situacije u svojim rukama i strogo vodile rauna da se predani pripadnici srpske vojske krajine ne pomijeaju s civilima.

Ako je postojao kodirani naziv za taj plan, lako je mogue da mu je naziv bio zamka za Hrvatsku. Iz postupaka i izjava samog Yasushija Akashija moglo se vidjeti da je tom UN-ovom dunosniku znaenje pojma psiholoko-propagandnog rata nije strano. Naime, Yasushi Akashi je svjetskoj javnosti, odmah nakon zavretka operacije Bljesak obznanio da izvjea UN-a ukazuju kao je Hrvatska poinila itav niz krenja ljudskih i humanitarnih prava. Nakon opravdane reakcije slubene hrvatske politike i diplomacije Akashi se pravdao da su podatci koji se navode u UN-ovom izvjeu dobiveni od kninskog rukovodstva u Beogradu(!?). Potom, da bi objektivne okolnosti mogle i dalje funkcionirati najavio je da UN ve provjerava te navode, jer je izuzetno vano da njihova izvjea budu zasnovana na potvrenim injenicama, kako ne bi dolo do novih optubi za koje nema temelja ni potvrde. Na konferenciji za tisak (10. svibnja 1995.) govorei o prvim izvjetajima o krenju ljudskih prava, Akashi je rekao da su se izvjea UN-a temeljila na onome to su govorili izbjegli civili i neki pripadnici snaga UNCRO-a u tom podruju. Moda smo poslali signale ranije i glasnije, nego to smo u tom trenutku trebali. Misli dostojne Pitijinog izriaja. ak ni opovrgavanja francuskih medija o neistinama dunosnika UN-a nisu pomogle da operacija Bljesak poglavito Oluja ne postanu presedani na kojima e se dokazivati teza o zloinakom karakteru Domovinskog rata. Brzo se u determiniziranim medijima (hrvatskim i inozemnim) zaboravilo da su takva nevjerodostojna i neistinita izvjea svakako tetila kredibilitetu Svjetske organizacija jer su ih ak demantirali i njezini slubenici. Tako Figaro (9. svibnja) objavljuje izjavu Freda Eckarda, glasnogovornika UN-a u Zagrebu, da je pustio izvjee o srpskim rtvama po hitnom nareenju posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a. Akashi je bio jako iritiran time to nije mogao nametnuti uvjete mira vlastima u Zagrebu. Dakle, Akashi je bio svjestan da plan Z4 (federalizacija Hrvatske) nakon operacije Bljesak postaje neostvariv i da Hrvatsku treba napasti drugim sredstvima. Vojna literatura, u pokuaju opisa ciljeva psiholoko-propagandnih djelovanja, daje i slijedei opis: u krajprimjenjujui teke represije ne samo protiv uhvaenih pripadnika zasjede ve svoje pravo odmazde za nezakonit rat proiruje na stanovnike proglaavajui ih suradnicima zasjede. I sve dok bar stanovnitvo ne dobije meunarodnu zatitu, a narod rtve agresije pravo da se od nje brani i tzv. neregularnim metodama i sredstvima borbe, jedina zatita od zloina je svenarodni otpor irom dravne teritorije pa samim tim i u gradovima, uz spremnost stanovnika na rizik i rtve (str. 308-309). U istom radu na str. 303. autor pojanjava transport oruja nevojnim sredstvima: Ljudstvo nosi oruje ispod odjee ili u taki, koferu djejim kolicima i sl. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto. 127 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995. 128 Moe li se nametati istina?, Kronologija rata, str. 479.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

101

njem rezultatu, psiholoko-propagandna djelovanja su usmjerena na to da ljudi, kao pojedinci ili kao skupina kojoj su upuene odreene propagandne poruke, uine ili ne uine odreene stvari. Pritom ciljevi tih poruka mogu biti prikriveni, otvoreni, vidljivi, lake prepoznatljivi. No, ciljevi su u svakom sluaju nazoni i potrebno ih je pronai posebice kad su prikriveni. Namjere i ciljevi posebnog izaslanika UN-a Yasushija Akashija bile su vie nego vidljive i prepoznatljive. U odnosu na operaciju Bljesak, operacija Oluja, osim ve oprobanih metoda psiholoko-propagandnih napadaja, uporabit e se i neke nove. Jedna od tih novih metoda je neznanje. Ono moe biti mono oruje ako akcija krene loe, a ujedno moe biti i zatita njezinom nositelju. Znano je da je specijalni rat ma s dvije otrice i da sve to krene po loem kao bumerang se vraa njegovom nositelju. Temeljna odlika psiholoko-propagandnog rata, to su je deterministi uzeli za svoju platformu, i usmjerili protiv Republike Hrvatske je izjednaavanje rtve i agresora. U tom pristupu krije se i najvea opasnost, jer se njome nastoji po svaku cijenu, koristei sva sredstva osporiti pravo na obranu, a zatim i na voenje oslobodilakog rata. Hrvatska borba za slobodu posluit e svjetskim deterministima, da na njezinom presedanu, pretvaranja rtve u agresora (sluaj Oluja) ospore (na svjetskoj razini) ope vaee pravo na obrambeni rat. Zato na poetku 21. stoljea (desetak godina nakon Oluje) veliki i moni imaju pravo na preventivni rat, ali mali i slabani nemaju pravo na obranu. U laboratorijskom uzorku upravljanja krizom na jugoistoku Europe devedesetih godina 20. stoljea, dopustila se Srbima agresija, uvelo embargo na oruje, vodili se beskorisni pregovori u nedogled, nudili i potpisivali svakojaki sporazumi, kako bi se na kraju moglo rei svi su krivi. Svi osim upravljaa determiniranim kaosom. Ovakva formulacija u pristupu ratu na prostoru zvanom biva Jugoslavija od strane svjetske moi, srpskom agresoru bila je optimalna, jer mu omoguavala eksploataciju rezultata svoje agresije (osvajanje teritorija) dok je s druge strane kod rtve (Hrvatska i Bosna i Hercegovina) uskraivana mogunost ak i preivljavanja, a istodobno se je poistovjeivala s agresorom u vidu sintagme svi oni ipak rade isto. Nije pomoglo ni to to se rtva prije svega borila za opstanak u doslovnom smislu rijei, za ouvanje golog ivota u dugom vremenskom periodu. Licemjerje meunarodne zajednice bilo je bezgranino. emu je to imalo posluiti? Meunarodna zajednica nije 1991. jednostavno mogla rei, izlazei iz pravnih okvira, eto vi Srbi imate pravo druge pobiti i protjerati i osvojiti njihove teritorije, ali to moe postii posrednim putem nakon rata, post bellum izjednaavajui
129 Dodatak Hrvatskom vojniku, isto, 1995.

GOSPODARI KAOSA

102

103

rtvu i agresora, s tim da agresoru ostaju probitci u obliku republike srpske. Daljnjim cinizmom tog gledanja ispada da rtvi ne preostaje nita drugo, i kao da zasluuje to to joj se dogaa. Ne samo to, rtva ako se i uspije obraniti, kao to je Hrvatska uspjela 1991., ne smije djelovati ofenzivno tj. osloboditi svoja okupirana podruja, jer ako to uini, taj in bit e proglaen agresijom. Inverzija tako postaje potpuna. Agresor nije agresor, nego je rtva agresor, a agresor je rtva. Takoer i privilegij izvjeivanja (nadzor nad medijima) o takvom nepravednom stanju je u rukama kreatora determiniranog kaosa, pa se u duem vremenskom periodu (u sluaju Hrvatske od 1995. pa nadalje) neprestano kad se to nekome prohtije moe potvrivati tvrdnja agresor je identian rtvi. Da bi se u proizvodnji objektivnih okolnosti poluili poeljni dobitci, najekonominije je na takav teren (ratite) poslati novinara koji o toj problematici, povijesti tog prostora i narodima koji tu ive nema nikakvo znanje. U tom sluaju neznanje je imbenik uspjenosti misije. Prema tome to je jedan od oblika posrednog nastupanja. Drugi, tvri nastup ine novinari koji imaju vrsto izgraen stav o takvom stanju i izvjesnu, ali dovoljnu, dozu zadojenosti mrnjom prema rtvi. Nadalje ti novinari prije upuivanja na zadau prolaze obveznu izobrazbu na vojnim poligonima u smislu preivljavanja na potencijalnim ratitima, pri emu se upoznaju s politikom i povijesnom problematikom tog prostora. Oni za razliku od prethodnih imaju znanje. Njima su i te kako poznate sve tajne vojnog zanata koje sustavno rabe u svojim nastupima, na primjer, na konferencijama za novinare obvezatno trae podatke o trenutanom stanju operacije koja se provodi. No, to nije sve. Iz teorije informacija poznato je da vijest koja dolazi iz vie izvora postaje lake prihvatljiva i probavljiva postajui i time istinitijom. Cilj ovakvog djelovanja je postizanje asimetrinosti. Ona je razvidna jer s jedne strane je novinar totalno neupuen u problematiku prostora kojem se vjeto podmeu propagandisti u liku obinih graana koji predstavljaju ivu rije obinog i napaenog ovjeka. S druge strane je ugledni novinar, komentator ili humanitarac (portska ili lmska linost) koja se svojim kutom vienja nekim sluajem poklapa s onim prvim. Tako se asimetrijom a ne simetrijom postie istovjetnost. U ovakvoj igri asimetrija istovjetnost svim silama eli se stvoriti dojam o nunosti njihove (medijske) nepristrane prisutnosti. No i uz deklarirane namjere predstavnici meke sile u sebi posjeduju niz predrasuda i neznanja pri emu je u velikoj mjeri nazona i jednostrana pristranost. To se vrlo lako moglo uoiti u pitanjima koja postavljaju i koja su i te kako sugestivna, nastojei prikriti ime glavnog krivca za agresorski i osvajaki rat. Primjera radi, prigodom ulaska srpske vojske u razrueni Vukovar u pozadini se vide topovi i teko naoruanje, no novinarski komentar

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

ne naznauje ije je to naoruanje, pa gledatelju ostaje odgonetanje ije bi moglo biti. Na slian nain informacije usmjeravaju i informacijske slube veleposlanstava a i novinske agencije, pa ih mediji onda preuzimaju i dalje ire. Ovaj obrazac ne vrijedi za sve jednako. Kad je za neto trebalo optuiti Republiku Hrvatsku to se ini sasvim jasno, makar su se tek pretpostavljale stvari ili dogaaji i premda je mnogo toga bilo jo dvojbeno. Napori medijskih determinista da se svaka politika i(ili) diplomatska akcija hrvatske drave i Hrvatske vojske dovede u pitanje, svoju kulminaciju dosegli su tijekom i poslije oslobodilake operacije Oluja. U vanjskom iskazu imat e obiljeja sve spontanosti novinske profesije koja e ipak, ako nita drugo, biti siromana za temeljnu spoznaju istinu o ovom ratu na prostoru zvanom biva Jugoslavija da je glavni uzronik svih zala velikosrpska ideja i osvajaki apetiti prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neznanje tih i takvih medija ne moe biti izgovor za spretno izbjegavanje, prikrivanje i zatakavanje istine s uvijek prisutnim naumom da se po svaku cijenu nastoji uspostaviti izgubljena strategijska ravnotea nakon Oluje, kako bi se pokuali nadoknaditi srpski teritorijalni probitci dobiveni agresijom a izgubljeni na bojnom polju. Da se Srbima ne bi uvijek dogaalo da sve to dobiju u ratu izgube u miru dio svjetskih monika nastojao je mitsku izreku tvoritelja Memoranduma pretvoriti u ono to se moe nazvati sve to Srbi izgube u ratu dobivaju u miru. Ta inverzna pojmovna igra znaila je odvratiti ili sprijeiti Hrvatsku da pobjedom na bojnom polju zaokrui svoj teritorijalni integritet. Samo krai uvid u medije neposredno prije operacije Oluja (1. kolovoza 1995.) navodio je na zakljuak da ira meunarodna javnost, kroz iskaze vodeih dravnika, ali i komentare uglednih novinara, nije bila sklona nikakvoj operaciji Hrvatske vojske kako bi se konano rijeio problem privremeno okupiranih podruja Republike Hrvatske, koja su bila pod nadzorom meunarodnih snaga. U tom smislu kanalizirali su se meunarodni politiki pritisci na samo politiko vodstvo Republike Hrvatske, poglavito na predsjednika dr. Franju Tumana. Odgovor Predsjednika Tumana mana na est toaka aka koje je iz Knina donio gospodin Akashi ra zoaravaju aravaju e je brzo uslijedio pa se stjee dojam da hrvatske vlasti nisu pozorno proitale to u tokama zapravo pie e, izjavio je (31. srpnja 1995.) na redovitoj konferenciji za novinare Phil Arnold,
130 Tako je britanski ministar obrane Portillo izjavio: London i Washington moraju obnoviti pritiske kako bi se prisililo predsjednika Tumana da pokae odreenu suzdranost i ne alje svoju snanu vojsku u tzv. krajinu. Takoer i Rim je iskazao negativan stav o moguoj operaciji Hrvatske vojske. S druge strane procjene UN-a su naglaavale da za razliku od zapadne Slavonije gdje hrvatske postrojbe u poetku svibnja nisu nale spomena vrijedan otpor u ovom sluaju trebaju se oekivati estoke borbe. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.

GOSPODARI KAOSA

104

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

direktor za informiranje mirovnih snaga UN-a u Zagrebu. Odgovor hrvatske politike i diplomacije na novu fazu poniavanja i beskonane igre odugovlaenja reintegracije okupiranih podruja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske mogao je biti samo jedan vojno rijeiti ono to usprkos mandatu meunarodne snage nisu i ne ele uiniti. Temeljni pritisak na Hrvatsku u nastojanju da se sprijei operacija Oluja bilo je naglaavanje mogunosti izbijanja rata jo veih razmjera, a Srbi su to koristili na nain samo svojstven njima. Pregovori u enevi (3. kolovoza 1995.) bili su posljednji pokuaj Hrvatske da meunarodna zajednica ispuni svoju obvezu i prisili Srbe na mirnu reintegraciju. Od predstavnika pobunjenih Srba oekivalo se da odgovore: prihvaaju li mirnu reintegraciju ili je ne prihvaaju? i, ako je prihvaaju, prihvaaju li
131 Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman urno je i odluno odgovorio pismom izaslaniku UN-a Yasusiju Akashiju, koji ga je pozvao da pregovara s voom pobunjenih Srba Milanom Martiem. Ekselencijo, zauuje da u vaem dopisu nigdje ne govorite o UNCRO mirovnim snagama UN, koje su pod tim nazivom dobile mandat za djelovanje u Republici Hrvatskoj rezolucijom Vijea sigurnosti UN, a nasuprot tome spominjete kninsko vodstvo i RSK.(...) Hrvatske vlasti nee voditi pregovore s Milanom Martiem, koji je od Meunarodnog suda u Haagu stavljen na listu ratnih zloinaca, a ni s drugim u njegovo ime. Za nas je neprihvatljivo da se postrojbe UNCRO-a rasporede samo na granicu prema bihakom depu. Na je zahtjev bio i ostaje da UNCRO snage preuzmu nadzor nad meunarodno priznatim granicama izmeu Republike Hrvatske i BiH, ali isto tako izmeu Republike Hrvatske i Srbije, odnosno SRJ, to je posebno aktualno, jer je i ovih dana dolo do novih prebacivanja postrojbi i opreme jugoslavenske vojske preko Dunava. Knin ne eli mirnu reintegraciju, Kronologija rata, str. 502. 132 Najbolji odgovor na krajnje neodmjerenu tvrdnju UN-ovog glasnogovornika, dao je ministar vanjskih polova Republike Hrvatske Mate Grani: neemo dopustiti hrvatskim Srbima da i ubudue kupuju vrijeme. Hrvatska je sprema pregovarati, spremni smo ii u enevu, ali nismo spremni ekati mjesece i mjesece. Oekujemo ozbiljne pregovore i konkretne rezultate. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto. 133 Hrvatski veleposlanik grof Janko Vranyczani istog je dana u razgovoru izvijestio glavnog tajnika NATO-a Willya Claesa o razgovorima na Brijunima s Yashushijem Akashijem i francuskim generalom B. Janvierom, te o hrvatskom kritinom stajalitu prema njihovom zadnjem dogovoru u Kninu, koji uz nepotivanje mandata UNCRO-a meu ostalim predvia iskljuivo slanje UN-ovih promatraa na usko granino podruje prema Bihau i na Dinari. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto. 134 Hrvatski dunosnici (dr. Miomir uul i veleposlanik u SAD-u Petar Sarevi) u razgovoru 1. kolovoza 1995. u Washingtonu s pomonikom amerikog dravnog tajnika Richardom Holbrookeom i amerikim predstavnikom u kontaktnoj skupini Bobom Frauserom o stanju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nakon uspjene operacije hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini (operacija Ljeto-95) razmotrili su ope politiko stanje u regiji. Tom prigodom kada je hrvatska strana iznijela put za rjeenje sveope krize, od amerike strane izreen je strah od proirenja sukoba. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto. 135 Evo nekoliko taktikih poteza Srba ne bi li se Republika Hrvatska pokuala zaustaviti u svojim namjerama. Tako se ameriki veleposlanik Peter Galbraith u veernjim satima 2. kolovoza 1995. sastao u Beogradu s dr. Milanom Babiem koji je tada gurirao kao premijer vlade samozvane srpske tvorevine na hrvatskom tlu. Ameriki veleposlanik je sutradan predsjedniku dr. Franji Tumanu uruio

105

je odmah? Nitko od ozbiljnih svjetskih analitiara nije ni vjerovao u neke konkretne rezultate o uspjenosti enevskih pregovora. Prema njima bio je to prije svega pokuaj posrednika UN-a Thorvalda Stottenberga da se u posljednji as sprijei hrvatska ofenziva protiv srpskih pobunjenika. Da su analitiari bili u pravu, potvrdila je i mini diplomatska inicijativa amerikog veleposlanika SAD Petera Galbraitha koji se u Beogradu (2. kolovoza 1995.) sastao s Milanom Babiem koji se sloio s mirovnim planom u pet toaka. Na pitanje o rokovima za primjenu ovih pet toaka s kojima suglasan Babi, Galbraith je rekao: ako bi uspio Thorvald Stoltenberg u enevi, onda bi se o eljeznici trebalo pregovarati u roku od tjedan dana, a o politikom rjeenje u roku od dva tjedna. Nadalje ocijenio je da je takvu spremnost pobunjenih Srba na pregovore stvorio uspjeh hrvatske ofenzive u zapadnoj Bosni, ali da sada nije vrijeme za okretanje prema Sjevernom i Junom sektoru, nego da treba dopustiti Srbima da razmotre ove nove realnosti te da djeluju na temelju izjave Milana Babia. Dodao je kako je i od srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia zatraio potporu za miran razvoj dogaaja u Republici Hrvatskoj. Tih nekoliko vezanih ako znailo je dobitak vremena za Srbe od nekoliko godina. Da je srpska igra bila sinkronizirana potvruje jedan drugi dogaaj istog dana. Naime, srbijanski predsjednik Miloevi u dobro poznatoj ulozi mirotvorca upuuje pismo bosansko-hercegovakom predsjedniku Aliji Izetbegoviu i generalu pukovniku Ratku Mladiu, zapovjedniku vojske republike srpske preklinjui ih da prekinu meusobna neprijateljstva i odmah potrae mirno rjeenje na temelju plana koji predlae meunarodna zajednica. Bio je to prokuani pokuaj Miloevievog dobivanja vremena kako bi dobio nuan predah za konsolidaciju stanja na velikom ratitu i jaanja svoje diplomatske pozicije. Izravni razlog takvom Miloevievom nastupu bile su
Babievu poruku u kojoj se on suglasio da se sve snage hrvatskih Srba povuku iz Bihaa, te da se odmah, otvori naftovod kroz bivi Sjeverni sektor; prihvati mandat UNCRO-a na hrvatskim meunarodno priznatim granicama; otvore eljeznike veze Zagreb-Split preko Knina, te da su suglasni s razgovorima o politikom rjeenju na temelju plana Z4. Veleposlanik Galbraith je prenio rijei dr. Babia da e o tih pet toaka instruirati svoje izaslanstvo u enevi. Potpora tom nastojanju od strane amerikog veleposlanika bilo je njegovo miljenje da dr. Milan Babi ima veinu meu Srbima na tada okupiranim hrvatskim prostorima, te da e provesti ono to je rekao. Nadalje veleposlanik Galbraith je ocijenio da je tom Babievom izjavom u biti udovoljeno uvjetima hrvatske Vlade. Dodatak Hrvatskog vojnika, isto. 136 Meunarodna diplomacija, dio koji zastupa Thorvald Stoltenberg, eli izbjei rat, no moe li nai formulu za mir. Srpsko izaslanstvo dalo je svoje odgovore, ali se oni od hrvatske strane ne cijene zadovoljavajuim, jer nisu dovoljno jasno formulirani, niti su svi lanovi kninskog izaslanstva istog miljenja, to se tumai i razlikom koje vladaju meu njihovim voama u Kninu... Hrvatska odluna mirna reintegracija odmah, eneva 3. kolovoza 1995. Kronologija rata, str.502. 137 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.

GOSPODARI KAOSA

106

pobjede Hrvatske vojske (operacija Bljesak) i Hrvatskih snaga (Hrvatska vojska i Hrvatsko vijee obrane) kod Glamoa i Bosanskog Grahova (operacija Ljeto-95), koje su konano probile psiholoku barijeru o srpskoj nepobjedivosti. Isto tako uoljiv je Miloeviev osjeaj za taktiziranje u emu mu poza mirotvorca vie pomae od ratnih sjekira, jer e se u meunarodnoj diplomaciji uvijek nai oni koji e u tome prepoznati istinsku mirotvornu inicijativu. Nadalje perdnost njegovog nastupa mogla se razabrati i kroz adrese na koje je pismo bilo poslano. Logino je da je za bonjaku stranu izabrao Izetbegovia i to u trenutku kada je Sarajevo uzdrmano tragedijom Srebrenice i epe i kako bi oslabio sve uinkovitije hrvatsko-bonjako saveznitvo. Sa srpske je strane pak izabrao sebi odanog generala Ratka Mladia, ime je jo jednom pred svjetskom javnou distancirao od politikog lidera Radovana Karadia. Nije bitno to to je takvim inom jae stegnuo uzde oko zloinca sa Pala, nego je bitno to da je time na posredan nain potvrdio da se rat na prostoru bive Jugoslavije zapravo vodi iz njegova kabineta. Znali su to, ali su se pravili nemuti mnogi politiki i diplomatski dunosnici Zapada osobito Velike Britanije i Francuske. Kao to su mnogi predviali, pregovori s pobunjenim Srbima u enevi nisu jamili brzu reintegraciju hrvatskih podruja. Bio je to naprosto jo jedan pokuaj kupovanja vremena srpskih pobunjenika i meunarodne zajednice. Neodlunosti na hrvatskoj strani nije moglo, a nije ni smjelo biti. Propust djelovanja kad se u jednom vremenskom trenutku steknu uvjeti, strategija ne prata. Nakon neuspjeha pregovora u enevi Republika Hrvatska e poduzeti poteze koje e smatrati svrhovitim. Hrvatske snage su uoi akcije obavijestile zapovjednika UNCRO-a generala Bernarda Janviera, kao i zapovjednike sektora (Sjever i Jug) o svojim nakanama. Ve prvog dana operacije Oluja otpoelo je i stvaranje objektivnih okolnosti. Neizbjeni objektivni okolnostiar Yasushi Akashi je izrazio aljenje zbog hrvatske odluke da silom rjeava probleme rekavi da u cijelosti nisu iscrpljene mogunosti za pregovore, ne pojasnivi koje bi to mogunosti nakon svih mirotvornih pokuaja i jobovskog ponaanja hrvatske dravne politike omoguile mirnu reintegraciju. Ve prvog dana operacije, London zajedno s
138 Poput, primjerice, lorda Davida Owena koji je, kada su bosanski Srbi drali kao taoce vojnike UN-a, izjavio kao e srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi uiniti sve to je u njegovoj moi da vrati mir, Pariz/Beograd, Kronologija rata, str. 487. Britanski The Guardian poetkom lipnja 1995. napisat e da tek sada Zapad otvoreno priznaje da su nade u Miloevievo mirotvorstvo bile uzaludne. Kronologija rata, str. 495. 139 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995. 140 To su rijei dr. Ivia Paalia, voditelja hrvatskog pregovarakog tima u enevi. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

107

Parizom, Den Haagom i Rimom, izjasnilo se protiv hrvatske vojne operacije. Prema miljenju britanske i francuske diplomacije nisu bile iskoritene sve mogunosti za mirno rjeenje krajinskog problema, a hrvatska vojna akcija opasno prijeti irenjem rata. Neprekidno isti determinizirani rjenik europskog dvojca nisu iskoritene mogunosti i opasna mogunost irenja rata. To to su jedna i druga opcija bile iskljuivo u njihovim rukama, jer su oni bili gospodari rata na prostoru zvanom biva Jugoslavija nije im smetalo da nepodnoljivom lakoom inverzije to pripiu rtvi, otvarajui tako prostor za novu hipoteku krivnje. Londonu i Parizu bi nastavak odugovlaenja, kad je u pitanju hrvatski okupirani teritoriji, izgleda najvie odgovarao, jer je vojni poraz Srba znaio i poraz njihove politike na jugoistoku Europe jo od vremena Versaillesa. S druge strane u odreenim medijima bilo je razumijevanja za hrvatske argumente i za odluke o poduzimanju vojne operacije. Moda je najbolji komentar dala francuska dravna televizija: Time to je Hrvatska zapoela opu ofenzivu meunarodna je zajednica doivjela jo jedan totalni neuspjeh. Nije sprijeila obnovu rata, zato to nije rijeila ni jedan od problema koji su ostali poslije prekida rata 1991. godine. Pojedine su zemlje izrazile suzdranost i aljenje, a neke su iskazale otvorenu simpatiju, preko izjava dravnih elnika, ili dajui informacije koji su mediji dotinih zemlja prenosili s bojita. Hrvatska je tih dana od britanskih i talijanskih medija bila optuivana i za totalnu informacijsku blokadu. Taj prigovor bio je posve neozbiljan jer je hrvatska Vlada organizirala svakodnevne konferencije na kojima su se davale potpune i cjelovite informacije, uvaavajui s jedne strane medijsku znatielju, a s druge strane vodilo se rauna da se ne ugrozi sigurnost izvoenja operacije. Upueni prigovori, a takvih je bilo, prvenstveno iz britanskih i talijanskih medija, ukazivali su da je u igru stvaranja objektivnih okolnosti bio ubaen postroj tvrdih novinara, dakle, izobraenih za takvu vrstu posla. Na konferencijama za tisak novinari nisu traili objanjenja za neto to se dogaalo u operaciji, nego nastupali s neutemeljenim tvrdnjama i za njih traili objanjenje. Tako je, ustvrdivi da su hrvatske snage gaale pripadnike UNCRO-a, novinar britanskog BBC-ja zatraio je objanjenje. Odgovor koji mu je dan, o takvim napadajima nema nikakvih podataka te drimo da to nije tona informacija. To su vrlo vani i ozbiljni trenuci za nau
141 Da svijet politike moe i jednostavno funkcionirati pokazao je in. Hrvoje arini u svom odgovoru Akashiju slijedeim rijeima: povratak pregovorima mogu je samo ako budu zadovoljeni uvjeti koje je Republika Hrvatska postavila na samom poetku, tj. da pobunjenici poloe oruje i prihvate reintegraciju u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske i priznaju njezin ustav (bio bi nuan i dovoljan uvjet da proces povratka pregovorima uope zapone). Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.

GOSPODARI KAOSA

108

dravu i mi se ne elimo nikome zamjeriti nije puno znaio za britanskog novinara. On je svoj cilj postigao. Ubacio je tvrdnju koju u daljnjem medijskom prepariranju ne dokazuje on, nego je mora opovrgavati hrvatska strana. to god u tom sluaju Hrvatska uinila i unato neistinitosti tvrdnje, nee moi opovrgnuti ono to je moni BBC poslao u svijet. BBC-jev novinar u trenutku izricanja neistinite tvrdnje, odnosno napadaja inverzijom, raspolagao je informacijom da su srpski pobunjenici loe postupali prema nekim pripadnicima UNCRO-a, da su ih vezali za tenkove, iz kojih su gaali hrvatske poloaje. U biti hrvatski Srbi ponovili su isto ono to su bosanski Srbi svojedobno uinili pripadnicima UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, svezavi ih za stupove kako bi sprijeili zrane udare snaga NATO-a. Da bi se razumjele te nerazumne tvrdnje i (ili) zahtjevi predstavnika velikih inozemnih medijskih kua mora se ukratko osvrnuti na svekoliku ulogu medija u zemljama tzv. zapadne demokracije. U kratkim crtama taj svijet nuno zahtijeva predstavu i na njoj funkcionira uz neke zahtjeve. Stvarna dogaanja, da bi postala objektivne okolnosti, trebaju imati sve elemente dramaturkog zapleta, s podjelom ulogama, i po mogunosti biti to dalje od njih (time je uitak vei). Dotini meunarodni dogaaj uprizoren po unaprijed zadanom scenariju poinje i prestaje postojati okretanjem prekidaa na televiziji. Ono to ostaje je potvrda ve ukorijenjene predrasude o nekom katolikom plemenu na Zapadnom Balkanu. Zaista preteko breme za narod koji se borio za slobodu protiv teroristike strategije i koji je sudbonosnog kolovoza 1995. poimao kucati i na vrata tog i takvog svijeta, zasienog izobiljem, dokolicom i hedonizmom. Da bi se rijeio problem nije dovoljno samo ukljuiti i iskljuiti televizor ve imati volje, potenja a prije svega snage duha i suoiti se sa stvarnim problemima dananjega svijeta i pravim imenom nazvati agresora i njegove rtve. Deterministi za takav in nisu predodreeni. Njihov je posao neto drugo, uvijek i iznova stvarati objektivnu okolnost. Za to se potrudio glasnogovornik UN-a u Zagrebu Philip Arnold na konferenciji za tisak (5. kolovoza 1995.), koji je izvijestio novinare o neprestanom i estokom granatiranju Knina, a po njemu kao rezultat tih napadaja je sedam poginulih civila, a na stotine ih je ranjeno. asnica UN-a Rita Lepage ustvrdila je tom prigodom kako su hrvatske postrojbe granatirale sve ciljeve u Kninu ukljuujui i bolnicu, a granate su pale na stotinjak metara od stoera UNCRO-a. Samo nekoliko sati poslije konferencije, po ulasku Hrvatske vojske u osloboeni Knin moglo se vidjeti koliko su ti iskazi predstavnika
142 General bojnik Ivan Tolj na konferenciji za tisak u hotelu Intercontinental, 6. kolovoza 1995. 143 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

109

UN-a u Zagrebu ne bili netoni, nego su bili ista izmiljotina. To dvoje djelatnika Ujedinjenih naroda svjesno su ispisali poetne retke optunica hrvatskim generalima koje e se kao zloinaki pothvat obznaniti devet godina kasnije. Ovdje kao i u prethodnom sluaju znaju bojovnici inverznog rata to ine. Ne ubijaju oni odmah, niti se suoavaju s protivnikom oi u oi, to je za njih in primitivaca (barbara). Ono ubijaju udarom s distance sjedei za stolom na kojem su mikrofoni i na koji su usmjereni objektivi televizijskih kamera. Ponekad se tu nae i cvjetni aranman. A za smrt protivnika ima se vremena, koliko je to potrebno, i godinama ako je to situacijskim modelom zacrtano. Ali ni to nije bio vrhunac ledenog brijega napadaja mekom silom na Oluju koji e punom estinom uslijediti u vidu politikog pritiska na hrvatskog predsjednika dr. Franju Tumana. Pokuavali su ga izjednaiti s Milanom Martiem, odnosno pokuali su povui paralelu izmeu raketnog napada pobunjenih Srba na glavni grad Hrvatske i oslobaanja Knina. Nositelj tog napadaja u svrhu stvaranja objektivnih okolnosti bio je Carl Bildt, ovjek koji je na funkciji mirovnog posrednika EU-a za bivu Jugoslaviju zamijenio lorda Davida Owena a on se iskazao izvoenjem slinog napadaja tri mjeseca ranije, tijekom operacije Bljesak: osobe su se promijenile, ali su uloge ostale iste. Neupueni predstavnici sedme sile taj nastup Carla Bildta su komentirali potpunim nedostatkom politike mudrosti ne znajui da Carl Bildt svojim sraunatim izjavama ispisuje drugu stranicu zloinakog pothvata. Pa ak da je u pitanju neznanje, ono ne oslobaa odgovornosti, u ovakvom sluaju nikoga, a poglavito ne, iskusnog meunarodnog diplomatu. Upueno prosvjedno pismo hrvatske Vlade, nije utjecalo na Carla Bildta, jer je u pitanju ipak jedna politika strategija koja je prisutna od samog poetka
144 Carl Bildt imenovan je na dunost supredsjedatelja Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji 12. lipnja 1995. i njegov prvi posjet bio je Moskvi gdje se sastao s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Andrejom Kozirevim i gdje su se sloili da se sukob u bivoj Jugoslaviji, posebno u Bosni i Hercegovini, ne moe rijeiti vojno, ve iskljuivo politiki., Kronologija rata, str. 488. 145 Potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Grani uputio je pismo mirovnom posredniku EU-a za bivu Jugoslaviju Carlu Bildtu u povodu njegove izjave: Vaa Ekscelencijo, s dubokim aljenjem i krajnjom zabrinutou saznali smo za vau izjavu kao supredsjedatelja Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju (MKBJ), u kojoj najcininije osuujete hrvatsku akciju koja je za cilj imala obnovu vladavine zakona, ustavnog poretka i javne sigurnosti na trenutano okupiranom teritoriju Republike Hrvatske. Vaa izjava okirala je vlasti, kao i javnost Hrvatske koja je srdano pozdravila vae imenovanje na mjesto meunarodnog posrednika, nadajui se da e Vae dravnike i pregovarake sposobnosti, kao i Vaa duboka posveenost miru, pravdi i slobodi u to mi duboko vjerujemo biti veoma vaan poticaj potreban meunarodnim forumima, posebno MKBJ i njezinoj plemenitoj misiji postizanja pravednog rjeenja krize uzrokovane agresijom protiv Hrvatske i zatim Bosne i Hercegovine. Veoma je iznenaujue da govorite o spremnosti Srba da naprave bitne ustupke u gospodarskim i politikim pitanjima kada

GOSPODARI KAOSA

110

rata na prostoru zvanom biva Jugoslavija i ima svoj kontinuitet u nizu tzv. posrednika, preko lorda Davida Owena zakljuno s Carlom Bildtom. Njezin zajedniki nazivnik je uporno izjednaavanje agresora i rtve i uskraivanje elementarnih prava na obranu od velikosrpske agresije. Sve ostalo je stvar dinamike i vremena u iekivanju postizanja cilja kao produkta te strategije determiniranog kaosa. Da Carl Bildt nije bio usamljeni sluaj sinkronizirane kampanje determinista protiv Republike Hrvatske govori i podatak da su diplomatski predstavnici Republike Hrvatske u Bruxellesu (4. kolovoza 1995.) vodili pravu, doslovno rovovsku bitku za svaku rije koja je trebala biti unesena u tekst slubene osude EU-a vojne akcije u krajini. U tom natezanju dugo je vremena ak visjela opcija da ne bude osuda nego samo aljenje, ali su, kao to obino biva prevagnuli neki drugi interesi i aljenje bi bilo previe blago za stranu koja se odluno zalae da pregovori nisu jedino korisno rjeenje. Osuda se odnosila na vojne operacije, ali je obnova neprijateljstava povukla za sobom izraavanje ozbiljne zabrinutosti i ocjenu da se ovim sprjeava daljnji napredak u politikim pregovorima, kao da je napretka i bilo. I ovdje se inverzija pokazala kao deus ex machina. Neuspjeh etverogodinjih pregovora, neuspjeh primjene mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a, ugroenost stratekih interesa Republike Hrvatske i Bosne i Hersu jo juer na pregovorima u enevi njihovi odgovori na poziv za rjeenjem zasnovanim na mirnoj reintegraciji privremeno okupiranih podruja Hrvatske bili jasno negativni. Najstraniji dio Vae izjave je Va pokuaj da povuete odreene usporednice izmeu barbarskih napadaja pobunjenih Srba na glavni grad Hrvatske Zagreb i legitimne akcije redovitih hrvatskih snaga radi reintegracije okupiranih dijelova suverenog teritorija Hrvatske, koje donose mir, vladavinu zakona i mogunost za demokratski napredak svih njezinih graana unutar meunarodno priznatih granica. Povrh toga, besprimjeran pokuaj da demokratski izabranog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana izjednaite s ratnim zloincem i samoproglaenim kninskim pobunjenikim voom, Milanom Martiem, potpuni je nedostatak politike mudrosti. Na alost, ini se da je Vaa izjava jedino sukladna s nekim od Vaih prijedloga koje dajete otkad ste imenovani supredsjedateljom MKBJ. Pozicija moje Vlade je da su takve izjave u jasnoj suprotnosti s duhom i dunostima meunarodne zajednice. To je ozbiljno oslabilo Vae kvalikacije i preporuke za daljnje obavljanje Vaih dunosti vodeeg meunarodnog posrednika. Konano, Vaa izjava i prijedlozi nisu pridonijeli postizanju mira. Suprotno tome, oni imaju namjeru da svekoliki mirovni proces usmjere u suprotnome i veoma opasnom smjeru. 146 The New York Times pie (17. srpnja 1995.) kako se ve tri (dakle od 1993. op. a.) godine Britanija, Francuska i SAD uz pomo UN-a pretvaraju da nema razlike izmeu agresora i rtve (isticanje a.). Kronologija rata, isto, str. 498. 147 Ve istog dana kada je poela Oluja, Vijee sigurnosti UN-a izrazilo je duboku zabrinutost, kako se to obiava rei diplomatskim jezikom zbog izbijanja neprijateljstva U Republici Hrvatskoj, Predsjednikom izjavom, donesenom oko ponoi (4. kolovoza 1995.), osudila se odluka hrvatske Vlade da poduzme iroku vojnu ofenzivu te zahtijeva trenutano obustavljanje svih vojnih akcija i potivanje svih rezolucija Vijea sigurnosti. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

111

cegovine, stanje realne okupacije znaajnog dijela hrvatskog ozemlja, te potpuno pogrena usmjerenost mirovnog procesa nisu grijesi ni Europske zajednice ni Ujedinjenih naroda i njihovih predstavnika, nego je spasonosan izlaz naen u hrvatskom opredjeljenju protiv pregovora i pregovaranja. Ako je i od monih previe je. Za grijeh obnove neprijateljstava protiv agresora, Hrvatska nije dugo trebala ekati na pokoru. Pregovori Europske unije i Hrvatske o ureenju meusobnih odnosa bili su automatski suspendirani. U ovom sluaju EU je pokazala svu nedosljednost svoje zacrtane politike i poruka koje su bile odaslane iz njezinih klupa. Kasnije ne samo da nije smogla snage rei da nije bila u pravu te 1995. nego e Hrvatsku optereivati novim objektivnim okolnostima poput potpune suradnje s hakim sudom ili povratkom svih Srba. U raskranjenoj Europi nema mjesta za kajanje svojih grijeha. Nee oni uiniti nita, bar u moralnom smislu, da bi olakali ivote rtvama srpske agresije. Samo nekoliko dana ranije iz tih istih klupa Europske zajednice mogla su se uti miljenja bunih europarlamentaraca koji su na svojoj zadnjoj sjednici na temu mirna Bosna i okolica, listom bili za vojnu opciju NATO-a. No, kada je hrvatska strana u pitanju oito je da vrijede druga mjerila i norme iz bruxelleskog kuta gledanja. Nisu u pitanju samo druga mjerila i norme u pitanju je i bolesna tatina, pa i strah, jer priznati za pravo Republici Hrvatskoj za njih bi znailo priznati i promaenost svoje politike, koja je omoguila da srpski osvaja provede one neviene ratne zloine nad Hrvatima i Bonjacima. Branei agresora oni u biti brane sebe. I u determiniranom kaosu zna se tko je glavni krivac. Pritiscima nema kraja. Ili kako to jedno od doktrinarnih naela ratovanja mekom silom kae proces mora tei dalje. I u trenucima kad se operacija Oluja privodila kraju i kad je sveopi poraz pobunjenih Srba bio pitanje sati, talijanske televizijske mree prenose slike srpskih izbjeglica iz Dalmacije, miksajui ih sa slikama nedavnog egzodusa Bonjaka iz Srebrenice. Sada bjee Srbi, zadesila ih je ista sudbina kao prije Muslimane konstatira komentator (Tg2, dnevnik RAI-jeva drugog programa), napominjui da su Srbi u Srebrenici arili i palili, silovali ene, ubijali mukarce, a da iz krajine jo nema takvih vijesti. One e uslijediti poslije u naknadnoj proizvodnji objektivnih okolnosti. To je bio samo jedan dio objektivnosti u razvijenoj demokraciji, koje su se vrtjele na talijanskim dalekovidnim postajama pa do onih da Hrvatska posjeduje rakete SS-20 te da moe gaati svu talijansku obalu od Trsta do Brindisija. Htjelo se podosta stoljea kasnije rei da je predsjednik Hrvatske drave novi najgori knez Hrvata.

GOSPODARI KAOSA

112

148 Usp. Dodatak Hrvatskom vojniku, Oluja (III. dio) 1995.

to je Oluja, to je uope borba hrvatskog naroda tijekom petogodinjeg rata najbolje je predoio sam ministar obrane Republike Hrvatske Gojko uak u jednom novinarskom intervjuu poetkom 1995, uoi otkaza mandata plavih kaciga. Pogledajte zemljovid. Status quo u krajini pod srpskom okupacijom za nas je gori od rata. Hrvatska ne moe egzistirati u tim granicama. Srbija vie nema snage za veliki rat. Jedno od rjeenja rata bio bi uinkoviti pritisak meunarodne unarodne zajednice u vidu sankci ja na Beograd ime bi se prisililo na priznanje hrvatskih meunaro unarodnih priznatih granica. U tom sluaju aju problem okupiranih podruja Republike Hrvatske rijeio bi se bez rata. ak i u toj opciji izvjesna bi bila i manja, ograniena, ena, vojna akcija u okolici Knina, rekao je ministra obrane, pokuavajui novinaru objasniti ime se rukovodio predsjednik dr. Franjo Tuman u svojoj odluci da UN postrojbe s istekom mandata napuste Republiku Hrvatsku. Novinar je na ove rijei reagirao uenjem, zapitavi ministra uka: Znai li to oruanom silom?. Dotini novinar je iz neznanja s namjerom zaboravio da su ta ista podruja okupirana oruanom silom bive JNA i pobunjenih Srba. Isto tako on nije uo, ili nije elio uti, odgovor na prethodno pitanje u kojem je jasno reeno da Republika Hrvatska ulae sve napore kako bi problem tih okupiranih podruja prije svega rijeila mirnim putem i uz pomo meunarodne zajednice. U tom i takvom nastupu krila se klica sveopeg odnosa inozemnih, ali i nekih domaih nezavisnih medija na kojima e se godinama kasnije graditi hrvatska spirala zloina. Nadalje u tome se mogao uoiti i stav nekih meunarodnih imbenika i diplomata o nepobjedivosti srpske vojske, odnosno da Hrvatska vojska nije ni u kom pogledu sama u stanju rijeiti problem svojih okupiranih podruja. Naprosto nisu htjeli vjerovati u tu mogunost unato injenicama koje su govorile suprotno. Ali su zato vjerovali da Hrvatska vojska nee istodobno moi izai na kraj s krajikim i bosanskim Srbima. *** I neznanje, pa i glumljeno, moe biti ubojito u rukama novinara propagandiste. Zato se kroz predstavnike medija lansiraju (projiciraju) zamisli koje se kasnije proglaavaju slubenim stajalitem.
149 Sukladno svojim ustavnim ovlatenjima, donio sam odluku o prestanku mandata mirovnih snaga na podruju Republike Hrvatske s danom isteka sadanjeg mandata 31. oujka ove godine (1995.)...A to, to UNPROFOR nije ispunio daljnje svoje zadae, to nije omoguio provedbu niti Vanceova plana, niti svojih rezolucija Vijea sigurnosti, za to odgovornost snose srpski, pobunjeniki voe na okupiranim podrujima i jo vie oni velikosrpski beogradski vrhovi, koji su ih htjeli ukljuiti u veliku Srbiju, navodi dr. Tuman u svojoj poslanici. Kronologija rata, str. 442. 150 Dodatak Hrvatskom vojniku, isto. 151 Predsjednik Tuman proraunao je prigodom otkaza mandata UN sve imbenike pa i vojne. On je sam general i ve je sudjelovao u jednom ratu. Mi ne

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

113

Upravo iz tog je razloga vrlo teko dokazati obavjetajni rad na terenu novog postroja hummint intellegence, kada se ratuje mekom silom. Tako je na primjer vrlo teko povui crtu izmeu neke klasine obavjetajne slube i predstavnika medija ili neke humanitarne udruge. No ono to je svima njima bitno za rad je posjedovanje informacije. Ona ih stavlja u istu razinu. U tim uvjetima i granica djelovanja je pomaknuta, suptilnija je, dezinformacija trijumra i kroz mehanizam projicirane vijesti prolazi put klasinog propagandnog djelovanja kao da je rije o proizvodu iroke potronje. Prednost ima televizija koja svojim tehnolokim mogunostima priu prenosi tako rei trenutano i nema vremena za sumnju u vjerodostojnost. Nigdje tako dobro ne vrijedi pravilo svrenog ina kao u ovom obliku ratovanja. Odnosno vrijede pravila koje je svojedobno formulirao Ebinghaus, a mogli bi ga saeti u slijedee: zaborav nastupa najprije brzo, a kasnije sve sporije, pamenje se poboljava ponavljanjem, pri emu ponavljanje koje je rasporeeno u nekoliko razdoblja daje bolje rezultate od koncentriranog ponavljanja, ponavljanje temeljnih naela (postavki), moe imati bolji uinak od ponavljanja identinog materijala. Duina poruke se ogleda u slijedeem: kompleksnija i dua poruka zahtijeva vei broj ponavljanja. Vea interferencija od konkretnih tj. slinih poruka zahtjeva vei broj ponavljanja. Smisleniji i ivlji materijal bolje se pamti od manje smislenog materijala, to je materijal na poetku potpunije nauen, to je pamenje due, i materijal koji se ui prvi ili zadnji bolje se pamti od materijala koji se ui u sredini. Pouak svega ovoga, a u odnosu na dezinformacije posebno, glasi ako je neto i neistina, upornim ponavljanjem sluatelju i gledatelju konano e se probiti oi i ui i postat e istina Gebelsov aksiom. Nadalje u propagandnom ratu postoji nepisano pravilo za medije ne govore obini ljudi, ve propagandisti. Ve to upuuje na izvjesni scenarij u kojem su jasno podijeljene uloge, a time i pria koja se mora rei. U ovom ratu nema improvizacija. Sve je uvjebano iza kulisa u studijima situacijskog modeliranja za proizvodnju objektivnih okolnosti. Umjesto zakljuka za kraj ovog poglavlja prisjetimo se kako je jedan od UN-ovih dunosnika iznosio tvrdnju kako je za vrijeme svoje misije na prostorima zvanom biva Jugoslavija u pravilu imao dobre odnose sa Srbima i Muslimanima i kako je vrlo avodimo obian rat ve oslobodilaki rat. To je vano za hrvatske vojnike. Meunarodna zajednica vjerojatno ne bi jednostavno tolerirala rat u krajini... ... meunarodna zajednica ne bi reagirala kad bismo mi djelovali profesionalno i brzo. Naa vojska to moe. Mi danas imamo 114 tisua vojnika i moemo preko noi bez problema mobilizirati do 500 tisua ljudi, bile su rijei ministra Gojka uka dane u intervjuu u poetku 1995. godine, prije operacije Bljesak i ostalih vojnih operacija kojima je vojnim putem osloboen najvei dio privremeno okupiranih podruja Republike Hrvatske. Dodatak Hrvatskom vojniku, isto.

GOSPODARI KAOSA

114

Poglavlje 1: Upravljanje informacijama u uvjetima sukoba ...

lostan to nije stvorena dublja suradnja s Hrvatima u hrvatskim medijima. Isti dunosnik nee pojasniti bi li to podrazumijevalo razgovor s obinim ovjekom ili propagandistom i kakva bi bila rije i slika u toj i takvoj poruci i u ijem interesu. esto smo, ako ne i uvijek mogli vidjeti gdje predstavnici stranih medija na prostoru pod srpskim nadzorom uvijek nalaze osobe iz obinog puka koje ih jednostavno zasipaju priom i statistikim podacima, to je u opreci i s njihovim izgledom i naobrazbom. To je mo dezinformacije prenoene u realnom vremenu u svaki kutak global villagea.

115

Poglavlje 2

PARADIGMA INFORMACIJSKOG RATA NA KOSOVU, AFGANISTANU I IRAKU

A. Kosovo i strategija odgoenog kaosa

Koje su posljedice operacije zranih napada na Jugoslaviju ili rata bez vlastitih gubitaka, odnosno rata bez rezolucije Vijea sigurnosti? Na stanje post belum u nekadanjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) neposredno su utjecale i jo e dugo utjecati dvije operacije NATO saveza, odnosno, Ujedinjenih naroda. Prva, Allied Force, (Saveznika snaga) koja je trajala 79 dana (od 23. oujka do 10. lipnja 1999.) a iji je glavni cilj bio slomiti vojnu mo SR Jugoslavije i prisiliti je na prestanak dotadanje politike na Kosovu. Druga, Joint Guardina, (Zajedniki uvar) odobrena 10. lipnja 1999. Rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a broj 1244, a kojom je dio SRJ (Kosovo) stavljen pod meunarodni protektorat. Polazimo od spomenutih operacija, pogotovo nakon neposrednog vojnog djelovanja zranim udarima na SR Jugoslaviju, ije su posljedice ostavile znaajan trag na meunarodni pravni poredak, na odnose meu zapadnim saveznicima i velikim silama, na drukije poimanje suvereniteta, i to je dovelo do toga da je presedan postao pravilo ponaanja svjetske moi. Analiza strategije odgoenog enog kaosa, osim u sluaju Kosova bit e obraena i sagledavanjem rata protiv terorizma u Afganistanu i operaciji Iraka ka sloboda.

1. Srpsko putanje probnog balona

Tono deset godina nakon objavljivanja Memoranduma SANUa, dokumenta koji je posluio nacionalnoj homogenizaciji Srba i obraunu s narodima bive Jugoslavije, Srpska akademija nauka pustila je pokusni balon rjeavanja, po opoj ocjeni, najteeg i najbolnijeg problema Srbije pitanja Kosova.

117

Predsjednik SANU-a akademik Aleksandar Despi na godinjoj skuptini poetkom lipnja 1996. posve neoekivano postavio je kljunu dvojbu podijeliti Kosovo s Albancima ili ga zadrati u okvirima nepovredivih granica, s pristankom na buduu demografsku eksploziju albanskog stanovnitva. Srpska javnost je nakon toga bila zaokupljena analizama i pokuajima otkrivanja razloga otvaranja ovog pitanja, odnosno moguim rjeenjima, ne slutei, da e ono u pravom smislu rijei biti otvoreno dvije i pol godine kasnije. Akademici, stranaki prvaci, lideri kosovskih Albanaca, vieniji intelektualci, nezavisna glasila svi su imali neto rei o ovoj za Srbe kakljivoj temi. Kao to se moglo i pretpostaviti, slubena srpska politika i dravni mediji su utjeli. Akademik Despi je u svom izlaganju polazio od teze da: nema vie samozavaravanja, Kosovo je postalo problem takvih nacionalnih dimenzija da bi daljnje njegovo ignoriranje i politiziranje iz dnevno-politikih razloga moglo imati katastrofalne posljedice po srpsko nacionalno bie. Njegova dijagnoza da insistiranje na teritorijalnom integritetu Srbije koje ne ostavlja mjesta za novu secesiju imala je samo jednu alternativu pristanak na tenju Albanaca da stvore nezavisnu zemlju putem odcjepljenja od Srbije. Srpski analitiari su otkrili da pristajanje na opciju Kosova u Srbiji dugorono ima u sebi tempiranu demografsku bombu, jer bi za dvadeset do trideset godina broj Albanaca premaio broj Srba.
152 Despievo izlaganje uzburkalo je duhove na Akademiji i veina je ocijenila da je tema previe delikatna i bolna i o njoj se na ovaj nain ne moe govoriti i raspravljati... sada kad se na Jugoslaviju vri strahoviti pritisak, najvie od strane zemalja koje su inae daleko ispod standarda pruanja prava manjinama od naih prava, naznaio je Miloevievoj vlasti blizak Kosta Mihailovi. Mnogi su u Srbiji bili uvjerenja da je govor akademika Despia bio naruen od utjecajnijih osoba (Miloevia), da bi se ispitalo javno mnijenje. Despi je nakon govora u SANU otiao na odmor s obitelji, a ostali akademici ili su se ba spremali na put ili su bili umorni, ili su mislili da treba spustiti loptu, priekati pa onda izii pred javnost s priopenjem. Upitan za miljenje Antonije Isakovi nije htio nita rei za Nau borbu, jer mu se zamjerila. Dobrica osi je utio, iako su ga podsjetili da je on prvi u meuvremenu ponudio rjeenje kosovskog pitanja po principu sve ili nita. Oni koji su neto i rekli eljeli su ostati anonimni, a upozoravali su da ni u kom sluaju nije u pitanju platforma SANU-a ve izdvojeno miljenje osobe koja ne podlijee pritiscima i koja nije ponudila viziju Srbije sa ili bez Kosova, ve samo mogue alternative. Pokusni balon SANU-a, Vesna Fabris Peruni, Vjesnik, 13. lipnja 1996. 153 Prvi su se toj tezi suprotstavili u Arkanovoj stranci. To nije tono, jer e Albanaca biti koliko Srba tek za sto godina (!?) kazao je portparol SSJ-a Pelevi i dodao da je Despieva teza antisrpska i antijugoslavenska. U Demokratskoj stranci Srbije naznaili su da je kroz usta Despia progovorio Miloevi, Demokratska stranka se zalagala da problem uzme rjeavati drava tako to e Albance vratiti u parlament i eventualno razgovarati o toj temi s Tiranom, a ne s predstavnicima kosovskih Albanaca, a SPO Vuka Drakovia vrlo je oprezno tvrdio da vlast opipava teren u javnosti, ali nije rekao za to se sam zalae. Predsjednik Demokratskog centra, Dragoljub Miunovi, tvrdio je da bi svako naruavanje granica SRJ bilo opasno i predlae vraanje Albancima autonomije iz 1974. godine,

GOSPODARI KAOSA

118

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Razliita pa i suprotstavljena miljenja kosovskih stranakih lidera o izlaganju akademika Despia nisu izostala. Europa e za to vrijeme pokuati inicirati vraanje povjerenja izmeu Srba i Albanca, a Amerikanci, nakon to su otvorili svoj centar u Pritini, sve e promatrati iz daljine i pripremati se za ono to e slijediti 1999.

2. Saveznika snaga ili kako voditi rat bez vlastitih gubitaka

Dana 23. oujka 1999. glavni tajnik NATO-a Javier Solana izdao je zapovijed za poetak operacije pod nazivom Allied Force kojom su zapoeli zrani napadi NATO-a na SR Jugoslaviju. Ovaj neslubeni ne-rat bez potpore Vijea sigurnosti UN-a imao je uistinu mnogo ratnih nalija. Po jednima radilo se o multilateralnom ratu NATO-a, po drugima o high-tech ratu Pentagona, The New York ga denirao kao Clintonov rat, tvrdokorni pravoslavni krugovi u Ukrajini i Rusiji smatrali su da se radi o Miloevievu svetom ratu protiv NATO-a, umirovljeni njemaki general Gnter Kiesling nazivao ga je zranim ratom, a propaganda Radio televizije Srbije (RTS-a) trubila je o ekolokom ratu.

3. Geopolitiko i povijesno obiljeje

Kosovo je regija june Srbije s mijeanim, ali uglavnom albanskim stanovnitvom. Do 1989. pokrajina je uivala visoki stupanj autonomije unutar bive Jugoslavije (Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija SFRJ). Dolaskom Slobodana Miloevia na elnu poziciju biveg Saveza komunista Srbije, dolo je do promjene statusa Kosova brisanjem autonomije i njegovim
a njegov stranaki kolega Desimir Toi kazao je da je teza o podjeli Kosova odavno prisutna meu akademicima. On je takoer sugerirao autonomiju, ali je iao i korak dalje k razgranienju u budunosti, tako da bi Albanci dobili vei dio teritorija, za to je opravdanje vidio u nepostojanju integrativnih procesa izmeu dvaju naroda. Ljeviari su ocijenili da je Despi istupio neodgovorno s podjelom Kosova i zalagali su se za pristup prema svima ravnopravno, secesija nikada. Vesna Fabris Peruni, isto. 154 Fehmi Agani je utvrdio da je u pitanju krah Memoranduma i prihvaa mogue mirno i civilizirano razilaenje i razgranienje Srba i Albanaca. Nasuprot njemu, Mahmut Bakali nije elio razlaz jer su raseljavanja ljudi runa i tuna i znae etniko ienje, a Kosovo treba ostati multietniko. Azem Vllasi je smatrao da se podjele teritorija ne mogu obaviti bez velikih krvoprolia, a kod Despia nazire elju za Kosovom u Srbiji, ali bez Albanaca, umjesto da se Albanci tretiraju ravnopravno sa Srbima. Kaqusha Jashari je rekla da SANU hoe spasiti to se spasiti moe, a do dijaloga ipak mora doi. Pritinski tjednik Koha (Vrijeme) iz pera glavnog urednika Vetona Suroija procjenjivao je da Miloevi nije zainteresiran za otvaranje kosovskog dossiera jer ima ve dosta problema, pa e ga nastojat odgaati barem do izbora, a do tada e Albance pokuati regrutirati u JUL svoje supruge Mire Markovi. Vesna Fabris Peruni, isto. 155 Taoci rata, Danko Plevnik, Slobodna Dalmacija, 11. svibnja 1999.

