You are on page 1of 14

Razmnoavanje voaka

Slika 1. : Reznice vinove loze stavljene u prporite na ukorijenjivanje; primjer vegetativnog razmnoavanja.

Vone vrste mogu se razmnoavati na dva naina, vegetativnim i generativnim putem, to se u prirodi spontano i dogaa. Novi organizmi koji nastaju imaju specifine osobine, ovisno o nainu razmnoavanja na koji su nastale. Mogunosti jednog ili drugog naina razmnoavanja voaka nisu jednake kod svih vonih vrsta. Postoji vrlo velika razlika u mogunosti vegetativnog, odnosno generativnog razmnoavanja izmeu vonih vrsta. Te osobine se koriste u rasadniarskoj proizvodnji u cilju to kvalitetnije, bre, jednostavnije i jeftinije proizvodnje sadnog materijala. Osobine voaka dobivenih iz sjemena Razmnoavanje voaka iz sjemena u cilju dobivanja finalnog proizvoda - sadnica, odnosno budue voke, vrlo je ogranieno u voarskoj proizvodnji. Razlozi za slabo koritenje ovog naina razmnoavanja su slijedei: 1. Biljke dobivene iz sjemena (sjemenjaci, sejanci), vrlo su raznolike po morfolokim osobinama, bujnosti i kvaliteti ploda. Kulturne sorte, razmnoene sjemenom, daju po pravilu plodove loije kvalitete od majinske biljke. Potomstvo dobiveno ovim nainom razmnoavanja u sebi nosi vie ili manje izraene osobine predaka, pa i divljih formi. 2. Voke dobivene iz sjemena vrlo kasno prelaze u plodonoenje. One prolaze sve ontostadije razvoja. Da bi dole u period plodonoenja potrebno je vie godina, u nekim sluajevima i dvadeset. Ovo su dva osnovna razloga zbog kojih se sadnice u voarstvu ne dobivaju generativnim putem, nego na neki od vegetativnih naina razmnoavanja.

Slika 2. i 3.: Lijevo: Jabuka cijepljena na slabobujnoj podlozi. Desno: Jabuka na sjemenjaku.

Osobine voaka dobivenih vegetativnim razmnoavanjem Mnoge vone vrste se u prirodi spontano razmnoavaju vegetativnim putem. Meutim, u praksi se znatno vie koriste razni naini vegetativnog razmnoavanja koji se ne pronalaze u prirodi, a zasnivaju se na nekim biolokim zakonitostima, posebno na vrlo izraenoj mogunosti regeneracije. Ovisno o prirodnim mogunostima razlikujemo: a) Voke na vlastitom korijenu, dobivene ukorjenjivanjem dijelova nadzemnog stabla, b) Voke na vlastitom korijenu, dobivene iz korijena i c) Kalemljene voke. Osobine voaka iz ukorjenjenih dijelova nadzemnog sustava Voke imaju mogunost u odreenim uvjetima stvarati korijen i na pojedinim dijelovima nadzemnog sustava. Ova osobina razliito je izraena kod pojedinih vonih vrsta i moe se rei da je sposobnost stvaranja korijena na nadzemnim dijelovima vie izraena kod niih vrsta (grmolikih i polugrmolikih), a manje kod kronjastih vonih vrsta. Ova osobina takoer dosta ovisi i o vrsti i sorti voke, tj. neke vrste i sorte u okviru vrste dobro razvijaju korijen na nadzemnom dijelu, a neke ne. Vone vrste koje imaju sposobnost stvaranja korijena na dijelovima nadzemnog sustava mogu se uzgajati na vlastitom korijenu. Na taj nain se vri jednostavnije razmnoavanje ovih vonih vrsta. Neka istraivanja su pokazala da ovako razmnoene voke ulaze u fazu plodonoenja vremenski priblino kalemljenim vokama. Kod ovog naina razmnoavanja razlikuju se voke koje imaju dobre osobine, sline kalemljenim vokama i voke koje znaajno odstupaju od osobina kalemljenih voaka. Dakle, potrebno je poznavati zakonitosti u pogledu mogunosti razmnoavanja voaka ukorjenjivanjem dijelova nadzemnog sustava da bismo znali na koji nain emo razmnoavati voke kako bismo dobili najkvalitetniju sadnicu.

