Sie sind auf Seite 1von 100

Mojoj dragoj obitelji, svim hrvatskim obiteljima i svim obiteljima svijeta

Davor Domazet-Loo

Gospodari kaosa

Zagreb, 2005.

21I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora vie nema. 2 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zarunica nakiena za svog mua. 3I zaujem jak glas s prijestolja: Evo atora Bojeg s ljudima! On e prebivati s njima: oni e biti narod njegov, a on e biti Bog s njima. 4 I otrt e im svaku suzu s oiju te smrti vie nee biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vie nee biti jer prijanje uminu. 5 Tada onaj to sjedi na prijestolju ree: Evo, sve inim novo! I doda: napii: Ove su rijei vjerne i istinite. 6I jo mi ree: Svreno je! Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svretak! Ja u ednom dati s izvora vode ivota zabadava. 7 To e biti batina pobjednikova. I ja u njemu biti Bog, a on meni sin. 8 Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicama vraarima i idolopoklonicima i svim laljivcima udio je u jezeru to gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.
Otk, 211-8

SADRAJ
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PRVO POGLAVLJE: UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U UVJETIMA SUKOBA NISKOG INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA Uvodne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 3. Informacija u sustavu C3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I (zapovjedno-obavijesni sustav) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. Upravljanje operacijama pomou zapovjedno-obavijesnog sustava . . . . . . . . . . . . . . 6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima niskog intenziteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog ratnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . 8. U mikro svijetu politike i diplomacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10. Tko su rtve propagande . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11. Svijet kao igrokaz determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12. Prevladavajua struja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13. Proizvodnja pristanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14. Informacijski rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15. Specijalni rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16. Primjeri operacija voenih prema modelu specijalnog rata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17. Napadaj informacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18. Realno vrijeme u diplomatskim operacijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19. Informacijski rat za vrijeme oslobodilakih operacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DRUGO POGLAVLJE: PARADIGMA INFORMACIJSKOG RATANA KOSOVU, AFGANISTANU I IRAKU A. Kosovo i strategija odgoenog kaosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Srpsko putanje probnog balona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Saveznika snaga ili kako voditi rat bez vlastitih gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Geopolitiko i povijesno obiljeje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Diplomatski napori pregovori i sporazumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. Glavni ciljevi NATO-a u operaciji Saveznika snaga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. Razvoj situacije tijekom osamdesetodnevnih zranih udara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. Razvoj operacije u kasnijim fazama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8. Pozicija Rusije prema operaciji Saveznika snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9. NATO strategija i ciljevi amerikog vodstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10. Promjena ciljeva NATO-a u odnosu na Slobodana Miloevia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa 12. NATO operacija Joint Guardian 13. Povratak izbjeglica na Kosovo 14. Zdrueni uvar, operacija odgoenog kaosa 15. Odnosi i interesi na Kosovu za vrijeme operacije Zajedniki uvar 16. Gospodarsko i politiko post bellum stanje u SR Jugoslaviji 17. Prosvjedi poetak stvarnog ruenja reima Slobodana Miloevia 18. Potekoe oporbe u ruenju reima Slobodana Miloevia 19. Zato je Slobodan Miloevi dugo ostao na vlasti 20. Djelotvornost operacije Zajedniki uvar 21. Kredibilitet NATO-a i kriza na Kosovu prije operacije Saveznika snaga 22. Teorijsko-analitika analiza upravljane krize na Kosovu 23. Nepoznanice vojne intervencije u SR Jugoslaviji 24. Sukob racionalne i iracionalne strategije 25. Ideoloko-politike posljedice NATO-vog bombardiranja B. Afganistan ili kako je terorizam postao globalni operator krize. . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Inverzija rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Novi oblik rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Novovjeki armagedonski ratnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Dolaze li nova apokaliptika vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. Meka sila i operacija ruenja talibanskog reima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. Svi u borbi protiv terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. Drugo lice rata protiv terorizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8. Nema brzih i istih rjeenja 9. Pozadina rata protiv terorizma 10. Bez druge faze rata C. Rat u Iraku ili planetarna obmana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Tri scenarija napada na Irak 2. Strategija oka i strahopotovanja 3. Razlog za rat koji nije razlog 4. Obmana se isplati 5. Bijeda ili mo lai 6. Tko upravlja odgoenim kaosom 7. Lane informacije motiv rata 8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote rata 8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote TREE POGLAVLJE: DOKTRINA PO KOJOJ RATUJU DETREMINISTI 1. Inverzija pojmova ili kako proskribirati protivnika 2. Tko su deterministi i to im je plan 3. Revolucije i ostvarivanje plana determinista 4. Frankfurtska kola izvorite suvremenog determinizma 5. Ustroj i funkcioniranje skupine (drutva) determinista 6. Teorija zavjere ili ostvarivanje plana 7. Zato demokracija postaje oruje u rukama determinista

8. Protiv koga ratuju deterministi 9. Kako razumijevati ratovanje determinista protiv vrjednota 10. Protiv inverzije mogue se boriti samo inverzijom ETVRTO POGLAVLJE: GEOSTRATEKA I GEOPOLITIKA SLIKA SVIJETA NA POETKU TREEG TISULJEA 1. Bitka za euroazijska vrata 2. Kako se postaje velesila svijeta 3. Film kao najava globalnih svjetskih zbivanja 4. Mo i bijeda geopolitike determinista 5. Tko i zato razoruava zemlje treeg svijeta 6. Svjetska globalna idila 2015. 7. Je li svijet blie globalnom sueljavanju nego regionalnom egoizmu 8. Svodi li se svijet, zaista, na partiju aha PETO POGLAVLJE: HRVATSKA NA PRVIM VRATIMA EUROAZIJE 1. Srpska agresija dio plana determinista 2. Hrvatska opstojnost na prvim vratima Euroazije 3. Scenarij slabljenja Hrvatske 4. Tko od Hrvata pravi katolike teroriste 5. Pobjeuju li deterministi na prvim vratima Euroazije 6. Borba za hrvatske plave granice ESTO POGLAVLJE: MEDIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU 1. Djelovanje Sorosove fondacije Otvoreno drutvo 2. Govor mrnje ili novi verbalni delikt 3. Katolika Crkva stalna meta jurinika determinizma 4. Medijski modeli proizvodnje neprijatelja SEDMO POGLAVLJE: CIJELI SVIJET JE BOJNO POLJE 1. Uzroci zato cijeli svijet postaje bojno polje 2. Scenariji ratova budunosti 3. Demografska slika svijeta preduvjet da cijeli svijet postane bojno polje 4. Zamka univerzalizma 5. Tko je pozvan suprotstaviti se novovjekom Rimskom Carstvu 6. Uvod u bitku posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. Bitka posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 OSNOVNA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

10

UVOD

Dananji je Irak na planetarnoj razini otvorio novu stranicu ratovanja, koja se, moda jo uvijek nedovoljno jasno, oituje kao rat za i protiv vrjednota, odnosno rat pete dimenzije, ili nagovjetaj apokaliptinih (posljednjih) vremena. Pred svijetom su velike opasnosti. Naa bi civilizacija mogla izbjei vlastiti krah, u koji je guraju gospodari kaosa, samo ako ponovno oivi svijet Kristove civilizacije, objedinjene u katoliko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi, koju e potpomoi islamska postojanost vjerovanja u jednoga Boga. Identitet i vrjednote, raznolikost i bogatstvo Stvoriteljeva djela, glavni su neprijatelji gospodara kaosa, koji organizirano nastupaju ve bar dva stoljea, tek poneto mijenjajui odore i retoriku. Ako doe do konane, izravne konfrontacije, nasuprot njima stajat e postroj uvara ljudskog dostojanstva, ljudi koji kao osobe, ali i kao kolektiviteti ne ele biti ono to nisu. Zato e svi oni i unutar povijesnih granica zapadne civilizacije, a i izvan nje, biti na fronti pripravnih odbiti sustav vrijednosti i normi koje im agresivno nameu apostoli kraja povijesti. Suprotstavit e se duhovnoj pustinji samoe i strepnje onih koji ele ovladati svijetom i dravama, dobrima i imovinom, a prije toga duama porobljenih. Veliki su prevrat gospodari kaosa, ljudi koji vjeruju u svijet bez Boga, a ne vjeruju u iznimnost ljudske osobe, ljudi koji ele ovladati materijalnim svijetom, uspostaviti svjetsku nad-vladu i njezine institucije, zapoeli u Francuskoj 1789. Prvi im je cilj bio unititi kranski identitet i kransko utemeljenje europske drutvene zbilje. Moemo ih zvati i deterministima, koji svoje postojanje uspjeno skrivaju, zadovoljavajui se time da radije posjeduju realnu mo, nego njezinu vanjsku pojavnost. Ostaju skriveni ak i najupuenijim istraivaima povijesti. To pomalo udi ako se zna da je njihova glavna metoda propaganda. Unutarnji krug skupine determinista ine trojica-etvorica, ostali su izvan formalne strukture. Operativnost im se i vrstina temelji na tri naela: ideologija i osobna odanost, politiki utjecaj i ekonomska mo.

11

12

Skupine determinista uvijek funkcioniraju kao mona tijela izvan postojeih politikih stranaka. Nastoje oponaati ustroj po naelima Drube Isusove. Ciljevi se ostvaruju ujedinjenjem nancijske moi, propagande, upornog rada i osobnih veza. Gospodari kaosa polaze od toga da je ljudski rod prerastao nacionalnu dravu, pa stoga treba stvoriti nad-dravu i nad-vladu koja nije odgovorna ni pred narodom, ni pred Bogom, nego samo pred sobom samom. Njihov je govor uvijek isti, bez obzira na epohu: govor jakobinaca, komunistika retorika i govor propovjednika globalizma posve su slini. Svijetom vlada deterministika elita. Kaos koji proizvode suoit e ih s odgovorom milijuna ljudi koje preziru U pohodu na vrjednote, gospodari kaosa odredili su da mir nee biti mir, a rat ne e biti rat. Uspostavit e privid mira koga e zvati odravanje i nametanje mira. U takvom miru, koji nije mir, i ratu koji nije rat cijeli svijet moe postati bojno polje. Novi imperij globalnih razmjera gradili bi prema svojim monim uzorima: rimskom i britanskom. Ve su zapoeli ratovi bez deniranog neprijatelja, bez jasnih granica, bez bitaka i pobjeda. Naglasak je na psiholokim operacijama, a vojna je sila tek jedna od komponenata, ali ne prevladavajua. Glavni je cilj ubiti volju protivnika to je mogue bre. Primjena vojne sile je u funkciji ubijanja te volje. Zato se puno prije vojnih operacija na protivnika kree mekom silom informacijskim ratom. ak i u miru pomou meke sile sve moe postati virtualno. I vrui mir je samo eufemizam za ovladavanje stratekim izvorima onih koji su do juer ivjeli iza eljezne zavjese, u hladnom ratu. Sve se u determiniranom kaosu mora promatrati kroz matematiki iskaz koji oznaava inverziju. Sve je izokrenuto rat nije rat, mir nije mir, drava nije drava, vlada nije vlada, moral nije moral, vrjednote nisu vrjednote. Hladni rat je unato svemu predstavljao stanje ravnotee u kojoj je nadzirana raspodjela moi. Kad je ta ravnotea nestala, mo je prela u ruke determinista koje nema tko nadzirati. Rat na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, sukobi izmeu Pakistana i Indije samo su nagovjetaj onoga to slijedi na prostorima oko Crnog mora, Kavkaza, Kaspijskog jezera, Kazahstana Prije nego to su se deterministi upustili u osvajanje svijeta morali su se obraunati s najopasnijim protivnicima u samom europskom dvoritu. Najprije su, u prvoj polovini 20. stoljea, likvidirali najmoniju konkurenciju: carsku Rusiju i carsku Njemaku jednu komunizmom, drugu nacionalsocijalizmom. S boljevicima i Hitlerom pobijedili su i jednu i drugu. I svjetski ratovi u 20. stoljeu mogli bi biti djelo determinista. Nakon Francuske revolucije, druga faza determinizma izrodila je komunizam i faizam. Danas smo svjedoci tree, odluujue faze moemo u

GOSPODARI KAOSA

13

ivo motriti pohod neoliberalistikog globalizma. to e ostaviti za sobom: slobodne i nezavisne europske drave i nacije ili ropstvo? Bolje pogledajmo dananje vrijeme kako to da, primjerice, reciklirani komunisti uivaju takvu potporu determinista? Po svemu izgleda da njihove zadae nisu unaprjeenje demokracije, nego interes kapitala. to je s Hrvatima i Hrvatskom? Hrvatska je obiljeena time to je jedina katolika zemlja koja se nalazi na ulazu u strategijsku crnu rupu (podruje Euroazije, od jugoistoka Europe, preko Kavkaza i Kazahstana do Filipina) gdje e se u 21. stoljeu odvijati veliki sukobi, radi preraspodjele svjetske moi. I zbog toga nije niti malo sluajno to je Hrvatska prva, u doslovnom smislu rijei, od strane svjetske moi devedesetih godina 20. stoljea, bila izloena terorizmu i teroristikoj strategiji. Bili su je prisiljeni priznati, poetkom devedesetih, unato drugim namjerama. Ipak nisu mogli sakriti razoarenje koje je sroeno u sintagmi o ranom priznanju, koje do dana dananjega zastupaju Velika Britanija i Francuska. Bilo je bitno pacicirati jugoistok Europe (prostor bive Jugoslavije) i u njemu razmjestiti vojne snage u neposrednom dodiru s vrstim tkivom Euroazije i utaboriti se na njezinim prvim vratima (zapadni i istoni Balkan Grka Turska), a onda ui u samo sredite Afganistan. Kad su ti geostrateki uvjeti zadovoljeni pad Sadama Huseina bio je neminovan. Hrvatska nije eljela ostati u Jugoslaviji, dravi miljenici determinista, koji su oni i stvorili i versaillesku i jaltsku i miloevievsku. Determinirani kaos na prostoru nekadanje Jugoslavije, poetkom i sredinom devedesetih godina prologa stoljea, kojem je glavni cilj bio nestanak samostalne hrvatske drave, ima svoj nastavak u odgoenom kaosu, u kome se do dana dananjega, nastavlja osporavanje hrvatske drave, drugim sredstvima da bi se, uz ostalo, Hrvatima u Hrvatskoj i Hrvatima u BiH otela pitka voda. Drame na jugoslavenskom prostoru na kraju dvadesetog stoljea denitivno su pokazale da Europska unija nije zajednica zajednikih politikih ciljeva, gledanja i interesa, nego zajednica interesa i ciljeva nekakve budue europske nad-vlade, koji onemoguavaju djelotvorno rjeenje zajednikih problema, nego ih svojom iskljuivou produbljuju. Za europske, a posebno britanske deterministe, i dalje je poeljno rjeenje ujedinjenje Hrvata sa Srbima u tzv. balkanski blok, ali izvan EU. Hrvatska se nakon Domovinskog rata nala na udaru medijske agresije. Obmana i prokazivanje dvije su bitne odrednice nastupanju hrvatskih medijskih determinista. Informacijskim ratom napali su duh hrvatskog ovjeka i naroda. Nakon stvarnog

Uvod

rata krvi i ruevina, prelo se u metaziku razara se duh i identitet toga naroda. Temeljna odlika psiholoko-propagandnog rata, to su je deterministi uzeli za svoju platformu i usmjerili protiv Republike Hrvatske je izjednaavanje rtve i agresora. Biljeimo da desetak godina nakon hrvatske Oluje, veliki i moni imaju pravo na preventivni rat, ali Hrvatska nije imala pravo na obranu. Njoj se, i kroz medije, jo uvijek nastoji nataknuti obru zla koji ne e moi skinuti u iduih pedeset godina. Hoe li uspjeti plan determinista kojim ele osloboditi Hrvatsku od Hrvata i Hrvate od Hrvatske? Hoe ako gospodari povijesti inverzijom izbriu njezinu povijest, a Hrvati na to pristanu. Ono to sam nakanio, odluivi se napisati ovu knjigu, ne bih mogao izvesti sam, bez izravne i neizravne pomoi drugih. Zbog toga su u njoj koritene misli, osvrti, reenice, pa i cijele analize misleih ljudi, koji su u ovim, ponovno vrlo opasnim vremenima, kojima na sve naine pokuava ovladati ideologija Zla, imali smjelosti progovoriti. Njihova imena, kao i njihova djela na stranicama ove knjige nai e se izravno u tekstu i u biljekama, a oni koja nisu navedena moi e se prepoznati u reenicama, stavovima ili opisu neke pojave, odnosno procesa. Svima njima iskazujem neizmjernu zahvalnost, na jednom ili vie kamenia koji su, kao to je reeno, izravno ili neizravno ugraeni u mozaik zvan Gospodari kaosa . Autor U Zagrebu, veljaa 2005.

GOSPODARI KAOSA

14

Poglavlje 1

UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U UVJETIMA SUKOBA NISKOG INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA

Informacija i specijalni rat sadre dva meusobno nadopunjujua pretpostavljena stava: (1) da su u okvirima bitnih imbenika, na kojima se temelji zamisao djelotvorne obrane nacionalnih interesa i njima primjeren sustav zatite, nastupile promjene naina ugroze zbog kojih je neophodan posve drukiji pristup tom problemu, i (2) da je strategijski doek i, u svezi s tim, pojavnost meke sile (mediji) za razliku od tvrde sile (vojna sila) takoer pretrpio promjene koje upuuju na odreena uobliavanja, kako zamisli promicanja i zatite nacionalnih interesa u najirem smislu, tako i nainu suprotstavljanja u novom obliku rata, koji nije ni rat, a nije ni mir. Nema sumnje, oba se ta stava mogu s dosta pouzdanosti i iskustvene utemeljenosti prepoznati, tj. mogue je i na vanjskom i unutarnjem planu uoiti brojne promjene koje obuhvaaju potrebu drukijeg poimanja i rata, a i obrane od agresije u uvjetima asimetrinosti moi. U svakom sluaju te promjene zahtijevaju, u obrani nacionalnih interesa malobrojnih naroda, i malih drava potrebu posebnih analiza na strunom i teorijskom planu kako bi se utjecalo na zamisao, nauk (doktrinu) i strategiju. Radi uspjenog odgovora na ova pitanja u okviru kojih se problematizira djelotvoran strategijski doek, u uvjetima rata bez rata i mira bez mira, upravljanje informacijama te njihov utjecaj na specijalni rat, promatrat e se kroz dvije temeljne teze: prva, za djelotvoran strategijski doeka kao temelj strategije odvraanja, nuno je utjecati na procese, a ne njihovo bezuspjeno slijeenje; i druga, koja upuuje na neophodnu i poeljniju dogradnju

15

sustava upravljanja i zapovijedanja, na koje bitno utjee informacija kao novi imbenik ratnog umijea. U vrjednovanju teza valja imati na umu najmanje dvije injenice: (1) da se radi o odnosu koji je viestruko uvjetovan izgradnjom zapovjedno-obavijesnog sustava, unutar oruanih snaga ne samo da bi razorna mo postala djelotvornija, nego da se ona moe projicirati bilo kada i bilo gdje, i (2) da se proces upravljanja, nadzora i zapovijedanja neprekidno usavrava. Pri tome mogui su otkloni u svim smjerovima ako se ne uvaava uloga ljudskog imbenika.

GOSPODARI KAOSA

Uvodne napomene
Promiljanje sadanjih i moguih vojnopolitikih uvjeta nedvojbeno upuuje na zakljuak, da je malim zemljama pa i Republici Hrvatskoj nuna jaka oruana sila, koja e ve samom stvarnou svoje moi djelotvorno djelovati, a istodobno odgovoriti na mogue izravne ugroze nacionalne sigurnosti u velikom dijelu lepeze sukoba, od niskog do srednjeg pa i visokog intenziteta, a istodobno biti otvorena za brzo ukljuivanje u vojne izazove bar na simbolinoj razini diljem svijeta. Nakon obrambenog Domovinskog rata, a poglavito poslije uspjenih operacija za oslobaanje okupiranih podruja, ustroj, opremanje i izobrazba Hrvatske vojske trebale su izvirati iz djelotvornosti i kakvoe postrojbi, a ne iz njihove sveukupne brojnosti. Takva promiljanja rezultirala su kljunim pitanjem: na emu se mora temeljiti strategijski doek kako bi se odgovorilo moguim izazovima, uz najmanju cijenu. Nakon 3. sijenja 2000. kada na vlast u Hrvatskoj dolazi vlada laicistikog usmjerenja, ona pod izgovorom smanjena oruanih snaga, a pod budnom paskom svjetskih determinista provodi junoameriki model ostaviti dravu bez oruane sile.

1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja


Strategijsko okruje u informacijskom dobu ne preputa se prirodnom procesu, koji i malobrojnim narodima prua mogunost kakvog-takvog sudjelovanja u raspodjeli moi. Umjesto da se odgovori kako ostvariti djelotvoran strategijski doek, koji uvjetuje originalne poglede na gotovo svu strukturu snaga (operativni razvoj, svrstavanje, manevar, oblikovanje bojnog rasporeda, meugransko povezivanje, potporu, zapovijedanje i upravljanje), krenulo se u dokidanje oruanih snaga zemalja treeg svijeta. Hrvatska je paradigma tog procesa. U tijeku je proces povratka na retrogradnu strukturu hrvatskih oruanih snaga. Vraanje na stanje ante bellum. Naputa se modularna struktura oruanih snaga, kojom se ostvaruje gotovo neogranien broj kombinacija

16

za ostvarivanje zadaa uz najveu i(ili) poeljnu djelotvornost, kojom je Hrvatska vojska pobijedila u Domovinskom ratu, a uvodi se tzv. postrojbeno i pravocrtno svrstavanje (korpusi), odnosno nauk (doktrina) koja ui o sustavnom nastupanju napadaa i branitelja po dubini prostora, na uzastopnim poloajima i pojasevima. Doktrina i struktura snaga kojima se pobijedilo u ratu, i koje su na taj nain postali vrijednost, ele se ne samo promijeniti, nego, unititi kao takve. Zato se u hrvatske oruane snage od 2000. sustavno, pod izlikom reorganizacije (koja po determiniranom obrascu postaje trajan proces) rui identitet pobjednike vojske. Ta reformistika djelatnost bit e okonana tek onda, kad u tom procesu tvar (vojska) koja se toboe reorganizira, ne sagori. Hrvatsku vojsku od programirane destrukcije, nee spasiti ni injenica, da je ustroj i doktrinu koji joj se nameu, ona nepovratno poslala u povijest vojne misli i prakse. To nije sluaj samo s Hrvatskoj vojskom. S tim procesom suoavaju se mnoge zemlje treega svijeta. Ratovi dananjice, a onima u budunosti da se i ne govori, imaju posve drugi oblik, nego u stoljeu rata, kako jo nazivaju 20. stoljee. Stoga je nuno odgovoriti to se to prevratnikog dogodilo da se postupno briu granice izmeu mira i rata, gdje je nakon hladnog rata nastupio vrui mir. Na kojim se to tehnolokim zasadama temelji integracija bojnog polja, tako da cijeli svijet postaje veliko ratite, odnosno cijeli svijet se moe smatrati bojnim poljem? U emu je nastala promjena strategijskog okruja? To su dvojbe koje trae odgovore. Promjene su nastale zbog posve drukijeg iskazivanja prostornosti i vremenosti u uvjetima prevlasti informacije. Strategijsko okruje se iz simetrinog oblika preobrazilo u asimetrini. Tako prostor u smislu strategijskog imbenika (u uvjetima voenja suvremenog rata) osim bitnih odrednica veliine, oblika, reljefa, mogunosti manevra snaga, usredotoenje gospodarskih i ljudskih potencijala, trai odgovore kako se suprotstaviti ne samo vojnim zapovjedno-obavijesnim sustavima na integralnom (upotpunjujuem) i uveanom bojitu. Vladanjem informacijama u realnom (stvarnom) vremenu vrijeme guta prostor, pa se on moe uiniti stvarno i(ili) prividno uveanim ili umanjenim, ovisno od toga, radi li se o obrani ili napadu, stvarajui tako optimalnu, potrebnu operativnu dubinu.
1 Pod uveanim bojitem porazumijeva se prividno uveanje zikih dimenzija bojita, vremenski pomaknutih za pokret snaga iz dubine. Suvremena obavjetajna sredstva omoguavaju pravodobno otkrivanje protivnikih snaga na njegovom operativnom prostoru, a nakon odluke i mogunost bojnog djelovanje (rakete, zrakoplovstvo) u svrhu sprjeavanja njihova manevra i(ili) unitenja. Snage u pokretu iz dubini ako se pravodobno uvedu mogu bitno promijeniti situaciju na stvarnom bojitu (snage u dodiru). Bojna djelovanja prenose se u dubinu, tako da se bitka jednako vodi na bojinici i dubini, i tim nainom se stvarno bojite prividno uveava.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

17

Borba za i protiv realnog (stvarnog) vremena u promijenjenom strategijskom okruju je borba za informaciju i njezino procesiranje unutar i izmeu razina upravljanja, nadzora i zapovijedanja bilo vojnim ili nevojnim strukturama. U takvim okolnostima (spoznajama) vrsta hijerarhijska struktura upravljanja, nadzora i zapovijedanja doivjela je korekcije, prvenstveno smanjivanjem posrednikih stupnjeva u prenoenju zapovjedi, stvarajui novi oblik tokaste usmjerenosti, odnosno usmjerenosti na pojedina vorita na mrei. Poveanje inicijative i odgovornosti je daljnje polje djelovanja. Tako izvrenje zadaa postaje na odreeni nain osobni problem ljudi (njihova sudbina). Kolektivitet postaje suvian u mrenom sustavu ratovanja i zato ga treba ukloniti. On nije popratna (kolateralna) teta, nego postaje cilj (svrha) asimetrinog ratovanja. Informacijsko doba (kraj drugog i poetak treeg tisuljea) ima najizraeniji utjecaj na vrijeme kao dimenziju. Tehnologijom su poveani domet, preciznost, vatrena mo i ubojnost suvremenog oruja. Ona, takoer, poveava djelotvornost upravljanja, nadzora i zapovijedanja, poboljava obavjetajno osiguranje (prikupljanje informacija u realnom vremenu) i omoguava obmanjivanje odabranih ili prividno stvorenih protivnika. Obmana je postala uvjet da se doe do pobjede u informacijskom valu ratovanja. Glavno je usmjerenje u tom novom obliku ratovanja, da se protivnik ako ne postoji, virtualno stvori. To se postie upravljanjem i nadzorom informacijskih procesa, matematikim modelima bojnih i nebojnih djelovanja i na realizaciji situacijskog modeliranja kao kvantitativnog pokazatelja djelotvornosti. Na temelju svega toga ulazi se u bitku, gdje informacija (mediji) postaju odluujua snaga, kljuni imbenik. Takva se bitka (rat) moe voditi i bez klasinog vojnika, gdje se za napad ili obranu drave (naroda) vie ne postrojavaju vojske, nego mediji koji, ratuju ne protiv vojska, nego protiv ovjeka, odnosno protiv kolektiviteta. Jednom rijeju ratuju protiv vrjednota. Mediji u informacijsko doba postali su najdjelotvornije oruje, s atributom meko, zato to mogu napasti koga god hoe, gdje god hoe, i na koji god nain hoe. Vojni pojam ratovanja u uvjetima informacijske prevlasti: otkrij, odlui, uniti, u medijskom ratovanju glasi: odaberi, napadni, rastroji. Dakle, novi oblik ratovanja, uvjetovan znanstveno-tehnolokim dostignuima, potpuno je sruio postojei enklavni sustav
2 Limes vremena kao imbenika ratnog umijea je realno (stvarno) vrijeme, a uvjetuje ga usavrena tehnologija na kojoj se razvijaju bespilotne letjelice, avioni za rano otkrivanje i upozorenje, zrane postaje motrenja i navoenja (ZMIN), izvidniki sateliti te inteligentna oruja. Ova sredstva omoguavaju da se vrijeme od otkrivanja cilja do djelotvornog bojnog djelovanja skrati tako da protivnik ne moe poduzeti odgovarajua protudjelovanja.

GOSPODARI KAOSA

18

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

funkcioniranja upravljanja, nadzora i zapovijedanja u suvremenim oruanim snagama. Iako su zapovjedno-obavijesni sustavi nastali unutar oruanih snaga, prilino je nagovjetaja da su se poetkom treeg tisuljea proirili i na nevojno podruje. Iz toga slijedi nunost obrazloenja njihova razvoja i uloge.

2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava


U minulim desetljeima operativno sredite (OS) je bilo mjesto gdje su se prikupljale i obraivale informacije, logiki odreivali njihovi meusobni odnosi i izvlaio zakljuak koja je informacija vana da bi se prikazala i prenijela na zapovjedno mjesto (ZM) radi donoenja odluke (slika 1.). Budui da informatika tehnologija bitno utjee na vrijeme kao imbenik ratovanja, nain prikaza informacija od sredine sedamdesetih godina 20. stoljea nije vie bio odriv u voenju operacija. Otkriveni ciljevi poeli su se prikazivati na displayu (DISPLAY-ureaj za prikazivanje-reprodukciju). Raunalo je omoguilo da se procesi izvre daleko bre i tonije. U operativnom sreditu prvo je usavren sustav C2 (zapovijedanje i upravljanje-nadzor). Iz svih izvora podatci se prikupljaju i nakon obrade postaju izlazne informacije za zapovijedanje (djelovanje). Sredite odakle se nadzire upravlja zapovijeda svim borbenim sustavima poprimio je nov oblik. Zbog brzine kojom se mijenja situacija na bojitu, sustavi C2 su automatizirani u elementima motrenja i otkrivanja, prepoznavanja i gaanja ciljeva pojedinim orujima. Radi ostvarivanja uvjeta za optimalno zapovijedanje u borbenoj (BS), taktikoj (TS) i udarnoj (US) skupini (dakle, operativnim snagama) i uvjebavanja postrojbi, razvijen je automatizirani prijenos radio informatikih veza (radio data link). Prijenos podataka u digitaliziranom obliku ostvaruje se raunalima. Tako je veza (Communications) postala
3 Nejasni izriaji i neodreeni pojmovi esto izazivaju zbrku u ratnom umijeu naega vremena. Rijei (pojmove) suvremenog ratnog umijea na hrvatskom jeziku tek treba stvoriti, objasniti i prestaviti, a istodobno moraju biti u suglasju s istim u drugim oruanim snagama. Iz tog razloga u ovom poglavlju i ako to nije cilj, pokuat e se objasniti i predstaviti one rijei koje se u njemu pojavljuju, a ve dobrano su postale standard suvremenog ratnog umijea. Danas se suvremenost jedne vojske odreuje po tome koliko je ona integrirala sustav C4 (Command, Control, Communications, Computers and Intelligence). To znai da: zapovjedanje, upravljanje (nadzor), veza, raunala i obavjetajni podaci ine jedinstvenu cjelinu (sustav). U hrvatskom jeziku mogue je to nazivati: zapovjedno-obavjesni sustav, jer su u tom nazivu objedinjene sve funkcije, a pri tome nije izgubljena bit. 4 Operations room ili CIC Combat Information Centre (eng); COC Centrale Operativa di Combattimento (tal.); Centralnii post upravljenija (rus). 5 Usmjeravajua djelatnost zapovjednika nad njemu dodjeljenim snagama radi ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje u operacijama (borbenim djelovanjima) je bitni dio posla bilo koje razine (taktike ili strategijske), a njegove funkcije odvijaju se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme. Smatra se da je to najsloenija djelatnost u kojoj sudjeluje ljudski um.

19

GOSPODARI KAOSA
Slika 1. Evolucija operativnog planiranja kroz povijest uvijek je bila u skladu s evolucijskim procesima znanstvene spoznaje i tehnolokim mogunostima dotinog vremenskog razdoblja. Kako danas (u budunosti jo vie), tako i u prolosti za zapovjednu strukturu informacija je predstavljala imbenik ratnog umijea. Pred zapovjednikom je neprekidno lebdio dualitet bojita s vjenom borbom izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti. Prevlast jednog ili drugog znailo je nuan uvjet za pobjedu ili poraz na bojnom polju.

trei sastojak, pa je prvobitna tehniko-tehnoloka temeljnica C2 proirena na C3. Pomou nje, unutar postrojbi i izmeu postrojba, izmjenjuju se taktiki podaci (informacije).

3. Informacija u sustavu C3
Namjena C3 je prikupiti i razvrstati podatke (informacije) koji se mogu prikazati i koji e pomoi u procesu donoenja odluke. Iz ovako jednostavno denirane uloge C3, proizlazi da je cijeli sustav u funkciji informacija s velikim brojem parametara prikupljenih od mnogobrojnih izvora. Sve razvrstane informacije, nuno je prikazati u razumljivom i jasnom obliku. To je potrebno zato da zapovjedni sustav ne bude dezinformiran, tj. doveden u stanje zbrke informacija. Neke od njih mogu biti nevane u procesu
6 Zapovjedanje, upravljanje i veza su uvezani sustav ustroja strukture, postupaka osoblja i opreme te sredstava veze koji zapovjedni(cima)ku svih razina osigurava podatke, njihovu obradu i rasporeivanje radi planiranja, usmjeravanja i upravljanja djelatnostima (bojnim djelovanjima, operacijama).

20

donoenja odluke. Na nioj razini, odluke i zapovijedi koje postaju operativne prenose se na orune sustave da bi se postigli najbolji rezultati djelovanja protiv izabranog (oznaenog) cilja. Unutar tvog procesa sustav mora biti sposoban ovjeku prikazati stanje i mogunost izbora prednosti, a ovjek preko raunala priopava odluku o izboru naina djelovanja. Na kraju, sustav treba prikazati konani rezultat odluke i djelovanja: cilj uniten. Za djelotvoran rad C3 nuan je stalan dotok informacija, njihova pravodobna i kvalitetna obrada, te da ih sustav veza sigurno prenosi. Na uinkovitost C3 bitno utjee koliina raspoloivih informacija. U procesu upravljanja i zapovijedanja izmeu kakvoe odluka, izvrenja zadaa i brojnosti informacija postoji uska veza. Za donoenje odluke zapovjedniku je potrebna odreena koliina informacija. Poveanje ili smanjenje te koliine ne utjee pravocrtno na djelotvornost odluke. Sustav C3 je dobar koliko je raunalo sposobno za obradbu velike koliine informacija. Njih treba prikupiti, pohraniti, prenijeti i prikazati (P4) u ujedinjenom (sintetikom) obliku. Bit sustava C3 je raditi tono, velikom brzinom i u stvarnom vremenu. Suvremena vojna tehnologija omoguava da se taktika situacija na bojitu promjeni u vremenu koje se mjeri minutama. Zapovjedna struktura mora biti sposobna trenutano reagirati na promjene koje se dogaaju na bojitu, bolje analizirati situaciju i predvidjeti djelovanje protivnika da se vlastite snage uporabe s jasnim ciljem, istodobno i usklaeno. Zapovijedanje, upravljanje, veza i obavjetajni podaci (intelligence) su bitni imbenici zamisli (ideje) koja uspjeno u borbenim djelovanjima usmjerava vlastite snage i namee volju zapovjednika, protivnikoj zapovjednoj strukturi. Meutim, mnogi imbenici djeluju protiv C3I i zato ih zapovjednik mora poznavati i boriti se s njima. Sustavi C3I koji su preoblikovali voenje operacija razmetljivo su uli u rjenik ratnog umijea mnogih suvremenih oruanih snaga s kraja 20. stoljea, u svojoj biti namijenjeni su za unoenje reda i izvjesnosti u borbenim djelovanjima ega jednostavno nema niti moe biti na bojitu. Na bojitu nuno je sveobuhvatno i brzo usklaivanje svih snaga. Upravljanje i zapovijedanje, i pored neizostavnog informatikog osiguranja i oslanjanja na raunalo, i dalje ostaje umijee, stvaralaka aktivnost, kojima su samo bitno izmijenjena pomona proizvodna sredstva. Pri tome meusobno djelova7 Okvir sustava C3 proiruje se i postaje C3I (zapovjedanje, upravljanje, veza i obavjetajni podaci). I je proizvod prikupljanja, obrade, vrjednovanja, uvezivanja i tumaenja raspoloivih informacija o neprijatelju (prostor, snage, taktika, doktrina, strategija, ukupno gledajui njegova vojna mo). 8 Zapovjedanje, upravljanje, veza i raunala C4 uvezani sustav doktrina, postupaka, ustroja, struktura, osoblja, opreme, sredstava, veza i raunala oblikovan radi potpore zapovjedniku u zapovijedanju i upravljanju u svih dionicama operacija (bojnih djelovanja).