119

dovoenjem pod izravnu upravu Beograda. Albanski intelektualci i stanovnitvo od poetka su reagirali na pokuaje ukidanja autonomije Kosova. Raspadom bive Jugoslavije tijekom 1991. skupina kosovskih politiara su odluili proglasiti odreenu nezavisnost Kosova te su u ljeto 1991. izabrali svoju vladu koja je radila u ilegalnim uvjetima. Do 1998. borba Albanaca je uglavnom bila kroz javne prosvjede i demonstracije koje su srpske snage sigurnosti redovito pokuale guiti, i koje su bile proglaavane kao iredentistika aktivnost separatista. Tijekom 1998. napetosti doseu kulminaciju: pojaane su srpske policijske i vojne snage koje su sustavno i planski dovoene na Kosovo. Posljedica je bila pojaana represija prema albanskom stanovnitvu. Nakon radikalizacije stanja politiko vodstvo kosovskih Albanaca podijelilo se, te su pojedina politika krila poela optuivati miroljubivi pristup Ibrahima Rugove i zauzeli stavove o oruanim oblicima borbe kosovskih Albanaca. Te 1998. zapoelo je naoruavanje Albanaca i formiranje UK (OVK Oslobodilake vojske Kosova) kao paravojne formacije kosovskih Albanaca. Na irenje sukoba reagirala je i meunarodna zajednica te je to iskazala rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a. Prethodio im je sastanak (12. lipnja 1998.) ministara obrane zemlja lanica NATO156 Dok je veina srbijanskih i reimskih i oporbenih medija izbjegava cjelovite prikaze o politikoj i sigurnosnoj situaciji na Kosovu uoi predsjednikih izbora u Srbiji zakazanih za 7. prosinca, 1997. beogradski tjednik Argument je nagaao je li u toj pokrajini poeo albansko-srpski rat i donio pouzdane informacije iz policijskih izvora dosad nepoznate javnosti. Taj list tvrde nacionalne orijentacije pisao je da ve danima u brdima iznad opine Srbica zabarikadirano vie od 60 pripadnika oslobodilake vojske Kosova, koji uspjeno odolijevaju raketnim i minobacakim napadima srpskih policajaca, dok se helikopterima i oklopnim transporterima na drugoj lokaciji, u nedostupnim gudurama iste opine, Albanci suprotstavljaju minobacaima, lakim haubicama i topovima. Naznaka da se tamo vodi pravi rat bilo je ve prolog tjedna, kada su na tim lokacijama poginula dva Albanca i jedan srpski policajac. Ali, Argument to sada potvruje tezom da kosovski Srbi ne vjeruju da e ih od Albanaca obraniti policija, ve treba pozvati vojsku iji je posao obraun s tako jako naoruanim teroristima. List je tvrdio i da je oruje Albancima stiglo tijekom prole i ove godine iz Albanije, da pripadnike Oslobodilake vojske Kosova (OVK) obuavaju lanovi bive rumunjske Securitate kolovani u Vijetnamu i da je sredite OVK u enevi. Tvrdilo se i da je sve to srpska policija doekala nespremna, ali je ipak prolog etvrtka uhitila 150 Albanaca, jer se MUP ponadao da e otkriti jezgru OVK. Meutim, pie Argument, ispostavilo se da je najvei grijeh uhienih to nemaju ispravne osobne iskaznice. Inae, prema jednoj anketi meu pritinskim Albancima, koja je objavljena u albanskom tisku, od 465 Albanaca njih 290 je odgovorilo da bi se pridruilo Oslobodilakoj vojsci Kosova. Na Kosovu ve poeo rat?, Vjesnik, 3. prosinca 1997. 157 Broj ubijenih Albanaca u tom vremenu bio je vie od 1500 mukaraca, ena i djece. Istodobno je svoje kue napustilo ili je prognano oko 250 000 Albanaca. 158 Doneseno je nekoliko rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a: broj 1160, od 31. oujka 1998. zatim u svibnju 1998., sve do rujna i listopada 1998. (23. rujna 1998. godine i 24. listopada 1998.) kada se donosi odluka o osnivanju verikacijske misije OESS-a koja e nadzirati razvoj dogaaja na Kosovu.

GOSPODARI KAOSA

120

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

a na kojem je zatraeno pokretanje priprema za mogue daljnje mjere koje bi NATO mogao poduzeti zbog radikalizacije krize na Kosovu. Tada su u politikom smislu izloene razliite opcije koje bi NATO mogao poduzeti. Smatra se da je toga dana po prvi put slubeno predloena kao jedna od opcija i zrani napad na Jugoslaviju.

4. Diplomatski napori pregovori i sporazumi

Odluno odbijanje Slobodana Miloevia za bilo kakvo meunarodno sudjelovanje na Kosovu dovelo je do prijetnji zranim napadima NATO-a, jer je 13. listopada 1998. Vijee NATO-a predloilo aktiviranje zapovijedi za zrane napade. Taj je korak uinjen zbog pritiska na Slobodana Miloevia, te je u posljednji trenutak zapovijed povuena nakon to je glavni tajnik NATO-a Javier Solana u Beogradu Miloevia upoznao s konanom odlukom. Tada je pristao na pregovore. Sporazum o smanjenju srpskih snaga na Kosovu i o osnivanju Verikacijske misije OESS-a na Kosovu (KVM) potpisan je 16. listopada 1998. Politiko vodstvo Jugoslavije ujedno je pristalo i na provoenje NATO-ve zrane verikacijske misije iznad Kosova o emu je potpisan poseban sporazum istog dana u Beogradu. Tim je inom NATO uspostavio izravan nadzor zranog prostora nad Kosovom. Verikacijska je misija imala nedeniranu situaciju glede osiguranja vlastite sigurnosti, iako su NATO i UN zaduili postrojbe UNPREDEP-a (koje su u drukijem mandatu UN-a bile stacionirane u Makedoniji zbog nadziranja stanja na makedonsko-jugoslavenskoj granici), da interveniraju u sluaju ugroenosti osoblja Verikacijske misije OESS-a na Kosovu. Te su interventne snage NATO-a ojaane nakon to je potpisan sporazum o uspostavi misije OESS-a na Kosovu. Ovakvo, na prvi pogled nedenirano stanje, imalo je svrhu stvaranja izgovora o ugroenosti pripadnika verikacijske komisije kad to bude situacija zahtijevala, a istodobno ojaanjem u Makedoniji osiguran je operativni razvoj snaga za potporu izvoenja budue napadne operacije. Rad Verikacijske misije OESS-a (kao to se u planu predvialo) na Kosovu je ometala uglavnom srpska strana. U okvirima koji su postavljeni nije postojao nain na temelju kojeg bi se srpske snage onemoguile u tim nastojanjima. Drugim rijeima, Srbi su uvueni u zamku jer se njihovo suprotstavljanje verikatorima (koji su oevidom potvrivali srpske postupke) moglo tumaiti samo na nain, da se radi o opstrukciji ili ugrozi ivota pripadnika meunarodne misije. U sijenju 1999. kada je dolo do dodatne radikalizacije stanja i ubojstva nekoliko desetaka Albanaca u mjestu Raak, verikatori su ispunili svoju zadau potvrdivi eklatantan srpski zloin. Nakon toga, meunarodna diploma-

121

cija je mogla odlunije i jasnije djelovati. Stalnim diplomatskim pogaanjima i pritiscima i nakon odluke Kontaktne skupine od 29. sijenja 1999. uspjelo se nagovoriti sukobljene strane na urne ope pregovore u Rambouilletu kod Pariza, koji su trajali sedamnaest dana (od 6. do 23. veljae 1999.) i koji su okonani bez veeg uspjeha. Britanski i francuski pregovarai koji su vodili pregovore uspjeli su u drugoj rundi (15. do 18. oujka 1999.) postii djelomian uspjeh, jer su predstavnici kosovskih Albanaca potpisali ponueni mirovni sporazum o miru i statusa Kosova, a srpska strana ga je odbila. Propast mirovnih pregovora u Rambouilletu navelo je europsku, a poglavito britansku i francusku diplomaciju, na suglasje glede radikalnih akcija prema Jugoslaviji, koje je zastupala amerika strana. Time je rjeavanje kosovskog problema ponovno bilo u amerikim rukama, isto kao 1993. u Bosni i Hercegovini i potvrdilo ve znanu injenicu da su Sjedinjene Amerike Drave stvarni europski sigurnosni vladar. Istodobno, nakon propasti pregovora, srpske snage na Kosovu pojaavaju aktivnosti dovoenjem posebnih pjeakih i oklopnih postrojbi, naruavajui time i sporazum iz listopada 1998. o njihovoj ogranienoj prisutnosti na Kosovu. Kada je Beograd 20. oujka 1999. Verikacijskoj misiji OESSa, otkazao gostoprimstvo i uputio prijetnje cijelom meunarodnom osoblju na Kosovu, sati o poetku zranih udara poeli su se odbrojavati. Vie reda radi i zbog opravdanja onoga to e uslijediti, posljednju diplomatsku inicijativu imao je ameriki izaslanik Richard Holbrooke na kojega se raunalo kao zadnju osobu koju bi Slobodan Miloevia eventualno mogao posluati. Ta tobonja posljednja karta meunarodnih diplomatskih igraa temeljila se na tome da je Holbrooke uspio ishoditi kod Miloevia potpisivanje Daytonskog sporazuma. Taj unaprijed predvieni Holbrookov poraz, znaio je u biti pobjedu jer nakon Miloevievog odbijanja, povratka u Bruxelles i podneseno izvjee, omoguili su glavnom tajniku NATO-a Javieru Solani samo ustvrditi kako misiju predaje u ruke NATO-a. Odmah potom, (23. oujka 1999.), Javier Solana osobno je izdao zapovijed za poetak zranih napada na Jugoslaviju.

GOSPODARI KAOSA

122

159 Nasilnim povlaenjem promatrake misije OESS-a s Kosova poetkom 1999. Njemaka je izgubila znatne izvore informacija, a glavnu ulogu predvodnika preuzele su SAD ve i samim poetkom NATO napada. Po utjecaju na dogaaje i potpori danoj NATO napadima odmah iza SAD-a nalazila se Velika Britanija koja je svoj znaajni utjecaj poveala i aktivnim sudjelovanjem u prvom ulasku KFOR-a na Kosovo i dobivanjem mjesta zapovjednika KFOR-a (general Michael Jackson). Prestankom ratnih operacija i NATO napada dolazi do pada zanimanja amerike strane za dogaanja na Kosovu, a pojaava se interes europskih zemalja, poglavito Njemake i Italije.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

5. Glavni ciljevi NATO-a u operaciji Saveznika snaga

U trenutku pokretanja operacije Saveznika snaga ciljevi napada imali su za svrhu: (1) stvarni prekid svih vojnih djelovanja na Kosovu i trenutni prekid nasilja i represije; (2) povlaenje Vojske Jugoslavije, policije i paravojnih srpskih snaga sa Kosova; (3) uspostavu meunarodne vojne prisutnosti na Kosovu, (4) bezuvjetan i siguran povratak svih izbjeglica i prognanika na Kosovo; (5) pouzdane pokazatelje Miloevieve volje za potivanje naela iz Rambouilleta glede rjeenja politike situacije na Kosovu, u skladu s meunarodnim zahtjevima. No, tijekom izvoenja operacije, a to je diktirao i razvoj situacije, dolo je do promjene ciljeva, poglavito posljednjeg, jer se naknadno utvrdilo da je sporazum iz Rambouilleta potpuno mrtav i ne bi mogao vie biti primjenljiv na tim temeljima, nakon zranih napada na Jugoslaviju. Jo tijekom provoenja zranih napada postalo je jasno kako cijela operacija vie nema politiki cilj dovesti Miloevia na pozicije sporazuma iz Ramboulleta. Time je izgubljena politika podloga operacije. Posebice se to oitovalo u spoznaji kako pokretanje vojnih efektiva NATO-a u operaciji Saveznika snaga nije imalo blagoslov Vijea sigurnosti UN-a kao kljunog politikog tijela u svim meunarodnim intervencijama. Sjedinjene Amerike Drave i njezini saveznici znali su kako pitanje pokretanja vojnih snaga NATO protiv Jugoslavije ne smije doi na dnevni red Vijea sigurnosti zbog oekivane mogunosti veta od strane Rusija i(ili) Kine. U politikom odnosu velikih to je u tom trenutku bila jedina mo koju su i jedna i druga drava mogle iskazati glede suprotstavljanja odlunosti Sjedinjenih Amerikih drave i NATO saveza.

6. Razvoj situacije tijekom osamdesetodnevnih zranih udara

Prvih dana zranih napada NATO nije imao jasno denirano to e politiki poluiti samim napadima. Kako je prvotni postavljeni politiki cilj bio destabilizirati, ali ne i sruiti politiko vodstvo Jugoslavije, on se morao mijenjati. Tvrdokornost Miloevia i nakon viednevnih napada, proizveo je odreenu bojaznost i bijes zapadne alijanse. Dolazi do korekcije politikog cilja. Destabilizacija reima Slobodana Miloevia promijenjena je u ruenje reima. Isto tako, prvih dana ciljevi napad nisu bile postrojbe Vojske Jugoslavije koje su razmjetene na Kosovu, niti sprjeavanje borbenih djelovanja na Kosovu, ve onesposobljavanje radarskih postaja, raketnih sustava zrane obrane, vojnih proizvodnih kapaciteta, znaajnih vojarni i skladita, te zrakoplovnih baza i

123

potencijala zranih snaga Vojske Jugoslavije. Djelovanjem po velikom broju ciljeva, te djelovanjem po ciljevima u Vojvodini i Crnoj Gori eljelo se postii psiholoke uinke i usmjeriti javno miljenje u tim dijelovima Jugoslavije protiv reima u Beogradu. U strategijskoj igri uvijek pobjeuje onaj tko na psiholokom planu nadmudri protivnika. Dok se na televizijskim zaslonima odvija medijska slika rata i prikazuju toni pogodci pametnim orujem, prava bitka je ipak bila iza kulise. Naime, saveznici su znali (itaj Amerikanci) da je Miloeviev glavni cilj oistiti Kosovo od albanskog puanstva i uiniti ga ponovo isto srpskim, kako bi se spasila kolijevka srpstva. Miloevi je bio svjestan da dok NATO izvodi operaciju samo u treoj dimenziji (zrani prostor) moe uspjeno djelovati na kopnu i zato pokree protuudar, ienje Kosova. Nakon radikalnog pristupa NATO-a Miloevi je radikalizirao i svoj cilj Kosovo konano uiniti srpskim, uklanjanjem posljednje zapreke brojnog albanskog stanovnitva. NATO planeri nakon ovakvog postupka Miloevia trljaju ruke jer izbjeglika kriza njima ide u prilog. Spaavanje vie stotina tisua izbjeglica pred meunarodnom javnou opravdava pokretanje vojne sile bez rezolucije Vijea sigurnosti UN-a. Zato se iz NATO-a moglo uti kako su oekivali radikalan korak Miloevia, ali da ih je iznenadila izbjeglika kriza golemih razmjera koja je preplavila okolne zemlje prve crte, poglavito Albaniju, Makedoniju i Crnu Goru. Ovdje se postavlja pitanje, kako se jedan, u biti starosjedilaki narod, mogao pokrenuti u izbjeglitvo, ako to nije inio nikada u svojoj dugovjekoj povijesti, unato nasilju kojem je nedvojbeno bio izloen. Sigurno je jedino da je izbjeglika kriza u kosovskom sluaju vie odgovarala NATO-u, nego Miloeviu. Izbjeglika kriza izazvala je paninu reakciju susjednih zemalja, a poglavito Makedonije. Izgledalo je da e humanitarna katastrofa, koja se odigravala na terenu ispod saveznikih zrakoplova, natjerati NATO na prekid zranih napada. To je bio drugi razlog zato je Miloevi odluio etniki oistiti Kosovo raunao je na osjetljivost zapadnih demokracija i javnosti zapadnih zemalja na humanitarne patnje izbjeglica. Ali i tu se prevario, i izbjeglike kolone i izbezumljenost susjeda otvorile su put NATO-u za radi160 Sastavni dio operacije Saveznika snaga bile su i psiholoke operacije. U tu svrhu masovno su koriteni propagandni letci. Evo kako su izgledali oni letci koji su bili u funkciji humanitarne katastrofe. Sluaj prvi: Think Again - 03 - X -04 - L001 Grozote nad civilima Kosova i Metohije ...(puni naziv jer tako Srbi zovu Kosovo op. a.)... nisu ratovanje... one su RATNI ZLOIN! UPOZORENJE PRIPADNICIMA VJ ----- Da li mislite da svet nee otkriti istinu? Da li mislite da e vai pretpostavljeni preuzeti odgovornost za vae akcije? da li mislite da e vas Miloevi zatiti? ----- RAZMISLITE! Vi ete lino biti odgovorni. Sluaj drugi: NATO Strikes II - 04 - B - 02- L001. NATO NAPADI Proteklih nedelja, srpska vojska i policija, pod direktnim nareenjima Slobodana Miloevia, su ispraznili sela i varoi Kosova i Metohije i po-

GOSPODARI KAOSA

124

kalizaciju zranih udara po svoj infrastrukturi na cijelom prostoru Jugoslavije, ali istodobno i polemike oko pripreme kopnenih NATO snaga koje su (po nekima) jedine mogle zaustaviti etniko ienje i humanitarnu krizu. Kopnene snage u operaciji Saveznika snaga nisu uporabljene iz prostog razloga jer onda ne bi bilo izbjeglike krize velikih razmjera i ne bi se pojmovnik vojne strategije obogatio za novu vrstu rata humanitarni rat. Iz tih je razloga NATO nastavio provoditi ve ranije pripremljene planove zranih udara u tri faze, s uvjerenjem kao e se temeljni ciljevi na Kosovu postii i bez angairanja kopnenih snaga. Ustvari, Miloevi je nastojao provoditi ono to je do tada nauio, i to mu je dio svjetske moi doputao u njegovoj viegodinjoj politici nasilja prema dravama nastalim raspadom SFR Jugoslavije izvesti rat drugima (Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). Usporedno s etnikim ienjem, srpske obavjetajne slube dobile su zadau izvozom rata proiriti krizu, te od kosovske krize, stvoriti regionalnu krizu. To su trebale uiniti koristei okolnosti kod zemalja prve crte: (1) situaciju u Makedoniji, gdje su slubena politika i javnost bili ustraeni ratom, te izbjeglikom krizom, pa su poeli naglaenim pomirljivim politikim tonovima iskazivati nezadovoljstvo izazivanjem rata u susjedstvu, (2) stanje u Albaniji gdje je unutarnja nesigurnost uvjetovala i nemogunost NATO-a da osigurava nadzor teritorija glede naoruanja OVK. (3) nerijeeni status Bosne i Hercegovine pod meunarodnim protektoratom; (4) naklonjenost Rusije i Grke, njihove politike i javnosti prema Srbiji i politici Slobodana Miloevia; (5) situaciju kod svih susjednih zemalja koje trpe gospodarske posljedice uzrokovane NATO-vom operacijom. Srpske obavjetajne slube organizirale su demonstracije i prosvjede u Skopju i napade na diplomatska predstavnitva zapadnih zemalja, te u tim aktivnostima povukli su i dio makedonskog puanstva koje je imalo odreenu sentimentalnost
palili ili razorili hiljade kua. Glave porodica su bili otrgnuli od njihovih supruga i dece i ustreljeni. Postoji bojazan da je hiljade nedunih ljudi ubijeno. Stotine hiljada bee da ne bi postale rtve Miloevievog pogroma. Ne dozvolite da vas pogreno pogre no usmeren patriotizam povee pove e sa njegovim zlodelima. Atlanski Savez brani nezatiene. NATO e pojaati svoje napade sve dok se snage koje uestvuju u progonu civila na Kosovu i Metohiji ne povuku, dok se izbeglicama ne dozvoli bezbedan povratak i dok vae voe ne pristupe plodonosnim pregovorima. NATO ostaje odluan da odbrani nezatiene na Kosovu i Metohiji. NATO! 161 S namjerom izvoza rata u Makedoniji zapoele su i aktivnosti na izazivanju incidenata na makedonsko-jugoslavenskoj granici, koji su usklaivani s dogaanjem naroda u Skopju. U tom smislu organizirana je i otmica trojice amerikih vojnika pripadnika UNPREDEP-a na granici unutar Makedonije. No, to je ipak iskoriteno za politiku propagandu unutar Srbije. S tim ciljem treba gledati i pokuaj koritenja lokalnih Srba u istonoj Slavoniji i pozive na demonstracije podrke Srbiji i Jugoslaviji preko TV Dunav koji su trebali biti organizirani ispred Konzulata Jugoslavije u Vukovaru.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

125

GOSPODARI KAOSA

(naklonost) prema Jugoslaviji. Istodobno, javna okupljanja i demonstracije podrke Srbiji organizirana su u nizu europskih zemlja, kao i u Kanadi i SAD-u, te Australiji. Posebice je paljivo bilo pripremano okupljanje u Moskvi potpomognuto ruskim politikim snagama koje su podupirale izravno uplitanje i sukobljavanje Rusije sa NATO-om.

7. Razvoj operacije u kasnijim fazama

Odluka Glavnog tajnika NATO-a o prelasku na drugi cilj operacije Saveznika snaga, tj. odvraanje reima u Beogradu od daljnjih napadnih djelovanja protiv kosovskih Albanaca operativno je znaila: prvo, kako e sva oklopno-mehanizirana tehnika, topnitvo i postrojbe Vojske Jugoslavije ispod 44. paralele (koja prolazi kroz Kragujevac) biti meta napada; drugo, kako je uvoenje kopnenih snaga NATO-a u operaciju postala realnost. Djelovanja NATO zranih udara nakon prvih tjedan dana postigla su odreeni vojni cilj, ali ne i politiki. U vojnom pogledu uniten je sustav zrane obrane Vojske Jugoslavije do te mjere da su borbeni zrakoplovi NATO-a mogli s visokih prijei na srednje visine leta (3 000 metara) i da su se mogli uporabiti borbeni zrakoplovi tipa A-10 Thunderbolt namijenjeni za unitavanje pokretnih oklopljenih i dobro utvrenih kopnenih ciljeva. Time su mete postali taktiki ciljevi, kao to su tenkovi, oklopnitvo, topnitvo, zapovjedna i logistika mjesta, to je izostalo u prvoj fazi. Zrani udari su u meuvremenu proireni s faze jedan (unitavanje radarskih i protuzranih sustava) na fazu dva (djelovanje protiv vojnih ciljeva na podruju Kosovu) i konano na fazu tri (djelovanje protiv infrastrukturnih i stratekih objekata, ukljuujui i objekte za voenje propagandnog rata to je omiljeno Miloevievo oruje, ali ne samo njegovo elektronske medije (radio i televiziju, te odailjae). Sve tri faze nisu izvedene u istom obliku nego su se u odreenoj mjeri poklapale.

8. Pozicija Rusije prema operaciji Saveznika snaga

Stav Rusije od poetka sukoba na Kosovu je bio jasan. Nije odobravala ono to su zapadni saveznici provodili. No, razvoj dogaaja Rusiju je primoravao da relativno pomirljivo prati stanje zbog toga to nije eljela biti uvuena u rat u Jugoslaviji, i doi
162 Propagandni letak u funkciji psiholokog pritisaka na postrojbe na bojnom polju. Upozorenje snagama VJ: NAPUSTITE KOSOVO, Maloas vas je bombardovao avion B-52 koji upotrebljava MK-82, 225 kg. bombe. Svaki B-52 moe da nosi vie od 50 ovakvih bombi! Ovi avioni e se vraati sve dok ne isteraju vau jedinicu sa Kosova i Metohije i spree vas u vrenju zverstava. Ako hoete da preivite i da opet vidite svoju familiju, ostavite svoju jedinicu i bojno (trebalo bi borbeno) sredstvo ---- NATO, i odmah napustite Kosovo i Metohiju!

126

u izravnu konfrontaciju sa NATO-om. Jedino to je politiko vodstvo Rusije slubeno prualo Jugoslaviji jest naelna verbalna potpora. Unutarnja gospodarsko-politika kriza u Rusiji prijeila je bilo kakvo izravnije angairanje. Opredjeljenje za posredni nastup bila je jedina mogunost. Prosuujui to je strategijska gravitacijska toka operacije Saveznika snaga, ekala je svoj trenutak, da ue u rat i to kad borbena djelovanja budu okonana. Stav Rusije prema kosovskoj krizi dodatno je utjecao na raslojavanje politike reformistikih i prodemokratskih snaga na jednoj i komunista i anacionalista na drugoj strani. U toj cijeloj situaciji Rusija je verbalno zastupala vri stav opirui se svakoj NATO intervenciji, no, bitnije joj je bilo u njezinoj oslabljenoj poziciji odrati opi meunarodni utjecaj u Kontaktnoj skupini, OESS-u i UN-u, uvajui svoje vlastite meunarodne interese, nego se snano suprotstavljati NATO-u u emu bi bila inferiorna. U takvim uvjetima ireg politikog okruja Miloeviev reim je odabrao radikalno nasilje i internacionalizaciju sukoba.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

9. NATO strategija i ciljevi amerikog vodstva

Zrana intervencija je potrajala znatno due nego to su to procijenili i CIA, i politiki i vojni vrh SAD-a i NATO-a. Pojaanim snanim zranim udarima na vane strateke i infrastrukturne ciljeve (vojni i civilni mostovi, tvornice, sjedita dravnih i vojnih institucija, prometnice i zrane luke) nastojali su postii materijalno, gospodarsko i psiholoko slamanje srpskog reima
163 Iznenadni upad ruskih snaga u pritinsku zranu luku mini je model novog intervencionizma. Model je prvi u praksi primijenio NATO, oruanom intervencijom u SR Jugoslaviji. Ovog puta o upuivanju ruskih snaga na strani teritorij autonomno nije odluio ak ni regionalni vojni savez, ve jedna drava. Rusi su jednostavno primijenili novu praksu koju su ustoliile Sjedinjene Amerike Drave. 164 Epizoda ruskog upada na Kosovo kazuje koliko je iznenaeni Zapad lampav i povran. Ne prouava mogue uinke vlastite prakse. Misle da su uokolo sve sami hlebinci. Srea Boja da su Rusi u totalnoj gospodarskoj komi. Proturjene su vijesti o tome tko je u Rusiji odluio uputiti snage u Pritinu. Politika konfuzija i agresivnost ekstremnih politikih skupina, gospodarski kolaps, posjedovanje nuklearnog oruja i injenica da je Rusija prostorno trideset dva puta vea od Francuske, zdravlje i podriven autoritet Jeljcina, gnjev Rusa zbog svega to ih je snalo tjera Rusiju u traganje za novom politikom opcijom koja e je vratiti na svjetsku politiku pozornicu kao znaajnog igraa. Dranje Rusije u kosovskoj krizi i sporazum NATO Rusija u Helsinkiju (lipanj 1999.) o sudjelovanju i statusu ruskih postrojbi (3600 vojnika) na Kosovu potvruju tezu da Rusija nije u stanju ozbiljnije pomoi dravi koju proteira, ali moe ugroziti meunarodni mir. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999. 165 Propagandni letci kao dio psiholoke operacije u funkciji opravdanja (razloga) napada na infrastrukturne objekte. Sluaj prvi: Ask Miloevi 04-B- 02-L007. Veliki upitnik.(????) Zato vae fabrike gore? Zato se vai mostovi rue? Zato

127

i srpskog puanstva, odnosno srpskog jedinstva koje su Slobodan Miloevi, ali i razvoj dogaaja ponovno podigli na visoku razinu. Da se izbjegne inverzni uinak operacije, jaanje, a ne slabljenje morala, politiki cilj NATO-a, kao to je ve navedeno, naglo je postala Miloevieva kapitulacija, a ne vie prihvaanje mirovnog sporazuma za Kosovo. Cijela zapadna, a poglavito amerika propaganda usmjerila se na ruenje Miloevia s vlasti. NATO je ulaskom u operaciju strateki postavio jo neke ciljeve koji su se skrivali iza humanitarnih i moralnih razloga. Naime, ameriko je vodstvo prosudilo kako su stvoreni povoljni uvjeti (slaba Rusija i vrsto pozicioniranje na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Albanija) za prodor prema Istoku. U toj namjeri cijelo podruje Balkana ne smije biti podruje nestabilnosti, niti smije zaustavljati integracijske procese, nego ono mora postati podruje stabilizacije i nove integracije prostora. Slamanjem posljednje prepreke na prostoru zvanom biva Jugoslavija zaokruivao se proces upravljanja krizom koji je strategijom diskretnih koraka poeo Hrvatskom (1991.) nastavio se Bosnom i Hercegovinom (1992.) i okonao s Kosovom (1999.). Padom te posljednje prepreke, u gotovo desetogodinjoj upravljanoj krizi, Sjedinjene Amerike Drave dole bi direktno pred vrata Rusije i na obale Crnog mora, s vrstom namjerom daljnjeg prodora na podruje Kavkaza i Kaspijskog jezera.

GOSPODARI KAOSA

10. Promjena ciljeva NATO-a u odnosu na Slobodana Miloevia

Pojaavanje NATO udara trebalo je rezultirati rjeavanjem i politike sudbine Slobodana Miloevia. U politikim i diplomatskim krugovima zapadnih zemalja postojalo je vie razliitih objektivnih scenarija o sudbini politikog sustava kojeg je on personicirao. No, dva scenarija su bila najblia ostvarenju u bliskoj budunosti: prvi, Miloevi gubi Kosovo, ostaje na vlasti, ali neutralizira svoje politike oponente i uvodi svojevrsnu
NATO bira ciljeve po Srbiji? Koliko e ovo jo da traje?----- Zato ne pitate Miloevia? Sluaj drugi: Niksic Barracks-03-Q-16-L001. ---- Panja snage VJ u Nikikoj kasarni! 179 Motorizirane brigade, 71 Bataljon granine strae - znak NATO - Ostanite u vaem garnizonu i biete bezbedni. Razvijte se na Kosovo i VI ete biti uniteni. 166 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, 319.-324. 167 Propagandni letak u funkciji diskreditiranja Slobodana Miloevia. Gambler-04-b-02-L002. Sa ime to on nae da se kocka? Slobodan Miloevi se ve godinama kocka sa budunou srpskog naroda. Njegovom politikom izgubljena je Krajina, istona Slavonija, Baranja i Sarajevo. On se sada ponovo kocka svojim pogromom na Kosovu. On se kladi sa srpskom kolevkom, sa srpskim mestom u svetu i sa ivotima svojih ljudi. Zar je to sve njegovo lino i sme da se prokocka?

128

129

diktaturu; drugi, razdoblje nakon operacije snaga NATO postaje poetkom Miloevieva kraja. Znatno je politiki oslabljen. Oporba trai izvanredne izbore, bori se za promjene svim sredstvima, podie Srbiju na noge i pokuava sruiti Miloevia. Prema prvom scenariju posljedice rata teko bi otrijeznile srpski narod, jer ne postoje mogunosti za takvo neto: ljudi su usredotoeni na preivljavanje, iako postoji nezadovoljstvo, oporba ne moe oekivati izbornu pobjedu, jer su frustracija i patriotizam takvi da ga jo uvijek vezuje za postojeu vlast. Nema volje za izazove tzv. tranzicije, ne postoji elita koja bi te promjene iznijela. Postojanje samo marginalnih grupa i pojedinca nije dostatno. Prema tom scenariju Miloevi bi jo i protirao od NATO napada i jo radikalizirao stanje na Sandaku i u Crnoj Gori. Prema drugom scenariju dogodilo bi se posve suprotno. Miloevi je u stanju odrati se do jeseni 1999. Oporba se ujedinjuje, mobilizira javnost protestima i demonstracijama, zahtijeva izvanredne izbore na kojima moe sruiti Miloevia. Takav se scenarij temelji na injenici da je reim svojom rigidnou i neracionalnou iziritirao meunarodnu zajednicu, koja je sprema podupirati oporbena nastojanja za osvajanjem vlasti, ali u birakom tijelu jo uvijek ne postoji snana volja da se to uini. Rjeenje je naeno u sloaju ova dva scenarija, Miloevi ostaje na vlasti ali ne zadugo. Obrazloenje: ukoliko Miloevi ostane kratko na vlasti, Srbija ostaje meunarodno izolirana, bez nade za gospodarski i vojni oporavak, ne moe utjecati na procese unutar Jugoslavije niti na situaciju u republici srpskoj u skladu s proklamiranim interesima. Nad Kosovom se uspostavlja svojevrsni protektorat meunarodne zajednice s meunarodnim snagama. Preostali kosovski Srbi se iseljavaju, ili ive u svojevrsnim sigurnosnim zonama (slinim onima bonjakim u Bosni i Hercegovini iz 1992.-1995.) te po slijedu dogaanja Kosovo sve vie prestaje biti dijelom Srbije. U toj situaciji Miloevi dalje ne moe opstati jer nije u stanju vie izazivati nove krize, nema sredstava za kupovanje lojalnosti policije, vojske, direktora i medija. I ako Miloevi u nekoliko mjeseci bude svrgnut, nova vlast bez meunarodne zajednice teko moe opstati. Time se i novoj vlasti vezuju ruke glede odluka o interesima u republici srpskoj, Crnoj Gori i Kosovu pa i u Vojvodini. Politika mo vie nije u rukama srpskih politiara nego njome vlada meunarodna zajednica preko svojih predstavnika. Konano, meunarodna zajednica e radije rtvovati Jugoslaviju, nego dopustiti irenje krize na okolne zemlje (Albanija, Makedonija) i time onda pojaati stare nesuglasice na relacijama Albanija-Grka, Makedonija-Grka, Turska-Grka, Bugarska-Makedonija. Uostalom, zrani napadi NATO-a djelatno su pokazali kako je lake i bezbolnije rtvovati Srbiju i Jugoslaviju, nego dopustiti irenje krize izvan njihovih granica.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

GOSPODARI KAOSA

Zaokruivi desetogodinji laboratorijski eksperiment upravljanja krizom na prostoru zvanom biva Jugoslavija ruenjem s vlasti Slobodana Miloevia, kao planski odabranog operatora te iste krize, i uvrstivi svoje pozicije na jugoistoku Europe, svjetska mo mogla se usredotoiti na nove (stare) determinirane kaose u strategijskoj crnoj rupi od Zapadnog Balkana do Filipina.

11. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa

I dok se operacija Saveznika snaga privodila kraju nastupila je pojedinana utrka saveznika, i ne samo njih, za raspodjelu kolaa, ali iskljuivo prema kriteriju nacionalnih interesa. Koalicijski sindrom bio je na djelu. Iz pomirljivog stanja prije i nakon poetka operacije Rusija se aktivnije ukljuila i pokrenula mirovnu inicijativu u vrijeme kada su zrani udari trajali ve gotovo dva mjeseca. Pokazalo se kako zapadni saveznici mogu bez Rusije zapoeti vojne operacije na jugoistoku Europe, ali ih, bez nje ne mogu okonati. Uspjeh ruskog predsjednika vlade Viktora ernomirdina u razgovorima s Slobodanom Miloeviem vratio je Rusiju u igru. Ona nije propustila prigodu, odigravi strateki potez iznenaenja, ulaskom ruskih snaga na stoernu toku kosovskog prostora zranu luku u Pritini. Europska unija je odluila, na elu s Njemakom i kancelarom Schroederom, odmah biti znaajan imbenik novih pregovora. Nisu htjeli Sjedinjenim Amerikim Dravama tek tako prepustiti glavnu ulogu. Nova runda pregovora zapoela je razgovorima europskog izaslanika nskog predsjednika Maarti Ahtisaarija i ruskog premjera Viktora ernomirdina, a zatim se prelo na trojne razgovore, Ahtisaari-ernomirdin-Miloevi koji su za rezultat imali poputanje srpske strane ulazak NATO snaga na Kosovo. Ni tada, politiki gledano, SAD, NATO i zapadne zemlje jo uvijek nisu imali denirano rjeenje za prostor bive Jugoslavije, niti iri prostor jugoistone Europe. To pokazuje mnotvo vie ili manje razliitih inicijativa (od SAD-a, EU-a, pojedinih zemlja, Rusije ...) u cilju politikog, gospodarskog i vojnog stabiliziranja stanja u regiji. Ta razliitost interesa zemalja koje ele imati utjecaj u regiji kroz takve inicijative dodatno je stvarala sloenost situacije. Naelno, SAD i europske lanice NATO-a razliito su gledali na stabilizaciju jugoistoka Europe, a o Rusiji da se i ne govori. Taj njihov antagonizam sve e vie dolaziti do izraaja nakon odlaska Miloevia. Na poetku 21. stoljea produbit e se novim krizama na prostorima Srednjeg Istoka i Sredinje Azije. Do Saveznike snage nepromjenjivost granica je bio naelo kojeg se meunarodna zajednica pridravala, no estina kosovske krize i njezine posljedice i njega su dovele u pitanje. Dulji napadi NATO-a sve su vie udaljavali Beograd od Moskve, ili Kosovo od Beograda, iako je Beograd raunao kako NATO od Kosova nee

130

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

odustati. Neki analitiari tvrdili su da su Sjedinjene Amerike Drave razmiljale o novom selektivnom pristupu svakom pojedinom entitetu bive Jugoslavije, ali to je ipak bila njihova zabluda. Naime, zaboravili su na glavni razlog suvremenog sukoba, nakon upravljane krize dolazi integracija prostora povezivanjem informacijskih, telekomunikacijskih, prometnih, energetskih i transportnih vorita, sukladno interesima upravljaa krizom. Pored humanitarnog i moralnog, postoje i politiki i strateki razlozi uplitanja NATO-a u krize poput one na Kosovu. Meutim, esto se glasno ne iskazuje motivacija koja je proizala iz razvoja novih tehnologija unutar NATO-a i, poglavito, SAD-a, prema kojima ulazak u novo tisuljee trai i novi pristup i sukobima i ratovima diljem svijeta. Ulazak u 21. stoljee obiljeio je determinirani kaos, hoe li njegov daljnji tijek obiljeavati uvijek i odgoeni kaos pokazat e vrijeme.

12. NATO operacija Joint Guardian

Iz analize operacije Saveznika snaga vidljivo je kao se ona ne moe izdvojiti iz opeg konteksta i slijeda dogaaja koji su od kraja osamdesetih godina 20. stoljea obiljeili politike procese na prostoru zvanom biva Jugoslavija, pa tako i na Kosovu kao posljednjem inu strategijskog nastupa diskretnim koracima. Naime, nakon potpisivanja vojno-mirovnog sporazuma NATO-a i Jugoslavije odmah se pristupilo novoj operaciji pod nazivom Joint Guradian (Zdrueni uvar) koja je samo nastavak Saveznike snage i sa vrlo slinim opim ciljevima, koji su postavljeni jo na poetku NATO intervencije. Novom operacijom utvreno je kako se sve srpske snage moraju povui sa Kosova, a na Kosovo e ui meunarodne mirovne snage predvoene NATO-om i pod zajednikim nazivom Kosovo Forces (KFOR). Ta nova operacija zapoela je 13. lipnja 1999. povlaenjem srpskih snaga sa Kosova, sukladno rasporedu i dinamici utvrenim sporazumom, a istodobno na teren Kosova ule su (mirovne) snage
168 Nakon NATO operacije Saveznika snaga (Allied force) odnosno, nakon potpisivanja vojno-mirovnog sporazuma NATO-a i Jugoslavije otpoela je nova operacija pod nazivom Joint Guardian Zdrueni uvar. Vojno-tehniki (mirovni sporazum) je potpisan u Kumanovu. Nositelj operacije jest NATO, odnosno, njegove lanice, uz suradnju sa drugim meunarodnim organizacijama, osobito humanitarnim. 169 Dana 10. lipnja 1999. prihvaena je rezolucija Vijea sigurnosti UN-a o uspostavljanju civilne vlasti i odgovornostima za mirovni proces na Kosovu koji u sebi ukljuuje povlaenje svih srpskih snaga sa Kosova, razoruanje OVK i osiguravanje povratka izbjeglica. 170 NATO i Jugoslavija su 12. listopada u Beogradu pararali sporazum od strane predstavnika NATO-a i naelnika Generaltaba VJ generala Momila Periia. Sporazum je sadravao slijedee odredbe. U promjeru od 25 km od granice Kosova, prema sporazumu NATO-a i Vojske Jugoslavije, bit e otvorena zajednika sigurnosna zona unutar koje jugosla-

131

na elu s NATO-om rasporeene u pet dogovorom utvrenih sektora. Zemljama lanicama NATO-a povjereno je upravljanje i nadzor u pojedinim sektorima: (1) sektor na sjeverozapadu Kosova Francuskoj; (2) Sektor zapad-jugozapad Italiji; (3) sektor na jugu Njemakoj; (4) sektor istok SAD; (5) sektor sredinjeg i sjevernog Kosova Velikoj Britaniji. Sve ostale zemlje koje sudjeluju u operaciji Zdrueni uvar uvar kao snage KFOR-a rasporeene su unutar utvrenih sektora i podreene vojnom zapovjedniku zemlje koja je nadlena za dotini sektor. Znaajno je istaknuti kako Rusija (unato tekim i dugim pregovorima) nije dobila svoj sektor, ve su se njezine snage rasporedile u francuskom i britanskom sektoru.
venski zrakoplovi ni druge letjelice ne smiju ulaziti u vrijeme dok NATO vri promatrake letove pomou neborbenih platformi za promatranje s posadom. Prema Sporazumu promatraki zrakoplovi NATO-a tipa U-2 koji lete na velikim visinama imaju neogranieno pravo nadgledanja zranog prostora Kosova i zajednike sigurnosne zone, dok e promatraki letovi na malim i srednjim visinama biti posebno najavljivani. itavo to vrijeme nad Kosovom e moi letjeti jugoslavenski civilni i privatni zrakoplovi. Ali zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva RZ i PZO protuzrana obrana ne smiju letjeti nad Kosovom u vrijeme dok neborbeni zrakoplovi NATO-a obavljaju promatrake letove na malim i srednjim visinama. NATO e generaltabu Vojske Jugoslavije predati tjedne rasporede letova svojih promatrakih platformi tako da e Vojska Jugoslavije imati na raspolaganju blokove od 6-8 sati za izvoenje poduke svojih jedinica RZ i PZO. U sluaju izvanrednih situacija ili loeg vremena NATO e izvijestiti jugoslavenskog asnika za vezu pa e EU i Vojska Jugoslavije odmah ukloniti sve borbene zrakoplove iz Zajednike sigurnosne zone. Zrakoplovi NATO-a e ulaziti u zrani prostor oko Kosova iz zranih prostora Albanije i Makedonije osim ako se dvije strane unaprijed drukije ne sporazume. Prema sporazumu jugoslavenska strana ima pravo drati ukljuene radare za rano otkrivanje. Svi ostali sustavi, a to, kako se navodi u Sporazumu znai, sustavi tipa SAM i sustav PZO za pretraivanje zranog prostora, radari za praenje ciljeva, radari u sustavima protuzranog topnitva kao i runi protuzrani sustavi moraju smjesta biti premjeteni s Kosova ili ostavljeni demontirani na unaprijed dogovorenim lokacijama na Kosovu koje e biti identicirane i otvorene za nadzor. Na lansirnim rampama mogu ostati samo rakete tipa SA-6, ali van stanja borbene spremnosti, odnosno moraju biti razdvojeni pripadajui radari za pretraivanje zranog prostora, i sustavi za praenje ciljeva i upravljanje vatrom. Vojska Jugoslavije u svrhu obuke moe koristiti sustave koji su povueni iz uporabe, ali za to mora dobiti odobrenje NATO-a 24 sata ranije. Vojska Jugoslavije nema pravo rasporeivanja na Kosovu niti u zajednikoj zoni sustave tipa SAM ili obrambenih oruja koja nisu ranije identicirana na tom podruju. Krenje bilo koje odredbe ovog Sporazuma, ukljuujui neodobrene letove ili aktiviranje sustava jugoslavenske PZO na Kosovu ili u zajednikoj sigurnosnoj zoni bit e odmah zajedniki razmotreni kako bi bila utvrena odgovornost i poduzeta odgovarajua akcija. Dvije strane e to je mogue prije uspostaviti kanale za vezu tako to e biti otvoreni uredi u Beogradu i u Zrakoplovnom zapovjednom sreditu NATO-a u Vicenci. Jugoslavenska e vlada imenovati svoje asnike za vezu koji e suraivati s misijom verikatora NATO-a u Beogradu. Verikacija iz zraka i promatrake aktivnosti bit e koordinirane s verikacijskom na zemlji i zemaljskim promatranjem na razini Verikacijske misije OESS-a Zapovjednitvo NATO-a.

GOSPODARI KAOSA

132

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Poetak dinamike operacije Zajedniki uvar uvar zapoelo 11. lipnja 1999. povlaenjem srpskih snaga, te istodobnim ulaskom meunarodnih mirovnih i NATO snaga na Kosovo. Povlaenja srpskih snaga sa Kosova uglavnom nije odstupalo od utvrene dinamike, iako su pojedini dijelovi Sporazuma izvreni i prije roka, a za dio dinamike povlaenja naknadno je odobreno produenje od najvie 24 sata. Meunarodne snage, koje su dobile naziv KFOR, formalno su djelovale pod UN-om, iako su ostale pod izravnim zapovjednitvom NATO-a. Po uzoru na Bosnu i Hercegovinu (1995.) snage KFOR-a rasporedile su se su u sektore kojima administriraju iskljuivo lanice NATO-a. Naknadni prividni patronat Ujedinjenih naroda nad stabilizacijskim snagama bio je nuan kako bi se umanjile osude meunarodne javnosti zbog uporabe snaga NATO- bez rezolucije Vijea sigurnosti.
Vlada SRJ se obvezala da e garantirati sigurnost svim lanovima misije verikatora NATO-a. U posljednjem dijelu Sporazuma precizno se navode termini za svaki lanak, odnosno razrauje se timing. Operacije zrakoplova U-2 i bespilotnih letjelica poet e 72 sata nakon to dvije strane uspostave kanale za vezu. U roku od 15 dana u zemljovid kojeg obje strane budu prihvatile, bit e unijete granice zajednike sigurnosne zone promjera 25 km. U istom roku na referentni zemljovid bit e unijete toke za instrumentalno letenja. Jugoslavenskom RZ i PZO bit e odobreno jo 15 dana od dana potpisivanja Sporazuma za izmjetanje postrojbi i za obavljanje svih radnji potrebnih za poetak inspekcija vojarni i sustava zrane obrane u skladu s operativnim procedurama. Prikaz vojnog sporazuma NATO-a i SR Jugoslavije o Kosovu, Radio Slobodna Europa, prikaz Zoran Kusovac 20. listopada 1998. 171 Srpske snage su, prema Sporazumu, dobile zadau potovati slijedeu dinamiku povlaenja: (1) u roku od 24 sata od potpisivanja sporazuma srpske snage su se morale povui sa sjevernog dijela Kosova, morale su prestati sve borbene aktivnosti, prekinuti rad svih radarskih sustava, te izvan spremnosti staviti sve borbene sustave zrane obrane; (2) u roku od 48 sati predati NATO-u sve planove o miniranim podrujima, te tipovima (vrstama) koritenih minsko-eksplozivnih naprava; (3) u roku od 72 sata kompletna srpska zrana obrana, te borbeni zrakoplovi morali su se povui s prostora Kosova; (4) u roku od 6 sati srpske snage su se imale povui s junoga dijela Kosova i s albanske i makedonske granice, doputajui ulazak meunarodnih mirovnih snagama; (5) cijelo povlaenje se trebalo zavriti u roku od 11 dana. 172 Iako se glavni srpski pregovara general Svetozar Marijanovi u pregovorima s britanskim generalom Michaelom Jacksonom (NATO), ponaao kao da je njegova strana pobjednik, nije mogao odbiti ve pripremljene uvjete Sporazuma. Na kraju je uspio izboriti samo neke manje vane koncesije i ustupke: NATO je prvo predvidio 7 dana za povlaenje srpskih snaga, a Marijanovi je traio 11 dana, to je i dobio, a jo je uspio smanjit irinu demilitarizirane zone oko Kosova sa 25 na 5 kilometara. NATO je bio u situaciji biti toliko velikoduan prema poraenom da je pristao i na ove dvije beznaajne korekcije. 173 Snage KFOR-a imale su vie od 50 000 vojnika iz tridesetak zemalja, a prvi zapovjednik im je bio britanski general Michael Jackson. Meunarodne snage u operaciji Zajedniki uvar sudjelovale su sa slijedeim brojem vojnika: SAD 7000, Velika Britanija 13000, Njemaka 8000, Francuska 7000, Italija 5000, Nizozemska 2050, panjolska 1200, Belgija 1100, Grka, Turska, Norveka po 1000, Danska 850, Poljska, Kanada i Finska po 800, Rusija 3600.

133

Ulazak meunarodnih mirovnih snaga zapoeo je incidentom poinjenim od strane ruskih vojnih snaga koje su se ukljuile u operaciju Zajedniki uvar djelomino napustivi mandat u Bosni i Hercegovini u sklopu SFOR-a. Naputanjem teritorija Bosne i Hercegovine i ulaskom u SR Jugoslaviju i na podruje Kosova bez ovlatenja i dogovora s NATO-om, Rusija je pokazala da je jo uvijek vojna velesila i da nee tako lako odustati od svojih interesa na toplim morima. Saveznie snage su, prema planu, na pritinsku zranu luku Slatina stigle istog dana ali u prijepodnevnim satima britanske iz smjera Blaca, a francuske iz smjera Kumanova. Naile su ruske snage koje su im zaprijeile ulazak. Do postizanja konanog dogovora sa ruskom diplomacijom o nainu sudjelovanja Rusije u KFOR-u, britanske i francuske snage vie nisu pokuavale ui na prostor pritinske zrane luke. U kasnijem dogovoru sa ruskom stranom, nadzor nad zranomu lukom su ipak preuzeli Britanci, ali formalno. Zapovjednitvo su morali smjestiti u naputenoj tvornici u jugozapadnom predgrau Pritine, a pod nadzorom ruskih snaga ostala je infrastruktura zrane luke. Zapovijedanje i nadzor nad operacijom ranog ulaska ruskih snaga na prostor Kosova vreno je izravno iz Moskve. Taktiki gledano moglo bi se rei da ruske snage zaposjedanjem pritinske zrane luke nisu puno dobile, jer su ih snage NATO-a bile u mogunosti blokirati. Britanska 4. oklopna brigada rasporedila se u Kosovu Polju na sjevernom prilazu i u Lipovljanima na junom prilazu zranoj luci. Meutim, Rusija je zaposjedanjem zrane luke Slatina dobila na strategijskoj razini i politiko-psiholoku prednost koju je gubila tijekom zranih napada NATO-a. Vratila se na najbolji nain dobivajui status ravnopravnog imbenika u rjeavanju krize na jugoistoku Europe. Ruske pozicije kao igraa u irim meunarodnim razmjerima bile su dobrano naete, jer nije uspjela politiki sprijeiti odluku o napadima, budui da je donesena mino Vijea sigurnosti UN-a. Vojno angairanje nije dolazilo u obzir zbog moebitnog izravnog sukoba s NATO-om, za koji nije bila spremna. Moskovski politiki vrh uspio je omesti dugorone planove NATO-a (stalno stacioniranje zrakoplovnih snaga na jugoistoku Europe) i dovesti vodstvo zapadne alijanse u unutarnje razmirice i razmimoilaenja oko naelnih stavova. Sukob britanskog general Michaela Jackson i amerikog general Wesely Clarka oko stava prema Rusima koji e, kasnije se pokazalo, dovesti do smjene ge174 Ruske snage (200 vojnika) su 11. lipnja 1999. godine u 10.30 sati su ule na teritorij SR Jugoslavije i uputile se u pratnji snaga Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije k Beogradu na putu prema Kosovu. U Pritinu su ule 12. lipnja 1999. u 01.30 sati i zaposjele pritinsku zranu luku Slatina. 175 Tom poetnom prednou Rusija je pokuala uvjetovati vlastiti sektor na Kosovu, kojeg su se posebno pribojavali Albanci zbog potvrene naklonosti Rusa prema Srbima (potvreno kroz kasnije incidente).

GOSPODARI KAOSA

134

nerala Clarka s mjesta zapovjednika NATO snaga u Europi. Uz vraanje povoljne politiko-psiholoke pozicije uvaenog svjetskog imbenika u rjeavanju velike europske krize, te dobivanja boljih pozicija u pregovorima oko sektora i ometanja funkcioniranja samoga vrha NATO-a, moskovsko politiko i vojno vodstvo dobro je znalo da je zrana luka pored Pritine trebala posluiti kao jedan od kljunih objekata za bre rasporeivanje NATO snaga u njegovom nastupanju prema Kavkazu i Kaspijskom jezeru. Svakako je zanimljiva i panje vrijedna informacija da su elnici Ministarstva obrane i Glavnog stoera oruanih snaga Republike Hrvatske u svojim prosudama naznaivali Ministarstvu obrane Sjedinjenih Amerikih Drava da e ruske snage sigurno ui na Kosovo. Izgleda da se tim prosudbama koje su se pokazale potpuno ispravnim nije u dovoljnoj mjeri vjerovalo. Zahtjevu Rusije za vlastitim sektorom najodlunije se usprotivila Madelaine Albright, amerika drava tajnica, iju je politiku provodio Strobe Talbott, ameriki izaslanik u pregovorima s ruskim ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovim. Jo do pred kraj pregovora bilo je izvjesno kako e Rusija ipak dobiti svoj sektor na Kosovu, no konani izgled sporazuma nije Rusiji to omoguio. Rusija je spor s NATO-om konano rijeila 5. srpnja 1999. Znakovito je bilo da se rusko ministarstvo obrane, nakon zavretka pregovora, prije svih oglasilo i s otvorenim zadovoljstvom objavilo postizanje sporazuma s NATO-om. Tim sporazumom ruske snage su rasporeene na Kosovu po ve utvrenim sektorima lanica NATO. Do trenutka postizanja sporazuma o
176 General Jackson (podreeni) odbio je praktino zapovjed (nadreenom) generalu Clarku jer nije uao u izravan sukob s ruskim snagama u zranoj luci Slatina kako mu je ova potonji zapovjedio. General dobio rat, a izgubio posao. To je najkrai saetak etape blistave karijere Wesleyja Clarka (54). Premda tijekom 78dnevne vojne operacije na Kosovu nije izgubio ni jednog vojnika, to do tada nije uspjelo ni jednom amerikom vojskovoi, Wes (nadimak iz West Pointa) bio je spreman uvui svijet u trei svjetski rat. To je stav britanskog generala Michaela Jacksona, prvog zapovjednika KFOR-a. Reenica: Neu zbog vas pokretati trei svjetski rat, kojom je Michael Jackson, praktino odbio poslunost protivna je bespogovornom izvravanju nareenja, jednom od stupova vojne subordinacije. Poglavito multinacionalne organizacije kakav je NATO. General za trei svjetski rat, Bruno Lopandi, Nedjeljna Dalmacija, 6. kolovoza 1999. 177 Zrana luka se nalazi u sreditu Kosova i idealno je mjesto ne samo za baziranje jaih zrakoplovnih snaga i za organizaciju zapovijedanja, ve i rasporeivanje vojnih snaga i sredstava. Naime, poetni NATO plan je bio da se na zranu luku Slatina transportnim zrakoplovima dovoze vei tereti i trupe. Daljnje rasporeivanje po Kosovu bi se obavljalo transportnim helikopterima. Sprjeavanje ulaska NATO-vih inenjera i logistiara, iji je zadatak bio dovesti zranu luku u najkraem roku ponovno u funkciju, umanjio je brzinu rasporeivanja snaga u ostale dijelove pokrajine. Najvie su bili oteeni Francuzi koji su trebali zauzeti sjeverozapadni sektor to bre, no na putu u Kosovsku Mitrovicu francuske snage su se zaustavile u Gnjilanima, u amerikom sektoru krajnjeg jugoistoka. Tako blokirane ostale su manevarski onesposobljene. 178 Prema sporazumu do dvije ruske bojne rasporeuju se u njemaki sektor na podruje Malieva. Isto tako, do dvije ruske bojne u ameriki sektor na podruje

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

135

ruskom sudjelovanju u snagama KFOR-a nije bilo doputenom prebacivanje dodatnih ruskih snaga na prostor Kosova i Jugoslavije. Zato su Maarska, Rumunjska i Bugarska sukladno zahtjevu Sjedinjenih Amerikih Drava, odbile odobriti prelete ruskih zrakoplova preko svog zranog prostora. Poetni zahtjev NATO-a kako e podruja razmjetaja ruskih snaga meusobno biti odvojena, ipak nije do kraja proveden. Bilo je znakovito kako se podruje dviju ruskih bojni u njemakom (talijanskom) sektoru i podruje jedne ruske bojne u francuskom sektoru meusobno teritorijalno dodiruju. Mogli bi, u sluaju poremeaja i u koordinaciji s NATO snagama, djelovati na jedinstvenom podruju sredinjeg dijela Kosova, zapadno od britanskog sektora. Osim Rusije drugi igra, koji je ostvario odreeni probitak, bila je Italija. Strateka zainteresiranost Italije kao regionalnog igraa u raspodjeli moi na istonoj obali Jadrana i jugoistoku Europe oduvijek je bilo obiljeje njezinog politikog, diplomatskog, gospodarskog i kulturnog nastupanja. Po prvi put nakon Drugog svjetskog rata, Italiji se pruila prilika da na krilima kosovske krize zakorai na prostor Crne Gore, Albanije i Kosova, te time nuno i na iri prostor jugoistoka Europe. Povijesno gledano, Italija je na tom prostoru interesno zastupljena stoljeima i za taj interesni prostor vodila je bitke i sa turskim carstvom i sa Austrougarskom monarhijom. Oduvijek joj je bilo bitno tko kontrolira Otrantska vrata, kojima Italija iz Jadrana izlazi na Sredozemlje. Zainteresiranost Italije pokazala se i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. U tom smislu NATO je dao mogunost Italiji sudjelovati u rjeavanju krizne situacije na podruju njezina neposrednog povijesnog i stratekog interesa.

GOSPODARI KAOSA

136

Kosovske Kamenice (na samom istoku Kosova). Trea lokacija za ruske snage je u francuskom sektoru, gdje se na podruje Laue razmjeta jedna ruska bojna. 179 Italija je sudjelovala u kosovskoj kampanji ne samo zbog odanosti Atlantskom paktu. Bila je jedna od najangairanijih drava, a istodobno je odravala diplomatske odnose s Beogradom i nije sudjelovala u izravnim zranim udarima. U rimskoj Republici (21. lipnja. 1999.) objavljen je razgovor s naelnikom Glavnog stoera talijanskih oruanih snaga Mariom Arpinom. Naelnik Glavnog stoera je naveo da je Italija po svom angairanju u ratu protiv SR Jugoslavije bila druga ili trea drava. Hvali talijansku vladu. Sve je bilo usklaeno tijekom 78 dana bombardiranja. Sama akcija bila je politiki usmjeravana, pa su vojnici ponekad ratovali s jednom rukom zavezanom iza lea! Mnoge su stvari bile ne ratne: iz Aviana se, npr. redovito telefoniralo u Beograd kada su poletjeli zrakoplovi. Usporedio je kampanju s onom u Vijetnamu, moralo se stalno djelovati jer je prijetila opasnost da se, protekom vremena, anuliraju rezultati bombardiranja dan prije. Rekao je i to da su se u NATO-u prouavale sve varijante djelovanja, pa i uporabu kopnenih snaga. Za okupaciju cjelokupne Jugoslavije prosueno je da bi trebalo dvjesto tisua vojnika, za a Kosovo u stanju neprijateljstva sto tisua. Mnogo kontradiktornosti, pa i netonosti u izjavama jednog tako visoko pozicioniranog vojnog dunosnika. (op. a.)

