Hrvoje Klasi Jugoslavija i svijet 1968.

Hrvatski istoriar Hrvoje Klasi, autor je knjige Jugoslavija i svijet 1968., koja je prole nedelje predstavljena beogradskoj publici. Na pitanje zato je odabrao ba 1968. godinu, ovaj istoriar mlae generacije odgovara da je to godina slina 1914. ili 1941., koja ne poinje 1. januarom i ne zavrava 31. decembrom, ve se reflektuje na sledee decenije. Zato on osporava tezu da je studentski protest prekinuo zapoete reforme, oko ega su se sporile tadanje republike? Zato je postojalo veliko nezadovoljstvo saveznom dravom, zato su vrhunski svetski intelektualci leviari bili dobrodoli u Titovu Jugoslaviju? Da li je postojala ideja da se u Beogradu formira Vlada ehoslovake u izbeglitvu? Na sva ova pitanja Klasi odgovara u Intervjuu nedelje. RSE: Zato je za Vas posebno zanimljiva 1968. godina? Klasi: Ja sam traio godinu koja je i paradigmatina i simbolina i koja, kao to sam naglasio na promociji, ne poinje 1. 1. i ne zavrava 31. 12. To je jedna od onih godina kao to su 1914., 1918., 1941., 1945. RSE: Podsetite nas na glavne dogaaje u 1968. godine, osim studentskih protesta. Klasi: Upravo to hou rei. U 1968. su svakako najvaniji dogaaji studentske demonstracije irom svijeta, koje su pokazale nekoliko stvari - taj vrlo akutni sukoba generacija, novi pristup drutvu putem nove ljevice. One su pokazale brigu, ne samo mladih u svijetu, za mirno rjeavanje sukoba motivirani ratom u Vijetnamu. Oni se bore protiv nuklearnog naoruavanja, odnosno utrke u nuklearnom naoruavanju. S druge strane, 1968. godina je godina Prakog proljea, odnosno pokuaja izgradnje socijalizma sa ljudskim likom u ehoslovakoj, koji nije uspio i koji je zbog toga vrlo zanimljiv. Ne samo zbog one intervencije koja je uslijedila na ehoslovaku, nego kao dokaz da se socijalizam ili komunizam, nije mogao mijenjati iznutra. To se pokazalo na nizu primjera, na onaj nain na koji su to politike elite zamislile. RSE: Koji su jo dogaaji obeleili 1968.? Klasi: Izabrat u jedan sportski dogaaj. Olimpijske igre u Meksiku, koje su odrane u listopadu te godine i kada je oboreno najvie svjetskih rekorda jer su odrane na najvioj nadmorskoj visini, ali i koje su bile obiljeene politikim protestima. Recimo dva amerika sprintera diu ruku u Black power pozdrav u znak borbe za prava u SAD-u. RSE: Sve zajedno, to je jedna turbulentna godina koja najavljuje ono to e se dogaati. Ono to je oigledno je da je tadanja Jugoslavija bila deo sveta. Klasi: I mi i vi smo danas dio svijeta, ali smo dio svijeta koji se ne pita nizato. Tada je

Jugoslavija bila vaan igra na vanjsko-politikoj sceni. To je bitna razlika. Govorim to i kroz prizmu Josipa Broza Tita, ali i zemlje kao takve, njenih graana i percepcije u javnosti, ne samo percepcije, nego faktikog stanja. Josip Broz Tito i Jugoslavija su rado vieni gosti u Moskvi, u Vatikanu i u Vaingtonu. Dakle, Brenjev moli Tita, kada se vraa sa dalekoistone turneje, da navrati u Moskvu. Nekoliko puta ga zove da doe u Moskvu. Papa mu alje pozdrave i nakon to je Mika piljak doao u Vatikan, u sijenju 1968. godine Papa Pavao IV uzvikuje ivjela Jugoslavija. Nekoliko dana prije inauguracije Riard Nikson u sijenju 1969. godine alje pismo Titu i kae da bi ga volio upoznati i da bi on volio posjetiti Jugoslaviju. Pokuajte to staviti u dananji kontekst. RSE: To je na politikom nivou ravni, ali i na jednoj drugoj vanoj ravni, kad su u pitanju tadanji intelektualci . Korulanska letnja kola, dakle Jugoslavija, je bila domain Markuzeu, Blohu i raznim, tadanjim, vrhunskim leviarima.