Slika 4.: Voka razmnoena vegetativnim nainom razmnoavanja, tj. cijepljenjem.

Osobine voaka razvijenih iz korijena Veina voaka ima sposobnost razvijanja vegetativnih prirasta iz korijena i oni se nazivaju izdanci. Kod nekih vrsta ova sposobnost je vie izraena, npr. kod divljih oblika jabuka i kruaka. Voke proizvedene iz korijenovog izdanka uglavnom dolaze u fazu plodonoenja kasnije nego kalemljene voke, a u nekim sluajevima istovremeno npr. ljiva i vinja. Pri koritenju korijen - reznica u razmnoavanju voaka zapaeno je da se vei postotak ukorjenjivanja postie kod reznica dobivenih od korijena mlaih sjemenjaka (sejanaca). Ovo moe imati praktino znaenje kod koritenja ovog naina razmnoavanja koji je inae slabo rairen u rasadniarskoj proizvodnji. Osobine kalemljenih voaka Kalemljenje (cijepljenje) je vrlo star nain vegetativnog razmnoavanja voaka. Poznato je da se ova tehnika razmnoavanja koristila jo u starom Egiptu. Ovaj nain razmnoavanja voaka se danas najvie koristi u proizvodnji sadnog materijala voaka, pa emo mu iz tog razloga i posvetiti posebnu panju. Voke razmnoene kalemljenjem su sline matinim vokama od kojih potjeu i to po morfologiji vegetativnih organa, obliku i izgledu kronje, bujnosti, osobinama plodova i sl. S obzirom na to da se ove voke ne razvijaju na vlastitom korijenu, nego na korijenu druge biljke, mora se oekivati neto drugaije ponaanje ovako sjedinjenog organizma u odnosu na njegov izvorni oblik. Tako je utvreno da podloga moe utjecati na slijedee osobine pitomih

sorata: bujnost, dugovjenost, vrijeme poetka cvatnje i zavretka vegetacije, krupnou ploda, boju pokoice, okus i aromu ploda, otpornost prema mrazevima, bolestima i tetoinama i sl. Ovo pokazuje da se pod utjecajem podloge mogu stvoriti znaajne promjene na stablu kalemljene sorte. Promjene ove prirode imaju karakter nenaslijeenih promjena (modifikacija) i gube se u drugim uvjetima uzgoja, tj. ako se sorta kalemi na drugu podlogu (Lui P. , uri G., Mii N.).

Slika 5.: Cijepljene voke uzgojene na vegatativnoj podlozi..

Kalemljene voke svih vonih vrsta, po pravilu, poinju period plodonoenja ranije nego sjemenjaci iste sorte. Ovisno o vrsti, sorti i osobini podloge, poetak plodonoenja moe biti dosta razliit. Veliina stabla, snaga rasta vegetativnih prirasta, stupanj obrastanja i habitus kronje mogu biti znatno izmijenjeni pod utjecajem podloge. Ovisno o podlozi stabla, iste sorte ne doivljavaju istu starost. O podlozi mnogo ovisi produktivnost i ponaanje sorte u odreenim uvjetima uzgoja. Ovo je posebno vano, jer se izborom odgovarajue podloge, pojedine vrste i sorte mogu uzgajati i na onim tipovima zemljita gdje prirodno ne bi mogle uspijevati. Na taj nain se prua mogunost da se ista sorta, s dobrim uspjehom, moe uzgajati na zaslanjenim, karbonatnim i kiselim zemljitima, to se u praksi znaajno koristi, posebno kod onih vonih vrsta koje se uzgajaju na velikom broju podloga s razliitim biolokim karakteristikama. Iz priloenog se vide velike prednosti kalemljenih voaka u odnosu na voke proizvedene nekom drugom tehnikom razmnoavanja, zbog kojih se podloge, u suvremenoj proizvodnji, koriste kao regulatori bujnosti.