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

21

nje dva protivnika s ciljevima koji su potpuno suprotni namee temeljno mjerilo. To je sposobnost da se bre obrade informacije. Osim poznatih imbenika ratovanja (snage, vrijeme i prostor) informacija je dobila teinu dodatne odrednice jednako vane. Oito se, u suvremenim djelovanjima borba za taj imbenik vodi s istom estinom kao za snage, prostor i vrijeme. Mogunosti i namjena suvremenih informatikih sustava ne smiju se precjenjivati. To nisu nikakva udotvorna sredstva, koja mogu zamijeniti smiljeno, odluno i inventivno zapovijedanje. Budunost nee zapovjedniku oduzeti pravo na donoenje odluke, niti e raunalo dati pravilnu odluku. esto za ishod jedne borbe nije odluujui odnos snaga, ve bolji uvid u situaciju i njezina bolja prosudba.

GOSPODARI KAOSA

4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I (zapovjedno-obavijesni sustav)


Integrirano ili uveano bojite kojeg uvjetuju: velika dubina motrenja, mogunost manevra, razorna mo, preciznost i domet naprava, upotpunjeno je i treom protenosti (dimenzijom) prostora. Letjelice s posadom ili bez nje, raketni sustavi i njihova pokretljivost te sustav veza nerazdvojni su dio borbenih djelovanja. Glede toga, postoji troproteni borbeni prostor (kopno, more, zrak) koji je obiljeio 20. stoljee. Kad se u taj prostor ukljue elektronska djelovanja, on prerasta, uvjetno reeno u etveroproteni. Preinauje se i relativizira vrijeme, pa i ono postaje protenost (dimenzija). Djelovanja na integriranom bojitu usklauju se dakle, u 3+1 protenosti. To od zapovjednika zahtijeva da se zadae svih snaga obavljaju istodobno, bez ogranienja i obostranog ometanja. Sustav C3I kao pseudomatematiki izraz tehniko/tehnoloke baze treba pokazati da su upravljanje i zapovijedanje iznad metea boja. Mete-zbrka ta bitna suprotnost redu prevladava na bojitu i ini ga mjestom gdje najvie postoji ono to je nejasno i neodreeno (2n). Zapovjednicima C3I treba osigurati izvjesnost, a potreba i traenje izvjesnosti stvara veliku napetost izmeu onoga to zapovjednik eli uiniti, moguih rjeenja i utroaka vremena za donoenje odluke. Ovisnost izmeu djelotvornosti (D) upravljanja i zapovijedanja u sustavu C3I pri rjeavanju zadaa, vremena utroenog za donoenje odluke (T) i brojnosti raspoloivih informacija (I) prikazana je na slici 2. Grakon pokazuje da se poveanjem brojnosti informacija djelotvornost upravljanja i zapovijedanja ubrzano poveava. Nakon prikupljene optimalne brojnosti informacija, daljnje poveanje ne dovodi do znaajnog uveanja djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja. U borbenim djelovanjima kada bi se raspolagalo svim informacijama o vlastitim

22

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...


Slika 2. Djelotvornost upravljanja i zapovijedanja u funkciji koliine informacija i vremena.

snagama i o protivniku, mogue je ostvariti maksimalnu (najbolju) djelotvornost-Dmax. Meutim, najee se ne raspolae svim informacijama, posebno ne o protivniku pa se rauna na neku dovoljnu (suboptimalnu) djelotvornost-Dsub. Prema tome djelotvornost upravljanja i zapovijedanja koja se nalazi unutar granica Dmax i Dsub smatra se zadovoljavajuom. Velika napetost izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti podjednako je stvarna danas kao to je bila i u vrijeme Maratonske bitke, Jutlandske bitke, bitke kod Matapana, ili u sukobu za povratak Malvina, operaciji Pustinjska oluja ili operacijama Hrvatske vojske u Domovinskom, odnosno u ratu protiv terorizma (Afganistan, Irak). Uspjeh u borbenim djelovanjima uvijek je bio na onoj strani koja je na najbolji nain ostvarila stalni nadzor na bojitu. Zbog prirode sukoba usprkos suvremenoj tehnologiji, bojite e ostati mjesto gdje u velikoj ili manjoj mjeri vlada mete-zbrka. Za potpuniju analizu djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja sa stajalita C3I neophodno je sagledati odnos brojnosti informacija i vremena za donoenje odluke (krivulja T). Kada zapovjednik bilo koje razine nema na raspolaganju dovoljno informacija, potrebno mu je mnogo vremena za donoenje odluke. Donosi je u uvjetima velike neizvjesnosti, pa postoji veliki broj moguih rjeenja. Poveavanjem koliine informacija broj rjeenja je ma-

23

nji i do njih se dolazi u znatno kraem vremenu, pa djelotvornost raste. Daljnje poveanje koliine informacija dovodi do poveanja vremena za donoenje odluke. Meutim, obilje informacija neznatno poveava kakvou odluke i uinkovitost upravljanja i zapovijedanja. Kada je vrijeme za donoenje odluke ogranieno (Togr), to je u suvremenom ratovanju najei sluaj, tada je dovoljna koliina informacija u intervalu a-d jer omoguava donoenje odluke u zadanom vremenu. Koliina informacija u intervalu b-c osigurava najveu djelotvornost upravljanja i zapovijedanja, tj. donoenje optimalne odluke u najkraem vremenu. Ovu proturjenost izmeu sve manjeg vremena za donoenje to kvalitetnije odluke i potrebne za to veom koliinom informacija za takvu odluku, rjeava se dodavanjem postojeem C3 novog C (Computer). Temeljne mogunosti i funkcije sustava C3I odnosno C4I slue poveanju izvjesnosti, te predstavljaju kao i veza neku vrstu maziva koja pomae prevladavanju nejasnosti-neizvjesnosti (tame) situacije i trvljenja u njezinom razrjeavanju. Sloajem T2 (tama i trvljenje) i tankoutnosti (osjetljivosti na situaciju) dobiva se izraz T3 (tama, trvljenje i tankoutnosti). Dakle T3 je izazov za C4I. Neovisno od toga koliko neki sustav C4I bio suvremen i imao velike mogunosti, u odreenim situacijama imbenici T3 mogu ga paralizirati i to iz nevidljivih razloga. Tehnologija razvija sve bolju opremu koja zapovjedniku (upravitelju) omoguava stalan pristup informacijama za pripremu i izvoenje borbenih (neborbenih) djelovanja. Stoga se moe dogoditi da postane zaljubljenik sustava umjesto da se usmjeri na stvaranje ideja koje e sustav prenositi. Slaganje informacija nije cilj za sebe. Smisliti i izraditi C4I u sadanjim uvjetima tehnolokih mogunosti nije odve teak posao u usporedbi sa savladavanjem T3 problema. I uenje tijekom itavog ivota moe biti nedovoljno da se bude uspjean u borbenim djelovanjima, zbog uvjerenja da ono moe sve rijeiti. Pouzdati se samo na raunala orunih sustava u C4I moe dovesti do opasnih ogranienja i posljedica u bojnim djelovanjima. Zato je u najnovijim sustavima C4I nerealno oekivati
9 Uvezani sustav postupaka, ustroja, strukture osoblja i opreme, veze i raunala, usklaen s doktrinarnim naelima, a namijenjen za potporu zapovjedanja i upravljanja na svim razinama. 10 Trvljenje je jedana od postavki Clausewitza. Trvljenje, pisao je on u 19. stoljeu predstavlja snagu koja neto to je jednostavno i oevidno ini sloenim i tekim. On je elaborirao tu temu i iznio ideju da dok je rat stvrano jednostavan, svaka zadaa u njemu pa ona i najjednostavnija je teka. 11 Sluaj raketne krstarice RKR Vincennes CG-49 koja je 3. srpnja 1988. oborila iranski putniki zrakoplov Airbus rjeito govori. Unato tomu to je krstarica opremljena sosticiranom elektronskom i informatikom opremom ujedinjenom u zapovjedno-obavjesnom sustavu Aegis, pogrjeka je napravljena u identikaciji cilja. Uinjena je tragina pogrjeka. Nuno je poveati utjecaj ovjeka osobito kada je priljev informacija velik. Operativno sredite je imalo tekoa u identikaciji.

GOSPODARI KAOSA

24

samo red i izvjesnost u situaciji kada je temeljni cilj dva sudionika meusobno unitenje. Ako se profesionalno znanje stalno ne usavrava, stvari i pojave se promatraju neprecizno i nejasno. Ako se poremeti zapovijedanje protivnika, tako da ga se oslijepi i oglui, to ga dovodi do brzog poraza. Usporedivost snaga ovisi od kakvoe upravljanja, djelotvornosti i umjenim potezima zapovjednika tijekom pripreme i izvoenja operacija. Treba zakljuiti da su elektronika, informatika i automatski oruni sustavi ozbiljna stvar, ali se na njih ne moe bezbrino osloniti stojei (sjedei) na zapovjednom mjestu, operativnoj sali ili za ureivakim stolom. Drugim rijeima, zapovjednik treba nadzirati zapovjedno-obavijesni sustav (C4I), a ne robovati mu. Daljnji prodor zapovjedno-obavijesnih sustava, openito uzevi, ima takve perspektivne pravce u oblasti umijea ratovanja (ili onoga to e ih funkcionalno zamijeniti), da je njihov potencijal danas teko ocijeniti. irina primjene zapovjedno obavijesnih sustava, njihov snaan utjecaj na sve djelatnosti u oruanim snagama i ne samo njima, bez iznimke obvezatno dovodi do promjene strukture upravljanja i zapovijedanja. Primjena zapovjedno-obavijesnih sustava u vojnoj i nevojnoj djelatnosti, ne znai samo izvoenje postojeih aktivnosti na nov nain, ve i pojavu potpuno novih aktivnosti ime se mijenja obiljeje i sadraj rada ne samo oruanim snagama. Bitno je uoavanje te promjene, a neto manje tehnoloko ovladavanje naoruanjem i opremom. Praksa je u oruanim snagama pokazala da se zapovjednoobavijesni sustavi ne mogu uvesti u opremu zapovjednitava i stoera, a da se pri tome ne mijenjaju dosadanji nain i organizacija rada, odnosi meu ljudima, odnos izmeu znanosti i prakse i sl. Vano je istaknuti ulogu koju imaju zapovjedno-obavijesni sustavi, zbog koje se iz temelja mijenja i sam proces rada. U klasinim bojnim djelovanjima (operacijama) vidljiv je vjerojatniji oblik sukobljavanja snaga budunosti. Zbog toga treba
Neophopdno je u rad operativnog sredita uvesti nove metode kojma e se uvesti razdvajanje vanih od manje vanih informacija. S operatorima provesti test u kojima e se vidjeti njihova spremnost za rad u borbenim uvjetima. Zbog neizvjesnosti koja vlada u borbenim djelovanjima (potcrtao a.) uinjeno je nekoliko razumljivih pogrjeaka. To je nekoliko bitnih primjedaba (u kojima je naglaena neizvjesnost na bojitu) koje je dao admiral William Crowe, tadanji naelnik Zdruenog stoera OS SAD na koferenciji za tisak. Aegis set for change after Airbus incident, Janes Defence Weekly, volume 10, number 8, 27. kolovoza 1988., str. 345. i AP, 5. srpnja 1988. 12 Jedino ovjek moe obavljati zadae ranije utvrenih pravila i procedura. Samo on moe odgovoriti novim situacijama i prevladati iznenaenje. Na integriranom bojitu i u informacijskim djelovanjima samo je ovjek sposoban prepoznati logiku protivnikih protumjera i uzvratiti na nju svojom inventivnou (protuprotu mjerama ili P2), a dok protivnik pronae novu protuprotuprotu mjeru ili P3, boj je ve gotov.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

25

26

razlikovati u kojoj su mjeri razvoj i primjena zapovjedno-obavijesnih sustava u stanju ocjenjivati kvalitetu informacija. Stupanj poznavanja protivnika, njegovih namjera, organizacije i njegova zapovijedanja odreen je kakvoom informacija. Na temelju toga proizlazi vlastito reagiranje, upotreba sredstava destrukcije, i najzad, sposobnost da se borbena (neborbena) djelovanja djelotvorno privedu kraju. Proao je period u kojem je vladala simetrinost, gdje su dvojac koplje-koplje, konjanik-konjanik, top-top, brod-brod, avion-avion, avion-tenk, tenk-tenk, brod-podmornica ili brod-avion predstavljali klju djelotvornosti i ulo se u vrijeme voenja operacije kojom se upravlja putem zapovjedno-obavijesnog sustava. U funkciji toga progresa deniraju se, dakle i nova pravila, koja se prilagoavaju novim uvjetima izvoenja bojnih pa i nebojnih aktivnosti. U takvim uvjetima zapovjednik (upravitelj) svom osoblju neophodno mora pruati emotivnu pomo, da bi u motivaciji za postizavanje cilja oni pomogli svom nadreenom u ostvarivanju postavljenih zadaa. Dakle, u igru ulazi i izvjesna emocionalnost, a ne samo racionalnost pretpostavljenog. To je novo nalije primjene zapovjedno-obavijesnih sustava. Za to je potrebna puna razmjena informacija, pri emu se meusobna razmjena posebno naglaava, i ona zaista mora dolaziti s obje strane. U suprotnom nije mogue na bojitu, onom stvarnom ili onom virtualnom, rjeavati sloenost upravljanja i zapovijedanja. Izravno upravljanje ustupa mjesto neizravnom, s kadrovskom izmijenjenom strukturom, pa se danas moe govoriti o demokratizaciji svijeta djelovanja, odnosno svijetu destrukcije. Sudjelovanje podreenih u odluivanju je neizbjena posljedica tehnolokih promjena. Obrnuti stoac kadrovske strukture doveo je do toga da podreeni mnogo vie pitaju i mnogo vie odluuju. To je jednostavno tako. U krizi je hijerarhijski odnos izmeu zapovjednika (upravitelja, urednika) i podreenog. Za potpuno izvravanje postavljenih zadaa neophodno je stvarno, a ne formalno sudjelovanje u odluivanju. Ako nema suodluivanja to vodi demotivaciji posluitelja sustava, tako da oni ne mogu postii uspjeh koji je objektivno poeljan. Za neizravno upravljanje, stvaranje najrazliitijih putova za postizanje uspjeha je nunost, da se zajedno moe obavljati nadzor. Nadzor postaje bit uspjeha. Hijerarhijska struktura upravljanja i zapovijedanja uope, a ne samo u suvremenim oruanim snagama, u takvoj je krizi i nastoji se u potpunosti zamijeniti onom liberalnog tipa. To je posebno uoljivo kod uporabe meke sile, gdje je simbioza novinara i urednika potpuna. Urednikova je zadaa opremiti tekst naslovima i podnaslovima tako da se postigne odreeni psiholoki uinak na potencijalnog itatelja. Dosadanji sustavi upravljanja

GOSPODARI KAOSA

i zapovijedanja (20. stoljee) teino su naglaavali vertikalnu sferu distribucije. U tom smislu hijerarhijska struktura zapovijedanja, upravljanja i nadzora na poetku 21. stoljeu ima niu vrijednost, ne zato to uope ne postoji raison detre, nego zato to sadanja ekspanzija informacija istie takminost i smiljenost kako destrukciju dovesti do poeljne razine. Proces destrukcije je stalan proces, pa se postavlja problem kako neizvjesnost bojnog polja dovesti na minimalnu vrijednost. Protivnik je stalno u defanzivi, njegov izbor postupaka postaje suen, a esto ih i ne moe ni imati jer ne vlada vremenom, odnosno informacijama. U vojnoj i nevojnoj organizaciji mijenjaju se meusobni odnosi po inerciji koju namee irina informacijskih bojnih djelovanja. Uvijek je prva zadaa zapovjednika osigurati vladanje orujem, pri emu tekui tehnoloki razvoj zahtjeva da to oruje opsluuju to sposobniji ljudi. Opa kretanja su takva da su oruja sve raznovrsnija, a nain njihove uporabe sve intelektualniji. Primjenjuje se princip e pluribus unum od mnogih jedno. Uspjenost ratovanja u uvjetima zapovjedno-obavijesnih sustava i nehijerarhinosti strukture upravljanja i zapovijedanja ima budunost samo ako se prilike dolazeeg vremena iskoriste za stalno poveavanje znanja i vraanja vjere ovjeku i drutvu. Openito, upravljanje i zapovijedanje moe po deniciji znaiti uspostavljanje meuovisnosti koja se ogleda u: a) odnosu zapovjednika prema stjecanju znanja, jer kolovanje i usavravanje moraju, s jedne strane, osiguravati ovladavanje novima alatima, a s druge, metodom (nainom) primjene, budui da je prosjean rok vaenja sadanjih znanja relativno kratak. To znai da osoblje ne samo u oruanim snagama mora biti visoko informatiki obrazovano. Obrazovanje (usavravanje) pa i specijalizacija konvergira k sposobnosti i saznanju djelovanja znaajnog za cjelinu, kao i ukupnom funkcioniranju sustava i uzajamnog odnosa njegovih elemenata. To vodi obrnutoj strukturi kadra za postizavanje postavljenog cilja. Prvo, mijenja se odnos podreenog prema nadreenom jer on usmjerava djelovanje na cilj, i drugo, odabir sredstava je razliit, kako bi se postigla poeljna djelotvornost u postizanju cilja.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

5. Upravljanje operacijama pomou zapovjednoobavijesnog sustava


Opa je postavka ovog dijela poglavlja, da je u pogledu sloenosti problematike, u uvjetima asimetrinosti ratovanja, nuno poznavati kako se upravlja operacijama pomou zapovjednoobavijesnih sustava. Slijedom te postavke, stupanj sloenosti tih sustava u primjeni u oruanim snagama (i ne samo u njima) je zahtjevan, a to znai da je problem upravljanja i zapovijedanja izuzetno sloen. Mnogi autori i vojni teoretiari uoili su ovaj

27

28

problem. Prilaze mu s raznih aspekata, to je i razumljivo, bilo da je to u oblasti odluivanja, nadreenosti, pojedinca ili pak udarne moi i manevra. Za navedene sluajeve konstatirano je: (1) bitne promjene nastale su u sustavu upravljanja i zapovijedanja, a naroito u odluivanju. Jasna decentralizacija, jer suvremeni zapovjedno-obavijesni sustavi omoguavaju niim razinama donoenje odluka na temelju procesiranja informacija. To pak utjee na obrazovanje i usavravanje; (2) zaostajanje u obrazovanju i usavravanju utoliko se vie odraavaju na oruane snage ako se nedostaci kadrova u kvalitativnom pogledu uslijed neadekvatnog kolovanja (nedostatna informatika znanja), spoje u budunosti s jo veom informatikom tehnolokom bazom integracije. Problem e postati jo izraeniji ako se ima u vidu da je takav kadar potreban civilnim strukturama za suvremenu razinu tehnologije; (3) kad je prisutan nedostatak informatikih znanja onda se same od sebe reproduciraju ozbiljne prepreke na putu razrjeenja problema. Jednom rijeju, procesiranje informacijama je najvanija sastavnica uspjenosti suvremenih vojnih ali i nevojnih operacija. Postupno se depersonalizira proces upravljanja i zapovijedanja. Odnosi nadreenosti posredovani su zapovjedno-obavijesnim sustavom. U uvjetima kada se eli promijeniti hijerarhijski sustav vrijednosti, mogunosti neposrednog i osobnog (karizmatskog) utjecaja zapovjednika se bitno smanjuju, pa je zadaa upravljanja stvoriti kadrove za novu organizacijsko-sklopnu strukturu. To znai da je dolo i jo vie dolazi do podreivanja nainu funkcioniranja informatikog (tehnikog) sustava, a ne kao do sada zapovjedniku. Ovako ovladavanje sustavom ini, ponosnim i samostalnim osobe kojima se upravlja, ali istodobno i potpuno ovisnim o strukturi (mrei) u koju je inkorporiran. Iz toga se sve vie, kod onih koji upravljaju, kao i onih kojima se upravlja, stvara potpuno novo samorazumijevanje. Odbacivanje hijerarhije tek je prvi korak u tom novom samorazumijevanju. Potom slijedi naputanje (odbacivanje) steenih dotadanjih vrijednosti i napokon pristanak da informacijske naprave ili mediji vladaju ovjekom. Funkcionalna stega u kojoj se podvrgavaju osobe kojima se upravlja u suvremenim operacijama (procesima) determinirana je informatikim odreenjima. Zapovjedno-obavijesni sustavi osporili su mogunost postojanja formalnog autoriteta u zapovijedanju, upravljanju i nadzoru. Faktor moi (iako je ona prividna) koji jaa tehnologija, zahtijeva od sudionika neprestano usavravanje kao strunjaka za tehniku, ali i kao taktiara. Danas je neophodna sposobnost uoavanja opeg kretanja, ali ne vie prema prepoznatljivom vrijednosnom sustavu, kakav je postojao ranije, nego prije svega prema integraciji osoba u tim (mreu), koje su odvojene na svojim radnim mjestima i usmjere-

GOSPODARI KAOSA

ne na procesiranje informacijama. Geslo je integrirati sve. Ako u upravljanju takvim procesom doe do loih iskustava, onda za to nije kriv princip, ve se razlog trai u neodgovarajuem personalnom proliranju, odnosno neprilagodljivosti pojedinca funkcioniranju tima (mree), zbog zadravanja steenih navika ili vrijednosti. Drugim rijeima, motivacija i povjerenje ne mogu se postii, ako stare vrijednosti postoje. One moraju nestati, kako vijesti o neuspjehu ili promaajima ne bi mogle imati uporite za vrjednovanje. Na bojitu gdje se primjenjuju sloeni tehnoloki i tehniki sustavi pojedinana grjeaka moe se toliko poveavati, da neminovno dovodi do unitenja tenka, broda, zrakoplova, borbene ili taktike skupine. Svaka informacija kakva god bila mora biti dostupna svima, ali istodobno kod sudionika u procesu (bojnom djelovanju) ne smije izazvati nikakav osjeaj, poglavito ne osjeaj samilosti. Nadreeni koji u doba informatikih bojnih djelovanja vjeruje da postiu utjecaj i mo ako uskrauju informaciju podreenima, to se zna i dogoditi, ne samo to gube svoju sposobnost za upravljanje i zapovijedanje, nego i svoj znaaj u sustavu. Stoga prednosti koje su se postizavale uskraivanjem informacija pripadaju prolosti. Na djelu su proturjene tendencije. Veliki (vojni) sustavi obuhvaaju, usklauju i odreuju djelovanje golemog broja esto ziki razdvojenih, pojedinaca i skupina. Raste njihova funkcionalna meuovisnost, oni su naprosto dio tima (mree). Istodobno, poveava im se relativna samostalnost djelovanja. Zahtijeva se i vea samoinicijativnost. Na taj nain najbolje se mogu ocijeniti mogunosti, a i zatiti se od bezrazlone opinjenosti vrijednostima. U upravljanje i zapovijedanje uvodi se metoda irokog poticaja i najniim razinama u ostvarivanju zajednikih postavljenih zadaa. Pitanje se postavlja u ravnini ili stei sposobnost koraanja u provoenju destrukcije, ili ne. Izbora za sada nema. Vano je osjetiti to novo bilo situacije. Zapovjedno-obavijesni sustavi koji su temelj zapovijedanja, upravljanja i nadzora u doba suvremenih tehnologija, izrazito su sloeni. Njihova je odlika da su istodobno subelementi upravljanja i zapovijedanja kao cjeline ili nezavisni element upravljanja vatrenim (nevatrenim) djelovanjem nekog orunog (nevojnog) sustava. Oigledna je nemogunost izvoenja djelovanja bez informacijskih sustava. Prema tome, zapovjedno-obavijesni sustav neophodno je smatrati sredstvom koje je zapovjedniku (upravitelju) bilo koje razine znatno proirilo prostor za donoenje odluke. Na taj nain se ovjek (djelatnik) oslobaa zikih naprezanja, prije svega od kvantitativne obrade informacija. Ono to se oekuje od tehnikih sredstava u upravljanju i zapovijedanju
13 U biti, to nije nikakva novina. Preuzeto je iz komunistikog pojmovnika: Proleteri svih zemalja ujedinite se! i prilagoeno suvremenosti.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

29

30

u bojnim djelovanjima moe se svesti na dva zahtjeva: elim brzu i sigurnu obradu i prenoenje informacija. Koritenje informacijskih sustava postavlja korisnicima znatno vie zahtjeva nego do sada. Oni moraju biti osposobljeni da u duoj vremenskoj dionici struno opsluuju dio sustava koji im je dodijeljen. Korisnici ustrojbene cjeline za potporu zapovijedanja, upravljanja i nadzora ne samo to moraju ocjenjivati sve dijelove informatikog sustava prema njihovom uinku, ve i biti osposobljeni za njihovu primjenu. Sigurno je jedno, svi e biti izloeni jednoj vrsti stresa koji izaziva poplava informacija (patologija informacija). Ovo razarajue stanje, izazvano velikim brojem informacija, jo vie umnoava kruto pridravanje zapovjedi, ime reakciju sustava ine suvie sporom. Ovdje se postavlja pitanje kolika je najpovoljnija duina vremena posluivanja zapovjedno-obavijesnog sustava kojim se prikazuje razvoj situacije na bojitu. U informatiziranoj industriji se smatra da je kod slinih djelatnosti gornja granica neprekidnog radnog vremena etiri sata. Pri veem psihikom optereenju djelotvornost se ne moe uvijek poveavati daljim umnim naprezanjem, zbog praga izdrljivosti. Meutim, te potekoe mogu se donekle otkloniti u svijesti, prvenstveno umnom simbiozom djelatnika (sudionika u informatikom procesu). U radu s informacijskim sustavima ophoenje krije u sebi i druge rizike. Dok se u tradicionalnom sustavu upravljanja i zapovijedanja meuovisnost pojedinanih djelatnosti ostvaruje osobnim kontaktom zapovjednika (rukovoditelja), sada se obavjeivanje odvija preko raunala i njihovih iskaza, ureaja za prijam i raspodjelu informacija i pokazivaa (display). Takav oblik i tvarnost moe dovesti do suradnje koja ima vie obiljeje stroja, a i bezlinosti. Posljedica toga je da se dokazi za i protiv vie ne sueljavaju izravnim dodirom i svakodnevnim jezikom, nego jezikom raunala. Dolazi dakle do oslanjanja na objektivnost stroja (raunala) i mnogi elementi, koji se mogu samo osobno shvatiti odstranjuju se s horizonta zajednikog miljenja. Sigurno je, da se uspjesi tehnologije i njezin razvoj moe sagledati samo u stvarnim bojnim djelovanjima. Ali i bez toga, uoljiv je znaaj glavnih elementa boja, a to su vatra i manevar. Istina, ne u odnosu koji je u njihovim razvojnim oblicima stalan. Teko je utvrditi kojem je, na dui rok, osigurana prevladavajua uloga, budui da prevaga jednog elementa povlai za sobom suprotni napor da se pojaa drugi. Uslijed napretka tehnologije bojno djelovanje odvija bre u kraem vremenu i na veem prostoru (topniki, raketni sustavi i djelovanje zrakoplovstva s velikih udaljenosti) ali isto tako na veim meusobnim udaljenostima rasporeuju se postrojbe-sastavi snaga. U isto vrijeme, odluke u bojnim djelovanjima zahtijevaju organiziranu i bru koncentraciju snaga, a vatru u striktno odreenom vremenu (strategijski doek je tada uvjerljiviji). Stoga akcija i reakcija trae veliku brzinu, ako se eli

GOSPODARI KAOSA

31

osigurati ponovno stjecanje slobode djelovanja. Zapovjednikova je uloga u ovakvim djelovanjima odreivanje stoerne toke (teita) i dinamike boja. Jedna od moguih opasnosti za ponaanje zapovjednika proizlazi iz njegove oaranosti jasnom slikom situacije, iz ljepote njezine tehnike slike. Meutim, uvijek e se traiti objektivnost, jer se nikada ne mogu predstaviti svi imbenici koji utjeu na bojna djelovanja. Tehnika slika u odnosu na cjelinu nekog boja dovodi u zabludu. Pod dojmom djelotvornosti zapovjedno-obavijesnog sustava ne smiju se gubiti iz vida imbenici kao to su: snaga i slabosti podreenih, obiljeje meusobnog utjecaja sukobljenih strana (kontrahent), moralne veliine i sl. u pogledu stvarnosti. Upravljanje i zapovijedanje od zapovjednika trai posebnu vrstu znanja koja su primjerena obiljeju suvremenih bojnih djelovanja. Tehnika kao sredstvo za postizanje cilja je nejasna, tj. pogodna je za dobro i loe. Njezina podvojenost i korisnost, koja se sastoji u mogunosti da savreno prenosi informacije, suvie lako prikriva injenicu da iza toga stoji ovjek. Djelotvorno upravljanje i zapovijedanje u suvremenim bojnim djelovanjima, a to znai i u strategijskom doeku obuhvaa tri bitna obiljeja: (1) na integriranom bojitu snage su u stalnom meusobnom dodiru. Djelovanje i protudjelovanja odreuju njihov odnos. to druga (protivnika) strana poduzima je neto to se ne moe odrediti na temelju bilo kojih prorauna; (2) u uvjetima informatikog okruja umne osobine, ili moral, proimaju bojna djelovanja. One se ne mogu davati u brojkama, niti u razvrstavajuim odnosima pa ni ponderima koji se tako esto rabe u suvremenom izraavanju odnosa snaga. Zapovjednik mora, s jedne strane, nadzirati osobno ponaanje i ponuditi pomo i, s druge strane, osposobljavati posluitelje u odreenom otklonu od stroja (raunala). Svijest o vlastitom znanju i saznanje da je ovjek moniji od raunala uvijek e dobro doi; (3) i na kraju, svaka aktivnost u bojnim (nebojnim) djelovanjima predstavlja muno (strpljivo) tapkanje u kretanju prema neizvjesnosti, tako da se niti od jedne djelatnosti ne moe oekivati preciznost. Suvremeni uvjeti, koje odreuju zapovjedno-obavijesni sustavi vie nego ikada ranije, od upravljanja i zapovijedanja zahtijeva oslanjanje na ovjeka (osobu). Vidljiva je uzrono-posljedina veza izmeu djelotvornog strategijskog doeka kao temelja strategije odvraanja i integriranog bojita (slika 3.) koji je izraz ne smo suvremenih tehnologija u voenju operacija, nego je ono i nunost da se povea operativna dubina ako je nema. Na integriranom bojitu unato primjeni najsuvremenijih tehnolokih napadaja vlada neizvjesnost i nejasnost koje zapovjednik nadvladava pomou zapovjedno-obavijesnih sustava. To nadvladavanje podrazumijeva prije svega prenoenje ideja

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

GOSPODARI KAOSA
Slika 3. Odnos strategijskog doeka, zapovjedno obavjesnog sustava i integriranog bojita prema upravljanju i zapovijedanju.

32

destrukcije, koje podreeni ostvaruju izravnim sudjelovanjem u neprekidnom procesuiranju informacijama, a istodobno ti podreeni postaju prividno ravnopravni imbenik u nehijerarhijskoj strukturi. Poznavanje zapovjedno-obavijesnih sustava (koji su prvotno nastali u okviru suvremenih oruanih snaga) omoguuje razumijevanje vremena kao etvrte protenosti (di-

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...


Slika 4. C2 (command and control zapovijedanje i upravljanje, nadzor) predstavlja usmjeravajuu djelatnost nad njemu dodijeljenim snagama u svrhu ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje u operacijama je bitni dio posla bilo koje razine (taktike, ili strategijske), a njegove funkcije odvijaju se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme koja mora omoguiti integrirano procesiranje i prikaz podataka.

menzije) bojnog polja. Borba protiv zapovjedno-obavijesnih sustava protivnika na integriranom bojitu u strategijskom doeku je glavno obiljeje djelotvornih operacija u sadanjosti (slika 4.), a i u budunosti kada je u pitanju uporaba tvrde sile (vojna sila). Meutim, kad se bitka (operacija) vodi i mekom silom (medijima) tada se postulati iz etvrte protenosti (vrijeme) ne mogu tako jednostrano primjenjivati zato to se ratovanje premjeta u viu petu protenost (dimenziju).

6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima sukoba niskog intenziteta


Ratovi s kraja dvadesetog i poetka dvadesetprvog stoljea odvijaju se preteito u uvjetima sukoba niskog intenziteta (Low Intensity Conict LIC). Kad je ovakvim nainom ratovanja ugroena i(ili) se ugroava neka, zemlja a poglavito ona koja tei uvrenju svoje nacionalne sigurnosti, temeljni parametri, izvedeni iz teorijskih postavki za upravljanje i zapovijedanje su slijedei: nedovoljna spoznaja (stohastinost) situacije u sustavu i njego-

33

vom bliem i daljnjem okruju; rizik, odgovornost i intelektualni napor; vremensko ogranienje djelovanja, djelovanje sinergistikog efekta; brojnost i pouzdanost informacija, sloenost sustava i njegovog okruja i procesualnost; dinamika promjenljivosti i mogunost iznenaenja; relacija i meusobni odnosi prolo sadanje budue. Obrazloenje navedenih parametara i njihovom usporedbom s poznatim obiljejima i empirijskim stanjem obrambenog sustava kao odgovora na moebitnu ugrozu nacionalne sigurnosti, odnosno s osobenostima funkcioniranja takvog sustava u miru koji nije mir, i ratu koji nije rat, moe se ustvrditi da u prosudbi situacije postoji nedovoljna spoznajnost (stohastinost). To obiljeje naznaava svaka teorija ratnog umijea, uz brojna empirijska svjedoenja. Dok je u klasinim ratovima (ratovi do kraja 20. stoljea) pojava stohastikog uma bila i podnoljiva, u uvjetima sukoba niskog intenziteta on djeluje razarajue jer se djelotvorne protumjere ne poznaju, pa je entropija zajednice posve sigurna. Isto tako, izvjesno je da u drugim modalitetima ugroavanja nacionalne sigurnosti zemalja treeg svijeta (posebno oblici djelovanja specijalni rat, terorizam, ugroza dobara ekoloka ugroza, prometna i gospodarstvena izoliranost te nedovoljna spoznajnost jo je izraenija. Ako se na vlasti u tim zemljama nau laicistike vlade, to je est sluaj, onda su pored nedovoljne spoznajnosti nazona i brojna nedovoljno jasna saznanja na svim razinama upravljanja nacionalnom sigurnou. Toj konstataciji treba dodati i injenicu da veina ljudi u tim zemljama, ne samo intelektualno ve i emocionalno, teko podnose mnogobrojne, po svojoj pojavnosti uzastopne, nejasne, nedoreene, rasute, neorganizirane i konfuzne situacije. Ljudi naprosto ustaju i lijeu s takvim situacijama. Normalno ivljenje za njih praktino ne postoji. Postoji samo ekscesno stanje, ak i u vremenima koja su predviena za odmor. Primjera radi, evo to se sve dogaalo ljeti 2004. u Hrvatskoj. Kad je ponestalo dogaaja deterministi su ih poeli virtualno proizvoditi kao na tekuoj vrpci: prvo je uslijedilo saenje i vaenje ustakog kupusa (spomen ploa Mili Budaku i obiljeje Juri Francetiu), potom kriza oko Savudrijske vale svakodnevna povreda dravnog suvereniteta i lakrdijako ponaanje graanina Hrvatske, koji se izjanjava kao Slovenac i svih politikih stranaka susjedne drave, nastavljeno je s igrom engleske obavjetajne slube oko sluaja Gotovina, i koja je odlukom aktualne vlasti na najgrublji nain povrijedila suverenitet Hrvatske (dozvoljeno joj je legalno djelovanje unutar zemlje(!?)) da bi se ljeto okonalo uzastopnim tjednim poveanjem cijena goriva, nadzorom ribolovno-ekoloke zone koja se nema ime nadgledati, i gdje
14 Usp. Hrvatska i veliko ratite, Davor Domazet-Loo, str. 287.-289, Udruga Sv. Juraj, Zagreb, 2002.

