branka Bogunovia, Milu Draia, Jocu Milanovi a, Danicu Brozovi, Maru uni-Popovi, te omladinke: Smiljeu Raetu, Miu Raetu, Nenu i Maru Divjak, Vuku Gnjatovia, Milana Raetu-anuna i Savku Popovi. U toku dana svi smo saznali da se radi o neprijateljskoj ofanzivi i da je slobodna teritorija napadnuta s ciljem da se uniti naa NOV i vrhovno rukovodstvo, narod i sve institucije i organizacije koje su se razvile na slobodnoj teritoriji. Sekretar KK KPH Donji Lapac obavijeten je da se treba pripremiti na najtee, da narod treba obavijestiti kako je mogue da e slobodni teritorij biti ponovo okupiran i zato se skupa s narodom treba privremeno skloniti u ume. U meuvremenu s terena su doh u Lapac Stevo Stikovac i Jandre Zuni pa je po direktivi Okrunog komiteta KPH trebalo jedan broj mukaraca, mlaih lanova komiteta, poslati u oruane jedinice. Pomenuta dvojica otila su da se jave u 6. diviziju (bataljon Pekia Vuksan), Stevinim odlaskom u 6. diviziju upranjen je poloaj sekretara KK SKOJ-a. Mile Kosanovi mi je saoptio da trebam preuzeti tu odgovornu dunost. Bili smo u Lapcu. Borbe su se vodile vie dana i noi neprekidno. Neprijatelj je doao do Zuleevioe, a ule su se borbe i od Udbine. Mjesni NOO i Opinski NOO Donji Lapac organizovali su u toku noi evakuaciju naroda prema Kamenskom. Lapac je bio pun naroda i partizanske vojske. Nou se nije spavalo. Sve je bilo mobilno, radilo se ili na evakuaciji ili na doeku i ishrani NOV-e. Nikada do tada nisam vidjela toliko mnogo nae vojske. inilo mi se da su svi doli u Lapaku dolinu. Obavijeteni smo da se jedan dio sela iz srbske i doljanske opine povlai prema Bosanskoj krajini, da se prenose tei ranjenici iz Dobrosela, da se prave bolnice u umi. Narod i omladina Dobrosela nosili su ranjenike na ramenima, ili su ih vozili kolima, preko Kulen Vakufa, sve do Petrovca. Tu se posebno isticala omladina. U umi su ostali laki ranjenici koji su mogli da se kreu. Lapani su kola po kola kretali prema Kamenskom. Sve to je moglo koristiti narodu i vojsci evakuisano j e : namirnice, posteljina, stoka. Jedan broj odbornika iao je s narodom dok su drugi ostali u Lapcu. U meuvremenu sam otila kod mojih domaina Popovia. I oni su krenuli. Radilo se utke, organizovano, bez panike. Trebalo je u toku noi stii pod kronje etinara na Kamenskom jer se po danu nije moglo od aviona. Pozdravila sam se s Babom i Mamom, obeavi im da emo se vidjeti u umi. Odlazim u KK KPH i tek to sam dola, za mnom je uskoila sva zadihana, crvena u obrazima i u vojnikoj uniformi s pukom o ramenu, Jelka Buji. Grlimo se svi s njom, a ona nam saoptava da je stigla s 8. kordunakom divizijom i da trai nau 6. kako bi prela u bataljon Marko Orekovi Krntija. Kratko je ostala. Odvraala sam je od namjere da ide u bataljon, molila je da ostane s nama i ubjeivala kako nam je dobro dola u ovoj situaciji. Sve je bilo uzalud. Jelka je otila jo iste noi na Zuleevicu gdje su se nalazili krntijai. 5 Kada sam ispratila Jelku i vratila se u zgradu KK KPH, ve je spreman ekao sekretar Mile Kosanovi, s nekim paketom u ruci, pa mi ree: Ajde, skojevka, idemo sada zajedno na jedan zadatak! Krenula sam bez rijei. Ili smo kroz Lapac prema Zegaru i kada smo doli do Miline kue, on je svratio unutra, rekavi meni da priekam i pri tom mi predao paket. Kada se vratio, nosio je
6 U prvo] polovini februara saznali smo za njenu junaku smrt.
aov, lopatu i neki povei lonac s poklopcem. Predao mi je lonac, rekavi da pokuam paket staviti u njega, to sam, uz malo muke, i uinila. Krenuli smo dalje. Kada smo proli i posljednju kuu u Zegaru, krenuli smo cestom prema Dnopolju, moda oko 500 m, a onda, metar uz cestu, u pravcu jednog drveta, s desne strane ceste, Mile je poeo prvo da isti snijeg, a zatim da kopa. No je bila mrana, slabo se vidjelo. Brzo je vadio zemlju, pravei rupu. Iskopao je prilino duboko, malo ire od lonca. Zatim je stavio lonac s paketom, pokrio ga novinama odozgo i zatrpao. Kada je sve to zavrio, nabacao je malo suhe trave, granja i kamenja te sve pokrio snijegom kako se ne bi razlikovalo od okoline. Radio je utke. Kad je sve bilo gotovo, ree mi: Sada pazi dobro, skojevka, gdje smo ovo ostavili, pa ako se meni ta desi, ti treba poslije ofanzive ovo da nae i vrati u Komitet. 7 Jedno jutro, poslije ve desetinu neprospavanih noi, poslao me sekretar KK KPH na Kamensko. On je ostao u Lapcu. Na Kamensko sam dola sama. Kroz Dnopolje sam sretala nau partizansku vojsku, gore u Kamenskom sve je bilo organizovano. Sela su unaprijed bila rasporeena u umi. U umi su bajte od etina, ukopine u snijegu i brinama, sklonita u sijenu, stare kolibe i kue, te staje koje su na ispai sluile preko ljeta. Kotarska rukovodstva bila su u nekoj pojati punoj sijena gdje sam im se i ja prikljuila. Sjeam se da je Mile Drai izvodio neke ale i sve nas zasmijavao. Kasnije sam tu srela i Milana Pokrajca iz Bruvna. Narod se ve nekako ugnijezdio, ukopao u zemlju, zatrpao u posteljinu i u bajte. Snijeg je bio povelik i veoma hladno, ali uz vatricu i mnogo odjee, uz kiene i obine biljce te koperte i arenice moglo se izdrati. Iako su se borbe ule na sve strane i to sve jasnije i blie, narod je bio uvjeren da neprijatelj nee doi na Kamensko, da e ih naa vojska razbiti i vratiti. Ta vjera naroda u nau NOV kovana je ve punih dvadeset mjeseci zajednike borbe. Tu su se nalazile itave radionice u kojima se ilo, pravilo oruje, tu su skladita i zemunice, veliki kazani u kojima se kuhala hrana za narod i vojsku, tu su partizanska burad puna vojnike odjee koja se dezinfikovala. Omladina je u vie grupa organizovano nosila hranu na poloaje. Sve je vrvjelo od naroda, ali je izak bilo, bez galame, nije se ula ni pjesma, ni razgovori, niko nije jadikovao. ve je odluno i savjesno svako obavljao svoj dio posla. Na Zuleevici su se vodile sve ee borbe. Talijani su ve stigli do Gornjeg Lapca i sputah se u Lapaku dolinu prema Borievcu. I oni od Udbine i Kuka ve su proli kroz Lapac, ostavivi tragove paljevine. Nai su pripremah klopku, kako da ih pomlate ba tu, kod Gornjeg Lapca. I zaista, Talijani su tu bili poraeni od 6. like i 8. kordunake divizije. Bitkom u Lapakoj dolini slomljena je 4. neprijateljska ofanziva. Povoljne vijesti stigle su narodu u Kamensko. Trebalo je vidjeti, uti i osjetiti taj trenutak kad su se strepnje i nadanja naroda prelila u radost. Svako je imao svoj doivljaj oslukivanja borbi i elio ga drugom saoptiti. Jedni drugima su prilazili, grlili se i priah s olakanjem i radou, a onda, odjednom, na sve strane u umi pjesma duboka, iskrena i ivotna. Odjeci borbi jo su se uli, ali sve slabije i iz sve vee udaljenosti. Front se odmicao, naa slobodna teritorija se ponovo irila. Mjesto odjeka zagluujue borbe i ozbiljne suzdranosti naroda, uje se pjesma i ivot naroda koji se ve poeo spremati za po7 Bila je to arhiva KK KPH Donji Lapac koju je Mile izvadio poslije ofanzive. Uskoro je obolio o tifusa i umro.
vratak u svoja sela i kue. Mnoge kue su bile popaljene, ali niko nije mario, bilo je vano da su nai pobijedili. Narod se radovao i pjevao: Nije ptica odgojila ptia kao majka Boku Jovanovia. Drue oko, ponosu i diko tebe nee pobijediti niko. Vie Lika robovati nee, po njoj vojska druga Tita kree. to porodi naa krna Lika, to ne plai kugla od elika. Lika ali Stojana i Marka i s Ljubova Opsenicu Stanka.
I ovoga puta je pobijedio narod i njegova vojska. Svi smo se radovali, ali sjenka tuge prekrila je radovanje. Jedini su izgubili svoje roene, drugi svoje drugove, a KK S K O J - a svoju divnu drugaricu, biveg lana KK S K O J - a Donji Lapac, Jelku Buji. Vrativi se s Kamenskog Kotarski komitet KPH i KK S K O J - a smjestili su se u kuu Gnjatovia. Na Zuleevici poslije boja Nisam bila Kosovka djevojka, a nisu to bile ni druge, ali je mnogo nas djevojaka nosilo i zakopavalo mrtve Talijane, i zatrpavalo mazge i mule koje su ostale na bojitu. Po povratku iz ume, omladina je dobila zadatak da organizovano svakog dana po nekoliko sela ide raditi na Zuleevicu. Tu se, kao i na prethodnim zadacima, angaovalo opinsko rukovodstvo S K O J - a za Donji Lapac: Dragan Vuka, Milan Raeta, Nina Milanovi, Smilja Divjak, J e l a Kuga, Boja Repac te skojevci Donjeg Lapca i drugih sela, kao i sva omladina. Najprije je trebalo pokupiti preostalu robu, ebad, atorska krila, hranu u konzervama, municiju u sanducima, zatim to sve prebaciti kolima na Kamensko i u dobroselsku umu, a onda pokopati mrtve Talijane i zatrpati uginule mazge. Ila sam nekoliko dana da radim s omladinom Donjeg Lapca, Gajina i Oraovca. Shku koju sam vidjela, nikada ne mogu zaboraviti. Od Borievca, preko Gornjeg Lapca, prema Zuleevici do Mazinske strane, svuda su leali mrtvi Talijani, uginule mazge, izvrnuti kamioni, tenkovi, topovi i druga onesposobljena ili zapaljena tehnika. Sreom bilo je hladno vrijeme pa se leevi i strvine jo nisu osjeali, ali smo ipak svi zavezivali usta i nos kada smo do iskopanih jama nosili mrtve talijanske vojnike i vukli uginule mule i mazge. Moram priznati da nam ni jedan posao, koji smo u toku rata radili, nije iao tako sporo i traljavo. Cijelo proljee je tu bilo posla za omladinu svih sela i Lapca. Nikako da se to okona. Trebalo je iskopati mnogo dubokih rupa pa sve te silne leeve zakopati. Neke rupe su plitko iskopane pa se, u toku ljeta, osjeao vonj kad se tuda prolazilo. Eto, gdje je faizam slao ljude i kakvu im je ulogu i sudbinu dodijelio. Poslije boja, u Gornjem Lapcu, organizovan je veliki miting naroda i NOV gdje je bilo ope veselje boraca, omladine i naroda. Igralo se i pjevalo, radovalo se pobjedi. U ime omladine na mitingu je govorila Milica Dubaji. Govor je bio lijepo sroen, temperamentno izreen i esto prekidan poklicima i aplauzom omladine, vojske i naroda. I drugi govornici su bili toplo pozdravljeni, ali Miliin vedri i odvani nastup najvie je zatalasao mase. Klicalo se Titu, Partiji, NOV, naoj 6. i 8. kordunakoj koje su na naem terenu izvojevale veliku pobjedu. Veselje je trajalo itav dan. Djevojke nisu prestajale pjevati ni uvee kasno kada su se u kolonama uputile svaka u svoje selo. Na sve strane orila se pjesma.
751
Povratak naroda Banije i Korduna U martu, poslije sloma 4. neprijateljske ofanzive, narod Banije i Korduna koji se u toku ofanzive, uz zatitu NOV-e, povlaio prema Bosanskoj krajini, Petrovcu i Drvaru, poeo je da se vraa svojim kuama. To tiho kretanje iznemoglog naroda, staraca, ena i djece, u grupama od po nekoliko porodica, trajalo je itava dva mjeseca, marta i aprila 1943. godine. Na teritorij lapakog kotara ulazili su kod Bosanskih Osredaka, sputali se niz Krukovau i kretali cestom dalje prema Donjem Lapcu. Ili su skoro po cijeloj duini donjolapakog teritorija, blizu 40 km, pa onda dalje preko Kamenskog. Iznemogli i do krajnjih granica iscrpljeni od gladovanja, bolesti, zime i ratnih strahota, proganjani od aviona, ovi ljudi kud god su se kretali, ostavljah su za sobom tragove mrtvih. Kosile su ih neprijateljske bombe, mitraljezi, a vie od svega epidemija trbunog i pjegavog tifusa koja ih je pratila itavim putem. Bili su to najtuniji proljetni simboli borbe i stradanja rasuti po cestama i stazama. Leevi u pocijepanoj i prljavoj odjei raznih boja svuda su bili prosuti kao uveli cvjetovi. Nikada ne mogu zaboraviti kako su te sumorne povorke izgledale i kako su se neprimjetno, lagano kretale. Prljavi, pocijepani, bosi ili u poderanoj obui, gladni, te ive kosture usahlih smeuranih lica, polumrtvih i ukoenih pogleda pokretala je samo jedna elja: stii do svog ognjita, do svoje kue. I tako, polako, korak po korak, bolni od uljeva i rana pojedini od njih su se primicali svojim kuama. Desetkovani i skoro prepolovljeni poslije tekih patnji, stigli su do Banije i Korduna. Da kohko-toliko lake preu put koji im je prestao, na dva mjesta, u Lapcu i Doljanima, organizovali smo njihovo prihvatanje i odmor da bi bar malo okrijepljeni mogli nastaviti put. Milica Dubaji i ja radile smo na organizaciji i prihvatanju ovog naroda u Lapcu. itavom akcijom rukovodio je sekretar KK KPH Mile Kosanovi. Na dogovoru kod Mile bili su predstavnici Kotarskog NOO, Opinskog NOO Lapac, Mjesnog NOO, zatim omladina i AF. Dogovoreno je da u Lapcu treba isprazniti jednu kuu, urediti je, na patose staviti novu i istu slamu gdje bi ovi ljudi prenoili i odmorili se. Trebalo je nabaviti kazane za kuhanje, namirnice, drva za loenje, organizovati kuhanje i podjelu hrane. Bilo je vano nabaviti dva partizanska bureta za dezinfekciju odjee. Posao je vodio Mile Drai, sekretar Kotarskog NOO-a, a s njim zajedno najvie su se na tom poslu angaovali Duan Raeta abrakov i Dude Divjak. Prema dogovoru ispranjena je kua Milana i Darinke Mileusni Zari usred Lapca s lijeve strane, kad se ide prema Dnopolju, a blizu puta prema Udbini. Pribavili smo dva velika kazana za kuhanje, namirnica i drva za loenje, neto posua, porcija, nosila, vode, dva bureta za dezinfekciju. Sve je to namjeteno blizu kue ili neposredno ispred nje. Organizovano je danonono deurstvo. Karantin je poeo primati nove tifusare, dok su oni zdravi produavali put poslije hrane i odmora. Odreene su odvojene sobe za zdrave kako bismo ih izolovali od oboljelih. Meutim, sve je bilo uzalud jer su se skoro svi inficirali jo prije. Meu prvima u ovu kuu koju smo zvali karantin, smjetena je predsjednica Okrunog odbora AFZ Dara udi koja je bila kod nas na terenu i tu se razboljela. Smilja Popovi, Mara uni-Popovi i Danica Brozovi brinule su se o njoj sve dok nije odvezena u bolnicu. Navedene drugarice su najvie radile
na ovim tekim zadacima. Danonono se radilo, a organizovano je deurstvo omladine i ena oko kuhanja, raspodjele hrane, ienja i promjene stare slame. Bili su to teki i opasni poslovi, a to smo jo vie osjetih kad su oboljeli mnogi rukovodioci i dijelom narod pa je taj silni posao padao na nas nekolicinu koji smo postali imuni. Meu tim malobrojnim bile smo Mihca Dubaji i ja. Tifus je harao u itavom kotaru du puta kuda je prolazila Banija, kako su ih nazivah ljudi iz naih sela. Svakodnevno sam obilazila neke oboljele drugove, meu kojima Milu Kosanovia, sekretara KK KPH (koji je poslije 20 dana umro), Duana Raetu abraka, lana KK KPH (koji je preboho tifus, ah je u ovoj stranoj epidemiji izgubio enu), zatim Jandru Zunia, lana KK KPH (koji je preboho), Milu Draia, koji je bio u agoniji. U vrijeme kada sam ga ja posjeivala, uvijek je neto buncao. Bolovah su i odbornici MNOO. Mnogi su preboljeli, dok su Todor Radmanovi, jedan od prvih odbornika Lapca i Jovo Zuni, aktivista i lan KP, umrli. Razboljele su se i skoro sve skojevke, meu kojima Smiljea Raeta i Savka Bala. U Lapcu je tada od ove opake bolesti umrlo oko 90 ljudi. Slino se dogaalo u Doljanima i Srbu. Iz Srba su nam javih da je umro sekretar Opinskog NOO Srb Milan Vojvodi iz Neteke i jo neki odbornici i aktivisti, kao i Dara S. Dubaji, koja je upravo bila primljena u KK SKOJ-a, ah to nikada nije saznala. Epidemija je trajala sve do kraja maja 1943. godine pa i due. Uz vrlo slabu, ih nikakvu ljekarsku pomo, jer je bilo malo strunih kadrova koji bi radili u partizanskim bolnicama i kod naroda u selima bilo je vie nego teko. S j e am se da sam u aprilu ila na sastanak Okrunog komiteta S K O J - a za Liku koji se odravao u Seganovcu kod Korenice i da sam odatle do Lapca vukla pun ranac raznih namirnica i lijekova za oporavak prezdravjehh drugova. To sam dobila od ekonomata Okrunog komiteta Partije. Jedva sam se kretala pod teretom, a naroito uz Frkaiku dragu, uz koju se teko kretati i bez ikakvog tereta. Bolesnici su se sporo i teko oporavljali, jer su bili oslabili od bolesti, a hrana i uslovi za oporavak bih su slaba. Mnogima je kosa opala do elavosti, pa im je opet rasla. Sjeam se da je najmanje kose imala Jelica Buji, lan naeg KK SKOJ-a, ah joj je opet izrasla lijepa, nova kosa. Shno je izgledala i Mika Vojvodi. Milica i ja, iako nismo bolovale, nismo izgledale nita bolje od tifusara, jer smo od silnog danononog rada, bez uredne ishrane i odmora, bile previe iscrpljene i slabe. Sve se izdralo. Pobijedili smo i epidemiju tifusa. U augustu 1944. godine oboljela sam od trbunog tifusa koji sam dobila u Srednjoj Gori, a preleala ga u bolnici Perna u Petrovoj gori. Odlaskom izbjeglica Banijaca i Kordunaa iz Donjeg Lapca ostao je karantin s nekoliko djejih leeva i prljavom, izgaenom slamom. Kada sam, poslije desetak dana od prolaska izbjeglica, ula u karantin, ugledala sam potresan prizor. Sve vai koje su ostale u slami u sobama, nakupile su se na te djeje leeve, koji zbog hladnog vremena nisu zaudarah, ali od grozdova vaiju pojedini dijelovi tijela ili odjee nisu se mogli vidjeti. Taj teki prizor neu nikada zaboraviti. Nas nekoliko aktivista smo se okupili i gledali to u udu. Poslije smo donijeli odluku da zapalimo karantin, zajedno s leevima i zarazom koja nam je bila gotovo vei neprijatelj od okupatora i domaih izdajnika.
48 DONJI LAPAC
753
Delegati Slovenije i Hrvatske putuju na 2. kongres USAOJ-a ; Pokrajinski komitet S K O J - a za Hrvatsku i Okruni komitet S K O J - a za Liku napravili su zajedniki plan o doeku delegata, njihovom odmoru i daljem prelasku do slobodne teritorije u Bosanskoj krajini, prema Drvaru. Dio teritorije kuda su delegati trebah prei, drali su Nijemci i etnici (oko komunikacije BihaKnin i podruje kotara Lapac). Selo Klapavice, u kotaru Graac, odreeno je za zborite za odmor i okrepljenje hranom. Odatle se moe za jedan dan usiljenog hoda prii kritinom podruju koje se moralo prei u toku noi. Narod i omladina ovog sela bih su posebno poaeni to je ba njihovo selo odreeno za doek delegata. Tu su lanovi Okrunog komiteta S K O J - a za Liku: Milica Dubaji, Stevo Cvijanovi i Vojkan Luki, te Kotarski komitet S K O J - a za Graac, s urom Soviljem na elu, opinsko rukovodstvo S K O J - a za Bruvno i omladina sela Bruvna, Klapavica, Cerovca i dr. Radila je poljska kuhinja, bilo je prikupljeno dosta hrane, odjevnih predmeta, pekira i vode za umivanje. Sve to pod vedrim nebom. Radio je vei broj djevojaka iz Klapavica, Bruvna i okolnih sela i svi su nastojali da to bolje doekaju delegate. Nekoliko dana sve je vrilo u Klapavicama. Delegati su, oigledno, bili zadovoljni i iznenaeni ovakvim gostoprimstvom u popaljenim selima Like. Poslije odmora delegati su podijeljeni u dvije grupe od 120150 delegata koje e se kretati u dva razliita pravca do Drvara. Prvu grupu predvodio je Jure Bili, lan Pokrajinskog komiteta S K O J - a za Hrvatsku, a vodi do Dabanice, bila je Anka Pokrajac-Bala, predsjednik Kotarskog odbora USAOH-a za Graac i dobar poznavalac puta. Od Dabanice do Trubara vodi je bila Borka Mandi. Borka je rodom iz Dabanice, bila je tada lan Opinskog rukovodstv S K O J - a za Srb, dobar poznavalac svih staza i puteva kojima se moglo proi tako da se zaobiu etnike i vapske patrole. Bila je vrlo zadovoljna to joj se ukazuje takvo povjerenje. Kada su se delegati odmorili i veerali u Dabanici, i kada se no spustila, polako u koloni po jedan krenuh su uz prethodno upozorenje da se sada, u toku noi, kreu kroz teritoriju koju dre etnici i Nijemci. Od kua Mandia spustili su se na Karauu kroz Maslovaru, pa preko Sijanove kose, kraj kue Sijana, spustili su se u Potkraj, pa do kua Mikovia i krenuh prema kupirovakoj koli. Ispod kole su osmotrili cestu, ustanovili da se neprijateljske patrole ne kreu, onda ubrzanim korakom preli cestu i uputili se prema Kunovcu. Tu su se ve osjeah sigurniji i poslije kraeg predaha u stojeem stavu krenuli dalje prema Likoj Kaldrmi gdje su ih pozdravljah prvi znaci zore. Tu su se odmorili i nastavili pjeaenje do Trubara po slobodnoj teritoriji po danu. Bilo je relativno lijepo proljetno vrijeme iako je u toku noi sipila kia i izmaglica. Na Trubaru ih je doekala krajika omladina. Dorukovali su i krenuh dalje. Tu im se prikljuila Soka Zeelj iz Podurljaja, takoer lan opinskog rukovodstva S K O J - a Srb, koja je zajedno s omladinom i svojom familijom, izbjegla ispred Nijemaca i etnika koji su poslije kapitulacije Italije zauzeli podruje Srba i Lapca. Ona je sada bila vodi do Drvara jer je dobro poznavala put, a bila je i delegat omladine Srba na Drugom kongresu USAOJ-a u Drvaru. Druga grupa koju je predvodio Mika Spiljak, tada sekretar Pokrajinskog komiteta S K O J - a za Hrvatsku, krenula je sutradan, a vodi iz Klapavica bila
8 Drugi kongres USAOJ-a odran je u Drvaru od 24. maja 1944. godine.
je Milica Dubaji. Bilo je hladno i maglovito, tako da je zbog magle jo u Bruvnu bilo lutanja. Vodi je bila pribrana, komandovala je nalijevo krug, vratila kolonu nekoliko kilometara nazad i uzela pravi smjer. Prema ranijem planu Okrunog komiteta S K O J - a za Liku ja sam preuzela ulogu vodia od mazinske Previje. Kretali smo se u koloni po jedan i doli do Mandia drage. Bilo je ve skoro podne, tako da smo dali kratak odmor. Poslije odmora krenuh smo uz Mazinsku planinu prema Brezovcu. Kolski put je bio sav raskopan, izrazite su bile dvije jaruge koje su tokovi i voda razlokali, a u sredini je strao otar greben pun krupnog kamenja, granja i zemlje. Polako smo se uspinjali. Proraunali smo da moemo stii do Brezovca prije noi. Tako je i bilo. Jo ni stoka nije stjerana u torove i tale, kada smo stigli do kua Piphca. Tu smo posjedali na balvane, po putu i po plotovima, ve kako je ko stigao. Brzo se okupilo gotovo itavoi selo, najprije djeca, pioniri pa omladina i ostali. ene i omladina su iznosili ponude: sir, liku basu, krompir, hljeb, proju i ono to su imali, ali od srca. Poslije odmora, poto je ve dobro zanoilo, krenuli smo dalje. Put od Brezovca do Oigrija, preko Brezina do Martin Broda, nikada neu zaboraviti. To je za mene bila najmranija i najdua partizanska no iako aprilske noi nisu duge. Vjerujem da su je zapamtili i ostali preivjeli delegati. Prije nego to smo krenuh, delegate smo upozorili da se u toku noi kreemo preko teritorije gdje treba biti oprezan, zato bez razgovora, puenja i paljenja ibica. Krenuli smo u koloni, po jedan bez odstojanja, radi dranja bolje veze, prema Dobroselu. Ili smo kolskim putem kroz Brezovako polje. Polako smo silazili prema Dobroselu. to je put strmiji, to je i gadniji, ve ga ne vidimo, ali osjeamo rupe i kamenje pa jedva hodamo. uje se esto da neko posrne ih padne u koloni. ekamo, i dok se jedan uspravi i krene, drugi pada . . . Sputamo se tako lagano po loem terenu i mraku do Dobrosela gdje smo kod kua Polovina iji mali prozori oskudno- svjetlucaju. Preli smo s puta na njive i krenuh prema cesti to vodi prema Breinama. No je sve mranija, a prema dobroselskoj i doljanskoj koli, gdje su se nalazile etnike i njemake patrole i strae, javila bi se po koja svjetlea raketa u pravcu ceste na Breinama. Na cilj je bio>' da u toku noi preemo cestu i neprijateljsku teritoriju pa preko Martin Broda osvanemo kod Oigrija gdje poinje slobodna teritorija u Bosanskoj krajini, pa dalje za Drvar. Oprezno se primiemo cesti. Teko je ocijeniti gdje je, tek kad opale rakete, nekako se bolje orijentiemo. Komandovali smo tiinu i oprez. Ili smo prema cesti. Kada smo cijenih da smo blizu, zastali smo, jo osmotrili i vidjeli da li moemo krenuti preko ceste. Tu su jo njive, mee, susreu nas razne prirodne prepreke dok ne osjetismo tvrdo tlo ceste. Komandovali smo po vezi ubrzano i oprezno naprijed. Kad smo preli cestu, moda i posljednji u koloni od oko 120 ljudi, poela sam da zalazim sve dublje u neku dolinu s gustim dbunjem i iprajem. Delegati, su ili za mnom. No mi je oteavala da se bolje orijentiem i izaem iz tog vrtloga. Jedva sam se probijala, morala sam rukama razmicati dbunje kako bih mogla zakoraiti naprijed ili u stranu. Svuda dbunje. Osjealo se da tu ima kukurike, gloga, ipka, kupine jer grebu ruke i kae se za odjeu. Teko se kretati naprijed. Znala sam za neke doline obrasle dbunjem i prepune kamenja, ah mi se ranije, kada sam kao lan KK S K O J - a tuda prolazila, nisu inile tako velike i tako gusto obrasle. Znala sam gdje se nalazimo, ali nikako da se izvuemo iz te sitnogorice i dbunja. Zadravamo se, sporo se kreemo, korak po korak, vrijeme proti e, a mene sada ve hvata panika da li emo za noi stii cilju
da nas dan tu ne zatekne. Svoj strah nisam prenosila ni na koga. Uporno sam pokuavala da se izvuem iz tog kra. Ne znam koliko smo se tako neugodno i sporo provlaili, ah meni se uinilo vrlo dugo. Ve su mi koljena klecala, gubila sam snagu. Pored ukanja dbunja i kripe kamenja, ula sam i komeanje u koloni, nekome bi se otela po koja rije negodovanja. Mika Spiljak je bio odmah iza mene, na elu kolone. Nisam primijetila da sumnja u mene. Osjeala sam da misli kako se tuda mora proi. Dobijam novo ohrabrenje. Kada zastanemo da se malo odmorimo, ujem da mu se otme reenica koju jedva razabirem jer je tiho govorio: Strana je tmica. Zaista je bilo strano: Nije se vidjelo ni nebo iznad, ni planinski vrhovi, ni dbunje oko nas, samo smo ga dobro osjeali i uporno se probijah. Malo sam zastala jer su iz pozadine prenijeh da se prekinula kolona. To mi je dobro dolo da malo razmislim. Znam da bi lijevo trebalo da bude Bubanj, desno Doljani, a pravo, malo udesno, Martin Brod. Krenula sam malo vie udesno te se nekako dokopah istog tla, ah to ne potraj a dugo. Opet neki zidovi, kamenjar, kukurijeke sad neto rjee. Batrgajui tako kroz sve neprilike, ve smo doekah i prve zrake zore. Sad nam je ve malo laknulo, providjelo se, ah me sada jo vie plaila pomisao da li emo uspjeti prei odreenu kritinu teritoriju dok nas jo titi zadnji zastor noi od izvianja etnikih patrola i straa. Trebalo je nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Osjeao se veliki zamor u cijeloj koloni. Drugog izlaza nije bilo, nego posljednjim snagama ubrzati prema Martin Brodu. Jo smo ili preko nekih ogradaka i njiva, ah se sve vie vidjelo. Bilo je lake. Tako smo nekako doli do stare razlokane uzane i strme ceste koja je vodila do Martin Broda. Bila je razrovana od vode, skoro da nije bila upotrebljiva ni za bilo kakav saobraaj. Kad smo stigli do prvih kua u Martin Brodu, ve se dobro vidjelo, a ranioci koji su pohitali da zavre neki posao, ve su se sretali uz put. Svako bi se zagledao u kolonu kao da je eho pronai poznanika. Bila sam sigurna u te ljude j e r mi je bilo poznato da je stanovnitvo Martin Broda jo od prvih dana NOB bilo i ostalo nae, da ima dosta boraca u NOV i samo trojicu ljudi u etnicima. Tu sam poznavala svaku kuu i dosta stanovnitva jer sam jo kao djevojica dolazila tu kod tetke i boravila po mjesec dana. Prelazimo mali most, a iznad kue moje tetke stoje dva mukarca koji kao da su nas ekah, uprta pogleda u kolonu. Jednom od njih se otee rijei koje su izraavale sumnju i uenje: Ma jest, asti mi, Boja ujaka Dane! Da, to su bila moja braa od tetke: Mio i Nikola Medi. Pritrasmo jedni drugima, grlismo se i ljubismo uz pitanja, objanjenja, s u z e . . . Odmah su nas upozorili da pourimo uz Bosansku brinu (kako su oni nazivah strme padine sa ove strane Une), jer kau, ovdje rano silaze etnike patrole iz Doljana i kua Oreljevih pa bi nas mogli primijetiti i napasti. Kue Oreljeve su se nalazile na vrhu Brine, s hke strane, odakle je dominirao pogled na bosansku stranu, sve do Zamrtena, pa skoro do Kulen Vakufa. Pozdravismo se s braom i nastavismo ubrzanim hodom. Doh smo do velikog starog i tronog drvenog mosta, punog rupaga i trulih brvana koji je nekada predstavljao granicu izmeu Like i Bosne. Una hui i proti e obarajui niz litice divne bijele slapove, uzvodno i nizvodno. Ispred kue smo Marka Vladetia, ovdanjeg trgovca, ija su dva sina likvidirale ustae jo 1941. u Kulen Vakufu. Zurimo da se to prije domognemo desnog kanjona rijeke Une koji poinje visokim usponom odmah iz podnoja.
Pentramo se uzanom i okomitom kozjom stazom i polako odmiemo donekle zatieni sitnogoricom. Bili smo umorni i nismo mogli dalje bez odmora, tako da je Mika Spiljak komandovao odmor. Nalazili smo se na polovini uspona. Posjedali smo po zemlji i posmatrali divni predio niz dolinu Une. Ve se uveliko zadanilo pa se vidjelo dosta duga, sjedea kolona. Skidaju se cipele, zatiuju uljeviti dijelovi U arapama je uz ovakve staze bilo lake hodati, pa vidjevi jedni od drugih, vei dio kolone poe da ide u arapama. U koloni su prepoznali pjesnika Skendera Kulenovia koji se alio na cipele i bolove. Mnogima su ruke izgrebene, lica okrvavljena, odijela pocijepana. Zadovoljni smo ipak to smo uspjeno preli najtei dio puta. Poslije odmora polako opet kreemo uz stazu. Odjednom se oglasi vie pucnjeva iz puaka u naem pravcu. Delegati uzee zaklon bez komande, kako je kome bilo najzgodnije, i svi se uurismo prema zemlji. I dalje se pucalo, nasumce, u naem pravcu. Bila je to etnika straa od kua Oreljevih. Mika Spiljak je bio stalno pored mene na elu kolone te smo sada komandovah pokret uz neko toilo. Tu smo bili bolje zaklonjeni. Polako smo se uspinjali do Oigrija gdje nas je doekala slobodna teritorija i toplo gostoprimstvo krajike omladine koja je preuzela ulogu vodia do Drvara. Na Drugom kongresu USAOJ-a u Drvaru s podruja Like bili su: Milica Dubaji, 9 Boja Vojvodi, Savka Dragievi Crnka, Soka eelj i Borka Mandi. 10 Ovom prilikom navodim imena skojevskih rukovodilaca i aktivista kojih se sjeam i onih za koje sam saznala radei na obradi ove teme. Sekretari KK S K O J - a Donji Lapac: Duko Vojvodi, Zorka Kosanovi-Kuki, Stevo Stikovac, Boja Vojvodi-Bai, Mara Drai i Savka Dragievi-Crnka. lanovi KK S K O J - a : Duko Vojvodi, Branko Stijelja (poginuo), Zorka Kosanovi-Kuki, Ico Blanua, Smilja Reeta-Oegovi, Stevo Stikovac, Jelka Buji (poginula), Dragan Jovani (poginuo), Boja Vojvodi-Bai, Milica Dubaji-Damjanovi, Koka Vojvodi-Radulovi, Jehca Buji-Bebi, uro Rastovi, uran Popovi, Savka Dragievi Crnka-Sijan, Mara Drai, Dara S. Dubaji (umrla od tifusa), Mika Vojvodi -Damjanovi, Mio Kuki, Milka Rastovi i Smilja Divjak-Majstorovi Omladinski rukovodioci iz Kotarskog i opinskih komiteta S K O J - a otili u druge krajeve ih NOV po odluci Partije i Okrunog komiteta S K O J - a za Liku: Zorka Kosanovi (u Gorski kotar, OK S K O J - a i KPH), Ico Blanua (PK SKOJ-a, rad u NOV), Dusko Vojvodi (A. Cesarcc-, komesar), uran Popovi (Slavonija, rad u jedinicama NOV), Smilja Raeta (Brinje, lan KK SKOJ-a), Dragan Jovani (komesar ete, poginuo), uro Rastovi (Komanda mjesta), Jelka Buji (Vojni, lan KK SKOJ-a, poginula kao sekretar S K O J - a u bataljonu), Duan Zori (Komanda mjesta), Milica Dubaji (Slavonija, Oblasni komitet SKOJ-a, pa u PK S K O J - a Vojvodina), Boja Vojvodi (sekretar KK S K O J - a Otoac, org. sekretar Okrunog komiteta S K O J - a Like i Pokuplje, Instruktor PK S K O J - a za Hrvatsku), Bika Pilipovi (Opinsko rukovodstvo SinacOtoac, Pokuplje, KK S K O J - a Jaka), Milka Rastovi (Dalmacija, KK SKOJ-a), Radojka Zeelj (Cazinska krajina u KK SKOJ-a), Stevo Stikovac (Cetinska krajina, lan KK Petrinje Cazin), Zorka Damjanovi (Pokuplje, KK S K O J - a Pisarovina, zatim OK
9 Govorila na kongresu u ime like omladine i primila prelaznu zastavicu kao predstavnica najbolje omladine u Jugoslaviji. 10 Borka je nagraena prisustvom na kongresu zbog dobro obavljenog voenja grupe omladine do Drvara.
SKOJ-a), Danica Batinica (Pokuplje, lan KK S K O J - a Jaska), Smilja Polovina (Dalmacija, lan KK SKOJ-a), Milica Opala (PK SKOJ-a), Dragan Jelaa (Otoac, KK SKOJ-a), Gojko Damjanovi (rukovodilac S K O J - a u 6. diviziji), te Milan Raeta anin (Opinski komitet S K O J - a kare).
Dragan
Vuka
mnogi naoruani omladinci k partizanima i oni danas ine jezgro jurine ete Marko- Orekovi. 2 Treba dodati, kao to su mladi ljudi iz Srba i drugih sredina inili borbeno jezgro bataljona Marko Orekovi Krntija, isto tako je borbenu okosnicu inila omladina u Lapakom bataljonu, a kasnije i u drugim partizanskim jedinicama. U to vrijeme omladinski pokret se naglo iri, zahvata sva sela donjolapakog sreza i svakim danom postaje sve vaniji inilac u sveukupnom razvoju NOP-a i njegovih organizacija. Da bi se prevazile dotadanje slabosti u rukovodstvu omladinskog pokreta, stvaraju se opinska rukovodstva S K O J - a za opine Srb i Lapac i stiu se svi uslovi za stvaranje jedinstvene omladinske organizacije. Na savjetovanju odranom u Dobroselu formiran je Savez mlade generacije. Tada su priblino utvreni i njegovi blii zadaci, kao i zadaci njegovih rukovodeih organa-odbora. Ovo omladinsko savjetovanje u srezu raistilo je niz dilema i nejasnoa o daljem razvoju omladinskog pokreta. Razvoj Saveza komunistike omladine u 1942. godini Poetkom aprila 1942. gotovo da je svako selo imalo Savez mlade generacije koji je ve tada okupio tri hiljade omladinaca i omladinki. Savez je u svom okviru imao preko 160 raznih omladinskih odbora i sekcija: dramskih, horskih, folklornih i vaspitnih. Osim toga, u sklopu SMG radila je i pionirska organizacija koja je, takoer, postojala u svakom selu i okupila oko tri hiljade pionira. Samo osam mjeseci poslije dizanja narodnog ustanka skoro polovina cjelokupnog stanovnitva donjolapakog sreza bila je obuhvaena Savezom mlade generacije. Poetkom 1942. u svih 40 sela donjolapakog sreza postojale su skojevske organizacije. U nekim selima bile su dosta brojne i imale su ponekad i oko> 50 lanova. Jo veem razmahu S K O J - a smetah su, zaista, i neki neraieni organizacioni pojmovi u skojevskoj organizaciji. Tako npr. razliiti nazivi skojevske organizacije u selu uticah su jedno vrijeme i na prijem u S K O J . Aktiv je bio sastavljen od manjeg broja skojevaca, grupa je bila neto vea, a vaspitna grupa najvea organizaciona jedinica S K O J - a u selu. Neto kasnije nazivi su ujednaeni. Formirane su skojevske grupe u selima. U prvoj polovini 1942. na kotaru Donji Lapac skojevska organizacija bila je veoma jaka, ne toliko po brojnosti i svojoj veliini, koliko po borbenosti i uticaju na mladu generaciju i njenu orijentaciju na liniji K P J , odnosno narodno-oslobodilake borbe. Skojevci su u pravom smislu bili avangarda mlade generacije, njen borbeni odred, i zato' su i predstavljah revolucionarno jezgro koje je privlailo mlade ljude toga vremena. Otuda i sve znaajnija a uskoro i odluujua uloga S K O J - a u drutveno-politikom ivotu sela, u razvijanju NOP-a i njegovih institucija. S pravom se moe rei da nije bilo radova u kojima S K O J nije uestvovao, poevi od radnih akcija, uea u radu NOO, do pripremanja 1 odlaska u jedinice NOV. Entuzijazam mladih komunista djelovao je mobilizatorski na mlade ljude, i ne samo na njih. Zato je svaka akcija koju je pokretao SKOJ, izvravana s najveom ozbiljnou.
2 Dokumenti istorije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom X, knjiga II, 19411942. Nije ustanovljeno kada je formirana ova jurina eta, a mogue je da se radi o bataljonu Marko Orekovi-Krntija koji je u to vrijeme formiran. Takoer, mogue je da se radi i o jurinom odredu Capajev Doke Jovania, koji je neto ranije formiran, uglavnom, od omladinaca sa teritorije Srba.
S K O J je imao iza sebe na desetine i stotine akcija, izvedenih iskljuivo od omladinaca antifaista. Kroz akcije S K O J se razvijao, uvrivao i postajao prava organizacija komunistike omladine, sposobna da samostalno djeluje kao masovna revolucionarna organizacija antifaistikog fronta. Osamostaljenje S K O J - a nije bilo bez otpora, oito iz nerazumijevanja i neshvatanja uloge ove omladinske organizacije u uslovima voenja partizanskog rata. Iako je Vladimir Popovi dao ocjenu toga stanja za drugi kraj (Slavoniju) i za drugo vrijeme (kraj 1942. godine), piui da kurs ka osamostaljenju S K O J - a ovdje niko nije shvatio-,3 ocjena se moe uzeti kao tana i za ovaj srez. S K O J je na razvojnom putu slamao otpore i s vremenom ih prevazilazio. Proljee 1942. moe se oznaiti kao zavretak okupljanja mladih u srezu D. Lapac na liniji NOP-a. Vie nije bilo sela gdje nije bila organizovana skojevska grupa, a u nekim veim sehma, odnosno mjestima, djelovalo je i po nekoliko skojevskih grupa (D. Lapac, Gajine, Nebljusi, Dobroselo, Doljani i Srb). Od tada S K O J se razvijao ravnomjernije, a lanovi SMG prije prijema u S K O J prolazili su kroz odreenu pripremu koja se, uglavnom, sastojala u prouavanju materijala i provjere kandidata u akcijama. Prijem u S K O J je, zaista, bio donekle usporen u odnosu na proli period. Naime, javljaju se znaci sektatva i to u dva vida: teeg prijema u S K O J keri i sinova iz bogatih seljakih domainstava i slabog ili nikakvog prijema u S K O J iz redova starijih omladinaca (godita 1915 do 1920). Meutim, sektatvo na liniji prijema kulake omladine u S K O J brzo se uoava i ispravljaju greke. S prijemom starijih omladinaca u S K O J ilo je daleko tee. Bilo je nepisano pravilo da se u S K O J primaju mladi do 20 godina starosti, a svi iznad tih godina ne. Tako je velik broj mladih ljudi ostao izvan SKOJ-a, praktino etiri do pet godita. To je, u izvjesnom smislu, suavalo bazu skojevske organizacije pa i omladinskog pokreta. Ostavljen je prostor za djelovanje i uticaj tuih elemenata na dio omladine. Na alost, pokuaji injeni u pravcu ispravljanja ove pojave, nisu dali vidljive rezultate. Na toj liniji je u maju 1942. Okruni komitet S K O J - a za Liku odrao savjetovanja u svim srezovima, pa i u donjolapakom srezu.4 Na savjetovanjima su konstatovani nedostaci u radu skojevskih organizacija i utvreni njeni budui zadaci. Konstantovano je da su uinjene neke greke. U prvom redu radilo se o tome, kao to je ve napomenuto, da su poetkom 1942. svi lanovi SMG primljeni u S K O J . Na taj nain S K O J je legalizovan i identificiran sa SMG-om. O tome Vladimir Popovi u svom izvjetaju CK KP Jugoslavije od 1. IV 1942. pie: Omladina se naroito istie u svojoj borbenosti. Teko je nai omladinaca koji se ne osjea komunistom, dapae, tukao bi se ako bi mu rekli da nije. Takvom raspoloenju omladine nasjelo je i partijsko i omladinsko rukovodstvo, tako da su do partijske konferencije primili u S K O J svu omladinu i time identificirah S K O J sa SMG. To se sada ispravlja. 5 Iako je direktiva o prijemu svih lanova SMG u S K O J meu omladinom primljena s oduevljenjem, ipak je to bio veoma veliki promaaj u razvoju S K O J - a i ispravljanje je teklo veoma burno. S druge strane podjela skojevaca na aktiviste i obine lanove ometala je razvoj i stvarala niz tekoa u njegovoj jo veoj afirmaciji meu mladima.
3 Izvjetaj Vladimira Popovia, sekretara Operativnog rukovodstva Centralnog komiteta KP Hrvatske od prosinca 1942. godine Dokumenti historije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjiga II, 19411942. i Mladi komunist, organ PK SKOJ-a za Hrvatsku, broj 2, svibanj 1942. Dokumenti historije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjiga II, 19411942. 5 Dokumenti historije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjiga II, 19411942.
Savjetovanje je, dalje, konstatovalo da je nedovoljno popularisana borba hrvatske omladine, odnosno njeno uee u zajednikoj borbi protiv okupatora i njegovih slugu ustaa i etnika. Savjetovanje je zakljuilo da treba intenzivirati zajednitvo u borbi, uvrivati i iriti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda, a naroito omladine, jer to je zalog uspjeha NOB-e. Uoeno je da slabo radi i skojevska organizacija u operativnim jedinicama (vojsci). Radilo se o organizacionim grekama, kao i o slabom i sporom razvoju S K O J - a u jedinicama. Kriterij za prijem u S K O J bio je daleko otriji nego na terenu, u selima (zato nisu postojali nikakvi razlozi). Naroito je bilo mnogo neodlunosti, oklijevanja i sektaenja prema starijim omladincima iako su ovi inili glavninu u jedinicama. Savjetovanje je ukazalo na te propuste i stavilo u zadatak rukovodstvu S K O J - a u vojsci da ih isprave. Na savjetovanju je ukazano na slabu, odnosno nedovoljnu ideoloko-politiku izgraenost lanova SKOJ-a. Iako je za kratko vrijeme dosta uraeno i postignuti zavidni rezultati, sugeriran je intenzivniji rad, sistematinost u savladavanju odreenog programa i otvaranje kratkih kurseva za voditelje italakih grupa po selima. I dalje je trebalo raditi na organizacionom uvrivanju SMG, a posebnu panju posvetiti osposobljavanju lanova rukovodstva S K O J - a i SMG i u tu svrhu organizovati posebne kurseve. Znaaj savjetovanja nije samo u tome to je ukazalo na niz nedostataka u razvoju S K O J - a i SMG, nego na jasnom i preciznom postavljanju zadataka to je bilo od presudnog znaaja za dalji razvoj i djelovanje S K O J - a i SMG na podruju kotara. Okruni komitet S K O J - a za Liku izdao je direktivno pismo svim kotarskim komitetima S K O J - a u Lici, u kojem ih obavjetava i obavezuje da se pojaa rad s hrvatskom omladinom, uvrste organizacije SMG (i organiziraju tamo gdje do sada to nije uinjeno), isprave greke u vezi s legalizacijom SKOJ-a, pristupi formiranju omladinskih eta, da se obrazuju radne ete SMG, kao i organizacije pionira, gdje nisu obrazovane, te da se organizira obavjetajna sluba. U zadatak SKOJ-u stavlja se i priprema naroda u sluaju povlaenja uslijed neprijateljskih ofanziva i partizanskog naina ratovanja. 6 Formiranje omladinskih eta, obrazovanje radnih eta SMG, obrazovanje obavjetajne slube i pionirskih organizacija nisu bili na dnevnom redu savjetovanja. Prvi put se pojavljuje i pitanje priprema naroda za boravak u zbjegovima i dunosti S K O J - a u vezi s time. to se tie donjolapake organizacije S K O J - a i SMG, ova pitanja, izuzev formiranja omladinskih vojnih jedinica, nisu bila nova.7 Skojevska organizacija sreza Donji Lapac, formira 15. maja 1942. godine 1. omladinsku etu, 20. juna 2. i 25. jula 3. etu. Obuka eta izvodi se na vojno-politikom kursu koji traje oko mjesec dana. Kursevi za 1. i 2. etu odravaju se u Miljenovcu, dok 3. eta pohaa kurs u Doljanima. Kursevi su bili neophodni, jer su ete bile sastavljene od mladia, koji nisu sluili vojsku. Mladii u sve tri ete a bilo ih je oko 400, bili su, uglavnom lanovi SKOJ-a, mahom primljeni u 1941. i poetkom 1942. godine. To je bio i najborbeniji dio skojevske organizacije u donjolapakom kotaru. Nagli odlazak veeg broja skojevaca, slabio je skojevsku organizaciju sela i ona pokuava da to nadoknadi prijemom novih la6 Dokumenti historije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjiga II, 19411942. To su zakljuci Plenuma OK SKOJ-a za Liku od 7. 5. 1942. 7 Po uzoru na radne ete SMG u lapakom kotaru, neto kasnije, one e se obrazovati i u drugim kotarevima Hrvatske.
nova iz redova SMG. U kratkom vremenu uspijeva da primi vei broj novih lanova S K O J - a i skoro da brojano dostigne brojnost skojevske organizacije iz ranijeg perioda. Iz nekih sela skoro svi mladii skojevci otili su u omladinske ete ili u druge operativne jedinice NOV-e. Od tada skojevske organizacije u selima, uglavnom, sainjavale su djevojke. U ovom vremenu one su bile sekretari skojevskih organizacija, predsjednici odbora SMG, jednom rijeju, rukovodioci omladinskog pokreta u cijelom kotaru. Svoj posao obavljale su sa zadivljujuim entuzijazmom i ba zahvaljujui njima, nedostatak mladia skojevaca, nije znaajnije uticao na razvoj omladinskog pokreta u donjolapakom kotaru. Stalno pritjecanje novih omladinaca regrutirano je iz pionirske organizacije. Za razvoj skojevske organizacije u 1942. karakteristino je njeno omasovljenje. Iz dana u dan, S K O J je jaao, primajui nove lanove iz redova SMG. Zbog velike fluktuacije (odlazaka skojevaca u jedinice NOV i druge institucije NOP-a) krajem decembra 1942. u kotaru je bilo 287 skojevaca. 8 Ono to je najglavnije, moram istaknuti da bez obzira na masovan prijem mladih u SKOJ, izuzev nekoliko sluajeva, nije u S K O J - u bilo kolebljivaca i malodunih. Sve su to biil hrabri mladi ljudi, neizmjerno odani K P J i SKOJ-u, spremni da do kraja nose teko breme ratnog vihora. Aktivnost S K O J - a na politikom i teoretskom uzdizanju omladine Politiko i idejno uzdizanje mladih bilo je od najvanijih zadataka skojevske organizacije. Intenzivniji rad na ovome segmentu poinje augusta i septembra 1941, a negdje i kasnije, to je, opet, zavisilo od vremena formiranja S K O J - a u pojedinom selu. Naroito intenzivan politiki i idej no-teoretski rad meu omladinom poinje januara 1942. Tada su u najveem broju sela postojale skojevske organizacije. I pored burnih dogaaja i nepredvidivosti ratnog vihora, skojevska organizacija koristila je svaki slobodni momenat za uenje. U radu su koriteni razni oblici i metode rada, ali najee smo se odluivah na tzv. vaspitne, odnosno italake grupe, koje su sainjavah, ne samo skojevci, ve i lanovi SMG sela. U nekim selima (Dobroselo, Doljani i druga) u vaspitne grupe bih su ukljueni ak i pioniri. Kako su grupe imale do 15 lanova, to je u nekim selima bilo 1015 italakih grupa. Ovakva irina u politikom i teoretskom uzdizanju omladine stvarala je niz problema oko nabavke odgovarajue literature (posebno u prvim mjesecima 1942). Skojevske organizacije su se snalazile i rjeavale problem pozajmicom iz drugih sela, spajanjem italakih grupa, runim prepisivanjem najvanijih materijala i koritenjem fondova kolskih biblioteka. Polovinom 1942. ovi problemi su, uglavnom, prevazieni jaanjem partizanske izdavake djelatnosti koja se u to vrijeme ogledala u izdavanju vie listova i drugih materijala pogodnih za politiko i teoretsko uzdizanje mladih. Planom i programom idejno-politikog uzdizanja omladine bila su utvrena pojedina tematska podruja (uzroci brzog pada stare Jugoslavije, graanske stranke i njihova uloga u raspadu stare Jugoslavije; K P J , predvodnik naroda Jugoslavije; K P J i NOB naroda Jugoslavije, S K O J , revolucionarna organizacija omladine, historija SKPb, borba naroda S S S R i njegova uloga u drugom svjetskom ratu). Kako se vidi osnovu ovog programa inila je uloga K P J i S K O J - a
8 Vidi rad Duka Vojvodia u ovoj knjizi.
u razvoju narodnooslobodilakog rata. Neto kasnije ovim temama dodate su jo dvije: NOO, klica budue narodne vlasti i nacionalno pitanje naroda Jugoslavije. Plan nije bio statian, ve je uvijek dopunjavan i mijenjan u sve brem ritmu razvoja NOB-e. Proglasi izdati u povodu godinjice ustanka, Prvog maja, oktobarske revolucije, izbora za NOO i drugih, vanih datuma i dogaaja spadah su u obavezne materijale politikog uzdizanja omladine i svih aktivista antifaistikih organizacija i organa narodne vlasti. Veliku ulogu u politikom i teoretskom uzdizanju mladih imali su masovni skupovi omladine po sehma, a ne treba zaboraviti da je bar 1942. godina bila karakteristina po masovnim skupovima. Skoro svaki dan na terenu je dran neki masovni skup. Tematika ovih pravih narodnih skupova bila je veoma raznovrsna, ali uvijek s tenjom da motivira narod, a naroito omladinu na ostvarenje ciljeva NOB-e. Tada su se u D. Lapcu nalazile sve, ili skoro sve, institucije i rukovodea tijela NOP-a Hrvatske i Like. Tih dana kao nikada imali smo najkvalitetnije predavae, govornike, propagatore i animatore velikih ciljeva za koje smo se borih. Nije bilo dana a da neki istaknuti lan rukovodstva NOP-a Hrvatske ili Like ne govori na nekom skupu u selu. Omladina je takve posjete koristila za provjeru do tada preenog gradiva. Pitanja upuena govorniku na kraju skupa obino bi razjanjavala neke nejasnoe, a u isto vrijeme pokazivala su nivo znanja mladih komunista i lanova SMG. Pitanja i odgovori bili su na kraju obavezni i predstavljah su uobiajeni dijalog u komunikaciji naroda sa rukovodstvom. Skojevska organizacija imala je mnogo problema kako da obezbijedi koliko-tohko uzdignuti kadar koji bi mogao da vodi vaspitne, odnosno italake grupe omladine. Poznato je da je u ovom srezu bilo malo intelektualaca, a i ono to ih je bilo, otilo je u jedinice NOV ih u neki skojevski ili drugi forum. Ista situacija bila je i s uzdignutijim mladim seljacima i radnicima. Zato su skojevska opinska rukovodstva ve u drugoj polovini 1942. organizirala posebne krae kurseve za voditelje italakih grupa u sehma. Na kursevima su proraivane pomenute teme, ali u skraenom obimu. Predavai su bili lanovi opinskih, kotarskih i Okrunog komiteta S K O J - a za Liku. Bez obzira na sve potekoe izvjesnu nesistematinost i metodoloku jednostranost, ovi kratki kursevi doprinijeli su brem uzdizanju voditeljskog kadra seoskih grupa, a onda i brem idejno-politikom sazrijevanju mladih D. Lapca. Koliko se panje posveivalo ideoloko-politikom uzdizanju kadrova, najbolje pokazuje pismo drugova Tita i Lole (u ime CK K P J i S K O J - a ) Centralnom komitetu KP Hrvatske od 8. IV 1942. godine, u kojem se, izmeu ostalog, ka e : . . . Za sve lanove Partije i SKOJ-a, a naroito za nove treba obrazovati vaspitne kurseve. U njima pored Historije SKPb proraditi to temeljitije osnovna pitanja nae dananje borbe i liniju nae Partije na bazi osnovnih partdokumenata. 9 Pokrajinski komitet S K O J - a za Hrvatsku ve juna 1942. obrazuje prvi skojevski kurs za rukovodioce S K O J - a iz cijele Hrvatske i o tome u svome pismu okrunim i kotarskim komitetima SKOJ-a, od 2. VI 1942. godine, pie da e kurs poeti radom 11. juna, da e trajati 14 dana i da iz svakog kotara, ukohko je to mogue, na kurs upute po nekoliko polaznika. 10 Kurs je poeo nekohko dana kasnije u D. Lapcu, a trajao je, zbog obimnosti programa, oko mjesec dana. Na
9 Dokumenti historije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjiga II, 19411942. 10 Isto.
Donji Lapac, juni 1942. Omladinke polaznice kursa Pokrajinskog komiteta SKOJ-a.
kurs je dolo oko 45 polaznika iz Gorskog kotara, Banije, Korduna i Like. Iz drugih krajeva Hrvatske polaznici nisu mogli da dou, uglavnom, zbog udaljenosti i tekoa oko prolaza preko teritorija koju je drao neprijatelj. Brigu oko organizacije kursa vodio je Kotarski komitet KPH za D. Lapac i Kotarski komitet SKOJ-a. Program rada kursa imao je osam tematskih podruja (Historija S K P (b), K P J i nacionalno pitanje naroda Jugoslavije; Lenjinova Drava i revolucija; NOB kao socijalistika revolucija naroda Jugoslavije; K P J kao avangarda radnike klase i predvodnik naroda Jugoslavije u socijalistikoj revoluciji; NOO kao klica budue vlasti naroda Jugoslavije; S K O J kao revolucionarna organizacija omladine Jugoslavije i SMG Savez organizacija mladih Jugoslavije). Vidi se da je program rada bio preobiman za vrijeme od mjesec dana, ah zahvaljujui znanju i zalaganju predavaa, program je ostvaren. Na kursu su povremeno predavali dr Vladimir Bakari i Jakov Blaevi. Inae, predavai su bili lanovi Okrunog komiteta KPH za Liku i lanovi Pokrajinskog komiteta S K O J - a za Hrvatsku, kao i neki lanovi Agitpropa CK KPH. 765
S pravom se moe tvrditi da je 1942. godina bila godina italakih vaspitnih grupa, godina kurseva i teajeva, godina permanentnog uenja mlade generacije. Tada je vailo skojevsko pravilo: svaki dan, bez obzira ta se radilo, mora se neto proitati, neto nauiti. Ovo pravilo bilo je prihvaeno od cijele omladine kao jedno, od najvanijih pravila ponaanja svakog lana Saveza mlade generacije. Po tome, kako je neki lan SKOJ-a, odnosno SMG, shvatio ovo pravilo, cijenila se, ne samo njegova politika i teoretska uzdignutost, nego i njegova opredijeljenost za liniju KP i SKOJ-a. Zato se svaki dan radilo, a uz rad se i uilo. I kao to su se mladi takmiili u radnim akcijama, tako su se isto takmiili i u uenju. Takmiarski duh na polju politikog i teoretskog uzdizanja mladih omoguio je da mlada generacija veoma brzo shvati sloenu (ratnu) situaciju u svijetu i ciljeve nae NOB i revolucije, a to je bilo presudno za. njenu orijentaciju i njeno angairanje na liniju borbe za slobodu i nacionalnu i socijalnu ravnopravnost. Ovako intenzivan politiki rad mlade generacije onemoguio je iri razvoj etnitva i njihove ideologije u donjolapakom srezu, a mnogo je uticao i na opredjeljenje starijih generacija i bri razvoj bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Savez mlade generacije, njegov razvoj i rad u 1942. godini Poetkom 1942. poslije dobroselskog savjetovanja, formirano je kotarsko rukovodstvo SMG, kao i opinska rukovodstva. Kotarski odbor SMG imao je 15 lanova dok su opinski odbori imali od 9 do 13 lanova zavisno od veh ine opine. Kotar D. Lapac imao je tada 40 sela i u svakom selu postojao je odbor SMG od 711 lanova to je zavisilo od veliine sela, broja zaselaka i konfiguraciji terena. Odbori su imah predsjednika i sekretara odbora. Neto kasnije radi operativnijeg rada, sreski, a i neki opinski odbori, formiraju sekretarijat odbora od 35 lanova. U prvom tromjeseju 1942. SMG obuhvata oko etiri hiljade omladinaca i omladinki tj. gotovo sve mlade ljude u kotaru. Poslije ovakvog masovnog okupljanja mlade generacije u SMG i SKOJ, trebalo je SMG sauvati od raznih neprijateljskih uticajia, ne dozvoliti osipanje SMG i stalno uvrivati i jaati skojevsku organizaciju i njen uticaj na mladu generaciju toga vremena. U to vrijeme u svakom selu u okviru SMG djeluju razne omladinske sekcije i grupe (dramska, folklorna, kulturno-prosvjetna, hor i dr.) koje okupljaju veliki broj djevojaka i mladia. SMG je u svakom selu imao i radnu etu, a u nekim sehma (Nebljusi, Dobroselo, Doljani) i posebnu grupu lanova SMG za pomo NOO. Svaki lan SMG bio je ukljuen prema vlastitom opredjeljenju i afinitetu u rad neke od pomenutih aktivnosti. Svaka od ovih sekcija, grupa ili radnih jedinica imala je sekretarijat od 3 do 11 lanova. Na priredbama koje je davala omladina, osim Nuia, Koia i drugih, bile su zastupljene i samonikle aktovke koje je stvarala omladina, odnosno pojedinci iz naroda. Partizanska pozornica nije bila statina, ve je mijenjala i osavremenjivala repertoar svojih priredbi. Raniji skeevi o ustaama, pojavom etnika dopunjavani su s etnicima, ih su nicali sasvim novi koji su razobliavali etniku izdaju i njihovu suradnju s okupatorom i ustaama (ske Major Raeta). U repertoaru sa savremenim temama prednjaile su omladinske organizacije Dobrosela, Srba i D. Lapca. Tako je bilo i s pjesmama i pjesnikim temama i
junacima. U ratnom vihoru opismenjene su generacije maliana stasalih za polazak u osnovnu kolu. Zaista S K O J i SMG nisu bile u stanju da otvore nove kole, ali su preko NOO uspjeh da organizuju teaj za voditelje seoskih analfabetskih kurseva i teaj za prve partizanske uitelje. Ovaj teaj u kotaru D. Lapac pohaalo je 1942. oko 80 polaznika (najvei dio njih bile su omladinke). Radne ete SMG izvodile su radne akcije, uglavnom, na obradi naputenog zemljita u svojim sehma, a jo vie u naputenom selu Borievcu. Isto tako, omladina je radila na zapreavanju ili ienju komunikacija, na zbrinjavanju starakih domainstava, na izgradnji ili ureenju zgrada za partizanske bolnice (Dobroselo, Kamensko, Dnopolje i druge), i na izgradnji i odravanju privremenih sklonita (zbjegova) za narod. Omladinske radne ete koritene su i za sklanjanje, odnosno sakrivanje ita i druge hrane u zemunice i druga skrovita mjesta. Mnogo puta koritene su za prijenos ranjenika od poloaja do bolnica, prijenos municije, sklanjanje plijena, pa ak i za prijevoz teeg naoruanja topova. U svemu tome omladinske radne ete donjolapakog kotara dale su na hiljade radnih dana te iste 1942. godine. Masovni skupovi SMG prethodili su najvie znaajnijim aktivnostima omladine kao to su: organiziranje rada radnih eta i grupa, pomo i suradnja s NOO-ima, programi radnog takmienja, upuivanja omladine u jedinice NOV, kao i za razjanjavanje nekih politikih pitanja daljeg razvoja NOP-a. U selima donjolapakog kotara u 1942. radili su omladinski domovi. Ako nije bilo doma, koritene su kolske zgrade ili posebno ureene seoske kue. Posebna grupa mladih, odnosno odbor doma, vodio je brigu o ureenju i odravanju zidnih novina, koritenju prostorija i uope brinuo se da domovi postanu nosioci kulturnog, prosvjetnog i politikog ivota sela. Domove su koristile sve institucije NOP-a pa je uprava doma bila sastavljena od predstavnika NOO-a, omladine, pionira i AF2-a. U 1942. sistem takmienja se toliko razvio da su, praktino, sva pitanja iz rada SMG rjeavana putem takmienja. Takmienja su organizovana meu omladinom iste organizacije, sela u okviru jedne opine i opina u okviru kotara i ire. Organizacije SMG takmiile su se u politikom i teoretskom uzdizanju, omasovljenju SMG, upuivanju mladih u jedinice NOV, u posjetama poloajima i bolnicama, prikupljanju odjee u zimskim kampanjama 41/42. i 42/43. godine, prikupljanju hrane za jedinice NOV, obradi naputenog zemljita, organiziranju priredbi (datih u selu i van njega) i opismenjavanju pionira. Takmienje se javlja u kotaru D. Lapac ve poetkom oktobra 1941. u vrijeme priprema za proslavu godinjice oktobarske revolucije, a u 1942. godini sprovedena su povodom proslave Prvog maja, godinjice narodnog ustanka, godinjice oktobra, te u ast prvih izbora za NOO-e. Entuzijazam mladih bio je bezgranian i zato su rezultati organizacija SMG bili izvanredni. Za ilustraciju dovoljno je spomenuti da je u toj godini vie od 2.000 djevojaka i mladia stupilo u jedinice NOV ili u druge institucije NOP, da je prikupljeno na desetine vagona hrane za NOV, da je prikupljeno na desetine hiljada odjevnih predmeta za NOV, da je organizovano preko 500 posjeta omladine poloajima i ranjenicima u bolnicama, da su po sehma obraene sve naputene zemljine povrine, skinuta ljetina i sklonjena u sklonita. Uee omladine u radu NOO poinje 1941. godine, tj. od momenta kada su u . nekim selima izabrani organi civilne vlasti. U organe vlasti birani su i omladinci. Oni najee nisu predstavljah omladinsku organizaciju u NOO-u, nego su ravnopravno predlagani, birani i uestvovali u radu NOO-a. Prvog decembra
1942. godine PK S K O J - a za Hrvatsku izdao je direktivno pismo svim rukovodstvima S K O J - a u Hrvatskoj (Zadaci skojevskih organizacija u vezi sa izborima za novu narodnu vlast). 11 Osim priprema za izbore u pismu se izriito podvlai da uee omladine u izborima za NOO-e ne smije biti reprezentativno-predstavniko. Mladi ravnopravno uestvuju i trebaju biti birani kao afirmisani i oprobani borci protiv okupatora i njegovih slugu. Takva platforma omoguila je donjolapakoj omladini da bira i da bude birana u NOO. Ona je to pravo do kraja iskoristila i doprinijela da ti isti organi narodne vlasti postanu izraz samosvojnosti nae socijalistike revolucije i poetak naeg samoupravnog koncepta socijalizma, po emu smo danas poznati u svijetu.
Savka
Dragievi
Crnka
tije bio da ostanemo na terenu. Tada je u jedinicu otiao sekretar komiteta Stevo Stikovac, a za sekretara je izabrana Boja Vojvodi. Ranije su otili u operativnu jedinicu lanovi naeg komiteta Dragan Jovani i uro Rastovi. U borbama tih dana imali smo mnogo gubitaka, poginulih i ranjenih. Poginula je Jelka Buji, ranije lan naeg KK SKOJ-a. Ona je po zadatku Partije otila na Kordun, pa je u 4. neprijateljskoj ofanzivi otila u operativnu jedinicu. Istog proljea poginuo je i Dragan Jovani. Na Kotarski komitet S K O J - a i Kotarski odbor USAOJ-a organizovao je veliku akciju omladine (lapake i doljanske opine) na iznoenju ranjenika s poloaja i ratnog plijena koji nije bio mali. To je trajalo nekoliko dana i noi pod vrlo tekim uslovima jer je bio visok snijeg i cia zima. Danju su nemilosrdno tukli avioni, tako da je meu omladinom bilo mrtvih i ranjenih. U toku proljea pa i ljeta 1943. godine omladina lapake opine organizovala je akciju na Zuleevici na zakopavanju talijanskih konja i mula ubijenih u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Pojava epidemije tifusa Tek to smo izali iz ofanzive, vrebao nas je drugi neprijatelj, nita manje opasan tifus. Narod je masovno obolijevao i umirao. U to vrijeme, marta 1943. bila sam na terenu Pirovita, Nebljusa i Capaue. Svjedok sam stranih situacija. U Nebljusima je bilo puno nae vojske koja je drala poloaj prema Bihau. Higijena je bila na niskom, skoro nikakvom nivou. Bili smo puni uiju. Koliko puta smo bili prinueni da sa sebe skidamo odijelo i da ui naprosto stresemo u snijeg. Jednog dana je u NOO Nebljusi prijavljeno da je umrlo 14 osoba. Problem je bio kako ih sahraniti jer je narod masovno oboho. Tu sam i sama oboljela od tifusa. Jedva sam uspjela da doem do kue koja sreom jo nije bila sruena. Veina rukovodstva se razboljelo, a sekretar KK KPH Mile Kosanovi je umro. Teka je to bolest. Organizam iscrpi visoka temperatura, kosa opadne. Izgledah smo kao aveti. Trebalo nam je due vrijeme da se oporavimo. Akcije omladine od aprila do augusta 1943. godine Poslije nevolja s neprijateljskom ofanzivom, tifusom i drugim nedaama trebalo je prionuti da se tog ratnog proljea 1943. zasije svaka stopa zemlje. Omladina, svrstana u radne brigade, osim to je pomagala u obradi zemlje porodicama iji su hranioci otih u operativnu jedinicu, obraivala je naputenu zemlju u Borievcu, Klisi, Lohovu, Loskunu i drugdje. Radila je s puno volje i poleta. Razvijao se takmiarski duh izmeu sela i pojedinaca, s pjesmom i igrom se odlazilo na posao i vraalo. Iz Dobrosela je potekla jedna vrlo lijepa pjesma koja se pjevala u kolu i ubrzo postala vrlo popularna, a glasila j e : Oj, seljae, oj, radnice, cio narod vama klie. Ostavljajte divote, davajte ivote za slobodu i sreu, pravdu bolju i veu... (i
4g DONJI LAPAC
refren): 769
Na to znamo odgovorit, drui. Onda kad se cio narod zdrui, kad je bratstvo i ljubav, kad se slavi rad, kad se sloi cio svijet izbacit emo itav smet. Do tada jedna od najvrednijih izvojevanih tekovina jeste bratstvo i jedinstvo. Partija je u omladini imala svog glavnog pobornika u razvijanju bratstva i jedinstva. Ve tada su u pjesmama podjednako opjevani pali hrvatski i srpski heroji: Marko Orekovi, Stojan Mati i drugi. U akcijama, kao to je etva ita u Lovincu, zajedno je radila srpska i hrvatska omladina. U operativnim jedinicama borih su se zajedno pripadnici svih naroda. Pojavom etnika svakom je postalo jasno da su sluge okupatora iste bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. U Lovincu je omladina naeg kotara (njih oko 300) dala preko 21.000 radnih asova. Izmeu sjetve i etve graena su sklonita za ito. Opinski narodnooslobodilaki odbori Lapca i Doljana pristupili su izgradnji sklonita u Kamenskom, Trnavcu i u Mazinskoj umi. Na tome je radila omladina, a strunu radnu snagu davali su NOO pojedinih sela. Omladina nekoliko sela ila je zajedno na rad na smjenu. Radili bi po nekoliko dana, a smjetaj i suhu hranu imali su u improvizovanim bajtama. Sklonita su izgraena u rekordno kratkom roku i spremna su ekala etvu. Spremne su ekale i omladinske ete i brigade da parolu: Ni jedan klas ne smije pasti u ruke neprijatelja, pretvore u djelo. ito posijano u Borievcu, Klisi i Lohovu ponjeveno je u kratkom roku. Omladina srbske opine pjeaila je i po 30 kilometara do Borievca, a u Lohovu je omladina ela ito nou u neposrednoj blizini neprijateljskog poloaja i uspjela ga izvui. Ta etva 1943. bila je i posljednja ratna etva tako masovno organizovana. To su ujedno i posljednji dani vee slobodne teritorije u naem kotaru sve do zavretka rata. Posljednji sastanak KK S K O J - a u slobodnom Donjem Lapcu odran je 29. augusta, a ve navee Nijemci su uli u to mjesto. Bilo je suvo i toplo vrijeme, pravi ljetni dan. U mjestu se ak nije ni osjeala posebna ivost. Sastanak smo zavrili u ranim popodnevnim asovima i kao obino krenuh smo svako na svoj teren. Dobila sam zadatak da odem u opinu Doljane. Skupa s Uroem Damjanoviem, Marom Pavkovi i jo dvojicom drugova krenula sam u Srb. Tek smo se udaljili nekoliko kilometara od Lapca, do Durakovi glavice, a ve su njemaki avioni poeli da nadlijeu Lapac i okohnu. Ili su vrlo nisko i nemilosrdno zasipah gustom mitraljeskom vatrom. Okomili su se na uku gdje smo se upravo mi nalazili. Od kuruma se zapalio grm u koji se Uro sklonio. (Kakva tuna simbolika, jer Uro e u zimu 1944. godine u selu Ajderovcu izgorjeti u pojati koju e etnici zapaliti. Naime, iz te pojate on e pruati otpor, ubiti jednog etnika a drugog raniti i da iv ne bi pao u ruke etnika, posljednjim metkom oduzet e sebi ivot.) U slijedeem naletu aviona mitraljeska paljba je bila jo jaa. Mara je ranjena. Proao joj je kurum kroz koljeno. No se sporo primicala, a ve smo vidjeli njemaku izvidnicu kod Vodovoda. U zadnjem momentu uspjeh smo Maru dopremiti u Lapac odakle su se nae ustanove ve povlaile, tako da je na vrijeme upuena u partizansku bolnicu.
Iste noi krenuli smo na teren, ali preko bara i umom iznad Gornjeg Lapca, jer je njemaka motorizacija ve ila prema Lapcu. U pomrini ljetnje noi put su nam osvjetljavale njemake rakete. Ujutro smo stigli u Dobroselo. Narod je pobjegao od kue iako Nijemci nisu zauzeli komunikaciju LapacDoljaniSrb. U Gornjem Poljicu susrela sam narod iz Doljana. Dok je sunce prilo taj goli kamenjar na kome je bilo dosta naroda, stoke i zaprenih kola, neprijateljski avioni su nisko letjeli i prevrivali kitine stabala u oblinjem gaju. Nadlijetali su zbjeg naroda, ali ga nisu tukli. Ponovnom okupacijom kotara stvoreni su vanredno teki uslovi za ivot i rad. Dosta je naroda izbjeglo. Nae izbjeglice su bile u pet susjednih srezova Like i Bosne (u drvarskom, bihakom, korenikom, udbinskom i graakom). Veliki broj ljudi izbjegao je u ume i sagradio improvizovane bajte u kojima su se zadrali sve do zime (neke porodice iz Oraovca, Lapca, Dnopolja, Birovae i drugih). Mi smo (mislim na sve predstavnike antifaistikih organizacija i narodne vlasti) saraivali s organizacijama mjesta u kojima smo imali izbjeglog naroda. Naa omladina se ukljuivala u akcije omladine tih krajeva. Tako je npr. omladina sela apaue u jesen 1943. prela u Bosnu i uestvovala u prenoenju ranjenika u partizanske bolnice na Kozari. U septembru 1943. u umi kod Cvjetnia odran je vehki zbor naroda toga kraja i likih izbjeglica, na kome je manifestvovano bratstvo i jedinstvo i rijeenost da se u borbi, bez obzira na tekoe, istraje do kraja. Na podrujima gdje smo imali izbjeglog naroda, bilo je bezbroj primjera solidarnosti i pomoi. Pomenula bih selo Joan u udbinskom kotaru koje je tri puta paljeno i gdje su ustae izvrile masakr nad narodom, a oni su u svoje po trei put dizane bajte primali izbjeglice od Lapca. Pred kraj godine iz izbjeglitva su se vratili kuama, uglavnom, starci, ene i manja djeca, dok su djeca od 1214 godina, posebno muka, odlazila u partizanske jedinice. Period od septembra 1943. do osloboenja zemlje, za nas u lapakom kotaru bio je izuzetno teak. Mnoga sela su spaljena i opljakana, nije bilo hrane, odjee ni obue. Zime su bile duge i surove, a trebalo je ii na teren svuda gdje je bilo naih izbjeglica u likim i bosanskim sehma. Imali smo i prirodnih prepreka kao to je rijeka Una i vie malih rjeica oko Srba, naroito kada ujesen nadou. Iz tih dana nezaboravno mi je ostalo u sjeanju jedno od mnogih putovanja iz Bosne za Liku i nazad, kada smo pozne jeseni 1944. godine ili s Bosanskih Osredaka za Klapavice gdje su se tada nalazile nae kotarske ustanove. Nezaboravno zbog divnog primjera drugarstva koje je prema svojim drugaricama pokazao Duan Bokan, lan KK KPH Lapca, kada nas je jednu po jednu prenio preko nabujalih hladnih rjeica, kako bi nas sauvao od sigurne prehlade. Isto tako s mnogo tuge sjeam se i jednog prelaza Une u Palukama. Prelazilo se tzv. dereglijama. Jedna grupa nas je prela na liku stranu i dereglija se vratila po drugu grupu. Dok smo ekah na obali, vidjeli smo da se konopac po kome je dereglija ila prekinuo nasred vode i ljudi su poeli da se dave. Meu nama nije bilo plivaa koji bi mogli bar nekom pomoi. Trali smo obalom rijeke u nadi da e moda voda nekog izbaciti. Na nau veliku alost, mogli smo ih samo pogledom otpratiti na njihovom putu bez povratka. Meu njima bio je i lan NOO-a sela Doljani Bogdan Milju. Vezu s omladinom i narodom koji se vratio u sela ponekad smo uspostavljali tako to smo se prikljuivali jedinicama koje su ile u akciju. Tako se povea
grupa rukovodilaca iz kotara prikljuila 1. brigadi 35. divizije u Mazinu kada je ova ila u akciju na Lapac. Vodila se teka borba s Nijemcima i domobranima u selima oko> Lapca, ali mi smo u toku borbe obavili svoj dio posla i s vojskom se povukli s toga terena. U Lapcu i okolini uslovi za rad u to vrijeme bili su veoma teki jer se u Dolini Opaia nalazio etniki tab. etnici su tada inili velika zvjerstva i od njihove ruke tada ginu istaknuti omladinski i partijski rukovodioci: Marija Bala, Milan Opai, Uro Damjanovi, Nina Milanovi, Mito Medi, uro uki, Pejo Deli, Gojko Peji, Rade Ugrica, Dragan Jelaa i hrabra partizanka Bosa Kolundi. Tridesetog augusta 1944. godine objavljen je poziv druga Tita svim domobranima i pripadnicima drugih neprijateljskih formacija da se odazovu u NOV. Omladina se angaovala na ubacivanje letaka u neprijateljske garnizone. Posebno treba istai omladinu Doljana koja je cio domobranski garnizon (oko 1500 ljudi) sa svom ratnom opremom prevela u partizane. Sigurno je rijetko zapisano u analima rata da je omladina ula u neprijateljski garnizon, dijelila letke (kojim se posada poziva na borbu protiv faizma) i istovremeno poela sjei bodljikavu icu kao to je to uinila omladina Doljana. I omladina Potkraja izvela je domobranski garnizon iz Kupirova, a tom prilikom poginula je skojevka Draga Zori. Treba istai da je omladinsku organizaciju sainjavala enska omladina jer su mladii, uglavnom, otili u operativne jedinice. U mnogim situacijama djevojke su pokazivale brojna herojstva. Tako je omladina Podurljaja u zasjedi saekala njemaki kamion i zapalila ga. Kao i obino poslije svake akcije i tada je odmah ispjevana pjesma: Trinaestog augusta u Grablju se tmina sputa. To je tmina od auta to ga spali heroj-grupa. Meutim, ni neprijatelj nije mirovao. Bio je surov prema nemonom stanovnitvu i nije birao sredstva. Za odmazdu za svoj kamion neprijatelj je pokupio omladinu toga sela i poveo u logor, ah naa druga udarna grupa saekala je kamion s omladinom na Dabinoj strani i pripucala tako da je omladina uspjela pobjei. Pripreme i put na II kongres USAOJ-a u Drvaru 1944. U zimu 1943/44. Okruni komitet nas je obavijestio da se priprema II kongres USAOJ-a i da se razvija takmiarski duh. Prelaznu zastavicu do tada je drala omladina Bosanske krajine, a dodijeljena joj je na I kongresu USAOJ-a u Bihau. Do tada je naa omladina postigla vidne rezultate. Sve to je sposobno da nosi puku, otilo je u operativne jedinice. Cio teret obrade zemlje, smjetaja ita u zemunice, izrada odjee i obue, pao je, uglavnom, na omladinu. Meu bezbroj divnih primjera odanosti i hrabrosti u tom pretkongresnom takmienju treba istai etvu u Lohovu gdje je omladina ela ito nou ispred neprijateljskih poloaja i tako otimala svako zrno ita. Omladina i narod Dobrosela su zbog aktivnosti za NOP, svi otjerani u koncentracioni logor.
Na omladinskim sastancima, u toku priprema za kongres, omladina je svojim potpisima slala pozdrav kongresu. U naem kotam sakupljeno je nekoliko stotina potpisa. Sakupljena je i izvjesna koliina hrane za Kongres, ali na putu za Drvar, prilikom prelaska Une u Martin Brodu, hrana je pala etnicima u ruke. Na sastancima su birani delegati za kongres. Omladinu naeg kotara na kongresu su predstavljale: Milica Dubaji, Boja Vojvodi, Savka Dragievi Crnka, Soka Zeelj i Borka Mandi (koja je bila vodi delegacije, pa je i njoj ukazana ast da prisustvouje kongresu). Po izboru delegata vidi se da su i u omladinskim rukovodstvima bile, uglavnom, djevojke. Svrakovo Selo u udbinskom kotaru bilo je zborno mjesto gdje su se sakupljale delegacije iz raznih krajeva Hrvatske i Cazinske krajine. Lika delegacija bila je domain i brinula se za smjetaj i ishranu. Voa nae delegacije bio je sekretar OK S K O J - a za Liku Ivan Doen Soko. Omladina Svrakovog Sela mnogo se angaovala na pribavljanju hrane, kuvanju i smjetaju delegata. Bili su to divni trenuci upoznavanja i zbliavanja omladine sa ireg podruja. U sjeanju su mi ostali predstavnici iz Huskinih jedinica iz Cazinske krajine. Bili su to izrazito neuhranjeni mladii s fesom na glavi i polumjesecom. Imali smo problema oko hrane za te mladie jer nisu jeli svinjsko meso. Voa njihove delegacije Sead Pozderac, sin Nurije Pozderca, ljutio se na njih to prave probleme s hranom. ak je bio malo i netaktian prema njima. Voa nae delegacije Soko, s njemu svojstvenom irinom i mirnoom, prekorio je Pozderca, rekavi: Drue, ti i ja na kapi nosimo petokraku zvijezdu sa srpom i ekiem, a oni polumjesec. Ne smije tako da postupa, mora ih razumjeti. Kad su stigle delegacije, krenuli smo prema Drvaru. Duga kolona s pjesmom se kretala Krbavskim poljem prema Udbini, dok joj se oruje presijavalo na divnom proljetnom suncu. U Klapavicama smo se sastah s grupom delegata (mislim da je tu bila slovenaka i jo nekih djelova Hrvatske). Trebalo je ii preko ume kozjim stazama i prei cestu BihaKnin kod Srba. Podijelili smo se u dvije grupe, jedna je ila preko Mazana na Martin Brod, a druga preko emernice i Dabanice preko Srbske doline prema Trubaru i Drvaru. U Drvar smo uli u koloni po dva, sa zastavom i pjesmom. Izgledali smo udno. Bilo nas je svakojako obuenih: vojniki, poluvojniki, u civilu, s orujem i bez oruja. U susret nam je dotrala jedna divna djevojka, bila je to Raza Omanovi, lan OK S K O J - a za Drvar (poginula u desantu nekoliko dana kasnije). Traila je tiinu jer je odravanje kongresa trebalo drati u tajnosti. Na pitanja radoznalih, odgovorili smo da smo jedinica 35. divizije. Mnogi od nas su u Drvar stigli potpuno bosi i s plikovima na nogama, neki su ak morali krae ostati u ambulanti na lijeenju. Naa ozarena lica su odavala visok moral i raspoloenje. Bila je to poletna mladost svjesna i odana revoluciji. Drvar, mali bosanski gradi, djelovao je s osvijetljenim ulicama velegradski. Mnogo vojske i naroda. Znali smo da je tu negdje i drug Tito i radovah smo se. Kongres je odran u zidinama bive fabrike celuloze. Dobili smo legitimacije i ulaznice. Radilo se nou. Danju smo se odmarah u sehma. Najvea radost nam je bila kad je u dvoranu uao drug Tito. Ovacijama nije bilo kraja, a za vrijeme pauze svi smo eljeli da mu pridemo to blie, da ga vidimo i pozdravimo. Za delegaciju Like druga velika radost bila je kada nam je Kongres dodijelio prelaznu zastavicu kao najboljima u Jugoslaviji. Odmah su se spontano javljale i prigodne pjesme kao to su:
na njoj slova zlatna je omladini data. na njoj sitno pie koj' radio vie to je tvoja dika dobila je Lika.
U slobodnom vremenu na livadama u okolini Drvara organizovana su sportska takmienja. Gledali smo filmske i pozorine predstave koje je davalo Pozorite narodnog osloboenja. Nai vrsni umjetnici bili su u kostimima od atorskih krila. Organizovana.je i izloba o razvitku NOP-a u Jugoslaviji. Culi smo i mnoge nove borbene pjesme od kojih me najvie impresionirala pjesma: Ovdje je mladost Jugoslavije. Brigada moja, sav ponos moj. Zastava naa burno se vije, za bolji ivot bijemo boj. Iz Drvara smo se razili s mnogo divnih utisaka i jo veim poletom. Iz sela Boboljuske vratili su nas troje iz like delegacije u Drvar (Anelku Mareti, Radu Diklia i Savku Dragievi Crnku). Trebalo je saekati da se zatvori izloba i da materijal iz Hrvatske vratimo. Za nas troje produeno je jo nekoliko nezaboravnih dana u Drvaru. Spavah smo u OK S K O J - a za Drvar, a hranili u menzi CK. Zbliili smo se s divnim mladiima i djevojkama iz OK SKOJ-a, pa nam je utoliko tee palo kada smo uli da su poslije nekoliko dana u desantu na Drvar izginuli. Slijedeeg dana smo u jutarnjim asovima posmatrali eskadrile aviona koji idu prema jugu. Culi smo i bombardovanje. U prvo vrijeme vjerovali smo da to savezniki avioni bombarduju Knin. S mnogo tuge primili smo: vijest da je izvren desant na Drvar u kojemu smo proveli nezaboravnih mjesec dana. Teko smo mogli da primimo surovu istinu da su izginuli svi lanovi OK SKOJ-a. Dola je i vijest ohrabrenja: Tito je s Centralnim komitetom i Vrhovnim tabom izaao iv i zdrav iz Drvara. Omladina je tada na sav glas pjevala o Republici i Titu, a protiv Kralja i Monarhije. Omiljena pjesma omladine u to vrijeme bila j e : Kud narodna vojska proe s onim poznatim pozivom da i stari slijede svoju djecu: Ajd u borbu i vi stari gdje su vai sinovi. Da se borba prije svri neka ginu faisti. Republiku mi hoemo, za nju smo se borili. Republiko, majko naa, mi smo tvoji sinovi. Ili parola: Neemo kralja, Hoemo Tita, J e r se narod pita.
Sve te nae velike pobjede ulivale su novu snagu da se istraje do kraja, ali je ipak svaki dalji ratni dan bivao sve tei. Narod je gladovao. Cak i ono malo itarica to je bilo, nije imalo gdje da se samelje. Mljelo se na rvanj runo. Soli nije bilo, odjee i obue nigdje kupiti, vune ponestalo, a nema se kada presti i plesti. Iz redova nae omladine stasali su prekaljeni mladi rukovodioci, a mnogi od njih su izginuli herojskom smru. Navodim imena hrabrih koji dadoe ivot za slobodu i budunost ove zemlje. 1. Uro DAMJANOVI iz Gornjeg Srba, povratnik iz Zednika, lan KK S K O J - a Donji Lapac. U selu Ajderovcu pruio otpor etnicima, ubivi jednog, a drugog ranio branei se iz seoske pojate u kojoj je i izgorio kad su etnici zapalili pojatu. 2. Dragan JOVANI iz Suvaje, povratnik iz Zednika, lan KK S K O J - a Lapac. Otiao u 6. liku diviziju gdje je i poginuo u proljee 1943. 3. Jelka B U J I iz Neteke, povratnik iz Zednika, ranije lan KK S K O J - a Lapac, premjetena na politiki rad na Kordunu (Slunj). U etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi otila u operativnu jedinicu i poginula. 4. Smilja LAJI iz Neteke, lan Opinskog komiteta S K O J - a Srb, otila u operativnu jedinicu, u Srbiji zarobljena od etnika. Strijeljana u Valjevu 1944. godine. Herojski se drala. 5. Nina MILANOVI iz Miljenovca, lan Opinskog komiteta S K O J - a Lapac, poginuo od etnika 1944. 6. Milan OPAI iz Dnopolja, lan Opinskog komiteta S K O J - a i Rajonskog obavjetajnog centra (ROC-a) za Lapac. Poginuo od etnika 1944. 7. Marija BALA iz Kruga; prije rata radnica u Bihau i lan SKOJ-a. U ratu lan ROC-a za Lapac; 1944. godine zarobljena od etnika. Herojski se drala i zvjerski ubijena u zimu 1945. 8. Duan OBRADOVI iz Bubnja (Doljani), lan Opinskog komiteta S K O J - a Lapac. Otiao u operativnu jedinicu, poginuo 1942. 9. Dragan JELAA iz Zaklopca, lan Opinskog komiteta S K O J - a Doljani. Poginuo od etnika u blizini Otoca, kao lan Opinskog komiteta KPH za Otoac. 10. uro DRAGICE VIC iz Birovae, lan Opinskog komiteta S K O J - a Lapac. Otiao u operativnu jedinicu, poginuo na Sremskom frontu 1945. 11. Ilija DURAKOVI iz Gornjeg Lapca, lan Opinskog komiteta S K O J - s Lapac. Otiao s Centralnom bolnicom; poginuo na Sutjesci. 12. Jovica GROZDANI iz Dobrosela, sekretar jedne od prvih i najmasovnijih skojevskih grupa. Otiao u operativnu jedinicu. Poginuo 1942. godine. 13. Dara DUBAJI iz Zaluja, povratnik iz Zednika. Primljena u KK S K O J - a Lapac. Umrla od tifusa marta 1943. 14. uro POPOVI iz Nebljusa, lan Opinskog komiteta S K O J - a Lapac. Umro 1942. U toku rata iz naeg kotara premjeteno je na pohtiki rad u druge krajeve Hrvatske i Bosne etrnaest drugova i drugarica na dunosti od lana KK S K O J - a i Partije do lana Oblasnog komiteta.
Smilja
Raeta-eelj
Prva omladinska radna akcija poela je 15. augusta 1941. godine. U njoj je, u prvo vrijeme, uestvovala samo omladina iz lapake opine, ali se ubrzo poslije toga prikljuila i omladina iz cijelog lapakog kotara. Svako je selo imalo svoju grupu i svog rukovodioca. Na prvoj radnoj akciji u Borievcu bilo nas je preko dvije stotine. Sjeam se da smo bili rasporeeni u 12 grupa. Dok su nas ustanici budno uvali, vie dana smo radili i sabirali ito s plodnih polja. Bili smo sigurni da smo dobro zatieni pa je posao, koji ba i nije tako lak, bio praen pjesmom i veseljem. Pjevah smo, pored ostalih: Budi se istok i zapad, Bileanku i pjesmu o Marku Orekoviu. Drug al' je je Marko hrvatskoga roda, majka srpskoga naroda.
Pjevah smo i o naim herojima Milanu Sijanu, Stojanu Matiu, Doki Jovaniu i Milanu Zeelju. Ve u prvim ustanikim danima izvila se pjesma: Nije majka porodila tia kao to je Doku Jovania. Za Milana eelja pjevali smo: Nije majka rodila junaka ko Smiljana Zeelja Milana. Milan Zeelj jae konja bijela, za njim ide eta proletera. Tradicionalne lirske i epsko-lirske pjesme, koje su se prije pjevale, sada su mijenjale svoje ruho i preuzimale nove junake najbolje borce naeg ustanka i borbe. Pjevah smo o Prvom maju, a i ruske pjesme. I hrska ljubavna poezija dobila je one sadraje koji su angairano djelovah na mlade ljude: Nae hrabre like one vole narodne omladinke vojnike.
Borba je i ljubavi namijenila angairanu osvetniku ulogu: Ja Ja sam majko mlada partizanka u svoga osvetiti Ranka.
Pa ak i nonja je opjevana u naim pjesmama, ali na nain da slui borbi: AI je moja partizanka i dika odjevena koulja crvena.
Takva je i pjesma, zapravo dvostih o partizanskom oruju kao sredstvu odbrane i slobode: Vidi majko partizane mile o ramenu nose karabine.
I tune tragine trenutke naa je mladost i njena pjesma premoavala: Nek je slava onim to su pali za slobodu svoj su ivot dali. Organizacija rada bila je dobra. Jedni su kosili ili eli, drugi su skupljali, a trei odnosili do volovskih ili konjskih kola, kojima se transportovalo ito na mjesto koje su ustanici odredili. Ta mjesta bila su neka vrsta tajne, jer se moralo paziti da ito neko ne zapali ili da neprijatelj ne dozna gdje je smjeteno. Prva omladinska radna akcija ostavila je u meni neizbrisivo sjeanje na na revolucionarni entuzijazam, na jedinstvo i ogromnu volju za rad. U to vrijeme nismo imali uniformu. Bili smo obuem u svoja domaa odijela. I poljoprivredni alat je bio na lini. Svako je nosio od svoje kue ono to je imao: grablje, srpove, vile, kose, kolje za noenje sijena i drugo. Hranu smo donosili od svoje kue, ali smo je izmeu sebe drugarski dijelili. Navee smo* ili u umu na konak, jer poslije velikih ustakih pokolja u lapakoj opini, kao i u drugim krajevima Like, tu smo bili najsigurniji. Ustanici su 19. augusta primijetili da se neka vojska iz pravca Mazina sputa niz Zuleevicu prema Borievcu. Odmah su poslali Nikolu Ninu Ljiljka da nas obavijesti i da se povuemo prema Lapcu. Sve smo ostavili na poljima i krenuh. Nina je uzjahao konja i poao da vidi kakva je to vojska. Prije nego se udaljio, rekao je za svaku sigurnost: Ako se ja vratim, znai da nema opasnosti i bie sve u redu, ali ako se ne vratim, vi bjeite to dalje u umu. Bile su to njegove posljednje rijei. Povukli smo se duboko prema Mamcu i Birovaoi, pogotovo kada smo uli pucnjavu. Saznah smo da je Nina herojski poginuo da bi spasao omladinu. Kada je vidio da je to neprijateljska vojska, Nina je na konju pojurio prema njima i u galopu pucao. elio je da na taj nain zbuni neprijatelja i da ga zadri dok se ne povuemo to dalje. Ustanici su doznali da nailazi neprijateljski bataljon, pa su ga saekali u Pitalskoj drai. Nastao je estok okraj u kome je neprijatelj do nogu potuen. Nina je bio vedri, plavokosi momak iz Gajina. Svojom hrabrou zaduio nas je da ga pamtimo, ali i da ga osvetimo. Uinili smo jedno i drugo. Radne akcije 1942. pod rukovodstvom Kotarskog komiteta K P J i S K O J - a izvodili smo i na drugim podrujima lapakog kotara. U proljee 1942. ili smo da sijemo ito i kukuruz u poljima. U toj akciji uestvovah su i pioniri koji su bili vodonoe. Naroito mi je ostala u sjeanju jedna mala crna djevojica iz Donjeg Lapca, Dara ure Raete, koja je bila tako sitna da se jedva vidjela iza breme u kojoj je nosila vodu. Ni ona nije htjela da izostane od svojih drugova i drugarica. Izvodili smo radne akcije i na prekopavanju ceste na Zuleevici, na Kuku i Mamcu. Uvijek vedra, vesela i raspoloena omladina radila je i na kopanju zemunica u okolnim umama na podruju Lapca, a naroito na Kamenskom i Bijelim Potocima. Omladina je organizovano radila i na sakupljanju avala sa zgarita kua u popaljenim mjestima Kulen Vakufa i Borievcu. To nam je bilo neophodno za izgradnju baraka za ranjenike i za partizanske bolnice, koje su se pravile na Kamenskom. Sakupljenim avlima graena je bolnica iznad Dobrosela, u Pirovitu i Bijelim Potocima. Sakupljah smo i istu hartiju za izdavanje biltena, za izvjetaje i druge potrebe kotarskog komiteta.
Omladina je organizovano radila i na prenoenju tekih ranjenika s poloaja gdje se vodila borba. Naroito veliki udio dala je na iznoenju ranjenika u borbi s Talijanima za Donji Lapac. Sjeam se akcije prenoenja ranjenika od Udbine do Dobrosela koje nije bilo nimalo lako i bezopasno. Tada sam bila u grupi koja je nosila Icu Blanua, naeg omladinskog rukovodioca u bataljonu Stojan Mati. Izreetan neprijateljskim kurumima, Ico je nalazio snage i sve je vrijeme na nosihma pjevao. Kakva je to bila svijest i ljubav pa da tako die moral mladim skojevcima. Sjeam se, isto tako, kad smo u etvrtoj ofanzivi prenosili ranjenike ak iz Like do Boboljusaka u Bosanskoj krajini. Tradiciju nae prve omladinske radne akcije iz Borievca (15. augusta 1941) nastavili smo pod rukovodstvom Partije i SKOJ-a sve do osloboenja zemlje. Akcije su uspjeno izvoene, a to nam je uvijek inilo veliko zadovoljstvo i davalo neizmjernu snagu i volju. Bili smo svjesni da se na ovaj nain, radom, borimo za osloboenje nae zemlje. Svako od nas je tako mislio i tako inio. Nae drugarice iz prve radne brigade otile su kasnije u operativne jedinice u kojima su nastavile borbu s pukom, a mnoge su u toj borbi dale i svoj ivot. Jedna od njih je i Marica Raeta koja Je poginula na Zelengori.
Mihajlo
Ogrizovi
poetka proslave plesala je omladina i pioniri kola uz pjevanje pjesama. Cijeli se Gaj orio od borbenih pjesama . . . Proslava je otvorena pjevanjem Internationale i Hej Sloveni. Govorili su redom predstavnici Komunistike partije, vojske, NOO, SKOJ-a, Saveza mlade generacije, AF-a i pionira. Narod je osobito oduevio nastup i borbeni govor mladog pionira. I dalje: Iza govora odrane su recitacije naih pionira, koji su zadivjeli svojim sigurnim nastupom i borbenim recitacijama. Proslava je zavrena pjevanjem Internacionale i klicanjem borbenih parola. 1 Obino su pioniri na takve skupove dolazili naoruani drvenim pukama, od ilovae ili krompira izraenim bombama, automatima, pukomitraljezima, a ponekad i manjim topovima. Bilo ih je koji su nosili i vatreno oruje. Svi su na titovkama imali petokrake zvijezde, a komandanti i komesari svoje oznake. Nije to bilo udno, jer su pioniri i ovog kotara pod rukovodstvom SKOJ-a i omladine, vrili vojnu obuku, izvianje, prilaenja poloaju i si. Ali, pored toga, pioniri su se okupljali na svojim sastancima u pionirskim odredima, u pjevakim zborovima, folklornim grupama, horskim recitacijama i si. Njihovi nastupi su se dojmili odraslih u ustanikim krajevima i govori njihovih predstavnika, koji bi pozivah narod u borbu, apelirah na bratstvo i jedinstvo, solidarnost i upornost u borbi: takvi apeli najmlaih bili bi neobino impresivni i predstavljah su znatan prilog oslobodilakoj borbi ovog kraja. Da bi to vie uvrstili svoju organizaciju, okupili to vei broj najmlaih u svoje redove, organizacije pionira uz pomo omladine i SKOJ-a, upriliuju vlastite mitinge, zborove i skupove koji su bili borbene smotre najmlae generacije koja je preivljavala svoje djetinjstvo u surovoj i krvavoj koli rata, stradanja i borbe. Opisujui pionirski miting u opini Srb na kojemu je pod narodnim i partijskim zastavama i parolama s pjesmom bilo prisutno 700 pionira i 800 starijih da proslave ovaj masovan skup najmlaih. Pionir, list najmlaih u Hrvatskoj, pisao je: Svi su se najvie oduevili kada je na tribinu stupio komandant pionira iz sela Podurljaja Mile Priji. Mali komandant je bio u uniformi, naoruan svojom drvenom pukom i bombom koju je sam napravio. Milina je bilo gledati kako hrabro istupa i govori. Pozvao je sve da stupaju zajedno u organizaciju sa hrvatskim pionirima. Zatim je stupio na tribinu zbor pionira iz svih sela. Najprije su pozdravili stisnutim pesnicama: Smrt faizmu. Svi su odgovorili Sloboda narodu. Tada su otpjevali pionirsku pjesmu, a zatim pjesmu palom junaku Radi Konaru. I mali komandant recitirao je pjesmu koju je sam sastavio. Izveli su jedan igrokaz, odigrah kolo, a zatim uz poklike vrhovnom komandantu drugu Titu i Komunistikoj partiji, jedinstvu Srba i Hrvata, zavrili ovaj sveani dan. 2 Slinih primjera je bilo mnogo na osloboenom teritoriju nae zemlje pa tako i na osloboenom podruju ovog kotara. ivot pozadine osloboenog teritorija bio je vrlo dinamian i uzbudljiv. Narod je hranio i naoruavao svoju vojsku, lijeio bolesne i ranjene borce, spremao za njih odjeu i obuu, primao ih na krae predahe i odmore izmeu oruanih sukoba i ispraao jedinice na borbene poloaje, a esto i sam uestvovao s njima u borbi. U tim akcijama na razliite naine uestvovah su i pioniri. Bih su to za njih uzbudljivi dogaaji. im bi saznah za dolazak partizana, oni bi na svoj djeji nain brinuli o tome kako e doekati borce.
1 L a p a k i r a d i o - v j e s n i k , br. 72, o 1. a u g u s t a 1942. str. 67. 2 Pionir, b r . 4, d e c e m b r a 1942. str. 7.
Kao to su doekivali borce partizanskih jedinica i odreda, pioniri su zajedno s narodom ve od prvih dana oslobodilake borbe brinuh o ranjenim borcima, donosili im hranu, ljekovito bilje, voe, povre i dr. Tako su pioniri sela Oraovca jednog dana nabrali mnogo jagoda i nosili ih ranjenim drugovima u bolnicu-3. Govorei dalje o svom radu, pioniri ovog sela kau: Dananji na rad: Bili smo u bolnici dva puta, ili smo kriti livade jednom, brali smo aj za bolesne, odrali smo sastanke etvrtkom uvee i nedjeljom, uili letke, davali jednu priredbu, kupili vunu i oprali, ve su jedne poele presti, a jedne plesti vunu.'1 Posebnu su panju, kao i ostali, i pioniri Lapca iskazivah grobovima palih boraca. Bile su to dirljive posjete koje su snano djelovale na najmlae, omladinu i odrasle, jaale njihovu odlunost u borbi mrnji i gomilale gnjev protiv neprijatelja, okupatora i domaih izdajnika. Njihove posjete palim borcima opisao je list Pionir na slijedei nain: 70 pionira iz sela Oraovca sveano su poloili vijence na grob Stojana Matia i poginulih drugova, koji su hrabro pali za osloboenje Donjeg Lapca. 3 Jednom drugom prilikom isti list je pisao: Po ulicama Lapca odzvanjala je pjesma pionira. Ide povorka s narodnim i crvenim zastavama. Pioniri s pukama na ramenu, a pionirke sa cvijeem u ruci stupaju prema grobovima palih drugova. I dalje: Na elu povorke pionir i pionirka nose vijenac od svjeeg poljskog cvijea. Pred grobovima stanu mirno u stroju. S potovanjem odaju poast palim drugovima. Poloe vijenac skroman dar, ali je od srca dat. Cvijee su brali dva dana, (15 km daleko pjeaei) po najveem suncu da izraze svoje potovanje prema palim drugovima. 6 Takve i sline akcije pod vodstvom omladine i SKOJ-a izvodili su nai najmlai u uvjetima razgaranja oslobodilake borbe. Pioniri Donjeg Lapca istakli su se u mnogim sabotaama u neprijateljskim garnizonima. Za vrijeme borbi izmeu partizana i faista pionir Ilija Polovina iz Dobrosela izvukao je iz neprijateljske komore pukomitraljez i dva sanduka municije. Dva puta je bjeao iz koncentracionog logora iz Siska. I u logoru nije mirovao. Jednog dana je zapalio baraku punu faistike ratne opreme i uspio pobjei iz logora. Naao se meu partizanima s grupom djeaka-pionira. koji su u jedinicama bili hrabri i dobri borci. Slinih primjera moglo bi se navesti vrlo mnogo. U selu Doljanima meu pionirima se naroito isticao pionir Bogdan Medi. U 7. neprijateljskoj ofanzivi etnici i Nijemci su napali njegovo selo iz kojeg se narod povlaio u ume Ljuticu, Bakrau i Debeljau. Pod jakom neprijateljskom vatrom Bogdan Medi je prihvatio mitraljez poginula partizana jedne dalmatinske brigade i nastavio se povlaiti tukui neprijatelja iz stojeeg stava. Uspio je spasiti mitraljez. Dok se povlaio, oko njega je padala kia mitraljeskih metaka, a on je odgovarajui na vatru uzvikivao: Neete naeg mitraljeza! Ubice! On. e biti vaa smrt! Pioniri lapakog kotara isticah su se u spretnom korienju raznih vidova lukavstva i obmane neprijatelja i posada njemakih faista koje su se nalazile du puta LapacSrb. Spretno su se provlaili kroz neprijateljska uporita,
3 4 5 fl Pionir, b r . 1, j u n i 1942, str. 3. Isto, s t r a n a 3. Isto str. 3. Pionir, b r . 2, a u g u s t 1942, str. 3.
osmatrali i obavjetavali o snagama neprijatelja, njegovu naoruanju, vrili su uspjeno obavjetajne i kurirske dunosti. Tako je, na primjer, pionir Nikola Tima u vrenju kurirske dunosit pokazao izvanrednu hrabrost i snalaljivost iako nije bio stariji od 11 godina. Nosio je povjerljivu potu provlaei se kroz neprijateljske zasjede. Kada je prolazio preko terena, koji je kontrohsao neprijatelj, bio je opkoljen od ustaa i legionara. Primijetio je kako iz vie pravaca s pukama i majserima idu prema njemu. Nije mogao pobjei i doao je na pomisao to uiniti da bi obmanuo neprijatelja. Brzo je izvadio pismo iz kaputa, poderao ga u sitne komade i stavio ga u usta. Ustae i legionari su mu se primicali, pa iako je bio uzbuen, odluio je da proguta pismo. To je i uinio. Ustae i legionari grubo su ga promatrah, ali Nikola Tima nije na takav postupak reagirao. Pretresli su ga, ali nita nisu nali. On je otresito reagirao na njihov postupak, istrgao se iz njihovih ruku i konano prenio usmeno poruku partizanskoj komandi. Pioniri kotara Donji Lapac masovno su se javljah u komande jedinica sa eljom da postanu partizanski borci. Oruja nije bilo dovoljno ni za odrasle, a kamoli za njih. Ipak su bili uporni. Kada je u maju 1942. formirana prva omladinska eta u Donjem Lapcu, za ulazak u etu javilo se oko 400 omladinaca s podruja kotara. Primljeno je svega oko 110 od regrutne komisije koju je organizirao Kotarski komitet SKOJ-a i 3. liki partizanski odred. Impresivna je injenica da se meu 400 prijavljenih omladinaca pred regrutnom komisijom nalo i 35 pionira iz sela Kestenovca, Buevia i Kalati. To je privuklo panju svih prisutnih: komisije, predstavnika SKOJ-a i 3. likog partizanskog odreda. Eto, takvi su bih i pioniri kotara Lapac. Jo nezreli, prava djeca, a ele da postanu partizanski borci spremni da poginu za slobodu. Kada ih je komisija (usprkos njihovih upornih nastojanja) odbila i uputila njihovim roditeljima, oni su u znak protesta protiv takve odluke otili na poloaje 2. like brigade i ne elei napustiti jedinicu, konano su se uspjeli izboriti da ih prime u redove boraca. Neki od njih postali su odlini bombai, hrabri kuriri, obavjetajci te su bili primjer hrabrosti mnogim borcima ove proslavljene partizanske jedinice. U jednom od brojeva Pionira- iz 1942. opisan je i razgovor partizanskog komandanta s desetoricom pionira iz sela Oraovca, koji su ga doli zatraiti da ih primi u jedinicu. Jedan od njih imao je 11 godina, drugi 12, etvorica 13, a etvorica 14 godina. Pioniri sela Oraovca svoju su elju objasnili na slijedei nain: Mi smo sluah na zborovima da svi moramo pomagati narodnu borbu, a osim toga, mi mladi dajemo time ukor starijima koji nee da idu u vojsku. Shjedi i ovaj dijalog: Premladi ste, neete izdrati, partizani esto nemaju hrane pa moraju trpjeti glad. Nije to nita, glavno je da imam puku, jedan moj lacman je bio 7 dana bez hrane. Ali ti e utei s poloaja? Ni za to, na svijetu! A ti si drue bos, idi kui po cipele! Nemam ih, pa ta smeta, mogu ja i bos. Dobit e ui. Pa i neki ih partizani imaju, to da ih ja nemam. Samo nas ti drue uzmi. Ii emo za partizanima i nositi im rance i municiju. 7 Tokom 1944. i poetkom 1945. pionirske organizacije, odnosno neki njezini lanovi, sudjeluju u spasavanju saveznikih avijatiara koji su vodili borbu protiv faista bombardiranjem vanih objekata, ratnih postrojenja i drugog na
7 Novih n a d a h n u a vrela. Zagreb, 1978, str, 29.
teritorijima Maarske, Rumunije, ehoslovake, Austrije i drugih zemalja koje je Hitler okupirao, ih pak teritorija same Njemake. Ti avijatiari su prelijetali preko nae zemlje i esto su se zbog oteenih aviona morah na povratku u svoje baze u Itahji i Bliskom istoku padobranima spustiti na teritoriju nae zemlje. Neke je okupator unitio, ali su izvjestan broj spasile nae jedinice, organi narodne vlasti, antifaistike organizacije ena i omladine, ali i pioniri. Pored ostalih, i pioniri u okolini Donjeg Lapca takoer su spaavah saveznike avijatiiare i dovodili ih u komande i tabove partizanskih jedinica ili narodnooslobodilake odbore, otkuda bi ih nae vojne komande ili organi narodne vlasti otpremah u njihove saveznike baze. I pioniri kotara Donji Lapac bili su, kao i ostali, neobino aktivni u pomoi organima narodne vlasti, u obrani i zatiti naroda i imovine, spaavah su stoku i hranu da ih ne bi opljakao neprijatelj: zajedno s omladinom krili su snijeg u vrijeme zime, opravljali puteve i prelaze, gradili zemunice i bajte, brinuli o starijima i iznemoglima, djeci rtava faistikog terora, sakupljah staro eljezo, iarke za partizanske koare, ispisivali borbene i antifaistike parole, palili krijesove za vrijeme obiljeavanja proslava, manifestacija, praznika 1. maja i svake pobjede NOVJ i saveznika na frontovima. Aktivno su uestvovali na sastancima i priredbama u omladinskim domovima, italakim grupama, sijelima, prelima i slinim aktivnostima. U Hrvatskoj je krajem lipnja 1942. ve bio osloboen vei teritorij koji je obuhvaao kotare: Korendca, Donji Lapac, Vojni, Drenicu, dio kotara Graaca, Udbine, Gospia, Brinja, Otoca i Slunja, a partizanske snage u Dalmaciji i Hrvatskom primorju, Baniji i Slavoniji vodile su u to vrijeme uspjene borbe protiv okupatora i oslobodile niz sela i veih mjesta. Unato tome to je okupator mnoge kole spalio i unitio, valjalo je pristupiti i organizaciji kolskog, obrazovnog i odgojnog rada s najmlaima. Omladina je bila prva koja je poela okupljati nae najmlae i organizirati s njima prosvjetni rad. U tom cilju Pokrajinski komitet SKOJ-a za Hrvatsku poslao je u ljeto 1942. raspis svim skojevskim rukovodstvima u Hrvatskoj u kojem je dao upute za odgojni i obrazovni rad s najmlaima. Po ovim uputama u svakom komitetu SKOJ-a bio je zaduen jedan lan za odgojni rad s pionirima. Pored organizacionih smjernica, upute su predvidjele i sadraj odgoja i obrazovanja. Bilo je takoer predvieno da se pionire upozna sa ivotom i radom djece i pionira u SSSR-u, da se kod pionira razvija ljubav i potovanje prema starijima, roditeljima i partizanima i da se upoznaju sa najosnovnijim pravilima iz higijene i zdravstva. U uputama se govori o razvij a n j u kulturno-umjetnikog rada, njegovanja narodne i partizanske pjesme, o recitacijama, pjevakim zborovima, diletantskim grupama o nastupima najmlaih na proslavama, manifestacijama, zborovima i vojnoj obuci. Ove su upute bile zapravo prvi nastavni program po kojem su s pionirima radili omladinci, lanovi SKOJ-a i prosvjetni radnici. U poetku se t a j rad odvijao u grupama. Omladina i prosvjetni radnici okupljah su najmlae pionire u grupe i ostvarivah postavljene zadatke Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Bili su to prvi oblici odgojnog i obrazovnog rada s najmlaima koji su se provodili u pionirskim kolama kako ih je nazivala omladina. Meutim, potkraj 1942. jedinice narodnooslobodilake vojske oslobodile su . vei teritorij Hrvatske i ostalih krajeva nae zemlje. Takva situacija stvorila je uvjete za iri razvoj organa narodne vlasti na osloboenom teritoriju, za veu aktivnost i mobilizaciju snaga okupljenih u antifaistikim organizacijama.
Na osloboenom se teritoriju ve sada mogao razvijati i iri prosvjetno-kulturni rad, a bili su stvoreni i uvjeti za otvaranje osnovnih kola. U to vrijeme u osloboenim dijelovima Like, posebno u kotarevima Korenica, Graac, Udbina i Donji Lapac narodnooslobodilaki odbori pristupili su otvaranju osnovnih kola. S radom osnovnih kola preteno je rukovodila omladina. Smjernice za rad u njima, pored uputa PK SKOJ-a za Hrvatsku, donijela je i Omladinska borba, organ CK SKOJ-a. U njima se kae: Okupljajte najmlae, uite ih da itaju i piu, da njeguju svoj narodni jezik i da svojim ukuanima i drugima itaju o borbama i pobjedama pokreta u cijelom svijetu. 8 Bilo je to jedino to se pod uvjetima tekih ratnih prilika i nedostataka strunog kadra moglo uiniti. Sadraj rada u tim kolama nije bio opsean, uila su se samo slova, itah pionirima vaniji vojni dogaaji i pjevale se narodne borbene pjesme. Pioniri se upuuju kako se raspoznaje neprijatelj, kako treba da se nose obavjetajna pisma i dr. Tek e kasnije, 1943. i 1944. Prosvjetni odjel ZAVNOH-a donijeti nastavne planove i programe za rad u osnovnim kolama. U radu s pionirima koristi se njihov list Pionir, omladinska i druga partizanska tampa, vijesti, bilteni i leci. Na podruju kotara Donji Lapac 1942. rade takve partizanske pionirske kole u selima: Kestenova Korita, Gajine, Oraovac, Dnopolje i dr. U r u j n u 1943. u tom kotaru radi 15 osnovnih partizanskih kola. Poslije kapitulacije Italije broj osnovnih kola se poveao, ali kako je kasnije bio okupiran ovaj kotar od neprijatelja, u veljai 1945. na njegovom osloboenom podruju radilo je samo 12 partizanskih osnovnih kola u kojima su tokom oslobodilake borbe djelovale pionirske organizacije. Teite rada s pionirima u tim kolama bilo je na idejno-politikom, drutvenom, moralnom i antifaistiko-oslobodilakom odgoju najmlaih. Ali, uza sve to, omladinci pomoni uitelji i rukovodioci pionirske organizacije neobino su se zalagali u radu s najmlaima i u tome su postizavali vanredne rezultate, a posebno na podruju idejno-politikog, drutvenog i moralnog odgoja. U sehma, u kojima su radile osnovne kole sa strunim uiteljima, omladinci lanovi SKOJ-a i USAOH-a, odravah su stalnu vezu sa kolom, uiteljem i uenicima-pionirima. Oni su u odreene dane dolazili u kolu i radih s pionirima, okupljah ih, organizirah, izvodili s njima vojnu obuku, odravah sastanke na kojima su im govorili o narodnooslobodilakoj vojsci i borbi, o Komunistikoj partiji i drugu Titu, o partizanima i njihovim pobjedama, o dunostima pionira: u ivotu kole, u selu, o pomoi organima narodne vlasti, raznim akcijama, izvodili su s pionirima program rada njihove organizacije, pokretah razliite akcije, itah im lanke iz omladinske tampe, upoznavali ih s aktivnou pionira na ostalim osloboenim podrujima, odravali im kraa informativna predavanja o stanju na frontovima, organizirah pionirske odbore i pionirske ete. Osim vojne obuke omladinci su pionire uili pjevati borbene pjesme i davali im osnove tjelesnog odgoja. Omladina je imala zadatak da pionire organizira i aktivira u pomoi vojsci i narodu, da s njima organizira rad izvan kole, da s njima organizira aktivnost po onom programu koji je bio predvien od SKOJ-a i USAOH-a. Ve tada su pioniri u kolama ureivali zidne novine, ispi8 - O m l a d i n s k a b o r b a , 19411944: i z d a n j e CK K P J , str. 1718, Zgb.
ivali parole i pisali krae lanke i crtice koje su na neposredan nain odraavale ivot najmlaih na osloboenom teritoriju. Djelujui na t a j nain na pionire i ovog kotara lanovi SKOJ-a i USAOH-a, iz ijih je redova bilo i mladih pomonih uitelja, unosili su u osnovne partizanske kole i pionirsku organizaciju politinost i iejnost specifinu za oslobodilaku borbu. Takvim odgojnim i obrazovnim radom djelovalo' se i na m i j e n j a n j u odnosa izmeu uitelja i uenika, a t a j odnos u toku NOB je karakteriziralo drugarstvo i prijateljstvo, potovanje djeje linosti i djejeg dostojanstva. Nadalje, pionirska organizacija je pomagala u razvijanju slobode, inicijative i samostalnosti najmlaih, koji su svojom aktivnou, novim odnosom prema koli, radu i uenju, unosih novi duh u ivot partizanske kole uope, pa tako i na osloboenom podruju ovog kotara. Pod vodstvom omladine i SKOJ-a, te zahvaljujui pomoi uitelja, pionirska organizacija je u kolama ovog kotara prvenstveno pridonijela drutveno-politikom i oslobodilakom odgoju najmlaih. Najbolji pioniri, kao uenici lanovi svoje organizacije, ulaze u razredne odbore, rukovodstva razrednih zajednica i pionirskih samouprava, te na sastancima razreda i u koli na razliite naine djeluju na moralni i idejno-politiki lik najmlaih. Obino se na tim sastancima govorilo o moralnom liku pionira, o njegovim dunostima i obavezama, o dogaajima u zaviaju, o djelovanju organa narodne vlasti, antifaistikim organizacijama ena i omladine, Partiji i SKOJ-u, o zadacima pionira u lokalnim prilikama i drutvenom ivotu, pomoi vojsci, organima narodne vlasti, o raznim akcijama kojima se obuhvaalo najmlae i si. Pionirska organizacija, a posebno njeni odbornici bili su odgovorni za nabavku tampe, vijesti i proglasa, omladinskih listova i Pionira u kojem su suraivah i pioniri kotara Lapac kraim dopisima i opisima svog rada i razliitih djelatnosti u pomoi vojsci i oslobodilakoj borbi. Sluei se na svojim sastancima kritikom i samokritikom kao sredstvom podsticanja i odgajanja moralne svijesti, pioniri su u kolama i u svojim odredima i na podruju kotara Lapac na t a j nain upozoravah na greke u radu, propuste i pozitivne postupke i pohvaljivah pojedine uenike-pionire za njihov marljiv rad u koli i izvan nje, upozoravah na disciplinu, pravilne meusobne odnose, uenje, red i istou u koli. Pioniri su ukraavah kolu parolama, slikama druga Tita, vlastitim crteima, brinuli o ogrijevu, kolskom namjetaju, nastavnim pomagalima i si. Openito se moe rei da su pioniri i pionirske organizacije na osloboenom teritoriju kotara Donji Lapac, slino pionirskim organizacijama na ostalim osloboenim podrujima Hrvatske i Jugoslavije tokom oslobodilake borbe, znatno pridonijeli odgoju novog lika najmlae generacije u uslovima narodne revolucije lika novog pokoljenja kojeg su krasila sva revolucionarna i humanistika svojstva karakteristina za ovaj svijetao period borbe naih naroda i narodnosti predvoenih Komunistikom partijom i drugom Titom. Tako su u toku oslobodilake borbe stvorene osnove za dalji odgoj najmlae, i mlade generacije koje su poslije osloboenja nae zemlje dalje razvijane, proirivane i obogaivane novim kvalitetama u uvjetima izgradnje nae zemlje na samoupravnim socijalistikim odnosima, borbi za mir, ravnopravnost, nesvrstanost i meusobnu suradnju, a protiv svake eksploatacije, diskriminacije i imperijalistike agresije, dolazili oni bilo s koje strane,
v
50
DONJI LAPAC
785
Savka
Kalini
Sjeanje na rad pionirske organizacije u kotaru Donji Lapac za vrijeme NOB-e od 1942. do 1945.
Poslije osloboenja Donjeg Lapca i Srba, u drugoj polovici 1942, pioniri od 1215 godina masovno se javljaju u redove NOV na podruju kotara Donji Lapac, a naroito iz opine Donji Lapac. To su bila ona djeca koja su bila psihiki zrelija i fiziki razvijenija od svojih vrnjaka te su mogla izvravati tee i sloenije zadatke. Pri 3. likom partizanskom odredu u Doljanima (Donji Lapac) odravani su za ove najmlae vojnike kursevi na kojima su se oni uili rukovati orujem i partizanskoj borbi, a poslije zavrenog kursa upuivani su u vojne jedinice. U julu 1942. ispred Kotarskog odbora AF-a posjetila je ove mlade kursiste Jelka Miokovi Beba, lan Kotarskog odbora AF-a s jo nekoliko lanova Kotarskog NOO-a i Kotarskog odbora USAOH-a. Tokom cijele 1942. vrlo aktivan rad s pionirima bio je takoer i u opini Srb. Iako je talijanski okupator od kole u Srbu bio napravio bunker, a pri svom povlaenju iz Srba 26/27. III 1942. kolu spalio rad s pionirima odvijao se u privatnoj kui u centru Srba. S pionirima su radile omladinke Marica Ciganovi, Mileva Raenovi Nera, Draga Kalini i Draga Raenovi, lanice mjesnog aktiva SKOJ-a. Omladinske organizacije su se borile protiv nepismenosti i kod najmlaih, te su uz itanje lanaka iz lista Pionir, Lapakog radio-vjesnika i drugih listova, koji su u to vrijeme izlazili, savladavah i osnove pisanja, itanja i raunanja. Poetkom 1943. pionirske organizacije slue se i Depnom poetnicom koju je izdavao Agitprop 6. like divizije. U Srbu se naroito za rad pionirske organizacije i opismenjavanju najmlaih zalagao Milo Rauo, sekretar OK SKOJ-a Srb. U Dugopolju od 19421945. s pionirima je radio omladinac Nikola eljkovi, u Kunovcu Boo Batinica, u Gornjem Srbu (Podurljaju) Mara Desnica, u Ajderovcu Olga Raenovi i Soja Damjanovi, poodrasliji pionir. U Podastrani su radili Dara Milju i Stevo Milju Ceura, u Dabanici Ljubica Kulundija, u Beglucima Draga Raenovi, u Neteci Duka Lai, u Suvaji Vukosava Vjetica (do 1943. kada je otila u NOV), u Doljanima Mileva Vuka, u Donjem Lapcu Vuka Gnjatovi, Mara Divjak, Smilja Raeta i Anka Kosanovi, u Oraovcu Dragica Drai, u Gajinama Mara Kuga, u Nebljusima Bosiljka Juzbai, struni uitelj do sredine 1943. i Smilja apa do maja 1944, u Meljinovcu Duan Opai, struni uitelj, u Bueviu Mirjana Pilipovi i jedno vrijeme Slavko Aneli. U Kotarskom odboru USAOH-a Donji Lapac bila je zaduena za rad s pionirskom organizacijom Milica Kalini koja je takoer bila i dopisnik lista Pionir. Prve pionirske organizacije osnovane su u Donjem Lapcu, Oraovcu, Birovai, Gajinama, Nebljusima, Bueviu, Doljanima, Dobroselu, Srbu, Podastrani. Ajderovcu, Dabanici, Kunovcu, Osredcima i Neteci. S pionirima su odravane i priredbe. Naroito uspjele priredbe odravane su u selima: Ajderovcu, Gornjem Srbu (Podurljaju), Dabanici, Lisini, Beglucima, Kunovcu, Osredcima, Neteci i Kupirovu. Na ovim priredbama pjevane su partizanske borbene pjesme, recitirane patriotske pjesme Zmaja Jove Jovanovia i pjesme koje su sami pioniri sastavljali. Prikazivani su i skeevi u kojima je raskrinkavan neprijatelj
i domae izdajice. Ove skeeve su sastavljali Milo Rauo, Milica Kalini i Danja Raenovi, predsjednik Opinskog NOO-a Srb, a omladinka Zorka Rastovi iz Podurljaja za ove priredbe sastavljala je Vrabac. Tokom 1942. rad s pionirima odvijao se gotovo u svim selima kotara Donjeg Lapca, a krajem 1942 bili su i povoljni uvjeti i za rad osnovnih kola. Prve napore u organizaciji kolstva omela je etvrta neprijateljska ofanziva. U januaru 1943. njemake jedinice zajedno s Talijanima i kvislinzima otpoeli su napad na osloboeni teritorij Banije, Korduna, Bos. krajine i Like sa svih strana. Narodnooslobodilaka vojska borila se junaki po brdima Pljeevice. Zajedno sa svojom vojskom, ostavljajui svoja ognjita, povlaio se narod Korduna, Banije i dijela Bosanske krajine dublje u osloboeni teritorij i preko Like kretao za Bosnu. Hiljade ena, djece i staraca sklonih su se u snjene planine. Nakon estokih borbi jedinice NOV oslobodile su Liku. Neprijateljska ofanziva doivjela je poraz na Zuleevici, umi iznad Gornjeg Lapca. Naa armija ne bi mogla izdrati ove borbe i ouvati osloboeni teritorij da nije bilo politikih organizacija, NOO-a i svenarodnog pokreta koji je za oruanu borbu mobilizirao sve od djece do staraca. Pod parolom: Sve za front sve za pobjedu, narod je masovno izlazio na ruenje mostova, prekopavanje cesta i rovova, na kopanje zemunica, prenoenju municije za borce NOV, izvlaenje zaplijenjenog materijala, prenoenje ranjenika itd. U lakim akcijama uestvovali su i pioniri. Poslije sloma neprijateljske ofanzive, izbjegli narod iz Banije i Korduna vraao se iz Bosne starim putem svojim kuama. Meu izbjeglicama vladala je epidemija pjegavog i trbunog tifusa od kojeg su najvie stradala djeca koja su ostala bez roditelja i koja su zbog bolesti i iznemoglosti ostajala iza kolone gladna, gola, bosa i puna bijelih uiju. Sve politike organizacije u Donjem Lapcu: Kotarski komitet KPH, NOO-i, vojnopozadinske vlasti bile su angairane svakodnevno da prue pomo i ublae nevolje ovom narodu koji je davao tunu sliku U svojim prevelikim patnjama. Pioniri su skupljah hranu, odjeu i obuu za ovu izgladnjelu djecu, pronalazili ih na putevima i poljima gdje su zaostajali iza roditelja ili bolesne bake i iice koji su, uslijed bolesti i gladi, zauvijek ostali na nekom od tih puteva ili ledina. Pioniri su obavjetavah NOO-e ih roditelje koji su odmah preuzimah brigu za takvu djecu i starce. Bolesne bi otpremah u karantene koje su bile osnovane u Doljanima, Lapcu, Birovai i Kestenovcu, a djecu bez roditelja su sa zaprenim kolima prebacivah u selo Frkai (Korenica) u djeji dom koji je tih dana bio osnovan. Tifus se brzo irio sehma lapakog kotara, a naroito selima lapake, doljanske i kestenovake opine kroz koja su izbjeglice najvie prolazile i u kojima su privremeno bile smjetene. Umirali su borci, izbjeglice i domae stanovnitvo. Deavalo se da u jednom danu umre po nekohko osoba i to preteno starijih ljudi i djece. Zbog tifusa i pustoi koje je ostavila etvrta neprijateljska ofanziva, rad masovnih pohtikih organizacija bila je usporen pa tako i rad pionirske organizacije. Trebalo je ponovo oivjeti i kulturno-prosvjetni rad. Izvrni odbor ZAVNOH-a izdaje 31. V 1943. upute okrunim NOO-ima o unapreenju kulturno-prosvjetnog rada. Prosvjetni odjel Okrunog NOO-a za Liku u maju 1943. upuuje Utvi Iliju, uitelja u Kotarski NOO Donji Lapac da pomogne u organizaciji kulturno-prosvjetnog rada U svim selima osnivaju se kulturno-prosvjetni odbori. Oni preuzimaju odgovornost za cjelokupni kolski i vankolski kulturno-prosvjetni rad. kole se otvaraju prema datim mogunostima s tenjom
da okupe to vie djece. Ve u julu 1943. u kotaru Donji Lapac otvoren je vei broj kola. Bile su to ratne kole koje su radile pod tekim i surovim ratnim prilikama bez udbenika, pisaeg pribora, bez kolskog namjetaja. U veini sela nastava se odvijala u privatnim kuama i kolskim zgradama koje nisu bile spaljene i koje nisu sluile u vojne svrhe. Takva osnovna kola bila je najprije otvorena u kolskoj zgradi u Donjem Lapcu, ali je ona zbog estog bombardiranja neprijateljskih aviona bila preseljena u privatnu kuu Peje Vidakovia u zaselku ZegarDonji Lapac. Za prvu uiteljicu bila je postavljena Mara Divjak, koja je imala nekoliko razreda srednje kole. U navedenu kuu bile su preseljene kolske klupe, raunalo i ostali kolski inventar. Na podruju kotara Donji Lapac u ovo vrijeme bila su svega dva struna uitelja u Nebljusima Bosiljka Juzbai, koja je radila do sredine 1943. i Duan Opai u Miljenovcu, u Kunovcu (opina Srb) Kolundi Ljubica koja je zavrila 2. razred gimnazije. U ostalim sehma t a j rad su preuzimale veinom omladinke sa zavrenom osnovnom kolom, a bilo ih je i sa nepotpunom osnovnom kolom. Prosvjetni odjel Okrunog NOO-a za Liku organizirao je 15-dnevne uiteljske kurseve u Srednjoj Gori (Udbina) na koje su bile upuene i neke omladinke iz Donjeg Lapca kao Vuka Gnjatovi i Mara Divjak. Djeca su u kolama svladavala osnove pismenosti i rauna i upoznavale se sa ciljevima NOB-e. Pionirske organizacije su razvijale svjesnu disciplinu kod pionira i elju za to boljim i uspjenijim uenjem. Meutim, 6. neprijateljska ofanziva razbila je rad na organizaciji kolstva. Sredinom septembra 1943. Nijemci su s jakim snagama otpoeli novu ofanzivu na podruju Korduna, Banije i Like i tako je kotar Donji Lapac bio ponovo okupiran. Po svojoj svireposti naroito je bila poznata 373. Tigar divizija iji su se dijelovi nalazili i na prostoru kotara Donji Lapac. rtve ove zloinake divizije najvie su bili starci, djeca i ene. Tako su trupe ove divizije 23. augusta 1943. u Gajinama ubile 10 lica, u Lapcu su ubile 6 lica (od toga etvero djece od 412 godina). Krajem augusta u Oraovcu ubile su 10 osoba. Od 22 lica ubijena krajem augusta i poetkom septembra u mjestu Krugama bilo je sedmero djece od 413 godina. Osamnaestog oktobra u selu Podurljaju (Srb) ubijen je jedan starac, u aprilu 1944. ubijeno je 7 lica u selu Oraovcu; 23. augusta 1944. ubijeno je troje djece od 713 godina u selu Nebljusima. 1 Narod je bjeao ispred neprijateljskih trupa i ponovo se povlaio u ume iznad Lapca, Mazinske planine, Lipovau, ume oko Srba te u sela udbinskog, korenikog, graakog kotara pa i u sela drvarskog okruga. Nastupila je i 1944. godina najtea godina rata. Ofanziva iza ofanzive, borba iza borbe, esti upadi neprijatelja u sela koja su potpuno opustoena i ekonomski osiromaena. Glad je poela da kuca na vrata naroito u opini Srb. Narod razasut po zbjegovima u nekoliko kotareva Like i Bosne pod rukovodstvom KP, NOO-a i ostalih organizacija NOP-a svladavao je sve ove potekoe i aktivirao se u svom radu u novim uvjetima ivota. Poetkom 1944. Prosvjetni odjel ZAVNOH-a dostavlja upute svim NOO-ima 0 organizaciji prosvjetnog rada u kojima je naroito naglaeno da umjesto kulturno-prosvjetnih odbora brigu oko organizacije prosvjetnog rada preuzimaju NOO-i. Rad se nastavio u umi po zbjegovima sve do samog osloboenja. kole rade u smanjenom broju u sehma koja su dalje od neprijateljskih komunikacija, nastava se odvija u privatnim kuama ili u prirodi. U tim uvjetima bilo
1 A I H R P H Zagreb, o d j e l I n f o r m a c i j a 1944
je teko pronai odgovarajui nain za izvoenje obuka pa se moralo, na primjer, uiti slova ucrtavanjem po zemlji, lugu, pijesku itd. Kako je kolstvo bilo u tekim uvjetima, rukovodstvo NOP-a kroz itavo vrijeme rata pridavalo je najvei znaaj odgojnom radu te u kotaru Donji Lapac nije bilo mladih izgrednika. U ovo vrijeme pioniri su bih naroito aktivni u prikupljanju informacija o neprijatelju. uvajui stoku po umama i panjacima, oni bi prvi primjeivali kretanje neprijateljskih vojnika koji su se kriom ubacivali kao trupovi (manje neprijateljske formacije) blizu sela, naselja i zbjegova, s ciljem unitavanja NOO-a, rukovodilaca i aktivista. Pioniri bi takve neprijateljske pokrete brzo dojavljivah komandama mjesta ili NOO-ima, kao to se vidi iz ovog primjera: 18. X 1944. u neposrednoj blizini sela Kupirova (Srb) jedna pionirka od 14 godina susrela je dva neprijateljska vojnika koja su izala iz ume. Vojnici su ju zaustavili i zapitah Gdje se nalazi neprijateljski garnizon Srb? a zatim su traili da ih odvede do garnizona. Hrabra i odvana pionirka brzo se snala. Odgovorila je da e ih odvesti i kao vodi krenula pred njima, a oni su je slijedili. Na njihovu alost nije ih odvela u neprijateljski garnizon Srb, nego u NOO Kaldrma gdje su se nalazile i neke jedinice NOV.2 Smilja Oegovi Raeta se sjea da je pionir Obradovi Stevo Pita iz Donjeg Lapca imao 12 godina kad se dobrovoljno prijavio Komandi mjesta Donji Lapac sa eljom da se bori zajedno sa ostalim partizanima. Jednom prilikom bio je odreen kao vodi jednoj grupi politikih radnika koja je trebala da se probije do Mazina. Idui naprijed ispred grupe, naiao je na etniku zasjedu. etnici su ga zaustavili i poeli ispitivati ko je on, kamo ide, te da li je vidio u blizini partizane? Stevo je u ovom momentu odluno reagirao i pokazao rukom na suprotnu stranu tvrdei da je tamo vidio partizane. Dok je Stevo raspravljao s etnicima, grupa aktivista se uspjela prebaciti. Hrabrost i svijest djeteta i ovog puta postigla je cilj. etnici, koji su mu povjerovali, mislei da pred sobom imaju naivno i prestraeno dijete, urili su se da zauzmu poloaj i dok su se oni pripremah za akciju, hrabri djeak i grupa aktivista sretno je stigla do sela Mazina. Pionir Boko uki s bratom Stevom i Savom Ajdukoviem otkrili su etniku zasjedu u blizini sela Oraovca. U selu su se nalazili aktivisti NOP-a. etnici su imali namjeru da ih ive pohvataju. Hrabri i svjesni pioniri brzo su dotrali u selo i obavijestili ovu grupu politikih radnika (skojevaca, partijaca i lanova NOO-a) o zasjedi etnika. Grupa aktivista na vrijeme se povukla iz sela i zauzela borbeni poloaj. Tom prilikom jedino je uhvaena Marija Bala koja je kasnije strijeljana. U proljee 1944. pionir Duan Stipi bio je izbjegao iz sela Lohova (Biha) zajedno sa roditeljima u selo Oraovac. Tu su bili smjeteni kod Davida Raete, radnika, starog revolucionara i partizana. etnici, krstarei selom, podmetnuli su tri bombe na Davidovu njivu koju je tih dana trebalo uzorati, s namjerom da zaprenu stoku s plugom unite. Kad je mali Duan orao ovu njivu, primijetio je bombe iako su bile odarafljene, on ih je pokupio i bacio s njive. Bombe su eksplodirale, a on je spasio orae od sigurne smrti. Danica Brozovi se sjea kad je jednom prilikom vodila jednu grupu ena iz Nebljusa na miting u Bosanske Doljane pored tekog prelaza preko rijeke Une. Uspjela je sretno sa grupom stii na odreeno mjesto. Na miting je povela i pionirku Duanku Repac iz Nebljusa koja je imala svega 8 godina, ali je na
2 A I H R P H Zgb, ZAVNOH.
mitingu recitovala pjesmu o Stojanu Maticu. Nije bilo mitinga ni zbora na kome mala Duanka nije recitovala. Nije doekala osloboenje svoje zemlje, poginula je u majinom krilu 1943. u Nebljusima prilikom bombardiranja. Milka Rudi pie u svojim sjeanjima da se ve prvih proljetnih mjeseci 1942. pristupilo formiranju pionirske organizacije u selu Buevi. U poetku je organizacija pionira bila organizirana po sistemu partizanskih jedinica. Osnovan je odred iji je prvi komandant bio Savo Ljiljak, poodrasliji pionir koji je imao vojnike i organizatorske sposobnosti. Komesar je bio uro Obradovi, takoer poodrasliji pionir i vrlo rijeit. On je jednostavno i s velikom lakoom prenosio na pionire sva saznanja do kojih je dolazio bilo putem raznih vijesti ili preko rukovodilaca koji su davali upute i usmjeravah daljnji rad ove n a j mlae organizacije. Odred se dijelo na bataljone, ete, vodove i desetine. Meu pionirima koji su rukovodili ili bih zadueni za ete, vodove i desetine bili su: uro ojanovi, Jole i Duka Karanovi, Jovanka Rudi, Rade Radak, Soka Raenovi i jo neki drugi. Komandno osoblje nosilo je prema svome zvanju i in. inovi su bili smjeteni na rukavu iznad lakta hjeve ruke, a na glavi su imali troroge partizanske kape, saivene od bijelog platna i s petokrakom zvijezdom na elu. Sastajali su se svake nedjelje na odreenom mjestu. Svi su imali drvene puke, bombe i mitraljeze. Satima su vjebali i uili. Savo bi ih izvodio na pogodne terene i s njima izvodio pravu borbenu obuku. Zauzimah su grmove, uke, puzalo se po zemlji, letjelo se od kamena do kamena, od hrasta do hrasta. Takve vjebe izvodili su na raznim skupovima i mitinzima. Narod ih je rado gledao kako vjeto preskau grmlje, sakrivaju se iza drvea, razvijaju se u strijelce itd. Nije bilo mitinga ni veeg skupa na kome pioniri nisu uestvovali. Na mitingu u Ljiljkovom gaju u Birovai kod Donjeg Lapca koji je odran Prvog m a j a 1942. u najveem jeku borbe protiv faizma uestvovah su i pioniri sela Buevia. uro ojanovi tom prilikom je recitirao pjesmu O puko moja. Osim toga uestvovali su u svim akcijama u prikupljanju odjee, obue, duvana, voa za ranjene i bolesne borce. Sami su preli, pleli, ili, pakovali i ili u posjete partizanskim bolnicama u Kestenovcu, Miljenovcu, Birovai, Bijelim Potocima i Dobroselu. Veliki je broj onih koji su uvijek bili na raspolaganju narodnim vlastima u prenoenju pote, ak i one najpovjerljivije, do tabova partizanskih jedinica, do bolnica, sjedita NOO-a susjednih sela i opinskog NOO-a Kestenovac. Kasnije je u pionirskoj organizaciji dolo do reorganizacije pa su iz redova pionirske organizacije birah predsjednika, tajnika i lanove odbora, a ispred omladinskih organizacija uvijek je jedan lan bio zaduen za rad pionirske organizacije. Predsjednici pionirske organizacije bih su: Savo Ljiljak, zatim Mirjana Pilipovi, neko vrijeme Ruica Aneli ojanovi, Jovanka i Slavko Rudi. Krajem 1942. godine otiao je u NOV Savo Ljiljak, a zatim i nekoliko njegovih vrnjaka: Vlado Ljiljak, Rade Radak, Zivko Latinovi, Milan i Svetko Raenovi i jo neki. Njihov jo razigrani djeji ivot, njihovo djetinjstvo prekinuo je rat i oni, iako jo nisu odrasli za puku, dobrovoljno odlaze u NOV ratuju, i ginu zajedno sa svojim oevima, braom i sestrama protiv faizma. Iz statistikog izvjetaja Kotarskog komiteta SKOJ-a Donji Lapac, upuenog Okrunom komitetu SKOJ-a za Liku 15. XII 1942, u kotaru Donji Lapac u ovo vrijeme bilo je 3536 pionira. 3
3 AIHRPH, Zgb, SKOJ 1942.
Neda
akula.
le Poua, lan OK KPH za Liku. Pomagao je i u organizaciji ena. Komunisti i skojevci su odravali sastanke po kotaru na kojima su se obraali enama, pozivali ih da one, majke, sestre, ene i keri boraca pomognu njihovu borbu, jer da naa vojska nema magacina. U sehma su osnovani odbori narodne pomoi u koje su, uglavnom, birane ene. U Mjesni odbor narodne pomoi u Lapcu za predsjednicu je izabrana Jelena Miokovi Beba. Pored mnogih uglednih mukaraca za lanove su izabrane: Mara Zuni i Milka Dimi Rafajlova-Zgonjanin. U radu su se isticale omladinke Smilja Popovi i Zorka Kosanovi. Odbor u Lapcu organizira sabirne akcije, vodi brigu oko boraca i ranjenika, organizira kurirsku slubu i uvodi kontrolu zabrane trgovine s okupatorom. Koncem septembra 1941. na rad u kotar Lapac upuena je Milica Poua-Pejnovi, koja je radila s omladinom i enama. U to vrijeme u Srbu rade Savka Kalini, Dragica Desnica, Milka Mileusni, te skojevski rukovodioci Milica Dubaji, Boja Vojvodi, Koka Vojvodi, Jelka Buji i mnoge druge. Desetog oktobra 1941. godine Talijani su okupirah Srb, a 12. oktobra Lapac. Sada se radilo u ilegalnim i poluilegalnim uvjetima. U lapaki kotar doao je uskoro Perica Dozet, koji je izabran za sekretara KK KPH. Tada poinje rad na uvrivanju i osamostaljenju partijskih i skojevskih organizacija. Komunisti, skojevci i ostali aktivisti su meu narodom drali politike govore u kojima su obavjetavah o dogaajima kod nas i u svijetu. U kui Milke Dimi Rafajlove na dvije pisae maine propagandne materijale su umnoavah Mile Drai, uran Popovi Babin i Milka Dimi. Prvih dana decembra 1941. u Lapcu se stvara organizacija AF-a. Tada je formiran Inicijativni okruni odbor AF-a za Liku u koji su ule: Kata Pejnovi, predsjednica, Jelena Biani, tajnica, Stojanka Arahca, Marija Kati-Kupreanin, Duanka Gostovi-Grubor, Smilja Pokrajac, Neda Zakula i Zorka Kora. Za svaki liki kotar zaduena je po jedna drugarica. Za rad ena u lapakom kotaru Inicijativni odbor je zaduio mene. Antifaistika fronta ena imala je zadatak da okupi i obuhvati u svoje redove sve ene na osloboenom i neosloboenom teritoriju, da ih organizira, pokrene i angaira na zadacima NOP-a. U decembru 1941. te januaru, februaru, martu i aprilu 1942. organizacije AF-a su formirane u svim sehma i zaseocima kotara. Okupljene su ene Zegara, Raetina Kraja, Oraovca, Dnopolja, Birovae, Kruga, Nebljusa, Kestenovca, Gajina, Dobrosela, Doljana, Neteke, Kunovca, Podurljaja, Suvaje, Srba i ostalih sela lapakog kotara. Po selima su odravani masovni sastanci. U poetku nisu sve ene dolazile. Teko ih je bilo pokrenuti iz umalosti, a najvie zato jer su prije rata i oduvijek bile po strani i van svakog javnog i politikog ivota. Smatrano je da je ena samo za kuu, da raa, odgaja djecu i radi na polju. Bile su vezane okovima tradicije. Bez pitanja svekra, svekrve, mua ili oca nisu gotovo nita pokuavale uiniti. Veina ena bila je nepismena. I to je bio jedan od razloga njihove pasivnosti. Moralo se odrati mnogo sastanaka, utroiti puno rijei, puno ubjeivanja da se pojedine ene oslobode i pokrenu. Na masovnim seoskim zborovima ili sastancima, pored objanjavanja to je organizacija AFZ-a, njena vanost i znaaj, enama je govoreno da su hraniteljke naih boraca, njihove bolniarke, njihov najvei oslonac u sehma i gra-
dovima i neiscrpna radna snaga u pozadini koja mora organizirati rad i ivot i sve ono to je potrebno borcima i ranjenicima. Na sastancima se okupljenom narodu i enama itao tekst Rezolucije drvarskih ena u kojoj su Drvaranke toplim i borbenim rijeima uputile poziv svim enama Jugoslavije i rekle na koje sve naine treba da se bore zajedno sa svojom braom i muevima. Teite je bilo na raskrinkavanju talijanskog okupatora, ustaa i etnika. Zlodjela ustaa bila su svima poznata, ali je bilo teko objasniti da ustae nemaju nita zajedniko s hrvatskim narodom. Isto tako mnogima nije bilo jasno tko su etnici i njihova politika sluenja okupatoru, a pogotovo to su etniki eksponenti vrili stalnu i upornu propagandu u korist Talijana kao zatitnika Srba a inili sve protiv komunista, bratstva i jedinstva. S nama koji smo dolazili sa strane u kotar Lapac, uvijek je po selima iao netko od domaih aktivista, jer nije bilo teko protivnicima NOP-a da svakog nepoznatog kod naroda osumnjie kao ustakog pijuna i agenta. Tako, na primjer, na sastanak u Gornjem Lapcu sa mnom su poli Jandre Zuni i Jovo Raeta. Sastanak je organizirao Stevo Vukovi u kui Duke Karana. Sakupilo se dosta naroda. Zene su bile u veini. Prele su ili plele. Izmeu ostalog, na sastanku sam objanjavala tko su etnici. U tom momentu u sobu su upala dva naoruana ovjeka s kokardama na kapama. Pitah su me tko sam i insistirali da im kaem jesam li Srpkinja ili Hrvatica. Namjerno im nisam htjela izravno odgovoriti, jer da to nije vano. Nazvali su me ustakom pijunkom i drugim pogrdnim imenima zato to loe govorim o majoru Boku Raeti i prijetili da e mene kao i sve baciti u jamu u Borievcu. Tada se umijeala starica Duka Karan i poela ih udarati preslicom. Dolo je do guve i u tom momentu stigli su s pjesmom omladinci iz Donjeg Lapca i dva junaka su se odmah izgubila. 3 Po sehma lapake, kestenovake, doljanske i srbske opine izabranim odborima AFZ-a dati su konkretni i jasni zadaci: 1. Stalna i efikasna pomo vojsci i ranjenicima (bolnicama, prikupljanje hrane, zavoja, posteljine, odjee, obue i ostalih artikala potrebnih za akcije i opstanak). 2. Organizirati stalne seoska sijela na kojima bi ene i omladinke prele, plele, ivale i tkale za potrebe boraca i ranjenika. Na sijelima upoznavati prisutne sa radio-vijestima i itati im tampu i razne broure. 3. Doekivati borce po selima kada su na odmoru ili na odbrani sela. Brinuti se za njihov smjetaj, ishranu, pranje rublja i odijela. Odlaziti na poloaje kod boraca i odnositi im odjeu, obuu, rukavice i hranu. 4. Voditi brigu o bolnicama, o njihovom smjetaju i higijeni. Organizirati obilaska bolnica nosei hranu i darove ranjenicima. 5. Zajedno s omladinskim organizacijama stalno mobilisati i slati to vei broj omladinaca i omladinki u operativne jedinice (za bolniarke i druge slube). 6. Boriti se protiv neprijateljske-etnike propagande i uticati na sinove i mueve da im ni oni ne nasjedaju. Spreavati svaki kontakt naroda sa neprijateljem i spreavati trgovinu s okupatorom. 7. Prijavljivati sve sumnjive NOO-ima i seoskim straama. 8. Poduavati nepismene pisanju i itanju.
3 P o s l i j e o s l o b o e n j a D o n j e g L a p c a obojica su u b i j e n i zbog i z d a j e i s a r a d n j e s T a l i j a n i m a
(n. z.).
Prvi mjesni odbor AF-a u kotaru Lapac izabran je u selu Kruge. U decembru 1941. ovo malo selo na padinama Pljeevice bilo je pravi vojniki logor. Tu su NOO, komanda sela, isturene seoske strae i patrole, kulturno-prosvjetna grupa, aktivne omladinke i ene, a meu njima babica Boja (Bojka) Tima i omladinka Marija Bala koja se tih dana bila vratila s jednog od svojih odlazaka u Biha i izvela iz. Bihaa u Kruge Roberta s jo dvojicom drugova. Selo je bilo jedinstveno i slono. Tu su i braa Nikola i Lazo Bala, Stevo Tima, Ziko Bala i Milan Vidmar. Upoznala sam Iliju Miloevia, Stojana Matia i Kojicu Blanua,. ula za Icu Blanua da se bori u Srbiji. Susrela sam puno aktivne omladine i ljudi. Meu njima je bio i Vuen Blanua, aktivni podoficir i njegova ena Jelka, grafika radnica iz Zagreba, Hrvatica. Sastanak sela je odran, u kui Kojice Blanue. Za. predsjednicu odbora izabrana je Jelka Blanua, a u odbor su birane: Marija Bala, Danica Blanua-Repac, Anka Blanua i jo neke ijih se imena ne sjeam. Organizacija AF-a u ovom selu je radila od prvog dana, jer su ene bile aktivne od poetka ustanka. S njima su radile sestre Boja i Marija Bala. Jelka Blanua se aktivirala im je stigla u Kruge, a pored ostalog, poduavala je narod pisati i itati. Diletantska grupa, koju su osnovali Stevo Tima i Milan Vidmar, bila je vrlo aktivna. Davali su priredbe u Krugama, Kestenovcu, Bueviu i Nebljusima. Programom su oduevljavah starice uplakanih oiju, ozbiljne i ilave domaine, ene zavij ene u crno. Kod omladine su razvijah borbeni duh i mobilisali ih na rad i aktivnosti. U toj grupi je igrala kazaok mala Marica Blanua, sestra Kojiina i Icina. Mala je kao grlica svojom igrom oduevljavala iskrenu seosku publiku. Osnovana je organizacija AF-a i u malom planinskom selu Pirovite. U odbor su izabrane Lata Popov i Ana Popovi. ene ovog sela su aktivne od poetka. U martu 1942. one su se starale o bolnici koja je iz Donjeg Lapca premjetena u njihovo selo. Odlino su saraivale s upravnicom bolnice Bojom Timom. S jedne i druge strane saobraajnice ZadarKninLapacBiha prostiru se kue sela Nebljusi, nanizane ispod masiva Pljeevice kao erdan djevojaki. Oskrnavljeno ustakim zloinima selo je ustanak doekalo kao ozebao sunce. Napredno selo umskih radnika i nadniara s Loskuna prihvatilo je kuku i motiku i polo u borbu za osloboenje. Meu njima je bio komunista Stjepan Stevo Brozovi, kvalifikovani radnik i sindikalista sa Loskuna. On je bio jedini Hrvat u Nebljusima, a njegova ena Danica Brozovi, Crnogorka. Ona se sjea: Prvi odbor osnovan je u Nebljusima decembra 1941. godine. Tih dana odran je i prvi zbor u koli kojem je prisustvovalo 150 ena i omladinki. Na zboru je govorila Neda Zakula. Govorila je o ulozi ena u NOP-u i njihovoj ravnopravnosti za koju se treba izboriti kroz borbu koja predstoji. Govorila je o naim tadanjim problemima, o bratstvu i jedinstvu, a to je na onom terenu u ono vrijeme bila vrua tema nakon ustakih zvjerstava nad nevinim srpskim narodom. Mnogo porodica bilo je jako ozlojeeno, jer im je neko od najbliih bio ubijen, a neke porodice su ostale i bez vie lanova. Nea je nakon svog govora o stavovima Partije, o bratstvu i jedinstvu naila na ope odobravanje naroda. Poslije Neina govora razvila se diskusija, nakon koje smo izabrale svoj prvi odbor u selu u koji su ule: Danica Brozovi, predsjednica, Smilja Vlatkovi, sekretar, Marija Vlatkovi, Crnka Bala, Joka Bubalo, Anka Popovi, Sava Popovi (od aprila 1942. predsjednica Mjesnog odbora AFZ-a Nebljusa), Anka Ma-
tie i Dragica Repac Bogunovi, predstavnice omladine. Sastanak u Nebljusima otvorila je drugarica Danica Brozovi. Poslije moga govora o NOB-i govorio je Stjepan Brozovi/' I u Meljinovcu, u crno zavijenom selu, selu udovica, odran je sastanak. Osnovan je odbor AF-a. Za predsjednicu je izabrana Evica Repac. U selu Birovai, decembra 1941. godine osnovana je organizacija AF-a. Na velikom seoskom sastanku sakupile su se ene, omladina i ostali itelji, njih preko 100. Birovaa je imala dobre komuniste, skojevsku organizaciju i dosta simpatizera. U tome selu se neumorno radilo. Zene su uestvovah u NOP-u od poetka ustanka i preko odbora Narodne pomoi pruale mnogostruku pomo. Kada se pie o Birovai, ne moe se mimoii Stevo Dragievi i njegova Jela. Ovaj predratni komunista u pokret je ukljuio itavu porodicu. Jela je danonono doekivala i ispraala mnoge drugove i drugarice. Svi oni koji su dolazili na teren kotara Lapac ili koji su prolazili, navraah su kod Steve jer on je znao situaciju u opini i kotaru i uvijek je upuivao na pravo mjesto i kod potenih ljudi. Kroz Birovau su proli mnogi kuriri, terenski radnici, vojni i politiki rukovodioci Like i Hrvatske. O aktivnostima u Birovai Marija Obradovi pie, izmeu ostalog: Ve 1941. godine AF-a je poela s radom i akcijama: sakupljanje hrane, odjee, obue. ito je sklanjano u provizorno izgraena skladita. Zene, omladina i borci, koji se momentalno nisu nalazili na poloajima i borbenim zadacima, nastojali su da se etva i vridba obave to prije kako ito ne bi palo u ruke neprijatelju. Zene su pored poljskih radova predano radile na izradi odjevnih predmeta od vune, obavljale kurirsku dunost, prenosile radio-vijesti i ostale pisane materijale koje je izdavao tab gerilskih odreda, a babica Manda Obradovi je od prvih ustanikih dana bila dobrovoljna bolniarka. 5 U odbor AF-a u ovom selu izabrane su: Smilja Blanua ureva (za predsjednicu). a bila je i birana za lana Mjesnog NOO, Marija Obradovi Simina (kasnije lan Kotarskog odbora AF-a), Draga Mrda, Cuja Mrda, Mileva Obradovi i Marija Tima. U toku 1942. u ovaj odbor ulaze: Marica Obradovi, Milka Tima i Smilja Blanua Jovanova. U drugoj polovini 1942. za predsjednicu je izabrana Marica Obradovi Simina, a poetkom 1943. godine Smilja Blanua Jovanova. U selu Dnopolju je odran masovni sastanak sela u kui Markana aia. Pored mene, okupljenom narodu je govorio i Stevo Dragievi. U Mjesni odbor AF-ia izabrane su mnoge omladinke: Ljubica Tima (za predsjednicu), Dragica Duki-Poua, Soka uki-Tima, Ika Uzelac-iki, Sava uki-akovi, Milka Basara-Vignjevi, Marica ai-Karan, Sava Basara-Variak, Pera Tima-ai (Duka Uzelac-Poua, Sava ai-Tima, Smiljana ai-Opai, Smilja Tima-ai). Kroz ovaj odbor je u toku NOP-a prolo mnogo drugarica koje su predano i nesebino ispunjavale svoje obaveze i angairale se na izvravanju svih zadataka (Duka Uzelac-Poua, Sava ai-Tima, Smiljana Sai-Opai, Smilja Tima-ai, Milka Uzelac-Drai, Milka ai-Vukovi, Dragica ai-Poua, Marija Uzelac-Mileusni, Dragica Duki-Poua, Jela Tima-Poua). Prvi Mjesni odbor AF-a u selu Oraovcu izabran je jedne hladne noi. Sastanak je organizirao David Raeta Dauina i njegova kerka omladinka Smilja.
4 S j e a n j e k o d a u t o r a (N. 2.). 5 S j e a n j e k o d a u t o r a (N. 2.).
U kui Jandrije ukia okupilo se mnotvo naroda. 6 Dole su i starije ene. Nije im smetalo da gaze duboke snjene nanose i da se bore s meavom koja je nemilosrdno ibala. Evo to kae Smilja Raeta-Oegovi o ovom sastanku u Oraovcu: -Na sastanku je govorila Neda akula i osvojila nepodjeljive simpatije prisutnih omladinki i ena. Pole bi bilo kuda pa i na najtei zadatak kada bi ih ona povela. To se manifestiralo odmah istu veer na sastanku jer se 28 omladinki prijavilo za vojsku. Na sastanku su dati odboru zadaci koje su omladinke i ene s voljom i odgovornou odmah poele realizovati. Nabrojiu neke od datih zadataka: u selu je prikupljena vuna, koja je na seoskim sijehma (a koja su se redovno odravala na nekoliko mjesta u selu) ispredena, te su pletene arape, coklje, demperi, rukavice, alovi i prnjaci. Takoer su organizirane i italake grupe u Celina Brdu, Gornjem K r a j u i Donjem Kraju na kojima su enama itani razni proglasi, radio-vijesti i govoreno im o ciljevima borbe i zadacima svih nas. Osnovan je u Oraovcu i analfabetski teaj na kome smo nepismene n a j prije nauile da se znaju potpisati, a poshje i potpuno opismenjavati. To su bili prvi zadaci koje je izabrani odbor odmah uzeo za obavezu. 7 U Mjesni odbor AF-a u Oraovcu na ovom prvom sastanku izabrane su: Mara Drai (za predsjednicu, Smilja Raeta Dauinova za tajnicu), Mara Stijelja (predsjednica od aprila 1942.), Soka Drai (predsjednica koncem 1942.), Borka uki (predsjednica 1943.), Sava Stijelja, Smilja Drai (predsjednica od konca 1943. do osloboenja). Mara Drai, predsjednica i Smilja Raeta ve u prvoj polovini 1942. odlaze iz odbora AF-a na rad s omladinom. Mara je koncem 1942. primljena u Partiju, a Smilja je uestvovala na I kongresu antifaistike omladine Jugoslavije i izabrana u Zemaljski odbor USAOJ-a. Za nove odbornice su kooptirane: Ljuba Ajdukovi, Sava Zobeni ca, Milka uki, Bika uki i Draga akovi. Oraovac i njegove ene su aktivne od prvih dana ustanka. One su se istakle u podizanju ljetine, sklanjanju ita i kopanju zemunica. Bile su na straama i spreavale trgovinu s okupatorom. Slijedile su borbeni put svojih mueva i sinova i boraca. Oraovac je u decembru 1941. godine bratski doekao grupu dalmatinskih partizana. Dok su se oni odmarah u Oraovcu, ene i omladinke su se brinule o njima isto kao to bi se brinule o svojoj brai i sinovima. Stanko Parma, Drago Zivkovi, Mato Mra i ostali drugovi iz dalmatinske grupe oduevili su se borbenim duhom ovog sela i na polasku iz Oraovca, zajedno s omladinom, a na pukomet od talijanskog garnizona u Donjem Lapcu, zapjevah su gromoglasno Padaj, silo i nepravdo! Djelujui u organizaciji AFZ-a ene i omladinke su nastavile svoj rad s jo veom odgovornou i obavezom. Kada je u Lapcu osnovana bolnica, one su u kui Ilije i Milje Savatovi organizirale tkaonicu zavoja. Vrijedno je spomenuti i istai rad Mande Drai-Hrvatice. Ona se od dolaska ustake strahovlade ukljuila i radila na spasavanju svojih seljana. Stalno oprezna i budna pratila je kretanja i namjere ustaa i selo spasila od vee tragedije. U Oraovcu su u to vrijeme nastradala samo dva ovjeka: Nikola Cvijetianin i J a n d r e Stijelja. Stevo Zuni me razuvjeravao da je u Lapcu sve u redu i da se normalno radi. Ja sam strepila od tog susreta. Znala sam da je tamo tahjanska komanda, major
P r e m a r a z g o v o r u sa e n a m a d o n j o l a p a k o g k o t a r a od 1951. Na s a s t a n k u je bilo 90100 e n a i o m l a d i n k i (N. 2.). 1 S j e a n j e k o d a u t o r a (N. 2 . ) . 6
Omladinke Srba nose hranu, januara 1945. godine borcima 20. divizije NOVJ na poloaje ispred Donjeg Lapca.
Boko Raeta i grupa etnika. Meutim, doivjela sam iznenaenje. U kui P e j e unia, kamo me je Stevo doveo, bilo je kao u Krugama, Birovai ili Oraovcu. ivost, kretanje i revolucionarni polet komunista, aktivista i skojevaca. Tu sam upoznala uvenu lapaku porodicu Zuni koja je itava bila ukljuena u pokret poev od Peje, Jandre, Steve, Mare Jovine, J o v e i Nine pa do ene P e j e unia Mare, koja je doekivala i ispraala mnoge komuniste i aktiviste koji su tu navraah, spavali, hranili se i odlazili. Ve prvi dan moga boravka u Lapcu susrela sam brau Tomicu i Ihju Popovi, Smilju Popovi, Zorku Kosanovi, Milu Draia, Branka Stijelju, Branka Bogunovia, urana Popovia i mnoge druge aktiviste i skojevce. Upoznala sam Bebu Miokovi, lana Mjesnog NOO i vezu P e j e unia i Mile Kosanovia sa graakim kotarom, tj. s Radom Miokoviem i Biom Kesiem. Beba je mnogo puta od ustanka do konca februara 1942. odlazila u graaki kotar po specijalnim zadacima i vraala se u Lapac. Svi pomenuti su bili puni optimizma i samopouzdanja. Dolazili su na sastanke i dogovore prolazei tamo i ovamo pored talijanske komande i njihove strae, pored etnikih kua i bili su spremni svakog momenta i na bunkere juriati. Sastanke u Lapcu smo drali u Zegaru u kui Mile Kosanovia i u Reetinu K r a j u u kui Dude Divjaka. Pred nosom Talijana i etnika na obadva sastanka iskupilo se mnogo ena, omladinki i naroda. Tada je izabran i prvi Mjesni odbor AF-a za Donji Lapac u koje su ule: Mara Zuni (predsjednica odbora do polovine marta 1942. kada je izabrana u opinski odbor), Smilja Popovi (lan do marta 1942), Milja Reeta (predsjednica Mjesnog odbora od marta 1942), Mara Niki Marika, Milka Zobeni ca (bila lan i NOO), Savka Tepavac Seja, Milka Obradovi, Smilja Raeta, J e l k a Divjak. Poslije osloboenja Lapca u Mjesni odbor su kooptirane Neda Kosanovi, Mikinja Raeta, Milka Dimi Zgonjanin, Milka Divjak-Mileusni, Anica Zori i Sava Vladeti. Uz pomenute odbornice, u Lapcu su mnoge ene bile aktivne i isticale se u radu, kao: Jelena Torbica, Nada Vlatkovi, Anica Tadi i niz drugih. Donji Lapac je imao partijsku organizaciju, odline skojevce i masu simpatizera, a stanovnitvo je ve u to vrijeme u veini bilo opredijeljeno za NOP.
Talijani su se u ovom silnom ljudskom osinjaku vrlo nelagodno osjeali i iz straha bili tolerantni prema aktivnostima ovog grada. Uhapsili su Peju unia, ali su ga ubrzo morali pustiti pod pritiskom javnog mnijenja, a i pokuaj za hapenje Milice Opale zavrio se neuspjehom. etnika grupa u Lapcu bila je nemona. U Gajinama je takoer formirana organizacija AF-a. Bilo je dosta zaseoka, pa su iz svakog birane predstavnice. Sela Gornji Lapac, Malta, Kugin Gaj, Obijaj, Bajii, Glavica, Starevii i Gajine imali su jedan Mjesni odbor AF-a. U njemu su radile: Milija Raeta (predsjednica), Smilja Divjak (predsjednica u drugoj polovini 1942). Mika Mareti, Milka Baji, Deva Savatovi, Mara Karan, Smiljana Divjak-Starevi, Milka Kuga, Deva eki, Savka Raeta, Mika Ajdukovi i Vinka Durakovi-Divjak. Zene sela Gajine organizovane u AF-a vrlo aktivno su radile i ukljuivale se u svaku akciju NOB-e. One su u 1942. godini organizirale tkaonicu zavoja za potrebe bolnice Dobroselo, Pirovita, Miljenovac i Bijeli Potoci. U naem selu stvoren je prvi odbor AF-a decembra 1941. godine. U odbor je izabrano 12 drugarica. Prvi sastanak je odran decembra 1941. godine nedjeljom poshje podne u seljakoj kui, gdje je prisustvovalo 68 ena. Na sastanak je dola Neda Zakula koja je govorila o ravnopravnosti ena, potlaenosti ena za vrijeme stare Jugoslavije, te o potrebi sakupljanja odjee, obue i hrane za gerilske odrede. Poshje se razvila diskusija. Zene su iznosile razne tekoe na koje nailaze u svome radu. Najradije su se odazvale veernjim posijelima. Na sastanke su dolazile Zakula Neda i Polovina Perka, priale su o raznim akcijama i borbama koje su nas oduevljavale. Iz Gajina je bilo 9 ena u NOV.8 U Kestenovim Koritima, Kestenovcu, Bueviu, Kalatima i Miljenovcu uspjeli smo da organiziramo odbore AFZ-a. U ovim selima je bilo dosta tekoa oko okupljanja naroda na sastanke. Teko su se povjerovali bilo kome, jer su doivjeli i preivjeli velike pokolje. Tek u daljnjem razvoju NOB situacija se izmijenila, a u aprilu 1942. pomenuta sela su primila na stotine izbjeglica iz korenikog i udbinskog kotara, a tu su ene ovih sela dale svoj veliki doprinos. Za predsjednicu odbora u Kestenovim Koritima izabrana je Jeka Mrda. U Likim Strpcima predsjednica je bila Jeka Repac. Prve od borni ce Mjesnog odbora AFZ-a u Kestenovcu bile su: Soka Ivani (predsjednica), Stoja Dilas, Boja Grahovac, Mara Ovuka, Stana Raenovi i Saja Ivani. U Bueviu odbornice AFZ-a su bile: Marica Obradovi (predsjednica), Soka Rudi, Danica Raenovi, Draginja Rodi, J e j a Karanovi, Perka Ljiljak, a odbornice Mjesnog odbora u selu Kalatima: Draginja Komlen (predsjednica), Boja Komlen, Dara Pemac, Zelja Novakovi i Mika Pai. U selu Strpcima u Mjesni odbor su izabrane: Milica Paji, Mika Pekovi, Marija Gluica, Marica Gluica. U Miljenovcu je bilo neto drugaije. Prvi odbor je izabran u februaru 1942. godine, Odbornice su bile: Smilja Radmanovi (predsjednica za kratko vrijeme), Saja Obradovi (predsjednica poslije Smilje), Deva Opai, Soka Obradovi i Manda Milanovi. U Miljenovcu je organizacija AF-a radila dobro, naroito od jeseni 1942. kada je u tom selu osnovana bolnica za lake ranjenike. Bolnica je postojala sve do etvrte neprijateljske ofanzive. U radu bolnice ene su se znatno angairale.
U Brezovcu, opina Doljani, organizacija AF-a je osnovana 1942. -U Brezovcu je formiran odbor AF-a u februaru 1942. godine u koji je izabrano 6 ena. Najbolje su bile Mara Puaa i Mika Skori. Prvi sastanak je odran u kui Stojana koria na kojem je prisustvovalo 45 ena. Na sastanku je prisutna Neda Zakula, koja je govorila o ravnopravnosti ene, ulozi ene u NOB-i i potrebi pomaganja gerilskih odreda hranom, odjeom i obuom. Zene su se n a j r a dije odazivale veernjim prelom na kojima su prele vunu i plele. Na tim prelima najvie je govorila Pera Polovina, koja je ene upoznavala sa ciljevima NOB-e. 9 U odbor AF-a su izabrane: Mara Puaa (predsjednica), Jeka Skori, Smiljana Skori i Anuka Medi. U selu Zaklopcu u Mjesni odbor AFZ-a birane su: Mara Mudrini (predsjednica), Sava Vein, Dragica Dra. Sredinom februara 1942. odrani su sastanci u malom i ivopisnom selu Martin Brodu te Doljanima i Dobroselu. U Martin Brodu na sastanku je bilo nekoliko ena, neto omladine i Starijih. Sve prisutne ene ule su u odbor i izmeu sebe izabrale predsjednicu. Dati su im zadaci i objanjena potreba njihovog uea u NOP-u. Selo Doljani karakterizira usamljenost i nepovezanost kua. U njemu je masovni sastanak organizirao Mio Medi. Odran je u koli. Na njega su dole ene i omladinke. Izabran je Mjesni odbor AFZ-a. Za predsjednicu je izabrana otresita seljanka Milka Medi, a za lanove odbora: Mika Opai, Mara Drezgi, Sajka Filipovi, Mara Filipovi i Duka Orelj. Milka Medi je u aprilu iste godine izabrana za predsjednicu Kotarskog odbora AF-a Lapac, a za predsjednicu Mjesnog odbora Doljani Mika Opai. Izabranom odboru, pored opih zadataka, stavljeno je u dunost da odri sastanke po svim sehma i zaseocima i izabere odbornice. Mio Medi je obeao punu pomo partijske i skojevske organizacije. Zene Doljana su se do kraja rata hrabro hvatale u kotac sa svim problemima. Dale su iznad svojih mogunosti, radei predano na raznim poslovima NOP-a. One su osnovale, izmeu ostalog, i tkaonicu zavoja u kojoj su otkale stotine i stotine metara lanenih zavoja. Otkale su i stotine metara sukna za odijela svojih boraca. Sauvana je magacinska knjiga Komande mjesta Donji Lapac o izdavanju suknenih i prtenih tkanina 1942. Knjigu je vodio Nikola Obradovi, predsjednik Mjesnog NOO Doljani. Tu su po rednom broju i poimenino upisana imena boraca i vojnih rukovodilaca kojima je AF-a Doljani izdavao obuu, odjeu i drugo. Evo nekoliko izvoda: Pod rednim brojem 1 Radovi Milan primio 3. III 1942 u Doljanima od AF-a 2 para arapa, 1 par rukavica i jednu koulju, a pod brojem 56 Kantar Mladen iz 1. ete, 26. jula 1942. primio jedan zavoj, a pod brojem 46 Zakula Neda, 13. m a j a 1942. primila od AFZ-a Doljani za bolnicu u Dobroselu 866 metara zavoja. Sauvan je dio magacinske knjige Komande mjesta Donji Lapac u kojoj su od rednog broja 1136. upisana imena odbornica AFZ-a i predmeta (arava, zavoja, biljaca, jastuka i ivenih namirnica) koje su predale predsjedniku Mjesnog NOO Doljani Nikoh Obradoviu u toku 1942. U istoj knjizi stoji da je AF-a Doljani predalo Nikoh Obradoviu za Komandu mjesta u Donjem Lapcu mnogo odjevnih predmeta i posteljine. To je upisano od broja 1. do 132. Ove stvari primila je Smilja Popovi, predsjednica Kotarskog odbora AF-a.
Masovni sastanak ena u Dobroselu je odran poslije sastanka u Doljanima (prije osloboenja Donjeg Lapca). Odran je u kui Gojka Polovine. U Mjesni odbor su izabrane: Mika Besla predsjednica), Deva Jazi Nedjeljka, Smilja Besla, Zuja Polovina Stana, Plemenka Polovina, Jelka Polovina, Olga Kantar, Sajka Kantar Zlatka. U odboru se isticala Nedjeljka Deva Jazi i Stana Zuja Polovina. One su uvijek bile prve u svim akcijama, a u posjetu bolnicama ili borcima Deva je pisala transparente i parole. Zene iz Dobrosela su poele saraivati sa NOP-om prije nego je formalno izvren izbor odbora AFZ-a. One su aktivne od prvih dana narodnog ustanka. Kao i veina ena Like i kotara Lapac one su preko odbora Narodne pomoi, a i prije toga bile vjerne saputnice svojih boraca. Bile su su spremne da prue svaku traenu pomo kada su u pitanju borci naih gerilskih odreda. One su do 1942. godine sakupile mnogo hrane i odjee, isplele i izatkale nebrojen broj rukotvorina za potrebe vojske, a u aprilu ih m a j u 1942. kada je u Dobroselu u koli osnovana bolnica 3. likog odreda, ene i omladinke Dobrosela su pripremile i oistile zgradu, nabavile inventar i posteljinu. Bolnica 3. odreda je osnovana za lake ranjenike sa oko 30 kreveta. Kako su lapaki kotar i Dobraselo esto nadlijetali i bombardovali neprijateljski avioni, bolnica je iz kole premjetena u drvenu baraku u umu iznad Dobrosela. Bolnica je radila do jeseni 1942. odnosno poetka etvrte neprijateljske ofanzive, a njen upravnik je bila medicinska sestra Slava Blaevi. Kue Dobrosela su bile rezerva za smjetaj i ishranu bolesnika. Omladinke su bile higijeniarke. Starale su se o istoi bolnice. Prije preseljenja u umu, omladinke i ene su, zajedno sa bolnikim osobljem, evakuirale ranjenike skoro svakodnevno u gajeve iznad sela. U ovoj bolnici naroito se istakla u j a Karan, skojevski rukovodilac iz Gornjeg Lapca. U Mjesni odbor AFZ-a u selu Brotnji izabrane su Jelka Dra, predsjednica i Borka Dra. 10 U opini Srb ene su bile aktivne od poetka ustanka. One su birane u odbore Narodne pomoi i preko ovih odbora i omladinske organizacije izvravale su mnogobrojne zadatke kao to su sabirne akcije, organizirale sijela, vrile kurirsku i straarsku dunost, sprovodile ekonomsku blokadu i spreavale trgovinu, brinule o borcima i ranjenicima te nosile hranu na poloaje i u svojim kuama doekivale i hranile partizane. Bilo je mnogo poslova i zadataka koje su ove ene uradile, ali masovni polet i masovno ukljuenje u rad dolazi do izraaja kroz organizaciju AFZ-a. Ova organizacija u opini Srb osniva se u 1942. godini. Pored mene, koja sam bila zaduena za rad AFZ-a u opini Srb, na formiranju organizacije radile su Savka Kalini, Milka Mileusni i Dragica Desnica. U Neteci na masovnom sastanku sela izabrane su u Mjesni odbor AFZ-a: Smilja Jovani (za predsjednicu), Desa Dubaji, Jelena Laji, Maa Oegovi, Mara Vojvodi i Soka Ivanevi Sojdana, a u Gornjoj Suvaji: Vuka Veki (za predsjednicu do izbora u Opinski, odnosno Kotarski odbor AFZ-a), Perka Medi, Nika Medi, Jelena Veki, Soka Jovani, Mara opi i Mira Medi. U Donjoj Suvaji izabrana je za predsjednicu Soka Ili, a za lana odbora Dara opi. Za predsjednicu odbora AFZ-a u Osredcima izabrana je Milka Mileusni (do aprila 1942.), Anka Zori (predsjednica od aprila 1942.), Milka Novakovi i Sava Raenovi, a lanovi: Mika Zori, Mara Grbi, Stana Grbi i omladinka Soja
10 Za ostale o d b o r n i c e n e m a m p o d a t a k a (N. 2.).
Bokan. U Ajderovcu su u Mjesni odbor AF2-a izabrane: Manda Raenovi (predsjednica), Mara Kalini, Soka Milju, Soka Damjanovi, Draga Rastovi i Jeka Raenovi, u Kunovcu: Mika Damjanovi i Milica Batinica, Anelka Brki Mika Desnica, u Beglucima: Draga Filipovi, Mika Kovaevi i Jeka Filipovi, u Lisini: Smilja Raenovi i Dara opi. U Mjesni odbor AF2-a za selo Dabanicu izabrane su: Boja Mandi (predsjednica do kraja 1942.) Duka Mandi (predsjednica 1943), Marija Obradovi (predsjednica 1944.), Mara Obradovi i Pera Mandi Spasanova. U selu Potkraju u Mjesnom odboru AF2-a radile su Joka Sijan (predsjednica), Soka Sijan, Anka Sijan i Jeka Sijan Perinova. Na masovnom sastanku u Donjem Srbu u Mjesni odbor AF2-a izabrane su: Zora Grbi (predsjednica do augusta 1942), Jelica Raenovi (predsjednica od 1942), te Mara Grbi, Seja Grubei, Dara Grubei, Sava Raenovi i Duka Zec. U Gornjem Srbu u Mjesni odbor izabrane su: Cuka Stojsavljevi (predsjednica u 1942), Perka Priji (predsjednica u 1943), Smilja Batinica (predsjednica u 1944), te Olga Ciganovi, Cuja Zeelj i Mara urni (izabrana u odbor 1943). U selu Podastrani izabrane su Jeka Raenovi (predsjednica do polovine 1942), Saja Ciganovi (predsjednica 1942. i 1943), Sofija Milju (predsjednica od 1944. do osloboenja) i Mika Kalini. U Klancu je za odbornicu AF2-a izabrana Mika Peanac, a u Kupirovu Soka Peanac. Sastanak u Dugopolju odran je u kui Milana Tankosia. Selo je bilo malo, ali dobro organizirano. U odbor AF2-a su izabrane: Borka Tankosi (predsjednica, Mika Tankosi, Jela Tankosi, Ana Tankosi, Dara Bursa, Sofija Zeljkovi i Sava Rodi. Sastanak u Kaldrmi je odran poslije osloboenja Srba. Ovo malo i siromano selo u blizini Tikovca i kua brae Maria stalno je bilo na oprezu. Rad je ovdje bio otean radi blizine etnika. Na masovni sastanak sela dolo je itavo selo. Odran je na jednoj ledini. Za predsjednicu odbora izabrana je Boja Bursa Triina, J a n j a Bursa, Draga Bursa, Desa Bursa i Anica Bursa. 11 U Zavlai za predsjednicu odbora izabrana je Milka Zori. Zene i omladinke opine Srba isticale su se u radu. Saja Ciganovi iz Gornjeg Srba istakla se kao njegovateljica ranjenih i bolesnih. Ona je trojicu ljudi izvuenih iz jame oprala i njegovala, ali je preivio samo Andrija iz Bruvna. ukea Mandi, Savka Kalini, Milica Kalini i Sava Batinica prihvatile su i njegovale 20 djece dovedene u Srb poshje pokolja na Kalatima. Jeka Sijan iz Podurljaja, stara oko 65 godina, bila je neumorna. Kuda je god ila, nosila je pletivo. Jednoga dana kada je dola u Srb na sastanak upitana je zato mora hodati i plesti? Odgovorila je: Ja od Podurljaja do Srba opletem arapu za partizana, a tako i nazad. Sline Jeki bile su Mika Damjanovi iz Kunovca, Mileva Peanac iz Klanca, Borka Tankosi iz Dugopolja, te Boja Bursa iz Kaldrme. Od januara 1942. tahjanski garnizon u Korenici bio je blokiran i veina naih vojnih jedinica drala je blokadu. U isto vrijeme u kotaru Donji Lapac su se vrile pripreme za borbu protiv okupatora. Danonono su pohtiki radnici na terenu odravah sastanke na kojima su raskrinkavah okupatora i njegove sljedbenike. Otvarah su oi onima koji su i do tada vjerovah etnikoj propagandi da su Talijani zatitnici srpskog naroda.
11 51 Z a i m e n a d r u g i h o d b o r n i c a n i s a m s a z n a l a (N. 2.). DONJI LAPAC
801
Borba za Lapac je poela u praskozorje 27. februara 1942. Od ranih jutarnjih sati na nogama su stanovnici svih sela lapake opine, spremni da pomognu Kakav dan! Lapakom kotlinom odjekivao je strahoviti prasak bombi, paljba iz puaka, tektanje mitraljeza i sve se shjevalo ovog hladnog februarskog dana u jezivu kanonadu. Narod okolnih sela ekao je ishod borbe sa strahom, nadom i nestrpljenjem. Cijeli t a j dan su glasnici iz sela odlazili u Lapac do Zegara i vraah se sa novim i novim vijestima, obavjetavajui seljane o napredovanju naih boraca i broju ranjenika. Nai borci su osvajali stopu po stopu svoga grada, borili se za svaku kuu i batu. Milan Zeelj je unitio neprijateljski bunker. Uhvatio je rukom vrelu cijev mitraljeza koji je do toga momenta bljuvao smrtonosnu vatru po naim borcima, paralisao ga i uutkao. U kasnim popodnevnim satima likvidirana su neprijateljska utvrenja. Lapac je 27. februara 1942. bio ponovno slobodan i na; zarobljeno je oko 170 Talijana, a na bojitu ostalo 30 mrtvih i 26 ranjenih. Na naoj strani poginulo je 15 boraca a 25 je ranjeno, od kojih nekoliko vrlo teko. Poginuo je i komandant Lapakog bataljona Stojan Mati. Ranjen je oko Jovani, komandant bataljona Marko Orekovi. Narod je slavio pobjedu, oplakivao Stojana Matia i poginule borce. Mijeale su se suze bola, smijeh, uzdasi, gr na licima i radosni poklici. U borbama za osloboenje Lapca i poshje zavretka borbe nije u Lapcu i okolnim selima bilo ene koja nije bila angairana (izuzev nekolicine koje su bile zatrovane neprijateljskom propagandom). Posebno su se isticale ene Zegara i Raetina K r a j a prihvatajui ranjenike, ukazujui im pomo i pripremajui hranu za umorne i prozeble borbe. Tako je bilo u Oraovcu, Gajinama, Birovai, Dnopolju i Krugama. Po osloboenju svoga grada ene su organizirale prihvatnu ambulantu u kui Jelene Torbice i zajedno s Bojom Timom, babicom, preuzele brigu oko ranjenika. Zene su pomagale u previjanju ranjenika. Boja je. u nedostatku ljekara, morala poduzimati sve da bi spasila od gangrene i sigurne smrti hrabre mladie, koji su u nesebinom juriu za osloboenje svoga Lapca bili teko ranjeni. No 27/28. februara nisu spavale Mara Zuni, Smilja Popovi, Zorka Kosanovi i nekoliko starijih ena. Deurale su, bdjele i strepile nad ivotima ranjenih drugova. One su toplim ljudskim rijeima i s nekoliko kapi vode ublaavale bol i vatru. Druga grupa ena, meu kojima i Jelena Kosanovi, majka Zorke Kosanovi, pripremale su sahranu 15 mrtvih boraca i tu no probdjele nad njima. Trea grupa ena pripremala je hranu za oslobodioce Lapca i organizirale njihov smjetaj po kuama u Lapcu i sehma, da im obezbijede, bar tu no, miran san i poinak. etvrta grupa prikupljala je krevete, posteljinu, platno za zavoje, pekire, posue za opremu folnice, koja je ve sutradan otvorena pod rukovodstvom Boje Time u zgradi bive andarmerijske stanice u kui Save ukia, pokraj Begovae. Ovu bolnicu su organizirale ene pomou NOO u Lapcu. One su se itav mjesec dana, koliko je ova bolnica postojala u Lapcu, brinule za ishranu ranjenika i za odravanje istoe. Prale su bolniko rublje i zavoje. Iz redova portvovanih i hrabrih lapakih ena i omladinki obuene su prve bolniarke. Njih je Boja Tima na kratkom kursu osposobila za najnunije po-
slove oko ranjenika i za ukazivanje najpotrebnije pomoi. Prijavila se i Anica Tadi za kuharicu. Poginuli drugovi zajedno sa Stojanom Matiem sahranjeni su sutradan u Lapcu na tuan i svean nain uz pjesmu Lenjinovog posmrtnog mara. Ranjeni komandant oko Jovani bio je smjeten na lijeenje u kuu Mande. Vlatkovi. Mada se obavezala da e paziti i njegovati Jovania, ali i pored toga svakodnevno su ga obilazile i deurale pored njega ene i omladinke iz Lapca jer je on ve tada bio u narodu ovoga kotara omiljeni komandant. Meu zarobljenicima nije bilo majora Boka Raete. Milica Opala s grupom omladine i nekoliko drugarica iz odbora AF-a traili su ga po Lapcu i okolini, ali on kao da je u zemlju propao. Izaao je iz svoga sklonita tek kada su 1943 godine Nijemci i etnici uh u Lapac. Mjesnici odbor u Donjem Lapcu i odbori AF-a u selima opine Lapac organizirah su naizmjenian obilazak bolnice i ranjenika. Zene su dolazile, donosile poklone i ispraale borce koji su polazili da oslobode Srb. U martu nae jedinice vode borbu oko Srba, a u isto vrijeme osnivaju se po sehma ove opine odbori AF-a tamo gdje do tada nisu bili oformljeni. enama se govorilo o 8. martu Danu ena. Upoznaje ih se s istorijatom ovog datuma i zato je ba t a j dan posveen enama. One se pripremaju da t a j dan obiljee na t a j nain to e u martu pojaati rad. Dogovoreno je da odre to vie sijela i ispletu arapa, maja, cokalja, da izatkaju vie zavoja, da sakupe to vie hrane za bolnice i borce na poloajima, da ue pisati i itati kako bi same mogle bez tue pomoi proiriti svoje znanje i osposobiti se za budue zadatke. Za 8. mart izaao je i prvi broj lista ena u borbi list AF-a Like. Zbog nedostatka papira tampan je u vrlo malom tirau, ali je svaki kotar dobio po jedan do dva primjerka. itav mjesec mart sazivani su po sehma sastanci ena. Na njima su ene upoznavane sa sadrajem svoga lista. Bile su oduevljene i ponosne na svoje novine i mnoge nepismene su se zarekle da e nauiti itati i pisati. Mnoge su poshje izlaska ovoga prvog broja pokuavale pisati o sebi, svome ivotu i radu. Redakciji Zene u borbi stizali su lanii ispisani nevjetim rukopisom. Prvi objavljeni lanak je bio Smilje Popovi. Tako je ona postala i prvi dopisnik Zene u borbi iz Donjeg Lapca. U Lapcu je 8. marta odrana priredba u zgradi biveg kotara. Velika sala je puna ena, omladine i starijih. Mara Zuni je govorila o znaenju 8. marta, a poslije toga je diletantska grupa Milana Vidmara izvela svoj program. Pored skeeva, bilo je recitacija Pismo majci od Miloa Jovaevia i Pismo Kolji Ivanoviu od Jove Stanivuka. Veselilo se, igralo i pjevalo. Pored redovnih i poznatih borbenih pjesama o Stojanu i Marku, omladinke su pjevale i o oki Jovaniu. Drue oko, jabuko sa grane, tvojoj vojsci nigdje nema ravne. Druga Doku ja sam darovala, kod njega sam dragoga poslala. Poshje osloboenja Lapca zadivljujua je bila angairanost starijih ena i ena koje su imale djecu. Jelena Kosanovi, popadija, ila je sa mnom bolesnih nogu u Kestenova Korita. Tamo je imala mnogo rodbine i poznanika da im ispria i pokae kako treba raditi. Tu je i Manda Drai (majka Mile Draia),
Jelena Torbica, Mika Raeta Dauinova iz Oraovca i mnoge druge. One su vjeito u pokretu, kuhaju, spremaju, doekuju i ispraaju borce i aktiviste, a Neda Kosanovi, m a j k a petoro djece, po nekohko puta je ostavljala kuu i djecu i obilazila sa mnom teren kotara (Kestenovac, Miljenovac, Neteku, Suvaju, Brezovac, Brotnju i mnoga druga sela). Lapac je poeo ivot u slobodi iako su mir i rad gotovo svakodnevno prekidali neprijateljski avioni tipa Roda. Padale su bombe, bilo je dosta rtava, Radi sigurnosti ranjenika bolnica je preseljena na Kamensko (tei ranjenici) u kuu Stevana Skoria, a laki na Pirovita u izgraenu baraku. Oko prevoza i prenosa ranjenika najvie su se angairale omladinke i ene. One su, tamo gdje nisu mogla kola, na svojim pleima prenosile ranjene drugove. Na Pirovitima je upravnik bolnice bila Boja Tima i sve tako do otvaranja bolnice na Bijelim Potocima (u drugoj polovini 1942). U to vrijeme poinje i talijanska ofanziva na teritorij Korenice, Udbine i Srba radi deblokade svojih garnizona. Usput su kao i na povratku Talijani i njihovi pratioci ustae i etnici sve popalili i unitih. Stotine kua je izgorjelo, a hiljade ljudi ostalo bez igdje iega. Ispred vatre i pakla bjeao je narod u Pljeevicu, Mrsinj i ume oko Srba. Bilo je hladno i snijeg je padao, a na Kamenskom pod bukvama i ostalim stoljetnim stablima brojne uurene grupe starica i djece pomodrehh od hladnoe i gladi. Snijegom pokrivenim stazama bleje ovce nad mrtvom mladunadi. Lapaka omladina s Mihcom Opalom i organizacija AF-a sakupljaju narod i alju ga u sela lapakog kotara: Kruge, Kestenove, Buevi, Kalate i drugdje. Meu njima se nala i Kata Pejnovi. Ona ide od grupe do grupe tjei, hrabri i tako nailazi i na svoju maloljetnu kerku Ljubu. Obraa joj se s par rijei i ide dalje. Kada je poshje upitae zato Ljubu nije uzela sa sobom, odgovorila je: Sva ta promrzla i gladna djeca su moja djeca i ja ne mogu praviti razliku meu njima. Nije samo lapaka organizacija AF-a vodila rauna i bila angairana oko zbrinjavanja osiromaenog i popaljenog naroda iz kotareva Korenica i Udbina, ve je i Opinski odbor AF-a poveo akciju oko prikupljanja ita i robe za postradale. U toku aprila u Lapcu i Doljanima sakupljeno je oko 2.500 kg ita. Bila je to pomo narodu popaljenog korenikog kotara. Toga proljea organizacija AF-a ukljuila se u veliku akciju obrade zemlje. Udruenim snagama zasijane su velike povrine obradivog zemljita, zasijane su i sve njive u naputenim hrvatskim sehma. Radne brigade sastavljene od omladinki i ena toga proljea uloile su velike napore jer su bile svjesne da je to jedini izvor materijalnog obezbjeenja nae vojske i naroda. OK KPH za Liku 11. III 1942. odrao je sastanak i u svojoj Okrunici br. 2 dao plan rada AF-a: ene takoer treba uvoditi da uestvuju u opem politikom ivotu i radu, da i one uestvuju u rjeavanju i odluivanju u svim pitanjima. Nedovoljno je stoga kako to rade nae partijske organizacije. Odrede jednog odgovornog druga ili drugaricu za rad sa enama i time misle da je izvrena partijska direktiva. Treba angairati svu partijsku organizaciju na rad sa enama, da bi i one kao mukarci bile uvuene u narodnooslobodilaku borbu. Ne smije se rad sa enama shvatiti kao jedan manje vaan, sporedan sektor, ve naprotiv rad sa enama shvatiti kao vaan uslov uspjeha nae borbe. 12 Partijske organizacije su pruale pomo AF-u, ali ta pomo nije bila svakodnevna i nije se esto vodilo rauna o kadrovima AF-a, slabo ih se primale
12 Z b o r n i k , HAK, b r . 8, str. 673674.
u lanstvo Partije iako su ve tada mnoge ene bile potpuno angairane, duboko svjesne i izvravale esto puta najpovjerljivije zadatke. Poslije osloboenja Lapca formiran je Opinski odbor AF-a Lapac u koji su izabrane istaknute aktivistkinje s teritorije opine i pojedine predsjednice mjesnih odbora. Predsjednica Opinskog odbora je bila Mara Zuni. U drugoj polovini aprila u Dobroselu se sastaju delegatkinje iz itavog kotara i izabiru Kotarski odbor AF-a. Ovom sastanku je prisustvovala Gaga Zigi (koja je u aprilu upuena na rad u kotar Lapac). U odbor su izabrane: Milka Medi iz Doljana (za predsjednicu) i Savka Kalini iz Srba (za tajnicu), dok su za lanice odbora izabrane: Smilja Popovi, Mara Zuni, Jelena Miokovi Beba (sve tri iz Lapca), Danica Brozovi iz Nebljusa, Jelka Blanua iz Kruga, Smilja Raeta Dauinova iz Oraovca, Milka Mileusni iz Osredaka, Bosiljka Mileusni iz Srba, Dragica Desnica iz Podurljaja, Anelka Jovani iz Neteke i Pera Polovina iz Dobrosela. Prilikom izbora kotarskog odbora predlagane su drugarice koje su ve do tada mogle samostalno raditi u organizaciji AF-a. Uskoro su izvrene izmjene u sastavu odbora. Milka Medi, predsjednica odbora, je otila iz odbora na lini zahtjev radi poodmaklih godina i bolesti, Smilja Raeta Dauinova je otila u KK SKOJ-a i na rad u kotar Brinje, Bosiljka Mileusni u glumaku grupu 3. odreda, Pera Polovina na rad u graaki kotar, Mara Zuni je otila iz odbora radi bolesti, a Dragica Desnica je izabrana u Kotarski odbor NOO Donji Lapac U Kotarski odbor su kooptirane: Zora Grbi iz Srba, Ljubica Tima iz Dnopolja, Milka Mileusni Divjak iz Lapca, Milka Obradovi iz Lapca, Smilja Zeelj iz Lapca, lan Opinskog komiteta SKOJ-a iz Lapca, Dragica Draa iz Doljana i Vuka Veki iz Srba. U januaru 1943. Smilja Raeta-Zeelj je otila u Zumberak, a Milka Obradovi se razboljela. Za predsjednicu Kotarskog odbora poslije odlaska Milke Medi izabrana je Smilja Popovi. Opinski odbor AF-a Lapac poslije odlaska mnogih drugarica u Kotarski odbor u aprilu je kooptirao nove lanove i to: Miliju Raetu (predsjednica), Milku Dimi Rafajlovu (tajnica), Borku uki iz Oraovca, Milku Uzelac Drai iz Dnopolja, Smiljanu Blanuu iz Birovae, Neu Kosanovi iz Lapca, Savu Popovi iz Nebljusa, Saju Obradovi iz Miljenovca (predsjednica Opinskog odbora AF-a od 1944.), Savu Raetu iz Gajina, Jelku Divjak iz Gajina, Zorku Baji iz Gajina (lan Mjesnog aktiva SKOJ-a), Milku Obradovi Pejinu i Savku Tepavac Seju. Krajem 1942. godine u odbor je kooptirana Smilja Divjak iz Gajina, a krajem 1943. godine Soka Hajdinovi (predsjednica odbora). Opinski odbori AF-a za opine Srb i Doljani formirani su koncem aprila ili poetkom m a j a 1942. Predsjednice mjesnih odbora bile su i lanovi opinskog odbora AF-a. U Srbu su bile u odboru: Mika Stojsavljevi Cuka, Perka Priji, Saja Ciganovi, Mika Damjanovi-Belji, Zora Grbi, Jelica Raenovi, Mika Dubai, Soka IM, Smilja Jovani, Boja Mandi, Duka Mandi, Soka Peanac, Draga Filipovi, Manda Raenovi, Joka Sijan, Jeka Vejin, Vuka Veki, Mira Medi i Anka Zori. Za predsjednicu u Srbu izabrana je Zora Grbi. Od augusta 1942. predsjednica je bila Jelica Raenovi, a tajnica Mara Medi. U Opinski odbor Doljani izabrane su: Mika Besla (u poetku), Nedjeljka Jazi Deva iz Dobrosela (predsjednica 1943. godine), Dragica Dra iz Zaklopca (tajnica), Mara Drezgi iz Doljana, Jelka Drobac iz Brotnje, Sajka Kantar Zlatka iz Dobrosela, Plemenka Polovina iz Dobrosela, Stana Polovina Zuja iz
Na zgaritima svojih domova. Dobrosela, Mara Puaa iz Brezovca. Uz male promjene ovaj odbor je u ovakvom sastavu radio 1942. i 1943. godine. Pored organizacionih zadataka, prestrojavanja i uvrivanja organizacije AF-a radile su na aktualnim zadacima bez predaha. Po sehma su se odravah sastanci, a pored ostalih tema govoreno je o prazniku rada 1. m a j u i pozivane sve ene da u to veem broju dou na zborove koji su bili planirani da se odre u Lapcu i Srbu. Uoi 1. maja u Lapcu su se vrile pripreme za proslavu. Pisane su parole i transparenti. ene su saile veliki broj dravnih i partijskih zastava. U centru Lapca podizana je sveana tribina iskiena likim arenicama, zelenilom i cvijeem. Osjeala se uurbanost. Prvi m a j 1942. godine nije bio sunan i topao. Pojavila se susnjeica u jutarnjim satima. To nije smetalo narod lapakog kotara da se od rane zore u kolonama slijeva u grad prema centru Lapca. Na sve strane razdraganost i pjesma, a Lapac iskien i lijep doekuje svoje goste. Pristiu stariji mukarci, ene, omladina, pioniri. Isprepliu se -dravne i partijske zastave s transparentima
i parolama. Mijeaju se orvene like kape i crne marame starica, bijele povezae ena iz liko-bosanskih sela i arolika odjea omladinki. Ide pogrbljena starica pored mlade cure, sredovjena ena i dijete. Dola je i starica iz Martin Broda jaui na konju. Bila je to neviena manifestacija naroda iz Brotnje, Doljana, Martin Broda, Dobrosela, Kalata, Buevia, Kestenovca, Nebljusa, Kruga, Birovae, Dnopolja, Oraovca i ostalih sela ovoga velikog kotara. Orila se pjesma, parole, igralo se kolo. Svi su manifestovali i klicali Partiji, bratstvu i jedinstvu, slobodi i narodnooslobodilakoj borbi, a bilo ih je nekoliko hiljada. Bio je to prkos jednog ponosnog naroda okupatoru i njegovim slugama, prkos Hitlaru iu srcu porobljene Evrope. Meu ovim razdraganim narodom, ovom arenom bujicom inae mirne rijeke kakvu Lapac do toga dana nikada nije vidio, nalazili su se glumci zagrebakog kazalita: Salko Repak, Milan Vujnovi i Cvijo. Oni su doli da svojom glumom i recitacijama protiv faizma i r a t a uveliaju ovaj sveani skup i da neto svoje poklone ovom hrabrom narodu. Na zboru su govorili: Vlado Popovi, Rade igi, oko Jovani, Ico Blanua i ja. Lapac se prolamao od ovacija Partiji, NOV, bratstvu i jedinstvu, narodnoj vlasti, omladini, AF-u i tako redom po stotinu puta. Do kasnih popodnevnih sati stariji su po grupama prepriavali utiske i izmjenjivali miljenje o situaciji u svojim selima, a mladi hvatah se u kolo i snanom i poletnom pjesmom ravno iz kola odlazili na svoje zadatke, a mnogi i u prve borbene linije. Toga dana na tribini poshje zvaninog programa grupa glumaca i diletantska grupa iz Kruga i Lapca odrale su priredbu sa skeevima, recitacijama i pjesmom. U Srbu je, takoer, odran vehki zbor na kome je bilo mnotvo naroda. Govorili su predstavnici Partije, SKOJ-a, NOO-a, NOV i ena. Na podruju Lapca bilo je tada 70/o nepismenog stanovnitva, a meu njima najvie ena i enske omladine. Organizacija AF-a je od svoga osnutka zacrtala u programu opismenjavanje i politiko uzdizanje ena. Po selima su se osnivah teajevi za opismenjavanje koje su vodile pismenije ene i omladinke. Teajevi su radili u mnogim sehma, a naroito su se u radu istakle: Plemenka Polovina u Dobroselu, Savka Dragievi Crnka u Birovai, Smilja apa u Nebljusima, Jelena Divjak u Obijaju, Mara Kuga u Gajinama, Soka Hajdinovi u Donjem Lapcu, Smilja Raeta u Brezovcu i neke druge. U prvoj polovini 1942. OK KPH za Liku dao je inicijativu da se osnuju stalni politiki kursevi na kojima bi se odbornice mjesnih opinskih i kotarskog odbora AF-a politiki osposobljavale da mogu samostalno voditi organizaciju u selu, opini ili kotaru. Na kurseve su dolazile i nepismene ene. One su usporedo s politikom nastavom uile pisati i itati. Za komenute kurseve bila je zaduena Slava igi Gaga. Ona je bila organizator i tehniki rukovodilac kurseva, a predavai su bili lanovi OK KPH za Liku: Jakov Blaevi, Mile Poua, Kata Pejnovi i Rade Zigi. Prvi ovakav kurs poeo je radom u Donjem Lapcu, a bilo ih je vie. Obino su trajali po dvadesetak dana. Zene su sluale i proraivala po jednu temu, a nepismene je Gaga uila itati i pisati. Naroiti uspjeh pokazala je Soka Ivani predsjednica Mjesnog odbora Kestenovac. Prvi politiki kurs u Donjem Lapcu okrunog znaaja pohaale su 32 ene od kojih 23 Srpkinje i 9 Hrvatica.
