Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

UNIVERZITET U SARAJEVU RECENZENTI: Bori dr Branko, dipl. in. profesor Geodetskog fakulteta u Zagrebu ALIJA SALIHOVI Aganovi Ismet, dipl. in. profesor Graevinskog fakulteta u Sarajevu

PRIMJENJENA
tampano kao skripta u 300 primjeraka

KARTOGRAFIJA

Izdava: Univerzitet u Sarajevu. Obala 7 Za izdavaa: Resulovi dr. Sulejman, sekretar Univerziteta tampa: Studentski servis Univerziteta u Sarajevu, Obala 7 Za tampariju: Karlo Andrijevi

SARAJEVO. 1974.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. SADRAJ Predgovor Geografske karte Starog vijeka Rimske karte Svijeta Srednji vijek Geografske karte ranog Srednjeg vijeka Razvoj predstava iz matematiko-fizike geografije u Srednjem vijeku Nauna kosmografija u periodu otkria Razvoj kartografije u periodu od 16501800. Izbor poetnog meridijana i pitanje istinskog oblika Zemlje Kartografija od XIX v. na dalje Veza izmedju kartografije i geografije Definicija geografske karte Podjela karata Premjeravanje-snimanje zemljita. Triangulacija Nivelman Metode mjerenja visinskih razlika Geometrijski nivelman Trigonometrijski nivelman Barometarsko odredjivanje visina Premjeravanje zemljita Tahimetrijsko premjeravanje Numerika metoda Grafika metoda premjeravanje Busola Svojstva magnetske igle Deklinacija Inklinacija Presijecanje naprijed Presijecanje sa strane Presijecanje unazad Rjeenje Potenotovog problema mehaniki pomou paus papira Fotogrametrijska metoda Fotogrametrija jednog snimka Stereoskopsko gledanje fotograma Aerotriangulacija Osnove perspektive Izrada panoramskih snimaka Izreda panoramskih snimaka pomou karte Izrada karata Matematiki okvir karte Montani original Kartografski original Izdavaki original Kartografski materijal Ispitivanje i ocjena kartografskog materijala Umnoavanje-reprodukcija planova i karata tampanje karata Razna mjerenja na karti kartometrija Mjerenje duina pravih linija Mjerenje duina krivih linija Grafika tanost izmjerenih linija Mjerenje uglova na karti Mjerenje uglova nagiba zemljita Oitavanje kota taaka sa karte Izrada uzdunih i poprenih profila Odreivanje razmjere karte kad nam ona nije poznata Predstavljanje zemljinih oblika na kartama rafiranje Sjenenje Izohipse Ekvidistancija izohipsa Interpolovanje izohipsa Hipsometrijska skala boja Razmjera karte i razmjernici Brojna i grafika razmjera Izrada linearnog razmjernika Transverzalni razmjernik Grafika tanost razmjernika Raunanje povrina Grafiko-mehaniki nain raunanja povrina Nonijus Raunanje kubature Raunanje kubature s horizontalnim profilima Uveavanje i smanjivanje planova Pantografi Reljefi Stereoskopska karta-anaglifno tampana karta Stereoskopski efekat para fotograma Reljefna karta

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Reljefi od pijeska Reljefi iz cementne kore preko pijeska u sanduku Reljefi od gline i plastelina Reljefi od kartona i perploe Liveni reljefi - duplikati od gipsa Reljefi u slobodnoj prirodi Reljefi u kolskim dvoritima Terra liliput Analiza reljefa a) b) c) d) e) Australije Amerike Evrope Afrike Azije Kartogrami Kartodijagrami Istorijat meunarodne jedinice za mjerenje metra Talasni metar Stare mjere Topografski znaci Nazivi na kartama Topografski znaci (prilog)

Reljefi sa sfernom zakrivljenou Globus Gaus-Krigerova projekcija Eliminisanje linearnih i povrinskih deformacija nastalih svojstvima preslikavanja ove projekcije Stvarna povrina Jugoslavije Merkatorova projekcija Poprena cilindrina projekcija. Gausova projekcija Gaus-Krigerova projekcija Dravni pravougli koordinatni sistemi Trigonometrijski obrazac br. 29 Odreivanje irine zona Izrada planova osloboenih svih deformacija Deformacija povrina Stvarna, povrina Jugoslavije Orijentacija planova Perspektivne projekcije Kartografska mrea SFRJ u stereografskoj projekciji Stereografska projekcija Kartografska mrea SFRJ u stereografskoj projekciji (1 koordinatni sistem) Atlasi Analiza i procjena karata Fotointerpretacija Grafikoni Dijagrami

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Zemlji, njihove apsolutne i relativne visine, vegetaciju i klimu nekog kraja i mnotvo drugih pojedinosti. Karte su na dananjem stepenu drutvenog razvoja, neophodna i masovna potreba, kako radi sticanja osnovnih pojmova o Zemlji i pojavama na njoj, tako i radi svih tehnikih zahvata. Danas, skoro da, nema ni jedne manifestacije ljudske djelatnosti koja se ne tumai pomou planova i karata. Karte su neophodan preduslov za razvitak i eksploataciju prirodnih blaga svake zemlje. Karte omoguavaju i obezbjeuju sigurnost pomorskog i vazdunog saobraaja, a s time i meunarodnu trgovinu i razmjenu. Kako iroku primjenu, a prema tome i vanost, ima kartografija naveemo da je Komitet eksperata pri Organizaciji ujedinjenih nacija predloio aprile 1949. godine definiciju kartografije prema kojoj ona, u irem smislu, obuhvata, geodeziju, topografija, fotogrametriju, gravimetriju, geomagnetizam, hidrografiju, geoloka snimanja, snimanja nalazita prirodnih blaga, sastavljanje specijalnih karata, reprodukciju i izdavanje karata. Kartografija je grafiki most izmeu geodezije koja mjeri i geografije koja interpretira. Karta se moe itati (interpretirati). Nauiti itati kartu, moe, relativno lako, svaki intelektualac, ali uspjeno je moe tumaiti samo onaj strunjak koji zna kako karta nastaje. Poto geograf, ve po prirodi svog poziva, kao nastavnik u koli, neprekidno radi sa geografskom kartom neophodno je da zna i kako se do nje dolazi, tj. kako se ona izrauje. Tokom svog kolovanja, studenti geografije, trebaju da steknu i vjetinu izrade, itanja i interpretacije raznih karata, izrade grafikona, dijagrama, reljefa, globusa, raznih profila itd. Put do izrade jedne geografske karte je dosta dug, a i sloen proces, to je i razumljivo kad se ima u vidu da je karta rezultat obimnih terenskih premjeravan ja, potom raunanja, iscrtavanja, umnoavanja u velikom broju primjeraka, odnosno kad se ima u vidu da je karta vjerna predstava veeg dijela Zemljine povrine na malom komadu papira. Od svih struka koje se u svom pozivu slue kartama
2

PREDGOVOR Na Odsjeku za geografiju Prirodnomatematikog fakulteta u Sarajevu studenti, pored ostalih disciplina, izuavaju i predmet : "Primjenjena kartografija", i njima je prvenstveno, i namijenjena ova skripta. Zbog obimnosti i raznolikosti, a i lakeg prouavanja materije koju obrauje, postoji vie kriterija za podjelu kartografije na pojedine grane. Zasad se uglavnom dijeli na: 1. Optu kartografiju, koja prouava najvanija razdoblja razvoja kartografije od najstarijih vremena do danas, razmatra prikazivanje elemenata geografske karte na kartama raznih razmjera, kao i studij kartografskog materijala - topografskog i aerofotogrametrijskog premjera, dopunu karata, prevoenje karata iz jedne razmjere u drugu itd. 2. Matematiku kartografiju (kartografske projekcije), koja izuava matematike osnove karte, tj. naine predstavljanja zakrivljene Zemljine povrine - elipsoida, na ravan. Ovu materiju studenti geografije sluaju u predmetu "Matematika geografija sa kartografijom". 3. Praktinu kartografiju, koja prouava metode izrade karata. 4. Reprodukciju karata, koja prouava metode mehanikog umnoavanja karata. 5. Kartometriju, koja prouava naine nanoenja i oitavanja koordinata taaka, mjerenje duina, visina, povrina i zapremina sa karata raznih projekcija i razmjera i dr. Planovi i karte javljaju se sa prvim poecima civilizacije na Zemlji i stalno se razvijaju sa njom. Karte nam pruaju vie podataka nego i samo zemljite kad ga neposredno posmatramo. Sa karata moemo saznati nazive mjesta, rijeka, planina, meusobna rastojanja pojedinih taaka na

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. kao tehnikim pomagalom, geograf je nesumnjivo taj koji ih najvie koristi, naroito karte srednjih i sitnih razmjera: zidne geografske i atlasne karte, a esto i krupnije razmjere, kao vojno topografske karte pa i katastarske planove, te je sasvim logino da mora biti upoznat i sa procesom nastajanja jedne karte. Kolika je vanost pridavana karti i od strane poznatih ruskih pedagoga, citirau nie neke od njih: Iz lanka prof. Baranskog: pripremanje nastavnika ekonomske geografije (str. 231236): Mapa je drugi jezik geografije i pritom kudikamo oigledniji i pristupaniji uenikom shvatanju, nego tekst. umjeti ilustrovati svoje prianje kredama u boji na tabli je dragocjena sposobnost. Nastavnika s takvom kvalifikacijom, sudei po amerikanski, trebalo bi platiti 50 % vie. Crtanje eme kredom na tabli ima vrlo vana slijedea preimustva: 1. 2. pokree se motorno pamenje koje kod mnogih radi se velikim uspjehom, na emi se crta ba ono to se u predavanju iznosi i samo ono to je potrebno i ne skree se panja na druge objekte, stvara se mogunost da se, pratei prianje emama, spoje ordinate prostora i vremena, to je vrlo vano i na drugi nain se ne moe postii. Nikakav bolji pokazatelj kulturnog, privrednog i tehnikog razvoja za jednu zemlju ne moe biti od posjedovanja odgovarajuih karata, a posebno krupnorazmjernih planova, za teritorij dotine zemlje. Ovo je sasvim logino, jer nema ni jednog tehnikog zahvata: izgradnje eljeznike pruge, puta, naselja, fabrike, ma kakvog melioracionog zahvata i sl., bez prethodnog snimanja terena i izrade topografskog plana. Geograf je esto prisiljen i da skicira, pa i topografski snimi neki manji kompleks zemljita, neki kraki oblik, speleoloki objekat - peinu ili jamu i sl., a posebno je pozvan da, prilikom izvoenja ekskurzija u okolini kole, uvjeba uenike u izradi tzv. "itinerera puta" ili kroki-a. Zbog toga mora ovladati i vjetinom manjih izmjera sa jednostavnim manjim instrumentima i priborom, na principu busole, prvenstveno i namijenjenih, geolozima, umarima, geografima. Iz tog razloga u skriptama je prvo dat krai prikaz razvoja karte kroz istoriju, a potom osnovni pojmovi o triangulaciji i nivelmanu kao skeletu na koji se premjer oslanja. Kod tumaenja odreivanje visina, geometrijski nivelman je tek pomenut, dok je o trigonometrijskom i barometarskom odreivanju visina, kao metodama vanijim za geografe, dato neto detaljnije objanjenje. Metodama premjeravanja grafikoj, aerofotogrametriji, izradi panoramskih snimaka, kao i izradi karata takoer je dato objanjenje u obimu koji je od interesa za geografe. O raznim mjerenjima na karti, o predstavljanju reljefa na kartama, o razmjeri i izradi razmjernika, reeno je neto vie. Izrada modela reljefa, reljefnih karata u kolskim dvoritima i u slobodnoj prirodi, kao i analiza gotovih reljefa pojedinih kontinenata, objanjena je neto detaljnije, a takoer i izrada globusa. Gaus-Kriger- ova projekcija je data u neto irem obimu nego to je geografu potrebno, iz razloga ouvanja kontinuiteta sa, na kraju ove partije, objanjenom stvarnom povrinom Jugoslavije. Stereografska projekcija je obuhvaena programom predmeta Matematika geografija sa kartografijom, ali je u ovim skriptama neto detaljnije
3

3.

V. P. Budanov: Predavati geografiju bez udbenika je svakako teko i neprijatno, ali nije nemogue. Predavati pak geografiju bez karte jeste oigledna i neosporna besmislica. Karta nije samo glavna geografska oprema, ona ne ilustruje samo ono to se ui, ve je ona i sam objekat izuavanja i izvor geografskog poznavanja teritorije koja se izuava. J. M. Kunjir: Metodika rada s kartom u osnovnoj koli (str. 54). Topografija je za geografiju isto ono to i privremena podloga za vez. Podloga je potrebna zbog ara, i to samo zbog ara, a ne sama po sebi. (Citirano iz knjige: Nastava geografije u srednjoj koli, pedagoka biblioteka 34, Beograd 1349. g.).

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. objanjena na konkretnom primjeru raunanja kartografske mree Jugoslavije. Poto se geograf u svojim predavanjima stalno susree sa pojmovima geografske duine i geografske irine, u gore pomenutim projekcijama data su i raunanja Gaus-Kriger-ovih koordinata iz geografskih, i obratno, geografskih iz pravouglih GausKriger-ovih koordinata. Na kraju skripte dato je i objanjenje o atlasima, analiza i ocjene nekih atlasa domaih i stranih, krae uputstvo o izradi raznih grafikona, dijagrama, kartograma i dr., kao i jedna tabela simbola, tzv. kartografskih znakova koji su najee zastupljeni na raznim kartama. Tokom godine studenti se vjebaju i crtaju, po sjeanju, pamtei koordinate nekih karakteristinih taaka, karte Jugoslavije, pojedinih kontinenata kao i cijelog svijeta, kredama u boji na tabli, a potom i u dvoritu fakulteta. Programom ovog predmeta obuhvaene su i terenske vjebe: izrada kroki-a jednog dijela okoline grada, kao i izrada panoramskog snimka, uz obavezno mjerenje nekog nepristupanog rastojanja i visine. Na kraju da navedem da osobitu zahvalnost dugujem recenzentima skripata, dr. ing. Branku Boriu, redovnom profesoru Geodetskog fakulteta u Zagrebu, i ing. Ismetu Aganoviu, profesoru Graevinskog fakulteta u Sarajevu, na detaljnom pregledu, i na nizu datih dragocjenih primjedbi i sugestija. Sarajevo, decembra 1974.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. da je neobino gruba. Ovu je kartu, kasnije, Hekatej (oko 500 g. prije n.e.) preradio i nadopunio. Aleksandar Makedonski (356-323 g. prije n.e.) - Aristotelov uenik, poto je slomio grki ustanak, unitio je Perzijsku dravu i prodro u Indiju. Za vrijeme toga pohoda naredio je da se izradi karta Makedonske drave - prethodno da se premjere svi putovi kojim je njegova vojska prolazila, i izrade karte toga puta. Od karte je sauvan samo mali dio i vidi se da je, za one prilike, raena sa velikom tanou. Ova karta posluila je docnije Kastoriusu za izradu njegove karte "Tabula Pejtingeriana". Dikearh (350 290. g. p.n.e.) takoer Aristotelov uenik, u knjizi "Put oko svijeta", dao je opis grkog Ojkumena. Izradio je kartu Svijeta i prvi, od svih Grka, povlai na karti dvije meusobno okomite linije, jednu paralelno sa ekvatorom, a drugu okomito na nju, i dijeli ih na stadije (prva linija prolazi pored ostrva Rodosa). Ove dvije, meusobno, okomite linije, koje su sluile za crtanje karte, predstavljale su stvarno zaetak kartografske mree. Eratosten (276-194 g. p.n.e.), grki uenjak, upravnik muzeja i uvar biblioteke u Aleksandriji, prvi je svoja znanja o Zemlji izloio u specijalnom djelu "Geografica", tj. "Zemljopis", i s pravom se moe nazvati ocem geografije. Prvi je pomou jednog, isto geodetskog principa, odredio dimenzije Zemlje, i to, za one prilike, sa visokom tanou. Od putnika koji su putovali na jug do Sijene (dananji Assuan), saznao je da se Sunce za vrijeme ljetnog solsticija (22 VI) vidi na dnu dubokog bunara, tj. da je tada Sunce u zenitu. Istog dana izmjerio je, spravom tzv. "skafion", visinu Sunca u Aleksandriji i dobio da taj ugao iznosi 1/50 kruga = 7,2. Odstojanje Aleksandrija Sijena procijenio je, prema iskazima vodia karavana, na 5000 stadija. Na slici 1 prikazan je njegov postupak raunanja. Eratostenova geografija potisnula je starije Dikearhovo djelo "Zemljopis" i bila, 4 vijeka, jedino djelo iz geografije. Izdao je i jednu geografsku kartu - slika 2 (ispravljenu Dikearhovu).
5

GEOGRAFSKE KARTE STAROG VIJEKA Geografske karte, kao i geografska nauka, ne dopiru iz preistorijskog doba, iako je, vjerovatno, ovjek i u ton prvobitnom drutvu, od koga nas odvaja daleka prolost, poznavao svoj kraj, davao imena pojedinim breuljcima i brdima, rijekama i jezerima, i znao, na pijesku ili kamenu, ocrtati okuku ili ue jedne rijeke u drugu, kao i mjesta prelaza preko njih, znao obiljeiti, na tom primitivnom, crteu, neko brdo pored staze, kao neki orijentir za put, i znao procijeniti udaljenost po vremenu hoda od jedne do druge kote. Najstariji kartografski crtei, ako ih tako uopte moemo nazvati, koji su se sauvali do naih dana, stvoreni su u Babiloniji i Egiptu, tim ognjitima stare kulture i nauke. Kartografisanje pojedinih predjela u Egiptu dopire skoro do 3000 godina prije nae ere. Herodot pria da je u XX v. prije n.e. egipatski faraon Senusret III naredio da se izvri premjeravanje doline Nila i registruju sva vlasnitva zemlje sa njihovim povrinskim prostranstvom, radi ubiranja poreze. Ovo se mjerenje izvodilo i zbog ponovnog uspostavljanja mea pojedinih imanja, koje su periodinim poplavama Nila bile unitavane. Najstarija od poznatih Babilonskih karata je glinena ploica naena prilikom iskopavanja grada Ga-Sur, 300 km sjeverno od Babilona. Jo je poznatija karta Babilona je iz VII v. prije n.e., na kojoj je prikazana Babilonija i Asirija. To je prvi, primitivan, pokuaj predstavljanja ovih drava u vidu pljosnatog kruga opkoljenog Persijskim zalivom. Kao i mnoge druge nauke, i geografija s kartografijom poinje u antikoj Grkoj. Grci su tvorci geografskih karata u pravom smislu te rijei, posebno od polovine II v. nae ere - od Klaudija Ptolomeja. Grki filozof Anaksimandar (610-547 prije n.e.) prvi je od svih Helena izradio geografsku kartu. Herodot kae da je izraena na dasci i

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. I on je poput Dikearha ucrtao na Karti dvije perpendikularne linije, jedna pravcem zapad-istok koju je nazvao dijafragma (dijelila je Sredozemno more na dva dijela), a drugu upravno na nju i to je bio meridijan Aleksandrije. po njegovim podacima sraunati obim Zemlje je iznosio: 5000 48 = 240.000 stadija (37.920 km). Meutim stvarna razlika u geografskoj irini Aleksandrije i Rodosa je 5 15', a ne 7,5 i ne lee na istom meridijanu.

= 7, 2 ;
2 R =

: 360 = 50000 : 2 R

360 50000 = 250000 stadija 7, 2 2 R 39000 km.

Drugi jedan uenjak, astronom Posidonije, odredio je dimenzije Zemlje na slijedei nain (slika 3). On je ivio na ostrvu Rodosu (133 - 49 g. prije n.e.). Njegov luk se pruao od Aleksandrije do ostrva Rodosa. Pretpostavljao je da su Aleksandrija i Rodos na istom meridijanu i na priblinom udaljenju oko 5.000 stadija. Za odreenje amplitude Uzeo je zvijezdu Kanopus sa junog neba. Znao je da je njena gornja kulminacija na Rodosu tek neto iznad horizonta, dok je u Aleksandriji bila znatno via. Na slici 3 ucrtani krugovi oznaavaju meridijan na kome su Aleksandrija i Rodos. Posidonije je naao da se meridijanska 1 visina Kanopusa dizala za 2 R=7,5 i 48
6

uveni astronom aleksandrijske kole Hiparh (190 -125 g. prije n.e.) da bi lake odredio geografske koordinate pojedinih mjesta, izvrio je podjelu najveeg kruga na Zemlji na 360. Prouavanje neba i primjena trigonometrije doveli su do otkria stereografske i ortografske projekcije. Hiparh je kritikovao Eratostenovo djelo i naveo da svako mjesto treba astronomski odrediti. Pisao je da se vjerodostojna geografska karta moe da dobije samo na osnovu kartografske projekcije i astronomskih posmatranja irina i duina na svim glavnim takama Zemljine povrine. Predloio je da se na kartama crta itav niz perpendikularnih linija koje odgovaraju stepenima Zemljine kugle. Kako je u to vrijeme poznato kopno bilo mnogo due u pravcu zapad - istok (od Kanarskih ostrva do rijeke Gangesa) nego pravcem sjever-jug, stepenska odstojanja je nazvao geografska duina, a odstojanje od ekvatora prema sjeveru geografska irina.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Rimske karte svijeta U toku vladavine cara Augusta, nasljednika Cezarova (roen 67. g. prije n.e. - umro 14. g. poslije n.e.) Rimljani su dovrili najvei geodetski poduhvat starog vijeka. Oni su premjerili sve zemlje pod svojom vlau (Egipat, Panonija, Retija, Ilirik, dio Germanije i panije), izvrili topografski popis svih mjesta i izradili kartu Svijeta "Orbis pictus" - "Da bude pred oima Svemira". U ove karte ule su sve zemlje pod rimskom dominacijom: veliki dio Evrope, Sjeverni dio Afrike sa Egiptom i prednja Azija izmeu Kavkaza, Eufrata i Sredozemnog mora. Tokom vremena ova je karta nestala. Od sveg ovog velikog djela sauvale su se samo napomene jednog malog latinskog kosmografa iz druge polovine IV v. Etikusa. U svojoj "Kosmografiji" Etikus je napisao da je u toku od 25 godina itava vojska mjernika, geografa, geodeta, matematiara i ostalih ljudi vjetih u ovoj vrsti posla izvrila snimanje i premjeravanje ogromnog Rimskog carstva i na osnovu ovih radova izraena je rimska karta Svijeta. Tu kartu su postavili na zidove portika Marka Vipsonija Egripe, zeta Augustova, koji je rukovodio ovim radovima. dugog 6,75 m -i irokog 0,33 metra. Ova karta se zove drukije i Tabula Teodosijana. Na njoj su gradovi prikazani sa dva tornja, a veina rijenih pristanita u obliku kvadratnih zgrada. Pejtingeriana je ustvari putna karta. Na njoj je prikazana tadanja Rimska imperija i jo neke zemlje - od Britanskih ostrva na zapadu do ua rijeke Ganga i ostrva Cejlona na istoku. Za izradu nisu korieni nikakvi astronomski podaci i kartografska mrea, te je karte jako izduena i deformisana pravcem zapad - istok; ali s obzirom na sadraj: mnogi gradovi, tvrave, boravita rimskih legija, mrea puteva, rijeke, planine i razni perspektivni uslovni znaci, ine da je Pejtingeriana izvanredan dokument starog svijeta. Pojedine stanice na putovima oznaene su malim prijelomom i upisana rastojanja izmeu njih. Za nas je ova karta od naroitog interesa poto se na njoj nalaze i svi nai krajevi. Rimljani inae nisu nastavili nauni rad starih Grka, nego su njihova dostignua koristili u praksi, za vojne i administrativne potrebe. Klaudije Ptolomej - Grk, koji je ivio u Egiptu polovinom II vijeka smatra se za jednog od najveih naunika starog doba. Bavio se astronomijom, fizikom, matematikom i geografijom. Njegova je studija iz astronomije "Veliko djelo" u 8 knjiga. Izradio je 26 raznih karata ali se ni jedna nije sauvala. U Parizu se uva jedna reprodukcija Ptolomejeve karte pod naslovom "Grki rukopis br. 1401". Dok Eratostena pa i Strabona, moemo smatrati kao "Oca" geografije, Ptolomeja s pravom moemo nazvati "ocem" matematike geografije i kartografije. Po Ptolomeju glavni zadatak geografije je bio kartografsko prikazivanje Zemlje. Ptolomej je prvi od svih antikih uenjaka jasno vidio da prikazivanje loptaste Zemljine povrine povlai sa sobom neizbjene promjene deformacije. Nije dodue uspio, niti u ono vrijeme mogao, analitiki da rijei taj zadatak, ali je opisao praktine naine konstruisanje nekih projekcija koje je on pronaao kao na primjer proste konusne i jedne pseudo - konusne projekcije.

Pejtinger je Nijemac. ivio je u Augsburgu u XVI v. i bio veliki prijatelj nauke. Na neki nain doao je do stare karte latinskog kosmografa Kastoriusa (Itineraria picta) izraena u vrijeme cara Teodosija izmeu 368 i 393 g. i kopirane od srednjovjekovnih kartografa 1264 g. na 11 pergamentskih listova. Svi ovi listovi sastavljeni su zajedno i ine jednu cjelinu oblika pravougaonika,
7

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Ve prije njega bile su poznate cilindrina, stereografska i ortografska projekcija. Arabljansko mjerenje. Ptolomejevu studiju iz astronomije "Veliko djelo" Arabljani su po nalogu kalife El Memnuna, sina Harun-al-Raida, preveli pod naslovom "Elmagest", to znai najvei. Godine 827. izvrila je posebna komisija po njegovom nalogu mjerenje astronomskim putem jednog irinskog stepena u Iraku u dolini Sinzar sjeverozapadno od Bagdada i dobila vrijednost 106 km, dok je stvarna vrijednost na toj irini 110,9 km. To je tzv. "Iraka milja". Duina je stvarno mjerena letvama u oba pravca. Arabljani su ispravljali i Ptolomeja. Po njemu je duina sredozemnog mora iznosila 63, a kod Arapa 44 , to je teno. Greka je dakle bila u duini za preko 2000 km. Geografske karte ranog srednjeg vijeka To ustvari i nisu karte nego vie eme zapahnute religioznih dogmama i pretpostavkama. Iz 1000-te godine potie karta Kotirijana koja se uva u Britanskom muzeju. Na njoj su obale kontinenta razvedene. Prikazan je i Cejlon. Ova je karta, kao i karte Kozme Indikoplova, kvadratnog oblika, dok su inae srednjovjekovne karte krunog ili ovalnog oblika. Ove su karte orijentisane prema istoku, ali se istok nalazi na karti gore, a ne desno (na istok smjeten raj "Elizijon", te iz "potovanja" stavljen na kartama gore). Poznata je i "Elpfordska" karta (naena u selu Elpfordu) koja se sada uva u Hanoveru. Dimenzija je 3,56 metara sa 3,56 metara. Poznata je i karta iz XIV vijeka Italijana Petra Viskontija koja je priloena istoriji Krstakih ratova. Na ovu je kartu uticao putopis Marka pola.

Srednji vijek U Srednjem vijeku, pod uticajem vjerskog mranjatva, u nauci je dolo ne samo do stagnacije nego i do regresije, to se odrazilo i u kartografiji. Kozma Indikoplov (VI vijek - putovao je po Etiopiji, Arabiji, Indiji, te otud i nadimak "Indikoplov") u svom velikom djelu "Hrianska topografija" negira da Zemlja ima oblik lopte. On pokuava da prikae stanje nauke na jedan simbolian nain, te svom djelu dodaje topografiju svijeta i uporeuje cio svijet sa oblikom zavjetne kolibe, to jest na osnovu nejasnih i protivrjenih obavjetenja iz Biblije. Na njegovoj karti etvorougaonog oblika Zemlja je otro ralanjena nizom morskih zatona. U II polovini Srednjeg vijeka zapadni je svijet upoznao djela Aristotela, a kasnije i Ptolomeja. Arapi su koncem VII vijeka osnovali ogromnu dravu od Pirineja na zapadu do Inda na istoku, te upravljanje tako ogromnom dravom, a i hodoae u Meku doprinijelo je unapreenju geografske nauke. Dnevne molitve vezane za kretanje Sunca, i post, vezan za kretanje Mjeseca, bude interes za matematiku geografiju.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Portulani. Poetkom XIV vijeka nastaje prelom na izradi karata. Ne izrauju se vie karte Svijeta, nego karte koje pokazuju zemlje Sredozemlja i zapadne obale Evrope. Pri izradi ovih karata, tzv. kompasnih karata ili portulana (lat. portos = luka) dolazi do izraaja upotreba magnetne igle. Iako je kompas ve u II vijeku bio poznat Kinezima, u moreplovstvu nije upotrebljavan sve do XII vijeka. Godine 1300. Flavijo de oja iz Amalfija povezao je magnetnu iglu sa plohom na kojoj su bile obiljeene glavne i sporedne strane svijeta. U portulanima su bile naznaene udaljenosti izmeu pojedinih istaknutih taaka na obali. Najstariji portulan potie iz XIII vijeka i danas se uva u Markovoj biblioteci u Veneciji. U XIV vijeku, kada je pronaena tampa, portulani se tampaju u velikom broju. U ovo doba nije bila poznata mrea meridijana i paralela, najosnovnijih elemenata za pravilnu orijentaciju, iako se jo Ptolomej sluio geografskom mreom. U portulanima su naroito pravilno bile prikazane obale Sredozemlja. U srednjem vijeku nisu rjeavali pitanje veliine Zemlje, nego su se uzimali rezultati Eratostena i Posidonija. U cjelini geografija je u srednjem vijeku bila u stagnaciji, jedino se u kartografiji koraknulo neto naprijed zahvaljujui primjeni kompasa. U drugoj polovini srednjeg vijeka nastaje period velikih otkria. Godine 1497. Vasko de Gama je oplovio Afriku i doao u Indiju. Na svom prvom putovanju Kolumbo je 1492. godine otkrio Kubu, Haiti, a na ostalim putovanjima i Srednju Ameriku, no jo itavih 30 godina poslije Kolumba niko nije vjerovao da je otkrio novo kopno, nego samo zapadni put za Indiju. Tad poinju i snimanja obala pomou magnetske igle. Magelan je 1519. godine oplovio Junu Ameriku i plovei na zapad doao do Filipina gdje je i poginuo, a posada se plovei i dalje na zapad, oko Afrike vratila u paniju. Ovo je bio prvi vidljivi dokaz Zemljine okrugline. Na toj plovidbi doli su do jo jednog saznanja opazili su da su izgubili 1 dan. Stvarno poto se Zemlja obrne oko svoje osi jedanput u 24 sata, znai da Sunce za 1 sat pree luk od 15. Idui na istok kod svakih preenih 15 (irina jedne asovne zone) pomjerili bi asovnik za 1 sat naprijed, te bi pri povratku na mjesto odakle smo krenuli imali zabiljeen jedan dan vie (24 zone 1 sat = 24 sata) nego to smo proveli na putu. Idui na zapad na bi asovnik pomjerili za svakih preenih 15 po 1 sat unazad, te bi po povratku imali 1 dan manje zabiljeen. Da se ovakva neslaganja ne bi deavala ustanovljena je tzv. datumska granica koja ide meridijanom 180 raunajui od Grinia, i pri putovanju na istok pri prijelazu datumske granice isti dan rauna se dva puta, a idui na zapad jedan dan preskoi. Nauna kosmografija u periodu otkria Kolumbo je otkrio Ameriku, a da to ni sam nije znao, mislei od obala Srednje Amerike da je to Malaka. Istog je miljenja bio i Amerigo Vespui koji je vie puta plovio u Ameriku. Da se stvarno radi o otkrivanju novog, kontinenta, zasluga je humanista
9