GOSPODARI KAOSA

34

35

se nema koga nadgledati, ali se zato privode tobonji jataci generala Ante Gotovine. Nijedna od navedenih situacija nema objanjenje zato su se dogodile, i koji su uinci razrjeenja. Stohastiki um se proirio, a ne smanjio. Nitko te igre ne denira kao nain posebne (nevojne) ugroze nacionalnih interesa. To je za vladajuu i oporbenu politiku elitu samo niz spontanih dogaaja, a ne mir bez mira. Nije potrebno niti empirijski niti teorijski dokazivati da su uvjeti rata bez rata, ali i uvjeti u kojima mir nije mir, naroito ako se radi o strategijskoj razini, izuzetno rizini, a odgovornost izuzetno velika. Objektivno, ne postoji ljudska djelatnost osobna ili kolektiva, koja zahtjeva vei stupanj umnosti i odgovornosti od donoenja odluka i poduzimanja akcija u podruju obrane nacionalnih interesa, kao u uvjetima kad je zemlja izloena sukobu niskog intenziteta. Svaka grjeka izaziva posljedice, koje idui narataji nisu u stanju ispraviti. Intelektualni, emocionalni i ziki napori u okolnostima ovakvog sukoba bliski su granicama, a esto mogu biti i iznad psiho-biolokih mogunosti ovjeka. Zbog dugotrajnosti ovakvog sukoba, on se ne mjeri mjesecima, nego desetcima godina, a moe obuhvati i nekoliko narataja. Vremenska protenost, odnosno vrijeme koje stoji na raspolaganju za donoenje odluke i poduzimanja akcija jedan je od univerzalnih imbenika ratnog umijea, ali i drugih uvjeta i situacija funkcioniranja sustava nacionalne sigurnosti. Poznato je iz prethodnog izlaganja da je vrijeme ogranieno i da su izuzetno teke i sloene strategijske odluke koje se moraju donijeti u vremenskom tjesnacu. U uvjetima sukoba niskog intenziteta ogranienja vremena, jo su izrazitija, jer vrijeme guta meka sila, koja ne doputa da se neki dogaaj odvije do kraja, nego dok on traje ili je pri kraju, ve slijede novi. To je rat bez poetka i bez svretka, bez bojinice i bez vojnika. Djelovanje tzv. zakona sinergistikog efekta, odnosno smanjenje djelovanja entropije, kao mjere neorganiziranosti sustava, uvjetovano je, primarno, jedinstvom i hijerarhijskom strukturom sustava obrane nacionalne sigurnosti. Ako je taj sustav cjelovit, ako su njegovi podsustavi meusobno hijerarhijski povezani s jasnom raspodjelom nadlenosti, i s vrjednotama koje mu daju identitet, sasvim se zakonito pojavljuje djelovanje sinergistikog efekta, koji se izraava tako, da se ostvari vea kakvoa (funkcioniranje i djelotvornost) sustava kao cjeline. Uinak suprotstavljanja entropiji drutva i njegovih institucija viestruko je vei, ako se ostvari funkcionalna cjelovitost na razini drave, nego ako se ostvaruje nekim mehanikim zbrojem na podrunom (regionalnom) principu. Regionalizam je prevelika (pogibeljna) opasnost ako je drava napadnuta (izloena) sukobu niskog intenziteta. Oduvijek je, i to ne samo u bojnim djelovanjima, jedan od nerjeivih problema bio izdvojiti (uoiti) relevantne informacije.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

36

Onaj tko uspijeva u tome stvara preduvjete za pobjedu. Ne samo da je teko osigurati pouzdane i relevantne informacije ve zbog dvojnosti situacije (postojanje suprotstavljenih strana) nego jo vie to u sukobu niskog intenziteta u opticaju su razliite dezinformacije i glasine. ak i onda kada, prividno, ima dovoljno pa i previe informacija, uvijek je nedostatak pravih i pouzdanih. Iako zapovjedno-obavijesni sustavi znatno pomau sporijem poveanju ponora izmeu informacijskih potreba i mogunosti, teko ga mogu razrijeiti. Meka sila moe proizvesti toliko nepotrebnih, zasljepljujui dezinformirajuih informacija, da svaki sustav pa i zapovjedno-obavijesni bude paraliziran, na neki nain bolestan. Djelotvorni lijek za to bolesno stanje je, izolacija karantena. Prestati konzumirati proizvode meke sile. Poznavateljima sustava obrane nacionalne sigurnosti i njegovih podsustava, a posebno poznavateljima njezine unutarnje procesualnosti i funkcioniranja, kao i njegovog okruja (unutranjeg i vanjskog) i djelovanja tog okruja, sasvim je jasno, koliko je taj sustav sloen, vieslojan, razveden. Mjereno i prema najstroim kriterijima, sasvim je lako utvrditi da je obrambeni sustav nacionalne sigurnosti najsloeniji sustav uope, sloeniji od svakog drugog organizacijskog, tehnikog ili sustava neke druge vrste. Ako se pored te unutarnje sloenosti, uzme u obzir i raznovrsnost njegove ugroze i mekom i tvrdom silom onda je sasvim oigledno da sustav obrane nacionalne sigurnosti spada u supersloene sustave, a da ga narod olako, ne tako rijetko, preputa putem tzv. demokratski izabrane vlasti u ruke neozbiljnih, potkupljivih i svaalaki nastrojenih politiara. O takvom aspektu rata, osim u vrlo uskom krugu poznavatelja, u iroj javnosti nema ni rijei. Zato obrana nacionalne sigurnosti u uvjetima sukoba niskog intenziteta zahtijeva posve drukiji prol politiara, pae dravnika, koji nije podloan mijenama svakodnevnih stvarnih i virtualnih dogaanja, a poglavito ne napadajima meke sile. Bitna, moglo bi se rei univerzalna znaajka rata (sukoba) jest izuzetno velika dinaminost i promjenljivost situacije, s mogunou pojave iznenaenja. Ne postoje dvije istovjetne borbene situacije a jo manje dva istovjetna rata (sukoba). Oni se uvijek pojavljuju u novoj konstelaciji i kombinaciji, pa u svezi s tim, uvijek treba traiti nove odgovore i nova rjeenja. Samo u napadu, na taktikoj razini, djeluje vie desetina imbenika (odnos, veliina, uvjeti i dr.) koji se svaki put manifestiraju u drugoj kombinaciji. ak i u okolnostima kada se predvide i poduzmu sve preventivne mjere, uvijek postoje procjepi za pojavu razliitih vrsta iznenaenja. to je razina hijerarhije nia, iznenaenja su ea, ali i znatno manje opasna, grjeku je mogue ispraviti. Na visokim (strategijskim) razinama ona su rjea, ali znatno opasnija (pogubna), gotovo bez mogunosti ispravke grjeke. Strategijska razina pogrjeke ne prata! Ako se radi o aktivnostima u okviru

GOSPODARI KAOSA

djelovanju niskog intenziteta u kojima se teko otkrivaju i prepoznaju i najjednostavnije namjere i akcije (zbog ve spomenutog stohastikog uma), navedena znaajka je jo izraenija. To je opomena politiarima, koji olako stavljaju parafe na sporazume kao to su pakt o stabilnosti ili stand by aranmani. U teoriji ratnog umijea, ali i u teoriji saznanja i teoriji rekonstrukcije iskustava, poznato je da posebnu teinu ima relacija retrospektiva aktualno perspektiva. Bez obzira na to to je teko saznati prole dogaaje (prola ratna praksa), poglavito jer je piu pobjednici, to je, isto tako, teko otkriti aktualne zakonitosti i principe, jer posredovanjem medija postaju nestvarni (virtualni), najtee je ipak anticipirati i znanstveno predvidjeti neku buduu ratnu praksu. Budui da je svako pitanje iz oblasti obrane, kao i drugih modaliteta ugroavanja nacionalne sigurnosti prije svega, fenomen oekivanog i budueg, to podrazumijeva koritenje prolih i aktualnih saznanja, sasvim je izvjesno da su to fenomeni prospektivnog karaktera, koji se bar moraju pokuati predviati. injenica da se radi o predvianju budueg, eventualno mogueg i vjerojatnog, pri emu je poeljno odrediti vremensku distancu kada e do toga moebitno doi (blia i daljnja budunost), upuuje na zakljuak da se radi o izuzetno teko rjeivom i sloenom problemu koji zahtjeva maksimalnu imaginaciju, da se doe do pouzdanih predvianja gdje svijet ide i kamo e stii ...

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog ratnog prava


Povijest ovjeanstva gotovo je povijest sukoba. Vremena mira bila su tek rijetka pojava (kratki predah) izmeu dva rata kao ekstremne vrijednosti sukoba. Proturjenosti unutar drutva i izmeu naroda stalne su kao to je i mijena stalna, pa je izgleda rat postao nezaobilazna pojava. Krajem 20. stoljea rije rat manje se rabi, ali zato rije sukob postaje nezaobilazna (svakodnevna) u izriaju suvremenog ovjeka. Znai li to da se svi dogaaji odvijaju, a rjeenja trae u podruju nekakvog sukoba. Teoretiari sukoba, izbjegavajui rije rat, drutvene procese diljem svijeta koji se odvijaju kroz nasilje ispod ratnog praga, nazivaju sukobom niskog intenziteta. Svjetska mo s ushitom je prihvatila ovaj oblik sukoba jer mogu lako iz simetrije prijei u asimetriju, kako bi uspostavili novi svjetski poredak. Protagonisti sukoba niskog intenziteta bore se asimetrinim sredstvima i postupcima. Umjesto maa (simetrija) oni raspolau polugom i vrstim uporitem (asimetrija) kojima, za razliku od Arhimeda, vie ne ele, ve pomiu svijet. Njihova su poluga suvremene, lako dostupne dualne tehnologije poglavito informacijske, biokemijske, nuklearne, a uporite dvojbenost koja proizlazi iz paradigme globalnog slobodnog trita i njegovih produkata u sociopsiho-

37

lokom, ekonomskom i religijskom smislu. Ova pojava u literaturi sredinom devedesetih godina 20. stoljea oznaena je pojmom sukob civilizacija. Zato je sukob niskog intenziteta tako prijemiv za svjetsku mo? Vrlo jednostavno njegova operativna izvedba liena je strogih procedura, koje proizlazi iz meunarodnog ratnog prava i klasine diplomacije. Izostaju zamrene politiko-diplomatske procedure u stvaranju koalicija i omoguuju, naravno prikriveno, iza paravana sukoba niskog intenziteta, unilateralnost djelovanja u meunarodnim odnosima. Motivacija za ovakvo nastupanje je u prozainom razlogu plijen nije potrebno dijeliti s ad hoc saveznicima. Sluaj obnove Iraka nakon ruenja Sadama Huseina, najbolji je primjer. I ne samo to, poeljno je pokazati da svjetski policajac moe biti samo jedan. Kontrapunkt je to Zaljevskom ratu (Pustinjska oluja, 1991.) i politici tadanjeg amerikog predsjednika Georgea Busha starijeg koji je imao trostruku opsesiju; nikad vie ne initi nita bez potpune potpore Ujedinjenih naroda; imati izriitu potporu, bez ikakvih ograda, to je mogue veeg broja arapskih i muslimanskih drava; pruati dojam o potpori svih europskih drava, prije svega Velike Britanije i Njemake, ali i Francuske. Ta trostruka opsesija bila je prava politika lozoja. Dokaz za to lei u nastojanju amerike diplomacije koja uvijek djeluje na nain da se Izrael ne bi naao u toj koaliciji. Tako su prividno vodili pravedan rat protiv Iraka koji je izvrio agresiju na susjednu suverenu arapsku i muslimansku dravu, a ne klasini vojni pohod radi nadzora teritorija. U sukobu niskog intenziteta bitke se vode asimetrinim sredstvima i postupcima. Antagonisti u asimetriji sukoba uglavnom se oslanjaju na oruje koje se moe kupiti u trgovinama, kao i na ope dostupne sirovine za proizvodnju improviziranog oruja i eksplozivnih naprava. Klasina vojna sila se ipak oslanja na arsenal i postupak koji je prilagoen odnosno razvijen za konvencionalan , tj. simetrian rat drava protiv drave. Prije nego to je sukob niskog intenziteta, odnosno asimetrini rat uao u uporabu bile su nune neke doktrinarne pretpostavke ostvariti strategijski sloaj est podruja djelovanja: politikog, diplomatskog, gospodarskog, informacijskog, kulturnog te vojnog. Bitna izmjena nastaje u estom podruju (vojno djelovanje) koje za razliku od standardnog podrazumijeva sraz nekonvencionalne i konvencionalne vojne sile. Vojno djelovanje, u sukobu niskog intenziteta karakterizira neodreenost prostora, vremena i nositelja akcije. Ono je ujedno lokalno i globalno. Sloenost problema mogue je oslikati klasinim nainom relativnosti: gdje se sve mehanike pojave odvijaju po istim zakonima u svakom koordinatnom sustavu, i koji se prema temeljnom referentnom koordinatnom sustavu kreu jednoliko pravocrtno.
15 Usp. Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, New York, 1996.

GOSPODARI KAOSA

38

Analogija aproksimativno s klasinim simetrinim ratom je oita, ali i ne potpuna. Iz jednostavnog razloga to je rat ipak drutvena pojava i podlona je kao to je ve reeno trvenju i neizvjesnosti. Uz strogo deniranu tehnologiju kojom raspolau suprotstavljene strane, te kao to kae Clausewitz rat je podreen politici njegov kraj je izvjestan ili bi trebao biti izvjestan, tj. ne smije eskalirati u totalni. Na strategijskoj razini politika, te ogranienja koja proizlaze iz meunarodnog ratnog prava, odreuju i njegove metode. Njegovo okonanje je odreeno ispunjenjem ciljeva jedne i(ili) druge sukobljene strane. Uz pretpostavku, da je priblino ista tehnoloka razina sukobljenih snaga, umnost je ta koja se izdie iznad ustaljenih pravila i ona postaje slijedei bitni, ako ne i kljuni imbenik, koji rat kao drutvenu pojavu izdie iznad mehanikog svijeta i postaje duhovna snaga vojski suprotstavljenih strana. Clausewitz smatra da duhovne sastavnice ne mogu biti izvan rata i kae: Ratna djelovanja nikad se ne odnose samo na tvar, ve uvijek u isto vrijeme i na duhovnu silu, koja ovu tvar oivljuje. Problem, promatrajui na ovaj nain, takoer upuuje na odreenu asimetrinost materijalno i duhovno. No ona je zanemariva ako se uzme u obzir da se sukob odvija u granicama meunarodnog ratnog prava i ire gledano u politiko-diplomatskoj praksi osloboenoj presedana. Za takav rat se kae da ga karakterizira simetrinost i da se rat kao proces odvija u koordinatnom sustavu za koje vai zakoni klasine mehanike, tj. Newtonova mehanika. to se dogaa kad se rat vodi u koordinatnom sustavu determiniranog kaosa i k tome jo i presedana. Reeno jezikom zike na subatomskoj razini, odnosno u slobodnom izriaju u domeni Heisenbergovih relacija neodreenosti? Presedani se ponajprije odnose na tradicionalnu politiko-diplomatsku, gospodarsku (nancijsku) i konvencionalnu vojnu praksu. Za ovu prvu (politiko-diplomatsku) eklatantan primjer predstavlja ameriki diplomat Richard Holbrooke, za onu drugu (nancijsku) George Soros, a treu (konvencionalnu vojnu) njegov antipod Osama bin Laden. Za Holbrookea kau da se metodologija njegove diplomacije kree se u koordinatnom sustavu planinarske vjetine i aha. Za lake oslikavanje tog stanja nije teko sebi predoiti slobodno, rekreativno planinarenje, bez obveza i igranje aha koji podlijee strogim i jasnim pravilima. Spoj te dvije vjetine je vie od ahinaha ili ahanah ah nad ahovima. U Holbrookovoj ahovskoj igri napadaj na protivnikog kralja ne odvija se na 64 crno-bijela polja, nego na daleko irem prostoru, ali uvijek s ciljem da se protivnika stalno dri u ahu. Kod toga je vano, pae odluujue, protivnika imati zaokupljenog, ne i matiranog. Kako to izgleda u stvarnom svijetu presedana, Richard
16 Usp. Hrvatska i veliko ratite, str. 282.-286.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

39

Holbrooke je dao u svojim diplomatskim memoarima Zavriti rat (To End the War). Osvrt objavljen u asopisu The New York Review of Books kao glavnu tezu knjige predstavlja tvrdnja da je predsjednik Bill Clinton bio gurnut u oruanu intervenciju u Bosni i Hercegovini, i to zbog toga jer je na kocki bio opstanak amerike vjerodostojnosti, a ne zbog humanog aspekta ili spaavanja novih rtava. itava Holbrookeova diplomatska inicijativa sjajan je primjer birokratske manipulacije, izvedene za vrijedni cilj obnavljanja amerike vjerodostojnosti i djelotvornosti u inozemstvu te odravanje u ivotu najuspjenijeg vojnog saveza (NATO-a) u povijesti. U knjizi se nadalje tvrdi da samo jasno i snano ameriko vodstvo, uz potporu stvarne sile kad je to potrebno, moe obuzdati zlo i prijetnje amerikim interesima. Bit e jo Bosni u naim ivotima, napisao je samo nekoliko mjeseci prije nego su oruani sukobi izmeu Srba i Albanaca (1998.) nagovijestili da je novi bosanskohercegovaki scenarij ve zapoelo. U biti Richard Holbrooke u svojoj se knjizi slui determiniziranim pojmovnikom jer je nastojao prikazati da amerika mirovna inicijativa u Bosni i Hercegovini nije bila plod sustavnog planiranja ve je ameriki predsjednik bio jednostavno gurnut u balkansku pustolovinu kojoj se nee znati konani ishod. Pojmovnik determinista najlake je odgonetavati primjenjujui njihov klju (n-1). Dakle, u ovom sluaju amerika inicijativa i Holbrookove planinarsko-ahovske diplomatske vratolomije nisu nita drugo nego dio (etapa) jednog dobro isplaniranog determiniranog kaosa na jugoistoku Europe, odnosno na prostoru zvanom biva Jugoslavija na kraju 20. stoljea.

GOSPODARI KAOSA

8. U mikro svijetu politike i diplomacije


Ponaanje protagonista na subatomskoj razini ili u postmodernom drutvu podlijee drugim zakonitostima za razliku od klasine zike koja se odlikuje preciznim odreivanjem i mjerenjem veliina, kao to su putanja, brzina, ubrzanje, masa, impuls i sl. Postindustrijskom dobu sazdanom od neodreenosti i nejasnosti, gdje su entiteti ne hijerarhijski ve mreno pozicionirani s izraenom dualnom prirodom nuan je radikalno drukiji pristup. Pokuaj deniranja naina odvraanja ugroze ostatka svijeta od strane determinista (skupina monika), za polazite ima pokuaj deniranja faza nasilja (determinirani kaos) koji oni
17 O temi Bosne I Hercegovine u kojima je dan potreban prikaz vanjskopolitikih bitaka Clintonove vlade postavlja ozbiljna pitanja amerikog ukljuenja u sukobe na Balkanu. U tim dogaajima Holbrooke igra ulogu pomonog ministra vanjskih poslova za Europu, te arhitekta Daytonskog sporazuma kojim je zavrio rat na velikom ratitu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U knjizi se opisuju mirovni pregovori u Daytonu kojima je prekinut rat, kao i dogaaji koji su im prethodili.

40

41

provode prema nekoj suverenoj dravi ili odreenoj regiji. Cijeli proces planiranog nastupanja moi odvija se u oekivanoj i(ili) prihvatljivoj razini nasilja. Prema vicarskom vojnom asopisu Allgemeine Schweiterische Militaerzeitschrift faze nasilja odreene su sljedeim rasporedom: (1) agitprop i organizacija cilj je da se u masi (narodu) razvije revolucionarna (prevratnika) svijest i da se ona(on) potakne na sudjelovanje u borbi protiv tlaenja. Istodobno nuno je pridobiti simpatizere i pomagae, a potom ustrojiti tajne revolucionarne elije; (2) ulini nemiri organiziraju se prosvjedi (trajkovi) s velikom uestalou kao izrazom sve veeg nezadovoljstva. Skupovi se pretvaraju u pobunu. Dolazi do ulinih nereda pa i krvoprolia u sukobu s dravnim represivnim aparatom (redarstvo) koji je u stalnoj opasnosti da pod pritiskom mase ne izgubi nadzor. Ukljuivanje redarstvenih snaga, a poglavito vojske u smirivanju nereda (koji djeluju represivno), dodatno polarizira javno mnijenje; (3) zastraivanje osobe (ciljevi) zastraivanja su pripadnici redarstva, vlade i javne osobe koje se izjanjavaju za opravdanost akcije policije i(ili) vojske. Oni i njihove obitelji te njihovi istomiljenici izloeni su ugrozi ili napadu, a esto izloeni i torturi. Dolazi do preutnog sporazuma u kojoj ciljevi zastraivanja (osobe) zastupaju tezu o uzajamnom ivotu, saetoj u uzreici ivi i pusti ivjeti; (4) terorizam njime se stvara klima kolapsa kao bi puanstvo izgubilo povjerenje u redarstvo, vojsku i na posljetku samu dravu. Oduzimanje povjerenja se stvara tako da se zakon uini neprovedivim. Svjedoci, porotnici i suci odnosno tuitelji izloeni su zastraivanju, prijetnji, otmici ili ak ubojstvu. Na taj nain se postie strah koji odvraa rtve, kao i ostale da svjedoe. To vladu prisiljava na izdavanje nunih (ad hoc) zakona koji doputaju da osumnjiene osobe mogu uhititi bez optube ili da se osobe osude na temelju izjava svjedoka koje se ne sasluava na sudu. Takvo smanjenje prava na slobodu dalje potkopava povjerenje naroda u pravnu dravu i njezin pravorijek. Iako je redarstvo nazono, zbog straha od represija prave se slijepi i nijemi na postupke izazivaa nereda. Svoju djelatnost zatite ak sasvim naputaju odreenih dana i(ili) noi. Zbog straha za vlastiti ivot, dijelovi puanstva se samoorganiziraju i uzimaju zakon u svoje ruke. Spremno prihvaaju ponuenu ruku spasa, bilo da je to vojna hunta ili organizirana revolucionarna stranka koja ne obeava da e stvoriti ni red ni mir. Jer preivljavanje obitelji vanije je od politike; (5) gerila i graanski rat organizirani revolucionarni pokret s dobro etabliranom bazom moe dopustiti eskalaciju sukoba i prijei u prvoj dionici voenje gerilskog rata, a kasnije u drugoj i u graanski rat. Stvaraju se i osiguravaju (tite) pobunjenika podruja (oaze) u kojima je potkopana vlast drave. Naputa se geslo ivi i pusti ivjeti i u tim osloboenim podrujima vlada zakon revolucionara i slui kao temelj (baza) za daljnji tijek prevratnike kam-

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

panje. Ako se razliita osloboena podruja obuhvati u jedino jedinstveno podruje, tu se najee proglaava pobunjenika vlada, unovauje se dovoljan broj vojnika i izgrauje sigurnost. Kasnije, ako je to potrebno, moe se prijei na otvorene vojne akcije protiv dravnih oruanih snaga. Gerilski se rat pretvara u graanski rat. Dogaaji u Hrvatskoj tijekom 1990. i 1991. (oruana pobuna Srba) odvijali su se po scenariju nasilja onako kako je opisan u asopisu Allgemeine Schweitzerische Militaerzeitschrift, odnosno tono po svjetskim poznatim iskustvima slinih pobuna u Sjevernoj Irskoj, Libanonu, Baskiji, Vijetnamu i drugdje. Prva faza je uvijek formiranje politike stranke s teroristikim planovima i ciljevima. U drugoj fazi pripadnici stranke formiraju poluvojne odrede, koji nou uznemiravanju civilno puanstvo i discipliniraju pripadnike vlastitog naroda ucjenom i terorom. U treoj fazi teroristike aktivnosti ire se na to vee podruje kako bi snage reda bile rasprene, tako da nigdje nisu jake. Ta faza zavrava formiranjem manjih vojnih jedinica pobunjenika (tzv. Martievi specijalci). U etvrtoj fazi formira se pobunjenika vojska koja prelazi u strategijski napad. Sasvim je bilo jasno da srpski dobrovoljaki odredi, tj. etnici, u Hrvatskoj nisu imali dovoljno snage da preokrenu inicijativu u svoju korist. No, zato je tu bila JNA, koja je omekavala teren polaganom inltracijom na vanih komunikacijskim pravcima. Sve te faze nastupnog djelovanja, dakle, odigrale su se i u Hrvatskoj od formiranja Srpske demokratske stranke, preko nonih straa, barikada, eksplozija, pa sve do gerilskih operacija tipa Pakrac, Plitvice, Kijevo, Vukovar... Usli18 Uz zvuke jugoslavenske himne, u Kninu je 14. travnja 1990. odran predizborni skup kojeg je vodio dr. Jovan Rakovi, predsjednik glavnog odbora Srpske demokratske stranke, na kojem je najavljno da je vrijeme koje dolazi proljee srpskog naroda. Kronologija rata, str. 21. 19 Okupljanje i neredi graana srpske nacionalnosti 30. rujna 1990. u Petrinji, Dvoru na Uni i Glini pred stanicama javne sigurnosti nisu sluajni. Jo prije dva tjedna bilo je evidentno da se na Banovini neto sprema, a svemu je predhodio zatvoreni sastanak intelektualaca s Banovine. Tako je, naime nazvan skup odran u Komogovini nedaleko od Hrvatske Kostajnice, sazvan u tajnim okolnostima, bez najavljenog dnevnog reda, popisa pozvanih i razloga sazivanja. Mnogi su se pitali tko su to intelektualci iz Banovine, prema kojem su kljuu odbrani povlateni i nije li rije samo o odanima za veliku stvar. Na akciju nije trebalo dugo ekati, spontani ustanak srpskog naroda, otpoeo je u Petrinji upadom u Centar za zatitu od poara, te presretanjem vozila s orujem samo nekoliko kilometara od Petrinje... Spontani ustanak na Banovini, Kronologija rata, str. 31. No provedena na barikadi plaa se straarima 1 000 do 1 500 dinara, a uz to ide i boca pia. Jedino se ne zna tko ih plaa i odakle novac. Oni Kninjani koji ne ele suraivati s orgnizatorima pobune trpe uvrede, ikaniranja, a dobivaju ak i batine. Kronologija rata, str. 32. 20 irenje kninskog scenarija na Petrinju, Glinu, Dvor na Uni, Donji Lapac, Obrovac, Pakrac, Vukovar, Plitvice potvrdila su predvianja da e se nova demokratska Hrvatska biti na dulji rok izloena provokacijama velikosrpskih elemenata..., Kronologija rata, str. 33.

GOSPODARI KAOSA

42

jedilo je zatim formiranje nacionalne srpske garde a nakon toga i srpske vojske krajine. Ovakav scenarij determiniranog kaosa iz podruja sukoba niskog intenziteta, dravi koja je napadnuta ne ostavlja mnogo izbora. to joj ostaje na raspolaganju? Ili u dugoj agoniji umrijeti ili se suprotstaviti. Tertium non datur. Budui da se namjera destabilizacije sastoji u tome kako potkopati dravopravnost, svako vlastito djelovanje mora biti u okviru zakona. Protiv onih koji uzimaju zakon u svoje ruke (skupine, vojnici, graanska obrana i sl.) mora se odgovoriti silom, (jer se u ovom sluaju, u biti terorom, savladava teror) i njezina primjena mora biti odluna. Razmjer primjene protusile postie se tzv. rules of engagement pravilima angamana poput, naputka o zlouporabi vatrenog oruja, pravilima ponaanja ili naputcima o uporabi nesmrtonosnog oruja kao i uvjebavanjem za odgovarajue postupke u obrani. Kod uporabe vojne sile treba dobrano uzeti u obzir da je njezino ograniavanje protivno prirodi vojnika. Osobito je to izraeno u uvjetima kada se jedna strana bori konvencionalno a druga naprotiv prikriveno dakle, kada u postupku vojske i potencijalnog protivnika postoji asimetrija. Ako drava uspije slomiti otpor vojnom silom i vratiti svoju dravopravnost, tu mukama nije kraj. One tek slijede na scenu stupa drugi postroj determinista meka sila mediji. Slijedi dugotrajan i iscrpljujui sukob u kojem se putem medija dokazuje, kao je vlada prekrila sve meunarodne pravne norme protiv vlastitog naroda jer je prekomjerno uporabila silu, poinila zloine, unitila gospodarstvo, stvorila beznae. Vlada mora odstupiti i naravno vlast predati u ruke determiniziranih poslunika, koji sve jesu, ali ne i vlast naroda kojim upravljaju.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma


Sluaj prvi. Krajem 2003. puanstvo Hrvatske (tj. graani kako to vole rei deterministi) bilo je izloeno raspojasanoj medijskoj kampanji protiv zakonske odluke da velike trgovine ne rade nedjeljom. Potom je nastavljena nesmanjenom estinom poetkom 2004., a ukljuila se i Hrvatska televizija s krajnje tendencioznim izvjeima. Naravno tu su i sladunjave prie koje meka sila kao svaka sila koristi rijetko, ali zato ne manje ubojito. Naprotiv!
21 Evo kako o tome pie Glas koncila: Urednici i novinari koji sudjeluju u toj kampanji zacijelo uope nisu primijetili kako su pretjeranu pozornost dali manjini koja ni statistiki nije relevantna za ocjenu prihvata nekoga zakona, te su je tako zapravo, ne prvi put, stavili nasuprot naroda, nasuprot veine koja si je znala organizirati ivot ako i ne moe nedjeljom kupovati, a ako joj u krajnjem sluaju ipak neto zatreba, zna da ima dovoljno otvorenih prodajnih mjesta u svim krajevima Hrvatske. Ti novinari nisu ni pokuali doi do koje obitelji koja se znala navrijeme opskrbiti niti do djelatnika u trgovini koji su tek sijeanjskih nedjelja konano odahnuli od svakonedjeljnog, esto neplaenog rada. Upravo

43

Jedna takva topla socrealistika pria osvanula je takoer u tisku o dobroj susjedi koja kao baka uva cijeli tjedan djecu, a nedjeljom za svoju duu odlazi u trgovake centre King Cross ili Mercatone: odmara pogled na zdjelama, tanjurima, gleda odjevne predmete za koje nema novaca, ali uiva kao u najljepem muzeju. Toj dobroj bakici Crkva i Vlada oduzeli su toplinu nedjelje. Koja tuna pria o zamjeni unuka i Boga za King Cross i Mercatone. Tako su itatelji tiskovina saznali kako se dobroudna bakica otila klanjati u nove katedrale dananjice. Kao i svaka katedrala i ove deterministine moraju imati i zvonike. Piramidalni oblik koji stri na proelju King Crossa u Jankomiru ne samo simboliki naznauje ija je to katedrala, i tko je duhovni stvoritelj tog poganskog zdanja, gdje se na oltaru potronje prinosi rtva samo u obliku novca. Sluaj drugi. U Hrvatskoj susjednoj dravi Bosni i Hercegovini na tzv. Televiziji BiH uposlenici se veoma trude dokazati da su elektronski medij svih naroda, u Dnevniku su preutjeli kako je stotinu tisua ljudi doekalo hrvatske zlatne rukometae, svjetske prvake, na Trgu bana Jelaia u Zagrebu (sijeanj 2003.). Bila je to vijest za sve svjetske agencije, ukljuujui i one najvee (CNN ili BBC), ali za tzv. TV BiH, to nije informacija za sredinju informativnu emisiju. Je li rije o utnji s nakanom, ili se radi o profesionalnoj grjeci, moda i provincijalnoj primitivnosti?, pitali su se neki izvjestitelji. Sluaj trei. Uz rame ovome prethodnom, samo s drugom pozadinom, i podatak da je Slobodna Dalmacija, izdanje za BiH, na svojoj naslovnici(!?); kada su hrvatski rukometai osvojili svjetsko prvenstvo, donijela preko cijele stranice sliku premjera Ivice
najpozitivnija iskustva takvih ljudi i vjernika uli su brojni sveenici prilikom poboinog blagoslova obitelji. Medijska kampanja, koja vrvi konstrukcijama i podmetanjima, kao to je ona komentatora Jutarnjeg lista da je taj zakon u dubokoj suprotnosti s naelima liberalne demokracije a to bi znailo da barem 80 posto zapadnoeuropskih zemalja ne ivi u liberalnoj demokraciji, pokrenuta je s jasnim ciljem otvorenog pritiska na novu vlast koja, ako se ne eli odjeliti od hrvatskog graanstva, tim nedemokratskim i krajnje tendencioznim pritiscima ne bi smjela popustiti. Vane znakovite geste, komentar, Glas Koncila, 18. sijenja 2004. 22 Tobonja glad za kruhom, urica Lieb, Glas Koncila, 18. sijenja 2004. 23 Vjesnikov pisac i novinar, prerano preminuli Veselko Tenera, kojemu se svojedobno ni nekrolog nije smio napisati, ve odavno prije uoio je istinu o novim hramovima. U tekstu o grincajg-katedrali 1980. godine pie: Odakle ideja da dom pileih bataka i bijelog kupusa izgleda bolje od ljudskog doma? Je li to moda spomenik mesu i povru na temelju nekog apstraktnog humanizma kojemu se uvijek frigalo za realnu ovjekovu sudbinu... Ne treba nam grincajgkatedrala da se u njoj molimo nego da kupujemo. U protivnom, neka nam se vrate zapruanski stolovi, a u Novoj trnici neka se organizira festival monodrame i ostalog festivalskog zelja... Tekst kao da je pisan za dananje datume i za dananje nove katedrale. Pouak akovakog modela, urica Leib, Glas Koncila, 28. oujka 2004. 24 Smiljko agolj, Vano je to televizija objavi, ali je znaajnije to preuti, Motrita, Glasilo Matice hrvatske u Mostaru, broj 26. oujak 2003.

GOSPODARI KAOSA

44

45

Raana sa hrvatskom zastavom u gledalitu, a posve minorizirala junake portae, kao da je predsjednik Vlade osvojio titulu. Brojni itatelji su odmah prosvjedovali zbog takvog urednikog ulizivanja, to nedvojbeno pokazuje koliko obian ovjek ipak prepoznaje informativnu robu s tvornikom grekom. I ovdje se, uz ostalo, radi o preuivanju istine kako bi se istaknula veliina malog Ivice. to zakljuiti iz ova tri sluaja? Slinih primjera moglo bi se redati u nedogled. Za meku silu, preuivanje, promjena konteksta, uljepavanje ili diskreditacija je streljivo koje oni ne pojedinano, nego u paljboredima i bitnikom vatrom (vie oruja zajedno, odnosno vie tiskovina, radija ili televizija istodobno) ispaljuju po odabranim protivnicima, koji se nerijetko ne mogu ni braniti. Doktrina takvog ratovanja eksperimentalno je provjerena u laboratorijskom uzorku na prostoru zvanom biva Jugoslavija, kada su svjetski deterministi, pustili Miloevia da sa srpskom vojnom silom (JNA), napadne nenaoruane Hrvate i Bonjake, kojima je voljom tih istih determinista uvedeno embargo na naoruanje. Kad je Miloeviu ponestalo snage, a napadnuti se naoruali i obranili, pae, pobijedili napadaevu tvrdu silu, ve je bila pripremljena nova ofenziva, gdje je za napadajnu operaciju bila spremna meka sila. Kada je rije o Hrvatima u Hrvatskoj ili onima u Bosni i Hercegovini, svejedno ponovo su razoruani po istom principu kao i 1990. kada je JNA oduzela oruje teritorijalne obrane. Ostali su bez medija. Dok su u uvjetima ratovanja tvrdom silom nekako uspjeli uspostaviti ravnoteu i iz nesimetrije sukoba prijei u simetriju, kao stvari stoje, bar za sada, to isto nee uspjeti u ratovanju s mekom silom. Dvaput istu grjeku deterministi ne ine. Laboratorijski uzorak na prostoru zvanom biva Jugoslavija se nastavlja. Kako se boriti u uvjetima kada korporacije meunarodne moi kontroliraju sve ili gotovo sve medije, poglavito televiziju. Intelektualci koji sebe nazivaju slobodnim (javnim) i brojne satnije neovisnih novinara svrstali su se u taj borbeni postroj kako bi proizveli pristanak naroda da politiki ivot bude izvana demokratski, a unutra robovski. U ratu pobjeuje ona vojska koja je bolje uvjebana, moral visok, ije su bojne naprave ubojitije, a doktrina odgovarajua uvjetima boja i konano ija je strategija postojanija. Bez dobrih vojnika i asnika nema pobjede u bitkama. Kako deterministi novae svoje vojnike i tko su oni? Odabrani ociri, iz redova takozvanih javnih intelektualca, najvjernijih komunistikom svjetonazoru, najbre su prihvatili liberalnu demokraciju iz prostog razloga to su te dvije ideologije komplementarne. Izmeu liberalnog elitizam i avangardnosti partije u komunizmu nema gotovo nikakve razlike. To je valjani razlog da brojni intelektualci od zanesenih staljinista postanu najei pobornici demokracije i zapadnih vrijednosti. U ko-

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

munizmu je avangarda radnike klase (partija) odreivala to je interes obinog ovjeka, isto kao to odgovorni ljudi u kapitalizmu jedino znaju odluivati, a na drugima je raditi. Istina, u takvoj demokraciji doputeno je glasovati (obino svake etiri godine), ali uvijek na izborima pobjeuju odgovorni ljudi. Cilj se u komunistikim zemljama ostvaruje nasilno, dok se u demokratskim zemljama do njega dolazi proizvodnjom pristanka. Proizvodnja pristanka obrazac je kolektivnog pamenja koji se namee, preciznije, koji se namee kao prevladavajui obrazac miljenja. Prema Noamu Chomskom proizvodnja pristanka novo je umijee demokracije. U razvijenim demokracijama narod se najbolje moe nadzirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela i zato ih treba drati na uzici. Chomsky smatra da mediji imaju presudnu ulogu u sustavu indoktrinacije, zajedno s obrazovnim sustavom i sveuilitima. Sustav indoktrinacije jest taj koji nas ui kako se trebamo ponaati, to trebamo misliti i zastupati. I avangardisti ljudi posebnog kova i odgovorni ljudi mogu poiniti mnoge grijehe ali ne jedan podlei dogmi o tome kako obian ovjek najbolje zna to mu je u interesu. Kako stvari stoje, ociri i vojnici determinizma s mekom silom kao sredstvom zadueni su za proizvodnju pristanka. Ima li alternative ovomu? Kako se suprotstaviti? Ovdje poglavito vrijedi Sun Tzu Vuovo naelo o spoznaji neprijatelja, poglavito njegove doktrine. Kakva su naela te doktrine? Jesu li ona ve opisana?