Iz lapakog kotara na prvom kursu bile su: Savka Kalini, Jelena Miiokovi Beba, Jelka Blanua, Danica Brozovi, Mara uni, Milka Mileusni, Milka Obradovi i Anelka Jovani. Kurs su pohaale dvije ene iz ibenika Vodica, drugarice iz korenikog, otoakog, brinjskog, graakog iz gospikog kotara, a iz Likog Novog: Dragica Kosovi, Anka Kosovi, Kaja Kosovi i Pepica Saban. Radilo se i na uvrenju organizacije AF-a i osamostaljenju mjesnih i opinskih odbora. Zbog toga su odravani esti sastanci na kojima su preuzimani novi zadaci, podnaani izvjetaji o izvrenim ili neizvrenim zadacima. Tih dana osjeao se dosta veliki interes ena za tampu, a rado su prihvatale svoj list ena u borbi, koji u to vrijeme izlazi u veem tirau i moglo ga je dobiti skoro svako selo. Zene su pisale lanke za svoj list, pa ak i one koje su nauile tek sricati slova. Osjeao se interes za pohtiku. Na sastancima su se rado javljale za rije, govorile, postavljale pitanja i traile da im se pojedine stvari objasne. OK KPH za Liku, u svome izvjetaju OK KPH od 22. V 1942. pie da u Donjem Lapcu jaa na utjecaj i da se u zadnje vrijeme osjea intenzivan rad sa enama i omladinom. O kursevima AFZ-a pisao je OK KPH za Liku CK KPH 22. X 1942. da partijski kursevi kao i oni AFZ-a i SKOJ-a permanentno rade i da je kroz njih proao prihan broj kadrova te da se usprkos kratkotrajnosti osjeaju pozitivni rezultati. U Lapac, 6. juna 1942. dolazi CK KPH i GSH. Lapac postaje politiki i operativni centar Hrvatske. U Lapac iz Korenice preseljava se i Oficirska kola GH koja u toku 1942. ukazom vrhovnog komandanta postaje kola Vrhovnog taba. Savo Orovi je postavljen za komandanta kole, a Milentije Popovi za komesara. Te godine na podruju kotara odravaju se vehki zborovi i mitinzi. U junu je odran vehki miting u Opaia Gaju na kome je bilo prisutno mnogo ena i omladine, pa i sluaoci Oficirske kole GSH. Na zboru je o politikoj situaciji govorio Jakov Blaevi, a ispred omladine govorio je Slobodan Uzelac, lan OK SKOJ-a za Liku i Smilja Raeta, Mirko uki i Veljko Dimi. Govorio je i komandant oficirske kole Dane Latas, a u ime AFZ-a govorile smo Kata Pejnovi i ja. U drugoj polovini juna u Srbu je odrana velika skuptina ena. Zene su dolazile u povorkama iz svih sela opine Srb nosei crvene i nacionalne zastave Ova arolika masa slijevala se na srbski trg na kome je bila podignuta tribina okiena zelenilom, cvijeem i likim arenicama. U ime ena govorile smo Milka Mileusni, Kata Pejnovi i ja. Na zboru je bilo oko 1.500 ena, omladine i mukaraca. Poshje politikog programa diletantska grupa iz Srba izvela je prigodan program. Srb se prolamao od ovacija svome vrhovnom komandantu. Partiji, bratstvu i jedinstvu naih naroda i vojsci, te oki Jovaniu, Daniu Damjanoviu, Milanu Sijanu, Milanu Zeelju i drugima. Na zboru je bio Milan Zeelj sa svojim proleterima. Zene i djevojke su se hvatale u kolo do njega i pjevale: Ide Milan, jai konja bijela, za njim ide eta proletera. U junu je odran vehki miting u Bueviu kod Kule. Iz lapakih i bosanskih sela narod je masovno prisustvovao. Na mitingu su govorili predstavnici KoA
munistike partije i svih antifaistikih organizacija. Ispred SKOJ-a govorio je Slobodan Uzelac, a ispred NOV oko Jovani. Govori su popraeni burnim aplauzima, klicanjem, kolom i pjesmom: Ja sam svoga poslala mladia u brigadu Boke Jovania. Drue oko, molim te ko boga ne alji ga za kurira svoga, jer je mlaan pa se ne zna kriti, mogli bi ga dumani ubiti. Koncem juna u Nebljusima je odran vehki miting ena iz 9 sela. U ime AF-a govorile su Danica Brozovi i Jelka Blanua. Vehki narodni zbor odran je 12. jula u Dobroselu kod crkve. Taj dan je nekada bio hramovni praznik ove crkve. Komunistika partija, omladina i AF-a toga dana su organizirali masovni narodni zbor pretvorivi ga u veliku manifestaciju bratstvu i jedinstvu. Na zboru je bilo mnogo ena. Narodu su govorili Vladimir Bakari, Josip Cazi, oko Jovani, Kata Pejnovi i jo nekoliko govornika. Dvadeset i sedmog jula 1942. odran je vehki narodni zbor u Srbu povodom dana ustanka. Govorili su: Jakov Blaevi, Josip Cazi, Kata Pejnovi i oko Jovani. Po zavretku zbora glumaka grupa 3. likog odreda dala je svoj program. Istoga dana i u Lapcu je odran vehki narodni zbor (kod magazina) Otvoren je Internacionalom i naom buduom himnom Hej Slaveni. Na zboru su govorili predstavnici Partije, NOV, NOO, SKOJ-a AF-a i pionira. Poshje programa narod je zabavljala diletantska grupa iz Donjeg Lapca. U zabavnom programu kao recitatorke uestvovale su drugarice iz Kotarskog odbora AF-a (Jelena Beba Miokovi i Milka Obradovi). Zborovi su odravani i povodom dana oktobarske revolucije. Zene su bile suorganizatori, najbrojnija publika i govornici. Ve 1942. godine organizacija AF-a u Lici je bila masovna organizacija i kad su sazreli uvjeti, ukazala se potreba da se odri okruna konferencija ena za Liku (do tada je postojao samo Inicijativni okruni odbor AFZ-a za Liku). Konferencija je odrana od 13. do 15. septembra 1942. u selu Salamuniu kotar Korenica. Iz lapakog kotara na Konferenciju je ilo 27 delegata, a u Okruni odbor AF-a izabrana je Danica Brozovi. Rad organizacije AF-a u kotaru Lapac u ovom periodu bio je vrlo plodan i raznovrstan. Zene su bile angairane na svim aktuelnim zadacima, od sabirnih akcija, izrade odjevnih predmeta i obue, t k a n j a zavoja, brige o bolnicama i borcima na poloajima, poljskim radovima, politikim kursevima, analfabetskim teajevima i drugim aktivnostima. One su, izmeu ostalog, bile s omladinkama i starijim ljudima glavna radna snaga na njivama i poljima, na kopanju zemunica i prenoenju ita. U ljeto i jesen 1942. zajedno s ostalim organizacijama na terenu kotara i AFZ se ukljuio u veliku bitku za sklanjanje ljetine pod poznatom parolom Ni zrno ita okupatoru. Udruenim snagama radilo se punom parom i to najvie nou, jer su preko dana stalno nadlijetali neprijateljski avioni i tukli sve to se po zemlji micalo. Nisu samo obraivana polja lapakog kotara i sa njih ubirana ljetina, nego su te godine zasijane mnoge njive i sve obradivo zemljite u Borievcu i u naputenim bosanskim sehma iz kojih se dolaskom partizana po-
vukao narod hrvatske i muslimanske narodnosti zajedno s ustaama (iz Lohova, Kulen Vakufa, ukova, Klisa, Oraca, Demirovog Brda i iz jo nekoliko manjih sela). Naroito je teko biLo eti ito i brati kukuruz u selima blizu neprijateljskih uporita (Meljinovac, dio Nebljusa, Lohovo, Klis). ito se izvlailo pod zatitom naih jedinica i pod kiom neprijateljskih kuruma. Zene i omladinke uradile su vehki posao te jeseni. Izvukle su ito i kukuruz, ovrile ga i prevezle, a najvie prenijele na svojim leima do zemunica koje su svojim rukama iskopale ili do napravljenih magazina u dubokoj umi na visovima Suputovca. Trebalo je mnogo truda i znoja, a bilo je i mnogo neprospavanih noi. Kada je te jeseni osloboen Biha, velike koliine ita i kukuruza dovezene su na podruje lapakog kotara iz Rakovice, Drenika, Slunja i drugih sela. Izgraena su vehka sklonita na vrhu Suputovca (podzemne i nadzemne kukuruzane), a kako zaprena kola nisu mogla dalje od Kamenskog, ene i omladina su na svojim leima prenijele oko 45 vagona itarica i oko 40 vagona kukuruza u klipovima. Organizacija AFZ-a je osnovala bolnicu u Lapcu, ambulantu u Nebljusima (sa 16 kreveta u kui Mare Dobrovi), pomogla opremiti bolnicu u Dobroselu i brinula se o bolnicama u Kamenskom, Bijelim Potocima i Miljenovcu. Postojala je i bolnica u selu Birovai. Prema izjavi Marije Obradovi Simine i Mie Dragievia ta je bolnica osnovana u maju 1942. godine i radila do IV neprijateljske ofanzive. Imala je kapacitet 30 kreveta, a smjetena je u kui Jovice Obradovi. Ovu bolnicu sa svim potrebnim, osim lijekova, snabdijevalo je selo Birovaa i ene iz drugih sela koje su posjeivale ranjenike i donosile im poklone. U njoj je kao medicinska sestra radila babica Manda Obradovi. Zene su neprekidnim akcijama prikupljale namirnice, posteljinu, rublje, runike, pruile veliku pomo bolnicama i naem sanitetu. One su snabdijevale bolnice mhjekom i mlijenim proizvodima. Zene Dnopolja, Oraovca, Birovae i Nebljusa svakodnevno su nosile mhjeko na Pirovite, a poslije na Kamensko i Bijele Potoke (bolnica u Pirovitu bila je rasformirana kada je izgraena bolnica na Bijelim Potocima). Tri, etiri ih pet ena i omladinki odlazilo je u ranu zoru put Kamenskog natovarenih lea i s kantama u rukama. Vraale su se u kasnim veernjim satima, jer trebalo je po vrletima planine prepjeaiti oko 20 kilometara. One su snabdijevale bolnice zavojima tkanim u Oraovcu u kui Miljane i Ihje Savatovia, u Nebljusima, Gajinama i Doljanima. U Donjem Lapcu, Oraovcu, Birovai, Nebljusima, Kestenovcu, Bueviu i ostalim selima brale su ljive i kuhale pekmez za bolnice. U jesen 1942. ene sela Birovae skuhale su pekmeza od 300 kg ljiva i poslale na Bijele Potoke. U ljeto 1942. kolektivno su posjetile Pirovita, a u jesen bolnicu u Miljenovcu. Bolnicu u Dobroselu za vrijeme njenog postojanja izdravale su, uglavnom, ene ukljuene u organizaciju AFZ-a. Zene iz Dobrosela, Doljana, Brezovca i ostalih sela ove doljanske opine nisu dozvolile da ranjeni drugovi osjete da su vrlo daleko od svojih brinih majki i njenih sestara. List ena u borbi od 9. decembra 1942. godine donio je lanak u kome ene Kestenovca piu: Mi ene iz sela Kestenovca do sada smo mnogo bolnica posjetile. Nije da mi imamo toga odvie, nego mi razumijemo da nai borci nemaju drugih sredstava nego nau pomo. Znamo da su nae kue vojniki magazini i mnogo smo hranom pomogle nae partizane i jo emo mnogo i to vie. U spomenutom listu pie: Zene sela Kestenovca samo u novembru
1942. godine prilikom posjete ranjenicima i bolesnicima u Miljenovcu donijele su 348 kg hrane, 9 biljaca, 16 pari rublja, 6 slamarica, 20 runika i 18 pari vunenih arapa. ene sela Miljenovac 22. novembra 1942. godine donijele su ranjenicima 415 kg hrane, 53 litre mlijeka, 18 pari vunenih arapa, 20 plahta, 4 biljca. Zene kotara Lapac u jesen 1942. dale su za bolnicu: 81 biljac, 178 plahta, 55 jastuka, 51 slamaricu, 61 par rublja, 123 runika. U tkaonicama zavoja, koje su organizirale drugarice toga kotara izatkano je 410 metara zavoja. 13 Zene sela Birovae su u jesen 1942. dale za vojsku i bolnicu 153 para arapa, 125 pari rukavica, 75 pletenih pulovera, a Smilja Blanua, zajedno s muem urem, izradila je 30 konih prnjaka. Ima podataka da su omladinke Nebljusa otvarale kovege i svu svoju djevojaku spremu, u koju su bili utkani mnogi mladalaki snovi i najljepe elje, poklanjale svojim ranjenim drugovima. U decembru 1942. ene iz sela opine Srb prevozile su kolima u Donji Lapac i predale kotarskom odboru AF-a veliku koliinu sakupljene hrane, odjee obue, posteljine i drugih za vojsku potrebnih materijala. Ovakve poiljke su stizale i iz opine Doljani i predavane KO AF-a u Donjem Lapcu. Odmah poslije osloboenja Lapca i Srba 1942. organizacija AF-a znatnu pomo je pruala u organiziranju i otvaranju kola. kole su poele s radom u Donjem Lapcu, Gajinama, Oraovcu, Dnopolju, Birovai, Miljenovcu, Nebljusima (uiteljica Bosa Juzbai), Doljanima, Dobroselu, Srbu i mnogim drugim sehma. Djeca su u ratu nastavila kolovanje. Pored nekoliko strunih uitelja, mnoge omladinke i omladinci su dobili zaduenja da vre dunost uitelja. Kotarski odbor AF-a organizirao je pred k r a j 1942. u Lapcu dva analfabetska teaja za odbornice mjesnih odbora AFZ-a. Ovi teajevi su trajali po 25 dana. Pisati i itati nauilo je 30 ena. Pisalo se na starom papiru i kolskim tablicama. Radilo se po itav dan. Rukovodstvo teaja italo im je lanke iz Vjesnika, ene u borbi i lanke iz raznih broura. Zene su s panjom pratile sve ono to im se govorilo i predavalo. esto puta ushjed nedostatka papira, olovaka i tabhca, pisale su po pepelu na svojim ognjitima slova i brojke koje su nauile, a da ne bi zaboravile, pisale su i po praini i po ledinama. Ovaj nain poduavanja praktikovale su u zbjegovima. Saja Ciganovi iz sela Podstrane (Srb) ostavila je petero djece i staru svekrvu i dola na kurs da naui itati i pisati. Kada je zavren prvi teaj, odrane su Usmene novine, a zatim su uesnice teaja polagale zavrni ispit. Ispitu je prisustvovala Dara udi, lan Okrunog odbora AF-a za Liku. Teajevima je rukovodila Savka Kalini, tajnica Kotarskog odbora AF-a. Drugi analfabetski teaj nije zavren jer je uslijedila etvrta neprijateljska ofanziva. Tako se za vrijeme rata u Lici i kotaru Lapac i putem opismenjavanja vodila borba protiv vjekovne zaostalosti i podizana politika svijest. Pored analfabetskih teajeva i kurseva, te pohtikih kurseva, za odbornice AF-a organizirano je mnogo zborova, mitinga, konferencija i masovnih sastanaka. Cilj je bio podizanje svijesti, stjecanje znanja i prosvjeivanje. Diletantske grupe u kotaru Lapac postojale su u: Krugama (to je prva osnovana grupa), Lapcu, Srbu, Bueviu i drugdje. Lika glumaka grupa, kasnije Kazalina grupa August Cesarec osnovana je u r u j n u 1942. godine pri tadanjem 3. likom odredu Like grupe partizanskih odreda. Osnovao ju je Josip Cazi Rukovodilac i komesar ove grupe bio je Duan Vojvodi. Meu prvim lanovima grupe bile su omladinke: Bosiljka Mileusni, Dara Milju, Dara Rauo
13 e n a u b o r b i od 9. d e c e m b r a 1942.
i Smilja Mandi iz Srba; Mika Dubaji iz Neteka, Saja Divjak i Marija Bala iz Donjeg Lapca te Boja Zakula iz Korenice. U drugoj polovini 1942. u kotaru Lapac organizirana je i dopisnika sluba U Agitpropu Kotarskog komiteta KPH radile su Savka Batinica i Milica Kalini. One su radile na tampanju, umnoavanju i ureivanju Lapakog radio-vjesnika i Lapakog partizanskog vjesnika. Prve dopisnice bile su: Milica Kalini za list Pionir, Savka Kalini za list Zena u borbi. Za list Zena u borbi pisale su mnoge ene, a objavljivani su pojedini lanci Smilje Popovi, Milke Mileusni, Anelke Jovani, Milke Dimi, Drage Mre, Milice Poue i mnogih drugih. U 1942. godini mnoge omladinke s teritorija kotara prijavile su se i otile u operativne jedinice. U 1. ensku partizansku etu otila je Milica Obradovi iz sela Birovae. Odmah poshje formiranja 1. i 2. enske partizanske ete na teritoriji kotara Korenica, na teritoriji kotara Lapac formirana je 3. enska partizanska eta. Ovu etu formirao je 3. liki partizanski odred u selu Kestenovcu gdje je ona i zavrila vojnu obuku. U etu su se javile, uglavnom, omladinke iz kotara Lapac pa je eta i prozvana Lapakom enskom etom. U vrijeme osnivanja AVNOJ-a u Bihau po itavom kotaru odravani su narodni zborovi i sastanci na kojima se narodu objanjavala vanost ovog dogaaja za daljnji razvitak nae narodnooslobodilake borbe i ivot naih naroda. Ovakav jedan sastanak odran je u zaseoku Selita. Skupile su se ene iz: Selita, Nebljusa, Capaua i Meljinovca, njih 100 da se upoznaju sa znaajem Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije. Na sastanku su bile iz Okrunog odbora AFZ-a za Liku Danica Brozovi i Milka Solaja. U toku sastanka ene su samoinicijativno i spontano predloile da njihove predstavnice odu u Biha, da posjete AVNOJ i odnesu estitku i poklon Titu za Novu 1943. godinu. U delegaciju su izabrale: Milku Solaju, Danicu Brozovi, Smilju Vlatkovi i Savu Popovi. Danica Brozovi pria: estitku smo napisale i u n j o j poelile uspjean rad AVNOJ-u na elu s drugom Titom. Spakovale smo birane lijepe jabuke, orae, ljenjake, flau rakije od cvijeta i arape od divne bijele vune za druga Tita. U Biha smo stigle poshje podne oko tri sata pred zgradu AVNOJ-a i javile se strai. Primio nas je drug Tito, rukovao se sa nama rijeima: Izvolite sjesti, delegati iz Like. Na to sam ja odgovorila: Drue Tito, mi nismo delegati iz Like, nego samo sela Nebljusa i ostalih njegovih zaseoka iz kotara Lapca. Tito nas je pitao kako smo putovale, interesirao se za na rad i prilike kod nas. To vee bile smo i gosti na veeri kod Tita. Prije veere nam je posluena rakija. Ja sam digla aicu i kazala: Nekada smo nazdravljah J a n k u ili Marku, a danas na narod kae: Smrt faizmu Sloboda narodu. U novembru 1942. vrene su pripreme za izbore seoskih, opinskih i kotarskog NOO-a. U izbornoj kampanji uestvovale su sve politike organizacije. Izbori za mjesne i opinske NOO-e provedeni su 6. decembra 1942. godine. Na izborima je uestvovalo 50% ena. Kotarska izborna konferencija odrana je 11. januara 1943. i izabran je Kotarski narodni odbor. U plenumu Kotarskog NOO-a izabrane su Jelena Miokovi Beba i Mara Zuni, dok je u Izvrni odbor Kotarskog NOO-a izabrana Dragica Desnica u kojem je vrila dunost blagajnika. U Okrunu izbornu komisiju iz kotara Donji Lapac, pored nekoliko mukaraca, izabrana je i Mara Zuni.
U Mjesni NOO za selo Nebljuse izabrana je Danica Brozovi. U Opinski NOO Donji Lapac izabrana je Milija Raeta, u Opinski NOO Srb Jelica Buji, u NOO sela Doljani Mara Paji, Zorka Medi, Boja Orelj i Jovanka Medi, u Mjesni NOO sela Brezovac Sajka Skori, u Mjesni NOO Dabanica Borka Mandi, u Mjesni NOO Donji Lapac Milka Zobenica, u NOO Kamensko Raeta Mileusni Marija. 14 Prva Zemaljska konferencija AFZ-a Jugoslavije odrana je od 57. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu. Delegat iz lapakog kotara bila je Smilja Popovi, a kao gost Jelka Blanua. Kada su se vratile s Konferencije, prenosile su enama iskustva, tumaile odluke. Posljednjih mjeseci 1942. u kotaru su odrani mnogi zborovi, sastanci i sijela. U izvjetaju KK KPH za kotar Lapac OK KPH za Liku od 10. I 1943. godine stoji: Pored seoskih zborova koji se odravaju, odrane su i priredbe uoi Novi godine, u srbskoj opini na 5 mjesta, doljanskoj 3 i lapakoj 3, tako da su sva sela naeg kotara obuhvaena ovim veerima. Na ovim priredbama dati su skeevi i recitacije u vezi sa narodnooslobodilakom borbom, govoreno je i o uspjesima NOB-e u 1942. godini i o tome to treba raditi da bi se u 1943. godini zadao to tei udarac okupatoru i njegovim slugama. Poetkom januara 1943. odrana je u selu Doljani Prva kotarska konferencija AF-a za kotar Donji Lapac, uz prisustvo brojnih delegatkinja, iako je bila jaka zima i duboki snijeg. Konferenciji je prisustvovala Kata Pejnovi, tada ve predsjednica AF-a Jugoslavije. U Kotarski odbor su izabrane, pored ostalih, Milka Dimi i Marica Obradovi Simina iz Birovae. U aprilu i m a j u 1943. odrane su i opinske konferencije AF-a za opine Donji Lapac i Doljane i na njima su izabrani opinski odbori AF-a. U to vrijeme odrane su i skuptine ena po sehma na kojima su birani mjesni odbori AF-a. Izabrane su, uglavnom, ene koje su ve bile u mjesnim i opinskim odborima. Do veih promjena dolo je tek 1944. kada je u odbore biran vei broj omladinki. Opinska konferencija AF-a za opinu Srb odrana je u aprilu 1943. u Ratelama u kui Rade Raenovia. Na konferenciji su bih prisutni: Duanka Gostovi-Grubor iz Okrunog odbora AF-a za Liku, Nikola Miloevi, sekretar KK KPH Donji Lapac i Milan Raenovi, lan Opinskog komiteta KPH za Srb. Uoi etvrte neprijateljske ofanzive KK KPH Donji Lapac je obavijestio o njoj sve partijske organizacije, NOO, SKOJ i AF-e. Vrene su pripreme za evakuaciju stanovnitva, stoke, ita, ostale hrane i svih pokretnih dobara. Ispred neprijatelja povlailo se mnotvo naroda s Korduna i Banije. Starice i nejaka djeca ili su po ledu i snijegu u neizvjesnost, u Bosnu. Jedan dio ove velike kolone proao je preko Korenice, Kamenskog i Lapake kotline, a drugi dio preko Drenovae i Ripa. Narod lapakog kotara sklonio se u visove Pljeevice (Kamensko, Vitarogu, Manitu Dragu, Pirovita, Duke, ispod visokog Ozebhna, na Orlovaku, pod Jankov vrh, na Zuleevicu i Cemernicu). Snijeg je bio dubok, zima otra, pucalo je drvo i kamen. Ogromni smetovi ometali su kretanje. Narod je u planini trpio glad, strah i studen dugih dvadeset dana. Tuen je iz aviona, bacaa i topova. Mnogi se nisu vratili u svoja sela. Stariji i bolesni, m a j k e i nejaka djeca umirali su od hladnoe u ogoljenoj smrznutoj planini.
14 Z e n a u borbi br. 1011 od j a n u a r a i f e b r u a r a 1843.
Za vrijeme ofanzive omladina i A F 2 prikupljali su hranu za vojsku i ranjenike, prenosih su i evakuirah ranjenike, prihvatali izbjeglice, evakuirah ugroena sela, prekopavah ceste i ruili mostove, hrabrih narod, borih se protiv onih koji su na bilo koji nain pokuavali demoralisati mase. uvali su zbjegove i smjenjivah se na straarskim mjestima. Na sjednici Plenuma OK KPH za Liku od 25. II 1943. u izvjetaju o stanju hkih bolnica kae se da se istakla bolnica u Miljenovcu, da je za vrijeme neprijateljske ofanzive primila 1500 ranjenika i da je evakuisana uz pomo Glavnog taba Hrvatske. Prola je ofanziva. Slomile su je nae jedinice u pobjedonosnoj bici. Narod se vratio u svoja sela. Dolazi do izraaja zajednitvo i saradnja. Omladina i ene svrstavaju se u radne brigade da zajednikim naporima lijee rane zadane u krvavim okrajima. U nastradalim sehma popravljaju kue. Bajte se ponovo diu. Vodi se akcija oko organizacije proljetnog oranja i sjetve. Ulau se veliki napori da se za sjetvu obezbijedi ito. Udruenim snagama svih organizacija na teritoriji kotara u k l a n j a j u se posljedice koje je ostavila ofanziva. Kroz opustoenu Liku vraa se iz Bosne narod Banije i dijelova Korduna. Kolone i kolone izgladnjelih, izmuenih, golih, bosih i bolesnih staraca, ena i djece danonono se kreu putevima i sehma lapakog kotara. Veina ovih izmrcvarenih izbjeghca je oboljela od tifusa. Hodaju kao u snu. Zene, omladina i sposobni stariji mukarci, odbornici NOO, svi su na nogama, u akciji tekoj i do tada moda najteoj. Trebalo je toliki narod prihvatiti, nahraniti i pruiti mu makar i minimalnu pomo, a Lapac je iscrpljen i izgladnio. U protekloj ofenzivi hranio je hiljade vojnika i na stotine ranjenika iako je i sam bio opljakan i spaljen. AFZ i NOO su organizirali prolazne kuhinje, oboljele su odvajah u posebne karantene koje su organizirali u pojedinim selima ili zaseocima. Djecu, koja su u bosanskim planinama izgubila roditelje, drugarice smjetaju u dom u Frkaiu. Teko je bilo boriti se protiv tifusa. Brzo se irio i prenosio na stanovnitvo lapakog kotara. Naroito je zahvatio sela pored puteva kojima su se kretale izbjeglice. Najvie je nastradala opina Doljani i dio opine Lapac. U bunilu i s visokom temperaturom leale su mnoge porodice. Zene i omladinke su pravile partizansku burad pokuavajui sprijeiti irenje epidemije. Radile su danonono, iscrpljene glau i umorom. One su se u ovoj situaciji jo jednom dokazale kao jedna od glavnih snaga naeg antifaistikog fronta. Po svim sehma kotara bilo je bezbroj primjera ljudskog portvovanja. Vehki dio tereta su ponijele Jelena Miokovi Beba, lan Kotarskog NOO, Smilja Popovi, lan KO AFZ-a, Sava Batinica i Mihca Kalini, obje iz Agitpropa KK KPH Lapac. Ove drugarice, neprekidno radei, i same su oboljele od pjegavca. Milica Kalini nije preivjela. Istakao se i Dmitar Popovi Babo. Pruao je pomo u prevoenju djece i starih iz Lapca u Frkai. Jela Miokovi Beba nije oboljela od pjegavca i izabrana je za predsjednicu KO AFZ-a Lapac. I Milica Pejnovi-Poua je zajedno s ostalim drugaricama i drugovima uestvovala u ovoj velikoj bici. U toku epidemije preuzela je djeji dom u Frkaiu i svojski se brinula o njemu dok i sama nije oboljela od tifusa. Dok epidemija tifusa nije savladana, odnijela je mnoge ljudske ivote. Lapac je izgubio veliki broj stanovnitva i dosta kadrova, a meu njima i sekretara KK KPH Lapac Milu Kosanovia. Za razhku od Banije i Korduna u etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi narod Like i kotara Donji Lapac nije evakuiran u duboku pozadinu i udaljena podru-
ja, ve se organizirano evakuirao i povlaio u ume. OK KPH za Liku uspio je putem partijskih organizacija i NOO-a usmjeriti svoje stanovnitvo u neprijateljsku pozadinu i tako ga potediti svih muka koje je preao izbjegli narod Banije i dijela Korduna. 15 etvrta neprijateljska ofanziva je ostavila pusto, zgarita i mnotvo mrtvih. Poinje se i dalje neumorno raditi i stvarati. Lapac se ponovo oporavlja. Toga proljea, pored svih tekoa, borbe s glau, epidemijom, gubitkom vehkog broja stanovnitva, zasijane su i uzorane velike povrine zahvaljujui radnim brigadama u kojima su preteno bile ene. One su u ljeto i jesen vodile ponovo borbu pod parolom: Ni zrno ita okupatoru. U lapakom kotaru uestvovalo je 1.269 ena u radnim jedinicama na poljoprivrednim radovima. 16 itavo proljee i ljeto AFZ organizira posjete bolnicama i borcima na poloajima. Odravaju se redovno sastanci i zborovi. Prouavaju se odluke ZAVNOH-a i vodi se borba protiv utjecaja etnika i njihove propagande koji su nastojali koristiti teke posljedice ofanzive i epidemije tifusa. Na sastancima opinskih i kotarskog odbora AFZ-a za Lapac birane su delegatkinje za konferenciju AFZ-a Hrvatske koja je odrana 11. VI 1943. godine u Otocu. Iz Lapca su delegirane: Jelena Miokovi Beba, Danica Brozovi, Smilja Popovi, Ljubica Tima, Milka Dimi, Marica Obradovi, Smilja Blanua, Borka uki, Milka Mileusni, Anelka Jovani, Savka Kalini, Zora Grbi, Vuka Veki, Anka Sijan i Dragica Dra. Poshje kapitulacije Italije Lika je ponovo u opasnosti, a naroito kotar Lapac, jer Nijemcima je od velike vanosti bila komunikacija BihaLapac KninZadar i zato s velikim snagama nadiru na lapaku teritoriju. S njima su ustae i etnici. Lapac je ponovo u rukama neprijatelja. Narod se na vrijeme povukao ispred neprijatelja. Povukao se u Pljeevicu, Zuleevicu i ume oko Srba. Mnogi su otih u koreniki i udbinski kotar, a jedan dio stanovnitva povukao se u drvarski okrug preko rijeke Une. Na teritoriji kotara oivljavaju proetniki elementi, a posebno u selima Birovai, Dnopolju, Miljenovcu, Strpcima, Nebljusima, K. Koritima, pa i nekim drugim sehma. Formirane su etnike organizacije. Njihovo sjedite je u Birovai, zaseoku Opai Dolini u kui Jove Opaia. Iz toga malog sela potekla su mnoga zvjerstva, krvoproha, muenja i masakriranja. Tu su stvaram planovi kao to je zvjerski pohod na bolnicu u Krani. Dolazila je zima i narod se postepeno vraao u svoja sela. Mnoge su porodice ostale u zbjegovima i tako doekale osloboenje zemlje. Nije se vratilo sve stanovnitvo izbjeglo u drvarski i koreniki kraj. Koncem 1943. i poetkom 1944. mnoge drugarice iz Kotarskog odbora AFZ-a otile su na druge dunosti i od starih lanova ostale su samo Vuka Veki i Danica Brozovi. Zato je u tom razdoblju odbor popunjen s novim drugaricama i to: Milkom Dimi, Stanom Polovinom Zujom, Dragicom Luki, Sajom Obradovi, Smiljanom Obradovi, Jelkom Divjak, Savom Popovi, Sokom Hajdinonovi. Za predsjednicu je izabrana Smilja Obradovi, a u drugoj polovini 1944. Soka Hajdinovi. U aprilu 1944. u kotar Lapac je doao komandant etnike Dinarske divizije pop Momilo uji. Odrao je sastanak s etnikim rukovodstvom ovog kotara i dao im instrukcije za zloinake akcije. Formirane su etnike trojke koje su
15 Dr u r o z a t e z a l o : N a r o d n a v l a s t na K o r d u n u , B a n i j i i Lici, 19411945, str. 173. 16 Lika ena u borbi, b r . 18. od r u j n a 1943.
doekivale u zasjedama komuniste i ostale aktiviste, ubijali ih ili hapsili. uji je odrao i zborove u Dnopolju, Doljanima i Srbu. Poshje ujieva odlaska etnici su poeli sa zloinima. Na Rudinama su strijeljali Jovu Blanuu iz Birovae i Jandru Zobenicu, lana Opinskog NOO-a iz Kestenovih Korita. Izvrili su muki napad na bolnicu u Krani i masakrirali 32 ranjena borca. Na povratku su ubili Peju Delia, predsjednika NOO Birovaa, Milana Opalu, predsjednika NOO iz Kestenovih Korita, Ninu Milanovia, omladinskog rukovodioca iz Miljenovca i uru ukia iz Dnopolja. U Opai Dolini su odsjekli glavu Brati Raeti Barabinu. U selu Oraovcu uhapsih su Mariju Bala, koja je u to vrijeme radila u ROC-u Lapac. Domai etnici su je dobro poznavali. U Opai Dolini su je sasluavali, muili, maltretirali i strijeljah. U drugoj polovini m a j a uhapsih su iznad Dnopolja D u j u Karan, lana OK KPH za Lapac koja se vraala sa terena petrovakog sreza. Ila je na Kamensko da u Komitetu podnese izvjetaj o situaciji kod lapakih izbjeglica koji su se sklonih u Bosnu. S njome su uhapsih Soku Starevi i Soku Raetu Miinu. etnici su ih odveli najprije u Opai Dolinu i poshje sasluavanja i maltretiranja predah ih Nijemcima u Lapcu. U njemakom zatvor su zatekle krvavu i isprebijanu Soku Raetu Mandinu, odbornicu AFZ-a iz Gajina. Ispriala im je da su je etnici uhvatili u Bueviu i doveli u Lapac, a preko Mamca su je vezali za bicikl i vukli po makadamskoj cesti. uja je vidjela da Nijemci slabo uvaju zatvor (to je bio posao etnika). Onog dana kada su etnici vrili pokolj ranjenika u bolnici u Krani, uja je obila vrata na zatvoru i pobjegla ispod bodljikave ice zajedno sa Sokom Starevi, Sokom Raetom Miinom i Sokom Raetom Mandinom. Hapsili su i tukli Borku uki, Mariku Niki, odbornice AFZ-a te Micu Raetu Daanovu, Mandu Drai i mnoge druge. Mandu Drai su tukli iako je bila starija ena. U januaru 1944. na traenje KK KPH Lapac povuena je tajnica Okrunog odbora AFZ-a Beba Jelena Miokovi i kao lan Izvrnog KNOO, u kome je bila zaduena za prosvjetu, upuena na teren opine Doljani zajedno sa Smiljom Popovi, zbog teke situacije na terenu ove opine. Njih dvije su tamo radile u svojstvu lanova OK KPH za Doljane. Situacija je bila izuzetna, nesigurna zbog stalnih njemakih i etnikih patrola na ovom podruju. One se sjeaju: Za vrijeme desanta na Drvar nalazile smo se na okupiranoj teritoriji opine Doljani. Komitet je dobio obavjetenje od KK KPH za Lapac da e neprijatelj napasti i Doljane i upozorio sva politika rukovodstva da prebaci narod i blago i evakuira sva ostala dobra na bosansku stranu, jer nita ne smije pasti u ruke neprijatelju. Odmah smo intervenirale. Obavijestile smo skojevske organizacije i one su s omladinom prebacivah preko Une stoku i ostalo, a nas dvije, drug Jovica apa, tajnik Opinskog NOO-a i drugarica Mara Paji, takoer lan Opinskog NOO-a dereglijama smo prebacivah narod preko Une. Na bosanskoj strani u Palucima su se nalazila ostala opinska rukovodstva iz Doljana. Oni su saekivali i rasporeivah narod po bosanskim sehma. U toku prebacivanja preko Une neprijatelj je otpoeo sa napadom i tukao po nama. Meutim, uspjelo se prebaciti narod i skloniti sve ostalo. Zadnji smo se prebacili nas etvoro. Bile smo neispavane, izmuene psihiki i fiziki i vrlo, vrlo gladne. Nekako smo dole do Podova i dalje nismo mogle, meutim, jedna ena nam je dala malo kisela kupusa i tako nas toliko povratila, da smo mogle produiti dalje. 17
17 S j e a n j e k o d a u t o r a (N. 2 . ) .
Krajem jula ene Birovae kriom su napustile selo i posjetile bolnicu u Bijelim Potocima. Meutim, kada su se vratile, etnici su ih pohapsih, sasluavah, tukh i poshje dva dana napisali Odluku o kanjavanju nekohko ena. Pet ena su kaznili da dadu po vola etniko-njemakoj klanici u Lapcu. Smilja Tima je morala dati dvije ovce, Soka Raeta 10.000 kuna, a Jeli Dragievi su oduzeh komad zemlje, jer nije imala stoke. Takoer su im zaprijetili strijeljanjem ako ih jo jednom uhvate na slinim zadacima. U Birovai su tukli i maltretirah Jelu Dragievi, babicu, Mandu Obradovi i Saju Deli. Zene lapakog kotara u vrijeme etniko-njemake okupacije razbijaju etnike mitinge. One su bile i odlini obavjetajci. Pratile su kretanja neprijatelja i uoavale njihove namjere i o tome izvjetavale rukovodstva NOP-a. Saja Filipovi ispod Kozjae, inae majka sitne djece, dobila je zadatak da povjerljivi tampani materijal prenese na bosansku stranu. Da bi izvrila zadatak, morala je prei preko Breina gdje su Njemci i etnici neprekidno patrolirah. Ona se dosjetila i materijal obavila oko vretena, namotala opredenu vunu i sa preslicom za pojasom izvrila zadatak. Neprijatelji su 1944. pokupili narod Dobrosela i kamionima prebacili u sisaki logor. Meu odvedenima bilo je dosta aktivista iz odbora AFZ-a. One su se dobro drale i odlino snale povezavi se sa organizacijom u Sisku. Kada su se u jesen vratile u Dobroselo, nastavile su aktivnim radom. U takvim okupacionim uvjetima ene kotara Lapac doekale su i 3. okrunu konferenciju AFZ-a za Liku, koja je odrana 4. i 5. IX 1944. u Srednjoj Gori. Na konferenciji su iznosile svoje tekoe, priale o svojoj snalaljivosti i borbi. Vuka Veki ispred ena opine Srb je, izmeu ostalog, govorila da iako ive pod terorom etnika, ene opine Srb nose hranu svojoj vojsci u koevima za sijeno ispod sijena, da peku kruh s petokrakom zvijezdom, srpom i ekiem, s ispisanim pozdravom Smrt faizmu Sloboda narodu. Mika Besla iz Dobrosela je ispriala da su ene Dobrosela bile u logoru u Slavoniji i da je bilo strano, ali su uhvatile vezu i uspjele pobjei iz logora probijajui se prema osloboenom teritoriju. Mnogo im je pomagao hrvatski narod i omoguio im povratak. Marija Majstorovi, iz Propagandne komisije Kotarskog NOO-a Lapac, je rekla da su ene lapakog kotara pokazale bezbroj primjera u rasturan j u propagandnog materijala da bi suzbile lanu neprijateljsku propagandu. Soka Hajdinovi je ispriala kako Duka Stani ima mua u etnicima, ali ipak alje kruh partizanima. Jednog dana su je etnici uhvatili na djelu i tukli. Ona im je prkosno dobacila: Da sam imala dva kruha, obadva bih im poslala! Iznijela je da su ene sela Doljana i Dobrosela odlazile u neprijateljske garnizone i do tada izvukle u partizane 500 domobrana i 70 Rusa. Okruni odbor AFZ-a za Liku je 17. III 1944. izvijestio Glavni odbor AFZ-a Hrvatske: etnici pljakaju, siluju i ubijaju. Nedavno su uhapsih i odveli vabama 17 naih omladinki, koje su ponijele hranu na poloaj naoj 6. diviziji preko Une. Odbornika koji ih je sprovodio, odmah su ubili. Poslije toga uhvatih su jo dvije drugarice koje je izdala jedna lapaka pijunka. Kada su htjeli silovati jednu nau odbornicu, ona se sama ubila. Jedan etnik je ubio roenu sestru kada ju je uhvatio da plete arape partizanima. Sami priaju kako od vaba imaju zadatak da ubijaju, naroito nae pohtike rukovodioce. Tako su do sada samo u tom kotaru ubili 10 lanova NOO-a. Sav t a j teror nije mogao pokolebati narod lapakog kotara, nego naprotiv, mrnja prema neprijatelju i ljubav prema NOB-i je jo jaa. Potajno se skupljaju prilozi za nau vojsku, potajno se
52 DONJI LAPAC
817
odravaju sastanci itd. Jedna naa opinska odbornica uspjela je izvui 20 Rusa i sprovesti ih partizanima, a jo u nekoliko sela ene su ih tako izvele.18 Mnoge ene kotara Donji Lapac prole su kroz odbore Narodne pomoi, NOO, mjesne, opinske i Kotarski odbor AF-a Lapac. Hrabro su izvravale svoje mnogobrojne zadatke. Nita ih nije pokolebalo, ni smrtonosni kurumi za vrijeme neprijateljskih ofanziva, avionske bombe, epidemija tifusa, glad, ustaka i etnika zvjerstva. Neustraivi su likovi predsjednica Kotarskog odbora AF-a Donji Lapac: Milke Medi, Mare Zuni, Smilje Popovi, Jele Bebe Miokovi, Smiljane Obradovi i Soke Hajdinovi. Pomo su im pruale i drugarice koje je partijska organizacija slala na teren kotara na krae ih due vrijeme (Jela Biani, Milica Pejnovi-Poua, Neda Zakula, Gaga igi, Kata Pejnovi, predsjednica IO AF-a za Liku i predsjednica Zemaljskog odbora AFZ-a Jugoslavije, Stojanka Aralica, Duanka Gostovi-Grubor, Dara Cudi, Sofija Rajevi, Milica Mai i Darinka Puhalo). Mnoge omladinke i ene iz ovog kotara njih oko 70, otile su u operativne jedinice i borile se na svim frontovima Jugoslavije. One su bile borci, bolniarke, referenti saniteta, telefonisti i rukovodioci SKOJ-a u bataljonima i brigadama. Nisu se vratile 23 djevojke da zagrle svoje najmilije i s njima nastave novu veliku bitku za obnovu zemlje. U velikoj armiji lapakih ena i djevojaka, koje su se borile 4 ratne godine, njih 60 su dobile Spomenicu 1941. godine. 1. Sava Batinica, roena 1916. godine u Srbu, srednjokolka, uesnica NOB-e od 1941. godine; 2. Jelka ure Blanua, roena 1922. godine u selu Pavlovcu, kod akovca, grafika radnica u Zagrebu: 1941. godine predsjednica Mjesnog odbora AF-a za Kruge, lan Kotarskog odbora AF-a za kotar Lapac, radnik u Agit-propu CK KPH i CK KPJ, referent Agit-propa u samostalnoj artiljerijskoj brigadi; 3. Danica Mie Brozovi, roena 1909. u Pljevljima, Crna Gora. 1941. predsjednica Mjesnog odbora AF-a u Nebljusima, lan Kotarskog odbora AF-a za kotar Lapac, lan NOO Nebljusi, lan Okrunog odbora AF-a za Liku, lan Opinskog komiteta KPH za opinu Donji Lapac; 4. Bosiljka Burnjaja, roena 1921. u Kupirovu. Uesnik NOB-e od 1941. godine. U NOV od 1942. godine, borac u bataljonu Marko Orekovi, a u 3. odredu sekretar SKOJ-a; 5. Milka Milana Cvijanovi, roena 1917. u Neteci. Uesnik NOB-e od 1941; 6. Dragica Mile Desnica, roena 1920. godine u Podurljaju, uesnik NOB-e od 1941. godine. Od 1942. lan Kotarskog odbora AF-a, od 1943. lan Kotarskog NOO-a za kotar Lapac; 7. Smilja Jove Desnica, roena 1924. godine u Gornjem Srbu. Uesnik NOB-e od 1941. godine, a 1942. u bataljonu Marko Orekovi; 8. Savka Steve Dragievi, roena 1926. godine u Birovai, skojevka od 1941. godine, sekretar OK SKOJ-a za opinu Lapac, lan KK SKOJ-a i sekretar KK SKOJ-a, sekretar OK KPH za opinu Lapac; 9. Draga Jandre Drai, roena 1923. godine u Oraovcu. Uesnik NOB-e od 1941. godine. U NOV stupila 1942. godine, bolniarka, referent saniteta 2. bataljona 2. brigade 6. divizije; 10. Mara J a n d r e Drai, roena 1923. godine u Oraovcu. Uesnik NOB-e od 1941. godine, prva predsjednica Mjesnog odbora AF-a u selu Oraovcu, lan OK SKOJ-a za opinu Lapac, lan KK SKOJ-a i lan KK KPH za kotar Lapac; 11. Borka Mile uki, roena 1915. u Oraovcu. Uesnik NOB-e od 1941. godine, a od 1942. predsjednica Mjesnog odbora AF-a u Oraovcu, lan Opinskog odbora AF-a za opinu Lapac; 12. Mara Petra uki, roena 1922. godine u Dnopolju. Uesnik NOB-e od 1941. godine; 13. Anel-
18
ka ure Filipovi, roena 1923. godine u Beglucima. Uesnik NOB-e 1941. godine; 14. Soka Hajdinovi roena 1916. u Donjem Lapcu. Od 1941. godine uesnik NOB-e, lan Mjesnog odbora AF-a, predsjednica MO AF-a, predsjednica KO AF-a i lan KK KPH za Lapac; 15. Milka ure Jaramaz-Rastovi, iz Podurljaja. Uesnik NOB-e od 1941. i partijski rukovodilac u sjev. Dalmaciji; 16. Sofija Janka Jovi, roena 1921. u Srbu, student medicine, uesnik rata od 1941. godine; 17. Savka Drage Kalini, roena 1921. godine u Srbu, srednjokolka, uesnik NOB-e od 1941, lan OK SKOJ-a, lan Kotarskog odbora AF-a za Lapac, tajnica, lan Plenuma Okrunog odbora AF-a za Liku, 1944. prosvjetni referent u Kotarskom NOO i referent kotarskog dopisnitva; 18. Anka Stevana Kmezi, roena 1919. u Suvaji, student EKVP u Beogradu. Na rukovodeim dunostima itavo vrijeme NOB-e u Vojvodini i Srijemu; 19. Zorka Sime Kosanovi Kuki, roena 1920. u Lapcu, radi u omladinskoj organizaciji od 1941. lan OK SKOJ-a, lan KK SKOJ-a Donji Lapac, lan OK KPH za Liku, lan Okrunog odbora AF-a za Gorski kotar, lan OK KPH za okrug Karlovac; 20. Smilja Luke Majstorovi, roena 1920. u Gajinama, uesnik NOB-e od 1941. godine; 21. Borka Save Mandi, roena 1922. u Dabanici, lan Op. komiteta SKOJ-a i Op. komiteta KPH Srb; 22. Milka Mile Medi, roena 1894. u Doljanima, predsjednica MO AF-a u Doljanima, predsjednik KO AF-a za kotar Lapac, lan OO AFZ-a Doljani; 23. Bosiljka ure Mileusni, roena 1919. u Srbu, uesnik NOB-e od 1941. lan KO AF-a za kotar Lapac, lan glumake grupe August Cesarec; 24. Zorka Damjanovi-Mileusni iz Kunovca. Od 1941. omladinski rukovodilac u Kunovcu. U toku rata u Opinskom rukovodstvu SKOJ-a u Srbu, u KK SKOJ-a D. Lapac, lan KK SKOJ-a u Pisarovini i lan OK SKOJ-a za Zagreb; 25. Milka Milana Mileusni, roena 1911. u Milvoki u SAD, domaica u Osredcima, uesnik NOB-e od 1941. lan KO AF-a za kotar Lapac, od 1944. u 35. diviziji; 26. Jelka Beba Miokovi-Gnjatovi, roena 1921. u Donjem Lapcu, od 1941. lan odbora Narodne pomoi, od 1942. lan KNOO i KO AFZ-a 1943. predsjednica KO AFZ-a, tajnica OO AFZ-a za Liku, lan OK KPH za opinu Doljane; 27. Draga Vuje Mrda, roena 1892. u Birovai, domaica, radi aktivno od 1941. lan MO AF-a za Birovau; 28. Milica Sime Obradovi-Miloevi, roena 1924. u Birovai. Aktivni uesnik NOB-e od 1941. godine, 1942. stupila u 1. ensku omladinsku etu u Lici. Teko ranjavana, ostaje u NOV do kraja rata; 29. Milica Jandrije Opai, roena 1895. u Doljanima, aktivni uesnik NOP-a od 1941. godine. Predsjednica MO AF-a u Doljanima; 30. Milica Dane Opala, roena 1920. u Donjem Lapcu, radnica u Zagrebu. Uesnik radnikog pokreta od 1938. godine, lan PK SKOJ-a za Hrvatsku, u toku NOB-e bila lan KK SKOJ-a Vojni, lan OK SKOJ-a, Kordun, lan OK SKOJ-a Banija, za vrijeme etvrte ofanzive omladinski rukovodilac u bataljonu 7. divizije; 31. Mara Ilije Paji, roena 1919. Doljani, domaica, uesnik NOB-e od 1941. godine; 32. Mara ukana Pavkovi, roena 1922. u Osredcima, uesnik NOB-e od 1941. godine; 33. Smilja Steve Polovina-Tripalo, roena 1924. u Dobroselu, uesnik NOB-e od 1941. radila kao omladinski rukovodilac u Lici i Dalmaciji; 34. Milica Dmitra Popovi, roena 1920. u Donjem Lapcu, uesnik rata od 1941. bila stalno bolniarka po partizanskim bolnicama u Lici; 35. Smilja Milana Popovi, roena 1920. u Donjem Lapcu, uesnik NOB-e od 1941. godine, lan OO AF-a za Liku i lan OK KPH za Doljane, 1944. teko ranjena i ostala je invalid 100%>; 36. Anka Miloa Pria Blanua, roena 1926. u Krugama. U NOV bila borac, etna bolniarka i referent saniteta bataljona; 37. Draga Dane Raenovi, roena 1915. u Srbu. Od 1941. uesnik NOB-e; 38. Milija Vuje
Raeta, roena 1917. u Donjem Lapcu. Od 1941. uesnik NOB-e, predsjednica MO AFZ-a Gajine, predsjednik OO AFZ-a Lapac; 39. Smilja Davida Raeta, roena 1923. u Oraovcu, uesnik NOB-e od 1941. sekretar MO AFZ-a u Oraovcu, lan Sekretarijata SKOJ-a, lan KO AFZ-a za kotar Lapac, lan KK SKOJ-a i sekretar KK SKOJ-a za Lapac, lan OO SMG za Liku, lan Zemaljskog odbora USAOJ-a, od 1943. lan OK KPH za Donji Lapac i lan OZN-e (ROC) za kotar Lapac; 40. Jelica Bebi Buji, roena 1921. u Neteci, uesnik NOB-e od 1941. godine; 41. Bosiljka Jovana arac, roena 1924. u Dobroselu, uesnik NOB-e od 1941. godine; 42. Anka Sijan, roena 1923. u Urljaju, uesnik NOB-e od 1941. godine, lan MO AFZ-a u Urljaju; 43. Duka Jove Tadi, roena 1922. u Birovai, uesnik NOB-e od 1941. bila u NOV itavo vrijeme rata; 44. Milka Milana Tankosi, roena 1923. u Dugopolju, uesnik NOB-e od 1941, lan MO AFZ-a u Dugopolju; 45. Boja Ilije Tima, roena 1900. u Krugama, babica, 1941. dolazi iz Drvara u kotar Donji Lapac i radi na organizaciji ustanka. Upravnik bolnice na Pirovitima, Lapcu i Nebljusima. U nedostatku lijenika vrila je sama kiruke zahvate u Lapcu i Dobroselu. Od jeseni 1942. do marta 1943. bila je u kirurkoj ekipi za Hrvatsku kao instrumentarka, a 1944. godine odlazi u 35. diviziju kao pomonik ljekara; 46. Boja Dane Vojvodi, roena 1923. u Neteci. Uesnik NOB-e od 1941. i istaknuti omladinski rukovodilac u kotaru, okrugu i republici; 47. Koka Sime Vojvodi, roena 1925. u Neteci. Uesnik NOB-e od 1941. godine. Od 1942. lan Kot. komiteta SKOJ-a Donji Lapac, lan KK KPH Donji Lapac, lan OO USAOH-a za Liku i lan ONOO za Liku; 48. Mika Dane Vojvodi, roena 1921. u Neteci. Uesnik NOB-e od 1941. godine; 49. Smilja Raeta-Zeelj, roena 1923. u Donjem Lapcu. Od 1941. uesnik NOB-e, 1942. birana u KO AFZ-a za kotar Lapac, 1943. odlazi na Zumberak, lan OO AFZ-a za Pokuplje, lan Glavnog odbora AFZ-a za Hrvatsku; 50. Soka Aima Zeelj, roena 1924. u Podurljaju. Aktivni uesnik NOB-e od 1941; 51. Milka Ilije Vein, roena 1923. u Beglucima. Uesnik NOB-e od 1941. Bila je bolniarka u jedinicama NOV, referent saniteta u 2. bataljonu 5. brigade 1. korpusa; 52. Mirjana Moraa-Buji, roena 1920. u Neteci, student prava, uesnik pokreta prije rata. Za Vrijeme rata bila na mnogim odgovornim dunostima; 53. Milka Obradovi, roena 1917. u Donjem Lapcu, aktivni uesnik NOB-e od 1941, lan OO AFZ-a za Lapac, lan KO AFZ-a za Lapac; 54. Milica Dubaji, roena 1924. godine u Zaluju, srednjokolka, aktivni uesnik od 1941. godine i istaknuti omladinski i skojevski rukovodilac u opini, kotaru, Lici i Hrvatskoj; 55. Radojka Steve Zeelj, roena 1924. u Zaluju, aktivni uesnik NOB-e od 1941; 56. Zora Grbi od 1942. predsjednik MO AFZ-a za Srb, predsjednik OO AFZ-a Srb, lan KO AFZ-a za kotar Lapac, lan OO NOO Srb, lan OK KPH Srb; 57. Mileva Jove Damjanovi iz Podurljaja, lan KO USAOH-a D. Lapac; 58. Dragica Jove Mileusni, roene 1911. u Srbu, uesnik NOB-e od 1941, telefonist u 3. likom odredu i na telefonskoj centrali Primorsko-goranskog podruja; 59. Stana Bursa, ro. 1923. u Kaldrmi, omladinski aktivista i lan Mj. NOO Kaldrma i Op. NOO-a Srb; 60. Zorka Peji-Pavkovi, ro. 1923. u Osredcima, lan KK SKOJ-a Donji Lapac i sekretar Op. kom. KPH Srb. Za vrijeme etiri godine rata ene i omladinke kotara Lapac ugradile su u temelje slobode svoju mladost i snagu. One su izvrile partijsku direktivu od 1941. godine i na djelu dokazale da su njihove kue zaista bile neiscrpni vojniki magazini jer su ishranile na hiljade vojnika, ranjenika i izbjeglica iz opine Petrovo Selo, Korenice, Udbine, Korduna i Banije. Izatkale su hiljade zavoja utkivajui u njih svoje arke elje za
ozdravljenje svojih boraca. Obukle su i obule itavu jednu diviziju. Na svojim pleima prenijele su tone i tone tereta i stotine nosila s tekim ranjenicima. Svojim uljevitim rukama iskopale su ogromne koliine zemlje i izgradile nebrojene zemunice i sklonita. One su prekopale ceste i puteve i vukle sitnu djecu i starce po zbjegovima. Bila ih je hladna kia i lika meava. Prepjeaile su stotine kilometara nosei darove u partizanske bolnice i drugovima koji su budno straari na isturenim poloajima. Zene su hapene, ranjavane i ubijane (Jeka Vejin iz Krkog Brda (Srb), Smilja Grbi iz Osredaka, Saja Medi iz Zaklopca i omladinke Smilja apa iz Nebljusa i Smilja Buji iz Neteke). Masovno su prisustvovale svim sastancima, zborovima, mitinzima i bile uesnice mnogih konferencija. Pohaale su politike kurseve i analfabetske teajeve, previjale ranjene drugove i juriale na bunkere. Nikada nisu poklekle, uvijek i u najteim situacijama, njihove elje, misli i nade pratile su borbeni put likih junaka sa Zuleevice i Drvara, Kupresa, Zelengore i hladne Drine, Beograda, Srijema i Zagreba i sve do zavretka njihovih ratnih operacija. Na etniku propagandu i progone odgovarale su pojaanim radom i prkosnom pjesmom: Kud se esta divizija kree, Vie narod robovati nee. Kad se esta divizija vrati, Like e se cure udavati. Juna 1945. one su poslale svoje delegate u osloboeni Zagreb, da na I kongresu ena Hrvatske ispriaju o svojoj etverogodinjoj borbi i rtvama, da ispriaju enama Hrvatske da su mnoge lapake majke izgubile sinove i keri. Zene i omladinke kotara Lapac opravdale su rijei vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, koje je kazao na I Zemaljskoj konferenciji AFZ-a u Bosanskom Petrovcu : Ja mogu kazati, da su ene u ovoj borbi po svome heroizmu i svojoj izdrljivosti bile i jesu na prvom mjestu, u prvim redovima i naim narodima Jugoslavije ini ast to imaju takve keri. Ja se ponosim tim to stojim na elu Armije u kojoj ima ogroman broj ena.
Milan R. Obradovi
Svuda, pa i kotaru Donji Lapac, ili u njegovoj neposrednoj blizini (Borievcu, Gospiu, Kulen Vakufu, Skoaju), uurbano su vrene pripreme u tom pravcu. Dogovori se vode potajno i na pogodnim mjestima. To potvruje i govor narodu ministra u vladi Pavelia dr Milovana Zania u Novoj Gradiki 3. lipnja 1941. godine, gdje je rekao: . . . Crkvice i u ovom kotaru mogle bi priati, jer su bile svjedoci, kako su se u tamno doba noi kod male svjeice zaprisezali ustae u njima. Pokret je rastao i ekali smo as da doe do slobode.. ? U Gospiu je ustaka organizacija jo u vrijeme Banovine Hrvatske, na elu sa upnikom Kukoljem i direktorom gimnazije Coriem, irila proustake uticaje na ake i traila od njih da stupaju u prikrivene ustake organizacije. Na zajednikom poslu naao se i pop Korgain, Danilo Crljen i dr. Oni su se i ranije pokazali kao loi ljudi, ah su se meusobno nali i dogovarali u Hrvatskoj itaoni, dok su ih na tom poslu materijalno potpomagali bogatiji trgovci. Voa istaknute ustake bande bio je Jurica Frkovi. Njihova propaganda imala je uticaja i na Borievac i stvaranje ustake organizacije u donjolapakom kotaru. 3 Po kolama su navehko formirane vjerske organizacije, odravana predavanja, a cilj im je bio odgoj mladih u ustakom duhu. Odabirani su mladii i pripremani za najgore to e tek doi. Njihova parola postala je U ime krsta ubij antikrsta. Antikrsti su bili Srbi, Zidovi, komunisti i Cigani. Sve to ne pripada rimokatolikoj crkvi trebalo je privesti istoj, ili ognjem i maem unititi. Hrvatski narod (od 11. IV 1941. godine, broj 58, na strani 3) objavljuje: . . . Ustaki odredi zauzimali su radio-postaju. Opunomoeni zamjenik poglavnika general Slavko Kvaternik, uao je u radio-postaju da objavi hrvatskom narodu i itavom svijetu, da je hrvatska drava ponovo uspostavljena na svojem historijskom etnikom teritoriju. Dok su u svijet ile odlune historijske rijei, hrvatski omladinci oduevljeno su pozdravljah prvu oklopljenu jedinicu saveznike njemake vojske . . . U automobilu koji je iao ispred oklopljenih njemakih jedinica, ustae su triumfalno unijele svoju osvetniku ustaku zastavu. Ustae su potpuno preuzele vlast u Zagrebu. 4 Ustaki pokret je rastao i ekah smo as da doe do slobode i kada je bilo jasno da e se poeti ispunjavati ono, to smo mi u pjesmi uvijek pjevah: Ustaj rode, trai svoje, balkanske se zemlje kroje 5 govorio je ministar Zani. Aprila mjeseca 1941. godine formirana je vlada NDH i odreene funkcije Pavelia, Kvaternika i ostalih. Obavijetena je Vrhovna komanda u Berlinu o dranju operativne zone 132. njemake divizije u Hrvatskoj, o namjeri Kvaternika da formira 24 bataljona pjeadije i da ih naorua od ratnog plijena bive jugoslavenske vojske . . . Dalje izvjetava o iseljavanju dijela Srba iz Hrvatske za Srbiju. 6 Njemaki general izvjetava komandu 65. armijskog korpusa o odluci vladinih krugova NDH u Zagrebu za unitenje Srba, kojih ima oko 2 milijuna. 7
2 A r h i v J u g o s l a v i j e , f o n d S a v e z n e p o p i s n e k o m i s i j e za p o p i s r t a v a r a t a 19411945, ( d a l j e : AJ, p o p i s r t a v a r a t a ) . 3 A J , popis r t a v a r a t a , f. 3398. i Isto, d o k . 1205. 5 Isto, dos. 2982. 6 A r h i v VII, k. 114, f. 37/1, d 1. 7 A r h i v VII, k. 187/41, NAV nt 314 531/58-51. f. 2982
U Bihau je ustaku vlast uspostavio Viktor Guti koji je 1939. godine poloio zakletvu za klanje Srba. On je imenovao ustake funkcionere, organizovao i naoruao mjesne ustae u Borievcu i drugim mjestima kotara Donji Lapac. Guti je 1941. premjeten za Banju Luku, a na njegovo mjesto dolazi Ljubomir Kvaternik. Njegova velika upa Krbava i Psat obuhvatala je sedam kotara, a meu njima i kotar Donji Lapac sa dvije opine. Meu ostalim mjerama, on je izdao nalog za klanje i ubijanje nevinog srpskog naroda na podruju bihake upanije. Maja 1941. formirana je ustaka vlast u Kulen Vakufu. U tu neveliku, starobosansku varoicu upuena je jedna satnija iz Bihaa, a jednim dijelom iz Petrovca, s oko 70 ustaa i domobrana. U kratkom vremenu stiglo im je i pojaanje, pa je formirana ustaka bojna, kojom je komandovao Vladimir Veber. U Donjem Lapcu bio je pomoni ustaki odred sa zapovjednikom Mataijom Vinkom i grupom domobrana, pod zapovjednitvom porunika D o e n a . . . iz sastava 12. pjeake pukovnije Gospi. 8 U Srb je doao pomoni ustaki odred s 15 ustaa i zapovjednikom Ustakog stana Antom Magliem, te grupa domobrana iz sastava 12. domobranskog puka u Gospiu. Po veim sehma donjolapakog kotara, gdje su ranije postojale andarmerijske stanice, formiraju se orunike postaje, a kao ispomo i grupe ustaa, ak pomoni ustaki odredi jaine 5 i vie ustaa. Tako je bilo u Dobroselskom Bubnju. Tu su odreena trojica ustaa (Ante Markovinovi i jo dvojica). U Doljanima Nikola Siki i trojica ustaa iz Borievca: Mile Markovinovi, Mate Pavii i Mile Pavii. Ustae su bile rasporeene po jo nekim selima donjolapakog kotara. Broj stacioniranih ustaa varirao je, ali im je cilj i zadatak bio isti. U Bihau je ve u prvim danima ustake vlasti bilo stacionirano oko 2.000 ustaa i domobrana: Ripu 250300 ustaa, Lipi 80 ustaa. Da bi srpski ivalj doveli u zabludu, u m a j u 1941. ustae zapoinju gradnju puta od sela Borievac do zaseoka Dobroselski Bubanj. Meu srpskim ivljem poelo se govoriti kako se gradi put za Martin Brod, pa su mjetani Bubnja i okolnih sela bili veoma zadovoljni. Takva pria bila je izmiljena. P u t je graen do najblie provalije u koju e kasnije biti baeno na stotine nedunih ljudi. Stigle su vijesti o gradnji i poetku radova na Unskoj pruzi BihaKnin. Tamo su radovi prekinuti u aprilskim danima 1941. ali ustaka vlada vodi rauna o srpskom narodu, pa su pokuah i ovog puta da se poslue varkom i obmanom. Ured za socijalno osiguranje radnika Banja Luka uputio je svog slubenika F r a n j u Odia, kao lice koje e brinuti o zaposlenim radnicima, a naravno prije toga trebao je obavijestiti narod u tom k r a j u o poetku radova. Franjo nije znao o namjerama ustaa ni o hajci protiv Srba, mada je u to vrijeme i do tada palo ve dosta glava. On je uspio doi do Kulen Vakufa i odatle nije mogao dalje, jer je u tim krajevima ve poeo narodni ustanak. (Odi je ostao u Vakufu i bio oevidac mnogih dogaaja). 9
Zloini ustaa Iako je te godine ljetina dobro ponijela, osjeali su se znaci tekog ivljenja. Pod tekim uslovima valjalo je raditi i sklanjati sve to se moglo. Nedostajalo je radne snage, radnika-otraa alata i kovaa. Zalihe hrane bile su minimalne ili ih nije bilo. Nestaica je nagonila ljude da odlaze u mjesta gdje je bila uspostavljana ustaka vlast. Iako su bili svjesni da se moda i nee vratiti, ljudi su rizikovali ivot. Poneki su se vraah zahvaljujui Muslimanima iz Kulen Vakufa i Hrvatima iz Borievca, koji nisu bili pristalice ustaa, niti su se slagali s njihovim postupcima. Na pogodne naine, dolazei i sami u opasnost, takvi ljudi izvlaih su i spaavah ljude i upoznavali ih sa zloinakim postupcima ustaa prema srpskom stanovnitvu. Obino su govorili da vie ne dolaze medu ustae ni po kakvu cijenu, jer oni nee nikom oprostiti. Tako je i Radi Mediu govorio kova Murat iz Kulen Vakufa: Nemojte se igrati glavom, ustae nikom ne oprataju, oni ubijaju i kolju Srbe, pa ni tebi nee oprostiti. 10 Takvih i shnih primjera bilo je dosta, ali pojedinci nisu htjeli vjerovati onom to su uli od dobrih prijatelja, jer su mislili da oni nisu nikom nita skrivili, pa ih ustae zato nee ni dirati. Mnogi su se tako iz neznanja prevarili. Ustae su nastojale da to vie prodube mrnju prema srpskom narodu. Sluili su se i manjim zadjevicama i svaama izmeu mladia susjednih mjesta, kao to je bilo oko sjee ume u graninom pojasu. Ocjenjujui prilike i postupke ustaa, ljudi su sve vie postajali nesigurni i u svojoj roenoj kui. Tamo dalje od kue, makar iza m a n j e ume, bili su sigurniji. Kua vie nije njihov topli i miran dom. U ranim jutarnjim satima ljudi su izlazili iz ume vlanih i zguvanih odijela, prikradah se svojim kuama oprezno osmatrajui oko sebe. Nigdje nije bilo sigurno, niti se znalo odakle ovjeka vreba opasnost. Do tada dobre porodine i susjedske veze izmeu Srba. Hrvata i Muslimana bile su pokidane, i na naoj tromei. Like, Bosne i Dalmacije. Prvi poeci ustakog zloinakog ponaanja prema srpskom narodu manifestirah su se oduzimanjem oruja i vojnike odjee, to su je vojnici donijeh u danima kapitulacije Jugoslavije. Bila su to loa vienja. Maltretiranje ljudi je imalo uticaja na dio hrvatskog i muslimanskog ivlja, koje je osuivalo ustaku politiku i postupke prema nedunom srpskom narodu. U julskim danima ljudi su radili na polju ubirui ljetinu. I kao da je priroda ila na ruku porobljenim i uplaenim ljudima, sve je dobro ponijelo i rodilo. A ipak tuno je izgledalo to ljeto. U strahu i iekivanju, bez pravog rada, bez pjesme djevojake i momake. Po selima su bahato krstarile ustake patrole. To su mahom mlai ljudi ali preteno krljavi, do juer lutalice, besposliari, pijanci, seoske siledije i propali aci. Sad u ustakim uniformama s pukama o ramenu, drsko su se odnosili prema srpskom narodu. Sjeam se, Adam Biljak nosio je puku i igrao se njom govorei: Vidi ovu puku, ovo mi je dar kralja Petra. 11 Vjeito su tragah po selu i bih uporni u traenju oruja. Imalo je to svoje zato, jer su se bojah. Traili su i oruje koje nije vojne numeracije, pa i stare kubure iz vremena turske vladavine, samo da u rukama srpskih ljudi nema nikakva oruja. Uz to odvodili su vienije ljude, svoje bive komije i poznanike. Nastala su jadna vremena te se vie ne poznajemo. Ustaka vlast je preko noi postala sila od koje treba da svako strepi.
10 I z j a v a R a d e 1 N i k i c e Medi (uzeta m a j a 1969. godine), nalazi se k o d a u t o r a u B e o g r a d u . 11 I z j a v a Nikice Media (uzeta 4. m a j a 1969), n a l a z i se k o d a u t o r a .
Iz dana u dan su odvodili grupe ljudi. Na udaru su bili najprije vieniji ljudi: ljekari, svetenici, uitelji, trgovci, slubenici, radnici, zanatlije, studenti, oficiri, podoficiri i vieniji seljaci. Dakle, svi oni koji su mogli u datom momentu povesti narod. Sve se to dogaalo brzo i iznenadno. Upadali su u selo i odvodili ljude. Broj odvedenih zavisio je od broja koliko se ljudi zateklo u selu i oko kua. Do jula 1941. odvedeno je oko 270 osoba. U poetku su hapsili od 19 i vie godina, a kasnije se vie nije biralo. Od uhapenih najbrojniji su zemljoradnici 171, onda radnici 17, slubenici 10, aci 16, studenti 1, trgovci 5, penzioneri 3, svetenici 6. oficiri 1, podoficiri 2, ene 32, i djeca 5. Pohapene su odvodili u etiri pravca: Biha, Borievac, Gospi i Kulen Vakuf. Sabirna stanica je bila u Donjem Lapcu i Borievcu. Odatle su najee odvoeni u oblinje provalije jame. Svetenici su odvoeni u Gospi. Tamo je bio iskusni ustaki zlikovac, kolja i voa najcrnje grupe ustaa Jurica Frkovi, u stvari vehki upan. Zahtijevao je da svetenici pravoslavne vjere budu tamo dovoeni i to ne samo s kotara Donji Lapac, ve iz cijele Like, pa i drugih podruja. Iz Donjeg Lapca je u maju odveden paroh Nikola Bogunovi. Ustae su njegovu kuu potpuno opljakale, a suprugu Daru i dva sina hapse u Borievcu i tamo bacaju u jamu. Zajedno Bogunoviem u zatvoru se naao i njegov poznanik i roeni Lapanin paroh Petar Raeta, koji je slubovao u Buniu. Pored njih odvedeni su Divjak Laze Milan, lugar (star 41 godinu), Drai Mile Ilija, penzioner (74), Vojkovi Tome Jovo, postolar (36), Raeta Dane Ilija, slubenik (45), Vojnovi Petra Duanka (17), Lavrnja Milana Jovo, zemljoradnik (20), Popovi Milia uro, slubenik (76), Vladeti Dane Stevo,slubenik, (33), Kosanovi Nikole Bogdan, zemljoradnik (20), Opai Rade Milan, slubenik (29) i Srdi Dane Mile, slubenik, (56 godina). Najvie pojedinanih i grupnih hapenja i odvoenja bilo je u toku juna. Tako su iznenada 15. m a j a 1941. 14 ustaa blokirali kuu Petra Majstorovia, paroha u Doljanima. Izveli su protu i njegova sina studenta Milojka (do kapitulacije bive Jugoslavije predsjednik opine Donji Lapac). Odveli su ih u zatvor Donji Lapac i nakon dan-dva kamionom su ih prebacili u Gospi. Mueni su najteim mukama. Ostali su zajedno vie od mjesec dana gledajui muke jedan drugoga. Prota je naen objeen, a nakon dan-dva Milojko je baen u provaliju Jadovno. Nekoliko dana kasnije, odnosno 19. juna 1941. u Bubanj je dola grupa ustaa: Amdija indeli, Stevo Vidovi, Marko Markovinovi i Suljo Pelivanovi. najbolji poznavalac prilika u Bubnju. Na elu grupe bio je zapovjednik Vinko Mataija. Zatekli su ove ljude na kopanju kukuruza: Majstorovi Joce Stevan (55 godina, otac estoro djece), Medi Marka David (20), Medi Save Jovan (31, otac petero djece) Medi Marka Milo (45, otac estoro djece), Medi Laze Jovan (35, otac etvoro djece) i Medi Avram (78, otac petoro djece). Svi su odvedeni u zatvor gdje ih je posjetila Mika Medi, supruga Miloa Media. Nosila je malo hrane elei da ih vidi i da upita kako ive i kada e doi kui, jer upravo su ekah najvei poslovi kosidbe i spremanja sijena, a oni u zatvoru. Mika je molila ustae da ih izvedu da vidi svoga mua i komije. Straari su jedva na to pristali. Izali su u zatvorsko dvorite. Jedva ih je prepoznala. Pocijepana odjea, naduvena, ranjavana i krvava lica. Teko su mogli govoriti. Mika je dola i sutradan, ali ih vie nije nala u zatvoru. Otili su tamo odakle se vie nikad nee vratiti, izmueni i prebijeni baeni su u bezdan. IJ
12 AJ, popis r t a v a r a t a f. 2758.
Dva dana kasnije, po trei put ustae a t a k u j u na Doljane. Uoi napada Njemake na Sovjetski Savez, ustae su odveli Majstorovi Rade Nikolu Nidu, veoma vienog mladia (27 godina), Majstorovi Dane Radu (34), Orelj Nikolu (63), Orelj Nikole Milana (26), Radakovi Rade Nikolu Martinova (50), Radakovi Joce Sreu (33) i Radakovi Rade Danu (19). Navodno su odvedeni na sasluanje. Radakovi Nikole Jovo nekim udom uspio se izvui. Ustae su ga pustile iz zatvora u Borievcu. Iz Donjeg Srba odveli su: Raenovi Marka Petra, radnika (43 godine), Oegovi Sime uru, pograninog slubenika (29), Rastovi Dmitra Stevana. radnika (46), eelj Ilije Petra krojaa (44). Kea Jandrije Iliju, trgovca (46), V u j novi Laze Nikolu, zemljoradnika (51), Ugrica Steve Duana, mornarikog podoficira (26), Raenovi Mile Nikolu, radnika (51), Damjanovi Mile Nikolu, zemljoradnika (39), Kalini Mile Simo, oficir (39), Kalini Mile uru (65) i Torbicu Veljka, ljekara. Iz sela Donji trbci odveli su: Popovi Dane Jovana, slubenika, (43 godine), Laji Sime Iliju, slubenika (57), Laji Luke Iliju, zemljoradnika (60), Laji ure Savu, zemljoradnik (17), Glui Ilije Bogdana, slubenika (36) i Mati Mile Stevana, slubenika (41). Iz Drenovca eve Petra Savu (60) ubili su kod kue. Iz Begluka odveli su: Pilipovi ura Vida, (67) godina), Raenovi Marka Marka (18), Vejin Miloa Nikolu (17) i Pilipovi Obrada J a n k a (50 godina). Svi ; u ubijeni u Borievcu. Iz Birovae otjerali su: Opai ure Iliju, penizonera (63 godine) i Opai Ilije Milana, zemljoradnika (50). Ubijeni su na K u k u i baeni u jamu, te Kosanovi ure Nikolu, zemljoradnika (16). Ubijen u Borievcu i baen u jamu. Sa Brotnje otjerali su dvojicu ljudi: Puali Petra Milana, radnika (41 godina) i Drobac Todora Nikolu, zemljoradnika (48). Ubijeni su i oni u Borievcu i baeni u jamu. Buevi je bio na raskrsnici pa su ustae nailazile iz Lapca, Bihaa i Kulen Vakufa. Svaka grupa ustaa umanjila je broj ljudi. Odveli su: Bala Jove Danu, zemljoradnika (51 godina), Bala Dane Boju, domaicu, (59), Gluica Ilije Lazu, zemljoradnika (66), Gluicu Milana Stoju, domaicu (30), Grbi Jove Miu, zemljoradnika (51), Gluica Save Bou, zemljoradnika (80), Gluica Mie Dragicu (30), Gluica Mile Draginju, domaicu (29), Ljiljak Petra Jovu, zemljoradnika (58), Radi Milana ora. zemljoradnika (33), Radi Milana Miu, kvalificiranog radnika (55), Radi ora Milana, aka, (12), ojanovi Vida Milana, zemljoradnika (25), Ovuka Jove Pavla, zemljoradnika (46) i Ovuka Pavle Milu radnika (20 godina). Svi su otjerani u Kulen Vakuf. Bili su zatvoreni i mueni najteim mukama koje je primjenjivao Miro Matijevi, jedan od najcrnjih zloinaca u Kulen Vakufu. Poshje su otjerani na jednu kosu sela Ostrovice i povezani icom poubijani. Od ove grupe ostao je jedino iv Simo Zeljkovi. U selu Bueviu ivio je i stari svetenik, koji je ranije slubovao u Kulen Vakufu. Sa njime su bila dva sina, kerka i snaja s dvoje male djece. Kerka i sinovi su pobijeni na Bueviu. Dok su to inili skoro slijepog svetenika ustae su t j e r a h da slua kako mu kolju djecu. Dah su mu i no da kolje kerku. Odbio je da to uini. Ubijenu djecu su bacili u jamu, a njega su ostavili slijepog da se mui. Prilikom zauzimanja Kulen Vakufa 1941. naen je u vakufskom zatvoru sav iznemogao. Nije nikoga poznavao niti ta znao, a pogotovo ta se to dogaa. Dobroselo i Dobroselski Bubanj bili su komije Borievcu. U m a j u ustae iz Borievca poeli su da odvode ljude. Meu njima: Vuka Marka Jovu (25 go-
dina) i Kerkez Milu (34 godine). Obadva su ubijena na K u k u i baeni u jamu; Kantar Vuje Petra (79 godina), Medi J a n d r e Radu (70), Stikovac Miloa uru (41) i Besli Laze Jovu (56). Svi su poubijani u Borievcu i baeni u jamu. Kantar Gavre Iliju, trgovac (50 godina) odveli su u Donji Lapac i tamo ga vukli za brkove i govorili ovako se pali motor; 13 Kantar Gavra, (67), Vuka Marka Jovu (25), Kantar Stevana Duana (23), te iz Bubnja Vojinovi Dane Radu (52), Vojinovi Rade Momila (27), Dra Mile Milu (34) i Kerkez Milu, radnika (38 godina) doveli su u Borievac. Tu je bilo ljudi i iz drugih sela. Sabirni centar je bio u podrumu Grce Paviia. Grco je obilazio uhapene mukarce, prepoznavao ih, tukao i govorio o ustakoj vlasti, a njegova ena Marica isto je radila sa enama koje su se nale u zatvoru. Oko 38 ljudi bilo je u Borievcu. Vlado Dra kae: Dolo je oko 16 asova 16 zaprenih kola iz Lapca i odvezeni smo vezani dva po dva u Donji Lapac. Tu smo nali dva mrtva i dva iva taoca, meu njima je bio i Ilija Kantar, trgovac. Ve na ulazu u zatvor poelo je muenje, pa sve do kraja ivota.14 Muili su i P a j u Skrbia. Dvije su srpske kue u Borievcu. Ustae ne tede ba nikoga. Nekad su drugovah, meusobno se ispomagali. Sada odvode Vukovi Marka Petra (mladia, zanatliju 24 godine) i njegovu sestru Draginju (djevojku od 22 godine), Vukovi Nikole Petra (56); iz Gajina Durakovi Mile Branka (31), Vlatkovi Davida Danu (31) i Obradovi Obrada Lazu (77); iz Gornje Suvaje odvode Veki Mile uru (44) i iz Gornjeg Srba, Milju Luke Danu, trgovca (59 godina).
Mjetani Strbaca, Kestenovca i Buevia bili su upozoravani od Josipa Hodaka, komuniste od prije rata, ali ustaama je ipak polo za rukom da iznenade u Kestenovcu: Ivani Save Duana, radnika (19 godina) i Ovuka Nikole Miloa (47) koje odvode u Biha i ubijaju kod Garavice dok Vuka Joce Gavru (33), Blanua Dane Iliju (66), Majstorovi Jandrije Petra, andara (33) Majstorovi Rade Koju (55), Ovuka Koje Vukosava (54); a iz Kruga Popovi Nikole Milu (54) i Popovi ukana Iliju (65 godina) ubijaju na Kuku, odnosno u Borievcu i bacaju u jamu. udna su to bila vremena, puna neizvjesnosti, a malo pravih obavjetenja. Bar da netko tiho i neujno apne uvaj se, ustae kolju i nikom ne prataju. Za kratko vrijeme stotine ljudi je odvedeno u logore, zatvore, a samo je nekoliko ljudi pobjeglo s ustakih stratita. Ljudi nekih sela su bili vie obavijeteni, ali ljudi sela Meljinovac kao da su bili odsjeeni od svijeta i Veza. Mirno su ekah dan kada su zajedno 1 njih 54 kao jedan prestali kositi svojim kosama. Dana 27. jula 1941. na dan ustanka kad su neka sela bila slobodna i ljudi mirnije spavah, ustae su opkolile Meljinovac i za kratko vrijeme pohvatah skoro sve mukarce. Rijetko je tko ostao. Ostale su samo ene bez mueva, majke bez sinova, djeca bez svojih oeva. Nema ih vie. Svi su mueni i pogubljeni: Cvetianin Mihaila Ilija (63 godina), Cvetianin Ilije Boo (25), Cvetianin Ihje Jovo (22), Cvetianin Ilije Nikola (26), Cvetianin Boe uro (37), Cvetianin Boe Jovo (30), Cvetianin Voje Ilija (33), Cvetianin Dmitra Ilija (37), Cvetianin Ilije Mile (51), Cvetianin Mile Stevo (20), Cvetianin Trivuna Nikola (31), Cvetianin Milana Marko (35), Cvetianin Trivuna Trivun (61), Cvetianin Trive Mio (28), Cvetianin Mihaila Trivun (66), Cvetianin Vaje Ilija (46), Bubulj Jove Boo (24), Krnjaji Steve Lazo (41), Krnjaji ure Milan (46), Krnjaji Marka Pejo (61), Krnjaji Peje Rade (24), K r n j a j i Peje Ilija (21), Krnjaji ure Jovo (22), Krnjaji Nikole Vujo (71), K r n j a j i Mile Vuen (37), K r n j a j i Dane Jovo (48), Krnjaji Jove Savo (46), Dizija Jove Savo (44), Dizija Ilije Jovo (64), Dizija Dane Vuen (33), Dizija Dane Rade (38), Dizija Mile Petar (29), Dizija Ilije Mile (54), Brdar Luke Mile (41), Brdar Mile Ilija (22), Repac Gavre Stevan (51), Repac Steve Bogdan (19), Laki Vida Petar (53), Repac Paje Nikola (33), Repac Vuka Rade (71), Brdar Trivuna Stevo (38), Brdar ure Jovo (38), Grmua Miloa Petar (34), Grmua Dmitra Stevo (51), Grmua Steve Nikola (21), Sola Vasilja Luka (60), Laki Vuka Stevo (43), K r n j a j i Miloa Todor (60), Krnjaji Dane Ilija (63), Popovi Milana uro (20), Brdar Luke Simo (36), K r n j a j i Petra Simo (33). Svi ovi zemljoradnici zajedno su napustili svoje njive, zajedno otili da ih ustae mue i nikad vie da se vrate. To je i najvea grupa ljudi pohvatana u jednom selu i u jednom danu na podruju Donjeg Lapca. Nedaleko od grebena koje se uzdie iznad rijeke Une te plavozelene, brze i nemirne ljepotice, nalazi se selo Nebljusi. Bilo je 1941. puno momaka i djevojaka, vrijednih i radnih ruku. Upadi ustaa ve u maju prorjeuju selo, a ljudi nestaju zauvijek. Ostaju njive bez oraa i kopaa, m a j k e bez sinova i keri, djeca bez oeva i majki, sestre bez brae; ene se zauvijek zavij a j u crninom, a mukarci pukom i umom. Odveli su: Mati Ihje Radu (33 godine), Banjanin Ilije Milu (53), Bubalo Jovana Danu (53), Popovi Aima Radu (22 godine). Nekoliko dana kasnije odvode ene i djecu. Svaka ustaka grupa nije postupala jednako. Odveli su: Banjanin Stanu (52 godine), Banjanin Spase Milku (2), Skori Petra Soku (26), Marii Soku (36), Ljubovi Dane Vojina (63), Popovi Dmitra Petra (26), Popovi Jovana Stevana (26), Bubalo Laze Milku
(18), Mati Rade Maricu (59), Repac Petra Trivu (53), Banjanin Ilije Milu (aka, 7 godina), Banjanin Ilije Milku (5), Banjanin Ilije Smilju (3), Popovi Boe Jovu (35), Popovi Ilije Bou (57), Dotli ure Duana (5), Dotli ure Milana (8) otli ure Perku (57), Dotli Dane Milku (12), Dotli Petra Jelku (34), Dotli Jove J a n j u (61), Dotli Steve Jeku, Dotli Steve Milana (7), Dotli Steve Smilju (6), Dotli Steve Maricu (15), Dotli Boe Evicu (37), Dotli Dane Maricu (1), Dotli Milana Duana (13), Dotli Ilije Milku (17), Dotli Ilije Boju (44), Bubalo Dane Simu (48), Ljubovi Luke Milu (66), Ljubovi Rade Devu (59), Ljubovi Dane J e k u (35), Dobrovi Mile Petra (39), Dobrovi Mile Nikolu (29), Simeli Jove Mariju (1), Popovi Avrama Joku (37), Popovi Vuje Duku (59), Popovi Aima Stevana (56), Obradovi Pavla 1 " (paroha) u Nebljusima, starog 70 godina, gdje je slubovao 40 godina). Po broju odvedenog naroda Nebljusi su na drugom mjestu iza Meljinovca. Ukupno je odvedeno 53 osobe. Svi osim prote Obradovia otjerani su u Borievac i odatle do provalije gdje su poklani, ubijeni i baeni u jamu. 16 U selu Miljenovcu ustae su takoer juna 1941. pohvatale 19 osoba. Ustaki postupak ljudi su ve poznavali, zato se ustae nastoje neprimjetno i kradomice privui do sela i naroda i sve to uhvate to i odvode, bez obzira na pol i godine starosti, a svi oni koji pokuavaju bjeati bili bi na mjestu ubijeni. Tih dana iznenadili su: Kovaevi Laze Milana (30 godina), Kovaevi Laze Iliju (33), Kovaevi Trivuna Jovu (40),17 Novakovi Mare Joku (41), Novakovi Jove Boju (19), Novakovi Jove Stoja (17 godina), 18 Zobenica Steve Bogdana (radnika, 23), Milanovi Jovice uru, radnika (43), Mileusni Gavre Jovu (41),19 Opai Steve Nikolu (43), Mileusni Gavre Milana (59),20 Novakovi Laze dijete, (8), Opai Davida Danu (28), Opai Davida Milu (31), Opai Davida Cuku (25), Opai Dane Savu (67), Opai Stevana Davida (61), Vladeti Marka Stevu (23) i Vladeti Marka Duana (21 godinu). Zadnjih devet su otjerali u Kulen Vakuf, muili u zatvoru, a potom otjerah na padine Ostrovike drage i poubijah. Iz Neteke otjeran je Jovani Sime uro, iz Oraovca, Cvetianin Vase Nikola (44 godine), Zobenica Ilije Nikola (42); sa Brezovca Medi Marka Nikola (58); Dugopolja Zori ure Duan (15) i sa Zaklopca Medi Spase Dane (56). Hvatali su ljude kao lovci divlja. Doli su i na Osredke i odveli Grbi Sime Radu (65), Grbi Milana Duana (17), Grbi Petra Jovu (28), i Pavkovi Dane Jovu (62). Sudbina svih bila je podjednaka. Muenje na razne naine, silovanje ena i djevojaka, klanje, ubijanje, vjeanje, pa i bacanje ivih u jame provalije.
Pobjegli od smrti Po sunanom i lijepom ljetnjem danu 19. juna 1941. Vlado Dra, zajedno sa starijim bratom Milanom, okopavao je kukuruze u Malom Bubnju. Oko 15 sati nailo je 6 ustaa. Malo su postajali, popili po rakiju i rekli im da ih moraju povesti u Borievac na sasluanje. Poli su s njima. Usput su kupili mukarce i u drugim sehma. Kad su stigli u Borievac, bilo ih je 37. Oko 16 sati odvezli
15 Ustae su ga o t j e r a l e z a j e d n o sa n j e g o v i m zetom s v e t e n i k o m Nikolom B o g u n o v i e m D o n j e g L a p c a u Gospi. M u e n i su po n e k i m d r u g i m m j e r i l i m a j e r su bili svetenici. AJ, p o p i s r t a v a r a t a s p o d r u j a H r v a t s k e . Sva t r o j i c a su o d v e d e n i u D o n j i L a p a c i n i s u se vratili. O d v e d e n e u K u l e n Vakuf 1 u b i j e n e . B a e n i u j a m u na K u k u . Ubijeni u Donjem Lapcu. iz_
16 17 18 19 20
su ih vezanih ruku sve po dvojicu. Pri tome su razdvojili mlae od starijih. Dovezli su ih u Donji Lapac i zatvorili u zgradu osnovne kole. Kad su stigli, pria Vlado: Nali smo u podrumu dva iva i dva mrtva ovjeka. U zatvoru su nas odmah poeli tui. Ustae su se mijenjale pri muenju. Devet puta u jednom danu su nas tukli. Onim ljudima koji su imali brkove, kao to je bio Ilija Kantar, vezali su icu za obje strane brkova i vukh, govorei Ovako se pali motor. Mili Kerkezu su prosjekli donji dio usta, provukli mu jezik kroz usnu i tako ga vukli kroz zatvor. Tu sam bio tri dana i noi. Okrutno smo mueni po nekom ustakom planu. Treeg dana uvee, izmueni, prebijani i vezani po dvojica zajedno, ubaeni smo u kamione pokrivene ceradama i odvezeni u nepoznatom pravcu. Odjednom, kamioni su stali i otpoela je pucnjava. Za vrijeme vonje uspio sam da odvojim veze od ure Njegovana i sad sam djelimino bio pokretniji. Radoznalo sam prislukivao ta se dogaa sa ljudima iz prvog kamiona. Tamo je moj brat Milan pa me je to utoliko vie zabrinjavalo. No je. Zakljuio sam da ustae ubijaju ljude. Vie nisam mislio ni na ta. Iako iscrpljen i isprebijan, skoio sam iz kamiona i survao se niz nasip i strmu stranu u umu. Ustae su pucale za mnom. Ranjen sam u slabine. Bila mi je to etvrta rana, ali sam naao snage da dalje bjeim. Ustae su tragale za mnom, ali me nisu stigle. Nosio sam lanac na vezanim rukama. Odrijeene su mi ruke u selu Oraovcu i odatle sam otiao svojoj kui. Vratio se meu svoje, izbjegao sigurnu smrt i donio jezivu istinu o ustaama i njihovim postupcima prema ljudima. Sada se znalo to znae odvoenja. Stav kolebljivih i sumnjiavih poeo se brzo mijenjati, jer ustaama ne treba vjerovati. 21 Draginja Mati, djevojka od dvadeset godina, visoka i lijepo razvijena, dovedena je s grupom ljudi, ena i djece iz Nebljusa na gubilite nedaleko od Borievca. Iznad duboke provalije u Bubnju kad je vidjela ta ustae rade, uhvatila se u kotac sa ustaom, viui to je jae mogla: Je li to ova Srbija u koju nas selite. Ustae su s njom postupale drsko i grubo da ne moe gore i pri tome je gurali prema provaliji, prijetei da joj je to posljednje. Draginja se nije smirivala, vikala je jo glasnije da su ustae ubice, a narod koji je doveden na klanje preklinjala da bjei i bori se protiv ubica i koljaa. Dok je to trajalo, meu uhvaenima naao se i hrabar ovjek uro Bala, rodom iz Kruga, koji se odluio na bjeanje. Posluao je Draginju i uspio pobjei iako su ustae pucale estoko za njim. Nekoliko dana kasnije iz provalije je izala Dara Skori-Popovi. Devet dana je ivjela u provaliji bez hrane, vode i svjetla. Zaustavila se na jednom isturenom dijelu stijene. Pri tome se priklonila u stranu to je vie mogla, jer bi je inae povukle rtve koje su padale jedna za drugom u bezdan. Uspjela je privui sebi jednogodinjeg dekia, dijete roake Joke. Napajala ga je vodom, koja je kapala sa stijena provalije. Dijete nije moglo izdrati teke uslove ivljenja i poshje tri dana je umrlo. Dara pria: Bila je to no, valjda oko pola noi. Vidjela sam kako se Draginja Mati hrabro bori s ustaom. Isprebijana i premorena, gotovo na izmaku snage, ah mi je tee od toga bilo sluati vrisak i jauk ivih i ranjenih ljudi i ena te pla male djece u provaliji koje su ustae ive naglavake bacale.
21 I z j a v a Vlade D r e n a l a z i se k o d a u t o r a u B e o g r a d u .
Ustae su skoro neprekidno dovodile nove grupe i bacali ih nemilice. Dara je bila zalivena krvlju ljudi, ena i djece koji su prelijetali pored nje u provaliju. Iscrpljena, na hladnoj stijeni, pored mrtvog malog djeteta, zaspala bi za trenutak, ali bi je svaki vrisak ponovo budio. Na svaki glas koji bi se uo iz provalije, ustae su pucale, bacale ivi kre, pa i zaotreno kolje, kako bi dokrajili ivot onima koje su ive bacali. Bojali su se da neko od ranjenih i preivjelih ne izae iz provalije. Dara je prikupila snagu i hvatajui se za hrapave htice i po koju ilu drvea savladavala je bezdan i na koncu je svojim mladim oima ugledala svjetlo dana. Sjea se dobro ustakih zloinaca: Mire Matijevia, Mehe Muete, Mehmeda Atlia i Bue Zetia. 21a Meu prvim odvedenim bio je i uro Kea. Njega su ustae meu prvima zaplanirale, ali je on, u meuvremenu, otiao iz Bubnja na Stenjane, gdje je ostao sve do pred k r a j juna 1941. Za njim su tragah neprekidno. Kad im je uspjelo, odveli su ga u Kulen Vakuf. Nakon muenja pokuao' je bjekstvo. Pri tome je ranjen u nogu. Po nareenju Bue Zelia, naelnika ispostave u Kulen Vakufu i ustake posade, vraen je na lijeenje u kuu Stojana Smiljania. uro se brzo oporavljao i pri tome stvarao novi plan za bjeanje. Vezao je arave jedan za drugi i spustio se sa sprata. Koristei no, uspjeno se izvukao. Kretao se najvie umom i doao kod Petrovia, koji su mu bih rodbina. U Paluke je stigao sav krvav od ustakog ranjavanja. Presvukao se i otiao u svoje selo. Kod kue Seje Mihi u Stenjanima lijepo je prihvaen. Rade mu je napravio sklonite, a Radina m a j k a travama lijeila rane. Za zemunicu u kojoj se krio doznalo se tek kad je uro otiao u partizane. 22 Sigurnu smrt izbjegao je i Simo Zeljkovi, koji se nalazio u veoj grupi ljudi, ena i djece, preteno iz Buevia, Miljenovca i jo nekih sela. Svi su ih povezane odveli na kosu iznad strme strane Ostrovike drage. Poeli su ubijati iz puaka i mitraljeza. Svako je ekao svoj pogodak. Pucah su svakojako. Municije im nije nedostajalo. Ljudi nemoni i nijemi, kao da ni glasa nisu mogli dati, padali su jedan za drugim kao snoplje. Simo pria: Niz tu jako strmu stranu, dolje do ume kotrljali su se mrtvi i ranjeni. Pogoen sam i ja u ruku i slabine kod pojasa i tako se kotrljao s mrtvima dok se nismo zaustavili. Sav sam bio krvav, vie od drugih ljudi koji su preko mene padah mrtvi. Ustae su sile do nas da kontroliu nije li netko iv. Koga su primijetili da daje znake ivota, boli su noem i ubijah iz puke. Mene su mimoili i ostavili tako ranjena, ali i iva. Kontrola je prola i ustae su otile, govorei: Lako je vragu za njih<-. Ja sam ostao tu meu mrtvima sve do noi. Uspio sam odrijeiti ruke i oprezno otii svojoj kui. 23 O toj stranoj sudbini ljudi i naroda priah su jo i drugi ljudi, meu njima: Vojo Mileusni, Ilija Skori, Pero Desnica i Vlado Tankosi. I oni su doivjeli strahote i proli ivicom ivota i smrti. No pored svih vienja i saznanja o ustaama, pojedinci su ostajali ubijeeni da ustae odvode samo one koji su krivi, ili su im se neto zamjerili. Tako je
21a P o d a c i se n a l a z e u r u k o p i s u R a d i c e P o p o v i a u B e o g r a d u . 22 u r o K e a je v a n b r a n o dijete. Od m l a i h d a n a bio je s l u g a k o d i m u n i j i h s e l j a k a u B u b n j u : P e t r a M a j s t o r o v i a , Nikice Media i J a n d r i j e i N i n e Media, k o d k o j e g ga je zatekla o k u p a c i j a z e m l j e i u s t a k a vlast. Bio je v e o m a d r u t v e n i o m i l j e n k o d m j e t a n a B u b n j a , n a r o i t o je bio v o l j e n od m l a d i h . U p r v i m d a n i m a u s t a n k a u z i m a p u k u i odlazi u o d r e d C a p a j e v . P o s t a j e r u k o v o d i l a c . P o g i n u o je u b o r b a m a za B e n k o v a c k a o k o m a n d a n t bataljona. 23 I z j a v a S i m e Z e l j k o v i a uzeta 1949. nalazi se kod a u t o r a .
Nikica Medi otiao u Kulen Vakuf da kupi petroleja i jo nekih kuanskih sitnica. Tek to je doao, sreo ga je njegov dobar poznanik i prijatelj stolar Muratovi, odmah odveo u radionicu i rekao: Ti se nemoj kretati. Budi tu, ja u ti sve kupiti. Da li ti znade da se ne smije nikud kretati, samo u umu. Kolje se, ubija i ivima oi vade, ovo poten narod ne moe podnijeti. Nikom nemoj vjerovati. Izveo me do> Ostrovice odakle sam brzo umakao u umu. 2 ' Mjetani Strbaca, Kestenovca i Buevia sjeaju se humanog postupka i ljudske panje Josipa Kodaka. Josip je Hrvat, a ivio je meu srpskim stanovnitvom u Bueviu. Ve u poetku ustake vlasti pravovremeno je upozoravao ljude da se sklanjaju. Govorio je: Ustae nee nikoga potedjeti. Nemojte vjerovati!. Opominjao je da rodbina otjeranih ljudi u Kulen Vakuf ne ide u posjetu. I oni e biti poubijani jer su se ustae opredijelile za klanje i ubijanje. 2 0 Murat, kova, inae Musliman iz Kulen Vakufa upozoravao je Jocu i Radu Media Vidite li tamo one ustae koje se etaju? To su pijanci, neradnici, olo. Uzeli su oruje i postali sluge Pavelia da njega slue, ubijaju i kolju Srbe. Nemojte im nita vjerovati. Sklanjajte se u ume, a doi e i njima jednog dana kraj. Kaite narodu da ne dolazi u grad, jer ovako ne moe dugo potrajati. 26
Suvaja u krvi i dimu Osvanuo je 1. jula 1941. koban i teak za narod Suvaje. Toga dana selo je bilo osueno na smrt. itelji nisu ni sanjah da ustaka vlast radi podlo i smiljeno, ali po planu kojeg je zacrtala njihova vlada. U Srbu je bio sajmeni dan. Jo prije u Srbu su pohvatah veu grupu naroda i pustih ga. To se brzo proulo. Narod se vraao kuama. Oni koji su ostali u selu, iako sa strepnjom, kosih su ih poneto drugo radili. Jedan broj ljudi se iz prikrajka uvao da ih ustae ne iznenade. Toga dana dola je iz Srba Soka Jovani u kuu Dane Koia u Suvaji. Zatekla ih je za rukom. Pitah su je ta ima novo u Srbu. Soka je rekla: Bome dobro, pustile ustae sav narod. Poshje ruka ljudi su prilazili kuama. Oko 15 sati iz pravca Srba vidjelo se desetak kamiona koji su se kretali u pravcu Suvaje. Cim su stigli, poelo je opkoljavanje Suvaje. Zauo se samo jedan pucanj iz puke. Mislilo se da su to odvaniji ljudi pucah na ustae, jer su pojedinci govorili kako ih nee putati da tako rade. Malo kasnije pucnjava je pojaana. Vidjelo se da nema ale. Dane Koi, koji je sve posmatrao, kae: Vidio sam crn dim, a uo se i vrisak, jauk i pla ena i djece. Sve je kratko trajalo. Za dva sata ustae su u Suvaji napravih pravi masakr. Preivjeli su se prikradah svojim kuama. Svak se interesirao za svoje. Svuda leevi unakaenih ljudi, ena i djece. Osjeao se i miris izgorjelih u zapaljenim kuama. U famihji Dane Koia svi su poubijani, njih devetero. Ustae nisu potedjele ni najmlaeg lana porodice sina Milana. Nije imao ni godinu dana, a na njegovom malenom tijelu bilo je nekoliko uboda ustakog noa. Supruga Borka bila je pred poroajem. I strinu Dragu ubili su i zakopali u ubar. Ubili su jo etiri lana njihove porodice strievia; ukupno, znai, 13 osoba.
24 I z j a v a Nikice Media (uzeta 1969. godine), 2 5 J o s i p K o d a k , k o m u n i s t a o d p r i j e r a t a . Bio 1937. U s t a e ga odvele i ubile u Z a g r e b u 26 I z j a v a J o c e Media (uzeta 1969. godine), k o d
Mane Koi drao je kafanu -u Suvaji. Umorni i uplaeni ljudi, poslije onih vijesti iz Srba, vraali su se svojim kuama pa navratili u kafanu da malo odmore i osvjee se aom pia. U zao as. Cjelokupnu Maninu familiju suprugu Savu i djecu Mihcu (4 godine), Duanku (6), Ljubicu (19), Nevenku (10) i pastorku Danicu (17 godina) ustae su poubijale, a sa njima jo desetinu osoba koje su se tu zatekle. Ubijen je i brat Rade Koia, njegova ena Anelka (41) te djeca Nikola (10), Bosa (?) i Dane (27 godina). Tuno je to izgledalo kae Dane Koi: Tek to sam uao u selo, uo je djeiji glas. Neko dijete me zvalo: ia Dane, ia Dane! Dijete je mene poznavalo i ja sam mu se odazvao. Ubrzo dijete je prilo meni, sve je bilo krvavo i vidjela se rana oko vrata kako je valjda udareno noem ih metkom, pa je rana jako krvarila, tako da mu je sva kouljica bila krvlju zalivena. Bio je to Boko, sin popa Spase Lavrnje. Pitao sam ga gdje mu je mama. Mali mi rekao da je u kui. Uzeo sam Boka za ruku i poveo ga kui, ali je u kui mrtva leala njegova m a j k a Ljubica, rasjeenog stomaka. Ljubica je nekoliko dana bila pred poroajem. Dijete izvaeno i noem izbodeno lealo je pored mrtve majke. Idui dalje naiao sam na kerku od brata, Jeku, koja se bila sklonila pod jasle. Tek nekoliko koraka dalje susreo sam se sa andarima i nekoliko ustaa. Pitali su me ije je to dijete. Rekao sam im da je popa Spase. Uzeli su od mene malog i, tu u neposrednoj blizini, i njega ubili. Nije mi polo za rukom da ga spasim. 'Dobro sam i ja ostao' kae Dane. Spasio me je andar Marko Culjat, izazvao me i sklonio od ustaa. Tako sam izbjegao sigurnu smrt. 27 Svud po selu oko kua leevi. Ubrzo poeo se osjeati neprijatan miris. Dogovorio sam se, kae Dane, sa Petrom Copiem da za dva variaka kukuruza pokopa moje ukuane i strievie. Meutim, sutradan dole su ustae i nismo mogli to obaviti. Oni su pokupili ljude iz Neteke i zatrpali leeve po grupama, tek toliko da se ne vide. U ovom munjevitom naletu poklana je i poubijana 161 osoba. Od toga djece do 5 godina 31, djece od 5 do 10 godina 27, od 10 do 15 godina 12, djevojaka od 15 do 20 godina 7, ena od 20 i vie godina 39, mukaraca od 15 do 20 godina 6 i ljudi od 20 i vie godina 39. Najbrojniji su Kee, njih je ubijeno 45. Rajko Kea (27 godina), Borka (27), Nikola (7), Nada (6), Spase (5), Jovo (4), Jeka (28), Savka (9), Milka (8), M a r i (7), pa Jandrija (41), Soka (39), Sava (51), Sara (8), Mara (1), Stevina Mara (31), Dara (2), Smilja (53), Olga (31), Neda (6), Vaso (5), Duanka (4), Danica (5), Bosa (4), Neda (3), Mane (37), Dra (35), Milan (8), Vuka (7), Mara (26), Boo (5), Jovo (4), Nikola (3), Ilija (45), Petar (61), Marija (59), Joka (20), Boo (22), Smilja (26), Petar (3), Ilija (2), Soka (pola godine) i Joka (pola godine). Likvidirane su itave familije s jednim ili oba roditelja. Velika je brojka i Copia: Copi Sofija (?), Petar (27), Soka (24), Jovo (3), Savka (2), Milica (2), Jeka (49), Milka (26), Danica (4), Jelka (2), Dara (2), Gojko (16), Luka (19), Marija (42), Duanka (26), Bosa (9), Nena (6), Zorka (4) i Savka (2 godine). Iz Gornje Suvaje Copi Mile (53), Mirko (13) i Soka (21 godinu). Osim navedenih ubijeni su: Saja Jovanovi (53 godine), od Koia Mica Koi (?), Dane (5), Anelka (6), Stevo (52), Mihca (43), Mara (14), Mile (12),. Duan (14), Duanka (12) i Milica (3) godine, a zatim Dmitar Alavanja (26),
27 53 Izjava D a n e Koia, nalazi se ko autora. DONJI LAPAC
833
Petar Alavanja (23 godine), zatim Dane Kea (44) i Manda Kea (34). Od Dubajia Dako Dubaji (61), Boja (63), Dara (24), Smilja (11), Gajo (19), Zora (19), Boja (49), Pajo (2 godine), Kojo (43), Marija (40), uro (21), Nikola (20) i uro (43); uro Buzdum (1), Nikola Buzdum (77) i Dane Buzdum; od Zutia: J a n j a (33), Mileva (8) i Soka (6 godina). Dalje, ubijeni su: Deva Malbaa (33 godine); od Kukia: Milan (13 godina), Smiljana (?), Dragan (9) i Jovo (8 godina); od ukia: Milica (44), Jelka (2), Duan (21); od Jovania: Pilip Jovani (?), Mara (20), Boja (18) i Stevo (16 godina); od Vjetica: Mio Vjetica (71), Manda (71),
Pajo (28), Mirko (23), Soka (32), Smilja (8), Duanka (6), Grozda (4) i Stevo (2 godine); od ekia: Mika eki (37), Soka (13), Vida (12), Dara (11), Spase (9), Vaso (8), Pera (22), Dara (14) i Saja (12 godina); od Kovaevia: Ilija Kovaevi (37), Milica (67), Jovanka (33) i Pajo (1 godinu); od ukovia: Duan ukovi (36), Dragan (3), uro (51), Joka (71), Maa (49), Boo (16), Jovo (14), Milka (2), Bosa (10) i Jeka (8). Na koncu tunog popisa su: Jovo Kolundija (55), uro Neki (44), Vlado Ognjenovi (44), Boica Ognjenovi (46) i David Medi (61 godinu). U ovom masovnom unitavanju srpskog naroda u Suvaji uestvovalo je oko 300 ustaa i domobrana, koji su doli iz Gospia. Ustae su pravdale ovaj masovni zloin pojavom etnika. U izjavi ustakog ravnatelja redarstva pri Velikoj upi za Gacku i Liku kae se: Banditi su opalili nekoliko naboja iz puaka na automobile u kojima su se nalazili domobrani iz Gospia, kao i pomoni ustaki odred iz Bihaa. Prema izjavi povjerenika Ustakog stana u Srbu Maglia, te povjerenika Ustakog stana u Otriu Sikia, u umi istono od sela Srba i u izvjesnoj mjeri zapadnoj, prilikom njihovih kretanja kroz Srb i susjedna sela Donju i Gornju Suvaju, Osredke i Vehku Popinu, pucalo se na njih, te da su ovi imali oruje, puke, mitraljeze, kao i reflektor. 28 Potreeni masovnom tragedijom, nedovoljno upueni pojedinci nisu vidjeli pravu prirodu ustake vlasti, pa su uzrok nalazili u jednom dogaaju. Naime, krajem juna doao je nepoznati ustaa u selo Suvaju gdje ga je saekalo nekoliko ljudi, a meu njima Stevo Veki, Boo Medi, Stevo Koi i Nikola osi. Nepoznatog ustau ljudi su pretukli i pocijepah na njemu odjeu. Ustaa je umakao preko plotova u pravcu Borievca. Kroz nekoliko dana stigao je poziv mjetanima Suvaje da se imaju javiti ustakim vlastima u Borievac. Otilo je oko 30 ljudi radi rasprave. Ustaa je prepoznavao ljude koji su ga tukli u Suvaji. etvoricu su otjerah u zatvor i vie se nisu vratili. Poslije pokolja u Suvaji ljudi su zato govorili: da nije ustaa napadnut u Suvaji, ne bi bilo pokolja. Na alost, nisu bili u pravu. Ustae su radile svoje. Prema planu Ravnateljstva za javni red i sigurnost u Zagrebu trebalo je u kratkom vremenskom zahvatu izvriti masovna hapenja Srba mukaraca na Kordunu, Baniji i Lici, Kninskoj krajini i zatim ih pobiti.29
Leevi i opet leevi Poslije Suvaje ustae su atakovale 2. jula 1941. i na Osredke. Ljudi ovog sela bili su ranije upoznati s dogaajima koji su se zbivah po susjednim sehma Srba. Do tada bili su otjerani skoro svi vieniji ljudi (oko 265 s kotara Donji Lapac). Dogaaj u Suvaji bio je signal Osredcima da bjee, jer kod ustaa nema milosti. Iz izjave Milana Raenovia vidi se da je tog dana dolo oko 130 150 ustaa, meu kojima je prepoznat Ivan Maji. 30
28 A r h i v VII J N A , k. 1, d o k . br. 178, l o n NDH. 29 Dr u r o S t a n i s a v l j e v i : U s t a n a k u H r v a t s k o j 19411942. godine. 30 Iz i z v j e t a j a K o m i s i j e za u t v r i v a n j e r a t n i h zloina 1945. za o k r u g Lika. I v a n M a j i je do r a t a bio r a d n i k - z i d a r na U n s k o j p r u z i i p o z n a v a o d o b r o p r i l i k e u O s r e d c i m a i d r u g i m selima. Na d v a do t r i d a n a p r e d u s t a k i n a p a d na O s r e d k e doao je i govorio n a r o d u . . . da n i k o ne bjei od s v o j i h k u a i da r a d e svoj posao, da e s v a k i ko p o k u a b j e a t i sad ili k a s n i j e biti u b i j e n .
Ustae su dolazile u grupama. Iznenadili su i uhvatili 13 ljudi: Grbi ukana, Grbi Duana, Grbi Iliju, Grbi Simu, Grbi Radu (67 godina, oca troje djece), Grbi Iliju, i Jovu (svaki 30 godina), Pavkovi Milana, Pavkovi Iliju, Pavkovi Milu i Pavkovi Jovana (zemljoradnika, 69 godina, oca 4 djece), Damjanovi Nikolu (21 godina) i Damjanovi Miu. Ustae su ih gonile i usput tukli. Ljudi su sve to trpjeli. Dotjerah su ih do drage zvana Kaetina. Tu je poelo ubijanje. Prvi je pao Simo Grbi, pa onda ostali redom kako su ustae kojeg pogaale. Videi to se dogaa, hrabriji i koji su bih manje izubijani (Ilija i ukan Grbi, Mio Damjanovi i Mile Pavkovi) su bjeali. Uspjelo im je. Bjeao je i Jovo-, ali nije uspio. Sustigli su ga ustae i zaklale. Uvee u selo je krvav doao' Simo. Ranjen u plua pao je. Mrtvi su pali preko njega. Simo i ostali su priah ljudima o tome zloinu. Drugi dan ustae su ponovile svoje namjere. Stigli su i ranije nego prvog dana, ali im ni tog puta nije polo za rukom da masovno ubijaju. Narod je bjeao. Uspjeli su uhvatiti, veinom, starije osobe: Boju Bokan (59 godina), Miku Bokan (29), Danila Bokana (68), Iliju Novakovi (69), Smiljanu Peji (46), Miku Pavkovi (62), Luku Zori (68), Boju Zori (69) i Zoria Nikole Jovana (68 godina). Okupili su ih kod kole u Osredcima. Neke su i pustih (zapisnik Okrune komisije) 31 , ali su sve pri dovoenju do kole muili i to po grupama. Visoko se uzdizao crn dim od zapaljenih kua. U zapaljenoj kui izgorjela je Boja Bokan i njena kerka Mika, a Smiljana Peji pod ustakom presijom i batinama morala je sama sebi kopati raku. Uplaena, od straha nije imala snage i odustala je. Ustae su je jo vie tukle i tako polumrtvu prebijenih nogu i ruku zatrpah u zemlju. Nije udo da je narod postao jo ogoreniji prema ustakim postupcima. Mjetani nisu smjeh prilaziti kuama. Uz vehki oprez za to je trebala i hrabrost. Ni mrtve nisu smjeh zakopati. Jedan ustaa ovaj dogaaj opisuje: Danas sam bio u selu Osredci koje je popaljeno, na sve strane lee leine ljudi, ena i djece ubijenih 2. i 3. srpnja od kojih se iri straan smrad. Psi i svinje nagrizaju leine, a ustae iz Srba zabranile su pokopavanje. Postoji bojazan od zaraze. Sto je ostalo u ivotu razbjealo se u umu. Tamo umiru od gladi.32 U Osredcima su ubijena 32 lica.
Bubanjska krvava moba Trei juli 1941. osvanuo je kao i prva dva, lijep, sunan i veoma pogodan za poljske radove. To malo mukaraca, ena i djece to je bilo oko kua budno je motrilo i radilo. Radila je i moba kopaa kukuruza kod Save Media u Zegaru, grupa od 12 djevojaka i momaka. Kod Vase Petrovia grupa, od 10 kopaa i Miloa Media, moba od 9 djevojaka i momaka. U jutarnjim satima po Bubnju su krstarile ustake izvidnice. Bile su to ustae iz susjednih mjesta. Cilj im je bio da zbune narod. Kod Joce Media Stojina doao je Suljo Pelivanovi, sin Ramin, odjeven u civilnu odjeu. Ustaku odjeu nosio je u torbi.
31 Z a p i s n i k O k r u n e k o m i s i j e za u t v r i v a n j e r a t n i h zloina. U izjavi Mie Zoria p o h v a t a n i su od u s t a a : L u k a Zori 65 godina, Danilo B o k a n 73, B o j a Zori 72, B o j a B o k a n 50, Mika 25, Mika P a v k o v i 75, Ilija N o v a k o v i 63, J o v o Zori 72 i P e j i S m i l j a n a 51 godina. 32 A r h i v VII, k. 48, f. 3, d. 481.
Suljo je dobro poznavao ljude i obiaje u Bubnju, jer je ranije trgovao jagnjeim koicama. Joci Mediu je saoptio Niko nek se ne boji. Ovuda e danas proi hrvatska vojska i nareeno je da je sav narod doeka i pozdravi. To je ponovio kod kue Vase Petrovia i njegovih kopaa kukuruza, samo je tada ve bio obuen u ustaku odjeu. Tad je i poela pucnjava, pa je otiao.33 Bubanjani nisu imali drugih obavjetenja. Nisu znali ta se predhodna dva dana dogodilo 1012 kilometara dalje u Suvaji i Osredcima. Jedino su Medii i Adii dan prije sklonili neto svojih stvari u Doljane i u sklonita oko kue. Bubanjani nisu imali drugih obavjetenja. Nisu znali ta se prethodna dva puanu vatru. Susjedne kue Dobroselskog Bubnja bile su obavi j ene crnim dimom. One koji su poslije napornog rada prilegli poneki i zaspali, probudila je pucnjava. Zlikovaki pripremljene ustae zatekle su familiju Nikole Banjca za rukom. Tek to se njih devetoro poredalo oko niska okrugla stola sofre. postali su pogodna meta. Nedostajao im je jo jedan lan, koji je otiao u batu da nabere mladog luka za salatu kao dodatak palenti. Nije bilo ni ure, najstarijeg Nikolina sina. Nije ustaama vjerovao. Bjeao je po umi, gdje mu je bilo skrovite, odakle je posmatrao ta se sve dogaa oko njegove kue. ula se pucnjava. Prvi na udaru bio je petogodinji urin sin, koji je poao da ubere luka, a onda svi oni za rukom. Bezduno su pucah i boli noevima ukuane za rukom. Svi su bili nijemi od straha. Leali su svakojako isprevrtani oko ohlaenog ruka. Takav prizor naao je jedini preivjeli lan porodice, uro. Prebrojavao je mrtve i vidio da meu njima nema petogodinjeg brata. Ponadao se da je ostao iv. Ubrzo ga je naao u bati kraj luka. Iupao je nekoliko strukova i onako mrtav drao ih u ruci. Dijete je lealo polomljene glave koju je neki ustaa nagazio nogom.3'' Pucalo se po Bubnju. Dim se kovitlao i ljudima okolnih sela bilo je jasno ta se dogaa. Mnogi su mislih da su ustae krenule u akciju i pretragu uma. U prvom naletu na Dobroselski Bubanj ustae su zaklale i ubile 13 ena, 6 djece i 1 ovjeka: Banjac Dragu, Stanu, Miku, Savu i jo troje djece; Jeku Dru, Kantar Milku, Soku, Saju i Sokicu; Kerkez Jeku i Dragicu, Smilju i Miku (9) godina). Dvije su familije skoro unitene (Pajan krbi, Marija i njihova slukinja Smilja). Gorjele su kue, ali se nije znalo da u zapaljenim kuama Mile Kerkeza i Nikole Banjca gore i njihove ene i djeca. 35 Ustae su trale za iznemoglim starcima, enama i djecom. Uplaene i iznemogle bilo je lako savladati. Jedan dio ustaa je preao u Dobroselo. Mukarci su pobjegli, a ene i djeca nisu daleko ili od kua. Bilo je i radoznalih, kao udovica Soka arac, koja nije vjerovala u ustaka zlodjela. Hrabrila je oko sebe ene i djecu. Pucnjava je odmicala kuama Radakovia, a Soka je radoznalo pola prema ustaama. Povela je sobom i kerku Duanku i kominicu Jej u. Primijetile su ih ustae i pripucale. Vidjevi da nema ale, sklonile su se u gusto ito, ali su ih ustae pratile, opkolile i naredile da ustanu. Soka nije ustala. Ustaa je udara cipelom u sljepooicu. Ostala je mrtva. Duanka se teko odvajala od mrtve majke. Ustaa Nine Markovinovi, zakrljali osamnaestogodinji momak, elio je dokazati sebe, svoju snagu i ustaku vlast i teror kojeg ine nad nedunim srpskim narodom. Duanku je rafal pokosio i pala je preko svoje majke teko ra33 I z j a v a Milana a p e (uzeta 1968.), n a l a z i se k o d a u t o r a . 34 I z j a v a Nikole K e r k e z a (uzeta m a j a 1979.), nalazi se k o d a u t o r a . 35 I z j a v a Nikole K e r k e z a (uzeta m a j a 1979.), nalazi se kod a u t o r a .
njena. Tek kad je vidjela da je njena kua zapaljena i da gori, vrisnula je i sa ono malo snage potrala. Ustaa je ponovo pucao. Duanka se mrtva survala na zemlju. U kui Ilije Radakovia ustae su zatekle etiri lana porodice. Maloljetni sin Rade je uvao ovce. Majka Boja je zvala djecu kui, jer su joj ustae naredile. U kui je bila i strina Milica i Radina sestra Milka. Rade, jedan od preivjelih lanova pria: 36 Sve su nas natjerali u kuu da legnemo. Dok su ene preklinjale da nas ne ubiju, ustae su ve pucali iz puaka. Osjetio sam jak bol u lijevoj pleki. Pao sam pored majke, strine i sestre. Uspio sam vidjeti kako ustae bodu noevima moje koji su pokazivah znakove ivota. Uporno sam utao i mirovao. Ustae su izale i zapalile kuu, a ja sav obliven krvlju, htio sam da se nekako izvuem iz kue u kojoj se ve osjeao dim, ali jo su se uli koraci ustaa po1 dvoritu te sam se brzo< vratio i ponovo legao pored mrtve majke. Jedan od ustaa otvorio je vrata i progunao: Lako je vragu za njih, a zatim otiao. Vatra i dim su sve vie zahvaah kuu i Rade je odluio da oprezno izae. Nije mogao svoje mrtve ukuane da izvue. Nije imao snage. Izaao je i brzo umakao u umu. Tamo je naao* oca Iliju i rekao mu ta se dogodilo. Malo dalje od kue Ilije Radakovia i njegovih susjeda, poginule su 4 ene: Radakovi Sava, Sara, J a n j a i J a n j a Danina. Na drugom pravcu ustakog naleta bio je Zegar i u njemu grupa kua Doljanskog Bubnja. Tu su radili kopai kukuruza. Bilo je vie moba. Na udaru je bila moba Save Media, kojeg su ustae otjerale ve meu prvima. Kopai kukuruza radili su na maloj njivi ispod Ljutice i njenih padina. Meu 12 pari mladih i vrijednih ruku bilo je 9 djevojaka. Radile su ne znajui ta se dogaa nedaleko od njih. Pucnjava im se sve vie pribliavala. Nedaleko od njih vidjeli su kako' su ustae pobile dvoje djece Jove Media koja su se do tada igrala kod ovaca. Bili su nemilosrdni i svirepi i prema djeci. Videi ta se dogaa, prestao je rad r u k u i udarci motika. Trojica mukaraca brzo su se dogovorili za bjeanje. Petar i Duan Medi i Mile Potkonjak bjeah su svak na svoju stranu. Imali su sree i koristei umu i ograde, nestali su ispred ustaa. Kod djevojaka su brzo stigle ustae. A one, okruene naoruanim ustaama, nisu imale snage da bjee. Obuzete strahom, grlile su jedna drugu, dok su ustae postavljale pukomitraljeze za dejstvo. Najprije je opalio samo jedan metak iz pukomitraljeza. Taj jedini hitac pogodio je Stanu Medi, djevojku od 19 godina i ona je prva postala rtva ustakog terora. Ostale djevojke postale su jo zbunjenije i poele su da se jo vie privijaju jedna drugoj. Ustaama su tako bile jo pogodnija meta da ih iz puaka jednu po jednu dotuku. Ostale su leei, mrtve, jedna preko druge kao ponjeveno snoplje. Njihove motike i bijele bluze bile su krvlju poprskane. Povrh njive i danas prolazi put, a ispod njega je nekoliko grobova sa spomenikom 37 i imenima djevojaka. To su: Medi Nikole Mika (17 godina), Medi Marije Boja (18), Medi Pavla Dara (16), Medi Ilije Mika (19), apa Jovana Bika (23), apa Jovana Dara (21), Radakovi Petra Jela (18) i Radakovi Petra Dara (15 godina).
36 I z j a v a R a d e R a d a k o v i a (uzeta 1968.), nalazi se k o d a u t o r a . 37 U g r a e n o 9, s l o v i m a k o j a s i m b o l i z i r a j u v j e i t i ivot mladosti. V o d a tee k a o b i s t r a suza djevojaka.
O tekome zloinu ispjevana je potresna pjesma To je bilo dvanaestog juna kad pogibe dvanaest srpskih cura, Dvanaest cura, dvanaest sokolova Od ustakog praha i olova. Ubio ih Markovnovi bale kad su mlade kukuruz kopale. Jadne majke po umama lete svaka pita gdje je moje d'jete, Keri moja, moj zeleni struku, prui svojoj jadnoj majci ruku. Pa nam ka'te, nae keri mile, jesu li vas ustae muile, jesu li vas iz puke ubile, ili ive u jamu bacile. Suma, gora sva priroda n'jema, iz tiine odgovora nema.ss Ko je pjesmu spjevao, nije poznato, a notni zapis o njoj dao je kompozitor Cvjetko Rihtman. Ustae, razjareni krvnici klali su nemilice sve ivo, starce, ene i djecu. Stigli su i pred kuu Miloa Media (Mie). Tu je bilo nekoliko ena i s njima Sara Medi. Nju su pogodili u vrat. Sara je sve to preivjela i pria: Ustae su dole pred kuu i pucale u mene. Nisu me smrtno pogodile. Pala sam sva oblivena krvlju. Rana je bila na vratu, pa je krvavljenje bilo bolje vidljivo. Gutala sam i mirovala, kao da sam mrtva. ula sam kad je moja m a j k a rekla ustaama Sto to radite, boga ne vidjeli. Opalio je metak i moja m a j k a je pala mrtva kraj nae kue. Isto tako ula sam kad je jedan ustaa pitao ta emo sa njima?. Drugi je odgovorio Zatrpaemo ih kad se vratimo. 39 im se malo smirilo Sara je ustala i potrala najblioj umi. U blizini je bilo ustaa koje su pucale za njom. Pobjegla je u Burzinku. Na njivi su bili kopai. Sara je ispriala kopaima ta se dogodilo u Zegaru. Prestao je rad. Motike su ostale na njivi. Kopai su zaprepateni pobjegli daleko u umu gdje su mislili da e spasiti ivot. Ustae su stigle i do kua Adia. Tu su zatekli: Smilju. Anicu i Jelenu Joce Media (Ljujia). Jelena je izmakla na druga vrata i sklonila se. To je primijetio Dela, komandir orunike postaje iz Doljana i rekao: Nemoj mishti da ja koljem. Ja sam zaklao samo jare Jove uia. Da su tebe nale ustae, ne bi ti oprostile. Dok je Jelena razgovarala s Delaem, jedan ustaa je zapalio sijeno, a drugi je primijetio: Zna da je nareeno da se ove kue ne pale.40 Tih dana dobro se sjea i Nikica Medi koji pria: Ostala je moja majka Marija kod kue. Bio sam radoznao ta se sve dogodilo. Ja i Danika krenuh smo
38 P r e m a k a z i v a n j u Mie Media p j e s m u je s p j e v a o D u a n Opai J o j i n iz P o l j i c a k o d D o l j a n a . P o g i n u o u NOB-i. D o g a a j i p j e s m u n a r o d je p r i h v a t i o pa je zabiljeeno n e k o l i k o v a r i j a n a t a . D o g a a j svojom t r a g i k o m i m a isto m i t s k u n e p r o l a z n o s t , a b a l a d n u l j e p o t u . 39 I z j a v a S a r e Medi (uzeta 1968.), k o d a u t o r a . 40 I z j a v a J o c e Media L u j i i a (uzeta 30. 1. 1969.), nalazi se k o d a u t o r a .
paljivo na zgarite gdje se jo naveliko vatra svjetlucala i ruili pojedini dijelovi ogorjele grae. Pucnjave nije bilo, ali tiinu je remetila rika goveda, zveket klepki i bronzi stoke koja je harala po naputenim poljima. U kui Save Medica ustae su zatekle Smilju Medi, njenu neaku Milku Medi (uenicu gimnazije u Zemunu) i njenog estogodinjeg brata Bogdana. Milka je molila Smilju da bjee, to je ova odbila. Milka se s malim bratom sklonila u sobu, u koju je uao ustaa. Prepoznao je Milku, jer su zajedno ili u gimnaziju. Otkud ti, Milka, ovdje? upita je znanac. Dola sam kod svojih na ferije. Nato e on Sada nikuda ne krei, a kasnije bjei kuda zna. Iziavi pred kuu ree ostalima da u kui nema nikoga (Milkina ujna je ubijena pred kunim vratima). Milka je pobjegla s bratom Bogdanom i priala o zloinu: Ispred kue Nikole Media lealo je troje mrtve djece izbodene ustakim bajonetama i nabacane jedno na drugo. Nisu bila starija od pet godina. Pred vratima kue Save Media leala je mrtva Savina snaha, ruku oblijepljenih tijestom, kojim je pripremala hljeb za teake. Malo dalje leala je krvlju zalivena Milka, a kod kue Stanka Media napola izgorjela Draga. Na guvnu Nikole Media ubijene su i ostavljene Dara i Smiljana. Neto dalje od njih lealo je etvoro mrtve djece; dvoje Jove Media, a dvoje Stanka Media. Ustaki koljai su im prekinuli bezbrinu djeju igru kod ovaca. Nedaleko od djece leale su mrtve: Smilja i Jeka Medi. Tamo dalje, u Tavanima, na nekoenoj livadi, leao je Sava apa, bubanjski gorostas, a pored njega kosa i zadnji otkosi. Kod grupe kua Krneta, nedaleko kue Dane Krnete, ubijena je njegova ena Boja, pred oima svoje keri Kate. Malo dalje leala je na putu Smiljana, Davidova ena, na kojoj je izgorjela odjea, a tijelo djelomino opaljeno, to je psima pogodovalo da je mrtvu razvlae. Tu u neposrednoj blizini, u tali sa sijenom izgorjela je Joka, Jovanova ena. Stravino je to izgledalo.41 U ustakom izvjetaju od 12. jula 1941. godine, Zapovjednitvu 1. hrvatske orunike pukovnije u Zagrebu pisalo j e : Trei lipnja 1941. g o d i n e . . . Seljanka Stana Pavii iz Bubnja, kotar Donji Lapac, Hrvatica, po njenoj izjavi nalazei se na polju, bila je napadnuta od strane tri nepoznata ovjeka naoruana s pukom, koji su joj zapretili, da e oni nju sada zaklati, kao i da su joj rekli: Vi, Hrvati, sada sa nama popunjavate bezdanke (jame bez dna), a mi emo kad doe nae vrijeme sa vama. Ona je pobjegla . . . To je javila lanovima pomonog ustakog odreda u selu Bubnju, a oni su o tom izvjestili svog zapovjednika g. Mataiju u Donjem Lapcu. Ovaj pomoni ustaki odred otiao je odmah u Bubanj i tamo koga su stigli su zaklali, poubijali iz puaka i pukomitraljeza i to bilo u kui, pred kuom ili napolju, a bez obzira na pol i d o b u . . . Povodom ovoga dogaaja ubijena su u selu Bubnju 152 lica, a ranjenih je jedan manji broj, koji nisam mogao utvrditi, a zapaljeno je oko 20 kua. 42 U ustakom izvjetaju nisu dati tano podaci, jer su oni poslije pokolja u Bubnju, i u drugim mjestima, izvjetavali ustaku komandu na osnovu izjava mjetana, koji nisu znali niti su mogli dati tone podatke. Ustae navode da je u Bubnju poginulo 152 lica, a popisom je ustanovljen toan broj 83, raunajui tu i Dobroselski Bubanj, arce i Radakovie. Od tog broja ubijeno je i zaklano 37 djece, meu njima je 10 mlaih od 5 godina, 28 ena, 6 mukaraca i 15 djevojaka.
41 Izjava Nikice Media (uzeta 1969), nalazi se kod autora. 42 Arhiv VII, k. 1 i 2, dok. br. 39 ond NDH.
Markovinovi i ostali lanovi pomonog ustakog odreda u Bubnju izjavljuju kako je na njih netko pucao iz oblinje ume, a da je neki Vojin arac iz istog sela, takoer uoi ovog dogaaja, rekao njemu: Vi, Hrvati, sada bacate u bezdanke, a mi emo zavriti. Ovaj arac nalazi se u bjekstvu. 43 Vidi se da su ustae zloine u Srbu, Suvaji, Osredcima i Bubnju opravdavali pojavom naoruanih ljudi oko Srba. Istina je, meutim, da su se ustae plaile zbog svojih neovjenih i brutalnih postupaka a to se moe vidjeti iz veine izvjetaja. Poslije dogaaja u Suvaji, Osredcima i Bubnju, narod se sklanjao tamo gdje je mislio da je bezbjedniji. Ali i u umi, gdje se najee boravilo, nije bilo sigurno. Izgledalo je kao da vie nema ivota i sigurna mjesta. Prva no poslije pokolja bila je posebno teka zbog traginog rastanka s najdraima. U umi mete, pla male djece. Ljudi znaju kako treba neto da rade, ali ne znaju ta da rade. Gusta uma i kamenjari s poskocima kojih se u tom momentu ljudi nisu bojali. Osmatrali su i oprezno prilazili zgaritima i kuama da bi se snabdjeli hranom i odjeom (Prialo se kako su mjetani sela Neteke iznenaeni i pohvatani). Za izvianje i javljanje bili su najpogodniji djeaci od deset godina, koji su, iako mladi, najozbiljnije prihvaali taj zadatak. Oni su odreivani jer se raunalo da su manje izloeni ustakom hiru, iako ni oni nisu bili poteivani. Meu ustaama u Borievcu ivjele su tri srpske porodice. Porodica Petra Pilipovia je na kraj sela. Nije daleko od njegove kue ni provalija u koju je baeno na stotine mukaraca, ena i djece. Ustae nisu ni njih potedjele. Dole su iznenada, tu iz komiliku. S njima je bila poznata trojka pomonog ustakog odreda u Bubnju. Znali su kako ti ljudi ive. Mile Markovinovi morao je imati srce razjarenog krvodera da se napije krvi svog prvog komije. Zatekli su komije na spavanju i bez tekoa poklali u krevetu. Klali su redom, ali i bez reda. Ustaa je noem zahvatio malu Milku preko vrata, otac Petar, videi to, izbacio ju je kroz prozor. Naeni su zaklani u kui sin Gojko. (tri godine) i jo dvoje djece, Petar i njegova ena Saja, te Petrova majka Stanica. Ostala je Milka stara etiri godine. Prestraeno dijete je bjealo u no i tako uspjelo stii do kue Mile Guvine u Pitalima. Pla djeteta osjetili su zapravo psi, pa je lave pasa probudio Milu i tako je Milka prihvaena u kuu. Znah su ta se s njenima dogodilo. uvali su je u svojoj kui nekoliko dana, a poslije odlaska iz Borievca u Biha malu Milku preuzima ena lugara uljata iz Gornjeg Lapca. Ona je malu Milku lijeila, ali je po ustakom nareenju morala malu Milku predati ustaama. Milka sve to zna o sebi, ula je od Culjata. Poblie podatke o sebi saznala je traei matini list (Istina o Milki utvrena je uz pomo svjedoka i oiljaka na vratu). 44 U centru Borievca ivjele su dvije srpske porodice Vukovi. Zajedno su rasli, ili u kolu i stvorih prijateljstva i kumstva. Odjednom sve se izmijenilo. Vie se nisu poznavali. Zavladala je neizvjesnost. Nitko nee da kae to se dogaa sa srpskim narodom, i ta se Vukoviima sprema. Blizu su kue Pilipovia, ali ni o njima nita nisu znali. Ve u prvim danima odvedeni su Petar i Jovo Vukovi. Nekoliko dana kasnije odveli su i Draginj u Vukovi, djevojku od 21 godine, i u Kulen Vakufu u najteim mukama ubili. (Njene najbolje drugarice s kojima je do tada ila u kolu i drugovala s njima nisu je vie poz43 Izvjetaj Krilnog orunikog zapovjednitva Gospi, AVII, k. 1. i 2, . 39. 44 Kazivanje Nikole Kerkeza iz Bubnja.
nale.) Od ostalih 5 lanova kue Marka Vukovia svatko je imao svoju golgotu i svoju priu. Stevo se, stigavi iz bive jugoslavenske vojske, odmah poeo sklanjati jer je, putujui do kue, vidio ta se sve dogaa s ljudima. Suma mu je bila dom. Jednog dana Marka i sina Nikicu uhvatile su ustae. Tu je bio i sabirni centar-zatvor (kua Grce Paviia, kafedije u Borievcu). Podrum je sluio za improviziovani smjetaj talaca. Zatvorili su Marka i Nikolu, kako bi ih, im se skupi vei broj, otjerah, zaklali i bacili u jamu. Marko nije mirovao. Nije ustaama vjerovao. Provalio je prozor i kad nije bilo nikog blizu, pomogao sinu i s njim pobjegao nou u umu. Mara, videi da nema ale, jer joj je prepolovljena porodica, alje kerku Borku s ovcama kod sestre Bojane u Bubanj, a ona pokuava da se skloni u sijeno svoje kume, sa kojom je mnogo puta kafu popila i jedna drugoj svoje tajne priale. Kuma je Maru primijetila. Dola je do nje i opomenula je Tu ne smije biti, idi kuda znade. Mara je tada pobjegla u pravcu Lisca i odatle umom sve do Bubnja. Kod sestre u Bubnju nala je kerku Borku, a kasnije su stigli Marko i Nikola. Pop u Borievcu Mijo Frii i ustaki starjeina Ivan Pavii, te njegovih 100 ustaa ne bi Vukoviima oprostili, pogotovo da su ih uhvatili poshje sukoba na Breinama i ustakog poraza 29. jula, 1941. Poraz na Breinama za ustae je znaio izmicanje tla pod nogama. Nastala je pometnja meu ustaama u Borievcu. Panika je zahvatila i hrvatsko stanovnitvo Borievca, a najvie ene i djecu. Ni ustaama nije bilo lagodnije, jer su okusili otpor ustanika na Breinama i Brotnji i to ba od onih koje su ve osudili na smrt. Pop Frii uplaen ustankom predloio je da se njegova pastva skloni u crkvu. To' je meu ustae i domobrane unosilo jo veu po-
metnju i paniku. Strah se, meutim, nije smanjivao ni u crkvi. Narod se vrzmao, a nije ih imao ko hrabriti. Bojali su se zbog ustakih nedjela, koja su do tada bili poinili. Pojedinci su im prigovarali. Nije se vjerovalo ni popu da je sigurno u crkvi, pa su odluili da bjee meu ustae u Kulen Vakuf, jer tamo je brojnija ustaka vojna. Ve 30. jula sve stanovnitvo Borievca preselilo se u Kulen Vakuf. Time je znatno povean broj ustaa i naroda u Kulen Vakufu. U Vakuf je doao i hrvatski ivalj iz Klise. U Vakufu je ubrzo bio pravi komar, jer malo kasnije stigli su i oni iz Oraca i ukova. Vladala je nestaica odjee i hrane. Tekoe su bile i u odravanju reda, a posebno naruenog morala domobrana i naroda. Na elu lokalne vlasti nalazio se Muda, naelnik ispostave, a na elu ustaa satnik Vladimir Veber. Dogovorih su se da povedu izbjeglice iz Borievca i Klise na Prkose i poanju ito srpskih seljaka. Tako su jedne veeri stigli u Kulen Vakuf tovari ita i ostale robe opljakane iz seljakih kua. Meutim, i to je bilo malo da zadovolji potrebe brojnih izbjeglica. 45 Masa stanovnitva sve je vie bila u neizvjesnosti. Ustanak je poeo, a ustae, iako to ele prikriti, strahovale su od ustanka. To pokazuju i izvjetaji koji su sve vie zapanjivali ustae i davali im do znanja da nee lako unitavati Srbe, komuniste i ostale potene ljude koji se nisu slagali sa njihovim postupcima. Tako 27. jula oko 20 sati kurir iz sela Brotnje Marko Ivezi, obavjetava oruniku postaju i trai pomo (To se vidi iz telegrama zapovjednika orunike postaje Jakova Frkovia poslatog iste veeri, 1. orunikoj pukovniji u Zagrebu, Krilnom zapovjednitvu Gospi i Vojnom zapovjednitvu Graac). 46 Promjena ustake taktike Od 3. do 27. jula ustae djeluju u neto smirenijem ritmu. Njihov odnos prema stanovnitvu ima zakulisnu taktiku, ma da je to bilo samo prividno i za kratko vrijeme. Cilj iim je bio da se obradi ljetina i rod dopremi kuama. Ustae u manjim grupama vrljaju po srpskim sehma kao emisari i gdjegod koga nau nastoje na svoj nain objasniti dotadanje dogaaje kao' neku greku. U nekim izvjetajima kau: Ustaki odred iz Donjeg Lapca je obavijestio ustae iz sela Ostrovice (Bosna) da su se, inae, zbog ume, koja granii izmeu Bubnja i Ostrovice, u ranija vremena svaah i jedan drugom osveivah. 47 Ili, Juko Pavii, tajnik u vladi NDH doputovao je tih dana s Plitvica, naredio je da se prekine takvim postupcima ustaa, koje su do tada primjenjivali 48 . Juko je dobro poznavao i Nikicu Media iz Bubnja, pa mu je uputio pismo i pozvao ga sebi da on (tobo) lino preispita ta se to dogaa sa srpskim stanovnitvom, a posebno u Bubnju. U pismu koje je uputio Nikici Mediu nije bilo mnogo reeno. Nikica o tome pria: Ja moram da idem kod njega, pa sam tako i postupio iako sa rizikom. Kad sam doao u kuu Marka Paviia, Jukinog susjeda, tu je doao i Lakovi. Pavii me poeo ubjeivati da je to bila samovolja pojedinih ustaa i da za njihove namjere niko nije znao, a da je nareeno da se sva stoka, koju su ustae otjerale iz Bubnja, vrati vlasnicima, kao i sve drugo to je opljakano. Ukoliko to neko nee uiniti, on e se hno obratiti
45 Izjava Anice Skender, Hrvatice iz B o r i e v c a , uzeta m a r t a 1970. Anica je zajedno sa stanovnicima B o r i e v c a bjeala u Kulen Vakuf. Izjava se nalazi kod autora. 46 Milan Majstorovi i Mio Medi, P r v e iskre, L y k o s Zagreb, str. 37. i 40. 47 Izvjetaj Krilnog okrunog zapovjednitva Gospi, AVII k. 1, f. 2, d. 39. 48 Isti izvjetaj iz Gospia.
velikom upanu da izda oglas o vraanju svega to je nasilno oduzeto. Napomenuo je da se nikog ne bojim i ako me ko bude dirao da se obratim njemu lino. Shvatio sam da je obmana. 49 Na dan pokolja u Bubnju (3. jula) u pojedinim dijelovima sela Dobroselo, Suvaja i Osredci, ustae su na veoma perfidan nain htjeh prevarom pohvatati vei broj preostalih ljudi. Pozvali su stanovnitvo Srba i okolnih mjesta da se okupe u Srbu radi popisa naroda. Tog dana je zaprijeeno svima koji se ne odazovu pozivu ustaa da e biti najstroe kanjeni. Mali broj ljudi se odazvao. Izmeu uhapenih ustae su odabirali najopasnije za njih. Odveli su ih u bivu opinsku zgradu, sasluavali i muili. Petar Raenovi nije mogao izdrati muenje pa se pred krvnicima zaklao noem, kojeg je imao kod sebe. Nakon toga dogaaja ustae putaju ljude kui, ali im nareuju da sutra moraju ponovno doi u Srb. U Nebljusima, kao i ostalim sehma kotara Donji Lapac, grupa ustaa, na ijem je elu bio Tomo Sombolac, divlja i iivljava se. Odvodili su vienije ljude. Poseban odnos su imali prema trgovcima. Ucjenjivah su ih za novac (Iliju Media iz Doljana, Marka Vladetia iz Martin Broda i ostale). Bio je otjeran i Marko Vladeti sa sinovima Stevom i Duanom. Zatvorili su ih u Kulen Vakufu. Tih dana je Paveliev avion bacao letke u okolini Kulen Vakufa s potpisom ministra unutranjih poslova Artukovia. U lecima su pozivani Srbi da se vrate kuama i da im se garantuje miran ivot i imovina. Ustae su o tom letku komentarisale u drutvu Mue Zelia, naelnika ispostave. Mua se prisjetio da je tu u zatvoru Marko Vladeti, pa da mogu njega iskoristiti za irenje letaka u srpskim sehma. Ustae su zahtijevale od Vebera da se Marko Vladeti pusti iz zatvora i uputi na selo radi agitovanja o vraanju srpskog ivlja svojim kuama. Veber je to uvaio i Marko je doveden za njihov sto. Saoptih su mu da mu je zadatak da ode gore. Mislili su na sela kotara Donji Lapac, a posebno na Doljane, jer je tu u neposrednoj blizini (u Bubnju) izvren pokolj. Cilj im je bio da Marko ljudima saopti sadraj letka, da ih nagovori da se vrate kuama. Pri tome su mu rekli da e zadrati njegova dva sina Stevu i Duana u zatvoru dok se on ne vrati. Marko je odbijao da ne moe ii gore i da ne smije, jer je u loim odnosima s trgovcem u Doljanima. Vjerovatno je to Marko namjerno inio, samo da se ne prihvati takvog zadatka, ali je ipak na kraju morao pristati. Otiao je i nije se vratio. Njegovi sinovi su ubijeni. U danima ustakog haranja po sehma, a posebno u danima neto smirenijeg ponaanja ustaa na kotaru Donji Lapac, tj. poshje pokolja u Suvaji, Osredcima i Bubnju, pojedinci su imali i iznenadne susrete s ustaama. Mjetani su ili u sela u kojima dominiraju ustae da trae svoju stoku. Ustae su tolerantnije i, tobo pokazuju nekakvo razumijevanje prema popaljenom srpskom stanovnitvu. Trudili su se da, kobajagi one ije su kue popaljene smjeste kod onih susjeda ije kue nisu izgorjele. U Borievcu 14. jula 1941. siromanima i popaljenima dijele ito i obeavaju mir. Meutim, sve je to bila mimikrija i la. I pored potreba i nestaice, ljudi su oprezno ili u nabavke. U planinama i umama oko Donjeg Lapca vladala je tiina. S vremena na vrijeme, tamo u umi, mogao se uti pla malog djeteta. Ustae su bile ozlojaene, to im je
49 Izjava Nikice Media (uzeta 4. m a j a 1969), nalazi se kod autora. J u k o Pavii do 1936. bio je finans. K a d a je izbio spor izmeu komunista i ustake organizacije, on je poslije toga otiao za novinara u Zagreb, a dolaskom na vlast postaje tajnik u vladi NDH.
narod na dohvat ruke, a u ume im se nije ilo. Muilo ih je da li e uspjeti da unite tako brojan srpski narod. Orunici su podnosili izvjetaje u kojima je stajalo: Bilo je sluajeva da su napola ivi, ubijeni pa ostavljeni nezakopani, ili su slabo zakopani, tako da je ila rodbina i oni to su pobjegli u umu dolazili gledati. Sve je to unijelo strah u narod, a isto tako ogorenje, tako da se na pomirenje ne moe ni p o m i s l i t i . . . J e r kao i drugi orunici, bio sam potpuno nemoan. Moda je glavni razlog nepovjerenja prema orunicima, to se oni nisu isticali u ienju iako su im ili na r u k u . . . Kod hrvatskog naroda (kod mnogo njih) takoer je primijeeno negodovanje protiv ovakvog naina ienja. 50
Pokuaj pokrtavanja i iseljavanja Ustae su nastojale da u to kraem roku unite Srbe. Pozivah su na pokrtavanje s ciljem da hapse i ubijaju. Ustae su u junu pozvali Srbe donjolapakog kotara da podnesu molbe za prijem u katoliku vjeru. Opominjali su ih da e one koji se ne odazovu, protjerati u Srbiju. Jedan broj ljudi je povjerovao ustaama i odazvao se pozivu. Svi oni koji su doli u malo veim grupama, nisu se vie vratili. Bili su poklani. Masovno unitavanje srpskog naroda u Suvaji, Osredcima i Bubnju i izjave ljudi koji su pobjegli sa klanja, a neki i iz jama, otjeralo je staro i mlado u ume. Da bi ustae smirili stanje pa ponovno izvrili atak i ispunili plan unitenja do odreenog roka za kotar Donji Lapac, doao je u Borievac i Donji Lapac dravni tajnik J u k o Pavii, koji se tada nalazio na Plitvikim jezerima i koji je naredio: Da se sa ovim prekine i da se ne smije ovako dogaati, a da se sa seobom odloi za izvjesno vrijeme. 31
etniki zloini Po zauzimanju Borievca i Kulen Vakufa, mjetani su prilikom povlaenja pred ustanikim snagama ostavili pune kue i trgovine. Na alost, pojedinci su se tu posebno istakli u pljaki. Tako je Pero ilas ostao u Vakufu radi uspostavljanja reda iako nije bilo naroda. Ve ulaskom u mjesto on se napio i pokazao svoje pravo lice grubosti i nasilja. Neposredno pred napad na Donji Lapac 30. jula 1941. major bive jugoslavenske vojske Boko Raeta nazvao je ustanike neorganizovanom ruljom i odbio je da primi dunost rukovodioca ustanka. Ve je tada bilo jasno da je protiv oruane borbe koju je povela i vodila Komunistika partija. Isto tako na desnoj obali Pounja djeluje Mane Rokvi kao voa proetnike grupe, a u okohni Strmice i Golubia etniki voa pop Momilo uji koji kod dijela naroda uspijeva da se nametne za rukovodioca. Svi zajedno rade na irenju nacionalne mrnje izmeu srpskog, hrvatskog i muslimanskog ivlja. Ve tada oni vre ubijanje hrvatskih porodica na Brotnji (Ivezia), Donjem Lapcu, a meu njima i porodica koje su pomagale srpskom narodu da se spase od ustaa. Pobijena je i grupa Muslimana koja je dovedena u Martin Brod. Pero ilas ve tada p o kazuje svoje prljave neljudske postupke.
50 Z b o r n i k NOR-a, tom V/l, str. 342343. 51 A r h i v H r v a t s k e , Z a g r e b , b r . 39/2, 150 a.
Kako rekosmo, major Raeta djeluje u Donjem Lapcu i okolini, u Srbu Pajica Omikus, a na Brotnji Nikola Pilja i svi nastoje ne samo sprijeiti omasovljenje oslobodilakog pokreta, ve mase privui na svoju stranu ili ih pak pokolebati. Major Raeta saekuje Talijane prilikom njihovog dolaska u Lapac i stavlja im se na raspoloenje kao zatitnicima srpskog naroda objanjavajui kako ne treba voditi borbu protiv Talijana. Na domak Srba, u rejonu Tikovca i Vagana, bili su u jeku borbe za Srb grupisani etnici popa ujia, njih oko 100. Cilj im je bio upad u Srb. Intervencijom Doljanske partizanske ete bili su razbijeni i veina ih je pobjegla Talijanima prema Kninu. etnike grupe su tokom augusta i septembra 1942. vrile upade iz talijanskih garnizona i na ostale teritorije. Tako je grupa etnika koju je predvodio Iso Luki pokuala da likvidira Komandu mjesta u Srbu. Finansiranje ove grupe preuzeo je vehki upan Sini. Ve do tada on je ovoj grupi dao 100.000 kuna, Isi Lukiu 100 kilograma kukuruza, a ostalim etnicima te grupe obeao je po 50 kilograma kukuruza. 52 etnike snage u 1943. godini nisu brojano porasle, ah u Plavnu te godine nalazi se oko 700 etnika, od ega 400 hercegovakih (Rogatika brigada). U Strmici Bjelanika brigada oko 350 etnika, a na Rastievu i okolini Zrmanje oko 100 etnika. Neosjetno se privlae 27. februara 1943. u Doljane (voda im je Nikola Pilja i njegova druina) i tom prilikom su zapalili 25 kua. To su ponovili 23. IX 1943. kada su s grupom etnika bih Nikola Medi Prtini, Pero Rajak, Dane Pipliea i Jovo Puvaa. Ubih su Iliju Media, starog 50 godina i Duana Dukia 21 godinu.53 Rijetko koje selo da nisu etnici napali i po nekoliko puta. Brezovac napadaju 5. XI 1943. godine, a voa im je bio Nikola Plea. Pljakah su i zapalili itavo selo. Ranili su Danu Media, partizana, koji im je, ipak, iako ranjen, uspio pobjei. Ljude, ene i djecu pokupili su i otjerah u logor i tamo drali tri dana. Uhvatili su Danu Piplicu, Pilipa Media, Petra Skoria i Radu Media te prisilno mobilizirali u etnike, ali su oni kroz nekoliko dana pobjegli. Par dana kasnije, tj. 20. XI 1943. godine dola je grupa etnika iji je voa bio Mile Kovaevi iz Mazina. Tog dana ubili su Petricu (starog 55 godina) i Milu Banjca. Nekoliko sati kasnije dola je druga grupa etnika s Nijemcima od Lapca. Poto nije bilo naroda, otjerali su svu stoku. Tako iz dana u dan od jednog do drugog sela, etnici, bilo sami ili zajedno s Nijemcima, ubijaju, navode Nijemce na organe vlasti, sklonjene ranjenike i sklonita. Vie od 22 puta etnici su napadali (i upadah) na sela kotara Donji Lapac, a neka i po nekoliko puta, nastojei da pohvataju najistaknutije linosti. Prvenstveno su tragah za komunistima, rukovodiocima S K O J - a i rukovodiocima NOO. U 1944. godini bilo je 12 napada na sela kotara Donji Lapac. Tako je 21. januara 1944. uslijedio upad oko 130 etnika u selo Begluke pod komandom Pere ilasa. Doli su iz pravca Srba i u selu poeli kupiti mukarce i ene. Odveli su ih na groblje i tamo postrojili, a oko njih postavili pukomitraljeze. Dva su bila uperena prema postrojenom narodu. Pero ilas odrao je govor u kojem je rekao da e sve postrijeljati ako mukarci ne prime oruje i ne pou u etnike. Cijeh dan su go i bos narod ganjah po snijegu i hladnoi. Lazo Raenovi se sjea da su njega i Aima Raenovia otjerali na breuljak gdje
52 Arhiv VII NOR, k. 1611, f. 2, . 22. 53 A J , popis rtava rata, 5171.
je najjae duvalo i naredili da svuku sa sebe Sve osim gaa i koulje. Zatim su ih batinah i muili. Ovoga puta i kasnije ubili su 7 osoba. 14 su premlatih, a po selu su palih i pljakah. 54 Januara 1944. godine upali su etnici iznenada u Srb i uhvatih tri osobe. O odvedenim Mani ukiu (50 godina), Draganu Jovaniu (25) i Iliji opiu (45), nikad se nije saznalo to se s njima dogodilo. Ubili su tada i Iliju opia starog 18 godina i po mrtvom gazili nogama. 55 U Krko Brdo neprimjetno su 27. IV 1944. doli etnici i uhvatili Vida Vejina (19) i Nikolu Vejina (22). 56 Tri dana kasnije grupa Nijemaca i etnika dolazi u zaselak Vrine. Zapalili su 11 kua Medi Soke i Ihje, Paji Petra, Soke, Mare, Stane, Jove i Luke, Krnete Mile, Doen Danje i Jove te Petrovi Dane i Mare. 57 Na Krko Brdo doli su drugi put i to dosta brojni (150 do 200 etnika). Narod se razbjeao. Pljakah su i zapalili kue Vida i ure Vejina. Ranjena je Jovanka Vejin. Napali su i Dabanicu iz pravca Srba i ubili Petra Surlu (65 godina). Uspjelo im je 1943. godine da u Miljenovcu uhvate odbornika Ninu Milanovia, sekretara Opinskog komiteta KPH. Ubili su ga u,Donjem Lapcu. Ispadi etnika bili su esti posebno iz rej ona Opai Doline. Upali su u selo Dnopo-lje i Birovau te vrili nasilja i pljaku. Nijemci i etnici su u Ajderovcu tih dana ubih jednog mukarca i dvije ene. Da ne bi iv pao u ruke neprijatelju, lan Kotarskog komiteta S K O J - a Uro Damjanovi kad mu je ponestalo municije zadnjim je metkom ubio sebe. I tako redom. Uhvatih su i Mariju Bala, lana Obavjetajnog centra u Donjem Lapcu, ubili Milana Opaia i Vukaina Opaia, lanove Obavjetajnog centra. Na grlu Brezovca ubili su jednog od najboljih organizatora partije i omladine u Doljanima, sekretara Opinskog komiteta KPH Milana Media Mitu. Pao im je u ruke i uro uki, lan rejonskog obavjetajnog centra, a uhvatih su ive i Danku Raenovi iz Begluka, predsjednicu USAOH-a, te Jovu Keu, partizanskog obavjetajca. Svi su likvidirani. Aprila 1944. godine grupa Nijemaca s nekoliko oficira prolazila je pravcem BihaKnin. Na Prisjeti su saekani od dijelova 19. divizije, potueni i razbijeni. Poshje nekohko dana doli su Nijemci i 450 mukaraca, ena i djece, otjerali u logor Sisak. uja Medi Erak pria: Meu nama bilo je i mukaraca Simi Polovina, lan kotarskog odbora, Dane Vuka, predsjednik Narodnooslobodilakog odbora u Dobroselu; bilo je dosta djevojaka, mahom lanova SKOJ-a 5 8 Okupator i njegovi pomagai, ustae i etnici, sluili su se najdrskijim metodama zloina. Naroito je to bilo izraeno od maja do kraja jula 1941. gdje se istiu ustae po broju ubijenih.
54 55 56 57 58
Isto, f. 5171. Isto, dos. 2415. Zamijenjen za Nijemce. Arhiv Jugoslavije, dos. 1219. Izjava Duje Medi ( E r a k ) , uzeta u S u b o t i d 1979.
Vojislav
Mileusni
nje narodnog ustanka. Na njegovom sastanku u Osredcima 18. juna odlueno je da se naoruani borci grupiu u odrede za zatitu svojih sela i dato uputstvo da se ne dozvoh nikakva provokacija, pojedinano pucanje i si. koje bi posluilo ustaama za teror i odmazdu. Kako sam ja tada bio, pored ostalog, zaduen za organizovanje i izdavanje vijesti, po zavretku sastanka krenuo sam sa dva akumulatora, baterijama i antenom u Tikovac. Tu su me saekah Boko i Perica Mari sa radio-aparatom, kojeg su oteli od sluitelja kole iz Tikovca u momentu kada ga je sluitelj ponio da preda ustakim vlastima. Smjestili smo se u peini pod vrhom planine Uilica, na njenoj zapadnoj strani i brzo montirah radio i antenu, te ve isto vee sluah vijesti. Svakodnevno smo ih umnoavah i rasturah narodu po ve uhodanim kanalima. Dana 26. juna poao sam na sastanak Inicijativnog odbora, koji je bio zakazan u blizini Srba. Na ugovorenom mjestu naao sam samo brata Duana. Ostali nisu doli zbog toga to su prethodnog dana ustae uhapsile Doku Jovania i Branka Desnicu (Oni e ubrzo biti puteni na intervenciju okinog oca Milana, invalida bez obje noge). O tome nas je obavijestila Duanova supruga Danica (1943. godine stradala u pokolju omladine od ustakog trupa u osnovnoj koli u Skaliu kod Brinja. Tom prilikom je ubijeno 35 omladinaca i omladinki.) Istog dana sastali smo se s ocem Jovom u mlinu na rjeici Sredici pored Srba. Dogovorili smo se da nam uvee poalje neto hrane i odjee na na panjak zvani Plea, udaljen oko 1,5 kilometar. Umjesto snahe Danice ili sestre Drage, koje smo oekivah, pojavio se otac govorei: Doe vrijeme da ja kao starac Vujadin sa dva sina poem u hajduke. Ispriao nam je kako su ga obavijestili da su ga ustae traile i da su nekoliko komija uhapsili i odveli. Krenuh smo sva trojica kroz umarke ka brdu Meeak prema Likim Osredcima. Na jednom puteljku, otac se okliznuo i posrnuo. Pridrali smo ga, a Duan to iskoristi da napravi alu stilom iste narodne pjesme: Ne posri, stari Vujadine. Kad smo ve poodmakli, otac se prisjetio neke robe iz svoje trgovake radnje, koju nije dobro sakrio i traio da se vrati. Nas dvojica smo ga dopratili do Podgajue, starog porodinog imanja, gdje je roba bila sklonjena. Bez njega smo nastavili prema Likim Osredcima. bosanskom stranom preko Dolova, raunajui da je taj put bezbjedniji. Uperili smo na kuu Duana Raenovia-Popova. Umjesto damaina, doekala nas je ustaka zasjeda. Pet ustaa do zuba naoruani. Inae oni su doli radi pljake, pa kad su osjetih da se neko pribhava, povukli su se iza velike ograde i napravih zasjedu u koju smo uletjeli. Doekali su nas s pukama na gotovs, uperenih cijevi. Bjeati se nije moglo, pa smo na njihovu komandu stali i digli ruke uvis. Dvorite je bilo prostrano i vrsto ograeno. Odmah su nas pretresli i vezali. Meni su uzeli novanik sa oko 14.000 dinara, koje sam sakupio prodavajui robu iz vlastite trgovine. Skinuli su mi sat, prsten i pokupili druge sitnice iz depova. Najvea nesrea bila je to su kod mene istovremeno nali i pitolj i pet listia sa vijestima Radio-Moskve i Radio-Londona, emitiranih od 21. do 25. juna. Nali su i neke raune i priznanice na moje ime, a to im je bilo dovoljno da utvrde moj identitet. Uostalom, ja sam rekao svoje ime, to su i prisutni ukuani, budui da su me poznah, potvrdili. im su nas vezali, dobio sam bjesomuan udarac kundakom u lea. Oblio me hladan znoj od bola i posrnuo sam. Kad sam se malo povratio, ponovo sam dobio jo jedan preko lea, od koga mi se zamutilo. Otimajui se nesvjestici, prvo sam mislio da sanjam, a zatim sam uo uvrede i psovke upuene Srbima i komunistima. Duana nisu dirali, jer je bio dosta preruen, obuen u staro radniko odijelo, posueno od strica Duje.
54 DONJI L A P A C
849
Inae, Duan je tako dugo ivio u Bakoj, da ga ni ukuani nisu poznavali, a nikakva dokumenta ili druge sumnjive znakove nisu kod njega otkrili. To je on iskoristio, pa kad su ga upitali kako se zove, on je rekao da se zove Milan Raenovi i da je komija iz susjednog sela, da je navratio radi nekih svojih poslova. Jedan od ustaa se na to nasmijao i reKao: Otkud se ti, sirotinjo, upari sa ovim komunistikim banditom. U tom je, po njihovom miljenju, bila sva njegova krivica, pa su na njega obraah manje panju. Ustae su tada angairale Stevu Zoria, komiju i domaina iz susjedne kue da na zaprena kola utovari opljakane jaganjce i drugu robu i odveze to u Srb. Trojica ustaa su krenuh dalje u pljaku i ve su pred susjednom kuom ubili Danu Miljua. U shjedeoj kui ubili su domaina Raenovia, zvanog Subica. Nama je vrijeme prolazilo u ekanju i razmiljanju. Vano je bilo ne preduzeti nita nepromiljeno i ne ljutiti ustae. Videi da se dvojica ustaa, koji su uvah Duana i mene, zabavljaju zaplijenjenom robom, a da je jedan nesmotreno prislonio puku uz kola i okrenuo lea, pribliio sam se Zoriu i oima mu dao znak da mi noem, kojim je upravo tada sjekao kanap i vezivao jagnjad, presijee vez na rukama. Mislio sam da zgrabim odloenu puku i ne bi bilo problema da i drugog ustau razoruam. Preplaeni Zori je jo vie problijedio i dao glavom znak da ne smije. Kada je Zori, uz pomo drugih ukuana utovario sve opljakano, konjskom zapregom je krenuo po nalogu ustaa u Srb. Nama su naredili da poemo pred njima najkraim putem. Ukuani nisu smjeh ni pisnuti, ali su im suze natopile oi. Na putu za Srb nijesmo se drali njihovog nareenja da idemo najkraim putem, jer smo vidjeli da ne poznaju teren. Zato smo ih vodili onim stazama gdje smo pretpostavljah mogunost i ansu da pobjegnemo. Jo pri polasku otro su nam zaprijetili da e pucati bez upozorenja na onog ko pokua da bjei, ali i na svaki drugi sumnjiv pokret. Duan je uz put, budui da su mu ruke bile vezane sprijeda, uspio da se odrijei. Na prelazu preko potoka Drage, pogledom sam dao znak Duanu da bjei. Na prvoj zgodnoj krivini on je to iskoristio i naglim skokom preko potoka jurnuo i koristei zaklone, zamakao iza vrbika. U tim trenucima, ustae su stvarno bih neoprezni i nisu oekivah takav razvoj dogaaja. Jedan je ak zaostao oko 80 metara brojei novac kojeg su meni oduzeli. Drugi, koji je bio pored nas, samo je viknuo: Pobjee, a cijev je mahinalno uperio u mene i rekao: Samo mrdni, i glava ode. Onom zaostalom trebalo je tren vremena da novanik strpa u dep pa da dotri i tek tada zapuca za Duanom, koji je ve bio nestao u umi. Bilo je jutro i lijep sunan junski dan. Misli su mi brzo letjele kada u i ja iskoristiti ansu i ta e biti sa mnom. Iao sam utke pred njima. S vremena na vrijeme, gurkali su me puanim cijevima ili kundakom da ubrzam. Usput, sretali su nas seljaci i komije koji su me dobro poznavali i zaprepateno i nijemo gledah kako vezan idem pred puanim cijevima. Korak po korak, bolno od udaraca i tuno i teko zbog situacije, dotjeran sam do Srba. Jedina utjeha i zadovoljstvo, bili su to je brat Duan pobjegao. Pri ulasku u Srb, narod je provirivao kroz odkrinuta vrata ili na prozore, uplaen i unezvjeren. U Srb smo stigli rano ujutro oko 7 sati. Uveden sam u jednu sobu u kojoj je jo spavalo desetak ustaa. Moji sprovodnici su me predstavih kao opasnog komunistu kojeg odavno trae. uvi to, skoili su iz kreveta i kao divlje zvijeri poeli da me tuku im su stigli: pesnicama, nogama, akama, bokserima. Stojiki sam to izdravao, sve do udarca nekom drvenom polugom preko lijeve mi ke. Tada sam od bola pao. (Kasnije mi je ta ruka bila oduzeta 4 mjeseca.)
Jedan ustaa pitao me je koliko oruja ima u umi, drugi imamo li radio-stanicu, trei ko priprema ustanak, gdje se krije oruje. Cak su spominjali i neku artiljeriju. Ja sam odgovarao da ne znam, i da o tome nita nisam uo. Zapazio sam da dosta znaju o naim pripremama za ustanak. Tako izubijanog, gurnuli su me u jednu prostoriju umarijske zgrade u kojoj je ve bilo 12 uhapenih Srbljana i to: uro Vojvodi, Milan Vojvodi, Ilija Skori, Petar Zeelj, Ilija Vojvodi, Stevo Rajak, Ilija Kea, Dane Ognjanovi, Drago Oegovi, Mile Joijkovi, Mile Grbi i Stevo Vjetica. Kasnije su doveli jo trojicu Petra Desnicu, Simu Kalinia i Duana Ugricu. Svi ovi ljudi bili su do tada lojalni prema novoj vlasti i ivjeli su mirno u svojim kuama, bez ikakve veze i dodira sa organizacijom ustanka. Nisu bili ni tueni, ni vezani, pa su oekivah da e biti brzo puteni, uz eventualno sasluanje. Zato ih je ne malo zaudilo kad sam ja onako izubijan gurnut meu njih, a zatim kad su vidjeli moje ve potamnjele noge, vrsto vezane lancima. Sve su to bili moji poznanici i komije, pa su me tuno gledali i alili, ali su i dijelili svoju sudbinu od moje. Iz razgovora sa njima bilo mi je jasno da su ustae bile upoznate sa biografijom moga oca Jove i cijele porodice i da su saznah da im je odbjegli nepoznati Milan Raenovi bio moj brat Duan. Vjerovatno da su o tome bili obavijeteni i od lana nae sokolske ete Burice Grguria, koga su ustae, kao jedinog Hrvata u Srbu, postavili za naelnika optine. Moje muenje s modricama i potamnjelim i oteenim nogama i rukama, nije mogao mimo gledati ni ustaki straar na vratima, pa se i sam smilovao i olabavio lance lisice na nogama. Bio sam svjestan situacije i realno oekivao najgore. Meutim, ostali uhapenici stalno su se interesovali kada e biti sasluani i traili da budu puteni kuama, istiui da nisu nita krivi. Uvijek im je ponavljano da je navodno logornik otiao s ustaama na teren i kada se vrati, sasluavanje e odmah poeti. Uvee oko 20 sati zauo se zvuk motora ispred zgrade. Samo desetak minuta poshje u zatvor je upalo deset ustaa i umjesto sasluanja kod logornika, poeli su tui sve odreda kundacima, batinama i bokserima, psujui nam srpsku majku. Dabome, to je zaprepastilo zatvorenike i nikako nisu mogli da shvate situaciju i da smo u stvari u jednakoj poziciji. Ta njihova nada, da e ih pustiti kuama, rasprila se za samo deset minuta uz bol, jauke i nevjericu da se tako s njima postupa. Leali su oko mene kao da je grom u njih udario pa ih sasjekao i po onoj prostoriji razbacao. Uvjereni da su uvod u ubijanje dobro obavili i da meu nama nema vie onih koji bi bili kadri pobjei bez tue pomoi, ustae su nas poele vezivati mekom paljenom icom. Ta glatka ica pri stezanju se urezivala u kou kao no, prodirui u tkivo do samih kostiju. Rane su se otvarale i krv lila iz aka, iznad laktova i glenjeva. Bili su to teki bolovi i nije se moglo oekivati nita dobro. Kad su nas povezah, postezali i okovah, poelo je izvlaenje i ubacivanje u kamion. Vukli su nas najee za noge, jer je tako bilo najpogodnije, a ponekoga i za glavu. Dovlaeni tako pojedinano iz zatvora do kamiona, tovarili su nas kao kakav materijal koji treba nekud odvesti i baciti. Tako izmrcvarene, okovanih ruku i nogu, nabacah su nas u kamion. Glave postavljene prema kabini, leaii smo jedan preko drugog. Bio sam okrenut potrbuke u donjem redu. Preko nas su stavili veliku ceradu, a po njoj su se razmjestili nai delati, kako je kojem odgovaralo. Oni gornji, kundaeni su kroz ceradu pri svakom pokretu. Vonja je trajala dugo. Nitko od nas nije znao, niti je mogao otkriti u kojem pravcu
iderri. z zujanje motora, uli su se amo tihi krici i jauci izmuenih i izranavljenih ljudi. Pri svakom truckanju, ica i lanci su se usijecah u noge i ruke to je izazivalo jo intenzivnije bolove i jae jauke. Teko je sluati i ene kad kukaju, a mukarce jo tee. Pogotovu, kad dozivaju nejaku djeicu i roditelje i pominju cio rod i porod. Ustae su, sjedei na svojim rtvama, pjevale ustake pjesme da bi neutralisali zapomaganje iz pokrivenog kamiona. Kamion se propinjao i truckao kao da idemo najgorim planinskim putevima, a pakao u njegovoj karoseriji postajao sve uareniji i vei. Najzad, nakon nama beskrajno duge vonje, po naoj procjeni najmanje 200 kilometara, kamion se zaustavio. Pretpostavljao sam da smo negdje blizu Karlovca ili Zagreba, pa sam pomiljao da e nas otpremiti u neki logor, jer su ustae esto spominjale logore i prisilni rad u Njemakoj. Vjerovatno su i sami stvarah namjerno zabunu, jer im je odgovaralo da rtve ne znaju gdje se nalaze i ta e s njima biti, pa je jedan od ustaa pri iskakanju iz kamiona uzviknuo: Evo nas u Gospiu. Nijesam vjerovao, ali nijesam takvu mogunost ni potpuno iskljuivao'. im smo stali, ustae su odmah poskakale s kamiona i s nas svukle pokriva. ist planinski vazduh i vjetri koji nas je zapuhnuo, osvjeio nas je i povratio iz pakla. inilo se da donosi neke nove nade. Skidah su po etvoricu s kamiona, odrijeili icu s nogu i tako odvodili, dvojica ustaa po jednoga svezanog. Kada smo uli prve pucnje, odmah nam je bilo jasno da su nas doveli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam se inilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvim usponima ceste Donji LapacUdbina nalazila se bezdan (jama bez dna), naa zajednika grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80 metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion. Odvodili su nas po etvoricu, strijeljah i bacah u bezdan. Prilikom jednog povratka, uli smo prepirku izmeu delata i udnovatu prijetnju: Boga mu, majku mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjesto njega! To je samo potvrdilo nae pretpostavke o sudbini, ali smo mi preostali istovremeno shvatili da je neko pobjegao. Dalo mi je to jo vie snage misli koja me je neprekidno drala da pokuam pobjei. Postao sam nestrpljiv. U meni je nadolazila neka udna snaga. apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leao pored mene da u i ja bjeati. Na to mi je on odgovorio: Kako, jadna ti majka, ovako vezanih ruku i nogu. Nita mu nijesam odgovorio, utao sam, ali sa nadom. Red je doao i na zadnju etvoricu, meu kojima sam bio i ja. Svukli su nas sa kamiona i poeli da razvezuju noge. Svakog od nas drao je po jedan ustaa, a drugi je razvezivao icu i lance sa nogu. Ispred su stajala estorica ustaa sa uperenim pukama, dok je jedan baterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je petnaest, osim onih u kabini koje nijesmo mogli vidjeti. Kada me onaj koji mi je skidao icu sa nogu prihvatio sa moje lijeve strane, rekao sam mu: Vidim da ubijate, ali ako imalo imate ljudskog u sebi, dajte da se prije toga napijem vode. Ustaa sa desne strane je odgovorio: Majku ti srpsku, nee ti vie trebati i pri tome me udario. U tom momentu napravio sam nagli trzaj, pa kako su me ustae drale ispod mike, jedan je odmah pao. Skoio sam izmeu njih i ispred puanih cijevi i u dva-tri koraka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio- izvan osvijetljenog kruga. Optrao sam kamion i produio krajem ceste pored ume. Zatita su mi bili jo uvijek mrak i kamion. Puana paljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da skrenem lijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko, sapleo sam se i pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Uple-
ten u g r m l j e kao da je ono u p r a v o takvo oko mene i po meni izraslo. Nisam imao snage ni moi da se podignem i pokuam dalje bjeati. Svjestan situacije i priseban, ostao sam nepomian dugo vremena. Ustae su se uz povike i pucnjavu dale u potragu. Dvojica od njih su potrali u pravcu mene i pretraivali grmlje osvjetljavajui ga baterijom, ak su i proli pored mene na par koraka. U meni je sve snano udaralo, disao sam ubrzano. Na momente zaustavljao sam dah i pritiskivao srce na zemlju, strahujui da me ne uju. Jednog trenutka pomislio sam da e me ipak pronai i da mi je pokuaj bjeanja bio uzaludan, ali u tom trenutku, nedaleko od mene, jedan od njih je glasno opsovao: Utee i ovaj, sunce mu krvavo.- To je znailo da su se pomirili sa injenicom, i da e potragu obustaviti, da me vie nee traiti. Ipak se dugo nisam pomicao, leao sam tu dok sve rtve nisu postrijeljah i otili. Imao sam velikih problema i mnogo naprezanja da se dignem iz poloaja u kome sam se naao. Osjeao sam stranu e. Usta vie nijesam mogao otvarati, niti glas od sebe dati. Stajao sam i oslukivao, razmiljajui i ne vjerujui u sve ovo udo. Oko mene se zora polako budila i ulo ono prvo usamljeno jutarnje pjevanje ptica. Kad sam se uvjerio da vie nema neposredne opasnosti, zaputio sam se lokvi vode, ali onako vezanih ruku nisam uspio da se napijem. Oko vode je bilo rijetko, duboko blato pa sam se bojao ako bih preko njega pokuao doprijeti da bih se, vezanih ruku na leima, utopio ili udavio u blatu i vodi. Krenuo sam uz brdo prema cesti sa koje sam pobjegao. Preavi cestu, zaao sam na neki umski put i produio duboko u planinu. Put je prolazio u neposrednoj blizini bezdani u koju su baene rtve sa mnom dovedene. Ne znajui kuda, iao sam trpei veliku e i bolove. Iznenada mi se otkrio izvori pored puta, koga je mjeseina u praskozorje dobro obasjavala i jo vie isticala. Bio je ograen koiima, a iz kamena su tekle kapi vode. U vrelcu prema mjeseini vidjelo se mnotvo crvenih sitnih crvia, ah mi to nije smetalo. Kleknuo sam i naslonio grudi na ogradu i pio sve dok mi se na nos nije poela vraati voda. Tumarajui sve dalje i dalje, iznenada sam osjetio malaksalost, veliki zamor i bolove po cijelom tijelu. Plaei se da bih u toj velikoj umi mogao stradati bez iije pomoi, vratio sam se istim putem na cestu da tamo na nekom pogodnom mjestu saekam dan i nekog prolaznika, koji e mi pomoi ruke osloboditi. Ne znam koliko sam se dugo vraao na cestu, ali sam dobro zapamtio da je poelo svanjivati kad sam ponovo prolazio pored bezdana. Kroz desetak minuta potpuno se razdanilo, ljudi su ve poeli izgoniti stoku na pau. Stojim i gledam: kako se dan iri, to i pogled sve dalje see. U meni zaiskri radost. Prepoznao sam Donji Lapac i sela oko njega. Vidio sam ceste koje su povezivale Lapac sa Bihaem i Srbom, a ja sam na cesti prema Udbini. Stajao sam tako na mjestu zaklonjen u grmu i ekao da neko naie, jer se nisam smio , udaljiti od ume. Dan me je prilino ohrabrio-, ali su me noge i ruke i svi dijelovi tijela boljeli, a ruke jo uvijek okovane. Iziao sam na istinu ispred ume i ugledao jednog ovjeka kako cestom prema Kuku goni goveda na pau. Sklonio sam se u grmlje za svaki sluaj, jer je govedar nailazio ravno prema meni, sa motikom na ramenu. Stotinjak metara nie on je ostavio goveda da pasu i uputio se u draicu pored ceste u njivu zasijanu krompirom. Sa udaljenosti od 200 metara dugo
sam posmatrao tog ovjeka, dok je okopavao krumpir, pokuavajui procijeniti ko bi to mogao biti i da li bih mu smio prii i zatraiti pomo. Znao sam da u Lapcu i okolini ima ustaa, njihovih agenata i potkazivaa, pa sam se plaio da ne naletim na njih. Izmoren, neispavan i ophrvan od bolova, teko sam mogao jasno ocijeniti to bi valjalo uraditi. Ipak, krenuo sam prema ovjeku. Prilazio sam mu sa strane, pa me, pognut za motikom, nije ni primijetio sve dok mu nisam nazvao dobro jutro. To ga je preplailo i trgnulo kao da je neim udaren, a tek je postao zbunjen kad je pred sobom vidio ovjeka grozno okrvavljenog i u zguvanom odijelu. Motika mu je ispala iz ruku. Videi njegov strah, i bojei se da ne pone bjeati, a ja ostanem u ianom okovu, rekoh: Ne boj se, ovjee, vidi li da sam pobjegao sa strijeljanja. Tek tada se malo pribrao i smirio. Prili smo jedan drugome, ali on je stalno pogledavao na cestu, bojei se da ne naiu ustae. Ja sam mu okrenuo lea i zamolio da mi odvee icu. Namuio se dosta, jer je ica bila duboko usjeena u tkivo, a on se trudio da mi ne pravi nove rane. Osloboene ruke nekontrolisano su se spustile niz moje tijelo, kao dvije teke gvozdene poluge. Nisam mogao da ih pokreem. Na brzinu sam objasnio ta mi se sve zbilo i rekao da to rade izdajnici hrvatskog naroda, koji nije kriv za njihova zlodjela. On je vrtio glavom i uzdisao govorei: Ja to znadem, ali ako me ustae uhvate ili saznaju za ovo, nita mi nee pomoi. Oni nikoga za krivice ne pitaju, pa mi se ini da je kriv svaki ovjek koji ivi, a dopadne njima u ake. Svake veeri tom cestom prolaze kamioni, prekriveni ceradama iz kojih dopiru jauci muenika. Jo jednom mi je pogledao u ruke i rekao: Pobogu, brate, kako su ovako pocrnjele kao da su ugljenisane i da mu je drago to takvom mueniku pomae, pa da ne zaboravim, ako ostanemo ivi, Jovu Bosnia, kovaa iz sela Oraovca. Jo vie sam se zagledao u njega i stvarno, tek tada, prepoznah Bosnia i sjetih se odakle se poznajemo. Zatim sam mu rekao da savjetuje ljudima da uvaju oruje i da se skrivaju u umi. Uputio me je potom umom iznad sela, pa dalje Zuleevicom u pravcu Dobrosela i Brezovca. im sam se udaljio od Bosnia par stotina metara, naioe dvije ene koje su bile istjerale stoku na pau. Bio sam ponovo neizdrivo edan i zamolio sam ih da mi donesu vode. Jedna od njih bila je mlaa, a druga poodmaklih godina. Kue su im bile blizu i one su mi rekle da saekam. Za svaki sluaj sam se sakrio u grmlje, gledajui kako urno odoe. Ta starija ena imala je neki udan naglasak, pa nisam bio siguran da sam dobro postupio. Povukao sam se jo dublje u umu i posmatrao da nee koga dovesti. Kad sam vidio da dolaze same, vratio sam se na mjesto susreta. One su na leima nosile kronje za sijeno i list za stoku, da bi time zamaskirale svoj odlazak u umu. Osim vode, ene su donijele kruha i varenike, nudei da jedem. Videi da vlastitim rukama ne mogu prihvatiti ni vodu ni hranu, nahranile su me i napojile kao malo dijete. enama sam se duboko zahvalio, zaboravivi da ih pitam za ime i produio sredinom sjeverne padine Zuleevice. Kasnije sam uo od Ilije Raete da su to bile Stana i Marija Zobenica. Idui tako podno ume, iznad Oraovca, ugledao sam kod jednog izvora ovjeka koji mi je bio poznat. Prepoznao sam Mirka ukia, pa sam mu priao. Bio je jako iznenaen susretom, a naroito mojim izgledom, ali je znao da ustae teroriu, hapse i nekud odvoze ljude. Ispriao sam mu kako sam jue ujutru pao u ruke ustaa, pa ta se sve sa mnom zbivalo do bjeanja sa jame, i kako
su sve druge postrijeljali. Po njemu sam poruio Peji Zuniu, sekretaru lapakog komiteta, ta mi radimo u Srbu, pa da i oni tako postupe. Dalje sam nastavio opet kroz umu, presijecajui kose i drage ove planine. Idui tako, iznenada su me, iznad Gornjeg Lapca presrela dvojica ljudi, naoruani lovakom jednocijevkom kapseljaom. To su bili otac i sin Vukovii iz Borievca, izbjegli i sakriveni u umi. I njima sam ispriao ta mi se dogodilo, ali i ta se dogaa na podruju Srba i Drvara i preporuio da se prikljue veoj grupi naoruanih iz okolnih sela i da spremno ekaju budue dogaaje, koji e brzo nastupiti. U Dobroselo sam stigao oko 14 asova do kue Gojka Polovine. Upravo, u tom momentu, cestom udaljenom par stotina metara, prolazio je ustaki kamion iz pravca Srba, odvozei 17 novih rtava prema Lapcu u bezdan ispod Kuka. U Dobroselu sam prenoio s Goj kovom braom Nikolom, Milom, Vojinom i urom van kue, pored ivice uz umu. Ujutru me je Nikola ispratio prema selu Brezovcu, u pravcu Srba. Tom prilikom mi je u povjerenju saopio da se Gojko nalazi tu, u Mazinskoj planini, ah da osim njega nitko za to ne zna, jer su oni proglasili da je Gojko otiao u Beograd, u Srbiju, da bi ih ustae manje uznemiravale. U Brezovcu sam naiao na grupu ljudi okupljenih u kui Stevana Puae, naoruanih s 12 vojnikih i nekoliko lovakih puaka. Dugo smo razgovarali o situaciji, o mom hapenju i bjeanju i o pripremama koje se vre na podruju drugih sela i Srba. Stevan je za tu priliku ispekao jagnje, pa kad smo se svi poastili, odredio je dva naoruana mladia da me prate do sela Dabanice i njihovog odreda na Cemernici kod Strabenjae. Tu sam, takoe, zatekao okupljene ljude iz Dabanice naoruanih s 26 vojnikih puaka, jednim mitraljezom Maksim i nekoliko lovakih puaka. Dali su mi novu pratnju, kojom sam krenuo sa Cemernice na Sredelj, iznad Neteke strane. Njihov odred je imao preko 20 puaka, ah tu je bio i veliki broj izbjeglica iz Donjeg Srba i Neteke. Meu njima i Duan Buji, narodni poslanik iz Kutine, a porijeklom iz Neteke, sa Jandrijom Vojvodiem, koji je kasnije ispjevao pjesmu o mom bjekstvu sa strijeljanja (objavljena u knjizi Dania Damjanovia Krntijai). Tu su bili lan Inicijativnog odbora Pean Trbulin, a s njim Drago Oegovi i Duko Vojvodi te Milutin Moraa iz taba gerilskih odreda iz Drvara i jo neki. Svi su bih obradovani mojim bjekstvom i dolaskom meu njih pa su braa Jovan i Petar Buji ispekli nekohko jaganjaca da se to proslavi. Predvee je Milutin Moraa otiao u pravcu Drvara, kako bi se preko njihovih odreda i veza narod to prije obavijestio o ustakim zlodjelima i sudbini onih koji im padnu u ruke. Bilo je najvanije sauvati ljude i oruje. Ujutru sam krenuo sa mojim kumom Petrom Raenoviem preko Ajderovca i kanjona Srebrenice u ijanov kraj. Okupili smo se na ruku u kui Duana Sijana. Milan Sijan, lan Inicijativnog odbora, priao je da se ljudi dre uputstva i uvaju oruje, da je u planini Urljaj na okupu vea grupa dobrih mladia meu kojima Milan Zeelj sa pukomitraljezom, Branko Desnica, Milo Rastovi, I h j a Batinica-Sicman i drugi. Bili su dobro naoruani. Svi smo se sloili da je momentalno najvanije na- rod obavijestiti da ustae nikoga ne vode u zatvor ili, kako su oni govorili, na prisilni rad u Njemaku, ve da ubijaju i bacaju u jame. Moje bjeanje je bilo prvo otkrie o ustakim nedjelima nad ljudima koje su odvodili.
Odmah poshje ruka, krenuli smo u akciju svako na svoju stranu. Milan Sijan u Glogovo prema Graacu kod Bie Kesia. Njegovi strievi Duan i Mania u Veliku i Malu Popinu, do svojih poznanika i prijatelja. J a , preko Kunovca, za Osredke, gdje su mi bih ena i djeca. Uz put sam najprije, svratio u umu vie kue Raana Lukia, gdje sam sreo izubijane i izboene noevima Peru Rastovia i Branka Miljua, koji su sa Simom Vojvodiem bili uhapeni prije 26. juna, ali su uspjeli prokopati zid i pobjei iz ustakog zatvora. Prebacio sam se preko ceste za Kupirovo u Kunovac, gdje sam u umi iznad sela doao u odred Dania Damjanovia. U njegovom odredu bilo je preko 40 dobro naoruanih ljudi i svi su bili na okupu. Ispratili su me do blizine sela Osredaka. Samo ovih nekoliko odreda (odnosno ustanikih logora) u sehma kroz koja sam proao od Brezovca do Kunovca, a bilo ih je jo vie prema Kninu, Zrmanji i Drvaru, dovoljno jasno govori da smo ve tada bili dobro organizirani i spremni za poinjanje openarodnog ustanka. To je bio kraj juna i poetak jula. Svojim zlodjelima kad su u sehma Suvaji, Osredcima, Krukovai i Srbu u periodu od 1. do 3. jula poklali i poubijah vie od 300 ljudi, ena i djece, ustae su pokazale svoje pravo lice i narod je masovno bjeao u ume traei zatitu od svojih naoruanih sinova. Situacija je bila vrlo teka, ali smo imah kontakte i kontrolu sa svim naoruanim odredima, ekajui direktivu Komunistike partije. Ona nije dolazila, jer nijesmo imah nikakve veze s Okrunim, a pogotovo sa Centralnim komitetom Komunistike partije Hrvatske. U Osredke sam doao 1. jula uvee u praznu i opljakanu kuu, ali sam pronaao skriveni karabin i nekoliko bombi. U pratnji kuma Petra Raenovia (uhvaen 2. jula od ustaa i zatvoren u opinskoj zgradi sa masom naroda sam se zaklao, te tako spasao ostali narod) i komijom omladincem Perom Pejiem (poginuo 1943. godine kao komesar ete u bataljonu Maro Orekovi) stigao sam do moje porodice koja je bila izbjegla u umu na kraju sela prema Trubaru. Moj povratak obradovao je sve komije i prijatelje, a u porodici nije bilo kraja radosti. Sa suzama radosnicama ljubila me je supruga Milka i etvero maloljetne djece. U tim tekim danima Milka mi je bila najpouzdaniji pomonik i zastupnik oko izdavanja radio-vi jesti, a kasnije u prihvaanju kurira i odravanju veza sa bosanskim, dalmatinskim i likim odredima, obezbjeujui im vodia i siguran put. Ja sam esto i sam bio na putu, odlazei do Drvarskog taba u Boboljuske, prema Zrmanji i Graacu ili ak do taba Grupe partizanskog odreda za Liku i Krbavicu kod Vujinove glave vie Krbavice. Drugog jula otiao sam sa bratom Duanom u Zavlaku, odakle smo poslali poruku Daniu Damjanoviu. Ve slijedeeg dana stigao je Dani sa drugovima Dokom Jovaniem i Milanom Sijanom, te smo odrali sastanak Inicijativnog odbora, bez Peana Trbulina, koji je u meuvremenu pobjegao u Dalmaciju i tako se sam iskljuio iz Inicijativnog odbora. Na tom sastanku odluili smo da nam stalno sjedite bude u Zavlai, iz razloga bezbjednosti i blizine drugova Drvarana. Ve slijedeeg dana nabavljena je pisaa maina, donesen onaj isti radio-aparat iz Tikovca i obnovili smo izdavanje radio-vijesti. Dani Damjanovi je iz opine Srb, koja je bila u neposrednoj blizini ustakog garnizona, donio apirograf i dovoljno pisaeg papira i indiga. Tako smo mogli raditi na jo vrem i boljem organizovanju postojeih i novih gerilskih odreda. Naziv 'gerilski odredi' preuzeli smo od drugova iz Drvara. Bih smo dobro obezbijeeni. obavljah svakodnevne poslove, odravah sastanke, obilazili nae odrede i davali
instrukcije. Dogovorili smo se bili da u svim naim odredima formiramo grupe simpatizera K P J od 35 lanova, koji bi usmjeravali moralno-politiki rad i odravali disciplinu. Dogaaji su se brzo smjenjivali i vrijeme prolazilo. Poto s OK KPH Like nije bilo nikakve veze, Duan i oko su 21. jula otili u Drvar kako bi uspostavili raniju vezu koja nije efikasno funkcionisala. Tom prilikom su u Kamenici iznad Drvara prisustvovali sjednici Komiteta Drvara i dogovorili se o daljoj aktivnosti u podizanju ustanka. Prije nego su se oni vratili, kod mene je, u Zavlaku, Dani Damjanovi doveo Nikolu Polovinu, koga je Gojko poslao i koji je potvrdio da je Gojko u Mazinskoj planini. Na moje pitanje ta radi i zato ne dolazi kad ve toliko vremena dobija nae vijesti (stizale su ak do Stojana Matia i Duana Dotlia u Nebljuse), odgovorio je da je on poslat da sve provjeri. Poto je vidio nau organizaciju, tehniku i oruje u bajti u ikaru iznad Zavlake, vratio se u Dobroselo sa namjerom da usput svrati kod urjaka Duje Mileusnia u blizini Srba. Kad su oko i Duan doh sat kasnije, o tome sam ih obavijestio, pa su oni odmah, bez odmora, krenuli za njim kako bi ga sustigli. Zajedno su 24. jula stigli u Mazinsku planinu, a ve 25-og, zajedno sa Gojkom, vratili su se u Srb kod Milana Sijana u Potkraj. Gojko ih je obavijestio da je ovlaen od OK za Liku da preuzme komandu ustanka. Tu je istovremeno formirana i partijska organizacija. Ve 26-og jula doao je u Zavlaku sa Duanom i Daniem, a sutradan je poeo openarodni ustanak.
Vlade
Dra
Izvrili su pretres i oduzeli nam sve iz depova a onda jednog po jednog ugurali u konobu kolske zgrade. Sa svake strane vrata stajao je po jedan ustaa i svakog kundakom snano udarao meu plea. Strpali su nas u mranu konobu gdje ugledasmo est mrtvih ljudi i sve nae nade da emo preivjeti nestadoe te poesmo razmiljati o bijegu. Dogovorimo se ja, moj brat Milan, Neo Majstorovi i Milo Medi, ako uu k nama samo ona dvojica ustaa to su bila pred vratima, da ih udavimo, njihovom pukom pobijemo strau pa da bjeimo. Ljudi uplaeni poee izmiljati da ustae imaju u zidu struju i da sve uju to mi priamo da e nas zbog toga pobiti. Za kratko vrijeme k nama upade desetak naoruanih ustaa i jedan zapita: Tko je meu vama najbolji etnik? Kako niko nita nije odgovorio, oni nas poee mlatiti kundacima, palicama, toljagama, eljeznim ipkama i nogama. Kada jednog dobro premlate i obore na zemlju, uzmu ga za noge pa odvuku u jedan kraj pa tako sve redom slau kao dakove. Meu njima sam prepoznao jednog iz Ostrovice i znam da je poshje rata bio trinaest godina na robiji, a dobro sam zapamtio i Stevia Mikova koji mi je ubio majku i uhapsio brata Milana. Tu su nas tri dana tako premlaivah jedanaest puta dnevno. Meni su ui isprobadali bajonetama i rasjekli me preko itavih grudi pa onda rane dobro posolili, a krv uhvatih u loni od pola litre i natjerah me da je popijem. Jednog dana dovedoe Savicu Media kojem su odsjekli obje ruke do lakata i zavezali mu prazne rukave. Dotjerah su svezane Milu Kerkeza, Nikolu Media i Iliju Media Kantara iz Dobrosela. Jedan ustaa uhvatio Iliju za brkove pa ga okree oko sebe i kae: Vidi, ovako se pah motor. Mili Kerkezi rasjekli su kou pod vratom pa mu icom izvukli grkljan, dobro posolili ranu te mu gnjuraju glavu da grkljan dohvati jezikom. Za sva tri dana ovih tortura nisu nas nita ispitivah niti traili da ta priznamo, samo su nam svaki put psovali majku srpsku i razne druge uvredljive rijei. Treeg dana naveer pred kolu dooe dva ustaka kamiona. Mi gledamo kroz gatre, cerade na kamionima sve krvave i na svakom dva tuceta novih trangi. Negdje oko deset sati u konobu ue satnik s petnaestak ustaa. Donijee lance, svakom svezae ruke prema naprijed i zakljuae lance. Mene zavezae icom s jednim Sremcem za po jednu ruku. Tako povezane izvedu nas do kamiona. Pored karoserije postavili neke male astalie, svakog podignu na njega pa onda gurnu na kamion kao dak krumpira. Na kraju iznesoe i onih est mrtvih i ubacie meu nas pa nas onda prekrie ceradama. Samo to je kamion krenuo, poee udarati nekim eljeznim ipkama pa nama onako preko cerade. Kako je Rade Komnjanin leao na meni kad mu je od udarca prsla glava, sav mu mozak iscurio i ostao meni na pleima. Na izlazu iz Lapca zaustavie kamion, otkrie ceradu i jedan ustaa povika: Majku im j . . . . srpsku, pobacajte im srpske kape da nisu na kamionima. Pobacae kape, strgnue cerade i kamioni krenue dalje. Nas nekoliko aputajui smo se pitali ta e uiniti s nama. Da li e nas povjeati ili e nas pobacati ovako svezane u more. Proosmo tako nekoliko okuka i vidim ja onako ispod cerade da na jednoj uzbrdici stoji grupa ustaa naoruanih pukama i jednim pukomitraljezom. Kad oni podigoe ruke, kamioni se zaustavie. Ustae prioe, odgurnue cerade i satnik zatrai od narednika da mu dade pet metaka. Ovaj mu ih stavi u ruku, a on nas upita da mu kaemo to je to. Nas nekoliko, gotovo uglas, mu odgovorismo: Gospodine satnice, to su meci municija. A zato to- slui?, dodade gospodin. Za unitavanje neprijatelja.
Gospodin satnik prie korak blie pa se isceri i riknu: E majku vam j . . , srpsku, ovo su bomboni srpski pa ete ih sad zobati, zatim se okrenu i pokaza rukom u pravcu provalije na Kuku te dodade: Eno, tamo u Srbiji. Istjerae ljude s prvog kamiona i odvedoe prema provaliji. Za kratko vrijeme zatekta mitraljez i odjeknue puani plotuni. Bilo mi je jasno da su in sve postrijeljali. Dojurie brzo natrag, stjerae i nas s kamiona i povedoe prema provaliji. Kako sam bio malo pozadi, vidio sam da uz sam rub provalije nareuju ljudima da legnu pa ih onda veu onim trangama po etvoricu kao snoplje preko nogu i ruku a onda pucaju u njih, brzo ih odrijee i leeve drvenim raljama bacaju u bezdan. Nekako uspijem da apnem Sremcu koji je bio sa mnom svezan, da se naglo trgne na jednu stranu kad nas polegnu vezati., a ja u na drugu da ica pukne pa da se damo u bijeg. Stigh smo do provalije. Kad su nam naredili da legnemo, mi smo se po dogovoru svaki bacili u svoju stranu i jurnuli u tamnu no. U asu zaujem odjek plotuna vie puaka i osjetih kako me jedan metak trafnuo preko rebara, im sam osjetio da sam u grmlju, zavukao sam se u jedan bun koji sigurno nije bio udaljen od stratita vie od dvadeset pet metara, No je i slabo se vidi, ali se dobro uje kako satnik urla na ustae: Majku vam j . . . . boju, juer ste doveli etiri, danas dva a sutra neete ni jednog. Ovo vam srpsko kopile pobjee iz ovog gnijezda pa e sutra ispriati ta radimo od njih. Odmah uputite patrolu ka njegovoj kui i psa dovedite ovamo da ne laje. Posljednje njegove rijei izmijeae se s ustakom pucnjavom i kuknjavom nedunih. Shvati osam: sve su ih postrijeljali. Srce mi se stegnu za svima a zaboh me i dua poginu moj brat Milan. Odjednom smiri se pucnjava i dvojica ustaa s baterijskim lampama krenue u potragu za mnom. Slabo im baterije svijetle, ali uspijem da prepoznam onog iz Ostrovice i s njim nekog Muslimana amilovia. Pretraie sve, ali me ne naoe. ujem kako amilovi satniku garantuje da sigurno nisam mogao ostati iv, da je od onolike pucnjave na meni izgorjela i roba. Satnik ponovo riknu: Samo sam siguran u to kad patrola toga psa dovede ivog ili donese mrtvog da ga otisnem u ovaj bezdan. Nakon toga ustae posjedae u kamione i odoe natrag. U bunu sam ostao jo oko pola sata. Tek kad sam se uvjerio da su svi otili, jedva se podignem i spustim niz jedan kamenjar pa nastavim ii tada u meni nepoznatom pravcu. Ne znam koliko sam dugo iao kad na rubu jednog umarka naiem na ovjeka f enu. Uplaim se ja njih, a oni mene. Tek jednom ovjek jedva progovori ne videi da sam ja svezan. Nemoj pobogu, sinko, ja i moja ena pobjegli od kue da nas ne bi dirala vojska. Kako se ti zove i odakle si? upitam ja. Dosad sam se dobro zvao i iz Oraovca sam, kova Jovo Bosni, a kako e dalje biti vidjet emo, mucajui mi odgovori preplaeni ovjek. Polako i nesigurno mi ispria da je sino vidio kako ustae provezoe u dva kamiona ljude, ali ne zna kud su ih odvezli i ta su od njih uinili. Mene to ohrabri te im ispriam ta se to dogodilo i kaem da sam ja pobjegao b sa strijeljanja iz tog jednog kamiona. Pri tom mu pokaem zavezane ruke i zamolim da mi ih oslobodi. On se brzo obrati eni da mu donese klijeta iz kovanice. Ona jo bre ode i za tili as donese klijeta i erpicu slatkog mlijeka. Jovo kovaki hitro presijee icu. Ruke su mi slobodne, ali kako popiti mlijeko kad na licu nemam nimalo koe. Zena mi je pridrala erpicu i ja nekako popijem toplo mlijeko. Na kraju mi Jovo ree da ne idem u Oraovac jer je tamo zloglasni ustaa Siki i njegove
patrole. Odatle krenem umarkom u pravcu Lapca i poto je jo uvijek bila no, spustim se nadomak same kole i ustake strae. Sjednem u ra, tu malo odmorim pa krenem preko Vodovoda i nekako u zoru stignem kui. Kako nije bilo lijekova ni doktora, otac zakolje ovna pa su me njegovom mjeinom lijeili est nedjelja, sve do ustanka. Poetkom ustanka ve sam prizdravio. Odem u umu Lisac i prikljuim se ustanicima. Prvih dana ustanka napali smo Doljane, ubili sedamnaest ustaa i tako doli do puaka i municije. Nakon toga uslijedie nae akcije napada i osloboenje Vakufa, Klise, Oraca i ukova u kojima smo spasih mnoge ljude od provalija i muenja koje sam ja preivio.
Vuen
Repac
Bijeg s gubiHta
Prije rata ivio sam u rodnom selu Feljinovcu i preko sezone radio u Zavolju kao umski radnik. Dana 27. VII 1941. najbolje se sjeam od svih dana svog ivota. Toga dana pobjegao sam sa ustakog gubilita Deli-jame nedaleko Zavolja. Iz grupe u kojoj sam ja doveden pokualo nas je pobjei etrnaestorica od kojih je osam poginulo u bijegu, a nama estorici to je uspjelo. Od ove estorice, etvorica su kasnije poginula u partizanima, a u Apatinu jo ivi Pajo Sola. Osvanuo je vedar i topao julski dan. U nae selo dola je grupa dobro naoruanih ustaa. Razjurili su se po selu i pokupili sve odrasle mukarce koje su zatekli u kuama. Sakupili su dvadeset i est mukaraca i poveli nas prema selu Skoaj. U Skoaj smo stigli negdje oko devet sati. Tu smo pojeli ono to smo bili ponijeli od kue jer su nam ustae rekle da nas vode u Gospi na rad. Odatle nas opet, onako nepovezane u grupi, povedu prema Zavolju gdje su nam prikljuili jo dvadeset ljudi koje su istog jutra pohvatah u okolnim selima. Dovedu nas u Zavolje i zatvore u krug andarmerijske stanice i kau nam da emo tu saekati ustae iz Bihaa koje e nas dalje sprovesti na rad. Tu provedemo oko sat i pol i stvarno u krug ue grupa ustaa ah svaki nosi u rukama ice i klijeta. Pitaju nas da h nas je tko tukao i mi odgovorimo da nije. Jedan od tih ustaa nam kae da nas nitko ne smije tui, a da su oni dobili naredbu da nas poveu i otprate do Bihaa pa e nas, onda, vlakom odvesti u Gospi. Poee nas vezati. Ljudi se malo uskomeah i trae da nas ne veu, ah nije pomoglo. Visoke zidine, pobjei se ne moe, a ustae naoruane. Poveu nas u kolonu po etvoricu, dva i dva, pa onda uzdu icom niz svaku dvojnu kolonu. Kada su povezali nas svih stotinu esnaest, izveli su nas kroz kapiju i poveli u pravcu Baljevca. Ili smo tako jedno vrijeme cestom, a onda skrenemo poljskim putem desno prema Zavolju. Idui tim putem oko dva kilometra stigh smo do Deli-jame i ustae nam kau da emo tu malo odmoriti dok ne stigne jo jedna kolona. Bio sam svezan s bratom na elu kolone i kad smo nas dvojica sjeli, itava kolona se jednostavno prevalila, jer je bila povezana i uzdu. Kada smo posjedali, ustae istupie ispred nas na jedno petnaestak metara, njih oko ezdeset. Svi osjeamo strah da e nas tu pobiti i ljudi poee vikati Nemojte nas
tui. tom momentu jedan se ovjek uspio otrgnuti i dade se u bijeg. Dvojica ustaa trgoe puke i opalie za njim. On pade, a ova dvojica pritrae k njemu i kundacima ga svega razmrskae. Kada se povratie, kau nama: Nije trebao bjeati pa ga ne bismo ubili. Osjeam ja da e nas sve pobiti i dok sam mislio na to vidim kako iz grupe ustaa istupa jedan oruniki narednik. Tek to je istupio, komanduje : Paljba! i kia kuruma prosu se po nama. Naglo sam se trgao pa je ica pukla i ja se dam u bijeg. Ustae su za mnom pucale i jedan metak me malo okrznuo. Bjeao sam niz blagu padinu prema umi u pravcu Zegara i kad sam dotrao do ceste, da ne bi izaao na istinu, zavuem se u kupinu i bujad pored ceste. ujem bakat vojnikih cipela. Malo provirim i vidim idu dvojica ustaa. Jedan kae: Evo jednoga. Ja pomislim da je vidio mene i lagano savijem nekoliko struka bujadi nad glavu i gledam prema njima. Meutim, oni nisu vidjeli mene nego jednog drugog ovjeka koji je takoer pokuao pobjei, pa ga je tu stigao krvniki metak. Malo postajae pa drugi ustaa kae: Vidi majku im j . . . . srpsku nijedan nije iv. Dobro smo gaah ove to su bjeah i tu nemamo vie ta traiti. Idemo pobiti one to se vraaju, a sutra emo zai u selo pa emo ih sve pokokati kao pse da im se i sjeme zatre. U svom zaklonu blizu Deli-jame, gdje su ustae jo etiri puta dovodile kolone ljudi, ena i djece iz okolnih mjesta i Likog Petrovog Sla sve dok je nisu napunili bacivi u nju 894-ricu Srba, ostao sam sve do 10 sati naveer. Kad je prestala paljba i unoalo se, polako se izvuem iz sklonita, izaem na cestu i krenem u Bjelopolje, jer mi je ena bila otuda, a poznavao sam tamo i nekoliko ljudi. Idui odjednom ujem bakat vojnikih cokula, a poto je bila vedra no i mjeseina osvrnem se i vidim idu dvojica ustaa od Baljevca prema Zavalju. Sklonim se u jedan bun i kad oni odmakoe, vratim se na cestu, izujem cipele i nastavim u arapama. Ubrzo skrenem u pravcu ume. Kroz umu sam iao etiri do pet kilometara. umski putevi mi dobro poznati, ah umoran sam i edan. Naiem na jednu gotovo presahlu lokvu, pokvasim malo usta onako blatnjavom vodom. Povuem se malo iznad puta i legnem pod jednu jelu. Zaspem odmah i probudim se pred zoru pa nastavim put prema Korenici. U samu zoru izbijem u selo Ponor iznad jedne kue. Pridem blie i vidim ovjek puta iz tora ovce i koze. Primijeti on mene i vidim uplai se. Malo se bolje zagledam i prepoznam da je to Veljo to je sa mnom sluio vojsku. Kad sam mu nazvao, dobro jutro Veljo, prepoznao je i on mene i onako uplaen kae: E, boga ti, Vuene, ta je to s tobom. Bio sam gologlav, poderan i krvave ruke. Da h je istina da su juer ustae pobile sve ljude u Meljincima? Kaem ja njemu da jest istina. Na to on, spustivi glavu, zabrinuto ree: Tako e biti i naim. Gdje su vai? upitam. On mi ispria da su ustae zale u selo i pohvatale sve ljude i odvele u Korenicu, pa da e ih onda otpremiti negdje na rad. Ja mu kaem da su tako pohvatali i nas pa odveli na strijeljanje, a da sam ja pobjegao kroz kiu metaka, pa da e tako biti i ovima u Korenici i da sigurno nijedan nee uhvatiti za lopatu. Tu u Ponorima poznavao sam i Peju Korugu pa sam otiao do njegovih. On je sa ostalima bio u zatvoru u Korenici, a preko dana su im u posjetu dolazile ene i nosile im hranu. Njegova ena me je ubjeivala da ih nee pobiti, da se to ne smije raditi. Kada sam joj ispriao to se dogodilo kod nas, umijesila je kruh i u njega zamijesila povei no, pa ga odnijeli Peji u zatvor. Istu veer' u njihovu eliju doli su jedan ustaa i jedan orunik da ih poveu. Pejo je brzo trgao no iz rukava, preklao ih obadvojicu i svih dvanaest zatoenika uspjelo je pobjei.
Rade
Dubaji
kaljac
Tragino djetinjstvo
Ustaka zvjerstva Roen sam 1931. u selu Suvaji, srez Donji Lapac. Svoju desetu godinu ivota zapamtio sam po najveoj tragediji koja ovjeka moe zadesiti. Bilo je to strano proljee 1941. kada su u naem kraju zavladale ustake horde, provodei nezapameni teror i prosipajui potoke nevine krvi. Lijepog ljetnog jutra po starom obiaju na selu mi djeca izgonili smo stoku na pau, a cestom su se u kamionima vozile ustae i pjevale. Sve je onako, naizgled, bilo bezazleno i mi djeca odagnali smo stoku na pau. U mojoj porodici ja sam bio zaduen za uvanje konja. Stariji brat odagnao je krave, a sestra ovce. Sa drugim djeacima iz sela odveo sam konje u dolinu pored Une. Bio je vedar i topao dan pa smo se mi djeaci kupah, a u djeakom zanosu oprah smo i konje. Poto sam okasnio, konje sam polako uveo u dvorite da me ne osjeti majka koja je bila u kui zabavljena poslom oko mog najmlaeg dvogodinjeg brata. Polako sam uao u podrum, a onda uz drvene ljestve kroz kapac u sobu i brzo legao u krevet. Umoran, brzo sam zaspao, ali za kratko. Probudio me je mitraljeski rafal. Bunovan istrao sam u kuhinju do ulaznih vrata na kojima je stajala majka i za ruku drala malog dvogodinjeg brata. Upitao sam majku tko to puca, a ona mi je mirno odgovorila: Nita to nije, to se ustae vesele pa ako dou ovamo i upitaju te gdje ti je otac, ti kai da je otiao na rad u Njemaku. To mi je rekla zato to je moj otac ispred ustakog terora pobjegao u umu, a i najstariji brat bio je pobjegao u Lisinu kod jednog naeg roaka. Jo nisam uspio ni odgovoriti majci da u rei kao to mi je ona rekla ako ustae dou, a nju je metak pogodio u lijevu ruku i prebio je, te se pored mene metak zabio u tok od vrata. Osvrnuo sam se prema majci i vidio da joj je sva lijeva strana tijela krvava. U istom momentu majka je malog brata uhvatila pod pazuh desne ruke i kukajui potrala cestom prema Joevici. Videi majku kako tri cestom i pod rukom nosi malog brata, pretrao sam preko guvna i istrao na cestu pred nju. Nekako istovremeno do majke stigao je jedan ustaa i ona je povikala: Rade, bjei! U tom momentu iza kue je dotralo jo pet ustaa, a onaj koji je prvi stigao, udario je majku kundakom tako snano da je ona sa malim bratom preletjela preko ivice i pala na guvno, a dijete joj je ispalo iz naruja i rasplakalo se. Majka se uspjela podii, ali u istom momentu jedan ustaa je opalio, pogodio je i ona je pala pored mene. Nije, meutim, bila smrtonosno pogoena ve je uspjela ponovo da se podigne, ah je tada drugi ustaa pucao i metak ju je pogodio ravno u srce. Sva oblivena krvlju majka je pala, a ja sam legao na zemlja odmah pored nje. Nedaleko od nas bio je moj najmlai brat, zaguen u plau. Onako u trku ustae su preskoile preko mrtve majke i mene. Jedan je priao mome bratu i krvniki ga udario kundakom u glavu toliko snano da mu se glavica naprosto rasprila i mozak prosuo na sve strane. U tom stranom prizoru naglo sam se trgao i potrao preko jedne njive prema potoku. Skoio sam
u vodu, a zatim hitro na drugu stranu polegao u visoku livadsku travu. Ustae su trale za mnom i kad su dole blizu mene, nisu me pronali, ve su opalile nekoliko metaka iz puaka u pravcu brda Meeak. Dok sam tu leao, uo sam iz susjednog zaselka stranu pucnjavu izmijeanu sa jaukom i plaem dviju starica i jednog djeaka koji su tu jedini i ivjeli. Kad je pucnjava prestala, jedan ustaa je vikao: Udrite etnike majku im j njihovu. Od velikog straha iskoio sam iz svog skromnog sklonita i potrao u pravcu Zaluja gdje je ivio moj ujak. Ustae me opaze i pojure za mnom, a jedan povie: Uhvatite ga. Ja nekako uspijem utei u iblje pa ponovo na njivu i tu natrim na Milu Raenovia. Kad su ustae primijetile njega, okrenue se za njim, a ja nastavim bijeg. Jednog momenta opaze me ustae i ponovo, zapucaju za mnom. Mislim da su ispalile preko stotinu metaka i onako u trku za udo samo me jedan metak zakaio u prst na nozi. Doem u Zaluje u ujakovu kuu, ali u kui nema nikoga. Odem u susjednu kuu, kad ni tamo nema nikoga. Ja se rasplaem i ponovo preko njiva potrim prema svojoj kui. Uem u kuu na mala vrata, proem kroz kuhinju da otvorim vrata i kad sam malo odkrinuo vrata, vidim jednog ustau pred njima. Ja jako gurnem vrata prema van i njima udarim ustau, njemu ispadne puka na kamenu plou, a on padne preko nje. Onako uplaen pobjegnem na mala vrata iz kue u oblinji gaj iznad kue i tu se prikrijem. Odatle sam gledao kako nekoliko ustaa na livadi hvataju jedanaestogodinjeg djeaka Milu Koia. Uhvatih su ga i naprosto rastrgah u trku kao krvoedni kurjaci mlado jagnje. Tu sam ostao itavo poshje podne i, poto je mjesto malo povieno, vidio sam kad su ustae tukle i muile djevojke iz zaselka Dubajia, kako hvataju djecu po njivama i itima i pale kue u Suvaji. Pred zalazak sunca ustae su se sakupile, posjedale u kamione i otile, a Suvaja je ostala u plamenu i dimu. Gotovo da nije bilo kue koja nije gorjela. Uplaen i umoran u svom sklonitu na rubu gaja u suton sam zaspao. Probudio sam se rano ujutro. Gladan i ranjen rijeim da odem kui. Kad sam doao do mosta, ujem netko kae: ekaj! Pomislim da je ustaa pa skoim s ceste, ponem bjeati, ali ovaj potra za mnom. Trao sam brzo ali nisam imao vie snage pa sam pao, a kad sam ustajao, vidim pored mene moj komija Pajo. On mi ree: Poginula Nana, Danica, uja, Pajo i Spase. Odemo do njegove kue i na samom prilazu kui na cesti naiemo na estoro mrtve djece i meu njima njihova majka jo malo iva, sva izbodena noevima u lokvi krvi. Odemo do moje kue i vidimo jo tu lei mrtva moja majka i brat Pajo, a psi mu pojeli rasuti mozak i oglodali nogu do koljena. Kad sam to vidio, ja nisam smio blizu prii, pa ga je komija Pajo podigao na sjenik. Odatle smo otili prema Brezovcu i naih na zbjeg u Zaluju. Tu je bila i moja ujna pa mi je dala jesti i nakon nekoliko dana odvela me je k svojoj kuci. Onda je po mene doao otac i ispriao mi da je sahranio majku i malog Paju, a zatim me odveo kod roaka u Lisinu. U Lisini sam ostao do podizanja ustanka kada sam se vratio kui. Poshje nisam nikud bjeao, uvao sam ono malo stoke to nam je ostalo i to smo uspjeli sabrati i radio koliko sam mogao. Pri osloboenju sam pomagao u partizanskoj bolnici sa jo jednim djeakom iz Lukavca. Donosili smo vodu, cijepah drva, loili vatru, sahranjivali umrle i poginule partizane. U toj bolnici, znam, radila je jedna lijepa djevojka Lenka koja je prije rata studirala medicinu i ona je nama rasporeivala poslove.