Italiji je, kao lanici NATO-a dana uprava sektora koji se prostire na podruju Dukagjina (Metohije) pod iskljuivim albanskim utjecajem i stanovnitvom. Talijansku zainteresiranost potvruje iznimno precizno i pravodobno izvjeivanje talijanskih glasila o stvarnom stanju na Kosovu ve od prvog dana operacije Zajedniki uvar. Talijanski mediji su daleko tonije i pravodobnije izvjeivali o situaciji na terenu Kosova, nego su to inili njemaki, britanski, francuski ili ameriki. RAI je prije CNN-a i drugih svjetskih televizijskih kua izvijestila o ruskom upadu u Kosovo, o prvim sukobima OVK-a i britanskih snaga, nakon to su Albanci odbili predati oruje. Talijanski su mediji odali priznanje taktikoj spretnosti i divili se umijeu politikog vodstva Rusije na stratekoj odluci o upadu ruskih snaga na Kosovo i nain na koji su iskoristili pretjeranu samouvjerenost Britanaca i Amerikanaca. No, realno su procijenili kako najvea opasnost za mir na Kosovu ipak prvo dolazi iz Beograda, zatim iz albanskog ekstremnog krila, a potom su kao eventualnu opasnost procijenili Moskvu.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

13. Povratak izbjeglica na Kosovo

Odmah po razmjetanju snaga KFOR-a na podruje Kosova zapoelo je i neorganizirani povratak izbjeglica, pa se tako ve jedanaest dana nakon poetka operacije Zajedniki uvar (do 22. lipnja, 1999.) na Kosovo vratilo 210 000 izbjeglica albanske nacionalnosti. Istodobno, u prvih sedam dana operacija Zajedniki uvar sa Kosovo je otilo 40 000 Srba, poglavito iz june zone. Po nekim procjenama do kraja srpnja je u uu Srbiju iselilo 100 000 Srba, a preostalih 50 000 koju su ostali na sjeveru Kosova bili su bez sigurne budunosti. Neorganiziranim povratkom Albanaca zapoinju svakodnevne odmazde nad preostalim civilnim stanovnitvom srpske nacionalnosti, terorom i zastraivanjem kako bi ih istjerali s Kosova. U toj situaciji meunarodne organizacije su dobile zadau zapoeti s organiziranim povratkom izbjeglica. Nefunkcioniranjem KFOR-a i drugih organizacija ukljuenih u operaciju Zajedniki uvar otvorio se prostor za pojavu estih i mnogobrojnih incidenata koje je najbolje opisao u svojoj izjavi jedan dunosnik meunarodnih organizacija govorei kako dan na Kosovu zapoinje sa srpskim zloinima, a zavrava sa albanskom odmazdom.
180 Tijekom posjete visoke izaslanice Glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, bive irske predsjednice Mary Rombinson, reeno je kako je srpska strana, krei ljuska prava i nakon poetka intervencije NATO-a, uzrokovala egzodus vie od milijun kosovskih Albanaca. 181 Prvi organizirani povratak bio je u organizaciji UN-a dana 28. lipnja 1999. povratkom 332 osobe albanske nacionalnosti u Pritinu. 182 Svakako, puno o stanju sigurnosti govori podatak iznesen od strane pukovnika Iana Mitchella, efa vojne policije na Kosovu, a povodom pronalaska grobnice s

137

Kaotinost situacije u tim prvim danima operacije Zajedniki uvar oslikava podatak kojeg je 2. kolovoza 1999. dao glasnogovornik NATO-a, ustvrdivi da se na Kosovu dogaa priblino 30-tak ubojstava tjedno. Tako se zadaa snaga KFOR-a pretvorila iskljuivo u sprjeavanje incidenata, posebice onih kojima se poticalo daljnje etniko ienje i Albanaca i Srba. Ruska je strana koristila navedene i sline incidente, kada su rtve kosovski Srbi i propagandnim nastupom ukazivala na nedjelotvornost meunarodnih snaga i postojee misije KFOR-a u odravanju mira i uspostavi civilne vlasti. Ako se ova situacija na Kosovu usporedi s onom u Hrvatskoj za vrijeme i nakon Oluje nedvojbeno se moe utvrditi da u meunarodnim odnosima nema jednake pravinosti za sve. Naprotiv, kao to kae izreka, doista postoje jednaki i jednakiji. Sa svim instrumentarijem vojnim, politikim, diplomatskim, informacijskim meunarodne snage nisu uspjele sprijeiti odlazak, ubojstva i etniko ienje kosovskih Srba nakon operacije Saveznika snaga. Za te propuste ili namjeru svejedno, nitko od pripadnika mirovnih snaga ili njihovih politikih mentora nije ni prozvan, a ne da ih je meunarodni kazneni sud oznaio kao udruivanje u zloinaki pothvat. Dok za mone i velike vrijedi pravilo nepogrjeivosti i onda kad ignoriraju Vijee sigurnosti UN-a, dotle za one s dna ljestvice moi primjenjuje se pravilo pravda nikad ne spava. Uspostava civilne vlasti bila je jedna od temeljnih zadaa meunarodne zajednice na Kosovu. U tom smislu (5. srpnja 1999.) imenovan je civilni upravitelj UN-a za Kosovo francuski ministar zdravstva Bernard Kouchner. Red i mir u poetku odravaju vojne snage KFOR-a, no s vremenom e ovu ulogu preuzeti policija UN-a i civilno osoblje. U tu svrhu odreeno je kako e na Kosovo pristii 3 100 UN-ovih policajaca. Pored civilnog upravitelja UN je prethodno imenovao svoga voditelja misije na Kosovu Sergia Viera De Mella. Politiki pregovori Albanaca i Srba o civilnoj vlasti na Kosovu od poetka su imali prepreka, ne samo zbog meunarodnih tenzija uzrokovanih srpskim terorom, ve i zbog nejasne politike situacije unutar albanskog politikog establishmenta.
jedanaest leeva Srba u blizini sela Ugljare sjeveroistono od Gnjilana, da je od dana preuzimanja kontrole KFOR-a na Kosovu ubijeno 295 ljudi (109 Albanac, 102, Srba i 84 pripadnika drugih etnikih zajednica. Osim toga, kosovski odbor za zatitu ljudskih prava i sloboda u izvjeu od 18. rujna 1999. iznio je podatak o 4 000 rtava na Kosovu tijekom NATO bombardiranja, te 30 274 nestalih i otetih Albanaca i 400 dosad potvrenih masovnih grobnica. 183 U tom smislu je medijski najeksponiranije bilo ubojstvo 14 srpskih zemljoradnika u selu Grako, koje se dogodilo 23. srpnja 1999. 184 Nastojanja UN-a i KFOR-a da odre red i mir na Kosovu oituje se i kroz podupiranje uspostave parlamentarne civilne vlasti. Dana 12. srpnja 1999. ponovno je otvorena pritinska vijenica u koju se vratilo 140 lanova mijeanog albanskosrpskog osoblja.

GOSPODARI KAOSA

138

Izdvojile su se dvije albanske politike struje koje su imale namjeru ostvariti prevlast u voenju civilne vlasti na Kosovu: prvu predvodi Hasim Taqi, bivi voa OVK-a, a drugu na posljednjim demokratskim izborima izabrani predsjednik Kosova Ibrahim Rugova. Naelnim dogovorom KFOR-a, OVK-a i albanskog politikog vodstva dogovoreno je kako e Hasim Taqi obavljati dunost predsjednika prijelazne kosovske vlade do provedbe kosovskih slobodnih izbora. Razoruavanje OVK-a (albanski Ushtria Clirimtare e Kosoves) predvieno je odredbama sporazuma NATO Jugoslavija, odnosno sporazumom OVK-a i KFOR-a. Zapadna politika je od samog poetka zranih udara na Jugoslaviju zauzela rezervirani stav prema OVK-u i njegovoj poziciji u krizi. Naelno se nije dovodilo u pitanje saveznitvo NATO-OVK ve samim time to im je zajedniki neprijatelj Beograd, no naini borbe, politiko pozicioniranje OVK-a na Kosovu, pa i ponaanje OVK-a na terenu nisu nikad u potpunosti odgovarali Zapadu. Oslobodilaka Vojska Kosova je na odreen nain isto tako provodila teror kao i srpska strana, poneka ak i prema albanskom stanovnitvu, to ih je svrstalo u skupinu snaga koje SAD i NATO deniraju kao nekontroliranu gerilu bez jasno utvrene strukture i ciljeva borbe. Politiko krilo OVK-a od samog osnivanja je smatrano previe ekstremnim za suradnju sa Zapadom. Amerika je administracija, predvodei NATO, odmah denirala razinu suradnje s OVK-om, a osobito kada su pristupili pregovorima s OVK-a, nakon to je operacija Joint Guardian ve zapoela. Odlueno je kako e pregovore s amerike strane voditi glasnogovornik State Departmenta James Rubin, to nije uobiajen pristup. Ve se ovakvim odabirom pregovaraa dalo do znanja kako Zapad politiki tretira OVK. ak nije bilo jasno s kim zapravo OVK pregovara: s NATO-om, ili sa SAD-om, ili sa KFOR-om. Garancije koje je Taqi dao u ime OVK-a, potvrdio je u ime SAD James Rubin suglasivi se s amerikim predsjednikom Billom Clintonom preko mobilnog telefona (!?), bez posebne diplomatske procedure. Hashim Taqi je potpisao sporazum kao politiki predstavnik OVK-a, ali je za provedbu bio zaduen zapovjednik

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

185 Trodnevne pregovore OVK-a i NATO-a od 18. do 20. lipnja 1999. u Skopju vodili su Hashim Taqi i James Rubin. Naelni sporazum o poziciji OVK-a i njezinom razoruanju postignut je 20. lipnja. 1999. 186 Po potpisivanju sporazuma dunosnici NATO-a su izjavili kako bi se dio OVKa trebao pretvoriti u nacionalnu gardu po uzoru na ameriku, to je navodno dogovoreno ve spomenutim razgovorom Rubin-Taqi-Clinton preko mobilnog telefona. Kasnije je general Agim Qeku izjavio kako e vie tisua pripadnika OVK-a traiti posao u novim kosovskim policijskim snagama pod pokroviteljstvom UN-a.

139

OVK-a, general Agim Qeku. ak je i francuski predsjednik Jacques Chirac pokazao da nije postojala normalna procedura u pregovorima sa OVK-om izjavivi na sastanku G8 u njemakom Klnu kako zna da je OVK potpisao s NATO-om sporazum o razoruanju, ali misli da se mora razoruati u roku od 30 dana. Kasnije se pokazalo kako je rok bio 90 dana. Situacija na terenu nije bila zadovoljavajua. U situaciji bezvlaa i nedostatka ope javne sigurnosti nije se mogla sprijeiti pljaka i osvetniki postupci OVK-a. Upravo e se OVK, odbijajui potpuno razvojaenje nastojati nametnuti kao policijska snaga koja e biti odgovorna za poslove unutarnje sigurnosti. Neuobiajeni politiko-diplomatsko-pregovaraki postupci prema OVK-u nisu bili sluajni. Imali su utemeljenje u doktrini determiniranog kaosa, po kojoj u upravljanjima krizama kao to je bila kosovska nema istih strana. Odnosno nema crno-bijele slike njezinih protagonista. U odgoeni kaos albanska strana se dovela sama, ali su je doveli i upravljai krize, da svoje relativno bijele tonove koje je imala za vrijeme operacije Saveznika snaga premae onim crnim u operaciji Zajedniki uvar. Od samog poetka sukoba srpskih snaga i Albanaca na Kosovu, meunarodni imbenici, politiki analitiari i diplomatski predstavnici raspravljali su o opcijama za rjeavanje statusa Kosova. Meu albanskim stanovnitvom i elnicima provlaila se ideja o odcjepljenju Kosova od Srbije i Jugoslavije i uspostavljanju dravne samostalnosti. Ta iluzija je razbijena izjavom glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane da opcija odcjepljenja i prekrajanja granica ne dolazi u obzir. Rjeenje Kosova mora se pronai unutar postojeih granica, stabilizacijom stanja, demokratizacijom, uspostavom politike strukture na meunarodnim principima, uvoenjem i pokretanje gospodarskih tokova. Zapadni politiari bili su svjesni kako e na Kosovu morati pronai politikog partnera s kojim e zapoeti restauraciju dravnih institucija. Premda je albanski premjer Pandeli Majko otvoreno podupirao politiko vodstvo OVK-a na elu sa samoproglaenim predsjednikom kosovske vlade Taqijem, NATO i UN se iz razumljivih razloga nisu izjanjavali o buduem poeljnom politikom partneru meu kosovskim Albancima. Naime, bilo im
187 Za razoruanje OVK-a takoer je denirana odreena dinamika. Prema njoj prva faza odnosila se na razoruanje tekog naoruanja u roku od 30 dana od potpisivanja sporazuma OVK-NATO (istekao 22. srpnja 1999., te potom produen na 48 sati) kompletno razoruanje OVK-a treba provesti u roku od 90 dana, tonije do 22. rujna 1999. Sporazumom je potvreno i naputanje svih stranih dragovoljaca s Kosova. 188 Sloeno stanje poveavali su i bezbrojni humanitarci (oko 200 organizacija) koje su preplavile Kosovo. Osim cijenjenih humanitarnih udruga kao to je Caritas pojavljivale su se i osebujne kao Centar za tjelesnu i duhovnu toleranciju. Pojava tolikog broja humanitaraca na Kosovu pravdana je pribliavanjem zime, a njihova je uloga, ast izuzecima, uvijek ista obavjetajni rad.

GOSPODARI KAOSA

140

je potrebno vrijeme da radikalni dio OVK-a sam sebe diskreditira i da slika o pravednoj borbi kosovskih Albanaca poprimi tamnije tonove, odnosnom da OVK na neki nain postane novi operator krize. Djelomino odbijanje razoruanja, proglaenje ruskih trupa nepoeljnima i ultimativno nametanje svoga politikog vodstva, kao jedino legitimnog predstavnika kosovskih Albanaca, jasno je pokazalo kako politiko vodstvo OVK-a oruanu borbu sada eli pretoiti u dominanti politiki utjecaj na poslijeratnom Kosovu. Jake tendencije u OVK-a za osamostaljivanjem Kosova ruile su temeljni princip o nepromjenjivost granica. Ista radikalna struja zagovarala je ujedinjenje svih Albanaca, a to je vodilo u izravno posezanje za teritorijem Crne Gore, Makedonije i Grke. S druge strane, iako nisu postojali jasni dokazi, zapadni dunosnici su smatrali kako je radikalni dio OVK-a povezan s organiziranim kriminalom i islamskim fundamentalizmom. U sluaju nepovoljnog politikog rjeenja moglo je doi do odvajanja radikalnog krila OVK-a i obnove oruanog otpora. Zbog toga je svako politiko rjeenje prije njihova razoruavanja za meunarodnu zajednicu bilo krajnje rizino. Drugi izvor nestabilnosti na Kosovu dolazio je iz Srbije. Na politikoj sceni Slobodan Miloevi nastojao je zadrati inicijativu. Poraenu vojsku i policiju zasipao je brojnim odlikovanjima i unapreenjima. Organizirao je mitinge diljem Srbije, na kojima je osobno najavljivao poetak obnove i ponovno ukljuivanje Srbije u meunarodni poredak. O Kosovu se uglavnom utjelo. Pozornost se okretala prema stradanju kosovskih Srba koji su izbjegli s Kosova. Potpuno povlaenje vojske na samo pet kilometara od granice s Kosovom ublaavalo se njezinom spremnou za ponovni ulazak ako se u pitanje dovede zatita preostalog srpskog puanstva na Kosovu. Miloevieva igra je bila u tome da za nesigurnost i nestabilnu situaciju na Kosovu optui prije svega Sjedinjene Amerike Drave i politiko i vojno vodstvo kosovskih Albanaca. Igrao je na posljednju kartu iako je bio svjestan da mu je politiki kraj vrlo blizu. Financijski i gospodarski slom nazirao se dolaskom zime, a dio oporbe (poglavito Zoran ini) trai brzu Miloevievu smjenu kako bi spasio to se spasiti moe jer je Srbija na elu s Miloeviem i dalje ostala arite krize. Njegov silazak s vlasti, osim oporbe po prvi put je otvoreno poela zagovarati i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Jo je sredinom lipnja 1999. Srpska pravoslavna crkva, koja je neizostavno podravala i provodila nacionalistiku politiku Miloevia, prvi put izrazila svoje negodovanje njego189 Za stabilnost situacije na Kosovu od presudne je vanosti bilo ne samo razoruanje OVK-a nego i srpskog civilnog stanovnitva, urna uspostava civilnog dijela misije KFOR-a, poetak obnove i organizirani povratak izbjeglica, uspostava albanske policije (nakon UN-ove) i zatita preostalog srpskog stanovnitva.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

141

142

vom politikom. Od tada e ona znaajnije utjecati na politiku scenu u Srbiji. Zbog toga je Zapad nastojao iskoristiti promjenu stava Srpske pravoslavne crkve u slamanju i uklanjanju Miloevia. Uspostavljen je kontakt sa SPC-om i dana odreena garancija glede njezina kontinuiteta na Kosovu. Posebno su bili aktivni britanski politiki krugovi koji su poticali princa Karaorevia da posjeuje Jugoslaviju, pa i Crnu Goru, te Srpsku pravoslavnu crkvu, kako bi se srpskom puanstvu pokazalo da su svi znaajni politiki i vjerski imbenici protiv reima Slobodana Miloevia. Srpska pravoslavna crkva prihvatila je ispruenu ruku i svojim zahtjevima prema Zapadu zaista polazila od toga da se ouva srpstvo na Kosovu i njihova crkva kao obiljeje identiteta. Zapad je odmah odgovorio i u poetku priskoio u pomo. Zatitio je Peku patrijariju od napada OVK-a i ekstremnih albanskih skupina. No, to nije imalo previe utjecaja na preostale Srbe na Kosovu. I dalje su se iseljavali, pa svi napori Srpske pravoslavne crkve i NATO-a u naelu nisu dali znaajnije rezultate. Psiholoki gledano, Srbi s Kosova vie nisu vjerovali nikome. Traili su izlaz u bijegu s vrueg terena oekujui da ih zatiti prvenstveno onaj tko ih je jo davne 1987. doveo u ovu situaciju. Srpska pravoslavna crkva je u naelu podupirala zahtjeve za promjenu reima, ali je ostala suzdrana i nije davala znakove kako ne bi svoje suprotstavljanje Miloeviu sjedinila s organiziranim prosvjedima koje je po Srbiji provodila oporba. U tom smislu je bilo i odbijanje patrijarha Pavla da bude nazoan na oporbenom mitingu koji je odran pod nazivom Pakt za stabilnost Srbije. Sve to je ukazivalo da SPC ipak ne eli sebe vezati za oporbu i pomoi joj da uvjeri srpski narod kako je ba ona ta koja bi ga trebala voditi u budunosti. Ne treba zaboraviti kako ni odnosi SPC-Crna Gora takoer nisu nikad rijeeni (pitanje autokefalnosti crnogorske pravoslavne crkve). Nije bilo naznaka da e uope o tome razgovarati. U odnosu prema Crnoj Gori politika Srpske pravoslavne crkve i Miloevia u potpunosti je bila sukladna, odnosno, teila je k asimilaciji i brisanju crnogorske dravnosti, nacije, kulture i tradicije. Miloevievi socijalisti su na vrlo osebujan nain odgovarali na zahtjeve Srpske pravoslavne crkve za promjenama, naglaavajui kako je to licemjerno jer promjene ne moe traiti ovakva SPC koja tisuu godina nije uinila niti jednu promjenu, niti reformu u svom ustroju i svojim stavovima u drutvu. To je bila jo jedna pogrjeka Miloevia, jer je kritizirao instituciju koja svoj tisugodinji ustroj i dravotvorno obiljeje ne smatra manom nego najveom vrlinom. ahovskim rjenikom reeno u vremenskom tjesnacu najee se vuku krivi potezi, pa ih je vukao i Miloevi. Pozicija Crne Gore, kao federalna jedinice Jugoslavije, bila je neprestano optereena hipotekom drugog oka u glavi. Crna Gora je u potpunosti podnosila teret sukoba Srbije s NATO-om

GOSPODARI KAOSA

i smatrala kako nije bila poteena, a razlog za to je bio u velikoj nazonosti Vojske Jugoslavije na njezinom teritoriju. elnici NATO-a su znali kako Crna Gora slubeno ne podupire srpski teror na Kosovu, no nije joj se eljelo dati toliko na vanosti sve dok u Srbiji vlada Miloeviev reim. ak se moe ustvrditi da je Crna Gora, kao dio Jugoslavije, bila kanjena za svoj udio u ratovima na velikom ratitu, posebice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i to tek sada u odgoenom kaosu. Meutim, svi zrani udari na ciljeve u Crnoj Gori pripisivani su injenici kako se infrastruktura (objekti) Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori takoer moraju operativno onesposobiti. Zavretkom zranih udara i operacije Saveznika snaga crnogorska vlast je jasno dala do znanja kako dotadanju politiku SR Jugoslavije ne podupire. Ujedno, predloila je promjenu Ustava SR Jugoslavije i redeniranje odnosa unutar federacije. U srpnju je crnogorska vlast prijetila referendumom o nezavisnosti Crne Gore ako srpska strana ne zapone ozbiljne pregovore o buduim odnosima. Traena je puna ravnopravnost sa Srbijom, vlastiti suverenitet, jednodomno predstavniko tijelo u federalnoj Skuptini, te nadlenost nad vojskom, nancijama i vanjskom politikom. Kasnije su prijetnje pojaane, posebice nakon susreta ukanovi-Clinton, iako se znalo da Clinton nije podupirao Crnu Goru u nakanama odvajanja od SR Jugoslavije. U meuvremenu zapadne diplomacije su nedvojbeno dale do znanja crnogorskoj vladi da ne posee za odvajanjem od SR Jugoslavije i potpunom neovisnou, ve da rjeenje trae unutra SR Jugoslavije makar i u konfederalnim vezama. Nuno je naglasiti kako crnogorsko politiko vodstvo ni narod nisu u potpunosti razvidno denirali svoj stav i odnos prema Srbiji. Pojedini zapadni mediji u propagandnom ratu najavljivali su kao e Miloevi silom zadrati Crnu Goru u sastavu postojee SR Jugoslavije, iako su bili svjesni da Miloevi vie nije imao nikakve moi za tako neto. To im je sluilo kao dodatni pritisak za to bri odlazak Miloevia. Sinkronizirano, u zapadnu medijsku igru, ukljuili se i pojedini crnogorski politiari putajui informacije kako e do kraja godine Crna Gora biti nezavisna. U tu svrhu bila je i izjava crnogorskog premijera Filipa Vujanovia da e biti
190 Poetkom srpnja 1999. istraivanja su pokazala kako se 29% graana Crne Gore zalagalo za odcjepljenje od SR Jugoslavije, dok je 45% bilo za samostalnu Crnu Goru u zajednici sa Srbijom u SR Jugoslaviji, kao savezu suverenih drava. Istodobno, je bilo jasno kako ustroj SR Jugoslavije koji je bio do tada vie nije odgovarao Crnoj Gori, jer ga je podupiralo svega 2% graana. Prijedlog Crne Gore, tzv. platformu crnogorske vlade, srpska strana nije htjela ni razmatrati. Koncept se temeljio na prijedlogu da se nova SR Jugoslavije nazove Zajednica drava Crne Gore i Srbije. Sa srpske strane govorilo se kako je tim prijedlogom Srbija uvrijeena i ne moe je prihvatiti. Ipak tri godine kasnije Jugoslavija e nestati i kao pojam, a nova-stara drava dobit e naziv Srbija i Crna Gora.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

143

GOSPODARI KAOSA

raspisan referendum o statusu Crne Gore ili o njezinom osamostaljivanju. Oekivano, referendum nikad nije raspisan.

14. Zdrueni uvar, operacija odgoenog kaosa

Operacija Zdrueni uvar kao nastavak operacije Saveznika snaga u naelu je vojna operacija uklanjanja jedne vojne sile suverene drave (u ovom sluaju sa podruja ja Kosova), te uvoe nje meunarodnih vojnih snaga koje imaju zadau uspostaviti sigurnost i red, odnosno stabilizirati prostor prema unaprijed zadanim parametrima doktrine odgoenog kaosa. To se provodi sprjeavanjem daljnjih oruanih sukoba, i ono to je najbitnije, razoruanjem svih strana koje su prije bile u sukobu. Tu izuzetaka nema! Ujedno, pomono sredstvo u takvoj doktrini je mandat meunarodnih snaga za uspostavom prijelazne civilne vlasti koja bi je s vremenom predala, jednoj novoj, demokratski izabranoj vlasti, naravno po pravilima i nadzoru te iste meunarodne zajednice. U sluaju Kosova to se odnosilo na vlast koja je formirana i od Albanaca i od Srba. Iako se, deklarativno, meunarodna zajednica izjanjavala kako je Kosovo dio Srbije, odnosno SR Jugoslavije, a koristei argument da zbog odnosa Srbije prema Kosovu, ta se pripadnost ukida do potpune stabilizacije stanja, pri tom nije denirala koliko e to stanje potrajati. De facto i de jure suverenitet Srbije (SR Jugoslavije) tim inom preao je u ruke pravno nedeniranog subjekta, koji se openito naziva meunarodna zajednica. Politiki gledano, NATO i meunarodna zajednica nisu eljeli nezavisno i odvojeno Kosovo jer bi to na neki nain bila ista situacija, a u odgoenom kaosu nema i ne smije biti istih situacija jer bi se tada izgubili argumenti za vojnu nazonost na prostoru koji je izloen upravljanoj krizi. Zato postaje jasnijim zato snage KFOR-a nisu bile djelotvorne, a prema raspoloivim mogunostima to su mogle biti. U zraku uvijek mora ostati visjeti percepcija, ako mi odemo, stvari e izbjei kontroli. Provedba operacije Zajedniki uvar zbog svoje nedovoljne uinkovitosti nije nikad dovedena u pitanje. I ovdje se je ponovio sluaj Bosne i Hercegovine gdje je vojni dio Daytonskog sporazuma proveden gotovo u potpunosti, no, provedba uspostave ci191 Manjkavosti koje su dolazile s Kosova najuoljivije su u nedostatnosti podataka o povratku izbjeglica. Nije bilo pouzdanih podatka o tome koliko se izbjeglica vratilo na prostor Kosova. Sporadina izvjea o povratku izbjeglica govore koliko je ve i sam povratak problem; Tako je naprimjer The Star Ledger u amerikoj saveznoj dravi New Jersey navodio da bi kosovske izbjeglice koje su smjetene u SAD za povratak na Kosovo sami morali platiti avionsku kartu to je pravilo koje se primjenjuje u SAD-u od 1986., a s kojim izbjeglice s Kosova nitko nije upoznao pri dolasku u SAD, to je inae dunost organizatora. 192 Ta potpunost znai da je Bosna i Hercegovina kao lanica Ujedinjenih naroda bez oruane sile. Zajednika vojska nije uspostavljena a entitetske vojske i vojska republike srpske i vojska Federacije BiH praktino ne egzistiraju

144

vilne vlasti na demokratskim principima ni tijekom dueg vremena nije ostvarena. Svaku volju naroda iskazanu na izborima visoki meunarodni predstavnik karama svog protektorskog poloaja pretvara u poeljnu strukturu vlasti. Donoenje konane odluke (i one u Bosni i Hercegovini i one na Kosovu) uvijek je u rukama elite, one meunarodne, koja to zove demokratska uspostavljena vlast. Zato se uvijek nae opravdanje za kaotinost, bilo u radikalizmu unutar OVK-a i njegova politikog krila, bilo u iseljavanju Srba s Kosova, bilo u nerijeenoj situacija unutar Srbije (Vojvodina, Sandak), bilo u poziciji Crne Gore koja tei redeniranju svog politikog i dravnog statusa. Nakon opravdanja od strane meunarodnih imbenika obvezno uvijek slijedi isti recept za rjeavanje problema provedba slobodnih i demokratskih izbora, a nakon toga uspostava civilne vlasti i konano gospodarski razvoj. I prolaze mjeseci i godine a onda odjednom slijedi konstatacija kao se nije daleko odmaklo u uspostavi demokracije. Proces se mora nastaviti. U tom smislu bio je i poziv Svjetske banke zemljama Zapada da izdano pomognu obnovu Kosova, ali na nain kako je to rekao (21. srpnja, 1999.) tadanji njezin predsjednik Jamesa Wolfensohna U prvo vrijeme radi se o humanitarnoj pomoi koja je nuna za uspostavu normalnog ivota. Svaka daljnja investicija ovisit e o stabilnosti stanja na Kosovu, pa i onog politikog.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

15. Odnosi i interesi na Kosovu za vrijeme operacije Zajedniki uvar

Operacija Zdrueni uvar manje je bila u funkciji uspostavljanja prihvatljivog ivljenja i Srba i Albanaca, a vie je sluila za odmjeravanje snaga europskih sila u njihovom pozicioniranju na jugoistoku Europe. Na samom poetku operacije dominantu ulogu, koja se oitovala kroz najvei broj angairanih vojnika i zapovjednu strukturu imala je Velika Britanija, dok je kasnije bilo sve znaajnije angairanje Njemake koja e dati i novog zapovjednika NATO snaga za Kosovo generala Klausa Reinharda.
kao vojske jer se ne mogu uporabiti ni u najteim scenarijim ugroze te drave. Jedina vojna sila koja se moe uporabiti i to unutar te drave (pa i za osvajanje banaka) je SFOR. Dok je u zemljama razvijene demokracije nezamisliva intervencija oruanih snaga unutar zemlje, istodobno je poeljna i u banana dravama i u jugoistonom predvorju Europe. 193 Promjena zapovjednika KFOR-a uslijedila je 8. listopada 1999. Naime, dotadanjeg zapovjednika KFOR-a, britanskog generala Michaela Jacksona zamijenio je njemaki general Reinhardt na temelju prijedloga zapovjednika EUCOM-a na odlasku, amerikog generala Wesleya Clarka. Izgleda da ameriki general nije oprostio svom britanskom kolegi i podreenom ranije iskazanu neposlunost. Istodobno sa promjenama na vrhu zapovjedne strukture dolo je do promjene mandata u sklopu zapovjedne odgovornosti unutar NATO snaga u Europi. Mandat na Kosovu vie nisu imale NATO snage za brzo rasporeivanje u Europi (SACEUR) ve su ga preuzele Zdruene kopnene snage NATO-a za srednju Europu (LANDCENT) kojim je inae zapovijedao general Klaus Reinhardt.

145

Znaajnija uloga Njemake u operaciji Zdrueni uvar je bila izuzetno dobro prihvaena od strane kosovskih Albanaca, ali ne i od Srba, to je posve razumljivo. Rusija je i dalje svoje vlastite ciljeve pokuala realizirati koristei propuste rada KFOR-a, odnosno Civilne uprave na elu s Bernardom Kouchnerom. Podatak o ubojstvu etrnaestoro srpskih seljaka u selu Grako za Ruse je bio adut kojim su neprestano prozivali snage KFOR-a i ukazivali na njihovu neuinkovitost, te naglaavali ugroenost Srba na Kosovu. S druge strane Rusija se suoavala s otvorenim protivljenjem albanskog stanovnitva nazonosti njezinih vojnih snaga uope na podruju Kosova. Unato razliitom gledanju kosovskog stanovnitva na ulogu ruskih snaga u operaciji Zajedniki uvar Rusija se denitivno potvrdila kao imbenik s kojim Zapad mora raunati u rjeavanju kriza ne samo u europskom dvoritu. Uspostava civilne vlasti na Kosovu bila je jedan od temeljnih zadaa meunarodne zajednice i angairanih snaga na Kosovu. Odravanje reda i mira na Kosovu koje je, naravno, podrazumijevalo osiguranje ivota i imovine nije se odvijalo onako kako su to oekivali civilni dunosnici. Iako je civilna vlast formalno uspostavljenja 5. srpnja 1999. njezina nedjelotvornost pravdala se navodnom nestrunosti osoblja, unato tome to je pored ve rasporeenih civilnih UN-ih policijskih snaga na Kosovo bilo upuen i dodatni kontingent od 3 100 policajaca. Istodobno je zapoelo i kolovanje Kosovara za ukljuivanje u policijske snage. Unato tim naporima sigurnost ivota i imovine se dosad na Kosovu nije bitno izmijenila. O ovome najbolje govori
194 Simpatije Albanaca prema Njemakoj datira jo iz vremena Drugog svjetskog rata. U sjeanju kosovskih Albanaca Nijemci su osloboditelji, odnosno, oni su ti koji su ih 1943. nakon kapitulacije Italije oslobodili od talijanskih faista i omoguili im formiranje nacionalne vlade. Ta je vlada proglasila neovisnost i dravnost Albanije. Za kratko vrijeme tada je prvi put postojala velika Albanija jer je Kosovo bilo ujedinjeno s ostalim albanskim krajevima. 195 Srbi su dogaaje iz Drugog svjetskog rata (vidi predhodnu biljeku) doivljavali kao okupaciju, a veliku Albanju kao neprihvatljivu politiku tvorevinu u kolijevci srpstva. 196 Najoitiji primjer za to je spor oko rasporeivanja ruskih snaga u Orahovci gdje se albansko puanstvo tome suprotstavilo i ruske snage nisu preuzele odgovornost za mirovnu operaciju u tom mjestu. 197 Civilna vlast na Kosovu uspostavljena je 5. srpnja 1999. Za civilnog upravitelja imenovan je Bernard Kouchnera koji je prije ove dunosti bio ministar zdravstva u francuskoj vladi. Postao je poznat po humanitarnim aktivnostima Vijea sigurnosti UN-a. Mirovna misija na Kosovu nazvana je UNMIK ( UN Interim Administration Mission in Kosovo). 198 Raspored policijskih snaga ve angairanih po kosovskim mjestima bio je slijedei: Pritina 479, Kosovska Mitrovica 49, Prizren 35, Gnjilane 35, te u Pei 26. Ujedno, 78 UN-ovih policajaca nadziralo je 4 granina prijelaza na ulazu u Kosovo. Zapovjednik policijskih snaga UNMIK-a bio je Sven Fredrikson. 199 Pod nadzorom meunarodne policije UNMIK-a osnovana je policijska kola na Kosovu koja je zapoela s radom 7. rujna 1999. U prvom narataju kolu je pohaalo 200 odabranih polaznika i trajala je 19 tjedana.

GOSPODARI KAOSA

146

podatak (od 1. rujna 1999.) iznesen od strane glasnogovornika KFOR-a o 286 ubojstava, 965 kraa i ak 912 palea kua to se dogodilo od dana ulaska snaga KFOR-a, odnosno, od 2. lipnja do 28. kolovoza 1999. Razoruanje OVK-a bila je, takoer, jedna od bitnih toaka Sporazuma ije je izvrenje sporo napredovalo zbog gajenja potajne nade kod kosovskih Albanaca u ostvarenje ideje o odcjepljenju Kosova od SR Jugoslavije i uspostavljanju vlastite dravne samostalnosti, koja bi se pokopala predajom oruja. Meunarodna zajednica u svojem planu Kosovo bez oruane sile rasprila je sve iluzije Albanaca. Zapovjednik Glavnog stoera Oslobodilake vojske Kosova (OVK) general Agim Qeku, prema pisanju pritinskog dnevnika Koha Ditore, potvrdio je kako e OVK ispuniti sve obveze iz sporazuma s KFOR-om ali je zatraio dodatnih deset dana za dovretak procesa. Da nikakvog poputanja od meunarodne zajednice nee biti naznaio je ameriki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Richard Holbroooke rekavi kako OVK mora ispotovati preuzete obveze i do 19. rujna 1999. predati oruje. Radi sprjeavanja moguih otpora unutar OVK naeno je spasonosno rjeenje o teritorijalnom rasporedu i podjeli Kosova na operativne zone u kojima bi se trebao razmjestiti tzv. Kosovski korpus (zamjena za OVK-a) sa oko 5 000 vojnika, od toga 3 000 djelatnog sastava, te 2000 priuvnih, no bili bi nenaoruani, po uzoru na Nacionalnu gardu SAD. Kao odgovor na ustroj nove kosovske vojske i kao demonstracija nezadovoljstva stvaranjem Obrambenog korpusa Kosova, koji bi trebao biti multietniki, Srbi su formirali Srpske zatitne snage (SZS) i srpske kantone. Formiranje SZS-a izvreno je u Graanici gdje je formirano i Srpsko nacionalno vijee koje se sastojalo od 49 lanova. Za predsjednika Srpskog nacional200 Kao najvie tijelo civilne uprave misije UN-a na Kosovu osnovano je tzv. Prijelazno vijee Kosova. Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za Kosovo Bernard Kouchner je u cilju boljeg funkcioniranja navedenog tijela predloio njegovo proirenje. U proireni sastav Vijea bili su predloeni Bujar Bukoshi, bivi premjer kosovske vlade u egzilu, zatim Bardhyl Mahnuti, predsjednik novoutemeljene stranke demokratskog ujedinjena Kosova, kao i predstavnici politikih stranaka ukljueni u kosovski Parlament Demokratski savez Kosova, Albanska demokranska stranka, Socijaldemokratska stranka i liberalna stranka Kosova. Time se htjelo postii smanjenje politikog utjecaja OVK-a na elu sa Hashimom Taqijem. 201 Sporazum o demilitarizaciji Oslobodilake vojske Kosova i njezinoj preobrazbi u nove civilne snage potpisali su politiki elnik OVK Hashim Taqi i UN-ov civilni upravitelj Kosova Bernard Kouchner za dio koji se odnosio na politiki aspekt procesa preobrazbe. Dio sporazuma koji se ticao vojne komponete sporazuma potpisali su zapovijednik KFOR-a general Jackson i novimenovani zapovjednik Obrambenog korpusa Kosova general Agim Qeku. 202 Molbe za pristup Kosovskom korpusu zapoele su pristizati odmah po razoruanju OVK, dakle, 20. rujna 1999. Bilo je planirano da se u njega mobiliziraju ljudi s Kosova. Nakon preustroja uvjebavao bi se za reakcije na prirodne katastrofe i druge izvaredne prilike.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

147

nog vijea izabran je episkop rako-prizrenski vladika Artemije Radosavljevi, a za dopredsjednika Momilo Trajkovi i Ranel Nojki. Prema priopenju objavljenom nakon osnivake skuptine u Graanici reeno je da e Srpsko nacionalno vijee zastupati srpsku zajednicu pred misijom UN-a, KFOR-a i meunarodnom zajednicom. Tim postupkom Srba u Graanici ustvari se ruila politika UM-a na Kosovu, iju provedbu su jamile meunarodne vojne snage. Ustrojavanje srpskih zatitnih snaga Kosova protivilo se zamisli o postojanju Obrambenog korpusa Kosova kao multietnikim oruanim snagama na Kosovu, u kojem bi velikim dijelom trebali biti zastupljeni i sami Srbi. Dvojica najcjenjenijih kosovskih Srba, predsjednik Srpskog pokreta otpora Momilo Trajkovi i episkop Artemije Radosavljevi, napustili su prijelazno vijee Kosova kako bi javno demonstrirali neslaganje sa stvaranjem Obrambenog korpusa Kosova i Prijelaznog vijea Kosova koje je trebalo imati ulogu izvrne vlasti na Kosovu uspostavljene (5. srpnja 1999.) imenovanjem Bernarda Kouchnera za civilnog upravitelja. Suprotstavljanje kosovskih Srba meunarodnoj zajednici kulminiralo je odlukom o formiranju srpskih kantona. Meunarodna zajednica, odnosno, svi europski ministri vanjskih poslova i State Departmenta na elu sa dravnom tajnicom Madeleine Albright, odbacili su zamisao o stvaranje etnikih kantona. Gordijski vor stvoren u Graanici trebao je razrijeiti novi glavni tajnik NATO-a Britanac George Robertson. Odluilo je igrati na vrijeme da ono uini svoje, da se strasti slegnu jer niti albanska niti srpska vojska na Kosovu nisu u biti bile nikakve vojske, nego samo obian surogat. Ovdje je prvi put u jednoj upravljanoj krizi testiran model da se vojna snaga koja je bila nositelj oruane borbe u svrgavanju nedemokratskog reima preoblikuju u bezlinu masu nenaoruanih vojnika koje vie ni u vojnom ni u politikom smislu nemaju nikakvo znaenje. Kasnije u raznim inaicama taj e se model primijeniti i u Afganistanu i u Iraku, kao to je ve ranije primijenjen u Bosni i Hercegovini, odnosno, kao to se u svom posebnom obliku primjenjuje u Hrvatskoj. Kad je rije o Hrvatskoj proces drugog razoruanja uslijedio je 3. sijenja 2000. po tono utvrenom planu, u kojem je izravno sudjelovala izvrna vlast, naroito ministri obrane. Prvo je provedena kriminalizacija Domovinskog rata, a gotovo itavi
203 Prvo razoruanje dogodilo se 23. svibnja 1990. kada je Hrvatskoj oduzeto oruje teritorijalne obrane i smjeteno na uvanje u skladita JNA: u velikosrpskim i unitaristikim saveznim institucijama, a prije svega u JNA, ocijenilo se da bi Hrvatska mogla i orujem tititi svoje tenje za ostvarenjem suverenosti i samostalnosti, pa su pourili oduzeti oruje koje je Hrvatskoj pripadalo za samozatitu po saveznom Ustavu. Kronologija rata, str. 23.

GOSPODARI KAOSA

148

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

vojni vrh iz tog vremena oznaen je zloinakim. Slijedilo je umirovljenje i otputanje najsposobnijih i najzaslunijih za pobjedu. Pod izlikom reorganizacije, a u biti vraanjem na koncepciju ugasle JNA, ubio se duh i pobjedniki moral Hrvatske vojske. To je proglaeno spasonosnom formulom za tobonju depolitizaciju Hrvatske vojske, a zapravo provoena je njezina destrukcija. Tu su bile i dodatne metode razmekavanja kao to su civilno sluenje, ukidanje vojnog roka, drastino smanjenje priuve, sve siromaniji proraun za oruane snage, zbog ega Hrvatska vojska vie nije u mogunosti provoditi ni temeljnu obuku. U raznim inaicama prilagodbe zapadnim standardima za samo etiri godine Hrvatska vojska u principu je dovedena da vie nije u stanju nadzirati i(ili) zatiti svoj ni morski ni zrani prostor. Sve je to dio plana koji je zapisan u strategiji diskretnih koraka da e pravo na oruanu silu imati samo moni.

16. Gospodarsko i politiko post bellum stanje u SR Jugoslaviji

Gospodarsko stanje u SR Jugoslaviji nakon operacije Saveznika snaga svako treba promatrati i u kontekstu onoga to se eljelo postii upravljanom krizom da bi se stvorila tona slika, jer se dogaanja meusobno isprepliu i uvjetuju. Svretkom saveznike operacije na povrinu u Srbiji odmah su isplivali gospodarski i politiki problemi. Nakon to su se NATO zrakoplovi prizemljili SR Jugoslavija se probudila u konfuznom stanju. Prema izvjeu engleskog lista The Economist SR Jugoslavija je saveznikim napadima pretrpjela tetu od oko 60 milijarda dolara, a bruto drutveni proizvod smanjen je na 40% te tako svedena gotovo na poziciju Albanije, kao najsiromanije europske zemlje. Takvo stanje nije uvjetovano samo NATO-vim bombardiranjem, ve je iscrpljivanje zapoelo prvenstveno agresijama i ratovanjima s bivim republikama lanicama SFR Jugoslavije. Prema podacima Meunarodne organizacije rada Srbija, odnosno, SR Jugoslavija prednjaila je u svijetu (1999.) po broju nezaposlenih. Izraeno u postocima, prije NATO-og bombardiranja to je iznosilo 26,5%, a poslije bombardiranja, ekonomisti su prosudili da je nezaposlenost narasla na vie od 50% radno sposobnih Jugoslavena. Naravnao, takvo stanje vodilo je u krajnje pesimistike prognoze, pa se davala ocjena kako e Srbija poetkom zime te 1999. krenuti u 19. stoljee. Najvei teret, naravno, past e na srpskog seljaka od kojega e se traiti jeftiniji proizvodi, a stanovnitvo e samo preivljavati gomilajui dugove, to e drava morati tolerirati.
204 Izjava mr. Slobodana Milosavljevia, rukovoditelja Centra za konjunkturu i trina istraivanja.

149

150

Teka gospodarska situacija izazvala je i burna politika previranja. Krivac je prepoznat u predsjedniku Slobodanu Miloeviu. Demonstracije su se odravale gotovo svakodnevno, a najvea je odrana u Beogradu (19. kolovoza 1999.) na kojoj je bilo nazono oko 200 000 ljudi. Iako osnovna namjera skupa, smjenjivanje Miloevia, nije uspjela pokazalo se, kako su navodili inozemni izvjestitelji, da je iscrpljena izdrivost naroda, te da se vlast ne moe odravati prijetnjama i zastraivanjem. Ipak, skup je u konanici ocijenjen neuspjelim. Neuspjenost skupa pripisivala se suparnitvu dvojice oporbenih politiara, Zorana inia i Vuka Drakovia. To suparnitvo je na odreen nain odravalo vlast da i dalje pluta na povrini. Kako bi se rijeila teka gospodarska situacija u zemlji, u organizaciji oporbe formirana je grupa G-17 koju su inili ekonomski strunjaci i koji su (6. kolovoza 1999.) podnijeli prijedlog politikog ugovora o formiranju prijelazne vlade Srbije u kojem se daje formalno-pravna podloga za njezinu legalizaciju u Republikoj Skuptini. Za koordinatora je imenovan Mlaen inki. Politika i gospodarska situacija u Jugoslaviji dodatno je bila optereena stanjem unutar Vojske Jugoslavije, za koju se smatralo da moe imati bitnog utjecaja, pa i biti nositelj buduih dogaanja u zemlji. Naime, njezini istaknuti pripadnici su se razdijelili i ukljuili u tri tzv. generalske stranke: prva je Savez komunista pokret za Jugoslaviju koju je predvodio general pukovnik Stevan Mirkovi, druga, socijaldemokratska stranka iji je osniva i predsjednik bio general major Vuk Obradovi i trea, pokret za demokratsku Srbiju na elu s neposredno umirovljenim naelnikom Generaltaba general pukovnikom Momilom Periiem. U tom kolopletu politikih imbenika svakako je znaajnu ulogu igrala Srpska pravoslavna crkva na elu s patrijarhom Pavlom. Prema pisanju grkog lista Elefteropija, pridruila se elnicima oporbe u zahtjevima da predsjednik Slobodan Miloevi ode s vlasti, te da aktualna vlast neizostavno podnese ostavku. Iako se SPC distancirala od Miloevia, ipak, prema izjavama koordinatora G-17 Mlaena inkia, patrijarh Pavle je nastojao titi Miloevia od Haaga jer bi se u tom sluaju sudilo cijeloj Srbiji. Zbog toga je, Srpska pravoslavna crkva zadrala odreen otklon prema oporbi svjesna da e njezinim dolaskom na vlast Srbija morati ispunite obveze meunarodne zajednice glede Haaga. Takvom stavu pridonio je i Vuk Drakovi svojim izjavama kako Miloevia treba moda i zadrati na vlasti i ne dopustiti njegovo dovoenje pred sud u Haag. Za dodatnu sloenost post bellum stanja u SR Jugoslaviji pobrinula se oporba maarske nacionalnosti iji su zahtjevi denirani u stavovima Stranke pravde i ivota na elu s Istvanom Csurkom, imali za konani cilj odcjepljenje dijela Vojvodine. Tome se prikljuila i Republika Maarska koja je otvoreno poela zahti-

GOSPODARI KAOSA

jevati rjeavanje statusa Maara u SR Jugoslaviji, s prijetnjama kako nee dopustiti zadravanje sadanje pozicije Maara kao nacionalne manjine bez odgovarajuih politikih prava. Naravno, tu je i Crna Gora koja je poela postajati veliki problem sa Srbiju, svojim sve veim distanciranjem od nje. Jo za vrijeme NATO-vih zranih udara Crna Gora na elu s Milom ukanoviem iskazivala je konfrontaciju s politikom Slobodana Miloevia. Kao i u prethodnim slinim prilikama, namjerama i prijedlozima Crne Gore, meunarodna zajednica iskazala je negativan stav, i svoje vidljivo protivljenje ideji o podjeli SR Jugoslavije. Tako je glasnogovornik State Departmenta, James Rubin izjavio: Mislimo da bi trebali raditi u okviru Jugoslavije kako bi njihova prava bila zajamena. A to su meunarodni krugovi stvarno misli o samostalnoj dravi Crnoj Gori moglo se u slikovitom opisu protumajakog tuitelja, Piera Luigi Vigna proitati u talijanskom listu Corriere della Sera gdje je Crna Gora oznaena kako drava koja ivi iskljuivo zahvaljujui krijumarenju i ugoavanju odbjeglih majaa. Situacija u Crnoj Gori se komplicira pojavom serije plemenskih skuptina za koje se smatralo da su bile pokrenute u Srbiji kao odgovor na pokuaj crnogorskog odvajanja. Takve skuptine odrale su sva velika crnogorska plemena (Vasojevii, Drobnjaci, Kui, Zeta, Rovci ...) koja su se izjasnila o odbijanju poslunosti (na svojim prostorima) crnogorskim vlastima i proglaavanju autonomije u sluaju odvajanja Crne Gore od Srbije. Takve reakcije dogaale su se poglavito u pograninim podrujima Crne Gore sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. Sve procese na prostoru SR Jugoslavije nakon operacije Saveznika snaga meunarodna zajednica uspijevala je nadzirati i odravati u okvirima poeljnosti tako da se laboratorijski uzorak odgoenog kaosa mogao smatrati uspjenim. Razvoj situacije i provedba mirovne operacije na Kosovu dovela je do prijedloga za ustrojavanje novih meunarodnih vojnih tijela koja bi skrbila o sigurnosti na kriznom podruju Balkana. Tako je 11. rujna 1999. ustrojen Glavni stoer Mirovnih snaga za Jugoistonu Europu (MPFSEE) u koji su bile ukljuene vojne snage Albanije, Bugarske, Grke, Italije, Makedonije, Rumunjske i Turske, dok su snage SAD-a i Slovenije imale status promatraa.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

17. Prosvjedi poetak stvarnog ruenja reima Slobodana Miloevia

Zapadni analitiari politikih i gospodarskih prilika u Srbiji tvrdili su kako su energetski problemi, koji su se iskazivali kao gorui,
205 Ozbiljne tenzije u Crnoj Gori u vrijeme bombardiranja NATO-a pojavile su se izmeu policije koja je postupila prema zapovijedima Mile ukanovia i Vojske Jugoslavije, koja je postupala prema zapovjedima iz Beograda.

151

bili samo kameni mozaika koji je pokazivao da ta zemlja ubrzano ide prema potpunom gospodarskom kolapsu. To je bio i zakljuak Konferencije za Junu Europu koja je u organizaciji EU odrana poetkom listopada 1999. u Mnchenu. Njoj su nazoili i predstavnici jugoslavenske grupe 17 koju su sainjavali znanstvenici, gospodarstvenici i politiari i koji su zastupali tezu kako su izravne posljedice rata, kosovskih dogaaja i ope izolacije Srbije doveli do 44,4 postotnog smanjenja industrijske proizvodnje u 1999. od one u prethodnoj godini. Osim toga, tehnoloki je srpska industrija u zaostatku barem 20-25 godine u odnosu na zapadnu. Donekle protabilno samo su poslovala privatna poduzea, to je bilo zanemarivo, jer je 72 posto gospodarstva i dalje bilo vrsto u dravnom vlasnitvu. Eventualne strane ulagae odbijala je ne samo nesigurna politika budunost Jugoslavije, ve i nejasnost zakonskih propisa i korupcija koja je dosegla nezapamenu razinu. Inacija, kao dodatna i logina posljedica takvog stanja, bila je dodatni rizik kojemu se strani ulagai nisu eljeli izloiti. Gospodarski problemi postali su preduvjet za socijalne nemire koji se uestali nakon zavretka operacije Saveznika snaga i koji su prema procjeni oporbe i zapadnih analitiara trebali do proljea 2000. odnijeti Miloevia. Niz prosvjeda na ulicama Beograda i ostalih srpskih gradova nizali su se gotovo svakodnevno u organizaciji razliitih politikih struktura i oporbenih stranaka. Na tim se prosvjedima Miloevieva policija redovito sukobljava s prosvjednicima i njihovim voama, odnosno, liderima pojedinih oporbenih stranaka. Gotovo svaki prosvjed zavravao je s desecima ranjenih, a ponekad, kako je naveo jedan od voa Saveza za promjene, Vladan Bati, policija bi gumenim palicama pretukla Zorana inia, predsjednika Demokratske stranke, Vuka Obradovia, predsjednika Socijaldemokratske stranke i predsjednika Sindikata, Dragana Milovanovia. Prosvjedi nisu gubili na intenzitetu i uvijek su bili s istim ciljem ruenje Miloevia, ali se primjeivalo da gube na brojnosti prosvjednika. Da se izbjegne rutina u beskrajnim govorima stranakih lidera, pribjeglo se prosvjednim etnjama. Odgovor vlade na prosvjede bila je njihova zabrana i pokretanje tubi protiv predvodnika, ali
206 Kako su navodili pripadnici Grupe 17 bruto drutveni proizvod Srbije u 1999. pao je za 40,7%, a uvoz i izvoz u odnosu na 1998. smanjio se za 50%, dok se stopa nezaposlenosti kretala oko 35% s trendom poveanja. Meutim, i ovaj postotak koji pokazivao zaposlene najee se odnosio na ljude koji u tvrtkama nisu radili jer nedostajalo i sirovina i energije i kupaca za eventualno proizvedenu robu. O standardu zaposlenih najbolje je govorio statistiki podatak da je prosjena plaa iznosila 85 DEM u 1999., a rast plaa od 13,7 %, istodobno je pratilo poveanje cijena robe za 45%. 207 Prema izjavi Dragoslava Avramovia, biveg efa narodne banke Jugoslavije, inacija je u tom trenutku iznosila 50 posto mjeseno. Prema slubenoj teajnoj listi, njemaka maraka vrijedila je est jugodinara, a na ulici tri puta vie.

GOSPODARI KAOSA

152

to je imalo suprotan uinak jer su prosvjednici odgovorili novim prosvjedima. Znakovit je dogaaj prometna nezgoda od 3. listopada 1999. koja je u srbijanskom tisku nazvana atentatom na elnika SPO, Vuka Drakovia, koji je nezgodu preivio. Odgovornost za atentat preuzela je Oslobodilaka srpska armija (OSA), koja se oglasila preko podgorikog lista Glas Crnogoraca, na to je glasnogovornik SPO-a Ivan Kovaevi uzvratio da priznavanje atentata od neke nepoznate organizacije je skidanje odgovornosti s dravnih tijela koja nisu odmakla u istrazi. Nakon ovih dogaaja stvar se zaotrila tako da je 7. prosinca 1999. Srpski pokret obnove objavio planove za utemeljenje posebne postrojbe protiv opasnosti od dravnog terorizma. Toj su postrojbi koja nije imala naoruanje dali vojni prizvuk nazvavi je Sokoli. Glasnogovornik SPO-a Ivan Kovaevi izjavio je da postoji i Srpski obrambeni pokret koji je isto tako nastao kao reakcija na atentate i uhienja lanova SPO-a koja je naredio Miloevi. Kovaevieva izjava je iskoritena u dravnim medijima kao dokaz da SPO organizira paravojne organizacije protiv Miloevieva reima. Strani analitiari, meutim, pitali su se treba li sve to shvatiti ozbiljno. U svojim komentarima odmah su dodali kako SPO ima iskustva u stvaranju paravojnih postrojbi, jer su poetkom 90-tih osnovali Srpsku gardu, kao paravojnu organizaciju za lanove i simpatizere SPO-a koje su trenirali u stilu posebnih postrojbi i naoruavali zapadnim modernim lakim orujem kako bi bili ukljueni u borbe u Hrvatskoj sve do 1995. kad su se povukli. Ostalo je otvoreno pitanje je li postojala stvarna namjera SPO-a da se upusti u utemeljenje paravojnih organizacija pod nadzorom snane Miloevieve policijske drave. Strani analitiari tvrdili su kako je Drakovi elio samo opipati
208 ini je, nakon mogueg pokretanja sudskog postupka i prijetnje njegovim uhienjem, obrazloio da se nastavlja s prosvjednim etnjama jer su sudske zabrane i sudski procesi samo sredstvo Miloevieva reima da sprijei promjene a mi to ne priznajemo. 209 Nesrea je bila samo jedna u nizu ubojstava, palea i napada na srpske oporbenjake. Nedugo prije prometne nezgode Vuka Drakovia srpski tisak izvijestio je o pripremi atentata na predsjednika Lige socijalnih demokrata Vojvodine, Nenada anka. Takoer, u srpskom tisku moglo se proitati o pretuenim aktivistima Saveza za promjene i demoliranju prostora SPS-a kao i paljenju prostorija srpskih radikala u Zemunu. 210 Kad se Srpska garda vratila u Srbiju Miloevieva vlast je upozorila SPO da svoju postrojbu treba ukinuti, osobito nakon smrti njihova voe ora Boovia Gike (osoba iz srbijanskog kriminalnog kruga) , kojeg je navodno ubila srpska tajna policija. Znajui veliinu SPO-a kao stranke i mreu koju imali u gotovo svakoj opini u Srbiji, Miloevieva vlast je pretpostavljala da bi mogli mobilizirati veliki broj dragovoljaca za ponovno angairanje u velikoj paravojnoj formaciji. Sigurno je aktualna vlast imala na umu da je nakon NATO napada razmjerno veliki broj rezervista odnio svoje naoruanje kuama. Ujedno, dosta naoruanja po kuama potjecalo je iz ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te Kosovu. Zato je srbijanska Vlada najavila novi zakon o legalizaciji oruja kako bi zapoela njegovu predaju ili legalizaciju posjedovanja onog dozvoljenog.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

153

puls Miloevievog reima i nije imao namjeru suprotstaviti mu se na taj nain. Politika situacija u Srbiji dodatno se komplicira pojavom srpske dijaspore na politikoj sceni. Naime, dana 13. listopada 1999. dolo se do Ujedinjene oporbe iz dijaspore (Amerika, Kanada, i zapadna Europa) i oporbe iz Srbije u Sentandreju kraj Budimpete, a pod pokroviteljstvom prijestolonasljednika Aleksandra Karaorevia. Sentandrejski sabor je trajao tri dana, a zapoeo je uobliavanjem prijedloga to moe oporba iz dijaspore ponuditi oporbi Srbije, te to od nje oekuje. Taj sabor neki su predstavnici dijaspore nazvali parlamentom, alternativom onom u Beogradu. U kuloarima sabora nagovijetalo se i formiranje srbijanske vlade u egzilu. Posljednjeg dana sabora potpisana je Sentandrejska deklaracija kojom se od aktualne srpske vlade trailo da se povue, jer je pogazila povijesno naslijee i dovela naciju do ruba politike, ekonomske i bioloke propasti. Osim toga zahtijevala se mogunost glasovanja dijaspore, te da se srpski narod oituje o monarhiji, koja je ukinuta bez njegove odluke. Inozemne aktivnosti srpske oporbe nisu time bile zavrile. Naime, pojedini predstavnici srbijanske oporbe nazoili su i samitu OESS-a u Istanbulu. Na samitu se oekivalo, a kao to je oporba najavljivala, promoviranje prijelazne vlade na elu s bivim guvernerom NBJ, Dragoslavom Avramoviem. Najavljivana prijelazna vlada, meutim, nije proglaena i time se ponovno pokazalo nejedinstvo srpske oporbe. Prema pisanju srpskog tiska bila su u igri tri razliita koncepta prijelazne, ekspertne i vlade strunjaka koje su nudili: Savez za promjene; Vijee demokratskih promjena i Grupa 17. Razlike izmeu njih nisu bile velike, a svima se protivio SPO. U srpskom tisku ovakvo oporbeno neslaganje prokomentirano je ... Ako se izuzme da SPO nee ni sa kim i hoe sam, kada ve ne moe da bude na elu svih, razlike izmeu poznata tri koncepta prijelazne vlade ostaju kao jedan kamen spoticanja.

