aktivizam i GLBTT zajednica

RASTVARANJE UTNJE
Piu i govore:
Damir Hrak, eljko Mrki, Ratko piranec, Hrvoje Fuek, Nataa Lali, Gordan Bosanac, Marijeta Babi, Ivan David, Ivan Bavevi

stranice 21-28

ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 20. lipnja 2002, godite IV, broj 83 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Razgovor: Tomislav Gotovac

Protiv globalne reije

Suzana Marjani
stranice 6-7

Istraivanje

Nazovi L radi laganja

Boris Beck
stranica 9

Esej

Jesmo li u ratu?
Slavoj iek
stranice 14-15

Profesija novinar:

Od utnje do vulgarnosti
Nataa Govedi i Nataa Petrinjak
stranice 10-11

Razgovor: fra Tomica Hruka

Roblje naeg v re m e n a
Grozdana Cvitan
stranice 18-19

PLES, PUBLIKA & PATAFIZIKA

Ivana Slunjski, Emina Vini, Nataa Govedi stranice 32-34

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

U POVODU 50. GODINJICE RADA (2004.) Gradsko kazalite Trenja OBJAVLJUJE NATJEAJ ZA DRAMSKI TEKST ZA DJECU (do 12 god.)

Gdje je to
Info i najave 4-5 Grozdana Cvitan, Ana Kapraljevi, Milan Pavlinovi U aritu Komesari za vjenost Andrea Dragojevi 3 Kultura na tritu Biserka Cvjetianin 3 Razgovor s Tomislavom Gotovcem Suzana Marjani 6-7 Pterodaktiljenje Neven Jovanovi 8 Sabre fondacija ili nasiljem do knjiga Nataa Govedi 8 Nazovi L radi laganja Boris Beck 9 Raun ili princip Grozdana Cvitan 10 Medijske tvornice kia i mrnje Nataa Govedi 10-11 Ima li novina u kulturi utnje Nataa Petrinjak 11 Razgovor sa Zvonimirom i Helenom Bulajom Nataa Polgar 12-13 Dravljansko obrazovanje emu? Sran Dvornik 16 Rodno raz/odijevanje nacionalnih tijela Valerija Barada 17 Razgovor s Tomicom Hrukom Grozdana Cvitan 18-19 Esej Jesmo li u ratu Slavoj iek 14-15 Poezija Sigurnije mjesto Ivica Prtenjaa 20 Vizualna kultura Prostor i vrijeme izmeu Darko imii 29 Trenutak upisan avlima Iva Boras 30 Plivanje na mjestu Silva Kali 30 Iskorak iz umalosti Igor Markovi 31 Kazalite Patafizika: 1911-2002 i dalje Nataa Govedi 32 Netetovirane staze tijela Emina Vini 33 Druga strana izvedbe: publika Ivana Slunjski 24 Glazba Glazba koja izvire iz tiine Nino Zubevi 35 Ekstatina atmosfera Kreimir uli 35 U potrazi za identitetom Maja Stanetti 36 Sveani zakljuak sezone Ivana Kostei 37 Apatija i indiferentnost Zrinka Mati 37 Kritika Solidno i plitko Martina Anii 38-39 Velika poezija jakih emocija Sanjin Sorel 38-39 Najbolji film ove godine! Sanja Juki 39 Sudar sa cyberspaceom Katarina Peovi Vukovi 40 Biblija novih umjetnosti Igor Markovi 40-41 Bizarno kranski Nino Raspudi 41 Salonska trgovina tragedijom Nela Rubi 42 Procesna drama u pedagokim koricama Vlado Krui 43 Svakodnevica Kak se kolju nai stari Neven Jovanovi 44 Reagiranja Ne, nemojmo se zavaravati Igor Markovi 45 Svjetski zarezi 46 Sran Raheli, Gioia-Ana Ulrich Strip Omajgadajmagad Goran Novovi 47

Natjeaj je otvoren od 17.06. 12.09. 2002.. 1. nagrada: 20.000,00 kn brutto i izvoenje teksta u Trenji 2004. (uz otkup teksta i izvoakih prava) 2. nagrada: 5.000,00 kn brutto (Trenja ima pravo prvootkupa teksta i izvoakih prava tijekom dvije godine u iznosu od 15.000,00 kn brutto) 3. nagrada: 2.000,00 kn brutto Tekstovi se alju iskljuivo potom u tri primjerka na adresu : Gradsko kazalite Trenja Moenika 1 10 000 Zagreb (uz naznaku NATJEAJ ZA DRAMSKI TEKST ZA DJECU) Tekstovi se alju pod ifrom, uz priloenu zatvorenu kovertu u kojoj je uz ifru navedeno ime i prezime autora, adresa i telefonski broj. Tekstovi se ne vraaju. O nagradama e odluiti trolana prosudbena komisija. Ovisno o kvaliteti pristiglih tekstova, prosudbena komisija ima pravo ne dodijeliti neke od nagrada. Objava rezultata natjeaja bit e 14.10. 2002. Dodatne informacije o natjeaju mogu se dobiti do 01.07. i od 01.09. 2002. na tel. 01 3638010 (Gradsko kazalite Trenja).

NARUDBENICA
Naruujem . primjerak(a) knjige Natae Govedi VARANJE VREMENA Shakespeareova retorika i medijska sadanjica U izdanju Sveuiline knjiare, a po snienoj cijeni od 130 kuna za itatelje Zareza (puna knjiarska cijena je 200 kuna). Knjiga je u tvrdom uvezu s ovitkom, ima 374 str., format 24 x 15 cm. Knjigu mi poaljite na adresu: Ime i prezime Ulica i br Pot. broj i mjesto Moj telefon, e-pota (nije obvezno) Knjigu(e) u platiti a) karticom AmEx, Diners, Master/Eurocard, VISA Broj kartice....................................................... vrijedi do............ Potpis. b) pouzeem. Plaate potaru. c) Po predraunu (za pravne osobe) Trokovi slanja su 20 kuna, bez obzira na broj naruenih knjiga. Narudbenicu moete poslati na adresu distributera: IZVORI, Trnjanska 64, 10000 Zagreb, ili knjigu naruiti putem e-pote: izvori@izvori.com ili na tel./fax (01) 6112 576; 6117 714 ili osobno na gornjoj adresi uz predoenje narudbenice Zareza. (U ovom posljednjem sluaju ne plaate, dakako, trokove slanja.)

TEMA BROJA: Rastvaranje utnje Priredili eljko Mrki i Trpimir Matasovi to odreuje utnju? Damir Hrak, eljko Mrki, Ratko piranec 21 Internet generacija i online aktivizam Hrvoje Fuek 21 Kultura razumijevanja Damir Hrak 22 Utjecaji na toleranciju homoseksualnosti Ivan Bavevi 22-23 Opasna (ne)vidljivost Nataa Lali 23 Od protesta do festivala eljko Mrki 24-25 Znanstvena homofobija Gordan Bosanac 26 Crno-bijeli svijet Marijeta Babi 26 Il si ovik il si peder Ivan David 27 Aktivistika scena 28
Naslovnica: Zenove ispovijesti, William Kentridge/Kevin Volans, Handspring Puppet Company, Junoafrika republika, Eurokaz 2002.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

... elimo vidjeti Hrvatsku kao zemlju u kojoj se jede zdrava hrana, u kojoj se ne uzgajaju genetski modificirane ivotinje, kao zemlju visokih ekolokih standarda. Stoga apeliramo na hrvatsku javnost, kulturne djelatnike i nadlena ministarstva da se kod donoenja zakona vrsto i odluno ograde od bilo kakve mogunosti da hrvatski graani postanu konzumenti genetski modificirane hrane i genetski modificiranih ivotinja namijenjenih prehrani... Recimo NE uvozu genetski modificirane hrane i organizama, recimo NE i njihovoj proizvodnji na naem teritoriju. Tko li to tako odluno u travnju 2001. godine istupa protiv negativnih uinaka svima nam mrske globalizacije? Tko je to kazao povijesno NE voluminoznim austrijskim paprikama iz Graza i sijeanjskim jagodama? Moda zagrebaki anarhistiki kruok, deki koji u Movari, Attacku i mami vrijedno razmjenjuju Kropotkinove i Bakunjinove ideje, te razmiljaju o novim strategijama otpora u digitalnoj eri? Ili pak nevladine organizacije, uvijek senzibilizirane na gorue socijalne probleme? Moda su pak posrijedi nacionalpatrioti, zabrinuti nad rasprodajom nacionalne imovine i etnikim gastro-problemima? utnje, kako bi Izborna skuptina mogla protei u to dostojanstvenijem i demokratskijem duhu... Ne elei niime utjecati na tijek Izborne skuptine i glasovanja, Upravni odbor zahtijeva od oba kandidata i svih lanova Upravnog odbora, da se do Skuptine pridravaju svih etikih i statutarnih normi.... Ma tko se to, blago nama, oglasio i pred dva tjedna? Moda to Sanader svojim hadezeovcima prijeti sankcioniranjem neposluha i frakcijskih borbi? Ili pak parlamentarac Arlovi na ljetkulturnoj instituciji u Hrvata dehakaovcima? U svom pismu-protestu konstatiraju da su dijelovi Strategije kulturnog razvitka koje su autori Vjeran Katunari, Biserka Cvjetianin i njihovih dvadesetak suradnika koji se odnose na DHK pisani iskljuivim i ignorantskim rjenikom, s proizvoljnim ocjenama i prosudbama, ime se namjerno i zlonamjerno stvar i umnaa iskrivljena slika o DHK. U javnom se protestu dalje citiraju dijelovi Strategije u kojima se Drutvu predlae da smanji

Na meti

Komesari za vjenost
ime se sva bavila knjievnika udruga u zadnjih godinu dana? Andrea Dragojevi
nom zasjedanju uvodi red i stegu meu jogunaste narodne poslanike? A moda se izglasava novi izborni zakon koji zahtijeva ak dvotjedni predglasaki mukajet? Nit je snijeg nit su labudovi, neg je to vjeno zbunjeno rukovodstvo nae knjievnike udruge, ija je kratica DHK svojedobno inspirirala i Krleu da to drutvance ironino preimenuje u Drutvo Hromih Klokana. To je samo dio problema kojima je mudro vrhovnitvo literarne sekcije s Jelai placa razbijalo glavu u posljednjih godinu dana. Sve relevantni problemi, nema to, barem iz pozicije ljuljukanja u (dravnim) tobolcima! preko svake mjere napuhani broj svojih lanova, da se onemogui pretvaranje plaenih funkcija u sinekure, da se tribina DHK otvori za sve pisce, da se poradi na sindikalnim stvarima, te se otvoreno predlae da se napokon ponu financirati i alternativni projekti, pa i moebitne paralelne udruge knjievnika, dok bi se za to vrijeme samom DHK-u dalo samo minimum sredstava za puko preivljavanje. Iz Drutva su odgovorili da je to naruavanje autonomije DHK, da u DHK nema sinekura, a zahtjev da se udruga financira tek toliko da bi preivjela, ocijenjen je kao nesumnjivi atak na Drutvo. Na kraju protestnog pisma konstatira se da Strategija nesumnjivo ide prema ukidanju nacionalnog atributa hrvatske kulture. Stoga su se u Upravnom odboru DHK upitali hoe li netko po istoj logici uskoro traiti da Matica hrvatska, HAZU ili DHK promijene svoje nazive ili tek jednu jedinu rije u njima, rije hrvatsku? Kad nisu izgubljeni u vremenu i prostoru, kao u primjeru javnih protesta protiv GM hrane ili traenja 13-dnevne predizborne utnje, Udru-

Iz dravnog tobolca
... Molimo mjerodavne dravne institucije da to prije pravedno i poteno rijee status otputenih hrvatskih policajaca. Bio bi to doprinos da se tuga i tragedija smanje, da ljage izblijede i da se ponos umnoi.... Tko li to u svibnju ove godine sindikalistiki vapi za ugroenim radnikim pravima, kao to je to, jel te, zavapio i nad pravima svih onih deloiranih nesretnika koji su zajedno s krevetima 1991. izbacivani na ulicu? iji se to odluni glas moda strukovnog sindikata ili Jurieva SSSH-a uje u obranu prava pozornika da i dalje u uniformi patroliraju gradskim ulicama? Tko e to, dakle, naeg Serpica vratiti u slubu? ... U tom smislu Upravni odbor upozorio je sve svoje lanove i dva predsjednika kandidata na obvezu predizborne

ga je nepodnoljivo nacional-patetina. No, iza maske nacionalne zabrinutosti ipak stoje puno prizemniji motivi. Naime, ovaj proglas DHK otkriva kao drutvance kojemu je stalo samo do toga da mu nitko ne dira u kasu te da Drutvo i nadalje neometano troi lovu poreznih obveznika. Ipak, za puno razumijevanje valja kazati da je Strategija kulturnog razvitka problematiku stoernih kulturnih institucija u Hrvata rijeila konstatacijom da tzv. reprezentativne kulturne ustanove (DHK, MH, HAZU) pokazuju ozbiljnu disfunkcionalnost i neprilagodljivost novim uvjetima, te nekritiki od drave trae povlateni financijski poloaj. Umjesto toga, Strategija preporua da se te ustanove, pogotovo u svom izdavakom dijelu, stave u ravnopravan poloaj s ustanovama u privatnom vlasnitvu. Bilo kako bilo, ono to nas oekuje 23. lipnja formalno se zove Izborna skuptina. Ali stvarno toga e dana, prvi put u 12 proteklih godina, jedna civilizirana, istina malobrojna, pa onda i slaboizgledna grupacija, s vodeih funkcija pokuati deloirati na sinekure vjeno pretplaene hadezeizirane politike komesare, odnosno literarnu sekciju HDZ-a. Kandidat te civilizirane struje je Draen Katunari, dok nacional-komesarski tok predvodi karlovaki pjesnik Slavko Mihali.

Vano, vano, prevano

Ve sada moemo kazati, dva-tri dana prije Skuptine, da Katunari nee uspjeti. Jednostavno, njegovih je premalo da nadglasaju hadezeovske troglodite. Stoga nam i nadalje ostaje da se smijemo kad s faksa DHK dopuzi kakvo prevano priopenje koje vapi za neodlonim rjeenjem i koje e uvijek up to date i, dakako, tono u centar problema, pogoditi svojom ubojitom strelicom. Jedino to e nam smijeh biti pomalo gorak, s obzirom na to da njihove ridikulozne prepiske financiramo mi, graani, koji za veinu lanova (vie od 500) ni uli nismo, a nekmoli proitali pokoji njihov redak.

Kesa glavu uva

Ipak, da ne bi bili nepravedni prema Krleinim tobolarima, valja rei da su literati brinuli i prvoklasne nacionalne probleme, poput onih vezanih za grevitu borbu za sinekure. Tako ih je u proljee 2001. godine strano zabrinulo o emu to kulturni hegemoni iz nove vlasti zbore na svom skupu u Trakoanu? to to esdepeovski treeputai spremaju stoernoj

w w w. z a r e z . h r
protekle dvije godine, Ministarstvo kulture je kao svoj osnovni pravac djelovanja zacrtalo autonomnost kulture. Autonomnost ne obuhvaa samo demonopolizaciju kulture u korist struke, to je ostvareno u znatnoj mjeri donoenjem i provoenjem Zakona o kulturnim vijeima kojim se uspostavlja suodluivanje u kulturi. Autonomnost pretpostavlja, takoer, novu poreznu politiku kojom se za kulturu otvaraju novi, raznovrsniji izvori financiranje. To se, prije svega, odnosi na vezivanje gospodarskih i kulturnih interesa. Posebne porezne olakice namijenjene su onima koji ele ulagati u kulturu i poticati kulturno i umjetniko stvaralatvo, bilo da je rije o domaim gospodarskim tvrtkama ili stranim donatorima i sponzorima. CEREC (www.cerec.org), vicarski UBS Art Banking (www.ubs.com). Zakoni koji su ve dosad doneseni u Hrvatskoj o poreznim olakicama i oslobaanju od poreza na dobit idu u pravcu poticanja ulaganja privatnog sektora u kulturne aktivnosti, te su u skladu s europskim i umjetnikog stvaralatva. U svom govoru Vivian Reding je istaknula i ulogu fondacija. Procjenjuje se da u Europskoj uniji djeluje oko 200.000 fondacija koje financiraju razliite projekte iz podruja socijalne skrbi, zdravlja, zatite okolia, politikih (promicanje demokracije) ili kulturnih ciljeva.

Kulturna politika

Kultura na tritu
Ulaganjem u kulturu stvara se dodatna vrijednost koju je teko izraunati, ali koja je sasvim sigurno preduvjet ukupnog razvitka svakog drutva Biserka Cvjetianin
zakonodavstvom. Seminar o kulturnom sponzorstvu koji je u travnju 2002. godine odran u Madridu u sklopu panjolskog predsjedanja Europskom unijom, naglasio je vanost sponzorstva u financiranju kulturnih djelatnosti i aktivnosti, te u uspostavljanju vrih veza izmeu gospodarstva i kulture. Potrebno je poticati duh sponzorstva, posebice onog transnacionalnog u Europi, bila je jedna od glavnih teza Viviane Reding, povjerenice Europske komisije za obrazovanje i kulturu. Ona je naglasila vanost potpore zakonskim, poreznim i administrativnim mjerama koje idu u korist sponzorstva, osobito u zemljama u kojima je suradnja izmeu javnog i privatnog sektora osnovni uvjet za opstanak i ouvanje kulturnog nasljea, te razvoj kulturnog Iako se njihov pravni status znaajno razlikuje od jedne zemlje do druge, te se fondacije danas umreavaju, ire aktivnosti izvan granica svojih drava, a nerijetko i izvan granica Europske unije. S obzirom na ograniena sredstva Europske komisije za financiranje kulture, uloga fondacija je velika i u irenju zajednikih programa na zemlje kandidate i ostale europske zemlje koje jo uvijek nisu uspostavile institucionalne veze s Unijom.

Europskom kulturnom fondacijom koja pomae niz hrvatskih kulturnih projekata, s austrijskim KulturKontakt, itd., te s domaim privrednicima, od donacija za velike kulturne manifestacije do otvaranja stipendija za umjetniku naobrazbu. Postavlja se pitanje koji su uistinu najbolji mehanizmi za promoviranje sponzorstva u kulturi. U prvom redu vano je stalno naglaavati kako kultura nije i ne moe biti smatrana potronjom. Ulaganjem u kulturu stvara se dodatna vrijednost koju je teko izraunati, ali koja je sasvim sigurno preduvjet ukupnog razvitka svakog drutva.

Aktivniji nastup menadera

Osim dobrih zakona koji e paljivo razraditi sustave poreznih povlastica, vano je osmisliti i instrumente kojima e se poticati oni umjetnici, menaderi ili udruge koji se aktivno angairaju oko traenja izvanproraunskih sredstava. Tip financiranja gdje za svaki sponzorski iznos, drava ili lokalna zajednica osigurava dvostruki iznos poznat je u mnogim europskim zemljama i primjenjuje se ne samo u podruju kulture nego i u mnogim drugim sektorima koji su tradicionalno bili vezani uz javno financiranje. Kultura ne smije biti preputena iskljuivo tritu, ali u isto vrijeme kultura ne moe biti ni potpuno izuzeta iz procesa koji ju okruuju. Upravo je aktivniji nastup kulturnih menadera i okretanje sponzorskim sredstvima jedan od faktora dinamiziranja kulturne proizvodnje i potronje, te je stoga svaka nova inicijativa na ovom podruju dobro dola.

Partnerski odnosi
Kada razmiljamo o toj problematici, nije realno oekivati neke velike obrate. Ipak, vano je izgraivati sustav, utjecati na mijenjanje navika i postaviti ciljeve. Vano je stvoriti prostor za izgraivanje partnerskih odnosa izmeu umjetnika i kulturnih djelatnika, menadera, potencijalnih sponzora i predstavnika kulturne administracije na dravnoj ili lokalnoj razini. Mree koje na takav nain promoviraju mjeovita ulaganja u kulturi ve dosta dugo funkcioniraju u mnogim europskim zemljama i slue za promociju novih oblika partnerstva izmeu javnog i privatnog sektora. Dovoljno je spomenuti francusku Udrugu za razvoj mecenata ADMICAL (www.admical.org), Europski komitet za povezivanje ekonomije i kulture

Kultura nije potronja

U Hrvatskoj ve postoji niz dobrih primjera takve suradnje, npr. s Institutom otvoreno drutvo kao nevladinom organizacijom koja je, zajedno s Vladom, pokrenula projekt CultureNet Croatia, zatim s

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Feminizam izvana
U povodu predavanja Feminizam u lingvistici, lingvistika u feminizmu Mislave Berto, 28. svibanj 2002., Zagrebaki lingvistiki krug

Ana Kapraljevi
ingvistika je jedno od najirih podruja ljudskog istraivanja. Ona se moe primijeniti i zavui svojim analizama, istraivanjima, anketama vokabulara odreenih skupina u sve pore drutva i nita ju ne prijei da istrauje preko svih zadanih drutvenih struktura i konstrukata. Tako je i ovo predavanje kroz lingvistiki okvir osvijetlilo ono to se u naem drutvu jo uvijek smatra marginalnim: homoseksualna i transseksualna spolna opredjeljenja. Pri-

marne postavke Mislave Berto tijekom izlaganja odnosile su se na ideju kako feministika kritika moe interdisciplinarno ui u lingvistiku i nizom istraivanja pomoi u stjecanju spoznaja o tim drutvenim skupinama, njihovim slengovima, nainima govora, govornog predstavljanja, manira, spolnim razlikama. Predavaica je iskazala sljedee postavke: ideja feministike kritike i lingvistike nije nuno velianje enskog kako bi se moglo pomisliti u prvi mah, nego je tu rije o nizu neprihvaenih teza, razmiljanja, stavova i problema kojima se do dvadesetog stoljea nisu bavili kritiari i lingvistiari mukarci. Kritiki se osvrnula, pozivajui se i na kolegice iz Amerike, Engleske i Njemake, na unaprijed podrazumijevane more likova u romanu Zanesenost Lol V. Stein (1964.). Rije je o glavnoj junakinji Loli V. Stein koju zarunik na-

rodne razlike koje se odraavaju u konverzacijskim stilovima ena i mukaraca i to zato to je po tim stavovima rod izvedena, a ne egzistencijalna vrijednost. Zatim je ustvrdila kako biolokim karakteristikama ne treba nuno pridavati enskost ili mukost, jer se one u jeziku drukije manifestiraju. Osobe koje su u spolnom odabiru homoseksualne ili transeksualne ne trebaju se nuno svrstati u zadani drutveni konstrukt jer to ne ele, ali injenice potvruju da su drutveni konstrukti ipak determinirani i da jo veina smatra da se po odreenoj strukturi treba i mora ponaati. Predavanje Mislave Berto na vrlo koncizan nain je iznijelo dugotrajno istraivanje s one strane lingvistikog rada, s strane koju ne diktiraju mukarci. rafski, posluio je kao inspiracija za film gdje spisateljiin lik igra slavna Jeanne Moreau. U filmu se izmjenjuju tragini i komini

Sveano zatvaranje Billa Connora na Ljetnoj pozornici

42. meunarodni djeji festival u ibeniku, od 22. lipnja do 6. srpnja 2002.

Grozdana Cvitan
od naslovom Godine pune ljubavi u ibeniku e na Ljetnoj pozornici u subotu, 22. lipnja, jo jednom neko od ibenske djece proglasiti festival otvorenim. U reiji Pere Mioa u programu sveanog otvorenja uz posebne goste i lanove kazaline radionice nastupit e Djeji zbor Zdravo maleni iz ibenika te plesni i glazbeni ansambli iz Splita, Zadra, Irske i Brazila. A u dva tjedna trajanja festivala, u programima koje i ove godine potpisuju uglavnom prologodinji i viegodinji urednici, tj. Dubravko Jelai Buimski, Jaka Fiamengo, Alan Bjelinski, Marcela Munger, Jasenka Ramljak, Tito Bilopavlo-vi, Ivo Brean, Tahir Mujii i Zdenka Bilui, ve sad je mogue oditati neke konstante festivala: svojevrsnu smotru hrvatskih lutkara, brojnost programa, strance nagurane uglavnom u prvi tjedan festivala (diktat tv da bi snimila inozemne festivalske programe), bogat radioniki program... Radioniki program, podijeljen u otvorene i projekt radionice ove godine trebao bi okupiti djecu u ak 14 kreativnih cjelina ija ostvarenja uvijek pronau svoje mjesto u festivalskoj prezentaciji. Tamo gdje se oekuje vei broj polaznika radionica angairan je i vei broj voditelja. Neke od njih, posebice projekt radionice radom su poele ve u svibnju. Nakon prologodinjeg uspjeha vano je primijetiti da je i ove godine jedan od voditelja Songwriters radionice britanski skladatelj Bill Connor. Program ostvaren u toj radionici, uz potporu British Councila iz Zagreba, planiran je kao program Sveanog zatvaranja ovogodinjeg festivala u reiji Gorana Golovka. Kako je rije o autoru iroka zamaha i velike demokratinosti moglo bi se dogoditi da ponovni prologodinji sluaj kad je golemi broj sudionika scenskog dogaanja na pozornicu estoko konkurirao broju publike na prepunoj Ljetnoj pozornici. Bill Connor autor je i proslova ovogodinjeg festivalskog programa.

ena pamenja i zaborava

U povodu predavanja Jeana Michela Delacomptea, Ljubomora i Ingrid afranek, Marguerite Duras ili smisao pisma te projekcije filma Joseea Dayana Ona ljubav, 27. i 28. svibanj, Francuski institut, Zagreb

Ana Kapraljevi
arguerite Duras je u francuskoj knjievnoj kritici najee tumaena kao feministkinja, vrlo originalna predstavnica enskog pisma, a u njezinu opusu prepoznaju se postmodernistike karakteristike, i djela joj se danas najee analiziraju kroz knjievnoteorijsku struju psihoanalize. Naoj knjievnoj publici autorica je vjerojatno najpoznatija po djelu Ljubavnik, prevedenom u nekoliko izdanja i eventualnim frankofonim filmofilima po iznimno poznatim filmovima Hiroima, ljubavi moja iz 1960. godine i India Song iz 1975. godine. Francuski institut u Zagrebu u sklopu obiljeavanja osamdeset godina postojanja u svoj je program uvrstio i dva predavanja o poetici Marguerite Duras te projekciju filma Ona ljubav. Francuski novinar i profesor Jean Michel Delacomte prvi od dva dana posveena autorici zapoeo je predavanjem o osjeaju ljubo-

puta zbog fatalne ene AnneMarie Stretter, iji se lik inae provlai kroz cijeli autoriin opus. Plaa na kojoj je Lol V. Stein ostavljena kljuno je mjesto u romanu na koje nakon puno godina Lol ponovno dolazi. U zapletenom ljubavnom trokutu Lol je ena pamenja i zaborava, ona plovi izmeu osjeaja naputenosti i neispunjenosti, u pobuni je i ne moe se izvui iz svog polovinog ivota. Predava je istakao da se u romanu sabiru nesvjesno i poetski jezik, zakljuivi kako je to roman o ljubomori ba zbog toga to u njemu nema ni trunke ljubomore. Likovi nisu ljubomorni, oni su izgubljeni, svi u stanju predostronosti zbog Lol, a ona je krhka i nestabilna. Prema autorici, tu ljubomora nije toliko vana koliko proivljavanje osjeaja ljubavi, strasti i mrnje. Nakon predavanja uslijedila je projekcija filma Ona ljubav, premijerno izvedenog u Francuskoj u sijenju ove godine koji prikazuje esnaest posljednjih godina autoriina ivota i njezinu ljubav i zajedniki ivot s Jannom Andreom. Kad su se upoznali on je bio mladi student i ostao je vezan uz nju sve do njezine smrti, sazrijevi za to vrijeme i kao ovjek i kao pisac. Njegov roman, dijelom poetske forme i prepun citata iz njezina opusa, dijelom autobiog-

elementi, srea i tragedija dvoje ljudi iji je jedini smisao stvaranje, pisanje, ispitivanje najveih dosega svijesti u stvaralatvu. Dan nakon odrano je drugo predavanje pod naslovom Marguerite Duras ili smisao pisma, gdje je Ingrid afranek predstavila autoriin ivot. Na primjeru recepta za pripremanje variva od poriluka predavaica je razloila svu dubinu kuhinjske knjievnosti, kako bi poneki kritiari predstavili ensko pisanje. Naravno, nije se radilo o poriluku ve o puno dubljem smislu svakodnevice i njezinih pritisaka na osobu koje mogu dovesti i do samoubojstva. afranek je iznijela da su svi njezini likovi ene u pobuni, anoreksine, anemine, depresivne, u neskladu, gdje je zaborav iznimno vaan, a erotina komponenta dolazi do panerotskog. Cijeli je autoriin ivot proet estetskim, a estetsko je proeto biografijom autorice. Marguerite Duras tematizira vlastiti ivot, ali to nije autobiografija ve kombinacija fikcije i iznimno proivljenog ivota. Ona je u svojim knjigama tendenciozno kozmopolitska, jer eli biti omnizemaljska zbog opih vrijednosti, a najoitija potvrda tome su egzotine radnje njezinih romana i scenarija, smjetene po cijelom svijetu.

Inozemni program trebao bi okupiti razliite ansamble (plesne, glazbene, dramske, lutkarske) iz jedanaest zemalja (Austrije, Brazila, eke, Irske, Italije, Maarske, Njemake, Poljske, Slovake, Slovenije i Tajvana), iako prema onima iz udaljenijih kontinenata uvijek treba uzeti i dozu rezerve u pogledu dolaska. Veseli primijetiti da se predstave stranih ansambala vraaju u veem broju i u Noni program, koji nije slubeni dio festivala, a namijenjen gostima festivala i odraslijoj publici. Uz druge pratee Meunarodna komisija UNIMA od 2. do 5. srpnja na Brodarici organizira savjetovanje o temi Lutke u obrazovanju. Sredinja knjievna veer posveena je stvaralatvu Tahira Mujiia. to se tie stalno otvorenog poziva izdavaima knjievnog stvaralatva za djecu da knjige predstavljaju na festivalu u ibeniku, ini se da su se zasad odazvali rijetki (kolska knjiga i Algoritam). Likovni doivljaj festivala oduvijek je posebna cjelina o kojoj je dugo brinuo galerist Pavle Roca. On je danas voditelj dvaju prostora Galerije sv. Krevana u kojima i ove godine poinje (uz obvezatno otvorenje) slubeni dio festivalskih programa. U jednom od prostora u nedjelju, 23. lipnja, bit e otvorena izloba grafika uenika osnovnih kola Hrvatske, a u drugom autorska izloba ekoga grafiara Adolfa Borna. Zajednika izloba hrvatskih grafiara bit e otvorena u upanijskom muzeju. Za najtransparentniji likovni simbol festivala, ovogodinji plakat, angairan je talijanski grafiar Emanuele Luzzati.

Sjene i mi
U povodu 2. urbanog festivala, Zagreb 2002.

ozivamo Vas da popratite ciklus otvaranja Ureda u sklopu projekta Bacaa sjenki, koji e tijekom mjeseca lipnja funkcionirati na javnim i otvorenim mjestima u mnogim dijelovima Zagreba. U uredima e se obavljati testiranje nekih segmenata ovog umjetnikog projekta, razgovori s graanstvom i objanjenje projekta te audicija potencijalnih suradnika. Ured Bacaa sjenki otvoren je: - u subotu 22. lipnja 2002., 10-13 i 19-

22 sati, Britanski trg - u subotu 29. lipnja 2002., 10-22 sati, Trg bana Jelaia Otvaranje Ureda dio je pripremne faze projekta Bacaa sjenki koji e se realizirati u okviru Prve smjene Urbanog festivala, od 11. do 16. srpnja 2002. Svaki put bit e izabrana drukija forma pokazivanja Ureda Bacaa sjenki pod vedrim nebom. Graani e moi dobiti podrobne informacije o tome kako e ovaj pro-

jekt pretvoriti cijeli grad u predstavu, multimedijalnu instalaciju, splet zagonetnih i zabavnih pria te potragu za nizom zanimljivih situacija. Audicija nije namijenjena samo profesionalcima, ve svima koji ele neto ispriati o Zagrebu, onima koji misle ili osjeaju da njihova pria, njihovo iskustvo moe postati dio banke podataka/vremena iz koje e se ispreplesti sloeni sistem putovanja, osmatranja i uivanja urbanog

prostora i njegovih tajni unutar projekta Bacaa sjenki. Ured e obavljati svoje poslove na hrvatskom, srpskom, slovenskom, engleskom i talijanskom, a u posebnim sluajevima bit e angairani prevoditelji i na druge jezike. Srdaan pozdrav,

Bacai sjenki

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Virtualni centri hrvatske kulture

Uvjerite se sami na http: www.culturenet.hr i www.culturelink.org
je ili stajalita uz pojedine pojmove moi e u posebnim, ve predvienim i kreiranim rubrikama, izraziti osobna stajalita, kritike i sugestije o temama koje ih zanimaju. Ta unaprijed osmiljena demokratinost projekta Culturnet Cratia umnogome stopira bilo kakav prigovor jer kritiare pretvara u suradnike, a grupa koja stvara i aurira projekt obeava pozornost svakom suvislom i zanimljivom prijedlogu. U kontekstu globalnih komunikacija projekt Culturenet Croatia jedan je od onih primjera koji pokazuju da globalizacija nije samo prostor koji sve melje i ujednaava nego prostor koji je otvoren svima da bi u njemu prezentirali vlastitu posebnost, kreirajui tu prezentaciju na nain koji sami smatraju najboljim i najprimjerenijim mediju. Culturelink je svjetska mrea, a u Hrvatskoj je njezino sjedite u Institutu za meunarodne odnose u Zagrebu. Zajedniki projekt UNESCO-a, Vijea Europe, Ministarstva kulture RH i Ministarstva znanosti i tehnologije RH povezuje

Grozdana Cvitan
rojekti primjene informacijske i komunikacijske tehnologije Culturenet Croatia i Culturelink Network predstavljeni su u Sveanoj dvorani hrvatske vlade u petak, 7. lipnja. Potpredsjednik Vlade Goran Grani, ministar kulture Antun Vuji, zamjenica ministra Biserka Cvjetianin i prezentatorice Martina Mencer Salluzzo i Aleksandra Ivir itekako su bili svjesni vrijednosti projekata koji su tom prigodom predstavljeni javnosti. Virtualni centar hrvatske kulture Culturenet Croatia zajedniki je projekt Vlade Republike Hrvatske i Instituta Otvoreno drutvo Hrvatska. Na adresi

www.culturenet.hr grupa suradnika osmislila je dvojezini (hrvatski i engleski) web centar hrvatske kulture, ija je namjera pruiti sve raspoloive informacije o hrvatskoj kulturi profesionalcima i iroj javnosti u zemlji i inozemstvu. Kroz est segmenata ili perspektiva kroz koje je mogue sagledavati pojmove, institucije, zbivanja i informaciju u i o hrvatskoj kulturi, uz brojne korisne podatke mogue je ostvariti i komunikaciju meu korisnicima. Institucijama e biti omoguen izravni pristup u kreiranju podataka koje se odnose na njihov rad. Da taj ujedinjeni centar hrvatske kulture na Internetu nije statina i zauvijek zamrznuta stvarnost, pokazuju i posebne mogunosti namijenjene korisnicima portala. Oni koji imaju primjedbe na ponuene informaci-

nas s vie od tisuu mrea u podruju kulture u svijetu. Culturelink je prostor stalne meunarodne razmjene podataka i istraivanja u podruju kulturnog razvitka, kulturnih politika i kulturne suradnje. Uspostavljanje resursnog centra kao svjetskog informacijskog servisa za istraivanje razvojnih strategija i kulturnih politika pokazuje i neto to se kod nas jo teko shvaa: rije je o prostoru koji uvaava stalne promjene, nove mogunosti, inovativna rjeenja, domiljanje strategije nacionalnog interesa to je kao cilj zajedniko svim kulturama u svijetu. Ta izravna ukljuenost u svjetsku mreu kroz razmjenu i istraivanje ujedno je i mjesto promocije hrvatske znanosti i kulture u svijetu. Nalazi se na adresi www.culturelink.org, pa je svim zainteresiranima ponajprije i najuputnije preporuiti osobni uvid umjesto opirnih opisa. Koje je mjesto Hrvatske u svijetu po tehnolokoj primjeni i inovacijskim dostignuima novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pokazuje injenica da je na posljednjem svjetskom natjecanju inovativnih projekata primjene informacijske tehnologije Culturelink izabran meu deset najboljih od 1200 postojeih projekata.

Festival kazalinih suprotnosti

Razgovor s Kornelijom ovi, izvrnom producenticom 16. Eurokaza (od 24. lipnja do 3. srpnja 2002., Zagreb)

Milan Pavlinovi
vega je nekoliko dana do poetka 16. eurokaza, koji e biti otvoren 24. lipnja glazbeno-kazalinim spektaklom Zenove ispovijedi redatelja Williama Kentridgea, u izvedbi Handspring Puppet Company iz Johannesburga. Predfestivalska atmosfera procijenjena je ujedno idealnom za promociju knjige Eurokaz 1987-2001(prireiva Branko Matan), a sve je to povod ovom kratkom razgovoru s producenticom festivala. Monografija se spremala gotovo dvije godine, iako je ideja nastala povodom 15. eurokaza. Kako se, meutim, prikupljanje materijala pokazalo zaista opsenim poslom, ona je ugledala svjetlo dana tek sada, uoi 16. festivala. Osim velikog osvrta umjetnike voditeljice Gordane Vnuk i objektivnog diskursa Ivice Buljana, mislim da je postignuto najvrednije, ono to knjigu ini bitnom, a to je izuzetno opsena i pomno skupljana bibliografija. Kako nismo neka institucija koja si je mogla dopustiti prostor za ozbiljnu arhivu, najvei dio posla bilo je upravo prikupljanje tekstova i fotografija po bibliotekama, kuama prijatelja i kolega, redakcijama... Tu je Branko Matan napravio gotovo enciklopedijski posao. Ova knjiga e biti dobra prvenstveno kao dokument za povijest, ali kako je Gordana u svom uobiajenom stilu otvorila itav niz pitanja, sigurna sam da e izazvati burne

CV Matrix 25, Raiz Di Polon, Zelenortski otoci

Srea, Hans Hof Ensemble, Nizozemska

reakcije. Dodatnu vrijednost ine tekstovi, sjeanja i razmiljanja niza autora koji su sudjelovali na Eurokazu svih ovih godina, od Dragana ivadinova do Michela Pesentija. Prologodinji, jubilarni festival, koncipiran je u svearskoj maniri i kao takav je igrao na relativno sigurnu kartu istina dobrog pa ak i provokativnog, ali ipak provjerenog europskog mainstreama. to donosi 16. izdanje? Ovogodinji je festival, bar s producentskog stajalita, izuzetno sloen. Za poetak, iz razloga to je izabran izvjestan broj grupa iz Afrike, koje je, isto tehniki i administrativno, izrazito teko dovesti u Evropu. Inae, kon-

cept festivala je zanimljiv iz razloga to suprotstavljamo dvije potpuno razliite grupacije zemalja. S jedne strane su tu Junoafrika Republika, Nigerija, Cabo Verde i Libanon, a s druge strane Nizozemska, Belgija, Engleska, Francuska i Italija. A opet, kad se malo pomnije pogledaju predstave iz Afrike, utemeljene u njihovu izvornom etno izrazu, ali pomijeanom s nekim vizurama moderne estetike, izlaze na vidjelo neke nove kvalitete koje zapravo jako dobro korespondiraju s predstavama nastalim u Europi. Mislim da e to rezultirati fantastinom komunikacijom razliitosti i zanimljivih rezultata. Neka leerna maksima ovogodinjeg festivala, citirat u ovdje Gordanu Vnuk, glasila bi: Nizozemska predstava prikazuje neku vrstu fikcije raja koji strano slii na Cabo Verde, a iz kojeg Cabo Verde upravo eli pobjei. Kao producentica, koje predstave procjenjujete udarnima? Zvijezde festivala su svakako Handspring Puppet Company iz Junoafrike Republike, posebice zbog toga to je rije o vrlo zanimljivoj operi (koju potpisuje uveni kompozitor Kevin Volans), u kojoj se koriste i lutke i teatar sjena. Takvu vrstu glazbenog teatra naprosto dosad nismo ov-

Vjeba, Josse de Pauw/Victoria, Belgija

dje sreli i to je ve samo po sebi velika atrakcija. Bit e to doista delicija za Eurokazovu publiku. Osim toga, iz vlastita producentskog iskustva, mogu rei da e se vrlo atraktivnim pokazati The Alajotas Dance Company iz Nigerije s predstavom Bubanj koji govori. Osim ovih spektakl predstava, sigurna sam da e vrlo intrigantna biti predstava To je tvoj film Stans Cafa iz Velike Britanije, koja traje tri minute i izvodi se za svakog pojedinoga gledatelja

posebno. ini mi se da e biti zanimljivo vidjeti i nastavak istraivanja Teatrina Clandestina ije smo predstave ve imali prilike vidjeti na ovom festivalu. Predstavu koju bismo teko strpali u ovu kategoriju zvijezda, a koja intrigira i pokazuje nevjerojatne rezultate u radu, jest Woyzeck francuskog redatelja Thierryja Roisina, u kojoj gluhi i gluhonijemi glumci svoj hendikep pretvaraju u jednu zapanjujue veliku i kvalitetnu energiju.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

nicu u Zagrebu. Imala je senzacionalan program, i tu sam vidio sve to sam itao godinama. rija je remek-djelo. To je bio urnebes, senzacionalno... U isto vrijeme 1954. godine Malo kazalite HNK, sadanja Gavella, izlikovnoj umjetnosti. Glupi Krlea na nagovor jo glupljeg Gustava Krkleca, koji je bio partijski jak, skinuo je ekajui Godota. pao za grlo i oi. Sve je bilo intimno, sve je bilo nasafgano tamjanom, svi su kaljali; narod je i puio. Na poetku happ-performansa putali smo pjesmu Spring Is Here, I Hear Chris Connor, a na zidu su bila projicirana dva slajda s modelima iz Playboya. To je tada bila jedina doputena javna golotinja u Evropi; tek su tada veani zapoeli s neretuiranim enskim spolnim organima. Znai, sve je bilo retuirano jer je pornografija tada bila strogo kanjavana. Playboy je bio raritetna stvar. Tada smo ercar, Lukas i ja u odijelima, bijelim kouljama i kravatama doli do kredenca gdje su bile boce mlijeka i dvije truce kruha. Iza piste bilo je spremljeno pedeset, ezdeset papirnatih lopti ija je sredina bilo ispunjena perjem. Takoer na sceni nalazili su se kavezi s etiri, pet piceka. To su oni jadni piceki koji su odgajani u tovilitima; bili su nepokretni jer su navikli uati; nisu ivahni kao to su piceki na seoskim dvoritima. Trebali smo bacati piceke koji se trgaju, koji bi kokodakali. Naalost, imali smo jadne piceke koje nakon to bismo ih bacili, padnu i ni, ne miu se. U toj atmosferi tamjana uetali smo na scenu, otvorili smo boce mlijeka, lomili smo i jeli kruh, pili mlijeko... Nakon toga uzeli smo dva malja od 10 kg i goleme sjekire te kao sumanuti poeli smo drobiti kredenc. Moete si zamisliti kad tri snana mladia trgnu s macolama i sjekirama; razbili smo kredenc na sitne komade; ja sam ga drobio maljem. Dan prije apstinirali smo od alkohola, tako da se ne bi sluajno dogodilo da se nekom omakne. Sve smo razdrobili, naravno, raja je sudjelovala. To je bio ok. Mislim da nisu mogli vidjeti takve stvari na sluajnim pijankama. I u jednom trenutku smo prestali s razbijanjem; uzeli smo papirnate lopte koje smo iz sve snage bacali na ljude. I publika je odmah ukapirala; uzela je lopte i gaala nas. I tu je sada nastala vriska, bacanje, praina, pa se izmijeao tamjan; mislim da su ljudi s astmom bili ivotno ugroeni. (smijeh) Onda smo otvorili kavez s kokoima. Bacili smo kokoi na publiku; meutim, kokoi su vratili samo dva, tri puta, a zatim su nestale. Kad su nestali piceki, uzeli smo spremljene instrumente gitaru, violinu i harmoniku; svirali smo na instrumentima koje ne znamo svirati. Zavrna scena trebala se odnositi na ubijanje kokoi; sjekirom smo trebali na panju odsjei njihove glave. Kako je zid bio bijelo okreen, htjeli smo umaljati ruke u kokoju krv i ostavljati otiske prstiju na bijelim zidovima. I upravo kad smo se spremili za taj zavrni in, netko je iskljuio struju, netko je valjda poludio, popizdio i iskljuio struju; i u tom uasu, totalnom mraku, ljudi su palili ibice; publika je mislila da je rije o namjernom inu. Mi performeri znali smo da nas je netko zajebao; netko je izvadio osigura, moete zamisliti totalna tiina, totalan ok tako da smo zakljuili da nema smisla nastavljati jer je to pravi kraj. Svevinji je angairao nekog majmuna da nam iskljui osigura. (smijeh)

Tomislav Gotovac, slobodni umjetnik performer, konceptualni umjetnik, redatelj eksperimentalnih filmova, kazalini i filmski glumac...

Performer protiv globalne reije

Ne mogu drugim ljudima dopustiti jer sam reiser po vokaciji da me reiraju u okviru globalne reije. Reirali su me roditelji, kola, sistem prvo su poeli roditelji neprestano padate pod neiju jurisdikciju. A kad sam u performansu, onda sam slobodan Suzana Marjani
Na samom poetku intervjua, kojemu je cilj oivljavanje sjeanja na poetke Vaega performerskoga djelovanja, moete li ukratko skicirati duhovno ozraje Podrumske scene Pavao Markovac gdje ste izveli svoj prvi happening Happ na-happening. Happening je izveden 10. travnja 1967. u Kulturno-umjetnikom drutvu Pavao Markovac u Ilici 12. Naravno, namjerno smo odabrali taj datum da napravimo to vee sranje. Meutim, nitko se nije usudio nita rei, pa je to prolo. Sada u toj istoj dvorani Zlatko Vitez priprema svoj teatar. Tada, pedesetih, ezdesetih to je bio poznati plesnjak, a kulturnjaci iz Kulturno-umjetnikog drutva Pavao Markovac u tom prostoru odravali su predstave, drutvene veeri. Pokojni Ivica Gorljup, koji je umro od alkohola, u tom prostoru pokuavao je reirati s obzirom na to da je po vokaciji kazalini reiser. Reirao je fenomenalne stvari mjuzikle, predstave za 29. novembar, 1. maj. Inae, Uprava Pavao Markovac imala je dvije dvorane u Dvercu (Ilica 12) i kod kolodvora s druge strane teke. Gorljup je predloio Upravi da bi se podrum mogao iskoristiti za izvaninstitucionalne priredbe, a kako smo bili frendovi jo od doba NDH, pruio mi je priliku stvaranja u potpunoj slobodi, bez cenzure. Podrumska scena funkcionirala je dvije godine. Tamo je glumac Darko urdo odravao pjesnike veeri, a za performans sam se pobrinuo zajedno s frendovima Ivom Lukasom i Hrvojem ercarom. Sve se to dogaalo dva mjeseca prije nego to sam otiao na prijemni ispit u Beograd na Akademiju za pozorite, film, radio i televiziju, odsjek filmske i TV reije. Za Happ na-happening zajedno smo napisali scenarij. Inae, s Lukasom sam suraivao u Kino-klubu Zagreb, a sa ercarom sam se poeo druiti deset godina prije toga u Kinoteci koja se nalazila u dananjem prostoru kina Jadran. Godine 1957. (beogradska) Jugoslovenska kinoteka osnovala je svoju podruKrklec je u beogradskom Ateljeu 212 vidio senzacionalnu predstavu ekajui Godota koja nije silazila s repertoara tri godine; svaki dan je igrana. I glupi Krklec je rekao da ne moemo izvoditi predstavu u kojoj se kae ovjek, to je govno. I zato nisu htjeli u Zagrebu prikazivati ekajui Godota, ali je Gavella 1958. dao jednom od svojih frajera Mladenu kiljanu da postavi Kraj igre gdje su glumili Pero Kvrgi i Nela Erinik. To je prva izvedba Becketta na zagrebakim pozornicama. Tu predstavu sam isto gledao negdje dvadeset puta. Tada sam iao u teatar, a onda, kada je nestalo ivota u njemu, teatar mi se zgadio. Tada sam bio zaljubljen u predstavu, i paralelno sam gledao filmove; bio sam opsjednut ivim nastupom. Tada sam ve s predumiljajem razmiljao da napustim Zagreb i da prekinem sa svojim svakodnevnim performansom Zaposlenje (1956.-1967.).

Happ-performans i destrukcija
Moete li ukratko opisati happening koji povjesniari likovnih umjetnosti odreuju kao prvi hrvatski happening, pri emu Marijan Susovski (Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, 1982.) upuuje kako je ostao jedini happening koji je bio zamiljen s elementima destrukcije? Dakle, Podrumska scena Pavao Markovac inicirana je u podrumu gdje su uvali ugljen i drva, gdje su pregradni betonski zidovi izmeu prostorija debeli jedno 25 cm. Prostorija je niska otprilike 2, 20 m, znai opskurno. Tamo su lutali takori kad nije bilo ljudi. To je bilo sve onak za ista. Mislim da je premijeru i reprizu gledalo barem 400 ljudi. Taj prvi happ-performans gledao je, meu ostalim, i govedo Josip Depolo. Na pisti koja razdvaja na prostor, takozvanu pozornicu od takozvanoga gledalita sjedila je djevojka koja nije pristala biti naga. Bacala je riu i bombone na publiku, prizivajui in bacanja rie u obredu vjenanja. Lukas, ercar i ja nalazili smo se u jednom separeu koji je bio odvojen zidom visine 1,20 m od publike. Kad je Ante Peterli za film Sluajni ivot (1969.) radio remake happeninga godinu dana nakon prve izvedbe, ekipa je nabavila golu maku, model s Likovne akademije. Radni naslov filma bio je Happening, ali kako se pojavio jedan ameriki film istoga naslova, Ante je promijenio naslov filma u Sluajni ivot. Remake je sniman tono kad su Rusi u osmom mjesecu ulazili u eku. Kako je ercar oboavao jesti pueve, uspio je skupiti jedno 500 puevih kuica, pa smo prazne ljuture, pueve kuice, stavili na pod i stolice, tako da su ih ljudi morali zgaziti. Podrum smo napunili tamjanom tako da nismo ni mi mogli disati; tamjan je ti-

foto: Zora Cazi-Gotovac

Slijedom Jean-Marie Strauba, koji navodi da je sve dokumentarnost, navodim da je svaka gluma performans
Film i teatar: godine ljubavi
Bio sam zaljubljenik u film i teatar. Od 1953. do 1963. praktiki sam svaki drugi dan bio u teatru. Godine 1954. HNK je povjerio glavnu reiju arhitektu Bojanu Stupici koji je otvorio svoju sezonu 1955. godine Veerom u osam (Dinner at eight) Edne Ferber. Postavio je sedam, osam remek-djela. Primjerice, Marinkovieva Glorija u njegovoj reiji iz 1955. je velianstvena, za razliku od ove sada. Da ste vidjeli tu Gloriju, a ne ovo sranje. Svi su znali da je Crkva u njegovoj Gloriji zamjena za KP, CK, i svi su znali da zajebava Komunistiku partiju preko Crkve, a nitko nije mogao nita rei jer igleda da zajebava Crkvu. Ta Glovodilo je komedije i operete, a HNK-u bila je dodijeljena drama, balet i opera. Gavella je od Grada Zagreba na dar dobio tu dvoranu, koje postaje Zagrebako dramsko kazalite, pri emu je doveo mlade kolege koji su kod njega zavrili reiju Paro, Violi, kiljan, Radojevi. Primjerice, Gavellinu predstavu U logoru gledao sam jedno dvadeset puta. Kako sam znao kartodrapce, putali su me za badava. U logoru sam znao napamet. Kao klinac sam proitao skoro itavog Krleu; to mije bila ista fenomenalna pornografija. Posebno sam oboavao njegove novele. I on je djelovao kao performer. Inae, mrzim ga iz dna due zbog njegova konzervativizma u

Merde dellartista
Kada upuujete na nagost u svojim performansima, pozivate se na Krista kao prvoga performera. Meutim, kao to navodite

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

u intervjuu za Nacional (5. 2. 2002.), svega ste desetak puta ogolili tijelo na javnim prostorima. Pokuat u ispriati kliniko raanje performera. Mene su roditelji dopremili 1941. u Zagreb iz Sombora gdje je otac bio narednik u staroj jugoslavenskoj vojsci. Te godine Sombor je potpao pod Maarsku; Maari su si opili nazad Vojvodinu, odnosno Baranju koju su imali za vrijeme Austro-Ugarske. Tako je Sombor potpao pod Horthyja, Hitlerova saveznika. A Zagreb je bio Paveliev grad; uzeo je cijeli Tukanac gdje su bile ustake vile, Zelengaj; na te prostore mogla je ii jedino vojna policija. Jelenovac je bio relativno slobodan. U Maksimiru bio je dostupan samo glavni park; dalje se nije smjelo. Tako su djeca bila upuena na druge parkove na Kazalini trg, koji se tada zvao Trg Adolfa Hitlera, i Zrinjevac. Kino Zagreb, gdje su bile Fhrerove slike i kukasti kri, zvalo se UFA-ino kino Adolfa Hitlera. Svaki dan roditelji su me vodili na Trg Adolfa Hitlera. I Zdenac ivota bio je prvo remek-djelo koje sam mogao doticati. On je savren; krug skulptura prikazuje ovjekov ivot od djeteta do starca, svi likovi su goli. Dolazili smo tamo piti vodu. Inae, u mojim performansima osim golotinje dominira i voda. Sve je poelo na tom Zdencu ivota; njegova rotonda, golotinja, voda elementi koji su ostavili duboke tragove na malog Tomislava Gotovca. Takoer vrlo je bitna i crkva Sv. Blaa, remek-djelo Viktora Kovaia. Tamo sam iao na ministriranje, priest i ispovijedi. To je bila moja crkva. Za vrijeme NDH bilo je nezamislivo a da ne ide u crkvu. Tamo sam se susreo s golim Kristom. Golotinja je tako upijena vrlo rano, znai od etvrte godine. Farizeji su stavili Isusu oko kurca tkanine, a on je bio gol na Golgoti i na Kalvariji. Tada sam se poeo i diviti velikom performeru, i poeo sam se pitati zakaj on to radi? To su neke stvari koje su vam dane od poetka ivota i to nema veze s crkvenim objanjenjem. Prema Kristovu objanjenju treba se poniziti pred ljudima. Krist je svojim apostolima esto prao noge tako da se spusti na njihovu razinu. Sve te poetke sam racionalizirao; ne moete ivjeti bez racionalizacija. Moja racionalizacija vodila me prema umjetnikom i onda sam skuio da je sve to sam taknuo art, kao to je Piero Manzoni 1959. u galeriji prodavao svoj izmet konzerviran u limenci po cijeni zlata merde dellartista, tako je moja golotinja artistika. To su najjednostavnije racionalizacije. U svojoj 66 godini mogu samo racionalizirati, ili bolje rei, preostaje mi da racionaliziram ono to sam do sada radio. Znai Zdenac ivota i crkva Sv. Blaa su temelji. Kasno sam saznao za grupu Gorgona koja je poela funkcionirati u ilegali negdje na samom kraju pedesetih, poetkom ezdesetih. Za njih sam saznao krajem ezdesetih ili poetkom sedamdesetih. Nisam znao za njihova druenja. Koarieve radove upoznao sam na izlobi 1954. i tada sam se u njegov rad zaljubio. Tada nisam znao da je pripadnik vee grupe istomiljenika. Takoer sam kasno saznao za Julija Knifenik, a to je moja neutaiva elja za egzibicionizmom koja postoji u svakom umjetniku, samo neki je ne priznaju. Radilo se o tome da vam se ukae prilika. Akciju Pokazivanje Elle fotografirao je Ivica Hripko. elio sam se skinuti gol i gol pokazivati Elle, ali kako je s njim bila njegova ondanja djevojka, odustao sam. Neke stvari idu skokovito. Moraju se akumulirati pozitivne energije i elje; jer sve neobine stvari zahzalini glumac koja je trajala 1972.-1976. u Ateljeu 212, kao i akciju Pad na pozornici iz 1970. godine? Jean-Marie Straub, veliki njemako-francuski reiser, koji reira zajedno sa enom Daniele Huillet, suradnicom na svim njegovim filmovima, i Godard to se tie filmske pameti otili su najdalje. Jean-Luc Godard odreuje film kao ulovljenu smrt, 24 sliice u sekundi nikad ne moete stati u istu vodu. Jean-Marie Straub navodi kako je svaki film dokumentarni film; notorni igrani film je dokumentarni film o umijeu snimatelja, scenografa, kostimografa, minkera i glumaca, dokument o njihovu pretvaranju u ono to nisu. Svaki film je dokument; za njega je sve dokumentarni film. U potpunosti se slaem s njim. I slijedom JeanMariea Strauba koji navodi da je sve dokumentarnost, navodim da je svaka gluma performans, da su sve izvoake umjetnosti gluma, pjevanje, svi oni to neto predstavljaju performans, samo se to zove drukije. Svaki umjetniki in jest performans. Zavisi od toga kako se dogovorimo. I na kraju, zanima me koje biste hrvatske performere izdvojili? Najvei na performer svakako je Josip Broz Tito. (smijeh) Na Visu, nakon desanta na Drvar, izmeu ostalog sastao se s Churchillom, Johnom Fordom i amerikim generalom Williamom J. Donovanom, i tom je prilikom John Ford koji je u Drugom svjetskom ratu sluio u mornarici, i koji je kao cast direc-

reinterpretirati na ovaj nain. Nema tu nikakve tajne. to mislite o emu politiari, glavna goveda, priaju kada donose takozvane znaajne odluke? Priaju o tome koliko su ena imali, koje pie vole, pizdarije; uope ne priaju vane stvari; vane stvari dogovaraju strunjaci koji su koncentrirani oko njih. Sve to se dogaalo na nekadanjim evropskim, kineskim dvorovima, reijski se dogaa i danas.

Neverbalni (mutavi) performeri

Performans je manifestacija likovnosti. I zanimljivo je da su na amerikoj sceni performansi preteno verbalni, u to sam se osvjedoio i zaudio 1993. i 1994. godine, a to se da objasniti velikim utjecajem amerikog igranog filma. Rekao bih da ameriki verbalni performans prati zvuni film Elije Kazana. Rije je o verbalnoj kulturi. A nai performansi uglavnom su neverbalni, mutavi (smijeh) kao nijemi film. Meni su strano dragi performeri iz nekadanjih socijalistikih zemalja; naroito eka ima snanu scenu i ba one stvari koje se meni sviaju. U zadnje vrijeme dominiraju genijalni Rusi, psi. Tu su Rusi pokazali kako su velika nacija. Oleg Kulik i Aleksandar Bremer su senzacionalni. Oni su nevjerojatno obrazovani ljudi, doktori svojih nauka. I uvijek je rije o istim izvorima ameriki igrani film je stvorio umjetnost dvadesetog stoljea i sve umjetnosti koje sadre art kao pop art, op art... proizlaze iz filma. Rije je o dva prijelomna trenutka u vizualijama; prva avangarda s dominacijom nijemog filma zapoela je uoi Prvoga svjetskog rata kao reakcija na uasno klanje. Uslijedilo je smirenje, meuratno razdoblje, kada su se aktivirali francuski nadrealisti. Drugim svjetskim ratom vizualije su se ujedinile na amerikom tlu, pri emu presudan utjecaj preuzima ameriki igrani film. Na mene je ameriki igrani film ostavio uasan utjecaj, a i na veinu performera. To je naprosto milje. Mi smo djeca holivudskog filma. A izdvajanje nekih performera na ovim prostorima za mene je uasno teko pitanje. (smijeh) Neu pljuvati. (smijeh) Ne. Istina je da zapravo nemam informacija. Ozbiljno. Bolje da to preskoimo. Primjerice, zenitisti su imali genijalan kontekst katoliki Zagreb koji su zajebavali. To je bila vrhunska raja.

Duhovni otac
U katalogu izlobe Neprilagoeni: konceptualistike strategije u hrvatskoj umjetnosti (2002.) povjesniari likovnih umjetnosti postavili su u duhovno-estetsku poveznicu petogodinji projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill koji ste izvodili 1996.-2000. svake nedjelje na Sljemenu s Aleksandrom Battistom Iliem i Ivanom Keser s happeninzima koje je organizirala Gorgona na Medvednici.

ra, premda sam vidio njegove radove na Novim tendencijama 1, 2, 3. A kako sam 1967. otiao iz Zagreba, masa stvari odvijala se mimo mene. Kniferov rad i Koaria oboavam. Knifer me oduevljavao stavom i reijom. Mislio sam da mi je Koari duhovni otac, tako da se od 1954. nadahnjujem duhom i likom Ivana Koaria. Kniferov rad strano se poklapa s nekim mojim unutranjim zahtjevima. On je dosadan, monoton, jednolian i vrhunski inspirativan, i ono to bi se reklo dosljedan itav ivot je podredio meandru, i kao isposnik u pustinji stvara svoje zaudne oblike. Za sastajanja, druenja gorgonaa saznao sam posljednjih petnaest godina. Poveznica s Gorgonom, njezinim happeninzima, etnjama Medvednicom moe biti samo duhovnog ozraja. Kunsthistoriari moraju objanjavati logiku svakodnevice.

Umjetnost i egzibicionizam
Moe li se postaviti u zajedniku provodnu nit akcija Pokazivanje Elle na Sljemenu 1962., koja se obino navodi kao vaa prva akcija/performans, i posljednji photo session ije su fotografije objavljene u Nacionalu (5. 2. 2002.) na kojima imitirate poze iz porno revije Inside Foxy Lady? Dok je Elle enski asopis... Da, ima jedan zajedniki naziv-

tijevaju i vau intimnu, graansku hrabrost, ne samo umjetniku, jer morate predvidjeti i ono to se kae govno. Kada prijeete Rubikon, nema povratka. Gotovo je. To je zauvijek, to ostaje i idete dalje; idete prema sutini, zanemarujete efemerne, svakodnevne stvari i idete prvo na godinja doba, a onda na doba ivota mladost, zrelost, starost, smrt; idete prema takozvanim opim mjestima. Meutim, kad se to dogaa vama, to nisu opa mjesta; to su opa mjesta samo kada se dogaaju drugima. Prvi korak je najstraniji. Sve ove stvari akcije, performansi koje sam radio sve su to bili ti prvi koraci. Kroz itav ivot radio sam selekciju, tri puta okretao, naprijed-nazad, naprijed-nazad; onda sam zakljuio moram biti performer jer ne mogu drugim ljudima dopustiti s obzirom na to da sam reiser po vokaciji da me reiraju u okviru globalne reije. Reirali su me roditelji, kola, sistem prvo su poeli roditelji neprestano padate pod neiju jurisdikciju. A kad sam u performansu, onda sam slobodan; nema nikoga izmeu mene i Boga osim moje volje.