Rade
Radakovi
U raljama smrti
Svoju trinaestu godinu zapamtio sam po najveim mukama i patnjama koje sam imao u ivotu. Bio je 3. juli 1941. Selo Bubanj, u lapakom kotaru, vatrom, bajonetama i pukama poharale su ustake horde. Ustae su svoj posao poele rano ujutro i moglo je biti negdje oko deset sati kad su stigle do nae kue. U kui su zatekli majku, moju mlau sestru i strinu. Svima su nam naredili da legnemo. Sve vrijeme dok su one lijegale razmiljao sam kako da pobjegnem. To su ustae primijetile pa su mi zaprijetile krvavom bajonetom na puki te sam i ja morao lei. Po nama prosue kiu kuruma, ali mene je samo jedan pogodio u lijevu ruku. Majka i strina su odmah izdahnule a sestra je onako ranjena jaukala pa je iznad n j e priao jedan ustaa i bajonetom j o j nekoliko puta prosjekao glavu. Drugi je priao meni i zario mi bajonetu u lijevu pleku. Izdahnula je moja sestra. Ja sam se pretvarao da sam mrtav. Onda ustae odoe iz kue. Ustanem i pokuam otvoriti vrata ve zapaljene kue. Eto ih opet. Ponovo legnem. Povirie u kuu i jedan ree: Lako je majci za ove i odoe. Brzo sam skoio, istrao na dvorite i vidim gori cijelo imanje. Onako u strahu pobjegnem u Bakra i tamo naiem na Bosiljku Sarcovu i njenu pastorku Miku. Svi zajedno smo odatle otili u Dobroselo. Iz Dobrosela s ostalim narodom krenuh smo u bjekstvo u Mazinsku planinu. U zaseoku Polovina oistili su mi i zavili rane ali nakon nekoliko dana ja sam otiao iz tog zbjega u umu Kozjau ne bih li saznao neto o ocu i svojoj brai. Tamo sam naao grupu naoruanih ustanika meu kojima sam prepoznao Milutina Radakovia i Petra Petrovia. Prihvatili su me i poruili po mog oca. Otac me odveo u Kamenito Poljice kod mog strica, gdje sam naao sestru i dva brata koji su ranije izbjegli. Sutradan otac me odveo u Vakuf kod doktora koji mi je previo rane i rekao da idueg dana ponovo doem. Meutim, otac vie nije smio ii u Vakuf pa me drugi dan trebao odvesti tetak iz Geeta. No kako je Vakuf bio blokiran tetak i ja smo se vratili u Geet i on je odmah pobjegao od kue. Za kratko vrijeme dola su pred kuu dvojica ustaa i istjerah sve ukuane u dvorite. Druge ustae su sav ostali srpski narod iz Geeta tu okupile. Ja sam nekako iz te gomile uspio pobjei kroz kuu i zai u neki umarak odakle sam gledao kaKO ustae sav taj narod odagnae cestom u meni nepoznatom pravcu. Odatle sam krenuo prema kui i naiao na djeaka koji je bio kod moga tetka najamnik za uvanje koza. Ja mu ispriam to su sve ustae poinile pa zajedno krenemo i negdje u kasno poshje podne naiemo na zbjeg naroda kojeg su ustae prognale iz Geeta pa pustile. Tu mi je tetka ispriala da su tetak i njegov brat Rade, kad su vidjeli da ustae gone sav narod, izali iz oblinjeg gaja pa su ih zlikovci ubili. Ostao sam tu nekoliko dana, a onda sam se vratio u B u b a n j gdje sam naao svoje suseljane i kasnije se ukljuio u NOP.
Simo
Luki
865
U isto vrijeme Raenovi, Kea i Torbica obavjetavaju Gojka Polovinu da su formirali tab 54. pjeadijskog puka i da on doe primiti odreena zaduenja u tom tabu. Naravno, Gojko Polovina se nije odazvao ovom pozivu.1 -Neto kasnije bit e jasno kako se etnika organizacija uporno i taktiki bori da doe na elo ustanka i da usmjeri borbu za svoje ciljeve. Ustanici su raspolagali s dva kamiona. Oni odreuju Srb kao sjedite svog operativnog taba, istiu ustaniki crveni barjak, organizuju kuhinju za potrebe boraca na poloaju i u Srbu. etnika organizacija za par dana sve ovo organizovano, taktiki i skoro neprimjetno uzima u svoje ruke. Pajica Omikus (budui komandant etnikog puka Kralj Petar II) spretno se namee za organizatora snabdijevanja, radi na organizaciji kuhinje, odreuje ta e kamioni prevoziti, formira Odbor za ishranu tako da je pozadina u njegovim rukama. to je vea slobodna teritorija, to Pajica postaje vei komandant pozadine. U Odbor za ishranu odreene su provjerene etnike voe: Milo Torbica, biljenik, Jovo Kea, trgovac i Mile Desnica, gostioniar. U Odboru za ishranu glavni rukovodilac bio je Stevo- Raenovi. Oni su sebe smatrali ustanikim rukovodstvom. U prvim danima ustanka kada jo nije prozreta etnika namjera, kada su organizatori ustanka na poloaju prema Bihau i Graacu, etnike voe u Srbu obilato koriste priliku i ne dozvoljavaju da im vrijeme uzaludno prolazi. ivo rade na povezivanju Srba s Lapcem, apuu s jednomiljenicima, obilaze oficire i podoficire bive jugoslovenske vojske, posjeuju i opominju ih na zakletvu kralju i otadbini, otvorenije razgovaraju s ljudima koji su bili u andarmeriji i drugim dravnim slubama pozivajui ih da ostanu vjerni onome kog koga su sluili. Svakim danom etnici postaju aktivniji i smjeliji u istupanjima. Osjealo se da dobijaju podrku od pojedinaca i grupa. Organizatori ustanka bili su vei dio vremena van Srba. Niko se etnicima nije ozbiljnije suprotstavio. Sve je izgledalo normalno. Nesmetano su koristili nepun mjesec dana slobode u Srbu. Peti dan poshje ustanka etnici su zahtijevali da se ukloni crveni b a r j a k sa zgrade opine, g d j e je bilo sjedite ustanikog taba, a da t a m o ostane samo srpska zastava. U akciji u k l a n j a n j a crvene zastave istakli su se Mirko i oko Mari 2 iz Tikovca koji e kasnije sebe proglasiti za etnike vojvode. U isto vrijeme u Donjem Lapcu nacionalistiki usmjereni Boko Raeta, major bive jugoslovenske vojske, i njemu vjerni Luka Stikovac, andarmerijski narednik, i Milan Starevi, avijatiarski narednik, pokuavajui ukloniti crvenu zastavu u Donjem Lapcu govorei, kao i Marii, da za to jo nije vrijeme. Pripreme za otvoreno istupanje i legalizaciju etnika privodi se kraju. Omikus to kamionom, to drugim prevoznim sredstvom, vie je na putu nego u Srbu. Cesto je u Donjem Lapcu. Odlazio je na poloaje do Drenovae, govorei: Treba dovesti sve u red. Treba se dogovoriti... Treba stoke mesa za tab. Treba vidjeti druge potrebe. Predlagao je da se koristi prilika za razmjenu robe, tj. trgovina s Dalmacijom. Po njemu: Kamioni su tu. Nama treba soli, gasa, duvana, eera, vina, a njima meso i koice. Treba trgovinu razviti u korist nas i njih. Ako Talijani pristanu da nas zatite od ustaa, mi moemo ivjeti u miru kod svojih kua. Veze s Dalmacijom su uspostavljene s vie strana. Traeno je otvaranje gostionica s motivacijom da je bilo dosta bjeanja u ume.
1 Po izjavi Duana Mileusnia. 2 Njihov brat Momilo Mari, samozvani etniki vojvoda, nije tada bio u Srbu.
Primamljivi etniki prijedlozi negativno se odraavaju na disciplinu meu borcima na poloaju. Pojedinci samovoljno odlaze kui, a bilo je sluajeva da manje grupe vrljaju po selima i sprovode etniku liniju govorei da treba tui sve to nije srpsko. Jocina Kea iz Suvaje, i pored otrijih upozorenja, ubija nedune ene i djecu Ivezia na Brotnji. Lapaki etniki elementi ubili su Paju ikia, simpatizera K P J iz Zobeni ina Gaja Oraovca. U prvim danima ustanka bilo je vie sluajeva samovolje na koje je otro reagovala Partija. Lapaki komunisti su u ustanku nekoliko puta pozivali Boka Raetu da preuzme komandu nad lapakim, birovakim, dnopoljskim, gajinskim, gornjolapakim i oraovakim vodovima. Vodovi su imali svoje vodnike sposobne i Partiji odane ljude. Major Raeta je trebao biti komandant odreda da objedini te vodove, a da komesar odreda bude Pejo uni. Raeta je na sebi svojstven i ljigav nain odbio sve ponude i nije htio uzeti uea u borbi protiv ustaa i okupatora. Njegov odgovor u prvo vrijeme bio j e : Ne mogu rei da odbijam, ali jo moram razmisliti. Neto kasnije, kada se ustanak rasplamsao i kada su ustanici obezbjeivali slobodnu teritoriju, drali poloaje na Drenovai prema Bihau i na Kuku prema Udbini, Raeta bi na poziv da svojim vojnikim znanjem pomogne ustanike, odgovorio: Jo nije vrijeme. 3 Kada su komunisti ulagali napore da pojaaju disciplinu meu ustanicima na poloaju, da sprijee rasipanje ustanika, da razbiju pojavu samovolje pojedinaca i manjih grupa, da objasne podmukle planove Talijana i etnika, da objasne izdajniku ulogu etnika Raenovia, majora Raete i drugih, da organizuju odrede na Drenovai, meu ustanike je doao major Raeta s ciljem da dobije pristanak ustanika da se pozovu Talijani u Donji Lapac. Raeta je govorio da ustanici nisu sposobni da zauzmu Biha i ako ustae zauzmu Donji Lapac, doi e do teke situacije. Govorio je ini mi se da nam ne preostaje nita drugo nego da se na neki nain stavimo pod talijansku zatitu. Talijani su ve na nekohko naina pokazali elju da nam pomognu i zatite nas. Neki talijanski vojnici dali su ak i municiju naim borcima i ele da nas pomognu u borbi protiv ustaa. Na nastojanje Steve Raenovia, poslanika i njemu odanih ljudi iz Srba, Talijani su okupirah Srb. Talijani sada ele da dou i u Donji Lapac, govorio je Raeta, ako ih pozovemo i obeamo da ih neemo napadati. Ja sam htio da se posavjetujem o tome pitanju direktno sa vama na poloaju. Mislim da bi trebalo pozvati Talijane da dou u Lapac dok oni to ele i dok nisu dole ustae. Ako dou ustae u Lapac, poshje e biti tee nagovoriti Talijane da dou da nas zatite Raeta nije dobio pristanak boraca da dovede Talijane u Donji Lapac. Narod je za njega govorio da je kukavica i u Lapcu postaje etnik broj jedan. On se povezuje s etnikom organizacijom u Srbu, Graacu, Udbini i Metku. Odbio je sve ponude da prui minimum vojne strune pomoi ustanicima u borbi protiv ustaa, kasnije Talijana i Nijemaca. U isto vrijeme okupljao je nekohko odanih lica koja mu pomau pri dovlaenju Talijana u Lapac. Pomagali su mu obilato Nikolica Kosanovi, Milo Bosni, Luka Stikovac i Milan Starevi. Oni su bili aktivni u tumaenju etnike linije, pripremanju dolaska spasitelja Talijana. Unosili su paniku i zabunu meu narod. Poruivah su Gojku Polovini da e biti ubijen. Prijetili su Mili Poui. govorei da je stranac i da treba otii odakle
3 Lika u NOB-i 1942, rad Tomice Popovia.
je i doao. Organizovali su 6. septembra 1941. proslavu roendana kralja Petra i kroz tu proslavu nudili spas u etnikoj organizaciji. etnici na elu s Raetom organizovano su ometali sastanak Okrunog komiteta KPH za Liku odranog 11. septembra 1941. u Donjem Lapcu kojim je rukovodio Vlado Popovi, delegat CK K P J . Luka Stikovac je bahato nareivao da se sastanak prekine jer da e uesnici biti uhapeni i odvedeni u komandu. Po zavrenom sastanku Vlado Popovi se raspravljao s narednikom Stikavcem, a u isto vrijeme kotrljao je kragujevaku bombu na stolu kao da se igra s njome. Stikovac i Starevi shvatili su da je bomba opomena za ponaanje. Na sastanku OK KPH donesena je odluka da se 21. septembra odri savjetovanje na Kamenskom gdje e se objediniti komanda nad partizanskim odredima i ustanikim snagama u Lici. Savjetovanjem je rukovodio Marko Orekovi. Za komandanta ustanikih snaga u Lici predvien je major Raeta, za komesara Marko Orekovi, a za operativnog oficira Stoj an Mati. Boku Raeti se oprostilo sve to je uradio protiv NOB-e. Ponuen mu je najvii vojniki poloaj u Lici. Oproteno mu je i ometanje sastanka OK KPH odranog u Lapcu. Komunisti su uloili truda da Reeti pomognu i da ga skrenu s puta izdaje na put zajednike borbe. Glavni Raetini pomonici Stikovac i Starevi nikad nisu od ustanka do napada na Talijane u Lapcu, februara 1942. godine skidah uniformu, apku i sablju za sebe. Smatrah su da e imati vei autoritet meu narodom ako se uje zveket sablje. U Srbu su, nekako u to vrijeme, biljenik Torbica i Stevo Raenovi pokrali magacin hrane i odnijeli but goveeg mesa. Naime, izmeu 26. i 27. augusta 1941. oni su prenijeli but u Raenovu kuu. Ovaj sluaj kuharica Draga Kahni je prijavila efu kuhinje Milou Rauo. Na protest Raue biljenik Torbica i Raenovi su otvoreno rekli: Ko tebe ta pita, ko si ti? Mi nabavljamo meso i odreujemo kako e se i gdje troiti. Zar ne vidi da mi ovdje rukovodimo? Poto ti nee da konje vee gdje ti gazda kae, ti kuhinju predaj Vuiu. 4 Istovremeno nije bilo radnje koju etnici ine u Srbu, a da za to ne znaju etnici Lapca, Graaca, Udbine, Metka i Knina. etnici su smatrah da je Srb njihov centar, a meu ustanicima Srb je smatran ustanikim centrom borbe i otpora. Komanda 6. talijanskog armijskog korpusa 17. januara 1942. obavjetava Komandu 2. armije: Prvi kontakt s rukovodiocima ustanikih formacija uspostavljeni su na teritoriji pjeadijske divizije Sasari (Sassari) povodom Ustanka Like (julaugust 1941. godiine). Na osnovu razgovora koje su oficiri ove komande vodih s rukovodiocem jedne lokalne etnike formacije u Velikoj Popini, kontakti su se postepeno sirili na cijelu etniku organizaciju koja postoji na podruju Like. Na taj nain je uspjelo da se ove formacije postepeno privuku u nau sferu utjecaja i kontrole do te mjere da su prije izvjesnog vremena neke od tih zajedno s nama zapoele uz nesumnjive rezultate borbu protiv komunista. Politiki voa srpskog politikog pokreta u Lici, bivi poslanik Stevo Raenovi, u toku razgovora koje je u to vrijeme vodio s jednim oficirom ove komande, dao je dragocjene podatke o etnikoj organizaciji i, pored ostalog, naveo imena linosti koje stoje na elu ove organizacije na pojedinim podrujima sadanje hrvatske drave.
4 Sjeanje Miloa Raua objavljeno u Politici od 10. februara 1977.
Na taj nain bilo je mogue saznati da je voa slinog ustanikog pokreta u istonoj Bosni Jevevi Dobrosav i da se s njim uspostave kontakti. Jevevi je ve u prvim razgovorima izrazio volju da slijedi istu liniju kao i Raenovi, zasnovanu na iskrenoj saradnji s Italijom. Ovaj dokumenat potvruje da se Raenovi elio predstaviti Talijanima kao voa ustanikih masa u Lici. On je uputio Talijane na izdajnika Jevevia, poslanika na listi J R Z . Ove veze su bile osnova za kasnije sklopljeni sporazum s ustaama. 5 U taki 8. predviena su odlikovanja, pohvale i nagrade za etnike i ustae. Odlikovanja su u isto vrijeme dodjeljivana etnicima i od kralja Petra II i od Ante Pavelia. Po sporazumu mogao je i ustaa u isto vrijeme biti odlikovan od Ante Pavelia i kralja Petra II to je bio kuriozitet u drugom svjetskom ratu. Po ovom sporazumu komandant Prvog likog etnikog korpusa Milivoje Vuksanovi pohvalio je 38 etnika (iz 4. etnike brigade) u Donjem Lapcu, koji su 6. juna 1944. zajedno s ustaama i Nijemcima izvrili pokolj 34 ranjena partizana u bolnici u Krani kod Udbine. Raenovi je djelovao, ne samo na terenu lapakog kotara, nego u Lici, Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Otuda i miljenje da je etniki centar Like u Srbu. On je s talijanskim generalom Roatom dogovorio da se sijeku glave komunistima, panskim borcima Mii Radakoviu i Pekii Vuksanu. Raenovi je u svemu saraivao s Torbicom, Pajicom Omikusom, Jovom Keom, Isom Lukiem, Bokom Raetom i braom Mari. Nosioci etnike organizacije Stevo Raenovi je prevario svakog s kim se poznavao. Bio je bez skrupula. Uvijek je traio nove rtve. Trgovao je, prodavao drva, a varao je i onog ija je bila uma i onog koji je sjekao i prevozio. Niko nije dobio svoju cijelu zaradu. Kada je poeo rad na Unskoj pruzi, pao je na prosjaki tap. Uzeo je dio Unske pruge za izgradnju. Prevario' je francusko- poduzee Batinjol, odnosno inenjera poduzea Fiju, uzeo pare i sagradio kuu u Srbu. Mjesecima se govorilo da se ing. Fija morao ubiti zbog potpisa na eku koji je dao Raenu. Jovina Tankosi iz Dugopolj je doao u Srb i doveo svoga psa, stao pred Stevinu kuu i rekao: Evo, Zeljove, to je kula proklete Jerine, laj na nju, laj Zeljove. Tako je Jovina proglasio Stevinu kuu prokletom. Ovo je Jovina uradio u predizbornoj kampanji kada se Stevo kandidovao na listi JRZ. Taj prevarant je proao na izborima i Stojanovi ga je zapisao u svoj notez kao vjernog saradnika. Stojadinovi nije znao da tu nema vjernosti. Stevo bi tako uradio i za Antu Pavelia ako bi mu ovaj bolje platio. Kada bi pokojni Jakov znao ta mu radi sin Stevo, prevrnuo bi se u grobu, govorio je narod. Raenu nikad dosta novca, kae vehki upan NDH u Kninu David Sini, kada je popu ujiu, Branku Bogunoviu, Mani Rokviu i Raenu dao po 100.000 kuna nagrade za sporazum od 18. maja 1942. izmeu ustaa i etnika. Milo Torbica je na sasluanju za Raena rekao: Novac koji smo dobijali za potrebe etnike organizacije uzimao je Raen, meni je dao svega 600 dinara, a sve ostalo on je zadrao za sebe, nikom on to nije davao.0
5 Tekst sporazuma u knjizi: B r a n k o Latas i Milovan Delebdi, etniki pokret Drae Mihajlovia, str. 160. 6 HAK, f. etniki dokumenti, dok. br. S.
Milo Torbica, biljenik u bivoj opini Srb, u etnikoj organizaciji u Srbu bio je najblii Raenu. Za vrijeme izbora pomagao je da se Raen izabere na listi JRZ. Torbica je bio pismen i strogo odan reimu kome je sluio. Narodu je padalo u oi da svojom platom nije mogao stvoriti ono to je posjedovao (kuu, tale, zidane ograde, imanje, kolovanje djece u gimnaziji i na fakultetu). Sto je vie bogatstva stvarao, ponaanje mu je bilo loije. Iso Luki, dravni nadzornik na izgradnji pruge, etniki propagator, prozvan Gabela s izgradnje pruge u Kraljevu 1926. otiao je u finanse u Bitolj i Skoplje. U Skoplju je vjerio djevojku iz bogate porodice. Koristei njena financijska sredstva napustio je finansiju i otiao u srednju graevinsku kolu. Po zavretku srednje kole 1932. godine dobio je namjetenje u ministarstvu saobraaja, u odjeljenju za izgradnju eljeznica. U zvanju dravnog nadzornika na izgradnji pruga rasporeen je na izgradnju pruge PoarevacKuevo. U Kucvu je oenio djevojku, opet, zbog miraza. Poetkom izgradnje Unske pruge doao je u rodni Srb. Radio- je u Tikovcu i Pileem Kuku a neko- vrijeme oko Srba. U Tikovcu se upoznao s braom Mari. To je bilo presudno za njegov dalji ivot. Druei se s Mari Mirkom, Momilom i Dokom, neposredno pred poetak rata, formirao je svoje politiko opredjeljenje. U Tikovcu se enio po trei put, zbog miraza. Poinje se baviti nekom vrstom trgovine gdje su mu dobro doli Raen, Kea i Torbica. Poslije ustanka svim svojim biem pomae etniku organizaciju. Pajo Omikus Pajica u ustanku nije se potpuno opredjeljivao, poput Raena, Torbice, Lukia i Kee. Njima se postepeno pribliavao. Pristao je da bude bi ran za komandanta taba etnikog puka Kralj Petar II. Iao je po selima da organizuje etnike vodove i pronae komandire. Jovo Kea, trgovac iz Srba, roen je u Suvaji u porodici za koju narod kae da je dobra. Ako bi se pitale narodne mase za miljenje o Jovi Kei, dobio bi se odgovor da on nije smio dozvoliti da prie etnikoj organizaciji, ali ga je novac iskvario. Unska pruga mu je donijela novac. Imao je trgovinu mjeovite robe i gostionicu. Pruga mu je donijela kamion za prevoz tereta i pekarsku radnju. I Jovo je bez potrebne kvalifikacije za graevinarstvo postao graevinski preduzima i preko francuskog preduzea Batinjol uzeo dio Unske pruge za izgradnja. Na pruzi je stvorio svoje isturene trgovine kantine. S Batinjolom je napravio ugovor da se svakom radniku od Martin Broda do Kaldrme preko platnog spiska obustavi dug. Dug je bio velik, jer sve to radnik na pruzi zaradi, on to veinom potroi u kantini, trgovini i kafani. To je preko platnog spiska dolazilo u Keinu kasu, jer su radnici i troili samo kod Jove Kee, odnosno njegovim trgovinama i gostionicama. Milan Torbica, student iz Srba, 27. jula 1941. pojavio se na Srbskom klancu u uniformi jugoslovenskog oficira. I 28. jula 1941. bio je meu ustanicima u uniformi. Otac Milo ga je predlagao da preuzme komandu nad ustanicima. ko to nije uspjelo, vratio se kui u Srb, skinuo uniformu i ostao kod kue do septembra 1942. U meuvremenu nije naao za potrebno da izae na poloaj meu borce. Nije se predstavljao kao sposoban oficir. Kada je otac Milo uhapen poetkom marta 1942. i osuen na smrt, Milan je jedno vrijeme utao. Koristio je dobar rjenik i po prirodi lijepo ponaanje pa se tako neprekidno kretao po Srbu i dolazio u kontakt sa starima, a posebno s omladinom. Najee je bio u
drutvu Pilipa eelja, finansa.' Zapaen je kod omladine i ona ga je kontrolisala. U septembru 1942. uhapen je s grupom etnikih pristalica. U istrazi je utvreno da je bio rukovodilac etnike organizacije u Srbu zvane Osvetnici. Braa Marii: Mirko, Momilo i oko iz Tikovca od prvog dana ustanka ispoljavali su se kao etnici. Od Tikovca prema Strmici nekada je bio zeleni kadar Petra Mrkonjia. Po tradiciji Marii su govorili da oni mogu biti samo etnici. Sebe su proglasili etnikim vojvodama i formirah etniki odred Braa Marii. Boko Raeta, major bive jugoslovenske vojske iz Donjeg Lapca, od poetka ustanka povezao se s etnikom organizacijom u Srbu. Bio je u neprekidnoj vezi s Raenom, a naroito s Pajicom Omikusom. Pripreme za formiranje taba etnikog puka Kralj Petar II etnici su u formiranju taba etnikog puka Kralj Petar II u Srbu gledaii svoj vehki uspjeh, i napredovanje te smatrah da im niko ne moe stati na put. Za Partiju ovaj dogaaj nije bio iznenaenje; ali ni injenica koja se moe zanemariti. Okruni komitet KPH za Liku odrao je svoj poznati sastanak u Donjem Lapcu, na kome je postavljeno da se odmah po selima formiraju skojevske organizacije od 35 lanova. Glavni zadatak organizacija bio je borba protiv etnika pa otuda i zadatak Partije da se svaka izgovorena rije o etnicima odmah registruje. U prvoj._ polovini otkobra 1941. okupilo se u sobi pisarnice opine Srb oko 25 ljudi. Posljednji su uli biljenik Torbica i Iso Luki. Postavljena je stolica uza zid izmeu ulaznih vrata i prozora do ceste. Na tu stolicu popeo se Torbica i poeo: Brao, vidite, mi smo se oslobodili od ustaa, naa dalja sloboda ovisi o tome kako emo se organizovati. Moramo ii uporedo s borcima drugih krajeva. Vi znate da smo se danas sastali da izaberemo komandanta puka i da smo odredili da puk nosi ime naega kralja. Predlaem da komandant bude Pajica, on je od ustanka do sada pokazao sposobnost i povjerenje. Iso Luki otima rije biljeniku Torbici. Ovaj mu ustupa stolicu i on uz vino pomijea politike stranke, estita Pajici na izboru i predlae da zamjenik komandanta puka bude Nedeljko Kea, a lan taba Milo Torbica. Ponovo upada Torbica, ne penjui se na stolicu, pa kae: I Iso Luki u tab puka. Pajica Omikus, koji je stajao pored njih, daje objanjenje da bi njemu bolje odgovaralo ovo to je do sada radio, pa ako je mogue da neko drugi bude komandant. Iso Luki, koji je jo stajao na stolici, kae: Ti dobro zna, Pajica, da boljeg nema od tebe i Raen tako misli, o tome je dogovoreno, ti si komandant. Tok sastanka je pokazao da etnici nisu smjeh pozvati vie ljudi da prisustvuju izboru komandanta. U zgradu opine, pored pozvanih, ulo je neto ljudi koji su se nali u Srbu. Bilo je tu i opredijeljenih za NOB. Jedan od takvih upitao j e : A gdje je vojska, ko je vidio komandanta i tab bez vojske? Ovo je pitanje pripitog Isu Lukia izazvalo pa je odgovorio: Vojska je na poloaju, a tab puka odavde rukovodi. Vjerovatno je Luki pomislio da e ovaj tab komandovati sa svim ustanicima.
7 Kasnije oiicir u etnikoj brigadi.
Bilo je jo upadica pri zavretku sastanka i zbog njih je biljenik Torbica pourio saoptiti da je sastanak zavren. Ali ipak se uo glas: -Trebalo je dozvoliti da vas Bosanci veu za konjske repove i odvedu za Drvar. Sve je ovo bilo nekako neozbiljno, uz vino i rakiju pa se inilo bezopasnim te, valjda, zbog toga niko nije naao potrebno da zabiljei toan dan kada je ovaj sastanak odran i koliko je ljudi na njemu prisutno. Meutim, nije zanemareno da se prati ta e sada raditi novi komandant taba Omikus. Hoe li poi na poloaje, kakav e susret biti s organizatorima ustanka i kako e borci ustanici primiti novog komandanta. Pajica je poshje obiao nekohko sela u namjeri da vidi ko bi mu bio komandir voda u selu, a onda pozvao zloglasnog Manu Rokvia da doe u Srb sa svojih tridesetak etnika. Kada je Mane doao, Pajica je napisao naredbu da iz sela dou svi ljudi koji imaju oruje, jer ustae su prodrle iz dva pravca ka Lapcu, pa ih treba vratiti. Toga dana naao se u Srbu Duan Damjanovi i im je vidio o emu se radi, poeo je otar razgovor s Rokviem i Pajicom. Poshje ovog otrog duela, Pajica je otiao, vjerovatno, kod biljenika Torbice, a kada se vratio, saoptio je da odustaje od ovog pokreta. Nije bilo jasno da li misli samo na sebe ili na koncepciju preuzimanja komande nad ustanicima. Rokvi i njegovi etnici pojeli su toga dana jednu debelu ovcu kuhanu s kupusom, napili se vina i otili u Bosnu. Ruak za Rokvieve etnike pripremljen je u bivoj gostionici Ilije Kee. Okruni komitet KPH za Liku vrlo brzo je poduzeo mjere oko razbijanja taba etnikog puka u Srbu. On je u to vrijeme imao potpun uvid u planove etnika i Talijana, uvid u izdaju kakva se ne pamti u ovim krajevima: izdaja svoga naroda, klanje komija i roaka, ubijanje orujem primljenim od zajednikog neprijatelja. Pajica nije posjetio sva sela u opini, nije pronaao komandire vodova. OK KPH za Liku u dogovoru s komandnim kadrom krntijaa uputio je u Srb Milana umia da prenese pozdrave boraca i da skupi i odri masovni sastanak, da objasni izdaju etnika i da formira narodni bataljon u koji e ui svi borci koji se nalaze kod svojih kua. umi je radio brzo. Sastao se s aktivistima NOP-a. Zakazao je masovni sastanak tu pred Talijanima u Glavici Sipia. Omladina je pomogla dovesti vehki broj naroda, veinom mukaraca. Nije ovo sastanak kao etniki u sobi opinske zgrade. Ovdje su ljudi ispunili dvorite, put i ljivar Jove Sipia. Na sastanku je umi uzeo rije i rekao: Doli su ovdje najodabraniji crnokouljai Musolinija, upregli su ovih nekohko bijednika izdajnika da formiraju nekakav puk i dah mu ime onog koji je doveo Talijane ovdje, Kralj Petar II, a gdje je Petar i vlada, ta Petar i vlada oekuju od ovih naih bijednika? Ima li veeg zla, vee izdaje, nego primiti oruje od okupatora i tim orujem tui komije! Kod nas su doli drugovi iz Dalmacije, usput su im etnici pokrali municiju i sad nas namjeravaju tui tom municijom. Ovdje se ne smije dozvoliti da na ovjek tue naeg ovjeka za raun okupatora, ovdje od danas ne smije biti ni jedan etnik. Odmah emo formirati narodni bataljon u koji treba da uu svi drugovi sposobni za borbu. etnicima ne samo da nema mjesta, nego nema ni oprotaja. Juer smo im oprostili Otriki sastanak i nismo dali da budu uhapeni i odvedeni u Drvar, vie nema oprotaja!
Za komandanta naeg narodnog bataljona umi je predloio Duju Raenovia, podoficira i potena ovjeka. Ovaj govor i prijedlog umia jednoglasno je prihvaen. Rezultat zbora je formiranje narodnog bataljona u koji su uh svi sposobni za borbu, a korist je bila dvostruka. Popisani borci su na raspolaganju NOB-e, a za etnike ne ostaje nita. Meutim, Pajica i etnika organizacija nisu se predali poshje ovog dobro smiljenog poteza Partije. Oni, iako nemaju ljudi, i dalje ostaju kao tab i puk, naravno, bez vojske. Pod zatitom Talijana oni okupljaju oko sebe ljude rodbinski vezane. Tu je Jovo Kea s bratom Neom, sestriem Pajom, neki od andara, malodune kukavice koji nasjedaju propagandi da su Talijani zatitnici s dosta oruja i da e na svakom mjestu pomoi. Pajica nastavlja svoj posao, ide po sehma, okuplja ljude i to ne stigne danju ide nou, govori da je spas u etnikoj organizaciji. Imao je crvnog konja po imenu Tatar i tamo gdje mu je daleko pjeice, on zajae Tatara ili ga upregne u kola i odlazi. Ljudi su bili radoznali i dolazili su na sastanak koji bi zakazao. Narod je elio uti: Poeo je pravi rat, vrijeme je da se razmilja i opredjeljuje. Duan Damjanovi i Milan umi su pali u oi Talijanima pa su ovi zatraili njihove adrese. etnici su im pokazali kuu Duana Damjanovia i crnokouljai su poli tamo. Duan je uspio pobjei uz Urljaj. Umakao je zahvaljujui umi i otiao na vrh Urljaja. Pred mrak Duan se spustio s Urljaja na junu stranu u selo Potkraj. Doao je kod Simia Lukia i saoptio mu da je Pajica nastavio svoj posao. Ovaj Pajica, rekao je Duan, nee da se smiri. Za veeras je zakazao sastanak s Kupirovanima kod Steve Brkia Debina. Od aira do Petkovia svi e doi da sluaju Pajiina lupetanja. Ubiti ga ne moemo jer takvu metodu Partija ne dozvoljava. Mi neemo kao e t n i c ^ a h neto rrroramtruraditi i politiki i organizaciono ih sprijeiti. Ja mislim, ree Simi, da su svi koji dou na sastanak, nai ljudi. Ako se Pajici pusti da radi ta je poeo, moemo ostati bez tih ljudi i, eto, zla. Nego, ovdje je Milo ai. Juer je doao iz odreda i sprema se nazad. Milan Mikovi je kod kue, eto, nas tri s pukom, pa predloi ta treba. Milo je brzo doao i poli smo Mikoviu. Mikovi je naen i sada nas je etvorica. Idemo pravo u kuu Steve Brkia, u Potklanac. Dogovoreno je neka govori samo Duan i Pajica. Prilazei kui iznutra usmo glas Pajice. Bez zadravanja ulazimo u kuu, kao da svaki od etvorice eli prvi ui. Smrt faizmu pade pozdrav kao iz jednog grla. Odpozdrav je bio mrav, ne zbog straha, jer svi smo komije, vie je to zbog zbunjenosti. Napravite mjesta Duanu uz Pajicu, oni e govoriti. Nemojmo ometati razgovor, rekoe Duanovi pratioci. Duan je sjeo uz Pajicu, komandanta taba bez vojske i poeo s pitanjima: Sta uradie od Marka, Pajice? Gdje je Marko Orekovi, majka sviju nas, majka srpskog naroda? Zato sijeete glavu panskim borcima? Ko tebe dovede ovdje, ta hoe od ovih potenih ljudi? Oe i njih u kolo izdaje, tamo gdje si ti otiao? Daleko si otiao, Pajice. Nastavlja se neobian dijalog. Neobian po tome to su Pajica i njegovi primorah oko 25 ljudi da ute, a to su bili vrlo dobri ljudi, ljudi uz NOB.
Duan je nastavio s biografijom Marka Orekovia, pominje Miu Radakovia, a kroz sve to ulogu puka Kralja Petra pa pri kraju kae: Gospodine komandante, pred narodom se za sve to odgovara. Pajica nije imao ta govoriti, ni jednu rije nije rekao u odbranu, nego koliko se sjeam, otprilike, samo: Neu vie, ni jednu rije, ni slovo neu progovoriti u korist etnika, ni jednu rije ni slova neu napisati u korist Raena, ni jedan korak neu napraviti na ovom putu kojeg sam poeo. Od ove minute ja nisam komandant etnikog puka, od ove minute etniki puk Kralj Petar II u Srbu ne postoji. Eto, tako je nastao tab etnikog puka Kralj Petar II u Srbu. Prisutni drugovi na ovom sastanku nikada i nigdje nisu sluali zakletvu kao to su sada uli od Pajice. Kasnije niko iz ovog sela nije otiao u etnike. U isto vrijeme Partija djeluje i u Donjem Lapcu. Stojan Mati otvoreno napada Raetu i on sada vidi u kakvu je situaciju doao. Vidi Raeta da bi sve ilo lake nego- sa Stojanom. U Stojanu je objedinjen patriotizam, vojniko znanje i disciplina. Sav se dao na ouvanje steenog slobodne teritorije. Ovo doe do izraaja kada Stojan ree Raeti: Ako narod ide u smrt i skae u vodu, idem i ja. Neu nikad protiv volje svoga naroda. Iako smo svoji, ne dolazi mi u kuu dok ne izmijeni svoje stavove. Raeti nije bilo ni ovo dosta. Nastavio je izdajom do kraja. etnici pred napad na Talijane u Lapcu i Srbu Do poetka 1942. godine u donjolapakim selima, opinama i kotaru formirani su NOO-i. Skojevske grupe su okupile omladinu i formirale svoja rukovodstva. A F 2 nije izostajao za drugim organizacijama. Donji Lapac je dao prvi u pravom smislu pokretni bataljon u Hrvatskoj, bataljon Marko Orekovi. Partija u 1941. godini nije zanemarila borbu protiv etnika. Ta borba je nastavljena svim sredstvima, a posebno partizanskom obavjetajnom slubom. Talijani preko etnika ine sve da ne doe do napada partizana na njihov garnizon u Donjem Lapcu. Oni trae sastanak s lapakim komunistima i upuuju delegaciju u Srb da srbski etnici pokuaju odvratiti partizane od napada. Odgovori komunista u Lapcu su odluni u svim stavovima, ali su ipak pristali da se sastanu. U etnikoj su delegaciji bili: Boko Raeta, Luka Stikovac, Miloica Bosni, Stevo Baji i Duan Baji, a u partizanskoj: Stojan Mati, Duan Raeta abrakov, Mile Kosanovi, Tomica Popovi i Sava Mileusni. etnika strana je molila da se ne napada na Talijane, govorei kako Talijani nee nikoga dirati. Oni su, navodno, doli da nas zatite od ustaa i najvie polau na razum Stojana Matia, on je oficir, Srbin. Ako doe do napada, Talijani e dobiti pomo iz vazduha pa e nastradati i vae i nae porodice (tj. partizanske i etnike). Partizanska strana je kratko saoptila da se Talijani mogu spasiti predajom oruja s rukama uvis. Rezultati pregovora su zabrinuli Talijane, pa su traili od Raete da vidi ta se jo moe poduzeti. Raeta ie predloio da se. za. Srb. hitno poalje delegat Drae Mihailovia, vazduhoplovni porunik bive jugoslovenske vojske Stanko aki. Talijani su znali da je akicfdoao na teritoriju Like da pomogne etniku organizaciju. Za Srb je krenuo u pratnji etnika Nikole Mileusnia,_ah nije imao sreu. Uhapen je u Doljanima i vraen u Lapac. a odatle je sproveden u tab odreda za_Liku_.
Neuspjeli potez sa akiem i propali pregovori lupili su po glavi lapake etnike. Oni su se sutradan uurili u jednu prostoriju, predali se partizanima s 9 puaka i 1 pukomitraljezom. Od 15 njih 10 je osueno na smrt, a 5 ih je puteno na slobodu. Petog marta partizani su opkolili i napali 320 talijanskih crnokouljaa u Srbu. Tu su se nalazile i etnike voe Stevo Raenovi, Milo Torbica, Jovo Kea, Pajica Omikus, Nedeljko Kea, Pero Rajak (koji e kasnije biti komandant etnike brigade) i Iso Luki. Meutim, nekohko sati prije opkoljavanja Srba etnici su pobjegli preko Osredaka i Tikovca u pravcu Knina. Biljenik Torbica je zaostao u Kupirovu, gdje je uhapen i sproveden u Operativni tab u Srbu. Pajica Omikus je izaao iz svoje kue i prijavio se Operativnom tabu govorei da od dolaska iz kue Steve Brkia iz Kupirova nije nigdje izlazio niti je primao posjete. Obojica su upueni u Stab grupe partizanskih odreda za Liku, gdje je Torbica osuen na smrt, a Pajici savjest nije dala da ivi. Izvrio je samoubistvo. Deset dana poshje napada na Talijane u Srbu, pop Momilo- uji sakupio je oko 100 etnika, meu kojima i one koji su pobjegli iz Srba. Krenuo je uz Butinicu u pravcu Srba. Od Tikovca nije smio ii dalje pa je napisao prijetee ultimativno pismo Operativnom tabu u Srb. Ultimatum je glasio: Traim da mi se odmah povrati na brat Pajica Omikus zdrav i itav. U protivnom preduzeu takve mjere da e o njima pisati novine itavog svijeta. Pokazau vam ta etnici mogu i znaju. Odgovor u roku od 24 asa .. . Operativni tab je odvojio dio partizana s blokade u Srbu i 21. marta napao etnike popa ujia u Tikovcu. Tada je poginuo zamjenik komandanta taba etnikog puka Nedeljko Kea, a pop uji je uspio pobjei. etnici u 1942. godini Od osloboenja Srba, marta 1942. do januara 1943. godine, kotar Donji Lapac bio je slobodna teritorija. U ovom periodu etnici su posebno aktivirah poznatu grupu Osvetnik (u kojoj je bilo oko 40 lanova), koji su pokuali pobiti opinsko rukovodstvo u Srbu, a organizovali su i etnike kanale: Otri, Velika Popina, Poazbine (uma Maslovara), Zaklopac, Doljani i Donji Lapac (gdje se skrivao major Raeta). Naime, poshje izvrenja presude nad biljenikom Torbicom, njegov sin Milan ovoj etnikoj grupi daje ime Osvetnik. Od tada etnici rade ivlje i opreznije. Poetkom septembra 1942. uhapen je Milan Torbica s nekohko svojih, saradnika. :,, U izvjetaju sa istrage uhapenima, upuenom od taba Grupe NOP odreda za Liku, Glavnom tabu Hrvatske, izmeu ostalog, pie: U ovoj grupi povezalo se oko 40 nezadovoljenika, koji su oduvijek bili neprijatelji nae borbe. Ova banda se povezala sa etnikim izdajnicima, koji se nalaze u talijanskim garnizonima, radila je po njihovim uputstvima. Kao najopasniji banditi iz ove grupe bili su slijedei: 1. Milan Torbica iz Srba star 23 godine, student prava, sin biljenika Torbice koji je strijeljan od nas proljetos. Milan Torbica je okupljao oko sebe sve neprijatelje nae borbe u Srbu. Stavivi se u vezu sa etnikim banditima iz Graaca, on je radio tano po njihovim uputstvima. On je traio i po ostalim sehma ljude koji su naklonjeni etnicima i radio na organizovanju svih ovih
bandita. Preko Bore Pastor a on je odravao vezu sa Suvajom i Kupirovim, a pomou Grbi Mirka i svoje sestre pokuao je povezivanje sa bosanskim etnicima. Kada mu ovo nije polo za rukom, on je za prvo vrijeme imao preko sestre i Pajka opia vezu sa etnicima iz Zrmanje. Kada su u to vrijeme etnici i Talijani namjeravali poduzeti ofanzivu, to je njihov rad bio u tome pravcu. Torbica je meu bandom organizovao ljude, koji e razoruavati partizane kada se budu povlaili pred ofanzivom, unositi paniku meu narod i na taj nain spreavati evakuaciju, nadalje, (zaduio je i odabrao) ljude koji e napasti na vojnike i civilne magacine te ih popaliti. Kako etniko-talijanska ofanziva nije uslijedila, to je Torbica pristupio organizovanju et ni k o-osvetni k og odreda. U ovaj odred trebalo je da ue oko 30 ljudi, koji e vriti prepade i ubijati partizane, a prvenstveno komandante partizanske vojske. U tome pogledu su se vrile pripreme i ve su bili nali desetak ljudi i est puaka. 2. Pator Boro, ofer iz Sarajeva, koji je bio radnik kod Kee Jove, bio je zaduen na vezama i irenju alarmantnih vijesti. On je imao vezu sa etnicima iz Zrmanje. Povezao se je i odravao vezu sa Popovi Pajom koji je trebao da krade puke u Sjeverodalmatinskom odredu. Pajo je imao zadatak da ukrade 5 puaka u odredu. 3. Popovi Pajo, partizan iz Sjeverodalmatinskog odreda, rodom iz ibenika. U odredu se osjeao zapostavljenim pa je kao takav stupio u vezu sa Pastorom. Pajo je u odredu Osvetnik vaio kao teoretiar, on je objanjavao kako e Englezi pobijediti, jer e Crvena armija iskrvariti i to e jugoslovenska vlada iskoristiti, pa e etnici ovdje odigrati vrlo vanu ulogu. 4. Tima Boro je jedan od bandita koji se primio zadatka da baci bombu u tab Sjeverodalmatinskog odreda. On je bio u stalnoj vezi sa Patorom i Popovi em. 5. Bala Kosovka, uenica iz Srba, bila je lan ove bande, pisala je letke i rasturala ih po Srbu. Pored ovih, bilo je mukih i enskih osoba koje su u protunarodnom radu otili daleko. Nedeljka Torbica, sestra Milanova, uhapena je zajedno s bratom i strijeljana; Pajko Copi, poshje sprovedene istrage je puten, ali je nastavio posao u etnikoj organizaciji; Mile Desnica Jabanov kasnije e pobjei s etnicima u Englesku. To isto ini i Gojko Raenovi, Pero Bauk, tast Ise Lukia, sestre Dara i Dragica Luki, Bojka Zori, Zorka Milju (predsjednik kola Srpskih sestara u Srbu) i Zora Kea (ena Bore Patora) koji su puteni poshje istrage). S Nedeljkom Torbicom strijeljana je i Kosovka Bala, dok je Pilip 2 c elj, pripadnik organizacije Osvetnik, doznao za hapenje i pobjegao etnicima na Otri. etniki trup priprema likvidaciju partijskog rukovodstva u Srbu Talijani, ustae i etnici su zajedniki pripremah planove za likvidaciju partizanskog rukovodstva. Svoje planove su nastojali realizirati preko tzv. trupova. Polovinom juna 1942. pripremljen je plan za likvidaciju Opinskog komiteta KPH Srb, Komande mjesta u Srbu i ranjenika u beglukoj koli. Realizacija je povjerena Isi Lukiu i 80-torici njegovih etnika. S Isom su poli Momilo i oko Mari. Nou 21/22. jula trup je preao od Otria preko Vehke Popine do ume Maslovare. Tu su osvanuli i 22-og predanih. Navee im je poeo mrak, ubrzanim
marem sili su niz Rti, pored kua Zeelja, niz rjeicu Srebrenicu i iznenada opkolili zgrade u kojima su bile smjetene opinske ustanove u Srbu. Zahvaljujui partizanskoj obavjetajnoj slubi, koja je za trup saznala kad je bio u Maslovari, etniki plan nije uspio. U Srbu su naili na organizovan otpor i napadai su morah bjeati. Bjeali su prema Srbskom klancu. Tom prilikom ubih su Nikolu Trninia, jedinca u roditelja, i Stevu Brkia koji su bili na isturenoj strai Komande mjesta u Srbu. Za ovaj poduhvat Iso Luki je dobio od velikog upana NDH u Kninu Sinia 100.000 kuna, a iz talijanskog magacina 100 kg kukuruza. I ostali prioadnici trupa su nagraeni. etniki kanal KninDonji Lapac Na unitavanju etnikih kanala i veza angairana je partizanska obavjetajna sluba. Na svaki dobiveni podatak poduzimane su konkretne mjere. Danima su dravne zasjede na Poazbinama (uma Maslovara), na kozjim stazama izmeu Bukovog vrha (Koraua) i emernice. Vie nego sigurno se znalo da etniki kuriri i trojke prolaze od Otria prema Donjem Lapcu, ali nikako da padnu u ruke partizana. Ovim kanalom etnici su rasturah letke, povezivah se sa svojim simpatizerima, a kada bi se ukazala prilika, ubijah bi pripadnike NOB-e. Tek polovinom 1943. partizanska obavjetajna sluba skree panju na Donji Zaklopac i Donje Poljice u Doljanima. U oktobru se dolo do provjerenih podataka na osnovu kojih je prekinuta etnika veza. etnici u etvrtoj ofanzivi S terena opine Srb u vrijeme etvrte ofanzive otiao je izvjestan broj ljudi u etnike. Partizanska obavjetajna sluba dola je do podataka da je oko 60 etnika 21. februara 1943. dolo od Mazina i da su s lea napali bataljon Marko Orekovi na Zuleevici, dok je ovaj vodio borbu s Talijanima koji su se povlaili od Gornjeg Lapca prema Graacu. Meu ovima bilo je etnika iz Srba i Suvaje. Ovaj sluaj je turo registrovan. U novembru 1945. uhvaeni etnik Iso Luki je izjavio: Bio sam sa ujiem na Zuleevici. Bilo nas je oko 60. Bila su dvojica iz Suvaje i neki iz Srba. Dobili smo od Talijana obuu, novca i kukuruza. Potpuni i jasni podaci o ovoj etnikoj akciji na Zuleevici vide se u izjavi komandanta 18. talijanskog korpusa generala Onberta Spige koji je izrazio nezadovoljstvo da se u ovoj borbi etnici nisu pokazali borbenim. Jedino je pohvalio popa ujia, da je on s manjom grupom stupio u borbu i spasavao diviziju Sasari, koja je na tom mjestu izgubila 600 vojnika, a 1000 etnika, koje smo mi naoruah i dali im hranu, pobjegli su.8 Pop uji je u ovu akciju poao sa 1.000 etnika, koji su mahom pripadali Treem etnikom korpusu (Hercegovci). Kada su doli na brda iznad Mazina, veina ih je krenula desno prema emernici, jedni niz Zaklopac, a neki niz Gornju Suvaju prema Srbu, Srbskom klancu i za Dalmaciju. Opljakali su sela kroz
8 B r a n k o L a t a s i Milovan Delebdi, etniki pokret Drae Miliajilovia, str. 262.
koja su proli, ljude sposobne za borbu odveli za Dalmaciju. Ovom prilikom broj etnika s terena opine Srb znatno se poveao. Pravo lice pokazali su tek kada Nijemci okupiraju kotar augusta 1943. etnici i dolazak Nijemaca Augusta 1943. poinju najtei dani rata na kotaru Donji Lapac. Dvadeset devetog augusta Nijemci su jakim snagama poeli vei prodor prema Jadranu, jer su oekivali kapitulaciju Italije. Toga dana dolaze u Donji Lapac, a ve sutradan, preko Mazina, kreu ka Jadranu. Ovu komunikaciju zaposjeli su najprije s dijelovima 114. divizije Jeger. Od prodora do 21. novembra 1943. drali su liniju BihaDonji LapacMazinGraac. Glavni njihov garnizon na ovom pravcu bio je Donji Lapac, a za obezbjeenje linije drali su: Capaue, Krevine, Nebljuse, Jelovac, Mamac i Durakovia Glavicu, dok su stalno patrolirali kroz Zaklopac do pod Mazinsku planinu. Dvadeset prvog novembra Nijemci su iz Dalmacije doli, preko Srbskog klanca i Srba, u Donji Lapac. Tada naputaju liniju LapacGraac, a ostaju na liniji LapacSrbKnin. Od Lapca do Srbskog klanca Nijemci dre: Durakovia Glavicu, Dobroselo, povremeno, Doljane, Brotnju (Meeak, kota 639), Suvaju, garnizon Srb, garnizon Kupirovo, Srbski klanac i sjeverno od Srbskog klanca Koin vrh (elijanka, kota 869). Poshje dolaska Nijemaca poeli su se okupljati i etnici. Doli su u Donji Lapac i organizovali svoju komandu u Opaia Dolini. etnici: Milan Opai, J o vica Obradovi, Sako i Jovo Opai predloili su Nijemcima da imaju posebnu komandu u Opaia Dolini. Jovo Opai je dao svoju kuu za sjedite etnike komande. Ova grupica etnika postaje centar oko koga se okupljaju kolebljivci, seoske gazde, dezerteri, kukavice i etnici koji su doli iz drugih krajeva. Dolazili su s dogovorenom parolom Mi mrzimo Nijemce, ah smo doh da spasavamo kue i imovinu. Parola Nijemcima nije smetala. Negdje je bio skriven i major Raeta, ali se on nije pojavljivao od februara 1942. kada su mu likvidirani saradnici. etnicima u Opaia Dolini komandovao je Milan Opai, a kasnije kada su Nijemoi preh na liniju BihaDonji LapacSrbKnin, etnici u Donjem Lapcu i Srbu su organizovani u sastav 1. likog etnikog korpusa Velebit. Mjere koje preduzima Kotarski komitet KP Kotarskom komitetu KPH Donji Lapac bilo je jasno da dolaze teki dani i jo sloeniji i tei zadaci. Oekivalo se da e njemaka komanda traiti od etnika podatke o: komunistima, spiskove komiteta, mjesnih organizacija lanova KK SKOJ-a, NOO-a (od seoskog do kotarskog), odbora AFZ-a, ranjene partizane i simpatizere partizana. Nisu Nijemci doli samo da obezbijede sigurno kretanje na lapakoj magistrah dugoj 68 km. Doli su da uspostave okupacioni sistem i to se vie bliio kraj njemake okupacije, oni su bili sve krvoloniji. U tekim vremenima njemake okupacije sve bi bilo daleko lake da nije bilo etnika. Oni su znali za sklonita, sve su znali o nama, jer oni su iz naih sela i kua. Daleko lake partizani bi tukli tu adaju od 3.000 vojnika, dugaku 68 km i rasporeenu u 6 garnizona i 10 uporita da nije bilo etnika. Ne bi Nijemci
znali ko su komunisti, gdje su skriveni ranjenici, gdje su sklonita, ne bi mogli opljakati nau imovinu, ali etnici su bili pouzdani vodii-izdajnici. Takva situacija nametnula je narodu ovog kotara borbu na ivot i smrt. Partija je pokrenula narod u bespotednu borbu. Trebalo je propagirati NOP, spreavati ljude da idu u etnike redove i uvati ih za NOB-u. Ovo teko vrijeme od 524 dana moe se podijeliti na dva perioda. U prvom periodu etnici u velikom broju dolaze u njemake garnizone i uporita. Zima je vrlo jaka, sela su pogorjela, nema hrane. Nijemci i etnici su stalno u pokretu. Taj najtei period traje do polovine juna 1944. U drugom periodu od juna 1944. do maja 1945. etniki redovi se postepeno rasipaju. Sve ih je manje. Partizani su bih u ofanzivi. Kotarski komitet KPH i sve druge organizacije su zadrale tempo borbe iz prvog perioda. Partizanska obavjetajna sluba daje sve vie podataka bez kojih ne bi bilo uspjeha. Inicijativa je sada bila u rukama Partije. Glavne mjere u suprotstavljanju etnikim akcijama bile su spreavanje i onemoguavanje mobilizacije ljudi u etnike redove; raskrinkavanje, izoliranje i likvidiranje onih koji su naginjali etnikom pokretu; razbijanje i onemoguavanje zborova koje bi etnici pokuah odrati; organizovanje naoruanih grupa sastavljenih od odbornika, omladinaca i svih koji su bili sposobni za borbu, sa zadatkom uvanja svojih sela. Da bi sprijeili odlazak u etnike, svi organi NOP-a su objanjavah narodu to znai doi u ruke neprijatelju. Ako se ide kod neprijatelja, gubi se glava ih se postaje izdajnik. Kod Nijemaca drugog nije bilo. Komanda 2. likog podruja formirala je 15. augusta 1943. etu PPK (protiv pete kolone) sastavljenu od dobrih boraca. Za lapaki kotar njeno formiranje pada u pravi as. Meutim, ni neprijatelj ne eka skrtenih ruku. Nijemci pokuavaju da organizuju etniku civilnu vlast u kotaru i po sehma. Trebalo im je to zbog prikupljanja podataka o partizanima, pozadinskoj vlasti i pripadnicima politikih organizacija NOP-a. Na elo sreske vlasti u Lapcu postavljen je Braco orak iz Udbine. Trebalo je po sehma izabrati i postaviti seoske starjeine. Prva rtva bilo je selo Gornji Lapac Obrlapac. Meutim, eta P P K vrlo brzo je, uz pomo partizanske obavjetajne slube, pronala seoskog kneza i njegove pomonike i nou 29. oktobra 1943, i pored njemake strae, pohapsila ih i sprovela na slobodnu teritoriju u Doljane. Ovaj knez tek to je poeo praviti spisak ko ima sina u partizanima, gdje je skriveno ito, ve je pao u ruke partizana. Istoga dana kod sela Kaldrme pao je njemaki avion u kojem su bila 4 oficira. Oni su zajedno s predstavnicima etnike vlasti u Gornjem Lapcu 31. oktobra sprovedeni u 2. liko podruje. Kada su bili na Mazinskim brdima, pojavila se njemaka motorizovana kolona. Oficiri su primijetih svoje i pokuah ih dozvati, viui i maui rukama. Komandir odjelenja vodnik Jovo Obradovi pourio je da uhapene uvue u umu. Oficiri, pa i knez, dali su otpor. Njemaka motorizovana kolona je otvorila vatru. Vodnik Obradovi je otvorio vatru po vlasti kako bi opametio oficire. Znaju i oni da idu na zamjenu. U ovom okraju poginuo je jedan partizan i sva etvorica pripadnika vlasti. O ovom sluaju pronio se glas da partizani sude bez suda, pa je Kotarski komitet KPH za Donji Lapac svojim izvjetajem od 16. decembra 1943. obavijestio Okruni komitet KPH za Liku o dogaaju. Iako je Braco orak ostao sreski naelnik bez kneeva u selu, isto kao i komandant taba etnikog puka u Srbu bez vojske, etnici su i dalje uz pomo Nijemaca do polovine 1944. pokuavali da oforme svoju vlast u selu, ali bez uspjeha.
Poetkom 1944. Nijemci i etnici su odredili Petra Radakovia Biu iz Doljana da bude knez u svom selu. Petar nije ni pomislio da zaboravi na prolivenu krv, na svoju Jelu i Maru koje su pale kao rtve ustakog terora, meu opjevanih dvanaest cura. Petar je nou otiao u Komandu mjesta Lapac, koja se nalazila u Mazinu. Primio je uputstva kako treba raditi. Kotarski komitet KPH za Donji Lapac poslao je izvjetaj 28. augusta 1944. kojim izvjetava Okruni komitet za Laku da etnici nisu uspjeli osnovati vlast kneeva po selima koji bi popisivah ito, pratili ko kuda ide i pronalazili ljude za prinudni rad, te da etnika vlast u Srbu nee da radi. Kako prema vlasti, tako i prema zborovima, narod se odnosio dostojanstveno. Svaki etniki pokuaj da orujem dotjeraju stanovnitvo na svoj zbor, dao je mrave rezultate. etnici su svoj prvi zbor odrali u Birovai. Narod je dotjeran iz Birovae i Dnopolja. Dok su jedni etnici tjerah narod, drugi su ulazili u prazne kue i pljakah. Na zboru u Birovai govorio je Braco orak. Rekao je da ljudi u etnike dolaze dobrovoljno, nata je narod pitao: Da li je i ono juer dobrovoljno, kada ste iz Nebljusa dotjerah vezane ljude, a meu njima je bilo staraca od 70 godina? Na zbor u Birovau etnici su doveli popa koji je u molitvi rekao: Podaj, boe, kralju Petru veliku Srbiju. Izmeu naroda uo se glas: Istjerajte vi Nijemce iz Srbije, bie pametnije! Jedna ena je uzviknula da je sve la to se govori na zboru. Njeno nestrpljenje donijelo joj je batine. Pripadnici NOP-a su sprijeili pet etnikih zborova i miting u Doljanima. Kotarski komitet je za borbu protiv etnika organizirao sigurne prelaze preko neprijateljskih komunikacija. Takva mjesta trebalo je izabrati i dobro obezbijediti. Pored redovne kontrole posmatranja odreenog mjesta trebalo je odabrati sposobna lica za vodie. Kada su Nijemci preli s linije LapacMazinGraac na liniju LapacSrb Knin, kotarsko rukovodstvo je predvidjelo vie mjesta za prelaz preko neprijateljske komunikacije. Sva mjesta su bila strogo odreena i obezbijeena. Predvieni su i vodii. Poznati prelazi bili su Breine, Podurljaj i Kunovac. U drugoj polovini 1944. prelazi su ostali na liniji Breine kod Doljana i Grablje kod Kupirova. U Grablju je preko cijelog dana posmatran prelaz i okolina, kako bi vodii bili na vrijeme upoznati sa svim promjenama. Na ovom prelazu neprijatelj je postavio mine (na stazi koja vodi iznad kue Cvjetan prema Kunovcu. Izvidnica je posmatrala postavljanje mina, pa su vodii obilazei minsko polje prevodili kurire, partizane, politike radnike i sve one koji su prelazili iz Like za Bosnu i obratno. Prelaz od Zeelja iznad Urljaja na Kunovac, pored kue Uroa Desnice u Gornjem Srbu, bio je otkriven. etniki pijuni dali su podatke o ovom prelazu, pa su etnici postavili zasjedu. Partizanska obavjetajna sluba je otkrila pijune Bosu Raenovi i njenog mua Peru. etrnaestog juna 1944. Pero i Bosa su uhapeni, sprovedeni u 2. liko podruje gdje su za niz izdaja osueni na smrt. etnici su za sve vrijeme okupacije lapakog kotara pokuavah da saznaju za mjesta prelaza politikih radnika, odbornika i drugih, a onda bi postavljah zasjede i ubijah. Kotarsko rukovodstvo preko partizanske obavjetajne slube upuivalo je etnike na lane prelaze.
etnika propaganda etnika propaganda se u svim fazama rata nastojala prilagoditi konkretnim situacijama, Bez obzira na vrijeme i momentalni odnos snaga njena osnovica sastojala se u klevetanju NOP-a prikazujui ga kao antinacionalni, pogotovo antisrpski pokret. Tom pokretu su etnici stalno pripisivali boljevike ciljeve, tvrdei da ga vode J e v r e j i i Hrvati, zamaskirane ustae koje je Paveli poslao u partizane da bi na taj nain likvidirao Srbe. Tvrdili su to i onda kada su na oigled javnosti saraivali s ustakim i njemakim oficirima. U osnovi etnike propagande leala je krilatica da i oni mrze Nijemce, ali da idu zajedno s njima protiv partizana samo da spase svoje porodice i kue i da doekaju pogodno vrijeme za borbu protiv okupatora. Nijemci su znali za takvu politiku etnika, ali im ona nije smetala. etnika propaganda je neprekidno usmjeravana na razbijanje bratstva i jedinstva i sloge naroda u kotaru. Nastojali su da odvoje stanovnitvo od NOP-a pa su meu narodom govorili da partizani ubijaju sav narod koji se nae kod svojih kua. Cilj im je bio da meu narod posiju strah i paniku. Istovremeno su neprekidno vehali izbjegliku vladu u Londonu, a pred otvaranje drugog fronta govorili su da dolazi njihovo vrijeme i da kralj Petar dolazi da rukovodi frontom. Tempo ovakve propagande nije malaksavao sve do etnikog bjekstva. Oni, koji su ostali i skrivali se po umi, vjerovali su u takvu propagandu sve do osloboenja, pa i poslije.
etnici sa svojim voama Momilom ujiem, Stevom Raenoviem, Vladom Novakoviem, Nikolom Uzuneviem i komandantom talijanske divizije Sassari generalom Ful,vinom Montiellijem.
gg DONJI L A P A C
881
Organizaciona struktura etnika za vrijeme njemake okupacije kotara U junu 1944. OZN-a za kotar Donji Lapac dobila je podatke o etnikoj organizaciji i njenoj organizacionoj strukturi. Iz podataka se vidi da su etnici bili svrstani u korpuse, divizije, brigade, bataljone i odrede. Zadatak OZN-e bio je da proui etnike na lapakom kotaru' da se vidi kome pripadaju, tko su komandanti, koje objekte imaju, tabove i skladita municije. Partizanske obavjetajce je interesirao njihov unutranji ivot, tko su im obavjetajci i gdje su im tzv. trupovi. Obavjetajna sluba doznaje da etnici na kotaru Lapac pripadaju 1. likom etnikom korpusu Velebit ije je sjedite u Zrmanji, zaselak Budimiri, da je komandant korpusa Milivoj Vuksanovi, da su svrstani u 3. i 4. brigadu. Trea brigada bila je u Srbu pod komandom.Pere Rajaka. Imala je dva isturena odred a u Suvaji, kojim je komandovao Jocina Kea i na Brotnji, kojim je komandovao Nikola Pilja. Ostali etnici bili su u Srbu pod komandom Rajaka. etvrta etnika brigada imala je sjedite u Donjem Lapcu. Komandant je bio Spiro Luki iz Dola kod Suevia. Kasnije ga smjenjuje Braco orak, a neko vrijeme i Nikola Plea. Brigada je podijeljena na dva bataljona, prvi sa sjeditem u Lapcu pod komandom Gene Kovaevia iz Mazina, a drugi u Opaia Dolini pod komandom Milana Opaia iz Miljenovca. Brojno stanje etnika nije se moglo tano utvrditi. Prema podacima na terenu kotara bilo je 419 etnika (juliaugust 1944). Ovdje nisu uraunati etnici iz odreda Braa Mard iz Tikovca i Vagana. Ovi su imali svoju organizaciju i nisu pripadah etnikim brigadama u S r b u i Lapcu. Odred Brae Maria imao je oko 300 etnika. Neki podaci govore o veem broju, ak do 480 etnika u brigadama i oko 300 u odredu Braa Mari ih ukupno oko 780 etnika na podruju kotara. T a j broj se spominje u septembru 1944. godine. etnici su po sporazumu s okupatorom morah ii tamo gdje ih okupator rasporedi, ranije Tahjani, kasnije Nijemci. Na terenu lapakog kotara bilo je etnika iz drugih krajeva i garnizona. etnici Mane Rokvia bili su na terenu srbske optine. Vei dio vremena bili su rasporeeni u Kupirovu. Bilo je etnika iz Like Jesenice koji su bili rasporeeni na terenu lapake optine. Broj ovih etnika nije tano utvren. Zna se i to da Pero R a j a k nikada nije imao taan spisak svojih etnika. On je sledovanje od Nijemaca uzimao na odreen broj etnika. Spisak nije podnosio Nijemcima. Nijemci nisu sitniarili. Sve to su dali iz magacina, etnici su vraali kroz pljaku stoke i drugih dobara. Po svakom etniku Nijemci su davali dnevno: 15 komada cigareta i 2 dkg duhana, 2 kg brana, 10 dkg sira, 85 dkg konz. mesa, 10 dkg eera, 5 dkg umj. kave i 5 dkg suhih ljiva. Bilo je pojava krae sledovanja to je dovodilo do svae. Vrijeme kada je najvei broj etnika doao na teren kotara Pred dolazak Nijemaca, s terena kotara bilo je oko 90 etnika (u Kninu, Otriu, Zegaru i Strmici). Dolaskom Nijemaca etnici su doh u Donji Lapac a kasnije i u Srb. Od oktobra 1943. do jula 1944. na terenu kotara nalazi se 330 etnika koji pripadaju centru u Donjem Lapcu. Najvei broj je doao u proljee 1944. Dolazili su najee pojedinano ili po 23 zajedno. Samo su dva sluaja re~
gistrirana kada su dole grupe s vie od 5 etnika. Teren kotara bio je izdiferenciran. Olo je skupio etniki pokret. U ovom periodu bilo je dezertera iz partizanskih jedinica. Neki su prili etnicima. Jedan od takvih bio je Milo Pupavac iz Oraovca. Dezertirao je (kao vodnik) iz 6. like divizije. Dolaskom u Oraovac odveo je sa sobom 12 ljudi u etnike. U ovom ustanikom selu broj etnika je porastao na 29, meu kojima je bilo i opasnih zloinaca. Vid Obradovi, zvani Vidajaa iz Dabanice, dezertirao je 29. m a j a 1944. Odveo je 8 ljudi u etnike. Ostali su u etnicima do povlaenja. Jovo Cia je izveo sina iz kue, predao ga Vidajai govorei: Evo ga tebi i bogu, ti zna gdje treba sluiti. Vidajaa je iz Dabanice odveo jednog dobrovoljno, a dvojicu otjerao silom. Iz Dabanice, koja ranije nije imala etnika, nalo se u njihovim redovima oko 20 ljudi. Dabanica je pala pod njihov uticaj. Politika situacija u selu je bila vrlo sloena. Slinih situacija bilo je i u drugim selima. Oktobardecembar 1943. je period kada je u etnike preao znatan broj ljudi. Ovaj je period karakteristian za Dolinu Opaia. U ovom malom selu, zaselku Birovae, bilo je 29 etnika, od kojih su 8 ubili partizani, 6 se vratilo svojim kuama, a 15 je otilo za Italiju, kasnije u Englesku i SAD. Aprila 1944. u 2. likom podruju voeni su podaci o okupatoru i etnicima na terenu kotara Donji Lapac. Iz njih se vidi da od Capaua do Srbskog klanca ima 3.610 neprijateljskih vojnika, meu kojima 250 domaih etnika i 370 iz drugih krajeva. Opinski komitet KPH za Donji Lapac bio je redovno obavjetavan o dogaajima po selima u kotaru. Izvjetaji su bili kratki, ali se razumjelo o emu se radi. Osamnaestog marta 1944. ia Dragan iz Dabanice dezertirao je iz partizana i sakrio se pod stog sijena u brdu irii gdje eka etnike s kojima misli otii u Srb. Osamnaestog juna 1944. iz grupe Komande mjesta pobjegla su 2 vojnika rodom iz Miljenovca otili su u Opaia Dolinu. Dvadeset devetog maja 1944. etnici iz Srba doli su preko Cemernice u Dabanicu i odveli 2 civila ia Jovu i Liinu. Raenovi Duan iz Gornjeg Srba otiao je iz 6. divizije u etnike i odmah postao strah i trepet u svome selu. On pie prijetee pismo, zove u etnike, amara majke boraca. Bio je desetar u partizanima. Zeelj Simo iz Gornjeg Srba napustio je svoju jedinicu 6. divizije negdje oko Bugojna i umom doao u Srb, prijavio se svome bratu Pilipu. OZN-a za Liku je uputila 16. X 1944. OZN-i za Hrvatsku i tabu 35. divizije izvjetaj koji glasi: Do sada je grupisano u selima iz kojih potiu i od njih dislokacija etnika na podruju kotar Donji Lapac je ovakva:
etnici su bili rasporeeni od Capaua do Srbskog klanca i pokrivali su duinu puta koju su Nijemci koristili kroz kotar Donji Lapac. Za sve vrijeme od 524 dana, koliko su se Nijemci zadrali na ovom terenu, ne pamti se da su Nijemci poli u pljaku, na obezbjeenje puta zbog prolaza svojih kolona s municijom ili viim oficirom, a da nisu sa njima bili etnici.
Zloini koje su etnici poinili na terenu kotara za vrijeme njemake okupacije Hapenje, ubijanje, pljaka, paljevine, predaja uhapenih pripadnika NOP-a Nijemcima, maltretiranja i druga nedjela redali su se za vrijeme njemake okupacije na cijelom terenu kotara i to od prvih dana do povlaenja. Oko 450 etnika neprekidno su bili u pokretu po selima. Ako se ima u vidu da saobraajnica koju dre Nijemci ide po duini kotara, da su sela rasporeena uz cestu, dobiva se jo tea shka o broju i pritisku Nijemaca i etnika na podruje kotara. U ovom tekom vremenu Draa Mihailovi je prenio primjenu slova Z za komandante brigade. 9 Komandant 3. etnike brigade u Srbu Pero R a j a k pokuao je primijeniti slovo Z nad Savom Peancem, obrtnikom iz Kupirova. R a j a k je sa svojom zloglasnom grupom 29. V 1944. opkolio logor sela Kunovac i uhvatio odbornika Savu Peanca. Sava je iz borake porodice, majka mu je bila predsjednik AFZ, a brat Branko opjevan je kao primjeran partizan bataljona Marko Orekovi. Partizanska obavjetajna sluba je doznala da je Sava za vrijeme sprovoenja za S r b osuen slovom Z. Saznavi za ovu presudu, drugovi iz OZN-e su poduzeli hitne mjere pa je Sava 30. V 1944. oko pola noi izveden na vrata crkve, gdje je bio zatvoren i odveden vie kue Mile Jo-vania. Upuen je da bjei u pravcu Osredaka. Sava Peanac je spaen. Komandantu R a j a k u je upuena poruku ako bude primjenjivao- slovo Z na stanovnike srbske optine, da e njega samoga stii ista sudbina. Ilija Vignjevi Sicov iz Dnopolja vaio je kao specijalista za iznuenje priznanja, kome zarobljenik pripada, ta je radio itd. On je uhvaenu partizanku Rosu Kolundi od Bruvna svukao i polegao je na lea, a zatim j o j skakao na stomak da istjera i posljednju kap vode. Posmatrajui ovaj sadizam slatko mu se smijao Mile ai, zvani Dika koji je na Kalinovai vie Birovae noem vadio oko zarobljenom partizanu i isijecao petokraku na elu. Sicov i Dika su dospjeh u ruke OZN-e i osueni na smrt. Dvadesetog oktobra 1943. pobjegao je u etnike Rade Tima iz Birovae. Do tada se nalazio u eti P P K . Bio je na obezbjeenju kada su zemunice izgraivane (poshje kapitulacije Italije). Poslije njegovog odlaska u etnike, ove su zemunice, koje su se nalazile u umi Sarajevo, izmeu Udbine i Mazina, odletjele u vazduh. teta je bila ogromna. Poslije povlaenja etnika Tima je ostao. Naen je u redovima narodne milicije u Zagrebu. U miliciji se predstavljao kao odan partizan. U OZN-u Donji Lapac doao je vezanih ruku i dao izjavu: Sa Prisjeke sam otiao pravo kod Sake Opaia. Ispriao sam mu sve kud sam proao. Puku mi nisu oduzeli. Rekao sam da se sve radilo pod rukovodstvom nekog Sakia srednjih godina. Kola su vukla ovaj materijal dokle je bilo puta, a odatle je omladina iz udbinskh sela nosila na leima do zemunica. Niko n i j e znao za sve zemunice osim Sakia i ovih mojih starjeina u eti. Moglo se uti da je ovo rezerva, a poto nema sigurnosti u slobodnim sehma, moralo se zakopavati u zemlju. Sako je odmah upoznao Nijemce. Pokupljeni su svi etnici iz Opai Doline i Donjeg Lapca. Ili smo preko Kuka nou do ume Sarajevo. Nije se znalo kuda se to ide. Ja sam iao sa akom i davao odgovore na njegova pitanja. K a da smo s poljane krenuli u umu, ja sam iao naprijed.
9 Vidi historijat slova Z u knjizi n. dj. B r a n k a L a t a s a i Milovana Delebdia, str. 334.
Mnogo su posumnjali u mene kada smo doli na mjesto i kada sam rekao: Evo, tu su sklonita zemunice. Bilo je svanulo, ovdje je prva zemunica. Zagledao se vaba as u mene, as okolo sebe, as u Saku. Odsjeena jela, otesana gredica i odvuena, a ja tvrdim tu je pod treskama, iskopani materijal je zamaskiran. Sumnja je brzo otklonjena. Da, kazao bih ja i za druge da sam znao. Ponijeli smo to smo mogli, ali vaba je bio vie za to da se sve uniti, nego da se nosi, urilo mu se. Svapski oficir je naredio miniranje. Eksplozija je bila strana, u vazduh su odletjele zemunice. Rade Tima je osuen na smrt. etrnaestog novembra 1943. etnici su doli s Nijemcima u selo Zaklopac, zapalili kolu i nekoliko kua. Kao i uvijek palili su samo partizanske kueopljakah selo, maltretirah narod i vratili se u garnizom Brotnju i Suvaju. Ovdje se u batinanju isticao Jocina Kea iz Suvaje. Udarajui kundakom svoga automata pripadnicu AF-a ova je iskoristila prihku, i u odbrani rukom uhvatila za kundak i obara i cio rafal sasula komandantu Jocini u stomak. Dvadeset petog novembra 1943. etnici su poveli Nijemce u selo Brezovac. Opljakah su stoku, palili kue i pojate. Jedanaestog februara 1944. etnici su s Nijemcima nou izali u selo Osredke i izvrili pokolj. Izvjetaj s ovog pokolja glasi: Doli su u 18 asova. Klanje je trajalo do 22 asa. Vratili su se u 05 sati 12. II 1944. Poklali su familiju Jove Pavkovia. Ukupno je zaklano 11 osoba, a jo se trae etvorica za koje se ne zna da li su zaklani ili su pobjegli. Otjerali su stoke krupne 15 komada, svinja 6 komada. Odnijeli su mnogo robe, odjee. Ranjene su dvije drugarice. Tukli su narod. Primijetilo se da ih vodi Raenovi Vui sa Krukovae i Lota iz Srba. Bila je no pa se nije vidjelo koliko sa Nijemcima ima etnika, ali je dobro vieno da su Vui i Loto ili pred Nijemcima od kue do kue. 10 etnici iz Opaia Doline doli su u Dnopolje i uhapsili Savu i Jelu Dragi, Dragu Mrda, Milku Mrda, Smilju Tima i kaznih ih da svaka od njih dotjera po jednog vola jer su prikupljale hranu za partizansku bolnicu. J e l a Dragi nije imala vola. Kanjena je oduzimanjem njive. Desetog aprila 1944. etnici su izah u selo Dabanicu i opljakali stoku i drugu imovinu Rake Liine. Dvadeset treeg maja 1944. etnici iz odreda Braa Marii gdje je bilo i etnika iz Srba, opkolili su NOO Tikovac i ubili eju Mari, sanitarnog referenta 1. bataljona, 1. brigade 6. like divizije. Ubili su Milu Mari i Danu Grubor. Ranih su Rosu Torbicu i Milku Babi. Drugog juna 1944. etnici su pod komandom Ise Lukia opkolili selo Potkraj, zaseok Nadurljaj i opljakah sve to im je dolo do ruke. Otjerali su 14 komada goveda, 151 ovcu, 4 konja, psa koji nije htio ostati iza stoke, 7 komada konica sa pelama, ito, mast, pasulj, ivau mainu, djevojako ruho, pokrivae, obuu i posue. Uhvatih su Slavku Sijan i Gojka Sijana i otjerah. 11 Tukli su i ostali narod. Od dolaska Nijemaca u Lapac do 1. marta 1944. etnici su opljakali u Dobroselu 59 grla krupne stoke, 149 ovaca i 17 svinja. Iso Luki je 11. juna 1944. posjetio s kolegama, Marievim etnicima, svoje selo Potkraj i opljakao 3 vola.
10 Partizani su izvukli Vuia iz Srba i strijeljali. L o t a (ime nepoznato) je pobjegao u SAD i tamo umro. 11 Slavko i Gojko su zamijenjeni.
etnik Jovo Mikovi iz Kupirova, po etnikoj organizaciji i rasporedu u Kninu, vodio se kao komandant bataljona (bez vojske). Dolaskom Nijemaca u Srb i Kupirovo, Jovo je doao meu etnike Mane Rokvia u Kupirovu. Odlaskom Rokvievih etnika, Jovo je ostao sam meu Nijemcima, sve do povlaenja etnika. U Kupirovu je Jovo davao nekakve potvrde s kojima se potvruje da je taj i taj seljanin pogorio, da je siromaan, pa se nareuje etnikoj i njemakoj vojsci da se njegova imovina ne dira. e t a PPK je 9. januara 1944. napravila zasjedu u Suvaji i ubila dva Nijemca. Po izvrenom zadatku povukli su se preko Lisine u Ajderovac, ali ve navee napadnuti su od etnika. etnici s Brotnje i Suvaje opkolili su 29. februara 1944. selo Brezovac, zapalili tale i pojate. Uhvatili su osoblje partizanske kuhinje i odveh u Suvaju. Drsko se ponaao Milan Zekan iz Suvaje. Zapaeni su etnici iz Zaluja. Pero Rajak je 21. juna 1944. sa svojom zloglasnom grupom doao u selo Potkraj, otjerao jednu svinju i 3 jagnjeta. Tukh su narod. Iso Luki je 23. jula 1944. ponovo posjetio svoje selo Potkraj i otjerao jednog vola. Ovom prilikom s njim je bilo nekohko Rajakovih etnika. Vola su otjerah na Srbski klanac (kota 869) kod Nijemaca koji su tamo drali poloaje. Ovakvom pljakom etnici su pokrivah sledovanje dobiveno od Nijemaca. Pero Rajak je 29. jula 1944. s grupom izaao nou u Dolove (uma Maslovara) s ciljem da iz zasjede ubije ko prvi naie. Naih su Gojko Peji, partizan i invalid, lan kotarskog NOO (gospodarska komisija) i Rade Brki, lan Opinskog komiteta KPH Srb. Obojicu su ubili. U ovom zloinu s Rajakom su uestvovah odabrani etnici: Pajo Puaa, Vid Obradovi Vidojaa, Vaso Obradovi, Marko Petrovi, Duan Rastovi Ziljkanov, Marko Raenovi, Ilija Raenovi i Pilip Zeelj. Bjeei preko Kunovakog polja etnici su potjerali krupnu i sitnu stoku u Srb. Soka Batinica pola je za njima s molbom da joj vrate njene dvije krave i 6 ovaca. Dolaskom u Srb etnici su je pitah koje su njene krave i ovce, pa kada je ona pokazala, oni su pred njenim oima zaklali i krave i ovce govorei: Ono je tvoj sin pucao na nas, ubili smo ga na groblju, tako e ti biti i m u m koji se nalazi u partizanima, a zatim su je tukli do nesvijesti. Od ovih batina Soka se do svoje smrti nije oporavila. Ista grupa etnika je oktobra 1944. po osloboenju Beograda vrila ispad u Cvjetni, pa sve do sela Hrnjadi, gdje je uspjela uhvatiti Vida Raenovia, lana Okrunog NOO-a za okrug Drvar, Danku Raenovi, predsjednika omlaminske organizacije iz Begluka, Jovu Keu, partizanskog obavjetajca iz Suvaje i Branka Vejina, predsjednika mjesnog NOO Krko Brdo. Danku, Vida Raenovi i Jovu Keu, etnici su iz Srba odveh u Urljaj gdje su ih ubili. Branko Vejin je uspio pobjei. etnici su pred odlazak iz Srba 29. novembra 1944. izali u selo Ajderovac i zapalili kue i zgrade koje pripadaju partizanima. U najteim danima za vrijeme njemake okupacije koja je trajala 15 mjeseci, etnici su ubili preko stotinu osoba, 50 ih je ranjeno, a blizu 700 otjerano u logore. Od toga je ubijeno 32 odbornika. Na vrlo svirep nain ubijeno je 18 obavjetajaca. Za razliku od drugih krajeva valja napomenuti da su Nijemci imali veliko povjerenje u etnike na podruju Donjeg Lapca. etnici su tukli ene s djecom u naruju, otimah su posljednju kilu hrane, odgonih stoku, klah jedinu kravu i ostavljah djecu bez mlijeka, pahh su kue, unitavah imovinu. Posebno su se okomili na partizane koji su radili na
obavjetajnoj slubi, na odbornike i politike radnike. Ubijali su ih na svirep nain. Obavjetajca Jovu Keu ubih su maljem razbijanjem lobanje. Tukli su maljem od nogu, a zavravah razbijanjem glave. Na svirep nain su ubili Mariju Bala iznuavajui da prizna ko su jo obavjetajci. Mene cio narod obavjetava, govorila je Marija Bala, ali nije ni jednu osobu spomenula. ienje terena od etnika poslije osloboenja ienje terena od etnika poslije osloboenja obavljeno je vremenski u dva dijela. Srb je oslobodila 20. divizija 15. decembra 1944. Jedinice te divizije su potisnule Nijemce do Prisjeke prema Donjem Lapcu. Uz pomo naroda mogao se poistiti teren od ostataka etnika. Punu pomo dao je i Stab 20. divizije. etnika nije mnogo ostalo 8. decembra 1944. kada su napustili Srb i pobjegli za Italiju. Svi koji su ostali, zakopah su se u zemunice. Za vrijeme prikupljanja podataka o zaostahm etnicima pao je dosta veliki snijeg to je ilo u prilog da se lake pronau. Bilo je jasno da se kriju oko svojih kua. Jedan od etnika sakrio se u mlinu na izvoru Une, drugi po prezimenu Buzdum zakopao se ispod sijena pod pojatu, a svoju puku sakrio je u okvir od vrata. Teko je bilo vjerovati da Buzdum lei u zemunici bez puke, meutim kada je uhvaen, utvreno je da ima dvije puke. etvorica etnika nisu se krila kod kue (Simo Buji i tri Dukia). Oni su iskopah veu zemunicu u Lisini pored potoka. Kod njih se dolazilo vodom. Po tragu nije ih se moglo otkriti. U zemunici su imah neto brana, pasulja i krumpira. Iz poreta unak su izveli kroz zemlju u uplju bukvu. Vatru su loili samo nou. U Gornjoj Suvaji jedan se etnik sakrio kod kue u zemunici ispod jasala meu govedima. Pronalaenje i hvatanje sedmorice etniku trajalo je oko 15 dana. Kada se pomiljalo da je pri kraju ienje terena oko zaostalih etnika, dola je nova vijest. Doznaje se da se 11 etnika vratilo od Trsta i da idu u sastav vojvode Brane Bogunovia, oko Strmice, na tromeu LikaDalmacijaBosna. Trai otadbina da se bore do pobjede na svom ognjitu, tako su rekli dolaskom na tromeu. Meu tih 11 etnika su vojvode Momilo i oko Mari, iso Luki, Vojo Radakovi i drugi. Prva trojica su voe trupa. Bilo je jasno da e ovi etnici im stignu, dati posla OZN-i za kotareve Knin, Donji Lapac i Graac. Na tom nivou je i vrena priprema za njihov doek i likvidaciju. Za ovu akciju je angairana i OZN-a sreza Bosansko Grahovo. Na tromeu se nisu mogli povezati s vojvodom Branom Bogunoviem jer je ovaj pao u ruke partizana. Nou su vrili napade na usamljene kue. Pljakah su hranu. Na terenu srbske opine opljakah su kuu Hercega iz Dabanice na Koraui. Drugi napad je bio na kuu Zoria u Likoj Kaldrmi, zaselak Zavlaka, odakle su odnijeli namirnice, uniformu partizana i odlikovanja. Jedne noi preli su iz Bogutovca preko Osredaka na Krko Brdo i tamo opljakah sve to je bilo za jelo. Jedne veeri doli su iz Tavana preko Maglaja, Maslovare i sili u zaselak Nadurljaj gdje su opljakah zaselak Sijane. Nakon 10 dana poshje pljake u Nadurljaju doli su na Lisinu iznad Neteke u kuu Mie Raenovia. Famihja Raenovi nije otvorila kuu. Ubacih su bombu kroz prozor koja je izranjavala porodicu.
U planu za likvidaciju ovih odabranih zloinaca predvideno je sve to se moglo. Angaovana je omladina da nou uva svaki izvor gdje bi oni mogli doi zbog vode, svaka usamljena kua gdje bi mogli doi zbog pljake, svaka putanja kuda bi se mogh kretati. Tridesetog oktobra 1945. uhvaen je Iso Luki. Iste noi je izjavio da se rastao s Vojom Radakoviem koji je otiao s namjerom da se preda u pravcu Otria. Izjavio je da je od ove jedanaestorice oko Mari negdje iv, a ostali su potueni. Tridesetog oktobra 1945. zavrena je akcija ienja teritorije Donjeg Lapca od etnika.
Mio
Medi
888
dir andarmerijskog voda u Graacu do aprila 1941. Preko podreenih andarmerijskih stanica s podruja graakog i donjelapakog kotara, imao je uvid u sve mjere andarmerijsko-policijske kontrole nad komunistima i o tom redovno izvjetavao svoju partijsku organizaciju. Bez sumnje, bio je to znaajan faktor partijske samozatite protiv izdajnika i provokatora. Zahvaljujui takvoj orijentaciji na podruju donjelapakog kotara, Partija je mogla da se po okupaciji zemlje, hvata u kotac s neprijateljskim planovima i da se suprotstavlja istrebljenju srpskog stanovnitva. Informacije koje su o neprijateljskim planovima davali simpatizeri Partije, predstavljale su znaajne signale. Oni su, preteno, imali karakter upozorenja kakve opasnosti prijete od ustaa, kako srpskom stanovnitvu, tako i demokratskim i antifaistiki raspoloenim snagama u redovima Hrvata i Muslimana. Pojedinci, iz redova Hrvata i Muslimana, Borievca i Kulen Vakufa, signalizirah su postojanje planova za unitenje srpskog stanovnitva. Svojim susjedima iz srpskih sela govorili su da ustae kane ponititi sve to je srpsko i upuivah ih da bjee u umu. Obrad Banjac, Bubanjanin, 2 sjea se kako su ga na opasnost od ustaa upozoravah Boo Markovinovi i Mile Krpan Jalin iz Borievca, te neki Ade, kova i trgovi A h j a iz Kulen Vakufa. Mnogi Strpani, Kestenovani i Bueviani nisu zaboravih patriotsko dranje nekih lanova porodice Hodak iz Buevia, a naroito Josipa i Mare Hodak. Meu onima koji su na ovom teritoriju ukazivah na opasnost i otkrivali planove ustaa, valja spomenuti i Huseina Zjakia, vozaa potanskog autobusa iz Bihaa. U Srbu, Doljanima i okolici postali su poznati i bivi andari Luka uljat, Mate Biani, Stjepan Skurina i Nikola Brleti zato to su meu narodom otkrivah planove ustaa. Oni su po uspostavi NDH ostah u Pavehevim orunicima, ali nisu prihvatili ustaku politiku prema Srbima. Gdje god su stigli, obavjetavali su narod o zloinima ustaa i savjetovah ljude da se od ustaa sklanjaju i bjee u umu. Treba rei da ova neugodna upozorenja jedno vrijeme prije masovnih pokolja nisu izazivala odgovarajuu ozbiljnost i oprez. Previe dugo vladala su u narodu naivna rezoniranja: tko e nas, ni krive ni dune, na pravdi boga dirati. Na nesreu, ipak se obistinilo koliko su upozorenja bila realna i osnovana. Suvaja prvog, Osredci drugog i Bubanj treeg jula 1941. pretvoreni su u zgarita ljudskih leeva. Na redu su bila i druga sela. Zahvaljujui komunistima, narod je postepeno sagledavao zloinaku bit faizma. Na osnovi podataka koje su davali samonikli obavjetajci, a u skladu s opom linijom Partije, komunisti su savjetovah narodu da se ne odaziva ustakim pozivima, bilo da se radi o preseljavanju u Srbiju, o upuivanju na rad u Njemaku, o pozivima na vojnu regrutaciju ili o prekrtavanju na katoliku vjeru. Primjeri upozorenja na opasnost od ustaa, iako nisu bih ni brojni ni masovni, bih su znaajni ve samim tim to su inili podesan osnov za rad komunista. Komunisti su uporno uvjeravah ustanike mase da je perspektiva ustanka u irem podruju naeg kraja ovisna o bratstvu i slozi Srba, Hrvata i Muslimana. Za razvoj partizanske obavjetajne slube karakteristino je da su se, u poetnim periodima borbe, obavjetajni zadaci najee vrili spontano i u sklopu partijsko-politikog rada.
Zivi u Apatinu.
Prvi obavjetajni organi u ustanikim tabovima i komandama Iako prevladavaju elementi spontanosti u razvoju ove slube, prve pojave organizirane ustanike obavjetajne slube imamo ve u periodu priprema za ustanak. Naime, u sklopu politiko-organizacionih priprema za ustanak, ukazivano je na potrebu opreza i budnosti, a to u osnovi predstavlja obavjetajnu, odnosno kontra obavjetajnu aktivnost. Poduzimane su mjere koje su jaale budnost i osiguravale tajnost akcije, to je bilo od velikog znaenja. Inicijativni revolucionarni odbor, vrei pripreme za oruani ustanak, uspio je u potpunoj tajnosti u najveem broju sela oko Srba, formirati gerilske odrede. Ovi odredi su mnogo uinili na prikupljanju oruja i pripremanju ljudi za ustanak. Prvi revolucionarni organi borbe bili su orijentirani i na stvaranje, neke vrste, kontraobavjetajne slube. U tom su odreenu ulogu igrali i odbori seljaka. Govorei o pripremama za ustanak u junoj Lici, oko Jovani pie: Skoro po svim selima srbske opine bili su organizovani odbori seljaka koji su brojili 35 ljudi. U odbore su birani simpatizeri ili najpovjerljiviji ljudi, koji su imali zadatak da popiu oruje, municiju, ljude, a takoer da imaju u vidu izrazite protivnike i pijune. Tim odborima se objanjavalo da se nalazimo pred opom svjetskom revolucijom, kada e se itav svijet dii na oruje, zato se treba organizirati i ekati znak za ustanak. 3 Znai, ve u krilu ustanike organizacije uspostavljeni su, istina mali i skromni, ali ispravni temelji obavjetajne slube ija je zadaa otkrivanje neprijateljskih pijuna i protivnika ustanka. Taj stav Inicijativnog revolucionarnog odbora temeljio se na vrstoj orijentaciji Komunistike partije Jugoslavije da je potrebno voditi nemilosrdnu borbu protiv pete kolone. Treba rei da su K P J i Josip Broz Tito, kao njen generalni sekretar i Vrhovni komandant NOPOJ, ve od poetka oruane borbe pridavali potrebnu vanost organizaciji obavjetajne i kontraobavjetajne slube NOP-a. Na organizaciju i razvoj obavjetajne slube uticah su proglasi i direktive najviih partizanskih odreda Jugoslavije od 10. augusta 1941. godine kojom se odreuju Glavnog taba NOV i PO Hrvatske. Oni su bili znaajan poticaj uspjenom startu i plodnom radu obavjetajne slube. Znaajna je naredba Vrhovnog komandanta druga Tita objavljena u biltenu Glavnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije do 10. augusta 1941. godine kojom se odreuju zadaci partizanskih odreda. Po izbijanju ustanka, u Srbu je s elementima spontanosti, poela da nie obavjetajna organizacija. Iako formalno neoblikovana, ona vremenom poinje da djeluje u dva pravca. Prvo, sluba ustanika bila je orijentirana prema neprijateljskim uporitima, tj. garnizonima (Knin, Graac, Borievac, kasnije Biha) da bi se otkrili planovi, snage i sredstva koja neprijatelj kani upotrijebiti za guenje ustanka. Drugi pravac ustanike obavjetajne slube bio je usmjeren na zatitu vlastitih redova od neprijatelja, od njegovih udaraca i namjera: zatim na otkrivanje i razobliavanje agenata faistikih okupatora, koji su se javljah u licu etnikih voa, to su, nakon prvih ustanikih pobjeda, izmilili ispod skuta talijanskih okupatora. Partizanski obavjetajci su budno pratili svaki pokret etnikih voa. Ovaj pravac djelovanja otpoeo je neto kasnije i on se odvijao u sklopu ope konsolidacije ustanikih redova i intenzivnih priprema za borbu protiv talijanskih okupatora.
3 oko J o v a n i : Ustanak u Junoj Lici, L i k a u NOB 1941. str. 109.
Pomenuta orijentacija davala je peat i usmjerenje obavjetajnim aktivnostima, koje su nicale i u ostalim dijelovima kotara. Po selima kotara, negdje vie, negdje manje, nicali su obavjetajni organizmi. U Doljanima, ve u vrijeme borbi oko Kulen Vakufa, zainje se svojevrsna elija obavjetajne slube. Pored uticaja iz ustanikih komandi u Srbu i Lapcu ovdje je postojao i uticaj iz Drvara. On je vren preko komunista iz Martin Broda. U saradnji s drugovima iz Martin Broda, na preporuku Jove Reljia i Milana Media Mie (Stevina) iz Martin Broda, u Doljanima ve u augustu 1941. poinje djelovati Obavjetajni biro koji je neto kasnije, pogotovo do konca 1941. uzeo vidnog uea u razbijanju etnikih planova. Biro je legalno vrio obavjetavanje boraca i naroda o vojno-politikim dogaajima, a pored toga i prikupljao podatke o djelovanju protivnika ustanka. Pomenute podatke veim dijelom su i spontano davah oni koji su bili vrsto privreni liniji borbe i protiv talijanskih okupatora. U Donjem Lapcu najvei dio obavjetajne aktivnosti, u prvim ustanikim danima, usmjerava se na otkrivanje snaga i planova ustaa. Kasnije se partijska organizacija orijentira na prikupljanje podataka o etniki raspoloenim ljudima, te na onemoguavanje onih koji su se okupljali oko biveg majora Boka Raete. Ta aktivnost u prvo vrijeme ima sva obiljeja karakteristina za nedovoljno intenzivan partijsko-politiki rad. Partijsko-politika pa i obavjetajna aktivnost u kotaru znatno oivljava dolaskom Perice Dozeta na dunost sekretara kotarskog komiteta. U vrijeme pripremanja napada na talijanski garnizon u Donjem Lapcu, partizanska obavjetajna sluba u mjestu s uspjehom utvruje snage, pozicije i utvrde neprijateljskih vojnika. Znaajno je uspostavljanje veze s patriotskim snagama u Bihau gdje Partija na obavjetajni rad upuuje Mariju Bala, skojevku iz Kruga. Ona u Bihau uspijeva stvoriti kanale, kroz koje su priticala, ne samo znaajna obavjetenja, nego i grupe ljudi koje su odlazile u partizane. U prvim danima borbe prije stvaranja samostalne obavjetajne slube politika aktivnost komunista bila je isprepletena elementima obavjetajnog rada. Jedan od najizrazitijih primjera uspjenog sinhroniziranja politikih i obavjetajnih aktivnosti je onemoguavanje etnikih pokuaja da u Srbu stvore svoj puk. Organizacija obavjetajne i kontraobavjetajne slube u operativnim jedinicama U poetku ne postoji posebna funkcija obavjetajnog oficira ni u odredu Capajev niti u bataljonima, pa poslove obavjetajne slube obavljaju politiki komesari, u sklopu partij sko-politikih dunosti. Instrukcije o organizaciji obavjetajne slube na podruju Hrvatske izdao je Glavni tab Hrvatske u decembru 1941. U njima se politika obavjetajna sluba brinula o zatiti NOP i jedinica NOV od ubacivanja neprijateljskih agenata u njihove redove. Zadaci su joj bili pratiti politiko stanje na terenu, otkrivati i spreavati neprijateljsku pijunau i rad neprijateljski raspoloenih elemenata uope. Bataljonski obavjetajni oficiri radili su na terenu svojih jedinica. Pored obavjetajnih oficira, koji su bili nosioci kontraobavjetajnih funkcija, uspostavljeni su i informativni oficiri. Koncem aprila ih poetkom maja 1942. u tabu 3. likog partizanskog odreda uspostavlja se funkcija politiko-obavjetajnog oficira, koju obavlja Duan Mileusni. Neto ranije postavljeni su kao organi taba obavjetajni oficiri i po
bataljonima. Organizacija obavjetajne slube u Treem likom partizanskom odredu i podreenim mu bataljonima, provedena je u skladu s uputstvom Vrhovnog taba NOV i POJ od maja 1942. koje je odreivalo da u tabovima proleterskih brigada, partizanskih i dobrovoljakih odreda treba odrediti najpouzdanijeg druga, obavezno lana K P J , koji e odgovarati za organiziranje i funkcioniranje obavjetajne slube u jedinici i na terenu na kojem jedinica djeluje. Obavjetajna sluba vojnih jedinica orijentirala se na: razvijanje unutranje budnosti, kako bi se sprijeilo prodiranje i rovarenje neprijateljskih elemenata unutar jedinica, razotkrivanje i osujeivanje planova etnikih voa i njihovih gospodara, talijanskih okupatora i prikupljanje podataka o neprijatelju, njegovim snagama, rasporedu i pokretima. Prikupljanje podataka o neprijatelju vreno je i izvianjem. Meu najuspjenije akcije moe se ubrojiti izvianje izvreno 3. oktobra 1941. na Covki iznad Kulen Vakufa. Odred apajev kreui se prema cesti, koja od Vrtoa vodi prema K. Vakufu, vrio je izvianje. Rezultat izvedene akcije bio je za ustae vie nego porazan. Likvidiran je itav neprijateljski tab od devet oficira i podoficira i zaplijenjena znaajna neprijateljska arhiva. Zahvaljujui tome ustanici su mogli osujetiti neprijateljske namjere i zadati mu velike gubitke. U tim je akcijama 7. oktobra 1941. zarobljen prvi top u Hrvatskoj. I u kasnijim godinama rata 1943. i 1944. uspjeno je primjenjivana izviaka sluba, a za vrijeme njemake okupacije kotara u njoj su masovno sudjelovah starci, ene pa i pioniri. Obavjetajna sluba komandi mjesta Pored ostalih funkcija komande mjesta u Donjem Lapcu i Srbu, koje su uspostavljene po osloboenju od Talijana, marta 1942. imale su zadau da na svom podruju organiziraju obavjetajnu slubu za borbu protiv neprijateljskih pijuna. Iako je na terenu postojala obavjetajna sluba organizirana od partijskih elija i komiteta, u najveem broju sela uspostavljeni su i obavjetajni povjerenici koji su sainjavah obavjetajnu mreu komandi mjesta. Pored partijsko-politikih dunosti, politiki komesar komande mjesta obavljao je i poslove obavjetajne slube. U direktivi CK KPH, koja je kotarskim komitetima u Lici prenijeta Okrunicom Okrunog komiteta od 5. X 1942. kae se da je politiki komesar komande mjesta pored ope politikog rada duan da organizuje obavjetajnu slubu i borbu protiv pete k o l o n e . . N e t o kasnije uz politikog komesara, odnosno pomonika komandanta u komandi mjesta, uspostavljeni su i obavjetajni oficiri kao organi komande. Oni za rad odgovaraju politkomesaru komandi i obavjetajnom oficiru pri komandi Drugog likog podruja. Obavjetajna sluba komandi mjesta bila je usmjerena na one sredine u kojima se osjeao neprijateljski uticaj i aktivnost, bilo da su o tom davali signale partijske elije, skojevski i partijski komiteti ili druge organizacije ili organi kao to su NOO-i, odbori AFZ-a. S dosta uspjeha prodirala je ova sluba i preko granica kotara na neosloboeno podruje, tj. u neprijateljska uporita. Ona je naroito bila orijentirana prema Kninu, gdje su se nalazile talijanske
okupacione snage s etnicima, odnosno prema Bihau, gdje su bile okupatorske snage s ustaama. Okupacijom kotara od Nijemaca, u jesen 1943. godine, obavjetajna sluba komandi mjesta uspjeno je prodirala u neprijateljske garnizone. Obavjetajna sluba partijskih elija i komiteta U jesen 1941. pojaan je rad na stvaranju obavjetajne slube po sehma, s posebnom orijentacijom da nosioci obavjetajne organizacije budu ljudi ija pripadnost Komunistikoj partiji nije javno i otvoreno manifestirana. Ilo se za tim da se odani i povjerljivi ljudi priblie i onim licima koja su bila eksponirani protivnici NOP-a ih su u odnosu na pokret zauzimala pasivan i kolebljiv stav. Devetog augusta 1942. Okruni komitet KPH za Liku, pored ostalog, pie kotarskim komitetima: Da bi suzbili neprijateljsku pijunau koja na vie mjesta uspjeno radi, moraju i nae partijske organizacije o tome ozbiljno povesti rauna i, nezavisno od obavjetajne slube drugih organizacija, organizirati svoju obavjetajnu slubu. Taj rad trebaju organizirati partijci za koje se uope ne zna da su lanovi Partije i koji imaju smisao za taj posao. Treba stoga svaki kotarski komitet odrediti jednog odgovornog partijca koji e biti neposredno odgovoran sekretaru kotarskog komiteta da organizira obavjetajnu slubu preko ljudi koji naoko stoje po strani od narodnooslobodilake borbe i koji u nioj nisu angairani. Time su udareni iri temelji teritorijalnoj obavjetajnoj slubi, koja je postala jedan od sektora rada ne samo partijskih elija i komiteta, nego i drugih masovnih organizacija, u prvom redu S K O J - a i AFZ-a. Svaki komitet, kako kotarski tako i opinski, imao je zadueno hce za obavjetajnu slubu. U obavjetajni rad se tada ukljuuju odabrani pojedinci instruktivno pripremani. Rad i ovakve nazovimo je partijske-obavjetajne slube nije se ograniavao na osloboeni teritorij, ve se, u ovisnosti od linih kvaliteta i mogunosti njenih kadrova, protezao i preko njegove granice i dosezao do neprijateljskih ica i bunkera. Ova sluba postaje temelj na kojem se kasnije razvila stalna teritorijalna obavjetajna sluba. Stvaranje Rajonskog obavjetajnog centra Vremenom se proiruju, uvruju i osamostaljuju teritorijalne obavjetajne slube kojima rukovode rajonski obavjetajni centri (ROC). U tom pogledu vanu ulogu igra uputstvo Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, od 27. novembra 1942, upueno svim glavnim tabovima. U Uputstvu se ukazuje na zadau obavjetajne slube, kako u poznavanju stanja kod neprijatelja, tako i u nastojanju da on ne sazna nae stanje i namjere. S takvim ciljem, istie se u Uputstvu, ima se organizirati obavjetajna sluba, kako u jedinicama NOV i POJ, tako i na osloboenom i neosloboenom teritoriju. Uputstvom je reeno kakve osobine moraju imati kadrovi odreeni za rad u obavjetajnoj slubi. Vrhovni komandant je izdao i posebnu Naredbu o organizaciji obavjetajne slube 27. novembra 1942. godine, upuenu Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske u kojoj, pored ostalog, pie: Za organizaciju obavjetajne mree i razvoj obavjetajne slube Glavni obavjetajni centar GOC vaeg taba podijelit
e itav teritorij na pet s e k t o r a . . . Za svaki od spomenutih sektora obrazovati pomone obavjetajne centre koji su neposredno potinjeni i odgovorni za svoj rad Glavnom obavjetajnom c e n t r u . . .* Po toj naredbi su u okruzima, odnosno po odreenim regionima, stvoreni pomoni obavjetajni centri (POC), a u kotarevima rajonski obavjetajni centri (ROC). Rajonski obavjetajni centri, kao specijalizirane organizacije partizanske obavjetajne slube na terenu, stvarani su u Lici u proljee 1943. Oni su bili podreeni Pomonom obavjetajnom centru za Liku. Nakon osloboenja Graaca, marta 1943. osnovan je ROC za graaki i donjolapaki kotar. Neto kasnije u ljeto 1943. graako-lapaki obavjetajni centar razdvaja se na dva centra. ROC za kotar Donji Lapac formiran je juna 1943. Njegovi prvi lanovi bili su Duan Bokan, Danja Obradovi i Milan Opai. U njemu je za sve vrijeme njegovog postojanja, odnosno od njegovog postojanja, odnosno od osnivanja pa do njegovog preimenovanja u Povjerenitvo OZN-e decembra 1944. stalno radilo 3 do 5 osoba. Pored spomenutih bili su to: Milan Brmbota, Rade Damjanovi, Mia Dragievi, uro uki, Simo Luki, Duan Medi, Drago Oegovi, Smilja Popovi, Smilja Raeta, Milo Stojsavljevi, Stevo Stikovac i Dujo Vojvodi. U opinskim centrima radih su: Stana Antunovi, Ilija Buji, Bogdan Milju, Mio Grbi, Boja Bala, Borka Mandi i Ihja Grbi. Objedinjavanje vidova obavjetajne slube u Odjeljenju zatite naroda OZN-u Naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ i povjerenika za narodnu obranu u Nacionalnom komitetu, od 13. maja 1944, osnovano je Odjeljenje zatite naroda OZN-a. Ova centralizirana sluba zasnovana je na vojnim principima, jednoobraznoj organizacionoj strukturi i jedinstvenim metodama rada. OZN-a dobiva zadatke da organizira obavjetajni i kontraobavjetajni rad na teritoriju koji se nalazi pod neprijateljskom okupacijom, kontraobavjetajni rad na osloboenom teritoriju i kontraobavjetajni rad u redovima NOV i POJ. Preimenovanjem ROC-a u Povjerenitvo OZN-e, njegova druga sekcija postaje nosilac itave kontraobavjetajne aktivnosti na osloboenom podruju, pogotovo onog dijela obavjetajne mree koju su drale partijske elije i komiteti. Obavjetajna sluba partizanskih elija, komiteta i komandi mjesta integrirana je u obavjetajnu organizaciju OZN-e. I prije integracije, unato postojanju obavjetajnih slubi po vie linija, u radu tih slubi nije bilo nesklada. Uvijek je ona nastupala kao jedinstvena sluba, pa se s pravom i mogla zvati partizanskom obavjetajnom slubom. Vidniji uspjesi obavjetajne slube Koliko god vjeto i lukavo krili svoju izdaju, etnike voe nisu uspijevali da sve sakriju. Pripadnicima partizanske obavjetajne slube nisu ostali nepoznati susreti etnikih voa Steve Raenovia i drugih s talijanskim oficirima i visokim ustakim funkcionarima. Partizanskim obavjetajcima nije ostao nepoznat ni sastanak Steve Raenovia s Davidom Siniem, ustakim velikim upanom u Kninu. Svi podaci o njihovoj povezanosti s oficirima talijanske obavjetajne slube i ustakim velikim upanom u Kninu sticali su se u jednom centru u Kotarskom komitetu partije. Te veze, kao i financiranje etnike organizacije,
o emu su postojala izvjesna saznanja jo poetkom 1942. vidljivi su iz svojevrsnog biltena kojeg je u martu 1942. izdao Kotarski komitet KPH za Donji Lapac. 4 Iz biltena proizlazi da su signali, dobiveni obavjetajnim putem, koriteni u istrazi nad Pajicom Omikusom iz Srba. etnike vode, meu kojima i Stevo Raenovi, bili su plaeni pijuni, kako talijanske i njemake obavjetajne slube, tako i ustake nadzorne slube UNS-a. Prema izjavi koju je David Sini 1945. dao na sasluanju pred organima OZN-e, on se, im je doao za ustakog velikog upana u Knin, preko jednog gostioniara povezao s etnikim voama. Preko Bogunovia i, Raenovia Sini je odravao vezu i s popom ujiem. U zapisniku Sini o Raenoviu, pored ostalog, kae i ovo: Raenovi je bio redovita veza izmeu ujia, Bogunovia, Rokvia i mene. Donosio mi je podatke o partizanima i etnicima. Davao sam mu novaca, koje je uvijek i sam traio, stalno moljakao i icario.5 Otkrivanje etni ko-ustake saradnje, jo prije nego je bila legalizirana pismenim ugovorima o suradnji, ima veliko znaenje. To je omoguilo partijsko-politikom rukovodstvu da na konkretnim primjerima izdaje pristupi javnom raskrinkavanju etnika. Hapenje Stanka Sakia, delegata Drae Mihailovia Jedan od zapaenijih etnikih eksponenata u Donjem Lapcu bio je i Nikola Mileusni. On je, kako u Lapcu, tako i u okolici, razvijao protunarodnu aktivnost. Kuda god bi se kretao u jesen 1941. i zimu 1941/42. godine, nije ostajao nezapaen. Po Mileusniu Talijani nisu nikada prestajali spaavati Srbe, a komunisti upropatavati narod. U notezima omladinaca koji su pripadah doljanskom obavjetajnom birou, Mileusnievo ime zauzimalo je sve vie prostora. U poetku 1942. jedan od pomenutih noteza bio je dopunjen kratkim podacima o jednoj novoj osobi, kojoj se u poetku nije znalo ime i prezime. Mjesto imena i prezimena stajalo je slijedee: aki, bradonja, rodom od Udbine, Drain delegat, stigao iz Srbije radi stvaranja etnitva u Lici. Ovaj podatak Doljanani su primili od Martinbroana. Dvadeset drugog februara 1942. Stanko Saki se pojavio u Doljanima na putu za Srb gdje je s tamonjim etnikim voom kanio obaviti vane poslove. Trebalo je onemoguiti uspjeh partizanskog napada na talijanske okupatore u Donjem Lapcu, a zatim organizirati ubojstvo najeminentnijih rukovodilaca ustanka u Lici. Saki nije imao sree. Odala ga je vlastita brada, a i drutvo s kojim se kretao. U Sakievoj grupici naao se i Nikola Mileusni. Moda bi Stanko Saki, i njegovi, bio bolje sree da se taj dan u Doljanima nije zadrao onoliko dugo. Sjedio je i ekao da mu u gostionicu, gdje je odsjeo, donesu izvjetaj kako je protekao sastanak boraca Doljanske ete koji se odravao u koli na svega stotinu metara od mjesta gdje je Saki s grupom ekao. Taj dan su komunisti iz Doljana, od jutarnjih sati pa do veeri, pred borcima svoje ete raskrinkavali najnoviji lukavi plan neprijatelja koji je iao za tim da se razbije i pocijepa Doljanska partizanska eta, a borci odvrate od borbe protiv talijanskih okupatora. Po uspjeno okonanom sastanku u koli borci Doljanani razili su se. svojim kuama. Poneki se zadrae u centru sela i po obiaju navratie u go4 AVII, k. 1953, reg. br. 2-2-8. 5 Arhiv R S U P - a Zagreb.
stionicu kod Ilije Media. Meu zadnjima u gostionicu su navratili omladinci Dane, Sveto Medi i ja. Kad sam u prostoriji ugledao da se u drutvu Nikole Mileusnia iz Donjeg Lapca nalazi i bradonja, prisjetio sam se informacije 0 bradonji Sakiu, koju su mi prije mjesec dana dali Martinbroani. Za naoruanog ovjeka s bradom pretpostavljao sam da je Saki, Drain oficir, koji je nedavno doao iz Srbije sa zadacima i ovlatenjima. Prisustvo Nikole Mileusnia samo je potvrivalo nae sumnje. U Doljanima se naao i Nikola Medi iz Martin Broda. Nikola je potvrdio da je ovjek s bradom drainovac Saki, koji je s njim i njegovim bratom doputovao iz Srbije. Donijeta je odluka da se pristupi hapenju etnikih voa. Ono to su u doljanskom obavjetajnom birou znali o Mileusniu, a Martinbroani o Sakiu, bilo je dovoljno nama etvorici omladinaca da zakljuimo kako pred sobom imamo opasne etnike kolovoe. Sa Stankom Sakiem bio je 1 Nikola Kora, bivi narednik jugoslavenske vojske iz Udbine, koji se eksponirao u organiziranju etnitva. Nakon dogovora o hapenju, nas etvorica smo uli u prostoriju i saopili etnikim voama: Kua je opkoljena! Predajte vae oruje! U prvi mah bih su zbunjeni. Znali su za sastanak u koli i povjerovali u opkoljavanje. Odloili su oruje. Mileusni je pokuao pobjei. Skoio je kroz vrata u drugu omanju prostoriju da bi iz n j e kroz prozor iskoio u dvorite. U tome ga je sprijeila omladinka Smilja Medi. Zadrala ga je toliko koliko je bilo potrebno da priskoimo i da ga sveemo. Odveli smo ih u drugu prostoriju i pretresli. Tvrdili su da nemaju pitolja, ni pisanog materijala. Iz n j i hovih depova izvueni su pitolji. Kod Mileusnia su naeni pozivi ljudima da stupaju u etnike redove i pravilnici o organizaciji etnikih pukova. Naeni su i runo pisani koncepti letaka. Bili su to pozivi na likvidaciju n a j istaknutijih komunista, organizatora ustanka. Poimenino su nabrajani: J a k o v Blaevi, Ljubo Babi, oko Jovani, Milan Sijan, Dani Damjanovi, Duan Mileusni i drugi. Sutradan su uhapeni etnici sprovedeni u tab Grupe partizanskih odreda za Liku. Doljanani su uhapenike sproveli do sela Oraovca, gdje se 23. februara 1942. nalazio tab lapakog bataljona, na elu sa Stojanom Matiem, koji je vrio intenzivne pripreme za napad na tahjanski garnizon u Donjem Lapcu. Otkrivanje planova i namjera Dujieve etnike grupacije koja se okupljala u Tikovcu U martu 1942. pregovori i dogovori ustaa i etnika u Kninu, radi zajednike borbe protiv partizana, privode se kraju. uji nestrpljivo trai priliku da na djelu pokae svoju vjernost faistikim okupatorima, da izvri obavezu preuzetu 1. jula 1941. u Kistanju, kada je postao agent talijanskog SIM-a 6 i opravda novac primljen, kako od talijanskih faista, tako i od ustakog upana Davida Sinia. Partizanske snage su vodile borbu s opkoljenim talijanskim garnizonom u Srbu, iz koga je jo prije partizanskog napada pobjeglo dvadesetak etnika i otilo u Strmicu popu ujiu. U Kninu i na Otriu bile su talijanske snage. etnici u Strmici su se ponaali kao talijanske isturene jedinice. S vremena na
6 Servlzio Informativo millttare (vojno obavjetajna sluba).
vrijeme pomiu se na sjever i okupljaju u Tikovcu koji im se ne raduje, iako je pop uji u svoje kolo uvukao i tikovakog trgovca Mirkana Maria i njegovu brau Momila i Doku. Partizanskih naoruanih snaga nije bilo od Srba do Tikovca. Velik broj ljudi iz tih sela bori se na Srbu u redovima partizana. Prostor od Tikovca do ^rba bio je niija zemlja, nezatien. To su NOO-i, seoske strae, itav sistem antifaistikih organizacija, a nadasve budna i vrijedna omladina. Tikovac, Zavlaka, Kaldrma, Dugopolje, Osredci i Kunovac spremno tite lea svojima na Srbu. U stanju su da na vrijeme osjete, signaliziraju i osujete svaku opasnost koja bi od Knina dola dolinom Butinice. Iz Tikovca je stigla poruka da se okupljaju etnici s popom ujiem, Mirkom Mariem i Nedjeljkom Keom, i da namjeravaju napasti partizane na Srbu da bi pomogli opkoljenim Talijanima. Poruku su prenosili na konjima i pjeice. Mijenjah su se omladinci, djevojke i stariji ljudi, borci koji su se tih dana jo nalazili kod svojih kua (jer nije bilo dovoljno oruja). Kad je obavijest stigla do taba, nije trebalo ekati njenu provjeru. Istinitost poruke, na svoj nain, potvrdio je pop Momilo uji. On je poslao partizanskom tabu drzak ultimatum: Iii pustite na slobodu naeg brata Pajicu Omikusa ili emo mi odmah napasti partizane kod Srba. Partizanska tab iste veeri, na svoj nain, odgovori popu Momilu ujiu. Partizanski poloaji oko opkoljene faistike posade u Srbu neto se prorijedie. Odvojen je manji udarni odred, jaine jedne ete, koji se ve naredne noi sruio na etnike snage u Tikovcu. Partizanska jedinica vjeto je preduhitrila etnike i napala ih nou izmeu 20. i 21. marta 1942. U kratkotrajnoj borbi ubijeno je i zarobljeno 39 etnika. 7 ujievoj grupi u Tikovcu je zadan velik udarac. Pored ostalih etnika, poginuo je i Nedjeljko Kea, vrilac dunosti komandanta etnikog puka Kralj Petar II. Pop uji spasio se iskakanjem kroz prozor. Go i bos umakao je kroz pomrinu ostavljajui iza sebe etniku ubaru i oruje. Otkriven etniki trup u Maslovari Usred ljeta 1942. bila je pri kraju talijansko-etnika ofanziva na osloboeni teritorij june Like. Akcije ienja ostavile su iza sebe pusto i zgarita, naroito na podruju od Zrmanje do Bruvna. Avioni velikog radijusa svakodnevno su bombardirah Srbsku sovjetsku republiku, kako su u svojim izvjetajima talijanski generali zvali osloboeno podruje donjolapakog kotara. Ono to nisu postigla bombardiranja i mitraljiranja, faisti namijenie da to uine etnici. Iz Knina se 22. jula 1942. do ume Maslovara prebacilo oko 80 etnika. Predvodili su ih Iso Luki, Momilo i oko Mari. Na temelju podataka o malobrojnosti partizana u Srbu, etnici se polakomie da e doi do jeftinijeg plijena. Iznenadnim upadom u Srb nakanie hkvidirati Komandu mjesta, Opinski komitet i NOO. Ustaki upan Sini preuzeo je obavezu financiranja planirane akcije. On voi trupa Isi Lukiu obea 100.000 kuna i 100 kilograma kukuruza, a ostalim pripadnicima po 50 kilograma kukuruza. 8
7 Podaci o zarobljenim etnicima, oke J o v a n i a , objavljeni u knjizi Lika u prolosti i sadanjosti, str. 283. 8 Izjava koju je dao Iso Luki 1945. godine. 57 DONJI L A P A C
897
Nakon kraeg odmora u Maslovari etnici su trebali, im se smrai, da se ubrzanim marem spuste niz brdo Rti i dalje koritom rjeice Srebrenice do Kalini brda i Srba. Meutim, jo u Maslovari primijetio ih je Mile eelj i obavijestio u Nadurljaju sestru Radojku, lana K P J koja je obavijestila Komandu mjesta u Srbu. Partizanska budnost, koju je Partija kroz razne forme, a i posredstvom svoje obavjetajne slube, stalno razvijala, uinila je etniki plan manje realnim nego to im je izgledao dok su ga kovah u kninskom uredu ustakog upana Sinia. etniki trup je opaen ve na prilazima Srbu. U Srbu svi koji su imali oruje stavljeni su u stanje pripravnosti. Prije mraka sve je postavljeno u zasjedu na prilazima mjestu. Sline mjere poduzete su i u Kupirovu- ije je stanovnitvo evakuirano prema Kunovcu. U selu su ostale samo strae koje su oprezno ekale napadae. Kad su etnici doli na domak Srba, na Mandia glavici i Kalini brdu pripremljen im je doek kakvom se nisu nadah. Bili su prisiljeni da se vrate neobavljena posla. Povukli su se, ali nisu ih prema Maslovari, nego uz rjeicu Sredicu prema Srbskom klancu. U Kupirovu je etnikim napadaima pruila otpor partizanska straa. U sukobu s etnicima poginuo je Nikola Trnini, a ranjeni su Danja Desnica i Stevo Brki koji je neto kasnije podlegao ranama. Signaliziranje talijansko-etnikih priprema za etvrtu neprijateljsku ofanzivu Upravo se na niijoj zemlji- s mnogo uspjeha hvatala partizanska obavjetajna sluba u kotac s neprijateljem i njegovim planovima. Najhrabriji i najdomiljatiji obavjetajci odlazili su preko niijeg teritorija i prodirali u neprijateljska uporita da bi pribavili podatke o neprijateljskim snagama: njihovom broju, naoruanju, lokaciji i namjerama. I uspijevah su. Dok je po sehma raslo neraspoloenje prema pojedincima koji su preesto svoje i tue stvari zamjenjivah za sol i duvan u Velikoj Popini, Plavnu i Strmici, dotle su odgovorni rukovodioci u Opinskom komitetu i Komandi mjesta Srb bili sve zadovoljniji s izletima Perina Sijana i drugih obavjetajaca, koji su se s posebnim i odgovornim zadacima kretali po junim krajevima i dosta vjeto glumili tragae za solju i duvanom, toliko deficitarnim artiklima na osloboenom podruju. Zahvaljujui razvijenoj obavjetajnoj mrei na tromei Like, Dalmacije i Bosne, Kotarski komitet KPH za Donji Lapac bio je u mogunosti da 12. januara 1943. uputi Okrunom komitetu Partije za Liku izvjetaj slijedeeg sadraja: Opinski komitet Srb izvjetava nas da neprijatelj namjerava vriti ofanzivu u pravcu: Gornjeg Tikovca, Kaldrme i Srbskog klanca, zatim prema Deralima, Bosanskom Grahovu i Drvaru. U Plavnu ima oko 700 etnikih bandita, od kojih je 400 Hercegovaca. Ovu rulju nazivaju Rogatika brigada. Stab joj je u plavanjskoj koli. Komandant se zove Dobrica Duki. U Strmici se nalazi Bjelanika brigada hercegovaka koja broji 300 do 400 bandita. Okupatorskih vojnika tahjanskih ovdje ima 700 do 800. Na Rastievu se nalazi oko 100 etnika, meu kojima su i oni iz Zrmanje, Rujita i Pribudia to su prisilno mobilizirani. Na Otriu ima 200 etnika. Ovih dana je na Otri dolo jo 400 bersaljera Talijana. 9
9 Dokument kod a u t o r a .
Kurir donjolapakog komiteta koji je nosio citirani izvjetaj nije ni stigao u sjedite Okrunog komiteta, a u pravcu Udbine iao je i drugi kurir. Nosio je dopunski izvjetaj koji je svojim sadrajem potvrivao navode o predstojeoj neprijateljskoj ofanzivi. Koliko su u Donjem Lapcu pridavali vanosti ovim informacijama, moe se vidjeti iz zavrne reenice drugog izvjetaja: Nai obavjetajci su ponovo otili u Plavno kako bi donijeli, detaljne podatke o neprijateljskim snagama, naoruanju i namjerama .. ..10 Izvjetaji su ukazivali na ofanzivu veih razmjera i po prvi put signalizirali prisustvo hercegovakih etnika na tromei, te otkrivah prisustvo jaih talijanskih snaga na tom podruju, svega dva dana prije napada partizanskih snaga na neprijateljski garnizon u Graacu. Kotarski komitet K P H u Donjem Lapcu s panjom je primio izvjetaj obavjetajne slube o snagama i namjerama neprijatelja. Poduzimane su mjere za jaanje bezbjednosne funkcije obavjetajne slube i uvrivan sistem vojno-pozadinskih vlasti, pojaavan je nadzor nad proetnikim, reakcionarnim i kolebljivim elementima koji su za vrijeme neprijateljskog napada na osloboeni teritorij dizah glave. Uurbano su graene zemunice. Narod i omladina pripremani su za ruenje komunikacija i stvaranje zapreka motorizaciji, krilo se ito i vrene pripreme za evakuaciju naroda i imovine. Sudei po izvjetajima koje je tokom ofanzive Kotarski komitet slao Okrunom komitetu KPH za Liku, moe se sa sigurnou ustvrditi da obavjetajne veze, koje su na tromei postojale, nisu prekidane ni u toku neprijateljske ofanzive. Bile su samo oteane i manje brojne nego ranije. Pod kiom kuruma, topovskih granata i avionskih bombi, probijali su se partizanski obavjetajci izmeu linija fronte i otuda iza lea neprijatelja donosih podatke o njegovim snagama, naoruanju 1 rasporedu. Dok je neprijatelj s Otria i Graaca nastupao prema Srbskom klancu i Zuleevici, Kotarski komitet je izvjetavao Okruni komitet o onom to se zapaalo u pozadini neprijateljskog nastupanja. U izvjetaju od 28. januara 1943. Kotarski komitet KPH za D. Lapac je pisao Okrunom komitetu: Na Otriu je u rezervi 300 do 400 Talijana. Ovdje su jo 2 tenka i 4 topa, te Mane Rokvi sa svojih 80 etnika. U pravcu Graaca kao pojaanje Zuleevici poslano je nekoliko tenkova, a za Topolje, da bi ih poslali prema Grahovu, otilo je 300 etnika. 11 Borbe na Zuleevici s dijelovima talijanske divizije Sasari, ulazile su polovinom februara 1943. u najotriju, zavrnu fazu. Obavjetajci su uspjeh otkriti da se jaa etnika grupacija okuplja neto junije od partizanskih brigada na Zuleevici. Kotarski komitet u svom izvjetaju od 11. februara 1943. javlja Okrunom komitetu da se na emernici u umi iskupilo 400 etnika s namjerom da ugroze lijevi bok partizanskih snaga. Partizanska obavjetajna sluba, ni u vrijeme ofanzive, nije prestala voditi rauna o onima koji su svojim istupanjem harangirali protiv NOP-a, irili paniku i demoralizaciju velianjem snage okupatora i etnika. U danima ofanzive kada se uinilo da je neprijateljska aktivnost dospjela do dozvoljene granice, Kotarski komitet je na svojoj sjednici, odranoj 5. februara 1943. razmotrio izvjetaje obavjetajne slube to su se odnosili na aktivnost i neprijateljsko djelovanje proetnikih elemenata. Na sjednici je zakljueno da nadleni vojno-pozadinski organi uhapse i povedu istragu protiv 11 lica.
xo isto. U Isto.
Ve narednog dana Kotarski komitet upoznaje Okruni komitet s donijetim zakljukom. Uz poimenine podatke i drugu dokumentaciju Okrunom komitetu je priloen i izvjetaj obavjetajaca Komande mjesta Srb. 1 2 Hvatanje etnike grupe ispod emernice Talijani koji su poraeni u etvrtoj ofanzivi, povukli su se iz jugoistone Like. S njima su u Dalmaciju otili i njihovi skutonoe etnici. Graaki i donjolapaki kotar bili su u martu 1943. oieni od neprijateljskih snaga. U tom dijelu Like svanula je sloboda. Ali, ni trajna ni potpuna. etnici popa ujia nisu mirovali. Marta 1943. po nalogu kraljevskog kapetana Marka Crljenice, krenule su iz Zegara, kod Obrovca dvije etnike grupe. Jedna je ila prema Bruvnu i Cerovcu, a druga prema Srbu. Zadaci su imi bili da izvianjem i pijuniranjem pripreme likvidaciju Kotarskog komiteta K P H Graac u Cerovcu, Komande mjesta S r b i partizanske bolnice u Beglucima. Nad izvorom Une sakrivena iznad litica Kuka pritajila se etnika etvorka. Promatrala je cestu od Srba prema Donjem Lapcu kojom se upravo kretala nepregledna kolona izbjeglica iz Banije i Korduna. Nakon nekohko dana promatranja i nonog vrljanja po osloboenim selima, voa etnike etvorke zabiljeio j e : Komunisti su u bunilu tifusa. U Srbu i Donjem Lapcu poveava se broj tifusara, koji stiu iz jedinica u Dalmaciji. Po selima lei mnogo oboljelih od tifusa: mnogo invahda, komunista i odbornika. Komanda mjesta u Srbu i bolnica u Beglucima bez zatite su. 13 Obavjetajna sluba i aktivisti Partije svakodnevno su s dosta uspjeha biljeili gdje su se sve pojavili etnici. Uspjelo se saznati gdje e etnici zanoiti. Zloinaka etvorka, koju je vodio etnik Kuki iz Gornje Suvaje, otkrivena je prije nego to je uspjela izvriti svoj zadatak. Organizirana je potraga i trojica etnika su uhvaeni u selu Gornja Suvaja. Nekohko dana kasnije pred narodnim sudom u Srbu iznijeti su podaci o etnikom planu hkvidacije Komande mjesta Srb, Opinskog komiteta i odbora, bolnice u Beglucima i ranjenih boraca po selima. Narodni suci bili su beskompromisni. Nikola i Stanko Kuki, etnici iz Gornje Suvaje, osueni su na smrt. Otkrivanje koncentracije njemakih trupa vi podruju Bihaa jula 1943. Veze koje su 1941. uspostavljene s Bihaem i njegovom okolicom znatno su proirene i uvrene tokom proljea i ljeta 1942. Neke od obavjetajnih veza aktivno su podravane i poshje etvrte neprijateljske ofanzive u kojoj je Biha bio ponovno okupiran. S vanijim informacijama, koje su stizale iz Bihaa, partizanska obavjetajna sluba redovno je upoznavala, kako tabove vojnih jedinica, tako i partijska rukovodstva. Panju u rukovodstvima izazvala je informacija o gomilanju nje-
12 Izvjetaj kotarskog komiteta o 6. f e b r u a r a 1943. godine. 13 Mio Medi, Z a m k e pred Pljeevicom, Zgb. 1964.
makih jedinica u Bihau. Prva informacija, koja je o tome poslana iz Donjeg Lapca, nalazi se u izvjetaju to ga je 3. jula 1943. Kotarski komitet uputio Okrunom komitetu partije. Ve narednog dana Okruni komitet KPH za Liku pisao je kotarskom komitetu Donji Lapac: Primili smo Va izvjetaj od 3. VII i odgovaramo Vam slijedee: u pogledu koncentracije neprijateljskih snaga u Bihau vodite ozbiljno rauna i o svakoj promjeni obavjetavajte nas. U tom smjeru neka Vaa obavjetajna sluba bude to aktivnija. Od dobro postavljene i organizirane obavjetajne slube zavisi kako ete brzo otkriti namjere neprijatelja. Ukoliko neprijatelj i pokua s ofanzivom, nadamo se, da Vas nee nai nespremne. 14 Iz Bihaa su prvih julskih dana pristizali novi i detaljniji podaci. U Izvjetaju koji je 6. jula Kotarski komitet poslao Okrunom komitetu nalazimo i ovo: Neprijateljske snage u Bihau su 8 do 10.000 vojnika, 16 haubica, 32 manja pjeadijska topia, 500 konja i 40 kamiona.. ,15 Drugog augusta 1943. dijelovi 114. njemake Jeger divizije, preko Vrtoa, izbili su u Kulen Vakuf i spustili se u selo Ostrovicu prema Donjem Lapcu. Izvjetavajui o tom dogaaju Kotarski komitet je javio Okrunom komitetu 0 daljnjem pristizanju njemakih jedinica u Biha. U izvjetaju, to ga je 13. augusta 1943. uputio Okrunom komitetu, Kotarski komitet pie i ovo: Nijemci se i dalje iz pravca Banje Luke prebacuju za Biha. Imaju namjeru prema Suaku i D a l m a c i j i . . . Iz podataka nije bilo teko zakljuiti u kojem e pravcu krenuti neprijateljske snage za koje se znalo da prelaze jainu njemake divizije. Na osnovi obavjetajnih podataka koje je primio iz donjolopakog kotara a vjerojatno 1 iz drugih izvora Okruni komitet je 23. augusta 1943. godine, pet dana prije ulaska Nijemaca u Donji Lapac, pisao svim kotarskim komitetima, pored ostalog, i ovo: Prema obavjetenjima s kojima raspolaemo Nijemci namjeravaju da poduzmu ofanzivu s namjerom da preko Like izbiju u Primorje i Dalmaciju. Ovo ne mora bita tano, ali za svaki sluaj skreemo vam panju da ovom posvetite ozbiljnu brigu, te Vas upozoravamo na nae ranije pismo koje smo Vam uputili u vezi s neprijateljskom ofanzivom, da ga dobro prouite i po njemu postupite. Naroito Vam skreemo panju da uloite maksimum truda, kako bi se etva ne samo digla ve i blagovremeno sklonila u zemunice. Istiemo da je Kotarski komitet za Lapac u posljednje vrijeme pokazao prilino spretnosti u organizaciji sklanjanja i skrivanja etve, te Vas pozivamo da i Vi slijedite njihov primjer. 16 U to vrijeme, pored pohtiko-organizacionih mjera, nisu izostale ni obavjetajne pripreme za doek njemakih okupatora, koji su se, tada prvi put, pojavljivah na ovom teritoriju. Prebiralo se po sehma i prevrtalo po imenima bivih austrougarskih vojnika da- bi se meu njima nalo one koji se bar minimalno mogu sporazumjeti na njemakom jeziku. Pripremalo se za uspostavljanje kontakta s neprijateljskim vojnicima, u svrhu vrenja zadataka koji su stajali pred partizanskom obavjetajnom slubom.
Pripreme za rad u uslovima njemake okupacije Izbijanjem Nijemaca u Kulen Vakuf, partizanska obavjetajna sluba je ubrzala pripreme za rad u uvjetima njemake okupacije. Prilo se odabiranju i pripremi podesnih osoba koje e novodolim okupatorima ponuditi usluge. Prvih augustovskih dana 1943. nekohko pedesetogodinjaka, bivih austrougarskih vojnika, prigrhli su stare kolske vjebenice iz njemakog jezika da bi uz pomo utih i pohabanih itanki obnovili svoje, nekad skromno, znanje njemakog jezika. Tako, oni poee tajno i javno da se pripremaju za dolazak Nijemaca Tajno su uih njemaki, a javno se, na veliko uenje svojih suseljana, poee druiti s onima za koje su u selu znali da ne mrze etnike. I im su doh Nijemci, a s njima i etnici, odmah se u pojedinim sehma pronesoe glasovi kako se neki uhljebie kod Nijemaca i etnika. Suseljani su ih gledali poprijeko, s neskrivenom mrnjom. U Birovai i Doljanima mnogi se nisu mogh iuditi kad se prou da su se Stevo Mrda i Filip Medi nali u slubi Nijemaca i etnika. U okviru plana obrade ireg kruga lica u neprijateljskim garnizonima rastao je broj saradnika partizanske obavjetajne slube oko pojedinih neprijateljskih garnizona. Ne ostade sve na pedesetogodinjacima, bivim austrougarskim vojnicima. Partizanska obavjetajna sluba ojaa se znatnim brojem omladinki i ena. Neke dotadanje lanice S K O J - a , po direktivi raskinue veze sa svojom organizacijom da bi se, glumei pasivnost, mogle nai u sehma pod neprijateljskom okupacijom. Meu skojevkama koje na sebe navukoe gnjev okoline, bile su i Mara Medi i Zorka opi, djevojke koje u svojoj obavjetajnoj aktivnosti poluie zavidne rezultate. U poetku zime 1943. godine, pod razliitim izgovorima, neki stanovnici poee se nastanjivati u svojim naputeinm kuama po sehma u kojima su se smjestili i neprijateljski garnizoni. Vraali su se iz udaljenih bosanskih sela i pljeevikih visova, gdje su bili izbjegli jo prije dolaska Nijemaca. Iza stvarnih razloga povratka kuama mnogih porodica, stajali su smioni planovi dugorone borbe protiv iskusnog i lukavog neprijatelja koje su zacrtale partijske organizacije i partizanske obavjetajne slube. Vjeto glumei svoj strah pred partizanima, neki od ovih saradnika okupatora tako su se dobro ugurali u volju Nijemaca, da su se mogli slobodno kretati po neprijateljskom garnizonu. Nijemci neke namjestie kao pomono osoblje u svojoj kuhinji i poee ih koristiti da im kao sakupljai jaja, mlijeka i drugih namirnica prikupljaju podatke o partizanima. Tako ovi dvojnici poee snabdijevati Nijemce podacima o pojavi partizanskih grupa po sehma. Pri tom su morah voditi rauna da ne dostave one podatke koji bi bih suprotni obavijestima koje su Nijemci primali i od etnika. Tim radom za raun Nijemaca partizanski obavjetajci su se dosta uspjeno kamuflirali, to im je omoguavalo da izvravaju svoje zadatke. Ovi ljudi su brzo partizanskoj obavjetajnoj slubi poeli davati podatke o broju neprijateljskih vojnika po garnizonima, o njihovim meusobnim odnosima, o sastavu i porijeklu starjeinskog kadra, o pokretima neprijateljskih jedinica komunikacijom BihaKnin i obratno. Obavjetajna sluba Komande mjesta Donji Lapac bila je u mogunosti da u nekim neprijateljskim garnizonima svakodnevno zna i za jelovnik neprijateljske posade.
Od izuzetnog znaenja bile su informacije o raspoloenju i karakternim osobinama pojedinaca u neprijateljskim garnizonima. Nakon to je dobro upoznala raspoloenje dijela ljudstva na protivnikoj strani, partizanska obavjetajna sluba bila je ve potkraj decembra 1943. u mogunosti da u nekim garnizonima pristupa pridobijanju pojedinaca za NOP. Ona na razne naine, a naroito koristei domiljatosti i zalaganje djevojaka, dolazi u kontakt s pojedinim domobranima, legionarima i domobranskim oficirima. Meu onima, koji su prvi poeli i due vremena uspjeno saraivali s partizanskom obavjetajnom slubom, bili su domobranski natporunik Martin bivi uitelj iz doljanskog i porunik Zdjelar iz kupirovakog garnizona. Ukljuivanjem ovih ljudi u rad za NOP poeo je proces podrivanja neprijateljskih garnizona iznutra, to je znatno olakalo borbu protiv neprijateljskih planova, a naroito iznenadnih i mukih akcija likvidiranja baza NOP-a. U prvim kontaktima s partizanskom obavjetajnom slubom Martin je signalizirao da u neprijateljskom taboru pokuavaju protiv partizana, gdje god je to mogue, primijeniti metode shne partizanskim. Uz njegovu su pomo kasnije otkriveni neprijateljski pokuaji da se iznenada napadne partizanski centar u Martin Brodu. Mjesto iznenaenja, neprijateljskom trupu je namjetena stupica.
Borba protiv trupova Partizanska obavjetajna sluba uspjeno se nosila s monom i iskusnom njemakom obavjetajnom slubom i onemoguila njene planove likvidacije partizanskih baza i uporita pomou posebnih jedinica zvanih trupova. Svijest i budnost naroda i organiziranost nae obavjetajne slube respektirao je i sam neprijatelj. Ne samo da su neprijateljski trupovi onemoguavani u svojim namjerama, ve je partizanska obavjetajna sluba inicirala niz uspjenih akcija za unitenje dijelova neprijateljskog trupa. Tu prvenstveno spadaju udarci koji su neprijateljskom trupu zadani u februaru 1944. u Osredcima i na prilazu prema Martin Brodu. Osvitao je prohladan septembarski dan etrdeset tree. Iz jedne izbjeglike bajte-kolibice na Kamenskom (visoravni na Pljeevici)- izala je etrnaestogodinja djevojica i u potrazi za vrganjima lutala rosnom poljanom ispod zamagljenog Prkosa. Odjednom je ugledala neobian prizor. Iza umarka, dvadesetak metara pred njom, provirivao je vojnik s partizanskom kapom. Djevojica se zbunila i uplaila naina na koji joj se nepoznati pokuao pribliiti. Partizan, pa se krije udila se djevojica. Pogotovo kad se partizan baci na zemlju i poe puzati, a za njim drugi i trei. Djevojica vrisnu i sreom uspije pobjei niz strmu umsku tratinu. Ta zagonetna epizoda s Prkosa ve istog dana stie do obavjetajne slube Komande mjesta Donji Lapac, koja se po evakuaciji Lapca smjestila na Kamenskom. Sluaj nije ostao nezanimljiv. Pristupilo se provjerama. Jo je prije primijeeno da se neke neprijateljske jedinice koje su ile u pljaku u Oraovac i Dnopolje vraaju ponekad za desetak ljudi manje. Paljivu oku omladine, ena, staraca, pa i pionira koji su i radi svoje vlastite samozatite motrili na neprijatelja, nije promakla ova brojana neloginost.
Napad na partizanski centar na Kamenskom i u Doljanima Vrijeme je prolazilo. Primicao se oktobar, a sluaj s Prkosa jo nije bio u potpunosti razjanjen. Kontrola svega to se zbivalo u Lapakoj dolini, pogotovo u selima ispod ume, znatno je pojaana. Tom je pridonijela i direktiva Okrunog komiteta Partije, koja je 1. oktobra 1943. upuena Kotarskom komitetu, koji se tada nalazio na Kamenskom: Vodite rauna da narod koji zalazi u zaselak i sela oko Lapca ne bi nasjedao lanim glasinama etnike bande i Nijemaca, kao i da na raun branja krompira i kukuruza ne bi pojedini rekcionarno nastrojeni elementi, podravali veze s pomenutim neprijateljem, pa radi toga pojaajte, organizujte i uvrstite to bolje obavjetajnu slubu, koja bi morala i trebala, uz vau pomo, podrku i svakodnevne upute, uoavati rad i djelovanje reakcionara, njihovo kretanje i tome slino.17 Odgovornije i paljivije nastavljeno je motrenje, kako po sehma, tako i s ivice ume otkud sc imao dobar pregled itave Lapake kotline. I ne samo to. Komanda mjesta Donji Lapac, mislei da e otkriti ubacivanje neprijateljskih manjih dijelova u umu prema Kamenskom, poela je prakticirati postavljanje naoruanih konspirativnih zasjeda na podesnim mjestima koja su iz sela Oraovca i Dnopolja vodila u ume. Nije trebalo dugo ekati. Unato neprijateljskoj vjetini i opreznosti, grupi boraca iz Komande mjesta Donji Lapac uspjelo je da dvojicu Nijemaca ubiju, a treeg rane i zarobe u momentu kada se njihovo odjeljenje od osam ljudi pokualo ubaciti u umu iznad sela Dnopolja. U rancima Nijemaca pronaene su partizanske uniforme, koje su kanili obui im dublje uu u umu. Zarobljeni Nijemac poneto je natucao srpskohrvatski. Svoje prisustvo na tom mjestu pokuao je objasniti zadaom svog odjeljenja da od partizana na Kamenskom zatiti svoje snage u Donjem Lapcu, a za partizansku uniformu u svom rancu je rekao da je pronaena u praznoj kui u Dnopolju, iz koje su izali. Objasnio je da pripada 373. legionarskoj diviziji, ali je briljivo uvao tajnu da pripada posebnoj jedinici trupu, kao i zadatak zbog kojeg su poli na Kamensko. Ono to je ranjeni Nijemac tajio, narednih dana se potpuno razjasnilo. Obavijest je dola iz Bosanske krajine. Komanda bihakog vojnog podruja obavjetavala je Komandu mjesta Donji Lapac da su se u Krajini na osloboenom teritoriju pojavile manje njemake jedinice preruene u partizanske uniforme, takozvani trupovi. Jo prije nego je 114. njemaka Jeger divizija krenula na jug od Bihaa, Nijemci su bili naisto s tim da ona prodire na podruje gdje partizanski pokret ima masovnu podrku stanovnitva. Njemaka obavjetajna sluba je znala da na tom podruju postoji razgranata mrea komandi, komiteta, odbora. Zato su odluili da na taj teritorij ubacuju svoje posebne jedinice trupove koje su kolovali u Trapistima kod Banje Luke. Nekoliko pokuaja njemakog trupa da iznenadnim napadom likvidira partizanski centar na Kamenskom, ostalo je bez uspjeha. Nijemci nisu postigh cilj ni u prvoj polovici oktobra 1943. kada su jaim snagama zaobili i napah partizane na Kamenskom, a svoj trup ubacili u umu da unutar partizanskih redova pokua izazvati paniku i nered. I tada su pretrpjeli gubitke koje su im zadali borci bataljona Stania Opsenica i ete pri Komandi mjesta Donji Lapac. Pojava njemakih trupova u partizanskoj uniformi natjerala je sva rukovodstva drutveno-pohtikih organizacija i sve vojne jedinice na Kamenskom da
17 Isto.
pojaaju budnost. Trebalo se odluno uhvatiti u kotac s neprijateljem i onemoguiti mu iznenaenje. Taj je zadatak uzela na sebe i velikim dijelom ga uspjeno izvravala obavjetajna sluba. Nakon uestalih napada na Kamensko, pogotovo nakon paljenja kua i drugih nastambi na Kamenskom, Kotarski komitet Partije odluio je da svoje sjedite, zajedno s Kotarskim NOO i Komandom mjesta, premjesti u Doljane, kako bi ojaao politiki rad u tom dijelu kotara i iskoristile povoljne mogunosti za rad obavjetajne slube i drugih organa i organizacija u suprotstavljanju neprijatelju. Ni j em ci su brzo osjetih da je partizanski centar nestao s Kamenskog, pa se njihova obavjetajna sluba dala na posao da otkrije novo sjedite kotarskih ustanova. Posao im je bio tim laki, to se njihovo novo sjedite nije ni krilo. Sve te ustanove razvile su odmah intenzivnu javnu djelatnost. Uestale akcije na manje neprijateljske dijelove na cesti kojom je neprijatelj saobraao, bile su oit znak prisutnosti partizanskih snaga. Nijemci nisu oklijevali. Dali su se na posao da ostvare ono to nisu uspjeli na Kamenskom. Napravljeni plan nije se mnogo razlikovao od ranijih, u biti ablonskih njemakih planova. Trup je trebao da izvri iznenadni napad iz neposredne blizine, da razbije partizane i stvori paniku, a prispjela njemaka glavnina trebala bi da dokraji likvidaciju. Glavna meta, pored Komande mjesta, odbora i komiteta, bio je i Stab 5. brigade 19. sjevernodalmatinske divizije NOVJ. Dvije obavijesti, dobivene iz dvaju razliitih izvora, bile su dovoljne partizanskoj obavjetajnoj slubi da 4/5. novembra 1943. u Doljanima inicira budnost i pripravnost do te mjere da je sve to je moglo nositi puku bilo stavljeno u stanje pune bojne gotovosti. Partizanska patrola na Prisjeci primijetila je 4. novembra njemake izviae na vrhu Visoice kako pomou dalekozora promatraju prostor izmeu Borievca i Bubnja. Negdje u isto vrijeme primljen je zanimljiv izvjetaj iz sela Zaklopca. Skojevka Zorka opi, koja je s razlogom i po uputi partizanske obavjetajne slube, svoje lanstvo u skojevskoj organizaciji drala u ilegalnosti, obavijestila je Duana Media, komandira ete pri Komandi mjesta, o pojavi jedne etnike i jedne njemake grupice u svom selu. Za Nijemce je ula da su tu na terenu, a etnike je i vidjela kada su se o svom planu dogovarah s njenim ocem. Po tajanstvenom dranju Nijemaca, a i etnika na Zaklopcu, bilo je za pretpostaviti da se radi o njemakom trupu za iju akciju etnici prikupljaju podatke. Nije bilo teko ove dvije pojave izvianje Visoice kod Donjeg Lapca i izvjetaj koji je stigao sa Zaklopca meusobno povezati. Petog novembra 1943. prvi plotuni odjeknuli su pod Lipovaom otkud su se i oekivali. Neprijateljski trup naiao je na zasjedu kada se pokuao kriom privui kui u kojoj se do prije dva dana nalazio Stab 5. brigade Kninske. Poshje sukoba s drugom zasjedom, trupovci su se kroz pomrinu povukli u Lipovau, otkud su s nekoliko raketa oznaili neuspjeh. Raketama su upozorili svoje na Prisjeci i u Bubnju da im je u Doljanima prireen drugaiji doek. Unato neuspjehu, Nijemci nisu odustali od napada na Doljane. Oni su istog jutra s oko 1.000 legionara iz 373. divizije poeli nadiranje prema Doljanima. (J selo su uspjeli prodrijeti tek u veernje sate, kada su jakom artiljerijskom i minobacakom vatrom s Ivanjevae i Kalanjue uspjeh potisnuti stotinjak boraca koji su pripadali eti Komande mjesta Donji Lapac i specijalnoj eti Komande 2. likog podruja.
Neprijateljske namjere su se izjalovile zahvaljujui obavjetajnoj slubi i Zorki opi sa Zaklopca, koja je prijavljujui izdajniki rad svoga oca, osujetila plan neprijateljskog trupa. Jedna od najaktivnijih skojevki u Zaklopcu, Zorka, nije bila motivirana niim drugim osim predanosti idejama borbe protiv faizma. Demaskiranje trupa Perkovi Zahvaljujui iroko zasnovanoj mrei oko neprijateljskih garnizona i ljudima iz garnizona, partizanska obavjetajna sluba saznala je mnogo toga o emu je ovisila uspjena borba protiv neprijateljskih trupova. Upoznala je strukturu i nain rada i taktiku te zloglasne, iako malobrojne, formacije. Na osnovu izvjetaja, kako s podruja donjolapakog kotara, tako i iz drugih krajeva, Glavni obavjetajni centar pri Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske, upoznao je svojom instrukcijom od 29. XII 1943. godine, podreene obavjetajne centre o trupovima i uputio ih na mjere koje bi trebalo primjenjivati u onemoguavanju i likvidaciji trupova. Podaci GOC-a podudarah su se s onim to se o trupovima dotad znalo i zakljuivalo iz iskustva na terenu donjolapakog kotara. U jesen 1943. u GOC-u su saznah da su Nijemci formirah specijalno obuavane i opremljene jedinice od etrdesetak ljudi. Svaku od tih grupa nazvali su trupom. Prvi trup organiziran je u 369. legionarskoj vrajoj diviziji. Trupovi su bili formirani u 114. njemakoj i 373. legionarskoj diviziji, te u jednom puku divizije Brandenburg. Ljudstvo je regrutirano na dobrovoljnoj osnovi iz redova Nijemaca, ustaa i legionara. Osnovni zadatak trupova bio je da prodiru u dubinu partizanskog teritorija, da se koriste nou, maglom i drugim prirodnim prednostima tajnog privlaenja, kako bi to potpunije iskoristili trenutak iznenaenja. Na donjolapakom podruju Nijemci su imali velikih tekoa s kamufliranjem svojeg trupa, pa su mu ak i unutar svojih garnizona formalno davali status posebne tehnike jedinice, na primjer za odravanje telegrafsko-telefonskih linija. Telefonske linije kojima su se Nijemci sluili, bile su svakodnevnim partizanskim akcijama kidane pa im se inilo da e pria o tehnikoj jedinici biti najuvjerljivija. Ali obavjetajci s vrela Une i Pljeevice s uspjehom su doskoili i toj njemakoj varci i skidah masku s njihovih trupova. Rijetki mjetani, to su se nastanili u svojim kuama u Donjem Lapcu, jednog dana opazie pojavu nove grupe lica u neprijateljskim uniformama. Nastanili su se u poveoj kui na poetku lapakog Zegara, a dijelovi stalne neprijateljske posade koji su sve dotle bili u toj kui i gospodarskim zgradama oko nje, preko noi su iseljeni i smjeteni u novosagraenim barakama. Za novopridolu jedinicu se govorkalo da joj je zadatak odravanje tt linija uz komunikaciju koje partizani svake noi rue, sijeku i odnose. Nakon tih opih informacija, sugerirano je nekim suradnicima partizanske obavjetajne slube u mjestu da jo jae motre na kuu ukia u kojoj se smjestila tehnika jedinica. Da bi stvar sasvim izveli na istac i ujedno potvrdili ili odbacili svoje dotadanje pretpostavke, partizanski obavjetajci su reirali i jednu, za te okolnosti na izgled jednostavnu i obinu, a ipak originalnu akciju provjere stvarnog karaktera tehnike jedinice.
Polovinom januara 1944. u Komandi mjesta Donji Lapac, smjetenoj u Mazinu, dvojica boraca iznenada prekinue posao koji su obavljali ve nekoliko dana. Reeno im je da odloe jo nedovrene opanke oputae i da dobro nabruse svoje noeve-korinjake. A tko zna na to su sve pomiljali partizanski opanari kada im rekoe da pronau i od nekoga posude dvije jae otre britve. Na prikupljanje raznog alata i pribora dalo se jo nekoliko boraca. Po selu su prikupljane pile, sjekire i eljezni batovi. U prvi sumrak grupa od dvadeset i dva borca u kojoj su se nalazili i komandant Komande mjesta Donji Lapac uro Sua, komesar Komande Mio Medi i komandir ete pri Komandi mjesta Duan Medi, s pozamanim teretom na leima, gazei debeo snijeg, odmicala je od sela i zamicala u umu Mazinske planine. Sputajui se niz planinu, kolona boraca primicala se cesti BihaKnin, njenom dijelu Dobrosela i Doljana. Diverzanti su rasporeeni na relaciji dugoj etiri kilometra, od dobroselskog groblja do Donjeg Varoa u Doljanima. Iako u velikoj urbi, posao su obavljah gotovo besprijekorno: pitale su pile, lupah batovi i sjekire i kljocala klijeta. Otpiljeni telefonski stupovi su titrah i brujale presjeene ice. Osamdesetak telefonskih stupova pretvoreno je u mnotvo manjih komada. Po okonanju akcije na Breinama, partizanska grupa povukla se pod Bakra i smjestila u kui Peje Media da prieka izvjetaj o njemakom reagiranju. Pejo, partizanski aktivist, koji se mnogo puta pokazao i vjetim obavjetajcem- nakon razgovora s partizanskim oficirima, uzeo je svoju mauzerku i iezao u noi, da bi jo prije dana stigao u selo Gajine kraj Donjeg Lapca. Otuda je trebao donijeti izvjetaj kako e, poshje akcije na Breinama, reagirati tehnika jedinica smjetena na lapakom Zegaru. U oekivanju obavijesti iz Donjeg Lapca i idue je veeri partizanska grupa nastavila svoj posao na telekomunikaciji. Na Dabinoj strani, u duini od dva kilometra, pokidana je specijalna linija kojom je tab 15. brdskog korpusa bio povezan s podreenim mu jedinicama u Dalmaciji. Ni ponovljena akcija unitavanja neprijateljskih telekomunikacija nije u Donjem Lapcu ni najmanje uznemirile tehniku grupu za odravanje tt linija. Po okonanju akcije na Dabinoj strani, partizanska se grupa ponovno nala pod Bakraom, gdje je od saradnika iz Donjeg Lapca primila izvjetaj. Motrei na zbivanja unutar i okolo ukieve kue, u lapakom Zegaru, u kojoj je boravila tehnika jedinica, saradnici partizanske obavjetajne slube Mojo Raeta i djevojica Dragica Tadi, uzaludno su nastojali da vide naprave za penjanje na telefonsko-telefonske stupove, ih bilo kakav pribor za odravanje telegraf-telef. linija. Zapazili su da jedinica raspolae izuzetno dobrim naoruanjem: 43 vojnika, tridesetak strojnica i pukomitraljeza. Ljudstvo se, kako se doznalo, nalazilo pod komandom ustakog porunika Perkovia. Istina, nedaleko od te kue bili su uskladiteni telefonski stupovi. Ali tog jutra dola je sasvim druga jedinica, natovarila i odvezla stupove i icu, a da jedinica koja je oznaavana kao tehnika, nije ni prstom maknula. Ni narednih nekohko dana nije bilo promjena u brojnom stanju onih koji su se prali na bunaru ispred ukieve kue. Na provokaciju protivnika Nijemci nisu reagirah. Nisu, ini se, ni pomiljah na to da su partizanski obavjetajci, upravo, pomou te akcije skinuli s dnevnog reda pitanje to se krije iza bezazlenog naziva radna grupa za odranje tt linija. Kad su ve skinuli masku s njemakog trupa, partizanski su obavjetajci o njemu preko svojih veza u garnizonima saznah jo tota.
Lukavstvo trupa osujeeno na Osredcima Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja na obroncima Pljeevice neprijateljski trup se usmjerio na drugu stranu. Planiran je njemaki desant na Drvar. tab este proleterske divizije postao je neposrednim ciljem napada trupa. Probiti se u blizinu taba 6. divizije, otkriti njegovo sjedite i iznenadnim udarom obaviti ono radi ega su Nijemci i stvorili svoje trupove, bio je zadatak koji je pred sebe postavio trup Perkovi. Izmeu Srba, u kojem se nalazio neprijateljski garnizon, dokle je trup mogao doi neopaeno i Drvara u ijoj se okolici smjestio tab likih proletera, nalazila su se sela u kojima je sve to je ivo bezgranino mrzilo neprijatelja i 11 borbi za svoju slobodu bilo spremno podnijeti svaku moguu rtvu. Trupovcima je ostalo jedino da krenu u izvianje i da se usput poslue smiljenim lukavstvom. Nijemci brzo uvidjee da od svog izvianja s Bogutovca nemaju mnogo koristi. Njemaki obavjetajci iz pukovskog I-c ureda 18 (373. legionarske divizije Tigar) odluili su da se poslue smiljenim lukavstvom. Abwehrovci su rezonirali da domobrani, a i legionari ionako svaki dan bjee partizanima i im se pojave, svaka im baba daje vezu. Poi e njihovim stopama i stii e do eljenog cilja. Partizani su se ve tohko navikli na te prebjege da ih nerazoruane sprovode od svojih manjih punktova viim tabovima i komandama. U Osredcima se u prvoj polovini februara 1944. pojavila grupa legionara. Traili su vezu koja bi ih odvela do taba prve partizanske jedinice da joj se predaju i prikljue. Pomogle bi vam da moemo. Ne znamo. Partizane nismo vidjeli tko zna otkada, jo prije nego to su otili u Bosnu nakon kraeg razmiljanja odgovorie im osredake djevojke. Lukavstvo nije uspjelo jer u dranju ove grupe neprijateljsskih vojnika ve je pri prvim susretima bilo tota odbijajueg. Drugaije su izgledali, razgovarah i ponaali se kao pravi prebjezi. Raniji prebjezi nisu postavljah uvjete da ih odvedu ba ravno u tab. Predavali su svoje oruje seljacima, djevojkama, odbornicima i eljeli da se to prije sklone ispod oka onih koji su ostali u neprijateljskim garnizonima. Jedva da su pripadnici neprijateljskog trupa, vraajui se onog predveerja s Osredaka, stigli u Srb, a u opinskom obavjetajnom centru u Dugopolju ve se nalazio izvjetaj o grupi legionara koji su traili vezu zahtijevajui da ih se odvede pravo u tab. Obavijest o tome proslijeena je i dalje, meu ostalima i tabu najblie brigade este proleterske divizije. Sutradan se u Osredcima nala udarna grupa Prve like proleterske brigade. Ona je tog februarskog dana ekala da primi posjetioce koji djevojkama obeae da e ponovo doi. I zaista, doli su. Ujutro 10. februara 1944. na prostoru izmeu Srba i osredake crkve, obavjetajno-bezbjedonosni sistem bio je u svojoj punoj funkciji. Bio je to, prvenstveno, sistem relejnog prenoenja obavijesti o pokretima neprijatelja. Na koji kilometar od osredake crkve, u jednoj uvahci prema Srbu, stajala su konjska kola natovarena s nekohko vreica ita. Njihov vlasnik, stariji ovjek, tapkao je oko zaprege i neto popravljao. Na as bi se udaljio od svojih kola i s jednog zida provirivao prema Srbu. Cim je ugledao dim, to se od zapaljene komue i trnja digao iz bae koja se nalazila na raskrsnici kupirovake i osredake ceste, skoio je u kola i trkom potjerao konje cestom prema Osredcima.
18 Obavjetajno odjeljenje u trupnoj Jedinici.
Kada se naao ispred parohijskog stana u Osredcima gdje se smjestila partizanska zasjeda, ovjek uzbueno ree: Drugovi, vabe dolaze i produio prema Dugopolju. Nedugo iza toga neprijateljski trup se pojavio u vidnom polju partizanske udarne grupe. Petnaestak neprijateljskih vojnika kretalo se po svim pravilima borbenog poretka. Kolona po jedan u stanovitom razmaku. Nimalo nisu bili nalik onima koji su poli da se predaju partizanima. Proleteri su ih pustili da priu na domah same cijevi. Na partizansku zapovijed: Stoj, predajte se, u rukama petorke koja se kretala naprijed, zaleprae bijele maramice. Trupovci su se primicali zasjedi. Nedostajalo je korak-dva i inilo se da je ruka neprijateljskog oficira bila spremna da se rukuje. Odjednom, bijela maramica se naglo opusti i ruka poleti u saru lijeve izme. Oprezne oi ni ovaj put ne iznevjerie Radu apu, komandira proleterske udarne grupe. Kama za kojom je posegao neprijateljski oficir ne dobi priliku da se iskae. Pred partizanskom zasjedom ostao je leati u vlastitoj krvi oficir zvani Lola, voa ovog dijela neprijateljskog trupa. Bespomono je mahao kamom koju je drao u ruci. Ostatak trupa bjeao je prema Srbu ne obazirui se na mrtvog vou i jo etvoricu svojih pripadnika koji su ostali na ulazu u selo.19 U ovoj akciji ranjen je na drug Mio Rodi iz Dugopolja, jedan od najhrabrijih boraca iz ove udarne grupe. Februarskih dana 1944. apina udarna grupa kao da se nije dala skinuti s lea neprijateljskog trupa. Na njegove tragove navodila ju je dobro organizirana obavjetajna sluba. Poznato je da su teite napada trupova Nijemci usmjerili na ona mjesta za koja su znali da se za njih vezuju snage oslobodilakih pokreta Bosne i Hrvatske. Stoga su doline Une i prijelazi preko rijeke ; kao usko grlo kroz koje je sinhroniziran borbeni otpor naroda Like i dijela Bosanske krajine bili meta stalnih njemakih napada pa i napada njihovih trupova. Meu vanijim punktovima naao se i Martin Brod, mjesto izmeu ustanikih centara u Lici i Bosni. Preko Martin Broda su vodile veze Glavnog taba NOV i PO Hrvatske s Vrhovnim tabom NOV i POJ, tako da je Martin Brod danomice primao i ispraao brojne partizanske delegacije, kurire, transportne kolone. Nijemci su to znah. Zato im je sliv Unca u Unu s okolicom postao vehki trn u oku, pogotovo od onog vremena kada se Vrhovni tab smjestio u Drvaru. Likvidaciju partizanskog uporita Martin Broda i objekata u njemu njemaka obavjetajna sluba smatrala je kao preduslov da svoje snage dovede u povoljniji poloaj i otvori put kojim bi prodrh u blizinu Vrhovnog taba. U Martin Brodu su bih, pored ostalog, smjeteni NOO-i i partijski komiteti iz susjednih likih mjesta. Zato Nijemci polovinom februara 1944. odluie da pomou svog trupa definitivno obraunaju s partizanskim aktivistima u Martin Brodu. Planirah su da se trup u Martin Brodu priblii skrovitim dragama koje su iz Doljana vodile do eljeznikog tunela u mjestu. Do tunela su trupovci trebah doi kao legionari, a iz tunela u Martin Brod kao partizani. Z a h v a l j u j u i vezama u neprijateljskom garnizonu obavjetajna sluba uspjela je Nijemcima da namjesti svojevrsnu stupicu. Primivi potrebna obavjetenja od natporunika Martina, biveg uitelja, obavjetajna sluba Komande mjesta Donji Lapac povezala se s udarnom grupom iz este like divizije, koja se tih dana od Osredaka povukla prema Breinama, pa je odlueno da proleteri doekaju neprijateljski trup na putu prema Martin Brodu.
19 I z v j e t a j P O C - a z a L i k u o d 1 . m a r t a 1944. g o d i n e .
Oko osam sati ujutro na postavljenu zasjedu naila je grupa od 18 neprijateljskih vojnika. U tren oka su likvidirani ubitanom vatrom iz bliskog odstojanja. 20 Prema martinbrodskom tunelu, kojim je tog jutra trebalo da se spusti njemaki trup, urno je odmicala kolona proletera vodei sa sobom jednog zarobljenika. Dotadanje dileme partizanske obavjetajne slube o domobranskom natporuniku, kao eventualnom dvojniku koga Gestapo podmee svom protivniku, sasvim su iezle. Pod izlikom da na Vrku kraj doljanske crkve iz familijarnih razloga posjeuje svoju tetku Boju, omladinac Duan Medi iz Bubnja preuzimao je obavjetajne podatke, koje je Bojina sinovka Mara primala od natporunika i prenosio ih na osloboeni teritorij. Domobranski oficir krupnim je koracima zakoraio meu iskrene antifaiste. Time je partizanska pobjeda nad neprijateljskim garnizonima u kojem se natporunik nalazio postala jo bliom i sigurnijom. 21 Zatita izbjeglikih logora i stanovnitva Obavjetajna sluba, kao organ ope bezbjednosti stanovnitva i snaga NOP-a, odigrala je znaajnu ulogu naroito u periodu njemake okupacije. Ona je s uspjehom vrila funkciju zatite: izbjeglikih logora, partizanskih komunikacija koje su prolazile preko okupiranog podruja, te centara okupljanja aktivista NOP-a od iznenadnih akcija neprijatelja. Dok su partijske organizacije nastojale da svoju umjenost unesu u organiziranje ivota u izbjeghkim logorima, u odranje borbenog morala naroda i osiguranje prehrane, dotle je obavjetajna sluba kao organ ue specijalnosti, u uskoj povezanosti s NOO-ima i vojno-pozadinskim organima, ulagala maksimum truda da svojim akcijama osigura zbjegove stanovnitva, kao i druge centre NOP-a, od iznenadnog neprijateljskog upada. U prvim danima evakuacije ispred neprijatelja, kao aktuelan zadatak, postavljalo se pitanje zatite izbjeglog stanovnitva. Pojavom neprijateljskih trupova opasnost od iznenadnih napada na nezatieno i goloruko stanovnitvo postala je jo vea. Mnotvu izbjeglikih logora, ratrkanih po umama, bilo je teko pruiti efikasnu zatitu pa je i to bio jedan od razloga da se kasnije mijenjao stav u pogledu daljnjeg zadravanja naroda po umama. Polovinom novembra 1943, skoro tri mjeseca nakon evakuacije, u planinama Pljeevice ostalo je jo samo nekoliko izbjeghkih logora, meu kojima je bio najvei, a i najugroeniji oraovaki zbjeg. U preostalim logorima organizirana je straarsko-izvidnika sluba, koja je znaila izvjesnu zatitu, iako nije mogla biti ni priblino garancija od eventualnih neprijateljskih iznenadnh napada. I u sluajevima pravovremenog otkrivanja neprijateljskih namjera, radi slabe pokretljivosti stanovnitva, optereennog stvarima vezanim za izbjeglitvo, bilo je teko izbjei rtve. Zadatak obavjetajne slube na zatiti izbjeghkih logora, pored iniciranja ope budnosti i stvaranja izvidnikih straa i parola, sastojao se i u borbi protiv neprijatelju sklonih pojedinaca koji su, stvaranjem panike i irenjem demoralizacije, ili na ruku Nijemcima.
20 Sjeanje potpukovnika J N A BADE APE. 21 itav garnizon je kasnije preao na stranu NOP, vojkama i odbornicima.
tim
to
su se domobrani predali
dje-
Poslije neuspjelih akcija iznenaenja na Kamenskom i Doljanima, Nijemci su otricu svog bijesa usmjerili protiv golorukog naroda u zbjegovima. Nakon nekoliko pokuaja na Kamenskom, gdje su se nalazili zbjegovi iz Dnopolja i Kruga, prvi na redu bio je zbjeg stanovnitva iz sela Oraovca. Polovinom novembra 1943. obavjetajna sluba signalizirala je Kotarskom komitetu Partije podatke da se njemaki trup sprema izvriti pokolj u Oraovakom zbjegu. Mogunosti za provjeru ovog podatka nije bilo. Nije bilo vremena, a ni snaga za poduzimanje jaih mjera odbrane. Drugog izbora, osim evakuacije zbjega i razmjetaja po udaljenim, do tad slobodnim selima doljanske i srbske opine, nije bilo. Kotarski komitet je tom pitanju poklonio dunu panju. Odmah je odredio da grupe boraca iz sastava Komande mjesta Donji Lapac, s kojom su krenuh predsjednik Kotarskog NOO-a i komesar komande mjesta, izvri evakuaciju Oraovana. Nedugo iza evakuacije oraovakog zbjega, pokazalo se da je informacija o neprijateljskim namjerama bila tona. Nijemci su prodrli u umu Sarajevo, u blizini koje se nalazio pomenuti zbjeg. Uz pomo etnika u umi su uspjeh otkriti vojna skladita, opljakati ih i unititi. Za sve vrijeme njemake okupacije kotara, pored drugih organa, znaajnu ulogu u zatiti stanovnitva imala je i obavjetajna sluba. Ona je bila nosilac bezbjednosnih mjera i glavni instruktor narodne samozatite. Pravci evakuiranja stanovnitva bili su skoro uvijek uspjeno odabirani i u ovisnosti o podacima koje je obavjetajna sluba davala o neprijateljskim pokretima i namjerama. U vrijeme sedme neprijateljske ofanzive pa i kasnije, manevriranje sa stanovnitvom vreno je u skladu s mjerama bezbjednosti i samozatite. Zahvaljujui tome, neprijatelj nije uspijevao da u svojim akcijama vri masovne zloine.
Osiguravanje partizanskih komunikacija Njemaka okupacija donjolapakog kotara nije uspjela njegovo stanovnitvo otrgnuti od borbe. Ono je i dalje ostalo najvaniji nosilac borbe protiv faizma. Toj injenici treba zahvaliti da su partizanske komunikacije, koje su preko ovog kotara vodile iz Bosne u Liku i obratno, funkcionirale i u uvjetima totalne neprijateljske okupacije. titilo ih je itavo stanovnitvo pokazujui veliku budnost i portvovanje. Meu komunikacijama, koje su vodile istono od Pljeevice, povezujui Bosnu i Liku, posebno su se isticale dvije. Jedna je ila preko Mazinske planine, pravcem: MazinDobroseloBreineBubanjMartin BrodDrvar, a druga je vodila iz Mazina ili Bruvna, preko emernice, pravcem: NadurljajKupirovo KunovacOsredciDugopoljeDrvar. Pored pomenutih, bilo je u gornjem toku rijeke Une od Zaluja do Ripaa vie prijelaza lokalnog znaenja, a sluili su stanovnitvu i mjesnim aktivistima. U funkciji zatite partizanskih komunikacija nala se i partizanska obavjetajna sluba. Njeno angairanje bilo je neophodno, zbog toga to je tim putevima prolazilo mnogo vanih delegacija NOP-a. Pokraj neprijateljskih garnizona prolazili su brojni visoki rukovodioci NOP-a: Edvard Kardelj, Moa Pijade, dr Ivan Ribar, dr Vladimir Bakari, Rato Dugonji i drugi. Navedenim komunil
911
kacijama iz Bosne u Hrvatsku prolazili su i lanovi saveznikih vojnih misija pri Vrhovnom tabu NOV i POJ. Na osiguravanju komunikacija angairano je gotovo itavo stanovnitvo. Partizanska obavjetajna sluba stalno se pojavljivala kao faktor koji je kod stanovnitva razvijao smisao za budnost i opreznost, naroito protiv djelovanja neprijateljskih trupova. Zene, starci, omladinke, pa i pioniri prerueni u obine obane, obavljali su vane bezbjednosne zadatke na komunikacijama. Nezaboravna su sjeanja mnogih aktivista, njihova portvovanja, odgovornosti i sve ono to su ti obani radili, im bi im bila signalizirana potreba pojaane opreznosti. Njihovu odgovornost za dobrovoljno preuzete obaveze moemo usporediti s odgovornou najrevnosnijih straara na straarskom mjestu. Potkraj februara 1944. oekivao se prolazak dijela Sovjetske vojne misije iz Drvara do sjedita Glavnog taba NOV i PO Hrvatske. Klimatske prilike su mjestimino omoguavale da na oekivanim pravcima kretanja sovjetskih oficira dou do izraaja i seoski obani. Stada ovaca zadravala su se tih dana oko ceste koju je trebalo prijei, sve do mrklog mraka. Pastiri su paljivo promatrali sve prilaze cesti BihaKnin na dijelu to vodi Kupirovakom dragom i preko Breina. to se vie pribliavao mrak postajali su sve oprezniji. Pazili su da li se na prilazima cesti, koju je trebalo prijei, zapaaju kakve promjene, postavlja h neprijatelj zasjedu. Cim se spustio gusti mrak i skrio Breine i Kupirovaku dragu od oiju neprijateljskih vojnika koji su s gusto naikanih otpornih taaka titili svoje transportne kolone, pastiri su se povlaili i ustupali mjesto drugima. Na terenu su se pojavljivale grupe naoruanih partizanskih aktivista i motrile cestu. Partizanski centar u Mazinu, u oekivanju prolaska sovjetske delegacije, organizirao je osiguranje prijelaza na obadva pravca: kupirovakom i martinbrodskom. Bilo je mnogo primjera portvovnosti starijih osoba, ena, omladine i odraslije djece i ne samo onda kada su bih posebno angairani. Cesto su i samoinicijativno budno pazili na kretanje neprijatelja. O svemu sumnjivom najbrim putem su obavjetavah NOO-e, vojno-pozadinske organe, poznate aktiviste i partizansku obavjetajnu slubu. Obavjetajna sluba u ulozi inspiratora ope budnosti i samozatite stalno je uticala da organi NOO-a i vojno-pozadinske vlasti s maksimalnom budnou i revnou tite razne putne prijelaze. Na dijelu obale Une od sela Zaluja pa nizvodno sve do Ripa, uspjene prijelaze partizanskih snaga i naroda (preko rijeke), omoguavalo je stanovnitvo-, vrsto vezano za NOP. Ljudi uz Unu znali su za svaki mogui prijelaz, za svaki kamen na koji se ovjek moe osloniti u dubokim pjenuavim virovima rijeke. Tamonji stanovnici su pripremili i tajna skrovita gdje su se prikriveno drali amci i vee lae u kojima su, pred nasrtajima neprijatelja, prevozili vei broj osoba, stoku i drugi teret. Preko pojedinih virovitih mjesta gdje god su mogle da se ugrade i gdje su po svojoj skrovitosti bile sigurne upotrebljavale su se poprene uske gredice. One su koritene i za prijelaze preko rijeke na onim mjestima gdje ue korito lei meu liticama u dubini do stotinjak metara ispod obala na kojima su stavljene gredice. Sigurnost pojedinih prijelaza preko Une bila je od velikog znaenja za odvijanje raznovrsnih aktivnosti oslobodilakog pokreta, kako u okupiranim sehma na lijevoj obali rijeke, tako i na njenoj desnoj obali, gdje su se u poluosloboenim selima Bosanske krajine nalazili, uz bosanske organizacije, i aktivisti NOP-a i izbjeglo stanovnitvo s like strane.
Zatita centara okupljanja partizanskih aktivista Bezbjednost centara okupljanja partizanskih aktivista, uglavnom, je ovisila o budnosti i mjerama osiguravanja od iznenadnih napada neprijatelja. U tom je obavjetajna sluba, koga se oslanjala na budnost i portvovanost itavog stanovnitva, igrala vanu ulogu. Mnogo je primjera domiljatosti, a jo vie portvovnosti ljudi, ena, pa i odraslih pionira koji su dolazili do izraaja na zatiti centara okupljanja aktivista NOP od iznenadnih neprijateljskih napada. Stanovnitvo u sehma pod neprijateljskom okupacijom bilo je i posebno zainteresirano da neprijatelj ne iznenadi neki od centara u Kestenovcu, Rajinovcima, Palucima, Kamenskom, Visuu, Mazinu, Zavlai i Dugopolju. Potkraj februara 1944, u isto vrijeme kada su seoske obane na Breinama i oko Kupirova smjenjivah naoruani aktivisti da bi osigurah slobodan i bezbjedan prolaz dijelu Sovjetske vojne misije i njenoj pratnji, iz lapake doline, sela Birovae, u no se uputio pedesetogodinji ovjek. Napustivi svoju kuu verao se po strmim stazama iznad sela Dnopolja. Bijel, od poinjalog znoja, uporno je savladavao- osnjeene kose i uvale. Do Kuka je iao donekle lako. Na istonim dijelovima Pljeevice putevi i staze bili su mu donekle poznati. Kad je preao cestu, koja preko Kuka vodi od Donjeg Lapca prema Udbini, bilo je mnogo tee. Postojala je opasnost da u umama zaluta i pravovremeno ne stigne na odredite. Zurilo mu se. Prihvatio se mladikog posla da jo te noi dopre do partizanskog centra u Mazinu i prenese obavijest koju je smatrao vanom. Vrzmajui se po bespuima sarajevskih uma, prisjeao se septembarskog dana 1943. kada se na Kamenskom naao sa sekretarom Kotarskog komiteta Partije i komesarom Komande mjesta Donji Lapac koji mu saopie da se mora vratiti na obavjetajni rad u selo pod neprijateljskom okupacijom. U osvit zore pedesetogodinji Stevo Mrda naao se uuren u nekoj zidini mazinskog zaselka Babii. Iz izgorjele zidine javio se partizanskoj patroli koja je naila. Odbijao je da kae tko je i odkud dolazi i traio- da o njegovom dolasku odmah obavijeste komandanta ili komesara Komande mjesta. Stevine informacije, iako nelagodne, bile su vie nego dragocjene. Prismotra nad nekim kuama u Donjem Lapcu, gdje se bio smjestio njemaki trup, dala je pozitivne rezultate. Opaeno je da je neprijateljski trup u dvije grupice napustio svoju bazu u Donjem Lapcu. Nije se znalo u kojem je pravcu trup otiao. Zapaeno je i izvjesno komeanje u njemako-legionarsk-om garnizonu to je moglo biti znakom da se pripremaju za veu i zamaniju akciju. U zadnji as i Stevo je preko svoje jedne veze u etnicima primio obavijest da se Nijemci i etnici pripremaju da iznenadnim upadom unite partizane u Mazinu. Raspolagali su podacima da se u Mazinu, uz malobrojne vojne jedinice, nalazi i partizanski centar donjolapakog kotara. Napad Nijemaca i etnika trebao je uslijediti upravo tog jutra koje je osvitalo i kada se u Mazinu oekivao dolazak dijela Sovjetske vojne misije na njenom proputovanju do Glavnog taba NOV i PO Hrvatske. Mjere opreza i zatite koje su u partizanskom centru poduzete za svega pola sata od primljene obavijesti, garantirane su da e moment iznenaenja, na koji su Nijemci raunali, otpasti i da e se, ako i dou u Mazin, morati vratiti u Donji Lapac s mravim rezultatima. Tako je i bilo. Ono to im je promaklo s Rusima, Nijemci su raunah da e nadoknaditi s Englezima. Neto preko etnika, a neto preko svojeg trupa, koji je esto iz ume provirivao u osloboena sela zapadno od Pljeevice, njemaka obavjetaj5(j donji l a p a c
913
na sluba stvarala je potpuniju sliku o zbivanjima i ivotu u susjednom partizanskom centru. Oni su postepeno o Mazinu prikupili mnotvo podataka. Dolazili su do njih i sasluavanjem vojnih zarobljenika i civila. Saznanja da su u Mazin poeli dolaziti i avijatiari amerike i engleske armije, dalo je novi impuls ve ranije planiranoj akciji napada na Mazin. Iz raznih krajeva Hrvatske, gdje su se uspjeh spustiti nakon oteenja aparata, pristizala je u Mazin grupa po grupa saveznikih a vi jati ara. Skupljah su se da bi se prebacili za Vrhovni tab NOV i POJ i dalje za Italiju. Najvjerojatnije, izvianjem trupa, Nijemci su uspjeli pratiti kretanje avijatiara od Korenice preko Udbine do Mazina. Znade se i to da je Nijemcima preko etnika stigla obavijest da se u mazinskom zaseoku Tuli, u kojem je bila smjetena i Komanda mjesta Donji Lapac, nalazi major engleske armije Randolph Churchill, sin tadanjeg predsjednika britanske vlade Winstona Churchilla. Primivi od etnika obavijest, njemaki komandant u Donjem Lapcu nije oklijevao. Zloglasni trup se ve 17. aprila naao na vrhu Kremena. Motrio je itav dan i oekivao sutranje jutro kada je Mazin trebao da se nae u obruu Nijemaca, legionara i etnika. Meutim, na vrijeme su otkriveni planovi neprijatelja. Trup nije uspio da iznenadnim napadom izazove mete u redovima partizana i saveznika. To je omoguilo partizanima i saveznikim avijatiarima da se pravovremeno izvuku iz obrua. Zaista, zarobili su dva partizana, jednog amerikog avijatiara i osamnaest seljaka, mahom staraca i djece, stotinjak gladnih i ispaenih grla stoke. Bilo je nekohko teko ranjenih mjetana, to su ostali bez pomoi na smrzloj snjenoj proarici i osamdesetak zapaljenih kua, gospodarskih zgrada i bajti. Zapaljena su skladita hrane i soli. Spaeno je oko 100 avijatiara i major Randolph Churchill. Sedmog januara 1944. nad Kunovcem se pojavio pogoeni savezniki avion. Na domak neprijateljskih bunkera oekivao se pad aviona. Pojurilo je nekohko kunovakih pionira. Avion je pao u blizini neprijateljskih vojnika u Kupirovu. Mjestu na kojem se letjelica sruila, pojurili su i Nijemci. Kunovani su bili bri. Pioniri su ugrabih Engleza, sakrili ga ispred njemake hajke i spasili. Mileva Desnica i odvela ga je do Osredaka, otkud je dalje produio za Drvar. Dragan, Milan i Gojko Desnica, kao i Jovi Damjanovi djeaci iz Kunovca spadah su meu najhitrije i najupornije izviae i sakupljae informacija o neprijatelju. Oni su svojom borbenou i aktivnou zadavah neprijatelju podosta brige. Pomenuti djeaci, koji su iz pionira prerasli u omladince, vrili su dobrim dijelom i zatitu centra Mjesnog NOO-a koji se nalazio u Zavlai ili u umi izmeu Kunovca i Za vlake. Oni su svojim odlaenjem u selo, pa i do neprijateljskih bunkera, stalno izviah i motrih ne bi li otkrili kakve opasnosti i bilo to sumnjivo. U aprilu 1944. pravovremeno su otkrili pokret Nijemaca od Srba preko Kunovca u pravcu Zavlake, gdje se nalazio i kunovaki NOO. Pravovremeno su obavijestih svoje u Zavlai, to je omoguilo da se skupi grupa naoruanih odbornika i drugih aktivista. Zajedno s ostalima, pomenuti djeaci, su na podesnom mjestu iz zasjede otvorih vatru na neprijatelja i natjerah ga da se neobavljena posla povue u svoje baze. Milka Matijevi, sredovjena ena iz Kestenovca, s pravom se moe ubrojiti meu one koji su svojom hrabrou i razboritou pridonijeli spaavanju itavog politikog aktiva kestenovake opine. Aprilskog dana 1944. Milka je polako, kroz jutarnju izmaglicu kroila za jednom kravom niz strminu obraslu niskogorinim raslinjem. Zaokupljena svojim mislima, Milka je ila za kravom gledajui preda se. Tek sluajno joj se pogled zaustavi na jednom od grmova,
za koji joj se uini da se kree. Zena pomisli da joj se jo snenoj i gladnoj privida. Samo desetak koraka dalje, na svoje zaprepatenje, razabrala je da i ono to je ve ranije vidjela nije privid. Dobro je raspoznala crnu ubaru na glavi i naraslu riu bradu etnika. Malo dalje opazi jo jedan grm u pokretu. Sada razabra cijelu figuru ovjeka. Na glavi mu ljem, a u ruci zastraujui crn, svjetlucav automat. Sjetivi se da joj nejaka djeca jo bezazleno spavaju, uhvati je smrtni strah. I sama pomisao na djecu vrati joj prisutnost duha. Mora se vratiti, opet proi izmeu grmova u pokretu i nai se meu svojom djecom. Poe jo nekoliko koraka. Uze na ruku hrpicu suvaraka, viui na kravu kao da nita nije opazila. Dobrano pruivi korak, brzo stie kui u kojoj su djeca kao i uvijek spavala najslaim jutarnjim snom. Umjesto da uzme djecu i s njima bjei kud zna, Milka se odlui da najprije izvri svoju dunost na koju je nitko posebno nije zaduio. Samo to je na trenutak pogledala djecu, ena s naramiem suvaraka na ruci, gotovo trkom, odjuri kui predsjednika Mjesnog NOO-a Vuena ilasa. Vuene, drue, bjei kud zna. Selo je opkoljeno. Plot moje ograde pun Nijemaca i etnika. Nazabadali su granice sa suhim listom u odijela, pa izgledaju kao grmovi. Cim to saopi, Milka se vrati kui i djeci. Vuen je stao iznenaen i zbunjen. Ali samo za trenutak. Za to jutro sazvan je sastanak partijsko-politikog aktiva opine i to ba u njihovom selu. Aktivisti iz Kestenovca, Kalati, Buevia i Donjih trbaca, ako ve nisu uli u opkoljeno selo, onda su, ne slutei nikakvu opasnost, sasvim blizu. Ui e svaki as, ako im se na neki nain ne signalizira da ne srljaju u smrt. Cim se dohvati prvih uzviica i gaja, Vuen nasumce naizmjenino pusti nekohko kratkih, pa dugih rafala, a zatim zavitla i bombu. Veina predstavnika susjednih sela nije ula u opkoljeni centar opine. uvi kratke i duge rafale i prasak bombe, oni su promijenili smjer svoga kretanja. Stanovnitvo sela se najveim dijelom spasilo. Posakrivalo se i izvuklo skrovitim odstupnicama im su se uli plotuni uzbune. U sukobu s etnicima ponovo je ranjen tajnik opinskog NOO-a Kestenovac Nikola Predojevi, inae od ranije tei vojni invalid. Nije ostao itav ni predsjednik Vuen. On je, u rvanju s etnikom, kojem je uspio preoteti puku, ranjen. Tako je Milka Matijevi spasila vie lanova partije iz sela kestenovake opine. Sofija Petrovi je trei 7 km 12. augusta 1944. uspjela javiti da preko Bubnja nastupaju etnici za Paluke gdje se toga dana trebala odrati konferencija. Tako je spaeno etrdeset lanova Partije zajedno s politikim i organizacionim sekretarom Miom Mediem i Duanom Bokanom. Slinu akciju spaavanja aktivista NOP-a izveo je oko Petrovi, lan Mj. NOO-a Paluci. Naime, im su stigli na obalu rijeke, etnicima je uspjelo da neopaeno uhvate odbornika. U tom asu delegati Liani su se jo nalazili na desnoj obali rijeke ili po njenim pliacima. im je uvidio kakve opasnosti prijete Lianima, oki su proradili klikeri. Zaigrao je na kartu etnike lakomosti. Svojom domiljatou uspio je etnike nagovoriti da svoju akciju odgode za sutranje jutro. Ponudio se da ih u toku noi odvede na mjesto prenoita njegovih drugova paluanskih odbornika. Polakomljeni etnici, da bi istovremeno pohvatali like i bosanske komuniste, pristadoe na okin prijedlog. U toku noi Petrovi je poveo etnike do jedne kue u kojoj su, toboe, zanoivali njegovi drugovi. Dok je pred prozorom kue za koju je znao da se iz nje nema tko pojaviti, diskretno dozivao: Boo, M i l a n e . . . iskoristio je nebudnost svojih pratioca, skoio niz neku strminu i za as se naao na desnoj obali rijeke ispraen etnikim rafalima.
Masovna baza partizanske obavjetajne slube Masovnost i visok stepen organiziranosti obavjetajne slube na ovom kotaru odraz su masovnosti i organiziranosti pokreta koji se razvijao u ovom kraju od prvih ustanikih dana. Meu patriotski raspoloeno stanovnitvo, spremno da se svim sredstvima bori protiv neprijatelja, komunisti su unijeli duh poleta i visok stupanj organiziranosti. Nije pretjerano rei da je partizansku obavjetajnu slubu na ovom podruju pomagao itav narod. Ogromni ugled koji je Partija stekla u toku dvogodinje borbe do te je mjere vezao stanovnitvo uz komuniste, da su se oni u svim, pa i u najteim situacijama, mogli osloniti na sve stanovnitvo. lanovi Partije, djelujui kao odbornici, pripadnici vojno-pozadinskih organa, omladinskih i drugih organizacija NOP-a, uivah su puno povjerenje naroda. Moe se ustvrditi da se blizu 150 lanova Partije, koliko ih je bilo pri kraju 1944. godine, u uvjetima neprijateljske okupacije, u radu i ivotu, poistovjeivalo s oficirima obavjetajne slube. Oko pet stotina lanova SKOJ-a, nekohko stotina odbornika, aktivista AF2-a i USAOJ-a, inili su nepresuno vrelo kadrova dostojnih divljenja. Mnogo je ljudi radilo u partizanskoj obavjetajnoj slubi. Neto konkretnije, meutim, moe se govoriti samo o dijelu saradnika koji su stalno i aktivno radili u organizaciji koju je organizirao i vodio ROC. Prema izvjetaju Pomonog obavjetajnog centra za Liku od 9. X I I 1943. stoji da je za ROC Donji Lapac, bilo u to vrijeme vezano 146 obavjetajnih povjerenika. U slubu ROC-a u pravilu nisu se ukljuivali lanovi Partije, kao ni druga lica koja su bila javno deklarirana kao aktivisti NOP-a. Dodaju li se tome broju oni koji su bili aktivno ukljueni u obavjetajnu slubu stvaranu od partijskih elija i komiteta, komandi mjesta, pa i obavjetajnih oficira operativnih vojnih jedinica, onda se dolazi do zakljuaka koji ukazuju na sigurne i postojane osnove bezbjednosti. Osim toga, partizanska obavjetajna sluba mogla se osloniti na patriotizam staraca, ena, omladine, pionira i na stotine onih koje nitko i nikada nije evidentirao kao obavjetajce. Na smjenu su, esto i samoinicijativno, ene Dobrosela deurale u blizini neprijateljskog garnizona da bi osmatrale kretanje neprijateljskih vojnika, uoavale promjenu u njihovom rasporedu i o tome obavjetavale. Onima koji bi im se obratili mjeavinom naeg i ruskog ili poljskog jezika, otvoreno bi ponudile da ih prevedu partizanima. inile su to svjesno iako su mogle postati rtvom gestapovskih provokatora. U oktobru 1944. grupa tigrovaca dola je nou u kuu 65. godinjeg Nikole arca iz Dobrosela i zatraila da ih odvede partizanima. Za razliku od prethodnih sluajeva, starac se namjerio na neprijateljske agente. Odveh su ga u Suvaju gdje je nakon zvjerskog muenja ubijen. Nikola je bio- etvrta rtva, koju je, dotad, njegova kua dala borbi za slobodu. Ranije su mu poginuli sinovi Zdravko, Mio i Dane. Iza Dobroseljanki nisu izostajale ni ene iz drugih sela ije je stanovnitvo vrsto stajalo uz NOP. Mara Mudrini iz Zaklopca nije ostala samo na davanju obavjetajnih podataka o etnicima. Ona je u ljeto 1944. ubila komandira suvajskih etnika Jocinu Keu Bajakia i to njegovim vlastitim majserom. Kao primjer portvovanja mogu se navesti postupci Oraovana Davida Lalia (starog 65 godina), Laze ukia (70 godina) i Mike Raete (stare 50 godina). David je jednom prilikom spasio grupu Komande mjesta, a drugi put, svojom obavijeu o neprijatelju spasio je ivote grupe politikih aktivista, to su se
nali u Oraovcu. Lazo uki i Mika Raeta su, po snijegu visokom jedan metar, odnijeli hitan i vaan izvjetaj iz neprijateljskog uporita do Mazina. Prilog ena NOP-u, kako djevojaka, tako i starijih te njihova saradnja u partizanskoj obavjetajnoj slubi bila je zadivljujua i predana. inile su to s toliko opreza i jednostavnosti da ni sumnjiavi gestapovci, najee, nisu nita primjeivali. U najveem broju aktivista neprijatelji su gledali neopasne i vremene ene, ezdesetih godina, s opancima oputaima na nogama i s preslicom u ruci kako nekim svojim seljakim poslom polako odmiu kroz selo. Oi tih bezazlenih starica nauile su razlikovati arac od brede. Ne jednom su te starice opisivale, koliko god su tonije znale i mogle, r a z m j e t a j neprijateljskih bunkera. Najee nisu nita pisale. Mnoge su bile nepismene, a ipak, njihovi podaci su bili uvijek potpuno toni. Pored rada mnogih odraslih osoba, znaajan prilog na obavjetajnom planu davali su i pioniri. Dovitljivost i odvanost koju su u toku NOB-e pokazali i najmlai borci-pioniri zasluuje najvee priznanje. Uz ve navedene spomenimo jo Jovicu Obradovia iz Doljana i Danu Ajdukovia iz Oraovca. Tako masovna obavjetajna sluba bila je izvor obimnih i sigurnih podataka 0 neprijatelju koje su koristile ne samo borbene grupe na terenu, nego i vee operativne jedinice u akcijama na komunikaciju BihaKnin. Saradnja terensko obavjetajne slube s obavjetajnim i operativnim organima este, Devete, Devetnaeste i Trideset pete divizije bila je prisna i vrlo intenzivna. Ona se sastojala, ne samo u tome to su organi operativnih jedinica redovito i neposredno primah podatke o neprijatelju od obavjetajaca komandi mjesta, ROC-a 1 partijskih komiteta, ve su obavjetajni i informativni oficiri ponegdje i direktno kontaktirah sa saranicima obavjetajne slube na terenu. iroko rasprostranjena mrea obavjetajne slube postala je glavnim osloncem i inicijatorom aktivnosti partizanskih udarnih grupa sastavljenih od mjesnih aktivista i boraca komandi mjesta, ali i borbenih grupa iz operativnih jedinica koje su povremeno vrile svoje akcije du komunikacije BihaKnin. O oktivnosti borbenih grupa, koje su ee nazivane udarnim grupama, nalazimo podatke u skoro- svim periodinim izvjetajima to ih je Kotarski komitete Partije upuivao Okrunom komitetu KPH za Liku. Neki detalji iz tih izvjetaja upuuju na vanost akcija i na permanentnu aktivnost udarnih grupa. Meu najaktivnije borbene grupe, sastavljene od mjesnih aktivista, spadale su borbene grupe iz Potkraja, Kupirova i Kunovca, zatim Doljana i Dobrosela. Poetkom ljeta 1944. Kotarski komitet KPH Donji Lapac dao je direktivu za formiranje civilnih udarnih grupa u kojima bi uestvovah seoski aktivisti. Komitet je sugerirao partijskim organizacijama da svako selo mora imati svoju borbenu grupu. Najznaajnije je da su borbene grupe, pored zadavanja udaraca neprijatelju, konstantno stvarale uvjete za politiko-obavjetajnu aktivnost na okupiranom podruju, poticale rast borbenog morala stanovnitva, pridonosile suzbijanju dezerterstva i omoguavale stalnu mobilizaciju ljudstva u redove NOV. Uz obavjetajnu aktivnost posebno je bila vezana djelatnost udarnih grupa komande mjesta, koje su najee predvodili Simo Luki, Stevo Luki, Duan Medi, Simo Pavkovi i Dani Rapac.
Mrea njemake obavjetajne slube Njemaka obavjetajna sluba je poklanjala znatnu panju podruju donjolapakog kotara. Zato ga je, neposredno pred njemaku okupaciju 1943. i tokom okupacije, okruila i pokrila mreom punktova i ispostava. Naroito su do izraaja doli punktovi i ispostave vojno-obavjetajne slube poznate pod nazivom ABWEHR-a. Partizanska obavjetajna sluba na terenu kotara imala je najvie posla s trupnom obavjetajnom slubom, ija su odjeljenja, pod nazivom I-c odjeljenja, bila formirana u svakoj trupnoj jedinici, odnosno s ispostavama ABWEHR-u nizu mjesta (Biha, Zavalje, Nebljusi, Donji Lapac, Suvaja, Zrmanja i Knin). Hitlerovi generali nisu sluajno na ovo podruje najprije uputili 114. njemaku Jeger diviziju, a kasnije, kao stalne posadne trupe, 373. legionarsku diviziju Tigar. Te jedinice sluile su, naime, kao ogledni primjer rada i efikasna organizacija obavjetajne slube u ovim divizijama, a naroito u 384. puku 373. legionarske divizije, koji je u vrijeme priprema i izvoenja sedme neprijateljske ofanzive skoro itav bio lociran u podruju Srba. Nijemci su jedinice 373. legionarske divizije i drali itavo vrijeme (19431945) na ovom podruju, zato to je ona spadala meu mali broj njemakih divizija u kojima je obavjetajni rad bio uspjeno organiziran i tako razgranat da je odgovarao sistemu totalne pijunae. Obavjetajna sluba pri tabu divizije bila je organizirana kao posebno tabsko odjeljenje (I-c odjeljenje). To odjeljenje 373. legionarske divizije imalo je svoje ispostave, uporita i niz obavjetajnih punktova na terenu u veim i manjim mjestima, te niz ogranaka u trupnim jedinicama nie od puka. Ogranci su trebah prikupljati podatke o NOV i POJ bilo vlastitim izvianjem, bilo putem uobiajenih izviakih akcija jedinica kojima su bih pridrueni. inili su to i putem stvaranja agenture. Rukovodioci ogranaka imah su dunost da s patrolama obilaze teren i na njemu postavljaju zasjede radi zarobljavanja partizana. Ovaj vid neprijateljeve djelatnosti nanio je partizanskim aktivistima na terenu znatne gubitke i od nae obavjetajne slube traio maksimum napora u iznalaenju naina da se osujete planovi i akcije neprijatelja. Rukovodioci ogranaka ovog odjeljenja su se vre povezivah s etnicima, njihovim roacima, simpatizerima pa ak i s dezerterima iz naih jedinica. U pravilu ABWEHR nije imao posebno organiziranih jedinica u puku i niim vojnim jedinicama, ali organizacija obavjetajne slube u Tigar diviziji od tog pravila odstupa. U 373. legionarskoj diviziji i po pukovima postoje tzv. I-c odjeljenje, a njihovi ogranci i u niim jedinicama. Postoje podaci da se porunik Gunther Dumcke, koji je vodio I-c odjeljenje 384. puka 373. legionarske divizije, u njemakoj armiji proslavio po tom s koliko je preciznosti vodio dnevnu kartu o partizanskim poloajima. Smatra se da su mu u tom mnogo pomogli etnici, a naroito Mane Rokvi. U Donjem Lapcu na elu ispostave je potporunik Koshitz, a zatim potporunik Orlich. U Nebljusima je ispostavom rukovodio Pferiffer, a u Suvaji narednik Bartl. Ispostava u Suvaji je bila pridruena komandi legionarskog bataljona. U Kninu je postojalo nekohko punktova njemake obavjetajne slube: obavjetajna sluba ili I-c odjeljenje 15. armijskog brdskog korpusa iji se tab jedno vrijeme nalazio u Kninu, I-c odjeljenje 384. puka, te ispostava Knin koja je formirana u julu 1944. Ispostava Zavalje imala je zadatak da prima, izvje-
taje od okolnih ispostava. Imala je naziv i status Meldekoph-a (teritorijalni obavjetajni punkt ABWEHR-a). U Zavalju je postojao logor za sasluavanje zarobljenika-partizana i civilnih lica. Obavjetajna ispostava pri ovom logoru zvala se Ispostava Dolm.22 Na elu obavjetajnog punkta u Zavalju stajao je porunik Pietriga. Ispostava I-c slube u Bihau igrala je u prvo vrijeme najveu ulogu u obavjetajnoj obradi donjolapakog podruja. Ovu ispostavu vodio je porunik Gunther Dumcke, a zatim potporunik Geissler. Ona je bila pridruena tabu 373. artiljerijskog puka 373. legionarske divizije. U Bihau je jo prije augusta 1943. postojao jak obavjetajni punkt pod nazivom Meldekoph-a. On je nastojao da na podruju donjolapakog kotara uspostavi svoju agenturu. U tom je imao izvjesnog uspjeha jer su u njegovu slubu stupili neki dezerteri iz NOV koji su otili u Biha i postali neprijateljski agenti. Svoju djelatnost uspjeli su razviti u selima Gornji Strbci, Kestenova Korita i Opaia Dolina, gdje su u septembru 1943. oformili prve etnike grupe. S tako razgranatim sistemom neprijateljske pijunae nosila se partizanska obavjetajna sluba, iako nije imala iskustva i tehnikih sredstava. Naime, partizanska obavjetajna sluba nije se mogla sluiti ni jednim od tehnikih sredstava kojima su se sluih njemaki obavjetajci. Partizanski obavjetajci nisu raspolagah radio-stanicama, radio-aparatima, telegramima, telefonima, golubovima, nevidljivim mastilom i kodovima za ifriranje. Suprotstavljah su se portvovnou, hrabrou i linom dovitljivou. Neprijatelj je gubio bitku za bitkom. Zato je bjesnio i nemilosrdno se osveivao civilnom stanovnitvu. Odgovarao je svakodnevnim terorom i odmazdama. Inspiratori terora i represalija bili su njemaka obavjetajna sluba i okupacione policijske snage, ukljuujui i etniku policiju. Prema izvjetaju OZN-e za Liku, koji je 4. jula 1944. upuen OZN-i za Hrvatsku i tabu 11. korpusa NOVJ, na podruju od Capaue do Kupirova neprijatelj je stalno drao preko 2.537 vojnika, naoruanih najmanje s 4 tenka, preko 10 topova, 47 raznih bacaa mina i plamena, 95 mitraljeza s odgovarajuim brojem strojnica i puaka.23 (To znai da je na svaki kilometar ceste neprijatelj drao oko 40 vojnika). Broj neprijateljskih vojnika poslije 15. septembra 1944. povean je skoro za 800. U izvjetaju OZN-e za Liku, koji je 16. X 1944. upuen OZN-i Hrvatske i tabu 35. udarne divizije NOVJ, iznosi se podatak od 3.315 ljudi. Naroito su bili pojaani oni garnizoni gdje je otpor stanovnitva bio intenzivniji, a aktivnost partizanskih udarnih grupa vea. U proljee 1944. na pozornicu estoke borbe stupaju zloglasne etnike petorke. One tragaju za aktivistima. Ubacuju se u umu i na putevima i prolazima postavljaju zasjede. Maskirani su u partizanska odijela. Po selima unose strah i trepet. Gdje god se domognu nekoga od simpatizera pokreta ili porodica partizana, tuku ga i premlauju. Velik je broj osoba koje su umrle od etnikih batina. etnici su bili glavni nosioci i izvrioci terora po okupiranim i poluosloboenim sehma. Iz akcije u akciju, od zadatka do zadatka neustraivi partijsko-politiki i obavjetajni radnici koraah su pobjedi i slobodi, ali poneki i u smrt. Na slavnim putevima pobjede i slobode posljednje ratne godine, pored drugih, pali su partij sko-politiki i obavjetajni radnici: Marija Bala, Mile Besla, Jovo Blanua, Rade Brki, Uro Damjanovi, Milo uki, uro
22 Dolm je k r a t i c a od D o l m e t s c h , to znai t u m a . 2 3 V o j n i l i s t , I n s t i t u t a r h i v a N O R - a , r e g . b r . 6-1/1, k , 571.
uki, Jovo Kea, Milan-Mito Medi, Nikola Milanovi, Jandre Mileusni, Bogdan Obradovi, Milan Opai, Milan Opala, Rade Paji, Gojko Peji, Gojko i uro Popovi, Ilija Raenovi i Jandre Zobenica. Prema periodinim izvjetajima Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac u periodu od 3. X I I 1943. do 3. I 1945. godine ubijeno je 106, ranjeno 51, a zarobljeno, odnosno uhvaeno 731 osoba, od ega je 690 osoba odvedeno u logore. Premlaeno je 259 osoba. U navedene podatke nisu, meutim, ukljueni svi zloini neprijatelja poinjeni u oznaenom periodu, pogotovo ne oni iz vremena sedme neprijateljske ofanzive za koje razdoblje nisam uspio pronai petnaestodnevne izvjetaje kotarskog komiteta. 24 Likvidacija etnike pijunske grupe u Srbu U novembru 1943. s Nijemcima u Srbu pojavili su se i etnici. Neki etniki dounici shvatie da se vie ne moraju prikrivati kao ranije. S etnicima se naao i Filip Zeelj, bivi financ, koji je u Rajakovoj etnikoj brigadi imao ulogu nacionalnog povjerenika, odnosno efa pijunske slube. Bivi financ, ubrzo, pod zatitom Nijemaca i etnika, iz Srba odlazi i u susjedna sela. Traio je roake i znance i poeo plesti pijunsku mreu. Uz njega se hvata i bivi andarmerijski narednik Jandrija Raenovi. 25 Kolebao se, ali je svoje dvojstvo vjeto prikrivao. Preplaen njemakom silom povezuje se tajno s Filipom Zeeljom i poinje mu dostavljati pijunske podatke. Partizanska obavjetajna sluba je razotkrila etniku pijunsku mreu oko Gornjeg Srba. etnika dounica Manda je uhapena s jo nekolicinom neprijateljskih agenata. Hapenje Mande je zabrinulo financa Fihpa i biveg narednika Jandriju koji se nalazio na dunosti istraitelja u partizanskoj komandi mjesta Medak. Odluio se na bijeg. im se Jandrija naao na podruju Srba i javio bivem financu, on i Filip Zeelj odlaze kod pukovskog I-c oficira iz 384. legionarskog puka. Imajui u vidu potrebu i perspektivu koja je stajala pred njemako-etnikom obavjetajnom slubom u vrijeme pripreme desanta na Drvar, Nijemac se sloio s etnikim obavjetajcem Filipom Zeeljem. Sedamnaestog maja 1944. na Urljaju se naao dotadanji partizanski isljednik, a doekala ga je posebno odabrana grupica etnika. Susret, meutim, nije proao nezapaen. Otvorena je obostrana vatra, ah uviis. Ceremonijal lanog zarobljavanja brzo je obavljen. Ubrzo je o tom udnom zarobljeniku ROC za kotar Donji Lapac imao potpuno jasnu sliku. Raenovi je, pod zatitom etnika, naoruan izlazio u okolna sela i javno izraavao elju za povratkom u partizane. Nije ostala nezapaena injenica da se Raenovi poesto sastajao s etnikim obvjetajcem Filipom Zeeljem. lanovi borbene grupe, u kojoj su se nalazili: Milan Batinica, Stevo uk, Milan Luki, Niki Luki, Simo Luki, Stevo Luki, Boo Mikovi, Simo Pavkovi i Iso Suevi ekah su izdajnika. Dan se otegao. Nestrpljenje je raslo j e r ovjek koga su oekivah u uobiajeno vrijeme, nije stigao. Tek oko podne 17. jula 1944. nekohko etnika pojavilo se nenadano. Ili su raspojasano ravno prema kui u kojoj se nalazila partizan24 25 P r e m a u k u p n i m podacima, tokom rata o k u p a t o r i n j e g o v i kvislinzi, ubili su na p o d r u j u d o n j o l a p a k o g k o t a r a 1.520 o s o b a - c i v i l a . Z a p a l j e n o j e 2.583 k u a i d r u g i h g o s p o d a r s k i h z g r a d a . O p l j a k a n o j e 8.000 k r u p n e i 25.000 k o m a d a s i t n e s t o k e . U p o e t k u u s t a n k a bio uz partizane (isljednik u k o m a n d a m a m j e s t a D o n j i L a p a c i M e d a k ) .
ska zasjeda. Po nainu kako su se primicali i drali, Simo Luki, voda udarne grupe, zakljuio je da etnici ne znaju za partizane u Gornjem Srbu. 20 Bojao se jedino da dvojica boraca, koje je postavio na tavanu susjedne kue, ne izgube strpljenje i zapucaju prije vremena. Cim uoe u dvorite, etnici uzee Boju preda se i odgurae je prema tali na drugoj strani dvorita. Ugurae je unutra. Zau se vrisak i jauk. Iz staje izae krvava. Za njom su ili etnici i gurali uplakanu enu koja je crnim poderanim zaslonom brisala suze s okrvavljena lica. Dok etnici odoe iz dvorita, iz susjedne se kue pojavi ena etrdesetih godina. Ue u dvorite svoje susjede. Boja je na bunaru ispirala lice. Evo i Jandrije u kui, pije rakiju, ali on nema veze s tim, ree doljakinja, ciljajui na etniki postupak. lanovi nae borbene grupe oprezno izaoe iz kue. Provukoe se iza Bojine staje, preskoie omanji zidi i, s automatima na gotovs, upadoe u susjednu kuu u kojoj se naao i Jandrija. Nekadanji istraitelj u partizanskoj komandi mjesta, sada izdajnik i etniki pijun, naao se pred poznatim ljudima za koje je dobro znao da ne oprataju izdajnicima. Potegao je pitolj, ali prekasno. Partizani su bili bri. S lancima na rukama, pred grupom boraca, krenuo je prema umi i ve sutra je predan Komandi mjesta i sudu pravde. Hvatanje Jandrije Raenovia partizanska obavjetajna sluba s razlogom je smatrala svojim velikim uspjehom. Idui koraci kombinirane grupe vodili su prema Filipu Zeelju, tj. u brlog u kojem su noivali etniki zloinci. Poele su uurbane pripreme za napad na etnike u Srbu. Nekohcini ljudi koje se uspjelo proturiti meu etnike, dati su posebni zadaci. Tekoa je bilo na pretek. Oko 120 etnika nalazilo se po bunkerima oko Ratela i u crkvi. Oko etnika bile su rasporeene dvije satnije legionara, domobrana, ustaa i omanji odred Nijemaca. Izmeu njih na svim prilazima bile su postavljene tajne minske prepreke. Prilazi uporitu bili su gotovo nemogui, jer su se po njima mogli kretati samo oni koji su znali za uske prolaze na kojima nije bilo mina. Zahvaljujui ljudima koji su u etnikim redovima radili za NOP, partizanski obavjetajci su uspjeh da uu u sistem minskih prepreka. Duan Desnica i Milan Zeelj Mile, koji su se nalazili u etnicima, s uspjehom su izvrili zadatke to ih je pred njih postavila partizanska obavjetajna sluba. Jedne veeri, im je pao prvi suton, iz uporita se izvukao Milan Zeelj da bi se naao na tajnom sastanku s partizanskim obavjetajnim oficirom Lukiem. Zeelj je na sastanku do detalja opisivao poloaj etnikih bunkera i krivudave prolaze izmeu njih. Opisivao je svom sugovorniku ak poloaj pojedinih etnikih leaja u kamenom zdanju Donjeg Srba. Simo Luki se posebno zanimao za leaje etnika poznatih po zloinima. Mile je do detalja opisivao smjetaj etnikih tablija u crkvi. Dobivi priblinu predodbu o rasporedu, partizanski oficir neto prije rastanka ree svome sagovorniku: U subotu naveer se ne smije nai meu njima. Kako zna, nai naina da se izvue. Uostalom, izmisli bolest u elucu. Pravovremeno je bio upozoren i Duan Desnica, koji je zajedno sa Zeeljem bio ubaen u etnike redove. Bolesni etnik nije se jo moda ni zagrijao u krevetu vlastite kue kad je s Malog urljajskog polja u sumrak krenula borbena grupa partizanskih aktivista na novi zadatak. Neobian teret od trideset kilograma eksploziva izmjenjivao se na leima: Sime Lukia, Duana Damjanovia, Steve uka, Boe Miko26 U kui Boje Raenovi.
via, Milana Batinice i Jovice Radakovia. Polagano i sporo su odmicali niz potok Srebrenicu prema Vojvodia pilani. Veliko zdanje prijeratne bogomolje iz kojeg je ve blizu deset mjeseci ibala kia kuruma i smrti, nalo se okrueno sa est partizana. Eksploziv su postavili kraj izlaza na zapadnoj strani masivne graevine. Odjednom se zauo topot vojnikih cokula. Klopkanje je odjekivalo po ploniku oko graevine. Ukazala se silueta ovjeka. Primicao se mineru uurenom uz ubitane rekvizite. Mrav i neugledan etnik koji je izaao iz crkve, zaustavi se iza ugla. Jedva tri metra dijelila su ga od sanduka s eksplozivom. Tu obavi posao i vrati se u unutranjost kamenih zidina. Diverzanti su slagali eksploziv ispod kamenih gromada na zapadnoj strani zida. Prolazile su posljednje sekunde. Tek to su partizanski diverzanti polijegali u odabrane zaklone, zrakom se prolomi snana detonacija. Eksplozija potrese i zemlju pod njima, probudi itav Srb i okolicu. Praena bljetavim raketama, rafalima mitraljeza i vatrom bacaa mina, uz Srebrenicu prema Urljaju izmicala je borbena partizanska grupa. Za partizanima su pucah. Sutradan bolnica u Kninu je primila ranjene etnike iz Srba. Ranjene je posjetio i pop Momilo uji, a meu onima za ije je zdravlje trebalo itati molitvu bio je i Filip Zeelj, glavni etniki policajac obavjetajac i nacionalni povjerenik u etnikoj brigadi. Povezanost obavjetajne slube partizanske propagande i naroda Uporedo s terorom rastao je i broj osoba koje su prisustvovale politikim sastancima po selima i zbjegovima. Masovno politizirano stanovnitvo vrilo je snaan utjecaj na demoralizaciju neprijateljskih redova. U treem tromjeseju 1944. odrano je meu stanovnitvom 250 raznih sastanaka na kojima je prisustvovalo 10.200 lica ili u prosjeku 40 lica po svakom sastanku, odnosno 30/o vie nego u prethodnom tromjeseju. Pored stalnog porasta broja osoba koje su prisustvovale politiko-informativnim sastancima, to su ih po okupiranim sehma i nekim zbjegovima odravah komunisti, valja spomenuti i veliku zainteresiranost stanovnitva za partizansku tampu. Impresivan je broj osoba koje su primale, itale ili sluale partizansku tampu. Taj broj je bio u stalnom porastu i kretao se od 1.657 osoba u periodu od 8. marta do 25. marta 1944, do 10.220 osoba u izvjetajnom periodu od 26. IX do 18. X 1944. Partizanska tampa probijala se i u neprijateljske garnizone. Ila je kanalima koje je stvarala obavjetajna sluba, a kasnije ih ustupala propagandistima. Podaci o proturanju partizanske tampe u neprijateljske redove na podruju donjolapakog kotara u periodu od 8. II do 21. XII 1944. kao i podaci o njenom stvarnom utjecaju na prelazak ljudi iz neprijateljskih jedinica u redove NOVJ, govore o dosta uspjenom i sinhroniziranom sadejstvu partizanske obavjetajne slube i propagande u razbijanju neprijateljskih garnizona du komunikacije BihaKnin. U naznaenom vremenskom periodu u redove neprijateljskih vojnika protureno je 1007 primjeraka partizanske tampe, proglasa i drugih publikacija. U periodinim izvjetajima Kotarskog komiteta KPH Lapac nalazimo konkretne podatke koji se odnose na pojedinu vrstu publikacije ili glasila. Osim navedenih hiljadu primjeraka razne tampe, tokom septembra 1944. u neprijateljske redove proturena je vea koliina letaka nazvana Titov posljednji po-
ziv, to je izazvalo znatno rasulo u neprijateljskim redovima. Broj neprijateljskih vojnika koji su primah ili itali neki od primjeraka partizanske tampe bio je u stalnom porastu. Dostigao je brojku od 698 ljudi. U koordinaciji s akcijama partizanske obavjetajne slube, politiko-propagandni rad u redovima kvislinkih vojnih formacija rezultirao je stalnim prebjegavanjem ljudi iz neprijateljskih jedinica u jedinice NOVJ. Neposredno prije publiciranja Titova poziva neprijateljskim vojnicima da napuste daljnje sluenje faizmu, u Kotarskom komitetu KPH za Donji Lapac bili su sve zadovoljniji rezultatima rada kako Agitprop sektora, tako i 2. sekcije ROC-a. Uspjesi su prelazili okvire obavjetajne sekcije i sektora agitacije i propagande. Na pomolu je bilo rasulo nekih garnizona jer su Partija i njena obavjetajna sluba upornim radom meu neprijateljskim posadama, prvenstveno u redovima domobrana, stvorili sigurna uporita. Partijsko-politika djelatnost unutar neprijateljskih garnizona bila je proeta obavjetajnim elementima.