Razvoj predstava iz matematiko-fizike geografije u srednjem vijeku Prva od fizikih predstava bila je pitanje oblika Zemlje. U srednjem vijeku bila je jeres govoriti da postoje antipodi. Na zapadu je prvi prihvatio teoriju o loptastom obliku Zemlje salcburki biskup Virgil. Papa ga je posebnom bulom optuio, nazvavi njegovu nauku perverznom.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Apijana i Minstera koji su klasinu teoriju o podjeli svijeta na tri kontinenta (Terra tripartita) ispravili u Terra kvadratita, poto su bili uvjereni da je otkriven novi - etvrti kontinent. Po najpopularnijem moreplovcu toga vremena, Amerigu Vespui, i nazvali su novi kontinent Amerika. Kad je, Magelanovim putovanjima, hipoteza o okruglini Zemlje postala teza, teko je bilo kartografski prikazati cijelu Zemlju i primijeniti kartografsku obradu kao na portulanskim kartama. Bilo je potrebno pristupiti astronomskim mjerenjima i odrediti za vei broj taaka geografske koordinate, to je uz tadanja primitivna sredstva bilo vrlo teko izvoditi, naroito na moru. U Nirnbergu je 1492. godine Martin Behaim izradio prvi globus - "Zemaljsku jabuku". Globus je prenika 54 cm. Ovaj globus je vaan prilog geografskoj predstavi o Zemlji, poto je izraen neposredno pred otkrie Novog Svijeta i na njemu Atlantski okean zapljuskuje istone obale Azije, koje su znatno pribliene obali Evrope. Prvu kartu na kojoj je prikazan cijeli svijet izradio je an de la Koza 1500. godine i danas se uva u Marinskom muzeju u Madridu. On je putovao sa Kolumbom na njegovom drugom putovanju, pa je kartu pravio po vlastitom iskustvu. Pokuao je da astronomski odredi nekoliko taaka. Karta je inae vrlo slaba. Preciznije se prikazuje Juna, nego Sjeverna Amerika. Nikola Dekane izradio je 1502. godine kartu amerikih obala. Ta se karta danas uva u Parizu. U XVI v. Ptolomej postaje uzor pri izradi karata. Njegove se karte rekonstruiu i izrauju nove. Poetkom XVI vijeka dolazi do izdavanja planigloba. Johan ener je 1515. godine izdao takav planiglobus. Na njemu je prikazana i Terra Australis. Kartografi, koji jo upotrebljavaju kompasne karte, previe pribliavaju Ameriku evropskom kontinentu. Najpopularnije djelo u ovo doba bila je "Kosmografija" od Sebastijana Minstera, izdata 1544. godine. Za kartografiju ovog
10

doba znaajan je Johan Werner, a naroito Gerhard Merkator, koji je pronaao i projekciju koja nosi njegovo ime i koja je jo uvijek u pomorstvu najvanija projekcija. I atlasi su dobili ime po prvoj rijei cjelokupnih djela Merkatora. Razvoj kartografija u periodu od 16501800. godine U matematikoj geografiji nije se mnogo napredovalo, jer nije bilo odgovarajuih tanijih instrumenata, a za izradu karata trebalo je premjeriti teren to nije bilo lako. Topografska snimanja terena otpoinju 1617. godine kada je Snelius pronaao metod trigonometrijskog odreivanja taaka (triangulacija), tom metodom an Pikar 1671. godine odreuje veliinu parikog meridijana. Za izradu karata, meutim, bilo je najvanije kako da se odrede geografske koordinate. Starogrka astronomska sprava "Gnomon" (Jakubov tap), ustvari sunani sat, bio je primitivan i naroito neupotrebljiv na brodovima poto ne miruju. Godine 1731. Halej pronalazi "Sextant" i omoguava preciznija mjerenja geografske irine mjesta. Nedostajao je samo instrument za odreivanje geografske duine. Rano se dolo na misao da se duina moe odreivati uporeenjem satova, ali je nedostajao precizan sat (hronometar). Konstruisao ga je tek 1749. godine Englez Don Harison, ime je kartografija znatno koraknula naprijed. Izbor poetnog meridijana i pitanje istinskog oblika zemlje Za geografsku irinu je kao poetak uzet ekvator, ali je za duinu trebalo utvrditi poetni meridijan. Ptolomej je uzimao Kanarska ostrva za poetni meridijan (tad najzapadnija poznata taka Zemljine povrine), a 1634. godine je kao takav uzet otok Fero. Francuski kartograf an de Lil uzima pariki meridijan kao poetni. Danas, meutim, uglavnom se uzima Grini. U XVII vijeku u matematikoj geografiji pokrenuto je i pitanje istinskog oblika Zemlje tj. da li je lopta ili ne.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Na osnovu Rieovih mjerenja klatnom u Kajeni, Njutn i Hajgens postavljaju teoriju o sferoidnom obliku Zemlje. Da bi se ovo dokazalo izvode se mjerenja meridijanskog stepena, najprije od strane Kasinija koje nije uspjelo, a potom od strane dviju ekspedicija u Peru-u i Laplandiji, iji su rezultati potvrdili Njutnovu teoriju. Ovo je period Francuske revolucije, i tad francuski geodeti pokreu i pitanje utvrivanja stalne mjere, te Konvent donosi odluku da se za duinu 1 m uzme etrdeset milioniti dio meridijana (1/40.000.000 dio meridijana). U XVIII vijeku istaknuti kartografi su Francuzi Sanson i Gion de Lil, od kojih potiu i poznate projekcije. Sanson je ispravio Ptolomejevu greku u duini Sredozemlja. Godine 1682. izraena je prva modernija karta Francuske, pri ijoj su izradi koriena astronomska mjerenja Pikara i Kasinija. Za 24 pogranina mjesta odreene su geografske koordinate i karta je bila prilino vjerna stvarnom obliku Francuske. Giom de Lil izradio je vie karata evropskih i vanevropskih zemalja, kao i kontinenata i svijeta. Nije uspio da na karti rijei prikazivanje tree dimenzije tj. zemljinog reljefa, te je planine prikazivao kao krtinjake. Pri izradi karata bio je kritian i za nedovoljno poznate krajeve oznaavao "incognita". U ovo doba izrada karata je vrena preko Akademije Nauka. U vremenu od 1744 - 1793. godine izvren je geodetski premjer Francuske i izraena karta u razmjeri 1: 86400 na 184 lista. Kartografija XIX vijeka na dalje U XIX vijeku u sve irim razmjerama vre se gradusna mjerenja kako lukova meridijana, tako i lukova paralela. Istovremeno otpoinju i sistematski premjeri u svim evropskim zemljama, poto su potrebe odbrane zemlje, te privrede i nauke iziskivale karte krupnijih mjerila. U ovoj etapi razvitka kartografije, matematika zauzima prvo mjesto, potiskujui geografiju na drugo. Od tada sva mjerenja u cilju odreivanja oblika i veliine Zemlje, kao i za prouavanje pojedinih njenih dijelova, prelaze u jednu specijalnu granu matematike - geodeziju, koja se naroito iskoritava u
11

vojne svrhe. Krajem prolog vijeka smatralo se da je glavni zadatak kartografije izraunavanje i konstrukcija mree meridijana i paralela u raznim projekcijama. Sav ostali rad na sastavljanju karata definisan je kao: "popuna konstruisane mree smanjenim konturama terenskih objekata". Ovakva definicija je nepravilna, jer se danas od karte trai takav geografski prikaz koji nauno ilustruje razmjetaj objekata u njihovoj vezi sa geomorfologijom, privredom i drutvenim ureenjem, tj. takav prikaz koji je zasnovan na potpunom poznavanju geografske nauke. Razvoju kartografije doprinijela je i potreba za raznim specijalnim kartama kao: politika, ekonomska, saobraajna itd. Veza izmeu kartografije s jedne, te geografije, geodezije i umjetnosti s druge strane Ve sam naziv "geografska karta" govori da postoji veza izmeu kartografije i geografije. Geografija se uz druge zadatke bavi i studiranjem kompleksa pitanja u vezi njihovog razmjetaja na Zemljinoj povrini, a kartografija daje vjeran prikaz tog razmjetaja. Geografija dakle svoj materijal izlae u vidu teksta, a kartografija grafiki. Preimustva karte nad tekstom su u tome to se i pri kraem posmatranju karte dobije uvid u ono to je u tekstu razvueno na vie strana, no valja naglasiti da ipak ima mnogo pojava u ivotu gdje se karta ne moe da mjeri sa tekstom. Savremena geografija iskoritavajui kartu pri svom izlaganju, pomae razvitak kartografije podsticajem za usavravanjem karte i zahtjevom za prikazivanjem najnovijih geografskih otkria. Vezu izmeu kartografije i geodezije takoer je teko razgraniiti. Geodezija premjeravanjem zemljita stvara terenski original za karte krupne razmjere i time daje kartografu osnovni kartografski materijal. No ipak pravo na izradu karata spada u domen kartografije, koja pri toj izradi koristi principe raznih nauka u koje spada i geodezija.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Vezu izmeu kartografije i umjetnosti mogli bi objasniti na slijedei nain. U srednjem vijeku karte su imale karakter slike. Ne poznavajui geografiju, srednjovjekovni kartografi, punili su karte raznim umjetnikim crteima. Tvrave, naselja, ume i planine crtane su u perspektivnom izgledu. Vremenom, ovaj umjetniki, netani, nain prikazivanja terenskih objekata postepeno je ustupao mjesto tanom geometrijskom nainu, to jest ortogonalnom projiciranju pri emu su se terenski objekti poeli prikazivati pomou uslovnih znakova, koji su postali uglavnom standardni za sve karte. Poto kvalitet karte zavisi i od njenog spoljnjeg izgleda, to karta ipak treba da je umjetniko djelo, jer kao takva djeluje mnogo ubjedljivije, poto su karta i spoljna umjetnika izrada organski vezani. Definicija geografske karte Najea definicija za karte je: "Karta je smanjena slika Zemljine povrine, prikazana na ravni". Ova definicija je nepotpuna jer je njom obuhvaena i svaka fotografija zemljine povrine, a geografska, karta ima svoje specifine osobine kao: 1. 2. 3. Konstrukcija mree meridijana i paralela na karti vri se po odreenim matematskim zakonima. Sadraj karte se prikazuje pomou uslovnih (topografskih) znakova. U kartu nisu unijeti svi objekti sa terena, a neki koji bi i na fotografiji bili neuoljivi, ili ih uopte i nema, prikazuju se na kartama, kao na primjer reljef, trigonometrijske take, reperi, nazivi, magnetske deklinacija itd. rezultat topografskog premjeravanja i prikazuju spoljne oblike geografskih karakteristika terena (kopno, mora, jezera, kanali, reljef, vegetacija itd.) kao i socijalno - ekonomske pojave (naselja, saobraaj, granice i dr.). Nazivamo ih opte geografske karte. Pored njih danas postoje i mnoge druge karte koje pored elemenata optih geografskih karata sadre i druge elemente koji karakteriu neku pojavu ili grupu pojava, kao na primjer klimatoloke karte (karte padavina, karte vjetrova, karte morskih struja, sinoptike karte itd.). Ovo su tzv. tematske karte i analizom njihovom vidimo da svaku prirodnu pojavu koja ima geografsko rasprostranjenje, moemo prikazati na karti, makar da ih ne vidimo na Zemljinoj povrini (karte oblanosti, seizmike karte itd.). Podjela karata Karte bi mogli podijeliti: 1. 2. 3. Prema formatu i optem spoljnjem izgledu karte, Prema razmjeri, Prema sadraju i namjeni,

Prema formatu i optem spoljnjem izgledu, karte bi mogli dalje podijeliti na: a) b) c) d) Pregledne zidne kolske karte, Atlasne karte, Stone karte - kabinetske radne, Depne karte - portativne karte, auto karte i druge, izraene najee za potrebe turizma,

Prema razmjeri karte bi podijelili: a) Na karte krupne razmjere tzv. planove. Izrauje ih civilna geodetska sluba, a koriste se za odravanje katastra i rasna tehnika projektovanja.

Prema tome tanija definicija karte bi bila: Karta je smanjena, sadrajno nadopunjena i uslovnim znacima objanjena slika Zemljine povrine na ravni, izraene na osnovu odreenih matematikih zakona. Gornja definicija pravilna je samo u pogledu takvih karata koje dobijamo kao
12

b) Na tzv. topografske karte. Izrauje ih vojna geodetska sluba, a koriste ih i sve privredne i naune ustanove pri generalnom projektovanju, odnosno i

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. raznom naunom ispitivanju. Po ustaljenoj vojnoj podjeli topografske karte se dijele : Na karte krupne razmjere - do 1:100000 zakljuno. Dobijaju se neposredno reprodukcijom terenskih originala. Na karte srednje razmjere od 1:200000 do 1:500000. Izrauju se na osnovu karata krupne razmjere i dopunom podataka iz specijalnih karata. Na karte sitne razmjere od 1:500000 na dalje. Izrauju se na osnovu karata krupne i srednje razmjere, koristei i statistike podatke.

PREMJERAVANJE SNIMANJE ZEMLJITA TRIANGULACIJA Premjeravanje je geodetski zadatak kome je krajnji cilj da na hartiji predstavi crteom u smanjenoj razmjeri manji ili vei dio Zemljine povrine, a taj crte se tada zove plan ili karta. Na takvom planu - karti treba da se nalaze svi oni objekti koji se nalaze i u prirodi kao: vodeni tokovi, jezera, movare, bare, obalne linije mora, putevi, eljeznike pruge, objekti, naselja, razne kulture zemljita i dr., kao i visinski reljef zemljita - uzvienja, sve predstavljeno uslovnim topografskim znacima. Ova metoda premjeravanja spada u tzv. niu geodeziju ili topografiju, a u domen vie geodezije spada odreivanje oblika i veliine Zemlje. Kada je u pitanju premjer vee povrine, na primjer jedne drave, onda se taj premjer mora osloniti na mreu trigonometrijskih taaka. To je ustvari skelet na koji se sav premjer bazira i omoguava da premjerena teritorija ini jednu cjelinu. U geodeziji vai princip od veeg ka manjem. Po vanosti trigonometrijske take se dijele u redove (kod nas 4- reda). Najvanije take u tome skeletu su tzv. trigonometrijske take I reda koje su na meusobnom rastojanju od preko 20 km (prosjeno 30 60 km). Da bi se izraunale koordinate tih taaka potrebno je izmjeriti duinu jedne strane i sve uglove u trouglima pa postupno trigonometrijski izraunati ostale strane u trouglima (otud i naziv triangulacija, od triangl = trougao), a potom i same koordinate taaka. Za trigonometrijske take I i II reda, a nekad i za III red, mora se pri raunanju voditi rauna o zakrivljenosti Zemlje, tj. da su trouglovi, na povrini Zemlje sferni trouglovi i da njihov zbir iznosi 180+ , gdje je sferni eksces. Triangulacija se mora orijentisati na geografski sjever i zato se mora bar za jednu stranu odrediti astronomski azimut, tj. ugao koji ta strana zaklapa sa meridijanom. Da bi se mogao odrediti meusobni poloaj trigonometrijskih taaka, treba bar za jednu poetnu taku trigonometrijske mree
13

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. odrediti geografske koordinate to je zadatak pozicione astronomije. Poetni azimut jedne strane odreuje se opaajui sa trigonometrijske take Sjevernjau kada ona prolazi kroz meridijan ili neku drugu zvijezdu ije nebeske ekvatorske koordinate - rektascenziju i deklinaciju moemo nai u katalogu zvijezda. Gore je navedeno da je radi raunanja koordinata taaka potrebno osim uglova u trouglima izmjeriti duinu bar jedne strane. No kako je uslijed raznih terenskih prepreka nemogue mjeriti duinu od 20 i vie kilometara, unutar jednog trougla odabire se jedna kraa duina, tzv. osnovica ili baza, obino duine 5-6 km koja se moe mjeriti. Bazisna mrea je ustvari sistem trouglova preko kojih je direktno mjerena osnovica vezana s takama I reda odnosno s poetnom stranom triangulacije. premjeru naseljenih mjesta postavlja se jo gua, tzv. linijska mrea). Na slici 7 vidimo kako bi se trigonometrijska mrea dalje popunjavala. Otok Bra nema ni jedne trigonometrijske take I reda, ali e se zato na njemu odrediti u oba trougla koji ga preklapaju po jedna taka II reda, zatim bi slijedilo dalje poguavanje sa takama III reda i konano IV reda. Gore je navedeno da je prosjena duina strana u mrei I reda 30-60 km, meutim ima i znatno duih strana. Pri vezi izmeu triangulacionih mrea Evrope i Afrike strana Sabiha-Mulhacen bila je duga 269,85 km, a Filhauzen-Mulhacen 263,93 km. Na zapadnom dijelu transkontinentalnog luka u SAD duina jedne strane je ak 307 km. Nivelman Prilikom premjera neke teritorije radi izrade planova i karata toga kraja, prvi radovi, tj. oni koji prethode samom premjeru, su triangulacija i nivelman. Poput triangulacije, na koju se kao na neki skelet oslanja sav premjer, mora se i u visinskom pogledu odrediti mrea fiksnih, oslonih taaka repera, koja se naziva nivelmanska mrea. Od ove mree se raunaju kote - nadmorske visine snimljenih taaka, preko kojih tek planovi i karte postaju kompletni jer tad osim situacije, imaju i podatke koji karakteriu teren u visinskom pogledu. Nivelman je potreban - osim za praktine svrhe pri raznim tehnikim radovima kao: izgradnji komunikacija, melioracionim radovima, izgradnji hidro-elektrana i dr., i za isto nauna ispitivanja. Prije izvoenja nivelmana neophodno je odrediti jednu osnovnu horizontalnu povrinu - horizont, na koju e se svoditi raunanje visina. Danas se svugdje u svijetu za takvu uzima ona povrina koja se poklapa sa srednjim nivoom mora i koja je ustvari nivoska povrina, tj. ona. povrina koja je upravna na pravac sile tee u svakoj taki. Pod srednjim nivoom mora na jednoj taki morske obale i za odreeni period, podrazumijeva se srednji vodostaj mora u
14

Na slici 7 je prikazana Sarajevska i Sinjska baza, preko koje se izvrila veza sa takama 1 reda: Svilaja, Mosor, Obienjak, a prema slici se vidi kako su se dalje sistemom trouglova odredile take na pojedinim naim ostrvima ime su oni povezani u jednu cjelinu sa kopnom. Unutar mree I reda odreuju se dalje trigonometrijske take na sve kraim rastojanjima, dok se, kod taaka IV reda, ne postigne gustina od 1-3 km izmeu pojedinih trigonometrijskih taaka. I ova su rastojanje jo uvijek prevelika da bi se mogao sav teren premjeriti, te se mora jo pribliiti pojedinim objektima koje treba ucrtati u planove i karte. Ta posljednja, tzv. poligona mrea, su take koje su na meusobnom rastojanju od 100 do 300 m, i tek sa njih se instrumentima snima teren (pri

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. odnosu na neku fiksnu taku. Poto se, uslijed raznih uzroka, povrina mora nalazi u stalnom kretanju, to se i srednji nivo neprekidno mijenja u visinskom pogledu. Da bi se dobila vrijednost srednjeg nivoa mora koja najvie odgovara stvarnosti, opaanja bi trebalo vriti u jednom duem periodu, meutim u praksi se, do sada, koristilo i vrijeme od svega nekoliko godina opaanja, pa i samo jedne godine kakav je sluaj bio kod odreivanje normalnog repera u Trstu 1875. godine na molu "Sartorio". Na taj reper, koji se u to vrijeme nalazio na 3,3520 m iznad srednjeg nivoa Jadranskog mora vezan je visinski premjer nae drave. Naknadnim mjerenjima je ustanovljeno da je geodetska normalna nula - kratica NN - Trst pogreno odreena za 8,99 cm (prenisko), odnosno i svi reperi nae mree vezani za ovaj reper u Trstu. Jo 1875. godine na konferenciji u Berlinu, u okviru internacionalnog premjera, donijeta je odluka da sve drave ograniene morima, obavezno, pomou registrirajuih aparata (mareografa) po mogunosti na to veem broju taaka svoje obale, odrede srednji nivo mora. Na osnovu rezultata ovih mjerenja docnije bi se odredila nulta taka apsolutnih visina za cijelu Evropu. Meunarodna geodetska unija je u novije vrijeme dala preporuku za ove radove, s tim da se sve te take i poveu meusobno nivelmanom visoke tanosti (na kilometar duine greka ispod 1 mm), te bi tako pomou njih, nakon izvjesnog vremena opaanja dobili visinski odnos srednjih nivoa pojedinih mora i okeana na Zemljinoj povrini, a s tim i podatke o pravcu Morskih struja. Preko srednjeg nivoa moe se kontrolisati precizni nivelman razvijen du obale. Precizni nivelman nam daje mogunosti ispitivanja laganih pomjeranja obalske linije (transgresije i regresije); za Skandinavsko poluostrvo je ustanovljeno lagano izdizanje po 1 cm godinje. Nivelmanom je ustanovljeno da je srednji nivo Sjevernog mora kod Denkerka vii za nekoliko decimetara od srednjeg nivoa Sredozemnog mora kod Marselja. Takoer je utvreno da postoji denivelacija izmeu Sjevernog i Baltikog mora koja iznosi i do 50 cm. U
15

SAD je preciznim nivelmanom utvreno da srednji vodostaji Atlantskog i Tihog okeana rastu prema sjeveru i da je na istoj geografskoj irini vodostaj Tihog okeana vii za 30 do 40 cm od vodostaja Atlantskog okeana. Nivelmanska mrea bive Jugoslavije je razne tanosti - na jednom dijelu zemlje naslijeena je austrijska, a na drugom dijelu zemlje (Srbija i Makedonija) naa homogena nivelmanska mrea visoke tanosti, ali naslonjena na staru austrijsku mreu manje tanosti. Docnijim ispitivanjima pronaeni su neki reperi koji su odstupali i do 50 cm. Iz do sada iznijetog, a posebno da se srednji vodostaj mora neprekidno mijenja, a preko njega i povrina od koje se raunaju visine, je glavni razlog da je naa Savezna geodetska uprava pristupila postavljanju tzv. normalnog repera. Njegova je svrha ta, da se na teritoriji nae drave postavi jedna taka za koju se pretpostavlja da e po svom poloaju odnosno visini ostati nepromijenjena u neogranieno dugom vremenskom periodu. Osnovni zahtjev pri izboru mjesta normalnog repera je da se postavi na terenu stabilnom kako u geolokom tako i seizmikom pogledu i to blie geografskom centru nae zemlje, kao i to da se nivelmanska mrea moe lako za njega vezati. Poto je ustanovljeno da je andezitska masa na kojoj lei stari Maglaj i njegova tvrava izuzetno povoljan teren i u geolokom i u seizmikom pogledu, tu je i postavljen na normalni reper i nivelmanskim vlacima povezan sa mareografima u Splitu i Dubrovniku. Metode mjerenja visinskih razlika.Vertikalno odstojanje neke take od nulte nivoske povrine naziva se apsolutna ili nadmorska visina te take. Razlika apsolutnih visina dviju taaka naziva se relativna visina tih taaka ili njihova visinska razlika. Npr. nadmorska visina Sarajeva (stari dio grada na Baariji) je 540 m, a vrh Trebevia 1629 m, te je prema tome visinska razlika izmeu Baarije i vrha Trebevia 1629 m 540 m = 1089 m.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Visinske razlike se slijedeim metodama: 1. 2. 3. mogu odrediti horizontalne projekcije AT i BT. Ovim raunom u pravouglom trouglu AT'T dobili smo katetu, a poto znamo i vertikalni ugao, lako sraunamo visinsku razliku h, a potom i nadmorsku visinu take T.

Geometrijski - nivelmanom, pri emu se postie tanost do 1 mm, Trigonometrijski, sa tanou do 1 cm i Barometarski, pomou aneroida, sa tanou, zavisno od veliine aneroida, od 1 metra do nekoliko metara. a) Geometrijski nivelman

Princip odreivanja visinskih razlika prikazan je na slici 8. Neka je za taku A poznata nadmorska visina i elimo da odredimo nadmorsku visinu i za taku B. Kao to se vidi sa slike 8 mi emo postupno nivelmanskim instrumentom odrediti visinske razlike hi : h1 + h2 + h3 = H iji e nam zbir dati visinsku razliku H . Kada tu visinsku razliku dodamo apsolutnoj visini, koti take A dobiemo kotu take B.

b) Trigonometrijski nivelman Ovaj nain odreivanja visina je od osobitog znaaja za geografe jer se na ovaj nain uglavnom odreuju kote planinskih visova i nepristupanih taaka. Neka je prema slici potrebno odrediti apsolutnu visinu - kotu take T. Prvo emo obiljeiti jednu pomonu bazu AB sa ijih se taaka dogleda vrh T. U ovom pomonom trouglu izmjeriemo bazu, te horizontalne i vertikalne uglove, i po sinusnom pravilu sraunati duine AT odnosno BT, ustvari
16

Poto se mjerenje uglova vri s instrumentima koji su postavljeni na svoje nogare, a vizira se na neki signal, piramidu ili letvu, visinska razlika e biti: h = D tg '+ i gdje je i = visina instrumenta, a = visina piramide signala. Valja napomenuti da ovaj obrazac vai samo za kraa rastojanja, a za vea mora se uzeti u obzir krivina Zemlje i refrakcija. D 2 gdje je D Popravka za krivinu Zemlje 2R rastojanje taaka, a R poluprenik Zemlje, a

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. popravka za refrakciju

D 2 K , gdje je K 2R refrakcioni koeficijent i uzima se da iznosi K = 0,13. Prema tome, konana formula za trigonometrijsko raunanje visine bie: D2 D2 K h = D tg '+ i + ; 2R 2R D2 odnosno h = D tg '+ i + (1 K ) 2R Popravke za krivinu Zemlje i refrakciju uzimaju se iz gotovih tablica prema daljini ili se srauna po obrascu: 2 2 D D (1 K ) = 0, 43 R 2R
Popravke za krivinu Zemlje i refrakciju s obzirom na duinu iznose (u m/m): 500 1000 2000 3000 4000 5000 6000 7000 0,02 0,07 0,26 0,59 1,09 1,70 2,45 3,34

c)

Barometarsko odreivanje visina

Ovo odreivanje visina zasniva se na atmosferskom pritisku. Za praktine svrhe konstruisani su tzv. metalni barometri ili aneroidi, tj. barometri bez tenosti. Na slici 12 prikazan je jedan takav aneroid, u vidu depnog sata. Iz slike vidimo da ovaj aneroid ima dvije skale: barometarsku i visinsku. Skale su tako konstruisane da je 6,5 podjela barometarske skale jednako 7 podjela visinske skale, odnosno da svaki milimetar atmosferskog pritiska ima vrijednost 11 m. Visinska skala moe da se pokree uz barometarsku. Barometarska skala numerisana je iznutra u smislu kretanja kazaljke na satu poev od 56 pa do 78 odnosno 80, a visinska skala spolja i suprotno kretanju kazaljke na satu od 0 m do 2800 m na svakih 200 m. Ovih depnih aneroida ima i za mjerenje visina do 5000 m. Aneroidom moemo mjeriti visinske razlike izmeu pojedinih taaka ako na svakoj taki dovodimo 0 m pod kazaljku aneroida, a moemo odmah oitavati nadmorske visine ako na poetnoj taki namjestimo njenu kotu pod kazaljku. Tanost odreivanja visina aneroidom je mala - svega 5-10 metara na jednu taku.
17

Ako mjerimo visine u nekom poligonu, po povratku na polaznu taku sigurno je da nam se visine nee sloiti jer jo tokom naeg rada bilo je promjene u atmosferskom pritisku. Pretpostavimo da smo odreivali kote na poligonu na slici 13.

Na poetnoj taki 1 u 8 h namjestili smo aneroid na nadmorsku visinu 540 m. Poslije 15 minuta penjanja oitali smo na taki 2 kotu 575 m, u 835 h na taki 3 kotu 605 m, u 900 sati na taki 4 kotu 565 m, u 910 sati na taki 5 kotu 550 m i u 940 sati na taki 1, tj. poetnoj taki kotu 520 m. Iz mjerenja vidimo da je razlika 20 m i nju treba proporcionalno vremenu podijeliti na svih 5 visinskih razlika. Poto smo poligon obili za l sat i 40 minuta, proizlazi da na svakih 5

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. minuta obilaska otpada greka od 1 m, odnosno kota 2 dobie definitivnu visinu 578 m, kota 3, 612 m, kota 4, 577 m, kota 5, 564 m i kota 1, 540 m. Tanije mjerenje je sa dva aneroida. U ovom sluaju jedan aneroid se ostavlja na polaznoj taki, poto su, razumije se, oba aneroida bila dotjerana da pokazuju istu nadmorsku visinu polazne stanice, i posmatra koji je ostao na toj stanici ima dunost da prati promjene na tome staninom aneroidu zapisujui vrijeme kad se atmosferski pritisak promijenio i visinu koju u tome momentu pokazuje. Ako se pri povratku na poetnu taku ustanovi da oba aneroida pokazuju opet istu visinu znak je da nije bilo promjene u atmosferskom pritisku, u protivnom da je bilo promjene. Na ovaj nain popravke e primiti samo one visine kod kojih je prilikom mjerenja nastala promjena pritiska. PREMJERAVANJE ZEMLJITA Premjeravanje zemljita se vri da bi doli do planova i karata, neophodnih za sve vrste planiranja, naroito danas u doba sve jaeg privrednog i tehnikog razvoja. Samo premjeravanje moe se vriti slijedeim metodama: 1. Ortogonalnom metodom, pri emu se mjere apscise i ordinate pojedinih prelomnih taaka objekata, u odnosu na neki pravougli koordinatni sistem. Princip takvog mjerenje dat je na donjoj slici, na primjeru mjerenja jedne nepravilne parcele (lijevo je terenska skica, tj. upisani podaci mjerenja, a desno plan te parcele u odreenoj razmjeri). Ova se metoda upotrebljava za premjeravanje gradova i vrjednijeg zemljita.

2. Tahimetrijskom metodom. Ovaj izraz dolazi od grke rijei, a znai brzo premjeravanje, to je za dananji stepen savremenog geodetskog premjeravanja pomou aerofotogrametrije, ustvari anahronizam, jer bi aerofotogrametrija trebala da nosi epitet "tahimetrije". Princip ove metode mjerenja sastoji se u tome, da se od jedne stajne take moe instrumentom, zvanim teodolit - tehimetar, odrediti polarnim koordinatama poloaj ma koje take u prostoru.
18

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Stajna taka ili stanica smatra se kao koordinatni poetak - pol, a do take koju elimo odrediti mjerimo optiki instrumentom duinu, te horizontalni i vertikalni ugao, i ta tri elementa su dovoljna za odreivanje ma koje take u prostoru. Mjerenje horizontalnog ugla se vri u odnosu na neku drugu stalnu taku, a moe se u nekim sluajevima mjesto stalne take uzeti pravac magnetskog ili astronomskog meridijana. Visinski - vertikalni ugao se mjeri da bi se pomou njega i duine odredila visinska razlika. Tahimetrijski premjer moe se vriti: a) Numerikom metodom: Ovom se metodom vri premjeravanje, zemljita uglavnom izvan naseljenih mjestu, bilo za potrebe katastra ili snimanja za studije i projektovanja eljeznica, putova, izgradnju hidroelektrana i svih drugih objekata. Osnovni princip ove metode premjera sastoji se u mjerenju podataka na terenu, a izradi plana u birou. b) Grafikom metodom geodetskim stolom i kipreglom: Ovom metodom snimanja izraujemo odmah na terenu plan kartu, a u birou vrimo definitivno iscrtavanje u tuu. Slika 15 predstavlja instrumenat zvani Kipregel koji slui za grafiki premjer. Sa slike vidimo da se instrumenat sastoji od nogara, table koja se privruje za nogare i kipregla instrumenta koji slui za optiko oitavanje duina i visinskih razlika. Uz svaki kipregel nalazi se i busola koja slui da se tabla stola orijentie na sjever. Busola Busolu kompas - donio je Marko Polo iz Kine u Evropu 1295. godine. Jo drevnim Grcima, a preko njih i Rimljanima bilo je poznato svojstvo nekog crnkastog kamena da privlai komadie eljeza. Po imenu grada Magnezije u Maloj Aziji gdje su taj kamen nalazili, nazvali su ga magnetskim. Pretpostavlja se da je Kinezima jo 120 godina prije n.e. bilo poznato svojstvo magneta i magnetska deklinacija i da su to koristili u moreplovstvu. Konstrukcija busole u Evropi pripisuje se Italijanu Flavijo de oji iz Amalfija, koncem XIII vijeka. Ve je tad zapaeno da magnetska igla ne pokazuje taan sjever te su to otklanjali na taj nain da su pravac NS zaokretali za 10 (u to doba bila je priblino tolika magnetska deklinacija i to istona) udesno od sjevernog kraja igle. Kolumbo je takoer na svom prvom putovanju po Atlantskom okeanu otkrio magnetsku deklinaciju kao i to da se ona mijenja sa promjenom geografskog poloaja. Pomorci i geometri su prvi prihvatili busolu. Do 1850 g. busola je jedan od glavnih geodetskih instrumenata. Danas se jo uvijek mnogo koristi u umarstvu, geologiji, geografiji, a i geodeziji, naroito kao pomoni instrument. Glavni sastavni dio busole je magnetska igla, obino oblika romba ili tapia. Igla svojom sredinom lei na finom elinom iljku - vrh od ahata.

Svojstvo magnetske igle Glavno svojstvo magnetske igle je da na svakom mjestu Zemljine kugle zauzima odreen smjer koji kroz due vrijeme ostaje nepromijenjen - tzv. magnetski meridijan. Sa geografskim ili astronomskim meridijanom zaklapa neki ugao, tzv. deklinaciju koja moe biti zapadna ili istona.
19

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. U Evropi su u XVI vijeku sve deklinacije bile istone, poslije postale zapadne (prethodno bile ravne nuli). U Parizu je 1580. g. magnetska deklinacija istona i iznosila je 1130'. Godine 1663. bila ravna nuli, a 1700. g. 810' i to zapadna. Godine 1814. imala je maksimalan iznos od 2234' zapadno. Od 1814. g. opada. Ljeti su skretanja magnetske igle vea nego zimi, danju jaa, a nou slabija (uticaj suneve svjetlosti). Postoje i magnetske smetnje (polarna svjetlost, zemljotresi, vulkanizam). One utiu na kolebanje magnetske igle nekad vie od 1. Rije "kompas" dolazi od italijanske rijei "Compasso" to znai kruna mjera, pokaziva sjevera. Magnetska igla je iz tvrdog elika i magnetizirana. Dio prema sjeveru je obino drukije obojen ili je drugaijeg oblika od junog dijela. Igla je ili u kutiji kao na slici 18. ili u izduenoj kutijici. Podjela na busoli tee u smislu kazaljke na satu, a kod novijih obratno. Svaka busola ima i napravu za aretiranje koenje - magnetske igle, to se koristi pri prenosu busole sa mjesta na mjesto. Busolni instrumenti slue za orijentisanje ili mjerenje. Neka je "a" na planu slika terenske take "A". Treba na planu nanijeti azimut M = 54 koji je izmjeren prema taki 8. Radili bi ovako: na taku "a" postavili bi jedan od iskoenih rubova mn busole i zaokretali je oko take "a" dok na sjevernom kraju magnetske igle ne bi oitali azimut 54. Iz take "a" bi uz rub prizme povukli olovkom pravac prema nuli podjele - prema n - i to bi bio traeni magnetski azimut.