GOSPODARI KAOSA

10. Tko su rtve propagande?


Nerijetko se oglaavanje, promidba i propaganda poistovjeuju i o njima se govori kao i istoznanicama. No, meu njima postoji bitna razlika. Za oglaavanje moe se ustvrditi kako je ono u iskonu, mnogih ivotinjskih vrsta, a ne samo ovjeka. Postoji, dakle, u prirodi da se neto oglasi kao djelo, kao obavijest selu i gradu ali na ponos onoga tko je to ostvario. Oglaavanje ne mora biti i planska aktivnost, nego je ona vie posljedina aktivnost nekog dogaaja, ina. Promidba je za razliku od oglaavanja ve jedna vrsta planske aktivnosti. Tu se javnosti nudi neto kao vrijedno, to netko ima i htio bih to, na odreen nain, neprimjetno nametnuti, uvjeriti i druge kako je to dobro. Smisao je promidbe
25 Postavka W. Lippmanna. 26 Novinari, akademici, uitelji, strunjaci za odnose s javnou imaju institucijski zadatak stvarati vjerovanje djelotvornog osiguravanja upravljanja pristankom., Noam Chomsky. 27 Dr. prof. Miroslav Tuman, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina naklada d.o.o., Zagreb 2003., str. 172. 28 To je vrlo primjereno opisao novinar Smiljo agolj u analitikom osvrtu Vano je to televizija objavi, ali je znaajnije to preuti! . Postavke iznijete u tom osvrtu daju se u preinaenom obliku. Usp. Motrita, Glasilo Matice hrvatske u Mostaru, broj 26. oujak 2003.

46

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

prodati svoje okoladne prednosti na osebujan, diskretan nain ili ih i drugima ne samo nuditi nego i nametnuti. Propaganda je izum dvadesetog, industrijskog stoljea. Englezi su je razvili u vrijeme Prvog svjetskog rata otvarajui pri svojoj vladi prvo Ministarstvo informiranja kako bi izvrili planski pritisak, prije svega, na intelektualnu javnost u Americi kako bi ona ula u rat. Propagandom se planski proizvodi, usmjerava i nadzire javno miljenje, poglavito intelektualnih elita. Zapravo, propaganda najplodnije tlo nalazi upravo tamo gdje je roena u intelektualnim krugovima. Intelektualci su, po opim istraivanjima, mnogo ee rtve propagande nego obian ovjek, koji joj mnogo manje vjeruje, otporniji je. U svojoj knjizi Javno mnijenje (Walter Lippmann) tvrdi da se javno miljenje moe oblikovati na isti nain kao i vojne postrojbe. U vrijeme nastanka i sve do kraja dvadesetog stoljea propaganda kao svjesna planska aktivnost vladanja javnim miljenjem, nije imala pogrdan smisao i znaenje. Negativni smisao propaganda dobiva kada se iz funkcije pridobivanja javnosti za obranu od ugroze preobrazila u nasilno sredstvo za proizvodnju ovisnosti pojedinca i kolektiviteta.

11. Svijet kao igrokaz determinizma


Meka sila u svom nastupanju ima dvojaki iskaz obmanuti ili destruirati. Obmana se danas bar kad je u pitanju Hrvatska zove, Europska unija. Deterministi su upriliili igrokaz u kojima se Zapadna Europa prikazuje kao predstava dobra i raskoi. Uporno domae politike elite uvjeravaju puk kako je Euroatlantida obeana zemlja. Oni ne postavljaju jednostavno pitanje: kako e ta Europa izgledati recimo, 2020., 2030. ili 2053. godine? A jo manje da daju odgovor na njega. Namjerno zaboravljaju da, ako ikada tamo Hrvatska i doe, nee ni priblino biti na istim startnim pozicijama. Ne samo to zaostaje gospodarski, nego zato to joj nee biti doputeno da bude ni rezervni igra. Jednakopravnost ne postoji za malobrojne. Latinska izreka, Quod licet Jovi, non licet bovi vrijedi jednako kao i prije dvije tisue godina. Jedino to se u Hrvatskoj od 3. sijenja 2000. brzo ostvaruje, naravno po zapadnom modelu, jest zavoenje neoliberalne politike. U igrokazu europskih determinista, oni istonoeuropskim i junoeuropskim zemljama poruuju: ukoliko elite u nau Uniju, morate ispuniti uvjete, postati slini nama! Sve su te zemlje u gotovo jednakoj dvojbi: dobro, moramo se promijeniti, ispuniti ove ili one
29 Upravo su Englezi prvo pridobili propagandom elite Amerike za ulazak u Prvi rat, a proizveli su naknadni pristanak masa uz pomo propagande. 30 O zemljama bive Jugoslavije govori i kao zakanjelim ili nedovrenim dravama. Sve se ee te zakanjele drave nazivaju banana zemljama poput onih na afrikom ili latinoamerikom kontinentu.

47

standarde, a onda kada to postignemo vi ete nas primiti. To je besmisao jer onog trenutka kada postanemo isti ne moramo ni ulaziti u tu zajednici jer nema potrebe. Istovjetnost je i unutra i vani, pa je ipak bolje biti vani zbog vee slobode djelovanja. Kakva kvadratura kruga! Sav ovaj igrokaz europskih determinista s poetka 21. stoljea osmislio je njihov prethodnik J. J. Rousseau i to prije dva stoljea kada je poeo njihov dugi mar europskim ozemljem. Izgleda nevjerojatnim, ali istinitim, ono to je Rousseau u svom Drutvenom dogovoru temeljio na mitu, mi danas to proivljavamo kao stvarnost. Europski zakoni, su samo dobri zakoni, uviamo njihove prednosti, prihvaamo ih bez zadrke i najmanje sumnje, to je najznaajnije i kultiviramo se. Kako obian ovjek za razliku od intelektualne elite mnogo manje vjeruje propagandi, a i otporniji je, politiku elitu junoeuropskih zemlja zahvaa panika: hoe li to sve proi kod obinog ovjeka? Onog ovjeka, kad je rije o Hrvatima, koji je ukorijenjen u svojoj zemlji, a svoje katolike vjere se jo nije odrekao, kao to to uinie europejski deterministi. Zbog toga je referendum neto od ega politike elite bjee, jer ankete pokazuju kako nova mitologija ne prolazi kod obinog ovjeka. to ne znaju ili zaboravljaju politike elite junoeuropskih zemlja kad se o zapadnoj (europskoj) civilizaciji radi? Takozvana novovjeka zapadna civilizacija, od 1789. godine gradila se na unitavanju kranskog identiteta, stvarajui prividno (virtualno) stanje koje propagandnom ostatku Europe (pa i svijeta) prikazuje kao ovozemaljski raj. Ono ega se oni boje, jest kranska, u sluaju Hrvatske, katolika utemeljenost drutvene zbilje, koju oni s potroakim boanstvima (kao ona pria o bakici i King Crossu) nastoje dokinuti ili bar preoblikovati. Kako to ne mogu postii, ako prije toga ne ponite crkvene dogme poglavito Objavu ili Misterij posljednje veere (euharistiju) zato e upravo one postati alfa i omega svih protucrkvenih djelatnosti vanjskih upravljajuih i domaih plaenih vojnika determinizma. Ovladati duom malog ovjeka to je nerjeiv problem za deterministe. Ako pristae pridruivanja uspiju mobilizirati te skupine ljudi europske integracije e demokratski lake prolaziti na referendumu, a ne samo u parlamentima, gdje su ipak elite dominante. Kako stvari stoje mali ovjek je mnogo vri nego to su to deterministi oekivali. Sa stajalita informacijske djelatnosti mediji su gure pamenja. Mediji kao gure pamenja imaju zadau uspostave i odravanja vladajue doktrine pojedine drutvene zajednice. Kada se demokracija svede na banaliziranje slobode, ona postaje umijee proizvodnje pristanka. Glavni mehanizmi proizvodnje pristanka su propaganda i industrija za odnose s javnou.
31 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto, str. 172.

GOSPODARI KAOSA

48

49

Dakle, u ovo vrijeme, kad se svijet umreio, oiio, snagom medija najprotabilnije se proizvodi pristanak. Vladanje narodom preko kontrole misli nije novina ovovjekih determinista, ona je samo operacionalizirana u vremenima s kraja 20. stoljea jer je to omoguila informacijska tehnologija. Jo je kotski lozof David Hume zakljuio da svaka vlast mora poivati na kontroli misli. S tim u svezi denirao je glasoviti paradoks vlasti. Hume podsjea da je nevjerojatna lakoa kojom se veina predaje na upravljanje manjini, i to u svakoj povijesnoj, do sada poznatoj, politikoj i drutvenoj konstrukciji. Upravo zahvaljujui tom paradoksu vlasti, manjina je imala mo nad veinom. Hume je ustvrdio da podinjavanje je implicitno i da je tome uzrok to manjina ima monopol nad miljenjem. Hrvatska je i ovdje paradigma. Ne samo da su u vrijeme socijalistike Jugoslavije Srbi kao manjina vladali Hrvatskom (partija, vojska, policija, nancije, tajne slube i sl.) a najjai adut za proizvodnju pristanka je hipoteka zloina (ustae i Jasenovac). Gotovo nita se nije promijenilo ni sada, kada je Hrvatska samostalna drava, poglavito ne, nakon 3. sijenja 2000. pa ni nakon 23. studenog 2003. Srpska manjina i dalje vlada. Ona odluuje tko e biti predsjednik hrvatske Vlade, ona proglaava kad je i kako ugroena. Tu je uvijek kao potpora i meunarodni imbenici, poglavito OESS-a. Osim Jasenovca, pojavljuje se nova hipoteka zloina, odnosno novo oruje za proizvodnju pristanka Oluja. Agresija na Hrvatsku!? To ne postoji, jer da je to bilo, pa valjda bi se tome sudilo u Haagu. Kako se u Haagu ne sudi za agresiju, a sudi za zloine, ili kako to redatelj Vinko Brean ree, spirali zloina, pravdajui svoj antihrvatski lm Svjedoci. Poruka tog lma je vrlo jasna: moda su Srbi neto i zapoeli, ali to nije agresija, jer se njoj i ne sudi, pa Srbi ne mogu biti ni krivi. Poetak je poetak. Moe biti ovakav ili onakav. Taj nedenirani poetak, nastavit e endemski nacionalizam ili u prijevodu, genetski ratni zloinci Hrvati i oni uvijek zavravaju tu spiralu zloina. Dakle, nije bitan poetak, nego je uvijek bitan kraj. Tko njega prisvoji ili opie, taj pie i povijest. Hrvati moda imaju pravo na poetku, ali ne i na kraju, oni uvijek zavravaju spiralu zloina. I sami naslov lma Svjedoci nije sluajan. Bit ete mi svjedoci, rijei su blaenog Alojzija Stepinca. Njemu blaeniku spiralu zloina nastojali su pripisati i jugoslavenski, i domai, ali i meunarodni deterministi. Uzaludan im bijae trud. Njihova neuspjena nastojanja Brean mlai ispravlja porukom jeste svjedoci ste mu, ali samo u spirali zloina. Obrascu kojem je funkcija proizvodnja pristanka, repliciranje pamenja postaje zadaa: poruka na izvoru mora se prenijeti i (bez vrjednovanja) prihvatiti na odreditu. Sve tehnike propagande i industrije odnosa s javnou usmjerene su na to da ne bude zapreka u prijmu odaslane poruke. Zato poruka mora biti

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

prihvaena kao instrukcija, ne smije biti izloena vrjednovanju i konano treba biti primljena kao vlastito miljenje primatelja. Od poetka revolucija, poevi od one engleske u 17. stoljeu, preko francuske u 18., buroaske u 19., oktobarske u 20.i liberalistike u 21. temelj vladanja u njima je proizvodnja pristanka kao i stvaranje nunih iluzija. Nakon engleske revolucije svijet je obogaen za sintagmu: ne moe biti prave vlasti bez odgovarajuih misterija. Upravo pomou tih misterija sve do dana dananjeg stvaraju se odgovorni pojedinci, posve u duhu Lockeova aksioma, po kojem obini ljudi moraju biti iskljueni iz javnih poslova. Iako ima suprotstavljanja tom stavu, on je i danas prihvatljiva teorija po kojem su za implicitnu podinjenost zadueni intelektualni menaderi koji i oblikuju konsenzus elita (Henry Kissinger). U ovoj svojevrsnoj politikoj teologiji neoliberalizma zduno se zastupa ideja da elite ili odgovorni ljudi moraju proizvoditi pristanak naroda i nune iluzije masa kako bi zbunjeno stado titili od demokratskog dogmatizma. Deterministiki pojmovnik unato promjenama izriaja ne mijenja svoju bit poruke. Kakva je razlika izmeu lenjinskog naela avangarde partije koja je usreiteljski vodila neprosvijeeni narod do eshatolokog cilja istinske demokracije ili odgovornih ljudi koji obine ljude iskljuene iz javnih poslova tite od dogmatizma. Kao to je vidljivo govor determinista uvijek je isti bez obzira na epohu. Komunistika naela i govor dananjih globalnih javnih intelektualaca su apsolutno istovjetni. Moderna povijest neizbjeno kree prema uspostavi lanih socijalistikih i kapitalistikih menaderskih birokracija! predvianja su anarhista Mihajila Bakunjina, koja su se pokazala povijesno tonim. Tehnika proizvodnje pristanka i nunih iluzija naroda najsavrenije se ostvaruje upravo u razvijenoj demokraciji u zemljama Zapada. Svijetom vlada deterministika elita (okupljena u Trilateralnoj komisiji, Grupi Bildeberger, Atlantskom Institutu, Komitetu 300 i sl.) to su samo drugi nazivi za saveze neoliberalnih elita Amerike, Europe i Japana. Zapadni svijet razvijene demokracije ezdesetih godina 20. stoljea suoio se razvojem tzv. neumjerene demokracije. U toj i takvoj prekomjernoj demokraciji, narod(i) nisu mogli vie biti pod vrstim nadzorom. Zbog toga je, nakon onih brojnih nemira od studenskih 1968. do radnikih i poljodjelskih, determinizirana elita smislila program umjerene demokracije. Smisao mu je u tome da nekoliko korporacija kontrolira ukupni sustav informiranja i tako puanstvu nametne oktroirano informiranje, kako bi ga se zatitilo od demokratskog dogmatizma. Zato danas, na poetku 21. stoljea sustav informiranja u svijetu, kao i ukupno bogatstvo, posjeduju velike korporacije. Dakle, umjerena demokracija omoguila je da nekadanja mo
32 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto, str. 173.

GOSPODARI KAOSA

50

drave prijee u ruke privatnih internacionalnih korporacija. Kako razrijeiti taj novi paradoks vlasti gdje se veina preputa ne manjini politike elite u nekoj zemlji, nego internacionaliziranoj manjini bez drave na upravljanje? Kad je trebalo ruiti suverene i vlast u etabliranim parlamentarnim dravama ili u onima koji su nastojali dosei neumjerenu demokraciju, teolozi determinizma (od Bakunjina preko Russella do Chomskog) nudili su jednu vrstu anarhizma, kao krajnjeg ideala u suprotstavljanju moi manjine. Ali sada kad je uspostavljena umjerene demokracija takav recept za osporavanje moi internacionalizirane manjine vie se ne preporuuje. Narodom se najlake vlada kontroliranjem miljenja. Najjednostavniji obrazac kontrole je usmjeravanje plebsa to se postie uz pomo medija. Zato privatne korporacije i multinacionalne kompanije preko svojih elita u rukama dre medije, ali i mnoga sveuilita i kole. Sva je ta mrea obrazovno-informativnih institucija, u krajnjem sluaju, postavljena tako da se u pitanje ne dovode temelji na kojima korporacije (kompanije) postoje. Ako netko iz mrenog sustava iskoi iz tranica, brzo ga se iskljuuje iz igre. Deterministi nadzor provode maksimalno, iznimaka nema i ne smije biti. Nauk koji meka sila (masovni mediji) primjenjuju uvijek je u funkciji odvraanja pozornosti puka s istinskih (bitnih) tema, o kojima ovisi ivot, i sam opstanak drutva i drave, na one sporedne (potronju i zabavu). I ovdje se univerzalizam izreke starih Latina, kruha i igara, potvruje u svojoj punini. U biti privatne korporacije i multinacionalne kompanije su tiranije. Iskaz tiranije nije samo prema vanjskom okruju, onom koji se nadzire, nego je on i prema unutra, prema neposrednim izvriteljima (bojovnicima meke sile). Zato je to tako? Prvo, zbog toga to su novine i televizije u vlasnitvu determinizirane elite koji tono doziraju to moe doi do obinog ovjeka, odnosno javnosti. S druge strane, glavnina osoblja onog koje radi u medijima proli su kroz sveuilita i takve oblike socijalizacije (posebno kolovanje) kojima je nametnuto kao neto prirodno dokle mogu ii ukoliko ne ele iskoiti iz tranica. Mnogi medijski djelatnici tvrde i uvjeravaju da im nitko ne moe odrediti to e i kako pisati. To je samo djelomino istina, jer oni zahvaljujui autocenzuri (istreniranosti kao onog psa iz ivotinjske farme), tono znaju to mogu pisati i dokle mogu ii. Razlog je prozaian, grjeka se plaa gubitkom radnog mjesta. Sve je stavljeno pod nadzor i sve je iza korporacijskih zidina i sve se, pod izlikom uvanja poslovne tajne, stavlja u svojevrsnu tehnokratsku izolaciju. Neprosvijeeni puk se dri podalje, na odstojanju. Ljudi moraju biti samo posluni proizvoai i raditi
33 Ovo stanje duha vojnika detreminizma tako je slikovito naznaeno u tvrdnji: Cirkuski psi skau kada krotitelj pukne biem. Uistinu istrenirani psi skau kada bia nema George Orwell ivotinjska farma.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

51

52

to im se na poslu kae, a u ostatku ivota provoditi vrijeme kao pasivni gutai reklama i odlaziti u nove katedrale potronje. Politika je samo za odgovorne, one koji su odrekli i domoljublja i vjere. Njihovo i domoljublje i vjera sublimirani su u novcu i moi. Narod, drava i vrjednote su ogranienja da se postigne apsolutna no, i zato ih nastoje promijeniti ili unititi. Izvan korporacije ne postoji nita, sve je crna rupa. Korporacije uz pomo meke sile iji su vlasnici, proizvode ne samo informaciju kao robu nego, i samu italaku odnosno gledateljsku publiku, oni oblikuju javno mnijenje (svijest) prema poeljnom, unaprijed odreenom obrascu. To je naizgled, apsurdno i u sporu sa zdravim razumom, ali je tako. Korporacije svoje proizvode moraju prodati tritu, to je ono vee to bolje. U pravilu, ne zarauje se prodajom tiska, nego upravo proizvodnjom italake publike kojoj oglaavaju robu drugih korporacija. Na taj nain, vlasnici medija, u biti, prodaju itateljsku publiku drugima kao prostor oglaavanja. to vie itateljske publike (vie ovisnika) odreenog tiska ili gledatelja neke televizije, toliko oglaivai u medijima vie plate za reklame, a korporacijski vlasnici medija samim tim vie protiraju. Taj obrazac je: mediji + reklame u njima = poveanje broja itatelja vea prodaja vea dobit. Shvativi bit navedenog obrasca nastala je nova industrija industrija odnosa s javnou, zapravo, veliki nepresuni izvor dobiti. Propaganda, iznjedrena u vrijeme Prvog svjetskog rata, ostvarivi prvu proizvodnju pristanka, ulazak SAD u rat, u kojemu su srueni (nestali) suvereni sredinje i istone Europe, nastavila je svoj pohod pustoenja, kako ree Clausewitz drugim sredstvima. Ve se tada, poetkom dvadesetog stoljea dalo naslutiti da je na pomolu nova sila. Edward Bernays, guru propagande cinino e napisati da je mogue ljudske umove ustrojavati na nain kako vojska ustrojava svoje postrojbe. Novo neotkriveno stado duhanske industrije tridesetih godina 20. stoljea postat e ene. Metode za to su ve udbenike. ene do tada praktiki nisu puile. Krenuo je s enskim modelima najveih lmskih diva s cigaretama u ustima na velikim panoima, u lmovima, kroz tisak. Rezultat tog nastupa, vie je nego oigledan, postrojena je nova armada ena ljubitelja cigareta. Poistovjeivanje s onim divama s lmskog platna uinila ih je ovisnicima ivljenja u dimu sagorjelog duhana s ispisom Chestereld. Stvarajui odnos s javnou (propagandu) kao industriju ustrojavanja ljudskog miljenja i ponaanja, stvorio se i presedan da se ne smije dovoditi u pitanje sud onoga koji poruku odailje, kako bi ona bila memorirana bez prevrjednovanja. Vrijednosti tako postaju kolateralna rtva nastupa meke sile. Upravo iz takvog pristupa propagandi, iznjedren je i novi odnos glede razvijene demokracije koja e iskustvima steenim

GOSPODARI KAOSA

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

u uvjetima ustrojavanja ljudskih umova kao vojnih postrojbi biti izloena nesmiljenom udaru proizvodnje pristanka. Politika, od tog doba postaje bojno polje (ratovanje), uz primjenu mehanizama propagande koji do savrenstva mogu kontrolirati ljudsku misao. Kapitalizam nije u hladnom ratu pobijedio samo zbog blagostanja ili uspjenijeg gospodarstva, nego zato to je za razliku od socijalizma, postao upravo superiorniji i po tome to je politiku temeljio na propagandi proizvodnje pristanka, a ne na gruboj prinudi, kao to je to inio komunizam.

12. Prevladavajua struja


Nisu svi mediji meka sila, tj. sredstvo pomou kojeg se ratuje na bojnom polju. U tu kategoriju sigurno ne spadaju asopisi i glasila, primjerice obrazovnog karaktera. Glavnina medija to jesu i oni se dijele na takozvane elitne medije koji u pravilu, imaju dosta novca (njihova itateljska i gledateljska publika su povlatena klasa), i na medije za najiru publiku. Oni se meusobno dopunjuju, to vie, na slian nain su i strukturirani. Unutar toga izdvajaju se mainstream mediji koji su nadasve zadueni za masovnu publiku i svojevrsna su industrija zabave (serijali, sapunice, reality showu ...), zadueni za stvaranje nestvarne (nepostojee) stvarnosti. Mediji poput New York Timesa, Washington Posta, The Gardiana, Le Mondea, zatim CBS-a, CNN-a, BBC-a ... postali su svojevrstan obrazac, okvir unutar kojeg se djeluje na stvaranje poeljne, projektirane stvarnosti. Oni i elitne agencije odreuju na sosticiran nain ne samo to su dogaaji dana nego i najavljuju koja su to zanimljiva zbivanja ak i sutra. To se postie, primjerice, priopavanjem to drugi mediji sutra donose kao izvjea, teme, komentare ... Praktiki tako se odreuju i stvaraju i vijesti i dogaaji. Onaj tko je izvan toga, smatra se profesionalno nedoraslim, neaktualnim. Biti uvijek u trendu to je naelo. Da ne bi zaostali lokalni mediji koji imaju svoje posebnosti i nekakav svoj lokalni identitet poinju slijediti ono o emu najvei izvjeuju. Njihovo oponaanje onih velikih globalnih, vodi ih u bezlinost, i gubljenje lokalnog duha jer ostaju blijeda preslika originala. Cilj je postignut, jer i oni globalni i oni lokalni mediji istodobno odvraaju pozornost ljudi s glavnih zbivanja o kojima mogu i razmiljati i razgovarati samo odgovorni, iz elite. Krajnji smisao tog odvraanja pozornosti je da odgovorni upravljaju, a publika neka radi. Kako su mediji poglavito oni veliki, protabilne korporacije ali i privatno vlasnitvo, u vlasnitvu puno veih, i ovdje je zastupljen odnos koji vlada na morskim prostranstvima da vea riba guta manju ribu. Po prirodi stvari, privatno vlasnitvo je po strukturi hijerarhijsko, naprosto kontrolirano s vrha (odozgo). Takvi mediji veoma blisko surauju sa sveuilitima, pa sveuilita uo-

53

pe nisu neovisne ustanove. I mediji i sveuilita, jer se nalaze u istoj mrei, bivaju socijalizirana na nain koji odgovara elitama. Opstaju samo ona koja, u krajnjem, dokazuju da slijede zadanu liniju. U procesu socijalizacije do krajnjih granica utiskuje se u pojedince samocenzura, tako da kad ih se pusti na bojno polje oni teko iskau iz bojnog reda i vrsto ostaju u formaciji nalik klinu. Oni nita ne propituju, ne dovode u dvojbu, nego samo juriaju. Upravo u tome i jest smisao socijalizacije: o svemu moete raspravljati, ali i kad bia nema, o temeljima se uti. Pomono sredstvo (snage) u operacijama meke sile su navedeni mainstream mediji, koji imaju zadau odvraanja pozornosti, ili vojnim rjenikom reeno, njihova je uloga zamaskirati glavni smjer udara, paralizirati obranu. Odvraanje pozornosti, uz odobrene istine i dogovorene granice kritike ivi veliki dio medija u Hrvatskoj. Moe se s velikom sigurnou ustvrditi i u ostalom dijelu Zapadnog Balkana. U hrvatskim mainstream medijima zamagljivanje i preuivanje uzelo je takvog maha da je sve postalo normalno, ak i ono to je mimo i ustava i razuma. Tajno svjedoiti protiv svog naroda i optuiti ga za agresiju, izrugivati sve institucije drave, dijeliti dokumente s oznakom dravna tajna stranim obavjetajnim slubama, potpisivati sporazume s drugim dravama gdje se odrie suverenitet nad ozemljem i akvatorijem, mijenjati blagdane tako da se vie ne zna to se uope slavi, nije in izdaje, nego nain da se sazna istina. Tako se u Hrvatskoj za kratko vrijeme (etiri godine) od svih industrija (i otvaranja novih radnih mjesta) razvila samo ona oliena u armadi raznih glasnogovornika, nevladinih udruga, agencija za istraivanje javnog mnijenja, iji je krajnji cilj proizvoenje pristanka naroda. Nema dana da na nekakvoj konferenciji za novinare brojni glasnici (domai i strani) ne priopavaju odobrene istine i urbi et orbi brojne dokaze zbunjenom puku kao Hrvatska nee u Europsku uniju dok ne izrui Haagu generala Antu Gotovinu, dok se svi Srbi ne vrate i dok ne provede reformu pravosua. Nema niti jednog pa i desetorazrednog birokrata iz tzv. meunarodne zajednice koji to ne ponavlja, a esto drugo nita i ne kae. Ako sluajno izostanu, onda mediji (i ako to nije dnevni dogaaj) u Hrvatskoj opetuju kao su to predstavnici meunarodne zajednice rekli jer bez ispunjenja ta tri uvjeta nema ulaska u Europsku uniju. Ako, ne daj Boe, to papagajsko ponavljanje jednog dana izostane, Hrvati mogu biti posve sigurni da je nad njima postignut dovoljan stupanj proizvedenog pristanka. Ali ni nakon toga, nee slijediti
34 Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem, Zagreb: Marko Strpi 2002. 35 Ponavljanje istih tvrdnji, stavova ili reenica je zalog uspjeha u proizvodnji pristanka. To su uoili i propagandisti 20. stoljea. Nije nemogue uz dovoljno ponavljanja i psiholokog uvjeravanja dokazati da je kvadrat zapravo krug. To su samo rijei, a rijei se ne mogu oblikovati sve dok ne sakriju pravo znaenje

GOSPODARI KAOSA

54

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

bezbolan ulazak, nego naprotiv novi zahtjev, kao novi operator nove proizvodnje pristanka. Igra mora tei dalje rekli bi deterministi. Redovita izvjea iz te glasnogovornike industrije pune udarne elektronske emisije i glavne stranice tiskovina. I prolaze tako dani na prvi pogled isti, ne primjeujui da je industrija za proizvodnju pristanka slomila jo jedan stupanj nacionalne svijesti u Hrvata. Tipian obrazac proizvodnje pristanka u Hrvatskoj su sintagme: potpuna suradnja s Haakim sudom + povratak Srba + pravna drava.

13. Proizvodnja pristanka


Nadzor nametnut i temeljen na sili ipak ima svoja ogranienja. To je osnovno polazite u industriji odnosa s javnou. Ljudi se mnogo lake i tankoutnije zapravo demokratskije nadziru ukoliko se izbace (smjeste) na margine dogaaja, postajui samo puki promatrai, ali ne i sudionici zbivanja. Neprekidno skretanje pozornosti s glavnih na sporedna zbivanja (dogaaje), zatim svoenje puka samo na promatrae, omoguuje gotovo potpuni nadzor odabranih nad masama i to pristankom samog tog puka. Prihvaanje predodbi o svijetu kakve im nudi mainstream mediji, odvija se bez uporabe gole sile, nego proizvoenjem pristanaka puka na promatraku ulogu (pasivizaciju) umjesto sudionitva (aktivnosti). To je jo jedan razlog zato mediji u suvremenom poimanju ratovanja nose atribut meka sila. Danas se nadzor u tzv. demokratskim sustavima obavlja sasvim drukije, svjesnim manipuliranjem veinom, umjesto istinskog informiranja koje bi omoguilo sudionitvo u odluivanju. Zato su i rezultati bolji od onih koji se iskljuivo temelje na sili. Naprosto, demokratske zemlje kroz obrazovni sustav i trajne znanstvene institute uspostavljaju sustav dopustivog miljenja koje se ograniava unutar demokracije kao dravne religije. Ta svojevrsna dravna religija uspostavlja se unim raspravama jastrebova i golubova. Rasprave, slue za stvaranje privida sukoba, a ne da budu poprite stvarne borbe miljenja. U taj sukob obvezatno se ukljuuju mediji a njihova zadaa nije uvanje ili obrana sudionika na popritu, nego je njihova uloga stvoriti takvo okruje (atmosferu) da nitko ne posumnja u temelje na kojima je ostvarena zapadna demokracija vlasnitva i dravna demokratska religija. Tako je, na primjer, u Americi (2002.-2003.) bjesnio demokratski sukob izmeu golubova i jastrebova a
neke zamisli. Ovu je zamisao prihvaao Hitlerov propagandist Gebels, ali ona nije njegova originalna izmiljotina nego je ona izmiljotina demokracije Zapada, on ju je samo dosljedno primjenjivao. Nuno je podsjetiti se da je Hitler, kao obian vojnik, naprosto bio opinjen ratnom propagandom engleskog tek uspostavljenog Ministarstva informiranja 1914.

55

rasprava se iskljuivo vodila o tome napasti Irak ili ne. Nitko, meutim, od javnih intelektualaca u toj dravnoj demokratskoj religiji nije posumnjao u opravdanost da se jedna suverena drava uope moe napasti. Takvo pravo mone sile naprosto se podrazumijevalo. Nakon obaranja nedemokratskog reima i ruenja diktatora saga se nastavlja. I sve je isto, ve vieno, i opet ni golubovi ni jastrebovi, ne smatraju upitnim opravdanost napada na Irak, na temelju neistinitih informacija i bez rezolucije Vijea sigurnost, nego dvoje o tome koliko je potrebno amerikih vojnika da se kaos na ulicama irakih gradova svede na prihvatljivi prag snoljivosti, kako bi se poetkom 2005. odrali izbori i tako odglumila demokracija. Ovakve i sline pristanke proizvodi upravo industrija odnosa s javnou kroz prevladavajui trend u tiskovnim i elektronskim medijima koji su dio sustava monog korporacijskog vladanja svijetom. U umjerenim demokracijama propagandom se postie ono to totalitarizam uspijeva postii nasiljem. U demokraciji u kojoj se dragovoljno pristaje na ispiranje mozga uz privid slobode obrazac glasi: prividni sukob tvrdih i mekih + mediji = skrivanje uzroka odranje umjerene demokracije. Ovisnost medija o moi najbolje je vidljiva iz afere Watergate. esto je ta afera u novinarskoj praksi navoena kao primjer moi i slobode tiska koji odreuju tijekove demokracije na Zapadu. Meutim, mo je novinara u aferi Watergate bila mogua samo zbog toga to su to dopustili moni. Naime, namjerno se zaboravlja injenica kako je predsjednik Richard Nixon poslao bandu malih kriminalaca da provale u sjedite mone Demokratske stranke. A Demokratska stranka predstavlja najmanje polovinu monog poslovnog svijeta i sustava. I tu je grjeka predsjednika Nixona, jer moni imaju mo i braniti se. Informacija o Watergateu dana je novinarima od monog u monoj Americi. Da je upad bio u neku minornu stranku, a ne u monu Demokratsku, stvar bi se, kao i bezbroj puta do tada, preutjela. Otuda Chomsky i tvrdi da su upravo u aferi Watergate mediji pokazali koliko su ovisni o monima, a ne slobodni od njih. Popratna svrha afere Watergate bila je stavljanje na marginu jedne druge nita manje zanimljive afere o tome da su tajne policije vrile teror, zatim ubojstva i prepade na prvake socijalistikih radnikih partija, prislukujui ih, ucjenjujui i uznemiravajui. Kao to nisu bile mone stranke i organizacije, sve je ostalo u sjeni.
36 Postavka, Noam Chomsky. 37 Danas se govori o prenaglaenoj slobodi medija, a upravo ta sloboda medija govori o neslobodi onih koji piu u tim istim medijima. Postoji jaka veza izmeu medija i materijalnih interesa , Kardinal Josip Bozani, 12. veljae, 2004. za posjeta VII. gimnaziji u Zagrebu. 38 Noam Chomsky na ovu pojavu duhovito je rekao: Naprosto, moni ljudi upravljaju i imaju mone medije i nita vie.