Goloruke skojevke idu na neprijateljske bunkere Primicao se septembar 1944. Titov posljednji poziv upuen ljudstvu mobiliziranom u neprijateljske redove, pojavio se u pravo vrijeme. Upravo tih dana i Kotarski komitet Partije i ROC imali su priblino jasnu sliku o situaciji u neprijateljskim garnizonima. Obilje podataka dolazilo je s vie strana. Davali su ih organi ROC-a, obavjetajna sluba pri komandi mjesta, opinski komitet Partije i S K O J - a , borbene grupe sastavljene od terenskih aktivista, pa i pojedinci. Ti podaci su govorili da je stanovnitvo vrilo velik utjecaj na neprijateljske posade. Broj onih koji su se ukljuivah u partizanske ilegalne kanale narastao je u nekim garnizonima do te mjere da je predstavljao viu kvalitetu od obine obavjetajne mree. inilo se da postoje mogunosti da se ilegalne snage pokrenu na otvorene i masovnije akcije, da se opredjeljenjima pojedinaca i grupa dade organiziraniji karakter. Kotarski komitet nije oklijevao. Dao je suglasnost prijedlogu nekih opinskih komiteta o direktnoj razdiobi letaka iz ruke u ruku. Djevojke su se javile da u garnizonima iz ruke u ruku dijele letke neprijateljskim vojnicima. Za tu akciju odabran je 12. septembar 1944. S Titovim pozivom u ruci kako su tada prozvali letke na kojima je tampan poziv Vrhovnog komandanta NOV i POJ dolo je u neprijateljske garnizone Kupinovo, Doljani i Dobroselo po desetak skojevki. U ugovoreno vrijeme dole su do neprijateljskih uporita, dijelile letke i pozivale neprijateljske vojnike da ne propuste posljednji as. Veina pripadnika neprijateljskih posada s uenjem je promatrala djevojke. Poludjele su ili je rat zavren pomiljah su neki vojnici. Predvoeni oficirima i podoficirima, koje su za taj in ilegalno pripremili partizanski obavjetajci i politiki radnici, domobrani se pridruie djevojkama. Uzimali su od djevojaka letke, a zatim ih sami nastavljah dijeliti. U doljanskom garnizonu se zatekao neki ustaki oficir koji je to jutro stigao iz Bihaa. Cim je pokuao da se suprotstavi akciji djevojaka i domobrana, oko skojevki se za as stvorilo odjeljenje automatiara. Ali, ne da ih uhapsi. Domobranski oficir je naredio: Topovi neka odmah krenu prema Bubnju i otuda otvore vatru po Nijemcima u Lapcu. uvi naredbu, ustaa je sjeo u automobil i otiao prema Bihau.
Prema Bubnju su se kretale dvije kolone bive neprijateljske vojske. Jedna je ila od doljanske, a druga od dobroselske crkve. Spojile su se pod Bakraem. Poela je radost jo jedne velike pobjede, izvojevane bez krvi i pucnjave. Izlazei iz svojih bajti, starci, ene i itav narod, eljno su oekivah da zagrme topovi. Za koji as zareda nekohko topovskih plotuna po njemakom garnizonu u Donjem Lapcu i etnikom uporitu u Meeaku kod Brotnje. Na razbijanju neprijateljskog garnizona u Doljanima upornim i umjenim radom istakli su se uro Duki, Mile Medi (Dmitrov) i Stevan Radakovi. Uspjean epilog U centar Kotarskog komiteta KPH za kotar Donji Lapac u Klapavice kod Bruvna, otkud se rukovodilo itavom akcijom, stizali su uestali izvjetaji iz svih triju opina. Javljalo se o uspjesima i o slavlju naroda du itave komunikacije. Iz neprijateljskih posada s Jelova vrha kod Nebljusa, Durakovia glavice kod Donjeg Lapca, Dobrosela, Doljana, Kupirova-Kunovca i sa Srbskog klanca prelo je na stranu NOVJ u roku od tri dana oko 1.500 domobrana i legionara. Sobom su prenijeli skoro kompletnu ratnu opremu. Pored doljanskog i dobroselskog garnizona, koji su potpuno opustjeli, kompletna neprijateljska posada iz Kupirova, organizirano je prela na stranu NOVJ. Okrunom komitetu KPH za Liku, od 26. IX 1944. Kotarski komitet KPH za Donji Lapac je pisao: Na nau stranu prelo je 1.435 domobrana, podoficira i njihovih oficira, sa svom spremom ukljuujui i topove, te 31 etnik. U izvlaenju domobrana i zarobljene municije naroito se istakla omladina. 27 U Kupirovu je prilikom izvlaenja municije poginula Draga (Marka) Zori, skojevka iz Zavlake. U zapisniku sa sjednice plenuma Okrunog komiteta KPH za Liku, od 30. IX 1944, zabiljeeno je i ovo: Iz garnizona lapakog kotara prelo je 1.500 neprijateljskih vojnika i otilo u nae jedinice. Narod se zaloio da to vie izbjegne domobrana iz garnizona i tu se vidjela privrenost NOB-i. U izvjetaju Centralnom komitetu KPH, Okruni komitet je 16. X 1944. pisao i slijedee: Demoralizacija u neprijateljskim redovima je dosta velika. Bilo je tu i tamo znakova rasula. Od poziva Tita, pa do sada prelo je na nau stranu oko 1.700 neprijateljskih vojnika, uglavnom domobrana i legionara, neto malo etnika, a najmanje ustaa. Najvei broj je pobjegao iz garnizona sa sektora donjolapakog kotara. 28 Proces razbijanja i osipanja neprijateljskih redova nije prestao istekom roka koji je bio oznaen Titovim pozivom ljudstvu mobiliziranom u neprijateljske redove. Ukupno je od 1. februara do 21. decembra 1944. prelo na stranu NOVJ 2.020 (1.810 domobrana i legionara i 210 etnika). Neposredno iza odlaska ujievih etnika prema Istri, Opunomostvo OZN-e za kotar Donji Lapac s uspjehom je likvidiralo zaostale etnike.
27 D o k u m e n t kod autora. 28 I s t o .
Pali nepobijeeni Nemogue je govoriti o partizanskoj obavjetajnoj slubi a da se ne spomene one njene kadrove koji su pali u borbi. Velika je lista pripadnika ove slube koji su u ratu i poslije njega pali nepobijeeni. Donjolapaki kotar meu mnogim borcima dao je i hrabre i portvovane obavjetajce: Mariju Bala, Jovu Blanuu, uru ukia, Bogdana Miljua i Vukaina Opaia Milana. O njima dajem nekohko kraih biografskih podataka: Marija Bala
Roena je 1922. godine u selu Krui kod Donjeg Lapca. U NOV je uestvovala od 1941. godine. Pod konac 1941. Mariju alju u Biha na politiko obavjetajni rad. Iz Bihaa Marija ponovo dolazi u Donji Lapac, gdje je primaju u Partiju. Odmah po dolasku Nijemaca u ovaj kraj Marija postaje lanom Opinskog komiteta partije. Partija joj ubrzo povjerava jo odgovornije zadatke. alje je na rad u ROC. Ona odlazi u okupirana sela, svaki dan se provlai izmeu neprijateljskih zasjeda. etnici su na vlastitoj koi osjetih znaenje Marijina rada i odmah se dali u potragu za njom. Nastojali su da im padne iva u ruke. etnike zasjede i klopke djevojka vjeto izbjegava. Pa ipak jednog dana Marija pada u etniku zamku. Polo im je za rukom upravo ono to su eljeli, da je uhvate ivu. A odavno su zamiljali ako nju uhvate ivu, onda e se rijeiti i mnogih drugih ilegalnih partizanskih saradnika. U elji da ostvare svoje ciljeve mue je i zlostavljaju. Ali Marija prkosno i uporno uti. Bezbroj puta su joj ponudili ivot, samo da otkrije barem jednu vezu. Mjesecima su se izmjenjivala muenja i obeanja. Neu da govorim. Nemam posebnih veza. Moje su veze itav narod koji vas mrzi zato to ste izdajnici odgovarala je Marija. etnici su na kraju izgubili svaku nadu. Uzalud im muenja i obeanja. I jednog dana odjeknuli su plotuni. etniki kurumi dokrajili su hrabroj djevojci ivot i muke. Jovo Blanua
Roen 7. augusta 1914. u selu DnopoljuBirovaa, Donji Lapac. Uestvovao je u NOP-u od 1941. lan K P J postao je 1943, a iste godine poeo je radom u ROC-u. Meu vanijim izvjetajima koje je od svojih saradnika primao ROC Donji Lapac, bile su i informacije koje je iz neprijateljskog uporita slao tridesetogodinji Jovo Blanua. Njegovi podaci bili su vrlo dragocjeni i inili su znaajan dio u obilju materijala prema kojem je ROC stvarao sliku o stanju u neprijateljskim uporitima du komunikacije. Jovo je redovito slao podatke o neprijateljskim snagama, a pogotovo o etnicima koji su se ugnijezdili u Opaia Dolini. Jovin samoprijegor i visoka obavjetajna produktivnost kao da nisu mogli ostati nezapaeni. etnici su posumnjali u njega. Jedno vrijeme ga pratili, a onda uhapsih. Izdrao je sve najgore, ali nije pristao da postane izdajnik. Treeg maja 1944. etnici ga strijeljaju. Pred etnikim rafalima je uzviknuo:' Mene ete ubiti, ali neete pobijediti. 29
29 K n j i g a P a l i n e p o b i j e e n i , s t r . 53.
uro
uki
Roen 28. augusta 1909. u selu Dnopolju, opina Donji Lapac. U NOV je stupio 1941. godine, lan K P J postao je 1942. U poetku 1944, kada Partija odluuje da pojaa ROC, uro uki postaje lanom te mlade institucije. Jo smjelije se privlai na domak ice oko neprijateljskih uporita. Provlai se izmeu etnikih zasjeda i miniranih zapreka. Stvara veze i ilegalne kanale. Redovito dri kontakt s desetak saradnika koji u garnizonu i oko njega motre na neprijatelja. iroko rasprostranjena mrea obavjetajaca postala je glavnim osloncem partizanskih borbenih grupa. Mnogo urinih podataka o neprijatelju ROC je slao i do Glavnog taba Hrvatske. Preko veza uro je drao pod okom neprijateljski trup koji se okomio na partizanske centre i rukovodstva u njima. Zahvaljujui tome, spaeni su mnogi ivoti. Poginuo je 4. augusta 1944. iznad Dnopolja, u umi Ozeblin, kad je po zadatku iao da utvrdi brojno stanje neprijateljskih jedinica u Donjem Lapcu. 30 Milan Poua pria: Rano ujutro stigli smo na jednu livadu i kod nas je doao uro uki, terenski radnik i organizator ustanka. Okupili smo se oko njega s namjerom da ujemo najnovije vijesti. Odjednom smo opkoljeni od etnika. uro je drao puku preko krila. etnici su povikali njemu i Radi Timi da odloe o r u j e . . . Toga dogaaja se sjea i Boja Tima: uro mi je rekao: 'Bojo, odmakni se od mene da makar ti ne pogine, kad ja ve moram.' Mi se nismo odmakh, jer nismo imali ni k u d a . . . Bili smo opkoljeni. uro ih je grdio, govorei im da su izrodi, izdajnici, i da e on radije poginuti, nego im se predati. Vjerojatno bi uro upotrijebio oruje, ali to nije htio uiniti zbog nas. Priskoili su da uru uhvate iva. etnik je izvadio konop . . , Pokojni uro je skoio i uzviknuo: 'Mene izdajnici nee iva vezati' i munjevito se probio kroz obru etnika i potrao niz padinu k umi prema Kamenskom. Na uru su zagrmili etniki mitraljezi i vidjela sam svojim oima kad je pao . . . Bogdan Milju
Roen 25. decembra 1901. godine u Doljanima, opina Donji Lapac. U NOV je stupio 1941, a u redove K P J primljen je 1943. Obavjetajne zadatke je u NOV-i obavljao od 1943. godine, a od 1944. radio je u okviru Rajonskog obavjetajnog centra i OZN-e za Donji Lapac. Dvadesetog oktobra 1944. dobio je zadatak da ode u Doljane, svoje rodno selo, da se nae s grupom etnika i garantira im slobodan povratak kuama. Kad se vraao s tog zadatka, udavio se zajedno s tri ene i jednim djetetom u rijeci Uni kod Martin Broda. 31 Vukain Opai Milan
Roen 28. marta 1925. u selu Dnopolju kod Donjeg Lapca. lan S K O J - a je od 1942. Bio je jedan od aktivnih omladinaca-partizana. Neprijateljski trup ne smije neopaeno iz Donjeg Lapca, rekli su Opaiu Milanu Vukainu onih dana kada su ga uvodih u novu dunost u ROC-u. Devetnaestogodinji omladinac primio je zadatak s mnogo odgovornosti. inio je sve to je mogao da ne izne30 31 V i d i k n j i g u P a l i n e p o b i j e e n i , s t r . 57. P a l i n e p o b i j e e n i , B e o g r a d 1964.
vjeri povjerenje. Milan se pokazao dostojnim povjerenja. Pokuaj trupova da iznenadnim udarcima likvidiraju partizanske centre i komande, propali su zahvaljujui sveopoj budnosti naroda, a tome je i Milan pridonosio svojom aktivnou. Petog juna 1944. Milan se posljednji put sputao niz obronke Pljeevice. Zajedno s borbenom grupom poao je u susret etnikoj petorki za koju se znalo da se iz lapake dohne kani ubaciti u umu. Grupa s kojom se nalazio i Milan, ekala je u zasjedi. etnika nije bilo. U trenutku kada se grupa spremala na povlaenje, Milanu se nije dalo otii, a da ne zna o emu se radi i zato etnici nisu naili. Htio je da prije povratka u bazu ustanovi kuda su etnici krenuli i zato nisu naili onim putem na kojem ih je ekala partizanska zasjeda. Krenuo je na sastanak sa svojom obavjetajnom vezom. Odvojio se od borbene grupe i poao prema Saia poljani iznad sela Dnopolja. Primicao se cilju. Iao je oprezno. Iza grma je spazio etniku zasjedu. Bilo je prekasno da bi mogao umai. Osuo je iz automata vatru po grmovima. Odgovorio mu je plotun pukomitraljeza. Pao je izreetan etnikim kurumima.
esto brizi partizanskih bolniarki i bolniara bez struje od svih zahtijevao izuzetna naprezanja i upravo zaumnim naporima sanitetskih i drugih kadrova, hiljade je spaseno i vraeno u jedinice.
Prihvatne zdravstvene ustanove u 1941. godini U ustanikom Srbu prije rata radila je ambulanta s 12 kreveta, a vodili su je dr Zvonko Peri i dr Jovo Bjeli. Oni su vodili i ambulantu na Unskoj pruzi. Meutim, poshje aprilskog sloma, oni su otili iz Srba. Ambulanta je preuzeta prvih ustanikih dana i radila je za potrebe ustanika. Njen rukovodilac bio je Pilip Rastovi Traljin, bolniar iz bive jugoslavenske vojske. 2 Prihvatna ambulanta u Srbu je primala ranjenike pruajui im prvu pomo i krae lijeenje. Poshje osloboenja Donjeg Lapca (30. jula 1941.) osnovana je vea prihvatna ambulanta u kojoj je radio Duan Raeta, bolniar i higijeniar. 3 Okupacijom Srba, 9. septembra i Donjeg Lapca, 8. oktobra od dijelova talijanske divizije Sassari, ambulante su prestale radom/* U partizanskom bolnikom bazenu u Lici, odnosno na podruju kotara Donji Lapac, ve 1941. godine postojale su i radile prihvatne bolnice. U jesen te godine partizani lapakog regiona prvi (su) izgradili posebnu baraku u selu Pirovitu za prihvat ranjenika." Prema podacima Bogdana Cuka, mjesni NOO-i u Nebljusima i Krugama dobili su zadatak od Stojana Matia da izgrade bolnicu od prirunog materijala (dasaka i brvana). 6 Za izvrenje zadatka prikupili su ljude iz okolnih sela koji su znali graditi kue. Radilo se ubrzano istie Bogdan Cuak bolnica je uskoro bila napravljena. Najnuniji inventar i posteljnu opremu odbori su obezbjeivali prilozima mjetana. 7 Ta posebna baraka za prihvat ranjenika bila je izgraena u Pirovitu iznad Nebljusa i Kruga u dijelu Pljeevice prema Dugai. 8 Bolnica u Pirovitu izgraena je prema odluci taba bataljona gerilskih odreda za Liku (s komandantom Stojanom Matiem). Bolnica je radila pri kraju 1941. godine, ali je ubrzo prestala raditi da bi ponovo u proljee 1942. godine nastavila s radom. 9 Rad bolnice u Donjem Lapcu i prihvatnih bolnica u Beglucima i Pirovitu Za upoznavanje rada partizanskog bolnikog bazena u Lici u prvoj ratnoj godini, veoma je znaajan dokumenat u kom tab Grupe narodnooslobodilakih odreda za Liku alje izvjetaj tabu 1. operativne zone. U tom dokumentu (Pov. br. 582, od 29. augusta 1942)10 u vezi razvitka sanitetske slube na slobodnom teritoriju Like, izmeu ostalog, pie:
S v j e d o e n j e D u a n a M i l e u s n i a u S r b u 5 . j u n a 1981, a u t o r s k a z b i r k a p o d a t a k a ( u d a l j n j e m tekstu AZP). 3 I z j a v a D u a n a R a e t e , D o n j i L a p a c , 2 . j u n a 1981, A Z P . 4 D a n i l o D a m j a n o v i , U s t a n a k n a r o d a H r v a t s k e 1941. u S r b u i o k o l i n i , P r o g r e s , Z g b , s t r . 247. 5 Dr S l a v a B l a e v i , O r g a n i z a c i j a i rad s a n i t e t s k e slube u L i c i u v r i j e m e N O R - a , H i s t o r i j s k i a r h i v u K a r l o v c u 1973. ( u d a l j e m t e k s t u : H A K ) Z b . 5 , s t r . 463. 6 B o g d a n C u a k , N e b l j u s i u N O R - u i r e v o l u c i j i od 1941,1945. s t r . 77. 7 i 8; I s t o k a o 6, s t r . 77. 9 D a n i l o D a m j a n o v i D a n i , u s m e n a i z j a v a , S r b , 5 . j u n a 1981, A Z P . 10 Z b . s a n i t e t s k e s l u b e u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m r a t u , k n j . 6, s t r . 1825. 2
U novembru 1941. godine dobiva Lika Grupa 1 ljekarku. 11 S tim u vezi poinju se tei ranjenici koncentrisati u jednom selu kod Korenice (u Krbavici prim, autora), gdje su se tada vodile glavne akcije. U januaru 1942. godine ureuje se u kolskoj zgradi toga sela prva partizanska bolnica u Lici sa 20 k r e v e t a . . . Po osloboenju Lapca (februar 1942.) osniva drugarica instrumentarka1'2 uz pomo omladinki, koje su se dobrovoljno javile u sanitetsku slubu, drugu partizansku bolnicu u Lici sa 40 kreveta. Nakon toga zapoinje povezivanje sanitetskog osoblja i ustanova: ljekarka poinje da obilazi bolnice i ambulante, da se upoznaje sa sanitetskim osobljem i da mu pomae u radu.13 Bolnica u Donjem Lapcu ureena je u zgradi bive andarmerijske stanice. Poela je radom unoenjem prvog kreveta i prihvatanjem na lijeenje prvih 55 ranjenika. Ovu je bolnicu uredila uz pomo naroda drugarica B. T i m a . . .14 istie dr Slava etkovi.-Oko, i dodaje: Bolnica je postojala oko mjesec dana, tj. samo toliko koliko su trajale borbe oko Srba koje su voene odmah poshje osloboenja Lapake kothne, te je i tom prilikom sluila kao prihvatna bolnica. Po svretku ovih borbi ta je bolnica odmah rasformirana, zbog izloenosti bombardovanju. Tei ranjenici prevezeni su u Centralnu bolnicu, 15 a laki u jednu baraku u umi blizu sela Kruge, koju je jo za vrijeme prvih dana ustanka 1941. za ranjenike izgradio bat. Stojan Mati. 10 Ovom bolnicom za lake ranjenike kod Kruga rukovodila je drugarica B. Tima sve do ljeta iste godine kada je bolnica rasformirana, a ranjenici prevezeni na Kamensko 17 i tamo sjedinjeni s onima iz Centralne bolnice. 18
U Dr S l a v a o k o - f i e t k o v i . 12 B o j a - B o j k a T i m a ( K r u g e 1900 V e l i k i L o i n j 1975), p r i m a l j a i i n s t r u m e n t a r k a , s U g o d i n a p r a k s e u s v o j s t v u i n s t r u m e n t a r k e u bolnici u D r v a r u . P a r t i z a n k a od prvih dana u s t a n k a . Organizovala i vodila partizansku bolnicu u D o n j e m Lapcu. Vodila bolnicu za lake r a n j e nike u Pirovitu i radila u vie partizanskih bolnica u Lici, Gorskom kotaru i Dalmaciji. Bila je i jedno v r i j e m e upravnik bolnice 2. likog NOP odreda na B i j e l i m Potocima i j e d a n od rijetkih pionira partizanske medicine u osloboenim k r a j e v i m a Like. 13 Z b . s t . si. 6, s t r . 19. 14 U b o r b i za o s l o b o e n j e D. L a p c a (27. 02. 1942), p a r t i z a n i su i m a l i 23 r a n j e n i k a , a n e p r i j a t e l j 3 2 r a n j e n i k a ( D a n i l o D a m j a n o v i D a n i , n a v . r a d , s t r . 272). N o v o o s n o v a n a p a r t i z a n s k a b o l nica u D. L a p c u , i a k o se nalazi u v e l i k o j oskudici o s o b l j a i m e d i k a m e n a t a za l i j e e n j e ranjenih partizana, istovremeno prihvata i lijei ranjene italijanske oficire i vojnike koji su u s k o r o z a j e d n o s ostalim z a r o b l j e n i c i m a p r e d a n i i t a l i j a n s k o m g a r n i z o n u u Udbini. (Isti, u s m e n a i z j a v a , S r b , 5 . j u n a 1981). Nea Zakula daje podatke da su B o j i Timi pri previjanju ranjenika pomagale Mara Zuni, S m i l j a Popovi, Z o r k a Kosanovi i druge, nastavljajui cijelu no da bdiju nad njihovim ivotima. A o nainu obuavanja neophodnih pomonih strunih kadrova i daljnje brige oko bolnice, ona pie: Javile su se i prve dobrovoljne bolniarke, koje je B o j k a T i m a za svega nekoliko sati osposobila za ukazivanje najnunije pomoi. Organizovano je naizm j e n i n o p o s j e i v a n j e r a n j e n i k a s d o n o e n j e m p o k l o n a (Ista, Na z a d a c i m a P a r t i j e u p r v o j g o d i n i r a t a , K a r l o v a c , 1971, H A K , Z b . 3 ; 364). 15 U to v r i j e m e C e n t r a l n a b o l n i c a za L i k u n a l a z i l a se u s. K r b a v i c i i u n j u su d o p r e m l j e n i tei r a n j e n i c i i z b o l n i c e u D o n j e m L a p c u . V i d j e t i : J a n j a H r e n j a k : R a z v o j v o j n o g s a n i t e t a u L i c i od 1941. do u k l j u i v o 1942, s a o p e n j e u T i t o v o j K o r e n i c i u j u l u 1976, M e m o r i j a l n a grada Spomen podruje Bijeli PotociKamensko (neobjavljeno), jedan primjerak ustupljen autorima. 16 Odnosi se na bolnicu u Pirovitu k o j a je kao to je reeno bila izgraena iznad N e b l j u s a i K r u g a , i na o v a j n a i n je p o n o v o p o e l a s r a d o m u p r o l j e e 1942. 17 Do p r e s t a n k a rada b o l n i c e u Pirovitu dolo je zbog slabih prilaznih puteva za dovoz ran j e n i k a i n e d o s t a t k a vode za potrebe bolnice, k a o i ograniene mogunosti sela za o p s k r b l j i v a n j e b o l n i c e . J e d a n dio r a n j e n i k a j e t r a n s p o r t i r a n n a K a m e n s k o , a drugi u p u e n u b o l nicu Dobroselo. 1 8 D r S l a v a C e t k o v i - O k o R a z v o j s a n i t e t s k e s l u b e u L i c i o d j a n u a r a d o o k t o b r a 1942. g o d i n e , H r o n i k a o r a d u s a n i t e t s k e s l u b e u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m r a t u 19411945, H r v a t s k a s v . 2 , V o j n o - m e d i c i n s k a a k a d e m i j a , B e o g r a d , 1966, s t r . 326 ( u d a l j n j e m t e k s t u H r o n i k e 2 ) . 59 donji l a p a c
929
Ranjenici iz Centralne bolnice za Liku (Krbavica), odnosno Bolnice 2. odreda, kako se jo naziva u dokumentima, evakuisani su izmeu 8. i 13. juna 1942. godine,19 uslijed opasnosti od ustako-talijanske ofanzive zapoete 5. juna 1942. sa sjevera na slobodnu teritoriju Like, na Kamensko, a dijelom kolsku zgradu u Frkaiu. (Zbog toga, najvjerojatnije, dolazi do naputanja bolnice za lake ranjenike u Pirovitu sredinom juna 1942). Bolnicom u Pirovitu uspjeno je rukovodila Boja Tima koja je oskudnim prirunim instrumentima u tekim situacijama za ranjenike, bez anestezije vrila i sloene kirurke zahvate. 20 Bolnica je bila smjetena u drvenu baraku veliine 25 X 10 m, a osnovnu brigu o njoj vodio je narod sela: Nebljusi, Pirovite, Kruge, Capaua, Donji i Gornji Strpci i Kestenovac. 21 U opremanju bolnice posebno su se istakle organizacije AF-a i omladine, ije su aktivistkinje uzele uea u prenoenju i transportovanju ranjenika iz Donjeg Lapca u Pirovite. 22 Namjetaj za bolnicu u Pirovitu prikupljen je preko NOO-a, a sastojao se od kreveta i napravljenih daanih palaa. Brigu o ishrani ranjenika, osoblja i strae vodili su zajedniki NOO-i i lanovi antifaistikih organizacija (AF-a, S K O J - a i omladine). Narod navedenih sela davao je za bolnicu dobrovoljno sve to je imao: mhjeko, mlijene preraevine (sir, basu, maslo, putar), jaja, meso, krompir i sve drugo to je trebalo ranjenicima.23 Dobrovoljna pomo naroda bila je dobro organizovana i pripremljena. NOO sela Neteke i organizacije AF-a, S K O J - a i omladine bili su glavni nosioci ureenja bolnice u Beglucima, a pomagala im je omladina iz doline Srba. Zadatak je uspjeno izvren. Donijeti su i postavljeni kreveti i posteljina, prikupljeno je posue, donijeta hrana i neto prirunih zavoja od domaeg materijala. 2 ' 1 Bolnica u Beglucima koriena je kao znaajna ranjenika prihvatnica. U njoj je pruana prva pomo ranjenim borcima iz likih jedinica koji su oko Srba i Srbskog klanca vodili borbu s Talijanima i etnicima od 5. do 28. marta 1942. kao i borcima iz krajikih jedinica koje su sadejstvovale u tim borbama. U toj ranjenikoj prihvatnici, izmeu ostalih, pruena je pomo: Ihji Radakoviu, uri Cvijanoviu, Petru Cvjetianinu, Aci Ciganoviu, Duanu Mikoviu, a na previjanje je dolazio Milan Zeelj i drugi laki ranjenici. Na dunosti bolniarke za njegu i cjelokupnu brigu oko ranjenika odreene su skojevke: Boja Vojvodi, Mika Vojvodi, Mika Dubaji i Koka Vojvodi. U uionici gdje je bio ureen smjetaj za ranjenike, bila je postavljena i pozornica na kojoj je za ranjenike izvoen prigodan program: horske pjesme, recitacije i po koji ske. U obilazak je dolazio Duan Raeta abrakov koji je bolniarkama davao instrukcije i uputstva, a u posjete ranjenicima dolazili su: Marko Cankovi, Josip Cazi, Drago Oegovi i mnogi drugi. Po zavretku rada skojevke iz Neteke su odlazile na druge zadatke 25 Ovoj ranjenikoj prihvatnici dr Slava Cetkovi-Oko davala je neophodna struna uputstva. 26
19 V i d j e t i : M. B o r i , P a r t i z a n s k e u Z a g r e b u , s t r . 510. 21 22 23a 24 bolnice u Krbavici zbornik radova), Reakciona grupa
M i o M a t i , P i s a n a i z j a v a z a a u t o r e , N e b l j u s i 12. I V 1981, A Z P . N e d a Z a k u l a , n a v . r a d , H A K , Z b . 3, str. 364. B o g d a n C u a k , n a v . d j . s t r . 77, R . G r b i , I s t r a i v a n j e n a m j e s t u d o g a a j a , A Z P . V i d i : d r S l a v a C e t k o v i O k o , n a v . d j . s t r . 330331. P a l a a j e l e a j z a v i e l j u d i n a p r a v l j e n od dasaka koje su postavljene na nogarima. 25 Koka Radulovi-Vojvodi: S j e a n j e napisano za autore, AZP. 26 M i l a n R a e n o v i , I z j a v a u Z a g r e b u 25. 4. 1981, A Z P .
Partizanske bolnice u Dobroselu (april 1942 juli 1943) Od partizanskih zdravstvenih ustanova u lapakom kotaru najznaajnije mjesto zauzimaju bolnice smjetene u podruju Dobrosela. Sve bolnice u Dobroselu radile su kontinuirano od osnivanja bolnice 3. likog narodnooslobodilakog odreda (Dobroselo) u aprilu 1942. pa do kraja jula 1943,27 kada je Vojno-partizanska bolnica br. 1 (Dobroselo) preseljena iz umskog paviljona u selo Oraovac. 273 One nisu prestajale s radom ak ni u vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive (na podruju Like 20. januara 21. februara 1943.) kada je bila rasformirana Vojno-partizanska bolnica br. 3 (Lika) u ijem se sastavu nalazila i radila kao jedno od njenih odjeljenja. 2 8
28
Bolnica 3. likog NOP odreda (Dobroselo) Poslije savjetovanja u GH, koje je odrano od 811. aprila 1942. godine 29 , u selu Doljani od bataljona Marko Orekovi, Stojan Mati i Gavrilo Princip formiran je 3. liki narodnooslobodilaki odred. 30 Na osnovu instrukcije taba Grupe narodnooslobodilakih odreda za Liku, osnovana je bolnica 3. odreda u Dobroselu (kapaciteta 1520 kreveta, 3 1 uskoro proirena na 30 kreveta) 32 . Nalazila se u sastavu prve mree partizanskih bolnica u Lici razvijene u vremenu od decembra 1941. do aprila 1942. godine. 33 U proljee 1942. osnovana je bolnica 3. odreda u Dobroselu (oko 30 kreveta). Bolnica je smjetena prvobitno u zgradi kole, no kako je ljeti bila esto bombardovana, pristupilo se uskoro izgradnji drvene bolnice u umi nad Dobroselom, kamo je kasnije premjetena. U prvo vrijeme ovom je bolnicom upravljala sestra Blaevi, a od ljeta dr Ljahnicki. 3 '* Prije izgradnje umskog paviljona bolnica je imala mogunost m i j e n j a n j a lokacije u Dobroselu j e r je pored zgrade osnovne kole za potrebe bolnice korien i odreen broj seoskih kua. Kasnije, kada je tokom ljeta bolnica bila izloena bombardovanjima od neprijateljskih aviona, ranjenici su razmjeteni po kuama u Dobroselu, tako da ni direktan pogodak u kolu nije mogao bolnici nanijeti vee gubitke. U maju 1942. Stab Grupe odreda za Liku izdaje instrukcije po kojima je trebalo u to kraem vremenu da se osposobi potreban struni sanitetski kadar i da se izgradi dovoljan broj bolnica i ambulanti. 35 Po tim instrukcijama radila je i bolnica 3. odreda (Dobroselo). Referent saniteta u 3. odredu upravljao je bolnicom i lijeio ranjene i bolesne partizane. Bolnica je imala politikog delegata koji je uz pomo i saradnju referenta saniteta vodio brigu o kulturnom i politikom radu, a brinuo se i za ekonomska pitanja. Politikog delegata postavljao je tab 3. odreda. U bolnici su radile dvije do tri bolniarke, a u kuhinji kuharica s pomonicom. Za obezbjeenje su postavljani straari ija je glavna dunost bila uvanje bolnice, ah su po potrebi vrili i kurirsku slubu. Snabdijevanje bolnice hranom i ostalim potrebama vrio je tab 3. odreda bilo iz svojih magazina, bilo preko NOO iz oblinjih sela. 30 Referent saniteta vodio je bolniku knjigu u kojoj su se nalazili podaci o broju lijeenih, njihovom zdravstvenom stanju kao i o preduzetim terapeutskim mjerama. On je u bolnici organizovao kurseve o prvoj pomoi (uz praktini rad) i vrio osposobljavanje etnih i bataljonskih bolniara drei im predavanja o higijeni i bolestima. Predavanja je drao partizanima i civilnom stanovnitvu.
29 Zb. N O R - a , t o m V, k n j . 4, d o k . 20. 30 Zb. N O R - a , V - 4 , d o k . b r . 23. i 43. s t r . 91. i 147148. 31 Na s a v j e t o v a n j u u GSH, govorei o bolnicama, k o m e s a r Grupe N O P odreda za L i k u S i m e Balen Martin je rekao: P o s t o j e 3 b o l n i c e sa 60 k r e v e t a , 1 l j e k a r o m , 4 s e s t r e p o m o n i c e i 3 b o l n i a r a . ( Z b . N O R - a , V - 4 , s t r . 76). P o t o j e c e n t r a l n a b o l n i c a u K r b a v i c i i m a l a 3 0 k r e v e t a ( Z b . s t . s i . 6 , s t r . 9), t o su u poetku rada druge odredske bolnice i m a l e oko 15 kreveta, odnosno bolnica 3. Odreda (Dobroselo) 20 k r e v e t a k a k o je u svojoj pisanoj izjavi dao podatak Milan Stevi u Dobroselu 12. IV 1981. g o d i n e . A Z P . 32 J a n j a H r e n j a k , nav. rad, str. 6. 33 Ovu mreu likih bolnica sainjavale su: Centralna bolnica za L i k u (Krbavica, bolnica 2. odreda), zatim bolnica 1. odreda u B u l j m i z i m a i P a v l o v c u ( J a n j a H r e n j a k , nav. rad, s t r . 5) i b o l n i c a 3. o d r e d a ( D o b r o s e l o ) . 3 4 D r S l a v a C e t k o v i - O k o , n a v . r a d , s t r . 326. 35 Z b . s t . si. 6, d o k . b r . 3, s t r . 1114. 36 I s t o , s t r . 12.
Bolnica Sjevernodalmatinskog odreda pri evakuaciji u Liku, dolazi na podruje lapakog kotara izmeu 10. i 15. jula 1942. godine.37 U oekivanju talijanskog napada, evakuacija je izvrena iz podruja Ruita uz obezbjeenje bataljona Bude Bor j an i likih jedinica. Evakuirano je oko 30 ranjenika. Tri teka i nepokretna ranjenika su noena na nosilima, a ostali (su) jahali na konjima ili ili pjeke. 38 Pred zoru preli su prugu u blizini eljeznike stanice Zrmanje. Stigli su na odmor u selo Vehka Popina. Tu su ostali cijeli dan jer su stalno bili pod topovskom vatrom iz Otria. Po zalasku sunca krenuli su preko Srbskog klanca u Srb, a otuda su nastavili u Martin Brod gdje su privremeno smjeteni u radnikoj kantini. 39 Iz Martin Broda bolnica je nastavila pokret do sela Begluci gdje se smjestila nastavljajui radom u zgradi osnovne kole. Bolnicu je vodio dr Tomislav Kronja uz pomo dr Borisa Ljahnickog i medicinara Nina Milana. Dobro smjetena bolnica je u novoj sredini uspjeno nastavila rad prihvatajui ranjenike dijela Dalmacije, istone Like i Bosanske krajine. Bolnicu su obezbjeivale like jedinice, a snabdijevanje je vrio NOO Srb i mjesni NOO-i iz okoline.40 Ne zna se do kada je bolnica ostala u Beglucima. U sauvanom izvjetaju (od 31. augusta 1942.) referenta saniteta Sjevernodalmatinskog odreda, upuenog tabu 4. operativne zone o stanju u sanitetu i bolnici, nema podataka o mjestu gdje se bolnica nalazi.41 Iako je izvjetaj pisan u bolnici, iz konspirativnih razloga mjesto nije navedeno. Zna se da se jo uvijek nalazila u Beglucima i da su u njoj radili: dr Tomislav Kronja, 8 bolniarki i 1 bolniar. Po sjeanju Marije Sijan -Raenovi, koja je bila u bolnici na dunosti kuvarice od 15. jula 1942. pa sve do proljea 1943. postoji mogunost da je bolnica Sjevernodalmatinskog odreda bila u Beglucima i radila sve do poetka 4. neprijateljske ofanzive, kada je pokrenuta kao veina likih bolnica. U ofanzivi i iza nje, zbog priliva ranjenika i bolesnika, like bolnice su ubrzano ponovo poinjale radom pa je tako za krae vrijeme obnovljena i bolnica u Beglucima. 42 Iz te bolnice dr Boris Ljahnicki je poetkom augusta 1942. premjeten u Grupu hkih narodnooslobodilakih odreda i rasporeen u bolnicu 3. likog odreda (Dobroselo).43 Krajem augusta 1942. bolnica je jo uvijek bila smjetena u kolskoj zgradi u Dobroselu44, ali je bio u gradnji i bolniki paviljon s 80 kreveta u umi u blizini sela. Predvialo se da e biti gotov u drugoj polovini septembra 45 . Bolnica u Dobroselu bila je na komunikaciji BihaKnin, a kako je u Kninu i
37 38 39 40 41 42 P r e m a p o d a c i m a d r N i n o M i l a n o : S a n i t e t s k a s l u b a u S j e v e r n o d a l m a t i n s k o m o d r e d u 1942, H r o n i k e 2 , s t r . 338, D r B o r i s L j a h n i c k i , R a d i r a z v o j s a n i t e t s k e s l u b e u j e d i n i c a m a n o v i p a r t i z a n s k i m o d r e d i m a u t o k u 19421944. g o d i n e , I s t o , s t r . 350. D r B o r i s L j a h n i c k i , n a v . r a d , s t r . 350351. I s t o , s t r . 351. M i l a n R a e n o v i , I z j a v a u Z a g r e b u 24. IV 1981, & Z P . Z b . s t . si. 4, d o k . b r . 16, s t r . 2627. M a r i j a S i j a n - R a e n o v i , S j e a n j e n a p i s a n o z a a u t o r e , B o s a n s k i O s r e d c i 28. V 1981, R a e n o v i u r o ( L i k a K a l d r m a 2 . V I 1981.) u p i s a n o j i z j a v i z a a u t o r e s v j e d o i d a j e k a o r a n j e n i k , p r o b i j a j u i s e i z B o s n e u L i k u , u m a r t u 1943. b i o p r i h v a e n u p a r t i z a n s k o j b o l n i c i u B e glucima. Tu mu je pruena neophodna pomo i poslije tri dana upuen je u bolnicu u Dobroselo, g d j e je takoer bio oko tri dana, pa je zbog teke r a n e upuen u bolnicu u B i j e l e Potoke. Po zavrenom l i j e e n j u u m a j u se vratio na oporavak u bolnicu u Dobroselu i to u n j e n o o d j e l j e n j e k o j e je bilo u k o l s k o j zgradi u selu. Z b . s t . si. 6 , s t r . 20. D r B o r i s L j a h n i c k i , n a v . r a d , s t r . 351. Dr B o r i s L j a h n i c k i navodi da je dan p r i j e njegovog dolaska Dobroselo bilo b o m b a r d o v a n o od n e p r i j a t e l j s k i h aviona a da su r a n j e n i c i p r e k o dana bili s m j e t e n i izvan sela, dok bi na s p a v a n j e d o l a z i l i u k o l u . I s t o , s t r . 351. Z b . s t . si. 6, s t r . 22.
43 44 45
Bihau neprijatelj imao jake posade, to je bolnici prijetila stalna opasnost. Naroito esta neprijateljska bombardiranja iz aviona ubrzala su donoenje odluke 0 gradnji paviljona iznad Dobrosela u umi Zuleevici, u Trolokvama (u blizini izvorske vode). Veliina paviljona bila je 20 X 10 m, s kapacitetom do 100 kreveta. Graeni su i svi pratei objekti: za upravu, bolniko osoblje, kuhinju, praonicu rublja itd. Pored bolnice sagraeni su i drugi objekti (skladita, kovaka i mehanika radionica, pekara, baraka za smjetaj strae). Kako su bolnici trebala stalna prevozna sredstva, to su sagraene tale za smjetaj konja 1 kola. U Trolokvama je izgraeno znaajno naselje od balvana i dasaka za potrebe NOP-a lapakog kotara ali i ire. Od osoblja, pored dr Borisa Ljahnickog, bila je Slava Blaevi, sestra pomonica, ujedno i referent saniteta u 3. likom odredu, etiri bolniarke na kursu, politike delegat i dvije kuharice. 46 Tada je radila ambulanta u Birovai s 1520 kreveta, smjetena u privatnim kuama (s bolniarem i dvije pomonice) i Stanica za prvu pomo u Donjem Lapcu u kojoj je stalno bila bolniarka. Jednom sedmino u ambulanti te stanice dr Boris Ljahnicki obavljao je pregled civilnog stanovnitva. 47 O zateenom stanju i radu bolnice u Dobroselu dr Boris Ljahnicki pie: Nieg sanitetskog personala bilo je desetak, veinom drugarica iz istog mjesta. 48 Od strunog osoblja bila je jedna sestra pomonica, drugarica Slava. Ranjenika do septembra bilo je desetak, a poshje napada na Udbinu (2123. VII 1942. prim, autora) broj ranjenika je znatno porastao. Stiglo je oko 50 ranjenika i to veina tekih, od kojih trojica sa prostrelom kroz trbuh bez kirurke intervencije kroz kratko vrijeme su umrli. Ne imajui dosta iskustva u kirurgiji, morao sam uz pomo drugarice Slave ne samo pruiti prvu pomo, ve i struno obraivati pojedine sluajeve. Dosta je bilo kompliciranih fraktura ekstremiteta kojih je trebalo imobilizirati i ekstenzirati. Ekstenzija nije uspijevala, jer nisam bio vjet u improvizaciji. Medikamenata je vrlo malo, a zavojnog materijala uope nije bilo... Kao gazu upotrebljavalo se domae platno i krpice od haljina, a zavoji su bili pravljeni od seljakih debelih platna. Za vrijeme previjanja dvije bolniarke sterilizirale su krpice vlanog platna vruom peglom.49 Po zavretku Prvog kongresa partizanskih lijenika (2527. IX 1942) dr Franc Kleinhappel nije se vratio na dunost kirurga u bolnicu u Otaevcu kod Drvara, ve je po nareenju referenta saniteta pri Vrhovnom tabu NOV i POJ bio upuen na dunost u partizansku bolnicu Bijeli Potoci. 50 Ubrzo po dolasku na Bijele Potoke, dr Franc Klejnhappel je izvrio obilazak bolnice 3. hkog odreda u Dobroselu, kirurki obradio nekoliko ranjenika i dao instrukcije za
46 I s t o , s t r . 22. 47 Z b . s t . s i . 6, s t r . 22. 48 Bile su to omladinke iz Dobrosela i okolnih sela: B o s a Tizi (koja je poginula zajedno sa b r a t o m u b o r b i p r o t i v n j e m a k o g d e s a n t a n a V r h o v n i t a b u D r v a r u 25. m a j a 1944), M i r a i Smilja Polovina, Mara Kantar, S o k a i K o k a Vuka, Kosa i S o j a Medi, K o s a arac i druge omladinke. Meu n j i m a je bio i Momilo Polovina, izvrstan bolniar koji je zajedno sa Mirom P o l o v i n o m otiao u p r a t n j i r a n j e n i k a u v r j e m e 4. n e p r i j a t e l j s k e ofanzive i t a m o su nestali u s t r a d a n j u r a n j e n i k a i osoblja iz njihove p r a t n j e (Stevi Milan, nav. izjava, Istra i v a n j e a u t o r a n a p o d r u j u d o g a a j a , A-ZP). 4 9 D r B o r i s L j a h n i c k i , n a v . r a d , s t r . 351352. 5 0 G o j k o N i k o l i , n a v . d j . s t r . 438, D r F r a n c K l e i n h a p p . e l : s j e a n j e p a r t i z a n s k o g k i r u r g a n a vojnu partizansku bolnicu u Bijelim Potocima, Saopenje na savjetovanju u Titovoj Koren i c i 2021. V I I 1978, M e m o r i j a l n a g r a a S p o m e n p o d r u j a B i j e l i P o t o c i K a m e n s k o ( j e d a n p r i m j e r a k ustupljen autorima), str. 1.
dalji rad. Kroz petnaest dana stigla je nova grupa od 30 ranjenika koji su bili evakuisani iz bolnice Bosanski Petrovac. Ponovo je doao dr Franc i ukazao kirurku pomo 31 . Bolnica je imala ekonomat u koji su, u organizaciji NOO-a i antifaistikih organizacija 52 okolnih sela, svakodnevno stizale vee koliine ivenih namirnica, kruh, mlijeko, sir, jaja, povre, voe, a od taba 3. likog odreda se dobivala sol i ponekad izvjesna koliina domaeg duvana. Hrana je bila raznolika, ukusna i bogata vitaminima. Avitaminoznih oboljenja zato nije bilo. Svestrano su primjenjivane preventivne mjere. Odijelo primljenog ranjenika i bolesnika podvrgavalo se depedikulaciji u partizanskim buradima dok se prao i ve iskuhavao. Po zavretku umskog paviljona u oktobru 1942. izvreno je preselenje bolnice na novu lokaciju. 53 kolska zgrada nije naputena, nego je pretvorena u prihvatno odjeljenje u koje su smjeteni laki ranjenici i interni bolesnici. U njemu je dr Boris L j a h nicki vrio ambulantne preglede civilnog stanovnitva s podruja Srba i Donjeg Lapca.
Bolnica 3. likog partizanskog odreda (Dobroselo) 11. augusta 1942. godine. Fotokopija jedinog specijalistikog pregleda .kojeg je izvrio dr Boriis Ljahnicki ubrzo pio dolasku na dunost u bolnicu DObroselo (Original kod Rade Grbica).
51 Dr Boris Ljahnicki, nav. rad, str. 352, U Zagrebu (10. VI 1981.) u razgovoru dr Franc Klejnhappel je potvrdio da je u pratnji dr Borisa Ljahnickog pregledao ranjenike, a zatim svaki put izvrio i potrebne kirurke intervencije. 52 U organizovanju i odravanju partizanske bolnice u Dobroselu, posebno se isticala organizacija AFZ-a, ije su aktivistkinje za itavo vrijeme rada bolnice ulagale sve svoje snage da bolnica bude svim opskrbljena (Nea Zakula, nav. rad, HAK, Zb. 3, str. 865). 53 Dr Boris Ljahnicki, nav. rad, str. 352.
Druga lika partizanska bolnica Prema naredbi taba 1. operativne zone, br. 10. od 5. oktobra 1942. sve sanitetsko osoblje likih partizanskih odreda stavljeni su pod direktnu upravu Komande likog podruja koja je preuzela brigu oko likih partizanskih bolnica. 54 Da bi rasteretila bolnice i ambulante, Komanda likog podruja predvidjela je organizovanje centara za bolovanje u selima, 55 u koje bi se smjetah lake bolesni partizani kojima nije potrebna lijenika kontrola, tj. oni koji se upuuju na bolovanje od 20 dana. U novoj organizaciji izmijenjeni su nazivi sanitetskih ustanova, izvren novi raspored sanitetskog kadra i odreene njihove kompetencije. 5 6 U sklopu toga dotadanja bolnica 2. likog odreda (Bijeli Potoci) dobila je naziv Prva hka partizanska bolnica (upravnik dr Slava Cetkovi-Oko, ujedno i referent saniteta likog podruja), a bolnica 3. likog odreda (Dobroselo) dobija naziv Druga lika partizanska bolnica (upravnik dr Boris Ljahnicki, dotada na dunosti lijenika u istoj bolnici). Upravnici bolnica trebali su da vode bolniku i ambulantnu knjigu, da svakih 14 dana podnose izvjetaje o stanju u bolnici i radu bolnikog osoblja, kao i da posebnim izvjetajem jave svaku vaniju promjeun u bolnici i pojavu bilo koje zarazne bolesti. 67 Nakon reorganizacije bataljonske ambulante u lapakom kotaru dobile su slijedee nazive: ambulanta u Birovai 5. lika partizanska ambulanta, ambulanta u Martin Brodu 8. lika partizanska ambulanta dok je ambulanta u Doljanima nazvana 9. likom partizanskom ambulantom. 58 Istovremeno referent saniteta dobio je zadatak da u svaku ambulantu postavi samostalnu bolniarku ili bolniara i politikog delegata. Osnovno snabdijevanje ambulanti i dalje je ilo preko NOO-a iz onih sela u kojima su se nalazile ambulante, a predvieno je da sanitetski materijal dobijaju iz Centralne apoteke podruja Like. U novoj organizaciji bolnica u Dobroselu je prihvatila 30 tekih ranjenika iz Bosanskog Petrovca i na taj nain dala ispomo Centralnoj bolnici Vrhovnog taba NOV i P O J . Po zavretku lijenikog kongresa u Bosanskom Petrovcu, referent saniteta pri Vrhovnom tabu dr Gojko Nikoli dobio je nalog da izvidi ne bi li se jedan broj tekih ranjenika iz Petrovake kotline mogao prebaciti u Liku. 59
54 Po dolasku proleterskih brigada u B o s a n s k u krajinu, povezana je velika slobodna teritorija, na kojoj je uspjeno radila i mrea partizanskih bolnica. U stvari, tada su dobro povezana tri z n a a j n a bolnika centra. Prvi u petrovakom bazenu, k o j i m je neposredno rukovodio S a n i t e t s k i o d s j e k V r h o v n o g t a b a , d r u g i j e b i o u P o d g r m e u , i j a j e u p r a v a b i l a pod Operativnim tabom na B o s a n s k u krajinu, i trei bolniki centar u partizanskom bolnikom b a z e n u u L i c i (od 5. o k t o b r a pod n e p o s r e d n o m u p r a v o m K o m a n d e L i k o g p o d r u j a ) p o d n a d l e n o u S a n i t e t s k o g o d s j e k a G S H . V i d j e t i : Z b . s t . si. 12, d o k . b r . 39, b i l j e k a , 1 , s t r . 63, i D r G o j k o N i k o l i , S a n i t e t s k a s l u b a u e t v r t o j o f a n z i v i , V o j n o s a n i t e t s k i p r e g l e d b r . 4 , 4, 1946, s t r . 201. 55 Za one r a n j e n i k e i bolesnike k o j i m a je bilo potrebno bolovanje dobra h r a n a i odmor, K o m a n d a likog p o d r u j a je U. o k t o b r a odredila c e n t r e za b o l o v a n j e i r e g u l i r a l a niz p i t a n j a iz te oblasti. Za centre su odreena s e l a : S e g a n o v a c za k o r e n i k i , D n o p o l j e za lapaki, Mazin za g r a a k i i P a v l o v a c za gospiki kotar, d o k su r a n j e n i c i i bolesnici iz u d b i n skog k o t a r a odlazili u S e g a n o v a c i D n o p o l j e . (Todor R a d o e v i : Organizacioni razvoj Nar o d n o o s l o b o d i l a k e v o j s k e i p a r t i z a n s k i h o d r e d a n a p o d r u j u L i k e ( j u l i 1942 n o v e m b a r 1943. g o d i n e ) , K a r l o v a c 1973, H A K , Z b . 6 , s t r . 438). 56 Z b . s t . s i . 6, s t r . 2627. 57 Z b . s t . si. 6, s t r . 27. 58 I s t o , s t r . 27. 5 9 G o j k o N i k o l i , n a v . d j . , s t r . 437.
On je tom prilikom posjetio Bijele Potoke, Dobroselo i Doljane i razgovarao s referentom saniteta Komande likog podruja dr Slavom etkovi-Oko. O tome dr Nikoli pie: Rezultat mog putovanja u Liku bio je jednu grupu pokretnih ranjenika uputih smo iz Bosanskog Petrovca u selo Miljenovac kod Lapca u Lici. Za upravnika ove bolnice odredio sam doktora Sau Boovi, koja je dotle uspjeno rukovodila bolnicom u obotovcu. nama e biti stavljena na raspolaganje umska bolnica vie Dobrog Sela (kod Lapca) s kapacitetom 80 kreveta, im njena izgradnja bude z a v r e n a . . . Poto je opasnost od Kljua minula, zadovoljih smo se sa preduzetim mjerama tako da smo odustali od prvobitnog plana da se dio tekih ranjenika premjesti u Bijele Potoke .. .60 Preseljenjem u novoizgraeni paviljon u umi Zuleevici (u Trolokvama iznad Dobrosela), bolnica u Dobroselu stvarno je postala druga bolnica. Nije se samo radilo o novom nazivu Druga lika partizanska bolnica, nego je i njena uloga, povezivanjem s Centralnom bolnicom Vrhovnog taba, 61 postala bitno druga i daleko znaajnija. U partizanskim bolnicama Like vaio je Vojniki red kojeg je 12. augusta 1942. propisao referent saniteta taba Grupe odreda za Liku (ali, koliko se do sada zna, nije ni jedan primjerak pravila sauvan). Na osnovu Vojnikog reda politkomesar bolnice Dobroselo je 28. oktobra 1942. s dva akta regulisao organizaciju rada i njen kuni red.62 Prema sauvanim dokumentima, odreena je glavna bolniarka, deurna bolniarka u ambulanti bolnice (koja se mijenjala svakih osam dana) i dvije bolniarke za sterilizaciju gaze i instrumenata. Lijenik je, uz rad, vodio brigu o strunom uzdizanju bolnikog osoblja, tako da im je svake nedjelje drao teorijske asove iz higijene i bolnike slube. Kod previjanja slobodne bolniarke i bolniari obavezno su bili prisutni i tako sticali potrebno znanje. Odreene su dunosti ekonoma bolnice, efa kuhinje i komandira strae. Kunim redom postavljen je izmeu pacijenata u svakoj bolesnikoj sobi sobni starjeina, koji je vodio rauna o redu i disciplini. Ustajanje je bilo u 7 sati, a do 8 sati bolnica se dovodila u red. U 8 sati je dijeljen doruak i vrene pripreme za previjanje koje je trajalo do 9 sati, kada je poinjala vizita u bolesnikim sobama. Dokumentom su regulirana i druga pitanja rada bolnice. U bolnici je organiziran politiki rad, kao i asovi s vojnom nastavom, a izdavane su i depne novine Glas ranjenika. Pregledi civilnog stanovnitva vreni su prema mogunosti lijenika u bolnikoj ambulanti. Piui o tome, za prihvatne i ostale bolnice, dr Slava Blaevi istie: Ono to je bilo karakteristino za te i druge bolnice i oporavilita to je bio unutranji ivot i organizacija rada koji se 'odvijao po odreenom kunom redu. Svugdje je bio organiziran partij sko-politiki i kulturni rad.63 Iz nedjeljnog izvjetaja od 4. novembra 1942. o stanju u bolnici saznajemo da lijenik savjesno obavlja svoju dunost, ali je prenatrpan poslom uslijed velikog broja ranjenika i rada na terenu. Predlae se da se bolnici dodijeh jo jedan lijenik. Oskudijevah su sanitetskim materijalom i osvjetljenjem, dok je ishrana bila dobra. Traeno je, zaista, bolja kvaliteta kruha. Iako je straa bila
6 0 G o j k o N i k o l i , n a v . j . s t r . 438. 61 I s t i , s t r . 440, Z b . s t . s i . 12, d o k . b r . 39, s t r . 39. 62 Z b . s t . s i . 6, d o k . b r . 12. i 13, s t r . 2931. 6 3 D r S l a v a B l a e v i , n a v . r a d , s t r . 463.
gola i bosa, svoju je dunost obavljala solidno. I bolniarke su bile slabo obuene pa je predloeno da se to popravi, kako ne bi trpio rad u bolnici.04 O smjetaju bolnice i njenom radu poslije prelaska u umski paviljon, njen upravnik dr Boris Ljahnicki pie: umska bolnica sagraena je bila u blizini vrela sa nekoliko stambenih objekata, i to do same bolnice, koja je bila solidno i ukusno graena na dva sprata sa balkonom i u proelju praona tik samog vrela, zgrada za straare, magazin za hranu i odjeu. Zgrada bolnice sastojala se iz dvije velike sale i dvije sobe za smjetaj ranjenika sa kapacitetom od 80 kreveta, ali prosjeno ranjenika bilo je preko 100, ambulanta sa sobom za apoteku, operacionu salu, sobu za upravnika, soba za ekonoma i komesara bolnice, velike kuhinje sa dva poreta i prostorije za smjetaj personala. Kreveti su bili novonapravljeni i jednoobrazni, opskrbljeni sa posteljinom . . . Ishrana bolesnika kako ve navedoh bila je odlina, kako kvalitativno tako i kvantitativno. Osim redovnog sledovanja (4 obroka dnevno) svake nedelje dobivali su posjete iz oblinjih sela sa ivenim namirnicama. Sa prelaskom u umsku bolnicu morali smo personal poveati. Tako osim straara bilo je 40 nieg personala. Posla je bilo i previe, ah nismo osjeali umor, jer smo bili svjesni da izvravamo sve zadatke, koji su postavljeni pred nama. Od 450 ranjenika koji su proli kroz ovu bolnicu za vrijeme mog slubovanja umrlo je sedam63 i to, kako ve navedoh tri od prostrela kroz trbuh, jedan od tetanusa i tri od sepse. U bolnici sam radio do 1. januara 1943. godine, odakle sam bio premeten u Liko Petrovo Selo. 66 U sloenim zadacima partijska organizacija bolnice, koja je imala u to vrijeme slabe veze s opinskim i kotarskim komitetom, u nekim stvarima nije se najbolje snalazila tako da je to dovelo do odreenih greaka i propusta u radu. Evo, to o tome pie Milan Uzelac, lan OK KPH za Liku, u svom pismu, upuenom 6. decembra 1942. Okrunom komitetu KPH za Liku: Na radu obiao sam partorganizaciju u bolnici Dobro Selo i vidio sam da drugovi rade bez kontrole Op. komiteta i KK i da imaju niz greaka u svome radu. Komesar bolnice ima nepravilan stav prema lijeniku. U nekojim stvarima, pomoi bolesnicima, pravi se sposobniji od d o k t o r a . . . Miljenja sam da drug komesar bolnice ne moe vriti tu dunost, s obzirom to je bolestan i pravi greke u radu . . . Poshje obilaska pristupilo se sreivanju prihka, i uspjeh nije izostao, o emu postoji ocjena u izvjetaju partijske elije Sanitetskog odsjeka GH, upuenog 14. jula 1943. za CK KPH, u kom pie: 5. Dobroselo. Stanje je bilo prihno dobro, poshje likvidacije nezdravih odnosa koje je uveo politiki komesar tog odjeljenja (Veovi). 67 Kulturno-prosvjetni odbor angairao se na otklanjanju slabosti, tako je npr. 12. decembra u bolnici odrana priredba s programom: Hej, Slaveni uvodna rije, pjesma u izvoenju hora, ske Repa, Radio-Nevenka, humor i poli64 Z b . st. si. 6, d o k . b r . 14, s t r . 32. 65 Od sedmorice umrlih drugova uspjeli smo utvrditi identitet samo za jednog, pa navodimo o s n o v n e p o d a t k e : M e d i J o c e M i r k o , r . 1919. u D o l j a n i m a . U N O P - u s u d j e l u j e o d 1941. M e u p r v i m a u D o l j a n i m a s t u p i o u b a t a l j o n M . O r e k o v i . T o k o m 1942. b i o j e k o m a n d i r D o l j a n s k e e t e . T e k o r a n j e n u d e c e m b r u 1942. k o d P a p u e u b o r b i s e t n i c i m a , k a o k o m a n d i r e t e u bat. M. Orekovi. Poslije kraeg v r e m e n a podlegao r a n a m a u bolnici kod Dobrosela. M . M a j s t o r o v i M . M e d i , P r v e i s k r e ( D o l j a n i u N O B ) , L y k o s , Z g b , 1961; s t r . 228. 6 6 D r B o r i s L j a h n i c k i , n a v . r a d , s t r . 352353. X X X 71. A r h i v I n s t i t u t a z a H i s t o r i j u r a d . p o k r e t a H r v a t s k e u Z a g r e b u , ( u d a l j e m t e k s t u : A I H R P H K P 230/68. 67 H A K , CK K P H 11/1377.
tiki izvjetaj, te ponovo horska pjesma i na koncu ala. Poslije priredbe odrana je igranka s veseljem. Sutradan, u vrijeme predvieno za kulturno-prosvjetni rad, voen je razgovor o Njegou i Maksimu Gorkom. Bolnica je raspolagala s bibliotekom koja je izdavala knjige na itanje, a izdavane su depne i zidne novine. 68 Partizanske bolnice na podruju lapakog kotara bile su dio partizanske teritorijalne sanitetske slube. Njihova organizacija u okviru teritorijalnog kompleksa sanitetskih ustanova prvi put je jedinstveno formirana za svu slobodnu teritoriju Hrvatske posebnom naredbom Glavnog taba u prosincu 1942. Tom su naredbom u komandama podruja ustanovljene vojno-partizanske bolnice (VPB). U Lici se formirala VPB br. 3, u Kodunu VPB br. 4, u Baniji VPB br. 5, u Zumberku VPB br. 7 . . . U asu formiranja, krajem 1942. godine, VPB br. 3 imala je 10 odjeljenja (Bijeli Potoci, Miljenovac, Krbavica, Liko Petrovo Selo, Rudanovac, alamuni, Dobroselo, Korenica, Frkai, Vrelo Korenice) 69 . Na t a j nain bolnica u Dobroselu nije vie imala naziv Druga lika partizanska bolnica, nego je postala jedno od odjeljenja VPB br. 3 (Lika). Novi slubeni naziv bolnice trebao je biti VPB br. III/2 (Dobroselo), ali reorganizacija se uspostavljala postepeno pa 4. januara 1943. jo uvijek koriste raniji naziv (to se vidi iz priloene otpusnice). Naime, 4. neprijateljska ofanziva usporila je reorganizaciju sistema partizanskih bolnica.
68 R a d e G u b e r i n a , S a n i t e t s k a sluba na s l o b o d n o j teritoriji, Lika u N O B - u 1942, B e o g r a d 1971, s t r . 685. 69 Dr I v a n K r a l j : S a n i t e t s k a sluba na p o d r u j u Like, K o r d u n a , B a n i j e , Z u m b e r k a i P o k u p l j a u t r e o j godini n a r o d n o o s l o b o d i l a k o g r a t a , K a r l o v a c 1977, HAK, Zb. 8, str. 536.
Organizacija i rad partizanske bolnice u Miljenovcu Partizanska bolnica u Miljenovcu nije predviena naredbom Komande likog podruja od 18. oktobra 1942, ve je osnovana po nareenju referenta saniteta pri Vrhovnom tabu, kao to smo vidjeli nakon njegovog puta u Liku poetkom oktobra iste godine. Bolnicu je organizovala, tako rei u bodu, dr Saa Boovi. Ona ovako opisuje nastanak bolnice: Na putu za Miljenovac, kod Martin Broda, susreem kolonu ranjenika. Upueni su u moju bolnicu, koja jo ne postoji. Tek treba da se stvori. Ranjenici teki. Uglavnom na nosilima. Pozdravljamo se, a sprovodnik mi raportira o broju ranjenika. Saznao je da sam lekar, upravnik bolnice u Miljenovcu. On mora da se vrati narag u jedinicu. Izvadi iz torbe pismenu naredbu. Predade mi je, i ode. Ranjenici ne kriju zadovioljstvo to su dobili l e k a r a . . . Na nekoliko kilometara ispred Miljenovca ugledasmo grupu djevojaka. Idu nam u susret. Pevaju . . . ekamo vas od jutros! kae jedna i daruje ranjenike jabukama. Zastajemo i sputamo nosila po okolnoj travi. Djevojke kite ranjenicima grudi i partizanske kape. Pekiri vezeni, areni ve povaeni iz zaveljaja i blistaju na ranjenicima .. . Zaas su se sva nosila nala na devojakim ramenima. Ne moe im se odoleti. A onda otpoee da pevaju. Pesmu prihvatie i ranjenici i v o j n i c i . . . Stiemo u Miljenovac. Zastajemo kod zgrade, koju su metani ve odredili za bolnicu. Lepa zgrada. Visoka. Ima sprat. Usamljena i na mestu koje je ostalo poteeno od paljevine . . . Ispred zgrade ve ekaju odbornici, AFZ, s Anicom Karanovi na elu, i omladina. Pritravaju, zdrave se i prihvataju ranjenike. 70 Pred kolom je odran zbor na kom je bilo samo jedno pitanje: ureenje bolnice. Zaas je dogovoreno to e ko raditi i odmah se prilo zajednikom poslu. Bolnica je za jedan dan dobila svoj pravi lik. Odbornici i omladinci napravih su veoma praktine krevete od dasaka, u vidu kutije stavljene na noice. Zene su prikupile posteljinu. Donosile su ak i ilime. Omladinke su oribale prostorije i donijele istu slamu za krevete. Pioniri su se istakli u naredna 23 dana u ureenju bolnikog kruga. Kako bolnica nije imala vode u blizini, stavljena su dva bureta u hodnik i pioniri su se i tu pokazali na visini zadatka. Bolnica ni jednog trenutka nije bila bez svjee vode. Bolnica nije imala dovoljno obuenih bolniarki, zato je doktorica okupila omladinke i svaku veer uila, jednostavno i praktino, tako da su napredovale bez veih tekoa. Neke od njih su postale prave bolniarke, poznavale svoj posao i voljele ga. Bilo ih je koje su i poshje rata ostale u sanitetu. 71 Po zavretku rada s ranjenicima dr Saa Boovi je u hodniku kole otvorila u pravom smislu narodnu ambulantu u kojoj je mnogima pruena prva i prava pomo. Moj najvei i najpoteniji lekarski rad, ini mi se, da je bio ba tada 72 istie dr Saa Boovi. U bolnici su bila i tri teka ranjenika. Najtei je bio Milan Komljen, pa ga je izdvojila u zasebnu malu sobicu, da ga ostali ne gledaju kako umire. 73
70 Dr a a 71 Dr a a 72 I s t o , s t r . 73 I s t o , s t r . Boovi: Tebi, m o j a Dolores, B o o v i : n a v . d j . s t r . 96. 98. 98. NIRO etvrti j u l Beograd 1979, str. 9395.
Iako je bio beznadean sluaj, ipak ovaj najtei ranjenik se izvukao. Drugi je bio iz okoline. Po ranjavanju je ostao kod kue na brizi porodice jer rana se nije inila opasnom. Tek kada je dolo do pogoranja, donijeli su ga u bolnicu. Radilo se o tetanusu i prvom susretu doktorice s takvim ranjenikom. Evo, samo dio njenog svjedoanstva: Stanje vie nego uasno. Izvijen kao gudalo, a oslanja se samo na pete i o potiljak. Usne stisnute, a zubi pod pritiskom krkaju i kripe. Zgreni miii tvrdi kao k a m e n . . . Nemam mogunosti da ga izdvojim od ranjenika. Ljudi zanemeli i zaboravili svoje rane. Ja se rastrem izmeu njega i M i l a n a . . . ' ' U takvoj situaciji kod treeg tekog ranjenika iznenada je dolo do pogoranja i kad je doktorica do njega stigla, mogla je samo da konstatuje: smrt uslijed iskrvarenja. Pola asa iza toga umro je i ranjenik s tetanusom. Do kraja u ovoj bolnici nije bilo vie smrtnih sluajeva, pie dr Saa Boovi, a danas jedno za drugim, izgubismo dva ovjeka. 75 U bolnici su se zatekli Ivan Milutinovi i Mio Pavievi koji su pomogli da s odbornicima organizujemo sahranu. U svjedoanstvu dr Sae Boovi, kao i u memoarskim zapisima dr Gojka Nikoha, nisu datirani dogaaji, tako da se prema njima samo priblino moe procijeniti poetak rada bolnice u Miljenovcu, a i odlazak dr Sae Boovi za Biha i Zegar. Rade Guberina navodi da se bolnica prvi put pominje 24. oktobra 1942. godine, a da je mjesec dana kasnije 27. novembra imala 65 ranjenih i bolesnih.76 Dr Saa Boovi radila je u bolnici 32 dana.77 Dunost upravnika preuzela je Mica Vujovi. Iz Centralne bolnice Vrhovnog taba u bolnicu u Miljenovcu upueni su kao pomo politiki delegat i ekonom. 78 J a n j a Hrenjak navodi da su prilikom te prekomande u bolnicu stigli Milo iKora, koji je postao komesar bolnice, i Mila Kovaevi-Uzelac koja je preuzela dunost drutveno-prosvjetnog radnika. 79 Bolnica je radila do pred 4. neprijateljsku ofanzivu i o njenom radu uoi ofanzive u ve citiranom izvjetaju pie: Odjeljenje u Miljenovcu koje je vodila Mica Vujovi, sestra pomonica, bilo je najbolje ureeno odjeljenje u Lici. 80 Partizanske bolnice u Lici za vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive Pred ofanzivu stanje u likim partizanskim bolnicama bilo je na putu dobrog sreivanja. 81 Snana neprijateljska ofanziva je bolnice i ambulante dovela u nepredvidive i skoro nerjeive tekoe. U Lici je bilo oko 600 ranjenika i bolesnika. Sve je stavljeno u stanje pripravnosti i pokreta. Prihvaeno je iz Banije oko 300 ranjenika, 450 iz Korduna i 75 iz umberka, tako da je u Lici (bilo) koncentrisano blizu 1.500 ranjenika i bolesnika. 82
74 I s t o , s t r . 99. 75 I s t o , s t r . 100. 7 6 R a d e G u b e r i n a , n a v . r a d , s t r . 678679. 7 7 D r S a a B o o v i , n a v . d j . s t r . 92. 78 Z b . s t . s i . 12, s t r . 69. 79 J a n j a H r e n j a k : Z n a e n j e i uloga Bijelih P o t o k a K a m e n s k o g za kretanje r a n j e n i k a i bolesnih p a r t i z a n s k i h b o r a c a i n a r o d a u v r i j e m e 4. n e p r i j a t e l j s k e o f a n z i v e ; S a o p e n j e u Tito-, v o j K o r e n i c i 2021. V I I 1978, M e m o r i j a l n a g r a a S p o m e n p o d r u j e B i j e l i P o t o c i K a m e n s k o (jedan p r i m j e r a k ustupljen autorima), str. 2. 8 0 H A K , C K K P H 11/1377. 8 1 H A K , C K K P H 11/1377. 82 I s t o .
U sloenoj ratnoj situaciji (izuzev 100 ranjenika u Bijelim Potocima) skoro svi ranjenici su preneseni u lapaki kotar. Meu prebaenim za Bosnu bilo je oko 120 nepokretnih i 45 bolesnika od trbunog tifusa. Zbog nesporazuma, u Bosnu je otilo jo 350 ranjenika sa 6 lijenika i veim brojem bolnikog osoblja. Neto kasnije da bi se koliko-toliko rasteretile like bolnice i ambulante, upueno je u Kordun 350 pokretnih ranjenika, a u Drenicu 130 nepokretnih ranjenika. 83 Dramu ranjenika i naroda, njihovo povlaenje istie J a n j a Hrenjak oteavali su i januarska zima, snjegovi, ledene kie, blato, uasne magle i hladnoe. To je povealo broz oboljelih boraca i civila . . . Najvea koncentracija ranjenika i bolesnih boraca bila je krajem januara i poetkom februara u Frkaiu, Bijelim Potocima i Miljenovcu... Pruanje lijenike pomoi, ishrane i odravanje higijene za tako velik broj ranjenika traio je od sanitetskog osoblja, lijenika i bolniara nadljudske napore.84 Poslije ofanzive stanje u bolnicama, koje su na razliite naine bile u pokretu, ponovo je vrlo teko. Like bolnice su uskoro pie dr Anton Zimolo povisile brojno stanje od 120 na 1900 otvarajui nova odjeljenja u zaseocima i selu Krbavici. U bolnicama je vladala bijeda, nije bilo dovoljno pokrivaa niti rublja, a prehrana je bila oskudna. I onaj maleni dio osoblja, ostao poshje ofanzive, uskoro se razbolio. U tekim prilikama radila su svega dva lijenika. Letalitet oboljelih izbjeglica bio- je neobino- visok, do 20/o.85 Vraajui se, uglavnom, preko lapakog i korenikog kotara na Kordun i Baniju, val izbjeglica iz Bosne pri povratku prenosi tifus pjegavac. Ui su bile na svakom koraku (nepojmljiva uljivost), a prihvat i smjetaj izbjeglica u opustoenim sehma nemogu i oajan. Sve to dovodi do velike epidemije pjegavog tifusa. Iz izvjetaja Zdravstvenog odjela Izvrnog odbora ZAVNOH-a (za martnovembar 1943.)86 vidi se da su najvie pogoeni kotarevi kroz koje su prolazile izbjeglice: Donji Lapac, Udbina, Korenica, Slunj, Veljun, Vojni, Dvor, Glina i Petrinja. Zbog toga se, kako pie u istom izvjetaju, u suradnji sa Sanitetskim odsjekom GH, ubrzano prilo osnivanju zdravstvenih odbora, prihvatnih stanica (prenoita) za izbjeglice, etapnih kuhinja i karantena. U kotarevima Donji Lapac, Udbina i Korenica, prilo se stvaranju i tzv. sanitetskih patrola koje su imale zadatak da doekuju izbjeglice na ulazu u nastanjena mjesta, da vre odvajanje bolesnih i sumnjivih, te da ih smjetaju u karantene. Na putu kretanja izbjeglica nastojalo se organizirati prevoz za bolesne i iznemogle, a na podruju lapakog kotara radile su etapne kuhinje u Srbu, Doljanima i Donjem Lapcu. U izvjetaju se podvlai: U prosuivanju uspjeha tih svih mjera, mora se uzeti u obzir da su se dogaaji u to doba razvijali takovom snagom, da joj ne bi bila u stanju oduprijeti (se) ni najbolja organizacija pozadinske zdravstvene slube. U to doba ovu organizaciju uope nismo posjedovali. Nismo imali lijenika ni za vojnu, a kamoli za pozadinsku slubu, niti pomono zdravstveno osoblje. Sve je stvarano na brzu ruku pod neumoljivim pritiskom d o g a a j a . . .
8 3 D r A n t o n Z i m a l o , K r a t a k p r e g l e d r a z v o j a z d r a v s t v e n e s l u b e u t o k u N O B (19411945), h r v a t s k e m e d i c i n s k e p r o l o s t i ( k n j i g a ) Z a g r e b , 1954, s t r . 98. 8 4 J a n j a H r e n j a k , n a v . d r u g i r a d , s t r . 67. 8 5 D r A n t o n Z i m a l o , n a v . r a d , s t r . 98. 8 6 Z A V N O H , Z b o r n i k d o k u m e n a t a 1943, A I H R P H , Z a g r e b 1964, d o k . b r . 181; s t r . 556564. Iz
Ipak je na podruju Like u to doba osnovano 56 karantena za bolesne i sumnjive. Ove karantene nisu uivale dobar glas kod naroda, jer nisu bile u stanju da prue bolesnicima njegu i lijeniku pomo. U tom istom razdoblju iskopano je 780 zahodskih jama, osnovana je jedna zarazna bolnica za civilno stanovnitvo i zapaljeno 15 kreana. 87 Situacija je bila sloena sve do m a j a 1943. kada je poela epidemija jenjavati (odnosno ostala su samo neka vea arita), a ve u junu pjegavac se javljao u obliku sporadinih sluajeva. Prema tom izvjetaju (u kome se govori da su to sigurno nepotpuni podaci) tuna bilanca te epidemije na podruju Like bila j e : 7.078 oboljehh od pjegavca, 1.700 umrlih (stopa smrtnosti 24%) 8 8 . Iz ratnih izvjetaja saznajemo i prave podatke (takoer samo po pristiglim prijavama) o traginoj bilanci na podruju kotara Donji Lapac. O tome svjedoi i tabelarni pregled do 12. maja 1943. godine. 89 Opina Doljani Donji Lapac Srb Donji Lapac (kotar ukuipno) Preboljelo tifus 105 372 477
Ovi podaci dati su na temelju podnijetih izvjetaja na konferenciji delegata kotarskih i opinskih NOO-a na podruju Like, koja je odrana 12. maja 1943. godine. Koliko je bilo teko raditi i prikupljati podatke, kazuje i injenica da je u izvjetaju za kotarski NOO Donji Lapac reeno da se ne moe iznijeti pregledno stanje kotara zbog bolesti lanova kotarskog NOO-a, nego da e to uiniti opinski NOO-i, svaki za svoje podruje. U lapakom kotaru bila je stopa smrtnosti znatno vea nego u Lici j e r je oboljeli izbjegliki val najprije stigao u lapaki kotar i u njega donio teku zarazu.
Nastavak rada bolnice u Dobroselu Po slomu 4. neprijateljske ofanzive u Lici, u lapakom kotaru nastavlja radom samo bolnica u Dobroselu i krae vrijeme prihvatna bolnica u Beglucima. Zapravo, bolnica u Dobroselu nije u potpunosti ni prestajala raditi j e r je nakon otpreme tekih ranjenika u ealone Centralne bolnice Vrhovnog taba, zadrala lake ranjenike i odmah poela s prihvatanjem novih ranjenika i bolesnika te odigrala znaajnu ulogu u zavrnim borbama na podruju Zuleevice. V P B br. 3 (Lika) krajem ofanzive postepeno se nanovo organizovala, tako da je 20. februara imala 4 odjeljenja: Bijeli Potoci, Krbavica, Frkai i Dobroselo. 90
87 Z A V N O H , n a v . z b o r n i k , s t r . 556557. 8 8 I s t o , s t r . 557. D a s u t i p o d a c i b i l i p o p r v i m p r i j a v a m a , n a j b o l j e g o v o r i i n j e n i c a d a s u n a k nadna dugotrajna istraivanja utvrdila da je samo na podruju ratnih kotara Korenica i U d b i n a b i l o 1.750 u m r l i h o d t i f u s a . V i d j e t i o p i r n i j e G o j k o V e z m a r , U z p o p i s p a l i h b o r a c a , rtava, faistikog terora i umrlih o tifusa na podruju opine Titova Korenica, K a r l o v a c 1979, H A K , Z b . 10, S t r . 965, i 985989. 8 9 A I H R P H , K P 233/311, z a p i s n i k , s t r . i . 9 0 A I H R P H , K P 231/195, Z a p i s n i k s p l e n a r n o g s a s t a n k a O K K P H z a L i k u , o d r a n o g 20. f e b r u a r a 1943, s t r . 2.
U njima je bilo oko 300 ranjenika, a u zaraznom odjeljenju, smjetenom u Krbavici, oko 200 oboljelih od tifusa pjegavca. U svim odjeljenjima stanje je teko i nesreeno. Politiki rad u veini odjeljenja nije bio zadovoljavajui, jer su politiki delegati bili mladi i s nedovoljnom spremom za odgovornu dunost. U tom pogledu, najtea je bila situacija u bolnici u Dobroselu, gdje je promijenjeno nekohko politikih delegata, pa se stanje poelo sreivati postavljanjem delegata Duana Cujia. 91 Uprava V P B br. 3 (Lika) ponovo je uspostavljena i popunjena 15. marta. 92 Da bi se rijeila gorua pitanja, u vremenu od 21 28. marta, organizovan je Tjedan borbe protiv zaraznih bolesti, o emu su obavijetena sva politika i vojna rukovodstva, kao i NOO-i irom osloboenog teritorija Like. Okrunom komitetu KPH za Liku predloeno je da se da uputstvo partijskim organizacijama ugroenih kotareva da one budu rukovodilac i organizator borbe protiv tifusa. U izvjetaju od 17. marta, upuenog OK KPH za Liku, istaknuto j e : Kampanji protiv zaraze potrebno je dati i politiki karakter. Prikazati narodu, da je okupator htio da nas uniti, to mu nije polo za rukom, zahvaljujui snazi nae vojske i svijesti naroda. Na svakom zboru, te nedjelje, na svakoj konferenciji treba narodu ukazivati uz politiki referat i zdravstveno stanje koje je nastupilo i kakvo ono moe da bude. Ukoliko cio narod i narodne organizacije ne stupe u borbu protiv zaraze na vrijeme, nastupie kritino stanje po na narod i narodnooslobodilaku vojsku. Moramo uloiti truda da ovo ne ostane lepo pripovjedanje nego da mobiliemo narod i udarnike radne ete ove nedjelje na unitavanju uiju. 93 Na slian nain je organizovan Tjedan ranjenika od 18. aprila, jer su se partizanske bolnice svakim danom punile oboljelim od tifusa i ranjenicima, a ostale su bez rezerve hrane. Organizirana je akcija prikupljanja hrane, posteljine, rubenine, obue, posua i zavojnog materijala. Akcija je s velikim uspjehom provedena u lapakom, udbinskom i korenikom kotaru. Tokom akcije prevladane su tekoe. Postignuti su glavni ciljevi. Dvadesetog aprila se zapaalo da se stanje popravlja u borbi protiv tifusa i da se sreuju prilike u bolnikim odjeljenjima. Bolniko odjeljenje u Dobroselu vodio je dr Kraus koji je doao iz 8. krajike brigade.94 Vojno-partizanska bolnica br. 1 (Dobroselo) Krajem juna 1943. izvrena je reorganizacija sanitetske slube95 tako da su rasputene uprave svih vojno-partizanskih bolnica i sva njihova odjeljenja su stavljena pod kontrolu Sanitetskog odsjeka GH (SO GH) sa statusom samostalne zdravstvene ustanove koja je imala svoju upravu. Tom reorganizacijom bolniko odjeljenje u Dobroselu postaje Vojno-partizanska bolnica br. 1 (Dobroselo), a njen upravnik je Boja Tima. 96
9 1 I s t o , K P 232/229, I z v j e t a j u p u e n z a O K K P H z a L i k u , s t r . 2 . 9 2 A I H R P H , K P 232/230, I z v j e t a j s e k r e t a r a p a r t i j s k e o r g a n i z a c i j e V P B b r o j OK K P H za Liku. 93 I s t o . 94 I s t o , KP 232/229. 95 Z b . s t . s i . 2, d o k . b r . 14, s t r . 4540. 96 I s t o , s t r . 3840.
(Lika), upuen
Brojno stanje u bolnici (3. VII 1943) bilo je 87 ranjenika, od toga 79 pokretnih i 8 nepokretnih. 97 Ubrzo u bolnicu, po drugi put za upravnika dolazi dr Boris Ljahnicki. O stanju u bolnici u izvjetaju od 14. jula on pie: VPB br. 1 (Dobroselo). Smjetaj u umskoj baraki. Sve prostorije okreene, upravnik bolnice dr Boris Ljahnicki. Do sada dunost vrili dr Kraus iz Bosne i drugarica Boja Tima, babica. Medicinski rad i higijenske prilike d o b r e . . . Snabdijevanje bolnice prilino. Bolnica se stalno puni sa ranjenicima iz Kninskog sektora. Osiguranje bolnice nije dovoljno, makar da imaju 26 straara, jer se tamo pojavljuju etnike bande. Potreban je jedan pukomitraljez. 98 Na kraju mjeseca (31. VII 1943) bolnica je imala 40 pokretnih ranjenika. Tokom druge polovine jula, zbog ugroenosti od neprijateljskog napada, iz stalnog boravita u umskom paviljonu bolnica je preseljena u selo Oraovac, kotar Donji Lapac. 99 Prema izvjetaju Sanitetskog odsjeka GH, od 20. augusta 1943, bolnica je imala 46 pokretnih ranjenika i 8 bolesnika. Smrtnih sluajeva nije bilo. Broj osoblja je bio 20, i 22 straara. U toku zadnjilh 15 dana u jedinice je upueno 28 pacijenata. Iako je kod preseljenja rad bio otean, stanje u bolnici je bilo dobro i sreeno.100 Prelaskom u Oraovac, VPB br. 1, postala je bolnica u pokretu. Krajem augusta kree dalje na sigurnija podruja. Poetkom septembra stigla je u selo Podlapau gdje je ula u sastav VPB br. 5 (Podlapaa). Upravnik je bio dr Boris Ljahnicki, a komesar i organizator bolnice Rade Grbi. Odlaskom V P B br. 1, prestaje radom i posljednja partizanska bolnica u lapakom kotaru. Od kraja augusta lapaki kotar nije bio pogodan za razvijanje partizanskih bolnica, niti drugih ustanova stacionarnog tipa. 100a Iako se teite likog bolnikog bazena preselilo uz pokrete naih vojnih jedinica, iz lapakog kotara, do kraja rata, kroz kotar su prolazile pokretne partizanske sanitetske ustanove, a pri NOO-ima su radili zdravstveni odjeli i zdravstvene sekcije. Njihova je velika uloga u zdravstvenom prosvjeivanju naroda, suzbijanju tifusa pjegavca i drugih zaraznih bolesti sve do kraja rata. Kada je u martu 1945. dolo do irenja tifusa pjegavca (iz podruja OtriZrmanja) u lapakom kotaru, prva tri sluaja pojavila su se u selu Gornja Suvaja 101 (prema vojnim izvjetajima) a koji su se ubrzo poveah na 9 oboljelih. 102 Postojei organi i zdravstvene sekcije preduzeli su sve mjere i ve 17. marta nije bilo novih oboljenja. 103 Partizanske bolnice i ostale sanitetske ustanove i organizacije lapakog podruja imaju vehki znaaj za razvoj likog bolnikog bazena. Partizanske bolnice u lapakom regionu dijelile su sudbinu svoga naroda. I kao to je narod stvarao i gradio bolnice, a s njima dijelio i posljednji zalogaj, tako su i bolnice od samog poetka vodile kompletnu zdravstvenu brigu o borcima i narodu. Partizanska sanitetska sluba preuzela je na sebe cjelokupnu brigu o lijeenju i zdravlju ljudstva iz operativnih jedinica, ali i naroda koji ie
97 H A K , CK K P H U/1377. 98 Isto. 99 Z b . si. 2, s t r . 58. 100 I s t o , s t r . 62. 100a N i j e m c i su, u s k o r o p o s l i j e i t a l i j a n s k o g s l o m a , zaposjela o v o p o d r u j e , a du z n a a j n e k o m u n i k a c i j e B i h a K n i n i m a l i u t v r e n e g a r n i z o n e i i s t u r e n e b r o j n e p o s a d e , to j e o n e m o guavalo bezbjedan rad partizanskih zdravstvenih ustanova. 101 Z b . St. Sl. 6, s t r . 559. i 580. 102 A I H R P H , KP-251/1870. 103 I s t o , KP-251/1871. 0 DONJI LAPAC
945
nalazio u sastavu borbene pozadine. I na taj nain neraskidivo je vezano zajednitvo izmeu naroda i njegove vojske i potvrivana najznaajnija karakteristika partizanskog bolnikog sistema u Lici s trajnim osloncem na narod. Uz osnivanje i izgradnju likih partizanskih bolnica, organizovane snage NOP-a u kotaru Donji Lapac, za due vrijeme su prihvatile bolnicu Sjevernodalmatinskog odreda, uredile joj smjetaj i omoguile normalan rad. Isto tako, izgradile su kompletno bolniko odjeljenje u Miljenovcu za Centralnu bolnicu Vrhovnog taba NOV i POJ, a za njene potrebe ustupljena je i bolnica u Dobroselu. Za bolnice su koritene kolske zgrade i like seoske kue, kao i drugi vei graevinski objekti koji su se zatekli na slobodnom teritoriju, ali, kada je bilo potrebno, domai majstori vjeto su gradili i umske paviljone (PiroviteDobroselo). Samo navedeni primjeri pokazuju partizansku snalaljivost u gradnji bolnica i njihovom snabdijevanju. Procjenjuje se da su bolnice i druge zdravstvene ustanove prihvatile i lijeile preko 2.500 ranjenika i bolesnika. Ogroman doprinos bolnica, osoblja i prateih slubi osjeah su ranjeni i bolesni partizani te cjelokupni narod, a posebno jedinice NOV i PO, jer su, rastereene te brige, poveavale svoju efikasnost, operativnu i borbenu gotovost.
Spase
Stikovac
u selu se prikuplja sue za opremanje kuhinje i drugi inventar. Po sjeanju druga Milana Stevia, koji je ispred NOO bio zaduen za snabdijevanje, izraena je tablica sledovanja ranjenika. Prema njoj svaki je dnevno trebao dobiti 0,5 1. mlijeka, 150200 g mesa, u prosjeku 200300 g krompira i graha, jedno do dva j a j a i 3540 g masti. Svjesne tekoe u kojima se nalaze ranjeni borci, omladinke Bosiljka Tizi, Boja N. Besla, Boja S. Stikovac, Mira P. Kantar, S a j a S. Polovina, Kosa . arac, Sava D. Vuka Koka, Saja M. Medi, Mileva R. Polovina i Mira . Polovina dobrovoljno se javljaju za stalne bolniarke. Ubrzo dolaze i dvojica drugova koji su u bivoj Jugoslavenskoj vojsci bili bolniari Duan L. Besla i Momilo L. Polovina koji je rukovodio apotekom i bio sekretar partijske elije. Za pranje vea, rad u kuhinji 1 druge vidove pomoi organizirane su desetine od osamdesetak omladinki i ena. Poslovanje kuhinje vodila je profesionalna kuharica Anka Stikovac iz Martin Broda. Maja 1942. neprijatelj otkriva bolnicu i talijansko-ustaka avijacija bombarduje njene objekte pa su ranjenici svakodnevno prenoeni u oblinje gajeve i ume. Uslijed ovakve nepovoljne situacije Komanda 3. likog PO, Komanda mjesta Donji Lapac, Opinski NOO Doljani i Mjesni NOO Dobroselo donose odluku o preseljenju bolnice u umu blizu izvora Trolokve udaljenu tri kilometra od Dobrosela. Mjesto za izgradnju objekata bolnice izabrao je uro S. Polovina, graevinski tehniar koji je ujedno izradio projekat i rukovodio radovima. Za Mjesni NOO, omladinsku organizaciju kao i za cjelokupno stanovnitvo izgradnja bolnice u umi bio je vrlo hitan i odgovoran zadatak. Zato je odmah formirana radna brigada od oko ezdesetak ljudi starih preko pedeset godina koji nisu bih sposobni za odlazak u NOV. Pristupilo se sjei i izvlaenju trupaca te odvoenju na pilanu u Mazin i Martin-Brod na volovskim i konjskim zapregama. Jo uvijek se dobro sjeam Ilije Polovine litina, Milana Sertia, Sime Kantara Sogana, Stevana Kantara, Gojka Vuke, Milana Stikovca i nekih drugih koji su vrlo vjeto rukovodih radovima. Omladina je dobila zadatak da raisti teren, iskopa temelje, popravi i izgradi put te da sa pionirima po zgaritima Borievca i Kulen Vakufa sakupi i ispravi avle. Gradnja je zavrena u rekordnom vremenu i bolnica je poela sa radom ve poetkom augusta 1942. U svom sastavu imala je bolesnike sobe, operacionu salu, kuhinju, apoteku i priruni magacin, a kapacitet joj je bio oko osamdeset kreveta. Za sedamnaest mjeseci rada kroz nju je prolo tri hiljade teih i lakih ranjenika. U ljeto 1942. bolnica je prihvatila osamdeset tekih ranjenika Operativne grupe Vrhovnog taba, od kojih je trinaest umrlo i sahranjeno na mjesnom groblju. Poetkom svoga rada bolnica je formacijski pripadala 3. LPO, zatim ljeti 1942. postaje Prva bolnica Glavnog taba Hrvatske da bi uoi IV neprijateljske ofanzive, januara 1943, ula u sastav Centralne bolnice VS NOV-e i POJ. U ovoj bolnici sjeam se da su radili lijenici: dr tajner, dr Franc Klajhapel, dr Jelei, dr Josip Kajfe i neki drugi. Bolnica je radila sve do poshje kapitulacije faistike Italije, a njene objekte spalili su etnici decembra 1943. Na lokaciji objekata na Trolokvama nalazi se zajednika grobnica dvadeset i jednog umrlog ili poginulog borca, dok je na seoskom groblju sahranjeno pedeset boraca.
Pavle
Delavi
navirati. Oprosti, majko, mene boli glava, pa ako bi htjela drugi put doi, dodadoh brzo i ponovo pokrih glavu ponjavom. Iako mi je bilo teko, bio je to moj najradosniji dan u partizanima. Tako sam ja dobio svoju majku, i ve shjedee posjete oko moga kreveta nije bilo nita manje ena nego kod drugih ranjenika. Neto poshje uo sam da se moja brigada vraa iz centralne Bosne i hou da napustim bolnicu. Dobro sam se oporavio i rane su zarasle,. Navee silazim u selo da se pozdravim. Ovea kua puna ena. Predu vunu, pletu rukavice i arape za partizane. Bila je predviena priredba, ali umjesto igranke, djevojke i ene su se prihvatile svoga rada za front. Sve to se uradi, prikupi se na jedno mjesto i alje jedinicama. Mimo toga rada meni na silu utrpae rukavice, toplo sukneno odijelo i vunene arape. Kau, poto proleter ide na front, da se dobro opremi. Spremie me da bolje ne moe biti u ovim prilikama. Dok sam bio u jedinici, dodir sa narodom je najee bio u prolazu, na brzinu. Pogotovo nisam imao prilike da posmatram organizovan rad naroda na osloboenoj teritoriji. Ovo to sam vidio i doivio u ustanikom Dobroselu, to je bilo van svih mojih oekivanja. Sav ivot bio je proet partizanima i frontom. Ko je osjetio prijem ljudi Dobrosela tokom NOB-e, taj je sa pjesmom odlazio na front. Zurio sam prema Glamou, obavijeten da u na tom prostoru nai Treu proletersku sandaku brigadu. Ne zamjerite drugovi, oprostite drugarice iz Dobrosela, ali meni nije bilo ni dvadeset godina. Prikovan sa sedam-osam rana, za postelju zaelio sam se majke.
Likovi revolucije
NARODNI HEROJ BABI TRIVUNA PETAR PEPA Roen jd 1. novembra 1919. godine u Likom Tikovcu, optina Donji Lapac, u Hrvatskoj. Potie iz radnike porodice. Pored osnovne kole zavrio je i tri razreda strune zanatske kole u Drvaru, gdje je izuavao i mainobravarski zanat a zatim radio kao mainobravar. U sedamnaestoj godini stupio je u podrunicu Ujedinjenih radnikih sindikata (URS) u Drvaru i postao aktivan borac za prava radnike omladine u Drvaru, otputen je 1939. s posla i sledee godine otiao je na odsluenje vojnog roka. Kapitulacija Jugoslavije zatekla ga je u vojaci. Nije dozvolio da padne u zarobljenitvo ve se vratio u rodni kraj. Poziv K P J na ustanak prihvatio je svim srcem. Ve u prvim ustanikim akcijama jula 1941. na podruju Srba istie se odlunou i hrabrou. Kad je krajem novembra 1941. formiran bataljon Marko Orekovi, prvi u Hrvatskoj, Pepa je postavljen za politikog delegata voda. U borbama kod Korenice (Titova Korenica), januara 1942. juria na Italijane u streljakom stroju svoga voda, a marta iste godine, sada kao politiki komesar ete, napada Italijane u Srbu. Januara 1942. primljen je u K P J . Kada je aprila 1942. formiran 3. liki NOP odred, postao je zamenik politikog komesara odreda, odnosno rukovodilac partijske organizacije u odredu. Od augusta 1942. do februara 1943. je politiki komesar 2. like brigade. Naroito se istakao u borbama za Udbinu, kod Perjasice, u Tuiloviu, Likom Petrovom Selu, Slunju, Dvoru na Uni, Graacu u etvrtoj neprijateljskoj ofenzivi. Poto je krae vreme proveo u 3. likoj brigadi, Glavni tab Hrvatske, maja 1943, premeta ga iz Like u Dalmaciju i postavlja za politikog komesara novoformiranog taba kninskog operativnog sektora, a u jesen iste godine za politikog komesara tada formirane 19. severnodalmatinske divizije, na kojoj je dunosti ostao' do kraja rata.
Uestvovao je u velikim operacijama koje je vodila 19. divizija za Knin, Mostar, Liku, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Pored line hrabrosti u borbama i skromnosti u privatnom ivotu, kao partijsko-politiki rukovodilac isticao se umenou u politikom radu s jedinicama i u narodu. Umeo je da u kritinom trenutku, linim primerom i reju, podstakne i mobilise borce i jedinice na izvrenje zadatka. Kao takav, znatno je doprineo uvrivanju moralno-politikog jedinstva i borbene spremnosti boraca i jedinica. Posle rata obavljao je visoke vojne i politike dunosti u JNA. Bio je politiki komesar divizije i korpusa, nastavnik u Vioj vojnoj akademiji JNA, naelnik Kabineta vrhovnog komandanta oruanih snaga S F R J i sekretar Saveta narodne odbrane S F R J . Sa te dunosti kao general-potpukovnik otiao je za ambasadora S F R J u Kanadi. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vie domaih i stranih odlikovanja. Za narodnog heroja proglaen je 27. novembra 1953. godine. Tomislav PETAR BALA lKA Petar Bala Zika roden je 1919. godine u selu Kruge, nedaleko od D. Lapca. Potjee iz siromane seljake porodice od oca Jove i majke Soke. Jo kao djeak ostao je bez oba roditelja, koji su umrli prije NOR-a. Najee smo ga zvali ika, koje ime je dobio za vrijeme boravka u Beogradu. Osnovnu kolu zavrio je u oblinjem selu Nebljusi 1930. godine, a po zavretku osnovne kole napustio je rodno mjesto i preko tadanjeg Privrednika odlazi u Beograd da ui zanat. Njegov otac i brat Milan imali su kovanicu i obadva su radili kao kovai u selu, pa je i za Ziku vjerovatno to bilo presudno u opredjeljenju za mainbravarski zanat. Tri godine uio je zanatsku kolu i sticao praksu kod firme eljeznog namjetaja iji su vlasnici bili GrahovacStanojevi. Po zavrenom kolovanju nastavlja raditi kod istih poslodavaca. U vrijeme kad se Zika naao u Beogradu, u naoj zemlji vladala je velika drutvena i ekonomska kriza: nezaposlenost, male plate, velika eksploatacija radnika i dr, a to je prvenstveno pogaalo radniku klasu i druge siromane slojeve drutva. U tome drutvenom kovitlacu naao se Zika pa e to utjecati na njegovo ponaanje da od mladih dana s ostalim radnicima stupi u borbu za bolje uslove rada i radnika prava. Kao lan URS-ovih sindikata uestvuje u trajkovima i drugim akcijama radnika. Drugovi koji su u to vrijeme sa njim radili sjeaju se da je 1937. godine bio proganjan od policije zbog uea u trajku graevinskih radnika s kojima su se solidarisali i radnici iz njegove firme. Od tada zapoinje njegovo revoluPaali
cionarno djelovanje i uee u naprednom radnikom pokretu, kroz koji se osposobljavao i stjecao potrebna iskustva, to e mu mnogo znaiti u kasnijim dogaajima, u ustanku i na funkcijama koje e obavljati u toku NOR-a. Tako stie 1940. godina kada je morao poi na odsluenje vojnog roka. Vojsku je sluio u avijaciji u Nikiu, na teritoriji Crne Gore. Poslije kapitulacije zemlje ika odluuje da se vrati u rodni kraj i to uspijeva uz mnogo tekoa i dramatinih doivljaja. Po povratu u rodno selo za Ziku, kao i za ostali narod ovoga kraja, nastupaju najstraniji dani ustakog divljanja i nemilosrdnog proganjanja srpskog naroda. Tada Zika s ostalim naprednim omladincima i drugim odvanim ljudima radi na zatiti naroda i organizaciji otpora. Kad je poeo ustanak, Zika meu prvim borcima pokazuje izvanrednu hrabrost i snalaljivost meu ustanicima na Drenovai i u svim borbama koje su tada ustanici vodili u obrani osloboene lapake teritorije. Sve do oktobra 1941. godine Zika se nalazi u redovima ustanika na Drenovai koji su bili pod komandom Stojana Matia. Izvjesno vrijeme nakon formiranja partizanskog odreda Capajev preao je u tu jedinicu, gdje je ostao krae vrijeme, a onda se vraa meu borce na Drenovai i politiki djeluje na terenu svog sela. U jesen 1941. godine u selu Kruge osnovana je partijska organizacija (elija), a meu primljenima bio je i Petar Bala Zika. Kad je bataljon Stojan Mati, poetkom maja 1942. godine, prebaen na poloaje kod Graaca, Zika postaje delegat voda, a neto kasnije postavljen je za komesara 3. ete istog bataljona. U toj eti nalazili su se borci iz Kestenovca i oblinjih zaseoka, Miljenovca i Gajina. Ta eta u to vrijeme postaje uzorna partizanska jedinica, zahvaljujui upravo Zikinom pravilnom radu. Zika je, naime, uvijek elio i umio da svojim linim primjerom pokae borcima kako treba da se ponaaju i bore. Tako je stekao veliku popularnost i postao omiljen meu borcima. Neustraiv u borbi najee se nalazio u prvim redovima. Posebno se istakao u borbi s Talijanima na Pazaritima kod Gospia i na Tuiloviu gdje je oktobra 1942. uniten kompletan ustaki garnizon. Tada je za pokazanu hrabrost i snalaenje u borbi dobio priznanja i pohvale od svojih pretpostavljenih i ubrzo postaje politiki komesar bataljona. Poslije kraeg boravka na dunosti politikog komesara mitraljeskog bataljona 2. like brigade (oktobarnovembar 1942. za vrijeme borbi oko Dvora na Uni), postavljen je za, politikog komesara bataljona Ognjen Pria, gdje ostaje sve do svoje tragine smrti, koja ga je zadesila 14. juna 1943. godine u borbi s Talijanima i etnicima kod Raduia u Dalmaciji. Tek na dunosti komesara bataljona Ognjen Pria dolaze do punog izraaja sve njegove sposobnosti pa bataljon postie mnoge uspjehe. Vrijedno je ovdje istai samo neke borbe ove jedinice kao na primjer: borbe u IV neprijateljskoj ofanzivi na Ljubovu, odbrana sela u Krbavskom polju, a prije toga borba na Graacu i drama oko spaavanja boraca od iznenadne vodene stihije, koja je zaprijetila da bataljon bude potpuno blokiran i izloen unitenju. U svim tim borbama Zika se uvijek nalazio meu borcima i ukazivao im pomo. Koliko je ika postigao dovoljno je rei da je pored toliko drugih rukovodilaca bio politiki komesar u jedinici kojom je komandovao legendarni komandant Stanko-Stania Opsenica. U borbi kod Raduia bio je Zika u borbenom stroju svoga bataljona i u dramatinoj situaciji kada je zaprijetila opasnost da bataljon bude opkoljen sa jaim snagama neprijatelja i, trebalo je odvanou i primjerom djelovati
na svoje borce. Bataljon je i ovdje iziao iz borbe kao pobjednik, neprijatelj nije ostvario ono to je elio, ali je tu za vjenost morao da ostane neustraivi borac, omiljeni drug i daroviti rukovodilac Petar Bala Zika. Rade Repac
ORGANIZATOR TRAJKOVA I KOMESAR ETE, STJEPAN-STEVO BROZOVI Stjepan Stevo Brozovi roen je 1906. godine u radnikoj porodici u Selcu kod Crikvenice. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a graevinsko-zidarsku kolu u Suaku. Stjepan je rano krenuo iz rodnog Selca u svijet, da bi na mnogim gradilitima irom Jugoslavije mukotrpno zaraivao. U borbi za radnika prava, a protiv ugnjetavanja i eksploatacije, opredijelio se za revolucionarni put. Poetkom izgradnje Unske pruge 1936. godine na gradilite u Loskun stigao je i Stevo Brozovi, radnik-zidar. Kao dugogodinji lan URS-sindikata, nesebinim zalaganjem za prava radnike klase stekao je povjerenje kod radnika na gradilitu. Zbog tekih radnih uslova i malih nadnica zavladalo je meu radnicima nezadovoljstvo, te su oni u pregovorima s poslodavcima traili da im se uslovi poboljaju i nadnice poveaju. Poslodavci nisu usvajali radnike zahtjeve. Sindikalna podrunica, s Brozoviem na elu, tada donosi odluku da se organizira trajk. S odlukom su upoznati radnici, koji su odmah odluku jednoduno prihvatili. Izabran je trajkaki odbor iji je rukovodilac bio Stevo Brozovi. U trajku je vladala disciplina. Strajkai su bili, uglavnom, mladi nekvalificirani radnici iz naih sela, koji u veini nisu bili sindikalno organizirani niti su do tada uestvovah u trajkovima. Stevo Brozovi je obilazio gradilita, drao radnicima govore, dijelio letke i govorio im da izdre, jer je trajk jedini nain da se kapitalisti prinude da prihvate radnike prijedloge. trajk je trajao nekoliko dana i potpuno je uspio. Stevo Brozovi je bio pravi radnik-proleter. Zbog aktivnosti u sindikalnom i naprednom radnikom pokretu bio je hapen i proganjan. Iao je po sehma i drao govore, posebno omladini. Bio je neposredan i blizak s naim ljudima, pa je meu njima stekao popularnost kao da je tu roen. S radnicima iz okolnih sela i s radnicima s Unske pruge, kao i mjetanima Nebljusa, nosei crvenu zastavu, uestvuje u Nebljusima 27. marta 1941. godine u demonstracijama protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Zandarmi se ne usuuju da ga uhapse, ve ga slijedeeg dana pozivaju u andarmerijsku stanicu gdje mu komandir prijeti hapenjem ako se demonstracije ponove. Kapitulacija bive Jugoslavije zatekla ga je u vojsci u kofja Loki. Vraa se u Loskun gdje mu se nalazila supruga. Za vrijeme kapitulacije bive Jugo-
slavije radovi na Unskoj pruzi bili su prekinuti, a proglaenjem NDH radovi su nastavljeni. Stevi, Hrvatu, ponudili su da radi na pruzi kao poslovoa, ali pod uslovom da na posao. ne prima Srbe, ve samo Hrvate i Muslimane. Stevo to odbija i sa suprugom se sklanja u Nebljuse i bjei u umu od ustakih progona. Govori narodu da se sklanja od ustaa i da im ne vjeruje, jer ubijaju. U to vrijeme upoznaje se sa Stojanom Matiem i ostalim drugovima koji su na teritoriji Nebljusa radili na pripremi i dizanju ustanka. Stevo se u pripremi ustanka odmah ukljuio dajui tako narodu naeg kraja punu podrku u borbi protiv ustakih zloina. Kad je poeo ustanak, on je meu prvim borcima. Sa Stevom u borbu se ukljuuje jo osam naprednih radnika Slovenaca. Sa prvom grupom ustanika iz naih sela dolazi i Stevo na poloaj na Drenovau i uestvuje u svim borbama koje su ustanici vodili u to vrijeme. Bio je borac Nebljuskog voda sve do septembra 1941. godine, a tada prelazi u odred apajev koji je i formiran na Drenovai. Kao sindikalni aktivista u borbi za radnika prava, kao organizator i uesnik narodnog ustanka u borbi protiv ustaa i okupatora, primljen je u lanstvo Komunistike partije Jugoslavije krajem 1941. godine. U julu 1942. godine on je ve prekaljeni borac za slobodu te je postavljen za politikog komesara Nebljuske ete bataljona Stojan Mati gdje predano radi na politikoj izgradnji boraca i moralno-politikom uvrivanju ete. Tragian sluaj zadesio je Nebljusku etu u noi 22. augusta 1942. godine. U isto vrijeme poginuli su, nekoliko boraca, politiki komesar ete Stevo' Brozovi i komandir Mile Cuak. Bogdan uak
SEKRETAR S K O J - a U BATALJONU MARKO ORESKOVlC JELKA BUJI Roena je 23. jula 1924. god. u selu Zednik kod Subotice, gdje su bili naseljeni njeni roditelji. Otac Stevan bio je, naime, dobrovoljac u prvom svjetskom ratu, pa je kraj Zednika dobio dobrovoljaku parcelu, te se iz Neteka, sa enom Sokom i djecom, preselio u Baku. Poslije osnovne kole, Jelka je nastavila gimnaziju u Subotici, koju je zbog rata prekinula u estom razredu. Pod uticajem starije sestre Mire, Jelka je postala lan S K O J - a 1940. godine, a prethodno je radila u naprednom omladinskom pokretu, koji je u tom selu bio veoma razvijen. U aprilu 1941. godine dola je u rodno selo svojih roditelja Neteku i nastanila se s ostalim lanovima porodice u kui svog djeda.
Bila je to visoka, vitka, krna i lijepa djevojka svijetlih veselih oiju, bisernih zuba i ljupkog osmijeha uvijek vedra i nasmijana; pristupana, neposredna, hrabra i odvana. im je dola u Neteku, traila je odmah naina da se povee s ostalim edni anima koji su doli u ovaj kraj. (Prisustvovala sam i sama sastanku Zedniana u Suvaji gdje je bila i Jelka.) U NOB je pristupila jo od prvih dana i postala sekretar Skojevske grupe u Neteci iji rad poinje od ustanka. Od formiranja opinskog rukovodstva S K O J - a za Srb lan je toga rukovodstva. Pored rada u Neteci, radila je na organizovanju omladine i S K O J - a u Suvaji, Brotnji, Beglucima, Krkom Brdu, Zaluju, Ponorcu, Brezovcu i Zaklopcu. U radu smo bile nerazdvojne, i od nje sam mnogo nauila kako se stvaraju organizacije S K O J - a i omladine, kako se organizuju sastanci. U proljee 1942. godine Jelka zajedno sa Draganom Jovaniem postaje lan kotarskog komiteta SKOJ-a za D. Lapac. U Lapcu je prisustvovala i Okrunoj konferenciji S K O J - a za Liku i Kotarskoj konferenciji za Lapac. Ona je svuda nastupala, diskutovala o radu, davala prijedloge nastojei da se rad unaprijedi i razvije. Bila je veoma talentovana za ovaj rad, ubjedljiva i ekspeditivna. U to vrijeme je vie radila na podruju Lapca i Nebljusa. Kao dobrog i iskusnog rukovodioca omladine, Pokrajinski komitet S K O J - a poslao je na teren kotara Vojni na Kordunu. Vidjele smo se na Prvoj konferenciji S K O J - a za Hrvatsku u Slunju, i tad mi je priala o prvim uspjesima u Vojniu, ali je sa sjetom pitala za srbsku i lapaku omladinu, koju je bila zavoljela. Rastala se sa mnom sa suzama u oima, ali svjesna da skojevci moraju tamo gdje ih Partija alje. Ponovo smo se srele u D. Lapcu u jeku IV neprijateljske ofanzive kada je sa 8. kordunakom divizijom dola do> Lapca. Vidjele smo se, malo popriale, i, uz tople drugarske zagrljaje, otile svaka na svoj zadatak. Jelka je stupila u bataljon Marko Orekovi gdje je postavljena za sekretara S K O J - a u bataljonu i poshje samo nekohko dana u borbama na Zuleevici hrabro je poginula juriajui na talijanske faiste i pozivajui svoje drugove: Naprijed, skojevci! Tako je izgubljena jo jedna divna mladost. Poginula je draga drugarica, saradnik i iskusan radnik. Njena hrabra majka Soka kerkino mrtvo tijelo sahranila je u groblju kod crkve u Srbu u aleji boraca NOB, a tu je kasnije sahranila i svog mlaeg sina Nikolu, hrabrog borca NOB-e. Boja Bai Vojvodi
NEUSTRAIVI RATNIK I KOMANDANT DUAN BURSA U herojske smrti etvrte ratne godine upisana je i pogibija Duana Bursaa, neustraivog borca, lana Komunistike partije s poetka 1942. godine, komandira voda i ete, komandanta 1. udarnog bataljona LPO, zamjenika komandanta 5. dalmatinske udarne brigade, komandanta 6. dalmatinske udarne brigade i operativnog oficira 19. sjevernodalmatinske udarne divizije. Roen je 1914. godine u Kaldrmi Likoj u siromanoj seljakoj porodici, Perice i Jeke Bursa, sa devetoro djece. Oev posjed mali, krevit i neplodan bio je nedovoljan da prehrani jedanaestorolanu porodicu, pa je trebalo traiti i dopunski izvor sredstava za ivot. Tako se Duanov otac prihvatio kovakog zanata za seoske potrebe, a bio je i dobar radnik-zidar. Duan je osnovnu kolu zavrio u Trubaru, a uz oca je nauio i kovaki zanat, mada se njim nije bavio. Vojsku je sluio izmeu 1935. i 1937. godine, a zatim se zaposlio kao minerski radnik na izgradnji Unske pruge BihaKnin, gdje je radio sve do faistikog napada na Jugoslaviju, aprila 1941. godine. Prvog dana ustanka, 27. jula 1941. godine, stupa u redove ustanika u sastavu Zavlako-kaldrmskog gerilskog odreda, kao borac i mitraljezac. U prvim ustanikim borbama dolinom rijeke Butinice, Strmice, Plavna, D. Lapca, Drenovae i Kulen-Vakufa istakao se kao izvanredno hrabar i smion borac. Formiranjem 2. ete bataljona Marko Orekovi, 23. XI. 1941. godine, Duan je stajao u stroju te ete. Proao je kao mitraljezac kroz sve borbe koje je u to vrijeme vodio bataljon Marko Orekovi u Gackoj dolini, Kapeli, Sijanovom Klancu, Pogledalu, Korenici, D. Lapcu i Srbu. O hrabrosti i umjenosti u borbama kao mitraljesca, njegov suborac Vlado Marii zabiljeio j e : U borbi na Sijanovom Klancu, decembra 1941. godine, Talijani su vrili jurie na 2. etu (bataljona) Marko Orekovi . . . Bursa je sa tekim mitraljezom, zaplijenjenim od Talijana, u tim borbama, preciznom vatrom sijao smrt po talijanskim faistima . . . Prilikom napada na talijanski garnizon u D. Lapcu, 27. II. 1942. godine, Bursa nastupa neposredno iza bombaa i smjeta svoj teki mitraljez na prozor sprata zgrade lapake pote, otvarajui vatru na talijanske snage utvrene oko crkve i u zgradama opinske i kotarske uprave. Tahjani koncentriu uragansku vatru na njega, ali Bursa iako kurumi prolijeu kroz isti prozor u sobu, ne prekida vatru . . . Bursa se posebno istakao u borbi za osloboenje Srba. Po pravilu, on se sa svojim mitraljezom uvijek nalazi neposredno iza bombaa i prihkom juria na utvrenu Rajakovu kuu biva i ranjen u nogu. Nakon oporavka vri dunost komandanta mjesta Srb, a zatim odlazi na oficirski kurs pri GH. Postavljen je, poetkom juna 1942. godine, za komandi-
ra samostalne Doljanske partizanske ete. Uestvuje u suzbijanju julske ofanzive Talijana iz Graaca na osloboenu teritoriju prema Bruvnu. U toku ovih borbi formira se 3. bataljon 3. LPO. Bursa je postavljen za komandanta. 1 Nakon povlaenja Talijana u svoje garnizone i posade, oni ostavljaju etnike na isturenim poloajima od Velike Popine do Resnika. Bursa sa dvije ete uestvuje u veini borbi zbacivanja etnika s ovih poloaja. etnici su, naime, putem prisilne mobilizacije brojno ojaah svoje jedinice te su se uz podrku Tahjana zahjetali na osloboenu teritoriju. Da bi nadoknadio i prikrio svoju brojanu slabost, Bursa napada neprijatelja nou iznenadnim prepadima, a etnicima na isturenim poloajima postavlja zasjede. Primjenom te taktike uspjeno ih razbija. U zajednici sa jedinicama 3. brigade 6. proleterske divizije. Bursa s bataljonom uestvuje, oktobra 1942. godine, u razbijanju etnikog puka u Graacu. Tokom jeseni uestvuje s bataljonom na ruenju i miniranju pruge i vozova oko Graaca. Od 1116. novembra 1942. godine tri kompozicije su bile izbaene iz ina, meu njima i blindirana kola, a est dana nije se odvijao saobraaj na pruzi. Bursa uestvuje i u likvidaciji ustake andarmerijske stanice u Riiama. Od 5. do 10. decembra prebacuje etu partizana preko pruge u Vrace u Velebitu (juno od Graaca) dok sa dvije ete vri pritisak na talijansko-etniki garnizon u Graacu. Uspijeva da sa dijelovima jedinica 3. like brigade u Vracama razbije etnike koji su napali etu iz Dalmatinske Krupe, razbija ih i zapljenjuje 13 puaka. On je, meu ostalim, sa dijelovima jedinica 3. brigade doveo do predaje 300 etnika. Bursaev bataljon, kako su ga popularno zvali njegovi borci i narod iz potovanja i ljubavi, dobio je zvanino priznanje dobivi naziv 1. udarni bataljon. Prvih dana 1943. godine, bataljon odlazi sa graakih poloaja da zatvori pravac za Drvar i Srb, jer se ve u Kninu, pored jakih talijanskih snaga, bilo koncentrisalo za predstojeu IV ofanzivu i 3 000 hercegovakih etnika. Rogatika etnika brigada, voena domaim etnicima je 8. I 1943. godine pokuala opkoliti i unititi Bursaev 1. udarni bataljon. I dok eta vodi upornu borbu sa nadmonijim etnikim snagama, Bursa joj sa 3. etom osigurava lijevo krilo na padinama planine Uilice, a 2. etu bataljona upuuje u obilazak Rogatike etnike brigade. etnici se ubrzo povlae, pretrpivi gubitke, pa vie nisu inih pokuaje upada u selo Tikovac. Kad su etnici tokom etvrte ofanzive prodrli u Srb, Bursa je prebacio 1. udarni bataljon na Osredke i Kunovac. U tekim danononim borbama Bursa ne dozvoljava nadmonijim etnikim kolonama da opkole bataljon, a kada su prodrli u Zavlaku i Kaldrmu, on izvlai bataljon u selo Dolove da zatvori pravac DrvarGrahovo. Odatle je slijedeeg dana napao etnike u Dugopolju i prisilio ih na povlaenje. U zimskim danima po snijegu i mrazu, u danononim borbama etvrte ofanzive, Bursa je uspjeno vodio bataljon. Nakon etvrte ofanzive Bursa se istakao s bataljonom u juriu na etnike kod Dubokog Dola i Krupe Dalmatinske. Jedno vrijeme je Bursa zamjenjivao oboljelog komandanta likog partizanskog odreda. U trenutku kada etnici razbijaju etu 2. udarnog bataljona, Bursa je zapazio da mitraljesci slabo i neefikasno gaaju iz mitraljeza zaplijenjenih prije nekohko dana. On je zgrabio mitraljez i vatrom prisilio etnike da zalegnu da bi izvukao jedinicu na povoljnije poloaje. I tako akcija za akcijom.
1 K a s n i j e je taj bataljon preimenovan u GraCaki i. udarni bataljon.
Saznavi za uspjeno i umjeno komanovanje bataljonom i odredom, Stab kninskog sektora je 9. VII 1943. godine izvijestio GSH, u kome, pored ostalog, istie da je iz sastava sedam bataljona 21. like brigade i Odreda, najbolji 1. udarni bataljon Likog NOP odreda pod komandom Duana Bursaa, to je pokazao . . . svojom borbenou, udarnitvom i energinou... itav bataljon je juriao na P r e v j e s . . . i nanio neprijatelju velike g u b i t k e . . . Bursa je odreen za zamjenika komandanta 5. dalmatinske udarne brigade i kasnije komandanta 6. dalmatinske udarne brigade, 19. sjeverodalmatinske divizije, a poetkom 1945. godine i za operativnog oficira 19. dalmatinske divizije. Naroito se istakao hrabrou i umjenou u kninskoj operaciji, gdje je s brigadom izbio na brdo Kom i na Prevjesu prekinuo saobraaj Nijemaca iz Knina sa Likom. Bursa se nikada nije mirio sa porazom niti je za njega bilo bezizlazne situacije. Prilikom komandantskog izvianja kod Bruvna, novembra 1944. godine, Nijemci ih opkoljavaju i steu obru. On, iako teko ranjen, uz pomo Ie Repca, komandanta 14. brigade, uspijeva da se izvue upravo zahvaljujui izuzetnoj hrabrosti i natovjeanskim naporima pravog Titovog komandanta. Bursa je svojom principijelnou, hrabrou, ivotnim i ratnim iskustvom borca, ovjeka i komuniste, svojim uroenim optimizmom i toplim drugarskim odnosom plijenio ljude podstiui ih na predanost i na dosljedno izvravanje zadataka. . . . Svakom borcu znao je ime i prezime, iz koga je sela i koga ima kod kue. Borbene akcije pripremao je paljivo. Sve je elio da zna o neprijatelju zapisao je njegov ratni obavjetajac, pukovnik Milan Drobac pa nastavlja nikada nije teio uspjehu u borbi po cijenu rtvovanja svojih boraca. Teko je proivljavao gubitak svakog borca. Jednom sam ga zatekao sa suzama u oima, usamljenog i tunog. To' se desilo nakon to je obavijeten da je poginuo jedan borac koji je imao svega 16 godina. Kada me je primijetio, obrisao je suze i rekao mi: Nemoj ovo nikome da pria. Ustao je i zajedno smo poh da se pridruimo bataljonu koji se prikupljao nakon iznenadnog sudara sa etnicima. Bursa je kao operativac taba 19. sjevernodalmatinske udarne divizije, po inu majora u trideset prvoj godini, na Trstu, u borbama protiv Nijemaca bio teko ranjen u plua i podlegao je tekim ranama. Njegova smrt je bolno odjeknula u svim brigadama divizije, jer su ga svi poznavali i voljeli. Sahranjen je uz skromne borbene poasti, kakve su se mogle dati neposredno iza linije fronta. Posmrtnu rije nad grobom u Grobnikom polju kod Suaka, odrao je komesar divizije. Na grobu je govorio i jedan vii oficir Crvene armije, koji se naao iz sastava vojne misije pri tabu IV Armije. I on je veoma sjetno i biranim rijeima odao potu ratniku i starjeini Duanu Bursau u ime Crvene armije. Petar Babi
NARODNI HEROJ DAMJANOVI DURE DANILO DANI Roen je 22. novembra 1915. u Kunovcu, Srb, Lika, Hrvatska. Godine 1927. preselio se sa roditeljima u selo Novi Zednik (kod Subotice) gdje mu je otac, kao dobrovoljac u prvom svetskom ratu, dobio zemlju. Posle osnovne kole zavrio je 4 razreda gimnazije u Subotici. Tokom 1934/35, godine postao je simpatizer i jedan od najaktivnijih omladinaca u okviru naprednog pokreta u Zedniku, koji se tada poeo sve uspenije da razvija pod uticajem komunista. Posle odsluenja vojnog roka, zaposlio se krajem 1936. najpre kao pruni radnik, pa u Elektrinoj centrali, a zatim kao inovnik-pisar u gradskoj policiji u Subotici; o ovome se konsultovao i sa vodeim komunistima Zednika. Ali od tada je prestao dalji organizovaniji rad Partije s njim, usled bojazni da nee uspeti da se odupre antikomunizmu policije. Meutim, Dani je svojim dranjem pokazao da je ostao veran revolucionarnom pokretu, ijim se idejama poeo da napaja. U nekoliko mahova inio je usluge Partiji, dostavljao zaplenjenu od komunista marksistiku literaturu sa tavana gradske kue, gdje ju je policija sklanjala, javljao o opasnosti hapenja, a kada je, januara 1941, i sam trebalo da uestvuje u hapenju ednikih komunista, on je to odbio. Zbog toga je bio pritvoren, suspendovan iz slube i osuen na mesec dana zatvora. U zatvoru je ostao do napada na J u goslaviju 1941. godine. U danima kratkotrajnog aprilskog rata, ne dvoumei se, istupio je kao organizator otpora protiv okupatora. Otiao je u puk i naoruao grupu gradskih slubenika spremnih za otpor. S grupom od 30 ljudi povlaio se do Zednika, a zatim se sam preko Dunava i Fruke gore prebacio najpre u Srem, a zatim u svoj rodni kraj. U svom selu Kunovcu i okolnim zaseocima odmah je ispoljio slobodarske ideje; samoinicijativno je poeo da radi na prikupljanju oruja i pripremanju naroda za borbu. Posle dolaska u taj kraj pojedinih komunista, posebno ednikog komuniste oke Jovania, koji se javlja kao glavni organizator ustanka na ovom podruju, i Danilo Damjanovi ulazi u krug najuih organizatora, koji su neposredno pripremali ustanak od 27. jula 1941. Jo pre ustanka istie se u nekohko smelih i originalnih akcija: kada se doznalo da bi ustae mogle da sprovedu regrutaciju, on sredinom jula 1941. nou upada u optinsku zgradu u Srbu, iznosi regrutne spiskove, uzima pisau mainu, baterije za radio, koje su posluile za sluanje vesti, itd. Postaje komandir jednog od deset gerilskih odreda koji su formirani uoi ustanka u Srbu i okolini, s kojim uestvuje i u borbama na Srbskom klancu 27. jula, a zatim oko Otria i Graaca. U tim viednevnim borbama, u kojima je rukovodio jedinicama i neposredno uestvovao, doh su do izraaja Danieva izvanredna snalaljivost i hrabrost. Ve u to vreme stekao je autoritet ne samo meu borcima ve i u narodu svoga kraja, povezujui se s najuglednijim ljudima i pridobijajui ih za ustanak. Imao je za sobom gotovo celo svoje selo.
Kada je nekoliko meseci posle ustanka trebalo stvarati partizanske odrede spremne da se bore na terenu i van svoga zaviaja, iz Danievog odreda bilo je najvie takvih boraca; oni su sainjavali i jezgro partizanskog jurinog odreda Capajev, koji je formiran u jesen 1941. za borbu po cijeloj Lici; iz toga odreda se kasnije razvio prvi partizanski bataljon Marko Orekovi komandir 1. ete (od novembra 1941). Krajem te godine primljen je za lana K P J . Kao snalaljiv, pribran i hrabar istakao se u nekoliko znaajnih akcija, koje je odred Capajev vodio tokom jeseni i u zimu 1941. godine. Zajedno sa Dokom Jovaniem uestvovao je u unitavanju ustako-domobranske grupe sa pukovnikom Matagiem na elu, oktobra 1941, zatim u razoruavanju i zarobljavanju ustakih straara na mostu kod Likog Lea, decembra 1941. godine. Sa grupom partizana Dani uestvuje u hvatanju ustakih zloinaca u Smiljanu i likvidaciji najokorelijih ustaa toga kraja. Imao je istaknutu ulogu, na elu grupe boraca poslane iz zapadne Like u Srb, poetkom 1942. godine, u razbijanju pokuaja da se oformi vea etnika jedinica u Srbu. Kao komandir ete u bataljonu Marko Orekovi istakao se u borbi na Sijanovom Klancu, gdje je taj bataljon ubio i zarobio 200 talijanskih okupatora. U prolee 1942. postaje komandant bataljona Marko Orekovi. Leta i jeseni te godine sa ovim bataljonom uestvovao je u uspenim borbama u Gorskom kotaru, u severnoj Lici i na Kordunu. Poetkom 1943. postavljen je za komandanta bataljona Ognjen Pria u 2. likoj brigadi, a uskoro je postao zamenik komandanta te brigade. Sredinom 1943. upuen je u severnu Dalmaciju da pomogne razvijanje ustanka i stvaranje partizanskih jedinica. Jedan je od organizatora partizanskog odreda Plavi Jadran, a neto kasnije i zadarskog partizanskog odreda. Komandant 6. dalmatinske udarne brigade, u sastavu 19. severnodalmatinske udarne divizije, postao je jeseni 1943. da bi jula 1944. doao na dunost naelnika taba 19. divizije; jedno vreme bio je zamenik komandanta te divizije. Kao komandant jedinica odlikovao se originalnim i smelim potezima. (Upad bataljonom i razoruavanje neprijatelja u Primorju ispod Velebita, u prolee 1943; uporna zatita odstupnice na iru prilikom proboja 19. divizije iz okruenja, aprila 1944, napad na Atlagia kulu; obezbeenje kanala za otpremanje ranjenika preko mora i prihvatanje hrane i drugog materijala i si.). Po prirodi je bio vedrog duha i vedrinu je unosio meu borce; u svojim jedinicama negovao je vehko drugarstvo. Istiui se principi j elnou, doprinosio je stvaranju bratstva i jedinstva u ovim po nacionalnom sastavu meovitim krajevima. Posle osloboenja zemlje nalazio se na visokim vojnim dunostima u Armiji. Zavrio je dvogodinju Viu vojnu akademiju (1951), kolu operatike (1956) i dvogodinju ratnu kolu (1960/61). Od 1965. je general-major u rezervi. Za narodnog heroja proglaen je 27. decembra 1953. godine. Dr Pero Damjanovi
6i
DONJI LAPAC
961
PRVI PREDSJEDNIK KOTARSKOG NOO-a DONJI LAPAC Damjanovi Marka Duan roen je 1908. godine u siromanoj porodici. Otac Marko radio je neko vrijeme u Americi. Po povratku iz pealbe kupio je neto zemlje da bi sa svojom mnogolanom familijom nekako sastavljao kraj s krajem, jer je pored svoje troje djece izdravao i 3 djeteta svoga brata koji je poginuo u prvom svjetskom ratu. Duan je bio mnogo vezan za oca i od njega nauio da cijeni rad i potenje, a iznad svega da mrzi bogatae i eksploatatore. Osnovnu kolu je zavrio u Srbu. Bio je izuzetno bistar i inteligentan. Nauio je razne seljake majstorije i zanate kao to' su stolarski, zidarski, tesarski i drugi. Znao je kao djeak od 16 godina da pravi i tokove za konjske i volovske zaprege. Postao je pravi majstor-univerzalac. tako da su njegovi seljani govorili: Duan sve to vidi, oima i rukama stvara. Sluio je kod bogatih ljudi i po cio dan radio teke poslove. inio je to za malu naknadu i uz maltretiranja. U 16. godini odlazi dz rodnog kraja trbuhom za kruhom. Uspijeva da se zaposli samo kao sezonski radnik. Tako je radio u Beogradu i na Unskoj pruzi BihaKnin, a onda se vratio kui i radio dalje teke seljake poslove. Sa svojim kolima i konjima prevozio je razni materijal trgovcima i drugim bogataima, od kojih esto puta nije dobio zaradu za danononi rad. U mladosti poinje da mrzi tadanji drutveni sistem i predstavnike opinskih vlasti koji su ga nemilice maltretirali i progonili. Postavi simpatizer naprednog radnikog pokreta i K P J , stavljen je pod prismotru reimlija. Pred drugi svjetski rat je upuen u rezervu. Tadanji opinari su udesih ak to da Duan ostane u rezervi neogranieno vrijeme. Opinski biljenik u Srbu Torbica smatrao ga je komunistom i velikim neprijateljem reima, jer je Duan sa svojim ocem stalno glasao za opoziciju i bunio se protiv nepravde i nasilja. Inae je biljenik Torbica bio brat od tetke Duanovom ocu Marku, Znajui to, jedan od seljaka, (Marko Sijan) zamolio je starog Marka da moli biljenika da mu ovaj ne uzima stoku vola za rezervu, nato mu je biljenik odgovorio: Moj Marko, dok je Torbica biljenik, tvoga Sivonju i moga Duana niko ne moe spasiti od rezerve. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije Duan se vraa kui. Povezuje se sa Brankom i Stevom Desnicom, Milanom Zeeljom, Radom Damjanoviem Vrapcem, Milanom Sijanom i Savom Batinicom (koja je stigla iz Zednika kao skojevka). Poslije kontakta sa Sijanom, negdje pred ustanak, stupa u vezu sa Dokom Jovaniem. U umi, iznad svoje i Zeeljevih kua, s pomenutim drugovima organizuje i formira logor i radi na organizaciji borbe protiv ustakog terora. Izabran je za efa logora, a pred poetak ustanka i za prvog komandira Gerilskog odreda PodurljajGornji Srb. Dvadeset i sedmog i 28. VII 1941. godine Duan uestvuje u borbama na Srbskom klancu. U zarobljena dva kamiona ukrcava gerilce-ustanike i produ-
ava u pravcu Otria, Malovana i prema Graacu. Na Drenovai Duan ostaje do polovine septembra kada se formira prvi partizanski odred, tzv. Letei i pokretni odred Capajev. S veim brojem svojih boraca stupa u ovaj odred i postaje komandir prvog voda i zamjenik komandira odreda. Uestvuje u prvim borbama irom Like i pokazuje hrabrost i odlunost. U jednoj od tih borbi, u Medku, bio je ranjen i predao dunost meni, dotadanjem zamjeniku. Vratio se u Srb na lijeenje, gdje je ostao na partijsko-politikom radu. Talijani iz Srba, saznavi za Duana kao opasnog revolucionara, dolaze njegovoj kui da ga uhapse, ali ga nisu pronali. Maltretiraju oca i prijete mu to mu je sin partizan, a on im odgovara: Jeste, partizan je i on i mlai sin i svi smo partizani, a evo, i ovaj, pokazujui na Duanova sina Ratka, da je to vei, poslao bi i njega tamo. Talijani hapse Marka, ali ga pod pritiskom naroda putaju iz zatvora. Prilikom prodora njihovih snaga iz Knina za Srb, ubijaju ga pred kuom, pale kuu i staje i na taj nain da se svete nenaoruanom starcu. Ostala je Duanova majka Joka sa snahom Desom i etvoro nejake djece. Prilikom formiranja narodne vlasti na osloboenoj teritoriji Duan je izabran za prvog predsjednika Kotarskog narodnooslobodilakog odbora u Donjem Lapcu. Duan je sve do kraja rata obavljao razne drutvene i partijske funkcije u ovom kotaru. Duan uestvuje u mnogobrojnim akcijama i diverzijama na Nijemce i etnike. Zbog njegove istaknute uloge u tome, etnike bande mu postavljaju zasjede, inei sve da ga iva uhvate ili likvidiraju. Duan je bio svjestan toga i vrlo' budno se kretao po terenu. Nakon osloboenja, Duan i dalje obavlja drutveno-politike funkcije u lapakom kotaru. Zbog neslaganja s pojedincima u kotaru i njegove brige oko kolovanja etvero djece, prelazi u Baku na dunost upravnika lovita u Karaorevu. Treba se podsjetiti da je u to vrijeme (1948. godine) na takvu dunost mogao doi samo prekaljeni borac revolucionar i dosljedan komunista. Na ovoj dunosti Duan pokazuje umjenost i entuzijazam. Sve je inio za unapreenje lovita znajui da u njega dolaze diplomate svijeta akreditirani u naoj zemlji i da taj diplomatski lov priprema drug Tito, kome je esto bio vodi i pratilac. Penzioniran je 1966. godine. Ostao je dosljedan komunista i bezgranino vjeran voljenom drugu Titu, bez ijih staza, kako je vie puta znao rei, ne bi znao hodati. Umro je 25. X 1983. godine u Beogradu, a sahranjen u Mladenovu kod voljenog Karaoreva. Milan Zeelj
KROJAKI RADNIK PRIMJERAN POLITIKI KOMESAR BRIGADE Desnica Uroa Branko roen je 1914. u Srbu. Branko je sin seoskog cestara koji je od zarade i imanja nekako izdravao vielanu porodicu, ali nije bio u mogunosti da djecu dalje koluje, osim da izuavaju zanate. Poslije starijeg sina Stevana, koji je izuio za obuara, poslao je i Branka da naui krojaki zanat. I tako su se iz jedne seljake porodice stvarale dvije radnike porodice koje e se kasnije ukljuiti u radniki pokret. Poslije osnovne kole (4 razreda) Branko je otiao iz rodnog kraja i zavrio krojaki zanat. U potrazi za boljim uslovima rada i ivota mijenjao je mjesta boravka. Nastanio se u Novom Zedniku kraj Subotice. Brzo se privikao na Zednik, jer se meu zemljacima osjeao kao kod svoje kue, pa je tu otvorio krojaku radionicu. Razvijeni radniki pokret u ovom bakom mjestu i Brankove ljudske osobine omoguile su da brzo stupi u vezu s naprednom omladinom i ukljui se u akcije koje je omladina planirala i sprovodila. Dogovaralo se najee u Brank ovoj radionici. Za lana S K O J - a primljen je 1938. godine, a prema izjavama mnogih drugova iz Zednika, za lana K P J primljen je 1939. godine. Branko se ve tada sve vie angaovao na izvravanju raznih zadataka. Po kapitulaciji i okupaciji bive Jugoslavije, Branko naputa Zednik i sa suprugom Dragicom dolazi u rodno mjesto Srb. Tu se naao sa Savom Batinicom, koja je kao i njegova supruga, bila lan skojevske organizacije u edniku i povezao se sa drugim naprednim omladincima iz Podurljaja i Srba. U danima priprema ustanka u Srbu imao je istaknuto mjesto kao jedan od zapaenijih pohtiko-rukovodeih ljudi. Politiki je djelovao, kako u organizovanju omladine, tako i meu ustanicima na poloaju. Na njegovu inicijativu otvaraju se omladinski domovi, sa ciljem da se meu omladinom uspjenije politiki djeluje. Naroito se zalagao da se otvori omladinski dom u Gornjem Srbu, koji se nalazio u neposrednoj blizini talijanskog garnizona. U to vrijeme su Talijani i proetniki orijentisani mjetani nastojali da perfidnom propagandom razbiju narodnooslobodilaki pokret. Branko je shvatio znaaj i potrebu omladinskih domova u kojima bi se okupljali mladi i stvorila mogunost za efikasnije politiko djelovanje. To nije bio lak zadatak, ne samo zbog blizine okupatorskih vojnika, ve i sve aktivnijeg djelovanja etnikih kolovoa i njihovih sljedbenika. Trebalo je nai ne samo mjesto za dom, nego i prave forme i sadraje organiziranog rada na kojima e se ostvarivati politiki ciljevi. Snalazio se Branko i u takvim situacijama. Naao je najpogodnije rjeenje da se dom otvori u kui njegove sestre Olge Ciganovi. I u partizanskim jedinicama, odredu Capajev i bataljonu Marko Orekovi, Branko je u prvim borbenim redovima. Od pojave politikih komesara u jedinicama, on meu prvima postaje politiki komesar u gerilskom odredu, zatim u bataljonu Bio Kesi. Godine 1942. postavljen je za politikog kome-
sara Prve like brigade. U to vrijeme nismo imali mnogo brigada u partizanskim jedinicama i NOVJ ni u Lici ni u cijeloj zemlji, to ukazuje da se Branko za svega godinu dana rata uzdigao na visok i odgovoran poloaj. Na taj visoki poloaj doao, je zahvaljujui svojim ljudskim vrlinama, vrstom komunistikom ubjeenju i pokazanim rukovodeim sposobnostima. Kada je teko ranjen u obje noge, prebaen je u Italiju na lijeenje. Meutim, tu se Branko, im se malo oporavio od tekih rana, prihvatio politikog rada. U bolnici gdje su lijeeni nai ranjenici postao je komesar i partijski rukovodilac. Njegova skromnost, vesela narav, sklonost humoru i njegovo optimistiko raspoloenje, mnogo su znaili za saborce koji su tada lijeili rane u tuini. Kau da je i tada znao u najteim okolnostima na sebi svojstven nain prii ovjeku i osvojiti njegove simpatije. Zapamtili su ga njegovi saborci-ranjenici u ovoj bolnici. Nakon rata priah su o njemu Ivan Krajai-Stevo i Ivo Margan koji su se tamo lijeili. Do naih ranjenika dolazili su i razni etniki, ustaki i drugi emigranti nastojei da propagandom i na druge naine pridobiju nekog od naih ranjenika za svoje prljave ciljeve. Osjetio je Branko i tu opasnost, pa je bio izuzetno budan u spreavanju uticaja neprijateljskih elemenata. Pratio je sve to se zbiva u bolnici i bdio nad svakim ranjenikom i drugom da sauvaju svoj revolucionarni ugled i tako se ista obraza vrate u svoju domovinu za koju su u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika dali svoju krv. I na ovom zadatku Branko je na najbolji mogui nain pokazao svoje ljudske vrline i partijsko-politike sposobnosti. Kada se poshje lijeenja vratio u Jugoslaviju, nalazio se na odgovornim dunostima u JNA. Vie godina je bio i generalni direktor Vojno-tehnikog poduzea u Beogradu. Oronuo od posljedica tekog ranjavanja i slabog zdravlja, vrlo mlad sa ove dunosti odlazi u penziju u inu pukovnika JNA. Poshje penzionisanja preselio se u Apatin gdje mu je kolonizirana porodica nakon rata. Tamo je umro 1971. godine i sahranjen uz najvie poasti koje pripada odanom i hrabrom revolucionaru, te voljenom i potovanom ovjeku i nosiocu Partizanske spomenice 1941. Kao takav vjeno e ostati u uspomeni kao svijetli primjer borca za komunistike ideale. Milan Zeelj ISTAKNUTI RATNI KOMANDANT I STARJEINA JNA, DUAN DOTLlC Roen je 30. augusta 1913. godine u selu Nebljusima (opina Donji Lapac) u siromanoj seljakoj porodici. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu 1924. godine. Od zavretka osnovne kole pa do 1933. ivio je s roditeljima u Nebljusima. Maja 1933. stupio je u pjeadijsku podoficirsku kolu u Zagrebu, koju je zavrio 1935. godine. Po zavretku podoficirske kole ostaje na slubi u toj koli kao pomonik nastavnika do 1938. godine. Oktobra 1938. premjeten je u Biha u 55. pjeadijski puk, gdje je ostao do 1940. godine, kada je premjeten u Bjelovar u protivtenkovsku bateriju, gdje ostaje do poetka rata 6. aprila 1941. Prvih dana rata nalazio se sa jedinicom na
poloajima prema Maarskoj, a prilikom povlaenja prema Bosni zarobljen je od Nijemaca u Bjelovaru. Iz zarobljenitva je uspio pobjei, ali je kasnije od ustaa uhvaen i doveden u Kutinu u zatvor. Bio je muen i maltretiran kao i ostali uhvaeni vojnici i oficiri. Pored ostalog izbijena su mu dva prednja zuba. Kad je poveden na strijeljanje, pobjegao je i zaobilaznim putem doao do Bihaa. U Bihau su ga ponovno zarobili Nijemci i odveh u Karlovac. Uspio je i odatle pobjei i konano doi u rodne Nebljuse. Saznao je da ga ustae i orunici ve trae, pa kako je ve ranije na sebi spoznao ustaka zvjerstva, napustio je kuu i sklonio se. Sa Stojanom Matiem i drugima odmah organizuje u umi logore (zbjegove). U to vrijeme iz Nebljusa ustae masovni je odvode i ubijaju itave porodice. Meu njima su tada ubijeni Duanova majka Lata i brat Mile. Duan Dotli sa Stojanom Matiem organizuje prve zborove i sastanke na kojima narodu saoptavaju da je ustanak poeo. Takav zbor je odran na Cardaitu i u umi kod kua ukovih, gdje je izvren raspored naoruanog ljudstva i dat zadatak za prvo posjedanje poloaja na Drenovai i unskoj pruzi. S obzirom na autoritet koji je Duan stekao u narodu, te odvanost i vojniko znanje ve tada je biran za rukovodioca grupe ustanika na Drenovai a jula 1942. godine primljen je u K P J . Od poetka ustanka 1941. do zavretka rata neprekidno se nalazio na odgovornim rukovodeim dunostima i tako izrastao u visokog vojnog rukovodioca u NOR-u i revoluciji. U ustanikim julskim danima 1941. godine dolazi na elo Nebljuske ete, koji su ga slobodnim izborom, kako to inae biva u velikim narodnim pokretima, doveli za svog komandira. Povjerenje je opravdao linim primjerom u borbi, organizacijom obuke, brigom O' ishrani i vaspitanju svoje ete, te okupljanjem i mobilizacijom novih boraca. Nikad nije trpio krupne a prazne rijei, a pogotovo patetine i samohvalisave. U bataljonu Stoj an Mati ostao je do 20. maja 1942. godine. Za to vrijeme Duan je dva puta ranjavan, i to: 3. maja 1942. godine u borbi na Dobrenici kod Bihaa (u desnu nogu) i 25. jula u borbi za Bruane (u obe noge i glavu). Poznato je da su jednu od najzapaenijih uloga odigrah borci bataljona Stojan Mati u poznatom i krvavom napadu na Udbinu. U pripremi napada Dotli je zajedno sa drugim starjeinama izvrio detaljno izvianje terena. Posebno se brinuo oko pripreme jurinih grupa, tj. da ih opremi bombama, alatom i svim to je potrebno za izvrenje najteeg zadatka prodora na Gradinu. U toku najdramatinijih asova borbe naao se u prvim redovima i uestvovao u izvlaenju ranjenih i mrtvih drugova o emu oevici i danas priaju. Sve je to inio sa jo nezaraslim vlastitim ranama. Od septembra do 20. decembra 1942. godine, Duan Dotli se nalazio na dunosti komandanta Udarnog bataljona 2. brigade. To je vrijeme koje se poklapa sa naom velikom ofanzivom u kojoj je stvorena Bihaka republika. Velike pobjede 2. brigade i Udarnog bataljona na Perjasici i Tuiloviu najtjenje su povezane sa imenom Duana Dotlia. Kod Perjasice njegov bataljon se u rasporedu naao na lijevom boku talijanskog puka Aleksandria koji je poao u kaznenu ekspediciju izmeu Korane i Mrenice, tj. da se tu ubijanjem, paljevinom i pljakom sveti narodu jer bez borbe nije htio prihvatiti ropstvo. U istom vremenu kad je protivnik s ela zaustavljen, Dotli je na juri podigao svoj udarni i svom estinom udario u lijevi bok faistikih palikua, natjeravi ih da uz velike gubitke panino^ napuste bojno polje.
Nikad nije, inae, volio komandovanje na velikim distancama. Obilazio je svaki pukomitraljez, mitraljez i mali minobaca i lino provjeravao da li su dobro postavljeni i kakva im je vatrena preglednost. Tako u borbama za Tuilovi njemu i njegovom udarnom bataljonu bez ikakve sumnje pripada centralno mjesto. Zadatak mu je bio da na brzinu, po mogunosti na prepad, zauzme bunkere na najviem uzvienju nad Tuiloviem koje je predstavljalo klju odbrane cjelokupne domobranske bojne i na taj nain stvori preduslov za uspjeh i ostalih naih snaga. Pribliivi se najveem bunkeru, Dotli ga je lino u centar pogodio granatom iz minobacaa i izazvao poar koji se brzo irio i primorao neprijateljsku posadu da utvrenje napusti i da se povlai. To je omoguilo nau pobjedu. Njegov udarni bataljon je za ovo bio pohvaljen, a 2. brigada je istaknuta kao jedinica koja je do tog asa donijela najkrupnije pobjede Hrvatskoj. Povratkom brigade iz Banije i Korduna u Liku Dotli je postavljen 20. decembra 1942. godine za zamjenika komandanta 2. brigade i na toj dunosti ostao sedam dana. Primio je, naime, dunost komandanta 14. primorsko-goranske brigade. Trinaestog aprila 1943. godine Dotli je po trei put ranjen u borbama za Jasenak. Nakon dvomjesenog lijeenja, postavljen je 15. juna 1943. godine za. komandanta 2. like brigade 6. divizije. U borbama na Dinari i sjevernoj Dalmaciji brigada je razbila nekohko ustakih i etnikih uporita, onemoguila talijanske intervencije i znatno doprinijela da na pokret u tom dijelu Dalmacije ojaa i da se konsoliduje. Dotli se sa Nijemcima drugi put sudario u septembru 1943. godine oko svojih Nebljusa, Kruga, Pirovita i Kamenskog, ali sada u drukijim uslovima nego to su bili u aprilskom ratu na dravskom frontu. Dotli je neposredno organizovao i izvodio sve aktivnosti svoje brigade, kao to su: napad na Travnik, obezbjeenje II zasjedanja AVNOJ-a, napad na ujicu i druge borbe u IV neprijateljskoj ofanzivi sve do protivdesantne odbrane Drvara. Karakteristike svih njegovih aktivnosti su temeljitost, krajnja tanost i maksimalna lina odgovornost, a to se onda prenosilo na one kojima je komandovao i postepeno postajalo svojstvo cijele jedinice. Rekli su mu jednom da brigada teko izdrava jurie njemake grupacije koja je prodirala prema Trubaru, da ima dosta gubitaka i da joj ponestaje municije, on je na sve odgovorio: Koljite se zubima!. Na dunost naelnika taba 6. proleterske divizije postavljen je u februaru 1944. Znai, punih devet mjeseci se nalazio na elu taba 6. divizije, i to u periodu najburnijih dogaaja u njenoj istoriji. Ta zbivanja su obuhvatila dogaaje kao to su: borbe u VII neprijateljskoj ofanzivi, mar-manevar za Srbiju, razbijanje etnika na Ravnoj gori, osloboenje Valjeva, beogradska operacija i borbe na sremskom frontu do linije Sremska MitrovicaLemir. Dotli je imao ast da svojom rukom napie operativne zapovijesti za napad na Valjevo i Beograd, ali i da sumira rezultate i sastavi izvjetaje u toku i zavretku ovih velikih bitaka. U novembru 1944. godine Dotli je sa prvom grupom naih najviih vojnih starjeina upuen na kolovanje u Voroilovljevu akademiju u Moskvu, koja je bila najvia vojna kola Sovjetske armije. Nije rado naputao drugove, jedinicu i otadbinu dok su se jo vodile estoke borbe za osloboenje, ali je obavezu morao izvriti. kolu je zavrio kao jedan od najboljih u svojoj klasi i eljno krenuo na put u otadbinu, ali se s aerodroma morao vratiti i podvri operaciji ira na elucu.
U zemlju se umjesto u oktobru vratio polovinom decembra i ve je u januaru 1946. godine postavljen za komandanta 9. divizije KNOJ-a iji se tab nalazio u Zagrebu, a jedinice u stalnim akcijama i borbama protiv razbijenih dijelova domaih neprijatelja. Postavljen je zatim za naelnika taba Korpusa narodne odbrane Jugoslavije. Na toj je dunosti ostao od maja 1946. godine do maja 1948. Poshje rata obavljao je odgovorne dunosti u JNA i unaprijeen u in general-majora. Za zasluge steene u ratu i poslijeratnoj izgradnji Armije odlikovan je sa vie ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Lijeenje tuberkuloze plua ponovno ga je prisililo da mobihe svoj uporni duh i da snagom vlastitog organizma pobijedi jo jednog opakog neprijatelja. Vie od deceniju i po nalazimo ga na radu u Generaltabu, Prvoj armiji i Vioj vojnoj akademiji na razliitim tabnim funkcijama od velikog znaaja za razvoj i modernizaciju naih oruanih snaga. U in general-majora unaprijeen je 1959. godine, a penzionisan 1964. godine. Tragino je izgubio ivot u saobraajnoj nesrei 10. jula 1975. godine pred Slavonskim Brodom. U analima narodnog ustanka i oslobodilakog rata lapakog kraja i cijele Like ostae zauvijek zapisano ime Duana Dotha kao istaknutog ustanika, smjelog prvoborca i sposobnog starjeine. Njegov ivotni i borbeni put ispunjen je velikim tekoama i svakojakim preprekama, ali istovremeno i pun inspirativnih primjera kako se upornom voljom i nesalomljivom energijom savlauju i najtei zadaci. Nikola Pejnovi NARODNI HEROJ, JOVANI MILANA OKO Roen je 9. oktobra 1917. u Suvaji, Srb, Donji Lapac, Hrvatska. Godine 1922, sa porodicom se preseho iz Suvaje u Zednik (kod Subotice). Posle osnovne kole koju je zavrio u Zedniku, pohaao je etiri razreda gimnazije u Subotici. Peti i esti razred gimnazije zavrio je u Bijeljini (19331935). Za vreme kolovanja u Bijeljini stekao je osnovne pojmove o marksizmu i povezao se s komunistikim omladinskim pokretom, koji je imao duboke korene u toj gimnaziji. Sedmi razred gimnazije ponovo je pohaao u Subotici. Odmah se povezao s komunistikim pokretom u Zedniku i ukljuio u rad sa omladinom na selu i u gimnaziji. Kada su nastala vehka hapenja komunista gotovo u celoj zemlji, krajem 1935. i poetkom 1936. godine, bio je provaljen i oko Jovani, jer je odravao veze i dopisivao se sa poznanicima iz bijeljinske gimnazije. Februara 1936. uhapen je i po Zakonu o zatiti drave osuen na tri meseca zatvora. Meutim, kako dravni tuilac nije bio zadovoljan presudom, apelacioni sud je krajem novembra iste godine povisio kaznu Jovaniu na deset meseci,
pa je tako ponovo proveo u zatvoru jo 7 meseci, takoer u Subotici. Istovremeno je bio kanjen iskljuenjem iz svih srednjih kola u zemlji. U meuvremenu, dok se nalazio na slobodi, nastavio je sa revolucionarnim radom, koji se ve uveliko razvijao u njegovom selu Zedniku. Kada je 6. novembra 1936. formirana prva partijska elija u selu, oko je jedan od njenih pet lanova. Posle izdranog sedmomesenog zatvora sluio je vojni rok u Niu, gde je takoer delovao u revolucionarnom duhu. Posle izlaska iz vojske juna 1939, ponovo je na partijskom i drutveno-politikom radu u svom selu. Uestvovao je u osnivanju aktiva S K O J - a u selu, oktobra 1939, a neto kasnije, kada je usled naglog priliva novih lanova, obrazovan Mesni komitet SKOJ-a, bio je njegov sekretar. Sa preko 90 lanova to je bila jedna od najmasovnijih seoskih organizacija SKOJ-a u zemlji, ije se delovanje osealo i u mnogim drugim mestima severne Bake. Jedan je od inicijatora otvaranja knjinice i itaonice u selu i njenog snabdevanja naprednom literaturom. Od novembra 1939. godine do kraja januara 1940. radio je kao profesionalni urednik i novinar u redakciji Narodnog glasa, , narodno-frontovskom listu, organu Stranke radnog naroda za Vojvodinu, koji je, na inicijativu PK K P J za Vojvodinu, tada pokrenut u Subotici. Saraivao je sa poznatim subotikim komunistima, Otmarom Majerom, urednikom asopisa Hid, Sabo Gezom i drugima. Narodni glas je bio veoma dobro primljen, rasturao se i van Vojvodine, i ubrzo je dostigao tira od 20 000 primeraka, ali je ve posle devetog broja bio zabranjen. Krajem 1940. godine na Okrunoj konferenciji S K O J - a oko je izabran u Biro Okrunog komiteta S K O J - a za severnu Baku, ije je sedite bilo u Zedniku. U to isto vreme bio je predvien za lana PK S K O J - a za Vojvodinu, ali je taj plan omelo njegovo novo hapenje, 9. januara 1941. U zatvoru je bio sve do faistike agresije na Jugoslaviju. Clan je partijskog komiteta u zatvoru i jedan od organizatora izuavanja partijske i druge marksistike literature meu zatvorenim komunistima, a tu se blie upoznao i sa Matkom Vukoviem. jednim od najistaknutijih subotikih komunista, uesnikom oktobarske revolucije, borcem Buonijeve konjice. Posle okupacije zemlje, u drugoj polovini maja 1941. sa porodicom se vratio u svoj rodni kraj. U Srbu se odmah povezao sa komunistima, koji su tu dospevali iz pojedinih krajeva zemlje, pri emu se posebno oslanjao na komuniste povratnike iz Zednika i ostalih mesta Vojvodine. Preko njih je (posebno preko brae Pere i Milutina Morae) uspostavio vezu i sa partijskim rukovodstvom u Drvaru. S njima se, neto kasnije, dogovorio i o zajednikoj pripremi ustanka. Na Dokinu inicijativu jo poetkom juna 1941. u Srbu je osnovan Revolucionarni odbor od etiri lana, koji preuzima zadatak da organizuje i pripremi narod za borbu. Posle faistike agresije na S S S R , ovaj Odbor podstie i rad na formiranju odbora (seljakih) po sehma, preko kojih se vri intenzivan politiko-propagandni rad u narodu. Neposredno pred ustanak stvaraju se gerilski odredi osam u srbskoj i dva u zrmanjskoj optini (sa oko 400 boraca) kojima rukovodi Stab gerilskih odreda sa Dokom Jovaniem na elu. Kao glavni organizator i komandant taba gerilskih odreda, poto se prethodno dogovorio s rukovodstvom u Drvaru o zajednikom poetku, Jovani neposredno rukovodi , ustanikim snagama na dan 27. jula 1941. Ve u toku prva dva dana ustanka odredi su oslobodili Srb i sva sela u optini, zametnuli borbe s neprijateljem oko Otria i u blizini Graaca i obezbedili prolaze do Donjeg Lapca i Knina.
Neto kasnije oko je postao komesar 2. bataljona Slobode, koji je delovao na podruju srbske i donjolapake optine u okviru Drvarske ustanike brigade. Od sredine septembra komandant je jurinog odreda Capajev, koji je bio jezgro za neto kasnije formirani 1. partizanski bataljon u Hrvatskoj, Marko Orekovi, novembra 1941. Kao neobino agilan i spretan organizator ustanikih jedinica, politiki obrazovan kao marksista, oko Jovani je ve u ustanikim danima stekao veliku popularnost u narodu svoga kraja. Posebno je bio omiljen meu borcima, kojima je imponovao svojom hrabrou i time to je nastojao da sve svoje zahteve i stavove potkrepljuje linim primerom. U tom pogledu kao komandant ustanikih jedinica iao je sam ili na elu manjih grupa boraca na izvravanje i najteih zadataka. Prouo se akcijama na Covki: zarobljavanje i likvidacija ustako-domobranske motorizovane grupe, sa pukovnikom Mategiem na elu, oktobra 1941; ueem u likvidaciji najokorelijih ustakih zloinaca u Smiljanu i drugim mestima u zapadnoj Lici; u savlaivanju ustake strae na mostu u Leu, decembra 1941; u borbama sa italijanskim okupatorom na Sijanovom Klancu; u borbama oko Korenice, za osloboenje Donjeg Lapca, 27. februara 1942. kada je bio ranjen. Aprila 1942. postaje komandant 3. partizanskog likog odreda, a od septembra iste godine je pomonik komandanta Glavnog taba Hrvatske. U tom svojstvu je bio i komandant drugog sektora u vreme tzv. IV neprijateljske ofanzive (januaramarta 1943). Od marta 1943. pa do zavretka rata bio je komandant 6. like proleterske divizije Nikola Tesla. S tom proslavljenom divizijom proao je sve borbe od Like, Gacke doline i severne Dalmacije preko Bosne, Crne Gore i Sandaka do Srbije, uestvovao je u borbama za osloboenje Beograda, zatim u borbama na sremskom frontu i njegovom proboju do operacija za osloboenje Zagreba i zavrnih borbi za konano osloboenje zemlje, maja 1945. godine. Za Doku, kao komandanta, naroito su bile teke borbe na Drvaru i slamanje nemakog desanta, kojim je Hitler eleo da uniti Vrhovni tab i Tita, 25. maja 1944. Zatim, stalne borbe sa elitnim nemakim i drugim neprijateljskim jedinicama kroz Bosnu i Crnu Goru, posebno na Durmitoru (leto 1944), te oko Sida i u bosutskim umama (januarmart 1945) oko Vrbanje, presecanje odstupnice grupama nemake armije E, na reci Ilovi, oko azme (aprilmaj 1945) i dr. Kao komandant odlikuje se smislom za manevarsku ratovanje, smelim zamislima, inicijativom i velikom borbenou. Stalno se brine za borce, a naroito za njihovo vojniko i politiko osposobljavanje. Za uspeno rukovoenje 6. proleterskom divizijom primio je nekoliko pohvala od Vrhvnog komandanta, druga Tita. Od posebnog su znaaja Jovanievi zahtevi da se, posle borbi na Durmitoru, odvoji od 12. korpusa i sa divizij oni krene u Srbiju to je Vrhovni komandant odobrio, zatim uspene borbe na razbijanju etnikih snaga Drae Mihailovia oko Uike Poege i na Jelovoj gori. Bio je lan Inicijativnog odbora i prvog Izvrnog odbora Zemaljskog antifaistikog vea narodnog osloboenja Hrvatske od njegovog osnivanja (13. juna 1943). Posle osloboenja nalazio se na visokim vojnim dunostima. Zavrio je dvogodinju Viu vojnu akademiju Voroilov, u Moskvi (do 1948). Bio je naelnik Vojnoindustrijskog instituta, urednik vojno-teoretskog organa JNA Vojno delo, naelnik Opteg vojnog fakulteta u Vojnoj akademiji, naelnik Tree,
Druge i Prve uprave u Generaltabu i zamenik naelnika Generaltaba. Od 1967. do 1974. bio je komandant Zagrebake vojne oblasti. Od septembra 1974. podsekretar je u SSNO. Bio je vie puta biran za lana najvieg rukovodstva organizacije S K J u JNA. Na X kongresu S K J , 1974. godine, izabran je za lana CK S K J . Bio je komandant parade Pobede, odrane 9. maja 1975. godine povodom 30-godinjice osloboenja zemlje i pobede nad faistikim zavojevaima. Za narodnog heroja proglaen je 20. decembra 1951. godine. Dr Pero Damjanovi
SEKRETAR KOTARSKOG KOMITETA KPH ZA DONJI LAPAC Mile Kosanovi roen je 1913. u Donjem Lapcu u siromanoj seljakoj obitelji. Kad mu je bilo 8 godina, ostao je bez oca, s majkom Andom u velikom siromatvu. Nedovoljan prihod s malog posjeda prisilio je Anu da krene u ravniarske krajeve Jugoslavije i da pokua radom osigurati egzistenciju za sebe i sina. Milu je ostavila na brigu djedu Todoru. U iduih godinu-dvije pojavila se nekohko puta kod kue, a onda je prestala dolaziti. Ostavi bez oca i naputen od matere, Mile je postao pravo siroe bez ljubavi i topline roditeljskog doma. Borei se protiv starosti i siromatva, djed je uinio sve to je mogao da mu unuk barem ne gladuje iako je avet gladi uvijek bila u blizini. Mile je u Donjem Lapcu polazio osnovnu kolu, ali im je bio izvan kolskih klupa, ve ga je ekao posao. Tjerao je na pau nekoliko djedovih i nekohko desetaka tuih ovaca, a kako je napredovao uzrastom tako je dobivao sve tee zadatke. Orao je, kopao, kosio' i njeo, pomaui djedu da prehrani i sebe i djeda. Odsluio je vojni rok. U meuvremenu umro je djed Todor pa je Mile naslijedio djedov posjed. Oenio se i prionuo raditi na zemlji. Neplodna zemlja postajala je krta i gluha za njegove nevolje. Morao je kao i mnogi drugi potraiti dopunski izvor sredstava za ivot. Odlazio je povremeno traiti zarade u drugim krajevima, kao na Unskoj pruzi ili esto nadniiti kod imunijih porodica. To je bila njegova svakodnevnica. Milu sam dobro poznavao. Bili smo vrnjaci. U djetinjstvu, tokom rasta i u periodu punoljetnosti vrlo esto smo bili zajedno. Kad smo postali odrash ljudi, pozajmljivali smo jedan drugom knjige i novine do kojih bismo doli. Odlazili smo zajedno u itaonicu, drutva i raznovrsne zborove; razgovarah o onome to smo uli ili proitali. Za sve se interesirao, sve zapaao i o svakom pitanju imao je svoje miljenje. Uvijek se opredjeljivao za ono to je pravedno i napredno. Kosanovi se zarana pribliio grupi mladih ljudi, koji su se interesirah o Sovjetskom Savezu, sindikalnom i radnikom pokretu i trajkovima. Tu se prvi put susreo s knjigama. Djela Petra Koia, Pelagievo Umovanje zdravog razuma, Krik sela Pavleka Mikine potakle su ga na razmiljanje o drutvenim i politikim pitanjima. Uzburkao se njegov ivot. Razmiljao je i diskutirao. Osjetio je gdje je pravda i istina, a gdje zlo i la. Spoznao je da je tadanja
drutvena stvarnost puna socijalnih nepravdi i da takav drutveni red i poredak nije njegov. Postupno prouavajui materijale o Komunistikoj partiji i njenom programu, osjetio je gdje treba traiti drutvenu pravdu. Za njega vie nije bilo dileme. Okrenuo se Partiji i revoluciji. Kad je u ljetu 1938. u Donjem Lapcu formirana prva partijska elija ilegalne Komunistike partije Jugoslavije, Mile je primljen za lana. Naao je put kroz ivot. Prouavao je partijske materijale, na sastancima sluao rasprave i diskutirao. Nikad nije istravao. Tih i skroman uzimao bi rije u pravom asu i snagom logike nastojao doprinijeti nalaenju najboljeg rjeenja. U izvravanju zadataka bio je savjestan i discipliniran. U svakoj akciji partijske organizacije bio je meu prvima. Tadanje razne organizacije: S. K. Ozeblin, itaonica, nabavne zadruge i druge bile su stanita i okvir za legalizaciju rada komunista. Tu je i Milino polje rada ispunjeno revolucionarnim sadrajem. Sudjeluje na izvravanju svih konkretnih akcija: odnaanju letaka u okolna sela, postavljanju crvenih barjaka, demonstracijama, organiziranju zabava koji se koriste za partijsku propagandu i dr. Mile se 1941. uputio u Knin gdje je imao ratni raspored. Na odreditu je naiao na rasulo vojske. Ne dobiva ni oruje ni hranu. Oficiri ire defetizam i upuuju ljudstvo da se vraa tamo otkud je dolo. Nije mu preostalo drugo nego da se kao i drugi vrati kui. Faistike vojske okupirale su zemlju, a u njihovu slubu stavljaju se domai izdajnici, meu kojima se istiu ustaki zloinci. Ubojstva nedunog srpskog naroda, palei i pljakanje svakodnevna su pojava. Mile Kosanovi je jedan od 5 lanova Partije koliko ih se nalo na okupu. Partijska elija je morala programirati nove zadatke i odrediti metode djelovanja. Priseban i hrabar, Mile je dao vrijedan doprinos u iznalaenju novog sadraja rada organizacije, to ga je zahtijevala situacija stvorena ustakim terorom: zatiti naroda od genocida, sklanjajui ga u zbjegove, sauvati imovinu, hrabriti ljude i podizati im moral, prikupljati oruje, odabirati borce i vriti pripreme za oruanu borbu. U svim etapama borbe partijske elije protiv ustakog terora bio je uvijek u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Dvadeset i devetog jula 1941. sudjeluje na oartijskom sastanku gdje je donesena odluka da se odmah krene u oruan" borbu, a sutradan 30. jula prisutan je na velikom zboru boraca to ga je sazvala partijska elija u cilju formiranja oruane jedinice. Mile se nalazi u prvim redovima boraca koji odlaze na borbene poloaje, ali ga sekretar organizacije uskoro vraa na politike zadatke, jer se narod masovno odazvao pozivu. Poetkom augusta 1941. osloboen je itavi donjolapaki kotar. Pred komunistima se nalo mnotvo problema. Manjkalo je iskustvo u organiziranju i voenju oruane borbe protiv neprijatelja koji preko svojih agenata i domaih izdajica nastoji obezvrijediti rezultate aktivnosti komunista, neutralizirati njihov uticaj i odvojiti ih od naroda. Dolazi do talijanske okupacije Donjeg Lapca i Srba. aica domaih izdajnika prua im podrku predstavljajui Talijane kao prijatelje i zatitnike srpskog naroda. Partijska organizacija bila je malobrojna i neiskusna, a borba protiv novog podmuklog neprijatelja traila je veliku umjenost i nepokolebljivost. Kosanovi shvaa potrebu kadrovskog proirenja i osposobljavanja organizacije.
U odsutnim trenucima stigla je odluujua pomo od Okrunog komiteta KPH za Liku. Dolazi Perica Dozet koji 3. januara 1942. formira Kotarski komitet KPH u Donjem Lapcu. Mile Kosanovi jedan je od lanova komiteta. U februaru 1942. osloboen je od Talijana Donji Lapac, a u martu iste godine i Srb. Na 1. partijskoj kotarskoj konferenciji 20. IV 1942. Mile je kao delegat izabran za lana Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac. Komitet intenzivno radi na izgradnji partijske organizacije i njenih veza s narodom. Organizirano je nekohko elija, a partijska organizacija tada broji 45 lanova i kandidata (ne raunajui lanove Partije u partizanskim jedinicama). Po sehma se osnivaju NOO, organizacije SKOJ-a, AF-a i druge masovne organizacije NOP-a. U jeku intenzivnog rada Partija povjerava Mili Kosanoviu funkciju sekretara Kotarskog komiteta KPH Donji Lapac. Zanosom odanog i odlunog vojnika Partije agilno pokree daljnji razvoj partijskih i masovnih organizacija, narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakog pokreta uope. Njegovi pogledi na probleme NOB su sveobuhvatni, ali teite im je uvijek na sutini. Kritikom analizom ostvarenih zadataka umio je otkriti to je u nekom trenutku specifino i aktuelno. Unosio se u najsloenije probleme NOP, istupao s vedrom perspektivom i zraio optimizmom, a imao je snaan mobilizatorski uticaj na mase i uvrenje jedinstva fronta i pozadine. Uestvovao je kao delegat na Drugoj okrunoj partijskoj konferenciji od 17. do 25. V 1942. gdje je sa ostalim delegatima predstavljao donjolapaku partijsku organizaciju, koja se, pored Kotarskog komiteta, sastojala od 2 opinska komiteta i 5 elija, a gotovo sva sela u kotaru bila su pokrivena NOO-ima, organizacijama S K O J - a i masovnim antifaistikim organizacijama. NOP se snano razvio. Mile je bio pokreta idejno-politikog obrazovanja kadrova a i sam je posveivao panju uenju i povezivanju revolucionarne teorije i prakse. Uslijedila je IV neprijateljska ofanziva. Sklanjajui se ispred neprijatelja, mase stanovnitva kretale su se u valovima iz Banije, Korduna i Bosne i slijevale se na podruje Donjeg Lapca. Partijska organizacija pripremala je oruane jedinice i narod na obranu, a istovremeno je trebalo hiljadama promrzlih, gladnih i bolesnih izbjeglica pruati pomo. Ovim tekim nevoljama pridruio se i tifus. Hiljade ljudi su se razboljele, a mnogo stotina je umrlo. Mile Kosanovi, sekretar Kotarskog komiteta KPH u Donjem Lapcu, umro je 3. aprila 1943. Smrt ga je pokosila u trenutku kad je Partiji, NOP i narodu bio najpotrebniji. Nestao je lan KP i borac NOR-a iji su iroki pogledi i akciona prodornost bili primjer kako komunista svojom inicijativom, odgovornou i konkretnim radom treba razvijati i uvrivati NOP u svim njegovim aspektima i kako jaati jedinstvo i idejno-politiku efikasnost. Sa istananim sluhom uo je bilo ovjeka. Mile Kosanovi bio je skroman i strog prema sebi, korektan prema saradnicima i pristupaan najirim narodnim masama. Uzoran ovjek, komunist i borac volio je ljude i bio voljen. Zato je njegova smrt bila teki gubitak za Partiju i narod, a praznina koja je njegovim odlaskom nastala, dugo se i teko osjeala. Vidakovi Nikola
NARODNI HEROJ, MATIC I L I J E STOJAN Roden je 1915. godine u Nebljusima, Donji Lapac, Hrvatska. esto je i najmlae dete siromanih seljaka Ilije i Marije. Rano je ostao bez oca. Posle zavrene osnovne kole nastavio je gimnaziju u Bihau. Stanovao je u internatu i privatno. Izdravao se najvie zaradom od pouavanja slabijih uenika, a pomagali su ga dva brata koji su sluili u andarmeriji i poneto brat i majka od kue. 2iveo je vrlo skromno. Nosio je jedno jedino odelo pune tri godine. S uenicima je bio vrlo blizak, a prijatelje je posebno cenio. Volio je drutvo i brao se dopadao ljudima. Rado je zapodevao ili prihvatao razgovor. Rei su mu bile odsene, ali tople. Voleo je alu. Ponekad je bilo u ali pritajenog sarkazma: smej ao se drugima, ali najvie na svoj raun. Imao je oiljak na desnom obrazu oko kojeg je uvek kada bi priao igrao blagi smeak. Matao je da postane pravnik, ali za studije nije imao sredstava. U jesen 1934. upisao se u Vojnu akademiju u Beogradu. Nije se oduevljavao pozivom oficira, ali je svoje zadatke izvanredno i savesno obavljao i bio jedan od najboljih u svojoj klasi. Kao potporunik sluio je u Karlovcu. Tada se potajno upisao na Pravni fakultet u Zagrebu. Prijatelji, redovni studenti, uvali su indeks i prikupljah potpise, a on je dolazio samo na ispite koje je redovno i s odlinim uspehom polagao. Studije nije uspio da zavri jer je morao da nastavi vojno kolovanje u vazduhoplovnoj koli za izviae. Tu je unapreen u in porunika. U aprilskom ratu 1941. dospeo je u nemako zarobljenitvo kod Doboja, ali je posle nekohko sati uspeo pobei i probiti se u rodni kraj, gde se odmah morao da skriva od ustaa. Iako duboko razoaran zbog izdaje i brzog rasula jugoslovenske vojske, Stojan se nije kolebao. Neumoran je u obilaenju zbegova. Razgovara s ljudima, bodri ih, savetuje, iako i sam teko preivljava tragediju koja je snala njega i njegovo selo kada su ustae pokupile preko 70 osoba i bacile ih u bezdan kod Borievca, meu kojima je bila i Stojanova majka. im je uo da je ustanak poeo u Srbu i Bosni, Stojan je organizovao napad na oruniku postaju u Nebljusima. Neko je dzvestio orunike, pa su pobegli neposredno pred poetak napada. Ipak ga to nije zbunilo. Uspeo je u toku istog dana da organizuje ljude iz gotovo svih sela lapake optine i da ih rasporedi na poloaje na Drenovai prema Bihau i na Kalatima prema Kulen-Vakufu. Odmah po osloboenju Donjeg Lapca povezuje se s komandantom gerilskih odreda za Liku, Gojkom Polovinom, stavlja mu se na raspolaganje i postaje najprisniji saradnik u daljoj organizaciji borbe. Poetkom avgusta neobino se oduevio susretom s Markom Orekoviem. A i Marko je njega odmah zavoleo. Razgovarajui s Gojkom Polovinom i, kasnije, s rukovodiocima ustanka u Drvaru, Orekovi je predloio Stojana za komandanta bataljona gerilskih odreda za Liku. Komandant je postao 23. avgusta. Nastojei da povee sve ustanike snage Like i planski ih usmeri na akcije, Stojan je teite vojne
aktivnosti stavio na gonjenje i unitavanje ustako-domobranskih snaga u pravcu Bihaa. U ovom poduhvatu, koji je trajao sve do poetka oktobra, ustanike snage Like pod Stojanovom komandom i u zajednici s ustanicima zapadne Bosne postigli su ogromne uspehe i odneli vie pobeda u borbama za Kulen-Vakuf, na Drenovai i Ripakom klancu. Poseban uspeh postignut je u viednevnim borbama poetkom oktobra s ustako-domobranskom pukovnijom koja je napadala od Bihaa preko Ripakog klanca i Vrtoa prema Kulen-Vakufu i Donjem Lapcu. Stojan je u ovim borbama neposredno rukovodio ustanikim snagama, koje su neprijatelja desetkovale, protezale iz Donjeg Lapca i povratile svu osloboenu teritoriju. Tada je zaplenjen kod Kruga i prvi top u Lici. U oseci ustanka Stojan ne miruje. On je ovek od akcije; neumoran je u organizovanju ustanikih snaga za otpoinjanje borbe protiv italijanskog okupatora. Danonono krstari po selima, odrava zborove i pomae komandirima eta u obuavanju jedinica. Uestvuje na savetovanju ustanikih rukovodilaca Like i Bosne krajem avgusta, i neto kasnije na slinom savetovanju rukovodilaca ustanka Like u Krbavici. U novembru je na sastanku s Mladenom Stojanoviem i drugim istaknutim rukovodiocima ustanka zapadne Bosne. Istog meseca, kada je vrena reorganizacija ustanikih snaga u Lici, postao je zamenik komandanta Grupe partizanskih odreda za Liku, vrei istovremeno i dunost Komandanta Lapakog bataljona. Na toj dunosti vie se posvetio organizaciji jedinica na podruju graakog i lapakog sreza. Polovinom januara 1942. primljen je za kandidata za lana K P J . U toku februara 1942. Stojan uestvuje s predstavnicima taba Grupe NOP odreda za Liku u pripremama i planiranju napada na italijanski garnizon u Donjem Lapcu. U tom napadu 27. februara, Lapaki bataljon, pod njegovom komandom, uspeo je da razbije neprijateljsku odbranu na svom pravcu; oko podne preao je na likvidaciju izolovanih uporita u veim zgradama. U juriu s grupom boraca Stojan je smrtno ranjen. Pokuao je da i dalje juria, odbijajui da mu borci priteknu u pomo. U smrtnom gru uspeo je samo da zakopa u sneg povjerljiva dokumenta. Borci su poli u siloviti juri. Otpor u bunkerima i utvrenim zgradama za as je skren. Sutradan, ispraen od saboraca i celog naroda lapakog kraja, sahranjen je na mestu pogibije. Tada Lapaki bataljon dobija njegovo ime i nosi ga kroz ceo rat u sastavu 2. like proleterske brigade. Neosporno hrabar jedan od najhrabrijih vojnika revolucije u Lici izvanredno dosetljiv, retko sposoban, Stojan je postao posebno omiljen komandant. Odlino je poznavao teoriju rata i ve u prvim okrajima stekao rutinu iskusnog ratnika. Umeo je da oceni teren, raspored neprijatelja i njegove snage. Znao je da rasporedi svoje ljude, da ih uputi kuda proi i kako napasti neprijatelja, ime je od prvog dana stekao ogromno povjerenje boraca. Neobino brzo je uoavao gde je neprijatelj, procenjivao njegove i svoje snage i bio vrlo realan u oceni ko je u emu jai. Izraziti primer za to bilo je proterivanje ustako-domobranske pukovnije iz Donjeg Lapca oktobra 1941. godine. Tada je bio jedini od rukovodilaca te akcije koji je potpuno verovao u pobedu. I u oceni ire-jugoslavenske i svetske vojnopolitike situacije, bio je vrlo realan. Duboko je verovao u. pobedu saveznika, posebno Crvene armije. Posedovao je iroku kulturu, vie nego to se oekivalo od oficira njegovog ranga. Ve u prvim razgovorima odavao je oveka koji je mnogo itao i mnogo znao. Izuzetno dobro bio je obaveten o svim zbivanjima u Lici i zapadnoj Bosni. Ve u toku prvih meseci ustanikih borbi stekao je neverovatno potovanje boraca
i naroda oba kraja. Posebno je stekao veliku ljubav boraca svojim prisnim i neusiljenim ponaanjem u borbi. Mnogima i mnogima su duboko ostali u seanju njegov izgled i postupci u borbi u levoj ruci mu je kapa, a u desnoj pitolj, as je kod jedne, as kod druge grupe boraca, povezuje ih i usmerava, ui ih, nikad ne poviava ton, ne saginje se, veito je u pokretu i na prvom mestu. Legendu o Stojanu Mati u jednako su stvarali narod i borci od prvih ustanikih dana. Stojanovo ime bilo je i ostalo u narodu olienje junatva, odlunosti, skromnosti i potenja. Za narodnog heroja proglaen je 27. novembra 1953. godine. Dr uro Stanisavljevi
KOMANDANT BRIGADE POGINUO NA PRAGU SLOBODE Medi Dane Ljubomir Brzica roen je 1913. godine u Doljanima. Rano je ostao bez oca, pa se sam morao probijati kroz ivot. Nadimak Brzi, koji je poslije prerastao u Brzica, dobio je po ocu, koga su tako zvah i od koga je naslijedio uni temperament, brzinu u radu i govoru. Govorio je kao mitraljez. Zavrio je bravarski zanat i radio neko vrijeme u Beogradu. Kako tada nije bilo posla ni uslova za ivot u Beogradu, vratio se u rodno selo, odakle se, poshje odsluenja vojnog roka 1934/35. godine, prijavio u andarmeriju i u njoj do rata slubovao. Sa naprednim idejama radnikog pokreta upoznao se kao egrt i radnik pred rat u Beogradu, naroito preko svoga starijeg brata Branka, koji je radio u Vojnotehnikom zavodu u Kragujevcu i bio kod kue u Doljanima ili za vrijeme praznika i godinjih odmora i tad vodio duge razgovore o politikim i drutvenim prilikama u zemlji i u svome kraju. Poshje kapitulacije monarhistike Jugoslavije vratio se u rodno selo i tu sa narodom preivio ustake zloine i strahovladu, pripremajui se za bolje dane. Ve prvih dana ustanka Ljubomir Medi ukljuio se u borbu. Dvadeset i osmog jula 1941. godine samoinicijativno je organizirao grupu drugova, mahom omladinaca iz sela i 29. jula, sa padina Kalanjue, uestvovao u borbama na Breinama kada je razbijena grupa satnika Vebera koja je pokuala da se iz Borievca probije na slobodnu teritoriju i sprijei dalje irenje ustanka. U sastavu Doljanskog voda uestvovao je u poznatom boju u Pitalskoj drai 19. augusta 1941. godine, kada je razbijena domobransko-ustaka ofanziva generala Lukia te ubijeno i zarobljeno oko 200 neprijateljskih vojnika i osvojen vehki ratni plijen. Posebno se istakao u borbama s Talijanima kod Srba, marta 1942. godine, kada je kao bivi artiljerac upornom odbranom, na elu svoga odjeljenja, zatitio i odbranio na jedini top, koga su tahjanski faisti pokuah da osvoje.
U proljee 1942. godine izabran je, na opem zboru boraca i naroda, za komandira Doljanske partizanske ete, sa kojom je vodio borbe i titio slobodnu teritoriju na Drenovai i kasnije razbio etnike grupe kod Graaca i Tikovca. Aprila 1943. godine postavljen je za komandanta 1. bataljona Velebit 3. like brigade. Uestvovao je u borbama protiv ustaa u irokoj Kuli. Njegov bataljon, zajedno sa bataljonom Stojan Mati iz 2. brigade, imao je zadatak da zaposjedne poloaje izmeu ustakih garnizona iroka Kula i Liki Osik i obezbijedi napad 2. like brigade na iroku Kulu. Zbog specifinosti zadatka, kao komandant este divizije, pozvao sam Brzicu da mu objasnim zadatak i da ocijenim moe li ga bataljon pod njegovom komandom izvriti. Brzica me je oduevio optimizmom i vjerom u borce svoga bataljona, iako ga je upravo primio pod komandu, ali jo vie vjetinom, kako je namjeravao izvriti odgovorni zadatak. I zaista, kad su 20. aprila 1943. godine, dijelovi 32. ustake bojne, ojaani tenkovima iz Likog Osika, u dva maha napali bataljon Velebit, ovaj ih je zajedno s bataljonom Stojan Mati, protivnapadom vratio na polazne poloaje, nanijevi im ozbiljne gubitke. Brzica je sa svojim bataljonom doprinio da ustaki garnizon iroka Kula padne u nae ruke. Dvadeset i osmog aprila 1943. godine Medi se sa svojim bataljonom Velebit istakao u borbi za Bruane, kada je njegova Trea brigada razbila i zarobila 2. lovaku i 34. ustaku bojnu. Iako je bataljon Velebit pred zoru, nepredvieno naiao na isturene neprijateljske poloaje pred Bruane, Brzica se snaao, brzo razvio bataljon i ne gubei vrijeme protjerao neprijatelja u mjesto. U optem napadu na Bruane u 14 asova, Brziin bataljon, nastupajui na glavnom pravcu du komunikacije GospiKarlobag, potpomognut artiljerijom i dva tenka, upao je u Bruane, zajedno s glavninom brigade, i do 17 asova razbili su neprijatelja i zarobili etiri ete ustaa i domobrana na elu sa njihovim komandantom. Dvadeset i prvog septembra 1943. godine Brzica je kao operativni oficir 2. brigade uestvovao u planiranju i izvoenju zasjede sa tri bataljona kod Kruga, u kojoj je potpuno unitena eta legionara iz 373. Tigar divizije, s neznatnim vlastitim gubicima. Za vrijeme njemakog desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine, Medi ie uestvovao u sastavu oficirske kole Vrhovnog taba, sa pukom u ruci, u odbrani Vrhovnog taba i Tita i u borbama kod obia glavice spreavao prodor njemakih padobranaca ka peini, gdje se nalazio Vrhovni komandant. U borbama za osloboenje Beograda, oktobra 1944. godine, kao naelnik taba Druge brigade, Medi je ranjen u nogu, ah borbu nije naputao. Januara 1945. godine, poto se istakao kao komandant bataljona, zatim kao operativni oficir te naelnik taba brigade, postavljen je za komandanta Tree like proleterske brigade. Za vrijeme proboja sremskog fronta, aprila 1945. godine, s brigadom je energinim napadom iznenadio Nijemce i zauzeo Vrbanju i time presjekao odstupnicu jakim njemakim snagama koje su se iz Grke probijale ka Zagrebu i Austriji. Neprijatelj je koncentrisao nadmone snage, i, uz pomo jake artiljerijske vatre, izvrio protivnapad i povratio Vrbanju. Tu je kod Vrbanje 7. aprila 1945. od artiljerijske granate poginuo Ljubomir Medi Brzica. Kad je ustanak poeo 1941. i kad su se odigravala osnovna previranja i ivotna opredjeljenja, Brzica je ve bio zreo ovjek od svojih 28 godina i dotle je okusio ivot izrabljivanog i nezaposlenog radnika, a onda andarma, tj. zatitnika vladajueg poretka sa najnie ljestvice. Nije bilo teko opredijeliti se
62 DONJI LAPAC
977
za ili protiv borbe sa ustaama, jer su ustae unitavale sve to je napredno, srpsko i komunistiko, ali je bilo teko opredijeliti se kasnije, poslije splanjavanja ustanka u njegovom kraju, tj. u jesen i zimu 1941/42. Tada su bila dva puta: put velikosrpske i etnike kolaboracije sa okupatorom i izdaja vlastitog naroda i drugi put za osloboenje naroda, put koji je ukazivala K P J . Brzica je proao vojnike dunosti od borca do komandanta brigade. Bio je u prvim redovima u kraju koji je spadao meu najrazvijenije na liniji NOB-a u zemlji i u takvoj borbenoj jedinici kao to je esta proleterska divizija, koja je ratovala po itavoj Jugoslaviji, i bila jedna od tri proleterske divizije u NOR-u. Svaku novu viu dunost Brzica je osvajao poto se potvrdio na prethodnoj ne samo svojom hrabrou, ve i umjenim rukovoenjem i obljubljenou kod borakog sastava. Posebno se posvetio mlaim borcima koji nisu imah vojnog znanja, pa su zbog toga i zbog mladalakog poleta i entuzijazma bili vie ugroeni. Pomo starijih i iskusnijih bila je neophodna. Ljubomir Medi Brzica je bio ovjek skromnih znanja, skroman ovjek otvorene i vesele naravi, pa su ga saradnici i borci potovah i voljeli. Kao rukovodilac bio je vrlo vrijedan i uz to dobar organizator. Poginuo je u inu majora na pragu konanog osloboenja zemlje. oko GOTOVO 50 GODINA BORIO SE ZA NOVO DRUTVO, DUAN MILEUSNI Rodio se u Srbu 25. aprila 1913. godine u dobro stojeoj zemljoradnikoj, kasnije trgovakoj, porodici Jove Mileusnia. Jovo se u Austro-Ugarskoj Monarhiji borio za nacionalno osloboenje i bio je jedan od optuenih u famoznom Fridjungovom procesu (1908), a kasnije, pred I svjetski rat, zatvaran i suen kao srpski i jugoslavenski nacionalista. Kao vojnik austro-ugarske vojske, zarobljen od Rusa, javio se u dobrovoljce, u 1. srpsku dobrovoljaku diviziju i u njoj bio teko ranjen. Poshje rata dobio je, kao i ostali dobrovoljci, dobrovoljaku zemlju, u Zedniku kod Subotice, na kojoj je kasnije radio i njegov sin Duan. Duan je zavrio osnovnu kolu u Srbu i etiri razreda gimnazije u Gospiu. Zatim je preao u gimnaziju u Suboticu i tu zavrio peti razred. Godine 1933. napustio je esti razred gimnazije i poeo da radi na oevoj zemlji u edniku. Godine 1934/35. otiao je na odsluenje vojnog roka u Poarevac i tamo je osposobljen za radio-telegrafistu, to e kasnije koristiti u NOB-i. Vei dio vremena provodio je u Zedniku, ah je esto dolazio i u Srb. Pred rat se oenio Danicom Lonar, naprednom omladinkom iz Zednika. U Zedniku je od 1935. godine, pod uticajem progresivnog radnikog i studentskog pokreta u Subotici, poeo meu omladinom da se razvija komunistiki Jovani
pokret, pa je ednik pred II svjetski rat postao arite naprednog pokreta meu kolonistima u Vojvodini, a posebno meu omladinom. U Zedniku je postojala jaka elija K P J sastavljena od Srba, Crnogoraca, Bunjevaca i Maara i OK S K O J - a za subotiki okrug, kao i kulturnoprosvjetni centar zemljoradnike zadruge Preporod, koji je obuhvatao koloniste itave Bake. Duan je rastao i razvijao se u takvoj naprednoj i politiki razvijenoj sredini. Bio je jedan od zapaenijih aktivista u politikim, kulturnim i sportskim organizacijama. Bio je lan ilegalne komunistike simpatizerske grupe, preko koje je partijska organizacija u Zedniku vrila politiki uticaj na seljake, zanatlije i slubenike. U parlamentarnim izborima 1935. i 1938. godine Duan se aktivno ukljuio u borbu protiv nenarodnih reima JRZ, J N S i bio jedan od govornika na zborovima branei politiku liniju udruene opozicije. Kapitulaciju bive jugoslavenske vojske doivio je kao vojnik-radiotelegrafista u ibeniku, ali nije dozvolio zarobljavanje, ve se sklonio kod svoje kue u Srb. Odmah se povezao s ostalim naprednim ljudima iz Srba i okoline koji nisu odobravah okupaciju i formiranje ustake drave. Poetkom juna 1941. godine, kada je na inicijativu K P J formiran u Srbu Revolucionarni odbor koji je rukovodio pripremama za oruani ustanak, Duan je postao lan toga Odbora. Kao dobar poznavalac politikih prilika u Srbu i donekle u Lici, Duan je, zajedno s bratom Vojislavom, takoe lanom Revolucionarnog odbora, bio dragocjena pomo Revolucionarnom odboru u povezivanju s prvim ljudima i u svim ostalim pripremama za ustanak. Dvadeset i estog juna 1941. ustae su iznenada u Krukovai, zaseoku Srba, uhvatile Duana i brata mu Vojislava. Duan je u toku sprovoenja u ustaki stan u Srbu uspio da se odvee i pobjegne ustakoj patroli, koja je za njim pucala. (Vojislav je poshje pobjegao sa same jame za strijeljanje). U julu je Duan uestvovao na svim sastancima Revolucionarnog odbora i a pripremama za oruam ustanak od pisanja propagandnog materijala, Vijesti, do formiranja gerilskih odreda. Dvadesetog jula 1941. prisustvovao je sastanku Sreskog komiteta K P J za Bosansko Grahovo u Kamenici kod Drvara, kad je donesena odluka o zajednikom poetku oruane borbe u Drvaru i Srbu. Isto tako uestvovao je u hvatanju veze s likom partijskom organizacijom, tj. s Gojkom Polovinom, tadanjim sekretarom KK KPH za Graac. Dvadeset i estog jula Duan je uestvovao na sastanku i u radu Revolucionarnog odbora u Nadurljaju kod Srba, kad je donijeta odluka o poetku oruanog ustanka. Te odluke Duan je prenio 26/27. jula bratu Vojislavu i time pokrenuo na oruanu borbu istona sela opine srbske i sprijeio prodor neprijateljske kolone iz Knina za pomo ustako-domobranskom garnizonu u Drvaru, 27. jula 1941. godine. Prvih dana ustanka Duan se nalazio na Srbskom klancu, zatim u tabu gerilskih odreda za Srb i okolinu u Srbu i uestvovao u rukovoenju oruanom borbom iz toga taba. Poetkom augusta 1941. prebaen je u tab gerilskih odreda za Donji Lapac i okohnu i kasnije za komandanta graakog sektora, koji je objedinjavao dejstva svih ustanikih snaga koje su drale front kod Graaca. Poetkom septembra 1941. po nareenju Marka Orekovia-Krntije, lana CK K P J , Duan je boravio u Srednjoj Gori i Mogoriu radi pomoi tamonjem rukovodstvu. Prvih dana ustanka primljen je u K P J .