Kao klinac sam proitao skoro itavoga Krleu; to mi je bila ista fenomenalna pornografija. Posebno sam oboavao njegove novele. I on je djelovao kao performer
tor trebao odrediti je li Josip Broz prikladan za sljedei film koji se zove Jugoslavija i je li u stanju izvriti sve zadatke koje e mu Amerikanci dati, s obzirom na to da ga pripremaju za sebe rekao da je Tito u stanju ubiti oca i poeviti majku. On je budui idealan vladar Jugoslavije. I zbog toga je Josip Broz Johnu Fordu bio strano zahvalan. Njegove je filmove skoro svaki dan gledao. To je interpretacija Tomislava Gotovca onoga to se dogaalo na Visu, ali mislim da to nije daleko od istine. Naravno, nisam upuen u detalje, ali mislim da se generalno dogaalo na tom nivou. A Kua cvijea funkcionirala je kao projekcijska dvorana Josipa Broza gdje je svakog dana gledao najmanje dva filma, a oboavao je filmove Johna Forda, naroito one s Johnom Wayneom. Mislim da se sve da

Natuknice performansa
ezdesetih djelovali su Braco Dimi-trijevi i Goran Trbuljak; naroito je Trbuljak radio izvrsne stvari. Kao grupa Penzioner Tihomir Simi izvodili su niz ulinih umjetnikih akcija. Danas bih jedino istaknuo performanse Boidara Jurjevia i neke performanse Slavena Tolja, kao i posljednje performanse Vlaste Delimar primjerice, etnja kao Lady Godiva i fuk Prinek 2001. s Milanom Boiem. Na te njezine performanse gledam blagonaklono. Takoer bih posebno mogao istaknuti posljednje radove Sanje Ivekovi; ona je mona umjetnica. Neki performeri jo nisu razvili svoj raspon, jo nisu oformili svoje stvaralatvo. Rad hrvatskih performera uglavnom se nalazi jo u natuknicama. Toliko.

1970. godina ili Pad na pozornici

Radite li razliku izmeu glumca i performera, i u slijedu toga moete li opisati akciju Ka-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

(nadam se da uspijevate pratiti); eto mogunosti da se upoznaju drukije metode i pristupi, da se otvore novi vidici, da se uspostavi dijalog. E. Sad zavrava uvod i glavni predmet pterodaktilistikog studija) moe znati previe; da postoje znanja o studijskom predmetu koja su studentu nepotrebna. Profesoru grifonologije milije je da pterodaktilisti pterodaktiljenje s grifonolokog aspekta upoznaju povrno; to znai da npr. biokemiaru nee trebati vie od osnovnog poznavanja biologije, kao ni medicinaru, kao ni psihologu, itd. Moda nee, moda i hoe; nije li to nepoznanica, x? Naime, dananji studenti sutra e i sami doprinositi poveavanju koliine znanja, to znai da e hvatati upravo taj x, otkrivajui neto nepoznato ili povezujui neto neoekivano; kako onda moe profesor ve sada znati taj x, kako ve sada zna da se taj x ne skriva za pterodaktiliste na podruju kojim se trenutano vie bavi grifonologija? Logiki, i metodoloki, profesorova je izjava nespojiva sa znanou kako je shvaa Zapadna civilizacija. No, grifonologova je izjava pogubna i moralno, ili pedagoki. Proitajte je jo jednom (opirnije nego..., doi samo na ispit). Ovime se poruuje studentima da je studij formalnost, i da treba uvijek izabrati laki put, ispit bez predavanja, ispit s minimalnom koliinom uenja. Studente, naravno, zanima samo ispit, a tako i treba biti; pa ne postoje valjda studijski predmeti radi stjecanja znanja i vjetina, oni postoje radi ocjene u indeksu! Rei ete: profesor grifonologije nije nijednom pterodaktilistu zabranio da dolazi na predavanja. Nije izrijekom, ali ih je maksimalno demotivirao da to ine.

Pterodaktiljenje
Na naim sveuilitima profesori studente oslovljavaju s kolega, ali se uvrijede kad studenti njih tako oslove. Eto polazita za reformu Neven Jovanovi
inistar znanosti govori o reformi sveuilita. Rektorica govori o reformi sveuilita. Potpredsjednica Vlade i zamjenik premijera govore o reformi sveuilita. Ja bih pak elio, uz reformu sveuilita, ispriati jednu basnu.

Bilo jednom na Sveuilitu u Zagrebu...

U sklopu Sveuilita u Zagrebu postoji nazovimo ga tako Brokularni fakultet. Na njemu se, meu mnogim ostalim predmetima, studiraju i nazovimo ih tako pterodaktilistika i grifonografija. Postoji komad objektivne stvarnosti kojim se bave i pterodaktilistika i grifonografija; nazovimo ga pterodaktiljenje. Oito, za pterodaktilistiku je pterodaktiljenje glavni predmet prouavanja, dok je za grifonografiju tek jedan u nizu; ipak, dvije se znanosti ovdje dodiruju, presijecaju, ljube. Odlina prilika za interdisciplinarno povezivanje, a interdisciplinarnost je Neto Jako Dobro. Pa je tako, ve poodavno, odlueno da studenti pterodaktilistike sluaju grifonografiju pterodaktiljenja zajedno sa studentima grifonografije, u izvedbi profesora s grifonografije Kakve veze svi ovi zloini imaju jedan s drugim? Nikakve, osim to su se dogodili u zemlji gdje je nasilje sakralizirano i banalizirano u isti mah. Predrag Luci ko jo nekako izdrim razbijene flae i pucnjeve koje ekstatini mukarci ispaljuju u znak posveenja nogometa sa svojih balkona i prozora, ne pazei naravno na prolaznike po ulicama, ako izdrim muka oporna zavijanja ponesena homoerotikom prvenstva u meudravnoj mrnji, sigurna sam da postoje socijalni primitivizmi koje NE MORAM ak ni smatrati folklornima, odnosno primitivizmi s kojima se u svezi ipak moe napraviti neto vie od zvanja iznemogle policije. Jedan od njih svakako je nain na koji se u NSB-u svake subote prodaju knjige darovane Hrvatskoj od amerike Sabre fondacije.

dolazi glavni dio. Priajui kako je na tim interdisciplinarnim predavanjima grifonografije pterodaktiljenja, jedan student pterodaktilistike rekao je i ovo: Pa, profesor nam je dao do znanja da on to predaje prvenstveno za studente grifonografije, da je to opirnije nego to nama treba, da literaturu imamo, pa da moemo doi i samo na ispit. Razmislimo malo o ovoj izjavi i njezinim implikacijama.

Studenti, kradu vas!

Meutim, mene ne zabrinjava toliko profesor. Loih, umornih, lijenih predavaa-formalista uvijek e biti. Problem je u studentskoj reakciji, odnosno u njezinom izostanku. Tijekom studija i sm sam se naao u slinoj situaciji kao studenti pterodaktilistike; tada sam i sam krenuo opeprihvaenim putom, a to je
tankoutnost! Kakav osjeaj za tuu nevolju! Naravno da njegova bahatost ima izravne veze s injenicom da nije ni vlasnik ni kupac knjiga, nego tek nesposobni raspolagatelj tuom imovinom. injenica da me jedan od kupaca unato trudnoi i fiziki udario, takoer nije zabrinula domae slubenike oito je rije o idealnim osobama da reprezentiraju jednu humanitarnu organizaciju. Kako se apsolutno ne pristajem tui da bih doprla do

Metodoloka Scila i moralna Haribda

Prvo, profesor sugerira da student pterodaktilistike o pterodaktiljenju (koje je koje ih distribuiraju pritom nee nauiti ama ba nita o demokraciji kao ustanovljenoj PROCEDURI, ve e se naprotiv pozivati na mitoloke argumente horde kao prepreke boljoj organizaciji prodaje. Gospoa Pavi sve u svemu smatra da se organizacija prodaje Sabre donacije ne moe popraviti. Drugim rijeima, nema DOBRE VOLJE da ita poduzme. Pa moda da onda zatraimo smjenu bespomone gospoe te naemo nekoga tko

linija manjeg otpora. Jednostavno ne dolazi na besmisleno predavanje; jedno manje. Tek nakon diplome, kad sam poeo raditi u struci, shvatio sam da, usprkos odlinim ocjenama u indeksu, moje znanje ima hrpu rupa; da ne znam mnogo toga to sam mogao nauiti na studiju. I to me razljutilo; naalost, tek post festum. Mislim da bi i studenti koji uju grifonologovu izjavu morali biti ljutiti, i to, po mogunosti, ve sada. Kao da vam netko u voarni prodaje gnjile jabuke i jo vam kae: Pa imat ete vie mjesta u friideru kad ih bacite u smee. Mislim da bi se studenti morali osjeati kao da im netko neto krade, kao da ih netko obmanjuje, vara, da im podmee nogu. Na tome se ve moe graditi drukije sveuilite. Kakva god bila aktualna reforma sveuilita, ona kree odozgo; izvodi se zakonskim aktima, iskre frcaju oko pravno-financijskih finesa. Mijenjaju se papiri, a ne ponaanje, ne stavovi, ne vrijednosti. Kakva god bila reforma sveuilita odozgo, slutim da nee puno promijeniti ako priliku ne iskoristimo za pokuaj da se neto napravi i odozdo. Ako se, na primjer, studenti ne ponu ljutiti na one koji im uskrauju znanje, ako, na primjer, profesori ne krenu kritiki propitivati nain na koji sami rade, i sam okvir u kojem rade (npr. emu danas slue predavanja i kako bi trebala izgledati). Napokon, uzalud reforma i slavno usklaivanje s Evropom ako profesori i studenti ne ponu razgovarati i ne inzistiraju na razgovoru, i to ravnopravno i hrabro, i to ne o dodatnim ispitnim rokovima ili ekskurzijama, nego o Neupitnim Vrijednostima itavog inicijacijskog rituala koji se u modernim drutvima naziva studij. Na naim sveuilitima profesori studente oslovljavaju s kolega, ali se uvrijede kad studenti njih tako oslove. Eto polazita za reformu.
posebne kutije i sveano im se uruuju (tono prema podruju interesa dotinih profesora). Ako namolite gu Pavi da vas u ime vlastite institucije pripusti skladitu knjiga, to je meni u godini dana uspjelo ukupno tri puta, mogue je i da sami pregledate tematski neorganizirano skladite dopremljene literature. Ondje se, naravno, teko snai, jer nitko ne vodi brigu o klasificiranju grae. Posjet samom skladitu naelno ionako nije po volji organizatora. to znai da itav sustav distribucije pa i naruivanja knjiga ovisi o hirovitoj volji jedne osobe, o njezinim kontaktima ili nekontaktima, o njezinoj vrijednosnoj skali i ukusima, a ne o stvarnim i utvrdivim potrebama razliitih odsjeka po domaim fakultetima (o potrebama nezavisnih znanstvenika da i ne zapoinjemo). Centralna pitanja dakle glase: zato javnost nema puni uvid o naruivanju i stizanju knjiga iz Sabre fondacije (sigurno je da postoje mediji u kojima je to sasvim ostvariva objavljivaka praksa)? Zato domai slubenici Sabre fondacije ne znaju organizirati prodaju knjiga koja iskljuuje fiziko natezanje i druge oblike nepotrebne agresivnosti? Zato se korisnici i kupci knjiga osjeaju toliko obespravljeno da im uope ne pada na pamet traiti drugaiji tretman? Poznajem, dakako, i mnoge kolege koji su mi rekli da bi radije platili veliku sumu novca, nego si dopustili poniavajua naguravanja za ma koju od prodavanih knjiga. Imaju pravo. Ali isto tako imaju i dunost javnog reagiranja na poraavajue dehumaniziranje arhetipa svake kulture i svake pristojnosti: KNJIGE. Poznajem isto tako i mnoge koji se osjeaju toliko neprivilegirano glede stjecanja znanja, obrazovanja ili poglavito knjiga iz Sabre fondacije, da jednostavno unaprijed odustaju od pohoda na mjesta daljnjeg degradiranja. Knjiga u svakom sluaju nikad ne bi smjela biti ishoditem ni takva osjeaja ni situacija u kojima mahom pobjeuje nedostupnost i nasilnitvo.

Knjigom pod rebra

Sabre fondacija ili nasiljem do knjiga

Zato domai slubenici Sabre fondacije ne znaju organizirati prodaju knjiga koja iskljuuje fiziko natezanje i druge oblike nepotrebne agresivnosti? Nataa Govedi
bi ipak bio u stanju smisliti nain da knjige dou do kupaca i bez laktova zarivenih u (moja) rebra? Cinizam vlasti, posebno one birokratske, naravno pokazuje i grupica od etvero-petero pomonika ge. Pavi, svake subote udobno zavaljenih u stolcima smjetenim pokraj naplatnih stolia i dvostruko ravnodunih i prema potrebama korisnika i prema njihovu nasilnom ponaanju. Nije li to savren primjer inertnosti plus nedostatka osobne odgovornosti koja toliko esto prati svaku inscenaciju lina? Ove mi je subote jedan od spomenutih domaih slubenika amerike fondacije ak priopio kako se nemam to aliti, mogu biti sretna to su mi knjige uope dane (to je la knjige su mi prodane), a njemu se ini i da grubo natezanje oko knjiga nije nikakav problem. Kakva literature, a isto sam toliko odluna u tome da neu zautjeti sve dok se ne osvjedoim kako JEST mogue pristup knjigama organizirati i demokratski i civilizirano, ve sam uputila protestna pisma i amerikom centru Sabre fundacije i amerikoj ambasadi u Hrvatskoj, a ovim putem bih o neuvenom tretmanu knjige eljela obavijestiti i Zarezove itatelje. Mora biti da nije ba svima svejedno to NSB tjedno prireuje utrke iz kupoprodajne netolerancije. A moda se ak netko sjeti i da je zakon jaega civilizacijski odavno prevladana pojava. Da, ak i u Hrvatskoj.

Ne/organizirano nasilje
S tim se mahom kvalitetnim knjigama dogaaju nevjerojatne, upravo fantastino agresivne epizode. Da biste do njih doli, najprije je nuno fiziki se gurati s gomilom nepoznatih ljudi koji svake subote hrle prema omanjim kolicima s neuredno nabacanim primjercima. Ako vas pri tom netko i udari, ako pak zbog toga i glasno zavapite, grupa preostalih lovaca na literaturu nee ni trepnuti okom. Normalno im je da se do knjiga dolazi fizikim nasiljem i vladavinom jaega. Ako se pak poalite gospoi dr. Heleni Pavi, odgovornoj i zaduenoj za rukovoenje organizacijom prodaje knjiga, dotina e vam ena odgovoriti slijeganjem ramena i komentarom da je teta to kod nas ima toliko primitivnih ljudi, ak i meu onima obrazovanijima. Nasilnost je, smatra Pavieva, uobiajeni dio domaeg mentaliteta. Ovakva stajalita pokazuju da amerika fondacija moe slati i milijunske koliine literature o ljudskim pravima u Hrvatsku, ali osobe

Par pitanja
Do knjiga iz Sabre fundacije mogue je doi i na drugaiji nain. Za pojedine se sveuiline profesore knjige spremaju u

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

djeluje u javnoj sferi, tj. pojedinac koji se specifinim znanjem, koristi da u novinama, asopisima, na javnim tribinama, radiju ili televiziji govori ili pie o temama koje se i Letica, na visokom sedmom mjestu, iako ga nema na listama poznatosti, omiljenosti i omraenosti. O, skromnosti

Javna kua za javne intelektualce

Posebna je pria rangiranje po omiljenosti. Trei na toj listi ima 56,1% neega, a zadnji, dvadeset peti, 46,3% neega. To znai da su se svi stisnuli na manje od 5%

Nazovi L radi laganja

Letiin pothvat djeluje vrlo impresivno ako se uzme u obzir da je istraivanje bilo na kioscima 31. svibnja te da su za pripremu tog znanstvenog podviga, postavljanje 280.000 upita, analizu odgovora i pisanje opsenog lanka istraivai imali samo desetak dana Boris Beck
ora da je bilo bajno 5. lipnja naveer u Muzeju arhitekture na Tukancu. Tamo su sa estotim Globusom u ruci Nino Pavi i Davor Butkovi doekivali svoje goste: sedam veleposlanika, ministra kulture Antuna Vujia, dogradonaelnika Milana Bandia, pomonika ministra obrane Zlatka Gareljia, Mladena Vedria, Matu Grania, Radovana Ortynskog i mnoge druge, kako je sve (i tim redom) pobrojao Jutarnji list dan kasnije. Vuji je rekao da je Globus svih ovih godina svjedoio demokratskom procesu promjena u Hrvatskoj, a Bandi da ga toliko pasionirano ita da je zarobljenik Globusa.

koa izricanja rijei MRNJA: tablica vas navodi da u mislima na nju stavljate imena kojih nema i da skidate s nje imena onih koji vam se sviaju, a ne navodi vas da se pitate odakle zapravo ta mrnja i to je njezin najperfidniji uinak.

Omraeni intelektualci
Najlukavije je od svega da ispitanicima uope nije niti bilo postavljeno pitanje Mrzite li toga i toga? Moda se tko uzrujavao zbog polemike Stanka Lasia (2. mjesto) i Igora Mandia (9. mjesto), ali zato bi ih odmah mrzio; evo, meni je smijeno to se Aralica (7. mjesto) ruga Jergoviu to pie samo prie, a ne romane kao valjda veu knjievnost, ali ne moram ga zato mrziti; moda je koga nerviralo to je ivko Kusti (17. mjesto) trubio da je glupo popisivati ljude po nacionalnosti i govoriti im da se o tome ne trebaju izjanjavati, ali nee ga valjda nitko mrziti sada kad se vidjelo kakvi su iz tog nastali problemi s brojem Srba u Hrvatskoj; moda kolege fiziari nisu uvjereni da se ba iste bifurkacije nalaze i u EKG-u i u kapanju vode iz pokvarene pipe, ali ne moraju zato mrziti Vladimira Paara (20. mjesto); i sve tako: kao da se mrnja lijepi za imena poznatih ljudi, kao da su njihove slike i imena obine potjernice, a ni rijei o onima koji mrze, nita o uzrocima, nita o posljedicama, nita o onome koji im mrnju stavlja u usta. Ako koga zanima, ja sam pomislio da se s rang-listom omraenih pria vratila na poetak, pa sam provjerio kako su se plasirali onih izvornih deset intelektualnih grenika koji su zucnuli protiv vlasti. Ivan Supek, Ivan Grubii i Boris Maruna vrlo su visoko rangirani na listi omiljenih svakako uoite da ih visoka dob, sveenika sluba ili zdravstveno stanje ne ine izglednim kandidatima za vlast. Oni mlai i ustriji, Ivo Banac i arko Puhovski, smjeteni su na obje liste, i omiljenih i omraenih, mrvicu nie na ovoj drugoj. Kao politiki pikzibneri preskoeni su Sibila Petlevski, Krunoslav Pisk, Josip Bratuli i Nenad Zakoek: njih nema uope nigdje. Najloije je proao kolega naih vrlih sociologa, Josip upanov vjerovali ili ne, to je jedanaesti najomraeniji hrvatski intelektualac. Mnogi javni intelektualci skloni su samopromociji i precjenjivanju vlastitog ugleda te negativnom etiketiranju drugih i drukijih, eto to vam misli Letica o javnim intelektualcima.

32. svibnja 2002.

I dok su uzvanici slavili Globus broj 600., razgledavali izloke Nedada Haznadara i vakali jabuke s orasima i sirom, u zaborav je ve zapao Globus broj 599. Nezaslueno! U njemu su Slaven Letica i tim sociologinje Snjeane Bero proveli prvo sustavno empirijsko istraivanje o poznatosti i ugledu skupine intelektualaca koja najee djeluje u javnosti. Ne samo to je istraivanje prvo, ve je i grandiozno. Oni su izabrali imena pedeset intelektualaca i odluili nazvati 800 ljudi te ih pitati jesu li uli za njih, znaju li ime se bave te je li im miljenje o njima pozitivno, neutralno ili negativno. Dakle, nakon 40.000 upita (800x50) istraivaki tim jo je imao snagu za 120.000 pitanja (3x50x800) i 120.000 potpitanja za zadnje pitanje. Jo neto: Letica svoje istraivanje izriito dovodi u vezu s anketom desetorice intelektualaca koji su popljuvali vlast u Jutarnjem listu 5. svibnja (rekli su da je koalicija glupa i bahata kao HDZ), reakcijom Tomca, Tomia, Kramaria i ostalih politiara idueg tjedna (reagirali su poput uvrijeenih glumaca koji kritiaru iz publike dovikuju da se on popne na scenu ako to moe bolje odglumiti ali nisu mislili zbilja napustiti scenu) te izjavom za radio premijera Raana 20. svibnja u kojoj tvrdi da su intelektualci zlonamjerni jer uvijek sve vide crno. Letiin pothvat djeluje jo impresivnije ako se uzme u obzir da je istraivanje bilo na kioscima 31. svibnja te da su za pripremu tog znanstvenog podviga, postavljanje 280.000 upita, analizu odgovora i pisanje opsenog lanka istraivai imali samo desetak dana. S kakvim rezultatom? Nogometnim rjenikom reeno: konjski zalet, pilei udarac. Unato golemom naporu i jo golemijim trokovima (zamislite samo telefonske raune: da je odgovor na svaki upit stigao ve nakon deset sekundi, telefoniranje bi trajalo 778 sati, odnosno 32 puna dana i noi), znanstveni su rezultati slabi.

www.letica.com
Pojam javnog intelektualca Letica definira pozivajui se na Russella Jacobyja i Richarda A. Posnera: to je znanstvenik, sveuilini nastavnik, uenjak, pjesnik, knjievni ili filmski teoretiar, teatrolog, leksikograf, filozof, umjetnik, teolog koji

zanimaju opu ili obrazovanu publiku. A onda si jedini znanstveni temelj izmie ispod nogu. Letica prvo iz pojma javnosti brie distinkciju na opu i obrazovanu, potom je iz nepoznatih razloga reducira (za njega je javni intelektualac kolumnist, autor u dnevnim i tjednim novinama i sudionik u priaonicama na HTV-u) te na kraju na svoj popis intelektualaca ubacuje novinare (s razlogom ne navedene u prethodnoj definiciji). Tako Letica na rang-listu poznatosti ubacuje troje svojih Globusovaca: Davora Butkovia, Tanju Torbarinu i eljka Malnara. Uvlaenje itateljima je oito: kupujui nas, itate najpoznatije hrvatske intelektualce. Jelena Lovri, Viktor Ivani i Ivan Zvonimir iak sljedei su koje je Letica ubacio na listu mimo vlastitih pravila. Ne sumnjam u obrazovanje i inteligenciju tih ljudi (samo mi je Malnar malo sumnjiv), ali oni iskustvo i legitimitet duhovnog stvaraoca ne grade izvan medija. Druga je manipulacija rangiranje intelektualaca po tome na koliko ih je mjesta pronaao Google, iako se Letica i pritom poziva na Posnera. Evo znanstvenog Letiina komentara: Hrvatski javni intelektualci i danas su marginalno poznati u virtualnoj stvarnosti (Internetu) i to, uglavnom, na hrvatskom jeziku. Da bi hrvatske intelektualce ponizio, Letica prvome na listi (Boris Maruna s 2830 pronalazaka na Googleu) suprotstavlja Slavoja ieka (8380), ali ide i dalje: na Internetu su viestruko poznatiji hrvatski sportai i politiari te navodi Ivanievia (39600), Tonija Kukoa (18600), Janicu Kosteli (15200), Davora ukera (12200) Sasvim nenametljivo na Internet-rang-listi naao

te da su, praktiki, svi JEDNAKO voljeni. Za usporedbu, na listi poznatosti razmak je 42% (81,2% do 39,2%), a na listi omraenosti 13,2% (31,8% do 18,6%). Zato Hrvati i Hrvatice poznate ne poznaju i ne vole razliito, a sve vole jednako intrigantno je pitanje koje investigacijski tim zaudo nije zanimalo. Jo je udnija metoda izrauna popularnosti. Primjerice, Ivana Grubiia voli 59,4% neega (pa je visoki drugi), ali je ulo za njega samo 43,5% neega (pa je po poznatosti daleki dvadeseti). To znai da onih 59,4% nisu svi ispitanici nego samo oni koji su za Grubiia uli. Zbog takve udne metode izrauna dolazi do toga da je Tanja Torbarina, za koju je ulo 78%, i koju od toga voli 52,7% (dakle 329 ispitanika) loije rangirana od Grubiia kojega voli zapravo samo 207 ispitanika. Takva nelogina metoda moe dovesti do apsurda: intelektualac za kojeg je uo samo jedan ispitanik zauzet e na listi poznatosti zadnje mjesto s 0%, a na listi omiljenosti prvo sa 100%, samo ako ga dotini voli. Za razliku od privatnih intelektualaca, koji sebe smatraju slubenicima uzvienih ljudskih i umjetnikih ideala, javni intelektualci, najee, vjeruju da mogu promijeniti uvjerenja voa i politiara, ili barem stavove ljudi, ili koji barem vjeruju da e im javna sfera pomoi da steknu novac, ugled, mo i slavu, pie Letica na svoj znanstveni nain. Kruna je te znanosti i cijelog ovog istraivanja etvrta tablica, lista najomraenijih hrvatskih intelektualaca. Za nju vrijedi sve ve reeno: sumanuto telefonsko ispitivanje, velik broj novinara na njoj, netona matematika, tendenciozno tumaenje podataka. No jo vie zaprepauje la-

Nestandardna devijacija
Paljiviji su itatelji mogli lako ustanoviti da sam pokuao dvoje: s jedne strane analizirati statistiku made by Letica&Bero i dokazati da je izmiljena, a s druge pristupiti joj otpoetka kao fikcijskom anru i ispitati kako djeluje. To to nisam uspio ni u jednom ne dokazuje da su isti kao sunce nego da se u mutnom moe najbolje loviti ako se zaklonite stohastikom, razdiobama i standardnom devijacijom. Takoer mogu samo nagaati kako su se osjeali proskribirani: Lasi je vjerojatno ostao bez rijei, Kusti se pomolio za one koji ga mrze, Mandi se zlurado nasmijeio i obeao samome sebi da e se nagodinu jo bolje plasirati, a Paar je zakljuio da je Letiin kaos najobiniji mogui, a nipoto deterministiki. to su stanovnici zemlje mrnje pomislili dok su to itali, ne mogu ni nagaati. Sve me to podsjea na doba dok se demokracija tek zainjala na grkim i rimskim trgovima, o emu je Globus svjedoio organiziravi redakciju u sjeni kapitela, arhitrava i timpana. Letica se tada kao ratni dopisnik naao u Sirakuzi koju su opsjedale rimske trupe. Tamo je sreo Arhimeda, zagrlio ga oinskom kretnjom i povjerljivo mu apnuo: Arhimede, ja sam dodue star, ali posluaj moj mali savjet. Zato se maltretira po gradskim zidinama i konstruira sve te ratne naprave? to te briga i za tvoj grad i za svu tu opsadu? Idi radije u svoj vrt i crtaj si tamo krugove. I da bude uvjerljiviji, jo je Arhimeda lupio nogom u guzicu. P .S.: Nazove li vas Letica, zaklopite mu slualicu. Postavit e vam 280.000 pitanja i na sva ete mu morati tono odgovoriti.

10

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

ka. U Republici Hrvatskoj nalazi se na mjestu tom i tom, ili poslanik/ca je u Saboru izabran/a u jedinici toj i toj. Juer je zaboravio/la odgovoriti na pitanje o hrvatskom putu u... Slijedi ponovljeno pitanje, zahvala za upoznavanje s iskustvima u Irskoj i okolici te molba da se sutra itatelje upozna s traenim odgovorom. Inae, kad je put u pitanju onda je udesni ministar prometa ustvrdio da mi nismo u stanju izmisliti neke druge ceste i iz ove koe ne moemo izai. to se tie izlasti Hrvatskom i upoznavati stanje stvari. A onda u Saboru razgovarati o onom to postoji ili o onom ega vie nema. kad se konstatiralo jasno i nedvojbeno da je sve odluivao predsjednik, Paali je morao u Haag svjedoiti u sluaju Tuta. Iao je na poziv obrane i iz toga napravio predstavu veu nego da je bio krunski svjedok optunice protiv samog Miloevia. Tim povodom odrao je druenje s novinarima prije i nakon puta. U meuvremenu je nasmijavao ljude u sudnici. to su primijetili rijetki izvjestitelji. Sam Paali sjeao se da je u Haagu bio ozbiljan i da svi koji svjedoe moraju paziti to priaju, a to u praksi znai da je predsjednik onaj isti koji je sve odluivao imao vrlo male ovlasti jer je njih imao Sabor koji je o svemu raspravljao slobodno, zakljuivao kako je htio i svojim zakljucima obvezivao predsjednika.

orastao je broj zaposlenih, porastao je broj nezaposlenih, a nije porastao broj stanovnika konstatirala je Vesna Pusi u Intervjuu tjedna u vrijeme dok su navijai pratili nogometnu utakmicu Hrvatska Italija. Izbezumljena nacija tih je dana apstinirala i od izbora, pa iako su bili lokalni, bili su i slika beznaa. Sad ostaje rasprava jesu li beznae proizveli prvi, a zacementirali drugi. Treih nema jer se raaju sve manje, a kad se i rode pobrinu se da zbriu to prije. Iako je sluateljima Radija 101 sugeriran kontekst cjelokupne novije povijesti, nije neupitno susresti se ponekad i sa sadanjou. Posebice kad se pretendira biti u njoj na vlasti. Usprkos nogometnim navijaima, sluatelji su odluili nazvati i radio pa pitati zato se ne procesuira lopovluk proteklog desetljea. Nisam ula odgovor, iako je bilo rijei. Ali smo uli da je stranaki kolega, drug i prijatelj Stipe Toji donio iz Seula podatak da se u Koreji na Internetu moe dobiti tridesetak dokumenata za razne stvari, pa ne trebate za taj dio potplaivati dravnu administraciju. U praksi bi to znailo biti suodgovoran i naravno, nastojati mijenjati stvari. Ali kad se kod nas doe do pitanja promjena, onda mi doznamo da su Irci u slinim prigodama napravili ovo, Finci ono, Poljaci i ovo i ono, Maari ni jedno od toga, itd.

Poruke predstojnika i blagajnika

O onom to postoji, ali ega vie nema voli razmiljati Hrvoje arini, autor koji ne smatra da bi naslov i knjiga trebali biti u suglasju, ali zna da naslov prodaje knjigu bez obzira to u svoju ciglu memoaristike smjestili. Vano je znati napisati to manje i zaraditi to vie. Da bi se to pos-

Daljinski upravlja

Raun ili princip

Mnogi se jo s nostalgijom sjeaju da postoje sustavi u kojima je mogue stvoriti glasako tijelo i statut po mjeri predsjednika
Grozdana Cvitan

Kandidati i uzori
Za razliku od suda u Haagu Hrvatska se nije smijala jer se sjeala. Kojeega. Nisu se smijali ni politiari koji su na sparini ovog lipnja u vlastitoj glavi morali pretresti injenice jesu li u blioj prolosti imali ovlasti ili samo lovu. Dok oni misle, arini i Paali, ini se, ve znaju. Podvukli su crte, zbrojili i prema tome se odredili. Jedan smatra da je naplatio dovoljno, drugi da nije. Jedini je nain da meusobno razilaenje rijee s rezervnih rauna o kojima javnost jo ne raspravlja: onaj koji ima lovu da plati onomu koji ima krivo miljenje da ga ispravi. Za to nije potrebno muiti naciju konferencijama za novinare. Jer ako je pao jedan raun, nije pao princip. Raun kao osnovu za neurozu pokuao je uzeti u temelj svog istupa i Mato Arlovi, prizivajui izbore ako se ne bude naplaivala mostarina na Krku. A nije se iznervirao kad je njegov drug Lini najavio da emo mi plaati energente da bi neki privatnici bili konkurentni na stranom tritu. Nervozan je i predsjednik DHK. Jer mu se dogodio protukandidat. Lik i djelo druga Tita ponovno se nose. Mnogi se jo s nostalgijom sjeaju da postoje sustavi u kojima je mogue stvoriti glasako tijelo i statut po mjeri predsjednika. Ili zamoliti Vesnu Girardi-Jurki da se baci na glumu jedno dopodne, poslijepodne, pa i cijeli dan. Ima u povijesti likova kojima se ponekad odrie ideologija, ponekad praksa. Ponekad samo ime. sudskim aferama protiv Ferala), niti su u stanju pokrenuti civilnu debatu o kriterijima etinog novinarstva, nuno je to prije pristupiti radikalnoj reformi ove strukovne udruge. Prema Zakonu o javnom priopavanju, lanak 13., Javna glasila duna su objavljivati tone, cjelovite i pravodobne informacije, potujui pravo javnosti da bude upoznata o svim dogaajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, kao i druga pravila novinarskog zanimanja i etike. Javna glasila duna su potovati privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a poglavito djece, mladei i obitelji. Isti lanak istie i imperativ odgovarajueg obrazovanja novinara, bez kojeg nema pravilnog zakljuivanja o drutvenim zbivanjima, kao i zakonske sankcije (l. 42. i l. 43.) u sluajevima krenja opisanih obveza. No postojei zakoni, posebno kada su kvalitetni, zahtijevaju i provedbu. To znai traene, pa potom i podnesene ostavke onih koji ih ne provode. I na mjestima novinskih urednika i na mjestima vladinih slubenika. Sve ostalo samo je legalistika farsa, u kojoj su onda mogue i takve krajnje mrzilake medijske pojave kao to je Hrvatsko slovo ili Hrvatski domobran (list koji na naslovnici slavi i priziva hrvatskog Mussolinija).

Mnogi se jo s nostalgijom sjeaju da postoje sustavi u kojima je mogue stvoriti glasako tijelo i statut po mjeri predsjednika
ka iz svoje koe to je jedna pjesnika pojava koja nije tako nemogua kako se ini ministru prometa kojeg s vlastitim resorom vjerojatno vee samo poznanstvo s osobnim vozaem na raun dravnog prorauna. Bilo bi dobro da se upozna i s vlastitim resorom tim vie to je konano nekom u Saboru sinula spasonosna privredna i turistika ideja: voziti se hrvatskim cestama i pritom pratiti promaaje. Obrovce svih vrsta. Dogodilo se to onaj dan kad se zastupnici nisu mogli sloiti s injenicom ima li Hrvatska velike poljoprivredne kombinate. Koji su, prema nekom izvjetaju, sanirani. Iako, prema spoznajama zastupnika, nije sigurno da postoje. Naime, o tome postoji li neto bilo je pitanje stranake stege: jedni su bili uvjereni da postoje drugi da ne. Ponovi li se formula o utvrivanju slike na terenu uskoro bi se cijele stranke trebale vozinepromjenjiva ni bogom dana. One, naprotiv, pokazuju potrebu potivanja, ali i nadopisivanja postojeih zakona (posebno u sluaju tubi zbog duevne povrede), to je pak mogue postii intervencijama Hrvatskog novinarskog drutva oko svake pojedine neistinite ili neetine informacije, odnosno sudskim sredstvima tiglo, vana je usmena predaja. A to znai da na rijeima ne treba tedjeti. To znaju oni koji piu sami za sebe kao i oni za koje piu drugi. Profitni razlozi tako su jo jednom ukrstili izjave dvojice nezaobilaznih autora usmene nacionalne logike, Hrvoja arinia i Ivia Paalia. Za razliku od bezbrojnih pitanja na koja nemaju namjeru odgovoriti nikad, a koja bi javnost itekako zanimala, oni su se ovih dana ukrstili izjavama na jednom raunu (koji nije jedini raun) i na jednom interesu (koji nije jedini interes). Tako se dogodilo da arini ustvrdi kako je o sudbini rauna, novca, transakcija i potkradanja vlastita naroda za ivota njegova efa Franje odluivao Franjo. Koji je odluivao o svemu pa i o tome. On i nitko vie. tovie, to je ona leerna i opepoznata konstatacija u obliku Pa zna se tko je odluivao dok je predsjednik bio iv! I nije da se ne zna. I taman pravne drave ili mjerama internacionalnog pritiska na hrvatsku vladu glede potivanja medijskih standarda propisanih za ukljuivanje u europske integracije. Budui da HND apsolutno nije u stanju ni prepoznati ni reagirati na gotovo svakodnevne medijske zloupotrebe (to je zorno pokazao i njihov flegmatian odnos prema

Podsjetnik na birae
To to doznamo najee ima za zakljuak ili pouku kako put nije jedinstven za svih, ali izlaz postoji. Niti je nama od primjera lake, niti znamo vie, niti smo ikad uspjeli uti to bi nama bio put. Moda bi bilo dobro da dnevne novine uz Prognozu vremena ili Repertoar kina i kazalita otvore i rubriku Podsjetnik na birae. Pa svaki put kad se digne netko u Saboru, kad netko na konferenciji za novinare ili u nekoj emisiji u kojoj govori o svojoj politikoj ulozi i participaciji u sudbini hrvatske drave, prosvijetli narod injenicom kako je neto rijeeno u Irskoj, Poljskoj, Maarskoj ili Bugarskoj i pritom zaboravi rei to e i kako e ili kako je s istom stvari u Hrvatskoj u rubrici Podsjetnik na birae osvane tekst tipa: gospodin taj i taj ili gospoa ta i ta vidjeli su Irsku na razglednici ili na putovanju plaenom novcem hrvatskih poreznih obvezniovorei o postojano skandaloznoj razini velike veine medija u Hrvatskoj, mahom plaenih da proizvode nogometne zvijezde i isprazne priice oko toga tko je kako na kojem sveanom prijemu bio odjeven ili razodjeven, naroito je tuno pratiti undizaciju Vjesnika. Tako nam Petra Boi, urednica Vjesnikova priloga Vjesnik Caffe od 29. svibnja 2002. godine nudi dvostrani intervju sa Zlatkom Vitezom (potpisuje ga Branka Valenti), u kojem ponovno susreemo sva uobiajena, dobro nam znana Vitezova pomanjkanja strunih informacija, busanja u prsa, vrijeanje kazaline struke te glumev patoloki osjeaj neprepoznate genijalnosti, politike zaslunosti i naravno umjetnike nepogreivosti. Nije udno to ini Vitezi u hrvatskoj javnosti postoje egomana vulgarnog rjenika i velike politike ambicioznosti ima u svim kulturama; sumanuto je to to im se daje neupitna medijska pozornost.

Mediji i mlijeko

Medijske tvornice kia i mrnje

Ono to moemo shvatiti kao sramotnu demagogiju kada se dogodi jedan jedini put, ne moemo tako blago ocijeniti kada se ponavlja i ponavlja Nataa Govedi

Tko njeguje medijsko nasilje?

A nije svejedno ni je li Vitezov pojmovnik vrijeanja proteiran zato to su mediji krvoedno eljni bilo kakvih skandala ili zato to je Vjesnikova politika opcija i dalje angairana oko promicanja nacionalistike retorike ili opet zato jer su urednici i novinarke naprosto nestruni. U prvom sluaju rije je o logici ekonomski poeljnog porasta utila, u drugom o politikantskoj (stranakoj) korupciji unutar samog medija, u treoj pak o pomanjkanju kriterija novinarske profesionalnosti. Vjerojatno su sve tri opcije podjednako turobne i meusobno povezane, ali ni jedna nije

Za zloupotrebu medijskog prostora stoga nije krivo Vitezovo pomanjkanje kulture javnog govora, nego novinarska i ureivaka politika, i to ne samo Vjesnika i Hrvatskog novinarskog drutva, nego i odve pasivne civilne scene Hrvatske

Rjenik mrnje
Sluaj Vitezova intervjua jo jednom potvruje da smo upravo takve, maksimalno neprofesionalno obavljene intervjue s tobonjim veliinama scenske i izvanscenske estrade, tekstove prepune netonih navoda, primitivizama i uvreda, u proteklih desetak godina uistinu na-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

je rei, ali posljedice bi, da nije bilo umjetnika, za sve novinare koji nisu u statusu stalno zaposlenih bile iznimno loe. Premda sindikalno (sindikata zaposlenih novinara) neprihvaanje izmjena zakona Poskupljenje, meutim, ne prati i adekvatna protuusluga (a doprinosi su institut koji zahtijeva protuuslugu). Honorarcima bi se priznavao mirovinski sta, ali u nekakvom krnjem obliku, bez prava

11

Ima li novina u kulturi utnje

Nasuprot umjetnicima, novinari su, premda ih predloeni zakonski paket pogaa moda i vie nego umjetnike, potpuno zakazali

Nataa Petrinjak
reba biti poten i iskreno priznati ovaj put spasili su nas umjetnici! Tonije njihov javno iskazani bunt pred Saborom protiv najnovijih prijedloga izmjena Zakona o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Premda su mu prethodili mjeseci dopisivanja i razgovora s nadlenim ministarstvima, saborskim odborima i pojedincima u kojima su se dokazivale neloginosti i enormno poskupljenje autorskog rada, tek su javne demonstracije i tribine dovoljno senzibilizirale javnost, ali i uvjerile hrvatsku vladu da rasprava o tim prijedlozima ne bude uvrtena na dnevni red saborskog zasjedanja. A kau dobro upueni, da je do rasprave tada dolo, prijedlozi bi bili i usvojeni. Nasuprot umjetnicima, novinari su, premda ih predloeni zakonski paket pogaa moda i vie nego umjetnike, potpuno zakazali. Usprkos tomu to su u glasilu strukovne udruge Novinar i Poslovnom tjedniku objavljeni tekstovi kolege Ivice Grara, ujedno i predsjednika Ogranka slobodnih novinara Hrvatskog novinarskog drutvu, a u kojima se vrlo iscrpno izvjetava o posljedicama, te nekoliko napisa ostalih kolega o reakcijama na zakonski prijedlog, neka sveobuhvatnija rasprava ili angaman jednostavno su izostali. Jesu li tome razlog nedovoljna obavijetenost, neshvaanje o emu je zapravo rije ili neslaganje strukovne organizacije i novinarskog sindikata teko
vikli itati u najrazliitijoj tiskovini, zbog ega nisu samo katastrofalno pali i standardi oekivanja domaih itatelja, nego i pravni i etiki standardi novinarstva. Inae zasigurno ne bi bilo mogue u podlisku Vjesnika objaviti tekst u kojem se jadni Vitez, zvijezda Tumanove kazalinonogometne elite, ali na pomanjkanje novaca namijenjenih vlastitoj kazalinoj druini (koja je u prethodnom reimu svakog ljeta dobivala milijunske iznose za jednu jedincatu premijeru godinje, pa je logian zakljuak da eventualno kresanje njihovih astronomskih fondova moe predstavljati samo uspjeh razumnog rebalansa kazalinog budeta), niti bi bilo mogue objaviti tekst u kojem Vitez mirno ponavlja svoju stariju sintagmu prema kojoj kritiari smrde, zagauju prostor, svi su toboe lijevi, ali i tu im Zlatko Vitez zamjera to su poput takora, jer naputaju brod (misli se politiki). Vrhunac surove ironije predstavlja i sadanje Vitezovo apostrofiranje Dalibora Foretia kao uzornog hrvatskog kazalinog kritiara, premda ga je u polemici koju je s Foretiem vodio u jeku kritiareve bolesti, dakle uoi Daliborove prerane smrti, nazivao najgorim imenima. Gdje su uope ikakvi dokazi ili bilo kakvi argumenti navedenim Vitezovim tvrdnjama o takorskom zagaenju koje navodno stvaraju osobe, a ne djela domaih kritiara? Intervju, prijateljski naklonjen Vitezovim ad hominem vrijeanjima, uope ih ne navodi, niti oni zanimaju samu novinarku. Znaajno da se govor mrnje ni inae ne slui PODACIMA koji bi, primjerice, Vite-

Time bi Hrvatska sa sadanjeg 4. mjesta zauzela uvjerljivo 1. mjesto na svjetskoj ljestvici skupoe, tj. visini nameta na autorske honorare
nije nevano, treba razumjeti kao dobronamjeran akt da se i nezaposlenim kolegama pomogne u stjecanju prava koja imaju i zaposleni, te kao svojevrstan pritisak na poslodavce s namjerom smanjenja eksploatacije honorarnih suradnika, treba rei, naalost, i to da je odluka pogrena.

iz invalidskog osiguranja za ozljede na radu i profesionalna oboljenja. Osim toga, osnovica za priznavanje mirovinskog staa dva i pol puta je vea od onih stalno zaposlenih. Dok oni to pravo ostvaruju ve na minimalcu od 2008,80 kuna, honorarci bi prema prijedlogu to mogli tek od 5022 kune. Do tih i svih ostalih promaaja koji se odnose na prekovremene i bolovanja dolo je zbog ideje da se pod zajedniki nazivnik stave dva potpun razliita i na zajedniki nazivnik nesvodiva pravna osnova kojima se regulira rad ugovor o radu i ugovor o djelu. Naime, ugovorom o radu kojim netko postaje stalno zaposlena osoba ugovara se vrijeme u kojem e posloprimac raditi za poslodavca, dok se ugovorom o djelu ugovara produkt rada, te je sasvim jasno da pretvaranje iznosa honorara u vremensku duinu trajanja mirovinskog staa zapravo nemogue.

uju manje od 3500 kuna koliko je procijenjena donja granica da bi se mjeseno uplaivanje 1300 kuna na ime mirovinskog i socijalnog isplatilo. Prijedlog da se poveanje neoporezive osnovice od 40% koliko se sada priznaje novinarima na 55-60% koliko se priznaje slobodnim umjetnicima takoer je tek bacanje praine u oi, jer time bi se samo pokrila razlika od 35% poreza na dohodak koje prema novom zakonskom prijedlogu vie ne bi snosio samo poslodavac, ve bi bio rasporeen izmeu poslodavca i honorarca u omjeru 15 prema 20 posto. Hrvatsko novinarsko drutvo na svojoj je 7. sjednici odbilo prihvatiti ponuene izmjene zakona i uputilo dva protestna pisma nadlenim institucijama.

Jo jednom protiv slobode govora

O svim problemima raspravljalo se i u ibeniku na okruglom stolu organiziranom kao dio godinje konferencije radijskih novinara. Ministarstvo financija napokon je zatrailo struku za pomo pri formulacijama odredbi zakona premda onima koji se posljednjih dana intenzivno bave analizama i nakon nekoliko zamolbi jo nije dostavljen tekst zakona. Pa ipak, ini se, da jo nitko nije niti dotaknuo bit problema specifinosti novinarskog posla koju ono zauzima u cijelom drutvu. Umjesto da novi paketi novih zakonskih rjeenja stvaraju uvjete za to bolje samozapoljavanje novinara, financijski neovisnih freelancera tei se upravo suprotnome to veoj, da ne kaemo punoj zaposlenosti novinara u klasinom obliku stalnog zaposlenja kod nekog poslodavca. Takva politika ne pridonosi razvoju, ve dapae smanjuje slobode javne rijei jer svi vrlo dobro znamo kakvim se kompromisima s poslodavcima, osobito novinskim magnatima, valja izloiti za stalno zaposlenje. Isto tako, visoki stupanj pune zaposlenosti ukida i konkurentnost na tritu novinarskog rada, te e u konanici i stalno zaposlenima suziti prostor za pregovaranje s poslodavcima. Jedino ispravno rjeenje bio bi zakonski okvir koji predvia ostvarivanje istih prava svima koji sudjeluju u kreiranju, ne samo komercijalnog, nego i javnog dobra od znaaja za nacionalnu kulturu i drutvo u cjelini novina.

Nezavisni i nezaposleni novinari

I dok se ovim proraunima mogu podjednako koristiti i umjetnici i novinari, vano je napomenuti i jednu bitnu razliku. lanstvo u strukovnoj organizaciji umjetnika donosi kada je o mirovinskom i socijalnom statusu rije isti status kao i stalno zaposlenje, to nije sluaj sa lanstvom u strukovnoj novinarskoj organizaciji. Slobodni umjetnici koji nisu dobili lanstvo u udruzi ostaju, kao i svi novinari honorarci, tek nezaposlene osobe. Kao i umjetnici i novinari mogu sami uplaivati doprinose, no ista je faktografija da od 1200 honorarnih novinara koliko ih je trenutano u Hrvatskoj prema podacima dostupnima HND-u, mogunost samostalnog uplaivanja i tako stjecanja statusa slobodnog novinara freelancera iskoristilo je tek njih 30. Razlog tomu vrlo je jednostavan. Za sve ostale rije je o luksuzu, odnosno zarasamo da je Mato u pravilu poalio sve svoje psovake ispade, posebno onaj odaslan u smjeru mladoga Kamova, nego iza Matoa stoji knjievnokritiki opus kojemu u sluaju Zlatka Viteza nema ama ba nikakva traga. Mato je, k tome, kao kritiar, istaknuti dio struke koju sm Vitez opetovano proglaava smrdljivom.

Brojke bez slova

Svi izrauni pokazuju da se tim zakonom davanja dravi iz honorarnih zarada poveavaju za 113,25 posto, jo preciznije na 1000 kuna neto honorara dravi treba platiti 702,51 kuna nameta. Time bi Hrvatska sa sadanjeg 4. mjesta zauzela uvjerljivo 1. mjesto na svjetskoj ljestvici skupoe, tj. visini nameta na autorske honorare. Budui da s velikom sigurnou moemo utvrditi da poveanje izdataka nee snositi isplatitelj poslodavac, krenemo li obrnutim putem od iznosa 1329,43 kune, koliko sada poslodavca za 1000 kuna neto honorara kota jedan honorarac, vrlo lako doi emo do rezultata da e honorarac umjesto 1000 kuna neto honorara primiti 780,87 kuna.
za pokazali u neugodno konformistikom i profiterskom financijskom svjetlu, nego radije posee za uvredama opeg smjera, koji itav tekst dre na razini navijakog dobacivanja. Vitezovo pak pozivanje na matoevski stil polemiziranja (kao tobonje opravdanje za degutantna vrijeanja) jo je jedna od pikanterija Vitezove ope neobrazovanosti: ne

Utvrdiva odgovornost
Za zloupotrebu medijskog prostora stoga nije krivo Vitezovo pomanjkanje kulture javnog govora, nego novinarska i ureivaka politika, i to ne samo Vjesnika i Hrvatskog novinarskog drutva, nego i odve pasivne civilne scene Hrvatske. Koliko takva klima dugorono pogoduje vladavini verbalnog i neverbalnog nasilja jasno je im usporedimo statistike stope javnih izgreda prije i nakon godina Domovinskog rata, za iju su instrumentalizaciju ponovno u najveoj mjeri odgovorni mediji. Ono to moemo shvatiti kao sramotnu demagogiju kada se dogodi jedan jedini put, ne moemo tako blago ocijeniti kada se ponavlja i ponavlja. Oito je da medijskim prostorom Hrvatske, osim ekonomskih ulagaa ije korporativne politike ekstatinog kapitalizma pune stranice i Nacionala i Pavieva tiska, sustavno vladaju nestrunost i neodgovornost. No teorija medija (posebice studije Niklasa Luhmanna) isto nas tako ui da protiv kancerogenog utjecaja novinske neprofesionalnosti ima uinkovitog lijeka: medij se medijem izbija, medij se medijem demistificira, medij se medijem izvodi pred sud javnosti. Mediji nisu vjeni, jo manje kritiki nedodirljivi. Posebno kada se slue jezikom mrnje, mediji postaju politikantsko orue, onoliko lako za iskoristiti, koliko i za odbaciti. Tko nije nauio ovu lekciju, a bavi se novinama s ove ili one strane ispisane stranice, vjerojatno u autorskom smislu ionako ne postoji.

12

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Bilo je teko i odluiti se koje od osam pria animirati, i kako. Jer ako uzmemo samo etiri, postavlja se pitanje zato ne sve, za1924. i to samo njih est, preostale dvije preveli smo sami, to jest na prevoditelj Vlatko Broz. Tako da je ovo ujedno i prvo komteraktivne animirane knjige. Potjeh je, na primjer, napravljen kao crti razlomljen s tri igrice. Jeste li dobili kakvu financijsku potporu u Hrvatskoj, ili je sve stalo na oduevljenju projektom? Helena: Sve je krenulo od sastanka s Jokom Maruiem prole jeseni. Njemu se projekt jako svidio i potpuno je stao iza njega. ak je, mislim, napisao da je to najbolji projekt koji je imao prilike podrati otkad je povjere Zvonko: To se pomalo mijenja. U prvih nekoliko krugova potpore i otkupa nismo dobili nita. Objanjenja su bila razliita i uglavnom neuvjerljiva. Primjerice, da Ministarstvo ne otkupljuje multimedijalna izdanja, to nije bilo tono jer su u istom krugu, kada su nai Klasici hrvatske knjievnosti kao prvi ozbiljniji CD-ROM projekt u Hrvatskoj odbijeni, otkupljena neka druga multimedijalna izdanja koja nemaju kulturni nego edukativno-zabavni karakter. Kasnije smo poeli dobivati simboline potpore govorim o Ministarstvu kulture na primjer, dobijemo potporu za izdavanje CD-ROM-a koja pokriva treinu trokova tiska, a poznato je da je tisak CD-ova znatno jeftiniji od knjiga, ili nam se otkupi CD za knjinice, a onda pola love ode za potarinu koja je znatno skuplja za CD-ove nego za knjige. Helena: Sve potpore koje mi dobivamo i koje smo dobili i za projekt Prie iz davnine, zapravo su smijene jer ne pokrivaju niti treinu materijalnih trokova produkcije, a kamoli honorare ljudima koji na njima rade, a predstavljaju top produkciju ovakvih sadraja ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.

Helena i Zvonimir Bulaja, urednici izdavake kue Alt F4 d.o.o. Bulaja naklada

Prie iz sadanjosti
Ivana Brli Maurani jedan je od najboljih hrvatskih autora i njezine su prie najpodatnije za multimedijalnu obradu

Nataa Polgar
elena i Zvonimir Bulaja, oboje roeni 1971. u Splitu, vode tvrtku ALT F4 d.o.o. Bulaja naklada, koja je vodei hrvatski elektroniki nakladnik. Do sada su objavili tri CD-ROM-a iz edicije Klasici hrvatske knjievnosti s elektronikim tekstovima nekoliko stotina djela hrvatskih klasika, od Marulia, Dria i Gundulia do Matoa, Krlee, Ujevia. Ti CD-ROM-ovi, a osobito prvi s podnaslovom Epika, romani, novele, najprodavanija su elektronika izdanja u Hrvatskoj. Zadnji CD-ROM iz te edicije, Klasici hrvatske knjievnosti III Drama i kazalite, izaao je prije nekoliko dana, a osim tekstova preko stotinu drama sadri i brojne video isjeke i obilje fotografija, te pregled povijesti kazalita u Hrvatskoj. Bulaja naklada je nedavno pokrenula i novu ediciju klasinih papirnatih knjiga koje se bave komunikacijskom revolucijom, Internetom i njihovim posljedicama na drutvo, gospodarstvo, umjetnost i sva druga podruja. Prva knjiga iz te edicije, Iznuivanje Douglasa Rushkoffa, objavljena je poetkom godine, a u pripremi je jo nekoliko naslova. Helena Bulaja urednica je i producentica meunarodnoga multimedijalnog projekta Prie iz davnine Ivane Brli Maurani koji je, iako jo nije dovren, ve nagraivan na svjetskim festivalima flash-animacije (naranasti Oscar za flash-animaciju u kategoriji Prie na festivalu Flash-Forward u San Franciscu).
Kako ste doli na ideju da multimedijalno oivite Prie iz davnine Ivane Brli Maurani? Jesu li planetarni uspjeh Harryja Pottera i golem interes za fantastine, bajkovite svjetove utjecali na vau odluku? Zvonko Bulaja: Ne. Nakon prvih CD-ROM-ova s tekstovima klasika hrvatske knjievnosti htjeli smo raditi monografske multimedijalne CD-e, dakle posveene pojedinim autorima i djelima. Kada se pogleda popis autora i djela s naega prvog CD-a, automatski se za multimediju namee Ivana Brli Maurani, ona je jedan od najboljih hrvatskih autora uope, bez dvojbe su njezina djela najpogodnija za multimedijalnu obradu, jednako kao i za animirani film. Sve je poelo jo 2000. godine. Prvo smo Prie iz davnine zamislili kao ilustrirani CD na kojemu e pripovjeda proitati sve prie, potom smo odluili ukljuiti animaciju, pa smo angairali neke nae ilustratore i likovnjake, no to nije ba najbolje funkcioniralo i Helena je digla ruke od toga.

Helena Bulaja

to ba te etiri a ne one druge, tako da smo shvatili da e na CDROM-u, da bi proizvod valjao, morati biti interaktivna verzija svih osam pria. CD-ROM je medij velikoga kapaciteta koji nije lako popuniti kvalitetnim sadrajem, a ako ga ne popunite, onda ljudi pitaju: ostalo vam je jo 200 megabajta, zato niste stavili jo ovo ili ono... Taj je posao krajnje nezahvalan sve to se ovdje, u improviziranim uvjetima, napravi, ocjenjuje se prema svjetskim standardima i gotovo da se podrazumijeva da mora biti blizu razine produkcije koju imaju Microsoft ili Dorling-Kindersley. Sljedei problem bio je tko e to raditi. Helena Bulaja: Da smo to krenuli raditi sami, kao to sami radimo Klasike, trebalo bi nam deset godina. Tako mi je palo na pamet traiti ljude preko Interneta. Pogledala sam flash crtie na Internetu, uope me nisu zanimale biografije autora ni odakle su oni, samo je bilo vano da mi se njihovi radovi sviaju, da se stilski uklapaju u na projekt i da budu iz razliitih dijelova svijeta kad ve idemo na meunarodnu ekipu, htjeli smo da ba svi ne budu Amerikanci. Tako imamo ekipe iz Australije, Francuske, Njemake, Kanade, Bjelorusije, kotske, Danske i SAD-a. Sve je zavrilo nevjerojatno, jer sam nakon gledanja crtia poslala mailove s prijedlogom autorima da animiraju jednu od Pria iz davnine i to za ukupan novac koji, usporedbe radi, Ministarstvo kulture daje za jednu minutu animiranog filma. Dakle, mi smo traili 60 minuta za cijenu jedne minute. Od mojih top ten autora kojima sam poslala mailove u roku tjedan dana sedam mi je odgovorilo pozitivno, oduevili su se priama. Vi ste i preveli Prie iz davnine na engleski? Helena: Ne, prijevodi na strane jezike postoje od prije, dvadesetih i tridesetih Prie iz davnine prevedene su na petnaestak jezika. Problem je s Priama to su na engleski prevedene jo

Jedan sat za jednu minutu

Pomalo nam se ini da i to to smo dobili tekom mukom i vrlo esto bespotrebnim gubljenjem vremena i predugim ekanjem na rjeenja, ustvari vie slui samim institucijama, da im se ne bi prigovaralo kako su nas zaobili. Vrlo esto sluamo i komentare kako su nai projekti komercijalni to je donekle istina, ali Hr-

Lynda Weinman, Stewart McBride, Margaret Carlson, Helena Bulaja i Eric Natzke na festivalu FlashForward 2002 u San Franciscu

pletno izdanje ovih pria na engleskom jeziku. A osim prvog izdanja iz 1916., koje je sadravalo ilustracije za svih osam pria, ovo je drugo koje i u tom smislu obrauje kompletno djelo.