GOSPODARI KAOSA

56

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

Takve odobrene istine i dogovoreni prostori slobode vidljivi su svakodnevno u hrvatskim pisanim i elektronskim medijima pod kontrolom monih meunarodnih imbenika i predstavnika. Trik je jednostavan: uvijek se nae i uvrsti, po mogunosti u manje gledanom terminu, neka emisija u televizijskoj shemi, ili na zabaenim stranicama tiskovina, gdje se odobri novinarska sloboda kritika i napada na domae zatiene politiare i javne djelatnike ili meunarodnu zajednicu i njezine predstavnike. Ali, doi do pozadine rasprodaje hrvatskih telekomunikacija, INA-e, hotela, otoka i otoia, banaka, ugovora s MMF-om ili svjetskom bankom, kredita za izgradnju prometnica, zabranjeno je voe, ili u najboljem sluaju tabu tema. Donoenje odluka je u rukama elite (ovdje one meunarodne). To se zove demokracija. Mediji su tu, isti kao u zapadnom svijetu, u funkciji proizvodnje pristanaka stada. Pa zato se onda uope truditi za ulazak u euroatlantske integracije kako to danonono s televizijskih zaslona i novinskih naslovnica propovijedaju politiki i ini djelatnici u slubi determinizma? Hrvatski mediji su, iako mali vori, ve od 2000. dio informativne mree svjetske moi

14. Informacijski rat


Rat kao neprevladana pojava poetkom devedesetih godina 20. stoljea doivio je promjenu u odnosu na klasino ratovanje jer su se snage vrsto uvezale u komunikacijsko-informacijske strukture sposobne za djelovanje u etveroprotenom prostoru (kopno, voda, zrak, vrijeme). Iz svijeta simetrinosti ulo se u svijet asimetrinosti. Na popritu bojnog polja pojavila se i nova vrsta ratnika virtualni ratnik ije je sredstvo ratovanja raunalo i modem. Teoretiari ratovanja, prije svega oni na Zapadu, bili su uvjereni da je konano dolo vrijeme da se taj novi oblik rata informacijski rat sa stajalita vaeih odrednica meunarodnog ratnog prava, moe smatrati ratom nevojnim sredstvima. Meutim, brzo su uvidjeli svoju zabludu. Spiralu rata nemogue je nadzirati pa i onda kada se raspolae monim zapovjedno-obavijesnim sustavima. Neizvjesnost i nejasnoa koje na bojnom polju moe stvoriti protivnik nisu nestali. Odluka protivnika, bez obzira kakva bila, ostala je izvan nadzora. Zato tvrdnja: Po mom vojnom miljenju koritenje informatikog rata protiv Rusije ili njihovih oruanih snaga kategoriki nee biti smatrano kao nevojna faza sukoba, bilo da se radi o kauzalnostima ili ne ukljuujui mogue katastrofalne konsekvence nastale koritenjem informatikog oruja od strane neprijatelja, bilo na ekonomsko ili dravniko podruje, kontrolni sustav, ili na borbene potencijale naoruanih snaga, Rusija se pridrava prava da upotrijebi nuklearno

57

39 Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Udruga Sv. Jurja, Zagreb 2002.

oruje najprije protiv sredstava i snaga informatikog rata, i onda protiv samog napadaa (agresora). Te rijei najjasnije ukazuju gdje spirala informacijskog rata moe zavriti. Hladni rat ili ispravnije reeno sukob razliitosti drutvenih sustava Zapada i Istoka uvjetovali su i razliite pristupe informacijskoj tehnologiji. Dok je Zapad jako rano uao u raunalno doba, na Istoku iroko razgranata integracija raunalne tehnologije bila je koena dvojako: eljeznim dranjem informacija i tehnologijskog sustava (potpuni nadzor umnoivaa, osobnih raunala, patenta itd.) i protivljenje za ozbiljno prouavanje informacijskog sustava.. Nakon pada eljezne zavjese, stvari su se promijenile. Glad za informacijskom tehnologijom na Istoku ublaavana je razgranatom piratskom nabavom softwarea i hardwarea. Kao rezultat toga raunala su brzo prodelirala kroz zemlje Istoka, osobito Rusije tako da se pojavila bojazan na zapadu da Rusija ne samo to moe ubrzo uhvati, nego moda ak prestii njihovu tehnologiju u nekim podrujima. Koliko je ta bojazan bila opravdana pokazat e vrijeme. Slian proces ubrzane informatizacije odvija se i u Kini, to navodi na zakljuak da mogui informacijski ratovi u budunosti nee biti ratovi samo dva protivnika. U raunalnom dobu, zaista ostaje malo mjesta za uivanje. Kako pristupiti razumijevanju informacijskog rata? U situaciji kad ne postoji ope prihvaen stav o informacijskom ratu, nije razvidno denirana njegova doktrina, ne zna se to je napad a to obrana u takvom ratu. Ako se u obzir uzme jo uvijek tehnoloka asimetrija (neravnotea) izmeu Zapad i Istoka, koritenje nuklearnog zastraivanja, pa i uporaba nuklearnog oruja posve je realna. Dok Rusija i Kina ne dostignu Zapad da mogu ui u ravnopravnu bitku s onima koji koriste informacijske operacije protiv njih, kao demonstraciju sile. Takva opcija je realna opasnost za sve, za cijeli svijet. Veliki koji raspolau informatikim orujem moraju sjesti za zajedniki stol i otvoriti diskusiju o specinim aspektima informatikog rata. Ako se to ne uini, otvara se jo jedna utrka u naoruanju, u ovom sluaju kako napasti informatiki sustav kroz elektromagnetski spektar, preko tree generacije nuklearnog oruja ili unititi software preko sosticiranog kompjuterskog virusa. Istodobno, suradnja je nuna zbog jo jednog vanijeg razloga: da se ta neprocjenjiva tehnologija dri to dalje od ruku terorista i kriminalaca. Kako nema slubeno prihvaene denicije informatikog rata, iznijet emo nekoliko neslubenih. Zanimljive su dvije informacije koje dolaze iz ruskih izvora od ruskih slubenika sa
40 Rusko miljenje o informacijskom ratu, Airpower Journal, specijalno izdanje, mr. Tim Thomas, srpanj, 1996. 41 Primjerice, kibernetika je slubeno propisana za vrijeme Nikite Hruova dakle, pedesetih godina 20. stoljea.

GOSPODARI KAOSA

58

Akademije za osoblje. Jedna od njih opisuje informacijski rat kao informacijsku konfrontaciju., dakle, ostaje u podruju sukoba a ne njegovog ekstrema rata. Zbog toga se denira na tehnikoj i psihologijskoj razini pa je: Informacijski rat nain rjeavanja sukoba izmeu suprotstavljenih strana. Prednost jednih je zadobiti i zadrati informacije, a da druga strana za njih ne zna. Ovo se postie upotrebom specinog informacijsko-psiholokog i informacijsko-tehnikog utjecaja na politiku odluku, na populaciju i na zapovjedno-obavijesne sustave uz pomo dodatnih sredstava, kao to su elektronika i nuklearna. Kad je rije o operativnoj verziji strategijske razine opis informacijskog rata glasi: Informacijski rat sastavljen je od posebno planiranih i usklaenih, povezanih akcija snaga i efektivnom inteligencijom, ranim upozorenjem, zapovijedima i nadzorom, komunikacijama, lukavtinom i elektronskim djelovanjem, ija je svrha osiguravanje uspjeha. U drugoj analizi nema bitnih razlika osim to se ne govori o informacijskom sukobu nego o informacijskom ratu; Meutim, oba pristupa su vana za pravilno razumijevanje informacijskog rata. U irem smislu, informacijski rat je jedna inaica hladnog rata, bolje reeno vrueg mira protumjere izmeu protivnikih strana, koje se provode veim dijelom za vrijeme mira a nisu teino usmjere prema oruanim snagama, koliko prema civilnoj populaciji i ljudima u javnosti, odnosno administrativnom, produkcijskom (gospodarskom), znanstvenom, obrazovnom i kulturnom sustavu. Dakle, on pripada kategorijalnom pojmu sveobuhvatnosti ratovanja ili ratovanja velikom strategijom. U uem smislu, informacijski rat je jedan od oblika vojne aktivnosti (operacije, akcije), ili priprema za njih, u svrhu postizanja prevlasti nad protivnikom, uinkovitosti i mogunosti oslanjanja na informacije tj. na njihovu uporabu, kako bi se ostvarila superiornost (pobjeda) na bazi djelotvornog rada oslonjenog na pravodobne odluke. Unato nepostojanju ope i prihvaene denicije informacijskog rata on se moe odgonetati ne samo iz strune literature nego i iz medija kao meke sile, jer pruaju mogunost njegova razumijevanja. Njegove su sastavnice: uporaba raunalnog (borbenog) virusa; informacijske komponente u borbenim sustavima; procesuiranje informacija i korisnost informacijskih sustava (izvidniki i obavjetajni sustavi), te sustava za protuelektronska i protuobavjetajna djelovanja i u vrijeme mira i u vrijeme rata; specijalni rat (informacijske manipulacije i psiholoke operacije PSYO). Borbeni raunalni virus i drugo informatiko vezano oruje moe biti uporabljeno kao jaka sila multiplikatora preko njegovih
42 Na ruskom, informatisionnoye protiviborstbo, tj. informacijska konfrontacija. 43 Na ruskom, informatisionnoya voyna , tj. informacijski rat.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

59

sinergetikih ili meusobno ublaavajuih efekata, a u budunosti bi bio jedan od najvanijih aspekata informatikog rata. Virus predstavlja poseban problem na strategijskoj razini, zato jer koristi znakove kao bezline imprinteve i omoguava prelazak iz korelacijske sile na mogunost one koja se bazira na preciznosti ubijanja implantatima virusa. Tako borbeni virusi postaju snaga multiplikatora koja moe promijeniti poetnu fazu rata u isti kaos, ako su oni (virusi) puteni pravodobno. Postoji nekoliko borbenih virusa. To su: trojanski konj (ostaje miran neko vrijeme i onda uzrokuje katastrofalne destrukcije informacijskih sustava); zatim virus karantene (izbaci program iz jedinice u koju je on bio utemeljen, i tako unitava cijeli sustav ako njegove komponente nisu odvojene); pa onda virus optereenja (brzo se iri kroz cijeli sustav i potpuno usporava njegove operacije); i senzorski virus (probija ve prije isplanirane sektore raunalnog data-storage podruja i unitava banku podataka i njezine informacije u kritinim trenucima). Rusija je svojedobno optuila SAD da njezina sluba Computer Virus Countermeasures sraunato puta bugs u software. Na taj nain informacijski rat postaje realistiniji, jer se unitavaju linije jo u doba mira, znatno prije moguih stvarnih operacija, to daje drugu dimenziju principu iznenaenja. I u ovom informacijskom obliku rata postoje protumjere. Prva je najjednostavnija a to je uvanje sustava od inltracije virusa, a druga je znatno tea i obuhvaa detekciju i unitavanje virusa. Kreiran je antivirus koji nosi pojavu lanog programa i koji se jo naziva neprimjetni virus. Ovaj virus ne djeluje u normalnim prilikama tj. ne eksponira se u formi proirenog lea. Umjesto toga, neprimjetni se virus krije zajedno sa leom koji vrsto dri svoju originalnu veliinu i oblik. Razvijena je sloena matematika procedura koja usporeuje leve na disku sa strukturom lea i virtualno slobodnog prostora da bi se razotkrio neprimjetni virus. U informacijskom ratu niti jedna informacija ne moe i ne smije se smatrati sigurnom. Dinamika izmjene lanih informacija postala je opasna za sudbinu ne samo osoba (pojedinca) nego za itave naroda, pa i svijet u cjelini. Njihova djelotvornost ne lei u injenici da ubrzano rastu, nego u tome, to im je jako teko otkriti izvore. Kolika je njihova opasnost govori i podatak da devet od deset informacija koje ovog trenutka cirkuliraju u elektronikom obliku su lane. Neovlaten pristup informacijama uvijek je mogu. Poto je svijet u veem dijelu kompjuteriziran i umreen javlja se opasnost upada asimetrinih ratnika u informacijske sustave ije djelovanje moe prouzroiti tete globalnih razmjera. Sredinom devedesetih godina 20. stoljea u razvijenim zemljama osnivaju se vladine agencije za informacijsku sigurnost koje uz
44 Prema ruskom izvoru, mr. Tim Thomas , isto.

GOSPODARI KAOSA

60

neznatne razlike imaju nadlenost u: zatiti specijalnih komunikacija (ukljuujui vladine komunikacije), kriptograji i inenjerijsko-tehnikom osiguranju otvorenih komunikacija, aktivnostima izvjetajnih slubi u komunikacijskim sustavima i dostavljanju specijalnih informacija viim tijelima u nadlenost. One se bore tako da zaustavljaju neovlaten pristup informacijama i sauvaju administrativni sustav drave od kolapsa kad je napadnut informacijskim orujem. Ciljevi napada informacijskim orujem postaju: telekomunikacijski sustavi, sustavi zapovijedanja i nadzora, prometni i transportni sustavi, nancijska infrastruktura. Uinak uspjenog napada moe se usporediti s efektom oruja masovnog unitavanja. U ovoj utrci tita i maa (obrane i napada) u informacijskom ratu za sada izgleda prednost ima ma jer su varijacije prijetnji brojnije i raznovrsnije: napad pojedinca, organizacija, asocijacija, drava i koalicija. Obiljee napada informacijskim orujem je tokasto, pa se ciljano napadaju stabilizirajui imbenici kako bi se stvorilo destabilizirajue okruje (okruje kaosa) da se prijetnja kao informacija utisne u misli pojedinca ili javne svijesti, kako bi bila percipirana kao spontana, a ne kao prijetnja napadaa (agresora). U takvom prividu, destabilizacija (determinirani kaos) ne iskazuje se kao posljedica vanjskog djelovanja (napada) nego kao entropija sustava nastala zbog slabog ili nikakvog funkcioniranja institucija drutva ili drave. Zato ne postoji potreba za deklariranjem rata protiv vidljivog neprijatelja, jer se ne izvode klasine vee ili manje vojne operacije, a nastoji se izbjei i tradicionalno miljenje o borbenom sukobu. Ono to stoji iza kulisa je plan o prikrivenom ratu koji uzima u obzir korisne i razarajue granice usmjeravanog nasilja (kontrolirani kaos), to sve zajedno postaje prihvatljivije za javno mnijenje. Irak je eklatantan primjer ovakvog rata. Televizijske slike nakon vojnih operacija koje su odailjane diljem svijeta bile su slike ruenja spomenika, pljaki svih vrsta, palea, ulinih sukoba kako bi se pokazalo kako je to izraz spontanosti zbog ivljenja u diktaturi, a ne posljedica izvanjske intervencije. No, meutim, tu igru spontanosti od Amerikanaca i njihovih koalicijskih partnera preuzeo je Al Sadr i nastavio u biti njihovim putem. Informacijska komponenta borbene moi provjerena je u Zaljevskom ratu (1991.) i steklo se iskustvo o tome kako se mijenja omjer tijekom napada u uvjetima prevlasti zapovjednoobavijesnih sustava, te kako informacijska potpora neborbenim sustavima pomae pri izvrenju borbene zadae. U biti to je bila pobjeda superiornosti logistike i informacijske potpore sustavu zapovijedanja u operaciji. U tom ratu pokazalo se i to da informa45 Najpoznatije dvije takve agencije su amerika NSA Nationa Secturity Agence i ruska FAPS.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

61

cijska potpora unaprijed odreuje razvoj nove generacije motrilake opreme kao i to da je mogue njezino koritenje u svim uvjetima, na cijelom prostoru bojnog polja i na svim razinama ukljuujui i onu najniu obinog vojnika. Sve ovo dovodi do zakljuka da prioritet prilagodbe informatike potpore borbenim postrojbama u svom razvoju vodi do prevladavajue uloge elektronike, vatre, borbe u konceptu voenja rata. Ako dvije borbene skupine imaju jednake borbene mogunosti u oruju, ali jedna ima prednost nad drugom u pogledu informatike, tada e borbeni potencijal te strane biti puno vii. Postoje razvijene metodologije koje izraunavaju vrijednosti specinih indikatora svake vrste oruja i postrojba pa je mogue odrediti visinu prilagodbe sveukupne informatike potpore vojnoj opremi, uzimajui u obzir njezine odnose i sadraj i operacijske uvjete pri izvravanju borbene zadae. U dananjem informacijskom valu ratovanja borba se vodi za prevlast nad informacijama. Kad je u pitanju vojna komponenta toga rata razvoj e u budunosti istaknuti dva podruja. Prvo, to je razvoj oruja (ali neborbenog) za postrojbe koje sudjeluju u mirovnim operacijama, i drugo, je razvoj oruja za funkcionalnu destrukciju odnosno oruja, temeljeno na elektromagnetskom i visokofrekventnom spektru. Pod funkcionalnom destrukcijom sredstava podrazumijeva se paraliziranje neborbenih i borbenih sustava koje se temelje na informatikoj tehnologiji. Po nekim predvianjima elektromagnetsko pulsirajue oruje bila bi etvrta generacija nuklearnog oruja koje bi moglo unitavati zapovjedno-obavijesne sustave i X-laserske zrake. Peta generacija nuklearnog oruja, temeljila bi se na novim zikim principima, ukljuujui one koji e djelovati na ljudski organizam tako da proizvedu promjenu u zikom i mentalnom sklopu. O estoj generaciji futuristi govore kao o naelnosti nove vrste oruja, a po predvianjima ono bi ukljuivalo: geoziku, elektromagnetske ili radio frekvencije, infrasonic, genetiku, etiku, psihoeletroniku i nesmrtonosno oruje. Nakon Zaljevskog rata, analitiari i znanstvenici razmatrali su zbog ega koritenje (vladanje) bazama podataka te procesiranje i prezentiranje informacija, omoguuje prednost u sukobu. Doli su do zakljuka da je to brza integracija informacija i dovoljni kapaciteti da se te informacije pouzdanim sustavom veza (data link) prenesu do korisnika. Drugi je zakljuak da je najdjelotvorniji, naravno osim zikog unitenja, dezinformacija neprijatelja u svakom pogledu, istodobno uvajui mogue kanale koji bi
46 Prije se omjer borbene moi odreivao usporeivanjem kakvoe i brojnosti borbenih snaga i oruanih sustava, dok se danas taj omjer odreuje u postotku udjela informatikih komponenti u postrojbama i u bojnim napravama. 47 Moda e nova otkria u prirodnim znanostima omoguiti drukije vrste oruja koja mi danas ne moemo uope anticipirati.

GOSPODARI KAOSA

62

mogli biti od koristi za prikupljanje vanih informacije. To je ono to se zove paraliza zapovjedno obavijesnog sustava. to je s dezinformacijama kada su one usmjerene protiv ljudi, grupa ili naroda s temeljnim ciljem pritiska na ovjekovu svijest. Takva vrsta informacijskog ratovanja posebno je pogodna u onim drutvima, gdje je javno-politika i socio-ekonomska situacija nestabilna, te cjelokupno stanovnitvo moe posluiti kao meta za djelovanje. Znak da je neko drutvo izloeno dezinformiranju jest pojava velikog broja glasina, njihovo ponavljanje, brojnost diskusija od ulice do onih u programskim shemama elektronskih medija. Svi raspravljaju, svi sve znaju, svi su toboe informirani, svi imaju nekakve povjerljive podatke, i konano svih se prislukuje. Korak do kolektivne paranoje nije daleko. Samo da je malo pribranosti, smirenosti i vjere brzo bi se ustanovilo da se neke procedure dezinformiranja mogu odmah uoiti jer su oigledne, a neke su pak neuvjerljive i svima bi potom bilo lake. Da do toga ne doe brine se meka sila, ona proces nastavlja, novim glasinama, stvaranjem novih dogaaja i otvaranjem stranica, odnosno emisija za nove diskusije. I proces se nastavlja! Povijesno gledajui, dezinformiranje nije nova pojava. Odisejev konj rjeito govori. Vrijeme hladnog rata bio je dobro vrijeme za razvoj teorija informatikog managmenta. Propagandni stroj nije stao ruenjem berlinskog zida. Nastavio je novom estinom u vruem miru. Jedna od najinteresantnijih metoda upravljanja informacijama iz vremena hladnog rata, a primjenjuje se i nakon njega, je pridobivanje ljudi. Opisana je kao teorija reeksne kontrole. Reeksna kontrola je grana teorije nadzora povezana s utjecajem na odluke drugih. U vojnom kontekstu, to znai omoguavanje zapovijedanja s mogunou posrednog nadzora preko oponenta zapovjednikovog procesa pri odluivanju. Reeksna kontrola ukljuuje kreiranje uzoraka ili omoguavanje djelominih informacija na koje e protivnik djelovati tono onako kako mi elimo, a da nee biti svjestan da se manipulira njime. Dakle, napada se cilj koji je podmetnut, koji nema specinu teinu, a napada misli suprotno, da je cilj s gravitacijskim atributom, to e rei, od izuzetne vanosti. U cijeloj toj igri svrha je prisiliti protivnikog zapovjednika da napravi takvu odluku (uz
48 Vladimir Lefebvre, sovjetski istraiva Ministarstva obrane poetkom ezdesetih godina prolog stoljea o reeksnoj kontroli se izrazio ovako: ... kod izgraivanja njegove (zapovjednik protivnike strane op. a.) odluke, neprijatelj koristi informacije o podruju sukoba, o svojim i naim snagama, o njihovoj mogunosti za borbu itd. Mi moemo utjecati na njegove kanale informacija i poslati poruke koje emo zamijeniti s onima koje nama odgovaraju. Neprijatelj koristi najmoderniju optimizaciju i pronalazi optimalne odluke. Kako god, to nee biti istiniti optimum, ve odluka koja je proizala od nae strane. Pri donoenju te nae odluke, trebali bismo znati kako proizvesti neprijateljsku odluku baziranu na informacijama za koje on vjeruje da su istinite. Airpower Journal, specijalno izdanje.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

63

manipuliranje informacijama) koja je ve unaprijed odreena, ali od suprotne strane. Na strategijskoj razini igra reeksne kontrole, ako se ne poznaje moe uiniti toliko tete da je ni nekoliko narednih narataja nije u stanju popraviti. Kako ta teorija funkcionira u sluaj Hrvatske i njezinog ulaska u Europsku uniju? Uzorak i djelomina informacija je blagostanje i gotovo potpuna sigurnost (jer hrvatska politika vladajua i oporbena elita to tako percipira). Ona na temelju toga odreuje da joj je ulazak u tu asocijaciju politiki cilj bez obzira na cijenu. A cijena je izuzetno velika rasprodaja svega. U tom urnom ulasku u Europsku uniju, Hrvatska postupa tono onako to eli birokracija u Bruxellesu, ivi u uvjerenju da je in ulaska hrvatski interes, a ne interes Europske unije. U vojnom aspektu reeksna kontrola kao kontrola nad neprijateljem odvija se prema etiri principa: prvi, reeksivna priroda odluivanja trai da zapovjednik sebi mora zacrtati mogue neprijateljske odgovore na uvjete za koje eli da se dogode; drugi je problematina priroda vlastite odgovornosti, zbog neprijatelja koji moe propagandom prikriti svoje aktivnosti i provoditi svoje nadzorne mjere; trei je uoavanje rastue vanosti razvoja tehniko borbenog stanja, pogotovo motrenja; etvrti je koritenje otrih oblika pritisaka na neprijatelja, pritisaka koje e se odraziti na socijalne, intelektualne, psihike, etike i ideoloke imbenike. Primjer za etvrti princip je: vidljiva okrutnost prema civilnoj populaciji ili ratnim zarobljenicima u podruju sukoba. Potpuna primijenjena navedenog naela uprizorena je u eeniji, Afganistanu, a poglavito u Iraku. Muenje irakih zarobljenika u zatvoru Abu Graib, nije sluajnost, nego samo primjena etvrtog naela reeksne kontrole. Slike muenja su s namjerom putene u medije, kako bi efekt pritiska bio to uvjerljiviji i vremenski to dui. U informacijskom ratu zaista se nita ne dogaa sluajno. Informacijski rat (sa svoje dvije komponente, vojna i medijska) otvorio je novu stranicu sueljava u sukobima budunosti. Ako ne doe do razgovora glavnih protagonista isti onih koji su kreirali hladni rat u vruem miru, proireni za Kinu, mogli bi otvoriti novu trku u naoruanju. Je li to to veliki dio svijeta eli? Sigurno ne! Varavski pakt je propao jer nije mogao pratiti novu ameriku visoku tehnologiju osamdesetih i devedesetih 20. stoljea, koja je stvorila mogunost nevidljivih operacija, s gotovo nepostojeim postotkom vlastitih gubitaka. Pravi (simetrini ) ratovi se izbjegavaju, a regionalni (asimetrini) sukobi su sadanjost ali i stvarnost vremena koji je pred nama. Popraena amerikom
49 Prema ruskom miljenju amerika Strategic Defense Initiative (SDI) nije nita drugo nego reeksna kontrola dizajnirana da bi se nancijski iscrpio Sovjetski Savez. Posljedice uspjeha tog projekta su poznate, komentar nije potreban. 50 General bojnik M. Ionov, Morskoy Sobornik, srpanj 1995.

GOSPODARI KAOSA

64

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

Extended Information Dominance, ta globalna strategija nastupanja nastoji gospodariti svjetskim informatikim, informativnim i obavjetajnim sustavom. Cijelo to postrojenje ima svoju veliku slabost, svoju Ahilovu petu duh i identitet naroda ne mogu se ba tako lako savladati. *** Pria jednog lma veoma je pouna, pae obrazac za razumijevanje informacijskog rata. Glaveine ne smo engleske tajne, slube potajno nadziru ilegalnu trgovinu orujem meunarodnih terorista na ruskoj granici. Meu kupcima je i Henry Gupta (Ricky Jay), ovjek koji je praktiki izmislio tzv. tehnoterorizam. Naravno, James Bond (Pierce Brosnan) svojim vratolomijama rjeava sve probleme osim jednog: Gupta je pobjegao s tempiranom atomskom bombom i nuklearnim torpedom. No tu je jo ozbiljniji problem, naime, britanski ratni brod Devonshire nestao je u kineskim teritorijalnim vodama (Juno kinesko more), a medijski tajkun Eliot Carver (Jonathan Pryce) u svojim novinama i televiziji ekskluzivno obznanjuje da su ga potopile kineske vlasti. U ovom lmu uprizorene su postavke informacijskog rata gdje meka sila postaje odluujua za stvaranje (oblikovanje) virtualne stvarnosti. Najzanimljivija i najintrigantnija je postavka Eliota Carvera da nema bolje vijesti od loe vijesti jer je ona postala prvo naelo meke sile u voenju informacijskog rata. A drugo, takoer, iz navedenog lma Daj ljudima ono to ele!.

15. Specijalni rat


U znanstveno-strunoj literaturi ne postoji jednoznano odreenje pojma specijalni rat, odnosno psiholoki rat kao esti oblik specijalnog rata. Sintagmom specijalni rat obuhvaa se po pravilu vrlo iroko podruje destruktivnog djelovanja, gotovo sve osim oruanog sukoba: od dravnog terorizma, do industrijske pijunae ili tajnih novarskih pothvata kojima je cilj potkopavanje gospodarskog sustava neke drave. Ako je rat po Clausewitzu nastavak politike drugim sredstvima, onda bi se moglo rei
51 Sutra nikad ne umire, (Tomorrow never dies), akcijski triler, 1997. 52 O specijalnom ratu pisano je mnogo. Od mnogih pristupa, a za objanjenje ovog pojma u ovom dijelu poglavlja koritena je analiza, odnosno predloak za multimedijsku prezentaciju Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. koja je izraana u Politikoj upravi, Ministarstva obrane Republike Hrvatske u studenom 1997. 53 Financijski inenjering u Hrvatskoj, i Albaniji, upad Srbije u monetarni sustav bive Jugoslavije kaos u novarskom sustavu neke zemlje u pravilu je prvi pouzdan simptom koji inicira skori oruani ili nenaoruani napad na postojei dravni ustroj. Kriza u Albaniji (1998.) isprovocirana je naizgled na beznaajnom dogaaju nancijskom inenjeringu. Ova tipina operacija voena prema principima specijalnog rata potaknuta je i koordinirana izvana u suradnji s razvlaenim agentima i vlastodrcima iz vremena komunizma. Posljedice

65

da je specijalni rat nastavak politike prije, poslije i za vrijeme rata. Specijalni rat je po svojoj vremenskoj protenosti rat u svakom vremenu i za svako vrijeme. Vodi se samostalno ili kao sastavni dio vojnih operacija. Kao i u sluaju informacijskog rata bit neke operacija iz podruja specijalnog rat primijeti se ili shvati kad je ona ve okonana. Dakle, doktrina specijalnog ratovanja nije neposredno vidljiva i prepoznatljiva. Za voenje specijalnog rata ne postoji unaprijed odreen organizacijska struktura i ustroj i naelno ne podlijee uobiajenim standardima vojnog organiziranja. Iskljuivo okolnost odreuju organizacijsku strukturu i ona postoji i funkcionira onoliko koliko traje operacija. Operacije specijalnog ratovanja, bez meke sile (medija) su nezamislive. U biti specijalni rat se vodi pomou medija ili preko medija. Oni predstavljaju platformu s koje se izvodi desant preko horizonta ali bez desantnih snaga. Mediji su najjeftinije ali najrazornije oruje u voenju specijalnog (psiholokog rata). Mogu se uporabiti u svakoj prilici, u svakom trenutku, na svakom mjestu, i protiv svakoga. Kad netko ili neto postane cilj ovoga rata teko moe izbjei zahvat bojnog polja. Kao i u informacijskom ratu, informacije su i u ovom obliku ratovanja odluujui imbenik za pobjedu. Tona informacija osigurava prednost, daje izvjesnu mo, a kriva (netona) dezorganizira, slabi, smuuje. Zato su sredstva za voenje specijalnog rata tako raznolika: svakojake tiskovine, plakati, leci, izjave prebjega (disidenata), izjave diplomata, politiara, javnih djelatnika, graana, predstavnika
nancijskog inenjeringa u Albaniji bili su krvavi sukobi, parlamentarna kriza, bezvlae, prijevremeni izbori. Meutim, krajnji cilj je bio preko oruane pobune izazvati politiki kaos kako bi se na kraju osigurao dolazak socijalista (kao recikliranog komunistikog kadra) na vlast. Ovaj primjer s Albanijom naknadna je pouka. Istodobno je i objanjenje (na sreu u samom poetku osujeenog) pokuaja nancijskog inenjeringa veih dimenzija u Hrvatskoj (1990./1991.). U vrijeme uspostave tek izabrane vlasti, poetnog nesnalaenja sigurnosnog sustava iznevjerenog povjerenja pojedinih dravnih dunosnika ili smiljene destrukcije to je bilo mogue. Dodue, i prije uspostave nove hrvatske vlasti, za vrijeme Ivice Raana i Ante Markovia Srbija je upala u monetarni sustav ondanje Jugoslavije, tonije 28. prosinca 1990. Miloeviev reim je tim upadom doao do 1,83. milijarde dolara!!! Ne treba zaboraviti injenicu da je Slobodan Miloevi i prije svog predsjednikovanja bio prisni Eagelburgerov prijatelj i najvaniji bankar Beobanke, kao ni injenicu da su komunistiki prvaci iz Hrvatske u tadanjoj vlasti preutjeli i bez ikakvog protivljenja, kukaviki prihvatili posljedice ove pljake. Nije prolo ni est godina od tog dogaaja, a ti isti ali kao socijaldemokrati uspjeli su domisliti svoju predizbornu parolu o istim rukama, obrazu, potenju, i boljem ivotu svih ne samo njih. 54 Novinari su postali najdjelotvornije ubojice u ime determinizma. To je nova vojska s djejim licem ili licem ene, zato je u medijima sve vie novinarki. 55 Mo neistinite tvrdnje razvidno iilustrira geometrijska progresija irenja informacija. Zamislimo da izvor neke informacije osoba (pojedinac) i on tu informaciju u roku od petnaest minuta telefonom prenese najmanje petorici svojih poznanika i zamoli ih da i oni tu informaciju prenesu petorici svojih poznanika, molei ih za petnaestominutnu urnost. I istim nainom informacije

GOSPODARI KAOSA

66

manjina, udruga, nevladinih organizacija, grati, prijetea pisma, pisma bombe, telefon, radio-amaterski ureaji, raunalne igre, elektronska pota ... Za voenje uspjenog specijalnog rata, potrebni su neki preduvjeti. Jedan je neizbjean vladavina nad mekom silom osobito komponentom zvanom elektronski mediji. Kada se osvoje mediji, (bitka za njih je uvijek najea i najprljavija) etiri petine posla je obavljeno, to znai da je to gotovo pobjeda u specijalnom ratu. Iz navedenih razloga u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske se navodi da zaista nije zauujue ili nije udno to su, primjerice, meunarodne snage Federaciji Bosne i Hercegovine ukinule program na hrvatskom jeziku ili u Republici Srpskoj zamraile frekventno podruje na kojim je mogue emitirati televizijski program. Nije sluajno to su prvi ciljevi raketnih udara JNA bili odailjai Hrvatskog radija i televizije. Nije sluajno ni to da je Soros najvie novca uloio u medije (milijun dolara godinje samo za medije u Hrvatskoj) ili postao vlasnikom kabelske televizije. Nije sluajno da su BBC i VOA od 1993. vrbovali ravnatelje lokalnih radio postaja u Hrvatskoj kako bi emitirali emisije za to bi dobili svu opremu i odailjae. Nije sluajno to je trei kanal Hrvatske televizijski olako i jeftino preputen determiniziranoj multinacionalnoj televizijskoj kui. Nije sluajno to je svojedobno novinarska udruga Forum 21 traila reformu Hrvatske televizije i da postane javna televizija. Rezultati te pretvorbe itekako su vidljivi. Razbacivanje anacionalnih zvonia u hrvatski medijski prostor s te dalekovidnice svakodnevna je pojava. Nije sluajno da su SAD-e vrile pritisak na Australiju da sa svog odailjaa na sjevernom teritoriju omogui emitiranje programa Slobodna Azija kako bi on mogao biti gledan u Kini. Nije sluajno da u Hrvatskoj niu televizije s nacionalnom koncesijom kao gljive poslije kie. Na kraju sigurno nije sluajno to su prostori televizije NTV u Rusiji izgorjeli u poaru. Zaista, kad se radi u borbi za elektronske medije, nita nije sluajno. Bitaka za medije nikad dosta i nikad ne prestaju. Vladavina na njima mora biti apsolutna. Taktiki postupak za ovladavanjima svim medijima u nekoj nacionalno dravi kao to je Hrvatska je
dalje nastave irenje. Ako se postupak ilustrira brojanim rezultatom dolazi se do zakljuka da je u roku od sat vremena mogue obavijestiti dvadesetak tisua ljudi (19 531) to odreuje brzinu protoka i mogui uinak informacije ili glasine telefonom. Kakav se tek uinak postie ako bi se slina informacija objavi na lokalnoj radio postaji? Ili, kakav se uinak postie u sluaju da mrea lokalnih radio postaja sinkronizirano objave neku vijest razarajueg uinka? A tek komercijalna televizijska mrea ili pak dravna televizija. Ako se sve to stavi na Internet onda to poprima i planetarni razmjer. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., Ministarstvo obrane, Politika uprava, Zagreb, 1997., str. 6. i 7. 56 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., isto, str.6. 57 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., isto, str. 7. i 8.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

67

jednostavan. Stalno urlati kako nema slobode medija. Iza svakog ovakvog krika, drava ostaje bez neke tiskovine ili radijskog, odnosno televizijskog kanala. Kad se osvojeno stavi u trezor determinista postupak se ponavlja, i tako Hrvatska u kratkom roku ostade gotovo bez ijedne tiskovine koja dosljedno zastupa nacionalne interese, a na televizijskim programima hrvatsku himnu mogue je uti samo kad igra reprezentacija (ako se u vrijeme sviranja ne putaju reklame). Zato su u Hrvatskoj prie (od 1993. do 2000.) o medijskoj slobodi i neovisnosti medija bile iskljuivo u funkciji politikih pritisaka, kako bi se ostvarila proizvodnja pristanka. Tu nisu pomagali ni evidentni dokazi. O postojanju slobode medija, moglo se nai upravo u medijima koji su tvrdili da slobode medija nema. Primjer prvi, u tjedniku Globus (prosinac 1996.) piui o loem dravnom novinarstvu objavljuje se tekst u kojem se tvrdi kako tri nezavisna lista Nacional, Feral Tribune i Globus prodaju 200 tisua primjeraka, a etiri dravotvorna 30 tisua primjeraka. Da nema o Sorosu ovisnog novinarstva kako bi broj prodanih primjeraka bio sedmerostruko vei od broja prodanih primjeraka dravnih listova? Primjer drugi, u Hrvatskoj (u 1997.) je izlazilo 562 domaa izdanja, a u prodaji je bilo 1264 inozemna izdanja, dakle ukupno 1826. Govori li to o slobodi ili o neslobodi medija? Primjer trei, svoj program na raznim frekvencijama sredinom devedesetih godina 20. stoljea emitiralo je 105 radijskih postaja s odobrenom koncesijom i 11 televizijskih koncesionara. Govori li to o slobodi ili neslobodi medija? Dakle, u vremenima kad se Hrvatsku najvie prozivalo za neslobodu medija, ona je bila zemlja u kojoj je u odnosu na broj stanovnika, bilo novinskih izdanja i toliko radijskih i televizijskih postaja kao niti u jednoj drugoj zemlji svijeta. U Hrvatskoj u tim vremenima ne samo da je postojala sloboda medija ve su se tom, niim ogranienom slobodom sluili ponajvie oni koji su u jakoj nacionalnoj dravi vidjeli prepreke vlastitoj dominaciji.

GOSPODARI KAOSA

16. Primjeri operacija voene prema modelu specijalnog rata


Od prvih dana osamostaljenja Hrvatske ciljevi napada snaga specijalnog rata gotovo su isti: predsjednik Republike dr. Franjo
58 Bilo bi zanimljvo da osporavatelji demokratinosti i medijske slobode u Hrvatskoj predoe dokaze o vlasnitvu Nacionala, Globusa, Novog lista, Bumeranga, Ferala, DAN-a, Imperijala, Tjednika, Peata, Arene, Mile, Zaposlene, Vijenca, Arkizina, Erazmusa, ... Ili, neka izvedu dokaze o vlasnitvu drave nad Radio 101, RTL televiziji, Nova TV, OTV, ali isto tko i pod ijom palicom vodi program na tzv. dravnoj televiziji. Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 8. 59 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 9.