Formiranjem Leteeg partizanskog odreda (Capajev) Duan je bio jedan od prvih boraca i uestvovao u borbama odreda od ovke do Mekinjara. Kad je formiran bataljon Marko Orekovi, prvi pokretni partizanski bataljon u Hrvatskoj, Duan je postao prvi komandir njegove Druge ete, kasnije obavjetajni oficir bataljona, u kom je svojstvu uestvovao u borbama kod Korenice, Lapca i Srba. U Srbu je morao uestvovati u odluci da se tue topovskom i bacakom vatrom osnovna kola, u kojoj se nalazilo glavno talijansko uporite, a koja je bila pored njegove kue gdje su boravili njegovi najblii. Formiranjem 3. likog odreda Duan je postao politiki obavjetajni oficir taba toga. odreda i vodio borbu protiv neprijateljskih obavjetajnih slubi talijanske, ustake i etnike. Njegovom zaslugom otkrivena je etnika organizacija u Srbu u jesen 1942. godine, o pomogao je i otkrivanju ove organizacije u Lici i sjevernoj Dalmaciji. Poshje formiranja NOVJ odreen je od GH za obavjetajnog oficira VII banijske divizije. S ovom divizijom uestvovao je u IV i V neprijateljskoj ofanzivi i prebrodio sve tekoe Neretve i Sutjeske. U jeku V ofanzive, kad je za 7. diviziju bila od najveeg znaaja veza s Vrhovnim tabom i poto nije bilo kvalifikacionog radio-telegrafiste, Duan je prihvatio radio-stanicu i kasnije ostao na dunosti veziste do kraja, rata i do penzionisanja. Bio je naelnik veze G Vojvodine, kasnije taba 3. jugoslavenske armije i uestvovao u definitivnom osloboenju zemlje. Bio je vrstan radista i organizator jedinica veze. Zavrio je rat u inu majora. Od 1946. do 1948. godine je zavrio sovjetsku kolu veze Buoni u Lenjingradu, a kasnije 1955. godine i Aplikacionu kolu veze u SAD. Vrio je dunost naelnika veze armije i 7. armijske oblasti, u kojoj je bio jedan od prvih koji je primijenio i razvio savremeni sistem radio-relejnih veza. Rukovodio je naunoistraivakim poslovima kao naelnik Elektronskog instituta veze JNA i doprinio da se ovaj na rod osavremeni i bude na nivou najrazvijenijih armija. Zavrio je aktivnu slubu u Operativnoj upravi Generaltaba JNA u inu pukovnika, U vrijeme rezolucije IB, bio je na kolovanju u SSSR-u. Odluno se suprotstavio Staljinu. Duan je bio aktivni drutveno-politiki radnik, kako tamo gdje je ivio i radio, tako i u svom rodnom kraju. U gotovo 70 godina ivota Duan se 50 godina borio za novo drutvo. U ratu je njegova osnovna odlika bila organiziran i smiljen rad, a ne hrabrost i lino junatvo, jer su u poslu kojim se on bavio prve osobine bile znaajnije za uspjeh i pozitivne rezultate. U poslijeratnoj aktivnosti bio je znalac svoga posla i istaknuti organizator na politikoj hniji najnaprednijih snaga jugoslavenskog drutva sa Titom na elu. Do kraja ivota bio je zainteresiran za napredak i prosperitet naroda svoga kraja i itave jugoslavenske zajednice. oko POGINUO BRANEI V NOVJ I DRUGA TITA Obradovi Stevana Milan Mio roen je 1918. godine u selu Miljenovcu, opina Donji Lapac, u siromanoj seljakoj porodici. Njegovi roditelji imali su desetoro djece (7 sinova i 3 keri). Najstariji sin Luka poginuo je u bivoj JugoslaJovani
venskoj vojsci na manevrima, a najmlai sin uro umro je 1923. godine. Cijela porodica bila je radina i preteno se bavila zemljoradnjom i stoarstvom. Mio je osnovnu kolu zavrio u rodnom selu kod strica u Bakoj 1929. godine. Bio je dobar ak i vesele prirode. Zavrio je minerski zanat 1933. godine i time postao VK radnik-miner. Radio je u kamenolomu Jasenovaa-Dubrava do odlaska na odsluenje vojnog roka 1938. godine. Sluio je 9 mjeseci u Planinskom puku u garnizonu Kraljevica. Poslije vojnog roka ponovo se zaposlio u kamenolomu Dubrava 1939. godine, a potom u rudniku magnezita u Tari kod Kremna, gdje je ostao do poetka rata. Bio je lan sindikata (URS) koji se borio za radnika prava putem trajkova. Pred rat 1941. godine pozvan je u rezervu na kninsko podruje. Tu ga je zatekla kapitulacija. Uspio je da se prebaci u rodno selo, donijevi nekoliko bombi koje je sauvao do ustanka. Poslije proglaenja NDH, aprila 1941. godine, Mio je upozoravao narod u selu da se sklanja ispred ustaa koji hapse srpski ivalj, a posebno ugledne ljude. Isticao je da ustaki teror nee dugo potrajati i da e se narod dii na ustanak. Istovremeno doznaje od prijatelja Hrvata da Srbe iseljavaju u Srbiju, pa je velika Miina zasluga i starijeg mu brata Dane to do iseljavanja porodica iz sela Miljenovca nije dolo, ve su se ljudi sklonih u umu. Tom prilikom govorio je ljudima da budu strpljivi, da e jednog dana puknuti narodna puka i da e se slomiti ustaki teror. Istovremeno nastojao je da se lino povee s vojniki sposobnim ljudima. Dosljedan tome u junu i julu Mio i brat mu Dane povezuju se sa Stojanom Matiem, potporunikom bive Jugoslavenske vojske, kada se dogovaraju i vre pripreme za prikupljanje ljudi koji su imali lovako i vojniko oruje kako bi se okupili na skriveno mjesto gdje bi formirali grupe ljudi (gerilski odred) za ustanak. Kad je poeo ustanak 27. jula 1941. godine, Mio se istie ve u prvim ustanikim danima u borbi s ustaama u Dubravi, oko Kulen-Vakufa, na Drenovai i u napadu na Kulen-Vakuf. Krajem 1941. godine kandidovan je za lana K P J , a poetkom 1942. godine i pripremljen za lana. U januaru i februaru zavrio je vojniki kurs pri GH u Gornjem Budakom, a krajem 1942. zavrio je oficirsku kolu VS u Donjem Lapcu. Mio se trudio da dobije solidno vojniko znanje, kako bi mogao uspjeno rukovoditi u jedinicama NOV-e. Bio je hrabar u borbi i odluan u izvrenju zadataka. Nalazio se na rukovodeim dunostima u bataljonu Stojan Mati i drugim jedinicama. Poetkom 1943. godine, u trenutku kad je udarni bataljon 2. like brigade pretrpio velike gubitke u napadu na Graac, preuzeo je dunost komandanta te jedinice. Radi intenzivno i odgovorno na popuni i sreivanju bataljona. Njegovim angairanjem bataljon se od pretrpljenih gubitaka brzo oporavio i postaje opet jedan od najboljih bataljona u brigadi. Pod njegovom komandom Udarni bataljon postizao je velike borbene uspjehe, posebno u IV neprijateljskoj ofanzivi (na pravcu: VrhovineBabin Potok(Korenica). Kasnije bataljon postie velike uspjehe u borbi protiv neprijatelja u Dalmaciji oko Knina, pri zauzimanju ustakog uporita u selu Kijevu, na poloaju Kijevo-nKozjakPolaa, gdje u protivnapadu razbija italijanski bataljon nanijevi mu velike ljudske i materijalne gubitke. Pod njegovom komandom bataljon saekuje pod Dinarom na Unitu etniku diviziju popa ujia. U estokoj borbi etnika divizija pretrpjela je znatne gubitke, a naim jedinicama pala je u ruke komora s arhivom, jahaim i tovarnim konjima, dok se etniki komandant divizije pop uji spasio bjekstvom
u vrleti Dinare. Pored ostalog u partizanske ruke doao je i ujiev konj na kojem je kasnije jaio Mio Obradovi. Krajem 1943. godine bataljon u sastavu 2. like proleterske brigade uspjeno dejstvuje na neprijateljske motorizovane kolone na komunikaciji: Graac, Bruvno, Mazin, Donji Lapac, Gospi, Udbina, Donji Lapac, Nebljusi. U sastavu brigade i 6. like divizije kasnije odlazi u Bosnu u 1. proleterski korpus. U prvoj polovini decembra, u poetku VI neprijateljske ofanzive, posjeda poloaj ujiceMalovan, da iz Livna sprijei prodor Nijemaca i ustaa u pravcu Kupresa i Bugojna. Tada su se vodile teke borbe po cii zimi i velikom snijegu na temperaturi nioj od 20 C, pa su i oruja otkazivala u dejstvu. Uz velike gubitke neprijatelj se povukao. Mio se i u ovim borbaam istie. Bio je vesele naravi i kad bi naao vremena, s kuririma u tabu bataljona pjevao bi, ali isto tako i na maru, odmoru ili predahu. Obino bi tada nastalo nadmetanje u pjevanju, a to je doprinosilo boljem raspoloenju boraca. Kada je tab 1. proleterskog korpusa organizirao korpusno takmienje jedinica u borbi, priznanje brigadi ili bataljonu koji postigne najbolje rezultate dobio je naziv: Uzor jedinica korpusa i nagrada sovjetski automat. To znaajno priznanje pripalo je komandantu Udarnog bataljona Mii Obradoviu i njegovim borcima. Poetkom januara 1944. godine bataljon se u sastavu brigade prebacuje u rejon Drvara, odakle su njegova borbena dejstva bila usmjerena na komunikaciju Donji LapacNebljusiBiha. Pod Miinom komandom bataljon i ovdje uspjeno vodi borbu. U aprilu 1944. godine tab 6. like proleterske divizije upuuje Miu Obradovia kao uzornog i perspektivnog starjeinu u oficirsku kolu V u Drvar. U zoru 25. maja Nijemci su izvrili vazduni desant na sjedite V u Drvaru s ciljem da V unite i Tita zarobe. Sluaoci Oficirske kole su stupili u borbu s jedriliarima i padobrancima. Ni ovog puta Mio nije znao za strah. U prvim borbenim redovima juria na padobranski desant i u estokom sudaru gine smrtno pogoen neprijateljskim kurumom. Milan Bala KOMANDANT A R T I L J E R I J S K E BRIGADE Palija Ilije Ilija roen je 5. II 1915. u Orahovu kod Bosanske Gradike. Bio je neobino hrabar borac, sposoban i odvaan komandir i komandant. Vedrinom duha, irinom srca, toplom rijei, hladnokrvnou i drugim vrlinama Palija je brzo sticao povjerenje kod naroda i boraca. Kran momak bio je Ilija i upadao svakome za oko. Iako Bosanac, Ilija se gotovo od samog poetka ustanka sve do svoje pogibije borio u likim borbenim grupama, odredima i 6. likoj proleterskoj diviziji Nikola Tesla. Slom bive Jugoslavije zatekao je Pali j u u andarmerijskoj slubi u Graacu. Tada je Palija, teko ranjen i zarobljen, odveden na lijeenje u ibenik i strpan u zatvor. Osuen je na smrt strijeljanjem, ali je kazna od kra-
lja Emanuela zamijenjena na doivotnu robiju. Zahvaljujui odlunosti uspio je poslije nekoliko mjeseci pobjei i zavarati trag talijanskim vlastima. U septembru 1941. godine Stania Opsenica i Dmitar Zaklan, s jo 4 druga iz Like, doli su u Dalmaciju po oruje. Naili su na Paliju koji im je povjerio svoju elju da se bori. U prvi mah oni nisu imah povjerenja u njega, ali su ga poveh u Liku i dali mu prihku da se bori. Svojom hrabrou, drugarstvom i pjesmom stekao je ubrzo njihovo povjerenje. Decembra 1941. godine Palija je komandir voda u odredu Ljubovo. Posebno se istie prilikom napada na Talijane u Bjelopolju kod Korenice, a junaki se ponio i 6. februara 1942. godine prilikom napada na ustae u s. anak. Tom prilikom, iako je bio ranjen u nogu, nije napustio komandno mjesto, ve je pjevao i bodrio svoje borce. Tek poshje zauzimanja anka dozvolio je da ga odnesu u bolnicu. U proljee 1942. godine komandir je ete, a poslije izvjesnog vremena i komandant bataljona Pekia Vuksan. U bataljon Stojan Mati dolazi poetkom 1943. godine. esto je napadao neprijatelja iz zasjeda i tukao u bliskoj borbi. Ratovao je hrabro i s vjerom u pobjedu. Evo nekohko sjeanja njegovih ratnih drugova iz ovog bataljona (penzionisani pukovnici J N A : Petar Raeta - zamjenik komandanta, Mile Pria zamjenik komesara bataljona, Marko Sai komandir ete, Duan Sai komesar ete). Kada je sputan neprijateljski vazduni desant na Drvar, bataljon Stojan Mati bio je u rezervi 2. brigade. Nalazio se na poloajima u irem rejonu planine Bobara, ali je brzo stupio u borbu s Nijemcima koji su probili nae poloaje od Srba. Matievci su na elu s Palijom podnijeli glavni teret u spreavanju brzog prodora neprijateljskih snaga na pravcu: TrubarBobaras. KamenicaDrvar. Prisilili su Nijemce da tek 26. maja, uvee, stignu u Drvar. Ovo je, pored ostalog, olakalo izuzetno teku borbu naih jedinica s vazdunim desantom u Drvaru. Komandant Palija bio je ova dva dana u streljakom stroju i komandovao jedinicama. U ljeto 1943. godine kada je njegov bataljon napao iz zasjede talijansku kolonu kod sela Rastieva, Palija je komandovao: Ne pucaj, ovi e biti u naim rukama, gledaj desno da ne ide neka druga neprijateljska kolona. Kada Talijani dooe na 30 m, iz njegovog grla prosu se gromkim glasom komanda: Pali, bacaj bombe, hvataj ive, bataljon Stojan Mati, naprijed! Bataljon Ognjen Pria, obuhvati desno! Bataljon udarni, obuhvati lijevo!. Tu nisu bili bataljoni, ve samo dvije ete bataljona Stojan Mati. I takvim ratnim lukavstvom se sluio Palija. Bataljon Stojan Mati vodio je teke borbe i jula 1944. godine s ciljem da 6. divizija bez ometanja otpone mar za Srbiju. U njima je Palija pokazao da nije samo majstor za zasjede, ve i za voenje dugotrajne borbe na odabranim poloajima. Na dugom i tekom putu ove divizije iz zapadnog dijela Bosne za Srbiju 1944. godine, bataljon je bio esto u ulozi prethodnice i zatitnice divizije, kada je vodio teke borbe. Bio je to dug i naporan put na kome je trebalo prei rijeke Vrbas, Bosnu, Prau, Sutjesku, Pivu, Taru, Lim i Uvac. Pod borbom se kretalo 40 dana po bespuu kroz bosanske i crnogorske planine, sve dok se nije prelo rijeku Lim kod Priboja i tu zakorailo u Srbiju. Za Liane veliki problem su inile rijeke jer su veinom nephvai, a ranije su mnogi sluali koliko se u prvom svjetskom ratu podavilo na Drini austro-
ugarskih vojnika. Komandant Palija ve na Vrbasu prvoj vodenoj prepreci, smireno ree: Ne bojte se nita, ja idem na elu! U vodu je prvi zagazio, obavjetavajui borce na svakom koraku o dubini rijeke: Ovdje je do stomaka, ovdje je do pojasa, ovdje je do ramena, ne bojte se, junaci! Kad je preao rijeku, Palija se ponovo vratio nasred nje i tu stajao sve dok nije preao cio bataljon. Na rijeci Tari njegova jedinica je opet u ulozi prethodnice divizije. Tara je veoma brza, hladna, poslije kie i duboka, a tada i jako branjena. etnici su dovikivah: Neete u Srbiju, mi je ovdje branimo!. Za neplivae organizovao je Pahja da se preko rijeke prevue telefonski kabl i zavee za drvo. Poto je prelaz branjen jakom vatrom, Pahja se bacio u rijeku sa automatom preko lea i izdao komandu: Rukovodioci i borci bataljona, za mnom!. Plivai skoie za svojim komandantom, a neplivai se uhvatie za ue od telefonskog kabla i bataljon pree rijeku Taru. Ubrzo su zauzeli etnike poloaje. Pred svaku akciju i polazak u borbu, kao i poshje borbe, zahtijevao je da se odre sastanci i da se izvri analiza stanja u jedinici. Stalno je radio na marksistikom uzdizanju i esto uestvovao u diskusijama na teoretskim sastancima. Radio je i na uzdizanju svojih rukovodilaca i boraca. Posebno se brinuo o odjei, ishrani te ranjenim i bolesnim drugovima. Narodni heroj Milan Antoni Velebit bio je njegov posljednji pretpostavljeni starjeina. On o njemu kae: Svojom vedrinom i sa bosanskom pjesmom na usnama, Ilija je meu borce i rukovodioce unosio i u najteim asovima vedrinu i srdanost. Blagim rijeima uvijek je nalazio put do srca boraca. Ilija Pahja je postavljen za prvog komandanta artiljerijske brigade jer se isticao tokom cijelog rata kao sposoban rukovodilac. Sem toga, bio je posebno omiljen kao hrabar borac i dobar organizator, te se na njega moglo sa sigurnou raunati da e brzo i efikasno izvriti novopostavljene zadatke. U borbama 6. like divizije u Srijemu, neprijatelj je uporno branio i Lipovac, na ijem junom dijelu je imao nekohko bunkera. Bunkeri su se teko mogli likvidirati jer ih je titila uma. Uviajui tako teku situaciju, komandant brigade Ilija Palija je uzeo top 45 mm s poslugom i krenuo kroz vodu i na ivici ume zaobilazio bunkere. U momentu postavljanja orua na ivici ume na udaljenosti od bunkera 100150 m, Ilija je uzeo dvogled i priao drvetu da bi to bolje osmotrio poloaj. Tada ga je gotovo izreetala mina neprijateljskog minobacaa. Teko ranjenog komandanta borci su iznijeli s poloaja i odnijeli u brigadni sanitet, odakle je hitno prebaen u bolnicu u Sremskoj Mitrovici. Mada je do tada bio sedam puta teko ranjavan, ove zadnje rane nije mogao preivjeti. Srce nije izdralo i osmo ranjavanje. Sahranjen je u zajednikoj grobnici boraca u Sremskoj Mitrovici. Sekcija boraca Artiljerijske brigade dala je prijedlog Skuptini opine Savski venac iz Beograda, na ijoj teritoriji je 13. decembra 1944. godine osnovana ova brigada, da se podigne spomen-bista majoru Ihji Paliji. Bista je otkrivena 13. decembra 1979. godine u Karlovcu u krugu kasarne jedinice koja nastavlja borbene tradicije brigade kojom je u osloboenju zemlje komandovao Ilija Palija. Mile Kosanovi
Roden je 28. jula 1917. u Donjem Lapcu Hrvatska. Mladost je proveo u siromanoj zemljoradnikoj porodici u Donjem Lapcu, gdje je zavrio i osnovnu kolu. Poto malo zemlje nije bilo dovoljno da prehranjuje brojnu porodicu, Ilija je u esnaestoj godini napustio roditeljsku kuu i otiao da ui obuarski zanat. Kao egrt i kao obalski radnik na beogradskom pristanitu osetio je svu teinu ivota i eksploatacije, zbog ega se opredeljuje za napredni radniki pokret. Uvidevi da se jedino borbom mogu stvoriti bolji uslovi za ivot radnike klase, uestvuje u radnikim trajkovima i demonstracijama, zbog ega ga policija hapsi i proganja. Kao radniki borac Ilija je 1941. s oduevljenjem prihvatio poziv K P J na oruani ustanak i zajedno sa sedmoricom brae i dve sestre krenuo u oruanu borbu. Kao pukomitraljezac uestvovao je u mnogim akcijama koje su 1941. izvodile ustanike snage na irem podruju Donjeg Lapca: na Borievcu, Kulen-Vakufu, Drenovai, ukovima, ovki i dr. Istakavi se kao neustraiv borac i do kraja privren NOB, Ilija jte u to vreme primljen za lana K P J . Krajem 1941. odlazi na partijski kurs pri OK KPH za Liku, u Trna vac, gde marljivo ui. Kad su poslednjih dana te godine otpoele borbe s Italijanima kod Korenice (Titova Korenica), hrabro se, zajedno s drugim kursistima, tue s Italijanima u Homoljakom klancu. U martu 1942. Ilija postaje komandir 2. ete u bataljonu Stojan Mati i linim primerom i umenim komandovanjem etom istie se u borbama za osloboenje Srba. Prilikom formiranja 1. proleterskog bataljona Hrvatske, maja iste godine, Glavni tab Hrvatske postavlja ga za komandira ete u tom bataljonu. Linom hrabrou i umenou u komandovanju etom naroito se istakao 2. avgusta 1942, kada su 1. proleterski bataljon Hrvatske i Udarni bataljon 1. primorsko-goranskog odreda na cesti izmeu Gerova i Crnog Luga napali itahjansku motorizovanu kolonu i oslobodili oko 400 ljudi, ena i dece, koje su italijanski vojnici sprovodili u internaciju. Tom prilikom zapaljeno je 5 autobusa i 10 kamiona, a ubijeno je 11 itahjanskih vojnika. Zbog vanrednog junatva pokazanog u ovoj borbi pohvalio ga je tab 1. proleterskog bataljona Hrvatske. Poetkom novembra 1942. Ilija je postavljen za komandanta 2. bataljona u novoformiranoj 13. hrvatskoj brigadi Josip Kra (od 11. decembra 1942. brigada se zove 13. proleterska brigada Rade Konar), kojim uspeno komanduje u borbama na podruju Zumberka. Posebno se istakao u borbama krajem januara i poetkom februara 1943. prilikom odbrane slobodne teritorije Zumberka od napada jakih italijanskih i ustako-domobranskih snaga. U selu Bukovici Ilija je s bataljonom zaustavio napad jakih italijanskih snaga. Ni angaovanjem tenkova neprijatelj nije uspeo da probije vrstu odbranu bataljona. Vetim komandovanjem i linim primerom, naroito u borbi s tenkovima, podsticao je
borce na junako samopregorno izvravanje nareenja. Zahvaljujui tome, napad je odbijen, a u Bukovici neprijatelj je ostavio oko 150 poginulih vojnika i 3 oteena tenka. Nakon toga narod i borci prozvah su Bukovicu drugi Staljingrad. U borbi je i Ilija ranjen. Za uspeh u borbi pohvaljen je od taba 2. operativne zone Hrvatske i taba 13. proleterske brigade Rade Konar. Neposredno posle borbi u Bukovici Ilija je prekomandovan za komandanta 1. bataljona u istoj brigadi. Na toj dunosti poginuo je 2. maja 1943, nastupajui u streljakom stroju svog bataljona, prilikom napada na Sent Rupert u Sloveniji. Za narodnog heroja proglaen je 20. decembra 1951. godine. Todor NARODNI HEROJ, POPOVI JOVANA TOMICA Roen je 26. novembra 1915, u Donjem Lapcu, Hrvatska. Potie iz siromane i brojne zemljoradnike porodice. U NOR-u su mu poginuli otac, majka, sestra i etiri brata, od kojih je Ilija proglaen za narodnog heroja. Tomica je u rodnom mestu zavrio osnovnu kolu, a u Jugoslovenskoj vojsci podoficirsku kolu, 1935. u Beogradu. U aprilskom ratu nije dozvolio da padne u zarobljenitvo, ve se po kapitulaciji vratio u rodno mesto. Posle okupacije zemlje Tomica je bezrezervno i sa oduevljenjem prihvatio poziv K P J za oruani ustanak. Ve poetkom avgusta 1941. komanduje ustanikim snagama (etom) s podruja Donjeg Lapca prilikom napada na ustae u Borievcu. Ubrzo je kao hrabar i umean vojnik postavljen za zamenika komandanta ustanikog bataljona Sloboda, prilikom napada na Kulen-Vakuf. U septembru te godine primljen je u K P J . A kad je formiran Lapaki partizanski bataljon, postao je zamenik komandanta. Poto je u napadu na Italijane u Donjem Lapcu 27. februara 1942, poginuo narodni heroj Stojan Mati, komandant ovog bataljona, Tomica je postavljen za komandanta bataljona koji je tada dobio naziv bataljon Stojan Mati. Zahvaljujui vetom komandovanju, linom primeru i autoritetu, Tomica je s bataljonom Stoj an Mati postigao krupne vojnike i politike rezultate. U martu 1942, zajedno s drugim partizanskim jedinicama, uestvuje u borbama za osloboenje Srba, a zatim uspeno tue etnike na podruju Graaca i ustae u zapadnoj Lici i u Podlapai. U sastavu 2. like brigade prilikom napada na Udbinu, u drugoj polovini avgusta 1942, samo ovaj bataljon, na elu s Tomicom, uspeo je da prodre u mesto i da zauzme Gradinu. Nakon toga uspesi se postiu kod anka, Ramljana, u Kosinju, Pazaritu, zatim u Kordunu kod Poloja, u Tuiloviu, Rakovici, Likom Petrovom Selu i Slunju. Krajem novembra 1942, pred napad na Dvor na Uni, Tomica privremeno Radoevi
preuzima komandu nad 2. likom brigadom i komanduje njom do 28. decembra 1942, kada ga je Glavni tab Hrvatske postavio za komandanta Likog partizanskog odreda. Pod Tomiinim rukovodstvom Liki odred je, zajedno s jedinicama 6. like divizije, vodio uporne odbrambene borbe u toku IV neprijateljske ofanzive u Lici, naroito na pravcu: KninStrmicaSrbDonji Lapac; po zavretku ofanzive deluje u Dalmaciji, gde postie znaajne vojne i politike uspehe. Sohdno voen, odred je izrastao u vrstu vojnu jedinicu, tako da je u augustu 1943. prerastao u 1. kninsku brigadu (kasnije 5. dalmatinska). Poto je u drugoj polovini 1943. do aprila 1944. bio naelnik taba Kninskog operativnog sektora, pa naelnik taba 19. severnodalmatinske divizije, zatim komandant Grupe severnodalmatinskih NOP odreda, te zamenik komandanta 19. severnodalmatinske divizije, Tomica je aprila 1944. postavljen za komandanta te divizije. S njom je u toku leta te godine postigao znaajne uspehe u borbama na sektoru Bukovice i u junoj Lici. Po nareenju Vrhovnog taba u septembru 1944. prebacuje se avionom s Visa u Srbiju, gde, kao iskusan i sposoban vojni stareina, postaje komandant novoformirane 46. srpske divizije (formirana 20. septembra 1944.), kojom je uspeno komandovao u borbama za osloboenje june Srbije i Kosova do zavretka rata. Po osloboenju zavrio je Viu vojnu akademiju Frunze u SSSR-u (1947) i Ratnu kolu JNA (1957) u Beogradu. Pored ostalog bio je komandant divizije, naelnik taba armijske oblasti i komandant podruja. Umro je 23. januara 1966. u Rijeci, u inu general-potpukovnika JNA. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vie domaih i stranih odlikovanja. Za narodnog heroja proglaen je 27. novembra 1953. godine. Todor NARODNI HEROJ, RASTOVI URA MILO Roen je 18. oktobra 1921. u Gornjem Srbu, optina Donji Lapac, Hrvatska. Do rata iveo je u selu u porodici zemljoradnika i stasao u krupnog i snanog momka. U selu je zavrio osnovnu kolu. Prihvatajui poziv K P J za oruani ustanak, naao se ustanikog 27. jula 1941. u grupi saboraca na Srbskom klancu, koja je imala zadatak da sprei prodor neprijatelja od Otria ka Srbu i pritekne u pomo napadnutoj posadi u tom mestu. I kad je stigao kamion s ustaama, Milo je iz zasjede skoio meu njih i poeo ih bacati iz kamiona. Od jednog otima pukomitraljez, od kog se vie ne odvaja. Mada nije sluio vojsku, brzo je nauio da njim rukuje i seje smrt u redovima neprijatelja. Posle borbe na Srbskom klancu prebacuje se, u sastavu ete Srbljana, na Drenovau, prema Bihau, gde krajem septembra 1941. Radoevi
stupa u letei Odred Capajev, kasnije nazvan Odred Marko Orekovi. U svim borbama koje je ovaj odred vodio na podruju Bosne i Like Milo se istie hrabrou i odlunou kao pukomitraljezac. Tako je bilo prilikom napada na ustako-domobransku kolonu 3. oktobra 1941. na Covki (kod Kulen-Vakuf a), kada je, pored veeg broja vojnika, ubijen komandant domobranskog 11. peadijskog puka i jo etiri oficira. Neustraiv je bio i u borbama s ustaama i domobranima u toku toga meseca oko Donjeg Lapca. Prilikom sukoba s Italijanima kod Mekinjara, 10. novembra 1941. uhvatio je ivog italijanskog vojnika i odveo ga u Stab odreda. U Bataljonu Marko Orekovi, formiranom 29. novembra 1941. od istoimenog odreda i novih boraca, Milo se istakao ve u prvoj borbi ovog bataljona, 11. decembra 1941, na Plitvikim jezerima, i to kao bomba. Pod vatrom neprijateljskih mitraljeza i puaka i u neposrednoj ivotnoj opasnosti, privlai se kasarni i u nju ubacuje bombe. Ubrzo posle ove borbe postao je desetar. Prvih dana 1942. u napadu Bataljona Marko Orekovi na Italijane u Sijanovom klancu kod Korenice (Titova Korenica) veto manevrie svojom desetinom i znatno doprinosi uspehu bataljona; u ovoj borbi je ubijeno 30 i zarobljeno 130 italijanskih vojnika. Slian uspeh bataljon je 20 dana kasnije ponovio na istom mestu, a Milo je oteo pukomitraljez italijanskom pukomitraljescu. U juriu prilikom zauzimanja Donjeg Lapca, 27. februara 1942, bio je tee ranjen, ali se sa jo nedovoljno zaleenom ranom vratio u bataljon. U to vreme primljen je u K P J i postavljen za komandira voda. Milo je bio meu 32 izabrana borca Bataljona Marko Orekovi koji su se sredinom aprila 1942. ubacili u Jezerane, zauzeli crkvu u kojoj su se utvrdile ustae, a zatim ostali ceo dan u njoj, odbijajui napade ustaa, a sledee noi probili se iz okruenja. I u borbama u severnoj Dalmaciji krajem aprila i poetkom maja 1942. godine veto komanduje svojim vodom, a linim primerom stalno podstie borce na izvrenje zadataka. Kad je Bataljon Marko Orekovi jula 1942. uao u sastav novoformirane 1. partizanske brigade Hrvatske, Milo je brzo postao poznat u celoj brigadi zbog svoje hrabrosti. Iz borbe u borbu sa svojim vodom je postizao i dalje znaajne uspehe, kao u napadu na etnike u Likoj Jesenici i na ustae u Kriopolju i Jezeranima; naroito prilikom napada na elezniku prugu u Kapeli, 25. avgusta 1942, kojom prilikom je unitena kompozicija od 36 vagona i 2 lokomotive. U trodnevnom napadu na ustaku posadu u Dabru, kao i nekoliko dana kasnije u ponovnom napadu i ruenju eleznike pruge u Kapeli, bio je na visini svog zadatka. Kada je 12. septembra 1942, prilikom napada Bataljona Marko Orekovi na etnike u Zalunici, poginuo komandir 1. ete, Milo je postavljen umesto njega za komandira te ete. Meutim, etom je komandovao samo 3 dana. U napadu 1. i 2. brigade hrvatske (like) na italijanska, ustaka i domobranska obezbeenja eleznike pruge izmeu Vrhovina i Studenaca, poginuo je 15. septembra 1942, nedaleko od eleznike stanice Sinac, juriajui u streljakom stroju svoje ete. Za narodnog heroja proglaen je 20. decembra 1951. godine. Todor Radoevi
STEVO-STEVIA RAETA etvrti sin naprednih, srednje imunih zemljoradnika Kate i Mile iz Donjeg Lapca, roden je 1908. godine. Odrastajui medu braom i sestrama, zavrio je osnovnu kolu i do osamnaeste godine ivota radio na oinskom posjedu. Dosta je teko rastao i dorastao za odlazak u neku dravnu slubu, jer ni imuna seljaka domainstva onoga vremena na teritoriji Donjeg Lapca nisu pruala tolikoj djeci vee perspektive od siromanog ivotarenja. Stevu su takve prilike, roditeljsko usmjeravanje i ve prisutne tradicije likih mladia da odlaze u andarme, podoficire i druge dravne slube, rano opredijelile za neko od takvih zanimanja. Napregnut eljama da to prije obue uniformu, otiao je 1926. godine u vojnu pjeadijsku podoficirsku kolu kraljice Marije u Zagrebu. Za 23 mjeseca kolovanje je zavrio, postao podnarednik i rasporeen je u Beograd, a poshje 10 mjeseci prekomandovan je u Vranje. U tome garnizonu bive vojske dobio je in narednika, a jo kao podnarednik vrio je dunost narednika ete. Poetkom 1943. godine, Stevo je postao lan komisije za snabdijevanje vojske u vranjskom garnizonu. Na tim poslovima relativno je brzo napravio neke sitne greke i ostao bez slube. Upuen je u rodni kotar na izdravanje estomjesene kazne zatvorom. Ogoren i razoaran jedva je to podnosio. Svoja ranija stanovita prema vladavini kraljevine i ubjeenja da sirotinja ispada iz dravne slube za i najsitnije greke, pretvorio je u ogorenje, ali to pomagalo nije. Poslije izdranog zatvora ponovo se naao na oinskim njivama i hvadama rukujui plugom, kosom, motikom i drugim poljoprivrednim alatkama. Prividno se prilagodio novonastaloj situaciji i mirno radio meu braom i sestrama, ah nije prestajao matati kako bi ponovo obukao neku dravnu uniformu, iako je znao da je to teko, pogotovo njemu ve kanjavanom. Njegova upornost ipak nije malaksavala. Pod kraj 1935. godine naao se na lugarskom stairanju. Dobio je funkciju pomonog lugara, ekajui da polae ispit i postane lugar, ali to nije bilo lako. Zahvaljujui moi lapake politike elite onoga vremena, Stevo je ostavio lugarsko stairanje i zaposho se na izgradnji Unske eljeznike pruge Biha Knin. Na trasama od Kulen Vakufa do Martin Broda postao je evidentiar nadnica (ato) kod poduzetnika Pania. Svjestan svoje situacije svesrdno se priklonio dobivenom poslu. Tu se uvrstio, nastanio i oenio iz rodnog Lapca. Meu radnicima Stevo se osjeao ugodnije nego na ranijim poslovima. Njegovo razumijevanje imperativa onoga vremena i prilika inilo je da se sve vie i vie pribliava radnicima i njihovim priama o budunosti. I to je vrijeme vie prolazilo, on se vie poistovjeivao sa radnicima i pribliavao ideologiji radnike klase. Tamo je dobio i kerku, pa se i familijarno proirio, postajui sve konstantniji u sagledavanju onoga to je dolazilo i postajalo neizbjenim. Tako je taj revolucionar poeo stvarati neke svoje revolucionarne epizode prije drugog svjetskog rata i NOB. Na izgradnji eljeznike pruge ostao je meu radnicima do kapitulacije bive Kraljevine Jugoslavije 10. travnja 1941. godine, a zatim se ve po trei put prinudno vratio roditeljskom ognjitu. Ponovo se prihvatio pluga i motike, jedinog mogueg posla za opstanak. Nevjet i mekih dlanova za naporne poljoprivredne poslove morao je raditi sa vjetom i vrstom braom. Radio je i bio oprezan, motrei kako ustae provjeravaju tko se vratio, a tko nije iz bive vojske i ostalih dravnih slubi. Doao je do informacije da su
i njega uveli u svoju evidenciju. Sluajui komuniste i napredne ljude on nije ekao kod kue da ustae dou. Blagovremeno se sklonio u umarke planine Zuleevice iznad tazbinskog domainstva, ali nije ostajao bez kontakata sa naprednim ljudima. Pravilno je pretpostavljao da e Pavelievi razbojnici i njega potraiti meu prvima kad krenu istrebljivati srpski narod. I kad su 16. lipnja potraili biveg vojnog narednika on je ve bio u umi, jer je bio ubijeen da se jedino tako moe od smrti spasiti. Iz Zuleevice je provirivao dosta dugo, ali sa pripremaima ustanka kontakte nije gubio. Uestvovao je u tim poslovima koliko je mogao i umio, stalno u dodiru sa svojim kolegom po profesiji, Tomioom Popoviem, koji je pod rukovodstvom komunista pripremao lapaki narod za ustanak. Kad je ustanak 27. srpnja 1941. godine poeo, Stevo je meu prvima krenuo, vian upotrebi puke i njenih niana. Na samom startu pokazao je svoje sposobnosti i borbenost. Ubrzo je postao starjeina i to unapreivao kroz funkcije vodnika voda, komandira ete, operativnog oficira i zamjenika komandira i komandanta u Lapakoj ustanikoj eti i bataljonu. Na svim tim dunostima realizirao je svoje sposobnosti i hrabrost sluajui komuniste i Partiju u cjelini. Njemu nije smetalo to je Tomica Popovi znatno mlai bio komandir, a on zamjenik. Brzo je doao do dunosti zamjenika hrabrog komandanta bataljona Stojan Mati, pokazujui umjenost, poslunost, razumne postupke i smjelo realiziranje primljenih zadataka. Pod kraj 1942. godine, kad je ve postojala i ratovala esta lika proleterska divizija, u sastavu njene Druge brigade, junaki se borio etvrti udarni bataljon, pod komandom ratnog junaka Duana Dotha koji je odlazio na drugu dunost. Na njegovo mjesto doao je Stevo-Stevia Raeta, zamjenik komandanta Matievog bataljona, ve afirmiram borac i rukovodilac, za kojeg je Partija ocijenila da moe uspjeno zamijeniti sposobnog i junakog prethodnika, na elu bataljona koji je svojim uspjesima sve zadivljavao. I stvarno, im je sa bataljonom krenuo, Stevo je ve u prvim borbama imao krupne uspjehe u razbijanju pojedinih etnikih, domobranskih, ustakih i italijanskih grupacija, pred etvrtu neprijateljsku ofanzivu Tada je cijela esta divizija vodila ogorene borbe u cilju razbijanja okupatorsko-kvislinkih snaga za njihovu etvrtu ofanzivu i razdvajanja italijanskih i etnikih snaga u Lici i Dalmaciji. etvrti udarni bataljon stalno se borio na najuarenijim popritima. Njegov ugled, na elu sa komandantom Stevom-Steviom Raetom stalno je rastao i postajao uzorom i najuzornijim. Vodei estoke borbe po Lici i Dalmaciji, esta je divizija poetkom 1943. godine imala zadatak da osvoji jedno od najznaajnijih etniko-italijanskih uporita u Lici, Graac, i s tim razdvoji snage u Dalmaciji i Lici. Glavni zadatak povjeren je njenoj Drugoj brigadi, a u okviru brigade etvrtom udarnom bataljonu. Vremenske prilike 14/15. sijenja nisu mogle biti gore. Velika hladnoa jedva se podnosila, a hladna kia stvarala je jezera gdje ih nikada ranije nije bilo. Graac je bio opkoljen dubokim maticama sa juga, istoka, pa i sjevera. Preko tih ledom usmrujuih matica, do Graaca nije dopro ni legendarni narodni heroj Stania Opsenica. On je mrtav pao na Graakim barama, a etvrti udarni je uao u centar grada On je imao zadatak da se provue kroz italijansko-etnike poloaje, ue u grad i iznutra napadne kad ostah napadnu sa spoljne strane. Stevo je bataljon uspjeno doveo gdje se nitko nije nadao. Pregazio je
bodljikave ice, mine, bunkere i sve opasnosti. Odmah je poeo da lomi sve ispred sebe. Stevo je vjeto i hrabro vodio posljednju bitku. Centar Graaca i njegova glavna i jedina ulica bili su prekriveni leevima italijanskih vojnika, a posebno sa etnikim, jer ih je sat ili dva prije naeg napada stiglo preko 3.000 da pojaaju snage za etvrtu ofanzivu, koja je ve izlazila na polazne poloaje. Zbunjeni, nerasporeeni i vatrom stisnuti Italijani i etnici stvarah su hrpe sa svojim leevima. inilo se da kapitulacija Graaca nije daleko, ah ostali bataljoni Druge brigade nisu uspjeli doi do grada i napasti njegovu spoljnu obranu. To je spasilo okupatora i njegove sluge od potpunog unitenja. Uspjeli su se srediti, koncentrisati i svi krenuti na etvrti bataljon. Njih preko 5.000 sruilo se na oko 400 partizana. Borci i rukovodioci te slavom ovjenane jedinice, na elu sa komandantom Stevom borih su se nevienim herojstvom, nanosei neprijatelju gubitke na desetine i desetine mrtvih. Opkoljeni sa svih strana borci su izvodili podvige kakve je bilo teko i pretpostavljati. Legendarni Stania Opsenica pokuavao je sa svojim Drugim bataljonom da pomogne, ali neprijateljski rafal je bio bri. Kad vie nije bilo izgleda da tko spolja pritekne u pomo, etvrti udarni bataljon postao je rtva svih etnikih i italijanskih snaga spolja i iznutra. Teki gubici nagovjetavah su najgore. Komandanta to sve zbunjivalo nije. Trao je od jednog do drugog ostatka eta, pa i od borca do borca. Organizirao je obranu, privlaio isturene borce i pukomitraljeze na suenije i pogodnije poloaje. Bio je svjestan da bataljon velikoj sili nee odoljeti. Izginuh su mu i bih ranjeni komandiri i komesari eta, komandiri i delegati vodova. Borci su padah jedan preko drugog, jedan pored drugog. Rijeen na grevitu borbu do posljednjeg, Stevo je zbio ostatak bataljona u dvije najvre kue u centru Graaca. Do toga vremena hrabri partizani su odbili 80 juria i krvlju zalili graake ulice puteljke, kamenjare i zidove. Organizirajui otpor iz vrstih zidanica, smrtno je pao i komandant Stevo-Stevia Raeta. Nedaleko od njega pogoen je i junak cijele te borbe, zamjenik odsutnog komesara, Raco Kora. Svima preivjelima i jo sposobnim za borbu primicali su se posljednji trenuci, a kad je pao neustraivi komandant, teko je vie bilo komandovati. Ranjenika je bilo po ulicama, ljivarima, oko zidova, a posebno u podrumima zgrada izabranih za posljednji otpor. Od bataljona je jo preostao 51 borac sposoban da se bori i komandu nad njima preuzeo je zamjenik komandira Prve ete Milan Tankosi, predratni sindikalni funk ci oner i poznati ratnik. (Umro kao general major poshje rata). On je uspio tu grupu boraca izvesti iz Graaca, vjetim manevriranjem i juriima prema Gradini. Svi ostali, mrtvi i ranjeni zajedno sa komandantom i zamjenikom komesara ostali su u Graacu, jednom od najkrvavijih poprita NOB u Lici. Kroz te ratne igre i strahote, izgraivao se i izgradio revolucionarni lik komandanta bataljona Steve, koji je svoju revolucionarnost, ratnu vjetinu i junatvo zavrio u Graacu. Ilija Raeta
ISTAKNUTI RUKOVODILAC S K O J - a I PARTIZANSKI OBAVJESTAJAC Stijelja Marka Branko Miun roen je 1922. godine u Donjem Lapcu. Potie iz nie inovnike porodice. Otac Marko, zvani Marki, bio je slubenik-zvaninik sreskog naelstva u Donjem Lapcu s malom plaom, koja je njemu i porodici bila izvor sredstava za ivot. Branko je bio jedno od etvero djece. ivjeli su oskudno i teko. Njegov otac nastojao je da bar mukoj djeci obezbijedi kolovanje pa Branko, pored brata Rade (Radelice), ide u gimnaziju u Korenici, a poslije nastavlja uiteljsku kolu u Banjoj Luci. Imao je teak ivot i jo tee kolovanje. Rano se opredijelio za napredni omladinski pokret, tako da ve u II i III razredu uiteljske kole poima meu omladinom Donjeg Lapca iriti revolucionarne i napredne ideje linim kontaktima i irenjem napredne literature. irenje marksistikih ideja Branko Stijelja najvie vri preko tamburake sekcije lapakog Kulturno-umjetnikog drutva i preko nogometnog kluba Ozeblin u kojima je Branko bio aktivni lan, tj. svira i igra. Nogometni klub Ozebhn je zbog idejnog strujanja meu lanovima rasformiran Naredbom sreskog naelstva kao tetan po tadanji drutveni poredak. 1 U popratnom aktu stoji, nogometno sportskog drutvo 'Ozebhn' Donji Lapac, koje je antidravno raspoloeno pod uticajem komunista. Kulturno-umjetniko drutvo okupljalo je omladinu Lapca i okoline na razne igranke i priredbe na kojima su se davali razni skeevi, kao Jazavac pred sudom, Voda sa planine i razni drugi napredni komadi. Branko je u KUD-u imao vidnog uticaja, a kao uitelj i vrlo napredni omladinac bio je omiljen u narodu, a posebno meu omladinom. Brankova skromnost kao ovjeka, a omiljenost meu omladinom Donjeg Lapca i okoline tek e se, meutim, pokazati u ustanku 1941. godine. Nakon kapitulacije bive Jugoslavije Branko se naroito istie u razvijanju pohtike aktivnosti meu omladinom. Velika je Brankova zasluga to ve u poetku ustanka okuplja omladinu i od najboljih i najaktivnijih omladinaca formira organizaciju S K O J - a Donjeg Lapca i okoline. Zbog oteanih uslova rada, omladina Donjeg Lapca je bila podijeljena u tri skojevske organizacije (1. Kraj Raetin, 2. Meuvode i Zegar). Organizacija u Raetinom Kraju bila je najmasovnija zahvaljujui ba Branku, koji je, inae, rukovodio sa sve tri navedene organizacije SKOJ-a. Koliko je omladina Donjeg Lapca i okohne doekala organizovano i politiki spremna ustanak, vidi se i po tome to je samo iz mjesta Donji Lapac organizovano stupilo u NOP 31 omladinac i omladinka, (koji su i nosioci Spomenice 1941. godine), a 15 omladinaca i omladinki koji su stupili u NOP 1941. godine je poginulo. Za takav odaziv omladine u NOP veliku zaslugu ima Branko.
1 Sauvana je fotografija u policijskoj kartoteci na kojoj je i B r a n k o Stijelja.
Organizovanjem partizanskih odreda, Branko odlazi po zadatku Partije da organizuje omladinu i S K O J po jedinicama, a nakon organizovanja SKOJ-a u brigadama 6. divizije, postavljen je za obavjetajnog oficira 2. like brigade. Dunost obavjetajnog oficira 2. like brigade 6. divizije obavljao je uspjeno i savjesno. Stab brigade je imao najnovije podatke o rasporedu, stanju, naoruanju i namjerama neprijatelja. Zbog toga su i odluke taba brigade bile realne, a akcije uspjene. Branko je poginuo 12. XII 1942. kod Dvora na Uni. Jovo Raeta
NARODNI HEROJ, SIJAN MARKA MILAN Roden je 1914. godine u Kupirovu kod Srba, Hrvatska. Detinjstvo je proveo u tekim uslovima u siromanoj porodici. Zbog toga je rano poao da trai zaradu. Zaposlio se 1931. godine u kamenolomu u Golupcu, u Srbiji, radei kao sezonski radnik. Godine 1933. bio je zaposlen na pruzi Kuevo i u tunelu kod Poarevca, a krajem iste godine preao je u Beograd, gde je radio kao obalski radnik sve do rata. Pored tekih poslova koje je s vremena na vreme obavljao (istovar lepova i si.), upoznao je i svu bedu ivota po udericama, zemunicama i na lepovima, uvek u oskudici, u stalnom iekivanju kad e dobiti posla uz zlehudu zaradu. Odsustvovao je iz Beograda jedino tokom 1936. godine, kada je sluio devetomeseni vojni rok. Kada je Partija zapoela organizovaniji rad meu obalskim radnicima u Beogradu, tokom 1937, Sijan se meu prvima ukljuuje u radniki pokret. Postaje aktivan lan URS-ovih sindikata, dolazi u dodir s grafiarima koji su meu radnicima razvijah iru kulturno-prosvetnu delatnost i sa studentima-komunistima koje je Partija slala na rad u pojedine radnike sredine. Kandidat K P J postao je u jesen 1939. Uesnik je radnikih i studentskih demonstracija u Beogradu. Zbog uea u revolucionarnom pokretu prvi put je bio hapen 5. oktobra 1939. i straarno sproveden u Liku, do Graaca. Ah, on se posle nekohko dana vratio u Beograd da bi nastavio sa revolucionarnim radom. Predvodio je obalske radnike u vehkim demonstracijama 14. decembra 1939, a neto kasnije, zbog uea u deljenju letaka, ponovo je uhapen 29. januara 1940. i na Sudu za zatitu drave osuen na etrnaest meseci robije, koju je izdrao u Kaznenom zavodu u Niu. Nakon putanja iz zatvora 29. marta 1941, sproveden je u Beograd, a odatle u Zagreb i dalje za Liku; na tom putu ga je zatekao aprilski rat 1941. Posle kapitulacije Jugoslavije naao se u svom rodnom kraju. Kao komunist- robija i kao revolucionar koji je odmah poeo da organizuje narod da prui otpor nasilju, uivao je vehki ugled u selima Srbske kothne. Otvoreno je govoQ3 DONJI L A P A C
993
rio o borbi KP, o savezu radnika i seljaka, o revoluciji. Povezivao se odmah sa komunistima i drugim pripadnicima revolucionarnog pokreta koji su stizali u te krajeve, teei da i sam uhvati vezu sa Partijom. Kada su poele neposredne pripreme za ustanak u tom kraju postaje jedan od glavnih organizatora, najpre lan odbora za pripreme ustanka po sehma, a kao lan taba gerilskih odreda uestvuje u njihovom stvaranju. Naroito se istie u razreavanju najteih situacija na stvaranju bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda i u borbi protiv etnikih elemenata, koji su raspirivah ovinizam, koristei, pri tom, ustaka zverstva. Tih dana primljen je i za lana K P J . Izbijanjem ustanka, 27. jula 1941, bio je komesar ustanikih snaga koje su razbile neprijatelja na Srbskom klancu. Od septembra 1941. komesar je partizanskog jurinog odreda Capajev a neto docnije komesar Bataljona Marko Orekovi. Istakao se u svim borbama toga odreda, odnosno bataljona, a naroito u prelasku preko reke Novie, kada ju je usred zime preplivao, da bi obezbedio amac za prebacivanje svog odreda, zatim u hkvidaciji najokorelijih ustakih zloinaca u zapadnoj Lici, u razoruavanju etnika i onemoguavanju njihovog izdajnikog delovanja na sektoru donjolapakog sreza, u borbama za ponovno osloboenje Srba od italijanskih okupatora, kada je, kao komandant bataljona, iao u streljakom stroju, napadao i zauzimao kuu po kuu. U prolee 1942. postaje komandant Likog udarnog bataljona; istie se u borbama u Gackoj dolini (u Doljanima, gde je kao bomba doprineo razbijanju etnikog utvrenja, zatim u Kosinju; u obe ove borbe bio je i ranjen). Decembra 1942. ponovo je komandant Bataljona Marko Orekovi u 1. likoj brigadi, a u prolee 1943. postaje komandant 3. like brigade. Predvodio je vrlo smelo manevarsku borbu iz zasede protiv nemakih snaga na Gorijevcu, avgusta 1943, prilikom prodora Nemaca na Jadran, kada su neprijatelju naneti veliki gubici. Zatim je neposredno uestvovao u borbama protiv Nemaca kod Borievca i Donjeg Lapca. Odlikovao se pribranou i hladnokrvnou i u najteim situacijama. Tako je, u prolee 1944, kada se njegova brigada povlaila zbog prodora nadmonih nemakih snaga od Srba ka Trubaru, poveo u borbu grupu boraca, zaustavio odstupanje brigade i poveo je u borbu. Posebno se istakao u juriu na elu svoje brigade prilikom desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine. Ohrabreni herojskim primerom komandanta, borci njegove brigade zadah su neprijatelju strahovite udarce: unitili su na stotine padobranaca, a u odbrani Vrhovnog taba odigrah su jednu od odluujuih uloga. Tom prilikom Sijan je bio po trei put teko ranjen, u plea. Posle ozdravljenja izvesno vreme nalazio se u tabu 6. like divizije, a na dunost komandanta 3. like brigade vratio se krajem jula 1944, za vreme tekih borbi u pohodu za Srbiju. U tim dugotrajnim, iscrpljujuim i upornim borbama, brigada se naroito istakla u zatiti evakuacije tekih ranjenika sa Brezana u Pivi u Italiju, u borbama za likvidaciju etnika Drae Mihailovia i razbijanju njegove Vrhovne komande (oko Uike Poege i na Jelovoj gori). Poetkom oktobra 1944, posle osloboenja Valjeva, postavljen je za zamenika komandanta Sumadijske divizije u formiranju. Posle osloboenja Beograda, odreen je na partijsko-politiki rad (novembra 1944). Ubrzo postaje lan prvog sekretarijata Gradskog komiteta K P J za Beograd i predsednik Gradskog vea Jedinstvenih sindikata za Beograd. Poetkom 1945. radi kao inspektor Kontrolne komisije grada Beograda, a zatim vri odgovorne dunosti u organima unutranjih poslova Beograda i republike Srbije.
U periodu od 1948. do 1950. godine zavrio je dvogodinju Viu partijsku kolu uro akovi pri CK K P J . Od 1965. godine nalazi se u penziji kao general-major milicije. Clan je Saveta SR Hrvatske. Za narodnog heroja proglaen je 20. decembra 1951. godine. Dr Pero Damjanovi
ISTAKNUTI RADNIKI BORAC, MILAN TANKOSI Roen je u Dugopolju 2. marta 1912. godine i tu zavrio osnovnu kolu. Od 1925. do 1939. godine radio je u Drvaru kao loa i metalski radnik. Clan je URSOV-ih sindikata od 1934. do njihove zabrane 1940. godine. Bio je sekretar sindikalnog vijea i predsjednik radnikih povjerenika u Drvaru. Izrastao je u jednog od najpopularnijih radnikih boraca u predratnom Drvaru, gdje je bio jak radniki pokret. Vaio je za odlunog borca i vrsnog govornika. Rukovodio je velikim trajkom pilanskih radnika u Drvaru, augusta 1938. godine. U tome trajku pokazao je linu hrabrost u najodlunijem momentu, kad su trajkbreheri predvoeni policijom i generalnim direktorom ipada Ulmanskim krenuli vozom da ugue trajk. Milan je legao na ine ipadove pruge, za njim grupa najodlunijih radnika, i tako zaustavio voz i spasio trajk. trajk je, nakon mjesec dana, zavrio uspjeno. Svi radniki zahtjevi su ispunjeni. Sresko naelstvo iz Bosanskog Grahova kanjava Tankosia 1939. godine sa 400 dinara ili zatvorom od 2 mjeseca i izgonom iz Drvara u Dugopolje. Tu je godinu dana podvrgnut pohcijskom i andarmskom nadzoru. Sauvano je pismo tadanjeg ministra unutranjih poslova kraljevine Jugoslavije koje je upueno ministru socijalne politike i narodnog zdravlja, povodom predstavke Tankosia da mu se kazna ukine: Nema osnova da predloim amnestiranje ove kazne, kae se u pismu ministra unutranjih poslova, jer je prvostepena (u Bosanskom Grahovu, prim. . J.) i drugostepena vlast (u Banjoj Luci, . J.) miljenja da je njegov uticaj meu radnitvom bio nepodesan za red i mir, te da bi njegov povratak u Drvar mogao biti samo od tete po opte interese. Jasno je da se pod opim interesima podrazumijeva bjesomuna eksploatacija radnike klase, protiv ega se Tankosi tako uporno borio. Jo ranije, a naroito za vrijeme progona u Dugopolje, Tankosi se povezao i aktivno radio s naprednim omladincima iz Srba, Veljkom Puaom i Petrom Trbulinom, zatim sa borcima za radnika prava Danjom Raenoviem iz Ajderovca i Stevom Desnicom iz Srba i s njima inio jedno napredno jezgro, koje je irilo ideje o radnikom pokretu i boljem drutvu.
Poto nije mogao nigdje da se zaposli, 1940. godine je otiao u Beograd i radio kao loa u eljeznikoj loionici. Godine 1941. vratio se u Dugopolje i zaposlio kratko vrijeme u Drvaru. Uestvovao je u prvim borbama kod Trubara, Kaldrme i prema Kninu. Devetnaestog augusta 1941. godine, kao komandir Dugopoljskog voda, uestvuje u boju u Pitalskoj drai, kada je razbijena domobransko-ustaka ofanziva na slobodnu teritoriju. tab Drvarske brigade postavio je Tankosia, 6. septembra 1941. godine, za politikog komesara u opini Srb. Rukovodei sa grupom drugova, pripremao se za borbu protiv talijanske vojske. Dolaskom Talijana u Srb u jesen 1941. godine nije prestajala Tankosieva politika aktivnost. Po nalogu Okrunog komiteta KPH za Liku Tankosi okuplja grupu drugova i s Vojom Mileusniem, novembra 1941. godine, formira 2. etu bataljona Marko Orekovi i postaje prvi komesar te ete. Za vrijeme borbi za osloboenje Srba, marta 1942. godine, Tankosi je posebno aktivan u selima zrmanjske opine. Pokree Otriko-popinsku etu koja vodi borbe sa Talijanima na Zrmanjskom klancu i tako olakava situaciju naim jedinicama koje su napadale Srb. Proao je mnoge dunosti u estoj likoj proleterskoj diviziji Nikola Tesla od obavjetajnog oficira bataljona, komesara i komandira ete, preko komandanta bataljona do naelnika taba brigade. Posebno se istakao u boju na Graacu, januara 1943. godine. Njegov 4. udarni bataljon 2. brigade, u kome je Milan bio zamjenik komandira 1. ete, upao je u Graac, u kome su se neoekivano nale jake talijanske i etnike snage. Glavnina bataljona je bila odsjeena itav dan od svoje brigade i izdrala je tridesetak juria nadmonijeg neprijatelja. Tankosi je, poslije pogibije rukovodilaca bataljona i komandira ete, preuzeo komandu. Redali su se bjesomuni napadi etnika i Talijana, ali se grupa, i pored velikih gubitaka, odrala itav dan. Kada je nastupio mrak, Tankosi je smisho lukavstvo. Naredio je borcima da se naoruaju bombama i izau pred neprijatelja sa izdignutim rukama, kao da se predaju. Kad su se etnici primakli, likujui to su ipak uspjeh da zarobe ostatke partizana, Tankosi je komandovao: U strelce, juri! Borci su pobacali bombe, neki su zadrali pukomitraljez i puke i otvorih vatru na etnike i Talijane. Tako su se ostaci bataljona probili iz obrua. Tankosi je za ovu akciju pohvaljen od Glavnog taba Hrvatske. Tankosi je teko ranjen u borbi protiv Nijemaca kod ujice, septembra 1943. godine, kada je kao komandant bataljona Stojan Mati sa grupom boraca upao u miniranu zgradu. Kao komandant bataljona Marko Orekovi Tankosi je uestvovao, u toku noi 25/26. maja 1944. godine, u razbijanju njemakog desanta na Drvar. Na elu bataljona Marko Orekovi ranjen je kod Prae pri prelasku rijeke i komunikacije koju su Nijemci vrsto drali, augusta 1944. godine, na putu este divizije za Srbiju. Tankosi je bio hrabar borac i vjet rukovodilac. Uivao je popularnost i borci su ga voljeli. Imao je jednu vehku osobinu: umio je sa borcima i sa narodom uspostaviti kontakte povjerenja i razumijevanja. Govorio je ubjedljivim jezikom koji je otvarao politike perspektive i u najteim situacijama. Borci, radnici i narod su mu zbog toga mnogo vjerovah. Kada je to trebalo, pokazao je to i linim primjerom kako se treba boriti, kako u ratu, tako i u miru.
Pred ustanak i u poetku ustanka, kao sindikalni i radniki borac, davao je prednost socijalnim zahtjevima, zastranjivao je ulijevo, zbog toga to nije bio organizacijski povezan sa K P J , a i zbog sektakog stava nekih rukovodilaca, ah se vrlo brzo, u poetku ustanka, uklopio u pravilan kurs K P J i bio jedan od vrlo poznatih rukovodilaca u svome kraju i u estoj likoj proleterskoj diviziji Nikola Tesla. Zbog svog ljeviarenja, kao i zbog sektakog stava nekih rukovodilaca, primljen je u K P J , relativno kasno, poetkom 1943. godine, poslije borbi na Graacu. Zavrio je rat u inu majora. Ranjavan je tri puta. Sa sremskog fronta 1944. godine otiao je u S S S R i zavrio Pjeadijsko oficirsko uilite. Poshje rata zavrio je Viu vojnu akademiju i vrio uspjeno odgovorne vojne funkcije: komandanta brigade, komandanta divizije, pomonika komandanta korpusa (podruja) za pozadinu, nastavnika u Vioj vojnoj akademiji. Unaprijeen je u in-general-majora i u tom inu penzionisan. Kao penzioner ivio je u Beogradu i aktivno radio u drutveno-politikim organizacijama sve do svoje smrti. Umro je u Beogradu, od sranog udara, 15. aprila 1971. godine. oko Jovani
ZNALA JE K A K O T R E B A L I J E I T I I NJEGOVATI RANJENOG DRUGA, TIMA I L I J E B O J A Roena je 1900. godine u selu Kruge. ivotni put B o j e poinje u siromanoj seljakoj porodici Bala. U 19-oj godini udala se u Nebljuse za Tima Iliju, koji je 1923. godine umro u bivoj Jugoslavenskoj vojsci. Od tada Boja se samostalno probija kroz ivot sa sinom Stevom. Zavrila je babiku kolu 1925. godine u Zagrebu i zaposlila se u Kulen-Vakufu, gdje je radila sve do 1929. godine, a onda je premjetena u Drvar u bolnicu Okrunog ureda u kojoj do rata radi kao babica i instrumentarka. Dvadeset i sedmog jula 1941. godine povezala se s ustanicima i za potrebe ustanka organizovala lijeenje bolesnih i ranjenih boraca i naroda Drvara i okolnih sela. Augusta 1941. prelazi u Liku gdje nastavlja radom u partizanskim ambulantama koje su bile smjetene po kuama. Od novembra 1941. godine lijeila je mnoge ranjene i bolesne borce kao i graane i seljake donjolapakog kotara. Potom se prebacuje na podruje Korenice gdje neumorno radi na razvoju zdravstvene slube i ukazuje pomo svima kojima je to bilo potrebno. U situaciji kada nije bilo lijenika-kirurga, B o j a je smogla snage i hrabrosti da preduzima i kirurke zahvate. S uspjehom je obavljala amputacije dijelova tijela (ruke, noge). Koristei se samo znanjem koje je stekla u Drvaru
kao babica-instrumentarka, bila je veliki entuzijasta i neumorni radnik. Nije alila truda i napora da bi to uspjenije ukazala zdravstvenu pomo borcima i narodu. Izgradnjom bolnice na Pirovitu, Boja postaje prva upravnica nae partizanske bolnice, u kojoj je lijeila mnoge drugove. Izmeu ostalih lijeila je i izlijeila Vladu etkovia, komandanta Like operativne grupe, koji je decembra bio ranjen u borbi s Talijanima, zatim Iliju Radakovia, Doku Jovania, Milana Zeelj a i mnoge druge. Znala je da bez sanitetskog materijala i lijekova zdravstvena sluba ne moe dobro funkcionirati, pa se ba zbog toga jo u novembru 1941. godine, ilegalno prebacila u Biha, i preko poznanika uspjela iznijeti velike koliine lijekova. Dobro je procjenjivala gdje i ko moe lake nabaviti sanitetski materijal i preko koje veze. Takve podvige ona je uinila nekohko puta do kraja 1941. godine. S mladim djevojkama donjolapake opine, pa i kotara, dala je maksimum truda i napora da se ranjeni borci to prije oporave i vrate u jedinice. Interesantne su bile izjave izlijeenih drugova. Priali su, naime, u jedinicama kako ih partizanska mamica lijei, koristei najprimitivnija sredstva liku kebu-korinjak no i obinu piliu za amputaciju. Ranjeni drugovi osjeah su, pored svih nedaa, da se Boja odnosi prema njima kao prema svojoj roenoj djeci i zbog te panje i nesebine ljubavi bila je veoma omiljena i potovana. Zato su je i zvah mamicom. Mnogi borci i rukovodioci koji su preivjeh rat sjeaju se Boje kao ovjeka-borca i zdravstvenog radnika i zato nose o Boji, naoj prvoj partizanskoj ljekarki kotara Donji Lapac, najljepe uspomene. Ona je, uz to, na desetine mladih likih djevojaka obuila kako treba voljeti, gledati i njegovati ranjenog druga i drugaricu. Djevojke su ubrzo postale etne bolniarke, bataljonski, pa i brigadni referenti saniteta. Kao iskusan zdravstveni radnik Boja je 1942. godine premjetena za upravnika bolnice u Dobroselu kod Donjeg Lapca. Ta bolnica je pripadala centralnoj bolnici Vrhovnog taba. Neto kasnije premjetena je na rad u uvenu bolnicu Bijele Potoke, zatim odlazi u zapadnu Liku i Gorski kotar gdje radi i rukovodi partizanskim bolnicama. Jedno vrijeme radila je pri Glavnom tabu Hrvatske. Boja je mnogo uinila kao borac, zdravstveni radnik i rukovodilac zdravstvenih slubi u partizanskim jedinicama, a posebno u Lici. U prvim danima borbe ona je bila jedino struno lice koje je obavljalo ove poslove. Svoje dugogodinje iskustvo u zdravstvu nesebino je prenosila na mlae. Shvatila je da je ovjek najvee bogatstvo revolucije i da je revoluciji on najpotrebniji pa se prema ovjeku odnosila s puno ljudskog razumijevanja, ljubavi i brige. Rat je zavrila u inu kapetana. Poshje demobilizacije 1945. godine zapoljava se u bolnici Zemun, a 1948. godine naredbom Sekretarijata unutranjih poslova, postavljena je za upravnika KPD ena u Indiji. Na ovoj dunosti radi do odlaska u mirovinu 1953. godine. U poslijeratnom periodu iskazala se kao dobar drutveno-politiki radnik u Socijalistikom savezu, Savezu boraca i drugim organizacijama. I na tim zadacima dobila je niz priznanja i pohvala za samoprijegoran rad. Kroz cio ivot, iznad svega je bila skromna i potena. Poslije penzioniranja nastanila se, iz zdravstvenih razloga, na Velikom Loinju. Kao komunista i revolucionar ostala je do kraja svoga ivota vjerna principima nae Partije i socijalistike Jugoslavije.
Umrla je u 74-toj godini ivota i sahranjena po njenoj elji na Vehkom Loinju. Odhkovana je sa dva Ordena za hrabrost, Ordenom bratstva-jedinstva. Ordenom zasluga za narod i Partizanskom zvijezdom sa pukama; nosilac je Partizanske spomenice 1941. Uz to predlagana je za narodnog heroja Jugoslavije. Boja e ostati u trajnoj uspomeni kao svijetli lik i revolucionar, a posebno kao mamica likih partizana, simbol humanosti i revolucionarne borbe za ovjeka. Milan Zeelj
NARODNI HEROJ. ZEELJ AIMA MILAN Roen je 23. januara 1917. u Podurljaju, optina Donji Lapac, Hrvatska. Kao dete siromanih zemljoradnika, po zavretku osnovne kole poeo je da nadnii kod bogatijih seljaka, a kao petnaestogodinji deak zapoljava se u majdanu kamena u Kupirovu. Jedno vreme do odlaska u Jugoslovensku vojsku radio je na izgradnji eleznike pruge Biha Knin. U Jugoslovenskoj vojsci zavrio je Trupnu podoficirsku kolu i po odsluenju kadrovskog roka vratio se u selo. Ne mogavi da se zaposli, stupio je u andarmeriju, i pred rat slubovao u Svetom Jurju, u Hrvatskom primorju. Po okupaciji zemlje i stvaranju Nezavisne Drave Hrvatske odluno je prihvatio poziv K P J za oruani ustanak. Ustanikog 27. jula 1941. na Srbskom klancu u grupi boraca iz Srba i Podurljaja, koja je imala zadatak da sprei dolazak pojaanja od Otria napadnutoj posadi u Srbu, nalazi se i Milan sa pu-komitraljezom. Kad je naiao kamion s ustaama, on je preciznim pogocima iz pukomitraljeza odluujue doprineo likvidaciji ustaa. U eti Srbljana, koja se ubrzo nakon toga prebacila na Drenovau prema Bihau i odatle ila u akcije u Bosnu, on je kao pukomitraljezac kod Gorjevca opet unitio kamion s ustaama. U odredu Capajev, formiranom septembra 1941. na Drenovai (kasnije nazvan odred Marko Orekovi), istie se u borbama oko Kulen-Vakufa i Donjeg Lapca, a naroito na Covki, 3. oktobra 1941, kada je odred, pored ostalih, ubio 4 oficira, a meu njima i komandanta 11. domobranskog puka. Hrabrou ispoljenom u svim dotadanjim borbama Milan je skrenuo panju na sebe, pa je 29. novembra 1941. prilikom formiranja bataljona Marko Orekovi postavljen za komandira voda. I kao komandir voda uvek je sluio za primer hrabrosti i smelosti, ne samo u svom vodu ve i u itavom bataljonu, naroito u toku borbi s italijanskim snagama oko Korenice (Titova Korenica), krajem 1941. i poetkom 1942. godine. U napadu na Donji Lapac, 27. februara 1942, sada kao komandir ete juria u streljakom stroju, uskae u rov i hvata rukom za cev pukomitraljeza, od ega je povredio ruku, ali i savladao italijanskog pukomitraljesca i omoguio laki prodor eti u Donji Lapac. Neposred-
no posle osloboenja Donjeg Lapca primljen je za lana K P J . Tom prilikom sekretar partijske elije posebno' je, pored ostalih moralno politikih kvaliteta, istakao njegovu hrabrost. Sredinom aprila 1942. godine Milan je kao komandir ete sa 32 borca nou upao u Jezerane, gde se nalazio jak ustako-domobranski garnizon, i zauzeo crkvu koju su ustae bile pretvorile u utvrenje. Poto napad jedinica koje su napadale spolja nije uspeo, on je itav dan s borcima ostao opkoljen u crkvi, odbijajui napade ustaa i napadajui okolne utvrene zgrade. Cak je zarobio komandanta garnizona, a sledee noi probio se s borcima, iz okruenja, uz gubitke od 2 poginula i 1 ranjenog. Kad je 7. maja 1942. u Korenici formiran 1. proleterski bataljon Hrvatske, Milan je postavljen za njegovog operativnog oficira. Ubrzo je postao zamenik komandanta, pa komandant tog bataljona. Vetim komandovanjem i neobinom hrabrou istakao se u borbama koje je bataljon vodio u Lici, Dalmaciji, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, umberku, Sloveniji i Kordunu. Posebno se istakao kada je 18. jula 1942. njegov bataljon, zajedno s 3. bataljonom 1. primorsko-goranskog odreda, na cesti izmeu Senja i Novog, unitio itavu bateriju 57. artiljerijskog puka italijanske divizije Lombardija, i poetkom avgusta iste godine, kada su 1. proleterski bataljon i Udarni bataljon 2. primorsko-goranskog odreda na cesti izmeu Gerova i Crnog Luga oslobodili 400 ljudi, ena i dece koje su Italijani sprovodili u logor. Prilikom formiranja 13. hrvatske brigade Josip Kra, 10. novembra 1942, koja je posle mesec dana preimenovana u 13. proletersku udarnu brigadu Rade Konar, Milan je postao komandant 1. bataljona i ujedno zamenik komandanta brigade. Znaajan uspeh brigada je, zajedno s 4. kordunakom brigadom, postigla poetkom januara 1943. zauzimanjem Kraia, kada je ubijeno oko 200 a zarobljeno 314 ustaa i domobrana. U toj borbi, vodei borce na juri, Milan je bio ranjen. Aprila 1943. postavljen je za komandanta 13. proleterske brigade Rade Konar. Veoma smeo napad s brigadom izveo je nou izmeu 28. i 29. maja 1943. na Jedriharsku kolu u Svetoj Jani kod Zagreba. Preobuen u domobransku vazduhoplovnu uniformu, upao je s grupom boraca na aerodrom, razoruao strau i napadom bataljona spolja veoma brzo slomio otpor iznenaenog neprijatelja. Tom prilikom zarobljeno je 70 domobrana, 56 pitomaca, 4 oficira i 4 nastavnika, a unitena 2 aviona, vie jedrilica i sve stambene zgrade i radionice na aerodromu. Pod Milanovom odlunom, energinom i vetom komandom, brigada je postigla niz znaajnih uspeha u borbama u umberku i Sloveniji, zatim u sastavu 1. proleterske divizije u Bosni i Srbiji, te prilikom osloboenja Beograda i Zemuna. Kao iskusnog, sposobnog i popularnog komandanta, Vrhovni tab je Milana 1. oktobra 1944. postavio za komandanta tada formirane Gardijske brigade. Na toj dunosti doekao je kraj rata, u kom je vie puta ranjavan. Posle rata bio je komandant Gardijske divizije i komandant Garde JNA, lini pratilac Vrhovnog komandanta oruanih snaga S F R J i naelnik Komande graninih jedinica. Sada je na dunosti u Generaltabu JNA u inu general-pukovnika. Za narodnog heroja proglaen je 2. januara 1945. godine. Todor Radoevi
JANDRE UNI, KOMANDANT BATALJONA 6. LIKE DIVIZIJE Roen je 1921. godine u Donjem Lapcu. Potice iz vrlo siromane seljake porodice, od oca Milana, zvanog Vid i majke Jelke, roene Baji. Kako je otac Vid bio usko povezan sa komunistima, to su ga vlasti bive Jugoslavije, na osnovu Zakona o zatiti drave, 1921. godine, zajedno sa bratom Miloem protjerali iz Jugoslavije u Francusku. Tu je Jandrin otac radio u rudniku do 1928. godine, kada je umro i sahranjen kao lan Komunistike partije Francuske. Nakon zavretka osnovne kole u rodnom mjestu Jandre se bavio zemljoradnjom. Ve od samog roenja Jandrin ivot bio je teak i mukotrpan, praen raznim nedaama i neimatinom. Stoga se kao vrlo siromaan i mlad djeak opredijelio za vojniki poziv. Konkurisao je i bio primljen za pitomca pjeadijske podoficirske kole Kraljica Marija u Zagrebu, koju je zavrio 1940. godine kao najbolji pitomac u svojoj klasi i dobio in podnarednika. Prilikom njemakog napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. Jandre je uestvovao u odbrambenom ratu, ah su ga Nijemci zarobili i sproveli u logor Nova Gradika. Uz pomo ujaka Duana, ubrzo se uspio izvui iz logora tako da je ve krajem mjeseca aprila 1941. kriom otputovao u rodno mjesto Donji Lapac. U to vrijeme ustae su u Donjem Lapcu otpoele masovni pokolj naroda pa se i Jandre sa ostalim narodom sklonio u umu do poetka oruanog ustanka. Odmah u poetku ustanka 1941. godine i Jandre se kao napredni omladinac i simpatizer K P J aktivno i organizirano ukljuio u NOP. On je meu prvim od onih 65 boraca koji su sainjavah Lapaku etu formiranu 30. VII 1941. u Progonu na kraju lapakog Zegara. Istoga dana kao borac te ete otiao je u borbu protiv ustaa na Borievac. U svim borbama koje su se u to vrijeme vodile na podruju biveg lapakog kotara, a naroito na poloajima: Kalati, Ostrvica, Kulen-Vakuf, ukovi, Oraac, Drenovaa i Zuleevica Jandre se istakao kao hrabar borac. Tadanje vojno i partijsko rukovodstvo uoilo je brzo da je Jandre borac visokog borbenog i politikog morala, pa je 15. IX 1941. primljen zajedno sa svojim bratom Stevom u K P J . Hrabro i odvano Jandro se borio u borbama za osloboenje Donjeg Lapca i Srba zimi 1942. U borbi za Srb bio je ranjen u ruku pa je bio rasporeen za lana KK KPH Donji Lapac. Neumorno je obilazio donjolapako podruje i pruao pomo svim drutveno-politikim organizacijama, odborima narodnooslobodilake vlasti i drugim ustanovama NOP-a. Najintenzivniju aktivnost u to vrijeme razvio je na terenu bive opine Srb. Obilazio je sela, odravao sastanke i organizirao masovne zborove na kojima je esto i sam govorio. U kratkom vremenu zbog svoje aktivnosti i pristupa narodu postao je omiljeni drug i rukovodilac naeg kraja.
Poetkom etvrte neprijateljske ofanzive i kritine situacije na Zuleevici, Jandre je u partizanskim jedinicama. Po razbijanju ofanzive ponovo se, po zadatku, vraa na rad u KPH Donji Lapac. Tu su ga ekali sloeni zadaci. Nije bilo dovoljno hrane, masa gladnih i bolesnih izbjeglica vraala se preko donjolapakog kotara za Kordun i Liku. Zavladala je epidemija tifusa. Obolio je i organizacioni sekretar KK Partije za Donji Lapac Mile Kosanovi. Jandre je njega zamjenjivao i rvao se sa svim potekoama, a poshje Miline smrti, preuzeo je dunost sekretara KK KPH za D. Lapac, i na toj dunosti ostao do odlaska u NOV-u, augusta 1943. Prebolivi tu opaku bolest Jandre u jesen 1943. odlazi u 6. liku diviziju. Najprije je bio komandir ete, a onda komandant bataljona Pekia Vuksan. Sa te dunosti je otiao u Oficirsku kolu pri Vrhovnom tabu NOV u Drvaru. Koliko je entuzijazma i ljubavi prema ciljevima NOB-e ispoljavao Jandro mogu pokazati dva isjeka iz njegovog boravka u Drvaru. U Drvaru je maja 1944. odran 2. kongres USAOJ-a. Sjednice su se zbog opasnosti od neprijateljskog bombardiranja odravale nou. Jandro je danju bio slualac oficirske kole, a nou je, skoro kriom, sluao' govornike na kongresu omladine. To je za njega bio podstrek, ohrabrenje i vizija budunosti. Drugi isjeak vezan je za Jandrino uee u borbi protiv njemakog desanta. Kao slualac oficirske kole pri Vrhovnom tabu NOV meu prvima je stupio u borbu i obranu Tita i Vrhovnog taba. Bio je ponosan na to i kada je govorio Presretan sam to' sam i ja svojim linim udjelom u borbi doprinio da bude spasen Tito' i Vrhovni tab . . . istovremeno se sa tugom podsjeao da je tada pored njega pao i njegov najbolji i najdrai drug Mio Obradovi iz Miljenovca, slualac iste oficirske kole. Nakon sloma desanta na Drvar Jandro odlazi u 1. brigadu 6. like divizije za komandanta svog bataljona Pekia Vuksan. Na elu te proslavljene jedinice borio se na Sutjesci,, Neretvi, Zelengori i u svim borbama likih proletera u Srbiji. U presudnim trenucima bitke za osloboenje Beograda teko je ranjen na Terazijama od njemake topovske granate. Kao teki ranjenik prenesen je na Resnik ispod Avale, ah su rane bile preteke i za likog junaka. Umro je 18. X 1944. U sredini Groblja oslobodilaca Beograda meu 2994 pala borca NOV i 960 palih boraca Crvene armije na jednoj od mramornih bijelih ploa pie: Jandre Zuni, komandant bataljona 6. like divizije. Kada prolazim tim alejama, meni se ponekad ini da moj zemljak ni sada ne samuje, ve da se zaustavio u Beogradu da samo predahne i da poslua, onako usput, nae kongrese kao ono u Drvaru 2. kongres USAOJ-a ratne 1944. Todor Radoevi
PRILOZI
Mr Drago
Roksandi
Naselja i stanovnitvo (17951910) Brojni sauvani izvori, pohranjeni prvenstveno u Zagrebu i Beu, mnotvo statistikih izdanja, naroito od druge polovine X I X stoljea, omoguavaju vrlo podrobna istraivanja demografskog razvoja lapakog i srbskog podruja. U ovom prilogu mi emo se ograniiti samo na prikaz nekih njegovih vanih pokazatelja u naznaenom razdoblju. Malo se moe rei o stanovnitvu Lapca i Srba prije austro-turskog rata 17881791. godine, iako ne bi trebalo sumnjati da bi se istraivanjem turskih izvora moglo doi do brojnih injenica. Ipak, vrlo je vjerojatno da je ovaj kraj pred pomenuti rat bio razmjerno gusto naseljen. U to vrijeme su poznata sva naselja koja i danas postoje. Rat je prouzroio znatne demografske promjene. Od samog njegovog poetka lapako i srbsko podruje je postalo ratno poprite, a to ne prestaje biti ne samo do 1791. godine, ve ni do 1795. Na njemu se preteno vodio najstraniji, tzv. kordonski rat u kome neizbjeno najvie strada stanovnitvo i sva njegova imovina, pokretna i nepokretna, naroito kue, stoka i usjevi. Ve u februaru 1788. s austrijskim osvajanjem ovog kraja, najvjerojatnije, nestaje njegovog muslimanskog stanovnitva koje je bilo, uglavnom, naseljeno u Lapakom polju i Srbu. Ono prelazi Unu i nalazi svoja nova stanita koja su u toku rata pa do razgranienja 1795. godine privremena, a potom stalna i rasuta na dosta velikom prostoru od Petrovca do Cazina. 1 Muslimansko stanovnitvo Srba, preteno se naselilo u Jezero kod Ostroca na Uni, a samo novo naselje prozvano Srbljani. 2 Inae, veina lapakog i srbskog stanovnitva bila je i u doba turske vladavine srpske narodnosti. Vrlo je teko neto odreenije rei o njegovoj sudbini. Neovisno o znatnim ratnim gubicima, ono je i prije rata i za vrijeme rata, ali i poslije njegova svretka dosta migriralo, preteno u Vojnu krajinu, manje u Bosnu. Danas jo uvijek ne moemo rei koliko ga se nalo na svojim predratnim stanitima poslije razgranienja 1795. godine. Oprezna Paviieva tvrdnja da je poslije rata na bosansku stranu prelo uz muslimansko stanovnitvo i neto srpskog, kome su njegovi turski gospodari osigurali dobru zemlju, a da na opustjela selita, uz preostalo stanov1 S. Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zagreb 1962, 230. 2 R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. Mjpatopisne i poviesne
crtice,
Zagreb,
1890,
9.
nitvo, kome krajike vlasti potvruju posjede, dolazi srpsko i hrvatsko stanovnitvo iz razliitih, preteno bliih dijelova Like, ini nam se da i suvie pojednostavljuje demografske promjene. Sam uvid u tok rata upuuje na donekle drugaije zakljuke. 3 Poznata nam je veliina tada ureenih naselja po broju kua: (Dnopolje (27), Donji Lapac (60), Oraovac (35), Gornji Laipac (18), Borievac (15), Dobroselo (44), Doljane (47), Brotnja (19), Zaklopac (17), Suvaja (41), Neteka (21), Srb (57), Osredci (25), Kupirovo (14), Dugopolje (9), Kaldrma (8), Tikovac (7), Vagan (7) i Drenovac (6).4 Ukupno, dakle, 477 kua. Popisom su oigledno obuhvaene i srpske i hrvatske kue. Isti pisac, Manojlo Grbi, obavjetava nas o parohijskoj podjeli koja je zanimljiva zato to nas upuuje na zakljuak o brzom porastu stanovnitva:
Ukupno, dakle, 543 kue i 5682 due. Budui da su prvim popisom obuhvaeni i pravoslavni i katolici, a drugim samo pravoslavni, oito je da treba pretpostaviti jo vei porast stanovnitva izmeu ova dva popisa. Ne znamo kada su stvorene ove parohije, odnosno otvoreno je pitanje datiranja ovih podataka. Budui da su rmanjski kalueri, uglavnom, ostali u ovom kraju, moe se pretpostaviti da su parohije stvorene ubrzo po razgranienju, moda 1797. godine, odnosno da je ovaj popis nastao ubrzo iza prethodnoga. 5 Na temelju Grbieva izvoda iz slubenog popisa 1800. godine6 raspolaemo jo jednim dokazom da prethodna dva popisa dijeli kratko vremensko razdoblje, odnosno da useljavanje u lapaeki i srbski kraj traje otprilike do 1800. godine. Tada u pominjanih sedam parohija ima 487 kua i 5970 stanovnika:
3 4 5 6
S. P a v i i , n a v . d.i. 230233; v i d j e t i p r i l o g Kraj turske vlasti, 1891, 111112. M. Grbi, Karlovako vlaianstvo. Prilog k istoriji srpske pravoslavne crkve, 1891, 111112. M. G r b i , n a v . d j . 111. M. G r b i , n a v . d j . 153154.
I,
Karlovac,
Zanimljivo je da se broj stanovnika poveao, a broj kua smanjio. Smatramo da je to mogue objasniti intervencijom vojnih vlasti, njihovim zadiranjem u zadrune odnose zbog vojnih potreba. Da bi se dobio potpuniji uvid u demografski razvoj cijeloga dananjeg podruja donjolapake opine, napominjemo da su 1795. godine u Krugama, Nebljusima, Meljinovcu i Meudraju naseljene 52 srpske kue. One su bile pod jurisdikcijom Otoake regimente dok su sve ostale, prethodno navedene kue, odnosno naselja, pripadala Likoj regimenti. U 1800. godini parohija Nebljusi ima 52 kue sa 635 stanovnika. 7 Provoenje krajikog ureenja u ovom novoprisajedinjenom podruju teklo je dosta sporo. Tek 1800. godine stvorene su dvije kompanije na prostoru pripojenom Likoj regimenti i to Srbska (br. 2) i Dobroselska (br. 3). Kako emo u daljem izlaganju pratiti njihov razvoj, iznijet emo podatke o kulturi tla na prostoru koji obuhvaaju (po podacima iz sredine X I X stoljea) : s u ralima
Kompanija Srbska Dobroselska Oranice 5046 6008 Livade 1689 1986 Vonjaci i povrtnjaci 48 12 Panjaci 2752 4165 Sume 16676 2596 Ukupno 26211 14467
Poslije otprilike poluvjekovnog demografskog razvoja u uvjetima vojnokrajikog ureenja Srbska kompanija ima 13 naselja s 4441 stanovnikom u 398 kua. Podrobniji uvid prua nam slijedea tabela: 9
Naselje Srb Kupirovo Osredci Dugopolje Kaldrma Tikovac Vagan Drenovac Neteka Dabanica Suvaja Brotnja Zaklopac Ukupno Kua 75 72 36 13 12 8 7 7 25 16 69 36 22 398 itelja 777 729 414 140 150 132 75 117 310 194 799 339 265 4441 Prosjeno itelja u kui 10,36 10,13 11,50 10,78 12,50 16,50 10,71 16,71 12,40 12,13 11,58 9,42 12,05 11,16
Pravosl
Katolici 24 5 2
753 724 412 140 150 129 75 117 310 194 797 291 265 4357
2 48
'
84
7 M. Grbi, nav. dj. 110, 154. 8 F. J. Fras, Vollstndige Topographie 1850, 161162, 185. 9 F. J. Fras, nav. dj. 161164.
der
Karlstdter
Militairgrenze
in
Kroatien . . .,
Agram
Zadrat emo se na nekim usporedbama koje nam omoguavaju podrobniji uvid u smjer demografskog razvoja. Ako se sravne podaci o broju kua po naseljima iz prvog poznatog popisa s navedenim podacima, vidi se da se sva naselja, osim Vagana, u kome je broj kua ostao isti, poveavaju. Meutim, dok su Drenovac, Tikovac, Kaldrma, Neteka, Dugopolje i Zaklopac poveani sa svega 1 do 5 kua, Osredci se poveavaju za 11, Brotnja za 17, Suvaja i Srb za po 28, a Kupirovo ak za 58 'kua. Pojavljuje se i novo naselje Dabanica sa 16 kua. Inae, Srb je i dalje ostao najvee naselje sa 77 kua i 777 stanovnika. Prvi koriteni popis s podacima o broju kua po naseljima sainjen je u vrijeme razdiobe zemljita starosjediocima i novim naseljenicima. Vojne vlasti su vodile rauna da svaka kuna zadruga, kao elija krajikog sistema, dobije dovoljno velik zemljini posjed za svoje privreivanje. Da bi svaka pojedinana zadruga mogla udovoljavati svim svojim krajikim obavezama, morala je imati odreen minimalni broj lanova, koji pak ne bi mogao opstojati bez dovoljno velikog raspoloivog zemljita. Da se krajikim zakonodavstvom i uvjetima vojnokrajikog ivota openito uspjelo ujednaiti veliinu pojedinane kune zadruge, dokazuju na primjeru ove kompanije izraunati podaci o prosjenom broju itelja u kui. Ako izuzmemo dva krajnja sluaja (Tikovac i Drenovac), odstupanja od prosjenog broja lanova (11,16) po pojedinanim naseljima dosta su ograniena i kreu se u intervalu od 9,42 do 12,50. U polustoljetnom razdoblju porastao je broj kua za 177 novih, tj. za 80,10fl/o, a to znai da se neovisno o proirenju oraninih i livadnih povrina krenjem znatno smanjilo raspoloivo zemljite po domainstvu, za ionako ekstenzivno krajiko privreivanje i to na zemlji slabe plodnosti. U to vrijeme na jednog stanovnika kompanije prosjeno dolazi 1,14 rali oranice, 0,38 rali livade i 0,62 rala panjaka. Postavlja se pitanje kako objasniti ubrzaniji rast Kupirova, Srba i Suvaje. Miljenja smo da su tome posebno doprinijele razliite krajike i kordonske ustanove koje su se u meuvremenu u njima razvile. Srb je sjedite kompanijskog komandanta. Pored toga u njemu se nalazi ratel, mjesto za trgovinu s turskim podanicima koja se vrila uz strau s obadvije strane, a svakog etvrtka u njemu su se odravali sajmovi. Od 1827. godine u Srbu je Trivialschule sa njemakim nastavnim jezikom. Kao to smo ve vidjeli, Srb je i parohijsko sredite. U Kupinovu je stan kompanijskog zastavnika. Vrlo brzi razvoj sela moe se objasniti izgradnjom carinarnice i tridesetnice (Dreissigstamt), koja se zvala Peanci. U Suvaji je takoer stan jednog kompanijskog oficira, natporunika. Selo je i parohijsko sredite. U Osredcima je smjeten kompanijski porunik, a i paroh. Ostala sela, preteno smjetena uz samu tursku granicu, nisu se mogla razviti u veoj mjeri. Tada su poznata uglavnom po svojim ardacima. U okolini Dugopolja su ardaci Rastova Umka, Trubarski Toak i Dugopolje. Kaldrma, koja inae lei na samoj graninoj liniji, ima i ardake istog imena. Tikovac takoer lei na graninoj liniji. U njemu je pasualista podreen carinarnici u Zvonigradu. Selo ima pravoslavnu kapelu. U blizini Vagana su ardaci Staro Vrelo i Stara Ratela. Na koncu, Drenovac je selo na uvenoj
tromei (Triplex Confinium), nekadanjem razmeu Habsburke Monarhije, Turskog Carstva i Mletake Republike, odnosno Hrvatske, Bosne i Dalmacije. 10 ' U vjerskom pogledu stanovnitvo kompanije je 98,11'% pravoslavno, odnosno srpske narodnosti. Preostalih 1,89% su, izvjesno, Hrvati u Brotnji i djelomino Srbu, a ostali pojedinci u razliitim mjestima su, oigledno, lica na razliitim slubama u kompaniji koja mogu biti pored hrvatske jo njemake i eke narodnosti. Istovremeno stanje u Dobroselskoj kompaniji je slijedee: 11
Prosjeno itelja u kui 10,54 12,27 11,64 11,86 13,24 13,94 11,79 12,04
Naselje Donji Lapac Gornji Lapac Dobroselo Borievac Doljaine Dnopolje Oraovac Ukupno
114 873
Porast broja kua u ovoj kompaniji pcrema stanju iz 1795. jo je izrazitiji. Oraovac je porastao za 17 kua, Dnopolje za 22, Borievac za 28, Dobroselo za 33, Gornji Lapac za 34, Doljani za 38, a Donji Lapac za 43. Sa 215 novih kua njihov broj je porastao za 87,40%. Iako su Doljani po broju stanovnika vee od Donjeg Lapca (1125 :1086), broj kua u Donjem Lapcu je osjetno vei (103 : 85). Donji Lapac je najvanije naselje u kompaniji. Ona se zvala Dobroselska jer je do 1826. godine u tom selu bio stan kompanijskog kapetana, koji se te godine preselio u Donji Lapac. Od novembra 1826. u Donjem Lapcu je njemaka Trivialschule, a od ranije je pravoslavno parohijsko sredite. Za njega se kae da je novo selo (ein neues D orf ) sagraeno poslije 1809. godine kada su turski vojnici provahli u nekadanju svoju dravu i brojna sela doslovno unitili. U Dobroselskoj kompaniji su razaranja bila vea nego u Srbskoj. Gornji Lapac je sredite kompanijskog zastavnika. Dobroselo, nekadanje sredite kompanijskog komandanta, bilo je sredinom stoljea sjedite kordonskog komandanta. U njemu je pravoslavna parohija. Za njega se, takoe, naglaava da je novo selo. U Borievcu su usredotoene vane prometne, privredne i vojne funkcije. Tu je tridesetnica, a u Lisijaku, koji lei skoro na samoj kordonskoj liniji, utvrena straarnica i ratel. Borievac je poslije austrijsko-turskog rata naseljen skoro iskljuivo hrvatskim stanovnitvom. U njemu je sredite upe kojom su obuhvaeni svi katolici Dobroselske i Srbske kompanije. Uz selo je ardak Allumovacz (?) i zgrada kontumaca.
10 Isto mj. U F. J. F r a s . nav. dj. 165173. g4 DONJI L A P A C
1009
Doljane su takoer novo selo, inae sredite kompanijskog porunika i pravoslavne parohije. Dnopolje i Oraovac nemaju posebnih privrednih ni vjerskih funkcija. 12 U usporedbi sa Srbskom kompanijom Dobroselska ima manje sela, ali je stanovnitvom napuenija. U njoj su ivotni uvjeti povoljniji iako je ukupna povrina Srbske kompanije skoro dvostruko vea. Kune zadruge u Dobroselskoj kompaniji su prosjeno brojnije (12,04 :11,16), a interval prosjenog broja lanova kunih zadruga po naseljima je i vii i iri, od 10,54 do 13,94. Vrlo je zanimljivo da po jednom stanovniku dolaze skoro isti prosjeci oranica (1,08 rali), livada (0,36) i panjaka (0,75) u Dobroselskoj kao i Srbskoj kompaniji. O stanju stanovnitva i naselja u ezdesetim godinama, dakle, pred ukidanje Vojne krajine, pouzdano nas obavjetava Vinko Sabljar u svom Miestopisnom rieniku. 13 Razmotrit emo najprije podatke za Srbsku kompaniju:
Prosjeno itelja u kui 11,18 11,38 12,05 13,86 17,57 14,89 13,50 15,50 11,76 16,42 14,01 9,72 13,74 12,57
Naselje Srb Kupirovo Osredci Dugopolje Kaldrma Tikovac Vagan Drenovac Neteka Dabanica Suvaja Brotnja Zaklopac Ukupno
Kua 77 76 40 14 14 9 8 8 25 19 71 36 23 420
itelja 861 865 482 194 246 134 108 124 294 312 995 350 316 5281
Pravoslavni 843 863 483 194 246 131 108 124 294 312 993 310 316 5216
Katolici 18 2
2 40
65
Iako nije jasno, bar ne bez podrobnijih istraivanja, odakle je Sabljar neposredno crpio ove podatke i na koju godinu se tano odnose, iz njegova predgovora je vidljivo da koristi popis iz 1857. godine ali i druge, kasnije izvore. Dakle, otprilike jedno do dva desetljea dijele dvije tabele o Srbskoj kompaniji. Neki zakljuci se nedvosmisleno nameu. Dok je broj kunih zadruga u laganom porastu, koji pouzdano moemo objasniti vrlo ogranieno dozvoljenim diobama, stanovnitvo se znatno bre poveava. Kompanija ima 22 kue vie, tj. 5,24/, a stanovnika 840 vie, tj. 15,91/o. Dakle, oigledno je da se poveava broj zadrunih lanova a s njime i agrarna prenaseljenost. Kako u Sabljara, ni u drugim izvorima nema podataka o bilo kakvu znaajnom privreivanju izvan poljoprivrede, moe se sa sigurnou ustvrditi da se ivotni uvjeti krajinika pogoravaju. S tim u vezi namee se pretpostavka da su na razgranienje Vojne krajine openito utjecali uz poznate inioce (austro-ugarska nagodba, opa vojna obaveza) i inioci koji su djelovali iz samog kraji12 Isto mj. 13 V. Sabljar,
Miestopisni
rieinik
kraljevinah
Dalmacije,
Horvatske
Slavonije,
Zagreb,
1866.
kog ureenja, drutvenih i ekonomskih odnosa u Vojnoj krajini, a meu njima nadasve kriza kune zadruge kao elije krajike ustanove. Isti zakljuak nam se namee razmatranjem razvoja u Dobroselskoj kompaniji :
Prosjeno itelja u kui 11,89 13,77 12,95 13,88 14,00 17,15 12,93 13,56
Naselje Donji Lapac Gornji Lapac Dobroselo Borievac Doljane Dnopolje Oraovac Ukupno
112 1081
Kompanija ima 35 novih kua ih 7,06% i 1176 stanovnika vie ili 17,48%. Ni u jednoj ni u drugoj kompaniji nema promjena u prostornom obuhvatu, a koliko je bilo mogue ustanoviti, ni u ureenju. kole se i dalje nalaze samo u Donjem Lapcu i Srbu. Novost je predstavljala ureena potanska sluba. Ured se nalazio u Donjem Lapcu i pored Dobroselske kompanije obuhvaao je dio Srbske (Brotnja, Dabanica, Neteka, Srb, Suvaja i Zaklopac). Ostala srbska sela su bila obuhvaena potarnicom u Graacu. Opadanje privredne vanosti hkog kordona potvruje injenica da Sabljak biljei samo jednu malu carinarnicu drugog reda. To je Modra Greda te kontumac d ratel Lisijak, sve u Borievcu. Vjerska, odnosno narodna struktura stanovnitva neznatno je promijenjena. Dok je u Srbskoj kompaniji broj pravoslavnih, odnosno Srba, u neznatnom porastu (98,77% prema ranijih 98,11%), broj katolika, odnosno Hrvata, neznatno pada (1,23% prema ranijih 1,89%). U Dobroselskoj kompaniji neznatno rastu katolici, odnosno Hrvati (16,07% prema prethodnih 15,73%), a pravoslavni, odnosno Srbi, su u neznatnom padu (83,93% prema prethodnih 84,27%). Vojna krajina je postupno razvojaena (187118731881), a u brojnim promjenama su, razumljivo, ukinute ove dvije kompanije. One su upravno zamijenjene opinama u Donjem Lapcu i Srbu u istom teritorijalnom opsegu. Pomenute opine ine donjolapaki kotar koji u periodu razvojaenja pripada liko-otoakom okruju sa sreditem u Gospiu. Banska vlast je protegnuta na cjelokupno hrvatsko-slavonsko-krajiko podruje 1. VIII 1881. Uskoro se provode brojne dalje promjene u skladu sa hrvatskim autonomnim ureenjem. Najvei dio pomenutog okruja preureuje se u liko-krbavsku upaniju. Proiruje se donjolapako opinsko podruje poreznim opinama Nebljusi i Kruge Kako je razvojaenje provedeno bez obzira na bitne interese krajikog stanovnitva, podruje nekadanje Vojne krajine nalo se u stanju posvemanje i dugotrajne krize koja se oitovala i u demografskom vidu opadanjem
14 Arhiv Hrvatske, Zapisnici upanijskih skuptina upanije liko-krbavske od godine 1886, 1888. do 1889, Protokoli la/39, upanijska skuptina od 22. XI 1886.
(1886). 1 4
broja stanovnika. Dok po popisu od 1869. cijelo dananje opinsko zemljite ima 16.960 stanovnika, u slijedeem popisu 1880. ih je 15.040. Tek 1890. broj stanovnika je dosegao svoj nekadanji nivo i tada ih je bilo 16.98415 Objanjenje demografskog razvoja u razdoblju koncem X I X i poetkom XX stoljea pretpostavlja poznavanje brojnih inilaca koji su u povijesti Hrvatske openito slabo istraeni, a u povijesti Like jedva da neto moemo rei. Upozorit emo samo na nekohko injenica. U 1890. godini 52,83% itelja Hrvatske i Slavonije je ivjelo izvan kunih zadruga. U liko-krbavskoj upaniji izvan zadruga je samo 8,23/o stanovnika, a u donjolapakom kotaru svega 4,4%! Istovremeno, razmjere krize seljakog gazdinstva u liko-krbavskoj upaniji, u dlonjelapakom kotaru napose, u usporedbi sa hrvatsko-slavonskim prosjekom, najbolje pokazuje udio tajno podijeljenih zadruga. U upaniji ih je 63,20%, u kotaru 64,36%, a u zemaljskom prosjeku 27,49'%. S druge strane dok je u Hrvatskoj i Slavoniji 19,68% itelja u postojanim zadrugama, u upaniji je 27,41'%, a u donjolapakom kotaru 32,40%. 16 Tada je Donji Lapac s 0,80% industrijskog iteljstva na samom dnu razvijenosti u Hrvatskoj i Slavoniji. Iza njega su samo Graac s 0,76'% i Udbina s 0,50%. 17 Iako je u ovom prilogu teite na pojavama iz dalje prolosti donjolapake opine, ipak emo se malo podrobnije zadrati na zbivanjima u jednoj godini (1894), ali ne zbog nekakva njezinog prijelomnog znaenja, ve da bismo historijsko objanjenje uinili potpunijim. Pri tom emo nastaviti koristiti brojane pokazatelje, iako prema njima uvijek treba biti skeptian. Razliitim pristupom u istraivanju drutvenih proturjeja isti brojani pokazatelj kao i ista historijska injenica moe dobiti razliit povijesni smisao. U publikaciji Izvjetaji upravnog odbora upanije liko-krbavske i kr. podupana Dragutina Vomake o stanju uprave u upaniji za vrieme od 1. sienja do 31. prosinca 1894 . . . (Senj, 1895) nalazimo dragocjene podatke. Djelomino emo ih iskoristiti. Zadruno pitanje je, nesumnjivo, u sreditu drutvene panje kako u donjolapakom kotaru tako i u cijeloj upaniji. Prethodno navedeni podaci o znatno usporenijoj diobi zadruga u donjelapakom kotaru ak u usporedbi sa stanjem u Lici i Krbavi jo jasnije se vide u slijedeoj tabeli o administrativno obavljenim diobama:
15 M. Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 18571971, Zagreb, 1979, 202. Upozoravamo na miljenje Josipa L a k a t o a : Upravo u oi upadljivi, varedno neznatni porast puastva bio je u razdoblju od 1869 1880. godine. Za cijelo razdoblje od U godina mogao se da pokae viak od jedva 54.000 dua ili 2,95%. Razlog i razjanjenje tomu valja traiti u posebnim tekim prilikama tih godina. Dva krvava rata, kolera (1873.) i druge zarazne bolesti, napose boginje, difterija, koje su upravo harale u trogoditu 1871 1874. i zaredae po cijeloj zemlji, progutae na tisue rtava. Ove teke gubitke jedva je mogao da nadomjesti dosta znatan porast godina 1875 1880. Naprotiv toga opet vanrednom porastu u razdoblju, koje je slijedilo iza toga (18801890), koji je daleko nadmaio prosjek porasta u Hrvatskoj, valja traiti razlog u postojanim povoljnim prilikama ovog razdoblja, ali jo vie u velikom doseljavanju stranih masa u Hrvatsku . . . Dodue poelo je ve tada (napose iz krajikih predjela) iseljavanje na zaradu u prekomorske krajeve, ali to odilaenje nije tada imalo karaktera bjeanja, kakav ga imade danas. (Narodna statistika, Zagreb 1914, 3). 16 M. Zorii, Ziteljstvo kraljevina Hrvatske i Slavonije po zvanju i zanimanju, Rad J A Z U 125, Zagreb, 1896, 130. 17 M. Zorii, nav. dj. 156.
Donji Lapac
koncem prosinca 1803. ostalo narieeno od 1. sienja do 31. prosinca 1894. prispjelo Ukupno konano rieeno do 31. prosinca 1894. ne rieeno 29
1
Lika i Krbava
431 164 595 170 425 (1416)
30 17 13
Objanjavajui sporost postupka upanijska uprava se pravda pomanjkanjem ovlatenih civilnih tehnika, a tek potom navodi glavni razlog, koji je naroito izrazit u donjolapakom kotaru siromatvo zadrugara koji se dijele. (15). Razvojaenjem Vojne krajine jo jedno pitanje je rijeeno na izrazitu tetu biveg krajikog stanovnitva. Radi se o umama i branjevinama. Ovdje se ne moemo uputati u njegovo podrobnije razmatranje, samo upozoravamo da je jednostrano ukidanje mnotva ranijih krajikih prava u umama imalo za posljedicu vrlo veliko poveanje broja umskih prekraja. Prekrioce su vlasti nemilosrdno gonile. U Donjem Lapcu su u tom bile naroito revne. Kotar je 1. I 1894, naslijedio 99 nerijeenih sluajeva umskih prekraja, tokom godine je poinjeno 1266 novih, dakle, ukupno je bilo 1365 prekrilaca. Vlasti su rijeile 1251 sluaj, a samo 114 je ostalo nerijeeno (74). S druge strane vlasti su nemone u suzbijanju endemino vladajue malarije, naroito u suvajskom Pounju (80). U toku 1894. godine 150 djece je oboljelo od difterije, a od te bolesti ih je 52 umrlo (88). Slinih podataka ima dosta. Nepismenost jo uvijek ima zastraujue razmjere. U upaniji samo 30,71/o djece pohaa puku kolu. Tek ove godine kola u Donjem Lapcu je proirena na etverorazrednu (62). O putevima u upaniji nalazimo slijedeu vijest: U proloj godini bilo je stanje zemaljskih cesta povoljno, osim nekojih jo neureenih strmih intervala na cestovnim potezima KrukovacLapac i SrbKupirevo, koji se bez temeljite rekonstrukcije u trajno povoljno stanje stvari uvesti ne dadu, jer jim svaka izdanija kia veliku tetu nanaa (120). Novost je izgradnja brzojavne postaje u Donjem Lapcu (48). U privreivanju se biljei skroman napredak jedino u razvoju voarstva i nigdje vie (49). U razdoblju 19001910. godine negativna razvojna demografska tendencija se nastavlja u Hrvatskoj i Slavoniji samo u liko-krbavskoj upaniji. Jedino u njoj se smanjuje broj stanovnika (1900. imala je 208163, u 1910. 203973, odnosno 2,2% manje). Demografsko siromaenje jo je izrazitije u duem vremenskom rasponu od 1869. do 1910. godine. U tom vremenu stanovnitvo Hrvatske i Slavonije se poveava za 41%, a u Lici i Krbavi 1010/.18 Donjolapako stanovnitvo se za isto vrijeme poveava sa 16960 na 19635, ono raste za 13,62%, a to je jedva neto iznad upanijskog prosjeka. 1 9 Slian uvid nam daju podaci o gustoi stanovnitva, koja se u istom razdoblju u Hrvatskoj i Slavoniji poveava sa 43,22
18 J. Lakato, nav. dj. 5. 19 M. Koreni, nav. dj. 202.
na 61,60, a u Lici i Krbavi sa 29,83 na 33,0. U 1910. godini donjolapaki kotar ima gustou 32,30 stanovnika. 20 Nacionalna struktura stanovnitva donjolapakog kotara u 1900. i 1910. godini je slijedea: 21
Kotar Donji Lapac Donji Lapac Srb Cijeli kotar Svega 1900. 1910. 10273 6700 16973 10210 7223 17433
1900.
%
13,0 1,1 8,3
Srba 1910.
8855 7140
%
86.7 99.8
87,0 98,9
91,7
15995
91,7
U ovom radu, obzirom na njegovu namjenu, vrlo su korisni podaci o porodicama koje su pred prvi svjetski rat naseljavale donjolapaka i srbska sela. Radoslav M. Gruji u svom radu Plemenski rjenik liko-krbavske upanije (Zagreb, 1917), sainjenu prema popisu stanovnitva 1910. godine, abecedno je sredio, uz ostalo, sva lika prezimena po naseljima i broju kua u njima. Stjepan Pavii u knjizi Seobe i naselja u Lici (Zagreb, 1962) navodi, kako kae, dananje stanje porodica po broju kua u selima, oigledno, koristei Grujieve podatke. 22 Promjene koje su se u meuvremenu zbile u mnogom su izmijenile ovu sliku, djelomino ak drastino. Ipak, ona ostaje svjedoanstvo za jedno razmjerno dugo razdoblje lapake i srbske povijesti koje je bilo prijelomno kako u odnosu prema ranijoj prolosti, tako i prema budunosti iji smo danas suvremenici.
20 J. Lakato, nav. dj. 21 J. Lakato, nav. dj. 22 Navodimo pomenute opini po popisu iz 10. 12. podatke o porodicama i broju njihovih kua u srbskoj i donjolapakoj 1910. godine:
Srbsko podruje: Srb: Batinice (5 kua), Bogdanovii (2), B u r n j a j e (1), Buii (1), Buzdumi (3), Damnjanovii (19), Desnice (11), Dubajii (1), umii. (i), Gajica (1), Grbii (6), Grubjeii (1), J u r i i (1), Kalinii (17), Karleue (3), Mandii (3), Mileusnii (7), Miljui (12), Obradovi! (1), Omikusi (2), oegovii (4), Peii (3), Prijii (13), Raenovii (37), Rajaci (4), Rastovii (19), Raete (1), Rauo (15), Starevii (1), Stojsavljevii (2), Trbulin (4), Torbica (6), Ugrice (2), Zeci (1) i Zeelj i (5). Kuplrovo: Batinice (8), Bosnii (2), Brkii (6), Burnjaje (2), Bursai (1), Cvjetani (2), alii (3), Damjanovii (26), Desnice (1), Grubiii (3), Jagliii (1), Kneevii (1), Lukii (15), Mikovii (10), Novakovii (3), Obradovi! (2), Opaii (2), Peanci (8), Petkovii (3), Petrovii (4), Saii (1-1), Sijani (12), Trninii (il), Ugrice (3) i Zaviii (2). Tikovac.-Babii (5), Bursai (6), Daljevii (1), Dragiii (13), umii (7), Grubori (5), Starevii (3) i Torbice (12). Kaldrma: Bursai (2), Zorii (8). Osreci: Bokani (28), Grbii (14), Kameriko (2), Kenjalo (1), Novakovii (4), Pavkovii (34), Peii (12), Romii (1), Saii (1) i Zorii (22). Drenovac: Jarii (5), Jelae (2), Kamberi (1), Kenjalo (1), Milanovii (2) i Sevo (11), Dugopolje: Bokani (2), Pavkovii (2), Rodii (7), Tankosii (12), Zeljkovii (7). Neteka: Batinice (1), Bujii (12), opii (2), Dubajii (12), Dukii (1), Ivanevii (3), J o v a nii (1), Oegovii (3), Pilje (il), Raenovii (10), Rastovii (4), Surle (1) i Vejinovii (2). Suvaja: Bogunovii (7), Cukovii (1), Copii (37), Dekii (1), Dobrijevii (1), Dre (1), Dubaii (21), Dukii (4), ukii (9), Jelae (3), Jovanii (10), K e e (19), Kerkezi (1), Kolundii (5), Koii (4), Krtinii (1), Kukii (6), Medici (8), Mudrinii (1), Obradovii (1), Pavkovii (1), Piplice (3), Puae (10), Raenovii (1), Sladakovii (3), Vekii (2), Vjetice (2) i Zutii (2). Zaklopac: Babii (2), Bakoti (3), Copii (1), Dobrijevii (1), Dre (3), Dubajii (1), J e l a e (6), Kantari (3), Malbae (U), Medii (24), Mudrinii (14), Piplice (3), Puae (1), Solee (1), Vojnovii (1) i Vujini (5). Brotnja: Bakoti (5), Bogdanovii (2), Dre (13), Dropci (3), Dubaii (2), Eani (1), lvezii (8), J e l a e (1), Jelii (6), Kesii (5), Novakovii (3), Pilje (7), Pualii (10), Raenovii (1) i Vuke (1).
U najveem dijelu dananje Like turska vlast nestaje tokom bekog rata (16831699). Tek na uskom pojasu zemljita uz habsburko-tursku granicu, koji obuhvaa pored ostalog lapako i srbsko podruje, produen je njezin vijek skorio puno stoljee. Posljednjim ratom izmeu vievjekovnih protivnika Habsburke Monarhije i Turskog Carstva od 1788. do 1791. doli su Habsburgovci do ove nove steevine, koja je za njih bila samo geostrateka korekcija, odnosno, priprema za neki novi rat do kojeg, meutim, nije dolo. O ratu 17881791. godine pisah su skoro iskljuivo austrijski vojni pisci, bar o njegovu toku na hrvatsko-bosanskoj granici. 1 Nastojat emo, koristei njihove nerijetko proturjene iskaze, prikazati njegov tok na ovom dijelu granice jer je njegovom historijom promijenjen smjer povijesnog zbivanja u lapakom i srbskom kraju. U dugotrajnim habsburkim pripremama za rat kojim je trebalo slomiti Tursko Carstvo kao evropsku silu, nastojalo se, meu ostalim, iskoristiti utjecaj katolikog i pravoslavnog svetenstva meu hrianskim stanovnitvom na turskoj granici. Njihovim posredstvom eljelo se navesti to vie ljudi da se presele na habsburku stranu kako bi ograniili privrednu aktivnost i smanjili broj ljudstva sposobnog za ratovanje na turskoj strani. S druge strane
Lapako podruje Dobroselo: Banjci (3), Beslai (9), Dre (7), Grozdanii (2), Gvozdenovii (3), Jazici (5), Kantari (22), Mandii (15), Medii (18), Petrovii (3), Stevii (5), Stikovci (12), Sarci (16), Skrbii (3), Tizii (2), Vojnovii (9) i Vuke (9). Doljane: Divjaci (4), Dragovii (2), Dre (2), Dukii (9), ape (6), Kantari (1), Krnete (5), Majstorovii (30), Medii (96), Mihii (5), Miljui (7), Mudrinii (1), Obradovii (40), Opaii (10), Orelji (14), Paii (14), Petrovii (22), Radakovii (24), Stikovci (11) i Zaviii (1). Donji i Gornji Lapac (srpske porodice): Bajii (13), Balai (4), Bogunovii (2), Dimii (4), Divjaci (25), Durakovli (24), ekii (2), Dukii (6), Kantari (1), Kosanovii (16), Krnete (5), Kuge (13), Lavrnje (3), Ljiljak (2), Mileusnii (13), Miloevii (9), Nevajda (1), Nikii (1), Obradovii (18), Opaii (13), Opale (4), Raete (76), Sedlani (4), Starevii (3), Stijelje (1), Saii (2). Tadii (1), Torbice (1), Traivuk (1), Vitasi (1), Vignjevii (7), Vladetii (17), Vlatkovii (12), Vojvodii (8), Zaviii (1), i Zunjii (2), te hrvatske porodice: Beronii (2), Culjati (4), Doeni (5), Gnjatovii (1), Ivanuii (4), Karani (1), Markovinovi! (25), Matovinovii (1), Perii (1) i Skenderi (5). Oraovac (srpske porodice): Ajdukovii (23), Bibii (11), Blanue (1), Bosnii (6), Djakovii (5), Dukii (9), J u r i i (3), Jelii (1), Medakovii (2), Mrkobrade (2), Paskai (3), Pupavci (2), Radulovii (2), Savatovii (5), Stijelje (8), Vlajii (3), Zobenice (21) te hrvatske porodice: Kneevii (3) i Sikii (6). Dnopolje: Basarii (3), Blanue (1), Bogunovii (7), Dukii (16), Kljajii (10), Mre (19), Obradovii (17), Opaii (21), P o u e (19), Saii (31), Tadii (4), Time (31), Uzelci ( ), Vignjevii (6) i Zunii (1). Kruge: Balai (32), Beiri (9), Biljetine (4), Blanue (30), Kovaevi! (U), Krtinii (9), Time (1), Vojvodii (1) i Vujanovii (3). Nebljusi: Banjani (3), Bogunovii (6), Bubale (43), Cuak (19), Dobrovii (2), Dotlii (8), Kenjale (8), Ljubovii (17), Matii (6), Poue (3), popovii (53), Raete (1), Repci (29), Smrzlii (2), Skorii (U), Time (1), Vladetii (1), Vlatkovii (7) i Vranjei (2). Borievac: Babii (4), Bakarii (1), Blaevii (6), Brkii (6), Dasovii (1), Dragievii (1), Gaparovii (2), Ivanii (1), Kneevii (5), Kovaii (2), Kovaevii (15), Krpani (8), Mikulini (1), Pavelii (U), Paviii (36), Pilipii (1), Sarii (3) i Tomiii (1). 1 Vidjeti: August Graffer, Kurze Geschichte der Kais, Keenigl. Regimenter, Corps, und Anderen Militaer-Branchen . . . III, Wien 1800; Franz Julius Fras, Vollstndige Topographie der Karlstdter Militairgrenze in Kroatien..., Agram 1850; Fran Vaniek, Specialgeschichte der Militargrenze IIIIV, Wien 1875; Vaso Cubrilovi, Bosanski frajkori u austro-turskom ratu 17881791, Brastovo 27 (1933) 102131.
uveliko se raunalo na novaenje prebjega s turske strane u tzv. dobrovoljake jedinice, frajkore (Freicorps). Meutim, u godinama pred rat, austrijska propaganda u Bosni bila je loe voena, iako su se brojni pojedinci nudili dvorskoj slubi da djeluju u tom smislu. Ipak, izbjeglice su prelazile na austrijsku stranu skoro iskljuivo poticane od pravoslavnog svetenstva. Bosanski franjevci bili su u tome znatno suzdraniji. 2 Do poetka rata Liki frajkor imao je 331, a Otoki 167 ljudi. 3 Velik utjecaj na pravoslavno, tj. srpsko stanovnitvo Gornjeg Pounja, kako s jedne tako i druge strane dravne granice, imao je manastir Rmanj. Iako je smjeten na uu Unca u Unu i pripada dabrobosanskoj eparhiji, u njegovom je bratstvu uvijek bilo dosta kaluera porijeklom iz Hrvatske. Tako je bilo i pred ovaj rat a pogotovo ako se ima u vidu da su svi kalueri, neovisno o svojoj zaviajnosti ili o bilo emu drugom, bili austrijske pristalice. Oni su najvjerojatnije ve i ranije bili povezani sa krajikim vlastima obeavajui svoju pomo u sluaju izbijanja rata, koja uistinu nije izostala.4 Rat je objavljen 9. februara 1788. godine u Beu, Carigradu, Beogradu i na cijelom krajikom kordonu od Like do Moldavije. Odmah su uslijedili napadi austrijske vojske na cijeloj liniji fronta. Austrija je za ovu vojnu pripremila 218.000 vojnika i 1.500 topova. Budui da nas u ovom radu zanimaju ratna zbivanja u lapakom i srbskom kraju i njihovoj okolini, ograniit emo se na podatke o desnom krilu au2 Vaniek kae da je episkop J o v a n o v i uz p o m o kostajnikog protopopa J o v a n a Popovia dogovori, prije poetka r a t a i tokom prvih mjeseci borbi da preseli 8000 srpskih porodica iz Bosne. Meutim, episkopov rad u tom smislu poinje tek u proljee 1788. godine, s tim da na bosansku granicu on sam dolazi tek u jesen iste godine. Vidjeti: V. Cubrilovi, nav. dj. 116, F. Vaniek, nav. dj. III 367. B a k i episkop J o v a n J o v a n o v i bio je od 1784. do 11786. karlovaki episkop, to je v j e r o jatno i bio jedan od glavnih razloga da mu se povjeri tako vana dunost. Iako Vaniek n a vodi 8000 serbische Familien po episkopovu pismu feldmarallajtnantu de Vinsu, podatak ne moemo prihvatiti bez opreza. Isti pisac kae na drugom m j e s t u da su Dubikom konvencijom od 29. decembra 1795. kojom se o k o n a v a razgranienje, etiri k a r l o v a k a krajika k a n tona dobila 45 sela, 1355 porodica i 12496 dua. Vidjeti: Vaniek, nav. dj. IV 68. Grbi objavljuje slijedee, ne navodei izvor: J o dok je rat trajao, sav srpski narod, to je bio uz meu na onoj strani, prijee na ovu stranu, da izbjegne turskom bjesnilu i oitome pokolju nadajui se, da e poslije r a t a opet povratiti se na svoja sjedita. Tako je prelo na ovu s t r a n u jo za v r i j e m e r a t a i t o : u regimentu liku 32311 dua, od kojih je stupilo u vojsku 591 u regimentu otoku 1446 dua, od kojih je stupilo u vojsku 256 u regimentu ogulinsku 1449 dua, od kojih je stupilo u v o j s k u 235 u regimentu slunjsku 1197 dua, od kojih je stupilo u vojsku 235. Vidjeti: Manojlo Grbi, K a r l o v a k o vladianstvo. Prilog k istoriji srpske pravoslavne crkve, I, K a r l o v a c 1891, 107. V. Cubrilovi u svom radu (nav. dj. 115) govori o nekoliko hiljada porodica. Njegovo istraivanje prihvaa Slavko Gavrilovi: Vei deo izbjeglica na sektoru hrvatske Vojne granice dolazio je iz B o s a n s k e krajine, prvenstveno t a m o gdje je izmeu Austrije i T u r s k e bila suva granica. Turci su budno pazili na dranje raje i nastojali da spree njeno iseljavanje preko granice. Njihovi letei odredi krstarili su selima, upadali na austrijsku stranu, gonili izbjeglice i smirivali narod. Pa iako su dobro uvali klance i prolaze, ipak je emigraciju bilo nemogue spreiti, pa je ve do prolea 1788. iz Bosanske krajine u Hrvatsku prebeglo nekoliko hiljada porodica. Zene i deca upueni su u pozadinu, a sposobni m u k a r c i u f r a j k o r (S. G., Prilog istoriji trgovine i migracije BalkanPodunavlje XVIII i X I X stolea, B e o g r a d 1969, 3 Sudei po istraivanjima V. Cubrilovia naroito su bila uestala ve od jeseni 1787. prebjegav a n j a u liku i otoku regimentu iz graninih bosanskih predjela: U jesen 1787. dolazili su s vie s t r a n a iz Vojne granice predloi austrijskim vojnim vlastima da se dozvoli stvaranje f r a j k o r a od dobrovoljaca iz Turske. Graniarski obrstvahtmajstser Kneevi .iz Otoca i jo neki oficiri traili su dozvolu da mogu za sluaj r a t a da osnuju frajkore. Kneevi je tvrdio da ima u Bosni uz liku granicu mnogo poznanika i od njih bi mogao osnovati frajkor. Od drave trai s a m o hleb, platu i debanu, j e r oni sami imaju oruje i druge potrebe, (nav. dj. 118). 4 F. Vaniek, nav. dj. I I I , 367168; M. Grbi, nav. dj. I, 106117.
188).
strijske vojske. To krilo sainjavao je Hrvatski armijski korpus sa 39.000 ljudi pod komandom kneza Liechtensteina. U njemu je bila Wallischova brigada s dva lika ratna bataljona u Graacu (2.582 ljudi), dva obrambena diviziona u Vrelu (890 ljudi), dva otoka bataljona (2.582 ljudi) i dva obrambena diviziona u Korenici (890) ljudi), graniarska artiljerija (400 ljudi) te frajkori u kojima se brojnost ljudstva poetkom rata znatno promijenila. 5 Za razliku od veine drugih dijelova ratita, na likom i otokom kordonu rat je otpoeo uspjeno. Ve 9. februara naveer bila su dva lika bataljona i dva otoka diviziona u Dobroselu, dva lika diviziona u Srbu, a jedan otoki bataljon pred Bihaem. 6 Iznenadni napad bio je takav da turska vojska nije bila sposobna oduprijeti se naletu austrijskih krajinika pa se povukla, a muslimansko stanovnitvo Lapca i Srba uglavnom se razbjealo u strahu za svoj goli ivot. Razbjenjela turska vojska potom pali manastir Rmanj, a njegovo bratstvo zajedno sa nekih hiljadu srpskih porodica prelazi pod zatitu likih i otokih krajinika. Iz tih dana poznata su nam imena nekih kaluera: Spiridon Kaleni, J e remija Bubalo, Joaniikije Raenovi, Hrisantije Polovina, Vikentije Srbadija, Teodosije Tepavac, Nikodim Mileusni, Neofit Ajdukovi i iguman Vasilije Crnobrnja. 7 Dio ovih izbjeglica, odmah svrstanih u frajkore, odlino je sluio svojim novim gospodarima u daljim okrajima. Dva su tome razloga: mrnja prema doskoranjim turskim gospodarima i besprimjerna hrabrost kojoj je ilo u prilog dobro poznavanje Bosanske krajine. Nakon ovog poetnog uspjeha generalmajor Wallisch naredio je svojim jedinicama da to prije utvrde osvojene poloaje anevima i raznim drugim utvrdama. U isto vrijeme Liani i Otoani pustoe bosanskom stranom, unitavajui sve to bi turskoj vojsci moglo posluiti za snabdijevanje. 8 Kakva su se zvjerstva tada inila s jedne i druge ratujue strane, nije nam poznato iz pisanih izvora (ako su se uope sauvah), ali ne treba sumnjati da ih nije bilo. Hronologiju ratovanja iz ovih dana nije uvijek mogue pouzdano utvrditi. Austrijski vojni pisci uveavah su uspjehe, a umanjivah neuspjehe svoje vojske. Tako su postupali i Turci kao to se obino i radi. Budui da su izvori 0 tome nastali u razliitim vremenima, obino bez naunih poticaja, s ogranienim uvidom u grau ili bez nje, njihove radove moramo prihvaati s rezervom. Slijedit emo i usporeivati neke iskaze, prvenstveno Grfferove, Frasove 1 Vaniekove. Grffer nas izvjetava o trosatnoj bici jedinice majora Kovaevia s turskom vojskom pored Grahova, voenoj 26. februara. Uz etrdeset vojnika ginu dvoF. Vaniek, nav. dj., III, 374376. U ve pominjanom Cubrilovievu radu ocjenjuje se austrijski ratni p l a n : P r v a i n a j v e a pogreka nainjena je jo pri razmjetanju vojske. Mesto da osiguraju granicu manjim odeljenjima a na vanijim strategijskim t a k a m a da se skupe glavne snage, koje bi zadale odluan u d a r a c protivniku, austrijski generali, elei da to bolje zatite stanovnitvo Vojne g r a n i c e od turskih upada i pljake, razvukli su vojsku od 280.000 m o m a k a uz granicu od L i k e do Bukovine. T i m e se izgubila svaka ofanzivna raoc. (nav. dj. 112). 6 F. Vaniek, nav. dj., III, 377. P o e t k u neprijateljstva prethodio je poziv na p r e d a j u : 9. i e b r u a r a izjutra poslae se patenti preko granice. Toga dana popodne poslae se j a k e strae na tursko zemljite . . . od like r e gimente Ostrovici i Vakupu da pozove T u r k e na predaju. Treba ih opomenuti na obeanja, koja daje proglas pa ako se predaju, pokupiti iz zamkova oruje i municiju, a njihovo oruje da im se o s t a v i . . . (V. Cubrilovi, nav. dj. 113). 7 F. Vaniek, nav. dj. III, 368, 380; M. Grbi, nav. dj. I, 115119, 174. 8 F. Vaniek, nav. dj. III, 380. 5
jica paa, a zarobljena je i jedna zastava. Hrabrou su se istakli zastavnik Krmpoti i narednik Sekuli. 9 Vaniek pak pie da je u zoru, 27. februara dvjesto Liana pod zapovjednitvom zastavnika Krmpotia napalo tursku vojsku kod Unca i pobilo etrdeset vojnika, a ostale satjeralo u rijeku. Zarobljene su dvije zastave i petnaest konja. 10 Ni u jednoj ni u drugoj vijesti nita se ne kae o rtvama Liana, a ni o bilo emu drugom. Ostaje pitanje da 11 je uistinu rije o dvije bitke ili samo o jednoj. Mogue su i jedna i druga pretpostavka. Dalje posjedanje turskog zemljita je znatno usporenije. Srbski klanac i Bobara su zauzeti 4. marta napadam Liana. Po potonjim vijestima zakljuujemo da Bobara postaje najistureniji austrijski utvreni poloaj. Istovremeno i druga skupina likih krajinika, predvoena majorom Nikiem, arkama uznemirava Kulen Vakuf. Na slian nain napadaju Otoani 25. marta Golubi kod Bihaa. 11 Tokom marta 1788. godine i formalno je oko,nano ureenje frajkora Like regimente. Iako je frajkor u stvari postojao ve prije poetka rata s pominjanim 331 ovjekom (meu njima je bio i tada uveni harambaa Sujica s 50 lanova svoje druine), austrijske vojne vlasti su bile neodlune pred pitanjem kako naj svrsishodni je vojniki iskoristiti ove bosanske izbjeglice. Budui da se isto pitanje postavljalo du cijele bosanske i jo vie srbijanske granice, odlueno je da se frajkori i formalno urede s najvanijom zadaom da spreavaju upade turskih krajinika, naroito na tzv. suvoj mei jer su kao najpokretljivije jedinice za to bili i najspremniji. Jezgru frajkora inili su sereani koji su stekli ratniko iskustvo u mnogogodinjem suzbijanju hajduije i upada turskih krajinika. U skladu s ratnim potrebama frajkori se razvijaju u najpouzdanije izviake jedinice, koje se sa svojih zadataka uz to, skoro, nikada ne vraaju bez plijena. Frajkori su takoer letei odredi koji se u dubljoj bosanskoj pozadini mogu uputati u vrlo opasne poduhvate. Pored toga oni uestvuju u svim bitkama austrijske vojske, redovno predstavljajui 'njene izvidnice i prve borbene odredeLiki frajkor je ratovao s nekih 600 ljudi, ali iako je bio razmjerno malobrojna jedinica, njegov udio u ratu bio je znatno vei od njegovog broja. Unato mnogo puta potvrenoj hrabrosti nijedan bosanski podanik u frajkoru nije dobio oficirski in, dok je u srbijanskim frajkorima to bio prilino est sluaj. U Likom frajkoru su i podoficiri i ofidiri bili liki krajinici (dok su u poetku skoro svi bili njemake narodnosti). Meu Starjeinama se naroito isticao zastavnik Boo Budisavljevi. Kasnije njegov komandant postaje pukovnik Jovan Kovaevi. Djelatnost ovog frajkora bdla je najvie usmjerena prema Kulen Vakufu i Petrovcu. U isto vrijeme se stvara Otoki frajkor u kome su vremenom naroito brojni stanovnici Nebljusa i Doljana. 12 Slijedea Vaniekova vijest je tek od 21. maja, kada jedan bataljon Liana prodire do Grahova, a potom do Prologa i ak do Livna. On se povlai s turskog podruja poetkom juna titei do Dobrosela seobu stanovnitva 24 bosanska sela s njihovom pokretnom imovinom.
9 10 U 12 A. F. F. V. Grffer, nav. dj. II, 269170, a njegov navod oito koristi F r a s (nav. dj. 171). Vaniek, nav. dj. III, 381382. Vaniek, isto mj. Cubrilovi: nav. dj. 120121.
Grffer govori o prodoru na istom pravcu poetkom juna. Obavjetava nas 0 brojnosti jedinice 1.200 krajinika i o njezinu komandantu pukovniku Frhlichu. Dok je austrijska vojska, kako kae Vaniek, tako harala po dubokoj turskoj pozadini, napada u isto vrijeme, 23. maja, oko 700 turskih vojnika utvreno selo Oigrije u kome se u asu napada nalazilo samo trideset Liana iz Zemaljskog obrambenog diviziona i trideset ljudi iz frajkora, kojima je skupno zapovijedao kaplar Stoji. U neravnopravnoj borbi Liani su uspjeli odbiti etiri turska juria. Odupirali su se sve dok im nije doao u pomo kapetan Orekovi s jednim divizionom i trideset dobrovoljaca, to je napadae natjeralo da se povuku u Kulen Vakuf, nosei tridesetoricu svojih poginulih suboraca, meu njima i agu Zambegovia, svoga komandanta. Toliko po Vanieku. Grffer izvjetava o napadu 600 vojnika, zatim o petosatnom trajanju borbe do dolaska pomoi. etiri turska juria kroz tako kratko vrijeme govore o estini bitke, ali objanjavaju i velik broj poginulih napadaa (ak pedeset). Po ovom drugom izvjetaju kapetan Dane Orekovi doao je u pomo opkoljenim s jednim divizionom i pedeset dobrovoljaca. Kako se na drugim frontovima inae ratovalo dosta traljavo, car Josip II je bio ushien hrabrou likih krajinika i frajkora. Stojia, u stvari Stoia. kako ispravno navodi Grffer, sereanskog harambau nepoznatog imena car obdaruje skupocjenim zlatnim medaljama, a krajinicima i frajkorima koji su bili u okruenju daje pedeset dukata. Orekovi je unaprijeen u in majora. 13 Veliku odvanost i ratniko umijee pokazao je poetkom jula zastavnik Budisavljevi prodrijevi s 15 sereana ak do Glamoa. Ova aica dobrovoljaca usudila se opasno izazivati gradsku posadu. Bili su se, naime, uspeli na zid tvrave. Vratili su se bez gubitaka, jedino je Budisavljevi bio lake ranjen. Grffer kae da je tom prilikom Budisavljevi izviao s unakim hajducima (Freibeutern), Odmah potom njegovi sereani su natjerali u bijeg 400 turskih vojnika koji su namjeravali napasti i opljakati izbjeglice iz Podia i Zbijega okupljene u Gornjem Uncu. 14 U pisanim izvjetajima o ovom dijelu ratita ponovo se uti pa o zbivanjima do sredine augusta ne znamo mnogo, upravo kao da se i nije ratovalo. Moda nam ovu utnju objanjava kratkotrajno primirje, a ve 15. augusta, Liki divizion sa 400 do 500 ljudi napada zatitnicu ubrane ljetine na Uncu, a pored toga uspijeva spaliti splavove pripremljene za njezin prijevoz. Tzv. mali iE kordonski rat dobiva jo jedan vaan poticaj sredinom ljeta 1 pretvara se u bitku za ljetinu o kojoj uveliko ovisi uspjeh jedne i druge zaraene strane. Ljetina se otima svuda, na njivama ali i iz spremita. Na primjer, neto kasnije, 21. augusta napada major Kovaevi s 300 ljudi Likog diviziona i 300 sereana iz Frajkora (inae Srbljana) Odake bega Filipovia i uspijeva ih spaliti unato upornoj obrani branilaca. Pri tom su zarobljene dvije zastave, zaplijenjeno je dosta rogate stoke i konja, ime su se napadai uspjeli povui. Vijesti slabo istiu ono to je vjerojatno bilo najvanije zapaljena je skupljena ljetina. Ovaj uspjeh osigurao je Kovaeviu unapreenje u in potpukovnika. 15
13 F. Vaniek, nav. dj. III, 391392 A. Grifer nav. dj. II, 268, 270. Grffer pie kapiarovo prezime Stossich, dakle stoi. Radoslov M. Gruji u svom radu Plemenski rjenik likokrbavske upanije (Zagreb, 1917) obavjetava o est kua Stoia u Udbini, dok se Stojiii nigdje ne pominju. 14 F. Vaniek, isto mj. A. Grffer, nav. dj. II, 270. 15 F. Vaniek, nav. dj. III, 394395, A. Grffer 'nav. dj. II, 270. .
Navest emo jo jedan primjer. U ovo vrijeme u selu Doljanima na desnoj obali Une nije bilo jae turske posade. Upravo tada stie na kordon Otoke regimente vijest o prikupljanju turske vojske koja se iz Ripa, Oraca i Kulen Vakufa prikupljala u Doljanima pod zapovjednitvom Ibrahima Baia s namjerom da provali na austrijsku strainu i zauzme Kamensko. Da bi je preduprijedili, petstotinjak Otoana pod komandom majora Simbschena prodire iza ponoi, 21. augusta s Kamenskog preko Lopate i Pirovita na Unu, zauzima rijene prijelaze Loskun i Klievi-Brod te prelazi na drugu stranu unitavajui pri tom jedno malo tursko utvrenje. Nejasno je kako su se stanovnici Doljana oduprli Otoanima. U svakom sluaju otoki krajinici su spalili selo, a 42 njegova itelja poveli u zarobljenitvo. Branitelji su se povukli u seosku kulu (u kojoj je inae bila pohranjena sva njihova ljetina) i odatle se uspjeno branih zadajui napadaima priline gubitke. U strahu od mogueg pritjecanja pomoi Doljanima iz oblinjih mjesta, Otoani pale istog dana predveer opsjednutu kulu i povlae 6e sa 172 zarobljenika. Autor nam nije rekao tko su bili, ali za pretpostaviti je da se preteno radi o enama, djeci i starcima. 16 Dakle, selo je napadnuto da bi se otela ili unitila ljetina, spalile stambene i gospodarske kue, a stanovnitvo prevelo na austrijsku stranu, kada to ve nije htjelo uiniti vlastitom voljom. Takvo meusobno obraunavanje u kome nadasve strada seljatvo neovisno o vjeri i narodnosti, ne prestaje ni u jesen iste godine. Ve pominjani neobuzdano hrabri zastavnik Budisavljevi prodire 13. septembra s 50 sereana u pljakakom pohodu do Petrovca i usprkos potjeri bez ikakvih gubitaka uspijeva dotjerati 500 goveda i 20 koinja. Neovisno da li je tana ova Vaniekova vijest ili pak Grfferova (po kojoj je napljakano 200 komada rogate stoke a u obraurnu s goniocima poginuo je aga Dizdarevi), ostaje pria o pljaki koja kao da daje smisao ivotu krajinika s jedne ili druge strane granice. 17 Krajem septembra Budisavljevi je ve kod Glamoa. Ovom prilikom sa 200 sereana spaljuje muslimansko selo Holopi i vraa se sa 400 komada rogate stoke i 24 konja. Po Grfferu Budisavljevi spaljuje ovo selo u nonom prepadu 23. na 24. septembra. Naravno, Grffer ne govori ni rijei o ljudima koji su vjerojatno ivi izgorjeli u vlastitim domovima. On nas izvjetava o 70 komada opljakane rogate stoke. Navodi da se Budisavljevi u povratku sukobio s turskom vojskom, ali se uspjeno izvukao zajedno s plijenom. Pria se ponavlja koncem oktobra, s tom razlikom to su ovom prilikom zastavnici Krpan i Mesi predvodnici po 100 sereana s kojima idu da izvide prikupljanja turske vojske oko Kulen Vakufa i Bjelajskog polja. Prodrijevi preko Borievca u okolinu Vakufa, sereani koriste priliku da bi napljakali 190 komada rogate stoke, 18 dok se o samom izvianju ne kae nita. Zanimljivo je da se Vaniek stalno trudi da prikrije pljakake pohode krajinika i frajkora. On obino naglaava da je u pitanju presretanje namjera napadaa, izvianje kretanja turske vojske ili neto tome slino. Po svaku cijenu nas hoe uvjeriti u istou krajikog vitetva i uzvienost pobuda Habsburke Monarhije u ovom ratu. Ipak, svaka vijest, ma kako bila izreena,
16 F. Vaniek, nav. dj. III, 403404. 17 F. Vaniek, nav. dj. III, 410411, A. Grffer, nav. dj. It, 270, 18 F. Vaniek, isto, mj., A. Grffer, isto mj.
uvijek nas iznova suoava s patnjama naeg ivlja, neovisno o njegovom, narodnosnom, vjerskom ili geopolitikom odreenju. U besmislenom umiranju i patnjama pojedinaca i naroda svaki pojedinani sluaj trebao je sluiti produbljavanju vjekovnih raskola i interesu suprotstavljenih imperija. Druga godina ratovanja kao da svojim poetkom donosa preokret. Vrlo ogranieni uspjesi ili ak porazi austrijske vojske u ovom ratu tokom 1788. morah su se nuno odraziti na ratovanje u Gornjem Pounju. Muslimansko stanovnitvo, odluujua snaga turske vojske u Bosnfi, postaje znatno samopouzdanije, a turska vojska i pohodi okrutniji. Bosanski krajinici sve se uestalije zalijeu u Vojnu krajinu palei, ubijajui i pljakajui, tj. vraajui ravnom mjerom. Naroito im je stalo da na sve mogue naine onemogue seobe na austrijsku stranu. Oigledno cilj je bio sauvati svoje podlonike, raju. Vremenom im seobe zadaju sve manje glavobolja jer su bosanski Srbi, inae ogromna veina izbjeglica, sve manje skloni naputati svoja sela.19 Grffer kae da je u jednom okraju kod Ostroca (Ostrovatz) koncem februara 1789. pao zastavnik Budisavljevi. Isuvie je izletio s trojicom krajinika i poginuo pogoen u glavu (mit einer kleinen Kugell). Vaniekova vijest je drugaija. Poetkom proljea 4. aprila, turska vojska koristi prvu priliku da provali u pljakakom pohodu na liku stranu. Uspjelo joj je pohvatati oko 600 ovaca i 69 komada rogate stoke. Tom prilikom poginuo je Budisavljevi, a njegova odsjeena glava poklonjena je vakufskom begu. Dalji slijed dogaaja kao da je preuzet iz narodne epike. Da bi osvetio sinovljevu smrt, njegov ve ostarjeli otac, inae jebilirter natporunik i druga dva njegova sina, takoer oficiri u Likoj regimenti, trae i dobivaju Vallischovu dozvolu da skupe 500 dobrovoljaca da osvete sina i brata. Ve 15. aprila su prodrli ak do Kljua, gdje se u to vrijeme nalazio vakufski beg Ibrahim Kulenovi kome je poklonjena Budisavljevieva glava. Moramo naglasiti da je ovaj beg takoe bio vrlo ugledan zbog svoje hrabrosti. U silovitom napadu na Klju izgleda da je presudno bilo iznenaenje. Mnotvo njegovih itelja je izginulo, meu njima i beg Kulenovi. Preivjeli su se sklonih u tvravu da bi u njoj, sudei po vijestima, doivjeli mnogo goru sudbinu jer su zajedno s kulom ivi spaljeni. Sto jest, a to nije istina u ovoj prii, nismo bili u mogunosti da provjerimo. Wiener Zeitung ju je sauvao za budunost lankom napisanim neposredno iza dogaaja. Vaniek ju je unio u historiju Vojne krajine. 20 U maju 1789. preokree se stanje na ratitu u Gornjem Pounju. Oko 6.000 turskih vojnika, po Vanieku, napalo je 21. maja najistureniji austrijski utvreni poloaj u Bobari. Malobrojnoj posadi pohitalo je u pomo 240 ljudi predvoenih potpukovnikom Kovaeviem. Pomo je stigla rano ujutro shjedeeg dana, ali je bila i suvie slaba da bi se mogla uspjeno oduprijeti daleko premonijoj turskoj vojnoj sili. Branioci su jezivo stradah. Izgubili su 224 ovjeka, to usmrena, to zarobljena. Izginula je skoro cijela kompanija kapetana Franza Anthonija von Siegenfelda. Do kraja su branili posjednutu uzvisinu desno nad bobarskim ancem (Siegenfeld i natporunik Filipovi su preivjeli, ali su pali u zarobljenitvo. Po carevu nareenju ovaj prvi je otkupljen u augustu iste godine za 200 dukata i 66 talira). Kapetan Kii je branio
19 Vidi Cubrilovi, nav. dj. 117. 20 A. Grffer, isto mj., F. Vaniek, nav. dj. III, 434. Vidjeti takoer Wiener Zeltung, br. 37 od 9. m a j a 1789, V. Cubrilovi, nav. dj. 125.
anac punih dvanaest sati vrlo dobro usmjeravanom vatrom, tako da je napadae poprilino prorijedio, a potom se nou probio do potpukovnika Kovaevia u Srbskom klancu. U povlaenju nije imao gubitaka. U njegovoj jedinici su se meu oficirima naroito istakli natporunik baron Euler i zastavnik Mudrovi. Vaniek tvrdi da je, u ovom od poetka rata najeem okraju u Gornjem Pounju, turska vojska imala oko 60(T mrtvih i 150 ranjenih. Slijedeeg dana, 23. maja, turska bujica se prelila do Srba, ali kako su njezini zapovjednici odmah shvatih da je mjesto isuvie jako utvreno, zadovoljili su se pljakom i paljevinom okolnih sela. Moemo zamisliti kakva je bila osveta nad dojueranjim turskim podanicima. Svoje jedinice su potom usmjerili prema Dobroselu, pred kojim su se i ulogorili u pripremanju napada. Tu im se pridruuje pojaanje od 2.000 ljudi pristiglih iz Kulen Vakufa. Nesrazmjer u odnosu snaga branilaca i napadaa je i ovdje velik. U utvrenom Dobroselu nalazio se bataljon Liana s pukovnikom Frhlichom na elu. Na dan poetka turskog napada 27. marta, pristie opsjednutima pomo 2.000 Otoana predvoenih pukovnikom Kulnekom. Bitka je poela oko 9 sati turskim napadom u tri pravca. Jedna kolona se usmjerila na Lapac, spaljujui usputne ardake. Srednja je opkolila Dobroselo, napadajui ga jakom puanom vatrom. Trea se obruila na Babin Kraj koji je branila Udbinska kompanija kapetana Filipa Kneevia. Presudan je bio napad na Dobroselo. Vaniek pie da je turska vojska s promjenljivom sreom napadala ovo utvreno mjesto dvanaest sati. Neuspjeni jurii napadaa izmjenjivah su se s neuspjenim pokuajima branilaca da uzvrate protunapadom. Pred mrak krajinicima ponestaje municije pa oni odluuju napustili svoje poloaje. Njihovo povlaenje je, meutim, otkriveno pa ih je turska konjica poela progoniti. No je sprijeila vei pokolj krajinika. Bio je to jo jedan teak poraz austrijske vojske. Poginulo je 136 krajinika i 5 oficira a meu njima i kapetan Kneevi. Trojica oficira i 53 vojnika su ranjeni. Jedan oficir i 54 krajinika su zarobljeni. Vaniek navodi da je turska vojska imala 1.200 mrtvih i ranjenih. Smatramo ovaj podatak pretjeranim. Grfferov izvjetaj je neto drugaiji. Po njemu je Frhlich, komandant Like regimente i on brani Dobroselo (ali zajedno s otokim pukovnikom Weilerom) predvodei 1.500 vojnika. Branitelji su raspolagali sa est topova. U desetosatnoj bici odbili su devet juria 10.000 turskih vojnika. Od toga ih je 500 ubijeno, a 200 ranjeno, meu njima i Mustajpaa Skopljak. Kada je zanoilo, krajinici su zapalili utvrenja i povukli se u Mazin. Bitka kod Babina Kraja je zavrena austrijskim porazom u kome je Udbinska kompanija imala vrlo teke gubitke. Poginulo je 46 krajinika i trojica oficira, meu njima i kapetan Filip Kneevi. U bici su se hrabrou isticale starjeine kompanije: Bogovi, Pavao Orekovi, Ilija Kneevi, Lonar, Horodinsky, Doen i zastavnici Frhlich i Krpan. 21 Time je u Gornjem Pounju obnovljena turska vlast nad najveim dijelom prostora kojeg su poetkom rata osvojile austrijske jedinice. Tako e, uglavnom ostati sve do kraja rata. Daljih vijesti o ratovanju na ovom prostoru nema ni kod Grffera, ni kod Frasa, ni kod Vanieka za 1789. do jula 1790. Naravno, to ne znai da je granica bila u miru. Vie je nego sigurno da se i dalje pljakala ljetina i stoka,
21 F. Vaniek, nav. dj. III, 436438, A. Grffer, nav. dj. II, 267, 271, F. J. F r a s , nav. dj. 111.
palila sela, ubijalo i s jedne i s druge strane. Moemo pretpostaviti da su tada naroito stradali lapako i srbsko podruje, jer su se od maja 1789. protivnike vojske na njemu neposredno sudarale. O svemu tome nema vijesti, jer je to bio sitan, okrutan i izmirujui pogranini rat u kome nisu uestvovale vee vojne jedinice, ve manje skupine krajinika i frajkora. Tek 13. jula 1790. zabiljeen je prodor dviju likih kompanija pod zapovjednitvom kapetana Orekovia iz Mazina na Bobaru i Petrovac. Istovremeno prodire porunik Budisavljevi iz 1. banske regimente sa sereanima do Vakufa. Rezultati pohoda su uniteni usjevi i sijeno u okolini Vakufa te pljaka 158 komada ovaca.22 Ovaj beskrajni i bezuspjeni rat poeo se privoditi kraju na hrvatsko-bosanskoj krajikoj granici primirjem dogovorenim oktobra 1790. Pregovori o miru su okonani 4. augusta 1791. godine ugovorom u Svitovu. Jedini austrijski dobitak je 11,5 kv milja zemlje u Pounju koji su obuhvaali lapako i srbsko podruje. 23 Meutim, mira i konanog razgranienja nije bilo sve do 1795. godine. Turci su obilno koristili austrijske nevolje koje je ona imala u ratovima s Francuskom, prisiljavajui Habsburgovce da dre mnotvo krajinika u jako utvrenim selima: Dugopolje, Srb, Trubar, Brotnja, Doljane, Dobroselo, Borievac, Lapac i dalje prema Zavalju. Komesari za razgranienje feldmarallajtnant baron Schlaun i efendi Ismael Ismeti okonali su svoj posao 29. decembra 1795. godine tzv. Dubdkom konvencijom. 24 Tada dogovorena granina linija kasnije vie nije mijenjana.
Neofit Ajdukovi O dogaajima iz 1809. godine U dugoj povijesti Vojne krajine mnogo je istaknutih linosti, koje su nam danas veinom nepoznate. Samo je manji broj krajinika bio sposoban da se snagom ili umijeem svoje linosti prilagode svemu onom to se neminovno zahtijevalo od svakog prostog krajinika koji se htio uspinjati po hijerarhijskoj ljestvici sluenja Habsburgovcima. To se odnosilo naroito na pripadnike pravoslavne vjere, tj. izmatike. Tek samo manjina koja se uspjela prilagoditi ulazila je u opus radova bogate austrijske vojne historije. Krajinici su, istina, usmenom predajom, tj. pjesmom, pripovijeu ili tek nekom anegdotom pamtili svoje junake, ali je predaja vremenom slabila. Naroito se to osjea poslije razvojaenja Vojne krajine (1873) kada se ubrzano i bitno mijenjaju drutveni uvjeti ivota bivih krajinika i kada se poinje oblikovati znatno drugaija drutvena svijest. Narodna predaja sve
22 F. Vaniek, nav. dj. III, 469. 23 F Vaniek, nav. dj. III, 471472. Ova povrina je ravna 115. 828 2/8 rali (Joch). 24 F. Vaniek, nav. dj. IV, 5863.
vie blijedi, njezini ostaci se sve vise meusobno proimaju pa je u njima sve tee razlikovati vremenske slojeve i linosti da bi na koncu ostala jedino svijest o nekadanjoj krajikoj prolosti. A o njoj se ne zna skoro nita. Malo je predaja bilo zapisano u vrijeme dok su dogaaji i linosti jo ivjeli u oblicima usmenog narodnog stvaralatva jer je to onemoguavala izrazita kulturna zaostalost i nepismenost nekadanje Vojne krajine. Meu spaenima od zaborava je junatvo kupirovakog paroha Neofita Ajdukovia i naroda srhskog kraja iz 1809. godine za vrijeme turskog prodora u liki kordon koji se zbio istovremeno sa francuskim napadom na Liku s dalmatinske strane. 1 O Neofitu Ajdukoviu se najprije pisalo u Likaner Regimentsgeschichte (Povijest Like regimente) von Eggenbergera. 2 Meutim, u historiju Vojne krajine kao da ulazi slijedeim Vaniekovim recima, oigledno preuzetim od pomenutog pisca: Krajikoj povijesti pripada patriotsko djelo grko-istonog svetenika Neofita Ajdukovia. On je bio kao akon preseljen u posljednjem turskom ratu sa Austriji sklonim rmanjskim manastirskim bratstvom u hrvatsku Vojnu krajinu. Poto je cvjetajua Lapaka kotlina i skoro cijeli kraj dalje prema Srbu bio opustoen (Rije je o turskom upadu 1809. prim. D. R.), prohtjelo se Turcima prijei Kuk i Lumbardenik i prodrijeti sa svojim zlodjelima u srce zemlje. U asu, u kom nevolja dosie svoj vrhunac, organizirao je sijedi heroj svetenik sa braom Babi, krajinicima iz Tikovca, obranu sa velikom odlunou koja je onemoguila barbare da ostvare svoje planove. Stvorio je od iteljstva koje je izbjeglo po klancima Kuka i Lumbardenika borbene ete. Osvojio ih svojom odlunou i oduevljenou i namjestio ak starce i djecu, na vane take u klancima, tako da su Turci suoeni sa otporom koji uz sve veu i veu estinu svojih napada nisu uspjeli slomiti odustali od daljih pokuaja. Divljenje zasluuje ne samo hrabrost kojom je Ajdukovi s krstom u jednoj, a sa sabljom u drugoj ruci, svoju odanu eticu sam poveo protiv neprijatelja u planinskim prolazima, nego isto tako, ak jo i vie, strategijski proraunat izbor njezinih poloaja. Sto je bilo odlunije sredstvo, obeavalo mu je vile uspjeha. U jednoj smotri njegovih boraca morao je ovjek za ovjekom proi ispod njegove visoko uzdignute sablje i time je postajao zaprisegnut. Tko se ustezao, bio je proglaen kukavicom i zamijenjen jednom sranom enom, nato je na opu sramotu morao predati oruje. Od starih i slabih ena stvorene su jedinice koje su iz pozadine morale donositi hranu, municiju, zavoje i druge potreptine, vriti kurirsku slubu, prikupljati obavjetenja i zbrinjavati ranjenike. 3 Manojlo Grbi, pisac djela Karlovako vladianstvo takoer spominje A j dukovia. On se mogao obavijestiti o njegovom junatvu kod Vanieka. Grbicu zahvaljujemo oskudne, ali nesumnjivo izvorne podatke o parohovoj linosti. Roen je u Raduu, 4. februara 1766. godine. Grbi potom citira izvor, nedatirani spisak pravoslavnih svetenika koji su tokom austro-turskog rata (17881791) preli iz Bosne u Hrvatsku: Vosprijal in monaeski u mana1 Ime Neofita Ajdukovia se razliito pie u koritenim radovima: Neophil, Neophyt, Teofil, Neofit itd, odnosno Aidukovich, Ajdukovi, Hajdukovi itd. U crkvenoj tradiciji je ime Neofit (Neophyt). Tako njegovo ime piu upueni Grbi u svom Karlovakom vladianstvu. U Grujiveu Plemenskom rjeniku liko-krbavske upanije iskljuivo nalazimo oblik prezimena Ajdukovi i to ba u Raduu itd. 2 Ovo djelo nam nije bilo dostupno. U Vanieka nalazimo da je von Eggenberger kapetan i vitez. Godina izdanja se ne navodi. 3 F. Vaniek, Specialgeschichte der Militargrenze, IV, Wien 1875, 130131.
stiru Hrmnju 1785. vo akona sego ljeta u Sarajevu od Pajseja Sakrzlia, episkopa dabrobosanskago. Pakraki episkop Kirilo Zivkovi rukopoloio ga je za svetenika 1797. godine, a paroh u Kupirovu postaje 1807. godine. Umire 1840.4 Ajdukovia spominje i podmaral Milan pl. Vojnovi u svojoj brouri Bojevi u Lici, u ostaloj Hrvatskoj i Dalmaciji u godini 1809. Uz neka saimanja on skoro doslovno navodi Vanieka. Dugujemo mu zahvalnost za jednu novu obavijest, utemeljenu najvjerojatnije na uvidu u arhivsku grau: teta, to ju je siromana zemlja od opetovanih turskih provala pretrpjela, procijenjena je kasnie na dva i pol miliuna forinti. 5 Slijedei put ga spominje Mile Magdi u lanku Zaboravljeni junak, objavljenom 1911. u zagrebakim Narodnim novinama. 6 Iako on napominje da je lanak napisan po pripovijedanju u staroga likoga oficira, koji je umro god. 1907. u Osiku kod Gospia, paljivijim itanjem nedvosmisleno se zakljuuje da i Magdi koristi prethodno objavljene radove, prvenstveno Vanieka. Magdieva je samo usporedba borbe staraca, djeaka i ena protiv napadaa na Kuku i Lumbardeniku s junatvom Spartanaca u Termopilama, Ajdukovia sa Kapistranom i podatak da je umro 7. aprila 1840. u Kupirovu u dubokoj starosti od skoro 100 godina. Oigledno nije itao Grbiev navod 0 Ajdukoviu jer bi znao da je umro u 75-oj godini. Povodei se za Vaniekovom priom o sijedom sveteniku, zakljuio je od bezmaha sto godina u trenutku smrti 1840. godine. Taan datum smrti Magdi je kao dobar poznavalac krajike grae najvjerojatnije naao u fondu Generalne komande Zagreb u dananjem Arhivu Hrvatske. 7 Da li je stari liki oficir koga spominje Magdi, proitao bilo koji pomenuti rad, danas ne moemo rei. Da nam je poznato njegovo ime, mjesto 1 godina roenja, mnogo pouzdanije bismo mogli prosuivati da h je svoje znainje crpio iz narodne predaje ili iz literature. Ovako moemo samo nagaati da je porijeklom iz srbskog kraja ili iz blie okoline, da je roen otprilike kada umire Ajdukovi, da je bio dijete kada se jo dobro pamtilo tursku provalu i narodni otpor s Ajdukoviem na elu, itd. Ako je sve to istina, moemo aliti to Magdi nije zabiljeio izvorni iskaz, nego ga je u potpunosti sveo na ve poznati prikaz u literaturi. Poslije 1911. nismo nali nita vie napisano o Ajdukoviu. to danas moemo rei o njemu sa stanovita zbivanja u 1809. godini? Habsburka Monarhija je proljea 1809. godine jo jedanput nesretno zaratila protiv Napoleonove Francuske. Jedno od ratita bilo je na liko-dalmatinskoj granici dvaju carstava. U bojevima promjenljive sree imali su Francuzi dobrodola saveznika u turskoj vojsci koja je preko slunjskog i likog kordona prodirala u Vojnu krajinu, napadajui naroito krajeve koji su Svitovkim mirom (1791) prisajedinjeni Habsburkoj Monarhiji, dakle i lapaki i srbski kraj. Francuski konzul u Travniku Davil dogovorio je ovaj upad s turskim vlastima po nalogu marala Marmonta. Krajiki begovi i age, osobito oni koji
4 Manojlo Grbi, Karlovako vladianstvo, I, Karlovac 1891, 115116. 5 Milan pl. Vojnovich, Bojevi u Lici, u ostaloj Hrvatskoj i Dalmaciji, godine 1809, Zagreb, 1907, 4950. Knjiga je izvorno objavljena na njemakom jeziku: Emil von Woinovich, Kmpfe in der Lika, in Kroatien und Dalmatien (Das Kreigsjahr 1809 in Einzeldarstellungen, VI) Wien, 1806. 6 Mile Magdi, Zaboravljeni junak, Narodne novine, 77/1911, 297. 7 Arhiv Hrvatske, Generalna komanda Karlovac Varadin Zagreb, kutija 80, 1848, 011, 112. 5 DONJI LAPAC
1025
su Svitovskim mirom izgubili posjede i podlonike, jedva su doekali da im se dozvoli osveta nad nekadanjom njihovom rajom. Turski upadi su poeli u drugoj polovini aprila 1809. godine. Ubrzo se sila od 5000 ljudi okomila na kordon koji je branilo oko 2500 austrijskih krajinika. Austrijski komandant general-major Stojevi pojaao je obranu sa svega nekoliko eta kod Gornjeg i Donjeg Lapca. To je bilo najvie to je mogao uiniti. Turska vojska je do temelja spaljivala sva naselja na kordonu, a najprije je unitavala krajika utvrenja, oficirske stanove, crkve; ono to je sagraeno poshje razgranienja. Tom prilikom obranjen je samo Tikovac i Kupirovo. Bilo je primjera herojskog otpora. Krajinik Tomo Bursa iz Kaldrme utvrdio se u svojoj kui i odbijao turske napade sve dok se napadai nisu povukli. Ipak, veina naroda se razbjeala i posakrivala u teko pristupanim klancima i peinama. Poetkom maja napadi su pomjereni sjevernije, tako da je 2. V spaljen Ljeskovac, a 6. V Petrovo Selo i Kruge. Tek tada se turskoj vojsci suprotstavila znatnija krajinika sila pod zapovjednitvom pukovnika Ivankovia. U vrijeme najee bitke francuske i austrijske vojske kod Bilaja 21. i 22. maja odluila je turska vojska prodrijeti preko Kuka i Lumbardenika u sredite Like i tako doprinijeti potpunom unitenju austrijske vojske napadom s lea. Ovaj turski napad nije uspio zbog narodnog otpora predvoenog parohom Ajdukoviem. 8 Naravno, ne moemo prihvatiti pojednostavljene tvrdnje da su se turskoj vojsci oduprli iskljuivo starci, djeca i ene. Sam Vaniek spominje ne samo brau Babie ve i mukarce kojima je oduzimano oruje jer su oklijevali da se pridrue Ajdukovievoj eti. Iz navoda je jasno da su postojali mukarci koji su potvrdili svoju spremnost da se bore. To, takoer, nije bio ni prvi ni posljednji put da se starci i djeca bore protiv neprijatelja. Ipak, divljenje austrijskih vojnih pisaca je potpuno opravdano i razumljivo iz vie razloga: Prvo, prijelaze ne brani regularna krajika jedinica, ve samonikla narodna vojska u kojoj se s orujem u rukama bore 'pak i ene, to je u patrijarhalnoj Vojnoj krajini, ali i po savremenim nazorima, sluaj bez presedana. U toj vojsci, izgleda, nema ni oficira ni podoficira i ba zato je izuzetno da narod, koji je inae izvrgnut stalnom krajikom drilu kojim se ubija bilo kakva pojedinana poduzetnost, uspijeva smoi dovoljno snage i umijea da se samostalno i uspjeno odupre premonoj turskoj vojnoj sili. Drugo, narodnoj vojsci prednjai seoski paroh, koji dodue nije starac kao to se u literaturi ponavlja, ve ovjek u 43-oj godini ivota, u najmuevnijoj dobi, ali koji je ipak morao iskazati izuzetnu hrabrost, volju, prisebnost i umjenost da oaj naroda pretvori u snagu kojom e odbiti napadaa. Tree, godina 1809. je godina velikih habsburkih poraza i jo vie ponienja u ratu s Napoleonovom Francuskom. Brojne linosti iz vrhova Monarhije su se gubile u nesposobnosti, maloduju, u mnotvu drugih ljudskih slabosti. Vitetvo je ovaj put bilo na strani like kordonske sirotinje. Kohko se moe zakljuiti, paroh Neofit Ajdukovi ostaje do kraja svog ivota u Kupirovu. Nije se uzdizao u crkvenoj pravoslavnoj hijerarhiji, izvan nje jo manje. Nije bio meu onima kojS su se snali u Habsburkoj Monarhiji.
M. Vojnovich, nav. dj. 1719, 24, 34, 4950; M. Magdi, Iz like prolosti, Narodne novine, 82/1916, 1314; M. St. Njeto ob onomu, to se je dogodilo u Lici i Krbavi od god. 1683. do 1814, Obzor, 7/1877, 274, 34.
O zbivanjima u Srbskoj i Dobroselskoj kompaniji za vrijeme revolucije 1848/49. godine u naoj historiografiji nema radova. Nema radova ni o zbivanjima u Hrvatskoj krajini. Tek ponegdje se moe pronai poneka injenica ili vrijednosni sud koji bi nam mogli biti korisni u tom smislu. 1 Ovaj prilog ni izdaleka ne moe iscrpiti sva bitna pitanja koja se nameu u bilo kakvom pokuaju historijskog objanjenja dogaaja za vrijeme revolucije 1848/49. na tako ogranienom prostoru. Cilj mi je upozoriti na arhivsku grau u Arhivu Hrvatske u Zagrebu koja omoguava da se i ova pitanja u buduim radovima uspjenije rjeavaju. Za ovaj prilog pregledao sam najvaniji pojedinani fond u pomenutom Arhivu za povijest Vojne krajine, a to je Generalna komanda Karlovac-Varadin (Zagreb) u razdoblju koje nas neposredno zanima. 2 Pronaena graa je oskudna, iznimno fragmentarna, i ne omoguava neposredan i cjelovit uvid ni u jedno bitno pitanje. Nuno je koristiti druge fondove koji bi se u rasvjetljavanju ovih dviju kompanija, u doba kojim se bavimo, mogli pokazati znaajnije rezultate. Pronaena graa nije ipak beskorisna. Ona otkriva drutvo konzerviranih ustanova i odnosa, siromano agrarno drutvo na granici dvaju carstava, austrijskog i turskog, sa ogranienom svijeu o svom vlastitom identitetu, ali ono ipak nije statino. Granini krajiko-kordonski uvjeti ivota ine ga vrlo osjetljivim na bilo kakve poremeaje politike, privredne ili vojne naravi na jednoj ili drugoj strani dravne granice. Iako tromea (Bosna, Dalmacija i Hrvatska) vie nema onaj smisao koji je imala dok je postojala Mletaka Republika, ona je na jedan drugi nain neposredno utjecala na mjesne prilike, naroito u Srbskoj kompaniji. U ovo doba uz tursku vlast u Bosni na tromei se susreu dva tipa vlasti na hrvatskoj strani, krajika i civilna austrijska uprava u Dalmaciji. Sve se to manje ili vie nalazi u ovoj grai. Meutim, nema podataka bilo kakvim veim drutvenim nemirima tokom revolucije. Iz fragmentarne grae, koja se protee kroz cijelo ovo razdoblje, namee se zakljuak da takvih nemira nije ni bilo. Krajika uprava bila je vrsto strukturirana s jasnom podjelom vlasti od kompanija preko Like regimente do Objedinjene hrvatsko-slavonsko-banske generalne komande u Zagrebu pa do Dvorskog ratnog vijea, odnosno (s promjenom ba u toku revolucije) do Ministarstva rata u Beu. Vrlo sporom ju je inila mala irina ovlasti niih instanci u odnosu prema viima. Usredotoenost vlasti u Dvorskom ratnom vijeu, odnosno Ministarstvu rata, je izuzetno velika, a vojnoupravni postupak je vrlo usporen jer je pojedinani predmet prolazio sve pomenute instance u skoro svim sluajevima koji su nam dostupni. Stvara se dojam da se u Beu bdjelo nad svakom pa i najma-
1 Najpotpuniji uvid u dosadanja istraivanja revolucionarnih zbivanja 1848/49. godine u Hrvatskoj prua lanak Jaroslava Sidaka Hrvatski pokret 1848149. u historiografiji (vidjeti: J. S., Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 184849; Zagreb, 1979, 323358). 2 Kako e se u ovom prilogu koristiti iskljuivo ovi arhivski izvori, u daljim napomenama nee se navoditi ni arhiv ni iond. Graa koja neposredno potjee iz Generalne komande u Zagrebu, sauvana je u konceptima.
njom moguom promjenom u Vojnoj krajini i ustrajno nastojalo da se onemoguavaju promjene koje bi mogle dovesti u pitanje naela na kojima ona postoji. Sredinom X I X stoljea u Srbskoj i Dobroselskoj kompaniji nalazimo izrazite potvrde u diobi kunih zadruga. Od svretka napoleonskih ratova do revolucije 1848/49. godine stanovnitvo ove dvije kompanije brzo se poveava iskoristivi za poljodjelstvo i stoarstvo svu tada dostupnu zemlju. Mnotvo zadruga koje su svoja selita (njem. Session) dobile poslije Dubike konvencije, toliko je brojno ojaalo da se vie upravno ne vode samo pod kunim brojevima (Hausnummer) u svojim selima, ve i po podbrojevima (Subnummer). Meutim, i u njima su toliko jaki da se moraju .dijeliti, odnosno dijelom izdvajati u nove zadruge. Izdvajanje nije bilo sloeno samo zbog pomenutog naina voenja upravnog postupka. Dioba je pretpostavljala i novu konskripciju, odnosno utvrivanje krajikih obaveza to ni najmanje nije bilo jednostavno, naroito ne u tako prirodno siromanom prostoru kao to je liki kordon. Navest emo neke sluajeve. U 1848. godini dijeli se kuna zadruga Obradovi u Dnopolju, kuni broj 13.s Zahtjev za formalnim izlaskom iz zadruge podnose Sava Obradovi sa svojom porodicom (podbmj 13/1) i Jandrija Obradovi sa svojom porodicom (podbroj 13/2) te Pavao Obradovi (podbroj 13/4) sa svojom porodicom. Generalna komanda konstatira da bi u sluaju odobrenja podjele stanje bilo slijedee: 1. na podbroju 13/1 ostala bi porodica Ilije Obradovia; 2. podbroj 13/2 ugasio bi se; 3. na podbroju 13/3 ostala bi porodica Damjana Obradovia i 4. na podbroju 13/4 ostala bi porodica Trivuna Obradovia. Pored toga bi, naravno, postojale nove zadruge. U istom dopisu se pominju jo dva sluaja diobe. U Donjem Lapcu se dijeli kuna zadruga Raeta, kuni broj 29. Iz nje trai izlaz porodica Vukadina Raete (podbroj 29/2), s tim to bi u tom sluaju na podbroju 29/1 ostala porodica Marka Raete, a na 29/2 Luke Raete. U Doljanima diobu trai Ilija Obradovi s porodicom (podbroj 14/1, s tim to bi na istom podbroju ostala porodica Aima Obradovia, a na 14/2 porodica Todora Obradovia. Generalna komanda vraa ove zahtjeve Likoj regimenti traei razjanjenja u vezi s konskripcionim statusom porodica koje nisu traile diobu. Navest emo dalje sluajeve koji su rijeeni i podjela (odnosno nova konskripcija) dozvoljena pod uvjetom poblie nerazjanjenog odustajanja od svih zahtjeva onih koji se izdvajaju. 4 Iz oraovake zadruge Siki dozvoljava se izlazak porodici Jakova Sikia sa sinovima Jandrom, Milom i Nikolom (podbroj 30/2, a iz donjolapake zadruge Raeta (kuni broj 2) izlazak porodice Save Raete sa sinovima Mihailom, Savom i Aimom, te strievima Todorom, Jandrom i Markom, s podbroja 2/1. Znatno je tei i za nae izlaganje zanimljiviji sluaj zadruge Ivezia iz Brotnje, kuni broj 8.5 Porodica Jakova Ivezia (podbroj 8/1) je tokom 1848. godine preselila u Slavoniju, u Ivankovaku kompaniju Brodske regimente, s tim da ue u tamonju zadrugu Luke Kellina (?). U svom dopisu Likoj regimenti zagrebaka Generalna komanda upozorava na zabrinjavajue stanje u kunoj zadruzi Ive3 Generalna komanda, Zagreb (dalje: GK) Likoj regimenti, Gospi 4. V 1848, nav. mj. kutija 80, 1848. 05 22. 4 GKLR, Zagreb, 31. V 1848, nav. mj. kutija 81, 1848. Q14 106. 5 GKLR, Zagreb. 18. TX 1848, nav. mj. kutija 81, 1848, Q14 191. (dalje: L R ) , Zagreb,
zia s vojnog i vojnoupravnog stanovita. Podbroj 8/1 ima trojicu lanova sposobnih za aktivnu vojnu slubu (felddiensttaugliche). Pored Jakova to su Vid (koji je inae u kompaniji fusillier) i Pavao, za koga se kae da je emigrirao. Potvrdom preseljenja ovaj bi podbroj nestao. Inae, ve 1843. godine porodici Jandre Ivezia s 8/3 je dozvoljeno da ode u Petrovaradinsku regimentu da bi se mogla prehraniti, a da pitanje njezinih zemljinih prava i obaveza nije rijeeno u skladu s 33. lanom Osnovnog krajikog zakona. Pored toga, porodica Ilije Ivezia sa 8/2 trai prijenos seline zemlje Jakovljeve porodice, a da u Ivankovakoj kompaniji jo ni izdaleka nije u izgledu rjeenje njihova ulaska u zadrugu Luke Kellina j e r nema urednih izvoda iz konskripcionih i zemljinih knjiga. Raspoloiva graa, mada oskudna, ipak stvara dojam da je ve sredinom X I X stoljea u ove dvije kompanije jak pritisak da se dozvole zadrune diobe, te da je u nekim sluajevima, kao na primjer u Brotnji, agrarna prenaseljenost bila tolika da su ak i vojne vlasti bile bespomone pa su povremeno, kao kod Jandre Ivezia, ipak dozvoljavale ak i pravno neregulirane odlaske u Srijem da bi najugroenije porodice uope mogle preivjeti. Svojevrstan vid stihijne socijalne pobune u sluajevima kada nije bila dozvoljavana podjela zadruga (naravno i u mnotvu drugih razloga) bilo je prebjegavanje u Bosnu. Izgleda da je ono na lilsom kordonu bilo dosta brojno, da su ga turske vlasti, a naroito age i begovi iz Bosanske krajine, na razliite naine poticah, jer je iz izvora jasno da su vojnokrajike vlasti na hrvatskoj strani teko mogle oekivati izruenje bilo kog emigranta. 6 Povod prebjegavanju je mogla biti kraa, kao u sluaju krajinika Boe Romia iz Osredaka. 7 On je otiao u Bosnu, 6. II 1848. godine zajedno s bratom Lazom. Neto kasnije, u noi 12/13. III, pored Boine kue sereani vicebae Pane Zoria uhvatili su turskog podanika Jovana Kneevia iz sela Lipe u Vakufskoj kapetaniji, koji je ilegalno: preao granicu, to znai da nije doao na ratel i da se nije podvrgao sanitetskoj kontroli. Kneevi se pravdao dosta nevjeto da je krenuo parohu Raenoviu u turski Srb radi kupovine voa. Meutim, kako se u prvom susretu sa sereanom Vukom Rastoviem predstavio kao Dalmatinac iz Plavna, nepovjerljive krajike vlasti su brzo ustanovile da se radi o ovjeku iji se brat treba eniti kerkom prebjeglog Boe Romia i da je on, u stvari, doao po Boinu enu i djecu da i njih prevede u Bosnu. Po Patentu o kugi od 21. V 1805. godine on je mogao biti vrlo teko osuen zbog ilegalnog prelaska granice. Gospiki sud je ipak zakljuio da mu se dozvoli povratak kui s tim da pri slijedeem pokuaju nedozvoljenog prelaska kordona bude kanjen s pet godina prisilnog rada (Schanzarbeit) u lakim okovima. Budui da je turski podanik, njegov predmet je proslijeen u Zagreb, ali iz sauvane grae nije vidljivo to je s njim dalje bilo. Zena i djeca Boe Romia su 18. IV 1848. godine, ipak, uspjela prebjei u Bosnu. Manje su sree, izgleda, imali krijumari vinom, takoer turski podanici Boo Filipovi iz Prkosa u Vakufskoj kapetaniji, 30 godina star, pravoslavne vjere, oenjen, otac troje djece, zatim Boo Kovaevi iz Vakufa, 32 godine star, pravoslavne vjere, oenjen, otac petoro djece i Sava Kreso takoer iz Vakufa, 40 godina star, pravoslavne vjere, oenjen, otac etvoro djece. 8 U
6 7 8 GKLR, Zagreb, 23. II 1848, nav. mj. kutija 82, 1848, Q14 42. Kriegsrechts Protokoli, Gospi, 8. V 1848, nav. mj. kutija 86, 1848. T2 50. LRGK, Gospi, 24. X I I 1848, nav. mj. kutija 86, B 4964.
trgovinu su krenuli preko Srba i Zrmanje u okolinu Skradina. Uhvaeni su tek na povratku prilikom pokuaja prelaska kordona i osueni svaki pojedinano na pet godina prisilnog rada u tekim okovima. Krijumarenje dalmatinskog vina preko tromee planinskim i umskim prolazima, koje je bilo vrlo teko nadzirati, dosta je zabrinjavalo krajike vlasti. 9 Generalna komanda je traila da se u Drenovcu i u Dubokom Dolu kod Tikovca pojaaju sereanske posade (Aufsichtsposten-) koje bi krijumarenje uspjenije onemoguavale i tako utjecale na poveanje carinskih prihoda od legalne trgovine. Dvorsko ratno vijee je pristalo da se to uini probno na godinu dana da bi se vidjelo da li e pojaanje sereanskih posada doista utjecati na poveanje carinskih prihoda. Isto pitanje bilo je i ranijih godina na dnevnom redu, pominje se, meu ostalim, reskript B 3.286 od 4. VIII 1838. godine, ali izgleda da nije bilo veeg uspjeha u ograniavanju krijumarenja. Kontrabandu je bilo vrlo teko obuzdavati. Trgovinska politika krajikih vlasti na likom kordonu u ovo doba niti je bila promiljena, niti je imala nekava domaaja. U pronaenim izvorima za ovo razdoblje naili smo samo na jednog trgovca Simu Kosanovia koji od Sime Divjaka iz Donjeg Lapca, kuni broj 55 kupuje jedan i pol ral zemlje za 215 forinti. 10 U Likoj regimenti krajikim vlastima je nadasve bilo stalo do dobre i odane vojske. Osloboenje od tekih krajikih obaveza nije se nimalo lako dobivalo. Jedan od naina da se u tome uspije bio je ulazak u crkvenu slubu. Razumljivo, u katolikoj Habsburkoj monarhiji katolika crkva je bila u povoljnijem poloaju od pravoslavne. Neki pravoslavni parosi u ove dvije i u susjednim kompanijama, uistinu, ne ive zavidno. Parosi Jovan Momilovi u Komiu i Nikola Vojvodi u Kupirovu nemaju niti svoga parohijalnog selita, niti odgovarajue novane nadoknade. 11 Kako ni u jednom od ova dva sela nije bilo raspoloivog zemljita, odlueno je da e svaki dobivati godinju nadoknadu od 74 forinte i 49 krajcara. Slini zahtjevi paroha Mojsija Raete u Donjem Lapcu, Tome Obradovia u Dobroselu i Ilije Vurdelje u Visuu zanimljivi su zato to se podrobnije vidi politika krajikih vlasti. 12 Budui da je Raeta, inae iz Donjeg Lapca, a Vurdelja, takoer, iz Donjeg Lapca, koji je od Visua udaljen oko etvrtinu austrijske milje, zakljueno je da se oni trebaju izdravati u svojim kunim zadrugama. Pravo na nadoknadu priznato je samo Tomi Obradoviu zato to je on iz udaljenog Svetog Petra, a u Dobroselu nema raspoloive zemlje koja bi mu bila dodijeljena. Sami krajinici, ak i kad su se izdvajali iz krajike mase, izgleda da su se najvie morah bojati teke invalidnosti jer ih je ona doslovno survavala u krajnju bijedu. Krajiki upravni kaplari Todor Matijevi i Gajo Peanac poshje dueg postupka proglaeni su invalidima nesposobnim za slubu, a budui da su dobro obavljali svoje poslove, te kako su pripadali i siromanim zadrugama, dobivaju od 1. VII 1848. godine ak po 5 krajcara dnevno za svoje uzdravanje! 13 Tokom revolucije Liani su ratovah, uglavnom, pod Jelaievim zapovjednitvom protiv maarske revolucije i protiv revolucionarnog Bea. Nisu se odli9 Dvorsko ratno vijee, BeGK, B e , 17. XI 1847, nav. mj. kutija 79, B 6647. 10 GKLR, Zagreb, 31. X I I 1849, nav. m j . kutija 88, 1849. Q3 171. U Ministarstvo r a t a (dalje: MR), BeGK, B e , 7. XI 1848, nav. m j . kutija 80, 1848, QU 112. 12 MRGK, B e , 28. V 1849, nav. mj. kutija 83, 1849. Q11 63; t a k o e r : nav. mj. kutija 83, 1849. QU 149. 13 GKLR, Zagreb, 12. VII 1848, nav. mj. kutija 81, 1848. Q41 88.
kovali junatvom. Drutvena proturjeja u revoluciji u Lici nisu bila izraena dubljom polarizacijom. Liki krajinici su uestvovali, ali nisu bili raspoloeni za kontrarevoluciju. Njihovo dezertiranje iz vojske, koja je opsjedala revolucionarni Be, bilo je masovno. U noi 29/30. X 1848. godine iz vojnog logora kod Schwechata pobjeglo je 27 vojnika iz 3. likog bataljona. 14 Po prezimenima bi se reklo da ih je bilo i sa srbskog i donjolapakog podruja. Iz 2. zemaljske kompanije su: kaplar Stevan Radmanovi, razvodnici: Dane Japundi, Jovo Duki, Dmitar Krneta i Jeo< Gutea, strijelci: Maksim Zink (?), Nikola Vojnovi, Nikola Zori, ura Vojnovi, Boo Obradovi, vojnici: Juraj J a pundi, Vasilj Vojnovi, Nikola Vojnovi i Vasilj Vojnovi. Iz 3. kompanije su: strijelac Sava Medi i vojnici Dane Zobenica i Ilija Raeta. Iz 4. kompanije su vojnici: Luka Kovaevi, Milin Krtini, Nikola Vojnovi, Pavao J a pundi, Dane Vojnovi, Marko Mandi, Marko Gnjatovi i Gajo Omikus. Iz 7. kompanije su strijelac Vukaiin Doen i vojnik Petar ia. Istog dana, 29. X ban Jelai protjerao ih je iz zemlje zajedno s porodicama nareujui da se naredba provede za etrnaest dana nakon prijema. To je izazvalo pometnju u Generalnoj komandi i Likoj regimenti jer nije bilo posve jasno da li se naredba odnosi na cijele kune zadruge ili samo na ue porodice. Iz Jelaievog taba hitno je stiglo pojanjenje da se naredba o protjerivanju odnosi samo na ue porodice, tj. na ene i djecu krajinika koji su dezertirali. 15 Ovaj put je krajika naredba bila neusporedivo bra nego obino. Egzemplarnou presude kojom se pred zimu, tko zna gdje, vjerojatno u Bosnu protjerivalo ene i mnotvo* djece naj razliiti j eg uzrasta, Jelai je najbolje dokazao koliko se vjeruje vjernim Lianima i koliko se dri do njihovog ljudskog dostojanstva i njihovih ivota. Nema traga da li je naredba izvrena i kako je to uinjeno. Ovaj mali izbor arhivske grae o Srbskoj i Dobroselskoj kompaniji za vrijeme revolucije 1848/49. godine neosporno potie brojna nova istraivaka pitanja. Ipak, moemo ustvrditi da krajike ustanove na ovom podruju nisu bile ugroene nikakvim veim drutvenim pokretom krajinika, ak ni spontanim, da je liki kordon bio paljivo nadziran, da je dubinski krajika ustanova bila ve ozbiljno osporena, ali se u vrhovima monarhijske vlasti nije iskljuivala mogunost bunta koji se po svaku cijenu htjelo onemoguiti drakonskim mjerama. Dalja istraivanja jedino mogu dati pouzdanije i potpunije odgovore.
14 GKLR, Zagreb. 10. XI 1849, nav. mj. kutija 81, 1848. Q U O 289. 15 Note, les A r m e e K o r p s K o m m d o , Be, 15. XI 1848, nav. mj. kutija 81, 1848. Q60 293. Objanjenje je proslijeeno Likoj regimenti iz Zagreba 12. X I I 1848. nav. mj. kutija 81, 1848. Q60
0 bosanskom ustanku 18751878. godine dosta se pisalo.1 U mnogome je osvijetljen pokret u Crnim Potocima, na tromei, koji e se vremenom postupno razvijati i predstavljae glavnu snagu bosanskog ustanka sve do njegovog kraja. 2 Neka pitanja ipak ostaju otvorena, a viana su za razumijevanje uspona i padova ustanka u jugozapadnoj Bosni. Meu njima se izdvajaju uee srbskih i donjolapakih krajinika u pokretu u Crnim Potocima i znaenje like granice u njemu. Openito, to su pitanja o kojima bi se, nesumnjivo, morala napisati posebna rasprava. Postojanje potrebne izvorne arhivske grae, uglavnom, nije sporno kao ni postojanje drugih historijskih izvora, koji tretiraju ovu problematiku. Ustanak u Bosni je izbio u vrijeme znaajnih drutvenih previranja u tada ve bivoj Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. Bez namjere da ulazim u podrobnije razmatranje njihovih uzroka, upozorit u tek na neke neosporne injenice. Dvojna Austro-Ugarska Monarhija stvorena je 1867. godine. Slijedee (1868) godine u njezinu preureenju se, meu ostalim, uvodi opa vojna obaveza. Obino se ovim dvama dogaajima pridaje odluujui utjecaj na budunost Vojne krajine. Nadasve su Maari bili ustrajni u zahtjevima da se ona ukine. Oni nisu mogli dozvoliti da u njihovu dijelu Monarhije postoji tako mona vojna ustanova na koju ne bi imali skoro nikakvog utjecaja. Carskim manifestom od 19. VIII 1869. godine navjeta se ukidanje Vojne krajine, s tim da je ona uz niz drugih mjera potpuno razvojaena 8. VIII 1873. Meutim, njezina uprava je i dalje bila u rukama Generalne komande u Zagrebu 1 tek 1. VIII 1881. od Generalne komande ju preuzima hrvatski ban. 3 Bitno je naglasiti da je preureenje provoeno bez uea krajikog stanovnitva. Utjecaj Hrvatskog sabora je takoer bio neznatan. O svemu to je bilo vano odluivalo se pregovorima najjaih sredita moi u Monarhiji neposredno na raun krajinika i na raun Hrvatske openito. Socijalni, ekonomski i politiki vidovi razvojaenja, pored navedenog, ne mogu se razumjeti ako se ne istrauje tada ve vrlo ubrzani razvoj moderne srpske i hrvatske nacionalne svijesti u do tada skoro iskljuivo vjerski razdvojenoj krajikoj masi. Na kraju, istona kriza kao tada najvanije meunarodno pitanje, upravo je i otvorena u svojoj novoj fazi ustankom u Bosni i Hercegovini, to unosi novu dinamiku u krajika previranja. Openito, odnos Lapana i Srbljana prema ustanku u susjednim pokrajinama, posebno prema ustanku u Crnim Potocima, nije ni najmanje jednostavno istraivati. Uz globalne i regionalne inioce koji ga opredjeljuju potrebno je istraivati i niz lokalnih inilaca koji tek omoguavaju historijsko
1 Dvije najznaajnije monografije o bosanskom ustanku su napisali Vaso Cubrilovi (Bosanski ustanak 18751878, Beograd, 1930) i Milora Ekmei (Ustanak u Bosni 187578., Sarajevo, 1973) 2 M. Ekmei, nav. dj. 99. 3 J. Sidak i d r . : Povijest hrvatskog naroda 18601914, Zagreb 1968.
razumijevanje. Svjestan da ovaj prilog nee moi biti iscrpan u tom smislu, pokuat u doprinijeti traenju odgovora na postavljena pitanja. U historiografiji je ve postavljeno vano pitanje zato se ba u Crnim Potocima razvilo jedno od najjaih uporita bosanskog ustanka. Njime se posebno bavio M. Ekmei traei odgovor u nepostojanju jaih antagonistikih struja u pokretu u jugozapadnoj Bosni i u povoljnom geografskom poloaju Crnih Potoka na tromei, koji je s jedne strane omoguavao da se ustaniko uporite uspjeno brani od napada turske vojske s bosanske strane, a s druge da se ustanici lagano mogu povui na liko i dalmatinsko zemljite. Ustanici su u Crnim Potocima imali vrlo povoljnu ishodinu taku za dalje irenje ustanka. 4 Prihvaajui ovakvo objanjenje nuno postavljamo i druga pitanja koja takoer nalazimo u Ekmeia, ali u donekle drugaijem vidu. Izbor ovog mjesta za glavno ustaniko uporite u jugozapadnoj Bosni ini ustanak od samog poetka vrlo ovisnim od cijelog spleta inilaca na austrougarskoj strani koji su i meusobno u vrlo ^diferenciranim odnosima. U njemu se s jedne strane oblikuje jedan vaan inilac iz odnosa pograninog likog i sjevernodalmatinskog stanovnitva prema ustanku, a na drugoj njegovoj strani je inilac koji se oblikuje iz odnosa slubene austrougarske politike prema ustanku. Budui da ustanak u Crnim Potocima za cijelo vrijeme svog trajanja nikada nije uspio ustaliti neposrednu i djelotvornu operativnu i politiku vezu s drugim ustanikim uporitima u Bosni i Hercegovini, utjecaj svih vanjskih inilaca mogao je biti i bio je vrlo velik. Da bismo izbjegli mogue nesporazume zbog ovakvog pristupa, moramo naglasiti da se time niukoliko ne dovodi u pitanje ovaj ustanak kao pojava koja svoje drutveno izvorite i svoju vremensku trajnost ima u bosanskom drutvu i u njegovim proturjejima. Ustanak u Hercegovini je poeo proljea 1875. godine. U jugozapadnoj Bosni on poinje tek u jesen. U meuvremenu je bilo uestalo prebjegavanje raje, u stvari odvanijih pojedinaca preko granice, naroito na njezinu dijelu od manastira Rmnja, tj. od utoka Unca u Unu prema tromei i dalje prema Kninu. Izgleda da je meu ovim prebjeglicama bilo najvie volje da se i ovdje pone s ustankom, iako ona nije nedostajala ni onim skupinama koje su se stjecale u bosanskim planinama uz granicu i palile begovske ardake. 5 Meutim, ima i drugih prikaza njegovog poetka. Petar Uzelac, Lianin, Udbinjanin, jedna je od najzanimljivijih linosti ustanka u Crnim Potocima. Ostalo nam je dosta njegovih pisama, novinskih lanaka i drugih historijskih izvora, danas nesumnjivo, dragocijenih vrela za historiju bosanskog ustanka. Meutim, treba ih paljivo koristiti jer su nerijetko meusobno proturijeni. U beogradskoj Budunosti on 1894. godine pie: Glavni ustanak u Bosni bio je u junome kraju blizu tromee u Tikovcu kod manastira Ermanja (podvukao P. U. prim. D. R.), i du liko-bosanske granice od Doljana do tromee. U poetku ustanka bilo nas je malo, ali kako su nam iz Dalmacije i Like odmah dole jake ete u pomo, polo nam je za rukom da poruimo turske karaule i proteramo turske pogranine strae od tromee do Kulin Vakufa. Na dalmatinsko-likoj strani spram Bosne nije bilo vojnike posade nit je bilo pograninih straara, i pograninu slubu vrili su financi i po ne4 M. E k m e i , nav. dj. 99100. 5 Nav. dj. 96.
koliko andara, koji su bili veinom Srbi i prijatelji ustanka. Srbi iz Like i Dalmacije, jako su se oduevljavali za nau borbu; i oni su nam u velikom broju na kratko vreme, i kad nam je ustrebalo u pomo dolazili, pomagali nam u borbi i dosta ih je poginulo.6 Dakle, Uzelac sebe svrstava meu malobrojne neposredne pokretae ustanka koji je poeo i razvijao se uz stalnu podrku i neposredno uee kad nam je ustrebalo likih i dalmatinskih Srba. Uzelac je izriit u tvrdnji da bez njih ustanak tada ne bi ni mogao uspjeno zapoeti, tj. da bez njih ne bi bilo mogue poruiti turske karaule. Nekohko godina kasnije, (1901) njegov iskaz o poetku ustanka i odnos likog i dalmatinskog stanovnitva prema,njemu, objavljen u Jedinstvu (splitskom glasilu Hrvatske narodne stranke) naglaen je drugaije: Narod je najprije izbjegavalo u planinske zbjegove, a onaj koji je bio blie like i dalmatinske granice, taj je prebjegao u Dalmaciju i Liku, da sauva ivot, i da preera neto od svoje stoke. Onda su simpatije naeg naroda u Dalmaciji i Liki, bile na strani svoje brae u Bosni, nije se pitalo ko se kako krsti, koje je vjere i plemena, i kao to je za narod iz Bosne simpatisao pravoslavni svetenik u Dalmaciji i Liki, isto je tako simpatisao katoliki fratar ili sveenik, jer se svi i svaki utjecae, koji e vie i bolje svojoj brai pomoi. Svuda su se obrazovah odbori da pomau ustanak i bjeguncima, i u odborima su bili Srbi i Hrvati.. .7 Koliko god se komentar ova dva navoda ini izlinim, on je i potreban. Razliite Uzeleve iskaze moemo razumjeti ako imamo u vidu promjene u njegovim politikim nazorima, shvaanje srpsko-hrvatskih odnosa (18961901), a posebno odavno uoeni Uzelev makijavelizam, bolje reeno sitnu trgovinu naelima i stavovima. Tu osobinu nije imao samo on. Za predmet naeg izlaganja je najkorisniji njegov iskaz u istom listu iz 1904. godine: Poetak ustanka u gornjoj bosanskoj Krajini i na tromei dobio je svoj prvi naslon na tromei, a prva varnica je frkla iz sela Plavna, udaljena uru od Crnijeh Potoka (podvukao P. U.), onda nae ustake 73 republike. Odmah nie nalazi se liko selo Drenovac, na granici izmeu Like i Dalmacije. U Drenovcu je bila turska pogranina straa, a takih je straarnica bilo nekoliko do Bihaa, koje su nam smetale i trebalo ih je odmah poruiti. Muan posao, da Bosanci goloruci odmah napadaju na tvrde kule! Dok se vojvoda Golub Babi pojavio na tromei, odmah sam mu donio oruja i spreme, to sam mogao, a pop Petar Petranovi dohrli etom Plavnjanaca da se juria na kule. Ali ih Turci prije zapale i odu, a tu pogibe jedan Plavnjanac, jedan Lianin (Jari) i dva su ranjena. 8 Kada ove navode sravnimo s Ekmeievim istraivanjima u arhivima, jasno je da ustanak u jugozapadnoj Bosni poinje manje ili vie spontanim napadima na turske karaule i ardake pripremljenim na hrvatskoj strani, tj. u Lici i Dalmaciji. Zanimljivo je da u poetku ustanici najvie napadaju ba karaule. Radi se o tome da ih one dijele od likog i dalmatinskog zalea koje je, oigledno, imalo bitno znaenje u irenju ustanka. Prve skupine su malobrojne. Ekmei to ne naglaava, ali je jasno da se u poetne bojeve mogu uputati tek zajedno, moda ak i s mnogobrojnijim Lianima i Dalmatincima.
6 P. Uzelac, Crni Uskrs, Slika iz bosanskog ustanka, Budunost, 4/1896, 13. 7 P. Uzelac, Listak iz doba narodnog ustanka, Jedinstvo, 8/1901, 72. 7a Ustanici sami sebe razliito nazivaju: najvie ustae, potom etnici, ustanici, a upotrebljavaju i naziv ekija kojim ih nazivaju njihovi turski protivnici. 8 P. Uzelac, Nad grobom rodoljupkinje. Uspomena iz bosanskog ustanka, Jedinstvo, U/1904, 19.
Ipak, ustanak poinje dobivati svoju fizionomiju tek kada u njega ulazi Bosanac Golub Babi po nalogu srpskog ministra Bogievia koncem ljeta 1875. godine. Babi je rodom iz Trubara. Ve do tada je stekao zamjerno ljudsko i politiko iskustvo, iako je bio vrlo skuenog obrazovanja. On uestvuje u srpskom vojvoanskom pokretu 1848/49. godine kao Knianinov dobrovoljac, potom je jedan od voa ustanka u Bosni 1858. godine, k tome vjeiti emigrant. Ustanike okuplja u Srbu gdje mu se pridruuje i Petar Uzelac. 9 Njih dvojica su se neposredno prije toga susreli u Zagrebu. Vjerojatno su obadvojica tom prilikom dogovorili s Ilijom Guteom, zagrebakim trgovcem, porijeklom Lianinom, takoer vrlo znaajnom linou u ustanku, isporuku 315 puaka za ustanike. Nalog za tu porudbinu imao je samo Golub Babi, kojeg je dobio iz Beograda. 10 Panju privlai linost plavanj skog paroha Petra Petranovia. Postoji dosta izvora o njegovu ueu u ustanku. 11 Uzelac ga na stanovit nain svrstava meu pokretae ustanka. Po svjedoenju suvremenika Milana Plavia, objavljenom 1937. godine, koje bi umjesnije bilo zvati predanjem, j e r je Plavi u doba ustanka bio dijete, pop Petranovi priprema napad na karaulu u Crnim Potocima s uvjerenjem da e poshje tog napada planuti ustanak u itavoj jugozapadnoj Bosni. Skupivi druinu, on taj napad izvodi 15. IX 1875.12 Meu uesnicima napada ne spominju se ni Babi ni Uzelac. S druge strane, po Ekmeievu navodu arhivskog izvora, Babi uestvuje u ovom napadu sa etom od 25 ljudi. 13 to se dalje deavalo, nije u pojedinostima istraeno. Ekmei naglaava: Da bi izvojevao ma kakvo uporite na bosanskom teritoriju, Golub Babi je gotovo svakodnevno morao voditi rat s Turcima. 14 Iz jednog pisma u Desniinoj zbirci moe se zakljuiti da se 16. IX 1875. na dvije i pol milje od Srba vodila estoka bitka u kojoj s jedne strane uestvuje oko 650 Turakah a s druge 200 ustaah s nadmonom ustanikom pobjedom. 15 U izvor treba ozbiljno sumnjati. tota to je zapisano u prvim ustanikim danima posljedica je emocionalnog prosuivanja u kome elje zamjenjuju stvarnost. Izvjesna je velika bitka 24. IX na Krkom Brdu. Ustanici su izdrali troisatnu bitku s daleko nadmonijim turskim snagama, a potom se povukli preko granice. Turska vojska ih je slijedila, pa je bitka nastavljena u Osredcima, naroito oko seoske crkve. Ustanicima su se pridruili Liani, a podoficir Stevo Marinkovi tada naputa austrijsku vojsku, prelazi ustanicima i kao jedan od njihovih voa ostaje meu njima do kraja ustanka. Stanovnitvo vie pograninih sela na likoj strani se razbjealo, neka su naselja spaljena, meu njima i Srb. 16 Unato tako jakom pritisku turske vojske raspoloenje za borbu se iri i s jedne i s druge strane granice. Kako nas u ovom radu prvenstveno zanima odnos Liana prema ustanku, biljeimo da u njega dolaze jo dva krajika
9 M. Ekmei, nav. dj. 3697. 10 Isto mj. 11 Vidjeti: H. Curi, Arhivska zbirka Vladimira Desnice. Prilozi radu Obrovakog odbora i ustanku u Bosni 18751878. Sarajevo, 1971. 12 Dj. Dobri, Ustanak u Crnim Potocima 18751877. g. Zbornik Privredno-kulturne matice u ibeniku, ibenik, 1937, 67. 13 M. Ekmei, nav. dj. 98. 14 Isto mj. 15 H. Curi, nav. dj. 32. 16 M. Ekmei, nav. dj. 9899; H. Curi, nav. dj. 3233.
oficira Aco Radosavljevi i Milo Korica. 17 Neto kasnije, tj. 13 (25) XI Petar Mandi obavjetava Vladimira Desnicu u Obrovcu: . . . Kod nas je sve ivo oduevljeno, i tvrdu ti vjeru zadajem, da ga nema ovdje ko ne bi p o a o . . .18 Poetkom oktobra kod Tikovca i Drenovca vodi se bitka u kojoj uestvuje i redovna turska vojska. Ustanici su se i ovaj put poslije otrog sukoba izvukli na liku stranu bez veih gubitaka. Bitka se ponovo bila prenijela do Osredaka. 19 Uzelac govori da se broj ustanika u to vrijeme penje do 700, s tim to Golub Babi zapovijeda Bosancima, a on Lianima i Dalmatincima. 20 Kako se uz ustanak irila i turska odmazda nad stanovnitvom, sve vie bosanskog seljatva prebjegavalo je na austrijsku stranu u Dalmaciju i Liku. Izbjeglice su voljele biti to blie granici i to blie svojim kuama, pa ih se, na primjer, u Strmici bilo skupilo nekoliko hiljada. One su se, ipak, morale rairiti na znatno veem prostoru jer su Lika i Dalmatinska zagora ionako redovno ivjele na rubu gladi ili su gladovale. Veliko je znaenje mnogobrojnih odbora za pomaganje ustanika i bjegunaca u hrvatskim zemljama, koji su svoju djelatnost u znatnoj mjeri bili usmjerili i u jednom i u drugom pravcu. Ipak, izbjeglice su najveim dijelom jedva preivljavale. Ljudi su najee ivjeli u zemunicama koje su sami gradili. Vlasti su trpjele ovu masovnu seobu jer nisu imale izbora. ak su odobravale, istina bijednu pomo, koja se vrlo neredovno dodjeljivala. 21 Poetkom zime 1875/76. koja je inae bila i otra i dugotrajna, ustanici su se povukli u Crne Potoke i tu ulogorili. Budui da tokom cijele zime nije bilo mogue izdravati skupljeno veliko mnotvo ustanika, veina je otputena svojim kuama, odnosno porodicama. Poetkom zime bilo ih je 150, ali su stalno s raznih strana pristizali novi, tako da ih je poetkom 1876. bilo oko 400. Pokuavaju da se to je mogue bolje vojniki urede i opskrbe. Uz to pripremaju napade koje bi trebalo izvesti im to dozvole vremenski uvjeti. To su i dalje pogranine utvrde meu kojima se izdvaja Kulen Vakuf. Glavni protivnici ustanika su begovi Kulenovii i Filipovii. Dakle, pomo s like strane je i dalje bila neophodna. 22 U ovom prilogu ne mogu ulaziti u sloenu austrougarsku politiku prema ustanku. injenica je da ga Monarhija nije izravno pomagala, ali ga nije ni onemoguavala. Poetkom jeseni, usporedo s razgaranjem ustanka, u Lapac i Srb dolaze po jedna kompanija regularne vojske. Ve od augusta je pootrena kontrola granice, ali sve su to bili samo oprezni izrazi sloene politike koja je na Balkanskom poluotoku po svaku cijenu htjela osigurati prevlast i onemoguiti bilo kakav uspjeh politike na jugoslavenskoj osnovi. Ba zato je trebalo traiti naine kako da se iri utjecaj Monarhije meu pobunjenom rajom (Bosancima i Hercegovcima) i stvarati pretpostavke za mogue otvoreno austrijsko mijeanje. U tom smislu predstavljali su naroitu prepreku ve pominjani mnogobrojni odbori za pomo ustanicima. Austrijskim i ugarskim vlastima nije bilo nepoznato da su oni nerijetko vodili politiku koja je mogla imati dalekosene posljedice. Vrlo djelotvorno ujedinjavajui razliite jugosla17 18 19 20 211 22 p. H. M. p. H. M. Uzelac, Nad grobom . . . isto mj. Curi, nav. dj. 38. Ekmei, nav. dj. 99; H. Curi, nav. dj. 33. uzelac, isto mj. Curi, nav. dj. na vie mjesta; Dj. Dobri, nav. dj. 7. Ekmei, nav. dj.; H. Curi, nav. dj. 44.
venske nacionalne i politike inioce, osobito u hrvatskim zemljama, nije bila tajna da je u vie njih velik utjecaj imala srpska vlada (na primjer u kninskom i obrovakom), koji su tako reku neposredno sudjelovali u ustanku u Crnim Potocima. Bilo je i drugih razloga koji su opredjeljivali austrougarsku politiku. Oni su naroito dolazili do izraaja na likoj granici. Stalni prelasci granice u oba smjera, kako ustanika, tako i njihovih pristalica u razliitim misijama, ve pominjana masovna izbjeglika kretanja, prenaanje ustanikih okraja s turskom vojskom na liko zemljite, uestvovanje likih krajinika u tim borbama, njihovo prelaenje u ustanike redove itd. morali su vrlo zabrinjavajue djelovati na slubenu politiku. Krajika masa, osobito u vrlo siromanoj Lici, razumljivo da je bila vrlo nezadovoljna nainom razvojaenja. inilo joj se da je budunost u potpunosti zatvorena. K tome, vrlo ubrzano razvijanje moderne nacionalne svijesti medu krajinicima sakrivalo je nove povode pokretima koje bi bilo vrlo teko kontrolirati, osobito meu Srbima. Agitacije u nacionalnom smislu su redovna pojava tih dana. Poseban osvrt zasluuje prelazak krajinika u bosanski ustanak. U arhivskim izvorima se za to nalaze brojne potvrde. Neke primjere smo ve navodili. Ima i drugih. Ekmei ak uopava: Treba istai da se u etama Hubmajera i Petra Mrkonjia, kao i u jedinicama Goluba Babia nalazilo vrlo mnogo graniara. Iako se ustanak u jugozapadnoj Bosni nije uspio odlijepiti od tromee, to je nesumnjivo utjecalo na splanjavanje oduevljenja krajinika, njihovo prikljuivanje ustanicima ipak ne prestaje. Na primjer, u napadu na Unac, 28. III 1876. godine uestvovalo je prema Uzelevu iskazu oko 1400 ustanika, a od tog broja je bilo oko 300 likih i dalmatinskih Srba. 23 Po jednom slubenom izvjetaju iz Zavalja iz jula 1875. godine u eti pominjanog Marinkovia die Licaner Cordonsgrenzer, a to znai da su Srbljani i Lapani inili veinu boraca. 24 Koliko su se krajinici time izlagali nedaama, najbolje se vidi po tome to je vie njihovih sela, uglavnom oko tromee, turska vojska podjednako palila kao i bosanska. U jednom pregledu spaljenih sela u razdoblju od poetka ustanka do novembra 1876. godine spominju se Doljani, Suvaja, Osredci, Vagan, Drenovac i Tikovac. 25 Veliko je znaenje srbskog i lapakog kraja u opskrbi ustanika u Crnim Potocima. I to ne toliko zbog toga to su sami davali, jer, nisu ni imali to dati, ve zbog osiguravanja prijenosa oruja, municije i opreme za ustanike u Crnim Potocima koje su nabavljali odbori za pomo ustanku. Iako opskrbu hi je bilo nimalo jednostavno odravati, autrougarske vlasti su dosta brzo uspjele osigurati djelotvornu kontrolu, plijenei brojne poiljke, hapsei pouzdanike i slino. Ona se ipak nikada nije prekinula. U pominjanoj Desniinoj zbirci imamo o tome vrijedna svjedoanstva. Dijelom emo ih iznijeti s nunom napomenom da je njihovo cjelovito nauno objanjenje mogue samo na znatno viem istraivakom nivou, koji pretpostavlja kako poznavanje mnotva novih injenica tako i vrlo slojevitu interpretaciju. Jovo Erceg Skobla, splitski trgovac i povjerenik srpske vlade kod Kninskog odbora, poruuje 20. III 1876. V. Desnici: . . . juer polo sam u Knin da se
23 P. Uzelac, Napad na Unac. Slika iz bosanskog ustanka, Zastava, 23/1888, 24 M. Ekmei, nav. dj. 157159, 227. 25 Uzelac generalu Jgnjati)evu, 22. XI 1876. Istok 6/1876, 133. 39.
u Serb poale f. 500 da im se kupi ita pribjeglim bonjacima. Suvie polo sam f. 350 da se podijeli nekim etnicima kod Goluba. 2 " Ali i pored toga pomo nikada nije bila ni blizu potrebama. O tome nam govore esto pisma s tromee u kojima ustaniki pouzdanici na hrvatskoj strani granice pouruju isporuke. Karakteristino je pismo popa Petranovia od 17. IV 1876. iz Plavnog: eta Dukieva i Karanova stigla kod Srba i pita od ove ta e (raditi? Ostragua imaju 300 a patrona nijednu. Na upit ovaj, odgovorila ovdanja eta da se sastanu zajedno i da zajedniki stare pozicije brane poto vide, da im debana oskudijeva i da nabavka obeanog oruja evrda i traljavo ide.27 Nisu samo austrijske vlasti usporavale ili onemoguavale isporuke pomoi ustanicima. Na to su u sve veoj mjeri utjecali vremenom sve sloeniji i tei odnosi meu nekim utjecajnim odborima. Pri tome su uz razlike u politikim stavovima bile vane i neke druge okolnosti, na primjer novani ili privredni probici pojedinaca ili skupina koje su u isporukama uestvovale. S vremena na vrijeme bila su nuna meusobna razjanjenja. Lijenik dr Stefan Nonweiller, inae jedna od najsvjetlijih linosti iz ustanikog doba, pie u svojstvu predsjednika Obrovakog odbora 15. (27) IV 1876. da se njihov odbor nalazi ( . . . ) u odnosima samo s Kninskim odborom i djelatnost jednog i drugog usmjerena je samo na etu Goluba Babia. S tim u vezi dovodi i djelatnost Srbskog odbora. 28 U Srbu je u Odboru, vjerojatno, najutjecajnija linost bio Pajo Omikus, mjesni trgovac i posjednik. Posebnu panju privlai bolnica za ranjene ustanike koja je due vrijeme postojala u Srbu s vrlo razliitim obimom djelatnosti. Bolniki lijenik je bio dr Nikola Greti, koji je inae slubovao u mjestu. Novano je izdravana s pomoi usmjeravanom preko Obrovakog i Kninskog odbora. O tome govori i pismo Skoble Desnici od 20. V 1876.: Kada sam otiao u Serb i sve novcima potribe podmirio i unaprid to bude troka za ranjenike i za pribiegle obeao sam podmiriti. 29 Ipak, izdravanje ove bolnice bilo je esto kamen spoticanja. Biljeimo jedan izrazito teak trenutak u jesen 1876. godine, u vrijeme kada je ustanicima ve uveliko zapovijedao srpski pukovnik Mileta Despotovi. U pismu od 15. (27) X dr Nonweiller napada Despotovia to je uskratio Desnici isplatu nekih rauna u vezi s bolnicom. Pismo inae dosta vjerno predoava sve loije odnose koji su vladah meu ustanicima i njihovim pristalicama u kriznom razdoblju ustanka: . . . Ne udim se da je Despotovi sramotno uskratijo Mili izplatu rauna jer sam ga ja poznao kao sramotna i nepotena u mnoge stvari, ali uditi mi se kako Srbski odbor od nas trai izplatu za uzdravanje ranjenikah, odraavaju da smo ga mi k temu opunomoili! To je gola la jer kad sam ja i Mile bijo u Srbu, i kad nam je Omikus navijestijo da je Torbica uskratijo dati hranu za ono p e t ranjenih to su se nalazivali u bolnici, mi smo ga opunomoili da jih rane onu pet dok ozdrave i da nam poalje svaki mjesec raune za tako svaki mjesec donaplatiti to bi bilo potroeno za na raun. Malo dana poslije toga, knjaz Skobla prispijo u Srbu, uredijo bolnicu i providijo sve, tako da nije bilo vie potreba nae pomoi... 3 0 Ipak,
28 27 28 29 30 H. Curi, nav. dj. 54. Nav. dj. 67. Nav. dj. 6869. Nav. dj. 71, 73, 112. Nav. dj. 110111.
iz jedne molbe Obrovakog odbora srpskom ministru T. Nikoliu radi nadoknade trokova iz istog mjeseca jasno je da su pitanja odgovornosti prema bolnici bila sloenija. Jedno vrijeme je ostala bez pomoi tako da je vrijedni doktor Greti za dva dana morao sam izdravati troske bolnike.. ,31 Raspolaemo i drugim podacima o pomaganju ustanika. Iz jednog Petranovieva pisma od 6. (18) V 1876. saznajemo tko su bili neki od kirijaa koji su dopremali pomo ustanicima. Njihova su imena: Jovan i Marko Vunduk, uro Skaki, David Rodi, Nikola Rusi, Zekan Grui, Lazo Vukobrat i Vasilj Rusi. Za obavljen posao isplaeno im je u to vrijeme 11,20 forinti. 82 Kako se ustanak nije irio prema oekivanju, povremeno bi i meu likim krajinicima zavladala apatija, naroito u onim selima koja su bila najizloenija turskim napadima, kao to je na primjer Drenovac. O tome nas obavijetava pop Petranovi u pismu od 7. (19) IX 1876.: . . . (Turci) uu u nekim kuama Likog Drenovca i porobe ih, a tako i kuu nekog Novakovia iz Strmice na naoj (tj. dalmatinskoj prim. D. R.) s t r a n i . . . i pravo je tako, jer kad su ustai bili nagnali, da se oko Drenovca koncentriu i ondje kao zgodnijem poloaju doekaju Turke, Drenovani im ne dali, ve ih odbili psovkama i grdnjama te ti tako Drenovani ostanu usamljeni. 33 Uz sva ta kolebanja liki krajinici u velikoj veini ostaju privreni ustanku. Ova kolebanja se ne mogu razumjeti bez vrlo podrobnog istraivanja klasnih odnosa u ustanku, raslojavanja prouzroenih promjenama u ciljevima ustanka, te tokom istone krize. Sve je to neposredno utjecalo na drutvene odnose u Lici i na odnos Liana prema ustanku. Ipak, u odlunom trenutku sudbonosne bitke na Crnim Potocima 4. VIII 1877. upravo su liki krajinici sprijeili da ustaniki poraz ne bude potpun, jer su onemoguili tursku vojsku da i sa njihove strane opkoli ustanike, kao to je to ve bilo uinjeno sa dalmatinske. O tome imamo Dobriev prikaz prema Plavievu kazivanju: Hitaju Turci da bi prejaili preko Butinice, pa da ih na isti nain kao i kapetan treker i andari propusti i kapetan Kovaevi, te da bi uhvatih vezu sa svojima preko tita, i ve zajaie preko Butinice, ali im zagrmi kapetan Kovaevi, da im gradi sveca turskog, da se ne usuuju prelaziti granicu, ve da odmah natrag otstupaju sa likog zemljita, jer da e narediti svojim vojnicima da pucaju. Turci zastadoe pa mu rekoe: E, pustide nas, efendijo, da pohvatamo one opkune, pa emo se odmah vratiti na nae bosansko zemljite i opet pooe naprijed. Kapetan Kovaevi opet im zagrmi, da odmah odstupe, jer e narediti vojsci, da u njih puca. Turci nehtjedoe otstupiti, ve jurnue naprijed, a Kovaevi zakomandova trubau paljbu, nato vojnici, sami Srbi Liani, jedva to i ekali, osue vatru na Turke, a oni samo padahu u Butinicu i oko nje. Dok je estiti kapetan Kovaevi sa svojim Lianima s vatrom ustavljao Turke, dotle je sva naa ustaka vojska prela sa Sedla gdje je bio anac u Stit planinu na liku stranu .. ,34 Kao to smo ve naglasili, odnos likih kordonskih krajinika prema ustanku u Crnim Potocima tek treba biti podrobno istraen. Uostalom, to trae i sva druga pitanja o kojima je u ovim prilozima bilo rijei, kao i ona o kojima nije bilo mogue govoriti na ovako ogranienom prostoru.
31 32 33 34 Nav. dj. 112. Nav. dj. 72. Nav. dj. 104. Dj. Dobri, nav. dj. 30.
56 DONJI LAPAC
1041
je X. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa u Birovai juna 1943. 16. Opai Miloa bin. Stupio u rac ustanikog nuo kao borac u Ljubovu 23. uro, 1908, seljak, SrNOB 27. 7. 1941, bovoda Birovaa. Pogi1. bat. 2. brig. 6. div. 1. 1943.
Nikola, 1926, seljak, Sru NOB 27. 7. 1941, borac ete 2. likog podruja. tifusa u Brezovcu maja
17. Opai Ilije Savo, 1898, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. radio u pozadini, lan MNOO Birovaa. Umro od tifusa u Birovai 13. 5. 1943. 18. Tima Sime Boo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Metku marta 1943. 19. Tima Ilije uro, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Polai kod Knina augusta 1943. 20. Tima Petra Jandre, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa. Poginuo kao komandir odjeljenja 1. bat. 2. brig. 6. div. u Plavnom 1943. 21. Tima Save Milan, 1916, slubenik, u Svilajncu, Srbija, Srbin. Poginuo u Svilajncu aprila 1941. 22. Tima Stevana Milka, 1926. Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941, radila s omladinom, lan SKOJ-a od 1942. Poginula za vrijeme bombardiranja kod Donjeg Lapca 1942. 23. Tima Stevana Petar, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa. Umro kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. od tifusa u Birovai jula 1943. 24. Tima Milana Rade, 1921, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa, kasnije straar bolnice Dobroselo. Poginuo u Dobroselu 1942. 25. Tima Petra Stevan, 1898, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Birovaa, a kasnije radio pri MNOO Birovaa. Poginuo za vrijeme bombardiranja kod Donjeg Lapca 1942. BREZOVAC 1. Babi Miloa Ilija, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac seoskog voda Brezovac. Poginuo u Borievcu 25. 9. 1941.
3. Medi Dane Bogdan, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Brezovac, zatim borac 3. ete bat. Marko Orekovi. Poginuo na Benderu 9. 5. 1942. 4. Medi Pavla Dane, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac piri Komandi 1. likog podruja. Poslije ranjavanja na Homoljcu, lijeio se u Brezovcu gdje su ga ubili Nijemci oktobra 1943. 5. Medi Luke uro, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda bat. Marko Orekovi. Ranjen kod Bugojna polovinom augusta 1944. i prebaen na lijeenje u Italiju gdje je nestao. 6. Medi Sreka uro, 1908, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda u Brezovcu. Poginuo u Kruzima krajem oktobra 1941. 7. Medi Dane Ilija, 1906, seljak, Stupio u NOB 27. 7. 194, zatim bat. Stojan Mati. Razbolio je lijeen u bolnici Trolokve. u Brezovcu juna 1943. Srbin. borac se pa Umro
8. Medi Rade Lazo, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 3. bat. 35. div. u Istri aprila 1945. 9. Medi Dane Mane, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. Matija Gubec u Istri aprila 1945. 10. Medi Luke Mane, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 3. brig. 6. div. kod Travnika oktobra 1944. 11. Medi Pilipa Mane. 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, radio u omladini. Clan SKOJ-a od 1943. Zarobili ga Nijemci krajem 1944. i sproveli u logor u Zagreb gdje je umro. 12. Medi Nikole Marko, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac u Komandi mjesta Donji Lapac. Poginuo u Brezovcu augusta 1944. 13. Medi Luke Rade, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac. Strijeljali ga etnici kao predsjednika MNOO Brezovac u Graacu 8. 9. 1944.