Proizvodnja vegetativnih podloga Kod veine vonih vrsta izraena je sposobnost vegetativnog razmnoavanja, pa se ona koristi u cilju njihovog neposrednog razmnoavanja ili, to je ei sluaj, u cilju proizvodnje podloga na koje e se kalemiti sorte odreene vrste. Danas raspolaemo s velikim brojem naina vegetativnog razmnoavanja. Mnogi od njih imaju veu primjenu u proizvodnoj praksi. Oni koji su najvie zastupljeni u rasadniarskoj proizvodnji moemo svrstati u dvije grupe:

1. Uzgoj potomstva, odnosno novih podloga, uz matinu biljku (nagrtanice, poloenice, korijen - izdanci). 2. Uzgoj potomstva, odnosno novih podloga, iz dijelova nadzemnog sustava ili korijena koji se ukorjenjivaju odvojeno od matine biljke (zrele, zelene i korijen - reznice). Uspjeh i produktivnost ukorjenjivanja ovisi o vie faktora, npr. o genetskim svojstvima i prirodnim predispozicijama vrste ili sorte, o primjenjenim tehnikama i nainu razmnoavanja, o faktorima sredine (posebno zemljita - vlanost, prozranost, temperatura i plodnost).

Shema 1.: Proizvodnja vegetativnih podloga nagratnjem. Formiranje matinjaka vegetativnih podloga (gornji red) i odgrnuti grm, skinute mladice i izgled mladice (Hedigovi, 1977.).

Proizvodnja podloga nagrtanjem Razmnoavanje voaka nagrtanjem zasniva se na sposobnosti regeneracije koja je kod nekih voaka jako izraena. U uvjetima povoljnog vodozranog i toplinskog reima zemljita, jednogodinji izboji e na osnovnom etioliranom dijelu (nagrtanica) formirati korijen. Ukorijenjeni jednogodinji izboji mogu se uspjeno uzgajati kada se odvoje od majinske biljke. Na ovaj nain najvie se proizvode podloge za jabuku, kruku, dunju i ljivu, a ova tehnika se moe koristiti i za razmnoavanje lijeske, smokve i nara. U rasadniarskoj proizvodnji se ovom tehnikom najvie proizvode podloge M9, M26, M27, MM104, MM106, MM111, vedski tip A2, dunje A, B, C, EM podloge ljive i novije selekcije vegetativnih podloga. Za matinjak se biraju to ravnije povrine, s dobrim fizikim (rastresitost i vlanost) i kemijskim osobinama. Poeljno je da se ove povrine mogu navodnjavati. Priprema zemljita se sastoji u prihrani zrelim, pripremljeni stajnjakom ili kompostom, kalijevim i fosfornim gnojivima, u rigolanju na dubinu od 50-60 cm, tanjuranju i usitnjavanju zemljita kultivatorom ili nekim drugim prikladnim strojem. Sadnja se vri na meurednom razmaku od 0,8 do 1,2 m i ovisi o nainu obrade meurednog prostora. Razmak u redu se kree od 0,3 do 0,5 m, ovisno o bujnosti podloge. Manji razmaci oteavaju ogrtanje i ukorjenjivanje. Za podizanje matinjaka uglavnom se koriste korjenjaci kao sadni materijal, a rijee ukorijenjene reznice. Korjenjaci se sade 5-10 cm dublje nego to je normalno, da bi se kasnije olakalo nagrtanje glave matine biljke. Poslije sadnje vri se prikraivanje nadzemnog dijela na 15-20 cm. U toku prve vegetacije ne izvodi se nagrtanje. Dozvoljava se normalan rast nadzemnog sustava, da bi budua matina biljka ojaala i to vie razvila korijenov sustav. S