Inklinacija Magnetska igla po pravilu treba da je horizontalna, poto svojom teinom takom lei na finom iljku, ali to najee nee biti, nego e jedan kraj magnetske igle biti manje ili vie nagnut, i sa horizontalnom ravni zaklapati izvjestan ugao koji se naziva magnetna inklinacija. Ona raste prema magnetnim polovima na kojima dostie vrijednost od 90, tj. magnetska igla stoji okomito na horizontalnoj ravni. Na magnetskom ekvatoru, koji od geografskog ekvatora odstupa kao to i magnetski polovi od geografskih polova, inklinacija je jednaka nuli. Linije koje spajaju mjesta jednakih deklinacija nazivaju se izogone, a jednakih inklinacija izokline. Ima busola koje se postavljaju na stativ. U horizontalni poloaj dovode se pomou libele ili pomou same magnetne igle - da igla zauzme strogo horizontalan poloaj. Ima busola kod kojih je krug s podjelom limb - uvren na magnetskoj igli, pa ga igla orijentie s njegovom nulom u magnetski meridijan. Oitavanje se vri pomou posebne prizme. Za viziranje ima uski prorez koji slui kao okularni diopter i preko objektivnog dioptra, a u prizmi se istovremeno gleda podjela. Naprijed opisana grafika metoda premjeravanja naziva se i poluinstrumentalna metoda jer se kod nje duine i visinske razlike oitavaju optiki, a
20

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. horizontalni uglovi ustvari odmah na crtaoj tabli grafiki crtaju. Postoji meutim i ista grafika metoda premjeravanja gdje se na tablu geodetskog stola stavlja tzv. gledaa (slika 19) koja slui za viziranje i razumljivo zamjenjuje kipregel. Ova se metoda primjenjuje kod premjeravanja manje tanosti, za izradu kroki-a. Rije kroki dolazi od francuske rijei croquis skica. Od krokia se trai da je brzo izraen, da tano predstavi opti karakter zemljita, da je jasan ucrtanim topografskim znacima, da je pregledan tj. da pada u oi ono to je vano. Krokiranje je vjetina koju svako s malo truda moe postii, a tad e i svaku kartu lake itati i tumaiti. Prije izrade nekog kroki-a odreuju se stajne take, a sa njih detaljne take tj. sve one take koje su neophodne da se neki predio predstavi na karti (zgrade, objekti, ...) i to presijecanjem naprijed, sa strane i unazad. Presijecanje naprijed Ovim nainom se preko dvije poznate odreuje poloaj tree - nepoznate take, jednostavnim viziranjem i povlaenjem vizura na tabli. Kao to se sa slike vidi iznad take A, u prirodi postavi se geodetski sto s tim da taka "a" na tabli bude iznad take "A" u prirodi. Tabla se orijentie tako to se preko take "b" na tabli vizira na taku "B" u prirodi, a potom vizira taka "C" u prirodi i povue na tabli olovkom pravac. Potom se prelazi na taku "B" u prirodi, sto se centrira tako da taka "B" na terenu bude projekcija take "b" sa table, izvri se orijentacija vizirajui preko take "a" na tabli na taku "A" u prirodi, a potom vizira taka "C" u prirodi i povue olovkom pravac. U presjeku pravaca nalazi se taka "C".

Presijecanje sa strane Opet moramo imati na tabli dvije poznate take a i b, ali se u prirodi na jednu; npr. "b" taku, ne moe stati jer je nepristupana. U ovom sluaju stanemo na taku "A", tablu centriramo, horizontalno i orijentiemo je po liniji ab odnosno AB, naviziramo na taku "C" u prirodi i povuemo pravac. Sad idemo na taku "C" i centriranje izvrimo po vizuri prema "C" - pomou vizure ac orijentie se sto, vizirajui na "A" u prirodi, preko a na tabli. Da bi se odredila taka stajanja "C", viziramo preko take b na tabli na "B" u prirodi, pa povlaenjem vizure od b unazad, dobiva se vizura cb, odnosno u presjeku vizura sama taka "c".

21

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Rjeenje Potenotovog problema mehaniki pomou paus papira. Ovaj nain odreivanja stajne take je naroito vaan za geografe jer se jednostavno i brzo, npr. prilikom ekskurzija ili terenskog rada odredi na karti mjesto na kome se nalazimo. Postavi se paus papir na tablu, obiljei proizvoljno taka T i od nje povuku vizure a, b, c, na A, B, C u prirodi. Sad paus poloimo po tabli i zaokreemo dok se vizure Ta, Tb, i Tc ne poklope sa a,b,c na tabli, i to je traena taka.

Presijecanje unazad Kod ovog naina grafikog odreivanje taaka, date su tri take koje ine trougao, a treba odrediti etvrtu. Sto se postavi na stajnu taku D, horizontira i orijentie busolom. Potom se vizira preko datih taaka a, b, c na A, B, C i povuku vizure unazad do njihova presjeka. Ovaj nain presijecanja naziva se Potenotov problem poto je on 1692. g. naao numeriko rjeenje njegovo (Snelius je ovaj problem rijeio jo 1615. g. ali to rjeenje nije bilo poznato Potenotu). Grafiko konstruktivni nain primijenio je Bessel (1784-1846).

Sutina rada pri krokiranju je kao i kod premjeravanja - prvo se izvri orijentacija malog geodetskog stola ili bloka za crtanje ukoliko kroki pravimo stojei sa blokom u rukama, potom viziramo na pojedine objekte i iscrtavamo ih.
22

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Ako nam je zadatak hitan, a nije potrebna vea tanost, odstojanja do pojedinih taaka moemo otkoraavati (1 iskorak = 0,75 m ), eventualno i cijeniti od oka. Da bi i visinski reljef bio to vjerniji, tokom rada treba povlaiti izohipse - od oka, da bi dale bar priblian izgled reljefa. 1. Fotogrametrijska metoda objekta. Snop zraka sa terena prolazi kroz glavnu taku objektiva i na ploi ili filmu se stvara negativ - stvara negativ - fotogram. Obratno, ako se fotogram osvijetli pozadi projektovae se slika snimljenog terena objekta, na nekoj ravni. Na ramu komore nalaze se etiri znaka koji unakrsno spojeni obrazuju koordinatni sistem, i oni se fotografiu zajedno sa terenom da bi se omoguilo mjerenje na fotogramu. Primjena fotogrametrije u ravnim i ravniastim terenima Fotogrametrija jednog snimka - Ako se iz aviona snima priblino ravan teren i sa vertikalnom osom kamere (do 3 nagnutosti smatra se vertikalna osa) dobiemo snimak fotogram veoma slian karti. Na snimku se svi objekti, komunikacije, granice pojedinih kultura i mnoge druge pojedinosti vide jasno, samo to je taj snimak u nekoj priblinoj razmjeri. Ovu priblinu razmjeru moemo dobiti kao kolinik iz visine aviona nad terenom i ine daljine objektiva:

To je metoda pomou koje se iz fotogrametrijskih snimaka fotograma nekog predmeta ili predjela moe dobiti njegova horizontalna i vertikalna projekcija. Ova se metoda, razumljivo najvie koristi u geodeziji, ali je njena velika primjena i u umarstvu, urbanizmu za izradu regulacionih planova, geologiji, geografiji, arheologiji, medicini, balistici, kriminalistici itd. Kod ove metode najvei dio terenskih poslova prenosi se u biro. Snimanje iz aviona obavi se velikom brzinom i to velikih prostora. Ne treba ipak shvatiti da su svi terenski radovi kao i raunanja potpuno iskljueni. Triangulacija i nivelman moraju se prethodno razviti i sraunati, bar za izvjestan broj taaka, kao neki skelet, moraju se znati koordinate i nadmorske visine, koje slue za orijentaciju fotograma, ali otpada onaj masovni rad na odreivanju i raunanju ogromnog broja poligonskih taaka i snimanju jo neuporedivo veeg broja detaljnih taaka. Izrada planova i karata obavlja se na specijalnim fotogrametrijskim instrumentima takoer mnogo bre nego klasinim nainom, jer se kartiranje odmah prenosi automatski koordinatografom sa fotograma na plan - kartu. Zavisno od mjesta snimanja postoji tzv. terestrika fotogrametrija gdje se snimanje vri sa zemlje fototeodolitom, i aerofotogrametrija gdje se snimanje obavlja iz aviona. Fotogrami su snimci terena na kojima je snimljen i koordinatni sistem rama komore i na njima se mogu izmjeriti koordinate ma koje take. Fotogram je centralna ili perspektivna projekcija snimljenog terena ili
23

R=

H f

Format fotograma je obino kvadratni, a veliina mu zavisi od ine daljine fotogrametrijske kamere sa snimanje automatske kamere. Danas je normalni format uglavnom 18 18 cm (ina daljina 210-230 mm). Vertikalnost osovine moe se postii do na 1. Pri letu vano je da avion ostane cijelo vrijeme na istoj visini, a to se postie stetoskopom koji daje tanost do na i 1,7 m, jer je aneroid isuvie grub. Stetoskop dodue moe da mjeri samo visinske razlike prema nekoj poetnoj visini i to do 40 m. Fotogrametrijsko snimanje zasniva se na odreivanju taaka "presjecanjem unaprijed". Svoenje snimka horizontalnog terena u odreenu razmjeru vri se instrumentom zvanim "redreser", a potom se fotogram kartira, tj. eksponira na fotografsku, najee korektostat hartiju (to je hartija u koju je prilikom njene izrade

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. stavljen u sredinu tanki list aluminija), koja se stavi na projekcijsku ravan. Ovim postupkom je dobijen fotoplan. Ako sada na njemu iscrtamo u tuu topografskim znacima vodene tokove, komunikacije, kulture, razne objekte, ispiemo nazive i, na kraju skinemo emulziju sa fotoplana, dobiemo kartu. Da bi karta imala sve ove podatke, tj. vodene tokove, pojedine kulture, vlasnike, nazive i dr., geodetsko osoblje izlazi na teren sa uveanim kopijama fotograma fotoskicama - i deifruje ih. Vertikalna predstava terena kod fotogrametrije jednog snimka dobije se nekom od klasinih metoda: geodetskim stolom sa kipreglom, tahimetrijom ili detaljnim nivelmanom. Nedostatak fotogrametrije jednog snimka, je ta to se ne moe na njemu uoiti reljef terena, odnosno ni iskoristiti u topografske svrhe za konstruisanje izohipsa. Ovo je otklonjeno uvoenjem stereoskopije u fotogrametriju. Osjeaj trodimenzionalnosti nekog predmeta kad ga gledamo, zasniva se na stereoskopskoj moi vienja naih oiju. Posmatrajui golim okom neke predmete u prostoru mi moemo ustanoviti koji je predmet blii, koji dalji, moemo razlikovati okrugle predmete od uglastih, a sve zahvaljujui tome to se nai pogledi ukrtaju na svim takama posmatranog predmeta. Dodue stereoskopsko vienje je ogranieno na relativno kraa rastojanja i ono prestaje sa daljinom preko 400 m. Pri procjeni udaljenosti, ve na 100 m grijeimo za 12 m. Stereoskopsko gledanje fotograma Nedostatak stereoskopskog vida, tj. da smo u stanju od oka cijeniti samo kratka rastojanja i da greka u procjeni raste sa kvadratom daljine, otklonjena je optikim sredstvima, stereoskopskim daljinarima telemetrima. Optikim sredstvima meutim mi ne posmatramo samo teren, ve i fotograme i to ini osnovu u stereofotogrametriji, jer se najvei dio terenskih radova prenosi u biro gdje se posmatranjem fotograma nekog terena koji je snimljen sa dvije razne take - stanice, dobija prostorni utisak, kao i pri posmatranju u prirodi. Izgled jednog
24

preciznog instrumenta za fotogrametriju prikazan je na slici 25.

elimo li za neku teritoriju da izradimo kartu, prvo emo snimiti iz aviona tu povrinu i to u nizovima (redovima, slika 26), koji se preklapaju u pravcu leta za 60 %, a sa susjednim redovima 20-30 %. Taj zajedniki snimljeni dio sa dvije stanice na dva uzastopna fotograma dae nam stereoskopski model za kartiranje. I sam fotogram bez kartiranja moe nam koristiti u razne informativne svrhe i interpretacije

Na zajednikom dijelu svaka dva uzastopna snimka odaberu se 4- markantne take (najmanje 3) i za njih se terenskim mjerenjem odrede koordinate i nadmorska visina, i one e posluiti za orijentisanje snimaka, jer mi inae ne znamo bazis osnovicu, tj. razdaljinu izmeu njih kao ni poloaj optike osovine fotokamere u momentu snimanja. Zraci koji su proli kroz objektiv od taaka odreenih za orijentaciju, obrazuju jednu piramidu, na ijem je vrhu objektiv, tj. stanica, u momentu snimanja iz aviona, a iz koordinata taaka odredimo osnovicu piramide. Uglovi koje zaklapaju ivice piramida odreuju se iz snimaka (slika 27).

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. izohipsu iscrtali. Fotogrametrijski instrumenti predstavljaju po svojoj komplikovanosti i preciznosti danas jedne od najsavrenijih instrumenata. Opisani fotogrametrijski instrument slui za kartiranje planova i karata u krupnijim razmjerama, meutim postoje i instrumenti za izradu karata u sitnim razmjerama, od 1:25.000 do 1:200.000 tj. za izradu topografskih karata (autograf Wild A9). Za snimanja u ovako sitnim razmjerama danas postoje super irokougaone fotogrametrijske kamere i A9 je namijenjen kartiranju fotograma ove kamere, kao i aerotriangulaciji preko velikih prostranstava u sitnoj razmjeri. U ovom instrumentu fotogrami se posmatraju frontalno sa uveanjem 6 puta. Ovaj je instrument konstruisan za dijapozitive. Aviograf Wild B9. Ovaj je instrument takoer namijenjen kartiranju topografskih karata u sitnijim razmjerama izmeu 1:50.000 i 1:100.000. Kod autografa Wild A9 ne koriste se originalni fotogrami 23 23 cm nego se smanjuju na format 11,5 11,5 cm. Kod punktalnog ili tangencijalnog kartiranja, na primjer nekog puta u nagibu gdje se stalno mijenja visina, mora se markica neprestano dizati ili sputati dok olovka na koordinatografu neprekidno iscrtava tu granicu (tangencijalno kartiranje). Za kartiranje neke izohipse Z se ne mijenja, jer se kartira linija sa takama jednakih nadmorskih visina. Operator pedalom stalno natjeruje markicu da dodiruje teren. Namjena fotogrametrije je bila u prvom redu da se to bre doe do planova i karata, to je logino dovelo do smanjenja terenskih radova kao i velikog olakanja od masovnih napornih terenskih operacija. Razumije se da je ovo sve i pojeftinilo karte i planove. Aerotriangulacija je dalje eliminisanje terenskih radova, jer ona zamjenjuje u najveoj mjeri trigonometrijska i poligonu mreu koja bi inae bila neophodna za kartiranje fotogrametrijskih snimaka.
25

Snimci se stave u odreene ramove autografa i dovodimo ih da zauzmu jedan prema drugom takav poloaj kakav su imali u momentu snimanja iz vazduha. Sad se pristupa samom kartiranju. Kroz okulare instrumenata posmatramo model terena i, pomou ruica pokreemo markicu koju vidimo na modelu, u pravcu x i y ose, a pomou jedne podnone ploe u pravcu z osovine. Ovo znai da emo jedan put u nagibu i u serpentinama kartirati tako to emo posmatrajui model kretati markicu tako da je stalno na ivici puta koji iscrtavamo i u horizontalnom i u visinskom pogledu. Pokreti moraju biti tako sinhronizovani da se umjesto izlomljenih linija dobije tana kontura svakog objekta. Ovi se pokreti preko sistema poluga prenose na koordinatograf na kome se crta plan karta. Nakon iskartirane horizontalne predstave terena, kartiramo izohipse. Podnonu plou, odnosno z osu, zavisno od ekvidistancije, namjestimo na odreenu visinu, i pokreui ruice x, y kreemo markicu tako da stalno dodiruje teren (ne smije lebdjeti u vazduhu iznad terena niti pak uroniti u teren, u tome se sluaju inae pojave dvije markice) i kad pri obilasku doemo na polaznu taku mi smo jednu

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Dodue i kod aerotriangulacije mora postojati izvjestan broj trigonometrijskih taaka zbog odreivanja razmjere i orijentisanja fotograma. U svijetu je aerotriangulacija prihvaena jo prije 30 godina. Prva poznatija primjena aerotriangulacije izvedena je za potrebe jedne petrolejske kompanije. Trebalo je to prije izraditi karte, putem avionskog snimanja, jedne povrine od 100.000 km2 na Novoj Gvineji. Bez geodetske podloge, oslanjajui se samo na 26 astronomskih taaka na prosjenom rastojanju od oko 100 km izraen je prvo jedan mozaik koji je kasnije posluio kao navigaciona podloga. Sa takvom osnovom prilo se snimanju u razmjeri 1:40000, a zatim su aerotriangulacijom odreene take, prvo u skeletnim redovima, a zatim i u svim ostalim, pa je na osnovu tih podataka dobijena karta za dalja geoloka istraivanja. Zbog hitnosti izrade planova i kod nas je primijenjena aerotriangulacija u cilju odabiranja varijante pruge Bar Beograd na dionici od Titograda do Kolaina (150). Aerotriangulacija sa dijeli na radijalnu i prostornu aerotriangulaciju. Kod radijalne triangulacije trigonometrijske take odredimo samo poloajno, tj. za njih dobijemo koordinate x, y, bez visine i, kao takve mogu nam posluiti za redresiranje fotograma i planova, dok kod prostorne triangulacije dobijemo sve tri koordinate i te take moemo koristiti za orijentisanje stereoskopskih fotograma i izradu planova i karata sa izohipsama. Uz instrumente danas se ugrauju i raunski automati. Razvoj fotogrametrije pada pod konac XIX vijeka, ali je stvarno 1910. godine konstruisan prvi instrument stereoautograf za automatsko kartiranje planova i karata. Poslije drugog Svjetskog rata razvoj elektronike doveo je i do pronalaska koordinatografa koji kartira na osnovu buenih traka ili kartica u raunskim automatima. Upotrebom iroskopskih ureaja danas je omogueno snimanje sa vertikalnom osom kamere. Primjena fotogrametrije u drugim granama nauke. Osim sa geodetske radove fotogrametrija se danas sve vie primjenjuje i u raznim drugim podrujima kao: umarstvu, geologiji, geografiji, arheologiji, arhitekturi, botanici i zoologiji, medicini sa rendgensko snimanje gdje se na osnovu stereograma mogu odrediti prostorne koordinate stranog tijela u ovjejem organizmu, u meteorologiji, urbanizmu, za regulisanje rijeka, kod trasiranja dalekovoda i iara itd. Studiranje i mjerenje promjena na gleerima je jedino mogue fotogrametrijom. U nastavi geografije najuspjenije e se izvesti objanjenje mnogih pojava vezanih za prostor i vrijeme upravo pomou fotogrametrijskih snimaka. Izgled reljefa pojedinih planina, morskih obala, terena podlonih eroziji i dr. najuoljiviji su na stereofotogrametrijskim snimcima.

26

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. OSNOVE PERSPEKTIVE Perspektiva je vjerni prikaz nekog predmeta ili zemljita na jednoj ravnini onako, kako ga vidi posmatra kad ga gleda sa jednog stalnog mjesta. Uslijed optikih varki koje prouzrokuje udaljenost, pri perspektivnom posmatranju nastaje prividno skraivanje svih dimenzija predmeta kad se od njega udaljavamo. Pravila linearne perspektive: 1. Sve vertikalne linije, na primjer zidovi kua, stubovi dalekovoda, telegrafski i telefonski stubovi i dr. ostaju i na crteu vertikalne, tj. upravne na obiljeenu liniju horizonta koja prolazi horizontalno kroz sredinu crtea. Sve horizontalne linije, na primjer eljezniki pragovi, spratovi pojedinih zgrada i dr., koje su u prirodi paralelne, slivaju se koncentrino u zajedniku perspektivnu taku. Perspektivna taka horizontalnih linija mora da lei na liniji horizonta i naziva se taka slivanja ili nedogled. Kod vie grupa horizontalnih linija, na primjer dviju ulica koje se sijeku, svaka grupa ima svoju perspektivnu taku, koje lee na istoj liniji horizonta. Na neravnom zemljitu, linije koje se od nae take posmatranja penju, slivaju se u perspektivnu taku iznad linije naeg horizonta, a koje se sputaju, ispod linije horizonta. Taka stajanja - stajalite Prema tome u kakvom se poloaju u vidnom polju nalazi objekat koji posmatramo, razlikujemo: kosu perspektivu, perspektivu s ugla i frontalnu perspektivu. perspektivu sa obine visine, ptiju i ablju perspektivu.

2.

3.

4.

Izrada panoramskih snimaka Posmatrajui sa kartom na terenu zemljite koje je na karti predstavljeno, neemo ga vidjeti u obliku kako je na karti projicirano, tj. u ortogonalnoj projekciji, odozgo, nego sa strane, slino fotografskom snimku i to se naziva panorama. Panoramsko snimanje vri se po perspektivnoj projekciji, tj. iz oka posmatraa zraci idu ka svim takama predmeta ABCD, pa se taj snop zraka presjee jednom vertikalnom ravni i prodori tih zraka daju perspektivnu projekciju abcd predmeta ABCD, (slika 33).

Prema visini take posmatranja - naeg stojita, razlikujemo:

27

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Ako na prozorsko staklo zalijepimo list providnog papira (u ovom sluaju staklo je vertikalna ravan) i iscrtamo zemljite onako kako ga vidimo, dobiemo panoramski crte. Kad se po tome snimku povue linija HH1 , u visini oiju posmatraa, dobie se linija horizonta, a linija VV1 povuena po sredini uspravno na HH1 , bie linija vertikalne ravni. Ove dvije linije obrazuju koordinatni sistem, ije je presjecite koordinatni poetak, odnosno kod panoramskih snimaka glavna toka gledanja - reper. Odstojanje posmatraa od prozorskog stakla za vrijeme crtanja treba da je uvijek isto, oko 50 cm (duina ruke) i naziva se glavnom daljinom. Panoramski snimak odnosi se prema panorami kao to se odnosi glavna daljina prema daljini panorame od posmatraa. Svaka taka panorame odreuje se mjerenjem apscisa a i ordinata b. Stvarno se izrada panoramskog snimka vri sa blokom u ruci na kome se crta snimak. Odreivanje linije horizonta HH1 , vri se drei blok horizontalno u visini oiju i gledajui preko bloka na panoramu, te se dobija utisak da blok sijee panoramu po liniji horizonta. Da bi se ta linija lake upamtila, treba traiti po terenu - panorami, markantnije take, tj. one take koje ine liniju presjeka, pa te take pamtiti. Odreivanje linije vertikalne ravni VV1 vri se analogno, blokom ili lenjirem koji se dri vertikalno. Presjek linija daje glavnu taku gledanja - reper. Pri crtanju na bloku, ravnina snimanja nam stvarno nije vertikalna, nego je samo tako zamiljamo, a blok drimo ispred sebe nagnuto.
28

Linija horizonta i linija vertikalne ravni ine u prirodi jedan koordinatni sistem. Ako sada zamislimo ispred nas, na duini opruene ruke, tj. glavnoj daljini, drugi isti koordinatni sistem, ije se osovine poklapaju sa odgovarajuim osovinama koordinatnog sistema po panorami, dobiemo ravninu snimanja - snimka, na koju e se panorama projektovati. Svaka taka na panorami bie odreena na ravnini snimka svojom apscisom i ordinatom prema koordinatnom sistema ravnine snimanja. Za mjerenje apscisa i ordinata moe da poslui lenjiri 20-30 cm duine sa milimetarskom podjelom, pa ak i olovka (slika 34). Glavne greke pri izradi panoramskog snimka nastaju ako se linije koordinatnog sistema HH1 , i VV1 ne odre prema panorami uvijek u istom poloaju, jer se one ne vide po panorami. Snimanje - povlaenje kontura zemljita Zemljite je esto isprelamano i time su stvorena razna pravilna i nepravilna tijela sa raznim povrinama, ograniena raznim linijama, koje se ocrtavaju u panorami, kosama, grebenima, brdima, breuljcima, dolinama, jarugama, potocima i dr. Te linije (konture) zemljita odreuju se pomou taaka koje spajanjem daju te linije. Postepeno, odreujui prvo linije bliih predmeta pa daljih i udaljenijih, dobiju se konture brda, visova, grebena, kosa itd., a time i kontura panorame, koju treba na crteu izvui tankim linijama. Da bi se reljef bolje istakao, preporuljivo je da se ordinate pri crtanju prenose uveane dva puta, i to

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. samo onda kad panorama nije planinskog karaktera. Pri izradi panoramskog snimka treba obratiti panju na istaknute graevine, usamljene kue, fabrike, crkve, usamljeno drvee i na sve ono to naroito pada u oi, na prvi pogled, pa to to tanije odrediti po svim dimenzijama, a grupe kua, ume, jezera, ograde, opet odreujui take, koje spajanjem ine odgovarajue linije. Redoslijed iscrtavanja pri izradi panoramskog snimka (slike od 35a do 35d). Izrada panoramskog snimka pomou karte U praksi je esto potrebno, radi boljeg upoznavanja terenskih oblika, izraditi panoramski snimak sa karte. To je ustvari kontura vertikalne projekcije terena na ravan okomitu na ravninu slike. Na slici 36 je dat plan terena u razmjeri 1:2500 sa izohipsama na po 5 m., i treba izraditi njegov panoramski crte.

Radili bi ovako: povrh plana povukli bi liniju x kao trag ravnine upravne na ravan slike, ustvari ravan 2. Linija x bi nam istovremeno bila izohipsa sa najniom kotom, za na sluaj izohipsa 105 m, a ostale, njoj paralelne linije, dalje izohipse na rastojanju od po 2 mm. (ekvidistancije 5 m u razmjeri 1:2500). Sa plana povlaimo prave koje su tangente izohipsa, upravno na odgovarajuu izohipsu u vertikalnoj ravni, i
29

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. kad spojimo odgovarajue take dobiemo panoramu toga terena. Razumije se da e na panoramskom crteu biti i nevidljivih konturnih linija - udolina. IZRADA KARATA Izrada karata obuhvata sve radove koji se odnose na konstrukciju kartografske mree (mree meridijana i paralela) u raznim projekcijama, nanoenje trigonometrijskih taaka, izradu osnove karte, sastavljanje i iscrtavanje kao i korekturu i redakciju karte. U principu se geografske zidne karte rade na osnovu topografskog premjera, tj. sa karte razmjere terenskog originala 1 : 25000 ili 1: 50000 prelazi se na nekoliko puta sitniji razmjer. To se radi tako to se na topografskoj karti potencirano debelim linijama izvuku tuem gradovi, vea sela i obiljee prenikom kruia veim od 7 mm. Komunikacije, vee rijeke i izohipse na 100 i 500 m. iscrtaju se linijama debljine preko 2 mm, potom se po nekoliko komada ovakvih topografskih karata sastavi u grupe i fotografie. Smanjeni blijedo-plavi otisci se potom sastave u zajedniki okvir, koji je ustvari matematiki sraunata i preciznim koordinatografima nanijeta kartografska mrea meridijana i paralela sa nanijetim trigonometrijskim takama. Matematiki okvir karte Tanost geografske karte zavisi uglavnom od sraunavanja okvira karte i nanoenja trigonometrijskih taaka, kao i taaka geografske i pravougle mree. Poto triangulacija Evrope jo nije povezana i unificirana, deava se da, kad na jedan list padaju dvije ili vie drava, nastane neslaganje granica. Na granici nae zemlje i Bugarske postoji neslaganje od blizu 400 m - nastaje upljina u pravcu istok-zapad, a prema Albaniji takoer priblino toliko preklapanje pravcem sjever-jug. Da bi se ova praznina, odnosno preklapanje izbjeglo, predjeli u tim krajevima se karikiraju - ire ili sabijaju. Ovo se neslaganje osjea do razmjere 1:200000, a kod sitnijih razmjera sve manje. Montani original Matematiki konstruisan okvir u kome radimo novu kartu, slui sa uklapanje pojedinih dijelova montanog ili sastavnog originala, a to su obino plavi otisci ili dijelovi pripremljenih karata, ustvari mozaik sastavljen od raznih karata koje se dio po dio nalijepe u okvir budue karte. Taj se mozaik fotografie, na plavim otiscima koji se dobiju ucrtaju se kartografski znaci u bojama, i time smo dobili kompletni izgled budue karte. Kartografski original Kartografski original je druga faza iscrtavanja i on treba da ima izgled i razmjeru budue karte tj. izrauje se u bojama budue karte. Iscrtavanje plavih otisaka, tj. hidrografije, saobraajnih objekata, naselja, naziva, kultura i reljefa, mora vriti dobar poznavalac geografije predjela koji se kartira kako bi se odabralo ono to je najvanije u pogledu sadrine karte. Ovaj original mora biti iscrtan geografski vjerno i geometrijski tano uz neophodno generalisanje i reduciranje materijala. Kartografski original iscrtan akvarelnim bojama fotografie se i izradi u toliko plavih otisaka u koliko e se boja karta reprodukovati. Kad je format plavog otiska prevelik i nepodesan za crtanje, radie se u dva dijela. Izdavaki original Izdavaki original je trea faza rada i to je definitivno iscrtavanje za tampu i to iskljuivo crnim tuem. Na njemu se prvo iscrtavaju najvee rijeke i kote sa najviim visovima. U ovoj fazi izrade kartografski znaci se crtaju u svom pravom obliku i dimenzijama. Plavi otisci se izrade u uveanom razmjeru za priblino jednu etvrtinu, a potom se fotografski smanje, odnosno dotjeraju na pravu razmjeru.
30

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Iscrtavanje na plavim otiscima vri se tako to se svaki elemenat karte iscrta na zasebnom plavom otisku, ili pak dva tri elementa na istom otisku, a odvajanje boja vri se poslije fotografisanja na fotoploama. Danas su ve u primjeni savremenije metode, reprodukcija originala u bojama, koje se u samom procesu fotografisanja mogu odvojiti naroitim filtrima. Kartografski materijal To je sav onaj materijal kojim se kartograf slui prilikom sastavljanja i izrado nove karte. U taj materijal spadaju: 1. 2. katalozi i spiskovi trigonometrijskih taaka i repera, planovi, karte, skice, profili i sav drugi grafiki materijal koji se odnosi na podruje karte, materijal iz opisne literature; geografski i topografski opisi kao i statistiki podaci. Ispitivanje i ocjena kartografskog materijala Sav kartografski materijal se prvo sistematizuje - sredi po razmjeri i listovima karte koja se sastavlja, naime izradi se pregledna skica terena koji e obuhvatiti budua karta i na njoj registruje sav kartografski materijal, a prema potrebi napravi i mala kartoteka u kojoj se opie sam taj materijal. Neophodno je koristiti najnovije podatke: koordinate i kote trigonometrijskih taaka, podatke o naseljenim mjestima, o reljefu, hidrografiji, vegetaciji, saobraajnoj mrei i dr. Prije same izrade karte, prvo se rijei pitanje naziva karte i njene namjene, a potom izbor projekcije, razmjere, formata i opteg spoljnog izgleda karte, u tom se cilju izradi i skica opteg izgleda budue karte na kojoj se obavezno mora, radi preglednosti, nalaziti i dio teritorije sa kojima se karta granii.
31

Umnoavanje - reprodukcija planova i karata Na osnovu geodetskog premjera izradi se plan odnosno karta u jednom jedinom primjerku, i taj tzv. original ili unikat treba umnoiti u vie, esto i nekoliko hiljada primjeraka, da bi bio dostupan svim potencijalnim korisnicima. Najprostiji je nain crtanje (kopiranje) rukom na providnoj transparentnoj hartiji - paus papiru, ali to je i najsporiji nain. Bre je da se izradi jedna kopija na paus papiru, pa pomou, na svijetlo osjetljivog Ozalid papira, izradi jo dalji potrebni broj kopija. Na Ozalid papiru moemo dobiti kopije i topografskih karata ako ih prethodno namaemo lanenim uljem ili rastopljenim parafinom, tj. ako ih uinimo providnim. Ozalid papir je najee crven ili plav. Nakon osvjetljenja u kopir ramu - kad je jako Sunce oko 1/2 minute - kopija se razvija pomou tenog amonijaka u zato napravljenom sanduiu. U veim tehnikim biroima kopiranje na Ozalid papiru se vri u posebnim aparatima kojima je mogue kontinuirano kopiranje pomou suhe gasne metode i znatno bre od kopiranja u obinom ramu na Suncu gdje ozelidna kopija mora due vrijeme da stoji izloena pari amonijaka. tampanje karata Da bismo dobili kvalitetne kopije karata, kartu treba tampati. Original se kopira na foliju iz plastine mase, koja predstavlja pozitiv, prenese se na ofset plou i sa nje vri tampanje. Manja naklada, do 200 primjeraka, tampa se obino u ravnom ofset stroju, a vei broj primjeraka na normalnom ofset stroju. Rije ofset dolazi od engleske rijei koja znai predati prenijeti. Za ovu tampu crte se sa originala prenosi na gumu, a sa gume na hartiju. Ka slici 37 i 39 je prikazana ema rada ofset stroja. Iz slike se vidi da je na matrici prava slika, na gumi obrnuta i na papiru ponovo prava slika. Dobijanje odtampane karte vidi se sa slike 39.