14. Medi Jovana Tomo, 1895, seljak Srbin. Stupio u NOB 1941, lan MNOO Brezovac. Umro od tifusa u Brezovcu aiprila 1943. 15. Skori Dane Petar, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Brezovac, zatim borac 1. brig. 35. div. Ranjen u alamuniu i umro u bolnici Trnovac jula 1944. 16. Skori Nikole Pilip, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda 1. bat. 3. brig. 6. div. Ranjen na Zelengori i prebaen na Siciliju gdje je umro 1944. 17. Skori Damjana Stevo, 1900, seljak Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac. Umro ood tifusa u Brezovcu oktobra 1943. 18. Skori Dane Stevo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac. Poginuo kao kurir Glavnog taba Hrvatske kod Drenika septembra 1943. BUEVI 1. Adi Blagoja Dane, 1907, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi. Poginuo u Glogovu kod Graaca maja 1942. 2. Aneli Stevana Mika, 1925, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, radila sa omladinom, lan SKOJ-a od 1942. Ubili je Nijemci u Klisi ljeti 1943. 3. Aneli Boe Miladin, 1910, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u LPO. Umro od tifusa u Bueviu 1943. 4. Aneli Koje Vuen, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. od poetka 1943. u krajikim jedinicama. Poginuo kao zamjenik komandira ete u 5. div. kod Srnetice maja 1945. 5. ojanovi Mile Aleksa Aca, 1919, Sarajevo, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u 2. brig. 6. div. Krajem 1944. otiao na kolovanje u SSSR, otkuda se ubrzo vratio. Poginuo kao komandir ete 1. tenkovske div. na sektoru RumaVoganj aprila 1945. 6. ojanovi Pere Mania, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, a zatim 2. li.
brig, od januara 1943. u 3. krajikoj brigadi. Ranjen na Zelengori 1943. i prebaen u bolnicu na Majevici. Ubili ga etnici u bolnici jula 1943. 7. ojanovi Vida Milan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi. Ranjen u napadu na Klisu augusta 1941, zarobile ga ustae i ubile u Klisi iste godine. 8. ojanovi ukana Stevo, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od proljea 1942. u 1. ud. bat. 1. dalm. brig., 1943. preao u Bihaki bataljon. Poginuo kao komesar ete na Vrtou augusta 1944. 9. ilas Mile Marko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi. Razbolio se od TBC i umro u Bueviu maja 1942. 10. urica Luke ore, 1920, sezonski radnik, Srbin. Stupio u NOB oktobra 1942, borac Srijemskog PO, poginuo kao borac 1. vojvoanske brigade u ist. Bosni februara 1944. 11. urica Luke Vukosav, 1923, sezonski radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, politiki radnik, lan SKOJ-a prije rata, od 1942. sekretar elije SKOJ-a u Beeju. Uhvatili ga i strijeljali Maari u Beeju decembra 1942. 12. Gluica Davida Boo, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Buevi, kasnije LPO. Od jeseni 1942. u 2. li. brig, januara 1943. preao u 4. krajiku brig. Poginuo na Glamou aprila 1943. 13. Gluica Davida Dane, 1924, pruni radnik, Srbin. Stupio u NOB zimi 1941. lan rezervne omladinske ete, od maja 1942. borac Ininjerijske ete pri GSH, od januara 1943. u Ininjerijskom bat. VS NOV i POJ. Poginuo kao komandir voda Ininjerijske brig. VS u Srbiji u proljee 1945. 14. Gluica Laze Duan, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od maja 1941. u 1. li. omladinskoj eti, novembra 1942. preao u 3. krajiku brig. Ranjen kod Teslica januara 1943. Nestao u koloni ranjenika na Zelengori 1943. 15. Gluica Mile Nikola Nine, 1923, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac
odreda Buevi, od proljea 1942. u LPO, zatim u 2. li. brig. Poginuo kao komandir voda u 19. div. u Doljanima ljeti 1944. 16. Gluica Vuje Spaso Pajo, 1920. Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u LPO, a zatim 2. li. brig., novembra iste godine preao u 3. krajiku brigadu. Poginuo kao desetar kod Celebia (Foa) maja 1943. 17. Gluica Tode Stanko, 1877, seljak, Srbije. Stupio u NOB 1941, lan MNOO Buevi, kasnije predsjednik seoskog NOO Buevi. Umro od tifusa u Bueviu 11. 8. 1943. 18. Gluica Boe Vaso, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, polovinom 1942. u LPO, a zatim 2. li. brig. Januara 1943. preao u 1. krajiku brigadu 5. div. Ranjen na Turbetu kod Travnika septembra 1943, prebaen na lijeenje u Italiju, ali je uskoro umro. 19. Gluica Laze Vladimir, Vlada, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od maja 1942. u divizionu brdskih topova, LPO, a zatim 2. li. brig, januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo kao desetar na sektoru Ustikolina Gorade januara 1944. 20. Karanovi Mile Boidar, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac odreda Buevi, od maja 1942. u 1. omi. eti, januara 1943. preao u 3. krajiku brig. Umro od tifusa kod Pljevalja maja 1943. 21. Karanovi ure Boo, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi od 1943. u Drvarskom Petrovakom odredu. Poginuo u Hrgarima kod Ripaa (Bosna) 1944. 22. Karanovi Ilije uro, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB proljea 1942, borac LPO, a zatim borac 2. li. brig. Poginuo kao intendant bat. 2. brig. 6. div. 1943. 23. Karanovi Mile Jovan, 1920, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, od proljea 1942. u LPO, zatim u 2. li. brig, u ljeto 1943. preao u 16. krajiku brigadu. Poginuo na Manjai marta 1943. 24. Karanovi Mie Luka, 1920. Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac od-
reda Buevi, od maja 1942. u LPO, a zatim 2. li. brig. Sredinom 1943. preao u Podgrmeki odred. Poginuo kao zamjenik komesara odreda 1944. 25. Karanovi Spase Milan Perkin, 1914, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac, a zatim desetar odreda Buevi, od 1942. lan seoskog NOO Buevi. Umro od tifusa u Bueviu marta 1943. 26. Karanovi Mile Sava, 1922, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi. Razbolio se od TBC i umro u Bueviu krajem 1942. 27. Karanovi Nikole Vuen, 1924, bin. Stupio u NOB 1942, borac ladinske rezervne ete, od 1943. rac Bihakog bat. Poginuo kod sanske Krupe 1944. SromboBo-
28. Kuga Dragana Rade, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB u proljee 1942, borac bat. Bio Kesi. Poginuo na Udbini 21/22. 8. 1942. 29. Ljiljak Obrada Draginja, 1923, stupila u NOB 1941, borac 1. udarne grupe 1. umadijskog PO. Poginula kao referent saniteta na sremskom frontu po. 1945. 30. Ljiljak Boe Toma, 1922. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od juna 1942. u bat. Bio Kesi. Poginuo kao komandir protivtenkovskog odjeljenja kod Lovinca 28. 12. 1942. 31. Ljiljak ure Vlado, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB oktobra 1943, borac Vakufske ete. Poginuo kao borac 16. krajike brig, u selu Bunarovima na Manjai januara 1944. 32. Ljubovi-Krga Paje Nikola Nina, 1923, Strbci, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od maja 1942. 2. bat. 3. LPO, januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo kod Kotor Varoa maja 1943. 33. Mrkobrat Dane Milan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u bat. Bio Kesi. Ranjen na Udbini, lijeio se, ali je obolio od tifusa i umro u Bueviu prve polovine 1943. 34. Mrkobrat Spase Stevo Stevia, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac LPO, od novembra iste godine u 2. brig. 6. div. Poginuo krajem 1943.
35. Obradovi Stevana Jovo, 1905, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, a zatim desetar istog odreda, od 1942. u LPO. Polovinom 1943. preao u Drvarsku etu. Poginuo kao komandir voda u Kupresu 25. 12. 1943. 36. Obradovi Stevana Sava, 1922, pruni radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od proljea 1942. u LPO, januara 1943. preao u 3. bat. 1. krajike brig. Poginuo kao desetar u 5. kraji. div. kod Sarajeva januara 1944. 37. Ovuka Mile Momilo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od maja 1942. u 1. eti bat. Bio Kesi, krajem 1943. preao u 17. krajiku brig. Poginuo kao zamjenik komandanta protivtenkovskog diviziona u Hodiima kod Sarajeva 10. 3. 1945. 38. Pilipovi Nenada Dane, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. borac LPO, a zatim 2. brig. 6. div. Poginuo na Ljubovu februara 1943. 39. Pilipovi Petra Duan, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od 1942. u LPO, a zatim 2. li. brig. Poginuo kao zamjenik komandira ete Bihakog bat. decembra 1944. 40. Pilipovi Dane Nenad Bio, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Buevi, zbog pomanjkanja oruja vraen u pozadinu i postaje lan prvog MNOO Buevi. Umro od tifusa u Bueviu 1943. 41. Pilipovi Mirka Nikola, 1924, pruni radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Buevi, od maja 1942. u 1. eti bat. Bio Kesi, januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo kod Viteza (Travnik) sredinom 1943. 42. Popovi Miana Petar Pejo, 1920. seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od proljea 1942. u LPO, a zatim u 2. li. brigadi. Poginuo kao pukomitraljezac 3. krajike brigade u Prilukama kod Livna 14. 4. 1944. 43. Radak Luke Dragan, 1900, radnik, Srbin. Stupio u NOB sredinom 1942, borac vojvoanskih jedinica. Ubili ga etnici ranjenog u bolnici na Majevici 1944. 44. Raenovi Koje Dane, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bo-
rac odreda Buevi, od po. 1942. u Lapakom bat. a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Januara 1943. preao u
1. krajiku brig. Poginuo kao referent saniteta brig, kod Teslia krajem
1943.
45. Raenovi Koje Lazo, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, od 1942 u LPO, a zatim 2. li. brig, januara 1943. preao u 3. bat. 3. krajike brigade. Poginuo kao komandir voda kod Sinja septembra 1943. 46. Raeta Stevana Mile Milan, 1924, radnik, Srbin. Stupio u NOB poetkom 1942, od jula 1942. borac 3. ete 2. bat. 3. LPO, a zatim 2. li. brigade. Januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo na sektoru Teanj Tesli 17. 4. 1943. 47. Rodi Mile Branko, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borad odreda Buevi, od maja 1942. borac 1. ete, 2. bat. 3. LPO. Januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo na sektoru PePrizren 28. 8. 1944. 48. Rodi Marka Duan, 1921, pruni radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od proljea 1942. sekretar elije SKOJ-a Buevi, od maja iste godine borac omi. ete 2. bat. 3. LPO. Poginuo kao zamjenik komesara ete 2. brig. 6. div. na Zuleevici krajem februara 1943. 49. Rodi Marka ore, 1925, pruni radnik, Srbin. Stupio u NOB polovinom 1943, borac LPO. Poginuo kao pukomitraljezac u Vakufskoj eti u Buevcu sredinom 1944. 50. Rodi Dmitra Milan, 1920, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Buevi, kasnije u Lapakom bat. od kraja 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div., januara 1943. preao u 3. krajiku brig. Poginuo na Milj evi ni kod Foe 13. 6. 1943. 51. Rodi Mile Nikola, 1926. ak, Srbin. Stupio u NOB oktobra 1941, borac 1. sremskog PO. Poginuo kao borac 16. vojvoanske brig, kod Vlasenice (ist. Bosna) 1944. 52 Rodi Vojislava Slavko, 1926, seljak, . Srbin. Stupio u NOB juna 1942, borac omi. ete LPO. Od januara 1943. u 8 krajikoj brig. Poginuo kao delegat voda kod Sanskog Mosta krajem 1943.
53. Vojvodi Marka uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac odreda Buevi, od maja 1942. u 1. omi. eti 2. bat. 3. LPO, januara 1943. preao u 1. krajiku brig. Poginuo kao komesar ete kod Sunjevaca (Slavonski Brod) aprila 1945. 54. Zori Mile Duan, 1926, sezonski radnik, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, borac 5. sremskog PO, a zatim 2. vojvoanske brig. Poginuo kod Aanja (Srijem) augusta 1943. DNOPOLJE 1. Basara Petra Stevo, 1924, trgovaki pomonik, Srbin. Stupio u NOB 27. 2. 1942. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 2. brig. 6. div. u Ljubovu februara 1943. 2. Basari ure Boo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Bosni 1944. 3. Basari ure Milan, 1920. seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Ljubovu januara 1943. 4. Deli Jove Rade, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Zelengori 1944. 5. uki Luke uro, 1909, lugar, Srbin. Stupio u NOB 1941, politiki radnik na terenu, lan ROC-a za kotar Donji Lapac. Ubili ga etnici u Prkosima iznad Dnopolja 1944. 6. uki ure Jovo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. brig. 6. div. Poginuo na Zuleevici marta 1943. 7. uki ure Rade, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Dnopolje, kasnije u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo od neprijateljske mine u G. Malovanu kod Sujice 12. 12. 1943. 8. Kljaji Stojana Milka, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1943, borac enske ete u Trnovcu, a zatim radila u predionici u Trnovcu. Zaklade je ustae u Krbavici 1945. 9. Kljaji Stojana Rade, 1910, andar, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro kao oba-
vjetajni oficir bat. od tifusa u Topuskom 1944. 10. Opai Jove Jovo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo kao delegat voda vojne radionice GSH u Gospiu aprila 1944. 11. Opai Steve Stevo, 1914, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Dnopolje. Poginuo na Kuku kod Udbine 29. 7. 1941. 12. Opai Vuje Vukain Milan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, lan OK S K O J - a Donji Lapac. Ubili ga etnici kod Dnopolja 5. 6. 1944. 13. Poua ure Duan Tode, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac slavonskih ustanikih jedinica. Poginuo u Vojvodini. 14. Poua Vuje Duan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. borac. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig, kod Poloja (Kordun) 17. 10. 1942. 15. Poua Steve Ilija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 35. div. Poginuo u Mazinu jeseni 1944. 16. Poua ure Milan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Srijemu 1944. 17. Poua ure Petar, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen u Sujici i umro u Bosni novembra 1943. 18. Poua Rade Petar, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Lapac, a zatim delegat voa 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Cincaru kod Glamoa 1944. 19. Poua Nikole Stevo Ciiina, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac mitraljeske ete u Borievcu 1944. 20. Sai Ilije Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, delegat voda u bat. Stojan Mati. Poginuo u Lovincu 25. 12. 1942. 21. ai Mile Duan, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 35. div. Poginuo u Mazinu 1944. 22. Sai ure Ilija, 1905, financ, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Lapac, a zatim intendant 1. bat. 2. brig. 6. div. Strijeljali ga partizani u Bosni zbog sumnje da je saraivao s neprijateljem 1944, kasnije je utvreno da to nije tano.
23. Sai ure Milan, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, zbog pomanjkanja oruja vraen na rad u pozadinu. Razbolio se i umro od tifusa u Dnopolju 1943. 24. Sai Mile Milan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. kurir 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Bogunici kod Metka marta 1943. 25. Sai Miloa Nikola, 1909, seljak Srbin. Stupio u NOB 1942, vodnik 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Iloku 20. 2. 1944. 26. Sai Pavla Nikola, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Dnopolje od 27. 2. 1942, predsjednik MNOO Dnopolje. Umro od tifusa u Dnopolju 20. 4. 1944. 27. Sai Gavre Petar, 1913, bin. Stupio u NOB 1941, Stojan Mati. Poginuo 1. brig. 6. div. u Papui 1943. seljak, Srborac bat. kao borac kod Metka
34. Tima Ilije Simo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB decembra 1942, Poginuo kao komandir voda 4. bat. 1. brig. 6. div. kod Gospia 1943. 35. Tima Rade Stevo, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. borac odreda Lapac, kasnije desetar 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Crnoj Gori augusta 1944. 36. Tima Steve Todor, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje kasnije komandir ete 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo od nagazne mine u Sujicama kod Kupresa 17. 12. 1943. 37. Uzelac Rade Branko, 1926, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo za osloboenje Beograda oko 15. 10. 1944. 38. Uzelac Laze uro, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje. Ubile ga ustae u Borievcu 2. 8. 1941. 39. Uzelac Rade uro, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, zatim odreda Lapac. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 40. Uzelac Gavre Jovo, bin. Stupio u NOB nuo kao pomonik bat. 2. brig. 6. div. 1943. 1914, trgovac, Sr27. 2. 1942. Pogikomesara ete 1. u Kruzima 21. 9.
28. Sai Laze Petar, 1921, seljak Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, a zatim komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u selu Zuce ispod Avale 20. 10. 1944. 29. Sai Ilije Sava, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 15. 12. 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo od nagazne mine u Sujici 12. 12. 1943. 30. Sai Petra Slobodan, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 11. 6. 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Teko ranjen kod Bendera gdje su ga ubili etnici oko 15. 6. 1943. 31. Tima Save Boo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje kasnije komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Bogunici kod Metka marta 1943. 32. Tima Rade Mirko, 1915, trgovac, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, zatim delegat voda 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen kod Gospia 25. 4. 1943. i umro u bolnici u Bijelim Potocima iste godine. 33. Tima Save Sava Sako. 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje i odreda Lapac. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942.
41. Uzelac Rade Milan, 1922, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog voda Dnopolje, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen na Bogunici kod Metka 1943. i ubrzo umro. 42. Vignjevi Laze Nikola, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 35. div. Poginuo kod Plitvica 1944. 43. Vignjevi Rade Vujo, 1923, seljak. Srbin. Stupio u NOB 17. 2. 1942, desetar 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo od nagazne mine u Sujicama kod Kupresa 12. 12. 1943. DOBROSELO 1 Banjac Davida Dane. 1904. radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od proljea 1942: u bat. Stojan Mati, kasnije u 1. bat 2. brig. 6. div. Razbolio se i umro od upale plua u bolnici u Petrovoj gori jula 1944.
2. Banjac Mane Ilija, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, radio s omladinom, lan SKOJ-a od decembra iste godine, od novembra 1942. borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa u Trnavcu aprila 1943. 3. Besla Rade Mile, 1897, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Od kraja 1943. radio pri MNOO Dobroselo. Zarobili su ga etnici i strijeljali u Opai Dolini 1944. 4. Besla Rade Stevo, 1907, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo. Clan K P J od 1937. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Vrlike juna 1943. 5. Grozdani Pavla Jovica, 1920, ak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, a zatim sekretar skojevske grupe. Poginuo kao delegat voda bat. Stojan Mati u Lovincu 25. 12. 1942. 6. Grozdani Jove Stevo, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od oktobra iste godine lan MNOO Dobroselo. Clan K P J od 1934. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 7. Jazi Petra David, 1981, radnik, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, a kasnije straar bolnice u selu. Umro od tifusa u Dobroselu aprila 1943. 8. Kantar Mile Branko, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, a zatim Doljanske ete 3. LPO. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 9. Kantar Petra uro, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, radio s omladinom, lan SKOJ-a od maja 1942, od decembra iste godine borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 10. Kantair Sime Ilija, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 5. dalm. brig. 19. div. Poginuo u Bruvnu 10. 2. 1944. 11. Kantar Ilije Mio, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, lan SKOJ-a od februara 1942. Poginuo kao borac. 1. bat. 5. brig. 19. div. kod Biograda na moru 20. 9. 1944. 12. Kantar Petra Mira, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB novembra
1941, terenski radnik s omladinom, lan SKOJ-a od 1941, od 1. 4. 1942. bolniarka u Dobroselu. Poginula kao bolniarka Centralne bolnice VSJ na Sutjesci juna 1943. 13. Kantar Gavre Nikola, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac podrunog LPO. Umro od upale plua kao komandir odjeljenja 5. bat. P P K za Liku u Centralnoj bolnici na Petrovoj gori aprila 1945. 14. Kantar Stevana Nikola, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac omlad. ete 3. LPO, lan S K O J - a od aprila 1942, K P J od 1943. krajem te godine borac 3. bat. 2. brig, 6. div. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 5. brig. 19. div. u Dalmaciji 1943. 15. Kerkez Mile Danilo, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, radio s omladinom, od poetka 1944. borac 1. bat. 1. brig. 35. div. Poginuo kod Gospia 1944. 16. Mandi Nikole Boo, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, a zatim 1. bat. 3. LPO. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 1. brig. 35. div. u Rakovici 1944. 17. Mandi Jovana David, 1905, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda Dobroselo, od oktobra 1941. predsjednik seoskog, a kasnije Opinskog NOO Martin Brod. Clan KP Francuske od 1932, K P J od 1936. Umro od tifusa u Martin Brodu marta 1943. 18. Mandi Nikole Dane, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Zelengori 1944. 19. Mandi Milana Duan, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. pod. bat. 3. LPO. Umro od meningitisa u Dobroselu 1942. 20. Mandi Milana Ugljea, 1914, podoficir, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 21. Mandi Davida Vladimir, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, kasnije komandir voda 1. ud. bat. LPO, od 1943. komesar ete 1. bat. 5. brig. 19.
div. Clan K P J od 1943. Poginuo kod Malovana juna 1944. 22. Mandi Mile Vojislav, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 4. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Lovinca aprila 1943. 23. Medi Nikole Duan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. diiv. Poginuo na Zelengori 1944. 24. Medi Rade Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 3. LPO, od 1943. komandir voda 1. bat. 5. dalm. brigade. Poginuo u Turovcu 1944. 25. Medi Rade Srbin. Clan ga ustae i nja ubile i 30. 6. 1941. Jandrija, 1902, seljak, K P J od 1932. Uhapsile poslije zvjerskog muebacile u jamu na Kuku
32. Milanovi Mile Jovo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942'. borac 3. ete 3. LPO, zatim komandir ininjerijske ete 6. div. Clan SKOJ-a od 1942, a K P J od 1943. Poginuo kod Zagreba maja 1945, 33. Milanovi Laze Nikola, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od novembra 1941. u bat. Marko Orekovi Poginuo kao komandir diverz. grupe 35. div. u Nebljusima 1944. 34. Milanovi Laze Spase, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB januara 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Clan SKOJ-a od septembra 1943. Poginuo kod Graaca 1943. 35. Milanovi Nikole Stevo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Clan K P J od 1944. Poginuo kao komandir odjeljenja 1. bat. 5. brig. 19. div. u Vrnjici (Dalmacija) 1944. 36. Polovina Steve Bosiljka, 1925, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, terenski radnik s o m l a d i n o m , lan SKOJ-a od maja 1942. Zarobili je Nijemci i etnici u Dobroselu aprila 1944. i sproveli u logor Sisak, otkuda je pobjegla jula iste godine i stupila kao bolniarka u 7. div. Umrla od upale plua u bolnici u Kraljevici proljea 1945. 37. Polovina Save Boo, 1914, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, kasnije komandir ete za vezu 6. div. Clan K P J od 1943. Poginuo na Tari augusta 1944. 38. Polovina Stevana Dane, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, zbog bolesti 1942. napustio jedinicu. Od 1944. borac 1. bat. 1. brig. 35. div. Poginuo kod Plitvikih jezera 1944. 39. Polovina Rade Duan, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, a zatim Doljansko-dobroselske ete 3. LPO, Clan K P J od 1943. Poginuo u Mazinu 1944. 40. Polovina Stevana Duan, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, zatim Doljansko-dobroselske ete, od kraja 1942. u 1. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kod Drvara 1944. 41 Polovina Stevana Duan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od proljea 1942. komandir Komande mjesta Donji L a -
26. Medi Glie Mane, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od novembra 1941. u bat. Marko Orekovi, od 1943. komandir ete 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan K P J od 1942. Poginuo kod Kraljevice aprila 1945. 27. Medi Nikole Marko, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942 u 1. eti 3. LPO, krajem 1942. borac pri komandi mjesta Graac. Ubili ga etnici u Brezovcu 1944. 28. Medi Ilije Pilip, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od maja 1942. u 1. bat. 3. LPO. Clan K P J od 1943, Poginuo kao zamjenik komandanta 3. bat. 5. brig. 19. div. u Lianima (Dalmacija) 13. 7. 1944. 29. Medi Glie Nikola, 1921, podoficir, Srbin. Poginuo u sukobu s Nijemcima kao pripadnih B J V kod Banje Luke, aprila 1941. 30. Medi Ilije Rade, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB maja 1942, lan seoskog aktiva SKOJ-a, od 1943. borac 1. bat. 5. brig. 19. div. Poginuo u Polai kod Benkovca juna 1944. 31. Medi Mile Rade, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. omi. ete 3. LPO, a zatim 3. bat. 2. li. brig. Clan S K O J - a od 1942. Poginuo kod Udbine septembra 1942.
tifusa
Dobroselu
rac 1. bat. 5. brig. 19. div. Poginuo na Prevjesu 1943. 51. Polovina Nikole Stevo, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1942, borac 2. omi. ete 3. LPO, od 1943. u bat. 2. brig. 6. div. Clan S K O J - a od 1942. Poginuo u Dobroselu 10. 4. 1944. 52. Polovina Stevana Ugljea, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao borac 35. div. na Ljubovu septembra 1944. 53. Polovina Jove Vojislav, 1911, strojobravar, kasnije narednik u hidroavijaciji Divulje, Srbin. Poslije aprilskog sloma doao kui ali ve sredinom maja odlazi u Beograd. Stupio u NOB poetkom jula 1941, borac Kosmajskog PO. Poginuo kod Aranelovca 1941. 54. Stevi Glie Dane, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od oktobra 1941. radio pri MNOO Dobroselo, aprila 1943. stupio u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao ekonom ete kod Valjeva 1944. 55. Stevi Milana Lazo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942. radio s omladinom, od 1943. borac 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan SKOJ-a od aprila 1942. Poginuo kod Benkovca novembra 1944. 56. Stevi Glie Mile, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u bat. Stojan Mati 2. brig. 6. div. Poginuo na Kamenskom kod Donjeg Lapca 1944. 57. arac Nikole Dane, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od maja 1942. u 1. omi. eti 3. LPO. Clan SKOJ-a od 1941. Poginuo na Brezovcu kod Donjeg Lapca oktobra 1943. 58. arac Luke Duan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 3. LPO, od 1943. komandir odjeljenja pri Komandi mjesta Donji Lapac. Poginuo na Oigrijama maja 1944. 59. arac Nikole Milan, 1919, podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od decembra 1941. u bat. Stojan Mati. Zavrio
42. Polovina Gojka uro, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Borac komande mjesta Donji Lapac. Clan SKOJ-a od maja 1942. Poginuo u Mazinu 1944. 43. Polovina Stevana Gojko, 1914, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac a zatim komandir voda Dobroselo, kasnije komandir ete bat. Stojan Mati- 2. brig. 6. div. lan K P J od 1942. Poginuo u Lovincu decembra 1942. 44. Polovina Petra Jelka, 1914, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB decembra 1941. potpredsjednica Seoskog odbora AFZ-a u Dobroselu. Clan K P J od jula 1942. Umrla od tifusa u Dobroselu 1943. 45. Polovina Save Mile, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 10. 3. 1943, borac 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan SKOJ-a od septembra 1943. Poginuo u saobraajnoj nesrei u Zemuniku kod Zadra decembra 1944. 46. Polovina Rade Mileva. 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941, terenski radnik s omladinom. Clan SKOJ-a od novembra 1941, od marta 1942. bolniarka u bolnici Dobroseloi. Ubili je Nijemci u Dobroselu septembra 1944. 47. Polovina ure Mirjana, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB septembra 1941, radila s omladinom, od aprila 1942. bolniairka bolnice u Dobroselu. Clan SKOJ-a od maja 1942. Umrla od tifusa u Dobroselu marta 1943. 48. Polovina Jove Momilo, 1909, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u Doljanskoj eti 3. LPO, zatim rukovodilac apoteke u bolnici u Dobroselu i sekretar partijske org. Clan K P J od 1941. Poginuo na Sutjescsi juna 1943. 49. Polovina Nane Nikola, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od proljea 1942. u doljanskoj eti 3. LPO, jula iste godine stupio u 2. prol. brig. Clan SKOJ-a od novembra 1941. Poginuo kod Livna novembra 1942. 50. Polovina Stevana Radovan, 1918. seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1943. bo-
Oficirsku kolu GH. Poginuo kao zamjenik komandanta 4. bat. 2. brig. 6. div. u Graacu decembra 1942. 60. arac Miloa Mile, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. radio pri MNOO Dobroselo. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 61. a r a c Jovana Nikola, 1884, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od oktobra 1941. lan MNOO Dobroselo, a 1944. izabran za predsjednika mjesnog odbora JNOF Dobroselo i lana op. odbora JNOF Doljani. Uesnik oktobarske revolucije. Uhvatili ga etnici u Dobroselu, a ubili u Suvaji krajem 1944. 62. arac Mile Rade, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB maja 1942. borac 3. ete 3. LPO. kasnije u 2. brig. 6. div. Clan SKOJ-a od maja 1942. Poginuo na Zuleevici februara 1943. 63. arac Nikole Zdravko, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u bat. Stojan Mati. Kandidat za lana KPJ. Poginuo kod Dvora na Uni 10. 11. 1942. 64. Skrb i Jovana Mane, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, terenski radnik, lan MNOO Dobroselo. Poginuo od njemake artiljerije u Dobroselu (Bubanj) 1944. 65. krbi Milana Marko, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, kasnije 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa u Dobroselu aprila 1943. 66. krbi Jovana Stevo, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, kasnije komandir odjeljenja 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Polai (Dalmacija) juna 1943. 67. Stikovac Nikole Dmitar, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od oktobra 1941. predsjednik MNOO Dobroselo. Clan K P J od 1939. Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 68. Stikovac Petra Milan, 1914, seljak. Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. pod. bat. 3. LPO. Od 1943. borac Komande mjesta Donji Lapac. Umro od tuberkuloze kostiju u Herceg Novom aprila 1945.
69. Stikovac Petra Nikola, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Borac voda Dobroselo, ranjen 6. 10. 1941. i od tada zamjenik predsjednika MNOO Dobroselo. Kandidat za lana K P J . Umro od tifusa u Dobroselu marta 1943. 70. Stikovac Stevana Velimiir, 1909, seljak, Snbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 4. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Trebiniiku kod Dalm. Krupe aprila 1943. 71. Stikovac Dmitra Zdravko, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac voda Dobroselo, od 1942. komandir voda 1. bat. 3. LPO, po. 1944. komandir ete 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan K P J od 1943. Poginuo na Trsatu (Suak) aprila 1945. 72. Tizi Jove Bosiljka, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB novembra 1941. radila s omladinom, od 1. 4. 1942. bolniarka u bolnici Dobroselo, a kasnije u Trnovcu. Godine 1914. zarobili je Nijemci i sproveli u Bosansku Krupu otkuda je pobjegla aprila iste godine. Clan SKOJ-a od novembra 1941. Poginula u Drvaru 25. 5. 1944. 73. Tizi Petra uro, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, radio s omlad. Clan SKOJ-a od jula 1943. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u Bos. Krupu otkuda je pobjegao. Bjeei nagazio na minsko polje i poginuo aprila iste godine. 74. Tizi Petra Milan, 1920, seljak, Srbin. Stupio , u NOB jula 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 3. LPO, od 1943. komandir ete 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan K P J od 1943. Ranjen kao slualac oficirske kole V NOV i POJ u Sipovljanima (Drvar) 25. 5. 1944. i od posljedica umro u selu Vidovu (bolnica 5. korpusa NOVJ) 27. 5. iste godine. 75. Tizi Nikole Milan, 1920, podoficir, Srbin. Poginuo u sukobu s Nijemcima kao pripadnik BJV kod Banje Luke aprila 1941. 76. Tizi Nikole Ohrad, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 1. bat. 3. LPO, po. 1944. komandir odjeljenja 1. bat. 1. brig. 35. div. Uhvatili ga Nijemci i etnici na Zuleevici i strijeljali u Donjem Lapcu septembra 1944.
77. Vojnovi Mile Dane, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. borac bat. Stojan Mati. Poginuo prilikom razminiravanja minskog polja na Kordunu proljea 1945. 78. Vuka Dane Milan, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dobroselo, od 1942. u 3. LPO, od 1943. komandir voda. 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan K P J od 1943. Poginuo u Stankovcima kod Vodica jula 1944. 79. Vuka Steve Milan, 1926, kroja, Srbin. Stupio u NOB decembra 1941, radio s omladinom, od jula 1942. borac 3. omi. ete 3. LPO. Clan SKOJ-a od decembra 1941. Poginuo u Doljanima novembra 1943. 80. Vuka Petra Soka, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB marta 1942, radila s omladinom, od juna 1944. etna bolniarka 1. bat. 5. brig. 19. div. Clan SKOJ-a od marta 1942. Poginula u Stankovcima kod Vodica 13. 7. 1944. DOLJANI 1. Bogunovi Mile ura, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kao borac 6. div. u Zemunu oktobra 1944. 2. Bogunovi Danila Mile, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo nesretnim sluajem u Srbu januara 1945. 3. Bogunovi Mile Predrag, 1921, seljak, Srbin. Stupiio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao komandir voda u 6. div. kod Sida aprila 1945. 4. Bogunovi Nikole Rade, 1921, seljak, Srbiin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao komandir voda 6. div. kod Travnika 1944. 5. Doen Dane uro, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 6. div. Poginuo kod Vaijeva 20. 9. 1944. 6. Doen Gavre uro, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 6. div. Poginuo na sremskom frontu 1945. 7. Doen Petra Jovo, 1918, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941. u gerilsku
meo
etu Doljana. Poginuo u Srbu marta 1942. 8. Doen Rade Jovo, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo kao komandir voda u 19. div. u Tikovcu 1943. 9. Doen Petra Mirko, 1928, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 6. div. Poginuo u Drvaru 25/26. 5. 1944. 10. Doen Gavre Nikola, 1915, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 6. div. Poginuo kod Travnika 1943. 11. Duki ure Duan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo u Bubnju 1944. 12. Duki ure Jovo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 4. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Lovinca januara 1943. 13. Duki ure Rade, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, u gerilsku etu Doljana. Poginuo u Velikoj Popini jula 1942. 14. Duki Nikole Petar, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 6. div. Poginuo u Gospiu maja 1943. 15. akovi Davida Mile, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo na sremskom frontu kod Ilinovca 1945. 16. akovi Davida Nikola, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941. u gerilsku etu Doljana. Poginuo u Pitalskoj Dragi 19. 8. 1941. 17. akovi Davida Petar, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani, od 1942. borac 6. div. Poginuo kod Dobrosela februara 1943. 18. akovi D. Stevo, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani, od 1942, borac 1. brig. 6. div. Poginuo kod Trebanika u Dalmaciji aprila 1943. 19. ape Marka Duan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 4. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Stikadi kod Graaca 1943. 20. apa Jovana Mile, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. u Doljansku etu 3. LPO. Poginuo u Velikoj Popini jula 1942.
21. Filipovi Petra Jovo, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941. u gerilsku etu Doljana. Poginuo u Kalatima augusta 1941. 22. Filipovi Jovana Stevan, 1902, Srbin. Stupio u NOB 1941, u gerilsku etu Doljana. Poginuo pod Kozjaom kod Doljana kao odbornik MNOO Doljani 23. 2. 1945. 23. Jelii Ilije Rade, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani. Ranjen kao borac 6. div. na Dabinoj strani 1944. i podlegao ranama u bolnici kod Tiitove Korenice iste godine. 24. Kea J. uro, 1918, sluga, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandant 1. bat. 19. div. u Benkovcu 1944. 25. Krneta Laze Ilija, 1910, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Banje Luke 1944. 26. Krneta Dane Milan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo na Bogunici kod Metka marta 1943. 27. K m e t a Jovana Vid, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir voda 6. div. na Zelengori 1944. 28. Majstorovi Stevana Ilija, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, u gerilsku etu Doljana. Poginuo u Kruzima 6. 10. 1941. 29. Majstorovi Dania Jovo, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Bosni 1943. 30. Majstorovi S. Jovo, seljak, Srbin. Privremeno ivio u Vojvodini. Stupio u NOB 1942, u vojvoanske jedinice. Poginuo kao komandir ete 16. vojvoanske brig, u Srbiji 1944. 31. Majstorovi Marka Milan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao komandir ete 3. brig. 6. div. u Komiu 1942. 32. Majstorovi Nikole Milan. 1924, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 16. vojvoanske brig. Poginuo u Srbiji 1942. 33. Majstorovi . Nikola, 1902, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Prvog likog podruja. Poginuo kod Titove Korenice 1943. 34. Majstorovi Marka Rade, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Kozjaci kod Dobrosela 1944.
35. Majstorovi Miloa Rade, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao obavjetajni oficir 1. bat 19. div. kod Rijeke 1945. 36. Majstorovi Mile Simo, 1910, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 35. div. Poginuo kod Titove Korenice januara 1945. 37. Majstorovi . Spase, 1904, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac tehnike jedinice Drugog likog podruja. Poginuo u Gospiu 1945. 38. Majstorovi Mile Vid, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Doljanske ete. Umro od tifusa u Doljanima marta 1943. 39. Medi Nikole Dane, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Sida februara 1945. 40. Medi Petra Dane, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac doljanske ete, kasnije borac kod Komande mjesta Donji Lapac. Umro od tifusa u Donjem Lapcu 1943. 41. Medi Nikole Dane Dania, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac Komande Drugog likog podruja na Kamenskom 1943. 42. Medi Stanka Dane, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 5. brig. 19. div. u Krupi (Dalmacija) 1944. 43. Medi M. David, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao borac 6. div. u Bosni 1944. 44. Medi Dane Duan, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac doljanske ete. Poginuo kao komandir ete 16. vojvoanske brig, na sremskom frontu 1945. 45. Medi Joce Duan, 1922, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Dalmaciji 1943. 46. Medi Nikole Duan, 1912, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Umro kao borac 6. div. u Doljanima od tifusa 1943. 47. Medi Petra Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir ete u 4. brig. 19-, div. kod Knina 2. 12. 1944. 48. Medi Petra Gojko, 1913. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac pri central-
noj bolnici. Poginuo za vrijeme etvrte ofanzive u Bosni 1943. 49. Medi Nikole Ilija, 1918, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Umro od tifusa kao borac 1. bat. 19. div. u Doljanima 1943. 50. Medi Milana Ilija, 1926, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo kod Martin Broda 1943. 51. Medi pio u rac 1. gunici Dane Jovo, 1919, Srbin. StuNOB 1941. Poginuo kao bobat. 2. brig. 6. div. na Bokod Metka marta 1943. sebokoau-
62. Medi M. Pejo, 1926. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 16. vojvoanske brig. Poginuo u Srbiji 1943. 63. Medi Luce Petar Maksi, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 19. div. Poginuo kao zamjenik komesara ete 5. brig. 19. div. u Plavnom, Dalmacija 1944. 64. Medi S. Petar Crni, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 19. div. Poginuo u Velikoj Popini 1943. 65. Medi Stanka Petar, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, komesar ete 5. brig. 19. div. Poginuo kod Benkovca decembra 1944. 66. Medi ujana Rade, 1914, Srbin. Stupio u NOB 1941, komandir izviake ete Vrhovnog taba. Zarobili ga etnici na Drini i strijeljali na Banjici kod Beograda 1943. 67. Medi Milana Rade, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac, kasnije komandir voda 1. bat. 5. brig. 19. div. Poginuo kod Tikovca januara 1943. 68. Medi Dane Sreo, 1927, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. prol. brig. 1. prol. div. Poginuo u Bosni 1943. 69. Medi M. Stanko, 1913, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao borac 6. div. kod Plavna 1943. 70. Medi Luke Stevan, 1909, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. 19. div. Poginuo kod Krupe (Dalmacija) 1943. 71. Medi Stanka Stevan Biin, 1898, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. u gerilsku etu Doljani. Poginuo u Borievcu oktobra 1941. 72. Medi Jovana Stevo, 1911, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kao komandir ete u 6. div. na sremskom frontu decembra 1944. 73. Medi Milana Svetozar, 1917, ak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao oficir OZN-e u Istri 1943. 74. Miki Dane Rade, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo u Srbu 20. 3. 1942. 75. Milju Nikole Bogdan, 1901, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, lan K P J od 1943. Poginuo kao pripadnik OZN-e u Palucima kod Martin Broda 20. 10. 1944.
52. Medi Davida Jovo Jovia, 1906, ljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, rac doljanske ete. Poginuo kao mandir ete 19. div. u Dalmaciji gusta 1944.
53. Medi Rade Jovo, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. brig. 6. div. Poginuo u Bosni 1944. 54. Medi Steve Jovo, 1920, Srbin. Stupio u NOB 1941, Poginuo kao borac 2. brig. 6. div. u Rakovici novembra 1942. 55. Medi Dujana Kojo, 1922, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir voda u 6. div. u Dalmaciji 1943. 56. Medi Dane Ljubomir Brzica, 1913, andar, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandant 3. brig. 6. div. na Vrbanji 12. 4. 1945. 57. Medi Dane M-ilan, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 16. vojvoanske brig. Poginuo na sremskom frontu 1945. 58. Medi . Milan, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo kao borac 19. div. kod Oklaja 1943. 59. Medi Joce Milan, 1917, trg. pomonik, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 6. div. Poginuo kod Slavonskog Broda 15. 8. 1944. 60. Medi Sime Milan Mito, 1919, radnik, Srbim. Stupio u NOB 1941, borac, a zaitim sekretar Opinskog komiteta KPH Doljani. Poginuo u Doljanima 1944. 61. Medi Joce Mirko, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Ranjen kao komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. u Raduu kod Gospia i od posljedica umro u bolnici Dobroselo decembra 1942.
76. Milju Nikole Dane, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac udarnog bat. taba grupe partizanskih odreda za Liku. Poginuo u Podumu kod Otoca 20. 6. 1942. 77. Milju Dane Lazo, 1913, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Ko.mane mjesta Donji Lapac. Poginuo u Cvjetniu kod Srba, 21. 9. 1944. 78. Milju Luke Sava, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan SKOJ-a. Poginuo kao komesar 2. bat. 19. div. u Dalmaciji 1943. 79. Obradovd Mirka Bogdan, 1924, ak, Srbin. Stupio u NOB 1941, sekretar opinskog komiteta SKOJ-a Doljani. Poginuo u Doljanima 1944. 80. Obradovi Miloa Duan, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 19. div. Poginuo u Dalmaciji 1944. 81. Obradovi Rade Duan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan opinskog komiteta SKOJ-a Donji Lapac. Poginuo kao komesar bat. 19. div. kod Kistanja 1944. 82. Obradovi Ilije Duka, 1924, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac 6. div. Poginula u Lovincu 25. 12. 1943. 83. Obradovi Petra uro, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Umro od tifusa u Doljanima 1. 7. 1943. 84. Obradovi Miloa Jeka, 1925, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac pri centralnoj bolnici Vrhovnog taba. Poginula na Sutjesci 1943. 85. Obradovi Stanka Jovo, 1922, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljana. Poginuo kod Kulen Vakufa oktobra 1941. 86. Obradovi Rade Luka, 1919, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 16. vojvoanske div. Poginuo u Srijemu 1945. 87. Obradovd Rade Milan, 1910, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljana. Poginuo u Pitals'koij Dragi 19. 8. 1941. 88. Obradovi Ilije Mile, 1910,, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo na Zuleevici 1942. 89. Obradovi Jovana Mile, 1918, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Umro kao borac 1. bat. 5. brig. 19. div. od posljedica ranjavanja u Doljanima 1943.
90. Obradovi Jove Mile, 1925, Srbin Stupio u NOB 1943, borac Komande Drugog likog podruja. Razbolio se i umro u Brotnji 1945. 91. Obradovi Mile Nikola, 1902, nadzornik pruge, Srbin. Stupio u NOB 1941, Poginuo kao intendant bat. Krbava 3. brig. 6. div. kod Travnika krajem 1943. 92. Obradovi M. Rade, 1911, Srbin, Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo na Covki kod Kulen Vakufa septembra 1941. 93. Obradovi Miloa Rade, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, Poginuo kao komandir voda 4. bat. 2. brig. 6. div. u Lovincu 1942. 94. Obradovi M. Stevan, 1900, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. brig. 6. div. Poginuo kod Graaca januara 1943. 95. Obradovi Mile Stevo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, Poginuo kao operativni oficir bat. 19. div. na Malovanu kod Graaca 1943. 96. Obradovi Rade Stevan, 1903, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. diiv. Poginuo kao komandir voda kod Drvara 1944. 97. Obradovi Mile Uro, 1917, radnik, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac Doljanske ete. Poginuo u Srbu polovinom marta 1942. 98. Opai Nikole Boo,, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 35. div. Poginuo u Mazinu 1944. 99. Opai Jovana Duan, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Zuleevici februara 1943. 100. Opai Dane Petar, 1904, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir ete 6. div. na Drini augusta 1944. 101. Orelj Todora Branko, 1911, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Bosni 1944. 102. Orelj Jandrije Dragan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Dvora na Uni novembra 1942. 103 Orelj Manka Ilija, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Gospia aprila 1943.
104. Orelj M. Milan, 1900, Srbin. Stupio u NOB 1941. Umro od tifusa kao lan Seoskog NOO Doljani 1943. 105. Orelj Milana Mladen, 1923, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 35. div. Poginuo kod Babina Potoka 1944. 106. Orelj Nikole Rade, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Bosni 1943. 107. Orelj Nikole Stevo, 1914, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, u gerilsku etu Doljana. Poginuo na Covki kod Kulen Vakufa septembra 1941. 108. Pai Jove David, 1923, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo kao komesar tenkovske ete 8. korpusa kod Mostara 1944. 109. Pai Nikole Milka Mika, 1917, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka 1. proleterske div. Poginula u Bosni 1943. 110. Pai Nikole Milan, 1919, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Doljanske ete od 1942. komandir 2. ete, 1. bat. 5. brig. 19. div. Poginuo kod Drnia septembra 1943. 111. Pai G. Milo, 1900, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Krupe 1943. 112. Pai Nikole Rade Radi, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan Seoskog NOO Doljani. Poginuo u Doljanima 1944. 113. Petrovi Dane Boko, 1905, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljana. Poginuo u Srbu marta 1942. 114. Petrovi Ilije Dane, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 19. div. Poginuo na Drenovai februara 1943. 115. Petrovi Stevana Dane, 1910, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, kova radionice Komande 2. likog podruja. Poginuo kod Kulen Vakufa 1944. 116. Petrovi M. Jovan, 1900, Srbin. Stupio u NOB 1942, ekonom ete 19. div. Poginuo u Dalmaciji 1944. 117. Petrovi Ilije Jovo, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 32. div. Poginuo kod Zemuna maja 1944. 118. Petrovi Obrada Jovo, 1911, Srbin. Stupio u NOB jula 1941. u gerilsku etu Doljana. Poginuo u Kruzima oktobra 1941.
119. Petrovi Stevana Mladen, 1913, sezonski radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. i poginuo kod Doljana istog dana. 120. Pilipovi Jovana Stevan, 1907, seljak, Srbin. Clan Seoskog NOO. Ubili ga Nijemci kao lana opinskog NOO Doljani marta 1945. 121. Radakovi Davida Bogdan Bogde, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo kod Donjeg Lapca oktobra 1941. 122. Radakovi Rade Branko, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 5. brig. 19. div. u Bosanskim Doljanima 1943. 123. Radakovi Rade Dane, 1904, Srbin. Stupio u NOB 1941, tehnike jedinice Komande podruja. Umro od tifusa u nima 1943. seljak, borac likog Dolja-
124. Radakovi D. Duan, 1927, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao borac 2. prol. brig, u Bosni 1944. 125. Radakovi Nikole Duanka, 1926, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB u proljee 1942, borac 6. div. Poginula na Zelengori 1944. 126. Radakovi Mile uro, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac gerilske ete Doljani. Poginuo u Velikoj Popini 6. 8. 1942. 127. Radakovi Nikole Jovo, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac doljanske ete. Uhvaen kod Drvara i ubijen u Suvaji 1944. 128. Radakovi Luke Mane, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, kasnije intendant bat. 19. div. Umro od tifusa u Visu, Dalmacija 1944. 129. Radakovi Davida Mirko, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo kao komandir voda 19. div. u Plavnom 1943. 130. Radakovi Dane Petar, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, Poginuo kao komesar ete 6. div. na Zelengori 16. 9. 1943. 131. Sekuli Jove Milan, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir ete u 19. div. u Benkovcu oktobra 1944. 132. Sekuli Dane Milan, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bo-
rac Doljanske ete, kasnije borac 19. div. Poginuo kao borac prateeg bat. VS u Dalmaciji 1943. DONJI LAPAC 1. Ajdukovi Mile Milan, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije radio na vojnim objektima na Kamenskom. Ranjen od granate i umro u zbjegu kod Donjeg Lapca 10. 9. 1943. 2. Bosni Miloa Ilija, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Pribudiu 1943. 3. Divjak Koje Duan, bin. Stupio u NOB nik, kasnije borac 6. div. Poginuo na 1943. 1910, kroja, Sr27. 7. 1941, usta1. bat. 2. brig. Ljubovu januara
rac bat. Stojan Mati. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 12. Mileusni Mile Jandrija, 1911, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. ustanik, kasnije lan MNOO D. Lapac i tehniar u Okrunom NOO za Liku. Ubili ga etnici u Donjem Lapcu 1. 6. 1944. 13. Mileusni Rade Milan, 1898, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Od 1942! lan MNOO Donji Lapac. Ubili ga etnici u Kamenskom 15. 12. 1943. 14. Mileusni Milana Rade, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, kasnije komesar ete 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen u Korenici 1944, i od posljedica umro u Udbini iste godine. 15. Miloevi ure uro, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. bnig. 6. div. Poginuo u Mlinitima kod Glamoa 21. 1. 1944. 16. Miloevi Petra Petar, 1903, financ, Srbin. Stupio u NOB 1941, ustanik, kasnije radio u partizanskom mlinu u Donjem Lapcu i Martin Brodu. Umro od tifusa u Beogradu januara 1944. 17. Obradovi Ilije uro, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Graaca 1. 5. 1943. 18. Obradovi Ilije Sava, 1921, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941. od 1942. kuharica Oficirske kole GSH. Umrla od tifusa u Donjem Lapcu 1943. 19. Opai Steve Sava, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen kao zamj. komesara ete u Dvoru na Uni 10. U. 1942. i od posljedica umro u Birovai 10. 2. 1943. 20. Popovi Jove Duan, 1914, obuar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 21. Popovi Milana uro, 1921, pekar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Arilju kod Bajine Bate 14. 9. 1944. 22. Popovi Jove Gojko, 1921, podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Ustanik, borac bat. Stojan Mati, zatim lan Opinskog NOO Donji Lapac Clan SKOJ-a od 1942. Poginuo u Dnopolju 10. 10. 1943.
4. Divjak Steve Sava, 1924, ak, Srbin. Stupio u NOB 20. 5. 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao komesar ete u Otarijama kod Gospia 10. 5. 1943. 5. Divjak Mile Simo, 1925, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod nepoznatog mjesta 1943. 6. Gnjatovi Ilije Gojkoi, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 4. 5. 1942, borac 3. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao zamjenik komandira ete u Kruga;ma 21. 9. 1943. 7. Kosanovi Sime Bogdan, 1926, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Mio Radakovi. Poginuo kao borac 2. briig. 6. div. u Kistanju juna 1943. 8. Kosanovi Nikole Jovo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, od 1942. borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Gospiu krajem 1942. 9. Kosanovi Mile Mile, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, sekretar KK KPH Donji Lapac. Clan K P J od 1939. Umro od tifusa u Donjem Lapcu 3. 4. 1943. 10. Kuga Laze Boo, 1912, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Zelengori 10. 7. 1944. 11. Lavrnja Nikole uro, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bo57 DONJI LAPAC
1057
23
Popovi Jovana Ilija, 1917, luki radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, od marta 1942. komandir ete bat. Marko Orekovi, od maja 1942. komandir ete 1. prol. bat. Hrv, od novembra 1942, komandant 2. bat. a zatim 1. bat. 13. proleterske brig. Rade Konar. Poginuo u Sent Rupartu 2. 5. 1943. Za narodnog heroja proglaen 20. 12. 1951.
33. Raeta Save Milan, bin. Stupio u NOB 1942. borac 1. bat. Poginuo u Graacu
34. Raeta Jove Nikola, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. tarig. 6. div. Poginuo u Sandaku 1944. 35. Raeta Petra Nikola, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao zamj. komandira ete u zap. Bosni 20. 7. 1944. 36. Raeta Jove Petar, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Visa 1945. 37. Raeta Rade Rade, 1926, ak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Kozi joj Drai kod Udbine augusta 1943. 38. Raeta Mile Stevia Stevo*, 1908, podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, od 1942. u 4. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao komandant bat. u Graacu januara 1943. 39. Stijelja Marka Branko, 1922, student, Srbim. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, komesar ete 1. bat. 2. brig. 6. div. lan SKOJ-a od novembra 1942. Poginuo kao obavjetajni oficir 2. brig, u Dvoru na Uni. 40. iki Mile Ilija, 1917, Hrvat, Stupio u NOB 1942, kasnije komandir voda 13. prol. brig. Poginuo na umberku 1943. 41. Vladeti Vuje uro, 1912, pekar, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 13. proleterske brig. Poginuo na umberku 24. 5. 1943. 42. Vlatkovi Save Stevo, 1908, pandur, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od tifusa negdje na Velebitu 1944. 43. Zuni Mile Jandrija, 1921, podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, od 1942. sekretar KK KPH Donji Lapac, od 1943. komandant bat, a zatim zamjenik komandanta 1. brig. 6. div. Clan K P J od 1941. Poginuo na Cukavici 15. 10. 1944. 44. Zuni Vida Jovo, 1918, kroja, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac bat. Stojan Mati, od 1942. lan mjesnog, a zatim Opinskog NOO Donji Lapac. Umro od
24. Popovi Jovana Mara, 1919, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941, predsjednica opinskog odbora Donji Lapac i lan KK KPH Donji Lapac. Poginula nesretnim sluajem u Visuu 14. 3. 1943. 25. Raeta Ilije Bogdan, 1908, mesar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranili ga i ubili etnici u Opai Dolini marta 1944. 26. Raeta Pere Branko, 1914, luki radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, poslije komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo* kao lan MNOO Donji Lapac u Dnopolju 10. 10. 1943. 27. Raeta Vuje Jandre, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao komesar ete 35. div. na Budakom mostu kod Gospia 1944. 28. Raeta Mile Marica, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941, ustanik, poslije referent bolnice pri V NOVJ. Poginula prilikom prelaza Neretve 1943. 29. Raeta Mile Mane, 1912, Srbin. Stupio u NOB 1941. borac bat. Stojan Mati. Umro od tifusa u Donjem Lapcu 31. 3. 1943. 30. Raeta Dure Milan, 1927, ak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Benkovcu 1944. 31. Raeta Mojsije Milan, 1923, ak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac bat. Stojan Mati, od 1943. zamjenik komandira ete 1. bat. 2. brig. 19. div. Ranjen kod Benkovca i od zadobivenih rana umro kod ibenika 1944. 32. Raeta Jandrije Mile, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, kasnije komesar ete 3. brig. 6. div. Poginuo na rijeci Sprai kod Kalinovdka 1944.
45
upale plua u Donjem Lapcu 20. 5. 1943. Zuni ro. Popovi Mara, 1919, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941, terenski radnik sa enama, predsjednica Op. odbora A F 2 - a Donji Lapac, lan KK KPH Donji Lapac. Poginula u Visuu 14. 3. 1944.
Stojan Mati. Poginuo kao borac 6. div. 1943. 12. Rai Spase uro, 1926, dijete, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 6. div. u Vrepcu 1943. 13. Raji ure Ilija, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Umro od tifusa 1943. 14. Raji Nikole Lazo, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac
DONJI STRPCI 1. Gluica Ilije Bogdan, 1905, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Umro od tifusa u D. Strpcima proljea 1943. 2. Gluica Laze Duan, 1906, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 10. krajike brig, kod Kljua ljeti 1943. 3. Gluica Ilije Mio, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, straar pri MNOO. Poginuo na Strbakom Buku 1941. 4. Gluica Laze Mile, 1917, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 10. krajike brig, jeseni 1942. 5. Gluica Steve Mile, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u D. Strpcima zimi 1943. 6. Gluica Ilije Pejo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 10. krajike brigade na Zelengori 1944. 7. Ljubovi Rade Boo, 1904, seljak, Srbin. Zarobljen kao vojnik B J V i sproveden u logor u Njemaku. U logoru izvrio sarnoubistvo 1944. 8. Popovi Nikole Dane, 1924, ak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kod Metka 18. 3. 1943. 9. Prtina Paje Dane, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao komandir ete u 6. div. u Valjevu 1945. 10. Prtina Paje Mara, 1921, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginula kao bolniarka u Duhovskom proljea 1944. 11. Prtiina Nikole Stevo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat.
15. Raji Ilije Mara, 1920, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginula kao bolniarka 6. div. u Banjoj Luci 1944. 16. Raji Boe Momilo, 1923. seljak, Srbin. Borac 6. div. Poginuo na Salamuniu 1943. 17. Raji Gaje Rade, 1908, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 10. krajike brigade. Uhvatili ga Nijemci i ubili u Nebljusima 1943. 18. Raji Vase Vaso, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 10. krajike brig. Poginuo kao borac 10. brig, kod Bos. Grahova 1943. GAJINE 1. Ajdukovi Mile Mile, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Gajinskog voda, od 1942. u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao ranjenik u Centralnoj bolnici na Zelengori 1943. 2. Baji Ljube Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Zelengori 1944. 3. Baji Rade ore, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Gajinskog voda. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Donjeg Lapca decembra 1943. 4. Baji Mile Sava, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1943, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Bruanima januara 1943. 5 Baji Jove Stevo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Umro od tifusa maja 1943.
6. Duki Boe Mirko, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Ljubovu januara 1943. 7. Durakovi Marka Stevo, 1907, Gajine, zanatlija, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kijevu kod Knina 27. 7. 1943. 8. uki Boe Dane, 1922, Gajine, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Likom Tikovcu 1943. 9. Kuga Ilije Boo, 1924, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Graaca 1944. 10. Kuga Todora Danica, 1925, Gajine, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka u centralnoj bolnici. Poginula kao lan Centralne bolnice VS na Zelengori 1943. 11. Kuga Petra Duan, dent, Srbin. Stupio borac voda Gajine. u kod Bihaa jula 1919, Gajine, stuu NOB jula 1941, Poginuo u Ripu1941.
18. Obradovi Nikole Jovo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u centralnoj Bosni 1944. 19. Obradovi Nikole Stevo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Centralnoj bolnici na Zelengori 1943. 20. Petrovi ure Srbin. Stupio u pakog partiz. njem Lapcu 27. 21. Petrovi ure Srbin. Stupio u bat. 2. brig. 6. jemskom frontu Milan, 1921, seljak. NOB 1941, borac Labat. Poginuo u Do2. 1942. Spase, 1928, seljak, NOB 1942, borac 1. div. Poginuo na sri1945.
22. Raeta Ilije Dane, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 4. ud. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao komandir voda na Zelengori 1944. 23. Raeta Nikole Dane, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Slunju zimi 1943. 24. Raeta Marka Duan, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo kao komandir ete bat. Stojan Mati u Ramljanima 15. 9. 1942. 25. Raeta Petra Duan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Zelengori 1944. 26. Raeta Jove Andrija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. li. brig, na Rakovici oktobra 1942. 27. Raeta Save Jandre, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao komandir ete 35. div. u Korenici decembra 1944. 28. Raeta Mile Milan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. li. brig, u Benkovcu 1942. 29. Raeta Rade Mile, 1924, trg. pomonik, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac vojvoanske brigade, kasnije u 43. div. Poginuo kao borac KNOJ-a u Bosni aprila 1945.
12. Kuga Obrada Jovo, 1923, Gajine, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Strpcima 1944. 13. Kuga Todora Petar, 1909, Gajine, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. S. Mati. Ranjen kao boirac 2. bat. 2. brig. 6. div. a nestao u Centralnoj bolnici na Zelengori 1943, 14. Kuga Milana Todor, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Knina juna 1943. 15. Liljak Boe Dane, 1915, andar, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. na Ljubovu januara 1943. 16. Ljiljak Boe Jovica, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. na Ljubovu januara 1943. 17. Ljiljak Boe Nikola, 1915, bin. Stupio u NOB 1941, pake ete. Strijeljali ga u Gornjem Lapou 17. 8. seljak, Srborac Ladomobrani 1941.
30. Vladeti Jove Mile, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOV po. 1942, borac bait. Stojan Mati. Poginuo u Kupirovu kod Srba 1942. GORNJI LAPAC 1. Baji Save Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Gajine. Poginuo kod Gospia jeseni 1943. 2. Baji Ilije uro, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac Komande mjesta Lovinac u Lovincu decembra 1944. 3. Cul jat Ivana Nikola, 1918, Toak-Zaluje, slubenik, Hrvat. Stupio u NOB 12. 7. 1943, borac 6. krajike ud. brig. Poginuo kao komesar ete 6. brig. 5. div. u Potoarima kod Brkog 5. 4. 1945. 4. Divjak Luke Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati od 20. 9. 1943. u 2. li. podruju. Poginuo kao delegat voda i sekretar org. KPH u 5. div. kod Srednje Gore 10. 9. 1944. 5. Divjak Ilije Mile, 1923, seljak, bin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, rac voda Gajine. Poginuo kao mandir voda 1. bat. 2. brig. 6. u Bratovoima 17. 2. 1945. Srbokodiv.
11. Durakovi Ilije Mile, 1920, radnik, Srbim. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Gajine. Poginuo kao borac bat. Stojan Mati u Varoanima 30. 10. 1942. 12. Durakovi ure Nikola. 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo kao komandir ete u 1. bat. 2. brig. 6. div. u azmi 5. 3. 1945. 13. Durakovi Mile Petar, 1920, D. Glavica, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Gajina. Poginuo u Miljenovcu krajem 1941. 14. Durakovi Boe Svetozar Braco, 1918, G. Lapac, kroja, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac voda Gajina. Kandidat za lana K P J . Poginuo kao delegat voda bat. Stojan Mati kod Udbine aprila 1942. 15. eki Rade Dane, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Gajine. Poginuo kod Kulen Vakufa 8. 11. 1941. 16. eki Nikole uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kijevu kod Knina 2. 8. 1943. 17. Karan Marka Stevo, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Gajine, zatim u bat. Stojan Mati. Poginuo kao komandir ete u 6. div. u Dobroselu 12. 2. 1944. 18. Medi Boe Sava, 1925, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB po. 1942. bolniarka u 2. li. podruju. Poginula na Zelengori 1943. 19. Opala Luke Milica, 1926, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB poetkom 1942, bolniarka u part, bolnici Dobroselo. Poginula na Zelengori jeseni 1942. 20. Sedlan Mike Ilija, 1918, student, Srbin. Stupio u NOB 1941, sekretar org. SKOJ-a Gornji Lapac. Clan SKOJ-a od prije rata. Ranjen na dunosti sekretara Op. komiteta SKOJ-a Donji Lapac. Nestao kao ranjenik Centralne bolnice na Sutjesci 1943. 21 Sedlan Dmitra Ilija, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 12. 9. 1942, borac 2. li. podruja. Poginuo u Lovincu 6. 1. 1944. Vignjevi Mile Rade, 1921, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bo-
6. Divjak Jove Rade, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Gajine. Poginuo* kao borac Udarnog bat. Like grupe u Glogovu 2. 11. 1942. 7. Durakovi Mile Branko, 1908, radnik, Srbin. Clan K P J od prije rata. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i poslije strahovitog muenja ubile i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 8. Durakovi Rade Dragica, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1941. Poginula kao bolniarka bolnice Dobroselo u Ponoru kod Korenice novembra 1943. 9. Durakovi Rade Jandrija, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 20. 5. 1942, borac Udarnog bat. Like grupe. Poginuo u Glogovu maja 1943. 10. Durakovi Milana Jovo, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB septembra 1942, borac 4. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Osredcima 20. 5. 1944.
22
rac voda Gajine. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. u Graacu 18. 1. 1943. 23. Vojvodi Jove Stevo, 1924, Glavica, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Gajine. Poginuo kod Kruga 26. 10. 1941. GORNJI STRPCI 1. Banjanin Milana Duan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda trbci. Poginuo kao komandir voda u 35. div. u Oraovcu 1944. 2. Banjanin Milana Rade, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda trbci. Poginuo na Drenovai 8. 10. 1941. 3. Bubalo Boe Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod nepoznatog mjesta 1943. 4. Bubalo Ilije Jovo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda trbci, kasnije 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u zapadnoj Lici 1943. 5. Ljubojevi Rade Jandrija, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, kasnije borac 1. bat. 2. brig. 6. div. pa kurir GH. Poginuo kao lan centralne radionice Vrelo kod Korenice aprila 1943. 6. Repac Mile Duan, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, kasnije borac u Mitraljeskoj eti 1. bat. 3. brig. 6. div. Ranjen i od posljedica umro u Drvaru 1944. 7. Repac Ilije uro, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Umro od tifusa kao predsjednik MNOO u Gornjim Strpcima 1943. 8. Repac Dane Petar, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo na Bogunici kod Metka aprila 1943. 9. Repac Vuje Stevo, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod nepoznatog mjesta 1943. KESTENOVA KORITA 1. Blanua ure Mara, 1917, krojaica, Srpkinja. Stupila u NOB 15. 5. 1942, bolniarka vojne bolnice u Miljenovcu. Poginula u pratnji ranjenika na Sutjesci 1943.
2. Kovaevi Rade Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac seoskog voda Kestenovih Korita. Poginuo u K rui m a septembra 1941. 3. Kovaevi Rade Marko, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB juna 1942, borac ete za vezu komande likog podruja. Poginuo u Bruvnu kod Graaca juna 1942. 4. Krtini Jove Bogdan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kod Bendera u Dalmaciji kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. 10. 7. 1943. 5. Krtini Jove Jeka, 1921, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB septembra 1943, bolniarka 6. div. Poginula kod Gospia novembra iste godine. 6. Krtini Laze Jovica, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao zamjenik komesara ete u bat. Stojan Mati u Opai Dolini 20. 2. 1942. 7. Obradovi Peje Mara, 1930, dijete, Srpkinja. Stupila u NOB maja 1943, lan odbora USAOH-a i predsjednik pionirske organizacije u Kestenovim Koritima. Poginula 8. 4. 1944. 8. Obradovi Petra Stevo, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Otarijama kod Gospia marta 1943. 9. Opala Jove Milan (Stevo), 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. u seoski vod Kestenova Korita, zatim desetar u bat. Stojan Mati. Zaklali ga etnici kao predsjednika MNOO u Kestenovim Koritima 12. 6. 1944. 10. Opala Jove Milo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 10. 10. 1942. u bat. Mio Radakovi. Poginuo kao borac 35. div. kod Titove Korenice 20. 12. 1944. 11. Vuka Jove Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, desetar. Poginuo kao desetar u bat. Stojan Mati u Borievcu 20. 2. 1944. 12. Zobenica Ilije Andrija, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, desetar seoskog voda Kestenova Korita, predsjednik seoskog NOO-a, lan Opinskog NOO i lan KK KPH Donji Lapac. Strijeljali ga etnici na Rudinama kod Donjeg Lapca 18. 4. 1944.
13. Zobenica Ilije uro, 1919, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac 3. ete bat. -Stojan Mati. Poginuo u Rakovici kod Slunja septembra 1942. 14. Zobenica Lekana Pejo, 1925, Livade, Banat, seljak, Srbin. Stupio u NOB 10. 9. 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo na Glamokom polju 27. 7. 1944. 15. Zobenica Boe Stevo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 3. ete bait. Stojan Mati. Poginuo kod Udbine 2. 8. 1942. KESTENOV AC 1. Bala Dane David, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB proljea 1943, borac Vakufske ete. Poginuo na Pasijaku kod Otrelja aprila 1944. 2. Basara ura Branko, 1926, seljak. Srbin. Stupio u NOB aprila 1943, borac 16. krajike brig. 39. div. Poginuo u Banjoj Luci juna 1944. 3. Basara Nikole Momilo, 1924, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. krajike brig. Poginuo kod Prnjavora jeseni 1943. 4. Blanua Mile Vojin, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Meljinovcu 5. 8. 1942. 5. Blaevi Pavla Filip, 1916, seljak, Hrvat. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac 10. krajike brig, na Prkosima jeseni 1944. 6. Dragii Blaa Srbin. Stupio u Stojan Mati. cu kod Bihaa Stevan, 1914, seljak, NOB 1941, borac bat. Poginuo na Gorijevkrajem 1941.
11. Grbi Stevana Branko, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat! Stojan Mati. Poginuo na Gorijevcu kod Bihaa jeseni 1941. 12. Grbi Branka Jovo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Ranjen na Udbini i od posljedica umro u bolnici Bijeli Potoci, proljea 1943. 13. Grbi Rade Slavko, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 1. prol. brig. Poginuo u Livnu 29. 2. 1943. 14. Ivaiii Milana Dragan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. borac bat. Stojan Mati. Ranjen na Ljubovu 1943. i prevezen na lijeenje u Italiju gdje je nestao. 15. Ivani Save Ilija Bio, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 2. brig. 6. div. Poginuo u Drvaru 25. 5. 1944. 16. Ivani Ilije Mio, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Umro od tifusa u Bijelim Potocima 1943. 17. Ivani Stevana Milan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. krajike brig. Poginuo u Bosni 1944. 18. Ivani Vuje Momilo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 3. brig. 5. div. na Miljevini 1943. 19. Ovuka Obrada Ilija, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Slavonskog Broda 19. 4. 1945. 20. Ovuka Milana Mirko, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao slualac oficirske kole u Drvaru 25. 5. 1944. 21. Ovuka Marijana Nikola, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, kasnije borac 2. brig. 6. div. Poginuo u Travniku 19. 10. 1944. 22. Ovuka Trivuna Pejo, 1913, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao komandir voda 10. krajike brigade u Tikovcu 1943. 23. Pfedojevi Ljube Momilo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u zapadnoj Lici 1945. 24. Raji Rade Ilija, 1924, ak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 2. brig. 6. div. Poginuo u Tuiloviu kod Karlovca 20. 11. 1943.
7. ilas Janka Milan, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u zapadnoj Lici 1942. 8. Gluica Gojka Deva, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac 6. div. Umrla od tifusa u Kestenovcu 17. 3. 1943. 9. Gluica Gojka uro, 1926, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, Poginuo kao komandir voda 2. brig. 6. div. u Sidu 15. 3. 1945. 10. Grahovac Marka Mirko, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 16. krajike brig. Poginuo kod Prijedora 1944.
KRUI 1. Bala Ilije Dane, 1871, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, predsjednik MNOO Krui, od maja 1942. lan istog odbora. U,mro od tifusa u Krugama aprila 1943. 2. Bala Rade Dane, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 6. div. kod Smiljana 1944, 3. Bala Ilije Jandrija, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Kruge. Poginuo na Klisi kod Kulen Vakufa 30. 7. 1941. 4. Bala Ilije Marija, 1923, krojaica, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941. terenski radnik. Clan K P J od 1939. Od 1942. djelovala na podruju Drvara, a zatim Bihaa. Clan ROC-a za kotar Donji Lapac. Uhvatili je etnici kao obavjetajnog oficira OZN-e za kotar Donji Lapac i poslije muenja ubili u Opai Dolini 21. 4. 1944. 5. Bala Rade Nikola, bin. Stupio u NOB pakog partizanskog bat. Stojan Mati mjesta 1942. 1904, 1941., bat. kod seljak, Srborac LaPoginuo u nepoznatog
12. Beir Rade Nikola, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac voda Krui. Clan K P J od 1943. Poginuo kao komandir ete u 1. bat. 2. brig. 6. div. na sremskom frontu u Ilincima 23. 1. 1945. 13. Beir ure Rade, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Krbavi 1943. 14. Beir Marka Rade, 1908, bin. Stupio u NOB 1941, Krui. Poginuo u 1. bat. div. kod Bijelih Potoka seljak, Srborac voda 2. brig. 6. 1943.
15. Beir ure Sava, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Lapakog partizanskog bat. Poginuo kao borac bat. Stojan Mati kod Lovinca decembra 1942. 16. Biljetina Mane Jandrija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Crnoj Gori 1944. 17. Biljetina Rade Jovan, 1925, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Zelengori 1944. 18. Biljetina Rade Jovan, 1923, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Matii. Ranjen kao delegat voda 2. brig. 6. div. i nestao sa ranjenicima u Crnoj Gori 1943. 19. Biljetina Ilije Mile, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Lapakog partizanskog bat. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kruzima 1943. 20. Blanua Laze Jandrija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Krui. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. kod vice 1944. 21. Blanua Dane Srbin. Stupio u rac voda Krui. jan Mati kod Jovica, 1921, seljak, NOB 27. 7. 1941, boPoginuo u bat. StoRamljana 15. 9. 1942.
6. Bala Rade Nikola, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Gospia 1943. 7. Bala Jove Petar Zika, 1915, m e t a l ski radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui. Poginuo kao komesar 2. bat. 2. brig. 6. div. u sjev. Dalmaciji 1943. 8. Bala Predraga Vlajko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui, Poginuo u 1. bat. 2. lie. brig, kod Rakovice 29/30. 10. 1942. 9. Beir Ilije Gojko, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. na sremskom frontu u Vrbanji 1945. 10. Biljetina Rade Jovica, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bonac voda Krui. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. prilikom prelaska Neretve 1943. U. Beir Nikole Marko, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Beograda 1944.
22. Blanua Nikole Marko, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Glamoa 1944. 23. Blanua ure Mile, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat, Stojan Mati. Ranjen kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Gospia 1943, a umro od posljedica u Zagrebu 1945.
24
Blanua Mile Nikola, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui, a zatim bat, Stojan Mati. Ubili ga etnici u Krani kod Udbine 1944.
37. Milanovi Stevana Mane, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 194L borac u Lapakoj eti. Poginuo kao borac 6. div. kod Samca 1944. 38. Miloevi Stevana Manojlo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Birovakog voda. Poginuo kod Lapca na Drenovai 7. 9. 1941. 39. Obradovi ure Milan, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Gospia 1943. 40. Obradovi ure Mile, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. u Srijemu 1944. 41. Obradovi ure Stevan, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac Likog PO, od 1942. u bat. Stojan Mati. Ranjen kao borac u 3. bat. 2. brlig. 6. div. i od posljedica umro u V. Popini 1945. 42. Popovi Mile Ico, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati, kasnije borac 6. div. Poginuo kod Gospia 1943. 43. Popovi Mile Ilija, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942,, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Pirovitu 1942. 44. Popovi Ilije Jovo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac Specijalne ete 35. div. Poginuo u Skoaju 1945. 45. Popovi Mile Milan, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojian Mati, Poginuo kao borac 6. div. u Cvjetnicu 1943. 46. Popovi Todora Milan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 6. div. kod Bosanskog Novog 1942. 47. Popovi Stevana Nikola, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Krui. Poginuo kao komandir ete 4. bat. 2. brig. 6. div. na Durmitoru 1944. 48. Popovi Ilije Proko, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Gospia augusta 1943. 49 Popovi Mile Stevan, 1917, seljak, . Srbin. Stupio u NOB 1941,, borac Lapakog partizanskog bat. Poginuo u bat. Stojan Mati kod nepoznatog mjesta 1942.
25. Blanua ure Rade, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. na sremskom frontu 1945. 26. Dotli Koje Bogdan,, 1884, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo- kao komandir voda u 6. div. 1943. 27. Dotli Bogdana Stevo, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Krui, kasnije bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 4. bat. 2. brig. 6. div. u Graacu 1943. 28. Kovaevi Rade Avram, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Rastievu 1943. 29. Kovaevi Rade David, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat, Stojan Mati. Poginuo kao borac 2. bat. 2. brig. 6. div. u Dalmaciji 1943. 30. Kovaevi Luke Ilija, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Krui. Poginuo kao komandir voda u 6. div. 1943. 31. Kovaevi Vukaina Ilija, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac voda Krui. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. u Glamou 1944. 32. Kovaevi Rade Jovo,, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Dalmaciji 1943. 33. Kovaevi Ilije Milan, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao borac izviakog voda 6. div. kod Sremske Mitrovice 1945. 34. Kovaevi Mile Nikola, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao borac 4. bat. 2. brig. 6. div. kod Graaca 1943. 35. Krtini Steve Mija, 1910, seljak,, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo- kod Banje Luke 1944. 36. Ljubovi Vase Duan, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Kruge. Poginuo kao borac bat. Stojan Mati u Dalmaciji 1942.
50. Popovi Mile Stevan, 1912, voza, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac L a pakog odreda. Poginuo kao borac 35. div. na Prijeboju februara 1944. 51. Vidmar Pavla Milan, 1923, Gornji Babin Potok, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 28. 7. 1941, borac voda Kruge. lan SKOJ-a od novembra 1941. Od 1942. lan pozorita VS NOVJ i POJ, a od 1943. komesar 8. krajike brig. 6. div. Poginuo kod Bosanske Krupe novembra 1944. 52. Vidmar Pavla Slavko, 1926, Gornji Babin Potok, slubenik, Srbin. Stupio u NOB 28. 7. 1941, borac voda Kruge. Poginuo u bat. Stojan Mati na Pazaritu 1942. 53. Vojvodi Milana Dane, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo kao borac 6. div. kod nepoznatog mjesta 1942. MELJINOVAC 1. Bubulj Dmitra Duan, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1914, borac voda Nebljusi. Poginuo kao borac bat. Stojan Mati u Opai Dolini zimi 1944. 2. Bubulj Milana Jovo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo 1943. 3. Bubulj Dmitra Stevo, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo kao boborac 35. div. u Istri proljea 1945. 4. Dizija Milana Mile, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo u Bosanskim Doljanima 1943. 5. akula Dure Milan, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Ranjen i od posljedica umro u B. Potocima 1943. 6. Radakovi Nikole Pajo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Kosmajskog odreda. Ubili ga etnici 1943. MILJENOVAC 1. Bala Lazara Ilija, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, terenski radnik s omladinom, od 1943. sekretar SKOJ-a Miljenovac. Ubili ga etnici- u Birovai septembra 1943.
2. Bala Jovana Lazar-, 1876, kova, Srbin. Stupio u NOB 1941, predsjednik seoskog NOO Miljenovac. Strijeljali ga Nijemci u Nebljusima januara 1945. 3. Bala Lazara Petar, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac. Poginuo u borbi s ustaama u Dubravi ko Kulen Vakufa 10. 8. 1941. 4. Bala Lazara Sava, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Kosma j. Poginuo na sremskom frontu 1944. 5. Bala Stevana Vid, 1915, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 21. div. Poginuo na sremskom frontu 1944. 6. Milanovi ure Jandrija, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Miljenovac, a zatim 1. bait. 2. -brig. 6. div. Poginuo u Miljenovcu 3. 1. 1945. 7. Milanovi ure Srbin. Stupio u rac ustanikog zatim sekretar Lapac. Ubili ga cu 15. 11. 1943. Nikola, 1918, seljak, NOB 27. 7. 1941, bovoda Miljenovac, a OK SKOJ-a Donji etnici u Miljenov-
8. Mileusni Petra Mile, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac. Poginuo u Dubravi kod Miljenovca augusta 1941. 9. Mileusni Milana Stevan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od posljedica ranjavanja u Miljenovcu 1943. 10. Obradovi Stevana Mio Milan, 1918, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, poetkom 1943. komandant 4. bat. 2. brig. 6. div. Clan K P J od 1942. Poginuo kao slualac kole VS NOV i POJ u Drvaru 25. 5. 1944. U. Obradovi Jove Stevo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Zelengori 1944. 12. Opai Srbin. bat. 2. ru na Jandrije Duan, 1925, seljak, Stupio u NOB 1942, borac 1. brig. 6. div. Poginuo u DvoUni decembra 1942.
13. Opai Stevana Duan, 1926, zanatlija, Srbin. Stupio u NOB 1942, mi-
ner 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Korenice novembra 1944. 14. Opai Nikole Jovo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim bat. Stojan Mati. Poginuo u Tuiloviu kod Karlovca 1942. 15. Opai Stevana Jovo Jovi, 1886, seljak, Srbim. Stupio u NOB 27. 7. 1941, radio pri seoskom NOO Miljenovac. Strijeljali ga Nijemci u Poljani kod Miljenovca 3. 1. 1945. 16. Opai Save Nikola Nika, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Ljubovu februara 1943. 17. Opai Nikole Rade, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kao komandir voda u Sujicama (Bosna) 1943. 18. Opai Nikole Sava, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Reze n a Tari 1944. 19. Rad,manovi Dane Luka, 1923, seljak Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Otoca juna 1943. 20. Raji Stevana Rade Crvenac, 1920, radnik. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u irokoj Kuli kod Gospia 15. 3. 1943. 21. Raeta Milana Ilija Ico, 1914, trgovac, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije komandant 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Ilincima na sremskom frontu 23. 1. 1945. 22. Raeta Nikole Luka, 1926, seljak Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u irokoj Kuli kod Gospia 15. 3. 1943. 23. Raeta Milana Nikola, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim bat. Stojan Mati. Poginuo u Udbini 27. 7. 1942. 24. Raeta Nikole Sako, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a za-
tim komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. dtiv. Poginuo na sremskom frontu u Sidu marta 1945. 25. Raeta Dane Stevo evan, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Miljenovac, a zatim bat. "Stoj an Mati-. Poginuo u Cvitui kod Lovinca 1942. 26. Vladeti Vida Rade, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac omladinske ete u Miljenovcu, a zatim delegat voda 1. bat. 2. brig. 6. div. Uhvatili ga etnici i predali Nijemcima koji su ga strijeljali 1943. NEBLJUSI 1. Banjanin Jove uro, 1910, Bos. Doljani, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, s prekidom u toku 1944. borac 35. div. Poginuo kod Vrhovina 1944. 2. Banjanin Boe Veljko, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojn Mati kasnije 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo na Bogunici kod Medka marta 1943. 3. Bogunovi Nikole Ilija, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi 1. brig. 6. div. Poginuo u Graacu 1943. 4. Bogunovi Rade Ilija, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Gospiu aprila 1943. 5. Brozovi Ivana Stjepan Stevo, 1906, radnik, Hrvat. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac voda Nebljusi, lan K P J od kraja 1941. Poginuo kao komesar ete 4. bat. 2. brig, na Udbini 22. 8. 1942. 6. Bubalo Rade Branko, 1920, Capaue, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Ranjen u Selitu kod Nebljusa i izvrio samoubistvo da ne padne neprijatelju u ruke aprila 1944. 7. Bubalo Mile uro, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. u gerilski odred Nebljusi. Poginuo na Drenovai septembra 1941. 8. Bubalo Petra Jovo, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Gospiu 22. 2. 1943. 9. Bubalo Rade Jovo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bo-
1068
1069
rac voda Nebljusi. Poginuo kao borac bat. -Stojan Mati u Gospiu 22. 8. 1942. 10. Bubalo Mile Luka, 1921, Capaue, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Nebljusi, kasnije bat. Stojan Mati. Poginuo u Jezeranima kao borac bat. Marko Orekovi maja 1942. 11. Bubalo Peje seljak,, Srbin. 1941. Poginuo brig. 6. div. u Luka, 1901, Capaue, Stupio u NOB 27. 7. kao borac 1. bat. 2. Strpcima augusta 1944.
21. Cuak Dure Milan, 1920, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Frkaiu oktobra 1943. 22. Cuak Stevana Mile, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Nebljuke ete. Poginuo kao komandir Nebljuke ete na Udbini 22. 8. 1943. 23. Cuak Petra Slavko, 1914, financ, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan opinskog NOO Nebljusi. Utopio se prilikom prelaska Une kod Loskuna 21. 11. 1943. 24. Dobrovi Rade Dane, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Dvoru na Uni 29. 11. 1942. 25. Dobrovi Rade Duan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo kao bor a c 1. bait. 2. brig. 6. div. u Smiljanu 1943. 26. Dotli Milana Dane, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Kupresa 14. 6. 1944. 27. Dotli Petra uro, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac s prekidom u dva navrata 1944. Poginuo kao borac 35. div. na Prijeboju 8. 5. 1945. 28. apa Miloa Dara, 1928, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 1943, borac prateeg bat. VS NOV i POJ. Poginula u Drvaru 25. 5. 1944. 29. apa Miloa Ljilja, 1929, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 1943. Poginula kao borac prateeg bat. VS NOV i P O J u Drvaru 25. 5. 1944. 30. apa Miloa Smilja, 1925, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941. Poginula kao borac prateeg bat. VS NOV i POJ u Drvaru 25. 5. 1944. 31. Dakula Rade Milan, 1912, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi. Poginuo u Bosanskim Doljanima novembra 1943. 32. Kabi Mile Spase, 1888, Bos. Doljani, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan seoskog NOO Nebljusi. Umro od tifusa u Nebljusima 5. 3. 1943.
12. Bubalo Rade Marko, 1915, seljak, Srbiin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Nebljusi, zatim bat. Stojan Mati. Poginuo u Udbini 22. 8. 1942. 13. Bubalo Proke Mojo, 1920, Capaue, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kamenskom oktobra 1943. 14. Bubalo Rade Nikola, 1923, Capaue, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Skoaju augusta 1944. 15. Bubalo Nikole Petar, 1910, Capaua, seljaik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog odreda Nebljusi. Poginuo na Drenovai oktobra 1941. 16. Bubalo Nikole Petar, 1910, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ilegalni radnik, lan reonskog komiteta. Uhapen septembra 1941. u Beogradu i strijeljan na Banjici iste godine. 17. Bubalo Luke seljak, Srbin. 1941. Poginuo brig. 6. div. 1943. 18. Bubalo Gavre seljak, Srbin. 1941. Poginuo brig. 6. div. u 20. 10. 1943. Rade, 1913, Capaue, Stuoio u NOB 27. 7. kao borac 1. bat. 2. u Dobroselu augusta Stevo, 1923, Capaue, Stupio u NOB 27. 7. kao borac 1. bat. 2. Bosanskim Doljanima
19. Bubulj Gavre Milan, 1925, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kijevu kod Knina oktobra 1943. 20. Cuak Dure Jovo, 1919, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kamenskom augusta 1943.
33. Kenjalo Rade Ilija, 1908, Uljebi, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Kljua decembra 1944. 34. Kenjalo Marka Labud, 1920, Uljebi, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u irokoj Kuli jula 1943. 35. Ljubovi Laze Milica, 1925, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 1942. Strijeljali je Nijemci u Beogradu kao ilegalnog radnika 1944. 36. Marii Nikole Duan, 1904, Selite, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bihakog bat. Poginuo u Bosanskom Novom novembra 1944. 37. Marii Jove Nikola, 1922, Selite, kod Nebljusa, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo u Mogoriu septembra 1943. 38. Marinkovi Mie Ilija, 1892, Mekinjar, and. narednik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan seoskog NOO Nebljusi. Umro od tifusa u Nebljusima 1943. 39. Mati Mile Jovo, 1892, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan seoskog NOO Nebljusi. Umro od tifusa u Nebljusima 28. 4. 1943. 40. Mati Ilije Stojan, 1915, porunik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandant Lapakog partizanskog bataljona. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. Proglaen za narodnog heroja 27. 11. 1953. 41. Pemac Trifuna Branko, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Borievca septembra 1942. 42. Pemac Ilije Nikola, 1920, Seoce, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u irokoj Kuli augusta 1944. 43. Popovi Jove Boo, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 2. brdg. 6. div. u Graacu 1943. 44. Popovi Mie Branko, 1924, seljak, Srhin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Babinu Potoku 1945. 45. Popovi Rade Dane, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 1. 1941. borac 6. div. Umro u Ljubljani 20. 4. 1945. 46. Popovi Marka uro, 1918, seljak, Srbin. Stupao u NOB 27. 7. 1941, lan
MNOO, a kasnije i op. NOO D. Lapac. Poginuo u Donjim S t r p c i m a . 2 12. 1943. 47. Popovi Petra Gojko, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Graacu 1943. 48. Popovi Sime Ilija, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Divoselu 1943. 49. Popovi Dmitra Jovan, 1907, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Graacu 1943. 50. Popovi Koje Jovo, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. div. na Ljubovu februara 1943. 51. Popovi Jove Momilo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. na Ljubovu 1943. 52. Popovi Petra Nikola, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Dobrosela 1943. 53. Popovi Save Novak, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac s prekidom 1944. Poginuo kao borac 35. div. kod Vrhovina 1945. 54. Popoovi Marka Petar, 1923, seljak Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Smiljanu 1942. 55. Popovi Jove Rade, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 35. div. u Cui Krevini 10. 5. 1945. 56. Popovi Milana Rade, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac u gerilskom odredu Nebljusi. Poginuo na Drenovai 8. 10. 1941. 57. Popovi Nikole Rade, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir voda bat. Marko Orekovi kod Gospia 10. 11. 1943. 58. Popovi Obrada Rade, 1918, podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandant 4. bat. 2. brig. 6. div. u Strumici kod Knina decembra 1943. 59 Popovi Petra Rade, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan op. NOO D. Lapac. Poginuo kao bo-
rac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Nebljusima 10. 11. 1943. 60 Popovi Proke Rade, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo u Srbu marta 1942.
lan MNOO Bosanski Doljani. Poginuo u Bosanskim Doljanima krajem 1944. ORAOVAC 1. Ajdukovi Milete Dane, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Joanima augusta 1943. 2. Ajdukovi Sime Dane, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 2. brig. 6. div. u Lovincu 26. 12. 1942. 3. Ajdukovi Milana uro, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Oraovakog voda. Poginuo kao borac LPO u Dvoru na Uni oktobra 1942. 4. Ajdukovi Jove Jandre, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1942. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 2. brig. 35. div. kod Ljubova septembra 1944. 5. Ajdukovi Ilije Milan Migan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Ubill ga etnici kod Donjeg Lapca juna 1944. 6. Ajdukovi Sime Milan, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kao borac LPO u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 7. Ajdukovi Duke Nikola, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Gospiu maja 1943. 8. Ajdukovi Milana Sava, 1943, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac LPO, kasnije 1. bat. 2. brig. 6. div. Umro od posljedica prehlade u Oraovcu 1943. 9. Bibi Laze Jovo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Oraovac. Poginuo na Kruzima oktobra 1941. 10. Cvjetianin Vase Duan, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan K P J od 1937, delegat voda pri Komandi mjesta. Poginuo u Visuu jula 1944. 11. Cvjetianin Nikole Mirko, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB februara 1943, borac LPO, kasnije 4. bat. 1. bnig. 6. div. Ranjen i nestao u koloni ranjenika na Zelengori 1943.
61. Repac Nikole Bogdan, 1920, Cepaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan K P J . Poginuo kao zamjenik komesara ete 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Dvora na Uni novembra 1942. 62. Repac Sime uro, 1913, seljak, Capaua, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Kamenskom jula 1943. 63. Repac Milana seljak, Srbin. 1941. Poginuo brig. 6. div. 1943. Jovica, 1917, Stupio u NOB kao borac 1. na Otarijama Selite, 27. 7. bat. 2. aprila
64. Repac Stevana Kojo, 1910. Capaua, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandant ete 1. bat. 1. brig. 6. div. u irokoj Kuli 15. 6. 1943. 65. Repac Stevana Milan, 1921, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati. Poginuo na Udbini 22. 8. 1942. 66. Repac Rade Nikola, 1921, Capaua, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u zapadnoj Lici maja 1943. 67. Skori Rade Ana, 1925, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941. Poginula kao bolniarka 1. bat. 2. brig. 6. div. u Bosanskom Petrovcu 1944. 68. Skori Jove Mara, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1943, bolniarka Bihakog bat. Poginula u Vrtaama kod Bosanskog Petrovca 1944. 69. Skori Proke Stupio u NOB rilskog odreda Trnovcu 7. 10. Marko, 1919, Srbin. 27. 7. 1941, borac geNebljusi. Poginuo u 1941.
70. Skori Mie Nikola, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brig. 6. div. u Graacu 17. 1. 1943. 71. Vranje Moje uro, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Stojan Mati, 1944. postaje
12. Cvjetianin Nikole Petar, 1921, zanatlija, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan SKOJ-a od 1937, komesar bat. -Marko Orekovi 1. brig. 6. div. Poginuo na Vratniku m a j a 1943. 13. Drai Petra Ilija Io, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, delegat voda Drugog likog podruja. Poginuo u Krcani kod Udbine 13. 7. 1944. 14. aikovi Mile uro, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 3. LPO. Poginuo u Podlapai 3. 7. 1942. 15. uki ure Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Oraovac, lan SKOJ-a od prije rata. Poginuo kao rukovodilac skojevske organizacije u 13. prol. div. u Gorskom kotaru decembra 1943. 16. uki Dane Dragan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Oraovac. Poginuo na Runjevici kod Borievca 15. 8. 1941. 17. uki Steve Jandre, 1895, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan prvog seoskog NOO-a. Ranjen prilikom bombardiranja Oraovca i od posljedica u m r o aprila 1944. 18. uki Sime Jovica, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, kandidat KPJ, komandir voda 2. ete Lapakog bat. LPO. Pogiinuo kao komandir voda 1. bat. 2. brig. 6. div. u Srbu 5. 3. 1942. 19. uki Laze Lazo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB po. 1943, borac 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Brotnje marta 1943. 20. uki Ilije Milo, 1903, seljak, Srbin. Clan MNOO Oraovac. Ubili ga etnici u Oraovcu marta 1944. 21. uki ure Nikola, 1925, seljak, Srbin. Clan MNOO Oraovac, od 1943. lan Seoskog odbora USAOJ-a. Umro bjeei pred neprijateljem u Komiu kod Udbine 1945. 22. Ili Marka Ilije Ico, 1921. seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac LPO. Poginuo u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 23. Medakovi Ilije uro, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao koimandir ete 1. bat. 2. brig. 6. div. kod Banove Jaruge aprila 1945. 24. Medakovi Ilije Nikola, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB u proljee 1943,
DONJI LAPAC
borac 2. ete 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Bendera u Dalmaciji jula 1943. 25. Pupavac Dane Lazo. 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir odjeljenja 1. bat. 2. brig. 6. div. kod iroke Kule 19. 4. 1943. 26. Radulovi Mile Milan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 2. ete 1. bat. 2. brig. 6. div. u Golubiima kod Knina jula 1943. 27. Stijelja Steve Dane, Vevi, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Oraovac, kasnije bat. Stojan Mati. Ranjen kao komandir odjeljenja 6. div. i nestao u koloni ranjenika na Zelengori 1943. 28. Zobenica Jove Branko, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB juna 1942, borac bat. Mio Kesi. Poginuo kao borac 3. brig. 6. div. u Gospiu decembra 1943. 29. Zobenica Jandre Ilija, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 2. brig. 6. div. u Gospiu februara 1944. 30. Zobenica Jove Milan, 1921, kroja. Srbin. Stupio u NOB 27, 7. 1941. borac voda Oraovac. Poginuo u Banovoj Jaruzi 1945. 31. Zobenica Miloa Miljenko, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 2. brigade 6. div. u Drvaru 25. 5, 1944.
OPINA SRB
AJDEROVAC 1. Damjanovi Mile Ilija, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac PO Marko Orekovi. Poginuo kod Gline 1942. 2. Damjanovi Ilije Stevo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Likom Tikovcu 1943. 3. Damjanovi Petra Stevo, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Beograda 1944. 1073
Milju Petra Milan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac PO Marko Orekovi. Poginuo u 1. bat. 2. brig. 6. div. na Mazinskoj previja 1943.
novem-
5, Rastovi Nikole Ilija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo u Ajderovcu januara 1943. 6. Raenovi Dane Jovan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac Komande mjesta u Ajderovcu, od 1944. 35. div. Poginuo u Korenici 1945. BEGLUCI 1. ilas Koje Duan, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Zuleevici 1943. 2. ilas Petra Duan, 1923, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi 1. brig. Poginuo u Velikoj Kladui 1942. 3. ilas Koje uro, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Bugojnu 1944. 4. ilas Petra Rade, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim bat. Marko Orekovi 1. brig. Poginuo u Velikoj Kladui 1942. 5. ilas Jove Stevo, 1910, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim bat. Marko Orekovi 1. brig. Poginuo u Jezeranima kod Brinja novembra 1942. 6. ilas Mile Stevo, 1924, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ubili ga etnici u K r kom Brdu kod Begluka 1944. 7. Kneevi Rade Mirko, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, kasnije delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Paenima juna 1943. 8. Kneevi Rade Nikola, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim bat. Marko Orekovi 1. brig. Poginuo u Likom Petrovom Selu 1942. 9. Milju ure Dragan, 1923, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi 1. brig. Poginuo
10. Milju Petra Jovo, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim bat. Marko Orekovi. Poginuo u Glini 22. 10. 1942. 11. Novakovi Pere uro, 1917, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941. Ranjen kao desetar 3. ete bat. Marko Orekovi i od posljedica umro aprila 1945. 12. Pilipovi Vida Branko, 1915, radnik. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci. Poginuo kao zamj. komandira ete bat. Marko Orekovi u Raduu kod Gospia 27. 11. 1942. 13. Pilipovi Sime Dragan, 1926, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Priboju (Bosna) septembra 1944. 14. Pilipovi Ilije Gojko, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943. borac bat. Marko Orekovi. Poginuo februara 1943. 15. Pilipovi Ilije Janko, 1920, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao komandir voda 6. brig, na Paenima 1943. 16. Pilipovi Luke Lazo, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim 1. bat, 1. brig. 6. div. Poginuo u Turjanskom kod Otoca 10. 4. 1944. 17. Pilipovi Trivuna Nikola. 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Valjevu 1944. 18. Pilipovi Ilije Obrad, 1910, seljak, Srbin. Zarobili ga Nijemci kao vojnika B J V aprila 1941. i sproveli u logor Vilingen (Njemaka) gdje su ga ubili maja 1945. 19. Pilipovi Miloa Rade, 1924, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Borievca 11. 2. 1943. 20. Pilipovi Marka Sava, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Begluci. Umro od posljedica ratnih napora u Beglucima juna 1942. 21. Pilipovi Nikole Svetko, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac odreda Begluci, a zatim bat.
Marko Orekovi. Poginuo- u Raduu kod Gospia 27. 11. 1942. 22. Pilipovi Janka Vlado, 1916, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Begluci, a zatim delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Mrkonjia 1943. 23. Pilipovi Janka Vlado, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kao borac 1. brig. 6. div. kod Travnika 1944. 24. Raenovi ure Boko, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, od 1942. lan Seoskog NOO Begluci. Razbolio se i umro 7. 5. 1944. 25. Raenovi Petra Duan, 1923, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, bo1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo- kod Dalmatinske Krupe 21. 3. 1943. 26. Raenovi Soke ore, 1922, radnik. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo 1944. 27. Raenovi Marka Marko, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci. Poginuo u Borievcu augusta 1941. 28. Raenovi Leke Mile, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Brus ana 1943. 29. Raenovi Marka Raco, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, vodnik bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Bugojna 1943. 30. Vejin Davida Duan, radnik. Srbin. 1921. Stupio u NOB 1941, borac ustanikog odreda Begluci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Stradao kao ranjenik u Bosni 1943. 31. Vejin Nine Milan, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Stradao sa ranjenicima u Bosni 1943. 32. Vejin Petra Milan, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Bugojna 1942. 33. Vejin ure Nikola, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo u Graacu 1942. 34. Vejin Save Nikola, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1943. Poginuo 1944.
BROTNJA 1. Bogdanovi Laze Duka, 1919, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1943, bolniarka 1. brig. 6. div. Ranjena 1943. i prebaena na lijeenje u Italiju gdje je ubrzo uimria. 2. Bogunovi Todora ura, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, borac ete Brotnja. Poginuo u Vrtoama 18. 8. 1941. 3. Bogunovi Mile Jovan, 1901, andar, Srbin. Stupio u NOB jula 1941, komandir ete Brotnja. Poginuo u Bubnju kod Borievca augusta 1941. 4. Bogunovi Petra Rade, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Brotnji 19. 3. 1943. 5. Bogunovi Todora- Simo, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Brotnji 7. 3. 1943. 6. Dra Luke Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kao delegat voda na Travniku 1943. 7. Dra Davida Ilija, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja. Poginuo u Brotnji 1941. 8. Dra ujana Luka, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Jezeranima 1942. 9. Dra Mile Savo, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen na Plitvicama 14. 2. 1943. i od posljedica umro u bolnici Kamensko marta iste godine. 10. Dubaji Sime Boo, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, komandir odjeljenja 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Korenici 6, 7. 1943. 11. Dubaji ujana Dane, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao komandir ete na Travniku 1944. 12. Dubaji Stevana Dara, 1922, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 1941. bolniarka ete Brotnja. Clan SKOJ-a od 1941. Clan KK SKOJ-a Donji Lapac. Umrla od tifusa u Brotnji 1943. 13. Dubaji Nikole Dragan, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, delegat voda 4. bat. 1. brig. 6. div. Clan
SKOJ-a. Ranjen na Zelengori i kao ranjenik ubijen od neprijatelja 19. 9. 1943. 14. Dubaji Nikole uro, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 4. bait. 3. brig. 6. div. Poginuo u Plavnom 7. 11. 1943. 15. Dubaji Mile Jelka, 1919, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka u 6. div. lan SKOJ-a od 1942. Umrla od tifusa u Brotnji 25. 5. 1943. 16. Dubaji Petra Jovan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 4. bat. 1. brig. 6. div. lan SKOJ-a od 1942. Poginuo na Drenovai kod Donjeg Lapca 1942. 17. Dubaji Spasenije Milan, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao intendant bat. 6. div. kod Drvara 8. 5. 1944. 18. Dubaji Jovana Milica, 1920, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka 1. bat. 1. brig. 6. div. lan SKOJ-a od 1942. Umrla od tifusa u Brotnji 1944. 19. Dubaji Jove Mirko, 1914, radnik. Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. borac 6. div. Poginuo- kao komandant 1. ba-t. 1. brig. 6. div. na Frukoj gotni 15. 12. 1944. 20. Dubaji Nikole Pajo, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi, od 1943. borac 19. div. Poginuo na Benderu (Dalmacija) 1943. 21. Dubaji Sime Simo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, boirac 3. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Pljeevici 6. 3. 1942. 22. Dubaji M. Pajo, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 3. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo na sremskom frontu 1944. 23. Novkovi Gavre Nikola, Nina, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi kasnije 3. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod kara (Lika) 1943. 24. Novkovi Miloa Stevan, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. krajike brig. Poginuo kod Banje Luke 1943.
25. Pilja ukana Duan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, kasnije komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Zemunu oktobra 1944. 26. Pilja Milana uro, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, od 1942. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Bijelim Potocima 9. 6. 1944. 27. Pilja ure Mara, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginula na Pruskoj gori 11. 4. 1945. 28. Pilja ure Nikola, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. borac ete Brotnja, od 1942. u komandi mjesta Donji Lapac. Poginuo u Brotnji 9. 6. 1942. 29. Pilja Vida Todor, 1907, seljak, Srbin. Stupao u NOB 1942, borac 3. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kod Brotnje 9. 10. 1944. 30. Pauli Rade David, bin. Stupio u NOB Brotnja. Poginuo Marko Orekovi 1942. 1917, andar, Sr1941, borac ete kao borac bat. u Kosinju 21. 9.
31. Pauli ure Duan, 1920, seljak Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja, a kasnije 1. bat. 1. brigade 6. div. Poginuo- -kao delegat voda kod Livna 1944. 32. Pauli Obrada uro, 1908, seljak Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 6. brig. 6. div. Umro od tifusa u Brotnji 1943. 33. Pauli Sime Stevan, 1906, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo kod Otoca 16. 2. 1943. 34. Radakovi Boe Mile, 1914. Doljani, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja. Poginuo kao borac 6. div. u Pitals'koj drai 11. 2. 1943. 35. Stojsavljevi Steve uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac ete Brotnja. Poginuo kod Doljana 28. 4. 1941. 36. Vuka Marka Stana, 1920, seljanka Srpkinja. Stupila u NOB 1943, borac 6. div. Ranjena i prebaena na lijeenje na Siciliju (Italija) gdje je umrla 1944.
DABANICA 1. Cia Luke Dane, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB januara 1942, borac bat. Bio Kesi. Umro od posljedica ranjavanja u bolnici Dobroselo 1942. 2. ia Mie Mara-Zeka, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, omladinski rukovodilac i lan SKOJ-a od 1942. Umrla od tifusa u Dabanici februara 1943. god. 3. Cia Milete Mile, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Boidar Adija. Poginuo kao pripadnik 3. bat. 1. brig. 6. div. na Dabi*noj Strani kod Brotnje februara 1943. 4. Cia Jovana Milica, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, lan SKOJ-a od 1942. i omladinski rukovodilac u selu Dabanica. Umrla od tifusa u Dabanici oktobra 1943. 5. Cia Pilipa Mirko, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, kasnije borac 1. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kao komandir mitraljeskog odjeljenja u Bruanima 27. 4. 1943. 6. ia Pilipa Nikola, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Bio Kesi. Poginuo kao borac 2. bat. 3. brig. 6. div. na Ploanskom Klancu februara 1943. 7. Erceg Vasilija Duan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, desetar bat. Marko Orekovi, zavrio oficirsku kolu GSH, od 1942. komandir ete bat, Bio Kesi. Poginuo kao komandant bat. 3. brig. 35. div. na Sneniku kod Udbine 1945. Clan KPJ. 8. Erceg Luke Filip, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo kao borac 19. div. u Dobroselu 1944. 9. Liina Rade Gojko, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo- prilikom talijanskog bombardiranja Bendera kod Knina maja 1942. 10. Liina Rade Petar, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo kao borac 2. bat. 1. brig. 6. div. u G. Strpcima aprila 1944. 11. Mandi Ilije Duka, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac bat. Pekia Vuksan. Ranjena kao
borac 2. bat. 1. brig. 6. div. u Graacu januara 1943. god., a umrla u Bosni prilikom evakuacije ranjenika marta iste godine. 12. Mandi Dure uro, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Ranjen na Raduu 1942. i lijeen u bolnici Dobroselo, evakuiran u Bosnu gdje je nestao januara 1943. 13. Mandi Jovana uro, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen 21. 12. 1942. u borbi za Graac, lijeen u bolnici Dobroselo. Evakuiran u Bosnu gdje je nestao januara 1943. 14. Mandi Mile Milan, 1916, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. lan prvog NOO Dabanica i lan kotarskog NOO D. Lapac. Poginuo u Raduu decembra 1942. 15. Mandi Rade Milan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 2. bat. 1, brig. 6. div. kod Slavonske Poege aprila 1945. 16. Mandi Petra Nikica, 1921, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Dvoru na Uni 1942. 17. Mandi Spasenije Sava, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo u Otocu poetkom 1945. 18. Mandi Jovana Stevo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942, borac omladinske ete IV bat. Ranjen kod Graaca decembra 1942, a nestao u Bosanskoj krajini iste godine. 19. Mandi Save Trivun, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Mirko Stuli. Poginuo u Lovincu kao borac 3. bat. 3. brig. 6. div. aprila 1943. 20. Miiju Duana Milan, 1914. seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Umro od tifusa u Dabanici marta 1942. 21 Novakovi Nikole Ilija, 1914, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Ranjen na Plitvicama kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. i lijeen u bolnici Dobroselo. Nestao u koloni ranjenika u Bosni januara 1943.
22. Novakovi Stevana Mile, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo kao borac 2. bat. 1. brig. 6. div. u Visuu kod Udbine 1945. 23. Obradovi Petra Duan, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Raduu kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. decembra 1942. 24. Obradovi Luke Ilija, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo na Zuleevici kao zamjenik komandira voda 1. bat. 1. brig. 6. div. februara 1943. 25. Obradovi Paje Mile, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kao- borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Ramljanima kod Otoca 19. 6. 1944. 26. Obradovi Petra Mile, Srbin. Stupio u NOB bat. Boidar Adija. borac 3. bat. 1. brig. 6. panje februara 1945. 1920, seljak, 1942, borac Poginuo kao div. kod u-
34. Petrovi Jovana Nikola, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Velebit kasnije 1. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kod Drvara oktobra 1944. god. 35. Petrovi Spasenije Nikola, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Dabanica. Poginuo u Bruvnu 28. 7. 1941. 36. Surla ure Branko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Bio Kesi. Poginuo na Zuleevici kod Dobrosela decembra 1942. DONJA SUVAJA 1. Buzdum Nikole Jandrija, 1892, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, radio pri MNOO. Poginuo u Suvaji juna 1944. 2. Copi Boe Ilija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, od 1943. lan seoskog NOO Donja Suvaja. Uhvatili ga etnici u Gornjoj Suvaji i predali Nijemcima koji su ga strijeljali u Kninu januara 1944. 3. Copi ura Ilija, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, od 1942. lan seoskog NOO Donja Suvaja. Uhvatili ga etnici u Donjoj Suvaji i predali Nijemcima koji su ga strijeljali u Kninu januara 1944. 4. Copi Daje Jovan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac u bat. Marko Orekovi, od 1942. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Beograda oktobra 1944. 5. Copi Pilipa Luka, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, od 1942. komandir odjeljenja 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Glamoa 1944. 6. Copi Vida Pajo, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan MNOO Donja Suvaja, od 1942. lan K P J . Ubili ga etnici u Suvaji 1943. 7. Copi Boe Petar, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. Marko Orekovi u Raduu 1942. 8. Dubaji Paje Duan, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete. Poginuo na Dabinoj Strani kod Doljana 28. 7. 1941. 9. Dubaji Koje uro, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, a zatim bat. Marko Oreko-
27. Obradovi Vuka Mile, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo kao> borac 2. bat. 1. brig. 6. diiiv. u Paanima kod Knina aprila 1943. 28. Obradovi ure Nikola, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borat bat. Krbava. Poginuo kao borac 4. bat. 3. brig. 6. div. u Drvaru maja 1944. 29. Obradovi Rade Nikola, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo u Paanima kod Knina aprila 1943. 30. Obradovi Jovana Rade, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Bio Kesi. Poginuo u Mazinu augusta 1942. 31. Obradovi Vuka Soka, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi, kasnije bolniarka bolnice Dobroselo. Poginula kod Prozora novembra 1944. 32. Obradovi Mile Stevo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 15. 7. 1942, borac 3. bat. 1. like brig. Poginuo kod D. Lapca aprila 1944. 33. Petrovi Nikole Mile, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Pekia Vuksan. Poginuo kao borac 2. bat. 1. brig. 6. div. u Paenima kod Knina aprila 1943.
vic. 1942.
Poginuo
Pitalskoj
Dragi
10. Dubaji Nikole uro, 1898, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, od 1942. borac u 6. div. a 1943, lan seoskog NOO Suvaja. Ubili ga etnici u D. Suvaji 6. 5. 1944. 11. Dubaji Duke Ilija, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, od 1942. borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Popini 1944. 12. Dubaji Luke Mio, 1914, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, kasnije bat. Marko Orekovi. Poginuo u Beogradu oktobra 1944. 13. Dubaji ure Milan, 1920. radnik, Srbin. Stupio u NOB, 1941, borac 1. ete. Poginuo- kao boirac bat. Marko Orekovi kod Smiljana 6. 7. 1942. 14. Dubaji Spasenije Milo, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo u Ajderovcu 1944. 15. Dubaji Koje Nikola, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. na sremskom frontu 1944. 16. Dubaji Dane Pajo, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Raduu 1942. 17. Duki Dude Duan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Dvoru na Uni 1942. 18. Duki Dude Nikola, 1919, seljak, Srbin. Stupio NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, od 1942. u bat. Marko Orekovi, 1943. obavjetajni oficiir 19. div. Poginuo kao komandir voda u 19. div. u Obrovcu 1943. 19. uki Stevana Mane, 1894, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, od 1943. lan seoskog NOO Donja Suvaja. Uhvatili ga etnici u Gornjoj Suvaji i predali Nijemcima koji su ga strijeljali u Kninu januara 1944. 20. uki Mile Mirko, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, od 1942, u 1. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo od bombardiranja na Zelengori augusta 1943.
21. Ili Miloa Duan, 1911. seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete, od 1942. komandir 1. ete bat. Marko Orekovi. Poginuo kao komandir ete 6. div. na Sutjesci 1944. 22. Ili Miloa Spase, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 6. div. od nagazne mine kod Suvaje 1944. 23. Jelaea Miloa Duan, 1923, ak, Srbin. Stupio u NOB, 27. 7. 1941, borac 2. ete, od 1942. u 1. brig. 6. div. Poginuo kao delegat voda kod Travnika 1943. 24. Jovani Marka Ilija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 3. ete, od 1943. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo nesretnim sluajem na Zelengori 1. 7. 1944. 25. Jovani Jovana Dragan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 2. ete, od 1942. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Raduu 1943. 26. Jovani Milana Dragan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 2. ete, od 1941. lan SKOJ-a. Poginuo kao komesar ete 2. brig. 6. div. u Peruiu 28. 4. 1943. 27. Jovani Pilipa Dragan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, od 1942. lan seoskog NOO Donja Suvaja. Uhvatili ga etnici u Lisini i ubili u Kninu 8. 1. 1944. 28. Jovani Davida Ilija, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Srbskom Klancu 1943. 29. Kea Jovana Jovo, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete. Poginuo kao borac 1. div. u Kupirovu 1944. 30. Kea Petra Rade, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Velikoj Popini augusta 1943. 31. Medi Rade Milan. 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Drvaru 25. 5. 1944. 32 Raenovi Boe uro, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. ete. Poginuo kao borac 6. div. u Peruiu 1944. Veki Jovana Stevo, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1.
33
bat. 1. brig. 6. div. od po. 1944. u 36. div. Poginuo u Rakovici 1944. 34. Vjetica Steve Vukosava Vuka, 1921, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941, terenski radnik s omladinom, od kraja 1941, u glumakoj druini, a zatim u 1. eta. Uhvatile je ustae kod Vrhovina i ubile 1944. 35. Zuti Janje David, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo u Doljanima 1944. DONJI SRB 1. Ciganovi Milana Duan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB februara 1942, borac 3. brig. 6. div. Ranjen na Zuleevici. Prilikom prenoenja ranjenika za Bosnu ubili ga Nijemci na Glamou novembra 1943. 2. Ciganovi Vase Pero, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Glini 22. 10. 1942. 3. Ciganovi Milana Vaso, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda u bat. Marko Orekovi. Ranjen kod Plakog i od zadobivenih rana umro u bolnici Bijeli Potoci aprila 1943. 4. Kea Srbin. rac 1. renice Jandrije Todor, 1902, stolar, Stupio u NOB 1. 11. 1944. bobrig. 35. div. Poginuo kod Kodecembra 1944.
jemci s ostalim ranjenicima prilikom transporta za Bosansku krajinu iste godine. 10. Raenovi Nikole Branko, 1918, vodoinstalater, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi, lan K P J od 1936. Objesili ga etnici u Kosovu kod Knina maja 1942. 11. Raenovi Mile Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 6. 1942. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Srbu februara 1943. 12. Raenovi Cire Ilija, 1907, seljak, Srbin, Stupio u NOB 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen kod Delnica. Ranjenog uhvatile ustae i zaklale u Drenici 10. 10. 1943. 13. Raenovi Cire Rade, 1905, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1941, ustanik, kasnije borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Zuleevici februara 1943. 14. Rajak Steve Jovo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kod Rasti eva 1942. 15. Trbulin ure Pean, 1920, slubenik. Srbin. Stupio u NOB 1941, ustanik, operativni oficir 1. bat. 1. brig. 6. div. Od 1942. sekretar op. komiteta SKOJ-a za Srb. Umro od tifusa u Krbavici 10. 5. 1943. 16. Zec I. Milan, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen na Zuleevici. Prilikom transporta za bolnicu poginuo u Gajinama od neprijateljske avijacije marta 1943. DONJI TIKOVAC 1. Bucalo' Janka Momilo, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB juna 1944, borac 10. bnig. 5. div. Poginuo na sremskom frontu 1944. 2. Jari Milana Milo, 1925, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Tikovac. Poginuo kao komandir odjeljenja 6. div. na sremskom frontu decembra 1944. 3. Kenjalo Stojana Milan, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Tikovac, zaitim 10. krajike brig. Clan SKOJ-a od 1942, a K P J od 1943. Poginuo kao potporunik i komesar 2. ete 1. bat. 10.
5. Kalini Mile Sava, 1903, seljak, Srbin. Zarobljen kao vojnik B J V i odveden u zarobljenitvo gdje je nestao. 6. Mileusni ure Dane, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Razbolio se i umro od upale plua u Srbu septembra 1942. 7. Milju Petra Milan, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije predsjednik MNOO Podstrana. Poginuo u D. Srbu 1944. 8. Milju ura Sava, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao borac 1. brig. 6. div. u Otarijama. 9. Peri Petra Jovo, 1921, zidar, Srbin. Stupio u NOB 1941, ustanik, borac bat. Marko Orekovi, kasnije borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen na Zuleevici marta 1943. Ubili ga Ni-
brig. 5. div. kod Apatovca u Srijemu 3. 1. 1945. 4. Kenjalo Vasilija Svetko. 1925, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Tikovake ete Drenovakog voda, a zatim u Petrovakom odredu. Poginuo u Cujmiu augusta 1943. 5. Sevo Jovana Duan, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Tikovac,, od 1941. politiki radnik na terenu, sekretar elije K P J u Drenovcu. Ubili ga etnici u Drenovcu oktobra 1943. 6. Sevo Aima Milan, 1918, radnik Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Tikovake ete Drenovakog voda. Poginuo kao borac 6. div. u Plavnu 1943. 7. Sevo Jovana Savo, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Tikovake ete Drenovakog voda. Poginuo kao straar pri seoskom NOO Donji Tikovac u Donjem Tikovcu 1943. DUGOPOLJE 1. Bursa Vasilja Dragija, 1914. radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Dugopolje, od septembra 1942. u 2. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Drvaru 26. 5. 1944. 2. Rodi Miloa Ilija, 1911, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Dugopolje, od septembra 1942. u 2. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Sanskog Mosta juna 1944. 3. Rodi S. Jovan, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Dugopolje, od 1. 3. 1942. zamjenik komandira ete. u 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kood Oigrije maja 1944. 4. Tankosi Luke Mile, 1928, ak, Srbin. Stupio u NOB 1. 3. 1944. kurir 3. brig. 6. div. Poginuo u Vribljanima (Slavonija) aprila 1945. 5. Pavkovi M. Mane, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo ruei eljezniku stanicu u Dugopolju 1941. GORNJA SUVAJA 1. Copi Dane Dragan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Suvajskog gerilskog odreda. Poginuo kod Kalata 2. 8. 1941.
2. Copi Dane uro, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao odbornik seoskog NOO nesretnim sluajem (od seoske milicije) 1945. 3. Copi Jakova uro, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1944. Poginuo kao borac bat. Marko Orekovi kod Graaca januara 1944. 4. Copi Petra uro, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 3. brig. 6. div. na Zuleevici 1943. 5. Copi Petra Dragan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. P. Vuksan 1. brig. 6. div. kod Beograda 1944. 6. Copi Rade Mio, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. Krbava 3. brig. 6. div. kod Graaca 1942. 7. Copi Jakova Mirko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. Krbava 3. brig. 6. div. kod Graaca 1942. 8. Copi Miloa Petar, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac bat. Marko Orekovi 1. brig. 6. div. kod Velike Popine novembra 1942. 9. Copi Rade Petar, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao komandir bat. Marko Orekovi 1. brig. 6. div. u Velikoj Popini novembra 1942. 10. Copi Petra Rade, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Kurir seoskog NOO u Gornjoj Suvaji. Ubili ga etnici kod Cemernice 12. 5. 1944. 11. Duki ura Damjan, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. kasnije borac 35. div. Poginuo kod Titove Korenice 4. 3. 1944. 12. Duki Jove Dragan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 15. 10. 1944, borac 35. div. Poginuo u Istri 12. 11. 1944. 13. Duki ura uro, 1903, seljak, Srbin. Stupio u NOB 10. 9. 1942, borac bat. M. Orekovi, kasnije 3. brig. 6. div. Poginuo kod Dvora na Uni 12. 7. 1943. 14. uki Dane Milan, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, predsjednik seoskog NOO u Gornjoj Su-
vaji. Ubili ga etnici u Gornjoj Suvaji 1944. 15. uki Dane Nikola, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 10. 3. 1942. Poginuo kao delegat voda 3. bat. 2. brigade 6. div. kod iroke Kule 5. 5. 1943. 16. Kolundija Gavre Jovo, 1888, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, obavjetajac u seoskom NOO Gornja Suvaja. Ubili ga etnici u G. Suvaji januara 1945. 17. Kuki Jove uro, 1920. seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Suvajskog gerilskog odreda. Poginuo na Prkosima u Bosni 11. 9. 1941. 18. Kuki Davida Soka, 1922, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, bolniarka Omladinske ete. Ubili je etnici u Gornjoj Suvaji 11. 3. 1944. 19. Veki ure Dane, 1923, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Ranjen kao borac 1. bat. 1. briig. 6. div. na Zuleevici 7. 2. 1943. i nestao u koloni ranjenika u Bosni 1943. GORNJI SRB 1. Batinica Jove Dane, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Turjanskom kod Otoca 15. 6. 1943. 2. Batinica Jove Dane, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Bruanima 20. 9. 1943. 3. Batinica Dane Jovo, 1926, Subotica, ak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Plitvikih jezera 8. 1. 1944. 4. Batinica Ilije Milo, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 2. 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Ubili ga Nijemci u Nadurljaju decembra 1943. 5. Batinica Dane Zorka, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB proljea 1942, bolniarka bat. Marko Orekovi, kasnije bolniarka 1. bat. 1. brig. 6. div. Clan K P J od 1942. Ranjena u borbi s ustaama u Veljunu i od posljedica umrla u Gornjem Srbu novembra 1942. 6. Bokan Dane Duan, 1912, luki radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao vodnik 1. bat.
1. brig. 6. div. u Mrkonji Gtradu marta 1944. 7. Ciganovi Mile Duan, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 17. 3. 1943. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Kunovcu aprila 1942. 8. Ciganovi Mile Smilja, 1914, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB aprila 1942, borac i sekretar org. SKOJ-a, Komande mjesta Srb. Poginula u Ajderovcu 10. 12. 1943. 9. anak Save Lazo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao zamjenik komandira ete 1. bat. 1. brig., 6. div. na ijanovoj gredi kod Pribudia 15. 5. 1943. 10. Damjanovi Luke David Dako, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942. Poginuo kao desetar 1. bat. 1. brig. 6. div. u Raduu 15. 12. 1942. 11. Damjanovi ljak, Srbin. 1942. vodnik Poginuo u 1943. Janka uro, 1921, seStupio u NOB aprila 1. bat. 1. brig. 6. div. Srednjoj Gori augusta
12. Damjanovi Jove Mio, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. Zaklale ga ustae u bolnici u Otocu 28. 8. 1943. 13. Desnica Uroa Dane, 1911, policajac, Srbin. Stupio u NOB marta 1942, borac Komande mjesta Srb. Nestao u koloni ranjenika u Bosni 1943. 14. Desnica Nikole Mio, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Gornjem Srbu 1942. 15. Desnica Uroa Nikola, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Gline novembra 1942. 16. Desnica ura Petar, 1894, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942, kuhar 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranili ga Nijemci i od posljedica umro 4. 7. 1944. 17. Desnica Dane Rade, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 2. 1942, borac bat. Marko Orekovi, kasnije borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao komandir ete 19. div. na Prevjesu kod Zrmanje novembra 1943. 18. Desnica Jove Simo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB decembra 1943, sekretar org. SKOJ-a u bat. 1. voj-
voanske brig. Poginuo u aavici oktobra 1944. 19. umi Nikole uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942, borac pri seoskom NOO Glavica. Poginuo u Gornjem Srbu oktobra 1942. 20. umi Nikole Jovo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, bor a c bat. Marko Orekovi. Poginuo kao komesar ete 1. bat. 1. brig. 6. diiv. kod S i d a decembra 1944. 21. Kalini Milana Duan, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div. na Vratniku kod Brinja augusta 1943. 22. Kalini Dragana Milica, 1924, ak, Srpkinja. Stupila u NOB krajem 1941, lan K SKOJ-a Srb od polovice 1942, lan KO USAOH-a D. Lapac, zamjenik komesara Komande mjesta Srba. Umrla od tifusa kao lan agit. propa i lan KK KPH D. Lapac 19. 3. 1943. 23. Milju Rade Vujo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev, vodnik 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Veljunu novembra 1942. 24. Priji Mile Jandrija Jandre, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB februara 1942. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div u Glini novembra 1942. 25. Priji Marka Mio, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1942, Poginuo kao komandir odjeljenja 1. bat. 1. brig. 6. div. u Bruanima kod Gospia aprila 1943. 26. Priji Mile Mio, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 1. brig. 6. div. u Kosinju januara 1943. 27. Priji Ilije Nikola, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Vrbanje (Slavonija) aprila 1945. 28. Priji Sime Pero, 1925, seljak. Srbin. Stupio u NOB jima 1942. Poginuo kod Vrbanje kao komesar ete 1. bat. 1. brig. 6. div. aprila 1945. 29. Raenovi ure Boo, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandir 1. ete bat. M.
Orekovi na Zalunici kod Otoca augusta 1942. 30. Raenovi Paje Ilija, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev kasnije 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao lan op. NOO Srb u Ajderovcu 10. 12. 1943. 31. Raenovi Duje Jovo, 1904, luki radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandir voda bat. Marko Orekovi u Srbu 5 3 1942. 32. Petkovi Vasilija Milan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo na Srbskom Klancu februara 1942. 33. Raenovi ura Jovo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 2. 1942. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Bruanima 4. 11. 1943. 34. Raenovi Mile Jovo, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942, lan MNOO Srb. Ubili ga etnici marta 1944. 35. Raenovi Dane Lazo, 1916, obuar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div. na Zuleevici novembra 1942. 36. Raenovi Petra Mio, 1908, seljak Srbin. Stupio u NOB februara 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Kunovcu aprila 1942. 37. Raenovi Mie Milan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB juna 1942, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Donjem Kosinju kod Gospia augusta 1942. 38. Raenovi Petra Milan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942, borac 2. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Mekinjaru kod Udbine 1945. 39. Raenovi Luke Nikola, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo na Maglaju kod Srba 27. 3. 1942. 40. Raenovi Mie Rade, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942, borac 3. krajike brig. Poginuo u Bugojnu aprila 1944. 41 Raenovi Milana Stevo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 6. 1942. Po-
ginuo kao komandir mitraljeskog voda 3. bat. 2. brig. 6. div. u Plavnom kod Knina aprila 1944. 42. Rastovi Petra Duan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942. Poginuo kao vodnik 4. bat. 1. brig. 6. div. u Mrkonji Gradu maja 1944. 43. Rastovi Dane Ilija, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942. Poginuo kao vodnik 1. bat. 1. brig. 6. div. na Zuleevici kod Mazina februara 1943. 44. Rastovi Vasilja Mio, 1907, radnik, Srbin. Stupio u NOB novembra 1942, borac 3. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo u Livnu 28. 2. 1944. 45. Rastovi ure Milo, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandir 1. ete bat. Marko Orekovi 1. brig. 15. 9. 1942. u blizini elj. stanice Sinac. Clan K P J od 1942. Za narodnog heroja proglaen 20. 12. 1951. 46. Rastovi Petra Pejo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Capajev. Poginuo kao komandir ete 3. bat. 1. brig. 6. div. u Travniku decembra 1943. 47. Rauo Stevana Dako, 1922, seljak, Sribin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac odreda Capajev. Poginuo kao delegat voda bat. Marko Orekovi 1. brig, u Paenima kod Knina marta 1943. 48. Rauo Petra Dara, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB aprila 1942, lan kazaline druine A. Cesarec. Strijeljali je Nijemci u Drvaru 25. 5. 1944. 49. Rauo Nikole Ilija, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Lovinca novembra 1942. 50. Stojsavljevi Petra Stevo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 17. 3. 1942. Poginuo kao komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Otoca oktobra 1943. 51. Torbica Dane Mane, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 1. 1943. borac 3. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kod Gospia maja 1943. 52. Zeelj ure Boko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 6. 1942. Poginuo kao komandir odjeljenja 2. bat.
3. brig. 6. div. kod Travnika 1. 2. 1944. 53. Zeelj Mile Ilija, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. bat. 2. brig. 6. div. Poginuo kod Otoca 28. 3. 1943. 54. Zeelj Rade Milan, 1917, bin. Stupio u NOB 1. 2. nuo kao komandir voda brig. 6. div. kod Jajca 1. seljak, Sr1942. Pogi1. bat. 1. 1. 1944.
55. Zeelj Sime Milan, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 2. 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao borac 35. div. u Mandi Drai kod Mazina 15. 11. 1944. GORNJI TIKOVAC 1. Babi Laze Lazo-, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac, 6. div. Poginuo u Srbiji 1943. 2. Babi Laze Milan, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 12. slavonske brig. Poginuo u Bosni 1943. 3. Bursa Dane Pero, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. borac 1. bat. 1. brig. 6. diiv. Poginuo u Srijemu 1943. 4. Dragii ure Dujan, 1917, Vagan, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Graacu 1943. 5. umi Jose Milan, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, radio- u pozadini. Od 1943. borac u 3. LPO. Clan SKOJ-a od 1942. Poginuo na Gorijevcu 1944. 6. Grubor Steve Dane, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Tikovac, od 1942. lan MNOO Tikovac. Ubili ga etnici u Tikovcu 1944. 7. Grubor Jove Gojko, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 3. LPO. Poginuo na Gorijevcu 1942. 8. Relji Rade Jovo, 1924, Vagan, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 3. LPO. Poginuo u Likoj Kaldrmi 1942. KUNOVAC 1. Batinica Sime Jovo, 1915, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao komandir 3. voda 1. bat. 10. brig. 6. div, kod Graaca 22. 1. 1943.
2. Batinica Dane Milan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 4. 1942. Ranjen kao komandir odjeljenja 1. bat. 1. brig. 6. div. na Zuleevici i od zadobivenih rana umro 11. 2. 1943. 3. Batinica ura Rade, 1896, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, Radio na prevoen ju ranjenika pri MNOO Kunovac, lan MNOO Kunovac. Umro od tifusa u Kunovcu 1943. 4. Brki Petra Milan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1942, borac 3. ete 1. bat. 1. brig. Poginuo u Dvoru na Uni oktobra 1942. 5. Brki Luke Rade, 1919, seljak, bin. Stupio u NOB aprila 1942, rac bat. Marko- Orekovi, OK KPH Srb. Ubili ga etnici u pirovu 25. 7. 1944. Srbolan Ku-
KUPIROVO 1. Brki Petra Stevo, 1898, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac Koimande mjesta Srb. Ubili ga etnici u Kupiro-vu 21. 12 1942. 2. Bumjaja Stevana Milan, 1924, seljak Srbin. Stupio u NOB 1941, borac L bat. 1. brig. 6. div. lan SKOJ-a od 1941. Poginuo u Martin Brodu 1944. 3. Cali Duana Boo, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan SKOJ-a od 1941, lan K P J od januara 1943. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 1. bri-g. 6. div. u Trstu 2. 3. 1945. 4. Cali Mie Dragan, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo -kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Plavnom 15. U. 1943. 5. Cali Save Tode, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo u Srbskom klancu 28. 7. 1941. 6. Grubjei Mie Duan, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. Clan SKOJ-a od 1942. Poginuo u Drenici 11. 4. 1942. 7. Grubjei ure Milan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u ujicama (Bosna) decembra 1942. 8. Grubjei ure Stevo, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Mazinu januara 1943. 9. Luki Rade Dragan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, ustanik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Bruvnu 19. 1. 1943. 10. Luki Jove Gojko, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB poetkom 1943, borac 6. div. Poginuo u Glamou 1944. 11. Luki Dane Milan, 1912, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1941, od 1943. borac 6. div. Poginuo u Otroj kod Gospia 28. 4. 1943. 12. Luki Janka Pero, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao borac bat. Marko Orekovi u Donjem Lapcu 27. 2. 1942.
6. Brki Steve Rade, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo- kao borac 1. brig. 6. div. na Zuleevici -kod Mazina 11. 2. 1943. 7. Damjanovi Mie Boko, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Teko ranjen na Zuleevici 15. 1. 1943. i od zadobivenih rana umro u bolnici VS u Mlinitu marta iste godine. 8. Damjanovi ljak, Srbin. 1941, borac u karama Jovana Branko, 1922, seStupio u NOB decembra 1. bat. 1. brig. Poginuo juna 1942.
9. Damjanovi Milana Dragan, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB januara 1943, borac 3. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Vrepcu 13. 8. 1943. 10. Damjanovi Nikole Nikola, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB decembra 1941, borac 1. ete, bat. Marko Orekovi. Poginuo prilikom talijanskog bombardovanja Kunovca 6. 3. 1942. 11. Desnica Vida Momilo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1943, borac 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Trnovcu 1943. 12. Ugrica Nikole Dragan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanilk, kasnije borac intendantskog voda 2. brig. 6. div. Ubili ga etnici u D. Strm-ici augusta 1943. 13. Ugrica Trivuna Stevan, 1924, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac Kninskog odreda. Poginuo- u Kninskim Golubiima augusta 1943.
13
Luki Janka Rade, 1909, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Komande mjesta Srb. Poginuo u Potkraju 27. 10. 1944.
14. Mikovi Mie Branko, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac bat. Marko Orekovi. lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. u Paanima (Dalmacija) 1943. 15. Mikovi Sime Milan, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao delegat voda 2. bat. 2. brig. 6. div. kod Martinaca (Srijem) 1945. 16. Peanac ure Branko, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije borac bat. Marko Orekovi. lan SKOJ-a od 1941, a lan K P J od januara 1942. Poginuo kao zamjenik komesara 1. ete, 1. bat. 1. brig. 6. div. kod nepoznatog mjesta 10. 2. 1943. 17. Peanac Pere uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 2. 12. 1941, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. lan SKOJ-a od 1941. Poginuo u Graacu 1943. 18. Petkovi Vase Milan, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Srbskom klancu marta 1942. 19. Petkovi Vase Rade, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo u Srbskom klancu 28. 7. 1941. 20. Sai Vasilja Slavko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. Poginuo kao delegat voda 1. bat. 1. brig. 6.
25. Sijan Todora Jovan, 1915, andar, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao zamjenik komandanta komande mjesta Srb u Srbu augusta 1943. 26. Sijan Miloa Mio, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kao borac 1. bat. 1. briig. 6. div. u Slunju 6. 11. 1942. 27. Sijan Glie Nikola, 1909. podoficir, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo- kao borac 6. div. u Gospiu aprila 1943. 28. S i j a n Vuje Nikola, 1921, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, kasnije borac 1. bat. 1. brig. 6. div. lan SKOJ -a od 1942. Poginuo u Paenima 15. 4. 1943. 29. Trnini Pavla Nikola, 1913, policijski slubenik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. ustanik. Ubili ga etnici kao borca Komande mjesta Srb u Kupirovu 22. 7. 1942. LIKA KALDRMA ZAVLAKA 1. Bauk Mile uro, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo u Lovincu 1943. 2. Bauk Mile Milan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942, borac 1. bat. 3. LPO. Poginuo kao borac 1. brig. 19. div. na Udbini 1944. 3. Bauk Mile Pajo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB novembra 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo kod Tikovca jeseni 1942. 4. Bursa Petra Duan, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, od maja do juna 1942. komandant mjesta Srb, kasnije komandant 3. bat. 3. LPO, pa operativni oficir 19. div. Poginuo kao naelnik taba 19. div. na Trsatu kod Rijeke 29. 4. 1945. 5. Bursa Trifuna Mane, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Kosinju kod Peruia juna 1942. 6. Bursa Duana Mio, 1921, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik. Poginuo kao komesar bat. 1. bat. 1. brig. 6. div. u Valjevu septembra 1944.
21. Sai Boe Stevo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941. Poginuo kao borac bat. Marko Orekovi 1. brig, u Zalunici kod Otoca 22. 8. 1942. 22. Sai Milivo'ja Stevan Stevo, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik Poginuo na Srbskom
23. S i j a n ure Boo, 1912, seljak, Srbin. Stupio u NOB decembra 1942, borac 2. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Slunju 6. 11. 1943. 24. Sijan Glie Boo, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. ustanik. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Uica jula 1944.
7. Buirsa Sime Milan, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943. borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Drvara 25. 5. 1944. 8. Bursa Stevana Milan, 1884, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1943, straar pri seoskom NOO u Likoj Kaldrmi. Umro od tifusa u Likoj Kaldrmi jula 1943. 9. Bursa Jovana Milorad, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na Mazinskoj previjd 26. 1. 1943. 10. Bursa Sime Nikola, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, ustanik, kasnije operativni oficir bat. 1. brig. 19. div. Poginuo kao komandir ete 4. bat. 6. brig. 19. div. kod Obrovca januara 1944. 11. Bursa Mile Simo, 1898, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac Komande mjesta Srb. Poginuo kod Bosanskog Grahova maja 1944. 12. Bursa Mie Svetko, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Bosanskog Novog oktobra 1943. 13. Skundri Joke uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB jeseni 1942. Poginuo kao borac 1. bat. 1. brig. 6. div. kod Valjeva 1944. 14. Zori Marka Dragica, 1927, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, terenski radnik s omladinom pri NOO Kaldrma, lan S K O J - a od 1942. Poginula u Kupirovu kod Srba septembra 1944. 15. Zori Save Dragija, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka, od 1942. u Komandi mjesta Srb, vodnik voda. Ubili ga etnici u Brezovcu 25. 5. 1944. 16. Zori Marka Duan, 1922, radnik. Srbin. Stupio u NOB 27. 3. 1942, straar seoskog NOO Kaldrma. Poginuo kod Zavlake 29. 11. 1943. 17. Zori Steve oko, 1923, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka, a zatim bat. Marko Orekovi. Poginuo u Raduu kod Gospia 25. 12. 1942. 18. Zori Milana uro, 1920, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka, kasnije zamjenik komandira ete 1. bat. 1. brig. 6. div. Clan K P J od 1943.
Poginuo kao komandir ete 6. div. u Graditu (Slavonija) 18. 4. 1945. 19. Zori Save uro, 1917, radnik, Srbin Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka, zamjenik komandira ete 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Zuleevici (Lika), 10. 2 1943. 20. Zori Sime Milan, 1887, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog voda Kaldrma. Poginuo u Plavnom 29. 7. 1941. 21. Zori ure Mile, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac voda Zavlaka, kasnije desetar u 6. div. Poginuo kod Rijeke 6. 5. 1945. 22. Zori Toe Mile, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka. Ranjen kao delegat voda u Plavnom 10. 5. 1944. Podlegao ranama na lijeenju u Italiji 1944. 23. Zori Milana Milo, 1910, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka. Poginuo kao lan MNOO Lika Kaldrma u Oteevcu kod Gospia 28. 8. 1943. 24. Zori Steve Stevo, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac ustanikog odreda Zavlaka, a zatim 3. voda 2. ete bat. Marko Orekovi. Poginuo u Smiljanu 17. 6, 1942. NETEKA 1. Buji Stevana Jelka, 1920, ak, Srpkinja. Stupila u NOB 27. 7. 1941, lan SKOJ-a od 1940. Od proljea 1942. lan KK SKOJ-a, a jedno vrijeme radila na podruju kotara Vojni. Poginula kao delegat voda 6. div. na Zuleevici februara 1943. 2. Buji Stevana Nikola, 1925, Zednik, ak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan SKOJ-a od 1940, Poginuo kao delegat voda 6. div. u Paenima maja 1943. 3. Buji Petra Soka, 1923, seljanka. Srpkinja. Stupila u NOB u drugoj polovini 1942, borac 6. div. Poginula u Drvaru 25. 5. 1944. 4. Copi Boe Ilija lie, 1925, Lisina, seljak. Srbin. Stupio u NOB 1942. lan USAOH-a. Ubili ga etnici u Lisini 1944. 5 Copi ura Ilija, 1904, Lisina, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, bo-
69 DONJI LAPAC
1089
rac 19. div. Strijeljali ga etnici kao odbornika seoskog NOO Lisine kod Knina 1944. 6. Copi Boe Petar, Peir, 1913, Lisina, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 6. div. Poginuo na Raduu 1942. 7. Dili Nikole Gojko, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac seoske strae. Strijeljali ga etnici u Neteci marta 1943. 8. Dubaji Paje Duan, 1908, Meet, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Brotnji 28. 7. 1941. 9. Dubaji Milana Gojko, 1927, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac bat. Marko Orekovi 1. brig. 6. div. Poginuo na Benderu u Dalmaciji maja 1943. 10. Dubaji Luke Ilija, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 28. 3. 1942, borac 6. div. Poginuo kao komandir ete 19. div. kod Kistanja 1944. 11. Dubaji Spaise Ilija lie, 1917, Lisine, radnik, Srbin. Poginuo kao vojnik Jugoslavenske vojske u Mostaru 1941. 12. Dubaji Spasenije Mile, Lisina, radnik, Srbin, Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac specijalne ete Drugog likog podruja. Poginuo u Ajderovcu 1943. 13. Dubaji Dane Pajo, 1915, radnik, Srbin. Stupio u NOB 17. 4. 1942, borac 6. div. Poginuo na Raduu kod Lovinca 1942. 14. Dubaji Vida Sava, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, bor a c 1. ete bat. Marko Orekovi. Poginuo kod Macura u Dalmaciji 21. 6. 1942. 15. Duki ure Duan, 1925, Lisina, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Dvora na Uni 27. 11. 1942. 16. Duki ure Nikola, 1919, Lisina, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac 19. div. Poginuo u Kninu 1944. 17. Jovani Milana uro, 1925, ak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo kao delegat voda bat. Marko Orekovi u Dabru augusta 1942. 18. Laji ure Ilija, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac komande mjesta. Poginuo kao borac 6. div. kod Peruia juna 1943.
19. Laji Nikole Ilija, 1909, bin. Stupio u NOB 27. ginuo- kao- vodnik voda Likim Osredcima maja
20. Laji Stevana Jovo, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 35. div. Poginuo u Zalunici kod Otoca 1943. 21. Laji Nikole Pajo, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, odbornik seoskog NOO Neteka. Poginuo kao predsjednik seoskog NOO u Bosanskim Osredcima decembra 1943. 22. Laji Stevana Smilja, 1920, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac 6. div. Ubili je etnici u Valjevu, septembra 1944. 23. Medi Rade Milan, 1923, Neteka-Meeet, radnik, Srbin. Stupio u NOB 28. 6. 1942, borac 6. div. Poginuo kod Drvara maja 1944. 24. Oegovi Dane Boo, 1920, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir ustanikog voda Neteka. Poginuo kao komandir ete 6. div. kod Valjeva septembra 1944. 25. Oegovi Dane Milan Mio, 1929, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao desetar u 6. div. u Jelovoj gori kod Uica 1944. 26. Raenovi Boe uro, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, Poginuo kao borac 3. bat. 1. brig. 6. div. u Peruiu 1943. 27. Rastovi Mile Jandrija, 1901, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Komande mjesta Otoac. Poginuo u Otocu ljeta 1943. 28. Sijan Nikole Duan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir voda Likog partizanskog Odreda. Poginuo kao komandir u 6. div. kod Tikovca 21. 5. 1943. 29. Sijan Save Milan, 1925, Zr,manja Prljevo, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 2. prol. dalmatinske brigade. Poginuo na Zelengori 1945. 30. Vojvodi Riste Aim, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Neteci 28. 7. 1941. 31. Vojvodi Nikole ura, 1886, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Neteci 28. 7. 1941.
32. Vojvodi Vase Ilija, 1901, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. V. 1941, borac gerilskog odreda Neteka. Umro od tfusa u Neteci 1943. 33. /Vojvodi ura Milan, 1897, seljak. Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog odreda Neteka. Umro od tifusa kao predsjednik opinskog NOO Srb 1943. 34. Vojvodi Petra Milan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac gerilskog voda Neteka. Poginuo u Kalatima augusta 1941. 35. Vojvodi ura Pajo, 1904, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. u gerilski vod Neteka. Poginuo kao borac 6. div. u ipovim jezerima kod Kupresa januara 1944. OSREDCI 1. Bokan Jovana Duan, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen na Previji i od posljedica umro 1943. 2. Bokan Mile Duan, 1921, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci. Zarobljen od Talijana kod Kupirova i nestao marta 1942. 3. Bokan Nikole Jovo, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u utoj Lokvi kod Brinja 18. 5. 1943. 4. Bokan Nikole Milan, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Travnika 2. 12. 1943. 5. Bokan Jovana Mile, 1915, bin. Stupio u NOB 27. 7. odreda Osredci, a zatim brig. 6. div. Poginuo na Zrmanje 1943, vodnik. radnik, Sr1941, borac 1. bat. 1. Otriu kod
8. Bokan Vasilja Rade, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac odreda Osredci. Poginuo u Donjem Lapcu 6. 10. 1941. 9. Bokan Marka Stevo, 1922, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci. Poginuo kao komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. u Jajcu 1944. 10. Bokan Mane arko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim komandir voda 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen 1943. Zaklan prilikom ustakog napada na bolnicu u Otocu 13/14. 9. 1943. 11. Damjanovi ura Danilo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB maja 1942. Poginuo kao borac 2. bat. 3. brig. 6. div. u Rudopolju kod Vrhovina 12. 10. 1943. 12. Grbi Sime Duan, 1920, student, Srbin. Stupio u NOB u Srbiji. Poginuo kao komandir voda 6. div. u borbama za osloboenje Beograda 20. 10. 1944. 13. Grbi Milice ura, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Nestao u Bosni na putu 6. div. za Srbiju 1944. 14. Grbi Stevana Ilija, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB jula 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Nestao u borbi s Talijanima na Zuleevici kod Donjeg Lapca marta 1943. 15. Grbi ura Mile, 1901, radnik, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942, borac 1. bat. 1. brig. Ranjen na Golubovcu (Kordun) i od zadobivenih rana umro novembra 1942. 16. Grbi Stevana Mile, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao vodnik u 6. div. u Peruiu 1943. 17. Grbi Milana Rade, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942, borac 1. bat. 1. brig. Poginuo u Divui (Banija) 27. 10. 1942. 18. Grbi Stevana Vlado, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1944, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Soljana (Srijem) 19. 2. 1945. 19. Novakovi Ilije Nikola, 1911, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na potezu DivuaGolubovac (Banija) 27. 11. 1942.
6. Bokan Jovana Milka, 1926, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1943. Clan SKOJ-a od oktobra 1943. Poginula za vrijeme sklanjanja naroda u selu Hrnjadi kod Trubora (BiH) od njemake artiljerije maja 1944. 7. Bokan Jovana Petar, 1923, seljak, Srbin, Stupio u NOB augusta 1942, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Dalmatinskoj Krupi januara 1943.
20. Pavkovi Mile Duan, 1914, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci. Poginuo kao komesar ete 3. bat. 1. brig. 6. div. u Lipovcu (Srijem) 6. 4. 1945. 21. Pavkovi Stevana Duan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1941, borac odreda Osredci, vodni oficir 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kao komandir ete u 6. div. u Jajcu juna 1944. 22. Pavkovi Steve Srbin. Stupio u reda Osredci, a 6. div. Poginuo Duan, 1903, radnik, NOB 1941, borac odzatim 1. bat. 1. brig. u Drvaru 25. 5. 1944.
redci, zatim vodni oficir 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Paenima kod Knina aprila 1943. 32. Peji Jovana Boidar, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 20. 10. 1944, komandir ete 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo na sremskom frontu u proljee 1945. 33. Peji Nikole Boo, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943, borac 1. bat. 1 brig. 6. div. Na putu divizije iz Bosne za Srbiju ranjen i nestao na Zelengori 1944. 34. Peji Spire uro, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6, div. Poginuo u Borievcu kod G. Lapca 1. 3. 1943. 35. Peji Mile Gojko, 1912, trg. pomonik, Srbin. Stupio u NOB 27, 7. 1941, komandir odreda Osredci, zatim u bat. Marko Orekovi. Od 10. aprila 1942. politiki radnik u Osredcima. Ubili ga etnici u Nadurljaju ljeti 1944. 36. Peji Spire Milan, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim bat. Marko Orekovi. Poginuo kod Jezerana 16. 4. 1942. 37. Peji Stevana Nikola, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB marta 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u Bruanima kod Gospia 1943. 38. Peji Mile Petar, 1923, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci. Poginuo kao komesar ete 1. bat. 1. brig. 6. div. na Kamenskom oktobra 1943. 39. Romi Proke Nikola, 1916, radnik, Srbin. Stupio u NOB oktobra 1944, borac 1. brig. 6. div. Poginuo kao vodnik u 6. div. na sremskom frontu aprila 1945. 40. Zori Nikole Bogdan Raca, 1911, radnik, Srbin. Stupio u NOB septembra 1942, borac 3. brig. 6. div. Nestao na Zuleevici marta 1943. 41. Zori Stevana bin. Stupio u rac 1. bat. 1. kod Plitvikih Dane, 1927, seljak, SrNOB aprila 1944, bobrig. 35. div. Poginuo jezera aprila 1945.
23. Pavkovi Mile uro, 1917, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Osredci, a zatim komandir desetine 1. bat. 1. brig. Teko ranjen u napadu na Glinu i od posljedica umro u jesen 1942. 24. Pavkovi Petra Mio, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 3. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo u borbama za osloboenje Beograda 19. 10. 1944. 25. Pavkovi Gavre Milan, 1917, na eljeznici, Srbin. Stupio u 20. 10. 1944, borac 3. bat. 1. 6. div. Poginuo u Dobanovcima 1945. 26. Pavkovi Mile Srbin. Stupio u bat. 1. brig. 6. leevici kod D. loa NOB brig. 6. 2.
Mile, 1923, seljak, NOB 1942, borac 1. div. Poginuo na ZuLapca marta 1943.
27. Pavkovi Jovana Mirko Mile, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Osredcima maja 1943. 28. Pavkovi Jovana Rade, 1915, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div, od 1943. borac Drugog likog podruja. Poginuo na Srednjoj Gori kod Udbine novembra 1944. 29. Pavkovi Mie Rade, 1917. seljak, Srbin. Stupio u NOB juna 1942, delegat voda 2. bat. 3. brig. 6. div. Poginuo kod Banje Luke 1943. 30. Pavkovi Rade Stevan, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB augusta 1942, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Umro od tifusa u Krbavici juna 1943. 31. Pavkovi Ilije Uro Nikola, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac i komandir odreda Os-
42. Zori Petra Ilija, 1911, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, od marta 1942. lan seoskog NOO Osredci, od 1943. zamjenik polit, komesara ete 3. bat.
1. brig. 6. div. Uhvatili ga Nijemci i etnici i iva ispekli aprila 1944. 43. Zori Jove Momilo, Mio, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac odreda Osredci, a zatim 1. bat. 1. brig. 6. div. Ranjen u karama kod Otoca koncem 1942. i umro u bolnici Bijeli Potoci. 44. Zori Mile Pero, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB aprila 1943, borac 1. bat. 1. brig. 6. div. Poginuo kod Gospia oktobra 1943. ZAKLOPAC 1. Babi Mile ljak, Srbin. 1941, borac te. Poginuo Ilija, 1905, Stupio u Zaklopake u Borievcu Brezovac, seNOB 27. 7. ustanike eaugusta 1941.
borac Zaklopake ustanike ete Poginuo u Pitalskoj Dragi 18 8 1941. 11. Jelaa Dane Dragan, 1920, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, u Zaklopaku ustaniku etu. Zaklali ga etnici kao lana KK SKOJ-a kod Otoca 9. 1. 1944. 12. Jelaa Dane Maa, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942. Borac 6. div. Poginula u Bosni 1944. 13. Jelaa Duana Milo, 1928, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1943. Clan aktiva SKOJ-a u Zaklopcu gdje je i umro od prehlade aprila 1944. 14. Malbaa Mile Dane, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac 6. div. Poginuo u Borievcu 1943. 15. Medi Damjana Bogdan, 1913, podoficir BJV, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, komandir Zaklopake ete. Razbolio se na plua pri napadu na Srb 15. 3. 1942. i umro u Zaklopcu 7. 1. 1943. 16. Medi ujana Dane, 1894, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Zaklopake ete. Strijeljali ga Nijemci u Borievcu 10. 10. 1943. 17. Medi Ilije Dane, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac bat. -Marko Orekovi. Poginuo u Jezeranu kod Brinja 1942. 18. Medi Mile Dane, 1909, zemljoradnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, u Zaklopaku etu. Umro kao odbornik seoskog NOO u Zaklopcu od tifusa 1943. 19. Medi Mile Duka, 1920, Velika Popina, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 20. 4. 1942. Poginula kao odbornik NOO u Zaklopcu 1. 2. 1943. 20. Medi Dane Jovo, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 6. 1942, borac 1. likog NOP odreda Velebit. Ranjen na Metku februrara 1943. Umro u bolnici u Dobroselu juna 1943. 21. Medi Mile Jovo, 1926, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 7. 1942, borac bat. Ognjen Pria. Poginuo kod Travnika 1943. 22. Medi Mile Kata, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac 6. div. Poginula na sremskom frontu 1945. 23 Medi Dane Milan, 1930, dijete, Srbin. Stupio u NOB 1. 12. 1943. Bo-
2. Bakot Nikole Dane, 1912, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 6. div. kod Travnika 1944. 3. Bakot Nikole Jovo, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 6. div. u Srijemu 1944. 4. Bakot Nikole Milan, 1909, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac voda Brotnja, kasnije komandir voda -Marko Orekovi, pa zamjenik komandira ete 1. brig. 35. div. Poginuo kao zamjenik komandira 1. brig. 6. div. kod Otoca 31. 3. 1944. 5. Bakot Nikole Mirko, 1922, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 6. div. kod Travnika 1944. 6. Bogunovi Mane Milo, 1919, radnik, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac vojvoanske brigade. Poginuo kod Zemuna 20. 10. 1944. 7. Dobrojevi Ilije uro, 1924, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942, borac 19. div. Uhvatili ga etnici u Zaklopcu i. 10. 1944. i strijeljali u Kosovu. 8. Dra Ignjaca Ilija, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. u Zaklopaku ustaniku etu. Umro od tifusa kao lan seoskog NOO u Zaklopcu 1944. 9. Dra Ignjaca Stevan, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Poginuo kao borac 19. div. u Dalmaciji 1943. 10. Dubaji Koje uro, 1921, Zaluje, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941,
rac Komande mjesta Donji Lapac. Poginuo kod Zaklopca januara 1944. 24 Medi Mile Milan, 1907, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac u Komandi mjesta Donji Lapac. Umro od tifusa u Zaklopcu marta 1943.
29. Medi Laze Stojan, 1894, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7:. 1941, borac zaklopake ustanike ete. Umro od prehlade iste godine. 30. Mudrini Davida Branko, 1914, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac Komande mjesta Donji Lapac. Strijeljali ga etnici kod Graaca 14. 10. 1944. 31. Mudrini Nikole Mio, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Ranjen kao borac 6. div. i poginuo kao ranjenik u bolnici u Bosni 1944. 32. Mudrini Davida Milan, 1918, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. borac bat .'Mirko S tuli . Poginuo na Gradini kod Velike Papine 1942. 33. Mudrini Dane Savo, 1905, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941, borac bat. Marko Orekovi. Poginuo u Dalmaciji 1943. 34. Vujin ure Jovan, 1925, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1942. borac bat. Marko Orekovi. Poginuo na Ljubovu septembra 1942.
25. Medi Ilije Nikola, 1887, seljak, Srbin. Stupio u NOB 1. 11. 1941. Umro od tifusa kao odbornik seoskog NOO u Zaklopcu 1944. 26. Medi Rade Nikola, 1910, Brezovac, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27. 7. 1941. Ranjen kao borac 6. div. i umro u partizanskoj bolnici u Bosni augusta 1944. 27. Medi Jove Saja, 1924, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, lan aktiva S K O J - a u Zaklopcu. Umrla od tifusa u Zaklopcu 1943. 28. Medi Nikole Sofija Soka, 1923, seljanka, Srpkinja. Stupila u NOB 1942, borac 6. div. Poginula kod Valjeva septembra 1944.
OPINA DONJI L A P A C
BIROVAA 1. Blanua Steve Mika, 1869, seljanka, Srpkinja. Smrzla se za vrijeme napada neprijatelja na Lapaka Korita 1944. 2. Burmudija Ilije Smilja, 1932, dijete, Srpkinja. Ranjena prilikom neprijateljskog bombardovanja Donjeg Lapca i od posljedica umrla u Birovai 1941. 3. Burmudija Miloa Tomo, 1904, seljak, Srbin. Nestao u njemakom logoru u Zagrebu u jesen 1944. 4. Deli Petra Ilija, 1899, seljak, Srbin. Ranjen u Riicama nagaznom miinom, te od posljedica umro u Graacu marta 1945. 5. Deli Dane Lazo, 1878, seljak, Srbin. Umro od posljedica njemakog i etnikog zlostavljanja u Birovai novembra 1943. 6. Deli Dane Petar Pero, 1879, seljak, Srbin. Umro od posljedica bjeanja, te iscrpljenosti u Birovai oktobra 1943. 7. Deli Sanje Smilja, 1903, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica ratne iscrpljenosti u Birovai 15. 4. 1945. 8. Deli Gavre Smiljana, 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla od prehlade i iscrpljenosti u Birovai 5. 5. 1945. 9. Dragievi Steve Dara, 1937, dijete, Srpkinja. Prehladila se u zbjegu i umrla kod Birovae 1943. 10. Kosanovi ure Nikola, 1925, seljak, Srbin. Bacile ga ustae ivog
u jamu Bubanj kod Borievca juna 1941. 11. Mrda Jove Duanka, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla od posljedica prehlade u Birovai novembra 1943. 12. Mrda Steve Duka, 1900, seljanka, Srpkinja. Razbolila se u zbjegu i od posljedica umrla u Birovai 1941. 13. Mrda Petra Milan, 1920, seljak, Srbin. Zarobljen u aprilskom ratu i nestao kao zarobljenik 19411945. 14. Mrda Petra Rade, 1928. dijete, Srbin. Umro od pretrpljenog straha u Birovai 1942. 15. Mrda Jove Smilja, 1879, seljanka, Srpkinja. Umrla od iscrpljenosti u zbjegu kod Birovae septembra 1941. 16. Obradovi Steve Nikola, 1912, slubenik, Srbin. Zarobile ga ustae u Birovai juna 1941, te ubile i bacile u jamu kod Donjeg Lapca. 17. Opai Ilije uro*, 1913, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 15. 6. 1941. u Birovai i bacile u jamu kod Donjeg Lapca. 18. Opai ure Ilija, 1941, dijete, Srbin. Razbolio se prilikom bjekstva pred ustaama i od posljedica umro u Birovai augusta 1943. 19. Opai ure Ilija, 1870, penzioner, Srbin. Uhvatile ga ustae 15. 6. 1941. u Birovar i ubile u Donjem Lapcu. 20. Opai Ilije Milan, 1891, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 15. 6. 1941. u Birovai i ubile u Donjem Lapcu.
21.
Opai Rade Mile, 1912, slubenik, Srbin. Uhvatile ga ustae u Birovai i ubile u Donjem Lapcu 1941. Opai Save Milka, 1940, dijete, Srpkinja. Prehladila se u zbjegu kod Visua i umrla 24. 10. 1943.
BREZOVAC 1. Medi Nikole uro, 1907, seljak, S r bin. Poginuo prilikom njemakog bombardiranja u Brezovcu 14. 4. 1944. 2. Medi Marka Nikola, 1883, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju juna 1941. 3. Medi Dane Rade, 1937, dijete, S r bin. Poginuo prilikom njemakog bombardiranja u Brezovcu augusta 1944. 4. Piplica Mile Jelka, 1915, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Brezovcu oktobra 1943. 5. Piplica Rade Lazo 1893, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci u Brezovcu oktobra 1943. 6. Piplica ure Mara, 1943, dijete, Srpkinja. Izgorjela u kui u toku neprijateljskog napada na Dobroselo 2. 4. 1944. 7. Piplica Petra Petar, 1883, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Brezovcu 12. 11. 1943. 8. Piplica Rade Savka, 1923, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Brezovcu 25. 10. 1943. BUSEVIC 1. Adi Nikole Milan, 1928, ak, S r bin. Poginuo nesretnim sluajem na pilani kod Bos. Petrovca 20. 3. 1945. 2. ilas Marko, 1874, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Nebljusima krajem 1944. 3. ilas Mile Mile, 1933, dijete, Srbin. Poginuo od njemake artiljerije u Bueviu 1944. 4. Gluica Save Boo, 1875, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 5. Gluica Mie Draginja (ena Jovanova) 1917, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 6. Gluica Mile Draginja, 1909, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 7. Gluica Ilije lie Lazo, 1884, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 8. Gluica Jovice Mile, 1895, seljak, S r bin. Ubili ga etnici u Bueviu krajem 1944.
22.
23. Opai Vase Rade, 1908, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae 25. 6. 1941. u Birovaa i ubile u Donjem Lapcu. 24. Raeta Save Sava, 1902, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u Jadovnu jula 1941. 25 Tadi Rade Boja, 1872, D. Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai od posljedica iscrpljenosti 1942. Tadi Mile Gojko, 1941, dijete, S r bin. Razbolio se u zbjegu i umro u Birovai 11. 1. 1942.
26,
27. Tadi Milanka Jela, 1888, seljanka, Srpkinja. Umrla od pretrpljenog straha u Birovai januara 1944.
28.
Tadi Miloa Rade, 1869, seljak, S r bin. Umro u Birovai od posljedica iscrpljenosti 25. 2. 1943.
29. Tadi Vuje Sava, 1885, Dnopolje, seljanka, Srpkinja. Umrla od pretrpljenog straha i iscrpljenosti u B i rovai 8. 2. 1944. 30 Tima Jovana Duka, 1939, dijete, Srpkinja. Uhvatile je ustae u B i rovai i bacile u jamu kod Cazina 1941.
31. Tima ure Ilija, 1940, dijete, S r bin. Prehladio se u zbjegu i umro kod Birovae u proljee 1943. 32. Tima I l i j e Jeka, 1898, Dnopolje, seljanka, Srpkinja. Uhvatile je ustae u Birovai i bacile u jamu kod Cazina 1941. 33. Tima Ilije Jovan, 1895, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Birovai i bacile u jamu kod Cazina 1941. 34. Tima Jovana Milka, 1940, dijete, Srpkinja. Uhvatile je ustae u B i rovai i bacile u jamu kod Cazina 1941. 35. Tima Jovana Stevan Stevo, 1935, dijete, Srbin. Uhvatile ga ustae u Birovai i bacile u jamu kod Cazina 1941.
9. Gluica Milana Stoja, 1885, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u K u len Vakufu jula 1941. 10. Grbi J o v e Mia, 1892, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 11. Gogi Jove Jovica, 1907, seljak, S r bin. Ranjen nesretnim sluajem u Bosanskom Petrovcu i od posljedica umro u Bueviu 1943. 12. Karanovi Nikole Mile edo, 1861, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bueviu krajem jula 1941. 13. Karanovi Sava Stari, 1856, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bueviu krajem jula 1941. 14. L j i l j a k Petra Jovo Stari, 1871, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bueviu i ubile u Klisi krajem jula 1941. 15. L j i l j a k ura Spase, 1896, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu 1941. 16. Obradovi Davida Zora, 1944, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Bueviu krajem januara 1945. 17. Ovuka Pavla Mile, 1921, pruni radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu krajem jula 1941. 18. Ovuka Jove Pavle, 1900, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu krajem jula 1941. 19. Rodi Mile Mara, 1927, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae u Kalatima krajem jula 1941. 20. Rodi Mika (ena Milanova), 1904, Kalati, s e l j a n k a Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu krajem jula 1941. 21. Rodi T od or, 1885, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu krajem jula 1941. 22. Rudi Milana ore, 1893, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 23. Rudi Milana Mia, 1886, radnik, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vaku-
DNOPOLJE 1. Basara Mile Sava, 1900, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici i Nijemci u Dnopolju 1943. 2. uki Ilije Stana, 1900, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Dnopolju oktobra 1943. 3. K l j a j i Petra Stevo, 1933, dijete, S r bin. Poginuo od nagazne mine u Dnopolju 1945. 4. Sai Steve Ilija, 1901, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u S u n j i i ubile u Jasenovcu septembra 1942. 5. Sai Rade Lazo-, seljak, Srbin. Ranili ga etnici i od posljedica umro u Dnopolju 1944. 6. Sai Ilije Ljubomir, 1921, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 5. 6. 1941, u Dnopolju i odvele u Donji Lapac, a zatim u Jadovno gdje je ubijen juna 1941. 7. Sai Ilije Milija, 1903, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Dnopolju decembra 1944. 8. Sai Mile Pera, 1896, seljanka, Srpkinja. Poginula od zalutalog metka u Dnopolju 1942. 9. Uzelac Jandre Ilija Io, 1930, dijete. Srbin. Poginuo od nagazne mine u Dnopolju 1945. 10. Uzelac Miloa Rade, 1883, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Dnopolju 1943. DOBROSELO 1. B a n j a c Dane David, 1944, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 2. B a n j a c Draga, 1903, seljanka, Srpkijna. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 3. B a n j a c Nikole Duka, 1929, dijete Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941 4. B a n j a c Nikole Duka, 1921, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 5. B a n j a c Dane J a n j a , 1935, dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u lo-
fu jula 1941.
24. Rudi ora Milan, 1928, ak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu jula 1941. 25. Vojvodi Marka Manda, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Bueviu aprila 1944.
gor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 6. Banjac Dane Mane, 1934, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna iste godine. 7. Banjac Nikole Mika, 1924, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 8. B a n j a c Nikole Milica, 1926, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 9. B a n j a c Dane Milka, 1941, dijete. Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 10. Banjac Nikole Sava, 1926, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 11. B a n j a c Nikole Savka, 1928, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 12. Banjac Boe Nikola, 1938, dijete, S r bin. Zaklale ga ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 13. B a n j a c Obrada Petar, 1937. dijete, Srbin. Zaklale ga ustae i spalile u kiui u Dobroselu 3. 7. 1941. 14. Banjac ure S t a n a 1915, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 15. B a n j a c Luke Stana, 1914. seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 16. Banjac Nikole Stana, 1931, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 17. Banjac Nikole Stevo, 1933, dijete. Srbin. Zaklale ga ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 18. B a n j a c ure Soka, 1938, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 19. Banjac Nikole Vid, 1923, seljak. S r bin. Zaklale ga ustae i spalile u kui u Dobroselu 3. 7. 1941. 20. Besla Nikole J a n j a , 1942, dijete, Srpkinja. Umrla od iscrpljenosti na povratu iz logora u Sisku 1944. 21. Besla Laze Jovo, 1885, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Dobroselu juna 1941.
22. Besla Duana Milka, 1943, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci broselu 2. 4. 1944. i sproveli gor Sisak gdje je umrla od i bolesti juna iste godine.
23. Besla Neboje Nikola, 1943, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Dobroselu novembra 1943. 24. Besla Nikole Savka, 1937, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Doljanima januara 1945. 25. Dra Jove Jeka, 1866, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju jula 1941. 26. Dra Mile Mile, 1907, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 7. 6. 1941. i odvele u Donji Lapac i poslije zvjerskog muenja ubile i bacile u j a mu na Kuku juna iste godine. 27. Dra Rade Mile, 1873, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu jula 1941. 28. Gvozdenovi Jovana uro, 1872, seljak, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti m a j a iste godine. 29. Jazi Davida Bogdan, 1939, dijete. Srbin. Umro u Dobroselu od bolesti i iscrpljenosti poslije povratka iz logora u Sisku septembra 1944. 30. Jazi Milana Milica, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Suvaji juna 1944. 31. Jazi Davida Momilo, 1940, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu od bolesti i iscrpljenosti poslije povratka iz logora u Sisku septembra 1944. 32. Jazi Stevana arko, 1918, seljak. Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941. u Dobroselu i odvele poslije muenja te ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 33. Indi Smilja, slukinja, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 34. Kantar Stevana Duan, 1918, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941. u Dobroselu i odvele poslije muen j a te ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 35. Kantar Miloa Gavro, 1856, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu 28. 7. 1941.
36. Kantar Gavre Ilija, 1888, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae 10. 6. 1941. u Dobroselu i odvele poslije muen j a i zaklale, pa bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 37. Kantar Jove Milka, 1887, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 38. Kantar Vuje Petar, 1864, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu 28. 7. 1941. 39. Kantar Dane Smiljana, 1871, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od gladi i iscrpljenosti augusta iste godine. 40. Kantar Petra Soka, 1931, dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti juna 1944. 41. Kantar Stevana Soka, 1913, seljanka, Srpkinja. Nakon zvjerskog muenja ustae je zaklale u Dobroselu 3. 7. 1941. 42. Kerkez Mile Dragica, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 43. Kerkez Mile J e k a , Bubanj, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 44. Kerkez Mile Mika, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 45. Kerkez Dane Mile, 1896, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae i nakon muenja ubile i bacile u jamu na Kuku 16. 6. 1941. 46. Kerkez Mile Milica, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3 .7. 1941. 47. Kerkez Mile Smilja, 1921, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 48. Kolundija Dane Luka, 1864, seljak. Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak, otkuda je pobjegao, ali je od iscrpljenosti umro u Krnjeui (Bosanski Petrovac) oktobra iste godine. 49. Mandi Mile Aim, 1928, dijete, S r bin. Poginuo nesretnim sluajem u Dobroselu septembra 1942. 50. Mandi Save Bojana, 1863, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u
Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti m a j a iste godine. 51. Mandi Ilije David, 1871, seljak, S r bin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak otkuda je augusta iste godine pobjegao', ali je od posljedica umro u Dobroselu oktobra 1944. 52. Mandi Vlade Jovo, 1942, dijete, S r bin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti j u n a 1944. 53. Mandi Jovana Nikola, 1869, seljak. Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna 1944. 54. Mandi Davida Sava, 1861, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu 28. 7. 1941. 55. Mandi Nikole Stana, 1873, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od iscrpljenosti maja iste godine. 56. Mandi Vlade Stevo, 1938, dijete. Srbin. Poginuo od zaostale neprijateljske boombe u Dobroselu novembra 1944. 57. Medi ure, dijete, 1942, Srbin. Umro od hladnoe u zbjegu iznad Dobrosela februara 1942. 58. Medi S. Boja, 1900, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak otkuda je pobjegla augusta 1944. ali je od iscrpljenosti umrla iste godine. 59. Medi Nikole Duka. 1896, seljanka. Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 60. Medi ure Jovanka, 1940. Hajdukovo (Subotica), dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti aprila iste godine. 61. Medi ure Mara, 1933, Hajdukovo (Subotica), dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 62. Medi Nikole Mara, 1901, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941.
63. Medi Sime Marija, 1875, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 28. 7. 1941. 64. Medi Ilije Nikola, 1941, dijete, S r bin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od gladi i iscrpljenosti juna iste godine. 65. Medi J a n d r i j e Rade, 1874, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu 28. 7. 1941. 66. Medi Luke Sava, 1936, dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 67. Milanovi Laze Jovo, 1931, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu augusta 1941. 68. Obradovi Milana Stevo, 1912, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941. i odvele u Donji Lapac, otkuda je odveden poslije muenja, te ubijen i baen u jamu na Kuku juna iste godine. 69. Polovina Dane Aim Ao, 1941, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti aprila iste godine. 70. Polovina Dane Beba, 1943, dijete, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti _ i iscrpljenosti maja iste godine. 71. Polovina Nikole Borka, 1942, dijete, Srpkinja. Umrla od gladi u logoru Sisak augusta 1944. 72. Polovina Radovana Duan, 1942, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna 1944. 73. Polovina Dane Gojko, 1940, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna iste godine. 74. Polovina J o v e Mirko, 1934, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale neprijateljske bombe u Neteci decembra 1944. 75. Polovina Dane Rade, 1943, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti m a j a iste godine.
76. Polovina Duana Stevo, 1941, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale neprijateljske bombe u Neteci decembra 1944. 77. Potkonjak Jovo, 1914, Divoselo, uitelj, Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941. u Dobroselu i odvele u Donji Lapac. Poslije muenja ubile ga i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 78. Stevi J a n d r i j e Boja, 1938, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 79. Stevi arka Dane, 1933, dijete, S r bin. Poginuo od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 80. Stevi Save Danica, 1907, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 81. Stevi Milana Jovo, 1935, dijete, S r bin. Poginuo od njemake artiljer i j e u Dobroselu februara 1944. 82. Stevi Davida Lazo, 1873, seljak, Srbin. Poginuo od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 83. Stevi Milana Mara, 1932, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 84. Stevi Petra Mio, 1933, dijete, S r bin. Poginuo od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 85. Stevi arka Mio, 1937, dijete, S r bin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna iste godine. 86. Stevi Dane Mika, 1887, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od gladi i iscrpljenosti jula iste godine. 87. Stevi Tome Mika, 1897, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 88. Stevi Petra Soka, 1928, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 89. arac Jovana Duanka, 1917, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 90. arac Jovana Smilja, 1922, seljanka, Srpkinja. Poginula nesretnim sluajem u Dobroselu septembra 1941. 91. arac Jove Smilja, 1938, diiete, S'-pkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobro-
selu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umrla od bolesti i iscrpljenosti maja iste godine. 92. arac ure Sofija, 1900, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 93. krbi Dane Boja, 1918, seljanka. Srpkinja. Ubili je Nijemci u Dobroselu novembra 1943. 94. krbi Steve Marija, 1899, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Dobroselu 3. 7. 1941. 95. krbi Dane Nikola, 1944, dijete, Srbin. Roen aprila 1944. za vrijeme transportiranja uhvaenih za logor u Sisku ali je umro poslije nekoliko dana. 96. krbi Milana Pavle, 1899, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941, a zatim odvele u Donji Lapac i poslije muenja ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 97. Stikovac Miloa uro, 1900, trgovac, Srbin. Uhvatile ga ustae juna 1941. i odvele u Donji Lapac te poslije muenja ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 98. Stikovac Jove Gojko, 1932, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Dobroselu novembra 1943. 99. Stikovac Pavla Jeka, 1906, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae poslije zvjerskog muenja u Dobroselu 28. 7. 1941. 100. Stikovac Mika Milica, 1865, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logoor Sisak gdje je od posljedica muenja i gladi umrla jula iste godine. 101. Stikovac Jove Nikola, 1938, dijete, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od bolesti i iscrpljenosti juna 1944. 102. Stikovac Nikole arko, 1940, dijete, Srbin. Dobio upalu plua u zbjegu u Mazinskoj umi te umro februara 1943. 103. Tizi Jove Dragan, 1930, dijete, Srbin. Poginuo od njemake artiljerije u Dobroselu februara 1944. 104. Vojnovi Rade Momilo, 1914, seljak, Srbin. Uhvatili ga ustae 10. 6. 1941. i odvele u Donji Lapac, te poslije muenja ubile i bacile na Kuku u jamu juna iste godine.
105. Vojinovi Dane Rade, 1864, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Dobroselu 26. 7. 1941. 106. Vojinovi Marka Ilija, 1883, seljak, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak otkuda je pobjegao augusta 1944, ali je od iscrpljenosti umro u Dobroselu iste godine. 107. Vuksan Bogdana Marija, 1910, domaica, Srpkinja. Poginula za vrijeme talijanskog bombardiranja u Dobroselu jula 1942. 108. Vuka Ilije Dragan, 1943, dijete, Srbin. Umro od gladi i iscrpljenosti u logoru Sisak 1944. 109. Vuka Marka Jovica, 1915, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 12. 6. 1941. i odvele u Donji Lapac te poslije muenja ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. 110. Vuka Rade Milan, 1896, andar, narednik, Srbin. Poslije muenja ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 111. Vuka ure Mojsija, 1879, seljak, Srbin. Bjeei razbolio se od upale plua i umro u Dobroselu novembra 1941. 112. Vuka Gavre Petar, 1878, seljak, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Dobroselu 2. 4. 1944. i sproveli u logor Sisak gdje je umro od posljedica muenja i gladi juna iste godine. DOLJANI 1. Bogunovi Mile Danica Beba, 1921, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici u Doljanima 1944. 2. Doen Ilija, 1860, seljak, Srbin. Ubili ga etnici i Nijemci kod Doljana 1944. 3. Duki ure Duan, 1922, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Doljanima 23. 9. 1944. 4. Duki Jove uro, 1873, seljak, Srbin. Ubili ga etnici i Nijemci u Osredcima januara 1944. 5. Duki Jove Jeka, 1887, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici kod Doljana 6. 5. 1944. 6. Duki Steve Sofija, 1889, domaica, Srpkinja. Ubili je etnici i Nijemci u Osredcima 10. 2. 1944.
7. akovi Steve Soka, 1927, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji jula 1941. ,'i. apa Jovana Soka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 9. apa Jovana Mara, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 10. apa Sava, 1879, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 11. Krneta Dane Boja, 1880, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 12. Krneta Jovana J e k a , 1874, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u vatru u Bubnju 3. 7. 1941. 13. Krneta Davida Smiljana, 1882, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 14. Majstorovi Dane Dara, 1928, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici i Nijemci u Bubnju 1944. 15. Majstorovi Ilije Jovan, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 16. Majstorovi Ilije Milan, 1936, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 17. Majstorovi Petra Milena, 1903, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici i Nijemci u Bihau 1943. 18. Majstorovi Milana Milica, 1912, Miljenovac, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 19. Majstorovi Jovana Milka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 20. Majstorovi Petra Milojko, 1912, student, Srbin. Izvrio samoubistvo u gospikom zatvoru 2. 6. 1941. 21. Majstorovi Ilije Nedjeljka, 1940, dijete, S r p k i n j a Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 22. Majstorovi Rade Nikola, 1914, radnik, Srbin. Uhvatile ga ustae juna 1941. i ubile u Doljanima iste godine. 23. Majstorovi Ilije Petar, 1865, svetenik, Srbin. Objesile ga ustae u Gospiu 1941. 24. Majstorovi Ilije Smilja, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941.
25. Medi Mile Ana, 1905, Biha, sel j a n k a Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 26. Medii Nikole Bogdan Iin, 1935, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Bubn j u 3. 7. 1941. 27. Medi Mile Boja, 1923, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 28. Medi N. Bosiljka, 1928, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 29. Medi Jove Boo, 1937, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 30. Medi J o v e Branko, 1933, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 31. Medi Dude Dane, 1942, dijete, S r bin. Premlatili ga etnici i umro u Doljanima decembra 1943. 32. Medi Rade Dane, 1874, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 33. Medi Pavla Dara, 1925, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 34. Medi Luke Darinka, 1921, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubn j u 3. 7. 1941. 35. Medi Marka David, 1920, seljak, Srbin. Ubile ga ustae kod B u b n j a juna 1941. 36. Medi Stanka Dragica, 1902, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 37. Medi Nikole ujan, 1880, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci kod Doljana 23. 2. 1945. 38. Medi Jove uro, 1929, ak, Srbin. Ubile ga ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 39. Medi Mile uro, 1931, dijete, S r bin. Ubili ga Nijemci u Doljanima decembra 1943. 40. Medi Nikole Ilija, 1893, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Doljanima 23. 9. 1943. 41. Medi Stanka Ilinka, 1930, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 42. Medi Nikole J e k a , 1910, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 43. Medi Laze Jovo, 1902, seljak, Srbin. Ubile ga ustae na Kuku juna 1941.
44. Medi Save Jovo, 1908, Srbin. Ubile ga ustae kod B u b n j a juna 1941. 45. Medi Ilije Koviljka, 1927, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 1941. 46. Medi Jove Marija, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 47. Medi Obrada Mara, 1934, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Doljanima marta 1945. 48. Medi Sime Mara, 1890, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju jula 1941. 49. Medi Rade Marija, 1940, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 50. Medi I l i j e Mika, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 51. Medi Nikole Milan, 1900, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci kod Doljana pod Kozjaom 23. 2. 1945. 52. Medi Nikole Milan Iin, 1941, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 53. Medi Nikole Milica Iina, 1932, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u B u bnju 3. 7. 1941. 54. Medi Stanka Milica, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 55. Medi Milka, 1941, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 56. Medi Milka, 1875, seljanka, Srpkinja, Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 57. Medi Nikole Milka, 1924, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 58. Medi Nikole Milka Koka, Iina, 1926, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 59. Medi Marka Milo, 1897, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 60. Medi Stanka Nikola, 1933, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 61. Medi Stevana Nikola, 1873, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci kod Doljana pod Kozjaom 23. 2. 1945. 62. Medi Danila Pejo, 1903, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941.
63. Medi Marka Sava, 1862, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7 1941. 64. Medi Nikole Sava Iina, 1890, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 65. Medi Save Sava, 1892, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 66. Medi Rade Sava, 1884, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 67. Medi Smilja, 1858, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 68. Medi Joce Smilja, 1916, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 69. Medi Jove Smilja, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 70. Medi Jove Smiljana, 1918, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 71. Medi Nikole Smiljana, 1873, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci kod Doljana pod Kozjaom 23. 2. 1945. 72. Medi Nikole Stana, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 73. Mihi Seja, 1870, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 74. Obradovi Luke Jovan, 1880, Srbin. Ubili ga etnici kod Doljana 6. 5. 1944. 75. Obradovi Mirka Mara, 1935, dijete, Srpkinja. Umrla od posljedica muenja u Doljanima marta 1943. 76. Obradovi Laze Marija, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica ran j a v a n j a u Doljanima augusta 1943. 77. Obradovi Dane Vlado, 1932, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale granate u Doljanima 1943. 78. Opai P a j e Rade, 1880, seljak, S r bin. Ubili ga etnici i Nijemci u Bubnju 1944. 79. Orelj Jovana Dane, 1865, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici kod Doljana 1944. 80. Orelj Nikole Milan, 1915, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju juna 1941. 81. Orelj Nikola, 1876, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju juna 1941.
82. Petrovi Vase Smiljana, 1889, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b nju 3. 7. 1941. 83. Radakovi Milana Boja, 1904, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnj 3. 7. 1941. 84. Radakovi Rade Dane, 1921, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju juna 1941. 85. Radakovi Petra Dara, 1926, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 86. Radakovi J o c e David, 1889, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 87. Radakovi Dane J a n j a , 1858, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 88. Radakovi Rade J a n j a , 1871, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B a krau kod Doljana 3. 7. 1941. 89. Radakovi Petra Jela, 1923, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 90. Radakovi Nikole Marica, 1884, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bakrau 3. 7. 1941. 91. Radakovi Miloa Milica, 1892, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bakrau 3. 7. 1941. 92. Radakovi Ilije Milka, 1932, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Bakrau 3. 7. 1941. 93. Radakovi Rade Nikola, 1891, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu u B u b n j u 1941. 94. Radakovi Sara, 1887, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941. 95. Radakovi Milutina Sava, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u B u b nju 3. 7. 1941. 96. Radakovi Joce Sreo, 1908, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Bubnju juna 1941. 97. Radakovi Steve Soka, 1926, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 98. Sekuli Jove Branko, 1927, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u B u b n j u 3. 7. 1941. 99. Sekuli Jove Danica, 1904, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Bubnju 3. 7. 1941.
DONJI LAPAC 1. B a j i Steve Danica, 1896, seljanka, Srpkinja. Poginula od ustakog bombardiranja u Donjem Lapcu augusta 1941. 2. B a j i Steve arko, 1922, student, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku 10. 6. 1941. 3. Divjak Laze Duan, 1893, trgovac, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu kod Borievca 10. 6. 1941. 4. Divjak Mile Mara, 1932, dijete, Srpkinja. Ranjena od njemake artiljerije i umrla u bolnici Riice 1944. 5. Divjak Laze Milan, 1900, lugar, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku juna 1941. 6. Divjak Mile Milan, 1934, dijete, S r bin. Poginuo od talijanske rune granate u Donjem Lapcu 1943. 7. Divjak Dane Pero, 1900, seljak, S r bin. Poginuo od nagazne mine u B o rievcu 10. 8. 1943. 8. Divjak Dane Seka, 1898, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake nagazne mine u Borievcu 1944. 9. Divjak Petra Zorka, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla od pretrpljenog straha u umi kod Donjeg Lapca 1943. 10. Duki Milan, 1894, trgovac, Srbin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jasikovcu kod Gospia 8. 6. 1941. 11. Ili Rade Ilija, 1911, roen u Sredn j o j Gori, obuar, Srbin. Ubile ga ustae u Jadovnu 1941. 12. Kosanovi Nikole Bogdan, 1921, seljak. Srbin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jasikovcu kod Gospia 10. 6. 1941. 13. Kosanovi Davida Jovan, 1897, seljak, Srbin. Poginuo za vrijeme napada na Talijane u Donjem Lapcu 27. 2. 1942. 14. Kosanovi Vuje Milan Tosilo, 1891, penzioner, Srbin. Ubile ga ustae na Kuku 20. 6. 1941. 15. L a v r n j a Milana Jovo, 1921, pisar, S r bin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jasikovcu kod Gospia m a j a 1941. 16. Mileusni Stevana Jovan, 1891, seljak, Srbin. Poginuo za vrijeme ta-
liijanskog bombardiranja u Donjem Lapcu marta 1942. 17. Miloevi ura Anka-, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae na putu za Srbiju 1944. 18. Miloevi . ura, 1909, seljak, S r bin. Uhapsile ga ustae 12. 6. 1941, te ubile i bacile u jamu na Kuku 20. 6. 1941. 19. Miloevi ura Mira, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae na putu za Srbiju 1944. 20. Miloevi Sofija, 1912, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae na putu za Srbiju 1944. 21. Mievi Momilo, 1900, seljak, S r bin. Ubili ga Talijani u Donjem Lapcu 1942. 22. Oklobdija Tihomira Milan, 1931, dijete, Srbin. Objesile ga ustae u Gospiu 1945. 23. Oklopdija D. Smilja, 1899, Gospi, domaica, Srpkinja. Objesile je ustae u Gospiu 1945. 24. Opai Jove Rade, 1898, obuar, S r bin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jasikovcu kod Gospia 20. 6. 1941. 25. Opala Dane Dane, 1878, seljak, S r bin. Ubili ga etnici u Donjem Lapcu 1944. 26. Popovi Milia uro, 1914, slubenik, Srbin. Uhvatile ga ustae kod Donjeg Lapca i ubile u Krnjeui juna 1941. 27. Popovi Vida Jovan, 1872, seljak, Srbin. Poginuo za vrijeme talijanskog bombardiranja u Donjem Lapcu marta 1942. 28. Popovi Save Mili, 1924, trgovaki pomonik, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bos. Krupi i ubile u Zagrebu 1942. 29. Popovi Mile Soka, 1883, seljanka, Srpkinja. Ranjena za vrijeme talijanskog bombardiranja u Donjem Lapcu i umrla od posljedica 1942. 30. Radojko Gavre Pajo, 1910, brija, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku 15. 6. 1941. 31. Raeta Dane Ilija, 1896, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u Kuku juna 1941. 32. Raeta Ilije Jelica, 1875, seljanka, Srpkinja. Bjeei pred neprijateljem razbolila se i uimrla u Birovai 1942.
70 DONJI LAPAC
33. Raeta Kata, 1899, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake nagazne mine u Borievcu 1944. 34. Raeta ure Marija, 1875, seljanka, Srpkinja. Bjeei pred neprijateljem razbolila se i umrla u Likim Strpcima 1944. 35. Raeta Dane Milka Mika, 1895, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica ustakog zlostavljanja u Donjem Lapcu 1941. 36. Raeta Pere Slavko, 1910, radnik, S r bin. Ubile ga ustae u Donjem Lapcu 4. 9. 1941. 37. Raeta Vuje Smilja, 1893, seljanka, Srpkinja. Poginula od talijanskog bombardiranja u Donjem Lapcu 1943. 38. Raeta Mile Sofija, 1877, seljanka, Srpkinja. Razbolila se u zbjegu i umrla od utice u Miljenovcu 10. 9. 1944. 39. Sedlan Male, 1876, penzioner, Srbin. Ubile ga ustae u Kuku 10. 6. 1941. 40. arac Stevana Branko, 1929, ak, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku 10. 6. 1941. 41. Tadi Milana Ilija, 1914, mesar, S r bin. Ubile ga listae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 42. Vidakovi Kata, 1870, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi na Bijelom brijegu kod Gajina 1941. 43. Vidakovi Jovana Milka,, 1910, seljanka, Hrvatica. Ranjena prilikom ustakog bombardiranja u Donjem Lapcu i od zadobivenih rana umrla septembra 1941. 44. Vidakovi Mio, Miaica, 1860, seljak, Hrvat. Ubili ga proetniki elementi na Bijelom brijegu kod Gajina 1941. 45. Vidakovi Mie supruga, 1865, seljanka, Srpkinja. Ubili je proetniki elementi na Bijelom brijegu kod Gajina 1941. 46. Vladeti Rade Nikola Badin, 1900, seljak. Srbin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jasikovcu kod Gospia 1. 7. 1941. 47. Vladeti Davida Stevo, 1908, poreski inovnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku 15. 6. 1941. 48. Vlatkovi Jove uro, 1943, dijete. Srbin. Razbolio se u zbiegu i umro u Visuu septembra 1943.
1105
49. Vlatkovi Miloa Jandra, 1886, op. naelnik, Srbin. Ubile ga listae i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 50. Vojnovi Tome Jovo J o j a , 1891, obuar, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 51. Vojnovi Dane Mileva, 1888, Bruvno, trgovac, Srpkinja. Ranjena prilikom neprijateljskog bombardiranja u Donjem Lapcu i umrla 30. 3. 1942. 52. Zori Petra Jovan, 1931, dijete, S r bin. Poginuo nesretnim sluajem u Donjem Lapcu 1942. DONJI S T R P C I 1. Ljubojevi Ilije uro, 1910, radnik, Srbin. Ubile ga ustae na Strbakom buku 2. 8. 1941. 2. Popovi Dane Jovo, 1898, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u D. Strpcima krajem juna 1941. 3. Popovi Gavre Milka, 1892, Seoce, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u D. Strpcima l j e t a 1944. 4. Raenovi Luke Deva, 1904, seljanka, Srpkinja. Poginula od neprijateljske artiljerije u Kestenovcu 15. 3. 1943. 5. Rai Sime Ilija, 1884, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu ljeti 1941. GAJINE 1. Baji Petra Dane, 1906, seljak, Srbin. Poginuo od n j e m a k e granate u Gajinama 1944. 2. B a j i J o v e Draga, 1918, seljanka, Srpkijna. Poginula od njemakog bombardiranja na Kuku 1943. 3. Baji Rade Draga, ,1891, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu na Borievcu 28. 7. 1941. 4. Baji Gavre Marko, 1876, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na Borievcu 28. 7. 1941. 5. Baji ure Rade, 1881, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 20. 7. 1941. 6. B a j i Jove Stana, 1923, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemakog bombardiranja na Kuku 1943.
7. Durakovi Miloa Jovo, 1888, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Donjem Lapcu 13. 7. 1941. 8. Durakovi Rade Jovo, 1905, seljak, Srbin. Poginuo od zalutalog metka u Gajinama 1944. 9. Kuga Todora Ilija, 1935, dijete, S r bin. Poginuo od zaostale bombe u Kuginom gaju augusta 1943. 10. Kuga Todora Luka, 1914, seljak, S r bin. Ubili ga Maari u Kikindi 1941. 11. Kuga Petra Milan, 1921, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu 16. 7. 1941. 12. Kuga Dane Milka, 19il7, seljanka, Srpkinja. Poginula od neprijateljskog metka u Gajinama 15. 3. 1943. 13. Kuga Dane Nikola, 1897, seljak, S r bin. Zaklale ga ustae na Kuku 30. 5. 1941. 14. L j i l j a k Boe Milka, 1919, seljanka, Srpkinja. Poginula za vrijeme n j e makog bombardiranja u Gajinama augusta 1943. 15. Obradovi Obrada Lazo, 1864, Birovaa, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Borievcu 16. 7. 1941. 16. Raeta Jovo, 1922, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Donjem Lapcu 1943. 17. Raeta Jove Mika, 1892, domaica, Srpkinja. Poginula za vrijeme bombardiranja u Donjem Lapcu augusta 1941. 18. Raeta Mile Rade, 1930, dijete, Srbin. Razbolio se u zbjegu i umro u Bueviu 1944. 19. Raeta Stevana Stana, 1905, domaica, Srpkinja. Bjeei pred neprijateljem zameo je snijeg na Pljeevici januara 1944. 20. Starevi Ilije Sava, 1893, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemakog bombardiranja na Kuku 1943. 21. Starevi Jove Smilja, 1926, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemakog bombardiranja na Kuku 1943. 22. Vlatkovi Davida Dane, 1912, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 16. 7. 1941. 23. Vlatkovi Petra Mara, 1939, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Bubnju 1944.
24. Vlatkovi Milana Smilja, 1915, domaica, Srpkinja. Poginula od n j e make artiljerije u Bubnju 1944. 25. Vojvodi Jove uro, 1895, zanatlija, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 16. 7. '1941. GORNJI LAPAC 1. B a j i Ilije Dane, 1896, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 14. 7. 1941. 2. B a j i Rade Dragan, 189, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Malom Bubnju i bacile u jamu 31. 7. 1941. 3. B a j i Gavre Marko, 1879, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Malom Bubnju i bacile u jamu 31. 7. 1941. 4. B a j i Rade Rajko, 1880, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na K u ku 15. 7. 11941. 5. Deki Jove Dane, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 29. 7. 1941. 6. Deki Stevana Dane, 1876, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 29. 7. 1941. 7. Deki Stevana Dane, 1874, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 29. 7. 1941. 8. Deki Jove Duka, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae kolcima i sjekirom u G. Lapcu 29. 7. 1941. 9. Deki Nikole Joka, 1936, dijete, Srpkinja. Zvjerski je muile ustae i zatim ubile kolcima u G. Lapcu 29. 7. 1941. 10. Deki Mie Jovo, 11871, seljak, S r bin. Ubile ga ustae nakon muenja u G. Lapcu 29. 7. 1941. 11. Deki Nikole Mara, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae kolcima i sjekirom u G. Lapcu 29. 7. 1941. 12. Deki Jove Nikola, 1898, seljak, S r bin. Muile ga i ubile ustae u Borievcu 29. 7. 1941. 13. Divjak Stevana David, 1880, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u G. Lapcu jeseni 1943. 14. Divjak Nikole Luka, il885, Glavica, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku 15. 7. 1941. 15. Durakovi Mile Branko, 1907, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Borievcu lil. 7. 1941.
16. Durakovi Sime Jovo, 1894, seljak, Srbin. Poslije stranog muenja (potpuno iznakaen) ubile ga ustae u G. Lapcu 31. 7. 1941. 17. Durakovi Boe Milan, 1909, seljak, Srbin. Poslije uasnog muenja (odsjecanje udova, kopanje oiju i dr.) ubile ga ustae u G. Lapcu 31. 7. 1941. 18. Durakovi Boe Mladen, 1909, seljak, Srbin. Zaklale ga ustae u D Lapcu 30. 7. 1941. 19. eki Jove Dane, 1901, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u D. Lapcu 26. 7. 1941. 20. eki Stevana Dane, 1876, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 29'. 7. 1941. 2*1. eki ure Duka, 1897, seljanka, Srpkinja. Poslije zvjerskog muenja ubile je ustae u D. Lapcu 26. 7. 1941. 22. eki Mie Jovo, 1871, seljak, Srbin. Poslije zvjerskog muenja ubile ga ustae u D. Lapcu 26. 7. 1941. 23. eki Sime Jovo, 1881, seljak, S r bin. Ubile ga ustae kolcima u ekia jaruzi kod G. Lapca 29. 7. 1941. 24. eki Nikole Jeka, 1935, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae u G. Lapcu 28. 7. 1941. 25. eki Nikole Milan, 1927, seljak, S r bin. Poginuo od talijanskog bombardiranja u G. Lapcu 30. 1. 1943. 26. eki Jove Nikola, 1896, seljak, S r bin. Poslije zvjerskog muenja ubile ga ustae u D. Lapcu 26. 7. 1941. 27. eki Nikole Smilja, 1931, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae u G. Lapcu 28. 7. 1941. 28. Karan Marka Marko, 1885, seljak, Srbin. Uhvatili ga Nijemci i poslije muenja strijeljali u Doljanima (Bijelo brdo) po. aprila 1944. 29. Opala Luke Milica, 1927, seljanka, Srpkinja. Poginula od talijanske artiljerije u G. Lapcu 30. 1. 1943. 30. Vukovi Marka Draginja, 1920, Borievac, seljanka, Srpkinja. Muile je ustae i ubile u zatvoru u Kulen Vakufu 29. 7. 1941. 31. Vukovi Petra Jovo, 1899, Borievac, seljak, Srbin. Bacile ga ustae ivog u jamu na Kuku 5. 7. 1941.
32. Vukovi Marka Petar, 1918, Borievac, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 25. 7. 1941. 33. Vukovi Nikole Petar, 1874, Borievac, seljak, Srbin. Bacile ga ustae ivog u jamu na Kuku 5. 7. 1941. GORNJI S T R P C I 1. Banjanin Sime Jovo, 1908, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Borievcu juna 1941. 2. Bogunovi Jove Momilo, 1938, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale bom-
7. Kovaevi Pera, 1862, seljanka, Srpkinja. Umrla od hladnoe bjeei pred neprijateljem januara 1942. 8. Kovaevi Save Sava, 1915, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 9. Mrda ure Petar, 1921, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Kulen Vakufu aprila 1941, a ubile i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 10. Obradovi Mara Maa, 1852, seljanka, Srpkinja. Umrla od iscrpljennosti poslije povratka iz zbjega oktobra, 1942. 11. Opala Mile Dane, seljak, Srbin. Ubile ga ustae na Kuku 15. 6. 1941. 12. Opala Milana Simo, 1941, dijete, S r bin. Umro od iscrpljenosti kao dijete od est mjeseci poslije povratka iz zbjega 1941. 13. Vuka Jove Rade, 1914, seljak, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 14. Vuka Jovana Gavre, 1918, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 2a 6. 1941. 15. Zobenica Steve Bogdan, 1918, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Kulen Vakufu aprila 1941, a ubile i bacile u jamu na Kuku juna iste godine. KESTENOVAC 1. Bala Davida Boja, 1898, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu 23. 7. 1941. 2. Bala Save Dane, 1880, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu 23. 7. 1941. 3. Basara Marka Mileva, 1909, Doljani, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu 23. 7. 19411. 4. Blanua Dane Ilija, 1875, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Garavicama 26, 6. 1941. 5. Grbi Steve Jela, 1921, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica ranjavanja u Kestenovcu 15. 3. 1944. 6. Ivani Mile Ana, 1920; seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kalatima 194-1. 7. Ivani Save Duan, 1922;, radnik, S r bin. Ubile ga ustae na Garavicama kod Bihaa 26. 6. 1941.
3. Bubalo Mika, 1932, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae 1941. 4. Bubalo Sava, 1918, seljanka, Srpkinja. Poginula 1942. 5. Ljubovi Luke Joka, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake topovske granate u G. Strpcima 7. 7. 19441. 6. Repac Jove Draga, 1934, dijete, Srp7. Repac Ilije uro, 1935, dijete, S r bin. Ubili ga ustae i bacili u jamu na Borievcu 1942. 8. Repac Vuje Momilo, 1933, dijete, Krbin. Poginuo od zaostale bombe u G. Strpcima 1944. KESTENOVA K O R I T A 1. Blanua Mile Jeka, 1912, seljanka, Srpkinja. Ranili je Nijemci i umrla od posljedica ranjavanja u Kest. Koritima juna 1943. 2. Blanua Ilije Milan, 1912, seljak, S r bin. Bacile ga ustae iva u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca juna 1941. 3. Kovaevi Laze Ilija, 1910, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 4. Kovaevi Trifuna Jovo, 1908, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 5. Kovaevi Laze Milan, 1913, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 6. Kovaevi Ilije Mile, 1907, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku juna 1941.
8. Ivani Ilije Ilija, 1887, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu 23. 7. 1941. 9. Majstorovi Rade Kojo, 1886, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu 17. 7. 1941. 10. Majstorovi J a n d r i j e Petar, 1908, andar, Srbin. Ubile ga ustae u Goradu juna 1941. 11. Ovuka Nikole Milo, 1894, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Garavicama kod Bihaa 26. 6. 1941. 12. Ovuka J o v e Trivun, 1882, seljak, S r bin. Umro od posljedica ranjavanja 15 . 3. 1943. u vojnoj bolnici u Sanskom Mostu. 13. Ovuka Vuje Vukosav, 1887, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu 23. 7. 11941. KRUI 1. Bala Dane Joka, 1879, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944. 2. Bala Petra uro, 1929, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale bombe u G. Strpcima 1943. 3. Bala Dane Jovo, 1906, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u B o rievcu 1941. 4. Bala Ilije Mile, 1901, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu augusta 1941. 5. Bala Stevana Milica, 1929, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Kruzima 1943. 6. Bala Milija, 1896, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944. 7. Bala Dane Nikola, 1909-, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu augusta 1941. 8. Bala Petra Petar, 1932, dijete, S r bin. Poginuo od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944. 9. Bala Gavre Vuk, 1900, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u B o rievcu 1941. - 10. Beir Petra Draginja, 1896, seljanka, Srpkinja. Spalilie je ustae u Kruzima 1941. 11. Beir Dragojla, 1875, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Kruzima 1945.
12. Beir Stevana Petar, 1932, dijete, Srbin. Zaklale ga ustae u Babinom Potoku 1944. 13. Beir Petra, 1902, seljanka, Srpkinja. Poginula od nagazne mine u Kruzima 1944. 14. Beir Koje Stevan, 1875, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Kruzima 1943. 15. Biljetina Steve Dara, 1934, dijete, Srpkinja. Poginula od talijanske nagazne mine u Kruzima 194,2. 16. Biljetina Ilije Mane, 1898, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 17. Biljetina Ilije Mile, 1915-, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Kruzima 1943. 18. Biljetina Nikole Stevo, 1895, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 19. Blanua Vida uro, 1889, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 20. Blanua Nikole Marija, 1886, seljanka, Srpkinja. Spalili je Nijemci u Kruzima 1944. 21. Blanua Rade Marija, 1870, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Kruzima novembra 1944. 22. Blanua Mile Simo, 1904, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Sisku 1944. 23. Deli Luke Boja, 1917, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Klenovai 1944. 24. Deli Dane Boo, 1932, dijete, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Klenovai 1944. 25. Kovaevi Dane Duka, 1940, dijete, Srpkinja. Poginula od bombe u G. Strpcima 1944. 26. Kovaevi Dane Ilija, 1888, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Kle-
novai 1944.
27. Kovaevi ure Jeka, 1914, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944. 28. Kovaevi Marija, 1884, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944. 29 Kovaevi Dane Mileva, 1936, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u D. Strpcima 1944.
30. Kovaevi Ilije Nikola, 1939, dijete, Srbin. Poginuo od nagazne mine u Kruzima 1945. 31. Krtini Mileva, 1908, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Kruzima 1944. 32. Popovi ure Jovo 1878, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 33. Popovi Rade, 1871, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 34. Popovi ukana Ilija, 1876, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu jula 1941. 35. Popovi Nikole Mile, 1887, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 36. Vojvodi Dane Stoja, 1879, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Kruzima 1944. MELJINOVAC 1. Aleksi Jove Luka, 1896, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu 28. 7. 1941. 2. Aleksi Jove Milka, 1869, seljanka, Srpkinja. Zapalile je ustae u Meljinovcu 1942. 3. Brdar Luke Ilija, 1895, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941, 4. Brdar Mile Ilija, 1920, seljak, S r bin. Strijeljali ga ustae u Zavalju 27. 7. 1941. 5. Brdar ure Jovo, 1902, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 6. Brdar Luke Mile, 1897, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 7. Brdar Luke Simo, 1905, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 8. Brdar Srbin. novcu bacile Trivuna Stevo, 1911, seljak, Uhvatile ga ustae u Meljii odvele u Zavalje gdje su ga u jamu Deli 28. 7. 1941.
9. Bubulj Mile Boo, 1917, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Meljinovcu 27. 7. 1941. 10. Bubulj Dane Duan, 1915, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 11. Bubulj Milana Duan, 1920, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 12. Bubulj Dmitra Ilija, 1903, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Zavalju 28, 7. 1941. 13. Bubulj Mile Jovo, 1892, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 14. Bubulj Rade Milan, 1920, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 194,1. 15. Bubulj Vuena Rade, 1894, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 16. Bubulj Milana Stevo, 1909, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 17. Bubulj Rade Vuen, 1921, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 18. Cvjetianin Ilije Boo, 1917, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 19. Cvjetianin Boe uro, 1904, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 20. Cvjetianin Mihajla Ilija, 1875, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 21. Cvjetianin Milivoja Ilija, 1902, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 22. Cvjetianin Trivuna Ilija, 1875, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 23. Cvjetianin V a j e Ilija, 1906, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Melji-
novcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 24. Cvjetianin Ilije Jovo, 1920, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga ubile 28. 7. 1941, 25. Cvjetianin V a j e Jovo, 1909, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 26. Cvjetianin Milana Marko, 1906, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 27. Cvjetianin Trive Mio, 1903, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 2, Cvjetianin Trivuna Milan, 1878, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 29. Cvjetianin Ilije Mile, 1891, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941, 30. Cvjetianin Ilije Nikola, 1909, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28!. 7. 1941. 31. Cvjetianin Milana Nikola, 1910, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 32. Cvjetianin Trivuna Pejo, 1906, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 33. Cvjetianin Rade Pera, 1905, domaica, Srpkinja. Poginula u Cepauama marta 1943. 34. Cvjetianin Mile Stevan, 1921, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 35. Cvjetianin Trivuna Trivun, 1877, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i sprovele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28; 7. 194,1. 36. Cvjetianin Ilije Vajo, 1902, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 37. Dizija Mile Boo, 1908, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinov-
cu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile U jamu Deli 28. 7. 1941. 38. Dizija Ilije Jovo, 1871, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 39. Dizija Dane Milan, 1885, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 40. Dizija Ilije Mile, 1882, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 41. Dizija Srbin. novcu bacile Milana Nikola, 1913, seljak, Uhvatile ga ustae u Meljii odvele u Zavalju gdje su ga u jamu Deli 28. 7. 1941.
42. Dizija Mile Petar, 1913, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 43. Dizija Gavre Perka, 1886, Lohovo, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci na Drenovai 1943. 44. Dizija Dane Rade, 1903, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bihau 29. 4. 1941. 45. Dizija Jove Sava, 1896, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 46. Dizija Mile Stevo, 1898, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 47. Dizija Dane Vuen, 1908, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 19411. 48. Dotli Marka Vujo, 1900, Cepaua, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Meljinovcu jula 1942. 49. Dakula Laze uro, 1870, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 50. Dakula Marka Jovo, 1922, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941, 51. Dakula K o j e Marko, 1898, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28; 7. 194:1.
52. Dakula Nikole Milka, 1901, seljanka, Srpkinja. Zaklali je Nijemci u Kruzima 1944. 53. apa Miloa Dane, ,1924, ak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 54. apa Miloa Milopka, 1920, ak, Srpkinja. Uhvatile je ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su je bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 55. Gluica Petra Milica, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Meljinovcu jula 1942. 56. Grmua Gavre Ana, 1868, seljanka. Srpkinja. Zapalile je ustae u Meljinovcu 1942. 57. Grmua Steve Nikola, 1928, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 58. Grmua Miloa Petar, 1907, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 59. Grmua Dmitra Stevo, 18911, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu Deli u Zavalju 28. 7. 19411. 60. Grmua Gavre Tomo, 1896, seljak Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 61. Kenjalo Nikole Boja, 1935, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu jula 1942. 62. Kenjalo Nikole Branko, 1929, dijete, Srbin. Zaklale ga ustae u Meljinovcu 1942. 63. Kenjalo Nikole Ilinka, 1930, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae na Drenovai jula 1942. 64. Kenjalo Nikole Jovo, 1916, seljak. Srbin. Strijeljali ga ustae u Zavalju 28. 7. 1941. 65. Kenjalo Gavre Nikola, 1895, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 66. Kenjalo Steve Stoja, 1895, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae na Drenovai jula 19421. 67. Kenjalo Marka Spasenija, 1909, seljanka. Srpkinja. Uhvatile je ustae u Meljinovcu i sprovele u Zavalju gdje su je bacile u jamu Deli 28. 7. 1941.
68. K r n j a j i Kade Anka, (1903, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Drenovai jula 1942. 69. K r n j a j i Isaka Deva, 1878, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu jula 1942. 70. K r n j a j i Milana Duan, 1941, dijete, Srbin. Poginuo od njemake vojske u Kamenskom septembra 1943. 71. K r n j a j i Jove uro, 1882, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Meljinovcu jula 1942. 72. K r n j a j i Mile uro, 1925, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Zavalju 28. 7. 1941. 73. K r n j a j i Dane Ilija, 1871, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 74. K r n j a j i Petra Ilija, ,1921, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 75. K r n j a j i Save Ilija, 1911, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 76. K r n j a j i Dane Jovo, 1894, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalje gdje su ga bacile u jamu Deli 28!. 7. 1941. 77. K r n j a j i ure Jovo, 1919, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 78. K r n j a j i Mile Jovo, 1902, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 79. K r n j a j i Steve Lazo, 1902, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 80. K r n j a j i Marka Mio, 1897, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 81. K r n j a j i ure Milan, 189&, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 82. K r n j a j i Miloa Mile, 1883, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941.
83. K r n j a j i Marka Milica, 19119, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Kruzima (1944. 84. K r n j a j i Ilije Pejo, 1884, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 85. K r n j a j i Nikole Pera, 1940, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Kruzima 1944. 86. K r n j a j i Petra Rade, 1914, seljak. Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 87. K r n j a j i Dane Sava, 1874, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Zavalji i bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 88. K r n j a j i Jove Sava, 1914, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 89. K r n j a j i Jove Sava, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubili je Talijani u Meljinovcu jula 1942. 90. K r n j a j i Petra Simo, 1909, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 91. K r n j a j i Petra Smiljana, 1875, Srpkinja. Strijeljale je ustae u Meljinovcu jula 1942. 92. K r n j a j i Miloa Tode, 1881, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu Deli u Zavalju 28, 7. 1941. 93. K r n j a j i Mile Vuen, 1903, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 94. K r n j a j i Jove Vojo, 11875, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 95. Laki Save Nikola, 1898, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 96. Laki Vuka Petar, 1895, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Zavalju 27. 7. 1941. 97. Laki Miloa Sava, 1871, seljak, Srbin. Zaklale ga ustae u Meljinovcu jula 1942. 98. Laki Rade Stanica, 1855, Babin Potok, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu jula 1942.