GOSPODARI KAOSA

154

211 Ono to je dijaspora nudila oporbi u Srbiji bio je novac. Tonije, iseljeni Srbi ponudili su milijun dolara za svrgavanje Miloevia. Prijestolonasljednik princ Aleksandar Karaorevi na Sentandrijevskom saboru izjavio je da je monarhija opcija koja vraa kredibilitet zemlji i rjeenje za sadanje politike probleme. Na saboru je utemeljena i radna skupina koja je trebala pripremiti osnivanje Srpskog nacionalnog savjeta, to su neki nazvali srbijanskom vladom u egzilu, a koji e koordinirati akcije dijaspore i oporbe u zemlji, te voditi rauna o slanju pomoi, ali i o razvojnim planovima za uspostavljanje demokracije u SR Jugoslaviji. 212 Dragoslav Avramovi je radio na pomirenju svih koncepcija, ali nije uspio. Predloio je ideju o prijelaznoj vladi u kojoj bi kljune pozicije imale stranake osobe, a i vanstranaki strunjaci za razne oblasti. Traio je mandat od nekoliko mjeseci dok se ne raspie slobodne izbore. U neslaganje srpske oporbe, prema pisanju srpskog tiska, ukljuio se i svijet, pa tako je Amerika preferirala Avramovia, a Europa je bila blia Grupi 17.

U nalaenje kakvog takvog zajednikog stava oporbe za ruenje Slobodana Miloevia, ukljuile su se Sjedinjene Amerike Drave i Europska unija. Posebni izaslanik amerikog Predsjednika za Balkan, James Dobbins, je prilikom posjete lidera srbijanske oporbe Washnigtonu rekao da e u Srbiju ui najmanje milijardu dolara amerikih investicija i kredita. Jedini uvjet da se to dogodi je raspisivanje slobodnih demokratskih izbora na kojima se pretpostavlja da e Slobodan Miloevi izgubiti. Prilikom razgovora s amerikom administracijom, srbijanskoj je oporbi predloen osnutak unilateralne komisije koju bi inili predstavnici SAD-a, EU-a i srbijanske oporbe, a koja bi koordinirala aktivnosti pritiska na Miloevievu vlast. Isti predstavnici srbijanske oporbe koji su vodili razgovore u SAD-u sastali su se i u Budimpeti s predstavnicima EU-a vodei razgovore o daljnjoj suradnji i ukidanju sankcija Beogradu i o eventualnim izborima u SR Jugoslaviji. Unato aktivnosti oporbe, ili ba zbog njih, Miloevi i Skuptina Srbije, otvorili su raspravu o donoenju novog Zakona o posebnim pravima i dunostima predsjednika Srbije i jo nekih drugih zakona, dok je najvie pozornosti i reakciju oporbe izazvao Zakon o lokalnoj samoupravi, koji vlasti i njezinim ministarstvima daje, po miljenju oporbe, prevelike ovlasti u nadzoru rada opina, pa ak i mogunost uvoenja prinudne uprave bez vremenskog ogranienja. Poruka oporbe na uvoenje ovog zakona bila je da gradovi u Srbiji kojima upravlja oporba otkau poslunost republikoj vlasti. Osim toga koordinator oporbenog bloka Saveza za promjene Vladan Bati, pozvao je gradske vlasti da naprave svoje enklave socijalne lokalne samouprave koje e djelovati nezavisno od republike vlasti.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

18. Potekoe oporbe u ruenju reima Slobodana Miloevia

Medijskim prostorom prostrujala je vijest o etrnaest kamiona cisterni s ukupno 350 tona ulja za loenje koje je Europska zajednica poslala kao pomo gradovima Srbije u kojima je oporba bila na vlasti. Radilo se o gradovima Niu i Pirotu. Aktualna vlast nije dopustila kamionima ulazak u zemlju jer su toboe bili pretovareni. Gradonaelnik Nia ovaj postupak nazvao je opstrukcijom od strane vlasti SR Jugoslavije jer namjerno zadravaju neophodnu pomo ucjenjujui time neposlune lokalne oporbene vlasti. Ovaj pomalo naivno smiljeni scenarij od strane Europske zajednice i bedastog odgovora srbijanske vlasti bio je test kako e reagirati srpska javnost. Beogradski znanstvenici i neovisni sociolozi, koji su prouavali raspoloenje na javnim skupovima smatrali su da nema mjesta optimizmu. Zakljuili su da prosvjednici u Srbiji ele promjene, ali ne vole oporbene lidere.

155

Istraivanje javnog miljenja koje je u Srbiji nancirala administracija SAD-a pokazalo je da bez udruivanja srbijanske oporbe nema smjene reima u Beogradu. Da bi uinili dodatni pritisak na vlast u Srbiji, ali i na oporbu meunarodna zajednica ostavila je sankcije do izbora. Oporba, svjesna svoje razjedinjenosti, tek neto da izjavi, oglasila se priopenjem kao bi jedinstvena oporba sigurno nokautirala Miloevia. U cjelokupnu konfuznu situaciju podijeljenosti u zemlji ukljuio se i SPC. Metropolit zagrebako-ljubljanski Jovan, zatraio je da sinoda SPC-a zabrani svaki daljnji rad informativne slube SPC i smijeni s mjesta predsjednika i glavnog urednika Pravoslavlja presa vladiku Atanasija. Obrazloenje takvog traenja objanjeno je dijametralno suprotnim shvaanjima o ulozi i misiji crkve u srpskom narodu. Unato diplomatskim izjavama iz SPC-a, javnost je bila uvjerena da se radilo o sukobu meu srpskim vladikama i dunosnicima iz vrha Crkve, i da smjene nisu uinjene iz razliitih odnosa prema narodu, ve zbog odnosa crkve prema aktualnoj srpskoj vlasti. Smjenjivanje vladike Atanasija ukazivalo je da u vrhu SPC-a postoje dvije suprotstavljene struje. Prvu struju inili su vladika Atanasije i Amloje, pa i sam patrijarh Pavle, koji su otvoreno prozivali Miloevia i srbijanski reim da se povue s vlasti zbog dobra srpskog naroda. Drugoj struji pripadali su vladike koji su u potpunosti podravali srbijanski reim, a predvodio ju je vladika Filaret, popularan po tome to se za vrijeme agresije u Hrvatskoj slikao s mitraljezom u rukama. Ovoj struji pripadao je i metropolit zagrebako-ljubljanski Jovan. Dakle, iz navedenog se moglo zakljuiti da vrh SPC nije bio jedinstven u odnosima prema aktualnoj vlasti u Srbiji i SR Jugoslaviji. Posebno veliki problem za vlast Slobodana Miloevia predstavljala je Crna Gora koja se od Srbije sve vie distancira jo za vrijeme NATO-ovih bombardiranja. Crnogorska vlada stalno je prijetila raspisivanjem referenduma na kojem bi se od graana trailo izjanjenje o samostalnosti Crne Gore ili uvoenje klasinih konfederalnih odnosa, te umjesto dvodomne, jednodomna skuptina, kao i vijee drava kako bi se osigurao paritet dviju strana. Inozemne reakcije na ovakve stavove crnogorskog politikog vodstva nisu bile ohrabrujue, odnosno, oitovalo se jasno protivljenje ideji o podjeli SR Jugoslavije. Zbog pritisaka vanjskih imbenika Crna Gora je pokuala pokrenuti dijalog sa Srbijom. Tako je krajem listopada (1999.) dolo do dugo oekivanih pregovora izmeu vladajuih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, no bez vidljivih rezultata, osima ako se rezultatom ne smatra ve i sam sastanak. Komentari stranog tiska na pregovore bili su razliiti.
213 Komentarajui pregovore jugoslavensko glasilo Glas javnosti ustvrdilo je kako je najintrigantnije u svemu bilo ponaanje predsjednice JUL-a, Mire Markovi koja je prozivala Crnogorce da nisu dovoljno brinuli za Srbiju za vrijeme NATO napada. Ministar u vladi Crne Gore, Vojin ukanovi uzvratio je Miloevievoj

GOSPODARI KAOSA

156

Dok je ruski tisak pisao da su dvije republike na granici rastave, zapadni su mediji naglaavali kako su euro-ameriki savjetodavci sugerirali Crnoj Gori da ne forsira odcjepljenje. Crnogorski tisak je cijelu situaciju komentirao kao razgovori zastraujue podsjeaju na ve viene slike koje su prethodile krvavom raspadu SFR Jugoslavije. U meuvremenu Crna Gora se pokuava tiho osamostaliti od Srbije na vie naina. Crnogorska Skuptina je 28. listopada 1999. prihvatila novi zakon o crnogorskom dravljanstvu kojim se tee dolazilo do crnogorskog dravljanstva, a graani Srbije crnogorskog podrijetla vie nisu mogli glasovati na crnogorskim izborima. Potom je crnogorska vlada (2. studenoga 1999.) slubeno uvela njemaku marku kao paralelnu monetu jugoslavenskom dinaru. U vladinom ukazu ovaj je potez obrazloen rijeima: Njemaka marka je uvedena s ciljem obrane gospodarskih interesa Crne Gore. Reakcija jugoslavenske vlade na ovaj potez nije bila previe dramatina. Njezin potpredsjednik Jovan Zebi samo je komentirao kako je uvoenje paralelne valute nezakonito obzirom da savezna vlada nije obavijetena o tome. Napetosti u Crnoj Gori posebno su porasle nakon tiskovne konferencije tajnika za informiranje Vlade SR Jugoslavije, Gorana Matia na kojoj je iznio podatke o uhvaenoj grupi od pet terorista iz republike srpske koju je organizirala francuska tajna sluba i uz logistiku pomo vlade u Podgorici planirala ubojstvo Miloevia. Na navedenu izjavu otro je odgovorilo Ministarstvo unutarnjih poslova Crne Gore koje je ustvrdilo da je Matieva optuba samo jedan u nizu pokuaja da se u Crnoj Gori isprovocira graanski rat. Beogradski reim nastojao je svim silama Crnu Goru unititi na gospodarskom planu kako bi je lake politiki disciplinirao. Zato je vlada u Beogradu poetkom prosinca 1999. zabranila prodaju svih prehrambenih artikala Crnoj Gori. Postupajui po toj zapovijedi srbijanska policija, po ve iskuanom receptu trgovinskog rata primijenjenog prema Hrvatskoj i Sloveniji, na graninom prijelazu Kolovrat blokirala je oko stotinu kamiona koji su prevozili hranu za Crnu Goru. Crnogorska vlada odmah je reagirala ukidanjem carina na prehrambene proizvode, te tako omoguila kupovanje robe iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Drugi napad na gospodarstvo Crne Gore je, podatak da su vojne vlasti helikopterima dovozile velike koliine tek tiskanih
supruzi da problem nije samo u tome to je ona pregovara ve u tome to ona odluuje o sudbini ove zemlje. 214 Koliko bi dvovalutni monetarni sustav bio uspjean teko je bilo zakljuiti. Teaj dinara u odnosu na marku bio je uktuirajui i mijenjao se u skladu s kretanjem na tritu. Meutim cijene proizvoda na tritu su porasle u odnosu na vrijeme prije uvoenja dvovalutnog sustava za 20 posto, ali crnogorske vlasti su tvrdile da je rast cijena manji od rasta minimalne cijene rada koja je bila odreena na 50 maraka.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

157

dinara u Podgoricu radi otkupa to vie njemakih maraka i slabljenja crnogorskog monetarnog sustava. Novinar Lista za Balkan, Julius Strauss pisao je o rastu zabrinutosti u Crnoj Gori zbog sve veeg broja pripadnika srpskih paravojnih skupina za koje se sumnjalo da su tamo doli kako bi pripremili kampanju destabilizacije, ako bi se odnosi izmeu slubene Podgorice i Beograda nastavljali zaotravati. Burni dogaaji u Crnoj Gori, posluili su meunarodnim igraima da jae pritisnu Slobodana Miloevia, pa su svoj vrsti poetni stav o rjeavanju pitanja Crne Gore unutar granica Jugoslavije revidirali. To se moglo iitati iz izjave izvrnog direktora Balkanskog vijea i biveg dunosnika State Departmenta, Jamesa Hoopera koji rekao ... ukoliko jugoslavenski predsjednik Miloevi nastavi provocirati sukob s Crnom Gorom, tada e i SAD i NATO biti primorani ne dopustiti ruenje demokratske vlade u Podgorici i priznati neovisnost Crne Gore, Washington nee biti spreman ignorirati peti rat na ovom prostoru u posljednjih deset godina.... To je bila odve jasna poruka Slobodanu Miloeviu da mora otii s vlasti. Pored Kosova problem SR Jugoslavije bila je jo regija koja se, kao i Kosovo, smatra kolijevkom srpstva, odnosno, prostor srednjevjekovne srpske drave Rake, a to je Sandak. Za Srbiju problem Sandaka je nesrpsko stanovnitvo, kao i na Kosovu. Sandak je naseljen preteito muslimanskim stanovnitvom (52%). Svoju autonomiju Sandak je traio ve nakon referenduma u listopadu 1991. godine. Lider tog secesionistikog pokreta bio je Sulejman Ugljanin kojeg je vodila ideja integracije Sandaka s Bosnom i Hercegovinom. U tu svrhu 1993. je izraen Memorandum o posebnom statusu Sandaka. Situacija u Sandaku bila je napeta, te je bio dovoljan jedan krivi potez da doe do sukoba. Shvaajui osjetljivost vremena u kojem se Srbija nala, voa demokratske stranke Zoran ini je izjavio Mislimo da je to podruje, kao slijedee mogue arite, vrlo vano za demokratsku oporbu. Ako ne stabiliziramo situaciju naim djelovanjem s predstavnicima umjerenih muslimanskih i srpskih stranaka, moemo strahovati da e tamo izbiti slijedea kriza.
215 Ovu tvrdnju potkrijepila je izjava generala Momila Periia (biveg prvog ovjeka Vojske Jugoslavije, a sada predsjednika Pokreta za demokratsku Srbiju) o paravojnom bataljunu za discipliniranje Crne Gore. U izjavi beogradskom listu Blic Perii je istakao da je pod utjecajem Crnogoraca iz savezne vlade, formirana paravojska u okviru vojske Jugoslavije, te da 7. bataljun vojne policije koji je zasnovan na ideolokim osnovama stranke Momira Bulatovia, treba da bude tilj sukoba sa MUP-om Crne Gore. 216 Unutar stranke muslimanske stranke SDA postojala je umjerenija struja koju je predstavljao Rasim Ljaji, i koja se protivila odcjepljenju od Jugoslavije. Ope miljenje analitiara bilo je da muslimani Sandaka tek trae svoj politiki identitet. Muslimani koji se nalaze u crnogorskom dijelu Sandaka doli su u znatno bolju poziciju kada je na vlast u Crnoj Gori doao Milo ukanovi.

GOSPODARI KAOSA

158

Treba pronai kompromis, sa svim umjerenim snagama kako bi se izbjeglo ponavljanje scenarija slinog onom koji se dogodio na Kosovu... Vojvodina najbogatija pokrajina Srbije takoer je bila na udaru velikosrpske politike zbog mjeovite nacionalnosti njezinih itelja. Maarska vlada, na elu s predsjednikom vlade Viktorom Orbanom maarskoj manjini u Vojvodini pruala je veliku podrku, posebice politikim angairanjem i lobiranjem u meunarodnim krugovima. Zbog toga je polovinom studenoga 1999. jugoslavenska dravna agencija Tanjug optuila maarskog premjera za velikomaarske ambicije i mijeanje u unutarnje poslove Jugoslavije. U tekstu koji je prenijela beogradska Politika navodi se kako je Orban dva puta bez ikakvog obrazloenja i dokaza optuio jugoslavensko vodstvo zbog navodno sve loijeg poloaja vojvoanskih Maara i iznio vrlo zlonamjernu konstrukciju da je samo pristupanje Maarske NATO-u spasilo vojvoanske Maare etnikog ienja i najavilo da e njegova vlada na svim meunarodnim forumima navodno tititi interese vojvoanskim Maara i uiniti sve da oni preive ova teka vremena. Ubrzo nakon tih optubi protiv maarskog premjera, jugoslavenske su vlasti protjerale iz Beograda Janosa Dezsoa, dopisnika maarskog radija koji je Jugoslaviju morao napustiti u roku od samo nekoliko sati. Srbi su nesrpskom stanovnitvu u Vojvodini posebno zamjerili nezainteresiranost za dobrovoljake brigade i neodazivanje pozivima u rat za vrijeme agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te za vrijeme rata na Kosovu. To su bili oiti razlozi zato se Vojvodina takoer smatrala jednim od moguih buduih arita sukoba koju je nacionalistika politika Miloevia mogla izazvati meu nesrpskim stanovnitvom, traei unutarnjeg neprijatelja za loe stanje u SR Jugoslaviji. Nakon to je postignuta kapitulacija SR Jugoslavije u ratnom sukobu zbog Kosova i nakon to je zapadna NATO alijansa oekivala da e zrani udari uiniti jako ranjivim reim Miloevia, sada, odmakom vremena, moglo se zakljuiti kako niti jedno oekivanje nije do kraja ispunjeno. Vojni poraz nije bio dvojben, ali puni uinak onoga to se namjeravalo postii odlukom o zapoinjanju zranih udara na SR Jugoslaviju, inilo se, u tom trenutku da e biti teko ostvaren. Umjesto da u odgoenom kaosu na Kosovu meunarodna zajednica ostvari vidljive rezultate stabilizacije, poela su se tako otvarati nova potencijalna krizna arita na prostoru SR Jugoslavije. Postojala je mogunost da to kaotino stanje Miloeviev
217 Vojvodina u kojoj ivi veliki broj Maara i Hrvata, 1974. Ustavom SFR Jugoslavije postala je autonomna pokrajina kao i Kosovo. Svoju autonomnost izgubila je 1991. tzv. jogurt revolucijom.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

159

160

reim iskoristi. No, tu je Miloevi odigrao posve pogrjean potez. Nakon to je Beograd u javnosti iznio svoje sumnje u umijeanosti Francuske i njezinih tajnih slubi u razvoj dogaaja u SR Jugoslaviji, postalo je jasno da vie nema zapadnih prijatelja. Pored nekih udaljenijih ili manje znaajnih zemlja (Kina, Libija ili Irak), jedini prijatelj Beogradu ostala je samo Rusija. To prijateljstvo bilo je uvjetovano drugim initeljima budui da je Rusija osim svojih gospodarskih i nancijskih slabosti imala unutarnje politike i sigurnosne probleme, kao i rat u eeniji, te zategnutosti u drugim regijama Ruske federacije. Sve je to Rusiju dralo podalje od Zapada i dovodilo je u poziciju da su njezini odnosi sa EU-om i SAD-om trenutno bili na vrlo niskoj razini suradnje. Beogradu takva situacija nije koristila, iako je Miloevievu reimu bila psiholoka potpora kroz razmiljanje da je eto i Rusija dola u sukob s amerikim imperijalizmom kao i on sam. Sve su analize upuivale da je razvoj dogaaja krajem 1999. u Saveznoj Republici Jugoslaviji mogao ii prema: (1) radikalizaciji poteza vladajue strukture u SR Jugoslavije stvaranjem novih kriznih arita (Crna Gora, Sandak, Vojvodina), poradi uvoenja izvanrednog stanja koje je jedino moglo odrati vladajuu strukturu na vlasti i odgoditi parlamentarne izbore; (2) obraunu s politikim neistomiljenicima koristei potpuno razvidan raskol unutar Srpske pravoslavne crkve, stvarajui sliku da u SR Jugoslaviji nema jedinstvene oporbe koju podrava narod i crkva; (3) vrstom vezivanje uz takozvane strategijske saveznike (Rusija, Kina), ali isto tako uz Irak, protivnika Zapada na elu s SAD-om. To je pak znailo da je strategija odgoenog kaosa mogla promijeniti predznak i ii u korist Miloevia a to bi znailo: (1) visoki stupanj neizvjesnosti ili napetosti do ruba kolapsa; (2) permanentno nestabilno stanje bez alternative, (3) nasilje kao dio svakodnevice i nain ponaanja, (4) medijska slika da svaka promjena vlasti znai katastrofu s nesagledivim posljedicama, (5) perspektiva utemeljena na mitologiji tj. iracionalnim vrijednostima. Koliina nasilja u odgoenom kaosu na beogradskim ulicama u sukobima izmeu prosvjednika i policijskih snaga traila je odgovor na pitanje: je li kriza u SR Jugoslaviji dola u fazu prijeloma u kojem opozicija vidi priliku smjene sadanje vlasti, ili je to jedan od niza pokuaja podjele heterogene oporbe da ne doe do smjene vlasti? Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje potrebno je prije svega analizirati to meunarodne sile dobivaju, a to gube odlaskom Miloevievog reima?. Dakle, prvo je pitanje jesu li stvoreni svi preduvjeti za odlazak Miloevia, ili je on i dalje potreban na Balkanu, kao to je bio potreban ostanak Sadama Huseina u Iraku nakon operacije Pustinjska oluja? Jedno je sigurno: o pitanju SR Jugoslavije kao i u mnogim drugim situaci-

GOSPODARI KAOSA

jama, kao to je spomenuti Irak, odluivao je pragmatini interes meunarodnih velikih sila, a ne neki drugi, kao to su ljudska prava, razvoj demokracije, vladavina prava i slino. Stoga, to je u sluaju SR Jugoslavije pragmatini interes, koji je odredio sudbinu Slobodana Miloevia kao to je odredio sudbinu Sadama Huseina? Pragmatini interesi odranja uvijek lee u injenici da se u suvremenim ratovima ne ostvaruju samo vojni ciljevi, ve prije svega politiki, gospodarski, kulturni i informacijski. Promatra li se stoga Zaljevski rat odnosno operacija Pustinjska oluja iskljuivo sa stajalita ostvarivanja vojnih ciljeva, on trpi brojne kritike. Kritika, koja se u tom smislu postavlja pred snage koalicije koje su u spomenutom ratu izvojevale pobjedu, ide u slijedeem smjeru: (1) zato vojna operacija nije poela ranije? (2) zato prilikom njezinog izvoenja nije uniten vei broj irakog vojnog potencijala, a unitena je infrastruktura i gospodarski potencijali? (3) zato nije dolo do zauzimanja Bagdada? (4) zato nije dolo do smjene irakog predsjednika Sadama Huseina i stvaranja preduvjeta za uspostavu demokracije u Iraku, i slino. Sva ova pitanja mogu se postaviti i u sluaju operacije Saveznika ka snaga u SR Jugoslaviji: (1) zato nije dolo do vojne operacije ranije, to je izazvalo nezapameni val izbjeglica u susjedne zemlje, poglavito u susjednu Makedoniji gdje ivi poprilian broja albanskog naroda? (2) zato nisu unitene policijske snage SR Jugoslavije, glavni nositelj sukoba na Kosovu (a te iste snage su kasnije u Beogradu uporabljene protiv prosvjednika), ve su po nekoliko puta unitavani isti gospodarski ciljevi i infrastruktura? (3) zato nije dolo do kopnene operacije na Kosovo odnosno, meunarodne snage su ule kasno, nakon svih zloina i ubojstava? (4) zato nije odmah dolo do smjene predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloevia, kao preduvjeta za stvaranje demokracije u SR Jugoslaviji. Dakle, polazei sa stajalita ostvarenja vojnih ciljeva, i u jednoj i u drugoj operaciji nameu se podjednaka pitanja bez odgovora, koja se jednostavno ine normalnim. Neostvarivanje odreenih ciljeva naprosto se ini nerazumnim i nevjerojatnim. No, ovakva pitanja posljedica su promiljanja predmetnih sukoba na nioj, taktikoj, a nikako ne na strategijskoj razini.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

19. Zato je Slobodan Miloevi dugo ostao na vlasti?

Razlozi dugog ostanka na vlasti Slobodana Miloevia kao i Sadama Huseina (1991.), lei u injenici da su oni, po uenju strategije diskretnih koraka, bili operatori krize. Obrazloenje opstanka jednog omoguava lake razumijevanje opstanka i drugog. Zato je predsjednik Iraka Sadam Huseina o(p)stao na vlasti i nakon Zaljevskog rata? Njegov ostanak

161

162

imao je svoje duboko strategijsko opravdanje. Naime, zavretak operacije Pustinjska oluja popraen je nizom negativnih medijskih komentara i analiza koje su ukazivale na nedovrenost posla tj. da snage koalicije nisu ostvarile pobjedu, jer je Sadam Husein ostao na vlasti. Takvi komentari i analize koje su u irokim slojevima puanstva (javnog mnijenja) ostavile uvjerenje o nedoreenosti ili manjkavosti operacije Pustinjska oluja, najveim djelom zanemarili su dugorone vojno-politike posljedice, ve su u obzir uzimale samo kratkorone posljedice, koje su nastale izvoenjem te operacije. Puno vei problem strategijskog znaenja i strategijske razine bila je opasnost od: (1) destabilizacije cijele regije, koja bi nastala posvemanim porazom Iraka. Ne smije se zaboraviti da prema doktrini o upravljanju krizama (determinirani kaos) u svakom trenutku on(a) mora biti pod nazorom (2) gubljenje protutee, koju predstavlja Irak u odnosu na Iran potencijalno moniji i Zapadu jo neskloniji protivnik, (3) anarhije, koja bi Irakom mogla zavladati nakon totalnog poraza i unitenja Sadamove vojske. Stoga, iraka vojska nije unitena tijekom Zaljevskog rata, niti u kasnijim sukobima izmeu Iraka i meunarodne zajednice (poglavito SAD-a). Scenarij totalnog poraza Sadamove vojske, njegova smjena i uspostava demokratskog vodstva, u tom vremenu (1991.-1999.) zbog geopolitikih odnosa u svijetu nije rjeava ukupni problem nacionalne sigurnosti i interesa velikih sila jer: (1) novo demokratsko vodstvo bez izravne vojne potpore SAD-a, nije moglo sprijeiti raspad Iraka na tri politika i dravna entiteta u kojima bi veinu inili, Suniti, ijiti i Kurdi, (2) to bi povealo mogunost izbijanja daljnjih sukoba i destabilizaciju gotovo svih susjeda Iraku ukljuujui i Tursku najznaajniju jugoistonu lanicu NATO saveza, (3) takvo stanje imalo bi nesagledive posljedice za stabilnost srednjeg Istoka, ali i jugoistoe Europe i Europske zajednice. Naprosto trebalo je prije pacicirati jugoistok Europe (prostor bive Jugoslavije) i u njemu razmjestiti vojne snage u neposredan dodir s vrstim tkivom Euroazije. Utaboriti se na njezinim prvim vratima (zapadni Balkan istoni Balkan - Grka Turska), a zatim ui u samo sredite Euroazije Afganistan. Kad su ti geostrateki uvjeti zadovoljeni (ostvareni) pad Sadama Huseina bio je neminovan. Uzimajui u obzir spomenute uvjete, tadanja amerika administracija pod vodstvom predsjednika Georga Busha starijeg, ostvarila je maksimum i postavila je pred irako vodstvo slijedee uvjete. (1) bezuvjetno povlaenje irakih snaga iz Kuvajta; (2) ponovna uspostava legitimne kuvajtske vlade; (3) sigurnost amerikih dravljana u regiji; (4) stabilnost regije i ireg okruja. Prema tome, to pokazuje konani ishod Zaljevskog rata? Prvo, da najznaajnije mjerilo strategijske pobjede nije poraz protivnika ve ostvarivanje vlastitih strategijskih interesa, prije

GOSPODARI KAOSA

svega gospodarskih i politikih, pa tek onda vojnih; i drugo, da je zadaa strategije nacionalne sigurnosti, ija je vojna strategija samo jedna od sastavnica, povezati zahtjeve nacionalnog gospodarstva, trita i sustava sigurnosti u jednu cjelinu jer je to preduvjet gospodarskog razvoja. To najbolje pokazuje primjer Zaljevskog rata, koji je SAD-u omoguio vrsto pozicioniranje u gravitacijskoj stoernoj toki zemljama Perzijskog zaljeva i gospodarske probitke ne samo u arapskom svijetu, ve i unutar zapadnih saveznika. Nakon toga rata Sjedinjene Amerike Drave denitivno su potvrdile svoju globalnu mo supervelesile. Polazei od analize razloga ostanka na vlasti Sadama Huseina (1991.) razumijevanje razloga opstanka Slobodana Miloevia nakon operacije Saveznika snaga, i za vrijeme masovnih demonstracija na beogradskim ulicama, prije njegova pada, postaje lake. Bilo je trenutaka kada je Miloevi mogao odstupiti znatno ranije da je to meunarodnoj zajednica bilo u interesu. Miloevi je s vlasti u Srbiji sigurno mogao otii jo u jesen 1995. da europski dvojac (Velika Britanija i Francuska) potpomognut Sjedinjenim Amerikim Dravama nije zaustavilo Hrvatske snage u napredovanju prema Banja Luci i dalje prema Bosanskoj Posavini. Gotovo istovjetan primjer predstavljala je operacija Saveznika snaga 1999. Naime, glavni ciljevi spomenute operacije NATO snaga bili su: (1) stvarni prekid svih vojnih djelovanja na Kosovu i trenutni prekid nasilja i represije; (2) povlaenje vojske Jugoslavije, policije i paravojnih srpskih snaga s Kosova; (3) uspostava meunarodne vojne prisutnosti na Kosovu; (4) bezuvjetan i siguran povratak izbjeglica i prognanika na Kosovo i; (5) pouzdani pokazatelji Miloevieve volje za potivanjem naela iz Ramboilleta glede rjeenja politike situacije na Kosovu u skladu s meunarodnim zahtjevima i poveljom UN-a. U tom trenutku nigdje se u navedenim i deklariranim glavnim ciljevima operacije Saveznika ka snaga ne vidi, niti nasluuje, mogunost ruenja predsjednika Slobodana Miloevia s vlasti. Razlozi su isti, kao to su bili i oni koji su ostavili na vlasti Sadama Huseina (1991.): (1) bojazan da u Srbiji ne postoji novo demokratsko vodstvo (jer se tadanja opozicija bitno nije
218 Predsjednik je talijanske Vlade Massimo DAlema (26. oujaka 1999.) izjavio: Raunamo da e vojna akcija biti kratka i strogo usredotoena na ciljeve. Svrha nije maknuti Miloevia niti unititi Srbiju, ve pritiskom i snagom dovesti do pravih pregovora. Stoga emo iskoristiti prvi prekid vojnih operacija i predloiti nastavak inicijative Kontaktne skupine sazvane na najvioj razini... Talijanski je parlament jednoduan u osudi Miloevieve politike i represije nad civilnim puanstvom Kosova i tei mirnom rjeenju. Veina u zastupnikom domu Parlamenta zatraila je od Vlade da se angaira, zajedno s NATO saveznicima, u davanju poticaja radi hitnog nastavka pregovora i obustavljanja bombardiranja. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

163

razlikovala od Slobodana Miloevia glede velikosrpskih ambicija) to je moglo dovesti do raspada Jugoslavije na Vojvodinu, Sandak, Crnu Goru, Kosovo i uu Srbiju. Daljnja fragmentacija Jugoslavije bila je u suprotnosti s operativnim planom zapadnog Balkana; (2) to bi zasigurno povealo mogunost izbijanja daljnjih sukoba i destabilizaciju gotovo svih susjeda Rumunjske, Bugarske, Makedonije, Albanije, i pogotovo Bosne i Hercegovine u koje je meunarodna zajednica puno uloila, a naroito Grke i Maarske kao lanica NATO-a. To su kreatori upravljanja krizom na prostoru zvanom biva Jugoslavija nastojali izbjei po svaku cijenu; (3) takvo stanje imalo bi i ire implikacije na jugoistonu Europu, Europsku uniju i Rusku Federaciju. Prema tome, vrijede ista pravila kao i u sluaju Sadama Huseina, koja su odravala Miloevia na vlasti: (1) destabilizacija cijele regije (Jugoistona Europa), (2) gubljenje protutee, (3) anarhija, koja bi zavladala u SR Jugoslaviji zemlji s velikim arsenalom konvencionalnog i kemijskog oruja. Ponovno, kao i u sluaju Sadama Huseina, o sudbini Miloevia odluilo se naknadno, odnosno odluili su geostrateki i gospodarski interesi. Naime, ne smije se zaboraviti da preko Jugoslavije vodi put prijevoza nafte iz Kaspijskog bazena na zapadna trita. Problem tranzita jedan je od najveih problema za komercijalnu eksploataciju i razvoj naftnih postrojenja u Kaspijskom bazenu jer ne postoji izlaz na zapadna trita. Najvee tete u SR Jugoslaviji pretrpjela su upravo naftna postrojenja, ranerije i naftovodi i svi mostovi na Dunavu (plovni putu Crno more sredinja Europa). Na temelju prethodne analize moe se zakljuiti slijedee: (1) na prostoru SR Jugoslavije nakon operacije Saveznika snaga provodio se identian scenarij kao to je to bilo 1991. u Iraku. Svako promiljanje koje polazi samo od ostvarenja vojno-politikih ciljeva, a ne uzima u obzir gospodarske, nancijske, kulturne i informacijske ciljeve dat e krive odgovore na postavljena pitanja; (2) o(p)stanak predsjednika Slobodana Miloevia na vlasti imalo je svoje duboko strategijsko opravdanje kao to je to bio sluaj Sadama Huseina u Iraku 1991. Njega treba prije svega promatrati kroz pokazatelje kao to su: destabilizacija regije gdje se odvija determinirani kaos, gubljenje protutee i anarhija koja bi mogla nastati na prostoru upravljanja krizom jer bi se time ugrozili vitalni interesi svjetske noi, i konano mora se sagledavati tko e i na koji nain kontrolirati putove prijevoza nafte na zapadna trita iz Kaspijskog jezera, gdje se prema procjenama nalaze priuve od minimalno 42 milijarde barela.

GOSPODARI KAOSA

164

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

20. Djelotvornost operacije Zajedniki uvar

Na temelju provedene analize djelotvornosti operacije Zajedniki uvar i prema temeljenim zadaama operacije (povlaenje vojske Jugoslavije, rasporeivanje mirovnih snaga na Kosovu; razoruanje OVK-a; organiziran i nesmetan povratak izbjeglica na Kosovo; uvoenje privremene civilne uprave na Kosovo, moe se zakljuiti: (1) strateko iznenaenje koje se dogodio prilikom rasporeivanja mirovnih snaga na Kosovu kad je ruska postrojba ula neplanirano u zranu luku Slatina kod Pritine, izazvao je sukob visokih vojnih dunosnika NATO-a i imalo je znatnog utjecaja na politiki proces preobrazbe Oslobodilake vojske Kosova. Naime, taj sluaj izvanplanskog upada ruskih snaga ohrabrio je politike voe kosovskih Albanaca i Srba u radikalizaciji svojih stavova. Prvih, u stvaranju Obrambenog korpusa Kosova (u koji se transformirala OVK) kao novih albanskih oruanih snaga na Kosovu, a ne multietnikih kako je eljela meunarodna zajednica, a drugih u organiziranju zatitnih snaga na Kosovu i srpskih kantona. Politika UN-a i NATO-a na Kosovu bila je pred porazom. U prilog tome ila je i injenica da su kosovski Albanci traili posebno mjesto u Ujedinjenim narodima, a odgovor Rusije bio je da u tom sluaju povlai svoj kontingent s Kosova. Za upravitelja u upravljanoj krizi uvijek postoji izlaz. Dakle, nije ni udno zato je dolo do smjene glavnog tajnika NATO snaga Javiera Solane i zapovjednika NATO snaga generala Wesleya Clarka. Vrui kesten prebaen je englesko-njemakoj kombinaciji i novom glavnom tajniku NATOa Englezu Georgu Robertsonu i zapovjedniku kopnenih snaga NATO-a za srednju Europu njemakom generalu Reinhardtu. (2) drugi problem, koji nije bio rijeena na Kosovu je odravanje reda i mira. On je bio u uskoj vezi s problemom organiziranog i nesmetanog povratka izbjeglica. Izgovor, da vojne snage KFOR-a nisu osposobljene za tu zadau teko se mogao pravdati, budui da je na Kosovu pod zapovjednitvom UNMIK-a bilo rasporeeno ukupno 34 155 civilnih policajaca. Nakon preuzimanja kontrole KFOR-a na Kosovu je ubijeno 295 ljudi. Pitanje koje se ovdje namee i trai odgovor sukladno normama meunarodnog kaznenog suda je zasigurno slijedee: ija je zapovjedna odgovornost za ova ubojstva i zato nije nita poduzeto ili uinjeno da se zloini sprijee i odgovorni uhite? (3) novi dugoroni zaplet u rjeavanju kosovskog gordijskog vora otvorio je posebni izaslanik Glavnog tajnika UN-a za Balkan Carl Bildt koji je u svom intervjuu (30. listopada 1999.) istaknuo da je rjeenje Kosova u neovisnoj republici u sastavu SR Jugoslavije, a ne u Srbiji. Ovaj neodrivi politiki prijedlog imao je za svrhu ne samo iritirati obje strane u sukobu, nego meunarodnoj zajednici priskrbiti alibi za dugoroan ostanak na Kosovu.

165

Njime su istodobno obje strane dovedene u potpunu ovisnost o meunarodnoj zajednici. To je znailo da e zahtjevi srbijanske oporbe prema Kosovu morati jednostavno reeno, biti meki. Sve do tada srpska oporba bila je preputena nemilosti srpske policije, a prijetnjom novom federalizacijom SR Jugoslavije oporba je dovedena u poziciju da ispunjava uvjete meunarodne zajednice. Za tu uvjetovanu kooperativnost slijedila je mrkva u obliku skidanja dijela sankcija, opskrba naftom za zimu i sl. Najava uvoenja elemenata samostalnosti Kosova, ali nikako istupanje iz SR Jugoslavije, bila je batina za Albance kojima je tako ostalo samo ekanje. Tree to se postiglo Bildtovim prijedlogom bila je daljnja erozija moi Slobodana Miloevia, i priprema njegovog odlaska s vlasti nakon provedenih izbora koje e on naravno izgubiti. Ta demokratska procedura Zapadu je bila vana da se ne poremeti ravnotea u regiji, jer bi se metodi otvorenog ruenja Miloevia sigurno suprotstavile Rusija i Kina. Dakle, poetni relativni neuspjeh politike UN-a i NATO-a na Kosovu u konanici se pretvorio u kakvu takvu pobjedu. Ako se kratko i pojedinano ocjene zadae koje je su se htjele postii operacijom Zajedniki uvar onda to izgleda ovako: povlaenje Vojske Jugoslavije uspjeno i na vrijeme; rasporeivanje mirovnih snaga neuspjeno zbog upada ruskih snaga; razoruanje OVK-a neuspjeno zbog malog broja vraenog oruja (ukupno 9 000 komanda lakog oruja); povratak izbjeglica relativno uspjeno, nedostatak informacija o tonom njihovom broju, to otvara mogunost daljnje manipulacije; uspostavljanje civilne vlasti neuspjeno, neuinkovito odravanje reda i mira (velik broj nerijeenih sluajeva ubojstava, iseljavanje Srba);

GOSPODARI KAOSA

21. Kredibilitet NATO-a i kriza na Kosovu prije operacije Saveznika snaga

Sjedinjene Amerike Drave i njezini NATO saveznici morali su urno usvojiti novu strategiju glede Srbije u svijetlu dogaaja na Kosovu krajem 1998. Postalo je razvidno kako je tolerancija Washingtona glede Miloevia izazvala nove oruane sukobe na Balkanu. Dolo (sazrelo) je vrijeme za promjenu nastupa, odnosno dolo je vrijeme za uklanjanje pravog uzroka regionalne nestabilnosti.
219 Novi srpski car Lazar nije samo uporan u podjarmljivanju kosovske albanske veine na Kosovu, nego ponovno ispituje spremnost NATO-a za odluno rjeavanje krize. Svojom prijetnjom da e izgnati amerikog diplomatu Williama Walkera, efa OESS-ove misije na Kosovu, kao i uskraivanjem vize Louise Arbour, glavnoj tuiteljici UN-ova Suda za ratne zloine, Miloevi je uspio preusmjeriti panju sa svog djelovanja na Kosovu. Izraunao je da mu se isplati dati ustupke na jednoj strani kako bi isprovocirao podjele meu liderima NATO-a i tako odgodio vojnu intervenciju. The Times, Michael Evans, 25. sijenja 1999.

166

Beogradska taktika izbjegavanja kazne trajala je vie od desetljea. Zapadni lideri putali su Miloeviu bijeg od posljedica njegovih postupaka (agresivnih ina prema susjednim dravama). Kod ove tvrdnje uvijek je nuno pitanje. Zato? Je li NATO-u trebao ovako kritian trenutak? Bez kritinih trenutaka nema ni odluke o djelovanju. Dakle, kritini trenutak nije u biti stvorio Miloevi i njegova politika, nego NATO. Miloevi je u sluaju Kosova kao i prethodnim sluajevima na velikom ratitu (Hrvatska i Bosna i Hercegovina) bio operator krize, ali posljednji put. Glumljena pasivnost NATO-a navela je na krivi zakljuak Miloevia da je dolo vrijeme ispunjenja dunosti i obveza koje je on kosovskim Srbima obeao davne 1987. Proces se krajem 1998. i poetkom 1999. zbog nepoduzimanja NATO-a akcije sustavno kretao u smjeru koji je omoguavao Beogradu ne samo da ponovno pone sa svojom agresivnom strategijom spaljene zemlje na Kosovu, nego je postojala i realna prijetnja izvoza sukoba u Albaniju, Crnu Goru i Makedoniju. Obavjetajni podaci upuivali su da je jugoslavenski vojni vrh pripremao planove za djelovanje prema sjevernoj Albaniji, kako bi se prekinuli kanale opskrbe OVK-a i unitili vei gradovi na granici s Jugoslavijom. Prosudbe su ukazivale kako je Miloevi takoer spreman intervenirati u Crnoj Gori kako bi zbacio ukanovievu vladu i zamijenio je onom lojalnom Beogradu. To bi se vjerojatno moglo ostvariti u obliku insceniranog graanskog skupa popraenog intervencijom srpskih specijalnih snaga. Mogunost unutarnjeg vojnog udara u Podgorici u velikoj je mjeri smanjena zbog ukanievog nadzora nad crnogorskim sigurnosnim aparatom. Beograd je namjeravao iskoristiti etniki faktor, tvrdei da Podgorica prua utoite albanskim teroristima. Kad se trei Miloeviev rat dovoljno zahuktao lideri NATOa odluili su djelovati. Politiki i vojni plan je bio spreman. No, zanimljivim se ini kako su planeri razmiljali. U njemu su poli su od tvrih postavki uoblienih u etiri stava. Prvo, bilo bi poeljno prestati s posjetima na visokoj razini Miloeviu. Postupajui s njim kao s legitimnim voom, umjesto kao s ratnim zloincem, jednostavno mu se davalo dodatno samopouzdanje za planiranje njegovih osvajakih avantura. Sada njegov reim mora biti hermetiki izoliran od diplomatskih kontakata i mora mu se uskratiti privid bilo kakvog kredibiliteta.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

220 Miloevi je svo vrijeme primjenjivao Machiavellijev dravniki recept pola lav, pola lisica. U jednom je trenutku pomislio je da je samo lav. I to se dogodilo? Sruili su mu zemlju, a on je okonao u Haagu. Za male i srednje zemlje, i dalje vrijedi Machiavellijev recept pedeset posto lav, ali istodobno devedeset posto lisica! Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.

167

Drugo, mora mu se uputiti otar ultimatum s preciznim rokovima, bez izmotavanja i povlaenja izaslanika (pregovaraa) u posljednjem trenutku. Odrediti toan broj dana za povlaenje srpskih snaga s Kosova, ili se Miloevi mora suoiti s kaznom tj. zranim udarima na srpske vojne ciljeve. Pri tome ne smije doi do pomicanja krajnjih rokova, jer bi to Beograd samo uvjerilo u NATOvo bleranje. Kredibilitet Atlantskog saveza ne smije biti upitan. Tree, kako Beograd nije voljan potpisati politiki sporazum u kojem bi priznao pravo Kosova na samoodreenje uz nadzor meunarodne zajednice, Washington mora pregovarati samo a albanskim vodstvom o uspostavi politike vlasti na cijelom Kosovu. Pokazati da je isteklo vrijeme za politiki dogovor izmeu Pritine i Beograda, koji bi osigurao opstanak Kosova u jugoslavenskim granicama. OESS bi u tom sluaju trebao pripremiti izborni zakon i odrediti vrijeme izbora, pravnici nacrt ustava, aktivisti za ljudska prva trebali bi smisliti zatitno zakonodavstvo za Srbe, Muslimane, Rome i ostale manjine na Kosovu. etvrto, Kosovo, Albanija, Makedonija i Crna Gora bi morale sklopiti regionalni ugovor koji bi jamio nove granice i ujedno promicao slobodu kretanja, slobodu trita i sve oblike meunarodne suradnje. Sama Srbija bi se mogla pridruiti tom Balkanskom paktu, ali tek kada bude spremna ponaati se kao odgovorni meunarodni imbenik, bez teritorijalnih pretenzija prema susjedima. Da bi se to dogodilo, trenutani bi reim trebao biti zamijenjen prodemokratskim tijelom. Nakon svih razmatranja na kraju je zakljueno, da bez odlunog djelovanja na Kosovu predstojei summit u povodu 50. obljetnice NATO-a u Washingtonu mogao bi biti zasjenjen novim krvavim okrutnostima na Balkanu i arogancijom sitnog despota koji je izazivao najvei vojni savez u povijesti. Krajnji cilj je da snage NATO nadziru sigurnosnu situaciju unutar Kosova, poput one u Bosni i Hercegovini. ak bi se u nekim sluajevima ta zadaa mogla pokazati i lakom. Ne bi trebalo zapravo patrolirati trima meuentitetskim crtama jer je veina stanovnitva opredijeljena za integritet Kosova. Nuno je, takoer proglasiti zonu zabrane letenja nad Kosovom i uspostaviti stalni obavjetajni nadzor srpsko-kosovske granice. Opi zakljuak je bio. Bez cjelovite nove strategije NATO-a pod amerikim vodstvom i uz precizne politike i vojne ciljeve
221 Ameriku politiku prema Balkanu i Kosovu kritizira The Washington Post u tekstu kome se bivi predsjedniki kandidat Patrick Bushanann pita zato se SAD mijea u kosovsku krizu, prijete silom i izlau regiju ratnoj opasnosti. Buchanann tvrdi da Srbi nisu prijetnja NATO-u. Oni nisu napali Amerikance, oni se bore da obrane provinciju koja je kolijevka srpske nacije. Buchnann se protivi uporabi i prijetnji sile protiv Srbije i Jugoslavije, protiv suverene zemlje ije trupe pokuavaju uguiti pobunu na svom teritoriju). 222 Dakle, nema nikakve dvojbe da se radilo o inaici Daytona.

GOSPODARI KAOSA

168

jug Balkana nastavit e tonuti u krizu. Istodobno napori NATO-a za preobrazbu Saveza u jaku i uvjerljivu snagu kontinentalne sigurnosti za novo tisuljee ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Nakon opeg suglasja da Atlantski savez na svoju pedesetu obljetnicu ne smije ostati mrtvo slovo na papiru na stolu se nalo est opcija za Kosovo: (1) Ne initi nita. Za: ve iskuan i uvjerljiv odgovor Zapada Slobodanu Miloeviu i njegovom politikom establishmentu. Neka se kriza vue, neka se borba rijei sama od sebe. Nema rizika za zapadne postrojbe. Protiv: kriza se nastavlja. Ljudi sve vie umiru, stabilnost Balkana se pogorava, a problem nikako ne prolazi. U tom sluaju to vrijeme vie protjee, broj opcija se smanjuje. Razlike meu velikim silama su sve vee i one nadmauju samu krizu. (2) Obratiti se UN-u. Za: Ujedinjeni narodi su pravo mjesto za donoenje konsenzusa za bilo kakvu buduu akciju, i to je jedino mjesto gdje se moe stvoriti politiko rjeenje. Ako se mora pribjei sili, suglasnost UN-a e se initi legitimnom, te nee biti samo unilateralna gesta. Protiv: SAD su oprezne glede UN-a i ogranienja koje bi UN mogao postavljati akcijama NATO-a u buduim krizama. U svakom sluaju, imajui u vidu politike razlike izmeu velikih sila oko toga pitanja, ova opcija u stvari znai isto to i opcija pod rednim brojem jedan. (3) Pojaati ati pritisak. Za: vrijeme je kljuni imbenik pa se na stoji dobiti na vremenu dok se koristi prijetnja da bi se stvari kretale. Jasno denirati to bi Miloevi trebao uiniti i jasno dati do znanja da e ako se to ne ostvari, uslijediti zrani udari. Napasti, znai zapoeti politiki proces. Protiv: sjeanje na Bosnu? Vrijeme je veliki saveznik Miloevia. Neke se stvari samo odugovlae
223 Europske lanice NATO-a stavile su veto (kraj sijenja 1999.) na ameriki prijedlog da se predsjedniku Slobodanu Miloeviu izda ultimatum od 96 sati, prisilivi ga da ispuni dugaku listu zahtjeva glede Kosova ili se suoi sa zranim udarima. Zbog pritiska Europljana, Amerikanci su pristali da se jo jednom pokua diplomatskim putem prije razmatranja ultimatuma. Washington je takoer pristao smanjiti shopping listu zahtjeva za nekoliko pitanja, kao to su povlaenje veine srpskih postrojbi i policije s Kosova. Diplomatski izvori NATO-a kau da se na amerikom popisu nalazi ak i zahtjev za uspostavu radio postaje Verikacijske komisije Kosova (VKM). Amerikanci su se sloili da e se vie panje posvetiti sadraju ultimatuma nakon iscrpnih pokuaja Kontaktne skuptine da se nae diplomatsko rjeenje krize na Kosovu. The Times, Michael Evans, 25. sijenja 1999. 224 Boris Jeljcin je u telefonskom razgovoru s Madeleine Albright upozorio da su nedopustive bilo kakve akcije primjene sile, a osobito one koje se poduzimaju mimo vijea sigurnosti UN-a. Potrebno je jaanje usuglaenih napora meunarodne zajednice kako bi se rijeio kosovski i iraki problem. I u susretu AlbrightIvanov Rusija je kritizirala primjenu sile u meunarodnim odnosima bez odluke Vijea sigurnosti UN-a (TV Beograd 26. sijenja 1999.) 225 Sloni smo to se tie Kosova. Pritisak meunarodne zajednice mora biti usmjeren na Miloevia. No, oekujemo da e i OVK prekinuti s nasiljem. Kancelar Schroeder, FOKUS, 25. sijenja 1999.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

169

i nita se nee dogoditi. U svakom sluaju, OVK i onako nema nikakvih interesa pregovarati ako neovisnost nije jedno od pitanja na dnevnom redu. Unato svemu pravi rat je neizbjean. (4) Bombardirati u svrhu kanjavanja. Za: uporaba vojne sile protiv srbijanskih postrojbi je u prolosti bila uspjena u Bosni i Hercegovini; Miloevi je pokazao da nije spreman izvrgnuti se otrim napadima i pod stvarnim e pritiskom ipak popustiti. Protiv: time se ne rjeavaju politiki problemi. Osnovna dvojba oko Kosova ostaje nerijeena moe li ostati unutar Jugoslavije, ili mora postati nezavisnim? I to e se dogoditi ako Miloevi uzvrati vojno? Je li Zapad spreman za proirenje sukoba? (5) Teko bombardiranje. Za: napadi na srbijanske ciljeve imali bi za svrhu unitenje vojne sile te infrastrukturu zemlje i nametanje politikog rjeenja Beogradu. Time bi se sprijeilo da srbijanske snage igraju bilo kakvu ulogu na Kosovu a situacija bi se pojaala dovoenjem promatrakih snaga. Protiv: ponovno sjeanje na Bosnu i Hercegovinu? To e neizostavno dovesti do toga da moraju poslati kopnene snage na to SAD pa i Velika Britanija gledaju nevoljko. Bez njih, samo bi dolo do pogoravanja situacije. Sukob e se nastaviti s time to e OVK strategijski ojaati. U tom sluaju najvjerojatnija je humanitarna kriza. (6) Kopnene postrojbe. Za: u konanici, podruja e pod kontrolom moi drati samo vojnici u sklopu kopnenih postrojbi koje su vrlo pokretne i mogu reagirati prije nego to doe do ubijanja. U meuvremenu, neka OVK i srbijanske postrojbe pregovaraju dok kopnene postrojbe odravaju mir na tom podruju. Te bi postrojbe na kopnu trebale biti dobro naoruane i imati zatitu zranih i pomorskih snaga. Protiv: to je stvaranje mira a ne odravanje mira a ini se i kao stvaranje nacije. To nije imalo uinka u Somaliji, a nee biti uinkovito ni ovdje. Cijena ivota zapadnih vojnika je previe visoka. To bi zapravo bila prva invazija na jednu suverenu zemlju. Kopnene snage znae, vjerojatno, ukljuivanje Amerikanaca, a Washington to nikako ne eli. Od est ponuenih inaica odabrana je ona pod rednim brojem pet.

GOSPODARI KAOSA

22. Teorijsko-analitika analiza upravljane krize na Kosovu

Kako je zamiljen i to je sadravao situacijski model operacije Saveznika snaga, nastao na temelju inaice broj pet? Koliko se on kao model razlikovao od onoga simuliranog na raunalu i nje226 Moje je miljenje da akcija ne bi smjela biti isto kaznenog karaktera. Izolirani zrani napadi ne bi doveli do nikakvog poboljanja situacije za ljude na Kosovu. Meutim, treba hitno razmotriti druge mogunosti vojnog pritiska. Za Njemaku je takva politika mogua samo ukoliko je u suglasnosti s europskim partnerima i SAD. Priklanjanje Rusije na nau stranu bilo bi od velikog znaaja. FOCUS, isto.