Interaktivni Potjeh
Nije se dogodilo da je dvoje animatora poeljelo raditi istu priu? Helena: Ne, i to je jo jedna nevjerojatna stvar: iz prve su podijelili tih osam pria tako da preklapanja uope nije bilo. Al Keddie, kot, uzeo je umu Striborovu koja nekako pae na njihovu mitologiju, Nathan Jurevicius iz Australije uzeo je Potjeha, Laurence Arcadias, Francuskinja koja ivi u San Franciscu, odabrala je Ribara Palunka, Kanaanin Edgar Beals, izuzetno poznati flash animator, uzeo je Nevu, rusko-ameriki tim iz New Yorka koji vodi Mirek Nisembaum radi Jagora, berlinski tim Lutonjicu Toporka, a britanska Dankinja Ellen McAuslan Rutvicu i Jaglenca, i tako smo u roku dva tjedna, bez ikakvih napora oformili timove glavne animatore i urednike svake prie. Nama je ostao Rego. Nakon tjedan dana od slanja mailova poele su nam stizati prve skice likova, prve razrade animacija odmah se poelo raditi. Nisam im htjela nita uvjetovati na estetskom planu, jer mi se svialo ono to inae rade, sve sam im prepustila. To se pokazalo kao dobra odluka jer su svi bili neoptereeni onim to te prie znae u naoj tradiciji i dali su sve od sebe: etiri prie su u formi crtanog filma od po petnaestak minuta, a etiri su u formi in-

Vrlo esto mi se dogaa da jednostavno ne mogu ispuniti formular za neku donaciju, jer ovo to mi radimo izlazi izvan tih birokratiziranih okvira
nik za animirani film. Trebali smo upasti u fond za film, preko kojega se trebalo podrati i dalji razvoj ovog projekta izvan CDROM-a, no filmski proraun se na poznati nain raspao pa smo se nali izvan svih kategorija, no to je ipak rijeeno dobili smo vie manje ono to smo oekivali i ono to smo traili ne puno, jer nismo navodili fale trokove i honorare sebi, nego samo realne materijalne trokove, no to je svejedno daleko premalo za ukupan proraun itava projekta, koji emo morati do kraja pokriti iz vlastitih izvora. Dodue, moda dobijemo jo togod, jer su nam se u meuvremenu porasle ambicije i poveali se zahtjevi prema projektu, a isto tako i trokovi, ali o tom-potom. Moramo zahvaliti i Naimi Bali, pomonici ministra za meunarodne odnose, Branku egecu, Katarini Peovi-Vukovi, Kristini Tamari Frani, Matildi Vodanovi iz Ministarstva kulture i Maji Petri iz zagrebakog Gradskog ureda za kulturu, koji su prepoznali vrijednost ovog projekta i njegovu vanost u promoviranju hrvatske kulture u svijetu. Bez Jokovih preporuka i njihova razumijevanja vjerojatno bismo ostali kratkih rukava. Prijanjih godina Ministarstvo kao da vas je zaobilazilo? vatska je vrlo malo trite, pa ako i postignete naklade od 10.000 primjeraka za jedan CDROM, to je samo zato to je uz kvalitetan sadraj naa cijena nevjerojatno niska, a trokovi produkcije, izuzev tiska, puno vei od obinih knjiga. Projekt Prie iz davnine, i kad bi dosegao takvu nakladu, teko da bi se na njemu uspjelo ozbiljnije zaraditi u Hrvatskoj. Moda pokriti trokove i jedva preivjeti. Jer to je posao koji je jednako zahtjevan i zapravo jednako kota kao igrani film, na njemu radi vie od 60 ljudi od kojih je oko 30 profesionalnih glumaca, a ini nam se da vie vrijedi za hrvatsku kulturu od veine filmova snimljenih u zadnje vrijeme. Tako da je zaista smijeno kad mi dobijemo za jedan ovakav projekt, koji je ve prepoznat i priznat u svijetu te ga je to na Internetu, to na velikim svjetskim festivalima animiranog filma vidjelo vie od 500.000 gledatelja u zadnjih mjesec dana, iznos koji se bez problema izdvoji za jednu minutu animiranog filma iz prorauna Ministarstva kulture, koji vrlo esto zavri u nekoj arhivi te ga osim ljudi koji su na njemu radili vrlo rijetko vidi neka ira publika. A da o igranom filmu i ne govorim: koje su tu svote u pitanju, vrlo esto za neto to je negled-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

ljivo. Da mi traimo takve iznose, svi bi mislili da smo ludi. ini mi se da cijeli sistem ne funkcionira ba najbolje. Puno bolje nego prijanjih godina, ali jo uvijek tromo i usporeno. Ovo to mi radimo mora se raditi brzo. Tu ne smije biti previe praznog hoda, radi se o mjesecima, jer se tehnologija mijenja jako brzo, a vi je stalno morate pratiti i biti u trendu, pa ako ste osueni na prijavljivanja na natjeaje i viegodinje ekanje rjeenja, tada zaista, ako niste malo udareni u glavu kao mi da ponete raditi bez potpore i bez para, i ako se ne upustite u rad bez prevelikih oekivanja iz Ministarstva, teko da ita moete napraviti. Kad smo prijavili projekt u rujnu prole godine, bili smo ve na pola puta, a kad su nam konano odobrena neka sredstva prije par tjedana, ve smo predstavili projekt u svijetu, dobili i svjetsku nagradu, te dogurali skoro do kraja, tako da nam se skoro moglo i dogoditi da nam kau: Sad ste ve gotovi i nita vam i ne treba. Ali, kao to sam ve rekla, nismo nezadovoljni onim to smo dobili, prije bi se moglo rei da smo nezadovoljni tretmanom koji imamo, jer i svaka kuna koju dobijete je velika, ali kad vidite koliko dobivaju drugi projekti koji se ni u kom pogledu ne mogu usporeivati s nama, onda se zapitate gdje je tu pravda, i je li mogue da bi vas vie cijenili da ste kojih deset godina stariji i da stalno kukate i ne radite nita nego icate okolo i ispunjavate formulare. A vrlo esto mi se dogaa da jednostavno ne mogu ispuniti formular, jer ovo to mi radimo izlazi izvan tih birokratiziranih okvira. im bilo neobino da netko iz jedne male zemlje gdje zapravo ne postoji animacija u flashu osvoji tako prestinu nagradu? Helena: Prijavili smo se na prijedlog naih animatora, kao i na druge festivale, na kojima smo osvojili jo nekoliko nominacija. Postavili smo dio gotovih materijala na Web i prijavili projekt u cjelini, a Edgar Beals prijavio je svoj crti Neva, koji je takoer bio nominiran u kategoriji Cartoon. Prie iz davnine ili Croatian Tales of Long Ago dobio je nagradu u kategoriji Story. Nismo imali pojma da smo dobitnici drugdje, u Europi moda? Zvonko: To stvarno ne znamo, moda i nije nemogue. Donekle moemo procijeniti kako e CD proi u Hrvatskoj, na temelju vlastita iskustva i iskustva drugih multimedijalnih nakladnika. Distribucija u Americi funkcionira udno, drukije od Europe, a pogotovo od Hrvatske. Ali to je golemo trite i kriteriji uspjeha drukiji su nego ovdje. S druge strane, imamo nekoliko kontakata kod velikih i poznatih njujorkih nakladnika i produkcijskih studija, nai suradnici i ljudi iz flash zajednice koje smo ze s intuicijom i sreom, negoli s razumom i racionalnim procjenama i postupcima, a tako i mainstream industrija zabave pokuava raditi. Mislim da je najbolje da i dalje radimo i uivamo u tome, a sve ostalo doi e samo, kao to je dolo i dosad. Zasad mi je vrlo zabavno raditi na ovom projektu i na trenutke mi se ini kao da je ovaj projekt deveta Pria iz davnine iji protagonisti obitavaju u stvarnom svijetu. Znamo da bajke uvijek imaju happyend, pa e se valjda i ova naa avantura nastaviti u tom pravcu, ma gdje nas odvela.

13

zanimljivu tribinu o odnosu izmeu animiranih filmova raenih u flashu i klasine animacije. Ono to pripremamo bit e vrlo zanimljivo i prije svega poticajno mladim ljudima da izau iz zaaranog kruga male sredine i uivo osjete snagu Interneta, pa moda i sami pokuaju neto slino. Koliko znam, ima ih dosta koji su ve probili granice i aktivno rade na meunarodnim projektima ba zahvaljujui Internetu. Samo da jo spomenem zadnju knjigu Douglasa Rushkoffa, zamiljenu kao zajedniko djelo autora i Internet zajednice, na kojoj je u odnosu na to koliko nas ima sudjelovao neproporcionalno veliki broj mladih hrvatskih Internauta. Jo jedan ok za Amerikance, bilo kuda a na Internetu Hrvati svuda! I to je bio jedan od razloga zato je Douglas bio sav sretan kad smo ga pozvali da bude na gost ovdje, i zato je tako oduevljeno po povratku u New York pisao o svojim iskustvima u Hrvatskoj. Kada e se Prie nai u prodaji kod nas? Helena: U rujnu. Posao je skoro gotov, trenutano se u Berlinu radi njemaka verzija CD-a, a u Zagrebu poinjemo raditi na hrvatskoj verziji, jer su prie napravljene najprije u engleskoj verziji. Nadamo se da e sve ii po planu. Koji su sljedei pothvati izdavake kue Alt F4? Zvonko: Trei nastavak Klasika, Drama i kazalite, gotov je nakon viemjesenoga kanjenja i bit e u prodaji prije nego ovaj broj Zareza. Osim osamdesetak dramskih tekstova, od srednjovjekovnih prika-

Ministarstvo lutrije
Moda e se i to polako promijeniti, moda e projekti koji su se ve dokazali imati drukiji, partnerski tretman u Ministarstvu, koje bi ga u odreenom obliku pratilo tijekom cijelog procesa rada i razvoja, i to bi se onda moglo nazvati ulaganjem u kulturu. Zasad, to je kao lutrija, vi ispunite listi i onda ekate kad e vas izvui, a onda kad vas izvuku ekate zgoditak. I zato se previe ne oslanjam na potpore i sve je dobro dolo, ali da nije pravedno nije, i da ima novaca, i to previe i to je istina... a gdje taj novac ode, vrlo esto se pitaju i oni koji ih rasporeuju. Nas sad trae mnogi mladi, vrlo kvalitetni hrvatski animatori da im objavimo DVD s njihovim filmovima. to se mene tie, ja u uiniti sve to je u mojoj moi da se to i ostvari, jer mi se to to rade svia i vrijedno je panje, ali i unato kvaliteti njihovih filmova, ti su projekti u Hrvatskoj potpuno nekomercijalni, pa ako e se nas i dalje tretirati kao mlade koji jo trebaju ekati na svoj dio kolaa, sumnjam da e takvi projekti zaivjeti. Tu je kvaka naih komercijalnih projekata: jednostavno moramo ivjeti od onoga to radimo i ako nam upali moemo si povremeno dopustiti luksuz pa da radimo neto samo zato to to volimo. Naalost, to je vrlo teko i u bogatijim sredinama. Kako ste uope doli do festivala u San Franciscu gdje ste osvojili prvu nagradu u kategoriji prie? Kakve su u Americi bile reakcije na to to radite? Nije li

do same ceremonije, jedina indicija bilo je to to su nas organizatori festivala uporno pozivali da moramo doi u San Francisco i bili oduevljeni kad smo se pojavili. Dodjela nagrada izgleda kao Oscar u svakoj kategoriji je pet nominiranih, pokau se kratki traileri koji predstave nominirane projekte i onda slijedi And the winner is.... U istoj kategoriji s nama nominirane su stranice Benettonova magazina Colors, a valjda je jasno u kakvim se uvjetima i uz kakvu podrku one rade. Amerikanci su bili oduevljeni naim projektom koji je pravo osvjeenje u flash produkciji, jer je sadraj drukiji od uobiajenog, a to je uvijek na ovaj ili onaj nain vezano uz tehnologiju. Najnevjerojatnije je bilo to su nas ljudi u San Franciscu zaustavljali na cesti da nam estitaju i izraze divljenje, a pravi ok smo doivjeli kad su nam u New Yorku rekli da je ta nagrada san svakog amerikog Web-dizajnera. Jednom rijeju, cool. Tamo smo upoznali mnoge ljude, ili kako oni to kau, zvijezde flash scene, kojima je bilo jednako drago i nevjerojatno kao i nama to smo se sreli. Linda Weinman, Erik Natzke, Nicholas da Silva, Eric Adigard, Stewart McBride... to su ljudi od kojih sam nauila raditi ovaj posao, i kad vas oni hvale i daju vam nagrade i sretni su to su vas upoznali, to je zaista nevjerojatan, potpuno bajkovit doivljaj.

Nismo imali pojma da smo dobitnici nagrade do same ceremonije, jedina indicija bilo je to to su nas organizatori festivala uporno pozivali da moramo doi u San Francisco i to su bili oduevljeni kad smo se pojavili
upoznali, ali i obini Amerikanci, uvjeravaju nas da se ovakvo izdanje moe tamo dobro prodati. Osim engleske i hrvatske, CD e imati i njemaku verziju. Iako nam je to trite blie i malo poznatije, nismo ni u ovom sluaju sigurni kakve rezultate moemo oekivati. Postoji i ideja da se crtii objave na klasinim videokasetama i DVD-u te da ih se ponudi svjetskim TV kuama. Helena: Kad doe u Ameriku, zemlju koja je stvorila Disneyland, koja je najbolja u filmskoj industriji, najbolja u multimediji, zapravo velesila svega, shvati kako je njihov cilj da oni tebi prodaju stvari, a ne da ti njima neto proda. Zanimljivo im je to smo iz Hrvatske, sve je nice i great, ali ti daju do znanja da ne smije preblizu, jer je industrija zabave njihov monopol. S druge strane, njima nedostaje svjeih ideja, unutar velikih sustava nema svjeih ideja na jednom projektu rade veliki timovi ljudi i rijetko se dogaa neto revolucionarno, dogodi se pukim sluajem. Popularnost romantinog svijeta bajki raste i ponovno postaje sve zanimljivije. Najbolje stvari se dogaaju kada to najmanje oekuje, planetarni uspjeh vie ima veKoji vam jo festivali predstoje, kakva su vam oekivanja sada nakon ovih uspjeha? Helena: Dva crtia, Potjeh i uma Striborova, nominirani su na najvanijem svjetskom festivalu animiranog filma u Annecyju u Francuskoj, u novouvedenoj kategoriji Internet animacije. Taj festival osim natjecateljskog ima i komercijalni karakter, malo vie iskustava nee nam koditi. Prije nekoliko dana tri crtia prikazana su u Krakowu, na vodeem festivalu animacije u srednjoj i istonoj Europi. U oujku smo na poseban poziv organizatora uspjeno predstavili projekt i na ovogodinjem festivalu animiranih filmova u Stuttgartu. Crti Potjeh bio je meu tri nominirana u kategoriji Animation kanadskog flash festivala. zanja do Krlee, sadravat e i priblino sat vremena video materijala i oko 400 fotografija te pregled povijesti kazalita i drame u Hrvatskoj. CD je prvi put pun do vrha. Sljedee izdanje iz te edicije bavit e se putopisima, a s tim izdanjem pokuat emo naglasak s tekstova jo vie pomaknuti u smjeru multimedijalne opreme, jer je putopisna graa za to idealna. Radimo i na zvunim knjigama novoj seriji CD-ROM-ova na kojima e izabrana djela klasine hrvatske knjievnosti biti u cijelosti glasovno snimljena u MP3 formatu i moi e se sluati na raunalima ili na novoj generaciji CD playera. Sljedei veliki tekstualni CD-ROM projekt je Klasika svjetske knjievnosti. Pokrenuli smo ediciju papirnatih knjiga o Internetu i komunikacijskoj revoluciji i za sada objavili jednu knjigu Iznuivanje Douglasa Rushkoffa. Autor je krajem svibnja gostovao u Zagrebu i odrao dva izuzetno uspjena predavanja. Do kraja godine izai e jo jedna ili dvije knjige. Nas dvoje smo jedini stalno zaposleni u naoj firmici i nadamo se da emo sve to nekako uspjeti i ostvariti.

Internauti u stvarnom svijetu

U sklopu Animafesta projekt e biti predstavljen u posebnom programu. Zahvaljujui angamanu ljudi iz mame, Animafesta i Gradskog ureda za kulturu, svi voditelji timova, osim Ellein McAuslan koja je sprijeena, dolaze u Zagreb, gdje emo predstaviti projekt, voditi radionice flash animacije i jednu vrlo

Deveta Pria iz davnine

Povlae li nagrade za sobom i prodor na strano trite? Mislite da ete moi plasirati Prie iz davnine u Americi ili negdje

14

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

To je druga strana novoga svjetskog poretka: vie nema ratova u poznatom smislu sukoba izmeu suverenih drava u kojima vrijede odreena pravila (vezaganistanom: nikada nismo sigurni hoe li bacati bombe ili porcije hrane. Takav koncept homo sacera omoguava nam da razumijemo brojne pozive za ponovnim promiljanjem suvremenih pojmova ljudskog dostojanstva i slobode zanemarenih nakon 11. rujna. Dobar je primjer lanak Time to Think About Torture Jonathana Altera iz Newsweeka: (5. studenog ti izmeu Dershowitzeva liberalna potenja i staromodnog licemjerja, bolje je drati se licemjerja. Lako mogu zamisliti da bih se, u odreenoj situaciji, suoen s poslovinim zarobljenikom koji neto zna, ije rijei mogu spasiti tisue, mogao odluiti u korist muenja; meutim, ak (ili, bolje, upravo) u sluaju kao to je taj, apsolutno je najvanije da se ovaj oajniki izbor ne uzdie do univerzalnog principa: uzevi u obzir neizbjenost i brutalnu hitnost trenutka, to jednostavno treba uiniti. Jedino na taj nain, samom zabranom uzdizanja onoga to smo uinili do univerzalnog principa, odravamo osjeaj krivnje, svijest o neprihvatljivosti naeg ina. Ukratko, svaki pravi liberal mora shvatiti ove rasprave, ove pozive da bude otvorena uma, kao znak da teroristi pobjeuju. I, na neki nain, eseji kao Alterov, koji muenje ne zagovaraju otvoreno, nego ga samo postavljaju kao legitimnu temu rasprave, ak su opasniji nego otvoreno podravanje. Barem u ovom trenutku, eksplicitno podravati ih bilo bi odbaeno kao previe okantno, ali puko predstavljanje muenja kao legitimne teme omoguava nam da ugaamo toj ideji dok zadravamo istu savjest (Naravno da sam protiv muenja, ali tko je povrijeen ako samo raspravljamo o tome?). Prihvaanje muenja kao teme rasprave mijenja itavo podruje, dok izravno zagovaranje ostaje samo idiosinkretiko. Ideja da, jednom kada pustimo duha iz boce, muenje moe biti zadrano unutar razumnih granica, jest najgora liberalna iluzija, ako ni zbog ega drugog ono zato jer je primjer sata koji otkucava varljiv: u velikoj veini sluajeva muenje nije izvreno zbog rjeavanja situacije u kojoj sat otkucava nego iz potpuno razliitih razloga (zbog kanjavanja neprijatelja ili da bi ga se psihiki slomilo, zbog teroriziranja stanovnitva itd). Svaki konzistentni etiki stav mora odbaciti takvo pragmatino-utilitarno rasuivanje. Evo jednostavanog misaonog eksperimenta: zamislite arapske novine koje zagovaraju sluaj muenja amerikih zarobljenika: zamislite eksploziju komentara o fundamentalistikom barbarizmu i nepotivanju ljudskih prava koje bi to izazvalo.

Jesmo li u ratu?
Paradoks je upisan u sam pojam rata protiv terorizma bizarnog rata u kojemu je neprijatelj kriminaliziran ako se brani i na vatru uzvraa vatrom Slavoj iek
ada je Donald Rumsfeld nazvao zarobljene talibanske borce nezakonitim borcima (kao suprotnost regularnim ratnim zarobljenicima), nije mislio samo na njihovu kriminalnu teroristiku aktivnost koja ih stavlja izvan zakona: kada ameriki dravljanin poini zloin, ak i tako ozbiljan kao to je ubojstvo, on ostaje zakonit kriminalac. Razlika izmeu kriminalaca i ne-kriminalaca nema nikakve veze s onom izmeu zakonitoga graanina i onih ljudi koje u Francuskoj nazivaju bez papira. Moda tomu vie odgovara kategorija homo sacera, koju je u upotrebu ponovno uveo Giorgio Agamben u djelu Homo sacer: Sovereign Power and Bare Life (1998). U rimskom pravu ona oznaava nekoga tko je mogao biti nekanjeno ubijen i ija smrt, iz istog razloga, nema vrijednost rtve. Danas, kao pojam koji znai iznimku, moe biti primijenjen ne samo na teroriste nego i na one koji se nalaze na kraju lanca humanitarne pomoi (stanovnici Ruande, Bosne, Afganistana), na one bez papira u Francuskoj te na stanovnike favela u Brazilu ili afroamerikih geta u SAD-u.

mirovni pregovori

vojna okupacija cionista

Kada izraelska vojska, u onome to Izrael naziva ratnom operacijom, napada palestinsku policiju i potie sistematsko unitavanje palestinske infrastrukture, Palestinski otpor navodi se kao dokaz da je rije o teroristima
na uz tretman zarobljenika, zabranu odreenih vrsta oruja itsl.). Preostaju dvije vrste sukoba: borbe izmeu grupa homo sacera etniko-vjerski sukobi, u kojima se kre odredbe univerzalnih ljudskih prava, ne raunaju su kao pravi ratovi, a trae humanitarno mirovne intervencije zapadnih sila i direktni napadi na SAD i druge predstavnike novoga svjetskog poretka, u kojem sluaju, ponovno, nema pravih ratova nego samo nezakonitih boraca koji se suprotstavljaju snagama univerzalnog poretka. U ovom drugom sluaju, nezamislivo je da neutralna humanitarna organizacije kao to je Crveni kri posreduje meu zaraenim stranama, organizirajui razmjenu zarobljenika i slino, jer je jedna strana u sukobu svjetska sila kojom dominira SAD ve preuzela ulogu Crvenog kria, pritom ne percipirajui sebe kao jednu od zaraenih strana nego kao posrednika mira i svjetskog poretka, guei pobune i, istovremeno, osiguravajui humanitarnu pomo za lokalno stanovnitvo. 2001), zlokobnog podnaslova: Ovo je novi svijet, i opstanak moe zahtijevati stare tehnike za koje se dosada inilo da ne dolaze u obzir. Nakon koketiranja s izraelskom legitimizacijom fizike i psihike torture u sluajevima krajnje hitnosti (kada znamo da zarobljeni terorist ima informaciju koja moe spasiti stotine ivota), i neutralnih izjava poput Neke torture oito su efikasne, zakljuuje: Ne moemo legalizirati muenje; to je u suprotnosti s amerikim vrijednostima. No ak i dok nastavljamo istupati protiv krenja ljudskih prava irom svijeta, moramo biti otvoreni prema odreenim mjerama borbe protiv terorizma, kao to je sudski sankcionirano psiholoko ispitivanje. I moramo razmisliti o prebacivanju nekih osumnjienika naim manje osjetljivim saveznicima, ak i ako je to licemjerno. Nitko nije rekao da e biti ugodno.

Dva lica demokratskoga drutva

Koncentracioni logori i humanitarni izbjegliki logori su, paradoksalno, dva lica, ljudsko i neljudsko, iste socioloke matrice. Na pitanje o njemakim koncentracionim logorima u okupiranoj Poljskoj, Erhardt, zvan koncentracioni logor, (u Lubitschevom filmu Biti ili ne biti) ustro odgovara: Mi upravljamo koncentracijom a Poljaci logorima. Slina razlika odnosi se na bankrot Enrona, koji moemo tumaiti kao ironini komentar pojma rizinoga drutva. Tisue radnika koji su ostali bez posla i uteevina bili su zaista izloeni riziku, no nisu zapravo imali nikakvog izbora: ono to je bio rizik upuenima za njih je bila slijepa sudbina. Oni pak koji su bili upoznati s rizikom, menaderi, takoer su imali prilike intervenirati u datoj situaciji, no umjesto toga minimalizirali su vlastiti rizik unovivi svoje dionice prije bankrota tako su rizik i mogunost izbora lijepo rasporeeni. U rizinom drutvu, drugim rijeima, neki (menaderi Enrona) imaju izbora dok drugi (zaposlenici) preuzimaju rizik. Logika homo sacera jasno je vidljiva u nainu na koji zapadni mediji izvjetavaju s okupirane Zapadne obale: kada izraelska vojska, u onome to Izrael naziva ratnom operacijom, napada palestinsku policiju i potie sistematsko unitavanje palestinske infrastrukture, Palestinski otpor navodi se kao dokaz da je rije o teroristima. Paradoks je upisan u sam pojam rata protiv terorizma bizarnog rata u kojemu je neprijatelj kriminaliziran ako se brani i na vatru uzvraa vatrom. to me vraa na nezakonitog borca, koji nije ni neprijateljski vojnik ni obini kriminalac. Teroristi al-Qaide nisu neprijateljski vojnici niti su jednostavno kriminalci SAD je odluno odbacio bilo kakvu mogunost da se napade na WTC promatra kao apolitine kriminalne postupke. Ukratko, iz pojave Terorista kojemu je objavljen rat nastaje nezakoniti borac, politiki Neprijatelj iskljuen iz politike arene.

Normalno izvanredno stanje

Kada su, poetkom travnja, Amerikanci zarobili Abu Zubaydaha, za kojeg se pretpostavljalo da je drugorangirani zapovjednik al-Qaide, u medijima se otvoreno raspravljalo o tome treba li ga muiti. U izjavi koju je prenio NBC 5. travnja, Rumsfeld je ustvrdio kako su njegov prioritet ameriki ivoti a ne ljudska prava visoko pozicioniranog terorista, i napao novinare za iskazivanje takve brige za Zubaydahovu dobrobit, otvarajui time put muenju. Alan Dershowitz pruio je jo tuniji primjer. Njegove se sumnje tiu dvaju odreenih aspekata: Prvo, Zubaydah nije ist sluaj situacije bombe koja otkucava, to jest, nije dokazano da je upoznat s detaljima skoranjeg teroristikog napada koji bi mogao biti sprijeen njegovim muenjem; drugo, njegovo muenje jo ne bi bilo pravno opravdano da bi se to dogodilo, treba najprije povesti javnu raspravu i zatim promijeniti Ustav SAD-a, istovremeno javno proklamirajui odnose u kojima SAD vie ne bi potivale enevsku konvenciju koja regulira tretman neprijateljskih zarobljenika. Vana prethodnica na podruju paralegalne biopolitike, u kojoj administrativne mjere postepeno zamjenjuju vladavinu prava, bio je reim Alfreda Stroessnera ezdesetih i sedamdesetih godina u Paragvaju, koji je logiku izvanrednog stanja doveo do apsurdne, jo nenadmaene krajnosti. Pod njegovom je vlau Paragvaj bio to se tie njegovih ustavnih odredbi drava normalne parlamentarne demokracije u kojoj su zajamena sve slobode: meutim, s obzirom da, kako je tvrdio Strossner, svi ivimo u izvanrednom stanju zbog po svijetu rairene bor-

Teroristi pobjeuju
Sramotnost takve tvrdnje je oita. Prvo, zato izdvajati napad na WTC kao opravdanje? Nije li posljednjih godina bilo vie groznih zloina u drugim dijelovima svijeta? Drugo, to je novo u toj ideji? CIA ve desetljeima instruira svoje vojne saveznike u Latinskoj Americi i zemljama Treeg svijeta u provoenju torture. ak i liberalni argument koji citira Alan Dershowitz je sumnjiv: Nisam za torturu, ali ako ete je imati, onda je puno bolje da ima sudsku dozvolu. Kada, korak dalje u tom smjeru, Dershowitz tvrdi da muenje u situaciji otkucavanja sata nije usmjereno protiv zarobljenikovih prava kao optuene osobe (dobivene informacije nee biti iskoritene u sudskom postupku protiv njega a samo muenje formalno se ne rauna kao kazna), ono to se provlai jo vie uznemiruje, implicirajui da nekome moe biti dozvoljeno muiti ljude ne kao dio zasluene kazne, nego jednostavno zato jer oni neto znaju. Zato ne otii korak dalje i legalizirati muenje ratnih zarobljenika koji moda imaju informacije koje bi mogle spasiti ivote stotina naih vojnika? Ako moemo bira-

Legalizacija muenja
Ova udnovata koincidencija suprotnosti, dosegla je vrhunac kada je, prije nekoliko mjeseci, Harald Nesvik, desniarski lan norvekoga parlamenta, predloio Georgea W . Busha i Tonyja Blaira za Nobelovu nagradu, istiui njihovu odluujuu ulogu u ratu protiv terorizma. Tako je orvelovski moto rat je mir konano postao stvarnost a vojna akcija protiv Talibana moe biti predstavljena kao nain koji omoguava sigurnu dostavu humanitarne pomoi: ista intervencija moe funkcionirati na obje razine istovremeno. Ruenje talibanskog reima prikazano je kao dio strategije pomoi afganistanskom narodu koji ugnjetavaju Talibani; a kako je rekao Tony Blair, moda emo morati bombardirati Talibane kako bismo osigurali transport i distribuciju hrane. Moda je najbolja slika lokalnog stanovnitva kao homo sacera ona u kojoj ameriki ratni zrakoplov leti nad Af-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

be izmeu slobode i komunizma, puna primjena Ustava zauvijek je odgoena a opstajalo je trajno izvanredno stanje. To je izvanredno stanje ukidano svake etiri godine na jedan jedini dan, dan izbora, kojima je legitimizirana vladavina Strossnerove stranke Colorado s devedesetpostotnom veinom dostojnom njegovih komunistikih neprijatelja. Paradoksalno, izvanredno je stanje bilo normalno stanje, dok je normalna demokratska sloboda bila nakratko prakticiran izuzetak. Taj je zastraujui reim prethodnica nekih jasno uoljivih trendova u naim liberalno-demokratskim drutvima koji se javljaju kao posljedica dogaaja od 11. rujna. Nije li dananja retorika globalnog izvanrednog stanja u borbi protiv terorizma legitimizacija sve vee suspenzije ljudskih prava? Zlokobni aspekt nedavne izjave Johna Ashcrofta da teroristi koriste ameriku slobodu kao oruje protiv nas oito implicira da bismo trebali ograniiti svoju slobodu kako bismo se obranili. Takve izjave visokih amerikih dunosnika, posebice Rumsfelda i Ashcrofta, zajedno s eksplozivnom demonstracijom amerikog patriotizma nakon 11. rujna stvaraju pogodnu klimu za ono to odgovara izvanrednom stanju, a prua i priliku za potencijalnu suspenziju vladavine prava, i dravnog naglaavanja vlastitog suvereniteta bez pretjeranih pravnih obaveza. Amerika je, nakon svega, kako je rekao predsjednik Bush neposredno nakon 11. rujna, u ratu. Problem je u tome to Amerika, zapravo, nije u ratu, barem ne u konvencionalnom smislu te rijei (za veliku veinu, svakodnevni ivot se nastavlja, a rat ostaje ekskluzivni posao dravnih slubi). S razlikom izmeu ratnog stanja i stanja mira tako efikasno zamagljenom, ulazimo u razdoblje u kojemu stanje mira moe istovremeno biti i izvanredno stanje.

15

Figura neprijatelja
Nakon propasti komunistikih drava koje su predstavljale figuru hladnoratovskog Neprijatelja, zapadnjaka je mata ula u desetljee konfuzije i neefikasnosti, traei pogodne shematizacije Neprijatelja, u rasponu od efova narko kartela do niza takozvanih odmetnikih drava (Saddam, Noreiga, Aidid, Miloevi) bez stabiliziranja samih sebe u jednom sredinjem imidu; tek s 11. rujnom ta je imagi-

racija povlai za sobom smrt meunarodnog prava koje, barem od poetka moderniteta, regulira odnose meu dravama. Kada Neprijatelj slui kao quilting point (lacanovski point de capiton) naega ideolokog prostora, u redu je ujediniti hrpu naih aktualnih politikih suparnika. Staljinizam je tridesetih godina koristio djelovanje Imperijalistiko Monopolistikog Kapitala kako bi dokazao da su faisti i socijal-demokrati (socijalni faisti)

Kraj svijeta
Ovakvi paradoksi takoer pruaju klju za nain na koji se liberalno-totalitarna opasnost simbolizirana ratom protiv terorizma vee s autentinim revolucionarnim izvanrednim stanjem, koje je prvi artikulirao sv. Pavao u poslanici o kraju svijeta. Kada dravna institucija proglasi izvanredno stanje, ona to po definiciji ini kao dio oajnike strategije izbjegavanja prave opasnosti i povratka na normalno stanje stvari. To je, sjetit ete se, karakteristika svih reakcionarnih objava izvanrednog stanja usmjerenih protiv narodnog nemira (kaosa) i prikazanih kao rjeenje za ponovnu uspostavu normalnog stanja. U Argentini, Brazilu, Grkoj, ileu, Turskoj, vojska koja je proglasila izvanredno stanje uinila je to kako bi sprijaila kaos sveope politizacije. Ukratko, reakcionarne objave izvanrednog stanja u stvarnosti su oajnika obrana od pravog stanja opasnosti. Moramo nauiti lekciju od Carla Schmitta. Podjela prijatelj/neprijatelj nikada nije samo prepoznavanje zbiljske razlike. Neprijatelj je po definiciji uvijek (do odreene mjere) nevidljiv: ne moe biti direktno prepoznat jer izgleda kao jedan od nas, zbog ega je veliki problem i zadatak politike borbe osigurati/stvoriti prepoznatljiv imid neprijatelja. (idovi su neprijatelji par excellance ne zato jer kriju svoj pravi imid nego zato to konano nema niega iza njihovih prevarantskih pojava. idovima nedostaje unutranja forma koja pripada svakom pravom nacionalonom identitetu: oni su nenacija izmeu nacija, njihova nacionalna bt upravo je u nedostatku bti, u bezoblinom, bezgraninom plasticitetu.) Ukratko, prepoznavanje neprijatelja uvijek je performativna procedura koja otkriva/stvara pravo lice neprijatelja. Schmitt aludira na kantovsku kategoriju Einbildungskraft, transcendentalnu mo imaginacije: da bismo prepoznali neprijatelja, moramo shematizirati logiku figuru Neprijatelja, pripisujui mu obiljeja koja e ga pretvoriti u odgovarajuu metu mrnje i borbe.

Nakon propasti komunistikih drava koje su predstavljale figuru hladnoratovskog Neprijatelja, zapadnjaka je mata ula u desetljee konfuzije i neefikasnosti, traei pogodne shematizacije Neprijatelja, u rasponu od efova narko kartela do niza takozvanih odmetnikih drava, tek s 11. rujnom ta je imaginacija ponovno dobila snagu stvaranjem imida bin Ladena i al-Qaide
nacija ponovno dobila snagu stvaranjem imida bin Ladena, islamskog fundamentaliste, i al-Qaide, njegove nevidljive mree. To znai, uz ostalo, da nae pluralistike i tolerantne demokracije ostaju duboko schmitijanske: one se nastavljaju oslanjati na politiki Einbildungskraft kako bi sebi stvorile odgovarajue figure i uinile vidljivim nevidljivog Neprijatelja. Daleko od ukidanja binarne logike Prijatelj/Neprijatelj, injenica da je Neprijatelj definiran kao fundamentalistiki neprijatelj pluralistike demokracije samo dodaje refleksivni preokret. Ova renormalizacija ukljuivala je figuru Neprijatelja koja prolazi temeljnu promjenu: to vie nije Carstvo Zla, to jest, drugi teritorijalni entitet, nego ilegalna, tajna, gotovo virtualna mrea rairena diljem svijeta u kojoj bezakonje (kriminalitet) koincidira s fundamentalistikim etniko-religioznim fanatizmom i kako taj entitet nema pozitivan zakonski status, nova konfigu-

braa blizanci, lijeva i desna ruka monopolistikog kapitala. Nacizam je izmislio plutokratsko boljeviku zavjeru kao zajednikog predstavnika svega to prijeti dobrobiti njemakog naroda. Capitonnage je operacija u kojoj identificiramo/stvaramo iskljuivo zastupanje koje povlai konce iza gomile suparnika. Upravo to vrijedi i za dananji rat protiv terorizma, u kojemu je figura teroristikog Neprijatelja takoer kondenzacija dviju suprotstavljenih figura, reakcionarnog fundamentaliste i ljeviarskog otpora. Naslov lanka Brucea Barcotta u New Yorka Times Magazineu od 7. travnja From Tree-Hugger to Terrorist govori sve: stvarna opasnost ne prijeti od desniarskih fundamentalista koji su odgovorni za bombu u Oklahomi i, vrlo je vjerojatno, za paniku od antraksa, nego od Zelenih, koji nikada nisu nikoga ubili. Zlokobna karakteristika koja naglaava sve ove pojave jest metaforika univerzalizacija oznaitelja terora. Poruka najnovije amerike TV kampanje protiv droga glasi: Kada kupujete drogu, dajete novac teroristima! Teror je time uzdignut na tajnu toku izjednaavanja svih drutvenih zala. Kako emo onda pobjei od ove dileme?

Palestinci, ak i izraelski Arapi (slubeno punopravni dravljani Izraela) diskriminirani su u raspodjeli vodenih resursa, vlasnitvu nad zemljom i nebrojenim drugim aspektima svakodnevnog ivota. No mnogo je vanija sistematina mikro politika psiholokog poniavanja: Palestinci su tretirani, u osnovi, kao zloesta djeca koju treba vratiti na pravi put strogom disciplinom i kaznom. Od Arafata, zarobljenoga i izoliranoga u tri sobe na prostoru Ramallahe, trai se da zaustavi teror kao da on ima potpunu vlast nad svim Palestincima. Postoji pragmatini paradoks u izraelskom tretmanu palestinskih vlasti (koje Izraelci napadaju vojno, dok istovremeno zahtijevaju od njih da se okome na teroriste u vlastitim redovima) ime je eksplicitna poruka (naredba da se zaustavi teror) potkopana samim nainon prenoenja te poruke. Ne bi li bilo potenije rei da je neodrivo u palestinskoj situciji to da Izraelci od palestinske vojske trae: odupirite nam se da bismo vas mogli unititi? Drugim rijeima, to ako pravi cilj sadanjih izraelskih upada na palestinski teritorij nije sprijeiti budue teroristike napade nego efikasno onemoguiti bilo koje mirovno rjeenje u blioj budunosti? Apsurdnost amerikog stajalita savreno doarava televizijski komentar Newta Gingricha od 1. travnja: S obzirom da je Arafat zapravo glava teroristike organizacije, morat emo ga svrgnuti i zamijeniti novim demokratskim voom koji e biti spreman sklopiti dogovor s Izraelskom dravom. Ovo nije samo paradoks. Hamid Karzai postojei je demokratski voa nametnut narodu izvana. Kadgod se afganistanski privremeni voa pojavi u naim medijima, nosi odjeu koja ne moe ne podsjeati na atraktivnu moderniziranu verziju tradicionalne afganistanske nonje (vunena kapa i pulover ispod modernijeg sakoa itsl.), njegova pojava prividno utjelovljuje njegovu misiju, kombinirati modernizaciju s najboljim od afganistanske tradicije nije udo, jer je tu nonju kreirao vrhunski zapadnjaki dizajner. Kao takav, Karzai je najbolja metafora dananjeg statusa Afganistana.

Susjed - Neprijatelj
to ako jednostavno nema istinske demokratske (u amerikom smislu toga pojma) palestinske tihe veine? to ako demokratski izabran novi voa bude i vie anti-izraelski, to ne bi bilo iznenaujue s obzirom da je Izrael sistematski primjenjivao logiku kolektivne odgovornosti i kazne, unitavajui kue itavih obitelji osumnjienih terorista? Nije rije o okrutnom i arbitrarnom tretmanu Palestinaca na okupiranim podrujima nego o tome da su oni svedeni na status homo sacera, objekte disciplinskih mjera i/ili ak humanitarne pomoi, ali nisu punopravni graani. A ono to su postigli oni koji su odbili sudjelovati u borbama jest rekonceptualizacija Palestinaca iz homa sacera u susjeda: oni tretiraju Palestince ne kao jednake punopravne graane, nego kao susjede u strogom judeo-kranskom smislu. I u tome lei teak etiki test za suvremeni Izrael: Voli svoga susjeda znai Voli Palestinca ili ne znai uope nita. Odbijanje, uvelike omalovaavano od strane vodeih medija, jest autentian etiki in. Upravo u tome, u takvim postupcima, kako bi rekao Pavao, efektivno nema vie idova ni Palestinaca, punopravnih lanova dravnog sustava i homines sacri. ovjek bi u ovom sluaju morao biti otvoreno platonski: ovaj Ne! oznaava udesni trenutak u kojemu se vjena Pravda trenutno pojavljuje u sferi empirijske stvarnosti. Svijest o takvim trenucima najbolji je protuotrov iskuenjima antisemitizma koji su tako esto uoljivi meu kritiarima izraelske politike.

Zloesta djeca
Epohalni dogaaj zbio se u Izraelu u sijenju i veljai: stotine rezervista odbilo je sluiti vojsku na okupiranim podrujima. Oni nisu samo pacifisti: u svojim javnim istupima, oni su s mukom trude naglasiti da su izvrili svoju dunost u borbi za Izrael u ratovima protiv arapskih drava, u kojima su neki od njih dobili visoka odlija. Oni tvrde da ne mogu prihvatiti boriti se kako bi dominirali, protjerivali, izgladnjivali i poniavali itav jedan narod. Njihove su izjave dokumentirane detaljnim opisima strahota koje su poinile izraelske obrambene snage, od ubijanja djece do unitavanja palestinske imovine. Evo kako njihov narednik Gil Nemesh izvjetava o stvarnosti none more na teritorijima na web stranicama prosvjednika (www.seruv.org.il <http://www.seruv.org.il>): Moji prijatelji prisiljavajui starca da se osramoti, ranjavajui djecu, zlostavljajui ljude iz zabave, i kasnije se hvalei time, smiju se toj stranoj brutalnosti. Nisam siguran elim li ih i dalje nazivati svojim prijateljima... Oni dozvoljavaju sebi da izgube humanost, ne iz iste zloe, nego stoga to je suoiti se s time na bilo koji drugi nain preteko.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole

* Tekst je objavljen u London Review of Books, 23. svibnja 2002.; oprema teksta redakcijska

16

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

sa ili vrednota to ih zastupaju razne akterke i akteri civilnog drutva. Nita u njoj ne implicira da bi ti interesi ili vrednote imali biti napredni, libaralni itd. u svojevrsnom sukobu interesa kada je rije o obrazovanju njegovih mladih dravljana za demokraciju i aktivno odgovorno dravljanstvo. Nevladin sistem poeo je i iskustvima koja potjeu iz zemalja iz kojih i sami edukatori. Posljedica je bila to da su u oima mnogih aktivistkinja i aktivista masovni drutveni, politiki i vojni sukobi koji su obuhvaali itava drutva bili svedeni na odrednice interpersonalnih odnosa ili odnosa u malim skupinama, odnosno lokalnim zajednicama. Metode i tehnike prenesene iz normalnih drutava rezultirale su posvemanjim nedostatkom politikog obrazovanja, koje je s obzirom na tradicionalnu apolitinost prijeko potrebno. Ono o emu se radi jest jednostavno pitanje: odakle akteri i akterke civilnog drutva (jer tu se ne moe biti tek lanom) crpe probleme na kojima rade? Kako postaju svjesne pitanja koja im je rjeavati? Iz konfrontiranja s potekoama koje ih okruuju kao lanove i lanice drutva i drave, iz neposredno-iskustvenih ili istraivakih saznanja, ili tako to doe netko izvana i naui ih koji su to problemi i metode, ili ak utke poe od ve odabranih ali izvan drutvene sredine o kojoj se radi.

Dravljansko obrazovanje emu?

Drutvena odgovornost izmeu dravljanstva i meunarodne pomoi
*Izlaganje na konferenciji Globalization and the Politics of Inclusion: Civic Literacy and Civic Education, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik od 1. do 10. svibnja 2002.

Sran Dvornik
ovorei izvan bilo kakva obrazovnog sistema, kako bi trebao izgledati konaan proizvod dravljanskog obrazovanja? Pretpostavljamo da su to aktivne i odgovorne dravljanke i dravljani. Promotrimo li o emu se u tom odgovornom dravljanstvu radi, prvo pitanje na koje nailazimo odnosi se na sam pojam dravljanke/dravljanina. Poimamo li je prvenstveno kao lanicu drave ili kao lanicu drutva? U liberalnoj tradiciji, drutvo je sfera privatnih poslova ekonomskih ili intimnih u kojoj ljudi slobodno zadovoljavaju svoje potrebe, dok je nuna skrb za opi okvir delegirana dravi. Viestoljetno iskustvo, meutim, pokazuje da to delegiranje nije dostatno zajameno samo periodinim provjerama povjerenja na izborima. Zahtjev da politika tijela budu otvorena uvidu javnosti isto je tako star kao i moderna demokracija. Kako se pak poveavaju gustoa i kompleksnost nunih regulacija u drutvu, zajedno s rastuim upletanjem drave u drutvo, aktivne i angairane skupine lanica i lanova drutva shvaaju da na to treba uzvratiti. U tome je porijeklo tzv. novih socijalnih pokreta, pa i samo znaenje pojma civilnog drutva u suvremenom smislu: neprestano upletanje dravljanki i dravljana u poslove raznih vlasti i javnih ustanova. Civilno drutvo dakle nije tek dio drutvene strukture. Ono je u svojoj sri stanovit stav, aktivno odnoenje spram drutvenih pitanja, zasnovano na vie ili manje informiranoj volji da se neto uini u vezi s vlastitom zajednicom ili drutvom.

Upravo suprotno, nedavno smo imali prilike vidjeti primjere ekstremno ovinistikog desniarskog pokreta koji je zagovarao autoritarnost odozdo u Hrvatskoj. Ovako ili onako, jedno je jasno: dravljanski stav podrazumijeva angaman koji see s onu stranu privatnih i partikularnih interesa, on je potencijalno davanje neega ni za to, bez uzvrata, i ukljuuje stanovitu mjeru solidarnosti meu ljudima. Ovisno o tome to je osnova te solidarnosti, moemo imati inicijative u lokalnoj zajednici, ksenofobian ovinistiki nacionalizam, globalnu solidarnost protiv kapitalske globalizacije s itavim ovjeanstvom...

Manjak pretpostavki za tranziciju

Unato ovom voluntaristikom pristupu, fenomen tako razumljenog civilnog drutva ipak ima i neke drutvene i kulturalne pretpostavke:

doslovce kao uenje u praksi: Nevladine organizacije pojavile su se uglavnom kao reakcija na ratnu krizu i na posljedice nacionalistikog autoritarizma. Borei se s neposrednim posljedicama (izbjeglice i raseljeni; sve vea etnika netolerancija, koja je dovela do posvemanje diskriminacije te, posljedino, do etnikog ienja itd.; naglo pogoranje ravnopravnosti spolova), implicitno su se zalagale za osnovne vrijednosti slobode, demokracije, nenasilja, tolerancije, solidarnosti, a nastojale su igrati i konstruktivno-kritiku ulogu u izgradnji vladavine prava u zemlji. Meutim, rijetko su se izriito suprotstavljali dominantnom nacionalistikom politikom diskursu (pri emu treba napraviti nekoliko iznimki, kao to su neke organizacije za ljudska prava). tovie, esto se namjerno izbjegavalo politiku konfrontaciju. S obzirom na implicitnu suprotnost izmeu osnovnih vrednota tih

Politika vlast kontra drutva

Bitan problem takva utjecaja ne lei toliko u samim obrascima stavova i djelovanja, koliko u injenici da je on nevidljivo potkopao smisao drutvene odgovornosti koji je leao u osnovi ranih razvojnih faza ovdanjeg civilnog drutva. Tako nakanjena demokratska tranzicija nailazi na dvije prepreke: Povrh odsutnosti drutvene skupine zainteresirane i dovoljno snane da donese demokraciju (revolucija bez revolucionarne klase) i nedostatka politikog duha i volje meu obinim graankama i graanima koji bi mogli prevladati ili nadomjestiti to odsustvo, sposobnost politikog djelovanja nevladinih organizacija pretpostavljenog vrha sante dravljanskog aktivizma prilino je slaba. emu ovoliko naglaavanje politikoga? Zbog toga to kljuni problem demokratske tranzicije, barem u zemljama poput Hrvatske, nije tek u koritenju ili injenju demokratskih prava, odnosno u putanju demokratskih institucija u rad, ve u stvaranju i uspostavljanju institucija demokracije i vladavine prava, i to institucija ne samo u pravnom i politologijskom, nego i sociologijskom smislu, koji ukljuuje i djelovanje drutvenih akterki i aktera, njihove odnose, svijest, interese i volju. Ono to imamo kao politiki sistem nije drava u modernom smislu, tj. sistem zakonodavstva, politikog odluivanja, sudstva i upravljanja zasnovan na jednakosti pred zakonom i neutralan prema posebnim drutvenim i ekonomskim interesima, nego struktura u kojoj su stanoviti posebni interesi i politika mo nerazmrsivo povezani, to je istodobno prikriveno mitskim nacionalnodravnim totalitetom, ili bolje (gore), gdje je dranje politike vlasti uspostavljeno kao poseban interes suprotstavljen cijelom drutvu. Predsjednik Republike i njegovi pomonici bili su u poloaju da vode privredu, nameu duhovnu obnovu itavom drutvu, ak i da odluuju o imenima nogometnih timova ili o sastavu nacionalne reprezentacije.

Vrijedilo bi razmotriti i analizirati zbog ega gotovo uope nije razvijeno i provoeno obrazovanje o tome kako drutvene probleme prevesti u politika pitanja i zastupati ih kroz razliite oblike politikoga djelovanja i konfrontiranja
Prva je jaka srednja klasa, kolikogod taj termin bio nejasan; neka bude dovoljno rei da on obuhvaa sve one lanice i lanove drutva koji raspolau dostatnim iznosima diskrecionog novca i slobodnog vremena da bi dio toga mogli posvetiti dobrovoljnom radu, ali nemaju direktan pristup centrima moi ili poseban utjecaj na nosioce moi. Drugo, to je politika kultura participacije: osjeaj odgovornosti meu dravljankama i dravljanima za posljedice politikih odluka i mjera to ih provode politike i javne institucije, zajedno sa spremnou da se angairaju u nadzoru, kontroli, ispravljanju (kako putem konstruktivnih inicijativa, tako i putem pritisaka) te suodreivanju politikih mjera i postupaka vlast. S ovog stajalita je oito da nijedna od tih pretpostavki nije bila ispunjena kada se uruio komunistiki reim i zapoeo proces za koji jo vjerujemo da predstavlja prijelaz u demokraciju. Umjesto diskrecionog novca i slobodnog vremena imamo potrebu za obavljanjem dodatnih poslova samo da bi se sastavio kraj s krajem, ako uope ima sree nai posao. Umjesto participativne politike kulture, ljudske solidarnosti i angairanosti mjeavina apolitine apatije i nacionalistikoga kolektivizma. Upravo tu u igru ulazi dravljansko obrazovanje u rasponu izmeu zahtijeva demokratske tranzicije i manjka pretpostavki za nju. Na toj sceni nalazimo dvije grupe institucija: slubeni dravni obrazovni sistem i mree nevladinih organizacija. Premda se potonje ne moe zvati sistemom, i unato mnogim svojim nesistematskim znaajkama, one su igrale znaajnu ulogu u dravljanskom obrazovanju u postkomunistikim zemljama. graanskih grupa i organizacija s jedne, te ideologijskih zasada nacionalistikog reima koji je uivao podrku iroke veine s druge, graanske organizacije nisu uspjele razviti iroku bazu volontera; umjesto toga, egzistirale su uglavnom kao egzotini otoci u drutvu, iji je sam opstanak ovisio o potpori meunarodnih donatora. Graanska strana meunarodne pomoi razvoju demokracije je znaajan, ali rijetko kritiki ispitivan aspekt globalizacije.

Nekritiki uvoz know-howa

Po strani od neizbjenog utjecaja agenda meunarodnih organizacija (NVO-a ne manje od fondacija), valja istaknuti da je meunarodna potpora, koja nije stizala samo u novcu nego i u obuci i obrazovanju, imala i politiki i kulturalni utjecaj. Sadraj obuke i obrazovanja protezao se od tehnikog know-howa (voenje organizacije, upravljanje projektima, pribavljanje financijske potpore itd.) do svojevrsne akulturacije. Znanje nikad nije puko tehniko, vrijednosno neutralno i indiferentno spram drutvenih obrazaca. Premda graansko-kulturalni utjecaji teko da su provoeni namjerno, kao manipulacija, bili su zasigurno prisutni putem selekcije predmeta djelovanja i naina pristupa. Vrijedilo bi razmotriti i analizirati zbog ega gotovo uope nije razvijeno i provoeno obrazovanje o tome kako drutvene probleme prevesti u politika pitanja i zastupati ih kroz razliite oblike politikog djelovanja i konfrontiranja (Public advocacy, na kojem se povremeno radilo i koje je trebalo ispuniti to mjesto, nema to znaenje, ne samo zbog toga to mu u domaem nvo-ovskom argonu nije naen valjan leksiki ekvivalent, nego jo vie zbog toga to je uvoen modularno, iz drutveno-politikog konteksta u kojemu su koliko-toliko na djelu pretpostavke demokracije i vladavine prava), dok su dominirale teme poput nenasilnog komuniciranja, razrjeavanja sukoba (kasnije preimenovano u preobrazbu, upravljanje itd.), posredovanje, inicijative u zajednici itd. ak i kad je javno zastupanje stavova stavljeno u arite, ono je postavljeno bilo tehniki, u formi know-howa neutralnoga prema sadraju, ili u vezi s pitanjima

Solidarnost na djelu
Civilno drutvo je, s obzirom na to da vie nije ogranieno na prostor privatnih poslova, zatieno od upletanja drave, te nakon iskustava novih socijalnih pokreta u etabliranim demokratskim porecima od kasnih ezdesetih do osamdesetih godina, kao i iskustava demokratskih revolucija koje su oborile komunistike reime, poprimilo novo znaenje, koje zahvaa pojavu da dravljani i dravljanke ponovno preuzimaju dijelove drutvenih funkcija koje bijahu delegirane politikim organizacijama i institucijama, ili su ih ove bile uzurpirale. Ovakvo razumijevanje pojma civilnog drutva ima dvije vane implikacije: Prvo, djelovanje ljudi aktivno ukljuenih u civilno drutvo moe sezati s onu stranu zastupanja raznih njihovih posebnih interesa, te se sljedstveno ne moe uvijek svoditi na njihove partikularne drutveno-ekonomske pozicije. Drugim rijeima, takvo djelovanje podrazumijeva snaan voljni faktor. Upravo je to razlog to je pojam civilnog drutva igrao tako istaknutu ulogu u ruenju komunistikih reima, koji su, paradoksalno, izgledali poput revolucija bez revolucionarne klase. To, meutim, moe voditi u autoreferentnost, o kojoj se upravo i radi u mojem pristupu primjeru Hrvatske. Drugo, definicija koju sam ovdje ponudio ne kae nam nita o sadraju ili orijentaciji intere-

Primarna zadaa politika reforma

to je jo gore, takva struktura je legitimna: uivala je preutnu i izriitu podrku veine stanovnitva, zahvaljujui duboko ukorijenjenoj nacionalistikoj ideologiji koja je uzdigla dravu u visine posveene vrednote po sebi. U istom smislu, ak i kad je shvaeno da su vlastodrci sebini i koruptni, to nije djelovalo na onaj stav prema dravi. Rezultat je da promjena na vlasti nakon posljednjih izbora nije za sobom povukla ikakvu ozbiljnu politiku reformu. tovie, upravo su dravljanske inicijative morale ustati u obranu najosnovnijih institucija vladavine prava. Prema tome, svaki odgovoran odnos prema bilo kojem drutvenom problemu mora ukljuivati i zadau da se promijeni ne samo konkretna politika nego i same institucije koje bi trebale odluivati, ali i prevladavajui politiki i drutveni stavovi.

Izbjegavanje politike konfrontacije

Dravni obrazovni sistem, kao ni privatne institucije koje rade po istim programima, nisu predmet ovog izlaganja. Treba ipak zapaziti da on ima dva bitna ugraena nedostatka, koja ne moe prevladati ni najbolja zamisliva metoda dravljanskog obrazovanja: (a) Znaajan element autoritarnosti teko se moe ukloniti iz same biti sistema kolovanja. (b) Najvii kontrolor tog sistema drava nalazi se

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

pronalazi u injenici da se ene mijeanih brakova smatraju izdajicama. Odnos tradicije i ena dodiruje kroz ve pomodno pitanje multikulturalnosti. Autorica ga rafskom tranzicijom kroz koju prolazi istraivana zajednica. Danas se etverodnevni festival Patum sve vie pretvara u raspojasanu erotiziranu i alkoholiziranu

17

Rodno raz/odijevanje nacionalnih tijela

Nakon izvanredne analize/dekonstrukcije alegorije nacije kao glumice, vjerojatno bi se i Slaven Letica nelagodno zamislio nad svojim vjetijim diskursom
Uz poslijediplomski seminar Gender and Nation, Tradition and Transition odran u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, od 20. do 25. svibnja 2002.

sh je analizirala izraelsko-palestinski sukob kao borbu za prostor u koji treba smjestiti odreena jednonacionalna tijela. Izrael toliko reducira prostor Palestincima/kama, da ak i enska tijela izlaze iz svog rodnog identiteta i pod silnim pritiskom implodiraju tako da bombaki napadaju izraelski prostor. Mary Gossy je u jednoj od najboljih prezentacija na seminaru, koristei se tekstom A. Lorde, govorila kako utjelovljeno erotsko moe promijeniti mo, odnosno kako u/o/tjelovljeno ensko tijelo moe upisati i odrati vlastitu razliku. Izlagaica svjesna nelagode oko definiranja razlike kao takve, predlae vraanje kanonskim feministikim tekstovima kao nainu preispitivanja vlastita rada na, s i protiv teorije, otvarajui mogunost za jednu novu tradiciju pluralnosti i ideologiju erotinosti.

U kojim izvedbama?
Poveznice seminara Svetlana Slapak (Institutum Studiorum Humanitatis, Ljubljana) i Lada ale Feldman (Institut za etnologiju i folkloristiku) potraile su u knjievnosti, odnosno glumi. Prva izlagaica je na primjeru knjievnika Dragoslava Mihajlovia i Kostasa Tahtsisa pokazala kako je enski lik omoguio autorima da kritiziraju model muke dominacije. Model balkanske patrijarhalne nacije kao tradicije doputa i prostor koji je rezerviran samo za ene. One dominiraju u (mukim) vremenima krize, s obzirom na to da vladaju raznim nainima preivljavanja. Lada ale Feldman ustvrdila je da se nacija koristi (simbolizira i manipulira) tijelima glumica ovisno o dramatici vlastita sociopolitikog trenutka. Od mirnodopskog lika Mire Furlan kao u/o/tjelovljene stvarne glumice, do lika Ene Begovi koja u trenutku krize utjelovljuje sudbinu nacije i plae nad njom da bi vrlo uskoro plaho Predsjedniku zaeljela sretan roendan. Nakon izvanredne analize/deko-nstrukcije alegorije nacije kao glumice, vjerojatno bi se i Slaven Letica nelagodno zamislio nad svojim vjetijim diskursom.

Valerija Barada
istinu su rijetke konferencije na kojima organizatori/ce jednostavno priznaju da mrze samu kongresnu formu, ali da je ova netom zavrena jedna od najboljih na kojoj su bili/e i predavali/e, a da su se pritom izvrsno osjeali/e i suraivali/e sa sudionicima/ama. Zaista su jo i rjee konferencije na kojima povjerujete u takve izjave, s obzirom na to da i sami mislite isto. Tijekom zavrne usmene evaluacije, organizatorice i sudionici/ce su naglaavali vlastitu iznenaenost: oekivali su jednu od tipinih znanstveno hijerarhiziranih konferencija na kojima moraju oprezno i nepopustljivo braniti svoje teze. Ipak, susreli su se s izvrsnim polaznicima/cama, pozitivnom atmosferom uenja, ivahnim diskusijama te iscrpnim razmjenama razliitih pristupa i znanja. U emu je bila tajna? Prvi su klju izvanredne predavaice okupljene oko iroke i aktualne teme koja svakako predstavlja drugi klju uspjeha konferencije.

Mary Gossy, Irena Blaini, Samira Kawash, Lada ale Feldman

Tko, to?
Poslijediplomski seminar Gender and Nation, Tradition and Transition odran je u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku od 20. do 25. svibnja ove godine. Organizatori su bili Centar za enske studije (eljka Jelavi, Biljana Kai) i Institut za etnologiju i folkloristiku (Renata Jambrei Kirin, Lada ale Feldman) iz Zagreba, uz suorganizatorsku podrku Centra za enske studije iz Beograda (Daa Duhaek) i Odsjeka za enske i rodne studije sa Sveuilita Rutgers iz SAD-a (Joanna Regulska, Mary Gossy). Petodnevni je program bio organiziran tematski, tako da je svaki seminarski dan funkcionirao kao zasebna podcjelina: Stvaranje i rastvaranje nacije u svakodnevnom ivotu; Rat i mir kao oroene (ili moda bolje orodnjene) konstrukcije; Feministiko istraivanje prostora: vlastita soba, soba za svakoga ili svako tijelo; Orodnjenje kulturne tranzicije; Etnicitet, odgovornost i civilno drutvo. No, poetno je predavanje odrala Nira Yuval-Davis s londonskog Greenwich Universityja, koja je (ponovno) upoznala polaznike/ce sa svojom knjigom naslova Gender and Nation. Ovim je izlaganjem postavila osnovne smjernice cijeloga seminara koje u pokuati pronai u svakoj od spomenutih seminarskih podcjelina. Koliko se poveznica roda, nacije, tradicije i tranzicije provukla kroz odrana predavanja?

Nacija kroz dravu definira i koristi rod, ali i rod odluuje hoe li prihvatiti ili odbaciti zadanu poziciju. Premda je ovaj odnos na izgled dihotomian, uslonjava se uvoenjem pitanja kolektivne odgovornosti

Na iju odgovornost?
Na zavretku seminara nametnulo se pitanje odgovornosti i civilnoga drutva. Daa Duhaek iz beogradskog Centra za enske studije raspravljala je o odnosu nacije i roda. Nacija kroz dravu definira i koristi rod, ali i rod odluuje hoe li prihvatiti ili odbaciti zadanu poziciju. Premda je ovaj odnos na izgled dihotomian, uslonjava se uvoenjem pitanja kolektivne odgovornosti. Ispravno inzistirajui na odgovornosti, feministkinje u Srbiji definiraju vlastiti politiki subjektivitet te djeluju kao graanke tako prepoznate i prihvaene nacionalne drave. U svom je izlaganju Jasminka Babi-Avdispahi (Sveuilite u Sarajevu) posegnula za slinim argumentom. Govorei o konstitucionalnom patriotizmu otvorila je mogunost za kolektivnu odgovornost. Preuzimajui je, pripadnici/e nacionalne drave postaju graanima/kama. Diskusija koju su otvorile ove teze tematski je logino zaokruila seminar koji se, dakle, bavio pitanjem roda, nacije, tradicije i tranzicije.

Valsala Kumari, Lada ale Feldman

propituje i kritizira, navodei da se ene simboliziraju kao nositeljice tradicije, a da multikulturalizam paradoksalno reproducira etnike i nacionalne granice. Mukarci dobivaju prostor odmaka i devijacije od vladajueg zapadnjakog modela, dok se ene postkolonijalnog svijeta prisiljava vratiti pravoj kulturi i tradiciji. Simboliki su vraene u prolost, jer postojei oblici modernizacije predstavljaju kolonizatorski princip. Poveznica tranzicije ostala je za kraj. Kao sudionica seminara, pronala sam je u samom zakljuku izlaganja: Yuval-Davis tvrdi da ene utjelovljuju granice i razgranienja, ali utjelovljuju i mogunost da se te granice poveu.

Na ijem tijelu?
Sljedee se izlaganje odnosilo na stvaranje nacije u svakodnevnom ivotu iz naslova podcjeline. Naime, Dorothy Noyes (Ohio State University) je na primjeru kostimiranog festivala Patum, koji se na Tijelovo (!) odrava u katalonskom gradiu, pokazala kako se manifestiraju socijalno tijelo i identitet zajednice. Semiotiki kompleksna tradicija tog festivala od ezdesetih godina 20. stoljea osim mukaraca radnike klase, poinje obuhvaati i ostale lanove zajednice. Izlagaica pojedine ritualne elemente festivala povezuje s identitetskom, politikom, socijalnom, ekonomskom i demog-

zabavu. Erotski, a moda i rodni, element je svakako izostao iz sljedeeg istraivanog dogaaja. Naime, Maja Brkljai s Central European Universityja iz Budimpete, teorijski iitava Titov pogreb. Njegovo je tijelo predstavljalo jugoslavensku dravu, naciju, odnosno njeno socijalno tijelo. U trenutku Titove smrti, kontinuitet zajednice koju je predstavljao nije se mogao odrati, pa se u ritualu pogreba pokualo nadomjestiti podudaranje, kako izlagaica navodi, sljedeih tijela: body natural i body politic. Na neposredniju se prolost osvrnula Reana Senjkovi (Institut za etnologiju i folkloristiku) koja se bavila medijskim predstavljanjem hrvatskih vojnika u ratu 1991.-1995. Od izgleda ratnih rock n roll romantika do izgleda profesionalnih amerikih marinaca, hrvatski su vojnici vizualno obiljeili sazrijevanje nacije. Ove su predavaice izlagale u podcjelini Rat i mir kao orodnjene konstrukcije.

S kakvim posljedicama?
Poslijediplomski seminar Gender and Nation, Tradition and Transition bio je jednostavno odlian. Kroz krovnu temu seminara i unutar raznorodnih izlaganja pokuala sam pronai razliita tumaenja i pristupe izuavanju roda i nacije. Nadam se da sam prenijela barem djeli predavake zanimljivosti. Za kraj ne mogu odoljeti po(d)unoj anegdoti za hrvatsku strunu sveuilinu javnost. vedski profesor, balkanolog, opravdao je sudjelovanje na seminaru primjedbom i prigovorom svoje studentice da je seksist koji nema rodnu perspektivu u prouavanju Balkana. Potvrdio je da optuba za seksizam ipak ne stoji, ali da zaista nema rodnu perspektivu. U Dubrovnik je doao uiti, a kako je sam istaknuo, doista je puno i nauio.