68

Tuman, politika vrhovnitva temeljena na nacionalnim interesima, Hrvatska vojska, hrvatske izvjetajne slube i a posebno Katolika crkva. Ti e ciljevi napada zasigurno jo dugo ostati isti. Magnum crimen prije svih ratnih dogaanja i srpske agresije na Hrvatsku, u vrijeme hrvatske utnje, istodobno kad i memorandum SANU (1996.), ponovno se pojavila knjiga, Viktora Novaka Magnum crimen. Ta je knjiga trebala podsjetiti na hrvatsku povijesnu krivnju iz vremena Drugog svjetskog rata (19941.-1945.) kao opomena za novo vrijeme. List Start je u nekoliko brojeva potkraj 1989. odnosno poetkom 1990. (kada je Miloevievo dogaanje naroda u tzv. antibirokratska revolucija bilo na vrhuncu) donio desetke intervjua s preivjelima iz logora Jasenovac. Nakon toga, objavljen je serijal o krinom putu i Bleiburgu s jasnom porukom Hrvate bi mogla zadesiti slina sudbina ako opet pokuaju s uspostavom svoje drave. Kontrapunkt Jasenovac Bleiburg u ovom sluaju je imao svrhu naznaiti onu tezu koja govori da je svaka dravotvorna ideja kod Hrvata dio zloinake ideologije. U tim olovnim vremenima trebalo je zatomiti svaku pomisao suprotstavljanja Miloeviu i odustati od samostalne hrvatske drave, jer bi pokuaj stvaranja drave bio zloin sam po sebi, a na kraju kazna opravdana. U politikom ozraju Magnum crimena Hrvatska je ivjela utei, kome se to svialo ili ne, do govora dr. Franje Tumana koncem osamdesetih i poetkom devedesetih godina prolog stoljea. Hrvatska je, poevi od vremena kada je u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (24.-25., veljae 1990.), javno izreen zahtjev za uspostavom samostalnosti, neprekidno izloena razliitim oblicima specijalnog rata. Od 1990. do 2000. mogu se razlikovati tri dionice specijalnog rata protiv Hrvatske. (1) Od poetka oruane pobune (balvan revolucija, srpanj 1990.) do mirovnog sporazuma (3. sijenja 1992.) na djelu je bio specijalni rat voen izravno iz Beograda uz potporu dijela meunarodnih monika (Velike Britanije i Francuske).
60 Gazimestan, nedaleko od Pritine bilo je mjesto gdje se odrala 600. obljetnica Kosovske bitke. Na manifestaciji je sudjelovalo od jedan do dva milijuna ljudi (ovisno od izvora koji je procjenu davao) U svom petnaestominutnom govoru, koji je esto dovodio prisutne do euforije i bio isprekidan uzvicima Slobo slobodo, Miloevi je naglasio da nesloga i izdaja prate srpski narod kao zla kob kroz itavu njegovu povijest, to je pokazala i kosovska bitka, jer je uz primjere junatva pokazala i primjere nesloge i izdaje. Kreendo je uslijedio kada je srpski voa, pred euforinom masom na Gazimestanu, zaprijetio: est stoljea kasnije opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oruane, premda i takve jo nisu iskljuene. Ali, bez obzira kakve da su one, bitke se ne mogu dobiti bez odlunosti, hrabrosti i portvovnosti. Dvije godine kasnije otpoele su i oruane bitke za Veliku Srbiju. 61 Podjela na tri dionice i opis specijalnog rata protiv Hrvatske preuzeti su iz analize Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 10. i 11.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

69

(2) Od dolaska mirovnih snaga (21. veljae 1992.) do Oluje (4.-7., kolovoza 1995.), u voenju specijalnog rata Beograd manje koristi izravnije metode, djeluju posredno preko treih zemalja, i agenture unutra Hrvatske. Istodobno zemlje kontaktne skupine a prije svih Velika Britanija i Francuska pojaavaju svoj angaman, sluei se specijalnim ratom kao politikim pritiskom. (3) Od Daytonskog sporazuma (22. studenoga 1995.) do (3. sijenja 2000.) sadraj specijalnih djelovanja protiv Hrvatske postaje raznovrsniji, metode suptilnije. Kombiniraju se djelovanja iznutra i izvana, pojaan je upliv nevladinih udruga. Uravnoteuje se uloge utog tiska, elektronskih medija, oporbenog novinarstva i stranakog oporbenjatva. Velikosrpski politiki ciljevi bili su postavljeni u Memorandumu SANU. Na tom konspirativno ideolokom predloku velikosrbijanska politika elita s Miloeviem na elu preuzima djelatnu ulogu u ostvarivanju memorandumskog plana. Miloevi, zajedno s pojedincima iz udbakog miljea, formira zaseban stoer za voene specijalnih operacija. U najranijoj fazi, prije agresije na Hrvatsku, posredni ciljevi bili su preuzimanje vlasti u samoj Srbiji, potom u Vojvodini i Crnoj Gori. Miloeviev dolazak u Kosovo Polje 20. travanja 1987. moe se smatrati trenutkom aktiviranja plana raenog prema scenariju i metodologiji specijalnog rata. Sve je detaljno isplanirano: Miloeviev susret s legalnim rukovodstvom, obilazak gospodarskih objekata, susret s ugroenim srpskim narodom koji prijeti iseljavanjem ako se ne ispune njegovi zahtjevi, davanje jamstva o promjeni stanja, odnosno promjeni Ustava. Ulogu jednog od predvodnika i poticatelja nezadovoljnih (ugroenih) Srba na Kosovu dobio je agent Slube dravne sigurnosti Srbije Miroslav olevi. (Kasnije e taj olevi formirati nekoliko dobrovoljakih, etnikih odreda, za rat u Hrvatskoj). Na paroli promjene ustavnog statusa Kosova i
62 Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je Rezoluciju br. 743 o slanju mirovnih snaga na prostore bive Jugoslavije. Rezolucija je donijeta u skladu s mirovnim planom specijalnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea, te uspostavlja na prostorima bive Jugoslavije Snage UN za zatitu UNPROFOR (United Nations Protection Force) UNPROFOR. Postrojbe plavih kaciga bit e rasporeene u UNPA-podruja (United Nations Protected Areas) s mandatom od 12 mjeseci. Kronologija rata, Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998., str. 140. 63 Jedan od glavnih protagonista te politike bio je akademik Dobrica osi. U hajci na hrvatski narod i njegova suverena prava iao je tako daleko da je otvoreno priznano da mrzi Hrvatsku i Hrvate. Naime, inozemnom glasilu (rujan 1989.) talijanskom Il Tempu izjavljuje da je Istru, Zadar i otoke Tito okupirao i dao Hrvatskoj. S jedne strane osi ne priznaje te krajeve hrvatskim teritorijem, a s druge strane poziva na ponovno otvaranje jadranskog pitanja i pridobivanja dijela talijanske javnosti za svoje ciljeve. Dobrica osi ponavlja ve jednom doivljeno: poziva Talijane da bi zaplaio Hrvatsku i prisilio je na Ustav po mjeri Memoranduma (tako je inio i kralj Aleksandar prije Drugog svjetskog rata), zastraujuim rijenikom koji govori o mrnji. osi kae borimo se netrpeljivou i mrnjom, dakle, on priznaje da mrzi odgovarajui tako na vlastitu hipotezu da njegov narod mrzi druge. Kronologija rata, str. 9.

GOSPODARI KAOSA

70

zatite srpstva na Kosovu, Miloevi uspjeno mobilizira sve vei broj pristalica i simpatizera, zadobivajui sve veu politiku mo. Od tog vremena do njegove otmice i odvoenja u Haag (2001.) preko stoera za specijalna djelovanja i Slube dravne sigurnosti, odnosno njezinih efova Jovice Staniia i Boidara Spasia, paralelno s djelovanjem na tlu Srbije djeluje se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pojava lanaka u tisku o povijesnoj istini iz Drugog svjetskog rata, esto spominjanje ustatva te hrvatskog nacionalizma koje nitko ne sprjeava koincidira s naglaenim obavjetajnim radom na tlu Hrvatske. Kontraobavjetajna sluba (KOS) ugrauje agenturu u civilnim strukturama (i MUP-u) pridodajui posebnu pozornost kasnije okupiranim (a 1995. osloboenim) podrujima Hrvatske. Posebno su opsene pripreme bile za kasniju pobunu srpskog naroda u Hrvatskoj. Umirovljeni ociri JNA iz Beograda dobivaju ulogu organizatora pobune. Obilaze sela i propovijedaju o nunosti obrane ugroenog srpstva. Operacija organizirane pobune, naoruavanje srpske teritorijalne obrane iz skladita JNA koordinira naelnik KOS-a general major Aleksandar Vasiljevi preko naelnika sigurnosti Vojno pomorske oblasti kapetana bojnog broda oblasti Ljubie Beare (izmeu ostalih, na agenturnoj vezi osobno dri Milana Martia). Cilj je izazivanje pobune preanskih Srba i istodobno preuzimanje skladita oruja u gradovima i mjestima s hrvatskom veinom, kako bi se stvorili preduvjeti za sigurnu premo i vojnu pobjedu. Operacije specijalnog rata protiv Hrvatske u predveerje i u vrijeme Domovinskog rata bile su sastavni dio opeg plana srpske agresije. Zbog svoje zamaskiranosti a ponekad i duine
64 Kosovski scenarij bit e ponovljen, ali na drugi nai dvije godine kasnije u Bosni i Hercegovini. Opet se Srbi iseljavaju pod pritiskom. Upravo je to bila bit jedne tajne policijske informacije, koja je napisana u Beogradu 24. kolovoza 1989. a poput najrazornije bombe odjeknula u Sarajevu. U sreditu afere je bila Sluba dravne sigurnosti, tvorac informacije. Naime, u tajnom izvjetaju te slube stajalo je da se iz istonobosanskih opina Bratunac i Srebrenica ve vie godina odvija proces iseljavanja srpskog stanovnitva, a presudan faktor u tome je pritisak muslimanskih nacionalista. Meunacionalni odnosi u tom dijelu Bosne i Hercegovine zaotreni su do otvorene netrpeljivosti, bila je ocjena srbijanske policije, te se navodi da pojedini lokalni rukovodioci, ak i oni srpske nacionalnosti vode antisrpsku politiku, ba kao i pojedinci u Islamskoj vjerskoj zajednici, za koje je tajna policija tvrdila kako rade na ienju ovog kraja od srpskog stanovnitva. Politike su ocjene, kao to je vidljivo, vie nego teke i imale su stravine posljedice na te gradove u srpnju 1995. Sudbina Srebrenice bila je odreena est godina ranije jednog vrueg kolovokog dana. 65 Kasnije e tu ulogu preuzeti dobar dio nezavisnih medija, a pojedine televizijske emisije kao Latinica Denisa Latina su esto na repertoaru imale borbu protiv povampirenog ustatva. I sam e Latin u rujnu 2004. izjaviti kako takve emisije vie nisu potrebne jer se sada time navodno bavi Vlada. 66 Mitinzi istine kako su ih Srbi nazivali sluili su za mobilizaciju masa. Jedan od najveih u Hrvatskoj bio je onaj koji je odran 4. oujka 1990. na Perovoj gori gdje se okupilo oko 50 000 ljudi s Korduna, Banovine, Like, Bosanske krajine, Pokuplja, Vojvodine, Srbije (a stigao je i poseban vlak s Kosova). Glavni govornik na tom narodnom zboru bio je narodni heroj general pukovnik Duan Peki

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

71

trajanja bilo ih je teko prepoznavati. To su valjani razlozi da se neke od njih opiu, kao i to da se odrede modeli po kojima su izvoene. Budui da su mnoge od njih opisane u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske posao za odreivanje modela po kojima su izvedene je olakan. Operacija Blatua jedna od prvih akcija koja je voena iz Beograda po modelu specijalnog rata bio je propagandni projekt Blatua, krajem 1988. Na njemu je provjeren model koji e kasnije doivjeti razne inaice. Akciju je otvorio gotovo beznaajan dogaaj. Netko je u studenome 1988. otkrio da je prije osam godina (dakle one godine kada je umro Tito) u naputenom glinitu u Blatui, nedaleko od Gvozda (Vrginmosta) netko iz Zagreba zakopao dvije bave radioaktivnog otpada. Taj sluaj s radioaktivnim otpadom poeo je puniti stupce tiskovina u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. Dok se u hrvatskom tisku sluaj shvatio kao ekoloki prekraj, tisak u Srbiji je razbuktao sluaj. Nedugo zatim ubaena je glasina da je nekoliko stanovnika iz toga kraja umrlo pod tajanstvenim okolnostima od neke udne bolesti. Ubrzo se u srbijanskom tisku moglo proitati kako Hrvati truju ostatak nepoklanog srpskog naroda u Hrvatskoj. Potom je uslijedila faza pruanja pomoi ugroenom srpskom narodu u Hrvatskoj. Ta se pomo izraavala mnogim brzojavima, pismima potpore, protestima umirovljenih generala JNA i boraca iz rata (kako onih iz Srbije tako onih iz Hrvatske) itd. Model operacije Blatua je u etiri koraka i vrlo je jednostavan: konstatira se ugroenost srpskog naroda ugroenost se potvruje kao istinita injenica (koja se ne provjerava) krivac za tu ugroenost su Hrvati organiziraju se protesti da bi se ugroenima mogla ponuditi pomo pomo dolazi u obliku vojne sile . Operacija Mlinar sluaj Mlinar takoer je izveden prema modelu specijalnog rata. U svibnju 1990. neidenticirane osobe
i tom prigodom je istaknuo da je deplasirano polemizirati s nacionalistikim i separatistikim strankama koje nude mrnju i rat, jer e zakon o stranakom sistemu takve stranke zabraniti. Okruujua atmosfera, nije ba odgovarala proklamiranoj paroli brastva i jednistva. Na tandovima su se prodavale knjige na temu Kosova, znake, bedevi, zastavice i posteri sa svetosavskim obiljejima i likom Slobodana Miloevia. Nosili su se transparenti i uzvikivale parole: Hoemo promene, Petrova gora uvaj nam Jugoslaviju, Vratite nam irilicu, to je arjanovi raselio to je Slobodan ujedinio, Hvala vam na bogu, od vaeg boga i krsta Glina ima oiljak, Dolje Tuman, Slobodane srpski sine, kad e doi do Udbine, Ovo je Srbija, ivot damo, Kosovo ne damo, Ubit emo Tumana, Jaa Srbija, jaa Jugoslavija. Kronologija rata, str.19. 67 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 12. i 13. 68 U operaciji Blatua godina Titove smrti nije slaajna. U metaforikom smislu ona je znaila kraj Jugoslavije onakve koja je Srbima omoguavala dominaciju. Da ne izgube ono to su stekli u drugoj Jugoslaviji, mogu sauvati samo u Velikoj Srbiji. Doi do Velike Srbije mogue je samo ako se pokae i dokae njihova ugroza od Hrvata. Za to je dovoljno i nekoliko baava sa radioaktivnim materijalom. 69 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 13.

GOSPODARI KAOSA

72

napale su studenta beogradske akademije dramskih umjetnosti dvadesettrogodinjeg Miroslava Mlinara i nanijele mu povrede u predjelu vrata. Mlinar se naravno vie nieg kasnije nije mogao sjetiti, ali je priopenje Glavnog odbora Srpske demokratske stranke u Kninu objavljeno u svim novinama u to vrijeme. Zloin na Mlinara nosi u sebi nesmiljenu agresiju, ubilaki instrument noa i grlo predstavljaju asocijaciju na ono vrijeme od prije 50 godina kad su Srbi mlai i stariji od naeg Mlinara postajali rtve masovnog zloina... Poslije ovog politiko promidbenog teatra s Mlinarom uslijedio je niz dogaaja: najprije sjednica SUBNOR-a Srbije, pa se onda javio jugoslavenski savez Solidarnost, javilo se i kosovsko udruenje Bour, Glavni odbor Narodne stranke u Titogradu, pa drutvo Srba iz Hrvatske itd. Svi ti toboe zbrinuti za sudbinu mlaahnog Miroslava Mlinara mogli su se upitati nije li moda student dramskih umjetnosti svoju ulogu loeg glumca stradalnika od ustakog noa uvjebao jo u Beogradu, gdje mu je za to i novac isplaen. Nisu se potrudili saznati da je Mlinar napustio zadarsku bolnicu na vlastiti zahtjev i zahtjev svog odvjetnika, a protiv savjeta lijenika (dr. Anelko Gregov, ravnatelj kirurgije Medicinskog centra u Zadru) koji je utvrdio da se kod njega radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, posjekotinama koje nisu zahvatile organe, ivce ili miie. Tu laku tjelesnu ozljedu nisu nanijeli nepoznati izvritelji, nego sam sebi nesvreni polaznik dramskih umjetnosti, ali je taj igrokaz posluio da Srpska demokratska stranka prekine odnose s novom hrvatskom vlau i povede Srbe na put pobune. Model operacije Mlinar sastoji se od pet koraka: lo glumac osobna ugroenost inom noa i grla nepovjerenje u legalne institucije (naputanje bolnice) krivac za to je hrvatska vlast (prekidanje odnosa) potpora onih koji ve bili stradalnici (borci, Srbi s Kosova) opravdana pobuna srpskog naroda u Hrvatskoj. Operacija Pismo kninskih policajaca pedesetorica policajaca 4. srpnja. 1990. napisala je pismo tadanjem sekretaru za unutarnje poslove Petru Graaninu u kojem ga izvjeuju o tome kako MUP Republike Hrvatske priprema zamjenu policijskih odora koje su sline odorama vojnika ustake NDH. Pismo su po ve ustaljenoj praksi objavili svi mediji u Srbiji, odnosno u bivoj Jugoslaviji. Pokrenula se velika hajka (reagirali su mnogi savezni dunosnici) jer se radilo, kako su tada tvrdili, o opravdanoj pobuni. U vrijeme slanja pisma Graaninu, hrvatska policija nije imala nikakvu odluku o izgledu odora. Ve sutradan, 5. srpnja izbio je spontani revolt naroda ispred stanice javne sigurnosti u Knin da bi sprijeio progon milicionara potpisnika pisma. Ovaj
70 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 13. i 14. 71 Inaica ove igre s odorama poznatija je kao skup crnokouljaa na irokom Brijegu s Ivanom Zvonimirom ikom i Marinkom Boiem u stvarnim glavnim ulogama.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

73

primjer pokazuje kako potpuno izmiljena informacija, sadrajno promiljena, vremenski dobro tempirana, emitirana u vie vrsta medija, postaje istinitom. Mnogi su u ovu informaciju povjerovali. Operacija Pismo kninskih policajaca imala je za svrhu da na neki nain legalizira opravdanost osnivanja srpske autonomne oblasti krajine u Hrvatskoj koja je etiri dana ranije (1. srpnja 1990.) javno obznanjena pred mnotvom na proslavi Vidovdana u Kosovu kod Knina. Po zamisli njezinih tvoritelja obuhvaala je tri sjevernodalmatinske opine (Benkovac, Knin i Obrovac) i tri like opine (Graac, Donji Lapac i Korenica), iji je glavni grad Knin, a prvi predsjednik dr. Milan Babi. Ni jedan a poglavito glavni grad ne moe biti pod nadzorom strane policije i to jo zloinake, nego mora imati vlastitu, odanu predsjedniku. Model operacije Pismo kninskih policajaca u etiri koraka je: skupina nezadovoljnika ugroenost zloinakom odorom medijsko multipliciranje informacije potpora dunosnika (politikih istomiljenika) stvaranje nelegalne politike tvorevine (srpska autonomna oblast u Hrvatskoj). Operacija iji je Vukovar kako jedno obino pismo moe biti u zlouporabljeno pokazuje i primjer pisma kojeg je objavio beogradski NIN, 25. listopada 1991. u vrijeme najeih napada na Vukovar. Radi se o pismu grupe Srba iz Vukovara koji su 2. studenog 1932. godine uputili vojnom ministru Nediu u Beograd. Navodno pismo je objavljeno pod naslovom iji je Vukovar. to je Dravna sigurnost Srbije htjela postii objavljivanjem informacija ovakvog sadraja? Osnovna namjera nije bila da plasirana informacija putem medija bude prenesena u Hrvatskoj (koja je objekt napada izloena agresiji) iako takve informacije u specijalnom ratu slue u tu svrhu. U potpunosti iskonstruirana informacija o pismu vukovarskih Srba vladi u Beogradu bila je usmjerena prema inozemnim medijima a jo vie na sudionike Mirovne konferencije koja je tog istog dana imala plenarnu sjednicu u Haagu. Srbijanski predsjednik Miloevi nije prihvatio modicirano rjeenje jugoslavenske krize kojeg je ponudio lord Carrington, tvrdnjom da Jugoslavija vie ne postoji. Na press konferenciji reeno je da su akcije na Vukovar i Dubrovnik potpuno neopravdane. Da su te operacije ipak opravdane trebalo je kao dokaz posluiti pismo Srba iz Vukovara vojnom ministru Nediu.
72 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 14. i 15. 73 To lano pismo namjerno je datirano na poetak mjeseca studenog, jer je Vukovar u to vrijeme bio pred padom i okonanje opracije za osvajanje grada Srbi su predvidjali poetkom studenog. 74 U ovom sluaju mogla se dogoditi i nenamjerna pogreka, naime, mediji iji urednici ili ne vode rauna ili ne prepoznavaju to je istinita a to konstruirana informacija mogu prenijeti informacije i tako sami postati sudionici operacije specijalnog rata a da uope nisu toga ni svjesni.

GOSPODARI KAOSA

74

Model operacije iji je Vukovar ima samo tri koraka: nepostojee pismo (falsikat) usmjerenost prema glavnom igrau (meunarodna zajednica) a ne prema objektu koji se napada (Hrvatska) sve sudionike vee isto vrijeme (datum dogaanja) opravdati postupak koji e uslijediti (okupacija Vukovara). Operacija Operetni rat Slovenski rat kao zamka za Hrvatsku hrvatski stranaki prvaci (s desnice i ljevice) na poetku estodnevnog rata u Sloveniji (od 27. lipnja do 4. srpnja 1991.) u brojnim svojim nastupima, koristei i medije, postali su uljivi zagovornici bratske pomoi Sloveniji, koja, gle uda, za razliku od Hrvatske nije bila razoruana. Neto vie od pola godine prije rata u Sloveniji, Slobodni tjednik ugouje biveg agenta KOS-a prebjega Romanka Ljeljaka. Ljeljak je u ST-u, (broj 28. od 3. listopada 1990.) dao intervju pod naslovom: Kontraobavjetajac koji je progovorio. Govorei o planovima JNA u sluaju odcjepljenja Hrvatske ili Slovenije, Ljeljak izmeu ostalog govori o ... Varijanti da JNA ne reagira, jer se teko naoruanje odvozi u Beograd (!?). U nastavku iznosi tvrdnju. ...Sve teko naoruanje iz Slovenije i Pete armijske oblasti seli prema jugu zemlje, u Srbiju. Tako je ve nekoliko artiljerijskih jedinica otilo prema junim krajevima. Ostaje samo iva sila s lakim naoruanjem. Slino se ini i u Hrvatskoj. itatelja, i ne samo njega, eli se odvesti na krivi trag, odnosno navodi ga se na pomisao kako se teko naoruanje seli prema Kosovu, tj. da JNA nema nikakvih namjera ratovati ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj. Ova je dezinformacija imala za cilj prikriti stvarne namjere, taktiki manevar, plansko izvlaenje i prestrojavanje snaga JNA za agresiju na Hrvatski i Bosnu i Hercegovinu, a ne i na Sloveniju. Zanimljivo da su najgovorljiviji zagovornici pomoi Sloveniji bili dopisni lan amerikog Kongresa Dobroslav Paraga i bivi ministar obrane general zbora Martin pegelj. Nije teko zakljuiti kakve bi posljedice proizile u sluaju da se Hrvatska (bez oruja) umijeala u jedan simulirani sukob. Da dravno vodstvo (tonije dr. Franjo Tuman) nije dobro procijenilo karakter sukoba i da je kojim sluajem brzopletnim uplitanjem dalo povoda JNA za radikalnu intervenciju svim sredstvima, tadanja JNA bi imala pred meunarodnom javnou opravdavajui izgovor za agresiju na Hrvatsku. Operacija Operetni rat po postavljenim ciljevima i moguim posljedicama pripada strategijskoj razini i njezin model, je model tri strane: otpoeti simulirati sukob s treom stranom (Slovenija) drugu stranu (Hrvatska), stvarni objekt napada nastojati ukljuiti
75 76 77 78 79 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 17. i 18. Usp. Simulirani rat, Hrvatska i veliko ratite, str. 69.-70. U izdanu Slobodnog tjednika Ljeljak je objavio i knjigu. Usp. Hrvatska i veliko ratite, str. 39.-98. Usp. Veljko Kadijevi, Moje vienje raspada vojska bez drave, Politika, Beograd, 1993.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

75

u sukob u obliku pomoi treoj strani ukljuivanje druge strane (Hrvatska) prikazati pred meunarodnom zajednicom kao napad na prvu stranu (JNA) opravdanost napada prve strane (JNA) na drugu stranu (Hrvatska), tj. na pravi cilj rata. Operacija pegelj meu uspjelijim operacijama voenih prema modelu specijalnog rata svakako je lm o naoruavanju HDZ-a s ministrom obrane Martinom pegeljom u glavnoj ulozi. Film je proizveden u produkciji jugoslavenske kontraobavjetajne slube (KOS-a) i prikazan je uoi ve planiranog pua JNA 25. sijenja 1991. Montiran je tako da je preteiti dio materijala snimljen tajnom kamerom a dio je montaa iz intervjua kojeg je novinar HRT-a (Mladen Trnski) vodio s ministrom pegeljom. Ako o lmu samo naoko postoje neka sporna pitanja, nuan je odgovor na njih. Postavlja se prva teza da pegelj nije znao da ga snimaju, onda je on nesvjesno otkrio KOS-u planove napada na vojarne. Poinjena greka u tom sluaju je: da je bio aktiviran plan kojeg je pegelj kasnije u javnosti zagovarao, zbog injenice da je neprijatelj poznavao taj plan (do kojeg je doao takoreku iz prve ruke) onda bi hrvatski pokuaj zavrio tragino. Teza druga: ako je pegelj znao da ga snimaju, u tom sluaju je svjesno dezinformirao KOS. To znai da su planovi na vojarne bili samo konstrukcija na papiru, odnosno varka, kako bi se neprijateljska strana zastraila, odvratila od nauma. Ako je, dakle, plan napada na vojarne bio samo konstrukcija na papiru, odnosno varka, zbog
80 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 18. i 19. 81 Martin pegelj postao je ministar obrane Republike Hrvatske u rujnu 1990. O Martinu pegelju novinarka Dunja Ujevi je napisala: Martin pegelj u to je vrijeme bio lan SDP-a. Kada ga je Tuman imenovao za ministra obrane, Sabor ga je doekao ovacijama. On je bio u predodbi ljudi respektabilno vojniko ime, plus to sad, kao general JNA, ide kontra jugoslavenske armije i staje na hrvatsku stranu. To to ga je Tuman imenovao za ministra, a on je lan oporbene stranke, bio je to dokaz vie da mu dravni vrh poklanja povjerenje i da vjeruje u njegovu strunost. Ljude je obuzeo osjeaj sigurnosti i zajednitva. U jednom trenutku zaista se inilo da je Hrvatska dobila svoga Kutuzova. Dunja Ujevi, Ministar obrane jedno sjeanje na Gojka uka, Alfa d.d., Zagreb 2003. 82 U priopenju Saveznog sekreterijata za obranu (SSNO-a) od 23. sijenja 1991. otvoreno se najavila intervencija snaga JNA u Hrvatskoj, dakle, samo dan prije prikazivanja lma o ministru obrane Martinu pegelju. U njemu je stajalo: U Republici Hrvatskoj mobiliziran je sastav raznorodnih, u biti, vojnih formacija... Svi mobilizirani oruani sastavi moraju se odmah raspustiti. U protivnom, ako se na podruju Hrvatske odmah ne raspuste svi mobilizirani oruani sastavi, Jugoslavenska narodna armija e, postupajui po odredbama toke 4. i 7. naredbe Predsjednitva SFRJ, podii borbenu gotovost svojih jedinica na nivo koji e garantirati provoenje na zakonu zasnovanog krivinog postupka i izvrenja sudskih odluka. Kronologija rata, str.38. 83 Kamera za tajno snimanje bila je ugraena u televiziju koja se nalazila u prostoriji gdje su pegelj i Jagar razgovarali. Osim toga pripadnici Labradora, su nekoliko sati unaprijed znali kada i gdje e biti dostava oruja. Tako je u ranu jesen 1990. i provaljen lanac naoruavanja Zbora narodne garde (uveni TV snimci koji su emitirani u sijenju 1991.) Glavni akter na KOS-ovoj strani u toj akciji bio je kapetan Jager roak Martina pegelja.

GOSPODARI KAOSA

76

ega je pegelj i nakon afere s lmom javno zastupao taj svoj famozni plan sveopeg juria na vojarne i ocire JNA i njihove obitelji u svojim stanovima. Iz ovakve analize mogua su dva zakljuka: prvi, da je puka namjera optuiti dravno vodstvo (predsjednika drave dr. Franju Tumana) zbog nesposobnosti i neodlunosti, brzog, i takoreku, bezbolnog oslobaanja Hrvatske. Drugi, da Hrvatska gradi sustav obrane na krajnje nasilnim metodama koje su u opreci s meunarodnim ratnim pravom i u tome ona treba biti sprijeena bilo intervencijom JNA, bilo politikim pritiscima izvana ili njihovom kombinacijom. U svakom sluaju bilo je iznimno vano poslati Zapadu poruku u kojoj e se kompromitirati hrvatska vlast i sva zbivanja u Hrvatskoj svesti na ustaki stereotip. Jo nekoliko opaski o pegeljevom planu. Naalost, u Hrvatskoj su viane svakakve dravne tajne po medijima, pa zauuje injenica da pegeljov plan nikad nitko nije objavio ili pak da se netko pohvalio kako ga je vidio. To navodi na utemeljen zakljuak da plan uope nije postojao. Kako dravni vrh nita nije znao o namjerama obmanjivanja protivnike strane moe se dalje zakljuiti da je to bila iskljuivo pegeljeva ideja i(ili) namjera. On na dunosti ministra obrane bez znanja Vrhovnitva nikako se samostalno nije smio upustiti u takvu avanturu, ali je ipak to uinio. Zato? U svakom sluaju proizlazi da je bivi ministar obrane Martin pegelj u oitoj kontradikciji. Izmeu ostalog, malo je poznato da je u svom nastupu na jednoj tribini u Njemakoj pegelj, propovijedajui o svom slamanju JNA, objasnio da se plan napada na vojarne JNA odnosio i na vojarne u Bosni i Hercegovini, dakle, u onim republikama gdje je razoruana teritorijalna obrana, odnosno tamo gdje se na velikom ratitu trebala stvoriti velika Srbija. S druge strane Izetbegovieva ponuda pegelju (u dva navrata!) da bude ministar obrane Bosne i Hercegovine, doista je indikativna. pegeljevo priznanje: Izetbegovi je sumnjao da su se Miloevi i Tuman dogovorili o podjeli Bosne, pa je stoga vjerovao kako e JNA branei jedinstvenost Jugoslavije braniti u isto vrijeme jedinstvenost Bosne i Hercegovine nesvje84 U tom lmu pegelj, ne slutei da je Jagar zapravo agent KOS-a, detaljno opisuje kako u praksi treba izgledati plan eliminacije kljunih ljudi JNA u Zagrebu, odnosno likvidacija ocira i njihovih obitelji: ide od kata do kata, dum, dum, i ide dalje. Kada ga Jagar, da bi ga navukao, pita: A, djeca?, pegelj odgovara da nema veze, treba ih sve!, Dunja Ujevi, isto, str. 94.-95. 85 Tuman je shvatio da ga netko eli kompromitirati. No, nije bio naistu je li to bila glupost ili je posrijedi opstrukcija. iji je to bio cilj? Tko je radio svjesno, a koga su navukli? No, to god bilo, bilo je identino scenariju famoznog lma (potcrtao a.) koji se pojavio nedugo nakon tog sastanka na kojemu general Martin pegelj razgovara s izvjesnim Jagarom, a koji je snimljen prema uputama jugoslavenske kontraobavjetajne slube., Dunja Ujevi, isto, str. 94. 86 Napad na Zagreb bio bi, dokazao bi to pegeljev lm preventiva protiv oivljavanja ustatva i neophodna zatita Srba u Hrvatskoj. , Dunja Ujevi, isto, str. 95. 87 Erazmus, br. 9. 1994.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

77

sno otkriva i njegov vlastiti motiv, alei se usput kako hrvatska strana nije prihvatila taj prijedlog. Ako je Izetbegovi vjerovao u JNA, logino je da je za svog ministra traio ovjeka s istim uvjerenjem. Na kraju, da je hrvatsko Vrhovnitvo postupilo kako je to Martin pegelj predlagao to bi znailo nestanak Hrvatske na samom poetku njezine samostalnosti. Operacija pegelj predstavlja onu vrstu operacija specijalnog rata iju je zagonetku teko odgonetnuti, i tijekom vremena ne gubi na aktualnosti, njezin je model: visoko rangirana osoba (pegelj) u sustavu vlasti dobiva povjerenje osoba iznosi nekakav plan koji je samo njoj poznat protivnika strana (KOS) objelodanjuje taj plan (lm) do kojeg je dola tajnim postupcima osoba (pegelj) tvrdi da je lm falsikat, odnosno da je neistinit druga strana (KOS, JNA) zna da je lm istinit vie ne zna, postoji li ili ne postoji plan, je li lm istinit ili nije, i to nije ni bitno, bitna je poruka koja je ostala u Hrvatskoj je na djelu oivljavanje destruktivne zloinake vlasti. Operacija Zrani juri na Hrvatsku pokuaj stvaranja beznaa u narodu u uvjetima psihoze zabrinutosti i straha zbog vanjske ugroze, izveden je u jesen 1991. u reiji tjednika Globus. Krijui se iz anonimnog ekspertnog tima (kako bi uvjerljivost kod itatelja bila vea) na nekoliko stranica te tiskovine otkrivena je srpska strategijska napadna operacija za okupaciju Hrvatske. Takav pristup odredio je i sadraj analize. U njoj je bio napisano. Prema procjenama vojnih strunjaka, JNA je izvukla pouke iz slovenske kampanje kad su oklopno-mehanizirane postrojbe angairane bez pjeake zatite i zrakoplovne pripreme, pa sad ak i kolone kamiona koji se povlae iz Slovenije, prati znatnim zrakoplovnim snagama. Istodobno, JNA se isti od kolebljivaca i tu se nabrajaju nekakvi Kolek, Roi, pehar, Erceg. Iz rasporeda postrojbi Kopnene vojske (KoV-a) lako se uoava plan Generaltaba za frontalni napad na Hrvatsku. Za frontalni napad na Hrvatsku formirano je zapovjednitvo Sjevero-zapadnog vojita (SZV), s okosnicom 5. korpusa kopnene vojske (KoV) u ijem su sastavu: zagrebaki, novosadski, banjaluki, kninski, sarajevski, mostarski i podgoriki korpus. Podrku iz zraka pruit e ojaane snage 5. korpusa Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane (RV i PVO) pod zapovjednitvom general-majora Marka Kulia: doveden je na aerodrom Biha gdje e vjerojatno biti i zapovjednitvo Sjeverozapadnog vojita.
88 To je vrijeme, bedema ljubavi zabrinutosti i molitve majki iji su sinovi na odsluenju vojng roka u JNA. To je vrijeme mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu gdje se zakljuilo da nema promjena granica silom. To je vrijeme puzajue okupacije hrvatskog ozemlja (hrvatskog Podunavlja, zapadne Slavonije, Banovine, Korduna , Like i Dalmacije), od strane JNA. To je vrijeme pogibije kamermana hrvatske televizije studija Osijek eljka Kajia. To je vrijeme poetka mirovne misije EZ-a u Hrvatskoj... Kronologija rata, str. 90.-92.