170

gove izvedbe u stvarnosti? Zato prvi put u povijesti jedna vojna organizacija, a ne drava, derogira meunarodno pravo suspendiravi UN, OESS i EU? Odgovor moda najbolje otkriva upravo model tog rata. Sam taj rat je takoer jedna neobina pojava jer se vodio u permanentnoj zamjeni teza. Neposredni i posredni sudionici u rjeavanju sukoba na Kosovu bili su ulazne varijable situacijskog modela operacije i one su izgledale ovako: Kosovski Albanci: interes internacionalizacija kosovskog pitanja; rjeavanje problema pod pokroviteljstvom i garancijom svjetskih politikih imbenika; trajno rjeenje kosovskog pitanja po mogunosti izvan granica SR Jugoslavije; osloboenje od srpske represije; krajnji cilj neovisno Kosovo. Narod koji je desetljeima bio u sjeni jednog totalitarnog reima kreiranog u Beogradu, i kojem su uskraivana sva ljudska prava i slobode, koji je sakupljao gnjev u sebi, a provoenje srpske politike plaao krvlju, skupio je hrabrosti da potegne konkretnije i dugotrajnije rjeenje svog opstanka na kosovskom prostoru. Na tom putu pomo e dobiti od demokratskih svjetskih imbenika. Srbija (SR Jugoslavija): interes zadravanje vlasti na Kosovu; rjeavanje sudbine Kosova samo unutar granica Srbije (SR Jugoslavije); izolirati Kosovo od utjecaja i mogueg pripojenja Albaniji, sprijeiti neovisno Kosovo; potpuno unitenje OVK-a. Politika ekipa okupljena pod vodstvom Slobodana Miloevia, zasigurno je suoena s najveim problemom pred kojim je Srbija bila u novijoj povijesti. Mogui gubitak Kosova i rat na vlastitom teritoriju zasigurno nije isto to i rat na podruju Hrvatske ili Bosne i Hercegovine. Stoga je Srbija denitivno dovedena u situaciju da strahuje od lananog otkidanja dijela po dijela svog teritorija u sluaju mogueg odvajanja Kosova od Srbije (Sandak, Vojvodina, Crna Gora). NATO: interes uspostava stanja odravanja mira i stabilnosti na Kosovu; ostvarivanje geostratekih interesa na Balkanu; potvrda dominacije i uloge glavnog imbenika u meunarodnim odnosima, vojno prisustvo i potpuni nadzor balkanskog prostora, izbjegavanje mogueg uvlaenja u spor lanica NATO-a, Grke i Turske; pribliavanje i ukljuivanje bivih lanica VU (Rumunjska, Bugarska) u NATO. Najjaa regionalna organizacija koja u skladu s liderstvom u novom svjetskom poretku svoje djelovanje, prisustvo i interes
227 O zamjeni teza Danko Plevnik pie: NATO kae da je uao u rat zbog humanitarnih ciljeva, osiguranja prava Albanaca, a bombardira ciljeve u Vojvodini. S druge strane, Mirko Marijanovi, srbijanski premijer, kae da su NATO-ovi udari gori od onoga to je radio Hitler 1941. godine, a istovremeno, borei se protiv tzv. NATO faizma, Miloeviev reim vri etniko ienje Kosova. Miloevi je NATO-va zlatna ribica, Danko Plevnik, Nedjeljna Dalmacija. 23. travnja, 1999.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

171

172

ostvaruje i na podruju jugoistone Europe. Demonstracija i potvrda snage oituje se u pribliavanju i zalaenju u podruja koja su u doba meunarodne politike bipolarnosti bila nepojmljiva. Posrnulost ruskog diva dobra je prilika za prihvaanje pod svoje okrilje nekadanjih lanica Varavskog ugovora, a samim tim i jaanje ve potvrene dominacije u krojenju meunarodnih politikih odnosa u 21. stoljeu. SAD: interes potvrda liderstva unutar NATO-a; potvrda dominacije voe novog svjetskog poretka; ostvarivanje geostratekih interesa u Europi i poglavito na njezinom jugoistoku; stvaranje preduvjeta za prodor prema kavkasko-kaspijskom podruju. Samo prisustvo na podruju Europe potvrda je da su SAD glavni imbenik u meunarodnim politikim odnosima, te lider unutra NATO-a, ali da bi zadrao mo svjetske supervelesile nuna je takva nazonost i u srcu Euroazije. EU (OESS): interes izbjegavanje novog vala izbjeglica sa zaraenih prostora; izbjegavanje humanitarne katastrofe; izbjegavanje amerike dominacije u rjeavanju kriznih situacija na tlu Europe. Regionalna organizacija u sjeni NATO-a koja jo uvijek trai mehanizme i identitet u rjeavanju kriznih situacija na podruju Europe. Neusklaenost stavova i razmimoilaenje interesa neutralizira djelotvornost i daje mogunost djelovanju NATO-a (Sjedinjenim Amerikim Dravama) na prostoru Europe, a EU gura na marginu. UN: interes zatita ljudskih prava i sloboda na Kosovu; sprjeavanje daljnjeg zaotravanja sukoba; sprjeavanje humanitarne katastrofe; sprjeavanje novog vala izbjeglica; potivanje meunarodnog ratnog prava. Svjetska organizacija kojoj su glavni nancijeri drave lanice NATO-a, zasigurno ima kljunu ulogu u kreiranju svjetske politike. Sama organizacija slui kao svojevrsni servis za potvrdu i legaliziranje politike glavnih igraa u meunarodnim odnosima. I u sluaju Kosova ova je svjetska institucija marginalizirana od strane NATO-a, pa joj se krug djelovanja svodi na rjeavanje humanitarnih i slinih problema. Rusija: interes potvrda da je jo uvijek jedan od imbenika meunarodnih odnosa; udaljenje SAD-a i NATO-a od svojih granica; smanjenje utjecaja SAD-a i NATO-a na jugoistoku Europe, na prostoru Crnog mora i Kavkaza; pomo Srbiji u ostvarivanju njezinih ciljeva. Jedan od vrlo bitnih svjetskih imbenika na strani je Srbije. Iako je situacija u Rusiji posve neobeavajua, ona je ipak jo uvijek ta koja dri prst na nuklearnom okidau i koja je svjesna da prosjai, ali je isto tako svjesna da e joj Zapad pomoi da se njezin sustav ne bi raspao. Zato Rusija koja je toliko slaba, ujedno je i toliko mona, stoji iza Srbije, i o tome se mora voditi rauna.

GOSPODARI KAOSA

173

Albanija: interes pomo kosovskim Albancima u ostvarivanju nacionalnih interesa. Vrlo vano logistiko uporite kosovskih Albanaca i jezgra oko koje lete sateliti vlastitog naroda u vidu nacionalnih manjina u zapadnoj Makedoniji, Grkoj i Crnoj Gori. Kao takva Albanija ima znaajan utjecaj na dijelove svog naroda izvan matice drave. U podsvijesti je stalna mogunost da se u budunosti svi dijelovi pripoje matici i ostvari velika Albanija. Mogui scenariji situacijskog modela rjeenja problema Kosova bili su: (1) povratak Kosovu autonomnih institucija s obzirom da je pregovaraki poloaj kosovskih Albanaca znatno ojaao i da su ostvareni uvjeti za drukije rjeenje, meutim, malo je vjerojatno da e se ono nai u okviru ovakvog scenarija; (2) status Kosova kao federalne jedinice unutra SR Jugoslavije najvjerojatniji mogui ishod rjeenja problema. Meutim to ne rjeava dugorono problematiku Kosova, s obzirom da je priroda federacije zasnovana na pravu mogueg odvajanja u budunosti; (3) nasilno odvajanje cijelog Kosova od SR Jugoslavije ovakav rasplet u sebi nosi dvije mogunosti, prvi da Kosovo bude nezavisna drava i drugi, da se Kosovo pripoji Albaniji. I jedna i druga mogunost se mogu ostvariti poslije velike i krvave borbe, jer Srbi nee pustiti Kosovo bez tekih rtava, a ostvarivanje jedne od dviju mogunosti povlai ostvarenje pitanja Albanaca u Makedoniji, Grkoj, Crnoj Gori i stvaranja novih moguih arita u regiji; (4) podjela na kosovski i srpski dio podjela Kosova moe za Srbiju znaiti povoljan ishod, jer bi ipak zadrala dio kosovskog teritorija i to upravo onaj gospodarski najvrjedniji, no vrlo bitnu ulogu igraju povijesna optereenja koja svojataju cjelokupno podruje Kosova, odnosno onih snaga u Srbiji koji o podjeli Kosova i ne razmiljaju. Kosovskim Albancima podjela Kosova niti u kojem sluaju ne ide u prilog. Bit problema i rjeenje situacijskog modela prije izvedbe same operacije je: promjena politikog statusa DA, promjena teritorijalnih odnosa NE. Nakon ulaznih varijabli i moguih scenarija polazite u modelu operacije Saveznika snaga bila je pretpostavka da Oruane snage SR Jugoslavije (vojska i policija) s 10 poginulih vojnika u 10 dana ratovanja nee prestati s etnikim ienjem i povui se s Kosova. to je stoga potrebno? (a) ili velike rtve na strani Oruanih snaga SR Jugoslavije (b) ili ciljevi visokog rejtinga tzv. kapitalni ciljevi. Odluka ne veliki broj rtava, zbog medijske propagande koja je jednako vana kao i zrani napadi, zato maksimalno proiriti vrstu i broj ciljeva pored vojnih i gospodarskih infrastrukturnih ciljeva unititi ministarstvo unutarnjih poslova, obrane i glavni stoer oruanih snaga i srbijanske policije. S obzirom na tako visok rejting ciljeva napada, razvoj dogaaja trebao bi se

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

odvijati na slijedei nain: (1) zrana ofenziva (kampanja) ne bi trajala dugo, te bi operacija Saveznika snaga mogla stajati oko 20 milijarda dolara; (2) zrani udari na jugoslavenske ciljeve su nuni, i bila bi dostatna mjera za postizavanje uspjeha kopnene snage imati kao priuvu i kao sredstvo pritiska; (3) rat na Kosovu, je humanitarni rat, bez velikog broja izbjeglica on nema to obiljeje, zato zrani udari, a ne kopnene snage. Saveznika snaga je operacija strategijske vanosti pa se moe nazvati i Vojna intervencija u SR Jugoslaviji: Politiki cilj vojne intervencije je kapitulacija Miloevia, a ne samo prihvaanje sporazuma za Kosovo. to su u ovom sluaju minimalno prihvatljivi rezultati? Prvo, destrukcija Oruanih snaga SR Jugoslavije do te mjere da vie ne bude uzronik regionalnog sukoba na Balkanu; drugo, SR Jugoslavija ne smije biti vie izazov buduoj transatlantskoj sigurnosnoj strukturi u politikom i vojnom smislu. Dakle, ne smije vie izazivati zabunu i podjelu saveznika na temeljnim sigurnosnim pitanjima ime se slabi europska stabilnost i stvaraju nesporazumi izmeu NATO-saveza i Moskve. Prema tome, vojna intervencija u SR Jugoslaviji ima jedinu moguu strategiju izlaska (Exit Strategy), a to je Miloeviev silazak s vlasti u Beogradu. ime je bio motiviran ovakav scenarij vojne intervencije NATO-a u SR Jugoslaviji? Odrednica na kojoj se mogla utemeljiti opravdanost vojne intervencije u SR Jugoslaviji nije zasigurno bila humanitarna katastrofa na Kosovu (jer NATO nije intervenirao i u
228 Situacijski model je pokazivao da je potrebno izvesti udare na ukupno 600 ciljeva kako bi se Miloevi slomio. (op. a.) 229 Kada je general Wesley Clark uspio isposlovati dolazak maksimalno naoruanih helikoptera apache, uslijedio je novi hladan tu. Doputenje za njihovo koritenje nije dolo. Clark je helikoptere apache naruio kako bi ih odmah uposlio u napadima na tenkove, i ostala borbena jugoslavenska vozila. Tenkove, borbena vozila i pokretne raketne sustave Srbi su vjeto kamuirali pa tako nisu mogli postati metom NATO-vih zrakoplova. Unato tome, Clinton nikada nije potpisao zapovijed za koritenje helikoptera. U Clarkovu uredu navode da je tu vijest primio vrlo teko uz puno dreke i galame. Jedinu potporu Clark je mogao imati jedino u Klausu Naumannu, doskoranjem efu vojnog komiteta NATO-a, njemakom generalu koji se takoer zalagao za kopnenu operaciju. Premda je imao Naumannovu potporu u taktikim vojnim potezima, njemaki general ga je upozorio i na drugu injenicu vojnici provode samo ono to politiari odlue. U toj injenici nalazi se razlog Clarkovog pada. Clark je jednostavno elio previe toga na svoju ruku. Oni koji su tada intenzivno radili s njim danju i nou tvrde da je Clark NATO-vu kampanju shvatio previe osobno i zavrio je frustriran zbog toga to ga politiari nisu vie sluali. General za trei i svjetski rat, Bruno Lopandi, Nedjeljna Dalmacija, 6. kolovoza 1999. 230 Talijanski premjer DAlema, tijekom posjeta Washingtonu (oujak 1999.), upitao je Clintona kakva je strategija, to namjerava poduzeti nakon bombardiranja vojnih ciljeva u SR Jugoslaviji? Clinton se okrenuo svome savjetniku na nacionalnu sigurnost Samuelu Gergeru i upitao Sandy, to je slijedei korak? Berger je odgovorio: Nastavit emo bombardiranje. Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske biljeke, 19. lipanja 1999.

GOSPODARI KAOSA

174

daleko veim humanitarnim katastrofama), ve je to bila prije svega potpuno razvidna povijesna prilika da se ponite rezultati konferencije u Jalti 1945. i tadanja podjela Europe pomakne na Crno more. No, iako je Zapad tvrdio kako vojna intervencija u SR Jugoslaviji motivirana humanitarnim razlozima i moralnom obvezama da se reagira, to oito nije bilo tono. Vojna intervencija NATO-a u SR Jugoslaviji bila je motivirana iskljuivom prosudbom amerikog politikog vodstva o povoljnom trenutku za glavni prodor na Istok. Zato, podruje Balkana ne smije biti podruje nestabilnosti. Isto tako ne smije doi do zaustavljanja europskog integracijskog procesa u kojima one zemlje koje ulaze moraju izgubiti veliki dio svog suvereniteta. Novo otvoreno sigurnosno pitanje od posebnog znaenja postalo je nametanje nepotpunog ili ogranienog suvereniteta od strane zapadnih sila nacionalnim dravama jugoistone, sredinje i istone Europe pa tako i Hrvatskoj.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

23. Nepoznanice vojne intervencije u SR Jugoslaviji

to je glavna nepoznanica vojne intervencije u SR Jugoslaviji? Zasigurno se znalo tko e izgubiti, ali se sigurno nije znalo tko e pobijediti?! Pitanja koja slijede i spomenute nepoznanice regionalnog sukoba na Kosovu, mogu se formulirati na slijedei nain: (a) je li sukob mogao zavriti bez pobjednika po principu podijeljene odgovornosti? Vojna intervencija ne moe sama po sebi donijeti mir, ona moe sprijeiti sukobe, etniko ienje i humanitarnu katastrofu. To ni ne mogu uiniti snage za odravanje mira (one nisu dugorono rjeenje). Mir ne moe donijeti ni samo kanjavanje ratnih zloinaca, jer tu nema podijeljene odgovornosti (kolateralna teta) postoji li uope politika volja za time?
231 Rat na Kosovu teko je usporediti s vijetnamskim ratom jer nema saveznikih rtava koje bi se rtvoslovno podvrgle Flower Power ili djece cvijea koja pjevaju o ljubavi, a ne ratu. Publika u Europi i SAD-u dri ovaj rat zasluenim kanjavanjem Miloevieva reima koji zbog etnikog ienja Kosova zavrjeuje etniko bombardiranje. Zapad nije poeo plaati danak u krvi ovom ratu pa se jo ne javljaju antimilitaristiki kantautori i pjesme poput Donovanove Universal Soldier. Pokret protiv rata u Vijetnamu nije proistjecao iz suosjeanja prema Vijetnamcima, nego iz protesta protiv usmrivanja Amerikanaca. Poziv je umjetnika da ali sebe, a ne valjda Kosovare ili Srbijance. Pokazna vjeba, Danko Plevnik, Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1999. 232 to bi stoga prema sudu autora ove knjige strateki interes obrambene politike Republike Hrvatske trebao biti: (1) prepoznatljivost Republike Hrvatske kao kljunog igraa (Key Player) na nain da se sauva Hrvatska vojska i da njezine postrojbe aktivno sudjeluju u mirovnim operacijama (Peace Keeping); (2) ne, bezglavom ulasku u EU po svaku cijenu. To znai saekati i vidjeti kuda ta Europska unija zapravo ide; (3) potpuno napustiti naelo zastupanja europskih interesa u Hrvatskoj, a inaugurirati naelo zastupanja hrvatskih interesa u Europi. Sve je to znaajno upravo zato to se bez takve pozicije Republika Hrvatska dovodi u stanje ograniavanja njezina suvereniteta.

175

to znai pobjeda za pobjednika? Sluaj Kosovo moe postati vrlo opasan presedan sa stajalita suvereniteta i to je glavni problem pobjede na Kosovu!!! Jer suverenitet Srbije na Kosovu je neupitan, ali tamo ivi 90% Albanaca iji je politiki cilj nezavisnost. Otvaraju li se time novi procesi Crna Gora, Vojvodina ili drugdje u Europi? Sva pitanja i nepoznanice upuuju na to, da bi vojna intervencija bila mogua. Bilo je potrebno zadovoljit etiri uvjeta; prvi, da doe do vidljive humanitarne katastrofe koju javnost moe vidjeti na televiziji kako bi se time politiarima oslobodilo prostor za primjenu sile, drugi, na protivnikoj, srpskoj strani u samom poetku ne smije biti brojnih civilnih rtava osobito meu enama i djecom; trei, uvjeriti javnost da nee biti gubitaka na vlastitoj strani tj. nee ginuti nai momci, bitku voditi iz zraka; etvrti, mora se znati cijena koja e se platiti i to se za nju dobiva. Dakle, pobjednik e se morati nositi sa posljedicama koje je sam dopustio ili koje je morao prihvatiti, da bi postigao cilj. Operacija Saveznika snaga pokazala je da se neto novoga dogodilo u meunarodnim odnosima, euro-amerikoj alijansi i u regionalnom sustavu europske sigurnosti: (a) NATO je drugi put u svojoj povijesti vojno intervenirao (prvi put u Bosni i Hercegovini), ponovno izvan podruja lanica i u situaciji kad nijedna od drava koje okuplja nije bila niti napadnuta niti ugroena. Obje intervencije su protiv oruane sile jedne preteno pravoslavne drave i jednog takvog entiteta (bosanskih Srba); (b) NATO je oruano napao SR Jugoslaviju, jednu suverenu europsku dravu zbog razloga koji nisu vojne, politike ni gospodarske naravi, ve humanitarne(!); (c) odluka o intervenciji donijeta je u NATO-u, jednostrano, intervenciju nije zatraila nikakva legitimna vlast; (d) zaobieni su Ujedinjeni narodi: jaltski sustav se denitivno sruio u jo jednome segmentu jednoglasnosti svih stalnih lanica prigodom odluivanja o vojnim namjerama. O vojnim intervencijama se odluuje prvenstveno u krugu koji tvore SAD i dominantne zapadnoeuropske drave; (e) proirene su vrijednosti zatiene (regionalnim) sustavom sigurnosti: umjesto teritorija (naruavanja teritorijalne cjelovitosti), u prvi plan dolaze gospodarski, komunikacijski i humanitarni interesi; (f ) Europa se tretira drukije negoli druga podruja u svijetu, afrika primjerice; (g) pootren je kriterij za kvaliciranje pitanja u iskljuivoj nadlenosti drava kada se smatra, ili netko ustvrdi da su ugroeni meunarodni mir i sigurnost; (h) u politikim i vojnim pitanjima Sjedinjene Amerike Drave su potvrdile tko jo uvijek
233 Nakon Kosova ne postoj vie neto to je unutarnja stvar drave. Ona je de facto suspendirana u meunarodnom pravu. Zato i sukob Srbije s vlastitom nacionalnom manjinom, nije vie bio njezina unutarnja stvar.

GOSPODARI KAOSA

176

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

nadzire Europu; (i) Vojna intervencija NATO-a u SR Jugoslaviji osim ruenja postojeeg reima, imala je za cilj i obeshrabrivanje separatistikih pokreta u Europi. Na temelju prezentiranog moe se zakljuiti: (1) politiki cilj vojne intervencije NATO-a u SR Jugoslaviji postaje ruenje Slobodana Miloevia, stoga je vojna operacija Saveznika snaga operacija strategijske vanosti; (2) NATO eli iskoristiti povijesnu priliku i proiriti svoje interese sve do istonih obala Crnog mora; (3) stvoriti presedan, kako bi se otvorila mogunost nove denicije pojma suvereniteta gdje bi vrijedilo pravilo nepotpunog ili ogranienog suvereniteta; (4) ulaskom Zapada duboko na Istok mijenja se geopolitiko stanje na prvim vratima Euroazije i stvaraju se uvjeti za aktivniju igru zapadnih sila u bliskoj budunosti na drugim vratima Euroazije.

24. Sukob racionalne i iracionalne strategije

Dogaaji na Kosovu omoguavaju razradu odreene teorijske postavke i modela na temelju kojih je mogue izraditi prognozu odnosno predikciju budue(ih)g stanj()a. to ini temelj postavke odnosno modela? U opisu dogaaja na prostoru Kosova rabili su se razliiti ponekad suprotstavljeni pojmovi. Tako se primjerice

177

Slika 5. Struktura geopolitikih pojmova u modelu sukoba na jugoistoku Europe u devedesetim godinama prolog stoljea.

GOSPODARI KAOSA
Slika 6. Struktura geostratekih pojmova u modelu sukoba upravljanja krizama.

susreu nazivi: Kosovska kriza, Udari na Jugoslaviju, Sukob u regiji i slino. ak se i naziv same operacije NATO-a Allied Force krivo prevodio kao Odluna snaga, a zapravo znai Saveznika snaga. Ve sam naziv operacije Saveznika snaga u suprotnosti je s raspoloivim snagama u operaciji, a one su 90% bile amerike. U tom kontekstu mogue je denirati strukturu pojmova koja se moe zapisati na slijedei nain: prema slici 5. Jugoslavija (Drava), Kosovo (podruje), je), Balkan (regija). Postoji i struktura geostra tekih pojmova, sukob, kriza, rat (slika 6.). to su stoerne toke u (1) i (2) sluaju geopolitikih i geostratekih ralambi? Ako se promatra prikazane imbenike tada se pojavnost moe opisati na slijedei nain: Kriza Sukob Rat. Krizu deniraju tri imbenika (slika 7.), krizno podruje, je, krizno arite i krizna organizacija. U kosovskom sluaju postoje tri mogunosti: inaica I., Jugoslavija (krizno podruje), je), Kosovo (krizno arite), OESS (krizna organi zacija). inaica II., Balkan (krizno podruje), je), Jugoslavija (krizno arite), NATO (krizna organizacija; inaica III., Jugoistok Europe (krizno podruje), je), Balkan (krizno arite), UN (krizna organizacija). Stoga, slijedi upit, koja od inaice je stvarna opcija krize? U suvremenom sueljavanju interesa pojam sukob obino se vee uz sukob niskog intenziteta (Low Intensity Conict) ije su operacijske kategorije: potpora pobunjenicima ili regularnoj

178

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Slika 7. Odnos imbenika upravljane krize.

vladi, borba protiv terorizma, mirovne operacije (Peacekeeping Operations) i iznenadne mirnodopske operacije za potporu diplomatskog rjeenje. Sukob deniraju etiri imbenika u tzv. mapi sukoba prikazanoj na slici 8.: prijatelj (Friend), protivnik (Addresser), saveznik (Allay) i neprijatelj (Enemy) to je u sreditu mape sukoba? To je upravo problem koji se denira kao sukob interesa. On znai, da sudionici sukoba razliito procjenjuju i ocjenjuju istu stvar, stanje, pojavu i dogaaj i da sudionici sukoba istodobno ele istu stvar (slikovito reeno, biti na istom mjestu u istom trenutku). Stoga je pravo pitanje: gdje je sukob interesa i kojeg je on karaktera politikog, gospodarskog, informacijskog, vjerskog ili vojnog? Sve upuuje da je on gospodarski, a zapravo je geopolitiki jer u sukobu na jugoistoku Europe postoje dvije opcije regionalni pristup EU i SECI inicijativa SAD. Sam naziv Pakt o stabilnosti Jugoistone Europe daje odgovor na pitanje o krizi i sukobu: krizno podruje je Jugoistona Europa, a krizno arite je Balkan. Rjeenje je kompromis, glavni interes je SECI inicijativa, a ne regionalni pristup. Je li rat bio potreban ako se glavni interes nije mogao postii mirnim putem? Oito iz svega navedenog stvarna inaica sukoba je inaica III. (slika 9.) Balkan (krizno arite), jugoistona Europa (krizno podruje) i krizna organizacija (NATO).

179

GOSPODARI KAOSA
Slika 8. Mapa sukoba odnos imbenika u tzv. Sukobu niskog intenziteta.

Rat u promatranom kosovskom sluaju je sredstvo kojim se eljelo postii prije deniran cilj glavni geostrateki (gospodarski) interes. Svaki rat ine dva imbenika Strana A i Strana B, a razdvaja ih bojinica. Tri su pitanja na koja je nuno odgovoriti kada se govori o ratu ije su strane denirane: prvo pitanje koja se strategija primjenjuje?, drugo pitanje to je pobjeda, a to poraz? i tree pitanje kakav se rat vodi kao oblik oruanog sukoba? Strategija kako je denirati? Na temelju teorije sukoba visokog intenziteta ona ovisi od tri parametra: prostoru, vremenu i informaciji. No, svaka strategija ima funkciju (F) koja se sastoji od realne (Re) i imaginarne (Im) komponente. Realnu komponentu ine znanje (Zn) i tehnologija (Teh) a imaginarnu: mitologija (Mt) i promidba (Pr). Ako je Re vee od Im onda se takva strategija naziva racionalna strategija, no ako je Im vee od Re onda se takva strategija naziva iracionalnom strategijom. Za sukobljene strane A i B moe se rei da su suprotstavljene iracionalna i racionalna strategija, tj. moe se to prikazati kako strana A (SR Jugoslavija) vodi iracionalnu strategiju, a strana B (NATO) racionalnu strategiju. Pobjeda i poraz u iracionalnoj i racionalnoj strategiji razliito se deniraju. U iracionalnoj strategiji pobjeda je ostvarivanje mita bez obzira na cijenu koja e se za to platiti. Poraz je ruenje mita, a ne unitena infrastruktura i oslabljena vojna sila. Kako

180

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Slika 9. Stvarna inaica ica kriznog stanja na jugoistoku Europe u devedesetim godinama prolog stoljea. a.

se rui mit? Odluujuom bitkom na kopnu, za to su potrebne kopnene snage i mogui neprihvatljivi gubici ili zranim udarima bez vlastitih ljudskih gubitaka? Je li asimetrini (iregularni) rat bio oblik voenja oruanog sukoba u SR Jugoslaviji? I jedna i druga strana koristile su se principima iregularnog rata, ali u razliitim strategijama (iracionalnoj i racionalnoj). Stoga se na temelju provedene ralambe moe zakljuiti: (1) stoerna toka promatranog problema je opet stabilnost, a odrivo rjeenje je ono rjeenje koje jami stabilnost. Dakle, to opet nije pravedan mir, ve odravanje mira u sukobu niskog intenziteta; odravanje mira zahtjeva: stvaranje protektorata i sigurnosnih zona (za Srbe i Albance), organiziranje snaga za odravanje mira (KFOR) kao meunarodnih snaga; (3) ne treba se zavaravati i jedna i druga komponenta imaju Mit, i Srbi i Albanci. Oba se unitavaju, prvi izravno (ruenjem), a drugi neizravno (postignutim rtvama). Jer pobjednik je poznat, a poraena moraju biti dva, odnosno, obadva moraju pasti. I nadalje i u 21. stoljeu vrijedit e naelo iz Drugog svjetskog rata da se mit moe pobijediti udarom iz zraka: emu je sluilo bombardiranje Dresdena 1945. na samom kraju rata i druga atom234 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 339.-346.

181

ska bomba na Japan. To se postiglo velikom koncentracijom udarne moi i uz velike rtve. U ovom kosovskom sluaju, vrijedi novo pravilo (n-1), i zato NATO u planiranju operacije nije elio koncentraciju vojne moi (bez kopnenih snaga) i trenutno velike rtve, pa je operacija potrajala. I konano rjeenje je moglo biti samo suspenzija autonomije Kosova i stvaranje sigurnosnih podruja ja pod protektoratom zapadnih sila i Sjedinjenih Amerikih Drava. Naprosto, nije se eljelo rjeenje koje je primjerice ponudio bivi urednik asopisa Foreign Aairs William G. Hyland u Washington Postu. Jugoslavija je postala bolesnikom Europe (SR Jugoslavija, op. a) i ona se ne moe ponovno sastaviti, ali bi europske snage mogle ponovno stvoriti sigurnosni sustav koji bi mogao zadovoljiti sukobljene strane. Stvarna alternativa velikom konvencionalnom ratu u brdima Kosova i Albanije je oivljavanje meunarodne diplomacije jer je takozvani mirovni plan Clintonove vlade mrtav. Sjedinjene drave i Europa, ukljuujui Rusiju i Ukrajinu, trebale bi skovati novi mirovni plan za Balkan, istie Hyland i pridodaje da bi Kosovo trebalo podijeliti. Jedan dio trebalo bi postati neovisan prije nego se prikljui Albaniji, a drugi du srpske granice ostao bi pod jugoslavenskim suverenitetom kao razvojaena sigurnosna zona, dok bi glavni grad Pritina na nekoliko godina ostao slobodni grad pod UN-ovom zatitom. Kao odtetu za odustajanje od jednog dijela Kosova, Srbiji treba dopustiti da kooptira Republiku Srpsku, istie Hyland i dodaje da bi se, ako je to volja naroda, hrvatski dijelovi Bosne i Hercegovine trebali prikljuiti Hrvatskoj. On smatra da se i Crnoj Gori treba dopustiti da sama odlui o vlastitoj budunosti. Za taj sporazum bi jamila itava Europa, ukljuujui i Rusiju, a amerike bi se snage mogle povui iz podruja i zamijeniti mirotvorcima iz svih europskih zemalja koji bi bili pod politikim zapovjednitvom vijea OESS-a, naglaava Hyland. Sporazum bi takoer ukljuio i ukidanje sankcija, objavu amnestije ratnih zloina i gospodarsku pomo cijelom podruju, istie William G. Hyland u Washington Postu. Zapadni politiki stratezi namjerno boluju od starog razmiljanja po kojima bi neovisno Kosovo neizbjeno destabiliziralo Balkan. U novom sustavu sigurnosti dominiraju, dakle, unilateralne odluke temeljene na faktoru moi. Postupak tee slijedom: najprije fait accompli, pa pregovori. Dakle, svren in, pa onda se moe i razgovarati. Plan o kojem je govorio Hyland bio bi jedno od moguih konanih rjeenja, a njih kao to je naznaeno u determiniranom kaosu ne smije biti.
235 Balkanu treba novi mirovni plan, William G. Hyland , Washington Post, 2001. 236 Analize i razmiljanja poslije kosovskog boja, akademik Davorin Rudolf, diplomatske zabiljeke, 19. lipanja 1999.

GOSPODARI KAOSA

182

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

25. Ideoloko-politike posljedice NATO-og bombardiranja

Kakvo je znaenje NATO-vog bombardiranja SR Jugoslavije glede njegovih ideoloko-politikih posljedica? NATO, je zazirao od tono denirane politike rasprave, iako je njegova intervencija otpoela iskljuivo rastezljivim i esto politiziranim opim ljudskim pravima, odnosno humanitarnim razlozima. Na neki nain NATO je depolitizirao sukob, a njegovi protivnici u lijevim i neoliberalnim europskim krugovima promatrali su ga iskljuivo kroz ideologijsku prizmu. Oni su bombardiranje smatrali posljednjim inom u procesu raspada komunistike Jugoslavije, kraj jednog obeanja, potonue utopije o multietnikom i autentinom socijalizmu u virovima jedne agresivne politike. Ta determinizirana svijest oliena u lijevo-liberalnoj nostalgiji za izgubljenom Jugoslavijom, nije mogla prealiti Miloevievu Srbiju jer ju je smatrala nasljednicom dakle, upravo onu snagu koja je drugu Jugoslaviju tako djelotvorno usmrtila. I versailleska i jaltska Jugoslavija projekti su iste determinizirane politike svjetske moi kao pretea multi-kulti ideologije s poetka 21. stoljea. Socijalistika Jugoslavija prema zamisli determinista trebala je biti suprotnost u odnosu na Jugoslaviju koja je bila kraljevina, i koja je poivala na hegemoniji Srba. Ruei monarhistike drave u prvoj polovici 20. stoljea deterministi su poput socijalistike Jugoslavije gdje je to bilo mogue ustoliivali ateistike drave. Dakle, nije se radilo samo o tome da se prvoj Jugoslaviji pod srpskom dominacijom suprotstaviti federalna Jugoslavija slobodni savez jednakopravnih drava, koje su ak trebale imati pravo na odcjepljenje. Srpska hegemonija je i dalje ostala, a ono to se eljelo rastaliti u drugoj Jugoslaviji bila je vjera i katolika i islamska i pravoslavna. Miloevievi kao operator krize bio je uvjeren da su ga deterministi pustili obnoviti nekakvu nekadanju prvu Jugoslaviju. Ta njegova viegodinja
237 Euroljevica oplakuje titoizam!, Izjednaavanje krivnje je put u nove konikte, Die Zeit, Slavoj iek, lipanj, 1999. 238 Titov plan, odobren u pismu Churchilla 5. veljae 1944. godine, neutralizirao je razliite tenje balkanskih naroda Hrvata, Srba, Albanaca i na stratekom Balkanu ostvario protuteu SSSR-u. Tito je odigrao veliku igru u interesu Velike Britanije. Ali titovska je Jugoslavija preivjela toko onoliko, koliko je ona i bila potreba Zapadu. Kosovo i svjetska zajednica, Natalija Naroinka, Ria Novosti, Moskva, 30. oujka, 2004. 239 Tu postversaillesku Istonu Europu Amerikancima je bilo vano to prije inkorporirati u zapadni postjaltski kalup pod anglosaksonskom kontrolom. Meutim, u to vrijeme na junom balkanskom krilu Europe Jugoslavija se pred oima pretvarala iz protutee SSSR-u i Varavskom paktu u antiatlantsku snagu. Procesi rastakanja komunistikih struktura u Jugoslaviji isprovocirani su ne samo od strane liberalnog, nego i u nita manjoj mjeri nacionalnog zanosa, koji nije iskljuivao raspad federacije s perspektivom makar i djelominog ujedinjenja Srba. To bi strateki znaajni teritorij uinilo nedostupnim za projekte nove mitteleurope. Kosovo i svjetska zajednica, Natalija Naroinka, Ria Novosti, Moskva, 30. oujka, 2004.

183

zabluda morala je biti okonana na nain na koji je okonana. Ako je prva Jugoslavija sluila za uvrenje rezultata razbijanja katolike miteleurope i hegemonije nad nesrpskim narodima, a druga za nametanje kolektivne krivnje Hrvatima, Miloevieva trea Jugoslavija posluila je deterministima za oblikovanje strategijskog projekta jednake krivnje, odnosno projekta u kojem malobrojni narodi nemaju pravo na obranu, pa ni u sluajevima eklatantne agresije. *** I operacija Saveznika snaga i Zajedniki uvar su zavrni dio jedinstvenog laboratorijskog uzorka koji se od 1990. provodio na prostoru zvanom biva Jugoslavija i gdje se iskustveno potvrdilo da upravljanje krizom moe biti novi model globalnog nastupanja i da se determinirani kaos moe zadrati u zadanim granicama, onako kako su to njegovi autori zamislili. Potvrda uspjenosti laboratorijskog uzorka (iako je on jo trajao) potvrena je na konferenciji u Pragu, u sijenju 1996. kada je profesor Sean Gervasi meu ostalim zakljuio: Tek nakon to je Jugoslavija raskomadana i pretvorena u kaos (kurziv a.), bilo je mogue pristupiti preoblikovanju Balkana. Glavna bitka vodi se po jaltskom naelu pola-pola ovaj put izmeu europskih sila Velike Britanije, Francuske, Njemake i Italije s jedne strane i Sjedinjenih Amerikih Drava s druge. Zapadni Balkan trebao bi potpasti pod europsku sferu utjecaja, to znai njihov pristup istonoj obali Jadrana, i kontrola prometa rijenim tokovima Rajna-Dunav. Istoni Balkan treba pripasti amerikoj interesnoj zoni. Zato su se jo 1991. u Makedoniji, koja kontrolira jedine prolaze s istoka na zapad i sa sjevera na jug kroz balkanski planinski lanac, razmjestili dijelovi amerikih oruanih snaga. Dakle, punih osam godina prije nego e se odigrati zavrni in krize i na Kosovu i u Makedoniji. tovie, diljem jugoistone Europe vodi se borba za politiki utjecaj i ekonomsku prevlast. Najvei dio ovoga sukoba jest izmeu europskih NATO saveznika i SAD-a, partnera u upravljanju krizom u bivoj Jugoslaviji, ali u njima sudjeluju velike kompanije i banke iz ostalih europskih i neeuropskih zemalja.

GOSPODARI KAOSA

184

240 Slian, ali pojednostavljen zakljuak, glede europskih igraa donio je The New York Times u tekstu The Third American Empire u sijenju 1996. U lanku stoji da nije iznenaujue da, iako su Njemaka i SAD zajedno radile na razbijanju Jugoslavije, sad ove dvije zemlje vode borbu za prevlast na komadima bive jugoslavenske federacije, ponajprije Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 241 Najbolja kontrola se ostvaruje ako se postane vlasnik toga, zato je nastala takva bjesomuna pomama za nekretninama na hrvatskom dijelu Jadrana koje prelaze u ruke Talijana, Nijemaca, Britanaca, Austrijanaca, Maara, eha, Slovenaca, odnosno lanica Europske zajednice. 242 Tim plovnim putem iz Sjevernoga u Crno more i obrnuto mogu ploviti brodovi nosivosti do tri tisue tona.

Unilateralni sustav sigurnosti je svijet na poetku 21. stoljea. Poslije svega to se dogodilo na Kosovu, svijet je zaao, u formalni unilateralni NATO sustav svjetske sigurnosti, koji je vrsto u rukama Amerikanaca. Unutar tog sustava, tijekom vremena, mogue su stanovite modikacije ovisno o (teko ostvarivome) vojnom jedinstvu Europe, a sustav e trajati sve dok paritetnu razinu moi dosegne ili neki vojni istonoazijski savez, ili Kina, ili oporavljena Rusija ili, to je vjerojatnije, sve zajedno. Rat u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kosovska kriza uklopili su se u ope planove sa irenjem NATO-a, poto je prostor bive Jugoslavije, s izlaskom na Sredozemlje, predstavljao nedostajuu kockicu mozaika, u kome cjelokupna obala Zapadne Europe treba biti pod politikom kontrolom jedine u svijetu supersile. Nakon ukljuivanja istonoeuropskih drava u partnerstvo za mir i najave njihovog ulaska u NATO, i nakon Daytonskog sporazuma i uspostave protektorata u Bosni i Hercegovini, a takoer nakon faktike okupacije Makedonije, Srbija s Kosovom (1999.) ostajala je kao barijera za inkorporiranje cijele strateke regije u novu geopolitiku konguraciju. Zato je od 1991. veoma planski, i iskljuivo u etapama, modeliran kaos, odnosno krize u dijelovima bive Jugoslavije najprije u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, a tek potom na Kosovu. Nita se u ostvarivanju interesa na geopolitikoj razini ne dogaa sluajno.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

243 Dokaz je nuenje vladi Anti Markovia predsjedniku SIV-a pet milijarda dolara za ouvanje jedinstvene Jugoslavije koja je bila pod okupacijom JNA da i dalje ostane dravna tvorevina koju su uspostavili deterministi poslije Prvog i Drugog svjetskog rata. Zato je trebalo Jugoslaviju sauvati kao uspjeli a ne propali eksperiment.

185

GOSPODARI KAOSA

B. Afganistan ili kako je terorizam postao globalni operator krize

Nakon 11. rujna 2001. svijet je doivio ok. Scene koje su viene u hollywoodskim lmovima katastrofe postale su stvarnost. Nur Salleh, politiki i vojni analitiar ustvrdi e to to smo vidjeli nije klasian terorizam, to je sosticirani terorizam koji vode najvei strunjaci za terorizam na svijetu. Osnovno je pitanje tko stoji iza svega toga? Ni ameriki strunjaci nisu mogli odmah uprijeti prstom ni na jednu teroristiku organizaciju koju svijet poznaje, jer se dogodilo neto novo... Najjednostavnije je bilo ukazati i naznaiti da iza toga stoji najtraeniji ovjek na svijetu Osama bin Laden. injenica je da je Osama bin Laden dulje vrijeme prijetio amerikoj sigurnosti, ne samo izvan Amerike, nego ak i u njezinom dvoritu, u srcu Amerike. Osim prijetnje, moglo bi se rei da je Osama bin Laden imao i preduvjete, odnosno, mogunosti za to nancijsku potporu i sljedbenike u cijelom svijetu. Osim toga, Osama bin Laden koristio je gnjev arapskog islamskog svijeta protiv amerike politike prema arapskom i muslimanskom svijetu openito. Unato dva kljuna preduvjeta, pitanje je li bi Osama Bin Laden bio u mogunosti ostvariti i trei, najbitniji takvu inltraciju u ameriko drutvo da ga CIA i FBI nisu mogli otkriti u organiziranju stravine teroristike operacije neviene u povijesti. Gledajui samo taktiku stranu operacije, pokazuje se da su njezini izvritelji ivjeli u SAD ve dulje vrijeme, i imali uvid u sustav sigurnosti ne samo zranog prometa nad Sjedinjenim Dravama, nego ak, moe se rei, i u tajnim slubama. Izbor vremena operacije i zranih luka s kojih
244 to je danas na poetku 21. stoljea rat? Ameriki predsjednik George W. Bush nakon sastanka (11. rujna 2001.) sa svojim timom za nacionalnu sigurnost, kazao je da su teroristiki napadi na World Trade Centar i na Pentagon rat a ne terorizam. Moe li se to zaista smatrati ratom. Ne samo da na toj novoj vrsti bojnog polja nema sukoba oruanih snaga nego u tom ratu nije ispaljen niti jedan jedini metak. to su posljedice ovoga ina: mrtvi se broje na tisue, izravna materijalna teta se procjenjuje na desetke milijarda dolara, potpuno prekinut zrani promet, zaustavljen rad burzi, pad dolara i rast cijena nafte, i ono to je u protenom smislu najvee i najire je strah. Strah ne samo u napadnutoj zemlji. 245 Retorika uoi operacije rat protiv terorizma najbolje se iitava iz stavova amerikog ministra obrane Donalda Rumsfelda: SAD nema izbora, mora napasti; Zemlje koje pruaju utoite teroristikim organizacijama treba zatraiti da s tim prestanu, a ako to ne uine, mi moramo pomoi da to prestane. Ako ne moete napasti neku vojsku ili neiju mornaricu, onda morate napasti mreu. 246 Kako je gradirana opasnost u pripremi za operaciju pokazuje izjava amerikog glavnog tajnika Colina Powella Svi tragovi vode prema Osami bin Ladenu. A prema Daily Mailu: Pet otmiara je uvjebavano u Velikoj Britanije. Scotland Yard odbio komentirati. 247 Za jedan arapski list 24. kolovoza 2001. dakle, tri tjedna prije teroristikog napada na blizance Osama bin Laden je izjavio da e napasti Ameriku i njezine simbole i da e Amerika doivjeti od njega neto to nikad nije doivjela. Poela je nova era terorizma, intervju, Vesna Kljaji, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.

186

su zrakoplovi poletjeli i to u trenutku kad je oko 4000 zrakoplova letjelo amerikim nebom, ukazuje da su ti ljudi oito imali pomagae unutra sigurnosnog sustava Sjedinjenih Amerikih Drava. Drugo, oigledno se radilo o dobro uvjebanim pilotima, i to upravo na vrsti zrakoplova kojim su izvrili teroristike akcije. Odgovor treba traiti u jednostavnom pitanju koje je postavio i Nur Salleh: Je li Osama bin Laden imao mogunosti obuiti takve pilote ili ih okupiti? Unato injenici to je afganistanska vlada odbila bilo kakvu mogunost umijeanosti bin Ladena u toj operaciji, a duhovni voa talibana Mulla Omar izdao priopenje da Bin Laden nije umjean u to, nije se iz iroke svjetske javnosti mogao izbrisati dojam (dodatno stvoren medijskim putem) da iza toga stoji upravo Osama bin Laden i talibanski reim. Sama pomisao da bi iza ovog teroristikog ina mogao stajati islamski terorizam, za mnoge analitiare i geostratege znailo je jedno otvaraju li se to vrata pakla u cijelom svijetu. Nitko vie nee biti poteen, ni Europa, ni Amerika, ni Rusija, dakle, nitko tko pripada zapadnoj civilizaciji.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

1. Inverzija rata
Ruenje njujorkih tornjeva oznaio je poetak posve novog oblika rata rata pete dimenzije, odnosno rata za vrjednote i protiv njih. Je li i on planiran u laboratorijima determinista? Naznake postoje. Naime, jo sredinom osamdesetih godina prolog stoljea Pentagonov ured za specijalne operacije i sukobe niskog intenziteta priredio je studiju Teror 2000. Studija je godinama drana daleko od oiju javnosti. U njoj je iznesen najcjelovitiji prikaz promjena ciljeva, strategije i doktrine globalnog terorizma na prijelazu tisuljea. Studija je morala ugledati svjetlo dana jer su se pojedini njezini dijelovi, u trenutku nastajanja doimali znanstvenom fantastikom, pokazali prokleto tonim i upozoravajuim. Temeljna poruka studije glasila je: Meunarodni terorizma dosegnut e amerike obale, a jedan od moguih ciljeva bit e veliko ameriko nancijsko sredite. Uvertira za ono to se dogodilo 11. rujna 2001. odigrala se ve 1993. kada je kamion-bomba razorio podzemnu garau njujorkog World Trade Centera, ubivi pri tom est i ranivi vie stotina ljudi. Ovo je neprijeporno bila poruka koja je najavila korijenite promjene u strategiji globalnog ratovanja. Na ovu injenicu sadrajno se nastavila studija o temeljnim znaajkama odnosa u svijetu do 2010. koju je CIA stavila na raspolaganje amerikom predsjedniku Georgu Bushu mlaem, po njegovu ulasku u Bijelu kuu. Prema procjenama CIA-inih analitiara, uz kronini nedostatak pitke vode i neravnomjernu raspodjelu hrane u svijetu,
248 Intervju, Vesna Kljaji, Hrvatsko slovo, isto.

187

temeljni problem modernoga svijeta bit e globalni transnacionalni terorizam posve promijenjene strategije, taktike i doktrine djelovanja. Naime, 11. rujna 2001. napadnute su stoerne toke vojne, nancijske i sigurnosne amerike globalne moi a time i stoerne toke novog svjetskog poretka. Potvrujui tako da e asimetrinost ratovanja biti obiljeje u 21. stoljea. U ovakvom obliku rata, klasini odnos snaga u vojnim i sigurnosnim prosudbama prestaje vrijediti. Faktorom stratekog iznenaenja David postaje ne samo ravnopravan Golijatu nego je on taj koji sada bira mjesto i vrijeme napada. Kolateralna teta (Golijatov paradoks iz rata etvrte dimenzije) u ovom obliku ratovanja, je panika i inducirani strah od ponavljanja slinih teroristikih napadaja. Oni postaju kamen o vratu normalnog ivljenja. Damoklov ma ovakve prijetnje ostavlja tragove na cijelome nizu globalnih gospodarskih djelatnosti, utjee na cijene stratekih sirovina, posebice nafte. Ono to je najbitnije, redizajnirao je ulogu SAD-a koje su uspjele sebi prisvojiti ulogu iskljuivog jamca globalne sigurnosti, ne samo u procesu stabilizacije trusnih podruja svijeta, nego i zatitnika sigurnosti europskog kontinenta.

GOSPODARI KAOSA

2. Novi oblik rata

Koliko e trajati novi svjetski rat protiv terorista to ga je predsjednik Bush objavio poslije napada u New Yorku i Washingtonu 11. rujna? Kakav mu je smisao i koji su mu ciljevi? Vojne operacije protiv talibanskog reima u Afganistanu bile su jo u poetnoj fazi, a ve su se ule raznorazne kritike. Evo nekih. Bombardiranje nije pravi put prema pobjedi: ono razara tekom mukom okupljenu svjetsku koaliciju, predvoenu Amerikancima i Britancima, kojoj pripadaju i mnoge muslimanske zemlje. ak i muslimani koji su protiv terorizma teko podnose pogibiju muslimanske brae u ratu kojemu je na elu Amerika, za mnoge muslimane arhidumanin islama. Na Zapadu pak nelagodu izaziva prevelik broj civilnih rtava kako izravno od bombardiranja, tako i posredno zbog toga to bombardiranje sprjeava dopremu izgladnjelim i esto oboljelim Afganistancima oajniki potrebne hrane i lijekova iz inozemstva.
249 Asimetrini rat, kako stvari, stoje postao je stvarnost pa vie uope nije bitno tko ga je proizveo, nego kako ga i na koji nain sprijeiti ili obuzdati. To je dvojba koja e u 21. stoljeu jednako muiti velesilu(e) i one na dnu svjetske ljestvice. Hrvatska i veliko ratite, str. 346. 250 Bilo je razmimoilaenja i kolebanja i meu saveznicima. Tako je George Robertson generalni tajnik NATO-a po pisanju The Financial Times izjavio: NATO nema ulogu pruanja neograniene pomoi. Pomo da, ako SAD iznesu dokaze da je napad uistinu stigao iz inozemstva. Uslijedio je odgovor zapovjednika NATOa amerikog generala Josepha Ralstona: Neizbjena amerika ratna misija je pokrenuta i mi emo je izvriti.

188

189

Neki su se pitali moe li Amerika zaglibiti u Afganistanu kao to je potkraj 60-ih i poetkom 70-ih zaglibila u Vijetnamu. Ameriki i britanski slubeni glasnogovornici optuili su medije da potiu defetizam upravo kako su to inili za vrijeme rata za Kosovo 1999., koji je ipak zavrio pobjedom za samo 78 dana. Poruka je dakle bila: ne paniarite ljudi, nego budite strpljivi. Sve e biti u redu. Kod mnogih takve poruke pobuivale su jo veu sumnju i pitali se: znaju li doista odgovorni u Washingtonu i Londonu to hoe i kako to treba postii. Jo za vrijeme izvoenja operacije ruenja talibanskog reima iznoene su mnogobrojne analize, a zanimljivim se ine one koje su dali, general Wesley Clark, zapovjednik NATO-a za vrijeme rata na Kosovu 1999., Henry Kissinger, geopolitiar i svojedobno ameriki dravni tajnik za vrijeme rata u Vijetnamu, i Michael Howard, svjetski renomirani britanski vojni povjesniar i autor klasinog djela o naravi rata. Evo nekih njihovih osvrta i zapaanja. General Wesley Clark usporeujui rat u Afganistanu i rat na Kosovu ustvrdio je da su ciljevi NATO-a glede Kosova bili jasni prisiliti jugoslavensku vojsku i policiju na povlaenje, kako bi se silom protjerano albansko stanovnitvo moglo vratiti svojim kuama. Po njegovom miljenju Miloevi je kapitulirao iz slijedeih razloga: znao je da su poele pripreme za NATO-ve kopnene operacije za oslobaanje Kosova; protiv njega je podignuta optunica u Haagu, i Moskva ga je upozorila da mu nee moi priskoiti u pomo. Bombardiranje Miloevia je, dodue, vojno oslabilo, ali bilo je samo jedan od etiriju imbenika njegova poraza. Dakle, general Wesley Clark rat u Afganistanu gledao je iskljuivo s aspekta opravdanja svojih, ne ba uspjenih zapovjednih poteza u operaciji Saveznika snaga. Henry Kissinger, bio je daleko precizniji i odreeniji. Naime, ukazao je da se radi o novom obliku rata. Pozvao se na izjave i govore predsjednika George W. Bush i njegovog najvjernijeg saveznika britanskog premjera Tonyja Blaira, a potom i na njihove ministre i visoke dunosnike koji su ponavljali, da je to novi tip rata u obrani svjetskog poretka bez jasno denirana neprijatelja i bez jasnih granica, ali i naglaavali da je jasno to treba initi. Kissinger je postavio tezu da svjetski terorizam ne moe djelovati bez baza i bez potpore odreen(ih)e drav(a)e, te da te baze i one koji teroriste naoruavaju i podupiru valja eliminirati. U sluaju rata protiv terorizma, da bi se, im ciljevi operacija budu postignuti, Amerika i njezini saveznici trebali posvetiti onomu to se u argonu moderne politologije zove graenje nacije (nationbuilding), naglasio je Kissinger. Po njemu taj bi posao valjalo povjeriti UN-u, oslanjajui se na Kontaktnu skupinu predstavnike susjednih drava i drava koje su sudjelovale u ratnom pohodu, uz zdunu gospodarsku pomo Zapada. Nakon, pobjede nad Osamom bin Ladenom i njegovim talibanskim pokroviteljima, u

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

koju Kissinger nije sumnjao, naglasio je da e doi nova, mnogo kompliciranija i tea faza borbe protiv terorizma u kojoj e valjati pokuati odrati i ojaati sadanji jo uvijek preutni, ali sve vidljiviji konsenzus u prilog svjetskog poretka s mnogo strpljivosti i realizma eliminirati dublje uzroke terorizma, kako bi se doseglo poeljno stanje. Ali kao dosei to poeljno stanje? Prema Michaelu Howardu, ono se nee moi postii nastavkom bombardiranja koje, prema njemu, zajamuje da e Amerika i Britanija izgubiti rat za srce i umove milijuna muslimana i mnogih drugih, ne samo u tzv. treem svijetu nego i na Zapadu. Prema Howardovu miljenju, bolje bi bilo da je umjesto najave rata predsjednik George W. Bush najavio svjetsku redarstvenu operaciju pod okriljem UN-a kojoj bi bio cilj hvatanje terorista i suenje za zloine u New Yorku i Washingtonu. Howardov je stav bio da tip ratovanja za koji se Amerika odluila, u prvom redu bombardiranje, ide na ruku Bin Ladenu koji eli izazvati rat meu civilizacijama. A to sad kad je rat u tijeku? Howard odgovara da ga valja to prije privesti kolikotoliko uspjenom zavretku i tako talibanima i onima koji misle poput njih omoguiti da ustvrde kako je pobjeda izvojtena. A tada e valjati pristupiti iskorjenjivanju terorizma prvom zadatku u kojem nee biti ni spektakularnih bitaka ni jasne pobjede. A to se tie moguih proirenja rata na druge drave to pruaju utoite terorizmu i teroristima? Boe sauvaj! bio je vie nego jasan Michael Howard. Ove tri kratke analize zapravo na vrlo razvidan nain pokazuju o kakvom se to novom obliku rata na poetku 21. stoljea radi. To je rat, bez deniranog neprijatelja, rat bez jasnih granica, rat bez bitaka i rat bez jasne pobjede. Ima li ovom obliku rata alternative? Ako je nema, onda se svi duboko zamislimo jer za to postoje veliki razlozi.

GOSPODARI KAOSA

3. Novovjeki armagedonski ratnici

Svjesno samortvovanje koje je tako uvjerljivo doarala CNN-ova slika prilaznog manevra otetog Boeinga 767 i njegovog udara u toranj World Trade Centera oznailo je da se iz racionalnog (te251 Latentnost konsenzusa o kojem je govorio Kissinger najbolje je oslikavala ratna psihoza pred poetak napada na Afganistan. Odgoena opa skuptina UN-a, a SAD pozvao svoje graane da napuste Pakistan. U Karaiju protuamerike demonstracije. Rusija (25. rujna 2001) nastoji odgoditi operaciju jer se kriza prenosi u dvorite njezinih interesa. Slubeno priopenje: Rusija e dati informacije za otkrivanje poinitelja. Ruska obavjetajna sluba FRB pokrenula istragu o napadu na SAD. Odgovor SAD-a u Napulju 27. i 28. rujna sazvan sastanak ministara obrane NATO-a, pozvana i Rusija. Tu je i ukljuivanje i islamskog svijeta. ef iranske diplomacije Kamal Havazi izjavljuje: Meunarodna koalicija mora biti pod nadzorom UN-a. Iran se ne protivi ciljevima napada.

190

hnolokog) prelo u iracionalno (duhovno) ratovanje. Pametno oruje pobijedila je snaga samortve pojedinca. Zanimljivo je da se pedesetiest godina nakon ve vienog ina samortve japanskih vojnika, ba Amerika suoava s istom pojavom. Dok japanskim pilotima-kamikazama s kraja Drugog svjetskog rata, koji su za ciljeve napada imali iskljuivo amerike ratne brodove, nije bio bitan medijski uinak njihovog ritualnog samoubojstva, ovi novovjeki piloti-samoubojice na istog protivnika itekako raunaju na velike materijalne tete i veliki broj rtava meu sluajnim prolaznicima, a prije svega na iznimno visoku razinu medijskog uinka svog iracionalnog ina. Ovdje se dogodila inverzija rata (n-1) i kao bumerang se ratovanje mekom silom vratilo onima koji u informacijskom ratu imaju gotovo apsolutnu mo nad njom. Upravo ta injenica, naznauje sljedbenike kulta estihada kao nove bojovnike rata pete dimenzije i denirajui taj novi rat kao armagedonski sukob svjetonazora. Uz veliku razinu medijskog odjeka taj je rat postao obiljeje treeg tisuljea. Tko su ti armagedonski ratnici? to ih razlikuje od klasinih ratnika. Tko su ti ljudi koji su izveli samoubilaki napad na najmoniju velesilu svijeta? Moe li se iz toga iitati da u kolapsu tornjeva nije sve tako kristalno jasno kako se to na prvi pogled ini? Moe li se analizom dostupnih informacija proniknuti u karakter i svijest ljudi koji su izveli i organizirali dogaaj koji je obiljeio poetak treeg tisuljea. Po amerikim slubenim izvjeima poznato je da je bilo devetnaest izvritelja. Ako se primjene suvremeni kriteriji u planiranju operacija onda odnos borbenog i neborbenog dijela poeljno je da bude jedan prema jedan. U ovom sluaju znai da je ukupan broj sudionika u operaciji morao biti barem dvostruko vei nego to je broj samih izvritelja. Dakle, realno je za pretpostaviti da je teroristiki napad na Sjedinjene Amerike Drave izvela organizacija u kojoj je bilo oko pedesetak ljudi. Izvjea amerikih istraitelja u medijskoj interpretaciji ukazivali su da je priprema operacije trajala najmanje dvije godine. To pak znai da se pedesetak ljudi u potpunoj diskreciji uvjebavalo odvojeno pune dvije godine na vie kontinenata. U uvjetima informacijsko-tehnolokih mogunosti (od onih zemaljskih do svemirskih) zaista zvui nevjerojatnim da je tajnost priprema i uvjebavanja ostala neotkrivena od svih sigurnosnih sustava glavne svjetske velesile i njezinih partnera u najveem i najmonijem vojno-politikom savezu. Zaista ovjek ne moe ostati ravnoduan i ne upitati se, kakvo je to umijee vladanja svijeu,
252 Samoubilaki herojski pothvat za uzviene ciljeve svetog rata protiv nevjernika, koji borca samoubojicu vodi u raj. 253 Za odgovore na ta pitanja koristiti e se analiza koju je Marko Juri iznio na stranicama Hrvatskog slova (12. listopada 2001.) u lanku pod nazivom, to se dogodilo u glavama kamikaza.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

191

intelektualna samodisciplina, razina i (ili) duhovna snaga koja je njih vie desetaka sudionika u operaciji u tako dugom vremenskom razdoblju ostavila van zahvata svemonih tajnih slubi, da u potpunoj diskreciji dvije godine obave pripreme za napad na New York i Washington. Pripreme niti su mogle biti jednostavne niti su mogle ostati bez usklaenosti. Naprotiv! Netko je morao osmisliti plan, odrediti ciljeve napada, utvrditi taktiku i nain izvrenja, oformiti organizaciju paljivo je popuniti izabranim ljudima te ih sve uvjebati, a potom uskladiti njihove aktivnosti na interkontinentalnim razdaljinama i to bez ijedne jedine grjeke. Osim toga ta je organizacija morala imati vrstu hijerarhijsku strukturu s vrlo zahtjevnim intelektualnim osobinama na svim razinama hijerarhije. I konano, na dnu te hijerarhijske ljestvice nalazio se ovjek spreman dati svoj ivot za ostvarenje plana te organizacije. Simbioza misli i djela na relaciji voa-plan-izvritelji i obratno morala je biti potpuna. Osoba na vrhu teroristikog pothvata morala je posjedovati takvu karizmu koja ne samo da je inspirirala sve ostale sudionike nego je morala vie od dvije godine besprijekorno upravljati pripremama i realizacijom te operacije. U odabiru izvritelja takoer, nije smjelo biti grjeke. Onaj tko je bio odabran nije mogao odustati jer bi u tom sluaju operacija bila dovedena u pitanje. Dakle, u te dvije godine izvritelji nisu smjeli doi u iskuenje i zapitali se ima li sve to smisla. To je bio tek jedan od problema koje je voa morao ne samo predvidjeti nego i rijeiti. Duina trajanja priprema, brojnost pripadnika i njihova zika razdvojenost bile su najosjetljivije strane operacijskog plana. Nadalje, vjerojatno i najtei dio plana operacije bio je pronai devetnaest samoubojica koji e oteti putnike zrakoplove i zajedno s njima sunovratiti se u smrt ubijajui tisue drugih. Takvu zahtjevnu zadau mogli su izvriti ne samo hrabri nego i inteligentni mladi ljudi ije je obrazovanje, kulturna i civilizacijska svijest morala biti obojana u dovoljnoj mjeri zapadnim bojama. To je bio uvjet donjeg praga da se zaponu pripreme za izvrenje zadae a da ne privuku panju sigurnosnih sustav tih drava. Zato tvrdnja: Oni su, znai, najmanje dvije godine ivjeli u europskim i amerikim gradovima sa svijeu da e uskoro sami sebi oduzeti ivot odvodei u smrt tisue civila, prema kojima objektivno nisu mogli osjeati nekakvo neprijateljstvo osim u nekoj kompliciranoj neizravnoj vezi kako su svi graani ani odgovorni za poteze vo a svojih dr ava koje su izabrali. najbolje ukazuje s kakvim su se psiholodr
254 Karizmatski znaaj voe moe razumjeti diverzant bilo koje vojske koji je bio u borbenim akcijama u neprijateljskom okruenju, s tom razlikom da on u tu akciju ide tek sa svijeu o riziku, a ne s odlukom rtvovanja. 255 Marko Juri, isto.