Korulanska letnja kola Klasi: Ne samo to. Ona nije bila samo to. Ona je domain Julu Brineru, Orsonu Velsu, Franku Neru, koji prilikom snimanja ispijaju viski i vozaju se gliserima po moru. Sve su to neke stvari koje su nepojmljive za ostatak istone Europe. Dakle, one Europe kojoj mi danas gledamo u lea. RSE: Ja bih se vratila na Korulansku letnju kolu i na tolerantan odnos prema tadanjoj kritikoj misli i domaih i stranih gostiju. Kad je re o toj Korulanskoj koli i Praxisu postoji jedna teza da je Josip Broz Tito bio dobronameran i tolerantan jer je oekivao Nobelovu nagradu za mir. Klasi: To je jedna pria koja postoji vie kao anegdota, nego to je to njega zbilja optereivalo, niti je on mislio da e to god Mihajlo Markovi napie u svojim memoarima da mu isposluje Nobelovu nagradu za mir. Tako se ne dodjeljuju nagrade, niti je on bio ba tako naivan. Korulansku ljetnu kolu i Praxis filozofiju se toleriralo prije svega zbog toga to se mislilo, po mom miljenju, da su oni nevani, da su bez velikog utjecaja na drutvo, da njihove radove ne ita gotovo nitko. Oni, ustvari, postaja problemom onog trenutka kada su njihovu teoriju studenti sproveli u praksu. Tog trenutka se pobunila politika elita i tog trenutka su oni vidjeli potencijal koji Praxis filozofija nosi. Prema ponaanju nekih praxisovaca, prije svega u Zagrebu, sam vrlo kritian u svojoj knjizi. Kad gledate praxisovce u Beogradu i studentske demonstracije, tvrdim da ne moemo govoriti o studentskoj 1968. To je prije svega profesorska.

Profesori, ne da podupiru, ne da daju podrku, nego profesori vode: Miunovi, Tadi, Neboja Popov vode. Oni piu programe. Oni sudjeluju u pregovorima sa politiarima. Ta 1968. je profesorska, koliko i studentska. U Zagrebu nije. Sad moemo govoriti da li se radilo ipak o jednom pragmatinom pristupu jer su procijenili i Gajo Petrovi i Milan Kangrga i ostali zagrebaki praxisovci da bi moda bilo bolje malo se maknuti jer e time sauvati i Praxis i Korulansku ljetnu kolu. Tako se i dogodilo. Oni koji su davali podrku studentima, su na kraju ostali bez posla, odnosno smijenjeni u Beogradu. Meutim, Praxis nastavlja izlaziti jo est godina. Korulanska ljetna kola se nastavlja odravati jo est godina. Tu vidim, na neki nain, jedan deal o kojem sad moemo priati da li je to bilo fer ili nije, ali to se dogodilo. RSE: Da se vratimo na studentske proteste. Ja u ih ipak tako zvati. Postoji jedno miljenje da su studentski protesti zapravo odigrali negativnu ulogu i da su zaustavili reformu koja je zapoeta 1965. godine. Vi to osporavate? Klasi: To je totalna la. To je jedan od najboljih spinova koji je Savez komunista i partija napravila od 1945. do 1990. godine, a koje je esto radila i prije i poslije. Oni, ustvari, potpuno izokrenu stvari u svoju korist. Naime, danas da pitate prosjenog stanovnika, bilo Srbije, bilo Hrvatske, ili bilo koje bive republike o ezdesetosmaima, tu biste uli razliite etikete - od ultraljeviara, pa oni su bili za centralizam, da su bili protiv privredne reforme.

Studentski protesti u Beogradu 1968. Privredna reforma, ako je ikome koristila, onda su to studenti. Naime, privredna reforma trai nove, mlade, kolovane, strune ljude. Privredna reforma je prelazak sa jednog naina privreivanja na drugi. Sa ekstenzivnog, na intenzivni. Intenzivni nain privreivanja trai kolovane strunjake. On ne trai vie partizane, koji mogu obavljati direktorske funkcije zato to su bili u bici na Neretvi, ve ljude koji su zavrili strojarstvo, elektrotehniku. Ljude koji su zavrili fakultete. RSE: Ali je injenica da se u toj reformi nije uspelo. Klasi: Studenti u svojim zahtjevima trae dosljedno provoenje i nastavak privredne reforme. Niti u jednom trenutku ne kritiziraju privrednu reformu. Oni kritiziraju nain na koji se vodi politika. Studenti i praxisovci ne kritiziraju socijalizam kao takav. Oni kritiziraju malformacije koje su se pojavile i za to nalaze glavnog krivca. A to je vrh partije. Oni smatraju da se drutvo mora demokratizirati, a drutvo se nee demokratizirati dok se partija