99. Laki Vuka Stevan, 1900, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 100. Popovi Milana uro, 1920, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 101. Radakovi Gavre Milan, 1895, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Meljinovcu jula 1942. 102. Repac Steve Bogdan, 1921, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 103. Repac Srbin. novcu bacile Milana Branko, 1921, seljak, Uhvatile ga ustae u Meljii odvele u Zavalju gdje su ga u jamu Deli 28, 7. 1941.
104. Repac Rade Mika, 1923, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu jula 1942, 105. Repac Petra Nikola, 1908, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28, 7. 1941. 106. Repac Boe Rade, 1898, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 107. Repac Sime Stevan, 1911, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Zavalju 27. 7. 1941. 108. Repac Trive Stevo, 1891, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Zavalju 27. 7. 1941. 109. Repac Gavre Stevo, 1890, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 110. Sola Vasilija Luka, 1881, seljak, S r bin. Strijeljale ga ustae u Meljinovcu 27. 7. 1941. i odvezle u Zavalju gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941. 111. Skori Mile Boja, 1895, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu 1941. 112. Skori Nikole Stevo, 1905, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Meljinovcu i odvele u Zavalje gdje su ga bacile u jamu Deli 28. 7. 1941.
MILJENOVAC 1. Bala Lazara Rade, 1913, podoficir, Srbin. Uhapsile ga ustae u Donjem Lapcu i ubile u Jadovnu 1941. 2. Kovaevi Laze Ilija, 1908, seljak, Srbin. Ubile ga listae u D. Lapcu juna 19411. 3. Kovaevi Trivuna Jovo, 1901, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u D. Lapcu juna 1941. 4. Kovaevi Laze Milan, 1911, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u D. Lapcu juna 1941. 5. Milanovi Jovana Draga, 1937, dijete, Srpkinja. Bjeei pred Nijemcima utopila se kod Kaluerice 26. 4. 1945. 6. Milanovi Jovice uro, 1896, radnik, Srbin. Uhvatile ga ustae 3. 6. 1941. i bacile ivog u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca juna 1941. 7. Milanovi J o c e Jelisavka, 1935, dijete, Srpkinja. Na povratku iz zbjega utopila se u Uni izmeu Kaluerice i Rajinovca 26. 4. 1945. 8. Milanovi ure Jovica, 1935, dijete, Srbin. Na povratku iz zbjega utopio se u Uni izmeu Kaluerice i R a j i novca 26. 4. 1945. 9. Milanovi Joce Milka, 1939, dijete, Srpkinja. Na povratku iz zbjega utopila se u Uni izmeu Kaluerice i Rajinovca 26. 4. 1945. 10. Milanovi Mile Milka, 1938, dijete, Srpkinja. Na povratku iz zbjega utopila se u Uni izmeu Kaluerice i Rajinovca 26. 4. 1945. 11. Mileusni Gavre Duan, 1907, radnik, Srbin. Ubili ga Nijemci u Miljenovcu januara 1945. 12. Mileusni Gavre Jovo, 1900, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 3. 6. 1941. u Donjem Lapcu i ivog bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 13. Mileusni Gavre Milan, 1882, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae 3. 6. 1941. u Donjem Lapcu i ivog bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 14. Novakovi Jove Boja, 1922, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u K u len Vakufu 1941. 15. Novakovi Mare Joka, 1900, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u K u len Vakufu 1941.
16. Novakovi J o v e Stoja, 1924, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u K u len Vakufu 1941. 17. Opai Davida Cuka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 18. Opai Davida Dane, 1913, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen V a kufu juna 1941. 19; Opai Davida Dara, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 20. Opai Miladina David, 1880, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 21. Opai Stevana David, 11914, trgovaki pomonik, Srbin. Uhvatile ga ustae u Donjem Lapcu i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 22. Opai Gavre Draga, 1895, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Miljenovcu 15. 1. 1945. 23. Opai Save Duka, 1926, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Miljenovcu januara 1945. 24. Opai Davida uro, 1918, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 25. Opai Davida Jovica, 1936, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen V a kufu juna 1941. 26. Opai Davida Mile, 1910, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 27. Opai Proke Nikola, 1892, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 28. Opai Steve Nikola, 1904, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Donjem Lapcu juna 1941. 29. Opai Dane Sava, 1884, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Kulen Vakufu juna 1941. 30. Opai Save Smilja, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Miljenovcu septembra 1943. 31. Radmanovi Nikole Dane, 1897, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u B u eviu februara 1945. 32. Vladeti Marka Duan, 1920, trg. pomonik, Srbin. Ubile ga ustae u K u len Vakufu juna 1941. 33. Vladeti Marka Stevo, 1918, trgovac, Srbin. Ubile ga ustae u Kulen Vakufu juna 1941.
NEBLJUSI 1. Bala Dake Mile, 1883, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 2. Banjanin ure Dane, 1914, kova, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 3. Banjanin I l i j e Draga, 1934, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu juna 1941. 4. Banjanin Boe Draginja, 1933, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u j a mu u Borievcu juna 1941. 5. Banjanin Spase uja, 1880, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u j a mu u Borievcu juna 1941. 6. Banjanin Dane uro, 1941, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu u Borievcu juna 1941. 7. Banjanin Ilije uro, 1932, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu u Borievcu juna 1941. 8. Banjanin Mile Ilija, 1888, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu 10. 5. 1941. 9. Banjanin Nikole J a n j a , 1896, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 10. Banjanin Boe Jelena, 1928, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 11. Banjanin Boe Koka, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 12. Banjanin Ilije Mile, 1888, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu i bacile u jamu m a j a 194,1 13. Banjanin I l i j e Mile, 1938, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 14. Banjanin Ilije Milka, 1936s dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu 20. 6. 1941. 15. Banjanin Spase Milka, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u B o rievcu juna 1941. 16. Banjanin Dane Mira, 1941, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu 1941. 17. Banjanin Dane Nada, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu 20. S. 1941.
18. Banjanin Ilije Nikola, 1935, dijete, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 19. Banjanin Boe Petar, 1871, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 20. Banjanin Boe Rade, 1927, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 21. Banjanin Ilije Soka, 1932, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu juna 1941. 22. Banjanin Dane Stana, 1884, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u j a mu na Borievcu juna 1941. 23. Banjanin Boe Stevan, 1915, trg. pomonik, Srbin. Ubile ga ustae u Bosanskoj Krupi jula 1941. 24. Banjanin Ilije Stevo, 1934, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 20. 6. 1941. 25. Biljetina Koje Anica, 1921, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Skoaju kod Bihaa septembra 1944. 26. Biljetina Mie Bosiljka, 1931, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Skoaju kod Bihaa septembra 1944. 27. Biljetina Nikole Marica, 1892, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Skoaju kod Bihaa septembra 1944. 28. Bogunovi P a j e Dara, 1905', domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 29. Bogunovi Nikole ore, 1933, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 30. Bogunovi Jove Nikola, 1905, svetenik, Srbin. Uhvatile ga ustae u D. Lapcu 15. 6. 1941. i ubile u J a dovnu iste godine. 31. Bogunovi Nikole Pajo, 1930, ak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 32. Bogunovi Nikole nekrteno dijete, 1941, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 33. Bubalo Rade Boja, 1918, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 34. Bubalo Jovana Dane, 1880, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 14. 5. 194)1.
35. Bubalo Gavre uro, 1927, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Bos. Doljanima 20. 9. 1944. 36. Bubalo V a j e Marija, 1902, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 37. Bubalo Rade Milan, 1901, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Nebljusima 1945. 38. Bubalo Gavre Mile, 1875, seljak, S r bin. Umro od posljedica rata u Nebljusima 15. 3. 1944. 39. Bubalo Nikole Mile, 1935, dijete, S r bin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 40. Bubalo Nikole Milica, 1915, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 41. Bubalo Laze Milka, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 42. Bubalo Mile Novak, 1905, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 43. Bubalo Gavre Petar, 1894, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 44. Bubalo Proke Petar, 1878, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 45. Bubalo Dane Simo, 1891, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 46. Bubalo Mile Zorka, 1932, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 47. uak ukana Duka, 1878, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 48. C u a k ure Joka, 1925, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Nebljusima 20. 8. 1943. 49. Cuak ure Mika, 1903, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u M. Seocu 20. 11. 1944. 50. Cuak Milana Pejo, 1927, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci u Cepaui 1943. 51. Cuak Milana Sava, 1929, dijete, Srpkinja. XJbili je Nijemci u Cepa52. Dobrovi Mile Nikola, 1912, trgovac, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941.
53. Dobrovi Mile Petar, 1901, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 54. Dobrovi Luke Rade, 1892, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 55. Dobrovi Rade Soka, 1898, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 56. Doji Vukadina Nikola, 1883, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Drenovai oktobra 1941. 57. Dotli I l i j e Boja, 1898, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 58. Dotli Proke Danica, 1920, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu juna 1941. 59. Dotli ure Duan, 1936, dijete, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Borievcu juna 1941. 60. Dotli Milana Duan, 1932, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 61. Dotli Boe Evica, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 62. Dotli Dane Evica, 1940, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 63. Dotli Jove J a n j a , 1880, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu 20. 7. 1941. 64. Dotli Steve J e k a , 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu 20. 7. 1941. 65. Dotli Petra Jelka, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 66. Dotli Mile Lata, 178, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 67. Dotli ure Mara, 1941, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu juna 1941. 68. Dotli Dane Marica, 1940, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu 20. 6. 1941. 69. Dotli Steve Marica, 1928, ak, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u j a mu u Borievcu juna 1941. 70. Dotli ure Milan, 1933, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu u Borievcu juna 1941.
ui 1943.
71. Dotli Steve Milan, 1934, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu 20. 6. 1941. 72, Dotli Rade Mile, 1915, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 73. Dotli Proke Mileva, 1932, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae u Meljinovcu 25. 8. 1941. 74. Dotli Dure Milka, 1928, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u j a mu u Borievcu juna 1941. 75. Dotli Ilije Milka, 1921, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu na Borievcu juna 1941. 76. Dotli Steve Mio, 1933, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Borievcu juna 1941. 77. Dotli Proke Pera, 1928, dijete, Srpkinja. Zaklale je ustae na Drenovai 25. 9. 1941. 78. Dotli Steve Smilja, 1936, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 79. Dotli Rade Smiljana, 1899, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae na Drenovai 25, 9. 1941. 30. Dotli Stevana Vujo, 1901, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardovanja Cepaue 20. 6. 1942.
81. apa
88. Kenjalo Milana Stevo, 1922, seljak. Srbin. Ubili ga Nijemci u Bihau 20. 4. 1945. 89. Kosanovi Dane Mane, 1898, lugar. Srbin. Uhvatile ga ustae u epaui a zaklale u Bihau juna 1941 90. Laji Ilije Nikola, 1885, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Drenovai 22. 9i 1941. 91. Latkovi ure Duan, 1934, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra ,1944 92. Latkovi Dane Joka, 1910, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom n j e m a kog bombardiranja Bos. Doljana septembra 1944. 93. Latkovi ure Mio, 1932, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 94. Ljubovi Vuje Dane, 1882, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna 1941. 95. Ljubovi Boe Deva, 1881, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu na Borievcu juna 1941. 96. Ljubovi Mile Jeka, 1912, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 97. Ljubovi Moje Milan, 1935, dijete, Srbin. Poginuo od njemake nagazne mine u Nebljusima 27. 4. 1945. 98. Ljubovi Luke Mile, .1881, penzioner, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 99. Ljubovi Dane Vojin, 1878, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu i bacili u jamu 1941. 100. Marii P e j e Duan, 1936, dijete, S r bin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 101. Marii Miloa Latinka, 1908, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944, 102. Marii Petra Marinka, 19391, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944 103. Marii Uroa Milan, 1933, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 104. Marii Duana Mile, 1936, dijete. Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.
Srbin. 1941.
82. apa Miloa Milojko, 1925, ak, S r bin. Ubile ga ustae u Zavalji 1941. apa Dane Milo, 1900, lugar, Srbin. Uhapsile ga ustae u Bihau i 33. ubile u Bosanskom Petrovcu juna 1941. Juzbai Steve Milan, 1905', uitelj, Srbin. Uhapsile ga ustae u Bihau 84. i ubile u Bosanskom Petrovcu juna 1941. 85. Kenjalo Rade Jandrija, 1909, seljak. Srbin. Zaklale ga ustae na Drenovai juna 1941.
86. Kenjalo ukana Milka, 1920, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 87. Kenjalo Jove Pajo, 1904, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae i zaklale u Bihau juna 1941.
105. Marii Proke Mile, 1873, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.
106.
123. Obradovi P a j e Dara, 1903, domaica, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu 1941. 124. Obradovi Voje Pavle, 1876, svetenik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku juna 1941. 125. Pemac ukana Milka, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci kod Bos. Petrovca 15. 12. 1943. 126. Pemac Marka Perka, 1870, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Seocu 1943. 127. Poua Vuje Ilija, 1909, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 128. Poua Vuje Luka, 1917, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 129. Popovi Ilije Boo, 1884, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 130. Popovi Dane Dane, 1936, dijete, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 1941. 131. Popovi Luke Dane, 1879', seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Nebljusima oktobra 1943. 132. Popovi Vuje Duka, 1879, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu 20. 6. 1941. 133. Popovi Avrama Joka, 1904, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae u j a mu u Borievcu 20. 6. 1941. 134. Popovi Boe Jovo, 1889, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 135. Popovi Boe Jovo, 1901, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u Zagrebu 1941. 136. Popovi Rade Marija, 1873, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Nebljusima oktobra 1943. 137. Popovi Peje Nikola, 1905, policajac, Srbin. Ubile ga ustae u Zagrebu .1941. 138. Popovi Dmitra Petar, 1915, policajac, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 139. Popovi Mile Petar, 1914, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 140. Popovi Aima Rade, 1875, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu 15 , 5 . 1941.
Marii Petra Milka, 1929, ak, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.
107. Marii Jove Miljana, 1877, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.
108.
Marii Miloa Nikola, 1871, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.
109. Marii Uroa Rade, 1940, dijete, S r bin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 110. Marii Petra Saja, 1930, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 111. Marii Ilije Sofija, 1872, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 112. Marii Save Soka, 1892, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941. 113. Mati Stevana Anelka, 1936, dijete, Srpkinja. Bacile je ustae u jamu u Borievcu juna 1941. 114. Mati Mile Draginja, 1919, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 115. Mati Luke Joka, 1876, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941.
116.
Mati Stevana Jovan, 1938, dijete, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu juna 1941.
117. Mati Rade Marija, 1882, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941.
118.
Mati Ilije Rade, .1908, andar, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku m a j a 1941.
119. Mati Stevana Smilja, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i bacile u jamu u Borievcu juna 1941.
120.
Mati Mile Stana, 1903, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941.
121. Mati Mile Stevan, 1900', seljak, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku juna ,1941.
122.
Mati Miloa Stevo, 1881, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu 20. 6. 1941.
141. Popovi Dmitra Rade, 1901, andar, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bihau a ubile u Bos. Petrovcu juna 1941. 142. Popovi Laze Rade, 1870, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci u Nebljusima oktobra 1943. 143. Popovi Petra Rade, 1903, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Velikom Seocu 1943. 144. Popovi Jove Sofija, 1878, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Nebljusima oktobra 1943. 145. Popovi Moje Stana, 1910, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u V. Seocu 1944. 14'6. Popovi Aima Stevan, 1885, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu u Borievcu 20. 6. 1941. 147. Popovi Mile Vladimir, 1900, andar. Srbin. Ubile ga ustae u Bihau 1941. 148. Popovi Jovana Stevan, 1915, slubenik, Srbin. Bacile ga ustae u j a mu na Kuku 10. 6. 1943. 149. Raeta Milana Stevo, 1907, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Nebljusima oktobra 1943. 150. Repac Jove Duanka, 1933, dijete, Srpkinja. Poginula prilikom bombardovanja Nebljusa od strane avijacije NDH septembra 1942. 151. Repac Ilije Jeka, 1896, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 152. Repac Stevana Jeka, 1900, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944.. 153. Repac Milana Mara, 1931, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 154. Repac Milana Mile, 1899, seljak, Srbin. Utopio se u Uni kod Loskuna bjeei ispred Nijemaca oktobra 1944. 155. Repac Nikole Milka, 1913, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u epaui 1943. 156. Repac Milana Mirko, 1935, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 157. Repac Petra Pavle, 1926, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Bihau 20. 4. 1945.
71 DONJI L A P A C
158. Repac Stevana Rade, 1928, ak, S r bin. Poginuo prilikom upada Nijemaca na podruje Donjeg Lapca 1943. 159. Repac Stevana Rade, 1906, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Skoaju aprila 1945. 160. Repac ure Saja, 1901, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 161. Repac Milana Smilja, 1927, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 162. Repac Sime Soka, 1932, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 163. Repac Miloa Stevan, 1874, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 164. Repac Sime Stevo, 1909, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Drenovai aprila 1942. 165. Repac Mie Stoja, 1896, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom njemakog bombardiranja Cepau^e 1943. 166. Repac Petra Trivun, 1900, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 167. Smrzli Jove Marija, 1S80, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Nebljusima 1943. 168. Smrzli Jove Milica, 1874, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Malom Pirovitu oktobra 1943. 169. Smrzli Mile Petar, 1871, penzioner, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku 1941. 170. Skori Vuje Mika, 1879, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom bombardiranja Kamenskog od strane Nijemaca oktobra 1943. 171. Skori Petra Soka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Borievcu juna 1941. 172. Vladeti Vuje Danica, 1928, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 173. Vladeti Vuje Mira, 1937, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 174. Vladeti Ilije Vujo, 1892, seljak. S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 1,121
175. Vlatkovi Nikole Marica, 1905, seljanka, Srpkinja. Poginula u Klancu kod Kruga prilikom njemakog bombardiranja augusta 1943. 176. Vlatkovi Dane Milan, 1935, dijete, Srbin. Poginuo od njemake mine u Nebljusima 1945. 177. Vojnovi Steve Jovan, 1899, obuar, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 178. Vranje ure Dara, 1929, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 179. Vranje ura Mojo, 1872, seljak, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku (1941. 180. Vranje ure Stoja, 1904, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Selitu kod Nebljusa septembra 1944. 181. Zeli Save Mihajlo, 1912, radnik, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bihau, a ubile u Bosanskom Petrovcu juna 1941. ORAOVAC 1. Ajdukovi Luke Ana Crna, 1879, seljanka, Srpkinja. Poginula od n j e make artiljerije u Oraovcu 1944. 2. Ajdukovi Mile Maleta, 1894, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Zobeniinu gaju 12. 2. 1943. 3. Ajdukovi Gavre uro, 1879, seljak, Srbin. Strijeljali ga Talijani nakon zlostavljanja na Kuku 22. 6. 1942. 4. Ajdukovi Milana Gojko Gole, 1927, seljak, Srbin. Poginuo od naene bombe u Oraovcu jula 19431. 5. Ajdukovi Sime Jeka, 1883, seljanka, Srpkinja. Poginula bjeei pred neprijateljem kod Srba 1943. 6. Ajdukovi Gavre Rade, 1874, seljak, Srbin. Ranjen prilikom neprijateljskog napada na Oraovac i umro od posljedica 1942. 7. Bibi Boe Duan, 1930, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Vlaji uvali jula 1943. 8. Bosni Jovana Mika, 1897, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci na Bruvanjskoj previji marta 1943'. 9. Cvjetianin Vase Nikola, 1894. seljak, Srbin. Uhapsile ga ustae u Oraovcu i ubile u Jadovnu juna 1941.
10. uki Nikole Mara, 1899, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake granate u Oraovcu decembra 1944. 11. uki Davida Pavle, 1891, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci u Oraovcu 1943. 12. uki Ise Simo, 1886, seljak, Srbin. Poginuo od njemake granate u Oraovcu 1943. 13. uki Jandre Stevan, 1874, seljak, Srbin. Umro od posljedica etnikog zlostavljanja u Oraovcu u ljeto 1944. 14. uki Luke Vid, 1871, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Oraovcu 1943. 15. Kovaevi Ilije Jovo, ,1926, seljak, S r bin. Poginuo od njemake artiljerije u Oraovcu decembra 1943. 16. S t i j e l j a Save Jandrija, 1879, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Jadovnu 15. 7. 1941. 17. Savatovi Laze Rade, 1875, seljak, Srbin. Poginuo u Oraovcu od talijanskog bombardiranja u vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive 1943. 18. Savatovi Sime Sava, 1889, seljanka, Srpkinja. Zametena u snijegu na Kuku 1943. 19. Savatovi Davida Stevo, 1927, seljak, Srbin. Poginuo od naene bombe u Oraovcu 1943. 20. Vlai Dane Luka, 1873, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Donjem Lapcu marta 1944. 21. Zobenica Ilije Mile, 1899, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Zobeniinu gaju juna 1941. 22. Zobenica Jandre Mira, 1929, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u Oraovcu 1943. 23. Zobenica r. Ajdukovi Laze Sava Kosa, 1911, seljanka, Srpkinja. Zametena u snijegu na Kuku decembra 1943.
OPINA S R B
AJDEROVAC 1. Damjanovi Dane, 1882, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Ajderovcu 4. 1. 1944.
2. Jovani Pere Mirko, 1923, seljak, S r bin. Poginuo nesretnim sluajem od bombe u Ajderovcu 1941. 3. Raenovi Mile, 1889, seljak, Srbin Poginuo od nagazne mine u Suvaji 1944. BEGLUCI 1. ilas Ilije Dana, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Jezerskom koi Bosanske Krupe juna 1941. 2. ilas Ilije Duanka, 1936, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 3. ilas Petra Ilija, 1902, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 4. ilas Ilije Mara, 1930, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 5. ilas Ilije Milan, 1932, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 6. ilas Ilije Milica, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 7. ilas Ilije Nikola, 1940, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 8. ilas Luke Petar, 1881, seljak, S r bim. Ubile ga ustae u Krukovai kod Srba juna 1941. 9. ilas Steve Petar, 1890, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Krukovai 1941. 10. ilas Nikole Smiljana, 1908, Kunovac, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Jezerskom (Bosna) juna 1941. 11. Kovaevi Jovana Duan, 1940, dijete, Srbin. Poginuo prilikom napada na Begluke od neprijateljske artiljerije 1943. 12. Kovaevi Vuje Jovan, 1882, seljak, Srbin. Poginuo od neprijateljske artiljerije u Beglucima m a j a 1944. 13. Kovaevi Miloa Nikola, 1909', seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu iz Beograda kui i ubile augusta 1941. 14. Kovaevi Mile Sofija, 1894, seljanka, Srpkinja. Poginula od neprijateljske artiljerije u Beglucima 1944.
15. Kovaevi Jovana Uro, 1940, dijete, Srbin. Poginuo od neprijateljske artiljerije u Begulcima m a j a 1944. 16. Milju Pere Milka, 1924, seljanka, Srpkinja. Poginula nesretnim sluajem u Krkom Brdu marta 1944. 17. Pilipovi Obrada Janko, 1891, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bubnju, a ubile i bacile u jamu u Borievcu augusta 1941. 18. Pilipovi Save Marko, 1940', dijete, Srbin. Ubijen od ustaa u Beglucima januara 1943. 19. Pilipovi Nikole Mirko, 1918, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu iz Beograda kui i ubile jula 1941. 20. Pilipovi ura Vid, 1874, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Bubnju a ubile i bacile u jamu u Borievcu augusta 1941. 21. Raenovi Laze Aim, 1875, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Beglucima marta 1944. 22. Raenovi ure Danica Danka, 1927, seljanka, Srpkinja. Uhvatili je etnici u Beglucima, a ubili u Kupirovu 1944. 23. Raenovi Laze uro, 1900, seljak, Srbin. Uhvatili ga andari, a ubile ustae i bacile u jamu kod Trubara 1941. 24. Raenovi Stevana Lazar, 1894, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Beglucima 31. 10. 1944. 25. Raenovi Laze Marko, 1898, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Beglucima novembra 1944. 26. Raenovi Marka Marko, 1923, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Borievcu juna 1941. 27. Raenovi Milivoja Petar, 1940, dijete, Srbin. Umro od posljedica etnikog terora u Beglucima januara 1944. 28. Raenovi Laze Rade, 1917, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu iz Beograda kui i ubile 1941. 29. Rodi Mile Duan, 1931, dijete, S r bin. Poginuo od zaostale bombe u Krkom Brdu 1942. 30. Rodi Nikole Duan, 1928, ak, S r bin. Poginuo od zaostale bombe u Krkom Brdu 1942.
31. Rodi Duana Milan, 19118, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu iz Beograda kui i ubile 1941. 32. Rodi Jovana Soka, 1909, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom napada etnika na Krko Brdo novembra 1944. 33. Trbulin Mile Duanka, 1925, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica ranjavanja u Beglucima 1942. 34. Trbulin ure Radojka, 1932, dijete, Srpkinja. Ubili je u Beglucima septembra 1941. 35. Trbulin Stevana Sava, 1908, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu iz Beograda kui i ubile 1941. 36. Vein ure uro, 1940, dijete, Srbin. Poginuo prilikom napada na Krko Brdo od njemake artiljerije novembra 1944. 37. Vein Laze Ljubo, .1900, seljak, Srbin. Ubile ga ustae kod Begluka juna 1941. 38. Vein ukana Milorad, 1941, dijete, Srbin. Poginuo prilikom napada na Krko Brdo od njemake artiljerije 1944. 39. Vein Nikole Milo, 1900, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Srbu marta 1944. 40. Vein ukana Mirko, 1944, dijete, S r bin. Poginuo prilikom napada na Krko Brdo od njemake artiljerije 1944. 41. Vein Miloa Nikola, 1924, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Bubnju a ubile i bacile u jamu Borievac augusta 1941. 42. Vein ure Radivoj, 1940, dijete. Srbin. Poginuo od bombe u Krkom Brdu marta 1945. 43. Vein ure Sava, 193, dijete, Srbin. Poginuo od naene bombe u K r kom Brdu marta 1945. BROTNJA 1. Bogunovi Nikole Kata, 1909, seljanka, Srpkinja, Poginula od njemake artiljerije u Brotnji 3. 8. 1944.
2. Bogunovi Nikole Stana, 1904, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici u Brotnji 1944. 3. Dra Nikole Dragan, 1931, dijete, S r bin. Poginuo od zaostale neprijateljske mine u Brotnji 19. 12. 1944. 4. Dra . Ilija, 1902, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Brotnji 1944. 5. Dra Luke Jandrija, 1927, seljak, S r bin. Poginuo od nagazne mine u Brotnji 1945. 6. Dra Nikole Marko, 1940, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Brotnji 16. 5. 1943. 7. Dra Duje Mio, 1932, dijete, Srbin. Poginuo od njemake bombe u Brotnji 1944. 8. Drobac Todora Nikola, 1893, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu kod Borievca 5. 6. 1941. 9. Dubaji Mile David, 1930, dijete, S r bin. Ubili ga etnici u Brotnji 1944. 10. Dubaji Steve Dujan, 1896, seljak, Srbin. Poginuo od njemake artiljerije u Brotnji 13. 8. 1944. 11. Dubaji Davida Mile, 1902, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Brotnji 1944. 12. Dubaji Nikole Svetozar, 1908, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Brotnji 4. 4. 1944. 13. Ivezi* Nikole Anka, 1923, seljanka. Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. 14. Ivezi Boja, 1900, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji k r a j e m jula 1941. 15. Ivezi Boja, 1900, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. 16. Ivezi Jose Dane, 1878, seljak, Hrvat. Ubili ga proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. 17. Ivezi Ika, 1880, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotn j i krajem jula 1941.
* Ubistvo p o j e d i n a c a iz porodice Ivezi p r e d s t a v l j a specifian s l u a j k o j i se desio u prvim danima ustanka na ovom podruju. Uslijedilo je kao revolt na strahovita ustaka zvjerstva izvrena n a d nedunim srpskim narodom u okolnim selim (Suvaja, Osredci, Nebljusi. Meljinovac, B u b a n j i dr.), ali i zbog u e a u tim zloinima n e k o l i k o u s t a a iz zaseoka I v e z i i . O v o m e j e d o p r i n i j e l a i p r o e t n i k a p r o p a g a n d a k o j u su, o s l a n j a j u i s e n a t a l i j a n skog okupatora, irile u narodu etnike kolovoe Raenovi, Omikus, T o r b i c a i neki dragi.
18.
I vezi Ika, 1875, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnja krajem jula 1941.
19. Ivezi rod. Markovinovi Ika, 1910, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u umi Strabenjaa kiod Brotnje k r a j e m jula 1941.
20.
34. Puali Mile Milica Mika, Brezoren, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Donjoj Suvaji, a zatim zapalile u kui 1941. 35. Puali Petra Milan, 1900, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu kod Borievca 13. 6. 1941. 36. Puali Milana Sofija, 1893, seljanka, Srpkinja. Poginula od nagazne mine u Brotnji 12. 10. 1944. 37. Raenovi Mile Boo, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Brotnji 1. 7. 1941. 38. Raenovi Mile Danica, 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji 1. 7. 1941. 39. Raenovi Mile Jela, 1924, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji 1. 7. 1941. 40. Raenovi Mile Mara, 1934, dijete. Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji 1. 7. 1941. 41. Raenoivi Mile Mika, 1901, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji 1. 7. 1941. 42. Raenovi Mile Savka, 1936, dijete. Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji ,1, 7. 1941. DABANICA 1. S urla Petar, 1865, seljak, Srbin. Ranjen za vrijeme 4. neprij. ofenzive i umro u Dabanici februara 1943. DONJA S U V A J A 1. Alovanja J a n d r i j e Dmitar, 1915, voza, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 2. Alovanja J a n d r i j e Petar, 1918, radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 3. Bakot Nikole Marica, .19120, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 4. Buzdum Nikole Dane, 1864, seljak, Srbin. Ubijen ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 5. Buzdum Dragana uro, 1940, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
Ivezi Nikole Jelka, 1925, seljanka. Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. Ivezi ro. Vrani Kata, ro. u Borievcu, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. Ivezii ro. Jurii Kata, rod. u Bubnju, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941.
21.
22.
23. Ivezi Mile Lela, 1929, dijete, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. 24. Ivezi Jose Luka, 1880, seljak, Hrvat. Ubili ga proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941. 25. Ivezi Mara, 1913, seljanka, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u umi Strabenjaa kod Brotnje krajem jula 1941.
2(j,
Ivezi Mile Mara, 1927, dijete, Hrvatica. Ubili je proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941.
27. Ivezi Marko, 1875, seljak, Hrvat. Ubili ga proetniki elementi u Brotnji krajem jula 1941.
28.
Ivezi Dane Nikola Niko, 1914, seljak, Hrvat. Ubili ga proetniki elementi krajem jula 1941. Novakovi Petra Manda, 1884, seljanka. Srpkinja. Ubile je ustae u Brotnji 27. 7. 1941.
29
30, Puali Nikole Boko, 1938, dijete, S r bin. Poginuo od nagazne mine u Brotnji 12. 10. 1944. 31 Puali Milana Ilija, 1929, ak, Srbin. Poginuo od nagazne mine u Brotnji 12. 10. 1944.
32, Puali Petra Ilija, 1902, radnik, S r bin. Ubili ga Nijemci u Beogradu 18, 10. 1944. 33 Puali Dane Mio, 1930. dijete, S r bin. Poginuo od nagazne mine u Brotnji 1945.
6. Buzdum Jovana Nikola, 1864, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 7. ukovi Davida Anelka, 19!10, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 8. ukovi Dane Bosa, 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Donjoj Suvaji 1. 7. 1941. 9. ukovi ure Bosa, 1921, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 10. ukovi ure Boo, 1925, ak, S r bin, Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 11. ukovi Dragana Branko, 1938, dijete, Srbin. Spalile ga ustae u Suvaji 1941. 12. ukovi Duana Dragan, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 13. ukovi Mile Dragan, 1912, slubenik, Srbin. Radio u Splitu. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 14. ukovi Mile Dragan. 1905. slubenik, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 15. ukovi uraa Duan, 1905, seljak, Srbin. Spalile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 16. ukovi Dake uro, 1890, radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 17. ukovi ure Jelena Jelka, 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 18. ukovi Dragana Joco, 1935, apljina, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 19. ukovi Milana Joka, 1870, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 20. ukovi Dragana Jovo, 1933, apljina, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 21. ukovi ure Jovo, 1927, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 22. ukovi uraa Mara, 1926, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 23. ukovi Mile Mara, 1911, domaica, Srpkinja. Uhvatile je ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941.
24. ukovi ure Maa, 1891, Neteka, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 25. ukovi Dake Mile, 1883, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 26. ukovi ure Milka, 1929, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 27. ukovi Petra Milka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 28. ukovi Dragana Milorad, 1936, dijete, Srbin. Spalile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 29. ukovi Dragana Ranko, 1937, apljina, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 30. ukovi ure Zora, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 31. opi Sime Ana, 1883, domaica, Srpkinja. Strijeljale je ustae u Suvaji 1941. 32. opi Mile Bosiljka, 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 33. opi Boka Danica, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1, 7. 1941. 34. opi Boka Darinka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 35. opi Petra Duanka, 1915, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 36. opi Boka Gojko, 1925, ak, S r bin. Ubile ga ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 37. opi Pilipa Gojko, il925, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 38. opi Mile Jeka, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 39. opi Nikole Jeka, 1892, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 40. opi Boka Jelka, 1939, diiete. Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7'. 1941. 41. opi Petra Jovo, 1938, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
42. Copi Pilipa Luka, 1922, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 43. opi Miloa Mara, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 44. opi Miloa Marija, ica, Srpkinja. Ubile Suvaji 1. 7. 1941. 1890, domaje ustae u
60. opi Mika Zorka, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji' 1. 7. 1941. 61. akovi Jove Soka, 1928, Doljani, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 62. Deki Mile Dane, 1930, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u S u v a j i ' l . 7. 1941. 63. Deki Jovana Dara, 1927, ak, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1 7. 1941. 64. Deki Mile Dara, 1929, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7 1941. 65. Deki Ivana Dragica, 1922, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 66. Deki Mile Duan, 1937, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 67. Deki Miloa Mara-, 1923, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 68. Deki Miloa Mika, 1911, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 69. Deki J a n d r i j e Pera, 1919, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 70. Deki Mile Pera, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 71. Deki Jovana Saja, 1929, ak, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 72. Deki Miloa Saja, 1911, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 73. Deki Mile Spase, 1931, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 74. Deki Mile Soka, 1928, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 75. Deki Mile Vaso, 1933, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 76. Deki Mile Vida, 1929, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 77. Dubaji Petra Ana, 1912, Brotinja, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Brotinji 1. 7. 1941.
45. Copi Petra Milica, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 46. opi Marka Milka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 47. opi Vida Nedjeljko, 1924. seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Zagrebu 1941. 48. opi Miloa Nena, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 49. opi Soke Nikola Nikica, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 50. opi Vida Nikola, 1921, seljak, S r bin. Bacile ga ustae u jamu u Lapcu 1941. 51. opi Vida Pajo, 1914, seljak, S r bin. Strijeljali ga etnici u Suvaji 1942. 52. opi Laze Petar, 1914, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 53. opi Petra Savka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 54. opi Miloa Smilja, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 55. opi Rade Sofija, 1875, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 56. opi Nikole Soka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 57. opi Petra Soka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 58. opi Mile Tomo, 1869, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 59. Copi Mile Vid, 1876, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
78. Dubaji P a j e Boja, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 79. Dubaji Rade Boja, 1892, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 80. Dubaji Milana Dako, 1880, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 81. Dubaji Steve Dara, 1919, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 82. Dubaji Spase Dragan, 1936, dijete Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 83. Dubaji Davida uro, 1898, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 84. Dubaji J a n d r e uro, 1920, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 85. Dubaji ure Gajo, 1924, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 86. Dubaji ura Kojo, 1880. seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1 7. 1941. 87. Dubaji ure Marija, 1901, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 88. Dubaji Steve Mio, 1931, Srbin. Ubile ga ustae u 1941. dijete. Suvaji
96. uki Mile Jelka, 1925, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 97. uki Mile Milica, 1897, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 98. uki Mile Sofija, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 99. Jelaa Laze Marija, 1891, seljanka, Srpkinja. Strijeljale je ustae u Suvaji 1941. 100. Jelaa Davida Milo 1898, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 101. Jelaa D. Sofija, 1901, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 102. Jovani Pilipa Boja, 1923, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 103. Jovani Davida uran, 1911, seljak, Srlbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 104. Jovani Pilipa Mara, 1921, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 105. Jovani Steve Saja, 1888, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 106. Jovani Pilipa Stevo, 1923, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 107. Koi Petra Radia, 1907, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 108. Koi Rade Sava, 1934, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 109. Kea I l i j e Anelka, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 110. Kea Miloa Anka, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 111. Kea Steve Anka, 1934,, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artil j e r i j e u Suvaji 1944. 112. Kea Spase Borka, 1911, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 113. Kea Jove Bosa. 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
89. Dubaji Spase Mile, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 90. Dubaji Steve Nikica, 1937, dijete. Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 91. Dubaji Davida Nikola, 1921, seljak. Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 92. Dubaji Jove Pajo, 1939, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 93. Dubaji Steve Smilja, 1930, dijete. Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 94. Dubaji ure Zorka, 1929. dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 95. akovi Jovana Milka, 1903, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
114. Kea Miloa Basa, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 115. Kea Mane Boo, 1936, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 116. Kea Nikole Boo, 1910, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 117. Kea Petra Boo, 1919, pruni radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 118. Kea ure Dane, 1900. seljak. S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 119. Kea Mane Danica, 1924, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 120. Kea Miloa Danica, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 121. Kea Dragana Dara, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 122. Kea ure Dara, 1906, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 123. Kea Nikole Dara, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 124. Kea Boka Dragan, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 125. Kea Mane Dragan, 1936, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 126. Kea Steve Dragica, 1940. dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 127. Kea Manie Duanka, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 128. Kea Dragana Duko, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 129. Kea Milana Duko, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 130. Kea Milana Duka, 1901, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 131. Kea Mane Ilija, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
132. Kea Petra Ilija, 1896, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1 7 1941. 133. Kea Dmitra Jandrija, 1904, trgovac, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 134. Kea Save Jandrija, 1936, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 135. Kea Miloa J e j a , 1909, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 136. Kea Dane Jeka, 1913, seljanka. Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 137. Kea Petra J e k a 1921 seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 138. Kea Dmitra Jela, 1912, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 139. Kea Rade Joka, 1941, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 140. Kea Mane Jovo, 1938, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 141. Kea ure Manda, 1891, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 142. Kea Nikole Manda, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 143. Kea Nikole Manda, 1870, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 144. Kea Petra Mane, 1904, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 145. Kea J a n d r i j e Mara, 1940. dijete. Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 146. Kea Jovana Mara, 1934, dijete. Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 147. Kea Mane Mara, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 148. Kea Steve Mara, 1913, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 149. Kea Petra Marija, 1870, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
150. Kea Boka Milan, 1940, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 151. Kea Manie Milan, 1933, Srbin. Ubile ga ustae u 1941. dijete, Suvaji
169. Kea J a n d r i j e Sava, 1923, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 170. K e a Ilije Sava, 1870, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 171. Kea Boka Savka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 172. Kea Miloa Savo, 1940, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 173. Kea Laze Smilja, 1888, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 174. Kea Rade Smilja, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 175. Kea Duana Soka, 1941, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 176. Kea Jovana Soka, 1902, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 177. Kea Rade Soka, 1940, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 178. K e a Rade Spase, 1936, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 179. Kea Dragana Vaso, 1936, Srbin. Ubile ga ustae u 1941. dijete, Suvaji
152. Kea Ilije Milka, 1877, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 153. Kea Jovana Milka, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 154. Kea Miloa Milka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 155. Kea Ilije Milo, 1903, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 156. Kea Miloa Nedeljka, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 157. Kea Dragana Neda, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 158. Kea Laze Nikica, 1939, Srbin. Ubile ga ustae u 1941. dijete, Suvaji
159. Kea Manie Nikica, 1938, dijete, Srbin. Ubile ga ustae ui Suvaji 1941. 160. Kea R a j k a Nikola, 1934, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 161. Kea Ti,me Olga, 1910, domaica, Srpkinja. Strijeljale je ustae u Suvaji 1941. 162. Kea Duana Pajo, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 163. Kea Petra Persa, 1921, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 164. Kea Nikole Petar, 1881, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 165. Kea Rade Petar, 1938, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 166. Kea Jovana Rajka, 1905, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 167. Kea Duana Sava, 1926, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 168. Kea Dmitra Sava, 1905, trgovac Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
180. Kea R a j k a Vida, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 181. Kea Manie Vuka, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1941. 182. Kea Milana Zorka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 183. Kea Jovana arko, 1934, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1941. 184. Koi Dane Anelka, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 185. Koi P. Anelka, 1900, seljanka,, Srkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 186. Koi Ilije Borka, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 187. Koi Ilije Dane, 1914, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
188. Koi Mane Dane, 1937, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 189. Koi Time Dragan, 1900, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 190. Koi ure Duan, 1927, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 191. Koi Mane Duanka, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 192. Koi ure Duanka, 1930, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 193. Koi Mane Ljuba, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 194. Koi Dane Milan, 1938, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 195. Koi Steve Mile, 1929, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 196. Koi Dane Milica, 1937, dijete, S r p kinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 197. Koi Mane Milica, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 198. Koi Steve Milica, 1898, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 199. Koi Dane Nena, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 200. Koi Mane Nena, 1931, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 201. Koi Petra Rade, 1900, pruni radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 202. Koi Save Sava, 1898, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 203. Koi Dame Savka, 1936, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 204. Koi Ilije Stevo, 1899, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 205. Koi Mane Zorka, 1936, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
206. Kovaevi Miloa Ilija, 1877, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i spalile Suvaji 1. 7. 1941. 207. Kovaevi Stevana Ilija, 1904, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 208. Kovaevi Pilipa Jovanka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 209. Kovaevi Gavre Milica, 1874, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 210. Kovaevi Mirka Pejo, 1940, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1 7. 1941. 211. Kuki ukana Dane, 1907, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 212. Kuki ukana Danica, 1911, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 213. Kuki Petra Dragan, 1932, dijete, Srbin. Ubile ga ustae i spalile u Suvaji 1. 7. 1941. 214. Kuki Gavre ukan, 1881, seljak, Srbin. Spalile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 215. Kuki Petra Jovo, 1933, dijete, S r bin. Spalile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 216. Kuki Dake Kata, 1891, seljanka, Srpkinja. Spalile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 217. Kuki Ilije Milan, 1928, dijete, S r bin. Spalile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 218. Kuki Dane Nikola, 1940, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 219. Kuki Petra Smiljana, 1898, seljanka, Srpkinja. Zaklale je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 220. Lavrnja Spase Dragan, 1928, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 221. Lavrnja Steve Ljubica, 1917, Pritoka (BiH), seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 222. Lavrnja Spase, 1909, svetenik, S r bin. Ubile ga ustae u D. Lapcu, a zatim bacili u jamu na Kuku 22. 6. 1941. 223 Lavrnja Spase Savka, 1941, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
224. Malbaa Sime Deva, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 225. Puaa Avrama Dara, 1915, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 226. Public P e t r a Mika, 1880, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 227. Raenovi Mile Danica, 1932, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 228. Raenovi Mile Jela, 1923, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 229. Raenovi Mile Milka, 1901, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 230. Raenovi Mile Nikica, 1936, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 231. Raenovi Mile Savka, 1934, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 232. Raenovi Mile Spase, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 223. Raenovi Mile Smilja, 1938, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 234. Stojanovi Jovana Danica, 1924, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 235. Vjetica P a j e Grozda, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 236. Vjetica Dane Manda, 1881, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 237. Vjetica P a j e Marija, 1937, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 238. Vjetica Gavre Mio, 1870. seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 239. Vjetica Mie Mirko, 1914, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 240. Vjetica Mie Pajo, 1912, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 241. Vjetica Jove Soka, 1909, Zaklopac, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941.
242. Zaklan Petra Dmitar, 1900, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 243. Zuti Jovana J a n j a , 1881, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 244. Zuti Petra J a n j a , 1908, domaica, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 245. Zuti Duana Milena, 1933, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. 246. Zuti Duana Soka, 1935, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji 1. 7. 1941. DONJI TIKOVAC DRENOVAC 1. Babi Stevana Duan, 1938, dijete. Srbin. Nestao za vrijeme bjeanja pred neprijateljem 1943. 4. Babi Vuje Nikola, seljak, Ubili ga etnici kod Babi (Tikovac) 1943. Srbin. jezera
3. Babi Pere Milo, 1935, dijete, S r bin. Ubili ga etnici kod Vagana 1943. 4. Baibi Vuje Nikola, seljak, Srbin. Ubili ga etnici kod Babi jezera (Tikovac) 1943. 5. Babi Pere Zorka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubili je etnici u Vaganu 1943. 6. Bursa Luke Bio, 1906, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i odvele u Knin gdje je ubijen. 7. Bursa S t j e l e Dane, 1881, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu. 8. Bursa Mile Dragan, 1925, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu. 9. Bursa Sime Glio, 1907, andar, S r bin. Ubile ga ustae u Tikovcu 1941. 10. Bursa Stjele Mile, 1901, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu. 11. Bursa Stevan, 1882, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu. 12. Bursa Luke Vlade, 1907, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu.
13. Grubor Laze Ilija, seljak, Srbin. Uhvatili ga etnici u Tikovcu 1943. i odveli u Strmi cu gdje su ga ivog ispekli iste godine. 14. Grubor Nikole Joka, 1884, Donja Suvaja, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici u Vaganu 1943. 15. Grubor Nikole Nikica, 1929, dijete, Srbin. Poginuo od talijanskog bornbardovanja u Tikovcu 1942. 16. Grubor Glie Stevo, 1891, seljak, S r bin. Uhvatile ga ustae u Tikovcu 1941. i ubile u Kninu. 17. Grubor Laze Vujo, 1885, seljak, S r bin. Ubilii ga etnci kod Vagana 1943. 18. J a r i Milana Marko, 1927, seljak, S r bin. Ubili ga Nijemci u Drenovcu 1943. 19. Kenjalo Boe Krsto, 1908, radio u avijaciji, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Beogradu i sproveli u logor na Banjici. Strijeljali u Jajincijma 1943. 20. Kenjalo Boe Vasilj, 1902, radnik, Srbin. Ubili ga etnici u Drenovcu 1943. 21. Sevo J a n k a Duan, 1911, radnik, S r bin. Ubili ga balisti u Trepi 1941. 22. Sevo Petra Sava, 1871, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Drenovcu 15. 6. 1941. DONJI S R B 1. Damjanovi Mile uro, 1925, seljak, Srbin. Zaklale ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 2. Desnica Isaila David, 1883, seljak, Srbin. Zaklale ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 3. Desnica Davida Dragan, 1932, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 4. Desnica Davida Duan, 1922, seljak, Srbin. Zaklale ga ustae u Krukovai 1. 7. 1941. 5. Desnica Mile Mika, 1892, seljanka. Srpkinja. Zaklale je ustae u Krukovai 1. 7. 1941. 6. Gajica Mile Jelka, 1907, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Srbu 1. 7. 1941. 7. Grbi ura Branko, 1922, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Srbu 1. 7. 1941.
8. Grbi J o v e Milan B j e l j a , 1900, andar, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 9. Iitovi Milan, 1897, andarmerajski narednik, Srbin. Ubile ga ustae na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 10. Kea J a n d r i j e Ilija, 1902, trgovac, Srbin. Zaklale ga ustae i bacile u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 11. Kalini Mile Simo, 1902, oficir, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku kod Donjeg Lapca juna 1941. 12. Kalini Mile Sava, 1903, Uhvatili ga Nijemci i sproveli u logor u Njemaku gdje je poginuo 1945. 13. Mileusni Jakova Vujo, 1873, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Krukovai kod Srba 1943. 14. Oegovi Sime uro Drago, 1912, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 15. Oegovi Mile Stevan, 1923, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 16. Poua Laze Mia, 1910, zanatlija, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku kod Donjeg Lapca koncem juna 1941. 17. Raenovi Ilije Milka, 1891, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Krukovai 1. 7. 1941. 18. Raenovi Mile Nikola, 1893, radnik, Srbin. Zaklale ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 19. Raenovi Marka Petar, 1896, seljak. Srbin. Zaklale ga ustae u Srbu 1. 7. 1941. 20. Raenovi J o v e Soka, 1898, seljanka. Srpkinja. Zaklale je ustae u Srbu 1. 7. 1941. 21. R a j a k Mile Stevo, 1896, penzioner, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca krajem juna 1941. 22. Rastovi Peri A. Mika, 1893, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Krukovai 1. 7. 1941. 23 Rastovi A. Saja, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Krukovai 1. 7. i941. 24 Rastovi Dmitra Stevo, 1897. seljak, Srbin. Strijeljale ga ustae u Srbu 17, 7. 1941.
25. Trbulin Davida uro, 1899, seljak. Srbin. Ubile ga ustae u Srbu 1941. 26. Trbulin ure Milan, 1922, radnik. Srbin. Poginuo prilikom neprijateljskog bombardiranja S r b a augusta 1941. 27. Ugrica Steve Duan, 1915, podoficir, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 28. Vojvodi Spase Milan, 1897, pekar, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 29. Zeelj Ilije Pero, 1897, kroja, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. DUGOPOLJE 1. Rodi Save Milan, 1922, radnik, S r bin. Uhapsili ga orunici i predali ustaama koje su ga ubile i bacile u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca 15. 5. 1941. 2. Tankosi Mile Stana, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla od posljedica muen j a u Dugopolju 1942. GORNJA S U V A J A 1. Duki Mile Branko, 1935, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Gornjoj Suvaji 26. 7. 1944. 2. Duki Stevana Mane, 1887, andar, Srbin. Ubile ga ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 3. Duki Ilije Stevo, 1925, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Borievcu 1941. 4. Duki Ilije Sovija, 1881, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 5. uki Mile Duan, 1920, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku kod Lapca 15. 7. 1941. 6. Copi Jandre Mile, 1888, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 7. Copi Mile Mirko, 1928, dijete, S r bin. Ubile ga ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941. 8. opi Soka, 1920, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u D. Suvaji 1. 7. 1941.
9. Kea Dane Smilja, 1928, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u G. Suvaji maja 1944. 10. Krtini Ilije Boo, 1933, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Gornjoj Suvaji 1945. 11. Medi I l i j e Anka, 1937, dijete, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije u G. Suvaji maja 1944. 12. Medi Dane Rade, 1865, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku kod Donjeg Lapca 15. 7. 1941. 13. Veki Mile uro, 1898, seljak, S r bin. Ubile ga ustae na Kuku kod Donjeg Lapca 15. 7. 1941. 14. Zuti Nikole Milica, 1880, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Suvaji jula 1941. GORNJI S R B 1. Bokan Dane Gojko, 1930, dijete, S r bin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Gornjeg Srba 20. 3. 1942. 2. Damjanovi Duke Marko, 1877, seljak, Srbin. Ubili ga Talijani u G. Srbu marta 1942. 3. Damjanovi Sime Mile, 1875, seljak, Srbin. Ubili ga Talijani u G. Srbu 27. 3. 1942. 4. Damjanovi Pere Simo, 1876, penzioner, Srbin. Ubili ga Talijani u G. Srbu marta 1942. 5. Damjanovi Mile Stojan, 1877, seljak, Srbin. S t r i j e l j a l i ga Talijani u Srbu 27. 3. 1942. 6. Desnica Rade, 1865, seljak, Srbin. Ubili ga Talijani u Srbu marta 1942. 7. Grubor r. P r i j i Soka, 1902, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom talijanskog bombardiranja Gornjeg S r ba augusta 1942. 8. Mandi Boja, 1876, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Talijani u G. Srbu 27. 3. 1942. 9. Milju Luke Dane, 1875, penzioner, Srbin. Ubile ga ustae u Bosanskim Osredcima 28. 7. 1941. 10. Priji Ilije Dane, 1882, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Srbu juna 1941. 11. Priji Marka Ilija, 1874, seljak, S r bin. Ubili ga Talijani u Srbu i spalili u sjeniku 27. 3. 1942.
12. Priji Vasilija Smiljana, 1890, seljanka, Srpkinja. Ubili je etnici kod Srba 29. 4. 1944. 13. Raenovi Stojana ore, 1878, seljak, Srbin. Ubili ga Talijani u G. Srbu 27. 3. 1942. 14. Raenovi Dmitra Simo, 1873, seljak, Srbin. Zaklali ga Talijani u Srbu 27. 3. 1942. 15. Raenovi Duje Vasilj, 1892, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Srbu 9. 9. 1944. 16. Rastovi Mile Milo, 1878, seljak, S r bin. Zaklali ga Talijani u Srbu 27. 3. 1942. 17. Rauo Nikole Duanka, 1926, seljanka, Srpkinja. Silovali je Talijani i od posljedica umrla u Srbu aprila 1942. KUNOVAC 1. Batinica Mile Dane, 1894, penzioner, Srbin. Uhvatile ga ustae u Kunovcu 6. 6. 1941. i poslije muenja ubile u Srbu 17. 6. 1941. 2. Damjanovi Jovana Ana, 1930, dijete, Srpkinja. Poginula prilikom talijanskog bombardiranja Kunovca marta 1942. 3. Damjanovi Petra Bosiljka, 1928, dijete, Srpkinja. Poginula prilikom talijanskog bombardiranja Kunovca 6. 3. 1942. 4. Damjanovi Nikole Gojko, 1936, dijete, Srbin. Ubili ga etnici u Kunovcu novembra 1943. 5. Damjanovi ukana Jovo, 1924, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Kunovca 6. 3. 1942. 6. Damjanovi ukana Jovo, 1931, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale avionske bombe u Kunovcu 24. 5. 1944. 7. Damjanovi Stevana Mile, 1926, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Kunovca 6. 3. 1942. 8. Desnica Jovana Radovan, 1927, seljak, Srbin. Ranili ga Nijemci i legionari i od zadobivenih rana umro u Kunovcu 24. 5. 1944.
72 DONJI L A P A C
KUPIROVO 1. Brki Steve Mirko, 1943, dijete, S r bin. Umro od upale plua u Osredcima 15. 12. 1943. 2. Cvjetan Ilije Sava, 1906, seljak, S r bin. Ubili ga Talijani kod Srba 22. 3. 1942. 3. Cali Todora Dane, 1876, seljak, Srbin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3 1943. 4. Cali Petra Gavro, 1877, seljak, S r bin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1942. 5. Grubjei ure Jovo, 1934, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Jasenovcu 1941. 6. Grubjei Mie Rade, 1924, ak, S r bin. Umro u logoru u Beogradu 1943. 7. Grubjei M. Stevo, 1879, seljak. S r bin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1942. 8. Grubjei S. Vasilj, 1870, seljak, S r bin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1942. 9. Mikovi Gaje Dragan, 1939, dijete, Srbin. Umro od upale plua u Kupirovu 9. 11. 1942. 10. Mikovi Mile Nikola, 1887, radnik, Srbin. Umro od upale plua u Kupirovu 7. 3. 1942. 11. Mikovi Dane Soka, 1943, dijete, Srpkinja. Umrla od posljedica prehlade u Kupirovu 13. 7. 1943. 12. Sai Steve Boo, 1935, dijete, S r bin. Poginuo od njemake nagazne mine kod Kupirova 1944. 13. Sai Vasilija Nikola, 1902, seljak, Srbin. Ubili ga etnici u Kupirovu poetkom 1944. 14. Sai Jovo. Verota, 1893, radnik, Srbin. Ubili ga etnici u Kupirovu 1944. 15. Sai P. Milkan, 1879, seljak, Srbin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1942. 16. Sai Vasilija Smilja, 1879, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Kupirovu 24. 11. 1943.
1137
17. Sijan Mile Boo, 1941, dijete, Srbin. Umro od upale plua u Kupirovu 13. 5. 1943. 18. Sijan Steve Glio, 1866, zidar, Srbin. Strijeljali ga Talijani u Potkraju 22. 3. 1942. 19. Sijan Ilije Jandre, 1870, seljak, S r bin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1942. 20. Sijan Steve Jovo, 1939, dijete, Srbin. Ubile ga ustae u Potkraju 1941. 21. Sijan Steve Jovo, 1934, dijete, Srbin. Poginuo za vrijeme neprijateljskog bombardiranja P o t k r a j a 1944. 22. Sijan Ilije Nikola, 1876, kroja, S r bin. Poginuo za vrijeme nadiranja Talijana i etnika prema Srbu 25. 3. 1943. LICKA KALDRMA 1. Bursa Petra Branko, 1937, dijete, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Like Kaldrme 1943. 2. Bursa Mie Gojko, 1926, seljak, S r bin. Poginuo prilikoom njemakog bombardiranja Srba novembra 1944. 3. Bursa Save Jovo, 1902, seljak, S r bin. Zaklale ga ustae u zatvoru u Kninu juna 1941. 4. Bursa Trivuna Milka, 1926, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom talijanskog bombardiranja Like Kaldr5. Bursa Save Petar, 1896, seljak, S r me 1943. bin. Zaklale ga ustae u Kninu juna 1941. 6. Bursa Pavla Trifun, Trio, 1889, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Like Kaldrme januara 1943. 7. Zori Marka Dragica, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Zavlai 1941. 8. Zori ura Duan, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Zavlai 1941. 9. Zori ure Duan, 1928, dijete, Srbin. Ubile ga ustae kod D. Lapca novembra 1941. 10. Zori Milana Nikola, 1922, seljak, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u jamu na Kuku 25. 6. 1941.
NETEKA 1. Ddmi Nikole uro, 1921, seljak, S r bin. Bacile ga ustae ivog u jamu na Kuku iznad Donjeg Lapca juna 1941. 2. Ivanevi Petra Stevo, 1925, Srbin. Poginuo prilikom bombardiranja Neteke 1944. 3. Jovani J o v e edo, 1941, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Neteci marta 1945. 4. Jovani Sime uro, 1874, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u j a mu u B u b n j u juna 1941. 5. L a j i Riste uro, 1862, seljak, S r bin. Ubili ga Talijani u Neteci marta 1942. 6. Medi Dane David, 1880, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Bubnju 1941. 7. Oegovi Marka Dane, 1878, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Neteci 1941. 8. P i l j a Petar, 1892, seljak, Srbin. B a cile ga ustae u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca juna 1941. 9. Raenovi ure Duan, 1936, dijete. Srbin. Poginuo od naene bombe u Neteci marta 1945. 10. Rastovi ure uro, 1896, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja Neteke 1942. 11. Vojvodi ura uro, 1902, slubenik, Srbin. Ubile ga ustae na Kuku kod Donjeg Lapca juna 1941. 12. Vojvodi Riste Ilija, 1903, trgovac, Srbin. Bacile ga ustae u jamu na Kuku kod Donjeg Lapca 26. 6. 1941. 13. Vojvodi Aima Jandrija, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Neteci 10. 4. 1944. 14. Vojvodi Mojsije, 1870, seljak, S r bin. Poginuoo prilikom talijanskog bombardiranja Neteke 1942. OSREDCI 1. Bokan Jovana Boja, 1898, seljanka. Srpkinja. Bacile je ustae ivu u zapaljenu kuu u Osredcima 2. 7. 1941. 2. Bokan J a n d r i j e Srbin. Ranili ga Doljanima aprila varu gdje su ga 1944. Boo, 1911, seljak. Nijemci i etnici u 1944, lijeen u Drubili Nijemci 25. 5.
3. Bokan Pavla Danilo, 1868, radnik, Srbin. Ubile ga ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 4. Bokan Stevana Jovan, ejtan, 1898, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Doljanima aprila 1944, 5. Bokan Vasilja Mika, 1913, seljanka, Srpkinja. Bacile je ustae ivu u zapaljenu kuu u Osredcima 2. 7. 1941. 6. Bokan Stanka Mile, Mian, 1896, radnik, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Osredcima 21. 9. 1944. 7. Bokan Milka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Osredcima 10. 2. 1944. 8. Bokan Jovana Milka, 1939, dijete, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 9. Bokan Mile Petar, 1915, radnik, S r bin. Uhvatile ga ustae na putu kui izmeu Beograda i Novske te ubile u Jasenovcu 1941. 10. Bokan Danila Rade, 1915, radnik, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu kui izmeu Beograda i Novske te ubile u Jasenovcu 1941. 11. Bokan Laze Stana, 1874, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 12. Bokan Jovana Vida, 1939, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Osredcima 21. 9. 1944. 13. Cirilov Andrej, oko 1890, poslovoa na Unskoj pruzi, Rus. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima 1944. 14. Damjanovi Ilije uro, 1891, radnik, Srbin. Zaklale ga ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 15. Damjanoovi Ilije ura, Ljudia, 1873, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i spalile u kolibi u Devia gaju kod S r b a 2. 7. 1941. 16. Damjanovi ura Nikola, 1919, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 17. Grbi Miloa Avram Maksim, I860, seljak, Srbin. Ubili ga Nijemci u Osredcima 25. 5. 1944. 18. Grbi Milana Duan, 1922, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2, 7. 1941. 19. Grbi Rade Vojin, ukan, 1911, radnik, Srbin. Nestao za vrijeme njemakog bombardiranja Beograda 6. 4. 1941.
20. Grbi Ilije Ilija, 1901, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 21. Grbi Petra Jovan, 1911, zidar, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 22. Grbi Nikole Jovanka, 1908, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Dugopolju 25. 5. 1944. 23. Grbi Sime Rade, 1872, seljak, S r bin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 24. Grbi Ilije Simo, 1930, dijete, Srbin. Poginuo od nagazne mine na Meeaku izmeu Srba i Osreaka decembra 1944. 25. Grbi Sime Vlado, 1920, seljak, S r bin. Spalili ga Nijemci i etnici u Osredcima 25. 5. 1944. 26. Kenjalo Jovana Mile, 1878, seljak, Srbin. Poslije svirepog muenja ivog ga spalili Nijemci i etnici u Osredcima aprila 1944. 27. Novakovi Marka Ilija, 1872, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 28. Pavkovi Mile Borka, 1932, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci u Osredcima januara 1944. 29. Pavkovi Mile Boro, 1937, dijete. S r bin. Ubili ga Nijemci u Osredcima 10. 2. 1944. 30. Pavkovi ure Bosa, 1914, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 31. Pavkovi Jovana Dane, 1911, radnik, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 32. Pavkovi Save Danilo, Dane, 1914, radnik, Srbin. Strijeljali ga Nijemci kraj Beograda 1943. ili 1944. 33. Pavkovi Duana Duan, 1940, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima januara 1944. 34. Pavkovi Jovana Duan, 1917, seljak. Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 35. Pavkovi Mile Duan, 1936, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 36. Pavkovi ura Gavro, Miljan, 1887, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944.
37. Pavkovi Mile Gojko, 1935, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 38. Pavkovi Save Ilija, 1933, dijete, S r bin. Utopio se u rijeci Sredici kod Srba jeseni 1944. 39. Pavkovi Danila Jovan, 1871, seljak, Srbin. Ubile ga ustae i bacile u provaliju Kaetine 2. 7. 1941. 40. Pavkovi Vuena Jovo, 1882, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 41. Pavkovi Mile Jovo, 1934, dijete, Srbin. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 42. Pavkovi Save Ljuba, 1912, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 43. Pavkovi Mie Ljubica, 1912, seljanka, Srpkinja. Nakon muenja strijeljali je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 44. Pavkovi Duana Mara, 1938, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 45. Pavkovi Duana Mika, 1939, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 46. Pavkovi Moe Milka, Mika, 1912, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Osredcima 28. 5. 1944. 47. Pavkovi Stevana Mika, 1889, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 48. Pavkovi ura Mile, 1865, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima januara 1944. 49. Pavkovi Gavre Miljan, 1883, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima januara 1944. 50. Pavkovi Riste Pajo, 1877, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 51. Pavkovi Nikole Petar, Pepo, 1916, loa na eljeznici, Srbin. Strijeljali ga Nijemci u Kraljevu 1941. 52. Pavkovi Duana Rajko, 1938, dijete, Srbin. Poginuo od njemake artiljerije u selu Hrnjadi kod Trubara maja 1944. 53. Pavkovi Duana Rajko, 1936, dijete. Ubili ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944.
54. Pavkovi S a v a (ena Paje), 1878, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 55. Pavkovi Sime Sava, 1880, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 56. Pavkovi Smiljana, 1886, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 57. Pavkovi Mile Smiljana, 1933, dijete, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 10. 2. 1944. 58. Pavkovi Stevana Stana, 1890, seljanka, Srpkinja. Strijeljali je Nijemci u Osredcima 28. 5. 1944. 59. Pavkovi Stevana Stevan, Mea, 1872, seljak, Srbin. Bacile ga ustae ivog u zapaljenu kuu u Osredcima 2. 7. 1941. 60. Peji Petra Aim, 1893, radnik, S r bin. Ubili ga Nijemci u Osredcima aprila 1944. 61. Peji Sime Branko, 1925, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 62. Peji ura Mile, Mian, 1855, seljak, Srbin. Poginuo prilikom talijanskog bombardiranja u Osredcima augusta 1942. 63. Peji Mile Risto, 1929, dijete, Srbin. Poginuo od zaostale mine kod Osredaka 1944. 64. Peji Nikole Smiljana, 1893, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 65. P e j i Pavla Sovija, Soa, 1872, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Osredcima 25. 5. 1944. 66. Peji Petra Stana, 1882, seljanka, Srpkinja. Ubili je Nijemci i etnici u Dolinici kod Osredaka 25. 5. 1944. 67. Romi Proke Momilo, 1907, radnik, Srbin. Uhvatile ga ustae 1942. u Kninu i ubile u Jasenovcu 1944. 68. Starevi Sime Milan, 1892, seljak, Srbin. Uhvatili ga Nijemci u Osredcima i ubili izmeu S r b a i Bihaa 1944. 69. Starevi Milana Mile, 1926, dijete, Srbin. Uhvatile ga ustae na putu kui izmeu Beograda i Novske, a ubile u Jasenovcu 1941. 70. Zori Nikole Boja, 1871, seljanka, Srpkinja. Ubile je ustae u Osredcima 3. 7. 1941.
71. Zorii Me Dragan, 1926, dijete radnik, Srbin. Poginuo prilikom njemakog bombardiranja u Beogradu 6. 4. 1941. 72. Zori Nikole Jovan, Tola, 1876, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Osredcima 2. 7. 1941. 73. Zori Obrada Luka, 1877, seljak, S r bin. Ubile ga ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 74. Zori Petra Milan, 1924, radnik, S r bin. Uhvatile ga ustae na putu kui izmeu Beograda i Novske, a ubile u Jasenovcu 1941. 75. Zori Nikole Mile, 1904, seljak, S r bin. Umro u Osredcima od posljedica ustakog muenja juna 1943. 76. Zori Jovana Nikola, 1873, seljak, Srbin. Ubile ga ustae u Osredcima 3. 7. 1941. 77. Zori Mile Nikola, 1895, seljak, S r bin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima m a j a 1944. 78. Zori J a n d r i j e Petar, Resan, 1888, seljak, Srbin. Strijeljali ga Nijemci i etnici u Osredcima aprila 1944. 79. Zori Gavre (Gapara) Rade, 1913, radnik, Srbin. Nestao za vrijeme bombardiranja u Beogradu 6. 4. 1941. 80. Zori Luke Stevo, 1899, slubenik, Srbin. Strijeljali ga Maari u Subotici aprila 1941.
ZAKLOPAC 1. Kandar ure Uro, 1934, dijete, S r bin. Poginuo od naene bombe u Zaklopcu m a j a 1944. 2. Medi Spasenija Dane, 1885, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Srbu 5. 6. 1941. i nakon dva dana zaklale na Kuku kod Donjeg Lapca. 3. Medi ura Jovanka, 1917, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljerije prilikom napada na Zaklopac 4. 11. 1944. 4. Medi M. Mara, 1909, seljanka, Srpkinja. Poginula od njemake artiljer i j e u Zaklopcu 28. 8. 1944. 5. Medi Aima Sava, 1893, seljanka, Srpkinja. Poginula od talijanske artiljerije u Zaklopcu 1. 2. 1943. 6. Medi Ilije S a j a , 1932, dijete, Srpkinja. Poginula od talijanske artiljerije u Zaklopcu 1. 2. 1943. 7. Mudrini Rade Milo, 1931, dijete, Srbin. Lijeen u bolnici este divizije s kojom se povukao u Bosnu 1944. gdje je i poginuo. 8. Mudrini Miloa Rade, 1884, seljak, Srbin. Uhvatile ga ustae u Srbu 5. 6. 1941. nakon dva dana zaklale na Kuku kod Donjeg Lapca. 9. Vujin Gavre Mara, 1907, seljanka, Srpkinja. Poginula prilikom napada njemake artiljerije na Zaklopac 1944.
OPINA BIROVA C A
DONJI
LAPAC
15. Mrda Tome Milica, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai marta 1945. 16. Mrda J o v e Milica Seka, 1925, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai juna 1943. 17. Mrda J o v e Nikola, 1885, seljak, S r bin. Umro u Birovai aprila 1943. 18. Obradovi Steve Jela, 1937, dijete. Srpkinja. Umrla u Birovai jula 1944. 19. Obradovi Rade Jovo, 1885, seljak. Srbin. Umro u Birovai 1943. 20. Obradovi ure Mileva, 1913, Korita, seljanka, Srpkinja. Umrla u B i rovai 1943. 21. Opai ure B o j a , 1929, ak, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 22. Opai Milana Koviljka, 1936, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 23. Opai J o v e Milica, 1904, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 24. Opai P a j e Rade, 1899, seljak, S r bin. Umro u Birovai 1943. 25. Opai Jove Soka, 1936, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 26. Opai P a j e Stevo, 1901, seljak, S r bin. Umro u Birovai u proljee 1943. 27. Tima Jovana uro, 1903, seljak, S r bin. Umro u Birovai 5. 3. 1943. 28. Tima . Milica, 1904, Frkai, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai 10. 3. 1943. 29. Uzelac Dane Branko, 1898, Biha, lugar u penziji, Srbin. Izbjegao u B i rovau gdje je umro 1943.
1. Blanua ura Nea, 1935, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 2. Burmudija Luke Marija, 1896, Gajine, seljanka, Srpkinja. Umrla u B i rovai jula 1943. 3. Burmudija Rade Marija, 1934, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai marta 1943. 4. Burmudija Ilije Smilja, 1933, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 5. Burmudija Tome Stana, 1897, Gajine, seljanka, Srpkinja. Umrla u B i rovai 1943. 6. Deli Milica, 1876, seljanka, Srpkin j a . Umrla u Birovai marta 1943. 7. Deli Ilije Milka, Srpkinja. Umrla u 1943. 1925, seljanka, Birovai marta
8. Dragievi Sime Ankica, 1935, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 9. Dragievi Vida Duka, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 10. Dragievi J o v e Soka, 1872, Mazin, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai u proljee 1943. 11. Kosanovi Ilije Sofija, 1926, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai u proljee 1943. 12. L j i l j a k Steve Mara, 1912, seljanka, Srpkinja. Umrla u Birovai 1943. 13. Ljiljaik Steve Smilja, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Birovai jula 1943. 14. Mrda Rade I l i j a Ilica, 1890, seljak, Srbin. Umro u Birovai 28. 2. 1943.
BREZOVAC 1. Babi Koje Marija, 1928, seljanka, Srpkinja, Umrla u Brezovcu maja 1943. 2. Babi Dmitra Milo, 1873, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu marta 1943. 3. Medi Milana Duka, 1917, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brezovcu aprila 1943. 4. Medi Ilije Jeka, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brezovcu jula 1943. 5. Medi Laze Jovan, 1864, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu maja 1943. 6. Medi Stevana Lazo, 1879, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu 12. 3. 1943. 7. Medi Tome Rade, 1874, seljak, Srbim. Umro u Brezovcu augusta 1944. 8. Medi ure Smilja, 1909, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brezovcu marta 1944. 9. Medi Jove Sofija, 1907, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brezovcu marta 1943. 10. Piplica Filipa Milica, 1880. seljanka, Srpkinja. Umrla u Brezovcu aprila 1943. 11. Skori Luke Dane, 1867, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu 1943. 12. Skori Rade Dane, 1842, dijete, Srbin. Umro u Brezovcu aprila 1943. 13. Skori Rade Dane, 1878, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu marta 1945. 14. Skori Tome Jovo, 1883, seljak, Srbin. Umro u Brezovcu marta 1943. BUEVI 1. Aneli Novak Mile, 1882, penzioner, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 2. Bibi Sava, 1893, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 3. ojanovi Vida Boo Boko, 1893, radnik, Srbin. Umro u Bueviu 26. 4. 1943. 4. ojanovi Mara, 1898, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 17. 4. 1943. 5. Dakula Nikola, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 6. ilas Miika, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 7. ilas Mile Zorka, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943.
Srbin.
9. Gluica Dmitra, 1882, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 10. Gluica Jovana Deva, 1875, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 11. Gluica Gliana ukan, 1882, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 12. Gluica Koje uro, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 13. Gluica Mia, 1900, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 14. Gluica Nikole Milka, 1881, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 15. Gluica Vuje Milka, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 16. Gluica Maka, 1885, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 17. Gluica Jove Nikola, 1880, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 18. Gluica Perka, 1913, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 19. Gluica Ljubomira Perka, 1942. dijete, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 20. Gluica Todor, 1882, seljak, Umro u Bueviu 1943. Srbin.
21. Gogi Jelica, 1879, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 22. Gogi Stanka Mia, 1902, radnik, Srbin. Umro u Bueviu 11. 3. 1945. 23. Gogi Stana, 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 24. Grbi Janja, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 25. Karanovi Dragan, 1902, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 26. Karanovi Mile, 1909, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 27. Krtini Koje Milo, 1890, seljak. Srbin. Umro u Bueviu 15. 6. 1943. 28. Kuga Steve Ana, 1904, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 29. Kuga Petra Dragan, 1902, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 30. Kuga Jeka, 1875, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 31. Kuga Petar, 1881, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 32. Liljak Miieta Boo, 1880, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943.
1144
1145
33. Liljak Boe Mia, 1905, seljak, S r bin. Umro u Bueviu 1943. 34. Liljak Laze Milan, 1881, seljaik, S r bim. Umro u Bueviu 1943. 35. L j i l j a k Petra Milka, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Bueviu 15. 12. 1943. 36. L j i l j a k Milica, 1878, seljanka, kinja. Umrla u Bueviu 1943. Srp-
5. Poua Petra uro, 1867, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943. 6. Poua Rade J e j a , 1871, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 7. Poua Ilije J e j a , 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 8. Poua ure Lazo, 1909, seljak, S r bin. Uimro u Dnopolju 1943. 9. Poua Danila Milo, 1867, seljak, Srbin. Umro u Dnopolju 1943. 10. Poua Ilije Proko, 1900, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju juna 1943. 11. Poua Ilije Sava, 1875, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 12. Poua Rade Simo, upan, 1868, seljak, Srbin. Umro u Dnopolju 1943. 13. Poua Nikole Stana, 1911, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 14. Sai ure Danica, 1938, dijete, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 15. Sai Milana J e l a , 1942, dijete, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 16. Sai Steve Koka, 1919, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 17. Sai Milana Marija, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 18. Sai Nikole Marija,, 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 19. Sai Milica, 1867, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 20. Sai ure Milka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 21. Sai I l i j e Milka, 1914, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 22. Sai Duana Neboja, 1940, dijete, Srbin. Umro u Dnopolju 1943. 23. Sai Laze Pera, 1863, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 24. Sai Davida Smilja, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrlai u Dnopolju 1943. 25. Sai Mile Stana, 1888, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 26. Tima Mile Ana, 1863, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 27. Tima Jove Dane, 1860, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943. 28. Tima Mile Draga, 1866, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu marta 1943. 29. Tima Dane uro, 1862, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943.
37. L j i l j a k Maksima Smilja, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 11. 5. 1943. 38. Obradovi Zekan, Cian, 1876, seljak, Srbim. Umro u Bueviu 1943. 39. Ovuka Deva, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 40. Ovuka ukana Milica. 1903, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 41. Ovuka Petar, 1893, seljak, Srbin. Umm u Bueviu 1943. 42. Ovuka Stevo, 1902, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 43. Pilipovi J e k a , 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 44. Popovi Petra Mian, 1875, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 45. Raenovi Save Dara, 1938, dijete, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 46. Raenovi Kojo, 1880, seljak, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 47. Raenovi Save Nikola, 1930, dijete, Srbin. Umro u Bueviu 1943. 48. Raenovi Sava, 1906, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 49. Raenovi Stalka, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 50. Raeta Trivuna, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. 51. Vojvodi Milka, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bueviu 1943. DNOPOLJE 1- uki Rade Sava, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 2. Kljai S i m e Deva, 1886, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 3. Opai Jove Jovo, 1880, seljak, Srbin. Umro u Dnopolju 1943. 4. Ovuka Luka, 1908, seljak, Srbin. Umro u Dnopolju 1943.
30. Tima Rade Ilija, 1868, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943. 31. Tima Dane Jandre, 1899, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943. 32. Tima ure Jelena, 1902, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 33. Tiima Jovanka, 1876, seljanka, Srpkinja, Hercegovina. Umrla u Dnopolju 1943. 34. Tima Luke Mika, 1940, dijete. Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 35. Tima Mika, 1883, seljanka, Srpkin j a . Umrla u Dnopolju 1943. 36. Tima Mile Dane, 1890, seljak, S r bin. Um m u Dnopolju 1943. 37. Tima Luke Mira, 1943, dijete, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 38. Tima Dane Rade, 1885, seljak, Srbin. Umro u Dnopolju 1943. 39. Tima Luke Vujo, 1890, seljak, S r bin. Umro u Dnopolju 1943. 40. Uzelac P e j e Dara, 1913, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 12. 7. 1943. 41. Uzelac Dane Jelena, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 42. Uzelac Petra Joka, 1863, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 43. Vignjevi Marija Mara, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla 1943. 44. Vignjevi P e j e Milica, 1911, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. 45. Vignjevi Steve Milica, 1893, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dnopolju 1943. DOBROSELO 1. B a n j a c Jove Kata, 1886, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 17. 4. 1943. 2. Besla Ilije Smilja, 1903, seljanka. Srpkinja. Umrla od tifusa u Dobroselu 6. 5. 1943. 3. Besla Nikole Dane, 1868, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu 1943. 4. Besla Mile Soka, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 1. 4. 1943. 5. Cali Mie Jovo, 1862, Ploa, lugar. Srbin. Umro u Dobroselu 1943. 6. Cali Nikole Soka, 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu februara 1943.
7. Dra Vuje Luka, 1879, seljak, Svbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 8. Dra Jovana Marija, 1879, seljanka. Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 9. Dra Stana, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 10. Grozdani Nikole Boja, 1864, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 11. Grozdani Steve Mio, 1932, ak, S r bin. Umro u Dobroselu marta 1943. 12. Jazi ure Mile, 1942, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 13. Jazi Laze Sava, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 5. 4. 1943. 14. Kantar ure Dane, 1875, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu marta 1943. 15. Kantar Dane Mile, 1887, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu maja 1943. 16. Kantar Aima Milica, 1885, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 17. Kantar Branka Milka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 18. Kantar Ilije S a j a , 1873, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 19. Kolundija J o v e Jovo, 1941, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu 10. 4. 1943. 20. Mandi Petra Dane, 1937, dijete. S r bin. Umro u Dobroselu marta 1943. 2,1. Mandi Ugljee Mile, 1942, dijete. Silbin. Umro u Dobroselu 15. 4. 1944. 22. Medi Saive uja. 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 23. Medi Stevana Glio, 1872, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 24. Medi S. Jovan, 1875, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 25. Medi Gavre Mika, 1866, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 26. Medii Jovana Mile, 1868, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 27. Medi Jovana Nikola, 1871, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu januara 1943. 28 Medi ure Saja, 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943.
29. Medi Momila Smilja, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 30. Medi Steve Soka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 31. Medi Mile Stevo, 1941, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 32. Milanovi Ilije Dara, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 33. Milanovi Sime Mile, 1863, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 34. Milanovi Zekana Soka, 1863, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 35. Peanac Milana Nikola, 1868, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 36. Peanac Nikole Sava, 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 37. Peanac J o v e Soka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 38. Polovima Rade Anica, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 39. Polovina Dane Boja, 1913, Mazin, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 40. Polovina Gavre Dane, 1855, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 41. Polovina ure Ika, 1912, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 42. Polovina Jovice Ljubica, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 43. Polovina Miladina Milan, 1942, dijete. Srbin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 44. Polovina Nikole Milan, 1938, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 45. Polovina Milica, 1855, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 46. Polovina Jovice Milka, 1942, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 47. Polovina Miloa Rade, 1859, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 48. Polovina Rade Sava, 1873, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943.
49. Polovina Miladina Soka, 1942, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 50. Polovina Aima Stevan, 1874, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 51. Stevi Davida Ana, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 52. Stevi Miloa Dane, 1879, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 53. Stevi Milana Duan, 1936, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 54. Stevi Luke Glia, 1863, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu februara 1943. 55. Stevi Milana Manda, 1853, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 15. 11. 1943. 56. arac Ilije Boja, 1943, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu januara 1944. 57. arac Nikole David, 1932, dijete, S r bin. Umro u Dobroselu m a j a 1943. 58. arac ujana Jovo, 1907, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu marta 1943. 59. arac Ilije Milica, 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 1943. 60. arac Rade Rade, 1871, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 61. arac Dane Smiljana, 1856, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu februara 1943. 62. Stikovac Boe Dane, 1860, seljak. S r bin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 63. Stikovac Luke Duka, 1863, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 64. Stikovac Boe uro, 1863, seljak, S r bin. Umro u Dobroselu marta 1943. 65. Stikovac Jove Milica, 1873, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 66. Stikovac Luke Milica, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 67. Stikovac Miloa Stevan, 1875, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 68. Tizi Jove Jeka, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 69. Tizi Stevana Nedeljka, 1915, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 70. Vojnovi Nikole Rade, 1869, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu februara 1943.
71. Vuka Jove Ilija, 1866, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu aprila 1943. 72. Vuka Mile Marija, 1866, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. 73. Vuka Ilije Milan, 1941, dijete, S r bin. Umro u Dobroselu 1943. 74. Vuka Jovana Saja, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu aprila 1943. 75. Vuka Save V j e r a Lela, 1910, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dobroselu marta 1943. DOLJANI 1. Bogunovi M. Duka, 1900, Dnopolje, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima 1943. 2. Duki M. Ljubica, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima 1943. 3. Doen Dane David, 1904, seljak, S r bin. Umro u Doljanima marta 1943. 4. Doen J. Rade, radnik, Srbin. Umro u Doljanima 1943. 5. apa Tode Jovan, 1873, seljak, S r bin. Umro u Doljanima marta 1943. 6. apa Mile Milica, 1874, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima marta 1943. 7. apa J. Milka, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima 1943. 8. apa Jovana Nikola, 1919, seljak, Srbin. Umro u Doljanima marta 1943. 9. Medi J a n d r e Milo, 1904, seljak, S r bin. Umro u Krbavici 1943. 10. Obradovi R. Milka, 1922, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima 1943. 11. Opai G. Marica, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Doljanima 25. 4. 1943. 12. Orelj Rade uro, 1908, seljak, S r bin. Umro u Doljanima 7. 4. 1943. 13. Radakovi Pane Dane, 1883, seljak, Srbin. Umro u Doljanima 1943. 14. Radakovi D. Jovan, 1885, seljak, Srbin. Umro u Doljanima aprila 1943. 15. Radakovi J. Mile, 1868, seljak, S r bin. Umro u Doljanima aprila 1943.
DONJI LAPAC 1. B a j i Spase Manda, 1920, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 8. 4. 1943. 2. Bala ure Milka, 1890, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 3. Bala Vida Nena, 1935, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 4. Bala Pantelija, 1880, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943. 5. Bogunovi Jove Milka, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 10. 7. 1943. 6. Dimi ure Stevan, 1858, penzioner, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943. 7. Divjak Kojo, 1891, seljak, Srbin. Urnro u D. Lapcu 1943. 8. Divjak Sime Petar, 1865, penzioner, Srbin. Umro u zbjegu Ozeblin kod D. Lapca 1943. 9. Drai Mile Ilija, 1867, penzioner, Srbin. Umro u D. Lapcu 2. 4. 1943. 11. uki Sime Pera, 1905, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 22. 3. 1943. 12. K l j a j i Sime Mile, 1871, Srbin. Umro u D. Lapcu 23. 4. 1943. 13. Kosanovi Mile Jela, 1910, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 14. Kosanovi K o j e Lazo, 1898, lugar, Srbin. Umro u D. Lapcu 24. 3. 1943. 15. Kosanovi Vida Mile, 1877, podvornik. Srbin. Umro u D. Lapcu aprila 1943. 16. Kosanovi Nikole Smiljana, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 17. Kosanovi Todora Smiljana, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu aprila 1943. 18. Lavrnja Petra Jovo, 1905, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu 20. 4. 1943. 19. Lavrnja J. Milan, 1887, seljak. S r bin. Umro u D. Lapcu 1943. 20. Mileusni Jove Cuka, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla kod kue 1943. 21. Mileusni Jandre Jela, ka, Srpkinja, Umrla u 3. 1943. 22. Mileusni Jove Milica, ka Srpkinja. Umrla u 4. 1943. 1891, seljanD. Lapcu 26. 1875, seljanD. Lapcu 24.
23. Mileusni Stevana Rade, 1871, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943.
24. Mileusni Sava, 1873, mlinar, Srbin. Umro u D. Lapcu juna 1943. 25. Miloevi Petra uro, 1880, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu aprila 1943. 26. Miloevi Petra Mile, 1917, narednik artiljerije, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943. 27. Nevojda Dane uro, 1872, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu m a j a 1943. 28. Obradovi Petra Ilija, 1881, seljak, Srbin. Umrp u D. Lapcu m a j a 1943. 29. Obradovi Viktora Katica, 1871, penzioner, Hrvatica. Umrla u D. Lapcu 1943. 30. Obradovi Dane Milka-Milkan, 1885, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 17. 4. 1943. 31. Obradovi Dane Simo, 1868, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943. 32. Opai Save Mika, 1879, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 33. Popovi Jovana Dane, 1910, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu m a j a 1943. 34. Popovi Save J e k a , 1874, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu septembra 1943. 35. Popovi Mile Manda, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 2. 3. 1943. 36. Popovi Stevana Mile, 1874, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 1944. 37. Popovi Boe Rade, 1893, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu 1. 6. 1943. 38. Popovi Mile Tomo, 1890, obuar, Srbin. Umro u D. Lapcu 29. 3. 1943. 39. Radojko Gavre Gavre, 1882, seljak, Srbin. Umro ui D. Lapcu 1943. 40. Raeta Petra Anka, 1871, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 41. Raeta Ilije Dane, 1868, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu m a j a 1943. 42. Raeta Rade Dane, 1874, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu m a j a 1943. 43. Raeta Save Dane, 1888, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu maja 1943. 44. Raeta Vuje Duan, 1928, dijete, S r bin. Umro u D. Lapcu 20. 3. 1943. 45. Raeta Mile Ilija, 1906, pandur, S r bin. Umro u D. Lapcu 1943. 46. Raeta M. Jandrija-Jandrica, 1882, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu aprila 1943.
47. Raeta Mile Jovan, 1924, seljak, S r bin. Umro u Kamenskom 20. 2. 1944. 48. Raeta Petra Jovo, 1881, seljak, S r bin. Umrp u D. Lapcu 20. 4. 1943. 49. Raeta J a n d r e Mara, 1910, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 50. Raeta Mile Milan, 1884, pekar, S r bin. Umro u D. Lapcu marta 1943. 51. Raeta Jovana Mile, 1878, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu 1943. 52. Raeta Rade Milanko, 1870, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 24. 3. 1943. 53. Raeta Dane Milka, 1913, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 54. Raeta Jamdriije Nikola, 1880, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu 1943. 55. Raeta Steve Nikole, 1940, dijete, S r bin. Umro u D. Lapcu 1943. 56. Raeta Rade Obrad, 1876, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu 1943. 57. Raeta Vuje Petar, 1882, seljak, S r bin. Umro u D. Lapcu 20. 3. 1943. 58. Raeta Steve Savka, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 59. Raeta Petra Soka, 1943, dijete, Srpkinja. Umrla u Kamenskom 1943. 60. Raeta Dane Stana, 1876, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu m a j a 1943. 61. Raeta Jelice Stana, 1919, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu aprila 1943. 62. Raeta Ilije Stevo, 1936, dijete, S r bin. Umro u D. Lapcu 26. 3. 1943. 63. Raeta Save Vid, 1900, seljak, Srbin. Umro u D. Lapcu m a j a 1943. 64. Raeta Daine Vujo, 1893, seljak, S r * bin. Umro u D. Lapcu 21. 3. 1943. 65. Vladeti Nikole Milo, 1943, dijete, Srbin. Umro u D. Lapcu aprila 1943. 66. Vladeti Steve Nikola Nina, 1904, gostioniar, Srbin. Umro u D. Lapcu aprila 1943. 67. Vladeti Dane Smilja, 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. 68. Vladeti Nikole Smilja, 1904, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu aprila 1943. 69. Vladeti I l i j e Stevo, 1884, gostioniar, Srbin, Umro u D. Lapcu 1943.
70. Vojnovi Petra Sofija, 1923, ak, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 10. 5. 1943. 71. Vukovi Mile Stana Gana, 1910, seljanka, Hrvatica. Umrla u D. Lapcu 1943. 72. Zuni Jelka, 1893, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Lapcu 1943. DONJI S T R P C I 1. Gluica ure Ana, 1909, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 2. Gluica Dame Boja, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 3. Gluica Save Boo, 1880, seljak, S r bin. Umro u proljee 1943. 4. Gluica Petra Luka, 1875, seljak, S r bin. Umro u D. Strpcima proljea 1943. 5. Gluica ure Milka,, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 6. Gluica Nikole Radojka, 1936, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 7. Gluica Vida Simo, 1888, radnik, S r bin. Umro u D. Strpcima proljea 1943. 8. Gluica Steve Soka, 1906, seljainka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima jeseni 1943. 9. Gluica ure Stevan, 1941, dijete, Srbin. Umro u D. Strpcima jeseni 1943. 10. Gluica ure Stevan, Srbin. Umro zimi 1944. 1944, dijete.
16. Prtina J a n k a Pajo, 1880, seljak, S r bin. Umro u D. Strpcima proljea 1943. 17. R a j i Steve uro, 1898, seljak, Srbin. Umro u D. Strpcima zimi 1943. 18. Raji S i m e J a n j a , 1890, seljanka, Srpkinja, Dnopolje. Umrla u D. Strpcima 13. 3. 1943. 19. Raji Vase J e k a , 1900, Jioani, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 20. Raji Mika, 1882, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 21. R a j i Boe Mile, 1942, dijete, Srbin. Umro u D. Strpcima proljea 1943. GAJINE 1. B a j i Mile Boja, 1936, dijete, Srpkinja. Umrla u Gajinama aprila 1943. 2. B a j i Marka Boo, 1890, Srbin. Umrlo u Gajinama m a j a 1943. 3. B a j i Mile Ilija, 1871, seljak, Srbin. Umro u Gajinama 18. 3. 1943. 4. B a j i Davida Jovo, 1876, seljak, S r bin. Umro u Gajinama jula 1943. 5. B a j i P e t r a Mika, 1886, D. Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama aprila 1943. 6. Durakovi Rade Milka, 1917, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama aprila 1943. 7. Durakovi Petra Marko, 1861, seljak. Srbin. Umro u Gajinama aprila 1943. 8. Kuga Nikole J e k a , 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama marta 1943. 9. Kuga J a n d r i j e Nikola, 1900, seljak, Srbin. Umro u Dobroselu marta 1943. 10. Raeta Dane Deva, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama m a j a 1943. 11. Raeta Rade Ilija, 1878, seljak, S r bin. Umro u Gajinama aprila 1943. 12. Raeta Luke Jovo, 1892, seljak, S r bim. Umro u Gajinama marta 1943. 13. Raeta J o v e Mile, 1925, seljak, S r bim. Umro u Gajinama maja 1943. 14. Raeta Rade Rade, 1902, seljak, S r bin. Umro u Gajinama 1. 3. 1943. 15. Raeta Mile Ruica, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama maja 1943.
11. Ljubojevi K o j e Boja, 1909, seljanka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 12. Popovi ukana Nikola, 1874, seljak, Srbin. Umro u D. Strpcima 1943. 13. Prtina J a n k a Ilija, 1877, radnik, S r bin. Umro u D. Strpcima proljea 1943. 14. Prtina Mie Koviljka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima proljea 1943. 15. Prtina Miiete Marija, 1875, seljainka, Srpkinja. Umrla u D. Strpcima 15. 3. 1943.
16. Starevi Stevana Jovo, 1890, seljak, Srbin. Umro u Gajinama m a j a 1943. 17. Starevi Boe Mileva, 1907, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama 6. 4. 1943. 18. Vladeti J o v e Mile, 1863, seljak, S r bin. Umro u Gajinama m a j a 1943. 19. Vlatkovi Mile J e k a , 1902, Oraovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u R a j i novcima januara 1944. 20. Vlatkovi Mile Smiljana, 1876, seljanka, Srpkinja. Umrla u Gajinama aprila 1943. 21. Vlatkovi Nikole Stevan, seljak, S r bin. Umro u Gajinama aprila 1943. 22. Vojvodi Petra Dara, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u Gajinama m a j a 1943. 23. Vojvodi Petra Sava, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Gajinama m a j a 1943. GORNJI LAPAC 1. Divjak Gavre Dane, 1903, seljak, S r bin. Umro u Varoima proljea 1943. 2. Durakovi Ilije Dane, 1936, dijete, Srbin. Umro u G. Lapcu m a j a 1943. 3. Durakovi Ilije uro, 1942, dijete, Srbin. Umro u G. Lapcu marta 1943. 4. Durakovi Milana Milica, 1926, seljanka, Srpkinja. Umrla u G. Lapcu 1943. 5. Karan Momila Bogdan, 1940, dijete, Srbin. Umro u Dobroselu 28. 4. 1943. 6. Karan Stevana Marija, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 14. 4. 1943. 7. Opala Luke J e k a , 1938, dijete, Srpkinja. Umrla u Dobroselu 12. 4. 1943. 8. Opala Zekana Mile, 1872, seljak, S r bin. Umro u G. Lapcu 10. 4. 1943. 9. Opala Luke Nevenka, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u G. Lapcu aprila 1943. 10. Sedlan Rade Boja, 1887, Dobroselo, seljanka, Srpkinja. Umrla u G. Lapcu 12. 4. 1943. 11. Vignjevi Vladimira Dane, 1942, dijete, Srbin. Umro u G. Lapcu 25. 3. 1943. 12. Vignjevi Aima Smilja, Doljani, seljanka, Srpkinja. Umrla u G. Lapcu marta 1943.
13. Vignjevi I l i j e Smilja, 1891, Miljenovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Miljenovcu 25. 4. 1943. 14. Vignjevi Dane Mile, 1882, seljak, Srbin. Umro u G. Lapcu 1943. GORNJI S T R P C I 1. Bala Jove Duan, 1939, dijete, S r bin. Umro u G. Strpcima proljea 1943. 2. Bala Petra Marija, 1888, D. Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u G. Strpcima 1943. 3. Bala Ilije Mia, 1876, Krui, seljak, Srbin. Umro u G. Strpcima proljea 1943. 4. Bala ure Milka, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u G. Strpcima proljea 1943. 5. Bala Miloa Pejo, 1880, seljak, S r bin. Umro u G. Strpcima proljea 1943. 6. Banjanin Sime Duka, 1917, seljanka, Srpkinja. Umrla 1943. 7. Bogunovi Jove Olga, 1907, Bruvno, domaica, Srpkinja. Umrla u G. Strpcima proljea 1943. 8. Bubalo Laize Lijepa, 1927, ak, Srpkinja. Umrla u G. Strpcima proljea 1943. 9. Ljubovi Milana Ilija, 1902, seljak, Srbin. Umro u G. Strpcima 1943. 10. Ljubovi J o v e Marija, 1903, Srpkinja. Umrla u G. Strpcima 1943. 11. Ljubovi Milan, Milanac, 1883, seljak, Srbin. Umro u G. Strpcima 1943. 12. Ljubovi Rade Mile, 1942, dijete, S r bin. Umro u G. Strpcima 1943. 13. R a j i ure Milan, 1903, seljak, S r bin. Umro u G. Strpcima 1943. 14. Repac Jove Dane, 1897, seljak, S r bin. Umro u G. Strpcima proljea 1943. 15. Repac P a j e Ilija, 1882, seljak, Srbin. Umro u G. Strpcima proljea 1943. KESTENOVA K O R I T A 1. Blanua Mile Soka, 1898, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kest. Koritima marta 1943.
2. Deli Duke ukica, 1850, Krui, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kest. Koritima m a j a 1943. 3. Deli Luke Mara, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Kest. Koritima aprila 1943. 4. Deli Mile, 1852, Krui, seljak, S r bin. Umro u Kest. Koritima m a j a 1943. 5. Kovaevi Mie Ilija, 1930, dijete, Srbin. Umro u Kest. Koritima marta 1943. 6. Kovaevi Mie Mara, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla u Kest. Koritima aprila 1943. 7. Kovaevi Milka, 1910, Srpkinja. Umrla u Kest. maja 1943. seljanka, Koritima
8. Grbi Milana Marija, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 25. i' 1943. 9. Majstorovi Petra Jandrija, 1862, seljak, Srbin. Umro u Kestenovcu 15. 3. 1943. 10. Matijevi Rade Jovo, 1902, Srbin. Umro u Kestenovcu 1943. seljak, 10 4
11. Majstorovi Jove Pero, 1933, dijete. Srbin. Umro u Kestenovcu 10. 3.1943. 12. Ovuka Stevana Duka, 1887, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 3. 4. 1943. 13. Ovuka Mile Mika, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 13. 8. 1943. 14. Ovuka Marijana Mira, 1922, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 21. 2. 1943. 15. Ovuka Dane Soka, 1877, Gajine, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 25. 3. 1943. 16. Raji Dane Soka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 15. 3. 1943. 17. Raji Tode taka, 1866, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 25. 5. 1943. 18. Raji Vase Stevo, 1865, seljak, S r bin. Umro u Kestenovcu 25. 5. 1943. 19. Stani ure Jovo, 1878, seljak, S r bin. Umro u Kestenovcu 5. 1. 1943. KRUI
8. Kovaevi Trifun, 1851, seljak, S r bin. Umro u Kest. Koritima 1943. 9. Krtini Mile Jovo, Jovelja, 1882, seljak, Srbin. Umro u Kest. Koritima juna 1943. 10. Krtini Rade Kojo, 1850, seljak, S r bin. Umro u Kest. Koritima m a j a 1943. 11. Zobenica Jelka, 1858, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kest. Koritima aprila 1943. 12. Zobenica Ilije Jovo, Joa, 1853, seljak, Srbin. Umro u Kest. Koritima aprila 1943. 13. Zobenica Ilije Nikola, 1863, seljak, Srbin. Umro u Kest. Koritima marta 1943. KESTENOVAC 1. Bala Petra S a j a , 1898, seljanka, Srpkinja. Umrla 1943. 2. Bala Rade Simo, 1942, dijete, S r bin. Umro u Kestenovcu 25. 5. 1943. 3. Blanua Vide Marija, 1876, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kestenovcu 15. 3. 1943. 4. Blanua Dane Mile, 1873, seljak, S r bin. Umro u Kestenovcu 15. 6. 1943. 5. ilas K o j e Milorad, 1942, dijete, S r bin. Umro u Kestenovcu 10. 11. 1943. 6. Gluica Vuena Ilija, dijete, Srbin. Umro u Kestenovcu 15. 6. 1943. 7. Gluica Nikole Vuen, 1890, seljak, Srbin. Umro u Kestenovcu 15. 3. 1943.
73 DONJI L A P A C
1. Bala Dane Jandrija, 1902, seljak, Srbin. Umro u Kruzima proljea 1943. 2. Bala Lake Lazo, 1898, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 3. Bala Marica, 1900, domaica, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 4. Bala Mile, 1885, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 5. Bala Minje Mile, 1902, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 6. Bala Jovice Nikola, 1943, dijete, S r bin. Umro u Kruzima augusta 1943. 7. Bala Gavre Vukain, 1902, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 8 Beir Smilja, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima 1943.
11-53
9. Beir Dane Stevan, 1888, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 10. Beir Stevo, 1902, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 11. Biljetina Mane Ilija, 1890, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 12. Blanua Boja, D. Strpci, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima maja 1943. 13. Blanua Bika, 1901, seljanka, Srpkin j a . Umrla u Kruzima aprila 1943. 14. Blanua Stojana Dane, 1896, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 15. Blanua Stevana Dane, 1893, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 16. Blanua Koka, 1896, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 17. Blanua Davida Ico, 1901, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 18. Blanua J e j a , 1895, Kruge, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 19. Blanua Moje J e k a , 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima 1943. 20. Blanua Jovan, 1887, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 21. Blanua ukana Kojo, 1874, seljak, Srbin. Umro u Kruzima 1943. 22. Blanua K o j e Kojo, 1896, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 23. Blanua Lake Lazo', 1893, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 24. Blanua Petra Perica, 1891, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 25. Blanua P e t r a Perica, 1900, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 26. Blanua Dane Petar, 1870, seljak, S r bin. Umro u Kruzima 1943. 27. Blanua Ruan, 1905, seljak, Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943: 28. Blanua Dane Sava, 1868, Pirovite, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 29. Blanua Jovice Sava, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 30. Blanua Ilije Stevan, 1886, seljak. Srbin. Umro u Kruzima aprila 1943. 31. Deli Rade Luka, 1866, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 32. Deli Milica, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943.
33. Deli Vidaka Vukosava, Mika, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 34. Kovaevi Mika, 1901, seljanka, Srpk i n j i . Umrla u Kruzima aprila 1943. 35. Kovaevi Sime Rade, 1904, seljak, Srbin. Umro u Kruzima 1943. 36. Krtini Jove Jovo, 1942, dijete, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 37. Miloevi Mie Marija, 1888, Komi, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 38. Obradovi Mika, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. 39. Vojvodi K o j e Mile, 1892, seljak, S r bin. Umro u Kruzima aprila 1943. 40. Vojvodi Milica, 1896, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima aprila 1943. MELJINOVAC 1. Brdar Jove Branko, 1941, dijete, S r bin. Umro u Cepauama 1943. 2. Brdar Mile Branko, 1940, dijete, S r bin. Umro u Nebljusima 1943. 3. Brdar ure Kojo, 1881, seljak, S r bin. Umro u Cepauama 1943. 4. Brdar Sime Milka, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 5. Brdar Petra Pera, 1906, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 6. Brdar I l i j e Stoja, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 7. Bubanj Milana Mika, 1886, Meljenac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 8. Bubulj Dmitra Mika, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Kruzima 1943. 9. Cvjetianin Ilije Ana, 1876, domaica, Srpkinja. Umrla u Kruzima 1943. 10. Cvjetianin Boe uro, 1895, seljak, Srbin. Umro u Beogradu 1943. 11. Cvjetianin Luke Jeka, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 12. Cvjetianin J o v e Lata, 1903, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 13. Cvjetianin Marka Milica, 1893, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943.
14. Cvjetianin Mie Milka, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 15. Cvjetianin Petra Milka, 1910, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 16. Cvjetianin Dane Smilja, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 17. Cvjetianin I l i j e Stevo, 1941, dijete, Srbin. Umro u Cepauama 1943. 18. Cvjetianin Mihajla Trive, 1875, seljak, Srbin. Umro u Cepauama 1943. 19. Dizija Mile Ana, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u Strpcima 1943. 20. Dizija Dane J e k a , 1878, Vaganac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 1943. 21. Dizija Save Joka, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 1943. 22. Dizija Nikole Smilja, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 23. Dakula K o j e J e k a , 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 24. Dakula Marka Milka, 1896, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bijelim Potocima 1943. 25. K r n j a i Mile Dara, 1931, dijete, Srpkinja. Umrla u Meudraju 1943. 26. K r n j a i Vuena Duanka, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Klenovai proljea 1943. 27. Krnjai ure Soka, 1890, seljanka, Srpkinja, Umrla u Cepauama 1943. 28. K r n j a j i Ice Soka, 1894, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 29. K r n j a j i Milana Soka, 1934, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 30. K r n j a j i Stojana Soka, 1885, Jakovac kod Korenice, seljanka, Srpkinja. Umrla u Meljinovcu 1943. 31. Laki Miloa Vuk, 1861, seljak, S r bin. Umro u Seocu 1943. 32. Radakovi Miloa Lata, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 33. Repac Vuena Mara, 1914, Graibui kod Korenice, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepauama 1943. 34. Repac Manojla Mika, 1894, Frkai, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943.
NEBLJUSI 1. Biljetina Luke Kojo, 1882, Krui, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima februara 1943. 2. Bogunovi Boe Ilija, 1938, dijete, Srbin. Umro u Nebljusima 10. 3. 1943. 3. Bogunovi Nikole Simo, 1870, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 4. Bubalo Petra Boja, 1867, Meljinovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krevini augusta 1943. 5. Bubalo Marka uka, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maj a 1943. 6. Bubalo Ilije Draginja, 1882, seljanka, Srpkinja Umrla u Nebljusima 20. 4. 1943. 7. Bubalo Moje Dragica, 1909, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima m a j a 1943. 8. Bubalo Aijma ura, 1865, Krevine, seljak, Srbin. Umro u Krevini aprila 1943. 9. Bubalo ure J e k a , 1862, Cepaue, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krevini m a j a 1943. 10. Bubalo Mile Jeka, 1875, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui 20. 4. 1943. 11. Bubalo Dmitra Joka, 1893, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 12. Bubalo Rade Koka, 1921, seljanka, Srpkinja Umrla u Nebljusima maja 1943. 13. Bubalo Mile Lazo, 1865, Krevine, seljak, Srbin. Umro u Bosanskim Doljanima marta 1944. 14. Bubalo Petra Mara, 1896, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krevini marta 1943. 15. Bubalo Petra Mara, 1939, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepaui 2. 5. 1943. 16. Bubalo Gaje Marija, Srpkinja. Umrla u 9. 1943. 17. Bubalo Ilije Marija, Srpkinja. Umrla u 4. 1943. 1883, seljanka, Nebljusima 19. 1890, seljanka, Nebljusima 15.
18. Bubalo Nikole Marija, 1873, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maja 1943. 19. Bubulj Petra Marko, 1874, seljak, Srbin. Umro u Cepaui aprila 1943. 20. Bubalo Rade Milan, 1900, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima februara 1943. 21. Bubalo ura Mile, 1870, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima maja 1943. 22. Bubalo Mile Perka, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maj a 1943. 23. Bubalo Mile Petar, 1869, seljak, S r bin. Umro u Krevini aprila 1943. 24. Bubalo Marka Rade, 1870, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 25. Bubalo Mile Rade, 1873, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 26. Bubalo Nikole Radonja, 1886, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima maj a 1943. 27. Bubalo ure Simo, 1888, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 28. Bubalo Jove Smilja, 1902, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima aprila 1943. 29. Bubalo Laze Smiljana, 1895, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 28. 2. 1943. 30. Bubalo Sime Stana, 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 20. 3. 1943. 31. Bubalo Dane Stoja, 1861, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krevini februara 1943. 32. Cuak P a j e Bosa, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepaui 1943. 33. Cuak Steve Dane, 1887, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima maja 1943.
38. Cuak Mile Marija, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepaui februara 1943. 39. Cuak Vuka Marija, 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui marta 1943. 40. Cuak Boe Mika, 1881, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima aprila 1943. 41. Cuak Vuje Mojo, 1871, Cepaua, seljak, Srbin. Umro u Cepaui m a j a 1943. 42. Cuak Nikole Rade, 1872, Cepaua, seljak, Srbin. Umro u Cepaui maj a 1943. 43. Cuak Tome Rade, 1882, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 44. Cuak Moje Sava, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maj a 1943. 45. Doji Save Bojica, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maja 1943. 46. Dotli Proke Bosa, 1890, Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Uljebiu aprila 1943. 47. Dotli Dane Bosiljka, 1902, seljanka, Srpkinja. Umrla u Meljinovcu 10. 4. 1943. 48. Dotli Moje Cuka, 1880, Periinka, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima aprila 1943. 49. Dotli Steve Dane, 1887, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima februara 1943. 50. Dotli ure Mara, 1882, seljanka, Dnopolje, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 51. Dotli Nikole Marija, 1942. dijete, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 52. Dotli ure Smilja, 1920, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 53. Dakula Laze Ilija, 1861, seljak, S r bin. Umro u Seocu marta 1943. 54. Kenjalo Stevana Kojo, 1871, Uljebi, seljak, Srbin. Umro u Uljebiu maja 1943. 55. Kenjalo J a n d r e Marko, 1887, Uljebi, seljak, Srbin. Umro u Uljebiu aprila 1943. 56. Kenjalo P a j e Milija, 1895, Frkai, seljanka, Srpkinja. Umrla u Ui jebi u marta 1943.
34. Cuak Moje uro, 1869, seljak, Srbin. Umro u Seocu aprila 1943.
36. Cuak Laze J e k a , 1899, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maja 1943. 37. C u a k Dane Marija, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u M. Seocu 12. 7. 1943.
57. Kenjalo ure Sava, 1901, Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Uljebiu aprila 1943. 58. Kenjalo Mile Smiljana, 1892, Meljinovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 20. 4. 1943. 59. Kenjalo Mile taka, 1867, Krevine, seljanka, Srpkinja. Umrla u Uljebiu m a j a 1943. 60. Kenjalo Laze Vuen, 1899, Uljebi, seljak, Srbin. Umro u Uljebiu februara 1943. 61. Laji Save Boja, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u V. Seocu 10. 5. 1943. 62. Ljubovi P e j e Ankica, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Nebljusima m a r ta 1943. 63. Ljubovi Luke Jeka, 1878, G. Strpei, seljanka, Srpkinja. U,mrla u Nebljusima 1943. 64. Ljubovi I l i j e Marica, 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 27. 3. 1943. 65. Ljubovi Boe Milica, 1904, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943. 66. Ljubovi I l i j e Rade, 1942, dijete, Srbin. Umro u Nebljusima 28. 4. 1943. 67. Majstorovi P e t r a Bosa, 1937, Cepaua, dijete, Srpkinja. Umrla u Cepaui m a j a 1943. 68. Majstorovi Nikole Petar, 1865, K e stenovac, seljak. Srbin. Umro u Cepaui aprila 1943. 69. Marii ure Mile, 1879, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 70. Marii Gavre Mile, 1880, seljak, Srbin. Umro u V. Seocu 1943. 71. Mati Jove Sava, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima m a r ta 1943. 72. Mati Saive Stevo, 1882, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 73. Pemac Trivuna uja, 1882, Meljinovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Seocu marta 1943. 74. Pemac Vuka Milka, 1890, seljanka, Srpkinja. Umrla u M. Seocu 15. 4. 1943. 75. Poua Marka Mile, 1882, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima marta 1943.
76. Popovi ure Boja, 1896, Donji trpci, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima m a j a 1943. 77. Popovi Milana Dane, 1896, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima marta 1943. 78. Popovi P a j e Dane, 1902, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima 5. 3. 1943. 79. Popovi Boe Dragan, 1940, dijete, Srbin. Umro u Nebljusima 15. 5! 1943. 80. Popovi Rade uro, 1898, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima 10 5 1943. 81. Popovi Milana J e j a , 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 20. 4. 1943. 82. Popovi Dane Luka, 1905, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima marta 1943. 83. Popovi Stevana Mara, 1869, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 10. 3. 1943. 84. Popovi Spire Marko, 1873, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 85. Popovi J a n d r i j e Mio, 1882, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 86. Popovi J o v e Milan, 1943, Srbin. Umro u Nebljusima 1943. dijete, 15. 6.
87. Popovi Marka Mile, 1878, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 88. Popovi Dane Milka, 1899, Podlapaa, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maja 1943. 89. Popovi Marka Nikola, 1880, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima februara 1943. 90. Popovi J a n d r i j e Petar, 1876, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima februara 1943. 91. Popovi I l i j e Rade, 1882, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 92. Popovi Rade Ruica, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 93. Popovi Steve Saja, 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 15. 4. 1943. 94. Raeta Steve Deva, 1903, Donji Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima m a j a 1944.
95. Raeta Steve Marica, 1877, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 1943. 96. Repac I l i j e Borka, 1895, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui maja 1943. 97. Repac Petra Deva, 1895, Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943. 98. Repac Stevana Deva, 1871, Cepaua, seljanka, Srpkinja. U.mrla u Cepaui m a j a 1943. 99. Repac Ilije uro, 1892, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima 10. 3. 1943. 100. Repac Vuje Ilija, 1892, Cepaua, seljak, Srbin. Umro u Cepaui augusta 1943. 101. Repac Vuje J a n j a , 1915, Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui septembra 1943. 102. Repac Petra Jovo, 1898, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 103. Repac Vuka Marija, 1870, Meljinovac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui aprila 1943. 104. Repac Zekana Marija, 1868, seljanka, Srpkinja. Umrla u Bosanskim Doljanima februara 1944. 105. Repac Mile Milica, 1869. Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui februara 1943. 106. Repac Moje Milica, 1878, Cepaua, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima aprila 1943. 107. Repac Vuje Nikola, 1881, Cepaua, seljak, Srbin. Umro u Cepaui februara 1943. 108. Repac Pilipa Soja, 1894, Pirovite, seljanka, Srpkinja. Umrla u Cepaui marta 1943. 109. Repac Sime Smiljana, 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima aprila 1943. 110. Smrzli I l i j e Boo, 1879, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima februara 1943. 111. Smrzli Nikole Jeka, lje, seljanka, Srpkinja. bljusima aprila 1943. 112. Smrzli ure Jovo, seljak, Srbin. Umro u 2. 1943. 113. Smrzli ure Marija, lje, seljanka, Srpkinja. bljusima aprila 1943. 1875, DnopoUmrla u Ne1894, Selite, V Seocu 28. 1877, DnopoUmrla u Ne-
114. Skori Petra Boa, 1904, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 2. 5. 1943. 115. Skori ure Deva, 1892, Donji Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943. 116. Skori Mile Joka, 1914, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima juna 1943. 117. Skori Mie Mara, 1942, dijete, Srpkinja. Umrla u Nebljusima 15. 4. 1943. 118. Skori Petra Mia, 1906, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 119. Skori Proke Mile, 1909, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima maja 1943. 120. Skori Petra Milica, 1875, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943. 121. Skori Stevana Petar, 1875, seljak, Srbin. Umro u Nebljusima marte 1943. 122. Skori Dake Petar, 1870, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima aprila 1943. 123. Skori Dake Proko, 1882, seljak, S r bin. Umro u Nebljusima februara 1943. 124. Vladeti Branka Draga, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Nebljusi<ma 22. 2. 1943. 125. Vladeti Rade Joka, 1907, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima maj a 1943. 126. Vlatkovi S i m e J a n j a , 1875, Capaua, seljankai, Srpkinja. Umrla u Cepaui aprila 1943. 127. Vlatkovi ure Jovo, 1875, seljak. Srbin. Umro u Nebljusima m a j a 1943. 128. Vlatkovi ure Miika, 1927, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima februara 1943. 129. Vlatkovi Steve Smilja, 1881, seljanka, Srpkinja. Umrla u Nebljusima marta 1943. 130. Vranje Luke Milica, 1884, seljanka, Srpkiinja. Umrla u Nebljusima maja 1943. ORAOVAC 1. Ajdukovi Rade Ilija, 1875, seljak, Srbin. Umno u Oraovcu aprila 1943.
2. Ajdukovi Steve Smiljana, 1890, seljanka, Srpkinja. U.mrla u Oraovcu aprila 1943. 3. Bibi I l i j e Lazo, 1942, dijete, Srbin. Umro u Oraovcu aprila 1943. 4. Bilbi Petra Mara, 1882, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraocu aprila 1943. 5. Drai Rade J e k a , 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 6. Dirai Jandre Marija, 1870, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 7. Drai Vida Nikola, 1930, dijete, S r bin. Umro u Oraovcu 1943. 8. Drai Mile Smilja, 1882, seljanka, Srpkinja Umrla u Oraovcu aprila 1943. 9. Drai Nikole arko, 1933, seljak, Srbin. Umro u Oraovcu aprila 1913. 10. Duki Dane Nikola, 1898, kova, S r bin. Umro u Oraovcu aprila 1943. 11. Duki Ilije Milka, 1876, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu marta 1943. 12. Ili Ilije Marko, 1888, Mazin, seljak, Srbin. Umro u Oraovcu marta 1943. 13. Jelii Mile Smiljana, 1874, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 14. Kovaevi Mile Ilija, 1894, seljak, bin. Umro u Oraovcu aprila 1943. 15. Kovaevi Ilije Mika, 1900, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 16. Medakovi Nikole Smilja, 1943, dijete, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 17. Miloevi Mile Dara 1889, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 18. Pasko Davida Boo, 1878. seljak, Srbin. Umro u Oraovcu aprila 1943. 19. Pasko J a n d r e Jeka, 1884, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 20. Pasko Miloa Sava, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 21. Raulovi Davida Anda, 1885, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 22. Savatovi Petra Daviid. 1889, seljak. Srbin. Umro u Oraovcu marta 1943.
23. Savatovi Dane Mara, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Oraovcu aprila 1943. 24. S t i j e l j a Ilije Jandre, 1903, seljak, S r bin. Umro u Oraovcu aprila 1943.
OPINA S R B
BEGLUCI 1. Bokan Petra Ilija, 1936, dijete, S r bin. Umro u Beglucima septembra 1943. 2. Kneevi Riste Rade, 1884, seljak, Srbin. Umro u Beglucima decembra 1944. 3. Milju Jovana Anda, 1896, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krkom Brdu jula 1944. 4. Milju Jovana Cuka, 1897, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krkom Brdu marta 1943. 5. Milju V u j e Sara, 1874, seljanka, Srpkinja. Umrla u Beglucima 1943. 6. Pilipovi Nikole Marica, 1878, seljanka, Srpkinja. Umrla u Krkom Brdu 1944. 7. Pilipovi Trifuna Milka, 1933, dijete, Srpkinja. Umrla u Beglucima 1943. 8. Raenovi Mile Danica, 1910, seljanka, Srpkinja. Umrla u Beglucima oktobra 1943. 9. Raenovi Jeka, dijete. Umrla u B e glucima 1944. 10. Raenovi Luke uro, 1895, seljak. Srbin. Umro u Beglucima 1943. 11. Raenovi Laze Marko, 1895, seljak, Srbin. Umro u Beglucima 1943. 12. Raenovi Petar, dijete, Srbin. Umro u Beglucima 1944. 13. Raenovi Boe Rade, 1875, seljak, Srbin. Umro u Beglucima 1943. 14. Trbulin Sime Danica, 1932, dijete, Srpkinja. Umrla u Beglucima 21. 11. 1944. BROTNJA 1. Bakot Vida, David, 1873, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 1943.
1160
1161
2. Dra Ilije ura, 1895, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 3. 5. 1943. 3. Dra Rade Jovan, 1891, seljak, S r bin. Umro u B r o t n j i 6. 5. 1943. 4. Dubaji Jovana Manda, 1892, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 13. 3. 1943. 5. Dubaji Dane Mika, 1894, Zaklopac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 6. Dubaji Rade Mile, 1898, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 1943. 7. Novkovi Davida Tode, 1894, seljak, Srbin. Umro u Brotnji 1943. 8. P i l j a Dmitra Dane, 1867, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 1943. 9. Pilja Jeka, 1887, seljanka, Srpkinja. Umrla u B r o t n j i 1943. 10. Pilja Ilije Milica, 1872, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 15. 5. 1943. 11. P i l j a Danila Nikola, 1870, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 1943. 12. P i l j a ura Nikola, 1873, seljak, S r bin. Umro u Brotnji 13. 5. 1943. 13. P i l j a ure Sara, 1902, Zaklopac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 14. P i l j a ura Sava, Srpkinja. Umrla u 1943. 1896, seljanka, Brotnji 10. 7.
24. Puali Dane Soka, 1898, Doljani, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 25. Puali Vida Vida, 1895, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 26. Raenovi Tome ujan, 1897, seljak, Srbin. Umro u Brotnji 1943. DONJI S R B 1. Buji ura Mio, 1892, seljak, Srbin. Umro u D. Srbu polovinom marta 1943. 2. Peri Save Petar, 1886, radnik, S r bin. Umro u D. Srbu juna 1943. DUGOPOLJE 1. Bursa Steve Jovo, 1908, radnik, S r bin. Umro u Dugopolju 1943. 2. Rodi Mihajla Duka, 1918, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dugopolju 1943. 3. Rodi Miloa Duka, 1910, L. Kaldrma, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dugopolju 1943. 4. Rodi uri ja, 1880, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dugopolju 1943. 5. Rodi Petra Mile, 1892, radnik, S r bin. Umro u Dugopolju 1943. 6. Rodi Milo, 1880, seljak, Srbin. Umro u Dugopolju 1943. 7. Tankosi Boja, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dugopolju maja 1943. 8. Tankosi Sime Dako, 1883, seljak, Srbin. Umro u Dugopolju m a j a 1943. 9. Tankosi Luke Jelena, 1917, seljanka, Srpkinja, Umrla u Dugopolju juna 1943. 10. Tankosi Laze Rade, 1892, radnik, Srbin. Umro u Dugopolju 1943. 11. Tankosi Miloa Sava, 1937, dijete, Srpkinja. Umrla u Dugopolju 1943. 12. Tankosi Milana Savka, 1940, dijete, Srpkinja. Umrla u Dugopolju marta 1943. 13. Zeljkovi Jeka, 1898, seljanka, Srpkinja. Umrla u Dugopolju marta 1943. 14. Zeljkovi Mile Mio, 1909, radnik, Srbin. Umro u Dugopolju 1943. 15. Zeljkovi ure Sava, 1895, radnik, Srbin. Umro u Dugopolju 1943. GORNJI SRB 1. Desnica Dane ura, 1887, seljak, S r bin. Umro u G. Srbu 1. 8. 1943.
15. P i l j a ure Savka, 1914, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 16. P i l j a Vuka Smiljana, 1858, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 20. 5. 1943. 17. Puali Davida David, 1885, seljak, Srbin. Umro u Brotnji 11. 6. 1944. 18. Puali Dane uro, 1930, ak, Srbin. Umro u Brotnji 5. 1. 1945. 19. Puali Davida uro, 1895, seljak, Srbin. Umro u Brotnji 10. 7. 1943. 20. Puali Sime Mara, 1917, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 11. 10. 1943. 21. Puali Davida Mika, 1901, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943. 22. Puali Nikole Sava, dijete, Umro u Brotnji 10. 9. 1943. Srbin.
23. Puali Mane Smilja, 1902, seljanka, Srpkinja. Umrla u Brotnji 1943.
2. Raenovi Sava, 1887, seljanka, Srpkinja. Umrla kao izbjeglica u Drvaru oktobra 1943. 3. Raenovi Stevan, 1885, seljak, Srbin. Umro u G. Srbu 25. 8. 1943. 4. Raenovi Petar, 1884, seljak, Srbin. Umro, u G. Srbu 10, 9. 1943. KUNOVAC 1. Batinica Dane Ilija, 1882, seljak, S r bin. Umro u zbjegu pored Kunovca augusta 1943. 2. Brki Steve Dane, 1926, seljak, Srbin. Umro u Kunovcu 1943. 3. Brki Save Sofija, 1920, seljanka, Srpkinja, Umrla u Kunovcu 1943. 4. Damjanovi Ilije Jovan, 1901, seljak, Srbin, Umro u Kunovcu augusta 1943. 5. Damjanovi Petra Petar, 1881, seljak, Srbin. Umro u Kunovcu augusta 1943. KUPIROVO 1. Luki ure Svetko, 1928, seljak, S r bin. Umro u Potkraju aprila 1944. 2. Mikovi Miloa Mile, 1889, seljak, Srbin. Umro u Kupirovu 11. 9. 1943. 3. Sijan Vuje Luka, 1914, seljak, Srbin. Umro u Kupirovu 18 . 4. 1943. NETEKA 1. Dubaji Milana Boo, 1934, dijete, Srbin. UmrO u Neteci ljeti 1943. 2. Dubaji Milana Dara, 1941, dijete, Srpkinja. Umrla u Neteci ljeti 1943. 3. Dubaji ure Sava, 1901, seljak, S r bin. Umro u Neteci 1943. 4. Ivanevi Marija, 1872, Plavno, seljanka, Srpkinja. Umrla ti Neteci 1943. 5. L a j i taka, 1870, D. Lapac, seljanka, Srpkinja. Umrla u Neteci 1943. 6. Medi Simo, 1868, Zaklopac, kova, Srbin. Umro u Neteci 1943. 7. Oegovi Marka Dane, 1878, seljak, Srbin. Umro u Neteci 1943. 8. Raenovi Dane Simo, 1860, seljak, Srbin. Umro u Neteci 1943. 9. Rastovi Sava, 1898, Velika Popina, seljanka, Srpkinja. Umrla u Neteci 1943.
10. Vojvodi Duje Duka, 1898, seljanka, Srpkinja. Umrla u Neteci 1943. 11. Vojvodi Stevana Mio, 1871, seljak, Srbin. Umro u Neteci aprila 1943. 12. Vojvodi Save Petar, 1894, Srbin. Umro u Neteci 1943. OSREDCI 1. Bokan Anda, 1904, Suvaja, seljanka, Srpkinja. Umrla u Beglucima kod Srba m a j a 1943. 2. Bokan Gavrana Boja, 1925, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima maja 1943. 3. Bokan Jovan, 1873, radnik, Srbin. Umro u Beglucima k:ocl Srba juna 1943. 4. Bokan Jovana Milan, 1931, dijete, Srbin. Umro u Osredcima maja 1943. 5. Bokan Gavrana Smiljana, 1900, Suvaja, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima m a j a 1943. 6. Damjanovi Duka, 1883, Suvaja, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima maja 1943. 7. Grbi Stevana Jandrija, 1883, seljak, Srbin. Umro u Osredcima juna 1943. 8. Kenjalo Milana Milan, 1941, dijete, Srbin. Umro u Osredcima jula 1943. 9. Kenjalo Milana Milica, 1938, dijete, Srpkinja. Umrla u Osredcima jula 1943. 10. K e n j a l o Milana Soja, 1933, dijete, Srpkinja. Umrla u Osredcima m a j a 1943. 11. Pavkovi Dragica, 1905, seljanka. Srpkinja. Umrla u Osredcima 1943. 12. Pavkovi Save Duka, 1918, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima aprila 1943. 13. Pavkovi Nikole Nikola, 1937, dijete, Srbin. Umro u Osredcima m a j a 1943. 14 Pavkovi Smiljana. 1883, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima juna 1943. seljak,
15. Pavkovi Stevana Stana, 1914, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima jula 1943. 16. Peji Draga, 1908, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima jula 1943.
17. Peji Gavrana Spiro, 1880, radnik, Srbin. Umro u Osredcima juna 1943. 18. Zori Dmitra Aim, 1873, seljak, Srbin. Umro u Osredcima juna 1943. 19. Zori Duka, 1892, Bos. Osredci, seljanka, Srpkinja. Umrla u Osredcima juna 1943. 20. Zori Jovana Gajo, 1901, radnik, Srbin. Umro u Osredcijna juna 1943. 21. Zori Ilija Ilidan, 1883, radnik, Srbin. Umro u Osredcima juna 1943.
22. Zori Nikole Mile, 1904, seljak, Srbin. Umro u Osredcima juna 1943. ZAKLOPAC 1. Dra Petra Ilija, 1895, seljak, Srbin. Umro u Zaklopcu februara 1944. 2. Kantar ure Duan, 1936, dijete, Srbin. Umro u Zaklopcu 1944. 3. Medi Dane Branko, 1932, dijete, Srbin. Umro u Zaklopcu 1944.
1164
1165
SPOMEN OBILJEJE U NETECI - kod esme "Vi padoste rtvom, vi dadoste sve" 1941-1945 Za slobodu domovine u NOB-i dali su ivote iz sela Neteke borci Imenom i prezimenom 24 borca rtve faistikog terora Imenom i prezimenom njih 11 (lijevo gore) SPOMEN OBILJEJE U BEGLUCIMA "U NOB-u pod rukovodstvom KPJ protiv porobljivaa i domaih izdajnika za osloboenje svoje domovine i bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije od 1941-1945. godine pali su borci". Navedeno poimenino 25 boraca, a ispod toga slijedi tekst "rtve faizma", a zatim "od faistikog terora od 1941 -1945. godine iz Begluka su pale 24 ljudske rtve" (desno gore)
Svojim borcima i rtvama faizma narod i Savez boraca sela Begluka kao znak priznanja i zahvalnosti die ovu spomen plou 27. jula 1962.
SPOMEN OBILJEJE - SPOMEN ESMA U ZAVLAI KOD L. KALDRME "Iz ovog sela jula 1941. revolucionarni odbor rukovodio je pripremama za dizanje narodnog ustanka u junom delu Like i formiran tab gerilskih odreda za Srb i okolinu". U daljnjem tekstu navedena su imena poginulih boraca u NOR-u iz Zavlake (njih 13 s godinama smrti) - (lijevo).
SPOMEN OBILJEJE U LIKOJ KALDRMI (gore) SPOMEN PLOA NA SPOMEN OBILJEJU U LIKOJ KALDRMI (desno gore).
SPOMEN OBILJEJE NA LIKIM OSREDCIMA KOD SPOMEN DOMA "Borci pod zastavom KPJ za slobodu naroda i domovine u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945. godine. Poloili su svoje ivote drugovi". Navedeno njih 50 s godinama roenja. U podnoju spomenika stoji: "Na svirep nain faistiki okupator je unitio 74 ivota dece, ena i ljudi" (desno).
Mrtvim drugovima spomen podiu zahvalni narod Osredaka i Dugopolja
SPOMEN PLOA NA ZGRADI OSNOVNE KOLE U DONJOJ SUVAJI "U ast proslave 20-godinjice narodne revolucije narod sela Suvaje podie ovaj spomen palim borcima i rtvama faistikog terora u ratu poginuli u NOV 1941-1945." Navedeno 58 imena palih boraca. Ispod toga samo brojkom pie 204 rtve faistikog terora, a na kraju: "u znak zahvalnosti palim rtvama" 27.7.1951.
SPOMEN OBILJEJE U DOLJANIMA U dvoritu Osnovne kole "Narod iz ovoga sela dao je 450 boraca koji su se na poziv komunistike partije Jugoslavije na elu sa drugom Titom dobrovoljno borili u redovima narodnooslobodilake vojske 1941-1945. godine 137 boraca poloilo je svoje ivote na raznim bojitima". Navode se imena 137 palih boraca u dva reda, a dalje slijedi tekst "u selu je palo 158 rtava faistikog terora", a zatim slijedi: "drue, itaj i pamti imena svih svojih najboljih sinova koji su kroz borbu iskovali bratstvo i jedinstvo i izvojevali slobodu naim narodima" "palim borcima i rtvama faistikog terora narod podie ovaj spomenik iz zahvalnosti za uinjena herojska dijela i vjenu uspomenu na svoje najbolje sinove" 22. 10. 1952.
Narod sela Doljani
SPOMEN OBILJEJE U SELU BROTINJA "U toku narodnooslobodilake borbe iz sela Brotinja protiv okupatora i domaih izdajnika od 1941-1945. godine dali su svoje ivote drugovi i drugarice". N Navedena imena, godina roenja i godina smrti 35 palih boraca i 28 rtava faistikog terora. Spomen plou podie Savez boraca i narod sela Brotinje.
SPOMENIK NARODNOM HEROJU STOJANU MATIU I PALIM DRUGOVIMA U D. LAPCU U krugu spomenika nalaze se dvije spomen ploe. Na prvoj pie: "Vi padoste rtvom i dadoste sve krv, ivot, mladost radi slobode. S podruja Opine Donji Lapac u temelje slobode domovine ugradie sebe 1094 borca i 1520 rtava faistikog terora. Na drugoj ploi se kae: "U ovoj spomen grobnici sahranjeni su pali za osloboenja Donjeg Lapca 27. 2. 1942." Navedena su imena 17 palih boraca - oslobodioca rata sa godinama roenja, smrti i imenom sela odakle potiu. U daljnjem tekstu navode se imena 5 palih boraca na drugim bojitima, a na kraju stoji tekst: "partizane, drue, poivaj muke su ti osveene".
Narod Opine Donji Lapac 27. 2. 1969.
Na vie spomen ploa u okviru spomenika popisana su imena palih boraca i FT Na spomeniku u ul. N. Tesle u D. Lapcu pie: Lijepa je ova zemlja. Meni najdraa. U njoj smo krv i snove i za te, drue, dali. Jure Katelan
a) NATPISNA PLOA MEMORIJALNOG MUZEJA NA OBJEKTU HOTELA "OZEBLIN" b) SPOMEN PLOA POSVEENA BORCIMA TREE PREKOMORSKE UDARNE BRIGADE NA ZGRADI SO U DONJEM LAPCU c) SPOMEN PLOA U POVODU 40-GODINJICE POSTOJANJA "VIJESNIKA" - Na zgradi trgovine u Donjem Lapcu
d) SPOMEN PLOA POSVEENA ODRAVANJU 1. OKRUNE KONFERENCIJE SKOJ-a ZA LIKU NA ZGRADI SDK U DONJEM LAPCU e) SPOMEN PLOA POSVEENA BORAVKU CENTRALNOG KOMITETA KPH I GNOV HRVATSKE - Na zgradi SDK u Donjem Lapcu f) SPOMEN PLOA NA KUI U KOJOJ SU SE RODILI NARODNI HEROJI ILIJA I TOMICA POPOVI U DONJEM LAPCU
SPOMEN OBILJEJE PALIM BORCIMA I RTVAMA FAISTIKOG TERORA U NEBLJUSIMA SA POPRSJEM NARODNOG HEROJA STOJANA MATICA Na vie ploa popisana su imena palih boraca i FT.
SPOMEN PLOA PALIM BORCIMA I RTVAMA FAISTIKOG TERORA U KRUGU SPOMENIKA U KRUZIMA Na ploi su ispisana imena palih boraca i FT sela Kruga.
SPOMEN OBILJEJE NA DRENOVAI POSVEENO ZNAAJNIM BITKAMA TOKOM NOR-a "Na Drenovai u toku narodnooslobodilakog rata od 1941-1945. godine narodnooslobodilaka vojska uz pomo stanovnitva ovoga kraja izvojevala je vie pobjeda nad neprijateljem i nanijela mu teke gubitke".
Narod Nebljusa i okoline.
SPOMEN OBILJEJE U KRUZIMA POSVEENO BICI U KOJOJ JE NA TOM MJESTU ZAROBLJENA PRVA PARTIZANSKA HAUBICA "Na ovome mjestu 25. 9. 1941. partizanski odredi ovoga kraja oteli su poljsku haubicu od 12. ustake pukovnije. Ovo je bio prvi top kojeg su zarobile jedinice NOV Hrvatske".
Savez boraca NOR-a 27. 7. 1954. god.
SPOMEN OBILJEJE FAISTIKOG TERORA GDJE JE POBIJENO VIE OD 90 STANOVNIKA SELA MELJINOVCA. OBILJEJE SE NALAZI U SELU ZAVALU KOD BIHAA NA LOKALITETU TZV. DELI JAMA
SPOMEN PLOA POSVEENA PRVOJ OFICIRSKOJ KOLI NA ZGRADI HOTELA "OZEBLIN" U DONJEM LAPCU "U ovoj je zgradi 1942. radila prva oficirska kola vrhovnog taba NOV i POJ".
Odbor saveza boraca NOR-a Donji Lapac
SPOMEN PLOA NA DOMU BORACA BIROVAA SPOMEN OBILJEJE U GAJINAMA "Za slobodu naih naroda". Imena palih boraca i FT sela Gajine (lijevo)
SPOMEN PLOA ENAMA BORCIMA, Na zgradi Skuptine opine Donji Lapac "U znak vjene uspomene na ene-borce sa podruja ove Opine poginule u NOB-i 1941-1945. godine" navedena imena 30 ena-boraca i mjesto roenja. Ispod toga slijedi tekst: "179 ena-rtava faistikog terora. Meu ovim drugaricama je 12 bubanjskih djevojaka ubijenih od ustaa prilikom kopanja kukuruza 1941.
SPOMEN OBILJEJE NA KAMENSKU "Na ovom je mjestu 23. VIII 1941. god. odrano vojno savjetovanje za formiranje partizanskih odreda u Lici. 29. XI 1941. god. formiran 1. bataljon NOV i POJ "Marko Orekovi" u Hrvatskoj. 1943. i 1944. god. boravio Glavni tab NOV i PO za Hrvatsku i CK KPH
Savez boraca NOR Donji Lapac Godine 1943. formirane su partizanske radionice Glavnog taba Hrvatske od kojih je izraslo poduzee "Kamensko" Radni kolektiv "Kamensko" Zagreb
SPOMENIK FT U BUBNJU "To je bilo 12 jula kad-pogibe dvanajst srpskih cura ..."
GROBNICE FT U OKVIRU SPOMEN OBILJEJA U BUBNJU Navedena imena poginulih djevojaka te godine roenja i godina smrti.
SPOMEN OBILJEJE NA TRBAKOM BUKU Obiljeje posveeno osnivanju prve partizanske radionice za izradu i popravku oruja.
Nema posebno teksta osim imena palih boraca i poprsja Milana Tankosia
SPOMEN PLOA NA ZGRADI OSNOVNE KOLE KESTENOVAC U ovoj koli je u toku NOR-a bio narodnooslobodilaki odbor i antifaistike organizacije. Ovu plou podiemo na trajnu uspomenu herojske borbe i rtava naeg naroda u narodnooslobodilakom ratu. Kestenovac, dne 22. 12. 1949.
Sreski odbor saveza boraca Biha
SPOMEN OBILJEJE POVODOM BITKE PROTIV TALIJANA I ETNIKA NA ZULEEVICI "Na ovom mjestu februara 1943. u 4. neprijateljskoj ofanzivi jedinice 6. i 8. divizije NOV-e Jugoslavije odnijele su najkrupniju pobjedu u Hrvatskoj u toku 4. neprijateljske ofanzive nad talijanskom okupatorskom vojskom i etnicima".
Narod Lapca i okoline
SPOMEN PLOA NA RODNOJ KUI NARODNOG HEROJA "STOJANA MATIA" U NEBLJUSIMA (lijevo gore) SPOMEN PLOA PALIM BORCIMA I FT U DABANICI NA ZGRADI OSNOVNE KOLE (lijevo dolje)
SPOMEN PLOA PALIM BORCIMA I FT U ZAKLOPCU, NA ZGRADI OSNOVNE KOLE (desno) SPOMEN PLOA PALIM BORCIMA I FT DOBROSELA NA ZGRADI OSNOVNE KOLE Na prvoj ploi popisana su imena palih boraca u etiri stupca i brojano FT. Na drugoj ploi koja se nalazi na istom objektu pie: "U ovoj zgradi je bila bolnica 3. likog partizanskog odreda od marta 1942. do oktobra 1943" (dolje).
SPOMEN PLOA PALIM BORCIMA SELA BREZOVICA NA ZGRADI OSNOVNE KOLE "U ast 20-godinjice narodnog ustanka, borcima narodnooslobodilakog rata i rtvama faistikog terora 1941-1945." Navedena imena palih boraca (njih 15), a ispod toga imena 6 boraca koji su umrli od posljedica rata. Na kraju stoji: "Dali su ivote kao rtve terora faizma 50 ljudi, ena i djece ovog malog ustanikog sela".
Zahvalan narod Brezovice
27. 7. 1962.
PARTIZANSKO GROBLJE U SRBU, BORACA 10. UDARNE DALMATINSKE BRIGADE.(gornja slika). SPOMEN PLOA U PARTIZANSKOM GROBLJU U SRBU BORCIMA 10. UDARNE DALMATINSKE BRIGADE.
SPOMEN PLOA U GORNJEM SRBU NA KUI U KOJOJ JE ROEN NARODNI HEROJ MILO RASTOVI.
SPOMEN OBILJEJE U GROBLJU SRB POSVEENO PALIM BORCIMA LIKIH I DALMATINSKIH JEDINICA NOVJ-e. Tekst na tom obiljeju glasi: Vi padoste rtvom, vi dadoste sve. Tu su sahranjena tijela 76 boraca NOV i POJ likih i dalmatinskih jedinica poginulih u borbama u ovom kraju za slobodu i bolji ivot naih naroda.
Savez boraca NO rata Opine Srb
Na prvoj ploi stoji tekst: Dali su najvie to ovjek moe dati - svoje ivote za - najdragocenije to ljudi mogu imati - slobodu. Generacije koje ive u miru u socijalistikoj ponosnoj Jugoslaviji, nikada nee zaboraviti one koji su pali na putevima slobode. Iz Opine Srb bilo ih je vie od 430. Zbratimljeni u Titovim kolonama slobode borili su se u svom zaviaju - i irom Hrvatske iz Jugoslavije - u Dalmaciji i Bosni, u Crnoj Gori i Srbiji, za Beograd, u Sremu i Slavoniji, za Zagreb i nau Rijeku, u Istri i Sloveniji oko Trsta... Borili su se herojski protiv faistikih okupatora i njihovih bjednih slugu, prezrenih bratoubica. Borili su se za slobodu i dostojanstsvo ovjeka, za bratstsvo i jedinstvo - za novo socijalstiko drutvo. Njihova rtva ostat e vjeno utkana u slobodni zrak nae domovine. Zatim slijedi spisak palih boraca i FT sa godinama roenja i smrti po selima: Ajderovac, Begluci, Brotinja, G.Srb, G.Suvaja, Dabanica, D.Srb, D.Suvaja, Drenovac, Dugopolje, Zaklopac, Kaldrma, Krko Brdo, Kunovac, Kupirovo, Neteka, Osredci, Tikovac i Vagan. Na kraju stoji tekst: Podivljali neprijatelji na pragu naih kua, po bezdanima i logorima i na drugim stratitima unitili su iz nae sredine vie od 550 nevinih ivota. I njihove kosti uzidane su u nau skupo plaenu slobodu. 27. Jul 1971. godine.
Narod ustanike opine Srb.
A ADAMOVIC (obitelj) 24 A F R I C V J E K O S L A V 279, 734, 744 A J D U K O V I DANE 519, 917 A J D U K O V I C J A N D R E 204 A J D U K O V I C J A N D R E K E R K E Z 87, 92,, 407 A J D U K O V I C JOVO OVO 676 A J D U K O V I C L J U B A 95, 796 A J D U K O V I C M I K A 798 A J D U K O V I C MILAN 483, 498, 537 A J D U K O V I C M I R K O MIRAN 483 A J D U K O V I C NEOFIT 1015, 1021, 1022, 1003, 1024 A J D U K O V I C SAVA 648 A J D U K O V I C STEVO 789 ALA V A N J A DMITAR 133 A L A V A N J A P E T A R 833' A L E K S I C (porodica) 211 AMBROZIO (general) 144 ANDELIC COJANOVIC RUZlCA 790 ANELI S L A V K O 786 ANDELIC VLADO 60, 69, 213, 305, 650, 662 ANDELIC VUCEN 217 ANTONClC V E L E B I T MILAN 984 ANTUNOVIC STANA 894 ARALICA S T O J A N K A 792- 818 ARGENTO MARIO 241 ARTUKOVIC ANDRIJA, 101, 104, 161, 844, 848 A T L I C MEHMED 831 B B A B I C (braa) 1022, 1024 B A B I C DUAN 36 B A B I C G O L U B 1032, 1033, 1034, 1035, .1036 B A B I C J O V I C A 493 B A B I C L J U B O 110, 113', 114, 130, 190, 203, 572, 573, 896 B A B I C M I L K A 885
74 DONJI LAPAC
B A B I C P. M I L K A 654 B A B I C PERO 265 B A B I C P E T A R 111, 260, 530, 605, 608, 959 B A B I C TRIVUNA P E T A R P E P A 36, 51, 56, 97, 109, 111, 190, 291, 293, 536, 539, 581, 583, 585, 594, 605, 608, 613, 614, 951 B A B I C P I L J A 92, 455 B A B I C ROSA 654 BACKOVIC ALEKSANDAR 455 BAIC 119, 120, 171 BAClC NIKOLA 865 BAJI BRANKO 36 BAJI DUAN 259, 874, 1001 BAJI KOVA K O V I L J K A 623 BAJI MANE 627 BAJI RADE MARA 253 BAJI MICO 675 BAJI M I L K A 798 BAJI RADE 644 BAJI STEVO 17, 18, 42, 147, 259, 874 BAJI S V E T K O 70, 656 BAJI SVETO 483, 647 BAJI ZORA 405, 805 BAJI ARKO 24, 27, 688, 689, 691, 776 B A K A R I C VLADIMIR, 79, 80, 2,74, 278, 536, 563, 630, 765, 809, 911 BALA DANE B O J A 826 BALA T I M A B O J A 67, 87, 403, 648, 677, 794, 894 BALA CRNKA 794 BALA DANE 297, 648 BALA J O V E DANE 826 BALA URO 210, 648, 830 BALA I L I J A 35. 650 BALA JOVO 952 BALA K O S O V K A 876 BALA LAZO 31, 50, 54, 55, 57, 63, 141, 221, 297, 645, 794 BALA LAZO LAZINA 648 BALA MARA 312, 593 BALA M A R I J A 35, 71, 97, 453, 694, 748, 772, 775, 789, 794, 812, 816, 847, 887, 891, 919, 925 BALA M I K A 805 BALA MILAN 952, 982
1169
BALA MILE 35 BALA MILKA 95 BALA NIKOLA 35, 50, 55, 60, 71, 85, 92, 94, 97, 221, 300, 301, 305, 407, 408, 428, 656, 661, 662, 748, 794 BALA PETAR 35, 50, 56, 221 BALA PETAR ZlKA 221, 227, 794, 952, 953 BALA RADE 297 BALA SAVKA 753 BALA SOKA 952 BALA STE VAN 611 BALEN MILE IVAN 553 BALEN SIME MARTIN 932 BANINA ANTE 531, 536, 557, 558, 561, 562 BANJAC PETRA DAVID 574, 577 BANJAC DRAGA 837 BANJAC URO 837 BANJAC MANE MANIA 671, 946 BANJAC DAVIDA MANE 34, 649 BANJAC MIKA 837 BANJAC MILE 846 BANJAC NIKOLA 837 BANJAC OBRAD 889 BANJAC PETRICA 846 BANJAC RADE 146 BANJAC SAVA 837 BANJAC STANA 837 BANJAK RADE 146 BANJANIN DANE 208 BANJANIN MILE (ak) 829 BANJANIN I L I J E MILE 828, 829 BANJANIN I L I J E MILKA 829 BANJANIN SPASE MILKA 828 BANJANIN VLATKOVI MILKA 209 BANJANIN RADE 223, 492 BANJANIN SAVA 828 BANJANIN I L I J E SMILJA 829 BANJANIN STANA 837 BANJANIN VELJKO 227, 521 BARANOVI MARKO 560, 561 BARISI BARE 634 BARTL 918 BASTA MILAN 553, 703 BASIC IBRAHIM 1018 BASIC PETAR P E P A 521 BASKOT MILAN 121, 531 BASKOT SAVA 95 BASKOT SIMO 305, 661 BATAS NENAD 215 BATINICA BOO 786 BATINICA DANE 36, 41, 549, 712, 715 BATINICA DANICA 87, 95, 719, 731, 758 BATINICA DRAGAN 87, 696 BATINICA DUJO 486, 549, 685 BATINICA DUAN 325, 428 BATINICA DUAN DUJO 485 BATINICA URO 530, 553 BATINICA ILIJA SlCMAN 855 BATINICA JOVAN 549 BATINICA JOVO 551 BATINICA MILAN 36, 41, 485, 551, 652. 718, 721, 920. 922
BATINICA MILICA 94, 318, 732, 801 BATINICA SAVA 482, 7il2, 722, 731, 747, 814, 818, 962 BATINICA SAVKA 50, 51, 55, 60, 67, 70, 71, 174, 274, 313, 801, 812 BATINICA SMILJA 67, 70, 405, 482, 712, 719, 731, 801 BATINICA SOKA 886 BATINICA STOJAN 141, 297, 652 BATINICA ZORKA 548 BAUK MILE 543 BAUK MILKAN 113 BAUK PERO 876 BAUK SIMO 729 BELIC MILE 650 BEROVI JOSO 555, 559 BESLA BOJA 67, 70, 71 BESLA N. BOJA 677, 947 BESLA LAZE DUAN 574, 947 BESLA JOVAN 678 BESLA L A Z E JOVO 827 BESLA LAZO LAKI 87 BESLA JOVE LAZO 649 BESLA MIKA 318, 649, 800, 817 BESLAC MILA 405 MESLA MILE 919 BESLA RADE MILE 574, 594, 683 BESLA SMILJA 800 BESLA I L I J E STEVO 574 BESIR NIKOLA 227, 520, 521, 527 BESIR SAVA 519 BEZBRADICA KRSTO 559 BIBANOVI (braa) 688 BIBANOVI IBRAHIM 138, 184 BIBI JOVICA 493 BIBI MILO 648 BIANI J E L A 272, 734, 776. 791, 792, BIANI J E L I C A 251 BIANI MATE, 120, 162, 163, 164, 168, 170, 193, 715, 889 B I J E L I STANlSA 676 BILI J U R E 754 B I L J A K ADAM 824 BILJETINA JOVICA 227 BlSEVI HIMZO 211 BJEDOV SPIRO 145 B J E L I URO 215, 221 B J E L I JOVO 928 BLANUSA ANKA 794 BLANUSA DANICA 794 BLANUSA DUAN 95, 305, 661 BLANUSA URA 19, 34, 39, 49, 60, 71, 142, 297, 299, 304, 647, 654, 660, 661. 811 BLANUSA URO 671 BLANUSA ICO 27, 35, 54, 56, 57, 58, 175, 178, 181, 313, 577, 594, 732, 734, 740, 744. 747, 757, 779, 794, 807 BLANUSA ILIJA 212 BLANUSA DANE ILIJA 828 BLANUSA URE J E L K A 87, 318, 320 405, 648, 794, 805, 808, 809, 813, 818 BLANUSA JOVICA 515
818
BLANUSA JOVO 453, 483, 816, 919, 925 BLANUSA KOJICA 50, 55, 57, 59, 71, 123, 226, 262, 288, 424, 685, 794 BLANUSA MARICA 794 BLANUSA MILAN 226 BLANUSA SMILJA 67, 70, 805, 811, 815 BLANUSA SMILJA UREVA 795 BLANUSA SMILJA JOVANOVA 795 BLANUSA STEVO RUZAN 671 BLANUSA VUCEN 794 BLAZEVIC JAKOV 18, 20, 31, 34, 39, 48, 72, 79, 142, 203, 272, 274, 573, 734, 765, 776, 807, 808, 809, 896 BLAZEVIC NIKOLA 29, 30, 41 BLAZEVIC SABINA 734 BLAEVIC SLAVA 51, 291, 530, 553, 583, 599, 606, 622, 677, 928, 932, 934, 937 BOGDANOVIC STOLE 634 BOGICEVIC 1033 BOGOVIC 1020 BOGUNOVIC BRANKO 865, 869, 887, 895 BOGUNOVIC MILE BRANKO 27, 28, 87, 89, 105, 573, 577, 646, 689, 692, 744, 748, 791 797 BOGUNOVIC FILIPA DANE 648 BOGUNOVIC DARA 825 BOGUNOVIC DRAGICA 219 BOGUNOVIC URA 121, 136 BOGUNOVIC ILIJA ICO 227 BOGUNOVIC JOVO 27, 120, 145 BOGUNOVIC MIKA 95 BOGUNOVIC MILAN 496 BOGUNOVIC MILE 563 BOGUNOVIC NIKOLA 27, 208, 825, 829 BOGUNOVIC MILE PREDRAG 573, 577 BOGUNOVIC NIKOLE RADE 573, 577 BOJIC PETAR 211 BOKAN BOJA 836 BOKAN DANILO 836 BOKAN DUAN 60, 63, 70, 71, 85, 92, 94, 393, 403, 407, 40'8, 432, 461, 487, 73.1, 771, 894 915 BOKAN URO 71, 86, 93, 305, 407, 408, 661 BOKAN MANE MANlSA 34 BOKAN MIKA 836 BOKAN MILE 549 BOKAN MILKA 453 BOKAN MICO 147 BOKAN RADE 146 BOKAN SOJA 87, 482, 801 BOKAN STEVO 551 BOKAN ZORKA 453 BOLTA BOGDAN 552, 553 BORClC CEDO 292 BORCIC MANE 927, 930 BORJAN MILIC 676 BOSNIC JOVO 643, 666, 692, 854, 859 BOSNI MILO 867 BOSNIC MILOSICA 259, 874 BOZANI L U K A 603 BOZlCKOVlC DUAN 93, 580, 610, 615 BOZOVIC SASA 622, 937, 940, 941
BRACI JOZO 118, 170 BRCIN URO 595 BRDAR 211 BRD AR MILE ILIJA 828 BRDAR URE JOVO 828 BRDAR LUKA 828 BRDAR L U K E MILE 828 BRDAR TRIVUNA STEVO 828 BREKA MANE 260, 530, 536, 553 BRKIC ANELKA 801 BRKIC DANE 101, 671 BRKI DANKA 95 BRKIC KOSA 94 BRKIC RADE 87, 92, 407, 886, 919 BRKI STEVO 877, 898 BRKI STEVO DEBIN 873, 875 BRKOVI 2IVKO 865 BRLEI 565 BRLETI NIKOLA 889 BRMBOTA MILAN 894 BROZ JOSIP TITO 90, 155, 298, 302, 320, 329, 399, 468, 470, 472, 595, 619, 679, 702, 707, 733, 738, 740, 741, 742, 745, 751, 764, 773, 774, 779, 780, 784, 812, 821, 890, 893, 922, 923, 924, 948, 970, 982, 1002 BROZOVI MIE DANICA 50, 60, 219, 318, 320, 405, 465, 468, 748, 752, 794, 795, 805, 808, 809, 812, 813, 815, BROZOVI STEVO 36, 51, 56, 57, 140, 270, 210, 213, 217, 221, 267, 475, 499, 676, 794, 954, 955 BRUJI BOGDAN 18 BRUJI SRAN 18, 20, 38 BUBALO BOGDAN 221, 270 BUBALO BOZO 648 BUBALO BRANKO 227, 234, 235 BUBALO DANE 209 BUBALO JOVANA DANE 828 BUBALO URO 146, 223, 493 BUBALO ILIJA 257 BUBALO J E R E M I J A 1015 BUBALO JOKA 794 BUBALO JOVO 613, 627 BUBALO KATA 604, 611, 626, 694 BUBALO LUKA 221, 227, 543 BUBALO MANE 621 BUBALO MARA 621 BUBALO MARKO 515 BUBALO L A Z E MILKA 828 BUBALO NIKOLA 237 BUBALO PETAR 207 BUBALO RADE 227, 304, 407 BUBALO DANE SIMO 829 BUBANJ MILAN 215 B U B U L J 211
313, 626, 744, 785, 963, 71, 789, 818 141, 514,
B U B U L J JOVE BOZO 828 B U B U L J MILAN 227 BUDIMIR V E L J K O 130 BUDISAVLJEVI BOZO 1016, 1017, 1018, 1019, 1021 BUHA BOSKO 742 BUJI DUAN 855
BUJI URO KOCAR 723 BUJIC ILIJA 407, 894 BUJIC JEL1CA 50, 59, 63, 69, 71, 72, 92, 305, 313, 3.14, 403, 408, 626, 659, 661, 683, 723, 726, 729, 731, 734, 735, 745, 753, 757, 813, 820 BUJIC J E L I C A PETROVA 172 BUJIC J E L K A STEVANOVA 38, 51, 95, 172, 174, 313, 314, 549, 709, 712, 714, 717, 719, 721, 722, 724, 725, 726, 729, 731, 734, 735, 745, 748, 75,1, 757, 769, 775, 792, 955, 956 BUJI JOVAN 473, 855 BUJIC MILAN 549 BUJIC MORACA MIRA 38, 113, 168, 709, 712, 714, 717, 739, 820, 955 BUJIC NIKOLA 51, 265, 539, 549, 712 BUJI NIKOLA NINA STEVANOV 172, 723, 956 BUJIC PETAR 855 BUJI SIMO 887 BUJI SMILJA 95, 821 BUJI SOKA 955 BUJI STEVAN 36, 280, 659, 712, 721, 955 BUKVI LAJO 141 BULAT IKO 740, 742 BURMUDZlJA PETAR DOLINA 647, 683 B U R N J A J A BOSILJKA 719, 818 BURSAC ANICA 801 BURSAC DANICA 95 BURSA DARA 405, 801 BURSAC DESA 801 BURSA DRAGA 801 BURSA DUAN 36, 51, 56, 190, 231, 437, 479, 534, 543, 578, 580, 584, 593* 616, 652, 685, 729, 957, 95, 959 BURSAC DUSKO 113 BURSAC URO 267, 652 BURSA J A N J A 801 BURSA J E K A 957 BURSA JOVO 99, 109', 119, 194, 550, 551 BURSA MAKSIM 652 BURSA MANE 265, 539, 547 BURSA MIO 87, 408 BURSA MILAN 113, 479 BURSA MIRKO 297, 305, 408, 479, 652 BURSA NIKOLA 544 BURSA PERO 94 BURSA PERICA 957 BURSA SAKO 652 BURSA SAVA SAKO 479, 652 BURSA SMILJA 94 BURSA STANA 403, 652, 731, 820 BURSA TOMO 1024 BURSA TRISO 479 BUZDUM 887 BUZDUM DANE 834 BUZDUM URO 834 BUZDUM NIKOLA 834 C CANKAR IVAN 702
CARII BARE 292 CAZI JOSIP 51, 63, 180, 181, 182, 261, 263, 272, 274, 278, 291, 293, 536, 538, 583, 585, 592, 593, 594, 600, 607, 613, 614, 615, 616, 730, 809, 811, 930 CERIN VLADO 126 CETKIN KLARA 729 CHURCHIL RANDOLPH 452, 914 CHURCHIL VINSTON 475, 914 CIA F I L I P 297 CIGANOVIC ACO 265, 268, 539, 930 CIGANOVI DUAN 542 CIGANOVI MARICA 651, 679, 704, 786 CIGANOVIC MIKA 696 CIGANOVI NENA 703 CIGANOVIC NIKICA 94, 191 CIGANOVIC NIKOLA PELAGI 63, 87, 109, 191 CIGANOVI NINA .191, 192, 299, 300, 473, 654, 656, 695, 696 CIGANOVI OLGA 698, 699, 801, 964 CIGANOVI PERO 547 CIGANOVI PERO VASANOV 696 CIGANOVI PREDRAG 706 CIGANOVIC RADE RAJI 651 CIGANOVIC RADOVAN 703 CIGANOVI SAJA 405, 801, 805, 811 CIGANOVIC SIMO 667 CIGANOVI VASO 265, 539, 547, 715 CIGANOVI VLADO 547 CIPLIO 117, 238 CREOLI EMILIO 117 CRLJEN DANILO 822 CRLJENICA MARKO 900 CRNKOVI TOMO 119 CRNOBRNJA VASILIJE 1015 CRVAK MOMILO 554 CUKROV ERNEST 446 CVETIANIN 211 CVETIANIN I L I J E BOO 828 CVETIANIN BOE URO 828 CVETIANIN DMITRA ILIJA 828 CVETIANIN MIHAJLA ILIJA 828 CVETIANIN V A J E ILIJA 828 CVETIANIN VOJE ILIJA 828 CVETIANIN BOE JOVO 828 CVETIANIN I L I J E JOVO 828 CVETIANIN MILANA MARKO 828 CVETIANIN TRIVE MIO 828 CVETIANIN I L I J E MILE 828 CVETIANIN I L I J E NIKOLA 828 CVETIANIN TRIVUNA NIKOLA 828 CVETIANIN VASE NIKOLA 829 CVETIANIN PERICA 51, 97, 530, 534 CVETIANIN PETAR 305, 930 CVETIANIN MILE STEVO 828 CVETIANIN MIHAJLA TRIVUN 828 CVETIANIN TRIVUNA TRIVUN 828 CVETKOVI DRAGISA 24 CVIJANOVI URO 294, 610, 618, 930 CVIJANOVI MILANA MILKA 918 CVIJANOVI STEVO 754 CVJETAN NIKOLA 653
C V J E T I ANIN M I L K A 95 CVJETICANIN NIKOLA 19, 38, 796 CVJETICANIN P E R I C A 543, 546, 547 CVJETICANIN P E T A R 661 CVJETICANIN S T E VIN A C E K L J U N 18 C V J E T K O V I C DANE 410 C V J E T K O V I C DUAN 410
I L I J A 30 LUKA 29, 41, 889 MANDA 29, 30, 41 MARA 30 MARKO 29, 30, 41, 833 M I L E 30 NIKOLA COVO 30 STANA 30
C
A G A L J 690 CAJNOVI URO 284 CALIC MILAN 305 CALIC TODE 124 AMILO v i c 859 ANAK LAZO 544 ANAK MARKO 87 CANKOVIC MARKO 48, 51, 56, 58, 59, 60, 179, 249, 254, 274, 286, 294, 644, 725, 930 CANKOVIC MLCO 627 CEHOV ANTON 593 CEKLANIC 693 E L I K FRANC i4i CEPIRILO FRANC 141, 216, 312', 593 CLCA DRAGAN 883 CLCA JOVO 883 IA P E T A R 582, 1020 CLCA P I L I P 652 COJANOVIC URO 790 COJANOVI JOVAN 650 CO TANOVIC STEVO 628 ORAK DRAGO 468, 483, 879, 880. 882 CORDASL 119 CUBRILOVIC BRANKO 109 CUBRILOVIC VASO 1013, 1014, 1016. 1019, 1030 CUCAK BOGDAN 928. 930, 955 CUCAK B O J A 747 CUCAK JOVO 645 CUCAK M I L E 227, 2291, 514 CUCAK M U J O 248 CUCAK P A J O 649 CUCAK RADE 232 CUCAK S L A V K O 207, 210, 219, 683 CUCAK STEVAN 648 CUKOVI BOSA 835 CUCKOVIC BOO 835 CUCKOVIC DRAGAN 835 CUCKOVIC DUAN 835 CUKOVIC URO 835 CUCKOVIC J E K A 835 CUCKOVIC J O K A 835 CUCKOVIC JOVO 835 CUCKOVIC MASA 835 CUCKOVIC M I L K A 835 CUDIC DARA 416, 417, 752, 811, 818 CUJIC DUAN 944 C U L J A T DANE 41 C U L J A T DASO 20, 29 C U L J A T F I L I P P I L E 20, 29, 30, 39, 41 C U L J A T F I L I P ZEKANOV 29, 41
C