U kakvom medijskom prostoru?

Prostor su feministiki istraivale predavaice sa Sveuilita Rutgers. Elizabeth Spohr je govorila o ponovnom, mukotrpnom, aktivistikom otvaranju enskog centra na spomenutom sveuilitu, a Valsala Kumari je opisivala prostor ena u suvremenom indijskom filmu te mogunosti koje se nude za filmsko promoviranje novih vrijednosti za ene u indijskoj nepreglednoj naciji i dravi. Samira Kawa-

Na kojoj granici?
Nira Yuval-Davis je naznaila osnovni nain identifikacije ena i nacije, odnosno granica nacije. Koristei se brojnim primjerima kurdskih ena, izraelskih ena, palestinskih ena ili aboridinskih ena, predavaica naznauje da bi umjesto identifikacije moda trebalo rei izjednaavanje ena s nacijom i odreivanje njezinih granica kroz tijela ena. Jednu od potvrda

18

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

samo u novinama), suhog i kinog (koje bi trebalo predstavljati ono to mi nazivamo zimom i to se dogaa u vrijeme naeg ljeta), a tko su ljudi meu kojima djeluje nama nije najlake shvatiti. Mnoga od potpitanja teka su, ini mi se, i njemu od imena plemena do njihove brojnosti, stanita (o nomadima da se i ne govori) Najtei je svakako pokuaj u kratkom razgovoru za novine prenijeti makar iskrice onog to se u misionarski ivot nataloi kroz godine iskustva i esto se nikad ne formulira rijeima nego samo ostaje rezultat: uspjean kontakt s onima koji su Postoje i to na vie razina. Jedni od njih pripadaju odnosima razliitih plemena, a drugi odnosima plemena i onih koji dolaze izvana zbog nekog ekonomskog interesa. Svi ti koji dolaze iz ekonomskih razloga unitavaju Amazonu, i to je problem Perua, Brazila i svih zemalja kroz koje ta velika i bogata rijeka prolazi. Kako se doljaci odnose prema domorocima? Koji su sve naini da se osvoji indijanski prostor? Ima svega, od potkupljivanja do protjerivanja, terorizma i samog istrebljivanja. To su pojedinani sluajevi, a najvee zlo je dolazak druge civilizacije koja donosi poneko dobro irei zauzvrat sva zla novog svijeta: droge, prostituciju, bolesti koje oni ne poznaju, na koje nisu otporni i nisu pripremljeni, zbog ega je i velika smrtnost. Kulturni skok s jedne razine na drugu koja se u tom susretu dogaa je takav da mu je teko sagledati posljedice.

Fra Tomica Hruka, misionar

Uenje komunikacije s razliitima

Vijesti se meu njima zaista brzo ire, iako bih teko mogao rei kako to rade Grozdana Cvitan
isije su uvijek poticajni prostor mate i puno vie tegoban put u vjeri misionara i domorodaca meu kojima misije niu. Dok jedni rastu u vlastitoj vjeri, drugi svladavaju njezinu abecedu, esto se teko ili rastajui sa svojim starim bogovima, duhovima, silama i obiajima koji ta vjerovanja slijede. to znai biti misionar meu plemenima Amazone, moda donekle govori i injenica da u dubinama amazonskih prauma jo ivi oko 200 plemena koji su sauvali svoj oblik ivota i s kojima vlasti zemalja u porijeju Amazone teko nalaze zajedniki jezik. Ljudi koji su nauili da im stranci uzimaju i unitavaju zemlju onakvu kakvu oni poznaju i ele za svoj ivot nisu vie dobroduni prema doljacima kao to su bili u vrijeme velikih osvajanja. Domoroci su danas ponajprije oprezni i pokuavaju svladati abecedu borbe za vlastiti prostor. Ponekad sve zavri krvavim scenama jer nitko nije elio izravno, u pojedinim sluajevima, odgovoriti na pitanje: tko ima pravo prisvojiti, a onda i prodati zemlju koja mu ne pripada. Siromane drave slijede logiku ekonomskih diktata, Indijanci vlastita stoljetna suradnikog odnosa s prirodom radi preivljavanja. Iako zasad malo zemalja u svijetu postavlja pitanja odnosa na nain na koji je postavljen, a onda i rijeen u Australiji, gdje su Maori izborili pravo na naknadu zbog zemlje koja im je oduzeta, mnogi ve danas trebaju o tom pitanju razmiljati. Moda je za poetak mogue prestati s daljnjim nanoenjem nepravdi onima koji se jo, prema mjerilima kolonizatora europske provenijencije, smatraju nedovoljno civiliziranima i uljuenima da bi ih se pitalo bilo to, pa i o pravu na njihovu stopu zemlje. bili razlog misionarstva. Kad sam 1998. doao ideja je bila pomoi u misionarskom radu i djelovanju naeg franjevca iz hrvatske franjevake misije Svetog irila i Metoda, fra Gerarda ardina. On je ve dvadeset i sedam godina u Peruu i kao kruna svega, tj. cijeloga njegova djelovanja, dolo je imenovanje za biskupa jedne peruanske biskupije, odnosno vikarijata. Dakle, ideja mojih poglavara bila je da pomognem i ja sam dvije godine proveo s fra Gerardom u misiji, upoznao podruje, misijsko djelovanje misijska postaja nalazi se u peruanskoj Amazoni. Kako se pripremate za odlazak na takvu postaju? Svaki dolazak u misiju bilo gdje u svijetu dobrovoljna je stvar i nitko na to ne moe nekog drugog prisiljavati. Dakle, potrebno je imati taj poziv u sebi, a misijski poziv je jedan od onih koje franjevaki red danas obavlja. Misije su i trajno zanimljive zato to su uvijek na onim podrujima gdje kranstvo jo nije dovoljno ukorijenjeno. Zato postoje projekti kao to su projekt Afrika, projekt Rusija itd., to su projekti za sva podruja gdje bi milost vjere trebala biti donesena. Kad jednom izaberete misionarski put birate li i prostor? Veina brae ostaje u sklopu provincije na pastoralnom radu, drugi odlaze u inozemstvo, a trei su u misijama. to se tie misija u Junoj Americi, do prije nekoliko godina jedan na fratar je bio u Venezueli, jedan je u Nikaragvi, a trojica smo u Peruu, tj. dvojica u misijama i jedan u Limi, jer se nakon dugog boravka u misijskim postajama razbolio. Ipak, on nam je veliki oslonac, potpora, zalee.

Ljudska prava u temelju svih komunikacija

S druge strane, promocija ljudskih vrijednosti koja se pokuava unijeti meu te ljude angairana je na njihovu obrazovanju, zdravstvu i svemu onom to drava ne moe ili nee Crkva uskae. Drava radi zdravstvene stanice u nekim selima, ali to Indijancima esto malo znai jer nemaju novac kojim bi platili usluge u takvim ustanovama. Nedostatak novca zbog neimatine je samo jedan oblik te nemoi, drugi je to to novac kao institucija u njihovoj kulturi ne postoji, nemaju ga i ne poznaju ga. Upravo sad boravim i radim u podruju u kojem ljudi ne znaju to je vrijednost novca i to bi s monetom i kad bi je imali, koliko vrijedi. Moete li mi opisati Vae uobiajene poslove ili dane? U tom novom misijskom podruju proveo sam dvije godine na rijeci, a to znai da smo uz rijeku ivjeli, rijekom putovali, obilazili sela uz rijeku. Inae, rijeka je vana komunikacija i mnoga sela su samo na taj nain dostupna. U Peruu su inae problem komunikacije, a na misijskim podrujima esto jedva da ih ima. Radite li istodobno s jednim i/ili vie plemena? Na tom podruju bilo je est plemena, ali se uglavnom radilo s dva: Shipibo i Ashaninka. Fra Gerard je proveo vie od petnaest godina ivei u Shipibo plemenu, dakle samo s Indijancima, nauio je njihov jezik i kad je u te prostore stigao terorizam biskup ga je, da bi ga zatitio od tih problema, povukao u drugu upu bliu civilizaciji, dostupniju komunikacijama (to ponajprije znai zrakoplovu jer sve druge komunikacije su oskudne) i rijeci. Tada su drugi misionari nastavili odlaziti u indijanska sela na dua putovanja, koja traju po mjesec dana nekoliko puta godinje kad se ide od sela do sela i obavi se ono to mora: katehetizacija, krtenja itd. To ovisi i od misionarske i od evangelizirane grupe koje se tim prigodama sastaju. Kad idu pomagai i profesori onda je puno lake raditi, a kad ide samo jedna osoba puno je tee jer su onda svi poslovi na njoj. Nakon to sam dvije godine proveo s fra Gerardom na tim putovanjima rijekom, premjeten

Lica uvezenih zala

Svi nai poslovi i projekti vezani su za njegove savjete i sugestije telefonom, e-mailom i kako je ve mogue... Osim toga, on skuplja pomo jer dobro zna to je misijama i vjernicima potrebno i dalje radei koliko moe. I to je ono to vama u misijama najvie treba? Ima razliitih projekata. Evangelizacija je sama po sebi osnovni i najvaniji cilj, ali ne mora uvijek biti i prvi dio posla. Program koji je napravio vikarijat, dakle biskup sa svim misionarima na odreenom podruju, na nekoliko je razina. Prva razina je promicanje prava ovjeka, tj. oovjeenje cijelog podruja, tj. tih plemena, oslobaanje od gotovo ropskih odnosa koje su imali s kolonima koji su doli iz Europe ili dolaze s peruanske obale. U najnovije vrijeme to su i velike strane, multinacionalne tvrtke (drvosjee i eksploatatori uma, poetkom 20. st. oni koji su iskoritavali kauuk) koje ele iskoritavati naftu, plin, drvo... Postoje li odnosi i pojave koje mi u Europi ipak teko moemo zamisliti?

Dobrovoljna zamjena svjetova

Sva ta pitanja dodiruju se i na poslu kakav je misionarski, a u dijelu Amazone koji pripada Peruu (Peru se dijeli na tri dijela: obalu, Kordiljere Ande i peruansku Amazoniju) i jedan je na franjevac. To je fra Tomislav Hruka, rodom iz Poege, pripadnik zagrebake franjevake provincije, koji ovom prigodom svjedoi o dodirima svjetova prema vlastitu izboru misionara i brata svetog Franje. Klimu je promijenio utoliko to je otiao u prostore dvaju godinjih razdoblja (jer kako ree jedan drugi misionar: Godinja doba postoje

Fra Tomica Hruka, Peruanska Amazonija, Misijska postaja Atalaya

Mogu doi i sam u selo, bez najave, ali to je kao da dolazim sa zidom put bez velike anse. Da bih imao uspjeha, sa mnom mora ii i glas o meni kao osobi u koju oni mogu imati povjerenje

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

sam prije godinu dana na drugu misijsku postaju gdje sam sm. To je podruje visoravni u planinama, gdje mogu doi samo zrakoplovom, a izmeu sela komuniciram pjeice ili na konju. Tek je prole godine poelo probijanje ceste za cijelo to podruje. S obzirom na teritorij s kojim se povezuje, to je zanemarivo. Veina privrede je na obali, treina stanovnitva u Limi, i iz te perspektive Amazona je vrlo daleko. Koliko dugo moe trajati takav Va boravak izvan bilo kojega gradskog podruja u prostoru bez struje i komunikacija? Osobno sam bio najdue pet mjeseci odjednom na takvom mjestu s mogunou komunikacije putem radio-stanice. Tu su misiju franjevci osnovali 1938. godine doveli su u umu nekoliko obitelji s Anda, napravili im kue, sagradili crkvu i osnovali misiju koja je i danas postaja bez struje, infrastrukture itd. Dolaze li drugi misionari u ta podruja? Kako znate da je neko pleme prihvatilo va vjerski nauk? Drugi ne dolaze, a o tome kako i koliko prihvaaju vjeru govore oni sami. Iako nema ni televizije ni telefona, vijesti se ire vrlo brzo i uvijek se zna tko je to rekao. Vijesti se meu njima zaista brzo ire, iako bih teko mogao rei kako to rade. Ali po posljedicama znam da je tako. S kojim plemenom radite sada? Posljednju godinu nisam napravio puno to se tie Indijanaca, ili mogu rei da nisam nita napravio. To je vrlo komplicirano podruje koje karakteriziraju napeti odnosi izmeu Indijanaca, kao domaeg stanovnitva, i kolonizatora, doljaka. S obzirom na to da je izmeu njih izbio sukob, kao bijelac nisam osoba njihova povjerenja i prema meni su bili suzdrani. Tek na kraju ove prve godine osjeam da sam stekao njihovo povjerenje. Stjecanje povjerenja teak je put koji ima odreena pravila i traje dugo. Uobiajeno je da najprije treba razgovarati s njihovim efovima, voama. Oni imaju svoju indijansku organizaciju i uz suglasnost organizacije doi u do svih sela, ali taj put traje. Mogu doi i sam u selo, bez najave, ali to je kao da dolazim sa zidom put bez velike anse. Da bih imao uspjeha, sa mnom mora ii i glas o meni kao osobi u koju oni mogu imati povjerenje. Moe li odlazak u selo biti i poguban? Mislim da ne. Nema straha. Moda prve godine kad sam se osobno navikavao na drukiji ivot, hranu, opasnosti, ivotinje itd., ali to je prolo i sad se jednostavno ivi. O tome vie ne mislim. Kad njihovi efovi daju odobrenje, to Vi radite? Oni daju neto to bih nazvao obavijest, koja otprilike kae da u Antenju (tako se zove moja sadanja misijska postaja) ima brat laik gdje se oni mogu obratiti za lijek ili neku drugu pomo, a pomognu i oni meni. Pomogli su mi oistiti teren i podignuti jednu malu kuicu. Glavni ef kojem sam se morao obratiti za rad meu njima dugo me ignorirao. Bio je nezadovoljan nainom na koji je u prolosti komad zemlje na kojoj je misija dodijeljen Crkvi, a on je to smatrao svojom zemljom. Osim toga, njima je teko u susretu s bijelcima ne misliti odmah na kolone, a ja kao fratar bijelac imam malo prostora za dokazivanje da sam neto sasvim drugo. Njima su ljudi bijele koe uvijek donosili probleme o kojima se malo zna i koji su zaista teki. Npr. uz rijeku Ucayali bila je hapravu priu koju smatrate znakovitom u Vaem poslu misionara u Amazoniji? Na Novu godinu 2000. bio sam u staroj misiji u Atalayi. Oko est sati ujutro 1. sijenja probudilo me kucanje. Pred vratima je stajala Indijanka s bijelim zaveljajem na rukama. Ula je u misiju i sjela. Njihov obiaj je da ne priaju puno i kako imaju vremena treba biti strpljiv, priekati da oni progovore. Njihovo poimanje vremena (iako su prihvatili na kalendar) je po kinom i suhom razdoblju (mi bi rekli gosvoju bol i svoje mrtvo dijete. Bio je to moj prvi susret s ovjekom na kraju jednog i poetku drugog tisuljea. Ni danas nisam siguran da sam shvatio puninu poruke koju bi iz tog susreta trebalo iitati. Kakav je njihov odnos prema smrti? Sjeaju li se mrtvih? Kult mrtvih vezan je uz strah od mrtvih i prie koje nastaju iz tog straha. Sela koja su udaljenija od plovnih rijeka (plovne rijeke znae veu blizinu civilizacije, blizinu trgovina, informacije itd.) ive svoje stare

19

Mlada obitelj, pripadnici plemena Ashaninka, peruanska Amazonija, rijeka Ucayali, snimio: fra Tomica Hruka

Dugo se zaboravljalo na najbitniju stvar: inkulturaciju. A to znai da mi ne moemo doi ovdje, nametnuti svoje vienje svijeta, svoju kulturu i obiaje
cijenda s plantaom. Vlasnici plantae imali su snage upadati u indijanska sela, hvatati njihovu djecu i odgajati ih kao robove za rad na plantai. Takvih primjera je vie i oni su oprezni. U novije vrijeme bijelci su oni koji vode poslove s drogom (to se carstvo iri iz Kolumbije), a dola je i vjera koja ih takoer mijenja i donekle unitava. Naime, prvi misionari radili su sasvim drukije od dananjih, eljeli su to prije obaviti pokrtavanje nakon dolaska na neko podruje. Dugo se zaboravljalo na najbitniju stvar: inkulturaciju. A to znai da mi ne moemo doi ovdje, nametnuti svoje vienje svijeta, svoju kulturu i obiaje. Ono to je njihovo dobro, u to spadaju mnoge dobre i izvrsne navike, treba svakako sauvati i pomoi im u tom ouvanju, a ono to nije dobro treba im objasniti i rastumaiti zato bi bilo bolje da prihvate neto drugo, u emu se taj boljitak sastoji. To je moda suvie apstraktno reeno, jer na terenu to izgleda sasvim drukije. Moete li mi ispriati jednu

Pripadnik plemena Shipibo u lovu na majmuna, rijeka Ucayali, snimio: fra Tomica Hruka

Roblje naeg vremena

Problem misionara je u tome to dolaskom na neko podruje susree probleme iz prolosti s kojima jednostavno mora ivjeti i na njima nastaviti svoj rad.

dinjim dobima), po daljini od jednog do drugog sela itd. Takav je i njihov nain komunikacije, poseban. Da bi netko pozdravio i poeo razgovarati treba nekoliko minuta. ekao sam da progovori. Objasnila mi je da se vraa iz bolnice, a mene moli novac jer mora platiti prijevoz preko rijeke do svog sela i par svijea. Osim toga, tu je no u bolnici umrlo njezino dijete i ono je u zaveljaju na njezinim rukama. Cijela ta situacija vie je od te injenice. Ona je meni prvog dana Nove godine 2000. donijela

navike, neoptereeni drukijim vienjima. Navika je da u brak ulaze vrlo rano, ve od dvanaest, trinaest godina, i ini mi se da iskoritavaju cijeli reproduktivni ciklus tijela. Uglavnom su monogamni, ali postoje i sluajevi bigamije, pa i vieenstva.

Deklarativno: ravnopravnost postoji

Stalna je i snana briga za ivot, odnosno za produenje vrste. Mnogo se umiralo, pa iako se dobna granica u novije vrijeme pomakla, ostale su navike da rano ulaze u brak. ivotni vijek im

je sad produen na pedeset do ezdeset godina. Teko mi je objasniti dvojakost situacije u kojoj su oni (bili) rtve. S jedne strane kao da je postojao program vlasti da ih se istrijebi, eliminira iz prostora, a s druge je napravljena cijela mrea zdravstvenih stanica koje skrbe za zdravlje, u kojima se pokuava educirati stanovnitvo, postoje programi za planiranje obitelji, cijepljenje za bolesti koje ugroavaju ivot od razdoblja dojenadi nadalje... Ipak, sve se nekako mijenja, pa i na njihovu dobrobit. Moete li rei da su oni danas ravnopravni graani zemlje u kojoj ive? Postoji li ravnopravnost sirotinje? (odgovor nakon duge pauze) Prema peruanskom ustavu ravnopravnost postoji. U praksi je ostao odnos u kojem su ve sami Indijanci izabrali, iz duge navike, status graana drugog reda. Prepoznajete to po oborenom pogledu, njihovu ekanju da uvijek ti prvi neto kae Zato i jesu najvaniji poslovi u misiji oni koji se odnose na humanizaciju, prosvjetiteljstvo, zdravstvenu zatitu, a paralelno ili tek zatim evangelizacija. Je li Indijancima u Amazoniji omogueno kolovanje? Bivi reim je uspio napraviti neto na tom planu. I u najudaljenijim selima postoji kakav-takav oblik kole, ali je problem u tome to to kolstvo ne moe dobro funkcionirati. kolska godina traje onoliko koliko doputaju ili diktiraju razliite prilike: sigurnost podruja na kojem se kola nalazi, redovitost odnosno neredovitost plaa prosvjetnom osoblju ili udaljenost od kole, mogu kolsku godinu skratiti na dva, tri mjeseca. Te kole umnogome ovise o uitelju koji u njima radi. Postoje li nomadi? Postoje jo skupine (nisu ak ni plemena nego skupine) koje su nomadi, dolaze u kontakt s drugim Indijancima, plemenima, bijelcima, misionarima, ali o tome hoe li se i kad e se susresti odluuju oni. Ti su susreti prilagoeni njihovoj razini. Njihov je ivot primarno odreen kao potraga za hranom i zato se i kontakti s njima uglavnom ograniavaju na hranjenje. Nakon toga oni se, uglavnom, povlae. Jeste li zadovoljni poslom koji ste izabrali u ivotu? Kakav je za Vas Peru? Poslom sam vrlo zadovoljan. Ponekad me uhvati nostalgija i briga za one koji su daleko, ali tako je svima. Ovdje sam doao slobodno. Od djetinjstva sam itao puno o povijesti i kulturi Perua i sanjao da u jednom upoznati ovu zemlju. Oduevljen sam time to mi se san ispunio. Prihvatio sam Peru takav kakav je ak i u onim stvarima za koje ne mislim da su dobre i za koje smatram da ih treba mijenjati. Tamnija i tunija strana Perua, glad i sirotinja prizori koji ipak nisu dostupni brojnim peruanskim turistima, stvarnost su s kojom treba nauiti ivjeti. esto su i loe vlade te zemlje, koje uglavnom rade za vlastite interese, uzrok tekog ivota njezinih graana. To najvie boli i to treba mijenjati. Da biste negdje ivjeli, prihvatite sve s nadom da e se stvari mijenjati nabolje i da cijeli taj posao nije uzaludan.

20

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Sigurnije mjesto
Ivica Prtenjaa

***
ed je na svemu. Samo uareno srce pada kroz oblake, kroz neboderske upljine u donju osamu. Prozirno je, a nita ne vidim. Govorim da je led na svemu to hoe dodirivati moje srce, na tvojim rukama, koje, napokon, stoje tako nezaigrane. Pad u donju osamu. U mjesto na kojem lei zvijezda pod morem. Ti ustaje i prelazi opreko sobe, kaplje krv sa sekunda koje prolaze, koje se zabijaju u ograeni dio mojih usnica na mjesto izgovaranja smrti, na mjestu u koje se uguravaju silikoni za posljednji veliki felacio koji si ti nazvala samo felacio, samo jutro ratoborno i slano, prije toga si me zavezala za krevet i aptala. Pii, pii. Pii mi jer odlazim. U snu su neki ljudi nosili bijele najlonske vreice pune ivih zmija. Zmije su pjevale jednoglasno i mogle stajati uspravno, izmeu njih ibao je vjetar. To je na kraju zvuk moga plaa., to je slika moga tijela. Povlaim se zajedno s vodom, zajedno s oblacima, mada mjesto mog nestanka ne osigurava nikakvo sjeanje, nita. Ako srce izdri to moe biti samo ova reenica, ali ona, kao ni jueranje disanje, nema vie svog vremena.

***
o juer je plavi krevet bio Perzija. Njeno voranje tijela, jedna izletnica hrani nas groem, najsitnijim, najslaim bobicama. Pod jezikom izmiljamo nove, sve novije oblake, te mrlje od usana, s tijela oistit emo opet samo usnama. apat ulazi u tetive, napinje ih i od te struje svijetli no, jutro e pak preskoiti bronanog konja, smrznutog dolje na parkiralitu. Jo juer je plavi krevet bio Perzija. Sad odluujemo tko e koga umotati u plahtu i gurnuti niz solju nagrienu dasku. U valove. I tko e ostati da spusti zastavu sam i sam umre od skorbuta. Svejedno je to. Perje gori na suncu. Vjetar donosi oblak praine i uje se samo tvoj glas. Ti sputa zastavu i umire od skorbuta. To je sad jasno.

to inim? Lovim rubove sjena u reenicama, kraj najljepe mrlje na ploniku, tvog profila, doekujem taksi, iz njega jutro izvlai bive, kao arene marame, u stranoj koliini. Uredan sam, to je ve stanje koje neto obeava. To ve samo po sebi uzbuuje! Ili je toliko jasno da vie nita ne mogu izdrati, da sluam tu sluajnu stanicu na radiju, da sjedim na skaju koji kripi i da svie. Sanjam samo lijepe snove, kako se zapalio telefon i kako se nekakva ploa u njemu odvojila, taktilnost smrti, smrad plastike koja gori, dok pogledavam na sat. Deset minuta za bilo kakvu odluku, ali to je ionako previe, ne odluujem nita, odvozi me ovjek koji e potom na pecanje, on ostaje u ovom, ja se tek trebam izvui. Udaljenost od toke za koju se drim osigurava veu krunicu, dublji, mekaniji krug. Ako se mogu prisjetiti neke od lekcija, ipak nije tako. Putam miie da trepere, da sve drhti, taj grad mirie po boksakoj gumi u ustima, to je to pomislim. Ostajem zauvijek u prvoj rundi, u najnovijim rukavicama, jo blag, dok jo izgleda da je moglo biti ljubavi.

***
meni ive maleni boksai. Maleni, polomljenih nosova, kojima ruke u tekim rukavicama padaju na uske bokove, u meni oni ive. Poslije, na izlasku iz svlaionice, iz stranjih depova vade plastine eljeve i svu kosu povlae natrag, na zatiljak, meu slova i strah. Priaju kako su bili u meni. Ja tada prislukujem, krajnji voajer, moje se ime ne izgovara, napinjem kou, preko slane kaplje, preko mora i suze, oslukujem sve. Putujem zajedno s drugim raspuklinama u slijepe ekaonice, meu tranice, u visoku travu, u bive. I vodim tebe sa sobom, zamotanu u mrak, mjesec u mreici putamo da gori, mijenjamo krv za fotokopije, fotokopije za prolaske, prolaske za tue stihove, dogodi se i zaborav, dogodi se kupanje u mlijeku i svejedno. Bit e mi ljubavnik, eto to ti govorim. I kretnje u ti obui u mahovinu. I po tebi traiti sjever, urediti proljetni grob, dok je jo sunce, u sumrak, i dok maleni boksai malaksaju, ja im odnosim krv, u nebo, u gornje bunare, taj mokri nokaut.

***
jutro navuem tvoju crnu majicu, skinem je, uem u tvoju jaknu, malo se vrtim pred tobom, skinem je i kaem idi sad, i ti ide. to ostaje na koi, okrenutoj prema unutra, izvrnutoj u prolo, zadisano, i mrtvo kao medvjedi od plia na konopcu za suenje? Nisi me nikad vidio kako jo stojim iza vrata i ekam da tvoji koraci na stubitu napokon zamuknu, da se za tobom zatvori zamueno staklo, kako se pridravam, i kako je plodno to nita s kojim ostajem na okupu. Dugako pismo, tu veliku sobu, isprepadani krevet i jedan ealj stalno razmjetam. ena sam i sklona kalendarima, danima koji mekaju otrice, koji e me usporiti, posjesti kraj prozora u tvoj dolazak, u tiho jutro koje se, udom, zatamnjuje. I tijelo tada skuplja sve taloge ljubavi, gleda u onaj ealj, pa u ruku koja ga prinosi, to moe biti samo igra, samo igra, ali nije.

***
ruen sam, sad me vuku kroz zelenu umu do pilane, Bit u jednoga dana stol sa kojeg e jesti, kadar u kojem e se bezazleno umivati, jer, kaem ti, uskoro nee moi pronai suze. To me ovako bespomonog ipak ohrabruje. Blato je na mojim bedrima, krv na laktima, pokidano lie, tuna zastava. Krv curi sporo, ja se ne opirem, srce udara ritam popodnevne biljeke, usputnog pogleda, moj ivot vie o tome ne ovisi. Lijepi promatrai, vrtnja stropova sa aruljom koja isijava zlatnu utnju. Ipak, ti u daljini mae, i aka se skuplja, upisuje me u signal, u jednolian bip. Ta aka e sa mene dizati hranu, ta aka e na meni drati vodu i putati da u plavoj vazi na meni vene cvijee. Kraj zlatnog revolvera. Sa dva zlatna metka.

***
esti samo jabuke, jabuke cijelu nedjelju, sanjati se, odlaziti u kiu, u istono. Vlakom u pono i petnaest, zaiven u hladnu neonku, neto je jako ivo u svemu tome. I to s tim vlakom koji se valja kroz ravno, kroz tamno, s redom utih svjetala u daljini, to s ugrizom jabuke koji nije poetak rata, koji to nee ni biti, to sa svjeinom koju ti donosim? Kako e ona u nisku naoblaku, do tvoga stana kad se ve raspala, na poetku putovanja, zajedno sa mnom, dok se vrpolji, dok odluuje, preneraena ljepotom, uvijek ljepotom. Ako se samo malo pomaknem, poletjet u, ako otvorim, na trenutak oi, u njih e upasti itav zlovoljni pononi vlak, i neu moi dalje, u kiu, u istono. Hou ti rei da mirim dok putujem, ni ovjek, ni oko, malo suhoga na usni, tako osjeam kasno proljee, malo smrada od konica, tako ne osjeam nita.

*** ***
ad u snu bacam bombu na zgradu ambasade ljubavi osmjehujem se i lijevom rukom trgam malene gaice, sad u ti napokon odgristi glavu. Kad dakle bacam tu bombu, bacam je desnom rukom, onom koja sad u praznoj sobi otire suzu koju je maloas napisala. I kao to smo nekad gledali vodu, pretravali ledenu biljenicu, kao to smo nekad ubijali tuljane, tom istom mekoom sad emo baciti bombu i gledati kako leti u maleni prozor. Jer zgrada ambasade ljubavi ima malene prozore, pukarnice, i strah me je da emo promaiti, da nita neemo uspjeti unititi. I da e san biti prekratak da ujemo prasak, i nas kako tuno slavimo. Jer samo to moda jo moemo podnijeti. Ili nita. Trimo za svojim rukama, za ivotom koji je ve proao. U onom trenutku kad smo krenuli baciti bombu na zgradu ambasade ljubavi. rola je godina dana od nae nesree. I dok pijemo aj, na balkonu i utimo, ja uporno gledam u av na tvojoj nozi. av od glenja do kuka, i kako se po njemu kotrljaju rijei koje ne uspijevam izgovoriti. Vozili smo se po sjevernim predjelima naih oiju i otklizali na ledu. Vruina motora koji je izletio iz lima za trenutak je otopila i zaprljala snijeg u koji je pala. A onda se sve stisnulo, sve se smrznulo i rijei su postale radio valovi koji putuju svemirom, na sigurnoj udaljenosti od nae ljubavi. Jedino tako uspijevamo rei da je sve u redu. esto te pogledavam ali ti ne uzvraa, znam da jo uvijek leti, i misli kako smo se, prije nesree samo rastuivali, toliko je bio lijep taj ivot. Sad samo stojimo. Svijet se vozi oko nas brzinom koju moemo odrediti sami, ako poelimo. Ako ne, putamo ga da stoji. Da nita ne eli. Kao to niti mi nita ne elimo. Osim da sve prsne, pa da se po tim avovima popnemo u stalni razgovor, na neko sigurnije mjesto.

***
esto razgovaramo o tome kako bismo to trebali prestati initi, prestati razgovarati. No nas odlijeva u ledene kocke, u anonimno se topimo, nekad, netko e nas otpiti, kako i treba, uostalom. I poteemo najgore snove, ja onaj o zmijama, ti o smrti djeteta, utimo, sili smo na zemlju i sad palimo svoja krila i padobrane. Briemo znakove, s trbuha lagano kamenje, u plahti su zvijezde i nemogue, moje udaljeno tijelo u izdahnutom nikad, pa promjena vremena, neto ponovno naeno i blago jutro, zagrli me, pusti me. San je pjega, govorim ti, zalutali smo.

***
rim se svoje nevidljivosti. Tako zahvaam prostor u koji mi je nemogue otputovati na drugi nain. Svoje sam elje ostavio u slici, u imenu, sad sam nevidljiv, to su koraci koji ne remete snijeg. Vie nego ita teko mi je u to povjerovati. Modrice naeg trodnevnog susreta mijenjaju boju. Tako se, izgleda mijenja i ivot. Sustiu me kitovi na kraju valova, pijesak mi ulazi u oi, pjevaju ribari, kupai se tapu po ramenima. Vrijeme, rekordi, ganutljive slike stvarnosti. S glavom u akvariju gledam na topericu. To je za sad manje od minute. Nakon to mi se stoljeima priviaju tvoje oi, ekam da doe, da me povue za kosu, da udahnem. To je za sad manje od minute. Taj u, kad ti kaem, osjeaj razmazati na cijeli svoj ivot, kad ti kaem, drim se svoje nevidljivosti, samo je tako mogue ivjeti

***
voje srce drim u noi kao kocku okolade na krvavom dlanu. Ali dlan se zagrijava i krv napokon obitava u elipsi, krui, dotie planete koje sam sanjao. Sam sam. Moram li ti to jasnije rei. Prolazak kraj lokvice u kojoj je netko slomio noni neboder, miris iz pekare, studenti , jeftino vino po depovima i smijeh. Na granici gra, neto to pristaje na mene u ovom trenutku mogu nazvati svojim ivotom. I mogu to rei tri puta da bi mi se uinilo ozbiljnije, da se ujem kako odjekujem dok padam niz plavu padinu, i kako se pokuavam srediti unutar miia koje posjedujem, u tom jakom tijelu koje se otapa, na krvavom dlanu. Jo jednom, jo jednom proi kroz mladu pauinu, odvezi krug po mojoj zjenici, ali tiho. Uspavaj me. A onda mi odrubi glavu.

vica Prtenjaa roen je u Rijeci 1969. Objavio: Pisanje oslobaa, 1999. Meandar, Zagreb; Yves, 2001. Meandar, Zagreb.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

21

Aktivizam i GLBTT zajednica

Rastvaranje utnje
Internet generacija i online aktivizam
Internet otvara i sve vee mogunosti kreativnog izraavanja, ili bar virtualnog prostora u kojem se gej populacija moe slobodno okupljati i druiti Hrvoje Fuek
Pripremili eljko Mrki i Trpimir Matasovi
anas govorimo o Internet generaciji ili online generaciji. Od samog poetka internetizacije Hrvatske zapoeli su samoinicijativno s radom pojedinci ili manje grupe entuzijasta, kreirajui web stranice namijenjene gej populaciji. Internet je, s obzirom na odnos drutva prema seksualnim manjinama, zahvalan medij. Dovoljno je diskretan, a, s tehnolokim razvojem, otvara i sve vee mogunosti kreativnog izraavanja, ili bar virtualnog prostora u kojem se gej populacija moe slobodno okupljati i druiti. U samim poecima nije se radilo o nekom programiranom gej aktivizmu. Bila je rije naprosto o potrebi za sadrajima koje samo drutvo svojom politikom utnje gej populaciji nije osiguravalo. Ono to ne ini niti danas, no zato se gej populacija, pratei sve vee prihvaanje homoseksualnosti u drugim sredinama, sve tee miri sa stavom o tome se ne govori. S druge strane, Internet postaje sve zakreniji informacijama, tako da se esto postavlja i pitanje njihove pouzdanosti. Tu je i problem socijalne kontrole nad samim sadrajima, koji variraju od korisnih informacija, umjetnikih radova pa sve do pornografskih materijala, ili su naprosto krcati reklamama. Portali predstavljaju inovaciju u smislu virtualnog mjesta koje organizirano prikuplja, producira i aurira sadraje. Tako na jednom mjestu moete pronai sve informacije vezane uz podruje koje vas interesira. Portali su danas sve vie interaktivni u smislu da i posjetitelji sudjeluju u kreiranju dijela sadraja te imaju mogunost meusobnog komuniciranja. * Iz dossiera kronike aktivizma, koji u cijelosti moete nai na portalu www.gay.hr

to odreuje utnju?
Ove je godine, moda prvi put, teko govoriti o utnji GLBTT zajednice u Hrvatskoj Damir Hrak eljko Mrki Ratko piranec
ovoriti o gay & lesbian aktivizmu, pokretu ili kulturi u Hrvatskoj proteklih desetljea, ini se pretencioznim pokuajem. Navikli smo, naime, na odgovor: Pa to ne postoji! lanak o Hrvatskoj u International Encyclopedia of Sexuality navodi sintagmu absorbed by scilence kao jednostavan i direktan opis. Danas, zahvaljujui novim inicijativama, nastojimo afirmirati pojmove aktivizma i zajednice GLBTT populacije u Hrvatskoj, i pitamo se: to odreuje tu, tako esto spominjanu, utnju? Zar se doista nita nije dogaalo? ezdesete su upamene kao godine seksualne revolucije, buenja civilnih inicijativa i pokreta, studentskih nemira. Na trulom zapadu estoko se kritizirao kapitalizam i dravne institucije, pozivalo na pacifizam, nenasilje i ljubav. Roen je i gay & lesbian movement koji je u potpunosti preuen u naoj sredini. Hrvatska, kao dio bive komunistike Jugoslavije, bila je pak u drugom stanju zajedno s ostalim bratskim republikama, da bi slavila razliitosti openito, a najmanje one politike naravi. Nita bolje nisu prolazile ni seksualne manjine. Tijekom sedamdesetih, kad je u svijetu pokret homoseksualaca i lezbijki postajao sve prepoznatljiviji politiki faktor, Hrvatska je stidljivo zapoela govoriti o seksualnim razliitostima. Izdvaja se godina 1977., kada je zakonski dekriminaliziran delikt protuprirodnog bluda meu mukarcima, dok se lezbijske odnose, tradicionalno, nikad nije doivljavalo kao ozbiljnu seksualnost niti su bili zakonski posebno sankcionirani. Situacija se znaajnije mijenja s osamdesetima, koje iz dananje perspektive smatramo poetkom buenja. Javljaju se prve kulturne manifestacije, nastaju prve organizacije, a neka mjesta otvaraju svoja vrata homoseksualnoj publici rudiment scene, koja u pravom smislu rijei do danas nije zaivjela u naoj sredini. Osamdesete su zapamene i kao godine u kojima je AIDS postao globalni problem koji nije bilo mogue ignorirati. Otvorena su pitanja tabuiziranih seksualnosti i afirmirana je potreba za opom edukacijom o razliitim aspektima ljudskog seksualnog ponaanja. Devedesete obiljeava rat za nacionalnu neovisnost, a desno orijentirana vlada dodatno njeguje izgradnju drutva na tradiciji i istom hrvatskom etnikom identitetu. Istodobno, potpomognut meunarodnim aktivizmom i organizacijama,

razvija se nevladin sektor ije se arite svodi na izravnu zatitu ljudskih prava, kao to su spaavanje ivota, medicinska pomo, medijacija oko deloacija i slino. Prava seksualnih manjina nisu nikad raspravljana niti smatrana prioritetima u okviru tih aktivnosti. Razdoblje nakon treesijeanjskih izbora 2000. i promjene vlasti odrazilo se bitno i na samu GLBTT zajednicu. Naredne dvije godine biljee pregrt novih inicijativa, medijsku pozornost, otvaranje novih okupljalita i nastanak novih udruga. Ove je godine, moda prvi put, teko govoriti o utnji GLBTT zajednice u Hrvatskoj. Nakon dugo vremena, homoseksualnost vie nije samo skandal, kratka vijest za rubriku zabava ili prilika za udoredno iivljavanje homofobne okoline. Hrvatska aktivistika (gej-lezbijska) scena jaa je no ikad prije, a prema planovima to je tek poetak. Vratimo li se pitanjima s poetka ovog teksta, moemo rei kako su nerazvijena demokracija, ratne godine i nedovoljno organizirane gej-lezbijske grupe dio odgovora na pitanje to odreuje utnju, dok se za pitanje zar se nita nije dogaalo? nadamo kako e se sve manje postavljati. Imajui uvid u sve aktivnosti koje se trenutano kod nas rade, i znajui kako scena oznaava ire ukljuivanje same zajednice, nameu se i novi izazovi u radu postojeih udruga i grupa okretanje samoj GLBTT zajednici. Godina 2002. e se, osim istupima u javnost, zakonskom lobiranju, kulturnim projektima i istraivanjima, pamtiti (vjerujemo) i po animiranju same GLBTT zajednice, jer, doista, biti diskriminiran nije privatna stvar.

22

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Kultura razumijevanja
Svatko se moe u javnosti odrei svog identiteta, ivjeti neki tui ivot, glumatati neku tuu sreu i, milujui svoje okove, uvjeravati sebe kako je to samo originalan nakit
skladno razvijaju u odrasle osobe poput njihovih heteroseksualnih vrnjaka. elimo da se homoseksualni starci ne osjeaju promaeno i bezvrijedno, ve osmiljeno i realizirano poput njihovih heteroseksualnih vrnjaka. Svaki drutveno angairani homoseksualac preuzima odreene rizike osobne izloenosti faistoidnim ispadima, javnim ili tajnim, dijela populacije koji ne eli prihvatiti jednakost ljudi pred Bogom, blinjima i zakonom. Zauzvrat ima osobnu zadovoljtinu u smanjenju straha i boli te uljepavanju ivota niza nepoznatih mu ljudi kojima e se kao posljedica njegovog javnog djelovanja barem donekle olakati ivotne okolnosti. U tom procesu drutvene emancipacije homoseksualaca od egzotinih izopaenih udaka, koji ponekad znaju biti i zabavni, ali time ne prestaju biti udaci, do ravnopravnih graana u civilnom drutvu, u pravilu, dobiva se podrka od strane heteroseksualnih humanista kojima je cilj kraj svake, pa tako i homofobine diskriminacije.

Damir Hrak
redstavlja li drutveno organiziranje homoseksualnih osoba getoizaciju? Ne! Nimalo. Jednostavan i potpuno jednoznaan odgovor. Strah od getoizacije u ovom je sluaju istovjetan strahu od slobode. Koliko u ovjeku strah od slobode moe biti snaan i odbojnost prema njoj intenzivna svjedoi nam jo Stari zavjet: U Egiptu smo imali pune lonce mesa, a ovdje emo pomrijeti od gladi predbacivali su neki idovi Mojsiju tek nedugo nakon to ih je, uz oitovanje Boje snage, izveo iz ropstva. U doba kada se o homoseksualnosti nije javno govorilo i svi su slubeno bili heteroseksualni, nitko se o nama nije pitao jesmo li gejevi! I noni parkovi su nam nesmetano bili na raspolaganju za iivljavanje, a i skinse i njima sline se manje izazivalo; predbacivat e pobornici teze da nikakva udruenja homoseksualaca nisu potrebna jer to vodi getoizaciji. Sakrij svoju sramotu i uti o tome. Ropski mentalitet nije utrnuo.

Rastvaranje utnje
LGBTT definicije
Lezbijka: ena kojoj je emocionalna i seksualna privlanost prema enama primarna Gej (homoseksualac): mukarac kojem je emocionalna i seksualna privlanost prema mukarcima primarna (termin gej ponekad se koristi za homoseksualne osobe oba spola) Biseksualka/ac: osoba koju emocionalno i seksualno privlae oba spola Transseksualka/ac: osoba koja ima jasnu elju, a obino i namjeru promijeniti spol, osoba koja je napravila prijelaz i tako svakodnevno ivi ili osoba koja je fiziki modificirala svoje tijelo kako bi promijenila svoju rodnu prezentaciju. Transrodna osoba: osoba iji rodni identitet ili rodna prezentacija nije u skladu sa spolno uvrijeenim tradicionalnim rodnim ulogama; esto se koristi kao sveobuhvatni termin za razliite naine iskazivanja rodnih identiteta koji su drukiji od tradicionalno uvjetovanih uloga. U ovu definiciju spadaju i transseksualne osobe, jer se nalaze na transrodnom spektrumu, kao i primjerice transvestiti.

ivot u laima najmraniji je oblik getoizacije, jer iskljuuje svaku nadu u trajniju sreu
Takva je osoba svjesna da joj je cijeli ivot gusto prepletena mrea lai. Za nemogunost ostvarenja istinske i cjelovite sree dovoljno je da to stanje poznaje samo ona, a ne nuno da to prepoznaje i javnost. ivot u laima najmraniji je oblik getoizacije, jer iskljuuje svaku nadu u trajniju sreu.

Slobodni i sretni
Svaki homoseksualac ima pravo odbacivati potrebu drutvenog organiziranja u borbi za ljudska prava gejeva i lezbijki, pa ak i prezirati one koji to ine. Svatko se moe u javnosti odrei svog identiteta, ivjeti neki tui ivot, glumatati neku tuu sreu i, milujui svoje okove, uvjeravati sebe kako je to samo originalan nakit. No, nitko nema pravo zastraivati i obmanjivati unutar gej populacije kako je slobodno izraavanje identiteta opasno i pogubno, kao da vodi u getoizaciju i izolaciju od normalnih. Bolje da me mrze zbog onog to jesam, no da me vole zbog onog to nisam rekao je francuski nobelovac Andre Gide. Najee se ipak dogaa da e vas ljudi zavoljeti zbog onoga to zaista jeste. Iskrenost i otvorenost u mnogih izaziva simpatije, a podosta homofobnih reakcija, posebno starijih heteroseksualaca, posljedica su neznanja, a ne zlobe. Iskorak, kao udruenje graana, tu je, izmeu ostalog, kako bi strpljivo i tolerantno educirao ljude to homoseksualnost jest, a to nije. Kao drutveno organizirani homoseksualci elimo u hrvatskom drutvu pridonijeti promociji kulture razumijevanja, solidarnosti i ljubavi, a ne kulture lai i spletkarenja. elimo biti slobodni i sretni graani u slobodnom i sretnom drutvu.

Odgovornost predstavljanja identiteta

Slobodan ovjek, za razliku od ivotinja, mora se pitati o svojoj sudbini, o svojim sposobnostima, o svom identitetu, a ne samo o svojim nagonima. Slobodan ovjek osjea i duom, ne samo tijelom. Neizostavno mora prihvatiti odreenu odgovornost i ima kao ljudsko bie obvezu biti dobar i mogunost biti sretan. Drutveno organizirani homoseksualci preuzimaju odgovornost predstaviti, rasvijetliti i produbiti homoseksualni identitet u modernom pluralistikom drutvu. To nije getoiziranje ve integriranje u drutvo! Nijedna osoba koja je egzistencijalno prisiljena skrivati svoju homoseksualnost, s obzirom na to da bi njezino oitovanje urodilo gubitkom drutvenih pozicija steenih vlastitim sposobnostima, nipoto se ne moe tretirati kao osoba integrirana u drutvo, pa makar bila u tom drutvu i ministar ili predsjednik parlamentarne stranke.

Drutvena emancipacija
Cilj je drutvene organiziranosti homoseksualaca donijeti nadu, a u konanici i osloboenje. Cilj je omoguiti prosjenom homoseksualcu da kvalitetno upozna i slobodno ivi svoj identitet, te tako, gradei vlastitu dobrobit, pridonosi opem dobru drutva. elimo manje namrtenih cinika koji zlobno preziru svijet i ljude, a nikada ne pojanjavaju zato, i vie nasmijeenih entuzijasta koji e drutvo initi raznolikijim i kreativnijim. elimo da se homoseksualni tinejderi ne ubijaju, doslovno ili preneseno, nego da se

Utjecaji na toleranciju homoseksualnosti

Ono to je razlikovalo i razlikuje homoseksualnu populaciju od drugih manjina, poput idova i Muslimana u Europi, jest to to su homoseksualci raspreni kroz sva drutva i sve slojeve drutva, te tako ne ine jedinstvenu prepoznatljivu zajednicu Ivan Bavevi
Velike due su uvijek naile na opoziciju od strane srednjih. Ti osrednji ne mogu razumjeti kada se ovjek ne preputa besmisleno nasljednim predrasudama, nego poteno i hrabro koristi svoju inteligenciju... Vjerujem u standardizaciju automobila, ali ne i ljudskih bia.

Albert Einstein
oklijevanjem sam se upustio u pisanje ovog lanka s obzirom na ogranienu veliinu teksta za ovako veliku temu. Naime, ni dosad napisane knjige nisu dovoljne da obuhvate koliinu povijesnih podataka koji objanjavaju utjecaje na drutvenu toleranciju ili netoleranciju homoseksualnosti. Stoga u ukratko pokuati prikazati neka opa razmiljanja priznatih povjesniara koji su strunjaci za tu temu. Jedan od naina shvaanja dananjeg stanja drutvene tolerancije jeste traenje povijesnih uzroka i tradicija koje su utjecale

na svijest ljudi u prolosti i danas, ali to uvelike zahtijeva poznavanje specijaliziranih znanstvenih polja poput antropologije, psihologije, sociologije i drugih.

Podravanje predrasuda
Ako pak obratimo panju na razmiljanje obinih smrtnika o uzrocima netolerancije, vidjet emo da veina ljudi smatra kako je to nastalo u srednjem vijeku. Meutim, veina ljudi ini greku bezuvjetno poistovjeujui srednji vijek s opresivnou i netolerancijom. Ako malo bolje prouimo povijest, vidjet emo da se veina manjinskih grupa loije osjeala u doba renesanse nego tijekom srednjeg vijeka, a da ne govorimo kako je 20. stoljee bilo svjedokom do tada najveeg antisemitizma i opeg unitenja.

U istim biblijskim knjigama koje osuuju homoseksualnost osuuje se i licemjerje po jo stroim uvjetima
Ono to je razlikovalo i razlikuje homoseksualnu populaciju od drugih manjina, poput idova i Muslimana u Europi, jest to to su homoseksualci raspreni kroz

sva drutva i sve slojeve drutva, te tako ne ine jedinstvenu prepoznatljivu zajednicu. Danas mnogi predbacuju Crkvi i vjeri uzrok netolerancije, ali tu se mora objasniti zabuna vjerskih uvjerenja i drutvenih predrasuda. Shvaanje te zabune je temelj razumijevanja uzroka netolerancije, ali to je nemogue dokle god postoji vjersko uvjerenje koje podrava neku predrasudu. Onog trenutka kada se veza izmeu vjere i predrasude toliko istanji da postane neshvatljivo kako su uope bile povezane, tada se one mogu razdvojiti i tada se moe razumjeti zabuna. Najbolji je primjer to to je danas u Europi ope uvjerenje kako se idovima mora dopustiti prakticiranje njihove vjere, jednako kao to je u prolosti bilo uvjere-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

23

Opasna (ne)vidljivost
Najmanje to heteroseksualci mogu uiniti jest javna isprika homoseksualcima za boli i uvrede koje su im nanijeli kroz stoljea
Trajna priguenost
Coming out proces je vrlo kompleksan i ukljuuje najmanje tri faze kroz koje osoba prolazi. U prvoj fazi dolazi do spoznaje o privlanosti istog spola (najee u doba puberteta), ali u ovoj se fazi to najee krije od svoje okoline. To je vrlo neugodna i bolna strogo uvana tajna koju je teko podijeliti s drugima zbog straha od odbacivanja. U iduoj fazi najee dolazi do pribliavanja osobi istog spola, prvih istospolnih iskustava, izlazaka na mjesta gdje je mogue susresti osobe slinih sklonosti kao i prihvaanja od kruga ljudi s istovjetnim preferencijama. U treoj fazi, do koje ne dolazi kod svih lezbijki i gejeva, dolazi do javnog objelodanjivanja istospolnih sklonosti krugu

javno iskazati emocije i ponaanje prema istospolnom partneru u javnosti, poput banalnog dranja za ruku ili poljupca. Nemati nijedno od prava koja su tako karakteristina za zajednice, primjerice moi legalizirati svoju istospolnu vezu kroz brak, odluiti se o nainu i mjestu ukopa, moi ostvariti socijalnu zatitu ili mirovinu po partneru, moi pristupiti umjetnoj oplodnji ako za to postoji elja, ili eventualno usvojiti dijete i brinuti se o njemu.

Zakonska zatita
Kulturna indoktrinacija je vrlo snana u drutvu od vrnjakih grupa, preko kole, medija, obitelji i vjerskih zajednica koje neprestano alju poruke o homoseksualnosti kao nepoeljnoj, neprihvatljivoj i devijantnoj, za razliku od uobiajene i poeljne heteroseksualnosti. O osobama koje imaju neke od jo rjeih tipova ponaanja, kao to su transvestitizam ili transrodnost gotovo uope i ne progovaramo, kao da ni ne postoje. Teko je oekivati da e se javno mnijenje uskoro poeti drukije odnositi prema lezbijkama i gejevima, ali zato bi zakonskim regulama trebalo zatiti homoseksualnu manjinu, izjednaavajui je u svim pravima kao to su izjednaeni i u svim dunostima. Nemojmo zaboraviti da su gejevi i lezbijke porezni obveznici koji izravno plaaju ak i one zastupnike koji su protiv rjeenja kojima bi se homoseksualcima omoguila ista prava kao to ih ima heteroseksualna veina, to su, uostalom, temeljna ljudska prava.

Nataa Lali
rije tridesetak godina homoseksualno vladanje je postupno poelo izlaziti iz sjenke tabu tema. Na Svjetskom kongresu psihologa koji se 1973. godine odravao u Montrealu, javno su istupili neki od prisutnih deklarirajui se lezbijkama i homoseksualcima, utemeljivi tada udruenje homoseksualnih psihologa. Njihovi napori ubrzo su urodili velikim promjenama u javnom tretiranju ove teme. Dotad je po klasinoj psihijatrijskoj klasifikaciji poremeaja (DSM) homoseksualnost bila uvrtavana meu mentalne poremeaje. Ve idue, 1974., godine u Americi je Udruenje psihijatara usvojilo odluku po kojoj se istospolna orijentiranost, tj. homoseksualnost prestala tretirati kao poremeaj, a u javnosti se konano prestalo etiketirati lezbijke i homoseksualce kao bolesne osobe. Homoseksualnost dakle nije patoloka, ona nije svojevoljni hir ni izbor ekscentrinih osoba. I danas, tridesetak godina kasnije, stidljivo se probija injenica o postojanju lezbijskih i homoseksualnih parova i u naem drutvu. Pripisuju im se brojne predrasude i neeljeni epiteti, poput onih da su to ene mukarae ili mukarci poput curica ili tetki, devijantne osobe, nezrele, rijetke iznimke, egzemplari, neurotine osobe, problematine, osobenjaci, izolirani udaci i udakinje, izrod, asocijalni, drutveno beskorisni otpad. Zbog navedenog nije neobino to se osobe s istospolnom orijentacijom ne usuuju to javno izrei, jer to znai javnu i trajnu osudu okoline uz brojne podsmjehe i ale, aluzije, uvrede, ikaniranja uz gubitak drutvenog ugleda, a potencijalno i posla. Veina lezbijki i gejeva strpljivo uti, strepei iz dana u dan hoe li netko u njihovoj okolini razotkriti njihovu sramotnu tajnu. Lezbijka je moda naa susjeda, homoseksualac je moda kolega s posla, netko iz studentske klupe do nae, sportskog drutva, sestra ili brat, majka ili otac. Svatko od njih moe skrivati neku slinu tajnu.

utnja i ignoriranje
Ipak, oni rijetki i progovaraju. Spoznajui u svom identitetu kao bitnu vlastitu spolnu orijentaciju, koju e veina okarakterizirati kao nepoeljnu, i zalaui se za jednakopravnost lezbijki i gejeva s heteroseksualcima. Najmanje to heteroseksualci mogu uiniti jest javna isprika homoseksualcima za boli i uvrede koje su im nanijeli kroz stoljea. Od politiara emo najee uti kako jo nije vrijeme za inauguriranje ove teme izmeu brojnih problema kojima je bremenito nae drutvo. Od nekih politikih stranaka moemo vidjeti da uope u tome ne prepoznaju politiko pitanje, ve ga potiskuju u sferu privatnosti. alosno je da politika ovdje u pitanju krenja temeljnih ljudskih prava ne prepoznaje svoj interes kao i brojno potencijalno birako tijelo. Nije li se na slian nain donedavno utjelo o obiteljskom nasilju gurajui ga u sferu privatnog?! Moemo li i do koje mjeri biti neosjetljivi na pitanja koja se npr. ne tiu direktno nae koe? Hladnokrvno smo gledali kako homoseksualci nose ruiaste trokute i okonavaju u masovnim grobnicama konc-logora; po emu je naa dananja utnja ili ignoriranje drukije od onoga nacistikog od prije pedesetak godina? Nije zato neobino da osobe koje su dole do samospoznaje o svom identitetu nemaju snage i hrabrosti iznijeti to pred okolinu, jer ona ili onaj tko samo jednom uini coming out proces, morat e ga uiniti jo bezbroj puta gotovo svakog dana u brojnim situacijama.

Veina lezbijki i gejeva strpljivo uti, strepei iz dana u dan hoe li netko u njihovoj okolini razotkriti njihovu sramotnu tajnu

unutar obitelji, prijateljima, a konano i pred ostalom heteroseksualno orijentiranom okolinom i kolegama s posla. Tek ovim javnim istupom pred okolinom smatra se da na izvjestan nain dolazi do afirmacije homoseksualnosti u odnosu na okolinu. Tridesetak posto osoba nikad se ne oituje pred svojom okolinom o istospolnoj usmjerenosti. Znamo kako je i u kolikoj mjeri vaan proces socijalizacije za svaku pojedinku i pojedinca te se loginim postavlja pitanje kako i u kojoj mjeri omoguujemo socijalizaciju onima koji o svojim sklonostima moraju utjeti i trajno ih potirati. Postavlja li se ikad pitanje koliko je teko biti trajno priguen, ne moi progovarati o svom privatnom, tajiti to od kolega s posla, eskivirati zabave, okupljanja i druenja jer su ona redovito upriliena iskljuivo za heteroseksualce, stidjeti se

nje, pa ak i dunost, da se idove treba preobratiti na kranstvo. Danas smo toliko odijelili vjersko uvjerenje od predrasude o idovima da nam jednostavno

nije jasno kako su to dvoje mogli biti spojeni, te s pravom moemo sumnjati u iskrenost srednjovjekovne opresije temeljene na vjerskim uvjerenjima.

Licemjerje
Upravo zato mnogi znanstvenici, poput Johna Boswella, ele ispraviti uvjerenje kako je religijsko vjerovanje, bilo ono kransko ili neko drugo, uzrok netolerancije prema homoseksualcima kroz povijest. Iako vjerska uvjerenja mogu ukljuivati netoleranciju, na kraju se ipak moe razlikovati savjesno primjenjivanje religijske etike od koritenja vjerskih zakona kao opravdanja za osobne predrasude i nesnoljivosti. Ako se sveti tekstovi koriste za opravdavanje opresije nad jednom grupom ljudi, dok se u isto vrijeme ne prakticiraju ostali dijelovi istih tekstova, moemo posumnjati kako je neto drugo, a ne vjera, uzrok opresije. Moemo uzeti jasan primjer Biblije. U istim knjigama koje osuuju homoseksualnost osuuje se i licemjerje po jo stroim uvjetima, ali to nije navelo zapadno drutvo da stvori drutvene tabue protiv licemjerja. Ta-

koer se nije tvrdilo da je licemjerje neprirodno, licemjere se nije dijelilo u potlaenu manjinu, te se nisu uvodili zakoni koji bi kaznili licemjere kastriranjem ili smru. Unato izriitom osuivanju licemjerja od strane Isusa i Crkve, niti jedna kranska drava nije uvela zakone protiv licemjerja. A isto bi se moglo rei i za pohlepne, koji su jednako kao homoseksualci i licemjeri bili na listi onih koji e biti izbaeni iz Kraljevstva nebeskog. Ni njih se nije spaljivalo. Pomalo postaje oito kako je neki drugi imbenik, izvan vjerskog, bio uzrokom netolerancije prema homoseksualcima.

Neprirodnost
Dalo bi se tu jo govoriti netoleranciji zbog straha od homoseksualaca kao onih koji bi prouzroili nestanak drutva zbog nereprodukcije ili kao onih koji su neprirodni. Objanjenja mogu postati lanak za sebe,

a ja bih se samo osvrnuo na neprirodnost homoseksualnog ina zbog, kako kau neki, nepostojanja slinih ponaanja kod drugih vrsta. Neki bi ljudi dali protuargument prostirui dokaze o postojanju slinih ponaanja kod drugih vrsta, a drugi bi pak dali puno loginiji protuargument. Naime, svaka vrsta ima ponaanje i karakteristike koje su svojstvene samo toj vrsti. To to samo koko kokodae ne znai da je to neprirodno jer se takvo ponaanje ne javlja kod drugih vrsta. A veina ljudskih ponaanja se smatra jedinstvenima u ivuem svijetu bez da ih deklariramo kao neprirodne. Nitko ne zamilja da drutvo prirodno odbacuje pismenost jer je ona nepoznata meu drugim ivotinjama. Vjerujem stoga da trebamo cijeniti toliko bogatstvo ljudskog izraavanja u svoj njegovoj raznolikosti, ukljuujui i raznolikosti ljudske emocionalnosti i seksualnosti.

24

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Od protesta do festivala
Ono to je jedinstveno kod Stonewalla jest injenica da je to vjerojatno prvi sluaj kada su gejevi i lezbijke kao grupa vidjeli dalje od rueva za usne i visokih potpetica i priznali da je rije o opresiji koja im svima prijeti
Ukupno je oko 300 do 400 ljudi bilo ukljueno u pokuaj zaustavljanja privoenja koji je eruptirao nasilnim protestom. Policija i vlasnik bara, koji su doivljeni kao dio opresivnog sistema u svom poslu, zatvorili su se unutar bara i pozvali pojaanje. ekajui, gomila je ak pokuala zapaliti bar s policajcima unutra. Napokon, eskadron patrolnih kola je stigao i poeo tjerati gomilu od bara po krivudavim ulicama etvrti. Sljedee noi nova se gomila okupila ispred bara i protestirala dok ih je policija pokuala rastjerati. I kad su se dogodili, nisu svi vjerovali da je rije o pravim nemirima. Mediji su ih prikazivali kao masovnu 45-minutnu ulinu tunjavu koja je gotovo prerasla u nemire (New York Times). Jedino je The Village Voice, iji su uredi bili samo pola bloka udaljeni od mjesta dogaaja, prenio to se dogodilo, no odluio se za poluozbiljan ton. Daleke 1969. heteroseksualna veina nije mogla pojmiti gejeve kao revoltirane. Nakon nekoliko dana, predstavnici udruga Mattachine Society i Daughters of Bilitis organiziraju prvi ikad odran gradski

eljko Mrki
ukob izmeu demonstranata i policije tijekom posljednjeg vikenda u lipnju 1969. obino se navodi kao poetak modernog pokreta za prava seksualnih manjina. Jedna od tada uobiajenih policijskih racija zavrila je incidentom koji je pokrenuo masu i postao povodom graanskim nemirima. Sama pobuna, koja je ubrzo prela u suvremenu mitologiju, predstavlja dogaaj koji inspirira gejlezbijske protestne pokrete irom Amerike i svijeta. esto se navodi i kao prekretnica od gej subkulture prema gej zajednici, pri emu su osobito znaajne vrijednosti otkrivenog zajednitva i solidarnosti marginaliziranih skupina.