na vlasti ne demokratizira. To partija nije htjela uti. Bilo da sada govorimo o onima najliberalnijima, kao to su Miko Tripalo, Marko Nikezi, Savka Dabevi ili da govorimo o Drai Markoviu, Miki piljaku, Petru Stamboliu. Partija to jednostavno nije htjela uti. Tu je razlika izmeu ehoslovake i Jugoslavije. Dubek je bio spreman dopustiti osnivanje nekih drugih lijevo orijentiranih stranaka. U Jugoslaviji nikad. U socijalistikoj Jugoslaviji nitko nije bio za to. RSE: Kad smo kod Prakog prolea, mnogi rukovodioci iz tadanje ehoslovake su se nali u Jugoslaviji. Da li je tano da je postojala jedna ideja o formiranju Vlade u izbeglitvu? Klasi: Ja o tome piem u svojoj knjizi puno. Nalo se nekoliko ministara, prije svega potpredsjednik. Oni su dobili na Dedinju jednu kuu i bila je, ne toliko Vlada u izbjeglitvu, jer se situacija u ehoslovakoj vrlo brzo smirila. im se ona smirila, ve je Jugoslavija prihvatila stanje nakon onog moskovskog protokola kojeg su Dubek i Svoboda potpisali. Oni su dobili kuu na Dedinju i bilo je ak nekih varijanti da se primi odreene politiare iz ehoslovake na neke institute u Beogradu i Jugoslaviji da rade. Ali nije to bila nikakva Vlada u izbjeglitvu. Tito je bio vrlo realan politiar i znao je on da prkositi Sovjetskom Savezu i Brenjevu sa nekakvom Vladom u izbjeglitvu ne bi bilo pametno. RSE: Vi ste na promociji rekli da u knjizi imate dokument koji se prvi put javno publikuje o tome ta bi NATO uradio da je SSSR posle Praga krenuo i na tadanju Jugoslaviju. ta bi NATO uradio? Klasi: U nizu diplomatskih razgovora jugoslavenskih diplomata u Londonu i Voingtonu, to slubeno to neslubeno, reeno im je sljedee: Napad na ehoslovaku mi osuujemo, ali toleriramo jer je to njihova interesna sfera, ak i eventualni napad na Rumunjsku, bez obzira koliko mi podravali aueskog kao anfanteribla Varavskog bloka. To emo osuditi, ali neemo reagirati. Meutim, u sluaju da napadnu Jugoslaviju, kako kae bivi ministar vanjskih poslova Velike Britanije u razgovoru sa jugoslavenskim ambasadorom u Londonu, to emo tretirati kao napad na lanicu NATO pakta. To ne znai da bi SAD i Velika Britanija ule u Trei svjetski rat zbog Jugoslavije, ali sam siguran i davali su sve od sebe da vrlo jasno daju do znanja SSSR-u da se takav postupak ne bi tolerirao. Recimo, Britanci su napravili plan jer su znali to e Jugoslaveni napraviti u sluaju napada. Znali su i to e esi napraviti. esi e mahati po ulicama sa transparentima Rusi, bjeite van ili tako neto. Oni su znali da e Jugoslaveni pobjei u ume i planine i da e se boriti do zadnjeg ako treba. Oni rade popis oruja koje e bacati iz zraka po tim umama i planinama i koje e ovi u gerilskom ratovanju koristiti. Meutim, ono to je najbitnije, ja osobno mislim, da takvog plana, pravog plana napada na Jugoslaviju sa strane SSSR-a nikada nije bilo. To su znali Amerikanci. Zato, kada priamo o ovome, moramo imati i to na umu. Oni su moda govorili - mi bi vas tretirali ovako ili onako, ali ja mislim da su oni znali da Jugoslaviju nee biti napada.