GOSPODARI KAOSA

192

kim dvojbama izvritelji morali suoavati. Psiholozima bi trebalo puno truda kako bi objasnili kako to da se tijekom vie od dvije godine ni kod jednog od tih devetnaest ljudi nita nije slomilo ili dogodilo to bi ih razotkrilo ili poljuljalo njihov naum. Ovdje nije rije o neukim Arapima odraslim u okruenju posvemanje bijede, gdje su islam i obiteljska tradicija bile jedine moralne i obrazovne vrijednosti, nego o ljudima koji su za potrebe zadae morali biti upoznati sa svim vrijednostima zapadne civilizacije, pa i na odreen nain participirati u njima, a koje su u opreci sa rtvovanjem ivota za neki vii cilj. To je klju sukoba suvremenog svijeta. S jedne strane neoliberalni svjetonazor kojemu je uivanje u ivotu i hedonizam jedina vrijednost (izraen u svemonoj rije globalizam), a s druge strane rtvovanje vlastitog ivota za uzvieni cilj vrjednote kao to su obitelj, vlastita kultura, tradicija, narod, drava i konano ono to ovjeka ini ovjekom a to je vjera. Reeno na drugi nain svijet dvadeset prvog stoljea bit e svijet sukoba racionalnog i metazikog, materijalnog i duhovnog, korisne vrijednosti i uzviene vrednote. Jednostavno reeno, borba zla protiv dobra. To je taj rat pete dimenzije. No, vratimo se opisu iskuenja s kojima su se vjerojatno suoavali izvritelji napada na Trade World Center. Teko je ovjeku zapadne civilizacije zamisliti kolika je bila njihova samokontrola i stega da se izdri sve to vrijeme priprema, a istodobno na svojoj savjesti nositi teret o skoranjem dobrovoljnom odlasku u smrt. Ni u kojem sluaju za njih se ne moe rei da su to bili luaci, maloumne osobe ili drogirani fanatici jer takvi sigurno ne bi mogli uraditi to to se od njih trailo. Stoga bi se politiari i stratezi zapadne civilizacije u svakom potezu, a poglavito u onom gdje imaju namjeru podignuti ma, mogli zapitati kakva je to duhovna snaga pokrenula i vodila te ljude jednog rujanskog dana 2001.?

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

4. Dolaze li nova apokaliptina vremena?

Borba protiv terorizma nije samo puko pokretanje ruilake snage mone vojne sile jer se radi o destrukciji u materijalnom svijetu. U takvom linearnom nastupanju duhovni svijet ovjeka i naroda ostaje neoteen i izvan je dosega bilo koje sosticirane bojne naprave. Naprotiv, on se saima da bi se u jednom trenutku pretvorio u veliki prasak. Ono to mora brinuti analitiare i psihologe jest to to su izvritelji teroristikog ina, unato svim etikim iskuenjima i moralnim dvojbama kojima su bili izloeni, ostali dosljedni svom cilju. To znai da su ostali imuni na novosteeno obrazovanje i ivot u zapadnoj civilizaciji, koji su ih na svakom koraku dovodili u preispitivanje ideje vlastite rtve, stalno ih odvraali od nauma i konano stvorili im prostor da najmanje dvije godine preispituju ispravnost i smislenost svojih ina. Ako je odista stvoren imunitet protiv zapadne civilizacije, ivei

193

u toj istoj civilizaciji i ako je 20. stoljee bilo stoljee rata, onda se s pravom moe rei da e 21. stoljee biti stoljee apokalipse. Zato je poeljno oni koji ne vjeruju u dolazak apokaliptikih vremena da najdramatiniji dogaaja novije povijesti promatraju kroz retoriko pitanje: moe li dravni i obavjetajno-sigurnosni sustav Sjedinjenih Amerikih Drava osposobiti devetnaest mladia koji e vie od dvije godine ivjeti u Rijadu s ciljem da izvedu samoubilaki napad na Meku i Medinu? Po svemu, dakle, moe se govoriti da svijet na poetku 21. stoljea nije uao u sukob civilizacija, kao su to neki govorili, nego, u sukob dva civilizacijska koncepta, onog materijalnog i onog duhovnog. I jedan i drugi uvjetno reeno egzistiraju i u zapadnoj i u istonoj civilizaciji i to nije sporno. Sporno je, koji prevladava u dotinoj civilizaciji u odreenom vremenskom razdoblju. Onaj materijalni koncept na kojem se prije svega bazira amerika civilizacija i civilizacije zapadnih saveznika dobro je znan. On se iskazuje brojem brodova, nosaa zrakoplova, borbenih lovca, raketa, specijalaca, koliine novca na bankovnom raunu, posjedovanju nekretnina, zabavi i u ekanju svojih pet minuta slave, ali i u odricanju od svojih korijena svog kranskog identiteta. Svakako, to je koncept koji je po vanjskoj formi izuzetno snaan i nitko imalo upuen u snagu i djelotvornost te globalistike mainerije nema vrste argumente da dovede u pitanje uspjeh bilo kojeg ratnog pohoda kojeg on pokrene. Njega ne mogu zaustaviti ni nepristupani tereni Afganistana, ni vjetina talibanskih boraca, ni povijesno iskustvo nekih imperija koje su loe prole u ratu s Afganistancima, njega moe zaustaviti samo 2v vrijeme i vjera. Uspjeh amerike operacije ruenja talibanskog reima bio je posve zagarantiran. Sovjeti (Rusi) su izgubili rat u Afganistanu jer nisu primijenili temeljno strateko pravilo naputak vanjskog kruga. Odnosno nisu osigurali potporu svjetskog mnijenja za opravdanost vojnog nastupanja, pa tako vojnu silu nisu mogli koristiti u potpunosti, nego samo djelomino. U amerikom sluaju situacija je posve obrnuta. Strategijski vanjski krug ili svjetsko javno mnijenje za opravdanost rata u Afganistanu bilo je gotovo unisono. Sve je bilo nabijeno stavom da treba uiniti sve da se terorizam, to svjetsko globalno zlo, porazi. Amerikancima i njihovim ad hoc koalicijskim partnerima ostavljena su potpuno otvorena vrata za neogranienu uporabu vojne sile. U prijevodu to je znailo potpuni vojni poraz i ruenje ne samo talibanskog reima, nego unitenje i infrastrukture to je
256 U priprema za operaciju predsjednik SAD-a George W. Bush, 18. rujna 2001. sastao se s britanskim premjerom Tonyem Blairom, francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom, ministrom vanjskih poslova June Koreje Han Senndom, Njemake Joscha Ficherom, a 19. rujna s Igorom Ivanovim ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije.

GOSPODARI KAOSA

194

sa stajalita nove integracije prostora jo znaajnije. Ne smije se zaboraviti da nakon rata u gravitacijskim stratekim tokama Puta svile nastupaju graditelji novog poretka i nove infrastrukture, jer oni, to to nanovo grade na ruevinama i zgaritima, ne grade za afganistanski narod i njegova plemena, nego za sebe, jer je to sad njihovo, oni su sada vlasnici. Strategijski pouci zbog svoje univerzalnosti uvijek vrijede. Onaj tko osigura vanjski krug u strategijskim igrama taj pobjeuje. To su Amerikanci dobro nauili od rata u Vijetnamu, ali i na grjekama drugih, u ovom sluaju od Rusa. Zato kolateralna teta ni u amerikoj ni u svjetskoj javnosti ne znai gotovo nita, a ponajmanje da bi bila oznaena kao ratni zloin, iako stradavaju neduni civili. Sve se to uspijeva kompenzirati vladanje strategijskim vanjskim krugom. Osim strategijskog vanjskog kruga uspjeh amerike operacije u Afganistanu bio je zagarantiran i zbog unutarnjih razdora afganistanskih plemena, ali i na iroj pozornici muslimanskog svijeta. Taj je razdor iskoriten za bre osvajanje i pokoravanje Afganistana. Meutim, taj e se razdor jednom okrenuti protiv SAD-a i antiteroristike koalicije. To je samo pitanje vremena. Ruenje talibanskog reima nije rijeio temeljnu dvojbu: hoe li se time pobijediti onaj neprijatelj koji je izveo napad 11. rujna? U medijskoj kakofoniji o uspjenosti borbe protiv terorizma zaboravlja se da je skupina koja je izvela napad svoju snagu crpila iz duhovnog civilizacijskog koncepta. Oni su stvorili asimetriju ne samo na hiperstratekoj razini sukoba materijalno-duhovno, nego na izvedbenoj, taktikoj razini gdje su uspjeno odigrali potez koji je stajao pola milijuna dolara i u kojem su ljudski gubici na vlastitoj strani bili devetnaest ljudi. Gubitke koje su prouzroili kod svojih neprijatelja broje se u milijardama dolara i znatnom broju ljudskih rtava. Meutim, to nije bio jedini, a ni glavni cilj napada. Napadnuti su simboli amerike moi. Onaj koji je odabrao Svjetski trgovaki centar i Pentagon za ciljeve napada bio je u potpunosti svjestan teine bacanja rukavice protivniku u lice. Namjera je planera operacije bila navesti ameriku politiku i predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava da pokrenu svoju monu vojnu maineriju i da zajedno sa saveznicima krenu u ratni pohod. Zato je to pla257 Znaaj strategijskog vanjskog kruga Amerikancima je dobro poznat. Zato su prvo susjede Afganistana primorali na poputanje kako bi stvorili vanjski strategijski krug bez kojega ne bi bilo vojnih djelovanja u onom unutarnjem tj. u samom Afganistanu. Primjer, tadanji indijski ministar vanjskih poslova Jaswant Singh Indija je pripravna dopustiti SAD-u koritenje svojih vojnih baza. 258 Privremeni predsjednik Talibanskog vijea ministara mula Mohammad Hasan Ahud izjavljuje: Sveti rat postat e dunost ako SAD napadnu Afganistan. Imperijalisti, idovi i krani i njihovi pomagai ele unititi islamski poredak. Talibanski uvjeti: (1) ukidanje UN sankcija afganistanskim talibanima, (2) prestanak pomaganja sjevernog oporbenog saveza, (3) dokazati umijeanosti Osame bin Ladena.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

195

ner uinio? Teko je povjerovati da mu je namjera bila doivjeti siguran poraz. Kakav bi to interes imao talibanski reima da teroristikim inom uniti sam sebe? Kako je uvijek interes u pitanju i ovdje moe pomoi inverzija (n-1) i zapitati se: tko je imao koristi od napada na amerike simbole moi? Pretpostavka o sposobnosti stratekih predvianja planera() napada na SAD moglo bi se potkrijepiti indicijama da su se uoi teroristikih napada dogodile neke burzovne transakcije koje su izgledale da ih je izveo netko tko je znao za taj napad. Iako je takvu tezu teko dokazati, isto onako kao to se nije uspjelo otkriti tko stoji iza ubojstva predsjednika Johna Kennedya, one e i dalje ostati samo indicije. Sama injenica da se dogodilo posve nelogino trgovanje na burzi uoi napada, navodi na vrlo izvjesnu pretpostavku da je organizacija koja je izvela napad u stanju predvidjeti daljnji tijek zbivanja ne samo na politikom i vojnom nego i na gospodarskom planu. Onaj tko je moda imao informaciju o napadu ostvario je veliki prot. Ako su planeri bili sposobni sainiti tone strateke prosudbe onoga to e se zbivati u jednom segmentu kao to je nagla promjena vrijednosti dionica, onda je realno pretpostaviti da su mogli predvidjeti vojni pohod na Afganistan, a kasnije i na Irak. Ovdje nastaje dvojba. Ako planerima koji su osmislili napad na blizance pokretanje vojne sile za ruenje afganistanskog reima nije iznenaenje, a istodobno nemaju pripremljenu valjanu (djelotvornu) obranu, u tom sluaju napad putnikim zrakoplovima na Sjedinjene Amerike Drave postaje besmislen. Sigurno im cilj nije mogao biti pobiti tri tisue ljudi, udariti pljusku najveoj svjetskoj velesili, prouzroiti goleme nancijske tete i burzovne potrese, izazvati katastrofu Afganistana kasnije i Iraka, a u budunosti jo nekih muslimanskih drava, a potom ekati da ih prije ili kasnije pohvataju i smjeste u zatvore tipa Guantanamo i (ili) Abu Graib, a one s boljom sreom likvidiraju. Moda ovu dvojbu ipak odgonetava inverzija!?

GOSPODARI KAOSA

5. Meka sila i operacija ruenja talibanskog reima

Vojni dio operacije ruenja talibanskog reima ve je vien i to u operaciji Saveznika snaga na Kosovu. Razlika je samo u veem prostoru na koji se djeluje (projekcija vojne sile), kao i prostora s kojeg s djeluje (razmjetaj vojne sile napadaa). U afganistanskoj operaciji integrirano bojno polje je uveano u odnosu na kosovsku operaciju. Doktrina ratovanja ostala je ista i u tom smislu za dvije godine nije se nita promijenilo. Udari zrakoplovnih snaga odvijaju se u valovima, rabe se kombinirana sredstva za gaanje ciljeva, pojedini ciljevi pogaaju se opetovano, poglavito oni infrastrukturni, vei broj zrakoplova sudjeluje u udarima koji se izvode nou, talibanska zrana obrana je nedjelotvorna, vie i

196

od one kosovske, a ulogu kopnenih snaga na zemlji koju je imao OVK na Kosovu u Afganistanu igra Sjeverni savez. Ono to je bitno uznapredovalo od operacije Saveznika snaga je uloga druge komponente rata etvrte dimenzije tj. meke sile. Najvaniji medijski dogaaj ne samo Amerike ve i cijelog svijeta i njezin napad na Afganistan doivio je globalno uprizorenje u doslovnom smislu rijei. Iako su se mediji (pogotovo ameriki) i te kao potrudili da bi ovaj dogaaj uinili zanimljivim, u informativnim prilozima i nije se imalo to vidjeti. to e rei da svaka, pa i ova meka sila ima slabosti. Snimci nonih zranih udara su mrani, stalna javljanja o potpori operaciji postala su dosadna, a posebno je iritantan bio CNN-ov lmski pristup dogaajima. ak su i program nazivali America Strikes Back iako nije rije o skupom hollywoodskom spektaklu. Rije Imepria zamijenjena je rijeju America kako bi se u svijesti prosjenog Amerikanca usadio osjeaj svemoi i asociralo ga da se radi o ratu svjetova ili o ratu civilizacija, a on ima tu sreu ili sudbinu svejedno da pripada onoj svemonoj pobjednikoj. I doista se mogao stei dojam da mediji nisu prenosili, nego stvarali dogaaje, te tako kreirali javno mnijenje za interese svjetske moi. inilo se koji put da u tim slobodnim medijima vladaju talibanske metode. Medijski uradak, koji bi s pravom mogao nositi naslov Kako se stvara mrski dumanin manin, dokaz je za navedenu tvrdnju. Naime, dokumentarac Afganistan, prikazan na drugom programu HTV u listopadu 2001. autorice Saira Shah je potvrda navedenog. Posebno je bila dojmljiva vonja kamere u automobilu s talibanskim obavjetajcem po gradskim ulicama, koji objanjava to je njegova zadaa: Vozimo se gradom i traimo neprijatelja. Odmah ga prepoznamo. To su svi oni koji govore protiv nas talibana, stranci... Svi koji se mijeaju. S njima se odmah obraunavamo unavamo. Jedan fanatini i naoruani taliban ima ovlasti pokupit bilo koga na ulici i optuiti da je neprijatelj. Takvih je mnogo u Afganistanu, sugerira nam dokumentarac, pae broje se milijunima, i to uiniti s njima? Nita drugo nego sve to razoriti i stvoriti novi demokratski poredak. I to jedno jedino vozilo, u kojem su se istodobno nali i kalanjikov i televizijska kamera, oslikali su svijet na poetku 21. stoljea, rugajui se civilizacijskom licemjerju. U tom trenutku nije ubijao kalanjikov u rukama priprostog i vjerski iskljuivog talibana, nego je ubijala kamera kolovane i vjerojatno ateistiki iskljuive pripadnice njenijeg spola igoui cijeli narod teroristikim zloincima. Moglo bi se rei, da talibanizam izuzetno dobro cvijeta u rukama medijskih determinista.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

197

259 Talibanske metode u medijima, Hrvatsko slovo, Denis Vukoja, 12. listopada, 2001.

Za kosovski rat je reeno da je bio prvi postmoderni rat, jer je bio rat bez povijesti i (gotovo) bez oevidaca. Za afganistanski moe se rei da je to bio prvi infowar, rat informacijama, ali ne samo zbog toga to su promidba i manipulacije masovnih medija imale vanu ulogu, nego vie zato to je information technology dominirala komunikacijom kada su se granice Afganistana otvorile samo za odabrane novinare i njihove kamere. U Iraku dvije godine kasnije ak ni to, nego su novinari bili ugraeni u postrojbe i oni su ih vodili na putu prema Bagdadu, a ne njihovi zapovjednici. Televizijski deterministi nisu htjeli predstaviti rat, pa su se ljudi prilagodili pretraujui Internet-mreu. U svojim nonim lovovima, internetski narod pokuao je spoznati prirodu rata protiv terorizma koja mu je bila uskraena, zadovoljavajui tako svoj frustrirani voajerizam slikama, zvukovima, komadiima svjedoanstva iz nekog amerikog zrakoplova ili daleke rijei iz logora Crvenog kria ili Crvenog polumjeseca. Tako je zvuk rata prolazio mreom i izravno ulazio u osjetila, a radoznali traitelj istine nije bio ni svjestan da tako sam postaje sudionik kolateralne tete i njezin svjedok. Idemo prema vremenu u kojemu e ratovi sve vie biti izdvojeni iz institucionalnog svijeta komunikacija.

GOSPODARI KAOSA

6. Svi u borbi protiv terorizma

Zahvaljujui djelotvornosti meke sile svi su poeli voditi rat protiv terorizma, svi su eljeli biti dio antiteroristike koalicije i svi su imali koristi, osim Hrvatske. Na podugaak popis ve provjerenih koalicijskih saveznika, nadopisale su se Turska, Indija, Rusija, Kina, i druge drave ne skrivajui zadovoljstvo i ushienost ratom protiv terorizma. Odjednom su svi postali Amerikanci vei od samih Amerikanaca. U njihovim dvoritima utaborili su se teroristi vei i opasniji od onih u putnikim zrakoplovima nad Sjedinjenim Amerikim Dravama. U sjeni borbe protiv terorizma Turska se eljela rijeiti kurdskog pitanja. Indija razbiti otpor Kamiraca. Putinova Rusija eeniju je pretvorila u ruevinu. A Kina smije, a da ne bude prozvana, gaziti ljudska prva, primjerice ugnjetavati tamonje krane i zatvarati njihove biskupe bez suda. Zbrka koja je nastala sve je izokrenula naglavake, poglavito u vrijednosnom sustavu. injenica je da su u doba hladnog rata muslimani i cijeli svijet nesvrstanih iskoritavani kao bedem protiv komunizma i komunistike revolucije. Neoboriva je inje260 Ostvarilo se ono to je kazao Matt Drudge one veeri kada su ga pozvali u washingtonski National Press Club: S Internetom svaki graanin moe postati i izvjestitelj. Zvuk rata preko Interneta, Mimmo Candito, La Stampa 2. kolovoza 1999.

198

nica da su talibani i Osama bin Laden djeca Sjedinjenih Amerikih Drava. Ne moe se tek tako izbrisati slika visokog amerikog politikog dunosnika kako s pakistanske strane granice 1979. ispaljuje rafal iz strojnice prema Afganistanu, opominjui Ruse s ime e se suoiti i da se nee olako pomiriti s njihovom intervencijom. Evidentno da su dijelovi islamskog svijeta 1993. bili iskoritavani i protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini. Neki ak tvrde da je islamizam proizvod imperijalizma i moderne. Zaista je teko u svemu tome pronai logiku. I dok su na eksplozijama amerikih bombi po afganistanskim gradovima i planinskim bespuima, a i po skromnim svatovskim veselicama, svi nastojali okoristiti, u Hrvatsku su stizale hake optunice. Unato svim moguim zaklinjanjima u ljudska prava i slobodu medija Hrvatska je ostala u biblijskoj suznoj dolini, izloena okrutnostima varljive pravde i prijetvorne istine svjetskih determinista. O Hrvatskoj kao prvoj koja je u doslovnom smislu rijei bila izloena terorizmu i teroristikoj strategiji i koja je od strane svjetske moi svjesno bila preputena teroru u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljea, u hladnoj meunarodnoj oglusi smjelo se tek tiho progovoriti. A te 2001. nije smjela ni to. Upitati je li Hrvatska negdje s Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezinim europskim saveznicima Britanijom i Francuskom uzrono-posljedino usporediva, znailo je izloiti se, u izvedbi domaih medijskih determinista, nepodnoljivoj lakoi ispiranja mozga kao nevinost treba dokazivati u Haagu. Za njih je inverzija uobiajen postupak, ne treba sud dokazati krivnju, jer je krivnja Hrvata genetski uvjetovana. Njima ne znai nita injenica da nije Hrvatska Srbiji, a kamoli svijetu, propisivala kao e ivjeti, nije svoj model i interes svima u okolici (i ire) nametala, nije im ruila ni vlade ni gospodarstva, htjela je samo slobodno ivjeti na svome kroz povijest okljatrenom ozemlju. Pouka interpretacije rata protiv terorizma u medijskoj izvedbi, za mone znai uiniti iskljuivo neto za sebe, za svoje interese pa i na tragediji drugih, esto onih malih. A ti mali, kad se na njih srui dostatno bombi pa i onih s pridjevom super ili
261 Povratak tradicionalne politike i nacionalne drave, Stjepan ulek, Hrvatsko Slovo, 28. prosinca 200. 262 ivko Kusti u svojoj kolumni Jutarnja propovijed ovako je opisao tu imbecilnu sintagmu: Ono to je premijer rekao (Ivo Sanader, op. a.) o Gotovini treba dobro shvatiti jer nije zlo mislio ali strano zvui: Gotovina je apsolutno nevin, ali to on mora dokazati u Haagu. Zar smo zaista zaboravili da je nevinost (bolje je rei:nedunost) pretpostavka koja se ne dokazuje? Gotovina moe, ako je u Republici Hrvatskoj na snazi takav zakon, biti duan poi u Haag, ali ne ondje dokazati na nije kriv, nego pruiti sudu priliku da mu krivnju dokae.(...) Sud dokaze za njegovu krivnju ima ili nema. (...) Neemo se valjda odrei naela Nemo malus nisi probetur (Nitko nije kriv dok mu se to ne dokae). Nevinost se ne dokazuje, ivko Kusti, Jutarnji list, 22. listopada, 2004. 263 Humanizam i renesansa, Ivan Jindra, Hrvatsko slovo, 12. listopada 2001.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

199

penetrirajua pristati e prije ili kasnije na pregovore. Za irenje njihova optimizma o boljitku i boljoj sutranjici pobrinut e se meka sila. Nakon amerikog dvomjesenog bombarderskog uvjeravanja krajem studenog 2001. slubeni i neslubeni zapadni mediji odjednom su poeli iriti optimizam u svezi s Afganistanom. Na konferenciji, koja se odravala u Petersbergu, nedaleko od biveg zapadnonjemakog glavnog grada Bonna, razliita afganistanska plemena i politike skupine ponaale su se barem su tako opisivali novinari vrlo konstruktivno i pokazivali su spremnost na meusobnu suradnju. Teko je bilo povjerovati da je amerika vojna intervencija otkrila put u bolju budunost za tu srednjoazijsku zemlju, koja je smjetena gotovo u samom sreditu strategijske crne rupe. Analitiari koji su po prirodi sumnjiavi, nisu ba lakoumno zakljuili kao e se ratom protiv terorizma Afganistan pretvoriti u zemlju uzorne demokracije, jer znaju da on nije krvava zemlja samo od juer; afganistanske planine progutale su ve razliite vojske. Dok su pitomi Afganistanci pregovarali u njemakom luksuznom hotelu iznad Rajne, nedaleko od Kabula bio je ubijen i osmi novinar, veanin, samo u petnaestak dana mjeseca studenog 2001. Tako su djelatnici meke sile poeli plaati danak u krvi svojem sve veem angamanu u stvaranju objektivne stvarnosti o opravdanosti rata protiv terorizma.

GOSPODARI KAOSA

7. Drugo lice rata protiv terorizma

Kada je medijsku atraktivnost u stvaranju planetarnog straha poeo gubiti rat protiv terorizam zamijenio ga je novi operator antraks (bedrenica). Nova psihoza straha pojavom te zarazne bolesti zahvaljujui moi medija bre je no to su oekivali planeri psiholokog ratovanja, zaokupila planetarnu svijest, pa i svijest graana Hrvatske. Iako su se u hrvatskim medijima pojavljivale strune analize koje su naznaivale i upozoravale, da premda zlo ne smije biti podcijenjeno, ono se jo manje smije precjenjivati, jer se strah tada uviestruuje. Ta upozorenja nisu poluila neke osobite rezultate. Nije se vjerovalo onim strunim miljenjima koja su jasno ukazala da proizvodnja atmosfere izvanrednog stanja nacije pripada operacijama psiholokog rata i da je meka sila sredstvo pomou koje se on vodi. U takvim objektivnim okolnostima izuzetno je teko stvoriti kritinu masu u javnom miljenju da je pojedinac i narod u cjelini izloen asimetrinom ratu, u kojemu, za razliku od klasinog, vojna mo nema nikakvu ulogu, a psiholoki udar je na prvom mjestu. Jo je
264 Bedrenica je izabrana s namjerom jer je jo osamdesetih godina 20. stoljea naznaena kao mogue sredstvo za bioratovanje, pa je opasnost od nje lake mogla prodrijeti u svijest ljudi.

200

tee prihvatiti da je to uope rat, zbog toga, to se kod ovakvog rata ne zna njegovo trajanje, teko je denirati neprijatelja, a ciljevi su potpuno skriveni i to rabi sve prednosti i negativnosti informacijskih sustava. Psiholoke operacije esto imaju dvojaku namjeru, jednu prema vlastitom javnom miljenju, a drugu, prema ostatku svijet. Zato je psiholoki uinak opasnosti od bedrenice, u Sjedinjenim Amerikim Dravama razliit, od onog primjerice u Hrvatskoj. U SAD-u je dogaaj od 11. rujna izgubio medijsku atraktivnost i pokazala se potreba za instaliranjem neega novog, kako bi dolo do obnove homogenizacije nacije. Nita bre i vre ne homogenizira naciju kao strah od kataklizmike ugroze. Ako je dodatno, jo taj neprijatelj nevidljiv, i ako je uinak njegovog napadaja neizljeivost, psihoza opasnosti postaje iracionalna i cilj je postignut pojedinac prestaje racionalno rasuivati. Jednostavnije reeno stvara se panika. Najbolji primjer uinka ovakvih operacija je usporedba s legendarnom emisijom Orsona Wellsa Rat svjetova, kad je iracionalna panika od Marsovaca izludila ameriku naciju. Ovakve operacije ne traju dugo. Tako je bilo i s bedrenicom u Sjedinjenim Amerikim Dravama i diljem svijeta, ona je sijana sve dok se postizavao planirani efekt. Kada se on istroio, nestalo je i bedrenice. U Hrvatskoj je situacija oko bedrenice bila posve drukija. Iako je opasnost od biolokog udara na Hrvatsku bila posve nerealna, tadanja aktualna vlast poela ju je koristiti kao dobro dolu virtualnu opasnost, kako bi dala znaenje vlastitoj beznaajnosti. Vlast, kao i svaka vlast, preteito misli na odravanje vlastite pozicije, utjecaja i interesa. Stoga je tadanja aktualna hrvatska vlast nastojala sudjelovati u raspodjeli svjetske virtualne ugroenosti. Ta je vlast Hrvatsku naprasno i neodmjereno uguravala u antiteroristiku svjetsku koaliciju, gdje objektivno nije mogla pruiti mnogo, pogotovu zbog toga to je ta ista vlast razorila obavjetajni, pa i vojni sustav. Cijelu tu infantilnu ideju hrvatski determinizirani mediji su ipak prilino ismijali. Mali, da bi postali jednaki velikima, moraju dijeliti istu razinu ugroenosti, pa i onda kada te ugroenosti u biti i nema. Zato je napuhavanje opasnosti od bedrenica dobro dolo hrvatskoj vlasti, ali
265 Za pojaanje dojma o opasnosti, slubena amerika administracija naglaavala je kako ne treba iskljuiti mogunost da sijanje antraksa vjerojatno dolazi od domaih terorista. Kako nijedan terorist nije otkriven, ne samo za vrijeme trajanja operacije rat protiv terorizma nego i kasnije, slubene izjave izvrne vlasti upuuju na to da se postojea situacija koristila i od strane drave radi homogenizacije amerike nacije. 266 U Hrvatskoj 2001. izvrnu i zakonodavnu vlast obnaali su: predsjednik Vlade Ivica Raan, predsjednik Republike Stjepan Mesi i predsjednik Sabora Zlatko Tomi.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

201

i vlastima ostalih tranzicijskih zemljama (kako ih od milja zovu deterministi), da bi se bar po neemu pokazali ravni Zapadu. Manje su zabavne, meutim, posljedice koje izaziva ovakav psiholoki rat ksenofobija se iri, zatvaraju granice, sigurnosni i epidemioloki sustavi bivaju izuzetno napregnuti, bave se opasnou (jo virtualnom) to realno znai da se uvelike smanjuje kontrola drugih bolesti koje realnije prijete stanovnitvu. Nikad ne treba zaboraviti da onaj tko stvara paranoju eli maskirati pravi cilj, odnosno navlaenje na jedan smjer, dok moda prava opasnost dolazi iz drugog. To bi svaki razuman politiar morao znati.

GOSPODARI KAOSA

8. Nema brzih i istih rjeenja

Iskustva iz operacije Zajedniki uvar na Kosovu naznaila su da u odgoenom kaosu nema brzih i istih rjeenja, a afganistansko iskustvo moglo je samo to potvrditi. Dok je operacija u Afganistanu ila svom kraju, u susjednom Pakistanu vladao je bijes zbog ponaanja, takozvanog Sjevernog saveza tj. one afganistanske vojske koja je postala saveznik i produena ruka Sjedinjenih Amerikih Drava, premda je taj savez jo donedavno radio u sprezi s Rusima i Irancima. Da su sve kombinacije u ratu etvrte dimenzije mogue pa i to da prijatelj mog neprijatelja bude i moj prijatelj. Vojnici sjevera, koji pripadaju uglavnom tadikom i uzbekom narodu (za razliku od Patuna, koji ine veinu talibana) namjerno su isprovocirali ustanak meu ratnim zarobljenicima da bi dobili mogunost da ih to vie pobiju. U borbama s ratnim zarobljenicima koji su toboe krijumarili rune granate u zarobljeniki logor poginulo je nekoliko stotina stranih dragovoljaca, meu njima veliki broj pakistanskih dravljana. Pakistanska javnost je smatrala da je rije o velikom ratnom zloinu i da za nj ne snose odgovornost samo pripadnici Sjevernog saveza nego i Amerikanci. Takve vijesti nedvojbeno ukazuju da nema istih ratova, pa ni onih koje vode zapadni koalicijski partneri na elu s Sjedinjenim Amerikim Dravama, i koji su esto uvjereni u vlastitu nepogreivost. I na Kosovi i u Afganistanu vidjelo se da, nisu kadri, na vlastitoj strani sprijeiti teror, ali i vee ili manje zloine. Ve samo bombardiranje iz zraka, i to s najmodernijim smrtonosnim kasetnim bombama, ne pravi razliku izmeu vojnih i civilnih osoba. I to za saveznike nije nita novo, imaju oni iskustva u tome jo iz vremena Drugog svjetskog rata.
267 Spliani i Zadrani starije dobi sjeaju se saveznikih zranih napada pred kraj rata kad su njihovi gradovi biseri tisluljetne kulture bili izloeni strahotnim zranim udarima a da razlog za to nitko ne zna. Ili Nijemci i Austrijanci kada je kao posljedica engleskih i amerikih zranih napada na njemake gradove

202

Dok su visoki ameriki dunosnici upozoravali da obavjetajne slube imaju pouzdane podatke kako poetkom studenog (2001.) treba oekivati nove teroristike napade u SAD-u i na amerika predstavnitva diljem svijeta, pa je potreban visok stupanj budnosti, u Afganistanu, to se ratnih operacija tie, nita se posebnog nije deavalo. Svjetski mediji su i dalje iznosili provjerene informacije, (bez slike dakako) kako talibani nastavljaju koristiti stanovnitvo kao humani tit dovodei svoje borce i opremu u njihovu neposrednu blizinu ne bi li na taj nain onemoguili, ili barem umanjili, uspjehe amerikih bombardiranja njihovih poloaja pred, kako se najavljivalo, skoru jaku ofenzivu snaga Sjevernog saveza. Primjenjujui tu taktiku doista su doveli Amerikance u kripac jer je zalutalih bombi, koje su padale po civilima, bilo sve vie, a kada pritom pogine otac i sedmero njegove djece, kao tog studenog 2001., slika djelovanja antiteroristike koalicije iz temelja se promijenila, osobito u muslimanskom dijelu svijeta. Mediji su uvijek tu, spremni objasniti tko je kriv za kolateralnu tetu. Jednako je izvan svake sumnje da nijedan ameriki vojnik ili asnik ne e zbog takvih incidenata zavriti pred sudom za ratne zloine. Razlog je jednostavan: Amerika nije samo svjetska super sila ona je izvritelj svjetske vlasti. Pozicija Amerike kao svjetske velesile ne zasniva se na klasinom, imperijalnom pokoravanju manjih drava kao su to provodile svjetske sile bivih epoha. Pored nadmoi u tvrdoj sili ona je izuzetno mona i u onoj drugoj jo znaajnijoj komponenti za rat u etvrtoj dimenziji, a to je neodoljiva privlana sila amerikog naina ivota (American way of life).

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

9. Pozadina rata protiv terorizma

Nakon vietjednih bombardiranja, vojnih ciljeva po Afganistanu, Pentagon je potvrdio ulazak amerikih specijalaca na juna podruja te zemlje. Istodobno, potporu Sjevernom savezu u borbi protiv talibana davala je Rusija. I Kina je podrala akciju protuteroristike koalicije, dok je ameriki dravni tajnik Colin Powell, osim Pakistana posjetio i Indiju, traei potporu te zemlje. U igri oko Afganistana kao to je ve ranije naznaeno, dakle, ule su sve aktualne najvanije ali i potencijalne velesile, naznaavajui da je njihov prioritetni cilj eliminacija talibanskog reima i Osame
Dresden i Hamburg u jednoj noi stradalo blizu pedeset tisua civila. Niko od tadanjih pilota i zapovjednika nije pozvan na odgovornost; naprotiv slavljeni su kao junaci. 268 NATO to eufemistiki zove kolateralnom tetom. 269 Izjava biveg njemakog ministra vanjskih poslova Hans Dietrich Gennschera. 270 Tadikistan e pruiti potporu ako SAD zatrae. Taj je prijedlog iznesen u konzultaciji sa Rusijom.

203

bin Ladena, kao glavnih osumnjienika za teroristike napade na Sjedinjene Drave. To je previe jednostavan razlog za okupljanje tolikog broja monih. Postoje li, meutim, i neki drugi razlozi (ciljevi) za toliku uznemirenost dojueranjih ljutih neprijatelja a sadanjih stvarnih ili pridruenih koalicijskih partnera? Prvi vidljivi cilj mogao bi biti eliminacija terorizma koji ugroava mnoge drave svijeta. Meutim, sva ova dogaanja ipak treba staviti u jedan drugi kontekst, jer se nita ne dogaa sluajno. U ovom 21. stoljeu, svjetska mo e se prelamati na putu svile, odnosno kurdskom pravcu koji vodi od prvih vrata Euroazije, dakle, od Jadrana, preko jugoistoka Europe, Crnog mora, Kaspijskog jezera, Kazahstana pa sve do Filipina. I to iz dva razloga: prvi su velike priuve nafte i nadzor naftnih putova, a drugi je pitka voda koja e tek postati kljunim izvorom u 21. stoljeu. To je onaj nevidljivi drugi, primarni ali prikriveni cilj oko kojeg se hrvaju svjetski monici. Budui da se u tom prostoru Euroazije dodiruju i civilizacije, neki su analitiari, i prije rata za Afganistan, govorili o moguem njihovom sukobu. O tome e biti rije na drugim stranicama ove knjige. Glavni uzrok rata protiv terorizma lei u pozicioniranju velikih sila na tom kurdskom pravcu, odnosno u njihovoj borbi za raspodjelu moi u vremenima koja dolaze. Naprosto, velike sile trae nain kako osigurati svoju nazonost u tom podruju. Geostrateki gledano u tu stoernu toku moi 21. stoljea moe se ui iz tri smjera, odnosno kroz troja vrata. Prva vode preko jugoistoka Europe, Crnog mora i dalje na Kaspijsko jezero, druga preko Arapskog mora, Pakistana, Afganistana te Tadikistana i Uzbekistana do Kaspijskog jezera odnosno Kazahstana, a trea vrata vode u taj prostor od Indonezije preko Kine. I tu nastaje problem. Kina je ve u procesu postajanja velikom silom. Ponajprije zbog mnogoljudnosti, potom zbog samosvijesti da je rije o zemlji s vrlo starom tradicijom i kulturom, i ne manje vano, zbog kontinuirano najveeg gospodarskog rasta po godinjoj stopi od 8,5 do 9 posto. Stoga je logino da Sjedinjene Drave, iako su danas glavna svjetska velesila, nisu ni pokuale ui kroz istona vrata u sredite Euroazije. Sjedinjene Amerike Drave to nisu uspjele ni kroz zapadna vrata, preko jugoistoka Europe unato desetogodinjoj upravljanoj krizi na prostoru bive Jugoslavije, jer se Putinovska Rusija ipak vratila na svjetsku politiku scenu. Deset godina se izgubilo
271 Na irem podruju ju Kaspijskog jezera te na Bliskom istoku, nalaze se najvee svjetske priuve nafte, dok se na spomenutom kurdskom pravcu nalazi oko 60 posto svjetskih priuva pitke vode. to, inae, znai pitka voda za pojedinu zemlju danas vidi se na primjer Izraela, koji je tijekom rata sa Sirijom stavio pod nadzor Golan, gdje se nalaze izvori pitke vode koji pune Galilejsko jezero i odakle se ta drava opskrbljuje pitkom vodom. Bez pitke vode drava Izrael naprosto ne bi mogla opstati. Praktino gledajui, Izrael je u biti vodio etiri rata zbog pitke vode.

GOSPODARI KAOSA

204

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Slika 10. Postojei i planirani naftovodi u podruju Kaspijskog jezera. Izvor: Hrvatski vojnik, kolovoz 1998. str. 18.

u oklijevajuoj amerikoj politici Billa Clintona i jedino to je ostalo novoj amerikoj administraciji su ta druga vrata koja iz Arapskog mora vode preko Pakistana u Afganistan. Pritom valja imati na umu, da u toj stratekoj igri nisu problem samo izvori nafte, nego i otvaranje i nadzor putova za izvlaenje te nafte. Postoje tri mogua puta za izvlaenje (tranzit), iz tih srednjoazijskih naftonosnih polja. Prvi je sjeverni ili ruskoeuropski put to je opcija Njemake). Jedan krak tog puta ide i preko Hrvatske. Radi se o Jadranskom naftovodu (JANAF), koji, ne samo u hrvatskim razmjerima nego i ire, predstavlja strateki infrastrukturni objekt. Drugi je tzv. sredinji put, to je opcija ostalih lanica Europske unije, koji od Kaspijskog jezera i preko Kavkaza izlazi na Crno more, u gruzijskoj luci Supsa (slika 10.),
272 Za potpunu funkcionalnost jadranskog naftovoda potrebno je od Siska do Omilja ugraditi ureaje koji mogu transportirati naftu u suprotnom smjeru. To je relativno mala investicija i njezina realizacija je otpoela 2003.

205

ija je izgradnja nancirana amerikim kapitalom. Odatle morskim putem ide do Constance u Rumunjskoj i Dunavom dalje u Europu. I ovaj put jednim svojim krakom, preko rumunjskog naftovoda i spojem u Panevu (Srbija), vezuje se na JANAF. Iz navedenog, se vidi koliko je JANAF znaajan za hrvatske strateke interese. Ni jedna vlada radi obrane vitalnih nacionalnih interesa ni po koju cijenu, ne bi smjela prodavati (privatizirati) JANAF do mjere da hrvatska drava ne bude njezin veinski vlasnik. Trei put transporta kaspijsko-kazahstanske nafte je zapravo ameriko-izraelska opcija. On od Kaspijskog jezera vodi do turske luke Ceyhan. Meutim, osim infrastrukturnih zahvata, javlja se vei problem, jer naftovod, prije dolaska u Tursku, osim Azerbejdanom prolazi Gruzijom, pa je njegova sigurnost u znatnoj mjeri ovisna o politikoj stabilnosti ireg kavkaskog podruja. to to znai najbolje se moe vidjeti iz stalnog latentnog sukoba koji prijeti Gruziji. U potencijalnom sukobu suoile bi se s jedne strane gruzijska Vlada kojoj bi se opet nimalo sluajno, pridruili i eeni, a na drugoj je crnomorska pokrajina Abhazija koja ima otvorenu potporu Rusije. Preko tih, na prvi pogled, tobonjih lokalnih sukoba, velesile odmjeravaju svoju snagu, poruujui jedna drugoj, kako nema jednostranih rjeenja, i da svaka za sebe trai to znaajniju poziciju u predstojeoj raspodjeli svjetske moi. Pored tri navedena, tu je etvrti tzv. islamski put, ujedno i najkrai, time i najznaajniji koji preko Irana izlazi u Perzijski zaljev (slika 11.). Zato Iran u geopolitikoj igri 21. stoljea postaje znaajna strateka toka u globalnim razmjerima, jer bez njega nije mogue staviti u funkciju najprotabilniji naftni put. Rat izmeu Irana i Iraka osamdesetih godina 20. stoljea bio je u funkciji nadzora nad Perzijskim zaljevom, odnosno nadzora naftnih putova u tom podruju. Iran ima i posebno strateko znaenje jer je jedina zemlja koja vee jedan i drugi naftonosno bogati prostor (Kaspijsko jezero i ono to se zove Bliskim istokom). Zato put koji bi iz Kaspijskog jezera i Kazahstana preko Afganistana i Pakistana vodio do mora, ne samo zbog politike nestabilnosti, jo dugo e ostati alternativni. Za najveu velesilu svijeta ulazak u srce Euroazije nije isto to i ulazak na njezinu periferiju, odnosno u podruje jugoistone Europe. Tu na jugoistoku Europe nije bilo toliko velikih svjetskih igraa, koliko ih je prisutno u prii o ratu protiv terorizma ili u prii oko Afganistana. Osim Sjedinjenih Amerikih Drava, tu je Indija koja ve ima preko milijardu stanovnika, s tendencijom daljnjeg rasta. I nuklearna je sila. Sa svojih 200 milijuna musli273 Bombardiranjem mostova na Dunavu u operaciji Saveznika snaga protiv Miloevieva reima, osim unitavanja infrastrukture diljem Srbije, prekinut je nimalo sluajno, i taj naftni put Dunavom prema zapadnoj Europi.

GOSPODARI KAOSA

206

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

Slika 11. Postojei i budui naftovodi/plinovodi u Srednjoj Aziji i Zakavkazju. Izvor: Hrvatski vojnik, travanj 1998., str. 19.

207

mana, dakle, vie nego to susjedni Pakistan ima stanovnika (170 milijuna). koji je takoer, nuklearna sila, predstavlja problem, koji se ne moe tako olako rjeavati, igrajui se ve provjerenim modelom upravljanja krizama. Iako samo malim dijelom granii s Afganistanom, Kina koja je takoer nuklearna sila, ali i svemirska, itekako ima svoje interese vezane uz taj prostor. Rije je o njezinom zapadnom okruenju koje je ratom protiv terorizma postalo krajnje nestabilno. Jednu od najvanijih uloga u tom podruju ima i imat e Rusija. S Putinom na elu ona se vratila na politiku scenu kao velesila. Geostratezi ne zaboravljaju da su sve bive zemlje Sovjetskog Saveza ostale u zoni ruskih vitalnih interesa. U Kazahstanu se nalazi najvanija ruska svemirska baza (Bajkonur), a u Tadikistanu su ruski vojnici. Nakon rjeenja eenije, gdje se glavna borba vodila za naftovode, koji idu preko te pokrajine i nadzora Gruzije preko Abhazije, Rusija je uspjela ovladati sredinjim naftnim putem. Dakle, svi svjetski igrai imaju interese vezane za taj prostor. Zajedniki nazivnik svima njima, unato moi kojom raspolau, je kako to vie nadzirati taj naftom bogati prostor i kao osigurati sigurnost naftnih putova koji iz njega vode prema ednom

208

Zapadu. Na temelju vrstine pozicije, odreuje se i veliina dobivenog komada kolaa, koji je upravo proporcionalan veliini uloga. U svakom sluaju, meunarodna zajednica bila je jedinstvena u stavu da se pokrene konzistentan projekt obnove Afganistana, kako je to formulirao britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw, naravno pod okriljem UN-a i uz odluivanje, prije svega afganistanskog naroda, o budunosti zemlje, a uz posebnu i dugoronu potporu meunarodne koalicije. Meutim, ne treba dvojiti da iza svih tih nastojanja izvlaenja Afganistana sa crnoga dna, na koji su ga gurnuli teroristi i talibani, pretvorivi cijeli narod u svoje taoce, stajao je samo goli interes pojedinih dravnika, drava i koalicija. Rije je o stratekoj vanosti Afganistana ije znaenje s energetske toke gledanja kako je rekla amerika administracija proizlazi iz njegovog zemljopisnog poloaja kao potencijalne tranzitne rute za izvoz nafte i prirodnog plina iz sredinje Azije do Arapskog mora. Aktualni potpredsjednik SAD-a (2001.), a (1998.) izvrni direktor velike naftne tvrtke, Dick Cheney, primjerice, izjavio je da se ne moe sjetiti vremena kad smo imali regiju koja tako iznenaujue raste u strateku vanost poput kaspijske, imajui na umu priuvu nafte i plina u tom bazenu i injenicu da su one beskorisne dok se ne prenesu, a jedini je smjer koji ima politikog i gospodarskog smisla Afganistan. Britanski The Guardian (studeni 2001.) zapitao se jesu li ameriki napadi na Afganistan izmeu ostalog i kolonijalna pustolovina. Jer prijevoz plina i nafte kroz Rusiju ili Azerbajdan uvelike bi pojaalo ruski politiki i gospodarski nadzor nad republikama sredinje Azije, a transport preko Irana obogatio bi reim koji SAD nastoji izolirati. Preko Kine bi to bilo preskupo. Zato je rjeenje za Amerikance bio Afganistan, koji im je omoguio stvaranje raznolike energetske opskrbe i prodor na najunosnija trita, jer u Europi potronja nafte sporo raste uz jaku konkurenciju Americi, a uz slabu u Aziji, koja je u fazi ekspanzije. Rat u Afganistanu, osim borbe protiv terorizma, ima oito i drugo lice. Ovi izvanjski strateki odnosi najbolje se mogu odgonetnuti pratei tijek vojnih operacija. Zanimljivo je bilo primijetiti, da se amerika vojna kampanja u sredinjoj dionici usmjerila na dva afganistanska grada. Jedan je Mazaar-e-Sharif, na koji se usmjerio Sjeverni savez, a drugi je Kandahar, u iju su se okolicu nimalo sluajno iskrcali ameriki specijalci. Mazaar-e-Sharif je vorite putova koji vode prema Uzbekistanu, zemlji koja vee i Kazahstan i Kaspijsko jezero. Iako je Kabul glavni grad, on se nastojao rjeavati politiki, a ne iskljuivo vojno, jer nema strateku vanost mjerenu kriterijem naftnog puta. Kandahar je, pak, politiko i vjersko sredie talibana i u tom smislu ima odreenu

GOSPODARI KAOSA

simboliku, meutim, Kandahar je puno vaniji, jer kroz njega ide glavni prometni pravac koji iz Pakistana vodi zapadnim krakom u Turkmenistan i izravno na Kaspijsko jezero, a drugim od Mazaare-Sharifa ulazi u Uzbekistan. To znai, da je borba za nadzor nad tim stratekim pravcem, bila vidljiva jo dok je operacija trajala. Nije bilo teko pretpostaviti da nakon vojne kampanje, problem Afganistana politiki nee biti rijeen. Jer svrha rata protiv terorizma nije ni bila nai trajno politiko rjeenje. Kao i u sluaju Kosova, formirana je vlada, koja naravno odgovara amerikim interesima. Nadalje, Kabul je morao doi pod patronat Ujedinjenih naroda kako bi svi veliki igrai mogli neto dobiti i za sebe. U politikim i diplomatskim krugovima jedino o emu se govorilo, bilo je to, koliko i koja drava treba dobiti afganistanskog teritorija za nadzor. Na isti nain, poput Kosova i Bosne i Hercegove, svoje ekskluzivne zone odgovornosti dobile su svjetske sile i one drave koje su u njihovim vojnim i politikim savezima. I na kraju uzronik svih zala zapadnog svijeta, Osama bin Laden, je nestao, naprosto propao u zemlju jer on kao operator krize mora i dalje postojati. Sve ve vieno i nita novo! Tu nije kraj apetitima. Svaka od glavnih zemlja koje su se bar formalno prikljuile Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji oekivale su i potporu za rjeenje nekih od svojih unutarnjih problema. Tako, primjerice, Kina osim to ima prilian broj muslimana, ima i problem Tibeta za koji je traila odrijeene ruke. Sa Tajvanom koji je Kini moda i najvaniji problem moe se neko vrijeme i priekati, ako se neto prije toga moe dobiti. Indija, pak, ima problem svog sjevernog dijela Kamira, preteito naseljenog muslimanima, i koji duboko ulazi u prostor Euroazije. Zauzvrat za potporu Sjedinjenim Amerikim Dravama u ratu protiv terorizma, Indija je eljela uvrstiti svoju vlast u Kamiru koliko je god to mogue. Pakistan, opet, koji u Indiji ima svog velikog protivnika, u novonastaloj situaciji elio je iskoristiti svoj geostrateki poloaj. Nije sluajno da je ta drava priznala talibanski reim. Kada su se ukljuili veliki igrai, Pakistan je preko noi promijenio svoju politiku, uz veliku opasnost podjela unutar vlastite drave. Ali politiki pragmatizam je pragmatizam.
274 Kako su sve velike sile kao motiv svog djelovanja navodile borbu protiv terorizma, mogao se stvoriti dojam da su svi na istoj strani. Ipak je meu njima postoji bitna razlika te se iz njihovog ponaanja mogu nazrijeti orisi nove bipolarne podjela svijeta. S jedne strane su Sjedinjene Amerike Drave, europske zemlje i Rusija, a s druge Kina, Indija i arapske, odnosno, islamske zemlje. 275 Kina iznosi svoj stav: Razgovore voditi u UN-u. Napadi moraju dobiti potporu UN-a. Kina za uzvrat trai potporu SAD-a za borbu protiv separatista u pokrajini Xinjiang, Tibetu i na Tajvanu. Konkretni dokazi za Osamu bin Ladena. Provedba operacija (vojne odmazde) prema meunarodnim zakonima. 276 Rjeenje Tajvana Kini, kao velikoj sili u budunosti, znai projekciju njezine moi na moru. Bez te projekcije, odnosno vladanja morima Kina ne moe postati velesila i ona je toga u potpunosti svjesna.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

209

210

Iran, koji je u pred afganistansko ratno vrijeme vodio umjerenu politiku, bio je svjestan svog poloaja da je nakon rata protiv terorizma postao glavni strateki igra u tom prostoru. Zato Iran nastoji igrati na pravi nain, kako bi u duem periodu upravljane krize u sreditu puta svile mogao jednog dana izii kao najvanija zemalja u tom prostoru, potvrujui tako da geostrateke znaajke duboke prolosti vrijede jednako i u dalekoj budunosti. to se tie Rusije, njezin glavni strateki cilj nije se promijenio od Petra Velikog. Kao to Amerikanci ele dobiti protonost prema unutranjosti Euroazije, tako Rusi ele iz nje izii vani na oceanska prostranstva. Afganistanska kriza u odreenoj mjeri utjecala je i na politika zbivanja na tzv. prvim vratima Euroazije? Iako su se na njima ve rasporedili vaniji svjetski igrai, SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Njemaka i druge zemlje situacija je dovedena u stanje statusa quo. To znai da e protektoralni oblik jo dugo potrajati u Bosni i Hercegovini. Ni na Kosovu do konanog rjeenja nee doi dok se pozicioniranje velikih na drugim vratim Euroazije ne zavri. Naalost, taj proces moe potrajati i vie desetaka godina. Iza opeg stanja statusa quo odvijaju se promjene koje se odnose iskljuivo na Italiju. Unato znaajnijem angairanju u krizi na Kosovu sve do susreta Berlusconija sa amerikim dravnim vrhom Italija je igrala sporednu ulogu na jugoistoku Europe. Koristei amerike nove prioritete u njezinom pojaanom angamanu u Afganistanu Italija koristi pruenu priliku ukljuivi se u igru na jugoistoku Europe. Zamjena amerikih vojnika talijanskim Bosni i Hercegovini nije naalost ponukala Raanovu vladu da ozbiljnije analizira novonastalu situaciju, ako nita drugo onda zbog uloge koju je Italija igrala na ovim prostorima u prolosti, jer s tim u svezi postoje ne ba ugodne povijesne reminiscencije. U tom kontekstu, postaje vrlo vanim kontinuitet Osimskih sporazuma, kojima se dodatno osiguravaju hrvatski strateki interesi kroz zadravanje zajednike morske granice s Italijom. Ivica Raan i njegova vlada ne samo da nisu analizirali novonastalu situaciju, nego je predsjednik Vlade samoinicijativno bez znanja Sabora pararao sporazum sa slovenskim premjerom Janezom Drnovekom u kojem Hrvatska, de facto gubi izravnu granicu s Italijom. Hrvatska je tako dola u strateki i politiki vrlo nepovoljnu situaciju, jer poslije tog ina Italija u svim pregovorima izbjegava spomenuti Osimske sporazume, a dodatno su se pojaali pritisci optanata, a rastu i apetiti iredentistikih krugova. Dodjeljivanje najvieg odlija talijanskoj opini Zadar iz Drugog svjetskog rata od strane predsjednika Champija puno ukazuje na stvarne namjere Italije. Prvo, ta je poruka u vrijeme afganistanskog rata bila namijenjena saveznicima i htjelo se rei: vi ste razorili talijanski Zadar pa ste sada obvezni nama

GOSPODARI KAOSA

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

dodijeliti pravu ulogu na istonoj obali Jadrana. Jer ako vi idete na istoni Balkan i Crno more nama ostavite Jadran kao nae jezero(nazvano tako u talijanskom parlamentu u Rimu 1997.). Drugo, pokazati Hrvatskoj tko je gazda. O kakvom vi to hrvatskom gospodarskom pojasu govorite, moda za vas vrijede Osimski sporazumi, ali za nas ne. Prijateljstvo sa Hrvatskom da, ali ako prodate banke, hotele, izvore pitke vode, prepustite nama bogata ribolovna podruja, bila je neizreena poruka Hrvatskoj. I tako je posredno pad talibanskog reima oivio imperijalni duh Italije koji ponovo obavija jugoistok Europe, a Hrvatska mu maloumnou svojih politikih elita itekako ide na ruku. Potpis predsjednika Vlade Ivice Raana na tzv. pararani sporazum nije nita drugo nego izdaja.