eksploatacijom matinjaka poinje se u drugoj ili najkasnije u treoj vegetaciji, ovisno o bujnosti podloge, odnosno razvijenosti matine biljke. Ukoliko su biljke normalno razvijene, reu se u proljee prije kretanje vegetacije u glavu na visinu 3-5 cm. Iz ovako skraene matine biljke razvit e se vie izbojaka. U prvoj godini vegetacije njihov broj je najee mali i nije potrebno vriti prorjeivanje. U kasnijim godinama prorjeivanje je neophodno. Ostavlja se 6-10 najbolje razvijenih jednogodinji izboja, a vri se kada su jednogodinji izboji visine 15-20 cm. U isto vrijeme se vri i njihovo prvo nagrtanje. Zemlja kojom se nagre treba biti rastresita i pomalo vlana. Prvim nagrtanjem prave se manji humci, tako da 1/3 jednogodinji izboja bude prekrivena zemljom. Prilikom stvaranja humaka treba voditi rauna da se ostvari dobar kontakt izmeu jednogodinji izboja i zemlje. Porastom jednogodinji izboja treba ponoviti nagrtanje 2-3 puta, tako da jednogodinji izboji budu prekriveni zemljom najmanje 20 cm. Ukorjenjivanje jednogodinji izboja poinje 35-50 dana nakon nagrtanja, a naroito je intenzivno u drugoj polovici ljeta i tokom jeseni. Iz ovog razloga proizilazi potreba da se jednogodinji izboji skidaju s matine biljke to kasnije u jesen, ali obavezno prije prvih jesenjih mrazeva. Skidanju korjenjaka prethodi potpuno odgrtanje glave matine biljke. Odgrtanje se obino obavlja runo, ali moe se kombinirati s upotrebom pluga. S odgrnute matine biljke skidaju se svi prirasti, i oni ukorijenjeni i neukorijenjeni. U prvim godinama eksploatacije neophodno je da se korjenjaci skidaju odsijecanjem karama ili noem, jer bi se upanjem slabo uvrena matina biljka mogla otetiti. Kod starijih biljaka poeljno je da se skidanje korjenjaka vri upanjem, odnosno potezanjem u stranu. Na ovaj nain se oteuje glava matine biljke, to stimulira formiranje kalusa i poveanje broja prirasta. Poslije skidanja korjenjaka, matine biljke se nagru da bi se zatitile od eventualnih oteenja od mraza i niskih temperatura. U proljee prije kretanja vegetacije, ali poslije opasnosti od mraza, odgru se matine biljke kako bi formirale to vei broj izdanaka. U dobrim proizvodnim uvjetima s jednog ha se moe eksploatirati 100 000 do 200 000, pa ak i do 300 000 korjenjaka. Duina mogunosti eksploatacije matinjaka kree se od 15 do 25 godina.

Slika 7.: Proizvodnja podloga polijeganjem

Proizvodnja podloga polijeganjem Tehnika i osnova razmnoavanja poloenicama u biti se ne razlikuje od razmnoavanja nagrtanicama. Istraivanja su pokazala da se matine biljke i njihovi ljetorasti, postavljeni u horizontalni poloaj, bolje ukorijenjavaju od onih u vertikalnom poloaju. Ovo se objanjava usporenim tokom i duim zadravanjem rizogenih tvari (stimulatori razvoja korijena) u dijelovima horizontalno postavljenih ljetorasta i stabla, u odnosu na iste postavljene u vertikalni poloaj. Postoje tri vrste poloenica: s trajno poloenim stablom, obina poloenica i kineska poloenica. Poloenica s trajno poloenim stablom Za podizanje matinjaka trajno poloenim stablom treba imati sve uvjete kao kod nagrtanja. Priprema zemljita je ista kao i kod proizvodnje podloga nagrtanjem. Sadnja se vri u proljee ili u jesen. Kod ovog naina razmnoavanja neto su vei razmaci u redu nego kod nagrtanja. Razmaci u redu kreu se od 0,8 do 1 m. Meuredni razmaci kreu se od 0,9 do 1,2 m, ovisno o mehanizaciji koja e se primjenjivati. Za sadnju se koriste jednogodinji ili dvogodinji korjenjaci, a rijee ukorijenjene reznice. Sade se koso, pod kutem od 30 do 45 u pravcu reda. Na ovaj nain se olakava kasnije polijeganje stabla uz zemlju. Da bi se izbjeglo stvaranje izboina i olakalo polijeganje, sadnja se obavlja na 10-15 cm veoj dubini od normalne. Poslije sadnje se ne vri skraivanje nadzemnog dijela. U prvoj vegetaciji dozvoljava se normalan razvoj nadzemnog sustava da bi se matine biljke to bolje ukorijenile. Proizvodnja podloga poinje u drugoj vegetaciji. U proljee druge godine odstrane se bona razgranjenja rezidbom ili se prikrate na duinu 2-3 pupoljka. Cijela biljka se povije (polegne) na povrinu zemlje u ve iskopane brazde u rednom prstoru. Brazde se kopaju na dubini od oko 15 cm, a duge su onoliko koliko dozvoljava razmak izmeu biljaka u redu. U proljee, prije buenja pupoljaka, napravi se blago zagrtanje rahlom zemljom u debljini sloja od 1-2 cm. Deblji sloj nije poeljan, jer moe oteati izrastanje jednogodinji izboja.