Odgovor na opresiju
Stonewall Inn bio je bar za homoseksualce u Christopher Street njujorke etvrti Greenwich Village. Da nije bilo nemira, sve bi ostalo na standardnoj policijskoj proceduri prema mjestima koja su imala poluilegalno poslovanje jednostavnom scenariju koji ukljuuje raciju, privoenje najvidljivijih gostiju i putanje vlasnika da radi kao i prije, iako je ukinuta politika zabrane posluivanja homoseksualnih osoba, nije posjedovao dozvolu za toenje alkohola i tako je predstavljao savrenu metu za vlasti. Te je godine policija zapoela opi napad na ilegalne klubove irom grada, specijalizirajui se posebno na one u kojima su se okupljale manjine. Na meti su bili afro-ameriki i hispanski klubovi, a racije su provoene i u gej klubovima kao to su Sewer, Snake Pit, Tele-Star i Checkerboard, koji su zatvoreni neposredno prije Stonewalla. Do trenutka kada je policija stigla do Stonewall Inna klijentela je bila ljuta, frustrirana, i, nimalo nevano, ponestajalo joj je ivotnog prostora. Sama struktura gostiju varira od izvora do izvora. Gotovo je uvrijeeno miljenje kako je velik dio gostiju danas uvenog bara Stonewall Inn bio sainjen od afro-amerikih i hispanoamerikih transvestita. Meutim, drugi izvori tvrde kako je upravo njih bilo najmanje i tek su rijetki imali pristup mjestu koje je bilo tipino WASP (White Anglosaxon Protestant) utoite uglavnom homoseksualnoj populaciji studentske dobi koja je, pomirena sa sudbinom, oekivala provesti ostatak ivota u tihom oaju zatvorena u srednjo-klasni ormar. Nekolicina obojenih tetaka, nabildanih lezbaa i ostalih dvostrukih manjina pruala je stalnoj klijenteli dodatnu sigurnost pred uestalim racijama, jer je upravo ta nekolicina redovito bivala uhiivana, dajui svima ostalima priliku na vrijeme sakriti svoja lica i pobjei kroz najblii izlaz. Tetke, kao unaprijed oznaeni dio populacije, redovito su uzvraale dok su ih privodili maricama, same i nepodrane. Pa ipak, ono to je jedinstveno kod Stonewalla jest injenica kako je to vjerojatno prvi sluaj kada su gejevi i lezbijke kao grupa vidjeli dalje od rueva za usne i visokih potpetica i priznali da je rije o opresiji koja im svima prijeti. I dalje je dvojben broj samih gej-lezbijskoh uesnika/ca u nemirima. Velika je vjerojatnost kako veina onih koji su te noi zapoeli bacati kovanice, a uskoro i pivske boce na polici-

Usprkos pozitivnim pomacima, mnogi ciljevi homoseksualnog pokreta jo ni izdaleka nisu postignuti
ju, nije ni bila homoseksualnog usmjerenja. Ulice Greenwich Villagea bile su tada ispunjene mladim ljudima ija su politika usmjerenja cvjetala pod antiratnim pokretom, ljeviarskom ideologijom i uspjesima enskog i afro-amerikog pokreta za ljudska prava. Kao i njihova lezbijska braa i sestre, bili su spremni prepoznati opresiju i odgovoriti na nju.

Rastvaranje utnje
Gay Power miting na Washington Squareu. Mjesec dana kasnije, 27. srpnja 1969., javno govore Martha Shelley i Marty Robinson, praeni povorkom koja nosi upaljene svijee kreui se prema baru. Pojavilo se pet stotina ljudi, ukljuujui moda gotovo cijelu tadanju coming out populaciju gejeva i lezbijki u New Yorku, kao i osobe koje su im pruale podrku, posebno dio koji je dolazio s politike ljevice.

Druga strana medalje

Tijekom prvih godina nakon nemira razvila se cijela nova generacija organizacija. Mnoge se od njih identificiraju kao

Roenje legende
Legenda o Stonewallu roena je neposredno nakon smrti jedne druge legende. U nedjelju 22. lipnja 1969. Judy Garland naena je u svom londonskom stanu mrtva od predoziranja tabletama. Starija generacija homoseksualaca idolizirala je Judy, i to ne samo zbog njezina talenta. Klju identifikacije, kako se esto interpretira, bila je njezina ivotna patnja. Nesretna u ljubavi, niz branih slomova te ovisnost o tabletama i alkoholu s jedne strane, te otpornost i sposobnost da uskrsne kad je na dnu s druge strane, davala im je nadu. S Judy su znali kako je, ma koja ih nevolja snala, mogue nai snage i nastaviti dalje. S njezinom smru, inilo se da i stari gej nain izdrljivosti odlazi u nepovrat. Veliki dio zajednice tuguje za Judy. U petak poslijepodne, 27. lipnja, pokopana je. U subotu ujutro, 28. lipnja, zapoela je racija u Stonewall Inu. Moto Izdraat emo pretvara se u Prevladat emo. Devetero policajaca ulazi u Stonewall Inn neto iza ponoi 28. lipnja, te uhiuje osoblje zbog toenja alkohola bez dozvole. Gostima je doputeno da se raziu jedan po jedan. Oni koji su ve navikli na sline racije ekaju svoje prijatelje pred barom. Kampiranje pred vratima est je izraz kojim se opisuje ovakva situacija, no ovaj put nije pomogla ni tradicionalna sklonost izvrtanja situacije na smijeno ni glamurozne geste pojedinih gostiju namijenjene nevelikoj publici koja je ve bila pred vratima. au je prelila grubost policajaca koji su, uz uhieno osoblje, u policijski kombi sprovodili i nekoliko gostiju bara transvestite i jednu butch lezbijku. Poelo je s bacanjem kovanica, no ubrzo su prema policiji letjele i pivske boce. Policija je uzmaknula nazad u bar i zabarikadirala se. Ljutnja se irila i uskoro se okupilo nekoliko stotina demonstranata. Zapoeli su nemiri.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

25

Daleke 1969. heteroseksualna veina nije mogla pojmiti gejeve kao revoltirane
gay, mislei pritom ne samo na spolno usmjerenje nego i na radikalno novu bazu za samoidentificiranje, pokazujui smisao za otvoreni politiki aktivizam. Mnoge manje grupe pate od neborbenosti ili preborbenosti i konfliktnih ega. No, stare su barijere su sruene. Gej ljudi u drugim dijelovima Sjedinjenih drava poeli su izlaziti iz tiine. Kalifornijski gradovi San Francisco i Los Angeles doivljavali su vlastitu gej renesansu. Tijekom ljeta 1970. grupe u najmanje osam amerikih gradova dovoljno su uspjeno organizirane da planiraju simultana dogaanja komemorirajui Stonewall nemire posljednje subote u lipnju. Dogaanja su varirala od iskljuivo politikih povorki izmeu tri i pet tisua ljudi u New Yorku, do parada s pokretnim platformama sa po oko tisuu sudionika u Los Angelesu i San Franciscu. No, postoji i druga strana medalje. Gej pokret promovira slobodu ljubavi i slobodnu ljubav. Promiskuitet je oduvijek postojao, no nekako ograen zakonskim restrikcijama. Odjednom, gej saune se otvaraju na sve strane, kao i gej porno kina i knjiare. Barovi sa stranjim sobama za ispunjavanje svakovrsnih fantazija takoer postaju popularni. Policijske racije su jo prakticirane na takvim mjestima, no ini se da rezolutan stav gej zajednice policiju dri na distanci. I policajci su takoer pomalo mijenjali svoje stavove, zahvaljujui slubenim predstavnicima, zajednikim sastancima i edukativnim radionicama. Smanjivanju tenzija pridonosili su ak i sportski dogaaji izmeu gej zajednice i policije. Povrh svega, porast stvarnoga kriminala dao je policiji neto ime e bolje koristiti svoje vrijeme. Opresivne godine su otile u nepovrat i njujorani ele nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Ponedjeljak, 24. lipnja 11.00 Press konferencija organizacijskog odbora Gay Pride 2002 Zagreb manifestacije net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 19.00 Coming out & Pride, tematsko druenje net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 21.00 Filmska veer: Before Stonewall, Robert Rosenberg, SAD (1984) net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 Utorak, 25. lipnja 19.00 FUKOMANIJA Hommage Michel Foucault net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 21.00 Filmska veer: Un chant damour, Jean Genet, Francuska (1950) net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 Srijeda, 26. lipnja 16.00 LGBTT prava ljudska prava, tematsko druenje gost Juan-Pablo Ordonez, povjerenik za ljudska prava UN-a za Hrvatsku net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 19.00 Adrienne Rich: Prisilna heteroseksualnost i lezbijska egzistencija, promocija knjige izdava Lezbijska grupa Kontra, Zagreb 2002. Knjinica Bogdana Ogrizovia, Preradovieva 5 21.00 Filmska veer: Aime & Jaguar, Max Frberbck, Njemaka (1999) net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 etvrtak, 27. lipnja 17.00-21.00 Queer seminar za polaznike/ce Centra za mirovne studije i druge zainteresirane. (Broj je ogranien na 25 osoba. Prijave na telefon 01/4848720) Centar za mirovne studije, Medulieva 17/II 21.00 Filmska veer: The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert, Stephan Elliott, Australija (1994) net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 23.00 Stylish party Pride! Klub Aquarius, Jarunska obala BB Petak, 28. lipnja 19.00 Obiteljski zakon, tematsko druenje net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 21.00 Filmska veer: Beautiful Thing, Hettie MacDonald, Velika Britanija (1996) net.kulturni klub [mama], Preradovieva 17 Subota, 29. lipnja Iskorak kontra predrasuda, povorka okupljanje u 10.30 park Zrinjevac povorka kree u 11.00 Zrinjevac Praka Trg Bana Jelaia Ilica Cvjetni trg Teslina Zrinjevac program do 14.00 obraanja osoba iz javnog ivota, aktivista/ica nevladinih organizacija, predstavnika/ca Iskoraka i Kontre, krai kulturni program 23.00 parties all over the town, gay friendly veeri u zagrebakim klubovima

Umjereno ili radikalno

Vremena su se promijenila dananji homoseksualni pokret toliko je raznolik, bogat razliitim inicijativama (grupe za podizanje svijesti, SOS telefoni, asopisi, zdravstvena i pravna savjetovalita itd.) da je puno tee odrediti to bi tu bilo umjereno a to radikalno. Kako se razvijao i mijenjao gej pokret, tako se razvijao i mijenjao Gay Pride. U poetku je ta manifestacija imala izrazito politiki karakter, a mediji su je manje-vie ignorirali ili ismijavali. Kako je pokret rastao i dobivao na snazi, Gay Pride je sve vie poprimao festivalska (mnogi e rei karnevalska) obiljeja, a mediji su postajali sve zainteresiraniji za njega. U San Franciscu, u kojem je gej zajednica najsnanija, i u kojem su vrlo esti politiki prosvjedi gejeva i lezbijki, Pride je iskljuivo festival s ulinim manifestacijama, od kojih je arolika povorka tek dio programa. U Berlinu je 1993. dolo do tolikih nesuglasica izmeu zastupnika politike i festivalske koncepcije da su na kraju bile organizirane dvije razliite povorke. Bez obzira na te razmirice (a rasprava traje i danas), bez obzira slaemo li se vie s jednom ili drugom koncepcijom (ili zastupamo neku vrstu srednjeg puta), injenica jest da je manifestacija kao to je Gay Pride prijeko potrebna. Jer, usprkos mnogim pozitivnim pomacima, kao to je, primjerice, priznavanje istospolnih brakova i zajednica u nekim zemljama, mnogi ciljevi homoseksualnog pokreta jo ni izdaleka nisu postignuti, ak ni u najnaprednijim zemljama poput Nizozemske.

26

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

znanosti razvijaju se gej i lezbijske studije, a sve ee i tzv. queer studije. Prirodne znanosti jo uvijek barataju pojmom homoseksualnosti, a najvei interes vrti se oko potrage za tzv. gej genom. Ideja o homoseksualnosti zapisanoj u genima vana je za razbijanje predrasuda o homoseksualnosti kao izljeivom poremeaju. Istovremeno, genetska revolucija i potraga za biolokim razlikama homoseksualac/ka-heteroseksualac/ka i dalje u sebi sadri pretpostavku dvaju izdvojenih identiteta. Ljudima preostaje da se svrstavaju u znanstveno objanjene kalupe. I dalje nedostaje pria o erosu koji je svakako invarijantan na seksualnu orijentaciju. Gej gen, ako se i otkrije, zasigurno u svojoj znanstvenoj reprezentaciji nee sadravati erotinost, ve samo jasnu distanciranost od hetero gena. Ta binarna podjela, koliko god da gej pokret osvijesti zajednicu o gej pravima kao ljudskim pravima, neminovno je i dalje temeljena na homofobiji. Posebno je neprihvatljiv scenarij o gej genu koji e se na vrijeme moi detektirati i sanirati. Da se ne bi dogaale takve stvari vano je interdisciplinarno prilaziti homoseksualnosti kao i seksualnosti openito. I uvijek trebamo postavljati pitanje gdje lei znanstvena motivacija u razumijevanju tzv. uzroka (homo)seksualnosti. Kada je 1991. godine Dr. Le Vay objavio rezultate istraivanja koji su pokazali (a kasnije je istraivanje pobijeno) da je stanovita jezgra hipotalamusa kod gej populacije ista kao kod ena, a razliita od hetero populacije, odmah je u Kaliforniji osvanuo novi gej klub koji se zvao Hipotalamus. Ima li ljepeg odgovora od ovog na rezultate znanstvenih istraivanja?

Znanstvena homofobija
Prvi homofobni korak (svjestan ili nesvjestan) uinila je sama znanost, izolirajui ljudsku istospolnu seksualnost i nadjenuvi joj ime homoseksualnost Gordan Bosanac
oznata je teza da homeseksualnost kakvu danas poznajemo nije ni postojala prije 19. stoljea jer je sama rije tada prvi put izreena upravo u znanstvenoj literaturi. Prostor i vrijeme u kojem je konstruiran znanstveni pojam homoseksualnosti uvelike e utjecati na itav niz znanstveno-drutvenih odnosa, metoda i praksi prema istospolnoj ljubavi. Homoseksualnost je snano obiljeila znanost i odredila je u smislu svog predmeta istraivanja. Uz skromne i prikrivene umjetnike izraze i minimalne aktivistike pristupe, drutvo je najee na ekskluzivan nain komuniciralo s homoseksualnou putem znanosti. A komunikacija je uglavnom bila loa. Postavlja se pitanje koja je to elja-motivacija u ovjeku-znanstveniku bila polaznom tokom u konstruiranju pojma homoseksualnosti. elja za znanjem? elja za korekcijom? Ili neto izmeu. znanost, izolirajui ljudsku istospolnu seksualnost i nadjenuvi joj ime homoseksualnost. Ne treba misliti da strah i mrnja prema homoseksualnosti nije bila prisutna i prije, ali svakako je dobila novi legitimitet. Znanost je tih godina vodila svoju vanu bitku s teoloko-crkvenim nasljeima i interpretacijama. Bilo je potrebno odmaknuti se i redefinirati to vie pojava ovozemaljskog svijeta svodei ivot na injenice i pravila koja ih povezuju. Polako je zapoinjao proces radikalnije vjere u znanstvene formule negoli u reenice iz Biblije. Znanost kao mainstream, kao napredak i kao prodor, utemeljena na racionalnim zakljucima, armirala je i zavela ovjeka Zapada. Stvoren je autoritet. Postulat objektivnosti koji iskljuuje subjektivnost jedna je od glavnih metodolokih premisa znanosti. Naravno da u takvom metodolokom konceptu nije postojao prostor za erotizaciju homoseksualnosti i razumijevanje homoseksualnosti kroz eros, ve je legitiman prostor bio prostor znanstvene analize laboratorij, ili, jo konkretnije, prostor psihoanalize kau za terapiju. U potpunosti ignorirajui eros, a opinjena injeninom objektivnou, znanost je nepotpuno pristupila ljudskoj istospolnoj orijentaciji. A priori je homoseksualnost stavila na patoloku listu te je krenula tragati za izljeenjem. U tome je homofobija odigrala vanu ulogu, jer je znanstvenu premisu objektivnosti uinila devijantnom, zamagljenom. Zbog homofobije, znanstvenik 19. stoljea nije bio sposoban biti objektivan prema homoseksualnosti. On je duh homofobije prelio u svoje znanstvene rezultate i metode ije su posljedice vidljive jo i danas. boriti i za prostor vlastite kulture te osvijestiti javnost o povijesti nasilja prema homoseksualnosti. Prve opirnije knjievne analize homoerotske literature javljaju se takoer krajem osamdesetih godina prolog stoljea. Arheolozi koji u staroegipatskim grobnicama nailaze na slike zagrljenih mukaraca izvode zakljuke o brai, a nikako ne o ljubavnicima. Profesori fizike, u elji da uenicima to zornije prikau odnos Coulombove odbojne, odnosno privlane sile izmeu pozitivnih i negativnih elektri-

Borba za prostor vlastite kulture

Promatrajui znanstvene dogaaje u 20. stoljeu i dalje nailazimo na snaan utjecaj dominirajue homofobije koja podjednako djeluje na gotovo svim razinama drutva. Mnoga znanstvena otkria s podruja povijesti, knji-

U potpunosti ignorirajui eros, a opinjena injeninom objektivnou, znanost je nepotpuno pristupila ljudskoj istospolnoj orijentaciji
evnosti, zoologije i biologije u naelu zaobilaze ili ignoriraju pronalaske u kojima se pojavljuje sada znanstveno definiran homoseksualac ili homoseksualnost. Tek se krajem osamdesetih godina prolog stoljea poelo govoriti kako su rtve nacistikih logora bili i homoseksualci i lezbijke. ak i danas udbenici povijesti govore o nacistikom teroru prema idovima, Romima i crncima, ali se rijetko eksplicitno spominju gejevi i lezbijke. Bio je potreban itav politiko-javni angaman gej populacije, koja se, uz borbu za svoja prava, morala bi (Molim objanjenje! Kako teti samome sebi? Tako to se osoba ne priklanja normama heteroseksualnog svijeta?); i Osoba teti drugima (Vjerojatno jo nismo napustili srednjovjekovni imperativ plodnosti! Ili smo nacionalno osvijeteni Hrvati koji brino vode rauna o niskom natalitetu najdrae nam Republike Hrvatske). S tim se nikako nisam mogla sloiti. Kako netko (itaj osoba koju ne moemo ugurati u ladicu heteroseksualci) teti drugima ili samome sebi ako se sam pojedinac s time dobro nosi gdje je tu problem? Na kraju sam jedva uspjela izloiti svoj pro-gejevski zakljuak, na moju sreu vrijeme predvieno za raspravu je isteklo, jer vjerojatno bi bio naruen moj psihiki, a moda i fiziki integritet. Toliko o toleranciji! nih naboja, slue se metaforama muko-enskog privlaenja i muko-muko, odnosno ensko-ensko odbojnosti iako pritom zasigurno znaju za fenomen supravodljivosti, koji se temelji upravo na uspostavi privlane sile izmeu dva elektrona (dva negativna naboja), koji se, povezujui se zajedno u elektronski par, kreu kroz vodi bez otpora.

Homoseksualnost u laboratoriju
Prvi homofobni korak (svjestan ili nesvjestan) uinila je sama

Svrstavanje u kalupe
Dananje prirodne i drutvene znanosti prate i homoseksualnost. tovie, unutar drutvenih

Crno-bijeli svijet
emu traiti ljude koji razmiljaju kad moemo sasvim lijepo ivjeti u drutvu predrasuda i zabluda? Marijeta Babi
ako ivimo u 21. stoljeu, ini se da se na svijet dijeli na crno i bijelo. Kao mlada i nadobudna budua intelektualka pokuala sam neto izmijeniti, odnosno uvjeriti sebe i druge da ne ivimo u bezlinom svijetu, ve u svijetu punom boja, mirisa i razliitosti. Tako sam odluila napisati seminarski rad na temu homofobije. Kod samog odabira teme nije bilo problema, jer profesorica je iskreno priznala da zapravo nema pojma o emu je rije mogli bi pomisliti stvari idu prilino dobro, ali Premda je geslo mog faksa (Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, ma to to znailo, ili meni drae Fakulteta za defektologiju) Terencijeva Nihil humanum a mihi alienum puto, to jest Nita ljudsko nije mi strano, pokazalo se da moje kolege samo formalno podravaju taj stav, jer lake je ljude potrpati u neke ladice (pametni, glupi, heteroseksualci, homoseksualci), nego uloiti napor i razbiti stereotipe i predrasude.

Navodna objektivnost

Homofobija je problem koji se, uz mnogo truda, ipak moe prevladati

sualnu umjesto heteroseksualne orijentacije. to kae znanost? Istraivanja su pokazala da za dijete nije zbunjujua injenica da ima dva tate ili dvije mame, nego ga zbunjuju izjave roditelja njegovih vrnjaka koji mu govore da to nije normalno. Druga generacija homoseksualnih osoba u obitelji izuzetno je rijetka uostalom, nije li najvanije da se dijete osjea voljenim i eljenim u svojoj obitelji? Zato bi se obitelj morala sastojati od mame, tate i djeteta zato obitelj ne bi bila jedinica koja prua potporu i sigurnost svojim lanovima? Pokuaji znanstvenog obrazlaganja zavrili su napadom na moju seksualnost jer sam navodno poela previe simpatizirati homoseksualce. Tako to valjda izgleda kad netko u naoj demokratskoj i liberalnoj dravi misli neto promijeniti znanjem naime, cijena mozga prilino je niska. emu traiti ljude koji razmiljaju kada moemo sasvim lijepo ivjeti u drutvu predrasuda i zabluda?

Vulkanska erupcija
Dakle, dolo je vrijeme da izloim seminar. Izlaganje je bilo popraeno brojnim prekidima i komentarima koja je bilo nemogue zaustaviti. Rasprava se zahuktala i poprimila razmjere vulkanske erupcije. Uvrede su letjele na sve strane. Jedni su dobacivali Homoseksualnost je stvar izbora!, drugi pak To je perverzno, nenormalno!, trei su se opredijelili za sofisticiraniju varijantu, pa su svoje uenje izrazili izjavama poput Kako nekoga mogu zanimati mukarci kod tako prekrasnih ena?! Neki su pokuali iskoristiti i nekakvo znanje kako bi objasnili patologiju homoseksualnosti objanjenjem da se tu radi o istom poremeaju u ponaanju jer je zadovoljen uveni trijas: Ponaanje je neuobiajeno (Zaista? Pa gdje ti ljudi ive? U kamenom dobu? A kau da je svijet globalno selo!); Osoba teti samome se-

Okraj znanosti i predrasuda

Tvrdoglava i svojeglava, pokuala sam jo jednom ukloniti ili bar ublaiti predrasude svojih kolega prema osobama koje nisu heteroseksualne orijentacije. Tema je bila mogu li homoseksualne osobe biti dobri roditelji. Okraj znanosti i predrasuda ovaj put zavrio je nerijeeno, uz manje emocija i vie znanstvenih ili pseudoznanstvenih injenica. No, predrasude su i tom prilikom isplivale na povrinu. Glavni argument negacijske skupine bila je injenica da djeca ue po modelu, a tako mogu usvojiti i homosek-

Moda je situacija takva samo na mom odsjeku? Ta bi me injenica barem malkice umirila, no Ubrzo sam se ponovo razoarala. Poalila sam se prijatelju koji me iznenadio svojom izjavom koju od njega nikad ne bih oekivala. Kae moj prijatelj, ima toliko zanimljivijih stvari od homoseksualnosti na koje bih ja mogla pametnije utroiti svoje vrijeme, a oni na FER-u na svu sreu nemaju takvih problema. Potpuno razoarana opet se okreem znanosti. Socijalna psihologija nas ui da je mijenjanje stavova izuzetno teko. Stav se sastoji od kognitivne, emocionalne i konativne komponente (koja nas pokree na akciju). Da bi do promjene stava dolo, nuno je da se dogodi neto od navedenog: posebno ivotno iskustvo, promjena ivotnih okolnosti, ili pak sazrijevanje linosti pojedinca. ak i kod navedenih sluajeva mogua je promjena samo kognitivne komponente stava, dok emotivna (ona koja spreava racionalan pogled na svijet) ostaje problem koji pojedinac mora razrijeiti sam sa sobom. Najbolji nain mijenjanja stavova je aktivno sudjelovanje pojedinca u raspravama kroz koje ga se informira o nekoj pojavi u ovom sluaju o neopravdanosti homofobije. Prema tome, homofobija je problem koji se, uz puno truda, ipak moe prevladati.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

27

Il si ovik il si peder
Hrvatsko je drutvo jo uvijek debelo prekrito apom licemjerja i pogubnim velom svekolike politike, kulturne i uope civilizacijske zaputenosti
nice to se po nekoj svojoj datosti razlikuju od veine u kojoj i s kojom ive. Stereotipi, predrasude, umiljaji; folklor i demagogija; politika, kulturna i intelektualna prostitucija; inferiornost prema pravima drugoga, beutnost prema nesrei blinjega, samoljublje i bezobzirni karijerizam glavne su znaajke vremena i prostora u kojemu ivimo. Demokracija, ljudska prava, tolerancija, dijalog, civilno drutvo, pravna dravaitd., tek su gromke i velike rijei na koje se svi pozivaju i u koje se svi zaklinju. No, ve pri prvoj prilici kada bi se te iste rijei trebale pretoiti u svakodnevni ivot, nastaju blokade, cenzure, odgaanja za neko drugo vrijeme za koje navodno jo uvijek nismo sazreli, javna ili potajna eskivaa. U irokom rasponu javnih istupanja i djelovanja, od otvorenog iskazivanja svojih fobija, dakako, omotanih u celofane domoljublja, javnog morala, zdravlja naroda sve do srameljivih mucanja kvaziliberalnih zastupnika, koji nisu u stanju izrei ni jednu jedinu cjelovitu reenicu a nekmoli se izboriti za njeno ostvarenje, hrvatsko je drutvo jo uvijek debelo prekrito apom licemjerja i pogubnim velom svekolike politike, kulturne i uope civilizacijske zaputenosti.

Ivan David
Mukarac je rtvovan kao ljudsko bie rtvovan je njegov senzibilitet, njegova emocionalnost, njegova srea da daje i prima njenost, a sve zato da bude ratnik. Rigidne identifikacije s mukim spolnim ulogama, kao i sa enskim, predstavljaju ne samo redukciju bogatih ljudskih potencijala kod ena i mukaraca, ve su i izrazito povezane s neurotinou: kod ena s depresijom, kod mukaraca s agresijom. Dr. Maja Kandido-Jaki, profesorica psihologije, Slobodna Dalmacija, 27. veljae 2002. junakoj zemlji naih pradjedova, od stoljea sedmog pa sve do naih dana, unato svim uestalim i vrtoglavim mijenama, usprkos tragikomediji neumornog zaplitanja u jednom te istom zaaranom krugu, ipak ima jedna stalnost. U vremenoplovu naih bespua, svako nae vrijeme, bilo ono ratno, poratno, mirnodopsko zrai vojnikim duhom! Dominiraju u njemu vojniki mentalitet, vojniki jezik, vojniki mirisi, pa ak i vojniki smijeh. Uz sveope veselje psovanja na javnim mjestima, veini je jo akalica za zubima. U tramvajima ili vlakovima, ekaonicama ili predvorjima, u bilo kojim javnim institucijama dominiraju mirisi starog duhanskog dima, znoja, svekolike zaputenosti. Vonj vojarnikih prostora, ebadi, uniformi, jo uvijek struji ponad naih glava zaguujui svaku povrinu kojoj je izloena. Okrenuli se lijevo ili desno; zagledali se u piramidu vlasti, crkve, drave, drutva openito u svakoj zori, u svakom danu, po umama i gorama; odasvud mariraju neki Jure i neki Boban, odasvud pada neka sila i neka nepravda: odasvud puca neka puka, neki top rie i barut mirie. Topot junakih izama odjekuje snano, upozoravajui nas kako uvijek ima netko tko je budan i tko je spreman bez zaostatka braniti junaku prolost naih pradjedova, javni moral i zdravlje naroda. Pa ak i kad oevi ili djedovi odlaze uoi roendana svojih malih sinova, odnosno unuka, u kupnju darova, ponajee su to ratne, najskuplje i najljepe igrake: srebrna puka, strojnica, pozlaeni pitolj, tenk, ponekad i top, sabljica, bode, kama Obino se to kupuje i sveano predaje za stolom s tortom i upaljenim svijeama.

Rastvaranje utnje
sove (prepoznajete li ove nadimke?) i ini jurinici preivjelih plutokracija i mafijakih grupacija, doista je teko razluivati dobro od zla, pravo od zloina, prirodno od neprirodnog. U zemlji u kojoj i najosnovije pretpostavke za normalni ivot, kao to su pravo na rad, redovitu plau, stan, predstavljaju neku vrstu vie filozofije, govoriti o nekim drugim pravima, koja su, usput budi reeno, jednako tako notorna i elementarna, u tom kontekstu moe izgledati sasvim neumjesno, besmisleno i beznadno. U takvom ozraju biti drukiji od veine ujedno znai biti unaprijed osuen na svakodnevnu diskriminaciju, ponienja svih vrsta, pa mogue ak i na javni lin. Ne pristajati na isprazne igre bez granica, ne odustajati od traenja svojih prava, ne odricati se bar minimuma svog ljudskog dostojanstva, ne miriti se sa utnjom, javno govoriti, nastupati, polemizirati, ljubiti se na ulici, uporno i dosljedno iznositi svoju vlastitu istinu jednom rijeju naprosto ivjeti (!) pa ak i onda kada sam Ciganin ili peder moje je pravo i moja je dunost. Jer, kako ree J.J.Rousseau odrei se svoje slobode znai odrei se svojstva ovjeka!

Imaginarna domovina i stvarni neprijatelj

Taj vojniki duh i odgoj, koji moete susresti na svakom uglu i u svakoj prigodi, redovito se zasniva na patetici domoljublja, bez obzira smatra li se domovinom biva ili sadanja, propala ili tek roena drava, ili pak neto sasvim tree, to bi se tek trebalo prometnuti u neki novi oblik drutvenog ureenja. A zapravo, u cijeloj toj prii, domovina uope i nije glavni lik! Ona je tu tek neto to se pretpostavlja, dakle ona je imaginarna i neopipljiva pojava: neka vrsta misterija. Ono to je stvarno, opipljivo, i bez ega je nemogue zamisliti i sloiti cijelu konstrukciju ovog mentaliteta, zapravo jest neprijatelj! On je taj dumanin, glavna prepreka na putu ostvarenja stoljetnih snova naih naroda i narodnosti! Nije vano je li on vanjski ili unutarnji, je li s Istoka ili Zapada, vano je da je on tu, da je prepoznat kako takav, i naravno da je Neprijatelj! I kad nema razloga domoljublju, i kad neprijatelja nigdje na vidiku on se zamilja i ne smije se ni pretpostaviti da tako neeg vanog u ivotu nema. A ono to je najironinije i to cijeloj stvari daje jo dublji i tragikominiji karakter jest injenica da u danom trenutku, ovisno o vremenu i prilikama, neprijateljem moe postati svatko! U proteklih desetak godina i sami smo bili svjedoci metamorfoze itavog drutva iz jednog retrogradnog sustava u drugi, kad se kompletna ljestvica vrijednosti preko noi preokrenula naglavake. Tako je ono to je jo juer bilo neprijateljski, izdajniki i kontrarevolucionarno, odjednom postalo domoljubnim, dravotvornim i kranskim. Religija tako vie nije opijum za narod, bratstvo i jedinstvo prepoznato je kao bogohulje, zabranje-

Biti drukiji od veine ujedno znai unaprijed biti osuen na svakodnevnu diskriminaciju
ne pjesme postali su hitovi. itava mitologija jedne diktature strovalila se u blato povijesnog nitavila, a na njenim razvalinama niknuo je novi kult koji se vrlo brzo prometnuo u servis slubu odabranih, a koji su iza njegovih kulisa na nesrei drugih poeli graditi vlastiti uspjeh. Pa ipak, unato svoj silini i itavom mnotvu dekorativnih promjena, u biti se nije promijenilo nita! Sve to se izmijenilo tek je adresa neprijatelja: metode progona, nain razmiljanja i sveope ludilo oporativnog divljanja ostalo je neokrznuto.

Jastrebovi, lisice i sove

Recimo, u opipljivoj stvarnosti to izgleda ovako: malo je onih koji e javno priznati da Rome smatraju graanima drugoga reda, no jo je manje onih koji e ostati ravnoduni kad se ba njihovo dijete nae u prilici dijeliti kolsku klupu s jednim pripadnikom toga naroda. Malo je onih

Ovisno o vremenu i prilikama, neprijateljem moe postati svatko

koji e javno zanijekati pravo pojedinca da sami odreuju s kime e i kako ivjeti, no jo je manje onih koji nee ostati zaprepateni pred prizorom dvojice zaljubljenih mladia koji bi se usudili zagrliti i poljubiti na nekom javnom mjestu. ak e i u Ustavu bez problema biti ispisano nekoliko zanosnih reenica o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, ali kad u jednoj malo gledanijoj emisiji na takozvanoj javnoj televiziji bude pozvan predstavnik jedne legitimne udruge homoseksualaca, isto onako da obrazloi svoje vienje tih istih prava i sloboda, bit e onemoguen, jer ipak, moramo priznati, to je malo previe za nae boleljivo narodno bie, zar ne? U dravi u kojoj ve desetljeima glavnu rije vode poglavnici, marali, islueni generali, propali sekretari, jastrebovi, lisice,

Odgovor na jednadbu
Sasvim je sigurno da e na ovim naim prostorima, zatrovanim od raznoraznih -izama (faizam, komunizam, tumanizam) i fobija, sve nae mogunosti jo dugo biti omeene sa dva velika ili (ili pukovnik ili pokojnik, ili pare ili jare, ili ivot u lai ili vjeno prokletstvo otpadnitva nita izmeu, nikakva nijansa mogunosti treega, sama krajnost i sama zapovijed). S druge strane, jednako je tako sigurno da se nitko, ama ba nitko drugi, osim nas samih nee, niti htjeti niti znati, izboriti za naa prava. Vjerujem da nikad neu biti uzoran vojnik imaginarne domovine, i mogue je da nikad neu imati jedno dijete vie, unato svim usrdnim preporukama, eljama i nadahnutim propovijedima vjenih uvara naeg junakog ognjita. Ali sam isto tako siguran da je jedini moj ispravan odgovor na jednadbu iz naslova ove kolumne: odbijanje svakog izbora koji e moju osobnost dijeliti po arinu bolesnih predrasuda patolokom mrnjom zadojenih tipova. Dakle, gospodo, istina je. Jesam! I ovik i peder!

Virtualno ratovanje
Ovom prilikom neu nabrajati redoslijed ili kronoloki koloplet tko je sve, kada i zato, bio neprijateljem, a tko rtvom. O tome su ve ispisane itave knjinice, a i ukupni drutveni, kulturni i politiki ivot u naoj zemlji u tom se pogledu ve odavno pretvorio u sapunicu bez poetka i kraja, za koju je jedino sigurno da e potrajati neto due od Santa Barbare. Ono o emu ovdje elim progovoriti jest opi besmisao tog virtualnog ratovanja koji se svakodnevno odvija nad naim glavama i nad naim sudbinama, a u kojem su uvijek i redovito jedine rtve neduni ljudi i to iz jednostavne inje-

28

IV/75, 28. veljae 2,,2.

Aktivistika scena
Kontra
ezbijska grupa Kontra nevladina je organizacija koja promovira lezbijska ljudska prava. Misija organizacije je suprotstavljanje diskriminaciji na osnovi spolnog usmjerenja. Kontra je osnovana u lipnju 1997., a registrirana je 24. svibnja 2002. Osnivaice su prethodno bile aktivne u feministikim i mirovnim grupama, te su neke od njih 1989. godine bile i osnivaice prve lezbijske grupe Lila Inicijativa u sklopu enske grupe Trenjevka. Kontra je pokrenula prvu lezbijsku telefonsku info i SOS liniju u Hvatskoj 1997., te osigurala osobno psiholoko i pravno savjetovanje. Od osnutka Kontra redovito organizira druenja, radionice i video projekcije. Organizirala je gostovanje meunarodne lezbijske izlobe fotografija Lesbian ConneXions u Zagrebu 2000. Organizirala je aktivistiki skup lezbijskih organizacija bive Jugoslavije u Rovinju 2001. Pokrenula je lezbijsku biblioteku LezBib u Zagrebu 2002. godine. U tisku je prijevod djela Adrienne Rich: Prisilna heteroseksualnost i lezbijska egzistencija. S GLBTT organizacijom Iskorak izradila je prijedloge za promjenu Obiteljskog zakona, u kojima trai zakonsko priznavanje istospolnih veza kroz promjenu definicije braka i izvanma i javnim proglasima. Artikulirano je est programa, te je oko svakog okupljen tim aktivistica zaduenih za razvoj i provedbu. To su: javni rad i lobiranje; savjetovalite; izdavatvo; web stranice; istraivanja; te biblioteka i arhiva LezBib. Daljnji razvoj Kontre predvia nastavak i razvoj svih nabrojenih djelatnosti, s naroitim naglaskom na poveanju javnog rada, zahvaljujui porastu broja aktivnih lanica koje su spremne izlaziti u javnost. Planira se razviti edukacijski program za aktivistice koje ele raditi u projektu Savjetovalita, te razviti prirunik za rad na SOS lezbijskoj liniji. U suradnji s Iskorakom planira se sistematski raditi na monitoringu zakona relevantnih za LGBTT ljudska prava, raditi na prijedlozima izmjena i dopuna zakona, te se aktivno ukljuiti u procese donoenja zakona lanstvom u odborima i radnim tijelima koja te zakone donose. U 2003. godini Kontra e organizirati regionalni lezbijski aktivistiki skup na otoku Brau. Kontra namjerava poveati istraivaki rad (sprovesti anketu ILGE) te publicirati letke i prijevode lezbijske literature. Web: www.cro-lesbians.com/kontra e-mail: kontra@zamir.net

brane zajednice. Zajedno s Iskorakom inicirala je i osnivanje Koordinacije LGBTT grupa Hrvatske te kontinuirano sudjeluje u javnim reagiranjima na homofobiju te ostale pojave diskriminacije u drutvu. Od 1997. godine, kada je Kontra sudjelovala na prvom regionalnom skupu lezbijskih aktivistica s podruja zemalja bive Jugoslavije, aktivno radi na umreavanju i suradnji lezbijskih organizacija ove regije te razvijanju politike lezbijskog aktivizma i borbe za ljudska prava LGBTT populacije. Kontra je sudjelovala na svim skupovima mree lezbijskih organizacija bive Jugoslavije. lanica je enske mree Hrvatske. Aktivno sudjeluje u razliitim zajednikim akcijama enskih i mirovnih organizacija. Kontra radi na osvjetavanju javnosti publiciranjem letaka, medijskim istupi-

Rastvaranje utnje

ezbijska organizacija Rijeka osnovana je 19. listopada 2000. s namjerom da organizira aktivnosti enskih osoba istospolne orijentacije. Cilj je informirati i senzibilizirati javnost za prihvaanje homoseksualnih osoba, ukloniti predrasude i homofobiju, ukinuti diskriminaciju na osnovi istospolne orijentacije u drutvu te ostvariti stvarnu jednakost pred zakonom. Aktivnosti Lori usmjerene su na: edukaciju i osnaivanje lezbijske zajednice kroz edukativne, psiholoke, kreativne i dr. radionice; osvjeivanje zajednice o prisutnosti homoseksualnih osoba u drutvu; informiranje i senzibiliziranje javnosti za prihvaanje homoseksualnih osoba; uklanjanje diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije te kreiranje ozraja tolerancije; razbijanje predrasuda i homofobije; uspostavljanje suradnje s drugim NVO-ima, institucijama i medijima; te lobiranje i ostvarivanje stvarne jed-

Lori

nakosti pred zakonom. Lori je osnovala Infoteku koja sadri brojnu lezbijsku i feministiku literaturu, periodiku te video materijal. Takoer, unutar Infoteke organiziramo i filmske veeri. U sklopu projekta Internet centar organizirane su edukativne radionice o koritenju raunalom i Internetom. U prostoru udruge lanice imaju pristup Internetu. Projektom Hrvatski mediji o homoseksualnosti, ostvarenom prole godine, pokazalo se na koji nain hrvatski mediji govore o homoseksualnosti, te se pokualo utjecati da se o toj temi progovori ozbiljnije i pozitivnije. Projekt je predstavljen na Danima udruga u Zagrebu 2001. godine. Ostvarena je suradnja s LGBTT udrugama u Hrvatskoj i inozemstvu (Kontra, Iskorak, kuc LL, Legebitra, Labris), sa enskom mreom Hrvatske te s drugim NVO-ima (ZaMir, Fade IN). Namjera je ostvariti to bolju suradnju s drugim nevladinim organizacijama u zemlji i inozemsline inicijative s iskustvom u razliitim nevladinim organizacijama ili ak u pojedinim politikim strankama. Velik dio lanova ini nova generacija odrasla uz Internet. Dana 27. veljae 2002. organizirana je prvu konferenciju za medije i otada Iskorak prati neoekivano velik medijski interes. Gotovo svakodnevno Iskorak sudjeluje u javnoj raspravi o homoseksualnosti i drugim manjinskim seksualnim identitetima kao dijelu kontinuirane medijske kampanje koja ima za cilj veu vidljivost GLBTT zajednice u drutvu i dekonstruiranje homofobije. S lezbijskom grupom Kontra izraeni su zakonski prijedlozi za promjenu Obiteljskog zakona, u kojima se trai zakonsko priznavanje istospolnih veza putem promje-

stvu, te sudjelovati u zajednikim projektima i akcijama na podruju zatite ljudskih prava. U tom smislu, Lori prisustvuje raznim sastancima, seminarima (Meunarodni lezbijski aktivistiki skup u Rovinju, Koordinacija GLBTT udruga Hrvatske u Zagrebu, enska mrea u Poreu). U elji da se javnosti priblii tematika homoseksualnosti, a radi uklanjanja predrasuda i diskriminacije, dosad se prisustvovalo na dvjema tribinama. Prvu je organizirao Debatni klub u srednjoj koli u Delnicama, na temu Treba li homoseksualcima dopustiti usvajanje djece? Druga je odrana na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci na temu Predrasude. Jedan od ciljeva Lori je i unutarnje osnaivanje. Organiziraju se kreativne, psiholoke i druge radionice, te se eli stvoriti siguran prostor u kojem e se lanice osjeati ugodno i u kojem e moi razgovarati o njima vanim temama. U svibnju 2002. Lori je zapoela edune definicije braka i izvanbrane zajednice. Za lanstvo Iskoraka organiziraju se manje edukativne radionice te tematska druenja; izraen je program strunog savjetovanja GLBTT populacije (psiholoko, medicinsko-zdravstveno i pravno), te pokrenut u sklopu programa kulture novi GLBTT portal kao dio web izdavatva, zajedno sa slubenim stranicama grupe te mjesenim kulturnim magazinom. Zajedno s lezbijskom grupom Kontra inicirano je osnivanje Koordinacije LGBTT grupa Hrvatske, te se kontinuirano sudjeluje u javnim reagiranjima na homofobiju te na ostale pojave diskriminacije u drutvu. Artikulirana su etiri programa, te je oko svakog okupljen tim ljudi koji je zaduen za razvoj i provedbu. To su: akti-

kativnu kampanju u sklopu koje se planira odrati edukativne radionice na teme vezane uz javno zagovaranje i lobiranje; putem promotivnih materijala i izlobi planira se educirati javnost o prisutnosti i pravima homoseksualnih osoba i ukazati na oblike diskriminacije; lobiranjem parlamentarnih stranaka i saborskih zastupnika namjerava se ostvariti stvarna jednakost pred zakonom. Web: www.lori.hr <http://www.lori.hr> e-mail: loricure@yahoo.com <mailto:loricure@yahoo.com>

Iskorak
skorak grupa za promicanje i zatitu razliitih spolnih usmjerenja nevladina je udruga koja prvi put u naoj zemlji okuplja homoseksualne, biseksualne i transseksualne osobe, a pridrueni lanovi su i heteroseksualne osobe koje podravaju rad udruge. Misija udruge je borba protiv bilo kojeg oblika diskriminacije na osnovi spolnog usmjerenja. Iskorak je osnovan 12. sijenja 2002,, a registriran je 7. veljae 2002. Prvi neformalni sastanak odran je 27. listopada 2001. Sama inicijativa pojavila se u obliku nove teme na Crogay web forumu. Dio lanova otprije je bio ukljuen u

vizam i javnost; savjetovalite; kultura, izdavatvo i web; te istraivanja. Daljnji razvoj Iskoraka predvia osnivanje novih timova i programa za edukaciju i za drutvene aktivnosti. Osnova za nove timove i programe je u postojeim aktivnostima grupe, a zahvaljujui kontinuiranom rastu lanstva, steenim iskustvima i ostvarenim suradnjama predvia se njihov poetak za rujan 2002. godine. Iskorak planira i osnivanje svojih podrunica u cijeloj Hrvatskoj, te izgradnju mree suradnje meu pojedinim GLBTT grupama i podravajuim NVO-ima i institucijama. Web: www.iskorak.org e-mail: info@iskorak.org

w w w. g a y. h r - p o w e r e d b y I s k o r a k

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

titi izlobeni prostor, pa nomadski zauzima druge, neizlagake prostore. Varadin, poznat po fantastinoj baroknoj arhitekturi, nije nikakav metafiziki ghost-city sa cepta logino je povezan sa samim prostorom izlaganja i neposrednim okoliem, prizorima i zvukovima vlakova koji dolaze i odlaze. U natjeaju je bio specificiran i regionalni karakter izlobe: uvjet je bio da umjetnici djeluju na podruju Varadina, akovca, Koprivnice i Zagreba, dakle gradova koje povezuju eljeznike komunika-

29

Prostor i vrijeme izmeu

Serija manifestacija realiziranih prole godine na ulicama i trgovima Varadina sigurno je imala i svoje umjetniko opravdanje, meutim nastala je i zbog vrlo prozainog razloga: varadinski HDLU nema vlastiti izlobeni prostor, pa nomadski zauzima druge, neizlagake prostore
Od A do B, naputena loionica eljeznikog kolodvora, Varadin, 1. 16. lipnja 2002.

jetnosti potencijalno je efikasan antiautoritativni alat i mogui teritorij slobode. Kad dnevno svjetlo zamijenimo mrakom interijera, ukazuje nam se niz titravih slika s televizora i video ekrana. Naime, veina izlagaa upotrijebila je upravo te medije za realizaciju svojih radova. Upravo je nestabilna slika adekvatan odraz vremena koje prolazi, ali i totalitet kojim smo svakodnevno okrueni.

Sueljavanje svjetova
Neki od autora koriste bipolarnost privatnog i javnog, odnosa vlastitog svijeta prema nekim vanjskim aspektima. Rad Lale Rai je ekran-diptih na kojem se simultano izmjenjuje prizori snimljeni u njezinoj sobi i prizori privremenog sklonita jednog beskunika, a to je upravo i mjesto pokazivanja ovog rada. Vladislav Kneevi u radu Full range digitalnim efektima transformira prizore aviona, raketa i privatnih prostora u kojima dominiraju TV ekrani. Ekstremna situacija unesena je u privatni prostor, a slika izmijenjena do neprepoznatljivosti. Rad Time is now Davora Mezaka projiciran je na veliko platno i tri monitora. Prizor koje vidimo na velikom ekranu privatne su snimke autora u situaciji fiziki izmijenjenog stanja, dok su prizori koji se izmjenjuju na monitorima vremenski manipulirani tehnikim mogunostima samog medija. Ivan Marui Klif je interaktivnom instalacijom sastavljenom od rotirajue kamere, raunala, televizora i radnih stolova zateenih u prostoru ukljuio i posjetitelje u zavodljivu igru pokretnih slika. Neki od izloenih radova problematiziraju fizike injenice i metaforike aspekte prirodnih sila ili vlastita tijela. Marko Ercegovi u video radu Vjetar vrtuljak izabire sluajnost u duchampovskom smislu: slike koje promatramo snimljene su kamerom iji je poloaj mijenjao vjetar. Intimno i nesvjesno povezano je u prizorima vode u video radu Smiljane afari. Granice vlastite fizike izdrljivosti ispitao je Marijan Crtali u video radu Ronjenje, ritualnim uranjanjem u vodu i zadravanjem daha do krajnjih granica. U radu Danka Friia, postavljenom na dva monitora u dubokim kanalima izmeu tranica, predoeni su nam prizori jakih emotivnih naboja, ivota i smrti. Memorija je temelj za oditavanje rada Ivana Meseka. U maloj pokrajnjoj prostoriji autor na police i u ladice smjeta niz artefakata povezanih s vlastitom biografijom, dok na nasuprotni zid projicira slajdove izabrane po logici imaginarne budunosti.

Darko imii
posljednje vrijeme i u Hrvatskoj se ustalila praksa postavljanja izlobi u prostorima ija je namjena daleko od uobiajene muzejske ili galerijske bijele sobe. Za to postoji vie razloga. Dok se svijet umjetnosti u nekim drugim sredinama razvija u beskonanom nizu fragmenata manje ili vie povezanih u svim aspektima koje razvijena kultura podrazumijeva, pa je i prostor izlaganja pretrpio temeljitu dekonstrukciju, u Hrvatskoj takva praksa u veini sluajeva ima specifian kontekst i slijedi drukiju logiku. injenica jest da u Hrvatskoj ima, najblae reeno, premalo izlobenih prostora namijenjenih suvremenoj umjetnikoj praksi: jedan muzej bez zgrade, nekoliko galerija sa presporim izlobenim ritmom, dva-tri aktivnija prostora i to je sve. Nefleksibilnost sistema (pazite, mislim na sistem u hrvatskoj kulturi, a to je urnebesno udan mix loeg nasljea i neartikuliranih ideja) koi ili ponekad u potpunosti onemoguuje ozbiljno djelovanje. Na sreu, kljuni problem zatvorenosti i umiljene samodostatnosti polako se mijenja u pravcu otvorenog protoka informacija, kontakata, dolazaka i odlazaka. Odsutnost dijaloga i argumentirane kritike (o teoriji ni ne govorim, gotovo da je i nema!) pridonose konfuziji i gomilanju problema. Stoga je i mogue da kvalitetne inicijative brzo zamiru, da pojedini umjetnici uivaju veu reputaciju negdje drugdje nego u svojoj sredini, da se i dalje njeguje fenomen neupitnih veliina i hodajuih spomenika, da se u reklamnoj kampanji za jednu kobasicu koriste pornografska i seksistika umjetnika djela, da kulturnim dogaajem bude proglaena mediokritetska izloba, da reprezentativna izloba ima katastrofalan postav, da izlobe za koje se negdje drugdje eka u redu zjape prazne

Stanievih slika, ve aktivni privredni centar to podrazumijeva i vei broj industrijskih graevina. Sudbina industrijske arhitekture u Hrvatskoj, ponovno, ne slijedi matricu iskustva drugih sredina. I dok su jo i danas u nas u upotrebi tvornike zgrade u neposrednoj blizini centra grada, drugdje je industrija jo davno premjetena u udaljene zone. Industrijski objekti su donedavno iz estetske perspektive a priori smatrani runima, pa je veina naputenih zgrada sruena. One koje su imale bolju sudbinu restaurirane su i nerijetko dobile kulturnu funkciju. Primjeri su brojni, od Lingotta u Torinu do bive elektrane koja je transformirana u udesni Tate Modern u Londonu. Upravo je zato naputena zgrada loionice u neposrednoj blizini varadinskoga eljeznikoga kolodvora privukla Mesekovu panju pri traenju adekvatnog izlagakog prostora. Uz veliko razumijevanje Hrvatskih eljeznica koje su vlasnici zgrade, poetna zamisao se polako realizirala. Razumljivo je takva ideja prihvaana s odreenom dozom skepse u moguoj prenamjeni. Izloba Od A do B dokazala je upravo suprotno.

Lala Rai: Lokacija 1

Tomislav Brajnovi: Vlak za nikamo

Muzej u loionici
Slian pristup ima i Zoran Paveli koji se u performansu Dugako tijelo referirao na kolektivnu akciju grupe Gorgona. Prema izazovu prostora referirali su se neki od izlagaa. Stjepan Jerkovi je zateene tranice samo markirao utom fluorescentnom bojom i postigao snaan efekt kontinuiteta vremena i kretanja. Magdalena Pederin u zvunoj instalaciji repetira zvuk vlakova, prisutan i u neposrednoj realnosti. Tomislav Brajnovi je sjajno iskoristio vrata i destruirana sjedala vlaka na kojima je projicirao likove uspavanih putnika, prizor koji odmah asocira na vieznanost putovanja, od socijalne dimenzije do radosti putovanja. Alem Korkut se poigrao vremenom, jako vanim pri putovanju eljeznicom, u nizu satova na zidovima i na ruci uvara izlobe kojima je zacrnjen brojanik i ostavljena samo kazaljka kojom se mjere sekunde. Princip sunanog sata primijenjen je u radu Frane Rogia: dnevno svjetlo na podu markirano je bijelim prahom. Titrave slike s ekrana, privatnost, fizika izdrljivost, satovi: sve je podreeno vremenu. Razgledavanje ove izlobe oduzelo mi je vrijeme. Nimalo ne alim za tim. Na kraju, treba jo dosta vremena da se sve zainteresirane strane dogovore o buduoj sudbini stare loionice. U kulturnoj retorici u Hrvatskoj su este usporedbe tipa Zagrebaki Louvre, a govori se i o nekakvom buduem zagrebakom Bilbau. Stoga u upotrijebiti isti jezik, da bih bio jasniji, i rei: Hamburger Bahnhof mogu je u staroj loionici varadinskoga kolodvora.

Vrijeme kao koncept

Izloba Od A do B kustoski je rad Martine Mati, koordinatorice programa u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu, koji je preuzeo suorganizaciju projekta. Izbor umjetnika obavljen je putem javnog natjeaja, ime je transparentnost rada na izlobi maksimalizirana. Kustosica je u pozivu ispisala osnovne uporine toke svojeg koncepta: Od A do B je put, vrijeme. A i B su vrsti punktovi u prostoru, izmeu njih je vrijeme, prostorna nepostojanost, vremenom odreena dimenzija, komunikacija izmeu te dvije toke. Svladati put od toke A do toke B potrebno je vrijeme, kretanje. Za razliku od prostora koji je definiran kao dimenzija unutar koje je omoguen opstanak bia, stvari, pojava jednog pored drugog, vrijeme (gr. hrnos, lat. tempus) je dimenzija slijeda bia jednog nakon drugog, odnosno postojanje stvari, trenutaka u promjeni njihova nastajanja i nestajanja. U svom opstanku, tj. ivotu ovjek (bie) neprestano ide ka neemu novome, tei spram onoga to jo nije bilo budunosti, ali im to u trenu dostigne, istodobno prestie sadanjost i ostavlja je u prolosti. Vrijeme, kao koncept, koje zajedno sa prostorom odrava dvije strane naeg iskustva, omoguuje nam da stvaramo nae slike o svijetu. Odabir ovog konAlem Korkut: Vrijeme

Vrijedne iznimke
Ipak, postoje iznimke (koje potvruju gore navedene injenice i miljenja) kojima vrijedi posvetiti panju. Premda su te iznimke veinom rezultati rada pojedinaca ili malih grupa izvaninstitucionalnih organizacija, ponekad ugodno iznenadi aktivnost tradicionalno ustrojenih institucija. Povod ovom tekstu je izloba Od A do B, otvorena ovih dana u Varadinu. Izlobu je osmislilo i iniciralo varadinsko Hrvatsko drutvo likovnih umjetnika koji predvodi mladi i agilni predsjednik/umjetnik Ivan Mesek. On je u posljednjih nekoliko godina proaktivnim pristupom Varadin uinio novim mjestom na suvremenoj likovnoj sceni. Serija manifestacija realiziranih prole godine na ulicama i trgovima sigurno je imala i svoje umjetniko opravdanje, meutim nastala je i zbog vrlo prozainog razloga: varadinski HDLU nema vlas-

Igor Kuduz

cije. U konanom odabiru izabrani su radovi esnaest umjetnika mlae i srednje generacije. Pogledajmo izlobu! Prilikom dolaska na fasadi zgradi okrenutoj prema cesti lako se uoava veliki transparent s tekstom GDJE UMIRE AUTORITET, RAA SE SLOBODA. To je rad Igora Kuduza koji na eksplicitan nain govori o univerzalnom problemu slobode i neslobode, o krhkoj i nestabilnoj granici koja ih dijeli. Jezik um-

30

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

le, takva natjeaja koji je prodirao i u skrivene ateljee iz kojih su kustosice udruge to, kako i za koga izabrale 32 mlada umjetnika, djelomino ili uope neafirmiZagrebu, hrvatskoj je javnosti otprije poznat bilo po brojnim nagradama, bilo po pozornosti koju njegove izlobe izazivaju. Neobinim pristupom, promiljenom uporabom izraajnih sredstava (dekoracija razbijenim staklom nedavno izvedena u Galeriji Miroslav Kraljevi u Zagrebu kombinirana s uljima na platnu ) i jainom poruke Maljkovi se udaljava od tradicionalnog slikarskog promiljanja i svoja djela stavlja u odnos prema okolini, prostoru, gledatelju, ime zadobivaju novu dimenziju likovnosti. zvijezde su art scene udaljene od svoje poetne uloge u slubi umjetnika i umjetnosti. Minimal je prostor potpuno bijelih, sjajnih zidova, asketski opremljen, istih linija namjetaja i u njemu svaka intervencija dolazi do punog izraaja. Tretirajui tu osobinu kao prednost, Maljkovi je za rad odabrao bijeli zid u stranjem dijelu salona i srebrne, sjajne avle. Kratak rok u kojem je zamisao trebalo ostvariti (do otvorenja Starta) ograniavali su umjetnika, ali je cijela akcija dobila dodatnu dra, slatki okus nedoputenog. Svjetlucavi avli mijenjaju zateenu realnost, nastavak su njegova dotadanjeg rada, a djelo se referira na Ivekovievu sliku i na rad u Mestnoj galeriji.

Trenutak upisan avlima

Ukrasti umjetnika iz galerije, istrgnuti ga iz trijade umjetnikkustos-galerija, te mu ponuditi bilo koji zid za bilo kakvu intervenciju ponovno uspostavlja dimenziju samostalnosti umjetnika
David Maljkovi, Ukradeni umjetnik, Salon Minimal, lipanj rujan 2002., Ljubljana

Koncept kao ala

Krunidba kralja Tomislava, poznata slika Otona Ivekovia, avlima je, transplatirana na zid Mestne galerije, smjetene na jednom od glavnih ljubljanskih trgova, Mestnom trgu. Zahtjevan proces nastanka djela na licu mjesta doveo je umjetnika u Ljubljanu nekoliko dana prije otvorenja. Crni avli na galerijskom zidu postupno su ocrtavali likove povijesne scene, da bi djelo osvanulo na otvorenju izlobe Start. Ideja o krai umjetnika koji je tijekom boravka i rada u susjednom lokalu, salonu Minimal, provodio slobodne trenutke rodila se spontano, kao ala koja je u trenu postala koncept za samostalnu Maljkovievu izlobu. Ukrasti umjetnika iz galerije, istrgnuti ga iz trijade umjetnik-kustos-galerija u kojoj sva tri dijela imaju jednako vanu ulogu, te mu ponuditi bilo koji zid za bilo kakvu intervenciju, ponovno uspostavlja dimenziju samostalnosti umjetnika. Kustos u suvremenoj umjetnosti zauzima, prema miljenju mnogih, previsoko mjesto i esto se izlobe tretiraju kao njihove, autorske. Tako se uloga izlobenog prostora, hrama umjetnosti, dovodi u drugi plan, a uloga umjetnika postaje nejnezahvalnija. Kustosi odreuju koncept, biraju, sistemu slika ekran). U krug bazena upisan je kadar projekcije video zapisa in situ umjetnikova kupanja tog popodneva (pridruio mu se i voditelj Galerije Vladimir Nazor Daniel Kova). Tu je radnju umjetnik ponovio na otvorenju performansom u kojemu je jednostavno uao u bazen i virtualni entitet projekcije, i okupao se (odjeven u staromodno-humornu tutu koja je oteala od vode, u posjetitelja nostalgino prizivajui u sjeanje srueno kupalite na Savi). Pozvavi posjetitelje da uine isto, umjetnik je pokuao kreirati situaciju plae ili kupelji, mjesta odvijanja intenzivnog drutvenog ivota, prostora intimizacije i socijalne kamuflae, rimskih

Va trenutak je vae nasljee

Your moment is your heritage tekst je koji ukradeni umjetnik David Maljkovi utvruje na zidu salona Minimal. Utvrivanjem naziva postupak zabijanja avala u zid, na taj nain, kako sam kae, djelo stavlja u novu poziciju i prua mu novi trenutak. Referirajui se na Krunidbu kralja Tomislava, izvedenu u sklopu izlobe Start tekstom i medijem, nastavlja svoj ciklus transplantacija. Transplantacije sadre u sebi vie pitanja: pitanje realnog prostora, znaenja muzeja/izlobenog prostora i nasljea, dok akcija krae postavlja pitanja tko je tu kustos, gdje je izlobeni prostor i tko je publika? Odabirom engleskog jezika nadvladane su slovenskohrvatske jezine barijere te je posjetiteljima Salona omogueno da razumiju poruku kad neoekivano naiu na umjetniko djelo. Kad 23. lipnja izloba Start bude zatvorena i izgubi referencijalno znaenje, ostaje kao trenutak nasljea avlima zabijen u zid. miku izlobe, a teatralizacija ina kupanja i pozivanje drugih da uine isto unosi dimenziju socijalizacije koja ovom projektu daje i svojevrstan komunalni karakter.

