Sie sind auf Seite 1von 5

Fra Julijan Jeleni (1877. - 1931.)

Pored drugih knjiga koje su se pojavile uz 700. obljetnicu djelovanja bosanskih franjevaca,

sarajevska "Svjetlost" ponovno je objavila poznato djelo fra Julijana Jeleni a "Kultura i bosanski

franjevci",

svezak, Sarajevo 1991. To je fototipsko izdanje iz 1912. i 1915, ovaj put oboga eno Uvodom, dopunskim obja njenjima i novijom literaturom (od fra M. Karamati a), Imenikom vlastitih i zemljopisnih imena (od fra A. Baruna), Rje nikom manje poznatih rije i, Kronolo kim pregledom doga aja i sa sedam povijesnih karata. Oba sveska zajedno imaju 1000 stranica i vrlo su lijepo opremljene. To nam je povod da ovdje predstavimo pisca a napose ovo njegovo djelo, koje je jo uvijek potrebno svakome koji se zanima za Bosnu i njezine franjevce. Prikazat u 1) ivot, li nost i rad fra Julijana Jeleni a a zatim 2) spomenuto njegovo djelo.

I.

i

II .

1. Fra Julijan Jeleni rodio se g. 1877. u selu Rije anima kod Modri e od oca podrijetlom Imo anina a majke podrijetlom Duvanjke. Nakon osnovne kole u io je pet godina u Franjeva koj gimnaziji u Gu oj Gori a iza toga stupio u Franjeva ki red u Fojnici, gdje mu je me tar bio poznati histori ar fra Mijo Batini . Nakon toga studirao je dvije godine filozofiju u Kralj. Sutjesci (to je neko zamjenjivalo vi e razrede gimnazije) i teologiju u Budimpe ti. Studij je zavr io 1905. a doktorat 1908.

Sve enikom je postao g. 1903. a od g. 1905. predavao je na Franjeva koj bogosloviji u Livnu i od 1909. u Sarajevu. G. 1919. postao je profesor na sveu ili tu u Zagrebu. Tamo je, u 54. godini ivota, g. 1931. umro a tijelo mu je pokopano u Visokom.

Kao ovjek, Jeleni je raspolagao izvanrednom radnom energijom, marljivo u i uporno u. Doimao se i svojom bistrinom i estitim redovni kim i sve eni kim ivotom i lako je uspostavljao veze s ljudima. Neke posebnosti u pogledima na ivot, koje mi danas mo da ne dijelimo s njime, poprimio je iz svoje sredine i vremena u kojem je ivio; svojim po tenim pristupom ljudima i injenicama on je znao razlike i jednostranosti u svojim stavovima ispraviti ili barem ubla iti. Za mnoge svoje vr njake a osobito za mla e on je va io kao uzor u koji se treba ugledati; jednako je osvojio simpatije i priznanja mnogih uglednih ljudi i ustanova.

Znastvenim (povijesnim) radom po eo se baviti ve u novicijatu, kad je objavio raspravu o djelovanju bosanskih franjevaca u Bugarskoj; taj je rad nastavio otada do smrti. Objavio je u svom dosta kratkom ivotu dva zna ajna djela: ve spomenuto "Kultura i bosanski franjevci" i nedovr enu "Povijest Hristove crkve" (tri sveska). Izdao je tri zbirke izvora iz bosanske franjeva ke pro losti, tri ve a bosanska

Fra Julijan Jeleni (1877. - 1931.)

franjeva ka ljetopisa, I . dio Bio- bibliografije franjevaca Bosne Srebreni ke i objavio oko 300 manjih priloga ( lanaka i osvrta).

Pored pisanih djela valja navesti i njegov dugogodi nji predava ki rad, koji je trajao 25 godina. Pri tome je on na bosanskoj Franjeva koj bogosloviji bio dugo godina direktor (rektor) a u Zagrebu dvaput bio biran za dekana Teolo kog fakulteta. Ujedno je par godina bio i odgojitelj i blisko sura ivao s mladim ljudima u Livnu, Sarajevu i Zagrebu.