Slika 8.: Jednogodinji izboji dugi oko 15-20 cm.

Kad jednogodinji izboji dostignu duinu 15-20 cm, izvri se njihovo prvo ogrtanje. Kao i kod nagrtanja vano je da je zemlja umjereno vlana i rahla i da se ostvari to bolji kontakt izmeu zemlje i jednogodinjih izboja. Nagrtanje se obavlja 2-3 puta u toku vegetacije, dok visina humka ne dostigne 20-25cm. Nagrtanje treba zavriti do kraja lipnja, kako bi se oko jednogodinji izboja stvorio dovoljno debeo sloj zemlje i kako bi se lake odrala povoljna vlanost. Svake godine mora se obaviti prihrana zemljita pri ovom nainu razmnoavanja. Potrebno je unositi to veu koliinu organskih gnojiva. Skidanje korjenjaka se vri u jesen, poslije njihovog potpunog odrvenjavanja. S ovom fazom rada ne treba uriti, jer je proces ukorjenjivanja vrlo intenzivan u toku jeseni. Skidanju korjenjaka prethodi odgrtanje matine biljke. Odvajanje korjenjaka od matine biljke vri se pri njegovoj bazi i to tako da matina biljka ostaje i dalje poloena u zemlji. Dok su biljke mlade, korjenjaci se skidaju karama ili noem, a u kasnijim godinama preporuuje se upanje. Obina poloenica Kod obine poloenice odaberu se 1-2 dobro razvijena izdanka, koji se u jesen ili u proljee povijaju u zemlju. Povijanje se obavi tako da se sredinji dio ljetorasta nalazi u zemlji, a vrni je izveden van povrine zemlje. Vrni dio ljetorasta, koji se nalazi izvan zemlje, prikrati se na 2-3 pupoljka. Na povijenom dijelu ljetorasta, koji se prekriva rahlom zemljom, odstrane se svi pupoljci da bi se sprijeilo razvijanje izbojaka iz njih. Na dijelu ljetorasta, prekrivenog zemljom, formira se korijen, a iz vrnog dijela ljetorasta, ostavljenog iznad povrine zemlje, razvijaju se 2-3 jednogodinji izboja. Od ovih jednogodinji izboja izabere se najrazvijeniji i dalje njeguje, a ostali se odstrane. U jesen se, nakon opadanja lista, izvri odstranjivanje ukorijenjenog ljetorasta (korjenjaka) od majinske biljke na taj nain to se izvri presijecanje na dijelu ukorijenjenog ljetorasta. Ovom tehnikom se od svake matine biljke dobiju po dva korjenjaka, odnosno onoliko korjenjaka koliko je poloeno ljetorasta. Tehnikom kineske poloenice od jedne matine biljke se dobije vie korjenjaka. Svi dobro razvijeni jednogodinji ljetorasti se povijaju u zemlju. Povijanje se vri horizontalno, po cijeloj duini ljetorasta, u prethodno iskopane plitke kanale dubine 10-15 cm. Dui, razvijeni ljetorasti se polijeu tako da se izvan povrine zemlje ostavi samo vrni dio ljetorasta s 1-2 pupoljka. Kod ove poloenice se vri odstranjivanje pupoljaka na dijelu ljetorasta koji se nalazi u zemlji, kao to je to bio sluaj kod obine poloenice. Iz ovih pupoljaka e izrasti jednogodinji izboji. Tijekom vegetacije u baznom dijelu jednogodinjih izboja, koji su prekriveni zemljom i na nodusima poloenog ljetorasta stvara se korijen. Ovi prirasti e na kraju vegetacije biti ukorijenjeni i s dijelom matine biljke initi korjenjak. U jesen se vri odgrtanje i odvajanje korjenjaka, najee s dijelom poloenih ljetorasta matine biljke. Ovom tehnikom jedna matina biljka daje vie korjenjaka.