RSE: Vi piete dosta o trvenjima meu republikama. U poetku tih razdora i meunacionalnih problema u tadanjoj Jugoslaviji razlike su bile u centralizmu? Klasi: Bilo je vie razlika i na vie nivoa. I horizontalno i vertikalno. Bilo je onih problema federacija ili republika. Federacija, u smislu savezne administracije u Beogradu, rukovodstvo u Hrvatskoj, savezna Administracija u Beogradu, rukovodstvo u Sloveniji. Vladimir Bakari i Miko Tripalo, kada govore o Saveznoj administraciji, to pie u dokumentu, kau: Onu bandu oko Kire treba rastjerati. Dakle na slubenom sastanku oni Kiru Gligorova, potpredsjednika Saveznog izvrnog vijea, dakle Vlade, nazivaju banditom. To je jedna razina. Stane Kavi i Slovenci su vrlo nezadovoljni kako ih se tretira u Beogradu. Kad kaem Beograd, ne mislim na Srbiju, ve kao glavni grad Jugoslavije.

Josip Broz Tito 1967. godine E sad, tu imate kljuni problem, a to je problem izmeu razvijenih i nerazvijenih. Problem Jugoslavije je bio taj to od 1945., da ne kaem od 1918., pa sve do raspada Jugoslavije, razlike meu pojedinim krajevima Jugoslavije, ne da su se smanjivale, nego su se ak ponekad poveavale. RSE: Tito je direktno i eksplicitno govorio o opasnostima od raspada Jugoslavije. Vi to citirate u knjizi. Klasi: On govori da decentralizacija moe voditi u dezintegraciju. On ne govori ba eksplicitno o opasnosti od raspada Jugoslavije. RSE: Da li ste vi videli klice onoga to e se kasnije dogaati u devedesetim u analizi ezdesetosme? Klasi: Da. To su vidjeli svi. To su vidjeli predstavnici svih rukovodstava. Kada itate CIA-ine dokumente, oni to vide kao realnu opasnost, ali nisam pronaao da je netko mislio da e to zavriti u krvavom ratu. Ta federacija ne poiva na dobrim temeljima. Kosovo i Slovenija su dva razliita svijeta, Makedonija i Hrvatska su sva razliita svijeta, ekonomski i politiki. Kada gledate usporedbu broja bolnica, kola, broja kolovanih ljudi, broja televizora u kuama, to su razliiti svjetovi. to kae Stipe uvar, tih godina su cvala republika raunovodstva. Svi su imali raunicu da su u minusu i svi su imali raunicu da ih drugi kradu. To ima i Kosovo i Hrvatska i Slovenija.

Hrvatska i Slovenija kau mi previe dajemo, a premalo dobivamo od te federacija. Kosovo, Bosna i Makedonija kau da, ali vi imate besplatno trite. RSE: Ali da li je takva Jugoslavija imala ansu? Ako je imala ansu, gde je proputena? Klasi: Ja sam jedan od onih pristaa koji misle da je Jugoslavija ezdesetih imala najveu ansu u ljudima. To su bila nova rukovodstava, odnosno novi ljudi. Govorim o Crvenkovskom u Makedoniji, Stanetu Kaviu u Sloveniji, ali govorim i o Tripalu i Savki u Hrvatskoj, Pirkeru, Haramiji, govorim o Tepavcu, o Latinki Perovi i Nikeziu u Srbiji. Dakle, tih ljudi je bilo po svim republikama. To je bio drugaiji tip ljudi. To je bio drugaiji tip politiara. RSE: Da li je njihovo skidanje ta proputena ansa? Klasi: Ja mislim da jeste. Mislim da je to velika proputena ansa jer su ti ljudi drugaije gledali. Da li bi Jugoslavija opstala, da li bi bila u obliku u kojem je nastala u Jajcu ili nakon Drugog svjetskog rata, to je sad pitanje. Ona se svakako ne bi raspala na ovaj nain na koji se raspala, djelomino i zbog toga to je ovakav tip politiara nestao sa scene. RSE: I ne bi Srbija iznedrila jednog Miloevia, Hrvatska Tumana da su drugaije stvari ile. Da se malo pribliimo devedesetim godinama i da se odmaknemo od vae knjige. Kao istoriar, koliko je potrebno vremena da proe da bi se objektivizirao pogled na ono to se dogaalo u devedesetim? Klasi: Danas se u Americi vode veliki sporovi oko Amerikog graanskog rata. Dakle, oni nemaju konsenzus. Ja sam bio nedavno u Americi u jednoj obitelji i onako neslubeno smo priali o Vijetnamskom ratu . ena je inae dekan jednog fakulteta, a mu je bio pilot u Vijetnamu, sad je u mirovini. Sve je bilo super na toj veeri dok nismo doli na temu o Vijetnamu. Oni su se posvaali na mrtvo ime. Dan danas, dakle 40 godina od nekih dogaanja. Nema toga da mi moemo garantirati da je to 10, 20 ili 30 godina. Poanta je u istraivanju. Poanta je u radu i sueljavanju sa prolou. Na dokumentima. RSE: Radi li se na tome u novim dravama? Ili ste i vi, deo vae struke, upretrebljeni u te svrhe? Klasi: Radi. Ja mislim da je devedesetih proputena velika ansa jer se izlaz iz Jugoslavije i to to se ilo raskrstiti sa Jugoslavijom i komunizmom, se ilo raskrstiti i sa neim, sa ime se nije smjelo samo tako raskrstiti, a to je sa povijeu. Danas u Bugarskoj imate arhiv Todora ivkova preveden na engleski i na CD-ima. U cijelom svijetu su se 2008. drala predavanja o Prakom proljeu i Aleksandru Dubeku. Ja sam 2008. godine doao u Montreal govoriti o Jugoslaviji 1968. godine i tamo su bili povjesniari koji su mojih godina i nisu uli o Titu. Oni su pali u nesvijest kad su uli kakvu je ustvari Jugoslavija igrala ulogu. Mladi povjesniari u Evropi i svijetu ne znaju kakvu je ulogu Jugoslavija igrala. Ja esto kaem da je Prako proljee bio eksperiment koji je trajao osam mjeseci. Jugoslavenski je