3.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

RAZNA MJERENJA NA KARTI KARTOMETRIJA Poto karta predstavlja horizontalan i vertikalan poloaj snimljenog zemljita u odreenoj razmjeri, u mogunosti smo da, sa karte, pogotovo ako je reljef predstavljen izohipsama oitamo duine, visine i visinske razlike izmeu pojedinih taaka, povrine, zapremine, uzdune i poprene profile i dr. Mjerenje duine pravih linija Duinu neke prave linije sa karte najlake emo dobiti ako imamo linearni razmjernik iste razmjere kao to je i karta. U tome sluaju, duinu odmah itamo na razmjerniku. Ukoliko imamo takav razmjernik, ali mu ivica - faseta, nije iskoena te nije podesna za mjerenje na karti, moemo duinu sa karte uzeti u estar ili prenijeti na hartiju pa na razmjerniku oitati duinu. Najei e sluaj biti da na raspolaganju imamo razmjernik sa milimetarskom podjelom. Neka smo na primjer na karti R = 1: 25000 izmjerili rastojanje izmeu dva objekta i neka ono iznosi 46 mm. Duina u prirodi bie 46 mm 25 m = 1150 metara. Mjerenje duina krivih linija I za ova mjerenja upotrijebiemo ista pomagala kao i za mjerenje pravih linija, s tim to emo na primjer neki put sa krivinama mjeriti parcijalno, izdijelivi ga na vie kraih pravih linija. Za mjerenje krivih linija najpodesnije su sprave zvane kurvimetri. Sa slike 40 vidimo da kurvimetar, koji je obino veliine runog asovnika, ima vie skala (sa obje strane) za razne razmjere, kazaljku, toki koji se pri mjerenju povlai po liniji na karti, i razumljivo unutar odgovarajui mehanizam. Prije poetka mjerenja kretanjem tokica treba kazaljku dovesti na indeks 0 one skale
32

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. ija razmjera odgovara razmjeri karte, i potom drei kurvimetar uspravno obii liniju koju elimo izmjeriti. Nakon obilaska podignemo kurvimetar i ispod kazaljke oitamo duinu (slika 40). hiljadita, odnosno 360 = 6283 hiljadita. Poto je za praktino raunanje nezgodno, uzima se da je 360=6000 ili 6400 hiljaditih. Odreivanje vertikalnih uglova sa jedne take na drugu moe se izvriti grafiki i raunski. Grafiki tako to bi sa karte nanijeli duinu izmeu taaka i u taki koja ima veu nadmorsku visinu podigli upravnu, pa na toj manjoj kateti nanijeli visinsku razliku izmeu taaka u istoj razmjeri karte. Ako je razmjera sitna, a visinska razlika izmeu krajnjih taaka mala, pravougli trougao se crta tako to se horizontalna udaljenost taaka uzme nekoliko puta vea, a razumljivo isto toliko puta poveana i visinska razlika, pa se sa takvog crtea oita vertikalni ugao. Raunski postupak je analogan jer je: h tg = m . Dm Mjerenje uglova nagiba zemljita Sa karte na kojoj je reljef predstavljen izohipsama nagib zemljita moemo dobiti raunski, grafiki konstruiui pravougli trougao ili pomou nagibnog mjerila. Iz slike 41 vidimo da je: tg =

Grafika tanost izmjerenih linija Duine izmjerene na karti neemo dobiti apsolutno tane iz vie uzroka. Prvo ve prilikom samog terenskog snimanja, pa potom raunanja i izrade karte nastale su izvjesne neizbjene greke, potom kod reprodukcije i umnoavanja karata kao i konano kod naeg oitavanja sa karte. Ovome svemu treba dodati i promjene dimenzija hartije, tako da kod vojnotopografskih karata moemo postii tanost najvie od 0,4 mm., odnosno sa karte 1:25000 oitaemo du sa grekom od najmanje i 10 metara. Mjerenje uglova na karti Na kartama sa izohipsama moemo odreivati horizontalne i vertikalne uglove kao i azimute. Jedinice za mjerenje uglova su: stepen (seksagezimalna podjela), grad (centezimalna podjela), radijan i hiljaditi. Poto ima busola sa podjelom na hiljadite objasniemo kakva je to podjela. Hiljaditi ja centralni ugao kojem odgovara luk jednak hiljaditom dijelu poluprenika kruga r tako da pun ugao ima 6283 l= 1000 33

E , gdje je: E i

= ekvidistancija izohipsa, a i = interval, tj. rastojanje izmeu dviju susjednih horizontala iji nagib odreujemo. Veliine "E" i "i" moemo iskazati bilo u metrima (u ovom sluaju interval izmjeren nekim razmjernikom pretvaramo prema razmjeri karte u horizontalnu duinu u prirodi), bilo u milimetrima (u ovom sluaju ekvidistanciju koja je obino neki okrugao broj metara, pretvaramo prema razmjeri karte u milimetre). Ugao nagiba moemo dobiti i po formuli: = E 57,3 , u tom i nam sluaju nisu potrebne logaritamske tablice. Kod grafikog naina konstruisaemo opet pravougli trougao kod koga je interval jedna kateta, a ekvidistancije druga. Ugao se opet oita uglomjerom.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. I pad zemljita moemo sraunati analogno raunanju ugla nagiba zemljita jer je i pad zemljita jednak tangensu nagibnog ugla odnosno:

Em , odnosno openito im h izmeu ma koje dvije take: p = m Ako Dm p=

na primjer, izmeu dviju taaka izmjereno rastojanje po karti iznosi 500 metara, a visinska razlika taaka 45 metara, to e prema gornjoj formuli pad (prosjeni) zemljita biti: p =

45 = 0,09 . Ovo itamo 500

tako to kaemo da je pad zemljita 9 % tj. 9 procenata ili 90 , tj. promila. Oitavanje kota taaka sa karte Nagibno mjerilo se konstruie kako je prikazano na slici 43. Na pravu AB podigne se upravna u taki A, zatim uglomjerom nanesemo vrijednosti na primjer po 5; od 0 do 45 i te obiljeene vrijednosti spojimo sa takom A. Sad na pravu AC nanesemo ekvidistanciju u razmjeri karte i iz te take povuemo liniju paralelnu pravoj AB. Kad iz presjeenih taaka ove paralelne prave i zraka pojedinih uglova spustimo upravne na pravu AB dobili smo nagibno mjerilo. Iz slike vidimo da to je vei interval, nagib je sve manji. Na kartama se nalazi vei broj, obino nekih markantnijih taaka sa upisanim kotama, ali je ogroman broj nekotiranih taaka, a ipak smo na karti sa izohipsama u mogunosti da oitamo nadmorsku visinu za ma koju od njih. Neka nam je prema slici 44 potrebno da odredimo kotu za taku A. koja se nalazi na samoj izohipsi.

Sa karte itamo da je ekvidistancija 20 metara, te prema upisanim kotama vidimo da e prva izohipsa iznad kote 212 m biti 220 m, zatim 240 m, 260 m i 280 m, izohipsa na kojoj je taka A, odnosno to je kota te take. Ako elimo odrediti kotu za taku B postupit emo na slijedei nain.
34

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. uzdunog profila, a upravno na njega, htjeli izraditi profile, to bi bili tzv. popreni profili ija je izrada potpuno ista. Ako elimo odrediti meusobnu vidljivost taaka postupiemo na gore opisani nain, tj. izraditi profil zemljita pri dogledanju, a moemo to provjeriti, i raunskim putem.

Kroz taku B povuemo pravu, kao najkrae rastojanje izmeu susjednih izohipsa, 220 m i 240 m, izmjerimo razmjernikom rastojanje CB kao i rastojanje CD pa iz slinosti trouglova dobijemo da je: CB 20 za na CB : CD = x : 20 m; x = ;
CD

sluaj 3.8 : 11,5 = x : 20; x =

76 = 6,6 m. 11,5

Izrada uzdunih i poprenih profila Zamislimo li da je teren presjeen jednom vertikalnom ravninom poloenom kroz pravu povuenu na karti sa izohipsama, dobiemo u toj ravni profil terena (slika 46). Razmjera profila po duini je obino kao i razmjera karte sa koje radimo profil, dok je razmjera za visine redovno krupnija. Kao primjer izradiemo profil presjeka prave AB sa karte razmjere 1:25000 i ekvidistancije od 20 metara. Izrada profila vidi se sa slike. Iz svake presjene take izohipse i prave AB sputamo upravne na jednu proizvoljno povuenu pravu AB, koju usvajamo kao izohipsu sa najmanjom nadmorskom visinom, a zatim paralelno njoj povlaimo na vie linije koje odgovaraju pojedinim izohipsama u profilu. Razmak izmeu ovih paralelnih linija mora odgovarati veliini ekvidistancije u razmjeri karte, odnosno 20 m u razmjeri 1:25000, to iznosi 0,8 mm. Iz crtea se vidi da je ovakav, tzv. prirodni profil neuoljiv, te emo razmjeru za visine poveati za 5 puta tj. razmjera e biti 1:5000, a razmak izohipsa u profilu ne 0,8 mm, nego 4 mm. Na slici 48 je taj tzv. neprirodni profil ali sa mnogo izrazitije predstavljenim nagibima terena. Ako bi sad na nekim mjestima
35

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Predstavljanje zemljinih oblika na kartama Zemljina povrina je sastavljena od raznih uzvienja i udubljenja koja zajedno predstavljaju njene oblike. Uzvienja su svi oni oblici koji se primjetno diu iznad svoje okoline, a udubljenja oni oblici koji se nalaze ispod svoje okoline. Od svih faktora koji stvaraju prirodni izgled nekog kraja, reljef, po pravilu zauzima prvo mjesto, poto on uglavnom utie na raspored i karakter ostalih elemenata. Reljef utie na klimu, vegetaciju, plodnost zemljita, na stvaranje vodenih tokova, povrinskih i podzemnih. Prikazivanje reljefa na kartama je mnogo komplikovanije nego prikazivanje ostalih elemenata iz razloga to reljef ima tri dimenzije, a mi ga na karti prikazujemo u dvije, te zato nije ni udo to je prikazivanje reljefa na kartama uslijedilo mnogo kasnije nego ostalih elemenata karte. Reljef se na kartama prvo predstavljao u perspektivnom izgledu, a poslije se prelo na rafe, sjenanje, izohipse i hipsometrijsku skalu. Razlog zato vjekovima nije bilo prikazivanja reljefa na kartama je u tome to nije bilo instrumenata za mjerenje apsolutnih visina taaka. Humblot 1807. godine poznaje samo 121 planinski vrh sa izmjerenim visinama. Od gore pomenuta etiri manira prikazivanja reljefa na kartama, rafe i sjenenje su davale jai utisak plastike, a izohipse i hipsometrijska skala geometrijsku tanost. rafiranje Ovaj nain prikazivanja reljefa prvi je nauno obradio saksonski major Leman 1799. godine. On je polazio od toga da e jedna povrina, vertikalno osvijetljena, dobiti utoliko manje svjetlosti ukoliko zaklapa vei ugao sa ravni horizonta. Na slici 49 povrina S kao horizontalna primit e maksimalnu koliinu svjetlosti, te e na karti ostati bijela ne rafirana.

Odreivanje razmjere karte kad nam ona nije poznata Ako nam iz nekog razloga nije poznata razmjera karte, izbrisana, otcjepljena i sl., razmjeru emo odrediti na jedan od slijedeih naina: 1. Pomou neke druge karte - Ovaj nain moemo koristiti samo u tome sluaju ako imamo neku drugu kartu iju razmjeru znamo, a na obe karte se nalazi bar jedan dio istog terena. Na primjer na karti razmjere 1:25000 jedan dio puta iznosi 24 mm, a na karti nepoznate razmjere 60 mm. Iz omjera: 24 : 60 = x : 25000 dobijemo da je

x=

24 25000 = 10000 , odnosno 60

da je nepoznata razmjera 1:10000. 2. 3. Mjerenjem duine na karti i te iste duine u prirodi. Mjerenjem duine meridijanskog luka Ovo je i najei sluaj iznalaenja nepoznate razmjere, treba samo pamtiti da duina luka 1 po meridijanu iznosi 111.111 kilometara, a jedne minute 1852 metra.

Primjer: Na karti iju razmjeru hoemo da odredimo dobili smo mjerenjem da meridijanski luk od 20' iznosi 123 mm. Poto luku od 20' u prirodi odgovara duina od 37,04 kilometra, odnosno 37.040 metara ili 37.040.000 mm, dobijemo da je razmjera karte 1:301138 odnosno stvarno 1:300000, jer je ona razlika nastala uslijed promjene dimenzija karte, netanog mjerenja i sl.
36

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Poto je prikazivanje reljefa rafama veoma sporo te i skupo, izvjesna plastinost se postie tek pri posmatranju sa izvjesne udaljenosti, poto rafe mnogo opterete kartu, te postaje neitka, danas se u kartografiji ne primjenjuju za predstavljanje reljefa. Sjenenje Princip sjenanja je u tome to se padovi razliitih visinskih razlika oboje razliitim tonovima. Prednost pred rafama je u tome to se plastinost uoava i na rastojanju normalnog vida. I za sjenu postoji nekoliko izraenih skala u raznim tonovima. Danas se sjenenje kombinuje sa izohipsama da bi se pojaala plastika reljefa, ali iz razloga to po samoj sjeni, bez izohipsa i kota, ne bi mogli zakljuiti koje je, na primjer brdo vie ili nie, a pogotovu nikakva mjerenja apsolutnih i relativnih visina. Izohipse Geometrijski najtaniji nain predstavljanja reljefa je pomou izohipsa - horizontala. Da bi shvatili ta su izohipse, posmatrajmo na slici 50 jedno manje ostrvo sa dva vrha. Obalna linija, do samog ogledala vode, je zatvorena kriva linija koja spaja take iste visine, u ovome sluaju nulte take, i to je poetna izohipsa 0 m. Pretpostavimo da se nivo vode digne za 5 m, nastae nova zatvorena kriva linija, odnosno izohipsa 5 m. Izdizanjem vode za daljih 5 m nastae dva manja ostrvca, od ona dva vrha, odnosno i dvije odvojene izohipse visine 10 m. Porastom vode za daljih 5 m manji vis e potonuti, a vei vis e jo izranjati iz vode, i u dodiru sa njom nastae izohipsa 15 metara. Ekvidistancija izohipsa Ovo visinsko odstojanje od po 5 m izmeu izohipsa naziva se ekvidistancija. Ekvidistancije zavisi od nagnutosti terena, namjene plana - karte, razmjere kao i tanosti visinskog predstavljanja zemljita. Za krupno-razmjerne planove je obino od
37

Nagnemo li tu povrinu za ugao primie manje svjetlosti za veliinu pravougaonika a, b, c, d. Po teoriji Lemana ovaj pravougaonik je debljina rafe, a meuprostor izmeu rafa, tj. bjelina, je pravougaonik c, d, e, f. to vie naginjemo povrinu S debljina e rafe biti vea, a bjelina izmeu dvije rafe sve manja. Na slici je predstavljena Lemanova skala rafa (slika 51).

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. 0,5 m do 5 m (za melioracione radove i 0,25 m), a na kartama to je razmjera sitnija ekvidistancije je sve vea, pogotovo ako je teren brdovit. Iz svojstva izohipsa izlazi da se nikad dvije susjedne izohipse razliitih visina ne mogu sjei ni ukrtati. Ka strmijem terenu izohipse su gue, te se ve po njihovoj zbijenosti moe zakljuiti nagnutost terena. Takoer iz oblika izohipsa moe se zakljuiti kakav je zemljini oblik, kao i profil zemljita. U pravilu izohipse se ne prekidaju na karti izuzev kad naiu na strm stjenovit odsjek zemljita, majdane kamena, jaruge, vjetake nasipe i sl., koji imaju svoje posebne topografske znake sline oblicima u prirodi. Dobre strane izohipsa su u tome to smo na karti sa izohipsama u mogunosti da odredimo visinu ma koje take. Planovi i karte sa ovako predstavljenim reljefom nalaze primjenu kod svih planiranja i projektovanje u graevinarstvu, urbanizmu, saobraaju, hidrotehnici, rudarstvu, umarstvu, poljoprivredi itd. Loa strana izohipsa proistie upravo iz pomenute ekvidistancije. Pogledajmo slike 52a i 52b. lijevo je izohipsama na po 10 m predstavljeno jedno uzvienje sa dva visa. Nii vrh nije izohipsama ni predstavljen jer je nii od 40 m. Uzmemo li ekvidistanciju po 5 m (slika desno) pojavie se i taj vis. Sa sve manjom ekvidistancijom oba visa kao i druge manje neravnine u reljefu bie sve izrazitije. Interpolacija izohipsa Interpolacija izohipsa vri se raunskim, grafikim mehanikim nainom. Raunski nain je slijedei:

Neka prema slici 53 elimo izmeu taaka A i B sa svojim kotama da naemo mjesto T izohipse sa unaprijed zadatom visinom HT. Treba dakle sraunati horizontalno rastojanje x. Iz slinosti trouglova ACT i ADB proizlazi: x : d = ( H A H T ) : ( H A H B ), odnosno

x=
liniji

d (H A H T ) . Poto je na jednoj (H A H B )

d konstantno obiljeiemo HA HB
formula glasiti:

ga sa k, te e x = k (H A H T )

Na slici 54 prikazan je jedan kompleks zemljita sa kotama, a na slici 55 taj isti kompleks sa konstruisanim izohipsama. U ovom sluaju nije ni bilo interpolovanja u pravom smislu rijei, nego su samo sve
38

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. take sa istim apsolutnim visinama spojene vodei pritom rauna o obliku izohipsa. oko 1730. godine. Da ne bi izvjesne karakteristine take reljefa, kad padaju izmeu dviju izohipsa, ostale neprimjetne, u takvom se sluaju na karti povlae tzv. dopunske izohipse. Ako je npr. ekvidistancija 20 m dopunske e izohipse biti na 10 m i na 5 m. Dopunske izohipse se redovno konstruiu na vojnim topografskim kartama. Hipsometrijska skala boja Ovaj nain predstavljanja reljefa sastoji se u tome to se prostor izmeu izohipsa boji razliitim bojama i tonovima iste boje po principu: to je zemljite vie - to je boja tamnija i obratno. Hipsometrijska skala boja upotrebljava se za prikazivanje reljefa na sitnorazmjernim kartama i sa veom ekvidistancijom od 100, 200 i 500 m. Bojenje po slojevima planinskog zemljita vri se mrkom bojom raznih nijansi po pomenutom principu to vie to tamnije, a ravniarskog zemljita zelenom bojom i to to nie to tamnije. Kao legenda, uz ovakve karte je uvijek odtampana i skala boja i tonova koje su upotrebljene na karti. Plastinost terena na kartama sa hipsometrijskom skalom boja nije zadovoljavajua, te se danas primjenjuje i kombinacija hipsometrijska skale sa sjenom. Analogno izohipsama, tj. linijama jednakih visina, za predstavljanje reljefa morskog dna ili dna jezera primjenjuju se izobate linije jednakih dubina. Karta reljefa morskog dna obojena raznim nijansama plave boje naziva se batimetrijska. Razmjera karte i razmjernici Poto se geograf u svom radu slui i sa mnogim stranim kartama, vano je da zna kako se izohipse horizontale - slojnice, zovu na nekim stranim jezicima: ruski gorizontal; francuski - curbe de niveau; engleski - contour; italijanski curva; njemaki - Hhenlinie Prvu kartu (Francuske) - sa izohipsama izradio je Francuz Trijel 1799. godine, ali su pored izohipsa bile ucrtane i rafe, meutim izobate su se na kartama pojavile jo ranije,
39

Ni najmanji dijelovi Zemljine povrine ne mogu se ucrtati na karti u prirodnoj veliini, nego jako umanjeni. Ovo umanjenje prilikom izrade planova i karata naziva se razmjera i pokazuje za koliko je puta izvjesna duina na karti manja od njene stvarne duine u prirodi. Neka je D duina horizontalna - neke dui na terenu, a d duina iste dui na planu ili karti, onda odnos: R =

d nazivamo razmjerom. D

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Radi lakeg raunanja obino taj odnos predstavljamo u vidu razlomka iji je brojitelj jednak jedinici, a u gornjem sluaju to emo postii ako i brojitelj i imenitelj podijelimo sa d, te tako dobijemo:
d D. 1 R = d = , gdje je n = D n d d

Prvi je za dvije razmjere, a drugi za 6 raznih razmjera.

Ako smo na primjer, izmjerenu du grafiki predstavili na planu 1000 puta manjom nego to je njena ortogonalna projekcija na horizontalnu ravan, onda je: D = n = 1000 i razmjera e biti: d 1 ili 1:1000. R= 1000 Ovo se naziva brojna razmjera. Ukoliko je kod brojne razmjere njen imenitelj manji, razmjera se smatra krupnijom - krupnija je razmjera 1:1000 od razmjere 1:2000, odnosno razmjera 1:2000 je sitnija od razmjere 1:1000. Brojna i grafika razmjera Ako nam je poznata razmjera onda znamo za koliko je puta neka du smanjena na karti prema njenoj prirodnoj veliini ili obrnuto, za koliko je puta neka du vea u prirodi od njene predstave na karti. Primjer: Izmjerili smo u prirodi du od 95 m. Kolika e ta du biti na planu razmjere 1:2500? Na planu e ova du biti 2.500 puta manja, tj. 95 m : 2500 = 0,038 m = 38 mm. Ili: Na planu razmjere 1:2500 izmjerili smo neku du od 56 mm. Kolika je ta du u prirodi? U prirodi e ta du biti: 56 mm x 2500 = 140.000 = 140 metara. Da ne bi na gore opisani, tj. raunski nain, uvijek iznalazili kolika je neka du oitana sa plana ili karte, odnosno u kojoj je veliini treba nanijeti na plan ili kartu, sluimo se grafikom razmjerom, tzv. razmjernicima. Izrauju se od papira, celuloida, metala ili stakla. U poprenom presjeku razmjernici imaju najee oblike prikazane na sl. 56.

Izrada linearnog razmjernika Nanesimo na liniju AB, slika 57, intervale od po 1 cm, a zatim i njih izdijelimo na milimetre. Od take koju smo, kao poetak razmjernika, obiljeili sa 0, redom obiljeimo svaki centimetar sa 1, 2, 3 cm itd.

Ovakav grafiki razmjernik predstavlja razmjer u prirodnoj veliini, tj. razmjer 1:1. Ako sad mjesto vrijednosti 1 cm, stavimo vrijednost 10 m, pa redom 20 m, 30 itd. metara, dobili smo razmjernik razmjere 1:1000 (1 mm = 1000 mm = 1 m, a 10 mm = 1 cm = 10 m). Slika 57 prikazuje razmjernik sa dvije razmjere, 1:1 i 1:1000. Na isti nain dobili bi i ostale razmjere. Razmjera 1:1000000 bila bi ako bi iznad svakog centimetra redom upisali vrijednosti: 10 km, 20 km, 30 km itd. Gore opisane razmjernike izradili smo na veoma jednostavan nain poto su to bile okrugle razmjere. Ako bi morali izraditi razmjernik za razmjeru koja nije okrugao broj, na primjer za razmjeru 1:6250 (razmjera katastarskih planova Bosne i Hercegovine, naslijeenih jo od AustroUgarske), postupak bi bio neto sloeniji. U toj razmjeri nam 1 mm predstavlja 6,25 m, 2 mm =12,5 m, 3 mm = 18,75 m itd.
40

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Ako bi podjelu vrili na taj nain, razmjernik bi bio nepraktian za oitavanje i nanoenje duina. Zato emo izabrati takav modul razmjernika, da nam taj najmanji interval predstavlja 10 m. Ovo emo lako dobiti iz odnosa: Postoje i dvojni razmjernici, s jedne strane metri, s druge strane koraci, ili s jedne milje, s druge kilometri. Za karte izraene u raznim projekcijama mogu se izraditi sloeni razmjernici, ustvari sastavljeni iz nekoliko prostih razmjernika. Na slici 92 je prikazan sloeni razmjernik za Merkatorovu projekciju razmjere 1:400000000. Sa slike se vidi da je ustvari za svaki stepen geografske irine izraen poseban linearni razmjernik. Upotreba ovog razmjernik je ista kao i svih linearnih razmjernika, s tim to se mora voditi rauna na kojoj se paraleli vri mjerenje na karti, da se na toj istoj geografskoj irini, na razmjerniku i duina oitava.

1 mm : 6, 25 m = x mm :10 m,

a odavde: x = 10 : 6, 25 = 1, 6 mm
Od 0 razmjernika nanijeemo udesno vrijednosti: 100, 200, 300 1000 m, to linearno, s obzirom na izabrani modul iznosi: 16 mm, 32, 48, 64, 80, 96, 112, 128, 144 i 160 mm. Lijevo od 0 razmjernika nanijeemo redom 1,6 mm, 3,2 mm, 4,8 mm, 6,4 mm, 8,0 mm, 9,6 mm, 11,2 mm, 12,8 mm, 14,4 mm i 16,0 mm. Na ovome dijelu razmjernika ispisaemo vrijednosti samo iznad pete i posljednje, desete crtice, tj. 50 m, odnosno 100 metara. Najmanji interval lijevo od 0, predstavlja vrijednost od 10 m, a ocjenom od oka moemo proitati 1 m. Ima i tanijih tzv. poprenih transverzalnih razmjernika (slika 58). ili

Za karte koje e se tampati u asopisima i knjigama, pri emu im se i dimenzije mogu za neto smanjiti, treba uvijek izraditi grafiki razmjernik. Sa smanjivanjem karte - crtea, proporcionalno e se smanjiti i razmjernik. Treba naroito zapamtiti da se razmjer odnosi na smanjenje duina dok se povrine smanjuju sa kvadratom razmjere, jer su smanjene obe dimenzije (irina i duina). Na primjer: 1 m2 na planu razmjere 1:1000 bio bi 1 mm2, te bi povrinsko smanjenje bilo 1000 x 1000 = 1.000.000 puta. Grafika tanost razmjernika To je najmanja linijska veliina koja se moe okom ocijeniti i estarom grafiki nanijeti na hartiju. Iznosi oko 0,2 mm (teoretski okom se moe cijeniti 0,1 mm.), to u razmjeri: 1:25000 predstavlja 5 m; u 1:100000 je 20 m, a u razmjeri 1:1000000 to je 200 metara.

Transverzalni razmjernik se crta na slijedei nain: nacrta se linearni razmjernik AB, pa iz taaka A,B,C,D, , podignu upravne, a potom na upravnoj AM nanese 10 jednakih dijelova proizvoljne veliine i iz svakog povue paralelna linija sa linijom AB. Zatim se dio 0M gornje paralelne linije izdijeli na 10 jednakih dijelova, kao to je i na donjoj liniji linearnog razmjernika AB, i spoje take 0 gornje podjele sa 10 donje, 10 gornje sa 20 donje itd. Deset i dijelovi paralelnih linija obiljee se brojevima od 1 do 10 odozgo nanie. Ovim se tanost prostog linearnog razmjernika od jedne desetine poveala na jednu stotinu dijela osnovne podjele. Ako je osnovna podjela 10 m, onda je tanost transverzalnog razmjernika 0,1 m, odnosno 10 cm.
41

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

RAUNANJE POVRINA Krajnji cilj premjera je osim dobijanja plana sa horizontalnim razmjetajem pojedinih objekata na Zemljinoj povrini (hidrografije, komunikacija, kultura, naselja i dr.) i njihovim visinskim odnosom, i dobijanje tanih povrina, kako po pojedinim kulturama, tako i pojedinih naselja, pokrajina, odnosno i cijele drave. I pri ovoj operaciji, kao uostalom u svim geodetskim radovima, princip je raunanje "od veeg ka manjem", tj. prvo bi se izraunala povrina nekog sela, a potom pojedinane parcele u njemu. Povrine se mogu raunati na vie naina i to: 1. Iz duina mjerenih na terenu. Ovaj e se sluaj primijeniti kad su parcele takvog oblika da se mjerenjem mogu izdijeliti na pravilne geometrijske figure - trouglove. Iz duina razumije potrebno raunanje oitanih sa plana - karte, se opet je za raunanje obrazovati trougle, pa obaviti bilo po formuli

2 P = x n ( y n +1 y n 1 )
i =1

ili

2.

2 P = y n ( x n 1 x n +1 ) odnosno za na
i =1

sluaj, kad uvrstimo koordinate taaka:

2 P = 1(2 5) + 4(3 3) + 6(1 2) + 8(2 3) + +12(4 1) + 10(6 2) + 11(9 4) + 8(8 6) + 4(5 9) + 3(3 8) = 147 48 = 99 P = 49,5 m 2

ah ili po Heronovom obrascu: 2 P = s ( s a)( s b)( s c)

3.

Priblian nain raunanja je tzv. staklenim planimetrom ili providnim milimetarskim papirom. Kod ovog mjerenja sav se zadatak svodi na prebrojavanje cijelih kvadratnih centimetara i milimetara, a zatim i njihovih dijelova, a potom mnoenjem ukupnog iznosa povrine u kvadratnim milimetrima sa iznosom jednog kvadratnog milimetra dotine razmjere. Najtaniji nain raunanja povrina je iz koordinata taaka: Kao primjer izraunat emo povrinu poligona na slici 60.

Radi lakeg shvatanja u ovom brojnom primjeru koordinate su uzete kao cijeli brojevi. Prostim prebrojavanjem kvadratia unutar poligona moemo se uvjeriti da je raunanje tano. Za geografe je meutim od interesa grafiko - mehaniki nain raunanja povrina pomou instrumenata tzv. planimetara. To su ustvari integratori pomou kojih se mehanikim putem vri integriranje. Na slici 61 prikazan je opti izgled planimetra. Odsjek za geografiju ima u svojoj zbirci uila 4 planimetra od kojih je jedan noviji, a jedan stari tip. Na slici 62 prikazan je ematski izgled planimetra:
42

4.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. a = obilazni krak, p = polarni krak, T = zglob koji spaja obilazni i polarni krak, I = igla, odnosno kod novijih tipova lupa, za obilaenje, k = dobo (toki). je vertikalna osovina sa kuglicom na kraju, koja slui za spajanje polarnog sa obilaznim krakom prije raunanja. Mjesto igle za privrivanje na kartu, ima planimetara sa tegom na ijoj se donjoj strani nalazi metalna kuglica, koja se pri radu stavlja u odgovarajue leite metalne ploe. Uz svaki planimetar je priloena i tabela u kojoj je za razne razmjere navedena duina poluge, vrijednost nonijusnog podatka i konstanta. Tabela broj 2 je za planimetar konstantne duine poluge (od 4 planimetra nae zbirke, jedan je sa konstantnom duinom poluge). Za geografe je najbolje koristiti onu duinu poluge kod koje je vrijednost nonijusnog podatka izraena u razmjeri 1:1 i raunanjem se dobije povrina u kvadratnim milimetrima, a potom se, prema razmjeri karte, pretvori u hektare odnosno kvadratne kilometre.