Slika 9.: Sposobnost formiranja veeg broja izdanaka najvie je izraena kod vinje i ljive.

Proizvodnja podloga iz izdanaka Izdancima se mogu razmnoavati one vone vrste koje imaju sposobnost formiranja veeg broja izdanaka iz korijena. Ta sposobnost je najvie izraena kod vinje i ljive. Kao podloga obino se koriste izdanci koji se spontano stvaraju iz korijena ljive i vinje. Njihovo vee formiranje moe se stimulirati na razne naine. Najee se to vri namjernim oteenjem korijena dubljom obradom, odstranjivanjem veeg dijela nadzemnog sustava ili dijeljenjem korijena. Oteenjem korijena stimulira se razvoj adventivnih pupoljaka iz kojih se stvaraju izdanci. S obzirom na to da se ovakvim nainom razmnoavanja prenose virusna oboljenja, on se zanemaruje. Odstranjivanjem veeg dijela nadzemnog sustava stimulira se stvaranje izdanaka. Metodom dekapitacije se nadzemni sustav skrauje prije kretanja vegetacije na visinu 30-50 cm iznad povrine zemlje. Na ovaj nain se umjetno naruava ravnotea uspostavljena izmeu korijena i nadzemnog sustava, a reakcija biljke na to je pojaano formiranje izdanaka. Metoda dijeljenja korijena se sastoji u slijedeem: prije poetka vegetacije odgrne se jedan ili vie osnovnih skeletnih korijena i prosjee do korijenovog vrata. Ovako odvojen korijen od stabla podigne se debljim krajem i podboi jakim raljama. Na ovaj nain se gornji dio korijena dovodi u uspravan poloaj. Nakon toga se sav odgrnuti dio korijena zagrne rahlom zemljom, kao kod nagrtanica. Najbolji izdanci stvaraju se u zoni koja se nalazi do samog presjeka.

Slika 10.: Na dijelu reznice koji je iznad zemlje normalno e krenuti vegetacija.

Proizvodnja podloga iz reznica Proizvodnja podloga iz reznica koristi se u proizvodnji sadnica onih vonih vrsta koje posjeduju prirodnu sklonost dobrog ukorjenjivanja ili se ta mogunost moe poveati upotrebom hormona za ukorjenjivanje. Ovom tehnikom proizvode se vegetativne podloge za jabuku, kruku, dunju, ljivu, maslinu, smokvu i dud, a moe sluiti i za direktnu proizvodnju sadnica nekih vonih vrsta kao to su smokva, ogrozd, ribizl, aktinidija, borovnica i sl. Ovisno o tome koji dijelovi stabla se koriste za ukorjenjivanje razlikujemo zrele, zelene i korijen - reznice. U praksi se najvie koriste zrele reznice. Zrele reznice Zrela reznica je dio dobro odrvenjelog ljetorasta koji se skida s matine biljke u periodu zimskog mirovanja. Zrele reznice koje se koriste za proizvodnju podloga imaju duinu 25-30 cm i debljinu 6-8 mm. Tanji djelovi se ne koriste jer je njihovo ukorjenjivanje slabo. Najpovoljnije vrijeme za uzimanje zrelih reznica je jesen kada 1/3 lista opadne ili neposredno poslije zavretka vegetacije. Uzimajui reznice od jeseni prema zimskom periodu, postotak ukorijenjenih reznica je sve manji. Reznice se reu tako da se u baznom dijelu rezanje vri po nodusu (koljencu), da se dobije tzv. peta. Bazni dio se potapa u hormon za oiljavanje (NAA) u trajanju od 1 minute. Potapa se samo 1 cm baznog dijela. Reznice se postavljaju u zemlju okrenute bazom prema dolje do dubine od oko 15 cm. Na nodusima koji se nalaze ispod povrine zemlje razvit e se korijen, a na dijelu koji je iznad zemlje normalno e krenuti vegetacija.

Slika 11.: Razmnoavanje zelenim reznicama je jako zahtjevno pa ih treba saditi u zatvorenom prostoru.