Vrlo mnogo truda zahtijevalo je od njega ure ivanje lista "Serafinski perivoj" (kasnije: "Na a misao" koji je ure ivao od 1908. do 1916. Dobar dio priloga u tom listu i sam je napisao a golem, nevidljiv posao le i iza prikupljanja suradnje, ispravljanja rukopisa, korekture tiskanih araka, dopisivanja i svega ostaloga to ide uz taj zadatak. Uz redovite sve eni ke du nosti, ova predavanja i ure ivanje bili su dovoljni da progutaju sve vrijeme radnog dana. Kako vidimo, uz dodatni napor, fra Julijan je usporedno istra ivao i pisao, kao da je bio samo time zadu en.

),

2. Za nas je danas, osim izdanja izvora za franjeva ku bosansku povijest, fra Julijan najzaslu niji po svom djelu "Kultura i bosanski franjevci".

Nutarnju pobudu da napi e djelo koje govori o kulturnom djelovanju bosanskih franjevaca izazvali su stavovi koji su se tada esto mogli susresti kod ljudi izvan Bosne prema bosanskim franjevcima pa i Bosancima uop e. Gledali su ih svisoka kao neke vrste poludivljake, koje tek treba uljuditi. Vanjski poticaj za pisanje ovog djela do ao je od istaknutog kulturnog radnika Karla Patscha, koji je taj spis (kako je on zami ljao - od kojih 130-150 stranica) naumio objaviti na njema kom jeziku. Ali, tijekom rada gradivo je fra Julijanu toliko naraslo da mu taj skromni opseg nikako nije odgovarao: napisao je sedam puta ve e djelo. Pri kraju svoga rada do ao je na misao da napi e i III. svezak, kojim bi produ io prikaz rada bosanskih franjevaca za 30-40 godina dalje ali su ga drugi poslovi sprije ili da to ostvari.

Pisac je razdijelio djelovanje bosanskih franjevaca na tri razdoblja: od po etka do propasti kraljevstva, od 1463. do 1780. (tj. do Josipa II ), i otada do austrijske okupacije (1878). U svakom razdoblju on je najprije prikazao razvoj franjeva ke bosanske zajednice a onda kulturno djelovanje bosanskih franjevaca na podru ju vjerskom, politi kom, socijalnom, kolskom, te u raznim znanostima i umjetnostima: teologiji, filozofiji, pravu, povijesti i zemljopisu, jezikoslovlju, govorni tvu, lijepoj knji evnosti, likovnim umjetnostima i arhitekturi, glazbi, lije ni tvu i

Fra Julijan Jeleni (1877. - 1931.)

skupljanju narodnih umotvorina.

Pri tom radu pred Jeleni em je stajalo vrlo mnogo pote ko a.

Veoma je te ko prikazati vremenski raspon od est stolje a, u kojem se je za ranija razdoblja

sa uvalo vrlo malo izvora i spomenika. Iz toga razloga nemogu e je sva razdoblja ravnomjerno

ocrtati. Tako je i Jeleni zadnje stolje e prikazao na 600 stranica a pet ranijih stolje a na nekih 250 stranica; zadnje stolje e na taj na in predstavljeno je dvanaest puta obilnije negoli ranija. Za taj nerazmjer ne smijemo kriviti pisca nego stanje izvora.

Mu no je tako er bilo odrediti tko su sve bosanski franjevci, jer je Bosanska provincija do 1846. obuhva ala i Hercegovinu a do 1757. Slavoniju i J. Ugarsku, do 1735. Dalmaciju. Jeleni se odlu io da kao Bosance prika e lanove Bosanske provincije, makar bili Dalmatinci ili Slavonci. Danas ne bismo prihvatili takvo uklju ivanje, ve bismo kao bosanske kulturne stvaraoce uzeli one koji su Bosanci po svom ro enju, po svom opredjeljenju i po prete nom mjestu svoga djelovanja. Tako ne bi trebalo ra unati kao bosanskog pisca fra Tomu Babi a ali bi trebalo uzeti fra Grgu Marti a ili fra Pa kala Vuji i a.

Na po etku svog rada Jeleni je podijelio kulturne djelatnosti na razne grane npr. slikarstvo, kiparstvo, glazba itd. Time je na neki na in stvorio pretince, u koje e ubacivati pojedina djela i zastupnike. To dodu e ini djelo preglednijim, ali se mu no doima (osobito kod ranijih razdoblja) to se esto nema ili ba ni ta ili zanemarivo malo staviti u mnoge od tih pretinaca.