Tabela 2. Podaci za planimetar konstantne duine poluge Duina Podatak Razmje obilaznog nonijusa ra kraka 1:1 333,9 10 mm2 1:1000 333,9 10 m2 1:500 333,9 2,5 m2 1:2000 333,9 40 m2 Konstanta K jedinica nonijusa 18,792

Obilazni krak je metalna poluga sa ugraviranom, najee milimetarskom ili polu milimetarskom podjelom. Pomicanjem ove poluge kroz ram na kome se nalazi nonijus za oitavanje tane duine, moemo za eljenu razmjeru dovesti odgovarajuu duinu poluge. Obilazni krak ima na svom kraju iglu, odnosno kod novijih planimetara lupu koja slui za tano obilaenje oko parcele iju povrinu raunamo. Polarni krak planimetra, kako se vidi sa slike, je jedna poluga na ijem je jednom kraju metalni teg sa iglom radi privrivanja na kartu, a na drugom kraju
43

Najvaniji i najosjetljiviji dio svakog planimetra je dobo sa osovinom (sl. 64). On je izdijeljen na 100 dijelova i pomou nepominog nonijusa uz njega, moe se itati 1/1000 dio obrtaja tokica doboa. Kretanje tokia se preko osovine prenosi na ploicu sa brojevima koja je izdijeljena na 10 dijelova. Kod novijih tipova planimetra dobo sa nonijusom i ploica sa brojevima zatieni su okvirom sa prozoriima od pleksiglasa za itanje brojeva. Planimetara ima, osim ovih na slici 61, tzv. polarnih, i drugih tipova, mnogo tanijih, od kojih su jedni tzv. linijski planimetri.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Na slici 64 oitali smo vrijednost 3745. Prvu cifru, 3, oitali smo na ploici, jer se indeks do koga se ita, onaj iljak, nalazi izmeu brojeva 3 i 4. Slijedee dvije cifre, tj. 7 i 4 itamo na tokicu doboa. Kod ovog planimetra, poto je okvirom zatien, stvarno broj 7 ne vidimo, ali to lako zakljuujemo po onome broju koga vidimo, u ovom sluaju po broju 8. Poto je izmeu brojeva 7 i 8 na tokicu 10 podjela, a nula nonijusa stoji izmeu 4 i 5 podjele, itamo, kao manju vrijednost 4 i jo nam ostaje da procijenimo onaj ostatak do 0 nonijusa. Da se taj dio ne bi itao od oka konstruiu se tzv. nonijusi. Nonijus je naprava pomou koje se oitavaju dijelovi najmanje podjele. Najee se konstruie tako to se 9 podjela nekog razmjernika izdijeli na 10 dijelova. Ako sa M oznaimo najmanji dio glavnog razmjernika, sa N najmanji dio nonijusa, to e za nonijus postojati ovaj odnos:

Poto radi kontrole povrinu treba raunati dva puta, pri drugom raunanju dobo sa nonijusom treba da se nalazi udesno, ime bi eventualna neparalelnost obilaznog kraka i osovine doboa bila ponitena kompenzirana. Prije raunanja povrine neke figure treba neku markantniju taku na njoj obiljeiti mekom olovkom, kako bi nakon obilaska cijele figure na toj istoj taki i zavrili raunanje. Brojni primjer: pretpostavimo da smo na karti razmjere 1:50000 ograniili sliv neke rjeice, i elimo sraunati tu povrinu. Prije obilaska izvrili smo itanje, i neka je bilo: 3745, a nakon obilaska drugo itanje 5864. Razlika (3745 5864 = 2119) izmeu dva itanja daje broj obrtaja, odnosno broj jedinica nonijusa. Poto je u razmjeri 1:1 povrinska vrijednost podatka nonijusa 10 mm, ukupna povrina bie:

n 1 , gdje je n broj podjela. M Razlika M N = p zove se podatak n N =

nonijusa.

p=M N =M

n 1 M M = n N

Na

2119 10mm 2 = 21190mm 2 . Na karti

razmjere 1:50000 duni milimetar iznosi: 50 metara, a 1 mm 2 = 50 m 50 m = 2500 m 2 . Ukupna povrina bie:

slici 65 prikazan je nonijus sa podatkom p = 0,1. Ve se iz gornjeg teksta moglo razumjeti da je poetak nonijusa, tj. 0, indeks do koga se ita. etvrtu cifru, 5, oitali smo na nonijusu, traei koja se od njegovih crtica poklapa sa nekom crticom glavne podjele na tokicu. Ako bi trebali sraunati povrinu parcele na slici 66, planimetar bi postavili kako je to ematski na istoj slici prikazano. Kad je igla vodilja, odnosno lupa, priblino u sreditu figure iju povrinu elimo sraunati, ugao koji zaklapa polarni i obilazni krak trebao bi biti oko 90.
44

21190mm2 2500m 2 = 52975000m 2

Poto u geografiji povrine iskazujemo u najkrupnijim povrinskim jedinicama, kvadratnim kilometrima, gornju emo povrinu dobiti u km2 ako je podijelimo sa 1.000.000 tj. koliko 1 km2 ima kvadratnih metara. Koe se gornja povrina diobom sa 10.000 prethodno pretvoriti u hektare, are i kvadratne metre, a potom iz hektara u km2. U gornjem primjeru bie: 5297 ha 50 ar 00 m2.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Poto 100 ha ini 1 km2, diobom broja hektara sa 100 dobiemo kvadratne kilometre, tj. 52,975 km2. Pri raunanju povrina treba voditi rauna da je toki obilaznog kraka uvijek na planu - karti. Karta ne smije biti savijana, jer e rezultat biti pogrean. Da bi se uvjerili u ispravnost planimetra s kojim emo raunati, ukoliko uz njega ne postoji specijalni kontrolni lenjiri, nacrtaemo to tanije 1 kvadratni decimetar i sraunati njegovu povrinu. Ako planimetrom dobijemo njegovu tanu povrinu tj. 10.000 mm2, uz eventualnu greku od 2-3 podatka, planimetar je ispravan. Geograf e esto raunati vee komplekse, kao na primjer neko polje, rijeni sliv, kompleks ume, neku komunu i sl., tj. vee povrine koje nee moi obii jednim obilaskom planimetra. U ovakvom sluaju tu povrinu treba podijeliti na dva ili vie dijelova i svaki posebno raunati. Vano je voditi rauna da pri ovim obilascima kraci planimetra ne prave niti suvie otre niti tupe uglove. Ako povrinu raunamo na sitnorazmjernim kartama, moramo voditi rauna o povrinskim deformacijama, osim, ukoliko ne raunamo na ekvivalentnim projekcijama koje ne deformiu povrine. Postoje i specijalni planimetri za raunanje povrina dijagrama. Da bi se na primjer sraunala zapremina jednog broda, moraju se prethodno sraunati povrine njegovih poprenih presjeka po svakom rebru. U nedostatku specijalnih planimetara za dijagrame, moemo ih raunati i obinim planimetrima. Da bi se na primjer sraunao srednji vodostaj jednog mareograma, planimetrom bi sraunali povrinu lika izmeu krivulje vodostaja i njoj pripadajue apscisne osovine. Ako dobijenu povrinu podijelimo sa duinom apscisne osovine dobiemo visinu pravougaonika, a to je ustvari ordinata srednjeg vodostaja (slika 67). Na slian nain bi iz termograma ustanovili srednju dnevnu temperaturu, barograma - pritisak, itd.

Veoma je vano obratiti panju na tano oitavanje prve cifre na ploici planimetra. Prema slici 61 cifra 8 je na ploici za neto prela indeksnu crticu, i logino bi bilo da je i proitamo, ali poto je idua cifra, na dobou, 9, onda faktiki prva cifra nee biti 8, nego 7, i cijelo itanje prema slici bie: 7946 (da nismo obratili panju na ovo zapisali bi kao prvo itanje 8946 i povrina bi ispala pogrena). Isto tako treba obratiti panju i kod drugog zavrnog itanja. Ako bi nam ono ispalo: 0138, faktiki bi ni pisali 10138, jer je toki pri obilasku napravio dva puna obrta i otpoeo trei. Razlika itanja bi bila: 7946 10138 = 2192

RAUNANJE KUBATURE Raunanje zapremine kakvog akumulacijskog bazena kod dolinskih pregrada, nekog jezera, kubatura brda i sl., vri se da bi saznali koliinu vode u nekoj akumulaciji odnosno zemlje ili kamena u nekom brdu, a i radi sraunavanja srednje dubine jezera odnosno visine brda. Ovo raunanje je mogue samo na kartama s izohipsama odnosno izobatama, ili bar sa upisanim kotama - dubinama, na osnovu kojih bi se prethodno moralo izvriti interpolacija. Zapremina se moe raunati bilo vertikalnim bilo horizontalnim profilima. Profili se polau paralelno, na istom rastojanju i na potrebnoj udaljenosti s obzirom na morfoloke oblike povrine terena, dna jezera ili bazena. Povrine profila se raunaju na milimetarskom papiru ili planimetrima.
45

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Raunanje kubature s horizontalnim profilima elimo li sraunati zapreminu vode u nekom jezeru ili kubaturu brda, prvo moramo sraunati povrinu svake presjeene ravnine, tj. povrinu unutar spoljne izohipse ili izobate, koja ograniava cijelo brdo odnosno jezero, zatim povrinu unutar idue izolinije i tako redom dok ne sraunamo i povrinu unutar posljednje izolinije, tj. povrinu onog, obino sredinjeg, najee i najdubljeg dijela jezera, odnosno najvieg dijela brda, oblika bliskog konusu sa irom osnovom, a manjom visinom. Iz slike 68 vidimo da je zapremina prvog sloja vode, ogranienog izobatama oko povrine P1 i P2: kod brda,

P4 d 4 dobiemo definitivan 3

obrazac za raunanje zapremine cijelog jezera:

V =
U

d d ( P1 + 2 P2 + 2 P3 + P4 ) + 4 P4 . 2 3
optem obliku taj obrazac glasi:

d V = (P 1 + 2P 2 + 2P 3 + 2P 4 + ... 2 d ... + 2 Pn 1 + Pn ) + n Pn 3
Kao praktian primjer uzeemo raunanje jezera na slici 68. Poto je razmjera 1:25000, povrina unutar: prve izobate je unutar druge izobate unutar tree izobate unutar etvrte posljednje 130 ha 31 a 25 m2 60 ha 62 a 50 m2 25 ha 00 a 00 m2 6 ha 25 a 00 m2

Osim prve i posljednje povrine, sve ostale se uzimaju u dvostrukom iznosu, te e biti : P1 = 130 ha 31 a 25 m2 = 1.303.125 m2 2P2 = 121 ha 25 a 00 m2 = 1.212.500 m2 2 P3 = 50 ha 00 a 00 m2 = 500.000 m2 P4 = 6 ha 25 a 00 m2 = 62.500 m2 P = 3.078.125 m2 Kod definitivnog raunanja zapremine ukupnu povrinu iskazujemo u m2 vodei rauna da je: 1 ha=10.000 m 2 , a
1 ar = 100 m 2 i ukupan iznos pomnoimo sa

P + P3 P + P4 P1 + P2 P d + 2 d + 3 d + 4 d4 2 2 2 3

P P + 2 P2 + 2 P3 + P4 V = 1 d + 4 d4 , 2 3
gdje su: P1 i P2 povrine dvaju uporednih paralelnih profila, a d razdaljina meu profilima - debljina sloja vode. Ako izvuemo zajedniki faktor pomnoimo sa

d , u naem sluaju sa 5 metara, te e 2

ukupna
2

zapremina
3

biti:

3.078.125 m 5 = 15.390.625 m + +62.500 m 2 (10/3) = 208.333 m3 .

d i 2

P1 + 2 P2 + 2 P3 + P4

zbirom povrina i tome iznosu

dodamo jo zapreminu onog dna, ili vrha

46

Ukupna zapremina jezera =15.598.958 m3 . Srednju dubinu jezera dobiemo ako sraunatu zapreminu podijelimo sa povrinom P,, tj.: 15.598.958 m3 :1.303.125 m 2 =12 metara.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Analogno ovom raunanju je i raunanje kubature nekog brda. Uveavanje i smanjivanje planova Najjednostavniji, istina i najmanje taan nain da se neki dio karte povea ili smanji je mreom kvadrata (slika 69). Ako bi na primjer neki dio plana razmjere 1:1000 htjeli smanjiti u razmjeru 1:2000 radili bi ovako: na planu sa koga smanjujemo ucrtali bi mekom olovkom kvadratnu mreu sa stranama od na primjer 2 cm, a na istom papiru na koji smanjujemo plan, kvadrate veliine 2 puta manje, tj. sa stranama od po 1 cm. Ako se zadovoljavamo sa manjom tanou smanjivanja, novi smanjeni nacrt emo raditi tako to emo posmatrajui pojedine kvadrate krupnijeg crtea, prenositi od oka taj detalj na novi - sitniji crte. Razumije se da pri ovom iscrtavanju moramo voditi rauna da i irine pojedinih objekata: puteva, potoka i dr. budu dvostruko manje. primjer: m : 1 , onda e se strane kvadratne mree na kopiji odnositi prema stranama originala kao

m :1.

Pantografi Za automatsko smanjivanje ili poveavanje planova i karata slue pantografi. To je sprava koja se sastoji iz etiri poluge: a, b, c, d. Taka P je pol pantografa i ona je tokom rada nepomina. Poluge a, c i d izdijeljene su milimetarskom podjelom. U taki 0 je obilazna igla, a u taki F olovka. Bilo da se smanjuje ili poveava neki dio karte, udaljenost PC mora biti jednaka udaljenosti AB, odnosno udaljenosti CF = x. Iz tog razloga ovaj paralelogram ma u kom poloaju bio imae taku F, tj. vrh olovke na pravcu PO.

elimo li neto taniji prijenos crtea, onda emo mjesto ocjene od oka, pojedine presjeene take prenositi tzv. redukcionim estarom (slika 70). Pomjerajui zavrtanj uzdu proreza na estaru moemo dovesti da iljci estara AB budu u odreenom omjeru prema iljcima ab; u naem sluaju poto je u pitanju dvostruko smanjivanje bie: ab =

AB . Valja openito zapamtiti 2

da, ako se crte smanjuje linijski u omjeru n : 1 onda se povrine smanjuju u omjeru

n 2 : 1 . Ako je dat odnos povrina, na

47

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Iz slinosti trougla PAO moe se postaviti ovaj odnos: PF : PO = AB : AO = x Za smanjivanje plana u razmjeru 1 : n treba namjestiti polugu d i olovku F tako da bude:

x 1 l = , x = l n n
Gornje formule moemo i rijeima iskazati i to, za smanjivanje: Razmjera koju imamo kroz razmjeru koju elimo puta duina poluge. Za poveavanje: Razmjera koju imamo kroz razmjeru koju imamo plus razmjera koju elimo puta duina poluge. Kod starijih tipova pantografa duina poluge je obino 840 mm, kod novijih 600, 800 i 1000 mm; mali, kolski drveni, pantografi obino 400 mm. Ako bi smo htjeli smanjiti kartu razmjere 1:50000 u razmjeru 1:100000 prvo moramo sraunati veliinu x. Prema gornjoj formuli to e biti: Za rad sa pantografom treba imati vei crtai stol i podesno namjestiti originalni plan i hartiju na koju e se crte prenositi bilo smanjujui ga ili poveavajui ga. Kad je to podeeno i karta i ista hartija se dobro uvrste kako se ne bi tokom rada pomjerali. Najtaniji i najbri, ali zato i najskuplji, nain smanjivanja odnosno poveavanja planova i karata je fotografskim putem, fotoreprodukcijskim kamerama. Valja zapamtiti da se poveavanjem karte ne postie nikakva vea tanost od one koju ima original, jer se s poveavanjem, poveavaju i greke sa karte. Slika 74 prikazuje detalj - ruicu pantografa sa obilaznom iglom i nain vezivanja olovke koncem da se prema potrebi moe spustiti odnosno podii sa karte.

x 50000 1 = , x = 840 = 420 840 100000 2

To znai da emo na tu vrijednost namjestiti poluge tj. take C, B i olovku F. Kod metalnih pantografa, da bi ovo namjetenje sraunate vrijednosti x bilo to tanije, nalaze se nonijusi pomou kojih je osigurano namjetanje sa tanou do na 0,1 mm. Crte na slici 72 je za sluaj smanjivanja plana, sa tzv. polom na kraju. elimo li neki nacrt poveati, pol se postavlja u sredinu. Ako elimo poveati kartu u odnosu m : n, zato nam slui jednaina: x =

m l m+n

Kada na primjer trebamo kartu razmjere 1:50000 poveati u razmjeru 1:25000 onda:

x=

50000 840 = 560mm 50000 + 25000

Na slici 73 je izgled pantografa sa polom u sredini, tj. za poveanje.

48

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. RELJEFI Rije reljef dolazi od francuske rijei "relief" koja doslovce znai: ispupenost, ispupena slika na ravnini, oblik tla povrine zemaljske kore na nekom mjestu. Geografski - umanjeni plastini prikaz nekog neravnog dijela zemljine povrine. Reljef - maketa je u pijesku, glini, gipsu, armiranom betonu, kartonu, perploi itd. plastino oblikovana figura zemljita koja slui kao oigledno nastavno sredstvo, a i za lake razumijevanje itanja reljefa terena pomou topografske karte. Zemljini oblici se dijele: prema visini na nizije do 500 metara nadmorske visine, i visije preko 500 m, prema izgledu na uzvienja i udubljenja, prema silama koje reljef oblikuju na normalni, kraki, ledniki, marinski i eolski reljef. Kao i svaka karta, i reljefi se izrauju u odreenoj razmjeri. Za geografe je neobino vano ne samo poznavanje i tumaenje, nego i izrada reljefa. U dananjoj naoj koli naroiti se znaaj pridaje politehnikom obrazovanju, a tu spada i izrada raznih uila, modela, reljefa i dr. Reljefi se mogu raditi u raznim mjerilima, krupnim i sitnim. Ako bi htjeli reljef npr. u M. 1:5000, samom tom razmjerom bio bi nam ogranien i prostor koji moemo plastino da prikaemo. Prevelike dimenzije karata su nepraktine, a pogotovu reljefa, pa ako uzmemo da nam dimenzije takvog reljefa budu 2 m sa 1,5 m , to e u M. 1:5000 duinski iznijeti 5 km sa 3,75 km , dakle ne naroito velika povrina. U pomenutom mjerilu ili neto sitnijem, npr. 1:10000 bila bi podesna izrada reljefa blie okoline pojedinih mjesta odakle su aci, kakve bi reljefe trebalo da ima svaka srednja kola i to kao rad svojih uenika. Umanjeni plastini prikaz - reljef - nekog terena je teko raditi u vrlo krupnoj razmjeri, bili bi preglomazni, a takoer i u jako sitnoj razmjeri, zbog prikazivanja morfolokih oblika terena - tree dimenzije. Ovo emo objasniti na slijedei nain. Najvii vrh na Zemlji, Maunt Everest sa
49

8.882 m.n.v., iznosi svega 1/717 Zemljina poluprenika, to znai da bi vrh Maunt Everest-a na obinim globusima kakve najee imamo po kolama, razmjere 1:38000000, bio svega 0,234 mm visine neto preko dvije desetine mm - to je dodue tehniki izvodljivo, ali bi bilo neuoljivo. Iz tog razloga, ako se na reljefu eli prikazati i trea dimenzija, visine se potenciraju prikazuju se u znatno krupnijoj razmjeri od razmjere reljefa odnosno reljefnog globusa. Reljefi i reljefne karte, o kojima e docnije biti govora, imaju velike prednosti pred obinim kartama zbog prostornog predstavljanja tree dimenzije - visine, koja je na kartama oznaena rafama, sjenom, hipsometrijskom skalom, odnosno najee izohipsama, koje samo iskusan strunjak moe lako da ita. Osim reljefa i reljefnih karata, gdje su pojedini terenski oblici fiziki predstavljeni svojom visinom, ima i optiko - vizuelnih metoda za prikazivanje reljefa, pa emo njih prvo u daljem izlaganju i opisati. 1. Stereoskopska karta - anaglifno tampana karta - je predstavljanje zemljita sa svim morfolokim oblicima na ravnom listu hartije. To je dupli snimak reljefa ili nekog dijela zemljita, snimljen sa krajeva jedne odreene osnovice, koji se tampaju u dvije komplementarne boje, jedna preko druge, uz pomak za veliinu osnovice snimanja. Kao boje uzimaju se crveno zelena ili crveno - plava i takva anaglifna karta posmatrana kroz crveno - zelene, odnosno crveno - plave naoale, daje reljefnu sliku tj. utisak trodimenzionalnosti. Naoale treba drati prema karti, tj. ako je lijevi otisak crveni, a desni plavi, moraju se i naoale tako posta viti, inae se dobije pseudoefekat - tj. uzvienja se prikazuju kao udubljenja i obratno. 2. Stereoskopski efekat para fotograma - dobije se kad kroz male stereo naoale tzv. klappigl stereoskop, posmatramo dva snimka istog objekta snimljena uz izvjesni pomak tj. sa krajeva jedne odreene baze, odnosno jo boljo uz istovremeno snimanje duplex - kamerom.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Vei instrumenti od klappigla su stereoskopi sa mikrometrom pomou kojih se mogu i manja kartiranja vriti, a i oitanja relativnih visinskih razlika pojedinih taaka sa snimaka - oba ova stereoskopa ima Odsjek za geografiju. Na ovom principu se zasniva i metoda snimanja aerofotogrametrija. U tano odreenim razmacima vremena, a to znai sa krajeva jedne baze iju duinu moemo sraunati, automatske fotokamere vre snimanja iz vazduha, i kad se potom dvije susjedne fotoploe stave u fotogrametrijski instrumenat stereoplanigraf ili stereoautograf, posmatrajui ih dobijamo reljefnu sliku koju moemo koristiti za izradu planova i karata sa izohipsama. Ovo su vrlo komplikovani instrumenti i stereoefekat na njima moe da uoi samo strunjak sa zdravim, normalnim oima. 3. Reljefna karta. To je karta izraena na listu od plastine mase, tanka i laka kao i karta od hartije. Prvo se odtampa karta u odgovarajuim bojama, na ravnom listu, a potom stavlja preko pozitiv reljefa - kalupa, u vakuum presu radi oblikovanja reljefa. Izrada same matrice - kalupa za tampanje, preko kojeg se od ravno odtampanog lista karte dobije reljefna karta, vri se na slijedei nain. Na specijalnom frez pantografu izradi se stepenasti model reljefa. Mjesto gipsa za izradu ove matrice danas se koriste ploe slijepljenih listova od vinil acetata, jednake debljine, koja odgovara eljenoj ekvidistanciji. Na jednom postolju frez-pantografa nalazi se cinkana ploa sa nagrizenim izdubljenim izohipsama dotinog lista karte, i po njima se vodi igla pantografa. Izohipse su obojene crvenim lakom koga igla pri radu skida i tako se zna ta je uraeno. Na drugom postolju frez-pantografa nalazi se ploa slijepljenih listova po kojoj obrtna igla pantografa sijee odgovarajui list vinil acetata po krivoj liniji koja u svemu odgovara izohipsi po kojoj se vodi igla pantografa. im je zavreno rezanje najvieg sloja - izohipse, suvini dijelovi se odlijepe i odstrane, postolje sa slijepljenim listovima podigne za veliinu ekvidistancije i sijae dragi sloj i tako redom. Ovim izrezivanjem dobijemo stepenasti model u
50

pozitivu, popunimo ga plastelinom i modeliemo terenske oblike. Sa pozitiv modela odliva se negativ od specijalnog gipsa, a sa njega radni pozitiv od magnezita, na kome se izbui vei broj rupica - na vrhovima i udubljenima - kroz koje e se u vakuum presi izvlaiti vazduh izmeu matice - kalupa i odtampane karte. Ovako izraeni radni pozitiv stavlja se u vakuum presu, a preko njega odtampana karta. Zagrijavanjem plastini list karte omeka i oblikuje se prema modelu reljefa na matici kalupu. Ako stepenasti model terena elimo dobiti u negativu, izrezivanje poinje od najnie izohipse. 4. Reljefi.

a) Reljef od pijeska. Da bi se dobio uvid kako se izrauju reljefi, prikazat emo najjednostavniji nain, a to je izrada reljefa od pijeska. Ako smo se rijeili na izradu reljefa blie okoline kole, to znai u nekom krupnijem mjerilu, npr. 1:10000, prvo emo na topografskoj karti 1:50000 (jo bolje ako bi imali jo krupnije mjerilo) ograniiti prostor koji elimo reljefno prikazati, a taj prostor e nam diktirati veliinu rama reljefa. Pretpostavimo da nastavnik geografije osmogodinje kole u Hadiima eli izraditi reljef sa svojim acima, s tim da na reljefu bude prikazana sva okolina koja gravitira toj koli, npr. cca 5 km u krug, odnosno krug sa radijusom r = 10 cm (karta 1:50000) i oko njega opisati kvadrat ija e strana biti 20 cm, tj. 10 km u prirodi. Veliina ovako odreene prostorije iznosie 1 m2 u M. 1:10000. Sad treba izraditi ram, ustvari jedan plii sanduk bez poklopca, dimenzije 1 1 metar (unutarnji korisni prostor), visine 20 -30 cm, i taj se sanduk stavlja na postolje visoko 70 - 80 cm, tako da ukupna visina ovog tako zvanog plastinog stola bude oko 1 metar, a ta je visina najpodesnija i za rad i za razgledanje reljefa (reljefe izraene od pijeska ili gline ne moemo objesiti na zid). Sad bi se moglo pristupiti izradi samog reljefa, ali prethodno moramo odrediti u kojoj e nam razmjeri biti prikazane visine zemljinih oblika. Na prvi pogled izgleda da bi bilo logino da se i visinske razlike iskazuju u istoj razmjeri kao

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. i horizontalna rasprostranjenost reljefa, ali ako to malo analiziramo uvjeriemo se da u tom sluaju neemo imati vizuelno vjernu visinsku predstavu zemljita na takvom reljefu. 0,6 mm, odnosno sa 10 puta uveanim visinama 6 mm, to je jo uvijek neuoljivo, te je potrebno visine uveati i 50 puta. U ovom sluaju vertikalna razmjera bi bila 1:200000. Za na sluaj koji opisujemo, taj reljef okoline Hadia obzirom na prilino krupnu razmjeru 1:10000, a donekle i izraen reljef, bie dovoljno da visine poveano dva puta, odnosno vertikalna razmjera e biti 1:5000. Da bi se zorno prikazala potreba za uveanim iskazivanjem visinskog reljefa, donosimo jedan uzduni profil sa istog terena - od eljeznike stanice Hadii pa na sjever preko kota 631 m; 847 m i 794 m.n.v. (slika 76).

Posmatrajui na karti 1:50000 preko izohipsa zemljine oblike okoline Hadia koji emo modelirati, vidimo da je samo mjesto Hadii na nadmorskoj visini 550 metara. Najnia kota cijele ograniene prostorije je 500 metara (istono od Blauja), a najvia kota je 1500 metara (kota Omar koja bi leala na samom rubu reljefa s june strane). Dakle, visinska razlika izmeu najnie i najvie take iznosi okruglo 1000 metara, odnosno u naoj razmjeri na reljefu 10 centimetara. Ova bi visinska razlika bila uoljiva kod ovako znatnih visinskih razlika, ali poto je na obiljeenoj prostoriji dobar dio uzvienja sa nadmorskim visinama od 600 do 900 m, odnosno u odnosu na samo mjesto Hadie s relativnim visinskim razlikama od 100 do 250 metara, na reljefu bi to iznosilo svega 12,5 cm, to razumljivo ne bi dalo dovoljnu plastinost toga kraja (obzirom na razmjeru i materijal od kog se radi reljef). Iz ovog razloga visinska predstava na reljefu radi se u 2, 3 i vie puta krupnijem mjerilu. to je razmjera sitnija, odnos visinskog reljefa mora biti sve vei, ali razumljivo ne dolazi u obzir za izradu gore navedeni materijal pijesak i glina. Na primjer: reljef nekog kontinenta, izraen u mjerilu 1:10000000 nee dati dovoljnu plastinost ni sa 10 puta uveanim visinama - Kilimandaro npr. sa visinom od 5.890 metara u gornjoj razmjeri bio bi na reljefu Afrike visok svega nepunih
51

Profil broj 1 je predstavljen u razmjeru karte tj. 1:50000 i to je tzv. prirodni profil. Na njemu neto izrazitije uoavamo samo kote 847 i donekle 794, to bi na reljefu posmatrajui ga povrinski izgledalo jo manje uoljivo. Iz ovog razloga u praksi se, naroito sa karata sitnih razmjera, rade tzv. neprirodni profili, tj. ekvidistancija izohipsa se povea nekoliko puta, odnosno u odnosu na horizontalnu projekciju, visinski se predstavi u nekoliko puta krupnijem mjerilu. Profil br. II (neprirodan profil) uvean je 2 puta, tj. razmjera mu je po visini 2 puta vea od razmjere duine profila, te umjesto 1:50000, iznosi 1:25000. Ovim se visinski odnosi nisu promijenili, a preglednost profila je postala mnogo jasnija. to su manje relativne visinske razlike pojedinih lomnih taaka na uzdunom profilu, vertikalni odnos poveanja mora biti vei, ako se eli dobiti izraziti profil, a kod reljefa kao to je ve pomenuto, za ovim se pokazuje jo vea potreba.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Prije poetka samog rada na izradi reljefa modeliranju - moramo radi lakeg prijenosa raznih objekata i kota sa karte na reljef, ucrtati na karti 1:50000 centimetarsku kvadratnu mreu i numerisati redove, a na drvenom ramu okvira reljefa odgovarajuu kvadratnu mreu u razmjeri reljefa i obiljeenu kao i na karti (slike 78 i 79). koji se potpuno poravna i to e sluiti kao horizontalna podloga za dalji rad. Otpoinjui izradu prvo se nanosi najnia taka koja e biti u visini poravnatog pijeska po dnu reljefa. U naem sluaju to je raskre puta za Sarajevo i za selo Osjek u Blauju, a ujedno i prelaza pruge preko druma. Umjesto ukrtenih kanapa jo bolje je upotrijebiti drveni lenjir sa podjelom u razmjeri reljefa, i u tom sluaju ne treba dijeliti sve etiri strane rama nego samo dvije. Na karti bi oitali koordinate te take (prema naem obiljeavanju) i pomou ukrtenih kanapa, odnosno lenjira, sluei se i jednim malim viskom, prenijeli tu taku na reljef. Na mjestu uboda viska, zabodemo jedan mali tapi u pijesak i to tako da mu je gornji kraj u visini ranije poravnatog pijeska. Slijedea taka za prenoenje je najvia kota koja pada na reljef, u naem sluaju mjesto neto sjevernije od kote Omar sa nadmorskom visinom 1505 m, odnosno tog samog mjesta sa n.v. 1.500 m. U horizontalnom smislu prenijeemo je kao i prvu, ali je za nju potrebno jo odrediti visinu. Relativna visinska razlika izmeu ove i najnie take je okruglo 1000 m, to u razmjeri 1:5000 iznosi 20 cm. Ova visina treba da bude iznad poravnatog pijeska, prema tome tapi e biti dui za debljinu sloja pijeska, tj. za 3-4 cm. Na opisani nain obiljeiemo sve kote kao i sve prijelomne take pojedinih objekata: eljeznica, puteva, rijeka, naselja i ostalog to je potrebno da se prikae na reljefu. Kad je na opisani nain prenijet dovoljan broj taaka sa karte na reljef, pristupa se najprije grubom modeliranju, dosipajui pijesak uz pojedine tapie. Tokom rada pijesak se povremeno vlai da se ne bi osipao i tapka vlanom krpicom u kojoj ima pijeska. Pri ovom radu stalno posmatramo kartu kako bi dobili reljef to prirodnijeg izgleda. Po zavretku modeliranja pristupa se izradi objekata. Vode, eljeznice, putevi urezuju se podesnim zailjenim tapiem, a potom oboje odgovarajuim bojama u prahu; kao npr. vode plavom, eljeznice crnom, putevi bijelom i ume zelenom bojom. Naselja kue - treba takoer obiljeiti npr. crvenom bojom. Ako bi reljef bio u jo krupnijem mjerilu od 1:5000, kue u naseljima bilo bi najbolje prikazivati malim modelima kuica
52

Za na sluaj, poto je razmjera reljefa linearno 5 puta vea, kvadratna mrea na okviru rama biti e po 5 cm: 1 cm u razmjeri 1:50000 = 500 metara, a u razmjeri 1:100000, biti e 100 metara.