U toku vegetacije u matinjaku reznica vre se slijedei radovi: zalijevanje, unitavanje korova (moe i mal folija), uklanjanje bonih razgranjenja te zatita od bolesti i tetoina po potrebi. Vaenje oiljenih reznica (podloge) obavlja se u jesen, u periodu mirovanja. Najbolje je da se obavlja podrivanje, kako ne bi dolo do nepotrebnih oteenja korijena. Podloga se sortira i pakira u snopove po 50 ili 100 komada. Zelene reznice Razmnoavanje zelenim reznicama vri se kod onih vrsta kod kojih razmoavanje zrelim reznicama daje slabije rezultate. Bolji rezultat razmnoavanja moe se objasniti fotosintetskom aktivnou lista i bogatijim razvitkom tvornog tkiva. Metoda razmnoavanja zelenim reznicama je dosta skupa i sloena, pa se iz tog razloga malo primjenjuje u rasadniarstvu. Za uspjeno razmnoavanje zelenim reznicama potrebno je osigurati uvjete koji su dosta zahtjevni, a to su: Isparavanje vode iz reznica mora se svesti na minimum, Svjetlost treba podesiti tako da se izbjegne prekomjerno zagrijavanje i Do mjesta na kome se formira korijen mora se osigurati slobodan protok zraka. Iz gore navedenih razloga namee se potreba da se zelene reznice sade u zatvorenom prostoru (plastenik ili staklenik). Priraste za zelene reznice najbolje je uzimati kada su poluodrvenjeli. Zeljasti, kao i potpuno odrvenjeli dIjelovi, nisu pogodni za zelene reznice. Reznice se moraju skidati otrim noem, kako bi se ugnjeenje tkiva svelo na minimum. Kod ovih reznica se takoer mogu koristiti hormoni za oiljavanje.

Korijen reznice Ovaj vid razmnoavanja je odavno poznat, ali je njegova primjena minimalna. Ova metoda daje dobre rezultate i njome se mogu razmnoavati vrste koje u gore navedenim sluajevima daju slabije rezultate. Najbolje se razmnoava jabuka, neto slabije trenja, vinja i ljiva, a znatno slabije kruka. Tehnika razmnoavanja korijen - reznicama je dosta slina tehnici zrelih reznica. Kao materijal se koristi korijen sjemenjaka. Korijen - reznice stadijski mlae voke daju bolje rezultate od reznica starijih voaka.

Slika 12.: Razmnoavanje zelenim reznicama se radi kod onih vrsta kod kojih razmnoavanje zrelim reznicama daje vrlo slabe rezultate.

Gornji dio reznice se ree ravno, a donji dio se ree ukoso. Prilikom sadnje, dio koji je blii korijenovom vratu okree se prema gore. U toku zime reznice se uvaju u podrumskim skladitima, u vlanom pijesku, postavljene u horizontalnom poloaju. U proljee, mjesec dana prije sadnje, reznice se prenose u stratifikalu, gdje temperatura treba biti 15-20C, zbog formiranja kalusa. Najbolje vrijeme za sadnju reznica je kada se na gornjem (debljem) dijelu formira bijela kvrica iz koje e se formirati jednogodinji izboj. Optimalno vrijeme se smatra u trenutku kada bijela kvrica ima duinu od 1 cm. Korijen se obino poinje formirati 2-3 tjedna poslije nadzemnog sustava. Reznice se sade u brazdice dubine 8-10 cm i stavljaju se uz jedan zid brazde tako da zauzimaju poloaj od oko 45-60. Razmaci izmeu reznica su mali, 2-3 cm. Za vrijeme sadnje treba nastojati da vrni dijelovi reznica budu na priblino istoj visini. Brazdice se zatrpavaju rastresitom zemljom, tako da vrh reznice bude prekriven slojem zemlje 2-3 cm, kako ne bi dolo do uginua vrnog etioliranog jednogodinji izboja. Rast jednogodinji izboja poinje za 7-10 dana, naroito ako je vrijeme toplo i povoljno. U toku vegetacije ne moraju se skidati suvini jednogodinji izboji koji su izbili iz korijena, to se moe obaviti u jesen. U jesen u periodu mirovanja reznice se vade.