10. Bez druge faze rata

Rat u Afganistanu iz prve faze odmah je uao u treu, i to na neoekivan nain. Izravno iz zranog bombardiranja prelo se na politiko manevriranje, tako da druga faza , kopnena operacija nije bila ni potrebna. Ponovila se situacija kosovske operacije. Prva faza, bombardiranje, voena je konvencionalno, ak sirovo, bez pretjeranih iznenaena, bez ikakvih taktikih novotarijama (slika 12.). U njoj su uporabljeni razni tipovi zrakoplova i bespilotnih letjelica, inilo se da odreene zrakoplovne snage i vrste ubojnih sredstava koji su se koristili u operaciji vojno (doktrinarno) gledano nisu bili nuni, ali su itekako dobro doli za pokazivanje ve znane amerike tehnike i tehnoloke nadmoi. Uporaba najsosticiranijih sredstava kao demonstracija mogunosti i odlunosti nije ni bila namijenjena Afganistancima kojima je gotovo svejedno iz kojih im zrakoplova i koje vrste bomba padaju na glavu nego prije svega amerikom javnom mnijenju, kako bi se pokazalo da predsjednik George W. Bush i ameriki vojni stoer koriste sve to imaju na raspolaganju kako bi i Osami bin Ladenu doli glave. Nakon to je bombardirano sve to je uope imalo smisla bombardirati (u skladu s oekivanjima, osim postizanja premoi u zraku i slabljenja i onako nikakva sustava komunikacija meu talibanskim zapovjednicima, vie nije ni moglo biti uinjeno), oekivao se poetak kopnenih operacija. U nagaanju kakvu e doktrinu Amerikanci primijeniti, dvije opcije jedino su izgledale logine. Prva, kapitalizirati svoju tehnoloku nadmo i posijati
277 Kako je CNN izvjetavao o amerikom bombardiranju ciljeva u Afganistanu: AC-130, letei arsenal vrijedan 46 milijuna dolara unitava kopnene snage s visina veih od 3500 metara. 278 U Afganistanu je prvi put operativno u borbenoj inaici koritena bespilotna letjelica RQ-1 Predator naoruana protutenkovskim raketama Hellre.

211

GOSPODARI KAOSA
Slika 12. Prikaz vojne operacije Trajna sloboda. Izvor: www. globalsecurity.org i Reuters, http:// about.reuters.com/graphic. Prijevod Alan Sori.

po Afganistanu nekoliko desetaka manjih specijalnih postrojbi koje bi iznenada, nou, s pomou opreme za gledanje u mraku, udarale po talibanima i nakon toga se izvlaile helikopterima i prebacivale na nove lokacije. Druga, konvencionalnija podrazumijevala je koritenje samih Afganistanaca, postrojba protutalibanskoga Sjevernog saveza, kao amerikog pjeatva. Ova druga nakon iskustva s OVK-om na Kosovu, s manjim odstupanjima, je prihvaena. Naime, Sjedinjene Amerike Drave su uz nevieni publicitet izvele akciju upada komandosa na afganistansko tlo kao prethodnicu kopnene operacije Sjevernog saveza, ali ona je prije bila dio psiholokih, nego istinskih vojnih operacija. Struno-analitiki gledano, takav nelogian postupak mogao je biti samo u funkciji smanjenja demoralizacije vlastite javnosti ve zasiene bombardiranjem i koja je oekivala brz i vidljiv rezultat. Ako to nije tono onda sam cilj akcije ostaje nejasan, jer
279 Cilj akcije bili su ameriki TV gledatelji. Kljuni dokaz za to da su cilj akcije bili ameriki televizijski gledatelji, a ne afganistanski talibani bila je injenica da je nakon nepuna tri sata ista vojska evakuirana helikopterima. Ako su Amerikanci imali premo u zraku a zna se da je imaju, i to potpunu, ve danima mogli su uz pratnju bombardera i zrakoplova jurinika poslati borbene helikoptere koji bi topovima i raketama uklonili eventualne opasnosti, te nakon toga trupe

212

nije bio usmjeren protiv talibanske vojne sile. Zrakoplovna baza talibana u vrijeme kad je akcija izvedena, medijska je sintagma bez znaenja. U situaciji kada su uniteni gotovo svi talibanski radari i komunikacijska vorita, a gotovo svi avioni spreni na zemlji preciznim bombardiranjem, nikakve zgrade po kojima su ameriki komandosi tumarali i snimali specijalnim nonim kamerama nisu mogle imati vojni znaaj. Da je iz tih kueraka mogla izii bilo kakva opasnost po Sjedinjene Amerike Drave, oni bi ve bili srueni ili spaljeni, pa sve ono rambovsko pretravanje, pokrivanje i pretraivanje vieno na televizijskom zaslonu nije imalo previe smisla. Drugo, sam je nain izvoenja znatno vie bio hollywoodski nego pentagonski: desantiranje vojnika padobranima ima smisla kada se na mjesto desanta ne moe prii zrakoplovima ili helikopterima ili, pak, treba osigurati toliku tajnost akcije da se ne smije riskirati ak ni uporaba helikoptera s priguenim motorima. Kako god bilo, kopnena operacija izvedena je na zadovoljstvo vojnih planera, a prema svemu sudei i vojnih psihologa i strunjaka za praenje javnog miljenja. Bez obzira na to to ba nije jasno kakav je vojni cilj imala, ako ga je uope i imala, i koliko je on ostvaren, a i Osama bin Laden nije vien, ipak je to bila nekakva zrano-kopnena operacija. Drugih akcija kao dijela kopnenih operacije nije bilo. Na zemlji se poslije te none komandoske akcije dugo nisu pokrenule amerike kopnene snage ni Sjeverni savez, to je ukazivalo na to da se fokus u Afganistanu preselio s vojnog na politiki plan.
iskrcali iz transportnih helikoptera, to je uobiajeno u izvoenju takvih operacija, a Amerikanci su u tome najiskusniji na svijetu. Iskakanje padobranom nou, na nepoznatom terenu, uvijek je povezano s nizom opasnosti i tekoa, od kojih je najvea to to padobranac do trenutka kada dodirne zemlju ne vidi gdje tono i na kakvu povrinu doskae. Dodatni problem je to se postrojba uslijed djelovanja vjetra esto raspe na veliku povrinu. 280 Ameriki specijalci su iskakali iznad Afganistana iz zrakoplova MC-130, brata letee topovnjae AC-130. 281 Akcija kopnenih snaga: specijalci su helikopterima prebaeni preko pustinjskog terena do grada Dalbandina, koji je u blizini pakistanskog tajnog podzemnog postrojenja za nuklearne testove. Tamo su se pripremili za prebacivanje na podruja pod nadzorom talibana. Sam poetak kopnene akcije ubrzali su i podaci obavjetajnih slubi. Neposredno prije akcije talibanski voa mula Omar stigao je u Kandahar, uporite svog reima u junom Afganistanu i proirio vijest da e odrati vjersku slubu u damiji Halqa, za koju je pretpostavio da nee biti meta bombardiranja jer se u njoj nalazi odjea za koju se vjeruje da je pripadala proroku Muhamedu. Ameriki obavjetajci doznali su za njegove namjere pa su borbeni zrakoplovi raketirali konvoj s kojim je Omar stigao u Kandahar. Dan kasnije, vie od 100 komandosa, predvoenih renderima, ukrcalo se u helikoptere i zrakoplove MC-130. Jedna se grupa iskrcala oko 100 kilometara jugozapadno od Kandahara, dok je ostatak komandosa prebaen do samog grada u potrazi za mulom Omarom. Podaci o samom tijeku operacije, naravno, nisu objavljeni, no poznato je da komandosi nisu uspjeli ui u trag Omaru. U ovoj operaciji vrijedi pouak ili-ili. Ili je vojni stoer loe planirao operaciju ili su talibani pustili lanu informaciju o putu i boravku mule Omara.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

213

U puni je zamah stavljena velika politika bitka za utjecaj nad buduom vladom u Kabulu, iako ni ona oruana sa dotadanjom vladom jo nije bila okonana. Tim srednjoazijskim podrujem poeli su krstariti pregovarai, izaslanici, specijalni predstavnici, savjetnici. Slubeno, svi u izraavali nadu da e se moi izbjei kopnena operacija u Afganistanu, a neslubeno, su se borili kako osigurati to vei utjecaj na buduu vlast koja e u Kabulu zamijeniti talibane. Kada su poeli ameriki zrani napadi, gotovo cijeli svijet je bio suglasan u osudi talibana i inilo se posve izvjesnim da e te fanatine i brutalne pristae radikalnog tumaenja islama, nakon vojnog poraza, politiko vodstvo morati ustupiti nekoj Zapadu prihvatljivoj skupini. Gotovo euforino, veliao se Sjeverni savez, iji su se voe ve vidjele na mjestu kalifa umjesto kalifa. Oprezniji su promatrai od samog poetka upozoravali da oduevljenje Sjevernim savezom nije na mjestu. Njegovo je vodstvo uvelike odgovorno za to to su se talibani tako naglo i uspjeno pojavili i preuzeli nadzor nad gotovo cijelim Afganistanom. Koliko god to bilo teko shvatiti i prihvatiti, narod je talibane u poetku doekao s olakanjem jer je njihova vlast predstavljala dobrodolu promjenu od kaosa, bezvlaa i rasula koje je zemljom vladalo otkako su ujedinjene mudahedinske snage 1992. konano protjerale proruski reim Mohameda Nadibulaha. Upravo zbog straha od ponovnih meusobnih krvavih sukoba zapovjednika protutalibanske koalicije, meunarodna je zajednica poela traiti osobu koja bi svima bila prihvatljiva i oko koje bi se mogla formirati budua afganistanska vlada. Predloen je Muhamed Zahir ah, posljednji kralj, svrgnut jo 1973. etiri su mu stvari ile u prilog: pripadnik je veinskog patunskog naroda, sunit, dovoljno je dugo izvan zemlje da nije umjean u trenutanu politiku i dovoljno je star za neku veliku politiku ambiciju. Isprva su ideju o njegovu povratku podupirale i dvije vane regionalne sile, meusobno otro sukobljene zbog utjecaja u Afganistanu Pakistan i Iran. Ubrzo potom ta ideja je upala u tekoe. Pokazalo se da se u Afganistanu prelamaju mnogi interesi. Pakistan, iji su muslimani suniti, bio je kljuni imbenik u stvaranju talibanskog reima te su nastojali u to veoj mjeri odravati dobre veze i ograniiti utjecaj ijita. ijitski Iran nije elio samo
282 Proruski nastrojeni predsjednik Mohamed Nadibulah, vojnu izobrazbu stekao je u bivoj JNA. 283 im je svrgnut stari reim, poela je borba za mjesto u novome, i raznorazni zapovjednici, kao to su Ahmedah Masud, Abdel Raid Dostam, Gulbudin Hekmatijar, Abdul Malik, Abdulkarim Halili i Muhamed Fahim, sklapali su sve mogue saveze i preko noi ih razvrgavali kako bi doli na vlast. Te su se igre nastavile i nakon to su talibani poeli preuzimati Afganistan, a prestale su tek nakon to je Sjeverni savez stjeran na otprilike pet posto teritorije. Obnova sukoba u svakom trenutku mogla je postati realna.

GOSPODARI KAOSA

214

zatiti pripadnike te frakcije islama, koju u Afganistanu ine etrdesetak posto stanovnitva, nego je htio zadrati utjecaj na buduu vlast. Turska je pak nastojala to vie uvrstiti etnike Uzbeke koje je predvodio miljenik Ankare Dostam, a i susjedni Uzbekistan, da i oni budu to jae zastupljeni u novoj vlasti. Tadikistan je podravao Tadike, a umijeali su se i daljnji susjedi poput Saudijske Arabije koja je podrkom sunitima eljela umanjiti utjecaj Irana i Indije iji je glavni cilj bio to vie oslabiti pakistanski utjecaj. Kad se svemu tome doda Rusija, koja je eljela ouvati utjecaj u Afganistanu preko Sjevernog saveza koji su pomagali vojno i politiki, i Sjedinjene Amerike Drave, koje su nastojale Osami Bin Ladenu onemoguiti koritenje afganistanskih baza kao sklonita, ali istodobno nisu eljeli poremetiti regionalnu ravnoteu snaga, vidljivo je da je otpoela priprema za borbu u budunosti za ostvarivanje geopolitikih i geostratekih interesa u gravitacijskom sreditu puta svile. Kako je operacija due trajala nego to su planeri predvidjeli dodatno se i situacija zakomplicirala. Prve su reagirale Sjedinjene Amerike Drave, svjesne da zrani napadi nisu uspjeli brzo sruiti talibanski reim, a u elji da izbjegnu kopnene operacije, signalizirale su umjerenim talibanima iz redova Patuna i Sunita da e i za njih biti mjesta u buduoj vladi. Nakon toga, u regiji je nastao politiki potres, poeli su tajni dogovori, ponude i kalkuliranja te traenje talibanskih prevratnika koji bi bili spremni odustati od borbe u zamjenu za udio u komadi vlasti. Tajnih je i javnih sastanaka krajem listopada i poetkom studenog 2001. bilo toliko da je gotovo nemogue utvrditi tko je sve s kim pregovarao. U cijeloj toj guvi, nakon poetnog nesnalaenja, Iran se prvi prestrojio i zauzeo vrst stav protiv ukljuenja talibana u vladu. Prvo je objavljeno da je jedan od glavnih zapovjednika Sjevernog saveza, Muhamed Fahim, boravio u Iranu i ovdanjim dunosnicima naglasio da Sjeverni savez ne eli biti rtva pasivne iranske politike prema Afganistanu. Nakon toga su objavljena dva znakovita uvodnika u teheranskim novinama koji ukazali na novi slubeni stav te drave. U jednom se, to je znakovito, poziva da Iran vie ne ponavlja grjeke iz prolosti kada je sve podredio podrci ijitima. Drugi je komentar bio jo direktniji i inio se pragmatskijim jer je najavio korjenite promjene iranske vanjske politike i tvrdo odbijanje prihvaanja bilo kakvog sudjelovanja talibana u
284 Najvea pogrjeka Irana i najskuplja odluka s negativnim posljedicama bila je kada je Islamska republika prekinula podupirati vladu Burhanudina Rabanija i Ahmedaaha Masuda koja je tada kontrolirala Kabul i podrala Hizbe Vahdat (Stranku jedinstva) koji su vodili Abdolali Mazari i Gulbudin Hekmatijar. Ta nepromiljena odluka pogodovala je talibanskom preuzimanju vlasti i surovim hladnokrvnim ubojstvima. Komentar zakljuuje da Iran ne smije ponoviti greke iz prolosti, kada je na pitanje Afganistana gledao samo kroz prizmu ijita.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

215

vlasti. Prva politika rtva ovog zakreta bio je mudahedinski voa Gulbudin Hekmatijar kojeg je slubeni Teheran otro napao kao marionetu Pakistana i koji je pod raznim izgovorima godinama granatirao Kabul, a danas prijeti Amerikancima. Natjeran da se izjasni, Iran je odluio podrati vladu Burhanudina Rabanija, koju je slubeno priznao UN, iako je bio svjestan njezine slabosti. Potvrujui da se budua vlast nee moi uspostaviti bez veinskih Patuna, Iran se nadao da bi njih mogli predstavljati oni koji su odani Rabaniju. Time se otvorila nova globalna diplomatska igra oko Afganistana u kojoj su se polako nazirale dvije strane. Situacija se u politikom stratekom nadmudrivanju mijenja iz dana u dan. Sitni detalji bili su znakoviti pokazatelj kojem se rjeenju teilo. Postalo je gotovo jasno da su se formirala dva pola, a njihov je sastav bio vie nego interesantan. Za opciju kralja Zahira kao nominalnog voe uz umjerene talibane u vladi zauzimale su se Sjedinjene Amerike Drave i Pakistan, a podupirala ih je Saudijska Arabija i manje zemlje u Zaljevu, te neto
285 U skupini koja je u Afganistanu poinila genocid, terorizirala narod, ubijala strane diplomate, digla u zrak povijesne spomenike koja ne potuje i maltretira ene te prua utoite teroristima nema umjerenih. Umjereni taliban je oksimoran. Ili ste taliban ili ste umjerenjak, ne moete biti oboje. Bila je to ocjena talibanskog reima u iranskom tisku u studenom 2001. 286 Nedugo nakon toga Teheran je objavio da se Hekmatijar uskoro namjerava pridruiti nekadanjim neprijateljima talibana u borbi protiv Amerikanaca. Je li Hekmatijar namjeravao sam napustiti Iran ili je bio zamoljen da to uini, nije vie bilo vano. 287 Odbacujui kralja Zahira, Iran u kojem je reim aha Reze Pahlavija svrgnut revolucijom 1979. je djelomino pokazao strah od povratka dinastikih vladara na vlast u ovom dijelu svijeta, ali istodobno se tvrdo suprotstavljao bilo kakvom udjelu talibana u buduoj vlasti. 288 Premda se, inilo da sa sastavljanjem posttalibanske vlade nee biti problema jer su se oporbenjaci svi suglasili da, izmeu ostalog, bivi kralj Zahir Shaha bude predsjednik novog Afganistana, stanje se, promijenilo. U igru se ukljuio i Iran, koji je jasno i glasno stavio do znanja da je njihov favorit za predsjednika bivi predsjednik Rabbani, kojeg su svrgnuli talibani, a otvorili su i svoju granicu za prihvat afganistanski izbjeglica, upuujui apel Pakistanu da uradi to isto. Budui da je i ruski predsjednik Putin obeao pomo Rabbaniju susrevi se s njim u Tadikistanu poslije summita APEC-a, anse biveg kralja naglo su bile smanjene. Pod okriljem Ujedinjenih naroda, odrani su konani dogovori o sastavljanju privremene vlade koja je obuhvatila sve predstavnike svih vjerskih i etnikih skupina gdje je glavni imbenik u sastavljanju privremene vlade bio uspjeh na bojnom polju odnosno poraz talibanskih snaga i osvajanje Kabula, ili preciznije reeno opcija Sjedinjenih Amerikih Drava. 289 Amerikanci su uurbano nastojali osim vojnih uspjeha postii s afganistanskim oporbenim snagama politiki dogovor oko ustroja budue afganistanska vlade. Zato se ameriki predsjednik George Bush (10. studenoga 2001.) u New Yorku, na poetku zasjedanja Generalne skuptine UN-a, sastao s pakistanskim liderom Hushavarrom. S jedne strane, da bi se denirali meusobni odnosi nakon to su SAD ukinule sankcije Pakistanu nametnute poslije pakistanskih nuklearnih pokusa i s druge, da se razjasne pakistanski stavovi o formiranju budue afganistanske vlade za koju iskljuivanje talibana iz razgovora jo nije bila gotova stvar.

GOSPODARI KAOSA

216

opreznije i veina zemlja Europske unije. Inaicu koja je ukljuivala Burhanudina Rabanija kao predsjednika onoga to je UN jo priznavao kao legitimnu afganistansku vlast bez ikakvih umjerenih talibana u vladi podravali su Rusija, Iran i Turska, tri kljune zemlje, a uz koji su bili i Tadikistan, Tukmenstan, pa ak i Uzbekistan u kojem su se nalazile amerike vojne snage. Ovoj se politikoj struji kasnije pridruila i Indija iz razloga slabljenja pakistanskog utjecaja, a i Sirija je poslala znakove potpore. U ovakvoj polarizaciji kompromisu nije bilo mjesta. Morala je pobijediti jedna ili druga struja, a svaki sluaj traenja kompromisa unaprijed je bio osuen na neuspjeh. Pravi pokazatelj koja e opcija pobijediti bila je sudbina Kabula. Dok god je Sjeverni savez ostao vrsto ukopan u svojim rovovima i nije krenuo u napad na glavni grad, bila je to pouzdana potvrda da zakulisne politike igre radi budueg utjecaja u Afganistanu jo nisu bile razrijeene. Sjeverni savez je krenuo, Kabul je uz pomo amerikih zranih snaga pao i pobijedila je struja koja je od samog poetka rata protiv terorizma bila predodreena pobijediti, samo je bilo pitanje vremena i cijene koja se trebala platiti. *** Nakon rata u Afganistanu i paradigmatskog ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u samo sredite puta svile u jesen 2001. i drastinog pritiska na drave Perzijskog zaljeva, postalo je potpuno razvidno da su slijedno inducirane krize na prostoru zvanom biva Jugoslavija tijekom 90-ih godina 20. stoljea bile radi stvaranja novog mostobrana u Europi. Uz njihovu pomo je bilo i mogue osigurati nadzor na plovnim putem od Dunava do Crnog mora i kontrolirati trgovinske, sirovinske i vojno-strateke komunikacije Europe s Malom Azijom. Osim toga, to je znailo pribliavanje Kavkazu, Kaspijskom jezeru, Perzijskom zaljevu, Bliskom Istoku i stratekim saveznicima Turskoj i Izraelu. Prostor bive Jugoslavije postao je samo klju za uvrenje transatlantskog par290 Znakovito je da je Turska kao lanica NATO-a podravala varijantu suprotnu amerikoj. 291 Jedina mala nada koja je ostala bila je u turskom prijedlogu koji je sadravao da treba stvoriti vijee od 120 lanova: pedeset bi imenovao Zahir ah u ime Patuna, pedeset Sjeverni savez u ime manjinskih naroda, a onda bi ti delegati sami imenovali jo 20. 292 Evo kako je zrano-kopnena bitka amerikih zrakoplovnih snaga i kopnenih snaga Sjevernog saveza izgledala u interpretaciji amerikih medija. Kabul: Sjeverno od grada bore se snage Sjevernog saveza, a ameriki borbeni zrakoplovi bombardiraju talibanske vojne ciljeve. Snage za specijalne operacije pomau snagama Sjevernog saveza na bojinici. Mazar-e arif: Snage Sjevernog saveza vode borbe za grad i zauzele su neka juna predgraa. Ameriki zrakoplovi gaaju zranu luku, na koju bi se mogle iskrcati amerike snage koje se nalaze u Uzbekistanu. Prema nekim izvjeima, specijalci su se na tom podruju ve iskrcali.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

217

tnerstva odnosno, amerikog mostobrana na euroazijskom kontinentu, s time da rastua Europa postane realna skakaonica za duboki skok u Euroaziju. I kao to su nakon operacije Saveznika snaga Sjedinjene Amerike Drave svojim vojnim efektivima zasjele na prva vrata Euroazije, tako su dvije godine kasnije nakon operacije Rat protiv terorizma zasjele na dijelu drugih vrata Euroazije. Ono to je ostalo za budunost to je povezati ta dvoja vrata u jedinstvenu cjelinu novim upravljanim krizama, kako bi se nakon toga zaista moglo rei Mi smo gospodari svijeta!

GOSPODARI KAOSA

218

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

C. Rat u Iraku ili planetarna obmana

Na prvi pogled, sve je ve poznato i sve je ve vieno i u Bosni i Hercegovini, i na Kosovu i u Afganistanu. Model rata je isti i jedna strana je ista, ona koja nakon Afganistana nastavlja rat protiv terorizma samo je novi protivnik prividno razliit. Njegovo je ime Irak i geostrateki gledano rasporedio se (ne svojom krivnjom) tamo gdje se nalazi deset posto priuva svjetske nafte, i to na pravcu zvanom put svile. Kao takav on je opasan ne samo za svoje okruje, nego moe ugroziti njihove vrijednosti kao je to rekao ameriki predsjednik George W. Bush. est mjeseci ranije nego to e biti dana zapovijed za start krstareih raketa koje su u obezglavljujuem udaru bile namijenjene Sadamu Huseinu, otpoelo je jedno drugo bombardiranje, ono retoriko. Prvo su u kolovozu 2002. predsjednik George Bush i potpredsjednik Dick Cheney Sadama Huseina nazvali neprijateljem. Pridruio im se ministar obrane Donald Rumsfeld usporeujui ga s Adolfom Hitlerom, a savjetnica za nacionalnu sigurnost Condolizze Rice rekla je kako je on zao ovjek koji e uzrokovati kaos u svijetu. Nakon svih tih izjava najviih amerikih dunosnika krenulo se u uvjeravanje amerike javnosti i amerikih saveznika da SAD ima pravo napasti, kako bi spasila svijet od tog velikog zla. Profesor politikih znanosti sa Suthern Methodist Universityja, Cal Jillson, ustvrdit e da priprema za rat uvijek ukljuuje da se ljudima utuvi da se mora ii u rat jer ta osoba predstavlja zlo, a zatim e naznaiti Amerikanci ve instinktivno znaju da je Sadam Husein zao ovjek i da bi nama svim bilo bolje da je negdje drugdje, tri metra ispod zemlje ili negdje u zatvoru.

1. Tri scenarija napada na Irak

Kako se ratovi od kraja dvadesetog stoljea vie ne objavljuju, o amerikom scenariju za prevrat, zranim napadima i invaziji na Irak, ve se mjesecima prije nego to e se dogoditi, prepriavalo i komentiralo u svim svjetskim medijima. Potanko su graki zorno prikazivane mogue inaice napada, koje je razradio odbor za obranu u Pentagonu pod vodstvom Richarda Perlea. Objavljena su tri scenarija ruenja irakog predsjednika Sadama Huseina. Glavni razlog napada na Irak u svim inaicama je bio, navodno posjedovanje oruja za masovno unitenje kemijskog, biolokog pa i nuklearnog.
293 Promjena reima je u interesu svijeta. Kako emo to postii jo je predmet za konzultacije i raspravu rijei su predsjednika Georga W. Busha nakon sastanka s amerikim vojnim vrhom (21. kolovoza 20002.) na svom ranu u Teksasu. Na taj je nain Bush je odgovorio amerikim saveznicima koji su tih dana bez uvijanja otkazali poslunost u vezi s ratom u Iraku. AP, prema Jutranjem listu, 23. kolovoza, 2002. 294 AP, isto.

219

Prvi scenarij je ista klasika iz druge polovine 20. stoljea, iz arsenala sukoba niskog intenziteta u izvedbi CIA-e potaknuti graanski rat u Iraku. U tome bi glavnu ulogu imali Kurdi na sjeveru i ijiti na jugu zemlje, koji bi se uz potporu amerikih vojnika digli na ustanak protiv Sadama. Ovaj scenarij koji se moe nazvati dva na jednoga imao je previe nedostataka. I jedan i drugi ustanik bi ojaali, to znai da bi Kurdi imali vie izgleda za stvaranje vrste jezgre svoje budue nacionalne drave, a Iran bi se duboko inltrirao u tkivo Iraka. U tom sluaju ameriki interesi bili bi vie ugroeni nego u vrijeme Sadamovog reima. Drugi scenarij je predviao napade na Irak bombardiranjem, i obuhvatni manevar oklopnim i pjeako-desantnim snagama jaine 300 000 vojnika, s tri strane: iz Turske, Jordana i iz Kuvajta. Ovaj scenarij je isti model zrano-kopnene bitke, doktrine koja je slubena u amerikim oruanim snagama od devedesetih godina prolog stoljea. Iako su Sjedinjene Amerike Drave intervenirale (ratovale) i u Somaliji, Bosni i Hercegovini, SR Jugoslaviji (Kosovu) i Afganistanu nigdje u cijelosti, kao sveobuhvatna doktrina, istodobne integracije zranih, kopnenih i pomorskih snaga na bojitu, nije provjerena. Irak je bio idealna prilika za to. Trei scenarij opisuje strategiju munjevitog rata. Amerike elitne postrojbe iskrcale bi se iz zrakoplova (jedan vid prepada) i u Bagdadu osvojili najvanija zapovjedna sredita, te likvidirale Sadama Huseina i vodstvo njegova reima. Nestankom politikog vrha, irake oruane snage predale bi se Amerikancima i zapoeo bi proces slino kao u Afganistanu postavljanjem proamerike vlade. To je bio suvie riskantan scenarij, mogunost neuspjeha relativno visoka, a tu su i negativna prisjeanja na slinu neuspjelu operaciju Orlove kande u pokuaju spaavanja amerikih talaca u Teheranu jo davne 1979. Kad je napad na Irak postajao sve izvjesniji reakcije Kurda, Turaka, Kuvajta, jordanskog kralja i cijelog arapskog svijeta bile su razliite, ali i umjereno suzdrane. Predsjednik Patriotskog saveza Kurdistana Damal Talabani naglasio je kako Amerikance nee slijepo podupirati. I Talabanijev suparnik Masud Barzani,
295 Pentagon je ve krajem 2000. razmjestio 235 tisua vojnika za potrebe rata protiv Iraka. Taj operativni raspored invazijskih snaga pojedini analitiari u funkciji informacijskog rata poput Ivana Oelricha, visokog znanstvenog suradnika Federacije amerikih znastvenika, objanjavali su zaista infantilnim razlozima. Ponekad se u inozemstvo alje tek aica ljudi, njih pet ili est, koji ak mogu biti vezani uz ameriko veleposlanstvo. Oni primjerice, mogu pomagati u vojnoj obuci ili u komunikaciji stranih vlada s amerikim snagama. Ukoliko neka zemlja kupi ameriko oruje, Pentagon e u nju uputiti svoje osoblje koje e obuavati lokalne snage u uporabi novog oruja. Dakle, ponekad razmjetaj obuhvaa tek nekoliko pojedinaca. To znai da ne treba gledati u koliko su zemalja ameriki vojnici razmjeteni, ve koliko ih je razmjeteno u svakoj pojedinoj zemlji. Kada tako gledate, podaci o razmjetanju su daleko manje dramatini. Glas Amerike VOA, 10. oujka, 2003.

GOSPODARI KAOSA

220

voa demokratske stranke Kurdistana, izjavio je istog dana da njegove oruane snage nee sudjelovati u amerikom napadu na Irak, ako prije toga Amerikanci ne zajame buduu autonomiju Kurdistana. Smatralo se da obje organizacije imaju zajedno oko 40 00 vojnika. Kurdi na sjeveru i ijiti na jugu imali su puno razloga za sumnjiavost i suzdranost prema politici Sjedinjenih Amerikih Drava, da bi joj a priori vjerovali. Oni su ih naime, nakon kuvajtskog rata 1990./1991. ve dva puta ostavili na cjedilu. Neposredno nakon to je poetkom oujka 1991. meunarodna ratna koalicija pod vodstvom Sjedinjenih Drava oslobodila Kuvajt, Kurdi su osokoljeni obeanjima tadanjeg predsjednika Georga Busha starijeg, digli ustanak protiv reima Sadama Huseina i u tom su ustanku bili poraeni. Amerike postrojbe nisu im priskoile u pomo iako su obeali. Iranski predsjednik Mohamed Hatami upozorio je Washington da ne rasplamsava vatru rata, zbog bojaznosti da bi ruenje drava koje su u Americi proglasili osovinom zla, oni nakon pada Iraka mogli biti idua meta. Ta bojaznost nije bila bez osnove. Europa koja je nakon 11. rujna 2001. dala snanu moralu, politiku i vojnu potporu Sjedinjenim Amerikim Dravama u borbi protiv globalnog terorizma, ovaj put se otvoreno protivila ratnim planovima Sjedinjenih Amerikih Drava. U glavnim gradovima europskih zemlja isticalo se da Irak nema nikakve veze s teroristikim akcijama islamista. Ako bi Sjedinjene Amerike Drave napale Irak bez privole Ujedinjenih naroda, ija povelja zabranjuje primjenu sile, to bi se moglo odraziti na napeto stanje na Srednjem istoku i u meunarodne odnose unijelo samovolju najjae drave svijeta. Ubudue bi se svaka drava ili koalicija mogla pozivati na primjer Sjedinjenih Amerikih Drava, ako bi smatrala da svoj problem sa susjedima moe rijeiti samo vojnim putem.
296 Kako je ratovima na Kosovu i Iraku, jednostranom voljom moi, bilo suspendirano meunarodno pravo neprestano se u politikim i pravnim krugovima poelo traiti opravdanje za uporabu vojne sile. Analiza (opravdanje) poput one Mattiasa Herdegena vie je nego dvojbena. Naime, on pie: Ujedinjeni narodi nalaze se pred najradikalnijom izazovom svoje povijesti. Od irakog sukoba Sjedinjene Amerike Drave i ostali tematiziraju neuspjeh Vijea sigurnosti u zatiti temeljnih elemenata kao pogjeku u sustavu. Tradicionalna nauka o meunarodnom pravu zabranu nasilja razumije prilino strogo. Izvan samoobrane u sluaju oruanog napada ona ustrajava na opsenom monopolu odluivanja Vijea sigurnosti UN-a. U svakom pristupu zabrane nasilja vidi otvaranje Pandorine kutije. Plat ove zabrinutosti zatitniki se obavija oko svake drave bez obzira na stanje u njihovim unutarnjim odnosima i na prijetnje neuraunljivih reima poput Sjeverne Koreje. Ovo shvaanje temeljito je uzdrmano humanitarnom NATO intervencijom u cilju zatite zlostavljanog civilnog stanovnitva na Kosovu. Sad nova nacionalna sigurnosna strategija Sjedinjenih Drava reklamira pravo jednostrane prevencije kod prijetnje od opasnosti oruja ja masovnog unitavanja u rukama neuraunljivih reima i teroristikih organizacija u prevenciju neposredno prije napada. Zabrana nasilja i svjetski poredak, Mattias Herdegen, Die Welt, Hamburg, 12. sijenja 2004.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

221

Geostratezi i analitiari uvijek su upozoravali da ogranieni ratovi u Treem svijetu i na Srednjem istoku, gdje prolaze vani trgovaki putovi i gdje su se ve u 19. stoljeu vodile borbe za utjecaj i sirovine, ne mogu ostati bez opasnosti za cijeli svijet. Dvadeset prvo stoljee nije isto to i devetnaesto, ako nita drugo onda zbog informacijsko-tehnoloke revolucije koja je ratovanje iz dvodimenzionalnosti prebacila u etverodimenzionalnost, gdje se ista potencijalna mo multiplicira mnogostruko vie puta. Asimetrini ratovi i upravljane krize na drugim vratima Euroazije i u podrujima oko sredita puta svile polagano ali neizbjeno vodi svijet u planetarni sraz s istim takvim posljedicama. Zato ratovi oko Iraka, Irana, Afganistana, Palestine i Izraela, eenije i Kamira, Kurdistana su uvertira ne za rat civilizacija nego uvertira u posljednja vremena konane bitke za vrjednote. Amerika je na vrhuncu svoje moi, ali ujedno duboko u moralnoj krizi. Da nije tako ne bi u samo pet godina vodila tri rata. Ako je jasko Sovjetskog Saveza u Afganistanu najavio njegov raspad, hoe li eventualni jasko Sjedinjenih Amerikih Drava najaviti da su one na redu?

GOSPODARI KAOSA

2. Strategija oka i strahopotovanja

Amerikanci su na Sadama Huseina krenuli da uspiju. Dvojba o uspjehu javljala se samo kod onih, a takvih je bila velika veina, koji ne razumijevaju rat etvrte dimenzije. U napadu na Irak bilo je manje vano hoe li uspjeh doi za etiri ili deset tjedana. Ograniavajui imbenik bio je samo u prihvatljivom broju rtava na saveznikoj strani. Nakon obezglavljujueg udara krstareim raketama, gdje se eljelo odmah likvidirati Sadama Huseina, koji je izbjegao smrt, i nakon relativno kraih zranih udara po
297 Godine 1960. u Americi je ivjelo samo esnaest milijuna ljudi koji nisu podrijetlom iz Europe. Danas (2003.) ima ih osamdeset milijuna.(...) tovie, u Americi je upravo zavrio proces kulturne revolucije, tijekom kojeg je jedna nova elita zauzela sve vodee poloaje. Zauzimanjem institucija koje oblikuju i prenose ideje, miljenja, vjerovanja, vrijednosti TV, umjetnost, zabava, obrazovanje ta elita stvara jedan novi narod. Ne samo etniki i rasno, nego kulturoloki i moralno... Milijuni ljudi poeli su se u vlastitoj zemlji osjeati kao stranci. Uzmiu pred popularnom kulturom koja je nabijena sirovim seksom, i koja na sve strane iri hedonistike vrijednosti. Svjedoci smo nestajanja starih blagdana i obezvrjeivanja starih junaka. Gledaju kako se iz muzeja uklanja umjetnika djela i znamenja slavne prolosti, a na njihova mjesta stavlja deprimirajuu, runu, apstraktnu i antiameriku umjetnost. (...) Za razdoblje od pola ivotnog vijeka mnogi su Amerikanci doivjeli kako im svrgavaju Boga, blate njihove junake, zagauju kulturu, siluju vrijednosti, okupiraju zemlju, a njih igou kao ekstremiste i oviniste zato to vjeruju u ono to su vjerovali toliki prijanji narataji. Smrt Zapada, Patrick J. Buchanan, Kaptol, Zagreb, 2003, str. 12.-15. 298 To bi se tako moglo zakljuiti itajui knjigu britanskog povjesnika Paula Kennedya o usponu i padu velesila. Tko e s Amerikom u rat protiv Iraka, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 16. kolovoza, 2002.

222

zapovjednim mjestima, informacijsko-komunikacijskim sustavima i sustavu zrane obrane, krenule su oklopno-mehanizirane kopnene snage poduprte borbenim helikopterima i jurinim zrakoplovstvom izravno s kuvajtsko-irake granice na Bagdad. Dakle, primijenjena je druga inaica plana ali poneto modicirana u doktrinarnom smislu. Naime, glavna novina je primjena elemenata nove strategije nazvana ok i strahopotovanje. Nastala je 1996., a temeljna ideja sastoji se u tome da se primjenom nenuklearnog oruja (konvencionalnog) postigne ok kakav bi izazvalo nuklearno oruje. Glavna karakteristika te strategije je primjena tzv. inverznog rata, odnosno rata-1. U ovakvom obliku rata naglasak je na psiholokim operacijama, a vojna je sila samo jedna od komponenti, i vie nije prevladavajua. Cilj u ovoj strategiji je unititi volju protivnika to je bre mogue. Primjena vojne sile je u funkciji ubijanja te volje. Zato se puno prije vojnih operacija na protivnika kree mekom silom informacijskim ratom. Novost je i to to je taj informacijski rat odnosi i na plebs i onaj vlastiti i onaj neprijateljski, a ne samo na vojnike. Puanstvu u napadnutoj zemlji se nastoji usaditi odvratnost prema vlasti, oduzeti volja za otporom, a kasnije kada stvar bude gotova i sami e doi pod udar nation-buildinga tj. preoblikovanja u novu naciju, a zapravo u potpunu podreenost. Operacija Iraka sloboda inaugurirala je novu ulogu tzv. ratnih izvjestitelja. est stotina novinara koji su se pod punom ratnom opremom, s kacigama i pancirnim prslucima, nalazili unutra postrojbi, su zapravo jedan od bitnih imbenika te nove strategije. Njima je dana gotovo jednaka vanost kao i svim zapovjednicima na terenu. Moda izgleda neobino, ali ti novinari, tehniki vrhunski opremljeni, su postali znaajniji i od samih zapovjednika. Oni prenose sliku o bojnom polju kakvu ele poluiti stoerni upravljai informacijskog rata, a ne kakva ona objektivno jest. Gledatelji irom svijeta tako ive u uvjerenju (jer sve gledaju izravno, u realnom vremenu) da je to to gledaju stvarna stvarnost a ne posve virtu299 Amerikanci u ovom ratu nee ni pokuati kontrolirati komunikacijske kanale. Kontrolu medija u ovom ratu oni su, pueni prijanjim negativnim iskustvima, rijeili na elegantan nain, ukljuujui novinare u vojne postrojbe. Najnoviji, teko predvidiv koncept zove se embedding, neto kao ukljuenje u amerike postrojbe, komunicirat e posebno odreenim (i posebno pripremeljenim) asnikom i ii e u akciju kao dio postrojbe. Slubena ogranienja postoje, ali djeluju prihvatljivo: ne smiju se unaprijed objavljivati vojni planovi, tona lokacija postrojbe (dok to vojska ne odobri), slubeni podaci o rtvama ni njihov identitet. Ukljuivanje je sjajna metoda manipulacije jer e vojska znati gdje se novinari nalaze, bit e joj na oku, dozirat e im informacije prema svojim potrebama a prikazat e im se i otvorenom. Ukljueni novinari bit e stalno u pokretu, nee imati previe vremena za suptilnije analize, a uvijek e imati dovoljno tema o kojima je zahvalno izvjetavati, od toga kako izgleda rat u pustinji, preko divljenja tehnolokim udesima, do javljanja o osvojenjima gradova i sela. Irak ve gubi u medijskom ratu, Zoran Kusovac, Jutarnji list, 15. oujka 2003.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

223

224

alna stvarnost. Postrojbe, pak, u kojima se takvi novinari nalaze uinit e neki potez ili radnju u funkciji informacije koja se eli postati znatieljnom gledatelju diljem svijeta kako bi ga se i dalje prikovalo u fotelju ispred televizijskih zaslona. Koliko je taj segment bio vaan u drugom irakom ratu pokazuje i sudbina mnogih novinara zapadnih medijskih kua koji su samostalno, izvan postrojbi, eljeli ui u Irak. Uglavnom su odstranjeni, neki ak i ziki. Nasuprot njima, novinari prikljueni postrojbama proli su posebnu obuku za ovu vrstu ratovanja. Tako je u irakoj operaciji dolo do potpune simbioze izmeu vojnog i uvjetno reeno novinarskog zapovjednika. U zajednikom stoeru prevladavajuu je ulogu imao novinar zapovjednik. Poetni uspjean otpor Iraana amerikim kopnenim snagama na nekim tokama bio je vie rezultat (i to na taktikoj razini) onoga to se naziva nejasnost situacije nego smiljene obrane koja proizlazi iz vrste provedbe operacijskog plana irakog stoera. Za razumijevanje pojave ovakvih situacija na bojitu vano se prisjetiti klasine dimenzionalne podjele ratovanja. Prve dvije dimenzije pripadaju kopnu i(ili) moru, trea je zrak, etvrta su informacije (tu se ubrajaju i mediji) a peta je cyber space, ali samo u tehnologijskom dijelu. Glavno podruje sukobljavanja u petoj dimenziji rata su vrjednote. Sjedinjene Amerike Drave jedine su sposobne na poetku treeg tisuljea voditi rat u svih pet dimenzija ili preciznije reeno u 4 + 1/2 dimenziji. Irak se Amerikancima suprotstavljao u drugoj dimenziji i tek neto u etvrtoj, gdje je za njih posao odraivala Al-Jazeera koja je postala brat blizanac CNN-u, ali u muslimanskom svijetu. Izdueni pravci prodora amerikih snaga omoguavali su Iraanima postizanje odreenog djelominog uspjeha, koji nije bitno utjecao na tijek operacije, ali je imao psiholoki uinak snimljenih slika ubijenih amerikih vojnika na ameriku javnost. Prividni nedostatci amerike strategije poglavito prema civilima nisu grjeka strategije nego razlika izmeu situacijskog modela koji se postavlja na raunalima i onoga to se dogaa u stvarnosti. Ono to se do kraja ni u kakvom situacijskom modelu ne moe predvidjeti jest upravo volja, odnosno moral protivnika. Posebice je u irakom ratu to bilo vidljivo u sluaju Basre. Tu se nisu obistinila amerika oekivanja o pobuni ijitskog stanovnitva protiv Sadama Huseina. Meutim kada primjena strategije oka i strahopotovanje ne ide zacrtanim smjerom onda se pribjegava klasinom ratovanju pa ak i onim naelima iz srednjeg vijeka, kao u sluaju Basre. Da bi se puanstvo prisililo na poslunost i predaju ostavlja se bez vode, hrane i energije, ba tim redom. A ako to ne da brze rezultate, onda se ide do takvog praga izdrljivosti da se cijeli grad proglasi vojnim ciljem kao to su to uinili Britanci s Basrom. Vjerojatno su se prisjetili svojih iskustava iz Burskih ratova.

GOSPODARI KAOSA

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

3. Razlog za rat koji nije razlog

Drugi rat protiv Iraka nije poeo 20. oujka 2003., nego okonanjem Zaljevskog rata (24. veljae, 1991.) i oslobaanja Kuvajta. Irak je tada pristao prekinuti razvoj oruja masovnog unitavanja i prihvatio je inspekciju UN-a. Nekoliko dana ranije, tonije 11. veljae 2003. Ujedinjeni narodi proglasili su prekid vatre nakon to je Irak prihvatio Rezoluciju 687 u kojoj se trailo uklanjanje njegovog oruja masovnog unitenja. Rezolucijom je formirano UN-ovo specijalno povjerenstvo (UNSCOM) iji e inspektori u Iraku nadzirati unitenje kemijskog i biolokog oruja. UN-ovi inspektori (9. lipnja 1991.) zapoeli su provjeru kemijskog oruja pod vodstvom predsjedatelja UNSCOM-a Rolfa Ekeusa. Tri godine kasnije (14. lipnja 1994.) UNSCOM je objavio da je unitio irake zalihe kemijskog oruja. Nakon trogodinjih proceduralnih, politiko-diplomatskih, inspekcijskih i inih postupaka uslijedila je viegodinja igra skrivaa u kojoj su se obostrano igrali i Sadam Husein i amerika administracija. Najprije je mozak irakog programa oruja masovnog unitenja general Husein Kamel Hassan pobjegao u Jordan. Iraka je vlada nakon tog bijega UNSCOM-u predala dokumente i materijale koje je Hassam navodno skrivao. Nakon pritiska Sjedinjenih Amerikih Drava UNSCOM u svibnju 1996. poinje nadzirati unitenje postrojenja za proizvodnju biolokog oruja al Hakam. Krajem iste godine UN je otpoeo provedbu sporazuma nafta za hranu kojim se Iraku doputala prodaja nafte u vrijednosti od dvije milijarde dolara svakih pola godine kako bi mogao nabaviti elementarne potreptine za svoje stanovnitvo. Pola godine kasnije Richard Butler zamjenjuje Ekeusa na mjestu efa UNSCOM-a, a tri mjeseca kasnije Irak protjeruje amerike inspektore oruja koji su bili u sastavu UNSCOM-a, ali im doputa povratak nakon intervencije Rusije. U 1998. Irak privremeno prekida suradnju prigovarajui da je meu inspektorima UN-a mnogo Amerikanaca i Britanaca, te je inspektorima uskraen pristup predsjednikim palaama. Spor nastoji rijeiti glavni tajnik UN-a Ko Annan osiguravi u diplomatskim pregovorima pristanak Iraka na punu suradnju. Dogovor je bio kratkog vijeka jer je ponovno nastao sukob izmeu amerikih inspektora i irake vlade i nakon obostranih optuivanja UNSCOM je povukao svoje inspektore iz Iraka nakon to su zakljuili da Irak ne surauje u potpunosti. Dan kasnije, tj. 17. prosinca 1998. Sjedinjene Drave i Velika Britanija izveli su nekoliko zranih udara po irakim vojnim infrastrukturnim objektima. Uslijedilo je viemjeseno zatije do nove Rezolucije UN-a kojom je specijalno povjerenstvo zamijenjeno Povjerenstvom za nadzor, verikaciju
300 Bijeg se dogodio 8. kolovoza, 1995. 301 Primopredaja je obavljena 1. srpnja, 1997.

225

i inspekciju (UNMOVIC) ijim je efom postao Hans Blix. Irak je odbacio rezoluciju. Slijedi obostrano podizanje retorike za oktavu vie, a dolazi i do radikalizacije postupaka. Naime, Irak priopava da su sankcije UN-a prouzroile smrt 1 471 425 ljudi od 1990. Ameriki predsjednik George W. Bush uzvraa tako da Irak, Iran i Sjevernu Koreju nazva osovinom zla jer rade na proizvodnji oruja masovnog unitenja. Iraka vlada nastoji drati i dalje odreenu razinu neizvjesnosti pa alje pismo glavnom tajniku UN-a Koju Annanu i Hansu Blixu u kojem ih poziva u Bagdad na razgovore o razoruanju. Odgovor glavnog tajnika UN-a bio je oekivan, trai od irake vlade bezuvjetno prihvaanje inspekcije, na to Irak pristaje. U meuvremenu pokuavajui stvoriti koaliciju za napada na Irak predsjednik George W. Bush nastojao je dobiti novu rezoluciju Vijea sigurnosti, ali ne postavljajui rokove za povratak inspektora UN-a u Irak. Vijee sigurnosti 8. studenog 2002. jednoglasno prihvaa Rezoluciju 1441, kojom Iraku daje posljednju ansu da ukloni oruje masovnog unitenja ili se suoiti s ozbiljnim posljedicama. Igra se nastavlja tako da Irak predaje UN-u 12 000 stranica izjave o svojem oruju masovnog unitenja, a ameriki veleposlanik pri UN John Negroponte kazao je da praznine u irakoj izjavi o oruju predstavljaju materijalno krenje Rezolucije 1441. Cijeloj igri i svoj doprinos dao je glavni inspektor UN-a Hans Blix naznaivi u izvijeu Vijeu sigurnosti da inspektori nisu pronali u Iraku dokaz za nepotivanje zahtjeva UN-a, ali da Bagdad nije odgovorio na niz kljunih pitanja o programima razvoja oruja. U izjavi za tisak Hans Blix je ipak naglasio da ne moe zakljuiti kako Irak posjeduje zabranjeno oruje. Na tu konstataciju glavnog inspektora UN-a odmah je doao odgovor i to osobno od amerikog predsjednika Georga W . Busha koji je u svom govoru 28. sijenja 2003. o stanju nacije rekao kao je spreman upotrijebiti silu protiv Iraka koji je pokazao prijezir prema UN-u. Potom je uslijedila konzultacija amerikog predsjednika s britanskim premijerom Tonyem Blairom o prijedlogu nove rezolucije koja bi trebala odobriti uporabu sile u Iraku. Ameriki dravni tajnik Colin Powell pojaava pritisak na UN tako da je na posebnom zasjedanju Vijea sigurnosti ponudio amerike dokaze da Irak posjeduje i skriva oruje masovnog unitenja i ak nastavlja njihovo razvijanje. Irak poputa sinkroniziranom pritisku i 10. veljae 2003. doputa prelet svog teritorija, koji je izvan zone zabrane leta, izvidnikim zrakoplovima U-2. Sjedinjene Amerike Drave ne poputaju i ulaze u zavrnu fazu politike i diplomatske pripreme za napad na Irak. Naime,
302 Rezolucija je izglasana 17. prosinca 1999. 303 Navedana dogaanja su se odvijala od 3. travnja do 16. rujna 2002. 304 Hans Blix i elnik UN-ove organizacije za atomsku energiju (IAEA) Mohamed El Baradei u izvjeu Vijeu sigurnosti (27. sijenja, 2003.) naglasili su da ima praznina u informaciji o oruju masovnog unitavanja koju je dao Irak.

GOSPODARI KAOSA

226

kada je Hans Blix u podnesenom izvjeu (24. veljae 2003.) iznio tridesetak nerijeenih pitanja irakog oruja, one su zajedno s Velikom Britanijom i panjolskom predloile nacrt nove rezolucije UN-a u kojoj je naglaeno da je Irak propustio svoju posljednju ansu da se razorua i podsjeaju na ozbiljne posljedice iz rezolucije 1441. Rezolucija je praktiki odobravala vojnu intervenciju u Iraku. Francuska, Njemaka i Rusija odmah reagiraju i predlau Vijeu sigurnosti memorandum u kojem kau da nema opravdanja za uporabu sile u Iraku. Pozvale su na produljenje pootrenih inspekcija. U novom izvjeu efa UN-ovih inspektora Hansa Blixa Vijeu sigurnosti 7. oujka, 2003. naglaava se kako je Irak pokazao napredak u razoruanju, ali da i dalje nije dao odgovore na kljuna pitanja svojeg kemijskog i biolokog oruja. Trojac Sjedinjene Amerike Drave, Velika Britanija i panjolska podnose amandman na svoj nacrt rezolucije u kojem daju Iraku rok do 17. oujka 2003. da se razorua ili e se suoiti vojnom intervencijom. Francuska je ovaj ultimatum Iraku odbacila. Vijee sigurnosti nakon ovih suprotstavljenih stavova, odnosno kontradiktornih postupaka odrava sjednicu na kojoj se pokazalo da Sjedinjene Drave nemaju vie od est glasova za svoju rezoluciju, a Francuska je zaprijetila vetom na svaku rezoluciju koja bi odobravala uporabu sile u Iraku. Nakon te najave Francuska zajedno s Njemakom i Rusijom u zajednikoj izjavi upozoravaju da nema opravdanja za rat protiv Iraka i trae sastanak Vijea sigurnosti radi razgovora o realistinom roku koji bi irakom predsjedniku Sadamu Huseinu pruio jo jednu priliku za razoruanje. Nita vie nije pomoglo, pa ni zatvorena sjednica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda 17. oujka, 2003. na kojoj se razgovaralo o francusko-njemako-ruskoj izjavi jer je odluka o napadu na Irak donijeta dan ranije na sastanku amerikog predsjednika Georga W. Busha, britanskog premijera Tony Blaira i panjolskog premjera Jose Marie Aznara na Azorima. Koalicijske snage za napad na Irak ve su bile razvijene i ekala se samo zapovijed koja je uslijedila 20. oujka 2003. Nakon est tjedana amerike snage ule su u Bagdad, sruen je reim Sadama Huseina, a oruje masovnog unitavanja koje je bilo formalni povod za vojnu intervenciju nije pronaeno. Poslije toga nastat

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

227

305 Glavni tajnik UN-a Ko Annan izjavio je da bi odluka amerike vlade da napadne Irak bila pogrjena, odnosno, jedini rezultat takvog napada bilo bi poveanje napetosti u regiji. Jedini nain da se pobjedi terorizam, organizirati zajedniku meunarodnu akciju. Temeljno je da ona bude pod nadlenosti UN-a. Osim toga odluka amerike vlade o napadu na Irak u sklopu borbe protiv terorizma bila bi pogrjeka. Ve sam inzistirao na injenici da nema dokaza o sudjelovanju Bagdada u dogaajima 11. rujana. Le Figaro, oujak, 2003. 306 Irak da bi udovoljio sve veem pritisku pristaje 28. veljae 2003. na unitenje raketa srednjeg dometa Al Samoud 2 , koje su navodno imale neto vei domet od dozvoljenog rezolucijama Vijea sigurnosti.

e odgoeni kaos ali za razliku od Kosova i Afganistana ovaj put on e biti izveden u orkestraciji irakih snaga otpora. Stanje ante bellum kao i post bellum u Iraku otvorilo je jednu novu stranicu ratovanja na planetarnoj razini, koja se tek u beskrajno maglovitim orisima iitava kao rat za i protiv vrjednota, odnosno rat pete dimenzije. Taj nagovjetaj dolaska apokaliptikih vremena (posljednjih vremena) na planere determiniranog kaosa izgleda nema previe utjecaja jer oni ne odustaju od novog svjetskog poretka u kojem e biti mjesta za svata, ali ne i za Boga.

GOSPODARI KAOSA

4. Obmana se isplati?
ekati na istinu u povijesti, uzaludan je posao, jer je ona pisana perom determinista. Tu istine nema, u biti sve je zabluda, ali smiljena. Na deterministikoj interpretaciji primjerice Francuske revolucije, Oktobarske revolucije, Prvog i Drugog svjetskog rata, Hladnog rata i konano Globalizma odgojeni su i odgajaju se gotovo svi narataji tzv. zapadne civilizacije. Kae se da povijest piu pobjednici. to je sa gubitnicima, jesu li i oni dio povijesti ili samo oni kojima e se suditi, bilo stvarno, bilo prilagoenim interpretacijama tijekom vremena, kao bi deterministi uvijek imali razloga pozvati se na hipoteku krivnje? Kako je samo slavodobitno dravni tajnik Colin Powell 5. veljae 2003. drao u ruci snimku navodnih irakih mobilnih laboratorija kao krunski dokaz sa Sadam Husein proizvodi zabranjeno oruje. Bio je to jedan od najvrih dokaza amerike administracije da se mora sruiti diktatora koji ugroava svijet, podupire terorizam i kri rezolucije Vijea sigurnosti. Nije proteklo ni godinu dana a taj najvii ameriki diplomat priznaje da sve nije bilo utemeljeno na potpuno pouzdanim izvorima. I to sad? Upitati se, u kakvom mi to svijetu ivimo i gdje sve to vodi na poetku 21. stoljea, kada se i ratovi vode s lanim povodima, krivim procjenama i izmiljenim (lairanim) obavjetajnim podacima. Ima li u tome smisla? Vjerojatno ima. Ulazi li zaista ovjeanstvo u sumrak demokracije i demokratskih sustava, zaslugom upravo onih koji sebi pripisuju pridjev najdemokratskijih, u razdoblje u kojem se nee potivati pravda i istina? Iraki rat potvrdio je ono na to su geopolitiari i vojni strateki analitiari upozoravali punih deset godina, da je Pustinjska oluja Georga Busha starijeg bila smo uvertira, kojoj je mlai Bush dvanaest godina kasnije dao epilog. Kada je trebalo donijeti odluku o drugom ratu protiv Iraka, terorizam je ve u medijskoj i inoj interpretaciji ustolien kao jedino zlo ovoga svijeta i borba protiv njega mora biti neprestana. I trebalo je nai neke pseudo dokaze da je upravo Sadam motor svjetskog zla, pa se uinilo najekasnijim ustrajati na tezi da proizvodi za njega zabranjeno oruje masovnog unitenja. U neravnopravnoj borbi zbog nedostatka

228

vremena i silne elje za to brim pozicioniranjem na desetpostotnom polju priuva svjetska nafte, a pod izgovorom djelotvorne borbe protiv terorizma, ameriki su dunosnici pourili i u otkrivanju senzacionalistikih obavjetajnih podataka o krivnji Iraka. Ovdje je senzacionalizam bio u funkciji reinkarnacije zla. To je poruka i pouka, svim senzacionalistikim ratnicima koji koriste meku silu kao glavno oruje u informacijskom ratu. Senzacionalizam je neoprostiva grjeka, postaje pravi grijeh ako se i dalje, unato neoborivim dokazima, ne eli priznati, jer u konanici moe dovesti u pitanje sigurnost ne samo jednog naroda, nego svjetskog poretka u cjelini, kao u sluaju Iraka. U odgoenom kaosu u Iraku poginule su tisue ljudi, potresne scene nasilja stiu svakodnevno na televizijske ekrane i pune stranice tiskovina. Ponor izmeu Zapada i islamskog svijeta sve je vei, a nakon sve razvidnijeg rasvjetljavanja pozadine irake drame, i preutnog priznanja da su pravi razlozi za rat ipak bili neki drugi, on e se jo vie produbiti. Nedvojbeno je da amerika administracija i britanska vlada nisu govorili istinu, no hoe li ta naknadna istina odvratiti Sjedinjene Amerike Drave i njezine stalne ili potencijalne ad hoc partnere da se ne ponaaju kao svjetski policajac, koji uvodi red tamo gdje eli i na nain kako eli? Hoe li ta naknadna istina ikad vie dovesti Ujedinjene narode u poziciju da se oporave od irake blamae? Hoe li ona natjerati mone da reteriraju u sluajevima kada oito nisu u pravu i pronai pravu formulu za ispravljanje poinjenih pogrjeaka? U sluaju rata u Iraku to znai predati vlast Iraanima i napustiti zemlju u koju oito nikada nisu ni trebali doi na nain na koji su doli. Teko je da e determinizirana mo pristati na takvo neto, jer je tek ula u bitku konanog obrauna s vrjednotama. Od nje odustati nee!