Radi tanijeg prijenosa pojedinih taaka sa karte na reljef, koristit emo, poput nekog jednostavnog koordinatografa, dva, pod pravim uglom zategnuta kanapa (apscisni i ordinatni) preko ramova reljefa. Kanapi se na krajevima opterete sa manjim utezima. Sad se dno reljefa popuni sa 34 cm pijeska

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. od drveta ili kartona. Na slian bi nain obiljeili i mostove, propuste, tunele, vodenice, pilane, kreane itd. Reljefi od pijeska ne mogu se dugo odrati, pijesak se sui i odronjava, te se zato rade samo radi vjebe, poto ne iziskuju neki skuplji materijal. b) Reljef iz cementne kore preko pijeska u sanduku. Da bi reljef od pijeska ouvali nakon njegove izrade, sipamo po njemu brzovezni, tzv. podvodni cement crni - koji se brzo stee, a zatim ga prskamo vodom. Ovo ponavljamo vie puta dok ne dobijemo cementnu koru 5-4 mm debelu. Objekte potom na osuenoj cementnoj kori iscrtamo i obojimo podesnim bojama. Radi obuke u kolama, mogle bi se iscrtati i horizontale na reljefu. Kao zadnji posao pri izradi reljefa dolo bi iscrtavanje legende naziv mjesta koji reljef predoava, horizontalna i vertikalna razmjera, pravac sjevera, ukoliko nije cijeli reljef orijentisan na sjever kako se po pravilu i radi. c) Reljef od gline i plastelina. Plastelin je glina pomijeana sa glicerinom. Izrada je analogna izradi reljefa od pijeska s tom razlikom to je reljef od gline trajniji i s njim se mogu vjernije modelirati zemljini oblici. d) Reljefi od kartona ili perploe. Kao osnova za izradu ovih reljefa slui takoer topografska karta sa izohipsama. Napomenuli smo ve ranije da reljefnost terena pomou izohipsa moe lako uoiti samo iskusan strunjak. Ako meutim, izohipse na karti zamislimo kao ravni izrezane iz kartona i sloene jedna na drugu, dobiemo reljefnost - vidi slike 79 i 80. Praktino reljefi od kartona se izrauju na slijedei nain: Prekopira se na paus papir (ili direktno sa karte na karton pomou indigo papira), prvo izohipsa sa najmanjom nadmorskom visinom, prenese na karton i izree makazama, odnosno ako je na perploi rezbarskom testericom, i privrsti lijepljenjem ili malim ekseriima za pripremljenu drvenu podlogu reljefa. Debljinu upotrijebljenog kartona - perploe - odreuje nam ekvidistancija izohipsa. Ako elimo izraditi reljef u M. 1:25000 sa karte iste razmjere, na kojoj je ekvidistancije 20 m, a kao materijal imamo karton debljine 4 mm. moramo prvo sraunati kolika e nam biti vertikalna razmjera reljefa. U M. 1:25000, ekvidistancije od 20 m iznosi 0,8 mm. Uveanje visina emo dobiti kad podijelimo debljinu kartona sa ekvidistancijom u toj razmjeri, tj. 4 mm : 0,8 mm = 5 mm. Dakle, visinski reljef e biti u pet puta krupnijem mjerilu od horizontalne razmjere, odnosno bie u M. 1:5000. Izraeni reljef na ovaj nain ima stepenast oblik, te da bi se dobio prirodan izgled terena, nakon lijepljenja - zakivanja i posljednje horizontale pristupa se prirodnom oblikovanju strana i visova
53

Na ovu izohipsu prenose se zatim redom ostale, na kartonu oblikovane izohipse prema karti. Razmjera ovakvog reljefa bila bi ista kao topografske karte sa koje prenosimo izohipse, a ako bi htjeli reljef u krupnijem ili sitnijem mjerilu od karte, morali bi kartu poveati ili smanjiti.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. reljefa pomou plastelina ili kita, jer se isijecanjem izohipsa svi ti detalji nisu mogli postii. Poto se plastelin osui, premae se reljef i to najee bijelom ili sivom bojom, pa kad se i ona osui, iscrtaju se tuem objekti prema topografskom kljuu. Da se ne bi skidala boja i tu sa reljefa, nakon iscrtavanja svih potrebnih znakova, reljef se lakira bezbojnim elakom. Ako je reljef raen od perploe, prijelaz od stepenastog na prirodan izgled zemljita, neemo vriti lijepljenjem plastelina, nego duborezakim dlijetom poravnati strane reljefa i dotjerati sitnije detalje, pa potom mirgl papirom izglaati. e) Liveni reljefi - duplikati od gipsa. Reljefi izraeni na naprijed opisani nain su originali - unikati i pomou njih moemo izliti kalup - negativ - koji moemo koristiti za izradu novih reljefa - pozitiva - u gipsu. Gipsu se dodaje tutkalo, a radi pojaanja u sredinu gipsa se stavlja sloj jute. Kad je reljef izliven i obojen, lakira se bezbojnim lakom, a potom iscrtavaju objekti i ispisuju nazivi, i na kraju ponovo, da bi se zatitio tu, pree se cijeli reljef providnim elakom. Na ovaj nain mogu se serijski izraivati reljefi, to znatno pojeftinjuje izradu. Od 9 reljefa koje ima Odsjek za geografiju, 8 komada su odlivi od gipsa, a samo je reljef Balkanskog poluostrva original. f) Reljefi u slobodnoj prirodi. Pored opisanih reljefa, od gipsa, kartona i drugih materijala, ponekad se izrauju i reljefi u slobodnoj prirodi, znatno veih dimenzija. Takav je reljef Crne Gore, koji je izraen na blago nagnutom terenu kod Cetinja u horizontalnoj razmjeri 1:10000, a vertikalnoj 1:5000. Dimenzije ovog reljefa su 19 m sa 20 m. Ovaj reljef je radio u armiranom betonu na vajar Marko Breanin sa 20 pomonika i zavrio ga za godinu dana. Rad je poeo za vrijeme austro-ugarske okupacije Crne Gore 1916. godine. Prvobitno se htjelo da reljef bude potpuno u slobodnoj prirodi, meutim, poto je izrada uspjela, da bi bio zatien, naknadno mu je izraen paviljon i krovna konstrukcija. Reljef se i danas nalazi u odlinom stanju. Za vrijeme prolog rata
54

Japanci su pred napad na ameriku flotu stacioniranu u pristanitu Perl Harbur izradili reljef pristanita u jako krupnom mjerilu sa svim objektima i detaljima, kao i maketama najveih plovnih objekata na svojim sidritima u luci. Reljef je uvan u takvoj tajnosti da su ga i sami piloti prvi put vidjeli i detaljno prostudirali tek na otvorenom moru pred sam napad na luku Perl Harbur, koji je inae bio katastrofalan po Amerikance. I Nijemci su obuavali svoje padobrance na velikim maketama Maginnot linije. g) Reljefi u kolskim dvoritima. Nie emo opisati nain izrade reljefa u kolskim dvoritima koje bi nastavnici geografije mogli da izrade sa svojim acima. Razumije se da e, zavisno od veliine dvorita, zavisiti i razmjera takvog reljefa. Moramo odmah naglasiti da se ovi reljefi po kolskim dvoritima zamiljaju kao reljefi u potpuno slobodnoj prirodi, tj. tako izraeni da ta dvorita - reljefi, istovremeno slue acima za svakodnevnu igru po njemu. Ako bi nastavnik geografije htio sa svojim uenicima da izradi reljef nae otadbine, a dvorite kole je 20 m sa 20 m raunom se lako dolazi da bi razmjera takvog reljefa mogla biti 1:50000. Izraujui reljef nae zemlje, radi preglednosti moramo prikazati i jedan ui pojas susjednih zemalja, a Jadransko more u cjelini. Ustvari ovako zamiljeni reljef bi trebao obuhvatiti teritoriju izmeu 12 do 24 po duini i 40 do 47 po irini, to duinski iznosi oko 1000 km sa 800 km, odnosno u razmjeri 1:50000, 20 m puta 16 m. Za izradu trajnog reljefa, a po kome e se, kako je ve reeno uenici moi svakodnevno i da igraju, kolsko bi dvorite trebalo asfaltirati ili betonirati, a potom nanijeti mreu meridijana i paralela. Pri ovoj izradi nije bitno da se kartografska mrea nanosi sraunatim pravouglim koordinatama u nekoj odreenoj projekciji. Za razmjeru 1:50000 to bi trebali biti pravougaonici gustine kartografske mree na po 1, a veliine cca 2,20 m puta 1,60 metara, tj. priblino bi odgovarali smanjenim veliinama u prirodi na naoj geografskoj irini. Ovu bi kartografsku mreu trebalo na asfaltnoj odnosno betonskoj podlozi

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. dvorita lagano usjei ili obojiti trajnijom bojom, tako da je samo vidljiva, a nikako da suvie upada u oi. Poslije ove mree, na nju bi se, kao na stalni skelet, prenijela sa karata hidrografska mrea: jezera, mora, zatim putevi, eljeznike pruge, naselja i dr. Na ovom reljefu bi irina Jadranskog mora na liniji Dubrovnik - Bari bila 4 m. Ohridsko bi jezero imalo dimenzije 60 cm sa 30 cm. Razumije se da kartografsku mreu treba orijentisati na geografski sjever opaanjem na Sjevernjau, a mogla bi se koristiti i busola s tim da se uzme u obzir magnetna deklinacija. Ako bi kolsko dvorite bilo priblino horizontalno na njemu bi se mogao izraditi reljef koji bi bio vanredno atraktivno uilo iz geografije. Naime, na takvom bi se reljefu mogli sprovesti pravi vodeni tokovi. Prije samog asfaltiranje dvorita ispod kojeg bi trebalo sprovesti vodovodnu mreu do izvorita nekih rijeka, npr. Save, Neretve, Drine i dr. Dvorite bi prije izrade trebalo nivelirati i dati izvjestan pad rijekama. irina njihovog, plitko usjeenog korita kretala bi se izmeu 3 i 7 cm (za Dunav 7 cm, Savu 5 cm, a ostale rijeke po 3 cm). Dubina korita rijeka ne bi morala biti vea od 3 cm, a za Jadransko more 5 cm. Voda bi ovim rijekama mogla neprestano da tee ili pak da se samo povremeno puta. Ovakav reljef je zamiljen da na njemu radi vie generacija uenika, stalno ga dopunjujui i modelirajui, vodei rauna da ipak ne bude pretrpan - preoptereen objektima. Reljefu bi trebalo dati i treu dimenziju - modelirati na njemu pojedine planinske sisteme. Visine, da bi bile uoljive, treba raditi u razmjeri krupnijoj od horizontalne, ali poto e reljef, kako je ve i pomenuto, biti svakodnevno igralite djece, visinski odnos ne treba suvie potencirati. Za izabranu razmjeru 1:50000 visine bi mogli prikazati u 5 puta krupnijoj razmjeri tj. u razmjeri 1:10000. U tome sluaju na reljefu bi visina Triglava bila neto manja od 30 cm , a Bjelanice neto preko 20 cm. Ukoliko u kolskom dvoritu ne elimo stalni reljef, mogli bi ga pripremiti tako da slui za crtanje kredama u boji geografskih
55

karata pojedinih drava, kontinenata ili pak cijelog Svijeta, onako kako nastavnik i prelazi pojedino gradivo po nastavnom programu iz geografije. Za ovu svrhu, jo prilikom izrade asfaltne, odnosno betonske podloge dvorita treba ga izdijeliti u kvadratnu mreu sa stranama od po 1 m, zavisno od toga da li e se na takvoj mrei crtati karta jedne drave i koje, jednog kontinenta ili pak cijelog Svijeta, pojedini taj kvadrat vrijedie jedanput 1, a drugi put 5, 10 ili 20, tj. razmjera e se mijenjati. Ovo bi ustvari bila kvadratna cilindrina projekcija i aci bi na takvoj kartografskoj mrei mogli da iscrtaju pomou atlasnih karata, ma koju dravu, kontinent ili cijeli Svijet. h) Terra liliput. Slian reljef bi se mogao izraditi i za cijeli Svijet. Za ovo bi bio izvanredan teren u nacionalnom parku na Ilidi. Ovaj reljef Svijeta mogao bi se izraditi u razmjeri 1:1000000, te bi duina ekvatora bila 400 metara, a duina srednjeg meridijana od pola do pola 200 metara. Poto se na Ilidi i inae po regulacionom planu, predvia izgradnja jezera povrine oko 16 ha, onda bi izvanredna atrakcija bila da se mjesto jednog jezera stvore mora i okeani. Potok Veerica, koji bi bio kaptiran da puni jezero, vrio bi istu ulogu, tj. snabdijevao mora i okeane vodom. Prije iskopavanja same vodene povrine bile bi okonturene ivice kontinenata, a tek potom pristupilo bi se kopanju morskih bazena. Dubine mora - okeana bi, s obzirom da e ona sluiti i sportovima na vodi, plivanju i veslanju, bila od 1 - 2 m, eventualno i vie. Ovaj bi reljef najbolje bilo raditi u tzv. Ajtovljevoj projekciji. Sraunati presjeci meridijana i paralela prenijeli bi se na teren pravouglim koordinatama (kartografska mrea bi bila gustine na po 10, odnosno pojas u blizini ekvatora priblino kvadrati sa stranama oko 11 m). Da bi bilo oiglednije kolike bi dimenzije bile pojedinih kontinenata i okeana naveemo da bi na tome reljefu Afrika bila predstavljena kao ostrvo duine 80 m, a na najirem mjestu oko 70 m. Atlantski okean izmeu Lisabona i Njujorka, ija je razdaljina blizu 5.500 km, bio bi irok 55 m,

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. a Tihi okean preko 170 m to je ve irina velike rijeke. Kao prvi rad na izradi ovog reljefa bilo bi iskolavanje i obiljeavanje mree meridijana i paralela. Ovu kartografsku mreu bi trebalo obiljeiti nekom trajnijom belegom - betonskom ili asfaltnom trakom u boji. Nakon obiljeavanja kartografske mree, okonturili bi se kontinenti, odnosno samim time i sve vodene povrine. Zemlja od iskopa koristila bi se da se istovremeno izgrade poznatiji planinski sistemi: Andi, Kordiljeri, Atlas gorje, Pirineji, Alpi, Apenini, Himalaji i dr. Cijeli taj Svijet u malom, da bi kao cjelina bio uoljiviji, mogao bi se oiviiti gusto posaenom topolom i ibljem. Da se obale kontinenata ne bi ruile takoer bi ih trebalo osigurati nekim bunjem, ije bi korijenje uvrstilo obalu. Da bi se ova "Terra liliput" mogla posmatrati sa jednog mjesta, trebalo bi izgraditi neku kulu - toranj, desetak metara visine. Vremenom bi se ova Ekumena mogla iskoristiti za stvaranje jednog "Etnoparka Svijeta". Na pojedinim kontinentima izgradili bi se manji objekti s eksponatima koji bi prezentovali kulturni razvoj dotinih naroda. Razumije se, da bi se na ovom reljefu prikazali i svi glavni gradovi kao i vee rijeke i znaajnije komunikacije. Da bi se doarale dungle Amazona, Konga i dr. tu bi se posadilo bujno - gusto, neprohodno rastinje. Na mjestu Sahare, kao i drugih pustinja stvorile bi se povrine sa pijeskom. Uspjeli aki - vajarski radovi mogli bi doarati ivotinjski svijet pojedinih kontinenata. Vjerovatno bi ovakav reljef, osim za najmlae, bio veoma atraktivan punkt i za svakog domaeg i stranog turistu. Analiza reljefa U nastavku uputstva o izradi reljefa, daemo i analizu nekih reljefa koje u svojoj zbirci ima Odsjek za geografiju i to: Podruje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Reljef Evrope Reljef Azije Reljef Afrike Reljef Amerike Reljef Australije Reljef Balkanskog poluostrva Reljef Jugoslavije Reljef BiH Razmjera 1:5000000 1:9000000 1:10000000 1:14000000 1:5000000 1:800000 1:500000 1:200000

Reljefi Evrope, Azije, Afrike, Amerike i Australije su izrada jednog privatnika, penzionisanog uitelja iz Splita, reljef Balkanskog poluostrva, penzionisanog potpukovnika iz Sarajeva, a reljefi Jugoslavije i Bosne i Hercegovine su izrada "Uila" iz Zagreba. Posmatrajui reljefe Australije i Evrope, a oba izraena kako je ve pomenuto u M. 1:5000000, upada u oi vrlo mala povrina Australije u odnosu na povrinu Evrope. Izvrenim mjerenjima zatim i poreenjima sa kartama, pokazalo se da je razmjera znatno sitnija od 1:5000000 i da je priblino 1:8250000. Onome ko se malo vie slui geografskim kartama pada odmah u oi i izvjesna zakoenost australijskog kopna udesno (za oko 8,5). Da bi ustanovio tanu razmjeru i projekciju u kojoj je reljef raen, odnosno bolje reeno projekciju karte sa koje je raen, povukao sam na reljefu mreu meridijana i paralela koristei zajednika ucrtana mjesta na karti i reljefu, no i poslije toga nisam sa sigurnou mogao utvrditi projekciju, kao ni tanu razmjeru. Uglavnom ustanovljeno je da je reljef raen sa karte Svijeta, a ne sa neke karte gdje je prikazana samo Australija sa Oceanijom. Ovo je ustanovljeno na osnovu gore pomenute zakoenosti reljefa udesno, koja se javlja na svim projekcijama (u kvadrantu
56

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Australije) na kojima se moe predstaviti cijeli svijet, izuzev cilindrinih, koje meutim ne dolaze u obzir za fiziku predstavu cijele zemlje zbog velikih deformacija na veim irinama. Karta, pak, Australije i Oceanije sigurno nije upotrijebljena, jer bi u tom sluaju sam kontinent bio pravilno orijentisan ukoliko je karta raena sa srednjim meridijanom - kroz sam kontinent, odnosno zakoenost bi bila neto ulijevo, ukoliko je kao srednji uzet neki meridijan istonije od australskog kopna. Daljom analizom reljefa i karata ustanovljeno je da je pri radu vjerovatno koriena karta Svijeta u Grintenovoj projekciji razmjere 1:20000000. Reljef je linerano 2 puta povean, odnosno povrinski 4- puta i izgleda zbog ovog povrinskog poveavanja da je pogreno stavljena na reljef razmjera 1:5.000.000, umjesto 1:10000000. Treba odmah naglasiti da je skroz nepravilan ovakav nain izrade reljefa, za iju se izradu koristi sitnorazmjerna karta, a teritorija koja se prikazuje na reljefu pada na krajeve karte gdje su deformacije najvee. Kartu Australije, odnosno i reljef, treba raditi tako da se kao srednji meridijan uzme meridijan sa 135 istone duine, eventualno 140, s tim da se svjesno prebace vee deformacije na dio Oceanije, koja e biti takoer na karti odnosno reljefu (vidi karta Australije i Oceanije u Atlasu "Uila" Zagreb). Ako mi posmatramo kao cjelinu kartu Svijeta u Grintenovoj projekciji M. 1:20000000, moemo vriti mjerenja na svakom dijelu karte, poto smo u mogunosti da ustanovimo djeliminu razmjeru deformaciju - na onim mjestima gdje vrimo mjerenja. Isjeeno li jedan dio karte, a da ne upiemo koja je projekcija i razmjera, to je vrlo teko pa i nemogue. To je najbolje ilustrirati sa istom tj. Grintenovom projekcijom. Na slici 81 se vidi poloaj Australije, linearne deformacije po meridijanu (135) na sredinjem dijelu Australije iznosi 1,28 a po paraleli 1,14 (irina 30), te izlazi da je razmjera za Australiju na toj karti 1:16500000, odnosno na reljefu 1:8250000, koliko je priblino dobijeno sraunavanjem na reljefu. Analizirajui reljef detaljnije, uoene su dalje grublje greke. Da bi valjda reljef obuhvatio i vei dio Oceanije, Fidi ostrva su takoer prikazana na reljefu. Uporeujui slike projekcije i reljefa, a obe svedene na istu razmjeru, upada u oi ve pomenuta orijentaciona zakoenost kontinenta kao i karikiranje Fidi ostrva.

Na reljefu je udaljenost izmeu ostrva Espiritu Santo iz grupe ostrva Novi Hebridi i ostrva Viti Levu u grupi Fidi ostrva, svega 620 km i to uzimajui da je M. 1:8250000, a ako raunamo sa 1:5000000 kako pie na reljefu, onda ta udaljenost iznosi svega 565 km, dok je meutim stvarna daljina oko 1.260 km (vidi slike 82 i 83).

57

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. bile i greke simetrino rasporeene na Sjevernu i Junu Ameriku. Naime, ovako kako je izraen reljef, vee deformacije padaju na Junu Ameriku na ijem sredinjem dijelu linearna deformacija iznosi 1,78 a sa 90 W kao srednjim meridijanom, deformacija bi bila znatno manja - svega 1,15.

Da je za izradu reljefa upotrijebljena karta Australije i Oceanije u M. 1:6.000.000 (izdanje "Uila" Zagreb), pa eventualno i neto smanjena razmjera, dobio bi se dosta dobar reljef. U ovom bi sluaju zakoenost bila neznatno ulijevo (na zapad), poto je kao srednji uzet meridijan 150 E koji prolazi istonim krajem, a ne sredinom kontinenta. Osim pobrojanih konstruktivnih greaka, na reljefu ima i sitnijih greaka ispisivanja. Jedna su mjesta ispisana fonetski, druga etimoloki, a este su i ovakve greke: ostrva Wessel upisano kao Besel, zaliv Karpentariski kao Karnentariski, Spenserov zaliv kao Snenserov itd. Reljef Amerike Na reljefu je prikazana zajedno Sjeverna i Juna Amerika. U legendi pie, razmjera: horizontalno 1:14000000, a na periferiji 1:7000000. Povuen je samo ekvator, kao prava linija, te s obzirom na to, kao i na dvostruko krupniju razmjeru na periferiji reljefa, znai da je za izradu koritena karta u Stereografskoj ekvatorskoj projekciji kod koje deformacije rastu od 0,5 do 1, odnosno od 1 do 2. Na reljefu je, na osnovu ucrtanih pojedinih mjesta, povuena mrea meridijana i paralela, ali nakon toga matematski sraunati elementi za tu projekciju i razmjeru, nisu u potpunosti odgovarali. Kod ovog reljefa kao srednji meridijan uzet je meridijan 110 W, a bolje bi bilo da je uzet 90 W, jer bi u tom sluaju
58

Reljef je vjerovatno raen sa neke karte zapadne polulopte, za koju je srednji meridijan stvarno 110 W. Kartografi, predstavljajui cijeli Svijet u dvije polulopte, uzimaju 70 istone duine kao srednji meridijan istone polulopte u kome se sluaju na taj list preslikaju kontinenti: Evropa, Azija (bez ukotskog poluostrva), Afrika i Australija, 110 zapadne duine

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. kao srednji meridijan zapadne polulopte (njihov zbir tj. 70 + 110 mora dati iznos od 180) na koje se preslikaju Sjeverna i Juna Amerika, Grenland, Novi Zeland, i razumljivo, preostali dio ukotskog poluostrva. od reljefa se, za razliku od karata sitnijeg mjerila, oekuje vjerniji izgled. Ovaj je reljef trebalo raditi u tzv. prostoj amerikoj polikonusnoj projekciji, poto je ona vrlo povoljna za prikazivanje kontinenata koji se proteu pravcem meridijana. Ova projekcija nema deformaciju po srednjem meridijanu i po svim paralelama. Ustvari jedan ui pojas lijevo i desno od srednjeg meridijana ima tako minimalne deformacije, da se projekcija moe smatrati i konformnom i ekvivalentnom. I najsjeverniji krajevi Sjeverne Amerike kao i ostrva Grenland i Island, bili bi prikazani sa neznatnim deformacijama. Osim ovih naelnih zamjerki, izradi reljefa bi se moglo prigovoriti i za prilinu povrnost kojom je raen. Ovo se odnosi i na samo modeliranje, gdje su mnogi oblici ovla, a to znai i netano dati, a pogotovu na crtaku stranu posla. Da ne navodimo sitnije greke gdje je u pojedinim nazivima po jedno slovo pogreno upisano, ili nije stavljen topografski znak gdje se mjesto nalazi, nego se to preputa gledaocu da pogaa (Barranquilla u Kolumbiji). Pomenuemo samo krupnije greke. Mjesto Richmond upisano je kao Pjehmond. Pisar je prilikom ispisivanja vjerovatno pogreno proitao naziv, prije tog ispisan olovkom na reljefu. Slovo "R" proitao je kao "P", "i" kao "J", a ve slovo "C" je pogotovo slino slovu "e", i tako ispada Pjehmond. Mjesto Pitsburgh ucrtano je izmeu Chicaga i Cincinati-a, dok je ustvari sjeveroistono, tj. izmeu Cincinati-a i New-York-a. Ovdje je istovremeno napravljena dvostruka greka, jer je mjesto Pitsburgh-a trebalo da pie Indianopolis. Grad Charleston upisan je mjesto Jacksonville-a (Daksnvil). Jezera Michigen i Huron imaju prirodnu vodenu vezu, dok prema reljefu nemaju. Rijeka Red River ucrtana je da utie u Meksikanski zaliv, a stvarno je pritoka Misisipija. Grad Galveston ucrtan je kao grad na kopnu i pomjeren znatno ulijevo, a stvarno lei na jednom izduenom otoiu koji zatvara ulaz u istoimeni zaliv, naroito su rijeke ovla ucrtane -uporedi Atlas ili geografsku kartu istone obale June Amerike sa reljefom.

Ako bi htjeli da nam na istonu poluloptu stane cijeli Evroazijski kontinent, tj. sa ukotskim poluostrvom, za srednji meridijan morali bi uzeti 80 E, ali u ovome sluaju ne bi se preslikala cijela Afrika. Njen zapadni dio, kao i dio ostrva Novi Zeland pao bi na zapadnu poluloptu. Iz iznijetog vidi se da je najbolja podjela na istonu i zapadnu poluloptu upravo ona koja je u svim atlasima i zastupljena, tj. sa srednjim meridijanima 70 E i 110 W. Slika 84 prikazuje izgled kontinenata predstavljenih na dvjema poluloptama, a slika 85 Sjevernu i Junu Ameriku sa srednjim meridijanom 90 W. Uporeujui ameriki kontinent na obje slike, ve i letiminim pogledom vidimo da je pravilnije predstavljen na drugoj slici, tj. sa srednjim meridijanom 90 W. Greka je meutim to je reljef uopte raen u jednoj konformnoj projekciji, koja zadravajui slinost likova, mnogo deformira poveava povrinu sa udaljenjem od centralne take projekcije, ili od srednjeg meridijana. U ovom sluaju sjeverni dijelovi Sjeverne Amerike, te Grenland i Island, poveavaju se oko 3 puta, to kod aka kojima je namijenjen reljef, stvara pogrenu sliku o veliini pojedinih predjela Zemlje, a
59

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Reljef Evrope Ni na njemu nije prikazan ni jedan meridijan ni paralela, ali je pomou karata geografska mrea ucrtana, nakon ega je konstatovano da je reljef raen u ekvidistantnoj konusnoj projekciji. Razmjera 1:500000 je tana. Konstruktivnih greaka nema, osim uglavnom crtakihpisarskih. Jezero Imandra upisano kao Imangra (ispod Murmanska). Grad Inari (Finska) pogreno ucrtan. Treba da se nalazi na jugozapadnoj strani istog jezera. Visbaden je ucrtan s desne strane Rajne, iza utoka Majne u Rajnu, a ne s lijeve strane Majne tj. prije utoka. Bonn je takoer pogreno ucrtan s desne, mjesto s lijeve strane Rajne i pomjeren na jug. Za grad Nant nije ucrtan topografski znak. Kadiski zaliv (Kadiz) upisan kao Kagijski. Grad Bastia na Korzici upisan izmeu dva topografska znaka mjesta, pa se ne zna na koji se odnosi. Ustvari zaboravljeno je da se upie i grad Kalvi na zapadnoj obali Korzike. Otok Pantelarija, sjeverozapadno od Malte, pogreno upisan mjesto ostrva Lampeduza tj. znatno junije, a ucrtani otok na stvarnom mjestu Pantelarije ostao je bez naziva. Jezero Neuchatel (vajcarska), mjesto Nojatelsko kao Nesamelsko. Kneevina Lihtentajn nije uopte prikazana. Insbruk upisan kao Inzburg. Brener kao Mener. Farerska ostrva kao Farska ostrva i sl. Reljef Afrike Izraen je u M. 1:10000000. Na reljefu je povuen samo ekvator, kao horizontalna prava linija. Ostala geografska mrea ucrtana je na svakih 10 na osnovu karata, ali i nakon ucrtavanje mree meridijana i paralela nije se sa sigurnou moglo ustanoviti u kojoj je projekciji izraen. Meridijani su krivulje sa blagom zakrivljenou, ali obzirom da su na reljefu i da su ucrtani pomou malog broja zajednikih mjesta na reljefu i na karti, ne moe se ustanoviti jesu li to dijelovi krunih krivina ili sinusoide. Paralele su nakon prenoenje sa karte ispale pravci paralelni sa
60

ekvatorom i na, uglavnom, jednakom odstojanju - otprilike po 110 mm, a toliki je razmak na svakih 10 i po ekvatoru. S obzirom na ve pomenutu razmjeru 1:10000000 i na gore navedene elemente, izlazi da je to Sinusoidalna projekcija. Ova je projekcija uistinu i najprikladnija sa prikazivanje Afrike, poto ekvator prolazi sredinom kontinenta, s tim da se kao srednji meridijan uzme meridijan sa 20 E, koji ga takoer simetrino polovi po duini. Da se pri izradi reljefa koristilo geografskom kartom izraenom u Sinusoidalnoj projekciji, ilo bi u prilog to je veina zidnih karata Afrike, i to jo krupnijeg mjerila, raena u toj projekciji, npr. karta Afrike M. 1:6500000 - izdanje "Geokarte" 1951. Analizirajui koja bi jo projekcija mogla u ovom sluaju doi u obzir, tj. da ima meridijane (osim srednjeg) krivulje, a uporednike paralelne pravce sa ekvatorom, vidimo da bi to mogle biti Molvajde-ova i Eckert-ova, iako se istima kod njih razmak izmeu paralela smanjuje prema polovima (Aragovljeva i Apijanova projekcija ne dolaze u obzir, iako i one imaju uporednike kao paralelne pravce). Da bi gore pomenutu pretpostavku za Sinusoidalnu projekciju potkrijepili raunskim podacima, dat emo ukratko i matematike elemente za nju. Rekli smo da su na reljefu prosjeni razmaci za svakih 10 po srednjem meridijanu i po ekvatoru oko 110 mm, to bi odgovaralo opruenim lukovima po srednjem meridijanu i ekvatoru u Sinusoidalnoj projekciji - duina luka 1 po ekvatoru je 111.306,6 metara, odnosno za 10 =1.113.066 metara, to u M. 1:10000000 iznosi 111,3 mm. Duina luka 1 po meridijanu za =15 (uzeta srednja vrijednost) iznosi 110.638 metara, odnosno za 10 = 1.106.380 metara, dakle u gornjem mjerilu 110,6 mm. Razmotrimo sluaj da je Molvajde-ova projekcija. U toj projekciji ekvator se predstavlja u duini od:

4 R 2 = 6370 km 4 2 = . = 25.480 km 1, 414 = 36.000 km

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. U M. 1:10000000 to iznosi 3600 mm, te na svakih 10 luka po ekvatoru otpada duina od 3600 : 36 = 100 mm . Po meridijanu duina lukova od po 10 smanjuje se od ekvatora prema polu, i za na sluaj iznosi:
za = 10 odnosno =751,5' R 2 sin = = 900 0,1366 = 123 mm. za = 20 odnosno =1547,0' R 2 sin = = 900 0, 2720 = 245 mm. za = 30 odnosno =2349,4' R 2 sin = = 900 0, 4040 = 364 mm.

ispisanih, i ucrtanih naziva drava i gradova. eljeznice pruge, kojih Afrika inae ima vrlo malo, nisu sve ucrtane (Tshilongo-Port Fancqui, Albertville-Kindu, Pointe NoireBrazzaville, Duala-Vidimenk). Kod nekih pak pruga upisano prolazno mjesto (Abidan, Bindhuk), a nije krajnja stanica, a ima i toga da je ucrtana eljeznika pruga, a nije upisano ni jedno mjesto (vidi eljezniku prugu ispod Cabinde). Reljef Azije Raen je u mjerilu 1:9000000, i s vertikalnom predstavom 1:300000. Ni na ovom reljefu nije obiljeen ni jedan meridijan ni paralela. Uporeujui reljef sa kartom Azije M. 1:6000000 u Bonovoj, projekciji - izdanje "Uila" Zagreb, povuena je na reljefu mrea meridijana i paralela na svakih 10. Zbog raznih greaka na reljefu, koje e kasnije biti navedene, sa sigurnou se nije moglo ustanoviti u kojoj je projekciji raen, ali najvjerovatnije da je pri izradi koritena karta u ekvivalentnoj azimutnoj projekciji. Sitnijih, pisarskih greaka, gdje fali poneko slovo u nazivu, ili je zamijenjeno se drugim slovom, ima mnogo, kao npr.: eljabin mjesto eljabinsk ( =61,5, = 55,2 date samo pribline geografske koordinate radi lakeg iznalaenja mjesta na karti), Aral mjesto Aralsk odnosno Araljsk). Samarkan mjesto ( = 61,8, = 47, Samarkand); ( = 67, = 39,6, Takent mjesto Takent ); ( =69,2, =41,4, Hahdarabad mjesto Hajdarabad - Pakistan ) ili Hyderabad kako je upisano istoimeno mjesto u Indiji. Gorje Nassau na N. Gvineji upisano kao Massau, planina Berau kao Beral, Moluci kao Moluoi. Ostrva Bali i Lombok sastavljena iako u prirodi nisu. Dakarta pogreno ucrtana - dalje od pravog mjesta. Ima ucrtanih topografskih znakova, a nije ispisan naziv mjesta (Benares na Gangesu). Grad Lanou ( =103,5, =36 ) sasvim pogreno ucrtan - mjesto na rijeci Hoangho, ucrtan daleko
61