Kriti ari (S. Ritig ali i drugi) prigovorili su to je Jeleni uzeo kao po etni me a "tre e epohe" g. 1780. (tj. stupanje na vlast Josipa II ). Taj je prigovor opravdan, jer ne valja za diobu uzimati doga aje tu e dr ave. Ipak taj prigovor ne treba shvatiti odve tragi no, jer i me a koji kriti ari predla u (g. 1757, tj. podjela Provincije) pomi e po etak III. epohe samo za dvadesetak godina ranije.

U

Jeleni evo vrijeme bilo je vrlo malo objavljenih izvora a jo manje pojedina nih rasprava koje

bi

obra ivale pojedina pitanja iz povijesti Bosne. Za djelo kakvo je zapo eo trebalo je imati vrlo

mnogo predradnji. Golem dio toga posla on je sam obavio. Pretra io je arhive Franjeva ke

bosanske provincije i onaj u Mostaru, dr avni arhiv u Budimpe ti te arhiv Kongregacije za

ra irenje vjere u Rimu. Da bi mu izlaganje bilo uvjerljivo, morao je mnoge od tih izvora iscrpno

Fra Julijan Jeleni (1877. - 1931.)

navoditi a to je inilo izlaganje du im i manje preglednim. Da stvori pozadinu za prikaz kulturne povijesti, morao je najprije izlo iti mnoge stvari iz op e povijesti, pa je i to pove alo opseg knjige.

Jedna od najve ih prepreka da se uspje no obavi zadatak koji je sebi postavio, bila je u tome to on nije bio stru njak za mnoge stvari koje je njegova tema uklju ivala: on nije bio povjesni ar knji evnosti, nije se mnogo razumio u likovne umjetnosti i u arhitekturu pa i druge struke, izuzev teologije i donekle filozofije. Ta okolnost silila ga je da neke stvari opi e samo na izvanjski na in, da ih registrira, bez prave mogu nosti da o njima donese stru an sud.

Sve ovo pokazuje kakav je divovski zadatak Jeleni sebi postavio. Mo da ga se i prihvatio zato to je bio jo dosta mlad. Kad se uva e sve pote ko e koje su pred njim stajale, onda je ono to je ostvario zbilja zna ajno.

On je sakupio obilje gradiva za ovo pitanje pa ga je donekle i u samom djelu iznio. Dragocjena je npr. Spomenica biskupa Bari i a upu ena caru Ferdinandu a donesena u prijevodu, koja osvjetljuje stanje katolika u Bosni u prvoj polovici 19. st. uvjerljivije nego to bi to mogao u initi ne znam kako dobar povjesni ar (isp. nav. djelo, sv. II , str. 150-162). A takvih izvanrednih priloga ima jo vrlo mnogo. Ovaj zadatak prikupljanja gradiva ostvarivao je Jeleni i kasnije objavljuju i izvje taje provincijala i apostolskih vikara, razne druge dopise i franjeva ke ljetopise. Po tomu, njegovo je djelo, iako pionirsko, nezaobilazno pa je jo i danas rudnik informacija.

Druga je velika odlika njegova djela po tena i savjesna upotreba gradiva. Iako se mo e prepoznati da on o franjevcima pi e s ljubavlju, ne mo e ga se optu iti da je igdje svjesno iskrivljivao izvore ili injenice, premda e neke od njegovih tvrdnji kasniji istra iva i dopuniti pa i izmijeniti; to bi, uostalom, uradio i sam pisac, da je dulje po ivio i do ao do druga ijeg uvida.

Napokon, njegov jedri i jezgroviti jezik, koji bez uvijanja, jasno i otvoreno ka e to pisac misli, ini da je i danas itanje toga djela prijatno osvje enje nakon mnogih blijedih i zaku astih izlaganja brojnih novijih pisaca. Taj mu evni govor, bez nepotrebnih tu ica, privla i ljude danas vjerojatno i vi e nego to je to inio neko u doba prvog objavljivanja.

Najbolji dokaz koliko vrijedi neko djelo jest da polo i ispit pred vremenom. Ovo ga je djelo

Fra Julijan Jeleni (1877. - 1931.)

polo ilo: tiskano je nakon 75 i vi e godina ponovo! Njegove nedostatke treba pripisati te ini zadatka a njegove odlike neumornu radu fra Julijana Jeleni a.

Fra Ignacije Gavran: Putovi i putokazi II, Livno , str. 108-112.

Izvori i literatura iscrpno su doneseni u djelu: A. S. Kova i , Biobibliografija franjevaca

Bosne Srebrene,

1991.

Sarajevo