GOSPODARI KAOSA

78

79

Kopnena vojska sa svojim korpusima ima prioritetan zadatak izlaska iz vojarni i postavljanje na polazne poloaje za opi napada. To potvruje raspored topnikih poloaja oko Zadra, oklopnih jedinica oko Biograda i Vrlike, na Kuprekom polju, oko Trebinja, oformljena borbena linija oko Belog Manastira do Morovia (Srijem), ukopane snage oko Okuana...Moe se zakljuiti da Generaltab priprema klasinu zrano-kopnenu bitku s osnovnim ciljem unitenja snaga MUP-a i ZNG-a, zauzimanje teritorija Hrvatske pod izlikom zatite srpskog stanovnitva, a zapravo vraanje Hrvatske u sklop krnje Jugoslavije, te svrgavanje legalne vlasti. Taktika podvarijanata jest operacija postepenog rasijecanja i odsijecanja manjih dijelova teritorija Hrvatske kao i u sluaju Baranje, gdje e se uporabiti zdruene snage Kopnene vojske i Ratnog zrakoplovstva, uz angairanje priuvnih ratnih formacija Rijene ratne otile (RRF) ... Zrakoplovna ofenziva prva faza: izvianje i pregrupiranje opisuje se detaljno kako u logistikoj potpori tako i u operativnom rasporedu zrakoplovnih snaga i zakljuuje se kako je dosad Ratno zrakoplovstvo imalo prvenstvenu zadau izvianja teritorija Hrvatske te da je glavni operativac Ratnog zrakoplovstva bivi obavjetajac kolovan u SAD pukovnik ovagovi (nepoznata osoba!) odlino zna svoj posao, ali mu je protuzrana obrana ZNG jo uvijek nepoznanica. Zatim se navode nekakve slabosti Ratnog zrakoplovstva kao npr. nedostatak ubojnih sredstava, kojih navodno imaju samo za sedam dana rata (to je oita la) ili pak neispravnost zrakoplova (to je velika la), ali zato slijedi neobian zakljuak, Moral zrakoplovnih jedinica 5. korpusa Ratnog zrakoplovstva oienih od veine Slovenaca i Hrvata ocjenjuje se kao vrlo dobar. Zatim se toboe ti veliki eksperti igraju vojnog umijea i nita manje nego se itateljstvu Globusa nudi i ovo: Zrano-kopnena bitka ili zaljevski model rata u zauzimanju Hrvatske dilema koju e uskoro morati razrijeiti Generaltab JNA, a za hrvatski narod to znai nova razaranja. A, da se zamaskira prava namjera ovog uratka psiholokog rata uskliknut e: Ako je to cijena neka bude! Hrvatska je odlunija nego ikad da brani i obrani svoj suverenitet. Ali odmah nakon te uvjetne odlunosti slijedi podnaslov Faza: vatreni udar s udaljenosti s obzirom na slovensku lekciju, valja oekivati pokuaj da se Hrvatska slomi samim zrakoplovnim snagama. U takvom napadu moe se oekivati 100 do 250 zrakoplova, u 20 do 25 grupa i na isto toliko objekata u 3 do 4 naleta u trajanju 3 do 7 dana. Svaka dva sata ponavljali bi se napadi na iste ili alternativne ciljeve, ovisno o uinku napada. Nakon ovakve najave masovnih zranih udara, slijedi prokuani recept psiholokog djelovanja, prividno umanjenje prethodne tvrdnje koja je potkrijepljena brojkama i ija je impresija na itatelja snanija, od one koja slijedi. Brojnost

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

80

i estina zranih udara ipak nee biti kako je opisana, nego e se dio zrakoplovstva angairati u zranoj obrani teritorije, za izvianje i prevoenje, a dio lovake avijacije (MiG-21 i MiG-29) ostao bi u zatiti snaga lovako-bombarderske avijacije. Ovdje je obmana toliko prozirna da postaje ak i smijena. U to vrijeme Hrvatska je zaista imala vrlo skromna sredstva protuzrane obrane (topove 20 mm i ponegdje 40 mm, te lake raketne prijenosne sustave strijela-M), pa navodno odvajanje srpskog zrakoplovstva za lovaku zatitu je groteskno. Hrvatska nije imala niti jednog jedinog zrakoplova koji je bio u stanju voditi zrane borbe!!! Srpske obavjetajne slube znale su za to. Zatim slijedi opis pripreme za zrakoplovnu ofenzivu Dan D u kojoj bi se zauzele i blokirale kontrole letenja na zrakoplovnim lukama, a ciljevi napada srpskog zrakoplovstva su snimljeni i piloti upoznati sa aero-foto snimkama. Neto ranije, s opim zranim napadom uslijedile bi aktivnosti kopnenih snaga, a tu je naravno i djelovanje KOS-ovih agenta, te u zavrnom dijelu te faze, kako se kae u tekstu, uslijedila bi sinkronizirana aktivnost etniko-teroristikih grupa na cijelom pojasu od Osijeka do Dubrovnika. I konano na dan D zrakoplovne snage djelovale bi u tri zrakoplovne grupacije: centralna sa zranih luka: Biha, Banja Luka, Udbina, Sarajevo, i Bajna Bata jaine 80-120 zrakoplova; sjevernu zrakoplovnu grupu sainjavale bi postrojbe iz zranih luka: Tuzla, Sombor, Kraljevo, Batajnica. Jaina ove grupe je 60-80 zrakoplova i konano juna zrakoplovna grupa: stacionirana na zranim lukama: Udbina, Glamo, Mostar, Podgorica, bez navoenja jaine. Hoe li se generali odluiti? Tako pita Globus i zavrava reenicom ... Generalski vrh u svojim bunkerima bio bi sposoban da donese i takvu odluku. Naravno tu si i dvije sheme zrakoplovnih udara na cijelu Hrvatsku jedna na pola, a druga na dvije treine stranice izraenih po svim pravilima stoernog rada tadanje JNA, tako da ne bi bilo dvojbe ili pak sumnje u vjerodostojnost, plana kako bi psiholoki uinak bio jo jai u obeshrabrenju pruanja otpora takvim snagama. Koliko li zablude u tom tekstu. Pripadnici JNA u cjelini kao i njezin establishment u operacijskom i doktrinarnom smislu nisu o zrano-kopnenoj bitki znali gotovo nita, jer je vaea doktrina JNA bila doktrina naoruanog naroda, dakle, masovnosti, a ne doktrina vladanja informacijama u realnom vremenu. Njezino navoenje u kontekstu lanaka imao je za cilj podsjetiti itateljstvo na televizijske slike iz Pustinjske oluje koja se odvijala samo osam mjeseci ranije. Slike unitenih irakih snaga bile su jo svjee, samo podsjeanje na njih u psiholokom smislu znailo je kod itatelja stvoriti uvjerenje da je svaki otpor takvoj sili uzaludan. Eto, tako je pisao Globus samo osam dana prije hrvatskog napadaja na vojarne koji je donio prekretnicu u poetnoj dionici

GOSPODARI KAOSA

rata na Velikom ratitu. Operacija Zrani juri na Hrvatsku je tipina medijska operacija specijalnog rata. Njezin je model zaista jednostavan: uvjerljivom strunom priom anonimnog ekspertnog tima kod nestrune itateljske publike izazvati malodunost i strah. Operacija Labrador prisjeajui se osnovne postavke o povijesnoj krivnji hrvatskog naroda iznesene u knjizi Magnum crimen, odnosno pokuaj da se tenje hrvatskog naroda za vlastitom dravom izjednai s faizmom, bit e jasniji cilj i prozirnija namjera koja se htjela postii, na primjer, miniranjem zgrade idovske opine. U tom smislu govorei, jasnije e se iskazati metode specijalnog rata prema Hrvatskoj kojima se sluila mrea Labrador. pijunsku grupu Labrador, u okrilju ire obavjetajne mree poznate pod imenom Opera (Savjet za psiholoko-propagandnu aktivnost, Odjeljenje za psiholoki rad) organizirala je sluba sigurnosti Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane bive JNA. Grupa Labrador nije imala samo zadatak skupljati obavjetajne podatke o pojedincima, organizacijama i institucijama u Hrvatskoj, poglavito meu novoosnovanim strankama, i izvoditi teroristike akcije i likvidacije, ve je njezin krajnji cilj bilo obaranje legalno izabrane vlasti. U toj grupi su bili ljudi koji su radili na razliitim poslovima u politikim strankama, ministarstvu unutarnjih poslova i drugim institucijama. S ciljem kompromitiranja hrvatske vlasti, grupa Labrador je izvela nekoliko diverzantskih akcija. Izmeu ostalog, postavili su eksploziv u zgradi idovske opine u Zagrebu, minirali su idovski spomenik na Mirogoju i postavili eksploziv na Zrinjevcu u neposrednoj blizini amerikog generalnog konzulata. Hrvatska vlast u oima svijeta, trebala je, nakon teroristikog napada na idovsku opinu i idovski spomenik izgledati kao antisemitska, faistika. Takvim se inom htjelo meunarodnoj javnosti nametnuti teza da je nova hrvatska vlast poput one ustake. Ovu propagandnu formulu o neofaizaciji Hrvatske primjenjivat e redovito Feral Tribune, Arkizn, Novi list, a kasnije e im se pridruiti Globus, Nacional i Jutarnji list, odnosno mnogi svjetski deterministi. Djelovanje mree Labrador osjealo se najvie u medijima. U vrijeme promjene sustava i politikih odnosa u Hrvatskoj 1990. u duhu plana Slog, namjera mree Labrador je da preko svojih suradnika osigura ponajprije opstanak, a potom revitalizaciju jugoslavenske ideje preko svojih kondenata (zavrbovanih novinara) i pokretanjem novih listova.
89 Zrani juri na Hrvatsku, Ljubo Kos i Globusovi eksperti, Globus, 6. rujna 1991. 90 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 20. 91 U intervjuu koji je (u proljee 1994.) dao agenciji AIM iz Podgorice, potpukovnik Ivan Sabolovi, ustvrdio je da su labradori bili ugraeni u sve razine hrvatske vlasti: u Vrhovnitvu, MUP-u, Stoeru zbora narodne garde, vrhu HDZ-a, Hrvatskoj stranci prava i njezinim paramilitarnim formacijama (HOS) a pozicije u nekim hrvatskim redakcijama vodile su se pod ifriranim imenom Slog.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

81

Vrhunac teroristikih aktivnosti prema Hrvatskoj bio je raketiranje banskih dvora. Ovu akciju napada na hrvatskog predsjednika planirala je sluba sigurnosti Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane JNA. Ta je sluba, na planovima likvidacije hrvatskog predsjednika, mobilizirala svoje najsposobnije kadrove. O kakvoj se zahtjevnoj i opsenoj obavjetajnoj operaciji radilo vidljivo je iz samog naina, mjesta i trenutka raketnog udara. Neprijatelj je preko agenture doznao dnevni plan Predsjednikovih aktivnosti. Na prikupljanju obavjetajnih podataka bila je angairana i skupina Labrador. U Odjeljenje za psiholoki rad u Zemunu razraen je plan propagandnih aktivnosti nakon atentata, raunajui 90 posto s uspjehom same akcije napada, smrt ili teko ranjavanje Predsjednika. Obezglavljenjem Hrvatske agresor bi doao do nedostine strateke (vojne i politike) prednosti, jer bi, prije svega kako je KOS raunao dolo do rascjepa u dravnom vodstvu. Posljedice takvog rascjepa bile bi blokada Hrvatske i na meunarodnom planu. Zanimljivo je da, tuitelji hrvatskog Predsjednika i njegove politike prema Bosni i Hercegovini nikada ne spominju loginu injenicu da dr. Franjo Tuman uope nije bio u poziciji bilo to dogovoriti s inspiratorima atentata kojeg su na njega izveli 7. listopada 1991. Ako je tomu tako onda JNA ne bi krenula na Bosnu i Hercegovinu jer bi tada nestao jedan od djelitelja Bosne i Hercegovine i Miloevi bi ostao sam. Teza o Tumanu kao djelitelju Bosne i Hercegovine proizvedena je u laboratoriju Savjeta za psiholoko-propagandnu aktivnost u Beogradu, a njezini distributeri i zagovornici postali su i meunarodni i hrvatski glasnogovornici determinizma. I jedni i drugi su tako postali izravni sudionici specijalnog rata. Za razumijevanje operacije Labrador i sve oko nje to se dogaalo neophodno je ui u njezinu genezu. Hrvatskom je u prvoj polovici rata (1991.-1993.) kruio strah fobija od kosovaca i udbe. Ponekad je to imalo i razmjere paranoje. Zato je i
92 Tekst objavljen u Narodnoj armiji od 31. srpnja. 1991. na osobit nain najavio je ovaj teroristiki in. Naime, u tekstu se komentira rad hrvatskih obavjetajnih slubi i kae se kako su se obavjetajci i agentura hrvatskih obavjetajnih slubi uljuljkali u osjeaj da su svemoni. Takav zakljuak temelje na injenici da (KOS) jo ... ne primjenjuje pravila igre koja su u ovom poslu surova. Ova reenica govori s kakvim se protivnikim slubama Hrvatska sukobljavala na svom tlu u vrijeme Domovinskog rata. Prijetnji su se obistinile u raketnom napadu na Banske dvore 7. listopada 1991. 93 Vijesti o napadu na Banske dvore izazvale su ogorenje diljem svijeta. Slubeni odgovor srpskih politiara i federalne armije je stigao ubrzo. Naime oni su poricali da je JNA poslala zrakoplove kako bi ubili hrvatskog Predsjednika i njegove goste. U njihovoj slubenoj izjavi se navodilo kako je hrvatska Vlada postavila eksploziv unutar zgrade i u okolne ulice kako bi izazvala meunarodni skandal i optuila JNA. Kronologija rata, str.100. 94 Zanimljiv je podatak da su uoi raketiranja Banskih dvora, mnogi predstavnici (diplomati) Zapada kao i ruski konzul u Hrvatskoj, napustili Zagreb.

GOSPODARI KAOSA

82

koliko u svemu tome bilo razloga za takvo stanje? Tko ga je proizveo? Koliko istine ima u svemu tome? Sudei po izjavama ocira tajne vojne slube (KOS), i njihovim ispovijedima na sudskim procesima odranim u Beogradu (1994.), u Hrvatskoj je zaista, nakon pobjede HDZ-a na izborima (u proljee 1990.), formirana specijalna obavjetajna mrea, koja e naknadno dobiti naziv Labrador. Nastala je spajanjem vie postojeih lokalnih obavjetajnih centara, a ulogu koordinatora preuzeo je potpukovnik Ivan Sabolovi. Izravno nadreeni potpukovniku Ivanu Saboloviu bio je pukovnik Slobodan Rakoevi, naelnik odjeljenja sigurnosti u ratnom zrakoplovstvu. Istodobno u Generaltabu JNA je formirana posebno opremljena (kadrovima i tehnikom) kontraobavjetajna grupa (KOG) usmjerena na djelovanje prema Hrvatskoj. Na njezinom elu nalazio se general major Aleksandar Vasiljevi, kasnije naelnik KOS-a. Sa izbijanjem sukoba, a za stvaranje psihoze kaotinosti u dijelu Hrvatske izvan neposrednih borbenih djelovanja, pobrinuli su se labradori koji su tijekom ljeta 1991. izveli oko 450 eksplozija. Dvije najpoznatije ve su navedene: bile su one podmetnute ispod idovske opine i idovskog groblja na Mirogoju. Nakon tog ina putane su glasine o moguim minerima kako bi se stanje kaotinosti produbilo. Hrvatska slubena politika je tvrdila da je to nedjelo in Radenka Radojia, obavjetajaca KOS-a. U rujnu 1991. Radoji naputa Zagreb (gdje mu je ostala obitelj) i prelazi u Beograd. U krugu oko pukovnika Slobodana Rakoevia tada ve naelnika KOS-a, kuju se planovi o formiranju Opere, tj. obavjetajno propagandne grupe za specijalni rat protiv Hrvatske. Na operativno-obavjetajnoj razini Opera se oslanjala na labradore, dok je na propagandnom polju koristila svoje pozicije u hrvatskim medijskim redakcijama (prema planu Slog), kontakte sa stranim novinarima kojima su dostavljali najbolje fotograje i najbolje informacije o ustakom karakteru protivnika, a proboj na srpskom medijskom prostoru, osiguran je bio mnogo ranije jo za vrijeme antibirokratske revolucije.
95 Cilj mree bio je razbijanje pokreta za hrvatsku nezavisnost, stvaranje konfuzije i poticanje projugoslavenskih elemenata. 96 Centar iz kojeg je potpukovnik Sabolovi djelovao bio je obavjetajni detaman korpusa ratnog zrakoplovstva (RZ i PZO) u Zagrebu. Vjeruje se da su labradori centrali u Beogradu i najviim dravnim tijelima dostavljali podatke izuzetnog obavjetajnog sadraja. Potpukovnik Sabolovi tvrdi da su se na osnovu toga mogli donositi pravovremeni i pravovaljani zakljuci i odluke. Vladimir Jovanovi, Labradori i interi, NIN 20. svibanja 1994. 97 Njegova kancelarija nalazila se u Zapovjednitvu ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane (RZ i PZO) u Zemunu. 98 Krug potencijalnih minera bio je u ta dva sluaja raznolik: od slovenskog desniara Zmaga Jelinia do Dobroslava Parage, preko tvrdnji da je to uraeno po odluci Franje Tumana osobno (zbog njegovih, navodnih, antisemitskih sklonosti). Vladimir Jovanovi, isto.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

83

U domu JNA u Zemunu otvara se radnja i stvar funkcionira tako dobro da je dio hrvatskih politiara i hrvatske javnosti bio uvjeren da postoji sukob izmeu zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovia Jastreba i predsjednika drave dr. Franje Tumana, ne znajui da je taj sukob potaknut i nadziran kanalima Labradora i Opere. To je, kao to je poznato, bio uvod ak i u oruane sukobe ZNG-a i HOS-a, kao i kasnije uhienje Parage. Preko njega se, nastojalo stvoriti to ustakiju sliku o hrvatskoj vlasti. Dio labradora prilikom osvajanja Zapovjednitva 5. korpusa RZ i PZO u Zagrebu (sredina rujna 1991.), bio je provaljen tako da se mogla rekonstruirati obavjetajna mrea KOS-a u Hrvatskoj. Obavljena je prema svim profesionalnim kriterijima i pokazalo se da je te godine u Hrvatskoj bilo vie od etiri stotine agenata KOS-a rasporeenih u svim podrujima. Organizacijska struktura mree bila je sastavljena od deset jezgri (vorita) na dvije razine, tako da je svatko znao samo pet obavjetajaca, koji su znali drugih pet. Tijekom prosinca 1991. Generaltab JNA prihvaa u potpunosti politiku dravnog vrha Srbije o stvaranju krajine i Jugoslavije bez krnje Hrvatske i Slovenije. U tom pravcu razvija se Opera i tog prosinca otpoinju operacije Opera-orjentis i Plitviceorjentis, s ciljem da osiguraju vojno, gospodarsko i obavjetajno odravanje krajine. inilo se da Opera trijumra. Poetkom 1992. dolazi, meutim, Vanceov plan o miru, a 6. sijenja 1992. zrakoplov JNA koji je poletio iz zrane luke Biha obara nad Hrvatskom helikopter s promatraima Europske unije. Odmah nakon toga ostavku podnosi general armije Veljko Kadijevi, a general Zvonko Jurjevi, dotadanji zapovjednik ratnog zrakoplovstva, biva suspendiran. To je bio sukob uvjetno nazvano projugoslavenske i prosrpske skupne unutra vrha JNA. Potpisivanje mirovnog sporazuma u Sarajevu (3. sijenja, 1991.) i prihvaanje Vanceovog plan prosrpska skupina doivjela je to kao pobjedu Hrvatske, odnosno dr. Franje Tumana u toj prvoj dionici rata. Za taj ne99 Vladimir Jovanovi, isto. 100 Podatak je potvrdio i potpukovnik Ivan Sabolovi, agencija AIM, isto. 101 Usp. Veljko Kadijevi, isto. 102 U Sarajevu, u nazonosti Cyrusa Vancea, hrvatski ministar obrane Gojko uak i predstavnik jugoslavenske armije general Andrija Raeta potpisali su sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre, dogovorenom u enevi 23. studenog izmeu predsjednika dr. Franje Tumana i generala armije Veljka Kadijevia, koji stupa na snagu 3. sijenja u 18 sati. To je otvorilo put dolasku meunarodnih snaga UNPROFOR-a na prostor bive Jugoslavije. Kronologija rata, str. 127. 103 MiG jugoslavenske armije u 14 sati i 10 minuta borbeno je djelovao na dva helikoptera Europske promatrake misije koji su letjeli na podruju Policijske uprave Varadin. Jedan je helikopter pogoen, a drugi se spustio neoteen u blizini pogoene letjelice. U pogoenom helikopteru, svih pet lanova posade poginulo je, a njegovi djelovi razasuti su u krugu od 200 metara. Kronologija rata, str.128.

GOSPODARI KAOSA

84

uspjeh okrivila je projugoslavensku skupinu jer u ostvarivanju memorandumskih ciljeva, po njihovu miljenju, nije bila dovoljno radikalna, pa je zato oekivani uspjeh izostao. To miljenje jednako tako se odnosilo i na operacije specijalnog rata koje su bile voene protiv Hrvatske. Dakle, nije su tu radilo ni o kakvim razliitim pristupima jugoslavenskoj krizi, nego o nainu i brzini stvaranja velike Srbije. Iza obaranja helikoptera europske promatrake misije, stajala je prosrpska skupina na elu s general pukovnikom Boidarom Stevanoviem. Nastalo stanje, podjela i obrauna unutar armijskog vrha, posljedica je injenice (iako je bila planska) da se JNA (proljee 1992.) podijelila na tri srpske vojske: Vojska Jugoslavije, vojska republike srpske i srpska vojska krajine. Dok je vojska republike srpske ostavljena da vodi rat protiv Bosne i Hercegovine, odnosno srpska vojska krajine protiv Hrvatske, Vojska Jugoslavije je postala oruana sila nove drave sastavljene od bivih jugoslavenskih republika Srbije i Crne Gore. Ta drava je nazvana Savezna Republika Jugoslavija. U tim okolnostima dolo je i do velike smjene mnogih visokih dunosnika JNA, preteito pripadnika meke projugoslavenske struje za koje se smatralo da nije dovoljno vjerna velikosrpskoj ideji i preuzimanje vodeih vojnih poloaja od strane pripadnika tvrde struje. Uloga vodstva jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u istkama i potonjim dogaajima je bila odluujua. Skupina unutra ratnog zrakoplovstva, koju je predvodio, kasnije njezin zapovjednik, general Boidar Stevanovi, polako uzima stvar u svoje ruke. Poetkom oujka u Veernjim novostima pojavljuje se tekst o navodnom ustakom leglu u zapovjednitvu ratnog zrakoplovstva. Bio je to kraj Opere i poetak progona njezinih protagonista. U svibnju (1992.), poslije emisije na RTB-u, Rakoevi, Saboli, Radoji i ostali bivaju smijenjeni i uhieni. Uslijedilo je suenje pred Vojnim sudom u Beogradu poetkom prosinca 1992., koje je zavrilo u veljai
104 Misteriozno ubojstvo, krajem sijenja (1991.), eljka Paraina u zemunskom kau O.K. bila je tek najava bure i obraun sa ljudima iz Opere. Pilot Parain, izgleda, nekome je bio suvian. Puno je znao i sudjelovao u bombardiranju poligona ZNG kod akovca, to e mnogi sebi pripisati kao iskljuivu zaslugu. Vladimir Jovanovi, isto. 105 To vodstvo je moda naslijedilo neke karakteristike njihovih predratnih, kraljevskih prethodnika koji su izvrili pu protiv princa Pavla (1941.) sa svrhom da se odbaci pakt sa silama Osovine; ta akcija potakla je Hitlera da napadne Jugoslaviju. Dr. James Gow, predava u Centru za obrambene studije, London, Beograd i Bosna procjena jugoslavenske vojske, Obavjetajna revija, Kraljevski koled, London 1993. 106 U prosincu je pobjeda vrste struje bila oita i na jedan drugi nain u to vrijeme ona se ukljuila sferu vojnog izdavatva. Na godinjem sastanku uprave vrhunskog vojno-teorijskog urnala Vojno delo, nadmo Stevanovia je pokazana njegovim postavljanjem za predsjednika urednikog odbora. To je osiguralo njegovu vrstu kontrolu nad viim ealonima jugoslavenske vojske. Dr. James Gow, isto.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

85

1993. Novi naelnik slube sigurnosti u ratnom zrakoplovstvu postaje (na prijedlog generala Stevanovia) pukovnik Neeljko Bokovi sa zadaom da identicira i odstrani pijune i izdajice iz vojske u cjelini. To je bilo neobino postavljenje jer je Bokovi povuen iz mirovine da bi preuzeo novu dunost i bio unaprijeen u in general-majora usprkos tome to nije imao potrebne kvalikacije. Kulminacija ovih poteza dola je u prosincu 1992. kada je s dunosti naelnika uprave sigurnosti Vojske Jugoslavije smijenjen general major Aleksandar Vasiljevi i na njegovo mjesto postavljen general major Aleksandar Dimitrijevi (ovjek od osobnog povjerenja Slobodana Miloevia). Uslijedilo je suenje generalu Aleksandru Vasiljeviu (oujak 1993.) na kojem se general armije Veljko Kadijevi pojavio kao svjedok obrane. Svi ovi dogaaji trebali su prikazati kako Slobodan Miloevi nije utjecao na dogaaje na prostoru bive Jugoslavije i da nije kriv za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (1991.-1992.) nego da je to djelo projugoslavenskog vojnog vrha i kako su to, prema feljtonu (od jedanaest nastavaka) objavljenog u listopadu 1992. u Politici ekspres, organizirali pripadnici Opere i Labradora koji su u svom obavjetajnom radu radili u korist hrvatskog reima. Optube su polazile od toga da su mnogi iz te dvije skupine hrvatske (Sabolovi) ili idovske (Radoji) nacionalnosti, to prirodno implicira postojanje zavjere, do sumnjienja da se Opera bavila kriminalom, vercom oruja, kao i terorizmom (miniranje idovskih objekata u Zagrebu). Za srpsku javnost KOS je prikazan kako je imao namjeru odravati ili ak iriti stupanj autonomije u odnosu na predsjednika Slobodana Miloevia. Za potkrjepu takve teze u opticaj je putena glasina da je glavna zadaa Vasiljevievog rada bila uhoditi antijugoslavenske snage, posebno srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia, a to je ukljuivalo prislukivanje generala Stevanovia i zapovjednitva 252. eskadrile u Batajnici.
107 Jedan misteriozni dogaaj, meutim, prethodi otpoinjanu sudskog procesa: 5. prosinca 1992. u ranim jutarnjim satima na Avali je pronaen le kasnije identiciranog pukovnika Radosava Mitrovia, jednog od pomonika naelnika KOS-a generala Neeljka Bokovia. Pukovnik Mitrovi bio je u komisiji koja je utvrivala injenino stanje povodom sluaja Opera. Tvrdi se da je u pitanju samoubojstvo. Prema pisanju Politike, Mitrovi je trebao 4. prosinca odvesti sina u bolnicu zbog lake povrede noge. Ostavio ga je u predsoblju stana, a on skoknuo da kupi cigarete. Vie se nije vratio. Originalno smiljeno samoubojstvo nema to. Vladimir Jovanovi, isto. 108 Prema vlastitom iskazu generala Aleksandra Vasiljevia na stranicama NIN-a (1993.), njega je osobno smijenio generala major Neeljko Bokovi i to u pratnji dvojice agenata srpske Sluba dravne sigurnosti (SDB). Vladimir Jovanovi, isto. 109 Koristei 252. eskadrilu, (baza u Batajnici), general Stevanovi je inicirao ponekad zrane napade protiv Hrvatske bez znanja Generaltaba. Ta eskadrila se pokazala kao arina toka velikosrpskog tabora u jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu. Isto tako vojnim helikopterima opskrbljivala je ekstremne paravojne skupine eelja, kapetana Dragana, Mirka Jovia te eljka Ranjatovia Arkana. Dr. James Gow, isto.

GOSPODARI KAOSA

86

Da bi stvar do kraja bila zamrena, odnosno da se planere i izvritelje operacija specijalnog rata protiv Hrvatske ne moe i ne smije podcijeniti, budui da su svoju ulogu odigrali vrlo dobro. Naime, na suenju svi su uglavnom dobili vremenske kazne zatvora sa pravom albe, ali je postalo jasno da to nee drati vodu. im su se nali na uvjetnoj slobodi, alili su se Vrhovnom vojnom sudu Srbije. Kreu u ofenzivu: podnose 7. travnja (1993.) krivine prijave protiv generala Neeljka Bokovia, Boidara Stevanovia i ostalih, kao i protiv Branka Kostia (bivi lan predsjednitva Jugoslavije). Poetkom oktobra, na suenju u Vrhovnom vojnom sudu, Radenko Radoji je u potpunosti osloboen optubi, a u prosincu iste godine Vrhovni vojni sud ponitava odluku prvostupanjskog suda o vremenskoj kazni Rakoeviu (etiri godine) zbog navodnog vercanja oruja i prislukivanja, to ionako nije imalo nikakve veze s Operom. Potpukovnik Ivan Sabolovi, i ostali, osloboeni su optubi. Konano, jo su se dvije znaajne promjene dogodile u Vojsci Jugoslavije tijekom 1992. a koje su izravno vezane oko afera s Operom i Labradorom. Prvo, dolo je do premjetaja nadzora nad slubom sigurnosti iz Ministarstva obrane, gdje je ta sluba bila pod izravnim nadzorom ministra obrane. Drugo, zapovijedanje
110 O prolu osoba koje koje su planirale i vodile operacije specijalnog rata protiv Hrvatske moda najbolje pokazuje prol Radenka Radojia objavljen u NIN-u 20, maja 1994. Radenko Radoji je dijete vojnog lica (zastavnika), Crnogorca po nacionalnosti, majka idovka. On se izjanjavao kao idov. Za vrijeme hrvatskog maspoka dobio je zadatak da vri pritisak na studenske lidere na Sveuilitu. Jednom od njih, Anti Rumori, nanio je teke tjelesne povrede. Tijekom sedamdesetih, Radoji se specijalizirao za obavjetajno pokrivanje Katolike crkve. Katkad je kao poetkom osamdesetih ulazio u otvorene polemike zbog pisanja Glasa koncila, te tiskanja nekih knjiga koje su izlazile u poluprivatnim izdanjima. Polemike je vodio naroito u zagrebakom Oku. Sredinom osamdesetih iz Beograda ugradila ga je UDBA u slovenski tzv. alternativne krugove. Postaje bas-gitarista avangardne grupe Lajbah. Krajem osamdesetih u Zagrebu organizira darkersko drutvo samoubojica Crna rua, koje izaziva buru u javnosti. Vjeruje se da je Radoji bio sklon crnoj magiji i da je veze s ljudima iz tog kruga, pored ostalog, koristio za dobivanje podataka. (...) U rujnu 1991. dolazi u Beograd i tu ulazi u operativno-propagandnu grupu Opera. Tvrdi se da je sa sobom donio u Beograd i pozamanu dokumentaciju iz analitikog odjeljenja CK SK Hrvatske (tajna partijska policija). Spominje se preko 150 000 stranica dokumentacije na mikrolmovima i raunalnim disketama sa kompromitirajuim dosjeima uglavnom ljudi iz hrvatske vlasti (na osnovu kojih je u lancu trgovine sa drugim obavjetajnim slubama mogue kontrolirati hrvatski politiki ivot, vane odluke, rascjepe...). Nakon uvjetnog putanja iz zatvora u veljai 1993. Radoji je imao namjeru osnovati svoju vjersku sektu u Beogradu, pod nazivom Univerzalna gnostika crkva. Prijavu za njezinu registraciju u nekoliko navrata Ministarstvo vjera Srbije je odbilo. (...) Radoji se za to vrijeme bavio biznisom o ijem karakteru se malo zna. Tvrdio je, pred sudskim vijeem, da ima znaajne veze s Izraelom i Nizozemskom, kao i sa utjecajnim lobijima u svijetu. Vladimir Jovanovi, isto 111 Od travnja do prosinca 1993. poloaj ministra obrane drao je Milan Pani, ameriki graanin, roen u Srbiji, koji je u isto vrijeme bio savezni premjer; kasnije je taj poloaj preuzeo Paniev crnogorski prijatelj Pavle Bulatovi.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

87

i nadzor nad jugoslavenskom vojskom je postalo potpuno drukije nego to je to bilo u vrijeme JNA. Odgovornost za nadzor nad jugoslavenskom vojskom je smjetena u tijelo koje se zvalo Vrhovno vijee obrane. Ono je obuhvaalo predsjednika federacije (Dobrica osi), Srbije (Slobodan Miloevi) i Crne Gore (Miomir Bulatovi). Federalni predsjednik bio je ujedno predstavnik ovog tijela ali odluke je donosilo vijee u cjelini. Podjela nadlenosti i nain ustroja bez obzira na politiku i poloaje koje su imali savezni politiari u Beogradu, omoguili su da je zapovijedanje vojskom u znaajnoj mjeri bilo je u rukama republika. Ujedno, pred meunarodnom javnou htjelo se pokazati da srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi, zapravo, posjeduje djelomino izravan nadzor nad vojskom Jugoslavije, a ni takav nadzor nije imao nad JNA. Drugim rijeima da nije imao nikakve veze s JNA. Meutim, Miloevi je u biti nakon te nove reorganizacije Vojske Jugoslavije imao potpun nadzor nad njom, jer zaista samo potpora jednog od dvojice preostalih lanova vijea bila je dostatna da Vojska Jugoslavije slijedi njegove zapovjedi. Isto kao i prije Miloevi je ostao kljuna gura u politikom i vojnom vrhu Jugoslavije (Srbije). Sve ovo je ukazivalo da glumljeni nizak stupanj ukljuivanja Vojske Jugoslavije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj od vremena podjele JNA na tri vojske se moe promijeniti u trenutku za koji Beograd prosudi da je podesan. Tu podjelu na tri vojske koja je izvedena isto iz diplomatskih razloga, objasnio je general pukovnik Boidar Stevanovi rijeima: da se osiguraju uvjeti za jaanje vlasti nad srpskim podrujima u Bosni i Hercegovini koja e, kako se nadamo, biti u budunosti u Jugoslaviji. Sve to, poduprto njegovom porukom svojim postrojbama u vrijeme kad je postavljen za zapovjednika Ratnog zrakoplovstva u veljai 1993. nudim vam samo rad i rat pokazuje da e se angairanje Vojske Jugoslavije u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovu i Hrvatsku nastaviti. Ta potpora imala je vie zikih manifestacija. Tako je jugoslavensko Ratno zrakoplovstvo nastavilo, pruati logistiku i borbenu potporu srpskim postrojbama u Bosni i Hercegovini na i okolo bojinica, a prema okupiranim podrujima Republike Hrvatske odravati zrani most. Sve se to dogaalo usprkos zoni zabrane letova iznad Bosne i Hercegovine, koju je UN nametnuo u listopadu 1992. Meutim, takva se potpora jo vie odnosila na kopnene snage izravnim sudjelovanjem operativnih sastava Vojske Jugoslavije u istonoj Bosni. U isto vrijeme zapovjednik vojske republike srpske general pukovnik Ratko Mladi odravao je redovite odnose s Beogradom. Dnevno je komunicirao s jugoslavenskim ministrom obrane i naelnikom Generaltaba od kojih je dobivao zapovijedi koje su mu davale iroka ovlatenja na operacijskoj razini.