eksperiment trajao nekoliko desetljea. O Prakom proljeu danas svi znaju sve, a o Jugoslaviji gotovo nitko ne zna nita. Zato to, izmeu ostalog, jedan od glavnih razloga je taj to smo devedesetih godina i mi u Hrvatskoj otili u etnogenezu u dolazak Hrvata, u Zrinjske frankopane, u NDH-a, to su ljudi u Srbiji otili u Nemanjie i u etniki pokret. RSE: To je bilo devedesetih, ali isto se deava i danas. Danas je proces rehabilitacije Drae Mihailovia? Klasi: To je jedna epizoda. Ja ne bih bio tako kritian. Dakle niz mojih kolega radi odline knjige i tekstove i mogu vam sada nabrojati neke ljude koji se na institutima, fakultetu, pa ak i u Novom Sadu, koji se suoavaju sa socijalistikom represijom. RSE: ta Vi kao istoriar kaete na proces rehabilitacije Drae Mihailovia? Klasi: Tu se brka nekoliko pojmova. Ne mogu vjerovati da postoji netko tko moe rei da je etniki pokret bio antifaistiki pokret. RSE: U Srbiji su partizani i etnici izjednaeni zakonom. Klasi: Taj zakon mi nije jasan. Mnogi e traiti dlaku u jajetu, pa e rei Jugoslavenska vojska u otadbini, pa su se onda neki kao uriievi ili ujievi odmetnuli. etniki pokret nije faistiki pokret, to se slaem, ali to to nije faistiki, jo uvijek ne znai da je antifaistiki. Mi imamo puno vie dokaza da su ti borci Jugoslavenske vojske u otadbini, ili etnici, suraivali sa Talijanima i Nijemcima i sa ustaama, nego da su se borili protiv njih. RSE: Ali ta pria nije samo istorijska iz Drugog svetskog rata. Ta pria je vezana i za ratove devedesetih i kada je re o ustaama i kada je re o etnicima.

Klasi: Naravno. Rei u vam jedan primjer. Ja po Hrvatskoj predajem u mnogo takozvanih kola ljudskih prava, mladim srednjokolcima, gdje je asocijacija etnik nije asocijacija na etnike Drae Mihailovia, nego etnika Vojislava eelja, Arkana i koga ve. Kao i ovdje kada se spominju ustae, ne misli se na ustae Maxa Luburia. Misli se na ustae iz 1991. i akcije iz Bosne. To ste u pravu. Ta povijest, koja je nerijeena, sa njom se ivi i danas. Perpetuira se i ona i dalje stvara probleme, upravo zato to sa njom jo nismo raistili. Prvi smatram da stvari oko etnikog pokreta treba istraiti na drugim temeljima, nego to je istraivano od 1945. do 1991. godine. Dakle da, ako mi u Hrvatskoj kaemo da ne priznajemo politiki montirani proces Andriji Hebrangu ili Alojzu Stepincu, onda zato bi smo rekli da je apsolutno ispravan sudski proces voen protiv Drae Mihailovia? Hajmo vidjeti. Dakle hajmo se tim problemom i fenomenom pozabaviti i na temelju toga graditi to objektivniju istinu. Ali ne moemo, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji dozvoliti da to vodi dnevna politika. Pjevai, glumci, politiari, svi su vei istoriari, nego mi koji bi se time trebali baviti.