CALIC DARA 270 CALIC GAVRILO 270 CALIC MILAN 408, 653 CALIC TODE 198 ETKO v i c VLADO 48, 79, 150, 204, 225, 240, 255, 272, 293, 530, 533, 579, 588, 613, 614, 618, 644, 997 C IBA 948 COJANOVIC DIDA MILAN 826 COPIC BOSA 833 COPIC B O S K O 551 COPIC BRANKO 256, 701 COPIC DAKO 87 COPIC DANICA 833 COPIC DARA 800, 801, 833 COPIC DUAN 59, 60, 63, 69, 71, 86, 92, 109, 299, 651, 654 COPIC DUAN CRNI 735 COPIC DUSANKA 833 COPIC URO 70, 651 OPI G O J K O 833 COPIC I L I J A 847 COPIC J E K A 833 COPIC J E L K A 833 COPIC JOVAN 87 COPIC JOVO 833 COPIC L U K A 833 COPIC MARA 833 COPIC MILAN BICKANOV 706, 714, 724 COPIC M I L E 833 COPIC MILICA 833 COPIC M I L K A 833 COPIC M I R K O 833 COPIC NENA 833 COPIC P A J K O 109. 876 COPIC P A J O 297, 305, 408, 651, 683 COPIC P E T A R 833 COPIC S A V K A 833 COPIC S O F I J A 833 COPIC SOKA 833 COPIC ZORKA 488, 833, 902, 905, 906 CORIC 822 COSI DESA 734 COSIC DUAN 424, 428, 485, 685 COSI NIKOLA 835 CUK GLISO 110, 113, 114, 190, 500 UK M I L O J K O 40, 185, 205, 293, 538, 582 : 5086, 594. 606, 619, 685, 825 UK STEVO 920, 921 URIC H. 1033, 1034, 1036
D DAMJANOVIC BOJA 305 DAMJANOVIC BOZO 548 DAMJANOVIC BRANKO 546, 709 DAMJANOVIC DADA 548 DAMJANOVIC DANE 451 DAMJANOVIC DANILO DANIC 36, 51, 56, 100, 108, 109, 111, 113, 114, 116^ 118, 119, 120, 125, 146, 185, 186, 190, 194, 205, 220, 222, 238, 247, 257, 263, 274, 530, 536, 543, 553, 582, 594, 696, 712, 717, 808, 855, 856, 857, 896. 928, 929, 960, 961 DAMJANOVIC DESA 962 DAMJANOVIC MARKA DUAN 36, 50, 52, 55, 57, 58, 59, 60, 63, 71, 86, 119, 143, 184, 190, 192, 193, 206, 247, 248, 299, 301, 305, 654, 661, 69:5, 735, 872, 873, 874, 921, 961, 962, 963 DAMJANOVIC URO 703 DAMJANOVIC GOJKO 724, 731, 758 DAMJANOVIC JANDRE 52, 270 DAMJANOVIC JOKA 962 DAMJANOVIC JOVIC 481, 914 DAMJANOVIC JOVO 265, 671 DAMJANOVIC L J U B O 87, 731 DAMJANOVIC MARKO 961, 962 DAMJANOVIC MARTA 36 DAMJANOVIC MAA 95 DAMJANOVIC MICO 70, 836 DAMJANOVIC MIKA 801 DAMJANOVIC BELIC MIKA 405, 805 DAMJANOVIC MILAN 87 DAMJANOVIC MILAN CICIBAN 407 DAMJANOVIC MILE 35, 270 DAMJANOVIC JOVE MILEVA 485, 731, 820 DAMJANOVIC MOMILO 543, 548, 712 DAMJANOVIC MILE NIKOLA 265, 270, 305, 408, 542, 547. 652, 826, 836 DAMJANOVIC P E P A 698 DAMJANOVIC PERO 970, 994 DAMJANOVIC PETAR 87, 305, 408, 651. 653 DAMJANOVIC PETAR P E P A 65 DAMJANOVIC RADE 50, 59, 60, 7,1, 205. 265, 735, 894 DAMJANOVIC RADE VRABAC 50, 59, 60, 71, 685, 698, 729, 735, 962 DAMJANOVIC RADICA 712 DAMJANOVIC RATKO 962 DAMJANOVIC SAVA 297, 723 DAMJANOVIC SIMETA 270 DAMJANOVIC SIMO 299, 305, 473, 652, 654, 661, 671, 723, 732 DAMJANOVIC SOJA 786 DAMJANOVIC SOKA 801 DAMJANOVIC STEVAN 87 DAMJANOVIC STEVO 542 DAMJANOVIC STOJAN 270 DAMJANOVIC UROS URE 51, 87, 92, 314, 403, 450, 705, 731
DAMJANOVIC D. UROS 705, 769, 772, 775, 847, 919 DAMJANOVIC MILEUSNIC ZORKA 36. 70, 71, 95, 403, 719, 731, 757, 819 DAMJANOVIC ARKO 712 DANGIC JEZDIMIR 228 DASOVIC MARTIN 232, 634 DEBELJAK JOSIP 592 DELAC TOMO 102, 839 DELAVIC PAVLE 948 DELIC BUDE 211 DELIC P E J O 87, 478, 479, 647, 683, 772, 816 DELIC SAJO 817 DELIC STANISA 676 DELIC VUJO 94 DEMIROVIC DZAFER 110, 138, 184 DESNICA BOZO 696 DESNICA UROA BRANKO 36, 50, 100, 103, 108, 109, 111, 114, 116, 119; 135; 184, 186, 190, 192, 205, 247, 531, 695, 698, 699, 72, 715. 721, 722, 725, 849, 855, 962, 963, 964 DESNICA DANJA 898 DESNICA DARA 70, 87, 719, 731 DESNICA DRAGAN 914 DESNICA MILE DRAGICA 59; 71, 174, 305, 306, 318, 408, 661. 662, 731, 732, 792, 800, 805, 812, 818 DESNICA DUAN 921 DESNICA GOJKO 480, 914 DESNICA ILIJA 865 DESNICA MARA 87, 786 DESNICA MIKA 801 DESNICA MILAN 480, 914 DESNICA MILE 239, 262, 866 DESNICA JABANOV 876 DESNICA MILENA 94 DESNICA MILEVA 914 DESNICA NIKOLA 696 DESNICA PERO 715, 831 DESNICA PETAR PETROV 166, 85,1 DESNICA RADE 549 DESNICA SAVA 405 DESNICA JOVE SMILJA 7il9, 818 DESNICA STEVAN 297, 408, 963 DESNICA STEVO 36, 50, 52, 59, 60, 69, 71, 109, 124, 160, 181, 184, 242, 250, 300, 301, 304, 305, 407, 653, 654, 660, 661, 662; 709, 721, 729i, 730, 735, 962, 995 DESNICA VLADIMIR 1033, 1034, 1035. 1036 DESNICA URO 880 DESPOTOVIC MILETA 1036 DEVClC STJEPAN 506 DIKLIC RADE 740, 774 DIMIC SMILJANIC BOSA 18, 21, 22, 23, 24, 28, 35, 30, 40 DIMIC URO ,167, 715 DIMIC MICA 31 DIMIC MILKA 792, 812 DIMIC MILKA RAFAJLOVA ZGONJANIN 792, 797, 805, 813, 815
DIMI NADA 18 DIMIC NIKOLA MAJOR 19, 31, 39 DIMIC VELJKO 808 DIMITRIJEVIC MITO 18, 455 DIMITROV 110 DIVJAK DRAGAN 2.12 DIVJAK DUAN 26, 103 DIVJAK DUAN DUDE 59, 60, 63, 69, 71, 300, 301, 305', 408, 428, 656, 661, 662, 682. 689, 748, 752', 797 DIVJAK URO 212, 647 DIVJAK ILIBAN URANKOV 666 DIVJAK ILIJA 691 DIVJAK J E L E N A 807 DIVJAK J E L K A 405, 797, 805, 815 DIVJAK JOVO 212 DIVJAK TADI MARA 679, 748, 786, 788 DIVJAK MILAN 26 DIVJAK LAZE MILAN 825 DIVJAK MILKA 94, 691 DIVJAK MILEUSNI MILKA 797 DIVJAK NENA 744, 748 DIVJAK NIKOLA, 290, 485, 486, 675, 685 DIVJAK SAJA 812 DIVJAK SAVA 87, 666 DIVJAK SIMO 1028 DIVJAK MAJSTOROVIC SMILJA 87, 93, 403, 405, 747, 751, 757, 798, 805 DIVJAK STARCEVIC SMILJANA 798 DIVJAK MILE STEVO 573, 575, 577 DIZDAREVIC 1018 DIZIJA 211 DIZIJA I L I J E JOVO 828 DIZIJA I L I J E MILE 828 DIZIJA MILE PETAR 828 DIZIJA RADE 211 DIZIJA DANE RADE 828 DIZIJA JOVE SAVO 828 DIZIJA DANE VUCEN 828 DOBAJIC RADE CKALJAC 862 DOBRIC . 1033, 1037 DOBROVIC DANE 227, 235 DOBROVIC NIKOLA 208 DOBROVIC MILE NIKOLA 829 DOBROVIC OBRAD 207 DOBROVIC PAJO 208 DOBROVIC MILE PETAR 829 DOKMANOVIC NIKOLA 580 DOEN 823, 1020 DOEN BRANKO 563 DOEN DANJA 847 DOEN ILIJA EGRO 110, 185, 563, 609, DOEN IVAN SOKO 740, 773 DOEN JOVO 270, 500. 542. 563, 573, 575, 577, 847 DOEN PETRA JOVO 573 DOEN RADE JOVO 573 DOEN MILAN 552 DOEN GA VRE NIKOLA 573 DOEN VUKAIN 1029 DOTLIC I L I J E BOJA 829 DOTLIC DANE 227
610, 612
DOTLIC DUAN 99, 148, 207, 210, 217 218, 219, 225, 226, 228, 229, 258, 305, 489; 499, 594, 661, 857, 965, 966, 967, 990 DOTLIC URE DUAN 829 DOTLIC MILANA DUAN 829 DOTLIC EVICA 703 DOTLIC BOE EVICA 829 DOTLIC JOVE J A N J A 829 DOTLIC STEVE J E K A 829 DOTLIC PETRA J E L K A 829 DOTLIC LATA 965 DOTLIC DANE MARICA 829 DOTLIC STEVE MARICA 829 DOTLIC URE MILAN 829 DOTLIC STEVE MILAN 829 DOTLIC MILE 965 DOTLIC CUCAK MILKA 209 DOTLIC DANE MILKA 829 DOTLIC I L I J E MILKA 829' DOTLIC URE PERKA 829 DOTLIC PROKO 221 DOTLIC STEVE SMILJA 829 DOZET PERICA 48, 51, 54, 56, 57, 58, 60, 63, 84, 175, 176, 178, 179, 192, 251, 272, 274, 286, 971, 644, 792, 891, 972 DRAGA BOO 60 DRAGA FRANJO 102 DRAG ICE VIC URO 747, 775 DRAGICEVI J E L A 795, 817 DRAGICEVIC MARKO 25, 26, 31, 101 DRAGICEVIC MICO 49, 56, 57, 59, 63, 71, 431, 645, 647, 671, 685, 748, 810, 894 DRAGICEVIC MILAN 19, 35, 38, 107 DRAGICEVIC RAJKO 305, 408, 656, 661, 671 DRAGICEVIC STEVE SIJAN SAVKA CRNKA 63, 67, 70, 71, 85, 94, 314, 403, 482, 485, 734, 745, 747, 757, 768, 773, 774, 807 DRAGICEVIC STEVO 17, 18, 20, 21, 23, 24, 28, 32, 35, 43, 44, 48, 49, 54, 56, 57, 59, 60, 69, 7.1, 94, 107, 108, 122, 123, 142, 150, 69.1, 692, 776, 795 DRAGIC J E L A 885 DRAGIC SAVA 885 DRAGIIC MARIJA 654 DRAGII MICO 654 DRAGlSlC MIKA 654 DRAKULIC DUAN 690, 888 DRAI JANDRE DRAGA 818 DRAI DRAGICA 87, 786 DRAIC URO 689 DRA.2I MILE ILIJA 825 DRAlC JANDRE 304, 407 DRAZlC MANDA 796, 803, 816 DRAI JANDRE MARA 60. 63, 69, 71, 712, 85. 92, 94, 313, 314, 403, 485, 734, 745. 747, 75.7, 796, 818 DRAI MILE 49, 54, 55, 59, 60, 71, 274, 305, 306, 313, 408, 410, 489, 642, 661, 662, 682, 748, 749, 752, 753, 792. 797, 803 DRAI NENA 24 DRAI SMILJA 796
DRAI SOKA 796 DRA BORKA 800 DRA DRAGICA 313, 318, 405, 731, 735, 799, 805, 815 DRCA J E K A 837 DRA J E L K A 800 DRCA LUKA 543 DRA MILAN 829, 830, 857, 858, 859 DRA MILE MILE 827 DRCA MIRKO 550 DRCA NIKODIN 12:1 DRCA NIKOLA 109, 191, 272, 651 DRA PAJO 362, 720 DRA SAVA 35, 70, 280, 424, 485, 659, 685, 712 DRCA SIMO 57, 89, 109, 297, 305, 408, 473, 565, 651 DRCA SMILJA 724, 731 DRCA VLADE 857, 858 DRCA VLADO 827, 828, 830 DREZGI MARA 94, 318, 405, 799, 805 DROBAC J E L K A 318, 405, 805 DROBAC MARICA 87 DROBAC MILAN 959 DROBAC MIRA 627 DROBAC TODORA NIKOLA 826 DUBAJI ANKA 712, 714 DUBAJI BOJA 834 DUBAJI BOJA II 834 DUBAJI DAKO 834 DUBAJI DARA 63, 67, 85, 403, 473, 712, 714, 731, 734, 775, 834 DUBAJI S. DARA 753, 757 DUBAJI T. DARA 731 DUBAJI DESA 800 DUBAJI DRAGAN 407 DUBAJI DUAN 121, 718 DUBAJI URO 651, 683, 834 DUBAJI URO II 834 DUBAJI N. URO IRENDA 652 DUBAJI GAJO 834 DUBAJI J E L K A 87, 731 DUBAJI JOVO 652 DUBAJI KOJO 834 DUBAJI MARIJA 834 DUBAJI MIO 121 DUBAJI P. MIO 652. 654 DUBA.TI MIKA 723, 729, 805, 812, 930 DUBAJI MIKA MILANOVA 172 DUBA.TI MILICA 38, 63, 67, 70. 71. 89. 95. 280. 314. 325. 403, 594, 604, 712, 714, 724, 731, 734, 735, 740. 745, 751, 752, 753, 754, 755. 757. 773. 92, 820 DUBAJI S. MILETA KNEZ 652 DUBA.TI MILKA 405 DUBAJI MIRKO 611 DTTBA.TIC NIKOLA 305, 408, 834 DUBAJI P A J O 834 DUBAJI P E J O 121. 549 DUBAJI PETAR 652 DUBAJI SAVA VIDOVA 172 DUBAJI SAVO 545, 723 DUBAJI SMILJA 834
DUBAJI ILI SOKA 805 DUBAJI STANA SEJA 731 DUBAJI L. STEVAN 652 DUBAJI STEVO 36, 712 DUBAJI ZORA 834 DUGONJI RATO 742, 911 DUKI BOSA 450 DUKI DANICA 94, 453 DUKI DOBRICA 898 DUKI DUAN 246, 247, 450, 454, 547, 563, 846 DUKI URO 60, 61, 63, 69, 71, 92, 93, 122, 284, 305, 408, 450, 452, 486, 563, 564, 565, 566, 567, 569, 571, 575, 579, 649, 656, 660, 661, 924 DUKI PETRA URO 573' DUKI J E K A 453, 458 DUKI J O J A 564, 569 DUKI JOVO 1029 DUKI NIKOLE JOVO 87, 450, 573 DUKI MARA 85, 87, 93, 94, 403, 473, 480 DUKI MILAN 26 DUKI NIKOLA 34 DUKI URE RADE 450, 573 DUKI SOKA 450 DUKI VLADIMIR 611, 616 DUKI ZORKA 626 DUMCKE GUNTHER 918, 919 DUNATOV NIKO 559 DURAKOVIC MILE BRANKO 827 DURAKOVI DUAN DUKA 647 DURAKOVIC URE DUAN 647 DURAKOVI I L I J A 775 DURAKOVI BRANKA ILIJA RAPIN 27, 30, 35, 39 DURAKOVI MILAN 304, 647 DURAKOVIC MLADEN 95 DURAKOVIC NIKOLA 529 DURAKOVI JANDRIJE PETAR 574 DURAKOVI RADE 689 DURAKOVI DIVJAK VINKA 798 AKOVI DRAGA 796 AKOVI URO 506 AKOVIC NIKOLA 134, 567 AKOVI PETAR 281, 563 AKOVI RADE 703 AKOVI DAVIDA STEVO 573 APA JOVANA BIKA 838 APA JOVANA DARA 838 APA I L I J A 564 APA JOVICA 87, 408, 649, 816 APA MILAN 564. 837 APA MARKA MILAN 573 APA JOVANA MILE 573 APA MILO 207, 209, 211 APA NEVENKA 232 APA PETAR 649 APA RADE 35, 563, 564, 577, 909, 910 APA PETRA RADE 573
APA SAVA 840 APA SMILJA 786, 807, 821 API VASO 237 EKIC DARA 835 EKI DARA II 835 EKI DEVA 798 EKI MIKA 835 EKIC NIKOLA 647 EKI PERA 835 EKI SAJA 835 EKI SOKA 835 EKI SPASE 835 EKI VIDA 835 EKI VASO 835 ILAS 451 ILAS DUAN MANDIIN 270 ILAS DMITRA URO 573 ILAS MILAN 451 ILAS J. MILO 654 ILAS PERO 138, 154, 845, 846 ILAS STOJ AN 798 ILAS VUEN 87, 305, 650, 915 OKOVI MILAN 709 UJI MOMILO 117, 146, 240, 288, 290, 465, 466, 487, 576, 585, 845, 846, 865. 869, 875, 877, 881, 897, 900. 922, 981 UKI BIKA 796 UKI MILE BORKA 483, 796,
818
UMI MARA 405, 801 UMI MILAN 35, 50, 54, 99, 143, 192, 196, 205, 247, 250, 257, 280, 302, 424, 594 659, 684, 685, 696, 709, 712, 721, 725, 872, 873 UMI MILE 170, 174 UMI NIKOLA 35, 653 UREVI NIKOLA 549 URIC MILAN 599 D DZAKULA 211 DZAKULA MILAN 223 DZELEBI MILOVAN 869; 877, 884 E EGGENBERGER 1022 EKMEI MILORAD 1030, 1031, 1034, 1035 T^.NGEL ILIJA 630 ENGELS FRIDRIH 723 ERCEG SKOBLA JOVO 1035 ERCEG VASILJ 652 EROR STEVO 541, 542 EULEK 1020 F FABRI (general) 333 FIERENOLI (general) 245 F I J A ing 869 FILIPI EMIL 141, 216, 676 FILIPOVI 1017 FILIPOVI URE ANELKA 819 FILIPOVI BOZO 1027, 1034 FILIPOVI DRAGA 801, 805 FILIPOVI DRAGICA 679 FILIPOVI URO 232 FILIPOVI I L I J A 563', 564 FILIPOVI J E K A 801 FILIPOVI JOVO 566 FILIPOVI MARA 405, 799 FILIPOVI MARKO 573, 577 FILIPOVI RADE 563, 564 FILIPOVI SAJA 405, 799, 817 FILIPOVI SILVIJE 536 FILIPOVI STEVAN 458, 564 FILIPOVI VUEN 225 FITREK FRANJO 160 FRANEKI MARTIN 18, 38 FRAS FRANZ J U L I U S 1005-, 1007, 1013, 1020 FRII MI JO 842 FRKOVI JAKOV 843 FRKOVIC JURICA 822, 825 FRHLICH 1017, 1020 1033,
UKI BOKO 789 UKI DANE DAA 689. 690 UKI DANE DANCEL 671 UKI DANE KRBANOV 253, 671 UKI POUA DRAGICA 795 UKT DUAN 834 UKI URO 69, 70, 71, 304, 407, 456, 484, 647, 656, 675, 772', 816, 847, 894, 920 924, 925. 926 UKI JANDRE 44. 648, 796 RTTKT JANDRIJA 648 UKI J E L K A 834 TTKT JOVICA 123. 125. 143, 500 UKI JOVO 270. 539. 839 UKT LAZAR 309, 675, 689, 916, 917 TTKT MANE 847 UKT PETRA MARA 818 UKI MILAN 651. 791 UKI MILICA 834 UKI MILKA 70, 87. 796 TTKT MILO 20, 297, 451, 648. 683. 919 UKI MIRKO .19, 24, 38. 59 69, 71, 107, 141. 299. 301, 619. 627. 654, 808, 854 UKT NIKOLA 648, 666 UKI P E J O 147 UKI RADE 523 UKI SAVA 802 UKI AKOVI SAVA 795 UKI SAVO 31, 677 UKI TIMA SOKA 795 UKI STEVO 690, 789 UKI STEVO ONA 24 UMI JAGA 626
G GACEA SOFIJA SOJA 627 GAVRILOVlC SLAVKO 1014 GEISSLER 919 GERSKOVIC LEON 680 GIZDIC DRAGO 117 GLEDA MARICA 628 GLUMAC MILAN 580, 584 GLUMAC SLAVKO 293, 606. 609, 610, 612, 613 GLUSICA SAVE BOZO 826 GLUSICA MILE DRAGICA 826 GLUSICA MILE DRAGINJA 826 GLUSICA DUAN 628 GLUSICA I L I J E LAZO 826 GLUICA L J U B O 650 GLUSICA MARICA 798 GLUICA MARIJA 798 GLUICA MICA 217 GLUICA NIKOLA 628, 650 GLUICA MILANA STOJA 826 GLUICA VLADO 628 GLUSlC I L I J E BOGDAN 826 GNJATOVIC MARKO 1029 GNJATOVIC VUKA 744, 748, 786, 788 GNJATOVIC LASIC VUKICA 679, 744, 748 GOGI MOMILO 297, 299, 305. 650, 654, 663 GOLUBOVIC MIRKEC 212 GORKI MAKSIM 710, 939 GOSTOVIC GRUBOR DUANKA 792, 813, 818 GONJAK IVAN 81, 325 G RAFFER AUGUST 1013, 1015, ,1016, 1017, 1018, 1019, 1020 GRAHOVAC 952 GRAHOV AC BOJA 798 GRAHOVAC BUDE 317 GRAHOVAC IVAN 229 GRBIC BRANKO 160, 167, 716 GRBIC C. B J E L J A 715 GRBIC MILANA DUAN 829, 836 GRBIC DUKAN 836 GRBIC URA 147 GRBIC ILIJA 716, 836, 894 GRBIC JOVO 836 GRBIC PETRA JOVO 829 GRBIC MANOJLO 1004, 1005, 1014, 1015. 1022, 1023 GRBIC MARA 800, 801 GRBIC MICO 87, 451, 652, 894 GRBIC JOVE MICO 826 GRBIC MILE 851 GRBIC MILE JOVANOV 166 GRBIC MILKA 480 GRBIC MIRKO 876 GRBIC MIRKO NIKOLA 407 GRBIC RADE 650, 836, 927. 945 GRBIC SIME RADE 829 GRBIC SIMO 87, 652, 836 GRBIC SMILJA 821
GRBIC STANA 800 GRBIC ZORA 320, 405, 732, 801, 805, 815, GRBIC ZORKA 67, 70, 318, 320 GREGORIC PAVLE 66, 90 GRGUREVIC DRAGUTIN 238, 4412, 443 GRGURIC URICA 41, 102, 161, 167, 171, 193, 851 GRGURIC MATE 708 GRKOVIC JOVO 71, 424, 485, 685 GRKOVIC NIKOLA 444 GRKOVIC RADE 71, 88, 272 GRMUA (porodica) 211 GRMUA STEVANA NIKOLA 828 GRMUA MILOA PETAR 828 GRMUA DMITRA STEVO 828 GROZD ANIC DRAGO 70 GROZDANIC JOVICA 744, 747, 775 GROZDANIC JOVE MLADEN 754 GROZDANIC JOVANA PAVAO 649 GRUBEIC DARA 801 GRUBEIC S E J A 801 GRUBIIC JOVO 281, 582, 595 GRUBIIC VASILIJE 281 GRUBJEIC JOVO 659 GRUBJEIC STEVO 309, 667 GRUBOR DANA 885 GRUBOR DANE 654 GRUBOR DRAGAN 190, 548, 551 GRUBOR DUAN 543 GRUBOR ILIJA 654 GRUBOR MICO 70, 71 GRUBOR NIKICA 109 GRUBOR PETAR 586 GRUIC ZEKO 1037 GRUJIC M. RADOSLAV 1012, 1017 GR?:ETIC MACA 734 GR^ETIC NIKOLA 1036, 1037 GUBERINA GRGO 555 GUBERINA MARKO 555 GUBERINA RADE 295, 939. 941 GUTES A ILI.TA 1033 GUTES A JEO 1029 GUTEA RADE 444 GUTI VIKTOR 821, 823 GUVE IVAN 237 GUVINA MILA 841 GVARDIOLA ANTE 627 H HAJDINOVIC PERO 689, 691 HAJDINOVIC SOKA 63, 67. 70, 71, 87, 92, 318, 405. 745, 805, 807, 815, 817. 818, 819 HELD FRANJO 51, 536 HELD LAZO 295 HINIC PETAR 486, 685 HITLER ADOLF 166, 172, 244, 326, 327. 328, 329, 714, 790. 807 HODAK JAKOV 22, 30, 253 HODAK JOSIP 22, 828, 889 HODAK MARA 69, 253, 889
820
HODAK NIKOLA 30 HOERA 37 HORODINSKI 1020 HORVAT 30, 43, 102 HRNJAK L J U B O 179, 181 HRENJAK J A N J A 929, 932, 941, 942 HUBMAJER 1035 I IITOVI MILAN 166 ILI I L I J A 498 ILI MILKA 740, 742 ILIC SOKA 405, 800 ILI STEVO 231 ISMETI ISMAEL 1021 IVANCEVI BOJA 731 IVANCEVIC IO 709 IVANCEVI PERAN 709 IVANCEVI OJDANA SOKA 800 IVANI SAVE DUAN 828 IVANIS DRAGAN 627 IVANIS MILAN 297, 299, 305. 622, 650, 654, 662 IVANIS SAJA 798 IVANIS SOKA 305, 798 IVANKOVI 1024 IVAS SIME 286, 579 IVEZI 120, 122 IVEZI I L I J A 1028 IVEZI JAKOV 1026, 1027 IVEZI JANDRE 1028 IVEZI MARKO 843 IVEZI PAVAO 1028 IVEZI VID 1128 J JAKSI URO 252 JANI STEVO 483 JANOVSKY FRANJO 25, 26, 41, 101 JAPUNDZI DANE 1029 JAPUNDI J U R A J 1029 JAPUNDZI PAVAO 1029 JARAMAZ RASTOVI URE MILKA 918 JARI PERO 36 JAZI DANE IAN 677 JAZI DEVA 318, 800, 805 JAZI NEDELJKA 405 J EL AC A BORKA 95 JELACA DANE 473, 723, 726 JELAA DRAGAN 70, 95, 313, 403, 724, 731, 735, 758, 772, 775 JELACA DUAN 95, 297, 305, 408, 453, 653 JELACA MILE 35 JELACA SMILJA 94 JELACl IVAN 1028, 1029 JELEI dr. 947 J E L l C l I L I J E RADE 573, 577 JELI VELJKO 977, 612, 613, 614
JELOVCl NIKO 555, 559 JERKOVIC MILE 448 JEVAEVI DOBROSAV 249, 869 JOIJKOVI MILE 851 JOKI ILIJA 309 JOVANI ANELKA 172, 178, 318, 320, 405, 723, 726, 729, 732, 805, 808, 812, 815 JOVANI BOJA 834 JOVANI BOZO 172, 723 JOVANI BRANKO 701, 712 JOVANI BRANISLAV BANE 312, 593, 701, 702 JOVANI DRAGAN 51, 70, 174, 174, 297, 305, 313, 314, 408, 550, 544, 651, 712, 714, 721, 722, 724, 731, 734, 757, 769, 775, 847, 956 JOVANI OKO 39, 45, 47, 48, 49, 51, 55, 56, 89, 96, 100, 103, 108, 110, 112, 113, 114, 115, 116, 118, 120, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 133, 135, 136, 137, 142, 144, 145, 150, 153, 166, 185, 187, 188, 191, 192, 194, 195, 196, 198, 199, 201, 203, 205, 221, 222, 229, 260, 262, 272, 273, 278, 284, 288, 291, 305, 492, 493, 498, 530, 537, 553, 565, 566, 568, 573, 583, 585, 587, 593, 594, 601, 603, 610, 612, 613, 614, 615, 616, 620, 654, 661, 684, 695, 712, 714, 715, 717, 719, 725, 728, 738, 750, 759, 777, 802, 807, 808, 809, 849, 856, 857, 890, 896, 897, 960, 962, 968, 969, 970, 978, 980, 997 JOVANI UJO 715 JOVANI URO 51, 550, 551, 723 JOVANI URO UJICA 166 JOVANI URO MILANOV 172 JOVANI SIME URO 829 JOVANI MARA 651, 834 JOVANI MILAN 36, 299, 651, 654, 661, 712, 726, 849 JOVANI DUJE MILAN 712 JOVANI MILE 884 JOVANI MILE MILKA 167 JOVANI NIKOLA 312, 702 JOVANI P I L I P 834 JOVANI RADE 712 JOVANI SMILJA 405, 726, 805 JOVANI SOFIJA 51 JOVANI SOKA 800, 832 JOVANI STEVO 834 JOVANI SVETISA 147, 262, 699 JOVANOVIC DUAN 549 JOVANOVI JOVAN 1014 JOVANOVI JOVO ZMAJ 167, 701, 709. 786 JOVANOVI MILAN 305, 732 JOVANOVI SAJA 833 JOVASEVI MILO 803 JOVII DUAN 247 JOVII JOKA 246 JOVII DUAN KOPILA 246, 247 JOVI (lugar) 38, 708 JOVI DRAGAN 550 JOZIC DANE 946 JURI (obitelj) 29
JURI (sveenik) 468 JURI GENO 75, 88, 431, 432 JURI NIKOLA 559 JURI PAVAO 30 JUZBASI BOSA 81-1 JUZBASI BOSILJKA 786, 788 JUZBASI MILAN 207, 209 K KAJFES JOSIP 455, 947 KALANJ SAVA 309 KALENI SPIRIDON 1015 KALEZI VLADO 688 KALINI DANE BANDA 100, 147, 262 KALINI DRAGA 679, 704, 786, 868 KALINI DRAGO 473 KALINI DUAN 297, 300, 653, 656, 732 KALINI MILE URO 826 KALINI JOVO 87, 450, 653 KALINI MARA 801 KALINI MIKA 801 KALINI MILAN 270 KALINI MILICA 55, 174, 274, 313, 722, 725, 731, 747, 786, 787, 801, 812, 814 KALINI DRAGE SAVKA 55, 63, 174, 178, 274, 313, 3H8, 320, 405, 699, 722, 725, 731, 732, 786, 792, 800. 801, 805, 808, 812, 815, 819 KALINI MILE SIMO 166, 826, 851 KANTAR DAVID 35, 574 KANTAR STEVANA DUAN 827 KANTAR GAVRO 827 KANTAR ILIJA 625, 830 KANTAR GA VRE ILIJA 827 KANTAR STEVANA JOVO 574 KANTAR MARA 934 KANTAR MILAN 212, 577 KANTAR MILE MILAN 574 KANTAR MILKA 837 KANTAR L. MIRA 677 KANTAR P. MIRA 947 KANTAR JOVE MARKO 579 KANTAR SIME MLADEN 574, 799 KANTAR GAVRE NIKOLA 574, 649 KANTAR OLGA 800 KANTAR V U J E PETAR 827 KANTAR SAJA ZLATKA 94, 318, 405, 800, 805, 837 KANTAR SIMO SEGAN 678, 947 KANTAR SOKA 837 KANTAR SOKICA 837 KANTAR STEVAN 678, 947 KARABEGOVI OSMAN 600 KARAOREVI PETAR 159, 173, 179, 869, 871, 872 KARAKAS DAKO 136
KARAN UJA 87, 92, 403, 645, 747, 816 KARAN DUKA 793 KARAN MARA 798 KARAN MARKO 34 KARAN STEVO 486 KARANOVI ANICA 940 KARANOVI ORE 270 KARANOVI DUKA 284, 790 KARANOVI GOJKO GOLE 247 KARANOVI J E J A 798 KARANOVI J O L E 284, 790 KARANOVI MILAN 650 KARANOVI NIKOLA 136, 270 KARANOVI STEVO 69 KARANOVI SVETKO 213 KARDELJ EDVARD 80, 888, 911 KATIC KUPRESANIN MARIJA 792 KAVALER (maral) 328, 329 KAVCl STANE 740 KECMAN BORO 688 KEA BORKA 833 KEA BOSA 833 KEA BOZO 833 KECA DANE 834 KEA DANICA 833 KECA DARA 833 KECA DUSANKA 833 KECA URO 564, 569, 831 KECA ILIJA 166, 833, 851, 872 KECA JANDRIJE ILIJA 826 KECA JANDRIJA 833 KECA J E K A 833 KEA JOCINA 867, 882, 885 KEA JOCINA BAJAKI 916 KEA JOKA 833 KECA JOVAN 651, 683, 847, 886, 887, 920 KEA JOVO, 46, 101, -127, 160, 161, 187, 193, 200, 239, 242, 254, 262, 263, 456, 473, 569, 704, 720, 721, 735, 833, 848, 865, 866. 869, 870, 873, 875, 876 KEA MANDA 834 KEA MANE 833 KEA MARA 833 KEA STEVINE MARA 833 KEA MILAN 833 KECA MILKA 933 KEA NADA 833 KECA NEDELJKO 248, 262, 268, 289, 720, 875, 897 KECA NEDA 833 KEA NEO 873 KEA NIKOLA 833 KEA OLGA 833 KECA PAJO 873 KECA PETAR 833 KEA RAJKO 833 KECA SARA 833
KEA SAVA 833 KECA SMILJA 833 KECA SOKA 833 KECA SPASE 833 KECA TODOR 704 KECA VASO 833 KECA VUKA 833 KECA ZORA 705, 876 KELLIN LUKA 1026, 1027 KENJALO 211 KENJALO LABUD 227 KENJALO MARKO 218 KENJALO NIKICA 221 KENJALO PAJO 210 KENJALO PERA 231 KERKEZ DRAGICA 837 KERKEZ J E K A 837 KERKEZ MIKA 837 KERKEZ MILE 827, 830, 837, 858 KERKEZ NIKOLA 841 KERKEZ SMILJA 837 KESIC BICO 40, 45, 110, 124, 185, 191, 196, 198, 538, 582, 586, 797, 856 KESIC DUAN 856 KESIC MANIA 856 KIIC 1019 KLADARIN URO 232, 374 KLEINHAPPEL FRANC 678, 934, 935, 947 KLEUT PERICA 54, 257, 259, 263, 272, 445, 454, 455, 456, 4)70, 496, 536, 537, 572, 586 K L J A J I C STEVAN 310. 675 KNEZI STEVANA ANKA 819 KNEEVI M. DUAN 284 KNEEVI FILIP 1014, 1020 KNEEVI ILIJA 1020 KNEEVI JOVAN 1027 KNEEVI STEVO 160 KNEEVI STOJAN 294 KOClC PETAR 24, 702, 766, 971 KODAK JOSIP 832 KOKOTOVIC NIKOLA 26, 27, 41, 102 KOLAK FRANE 164, 193 KOLUNDI BOSA 772, 884 KOLUNDIC L J U B I C A 788 KOLUNDIJA BOKO 724 KOLUNDIJA JOVO 835 KOLUNDIJA LUKA 671, 677 KOMADINA RAJKO 87, 685 KOMAR SLAVKO 740 KOMLEN BOJA 798 KOMLEN DRAGINJA 798 KOMLJEN MILAN 940, 941 KOMLJEN PETAR P E P A 297, 299, 305, 650, 654, 684 KOMNJANIN RADE 858 KONCAR DARA 551 KONCAR RADE 730, 731, 780 KONRAD FERDINAND 115 KORAC 254 KORAC MILO 941 KORAC NIKOLA 573, 896
KORAC RACO 991 KORAC SOFIJA KOKA 312, 593 KORAC ZORKA 792 KORDIC 560', 561 KORENClC M. 1010, 1011 KORCAGIN 822 KORICA MILO 1034 KORICA SPASE 703 KORUGA PEPO 861 KOSANOVIC ANA 970 KOSANOVIC ANKA 786 KOSANOVIC NIKOLE BOGDAN 26, 776, 825 KOSANOVIC URO 628 KOSANOVIC J E L E N A 791, 802, 803 KOSANOVIC JOVO 521, 628, 690 KOSANOVIC LAKO 644 KOSANOVIC LAZO 248 KOSANOVIC MACA 422, 667, 676 KOSANOVIC MANE 210 KOSANOVIC MILAN 613, 614 KOSANOVIC MILE 17, 19, 21, 23, 24, 28, 38, 40, 44, 48, 49, 51, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 63, 66, 69, 84, 99, 107, 175, 259, 272. 281, 286, 302, 305, 628; 688, 689, 691, 692, 725, 746, 748, 752, 753, 769, 776, 797, 814, 874, 9170, 971, 972; 973, 984, 1002 KOSANOVIC MILICA 312, 59'3 KOSANOVIC NEA 318, 405, 797, 804, 805 KOSANOVIC NIKICA 116 KOSANOVIC NIKOLA 867 KOSANOVIC URE NIKOLA 46, 826 KOSANOVIC NIKOLICA 128, ,141 KOSANOVIC OZREN 791 KOSANOVIC PERO 47 KOSANOVIC SAVICA 222 KOSANOVIC SAVO 628 KOSANOVIC STEVO 17, 18 KOSANOVIC TODOR 970. 971 KOSANOVIC SIME KUKIC ZORKA 49, 54. 57. 58. 59, 63, 95, 175, 178, 182, 313, 485, 604, 625, 694, 734, 740, 745, 747, 757, 791, 797, 802, 819, 929 KOSHITZ 918 KOSIC ANELKA 833 KOSIC BORKA 717, 832 KOSIC BOSA 833 KOSIC DANE 717, 832, 833 KOSIC DANE (ml.) 833 KOSIC DANICA 833 KOSIC DRAGA 832 KOSIC DUAN 833 KOSIC DUANKA 833 KOSIC LJUBICA 833 KOSIC MANE 833 KOSIC MICA 833 KOSIC MILAN 832 KOSIC MILE 833, 863 KOSIC MILICA 833 KOSIC NEVENKA 833 KOSIC NIKOLA 833 KOSIC RADE 833
KOI SAVA 833 KOI STEVO 833, 835 KOSOVI ANKA 808 KOSOVI DRAGICA 808 KOSOVI K A J A 808 KOTL NIKOLA 113, 247, 263, 538 KOTLJARON ALEKSANDAR 25, 101, 102, 116, 643 KOV AC MIO 400 KOV AC NIKOLA 696 KOVACEVI (major) 1015, 1017, 1018, 1020 KOVAEVI BOO 1017, 1037 KOVAEVIC URO 653 KOVAEVI GENO 466, 882 KOVAEVIC ILIJA 835 KOVACEVI L A Z E ILIJA 829 KOVAEVIC JOVAN 1016 KOVACEVI JOVANKA 835 KOVAEVIC TRIVUNA JOVO 829 KOVAEVI LUKA 1029 KOVAEVIC MICO MANDICIN 20, 29, 41 KOVAEVIC MIKA 801 KOVACEVI UZELAC MILA 941 KOVACEVI LAZE MILAN 829 KOVAEVIC MILE 846 KOVACEVI MILICA 835 KOVACEVI MIRKO 69, 305, 650, 662 KOVAEVIC P A J O 835 KOVACEVI VAJO 59, 63 KOVAEVIC VUKASIN 648 KRAJACl IVAN STEVO 964 KRAJNOVI NIKOLA 19, 115, 191 KRAJNOVI RADE KRAJINA 552 KRAJNOVI STEVANA RADE 553 K R A L J IVAN 939 KRAUS dr 944, 945 KRCA JOVO 116 KREACl OTMAR KULTURA 605 KRESO SAVO 1027 KRICKOVI BRANKO 553 KRNETA BOJA 840 KRNETA DANE 840 KRNETA DAVID 840 KRNETA DMITAR 1029 KRNETA JOKA 840 KRNETA JOVAN 840 KRNETA KATA 840 KRNETA MILAN 521 KRNETA DANE MILAN 573 KRNETA MILE 847 KRNETA D. NIKOLA 563, 573 KRNETA SMILJANA 840 KRNETA STANKO 309 KRNETA JOVANA VID 573 KRNPOTI 1016 KRNJA ANTE BURGES 253 KRNJAJIC 211 KRNJAJI DANE ILIJA 828 KRNJAJI P A J E I L I J A 828 KRNJAJI DANE JOVO 828 KRNJAJI URE JOVO 828 KRNJAJI STEVE LAZO 828
KRNJAJIC DUKE MILAN 828 KRNJAJIC MARKA PEJO 828 KRNJAJI P E J E RADE 828 KRNJAJI JOVE SAVO 828 KRNJAJI PETRA SIMO 828 KRNJAJIC MILOA TODOR 828 KRNJAJIC MILE VUCEN 828 KRNJAJI NIKOLE VUJO 828 KRONJA ANTE 531, 536 KRONJA TOMISLAV 269, 933 KRPAN 1018, 1020 KRPAN MILE 20, 29, 41, 889 KRPAN MILE JALSIN 889 KRSTULOVI VICKO 278, 279 KRTINI JOVO 648 KRTINI MILAN 1029 KRTINI NIKOLA 648 KRTINI PERICA 486, 685 KUFRIN MILKA 740 KUGA BOZO CARIIN 673 KUGA DUAN 42 KUGA J E L A 403, 734, 751 KUGA JOVO 498 KUGA J U L A 747 KUGA MARA 786, 807 KUGA MILAN 675 KUGA MILE 473, 483, 647 KUGA MILKA 798 KUGA VID 647 KUKAVICI 1,11 KUKI 900 KUKIC DRAGAN 834 KUKI JOVO 834 KUKI MICO 60, 63, 69, 71, 72, 84, 85, 86, 92, 94, 305, 403, 408, 432, 455, 654, 661, 731 757 KUKIC MILAN 834 KUKI NIKOLA 900 KUKIC SMILJANA 834 KUKI STANKO 900 KUKOLJ (upnik) 822 KUKOLJAN ANTE 541 KULENOVI HAJRO 688 KULENOVIC IBRAHIM 1019, 1034 KULENOVI MIRALEM 211 KULENOVIC SKENDER 757 KULNEK 1020 KULUNDI L U K A 946 KULUNDZI L J U B I C A 786 KURSAR FRANJO 531, 536, 555 KURSAR LEO 557 KURUZOVI MILAN 553 KVATERNIK LJUBOMIR ,101, 102, 103, 106, 643, 823 KVATERNIK SLAVKO 822 L LAJI LAJI LAJI LAJI 113 DUKA 786 L U K E ILIJA 826 SIME ILIJA 826
LAJI ILINKA 715 LAJI JELENA 800 LAJI JOVICA 726 LAJI S. JOVO 723 LAJI MIO 480 LAJI MILAN 710 LAJI NIKOLA 270 LAJIC P. NIKOLA 480 LAJI P A J O 166, 651, 686, 710, 726 LAJI URE SAVO 826 LAJI SMILJA 403, 552, 731, 775 LAKATOS JOSIP 1010 LAKI 211 LAKI VIDA PETAR 828 LAKI VUKA STEVO 828 LAKOVI 843 LALI DAVID 916 LALI MILAN 543 LATAS BRANKO 869, 877, 884 LATAS DANILO 232, 292, 634, 808 LATINOVIC IVKO 790 LA VANJA BOSKO 833 LAVANJA URICA 498 LAVANJA J E K A 833 LAVRNJA JOVICA 776 LAVRNJA MILANA JOVO 26, 41, 825 LAVRNJA L J U B I C A 833 LAVRNJA SPASO 833 LEMAJI URO 270, 541 LER 326, 327, 328, 329 LESEVI ANTON 102 LETICA DUAN 690 LEVI MONI 247 LIINA RAKO 652, 883, 885 LIECHTENSTEIN 1015 LIPOVAA MIMLIJA 218 LITERS 330 LOLA 885, 909 LONAR 1026 LONAR DANICA 978 LOPAI RADOSLAV 1003 LUBURIC MAKS 103 LUKETA VINKO 563 LUKI 566, 976 LUKI ANICA 552 LUKI DARA 876 LUKI DRAGAN 541, 549 LUKI DRAGICA 87, 482, 815, 876 LUKI ISO 116, 117, 127, 201, 239, 246, 262, 454, 569, 572, 846, 869, 870, 871, 875, 876, 877, 885, 886, 887, 888, 897 LUKI MIO 203, 222, 548 LUKI MIHAILO 130, 132, 134, 145 LUKI MILAN 544, 920 LUKI NIKI 408, 920 LUKI NIKOLA 653 LUKI NINA 55ll LUKI PETAR 537 LUKI RADAN 856 LUKI SIMI 873 LUKI SIMO 87, 185, 487, 488, 685, 865, 894, 917, 920, 921 LUKI STEVO 487, 917, 920
LUKI PIRO 882 LUKI VASO 247, 653 LUKI VOJKAN 754 LJ LJAHNICKI BORIS 295, 932, 933, 934, 935, 936, 938, 945 L J I L J A K PETRA JOVO 826 L J I L J A K MIA 253 L J I L J A K NIKOLA 133, 134, 204 L J I L J A K NIKOLE NINA 778 L J I L J A K OBRAD 253 L J I L J A K P E R K A 798 L J I L J A K SAVA 284 L J I L J A K SAVO 790 L J I L J A K SMILJA 483 L J I L J A K URO 253 L J I L J A K VLADO 790 L J I L J A K VLATKO 628 L J I L J A K STEVO 628 LJOTI 130 LJUBOJEVI BOO 650 LJUBOJEVI I L I J A 222 LJUBOJEVI JANDRE JOVO 648 LJUBOJEVI LAZO 46, 117, 203, 248 LJUBOJEVI MIO 219 LJUBOJEVI RADE 648 LJUBOJEVI RADI 87, 207, 216, 267, 655, 666, 676 LJUBOJEVI SOKA 294 LJUBOVI RADE DEVA 829 LJUBOVIC ILIJA 207, 221 LJUBOVI DANE J E K A 829 LJUBOVIC MILE 209 LJUBOVI L U K E MILE 829 LJUBOVI DANE VOJIN 828 M MAEK VLATKO 24, 96, 394, 743 MAGAI MOKO 310 MAGDI MILE 1023, 1124 MAGLIC ANTE 823 MAJER OTMAR 968 MAJI IVAN 835 MAJKI J A P R A 256 MAJSTOROVI DRAGO 35 MAJSTOROVIC DUAN 122, 293, 564, 566, 567, 569, 571, 572, 575, 577, 578, 621, 622, 623, 624, 625 MAJSTOROVI MILOA DUAN 563, 569 573 MAJSTOROVIC VASE DUAN 563, 573 MAJSTOROVI GAVRO 563 MAJSTOROVI ILIJA 94, 146, 568 MAJSTOROVI JELICA 564 MAJSTOROVI JOVO 563 MAJSTOROVI KOJO 563 MAJSTOROVI RADE KOJO 828 MAJSTOROVIC MARA 95
MAJSTOROVIC MARIJA 817 MAJSTOROVIC MILAN 53, 59, 60, 63, 69, 71, 84, 86, 89, 92, 94, 199, 231, 270, 281, 305, 408, 410, 432, 455, 458, 461, 486, 499, 563, 564, 571, 572, 577, 578, 582, 594, 644, 649, 652, 661, 662, 682, 747, 928 MAJSTOROVIC MARKA MILAN 573 MAJSTOROVIC RADE MILAN 573 MAJSTOROVIC M. MILE 563 MAJSTOROVIC MILI A 563 MAJSTOROVIC MILOJKO 19, 24, 27, 28, 35, 37, 38, 96, 103, 564, 689, 690, 825 MAJSTOROVIC MILO MILOSICA 671 MAJSTOROVIC NEO 858 MAJSTOROVIC RADE NIDO 563, 564, 826 MAJSTOROVIC NIKOLA 35 MAJSTOROVIC PETAR 27, 37, 671, 825, 831 MAJSTOROVIC J ANDRIJE PETAR 828 MAJSTOROVIC DANE RADE 826 MAJSTOROVIC RADE PETAR 160 MAJSTOROVIC SAVA 610, 619 MAJSTOROVIC L U K E SMILJA 819 MAJSTOROVIC SPASE 563 MAJSTOROVIC JOE STEVAN 825 MAJSTOROVIC PETRA VAJO 573 MAJSTOROVIC VELIMIR 564 MAJSTOROVIC M. VID 573 MALBASA DEVA 834 MANDIC 533 MANDIC BOGDAN 781 MANDIC BOJA 270, 801, 805 MANDIC SAVE BORKA 87, 403, 724, 731, 734, 754, 757, 773, 813, 819, 894 MAGDIC DRAGAN 724 MANDIC DUAN 574 MANDIC DUKA 405, 801, 805 MANDIC DUKESA 809 MANDIC JOVO 122, 231, 293, 566, 569 MANDIC NIKOLE JOVO 574 MANDIC MARKO 1029 MANDIC MILAN 299, 652, 654, 683 MANDIC I. MILO 625 MANDIC NIKOLE NIKOLA 574 MANDIC PERA 801 MANDIC PETAR 1034 MANDIC SAVA 703 MANDIC SMILJA 312, 593, 702, 812 MANDIC SOKA 94 MANDIC SPASE 652 MANDIC DAVIDA VLADE 574 MARAS FRANJO 536 MARAS IVE 555 MAItCETlC ANELKA 774 MARCETIC BOSILJKA 626 MARCETIC JOVO 543, 546, 548, 549, 551 MARCETIC MIKA 798 MARCETIC MILE 543, 546, 547, 549 MARCETIC NEMANJA 268, 547 MARGAN IVO 964 MARlClC DUAN 530, 596 MARICIC MILAN 2|15, 216
MARlClC MILE 141, 235 MARICIC MIRKO 558 MARlClC NIKICA 227 MARlClC NIKOLA 141, 215, 216 MARICIC PEJICA 236 MARlClC SOKA 828 MARICIC VLADIMIR 231, 239, 536, 578, 580, 584, 594 MARlClC VLADO 211, 543, 553, 957 MARIC 146 MARIC C E J A 885 MARIC BOSKO 36, 51, 56, 99, 109, 111, 190, 267, 530, 544, 580, 584, 616, 619, 801, 849, 869 MARIC DUAN 546 MARIC OKO 866, 869, 870, 871, 876, 887, 888, 897 MARIC MILA 885 MARIC MIRKAN 465 MARIC MIRKO 191, 200, 245, 866, 869, 870, 871, 887, 897 MARIC MOMILO 171, 866, 869, 870, 871, 876, 887, 897 MARIC NIKOLA 297, 305 MARIC PERICA 36, 51, 56, 99, 109, 111, 190, 267, 534, 543, 546, 548, 801, 849, 864 MARIC STEVO 51, 56, 190 MARIC STEVO CEVO 543, 551 MARIC VLADO 265, 539, 703 MARINKOVIC ILIJA 219 MARINKOVIC IVO 25, 26, 41, 43, 102, 162, 163, 691 MARINKOVIC STEVO 1033, 1035 MARINKOVIC VINKO 101, 643 MARKOTINOVIC NIKOLA 34 MARKOVIC 29 MARKOVIC ANTE 823 MARKOVIC BOGDAN 22 MARKOVIC IVAN 688 MARKOVINOVIC BOO 889 MARKOVINOVIC IVANA ILIJA 29, 41 MARKOVINOVIC LEKO 310 MARKOVINOVIC MARKO 825 MARKOVINOVIC MARlClC MARKO 29, 41 MARKOVINOVIC MILE 823, 841 MARKOVINOVIC IVA NIKOLA 29, 41 MARKOVINOVIC NINE 837, 839 MARKOVINOVIC MARlClC PERICA 29, 30, 41 MARKS K A R L 723 MARMONT 1023 MAROTI 560, 561 MARTINOVIC MILE 20, 35 MARUSlC DRAGO 186 MASANOVIC PAVLE 211, 212 MASlC BRANKO 87 MASlC MILICA 818 MATAGIC IVAN 143, 145, 222, 492, 568, 961, 969 MATAIJA VINKO 823, 825, 840 MATAS FRANJO 536, 541
MATIC ANKA 232, 795 MATIC DRAGINJA 830 MATIC ILIJA 973 MATIC RADE MARICA 829 MATIC MARIJA 973, 974 MATIC MICA 219, 305, 648, 656, 661, 930 MATIC PRSAN 24 MATIC RADE 208 MATIC I L I J E RADE 828 MATIC MILE STEVAN 208, 826 MATIC I L I J E STOJAN 24, 54, 99, 123, 125, 126, 135, 136, 137, 141, 143, 144, 145, 148, 150, 151, 207, 210, 213, 218, 219, 220, 221, 222, 223, 225, 228, 243, 255, 256, 257, 259, 260, 261, 277, 287,. 410, 491, 492, 493, -49.4, 496,498, -502, 529, 537, 567, 572, 693, 728, 769, 777, 781, 790, 794, 802, 803, 843, 857, 868, 874, 896, 928, 953, 955, 965, 973, 974, 975, 981, 986 MATIJEVIC IVAN 208 MATIJEVIC MILKA 914, 915 MATIJEVIC MIRO 212, 826, 831 MATIJEVIC TODOR 1028 MAZURAN NIKOLA 41, 118, 170, 193, 708, 715, 718 MEDIC ANICA 839 MEDIC ANUKA 799 MEDIC AVRAM 825 MEDIC BOGDAN 781, 840 MEDIC BOJA 436 MEDIC MARIJE BOJA 838 MEDIC D. BOSKO 563, 574, 577 MEDIC DAVIDA BOSKO 574 MEDIC DMITRA BOSKO 574 MEDIC BOZO 835 MEDIC BRANKO 835 MEDIC DAMJAN 563 MEDIC DANE 122, 179, 435, 566, 572, 577, 619, 659, 846, 896 MEDIC J. DANE 569 MEDIC DANE LUJIN 564, 570, 573 MEDIC M. DANE 563 MEDIC P. DANE 563 MEDIC R. DANE 563 MEDIC SPASE DANE 829 MEDIC STANKA DANE 573 MEDIC DANICA 453 MEDIC NIKOLE DANISA 563, 573 MEDIC PAVLA DARA 838 MEDIC DAVID 835 MEDIC DAVID TISKALO 35, 87, 166, 563 MEDIC MARKA DAVID 825 MEDIC DRAGA 840 MEDIC DUAN 87, 424, 485, 487, 653, 685, 838, 894, 904, 907, 910, 917 MEDIC D. DUAN 564. 573 MEDIC UJANA DUAN 573 MEDIC NIKOLE DUAN 573 MEDIC RADE DUAN 574 MEDIC NIKOLE UJAN 458 MEDIC DUJO ERAK 847 MEDIC UKAN 650 MEDIC URO 577, 578
75 DONJI L A P AC
MEDIC MILE URO 573 MEDIC NIKOLE URO 574 MEDIC FILIP P I L J A 627, 902 MEDIC S. GA VRE 563 MEDIC ILIJA 87, 95, 179, 403, 563, 564, 651, 678, 844, 846, 847, 858, 896 MEDIC ILIJA BRKO 487 MEDIC DANE ILIJA 574 MEDIC ILIJA KANTAR 858 MEDIC ILIJA LUJCiC 564 MEDIC MILOA I L I J A 573 MEDIC NIKOLE ILIJA 458, 574 MEDIC J ANDRIJA 831 MEDIC UJANA J ANDRIJA 563, 573, 577 578 MEDIC J E K A 840 MEDIC J E L E N A 95 MEDIC J E L E N A JOE L J U L J C i C A 839 MEDIC STOJIN JOCO 832, 836, 837 MEDIC J O J K A 626 MEDIC LAZE JOVAN 825 MEDIC SAVE JOVAN 825 MEDIC JOVANKA 320, 813 MEDIC JOVINA 120, 146 MEDIC JOCO 407, 484, 521, 678, 838, 840 MEDIC JOVO BRACO 569 MEDIC DANE JOVO 563, 574 MEDIC JOVO LUJCiC 564, 566, 569, 571, 575 MEDIC R. JOVO 563 MEDIC STEVE JOVO 573 MEDIC Z. JOVO 573 MEDIC KOSA 934 MEDIC KOVILJKA 569 MEDIC LAZO 563 MEDIC LUKICA STEIN 563 MEDIC LJUBOMIR BRZICA 231, 566, 575, 578, 580, 582, 976, 977, 978 MEDIC D. LJUBOMIR 573 MEDIC MANE 543, 574 MEDIC MARA 436, 569, 902 MEDIC MARIJA 839 MEDIC MARKO 435, 685 MEDIC MICO 63, 69, 71, 85, 86, 92, 407, 426. 649 MEDIC PETRA MlCO 69, 71, 72, 84, 89, 92, 94, 160, 199, 281, 293, 424, 428, 431, 433, 441, 452, 453, 455, 456, 458, 473, 485, 486, 563, 564, 571, 572, 573, 577, 580, 606, 621, 622, 623, 624, 625, 644, 661, 683, 685, 709, 721, 756, 799, 839, 843, 888, 896, 900, 907, 915, 938 MEDIC MIKA 825 MEDIC I L I J E MIKA 838 MEDIC NIKOLE MIKA 838 MEDIC MILAN 712 MEDIC UJANA MILAN 574 MEDIC MILAN MlCO 891, 896 MEDIC MILAN MITO 456, 577, 661, 683, 772, 847, 920 MEDIC NIKOLE MILAN 458, 574 MEDIC MILE 87, 563 MEDIC MILE DMITROV 924
1185
MEDI MILICA 94 MEDIC MILE MILKA 318, 569, 799, 818, 819, 840 MEDIC MIKOSCIKANOV 473 MEDIC MARKA MILO 825 MEDIC MILO MISO 836, 839, 858 MEDIC MIRA 318, 405, 732, 800, 805 MEDIC MIRKO 305, 548, 564, 569, 661 MEDIC MIRKO CUKIC 577 MEDIC MIRKO JOCIN 564, 938 MEDIC NEVENKA 677 MEDIC NIKA 800, 831 MEDIC NIKICA 824, 831, 832, 839, 843, 844 MEDIC NIKOLA 436, 473, 484, 563, 756, 840, 858, 896 MEDIC I. NIKOLA 563 MEDIC MARKA NIKOLA 829 MEDIC MILOA NIKOLA 573 MEDIC NIKOLA PRTINIC 846 MEDIC STEVANA NIKOLA 458, 572, MEDIC NINA 179 MEDIC PAJO 473, 907 MEDIC PERKA 405, 800 MEDIC PETAR 87, 653, 838 MEDIC BOZE PETAR 573 MEDIC PETAR CRNI 627 MEDIC DAVIDA PETAR 573 MEDIC PETAR MAKSlC 627 MEDIC PETAR PERICA 564 MEDIC PETAR STANKOV 627 MEDIC P I L I P 846 MEDIC RADE 87, 305, 484, 577, 67:1, 824, 832, 846 MEDIC JANDRE RADE 827 MEDIC MILANA RADE 573 MEDIC M. SAJA 482, 677, 821, 947 MEDIC SARA 839 MEDIC SAVA 836, 838, 840 MEDIC SAVICA 858 MEDIC SAVKA 294 MEDIC SAVO 1029 MEDIC SIMO DEDO 158 MEDIC SMILJA 95, 839. 840. 896 MEDIC SMILJA ILIJINA 572 MEDIC OBRADOVIC SMILJA 564 MEDIC SMILJANA 840 MEDIC NIKOLE SMILJANA 458 MEDIC SOFIJA 294 MEDIC SOJA 934 MEDIC SOKA 847 MEDIC SREKO 619, 627 MEDIC STANA 838 MEDIC M. STANKO 574, 840 MEDIC STEVAN 653 MEDIC L U K E STEVAN 573 MEDIC STEVO 305, 407, 408, 453 MEDIC STEVO BREZOVCAN 453 MEDIC SVETO 179, 572, 896 MEDIC DAVIDA SVETOZAR 574 MEDIC UROS 563 MEDIC N. UROS 563
805,
840, 653,
573
683,
MEDI JOVE ZDRAVKO 564, 569, 573, 577 MEDIC ZORKA 405, 813 MESIC 1018 MICURIN 22 MICEVIC STEVAN 160 MlClC BRANKO 223 MIHAILOVIC NIKICA 702, 710 MIHAJLOVIC DRAZA 179, 280, 290, 329, 465, 467, 468, 469, 525, 551, 573, 592, 701, 721, 742, 865, 874, 877, 884, 895, 896. 970, 994 MIHAJLOVIC NIKOLA 312, 593 MIHIC MILE 564 MIHIC RADE 270, 831 MIHIC DANE RADE 542, 574, 575 MIHIC SEJA 831 MIHIC MILAN NINO 933 MILANOVIC JOVICE URO 829 MILANOVIC JOCA 60, 63, 69, 71, 72, 85, 92, 94, 322, 455, 656, 748 MILANOVIC LAZO 678 MILANOVIC MANDA 798 MILANOVIC MILE 71, 87, 92, 94, 304, 407, 432, 648 MILANOVIC NIKOLA 268, 270, 403, 449, 574, 920 MILANOVIC NINA 747; 751, 772, 775, 816, 847 MILANOVIC NIKOLE RADE 574 MILER 236 MILEUSNI BOJA NANA 676 MOLEUSNI BOSA UJINA 172, 312, 318, 702, 719, 805, 811, 819 MILEUSNIC DANE 709, 719 MILEUSNI DANE DURlClN 498 MILEUSNIC LONAR DANICA 318, 732, 849 MILEUSNIC DARINKA 670, 752 MILEUSNIC JOVE DRAGICA 820 MILEUSNIC JOVE DUAN 20, 39, 42, 45, 47, 51, 56, 57, 103, 108, 113, 114, 115, 116, 118, 119, 124, 125, 126, 129, 130, 143, 150, 152, 153, 168, 184, 187, 191, 192, 194, 196, 203, 205, 247, 248, 274, 291, 530, 536, 538, 583, 594, 595, 597, 712, 715, 717, 849, 850, 851, 856, 857, 866, 896, 928, 978, 979, 980 MILEUSNIC UJO 36, 651, 849, 857 MILEUSNIC URO 422, 541 MILEUSNIC GOJKO 215 MILEUSNIC JANDRE 691, 920 MILEUSNIC JANDRE BOLAINO 693 MILEUSNIC JANDRILO 644 MILEUSNIC JOVO 34, 37, 848, 851, 898 MILEUSNIC GAVRE JOVO 829 MILEUSNIC JOVO ZEKANOV 791 MILEUSNIC LAZO 667 MILEUSNIC MANDA 709 MILEUSNIC MARINKA 678 MILEUSNIC MILAN MlCA 309 MILEUSNIC GAVRE MILAN 829 MILEUSNIC MILAN ZARlC 676, 752 MILEUSNIC MILKA 856
MILEUSNIC DIVJAK MILKA 805 MILEUSNIC MILANA MILKA 318, 320, 450, 732, 792, 800, 805, 808, 812, 815, 819 MILEUSNIC NIKODIN 1015 MILEUSNIC NIKOLA 248, 573, 874, 895 896 MILEUSNIC SAVA ZARIC 35, 38, 47, 51, 56, 57, 143, 2112, 224, 243, 249, 256, 259, 495, 499, 577, 645, 650, 691, 692, 776, 874 MILEUSNIC STEVO 689 103, 108, 109, 111, 112, 114, 116, 118, 119, 125, 126, 128, 160', 166, 187, 248, 263, 297, 310, 594, 643, 652, 654, 674, 683, 692, 715, 735, 831, 848, 851, 979, 996 MILICEVIC 848 MILIC GAVRO 204, 563 MILOAVLJEVIC L J U B I C A 742 MILOSEVIC DUJO 31 MILOSEVIC I L I J A 35, 49, 50, 51, 54, 56, 57, 58, 63, 175, 181, 225, 227, 286, 499, 794 MILOSEVIC MANE 146, 223, 493 MILOSEVIC NIKO UJIN 646 MILOSEVIC NIKOLA 70, 71, 84, 86, 725, 813 MILOSEVIC RADIA 227 MILUTINOVIC IVAN 941 MILJUS BOGDAN 424, 485, 685, 771, 894, 925 926 MILJUS BRANKO ANKIN 164, 165, 696, 715, 856 MILJUS DANE 563, 577, 850 MILJUS L U K E DANE 827 MILJUS NIKOLE DANE 574 MILJUS DARA 703, 786, 811 MILJUS PETRA DAVID 574 MILJUS GAVRICA 35 MILJUS L U K E GAVRO 564. 574, 577 MILJUS DANE JOVO 563, 574 MILJUS MILAN 563, 653 MILJUS MILEVA 703 MILJUS MILOSICA 696 MILJUS NIKOLA 19, 21, 23, 35, 37, 38, 39, 60, 69 MILJUS PERO 451 MILJUS PETAR 563 MILJUS SOFIJA 801 MILJUS SOKA 801 MILJUS STEVO CECUR 786 MILJUS VASO 865 MILJUS VUJO 547, 698 MILJUS ZORKA 876 MIOKOVlC GNJATOVIC JELENA B E BA 29, 63, 67, 70, 71, 87, 305, 318, 320, 405, 661, 662, 786, 791, 792, 797, 805, 808, 809, 812, 814, 815, 816, 818, 819 MIOKOVlC RADE 19, 21, 22, 29, 38, 39, 47, 48, 49, 102, 688, 689, 690, 691, 797 MISCEVIC MILORAD 51, 260, 530 MISCEVIC NIKOLA 675 MIKINA PA VLEK 971 MISKOVIC BOZO 920, 921 MISKOVIC BRANKO 945
MISKOVIC DUAN 70, 71, 270, 294, 425 486, 541, 685, 930 MISKOVIC JOVO 886 MISKOVIC M. JOVO 653 MISKOVIC MILAN 873 MISKOVIC NIKOLA 547 MITROVIC MITRA 80 MOMCILOVIC JOVAN 1028 MONTIELLI FULVIO 881 MORACA MILAN 120 MORACA MILUTIN 113, 114, .168 247 263, 499, 538, 717, 855, 969 MORACA PERO 42, 110, 969 MRAK IVAN 141 MRAK MIRKO 676 MRAKIC JOVO 613 MRAZOVIC KARLO GASPAR 324 MRDA CUJA 795 MRDA VUJE DRAGA 654, 795, 812, 819, 885 MRDA DRAGAN 299 MRDA J E K A 798 MRDA MILKA 885 MRDA PETAR 647 MRDA SIMO 19, 33, 38, 43, 49, 51, 54, 56, 57, 58, 63, 71, 89, 123, 175, 179, 180, 181, 226, 254, 263, 286, 288, 304, 499, 582, 594 MRDA SMILJA 67, 70 MRDA STEVO 407, 647, 902, 913 MRKOBRAD NIKOLA 628 MRKOBRAD RADE 628 MRKONJIC PETAR 871, 1032 MRSA MATO 796 MUDRINlC BRANKO 305, 661, 685 MUDRINIC ILIJA 653 MUDRINlC MARA 799, 916 MUDRINIC MILETA 653 MUDRINlC OBRAD 653 MUDROVClC 1020 MUDA 843 MUNlZABA 185 MUNIZABA DUDAN 115, 124, 185, 191 MUNlZABA MILAN 40, 45, 115, 185, 191, 196 MURATOVIC 824, 832 MUSOLINI BENITO 178, 240, 244, 469, 872 MUSETA MEHO 831 MUICA SANTO 559 N NAD KOTA 48, 80, 600 NAGLIC ANTE 41, 102, 103, 104 NARANDZlC KOTA 541 NAZOR VLADIMIR 743 NEKI URO 835 NEKIC MARIC MARA 646, 797 NEKI MARISKA 816 NIKOLIC T. 1037 NIKOLIS GOJKO 934, 935, 936, 937, 941
NIKI TOMO 20, 31, 39, 61, 272, 299, 734 NINKOVIC MARA 310 NONWELLER STEFAN 1036 NOVAKOVI JOVE BOJA 829 NOVAKOVI DUAN 87 NOVAKOVI URO 232, 407, 634, 639 NOVAKOVI ILIJA 836 NOVAKOVI MARE JOKA 829 NOVAKOVI LAZO 829 NOVAKOVI LUKA 650 NOVAKOVI NIKO LONGO 1,16, 117, 147 NOVAKOVI NINA 547 NOVAKOVI RATKO 407 NOVAKOVI SIMO SIMOJA 226 NOVAKOVI JOVE STOJA 829 NOVAKOVI VLADO 117, 865, 881 NOVAKOVI Z E L J A 798 NOVKOVIC DUAN 407 NUlC BRANISLAV 593, 766 NJ NJEGOMIR JOCO 51, 291, 582;, 585, 593, 605, 611, 619, 620 NJEGO PETAR 939 NJEGOVAN URO 830 NJEGOVAN RANKO 209 O OBRADOVIC AIM 1026 OBRADOVIC BOGDAN 87, 455, 920 OBRADOVIC BOSILJKA 626 OBRADOVIC BOZO 1029 OBRADOVIC MILOA BOZO 563, 574 OBRADOVIC URE CEDOM1R 564, 574, 577 OBRADOVIC DAMJAN 1026 OBRADOVIC DANE 94. 299. 648, 981 OBRADOVIC DANE DANJA 70, 71, 87, 92, 645, 648, 654, 894 OBRADOVIC DAVID 563 OBRADOVIC DRAGO DRAGICA 169, 262 OBRADOVIC DUAN 735, 747, 775 OBRADOVIC R. DUAN 564 OBRADOVIC UKAN 652 OBRADOVIC URO 122, 284, 563, 566 OBRADOVIC URO ml. 710, 480 OBRADOVIC ILIJA 548, 549. 1026 OBRADOVIC JANDRIJA 1026 OBRADOVIC JANKO 563 OBRADOVIC JOVAN 453, 458, 563 OBRADOVIC JOVICA 484, 575, 577, 810, 878, 917 OBRADOVIC JOVO 879 OBRADOVIC DANE JOVO 563, 567, 574. 575 OBRADOVIC KOVILJKA 87 OBRADOVIC OBRADA LAZO 827
OBRADOVIC LUKA 980 OBRADOVIC MANDA 677, 791, 795, 810, 8,17 OBRADOVIC MARA 801 OBRADOVIC MARICA 403, 795, 798, 815 OBRADOVIC MARICA SIMINA 813 OBRADOVIC MARIJA 795, 9801 OBRADOVIC MARIJA SIMINA 795, 810 OBRADOVIC MARKO 305, 408 OBRADOVIC MICO KINEDZIJA 648 OBRADOVIC MILAN MlCO 134, 567, 576, 577, 582, 602, 980, 981, 982, 1002 OBRADOVIC DANE MILAN 574 OBRADOVIC J. MILAN 564 OBRADOVIC R. MILAN 821 OBRADOVIC S. MILAN 564 OBRADOVIC MILE 305, 661 OBRADOVIC JOVANA MILE 563, 574 OBRADOVIC K. MILE 563 OBRADOVIC MILEVA 795 OBRADOVIC MILICA 294, 747, 812 OBRADOVIC MILOSEVIC SIME MILICA 819 OBRADOVIC MILKA 320, 405, 791, 797, 805, 808, 809, 820 OBRADOVIC MILKA PEJINA 805 OBRADOVIC MIRKO 563 OBRADOVIC RADE MIRKO 566, 574 OBRADOVIC NIKOLA 94, 297, 649, 652, 799 OBRADOVIC M. NIKOLA 563 OBRADOVIC PAJO 27, 208 OBRADOVIC PAVAO 1026 OBRADOVIC PAVLE 829 OBRADOVIC P E J O 297, 309, 486, 648, 685 OBRADOVIC PETAR 19, 49, 51, 54, 56, 599, 675, 676 OBRADOVIC JOVE PETAR 574 OBRADOVIC M. PETAR 625 OBRADOVIC RADE 134, 567, 577, 578 OBRADOVIC MILOA RADE 563, 567, 574 OBRADOVIC RADOVAN 647 OBRADOVIC SAJA 87, 92. 405, 798, 805, 815 OBRADOVIC SARA 480 OBRADOVIC SAVA 791, 1026 OBRADOVIC SAVA IANOVA 309 OBRADOVIC SIMO 34, 49, 51, 647 OBRADOVIC T. SIMO 49 OBRADOVIC SMILJA 405, 815, 818 OBRADOVIC SOKA 284, 798 OBRADOVIC STEVO 63, 85, 92, 94, 262. 288, 573, 577, 685 OBRADOVIC J. STEVO 564 OBRADOVIC MILE STEVO 574 OBRADOVIC STEVO PITA 481, 789 OBRADOVIC TODOR 1026 OBRADOVIC TOMO 1026 OBRADOVIC TRIVUN 1026 OBRADOVIC MILE UROS 270, 500, 540, 564, 565, 573, 574
OBRADOVIC VASO 886 OBRADOVIC VID VIDNJACA 883, 886 OCKO CEKOVIC SLAVA 929, 930, 932, 936 937 OD IC SLAVKO 212 OGNJENOVIC 519 OGNJENOVIC BOZlCA 835 OGNJENOVIC BRANKO 171 OGNJENOVIC DANE 166, 851 OGNJENOVIC RADE 835 OGRIZOVIC MIHAJLO 311, 779 OGULINAC FRANJO SELJO 536, 537, 630 OKLOBDZIJA TIHOMIR 130, 131, 248 OMANOVIC RAZA 773 OMCIKUS GAJO 1020 OMClKUS MILKA PAJlClNKA 697 OMCIKUS PAJICA 52, 115, 116, 117, 118, 1:27, 130, 140, 190, 192, 195, 200, 238, 239, 245, 248, 254, 262, 263, 264, 268, 465, 569, 572, 685, 696, 720, 846, 866, 869, 870, 871, 872, 873, 874, 875, 895, 897 OMCIKUS PAJO 1036 OPAClC BOSKO 312, 689 OPAClC DAVIDA UKA 829 OPAClC DAVIDA DANE 829 OPAClC RADE DANE 574, 577 OPAClC STEVANA DAVID 829 OPAClC DEVA 61, 798 OPAClC DUAN 305, 661, 679, 786, 788 OPAClC DUAN JOJIN 839 OPAClC GAJO 808 OPAClC DURE ILIJA 826 OPAClC DANE J O J A 574 OPAClC JOVO 566, 815, 878 OPAClC NIKOLE JOVO 574 OPAClC MIKA 318, 799 OPAClC MILAN 847, 878, 882, 894, 920 OPAClC I L I J E MILAN 826 OPAClC RADE MILAN 403, 484, 563, 747, 772 775 825 OPAlC MILE 311, 70, 563 OPAClC DAVIDA MILE 829 OPAClC JANDRIJE MILICA 819 OPAClC MILKA 611, 615 OPAClC MIRKO 95 OPAClC NIKOLA 671 OPAClC STEVE NIKOLA 829 OPAClC PETAR 489, 499, 563, 567, 571, 575 OPAClC PETAR CARUGA 496 OPAClC DANE PETAR PEJO 574 OPAClC RADE 227, 523 OPAClC SAKO 478, 647, 878 OPAClC SAVA 19, 117, 884, 885 OPAClC DANE SAVA 829 OPAClC ZARIC SOKA 791 OPAClC STEVAN 122 OPAClC STEVO 33, 692 OPAClC VUKASIN MILAN 456', 847, 925. 936, 927 OPALA BOO 94 OPALA MILAN 648, 683, 816, 9'20
OPALA DANE MILICA 48, 95, 179, 251, 272, 729, 734, 740, 747, 758, 798, 803, 804, 819 OPSENICA STANKO STANlSA 750, 953, 982, 991 ORELJ BOJA 813 ORELJ SAVE DANE 574 ORELJ DUAN 563 ORELJ DUKA 799 ORELJ RADE LAZO 574, 577, 578 O R E L J NIKOLE MILAN 826 O R E L J JOVANA MLADEN 122, 563, 564, 566, 572, 574, 599 O R E L J NIKOLA 826 ORELJ RADE 563 ORELJ STEVO 563, 567 OREKI MIJO 592 ORESKOVIC DANE 1017, 10211 ORESKOVIC MARKO 19, 39, 48, 118, 126, 127, 131, 135, 143, 144, 147, 149, 150, 152, 155, 174, 191, 225, 246, 247, 248, 255, 277, 490, 502, 543, 553, 722, 769, 776, 777, 868, 873, 874, 979 ORESKOVIC PAVAO 1020 ORLICH 918 OROVIC SAVO 232, 292, 642, 734, 808 OVUKA URO 212, 226 OVUKA MARA 798 OVUKA MARIJA 650 OVUKA PAVLE MILE 826 OVUKA MILO 212 OVUKA NIKOLE MILO 828 OVUKA JOVE PAVAO 826 OVUKA K O J E VUKOSAVA 828 OZEGOVIC DRAGO 38, 50, 54, 59, 60, 63, 76, 86. 114, 158, 159, 166. 168, 171, 174, 184, 190, 193, 424, 431, 530, 531, 536, 543, 685, 709, 715, 716, 717, 723, 725, 735, 851, 855. 894, 930 OEGOVlC SIME URO 826 OZEGOVIC JOJICA 262 OZEGOVIC JOVO 719, 723 OZEGOVIC JOVO STEVANOV 172 OZEGOVIC MAA 800 OZEGOVIC PERO 666. 667 OEGOVlC SMILJA 645 OZEGOVIC STEVAN 305. 408. 726 OZEGOVIC STEVAN CECAN 87, 141, 173, 297, 305, 651, 661 OZEGOVIC VOJO 38 P PAIC MIKA 798 PAJIC DANICA 95 P A J l C DAVID 570 PAJI DUAN 559 PAJI NIKOLE OKO 574 PAJIC I L I J A 570, 577 PAJI JOVE ILIJA 574 PAJIC JOVO 847 PAJI L U K A 847
PAJI I L I J E MARA 67, 70, 71, 86, 93, 649, 735, 8il3, 816, 819, 847 PAJI MARICA 569, 570 PAJI MILAN 570, 576, 577 PAJIC NIKOLE MILAN 574 PAJI MILICA 798 PAJI PETAR 563, 847 PAJI PETAR PEO 566 PAJI RADE 70, 86, 649, 683, 920 PAJI I L I J E RADE 574 PAJI I. RADI 563 PAJI SOKA 847 PAJI STANA 847 P A L I J A I L I J E ILIJA 521, 522, 528, 982, 983, 984 PANI 981 PARMA STANKO 51, 181, 182:, 271, 531, 536, 537, 538, 557, 558, 730, 796 PASALI TOMISLAV 952 PASTOR BOZO 290, 876 PAULIC BOZO 408, 461 PAULI URO 408 PAULIC PETRA MILAN 826 PAULI TOMA 651 PAVELI ANTE 117, 144, 153, 161, 172, 179, 186, 217, 238, 239, 326, 327, 468, 567, 592, 642, 701, 716, 776, 822, 832, 869, 881, 889 PAVlCl BOZO 548, 550 PAVlCl GRCE 101, 827 PAVIIC GRGO 26, 41, 842 PAVIIC IVAN 842 PAVII IVICA 102, 105 PAVlCl DUJE IVICA 643 PAVII JUKO 843, 844, 845 PAVlCl J U R E 122 PAVlClC MARICA 827 PAVlCl MARIJA 26 PAVlCl MARKO 843 PAVII MATE 823 PAVIIC MILE 823 PAVlCl MISO 941 PAVlCl NIKOLA LOVRAKOV 29, 41 PAVlCl S. 1003, 1004 PAVIIC STANKA 840 PAVKOVIC BORKA 450 PAVKOVI DUKI BOSA 450 PAVKOVI DUAN 450, 549, 550 PAVKOVIC GOJKO 450 PAVKOVIC ILIJA 836 PAVKOVI JOVAN 836 PAVKOVIC JOVO 450, 885 PAVKOVIC DANE NOVO 828 PAVKOVIC L J U B A 450 PAVKOVIC L J U B A MANDINA 450 PAVKOVIC UKANA MARA 63, 67, 69, 70, 71, 87, 92, 94, 95, 306, 307, 403, 473, 480, 731, 769, 819 PAVKOVIC L J . MARA 450 PAVKOVIC MIKA 450, 836 PAVKOVIC MILAN 836 PAVKOVI MILE 836 PAVKOVI MILKA 87, 95, 450
PAVKOVI MILJANA 450 PAVKOVI NIKOLA 551 PAVKOVI PAJICA 450 PAVKOVIC PETAR 652 PAVKOVI PETAR PETROVIA 141, 305, 408, 409 PAVKOVI RAJKO 453 PAVKOVI SIMO 487, 685, 9117, 920 PAVKOVIC SMILJA 450 PAVKOVIC L J . SMILJA 450 PAVKOVI STEVO 87 PAVLOVI ILIJA ClCA 232, 634 PAVLOVIC MILIVOJ MILANOV 553 PEANAC BRANKO 547, 884 PEANAC NIKOLE DUAN 574 PEANAC GOJKO 1028 PEANAC MIKA 801 PEANAC SAVA 884 PECANAC SOKA 405, 801, 805 PEJIC GOJKO 126, 772, 886, 920 PEJI PERO 856 PEJIC SMILJANA 836 PEJI ZORA 731 PEJI PAVKOVI ZORKA 87, 652, 820 PEJNOVI KATA 272, 274, 320, 734, 792, 804, 807, 808, 809, 813, 818, 888 PEJNOVI L J U B A 804 PEJNOVI POUA MILICA 734, 814, PEJNOVI NIKICA 324, 445, 548, 558 PEJNOVI NIKOLA 967 PEKOVI MIKA 798 PELAGIC VASO 34, 791 PELIVANOVIC RAMO 836 PELIVANOVI SULJO 825, 836, 837 PEMAC DARA 798 PEMAC LAZO 650 PEMAC STAKICA 747 PERKOVI MIHOVIL 455, 906, 907, 908 PEROVIC BRANKO 332, 336 PEROVI MILIVOJ 312 PERSIC SENJKO 30 PERSI ZVONKO 928 PETKOVIC URO 547 PETKOVI PROKO 270 PETKOVIC RADE 198 PETRANOVIC PETAR 1032, 1033, 1037 PETRII ANTON 675 PETROVI BIKA 87 PETROVI BOGDAN 563 PETROVI DANE BOSKO 270, 540, 563, 574 575 PETROVI I. DANE 627 PETROVI STEVANA DANE 563, 574, 847 PETROVI OKO 915 PETROVI NIKOLE ILIJA 563, 574 PETROVI JOVAN 563 PETROVI JOVO 146, 568 PETROVI MARA 87, 483, 847 PETROVI MARKO 886 PETROVI MILAN 34, 270, 498, 542 PETROVI S. MILAN 625
818
PETROVI MILE 563, 649 PETROVI MILIVOJ 593 PETROVI MILKAN 473; 671 PETROVI MIRKO 448 PETROVI MLADEN 120 PETROVI NIKOLA 563 PETROVI PETAR 864 PETROVI N. PETAR 563 PETROVI SOFIJA 915 PETROVI STANKO 563 PETROVI VASO 569, 836, 837 P F E R I F F E R 918 PI JADE MOSA 80, 298', 68:1, 744, 911 PILIPOVI BIKA 95, 722, 724, 73,1, 757 PILIPOVI DRAGA 405 PILIPOVI OKO 634 PILIPOVI GOJKO 841 PILIPOVI OBRADA JANKO 826 PILIPOVI MAUKA 490; 491, 492 PILIPOVI MARKO MARKAC 212, 653 PILIPOVI MILAN 70, 913; 407, 650 PILIPOVI MILKA 841 PILIPOVI MILOVAN 216 PILIPOVI MIRJANA 786, 790 PILIPOVI NIKOLA 305, 408, 499; 653, 846 PILIPOVI PETAR 841 PILIPOVI RADE 92 PILIPOVI SAJA 841 PILIPOVI STANICA 841 PILIPOVI STEVAN MAUKA 125, 135, 137, 203, 490, 491, 492, 566 PILIPOVI URA VID 826 P I L J A BORKA 2,94 P I L J A NIKOLA 453; 846, 882 P I L J A PETAR 92, 166, 455, 711, 712, 715 PINTAR (obitelj) 29 PINTARIC (satnik) ,134 PIPLICA DANE 846 PIPLICA MARKO 118 PIPLICA SAVKA 724 PIRKER IVAN 682 P L A J V A J S MIRKO 99 PLAOVI RASO 24, 709 PLAVSIC MILAN 1033, 1037 PLEAS JOVO 60, 179; 424, 685 PLECAS NIKOLA 466, 846, 882 PLENA DUAN 106 POCRNI IVAN 22 POUCA BOJA 95, 305 POUCA DUAN 496, 513, 516 POUA J E K A 219 POUA MILAN 926 POUA MILE 47, 48, 50', 54, 63, 72, 148, 248, 251. 272, 284, 287, 530, 644, 694, 734, 792; 807, 867 POUA MILICA 272, 792, 812 POUA NIDAN 484 POUA NIKOLA 71. 304. 407 POUA NIKOLA UVAJICA 647 POUCA PETAR P E P A 513 POUA VID 647 POKRAJAC BALA ANKA T54
POKRAJAC MILAN 60, 69, 76, 84, 704, 749 POKRAJAC SMILJA 792 POLOVINA SAVE BOSKO 574 POLOVINA DANE 661 POLOVINA DANE BARABICA 19, 38, 47, 56, 86, 305, 574, 577 POLOVINA MARKA DANE 649 POLOVINA DUAN 574 POLOVINA RADE DUAN 574 POLOVINA DUANKA 480 POLOVINA URO 35, 480, 575, 855 POLOVINA S. URO 947 POLOVINA GOJKO 18, 19, 20, 25, 31, 33, 35, 37, 38, 39, 40, 45, 47, 48, 49, 54, 89, 108, 115, 118, 123, 124, 126, 128, 129; 130, 133, 135, 137, 138, 140, 142, 143, 145, 148, )150, 152, 153, 162, 185, 190, 191, 192, 194, 196, 199, 202, 203, 204, 205, 220, 225, 243, 245, 249; 270, 490, 493, 564, 569, 572, 574, 682, 692, 709, 7117, 800, 855, 857, 866, 867, POLOVINA STEVANA GOJKO GOJO 574 575 577 POLOVINA HRISTANTIJE 1015 POLOVINA ILIJA 418, 625, 678, 781 POLOVINA I L I J A ILTINA 947 POLOVINA J E L K A 87, 100 POLOVINA JOVICA 487 POLOVINA JOVO 297, 305; 473, 661, 671 POLOVINA AIMA JOVO 649 POLOVINA MARKO 212 POLOVINA MILE 103. 855 POLOVINA R. MILEVA 947 POLOVINA . MIRA 934. 947 POLOVINA JOVE MOMILO 574 POLOVINA L. MOMILO 934, 947 POLOVINA NIKOLA 19, 38, 40, 47, 55, 57, 70, 190, 305. 408, 551. 855. 857 POLOVINA STEVANA NIKOLA 574 POLOVINA P E R K A 732, 798, 799, 805, 946 POLOVINA PLEMENKA 313, 318, 405, 800. 805. 807, 946 POLOVINA S. SAJA 677, 946, 947 POLOVINA SIMI 473. 847 POLOVINA RADE SIMO 649 POLOVTNA STEVE SMILJA 87, 95, 313, 4'OS. 735. 819. 934 POLOVINA STANA 2 U J A 318, 405, 800, 805, 815 POLOVINA STEVO 625 POLOVINA VOJIN 575, 855 POLJAK 249 POPOVTC (porodica) 211 POPOVI ANA 794 POPOVI BO.TA 87, 648 POPOVIC BOZO 236 POPOVI I L I J E BOO 829 POPOVI BRANKO 221 POPOVI DANE 521 POPOVI DANE DANICA 2,27, 235 POPOVIC DMITAR 744, 745
9,74 g7g
POPOVIC DMITAR BABO 814 POPOVIC DUAN 498, 648 POPOVIC URAN 59, 95, 313, 734, 740, 744, 747, 757, 792, 797 POPOVIC URO 50, 60, 71, 221, 297, 304, 309, 403, 407, 648, 683, 747, 775, 920 POPOVIC MILE URO 828 POPOVIC MILICA URO 825 POPOVIC GOJKO 70, 71, 305, 408, 491, 656, 683, 920 POPOVIC GOJKO VICANOV 661 POPOVIC UKANA ILIJA 828 POPOVIC JOVANA ILIJA 49, 51, 54, 56, 57, 63, 87, 175, 1811, 227, 286, 297, 304, 407, 499, 529, 648, 689, 797, 985, 986 POPOVIC ILIJA SAVIN 689 POPOVIC ILIJA VICANOV 690 POPOVIC J E K A 744, 745 POPOVIC AVRAMA JOKA 829 POPOVIC JOVAN 227, 1014 POPOVIC DANE JOVAN 826 POPOVIC JOVO 34, 227, 297, 305 POPOVIC BOZE JOVO 829 POPOVIC JOVO JOVE 650 POPOVIC KOCA 523 POPOVIC KOKA 95 POPOVIC LATA 794 POPOVIC LAZO 221, 222, 223 POPOVIC LUKICA 466 POPOVIC MANE 221 POPOVIC MARKO 215 POPOVIC MILAN 532, 689 POPOVIC MILANKO 221, 675 POPOVIC MILE 221 POPOVIC MILENTIJE 232, 292, 642, 808 POPOVIC MIO 95 POPOVIC NIKOLA 221, 227, 541, 689 POPOVIC NIKOLA KOCA 309, 666 POPOVIC NIKOLA STEVIIN 227 POPOVIC NIKOLICA MILICEV 693 POPOVIC PAJO 865, 876 POPOVIC PERICA 221, 532, 541 POPOVIC DMITRA PETAR 828 POPOVIC RADE 221, 542 POPOVIC ACIMA RADE 828 POPOVIC MILANA RADE 574, 577 POPOVIC RADE NIDZlN 227, 229 POPOVIC RADE PROKICIN 227 POPOVIC RADE SIMELOV 146, 223 POPOVIC RADICA 493 POPOVIC RADICA B U B U L J 217, 221, 225, 226. 228, 230, 232, 831 POPOVIC SAVA 216, 405, 648, 794, 805. 812, 815 POPOVIC SAVKA 95, 744, 748 POPOVIC SMILJA 60. 63, 711, 87, 93, 318, 320, 405, 752, 758, 792, 797, 802, 805, 812, 813, 814, 815, 816, 818, 894, 929 POPOVIC DMITRA SMILJANA 819 POPOVIC ACIMA STEVAN 829 POPOVIC JOVANA STEVAN 828 POPOVIC STEVO 50 POPOVIC TOMA 661
POPOVIC JOVANA TOMICA, 33, 49, 51, 54, 50, 57, 99, 123, 135, 143, 225, 230-, 259, 263, 288, 305, 489, 490, 499, 507, 508, 529, 582, 594, 661, 797, 867, 874, 986, 987, 990 POPOVIC VLADIMIR 48, 142, 273, 604, 760, 807, 868 POPOVIC ZORA 742 POTIC BAKIC MILKA 633 POTKONJAK MILE 838 POZDERAC NURIJA 733 POZDERAC SEAD 773 PRAZlC MANE 548, 549 PREDOJEVIC NIKOLA 915 PREDOJEVIC SOKA 650, 662 PRIA BLANUA MILOA ANKA 819 PRIA MILE 983 PRIA PEJO 675 PRIJIC ANKA 482 PRIJIC DUAN 36, 40, 185 PRIJIC URO 35 PRIJIC IDZA 270 PRIJIC J ANDRIJA 265, 539, 547 PRIJIC MARA 482 PRIJIC MICO 549 PRIJIC MILE 780 PRIJIC I L I J E NIKOLA 553 PRIJIC PAJO 38, 63, 70, 86, 92, 94, 305, 403, 407, 408, 473, 731 PRIJIC PERKA 405, 801, 805 PRIJIC SIME PETAR 553 PRIJIC B. SIMO 653 PRIJIC SMILJANA 95, 453, 482 PRODANOVIC JOVO 543, 546 PRODANOVIC VASO 317, 734 PRTINA DANE 227 PRTINA MICO 305, 650, 662 PUACA ARSO 121, 531, 543 PUACA BOJA 305, 661 PUACA URO 118 PUACA JOVO 846 PUACA MARA 318, 405, 799, 806 PUACA D. NIKOLA 652 PUACA P A J O 886 PUACA SARA 264 PUACA SAVKA 67, 70, 731 PUACA STEVAN 855 PUACA TOMICA 473 PUACA VELJKO 709, 995 PUHALO DARINKA 818 PUVALI BOO 60, 71, 305, 661, 662 PUVALlC BRANKO 848 PUVALlC MILANKO 473 PUVALlC MILUTIN 444 PUVALlC RADE 305 PUVALlC TOMO 121 PUPA V AC LAZO 521 PUPAVAC MILO 467, 883 R RADAK RADE 790 RADAKOVIC ACO 92, 455
RADAKOVIC BOGDAN 146, 503, 568 RADAKOVIC BRANKO 484, 563 RADAKOVIC RADE DANE 826 RADAKOVIC PETRA DARA 838 RADAKOVIC DUAN 627 RADAKOVIC URO 703 RADAKOVIC MILE URO 574 RADAKOVIC I L I J A 40, 5.1, 110, 113, 114, 185, 190, 191, 205, 265, 270, 294, 530', 543, 553, 582, 594, 930, 997 RADAKOVIC J A N J A 838 RADAKOVIC J A N J A DANINA 838 RADAKOVIC PETRA J E L A 838, 880 RADAKOVIC J E L K A 626 RADAKOVIC DAVIDA JOVICA 574, 577, 576 922 RADAKOVIC L U K E MANE 574, 577 RADAKOVIC MARA 880 RADAKOVIC MICO 869, 874 RADAKOVIC MILAN 309, 577 RADAKOVIC L A Z E MILAN 574 RADAKOVIC RADE MILAN 574 RADAKOVIC MILO 563 RADAKOVIC MILUTIN 864 RADAKOVIC NIKOLA 563 RADAKOVIC RADE NIKOLA MARTINOV 826 RADAKOVIC PETAR 563 RADAKOVIC PETAR BICO 880 RADAKOVIC RADE 563, 838, 864 RADAKOVIC SARA 838 RADAKOVIC SAVA 838 RADAKOVIC JOE SREKO 826 RADAKOVIC STEVAN 87, 564, 924 RADAKOVIC VAJO 739 RADAKOVIC VOJO 887. 888 RADI MILANA ORE 826 RADI JOKINA 533 RADI MILANA MICO 826 RADI ORA MILAN 826 RADI RADE 228 RADlSlC MLADO 160 RADMANOVIC DAVID 675 RADMANOVIC SMILJA 798 RADMANOVIC STEVAN 1020 RADMANOVIC TODOR BUJADNICA 87, 304, 407, 645, 753 RADOSAVLJEVIC ACO 1034 RADOSEVlC PETAR 222 RADOSEVIC TODOR 986, 987, 988, 1002 RADOVIC MILAN 794 RADULOVIC KOKA 930 RAENO'VIC 1027 RAENOVIC ACIM 846 RAENOVIC BOJA 487, 838 RAENOVIC BOSA 880 RAENOVIC BOZO 168, 270, 546 RAENOVIC BRANKO 269, 531 RAENOVIC DANE 300 RAENOVIC DANICA 798 RAENOVIC DANKA 456, 847, 886 RAENOVIC DANJA 36, 36, 109, 181, 652, 656, 732, 787, 995
RAENOVIC DRAGA 408, 679, 731, 786, 819 RAENOVIC M. DRAGAN 706 RAENOVIC DUAN 87, 133', 473, 619, 883 RAENOVIC DUAN POPOV 849 RAENOVIC UJO 873 RAENOVIC DUKA 172, 403, 703 RAENOVIC DUKA RIPCEV 695, 723, 729, 731, 735 RAENOVIC URO 395, 619, 933 RAENOVIC GOJKO 721, 876 RAENOVIC GOJKO GASULICA 262, 395 RAENOVIC I L I J A 87, /101, 268, 305, 408, 450, 539, 661, 662, 683, 838, 886, 920 RAENOVIC JAKOV 869 RAENOVIC J ANDRIJA 920, 921 RAENOVIC J E K A 801 RAENOVIC J E L I C A 405, 801, 805 RAENOVIC JOANIKIJE 1015 RAENOVIC JOVAN 683 RAENOVIC JOVICA 651 RAENOVIC JOVO 35, 270, 539, 542 RAENOVIC JOVO IPIC 270 RAENOVIC KOJO 650 RAENOVIC LAZO 36, 846 RAENOVIC MANDA 801, 805 RAENOVIC MARKO 886 RAENOVIC MARKA MARKO 826 RAENOVIC MICA 744, 887 RAENOVIC MICO 70, 71, 720, 425, 542 RAENOVIC MILAN 34, 36, 50, 59, 60. 63, 69, 71, 92, 160, 279, 299, 305, 651, 653. 654. 729, 790, 813, 835, 850. 930, 933 RAENOVIC MILAN CiNCiN 744 RAENOVIC MILAN URIN 172 RAENOVIC MILAN MARKACEV 735 RAENOVIC MILAN VIJOR 170, 718 RAENOVIC MILE 863 RAENOVIC MILEVA 87. 95. 679. 731 RAENOVIC MILEVA NERA 95, 704 786 RAENOVIC MILICA 838 RAENOVIC MILKA 403. 838 RAENOVIC NIKOLA 270. 542 RAENOVIC MILE NIKOLA 826 RAENOVIC OLGA 786 RAENOVIC P A J O 247 RAENOVIC PERO KARLIN 36, 160. 247. 722, 880 RAENOVIC PETAR 160, 168, 269, 5311. 710. 844, 855. 856 RAENOVIC PETAR MARKACEV 825 RAENOVIC RADE 813, 838 RAENOVIC RADIVOJ 217, 305, 653, RAENOVIC SAVA 70, 801 RAENOVIC SIMETA 270 RAENOVIC SMILJA 405, 801 RAENOVIC SOKA 790 RAENOVIC STANA 798 RAENOVIC STANKO 247
RAENOVIC STEVO 46, 93, 99, 117, 1127, 128, 130, 131, 140, 144, 153, 160, 161, 187, 193, 200, 238, 242, 243, 245, 247, 248, 249, 254, 407, 465, 569, 651, 720, 848, 865, 868, 869, 870, 871, 875, 881, 894; RAENOVIC SVETO 262, 790 RAENOVIC SUBICA 850 RAENOVIC VID 456, 886 RAENOVIC VUClC 885 RAEBOVlC VUKA 87 RAJAK NlCA 202 RAJAK PERO 100, 1191, 195, 198, 405, 699, 846, 875, 882, 884, 886 RAJAK STEVAN 166, 85!1 . RAJAK STEVO 851, 852 RAJCEVIC DANE 232, 628, 034 RAJCEVI DANICA 35 RAJCEVIC SOFIJA 818 RAJIC JOVAN BICA 95, 650 RAJIC DUANA UROS 650 RAKAR DAKO 709 RAKI DRAGAN 529 RAKlC JOVAN 444 RAKI MILAN 251 RAKI STEVO 529 R A F L (general) 223 RAPAJI STEVO 682 RASTOVI DRAGICA 313, 712, 735, 801
262, 454,
722, 731,
RASTOVI DUAN ZlLJKANOV 886 RASTOVI DUKA 87. 482. 731 RASTOVI URO 174, 313, 712, 722, 731, 757, 769 RASTOVI MANDA 405 RASTOVI MIO 551 RASTOVI MILE 270 RASTOVI MILKA 70, 71, 95, 403, 719. 731, 757 RASTOVI URA MILO 195, 536, 546, 547, 553, 712. 724. 725. 855. 987, 988 RASTOVI NIKOLA 652, 671 RASTOVI P E P E 551 RASTOVI PERO 38, 160, 164, 165, 312. 856 RASTOVI D. PERO 715 RASTOVI I. PERO 710 RASTOVI PETAR 593. 702 RASTOVI P I L I P TRALJIN 928 RASTOVI DMITRA STEVAN 94, 824 RASTOVI VUK 1027 RASTOVI ZORKA 787 RASETA AIM 1026 RAKETA BOGDAN BARABIN 645, 646, 683 RASETA BOSKO 33, 99, 116, 123, 129, 130, 131, 144, 146', 148, 150, 153, 239, 240, 241, , 242, 243, 245', 248, 249 250. 251, 254. 259, 260, 261. 287. 692, 694, 758, 793, 797, 803, 845, 846, 866, 867, 868, 869. 871, 874, 878, 891 RASETA BRANKO PEREIN 646, 683 RASETA BRATO BARABIN 19, 816
RASETA URE DARA 778 RASETA DAVID DAUIN 648, 789, 795 RASETA DMITAR KOKIN 645, 646 RASETA DUAN 94, 133, 259, 305, 306, 408, 431, 433, 455, 599, 661, 748, 874, 928 RASETA DUAN MAJIN 515 RASETA DUAN SABRAKOV 19, 22, 24, 37, 39, 49, 54, 55, 57, 58, 59, 60, 63, 69, 71, 72, 92, 140, 297, 304^ 305, 645, 660, 661, 662, 677, 689, 692, 729, 752, 753, 79!l, 874, 930 RASETA URO UJIIN 645, 646 RASETA URO SIMONOV 19, 39 RASETA ILIJA, 26, 41, 123, 293, 317, 543, 582, 610, 613, 015, 617, 618, 854, 991, 1029 RASETA ILIJA ICO 527 RASETA DANE ILIJA 825 RASETA JANDRE 87, 450, 1026 RASETA J E K A 450 RASETA JOVICA 747 RASETA JOVO 60, 61, 711, 280, 424, 425, 485, 659, 687, 694, 793, 992 RASETA JOVO NENIOV 059, 689, 690 RASETA KATA 989 RASETA KOJO 34, 647 RASETA KOJO VAJVAR 647 RASETA LUKA 1026 RASETA MACA 650 RASETA MANISA 95 RASETA MARICA 779 RASETA MILEUSNI MARIJA 813 RASETA MARKO 1026 RASETA MICA 744, 748 RASETA MICA DASANOVA 791, 816 RASETA MICO 627 RASETA MIO LIGI 644, 645 RASETA MOJE MIO 611, 627 RASETA MIHAILO 1026 RASETA MIJAT 666 RASETA MIKA 916, 917 RASETA MIKA DAUClNA 804 RASETA MIKINJA 797 RASETA MILAN 403. 614, 747, 751 RASETA MILAN ASKER 690 RASETA MILAN ANIN 747. 748. 758 RASETA MILAN LJUTICA 665 RASETA MILE 648, 989 RASETA MILIJA 305, 405, 408, 647, 656, 661, 662, 797, 798, 805. 813, 819 RASETA MILKA 627. 791 RASETA MILEUSNIC MILKA 309 RASETA MOJO 483, 644 RASETA MOJSIJA 142, 1028 RASETA NIKO 297 RASETA NIKO DANIIN 647. 654 RASETA NIKOLA 299, 304. 407, 671. 689 KASETA NIKOLA LJUTIIN 309 RASETA OBRAD 689 RASETA PETAR JANDRIJIN 33, 99; 123, 256, 305, 495, 499, 66.1, 825, 983 RASETA RADE 689 RASETA SAVA 648, 805 RASETA SAVKA 405, 798
RASETA SAVO 1026 RASETA SMILJA 60, 63, 70, 7il, 92, 95, 178, 313, 3,18, 679, 747, 786, 792, 805, 807, 808, 894 RASETA DAVIDA SMILJA 820 RASETA SMILJA (D. L.) 313, 734 RASETA SMILJA DAUClNA 796. 805 RASETA SMILJA (O) 313, 734, 743 RASETA OZEGOVIC SMILJA 757, 789, 796 RASETA SMILJA SMILJESA 679, 744, 748 RASETA Z E Z E L J SMILJA 679, 776, 805 RASETA SOKA 817 RASETA SOKA MANDlClNA 816 RASETA SOKA MICINA 816 RASETA STEVICA 230 RASETA STEVO SMAJIC 19, 39 RASETA STEVO STE VIS A 499, 514, 519, 689, 745, 989, 990, 991 RASETA TODOR 1026 RASETA VUKADIN 1026 RASETA VUKASIN 70 RASETA ZORKA 87 RASUO DAVID DADA 549, 699 RASUO DARINKA 312, 593, 811 RASUO DARA JOKICINA 701, 702, 703 RASUO DUAN 615, 699 RASUO DUAN RRIN 696 RASUO DUSANKA 95 RASUO ILIJA 699 RASUO MILO 703, 787, 868 RASUO D. MILO 38, 87, 190, 19.1, 192, 654, 672, 674, 683, 695, 696, 721, 725, 731, 786 RASUO MILO RRIN 699 RASUO NIKOLA 395 RASUO SMILJA 482 RATKOVIC DUAN 290 RATKOVIC STEVICA 39 RAZDERH IVAN 141, 215, 676 RELJIC JOVO 247, 283, 891 RELJIC MILAN STEVANOV 160 REP AC (porodica) 2.11 REPAC B A J A 403, 751 REPAC BOGDAN 226, 227, 230, 235 REPAC STEVE BOGDAN 828 REPAC DANICA 236 REPAC DANIC 87, 466, 487, 685, 917 REPAC BOGUNOVIC DRAGICA 648, 795 REPAC DUSANKA 789 REPAC URO 297, 656 REPAC I L I J E URO 648, 649 REPAC EVICA 795 REPAC ICO 959 REPAC L U K E J E K A 648, 798 REPAC JOVICA 227 REPAC JOVO 207. 648 REPAC JOVO RIO 215 REPAC KOJO 216, 227 REPAC MICO 236 REPAC MILAN 227, 315 REPAC MILE 87, 649
REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAC REPAK RIBAR
MILE KARAN 236 MILE MILANCICEV 209 MOJO 907 P A J E NIKOLA 828 PAVAO 2.37 P E J O 218, 236 P E P A 219 PETAR 215 PETAR RADI 648 RADE 206, 223, 226, 954 MILE RADE 648, 649 VUKA RADE 828 SLAVKO 220 STEVAN 218 STEVO 297 NIKOLE STEVO 649 PETRA TRIVUN 829 VUCEN 860, 861 SALKO 807 IVAN 911
RIBAR IVO LOLA 80, 741, 742, 743', 744, 746, 764 RIHTMAN CVJETKO 839 ROATA MARIO 262, 291, 328, 329, 869 RODIC BOGDAN 284 RODIC BRANKO 628 RODIC DARINKA 246 RODIC DAVID 246, 1037 RODIC DRAGINJA 798 RODIC DUAN 246, 611, 628 RODIC DUSKO 484 RODIC UKAN 407 RODIC URO 653 RODIC MICO 909 RODIC MILAN 246 RODIC N. MILAN 654 RODIC SAVA 801 RODIC SLAVKO 2128. 263, 268, 538 RODIC SRO 246, 247 ROKSANDIC DRAGO 1003, 1013, 1021, 1030 ROKVIC MANE 172, 173, 246, 454, 465. 572. 845, 869, 872, 882, 886, 895, 899, 918 ROLF (pukovnik) 145, 146, 241 ROMIC BOZO 1027 ROMIC LAZO 1027 RUDIC JOVANKA 284, 290 RUDIC MANlSA 284 RUDIC MILKA 790 RUDIC SLAVKO 790 RUDIC SOKA 798 RUKAVINA IVO 181, 630 RUKAVINA JUG 104 RUS ANDRIJA 450 RUSIC NIKOLA 1037 RUSIC VASILJ 1087 RUTIC IVKA 279 RUTIC JOA 279, 734, 744 S SABATI DRAGUTIN 134
SABLJAK VINKO 1008, 1009 SABO GEZA 968 SAKRZLIA P A J S E J 1023 SASO |181 SASA OSKAR 292, 634 SAVATOVIC DEVA 798 SAVATOVIC ILIJA, 648, 796, 8:10 SAVATOVIC MILKA 94 SAVATOVIC M I L J A 796, 810 SAVATOVIC NIKOLA 60 SAVATOVIC VLADO 60 SA VIC VASO 169 SCHLAUN 1021 SEDLAR JOVO 87 SEKULIC 1016 SEKULIC JOVE MILAN 574 SERDAR STOJAN 31, 32, 691 SERTlC 514 SERTI MILAN 947 SIEGENFELD FRANZ ANTONIJE 1019 SIMSCHEN 1018 SIMELIC JOVE MARIJA 829 SINClC DAVID 249, 846, 869, 877, 894, 895, 896, 898 SKAKIC URO 1037 SKENDER ANICA 84)3 SKENDER JOSEGA 29, 30 SKENDZlC VAJO 747 SKOLABRIN ANTE 559 SKOPLJAK MUSTAJ PASA 1020 SKRIGIN ZORZ 744 SKROZA ANTE GLAVAR 559 SLADAKOVIC URO 141 SMILJANIC DRAGAN 19v 27, 28 SMILJANI STOJAN 831 SMRZLIC MILE 236 SODUO MILLE 147, 239 SOLAC (porodica) 211 SOLAC LUKA 828 SOLAC PAJO 860 SOLAC PAJO P AC AN 210 SOLAC RADE 2:17, 219, 220, 649 SOMBOLAC TOMO 102, 844 SOVILJ URO 754 SPAJIC 134 SRBADIJA VIKENTIJE 1015 SRDlC MARKO 247 SRDIC DANE MILE 826 STANlClC MATE 555 STANI DUKA 817 STANISAVLJEVIC URO 835, 975 STANIVUK JOVO 803 STANKOVIC URO 21, 39, 254 STANKOVIC MILAN 553 STANOJEVIC 952 STARCEVI DUAN 582 STARCEVIC MARA 403 STARCEVIC MARIJA 747 STARCEVIC MILAN 100, 1,16, 248, 693, 694, 806, 867, 868 STARCEVIC RADE 35 STARCEVIC SOKA 816 STEVI MILAN 649, 678, 932, 934, 947
STEVI ARKO 95, 678 S T I J E L J A MARKA BRANKO MICUN 42, 54, 56, 57, 1,26, 175, 181, 313, 499, 688, 189, 093, 694, 747, 757, 797 S T I J E L J A DRAGA 95 S T I J E L J A JANDRE 796 S T I J E L J A JOVO 34, 693 S T I J E L J A MARA 796 S T I J E L J A MARKO MARKIC 992 S T I J E L J A MICUN 49, 51 S T I J E L J A RADE 689 S T I J E L J A RADE RADELICA 611, 613, 614, 693, 992 S T I J E L J A SAVA 796 STIPANCEV SIME 446 STIPClC DUAN 789 STOJADINOVIC MILAN, 23-, 116, 869 STOJANOVIC MLADEN 228, 256, 257; 494, 693, 701, 974 STOJCEVlC 1024 STOJSAVLJEVIC URO 121 STOJSAVLJEVIC MANDA 482 STOJSAVLJEVIC MIKA CUKA 801, 805 STOJSAVLJEVIC MILAN 651, 653, 654 STOJSAVLJEVIC MILO 60, 63, 69; 711, 72, 85, 86, 160, 403, 731, 894 STOJSAVLJEVIC RADE 622 STOJSAVLJEVIC SOFIJA 482 STOJSI 1017 STOSLERIC MILO 38 STRUGAR VLADO 332 STUPARIC VLADIMIR 26, 4,1, 101 SUCEVIC ISO 920 SUDAR 232 SURLA DANE 185 SURLA PETAR 847 SUA URO 485, 685, 907 SVILAR I L I J E JANKO 553 SVILAR RADE 410
S
SABAN PEPICA 808 SAKI MICUN 510, 586 SAKIC STANKO TANE 179, 254, 573, 874. 875, 895, 896 SANTlC ALEKSA 252, 709 ARAC BOSA 67, 70, 403; 747 ARAC BOSILJKA 864 ARAC JOVANA BOSILJKA 820 ARAC BOZO 87 ARAC BRANKO 24, 27, 42, 688, 689, 691, 776 ARAC DANE 457, 628, 9116 ARAC DUANKA 837. 838 ARAC URO 27, 38, 39, 691 ARAC ILIJA 457 ARAC L U K E I L I J A 574 ARAC J E J A 95, 837 ARAC JOVAN 94 ARAC D. KOKA 677 ARAC . KOSA 934, 947
A R A C MIO 457, 577, 578, 910 A R A C N I K O L E MLCO 574 ARAC MIKA 864 A R A C M I L A N 521 A R A C M I L K A 484 A R A C N I K O L A 457, 671, 683, 916 A R A C J O V A N A N I K O L A 649' A R A C P E T A R 457 A R A C P E T A R P E J O 484 A R A C R A D E 457 A R A C S O K A 837 A R A C URO 35 A R A C V O J I N 841 A R A C Z D R A V K O 467, 916 ASIC B O J A 95 SASlC BOZO 109, 141, 297, 473, 547, 653 SASlC BRATO 28, 29, 692 SASlC POCUA DRAGICA 795 SAIC DUAN 519, 653, 67:1, 983 SASlC URO 94, 309, 582, 689, 691 ASIC I L I J A ILIS 473, 647 SASlC J O K A 405, 801 SASlC L J U B O M I R 776 SASlC MARKO B R A T O 105, 225, 489, 490, 795 983 ASl MILAN P U L J I N 521 SASlC M I L E 297 SASlC M I L E DUA 647, 654 SASlC M I L E D Z l K A 884 ASIC M I L E P U L J O 671 SASlC M I L K A 95 SASlC VUCKOVI M I L K A 795 SASlC MILO 873 SASlC N I K O L A 87 SASlC SAVA 270, 523 SASlC TIMA SAVA 795 SOSlC SLAVKO 523 SASlC OPAClC S M I L J A 795 SASlC STEVAN 124 SASlC STEVO 198 SEVER MILAN 521 SEVO MIRKO 279 SEVO P E T R A SAVO 826 SIDAK J A R O S L A V 1025, 1030 SIJAN A N E L K A 95 S I J A N ANKA 719, 801, 815, 820 SIJAN DRAGAN 625, 626 SIJAN DUAN 855 S I J A N GOJKO 454. 885 S I J A N ICO 473 SIJAN I S A J L O 34 S I J A N J E K A 801 SIJAN J E K A PERINOVA 801 S I J A N J O K A 80I, 805 S I J A N J O V I C A 75, 431, 432, 441 S I J A N J O V I C 425 S I J A N J O V O 685 S I J A N M A N I A 698 S I J A N M A R A 454 S I J A N R A E N O V I C M A R I J A 933 SIJAN MARKO 39, 696, 692 S I J A N MICA 547 S I J A N M I K A 87
S I J A N M A R K A M I L A N 3 4 , 3 6 , 39, 45, 47, 51, 56, 71, 89, 99, 108, 110, 115, 116, 118, 122, 124, 125, 126, 127, 135, 142, 166, 183, 191, 221, 263, 274, 287, 289, 291, 428, 530, 537, 538, 548, 553, 583, 585, 593, 594, 603, 661, 695, 698, 712, 776, 777, 808, 855, 856, 857, 962, 993 S I J A N P E R I N A 89 S I J A N P E T A R 36, 473 S I J A N SLAVKO 454, 885 SIJAN SOKA 454, 801 SIJAN VASO 40, 185 SIKIC 29, 103, 104 SIKIC I L I J A 19, 28, 29, 32, 38, 41, 43, 107, 166, 688, 690, 691, 693 SIKIC IVO 36, 38, 4il SIKIC J A K O V 1026 SIKIC J A N D R E 1026 SIKIC JOZO 212 SIKIC M I L E 1026 SIKIC N I K O L A 1026 SIKIC P A J O 693, 867 SINDELIC A M D I J A 825 SIPIC B R A N K O 542 SIPIC JOVO 872 S I P K A B. 688 S I P K A I L I N K A 247 S I P K A JOVICA 246, 247 S I P K A S M I L J A 247 SKORIC (porodica) 211 SKORIC ANA 94, 648 SKORIC DARA 209, 692 SKORIC POPOVIC DARA 830, 831 SKORIC I L I J E URO 648 SKORIC I L I J A 831, 851 SKORIC J E K A 799 SKORIC JOVAN 141, 297, 408 SKORIC JOVO 653 SKORIC MIKA 799 SKORIC M I L K A 95 SKORIC MRGUD 145, 221, 223, 227, 493 SKORIC NIKOLA 227, 823 SKORIC NINA 648 SKORIC P E T A R 846 SKORIC S A J A 87, 313, 813 SKORIC SIMO 94 SKORIC S M I L J A 799 SKORIC P E T R A SOKA 828 SKORIC STEVAN 297, 650, 804 SKORIC STEVO 236 SKORIC STOJAN 799 SKORIC VASO 7115 SKRBIC MANE 649, 683 SKRBIC M A R I J A 837 SKRBIC P A J A N 837 SKRBIC P A J O 827 KUNDRIC DANE 537 SKURINA S T J E P A N 565, 889 NAJDER BOSKO 546 NAJDER Z L A T K O 592 S O L A J A M I L K A 812 SOLOHOV M I H A J L O 710 SPACEVAN IVAN 141
P A C E V A N M A R K O 217 P I L J A K MIKA 754, 756, 757 POLJARI 514 S R A M A J E R BOZO 70 S T A J N E R 947 STETI STOJAN 270 STIKOVAC S. B O J A 677, 947 STIKOVAC BRACO 946 S T l t t - O V A O DM1TAB 649, 656 STIKOVAC DUbAN 95 S i l K U V A C t) U KO 138 b i l i s O V A C MILOA URO 827 S'1'iis.OVAC JOVICA 71, 424, 486, 685 Si 'lKOVAC P E T R A JOVICA 574 STIKOVAC JOVO 078, 946 STIKOVAC L U K A 46, 100, 117, 128, 142, 147, 259, 866, 867, 868, 874 STIKOVAC MILAN 678, 947 STIKOVAC P E T R A MIL J E N K O 574 STIKOVAC MIRKO 612, 614 STIKOVAC NIKICA 671, 946 STIKOVAC NIKOLA 34 STIKOVAC P E T R A NIKOLA 649 STIKOVAC SPASE 649, 67;1, 683, 946 STIKOVAC STEVO 35, 59, 63, 69, 71, 72, 95, 182, 305, 313, 314, 315, 322, 403, 424, 485, 604, 625, 685, 728, 734, 743, 745, 746, 747, 757, 894 STIKOVAC SAVE STEVO 574 STIKOVAC DMITRA ZDRAVKO 574 STIKOVAC ARKO 19, 24, 38, 39, 691 S T R E K E R 1037 STULIC MIRKO 229 SUBASlC IVAN 468, 472, 475 SUICA DUAN 547 SUJICA 1016 SURKALO DINKO 554 X TADIC ANICA 791, 797, 803 TADIC DANICA 95 TADIC DRAGICA 907 TADIC DUAN DUKA 312, 593, 689, 694 TADIC J O V E DUKA 820 TADIC I L I J A ICO 776 TADIC I L I J A I L E 26, 688, 690, 691 TADIC JOVO 87, 647 TADIC MARA 95 TADIC SIMO 49 TANKOSIC ANA 801 TANKOSIC BORKA 653, 801 TANKOSIC J E L A 801 TANKOSIC JOVINA 869 TANKOSIC JOVO 653 TANKOSIC MICO 297, 305, 408, 409, TANKOSIC MIKA 446, 447, 483, 801 TANKOSIC MILAN 36, 50, 97, 108, 119, 133, 145-, 147, 184, 191, 230, 240, 473, 499, 551, 553, 594, 595, 685, 709, 801, 991, 995 996
690,
TANKOSIC MILANA M I L K A 820 TANKOSIC S O F I J A 95 TANKOSIC VLADO 831 T E P A VAC SAVKA S E J A 405, 797, 805 T E P A VAC TEODOSIJE 1015 TEPSlC I L I J A 102 TERZlC BRANKO 20, 35 TERZIC VELIMIR 98 TESLIC DRAGO 734, 740, 742 TIMA B A L A C B O J A 140, 262, 294, 282, 802, 926 TIMA I L I J E B O J A B O J K A 794, 804, 820, 929, 930, 944, 945, 997, 998 TIMA BORO 876 TIMA BOZO 521 TIMA BOZO L J A V I N 521 TIMA DANKA 67, 70 TIMA DMITAR 671 TIMA DRAGIC 047 TIMA URO DURI 71, 92, 407, 484, 513, 650 TIMA I L I J A 280, 997 TIMA POCUCA J E L A 795 TIMA K O J A 671 TIMA L J U B I C A 405, 795, 805, 815 TIMA M A R I J A 795 TIMA M I L K A 795 TIMA MIRKO 521 TIMA NIKOLA 782 TIMA RADE 884, 885, 926 TIMA SAKO 496 TIMA SAVA 407 TIMA S M I L J A 885 TIMA SASlC S M I L J A 795, 817 TIMA STEVO 42, 50, 56, 225, 255, 287, 294, 499, 694, 794, 997 TIMA TODOR 496, 523 TIMA ZEKAN 671 TIZlC B O S I L J K A 934i 946, 947 TIZlC JOVO 677, 946 TIZlC Z. MICO 574, 577, 619, 627 TIZlC OBRAD 574 TMUIC MAJSTOROVIC J E L I C A 564 TMUSIC MILO 163, 564 TOMAC P E T A R 332 TORBICA J E L E N A 797, 802, 804 TORBICA J E L K A 140, 791 TORBICA MILAN 46, 117, 125, 126, 195, 200, 205, 290, 865, 870, 875, 876 TORBICA M. MILAN 195 TORBICA MILO S V R L J O 101, 116, 117, 127, 130, 160, 161, 239, 264, 720, 848, 865, 866, 868, 869, 870, 871, 872, 875, 962 TORBICA N E D E L J K A 876 TORBICA ROSA 885 TORBICA SIMO 667 TORBICA SVETO 704 TORBICA V E L J K O 140, 826 T R B U L I N P E T A R PECAN 38, 108, 109, 158, 160, 168, 174, 184, 293, 313, 583, 611, 615, 618, 703, 705, 706, 709, 710, 722, 731, 855, 856, 995 TRD AK P E T A R 99
TREPCl ILIJA 102, 193 TRIFUNOVIC I L I J A BIRCANIN 249, 465 TRIKI VASO 113 T R K U L J A MILAN 485, 486, 695 TRNINI NIKOLA 183, 877, 898 TRTICA STOJAN 551 U UGRICA DUAN 166, 715, 851 UGRICA STEVE DUAN 826 UGRICA URA 671 UGRICA MIRKO 679 UGRICA RADE 14(1, 652, 671, 772 UGRICA STEVO 159 ULMANSKI 995 UTVIC I L I J A 35, 130, 413, 422, 787 UZELAC POCUCA DUKA 795 U ZEL AC URO 498 UZELAC SIKIC IKA 795 UZELAC ILIJA 60, 71 UZELAC JOVO 522 UZELAC LAZO 676 UZELAC MILEUSNIC MARIJA 795 UZELAC MILAN 938 UZELAC DRAZlC MILKA 405, 795, 806 UZELAC MILO 532 UZELAC PETAR 1031, 1032, 1033, 1034, 1035 UZELAC SLOBODAN 54, 181, 251, 272, 274, 572, 694, 734, 808, 809 UZUNCEVlC NIKOLA 881 V V ALLISCH 1019 VANICEK FRANZ 1013, 1014, 1015, 1016, 1017, 1018, 1019, 1020, 1021, 1022, 1023, 1024 VASIC BOSKO SELJO 553 VEBER BOGOMIL 106, 121, 122, 133, 136, 137, 139, 143, 222, 492, 565, 568, 976 VEBER VLADIMIR 823, 843, 844 VEINOVlC MIKA 626 VEIN DUKAN 87 VEIN I L I J E MILKA 820 VEIN STANKO 544 VEJIN BRANKO 407, 456, 473, 654, 886 VEJIN URO 847 VEJIN J E K A 405, 805, 821 VEJIN JOVANKA 847 VEJIN MILAN 724 VEJIN MILOA NIKOLA 453, 826, 847 VEJIN PERICA 676 VEJIN SAVA 799 VEJIN STEVAN 473 VEJIN VID 453, 847 VEJIN VUKASIN 70, 297, 306, 408, 654, 661 VEKI MILE URO 827 VEKlC J E L E N A 800
VEKIC MILKA 94 VEKIC STEVO 835 VEKlC STEVO PERIN 270 VEKIC STEVO STEVAD1N 270 VEKIC VUKA 67, 70, 318, 405, 651, 732, 800, 805, 815, 817 VELJKOVIC 111 VESOVIC PETAR 599, 938, 948 VEZMAR GOJKO 943 VIDAKOVIC 29 VIDAKOVIC FERDO 665 VIDAKOVIC IVAN 677 VIDAKOVIC IVICA 28, 29 VIDAKOVIC MARICA 665 VIDAKOVIC MILKA 791 VIDAKOVIC NIKOLA 17, 21, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 29, 30, 37, 38, 40, 41, 43, 44, 47, 48, 54, 102, 107, 108, 122, 126, 127, 148, 149, 150, 699, 691, 888, 973 VIDAKOVIC P E J O 27, 29, 646, 788 VIDMAR MILAN 312, 593, 694, 794, 803 VIDMAR 304, 407, 648, 682, 694 VIDOVIC STEVO 825 VIGNJEVIC GOLUB GOCO 270 VIGNJEVIC ILIJA SICOV 884 VIGNJEVIC J E L A 647 VIGNJEVIC G. MILE 647 VIGNJEVIC NIKICA 650, 676 VIGNJEVIC RADE 410, 676 VIGNJEVIC UGLJESA 689 VIGNJEVIC VUJO 523 VIKARIO PAVAO 700 VISARIONOVIC JOSIF STALJIN 63, 112, 980 VITAS SAVO 613, 689 VITORIO VITO 178 VJETICA DUSANKA 835 VJETICA GROZDA 835 VJETICA MANDA 716, 834 VJETICA MARIJA 270, 711 VJETICA MICO 716, 834 VJETICA MILAN 716 VJETICA MIRKO 835 VJETICA P A J O 716, 835 VJETICA SMILJA 835 VJETICA SOKA 166 VJETICA STEVAN 166 VJETICA STEVO 835, 851 VJETICA VUKOSAVA 786 VLADETI DANE 94 VLADETI MARKA DUAN 829, 844 VLADETI MARKO 756, 844 VLADETI MILE 270, 501 VLADETI MARKA STEVO. 829, 844 VLADETI PERA 450 VLADETI SAVA 797 VLADETI DANE STEVO 825 VLADUSlC BRANKO 270, 536, 539 VLAHOV MILO 555 VLAISAVLJEVlC BOGDAN 703 VLAISAVLJEVlC LAZAR 130 VLAJIC MILE 648 VLATKOVIC DAVIDA DANE 827
VLATKOVIC GOJKO 647 VLATKOVIC JANDRE 26, 37 VLATKOVIC MANDA 791, 803 VLATKOVIC MARIJA 794 VLATKOVIC NADA 691, 797 VLATKOVIC SMILJA 2.19, 794, 812 VLATKOVIC SPASE 648 VLATKOVIC STEVO LOIN 19, 24, 645, 646 VOJINOVIC RADE MOMClLO 827 VOJINOVIC DANE RADE 827 VOJNOVIC TOME JOVO 825 VOJNOVIC DANE 1029 VOJNOVIC PETRA DUSANKA 825 VOJNOVIC URA 1024 VOJNOVIC MILAN 1023, 1024 VOJNOVIC NIKOLA 1024 VOJNOVIC STEVO 55, 274, 312 VOJNOVIC VASILJ 1029 VOJVODIC ACO 718 VOJVODIC AIM 118, 170, 193!, 718 VOJVODIC BOJA 757, 769, 773, 792, 930 VOJVODIC BAJIC BOJA 38, 60, 63, 69, 95, 170, 172, 313, 314, 403, 594, 654 VOJVODIC DANE BOJA 726, 731, 820 VOJVODIC BOSA 170 VOJVODIC BOSKO 158, 170, 172, 7110, 718, 719, 720, 723 VOJVODIC DUJO 894 VOJVODIC DUAN 35, 38, 50, 55, 57, 157, 182, 185, 574, 583, 712, 734, 811, 855 VOJVODIC DUKO 484, 592, 702, 709, 716, 719, 721, 722, 725, 729, 7311, 732, 757 VOJVODIC DUKO J ANDRIJIN 158, 160, 168, 182, 312, 313, 712, 716 VOJVODIC URA ,118, 164, 166, 170, 193, 718, 851 VOJVODIC URO 628, 718 VOJVODIC URO UREV 166, 170, 715 VOJVODIC I L I J A 118, 160, 166, 170, 665, 718, 727 VOJVODIC R. ILIJA 715 VOJVODIC J ANDRIJA 89, 164, 473, 715, 716, 727, 730, 855 VOJVODIC MEDIC J E L A 158, 709, 726 VOJVODIC RADULOVIC KOKA 63, 65, 70, 723, 726, 729, 731, 735, 745, 757, 792, 820, 930 VOJVODIC MANIA 213 VOJVODIC MARA 158, 164, 165, 166, 171, 725, 800 VOJVODIC MICANCICA 7!17 VOJVODIC MICO 35, 94, 712, 717, 723^ 726, 727 VOJVODIC D. MlCO 710 VOJVODIC DAMJANOVIC MIKA 70, 71, 172, 313, 712, 723, 729, 731, 735, 753, 757, 820, 930 VOJVODIC MILAN 166, 300, 305, 661, 692, 721, 727, 753, 851 VOJVODIC MILAN MILKAN 166, 170, 173, 656, 662, 726, 732 VOJVODIC MILAN PECKA 718
VOJVODIC RADA SAJA 709 VOJVODIC SAVA 726 VOJVODIC SIMO 52, 94, 158, 164, 165, 166, 171, .173, 304, 422, 473, 651, 660, 661, 715', 716, 720, 723, 725, 727, 856 VOJVODIC SIMO CUPINA 726 VOJVODIC J. SIMO 709, 715 VOJVODIC SMILJA SEJA 716 VOJVODIC STEVO 493 VOJVODIC ZORKA KOKA 67, 70, 71, 85, 86, 92, 94, 172, 294, 314, 403, 473, 480 VOMACKA DRAGUTIN 1010 VRANIC MILAN NIKOLA 29, 30, 41 VUCKOVIC BORKA 842 VUCKOVlC MARKA DRAGINJA 827, 841 VUCKOVIC JOVO 841 VUKOVIC MARA 842 VUCKOVIC MARKO 20, 35, 159, 709, 842 VUCKOVIC NIKICA 842 VUCKOVIC PETAR 841 VUCKOVIC MARKA PETAR 827 VUCKOVIC NIKOLE PETAR 827 VUCKOVIC STEVO 89, 793, 842 VUCKOVIC SVETO 435 VUJASINOVIC URO 445 VUJIN URO 653 VUJNOVI ANKICA 295 VUJNOVIC MARKO 19, 21, 38 VUJNOVI MILAN CVIJO 807 VUJNOVIC MILO 551 VUJNOVIC LAZE NIKOLA 826 VUJOVIC JOVO 312, 593 VUJOVI MICA 941 VUKELIC BATO 551, 552 VUKMANOVI SVETOZAR TEMPO ? VUKMIROVI JOVO 442 VUKOBRATOVIC LAZO 442 VUKOVI MATKO 634 VUKSAN (pop) 27 VUKSAN PEKIA 869 VUKSANOVI MILIVOJ 869, 882 VUKA DANE 625, 847 VUKA RADE DANE 649 VUKA DRAGAN 71, 313, 40,3, 683, 735, 744, 751, 758 VUKA 59, 60, 69, 71, 72, 305, 408, 432, 575, 649, 661, 662 VUKA JOE GAVRE 671, 828 VUKA GOJKO 678, 947 VUKA JOVO 575 VUKA JOVO J A I J A 649 VUKA MARKA JOVO 826, 827 VUKA KOKA 934 VUKA MILEVA 786 VUKA GAVRE MILUTIN 94, 486, 574, 685 VUKA NIKOLA 293, 946 VUKA NIKOLA BRACO 575, 610 VUKA RADE 649 VUKA D. SAVA 677 VUKA SAVA KOKA 934, 947 VUKA SOKA 934
VOJVODI MILE PERICIN 170 VOJVODIC S. MILE 715 VOJVODIC MILICA B A J A 164 VOJVODIC MILKA 95, 726 VOJVODIC NENA 731 VOJVODIC NIKOLA 616, 618, 666, 1028 VOJVODIC NIKOLA URiJEV 171 VOJVODIC P A J A N MIHALJ 727 VOJVODIC PAJO 164 VOJVODIC PETAR 36, 712 VOJVODIC PETAR P I L J A 36 VOJVODIC RADA 721, 727 VUNDUK JOVAN 1037 VUNDUK MARKO 1037 VUNJAK URO 218 VURDELJA I L I J A 1028 VUSOVIC L J U B O 280, 282, 302
W
Z
ZAKLAN DMITAR 260, 982 ZAMBEGOVIC 1017 ZANUSSI GIOCOMO 259 ZATEZALO dr URO 300, 659, 664, 815 ZAVISIC PETAR 34 ZAVODA DANE 703 ZEC DUKA 801 ZECEVIC ILIJA 117 ZEKAN MILAN 886 ZELJKOVIC SIMO 826, 831 ZELJKOVIC SOFIJA 801 ZELIC MOCA 831, 843, 844 ZIMOLO ANTE 942 ZINK MAKSIM 1029 ZJACiC DUME 550 ZJAKIC HUSEIN 889 ZOBENICA STEVE BOGDAN 829 ZOBENICA DANE 1029 ZOBENICA JANDRE 70, 71, 304, 407, 453, 648, 656, 683, 815, 920 ZOBENICA K. JANDRE 656 ZOBENICA JOVO 648 ZOBENICA MARIJA 854 ZOBENICA MILKA 87, 797, 813 ZOBENICA I L I J E NIKOLA 829 ZOBENICA SAVA 796 ZOBENICA STANA 854 ZORICIC M. 1010 ZORIC 140 ZORIC ANICA 797 ZORIC ANKA 280, 405, 800, 805 ZORIC BOGDAN 479 ZORIC BOJA 836 ZORIC B O J K A 876 ZORIC DAMJAN 551 ZORIC MARKA DRAGA 924
76 DONJI LAPAC
ZORIC DRAGIJA 666, 667 ZORIC DUAN 35, 50, 94, 174, 281, 291, 313, 424, 530, 582, 659, 722, 731 ZORIC DUAN BAKIN 685 ZORIC URE DUAN 829 ZORIC L. DUAN 188 ZORIC M. DUAN 188 ZORIC OKO 548, 549 ZORIC URO 479 ZORIC URO PALAJSIN 479, 553 ZORIC ILIJA 652, 684 ZORIC NIKOLE JOVAN 836 ZORIC JOVICA 548, 549 ZORIC JOVIC 232, 652, 836 ZORIC LUKA 836 ZORIC MARA 294 ZORIC MlCO 836 ZORIC MILAN 190, 270 ZORIC MILAN MlCO 270 ZORIC MILAN PALASIJA 119, 190 ZORIC MILE 479 ZORIC MILKA 801 ZORIC MILO PALAJSIN 119, 257 ZORIC NIKOLA 1020 ZORIC NIKOLA CIGO 479 ZORIC PENE 1027 ZORIC PAVAO 34 ZORIC SAVA 95, 473, 479 ZORIC STEVO 850 ZORIC STEVO STEVKO 479, 544, 652 ZORIC TOSO 141 ZORIC VLADE 119, 194 ZRNIC MILAN 544
2
ZAKULA NJEGOMIR BOJA 312, 593, 812 ZAKULA NRDELJKO 18, 28, 29, 31, 32, 43, 44, 108, 162, 191 ZAKULA NEDA 48, 251, 252, 272, 274, 729, 791, 792, 794, 796, 798, 799, 818, 929, 930 ZANIC MILOVAN 822 ZARDIN VLADIMIR 577, 612, 613, 614, 627 ZELJKOVIC NIKOLA 786 Z E Z E L J ANKA 482 Z E Z E L J CUJA 801 ZEZELJ F I L I P 920, 921, 922 Z E Z E L J KOSOVKA 703 Z E Z E L E J ACIMA MILAN 51, 56, 99, 124, 192, 195, 205, 247, 260, 274, 294, 530, 536, 537, 553, 728, 752, 777, 802, 808, 855, 930, 962, 963, 965, 997, 998, 999, 1000 ZEZELJ MILE 898, 921 ZEZELJ I L I J E PETAR 166, 264, 539, 826, 851 Z E Z E L J P I L I P 871, 876, 883, 886, 920 ZEZELJ RADE 653 ZEZELJ STEVE RADOJKA 87, 95, 731, 757, 820, 898 ZEZELJ SIMO 883 1201
Z E Z E L J RASETA SMILJA 729, 805, 820 Z E Z E L J ACIMA SOKA 86, 92, 403, 719, 731, 740, 754, 757, 773, 820 ZIGI EVICA 557 ZIGIC SLAVA GAGA 733, 805, 807, 818 ZIGIC RADE 48, 127, 142, 203, 594, 624, 693, 807 ZIVKOVIC DRAGO 555, 796 ZlVKOVlC KIRILO 1023 ZUNIC JANDRE 42, 49, 51, 54, 55, 57, 59, 60, 63, 69, 71, 72, 84, 280, 302 322, 551, 689, 694, 725, 747, 748, 753, 793, 797, 1001, 1002 ZUNIC J E L K A 1001 ZUNIC JOVO 19, 36, 39, 42, 49, 54, 55, 57, 59, 60, 63, 66, 69, 301, 646, 688, 689, 753, 797 ZUNIC MARA JOVINA 797, 802, 805, 812
ZUNIC POPOVIC MARA 27, 60, 71, 305, 318, 320, 408, 661, 683, 748, 791, 792, 797, 803, 805, 808, 818, 929 ZUNIC MILAN VID 1001 ZUNIC MILO 17, 34, 1001 ZUNIC NINO 60, 797 ZUNIC P E J O 17, 18, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 31, 32, 33, 35, 36, 38, 40, 43, 44, 45, 48, 52, 97, 99, 103, 105, 107, 108; 122, 123, 127, 148, 199, 250, 495, 691, 692, 776, 797, 798, 856 866 ZUNIC STEVO 42, 49, 51, 56, 84, 86, 455, 499, 513, 689, 690, 797 ZUTlC ANKA 628 ZUTIC J A N J A 834 ZUTlC MILEVA 834 ZUTIC SOKA 834
A ADAEVCI 527 A F R I K A 179, 275, 326, 396, 746 A G B A B E 560 AGRAM 1005, 1013 AJDEROVAC 35, 45, 60, 78, 87, 118, 120, 159, 166, 188, 190, 281, 297, 300, 305, 316, 345, 406, 408, 434, 449, 450, 451, 473, 480, 488, 652, 654, 656, 705, 707, 708, 709, 711, 715, 724, 731, 732, 736, 738, 770, 801, 847, 855, 886, 995 AJDEROVACKA STRANA 696 ALAN 545 A L B A N I J A 328 ALEKSANDROVAC 30 ALIR 327
AMERIKA 34, 35, 158, 712, 961 APATIN 210, 451, 453, 479, 483, 860, 889, 965 ARAPOV DOL 545 ATLAGLCA KULA 545 A U S T R I J A 26, 783, 977, 1014 A U S T R O - U G A R S K A MONARHIJA 978, 1030 AVALA 525, 526, 1002 B BABAVA 983 B A B I C I 913 B A B I N K R A J 385, 1020 B A B I N POTOK 339, 340, 346, 347, 348, 349, 351, 352, 353, 354, 355, 359, 362, 363, 370, 373, 533, 534, 535, 981 BACEVACKI VRH 552 BAKA 711, 712, 850, 955, 963, 968, 980
BADERNOVAC 349 BAGRDAN 525 B A J I I 798 B A K R A 476, 484, 566, 781, 864, 924 BALENOVIC 509 BALINOVAC 348 BALKAN 326, 327, 328, 329, 441 B A L K A N S K I POLUOTOK 1034 B A L J E V A C 373, 517, 860, 861 B E L J K U S A 369 B A N I J A 65, 66, 67, 73, 232, 257, 300, 312, 324, 325, 326, 331, 334, 341, 347, 352, 354, 360, 370, 393, 399, 411, 421, 434, 510, 516, 518, 547, 659, 664, 668, 669, 670, 752, 765, 783, 787, 788, 813, 814, 815, 819, 900, 939, 941, 942, 966, 973 BANOVA J A R U G A 529 BANOVINA HRVATSKA 97, 294,
822
907,
B A N J A L U K A 110, 160, 189, 335, 351, 427, 613, 627, 688, 904, 992, 995 B A R A J E V O 525 B A R E 20, 29, 30, 39, 41 B A R I G E 702, 706, 709 B A S A R E 346 B A S T A S I 113 BASIC 169 BASIC P O L J E 169 B A S K E O S T A R I J E 507, 508 BATINAC 67 BATROVCI 553 BEC 1003, 1014, 1025, 1028, 1029 BEGLUCI 60, 70, 78, 87, 94, 136 154, 169, 192, 201, 208, 271* 280, 281, 294, 297, 305, 316, 405, 406, 408, 434, 456,
531 563, 676, 679, 696, 698, 707, 708, 711, 721, 722, 724, 731, 733, 736, 738, 786, 801, 819, 820, 826, 846, 847, 886, 900, 928, 930, 933, 943, 956 BEGOVlCl 335 BELA KRAJINA 312 BELGIJA 35, 36 365 NI9-, BENAKOVAC 355, 357, 359, 362, 363, 365 BENDER 181, 229, 290, 522, 544, 549, 584, 586, 587 BENKOVAC 98, 117, 127, 238, 239, 583, 611, 627, 687, 831 BENVAC 627 BEOGRAD 18, 20, 24, 34, 35, 36, 38, 39, 54, 81, 97, 108, 109, 110, 158, 159, 162, 183, 184, 185, 188, 190, 204, 247, 259, 261, 282, 292, 313, 332, 336, 337, 346, 374, 328, 455, 456, 457, 468, 474, 525, 526, 527, 551, 552, 553, 563, 564, 592, 610, 612, 626, 658, 581, 689, 696, 698, 708, 712, 819, 821, 822, 824, 830, 831, 848, 855, 866, 888, 926, 928, 929, 940, 952, 962, 963, 964, 967, 969, 977, 984, 986, 987, 993, 994, 95, 997, 1000, 1002, 1014, 1030, 1033 BERLIN 722, 822 BIGINA POLJANA 545 BIHA 25, 26, 41, 47, 71, 73, 74, 75, 78, 97, 101, 102, 103, 106, 120, 122, 123, 125, 126, 128, 136, 137, 138, 143, 146, 50, 157, 167, 169, 198, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 214, 215, 216, 217, 218, 219, 221, 224, 226, 228, 229, 231, 232, 233, 234, 237, 240, 241, 242, 248, 256, 259, 261, 282, 283, 284, 291, 295, 317, 321, 322, 332, 333, 334, 336, 337, 339, 340, 350, 351, 352, 353, 355, 356, 357, 358, 359, 360, 362, 363, 364, 366, 369, 371, 373, 383, 390, 391, 393, 420, 427, 428, 431, 434, 437, 438, 430, 440, 442, 443, 444, 445, 446, 447, 449, 452 453, 455, 458, 462, 466, 476, 479, 480, 481, 482, 484, 484, 489, 490, 491, 492, 493, 494, 496, 497, 499, 502, 517, 524, 565, 567, 568, 575, 577, 578, 583, 587, 589, 590, 595, 597, 598, 600, 602, 606, 607, 612, 613, 633, 635, 637, 642, 643, 664, 669, 687, 688, 693, 702, 706, 707, 739, 741, 754, 768, 769, 773, 775, 789, 794, 810, 812, 815, 823, 825, 826, 828, 847, 853, 860, 866, 867, 878, 889, 890, 891, 893, 900, 901, 902, 904, 907, 912, 917, 918, 919, 922, 923, 925, 933, 934, 941, 945, 957, 962, 965, 966, 973, 974, 982, 987, 989, 998, 999, 1003, 1015, 1016 BIHAKA K R A J I N A 1003 B I J E L E VODE 348, 349 B I J E L I B R I J E G 381, 384 B I J E L I POTOCI 184, 284, 288, 296, 310, 321, 376, 392, 454, 520, 674, 675, 676,
677, 686, 744, 778, 790, 798, 804, 810, 817, 929, 933, 934, 936, 937, 939, 941, 942, 043, 998 B I J E L O BRDO 566 B I J E L J I N A 968 B I L A J 521, 1024 B I L J E V I N A 516 BIROVACA 17, 19, 21, 24, 27, 28, 31, 34, 35, 38, 39, 40, 43, 45, 49, 51, 55, 56, 60, 70, 71, 85, 87, 94, 95, 108, 122, 175, 177, 179 254, 259, 260, 271, 272, 280, 281, 286, 295, 297, 304, 311, 316, 317, 319, 323, 345, 364, 385, 395, 398, 402, 405, 406 407, 414, 428, 430, 478, 483, 488, 492, 494, 537, 599, 645, 647, 654, 656, 664, 671, 675, 677, 683, 737, 747, 771, 775 778, 786, 787, 790, 791, 792, 795, 797,' 802, 805, 807, 810, 811, 812, 813, 815, 816, 817, 818, 819, 820, 826, 847, 880, 883, 884, 902, 913, 925, 934, 936 B I R O V I S T E 677 BISOVAC 215, 237 B I T O L J 870 B I J E L A BRDA 363 B J E L A J 138, 247, 364, 368 B J E L A J S K I VAGANAC 368 B J E L A J S K O P O L J E 1018 B J E L I N A 214, 237 B J E L O P O L J E 171, 176, 272, 373, 374, 376, 378, 456, 531, 534, 558, 559, 581, 861, 948, 983 B J E L O V A R 529, 776, 965 B L A N U S E 228 B L A T A 333, 349 B L I S K I ISTOK 783 B O B A R A 453, 708, 1016, 1019, 1021 B O B I 344 B O B I J A 583 B O B O L J S K A 85, 524, 774, 779, 856 BOBOVA 983 BOGUNICA 227, 235, 520, 521 BOGUTOVAC 111, 112, 118, 188, 697, 718, 887, 908 BOGUTOVACKA SUMA 697 BOLEC 526 BORCUN 133 BOFTLA S E L I T A 349 BORICEVAC 26, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 41, 46, 66, 97, 101, 102, 103, 105, 106, 118, 121, 122, 123, 132, 133, 134, 137, 139, 140, 145, 146, 162, 199, 203, 204, 208, 209, 212, 222, 284, 306, 306, 313, 345, 373, 379, 380, 381, 383, 385, 388, 389 390, 392, 393, 394, 401, 420, 435, 442, 444, 484, 487, 492, 524, 549, 565, 566, 568, 643, 644, 663, 664, 675, 691, 692, 693, 716, 718, 733, 744. 745, 749, 751 767, 769, 770, 776, 777, 779, 793, 809, 821, 823, 824, 825, 826, 827, 829, 830 835, 841, 842, 843, 844, 845, 855, 887, 889, 890, 905, 946. 947, 976. 983, 985, 986, 994, 1000, 1001, 1004, 1007, 1008, 1013, 1018, 1021
BOSANSKA BRINA 756 BOSANSKA GRADIKA 932 BOSANSKA KRAJINA 79, 80, 88, 113, 143, 149, 152, 238, 239, 246, 250, 257, 265, 270, 273, 283, 288, 290, 292, 295, 298, 308, 309, 310, 326, 331, 347, 355, 357, 374, 393, 438, 492, 495, 530, 568, 600, 601, 628, 642. 739, 748, 752, 754, 755, 779, 787, 904. 909, 912, 933, 936, 1027, 1032 BOSANSKA KRUPA 339, 362, 363, 364, 365, 372, 373 BOSANSKI DOLOVI 382 BOSANSKI DOLJANI 126, 136, 203, 205, 215, 216, 221, 222, 236, 364, 365, 434, 490, 627, 789 BOSANSKI NOVI 216, 332, 334, 335 BOSANSKI OSREDCI 118, 119, 263, 345, 375, 378, 382, 452, 752, 771, 933 BOSANSKI PETROVAC 71, 101, 110, 136, 185, 207, 216, 221, 234, 238, 283, 284, 291, 303, 304, 320, 321, 329, 332, 333, 355, 357, 359, 360, 361, 364, 367, 369, 370, 371, 372, 373, 391, 393, 406, 420, 465, 484, 490, 492, 572, 583, 593, 650, 659, 667, 688, 813, 821, 935, 936, 937 BOSANSKI STRPCI 60, 235, 237, 280, 283, 284, 289, 317, 336, 373, 393, 395, 406, 437, 542, 583, 887, 898, 979, 995 BOSUT 527 BRAJIA TAVAN 346, 349 BRAVSKI VAGANAC 372 BRKO 528 BRDINE 504 BRDO 166, 168 BRESTANE 366, 504, 505 BREZOVAC 60, 87, 109, 112, 116, 122, 201, 270, 280, 285, 295, 297, 305, 311, 316, 319, 345, 353, 362, 377, 405, 406, 408, 429, 434, 443, 449, 451, 452, 453, 470, 473, 488, 533, 589. 645, 653, 683, 708, 722, 724, 733, 735, 736, 738, 755, 799, 804, 806, 807, 813, 829. 846, 854, 855, 856, 863, 885, 886, 956 BREZOVAKO P O L J E 755 BREZOVO P O L J E 350, 509 BREZANE 994 BREZINE 46, 121, 122, 123, 140, 199, 427, 427, 565, 718, 755, 81.7, 842, 880, 907. 909, 911, 912, 913, 976 BRIBIR 555 BRINE 210 BRINJE 95, 315, 333, 743, 757, 783, 805, 849 BRLOG 546, 550
BROTINJA 35, 41, 60, 70, 75, 80, 85 87 85, 109, 112, 114, 116, 118, 120, 121, 163' 169, 171, 73, 77, 99, 201, 266, 270 27l' 272, 280, 281, 290, 297, 305, 311, 316' 324, 345, 381, 385, 395, 405, 406', 408', 410, 444, 445, 448, 450, 451, 452, 453 458, 467, 473, 480, 484, 488, 531, 542 565, 643, 645, 651, 685, 707, 712, 722, 724, 731, 733, 735, 736, 738, 804, 805, 807, 826, 842, 843, 845, 846, 867, 878, 882. 883, 885, 886, 924, 956, 1004, 1005 1006, 1007, 1008, 1009, 1012, 1021 BRUI DRAGA 550 BRUSANI 506, 507, 508, 521, 523, 549, 550, 584, 848, 976, 977 BRUVAJSKI 2EGAR 484 BRUVNO 40, 45, 76, 124, 134, 141, 205, 230, 232, 263, 284, 333, 339, 345, 346, 347, 349, 350, 351, 353, 354, 356, 360, 368, 370, 371, 373, 374, 375, 391, 424, 425, 452, 454, 465, 502, 503, 504, 509, 519, 548. 550, 578, 579, 580, 582, 83, 584, 586, 587, 588, 589, 593, 596, 616, 617, 624, 685, 754, 755, 801, 884, 897, 900, 911, 924, 958, 959, 981 BUBANJ 28, 29, 41, 103, 104, 105, 106, 122, 136, 172, 280. 431, 432, 450, 454, 473, 476, 484, 521, 524, 566, 570, 582, 643, 644, 663, 675, 719, 747, 756, 775, 823, 825, 827, 830, 831, 831, 836, 837, 840, 841, 842, 843, 844, 845, 864, 889, 905, 910, 911, 915, 923, 924 BUDAKA R I J E K A 335, 344, 347, 348 BUDAKI 229, 292 BUDAK 521 BUDIMIRI 882 BUDZAK 504 BUGOJNO 335, 523, 883, 981 BUII 168 BUJADICE 398 BUJIA VRH 715, 717 BUK 491 BUKOVA KOSA 617 BUKOVICA 285, 373, 555, 556, 579, 586, 985, 986, 987 BUKOV VRH 503, 548, 587, 877 BUKVIK 170 BULINA STRANA 857 BULJMIZI 932 BUNI 333, 338, 339, 344, 346, 348, 349, 351, 353, 354, 355, 356, 358, 359, 361, 362, 363, 365, 466, 368, 369, 372, 375, 390, 516, 519, 560, 583, 624, 675, 739, 825 BURZINA GLAVICA 616 BURZINKA 839 BUSIJA 364
B U S E V I C 41, 60, 71, 125, 206, 217, 234, 237, 253, 254, 280, 293, 297, 303, 304, 305, 311, 489, 605, 607, 608, 609, 610, 650, 654, 659, 661, 677, 737, 786, 790, 794, 798, 804, 808, 816, 826, 828, 831, 832, 915 BUTLSNICA 124, 126, 135, 240, 897, 957, 1037 C
268, 576,
CARIGRAD 1014 C A R S K E K U C E 266 CAZIN 335, 339, 352, 373, 517, 717, 1003 CAZINSKA K R A J I N A 95, 757, 773 CEPACUSE 61, 80, 206, 209, 210, 214, 217, 218, 226, 237, 238, 281, 297, 316, 319, 373, 406, 434, 445, 492, 515, 609, 645, 649, 663, 737, 769, 771, 812, 878, 883, 919, 930 CERAK 518 CEROVAC 85, 350, 486, 551, 754 CEROVAC B R U V A N J S K I 345 CETINSKA K R A J I N A 757 C I G A L J 560 CIGANOVLCL 695, 697, 699 CINCAR 524 CREMUSINA 30 CRIKVENICA 140, 213, 514, 954 CRMNOC 237 CRNA GORA 44, 108, 113, 123, 154, 211, 227, 231, 257, 275, 280, 329, 524, 529, 565, 570, 610, 818, 953, 969, 970 CRNA V L A S T 346, 353, 363, 373, 375, 383, 535, 546, 559, 560, 562 CRNICA 554, 555 CRNI L U G 985, 1000 CRNI POTOCI 1030, 1031, 1032, 1033, 1034, 1035, 1037 CRNI VRH 334, 345, 353, 365, 386, 503, 578, 579, 583, 588, 618 CRNO J E Z E R O 385 C R V L J I V I C A 115 CVITOVIC 335 CVITUSA 519 C V J E T N I C 85, 118, 154, 263, 395, 452, 456, 583, 771, 886, 900
ANAK 495, 531, 535, 559, 560, 561, 562, 983, 986 CANKOVLCA B R D O 617 CANKOVICA GLAVICA 616 CANTAVIR 712 CARDACLSTE 213, 965 ARDAK 352, 354 C A T R N J A 372 CAVA 345, 364 AZMA 529, 970 CEHOSLOVACKA 783 CEMOTINA 524 C E L I J A N K A 80, 878 CELINAC 336 C ELINE BRDO 796 CEMERNICA 106, 205, 394, 395, 427, 590, 773, 813, 855, 877, 883, 899, 900, 911 CETNINARICA 583 I T L U K 347 COVKA 137, 143, 145, 222, 491, 492, 567, 568, 992, 969, 979, 985, 988 CUDIN KLANAC 346, 348, 351, 352, 353, 357, 359, 375, 533, 535 CUKARICA 552 UKOVI 368, 1001
CIRICI 883 C O J L U K 368, 376, 385 CEIC 352 C U J I C K R E V I N A 355, 359, 363 UKOVI 136, 138, 150, 211, 284, 307, 490, 491, 492, 566, 644, 663, 810, 843, 860, 985
D
DABAR 162, 600, 988 DABASNICA 20, 34, 60, 78, 87, 109, 280, 281, 297, 305, 311, 316, 345, 395, 405, 406, 408, 451, 452, 473, 645, 652, 654, 671, 683, 698, 708, 722, 724, 731, 733, 736, 738, 754, 786, 801, 813, 819, 847, 855, 883, 887, 1005, 1008, 1009 DABINA STRANA 116, 118, 120, 169, 199, 453, 482, 496, 565, 566, 708, 773, 907 DALEKI ISTOK 396 DALMACIJA 60, 95, 101, 105, 109, 116, 117, 127, 145, 166, 187, 191, 98, 221, 227, 229, 233, 238, 239, 245, 249, 253, 271, 272, 278, 79, 281, 283, 288, 290, 291, 295, 298, 320, 325, 329, 393, 399, 403, 421, 428, 441, 465, 468, 474, 484, 510, 521, 522, 531,, 549, 554, 555, 557, 558, 560, 568, 572, 573, 574, 580, 585, 586, 117, 373, 489, 711, 773, 885, 121, 573, 115, 207, 246, 285, 328, 462, 530, 562, 587,
590, 600, 601, 602, 626, 627, 628, 630, 631, 634, 640, 642, 656, 676, 700, 730, 742, 757, 758, 768, 783, 819, 824, 848, 856, 865, 866, 869, 872, 877, 878, 887, 898, 900, 901, 907, 929, 933, 951, 953, 961, 966, 969, 980, 981, 982, 987, 988, 990, 1000, 1007, 1008, 1023, 1025, 1031, 1032 1034 DALMATINSKA K R U P A 285, 573, 958 DALMATINSKA ZAGORA 1034 DEBELO BRDO 356, 362, 370, 374, 520, 583, 685 D E B E L J AC A 346, 347, 566, 781 DEBRC 525 DELICA J A M A 210, 860, 861 DELICA STANOVI 374 DELNICE 333 DEMIROVO BRDO 644, 663, 675, 810 DEMOKRATSKA FEDERATIVNA J U G O S L A V I J A 477 DERALA 500, 898 D E R I N G A J 334, 344, 345, 346, 373, 501, 548, 583, 585, 587, 616, 617 D I L J PLANINA 528 DINARA 522, 966, 981 DINI GLAVICA 396 DIVOSELO 36, 179, 506, 507, 509, 513, 516, 521, 523 DIVUSE 547 DJEDOVACA 346, 347, 566, 781 DNOPOLJE 28, 33, 70, 71, 87, 94, 95, 117, 122, 125, 177, 191, 200, 232, 259, 260, 280, 297, 304, 311, 316, 345, 364, 373, 378, 383, 385, 386, 405, 406, 407, 410, 428, 430. 441, 448, 449, 454, 456, 467, 473, 483, 484, 487, 488, 492, 494, 496, 497, 498, 511, 516, 519, 521, 522, 523, 526, 575, 582, 645, 647, 654, 656, 669, 671, 675, 676, 692, 694, 737, 747, 752, 767, 771, 775, 784, 792, 794, 802, 805, 810, 811, 815, 816, 818, 847, 880, 884, 885, 903, 904, 911, 913, 925, 927, 936, 1004, 1007, 1008, 1009, 1013, 1026 DOBRENICA 211, 215, 226. 229, 237, 577, 587, 966 DOBROSELO 18, 19, 20, 27, 31, 33, 34, 35, 37, 38, 40, 47, 56, 70, 71, 74, 80, 87, 94, 95, 100, 106, 108, 117, 121, 122, 125, 132, 141, 145, 148, 177, 191, 211, 227, 231, 242, 274, 280, 281, 284, 288, 293, 294, 295, 296, 297, 305, 311, 316, 319, 321, 323, 345, 432, 434, 436, 442, 443, 446, 448, 451, 452, 457, 467, 473, 475. 476, 480, 481, 484, 486, 487, 494, 521. 522, 572, 580, 581, 584, 599, 606. 608. 610, 625, 627, 628, 645, 649, 656, 666, 671, 677, 678, 683, 685. 686, 709, 732, 734, 735, 738, 744, 747, 748, 755, 758. 759, 760, 763, 766, 767. 769, 771, 773, 775, 778, 779, 781, 786, 790, 792, 798, 799, 800, 805, 806, 807, 809. 810, 811, 817, 819, 820, 826, 837, 844, 847, 854, 855, 857, 858, 864, 878, 885, 907, 911,
916, 917, 923, 924, 927, 929, 931, 932, 933 934, 935, 936, 937, 938, 939, 943, 944' 945, 946, 947, 948, 949, 998, 1004, 1007' 1009, 1013, 1015, 1016, 1020, 1021, 1028' D O B R O S E L S K I B U B A N J 823, 826 837 838, 840 DOL 882 DOLAC 524, 544, 545 DOLINA 683 DOLINA OPACICA 80, 234, 290, 456 772 DOLOVI 345, 383, 886, 958 DOLJANI 27, 33, 34, 35, 37, 46, 51, 56 60 61, 64, 65, 68, 69, 70, 71, 73, 74, 75, 76 78, 80, 81, 85, 86, 87, 91, 93, 94, 95, 106, 118, 120, 121, 122, 146, 162, 172, 177, 179, 199, 213, 246, 247, 254, 270, 271, 278, 280, 281, 286, 288, 291, 293, 294, 295, 296, 297, 299, 301, 302, 303, 304, 305, 309, 311, 312, 313, 316, 317, 318, 319, 321, 345, 373, 381, 382, 385, 391, 395, 398, 401, 403, 405, 408, 410, 413, 414, 417, 418, 419, 424, 425, 428, 432, 434, 436, 437, 440, 442, 443, 444, 445, 446, 448, 449, 450, 451, 452, 453, 454, 455, 458, 469, 471, 472, 473, 475, 476, 480, 482, 484, 486, 487, 488, 492, 494, 497, 500, 528, 533, 538, 563, 564, 565, 566, 567, 568, 569, 570, 571, 572, 573, 574, 575, 576, 579, 580, 581, 582, 583, 584, 593, 594, 596, 597, 599, 601, 606, 608, 609, 610, 615, 620, 625, 627, 643, 645, 649, 656, 659, 660, 661, 662, 666, 669, 670, 671, 673, 677, 679, 683, 685, 692, 735, 737, 738, 781, 786, 787, 792, 799, 800, 804, 805, 807, 810, 811, 813, 814, 816, 817, 819, 823, 825, 826, 837, 839, 844, 846, 847, 860, 874, 875, 877, 878 879, 880, 883, 889, 891, 895, 896, 902, 904, 905, 907, 909, 910, T5, 917, 923, 924, 926, 936, 937, 938, 942, 943, 976, 995, 1004, 1007, 1008, 1009, 1013, 1016, 1018, 1021, 1031, 1035 DOLJANSKI B U B A N J 103, 484, 566, 671 DOLJANSKI VELIKI BUBANJ 649 DON 327 DONJA CEMERNICA 348 DONJA POLJICA 566, 877 DONJA SUVAJA 60, 75, 78, 80, 103, 104, 105, 112, 114, 118, 280, 281, 297, 305, 308, 368, 377, 378, 383, 395, 405, 406, 408, 444. 466, 473, 488, 645, 651, 654, 684, 707. 722, 724, 731, 835 DONJA ZELINA 529 DONJA TIMA 345 DONJE DUBRAVE 593 DOTOE PAZARITE 584 DONJI KOSINJ 547 DONJI K R A J 796 DONJI LAPAC 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57 58, 59. 60. 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67,
68 69 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79' 80 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90 gl, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101 102, 103, 105, 106, 107, 108, 111, 116' 118, 120, 121, 122, 123, 125, 126, 127' 128, 131, 133, 135, 137, 138, 139, 140' 141, 142, 143, 145, 146, 147, 148, 149' 150, 151, 152, 153, 154, 155, 156, 157' 162 167 168, 169, 171, 172, 175, 176' 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184' 185, 199, 203, 205, 206, 207, 209, 213 214 223, 224, 226, 228, 229, 231, 232' 233, 234, 235, 237, 238, 240, 241, 242' 243, 245, 246 248, 249, 250, 251, 252 253, 254, 255, 256, 257, 258, 259. 26o' 261, 262, 263, 264, 270, 271, 272, 272' 273, 274, 275, 277, 278, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 290' 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 298 299, 300, 301, 302, 303, 304, 305, 306' 307, 308, 309, 311, 312, 313, 314, 315 316, 317, 318, 319, 320, 321, 322, 323] 324, 325, 333, 339, 341, 345, 355, 356 357, 359, 364, 366, 368, 369, 370, 371 373, 374, 375, 376, 378, 379, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 386, 393, 394, 395 396, 398, 399, 400, 401, 402, 403, 404 405, 406, 407, 410, 411, 413, 414, 416 417, 418, 419, 420, 421, 422, 423, 424 425 426 428 429, 431, 433, 435, 436' 439, 440 441, 442. 443, 444, 445, 446 447 448, 449, 450, 451, 452, 453, 454 455 456 457, 459, 460, 461, 465, 466' 467 468, 469, 470, 472, 473, 474, 475' 477 478 480 481, 483, 485, 486, 487' 488 490 491, 492, 493, 494, 495, 496' 497' 498' 499, 511, 519, 521, 536, 537, 538, 542, 548, 551, 565, 567, 568, 569 570 571, 572, 573, 574, 575, 576. 577^ 578, 581, 582, 583, 584, 588, 589, 591, 593, 594, 595, 596, 598, 599, 602. 603, 604, 605 606, 607, 608, 609, 611, 612, 613 615 618 619, 620, 621, 622, 623 624 625, 626 627, 628. 629, 630, 631, 633, 634, 635, 637, 638, 640, 642, 643, 644, 645, 646, 647, 650, 654, 655. 656, 657, 658, 659, 660, 661, 662, 663, 664, 665, 666 667, 668, 669, 670, 671, 673, 674 676. 677, 678, 679, 680, 681. 682, 683, 684, 685, 686. 687, 688, 690, 691, 692, 693. 694 704, 705, 707, 709. 715, 718 727, 732, 733. 734, 737. 739. 743, 744, 745, 746, 747, 748, 749, 751. 752, 753 757 758 759 760 762. 764 765, 766' 767' 768 770, 775' 776. 778. 779. 781, 782, 783, 784, 785, 7R6, 787, 788. 789, 790, 791. 793, 794. 796, 797. 798. 800" 801, 802. 803, 805, 807, 808. 809. 810, 811, 812, 813, 814 818, 819. 820, 821, 822. 823, 825, 827, 828, 829, 830, 835, 840 843, 844, 845 846, 847. 852, 853, 862, 865, 866, 867, 868. 869. 871, 874, 875, 877, 878, 879, 880, 882,
883, 884, 886, 887, 888, 891, 892, 894, 895, 896, 898, 899, 900, 901, 902, 903, 904, 905, 906, 907, 909, 911, 913, 914, 917, 918, 920. 923, 924, 925, 926, 927, 928, 929, 930, 934, 935, 942, 943, 945, 946, 947, 951, 952, 956, 957, 962, 965, 968, 969, 970, 971, 972, 973, 974, 975, 979, 980, 981, 982, 985, 986, 987, 988, 989, 992, 994, 998, 999, 1001, 1002, 1003, 1004, 1007, 1009, 1010, 1011, 1012, 1013, 1024, 1026, 1028 DONJI SRB 36, 70, 71, 78, 100, 103, 109. 114, 115, 125, 167, 191, 198, 203. 277, 290, 297, 300, 305, 309, 339, 373, 395, 405, 406, 408, 434, 473, 488, 500, 545, 653, 654, 656, 666, 671, 699, 709, 729, 731, 732, 735, 301, 826, 921 DONJI TRPCI 71, 94, 95, 297, 304, 406, 659, 661, 768, 826, 930 DONJI TlSKOVAC 36. 267, 268, 269, 373, 385, 395, 406, 898 DONJI VARO 566. 907 DONJI ZAKLOPAC 281, 877 DRAGA 221 DRAGA CANKOVICA 617 DRENOVAC 61, 116, 280, 289, 297, 317, 335, 1005, 1006. 1008, 1012, 1028, 1032, 1034, 1035. 1037 DRENOVACA 125, 126, 135, 137, 138, 141, 142, 145, 146, 148, 150, 151, 171, 171, 180, 199, 201, 203, 205, 206, 23, 214, 215, 216, 217, 218, 219. 220, 221, 222, 223, 224, 225, 225, 226, 228, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 237, 240, 241, 242, 243, 256, 257, 286, 291, 369, 379, 381, 383, 393, 440, 487, 492, 493, 494, 496, 502, 530, 567, 568, 576, 577, 578, 579, 585, 590, 597, 610, 612. 718, 719. 768, 776, 813, 866, 867, 953, 955, 957, 962, 965, 974, 976, 981, 985, 987, 999, 1001, 1004, DRENOVA GLAVICA 384 DRENOVAKA SUMA 493 DREZNICA 333. 546, 628, 783, 942 DRENlCKI GRAD 332, 350, 352, 353, 355. 372, 373, 515 DREZNIK 545, 810 DRINA 179, 821. 983 DRINTCl 370, 371 DRNI 98. 104. 574, 483 DRVAR 35, 36, 40, 45, 46, 97, 99, 104. 107, 109, 111, 112, 113, 115, 116, 119, 12, 123, 124. 126, 127, 129, 130 131. 136, 141, 145, 148, 149, 150, 152, 153. 154, 155, 160, 161. 168. 189. 190, 191, 192, 198, 203, 238, 239, 240, 244, 247, 250. 255, 283, 291, 329, 371. 373, 393. 434, 437, 438, 452. 454. 456, 500. 523, 524, 551, 567, 585, 626. 667, 688, 701, 709, 717, 739, 743, 752, 754, 755, 757, 773, 774, 820, 821, 855, 856, 857, 872, 886, 891, 898, 908, 909, 911, 912, 914, 920, 929, 934, 951, 958, 967, 969, 970,
974, 977, 979, 982, 983, 994, 995, 997, DUBOKI 362 DUBOKI DOL 545, 547, 556, 958, 1028 DUBOVSKO 126, 136, 137, 364, 365, 567 DUBRAVA 980, 981 DUGACA 928 DUGO P O L J E 36, 50, 60, 75, 78, 95, 97, 109, 114, 116, 119, 187, 203, 240, 270, 281, 282, 288, 289, 290, 297, 305, 317, 382, 383, 405, 406, 408, 409, 410, 414, 437, 446, 453, 473, 489, 531, 653, 707, 709, 736, 738, 786, 801, 820, 829, 869, 897, 908, 909, 911, 913, 958, 995, 1004, 1005, 1006, 1008, 1012, 1021 DUKE 813 DUKICI 616 DULIBA 237 DUNAV 960 DUNJEVAC 509 DURAKOVICA GLAVICA 80, 433, 878, 924 DURMITOR 227, 524, 525, 970 DZ DZAPINKA 696 ILASOVO BRDO 406 IPSA 527 AKOVO 528, 553 E EMINOVCI 352 ENGLESKA 876, 883 ERVENIK 401, 544, 545, 552, 579, 583, 586, 587 ETIOPIJA 179 EVROPA 112, 113, 169, 458, 807 F FAJATOVCI 350, 352, 359, 363 FINSKA 90 FOA 602 FRANCUSKA 17, 18, 25, 36, 1023 FRKASlC 236, 237, 361, 363, 376, 377, 382, 383, 430, 454, 624, 669, 787, 814, 930, 939, FRKASlC DRAGA 753 FRUSKA GORA 527, 552, 960 FURJAN 517, 518 G GiACKA 103, 533 GACKA DOLINA 533, 957, 969, 994
1001, 1002
38,
1001,
GACKO P O L J E 515 GAJCINE 116 GAJIC 714 GAKUA 344, 346, 356 GARESNICA 528 GAREVICA 211 GAOLICA GAJ 398 GATA 317 GACET 864 GEROVO 985, 1000 GARAVICA 212, 220, 828 GAJLNE 19, 34, 60, 70, 75, 87, 95, 99, 1 / , , 204, 257, 259, 280, 281, 297, 304, 311, 316, 317, 319, 345, 380, 383, 385, 405, 406, 407, 428, 473, 483, 488, 492, 493, 494, 496, 498, 529, 610, 645, 647, 654, 656, 666, 671, 694, 737, 747, 751, 758, 760, 778, 784, 786, 788, 791, 792, 798, 802, 805, 807, 810, 811, 816, 819, 820, 827, 907, 953 GLAMO 291, 329, 393, 523, 524, 949, 1018 GLAVICA 246, 281, 647, 699, 700, 707, 709, 712, 732, 798 GLAVICA KECINA 717 GLAVICA SIPICA 706, 872 GLINA 329, 331, 340, 352, 547, 942 GLOGOVO 185, 191, 230, 343, 345, 503, 556, 578, 579, 588, 856 GMAJINE 697 GOLA MILA 501, 589 GOLI B R I J E G 365 GOLI VRH 334, 344, 504 GOLIJA 347 GOLUBAC 993 GOLUBI 124, 226, 362, 364, 521, 544, 577, 583, 584, 586, 845, 1016 GOLUBOVAC 547 GOLJA 550 GORICA 210, 221 GORIKA 347 GORIJEVAC 363, 364, 373, 994, 999 GORIJEVCI 136, 203, 222, 234 GORNJACA 353 GORNJA CEMERNICA 348 GORNJA HRVATSKA 456 GORNJA PLOA 339, 344 GORNJA SUVAJA 60, 61, 78, 87, 104, 105 114 118, 270, 280, 282, 285, 297, 305 377, 395, 405, 406, 408. 452, 466, 473' 489, 501, 651, 654, 684, 708. 722, 724, 731, 728, 833, 835. 877, 887, 900, 945 GORNJE P O L J I C E 121, 566, 771 GORNJE POUNJE 1014, 1019, 1020 GORNJI BUDACKI 632, 633, 635, 642, 981 GORNJI ERVENIK 401 GORNJI KOSINJ 547 GORNJI K R A J 796 GORNJI LAPAC 19, 20, 29, 30, 34. 35, 40. 41 60, 64, 80, 87, 97, 106, 123, 133, 134, 203 204 230, 304, 306, 324, 334, 339,
343 345, 350, 353, 356, 357, 360, 361, 362 365, 366, 368, 369, 370, 371, 372, 373' 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381 382, 383, 384, 385, 386, 387, 388, 389* 390, 391, 392, 393, 406, 434, 452, 549 566, 583, 645, 647, 663, 677, 694. 747, 749, 751, 775, 787, 793, 798, 800, 841, 855, 877, 879, 883, 931, 1004, 1007, 1009, 1013, 1024 GORNJI MALOVAN 523 GORNJI S R B 35, 36, 56, 70, 71, 75, 87, 95 99, 100, 109, 125, 171, 172, 174, 188, 189, 190, 254, 264, 277, 281, 297, 300, 302 305, 319, 398, 405, 406, 408, 437, 482, 487, 489, 608, 645, 651, 656, 683, 685, 696, 698, 699, 700, 709, 721, 731. 732, 775, 786, 801. 818, 827, 855, 865, 880, 920, 921, 962, 964, 987 GORNJI STRBCI 87, 94, 95, 297, 304, 406, 407, 466. 467, 488, 656, 919. 930 GORNJI TISKOVAC 99. 109, 119, 289, 290, 343, 395. 406 GORNJI UNAC 1017 GORNJI ZAKLOPAC 270, 281, 378 GORSKI KOTAR 95, 270, 312, 361, 542. 543, 584, 590, 630, 709, 757. 765. 819, 929. 951, 961, 998, 1000 GOSPI 18, 19, 20, 21, 23, 25, 26, 28, 31, 36 37, 41, 44, 85, 86, 90, 101, 102, 103, 106, 119, 120, 148, 162, 168, 170, 227, 229, 235, 241, 315, 329, 330, 331, 334, 393, 437, 438, 439, 451. 362, 472, 477, 502, 506, 509, 516, 521, 522, 523, 549, 550. 559. 568, 583, 599, 600, 611, 628, 643. 659. 691, 708, 739, 783, 821. 823, 825, 829, 835, 841, 843, 848, 852, 860, 953. 977, 978. 981, 1009, 1023, 1026, 1027 GRAB 110, 239. 240 GRABE 363, 364 GRABLJE 542. 880 GRABOVAC 348 GRAAC 19, 20. 21. 23, 25, 26. 27. 31, 38, 40. 41. 45, 51. 72. 76. 132, 135, 140, 142, 150, 154 183, 185, 189, 198. 199. 204. T05, 227 230, 231, 232, 233, 238. 239. 258, 267, 269. 281. 284. 285. 295. 315. 324, 330 334, 337, 339. 343. 345, 346, 347. 349, 350, 353, 356. 360. 361, 368, 374, 375, 387, 388, 389, 390, 421. 422. 425, 428. 433, 434, 438, 439. 442. 459. 457. 434, 486. 500. 502. 503. 504, 519, 523. 540. 544, 545, 547, 548. 550. 556. 566, 568. 578, 580, 581, 582. 583. 585. 586. 587. 588. 589, 590. 593. 596. 598. 599. 600, 602. 604, 606, 607, 616. 617, 618, 623, 624. 626, 627, 628. 659. 66^. 679. 684. 685. 689, 690, 691. 754. 783. 784. 843. 856, 866. 867. 868. 875. 877. 878. 880, 887, 889. 890, 894. 99. 90n. 931. 951, 953, 958. 960. 962. 969. 9"7fi. 9"?9 981. 982. 986. 990, 991, 993. 996. 1009. 1010. 1015 GRACACKE BARE 990
GRADAC 373 GRADINA 214, 344, 351, 352, 354, 362, 380, 504, 505, 511, 512, 513, 514, 966, 986 GRADITE 553 GRAHOVO 160, 161, 238, 500, 502, 899, 958, 1016 GRBINA OGRADA 349 GRCKA 328, 528, 977 GREDOVITI VRH 363 GRLO BREZOVAC 456 GRME 232, 236, 360, 361, 362, 363, 365, 368, 370, 371, 372, 373, 374, 398, 823 GROBNIKO POLJE 959 GROMAA 344 GRUBORSKI NASLON 113, 189 GUBAVCEVO POLJE 205, 230, 503, 579, 588 G UDAV AC 364, 365, 583
H
HABZBURSKA MONARHIJA 1007, 1013, 1018. 1018, 1023, 1024, 1028 HAJDUKOVIC BRDO 260 HAN BILO 551 HASANI 372 HERCEGOVINA 179, 189, 278, 291, 329, 355, 393, 529, 869, 1030, 1031 HOLOPIC SELO 1018 HOMOLJAC 359, 362, 463, 532, 561 HOMOLJACKI KLANAC 175, 176, 533, 534, 535, 547, 985 HOMOLJACKO POLJE 533 HRGAR 221, 364 HRNJADI 456, 886 HRVATSKA 34, 59, 65, 76, 80, 81, 88, 95, 99, 103, 104, 108, 119, 122, 125, 132, 134, 146, 154, 156, 176, 181, 204, 222, 225, 231, 232, 242, 251, 252, 257, 258, 259, 267, 269. 273, 274, 275, 278, 279, 282. 283, 286, 287, 290. 291, 310, 312, 321. 322, 324, 325, 326. 329, 332, 334, 335, 336. 341, 346, 352, 361, 362. 66, 369, 370, 371, 376, 378, 382, 383, 384, 393, 400, 404, 411, 412, 413, 430, 445, 449, 452, 453, 457, 467, 475, 477, 489, 496, 529, 531, 533, 536, 542, 543, 544, 545, 547. 562, 563, 565, 578, 581, 584, 586, 591. 595, 598, 600, 601, 602, 603, 605, 607. 609, 611, 612, 618. 623. 628. 630, 631, 632, 633, 640, 641, 642, 658, 659, 660, 664, 670, 671, 676, 678, 679. 680, 681, 684, 687, 713, 717, 731, 737, 739, 740 743, 744, 745. 746. 754, 757. 758, 762, 764, 765, 768, 773, 774. 775, 780. 783, 784, 785, 795, 808, 814, 817, 819. 820, 821, 822, 829, 835, 845, 856, 865. 869. 874. 875, 883. 890, 891. 892. 893, 906, 909, 911, 912, 913, 921, 9^6. 99. 999. 938. 939, 947, 951, 956. 960. 966. 968, 969. 970, 973, 979, 985. 986, 987,
988, 993, 994, 995, 998, 999, 1000, 1007, 1008, 1009, 1010, 1011, 1014, 1022, 1023, 1025, 1030, 1032 HRVATSKO PRIMORJE 312, 393, 630, 783, 952, 999, 1000 HRVATSKO-SLAVONSKA VOJNA KRAJINA 1030 HRVATSKO ZAGORJE 630 I ILICA KOSA 375, 376, 389 ILINCI 527 ILIRSKA BISTRICA 626 ILOK 527, 552 ILOVA 528, 529, 553, 970 IMOTSKI 336 INDIJA 526, 998 ISLAM GRKI 281 ISTRA 312, 496, 574, 580, 685, 924 ITALIJA 20, 23, 26, 127, 147, 153, 156, 172, 178, 227, 242, 258, 259, 261, 272, 326, 328, 330, 397, 401, 430, 431, 463, 469, 479, 482, 525, 554, 632, 754, 783, 784, 815, 869, 878, 883, 887, 914, 947, 964, 994 IVANCEVICA KOSA 515 IVANOV VRH 369 IVANJEVACA 121, 448, 453, 458, 905 IZACiC 357 12 557, 558 J JADOVA 523 JADOVIK 365 JADOVNO 38, 103, 825 JADRAN 463, 878, 994 JADRANSKO MORE 75, 641 JAGODNJE 504, 505 J A J C E 329, 335, 472, 493, 551, 713 JAKlC 503 JANCA 515 JANKOV VRH 813 JARAK 353 JASENAK 333, 588, 589 JASENICA 332, 583 JASENOVAC 372 JASENOVACA 385, 432, 676, 980 JASENOV VRH 345, 368, 376 JASIKOVACA 209, 692 JASKA 757, 758 JAVOR AN J 518 JAVORNIK 345, 364, 546, 586 JALASINOVAC 600 J E L E N DOL 551 JELOVAC 80, 168, 671, 878 JELOVA GORA 525, 552, 970, 994 JELOVI TAVANI 266, 501, 540, 586, 589, 708 JELOV VRH 924 k
JEZERA 719 JEZERANE 221, 227, 543, 546, 584, 988, 999 JEZERCE 532, 669 JEZERO 1003 JOSIPDOL 347 JOSIPOVACA 356 JOSAN 374, 376, 521, 685, 771 JOSEVACKI MOST 120 JOSEVICA 118, 120, 163, 707, 717, 862 JUGOISTOK 326 JUGOSLAVIJA 17, 18, 20, 21, 27, 30, 31, 36, 39, 40, 46, 62, 63, 80, 82, 92, 97, 98, 102, 106, 107, 108, 113, 117, 138, 148, 159, 160. 179, 183, 184, 201, 208, 227, 228, 244, 247, 248, 249, 256, 271, 275, 280, 283, 286, 292, 298, 299, 302, 313, 317, 319, 320, 321, 326, 327, 331, 332, 355, 356, 392, 396, 446, 468, 469, 472, 477, 480, 499, 515, 553, 554, 568, 569, 580, 581, 591, 604, 610, 614, 619, 632, 633, 635, 642, 647, 676, 706, 708, 709, 720, 725, 732, 736, 741, 743, 754, 758, 759, 760, 762, 763, 764, 765, 768, 773, 774, 785, 793, 796, 798, 812, 818, 822, 824, 825, 847, 888, 890, 951, 954. 955, 960. 964. 967, 969, 970, 971, 976, 982, 992, 993, 998, 1001 K KACETINA 834 KALANJUSA 121, 212, 448, 565, 905, KALATI 50, 123, 125, 126, 206, 212, 225, 234, 237, 253, 254, 280, 281, 297 303, 304, 305, 311, 316, 319, 364, 381, 385, 389, 406, 489, 566, 650, 654, 659, 661, 664, 675, 684, 747, 768, 782, 798. 801, 804, 915,
1001,
KALDRMA 36, 60, 75, 78 87, 94, 95, 97, 99, 109, 114, 116, 119, 191, 199, 203, 248, 281 282, 288, 289, 290, 297, 305, 309, 31l' 316. 323, 373, 383, 395, 405, 406, 408, 437, 473, 479, 489, 576, 578, 583, 707, 731 735 736, 738, 768, 801, 820. 879, 897, 898. 958, 995, 1004, 1005, 1006, 1008, 1012, 1024 KALINI BRDO 898 KALINOVAA 521, 671, 884 KALNIK 630 KAMENGRAD 349, 354 KAMENICA 113, 115, 120, 189, 347, 857. 979 983 KAMENITO P O L J I C E 864 KAMENSKO 75, 76, 85, 108, 142, 143, 146, 149 154, 201, 209, 213, 221, 237, 255, 257' 259, 271, 284, 288, 308, 309. 310, 341, 362' 376, 382, 392, 401, 406, 422, 425, 427. 428' 431, 432, 434, 440, 441, 442, 448, 449' 454 456, 490, 93, 496, 520, 530, 531, 573' 575, 576, 624, 649, 650, 665, 666,
667, 669, 670, 674, 675, 676, 677, 686, 692 723, 744, 748, 749, 751, 767, 770, 778, 804, 810, 813, 868, 903, 904, 905, 910, 911, 913, 926, 929, 930, 934, 941, 966, 1018 KANADA 17, 35 K A P E L A 333, 350, 451, 458, 517, 975, 988 KARAOREVO 189, 710, 963 KARIN 583 K A R L O B A G 439, 506, 568, 550, 977 KARLOVAC 199, 245, 280, 324, 329, 330, 331, 332, 333, 335, 336, 337, 340, 344, 346, 350, 390, 517, 518, 736, 819, 852, 928, 929, 936, 939, 943, 965, 973, 984, 1004, 1014, 1023, 1025 K A V K A Z 327 KECINA GLAVICA 454 KESTENOVAC 60, 68, 69, 71, 87, 206, 212, 214, 216, 217, 232, 234, 237, 280, 293, 295, 296, 297, 299, 301, 302, 303, 304, 305, 311, 316, 318, 319, 33, 406, 427, 488, 489, 596, 605, 606, 607, 609, 610, 614, 622, 623, 627, 650, 654, 659, 661, 684, 721, 737, 768, 782, 790, 792, 794, 798, 804, 807, 810, 812, 828, 832, 913, 914, 915, 930, 953 KESTENOVA K O R I T A 60, 70, 75, 77, 217, 237, 297, 304, 316, 402, 406, 407, 428, 431, 453, 469, 470, 609, 648, 656, 683, 737, 784, 798, 803, 815, 816, 919 K I J A N I 344, 347, 349, 350, 588, 616 K I J E V O 227, 470. 522, 981 K I S T A N J E 105, 116, 166, 583, 687, 848, 865, 896 KLANAC 119, 124, 198, 266, 501, 509, 534, 549, 550, 718, 801 KLANCICA 714 K L A P A V I C E 85, 92, 148, 345, 354, 436, 473, 482, 504, 518. 589. 618, 754, 773 924 KLANLC 349, 350, 352, K L A S N J I C A 363 KALEBOVAC 559 K L I C A 66, 137, 173, 217, 284, 306, 385, 401, 491, 492, 663, 675, 769, 770, 834, 860 K L I E V I C 211, 368 K L I S E V I C BROD 1018 KLOKOCEVICA 545 K L J A K E 583 K L J U 329, 331, 335, 354, 357, 370, 420, 937, 1019 KNIN 25, 45, 73, 74, 75, 97, 98, 99, 101. 104, 106, 116, 119, 120, 121, 125, 126, 127, 128, 132, 145, 157, 160. 161, 192, 198. 199, 220, 226, 230, 233, 235, 239, 241, 242. 245, 249, 258, 264, 269, 283, 289, 290, 331, 334, 336, 353, 366, 370, 374, 376, 389, 393, 395, 396, 420. 428, 437, 438, 440, 442, 444, 445, 447, 458, 465, 466, 469, 479, 480. 481, 502, 503, 521, 522, 540, 542, 544, 556, 576, 580, 583, 585, 586, 590, 597, 598, 602, 607, 627, 669, 687, 516, 373, 771,
313, 810,
708, 712, 740, 754, 773, 774, 794, 815, 823, 846, 847, 856, 857, 865, 868, 869, 875, 877, 878, 882, 886, 887, 890, 892, 894, 895, 896, 897, 902, 907, 912, 917, 918, 922, 933, 945, 952, 957, 958, 959, 962, 969, 971, 979, 981, 987, 989, 995, 999, 1035 KNINSKA KRAJINA 106, 238, 267, 268, 835 KOCELJEVO 525, 552 KOKIRNA 185 KOLARIC 347, 348 KOLUNIC 370 KOM 959 KOMlC 344, 376, 509, 518, 573, 1028 KOMICKA POLJICA 455 KOMLETINCI 227, 527 KONCAREV K R A J 355, 535, 739 KONJE VRAT 583 KORACUSA 454, 708, 754, 877, 887 KORANA 350, 351, 352, 355, 516, 966 KORDUN 65, 66, 67, 73, 229, 232, 257, 292, 300, 310, 312, 324, 325, 326, 331, 334, 335, 346, 347, 352, 354, 360, 361, 393, 410, 411, 421, 454, 510, 516, 517, 545, 547, 590, 624, 630, 632, 633, 642, 659, 664, 668, 669, 670, 680, 742, 752, 765, 768, 775, 787, 788, 813, 814, 815, 819, 820, 835, 900, 939, 942, 956, 961. 966, 973, 1000, 1002 KORENICA 22, 50, 63, 106, 171, 175, 220, 226, 253, 254, 256, 257, 259, 277, 284, 285, 288, 292, 295, 315, 320, 333, 334, 355, 356, 359, 361, 362, 363, 366, 368, 369. 371, 375, 390, 391, 410, 430, 437, 454, 455, 495, 496, 502, 516, 517, 519, 531, 532, 533, 535, 541, 558, 559, 560, 562, 572, 575, 581, 83, 93, 611, 612, 613, 621, 624, 626, 628, 633, 659, 669, 670, 679, 687, 739, 743, 753, 783, 784, 787, 801, 804, 812, 813, 820, 861, 914, 929, 939, 942, 943, 951, 957, 969, 979, 981, 983, 985. 988, 992, 997, 999, 1000, 1015 KORENICKA K A P E L A 358, 359, 362, 363, 373 KORENICKO P O L J E 365, 366, 390 KORITA 266, 354, 431, 488 KOSANOVICA GAJ 383 KOSINJ 220, 515, 550, 574, 986, 994 KOSOVO 987 KOSOVO P O L J E 331, 332. 340, 522 KOSTAJNICA 518 KOSIN VRH 878 KOVACEViCl 348 KOVILJACA 332, 345 KOZA PEROVICA 349 KOZARA 216, 228, 232, 461, 591, 771 KOZJACA 121, 345, 385, 455, 457, 458, 482, 566, 817, 864 KOZJA DRAGA 432, 576, KOZJAK 583, 981 KOZJAN 679
372, 100, 124, 159, 227, 246, 329, 375, 434, 452, 500, 547, 595, 706,
K R A G U J E V A C 204, 565, 976 K R A J I N A 143, 147, 743 K R A L J E V I C A 980 K R A L J E V I N A J U G O S L A V I J A 238, 817, 962, 989, 995 K R A L J E V O 870 K R A P A N J 555 KRASNO 515 KRASLC 1000 K R B A V A 373, 583, 700, 1010, 1011, 1012, 1024 K R B A V I C A 174, 179, 361, 362, 363, 365, 366, 368, 369, 370, 373, 376, 383, 520, 531, 532, 536, 5457, 556, 557, 558, 856, 929, 930, 932, 939, 942, 943, 944, 974 K R B A V S K A DOLINA 361 K R B A V S K A KOTLINA 428, 430 K R B A V S K O P O L J E 237, 365, 366, 370, 390, 454, 510, 531, 583, 773, 953 KRCANA 682, 815, 816, 869 K R E V I N E 80, 206, 207, 214, 217, 221, 223, 226, 233, 235, 236, 238, 878 K R K O BRDO 60, 70, 78, 87, 118, 159, 270, 781, 282, 294, 297, 305, 316, 405, 406, 451, 453, 456, 467, 473, 654, 707, 722, 724, 729, 731, 736, 738, 821, 847, 886, 887, 956, 1003 KRECINA 160, 455, 607 KREMEN 345, 377, 914, 980 KREMEN SUMA 345 K R I S P O L J E 546, 988 K R I T 328 K R K 30 K R K A 118, 168, 696 K R N J A J E L A 551 K R N J E U S A 136, 364, 369, 370, 373, 492, 583 K R U G E 27, 35, 37, 50, 55, 56, 59, 60, 71, 77, 87, 95, 141, 146, 175, 177, 205, 210, 212, 213, 214, 216, 217, 221, 223, 224, 227, 228, 233, 234, 235, 237, 242, 251, 252, 254, 271, 272, 286, 294, 297, 304, 311, 316, 323, 345, 364, 373, 379, 406, 407, 428, 430, 434, 443, 444, 462, 482, 488, 515, 519, 520, 522, 527, 567, 568, 583. 584, 645, 648, 656, 685, 694, 737, 747, 775, 788, 792, 794, 797, 802, 804, 805, 807, 811, 818, 819, 820, 828. 830, 891, 928, 929, 930, 952, 953, 966, 974, 977, 1005, 1009, 1013, 1024 K R U P A 362, 545, 556, 583, 586 KRUSCICA 547 K R U S K O V A C 1011 K R U K O V A A 103, 168, 172, 177, 262, 278, 398, 700, 707, 711, 716, 719, 721, 739, 752, 856, 885, 972 K R U I 50, 280, 925 K R U S E V A C 553 KUCEVO 870, 993 KUINA KOSA 345 KUGIN G A J 385, 647, 798 K U K 28, 33, 44, 103, 122, 123, 125, 135,
146, 166, 180, 205, 208, 241, 322, 345, 382, 393, 428, 429, 454, 520, 576, 585, 643, 676, 715, 718, 739, 749, 776, 778, 826, 827, 828, 829, 853, 855, 859, 867, 884, 900, 911, 913, 1022, 1023, 1024 K U L A 414, 702, 808 KULEN V A K U F 22, 24, 33, 41, 47, 66, 72, 103, 106, 110, 112, 123, 125, 126, 128, 133, 135, 136, 137, 138, 139, 143, 145, 146, 160, 154, 172, 184, 199, 201, 202, 203, 204, 205, 211, 212, 216, 217, 219, 220, 221, 222, 231, 233, 237, 241, 253, 257, 284, 306, 308, 313, 323, 324, 333, 339, 345, 357, 360, 361, 364, 365, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 378, 380, 381, 385, 388, 389, 390, 391, 392, 401, 420, 427, 441, 442, 465, 466, 489, 490, 491, 492, 493, 549, 566, 567, 568, 574, 587, 664, 667, 675, 688, 693, 716, 719, 748, 756, 778, 810, 821, 823, 824, 825, 826, 829, 831, 832, 841, 843, 844, 845, 860, 889, 891, 892, 901, 902, 947, 957, 974, 981, 985, 986, 988, 989, 999, 1001, 1016, 1017, 1018, 1020, 1031 KULINA 567. KUNI 344 KUNOVAC 36, 60, 70, 75, 78, 87, 94, 95, 109, 114, 115, 141, 177, 185, 186, 188, 190, 254, 257, 263, 264, 265, 269, 281, 290, 297, 305, 316, 319, 323, 345, 375, 383, 405, 406, 408, 427, 434, 442, 443, 481, 487, 489, 501, 576, 589, 652, 671, 685, 695, 697, 703, 707, 712, 718, 731, 738, 754, 786, 788, 794, 801, 819, 856, 865, 880, 884, 897, 898, 911, 914, 917, 924, 958, 960 KUNOVAKA DRAGA 501 KUNOVACKO P O L J E 886 K U P I R O V A C K A DRAGA 912 KUPIROVO 34, 36, 39, 40, 45, 51, 60, 70, 78, 80, 87, 91, 99, 109, 109, 114, 141, 177, 183, 185, 190, 192, 198, 200, 202, 248, 254, 266, 269, 280, 297, 305, 311, 317, 345, 381, 383, 405, 406, 408, 425, 427, 434, 444, 445, 446, 449, 456, 467, 473, 476, 479, 482, 487, 489, 523, 540, 541, 645, 653, 685, 698, 707, 708, 719, 736, 738, 772, 786, 789, 801, 818, 856, 865, 870, 875, 876, 878, 880, 882, 883, 884, 886, 898, 911, 913, 914, 919, 923, 924, 993, 999, 1004, 1005, 1006, 1008, 1011, 1012, 1023, 1024, 1028 K U P R E S 335, 523, 524, 821, 981 K U P R E S K A VRATA 523 K U R J A K 583, 624 K U R K S 469 K U R O Z E B 375 KUTEROVO 515 KUTINA 855, 965 KUZMANOVACA 356
Li
LAARAK 552 LACIN MOST 118 LADIN KUK 588 LAEVAC 518, 545, 547 LAJKOVAC 525 LAKIN VRH 345, 364 LAPAC 37, 39, 41, 43, 45, 48, 51, 59, 106, 116, 121, 122, 123, 125, 126, 129, 140, 141, 142, 146, 147, 148, 152, 153, 154, 155, 162, 177, 179, 200, 203, 204, 205, 206, 208, 213, 220, 221, 222, 223, 224, 225, 226, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 237, 242, 243, 252, 254, 256, 258, 260, 262, 265, 277, 278, 279, 283, 296, 304, 311, 355, 361, 362, 366, 375, 376, 379, 384, 395, 421, 422, 501, 502, 524, 537, 572, 573, 593, 623, 643, 689, 690, 691, 692, 693, 728, 742, 743, 747, 748, 749, 752, 754, 759, 770, 771, 772, 775, 778, 785, 791, 792, 793, 794, 796, 797, 799, 800, 802, 803, 804, 805, 806, 808, 809, 810, 811, 812, 814, 815, 817, 818, 819, 820, 821, 826, 827, 857, 860, 866, 868, 872, 878, 880, 891, 922, 923, 929, 937, 1020, 1024, LAPAKA DOLINA 128, 146, 206,
102, 127, 151, 199, 219, 227, 235, 259, 295, 370, 496, 598, 725, 753, 781, 798, 807, 816, 854, 885, 1034 279,
495, 531, 749, 904 LAPAKA KORITA 478, 493 LAPAKA KOTLINA 365, 375, 376, 378, 383, 392, 465, 664, 813, 904, 929, 1022 LAPAKE BARE 24, 433 LAPACKO P O L J E 345, 364, 385, 1003 LAPANOVACA 210 LAUDONOV GAJ 510 LAZAREVAC 525 LENJINGRAD 244, 619, 980 LESKOVAC 368 LESCE 515, 547, 583, 961, 969 LESTANI 526 LETINAC 546 LIKA JASENICA 335, 339, 344, 348, 350. 353, 466, 546, 882, 887, 933, 957 LIKI DOLJANI 219, 224, 231 LIKI DRENOVAC 1037 LIKI NOVI 523, 549, 550, 808 LIKI OSIK 333, 334, 338, 344, 346, 348, 349, 351, 353, 354, 358, 390, 521, 583, 976, 977 LIKI OSREDCI 103, 168, 177, 186, 187, 188, 203, 263, 345, 382, 452, 643, 696, 849 LIKI STRBCI 60, 75, 77, 233, 237, 280, 290, 316, 317, 395, 402, 428, 431, 466, 469, 470, 493, 645, 648, 737, 798 LIKI TISKOVAC 951 LIKO DUGO P O L J E 278, 345 LIKO LEE 533 LIKO PETROVO SELO 142, 147, 207, 220, 339, 355, 356, 357, 358, 359, 360,
371, 390, 532, 669, 694, 739, 820, 861, 938, 939, 954, 986, 1024 LIKO P O L J E 583 L I J E S K A 240 LIKA 19, 20, 22, 28, 29, 31, 36, 38, 39, 40, 43, 44, 48, 49, 50, 51, 56, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 89, 90, 91, 92, 94, 95, 96, 103, 107, 108, 110, 113, 118, 125, 126, 127, 131, 132, 133, 134, 135, 140, 142, 143, 144, 145, 147, 148, 149, 150, 152, 153, 154, 155, 156, 157, 160, 162, 171, 175, 178, 180, 181, 190, 191, 199, 201, 203, 206, 208, 212, 213, 214, 220, 222, 224, 225, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 238, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 249, 251, 252, 254, 255, 257, 258, 262, 264, 269, 272, 273, 274, 275, 278, 279, 280, 282, 283, 284, 285, 287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 298, 299. 300, 301, 302, 303, 304, 306, 310, 311, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 320, 321, 323, 324, 325, 326, 329, 331, 334, 337, 339, 341, 355, 360, 366, 390, 392, 393, 395, 396, 397, 400, 401, 402, 406, 407, 409, 411, 414, 415, 416, 417, 418, 420, 421, 423, 426, 427, 429, 431, 432, 433, 434, 435, 437, 438, 439, 441, 444, 445, 446, 448, 449, 450, 451, 453, 454, 455, 456, 459, 460, 461, 462, 463, 464, 465, 466, 467, 468, 469, 470, 471, 472, 474, 476, 477, 478, ,485, 487, 489, 490, 492, 495, 496, 502, 504, 506, 508, 509, 510, 511, 515, 516, 517, 518, 520, 521, 522, 523, 526, 530, 531, 532, 533, 536, 542, 545, 547, 549, 550, 554, 555, 556, 557, 558, 559, 560, 562, 565, 568, 569, 572, 575, 576, 578, 579, 580, 581, 582, 584, 585, 586, 587, 588, 590, 591, 592, 594, 595, 596, 600, 601, 602, 603, 604, 605, 607, 610, 613, 617, 618, 621, 624, 626, 627, 628, 630, 631, 640, 642, 644, 645, 649, 655, 658, 659, 660, 661, 662, 663, 664, 665, 669, 670, 675, 676, 678, 679, 681, 682, 683, 684, 687, 689, 691, 694, 700, 705, 714, 721, 730, 733, 735, 736, 737, 738, 740, 742, 743, 747, 753, 754, 755, 756, 757, 760, 762, 764, 765, 768, 771, 773, 776, 778, 779, 784, 787, 788, 790, 791, 792, 795, 800, 803, 804, 807, 808, 809, 811, 812, 813, 814, 815, 817, 818, 819, 820, 824, 825, 835, 848, 856, 857, 865, 867, 868, 869, 871, 872, 874, 875, 879, 880, 883, 887, 890, 892, 893, 894, 895, 896, 897, 898, 899, 900, 901, 909, 911, 916, 917, 919, 924, 927, 928, 929, 930, 931, 932, 933, 936, 937, 938, 940, 941, 943, 944, 946, 948, 951, 952, 956, 959, 960, 961, 962, 964, 966, 969, 972, 974, 975, 979, 980, 982, 985, 986, 987, 988, 990, 991, 993, 994, 996, 997, 998, 1000, 1002, 1003, 1004, 1010,
1011, 1012, 1013, 1014, 1022, 1023, 1024, 1029, 1031, 1032, 034, 1035, 1037 L I L J K O V G A J 398 LIM 524, 626, 983 L I P A 364, 365, 490, 567, 823, 1027 LIPAC VRH 334, 344, 346, 354, 359 LIPOVAC 528, 984 LIPOVACA 378, 448, 788, 905 LIPOVO P O L J E 515 LISAC 345, 379, 588, 842, 860 L I S I C J A K 385, 1007, 1009 LISINA 78, 105, 168, 281, 405, 406, 451, 452, 473, 489, 583, 651, 708, 786, 801, 862, 863, 886, 887 LISINA S U V A J A 166 LLSANE 249, 627 LIVNO, 329, 393, 434, 523, 524, 981, 1016 L O G O R I S T E 370, 378, 386, 388 LOHOVO 210, 211, 213, 214, 219, 226, 228, 237, 297, 306, 364, 494, 577, 663, 769, 770, 773, 789, 810 LOHOVSKA BRDA 210, 211, 213, 215, 226, 228, 229, 231, 236, 237, 306, 364, 577, 578 LONCARICL 545 LONDON 113, 181, 290, 396, 722, 849, 881 LOPATA 1018 LOSKUN 36, 212, 215, 216, 217, 218, 220, 237, 422, 769, 794, 954, 1018 LOVINAC 132, 291, 334, 338, 339, 344, 346, 347, 349, 351, 353, 354, 356, 358, 359, 361, 363, 365, 367, 368, 370, 372, 373. 377, 381, 390, 401, 425, 485, 486, 509, 511, 518, 519, 520, 548, 574, 582, 583, 594, 617, 618, 624, 626, 627, 770 L U B A R D E N I K 375, 376, 377, 378, 386, 1022, 1023, 1024 LUKAVAC 863 L U K E 211, 364, 368 LKLCI 503, 535 L U N J E V I C A 125 LUSCA P A L A N K A 354, 374 LUTICA 504 LJ L J E S K O V A 1024 L J E S K O V A DRAGA 266, 269, 865 L J I L J K O V G A J 790 L J U B I J A 335 L J U B I N A P O L J A N A 248, 530, 540, 544, 585, 586 L J U B L J A N A 215, 333 L J U B O V A C 359 L J U B O V I C 617 L J U B O V O 176, 227, 235, 272, 339, 351, 359, 360, 361, 362, 363, 373, 454, 519, 520, 575, 581, 953, 983 L J U T I C A 125, 145, 484, 567, 781, 838 L J U T O C 228
MAKOV VRH 370 MACVA 527 MADRID 614 MAARSKA 26, 783, 965 M A G L A J 198, 269, 375, 589, 618, 887 MAGLIC 524 MAJDAN 269, 551 MAJKLC J A P R A 256 MAKEDONIJA 275 MALAGA 614 MALA K A P E L A 532 MALA PAPINA 104, 850 MALI B U B A N J 647, 829 MALI CVJETNIC 395, 437 MALI HALAN 583 MALI K R A J 506 MALI L J U T O C 381 MALI RACLC 228 MALI STOLAC 353 MALI ITNIK 509 MALO K A M E N S K O 446 MALO SEOCE 206, 214, 237, 238 MALO U R L J A J S K O P O L J E 921 MALO Z A L O J E 364 MALOVAN 116, 124, 198, 343, 345, 503, 545, 574, 579, 587, 754, 962, 981 MALTA 385, 647, 798 MALJEN, 525 MAMAC 80, 146, 221, 223, 227, 233, 431, 443, 478, 493, 778, 816, 878 MANDIC 344 MANDICA DRAGA 343, 385, 452, 755 MANDICA GLAVICA 264, 898 MANDIC BRDO 264 MANDINA GLAVA 378, 379, 383, 385 MANELOS 527, 552 MANITA 576 MANITA DRAGA 676, 813 MANJACA 335 MAROKO 327 MARTIN BROD 65, 74, 136, 138, 139, 143, 154, 160, 179, 246, 247, 283, 295, 308, 345, 375, 379, 382, 410, 422, 427, 435, 444, 448, 451, 453, 572, 583, 585, 595, 601, 709, 721, 755, 756, 773, 807, 823, 844, 845, 870, 891, 903, 909, 911, 912, 926, 933, 936, 940, 947, 989 MARTINOVCI 344, 346 MARTINSKA 554 MASLOVARA 185, 394, 395, 707, 875, 876, 877, 887, 897, 898 MASVINA 352 MAZIN 44, 47, 72, 85, 102, 126, 133, 134, 204, 205, 227, 230, 232, 233, 237, 284, 295 339, 343, 345, 350, 352, 353, 359, 361, 365, 366, 367, 368, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 379, 381, 382, 384 385, 386, 387, 388, 389, 390, 391, 425' 427, 428, 433, 434, 437, 438, 441,
ne
452
457
4 I S S 778; S 846, 87s' 880' 882, 884', 906', 911, 913, 9H 917 ' S ' 9 4 2 , ' 9 8 1 , 1020, 1021 MAZINSKA BRDA 879 MAZINSKA KOTLINA 360, 361 MAZINSKA P R E V I J A 357 MAZINSKA STRANA 751 M A 7 I N S K A SUMA 770 _ MAZINSKE PLANINE 377, 451, 708, 755, 788 855^ 857, 864, 878, 907, 911 MAC'AT 710, 718 MED AK^ 339, 353, 367, 376, 583, 920 MEDENO P O L J E 371 M I E D O V A C A 346, 347, 356 MEDEDAK 267, 378, 444 446, 448, 695, 706 731, 849, 863, 878, 924 MEUDRA2JE 364, 1005 E S S 368, 979, 988 MELNICA 547 MELJINAC 649
M
MOILA 350, 353, 516 MOGORIC 44, 334, 344, 347, 355, 356, 366, 373, 375, 376, 506, 509, 545, 548, 583, 679, 979 MOKRO P O L J E 587 M O L D A V I J A 1014 MOSKVA 111, 112, 113, 159, 162, 163, 244, 569, 570, 619, 722, 849, 967, 970 MOSLAVINA 312 MOSTAR 552, 952 MOSORI 365 M R D A L J I 618 MRENICA 349, 966 M R K O N J I 551 M R K O N J I C GRAD 335 M R S I N J E 804, 369 MUSALUK 521, 550 MUTILIC 365, 368, 685 N N A D U R L J A J 39, 45, 114, 115, 125, 166, 166, 185, 189, 191, 192, 695, 695, 698, 707, 719, 885, 887, 898, 911, 979 N E B L J U S I 24, 27, 37, 42, 56, 60, 71, 77, 80, 87, 99, 102, 109, 117, 123, 125, 141, 146, 177, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 210, 212, 213, 214, 215, 216, 219, 220, 221, 222, 223, 224, 225, 226, 228, 229, 230, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 242, 252, 257, 267, 271, 280, 281, 297, 302, 304, 309, 311, 316, 317, 319, 373, 395, 405, 406, 407, 422, 425, 428, 430, 434, 441, 443, 449, 467, 488, 492, 493, 514 515, 521, 575, 576, 582, 596, 613, 627, 643, 645, 648, 655, 656, 656, 666, 675, 676 677, 683, 737, 747, 807, 809, 810 811, 812, 813, 815, 818, 820, 821, 828, 829, 844, 857, 878, 883, 918, 924, 928, 929, 930, 952, 954, 955, 956, 966, 973, 981, 982, 997, 1005, 1013, 1016 N E B L J U S K O P O L J E 146 NERETVA 355, 356, 980, 1002 NESTIN 552 NETACKA STRANA 855 NETEKA 35, 36, 45, 50, 52, 65, 70, 78, 87, 94, 95, 109, 113, 114, 115, 118, 125, 157, 158, 160, 166, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 177, 178, 190, 201, 254, 263, 281, 294, 297, 305, 308, 311, 316, 319, 345, 377, 405, 406, 408, 424, 434, 473, 488, 538, 608, 643, 645, 651, 656, 669, 684 685, 696, 703, 707, 709, 710, 712, 715, 716, 717, 718, 721, 723, 724, 726, 727, 729, 731, 732, 733, 736, 738, 753, 775, 786, 792, 804, 805, 812, 816, 818, 820, 821, 829, 833, 855, 887, 930, 955, 956, 1004, 1005, 1006, 1008, 1009, 1012 NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA 100, 104, 108, 117, 134, 155, 161, 326, 714, 999 N I J E M C I 527, 627 NIKSLC 953
496.
504,
624,
685,
^ 2 1
60
2'31,%
: SOS', 313', 364'. m 400 406 494, H71 -V7B 590 644, 645, 649, 663, bfO, 768 786; 795; 799, 810, 812, 828, ' A 206, 211, 214, M ^ A K 6 2 3 2 5 2 8 5 0 ? 519, 520, 521, 545, 550, 573, 867, 868 M E T L A 370, 535 METLICA 504 M I H A L J E V A C 669 MILASEVAC 553 M I L A VODA 589 MILEUSNIC 348 MILVOK 819 MILJENOVAC 645 M I L J U S E V E L I N I J E 697 MIOCLNOVLCL 347 MIRKAC 344 MISKOVICA VRH 375
M
S J E 2 2 7 O V 2 3 2 C 293 29^!' 5 lil', 3 % S 321; T71 383 390 402, 405, 428 43 ' 432, 449 450 523, 524: 527', 580, 604, 609, 610, 612, 613, 614, 624 625 647, 654, 656, 685; 690 737; 747, 775 804 805 810, 811, 814, 831. 882, 937, 939, 940, 953, 980, 981 MLADENOVO 963 MLETAKA R E P U B L I K A MLINARICA 263 MLINISTA 302
1007, 1025
NI 39, 183, 184, 185, 186, 993 NOVA GRADIKA 25, 336, 822, 1001 NOVIA 994 NOVI 333, 1000 NOVI SAD 35, 671, 683 NOVI ZEDNIK 705, 848, 960, 963 NJ NJEMAKA 20, 23, 108, 110, 111, 112, 186, 187, 261, 326, 692, 783, 826, 852, O O B L J A J 349, 515, 647, 798, 807 O B I L J A J A K 618 OBRLAPAC 879 OBROVAC 124, 160, 545, 583, 586, 900, 1034 OCESTOVO 98 OClGRIJE 345, 583, 755 OClJEVO 246, 247, 458 OGRAENICA 329, 331, 333, 335, 340, 348, 350, 466 OGULIN 329, 331, 333, 335, 340, 348, 350, 466 OKIC 344 O K L J A J 574 OKRUGLA 353 OKUCANI 336, 351 OMI 336 OMSICA 345, 349, 350, 503, 579, 588, 624 ONDIC 85, 350, 365, 370, 373, 376, 455, 682 OPAClCA DOLINA 449, 453, 466, 467, 815. 847, 878, 882, 883, 884, 885, 919 OPAClCA DRAGA 384 OPAClCA GAJ 274, 808 OPCUV 353 OPUZEN 271 ORAHOVO 928 ORAOVAC 19, 20, 21, 24, 28, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 40, 41, 43, 44, 56, 60, 70, 71, 87, 94, 95, 122, 125, 177, 200, 204, 232, 252, 253, 259, 260, 280, 281, 297, 304, 311, 313, 317, 382, 383, 385, 386, 403, 406, 407, 428, 430, 431, 433, 448, 451, 467, 483, 488, 492, 493, 494, 496, 497, 498, 500, 506, 519, 520, 521, 539, 556, 557, 572, 645, 648, 654, 656, 661, 666, 671, 677, 683, 692, 693, 694, 734, 737, 743, 747, 751, 771, 781, 784. 786, 788, 789, 792, 796, 796, 797, 802, 805, 810, 811, 816, 818, 820, 829, 854, 859, 867, 883, 896, 903, 904, 911, 917, 931, 945, 1004, 1007, 1008, 1009, 1013 ORASI 680 ORASAC 66, 137, 138, 150, 212, 216, 217, 221, 284, 306, 313, 345, 368, 370, 492, 583, 679, 810, 843, 860, 1001, 1018
nn noN.TT t . a p a p
27, 28, 40, 99, 106, 153, 156, 159, 172, 328, 330, 632, 691, 855, 862
ORESCE 491 ORELJEV KR 435 OREKO BRDO 137 ORLOVACKA 813 ORLOVE GREDE 427 OSIJEK 295 OSIK 1023 OSJECENICA 373, 583 OSREDCI 20, 28, 34, 35, 41, 50, 60 70 75, 78, 87, 95, 97, 99, 103, 104, 105,'106^ 111, 114, 116, 131, 140, 141, 146 188 264, 269, 270, 278, 280, 281, 282^ 288, 290, 297, 305, 307, 311, 316, 395, 405 406, 408, 409, 410, 414, 424, 428, 437, 444, 450, 451, 453, 454, 480, 482, 489, 531, 576, 645, 652, 666, 669, 684' 685, 707, 708, 709, 716, 717, 719, 721, 736, 738, 786, 800, 802, 804, 805, 819, 820, 821, 829, 830, 835, 836, 837, 841, 844, 845 ,849, 856, 865, 875, 884, 887, 897, 903, 908, 909, 911, 914, 958, 1004, 1005, 1006, 1008, 1012, 1027, 1033, 1034, 1035 OSTROVACKA DRAGA 829, 831 OSTROVICA 385, 420, 492, 521, 522, 567, 826, 843, 858, 859, 901, 1001, 1015 OSTROZAC 357, 364, 373, 1003, 1019 OSTRVICA 523 OTARIJE 227, 235, 348, 521, 584 OTRA 229, 523, 549, 550 OTRELJ 368 OTAEVAC 934 OTE 509, 516, 550 OTEICA 509 OTOAC 95, 312, 315, 333, 339, 352, 515, 533, 546, 550, 553, 581, 607, 747, 757, 758, 783, 815, 1014 OTON 522 OTRIC 78, 103, 104, 114, 116, 124, 130, 169, 185, 201, 231, 239, 248, 258, 263, 264, 265, 266, 269, 285, 289, 345, 425, 434, 443, 449, 465, 500, 501, 503, 521, 542, 545, 549, 575, 578, 585, 586, 587, 588, 589, 590, 597, 707, 835, 875, 876, 882, 888, 896, 898, 899, 933, 945, 960, 962, 969, 987, 999 OVCUV 357, 452 OZEBLIN 345, 456, 583, 813, 926
P
PADALITE 454 PADENE 159, 521, 521, 522, 549, 583, 627, 687 PAKLARIC 589, 616, 618 PAKLENICA 583 PAKRAC 528 PALANKA 586, 600 PALE 221 PALUCKA 453, 771, 816, 831, 913, 915 PANE 170 PAPUA 353, 378, 381, 520 PAPUK 232
P A R I Z 715, 722 PAUNOVAC 362, 370, 372 PAVICICI 378 PAVLOV AC 818, 932, 936 PALUCI 453, 771, 816, 913, 915 P A Z A R I K O P O L J E 516 PAZARLSTE 102, 508, 515, 516, 523, 953, 986 PEC 347, 395 PECANI 54, 175, 454, 531 PECINGRAD 357 PEINE 718 P E R I S I N K A 206 P E R J A S I C A 227, 235, 566, 951, 966 PERKOVI 906, 908 PERNA 753 PERUSLC 22, 102, 162, 315, 509, 515, 550, 581, 583 P E S K A R A 178 PETANOVIC BRDO 504, 505 PETKOVICA J E Z E R O 865 P E T R I N J A 337, 942 PETROVAC 368, 372, 739, 748, 823, 1003, PETROVA GORA 332, 633, 742, 753 PETROVII 219, 579 PETROVO P O L J E 583 PETROVO SELO 545 PILEI K U K 870 PINOSAVA 525 P I P L I C E 755 P I R O V I S T E 60, 75, 87, 210, 213, 214, 233, 237, 281, 294, 297, 304, 316, 345, 376, 379, 406, 427, 455, 462, 575, 576, 648, 677, 685, 737, 769, 794, 798, 804, 810, 813, 820, 928, 929, 930, 946, 966, 997, 1018 PISAROVINA 757, 819 PISKAVICA 627 P I T A L S K A DRAGA 134, 135, 136, 144, 171, 204, 219, 432, 441, 489, 567, 778, 976 PISTENICE 516 PIVA 983, 994 PLASCE 617 P L A S K I 312, 333, 335, 339, 340, 344, 348, 351, 584 PLAVNO 124, 229, 275, 460, 544, 574, 584, 586, 627, 669, 846, 989, 957, 1027, 1032 PLECAI 349, 350, 579 PLEE 696, 849 PLETERNICA 553 P L I T V I C E 373, 517, 532, 739, 843 P L I T V I K A J E Z E R A 19, 22, 56, 495, 516, 532, 545, 845, 988 P L I T V I K I L J E S K O V A C 334, 348, 354, 355, 356, 358, 359, 502 PLIVA 524 PLIVINA J E Z E R A 551 PLOCANSKI KLANAC 334, 344. 347, 350, 358, 360, 362
1016, 1021
141, 566,
355, 349,
346,
PLOE 145, 244, 361, 363, 368, 370, 372, 374, 376, 378, 583, 604, 616 P L J E S I V I C A 206, 209, 210, 211, 214, 221, 371, 373, 374, 376, 377, 378, 391, 430, 444, 446, 452, 456, 494, 577, 578, 583, 229, 236, 241, 322, 360, 365, 366, 369, 787, 794, 804, 813, 815, 900, 903, 906, 908, 910, 911, 913, 927, 928 P L J E V L J A 818 POCAZBINE 875, 877 P O C I T E L J 347 PODGRMEC 349, 434, 435, 372 PODIC 1017 PODKLANAC 266, 540 PODKOZJACE 120, 121 P O D K R A J 78, 94, 114, 125, 177, 185, 297, 316, 382, 405, 406, 408, 434, 473, 487, 488, 653, 671, 685, 695, 707, 736, 738, 754, 772, 801, 857, 865, 873, 885, 886, 917 PODKRCANA 382 PODLAPAC 376 PODLAPACA 504, 505, 506, 516, 584, 679, 945, 986 PODLISAC 134 P O D L J U T I 266, 588 PODMELNICA 547 PODOVI 816 PODRAVINA 312 PODSTRANA 78, 95, 117, 177, 264, 281, 297, 300, 316, 405, 406, 434, 473, 653, 656, 707, 732, 733, 736, 738, 786, 801, 811 PODUM 574 PODUDBINA 511 P O D U R L J A J 36, 50, 78, 114, 116, 171, 172, 174, 177, 188, 189, 190, 192, 198. 200, 203, 269, 316, 434, 451, 454, 653, 656, 698, 699, 707, 709, 712, 719, 721, 724, 725, 729, 731, 732, 735, 736, 738, 754, 772, 786, 787, 788, 792, 801, 805, 818, 819, 820, 880, 962, 964, 999 POGLEDALO 533, 559, 560, 581, 613, 957 P O K O J 357 P O K U P L J E 95, 312, 757, 758, 820, 939 POLACA 522, 981 P O L A J 522 P O L O J 516, 517, 980 POLOVINE 864 POLJANA 547, 648 P O L J I C A 22, 30, 85, 120, 280, 390, 523, 839 POLJICA-BUCEVLC 30 P O L J S K A 26 PONOR 362, 669, 861 PONORAC 281, 344, 679, 707, 712, 714, 722, 724, 731, 733, 956 PONORI 516 POPINA 114, 124, 130, 395, 576 POPINSKO P O L J E 266, 707, 865 POPOVICA V R A K 443 P O S E D A R J E 583 POSTAK 112
POTKLANAC 873 P O T K O K I R N A 344 P O T K U K 345 POTOK 349 P O U N J E 667, 1011, 1021 POAREVAC 526, 870, 978, 993 PRECA 524, 551, 983 P R E V I J A 589, 755 P R E V J E S 959 P R I B O J 983 PRIBUDIC 554, 545, 586, 898 P R I J E B O J 333, 338, 339, 344, 346, 351, 352, 353, 354, 355, 356, 358, 360, 362, 367, 372, 373, 390, 391, 545, 739 P R I J E D O R 329, 335, 336 PRIJLCL 695, 697, 999 P R I M I S L J E 335, 346, 352, 545 P R I M O R J E 291, 421, 901, 961 PRIMOSTEN 563 P R I S E K A 199, 379, 383 P R I S J E K A 121, 122, 145, 171, 443, 451, 454, 486, 847, 884, 905 P R I T O K A 199, 336, 364, 379, 383 P R K O S 137, 139, 215, 491, 492, 567, 903, 904, 1027 P R L J E V O 395, 544, 549, 566 P R N J A V O R 336 PROGON 31, 45, 123 P R O K L J A N S K O J E Z E R O 555 PROLOG 1016 PROMINA 583 PROPCI 385 PROZOR 336, 355 P R U S K A 328 PUCENIK 362 PULA 333 R
446, 843,
RACANOVICL 345 RACLC 213, 218, 228, 257 RADAKOVLCL 840 RADLCL 362, 364 RADOV KLANAC 535 RADUC 333, 339, 353, 368, 545, 548, 1022 RADUCLC 521, 583, 953 RAENOVAC 1027 RAJINOVA DRAGA 673 RAJINOVCI 85, 137, 427, 913 R A K A R I 695, 697, 699, 702 R A K I I 354 RAKOVICA 350, 353, 354, 355, 517, 526, 573, 810, 986 RAMA 355 RAMII 355, 362 R A M L J A N I 515, 986 RASTICEVO 309, 549, 846, 898. 983 R A S T I K 213 RASTOVA UMKA 1006 RASTOVII 712 RASETINA STRANA 362, 369
R A S E T E L A 168, 169, 709, 813 RASETIN K R A J 229, 483, 694, 792, 797 802 992 RAVNA GORA 333, 967 RAVNI K O T A R I 865 R A Z B O J 385 RAZVOD 583 RAZANAC 538 R E B I C 376, 511 RESANOVCI 104, 160, 240, 267, 576 RESNIK 604, 616, 617, 618, 958, 1002 R I B N I K 506, 545 RIBOVAC 583 RLCLCE 618 R l C l C l 958 R I J E K A 30, 330, 573, 616, 626, 987 RIM 259, 329, 722 RIPAC 136, 143, 211, 214, 215, 217, 219, 221, 226, 241, 364, 373, 577, 813, 823, 911, 912, 1018 RIPACKI KLANAC 218, 219, 221, 222, 363, 365, 492, 567, 974 R I P A N J 525, 526 RISOVAC 364 RISTANOVAC 365 RISTOVAC 368 RIZVANUSA 507 R M A N J 1014, 1015 RODALJICA 583 RODOS 327 ROMANIJA 524 ROSANDICA VRH 504, 505 R O S U L J E 504, 505 RTI 877, 898 RUDANOVAC 363, 939 RUDIC HAN 355 RUDINE 816 R U D O P O L J E 345, 546, 550, 618 R U I S T E 401, 544, 584, 586, 587, 898, 933 RUKAVINA STANOVI 354 RUMA 526, 527 R U M U N I J A 783 R U S I J A 17, 34, 97, 111, 159, 160, 469 RUSKOVAC 349 RUICA 211, 215, 221 S S A B O R S K I 335, 344 SAMOBOR 336 SANA 334, 346, 347 SANDAK 524, 948, 969 SANICKA DOLINA 734, 742 SANSKI MOST 331, 332, 335, 337, 349, 350, 352, 372 S A R A J E V O 431, 433, 455, 876, 884, 911, 1023, 1030, 1033 SASTAVAK 707 SAVA 326, 330, 336, 525, 528, 552 S E D L A K O V VRH 385 SEDLO 1037 S E L C E 213, 514, 954
S E L I T E 227, 316, 336, 576, 737, 812 S E N J 106, 377, 393, 553, 710, 1000, 1010 S E N J S K O BRDO 710 SEOCE 215, 319 SERDARI 348 S I C I L I J A 463 SINAC 547, 757, 988 S I N J 98, 336 S I S A K 80, 452, 482, 781, 817, 847 S J E C I V I C A 535 S J E N O K O S 348, 443 SKADAR 385 S K O P 695, 696 S K O C A J 198, 206, 207, 209, 210, 213, 214, 221 223, 232, 233, 237, 241, 246, 369, 373*, 440, 492, 493, 494, 571, 578, 612, 82l! 860 S K O P L J E 870 SKRADIN 555, 583, 1028 S K R A D S K A GLAVA 344 S K U P O C J E N I V A K U F 363 SLATNIK 553 S L A V O N I J A 95, 232, 312, 336, 460, 461, 462 528 553, 580, 585, 630, 642, 757, 760I 783, 1008, 1010, 1011 SLAVONSKA POEGA 528 SLAVONSKI BROD 104, 326, 528, 553, 708, 776, 967 S L O V E N I J A 48, 81, 178, 275, 292, 631, 642, 754, 986, 1000 SLOVENSKO P R I M O R J E 312 S L U N J 312, 332, 333, 335, 336, 337, 339, 340 344, 348, 350, 351, 352, 353, 369, 517, 518, 532, 547, 739, 743, 775, 783, 810, 942, 951, 956, 986 SMEDEREVO 526 S M I L J A N 508, 516, 521, 523, 584, 916 S M I L J A N I 857 S M I L J A N S K O P O L J E 509 SOKOLAC 143 S O R I J A K 350 S O V J E T S K I SAVEZ 28, 40, 45, 46, 106, 112, 113, 118, 183, 184, 709, 826 SPASIDOM 545 S P L I T 22, 249, 464, 465 S R B 20, 24, 25, 31, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 50, 51, 52, 55, 56, 59, 60, 61, 64, 68, 69, 70, 71, 73, 75, 76, 78, 80, 84, 85, 86, 87, 89, 90, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 99, 101 102, 103, 104, 105, 106, 107, 108, 109, 110, 111, 113, 115, 116, 118, 119, 120, 121, 122, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 138, 139, 140, 141, 145, 146, 147, 148, 150, 151, 153, 158, 159, 160, 161, 162, 164, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 183, 184, 185, 186, 187, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 210, 213, 219, 221, 222, 224. 226, 227, 228, 229, 233, 234, 239, 241, 242, 243, 245, 247, 248, 250, 251, 252, 254, 257, 258, 259,
260, 262, 263, 264, 265, 267, 268, 269. 270, 271, 273, 274, 275, 277, 282, 285, 286, 288, 289, 290, 291, 293, 294, 295, 297, 299, 301, 303, 304, 305, 309, 311, 313, 316, 317, 318, 324, 333, 334, 338, 345, 353, 366, 374, 375, 377, 378, 379, 381, 382, 383, 410, 413, 414, 416, 418, 419, 421, 422, 424, 425, 428, 429, 432, 436, 437, 440, 442, 443, 444, 445, 447, 449, 450, 451, 453, 456, 457, 460, 463, 465, 466, 467, 469, 470, 473, 481, 485, 487, 488, 492, 494, 495, 496, 499, 500, 501, 502, 524, 531, 538, 539, 540, 541, 542, 543, 544, 550, 551, 553, 565, 568, 571, 572, 573, 574, 575, 576, 581, 582, 584, 588, 589, 593, 594, 595, 596, 597, 601, 606, 607, 609, 611, 622, 625, 626, 643, 654, 655, 656, 659, 660, 661, 662, 665, 666, 667, 669, 671, 672, 673, 674, 675, 676, 677, 683, 84, 687, 692, 693, 695, 696, 697, 698, 699, 702, 703, 704, 705, 706, 707, 708, 709, 710, 711, 712, 714, 715, 716, 717, 718, 719, 720, 721, 723, 724, 725, 727, 730, 732, 733, 734, 735, 736, 737, 738, 739, 742, 745, 753, 754, 758, 759, 760, 766, 768, 771, 773, 775, 780, 781, 786, 788, 789, 792, 797, 800, 801, 803, 804, 805, 806, 807, 808, 811, 812, 813, 816, 817, 818, 819, 820, 821, 823, 832, 833, 835, 836, 841, 844, 846, 847, 848, 849, 850, 853, 855, 856, 867, 865, 866, 867, 868, 869, 870, 871, 872 874, 875, 876, 877, 878, 880, 882, 883, 884, 885, 886, 887, 889, 890, 891, 892, 895, 896, 897, 898, 900, 908, 909, 914, 918, 920, 921, 922, 928, 929. 930, 933, 935, 942, 913, 951, 956, 957, 58, 960, 961, 962. 963, 964, 968, 969, 972, 974 976. 978, 979, 980, 983, 985, 987, 993, 994, 995, 996, 999, 1001, 1003, 1004, 1005, 1006. 1007, 1009, 1011, 1012, 1015, 1020 1021, 1027, 1028, 1033, 1034, 1036 S R B I J A 21. 25, 27, 28, 44, 105, 108, 113, 123, 179, 183, 209, 220, 231, 256, 257, 275 282, 328, 403, 444, 468, 474, 494, 524 525, 527, 529, 551, 565, 570, 580, 610, 624, 626, 691, 692, 721, 775, 794, 822 830, 855, 880. 889, 895. 896, 967, 969, 970, 981, 983, 984, 987, 993, 994, 995, 1000, 1002 S R B L J A N I 364 S R B S K A DOLINA 707, 773 S R B S K A KOTLINA 538, 993 S R E B R E N I C A 168, 169, 707, 877, 897, 922 S R D E L J 855 S R E D E L J 855 SREDICA 168, 264, 707, 849, 898 S R E M S K A MITROVICA 552, 967, 984 S R E D N J A GORA 94, 148, 255, 368, 373, 374, 375, 376, 378, 382. 424, 505, 758, 788, 979 S R E D O Z E M L J E 327, 328
SRIJEM 25, 227, 526, 527, 528, 552, 580, 819, 821, 960, 984, 1027 SRIMA 559 SRPSKI KLANAC 46, 78, 80, 116, 119, 120, 124, 125, 126, 127, 128, 135, 140, 150, 160, 170, 180, 198, 199, 201, 203, 257, 263, 264, 265, 266, 269, 322, 345, 370, 374, 375, 376, 391, 440, 487, 500, 501, 502, 540, 541, 544, 578, 585, 586, 588, 707, 717, 768, 865, 870, 878, 883, 886, 898, 899, 924, 930, 933, 960, 962, 979, 987, 999, 1016, 1020 STALAK 345 STALJINGRAD 327, 526, 986 STARA GRADIKA 335 STARA PAZOVA 526 STARA RASTELA 1006 STARA R I J E K A 349 S T A R C E V ^ ! 385, 798 STARO VRELO 1006 STENJAN 831 STOSNJEVICA GAJ 398 STOLAC 350 STRAZBENICA 378 STRAZBENJACA 855 STRMICA 124, 230, 240, 267, 283, 289, 205, 522, 542, 583, 845, 846, 882, 887, 896, 898, 957, 987, 1034, 1037 STUDENCI 515, 938 SUBOTICA 108, 185, 712, 717, 847, 955, 960, 963, 968, 978 SUBOTINO BRDO 118, 263, 264, 500, 538, 539, 575, 707 SUCEVICI 353, 583, 882 SUHO P O L J E 370 SUKOSAN 583 SURLE 792 SUAK 616, 626, 901, 934, 959 SUTJESKA 524, 626, 768, 775, 980, 983, 1002 SUVAJA 36, 37, 41, 45, 70, 94, 103, 105, 106, 109, 110, 112, 116, 118, 120, 122, 163, 168, 169, 185, 186, 187, 188, 191, 192, 201, 269, 290, 293, 311, 316, 345, 364, 410, 444, 451, 452, 453, 456, 457, 467, 480, 481, 487, 499, 500, 531, 542, 575, 643, 667, 697, 707. 708, 710, 711, 712, 714, 716, 717, 719, 722, 732, 733, 736, 738, 775, 786, 804. 819, 832, 833, 835, 837, 841, 844. 845, 856, 862, 863, 867, 870, 876, 877, 882, 883, 885, 886, 918, 956, 968. 1004, 1005, 1006, 1008. 1012, 1035 SUVA PEINA 215 SUVOBOR 524 SVETA JANA 1000 SVETA PETKA 352 SVETI ARHANGEL 344 SVETI J U R A J 999 SVETI ROK 545, 548, 550, 583 SVICINE 203 SVITOV 1021 SVRACKOVO SELO 370, 504. 773
S SALABANICA 350, 589 SALAMUNIC 320, 370, 372, 510, 645, 939 AMARICA 332, 347, 349 SARCI 840 SASICA P O L J A N A 456, 927 SEGANOVAC 669, 753, 936 SENT R U P E R T 986 E P U R I N E 555 I B E N I K 269, 531, 554, 555, 583, 627, 700, 730, 731, 808, 876, 979, 982, 1033 SID 527, 528, 552, 553, 573, 970 S I J A N I 887 SLJANOVA KOSA 754 SLJANOV KLANAC 175, 266, 272, 534, 581, 855, 957, 961, 969, 988 SITNOV K R A J 269 SIPICA 699 IROKA K U L A 31, 44, 229, 339, 348, 504, 505, 519, 521, 583, 626, 976, 977 S I S A K 577 S I S K A 211, 214 SKALIC 732, 849 K A R E 533, 610, 758 S K I P I N A 376 S K O F J A LOKA 954 SKORICA BRDO 361, 365, 385, 548 SOBICA GLAVICA 977 SOBOTOVAC 937 P A N I J A 500 STIKADA 345, 503, 585, 587, 616, 627, 628 S T I K A D S K I KLANAC 617 S T R B C I 146, 206, 212, 213, 216, 217, 223, 227, 235, 237, 364. 390, 444, 521, 685, 815, 828, 832, 915 S T R B A C K I B U K 137, 141, 143, 145, 211, 212, 214, 216, 217, 237, 308, 309, 490, 595, 660, 667, 675 S T I T PLANINA 1037 S T U K L I C 352 S U J I C A 227, 967, 981 S U L J I C E 523 SUMADIJA 527. 551 U P L J E BRDO 589 SUPUTOVAC 310, 675, 810 S U S A N J 547 U N J A R 335 SVICKO J E Z E R O 515
T
TARA 524, 980, 983, 984 TRKOVAC 365 TA VAN AK 170 TAVAI 887 TEPACEV VIS 352 TEPSANOVAC 334, 348 TERAZIJE 526 TERMOPILE 1023 TESLIC 336
TICEVO 524 TISKOVAC 36, 46, 61, 70, 97, 99, 104, 109, H I , 112, 114, 116, 119, 124, 190. 191 192, 199, 200, 203, 240, 245, 248. 257 263, 264, 267, 278, 280, 282, 285, 288 289, 290, 294, 297, 305, 317, 319. 323 374, 375, 395, 424, 444, 501, 502, 542, 573, 576, 585, 654, 707, 708, 735, 743, 801, 846, 849, 856, 866, 870, 871, 875 882, 885, 896, 897, 958, 976, 1004. 1005, 1006, 1008, 1012, 1022, 1024, 1028, 1031, 1034, 1035 TIKOVO 500 TIMA VARO 383, 511, 512, 576 TITOGRAD 98 TITOVA KORENICA 54, 339, 373, 9^4, 941, 951, 985, 988, 999 TITROGA 813 T J E N T I T E 551 TOBOLIC 350, 352 TOLLC 504 TOMAEV VRH 528 TOMINGAJ 334, 344, 345, 457, 503, 548, 585, 587, 588, 616, 617 TOPCIDER 526 TOPCIDERSKO BRDO 526 T O P O L J E 899 TOPUSKO 312, 351, 679 TORBICA 203, 695, 697, 699, 700 T O R B I C K I VAGAN 316, 345 TUNJ 333 TOVARNIK 552 T R A P I S T I 904 TRAVNIK 336, 493, 523, 551, 573, 966. 1023 TREPCA 119, 619 T R E S K A V I C A 524 T R E M U N J A K 335 TREMZINA 345 T R I B A N J 583 TRNAVAC 63, 532, 533, 535, 560, 561 TRNOVAC 50, 361, 362, 373, 621, 675, 743, 770, 985 T R O L O K V E 294, 599, 677, 678, 934, 937, 947 TROVRA 509 TROVRH 344, 346, 354, 358, 362, 364, 369 T R S T 312, 887, 959 T R U B A R 104, 119. 120, 160, 267, 345, 373, 395, 444, 453, 502, 524. 754, 773, 957, 967, 983, 994, 995, 1021, 1033 T R U B A R S K I TOAK 1006 T R U B A R S K I VAGAN 263, 264 TRZLC 348, 349, 352 TUK 362, 558 TULIC 914 TUPALA 350, 588, 616, 617 T U R J A N S K I 346, 347, 352, 355, 356, 358. 363, 365, 366, 373, 531, 532, 535, 546. 561, 562 T U R S K A 282, 1014 T U R S K O CARSTVO 1007, 1013
TUICE 351 TUILOVIC 277, 516. 517, 951, 953, 966, 986
u
UB 525 UDBINA 19, 20, 24, 26, 28, 33, 44, 97, 106, 122, 125, 133, 135, 146, 147, 150, 151, 205, 208, 220, 223, 224, 227, 230, 232, 237, 239, 241, 254, 258, 261, 262, 265, 284, 285, 315, 322, 333, 334, 338, 339, 344. 346, 347, 349, 350, 351, 353, 354, 355, 356, 357, 358, 359, 361, 362, 363, 365, 366, 367, 368, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 381. 382, 383, 384, 390, 391, 421, 430, 434, 439, 446, 454, 456, 483, 486. 489, 502, 509, 510, 511, 514, 515, 518. 520, 521, 548, 572, 576, 581, 584, 585, 98, 602, 606, 607, 624, 669, 670, 682, 684, 685, 691, 692, 739, 740, 744, 748, 749, 752, 773, 779, 783, 784, 788, 804, 820, 852, 867, 868, 869, 870, 884, 895, 896, 899, 913, 914, 929, 934, 942, 943, 951, 966, 981, 986, 1017 UGRINOVCI 526 UILICA 111, 112, 453, 708, 849, 958 UKRAJINA 327 UMCE 350 UMCAR 547 UNA 120, 125, 136, 137, 143, 145, 169, 203, 205, 206, 210, 211, 212, 213, 214, 228, 234, 235, 236, 241, 253, 271, 84, 303, 308, 334, 335, 346, 353, 355, 357, 358, 359, 361, 362, 366, 268, 369, 370, 375, 376, 382, 389, 390, 422, 434, 435, 439, 446, 449, 457, 458, 490, 491, 492, 494, 524, 567, 577, 612, 707, 710, 756, 768, 771, 774, 789, 815, 817, 828, 887, 900, 906, 909. 911, 912, 926, 1003, 1014. 1018, 1031 UNAC 909, 1014, 1017, 1031 UNITE 981 U R L J A J 189, 190, 200, 345, 350, 357, 385, 454, 589, 820, 855, 873, 880, 886, 920. 922 UVAC 524, 983 UVALICE 535 UZICE 525, 721 UZlCKA POEGA 525, 551, 970, 994 UZLJEBIC 206, 210, 214, 218, 221, 237, 238
v
VAGAN 60, 81, 148, 204, 240, 370, 374, 375, 376, 384, 385, 400, 406, 576, 585, 654, 768, 1004, 1005, 1006, 1008, 1035 VAGANAC 137, 515, 516, 517, 289, 290, 389, 399, 846, 882, 545
VAGANTORBICAN 542, 544 V A K U F 718, 864, 1015, 1018, 1021, 1027 V A L J E V O 227, 294, 525, 527, 552, 626, 628, 775, 967, 994 VARADIN 95, 529, 1023, 1025 VARICAKOVAC 458 VASICA 527 VEDRI 664 VELAGI 332 V E L E B I T 103, 507, 508, 521, 523, 545, 550, 556, 589, 958, 961, 984 V E L I K A KLADUSA 335, 339, 350, 352 V E L I K A POPINA 104, 113, 132, 145, 203, 220, 222, 285, 290, 343, 345, 373, 500, 502, 503, 540, 543, 573, 574, 576, 578, 579, 588, 835, 856, 868. 875, 876, 898, 933 958 V E L I K A ZUPA K R B A V A 101. 823 V E L I K A ZUPA P S A T 101, 823 V E L I K A ZUPA ZA GACKU I L I K U 835 V E L I K I CVJETNIC 125, 345, 486 V E L I K I J A V O R N I K 358 V E L I K I L O I N J 929, 998 V E L I K I L J U T O C 364, 365 V E L I K I MEEAK 345 V E L I K I RADICI 363 V E L I K I RADINCI 526, 552 V E L I K I S T J E N J A N I 136, 137 V E L I K I STOLAC 353 V E L I K I ZLTNIK 509 V E L I K O OZLJEVO 246 V E L I K O SEOCE 206, 214, 215, 218, 221, 223. 231, 235, 237, 238 V E L J O N 356 V E L J T O N 354 VIJENAC 504 VILICA 576 VINICA 327 VINKOVCI 527, 528, 776 VIROVITICA 30 VIS 25, 987 V I S I B A B A 589 VISOCICA 125, 134, 345, 364, 483, 492, 905 VISUC 18, 20, 39. 43, 78, 84. 85, 126. 147. 204. 345, 365, 368. 370, 374, 376, 381. 382, 383. 430, 456. 502, 514. 515. 520, 522. 543, 576, 585, 739, 913, 1028 VIZLCL 527 V J E A L A 349 VLASLC 524 VODENA GLAVA 141, 350, 618 VODENICA 371 VODICE 555, 627, 808 VODOVOD 29, 770, 860 VOJEVAC 364 V O J K A 526 VOJNA K R A J I N A 1004. 1008. 1009, 1011, 1021, 1022. 1023, 1025, 1026, 1030 VOJNI 95, 229, 344, 346, 348, 783, 819, 942, 956 VOJVODLCL 378, 382, 383, 384, 385, 386 VOJVODLCL 378, 382, 383, 384, 385, 386
VOJVODICA NUGAO 718, 719 VOJVODINA 36, 97, 100, 103, 166, 757, 819, 968, 969, 978, 980 VOLARICA 362, 364 VOLGOGRAD 327 V O L U J A K 524 VRACE 618, 627, 958 VRANA 583 VRANDUK 551 VRANIK 344 VRANI K U K 588 V R A N J E 989 V R A N J S K A 364 V R B A N J A 528. 553, 970, 977 V R B A S 334, 524, 983 VRBOVSKO 333 VREBAC 355, 366, 373, 516, 521, 523 V R E B A C K A STRANA 506 VRELO 355, 356, 368, 369, 373, 707, 1015 VRELO KORENICA 610 VRELO KORENICKO 533, 939 VRGINMOST 347, 348 VRHOVINE 252, 272, 333, 334, 338, 346, 348. 351, 360, 390, 515, 531, 533, 534, 535, 546. 547, 560, 562, 988 V R H P O L J E 346, 352 VRLIKA 521 VRLINAC 395 VRNOGRAC 352, 354, 517 V R P I L A 369 VRAK 910 VRSL 344 351 VRSINA 356, 363, 484, 566, 570, 847 VRTOC 126, 136, 137, 138, 141, 143, 219, 222. 332, 339, 345, 360, 364, 368, 370, 371, 492, 567, 568, 583, 901, 974 V U C I P O L J E 124, 345, 503, 556 V U J A K 345, 395 VUJASINOVICI 589 VUJINOVA GLAVA 856 VUKELICI 515 VUKELIC P O L J A N A 546 VUKMIROVII 353, 354 V. VRH 345 W WIEN 1013, 1022, 1023 Z
529
739.
ZACIC GRAD 373 ZADAR 98, 101, 117, 186, 242, 333, 630, 794, 815, 848, 857 ZAGLAVACE 524 Z A G O R J E 348 ZAGREB 18, 25, 30, 35, 38, 40, 41, 43, 53, 54, 101, 108, 110, 113, 120, 140, 144, 147 1 61, 162, 184, 185, 188, 190, 192,
199, 200, 211, 229, 231, 238, 239, 241, 252, 254, 267, 307, 312, 326, 327, 329, 346, 374, 438, 452, 458, 528, 529, 536, 550, 553, 565, 582, 603, 628, 675, 676, 679, 688, 709, 712, 715, 734, 744, 776, 782, 788, 794, 818, 819, 821, 822, 832, 835, 840, 843, 844, 845, 848, 852, 884, 895, 930, 935, 938, 942, 965, 970, 973, 977, 989, 993, 997, 1000, 1001, 1003, 1008, 1010, 1012, 1017, 1023, 1025, 1026, 1027, 1029, 1030, 1033 Z A K L O P A C 35, 60, 70, 87, 94, 95, 109, 112, 114, 116, 120, 121, 201, 280, 281, 297, 305, 311, 316, 317, 319, 343, 377, 381, 385, 405, 406, 408, 414, 424, 429, 434, 443, 448, 452, 453, 473, 488, 565, 645, 653, 679, 685, 708, 712, 722, 724, 731, 733, 735, 736, 738, 775, 799, 805, 821, 829, 875, 878, 885, 905, 906, 916. 956, 1004, 1005, 1006, 1008, 1009, 1012 Z A L U Z J E 33, 36, 70, 75, 78, 87, 118, 169, 280, 281, 291, 297, 305, 316, 385, 395, 405, 406, 408, 434, 466, 467, 473, 488, 652, 692, 707, 722, 724, 736, 738, 775, 820, 863, 886, 911, 912, 956 Z A L U Z N I C A 533, 546, 988 Z A M K E 452, 455, 456, 900 Z A M R S T E N 756 Z A T O N 555 Z A V A L J E 207, 209, 210, 212, 229, 355, 357, 364, 369, 371, 587, 703, 860, 861, 918, 919, 1021, 1035 Z A V R S I A VRSLNA 363, 369 Z A V L A K A 34, 45, 60, 75, 94, 109, 111 112, 113, 114, 115, 116. 118, 141, 188, 190, 191, 192, 203, 248, 281, 288, 289, 290, 297, 305, 345, 382, 406, 473, 479, 489, 553, 651, 703. 707. 801, 856, 857, 887, 897. 913, 914, 924, 958 Z A V O J 189 Z A V O L J E 860 Z A Z I L I C 583 Z B O R N J A C A 354 Z E L E N G O R A 227, 524, 573, 610, 624, 626, 779, 821, 1002
Z E M U N 374, 526, 552, 672, 840, 998, Z E M U N I K 333, 583 Z I D I N E 762 ZIR 961 Z L A T I B O R 524 Z O B E N I C K I G A J 398 Z R M A N J A 110, 114, 116, 122, 154, 185, 190, 191, 205, 239, 248, 251, 267, 269, 338, 353, 368, 373, 401, 500, 503, 544, 549, 582, 583, 584, 596, 606, 685, 707, 714, 715, 719, 856, 857, 876, 897, 918, 945, 1028 Z R M A N J S K I K L A N A C 500, 996 Z U C E 526 Z U L E S E V I C A 64, 133, 146, 204, 234, 377, 378, 384, 386, 388, 389, 391, 393, 433, 441, 442, 522, 548, 550, 671, 748, 749, 751, 768, 778, 787, 815, 821, 854, 877, 899, 931, 934, 943, 956, 1001, 1002 Z V O N I G R A D 1006
1000
z
ZEDNIK 36, 39, 51, 108, 110, 113, 129, 162, 166. 185, 189, 709, 711, 717, 722, 775, 955, 956, 960, 962, 963, 964, 968, 969, 978 Z E G A R 75, 260, 429, 545, 646, 677, 694, 748, 749, 788, 792, 797, 802, 835, 838, 839, 882, 900, 906, 907, 941, 992, 1001 Z E L J A VA 545 Z E L J E V O 517 E L J E Z N O P O L J E 214, 221 Z E P C E 336 Z E Z E L J I 880 ZLROVAC 349, 350, 352, 354 I T N I K 509 Z U M B E R A K 312, 335, 399, 642, 805, 820, 939, 985, 1000 U P A N J A 528, 776, 1010 U T A L O K V A 550
Tuma skraenica
ABWEHR AFZ AIHRPH AK AVII AVNOJ AZP CK KP H GOC GSH HAK HSS JAZU JNA JNOF JRZ KK KPH KK SKOJ KNOO KO AFZ KONTNAPROD KP KPD KPH KPJ LPO LR GK MELDEKOPH NDH MO AFZ NOB NOP OKNAPROD OK SKOJ
Njemaka vojna obavjetajna sluba Antifaistika fronta ena Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu Abwehrkomande komande odjeljenja Njemake vojno obavjetajne slube Arhiv Vojno istorijskog instituta Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije Autorska zbirka podataka Centralni komitet Komunistike partije Hrvatske Glavni obavjetajni centar Glavni tab Hrvatske Historijski arhiv u Karlovcu Hrvatska seljaka stranka Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Jugoslavenska narodna armija Jedinstvena narodnooslobodilaka fronta Jugoslavenska radikalna zajednica Kotarski komitet Komunistike partije Hrvatske Kotarski komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije Kotarski narodnooslobodilaki odbor Kotarski odbor Antifaistike fronte ena Kotarsko nabavno prodajno poduzee Komunistika partija Kazneno popravni dom Komunistika partija Hrvatske Komunistika partija Jugoslavije Liki partizanski odred Lika regimenta General komanda Teritorijalno obavjetajni punkt ABWEHR-a Nezavisna drava Hrvatska Mjesni odbor Antifaistike fronte ena Narodno oslobodilaka borba Narodno oslobodilaki pokret Okruno nabavno prodajno poduzee Okruni komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije
OVRA OZNA PK SKOJ POEC PPK PTT RE ROC SAD SDS SDS SFRJ SIM SKOJ SKP (b) SMG SSSR SUBNOR URS USAOH VE VIG VPOGSH VII VPB V NOV I POJ ZAVNOH
Sluba zatite za suzbijanje antifaizma (Talijanska faistika vojna policija) Odjeljenje za zatitu naroda Pokrajinski komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije Pomoni obavjetajni centar Protiv pete kolone Pota telegram telefon Kralj Emanuel (Talijanska divizija) Rajonski obavjetajni centar Sjedinjene Amerike Drave Samostalna demokratska stranka Socijal demokratska stranka Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija Servizio informativo milittare (vojno obavjetajna sluba) Savez komunistike omladine Jugoslavije Savezna komunistika partija (boljevika) Savez mlade generacije Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Ujedinjeni radniki sindikati Ujedinjeni savez antifaistike omladine Hrvatske Vojna enciklopedija Vojno istorijski glasnik Vojno partizanski odredi Glavnog taba Hrvatske Vojno istorijski institut Vojno partizanska bolnica Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske
Sadraj
OKO JOVANI Predgovor Napomena redakcije NIKOLA VIDAKOVIC S j e a n j e na osnivanje i rad partijske organizacije do poetka ustanka 1941. . 17 MILAN S I J A N Nastanak i djelovanje KP J na teritoriji kotara do osloboenja Donjeg Lapca februara 1942. godine MILAN MAJSTOROVIC Djelatnost i organizaciona izgradnja partijskih organizacija od marta 1942. do maja 1945. godine OKO JOVANI Ustanak u donjolapakom kotaru 1941. godine DUAN VOJVODI Sjeanje na dogaaje u kotaru Donji Lapac od 1940. do 1942. godine MILAN S I J A N S j e a n j e na ustanak u Srbu i okolini RADE REPAC Nebljukd kraj u NOB-u DANILO DAMJANOVI Kotar Donji Lapac pod talijanskom okupacijom (od 10. X 1941. do 27. II 1942.) MILAN MAJSTOROVIC Donjolapaki kotar od konca februara 1942. godine do zavretka etvrte neprijateljske ofanzive DUAN BATINICA etvrta neprijateljska ofanziva i njen tok na podruju kotara Donji Lapac DUAN BOKAN Donjolapaki kotar od etvrte neprijateljske ofanzive do njemake okupacije (1. III29. VIII 1943) MICO MEDIC Donjolapaki kotar pod njemakom okupacijom (od 29. VIII 1943. do 20. III 1945) 238 . . . 53 96 157 183 206 7 11
34
270 325
393
426
MARKO SASlC Lapaki bataljon tSojan Mati MILAN SIJAN Bataljon -Marko Orekovi DINKO SURKALO Dalmatinci u partizanskim jedinicama Like MILAN MAJSTOROVIC MlCO MEDIC Formiranje i borbena dejstva Doljanske partizanske ete PETAR BABIC Trei liki narodnooslobodilaki partizanski odred MILAN I. OBRADOVIC Omladinske partizanske ete na podruju kotara Donji Lapac u 1942. godini DANE RAJCEVIC Glavni tab NOV i POH i oficirska kola u Donjem Lapcu MILE DRAZlC Nastanak, razvitak i djelatnost NOO-a na kotaru Donji Lapac MILAN DUMlC Komande mjesta Donji Lapac i Srb tokom NOB-e JOVO RASETA Revolucionarni rad omladine Donjeg Lapca uoi rata i u NOB-u MILO D. RASUO Kulturno-prosvjetni rad omladine Srba BOJA VOJVODIC BAlC Sjeanje n a omladinu Srba i Donjeg Lapca u ustanku i revoluciji DRAGAN VUKSA Razvoj omladinskog pokreta 1942. godine n a kotaru Donji Lapac SAVKA DRAGICEVIC CRNKA SMILJA RASETA Z E Z E L J . . . . . . . . . . . .
563 581 602 628 642 684 687 695 707 753
763 776
779
VLADE DRCA
857
860 862 864 863 838
927 946 948 951 951 952 954 955 957 960 962 964 965 968 971
URO STANISAVLJEVI Narodni heroj, Mati Ilije Stojan OKO JOVANI Komandant brigade poginuo na pragu slobode OKO JOVANI Gotovo 50 godina borio se za novo drutvo, Duan Mileusni MILAN BALA Poginuo branei VS NOVJ i druga Tita MILE KOSANOVI Komandant artiljerijske brigade TODOR RADOSEVI Narodni heroj, Popovi Jovana Ilija TODOR RADOSEVI Narodni heroj, Popovi Jovana Tomica TODOR RADOSEVI Narodni heroj, Rastovi ura Milo ILIJA RASETA Stevo Stevia Raeta JOVO RASETA Istaknuti rukovodilac SKOJ-a i partizanski obavjetajac PERO DAMJANOVI Narodni heroj, Sijan Marka Milan OKO JOVANI Istaknuti radniki borac, Milan Tankosi MILAN ZEZELJ Znala je kako treba lijeiti i njegovati ranjenog druga, Tima Ilije Boja . TODOR RADOSEVI Narodni heroj, Zeelj Aima Milan MILE DRAZl Jandre Zuni komandant bataljona 6. like divizije PRILOZI DRAGO ROKSANDIC IZ RANIJE PROSLOSTI KOTARA DONJI LAPAC Naselje i stanovnitvo (17951910) Kraj turske vlasti Neotit Ajdukovi O dogaajima iz 1809. godine Liki kordon za vrijeme revolucije 18481849. godine Uee like granice u ustanku u Crnim Potocima od 18751877 Pali borci s podruja kotara Donji Lapac 19411945 rtve faistikog terora i rata s podruja kotara Donji Lapac 19411945. Umrli od tifusa s podruja kotara Donji Lapac 19431945 SPOMEN OBILJEJA NA PODRUJU OPINE DONJI LAPAC Kazalo linih imena Kazalo geografskih pojmova Tuma skraenica .
974 976 978 980 982 985 986 987 989 992 993 995 997 999 1001 1003
1005 1015 1023 1027 1032 1041 1095 1142 1169 1203 1225