GOSPODARI KAOSA

88

I konano, uspjean poduhvat tvrde struje (i generala pukovnika Boidara Stevanovia) unutar Vojske Jugoslavije bio je izveden da se pokae otvoreno neprijateljstvo prema Zapadu, odnosno, da se sugerira bude li zranih udara na srpske snage u Bosni i Hercegovini, planeri NATO-a nee moi ne raunati s otvorenim mijeanjem Vojske Jugoslavije. Eho i posljedice operacija Opera i Labradora i sudbina njihovih protagonista posluit e hrvatskim deterministima za gradnju teze o dogovorenom ratu, koju e oni javno zastupati od 1993. Operacija Labrador po svojoj irini (ukljuenosti odabranih; svjesnih i nesvjesnih; sluajnih protagonista), vremenu trajanja (nekoliko godina), posljedicama (unutar Srbije, Hrvatske te meunarodne zajednice) predstavlja strategijsku operaciju specijalnog rata najvie razine. Njezin pojednostavljeni model je: organizirana visoko profesionalna skupina djelatnika tajne slue inltrirana na teritoriju protivnike strane (u Hrvatskoj) razvijena obavjetajna mrea u strukturama vlasti i institucijama a naroito u medijima napadnute strane (plan Slog) teroristike akcije sa svrhom diskreditiranja, odnosno oznaavanja aktualne vlasti napadnute zemlje kao faistike (pomno odabrani ciljevi napada idovsko groblje i opina), uhienje dijela vodstva skupine od strane za koju ratuju (Srbija) improvizirano suenje uhienom dijelu skupine da se prikae kako njihovo djelovanje nije politika opcija agresora, nego da je to opcija bivih poraenih i diskreditiranih politikih snaga reorganizacija cjelokupnog sigurnosno-obavjetajnog sustava, te sustava zapovijedanja oruanim snagama kako bi agresor u novim okolnostima nastavio agresiju. Operacija Prijetnja atomskim orujem vrijedno je navesti jedan primjer smiljenog medijskog planiranja i interpretiranja nekog dogaaja. Srbijanski tisak 1993. i 1994. orkestrirano je pisao o tome kako postoje sumnje da Beograd ima atomsko oruje Takvo pisanje smjeteno je u kontekst napisa u stranom tisku o postojanju meunarodnog podzemlja koje krijumari nuklearnu tehnologiju i radioaktivne materijale. Prema tekstovima objavljenim u srbijanskom tisku meu takve materijale spada i jedan ivin izotop (crvena iva) iz koje je onda mogue postojeim tehnolokim postupcima doi do atomske bombe. Ta medijska pria o tajnom oruju kojeg posjeduje Beograd vezana je za kontraverznog ruskog politiara Vladimira irinovskog. Za vrijeme svog boravka u Beogradu irinonski je u jednom svom intervjuu rekao kao e on posredovati da se Beogradu stavi na raspolaganje tajno oruje kojeg posjeduju Rusi, oruje velike razorne moi, tj. eliptonsko oruje (kako ga je on nazvao). Takvu izjavu eksploatirala je srpska propaganda, piui u petnaestak tekstova i intervjua o krijumarskim kanalima, o krai radioakti112 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske, od 1987. do 1997., isto, str. 22. i 23.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

89

vnog materijala, pa i o tome kako postoje sumnje da krijumarski lanac zavrava u Beogradu. Pridodaju li se sumnja i otvorene prijetnje Radovana Karadia i generala Ratka Mladia da e raketirati ne samo Mnchen i Be, ve i duge vee europske gradove, jasnijim se ini pokuaj i namjera da se kod mnogih itatelja izazove strah od srpskog oruja, odnosno srpske vojne moi. Hrvatske obavjetajne slube raspolagale su tonim podacima o vrsti i koliini oruja koje je iz Rusije dolazilo u Srbiju. Bilo je to iskljuivo klasino oruje (protuoklopna sredstva, sredstva zrane obrane, priuvni dijelovi za zrakoplovstvo i sl.) oprema koju je Rusija isporuivala Vojsci Jugoslavije na raun klirinkog duga. Jo jedan zanimljiv moment, pria o tajnom oruju iz srbijanskih medija imala je svoj nastavak zagrebaki Globus objavio je nekoliko tekstova koji su govorili o toj mogunosti. Poetkom kolovoza 1994. Globus objavljuje tekst pod naslovom Srpska vojna industrija ubrzano radi na projektu uranskog pentratora za tenkovske topove. Nedugo zatim novinar Baron Brljevi objavljuje intervju s Ivanom Supekom o moguoj srpskoj nabavi nuklearnog oruja. Na tragu tih sumnji napisana su jo tri teksta tako da se prijetnja uini vjerodostojnijom. U jednom intervju sa zamjenikom glavnog urednika njemakog lista Fokus, Eugenom Georgom Schwarzom, novinar Sreko Jurdana na slian nain spekulira o krijumarenju radioaktivnih materijala. Nedugo zatim novinari Vlado Vurui i Roman Mateji, piui o slovakoj vezi i trgovini radioaktivnim materijalima, u tekstu pod naslovom Ciganski kralj Farka u rusko-srpskoj vezi zakljuuje kako ruske ekstremne lijeve i desne politike snage neposredno zdvajaju nad nepravdom koju Jeljcinova politika ini sirotoj napaenoj Srbiji. ak i neki generali dre da su sva sredstva doputena kako bi se ta nepravda ispravila... . Sve se to dogaalo u vrijeme kada je hrvatska politika poela preuzimati strategijsku inicijativu na velikom ratitu najavom otkaza UNPROFOR-u, a vjebama Bandira i Posejdon 94 pokazala da raspolae respektabilnom vojnom moi i da je u mogunosti izvoditi napadne operacije vie razine. Meunarodna zajednica, tonije Sjedinjene Amerike Drave, u to vrijeme pokazivale su odlunost da zra113 Hrvatska ima podatke o dostavi ruskog oruja, pa i najsuvremenijeg, u Srbiju, izjavio je ruskim novinarima (2. travnja 1993.), koji su u organizaciji hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova boravili u Hrvatskoj, naelnik Glavnog stoera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko. Njegovu je izjavu prenijela ruska agencija RIA. Hrvatska zadrava pravo da se obrati svjetskoj zajednici radi postignua strogog potivanja embarga UN na opskrbu orujem sudionika u jugoslavenskom sukobu, rekao je general Bobetko. Rusko oruje za Srbiju, Krologija rata, str. 257. 114 Odlukom saveznika NATO-a u Bruxellesu, da konanu rije prepusti Vijeu sigurnosti i glavnom tajniku Boutrosu Ghaliju, Britanija i Francuska praktino su izborile pravo veta na vojnu intervenciju. Predsjednik Clinton zatraio je da operaciju zrakoplovnih snaga vodi stoer NATO-a, ali saveznici nisu to prihvatili.

GOSPODARI KAOSA

90

nim udarima prisile Srbe na potivanje postignutih sporazuma. Ukupno gledajui te 1993. a poglavito 1994. Srbi su se nali u politikoj i vojnoj defenzivi. U propagandno spaavanje Srba, to je i razumljivo ukljuila se Velika Britanija i njezini mediji. Naime, izjavu generala Ratka Mladia kako e bombardirati London ako Zapad intervenira u Bosni i Hercegovini, ocjenjena je u Britaniji kao dosad najizravniji izazov meunarodnoj zajednici. Zatim je nekoliko lanova britanskog Parlamenta, kao i predstavnici pojedinih ministarstava isticali da je Mladieva izjava potvrda ekstremnog fanatizma u srpskim redovima i jo jedno upozorenje da se ne moe raunati na razum srpskih predvodnika. I tadanji ministar obrane Malkolm Rifkin, iako nije izravno spominjao Mladievu prijetnju, uzvratio je izjavom da je Britanija spremna za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini, ali je i dodao da se i dalje protivi ukidanju embarga na uvoz oruja. Ova izjava se moe iitati samo kao nastojanje da se odri status quo, odnosno da Zapad odustane od zranih udara na srpske ciljeve u Bosni i Hercegovini. O multiplikaciji Mladieve gronje pobrinuo se The Daily Mail koji je na naslovnoj stranici objavio Mladieve rijei: Ako oni bombardiraju nas, ja u bombardirati London. U tekstu su istaknute i Mladieve rijei kako Srba ima u Londonu, Srba ima u Washingtonu. Jedan bijesan Srbin moe uiniti, mnogo tete sa samo jednom ibicom, a zapadna vojska koja bi intervenirala u Bosni, ostavit e ovdje svoje kosti. Mladieve prijetnje britanski mediji povezivali su s izjavom Radovana Karadia, koji je rekao da je Vance-Owenov plan mrtav, a srpska drava u Bosni i Hercegovini stvarnost. Svijet samo gubi vrijeme s Vance-Owenovim planom kako bi prijetnje dobile na uvjerljivosti. Na temelju iznesenog slijedi logian zakljuak da su zagrebaka tiskovina i londonski mediji potvrdili propagandnu namjeru preuzetu iz klasinih udbenika o specijalnom ratu. No, ni tu nije kraj, oni su bili prvi koji su poloili ispit ili malu maturu, ona velika matura bit e poloena tek devet godina kasnije tj. 2003. u specijalnom ratu protiv Iraka, o tobonjem kemijskom oruju i opasnosti za cijeli svijet.
Vijee sigurnosti i glavni tajnik nee odobriti intervenciju, ako se Velika Britanija i Francuska budu tome protivile. Te dvije zemlje imaju osobito veliki utjecaj na Ghalija, s obzirom da su lanice Vijea sigurnosti i da imaju najvei broj vojnika u Bosni i Hercegovini. Veto na intervenciju, London, 4. kolovoza 1993., Kronologija rata, str. 292. 115 Poetkom 1994. Sjedinjene Amerike Drave intenzivnije su se vojno ukljuile u rat u Bosni i Hercegovini. Tako su 28. veljae iste godine dva amerika zrakoplova tipa F-16, stacionirana u bazi NATO-a u Avianu (Furlanija), sruila nad sjevernom Bosnom etiri srpska zrakoplova J-21 jastreb. Po izjavi admirala Jeremya Boorda zapovjednika junog krila Atlanskog saveza zrakoplovi su imali za cilj bombardirati tvornicu streljiva i oruja u Novom Travniku. Poetkom travnja 1994. u samostalnim akcijama u nekoliko navrata ameriki su zrakoplovi bombardirali i srpske cilje oko Gorada. Kronologija rata, str. 363. i 365. 116 Mladi bi bombardirao London, Kronologija rata, str.271.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

91

Operacija Prijetnja atomskim orujem je tipina medijska operacija specijalnog rata u samo dva koraka, a njezin model je: objava u medijima teko provjerljive informacije o razarajuem oruju napadaa (Srbija) medijska multiplikacija te informacije u zemlji mogueg napada (Hrvatska, Bosna i Hercegovina) i u zemlji koja podrava politiku napadaa (Velika Britanija) zadrati status quo na ratitu, odnosno sprijeiti namjere da napada (agresor) bude kanjen (poraen).

GOSPODARI KAOSA

17. Napadaj informacijom


Da bi se razumjela priroda neargumentiranih napadaja treba odgovoriti to se podrazumijeva pod pojmom psiholoko-propagandno djelovanje. U najkraim crtama to je skup mjera i postupaka iz podruja duhovne nadgradnje, iji je cilj izvriti utjecaj na svijest, opredjeljenja i ponaanje ljudi u zemlji prema kojoj se poduzima operacija specijalnog rata. Nadalje, psiholoko-propagandna djelovanja imaju dvostruko znaenje: s jedne strane pomou njih se pripremaju gotovo sve druge djelatnosti u specijalnom ratu, a s druge strane, sve druge djelatnosti sadre i namjeru da se izazovu odreeni psiholoko-propagandni uinci. Suvremena psiholoko-propagandna djelovanja temelje se na najnovijim dostignuima psihologije pojedinca i mase a u praksi znae zlouporabu (u svakom pogledu) i bez obzira na namjeru (koja je uvijek upitna) tih dostignua kojima se manipulira sa ovjekom, pojedincem ili cijelim drutvenim skupinama i zajednicama. Preciznije, znae povredu ovjekove osobnosti i integriteta i zbog toga taj vid djelovanja je u osnovi nemoralan. Ovladavanje svijeu masa oduvijek je bio cilj politike sile. To naelo sastavni je element svih doktrina o specijalnom ratu. Danas, kad je u tijeku proces integracije svjetske zajednice, ovladavanje svijeu itavih naroda, postaje jedan od odluujuih imbenika svjetske moi (velikih i manje velikih sila) u njihovom pokuaju dostizanja ciljeva hegemonije i prevlasti na globalnoj razini. Kod toga borba za duhovnu hegemoniju je najbitnija. Nadalje, novo doba obiljeeno je erupcijom informacija ali vie poplavom dezinformacija. Nikada kroz povijest ljudi nisu bili bre i obilnije informirani o svemu to se dogaa u svijetu, ali isto tako oni nikada nisu bili vie manipulirani nego sada. U neoliberalnoj demokraciji ugraena je inverzija u odnosu na informiranje u komunizmu. Deterministi su uoili da je slabost, koja je izmeu ostalog dovela do pada komunizma, upravo nedostatak informacija. Nova obmana, koja se gradi na njegovim ruevinama je inverzna (n-1) odnosno gradi se na abnormalnom broju infor117 Takve napadaje doivjela je Hrvatska 2. svibnja 1995. nakon zavretka operacije Bljesak. Dolazile su iz arsenala lorda Davida Owena, stoera UNPROFOR-a u Zagrebu i pobunjenih Srba.

92

macija njezinoj patologiji. Nema sumnje da je takvim stanjem stvari u borbi za ovladavanjem svijeu ljudi pridonio i opi stupanj u razvoju znanosti i tehnike, a osobito nagli razvoj sredstava za masovno komuniciranje. U svjetlu ove tvrdnje mora se sagledati i pojam informacijskog rata i napadaja informacijama u okviru tzv. digitaliziranog bojita. Tako na primjer, u okvirima amerike nacionalne politike i mjerodavnih vladinih ureda, koji se bave problemima informacijskog rata (IW Information Warfare), ne postoji jasan stav oko preciznog imena koji bi ga kao takvog oznaavao. Njemu se izmeu ostalog pribjegava zato jer se u ratovanju po njegovim naelima ne moe suditi za ratne zloine. Praksa pokazuje da se za ratne zloine sudilo onima koji su rat vodili u drugoj dimenziji (kopneno ratovanje) a tek djelomino u treoj (zrano ratovanje). Zato se na prostoru bive Jugoslavije ne sudi asnicima zrakoplovstva, jer bi se tada sudilo i saveznicima iz Drugog svjetskog rata, a o ratovima koji su voeni nakon njega da se i ne govori, poput onog na Kosovu, Afganistanu ili Iraku, sutra u Iranu, Sudanu ili Siriji. Nazivi kao to su C2W (Command and Control Warfare) ratovanje pomou zapovjedno-obavijesnih sustava, IO (Information Opertion) informacijske operacije, RT (Real Time) stvarno vrijeme (etvrta dimenzija rata), rat temeljen na znanju i digitalizaciji, samo doaravaju svu arolikost pokuaja deniranja IW-a (ili po staroj kvalikaciji onoga to je poznato kao psiholoko-propagandna djelatnost) i u stanovitoj mjeri oslikava nastojanje pojedinih grana vojske Sjedinjenih Amerikih Drava, koje ele dati poblie znaenje djelatnosti koju provode. Pojam IW informacijsko ratovanje je uporabljen kako bi se poblie oznaio predmet o kome se raspravlja: kopnena vojska SAD koristi pojam digitalizacija, dok ratno zrakoplovstvo SAD-a (USAF) koristi pojam koji upuuje na petu dimenziju rata. Ponajbolji opis pojma informacijsko ratovanje daju znaajke radne denicije koju rabi ameriko zrakoplovstvo a koja glasi: Bilo koja akcija koja e porei ali i uskratiti, iskoristiti ili iskriviti, razoriti neprijateljsku informaciju, ali i informacijski sustav i onesposobiti njezino funkcioniranje, pri emu se maksimalno mora eksploatirati informacijske operacije prijateljskih snaga. Nadalje, uz deniranje zadaa, USAF je predloio raspravu na temu informacijskog ratovanja i njegove podjele na tri temeljne zadae: protuinformacije ili nadzor i eksploatacija iz informacijskog okruenja s jedne strane, te zatita vlastitih informacijskih operacija od protivnikog napadaja; napadaj zapovjedno-obavijesnim sustavima to znai eksploataciju informacija kao ofenzivnog oruja; informacijske operacije ili sveobuhvatno poveanje djelotvornosti postrojbi (ali i drugih institucija) pomou prikupljanja i uporabe vijesti (informacija) iz razliitih izvora.
118 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

93

Informacijskim ratom napada se duh ovjeka i (ili) naroda i rat sve vie iz zike strane rana, krvi, tjelesa, dima, zgarita i ruevina prelazi u metaziku razara se duh i identitet bilo ovjeka bilo naroda. Ovakav rat nema zikih rtava ali zato ima duhovnih. Primjer za to su Sudite u Haagu i mediji u Hrvatskoj, jer su na istom zadatku dokazati da je Hrvatska drava nastala na zloinu. To dakle, nije napadaj u sferi zikog, nego duhovnog. I dok klasina dezinformacija sluajno pada na ciljanu rtvu s odreenim stupnjem vjerojatnosti ostvarenja svojeg cilja (analogija s navoenim ubojnim sredstvima) dotle informacijski napadaj u suvremenoj doktrini (psiholoko-propagandnog rata) ima sasvim drukiji znaaj. On se radi zornosti moe prikazati kao napadaj na tokasti cilj, kako to na primjer izvodi laserski navoena bomba. Nadalje, takva tehnologija napadaja informacijom (zahvaljujui informatikoj revoluciji i razvoju komunikacijskih sredstava) ima posebno psiholoko znaenje za ciljanu rtvu, ali i za njezin okoli. Ubija se ne samo ovjek, nego i njegovi blinji, njegova obitelj, prijatelji, istomiljenici, a narodu se namee kolektivna krivnja za neto to nije uinjeno tako da se ne moe obraniti, niti se kroz dugi vremenski period optuba moe izbrisati. Kolektivna krivnja tako ostaje naratajima u nasljee. Naalost, to su Hrvati dobrano iskusili. Kako bi se pojasnila ova sloena problematika nuno je pogledati na trenutak povijest njezine terminologije. U zapadnoj vojnoj misli susreu se dva razliita pojma. Prvi, psiholoko ratovanje potjee iz 1920. i smatra se da ga je prvi put uporabio britanski vojni teoretiar J. F. Fuller u svojoj raspravi o tenkovima. Prema njegovom vienju buduih ratova on je ustvrdio da e se u budunosti tradicionalna sredstva ratovanja moi zamijeniti isto psiholokim ratovanjem. U njemu se nee uporabljivati klasino oruje i u njemu nee postoji vidljivo bojite. Doktrina tog novog ratovanja temeljit e se na korupciji ljudskog razmiljanja, pomraenju (smanjenju) ljudskog intelekta i dezintegraciji morala i duhovnog ivota ovjeka i naroda. U novijoj vojnoj misli, osobito u amerikoj rabi se pojam virtualnog bojita koje ima ire znaenje od Fullerovog promiljanja i podrazumijeva i simulacijske modele koji zahvaljujui suvremenim komunikacijskim sredstvima omoguavaju istodobnost odvijanja operacija. Drugi pojam, su psiholoke operacije. Prvi put je uporabljen poetkom 1945. U kasnijem razdoblju tijekom 50-tih slubeno je prihvaen pojam psiholoke operacije umjesto pojma psiholoko ratovanje, zato to je taj pojam bio prihvatljiviji u uvjetima relativnog mira (hladnog rata), osobito u razvijanju odreenih djelatnosti prema prijateljskim zemljama, saveznikim zemljama i zemljama treeg svijeta. Namjera je naprosto izbjei uvijek diskriminirajui
119 Usp. Hrvatska i veliko ratite, str.280.-282.

GOSPODARI KAOSA

94

pojam rat. U Velikoj Britaniji se pak, umjesto pojma psiholoki rat, za koje su se opredijelili Amerikanci, uporabljuje pojam politiko ratovanje. No, bez obzira na razliite nazive ove vrste rata tijekom vremena, njegova je bit uvijek ostala ista. Blie pojanjene pojma psiholoki rat obuhvatilo bi propagandne postupke usklaene s vojnim, politikim ili gospodarskim pritiscima koje dotina propaganda zahtjeva, tj. koji mogu izazvati eljene psiholoke uinke. Naravno i tu se tei sveobuhvatnosti i simultanosti propagandnih postupaka i odgovarajuih pritisaka u drugim podrujima ime se dobivaju cjelovita psiholoko-propagandna djelovanja. Psiholoko-propagandne djelatnosti su usmjerene u svjetonazorsko podruje, podruje ideologije, tekuih propagandnoinformativnih djelatnosti i posebice na montiranje raznih postupaka, ili umjetno iskonstruiranih objektivnih okolnosti sraunatih na eljene psiholoke uinke. Provode ih preteito vladine, nevladine ali i nadnacionalne agencije s mreom sredita diljem svijeta. Sva ta sredita surauju s akreditiranim novinarima i dopisnicima inozemnih listova. Nadalje, suradnja se proiruje i na urednitva glavnih i lokalnih listova, asopisa, TV i radio postaja u zemlji domaina. Ovim trima vrstama djelatnosti izraavaju se i njihove temeljne znaajke: (1) svaki se postupak u ovoj djelatnosti prethodno detaljno prouava, odreuju se ciljevi i metode djelovanja koje jame najvei mogui uspjeh, kao i snage koje su u stanju realizirati takve zamisli; (2) nastojanje subjekta ovih djelovanja da uz akcije verbalne propagande koristi i vjeto odabrane postupke, ijom se realizacijom postiu, ili makar oekuju eljeni psiholoko-propagandni uinci u sredinama prema kojima su takve djelatnosti usmjerene. Ti postupci mogu biti: demonstracija vojne sile du dravne granice, uvlaenje u kriminal ili zloinake radnje odreenog broja vie ili manje utjecajnih ljudi, a zatim njihovo kompromitiranje, pa sve do dovoenja pred svren in pojedinca, skupina te razliitih organizacija; (3) bitna znaajka psiholoko-propagandnog djelovanja je nastojanje da se u pojedine akcije u cjelini ili djelomice ukljue informativna sredstva zemlje prema kojoj se takve djelatnosti usmjeravaju. To ima osobito znaenje, jer uspjeh na tom podruju ima vrijednost sa stajalita izvoenja psiholoko-propagandnih djelatnosti, kako u idejnom pogledu, tako i u podruju tekue, aktualne propagandne djelatnosti. Moe se rei da ovisno od znaaja meunarodnih odnosa i stanja u zemlji prema kojoj su usmjerene psiholoko-propagandne akcije, mogu biti ukljuene veoma razliite snage i primijenjeni razliiti oblici i naini djelovanja. Organizator nastoji da mu akcije to due vremena ostanu neidenticirane u pogledu
120 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

95

GOSPODARI KAOSA

krajnjih namjera, pa pri izboru sadraja tema strogo vodi rauna da ostanu prividno u granicama tekue unutarnje drutveno-politike i meunarodne kritike.

18. Realno vrijeme u diplomatskim operacijama


Hrvatska je predana miru i stabilnosti u bivoj dravi. aljenja je vrijedno da lanak The Posta negira napore te drave. Na posljetku, Hrvatska se kao logistika baza potpore otvorila postavljanju amerikih (saveznikih) vojnika u Bosni. Uspjeh toga ovisi o uporabi hrvatskih morskih i zranih luka, cesta i eljeznikih pruga. Zagreb je jedini grad u kojem je amerikim vojnicima doputeno da se zbliavaju s mjesnim iteljima. Eto i to je Hrvatska dobrohotna, otvorena, gostoljubiva i geostrateki znaajna, ali ne u medijima, ni domaim, ni inozemnim, nego je to reeno na dodjeli priznanja amerikom diplomatskom obavjetajnom timu. Ameriko veleposlanstvo u Sarajevu u rujnu 1996. poslalo je aicu zaposlenika na teritorij radikalnih Srba radi nadgledanja mjesnih izbora. Dunosnik za sigurnost u veleposlanstvu traio je od lanova jedinstvenog obavjetajnog tima, pojaan rad i vee mjere osiguranja njihovog kretanja i boravka. Meutim, dunosnici su eljeli da lokacija na kojoj e raditi ostane tajna. Obavjetajni tim zaduen za osiguranje imao je mogunost u svakom trenutku dobiti satelitske izvidnike fotograje, povjerljiva obavjetajna vojna izvjea i osjetljivi materijali o moguim civilnim nemirima, koji su bili mogui jer su se saznanja o njima temeljila na amerikom i saveznikom prislukivanju u tom podruju. Izbori su proli bez smetnji te veleposlanstvo nije moralo otkrivati vojne planove radi spaavanja zaposlenika. No ameriki dunosnici e ustvrditi da je vjeti nadzor nad moguim prijetnjama amerikom osoblju pridonio osvajanju jedne od najveih nagrada za obavjetajce. Nagrada je nazvana po Jamesu R. Killianu,
121 Izvor, R. Jerey Smith, Washington 1996. 122 Opinski izbori u Bosni i Hercegovini, kao i odravanje opih izbora, bili su odgoeni za etiri dana i odrali su se 14. rujna 1996., zbog oitih nepravilnosti pri registraciji biraa na podruju pod srpskim nadzorom, prema izjavi Robwerta Frowicka, OESS-ova predstavnika zaduenog za izbore u Bosni i Hercegovini. Na izborima, sukladno odredbama Daytonskog sporazuma birao se sastav Predsjednitva BiH, Zastupnikog doma Skuptine BiH, Zastupnikog doma Federacije kao i predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, te zastupnika u Narodnoj skuptini srpskog entiteta. Izbore je nadgledalo 940 meunarodnih promatraa, a izbore je pratilo i visoko izaslanstvo amerike Vlade i Kongresa koje je vodio arhitekt Daytionskog sporazuma Richard Holbrooke. Vie od 60 tisua vojnika IFOR-a osiguravalo je 19 posebno odreenih cesta, kako bi se osigurala sloboda kretanja svim biraima koji su eljeli glasovati u drugom entitetu. Njih je bilo oko 110 tisua a bilo im je osigurano oko 1 000 autobusa Kronologija rata, str. 567. i 569.

96

97

bivem predsjedniku Instituta za tehnologiju u Massachusettsu, koji je bio obavjetajni savjetnik nekoliko amerikih predsjednika, a timu je dodijeljena prilikom zatvorene ceremonije u Bijeloj kui, kojoj su nazoili mnogi visoki vladini obavjetajni djelatnici. Bosanski tim nagradu je osvojio za izvornost u izvravanju aktivnosti inozemnog obavjetavanja. No, nagrada je imala jasnu poruku. Politiki dunosnici su rekli da se ta postrojba razlikovala od svakog drugog takvog tima postavljenog u inozemstvu, jer su njezini klijenti bili diplomati. Sve do tada, do tog zatajnog (skrivenog) postavljanja tima u Bosni u proljee 1996. samo su amerike oruane snage imale pristup bazama podataka povjerljivih informacija, na lokacijama izvan teritorija Sjedinjenih Amerikih Drava. Obavjetajni dunosnici analizirajui taj sluaj zakljuili su da postoje dva osnovna razloga za taj izuzetak u amerikoj obavjetajnoj praksi. Amerike se obavjetajne zajednice bore u svijetu u kome prijetnje amerikom interesu uglavnom nisu vojne, a amerika se diplomacija mnogo ee bavi sprjeavanjem kriza nego odgovaranjem na njih. Jedno je objanjenje, kau dunosnici, da su se povjerljivi podaci ljubomorno uvali, i njihovi bi se uvari od njih razdvajali jedino kad su ameriki ivoti (nasuprot politikih ciljeva) mogli biti ugroeni. Drugo je objanjenje, da proraun za amerike vojne operacije uvelike prelazi namjene diplomatskih napora, dajui oruanim snagama prednost za uporabu njihovih najboljih strunjaka i tehnologije. Postrojba u Bosni i Hercegovini iz 1996. bila je sastavljena od analitiara iz CIA-e, obrambene obavjetajne agencije (Defence Intelligence Agency DIA), Agencije na nacionalnu sigurnost (National Security Agency NSA), Ureda za obavjetavanje i istraivanje ministarstva State Departmenta, i bila je prva terenska proba novog koncepta, kojeg su obavjetajni analitiari ministarstva vanjskih poslova nazvali Potporom za diplomatske operacije. To je ime izabrano kako bi se naglasila ne samo nova zamisao o diplomatskom nastupanju, nego da se te operacije razlikuju od slinih ali skupih, ponekad i upitnih vojnih operacija, i koje su iskljuivo planirane unutar CIA-e i Obrambene obavjetajne agencije (DIA-e). Potpora diplomatskim operacijama do tada ovisila je o dobroj volji vojnog zapovjednika na ijem se podruju odgovornosti odvijala operacija. U tako postavljenoj koordinaciji nesporazumi su bili esti. Naime, cijela obavjetajna infrastruktura u kriznom podruju bila je pod nadzorom vojnog zapovjednika i on ju je podreivao preteito za provedbu svoje zadae, a ne i za zadae diplomacije. Ako je situacija u kriznom podruju zahtijevala znaajniju ulogu diplomacije, veleposlanik ili neki drugi dunosnik koji je dobio zadau po prirodi stvari sukobio bi se s vojnim zapovjednikom jer je to bila borba za jednaku panju i

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

urnost. Brzina i znaaj izvrenja zadae dovodili su do toga da se ljudi u obavjetajnom sustavu vuku za rukav, i na neki nain tako se varao i sam sustav. U doslovnom smislu rijei, sva amerika zapovjednika mjesta (odnosno zapovjednici koji trenutno obavljaju dunost na tim poloajima) rutinski (zakonski) imaju pristup povjerljivim informacijama. Zanimljiv je podatak, da je do 1997. samo polovica amerikih veleposlanstva u svijetu imala sigurne ureaje i opremu potrebnu za slian pristup. Taj je problem bio jo izraeniji kod onih dunosnika (diplomata) koji su u podruja kriza odlazili radi intenzivnog pregovaranja, i nisu bili u mogunosti dobiti najnovije informacije, budui da su one previe osjetljive i da bi ih matina veleposlanstva u kriznim podrujima svojom opremom nisu mogla poslati ili primiti. Izbjeglika kriza sredinom devedesetih godina 20. stoljea u Ruandi i Zairu potvrdila je slabost dotadanjeg sustava obavjetajnog osiguranja diplomatskih operacija. Ameriko veleposlanstvo u Kigaliu (kojem je nedostajala ak i baza CIA-e) nije moglo primiti satelitske fotograje izbjeglikih kolona te su najbolje informacije dobivene od djelatnika humanitarnih organizacija koji su imali neogranienu slobodu kretanja u kriznom podruju. No, kad su oruane snage Sjedinjenih Amerikih Drava razmatrale planove za slanje vojnika radi dostave humanitarne pomoi, iznenada je svo osoblje za obavjetajnu potporu operacije stiglo u krizno afriko podruje. Takvo stanje, po amerikim gledanju, trebalo je mijenjati. Za eksperimentalno istraivanje novog koncepta Bosna i Hercegovina bila je vie nego dobar uzorak. Naime, eksperimentalna baza (pokretaki motiv) za provjeru funkcioniranja obavjetajne postrojbe za potporu diplomatskih operacija uspostavljena je 1995. za vrijeme druge slubene posjete dravnog tajnika Warrena Christophera amerikim vojnim obavjetajnim sreditima u Europi. Tamo, u tim sreditima ameriki dunosnici vidjeli su iznenaujue fotograje koje su biljeile brojna srpska i muslimanska krenja zona razdvajanja. Na upit dravnog tajnika moe li se materijal smjesta poslati specijalnom izaslaniku Richardu Holbrookeu, koji se tada nalazio na podruju Bosne i Hercegovine radi pregovora, odgovor je glasio da je mogue samo ukoliko putuje s vojnim asnicima. Poslije ovog dogaaja Richard Hoolbrooke, Tobi T. Gati (tada pomonik ministra za obavjetavanje i istraivanje) te Jennifer E. Simms (njegova zamjenica), mjesecima su radili za dobivanje pristanka Ministra obrane i Direktora CIAe u stvaranju zdruenog obavjetajnog tima za potporu diplo123 Iz ovog se primjera vidi da je obavjetajna uloga glavna zadaa humanitarnih organizacija u krizama diljem svijeta i da je esto humanitarna djelatnost pokrie za onu obavjetajnu.

GOSPODARI KAOSA

98

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

matskih operacija. Glavni izazov za ustroj prvog tima za njegovo upuivanje u Bosnu i Hercegovinu bio je adekvatna oprema koja moe zadovoljiti uvjete zatite i sigurnosti procesuiranja povjerljivim informacijama u uvjetima mogue evakuacije ili borbenih djelovanja. Naravno, i taj je problem rijeen uz znatno manja nancijska sredstva nego to je to potpora vojnim operacijama. Tim od etvoro ljudi dobilo je raunala, satelitski komunikacijski sustav i prenosivu opremu za deifriranje i uputio se u Bosnu i Hercegovinu na zadau. Uspjeh nije izostao, eksperiment je uspio i od tada svi ameriki dunosnici za diplomatske operacije imaju pristup doslovce istim informacijama koje bi imali da su smjeteni za terminalima u Washingtonu, ukljuujui i povjerljivu elektronsku potu, izjavio je nakon primitka nagrade jedan od etiri lana Bosanskog tima, gospodin Michael Morin. Informacija u realnom vremenu nakon 1996. i bosanske prie postala je dostupna mnogim diplomatima (pregovaraima) diljem svijeta u njihovim operacijama odravanja mira. Upravljanje krizama poprimilo je jo vie nevidljivije i suptilnije metode.

19. Informacijski rat za vrijeme oslobodilakih operacija


Rat na prostorima bive Jugoslavije (agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu) osim svoje temeljne odlike, osvajakog znaaja, iza koje je stajao koncept stvaranja velike Srbije, u sebi sadrava i drugi element teror i teroriziranje, kao sredstvo ostvarivanja strategijske zamisli. Uinak teroriziranja nesrpskih naroda na prostorima dviju Jugoslavija ogleda se u nasilnom nastojanju da se Srbi okupe u nekoj umjetnoj dravnoj tvorevini svejedno je li kraljevina ili socijalistika federacija. To nastojanje je nazono i od strane meunarodne zajednice koja je po svaku cijenu eljela sauvati Jugoslaviju, a kad joj to nije polo za rukom, itavo vrijeme srpske agresije njezino djelovanje se ogledalo u nastojanju obnavljanja federalno/konfederalnih veza na prostoru bive Jugoslavije ili iznalaenja modusa koji e te narode okupiti pod jednim krovom Zapadni Balkan sa Srbijom na elu. Postupak lorda Owena i njegov napadaj 2. svibnja 1995. predstavlja klasini primjer politikog pritiska (koji djeluje uskla124 Agencija UPI (18. lipnja 1991.) javila je amerika administracija sprema podrati ogranienu autonomiju est jugoslavenskih republika, u pokuaju da potakne federalne jedinice da ouvaju jedinstvo zemlje, te da e to u Beogradu svojim sugovornicima prenijeti dravni tajnik James Baker. Austrijski dnevnik Salzburger Nachrichten istog dana objavljuje: pokuaj talijanskog ministra vanjskih poslova Giannija de Michelisa da, u ime Europske zajednice kreditom Jugoslaviji od etiri do pet milijardi dolara, sprijei raspad te drave zakanjeli je pokuaj jer je njeni narodi vie ne ele, Kronologija rata, str. 68.

99

eno s propagandnim postupcima) iz podruja specijalnog rata. Ono to je bio zaista neobino ve pri zavrnim satima operacije Bljesak (prijepodne 2. svibnja 1995.) a zapelo je za oi, jest to da su se svi pobunjeni Srbi, pripadnici 18. korpusa predali u civilnim odijelima. Na upit pripadnika hrvatskih redarstvenika koju su dunost obavljali u postrojbama odgovor je bio kuhari, vozai saniteta, logistiari i tome slino. Sve neborbene dunosti. Po njihovim izjavama takorei nitko nije nosio oruje. Odgovor na tu udnu pojavu treba potraiti u samim temeljima srpske strategije. Tijekom jednog savjetovanja, na temu Borba i otpor u gradovima na privremeno zaposjednutoj teritoriji koje je bilo zatvoreno za javnost, odranog 17. i 18. listopada 1977., rad Radomira urainovia, potpukovnika u mirovini, na temu Zasjede u privremeno okupiranim gradovima, najbolje oslikava elemente te doktrine koja je primjenjiva od Srba u Domovinskom ratu. Srpski agresor nedvojbeno je bio educiran za nekonvencionalne naine voenja rata koji su zabranjeni meunarodnim ratnim pravom, pa je u tom cilju bio spreman koristiti nevojna sredstva i civile. Na temelju tih civilnih rtava elio je izvriti meunarodni pritisak na Hrvatsku. Enigma Owen-Gunness-Akashi i psiholoko-propagandni napadaj na Republiku Hrvatsku tih dana doveo je ak u nedoumicu i strane predstavnike medija koji su utvrdili da se osjeaji prema Hrvatima primiu slijepoj mrnji. Takvu ocjenu potvrivale su i izjave UN-ovih dunosnika na njihovim internim dogovorima o tome kako e se medijima prosljeivati informacije. Nadalje, temeljna znaajka napadaja je da je on unaprijed planiran kao mogua opcija i da je po izjavama navedenih dunosnika trebao prethoditi kritinim dogaajima i na neki ih nain modelirati, tj. isprovocirati (umjetno iskonstruirati objektivne okolnosti). Jedan od pokazatelja je i masovno predavanje pripadnika 18. korpusa srpske vojske krajine u nezatiene i nenaoruane civile. Koji bi kaos nastao da hrvatske redarstvene snage od samog poetka nisu drale nadzor
125 Blii opis pojma politiki pritisak, podrazumijeva postupak odreene sile ili njezinog predstavnika, koji koristei svoje pozicije, mo i utjecaj na meunarodnom planu, moe diskreditirati odreenu dravu, njezinu vladu, odnosno politiki pokret i njegovo vodstvo. U operacijama politikih pritisaka najee se napada drutveno ureenje dotine zemlje, program njezine oslobodilake borbe, proglaavajui to ureenje i tu borbu naroda za slobodu kao nedemokratsko, diktatorsko, opasno za svjetski mir ili slino. Taj napadaj se kanalizira na razne naine: kroz govore dravnika, intervjue odgovornih osoba, rezolucije politikih organizacija. Pritom se tei za te napadake stavove pridobiti to je mogue vie znaajnih imbenika u meunarodnom politikom ivotu kako bi se politiki pritisak prema odreenoj zemlji internacionalizirao i time dobio to vee znaenje. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995. 126 ... Radi ouvanja tajnosti i ostvarivanja punog iznenaenja ljudstvo namijenjeno za zasjedu. Naelno, nee koristiti uniforme ili vidan znak pripadnosti oruanim snagama, niti nositi otvoreno oruje, to sve izriito zahtjeva sadanje meunarodno ratno pravo. Ove zahtjeve neprijatelj redovito zloupotrebljava,

GOSPODARI KAOSA

100