RSE: Slino je i sa devedesetim? Klasi: Naravno. Tim vie. Ti ljudi su i sudjelovali u tome. Sada imate veliki problem to su sudionici dogaaja vrlo subjektivni u cijeloj prii. Dakle, teko je oekivati od ljudi koji znaju to su radili tada, da sada osude sami sebe. To je ljudski. RSE: ta je danas sa levicom na prostorima bive Jugoslavije i u svetu? Klasi: Ako hoete na ovoj institucionalnoj razini, ljevica u principu ne postoji na onaj nain kako je postojala. Mi ne moemo danas govoriti da je hrvatski SDP ljeviarska stranka i da je u Srbiji ljevica, ne znam ni sam ko bi tano trebao biti. Socijaldemokrati su zanemarljiva stranka u Srbiji. Ne znam da li moemo za Borisa Tadia rei da je ljeviar jer mislim da u retorici Borisa Tadia ima puno vie nacionalizma, nego u retorici SDP-a u Hrvatskoj. Mislim da se danas ljeviarstvo svelo na ono kao da se vraamo u situaciju izmeu dva svjetska rata, kada su ljeviari bili neka polu-zabranjena sekta i kada su se nekakve anarho grupe, studentske, mladih i nezadovoljnih, pa sad to gledajte kroz proteste protiv AKTA-e na internetu, za besplatno kolovanje, protiv nuklearnog naoruavanja, ali u stvari to vam je sve do odreene dobne granice. RSE: Da li je levicu pojeo nacionalizam i rat 90-ih? Klasi: Mislim da nije. Mislim da je pojeo kapitalizam i globalizam. Nije bilo rata u Njemakoj i u panjolskoj sada, pa u principu i tamo vrlo teko moete govoriti o pravoj ljevici. Nisu oni imali iskustvo kao mi. Da, nacionalizam je upleo svoje prste u cijelu tu priu. RSE: Govorimo o teritoriju bive Jugoslavije? Nisam jugonostalgiar. Mislim da se ta federacija na nain na koji je funkcionirala od 1945. do 1990. godine nije mogla odrati. Klasi: Da, ali mislim da bi sa dolaskom krupnog kapitala sa zapada, da bi odnos prema ljevici bio opet drugaiji. Dakle, bez obzira na rat ili mirno razdvajanje. Pogledajmo primjere ljevice u ekoj, Slovakoj, Poljskoj i tako dalje, to je jednostavno tako. Ni Toni Bler nije ljeviar iako je laburist. Dakle globalizam i kapital, ja ne govorim sad tu neke vrijednosne sudove, ali jednostavno mislim da je to vrlo bitan faktor u slamanju ljevice. RSE: Gde su nove drave na teritoriji bive Jugoslavije na politikoj karti sveta kada ih poredite sa 1968.? Klasi: To je apsolutno neusporedivo. Niti uloga jednog pojedinanog predsjednika, niti zemalja pojedinano nije usporediva. Uz sve mane i nedostatke koje su se dogaale u periodu od 1945. do 1990. godine ipak je to jedini period u kojem su svi narodi sa ovih podruja bili, ne samo konkurentni i ravnopravni, nego su ak u nekim stvarima bili na pramcu dogaanja. Sjeam se

jedne situacije iz 80-ih kad sam bio u Aliru u pustinji kada smo naletjeli na nekakve policajce i kada smo im spomenuli Jugoslaviju, to je bilo padanje u nesvijest od sree. Tog poloaja nema niti jedna republika, koja je sada samostalna drava, i gotovo sam siguran da nee ni imati. RSE: Strahujete li da e vas prozvati jugonostalgiarom?