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

5. Bijeda ili mo lai

Institucionaliziranju lai kao neega poeljnog za ostvarivanje proirenja moi i poluivanju materijalnih probitaka najjasnije se
307 Britanski premjer poetkom prosinca 2003. naao se u sreditu skandala oko irakog oruja masovnog unitavanja. U intervjuu za britanski vojni radio Blair ja je ustvrdio da je Iraka istraivaka skupina (ISG) pronala brojne dokaze o postojanju velikog sustava tajnih laboratorija u Iraku. Bivi ef UN-ovih inspektora za oruje Hans Blix optuio je Blaira za insinuacije da su ti laboratoriji koriteni je za proizvodnju oruja masovnog unitavanja, a britanska oporba ga je optuila ja za namjerno krivo interpretiranje navoda iz izvjetaja ISG-a. Suoen s tim optubama, Downing Street je nemuto ublaio Blairove netone insinuacije, ali ih se nije odrekao i dalje ustrajavajui na lanim interpretacijama. Blix demantirao Blairovo otkrie irakih laboratorija, Jutarnji list, 10. prosinca, 2003. 308 Ne doe li do toga, ostat e sumnja da je sve ipak bilo planirano zbog nafte, tog maginog (crnog) zlata koje je oito privlanije od pustih rijei o opasnostima od terorizma. Amerika administracija nije govorila istinu, Jurica Kbler, Vjesnik, isto.

229

suprotstavlja katolika Crkva ona koja je i sama izloena estokom udaru determinista. Rat u Iraku je nezakonit, nemoralan i nepravedan rekao je u propovijedi biskup San Salvadora mons. Gregorio Rosa Chavez, koji je zatraio povlaenje salvadorskih vojnih postrojba iz Iraka. Vojne akcije koje su vodile i vode Sjedinjene Drave temelje se na laima naglasio je salvadorski biskup obraajui se vjernicima. U Velikoj Britaniji rasprave idu u neto drukijem smjeru. U toj zemlji je anglikanski primas nadbiskup Rowan Williams od vlade zatraio priznanje da je pogrijeila u voenju politike prema Iraku. On je posebno naglasio da je povjerenje naroda u politiku jako opalo jer Britanci sa svojim saveznicima u Iraku nisu nali nikakav dokaz postojanja oruja ja masovnog unitavanja. Upravo je sumnja da Sadam Husein raspolae takvim orujem jem i da bi ga mogao uporabiti bila pokreta rata za svrgavanje njegova reima. No, sada je sasvim jasnije, nakon niza afera i istraga, da su se Amerikanci i Britanci sluili lanim podacima i dojavama, a njihove vlade nisu uope ozbiljno prouile materijale koji su im dostavljeni. Osim toga, ogluili su se na opetovana upozorenja Ujedinjenih naroda i njihovog tima koji je bio u Iraku, koji su ponavljali da nisu nali nikakvo oruje je za masovno unitenje. Prije poetka rata britanska je vlada tvrdila da tono zna neke stvari. No, kasnije se pokazalo da je to bio trik, pa je vlada duna uiniti sve kako bi ljudi ponovno stekli povjerenje u politiare. A u to spada svakako i spremnost priznavanja pogrjeke. Sad ionako osiromaenoj zemlji prijeti rat svih protiv sviju koji bi mogao zavriti uspostavom fundamentalistikog reima, zakljuio je primas Anglikanske Crkve, koji je i sam bio otar protivnik rata u Iraku. Na odgoeni kaos u Iraku Sveta Stolica gleda u kontekstu pratanja i pomirenja. Vatikan je istaknuo da podupire plan generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Koja Annana za poboljanje dijaloga u Iraku. Sukob u Iraku, u kojem je oito da Ameri309 U britanskoj su se javnosti i tisku obnovile rasprave o legalnosti invazije na Irak. U sreditu rasprave bio je pravni savjet koji je dao dravni tuitelj Peter Goldsmith i koji nikad nije objavljen. Observer pie da ima informacija da je Goldsmith bio naglo prisiljen preraditi svoj pravni savjet Blairu kako bi dao nedvosmisleno jamstvo da je rat legalan. Indepedent pie da su u studenome 2002. Goldsmith i dunosnici jo smatrali kao je potrebna jo jedna rezolucija UN. No, nedavno se doznalo da je pravna savjetnica Foering Ocea dala ostavku uoi poetka rata nakon to je odbila konani Goldsmithov savjet da nova rezolucija nije potrebna. Britanski generali traili pravni temelj za invaziju na Irak. Vijesnik, 1. oujka 2003. 310 El Salvador u Iraku ima 330 vojnika, koji su tamo stacionirani od jeseni 2003. 311 Crkva se zauzima za taoce, Glas koncila, 19. svibnja 2004 312 Nadbiskup Rowan Eilliams predavanje je odrao na Cambridgeu o kojem je izvijestio BBC, a 21. travnja, 2004. a preuzeo ga je i Katpress. Glas koncila, 19. svibnja 2004.

GOSPODARI KAOSA

230

kanci vie nisu nikako dobrodoli i da ih mjesno stanovnitvo ne prihvaa kao osloboditeljsku vojsku, treba rijeiti dijalogom i umjerenou. Amerikancima se najvie prigovara bahatost u ophoenju prema Iraanima, a otkako su 30. travnja 2004. na raznim televizijskim postajama prenesene snimke loega, pa i brutalnog i besramnog ophoenja s irakim zarobljenicima, mnogi u svijetu i Iraku prosvjeduju zbog nepotivanja prava ratnih zarobljenika. Sveta Stolica se snano zauzima za oslobaanje talaca i otro osuuje nepotivanje ljudskog ivota i dostojanstva. Otmice i zadravanje talaca Vatikan je nazvao cininim nepotivanjem ljudskog ivota, dodajui da se u Iraku vodi rat bez imena koji se sastoji od otmica, prijetnja i grozota. To su elementi rata pete dimenzije, rata protiv vrjednota, gdje se izravno i na najgrublji nain napada ovjek i njegovo dostojanstvo. Upravo je tim rijeima rat opisao, jo prije nego je pred televizijskim kamerama ubijen Talijan Fabrizio Quettrocchu, komentator dnevnika LOsservatore Romanco. Potvrdilo se vjeno i univerzalno pravilo da posezanje za silom kao odgovorom na silu ne moe dati rezultate. U Iraku je potrebno odgovoriti orujem politike koju se dosad nije dovoljno ulo, jer svakodnevni dogaaji pokazuju da treba uspostaviti barem minimum pravnog poretka u toj ratom opustoenoj zemlji. Pria o otmicama nije samo u funkciji sijanja straha meu nepoeljnim tuincima koji su u Irak doli s amerikim tenkovima, nego su i prije svega u funkciji stvaranja razdora meu samim Iraanima. Otmice talaca u Iraku, naruuje i potie netko izvan Iraka. Takvi zloini nisu u praksi irakog naroda, rekao je o. Nizar Semaan iz Mosula u razgovoru za vatikansku misijsku agenciju Fides. Uloga Moktada al-Sadra, voe prosvjeda protiv Amerikanca, koji se usuuje pojavljivati javno unato amerikim nastojanjima da ga uhite i sprijee u njegovom djelovanju, vrlo je dvojbena. On ima relativno malo pobornika, istie o. Semaan. Veina ijita smatra ga opasnom osobom, koja i Iraku i vlastitoj zajednici nanosi samo tetu. Sluaj Moktada al-Sadra u operacijama specijalnog rata opisan je ovako: najljui neprijatelj je korisni neprijatelj. U hrvatskoj inaici on se pojavljuje u obliku saenja ustakog kupusa. Naime, stvar je jednostavna, odabrana (odreena) skupina propagira (provodi) radikalne ideje (postupke) koje diskreditiraju jednu drugu pravednu, opeprihvaenu esto i nacionalnu ideju.
313 Otmice su kao doktrinarno naelo (uz savjet Britanaca) prvi u suvremenom ratovanju inaugurirali Srbi u Bosni i Hercegovini. Oni su u travnju 1994. oteli 155 pripadnika plavih kaciga i potom ucjenjivali meunarodnu zajednicu da obustavi zrane udare svezavi taoce u neposrednoj blizini moguih ciljeva napada NATO zrakoplova. 314 Irakom danas hara rat, ije lice ima svaka oteta osoba, koja je talac nemilosrdne logike, napisao je komentator LOsservatore romano, alei zbog nemogunosti povratka UN-a u blioj budunosti. Glas Koncila, 9. svibnja 2004.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

231

Zatim, u medijskoj interpretaciji ta druga pravedna ideja prikazuje se kao vlasnitvo odabrane radikalne skupine, pa postaje dvojbena, jer se u njezinom ostvarenju primjenjuju radikalne, nepoeljne, pa i nasilnike metode. Stajalita Svetog Oca i Svete Stolice od poetka rata u Iraku su bila jasna. Papa je oruanu intervenciju u Iraku nazvao pustolovinom bez povratka i porazom za ovjeanstvo i to se naalost pokazuje potpuno tonim. Vatikan je od poetka zahtijevao da u Iraku interveniraju Ujedinjeni narodi, te da pomognu demokratizaciji te zemlje. Osim Svete Stolice mnogi nakon godinu dana otkad je u Iraku na djelu odgoeni kaos vjeruju da bez UN-a nije zamisliv demokratski i slobodni Irak. Ipak, neka iskustva nisu na odmet. Previe povjerenje u UN i njegove misije u uspostavljanju mira pokazale su se pogrjenim i nedjelotvornim kao to je sluaj bive Jugoslavije i misije UNPROFOR-a, koja je sluila za uvanje ili ouvanje rezultata agresije, a preko nje su meunarodne sile (Velika Britanija i Francuska prije svega) zastupale svoje partikularne interese i tako pridonosile produenju krize, a u konanici i do inauguriranja teze o podjednakoj krivnji agresora i rtve.

GOSPODARI KAOSA

6. Tko upravlja odgoenim kaosom?

U kreiranju odgoenog kaosa u Iraku, Sjedinjene Amerike Drave olako su pokuale primijeniti isti recept kao u Bosni i Hercegovini, u kojem bi republiku srpsku zamijenila kurdska autonomna oblast, a dualnost Federacije Bonjaka i Hrvata igrao bi sunitsko-ijitski savez. Tu je nastala kardinalna grjeka. Recepti iz jedne civilizacije naprosto ne mogu vrijediti, niti vrijede u drugoj civilizaciji. Niti su Kurdi pravoslavni Srbi, niti su unato odreenim razlikama suniti i ijiti pripadnici razliitih vjera kao Bonjaci i Hrvati. Na tu temeljnu zabludu odgovor je brzo stigao tako da nakon godinu dana otkako je predsjednik George W. Bush proglasio kraj operacije Iraka sloboda iskljuivi gospodari odgoenog kaosa u Iraku vie nisu Sjedinjene Amerike Drave i njezini podreeni koalicijski partneri. Naime, amerika okupacijska sotona nala se najednom na udaru i sunitskih i ijitskih pobunjenika. Nismo suniti, nismo ijiti, mi smo muslimanska braa, postalo je geslo protiv opcije koja je igrala na kartu njihovih svaa i sukobljavanja. Dobro
315 Amerika, Britanija i njihovi glavni saveznici u okupaciji Iraka i dalje nas uvjeravaju kako je njihov antiteroristiki savez vrst, odluke ispravne usprkos najkrvavijem nasilju koje je pogodilo Irak otkako je prije godinu dana sruen Sadamov reim. Dana 12. travnja Amerikanci su priopili kako je u borbama diljem Iraka od poetka mjeseca poginulo 70 koalicijskih vojnika i deset puta vie (700) irakih pobunjenika. Kolika je kolateralna teta, broj ubijenih i ozlijeenih civila, nije priopeno. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli, Fokus, 16.-23. travanja 2004.

232

usklaen a po oblicima raznovrstan (diverzije, otmice, zasjede, atentati) gerilski otpor u Iraku je postao jai, kao da njime upravlja nevidljiva ruka. Napadi orujem na meki trbuh (logistika, nova iraka policija i vojska) koalicijskih snaga ukazuje na to, da su u igru uli neki novi veliki igrai i novi parametri koje situacijski model iz predratnog vremena nije mogao predvidjeti. Bratsko-vjerski savez sunita i ijita postao je preopasan za odravanje kakvog takvog nadzora u Iraku i kreatori odgoenog kaosa krenuli su razbiti ga. Prvo se dogodio najkrvaviji sunitsko-ameriki obraun, i vodio se u opkoljenoj Falluji zapadno od Bagdada. Zatim, dok su trajale teke uline borbe u Falluji, milicije radikalnog vjerskog (duhovnog) voe Muqtade al-Sadra digle su pobunu diljem sredinjeg i junog Iraka od sirotinjskih predgraa Bagdada do luke Basre! Iako su mnogi analitiari smatrali kako je tu rije o obiljeavanju godinjice Sadamova pada i pokuaju da se sprijei koalicijske snage u prijenosu suvereniteta na prijelaznu iraku vladu (30. lipnja. 2004.) radilo se ipak o neemu drugom. Prvo to je neobino je to da su napadi Sadrovih boraca poeli tijekom vikenda, u vrijeme kada su ijiti slavili svoje vjerske blagdane u Karbali, a drugo Amerikanci su oekivali tu iraku intifadu zavjetujui se pola godine ranije da e ubiti ili uhititi mladog odmetnika i unititi njegovu miliciju. Nisu uinili ni jedno ni drugo iako su i dalje ponavljali formulu za radikalnog vou Muqtada al-Sadra kill or capture (ubij ili zarobi), nego su lanovi prijelazne irake vlade poeli pregovore s al-Sadrom, traei da on raspusti svoju miliciju, a Amerikanci odustanu od lova na njega. Pregovori u svezi primirja i povlaenja al-Sadrovih ijitskih milicija iz javnih zgrada i policijskih postaja iz Najafa, Karbale i Kufa bio je kljuni ameriki zahtjev koji je trebalo ispuniti kako koalicijske snage ne bi napale ta mjesta. U tim gradovima nadzor bi preuzela iraka policija. Al-Sadr je odbio ameriki zahtjev da razorua (raspusti) svoju miliciju. Veliki broj amerikih vojnika rasporedio se u okolici Najafa, u kojem je al-Sadr imao svoj ured. Misija amerikih snaga je ili ubiti ili zarobiti al-Sadra, izjavio je u Bagdadu glavni zapovjednik koalicijskih kopnenih snaga u Iraku ameriki general Richard Sanchez. Rezultat al-Sadrove igrokazne intifade i amerike otre retorike je bio da su nadzor nad tim gradovima u kojima do tada nisu imali, preuzele koalicijske snage i iraka policija. Stvar se vratila u svoje normalno stanje u kojem
316 U sedmodnevnim borbama u gradu je ubijeno oko 600 sunitskih pobunjenika. Amerikanci su napali sunitske gerilce u gradu nakon to su u njemu 31. oujka ubijena i zapaljena etiri biva amerika vojnika, mogue obavjetajaca. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli, Fokus, 16.-23. travanja 2004. 317 Savjetnik u Iranskom veleposlanstvu u Bagdadu Hasan Kazemi Qomi izjavio je da je 49 Iranaca bilo meu 106 poginulih osoba u Kerbali, a da je bilo 115 ranjenih Iranaca. HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

233

je druga strana u stvaranju odgoenog kaosa mogla ispunjavati svoju normu od minimalno jedne samoubilake akcije, ili jedne otmice, ili jedne diverzije ili jednog atentata dnevno. Sve to ukazuje, da amerika coalition of the willing (koalicija odlunih) sve vie pokazuje znake slabosti. Ni jedan problem u Iraku ne bi trebao iznenaivati i slabije poznavatelje geopolitike, a ponajmanje one koji su navjeivali kako e uspjeno posaditi demokratsko cvijee i otkloniti krupne smetnje demokraciji u poratnom Iraku. Oni su i prije nego to su pokrenuli vojnu silu znali da Irak nije nacionalna drava. Da je to drava koju su skrpali Britanci nakon Prvog svjetskog rata na ruevinama Otomanskog Carstva. Zatim da tri glavne skupine Kurdi, suniti i ijiti nikada nisu ivjeli podnoljivim suivotom i da ih je samo vrsta ruka sredinje vlasti u Bagdadu drala na okupu, onemoguavajui raspad te drave. Otkako je stvoren, Irak nikada nije uivao u blagodati demokratske vladavine onakve kakvu vidi Zapad. Amerika politika u Iraku dola je u poziciju Buridanovog magarca, otii ili ostati. U sluaju odlaska znailo bi se suoiti s klasinom dvojbom kolonijalne sile kojoj domaini otkazuju dobrodolicu. Kao to su kolonijalne sile uvijek dosezale toku u kojoj su cijene (trokovi) ostajanja nadmaivali rizike izvlaenja, a pojaana represija nije zaustavljala antikolonijalni otpor, ve je samo proizvodila jaanje spirale nasilja, a tako e kako stvari stoje
318 SAD za novi val nasilja u Iraku sumnjii odbjeglog militanta Abu Musaba alZarqawija. On zabrinjava Bushovu administraciju vie od bilo kojeg militanta, ne samo zbog rtava, nego i tete koju moe nanijeti amerikim politikim ambicijama. Vlada Georgea W. Busha smatra Zarqawija opasnim voom terorista povezanog s Al Qaidom, koji sije kaos i nasilje Irakom. No neki kritiari istiu kako SAD koristi upitne obavjetajne podatke o tome Jordancu palestinskog podrijetla, kako bi podupro tezu da ubaeni militanti stoje iza krvoprolia u Iraku. HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004. 319 panjolska nova vlada, socijalisti izabrana u oujku 2004. nakon teroristikih napada na Madrid najavila je da e povui svoje vojnike iz Iraka. Voa australske laburistike oporbe Mark Latham obeao je da e australske vojnike vratiti kui ako pobijedi na izborima. Kazahstan jer najavio da e on uiniti isto u sluaju da mora trpjeti tee gubitke. Tajlandski predsjednik vlade Thaksin Shinawatra dao je mig da i njegova zemlja razmatra ta pitanja. Poljska, talijanska i japanska vlada izloene su stalnim pritiscima oporbe i javnosti radi razmatranja povlaenja njihovih vojnih snaga iz Iraka. 320 U australskom nacionalnom dnevniku Cristopher Layne konstatira kako za SAD stvari u Iraku idu od loeg na gore (from bad to worse). Deeper into the Abyss, Cristopher Layne, The Australian, 7. travnja 2004. 321 Za SAD je najbolje rjeenje zazvati duh stare poslovice: Kad si ve u rupi, prestani kopati. Cristopher Layne, isto. 322 Kad je prije 45 godina Charles de Gaulle preuzeo vlast u Francuskoj, nacija je bila usred gorke bitke za Alir. Francuska nije imala izgleda pobijediti u tome ratu, ali su se mnogi zalagali za to da se njihova vojska ne povlai. De Gaulle suoen s istim vrstom prigovora s kojom se danas suoava voa SAD-a pri odluci o Iraku teka srca je odluio da je dolo vrijeme da sree svoje gubitke u Aliru. To je bila prava odluka. Amerikanci u sve dubljoj provaliji, Boo ubeli, Fokus, 16.-23. travanja 2004.

GOSPODARI KAOSA

234

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

i Sjedinjene Amerike Drave doi u poziciju ne samo bivih kolonijalnih sila, nego u slinu, u kakvoj su se ve jednom nale, onu u Vijetnamu ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea. U sluaju ostajanja, ne bi se dovelo u pitanje mo i presti Sjedinjenih Amerikih Drava, kao i njezini odnosi s koalicijskim partnerima u budunosti Velikom Britanijom, Australijom, Italijom, panjolskom, Poljskom, Japanom... Ne bi se izgubio utjecaj u podruju Perzijskog zaljeva s oko 60 posto svjetskih priuva sirove nafte ne bi bila dovedena u pitanje strategijska pozicija u ostatku Srednjeg istoka. Ova druga opcija rjeava dvojbu i Buridanov magarac e unato stalnim batinama morati ostati jo dugo, dugo vremena na strani na kojoj se umjesto sijena nalazi nafta.

7. Lane informacije motiv rata

Zbog ega je irako kemijsko oruje bilo dovoljan dobar motiv za rata, ali ne i sjevernokorejsko nuklearno oruje? injenica je da predsjednik George W. Bush nikad nije dao iskren, a kamoli uvjerljiv odgovor zato je pokrenuo vojnu silu na Irak. Bush nije krenuo u rat kako bi samo dovrio ono to njegov otac nije, niti kako bi ponovno dobio izbore. Najmanje je plan bio da nakon osvajanja i okupacije Iraka otpone lanana reakcija demokratizacije na Bliskom i Srednjem Istoku. Najvie je onih, ini se, koji vjeruju u teoriju o nafti kao glavnom pokretau, ali ima i onih koji vjeruju da Bush nije krenuo u rat kako bi dodatno obogatio svoje prijatelje u naftnoj industriji, no oni su tim ratom bili zadovoljni, pa je zato George W. Bush u rat krenuo jo samouvjerenije. Bila nafta ili strateko pozicioniranje, u svakom sluaju opravdanje za rat u Iraku temeljilo se na netonim i (ili) lanim informacijama. I kada su ve krstaree rakete bile u letu prema
323 Amerika javnost teko bi mogla prihvatiti jo jedan Vijetnam. Sjedinjene su Drave u tom krvavom ratu izgubile vie od 50 tisua ljudi. Iako je strah od sline situacije razumljiv, Patrick Garrett iz organizacije Globalsecurity smatra da Sjedinjene Amerike Drave vrlo vjerojatno nee vie biti uvuene u neku slinu situaciju. Glas Amerike VOA, 10. oujka 2003. 324 Ako bi se Sjedinjene Drave okanile Iraka, to bi za islamske ekstremiste u cijelom svijetu bio znak presudne pobjede, Osama bin Laden bio bi pobjednik, rijei su Patricka J. Buchanana pisca Smrti zapada u tekstu Je li poputanje sada rjeenje?, Boo ubeli, isto. 325 Na tiskovnoj konferenciji za novinare u Rimu iraki vicepremjer Tarek Aziz je rekao kako je rat koji planiraju SAD nepravedan, nemoralan i nezakonit, te da je rije o imerijalistikoj agresiji kod koje je, na kraju krajeva, rije o nafti. Milijuni s Papom protiv rata, Glas koncila, 23. veljae, 2003. 326 Michael Kinsley, The Washington Post, 10. oujka 2003. 327 Lane informacije o irakom oruju masovnog unitenja imale su politikih posljedica i na vrste amerike koalicijske partnere kao to je Australija. Tako je australska Vlada imenovala biveg visokog australskog diplomatu i o bavjetajnog dunosnika Philil Flooda ravnateljem neovisnog istranog povjerenstva

235

ciljevima u Bagdadu, The Washington Post doekao je probueno ameriko itateljstvo vijeu da je amerika vlada dobila nove, potencijalno vrijedne informacije o irakim programima za razvoj biolokog i nuklearnog oruja. Podaci su, kako je pisao washingtonski dnevnik, dobiveni od irakih znanstvenika i obavjetajnih agenata u inozemstvu kojima se zaprijetilo da e nakon pada Bagdada snositi neugodne posljedice ukoliko sada odbiju suraivati. Unato ovakvim i slinim medijskim operacijama prepariranja amerikog i svjetskog javnog miljenja malo je onih koji jo vjeruju da je glavno opravdanje Bushove administracije za invaziju na Irak bio strah od Sadamovog skrivenog oruja masovnog unitavanja. Godinu dana kasnije nakon amerikog bezuspjenog traganja za njim, stvari su se ipak dodatno pojasnile. Naime, vjerodostojnost pronalaenja znaajnije koliine oruja za masovno unitenje gotovo je svedena na nulu nakon objavljivanja istranih izvjea Bartona Gellmana novinara istog The Washington Posta koji je na samom poetku operacije Iraka ka sloboda pompozno objavio kako Irak sigurno posjeduje oruje masovnog unitenja. U irakim dokumentima koje je Gellman godinu dana od amerike invazije na Irak proitao i nakon razgovara s kljunim irakim i amerikim lanovima tima koji su tragali za orujem, pronaao je da su iraki napori da se proizvede oruje masovnog unitenja bilo tako temeljito uniteni sukobom, sankcijama i embargom na oruje, da se Sadamov program zabranjenog naoruavanja svodio uglavnom na velike (puste) elje. Izvjea su pokazala da je Sadam Husein, iako je nesumnjivo bio eljan uiniti od Iraka svjetsku silu koja moe prijetiti, bio daleko od ozbiljnih koraka da to stvarno i postigne, pa to uvruje uvjerenje da, kakvu god da je Irak prijetnju predstavljao, to nije zahtijevalo urnu invaziju bez meunarodne potpore. Tu lei i vanost odgovora na pitanje u kojoj je mjeri opsesija Bushove administracije irakim diktatorom potjecala da izvjea amerikih obavjetajnih slubi uvjere Kongres i ameriku javnost u opravdanost napada na Irak. Program za proizvodnju projektila dovoljnog dometa da bi se pogodili glavni gradovi susjednih zemalja, na primjer, postojali su samo u nacrtima i u proraunima na dva kompakt diska. Struo obavjetajnim podacima, koji su doveli do ukljuivanja Australije u rat u Iraku. Premijer John Howard je najavio da e Flood, podnijeti izvjee do 30. lipnja 2004. jer se nacionalni izbori oekuju u listopadu ili studenom. Howard je bio suoen s rastuim pritiskom jer je parlamentarno povjerenstvo utvrdilo da su obavjetajni podaci o irakom oruju za masovno unitenje bili preuveliani. HTV-TELETEXT, 4. oujka 2004. 328 Na temelju vrlo tajnog dodatka javnoj diplomatskoj inicijativi, amerike i saveznike obavjetajne slube u stranim prijestolnicama upozorile su ih da mogu ili promijeniti stranu ili biti vraeni u Bagdad i uivati u dobrodolici nove irake vlade. Meu zemljama koje su pomogle ovu navodnu tajnu operaciju nabrojene su Rumunjska, Maarska, Australija i vedska. Washington Post, 20. oujka 2003.

GOSPODARI KAOSA

236

njaci su procijenili kako bi bilo potrebno najmanje est godina za izgradnju projektila, a ako bi on uope i poletio. Najdramatinije od svega, ipak je interno pismo koje je pisao najvii iraki dunosnik za razvoj nekonvencionalnog oruja 1995. jednom od Sadamovih sinova, koje neprijeporno dokazuje kako je Irak unitio cijeli inventar biolokog naoruanja 1991., dokazujui tako lanost procjena obavjetajnih krugova o tome kako Irak jo posjeduje velike koliine biolokog oruja. Da je ipak izvren politiki pritisak radi namjernih pretjerivanja najbolje ukazuje podatak da su tri obavjetajne slube, koje su najbolje na svijetu: amerika, britanska i izraelska, davale razumno oprezne procjene do sredine 2002. Nakon to je donijeta politika odluka o napadu na Irak, slubena obavjetajna izvjea i procjene odjednom su postale izrazito alarmantne. Nastao je intenzivan pritisak Bushove administracije na obavjetajne krugove da se prilagode, za minimiziranje razliitih suprotnih miljenja te za rutinsko ocrtavanje najcrnje mogue slike Sadama Huseina. Nije se dakle, radilo o traginoj nesposobnosti obavjetajnih slubi da prue tone informacije o Iraku, nego o prilagodbi za izvrenje jedne ve donijete politike odluke. Uzalud su bila naknadna prebacivanja krivnje za netonost informacija, kao to su bili uzaludni prosvjedi milijuna ljudi diljem svijeta protiv rata u Iraku. Nove vladare svijeta nije moglo zaustaviti nita pa ni Sadam Husein, koji je dijete dvostrukih amerikih standarda. Ratni pohod na Irak je obraun s proizvodom (klonom) amerike politike koji se oteo nadzoru, jer insan, eto, ne da naftu.
329 Kako se moglo dogoditi da su Sjedinjene Drave tako zavedene?, The International Herald Tribune, Pariz, 12. sijenja 2004. 330 Neprolaenje znaajnih dokaza posebice je uznemirilo Kennetha Pollacka, nekadanjeg dunosnika Clintonove administracije zaduenog za nacionalnu sigurnost, ija je knjiga navela brojne umjerenjake i demokrate da povjeruju kako je invazija bila opravdana. (...) On najvei dio krivnje prebacuje na obavjetajnu zajednicu, ije su precijenjene analize o cilju i napretku irakog programa naoruanja zapoele jo krajem devedesetih, djelomino stoga to je nedostatak dokaza naveo analitiare da posumnjaju u najgoru varijantu. No, on takoer osuuje i Bushovu administraciju jer je iskrivila obavjetajne procjene u prikupljanju argumenata za odlazak u rat. Posebice se to odnosi na procjenu da bi Irak mogao imati nuklearno naoruanje u roku od godine dana, dok su procjene govorile o pet do sedam godina. ak i ta procjena sada se ini pretjeranom, s obzirom da je iraki nuklearni program bio praktiki eliminiran. The International Herald Tribune, isto. 331 U Rimu je 16. veljae 2003. prosvjedovalo vie od milijun ljudi, u Berlinu vie od pola milijuna, kao i u Londonu, dok je u Madridu taj broj prelazio 600 000. Najvie je sudionika prosvjedne proturatne povorke izbrojeno u Barceloni milijun i 300 000, a prosvjednici su na ulice izali u dvadesetpet europskih i etrnaest glavnih gradova zemalja na drugim kontinetima. U Jordanu, gdje se nalazi mjesto Isusova krtenja, hodoastilo je oko 20 000 ljudi koje su predvodili kranski poglavari iz Jordana, Izraela i Palestine. Glas koncila, 23. veljae 2003, isto. 332 Stvarni ciljevi nadzor nad naftom, dr. Anelko Milardovi, Glas koncila 16. veljae 2003.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

237

Da tragine posljedice lai iz pera determiniziranih aktivista mogu izgledati kao bajka moglo se proitati na stranicama The New York Times 19. sijenja 2004. Naime, Chibli Mallat pie: Nakon to sam prolog mjeseca posjetio Irak kao bi se sastao s tamonjim vodstvom, smatram kako bolje rjeenje ve lei unutra granica Iraka. Provesti dvadeset dana s Irakim upravnim vijeem znai ono to ve svi poteni ljudi u arapskom svijetu priznaju: najreprezentativnija vlada na cijelom Bliskom istoku nalazi se u Bagdadu. Uz sve svoje nedostatke i kontradikcije, vijee pokriva najopseniji spektar irakog drutva, od islamista do komunista, ali i sve frakcije izmeu toga, ukljuujui ijite, sunite, Kurde, Turkmene i krane. Trajna neslaganja u UN-u oko opravdanosti svrgavanja Sadama Huseina te problemi oko osiguranja poslijeratnog mira prikrivaju jedan od najvanijih postignua u novom Iraku: unutar Upravnog vijea i ire, vlada sloboda. Ona moda izgleda ili zvui zbrkano ostatku svijeta, no to je est sluaj s demokracijama. Ono to predstavlja ohrabrujui znak, to je da u Iraku, bez obzira na kojoj se strani nalazio, nitko se ne boji izrei svoje miljenje. No sigurnost, usprkos naslovima u novinama, je stalna briga. Napokon, oruani otpor novom demokratskom poretku nema anse za uspjeh protiv novog duha slobode, onog trenutka kada se ponovno uspostave osnovne usluge, i ako se uspostavi nacionalni politiki proces. Jasno je kako se radi o dvostrukom izazovu, a Iraani s pravom smatraju kako se nalaze u najboljoj poziciji da sami vladaju svojom zemljom. Za one koji se ne slau da imaju najreprezentativniju vladu na cijelom Bliskom istoku, da demokracija ipak nije zbrkana sloboda i da su Iraani u poziciji da sami vladaju zemljom Chibli Mallat preporuuje : Ojaanje vlasti Iraana u vlastitoj zemlji, moe se provesti samo uz uvjet da svaki politiki protivnik koji vodi vlastiti politiki program nasilnim sredstvima treba biti kanjen, bilo na nain da mu se zabrani vodstvo ili izvoenjem pred meunarodni sud za te zloine. Stvarna slika Iraka, koja je u istom osvrtu dana kroz sudbinu Sheik Ulouma nije previe utjecala na apologetiku tekstopisca teorije o zbrkanoj slobodi. Naime, Sheik Uloum je poput brojnih drugih ljudi, koji se desetljeima borio protiv diktature Sadama Huseina, uznemiren loim voenjem zemlje od strane Sjedinjenih Amerikih Drava. Vie od osam mjeseci od pada starog reima, struje i telefonskih linija ima samo povremeno, nema aerodromskih usluga, a na ulicama vladaju nadrealistiki redovi za gorivo, i to u zemlji koja posjeduje druge najvee zalihe nafte na svijetu. Sve to nee smetati apologet da trijumfalno zakljui: Sada kada je veina diktatorskih reima u regiji sruena, ostatak svijeta du333 Poruka UN-u: dalje ruke od irake politike, Chibli Mallat, The New York Times, 19. sijenja 2004.

GOSPODARI KAOSA

238

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

guje dugo zanemarivanim irakim rtvama poticaj njihovoj vladi nacionalnog spasa. I u Iraku je politika svrenog ina pokazala svoje pravo lice. Nita se vie ne moe popraviti pa i onda kad se zasigurno zna kako je la posluila za legalizaciju jednog nepravednog i jo k tome preventivnog rata. I upravo taj rat postao je ipak glavni imbenik koji je 2. studenoga 2004. odredio izbor novog (starog) amerikog predsjednika.

8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote

Zato je arogantni imperij unato malog broja ad hoc koalicijskih partnera krenuo u vojnu kampanju protiv Iraka? Nikada kao oujka 2003. nije bilo vie protivnika ratne opcije, nevjerice, provokativnog i javnog miljenja i to prije nego je ispaljen i jedan jedini metak. Rasprave po svijetu nisu se odnosile na Sadama Huseina nego na Sjedinjene Amerike Drave i njihovu ulogu u svijetu. Ono to je brinulo ljude diljem svijeta, iznad svega, jest to da svijet na poetku 21. stoljea ivi u okruju lai, licemjerja i neobuzdane moi. Sjedinjene Amerike Drave zabrazdile su u jedan tip politike ekskluzivnosti nespojive s demokracijom, uplovivi u vode debelih dvostrukih standarda. One su te koje su pomogle Sadamu Huseinu doi na vlast. Preutno su vie od etvrt stoljea gledale kako Sadam Husein traga za kemijskim, biolokim
334 Opravdanje za nelegalne intervencije i na Kosovu i u Iraku pokuavaju se nai vrlo upitnim, ak bi se moglo rei ekshibicijskim objanjenjima meunarodnog prava. Tako ve spomenuti Mattias Herdegen pie: Vijee sigurnosti UN-a odredilo se je prema pozitivnom pojmu mira uzimajui u obzir elementarna ljudska prava i time proirilo osnovicu za napad pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Ipak u praksi previe esto dominiraju iste politike ambicije. Ponaanje pojedinih predstavnika Vijea sigurnosti UN-a u svjetlu na Kosovu poinjenih ratnih zloina, te podmukla taktika biveg irakog reima u ovom smislu su tuni dokazi. Stoga je vrijeme da se lanove Vijea sigurnosti upozori na stvaranje povjerljivih odnosa i odgovornosti za svjetski mir. U to ulazi obveza nepristranog promiljanja svih meunarodnopravnih elemenata. Ukoliko vijee sigurnosti UN-a zakae u angamanu elementarnih ivotnih interesa narodnih grupa ili cijelih drava jednostrana prevencija mora ostati doputena opcija. Osobito zatita elementarnih ljudskih prava ne smije od poetka zaostati iza zabrane nasilja, iza koje se previe esto skrivaju diktature i teroristiki reimi. Zabrana nasilja i svjetski poredak, Mattias Herdegen, Die Welt, Hamburg, 12. sijenja 2004. 335 Pojam pod kojim je Newsweek objavio lanak autora Fareeda Zakarie. Glas Amerike VOA 17. oujka 2003. 336 Pozitivno miljenje o SAD-u poetkom oujka 2003. palo je u Europi na najniu toku takvo miljenje ima 50 posto ljudi u Poljskoj, 34 posto u Italiji, 31 posto u Francuskoj, 25 posto u Njemakoj i samo 14 posto u panjolskoj, a u Velikoj Britaniji, tradicionalnom savezniku Washingtona iznosilo je 48 posto, u Rusiji 33 posto, dok u Turskoj SAD podrava samo 12 posto ljudi, pokazala su ispitivanja centra Pew Research Center for the People and the Press. Hina, 19. oujka 2003.

239

i nuklearnim orujem, a jo nijemije su stajale kada je bojnim plinovima ubio preko 60 tisua vlastitih graana 1996. u Halabiji. Neizravno i izravno su poticale Sadama Huseina da povede dva rata napadajui Iran i Kuvajt rtvujui skoro milijun Iraana i ubijajui i ranjavajui vie od milijun Iranaca. Ovladavi, ratom na Kosovu, istonom obalom Europe, i onim u Afganistanu, uskoile su u gotovo samo sredite Euroazije, Sjedinjene Amerike Drave dole su u poziciju da su same sposobne voditi dva simultana velika regionalna sukoba i ostati nazone vojnim snagama u nekoliko kriznih podruja. Zato je operacija Iraka ka sloboda mogla biti relativno brzo okonana, ali ne i zavrena. U emu je strateka grjeka? Ameriku desetljetnu strategiju nastupanja diskretnim koracima, putem upravljanja krizama, temeljenu na sloaju politiko-diplomatskog, informacijskog i vojnog ratovanja dobro je prouila i druga za sada nevidljiva strana. Kad je George W. Bush nakon 11. rujna 2001. u patetinoj maniri, pozvao u kriarski rat protiv terorizma, Sadama Husein je znao da e uskoro ba on doi na red. Sjedinjenim Amerikim Dravama i njihovoj vojnoj sili koja je jedina sposobna voditi rat u etiri dimenzije nije mogao suprotstaviti potpuno istroenu i tehniki inferiornu vojsku. Nije mogao vojno uspjeno niim odgovoriti na kopnu, moru i zraku a poglavito ne u informacijskom ratu. Gradei na lanim premisama svoje opravdanje za napad na Irak, Sjedinjene Amerike Drave same su Sadamu Huseinu, ili onima koji su sve to promatrali sa strane, otkrile strategiju suprotstavljanja. I Sadam Husein i oni drugi bili su posve svjesni da Irak nema oruje masovnog unitenja, da nema rakete kojima moe masovno ruilaki ugroziti blie susjede, a poglavito ne Sjedinjene Amerike Drave. Logika strategijskog suprotstavljanja je odve jednostavna. Protivniku koji se ne moete napasti na njegovom terenu, a on tvrdi da moe, najbolje je prihvatiti bitku, ali odgoenu i to na vlastitom terenu. Prihvaajui igru medijskog rata oko oruja masovnog unitenja Sadam je u Bagdadu ekao Amerikance. Tim inom on je uspio napraviti inverzni rat (rat-1) jer je ameriku meku silu izvrgnuo poruzi zbog lai, a istodobno otvorio dvodimenzionalni rat (iskljuivo rat na kopnu) u kojem kraja nema. Eliminirajui treu (zrak) i etvrtu (informacija, meka sila) Amerikancima za nastavak ratovanja u dvostrukom odgoe337 Evo kako je opisan jedan dio tog rata: Dnevnici velikih amerikih i meunarodnih televizija moi e se direktno pratiti s terena. Koliina informacija bit e tolika da e zaguiti sve to bi moglo doi s bilo kojeg drugog mjesta i iz drugih izvora. Time su Iraani unaprijed izgubili medijski rat. Rigidnou i nerazumjevanjem nove koncepcije oni e strane novinare (ako ih ne protjeraju) ograniiti na dosadne slike s krova ministarstva informiranja, nejasne snimke detonacija nad Bagdadom i svijetleih projektila protuzrane obrane. Irak ve gubi u medijskom ratu, Zoran Kusovac, Jutarnji list, 15. oujka 2003.

GOSPODARI KAOSA

240

nom kaosu nevidljivi stratezi, i nakon uhienja Sadama Huseina, uspjeli su rat u Iraku prebaciti u petu dimenziju. Naime, rat u Iraku sve vie poprima obiljeje rastueg sukoba zapadnog svjetovnjakog i istonog muslimanskog fundamentalizma. Dakle, jedna strana u sukobu je sekularni liberalni fundamentalizam, koji je naalost postao prevladavajui u javnosti zapadnog svijeta, a s druge strane je vjerski fundamentalizam. To je sukob nevjere i vjere. Radikalni svjetovnjaki fundamentalizam iskljuuje vjeru iz ivota i bez ljubavi objanjava sve razumom, dok religijski fundamentalizam slijepo slijedi svete spise i vjersku tradiciju i ne pokuava ih u svjetlu razuma prilagoditi suvremenosti. U takvom sukobu sueljava se zapadnjaki hedonizam, u kojem je ivljenje, uivanje i zabava jedini smisao, s istonjakim umiranjem za vjeru i domovinu kao najveom vrjednotom. Kada su zapadni deterministi, od kraja ezdesetih godina 20. stoljea, uspjeli nametnuti laicistiki svjetonazor, kao prevladavajuu struju cijeloj zapadnoj kranskoj civilizaciji i praktino vjeru sabiti u sakristije, pod geslom da je to osobna stvar pojedinca, na poetku 21. stoljea nastoje to isto uiniti i s drugim monoteistikim vjerama. Druga vjera koja je dola na udar je islamska. Tenja Zapada da nametne islamskim zemljama zapadnjaki nain miljenja, ivljenja i politikog sustava nije nita drugo nego zabluda jer metode prisile u jednoj civilizaciji ne moraju dati rezultate i u drugoj. I tu je zabluda. Islamske zemlje naprosto odbijaju nametnutu demokraciju, a Zapad ne moe shvatiti da neki narodi, ak i cijele civilizacije nisu spremne na demokraciju amerikog tipa. Ovdje treba razgraniiti retrogradni fundamentalizam koji je u svojoj biti protu-moderan i ne eli prihvatiti nikakvu promjenu od ivljenja prema pravilima vlastite vjere. Koliko e se tek Europi osvetiti njezino dvijestotineipetnaesto godinje jurianje na svoju kransku vjeru? Sukob u Iraku nije kriarski rat iako ima i takvih kvalikacija, jer su stvari tada prilino usko postavljene. Ako su se povijesni odnosi Zapada i Istoka mogli promatrati kroz prizmu odnosa islama i kranstva, to vie nije tako jer igru sada vodi trei vrlo moan imbenik, zvan sekularizam. Motivi sekularizma nisu vjerski, ponajmanje kranski, ve prije svega materijalni (gospodarski), a potom geostrateki i geopolitiki. Cilj sekulariziranog zapada je ostvariti vlastito kraljevstvo na zemlji olieno u: novcu, tehnologiji, nadzoru sirovina, vojnoj sili, mekoj sili, dezinformaciji, dvostrukim standardima kako bi se uspostavilo novo jednoumlje. U tom smislu posve je besmisleno povezivati kranstvo s ekspanzijom sekulariziranog Zapada na vjerski islamski istok. Kranstvo
338 Iz predavanja Ahmada Iravanija, voditelja islamskih studija i dijaloga na Amerikom katolikom sveuilitu u Washingtonu. Rat protiv Iraka sraz sekularizma i fundamentalizma, Gordan Panda, Vijesnik, 23. oujka 2003.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

241

je samo maska kako bi se moglo ustvrditi da je na pomolu sukob civilizacija kao to je u svojoj knjizi pokuao podmetnuti Sammuel P. Huntington otvarajui put amerikom intervencionizmu u Afganistanu, a potom i u Iraku ili u budunosti u Iranu i Siriji. Poetak 21. stoljea nije isto vrijeme kao ono kad su tri zapadne sile Velika Britanija, Francuska i naposljetku Sjedinjene Amerike Drave od 18. do 20. stoljea ostvarivale dominaciju u islamskom svijetu na prostorima od Sjeverne Afrike do Indije. Svijet sukoba u 21. stoljeu je sukob protiv vrjednota i sukob za vrjednote. Amerika i zapadni svijet zaista nemaju potrebu da islamskoj civilizaciji ugrauju svoju novovjeku sekularnu (bezbonu) kulturu iz lantropskih motiva, pa ak i onda kada bi ta njezina kultura bila superiorna. Zla kob islamske civilizacije je u tome to se dobrim dijelom rasprostire na izvorima nafte i plina. Ona je otvoreno veliko trite na kojemu Sjedinjene Drave mogu nesmetano plasirati svoje proizvode, od duhanske industrije, bezalkoholnih pia do tenkova, raketnih sustava i borbenih zrakoplova. U svemu tome podalje od tih izvora gospodarske a potom i druge moi moraju se drati zemlje Europske unije, Japan, a prije svega Kina. U tom bosanskom loncu sueljavaju se gospodarski interesi svjetskih monika te interesi islamskih zemalja podijeljenih izmeu sekularizma i islamskog fundamentalizma. Zato Zapadu odgovaraju lokalne vazalne elite koje tvore sekularizirane reime i koji pod nadzorom nastoje drati utjecaj islamista. Upravo takav politiki model autoritarnih vlasti dodatno potie ekstremni fundamentalizam, a ne da ga suzbija. I
339 Napoleonova invazija Egipta, 1798.-99. godine, koja je utrla put kasnijoj francuskoj kolonizaciji zemalja Magreba, britansko osvajanje Indije (pripojena kruni 1876.) te misija Lawrencea od Arabije, 1915., koji je ujedinivi arapska nomadska plemena protiv oronulog Otomanskog imperija, otvorio vrata jo snanijoj britanskoj ekspanziji na Srednjem istoku i osvajanju Jeruzalema krajem 1917. godine. Vrhunac ovog vala predstavlja francusko-britanski sporazum Sykes-Picot o podjeli Srednjeg istoka, iz 1916. te konferencija u San Remu iz 1920. kojom su zapadni saveznici dogovorili podjelu mandata nad arapskim teritorijima osloboenim od Otomanskog carstva. No, moda najvei klin koji je Zapad, moda i nehotice, zabio u islamski svijet, predstavlja podjela Palestine i stvaranje drave Izrael 1948. (...) Krvavi sukobi nakon raspada francuske Indokine koji su izazvali ameriku intervenciju i desetogodinji rat u Vijetnamu, podjela Indije nakon odlaska Britanaca, ratovi Indije i Pakistana, te sukobi muslimana i hindusa oko Kamira, kaotino stanje u Aliru u kojem posljednjeg desetljea gotovo neprestano traju sukobi izmeu sekularne vlade i islamistikih terorista, samo potvruju da zapadne velesile svojom politikom i svojim poimanjem demokracije koju ele implantirati argumentom oruja i sile nisu uspjele donijeti trajni mir i red na islamskom Istoku. Gordan Panda, isto. 340 Americi nije bitno jesu li ti reimi demokratski (kao u Turskoj, gdje postoji civilna vlada ali stvarnu vlast ima vojska), vojni (kao to je sluaj s Musharafovim reimom u Pakistanu i kao to je sluaj s Sadamom Huseinom dok se nije, za ameriki ukus, previe polakomio) ili polufeudalne monarhije (poput reima obitelji kralja Fahda u Saudijskoj Arabiji), sve dok posluno slue ciljevima amerikog gospodarskog i politikog imperijalizma. Gordan Panda, isto.

GOSPODARI KAOSA

242

tako se proizvodi spirala fundamentalizma koji u konanici raa nasilje, a potom zapadni sekularizam nalazi opravdanje za svoje ratove i za izvoz demokracije koja to u biti nije. to ostavljaju iza sebe sekularizirani islamski reimi najbolje pokazuje stanje u Afganistanu i Iraku. Nakon silne propagande i obeanja o gospodarskoj obnovi obje zemlje danas su i razruenije i devastiranije nego to su bile neposredno nakon okonanja vojnih operacija. Siromatvo je vee nego to je bilo i postaje potencijalni eldorado za raanje nekih posve novih fundamentalista kojima e biti popunjene nove postrojbe Bojih ratnika. rvanj zapadnog sekularizma nakon uspjenog mljevenja u vlastitom dvoritu vie nije u stanju zaustaviti se sve dok konano ne samelje samog sebe. Tko je pobjednik u petoj dimenziji ratovanja? Posljednja vremena nisu tako daleko, pa e se i pobjednik znati. No, znali li to i raskranjena Europa? Za nju koja je oigledno utonula u duboki san samozadovoljstva i u neko stanje eutanazije ne dopiru rijei biveg njemakog kancelara Helmut Khola Europo, probudi se! Spava, dubokim snom! *** Amerika je nakon Drugog svjetskog rata uspjela uspostaviti meunarodni sustav koji je neprekidno bio pod presudim utjecajem amerikih predodaba o demokraciji, ljudskim pravima, kolektivnom sustavu sigurnosti, ulozi NATO saveza, i regionalnoj suradnji. Od osobitog interesa za Amerikance pisao je Hans Ditrich Genscher je euroazijski kontinent, tj. Europa i Azija. Ovdje ivi 75 posto stanovnitva svijeta, ovdje se nalazi najvei dio svjetskih resursa (sirovina) ukljuujui zalihe energetike (nafta i plin). Ovdje se stvara 60 posto svjetskog bruto-proizvoda. U prostoru izmeu Lisabona i Vladivostoka odluuje se budua sudbina Amerike, smatrao je bivi njemaki ministar vanjskih poslova. Zbigniew Brzezinski, Amerikanac poljskog podrijetla i savjetnik za nacionalnu sigurnost za vrijeme predsjednika Cartera, izjavio je: Prvi svjetski rat bio je uglavnom europski, a ne i svjetski rat. Njegov samorazarajui karakter oznaio je poetak
341 Objavljeni su podaci prema kojemu u istraivanju provedenom u vie mjesta pojasa Gaze etvrtina mladih od 12 do 17 godina, kad navri osamnaestu eli postati shahid, to jest muenik. Strunjak Yoni Fighel, koji je diplomirao u Londonu a zatim je prije petnaestak godina osnovao na podruju Gaze Program za mentalno zdravlje, smatra da su te brojke veoma zabrinjavajue, jer to govori o buduem kontinuitetu terorizma, koji e sprijeiti bilo kakav suivot, a koji u danom trenutku moe prijei regionalne okvire. Zato smatra da je potrebno urno pronai rjeenje za izraelsko-palestinski konikt, ali isto tako staviti kraj irakoj krizi. etvrtina mladih u pojasu Gaze opredjeljuje se za samoubilaki terorizam, Julio de la Guardia, El Pais, Madrid, 16. sijenja 2004.

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

243

244

kraja politike, gospodarstvene i kulturne prevlasti Europe nad ostalim svijetom. Umjesto toga danas postoji amerika hegemonija nad cijelim svijetom. Dok je trajao hladni rat, Rusi, odnosno Sovjeti, gajili su iluziju da e oni dijeliti svijet s Amerikancima. Ali ruski (komunistiki, sovjetski) sustav potpuno je bankrotirao, jer se osnivano na nasilju (to je danas kontraproduktivno), dok se amerika hegemonija zasniva na opem konsenzusu i na privlanosti amerikog naina ivota. To je ipak pojednostavljeno gledanje. Istina je da je Prvi svjetski rat samo europski, istina je da je Europa gubitnik u svakom pogledu, ali je i istina, naalost, da je to poetak kraja kranskih vrjednota Europe, na kojima je ona postala i ono to je nekada bila vjerska, duhovna, politika pa i gospodarska sila svijeta. Ubivi njezin kranski identitet revolucijama (nasiljem) po doktrini determiniranog kaosa, ostala su otvorena vrata za ameriko globalno nastupanje, poglavito zato to su u Drugom svjetskom ratu uspjeli ovladati morima i europskim kopnom kojeg su pomou NATO saveza stavili pod svoj nazor. Europska Europa nakon toga vie ne postoji. Postoji nekakva pseudo kulturna kolonija u kojoj harai amerika masovna kultura ili nekakvi europski surogati te kulture koji razaraju i ono malo kranskog identiteta to je jo ostalo Europi u obliku edema, kao to su Hrvatska, Irska, Baskija, Portugal, Slovaka ili Poljska. Amerikancima je trebao hladni rat jer doktrina determiniranog kaosa nauava: drati izoliranim odreeno podruje, to je mogue jae i due. Zato nije eljezna zavjesa tek puki pojam neije dovitljivosti i duhovitosti, ne naprotiv, on duboko oznaava smisao determinizma. Unutar te vrste, pae jo i eljezne zavjese neto mora stradati, a to to je bilo planirano da strada, jest duhovni identitet majice Rusije i naravno svih vjera koje su se ispovijedale na tom velikom euroazijskom prostoru pravoslavna, katolika i islamska, ali i one druge manje. Iza eljezne zavjese morao je prije svega biti ubijen Bog. Komunizam je bio samo druga dionica determinista u strategiji stvaranja novog poganstva oliena u ateizmu. Ta je nova vjera bez Boga Stvoritelja, ali s mnotvom malih komunistikih bogova i nakon pada eljezne zavjese otvorila put treoj zavrnoj dionici unitenja kranskog identiteta zapadnog svijeta. U novoj prevladavajuoj struji neoliberalistiko-globalistike ideologije u stvaranju mnotva malih bogova ii e se do samog kraja, tako da e svatko sebi, postati bog. Kad nema pravoga Boga, Boga Stvoritelja kao to je rekao Dostojevski onda je zaista sve doputeno i sve mogue. Nakon hlada, hladnoe, studeni hladnog rata i eljezne zavjese, moralo je doi neto toplo, ak vrue ne aj, nego vrui mir. Zato determinizam nakon hladnog rata ustoliuje vrui mir, pomou kriza, odravanja i (ili) nametanja mira. U tom dananjem virtualnom miru, ne zaboravimo, pomou meke sile sve moe postati virtualno, mora doi do boljitka, ali samo

GOSPODARI KAOSA

245

za one koji taj mir odravaju ili nameu. Vrui mir je samo eufemizam kako ovladati sa stratekim izvorima onih koji su do juer ivjeli u hladnom ratu. Sve se dakle u determiniranom kosu mora promatrati matematikim iskazom n-1. Sve je izokrenuto rat nije rat, mir nije mir, drava nije drava, vlada nije vlada, vrjednote nisu vrjednote, moral nije moral, etika nije etika i tako unedogled. Dokle e ta inverzija ivota i smisla potrajati? Prema zamisli determinista, sve dotle dok se u potpunosti europski kranski identitet ne uniti, a Isus Krist i njegov kri ne protjeraju iz Europe i ne samo iz nje. Sjedinjene Amerike Drave su danas jedinstvena sila, ziki i psihiki spremna vojno intervenirati na cijelom globusu. Amerikanci vladaju na oceanima (posljedica Drugog svjetskog rata), oni su sposobni nosaima zrakoplova i ostalim pomorskim snagama kontrolirati obale svih svjetskih oceana, odnosno jedini su sposobni voditi borbu, to se jezikom strategije zove, borbu mora protiv kopna. Ono ega se Sjedinjene Amerike Drave plae je inverzija te borbe, odnosno premoi kopna nad morem, tj. odreenog oblika asimetrije. Pretvoriti pomorsku bitku u kopnenu to je pravi odgovor Americi pouak bitke kod Salamine. Brzezinski pie: Amerike postrojbe nalaze se na zapadnim i istonim dijelovima euroazijskoga kontinenta i kontroliraju Perzijski zaljev... Cijeli euroazijski kontinent je nastanjen amerikim vazalima... Dinamika amerikog gospodarstva stvara preduvjete za uspostavu globalne vlasti. Udio Amerike u svjetskoj industrijskoj proizvodnji iznosi 30 posto. I gospodarstveno je Amerika nadmona ostalim dravama. To vrijedi i za tehnologiju, za telekomunikacije, ali i za industriju razonode i za podruje tzv. masovne kulture. Sjedinjene Amerike Drave svoju hegemoniju provode manje izravno, a daleko vie neizravno. U sluajevima Kosova, Afganistana, Iraka koristila su se pravna nasilna sredstva, odnosno primijenjena je vojna strategija. Najmonije oruje za postizanje amerike prevlasti je ipak jedna druga od est posebnih strategija strategija kulturnoga nastupanja. Treba samo ukljuiti hrvatsku ili njemaku, talijansku ili bilo koju drugu televiziju: svagdje se prikazuju isti ameriki lmovi, iste serije, ista glazba, isti ukus, ista masovna kultura sve do McDonaldsa ili Coca Cole. Veina zapadnog svijeta a ne samo Amerikanci nemaju mnogo razumijevanja za probleme koji su vezani za razliite nacije i kulture. Oni smatraju da treba stvoriti multi-kulti drutva kako bi se time, toboe, izbjegli nacionalistiki etniki sukobi. Ovdje, takoer, vrijedi pravilo n-1. Prvo se pomou determiniranog kaosa, uz ve ustolieni i proizvedeni dualizam, potakne, pohrani, proizvede etniki sukob, a onda se optui da je za sve zlo ovog svijeta i remeenje mira kriv etnizam. Ta formula, u virtualnoj stvarnosti stvorena medijskim ratom izvanredno funkcionira. Ovo gledite

Poglavlje 2: Paradigma informacijskog rata ...

kao dio zapadne ideologije na udan nain se podudara sa stavovima (bivih) komunista i marksista, koji takoer nisu imali osjeaj, zapadnjaci bi rekli, ling, za nacije i nacionalne drave koje su trebale odumrijeti. Naprosto to znai da su tvoritelji determiniranog kaosa proizali ispod istog injela, i oni u jakobinskoj i oni u komunistikoj diktaturi i ovi sada u neoliberalno-globalistikoj. Isti im je i neprijatelj identitet i vrjednota, jednom rijeju raznolikost i bogatstvo Boga Stvoritelja i zato ga treba izbaciti iz due europskog ovjeka, a kad se to postigne onda e po planovima determinista biti znatno lake izvan zapadne kranske civilizacije, jer ti drugi su na niem stupnju razvoja. I tu e se deterministi prevariti, i tu e njihova strategija pasti. A kolika e biti cijena te globalne svjetske zablude, te globalne svjetske beutnosti? O tome na kraju knjige. Vratimo se jo jednom Brezinskom. Ameriki autor i vrhunski strunjak za geostrategiju i geopolitiku smatra da postoje etiri podruja u kojima ni jedna druga drava ne smije postati suparnica Sjedinjenih Amerikih Drava. Te kljune pozicije su vojska, tehnologija, gospodarstvo i kultura. Samo ako budu uspjeli nadzirati euroazijski kontinent Amerikanci e osigurati globalnu prevlast. Brzezinski smatra da su ak i tzv. europske velesile (Velika Britanija, Njemaka, Francuska) vazalne drave Amerike. To je pozadina amerikog rata protiv terorizma i amerike vojne intervencije i na Kosovu i u Afganistanu, jednoj od najsiromanijih zemlja svijeta ili u Iraku, jednoj od najbogatijih zemalja naftom.

GOSPODARI KAOSA

246