Iz gornjih raunskih podataka vidimo da je ukupno duina po ekvatoru za =30=300 mm, to je znatno manje od duina dobivenih povlaenjem mree na reljefu (prosjek 110 mm odnosno 330 mm za 30), a ukupna duina za prvih 30 irine od ekvatora je 364 mm, to je opet previe ( 110 mm 3 = 330 mm ). Ovo nam jasno pokazuje da ne dolazi u obzir ni Molvajde-ova, a ni Eckertova projekcija. U sumnju, koja je projekcija, dovodi to to su ostrva Aldabra i Madagaskar pogreno ucrtana, neto junije od svog stvarnog poloaja, i kad po njima povuemo paralele koje ih presijecaju, na reljefu ispadaju paralele 10 i 20 june irine krivulje, tako, da po njima projekcija lii na Lambertovu ekvatorijalnu projekciju. Nanoenjem mree meridijana i paralela pravouglim koordinatama, ustanovljeno je da ni ova projekcija ne moe doi u obzir. Kao i kod ranije opisanih reljefa, i na ovome ima raznih drugih greaka. Ostrvo Sveta Helena ucrtano je 500 km dalje na jugozapad. Grad Livingstone opet pomjeren je suvie na istok od pravog mjesta. Za grad Akru ucrtan topografski znak, a nije ispisan naziv. Mjesto jezera Makarikari, upisano Ngami jezero. Za grad Leopoldvil nije ucrtan topografski znak. Isto i za Asuan. Grad Bamako nalazi se sa lijeve strane Nigera, a ne s desne. Johanesburg je neto jugozapadnije, a ne jugoistono od Pretorije. Grad Mafeking pogreno ucrtan - dalje za 200 km od pravog mjesta. Pored ovih, opta primjedba bi se odnosila na povrnost izrade reljefa, naroito jezerske visoravni, zatim izvjesna praznina reljefa - premalo

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. van rijeke. Lhasa se nalazi na nadmorskoj visini 3630 metara, a na reljefu upisano 4630 metara. Mjesto grada Peshawar Pakistan - upisan grad Atok, koji se inae nalazi znatno istonije. Guadar Pakistan pogreno ucrtan. Jordan kao drava nije uopte ucrtan - sve je to po autoru reljefa Izrael, tj. granii se sa Irakom i Saudiskom Arabijom. Jerusalim ucrtan sasvim blizu Port Saida, kao grad na obali Sredozemlja, dok je on ustvari duboko u unutranjosti. Grad Dida u Arabiji (zapadno od Meke) i pogreno upisan kao Dido i pogreno lociran. Grad Tbilisi, na svim novijim mapama se tako pie, a na starijim Tiflis - na reljefu meutim neto sasvim novo - Tabilis. Izmeu Sir-Darje i Amu-Darje ucrtane jo dvije vee rijeke (razumije se bez imena) da utiu u Aralsko jezero, iako ustvari nema vie nikakve ni rjeice na tom velikom prostranstvu pjeane pustinje Kyzylkum. Grad Magnitogorsk je na rijeci Uralu u njenom gornjem toku, a prema reljefu je dalje od izvora rijeke. Ucrtane pritoke rijeke Dvine, a sama Dvina nije, pa je zbog toga taj dio reljefa jo nejasniji. Rijeka Ob poslije utoka Irtia, ucrtana, mjesto iroke razuene rijeke sa veim brojem ostrva, kao dva paralelna kraka, dvije rijeke, i izmeu tih tokova ucrtani gradovi Salehard i Berezovo, dok se oni stvarno nalae prvi na desnoj, a drugi na lijevoj obali rijeke Oba. Grad Igarka ( =86,8 i =67,5) pogreno ucrtan priblino na mjestu gdje bi trebao biti grad Turuhansk. Grad Ainsk ( =90,5 i =56,2) mjesto da je ucrtan na rijeci ulim, pomjeren je daleko na istok (itavih 200 km) i ucrtan kao grad na rijeci Jeniseju, a istovremeno Krasnojarsk koji bi trebao biti na tome mjestu, tj. na lijevoj obali Jeniseja, takoer je pomjeren daleko na istok od rijeke Jeniseja. Grad Niaja Kolimsk ( =161 i =68,8), mjesto na utoku rijeke Kolime, ucrtan daleko uzvodno. Da se dalje ne bi nabrajalo ta je sve pogreno, treba samo uporediti ma koji dio reljefa sa kartom, pa e se dobiti prava slika o solidnosti izrade. Iz dosadanje, i to da naglasimo, letimine analize reljefa svih pet kontinenata, vidjeli smo da na njima ima dosta nedostataka, meu kojima i grubljih greaka. Za razliku od karata, od reljefa i ne traimo, a niti moemo traiti apsolutnu tanost, ali isto tako ne moemo se pomiriti sa krajnjom povrnou izrade, koja ve prelazi u nesavjesnost. Granina tanost koju jo nae oko moe cijeniti ( =0,1 mm), a grafika tanost karte: = M = 0,1 M = 0,1 mm 10000000 =

= 1000000 mm = 1 km (M = razmjera karte)

Jo jasnije reeno, ovo znai, da neku duinu sa karte gornje razmjere moemo oitati najvie sa tanou od 1 km i to pod pretpostavkom da ne postoji nikakvo stezanje ili istezanje hartije na kojoj je karta odtampana, uzimajui u obzir linearnu deformaciju projekcije. Posmatramo li reljef koji bi bio izraen prema nekoj karti, i u istoj razmjeri kao i karta, npr. 1:10000000, jasno je da od njega ne bi oekivali gore navedenu tanost, tj. =1 km, ali smatramo da se moe postii bar tanost od

= 1, 0 mm 10000000 = , = 10000000 mm = 10 km

tj. tolerisali bi desetostruko vee dozvoljeno odstupanje, a koja se tanost moe postii. Ova tanost, smatramo da bi se mogla postii kod reljefa raenih od kartona i slinog materijala koji se poslije izlivaju u gipsu, a reljefne karte e imati znatno veu tanost, odnosno neto manju od ravno tampanih karata. Naveli smo ve da su se u izradi reljefa koristile karte raznih projekcija, pa sad na kraju da rezimiramo koja bi projekcija bila najpodesnija za reljefe. Karte u atlasima i geografske karte rade se u sitnijim mjerilima i sa odreenim namjenama, koje uslovljavaju i izbor
62

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. projekcije. Prema namjeni imamo: vojne karte, politike, geoloke, meteoroloke, ekonomske, saobraajne, biogeografske itd. Namjena pojedinih autora pri stvaranju pojedine projekcije, ouvala se do danas. Merkatorova projekcija npr. stvorena u vrijeme velikih pomorskih otkria, ila je zatim da olaka plovidbu okeanima u emu je u potpunosti i uspjela, pa se i danas upotrebljava u pomorstvu. Za pomorce je praktina iz tog razloga to se u ovoj projekciji loksodrome prikazuju kao pravci, te je za kraa putovanja dovoljno na karti spojiti dva mjesta pravom linijom i sa azimutom, oitanim sa karte, ploviti drei se stalno istog kursa. Putuje li se pak na dua putovanja treba koristiti najkrai put, a to je put po ortodromi na sferi ili geodetskoj liniji na sferoidu, koja se u Merkatorovoj projekciji preslikava kao krivulja. Za vazduhoplovne karte podesna je centralna horizontalna projekcija u kojoj se ortodrome prikazuju kao pravci. Ako se na takvim kartama za centar projekcije uzme izvjesni aerodrom, onda za udaljene letove treba samo spojiti pravom linijom centar projekcije, tj. taj aerodrom, sa mjestom kuda elimo stii i po poetnom kursu, ne mijenjajui ga, letjeti. Za ekonomske karte najpodesnija je neka od ekvivalentnih projekcija, poto je na njima vano uporeivanje povrina. Izvjesne projekcije su opet podesne za zvjezdane karte itd. Reljefi nemaju ovu namjenu, tj. da poslue poput karata saobraaju, ekonomici i dr., nego openito da se dobije to plastinija slika pojedinih krajeva. Interesantno je konstatovati da ni jedan autor ne ucrtava na reljefu mreu meridijana i paralela i ovo je glavni uzrok veem broju greaka na reljefima. Ako bi na reljefu bila ucrtana kartografska mrea, bilo bi mnogo lake uporeenje reljefa sa kartama, a to bi prisililo one koji izrauju reljef da izradi posvete punu panju. Interesantno je takoer primijetiti, da jo ni jedan autor nije pristupio izradi reljefa na kome bi bila prikazana zakrivljenost zemljine povrine. Ako bi reljef Australije koji smo ve opisali, htjeli raditi sa
63

prirodnom zakrivljenou - tretirajui Zemlju kao kuglu, tj. radijusa 6.370390 m, onda bi visina kalote koja bi obuhvatila sami kontinent, te Novi Zeland i N. Gvineju, iznosila h = 1170 km, odnosno u razmjeri reljefa 1:8250000 neto preko 14 cm. Kako smo doli do ove visine kalote objasnit emo na slijedei nain: Australija sa Novim Zelandom protee se po duini od 110 do 180, tj. u duini od 70.

Iz slike se vidi da je:

Rh = cos 35 R

R h = R cos 35 = 6.370.000 m 0,819 = = 5200 km h = R 5200 km = 6370 km 5200 km = = 1170 km

Reljef Jugoslavije, koja se protee izmeu 11 i 21 istone duine, te 40,5 do 47 sjeverne irine, ako bi se radio sa sferom zakrivljenou, imao bi visinu kalote 24 km, odnosno u razmjeri reljefa 1:500.000 visina h bi iznijela nepunih 5 cm (48 mm). Reljef obje Amerike zajedno, ukljuujui i Grenland, poto se protee skoro od sjevernog pola, pa do blizu 60 june irine, tj. protee se po irini do blizu 150 visina kalote bi iznijela h = 4720 km, odnosno u razmjeri reljefa 1:14000.000 - blizu 34 cm. Izrada ovakvih reljefa bila bi svakako neto

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. komplikovanija, ali bi u pravom smislu te rijei pruila posmatrau vjernu i plastinu sliku zemlje, poto bi to ustvari bili dijelovi sa velikih reljefnih globusa. Tanost ovakvih reljefa bila bi znatno vea, jer bi se radili pomou karata krupnijih mjerila, na kojima su deformacije manje od grafike tanosti. U ranijem izlaganju pomenuti su kao autori: Preduzee "Uila" - Zagreb, i dva privatna lica. Poto je izrada reljefa u kartografskim preduzeima neuporedivo bolja, smatramo da bi reljefe trebala izraivati iskljuivo preduzea koja i inae rade za kole pojedina nastavna pomagala, kao to su ve pomenuta "Uila" u Zagrebu ili "Geokarta" u Beogradu, koja imaju svoja kartografska odjeljenja, odnosno i strunjake kartografe. Ukoliko i neka privatna lica rade reljefe, ona bi morala za taj rad imati ovlatenja izdata od republikih Savjeta za prosvjetu, da su struno sposobni za obavljanje tili radova. Savjeti bi struna miljenja traili od nastavnika kartografije Geodetskih ili Prirodno matematskih fakulteta, odnosno od pojedinih Geografskih zavoda u zemlji. Ni jedan udbenik ne moe se upotrebljavati, odnosno nee biti ni tampan, ako na njem ne stoji klauzula neke prosvjetne ustanove da mu je odobrena upotreba u kolama, a ovo bi pravilo razumljivo trebalo da vai i za reljefe. Pri pregledu naprijed pobrojanih reljefa, pored nekih konstruktivnih, najvei broj greaka otpada na iscrtavanje i opisivanje reljefa. Poto se na svakom duplikatu reljefa svi crtaki poslovi ponovo runo ispisuju, postoji mogunost da i pored dobro izraenog originala, nastanu pojedine greke na kopijama, te bi zbog toga svaki pojedini primjerak reljefa morao biti prije putanja u prodaju pregledan. Jedna od veih zamjerki svim pregledanim reljefima bila bi ta, da se estetskoj strani izrade posvetila vrlo mala panja, naroito opisu. Ovo tim vie pada u oi pri poreenju sa reljefima "Uila" koji su znatno bolje raeni i kaligrafski opisani. S obzirom na mnoga poznata, a izvitoperena geografska imena na reljefu, zakljuili bi da
64

je pisarske poslove na reljefu vrilo lice bez ikakve geografska kulture. Imajui u vidu viestruke koristi reljefa u nastavi geografije, miljenja smo da bi u srednjim kolana, posebno u uiteljskim, trebalo izuavati izradu reljefa, kako bi se ta vjetina koristila poslije pri radu sa djecom u osnovnim kolama. Ovaj bi se rad mogao obavljati kroz Klubove narodne tehnike u koli, ali bi jo bolje bilo da ima snagu obavezne nastave. Na grupama geografije pri VP i Prirodno matematikim fakultetima, takoer bi rad na izradi reljefa dobro doao. Studenti bi dublje pronikli u sutinu geografske nauke. Izraujui, a potom i analizirajui reljef, osjetili bi da su geoloki agensi stvorili osnovne crte kopnenih oblika, da je voda svojim uticajem na litosferu stvorila raznolikost oblika na kopnu, a da opet zajedniki uticaji kopna i vode stvaraju klimatske oblike pojedinih predjela na zemlji. Na kraju nakon ovog kritikog osvrta na izradu pregledanih reljefa iznijet emo u nekoliko taaka i izvjesne zakljuke, kao sintezu svega izloenog: 1. Poto se najvjernija predstava Zemljine povrine moe izvriti samo na tijelu slinom stvarnom obliku Zemlje, tj. globusu, trebalo bi prei na izradu reljefa sa sfernom zakrivljenou. Takvi reljefi bi ustvari bili dijelovi globusa krupnog mjerila, Na reljefima bezuvjetno ucrtavati mreu i to kod sitnijih mjerila na svakih 5 ili 10, a kod krupnijih na svaki 1, odnosno prema potrebi jo gue. Geografsku mreu ucrtavati bez obzira da li se reljef radi u ravni ili sa prirodnom zakrivljenou. Reljefe treba da izrauju struna lica, te su za to najpozvanija Kartografska preduzea. Ukoliko ih rade i pojedina privatna lica, treba da imaju ovlatenje za to, i prije

2.

3.

4.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. prodaje svaki reljef pregledan i ovjeren. 5. treba da je Globus Globus je latinska rije, a znai kugla. Na globusu je najvjernije predstavljanje zemljine povrine poto je i stvarni oblik Zemlje blizak kugli. Na globusu moemo lako uoiti raspored, veliinu i meusobne odnose kopnenih, i vodenih povrina, kretanje struja, vjetrova, kruenje satelita i sl., to je veoma uoljivo i shvatljivo, naroito za uenike manjeg uzraste, ali ipak ne moe zamijeniti kartu. Izrada prvog globusa pripisuje se Kratesu sa ostrva Malosa u drugom vijeku prije nae ere. Prvi globus Srednjeg vijeka izradio je Martin Behaim 1492. godine u Nirnbergu, dakle uoi samog otkria Novog svijeta, Prenik ovog globusa je 54 cm. Razumije se da, ne znajui tada za ameriki kontinent, na Behajmovom globusu Atlantski okean zapljuskuje istone obale Azije. Nastavnici geografije treba da se osposobe za izradu globusa. Prije same izrade, a nakon sto smo se odluili u kojoj emo razmjeri raditi globus, treba sraunati potrebne 3 elemente: duinu, irinu i radijus zakrivljenosti segmenata iz kojih je sastavljen globus. Razmjera standardnih kolskih globusa je cca 1: 38.000000, a najpovoljnije je 1 : 30.000.000 i predstavimo da smo se rijeili da izradimo globus upravo te razmjere. Opseg toga globusa bie: O = 40.000000000 : 38.000000 = 1052, 6 mm. Ako emo globus raditi iz 18 segmenata (svaki segment po 20) irina svakog segmenta bie: CD = 1052,6 :18 = 58,47 mm.

Za razliku od karata, kod kojih ve i kod razmjera 1:1000000 moramo Zemlju uzeti kao elipsoid u izradi reljefa i najkrupnijeg mjerila, moemo Zemlju tretirati kao kuglu. Ukoliko e se reljefi izraivati na dosadanji nain, tj. na ravnoj podlozi, posvetiti naroitu panju izboru projekcije, vodei pri tome rauna o veliini i pruanju pojedine drave ili kontinenta. Voditi rauna o tome da reljef moe, a i mora da poslui i izvjesnim mjerenjima na njemu, te izradu vriti najsavjesnije. Geografske karte ne smiju biti pretrpane jer gube na preglednosti, a autori reljefa padaju opet u drugu krajnost - zbog oteanog ispisivanja naziva, na reljefima ucrtavaju premalo geografskih objekata, pa reljefi ostaju poluprazni. Sva ispisivanja vriti prema kartografskom kljuu. Pravilno odabrana i lijepo ispisana slova doprinose optoj arhitektonici i estetici reljefa.

6.

7.

8.

9.

10. Studenti geografije morali bi tokom studija savladati vjetinu izrade reljefa, maketa i uopte raznog modeliranja.

Duina segmenta je ustvari polovina obima tj. AB = 526,3 mm.

65

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Ostaje jo jedino da se izrauna radijus zakrivljenost segmenata, i pri tome emo se posluiti analitikom. Ako kroz take ABC polovine segmenta povuemo koordinatni sistem, imaemo prema slici slijedee koordinate taaka: A ( x = 263,15 mm; y = 0) B ( x = +263,15 mm; y = 0) C ( x = 0 mm, y = 29, 2389) Prvo emo rijeiti jednadbu pravca kroz take A (1), C (2), da bi sraunali koeficijent smjera: y y1 = y 2 y1 (x x1 ) x 2 x1 29, 23890 0 y0 = (x + 263,15) 0 + 263,15 29, 2389 y0 = (x + 263,15) 263,15 y = 0,111111 (x + 263,15)

Dalja bi izrada tekla ovako: nacrtali bi pravougaonik veliine 1052, 6 mm 526,5 mm pa ga potom dalje izdijelili na 56 dijelova prema slici 88. Taj najmanji dio od 29,2389 mm je ustvari irina polovine segmenta. Da bi dioba ispala pravilna, ne smijemo nanositi parcijalno 29, 2389 mm , pa na to dalja 29, 2389 mm , nego kontinuirano istovremeno, tj. postaviti neki taniji metalni lenjir, po mogunosti i sa nonijusom, sa nulom na poetnoj taki, pa zatim sraunate vrijednosti za svih 36 taaka nanositi jednu za drugom:
29,2389; 58,4778; 87,7167; 116,9556; 146,1945; 175,4334; 204,6723; 233,9112; 263,1501; 292,3890; 321,6279; 350,8668; 380,1057; 409,3446; 438,5835; 467,8224; 497,0613

y = 0,111111 x + 29, 2389

a1 = 0,111111 (koeficijent smjera za pravac AC

1 = a 2 = 9, 000009 (koeficijent smjera a1

za pravac DF, jer je okomit na pravac AC

Poto smo iz sraunatog koeficijenta smjera a1 dobili koeficijent smjera a2 sad rjeavamo jednadbu pravca kroz taku D, koji je ustvari simetrala dui AC.

i za taku 18 526,3002 mm.

y y1 = a (x x1 )
y 14, 61945 = 9,000009 (x + 131,575)
y 14, 61945 = 9, 000009 x 1184,176 mm

9,000009 x + y + 1169,557 = 0 za y = 0 x = 129,95 mm za x = 0 y F = 1169,557 mm.

Raunanje koordinata presjenih taaka iz dui CB, dae, kao simetrina u odnosu na du AC, iste vrijednosti, samo sa razlikom u predznaku za x. Prema tome radijus zakrivljenosti bie: r = yC + yF = 29,2389 +1169,557 = 1198,8 mm.

Ovo je polovina kugle i iz raunanja vidimo da smo je dobili tanu, svega za 0,0002 mm pogreno, to je zanemarljivo malo. Na ovaj bi nain produili raunanje i za ostalih 18 taaka, tj. od 19-te do 36-te take, a nanoenje bi se moralo obaviti kako je ve pomenuto, istovremeno. Poto je svaki segment 20 geografske duine, to ako prema slici 88 krajnji desni luk segmenta obiljeimo kao meridijan 180 E, slijedee ulijevo 170, 160, i tako redom do srednje upravne linije kao nultog meridijana, a zatim lijevo od njega 10 W i dalje redom do poslednje linije u segmentu kao meridijanu 180 W. Nakon izvuene i mree paralela nanosili bi koordinatama pojedine vanije take i iscrtavali pojedine kontinente, ostrva i dr. Gotova karta iz segmenata bi se odtampala, a potom bi se segmenti lijepili na prethodno izraenu loptu.
66

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

vrsta lopta globusa radi se iz kartona ili nekog drugog materijala i to iz dva dijela koji se poslije sastavljaju. Radi pravilnog lijepljenja treba na lopti obiljeiti ekvator i neke paralele, a po ekvatoru meridijane na po 20, da bi one krike segmente - to bolje uklopili - doveli na odgovarajue mjesto. Prije tampanja segmenta mora se osigurati najkvalitetnija hartija, i ustanoviti da li se i za koliko rastee prilikom mazanja lijepkom, pa o tome voditi rauna jo kod iscrtavanja segmenata. Kad su segmenti nalijepljeni, globus se lakira providnim lakom i stavlja na odgovarajui stalak. Globusi se rade i od transparentnih i plastinih materijala. Mali limeni globusiiljila za olovke, izrauju se tako to se sav kartografski materijal odtampa na dvije ravne polulopte, tancanjem oblikuju u polukugle i spoje obino po ekvatoru, da je manje uoljivo. Osim ovih malih, globusa djejih igraaka, izrauju se i globusi od laganih plastinih materijala koji se prethodno moraju naduvati i slue djeci za igru u vodi, a i globusi u reklamne i razne atraktivne svrhe. Za svjetsku izlobu u Njujorku 1964. godine izraen je globus ogromnih razmjera prenika 40 metara.

GAUS-KRIGEROVA PROJEKCIJA Eliminisanje linearnih i povrinskih deformacija nastalih svojstvima preslikavanja ove projekcije Stvarna povrina Jugoslavije

Kartografskih projekcija ima veoma mnogo, te radi prouavanja i odabiranja za praktinu primjenu, dijelimo ih na grupe, bilo po karakteru deformacije, bilo po nainu konstrukcije kartografske mree (izgledu mree meridijana i paralela). Prema karakteru deformacija, projekcije su podijeljene na tri slijedee grupe:
1. Konformne projekcije deformiu uglove.

koje

ne

2. Ekvivalentne projekcije koje uvaju uslov jednakosti povrina. 3. Proizvoljne projekcije koje ne spadaju u prve dvije grupe. Iz njih izdvajamo one projekcije kod kojih je razmjer du jednog glavnog pravca konstantan i jednak glavnoj razmjeri. To su tzv. ekvidistantne projekcije.

Prema nainu konstrukcije kartografske mree, odnosno prema izgledu mree meridijana i paralela, projekcije se dijele na:
1. Zenitne azimutalne 2. Perspektivne - poseban sluaj zenitnih projekcija 3. Konusne 4. Cilindrine 5. Pseudokonusne 6. Pseudocilindrine 7. Polikonusne 8. Krune 9. Poliedarske i 10.Uslovne

Prije premjera cijele drave, radi izrade planova za svrhe katastra, kao i svih tehnikih projektovanje, odnosno daljom redukcijom, generalisanjem i smanjivanjem razmjere i za izradu topografskih i drugih
67

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

karata, pristupa se detaljnoj analizi raznih projekcija koje mogu doi u obzir pri tako zamanim radovima. Kolika je vanost pravilnog izbora projekcije, dovoljno je navesti rijei prof. Jordana; "Ako se ovdje naini greka, ta se sveti na mnogim generacijama". Smisao ovih rijei najbolje smo osjetili mi u naoj zemlji. Od bive Austro-Ugarske monarhije naslijedili smo za sve nae krajeve koji su bili u njenom sastavu razne koordinatne sisteme, to jo i danas zadaje potekoe kod sraunavanja koordinata osnovnih taaka na naem podruju. Uslovi koji se postavljaju pri izboru projekcije za izradu planova krupne razmjere su slijedei: 1. Da se u granicama tanosti grafikih radova sauva praktino tana povrina parcela. Da se sauva oblik parcela. Da su sva raunanja u vezi s trigonometrijskim takama to jednostavnija i da su jednoobrazna. Da projekcija pokriva podruje kartiranja sa to manjim brojem koordinatnih sistema. Da se deformacije (razmjere) unutar jednog koordinatnog sistema mijenja samo u takvim veliinama, da ostanu zadovoljeni uslovi postavljeni u prve tri take. Da je projekcija po mogunosti takva, da omoguava vezu sa geodetskim radovima susjednih drava.

mjeseca 1923. godine. Tada su detaljno prouene slijedee projekcije: 1. Dvostruka stereografska (sferoid lopta, lopta - ravan) projekcija sa tri koordinatna sistema i maksimalnom linearnom deformacijom 1:50000 koju je predloio dr. Faing. Stereografska projekcija koju je predloio na Geodetskom kongresu u Rimu g. Rusil (poluprenik 560 km i linearna deformacija 1:1040). Kosa projekcija na valjak koja je usvojena u ehoslovakoj. Dvostruka projekcija. Gaus rajberova

2.

3. 4. 5.

2. 3.

Gaus-Krigerova projekcija meridijanskih zona koja je usvojena na Geodetskim kongresima 1922. godine u Berlinu i 1923. godine u Kaselu, za dravni premjer u Njemakoj.

4.

Prouivi svih 5 predloenih projekcija, komisija strunjaka Generalne direkcije katastra i Vojno-geografskog instituta, dala je slijedee miljenje:
1. S obzirom na konfiguraciju nae drave, a pod uslovom da je maksimalna linearna deformacija 1:10000, projekcije na valjak imaju preimustvo nad stereografskim projekcijama po broju koordinatnih sistema (3 sistema, naprema 4 sistema), i duini njihove granine trake. 2. Kosa projekcija na valjak ne moe se preporuiti zbog komplikovanosti u raunanju. 3. U pogledu jednostavnosti ili komplikovanosti raunanja, GausKrigerova i Stereografska projekcija tako se malo razlikuju, da ova okolnost ne moe uticati na izbor projekcije. 4. Raunanje pravouglih koordinata u Gaus-Krigerovoj projekciji vri se neposredno sa sferoidnih koordinata,
68

5.

6.

Iz iznijetog vidimo da ove uslove najbolje mogu zadovoljiti konformne projekcije i to: stereografska i poprena cilindrina konformna projekcija, koje su danas mnoge drave i usvojile za svoje radove. Pitanje izbora kartografske projekcije za nau dravu prvi put je pokrenuto u Generalnoj direkciji katastra jo 1921. godine, ali tada nije rijeeno, nego tek ponovnim pokretanjem tog pitanja maja

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

dok se kod Stereografske projekcije vri prelaz sa elipsoida na loptu, pa potom sa lopte na ravan.
5. S obzirom na gore iznijeto, komisija je preporuila Gaus Krigerovu projekciju meridijanskih zona sa 5 koordinatna sistema ije se apscisne osovine poklapaju sa meridijanima 15, 18 i 21 istone duine od Grinia.

lukovima sijekue paralele. Da bi postigao konfornmost, Merkator je kod ove projekcije istegao meridijane u istom odnosu kao to su istegnute paralele kod kvadratne cilindrine projekcije. Prema tome paralele su pravci okomiti na meridijane, ali na razliitim rastojanjima. Udaljenost D pojedinih paralela od ekvatora, Merkator je sraunao po formuli:

D=

Ovakav izbor projekcije predstavljao je za nas ogroman napredak na geodetskom polju, i svrstao nas u tom pogledu u najnaprednije drave Evrope.
MERKATOROVA PROJEKCIJA

R log tg(45 + )........ za loptu M 2

M je modul dekadnih (Brigss-ovih) logaritama i iznosi: M = 0, 4342945 Gornja formula vrijedi za sluaj kad valjak tangira Zemljinu loptu po ekvatoru, a ako je sijee po paraleli o

Da bi se objasnila Gaus-Krigerova projekcija, moraju se prethodno analizirati Gausova, odnosno jo prije konformna cilindrina - tzv. Merkatorova projekcija. Slavni kartograf Gerhard Merkator (1512 1594) rodio se u malom holandskom gradiu Rupelmondu blizu Antverpena. Studirao je filozofiju. Bavio se crtanjem i graviranjem karata u emu je postigao majstorsku tehniku. Izradio je kartu Flandrije na 8 listova, a i jednu kartu Svijeta u obliku srca. Proganjan od katolike crkve, naputa 1552. godine Luven, gdje je i studije zavrio, i nastanjuje se u Duizburgu (Njemaka), gdje njegova djelatnost dolazi do punog izraaja. Izdaje mnoge karte, izrauje globuse, pie niz geografskih djela i vri premjeravanje u Lotaringiji. Ipak najvrednije mu je djelo karta Svijeta u konformnoj cilindrinoj projekciji, izdata 1569. godine. Projekcija ove karte je docnije postala glavna projekcija za sve pomorske karte. Merkatorov "Atlas", izdan je 1609. godine tj. poslije njegove smrti, ogromno je njegovo djelo za ono vrijeme. Imao je 142 dvostrane karte, 358 strana teksta i 34 strane pregleda geografskih naziva. U Merkatorovoj projekciji meridijani su paralelni pravci na jednakim rastojanjima. Ako cilindar tangira globus, ta su rastojanja jednaka ispruenim krunim lukovima ekvatora, a ako sijee globus, ispruenim
69

D=

R cos 0 log tg(45 + ) M 2

m=n= P = sec2 =sec

Tablica odstojanja D i deformacija

D 0 10 20 30 40 50 60 70 80 89 90 0,0000 0,1754 0,3564 0,5493 0,7629 1,0107 1,3170 1,7354 2,4363 4,7414 D 2

0,1754 0,1810 0,1929 0,2136 0,2478 0,3063 0,4184 0,7009 2,3051

1,0000 1,0000 0 1,0154 1,0311 0 1,0642 1,1325 0 1,1547 1,3333 0 1,3054 1,7040 0 1,5557 2,4212 0 2,0000 4,0000 0 2,9238 8,5487 0 5,7588 33,1635 0 57,2990 3283,200 0 0

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Radi konstrukcije Merkatoreve projekcije izraene su tablice sa sraunatim odstojanjima D pri uslovu da je R = 1. Na slici 90, konstruisana je Merkatorova projekcija u M 1:400.000 000, to je ekvator predstavljen duinom od 100 mm, a rastojanja pojedinih paralela od ekvatora slijedeim duinama:

D R [mm] = D [mm] 0,3564 15,9 = 5, 7 mm; 0, 7629 15,9 = 12,1 mm; 1,3170 15,9 = 20,9 mm; 2, 4363 15,9 = 38, 7 mm.