Klasi: Nisam jugonostalgiar. Mislim da ta federacija na nain na koji je funkcionirala od 1945. do 1990. godine se nije mogla odrati. Ponovio sam par puta u svojim intervjuima da mi nakon svega to sam saznao o Jugoslaviji nije jasno kako je i toliko mogla opstati. Iako znam u stvari. Odrala se u najveem dijelu zbog Josipa Broza Tita, kao jednoga faktora stabilnosti koji je vjetim strategijama i ponekad manipulacijama, ali svojim kultom i snagom autoriteta je u stvari sve to drao. A to nam govori i povijest. Do njegovog dolaska na vlast su narodi koji su ovdje ivjeli bili u bratoubilakim ratovima, nakon njegove smrti su isti ti narodi zavrili isto tako. Dakle ako uvaimo sve njegove negativne strane, karakterne, politike i tako dalje, ipak je razdoblje njegove vladavine, razdoblje najvee stabilnosti i mira na ovom prostoru. To ne moemo porei, ali to jo uvijek ne znai da sam ja jugo-nostalgiar. Mislim da je vrijeme za obnavljanje u tom obliku Jugoslavije, da smo osueni da moramo suraivati, da smo toliko slini i da toliko toga zajednikog dijelimo, da bi iz toga mogli profitirati. To mislim, ali to nije jugonostalgija.

O Jugoslaviji, studentskoj pobuni i svetu 1968. godine

Knjiga Jugoslavija i svijet 1968. istoriara Hrvoja Klasia, koja se bavi situacijom u Jugoslaviji tokom jedne od najburnijih godina druge polovine 20. veka i nudi novu interpretaciju dogaaja koji su obeleili ezdesete u socijalistikoj Jugoslaviji, promovisana je u Beogradu, u Muzeju istorije Jugoslavije, 28. marta. Pored autora u punoj sali Muzeja govorili su istoriari Ljubodrag Dimi i Tvrtko Jakovina, te urednik knjige Kristijan Vujii. Knjiga se, uz pomenuti kontekst koji je doveo do studentskih pobuna 1968., te mesto Jugoslavije u toj godini i deceniji, bavi i delovanjem asopisa "Praxis" i Korulanske letnje kole koji su bili arite kritikog promiljanja onoga to se nazivalo jugoslovenskim samoupravnim socijalizmom. Kroz pet opirnih poglavlja Klasi obrauje promene u Jugoslaviji, njen odnos prema Pokretu nesvrstanih, Varavskom bloku i Zapadu. Knjiga je proireni nadopunjeni doktorski rad, za koji je istraivanje trajalo godinama.

Skupljanje grae se svodilo na rad u brojnim arhivima irom svijeta, najvei period vremena sam proveo u Arhivu Jugoslavije i u bibliotekama u Beogradu, zatim u arhivu u Vaintonu, Londonu i Pragu, uz arhiv u Zagrebu. O poznatim temama ja ovdje govorim na potpuno drugaiji nain. Oni su osvijetljeni sa razliitih strana sa kojih moda do sada nisu bili posmatrani. To nije knjiga o studentskim demonstracijama, to je knjiga o 1968. u kojoj su studentske demonstracije dijeli cijelog mozaika koji je u stvari ukazivao na specifinost unutranjopolitike i vanjskopolitike situacije Jugoslavije, navodi Klasi. Knjiga, izmeu ostalog, prati istoriju studentskih pobuna u Jugoslaviji od 1950. pa do te 1968. godine, za koju je jedan ameriki diplomat, kako navodi Klasi, rekao da je jugocentrina, za razliku od ostatka sveta.

Hrvoje Klasi i Ljubodrag Dimi na promociji u Beogradu to se tie demonstracija, tu je naravno vana ekonomska situacija u zemlji, tu su i meurepubliki, ali i meunacionlani odnosi, te uloga Josipa Broza Tita kao vrhunskog stratega i diplomate, ali i vrlo vjetog manipulatora. Vi imate zanimljivu stvar, da prije samog lipnja 1968. ima puno zahtjeva koji ukazuju na lo poloaj studenata, meutim onog trenutka kada je krenulo, gotovo 90 posto zahtjeva je usmjereno na demokratizaciju drutva, partije, provoenje privredne reforme. Oni se vie bore za ispravljanje nepravdi u drutvu nego za poboljanje u samom studentskom ivotu. To je i razlika izmeu studenata na Sorboni i u Beogradu. Studenti na Sorboni trae bolji standard, nie kolarine, mogunost reizbora profesora, toga u Beogradu nema, naglaava Klasi. Na pitanje, da li i na koji nain mogu da se uporede studentski protesti 1968. sa poslednjom pobunom u Hrvatskoj koja je poela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dalje se proirila na sveuilita irom zemlje, Klasi kae da slinosti ima, ali ima i razlika. Prije svega, studenti u Zagrebu se bore iskljuivo za vlastita prava, studenti 1968. se gotovo nimalo ne bore za vlastita prava. Da se vratimo zahtijevima u Zagrebu prije nekoliko godina, neki od zahtiijeva studenata su poboljanje studentskih standarda, ali nema zahtijeva za promjenom na bolje unutar hrvatskog drutva. Da, ima, ako to uzmemo kroz motiv promjene studentskog standarda, ali nema zahtijeva koji su generalno nacionalni. Kad studenti 1968. trae poveanje minimalnog dohotka, to sa studentima u tom trenutku nema nikakve veze. S druge, strane studentski zahtijevi 2009., kada se trai besplatno obrazovanje, iskljuivo njih zanima u tom trenutku. Zahtjev za besplatno kolovanje je zahtjev za ope dobro, ali je vrlo strukovno, kae Klasi. U javnosti bive Jugoslavije postoji stereotip vezan za studentske demonstracije - da su ezdesetosmai ultraljeviari, ultraradikalni, ultramaoisti. Meutim, Klasi smatra da je to, uz