Iva Boras
zloba Ukradeni umjetnik otvorena je poetkom lipnja u salonu Minimal u Ljubljani. Zbog specifinosti medija i prostora u kojem je postavljena trajat e cijelo ljeto, moda i due, te e vremenski nadivjeti izlobu Start organiziranu u susjedstvu Salona Minimal, u Mestnoj galeriji, a koja predstavlja radove mlae generacije slovenskih i hrvatskih umjetnika. Vremenski rokovi, godine, povijest, dio su optereenja suvremene likovne scene i njezinih aktera, koja postavljaju svakodnevna pitanja: kako biti mlad, kreativan i neoptereen, a opet biti prisutan i uspostaviti komunikaciju s kustosom i tritem, izlagati? Start je realiziran putem iroko distribuiranog natjeaja i pozivno, stoji u katalogu izlobe. Dak-

Akcija krae umjetnika postavlja pitanja tko je tu kustos, gdje je izlobeni prostor i tko je publika?
rana i pruile im priliku izlagati. Biti odabran je lijepo, ali je jo ljepe kad selektor, u ovom sluaju selektorice, dou k tebi i pozovu te na sudjelovanje, kao to su to napravile s osnovnom vezom dvije gorespomenute izlobe, konceptualnim umjetnikom Davidom Maljkoviem. Rijeki slikar, koji ivi i radi u djelomino utjecati, objanjava svoj postupak slovenski umjetnik. Voda je jedini od etiri osnovna elementa koji tvori ljudsko tijelo. Budui da je ovjek veim dijelom

Plivanje na mjestu
Radna metoda ulaska u sliku-projekciju, kao igra predstave i prezentacije, plivanja i meta-plivanja, spekulacija je nad banalnim
Primo Selikar, Kupalite, Galerija Krii Roban, 3. 13. lipnja, Zagreb

Igra predstave i prezentacije

Radna metoda ulaska u sliku-projekciju, kao igra predstave i prezentacije, plivanja i meta-plivanja, spekulacija je nad banalnim ili bolje reeno tehno-spiritualizacija svakodnevice, rutiniranog ina kupanja koji pripada svakodnevnom ivotu, te umjetnikovo orue za preispitivanje pojma i materijalnosti umjetnikog djela kroz dualne pojmove prisustva i odsustva, tijela i teritorija, slike i odslika (vizualno posredovanje vienog), stvarnog i virtualnog (kritika ideologije vizualnog), modelness i model-less... Umjetnikovo poslijepodnevno kupanje snimljeno je iz ruke, drhtavim kadriranjem i kolebljivim fokusiranjem snimke nastao je sinkretizam pokreta kamere, vode i kupaa. Slovenski umjetnici, kao i izlobeni program Galerije Kapelica gdje je prvi put predstavljen Selikarov projekt, ve pos-

Silva Kali
Galeriji Krii Roban odrana je izloba simulirana situacija kupalita slovenskog umjetnika mlae generacije Primoa Selikara. Okrugli, sinestezijski plavo (najdublja i najmanje materijalna boja, hladna Ui u plavo znai, poput Alise u Zemlji udesa, prijei s onu stranu ogledala, tvrdi Rjenik simbola Chevaliera i Gheerbranta) obojeni bazen, izvana retro-dizajna, podsjea na bavu. Bazen je ispunjen vodom u kojoj su posjetitelji pozvani da se okupaju (pozivnica na otvorenje izlobe sadravala je napomenu ponesite kupae kostime!). Suzdrana zagrebaka publika, meutim, ostala je suha (za razliku od happeninga na prologodinjem otvorenju iste izlobe u Galeriji Kapelica u Ljubljani), umjesto sudjelovanja radije preuzimajui ulogu svjedoka, opservatora (uostalom, ne ovise li forme reprezentacije o drutvenim normama?!), odnosno odabirui modus derealizacije. Voda simbolizira roenje, vir ivota. Ve kod prvog dodira s vodom ustanovi da se radi o ivoj materiji. Zanima me zato to je jako neprilagodljiva, na nju se moe samo

Suzdrana zagrebaka publika, meutim, ostala je suha, umjesto sudjelovanja radije preuzimajui ulogu svjedoka, odnosno odabirui modus derealizacije
izgraen od vode i stoga ima afinitet prema mijeanju s njome, umjetnik doivljava ulazak u vodu kao vraanje tijela svom materijalu. Efekt gubljenja teine u vodi pridonosi tom osjeaju.

Intimizacija i socijalna kamuflaa

Umjetnik vodu, njezin privremeni volumen koristi kao screen (u lacanovskom

termi, turskih hamama, piscina za krtenje kupkom (tzv. per immersionem; uz predmnijevanje da oienje tijela zahvaa i duu, te omoguuje duhovnu obnovu), foot-baths u damijama ili suvremenih toplica s olimpijskim bazenima u kojima kupanje ne predstavlja in odravanja istoe, ve sloen uitak, obred ili nain poticanja miine aktivnosti svih dijelova tijela iz terapeutsko-rekreativnih razloga. Selikar galerijski prostor ureuje u ambijent scene, low-key landscape, odnosno fenomen galerije poima kao scenografiju za svoju umjetnost ponaanja injenja, procesualnu, tjelesnu umjetnost Voda istodobno ispunjava prostor i svojom osobinom transparentnosti ini da izgleda prazan, kao da je sainjen od nagomilane praznine, te ga mjeri i mijenja efektom svjetlosnih valova. Odlukom da ue u bazen i da se okupa (tzv. umjetnost odluke), umjetnik kreira party-like dina-

lovino naginju tjelesnoj umjetnosti, bihevioralnoj umjetnosti ili ispitivanju granica izdrljivosti (na uitak i, ee, bol) ljudskog tijela, mapiranju vlastita tijela i koritenju tjelesnih tekuina kao medija umjetnosti Zato e biti zanimljivo slijediti taj trag na skoroj izlobi Break u Ljubljani, na temu ivota i smrti, koji kustosice Kupalita Olga Majcen i Sunica Ostoi pripremaju u suradnji s voditeljem Kapelice Jurijem Krpanom.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

31

asopisi
Problem s ovim brojem asopisa ivot umjetnosti nije u tome to on jest to je dobar proizvod koji ve ima i definitivno e pronalaziti novu publiku nego u onome to nije
ivot umjetnosti 65/66-02, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

mingom i Neboje Jovanovia s Olegom Kulikom. Svakako neto manje uz retrospektivne tekstove Antuna Maraia o Ivanu Ko-

vrijednosti, uspostavljenje kritike prevladavajueg sistema kulturnih i, moemo, dodati, medijskih vrijednosti. Ontoloki gle-

Iskorak iz umalosti
dano, forma je tlaiteljski oblik svih drugih mogunosti, ali i pretpostavka bilo kojeg povijesnog oblika ivota. S obzirom na etimologiju, trebalo bi prouiti duhovne konotacije koje nudi naa rije oblik. Je li u oblini, (Wolmanovom) krugu naa svijest konano pronala utoite koje e postati njezin zatvor? Relativni minimalizam kojim se

Igor Markovi
ajnoviji dvobroj jedinog hrvatskog strunog asopisa koji se kontinuirano bavi pojavama i projektima u suvremenoj umjetnosti, iako naizgled malen, donosi osim uobiajenih rubrika i uvoda itavih deset tekstova o relativno nedavnim umjetnikim projektima i osobama koje su se zatekle ili rade u i oko primarno zagrebake scene. Dakle, mogli bi uzviknuti da se neto dogodilo na izdavakoj sceni. A istodobno i na umjetnikoj. Za kulturni prostor poput hrvatskoga ili zagrebakoga to zvui pomalo fantastino jer vrlo rijetko uspijevamo nazoiti iemu (bio to intervju, asopis, izloba ili to drugo) to bi nas trgnulo iz letargije, provincijske umalosti i tu i tamo enjivog podsjeanja na ezdesete i sedamdesete kada je Zagreb bio vrsto ukopan u suvremene umjetnike trendove. No spomenuti uzvici stoje barem djelomino. ariu, i Silve Kali o Slavenu Tolju, dok je u lipnju 2002. blago deplasirano govoriti i pisati o projektu Sanje Ivekovi Lady Rosa of Luxemburg koji je star dobrih godinu dana. No, moda to i ne bi bio takav grijeh da se radi o recepciji toga rada u Hrvatskoj ili makar iz hrvatskog diskursa. Ovako, donosei inae hvalevrijedne i kvalitetne tekstove Pierra Stiwera i Georga Schllhammera, ostaje gorak okus u ustima itaa i pitanje radi li se zaista o skandalu koji se nas ne tie, do te mjere site-specific uratku da se mi o njemu ne moemo ili ne elimo odrediti ili pak, pomalo zlobno reeno, o nekim internim meuodnosima na umjetnikoj/kritiarskoj sceni. Tekst Branka Franceschija o Andreji Kuluni takoer bi trebao i mogao preivjeti slinu primjedbu, tim vie to su Andrejini radovi na nekoliko razina slini Lady Rosa of Luxemburg. Iako se u oba sluaja inspiracija nesumnjivo crpi iz drutveno politikih ideja, njihova pretencioznost u politikoj sferi je vrlo upitna. Daleko je jasnija njihova umjetnika teza, po kojoj su bliski: najprije reduciranje forme, a potom i ukidanje tradicionalnih

Mogli bi uzviknuti da se neto dogodilo na izdavakoj sceni, a istodobno i na umjetnikoj, to za kulturni prostor poput hrvatskoga zvui pomalo fantastino jer vrlo rijetko uspijevamo nazoiti iemu to bi nas trgnulo iz letargije
umjetnice slue u oba sluaja u slubi je ne samo preispitivanja i dokidanja forme nego i u nekim stvarima koje bi mogli slobodno nazvati McLuhanovskim: irenjem sredstava ljudskoga komuniciranja, koritenjem forme preko forme, premoivanjem znanosti i umjetnosti i na kraju primjenjivanjem metode umjet-

nike analize na kritiko vrednovanje drutva, to je za McLuhana uvijek bila otvorena mogunost. Negdje pomalo i na tom tragu, kao najsuvremenije i na puno naina najzanimljivije tekstove treba istai eseje Nade Bero o Swetlani Hager & Plamenu Dejanovu te Vlade Marteka o Vlasti Delimar. Kada se kae eseje, ovdje se doista radi o esejima kao knjievnoj formi, formi koja je najblia trenutano vladajuem trendu govora (pa i kritiarskog) u akademskom svijetu. Jer puko nabrajanje i kanoniziranje posebno u pisanju o umjetnosti, koja je otvorena i inkluzivna per se citata, izlobi, pohvala i fraza (kakvo imamo naalost priliku vidjeti u nekim drugim tekstovima ovoga broja) gubi vlastiti smisao, zatvarajui se u samoreproduciranje, besplodno i uzaludno pokuavajui sauvati status i ulogu uvara znanja, koji su poveanim mogunostima distribucije informacija odavno izgubili smisao. Pred pisca takva jezika i stila stavlja se veliki zahtjev i trai odgovornost, jer raskidanjem veza sa argonom, akademskim diskursom/stilom, postaje nezavisan i neodgovoran, u najpozitivnijem smislu ne mora vie odgovarati na zadane norme iskljuivosti, objektivnosti i dokazivanje pripadnosti pojedinom drutvenom sloju opetovane i stalne boljke naih prvenstveno mlaih kritiara i kritiarki, ali i mnogih iz starijih generacija, a koju su Bero i Martek sjajno izbjegli.

Kulturalna sinteza
Blok recenzija koji zakljuuje ovaj broj uobiajeno je prosjean za nae prilike, dok naalost nedostaje ozbiljniji dio o recentnom i aktualnom umjetnikom ivotu i/ili ivotu umjetnosti, odnosno najave, recimo velikih Documente i Manifeste (koje su ve u tijeku), kao i neto poput Filozofskog ivota u Filozofskim istraivanja. Svakako da financijski zahtjevi, kao i tehnologija pripreme materijala i samoga tiska ne pogoduju takvim po-

Umjetnika analiza
Prije svega se odnose na intervjue Nade Bero s amerikom umjetnicom Andreom Zittel, Henriquea Luza s Alexom Flem-

duhvatima, ali, s obzirom na to da se ipak radi u unikatu na naoj izdavakoj sceni, ne bi bilo loe razmisliti o takvom info-bloku. Problem, ipak, s ovim brojem (mogue i koncepcijom generalno) asopisa nije u tome to on jest to je dobar proizvod koji ve ima i definitivno e pronalaziti novu publiku ve u onome to nije. A nije mjesto na kojemu bi od vladajue nomenklature (bez obzira radilo se o formalnoj ili neformalnoj) (jo) neprepoznati umjetnici odvrtjeli nove umjetnike, izvedbene filmove, u kojemu bi pronali novi epistemiki prostor, u kojemu bi se eksperimentiralo s novom estetikom, s tehnolokim, socijalnim i drugim sustavima i dekonstruirala njihova pravila i zakoni, u kojemu bi se izabirali novi i/ili stari poetski izvori, materijali i mogunosti Sve to ivot umjetnosti nije moda e jednoga dana postati, ali Urednitvo, i prije svega glavna urednica Sandra Krii-Roban, napravili su sjajan posao, ali obavljen onako kako ga ele i mogu napraviti. I u tome nema nieg loega, problem je zapravo u kompletnoj sceni koja ne prua, osim povremeno/privremeno znake ozbiljnog ivota koji moe biti priputen tekovinama nove kulture koja se raa i koja e svoj procvat u Hrvatskoj (moda) doivjeti tek za koju godinu. Problem je i u tome da masovna, medijska kultura nije prodrla u okotale strukture drutvenih teoretiara, a vrlo sporo se probija i meu, ipak otvorenijima za nove ideje, umjetnicima. I odgovor nije u ovakvom ivotu umjetnosti, na alost. Ali upravo pomaci kojih ima (prisjetimo se dvobroja posveenog medijskoj umjetnosti i dizajnu) mogli bi posluiti kao katalizator u ostvarenju kulture izmeu Zemlje budunosti i Blade Runnera, kako je naziva Mark Dery, kulture koja e biti naa svakidanjica, kulture koja vie nee biti elitistika, nacionalna, ili masovna, od koje e preostati samo Kultura ivota. Ili Umjetnost ivota, kako vam drago.

32

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

ma (tako glasi prijevod amerikog pojma medically challenged)? Ili naprosto o patafizikim tijelima? injenica je da koreografije Jamieja Waltona, Javiera de FruCanDoCo. slijedi apstraktne obrasce klasine ravnotee pokreta, ali ne i kulturalnu maniju industrijski dizajniranog izgleda. Scenske cjeline ne odustaju ni od viiarane zidove i krovove, smee visoke zgrade i prazne parkove, rasno markirano susjedstvo i druge vane informacije o ikonografiji ulinog plesa kao umjetnikog jezika inae socijalno nevidljivih tamnoputih Britanaca. Filmovi su dakle funkcionirali kao drutvena informacija koju bismo teko mogli dopremiti na pozornicu izvanfilmskim sredstvima. Sam ples u onoj je mjeri patafizian u kojoj izvoa na licu mjesta izmilja vokabular ritmino otrih i naglih pokreta na razmei rapa, jazza i suvremenog plesa, ponovno odbijajui ogranienja ma kojega od upotrijebljenih konteksta, nipoto ne pristajui da ih fiziki, narativno ili socijalno izolira. Sociolokom analizom trendovskog ponaanja uz pomo plesa bavi se i Marco Berrettini, ija je predstava Sorry, Do the Tour elaborirana antologija disco-kinetike, ironinog recitiranja monotone frazeologije disco hitova (I feel love, Im in love, I feel for you, I love the way you love me itd), disco rituala paradnog samopokazivanja, ali jo i vie studija socijalnog licemjerja i povrnosti koji prate lano glamurozni ivot po nonim klubovima. U dvoipolsatnom plesnom maratonu predstave, dramaturki osmiljenom kao disco natjecanje, Berrettinijev klub himbe prikladno je groteskno zrcalo svim mondenim plesnim zabavitima diljem svijeta. Groteska je, k tome, vjerojatno najstarije patafiziko sredstvo, blisko ideji namjernog slamanja sustava prediscipliniranih tijela. Berrettinijevi plesai variraju od plejbojevski besprijekornih plavua do asimetrije sredovjenih i plesno netreniranih mukaraca, no svi su uposleni kako bi demonstrirali ispraznost mehanizma disco izgleda i uope naina ivota. Citirat u plesnu teoretiarku Robertu Galler: Na isti nain na koji drutvo kreira ideal ljepote koji je opresivan za sve lanove toga drutva, drutvo takoer kreira i model fiziki idealne osobe koja ni u kom sluaju ne pokazuje slabost, gubitak ili bol... Nemone ili ostarjele osobe u takvom sustavu predstavljaju simboliku prijetnju itavom modelu ponaanja, zato to nas podsjeaju koliko je ovaj isti sustav i njegov mit o savrenim tijelima u stvari krhak i laan.

Patafizika: 1911-2002 i dalje

Tjedan plesa vrednovat u prema patafizikim kriterijima ispisivanja paralelnog svijeta epistemoloke slobode
Uz 19. tjedan suvremenog plesa, odran od 31. svibnja do 9. lipnja u Zagrebu

Nataa Govedi
skovavi pojam patafizike, Alfred Jarry 1911. godine u razgovor o teatru i uope estetici uvodi kategoriju znanosti imaginarnih rjeenja, patafizike kao istraivanja koje se nalazi na granici znanosti i umjetnosti, istraivanja koje priznaje kako su mnoge percepcije (pa i one statistike, laboratorijski kvantificirane) otvorene relativnosti interpretacije ili ak groteskne halucinacije, kako veli francuski modernist. Premda nas Xavier Le Roy, suvremeni koreograf i performer te gost ovogodinjeg Tjedna plesa, ne provodi Jarryjevim patafizikim vokabularom (kasnije koritenim i kod autora poput Eca, Deleuzea ili Baudrillarda), Le Royevo scensko djelo Produkt okolnosti (1999) umnogome je dio arijevske tradicije negiranja razlike izmeu znanosti i umjetnosti, odnosno pokuaja pronalaenja tzv. treeg polja istraivake otvorenosti. Le Royev je nastup iza akademske katedre na praznoj Gavellinoj pozornici formalno mogue opisati kao ispovijed, zatim i kao prirodoznanstveno predavanje o razlozima naputanja doktorske specijalizacije iz molekularne biologije (uz pokazivanje slajdova vezanih za istraivanje karcinoma dojke na kojima je Le Roy doista radio tijekom godina specijalizacije), ili opet kao drutvenohumanistiki performans u kojemu autor objanjava zato su i znanost i umjetnost, pa onda svakako i ples, danas duboko zahvaeni zakonima konzumerizma pretvaranja svakog napora otkrivanja u trini proizvod vee ili manje isplativosti. Patafiziko pitanje: KAKO DRUGAIJE TUMAITI TIJELO, tijekom same izvedbe ostaje uznemirujue otvoreno jasno je da tijelo nije samo bioloki proces, jasno je da nije samo socijalni proces, jasno je da ga postojei modeli opisivanja ee ograniavaju i reduciraju (pretvaraju u produkt ovih ili onih disertacija ili predstava), no ne znamo kako izmaknuti potrebi semantiziranja tijela ni kako u isti mah uvaiti i pragmatizam i metaforinost interdisciplinarnih istraivanja korporalnosti. Ovakav pristup, a govorim to i iz vlastitih iskustava, izaziva otpor disciplinarnih purista i znanosti i umjetnosti, trajno se protivei kulturi izoliranih estica znanja. Put do kulture disciplinarne interakcije daleko je tei i daleko vredniji. Zato u netom okonani Tjedan plesa, umjesto nabrajanja svega onoga to ga ini jednom od slabijih ili konvencionalnijih festivalskih godina, vrednovati prema patafizikim kriterijima uspjelog ispisivanja paralelnog svijeta epistemoloke slobode, a ne prema kriterijima meusobno vrsto zagraenih spoznaja ili repetitivno konzumeristikih svjetova elitno zavaenih disciplina.

Ovakav pristup izaziva otpor disciplinarnih purista i znanosti i umjetnosti, trajno se protivei kulturi izoliranih estica znanja. Put do kulture disciplinarne interakcije daleko je tei i daleko vredniji
tosa i Fin Walkerove naglaavaju ravnopravnost tijela pokretanih nogama, rukama ili kotaima, odnosno nastoje stvoriti novi, egalitarni jezik naslanjanja, klienja pozornicom, kontaktnih prijenosa energije s tijela na tijelo, saginjanja, simultanih kretnji. Umjesto fetiizma i voajerizma promatranja hiperbolizirane fizike razlike (freak kvalitetom kiborke defragmentacije i ispreplitanja udova vlastita tijela bavi se, meutim, Xavier Le Roy u performansu Self Unfinished), plesaima CanDoCo. vanija je kontaktna zona svekoliko prigrljenih tijela. Lirinost predstave u cjelini nije podilaenje baletnom imperativu mravog, asketskog i atletskog tijela (kao nalija sublimiranog straha od smrti i starenja), ve posljedica uvaavanja raznovrsnosti tjelesnih habitusa, od etalakih simetrija Waltonove koreografije, preko De Frutosove ironine parafraze enskih baletnih torza koja, meutim, ne lebde, nego su u sveanim haljinama posjednuta na pod, sve do staccato vrtnji oko svoje osi ili osi partnera u njenoj koreografiji uzajamnih prijenosa i okreta koje potpisuje Fin Walker. U definiranju eterine jednostavnosti i scenske istoe, zualne ni od fizike kontrole izvoakog tijela, s tim da je kooperativnoj plesnoj disciplini u jednakoj mjeri podvrgnuto i tijelo u kolicima i tijelo izvan kolica. Kao i u ranijim djelima CanDoCo. (meu najpoznatijima su Cross Your Heart i Outside In; oboje snimljeno za BBC-jev plesni arhiv), gledateljima je ponuen pogled u inkluzivnu komunikaciju koja pritom nije ni sladunjava ni moralistika, nego usredotoena na kreativne procese i mogunosti partikularnih uzbudljivo nenormiranih, nestandardiziranih, nepredvidljivih dodira tijela.

Tabletice uoi eksplozije

Luksemburko-hrvatska predstava Persen koreografkinje Aleksandre Janeve na scenu izvodi i tanku liniju koja dijeli socijalizaciju od agresivnosti i destrukcije. Male zajednike igre, zafrkavanja i improvizirani razgovori izvoaa kontrastirani su panikom od aktiviranja rune bombe ili eksplozijom koja prijeti unitenjem u trenutku kada to nitko ne oekuje bez obzira na prethodno investirani strah ili suradnju. Ve od prve slike izvoakih tijela, koja upadaju na pozornicu kroz vrata poput kakve baene robe, koturajui se scenom u zgusnutom neredu ogoljenih leeva, jasno je da prolog predstave (Janeva predstavlja izvoae i oni nam leerno govore o sebi, udobno zavaljeni u stolce, jedan drugome masirajui stopala itsl.) slui kao krinka integracije, dok ostatak dogaanja sugerira unutarnji raspad i autodestruktivnost grupe, naizgled zaokupljene zajednikim logorovanjem. Persen je jedina predstava Tjedna plesa 2002. godine koja je uhvatila tihe silnice politike paranoje koja nas okruuje: europsko logorovanje u blizini teroristikoga kaosa Afganistana, Indije, Pakistana i velikog metra sviju aktualnih genocida (SAD-a) kao uistinu opravdani razlog za persen (lijek za smirenje). Izvoai stalno gube sigurna uporita, ponavljaju udarce glavom o zid ili o pod, stvaraju slike nijemog uasa (primjerice: vezujui kosu Cristine Numa tankim vezicama, tako da izgleda sablasno razapeta od udara vjetra ili detonacije) isprepletene s pokuajem ouvanja normalnosti u svakodnevnim razgovorima i gestama. Politika prestraenih tijela: ima li tonijeg opisa vremena kojemu svjedoimo? Patafiziki, a ujedno i koreografski odgovor: pleemo ne radi smirenja, nego radi vraanja snage tijelu koje odbija medijatorstvo destrukcije.

Hyltonova ulica, Berettinijev klub

Robert Hylton, britanski umjetnik ulice, rap/jazz plesa i koreograf, umjetnik koji na rijetko motivirani nain spaja video art sa ivom izvedbom, zagrebakoj se publici predstavio dvama kratkim filmovima i solo plesom uivo uz audio snimku komediografske rutine Billa Cosbyja te scratching improvizacije DJ majstora na glazbenoj tehnici smjetenoj s plesaeve lijeve strane. Filmovi su nam detaljno predstavili Hyltonov etnografski kontekst: siromano britansko predgrae,

CanDoCo
U kontekstu politike korektnosti naroito je zanimljivo razmiljati o neuvredljivom klasificiranju izvoaa koji nastupaju sluei se invalidskim kolicima i drugim pomagalima hendikepiranih. Treba li govoriti o drugaije sposobnim tijelima? O zdravstveno zahtjevnijim tijeli-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

ja) prikazuje slikama malignih tkiva na dijapozitivima te statistikim grafikonima, dok se dio vezan uz ples reprezentira izvotehnici, metodi, nekom apstraktnom naelu, a ne da se odreena naela eventualno iskuaju, primjene na nekom individual-

33

Kouljice materije
Prestava Self Unfinished bavi se slinim pitanjima i to ovdje koristei samo tijelo i njegov odnos prema prostoru i objektima u njemu. Kroz predstavu se ponavljaju iste linije i smjerovi kretanja, u kojem su odreeni objekti u prostoru (stol i stolica, zid, kazetofon) odredine toke od kojih se ili prema kojima se tijelo kree, odnosno po/sa kojima se kree. Ono je u nekim dijelovima normalno (odnosno uobiajeno) ljudsko tijelo, ali se pretvara i u kiborg-tijelo, u tijelo s filmske vrpce koja se unazad premotava (pokretne slike pokretno tijelo) ili u dvostruko tijelo. Ono poput zmije presvlai svoju kouljicu, svoju drugu kou (odjeu) i poprima oblik dvaju polovinih tijela spojenih u jedno, kada postaje neko izokrenuto, drukije, drugo tijelo. Nestvarno, ali potpuno u realnosti prisutno. itava je predstava proces u kojem se rui stabilna slika tijela, ali njoj se na kraju i vraamo. Ona funkcionira negdje izmeu te dvije vizije. Razgolieno tijelo u izokrenutom poloaju vie nije (ili nije samo) slika ljudskog tijela, ve postaje neto neodreeno, neodredivo drugo, koje se jedino moe odrediti u gotovo halucinogenom procesu percepcije, gdje ono preuzima oblike individualnih asocijacija, pa postaje koko, vanzemaljac, stara votanica, itd. U tom poloaju ono se poinje kre-

Netetovirane staze tijela

Nain na koji je tijelo prikazano na sceni, kako se prema njemu odnosi performativni i autorski subjekt, kako se ono tretira, jedan je od bitnih segmenata performativnog ina u cjelini
Uz 19. tjedan suvremenog plesa

Emina Vini
ijelo je objekt i subjekt svakog performativnog ina, to je osobito oito u plesu. Ono je tu centar dogaaja i situacije, bilo da je ono klasino plesno tijelo, bilo da je tijelo koje govori, koje se uruava u sebe, koje djeluje na druga tijela. Ono je takoer nositelj znaenja, onih jasnih i oitih, i onih metaforikih i simbolikih, ali i onih suptilnijih, koji nastaju u nadogradnji ili upisivanju u/na tijelo. Tijelo, pogotovo tijelo u teatru, ne moe biti prazni oznaitelj. Ono je izraz i izraeno, sadraj i forma. U plesnom kazalitu tijelo je uvijek na neki nain u kretanju, pa ak i onda kada miruje. Pokret je opis tijela i njegova re/prezentacija. Prezentacija, u smislu da tijelo oznaava osobnost, postojeu ljudsku jedinku, a reprezentacija jer je dio performativnog ina pa nuno predstavlja i neto drugo. Nain na koji je tijelo prikazano na sceni, kako se prema njemu odnosi performativni i autorski subjekt, kako se ono tretira, jedan je od bitnih segmenata performativnog ina u cjelini. Ve samo injenica je li pred nae oi stavljeno klasino lijepo tijelo ili neko drugo i drukije, ve puno govori. Bitno je takoer odrediti je li ono prikazano kao cjeloviti entitet, ili se na neki nain fragmentira. Zatim, je li ono prisutno samo kao dio neke apstraktnije kompozicije, kako je to na primjer u klasinom baletu, ili je ono samostalno, ogoljeno. Kako se ono odnosi prema drugim tijelima, onima na sceni, ali i onima u publici? Je li tijelo, i na koji nain, ako jest, nositelj kulturnih odrednica? Koliko je njegovo pojavljivanje na pozornici i njegova recepcija uvjetovana rodnom kategorijom? Moe li tijelo biti novo polje za razvoj teorijske misli, moe li ono teoriji pruiti novu vrstu diskurza?

enjem razliitih sekvenci pokreta. Ono to ujedinjuje ova dva naizgled nepoveziva podruja, osim toga to u oba moemo pronai jednake politike i socijalne institucije temeljene na moi, jest upravo bavljenje tijelom. Djelujui unutar struktura oficijelnih znanstvenih institucija, autor je posumnjao u objektivno znanje i primijetio da znanstvena metoda kopira kapitalistiku metodu stvaranja trita: Znanost i njezini objekti istraivanja te njezini zakljuci proizvode se, ne istrauju, kao to i kapitalistika ekonomija zapravo vie na istrauje trite i potrebe ljudi, ve te potrebe proizvodi kako bi mogla plasirati robu koja e zadovoljavati te iste, lane, proizvedene potrebe. Znanost eli upravljati tijelom, kontrolirati ga. Ona ne kree od njega samog ve od sebe same, te ga stavlja u zadane okvire, metode, termine. Ono nije svrha samog istraivanja ve je svrha unaprijed odreena projiciranom znanstvenom spoznajom, koja pak vodi drutvenom uspjehu i novcu.

Le Roy i umjetnost
S druge strane, izvoa u odreenim navratima eksperimentira s tijelom, ne s njegovim stanicama i genima, ve sa ivim, cjelovitim tijelom, i to tijelom na sceni. Koristei ironiju kao stav i poziciju govorenja, kritiki se odnosi prema rigidnim principima plesnih kola i tehnika, od onih klasinog baleta do suvremenijih metoda, poistovjeujui ih tako s postavkama na temelju kojih biologija objanjava objekte svojih istraivanja. Od tijela se tu zahtijeva da se prilagouje

Le Roy i znanost
Predstava Product of Circumstances Xaviera Le Roya istrauje, razmilja pokazuje i prikazuje tijelo u njegovim razliitim oblicima i funkcijama. Product of Circumstances po svome je obliku teorijsko predavanje u formi biografije (ispovijedi) koja na odreenim mjestima izlazi iz diskurza reprezentirajui izgovoreno, i to na taj nain da se dio teksta koji je vezan uz znanstveno podruje (molekularna biologi-

nom tijelu, odnosno da to individualno tijelo, kroz novu interpretaciju (koja se dogaa ve samim time to neki pokret proizvodi specifino tijelo), istom pokretu daje novi oblik, nova znaenja. Tijelo je, meutim, instrument plesa, njegov subjekt i objekt, ono koje proizvodi pokret i ono koje taj pokret (taj proizvod) jest. Tako tijelo, okrenuto sebi i iz sebe, moe eksperimentirati s vlastitom formom i cjelovitou. Ono moe, kao u ovoj, a osobito u drugoj predstavi Xaviera Le Roya (Self Unfinished), s obzirom na pokret koji poduzima i na poziciju koju zauzima, izgubiti vlastitu formu i postati neko drugo tijelo. Ono se uslijed toga raspada na fragmente i sastavlja se, u percepciji gledatelja, u neku sasvim novu cjelinu. Xavier Le Roy tijelom dizajnira slike koje se odmiu od same slike tijela i jednim halucinogenim, kreativnim procesom percepcije postaju neto drugo. A sva ona pitanja koje o tijelu postavlja unutar svog predavanja/ispovijesti realizira i pokretom: funkcije i disfunkcije tijela (ili to tijelo moe i radi li to u nekoj funkciji ili s nekim drugim ciljem), njegove dekonstrukcije i ponovna konstrukcije, tijela kao pokretnog entiteta. Uz mnoga druga pitanja na kraju zakljuuje da je ono to pred nama stoji kontaminirano tijelo, ono nije osloboeno gradnje posebnih, za njega specifinih znaenja, ono na/u sebi nosi balaste svih onih uitavanja u njega (biologijskih, teorijskih, plesnih, drutvenih, povijesnih...) i zbog toga ga je nemogue, kako Le Roy tvrdi, pretvoriti u teoriju.

Tijelo poput zmije presvlai svoju kouljicu, svoju drugu kou (odjeu) i poprima oblik dvaju polovinih tijela spojenih u jedno, kada postaje neko izokrenuto, drukije, drugo tijelo. Nestvarno, ali potpuno u realnosti prisutno
tati i tako, doslovce, prikazuje naopaku sliku tijela. Stranjica se odjednom pone percipirati kao neka udna glava, ruke postaju noge, a noge ruke. Efekt je, koliko u prvi mah zabavan, zapravo poprilino tjeskoban. Naime, nesigurnost i nestabilnost nae slike o sebi i drugima, pa ak i u onom najoitijem, onom to smatramo lako itljivim jer je fiziko, dovodi u pitanje bilo kakvu mogunost objektivnog, tonog i istinitog sagledavanja stvarnosti.

Meutim, ovdje taj eksperiment nije krenuo u smjeru otkrivanja drugog pogleda na ples koji bi proizaao iz onog drukijeg tijela, ve se ne-plesno tijelo invalida pokuava tretirati kao plesno. Nije se uspjelo stvoriti neki posebni plesni jezik, ili barem reenicu, nego se ostalo pri klasinom apstraktnom plesnom pokretu kojemu se klasino ne-plesna tijela, na neki nain osakaena, odnosno necjelovita, pokuavaju prilagoditi. Tako ples hendikepiranih ljudi vie izgleda kao pokuaj (s apsolutno nedostinim ciljem) da izvedu odreenu plesnu sekvencu jezika koji ne proizlazi iz njihovih tijela ve ga prilagoava jeziku nekih drugih tijela. Zanimljivo je, dodue, da se jedno medicinsko pomagalo (invalidska kolica) uzima za integralni dio tijela, ali se koristi (opet naalost) za postizanje scenskih efekata karakteristinih za klasini plesni izriaj (piruete, dua, itd.). Svakako ne treba umanjivati znaenje pokuaja da se pokae kako i ta tijela mogu plesati, ali, kako se meni ini, puno bi zanimljivije bilo pozabaviti se pitanjem jednog specifinog plesnog jezika koji bi proizaao iz tih tijela, koja su u ovim izvedbama i dalje ostala druga tijela. To je umjetniki i koncepcijski puno zanimljivije pitanje, od ovog, u biti socijalnog (socijalizirajueg): uklapanje ne-zdravih tijela u zajednicu zdravih. Radi se tu o humanistikom principu koji se temelji na lanoj izjavi da smo mi svi isti. Naravno da su naelno sva ljudska bia ista, meutim, jo je bitnija njihova razliitost, razliitost kao potencijal koji moe proizvesti novu, drukiju kvalitetu u opem i u plesnom smislu.

Viak prekrasnih tijela

I u drugim su se predstavama koje smo mogli vidjeti u sklopu programa ovogodinjeg Tjedna propitivala tijela na razne nane. Tijela izvoaa u odnosu, u varijanti kada su ona odvojena i pokuavaju stupiti u komunikaciju, koristei za to i publiku kao odreeni katalizator (Q&A, Very Private/Very Public Emila Hrvatina) ili onda kada ona jedna od drugih preuzimaju plesni materijal (izriaj) i tako stvaraju jedan novi (BAD Co. u predstavi Solo me), ili kada glumaka i plesna tijela zajedniki grade novi materijal (ZPA-ova predstava M.U.R). S druge strane, predstave slavne Batsheva Dance Company i Baleta Preljocaj vie-manje ostaju na razini prikaza tipinih prekrasnih plesnih tijela i uglavnom ih koriste da bi s pomou njih stvorili scenski atraktivnu koreografiju. Od predstava tog tipa izdvojila bih onu Akrama Khana i njegove skupine, gdje se, osim to se tijela tretiraju kao dio partiture koja nastaje u procesu izmeu kreacije i razaranja, fragmentacije i ponovnog okupljanja, istrauje kako tijelo reagira na razliite podraaje (glazbu, svjetlo, govor) i koja zapravo svoj izriaj gradi negdje izmeu ekstrema kojima se bavi. Tijelo je neprekidni proces nastajanja i nestajanja, koji, meutim, nije i ne moe biti sam sebi dovoljan, ve postaje i postoji u odreenom kontekstu. A kazalini i plesni kontekst, okvir je koji predstavlja polje bezbrojnih mogunosti propitivanja tijela kao (ne)stabilnog entiteta u odnosu prema drugom izvoau, gledatelju, prostoru.

Manjak razlike
CanDoCo., britanska plesna skupina koja je ve drugi put gostovala u Zagrebu, pokuala je eksperimentirati s tijelima izvoaa koja nisu uobiajena, koja su hendikepirana, drukija, ne-plesna.

34

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

na biljeka ne bi bila istovjetna njegovoj, ali to nita bitno ne mijenja na stvari. Gledateljica je opiranjem utjecala na vrijednost jedne mikrorazine, ali rezultat njezine reakciovom sluaju manipulacija je dvoznana. U prvom redu akteri i gledatelji nikad ne kreu s istih pozicija. Akteri su uvijek u prednosti pred gledateljima koji se s iznja prilagoavajui ih svojim normativima. Dva potpuno razliita sola takvim posvajanjem dobivaju drukiju kvalitetu poprimajui srednju putanju. Pokuaj ralambe jednog sola da bi se drugi ouvao od mijeanja propada jer je izazvan eljom drugog kojom bi se nametnuo prvom. Vrijedi i obrnuto. Iz vienog nije jasno to potie iz-

Druga strana izvedbe: publika

Kako aktivirati gledatelja a da to ne bude iznuivanje? Je li manipulacija ljudima u tom sluaju opravdana?
Uz 19. tjedan suvremenog plesa

Ivana Slunjski
a bi osobni izraz konstituirao u umjetniki in, u procesualnu interakciju koja oivljava kanaliziranjem predstavljenog i recipiranog, umjetnik prihvaa opasnost da ono (njemu/njoj) najvidljivije u izlaganju bude prepoznato kao nevidljivo. Prihvaanjem tog rizika on/a svojevoljno pristaje na deformiranje poetnih predodbi, brisanje vlastite osobnosti i nadopisivanje stranih, ali jednako legitimnih artikulacija. Svoj identitet umjetnik ne postie (samo) autorefleksijom, ve i kreacijom povanjtenom nutrinom. Eksponiranjem rada javnosti poetne se intencije razlau da bi tek ponovnim preslagivanjem zadobile umjetniku vrijednost. Jedina mogunost realizacije te kljune instance je odgovor koji umjetnik dobiva s druge strane. Druga strana tada predstavlja njegov alteritet kojim se potvruje. No relevantan odgovor moe uslijediti samo kad je uspostavljena odgovarajua komunikacija. S obzirom na to da komunikacija izbija na mjestu naprslina meusobnog nerazumijevanja, neslaganja i neprihvaanja stavova razliitih strana, problem koji ovakvim razmatranjem dospijeva na vidjelo jest to uiniti kako bi se potakla dostatna komunikacija.

Slobodni ili iznueni odgovor?

Kako aktivirati gledatelja a da to ne bude iznuivanje? Je li manipulacija ljudima u tom sluaju opravdana? Emil Hrvatin se predstavom Q&A Very Private. Very Public., koju smo imali prilike vidjeti na ovogodinjem Tjednu suvremenog plesa, naao na slinom tragu propitivanja kazaline prezentnosti. Svom autorskom zadatku pretpostavlja pitanje odgovornosti gledatelja za kazalini dogaaj. Inzistirajui na vrlo intimnom angamanu performera na vrlo skuenom dijelu scenskog prostora, na kojem su ujedno bili rasporeeni i gledatelji, Hrvatin provocira odnose izmeu dvaju performera i odnose izmeu performera i gledatelja. Navoenje gledatelja na reakciju zapoinje odmah pri ulasku u izvedbeni prostor. Izvedbeni prostor odijeljen je neprozirnim zastorom na dva jednaka dijela. U svakom dijelu predoena je naoko ista scena: performer leima okrenut gledateljima klei na koljenima. Preputanje odabira lijeve ili desne strane ini mi se ujedno i jedina reijski nekoordinirana svjesna aktivnost gledatelja. Svaki naredni korak akcije i reakcije ve duboko zadire u ono to bih bez veeg okolianja nazvala manipulacijom. Daljnje reakcije gledatelja, bile one pozitivan ili negativan odgovor na ponueni izazov, zorno demonstrirajui princip kompjutorskih igrica avantura, unaprijed su jasno zacrtane i njihov slijed ne moe bitno omesti tijek niti promijeniti konaan ishod predstave. Tomu u prilog svakako treba spomenuti primjer preutnog (ali ipak) odbijanja jedne gledateljice da na performerov nalog zapisuje zbivanja na sceni u blok papira koji joj je usput turnuo u ruke, kako bi u dogledno vrijeme prouio njezine zapise i potom ih javno prezentirao. Kad ve ona nije nita zabiljeila, uinio je to performer sam. Dakako da njezi-

Akteri i gledatelji nikad ne kreu s istih pozicija. Akteri su uvijek u prednosti pred gledateljima koji se s izvoakim materijalom susreu prvi put. Druga vrsta manipulacije odnosi se na to koliko akteri uope mogu biti privatni na sceni
je unutar te mikrorazine predstave bio je toliko neznatan da nije pomutio poredak u vrijednosti makrosustava.

Reakcije gledatelja, bile one pozitivan ili negativan odgovor na ponueni izazov, zorno demonstrirajui princip kompjutorskih igrica avantura, unaprijed su jasno zacrtane i njihov slijed ne moe bitno omesti tijek niti promijeniti konaan ishod predstave
voakim materijalom susreu prvi put. Druga vrsta manipulacije odnosi se na to koliko akteri uope mogu biti privatni na sceni. Iako su i u svakodnevnom ivotu rijetki trenuci u kojima je mogue razluiti to je od vidljivog doista naa prezentnost, a to reprezentnost, malo je rei da bivanje na sceni gotovo neizostavno potpada pod kategoriju reprezentnosti. Unato izriitom ispovjednom kontekstualiziranju odnosa gledatelja i performera predstava u kontinuitetu zadrava poprilinu dozu ledene sterilnosti. Da je i to samo smiljena strategija, potkrepljuju nazuvci s prizvukom bolnike bjeline predvieni za stopala gledatelja prije njihove penetracije u neoskvrnjeno okruje izvedbe. voae na preuzimanje obrazaca kretanja. Rezovi nastali naknadnim kalemljenjem teorijskih apstrakcija kao i rezovi umetanjem stanki za vrijeme mijeanja glazbe i svjetla djeluju nasilno na plesni predloak. Ekspresivnost i bogatstvo plesnog vokabulara Nikoline Prista oplemenjeni su reskom drskou koja je svakako dobrodola svakom performeru u pronalaenju inovativnog izraza, ali toliko dugo dok ostaje u okvirima scenskog materijala i pristupa. Ometanjem gledateljeve percepcije i recepcije odguravanjem od njih u skok ili neki drugi pokret, kao i aputanjem gledateljici zapisa koje je Pravdan Devlahovi biljeio za vrijeme Nikolinina sola takoer nastaju nepotrebni rezovi koji su svrha sami sebi. Ne vidim zato bi autorski zamiljena i predviena (sic!), strogo kontrolirana reakcija gledatelja bila vanija od bilo kojeg drugog individualnog doivljaja ili reakcije iz publike. Skupini ljudi okupljenoj pod imenom BADco. nije toliko primarno potaknuti izravnu interakciju s gledateljima, ali kad im zatrebaju za provedbu pokoje zamisli, gledatelji naglo postaju vidljivi i nadasve dostupni izravnim instrukcijama izvoaa. I u ovom i u sluaju Hrvatinove predstave zaudila me mlitavost gledatelja i potpuno pasivno preputanje volji izvoaa. Predajom manipulativnim potezima autora potiskuje se objektivna druga strana koja kritino zrcali autoreferencijalnost uprizorenih subjektiviteta. Prihvaanje manipulacije istodobno znai i gubitak loginog rasuivanja, a time i nemogunost dekonstrukcije djela i reinterpretacije znaenja.

Lane ispovijedi
Moda jedna od najveih manipulacija sadrana je u predstavljanju performera kroz skrueno i pokajniko ispovijedanje njihovih najskrovitijih frustracija. Simbolinim skidanjem koe, u predstavi prikazanim ljutenjem s tijela maske za ienje pora, performeri obru fokus na unutra, pruajui pogledu ono to je dotada bilo nevidljivo. Dotada nevidljivo postaje vidljivo ranjivo. Hiperekstenzija ranjivosti u momentu podizanja neprozirnog zastora i reduciranjem barijere na poroznu mreu otkriva bie razapeto svojom spolnou i sputano opredjeljenjem na raskomadanost seksualnog nagona. Ali ta ranjivost je dvojako usmjerena. Ako su performeri ti koji se nalaze na meti ispitivalakog pogleda, zato ne bi u potrazi za ravnopravnim sudionicima diobe kazalinog zbivanja otvoreni ranjavanju bili i gledatelji? Tada je izlika za svako neugodno podbadanje gledatelja i izazivanje njihove reakcije opravdana. U

Srastanje ili natjecanje?

Predstava koja se nekim tokama naslanja na Hrvatinovu je nova, na Tjednu premijerno izvedena, predstava BADco. Predstava Solo Me nastala je spajanjem dvaju prvobitno neovisnih sola Pravdana Devlahovia i Nikoline Prista. I ovdje su gledatelji podijeljeni u dvije skupine, jedna od njih zauzima pozicije klasino postavljenoga gledalita, a druga zatvara rubove etverokuta scene. Za razliku od Hrvatinove predstave, gdje su obje skupine gledatelja podlone direktnom manipuliranju izvoaa, ovdje je gledateljima u klasinom gledalitu to uskraeno. Preplitanje sola Nikoline i Pravdana propituje graninu zonu samosvijesti koja je upravo odreena odslikom u ve znaenjski proetom svijetu. Izvoai preuzimaju jedan od drugog obrasce kreta-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

mada Africa/Brass. Taj veliki band-eksperiment jednim je dijelom bio proirenje njegovih ranijih modalnih eksperimentacija s Davisom. Modalni stil nadomjestio kao i na jednostavno razumljiv lirizam s njegova prethodnog albuma Crescent. Meditations, snimljen godinu nakon A Love Supreme, najbolja je kreacija kasnog, a moda i ukupnog Coltranea. On moda nikad nee biti tako pristupaan kao A Love Supreme, ali je znatno vie revolucionaran i vrijedan divljenja. Meditations je uspio ne samo zbog transcendentalne snage koju dijeli s A Love Supreme nego i zbog jasnoga kontrasta izmeu amanistike mahnitosti Coltranea i tenora Pharoah Sandersa na poetku The Father and the Son and the Holy Ghost. Nita to je dolo nakon Meditations nije ga dostiglo ni u strukturalnoj kompleksnosti ni u profinjenosti.

35

Glazba koja izvire iz tiine

John Coltrane svojim je sljedbenicima u ostavtinu dao prije svega trajnu potrebu za traenjem i glazbenim lutanjem prema vlastitu ispunjenju
Povodom priznanja Amerike akademije Johnu Coltraneu kao najveem amerikom umjetniku 20. stoljea

Spas due
To je moda ono to nedostaje glazbi iz Coltraneova posljednjeg razdoblja. Sve su

Nino Zubevi
vjezdani avangardni saksofonist Johna Coltrane postao je nakon svoje smrti 1967. legenda jazza ijoj su vanosti ravni jedino Louis Armstrong i Charlie Parker. Kao instrumentalist, Coltrane im je u tehnikom i imaginativnom smislu bio ravan, a kao kompozitor nadmaivao je obojicu. U komponiranju se isticao zadivljujuim brojem formi blues, balade, duhovne pjesme, rapsodije, elegije, suite, slobodne forme i mjeavine raznih kultura. Svojim sljedbenicima u ostavtinu je dao prije svega trajnu potrebu za traenjem i glazbenim lutanjem prema vlastitom ispunjenju.

Oivljavanje sopran-saksofona
John Coltrane je iroj publici postao poznat 1955., kada je poeo svirati u danas legendarnom kvintetu Milesa Davisa te su ga odmah prepoznali kao originalnog ili pak udaka. U travnju 1957. Coltrane je otiao ili su ga otpustili (istina je ostala nepoznata), i to ne zbog sklonosti stilistikom ekstremizmu nego zbog ovisnosti o heroinu i alkoholu, problemu s kojim se suoio ve te iste godine. Kontroverznost je poivala ne samo u njegovim harmonijskim eksperimentima, na koje je u poetku najjai utjecaj imao Dexter Gordon, nego u brzini sviranja te naglom prekidanju fraza. Sve su se te karakteristike jo pojaale 1957. za vrijeme viemjesene suradnje s Theloniusom Monkom, nakon ega se ponovno pridruio Davisu, koji je tada eksperimentirao skraivanjem akorda te se potpuno posvetio onome to Ira Gitler u Down Beat zove zvunom plohom. Ta tehnika velike brzine, kojoj kao da je svrha uiniti note neodoljivima, izgleda kao neki nusprodukt Coltraneovih harmonijskih istraivanja. Coltrane je govorio o sviranju istog akorda tri ili etiri puta razliito unutar jednog takta, ili o preklapanju akorda prije promjene, nagovjetavajui daljnja istraivanja gornjih harmonijskih intervala koja su otpoeli Charlie Parker i booperi. Nastojei oblikovati toliko mnogo harmonijskih varijanti prije izmjene, Coltrane je nuno bio doveden do neprirodne brzine, ponekad i do asimetrine podjele takta. Tek je nakon drugog naputanja Davisa (1960.) do punog izraaja dola Coltraneova kreativna i izvoaka snaga. Njegovo prvo snimanje nakon raskida rezultiralo je s My Favorite Things, zadivljujuom etrnaestminutnom reinterpretacijom koja je potresla jazz fanove svojim orijentalnim modalizmom. Tu je Coltrane oivio sopran-saksofon, ime je potaknuo generaciju mladih glazbenika da istrauju taj instrument. To je djelo ostalo Coltraneov zatititni znak sve do njegove smrti, unato bizarnim stilskim metamorfozama u sljedeih pet i pol godina.

je akordsku progresiju kao temelj za improvizacije, uz sporiji harmonijski ritam i dijelove intervala koji su samo ponekad korespondirali s tradicionalnim dur i mol ljestvicama. Jednako kao to su njegova produena sola bila uzor rock gitaristima, tako je i zadivljujua raznovrsnost koju Coltrane pokazuje na ovom albumu utjecala na razvoj minimalizma. Od samog poetka, a posebno od uvodnih nota Coltraneova sola, Africa je zvuni ekvivalent putovanja protiv struje. Elementarna snaga njegova poliritmikog modalizma bila je nepoznata dotadanjoj popularnoj glazbi. Coltrane je eksperimentirao s dva basista, a kasnije je koristio razliite latinoamerike i afrike udaraljke te nevjerojatno dvojicu bubnjara. To je ujedno bila kulminacija Coltraneove potrage za ritmikim ekvivalentom za beskrajnu irinu vizionarskog doivljaja. Obino je preuzimao dugaka sola praen samo bubnjarom solo saksofon nasuprot bubnjeva bila je Coltraneova koncepcija gole glazbe, usamljenog zvuka koji plae ne u divljini, ve negdje u prvobitnom kaosu. Njegova glazba ne evocira samo dunglu, ve i sve ono to je postojalo prije nje.

Coltraneova glazba ne evocira samo dunglu, ve i sve ono to je postojalo prije nje

pjesme postale meusobno zamjenjive, a u njima nema vie nikakve potrage. Jedina omiljena tema koju sada izvodi spas je due. To moe biti njihova slava, ali i njihovo ogranienje. Ovo posljednje sve je oitije u neinspirativnom nadmetanju tzv. Coltraneove maine, koja slijedi posljednje stope svoga gospodara, a takoer i u tadanjem naputanju slobodnog jazza kao beivotnoga konca kako glavne struje, tako i eksperimentalnog jazza. Posljednji album koji je Coltrane snimio bio je Expression u veljai i oujku 1967. Album posjeduje auru sumraka, limba, posebno u komadu To Be. esnaest nemetrikih minuta ovoga komada, na iji bi se naslov odmah mogao dodati i drugi dio Hamletova pitanja, jednako je tajanstven kao i druga glazba. Najizrazitija znaajka albuma osjeaj je potroenosti, koji se vidi u odsutnosti razvojne strukture te u vie prividnim nego stvarno propulsivnim linijama koje proimaju djelo. Kod Coltranea je oduvijek postojala tenzija izmeu iste virtuoznosti njegovih produenih fraza i snano uzdranog krika ili izraajnih stranki nakon toga. Krikova i uzdisaja ima i na albumu Expression, ali oni su uklopljeni u teko postignutu jednostavnost koja prevladava albumom lirizam ne od one jedne esencijalne linije koju je traio sedam godina ranije, a nikad nije pronaao, nego od one koja je stvorena u hrabroj rezignaciji. Coltrane ovdje kao da sugerira da glazba izvire iz stanja tiine.

Ekstatina atmosfera
Oito je da je Renato Metessi s godinama sazrio u vrsnog tekstopisca i skladatelja koji s lakoom stvara pregrt dobrih pjesama
Metessi & Zvijezde, Automatski Piloti. Orfej.

Kreimir uli
akon pet godina diskografske pauze, Renato Mettesi i njegov bend Zvijezde vratili su se na scenu izvrsnim albumom Automatski piloti. Album iskreno oduevljava ve na prvo sluanje, a gotovo svih 12 pjesama doima se svjee, poletno i originalno, kao da su nastale osamdesetih, kada je Metessi sa sastavima Patrola i Zvijezde te serijom hitova poput Ne pitaj za mene, Koji film sada vrti u glavi, Grad i njegovi aneli i Nikol osvajao vrhove top ljestvica. Iako Metessi nije sa Zvijezdama postizao goleme tirae poput Parnog valjka, Azre ili Prljavoga kazalita, on se od samih svojih poetaka snano nametnuo kao iznimno plodan i kvalitetan autor te sugestivan izvoa. Koncerti Zvijezda bili su ista energija, a njome na isti nain zrai i novi album. Premda je i njegov prethodni album Sjaj i bijeda Hollywooda, objavljen 1997. godine, bio vrlo dobar, zbog iznimno loe podrke Croatia Recordsa, za koji je objavljen, Metessijev come back proao je prilino nezapaeno. Nadam se da e ovaj put od Orfeja imati veu i zasluenu podrku, jer bila bi prava grehota ne podrati ovako dobar materijal, i time bendu (nova postava sjajno zvui i izvrsno je uigrana, u to se moglo uvjeriti na promotivnom koncertu u Gapu) omoguiti seriju koncerata koji bi koliko-toliko revitalizirali posve zamrlu rock scenu. Novi album poinje pjesmom Duhovi u noi, potpuno otkvaenog teksta i zaraznog refrena, gitara je poletna i ugodna, uje se kako je bend eljan svirke. Naslovna Automatski piloti jedna je od najosobnijih i najsnanijih Metessijevih pjesama te jedna od rijetkih pjesama smirenijeg ugoaja na albumu. Nikad vie je briljantan osvrt na socio-politiko-ekonomski realitet dananje Hrvatske, takoer sjajnog refrena (moje ime je nikad vie), ba kao i Predivni gubitnici. Oito je da Renato Metessi s godinama sazrio u vrsnog tekstopisca i skladatelja koji s lakoom stvara pregrt dobrih pjesama. Tako album vrvi hitovima kao to su Pravi smjer, Glasovi i remek-djelo albuma iznimna kompozicija Dok aneli pjevaju. Metessi pjeva kao nikad dosad, lako i meko, a glas mu savreno prenosi snane emocije nabijene u tekstovima. Mlada i kvalitetna postava Zvijezda nosi ga i die, to se posebno odnosi na gitarista Zlatka Bebeka koji proizvodi tople i iste, iznimno ugodne tonove i tako stvara onu dobro poznatu, gotovo ekstatinu atmosferu poznatu iz pjesme Nikol. Zvuk rasnog rock benda sjajno je snimljen u Troolyjevu studiju, a odlinu, posve primjerenu produkciju potpisuje Rudolf Masamessa. Ako ima i najmanje pravde, novi album Renata Metessija i Zvijezda Automatski piloti bit e glavni favorit u kategoriji Najbolji rock album Porina 2003.

Posveenost religiji
Coltraneova spiritualistika razmatranja dovela su ga do prouavanja indijske glazbe, iji su neki elementi prisutni ve i na albumu Africa/Brass, a jo i vie na albumu Impressions pod nazivom India, snimljenom u studenom 1961. Istog je mjeseca nastao i Spiritual, komad koji je jasno pokazao da Coltrane namjerava uzdii jazz iz salona do nebesa. Njegovi istoni utjecaji bili su glavni usmjerivai fuzije Istok Zapad u jazzu i rocku kasnih ezdesetih, a i kasnije. Koritenje jazza kao molitve i meditacije takoer je vidljivo u Alabami, elegiji za rtve miniranja crkve u Birminghamu 1963. Ovdje, kao i u ranoj verziji njegove najuvenije balade Naima, Coltrane je oskudan u frazama kao to je tmuran u tonovima. Takvi tonovi, koje su mnogi kritizirali kao preotre i emocionalno osiromaene, neodvojivi su od Coltraneovih shvaanja prema kojima se osjeaj apsolutne istoe moe dobiti kroz odsutnost sentimentalnosti. Umjesto raskoi, on radije bira jasnou i prodornost. Coltraneova posveenost religiji, koja je poput njegove glazbe uinila od njega uzor, pogotovo, ali ne i iskljuivo, meu mladim crncima, najjasnije je izraena na albumu A Love Supreme. Album se pojavio poetkom 1965., na oduevljenje publike i kritiara te se smatra Coltraneovim remek-djelom. Ipak, on je u stilistikom pogledu sinteza svega, jer njegov modalizam i stil podsjeaju na Spiritual i Indiju,

Putovanje protiv struje

Godinu dana kasnije Coltrane je zapoeo snimanje dugakog studijskoga ko-

36

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Povratak u globalno selo
S novom osjekom Mjesearkom valja zaboraviti prola vremena, naivnost i starovremensku tena u nesretne posljedice ponaanja svoga nesvjesnog ja. Zaplet ranoromantiarske operne prie je relativno jednostavan. Nastaje spremno odgovorili. Valja ipak rei da zboru, koji je pripremio Simon Depalj, suoenom s veim zadatkom u pjevakom i redateljskom smislu, prema kraju predstave zna popustiti disciplina, a pokoji glas i promuknuti. Idealna belkantistikog zapjeva, Adela Golac-Rilovi je ulogu Amine donijela muzikalno i uvda, Grofova soba u Lisinoj gostionici ima samo jednu fotelju, a okolina je napuena oblacima i zvijezdama iz slikovnice, u umarku za mjesearenje su debla njenih breza, a da je snoviti svijet samo varka podsjeaju kuke na kojima vise. U istom, djetinje naivnom pristupu dominantna je i velika mjeseeva, a na

U potrazi za identitetom
U pravom trenutku, Jurani se odluuje za Mjesearku, procijenivi da ima na raspolaganju mlade pjevake snage primjerenih glasova i sa scenskim iskustvom koje se mogu uhvatiti u kotac s Bellinijevom beskrajnom melodikom
Vincenzo Bellini, Mjesearka, Hrvatsko narodno kazalite, Osijek, 9. lipnja 2002.

Maja Stanetti
ko u izvedbi Bellinijeve Mjesearke osjetimo naivnu, pomalo starovremensku dra jedne romantiarske opere, ako osjetimo to je to pjevanje na dugom dahu, a to koloraturni ures, to je to raspjevana arija i sanjalaki ugoaj, onda moemo zaista ustvrditi da su izvoai uspjeli u jednom od pothvata koji se u opernom svijetu smatra veoma tekim zapisuje ore aula o premijeri Mjesearke Vincenza Bellinija u Osijeku. Bilo je to 1971. godine. Tada je bila 170. obljetnica Bellinijeva roenja, a zapis citira programska knjiica u povodu nove premijere Mjesearke u osjekom HNK u nedjelju, 9. lipnja. Razloga za ponovni izbor je vie. Kraj je sezone 2001/2002., pa je isplaen drugdje zaboravljen dug 200. obljetnici skladateljeva roenja, a premijera je oznaila i kraj mandata ravnatelja osjeke Opere Zorana Jurania, koji je preao na isto mjesto u Zagreb. Malom je kazalitu u zalog ostavljeno repertoarno otvaranje novim-starim naslovima, izvjesna hrabrost u angairanju umjetnika koji e uprizoriti izabrane naslove i udaljiti ih od kliea, te relativno pristojan ansambl koji se moe nositi sa zadacima. Osjeke su predstave, ako se gledaju sa svijeu da je ipak rije o malom kazalitu, ponovno zaintrigirale glazbenu javnost. U pravom trenutku, Jurani se odluuje za Mjesearku, procijenivi da ima na raspolaganju mlade pjevake snage primjerenih glasova i sa scenskim iskustvom koje se mogu uhvatiti u kotac s Bellinijevom beskrajnom melodikom. Pritom ne treba podcijeniti ni odreeni higijenski efekt u Bellinijevoj kolici lijepog pjevanja, slian onome koje proizvodi, primjerice, izvoenje Mozarta. A zapravo, ope fraze o Belliniju, Chopinu opere, arijama jedinstvene ljepote i uzornoj istoi belcanta ljubitelji opere, osobito mlaa generacija, mogli su provjeravati samo sa snimki. Posljednjih godina izjalovile su se najave o postavu Capulettija i Montechija, a posljednja Bellinijeva opera ija se iva izvedba pamti bila je ve zacijelo punoljetna Norma.

Idealna belkantistikog zapjeva, Adela Golac-Rilovi je ulogu Amine donijela muzikalno i uvjerljivo
dra kojom je ona s iste scene opisana prije trideset godina, oito se drei naslijea iz vremena nastanka opere, u prvoj polovici 19. stoljea. Tad se, prema zamisli libretista, pria Mjesearke odvijala u vicarskom selu. Danas je gostujua autorska ekipa smjeta u globalno selo. Uz muziko vodstvo Zorana Jurania, angairana je redateljica Caterina Panti-Liberovici, koja je povjerenje stekla lanjskim postavom Tajnog braka Domenica Cimarose, predstavom koja je osvojila Nagradu hrvatskoga glumita. Tridesetogodinja PantiLiberovici, sa zavrenim Konzervatorijem Giuseppe Verdi, diplomom kole torinskog Teatro Stabile u klasi Luce Ronconija i redateljskim iskustvom u milanskoj Scali, udruila se s ekipom sline naobrazbe i senzibiliteta scenografkinjom Leilom Fteitom, kostimografkinjom Cristinom Aceti i koreografkinjom Silvijom Gati. Polazite novog postava Mjesearke je komar snovite bezvremenosti. On ispituje i fenomen mjesearenja, koji ni znanost nije nikad sa svom sigurnou objasnila, govori o potrazi za identitetom osobe koja ne zna to se s njom zbiva, nego je samo uple-

kada mjesearka Amina, tek potpisana branog (pred)ugovora s ljubljenim Elvinom, ve prve noi, sveudilj mjesearei zavri u krevetu gospodara sela Grofa Rodolfa. No, asni Grof ne iskoristi dobru priliku, to ne omete svjedokinju, krmaricu Lisu, koja, elei se domoi Elvina, iri glasine. Dovoljne da potpire Elvinovu ljubomoru i svima zagoraju ivot, sve do sretnog kraja: spletkarica je kanjena, a Amina i Elvin idu pred oltar. Treba li dodati da su onda sretno ivjeli dovijeka. Ne znamo to bi doktor Freud rekao o nesvjesnom odlasku do Grofova kreveta, ali on je doao prekasno za naivnu, armantno poetinu romantiarsku priu.

Nemogui eir i grof Drakula

Spretnim i za scenska zbivanja vrlo zahvalnim redateljskim potezom, glavni lik mjesearke Amine je udvojen. Prvo se pojavljuje i kao djevojica, a potom i kao plesaica. To baca vie svjetla na dvostruki identitet, a otvara i prostor igri te glazbi, jer u zapletenim scenskim kretanjima omoguava nesmetano pjevanje. To dakako ne znai da i za tekih arija, uz lijepo udvajanje plesaice Zvjezdane Latre, Adela Golac-Rilovi u ulozi Amine nije itekako imala posla. Svako zirkanje u dirigenta je iskljueno, jer dio uloge pjeva zatvorenih oiju. Temelj smionom postavu Mjesearke inila je potena glazbena priprema pod dirigentskim vodstvom Zorana Jurania. Toliko prozirnom Bellinijevu slogu estih obinih rastavljenih suzvuka, u svojoj jednostavnosti tekom za izvoenje, orkestar i zbor su

jerljivo, premda neki tehniki, koloraturni zahtjevi ekaju doradu. Bolje reeno, lakou izvoenja koja zacijelo nije nedostina. Previe opreza je ponekad i optereenje. Odlian izbor je i Tvrtko Stipi, ijem gipkom lirskom tenoru pristaje uloga Elvina koja napeto stremi visinama. Je li tehniki problem, naprosto prvi nastup ili nedovoljna kondicija, ali Stipiev Elvino se prema kraju pomalo zamorio. armantno zloesta bila je krmarica Lisa, Aminina suparnica i vjeta spletkarica, ija je prostota naglaena izazovno neukusnim kostimom i nemoguim eirom, u iznenaujue spretnoj i zvonkoj interpretaciji Radmile Bocek. Impozantnu pojavu seoskoga gospodara sigurnog i monog Ivice ikea poslije e zamijeniti njegova pretvorba u do pasa razdrljenog Grofa u napasti i u pelerini kakva mlada grofa Drakule smijena autoriteta. Solistikoj ekipi se solidnom izvedbom pridruila Blaenka Targu kao Aminina pomajka Teresa koja je oupala kose od jada kada joj je zbog spletke gotovo izmakao bogati zet, seoski posjednik Elvino. Slobodan Cvetianin je pak na jedvite jade jedva udovoljio ne osobito tekom pjevakom zahtjevu uloge Lisinog udvaraa Alessia, ali je zato to uvjerljivo nadoknadio davljenjem pokvarenice. U maloj ulozi Biljenika snaao se Predrag Stoji.

Kunje nesputane mate

Scenografkinja Leila Fteita je perspektivom dvaju uzdunih zidova, ija skrivena vrata omoguavaju brzi pokret zbora, otvorila malu osjeku pozornicu u dubinu. Seoski trg je zelena liva-

kraju i zemljina lopta, koju, donesenu na rukama zbora, doslovno grli pronaavi identitet mjesearka Amina. Minimalizam scenografije otvorio je put divljanju mate kostimografkinje Cristine Aceti. inilo se kao da je sve to joj je dolo pod ruku oplemenila svojim ekspresivnim detaljima. Tako se Amina, izbjegavi iz more svoga mjesearenja, suoava s fantazmagorinom gomilom globalistiki nastrojenih suseljana. Tu su i balerina i trbuna plesaica, geja, mandarin, pop, mornar, diza utega, eiri svih vrsta, frizure ureene i oupane. Sve je te nepregledne kunje neobuzdane mate do detalja sredila redateljica Panti-Liberovici. Njezin vjet i smiljen posao glazbi ostavlja dovoljno mjesta. Arije su pomno reirane, zbor nikada nije bez posla. U tome je svakako dragocjen prinos Silvije Gatti koja je osmislila scenski pokret. Dodue, Amina-plesaica plovi i po zraku ogranienih kretnji, objeena kao padobranac koji je zapeo. U razigranosti se zna pretjerivati, ali se ne moe posumnjati u svjesnu namjeru kad, primjerice, arenu gomilu globalistikih mjeseara predvodi violinist, a iz orkestra se uje solo flaute. Iz postava mogu bujati asocijacije od doruka na travi do propagande ili protesta protiv komarno snovite globalizacije. Odgonetanja mogu biti brojna, ali za gledatelja nisu obvezna. Jedino se moe postaviti pitanje je li moda pregrijavanje mate, ma kako sustavno bilo u prponoj predstavi, pomalo nepravedno zanemarilo tako davnu romantiarsku poetinost Mjesearke.

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

da su oekivanja od ovog, za svoja djela viestruko nagraivanog autora bila visoka, a ovim Koncertom sve je pozitivne predrasukako orkestralnih boja, tako i onih pojedinih solistikih instrumenata, promjenama u tempu, ritmu i metru. Sve to dovodi do lista potrebno je poznavati tehniku instrumenta, a u tom je smislu viola vrlo specifina. Predstavivi je kao solistiki instrument, to je puno rjee nego u sklopu orkestralnih i komornih sastava, Dragan Rucner je, usprkos neizbjenim klopkama ovog instrumenta, uspio iz njega izvui ono najbolje, sav ekspresivni potencijal koji u njemu lei, to je pravo osvjeenje i jo jedna dragocjenost cijele skladbe. Dionica violonela u interpretaciji Snjeane Rucner, kao kontrastni sugovornik, bila je glavni nositelj dramatskog naboja, rastui od poetka skladbe u intenzitetu melodije i emocionalne snage koja iz nje proizlazi. Djelo je pak u cjelini svog izraza kon-

37

Sveani zakljuak sezone

Pod Bellincampijevom je palicom orkestar zazvuao iznenaujue ugodno i kompaktno, postojano zadravi kvalitetu zvuka do kraja cijele veeri
Koncert Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, 6. lipnja 2002.

Ivana Kostei
ajstorski ciklus Hrvatske radiotelevizije 2001/2002. zakljuen je koncertom koji unutar sezone moemo svrstati meu one uspjenije, pa je kao takav bio primjeren njenom zavretku. Koncertnoj sezoni Simfonijskog orkestra HRT-a na taj je nain pridodana odreena nota sveanosti, to se moglo osjetiti i zbog prilino brojne publike te veeri. Dirigent Giordano Bellincampi doao je ak iz Danske da bi ravnao naim orkestrom, a sa sobom je donio dvije skladbe svojih sunarodnjaka, kojima je koncert poeo i zavrio. Dakako, i mi smo reprezentativno predstavljeni skladbom domaeg autora, praizvedbom Koncerta za violu, violonelo i orkestar Sreka Bradia. Sigurno je

de i sudove samo potvrdio.

Izmjenjivanje vrhunaca
Koncert je po datumu uistinu mlado djelo (stvaran je u razdoblju izmeu 2001. i 2002.), a posveen je Snjeani i Draganu Rucneru, koji su ga i praizveli. Jednostavana forma sluno vrlo jasno naznauje tri zasebna dijela, koja meusobno kontrastiraju po radu s materijalom, a jedinstvo skladbe postignuto je referiranjem na motive koji se javljaju na poetku djela. Uloga orkestra je dvojaka i takoer kontrastna: on je ili nositelj onoga to je u fakturi primarni materijal, ili pak zvuna pozadina kao koloristiki temelj nad kojim se odvija dijalog viole i violonela. Cijelo je djelo zapravo izmjenjivanje orkestralnih i solistikih vrhunaca, to je popraeno bogatom promjenom nije mnogo napravila. Zadnji pokuaj dogodio se kada se za dirigentskim pultom pojavio Julian Kovaev, nekadanje violinistiko

zavrnog vrhunca (zvukovnog i fakturnog) te njegova fade outa kao posljednjeg kontrasta, ime je postignut efekt smirenja, ali je istovremeno potencirana opa dinaminost. Osim ve spomenutih uzbudljivih orkestralnih vrhunca, u emu su Simfoniari bili doista uvjerljivi, posebno su zanimljivi solistiki dijelovi. Sama kombinacija instrumenata manje je uobiajena od, primjerice, spoja violine i violonela, a to se u zvukovnom doivljaju moe tumaiti kao mali skladateljev ekspresionizam. Ton viole se nasuprot onom violonela zasigurno publici inio egzotinijim zbog svog nazalnog prizvuka, ali to, zbog same organoloke prirode instrumenta, povlai i oite tehnike potekoe pri sviranju. U svrhu procjenjivanja tehnike instrumentanja Juliana Kovaeva i Zagrebake filharmonije, a oba su dobri pokazatelji naina rada dirigenta i njegova utjecaja na orkestar. Prvi

Nielsen suvremenom sluatelju ne nudi nita pretjerano interesantnoga u svojoj predvidljivosti

trastiralo ostalim skladbama repertoara, ve spomenutim skladbama danskih skladatelja.

iva i aktivna komunikacija

Koncert je zapoeo predigrom Hakon Jarl (prvi put izvedenom u Hrvatskoj) iz 1844. godine. Njezin autor Johann Peter Emilius Hartmann inspirirao se nisu napravili onaj dio posla koji im je bio namijenjen, dobili smo izvedbu u kojoj su izgubljene prave proporcije djela, bilo u protoku forme, jasnoi sloga ili dinamici. U takvoj opoj slici nisu uspjela doi do izraaja uglavnom uredna ostvarenja solista oboistice Branke Krajai, klarinetista Davora Rebe, fagotista Ivice Gaparovia i kornista Viktora Kirenkova. Nakon Mozarta ekala nas je Straussova Alpska simfonija, jedna od onih zastraujuih orkestralnih slika koja u pravoj izvedbi moe pruiti neslueni glazbeni uitak. Uz manje-vie uspjeno snalaenje kroz notni tekst, orkestar je pokazao da mu ova partitura nije prezahtijevna. Ono to nam je moglo zasmetati je vjerojatno ipak bilo grekom dirigenta. Ponovno putanje da glazbeno vrijeme protjee bez prave kontrole nad koliko god prebogatim, ali ipak sagledivim Straussovim tkivom, rezultiralo je nedostatkom cjeline i definiranog raspoloenja skladbe. Stoga to nije bio jedan poseban dan u Alpama kako ga je Strauss zamislio, ve obian dan koji doe i proe kao da ga nije ni bilo.

baladom danskog dramatiara Adama Gottloba Oehlenschlgera Smrt Hakona Jarla (skladbi je kasnije autor dodao scenski element). Ovaj predstavnik danskih romantinih skladatelja u svojoj predigri neprestano balansira izmeu lirinosti i dozirane dramatinosti, a shodno tomu je i bio izveden. Pod Bellincampijevom je palicom orkestar zazvuao iznenaujue ugodno i kompaktno, postojano zadravi kvalitetu zvuka do kraja cijele veeri. iva i aktivna komunikacija koja se s pozicije gledatelja, odnosno sluatelja mogla jasno oitovati, uvelike je pridonijela kako tehnikoj, tako i interpretativnoj razini izvedbe. Iste misli vrijede i za posljednju skladbe veeri, Drugu simfoniju Carla Augusta Nielsena, danskog skladatelja s prijelaza 19. u 20. stoljee. Simfonija, posveena Ferucciu Busoniju te praizvedena 1902. godine, podnaslovljena je s etiri temperamenta i svojevrsno je programatsko djelo, s obzirom na to da je svaki stavak refleksija na odreeni tip ljudskoga karaktera (kolerik, flegmatik, melankolik, sangvinik). Ostavi u tradicionalnoj formi etverostavane simfonije, Nielsen suvremenom sluatelju ne nudi nita pretjerano interesantnoga u svojoj predvidljivosti, koja anulira svako stanje oekivanja pri sluanju. Ali to je opet mogue tvrditi jedino sa stajalita suvremenosti. Bez obzira na odabir skladbi (mislei pritom na danski dio veeri), one su zaista prezentirane u odlinom svjetlu. Bellincampi se pokazao kao promiljen poznavatelj takva izriaja, to je prenio na nae izvoae u emu lei klju uspjene izvedbe. orkestar u G-duru savrena slonost solista i orkestra pod palicom dirigenta je ono o emu ovisi uspjenost izvedbe. Ne moemo rei da je bilo neeg pogrenog u ovoj prilino urednoj izvedbi, no zasmetala nam je moda mala kratkovidnost solistice, kod koje se osjetilo povremeno probijanje kroz pojedine odjeljke, to je koilo Ravelovu nesputanu zaigranost i inilo je pomalo uglatom. U nekim je sluajevima kratkovidan bio i orkestar koji je kaskao pod elegantno nonalantnom palicom Juliana Kovaeva. U Brahmsovu Koncertu za violinu i violonelo postignut je nadasve miran i ozbiljan ton, a moda ak i pomalo preozbiljan i premiran. Ponovno zaista kvalitetno odsviranim solistikim dionicama nedostajalo je vie duha, dok je orkestar prilino staloeno, ali poneto nezainteresirano ispunio svoju svrhu. Iste veeri mogli smo uti i praizvedbu skladbe Illuminations Vjekoslava Njeia. Ovo vrlo kvalitetno djelo pod ravnanjem Juliana Kovaeva pomalo se oduilo, pa je i ova skladba uspjela negdje izgubiti svoje prave proporcije. Tu pojavu, uz druge zaostale nedostatke u svirci Zagrebake filharmonije, a koji ovise podjednako o uestaloj indiferentnosti samog orkestra prilikom izvedbe jednako kao i o dirigentu, nismo mogli ne primijetiti na ova dva koncerta. A emu se nadati u sljedeoj sezoni? Moda tek da e ti nedostaci ipak biti ispravljeni u nekolicini prilika koje su pruene Filharmoniji i Julianu Kovaevu u njihovoj novouspostavljenoj suradnji.

Apatija i indiferentnost
Zagrebaka filharmonija ve je podue vrijeme obezglavljena i to nije neto to se ne primjeuje
Koncerti Zagrebake filharmonije, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, 7. i 12. lipnja 2002.

Zrinka Mati
no to treba jedan sloeni umjetniki organizam kao to je filharmonijski orkestar jest glava koja njime upravlja. Zagrebaka filharmonija ve je podue vrijeme obezglavljena i to nije neto to se ne primjeuje. Stihijski usponi i padovi u kvaliteti rada, motiviranost ili potpuna umjetnika apatija, neto je na to smo ve navikli. Svjesni smo stoga potrebe za pravim umjetnikim vodstvom koje bi nametnulo visoku razinu profesionalnosti i kroz kontinuirani rad dovelo orkestar u stanje stalne visoke kvalitete izvedbe. U traenju dirigenta koji bi svojom dominantnom umjetnikom linou i profesionalnim autoritetom uspio izvui iz glazbenika njihov vrhunac, Zagrebaka filharmonija dosad

udo od djeteta, ali sada ipak ne puno vie od prosjenog dirigenta, koji se u svojim prvim dvama pokuajima nije pokazao osobito uspjenim u namjeri da zauzda masu pojedinaca koji tvore jedno izvoako tijelo. Ipak, ovaj dirigent bugarskog podrijetla koji u posljednje vrijeme radi i u Italiji najavljen je u programu sljedee sezone Zagrebake filharmonije kao stalni gost-dirigent, to znai da e Kovaev i orkestar imati jo dosta prilika da pokuaju napraviti neto u vezi s uspostavljanjem dostojne izvedbene razine. Kako e im to uspjeti ne treba unaprijed predviati.

Neobavljeni posao
Ono to moemo jest pogledati kako su uspjela ta dva koncerta na kojima je zapoela surad-

koncert, u petak 7. lipnja, bio je ujedno i posljednji u Filharmonijinu ciklusu Crvena oktava. Odabrana su dva stilski oprena i tehniki zahtjevna djela. Koncertantna simfonija za obou, klarinet , fagot, rog i orkestar u Es-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta bila je jo jedna prilika orkestru da konano prijee granicu prema razumijevanju Mozartove glazbe: studiozan pristup povijesnom glazbenom periodu i individualnom stilu pojedinog skladatelja ne bi smio biti stran orkestralnom glazbeniku, jednako kao to bi dirigentu trebala biti sasvim jasna ideja o tome kako u konanici djelo treba izgledati. Ipak, u ovoj je izvedbi stekao dojam da ni orkestralni glazbenici nisu doli do te faze promiljanja glazbenog djela, nego je ili dirigent oekivao ve gotovu ideju od orkestra, pa se nije dovoljno potrudio da od onoga to ima stvori makar grubu ali naslutivu cjelovitu sliku, koja moda ne bi bila sasvim doraena ali bi barem bila prepoznatljiva. Isto je tako orkestar oekivao valjda da e dirigent s njima raditi grublje poslove, a ne ono to se od dirigenta oekuje, a to je konano bruenje i unoenje svoje umjetnike ideje i duha u izvedbu. Kako ni dirigent ni orkestar

Kratkovidnost solistice i orkestra

Zagrebaka filharmonija svake sezone surauje s mladim glazbenicima Muzike akademije u Zagrebu. Na koncertu 12. lipnja to su bili pijanistica Kristina Bjelopavlovi, violinist Martin Draunik i violonelistica Neva Begovi. U Ravelovu Koncertu za glasovir i

38

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

roman Mukarac mojih snova, te jednako kratku zbirku od etiri pripovijetke, Ljubav, bol i ostala prokletstva. Oba su naslova vjergarderobijerki koje je odijevaju i dodir minkerice koja je uljepava. U njezinu ivotu nema mukaraca, barem ne stvarnih. Ali Antonija je zaljubljena, platonski jer ne ide drukije u Sliku neznanca to ju je u 15. stoljeu naslikao Sandro Boticelli, a razglednicu s reprodukcijom slike nosi uvijek sa sobom. Prekretnica nastupa u trenutku kad pred vratima robne kue Antonija ugleda prljavoga kloara ije je lice gotovo posve istovjetno Boticellijevu neznancu. Odavna izgubivi svaki smisao za stvarnost, Antonija svoju zaljubljenost u sliku automatski prenosi na stvarnog mukarca. Moda je najbolji dio ovog romana Antonijina aproprijacija nepoznatoga kloara. ivei u antiseptinom svijetu ljepote, istoe, kozmetike, Antonija je oarana neznanevim smradom, loim zadahom, neodgojenou i politiki stav. Ali Antonija, neiskusna u svim stvarnim ivotnim pitanjima, ne shvaa svu dubinu plitkosti svojeg ljubavnika. Njihov hod po mukama zapoinje kad, na njegovo inzistiranje, polaze na put u Junu Ameriku. U poetku, Antoniji se zamisao o putovanju s ruksacima na leima ini sjajnom. Ali to putovanje u poluraspadnutim autobusima ili pjeice, spavanje u motelima punim buha ili o, uasa! na otvorenom, dolazak u dodir s ljudima koji kao da su s drugog planeta vrlo brzo raspruje sve Antonijine iluzije. Ali i one njezina ljubavnika, koji osjeajui se u toj divljini poput ribe u vodi mui Antoniju, izruguje joj se zbog slabosti i neizdrljivosti, podcjenjuje je i kao enu i kao osobu. Njihovo putovanje, ba kao i roman sam, ostaju nedovreni. Antonija i Johnny, mazohistica i sadist, ostaju na nekoj andskoj visoravni, pitajui se, zajedno s itateljem, to dalje? Neosporno je, a to je vidljivo iz rijetkih proplamsaja dubljeg promiljanja, da je autorica nastojala napisati satiru u kojoj e oba ivotna stila i naelna stava to ih predstavljaju Antonija i Johnny, razobliiti kao plitko pozerstvo. Naalost, uspjela je tek napisati plitku knjigu, solidnu, ali povrnu skicu neega to je, da je dobilo vie pozornosti i vremena, moglo postati zanimljivim romanom. Ali nije. Prva pria, Usred srca, govori o eni koja postaje dio kolekcije jednog bogatog mukarca. On, naime, skuplja neobine ene i sklapa s njima ugovor o zajednikom ivotu koji e trajati godinu dana, poslije ega pronalazi novu ljubavnicu. Profesionalni bankar, on najee odabire umjetnice kojima kao protuuslugu za to izopaeno zajednitvo plaa podeblji mjeseni iznos. Junakinji prie taj se ivot, ma kako prazan bio, ini punijim od onoga koji je prije vodila i eli ga po svaku cijenu zadrati. Zbog toga izmilja trudnou i prederava se kako bi debljinom uspjela zavarati svojeg partnera, uzdajui se pritom da e u odsudnom trenutku, za devet mjeseci, pronai neko rjeenje. To joj i uspijeva, a kako je ovo jedina od etiriju pripovjedaka s neime nalik na kriminalistiku fabulu, neemo vam otkriti kako zavrava. Pria Mukarci vrti se oko branog trokuta. Sredovjeni strunjak za marketing jednog dana sa zaprepatenjem otkriva da ga njegova, razmjerno neprivlana, sredovjena, suprugakuanica vara s ostarjelim hipijem. Iz prvotnog oka postupno se iahuri njegova potreba da promijeni identitet i priblii se suparniku, kako bi otkrio to je njegovu suprugu privuklo tom ovjeku. Suptilnom igrom u tome uspijeva i kada otkrije tajnu njegove magine privlanosti ini sve to je u njegovoj moi da ljubavnika svoje ene promijeni i tako ga udalji od nje. Taj mu pothvat posve polazi za rukom i on se vraa kui, svojem uobiajenom nainu ivota. Iako je ova pria veim dijelom voena tako da itatelj misli kako e svi likovi doivjeti egzistencijalnu promjenu nabolje, to se ipak ne dogaa. Cilj glavnog junaka nije promjena, nego je promjena samo sredstvo kojim se slui kako bi na kraju ponovno uspostavio rata, / sadio drvee. U naem vrtu, vrtu ljubavi, / leimo u travi, u sjeni jabuke. Jer, svako drvo je, kao i / svaki ovjek, ma gdje bili nasred svijeta. I upravo e unutar takvih esto i suprotstavljenih tematskih okvira Osti ukazati na smjer svoga pjevanja, smjer koji je uvijek humanistiki intoniran. Sueljenost dobra i zla u njegovom pjesnitvu nadrastaju povijesno-geografske koordinate i ulaze u fundus univerzalnog statusa Subjekta ne samo i jedino tijekom 20. stoljea. Stoga se figura pamenja nadaje elementarnom, jer kako uspostaviti odnos prema ovjeku uope ako ne iz njegove povijesne dimenzije. No, povijest o kojoj Osti zbori u drugom je planu i meu ostalim, u tome je vrijednost te poezije s obzirom na to da je velike prie uspjela osloboditi balasta univerzalno-apstraktnog i svesti na individualnu, pojedinanu sudbinu kao mjeru te iste prie. Trei tematski okvir Osti vezuje uz problem pjesmovanja, pisanja pjesama i svega to takva uzaludna djelatnost podrazumijeva. Kod Josipa Ostija ta dimenzija se ne ironizira, nego joj se, shodno Pasovome drugome glasu, ali i ujevievskome neosimbolistikome diskursu vjere i nade u nju, pridaje gotovo spasiteljska uloga. Kad u pjesmi Jo jedno oprotajno pis-

Solidno i plitko
Uobiajene i omiljene autoriine teme su odnos meu spolovima i isprazni ivot dobrostojee srednje klase, uz dodatak nasilja, blagog fantastikog odmaka i poneto ontolokih pitanja
Doris Drrie, Mukarac mojih snova, s njemakog prevela Vitarnja Jankovi, VBZ, Zagreb, 2001.; Doris Drrie, Ljubav, bol i ostala prokletstva, s njemakog prevela Vitarnja Jankovi, VBZ, Zagreb, 2001.

Martina Anii
eki pisci i neki izdavai jednostavno ne znaju stati i zasiuju trite sve do toke na kojoj, na sam spomen autorova imena, imate osjeaj da ste se prejeli slatkoga. Prije nekoliko mjeseci, piui recenzije za dvije uzastopno objavljene knjige njemake autorice Doris Drrie, zapitala sam se jesu li nam uistinu potrebne obje te knjige, zapravo, je li nam potrebna i jedna od njih? Vjerovala sam da su roman Samsara i zbirka pripovjedaka Jesam li lijepa?, barem za izvjesno vrijeme, vie nego dovoljni reprezentanti djela te poznate njemake filmske redateljice i knjievnice na hrvatskom tritu ali sam se prevarila. Izdavaka kua VBZ, koja je izdala Samsaru, pourila je izdati jo dva djela Doris Drrie, kratki

no prevedena (to nije uvijek sluaj), a to znai da je za njihovu banalnost u potpunosti odgovorna autorica. Naalost, i ono to se nalazi izmeu korica jednako je banalno kao i naslovnice.

Antiseptina ljepota oarana smradom

Kratki roman, zapravo podua pripovijetka, Mukarac mojih snova, zapoinje obeavajue. Glavna je junakinja elitna manekenka Antonija iji se ivot u potpunosti poklapa s onime to o toj profesiji moemo saznati iz usputnih novinskih lanaka. Kao dvadesetpetogodinjakinja, Antonija je ve stara i njezina je manekenska karijera na zalazu. Religijskom redovitou povraa svoje obroke. Svijet joj je suen na ustajanje, odlaske na snimanja, spavanje. Jedini ljudski kontakt u njezinu ivotu jesu ruke premda nikako ne nuno) odvojenost je od memorije koju taj prostor ima u sebi i po emu

Promjena u svrhu istosti

Zbirka pripovjedaka Ljubav, bol i ostala prokletstva, takoer se ne odmie od ve uobiajenih omiljenih autoriinih tema: odnosa meu spolovima i ispraznog ivota dobrostojee srednje klase, uz dodatak nasilja, blagog fantastikog odmaka i poneto ontolokih pitanja. Ve i samo nabrajanje tih motivskih cjelina navodi na pomisao da se radi o mjeavini s malim izgledima za uspjeh. knjievnici koji uspijevaju nadii zov patetike, a da emotivnu funkciju teksta (pjesme) ne zapostave. Zbog toga je avangarda bila u krivu kada je utopistiki mislila kako e knjievnost jednoga dana svi moi pisati. Sva srea to je bila u krivu.

sirovim maizmom. Ubrzo se pokazuje da je njezin neznanac samo jo jedan u nizu dobrostojeih mladih ljudi koji, ne znajui to bi sa sobom, odabire beskunitvo kao agresivni ljeviarski tuega, kao i estetski dometi, ali ostaje injenica koja u tim, prije svega ljudskim tragedija-

Velika poezija jakih emocija

Naglaena emotivnost funkcionira kod Ostija prirodno zato to u nju ugrauje alegorijska znaenja, nimalo naivna i povrna
Josip Osti, Rana u srcu slavuj u rani, Meandar, Zagreb, 2002.

Sanjin Sorel
migracija je pojam koji trajno obiljeava ove prostore. To se iskustvo nezaobilazno upisuje, pa makar i u naznakama traga, u knjievne, odnosno poetske diskurse kao topos razlike. Ma koliko ta razlika bila bolna, ona katkada zna rezultirati djelima ija se vrijednost ini neprolaznom. Ljudska rasutost, dislociranost, odvojenost od prostora zaviaja (pa i u antejskome smislu,

je jedinstven. Druga vana karakteristika koja se obino vezuje uz emigrantsku knjievnost jest ona koja govori o problemima kulturalne inkorporacije u iskustvo Drugoga. Razliiti su stupnjevi doprinosa vlastitoga te adaptacije i prihvaanje

ma, pronalazi elemente zanimljive i knjievnosti. Knjievna djela emigrantske knjievnosti, barem kada je o naim prostorima rije, najee su memorijskoga karaktera. Dok jedni govore o iskustvu povijesne kataklizme iz historiografskoga aspekta, drugi ispisuju razliite oblike sjeanja, memoara, trei pak nastoje vlastito iskustvo preteno knjievno literarizirati. U treem, nama indikativnom tipu ovako krajnje simplificirane podjele, motivi izgona esto se povezuju s biblijskim toposima egzodusa (obeana zemlja, bijeg iz Egipta, bezdomovinstvo i sl.) i kao takvi nastoje progovarati vrlo esto iz alegorijske perspektive. No, rijetki su knjievnici koji se uspijevaju othrvati napastima patetizacije iskaza koji je ve sam po sebi nabijen emocijama. Knjievnost ne trpi prejake emocije, tonije njihov viak i rasipnost, jer se one tada bagateliziraju i komercijaliziraju, ako mogu tako rei. Rijetki su

Pisanje kao utoite

Josip Osti pjesniki je primjer kako poezija i egzodus mogu nai sretan suivot. Dva su dominantna tematska arita oko kojega se konstituira knjiga: prvo je vezano uz semantiko polje iseljenitva, emigracije, to za sobom povlai i govor o egzistencijalnim nedaama u najirem registru to ga takvo iskustvo implicira i drugo, koje je najpreciznije odrediti unutar ljubavne motivike. I dok se tematika iseljenitva uglavnom dovodi u kontekst povijesnih (ratnih) zbivanja s mikrolokacijskim odreivanjem pjesnikova grada, pa shodno tome nostalgijska nota pretee, tematski sloj ljubavi znaajnim dijelom nastoji dokinuti tu uspostavljenu razliku ovdje ondje, tada sada. Upravo o tome maestralno govori pjesma Nasred svijeta koja, parafrazirajui izreku kada se ubije jedan ovjek, kao da se ubilo ovjeanstvo, govori o stablu (onom stablu koje je znailo ivot u Sarajevu) ja sam, i u vrijeme

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

inje njihova komina epopeja, put po cijeloj dravi, u kojoj im se uskoro pridruuje i raunalna genijalka Gabrielle. Isprva zbunjeni, njih etvero polako shvaaju da je pljakanje jednostavno, a novac divan, pa odlaze u svojoj raboti sve dalje i dalje, dok uz Gabriellinu pomo, kompjutorskim putem, ne opljakaju veliku koliinu novaca i tu odluuju stati, shvaajui kako sad imaju dovoljno novaca za ostvarenje svih svojih elja. Pripovijetka ima sretan kraj nitko nije uhien, Lothar i Gabrielle se vjenaju, a Carmen i Werner vraaju se djeci koja gotovo da i nisu primijetila da su im roditelji bili odsutni. Kao komina varijacija filmskih i televizijskih motiva i uspjelo izrugivanje novcem opsjednutom potroakom mentalitetu zapadne civilizacije, ova bi pripovijetka mogla postati i sjajnom filmskom komedijom. Posljednja pria, Raj, takoer se bavi ljubavnim trokutom u ijem je sreditu mukarac opsjednut najboljom prijateljicom svoje ene. Njih su dvije polarna suprotnost, a razmjerno nevjeta i ni po emu posebno originalna autoriina igra sa zamjenama identiteta dviju ena ini ovu priu vie eksperimentom nego dovrenom ili novom, jo nevienom varijacijom tog u literaturi ve izlizanog motiva o opsesijama i dualnim poremeajima. Obje ove knjige u izdanju VBZ-a s njemakog je teno prevela Vitarnja Jankovi. Ne vjerujem da e ikome biti posebno ao ako ih proita, ba kao to sam sigurna i da nitko tko ih odlui preskoiti nee zbog toga aliti. Za nadati se samo da je ovaj put, barem za neko vrijeme, Doris Drrie hrvatskom knjievnom tritu rekla sve to je imala. Jer, kako se i ne bez razloga u nas kae, ono ega je previe, ni s putrom nije dobro. to kod Ostija funkcionira prirodno zato to u nju ugrauje alegorijska znaenja, nimalo naivna i povrna, kakav je to sluaj sa znaajnim dijelom iseljenike knjievnosti. iti u okolnosti i perspektivu lirskoga lika i pripremati na ishod, ili ga staviti pred dekontekstualizirani prizor kojemu je cilj preni-

39

bavljenje, kao samortvovanje ili kao nain eliminacije, nasilje, i to nasilje nad tijelom kao materijalizacijom (spolnog, rasnog)

Naalost, i ono to se nalazi izmeu korica jednako je banalno kao i naslovnice

Najbolji film ove godine!

Radi je pjesnik izbruenoga medijskoga senzibiliteta koji stvara kompleksne formalne, jezine i semantike transformacijske mehanizme na potezu mediji-tekst-zbilja
Damir Radi, Jagode i okolada, Vukovi & Runji, Zagreb, 2002.

poetni poredak, predstavljajui se prvenstveno kao bie navike, nesklono mijenjanju i nesposobno za poboljanja.

Lakoa pljakanja
U treoj i najduoj prii, Novac, najvidljivija je primarna autoriina profesija filmska reija. U njoj, naime, Doris Drrie parafrazira motiv poznat iz mnogih filmova, od Bonnie i Clyde do Roenih ubojica motiv o paru pljakaa banaka. Pa ipak, razlike su u mnogoemu oevidne i ovo je, po mojemu miljenju, najbolja pripovijetka u zbirci. Njezini su protagonisti pripadnici srednje klase, zaputena kuanica i njezin suprug, nadglednik u tvornici igraaka. Vjenali su se mladi i imaju dvoje tinejderske djece koja ih smatraju iskljuivo izvorom novca. Njihove nevolje poinju kada Werner ostaje bez posla, premda to taji od obitelji koju uvaljuje sve dublje u dugove. Kad Carmen, njegova ena, pukim sluajem sazna za to, u jednom se trenutku oaja odluuje opljakati banku uz pomo plastinog pitolja. Pljaka joj uspijeva, pri emu otima i pohlepnog bankovnog slubenika, Lothara. Na tom mjestu zapomo u isti kontekst dovodi pisanje pjesama, ljubav i rat, stradanje i tjeskobu, te kada se vlastita sudbina usporedi sa sudbinom na smrt umorne ruske knjievnice Marine Cvetajeve, onda postaje jasno da metaforika djelatnost pisanja (a poezija i jest metafora) postaje mjesto: utoite, dom, svijet.

Sanja Juki
ruga zbirka pjesama Damira Radia, Jagode i okolada, objavljena u izdanju zagrebake nakladnike kue Vukovi & Runji, po temeljnoj je strategiji intermedijalnosti i, manje, intertekstualnosti, vrlo bliska njegovoj prethodnoj knjizi Lov na risove (Meandar, 1999.). No, razlika prema prvoj knjizi ipak postoji, a evidentna je u nainu realizacije koncepcijskoga ustroja, odnosno, u puno irem i preciznije formuliranome motivsko-tematskome ustroju. Mimoilazei se s aktualnim mjestima poezije devedesetih poput tematiziranja nemogunosti komunikacije, identitetne nesituiranosti, tehnologijske i medijske hiperproduktivnosti kao izvora dehumanizacije Radia vie zanimaju razliite opcije afirmacije egzistencije s obzirom na drutvenu, rasnu, kulturalnu pripadnost, posljedice dehumaniziranih meuljudskih odnosa te krhkost granica izmeu tradicije i suvremenosti, konzervativizma i slobodoumnosti, erotinosti i pornografije, nasilja i miroljubivosti, kulture/subkulture i nekulture, primitivizma i civiliziranosti, ivota i smrti, itd. jeti samo jedan, emocionalno najintenzivniji aspekt nekog dogaaja, ija je cjelina za recepciju teksta od drugotne vanosti. Pritom se najee izbjegava prikazivanje samoga ishoda i rabi se strategija posrednoga sugeriranja zavrnice ili opisivanja, ponekad gotovo faktografskog biljeenja posljedica, to je u konanoj recepciji, s obzirom na dramatinost, puno efektnije.

identiteta, odnosno medijem intimnih, moralnih i drutvenih opredjeljenja, i eksplicitna seksualnost (povremeno uz bogati jezini performance vulgarizama) najee opet kao in nasilja ponekad u kombinaciji sa seksualno devijantnim ponaanjem, ili kao nain ironijskoga restiliziranja tradicionalnih aseksualnih (anrovskih i egzistencijalistikih) obrazaca, tako da se iz njeno erotinoga koda esto prelazi u pornografski. Takva manipulacija tijelom dinamizira recepciju, odnosno pomie poetsko-recepcijske navike do samoga ruba

Tragini lirski junaci

Lirski junaci Radieve poezije uglavnom su tragini pojedinci smjeteni u drutveno rubne ili egzistencijalno bezizlazne situacije, izloeni razliitim mehanizmima drutvene represije, ali i svjesni svojih ograniavajuih predispozicija (kao to su rasa, spol, obiteljsko podrijetlo, socijalne okolnosti), to na njih ne djeluje motivirajue, u smislu elje za otporom, nego rezignirajue ili ak autodestruktivno, ba kao i u melodrami, koja je moda najei filmski anr prizivan ovom poezijom. Jedna od paradigmatskih pjesama u tom smislu je Ispovijed pred svitanje, gdje su melodramski elementi prepoznatljivi u sukobu izmeu slaboga pojedinca i dominantnoga, odnosno represivnoga mehanizma obitelji zadanoga drutvenim konvencijama, iz kojega pojedinac izlazi kao gubitnik, jer umire, ali i kao moralni pobjednik, jer smrt odabire kao najbolji, najtransparentniji, ali i jedini mogui in otpora. Emocionalni intenzitet ostvaren je tu srazom nametnute zabrane, implicitnoga, neizgovorenog otpora i tragine posljedice. Lirski subjekt najee govori iz gledita prvoga lica, bilo kao voajerski nastrojen zapisiva ili kao sudionik-rtva, uvijek snano privlaei itateljevu latentnu potrebu za emocionalnom identifikacijom. Eksplicitna uloga medijskoga svijeta u tom procesu vidljiva je u tekstu Svi su ti dani bili moji, kada subjekt privatnu povijest nastoji rekonstruirati opim mjestima medijske i stvarnosne zbilje, prizivajui time i itateljevu identifikaciju.

Lirski junaci Radieve poezije uglavnom su tragini pojedinci smjeteni u drutveno rubne ili egzistencijalno bezizlazne situacije
izdrljivosti recepcije. Dakle, forsirajui kult tijela, bodrijarovski reeno, nau se kulturu ovdje povremeno deklarira kao fetiistiku, a verbalno i manifestacijski novi, tvrdi realizam to ga itamo u tekstu, zapravo je prava orgija realizma (Baudrillard). Prototip, rekla bih, rtve takve kulture (koja uistinu jest prerano tragino zavrila ivot) je lirski subjekt pjesme-intervjua Jayne Mansfield objanjava sebe, koja razotkriva mehanizam funkcioniranja mentalnoga sklopa jedne od seks-ikona amerike kulture povrnost, tipiziranost i podilaenje javnom ukusu ponajprije preko iskoritavanja tijela

Emotivnost i humanizam
Lirika Josipa Ostija nedvojbeno je lirika koja ovjeka ne ostavlja ravnodunim, a ne ostavlja ga u tom dekadentnom stanju jer se ne plai svoje sutine, a to je emotivnost. Mimo naslaga teorije, mimo (neo)avangardistikih, postmodernistikih osvijetenosti (a ta je osvijetenost poesto stvar sluaja i fingiranja), ona ukazuje na elementarnu mo pisanja, a da se pritom previe ne postavljaju pitanja tipa gdje je distinkcija izmeu autora u iskazu ili subjekta iskaza. Dobroj poeziji koja je uronjena u najdublju tragediju takvo to nije potrebno. Ona ne mora robovati zakonima stila ili pak razmiljati o tome na koga se ili to makar i nesvjesno referiralo iz jednostavnoga razloga to ljudska tragedija, o kojoj govori, nadilazi takva besmislena pitanja. Drugim rijeima, ta se poezija ne bavi besmislicama, nego ponovno govori o velikim, temeljnim vrijednostima, i zbog tog je humanizma ona i takva velika.

Intermedijalnost i intertekstualnost
Postupci intermedijalnosti i intertekstualnosti iscrpljuju se u konstrukcijskim, tematskim i motivskim realizacijama i sredinji su artikulatori primarnih idejnih toaka ove poezije, smjestivih u okvire kulturalnih, egzistencijalistikih, odnosno opecivilizacijskih pojavnosti. Usuprot kritici medijske prevlasti esto izricane u poeziji devedesetih, ovome su autoru mediji (film, glazba, komunikacijski mediji) najrelevantniji reflektori zbiljskih relacija i situacija, kao i stanja lirskoga subjekta. U tu svrhu Radi posee za prepoznatljivom ikonografijom westerna, melodrame, horora, trilera, filmske bajke, rekonstruirajui ponekad dogaaj u cijelosti prividno zaokruenim fabuliranjem, a ponekad fiksirajui samo jedan prizor neoptereen kontekstom (u veini pjesama), ovisno o efektu koji eli postii, tj. moda vie o putu kojim itatelja eli dovesti do konanoga doivljaja pjesme postupno ga uvla-

Filminost pjesnikoga teksta

Filminost se, osim motivskotematskom razinom, priziva i strukturom tekstova pretjeranom analitinou gesta, pokreta, opisa, suhim nizanjem kratkih, esto neoglagoljenih sintagmistihova u prezentu, eliptinom narativnou koja proizvodi dojam filmske montae pa onda i filmske vizualnosti, kao i emocionalne izraajnosti, a primjerice, etverofabularna struktura pjesme Jedan kvartet neodoljivo podsjea na strukturu filmskoga omnibusa. Damir Radi, dakle, autor je izbruenoga medijskoga senzibiliteta, to se u gradnji pjesnikoga teksta manifestira kao formalna, jezina i semantiki efektna kompleksnost transformacijskih mehanizama na potezu medijitekst-zbilja. To Radia deklarira kao tvorca poetike sada ve prepoznatljivog autorskog identiteta priklanjanja transmedijski profiliranoj poeziji osamdesetih, u razlici prema aktualnoj pjesnikoj produkciji.

Iskrenost bez ograde

Ono to je za ovu knjigu svakako specifino jest diskurs kojim je pisana. Doza autobiografskih iskaza u Ostijevoj poeziji od nje ine svojevrstan dnevnik ili kakvo memoarsko tivo iz pozicije Drugoga, ako je taj drugi sam pjesnik. Privatna simbolika postaje javna, a da se pritom teorija ne uplie. I dok je kod Andree Zlatar jasna ta teorijska svijest upisana u tekst, kod Ostija ona postaje imanentna govoru. I ba kao i kod Andree Zlatar, tako i kod autora Rane u srcu slavuj u rani, pitanje istinitoga nije toliko bitno samo po sebi, koliko je vano prepoznati mjesto referencije. A ono je ve iskazano naslovnom sintagmom, izuzetno snanim oksimoronom. Pitanje razlike stoga je vezano uz ton kojim se ta iskrenost prezentira, a on svakako nema ograde, one emotivno-lirske. Naglaena emotivnost neto je

Seks, nasilje, smrt

Analogno tolikoj koliini loih stvari koje snalaze Radieve likove, najfrekventnija motivska mjesta u knjizi su smrt, kao iz-

40

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

voljno prihvaenu kolektivnu halucinaciju posredovanu raunalom, no kako je sam kasnije napomenuo, nije rije samo o tehbalni kapital, nisu jednoznani. Tehnologija je spas od tamnice tijela, nadmona ali i prijetea, a kapital se tumai kao input koji

Sudar sa cyberspaceom
Svijet Gibsonova legendarnog romana hrani se strahovima kraja 20. stoljea, a dva najsnanija su strah od tehnologije i strah od globalnoga kapitala
William Gibson, Neuromancer, s engleskoga preveo Predrag Raos, Naklada Lukom, Zagreb, 2001.

Katarina Peovi Vukovi

oetak teksta o Neuromanceru zadan je njegovom pionirskom ulogom roman je inaugurirao pojam cyberspacea koji je revolucionirao knjievnost i uveo kategoriju cyberpunk romana. Cyberspace ili u prijevodu koji se u nas nije uvrijeio kiberprostor isti je informacijski prostor u kojem su podaci oblikovani tako da onome tko s njima radi daju privid kontrole, premjetanja i pristupanja informacijama, pri emu on ili ona mogu biti povezani s velikim brojem korisnika uz pomo marioneti sline simulacije to se odvija u petlji povratne sprege s korisnikom (Mike Featherstone/ Roger Burrows). Cyberpunk se odnosi na djela koja slikaju futuristike svjetove cyberspacea, s tamnim stranama tehnoloki nabrijane budunosti nastanjene irokim spektrom postljudskih oblika. Cyberspace se proirio na film gdje je i doivio svoju najveu slavu (Blade Runner, Total Recall, Robocop, Terminator, i dr.), a njegove metafore posredovane stvarnosti nadahnjuju i suvremenu teoriju drutva, kao i samu tehnologiju koja mu se najblie primaknula svojim svjetovima virtualne realnosti. Gibson je cyberspace definirao kao dobronologiji nego o metafori za ljudsko pamenje. Ljudsko pamenje definirano kao kolektivna halucinacija dovodi u pitanje sam identitet likova i vjerodostojnost svjetova koje oni naseljavaju. No, taj prijetei svijet proizvod je dominantnih diskursa sredine osamdesetih. Jedan od teoretiara cyberpunka, Nigel Clark, rei e kako obino svaki napredak u podruje kibernetikog poinjemo s retrovizorom, dobro privrenim za zaslon konzole. Svijet Neuromancera izrasta iz takva rekurzivnog modela kulturne proizvodnje roman se hrani strahovima kraja 20. stoljea, a dva najsnanija su strah od tehnologije i strah od globalnoga kapitala.

je omoguio dehumaniziranu tehnologiju, dok se istodobno otpadnici drutva, hakeri, tehnologijom koriste u borbi protiv kapitala. Antiglobalizam, inae, postaje jedan od zatitnih znakova cyberpunka jedan od pisaca cyberpunka ironino je definirao anr kao roman o monolitnim korporacijama kojima se suprotstavljaju nasilni, u kou odjeveni narkomani s usadcima. Vizija tehnologije i kapitala nije daleko od suvremenosti, no Gibson ide korak dalje. Neuromancer je eponimni roman rije je o AI (umjetnoj inteligenciji) s kojom se eli spojiti druga AI Wintermute. Pozicija ovjeka u ovoj antiutopijskoj fikciji, pozicija je slabog tijela koje ili biva poboljano usadcima (kao u sluaju Molly, svojevsne Nuromancerove Lare Croft), ili pada u tamnicu trajnih ovisnosti i nesavrenosti (kao u sluaju glavnog lika Casea programera i Agenta Mree). Potkopavanje identiteta koji se temelji na ovjekovim sjeanjima najradikalnije je provedeno u liku Armitragea voe Wintermuteove bande. Armitrage je u potpunosti konstrukt umjetne inteligencije, njegova su sjeanja, kao i njegovo tijelo, usadci kojih on meutim nije svjestan.

Sumnja u stvarnost i identitet

Umjetna inteligencija manipulira i Caseovom memorijom, stvarajui za njega umjetni svijet unutar matrice Neuromancer e Casea pokuati zadrati u umjetnom svijetu rijeima: Ostani. Ako tvoja ena i jest duh, ona to ne zna. A nee ni ti. Sumnja u stvarnost, pa i ovjekov identitet koji se gradi na sjeanjima, tema je koja e svoj vrhunac doivjeti u kultnim cyberpunk filmovima poput Blade Runnera i Totall Recala. No ini se da je to pitanje danas doivjelo radikalne promjene. Dok su ti filmovi, poput Neuromancera, preispitivali
sor konceptualnih i informacijskih umjetnosti, smatra da umjetnost nikada u prolosti nije

Tehnologija, korporacije i hakeri

Svijetom Gibsonova cyberpunka vladaju multinacionalne korporacije, a umjetne inteligencije evoluirale su u mislea bia. Glavni proizvodi ovog drutva spektakla su usadci ili tehnoloka poboljanja tijela. Gotovo svi likovi su kiborzi. Tehnoloki nepoboljano i neukljueno tijelo postalo je slabo, (motiv pada u tamnicu vlastita tijela u Gibsona poprima biblijske konotacije). No, ti motivi, tehnologija i glostvenih i tehnolokih istraivanja, stoji u uvodu knjige koju su mnogi ve oznaili biblijom no-

ovjekov identitet unutar sustava koji je bio neupitan, u novijim cyber-filmovima poput Matrixa (kao i u Klubu boraca koji mu je tematski blizak), dosee to preispitivanje razmjere globalne metafore, dovodei u pitanje autentinost itavog drutva: dok Matricu ivimo, stvarnost je negdje drugdje... Nebo boje televizora prebaenog na mrtav kanal, poetak je Neuromancera. Hrvatski prijevod, 17 godina nakon pojave ove knjige, moe sa sigurnou svjedoiti da se radi o nezaudnom poetku dokaznom materijalu o postojanju simulakruma, stvarnosti s one i s ove strane ekrana u kojoj se nalaze medijski posredovana iskustva i sjeanja, u kojima dok sanjamo vrsto stiemo tastaturu, shift za tranje, space za skakanje, a s enterom ulazimo... Proroica Oracle u filmu Matrix odgovorila bi futuristikom utjelovljenju Krista, Neou, nikada nee biti siguran jesi li vazu razbio jer je to tvoja sudbina, ili jer sam te na nju upozorila. Prema retrovizorskoj teoriji medija Marshalla McLuhana, tehnologije novih medija Oraclina su vaza koju formiramo upravo onako kako su nam cyberpunk proroice najavile ili ba zbog njih kao interaktivnu tehnologiju s dominacijom vizualnog nad tekstualnim sueljem. Neuromancerove 3D-simulacije Mree, po kojima se u trodimenzionalnom ikonikom obliku kreu Agenti, utjecale su na tehnoloku sadanjost, ali i na postmodernistiku teoriju drutva koja metafore posredovane stvarnosti proizvodi uvijek jednim okom itajui cyberpunk knjievnost. Dok Manuel De Landa govori o novim epistemolokim spremnicima proizalim iz cyberpuka, Fredric Jameson je cyberpunk proglasio knjievnim izrazom samog kasnog kapitalizma. Teoriji je cyberpunk nepresuan izvor metafora i materijal u sluaju simulakrum protiv stvarnosti: dokazi obrane temelje se na stopostotnom fikcijskom karakteru svjetova koje teorija izvodi iz cyberpunka i njegovih (anti)utopijskih vizija budunosti, dok se tuilatvo dri neoborivih fakata: cyber-svijet
kulturalne kritike, u irem drutvenom okoliu. Jer ako umjetnost govori neto o naoj kulturi, a na nau kulturu doslovce svakodnevno utjeu nova otkria u fizici, genetici, biologiji, robotici, astrofizici, umjetnom ivotu, telekomunikacijama, digitalnom informacijskim sustavima, nanotehnologiji upravo ta otkria i teorije morale bi biti u umu suvremenog umjetnika.

je ve tu jer gradi nae iskustvo i identitet, emu svjedoe kompjutorizirani snovi.

Erotizam miljenog tijela No, teorija simulakruma granicu fikcijsko/stvarno izbrisala je moda prije negoli smo krenuli organe zamjenjivati genetski modificiranim usadcima, lijenike ope prakse hologramskim projekcijama, a osobna vozila letjelicama. Svi vrlo lako moemo primijetiti da iako sanjamo kompjutorske igrice, jo ne susreemo androide u duanima. Iako medijsko iskustvo postaje dio osobnog sjeanja i identiteta, ini se da postmodernistika teorija drutva esto zastranjuje privilegiranjem tehnologije nad tijelom. Mnogi kritiari Neuromancera navode Gibsonovo slabo poznavanje raunalne tehnologije. U jednom intervjuu Gibson otkriva kako mu je neposredno iskustvo s kompjutorom unitilo neto od njegove misterioznosti: Oekivao sam nekakav egzotini kristal, cyberspace deck ili tako neto, a dobio sam primjerak viktorijanske mainerije koji bui poput neke stare pucketave gramofonske ploe. Kako je mogue napisati roman prema kojemu e se programirati tehnologije budunosti, a ne poznavati osnove tehnologije sadanjosti? Pojam cyberspace odnosi se na niz razliitih tehnologija, nekih od prije poznatih, a nekih poznatih tek odnedavna, nekih iji je razvoj u tijeku i nekih koje su jo uvijek fikcijske... (Mike Featherstone/ Roger Burrows), u toj bezvremenosti taj je pojam ostao otvoren za nadopisivanje, iako u svojoj istoj formi ne postoji ni u jednoj sadanjosti. Primjerice, cyberspace je danas Internet s nizom razliitih softvera za interakciju, ali taj se pojam protee i na niz cyberpankerskih fikcijskih ko-nstrukata. Gibsonovo priznanje samo dokazuje da e cyberpunk, kao i svaki drugi oblik znanstvene fantastike, uvijek manje dugovati novim tehnologijama sadanjosti, nego to e tehnologije u nastajanju dugovati knjievnosti.
konceptualizaciju i praksu umjetnosti? To su neka kljuna pitanja koja Wilson postavlja na vie od tisuu stranica bogato ilustrirane knjige, uz vie od petsto web-adresa umjetnikih projekata. Knjiga je podijeljena u est kljunih poglavlja dijelom je to povijesni pregled s uvidom u glavne teme i pravce nebrojenih znanstvenih disciplina, dijelom analiza suvremenih kritikih praksi, a dijelom adresar vie stotina najznaajnijih informacijskih umjetnika. Sva su poglavlja metodoloki konzistentna i ekstenzivna. Biologija na primjer (ukljuujui mikrobiologiju, ekologiju i medicinu) pokriva razumijevanje i kontroliranje organskog svijeta koje mnogi kritiari danas ne povezuju s klasinim poimanjem informacijske tehnoznanosti/umjetnosti, a predstavlja krucijalno kulturalno pitanje o prirodi ljudskosti i implikacijama biolokih

Biblija novih umjetnosti

Umjetnost nikad u prolosti nije bila toliko povezana s drugim podrujima ljudskog djelovanja, a posebice sa znanou i tehnologijom
Stephen Wilson, Information Arts: Intersections of Art, Science, and Technology, MIT Press, Cambridge, MA, 2002.

Igor Markovi
njiga Information Arts eli revidirati meuodnose izmeu umjetnosti i znanvih umjetnikih praksi za 21. stoljee. Stephen Wilson, profe-

bila toliko povezana s drugim podrujima ljudskog djelovanja, a posebno to vrijedi za znanost i tehnologiju. Kao jedan od postulata on postavlja nunost, odnosno potrebu za predanou umjetnika koji koriste vrhunce i istrauju granice tehnologije. Ali umjetnici se ne bi smjeli zadovoljiti samo proizvodnjom umjetnikih djela ili zauzimanjem novih diskursa, nego bi morali insistirati na svojem udjelu u znanstveno-tehnolokim istraivanjima koja su tradicionalno vezana uz sveuilita, institute i korporacije. Istodobno, oni trebaju predstavljati ta dostignua, posredstvom umjetnike prakse i

Priroda ljudskosti
Je li umjetnik ili znanstvenik onaj tko ini vidljivim i daje oblik stvarima koje se obino ne vide, mapirajui prostor znanja vizualno i senzualno? Nije li svatko od nas zainteresiran za pitanja prirode, ivota, uitka, osobnosti, socijalnog tijela i nae (makar i neosvijetene) isprepletenosti sa znanou i tehnologijom? Moe li itko biti proizvoa kulturalnih materijala ne susreui se s tim pitanjima? Kako ta informacija ulazi u

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

remama u provincijskom gradiu u sredinjoj Italiji, prati je tijekom munog putovanja bolnikim vlakom do Lourdesa, gdje tan i dohvatljiv u poznatom marijanskom svetitu. Prije polaska osjea tjeskobu jer e morati sluiti i pokoravati se, mijenjanemilosrdne asne sestre. Svi likovi s kojima dolazi u dodir su joj nepoznati i vidi ih po prvi put, osim par seljanki, potomaka zakupaca njezina djeda plemia, koje je kinje zbog aristokratskog podrijetla. Hodoasnika gomila sastavljena je od sebinih, ogranienih i zlih ljudi, koji ne pokazuju ni trunku kranske samilosti prema blinjima, ali e sa posebnim arom pred Lourdskom piljom izmoliti krunicu za pokojnu princezu Dianu i njezina Dodija. Marijinu antipatinu hotelsku cimericu e tako vie od bilo ega drugoga u svetitu privui nastup pop pjevaa Renata Zera. Izmeu hotela, bolnice i Lourdske pilje odvija se Marijin kaotini put prema obraenju. Od izbjegavanja bolniarskih obveza i munjevite zaljubljenosti u lijepog panjolca, do procesije i tue izmeu podjetinjelih starica u bolnici, niu se kratke epizode od kojih su neke po istananoj ironiji i izvornom crnom smislu za humor bez premca u talijanskoj prozi zadnjih godina. Okvir hodoaa omoguuje takvu gradbu u Lourdesu, kao i u Fatimi recimo, ili u Meugorju, na jednom mjestu se okupljaju vrlo raznoliki ljudi, od cimerice tinejderke opsjednute pop-zvijezdom, do nepokretnih starica opsjednutih vlastitom probavom, od fatalnog preplanulog panjolca, do crvenokosih, dobroudnih irskih hodoasnika. Sa stajalita poetike, naizgled paradoksalno, ovaj u biti religiozni roman je, u svom veem, paklenom dijelu prije zavrnog obraenja, vrlo blizak struji tzv. talijanske pulp-knjievnosti, pisaca otprilike desetljee mlaih od Rose Matteucci, ija je nihilistika proza prepuna nasilja, seksa, okantne ironije i crnog humora, za ijom estinom autorica nimalo ne zaostaje. Minuciozni opisi u romanu pokazuju izrazitu tenju gadljivom i bizarnom. Sve je puno prljavtine, priteva, izmeta, menstrualne krvi, dlaka i sline, taka i zubnih proteza, jeftine plastike i smrdljive starake kose. Sva ta gnjile i trule opisana je bolno i detaljno, ali i s puno humora, na trenutke i vrlo crnog i vulgarnog. Uinak te uronjenosti u estetiku runog i grotesknog zakljuka slinog Donni Haraway, da je tehnoznanost i bavljenje njome povijesna varijabla kao i kulturalna praksa. Korak dalje je njegovo plediranje na uitku u ukljuivanju tehnoznanstvenih istraivanja u definiciju i praksu umjetnosti. Information Arts je poziv kuratorima, kustosima, profesorima i samim umjetnicima da se ukljue u neizbjene procese i da redefiniraju same pojmove umjetnosti i njezina smjetaja i uloge u kulturi. Jer iako u galerijskoj i muzejskoj praksi postoji tendencija prikazivanja radova s podruja informacijskih znanosti i u neto manjoj mjeri genetikih, ima mnogo vie stvari oko nas koje zahtijevaju panju. Cilj ove knjige jest svakako, podii hype oko nove generacije/tipa umjetnika, ali i poveati razumijevanje njihova rada u dugoj tradiciji eksperimentiranja s novim oruima i hrabrim idejama. Ona je nita manje nego re-

41

jo je jai jer je taj ogavni svijet vien oima krhke, povuene ene, a ne beskrupuloznog, agresivnog, mladog hedonista, kao kod pulpovaca.

Bizarno kranski
Hodoasniku gomilu ine sebini i zli ljudi, bez trunka kranske samilosti prema blinjima, ali koji e sa posebnim arom izmoliti krunicu za pokojnu princezu Dianu
Rosa Matteucci, Lourdes, s talijanskog prevela Iva Grgi, MIOB, Velika Gorica, 2001.

Odve ljudsko
Groteskni spoj mentaliteta stada, licemjernog privida pobonosti i zatupljenosti masovnom kulturom, okvir je kroz koji se Maria Angulema probija prema istinskoj vjeri. Da nije zadnjih par stranica, u sluaju romana Lourdes radilo bi se o izrazitom protukranskom tivu. Ovako je to pravi religiozni roman, roman o obraenju, s dubokim jazom izmeu prvog, puno veeg dijela to ga ini minuciozni opis postmodernog pakla, i zadnjih par stranica danteovskog raja. Prijelaza nema, kao to ga u obraenju vjerojatno i ne moe biti. Nema istilita, nego samo uranjanja u Lourdske bazene kao metaforu Boje ljubavi, iza koje ostaje svjetlo i utnja: Kad je otvorila oi, zaslijepi je izvanredno svjetlo Ljubavi. Na tom je zidu bila Ljubav. Marija shvati da je to Gospodin Bog njezin, Vjeni koji je radi nje tog jutra siao na zid i istodobno shvati i da je On Otac i da je posvuda. Zasu je kia ljubavi i ona osjeti kako On ulazi u nju i stapa se s njom, s bijednim tijelom koje joj je dao Marija shvati s razumijevanjem koje nije bilo pisana ili izgovorena rije ve boanski dar, koliko ju je On ljubio i koliko Ga je ona traila dok mu jo nije znala ime. Lourdes je ekstremno kranski roman. Ljudsko je u njemu odve ljudsko, dovedeno do svojih krajnjih negativnih granica zla, slabosti i gnusnosti. Za razliku od ostale suvremene knjievnosti kranske inspiracije (u kojoj je ono mranoljudsko i greno obino samo tanka, neuvjerljiva kulisa za zbivanje milosti boje), u prvome, paklenom dijelu Lourdesa grena je ne samo glavna junakinja ili svijet oko nje, nego i sama pripovjedna struktura. Na tako mranoj i ironijski monoj pozadini ljudskog, i zavrno boansko ini se nekako odve boanskim. Zla je kob knjievnosti u tome to je u njoj, jo od Dantea, pakleni dio uvijek nekako jai i zanimljiviji od rajskog.

Nino Raspudi
ourdes je naslov prvog romana etrdesetogodinje talijanske knjievnice Rose Matteucci. Za razliku od mnotva nazovi-otkria i vjenih talenata kojima talijanski nakladnici bombardiraju knjievno trite, a od kojih su neki naalost ekspresno prevoeni i kod nas, Rosa Matteucci je, i pokraj injenice da je njezin prvijenac 1999. godine dobio nagradu Premio Bagutta za prvi roman, u domovini ostala relativno nepoznata i medijski neeksponirana. Utoliko dodatno raduje injenica to je ovaj zanimljiv i u svakom pogledu vrijedan roman, premda nerazvikan u Italiji, naao put do hrvatskog prijevoda i itatelja. Kao to ve i sam naslov dade naslutiti, u sreditu radnje je hodoae u Lourdes, najpoznatije marijansko svetite. Glavna junakinja, Marija Angulema, neugledna je, jadna, gotovo karikaturalna mlada ena iz propale, do bijede osiromaene plemike obitelji. Nakon to joj otac umire od posljedica prometne nesree i nebrige lijenika, odluuje od Boga zatraiti objanjenje i zadovoljtinu za svoju patnju. Premda nije vjernica, odlazi na organizirano hodoae u Lourdes kao bolniarka volonterka. Roman zapoinje njezinim pripmanipulacija. Jer narativi i koncepti suvremenih znanstvenotehnolokih napredaka uglavnom nisu transparentni ne samo javnosti nego i mnogim istraivaima, a nesumnjivo postavljaju niz uznemirujuih i kompleksnih pitanja. Tako kulturalni narativi proizvode nae iskustvo tijela. Medicina i iskustvo tijela nisu tek objektivni korpus znanstvenih injenica izvan kulture, nego proizvod medija i jezika, ime postaju iznimno zanimljivi za umjetnike ne samo kao podruje komentara nego i kao istraivako podruje na kojemu rezultati mogu oblikovati smjernice i miljenja (dobar primjer je FleshMachine Critical Art Ensemblea). Da bi se razumio fenomen i pripadajue mu prakse i ide(ologi)je, nuno je razumjeti diskurs znanosti i tehnologije. Wilson pokazuje da je kulturalni kriticizam, ukljuujui i umjetniki svijet, dosad uglavnom doivljava razne, redom neugodne situacije i zavrava spektakularnim obraenjem. Jednostavna kompozicija ove prie ne zamara zahvaljujui upeatljivim likovima i injenici da se radi o opsegom kratkom romanu koji ne prelazi stotinu stranica. Premda je napisan u treem licu, roman je snano fokaliziran kroz glavnu junakinju. Slika svijeta u Lourdesu viena je nervoznim, pronicljivim okom jedne nesretne, hipersenzibilne ene.