Praxis i Korilansku kolu, moda neto najdemokratinije to se u Jugoslaviji dogodilo, ali je spin napravljen jer se jugoslovenska politika elita nala ugroena od strane svojih. Bilo je lako kada vas napadaju ustaka i etnika emigracija. Meutim, sada vas napadaju vaa djeca koja na pitanje Koji je va program odgovaraju Mi nemamo drugi program. Na program je Savez komunsita Jugoslavije, ali ste ga vi iznevjerili. I to ih je jako bolilo, pojanjava. U knjizi se pominje i mogunost napada SSSR-a na tadanju Jugoslaviju. Iz dokumenata u Vaingtonu i Londonu vidljivo je, parafraziram, da bi se NATO ponaao kao da je napadnuta njihova lanica, kae Klasi.

Korulanska kola Istoriar Tvrtko Jakovina naglasio je da je vano da se iz knjige vidi da stvari u univerzitetskim centrima u Jugoslaviji koincidiraju sa svijetom i da u tom kontekstu izazivaju posebnu panju. S druge strane ini mi se da je velika prednost ovog teksta to je ukupna zbivanja i probleme kroz koje je zemlja prolazila, uvezala u jednu smislenu priu. To nije bila esta situacija u hrvatskoj historiografiji. Ona je iskoila iz republikoga okvira i poela gledati na federalni okvir, zadravajui na umu ono to se zbiva u naem okruju. Taj pristup je u ovoj sredini bio rijei, a smatram da bi ga trebalo prevladavati jer se samo na taj nain moemo pribliiti objektivnijoj slici onoga to se zbivalo u svim godinama pa tako i u 1968, kazao je Jakovina. U knjizi je jasno vidljiva ideologija i politika reima kroz brojne primere, poput pokuaja da se izbegne represija, koja stupa na snagu nakon zavretka pobune, jer se poinju otvarati brojni sudski procesi. Prema reima Ljubodraga Dimia, istraivanja pokazuju u kojoj meri je jugoslovenska javnost bila upoznata sa slinim protestima koji su bili u svetu, a koliko je utala o onome to se deavalo u zemlji, to opet govori o prirodi te javnosti. Vidimo kako je kritika inteligencija posmatrala proteste, kakva je priroda protesta, jer je on sutinski kritika vlasti sa levice, zatim jedna bitka za radniku klasu i epilog te bitke koji je neuspean po studentski pokret, najzad ponaanje politiara koje je razliito, od oka do solidarnosti, od buenja starih sentimenata vezanih za studentski pokret izmeu dva svetska rata, do ponaanja onih koji te sentimente nisu imali. I, najzad, tu je posebna figura Josipa Broza sa politikom taktikom, sa stepenom obavetenosti, sa pokuajem da izbegne javne nastupe, da inicira donoenje odluka koje su stasale u njegovoj glavi, sve se to iskazuje kao jedna velika,

ozbiljna vetina vladanja Josipa Broza koja ga zaista predstavlja u svetlu koje je u opozitu sa onim kako olako danas mnogi o njemu priaju, zakljuuje Dimi. Hrvoje Klasi je profesor na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest. Dobitnik je Godinje nagrade Drutva sveuilinih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za 2006. godinu. Iste godine dobio je i Godinju nagradu grada Siska za knjigu Hrvatsko proljee u Sisku. Koautor je dokumentarne serije Hrvatsko proljee, nastale u produkciji HRTa 2011. god.