None posude za boga

Pria o njezinu hodoau i obraenju u osnovi funkcionira poput pustolovnog romana. Junakinja kree na putovanje. Na poetku romana je objanjen motiv, oeva besmislena smrt, i opisano je jadno stanje glavne junakinje. U jeftinoj provincijskoj radnji kupuje opravu za put, zabunom kupuje dvije desne kineske tenisice i premalene bolnike klompe. Vidimo je kao nelijepu i nezgrapnu, s premalenom kapicom, naoalama na razrogaenim oima i stisnutim klempavim uima slinim svinjskim odrescima. Putovanje ima jasan cilj istresti teret patnje pred Stvoritelja, za kojega vjeruje da je na poseban nain prisu-

ti koulju podjetinjelim staricama, prazniti nonu posudu koju nazivaju tavom, gurati bolesnike u kolicima. Opis hodoasnike gomile koja se prije polaska okuplja na parkiralitu eljeznike postaje podsjea na konfuziju grenikih masa u Danteovu paklu. Okupila se buna gomila sastavljena od hodoasnika, rodbine hodoasnika, stvarnih bolesnika, rodbine stvarnih bolesnika, lanih bolesnika, rodbine lanih bolesnika, znatieljnika, besposliara, vojnika koji su dobili izlaz u grad, nigerijskih kurvi, drubenica ili sestara milosrdnica. Marijina tjeskoba dosee vrhunac u hodoasnikom vlaku za Lourdes. Funkcionalna zajednica formirana u kupeu ponovno podsjea na drubu iz kakve paklene jaruge: nijemi suiavi smrdljivi mladi i njegova poludebilna pretila djevojka, jedna tuna epava ena i dvije lane bolesnice, pakosne starice koje Mariju itavim putem maltretiraju svojim besmislenim zahtjevima. Izmeu beskonanih molitvi predvoenim kretavim glasom iz zvunika, starice dovode do suza epavu Canucciu zlurado je ispitujui o njezinoj kraoj nozi i razlozima zbog kojih se nije udala. Epizoda kulminira crnohumornom poantom, tipinom za stil Rose Matteucci: Ali zato se niste udali? zapoe opet Nazzarena. Canuccia se zacrveni; odmahivala je glavom, jasno se vidjelo da e zaplakati. Na to Nazzarena, naglo udovoljena oitim trijumfom svoje istraivake tehnike, u navali milosra ree: Gospoice, nemojte plakati, moda ete u Lourdesu nai istog takvog epavca.

Odvratni neznanci
U samome Lourdesu Marija sree raznolike, redom bizarne i odvratne likove, invalide, debile, zlobne babe, sebine bolesnike, zakazivao u takvu pristupu, dok, kako kae Wilson, kulturalna kritika mora pokazati daleko veu otvorenost i ohrabrivati umjetnike prakse povezane sa znanou. S druge strane, znanost mora razumjeti i prihvatiti vrijednosti koje umjetnost donosi u njezino podruje. Zanimljiv je sluaj kompjutorskih grafika koje se s lakoom mogu smatrati apstraktnim slikama, a stvorili su ih matematiki biolozi u svrhu simulacije strukture virusa.

Cilj ove knjige jest svakako, podii hype oko nove generacije/tipa umjetnika, ali i poveati razumijevanje njihova rada u dugoj tradiciji eksperimentiranja s novim oruima i hrabrim idejama

iz mamine itaonice
volucionarni enciklopedijski prirunika, udbenik za fakultete i akademije, ali i dokumentaristiki prikaz dijela sadanjih kulturalnih praksi na razini najboljih BBC-jevih ostvarenja. Jednostavno neizbjeno. * Knjiga se moe posuditi u itaonici Net-centra mama, Preradovieva 18, Zagreb

Tehnoznanost kao povijesna varijabla

Wilson smjeta umjetnost u kontekst suvremenog vremena, ali ne odbacuje povijest. Svako poglavlje poinje s pokuajem da se dananji umjetniki projekti poveu s onim historijskim. On ukazuje na to da su kreativni ljudi oduvijek bili fascinirani prirodnim i tehnolokim fenomenima, da bi doao do

42

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

vanja prizora s parikih bulevara, iz stanova i javnih dvorana, s dobrotvornih priredbi, izlobi, okruglih stolova, zabava i dommaganje o graanskom ratu u bivoj Jugoslaviji to su ga skrivili podivljali nacionalizmi, ta je vrsta nasilne i lane ideoloajne slobode prema kojoj je, drsko i zajedljivo, etiki izjednaila ljudske grdobe to su razarale Bosnu sa sitnim duama uvjetovalo ovo dananje, pa se zato drugi dio romana s razlogom naziva Dom sotonin. Bijeg u prolost Miri ne donosi psihiku okrepu i umirenje; ovaj dio romana zavrava romantinom i nostalginom Mirinom milju o Zwiegovu pismu pred samoubojstvo u Brazilu, gdje je ovaj pisac dospio kao izbjeglica iz ratne Europe: Dosadio mi je ivot lutalice, privremeni ivot, dosadilo biti daleko od sebe samog, daleko od mojih.

Salonska trgovina tragedijom

Autorica eli s izbjeglikog svijeta skinuti stereotipnu aureolu muenitva, a odnos europske javnosti prema ratu na prostorima bive Jugoslavije jasno odrediti kao silovanje pameti
Jasna ami, Soba s pogledom na okean, Teanj, 2001.

ke sheme odredila i birokratske humanitarne mehanizme nekih europskih zemalja. Naime, francuska je birokracija (i ne samo francuska) u pruanju pomoi izbjeglima s ratnog podruja prioritet dala ljudima i djeci iz sarajevskih mijeanih brakova, sada vie ne metama srpskih granata i snajpera, nego rtvama razularenih nacionalnih stranaka. U tako uoblienom ratnom performanceu glavni je pomodni detalj posta-

Nela Rubi
at u Bosni i Hercegovini bio je i jo je uvijek tema brojnih romana, drama, filmova. Mnogi su se autori osjetili pozvanima da piu o tom ratu preispitujui na taj nain i vlastitu savjest te osobne frustracije. Tako su nastala brojna loa, osrednja ili pak dobra djela. Izmeu onih loih s trivijalnom propagandnom porukom, koja su obino pisali bosanski pisci, i onih osrednjih, to su ih pisali autori iz drugih dijelova ex Jugoslavije, s openitim antiratnim stavom, koja su bosansku ratnu zbilju tumaila mithosom ili simbolom zla, nerijetko ga poistovjeujui s nacionalnim strankama, te predstavljajui predratnu BiH kao idilinu Arkadiju, i nema neke velike razlike. Uopen humanistiki stav o apstraktnom ratnom zlu, ma kakve pomodne artistike haljine na sebe navukao, nije daleko od sirove propagandistike teze. jenaka gdje se verbalno branila Bosna s pitom u jednoj a ampanjcem u drugoj ruci, te ubacivanjem telefonskih razgovora i pisama koja Mira dobiva od obitelji iz ratnog Sarajeva u takav kontekst, amieva je uspjela izmijeati veoma razliite ljudske sudbine i zbilje, dokumentaristiki donosei fragmente veoma razliitih razgovora i glasova. itav je kaleidoskop tih razliitih pojedinanih i estoko ogoljenih zbilja povezan u cjelinu, u univerzum s vieznanim smislom, zahvaljujui naporu Mirine svijesti koja nije eljela nita zaboraviti.

Silovanje pameti
Tako se pred itateljem otkriva jedan novi ratni svijet, svijet izbjeglica iz bive Jugoslavije smjeten u ambijent velike europske metropole, dosad rijetko tretiran u djelima s ratnom tematikom. Autoriini napori usmjereni su k tome da s izbjeglikog svijeta skine stereotipnu aureolu muenitva te da odnos europske javnosti prema ratu na prostorima bive Jugoslavije jasno odredi kao silovanje pameti i kao nasilje nad elementarnom ljudskou. Naijenci, muenici i rtve, na stranicama ovoga romana, poput gospoe Buli, angairane humanitarne djelatnice pomodno odjevene u duge haljine sa svilenom maramom na glavi, rone vrue patriotske suze pred bogatim arapskim princezama na koje pada pljusak ekova s milijunskim ciframa. Bulieva svoju veliku tugu zbog sirote Bosne lijei luksuznim automobilima i stanovima u kojima prireuje raskone prijeme za probosanske simpatizere. Meutim, onako kako se gospoa Buli borila za vlastitu egzistenciju u Parizu doslovce odjenuvi pomodne ideoloke haljine koje su joj priskrbile milijunske cifre, tako su se, samo ne doslovno, ideoloki preodjenuli i brojni takozvani intelektualci izbjeglice iz bive Jugoslavije. Budui da je europska birokracija zbog vlastita komoditeta i loe savjesti, te zbog snanog utjecaja srpskog lobija, osobito u vodeim europskim ljeviarskim strankama, iznjedrila za nju spasonosnu floskulu, budalasto prene-

Ovakvoj vrsti profesionalnih izbjeglica koji su ubrzano usvajali mehanizme za njih probitanih ideolokih istina, pripadali su i brojni pisci, sveuilini profesori i novinari
la idilinost bive socijalistike Jugoslavije, a izjave o nesimpatiziranju nacionalnih stranaka u BiH postale su obrazac na osnovi ega su se osvajale sitne egzistencijalne privilegije.

koje su u inozemstvu osobno profitirale na njezinoj nesrei. U tome se smislu strvinarski primitivizam gospoe Buli nimalo nije razlikovao od profiterstva uglednih sveuilinih profesora, pisaca i novinara. Razlika je bila samo u tome to su se takozvani intelektualci neto jeftinije prodavali strancima, na taj nain osiguravajui vlastite egzistencije. Kako je konkurencija meu ugroenim intelektualcima u inozemstvu bila velika a fondovi pomoi ogranieni, oni su se poeli meusobno optuivati, nabacujui na svoje potencijalne interesne rivale pogromake ideoloke oznake. Neutralizacija protivnika najuinkovitije se izvodila intrigom o njegovu vjerskom fundamentalizmu ili nacionalizmu. Takvom je jednom intrigom i Mira bila okarakterizirana kao opaki islamski fundamentalist od koga su se poeli odmicati ljudi s naprednim, lijevim pogledom na ratna zbivanja u Bosni.

Nacionalno i mitoloki neosvijetena

U treem dijelu romana, naslovljenom U sjenci dveri pakla, amieva ponovno preputa Miri da pria svoju priu o povratku u poslijeratno Sarajevo. Skoro potpuno dezintegrirana, Mira se iz Pariza vraa u Sarajevo, nadajui se da e tu pronai sebe i svoje. Meutim, u Sarajevu nailazi na drugu vrstu ljudskih nesporazuma. Ljudi koji su preivjeli rat u Sarajevu, naglaavajui veliinu vlastite rtve, ne prihvaaju one to nisu bili u Sarajevu: Sad to nisu obini poznanici, sad su to paenici kojima se mora izviniti. Pokloniti se njihovoj patnji. Pozvana na simpozij o povijesti Bosne, Mira saznaje da su Bonjaci-muslimani najstariji, najplemenitiji, najduhovniji, najnapredniji, najueniji najljepi, najugroeniji, najsposobniji narod na Balkanu. Na skupu saznajem i to da Slovena nema u Bosni. Kada su silazili sa dalekih Karpata, uredno su zaobili trokut okruen rijekama: Bosnu i Hercegovinu. Valjda nisu znali plivati. Nakon to se suprotstavila tako mitologiziranoj prolosti Bosne, obiljeena glasinom nacionalno neosvijetene osobe, Mira gubi mogunost da se vrati na mjesto nastavnika Muzike akademije, gdje je radila prije rata. Ideoloke nakaznosti drugaije provenijencije amieva opet opisuje groteskom. Iz stana u kojem je neko ivjela Mira uspijeva iznijeti samo svoje knjige i klavir, a ljudima koji su se u njega uselili ostaju u vlasnitvu i njoj intimno dragi predmeti, jedini preostali trag sjaja njezine nekad ugledne i bogate obitelji. Mira uspijeva pronai sebe tek u toplini preivjelih lanova obitelji, te osobito u liku tetke Dane, koji amieva diskretno uzdie do simbola ljudskosti, do simbola neprolaznih ljudskih vrijednosti koje slue kao okrepa i oslonac i u veoma tekim vremenima s iznimno unakaenim sistemima vrijednosti. Ovaj je ratni roman Jasne ami veoma dobar stoga to je uvjerljiv i ni u jednom svom dijelu ne sadri stereotip ili plonost. Kompozicija je dinamina, osobito u prvom dijelu, gdje se skoro dokumentarni prizori neobino brzo smjenjuju donosei vieglasje iz razliitih kulturolokih i civilizacijskih sredina, te kontrapozicionirajui tome svijetu prepunom razliitih stavova emociju i jednostavnu ljudskost Danina lika koji vee sva tri dijela romana. Taj lik prerasta u simbol svekolike ljudskosti, ali taj simbol, zahvaljujui umijeu pripovijedanja Jasne ami, nije ponitio prirodnost prie niti ju je doveo do pada u trivijalnost.

Intimistiki bijeg u prolost

Uasnuta stradanjima svoje obitelji u ratnom Sarajevu, zgaena amoralnom lakoom s kojom su se izbjeglice, obrazovane ili neobrazovane, slijedei sirovi instinkt samoodranja, ubacivale u hranidbeni lanac, Mira bjei u prolost. Drugi dio romana, Dom sotonin, amieva pripovijeda u treem licu. Meutim, za razliku od brojnih pisaca koji su bosanske ratne uase, pa i svoje osobne, lijeili bijegom u prolost, nostalgino je bojei ljudskom toplinom psiholoke regresije, toplinom koja i ne bi bila tako topla da je nije pokrenuo oaj, amieva Mirin bijeg u prolost ispisuje kao kroniku njezine obitelji i kao njezinu intimnu povijest. Mira je potomak nekada dobro stojeih aristokratskih muslimanskih obitelji iz Bosne, te povijest njezine obitelji, od austrougarskih vremena do posljednjeg rata, ne podrazumijeva predimenzioniranu toplinu psiholoke regresije po kojoj je sve u bosanskoj (ili jugoslavenskoj) prolosti bilo lijepo i idilino. Naprotiv. Nakon austrougarskih vremena Mirina obitelj, kako u kraljevini, tako i u socijalistikoj Jugoslaviji, siromai zbog ozakonjenih pljaki njihovih imanja. Meutim, lanovi Mirine obitelji, osobito tetka Dana, ginekologinja, koja umire od raka u ratnom Sarajevu i za koju je Mira emocionalno veoma vezana, duhovno uspijevaju nadvladati gorine zbog nepravdi koje su im nanesene. Prebiranje po Mirinim obiteljskim i osobnim uspomenama (lo brak i nerealizirana ljubav prema Martinezu, glazbeniku s Kube) takoer su znak psiholoke regresije. Napadnuta uasnom stvarnou, Mirina se dua vraa u prolost da bi se napojila toplinom iz obiteljskih i intimno vanih ivotnih trenutaka, ali i da bi u toj prolosti otkrila ono zlo koje je

Tragedija pretvorena u farsu

Roman Jasne ami, komponiran kao trilogija ili kao glazbeno djelo od triju stavaka, naslovljenih Soba s pogledom na okean, Dom sotonin, U sjenci dveri pakla, na prvorazredan nain demistificira i ironizira razliite poglede i stavove o ratu u Bosni i Hercegovini koji su, dok je rat trajao, nicali kao gljive poslije kie. Ironija, groteska i karikatura u ovome romanu nisu autoriina sraunata poetika naela. Prije bi se moglo rei da su ta sredstva uz iju je pomo opisala ljudski rod inila samu zbilju. Ljudi-karikature koji su ratni zloin i istinsku tragediju u Bosni pretvorili u farsu, u sreditu su pozornosti prvoga dijela romana; na njih se odnosi reenica Thomasa Manna koju autorica navodi u jednom dijalogu: Nadam se da nemate nita protiv drskosti i zajedljivosti, dragi gospodine inenjeru! To je najbritkije oruje protiv mrakova i grdoba. U prvom dijelu romana, naslovljenome Soba s pogledom na okean, bosanska je ratna zbilja izmjetena u Pariz. Priu u jaformi pripovijeda glazbenica Mira, Sarajka, koja je u Pariz dospjela iz profesionalnih razloga prije poetka rata. Tehnikom brzih i dinaminih smjenji-

Profitiranje na nesrei
Ovakvoj vrsti profesionalnih izbjeglica koji su ubrzano usvajali mehanizme za njih probitanih ideolokih istina, muenika pobjeglih iz ralja nacionalistikih reima, pripadali su i brojni pisci, sveuilini profesori i novinari iz bive Jugoslavije, koji su, poput Sandre, trali s jednog na drugi okrugli stol, trudei se da sa svojim kolegama, inozemnim pametokratima, javnosti to objektivnije objasne prirodu rata u BiH. Oni su, za razliku od Sandre koja se brinula o frizuri, skrbili o nainu kako da se dokopaju drutvenih veza koje e im omoguiti suradnju s izdavakim kuama ili blistavu sveuilinu karijeru. Raskonim ukrtajima razliitih portreta napaenih izbjeglica uhvaenih u ambijentima luksuznih vila, parikih rezidencija arapskih bogataa, ili po javnim dvoranama gdje je, u nedostatku elementarne ljudskosti, dominirala inflacija rijei o ratu, sroenih po diktatima onih s lijeva, s desna, iz alternative, s pozicije ili opozicije, ili, pak, po diktatima (post)modernih mislilaca ije su se teze bavile prividima zbiljnosti zbilje, pa i one ratne, amieva je dosegla onu vrstu intelektualne i osje-

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

posljednjih etrdesetak godina razvijao u Velikoj Britaniji, rodnom mjestu moderne dramske pedagogije. Zatim, nakon poblieg odreenja procesne drame, opisuje njezine poput kazalite za odgoj/obrazovanje ili drama za uenje, ve prema potrebi i kontekstu u kojem je potrebno uporabiti odreeni termin. S druge strane, nazivi odgojna drama i

43

Procesna drama u pedagokim koricama

Dananji educirani voditelji dramskog rada s djecom i mladei umjesto gotova teksta rabe vlastito iskustvo i matu djece s kojom rade
Iva Grui, Prolaz u zamiljeni svijet, Golden marketing, Zagreb, 2002.

dramski odgoj, kojima se najee prevodila engleska sloenica drama-in-education, postaju tako legitimni unutar specifinih uporaba i vlastitih znaenja koje za hrvatskog itatelja pokrivaju.

Manjak Aristotela
Ono to pak autorica ostaje duna itateljima jest odreenje samog pojma drame, koji to nam itava knjiga govori ne oznauje vie knjievnu vrstu ili kazalini anr. Moderna dramska pedagogija bitno je promijenila nae uobiajeno shvaanje drame, uglavnom preuzeto iz kazaline teorije, a zatim oblikovano svakodnevnim jezikom novina i masovnih medija. Ne radi se o niem novom, ve o neem vrlo starom, naime o povratku Aristotelu i njegovu jednostavnu odreenju drame kao diskurzivna oblika koji se koristi oponaanjem, a to bismo danas nazvali prikazivanjem, predstavljanjem, odnosno igranjem uloga. Na toj jednostavnoj podlozi koja demistificira dramsko stvaranje kao in izabranih i za to posebno obdarenih pojedinaca-profesionalaca i shvaajui ga kao sposobnost izraavanja koju svi ljudi imaju bilo je mogue izgraditi dananju praksu i teoriju dramske pedagogije kao podruja koje tu sposobnost koristi u odgojno-obrazovne svrhe. S druge strane, s takvim odreenjem drame mogue je u svakom trenutku i o bilo kojem vidu dramskog pedagokog rada odgovoriti na pitanje: A to je zapravo ono dramsko u tom radu? Taj rad, naime, nije dramski po tome to je vezan uz neto to se zove procesnom dramom ili dramom za odgoj, nego zato to se koristi dramskim izrazom kao onim oblikom izraavanja u kojem su stvarni ili izmiljeni dogaaji, bia i pojave predstavljeni s pomou odigranih uloga. Tako se otklanja jo jedna mala ne-

Vlado Krui
osljednjih desetak godina seminari i radionice dramskog odgoja uvelike su promijenili nain razmiljanja i rada voditelja dramskih druina kako onih kolskih, tako i onih izvan odgojno-obrazovnog sustava. Voditeljice i voditelji koji su nazoili spomenutim radionicama ne vape vie za igrokazima primjerenima dobi njihovih uenika, jer znaju da ranije uobiajeni rad na gotovu tekstu itai pokusi i zapamivanje teksta, rad na karakterima likova, mizansceniranje i reiranje scenskog nastupa nije jedini nain kako djecu uvesti u dramski medij i kazalinu umjetnost, tovie, da je to moda najtei put kojim se smije krenuti tek kad su neke druge djejoj dobi i iskustvu primjerenije pretpostavke ostvarene. Dananji educirani voditelji dramskog rada s djecom i mladei umjesto gotova teksta rabe vlastito iskustvo i matu djece s kojom rade, umjesto itaih pokusa i muke s pravilnim izgovorom knjievnog jezika igraju igre pokretom i glasom, umjesto uenja teksta napamet vjebaju opaanje, fokus i koncentraciju, improviziraju na zadane situacije, putaju mladim lanovima svojih druina da sami smiljaju replike likova u ije su uloge uli... jednom rijeju, raspolau veim ili manjim repertoarom (ovisno o broju radionica koje su proli) igara, vjebi i improvizacijskih tehnika dramskog rada koje su im otvorile pristup izvornijim, autentinijim i primjerenijim oblicima uenikog stvaralatva, kao i djelotvornijim voditeljskim postupcima i pristupima.

jasnoa u knjizi, naime da sve opisane tehnike koje se u dramskom radu koriste samim time moraju biti i dramske. Pisanje ili crtanje bit e dramske tehnike samo ako su pisanje ili crtanje u ulozi. I o nekim drugim terminima vrijedilo bi raspraviti. Naime, koliko god nas praksa moderne dramske pedagogije prisiljava da promijenimo neka shvaanja, navike miljenja i vrednovanja koje nam je namirila naa vlastita kulturna tradicija, postoje u njoj pojmovi koji i u susretu sa za nas relativno novim fenomenom zadravaju svoju valjanost i koje ne treba bezrazlono mijenjati. To je, primjerice, sluaj s pojmom epizode koji Iva Grui rabi za zaokruene cjeline koje se ne odnose na razinu prie, nego na razinu funkcioniranja procesne drame. Ne vidim dovoljno razloga zato bi se ovaj koristan naziv prenosio s razine prie, koja je u procesnoj drami itekako vana, na razinu metodike razrade procesne drame, jer ga tu mogu zamijeniti drugi termini poput zadatka, etape i faze, dok e se na razini prie osjetiti njegov nedostatak.

K praksi igranja i itanja

Inae, upravo poglavlje o dramskim tehnikama, zatim o voditeljskim zadaama, kao i opis nekoliko procesnih drama, ine mi se najkorisnijim dijelovima knjige, jer je diskurs autorice uvjerljivo potkrijepljen praksom. Sve je tu meusobno povezano, podrobno opisano, uz naznaene probleme koji se u praksi mogu pojaviti, te njihova mogua rjeenja. Iz ovog dijela, osim toga, pronicljivi e italac-praktiar lako izvui vjebe, igre ili teme za rad bez obveze da ostvari sve etape ili faze jedne zaokruene procesne drame. I kao to je ova knjiga neophodna svima koji se ve uveliko i marljivo, na zadovoljstvo svoje i svojih uenika, bave dramskom pedagogijom, no koji taj svoj rad nee moi razvijati niti produbljivati bez odgovarajue teorijske nadgradnje kakvu pribavlja knjiga Ive Grui, isto e tako njezin sadraj dramski neiskusnim itateljima postati u cijelosti razumljiv tek kad se izravno, kroz praktian dramski rad, ali i seminare i radionice dodatnog strunog usavravanja, upuste u avanturu dramske pedagogije i procesne drame.

Neophodan prirunik
Meutim, sva ta korisna znanja steena neposrednim iskustvom, zapisana u biljekama i, eventualno, u metodikim listiima pojedinih seminara, premda su dovoljna i neophodna za obogaivanje i produbljivanje vlastite prakse, nedostatna su za temeljitije metodiko i teorijsko osmiljavanje dramske pedagogije i odgoja, a to znai i za njegov snaniji razvoj i usaivanje u odgojno-obrazovni sustav. A to je upravo ono to se posljednjih tridesetak godina dogaa u nizu zemalja u kojima su dramske odgojne metode prepoznate kao snano sredstvo kvalitativne obnove procesa pouavanja i uenja u kolama. S knjigom Ive Grui Prolaz u zamiljeni svijet (Golden marketing, 2002.), podnaslovljenom Procesna drama ili drama u nastajanju, spomenuta dosadanja nastojanja u Hrvatskoj za mijenjanjem naina dramskog rada s djecom i mladei, kao i razmiljanja o njemu dobila su konano nunu nadopunu u obliku prirunika koji, s jedne strane, daje niz primjera iz ive prakse, a s druge ih kompetentno, u dosluhu s najsuvremenijim dramsko-pedagokim promiljanjima, ralanjuje, pojanjava i konano ujedinjuje unutar specifinog dramsko-pedagokog anra procesne drame. Radi se, dakle, o prvoj, i time (ali ne samo time!) vrlo znaajnoj knjizi posveenoj dramskoj pedagogiji nakon knjige Zvjezdane Ladike Dijete i scenska umjetnost (1970).

osnovne sastavnice upoznajui nas tako s nizom pojmova bez kojih bi razumijevanje itave knjige, ali i onoga to moderna dramska pedagogija predstavlja, bilo oteano. U drugoj cjelini pregledno su opisani najprije zadaci voditelja procesne drame, a zatim najvanije dramske tehnike koje mu stoje na raspolaganju. Posebno poglavlje ovoga dijela posveeno je razradi voditelja u ulozi, za procesnu dramu nezaobilazne, ali hrvatskim itateljima slabo poznate dramske tehnike. Slijedi za itatelje posebno zanimljiva cjelina s podrobnim opisom i komentarom nekoliko razliitih primjera procesne drame koje je ostvarila sama autorica ili njezine studentice. U etvrtom i zavrnom dijelu Iva Grui procesnu dramu stavlja u odnos prema nekim teatrolokim teorijama, nudei mogunost njezina promiljanja ne samo kao skupa korisnih tehnika namijenjenih ostvarenju konkretnih odgojno-obrazovnih ciljeva nego i kao umjetniki znaajnog anra. to je uope procesna drama? Autorica nam ne daje nikakvu sveobuhvatnu definiciju. Najsaetije o tome kae da procesna drama znai dramu u nastajanju, dramu koja raste, izrasta. To je dakako nedovoljno za teorijsko odreenje neega to pretendira biti kako didaktiki postupak, tako i umjetniki anr. Sasvim svjesna ove nedoreenosti, autorica se radije opredijelila da procesnu dramu pojasni kroz opis njezinih sastavnica, znaajki i naine funkcioniranja, nakon ega zainteresirani italac dobiva jasniju predodbu o ovoj formi koja posuuje iz mnogih podruja i koristi cijelu paletu metodika gradei istovremeno vlastitu specifinost i jedinstvenost.

Novi pojmovi
Osim osnovnog pojma, kojem je cijela knjiga posveena, hrvatskim itateljima ponuena je cijela pregrt relativno novih pojmova poznatih tek jednom broju dramskih pedagoga i onim voditeljima dramskog rada koji su pohaali neke od temeljnih seminara dramskog odgoja: drama za odgoj, voditelj u ulozi, ive slike, misli u glavi, vrui stolac, uokvirivanje... Uglavnom se radi o nazivlju izvorno stvorenom na engleskom jeziku, to stvara posebne probleme pri prevoenju na hrvatski. Kako je rije o prvoj knjizi koja iskustva suvremene dramske pedagogije pokuava prenijeti u hrvatski kulturni i pedagoki prostor, dakle o raspravi koja hoenee utemeljuje hrvatsku dramsko-pedagoku terminologiju, ovom pitanju valja posvetiti posebnu pozornost. Iva Grui s nekim je nazivima bila posebno sretna. Tako drama za odgoj na hrvatskom puno bolje zvui nego drama u odgoju, jer ujedno otvara mogunost oblikovanja slinih sloenica

Struktura knjige
Prolaz je podijeljen u etiri sustavno poredane i razraene cjeline. U prvoj autorica daje krajnje saet i shematian povijesni pregled koncepta drame za odgoj kako se u

44

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

uzjahivanje konja, nisu vjebali popodne (ovdje je, oito, nadvladala mediteranska komotnost), nisu vodili rauna o tome da je bolje maem ubadati nego sjei, nije im se dalo nositi oklope i kacige, nisu vie gdje god se vojska zaustavila gradili tabor na onaj vojska NDH dobila rat; za uspjenost hrvatska vojska nalazi model u prostoru: NATO. Model iz prolosti ona je traila radi identiteta. Vegecije ima manje posla: on u prolosti moe nai i jedno i drugo, i uspjenost i identitet. to do eststo godina analogni pogled unatrag nae bi doba moralo baciti do perioda omeenog renesansom s jedne, i npr. urotom zrinsko-frankopanskom s druge strane. Moramo, dakle, paziti na skraivanje perspektive: antika nije uniformno, homogeanalitike i informacijske tehnike mogu nam o prolim svjetovima rei vie nego to su znali sami stanovnici tih svjetova, a kamoli nasljednici tih stanovnika. Tree, kao to upozorava i Vlado Brnardi, autor uvoda u hrvatskog Vegecija, Vegecije ne pie povijesnu monografiju, makar mi pokuavali tako itati Saetak vojne vjetine; Vegecije sastavlja nacrt reforme, radni materijal, agenda; samim time, njegovo je djelo znatno tendencioznije od bilo koje dananje rasprave o vojnitvu rimskoga doba; Vegecije konstruira, odabire, da bi od elemenata razliitih razdoblja sastavio idealnu, izvanvremensku legiju. Na kraju, etvrto. To to antiki autor poziva na povratak na staro ne znai da je njegovo doba ne-moderno, da u antici ne postoje novum i napredak sama injenica da netko mora pozivati na regresiju dokazuje suprotno. Vanijim mi se ini ovo: antika artikulira konzervativizam, njega vidi, njemu daje glas; o modernizmu se ne govori, njemu ostaje prostor nijemog, nemutog djelovanja: ruka, ali ne i jezik. itajui na taj nain, Vegecijev Saetak ratne vjetine vodi nas izravno jednoj od bitnih drugosti antike u oima dvadeset prvog stoljea.

ojska nae zemlje nije u dobrom stanju. Nai su vojnici nedovoljno izvjebani, nemarni, neefikasni, nedisciplinirani. Kad to kae hrvatski ministar obrane, nastane rusvaj koji kulminira u mudroj izjavi kako ak i da je to istina, ministar to nije smio rei. Kad to napie visoki dravni slubenik kasnoga Rimskog Carstva, nastane vojni bestseler koji intenzivno itaju, prouavaju i upotrebljavaju tijekom etrnaest stoljea. Upravo taj bestseler odnedavno je prvi put dostupan na hrvatskom, u uzornom, za hrvatske prilike neuobiajeno pomnjivo opremljenom, dvojezinom izdanju: Publije Flavije Vegecije Renat, Saetak vojne vjetine; prevela s latinskog Teodora Shek Brnardi, latinski tekst priredila Margareta Gaparovi, uvod Vladimir Brnardi; Zagreb: Golden marketing, 2002. Ova Noga filologa, meutim, nije prikaz ili recenzija same knjige (koja svakako zavreuje detaljniji osvrt); ovo je razmiljanje o kulturnim silnicama koje uviru u Vegecijevu Epitome rei militaris i koje iz nje izviru.

Noga filologa

Kak se kolju nai stari

Nitko danas ne eli imati starinsku vojsku, svi ele barem modernu, a najbolje bi bilo imati vojsku budunosti moda prema onoj: civilizacijski je napredak u tome to vas u svakom ratu ubiju na novi nain Neven Jovanovi
slavni rimski nain, s opkopima i kolcima... Rekao sam da sve ovo saznajemo neizravno; naime, Vegecije nudi terapiju za rjeavanje problema terapija je ak naglaenija od dijagnoze tako da svoja znanja o problemu gradimo ex negativo, zamiljajui suprotnost modela koji Vegecije predlae. Sam je taj model pak povratak na staro, povratak na ustroj i obuku stare legije, one koja je svladavala Gale, Germane, Hispance, Kartaane, nekih etiri do est stoljea prije Vegecijeva doba.

Varke antike perspektive

Ovdje svakako treba podsjetiti na dva zavrna momenta, dvije injenice koje preesto smetnemo s uma razmiljajui o prolim vremenima, moda zato to je teko onglirati i njima i svima ostalima istovremeno. Prvo, Vegecije gleda u prolost; reformski model koji on nudi star je etiris-

Carstvo u oku
Vegecijev Saetak vojne vjetine nastao je na kraju etvrtog stoljea nove ere. Za matu naega doba to je vrijeme tranzicije iz klasine antike u srednjovjekovlje, vrijeme nejasno, neotrih obrisa, za razliku od razdoblja koje razgraniava. Dok Vegecije pie, Rimsko Carstvo jo uvijek obuhvaa itav Mediteran i mnogo vie od toga Britaniju, Germaniju i zemlje uz Dunav sve do Crnog mora, dananju istonu Tursku i granice Perzije, sjevernu Afriku od Egipta do Maroka (rimska Sjeverna Afrika tada je meu najrazvijenijim dijelovima Carstva). Vegecije je suvremenik otaca kranske crkve, Jeronima, Augustina, Ambrozija i Ivana Zlatoustog; Vegecijeva stvarnost su barbari, nalazei se u Carstvu i u Carstvo prodirui, Goti, Alani, Vandali, Svevi, Huni; neki su od njih neprijatelji, a neki pomone ete rimske vojske. Napokon, dok Vegecije pie, neumitno djeluju sile koje e rascijepiti Rimsko Carstvo na Zapadno i Istono, razdvojiti ga i administrativno, i drutveno, i kulturno. Desetak godina prije nastanka Vegecijeva Saetka rimska je vojska, oslonac Carstva, doivjela straan ok, poraz u bici kod Hadrijanopola (g. 378) u dananjoj Bugarskoj. Barbarski gotski konjanici potukli su rimske pjeake legije; barbari su pobili dvije treine aktivnog sastava rimske vojske i rimskog cara Valenta s njima. Nakon te traume i katastrofe Rimljani se vie nisu mogli, ili usuivali, suprotstaviti barbarskim provalama u Carstvo. Stoga se Rimljanima bolnom neumoljivou nametnulo pitanje: to se to dogodilo s naom vojskom? Gdje je nestala ona snaga koja je pokorila svijet?

no razdoblje; vojska o kojoj Vegecije govori i vojska njegova doba nisu isto. Drugo, treba pamtiti da je Vegeciju, dok pie, put do informacija o svijetu prije 400-600 godina naprosto neusporedivo tei nego to je nama (ak i ako uzmemo u obzir sporiji tempo promjena i bolju ouvanost bitnih dokumenata); nae

SPQR i NATO i NDH

Okreui se unatrag Vegecije postupa drukije nego to bismo postupili mi. Dananja reforma vojske svoje e uzore traiti, bar to se Hrvatske tie, prije u prostoru nego u vremenu: nai vojni administratori govore da ele vojsku zapadnog tipa. Druga je moderna mogunost, ona koju bira npr. vojska zapadnog tipa, traiti idealni model u vremenu, ali u smjeru suprotnom od Vegecijeva; ne iza, nego ispred. Nitko danas ne eli imati starinsku vojsku, svi ele barem modernu, a najbolje bi bilo imati vojsku budunosti moda prema onoj: civilizacijski je napredak u tome to vas u svakom ratu ubiju na novi nain. Stara vojska, stara garda militaristikoj retorici modernog doba slui samo kao moralni uzor, ne i kao organizacijski i strateki ideal. Hm; piui ovo, shvatio sam da je nedavno hrvatsko vojniko iskustvo obiljeeno upravo vegecijevskim kretanjem unatrag, i to na razini simbola. Filoloko itanje hrvatske vojne terminologije (svih onih naglo iskrslih asnika, samokresa, bojnika, bojni, hodnji, odora, bitnica) i hrvatskog vojnog znakovlja (paradnih oficirskih uniforma boje senfa) otkriva vie ili manje diskretan povratak na staro na vojsku razdoblja koje se interpretira kao prethodna epizoda hrvatske dravnosti, na domobransku vojsku NDH. A opet, traei vegecijevsku analogiju u naem vremenu otkrivamo i bitnu razliku: Vegecije ima jako praktino opravdanje za svoj model vojska ustrojena onako kako on opisuje pokorila je orbis terrarum od Perzije do Britanije. Oito, oni koji su jezino nadahnue nalazili u NDH-Pravilima slube nisu za njima posegnuli zato to je

Sijeku umjesto da bodu

Vegecijev Saetak nudi jedan odgovor, onaj koji ste uli na poetku teksta: krivi su vojnici. itanje Vegecija indirektno nas obavjetava da su rimskih vojnici s kraja etvrtog stoljea imali raznih mana, koje ak moemo sasvim specifino odrediti: primjera radi, nisu vjebali plivanje ni

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

za nae prilike (ve u Mariboru ili Grazu bili bi tek normalno, bezmalo svakodnevno kulturno dogaanje). Ali, istovremeno su poetak, kada se ve autorica teksta toliko zaeljela demistifikacije (iako je u svome tekstu nije primijenila, naprotiv) nekovede sinove da se bore u ratu ili da u jarosti provede trupe kroz polja. Drava je bila za ljude eksternalizirana: ubira poreza i vojnik. Modernost je proces naeg ukljuivanja u novac-dobra ekonomiju i dravu. I Net suprotno kalifornijskim ideolozima intenzivira taj proces, kako je rekao Richard Barbrook. Suvremene tehnologije, oito dakle, nisu utopijsko razrjeenje, ali injenica je da u svojoj kompleksnosti imaju veliki potencijal za umjetnost, akciju, teoriju..., i kao tehnike i kao hrana za filozofsku misao. Ali mora im se pristupati oprezno. Iako zauzimaju radikalne pozicije one ipak perpetuiraju vienje svijeta koji je deterministian i instrumentalizirajui, ime su zrele za kritiko ispitivanje. to jest bila ideja konferencije, na stranu pitanje kako je provedena u praksi. Najvei dio Neta je isti kapitalizam kao i obino. To je mjesto za represivni red, za financijski biznis i kapital, kao i za eksesivnu potronju. Dok mali dio Neta moe biti iskoriten za humanistike svrhe i otpor autoritarnoj strukturi, njegova ukupna funkcija je sve samo ne humanistika. Na isti nain kao to ne bi smatrali nereguliranu boemsku etvrt reprezentativnim uzorkom grada, ne smijemo pretpostavljati da su nae male slobodne zone reprezentativne za digitalno carstvo. Cyberspace nuno reflektira stanje realnog, dakle konzumerizam, totalitarizam u formi demokracije, ali svojim elementarnim kvalitetama nudi daleko vei radni prostor razliitim tendencijama. Meutim, daleko od toga da taj prostor predstavlja apoteozu slobode. On je jednostavno mjesto na kojemu se meuodnosi transparentnije pokazuju, osloboeni mitologije svakodnevice i elementarnih egzistencijalnih imperativa. I time daleko vie no stvarni svijet prostor eksperimenta, prostor mogunosti, u kojemu svoj dio legitimno zahtijevaju i ljevica, i desnica, i net criticism, i sveuilita, i komercijalno i umjetniko. Na puno naina, dakle, prostor suprotan tradicionalnom konformizmu, to nas dovodi do, na jedan nain, najzabavnije teze Ivane Mance one da kao to znamo (mi ili Mi?) [...] privrenost polu nekonformizma, anarhizma i bezuvjetne slobode redovito pretvori u teror. Objanjavati zato anarhizam nije sinonim bezuvjetne slobode, kao i zato su sintagme poput lijevog terorizma kontradiktorne, a kamoli da se jabuke i kruke (osim u specifinim kulinarskim pokusima) ne mijeaju, bilo bi troenje papira, vremena i energije. Osim toga, iole opskrbljenija javna knjinica (od onih, naravno, koje nisu svoje fondove autocenzurirale) ima na pretek literature o svemu

45

Ne, nemojmo se zavaravati

Uz tekst Utopijske mogunosti drutvene alternative Ivane Mance, Zarez br. 81, 23. svibnja 2002.

Igor Markovi
Pravila kulturnog i politikog otpora danas su dramatino promijenjena. Critical Art Ensamble: The Electronic Disturbance

vremena na vrijeme ak i oni s neto debljom koom bivaju fascinirani kako se Zagreb u posljednjih nekoliko godina od tradicionalnog prostora kritike, periferije u najboljem znaenju te rijei, pretvorio u provinciju (paradigmatsku palanku Radomira Konstantinovia) u kojoj od kritike nije ostalo doli moda jedno majuno k. No, zato se kritizera namnoilo preko svake mjere. Iako Zarez kao dio zagrebakog i hrvatskog kulturnog miljea svakako mora dijelom odraavati i duh vremena&prostora u kojemu se pojavljuje, dosad (uglavnom) ipak nije objavljivao pisanije poput onoga Ivane Mance o Tjednu kulture novih medija. To je, kae ve u leadu autorica teksta: elitna manifestacija koju su sudionici organizirali sami za sebe. Nisam primijetio da je Ivana Mance (a niti tko drugi od onih 16 posjetitelja u Goethe Institutu da, konano je utvren pravi broj) na bilo koji nain pokuala tu, navodnu, injenicu promijeniti. Postaviti pitanje, ukljuiti se u diskusiju, napustiti prostor u odgovor na, na primjer, nezanimljivost ili irelevantnost diskusije. A, kako nas ui jo Thibaudet, bez dobra razgovora nema ni dobre kritike. No, ona je, pretpostavljam, lijepo odsjedila, pristojno odutjela (ah, blagoslovljena hrvatska utnja, blagoslovljena hrvatska sramota) i naknadno izvadila teku artiljeriju teorijskih nagaanja i napikavanja. I to, da stvar bude jo gora, na nain na koji funkcioniraju nae kulturne institucije, dakle licem prema selu. Drugim rijeima one modele koje ve dobro poznaje, ono banalno prepisivanje tipinih suvremenih i/ili modernih postupaka, gesti, estetika tek zamotane u kakav fino ofarbani, bezdrvni umjesto u tradicionalni pak-papir preprodaje se na drukijem ili drugom uzorku. No, da, konferencija, pa i itav tjedan moda i jesu bili elitni

bili i popularni. (Korisno je ovdje istaknuti kako elitna odnosno masovna i popularna umjetnost nemaju veze s brojem konzumenata, ve je rije o strukturnoj odrednici inae bi mogli pomisliti kako i domae dance zvijezde koje jedva prodaju 1000 CD-a pripadaju malobrojnoj, ekskluzivnoj, elitnoj umjetnosti. Takoer, neka predstava u HNK moe privui mase gledatelja a da ipak ostane pojavom elitne umjetnosti., Dejan Kri&Igor Markovi, Arkzin 63) Meutim, ono najvanije jest da ni u kojem sluaju nisu bili niti miljeni niti izvedeni elitistiki. Za razliku od teksta Ivane Mance koji je elitistiki do sri ta to nije nita drugo doli ritualno obraanje predstavnicima vlastite (intelektualistike?, akademske?, kunsthistoriarske?) zajednice prepuno dugakih fraza i neuobiajene terminologije. A to je govor dogmatiniji, po Bahtinu, jae se opire vrijednosnom odmaku ukljuujueg govora (komentaru, kritici), odnosno iza zvunih, velikih rijei skrivaju se uplje misli (Eggers). No, fenomen teksta Ivane Mance dobro oslikava problem pred kojima se nalazi naa kultura, odnosno takozvana kulturna kultura, pojam izmatan i izmiljen jo u ranim etrdesetima, kad se pojavljuju prve ozbiljnije socioloke i antropoloke teorije koje pokuavaju objasniti masovnu kulturu. Naravno, nije problem u prealtavanju kritiara i/ili intelektualaca na nove medije, to zapravo treba pozdraviti, jedino to je, moda prije toga potrebno upoznati se s podrujem ako ve ne i razumjeti o emu se uope govori. Ako ni zbog ega drugoga onda da bi se razumjeli. No nae kritiar(k)e takve stvari ni najmanje ne zabrinjavaju. Uostalom, oni tee povlatenoj ulozi pravih kritiara, oni se bave formom, estetikom, oni kontempliraju o ulozi i smislu kulture. Svaki novum, svaka razliitost, u najboljoj krleijanskoj tradiciji doekuje se na no, kao uostalom i u naoj stvarnosti ne doputa se drukiji pogled na stvari, drukiji diskurs, ne postoji nita to moe, to smije ugroziti imaginarnu sliku o vlastitom udobnom mjestu unutar konformistike, zaostale i u bjelokosne zamie zatvorene hrvatske kulturne elite. Dakako, to je potpuno legitiman pristup i pitanje osobnog izbora i/ili habitusa. No, u konkretnom sluaju izvedba na nekoliko mjesta gadno flaksa. Za

liko redaka o Web of Life. Arhitekturni koncept instalacije Web of Life je baziran na ljudskoj percepciji prostora i njegovih diskursa promatrajui pomak od Euklidske geometrije do virtualnosti cyberspacea. S obzirom na to da je modalitet instalacije WYSIWYG (what you see is what you get) znaenje njegova oblika odnosno forme per se je apsolutno irelevantno. Orijentacija (u prostornom i metaforikom smislu) je nesigurna i percepcija izvana/unutra je namjerno zavoenje na krivi trag. Preostatak strukturalne povrine dalje je izbrisan projektiranim prekrivanjem ime postaje ista informacija. As simple as that bez kontigentnih korespondencija softvera i pseudo-samoregulativnih sistema. Metajeziki performativ Reality Checka (to lako mogue neto i znai), a posebno srednjokolsko poigravanje rijeima prizemna arhitektura teko je iitati drukije doli kao nemo uklapanja vienoga/uve-noga u postojee kalupe i pokuaja pribjegavanja ironiji kao stilskom sredstvu orjeavanja te nemoi. No, postignut je tek cinizam, a kao to bi rekao Corto Maltese, odnosno Hugo Pratt: razlika izmeu cinizma i ironije je kao i razlika izmeu podrigivanja i uzdaha. Za sintagmom Reality Check nije se, a posebno ne oito, posegnulo zazivajui svijest o tome da se radikalna desublimacija imaginarnih (ili Imaginarnih?) paranoja (za razliku od realnih paranoja) i fantazmi dogaa u susretu s neuhvatljivim poretkom Stvarnog (a moda i stvarnog, vrag bi ga znao) koji izmie svakoj simbolizaciji ve iz daleko prozainijih razloga, onima koji i koje neto due od par dana su-djeluju (aktivno i/li pasivno) u sueljavanju s trivijalnom svakodnevicom masovnih trita odavno poznatih. Jer, Net je intenzifikacija ubrzavanje procesa Modernosti, i to na puno vioj drutvenoj i tehnikoj razini. Novac i drava su fenomeni novijeg datuma. Veina svjetske populacije je sve do nedavno ivjela izvan novac-dobra ekonomije. Bili su seljaci kojima je cilj opstati, u nekim sluajevima ak i nomadi. Novac je sluio za vikove, bio je neto s ime se plaaju porezi i nameti, bio je neto to se mijenja za luksuznu robu. Seljaci su takoer ivjeli izvan drave. Drava je dolazila povremeno da ukrade novac od njih, da od-

reenome. Zadrat u se tek kratko na do u nebo vapijuoj gluposti (ao mi je, ali jednostavno ne mogu pronai pristojniju rije) o nekonformizmu koji redovito vodi u teror. Svakako da oni koji najkraim putem ele ostvariti drutvenu promjenu, ili bez prestanka reproduciraju jedno te isto ili tu promjenu, kad se ona stvarno dogodi, jednostavno prespavaju. Ili, istina, zavravaju u nasilju u kojemu revolucija jede svoju djecu. Ali... upravo rastui konformizam ograniava pa i gazi one najvrjednije mogunosti slobode, liavajui najvei broj ljudi njihovih vlastitih vrijednosti i inei ih jednoobraznim, inertnim i ravnodunim. Ako uz to sloboda, koja je na izgled dana, ne povlai za sobom neke druge vrijednosti, ve samo donosi neeljeni napor odluivanja i neprijatan osjeaj odgovornosti, onda je i najvei broj obinih ljudi spreman odrei je se i mogunost vlastita opredjeljenja zamijeniti za materijalne udobnosti. U takvom vremenu je i demokracija najefikasniji sistem dominacije, a sloboda, kao to je to isticao Markuze, kao konformna, uhodana demokratska nesloboda. Ali, ostaje nada da se ljudi nikada nee pomiriti s time da budu slogovi u Bojim ustima, i da e individualne razlike biti uvijek dovoljno velika prepreka totalnoj asimilaciji pojedinca u tkivo drave, kao to je to uostalom sluaj u cyberspaceu. Napadati ono to se oito ne razumije (uz istovremeni volimmrzim odnos, dakle elju za pripadanjem recentnim idejama i strah od istih jer naruavaju uvrijeenu sliku svijeta) slino je lovu na patke koje ne lete. Ne samo da ozbiljan lovac (u ovoj analogiji kritiar/kroniar) u tome ne moe imati nikakva uitka, ve je i etiki neobranjivo, a neki bi rekli i nepristojno. Komodifikacija Interneta koja je ve nastupila jednostavno nije neto emu se moemo ili trebamo opirati, ali trebamo osigurati da se ona dogodi na nain koji e biti koristan i ljudima koji proizvode digitalne artefakte, kao i ljudima koji koriste Net u nekomercijalne svrhe. Moramo osigurati da Net ostane mjesto gdje moemo traati, stvarati zavjere, igrati se i koketirati. Mislim i da nam je potrebna njenost, suosjeajnost i humor kako bismo se probili kroz lomove i zanose naeg vremena. Ironija i humor usmjereni prema sebi vani su elementi ovog projekta i neophodni su za njegov uspjeh, dodala bi Rosi Braidotti. Sve to, pa ni na najprizemnijoj razini, na ultrakonformistiki nain tradicionalne hrvatske kulture oliene u tekstu Ivane Mance jednostavno se ne moe. Neka nam se Bill Gates i Nicholas Negroponte smiluju.

w w w. z a r e z . h r

46

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

Sran Raheli, Gioia-Ana Ulrich

Sjedinjene Amerike Drave

Cunninghamova pedeseta godinjica rada
Prizor iz filma Zameo ih vjetar

rijetko susretale i vjerojatno su se borili u areni, izjavio je Nick Bateman, ravnatelj radova u arheolokom odjelu London Museuma. Ovo je nalazite jedinstveno u Londonu, otkriveno je 1988. godine, a arheolozi su istraivali i obnavljali amfiteatar tijekom 14 godina. Amfiteatar ima oblik elipse, dugaak je oko 100 metara, a irok oko 85 metara, mogao je prihvatiti 6000 gledatelja, odnosno izmeu treine i petine ondanjeg stanovnitva Londona. Izgraen je 70. g. prije Krista i bio je u funkciji do etvrtog stoljea. (S. R.)

Merce Cunningham

oreograf Merce Cunnigham, otac amerikoga suvremenog plesa predstavio je u svom studiju na Manhattanu program za pedesetu sezonu vlastite trupe, koju e provesti Europom i Sjedinjenim Amerikim Dravama. Obiljeavanje pedesete godinjice Cunninghamove plesne skupine zapoet e 24. srpnja u New Yorku s predstavom How to pass, kick, fall and run koja je nastala u Kaliforniji, a u kojoj e glavom i bradom prisustvovati i sm koreograf, koji danas ima 83 godine i kojeg je Wall Street Journal ve nazvao najveim ivuim koreografom. Nakon toga e sudjelovati na festivalima suvremenog plesa u Kalamati u Grkoj 3. i 4. kolovoza, te u Palermu 7. kolovoza, a zatim e posjetiti Pariz gdje e svoje predstave izvoditi od 13. do 15. kolovoza. London, u kojem e boraviti od 10. do 14. rujna, bit e prilika za meunarodnu premijeru: novu predstavu koju e napraviti s avangardnim umjetnicima Paulom Kaiserom i Shelley Eshkar koji su Cunninghamu 1999. pomogli da napravi revolucionarni komad Biped. I nova e se predstava, poput mnogih prethodnih, baviti problematikom povezanosti tehnologije i plesa. Turneja kojom e obiljeiti pedesetu godinjicu rada Mercea Cunnighama e osim navedenih zemalja odvesti na Island, Norveku i Njemaku, a nastavit e se poetkom 2003. godine u svim veim sjevernoamerikim gradovima. (S. R.)

nsteina West Side Story (1969.). Neobino je to se nijedan film iz razdoblja posljednjih etrdeset godina nije naao meu prvih pet najljepih melodrama. Popis najboljih sto hollywoodskih ljubavnih filmova predstavljen je 11. lipnja u trosatnom showu na amerikoj TV postaji CBS. Uz mnoge klasike poput Praznika u Rimu (1953.) ili Doktora ivaga (1965.) malo se novijih filmova uspjelo plasirati na listu od sto najboljih meu njima se na 21. mjestu nalazi film Zgodna ena, zatim Kad je Harry sreo Sally na 25. mjestu te Titanic Jamesa Camerona. Iako je Titanic posljednjih godina jedan od najpopularnijih, a ujedno biljei i najveu zaradu u kinima 1997. godine, naao se na tek na 37. mjestu. Cary Grant je glumac koji se pojavljuje u vie od est filmova na listi, a Katherine Hepburn prva je na popisu glumica, takoer sa est plasiranih filmova. U izboru za najbolju

Njemaka Novi Gnter Grass

Nitko se nije obazirao na injenicu da se uz pomo tih putovanja, koja su nazivali snagom kroz veselje, ljudima uzimao golem novac iz depa. Brod Wilhelm Gustloff bio je ogroman, to si najbolje moemo predoiti ako zamislimo da je brod povremeno bio koriten kao lazaret sa 500 kreveta. Gnter Grass kao autor brine se za sudbinu svih likova ukljuenih u njegovu priu. Tako doznajemo da su Nijemci i Austrijanci, koji su u vrijeme nacional-socijalizma ivjeli u Engleskoj, povodom ulaska njemakih trupa u Austriju 1938. na brodu Wilhelm Gustloff mogli glasovati za Hitlera. Kada se parobrod naao izvan zone od tri milje, postavljene su glasake kabine, i naravno da je oekivanih 99% glasova bilo ispunjeno. Na krtenju Wilhelma Gustloffa, udovica Gustloff razbila je o brod obaveznu flau ampanjca. Cijelu Grassovu priu ispripovijedao je lik Pokriefke, a njegova majka stolarka Tulla Pokriefke ba ga i nije cijenila (torpediranje 1945. proivjela je za vrijeme trudnoe.). Sm Grass priu naziva novelom, a, kako tvrdi Augstein, to je posve opravdano, jer novela dolazi iz talijanskog, to znai mala novost, a upravo to nam Grass i donosi, no to nikako ne iskljuuje veliku temu. (G.-A. U.)

Umjetnost kao dogaaj

nter Grass mnoge je kritiare i ljubitelje knjievnosti iznenadio svojom novom knjigom Im Krebsgang (Rakovi koraci). Napisao je novelu kakvu je malo tko od njega oekivao, tvrdi njemaki kritiar Rudolf Augstein. Grass u knjizi prikazuje jednu od najveih brodskih katastrofa svih vremena, potonue broda Wilhelm Gustloff , 30. sijenja 1945. u njemakom sjevernom moru sjeverozapadno od grada Danziga. U toj je nesrei poginulo oko 9000 ljudi, djelomice zato to su se utopili u ledenoj vodi, a djelomice stoga to su bili zatvoreni u trbuhu parobroda, te su potonuli zajedno s njime. Onaj tko je uo njihov kolektivni vrisak taj dogaaj nee zaboraviti do smrti. U pomorskim putovanjima s Istoka na Zapad poginulo je vie od 33.000 ljudi. Ne udi to su od Crvene armije ljudi bjeali morskim putem jer je unitavanje na kopnu u Rusiji bilo golemo, a oni koji su to vidjeli, poput Augsteina, uope ne dvoje zato je tomu tako. Izbjeglice nisu imale nikakva pomorskog iskustva; vjerojatno su potiskivale mogunost da bi podmornice mogle torpedirati brodove. Na Wilhelm Gustloff ispaljena su tri torpeda s jedne podmornice. Grass pie o sudbini zapovjednika sovjetske podmornice, koji je kasnije zavrio u Gulagu i doznajemo sve to je potrebno doznati o toj groznoj ratnoj tragediji. Brodovi su za vrijeme Drugog svjetskog rata simbolizirali nacional-socijalistiku ideju besklasnog drutva i stoga su bili veoma omiljeni. ocumenta u Kasselu danas je najvea izloba suvremene umjetnosti na svijetu. Prva Documenta, odrana 1955. godine, imala je vrlo skroman poetak. Iako je bila organizirana u izgorjelom muzeju Fredericianum, ve je tada imala vie od 130.000 posjetitelja, te je postigla velik uspjeh. Od tada su izlobu, koja se odrava svakih pet godina, posjetili milijuni ljudi. Od 8. lipnja do 15. rujna Kassel je s ovogodinjom izlobom Documenta ponovno postao centar meunarodnog svijeta umjetnosti. Otac Documente je umjetnik Arnold Bode iz Kassela. Namjera prve izlobe bila je rehabilitacija moderne umjetnosti u Njemakoj iji su ugled unitili nacisti, a u gradu Kasselu koji je u ratu bio potpuno uniten pot-

Prizor iz filma Casablanca

melodramu sudjelovalo je etiristo filmova, a 1800 redatelja, glumaca i kritiara glasovalo je za najbolju. Ameriki filmski institut, sa sjeditem u Los Angelesu, koluje reisere, scenariste i ostale ljude iz filmske i televizijske brane. Prije pet godina pokrenuo je niz top-lista, meu kojima i izbor najboljih hollywoodskih filmova u posljednjih sto godina, najboljih filmova svih vremena, najveih glumaca i najboljih komedija. (G.-A. U.)

reba za tom vrstom umjetnosti bila je vrlo velika. Suradnik Arnolda Bodea bio je poznati povjesniar Werner Haftmann. Dok je Haftmann odreivao sadraj izlobe, Bode je oduevljavao svojom umjetnou inscenacije smatrao je da umjetnost treba staviti na scenu kako bi se iz nje izvuklo ono najbolje. Tako su iz bijele muzejske ruevine niknula zdrava umjetnika djela. Tada je izloeno 670 djela od 148 umjetnika, meu kojima i radovi Marca Chagalla, Paula Kleea, Wilhelma Lehmbrucka i Pabla Picassa. Takvo poimanje umjetnosti pokazalo se i na treoj Documenti 1966. godine, koju su takoer organizirali i osmislili Bode i Haftmann, a misao vodilja cjelokupne izlobe bila je kako je umjetnost ono to rade znaajni umjetnici. Od 1968. godine to je poimanje umjetnosti sve vie izazivalo brojne diskusije, pa je dolo ak i do studentskih demonstracija protiv tzv. Documente trgovaca, a poticali su socijalno relevantnu umjetnost. U program Documente spada i performans. Joseph Beuys je vie od stotinu dana diskutirao s posjetiteljima izlobe o direktnoj demokraciji. to tono sainjava suvremenu umjetnost jo je predmet rasprave. Ovogodinji umjetniki ravnatelj 11. Documente je Okwui Enwezor, a na izlobi e sudjelovati 116 umjetnikih skupina i umjetnika koji su odabrani prema kriteriju ljepote i snage kojom zrae njihova djela. (G.A. U.)

Velika Britanija
Otvoren rimski amfiteatar
imski amfiteatar smjeten u sreditu Londona primio je svoje prve posjetitelje nakon 2000 godina. Publika poput gladijatora ulazi u arenu u kojoj su se borile divlje zvijeri i robovi, a u kojoj se jo mogu vidjeti drveni slivnici koji su sluili za odvod krvi i vode. Pronali smo ljudske, pa ak i medvjee kosti koje su se u Londonu

Casablanca najbolja melodrama

lanovi Amerikog filmskog instituta u Los Angelesu proglasili su film Casablanca (1942.) najboljim filmom svih vremena. Na drugom mjestu nala se drama smjetena u ameriki Jug, Zameo ih vjetar (1939.). Tree mjesto zauzeo je mjuzikl Leonarda Ber-

Muzej Fredericianum

IV/83, 20. lipnja 2,,2.

47

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

adresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb telefon: 4855-449, 4855-451 fax: 4813-572 e-mail: zarez@zg.tel.hr web: www.zarez.hr urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati nakladnik: Druga strana d.o.o. za nakladnika: Boris Maruna poslovna direktorica: Nataa Polgar glavna urednica: Katarina Luketi zamjenica glavne urednice: Nataa Govedi urednitvo: Grozdana Cvitan, Nataa Ili, Sanja Juki, Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasovi, Milan Pavlinovi, Zoran Roko, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar suradnici: Sandra Antoli, Boris Beck, Tomislav Brlek, Dean Duda, Iva Plee, Duanka Profeta, Dina Puhovski, Sran Raheli, Sabina Sabolovi, David porer, Igor tiks grafiki urednik: eljko Zorica lektura: ana Mihaljevi tajnica redakcije: Lovorka Kozole priprema: Romana Petrinec tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a Tiskanje ovog broja omoguili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba Institut Otvoreno drutvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora

1/1 stranica 1/2 stranice 1/4 stranice 1/8 stranice 4500 kn 2500 kn 1600 kn 900 kn

PRETPLATNI LISTI
izrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja 10000 Zagreb, Vodnikova 17 elim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn 12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i uenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85,00 kn 12 mjeseci 170,00 kn Za Europu godinja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD. PODACI O NARUITELJU ime i prezime: adresa: telefon/fax: vlastoruni potpis: Uplate na iro-raun kod Zagrebake banke: 2360000 1101462454. Kopiju uplatnice priloiti listiu i obavezno poslati na adresu redakcije.

foto: M.B. Natale

Izloba Vlaste Delimar, etnja kao Lady Godiva otvorena 27. 05. 2002. u Galeriji Kortil u Rijeci