Za

Beselov elipsoid: 6377397 D= log U = 14.684500 log U 0, 4342945

log D = 7,1668591 + log log U Veliine log log U uzimaju se iz gotovih tablica po argumentu ili kako je ve pomenuto sa sraunatim odstojanjima D. Rastojanje izmeu susjednih meridijana raunamo po formuli: d = R , odnosno za elipsoid: d = a
Karte izraene u Merkatorovoj projekciji koriste naroito pomorci, koji svoje puteve izraunavaju u morskim miljama. Morska milja jednaka je jednoj minuti ( 1' ) ekvatorskog luka. Poto periferija ekvatora iznosi 360 60 ' = 21600 ' , odnosno milja, to e poluprenik ekvatora, izraen u miljama biti: 21600 = 3437, 747 milja , pa 2 e vrijednosti za D izraena u morskim miljama biti: 3437, 747 D= log U = 7915, 705 log U 0, 4342945 Da bi odredili razmjer m = n u Merkatorovoj, projekciji, uporediemo beskonano male lukove paralela na projekciji i sferoidu: m = n = je ds = a (na projekciji), a

20 40 60 80

Kod ove projekcije deformacija duina naglo raste sa udaljavanjem od ekvatora, a deformacija povrina jo bre, tako da je npr. u ovoj projekciji povrina Grenlanda jednaka povrini Afrike, iako je stvarno u prirodi povrina Afrike preko 13 puta vea od Grenlanda 2 2 (28.470.788 km :2,174.000 km ). Naprijed navedena formula za odstojanja:

D=

R log tg(45 + ) vai u sluaju M 2

kada Zemlju tretiramo kao loptu, a ako je smatramo za elipsoid, ta formula glasi:

d s Poto . dS
(na je

tg(45 + ) a 2 , gdje je: log D= M tg e (45 + ) 2 a - velika poluosa Zemlje

(1 e sin ) sferoidu),
2 2

dS =

cos ,
to

m = n = 1 e sin sec
2 2

a 2 b2 a2 sin = e sin e2 =
) 2 oznaimo sa U, onda Ako tg e (45 + ) 2 za D, dobijamo ovaj izraz: D = a log U M tg (45 +

Ako Zemlju smatramo kao loptu, u kome je sluaju e = 0, razmjera e biti:

70

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

m = n = sec , tj. ista formula za razmjer

kao i na paralelama ostalih cilindrinih projekcija (dodirni cilindar). Merkatorova projekcija ima veliku primjenu kod izrade pomorskih i vazduhoplovnih karata zbog osobine da se na njoj loksodrome preslikavaju kao prave linije. Loksodroma je kriva linija na sferoidu koja sijee meridijane pod jednakim uglovima. Prema tome loksodroma je na sferoidu spiralna kriva linija koja se postepeno pribliava polu, ali ne moe nikada stii do pola. Ako je azimut loksodrome =0 , loksodroma se pretvara u meridijan, a ako je =90 u ekvator. Parobrod koji plovi po loksodromi zadrae za svo vrijeme puta isti pravac, tzv. rumb ili azimut(kurs broda). Ako na karti izraenoj u Merkatorovoj projekciji spojimo pravom linijom polazno i zavrno pristanite, brod koji bude plovio stalno pod istim azimutom (koji zaklapa ta linija sa nekim meridijanom) doplovit e u svoje odredite. Na ovaj nain se stvarno putuje samo na kraim odstojanjima, a pri znatnijim, putnim relacijama, preko okeana, putovanje treba vriti po ortodromi, koja je kao luk velikog kruga (na elipsoidu geodetska linija), najkrae rastojanje izmeu dviju taaka. Na slici 90 ucrtane su loksodrome i ortodrome. Radi jasnije predodbe, uzeta su dva mjesta sa istim geografskim koordinatama, samo razliita predznaka: Punta Arenas na jugu June Amerike - na zapadnoj obali Magelanovog moreuza: = 5309 '30" i = 7056 ' 40" i mjesto istono od Koketova u Kazakoj SSR: = +5309 '30" i = +7056 ' 40" (vrijednosti oitane sa atlasne karte). Zbog ovakvog izbora mjesta loksodrome, kao prava linija, prolazi tano kroz koordinatni poetak presjek nultog meridijana i ekvatora, a ortodroma - u prirodi znatno kraa duina - kao luk koji se prua istonom, obalom June Amerike, sjeverozapadnom obalom Afrike, te preko Sredozemlja do gore navedenog mjesta. O ovome se lako uvjeriti ako na karti izraenoj u Merkatorovoj projekciji spojimo pravom
71

linijom dva gore navedena mjesta, pa potom tu liniju loksodromu - prenesemo na globus obiljeivi je uskom trakom u boji. Ve emo od oka primijetiti da to nije luk velikog kruga, to jest najkrae rastojanje kako to izgleda prema karti. Ortodromu emo priblino ve od oka ocijeniti na globusu kao najkrae rastojanje dva navedena mjesta, poto je to luk velikog kruga, odnosno mogli bi izraunati neke take na ortodromi, nanijeti ih na kartu u Merkatorovoj projekciji, a potom sa karte na globus. Kolika je uteda u vremenu plovidbe, odnosno i potronje goriva i drugih reijskih trokova, po ortodromi, pokazuje ovaj primjer: rastojanje od Rta Dobre Nade do Melburna iznosi po loksodromi 6020 morskih milja, a po ortodromi 5450 milja dakle razlika od 570 milja, odnosno 1050 km. Putovanje po ortodromi je utoliko oteano to bi se stalno morao mijenjati kurs broda, i da bi se to izbjeglo, ortodroma se izdijeli na nekoliko pravih linija, ustvari loksodrome, pa se kurs broda mijenja samo na prijelomnim takama, pri prelazu sa jedne loksodrome na drugu. Da bi se pomou loksodrome ucrtala na karti ortodroma, zato u pomorstvu postoje odreeni postupci i posebne tablice. Koristi karte izraene u ovoj projekciji su i u tome to se na njoj mogu grafiki rjeavati izvjesni navigacioni zadaci - odreivanje pozicije broda na puini pomou kompasa i Laga (Lag - sprava za mjerenje brzine broda) u sluaju oblanog vremena kad se ne mogu vriti astronomska opaanja. Merkatorova projekcija primjenjuje se osim za izradu pomorskih i vazduhoplovnih karata za daleke letove, naroito nou, i za izradu karata Svijeta, asovnih zona itd.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Poprene cilindrine projekcije Gausova projekcija Gaus - Krigerova projekcija Dravni pravougli koordinatni sistemi

Kod pravih cilindrinih projekcije zamiljamo da cilindar dodiruje Zemlju po ekvatoru ili da je sijee po nekoj paraleli, u kome su sluaju i deformacije najmanje na izvjesnom pojasu du ekvatora, odnosno dodirnih paralela.

uveni njemaki matematiar i geodet, Karl Friedrich Gaus (1777-1855), doao je na ideju da ovu osobinu iskoristi tako to e konformnu cilindrinu - Merkatorovu projekciju zaokrenuti za 90 i time postii to, da moe izvjestan ui pojas Zemlje, istegnut du meridijana, predstaviti sa neznatnim deformacijama. Kod poprenih cilindrinih projekcija meridijani i paralele nee se predstaviti kao prave, nego kao krive linije, ali poto se, kako je ve reeno, kod njih radi o jednom uem pojasu du srednjeg meridijana, stvarno e meridijani i paralele du njega obrazovati pravougaonike veoma bliske kvadratima. Poto se, uostalom, u krupnoj razmjeri sve projekcije konstruiu koordinatama, to ve i zbog toga krivolinijski oblik meridijana i paralela nema nikakav praktian znaaj. Amerikanci ovu projekciju i ne nazivaju Gausovom, nego poprenom Merkatorovom projekcijom. U ovoj projekciji Zemlju tretiramo kao kuglu.

Poslije smrti Gausa, profesor dr L. Kriger dobio je u zadatak da pregleda i sredi njegove nedovrene radove. Tom prilikom Kriger uspijeva da uprosti Gausova, glomazna, raunanja izvoenjem jednostavnijih formula za geodetske i konformne ravne koordinate, i time omogui direktan prelaz sa elipsoida na ravan, bez posredstva pomone sfere - lopte. Velika prednost ove projekcije za krupnorazmjerne karte, nad svim ostalim projekcijama, je naroito u tome, to ona nije ovisna o obliku pojedinih drava, poto se u njoj Zemljin sferoid neposredno projecira na niz valjaka koji dodiruju Zemljinu povrinu po meridijanima, ime se dobije niz zona ogranienih meridijanima. S obzirom na usvojenu tanost projekcije 1:10000, irina zone moe da bude 3. Vano je naglasiti da ova projekcija nije ograniena po meridijanu, i da moe obuhvatiti itav pojas Zemlje od junog do sjevernog pola. Prema tome, ova je projekcija najidealnija za internacionalnu upotrebu za karte krupnog mjerila. Za potrebe zemaljskog premjera razvija se triangulacija, iji je krajnji cilj sraunavanja koordinata trigonometrijskih taaka. Da bi se ovo postiglo neophodno je potrebno bar na jednoj astronomskoj taci I reda odrediti astronomskim putem geografske koordinate i (geografsku irinu i geografsku duinu) i azimut jedne strane, a zatim postupno sraunati geografske koordinate ostalih taaka triangulacije. Iz geografskih koordinata raunaju se pravougle koordinate x i y poto su one funkcije geografskih koordinata i meu njima postoji ova veza : x = f1 ( , ) i y = f 2 ( , ) ili

= F1 ( x, y ) i = F2 ( x, y ).
Kod ove projekcije zadatak je da se odredi takav oblik funkcija f1 i f 2 odnosno F1 i F2 da se omogui raunanje jednih koordinata iz drugih. Te se funkcije odreuju pod ovim uslovima :
72

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. 1. 2. Projekcija mora biti konformna. Glavni (srednji) meridijan mora se preslikati kao prava i predstavljati x os pravouglog koordinatnog sistema u revni, prema kome je projekcija simetrina. Svaki dio x osi mora biti jednak odgovarajuem, dijelu luka glavnog meridijana. Trigonometrijski obrazac br. 29 Koordinatni sistem, br. 6 Mrea I reda (Raunanje ravnih pravouglih koordinata i konvergencije meridijana iz geografskih koordinata) Naziv take: TREBEVI Formule:
1. log y = log( N cos ) + + 4
y 5 ) + 2 2 2 2

3.

2. log = log ( sin ) + + 6

3. log (x X) = log(

U sljedeem primjeru izraunate su, u trigonometrijskom obrascu br. 29, pravougle koordinate trigonometrijske take Trebevi, iz geografskih koordinata oitanih sa topografske karte.

4. x = (x X) + X gdje je : X = X 0 + X

1 2 3 4 5 6 9 13 27 28 29 17 35 40 7 12 30 31 36 41

= = o = ( 0 ) = =
'' = log '' = log cos = log N : '' =

434910 182757 180000 02757 +1677 3,224 5331 9,858 2516 1,490 9142,6 x 52,1 49,8 0,1 0 4,573 6991,6 +37 471,34 m 3,224 5331 9,840 3496 49,8 0,5 3,064 8877,3 1161,148 1921

K 37 38 32 33 34 39 42 14 23 43 15 16 18 19 K 8 24 K 10 25 K 11 26
73

co log 2 '' log y log ''

4,384 5449 4,573 6991,6 3,064 8877,3 23,9 x 75,1 x 9,8 2,023 1316,7 105,470 4 852 961,551 308,604 4 853 375,625 x5 1,489 3969 1,000 0000 2,489 3954
2

+ / 2 = / 2 = 5 / 2 =
log( x X ) = (x X ) =

= + = + = ''4 =
log y y= log '' = log sin = + = +6 = log =

X0 =
X = x= 2 =

log '' = log '' =

log X =

log10 M / 6 '' =
7

5,230 78 6,449 07 1,679 85 = 47,85 0,301 03 9,716 50 1,697 38 = 49,82 0,301 03 9,716 50 8,940 18 = 0,09

log '' =
2

log = log 2 = log cos 2 = log = log e ' / 2 =

2

'' = =

log cos =
2

log =

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Dalje odluke projekcije su: a) u vezi Gaus-Krigerove Ordinate se raunaju od srednjeg meridijana svake zone na istok: sa znakom (+) i na zapad sa znakom (). Da bi se i ove negativne vrijednosti izbjegle, usvojen je nain prof. Baumgarta, po kome se srednjem meridijanu svake zone dodaje 500 km. Prema tome sve ordinate istono od srednjeg meridijana imae vrijednosti vee od 500.000 m, a zapadno manje od 500.000 m. Koordinate take Trebevi su neredukovane - treba ih umanjiti za 0,0001 njihove vrijednosti pa e se dobiti tzv. redukovane ili smanjene koordinate.
nereduk. y = 37471,34 3, 75 redukov. y = 37467,59 x = 4853375, 625 485,338 x = 4852890, 287

Razmjer du srednjeg (dodirnog) meridijana jednak je jedinici, odnosno linearna deformacija je nula i ne zavisi od geografske irine, Na njoj se moe predstaviti itava zona irine 3 od pola do pola, sa neznatnim deformacijama, Svaka zona projektuje se na zaseban dodirni cilindar koji dodiruje povrinu Zemljinog elipsoida du srednjeg glavnog meridijana zone.

b)

c)

d)

Svaka zona ima svoj koordinatni sistem koga obrazuje srednji meridijan kao xosa i ekvator kao y-osa, tj. koordinatni poetak se nalazi na ekvatoru u presjeku srednjeg meridijana zone sa ekvatorom, te se prema tome apscise raunaju od ekvatora na sjever sa znakom + i na jug sa znakom . Da bi se ovaj negativni predznak izbjegao, ekvatoru se za raunanje prema jugu dodaje vrijednost od 10.000 km.

Dodamo li ovoj vrijednosti y na 500.000 m po Baumgartu, bie: y = 537467,59 i x = 4852890, 287 Ovo jo uvijek nije prava oznaka za ordinatu, jer se na teritoriji nae drave ta ista vrijednost moe nalaziti u svakom od 3 koordinatna sistema. Da bi se znalo na koji se koordinatni sistem /zonu/ odnose koordinate neke take, ispred ordinate se dodaje broj koordinatnog sistema. Taj broj dobijamo ako geografsku duinu srednjeg meridijana zone podijelimo sa 3, to jest sa irinom zone u stepenima, prema tome za nau dravu, sa srednjim meridijanima od 15, 18 i 21 geografske duine imamo zone 5, 6 i 7. Sad tek moemo napisati pune iznose koordinata za sraunatu taku tj. : y = 6537467,59 i x = 4852890, 287 Iznos x kao to smo ve rekli oznaava stvarnu udaljenost od ekvatora. Da je raunata neka taka koja lei 27' 57" zapadno od meridijana 18 geografske duine vrijednost y bi bila negativna, tj. bila bi: y = 37467,59 odnosno dodajui 500.000 m vrijednosti za y bi bila: y = 6 462 532, 410 x = 4 852 890, 287

74

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. meridijana. Poto se meridijani prema polovima pribliavaju (konvergiraju), to je i odstupanje Gaus-Krigerova sjevera od pravog geografskog sjevera nazvano konvergencija meridijana (zbliavanje). Prema tome svi planovi Sarajeva /osim topografskih karata/ zakoeni su udesno od pravog sjevera za vie od 0 20'. Pravouglu koordinatnu mreu na topografskim kartama neki nazivaju i kilometarskom mreom iz razloga to je nanijeta u vidu kvadrata sa stranama od po 4 cm odnosno 5 cm. Na kartama razmjere 1:50.000 ti su razmaci po 4 cm, odnosno duina strane kvadrata po 2 km, a na karti 1:100 000 razmaci su po 5 cm, odnosno strane po 5 km. itd. Odreivanje irine zona Poto je Gaus-Krigerova projekcija usvojena za na dravni premjer, s tim da deformacije duina ne smiju prei 0,0001 odnosno 1 dm/km, postavlja se pitanje kolika moe biti maksimalna udaljenost u jednu i drugu stranu od srednjeg meridijana ili ordinata y u ravnini, odnosno kolika moe biti najvea irina zone. Ve smo naveli da razmjer m du srednjeg meridijana treba da je jednak jedinici. Ako u formuli:

Iz obrasca br. 29 vidi se da je osim pravouglih koordinata x, y sraunata i konvergencija meridijana. To je ugao izmeu projekcije meridijana take i prave paralelne sa X-osi - za na sluaj ugao izmeu projekcije meridijana 1827'57" i prave paralelne sa X-osi 18. Iz raunanja se vidi da na tome mjestu konvergencija iznosi 19' 20". Udaljenjem od srednjeg meridijana ona postaje sve vea.

y2 y4 + + ... d = m l = l m 2 2R 24R 2 y2 y4 d= , gdje je d linearna + 2R 2 24R 2 deformacija u taki ija je ordinata y, m = 1+

stavimo da je y = 0, stvarno dobijemo da je razmjera m = 1. Iz istog izraza vidimo, da, dajui sve vee i vee vrijednosti za y, odnosno udaljavajui se od X-ose (srednjeg meridijana), deformacije postaju sve vee, to znai da se samo jedan ogranieni pojas moe projecirati na jednu ravan, odnosno u jednom koordinatnom sistemu, sa izvjesnom, unaprijed, odreenom tanou. Ako usvojimo da nam razmjera bude na srednjem meridijanu m = 1, odnosno deformacija d = 0, a na kraju zone da
75

Na planovima krupne razmjere nalazi se samo pravougla Gaus-Krigerova mrea koja je orijentisana u odnosu na srednji meridijan. Na topografskim kartama, meutim osnovna je geografska mrea koja daje istinski pravac sjevera, a ucrtana je i pravougla Gaus Krigerova mrea. Ove se mree poklapaju samo du srednjeg

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. razmjera moe biti najvie 1,0001 odnosno d = 0, 0001 onda pomou formule :
1 + 2 cos 2 moemo sraunati duinu do koje se moe prostirati podruje projiciranja, a da deformacija duina ne pree 1 dm na kilometar. = 0, 0002
40 50 60 70 30 2 238,4 259,2 333,6 434,6 641,8

za irinu 44 2 =1362=312 Iz gornje tabele vidimo, da ni u naoj dravi, poto se prostire iznad 40 sjeverne geografske irine moemo imati zone irine po 3 tj. po 1,5 lijevo i desno od srednjeg meridijane, a da deformacija duine pree 0,0001. Kako se pak po duini prua priblino od 1343' pa do cca 23, to su nam za preslikavanje cijele teritorije nae drave dovoljna 3 koordinatna sistema. Praktian znaaj smanjivanja razmjere na srednjem meridijanu najbolje se vidi iz ucrtanog grafikona, koji je konstruisan tako da su kao ordinate nanijeta udaljenja u km od srednjeg meridijana, a kao apscise linearne deformacije koje odgovaraju udaljenju od srednjeg meridijana. Gornja kriva je grafiki predstavnik linearnih deformacija kod nesmanjene razmjere na srednjem meridijanu, kad je dakle m0 = 1 . Iz te krive vidimo da je maksimalna duina ordinate uz postavljeni uslov tanosti 1 dm / km svega 90 km, odnosno ukupna irina zone bi iznijela 180 km.

Na osnovu gornje formule sraunate su vrijednosti u donjoj tabeli za ukupnu irinu zone (lijevo i desno od srednjeg meridijana) za razne geografske irine.
30 40 50 60 70 2 152,0 207,2 231,0 331,0 444,2

U gornjoj formuli: = e cos gdje je e' drugi brojni ekscentricitet

2 2 meridijanske elipse tj. e= a 2 b

Iz gornje tabele vidimo, da, pri uslovu kad je m0 = 1 moemo imati irinu zone na naoj geografskoj irini tek neto preko 2, to znai da nau dravu ne bi mogli preslikati na 3 koordinatna sistema. Da bi poveali irinu zone, za nau dravu je usvojeno da je razmjera na srednjem (glavnom) meridijanu: m0 = 1 0, 0001 Udaljavajui se od srednjeg meridijana razmjera postaje sve vea. Na izvjesnom odstojanju postaje jednaka jedinici, a jo dalje dostie vrijednost 1 + 0, 0001. Prema tome za razmjeru na kraju zone preslikavanja i na glavnom meridijanu moe se postaviti ovakav odnos:

m 1, 0001 = = 1, 0002 m 0 0,9999 Da bi sad odredili irinu zone, tj. uz pretpostavku da je razmjera na srednjem meridijanu 1 0, 0001 , a na kraju zone da ne pree veliinu 1 + 0, 0001, koristiemo
formulu: =
0, 02 1 + 2 cos 2 U donjoj tabeli sraunate su po gornjoj formuli ukupne irine zona za razne geografske irine.

76

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Gornja kriva konstruisana je uz uslov da je linearna deformacija na srednjem meridijanu smanjena i da iznosi: m0 = 0,9999. Iz ove krive vidimo, da je pri tako postavljenom uslovu na daljini od 90 km od srednjeg meridijana, linearna deformacija jednaka 0 i da irina zone moe biti: 2 127 km 254 km uz traeni uslov tanosti 1 dm / km. Iz druge krive takoer vidimo da su duine do udaljenosti od po 90 km lijevo i desno od srednjeg meridijana krae u projekciji od duina na terenu, a na udaljenju preko 90 km duine su u projekciji due nego na terenu. Iz toga razloga, svi poligoni vlaci na srednjim meridijanima zone ( y = 0 km), u predjelima mjesta: Dravograd, Zagorje, Brod-Moravica, Sl. Brod, Bos. Brod, Konjic, Stolac, Alibunar, Kovin, Baa, Trstenik, Vuitrn, Tetovo, Kievo i Resen, bie uvijek dui od razlike koordinata trigonometrijskih taaka (razumije se pod pretpostavkom da koordinate trigonometrijskih taaka trpe greku samo uslijed prirode projekcije, a ne i greku mjerenja). Na udaljenostima od po 90 km istono i zapadno od srednjih meridijana, to jest oko mjesta: Novi Sad, Valjevo, Titovo Uice, Svrljig, Vladiin Han, Trgovite, Sombor, Zvornik, Ustipraa, abljak, avnik, Danilovgrad, Virpazar, Bar, Bjelovar, Banova jaruga, Glamo, Lastovo, Gornja Lendava, Glina, Bos.Krupa, Kulen Vakuf, Komia (ostrvo Vis), Seana, Pula, to jest na mjestima nultih deformacija (prodoru cilindra kroz Zemljinu povrinu), mjerene duine po terenu i raunate iz koordinata taaka, trebalo bi da se slau. Na 120 km udaljenosti od srednjeg meridijana, to jest na meridijanima: 1630' (Bos. Kostajnica, Split, Hvar): 1930' (Kula, Bogati): 2230 (Negotin, Bosilegrad, evelija), poligoni vlaci bie krai od razlike koordinata trigonometrijskih taaka. Tako, na primjer, oko mjesta Paneva i Berova, kao najudaljenijih varoica od
77

srednjeg meridijana 21 (udaljeni oko 155 km) greke e iznositi 20 cm na 1.000 m duina mjerena na terenu bie na planu due na svakom kilometru za 2 dm. Izrada planova osloboenih svih deformacija U kartografiji je poznato da nema uopte mogunosti da se neki dio Zemljine povrine preslika na ravan, a da istovremeno bude osloboen svih deformacija. U, kod nas usvojenoj, Gaus Krigerovoj projekciji, deformacije duina kreu se od -10 cm do +10 cm po kilometru duine, zavisno od udaljenosti od srednjeg meridijana. No ipak izvjesne manje povrine, kao naprimjer teritorij pojedinog grada, u mogunosti smo, praktino, obzirom na grafiku tanost krupnorazmjerne planova, predstaviti na planu bez ikakvih deformacija. Zato Pravilnik II A (na strani 166-170) i propisuje da se specifine linearne deformacije, prouzrokovane mnoenjem koordinata trigonometrijskih taaka sa 0,0001 - uzimaju u raun kod mjerenja visoke tanosti - gradskih premjera - u sluaju kad je postojea deformacija vea od granine vrijednosti deformacija i to: a) kada se grad premjerava po prvoj skali tanosti 1:40000;

b) kada se grad premjerava po drugoj skali tanosti 1:32000; c) kada se grad premjerava po treoj skali tanosti 1:24000.

Da bi odredili postojeu deformaciju izraunat emo srednju ordinatu podruja premjera (aritmetika sredina iz zbira ordinata najzapadnije i najistonije trigonometrijske take) i iz Tablica III M prema toj ordinati ustanoviti kolika je deformacija usljed, prirode rane projekcije, odnosno ukoliko nemamo pri ruci tablice, sraunati po formuli: a =

y2 m 2r 2 m

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Da bi se duine, odnosno koordinate, oslobodile linearne deformacije, treba im dodati popravku: u = u1 + u 2 Popravka u1, iznosi 0,00010001 dio duine strane ili brojne vrijednosti koordinate, i uvijek je pozitivna. Dodavanjem ove popravke, duina odnosno koordinata osloboena je deformacije nastale mnoenjem svih koordinata konstantnim linearnim modulom: m 0 = 1 0, 0001. Popravka u2 koja je uvijek negativna, dodaje se radi eliminisanja normalne deformacije duina odnosno koordinata, nastalih prirodom same projekcije, a dobija se ' mnoenjem koordinata veliinom: a . Prema tome u 2 = y a ili u 2 = x 'a Ukupna popravka u = u1 + u 2 = y (0, 00010001 + 'a ) odnosno u = u1 + u 2 = x i(0, 00010001 + 'a ) Dodavanje popravke u moe se zamijeniti mnoenjem koordinata modulom: M = 1 + (0, 00010001 + 'a ) Deformacija koordinata moe biti manja od naprijed navedenih graninih vrijednosti samo u sluaju kad je faktor: F = (0, 00010001 + 'a ) , kojim se mnoe koordinate manje od tih vrijednosti, to jest ako je:
(0, 00010001 + 'a ) 0,0000250 za I skalu tanosti (0, 00010001 + 'a ) 0,0000312 za II skalu tanosti (0, 00010001 + 'a ) 0,0000417 za III skalu tanosti

POSTUPAK ZA OTKLANJANJE DEFORMACIJA PROJEKCIJE Da bi objasnili postupak oko otklanjanja deformacija projekcije pri premjeru gradskih naselja, tretiraemo sluaj premjera jedne varoi. Radi lakeg shvatanja, uzeemo da je teritorija koja se premjerava pravougaonik ogranien takama:

Taka Ts T1 T2 T3 T4

y 6 527 000,00 6 525 000,00 6 529 000,00 6 529 000,00 6 525 000,00

x 4 851 000,00 4 852 000,00 4 852 000,00 4 850 000,00 4 850 000,00

Koordinate taaka su uzete kao okrugli brojevi radi lakeg mnoenja i iskazivanja na slici ukupne deformacije. Poto je ordinata srednje take TS =27000,00 m (udaljenje od x-ose), odnosno, u ovom sluaju od projekcije meridijana 18, u Tablici III M Pravilnika za triangulaciju naemo popravku a' koja u ovom sluaju iznosi: a' =0,00000896 , ili je, ukoliko nemamo pri ruci te tablice sraunamo po ve navedenoj formuli: ' a = 0, 00000896
+ 0,00010001
' (0,00010001 + a = + 0,00009105 ' M = 1 + (0,00010001 + a = 1,00009105

78

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. (Faktor F vei i od dozvoljenog odstupanja za III skalu tanosti).

Srednja ordinata iznosi priblino: y = 157 km, te e popravka za deformaciju

' projekcije a biti:

Mnoenjem ordinate y = 27000, 00 m i apscise x = 4851000, 00 m sa modulom M dobijemo:

y = 27 000, 00 1, 00009105 = 27 002, 46 m x = 4 851 000, 00 1, 00009105 = 4 851 441, 68 m.

Da bi sav detalj varoi, odnosno kompleksa za koji se trai naroito visoka tanost bio na planovima osloboen deformacija nastalih i mnoenjem koordinata trigonometrijskih taaka konstantnim linearnim modulom m0 = 1 0, 0001 i deformacija nastalih zbog same projekcije, pomnoit emo koordinate svih trigonometrijskih taaka modulom M, a patom im dodati razliku:

' a = 0, 00029547

+ 0,00010001 M = +0,99980454

ry = y m ym ; rx = x m x m
Za na sluaj ta razlika iznosi:
r = 6 527 000, 00 6 527 002, 46 = 2, 46 m; r = 4 851 000, 00 4 851 441, 68 = 441, 68 m.

yT = 157000, 00 0, 99980454 = 156969, 31 m; xT = 4625000, 00 0,99980454 = 4624095, 99 m.

ry = 157000, 00 156969,31 + 30, 69 rx = 4626000, 00 4625095,99 + 904, 01

' Popravka a , ne moe se, za ovaj sluaj, izvaditi iz gotovih tablica, jer su one izraene samo do 150 km duine ordinata, nego je treba sraunati.

Taka T1 T2 T3 T4 Taka T1 T2 T3 T4

yM = y

y + ry

Razlika

6 525 002,28 6 529 002,64 6 529 002,64 6 525 002,28

xM = x 4 852 441,77 4 852 441,77 4 850 441,59 4 850 441,59

6 524 999,82 - 0,18 6 529 000,18 + 0,18 6 529 000,18 + 0,18 6 524 999,82 - 0,18 Razlika x + rx 4 852 000,09 + 0,09 4 852 000,09 + 0,09 4 849 999,91 - 0,09 4 849 999,91 - 0,09

Taka T1 T2 T3 T4 Taka T1 T2 T3 T4

yM = y

y + ry

Razlika

7 654 969,70 7 658 968,92 7 658 968,92 7 654 969,70

xM = x 4 625 095,80 4 625 095,80 4 623 096,19 4 623 096,19

7 655 000,39 + 0,39 7 658 999,61 - 0,39 7 658 999,61 - 0,39 7 655 000,39 + 0,39 Razlika x + rx 4 625 999,81 - 0,19 4 625 999,81 - 0,19 4 624 000,20 + 0,19 4 624 000,20 + 0,19

Gore sraunati primjer odgovara priblino jednom dijelu grada Sarajeva. Bacimo li pogled na sliku 100 vidjet emo da su ispravljene koordinate trigonometrijskih taaka simetrino poveale ukupnu povrinu (izvueno crtkasto ). Kao to se iz tablice vidi, najvee razlike su po y-osi i iznose 18 cm, a po x-osi 9 cm. Jo vee razlike, i po predznaku suprotne, bie u, ve pomenutom, predjelu Peheva.
79

Posmatrajui sliku 101 vidimo kako velike greke nastaju na planovima, naroito u krajevima znatnije udaljenosti od srednjeg meridijana, kao to su krajevi jugoistone

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Makedonije. Na planovima razmjere 1:500 razlika od 39 cm iznosi 0,8 mm. Greka u duini izmeu taaka T1 i T2 iznosi 39 cm 2 =78 cm (na duini od 4 km). Propis Pravilnika II A koji propisuje koliko smiju biti najvie (specifine) linearne deformacije kod gradskih premjera, smatram da bi trebalo proiriti i na premjere vanijih industrijskih bazena, rudarskih revira, hidromelioracionih terena, aerodroma, luka itd., to jest svih onih objekata gdje je potrebna visoka tanost planova. Ovakvom obraunu pogoduje i to to danas imamo takve materijale za izradu planova i njihovu reprodukciju, koji minimalno mijenjaju svoje dimenzije, te bi sva mjerenja na planovima krupne razmjere bila visoke tanosti. U pravilniku II A na str. 169 stoji: "Da bi detalj na gradskim planovima odgovarao detalju na planovima atara izraenim na temelju koordinata neosloboenih deformacija, potrebno je pomjeriti koordinatni poetak gradske mree. Ovo se pomjeranje sastoji u dodavanju koordinatama gradske mree ( y, x) razlike: ry = y m ym ; rx = x m x m koja se odreuje za "srednju ordinatu" i "srednju apscisu". Ovaj pasus, meutim, iziskuje izvjesno detaljnije objanjenje. Ne radi se ovdje stvarno o pomjeranju koordinatnog poetka, bar ukoliko se tie rasporeda listova. Raspored listova varoke mree u krupnijoj razmjeri ostaje isti, samo koordinate trigonometrijskih taaka, da se tako izrazim, pulsiraju, dok ne zauzmu poloaj kojim ograniavaju tanu povrinu (ire se kao to je sluaj sa teritorijem Sarajeva na sl. 100, ili se skupljaju, kakav je opet sluaj sa teritorijem varoice Peheva na sl. 101). Ustvari, ovakvim raunom, mi smo kroz ta mjesta (Sarajevo, odnosno Pehevo) mimo odgovarajuih koordinatnih sistema br. 6 i 7, obrazovali posebne koordinatne sisteme u kome sa srednji meridijani oni, koji prolaze kroz srednje take tih varoi, s tim to u ovom sluaju nisu uvueni cilindri, nego tangirajui. Prema tome ovdje bi se moglo govoriti o pomjeranju, odnosno promjeni
80

cijelog koordinatnog sistema. Da ne postoji pomjeranje koordinatnog poetka, u smislu istovremene promjene rasporeda listova, ilustriraemo skicom poligonometrijske mree k.o. Vrca, iz Pravilnika II A (prilozi).

Na skici je crtkasto izvuen koordinatni poetak, to je ustvari presjek meridijana i paralele kroz srednju taku grada Vrca. U odnosu na taj koordinatni poetak, trigonometrijske take: 534, 536, 735, 531 i 532, zavisno od svog poloaja u mrei, zauzele su nova mjesta, tim vie udaljena od svog poloaja koga zauzimaju sa koordinatama neosloboenim deformacija, to im je ordinata ili apscisa dotine take vee. Kad bi sad smanjivanjem planova varoi Vrca htjeli da ih uklopimo u planove atara (van varoki reon raen u sitnijoj razmjeri), ije koordinate nisu osloboene deformacija, pojavie se izvjesno preklapanje detalja. Ovo bi se takoer pokazalo i kod Sarajeva, a u predjelu Peheva smanjeni, varoki planovi i uklopljeni u vanvaroke, dali bi izvjesnu prazninu. Razumije se da bi taj meuprostor, zavisno od razmjere planova atara bio jedva vidljiv. Kao krajnje take mree k.o. Vrca uzeemo:
najzapadniju o 534 y z = 7521084, 00 najistoniju o 735 yi = 7525612, 00 y z +yi = 15 046 696,00

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

ym = y z + y1 = 7 523 348, 00 2

Tabela istih taaka sa koordinatama osloboenih deformacija Taka 536 531 532 534 11 32 skice Taka 536 531 532 534 11 32
yM = y

najsjeverniju o 535 xs = 4 998 980,00 najjuniju

y + ry

Razlika + 0,01 + 0,18 + 0,02 - 0,21 0,00 + 0,02

o 532 x j = 4 994 300, 00

xs + x j = 9 993 270, 00
xm = x s + x1 = 4 996 640, 00 2

7 523 522,19 7 525 527,36 7 523 612,20 7 521 186,97 7 523 382,18 7 523 582,20
xM = x 4 998 821,35 4 996 740,15 4 994 765,97 4 996 940,17 4 997 320,21 4 997 001,18

7 523 520,01 7 525 255,18 7 523 610,02 7 521 084,79 7 523 380,00 7 523 580,02

(Koordinate taaka oitane poligonometrijske mree).

sa

Prema tome koordinatni poetak ispravljene gradske mree bie: y = 7 523 348, 00 x = 4 996 640, 00
Popravka u 2 za 23 km = 0, 00000651 za 0,348 km = 0, 0000020 0, 00000671

Razlika x + rx 4 988 355,16 4 996 273,96 4 994 299,78 4 996 473,98 4 996 854,02 4 996 534,99

M = +1, 00009330
y = 23 348 1, 0000933 = 23 350,18 m; x = 4 996 640 1, 0000933 = 4 997 106,19 m.

ry = 7 523 348, 00 7 523 350,18 = 2,18 m, rx = 4 996 640, 00 4 997 106,19 = 466,19 m.

Uporeujui prostornu tabelu sa skicom poligonometrijske mree k.o. Vrca najbolje uoavamo to pomenuto kretanje (pulsiranja) taaka. Trigonometrijska taka 536 poto je na priblino istom meridijanu kao i izabrani koordinatni poetak, uglavnom se pomjerila na sjever od svog poloaja sraunatog u optem Gaus-Krigerovom sistemu, a pomjeranje po y-osi je neznatno, svega 1 cm. Suprotno njoj, taka 532 pomjerila se junije (po x-osi) za 22 cm, a po y-osi takoer neznatno, svega +2 cm (istono). Take: 531 i 534 pomjerile su se pak, uglavnom po x-osi jer su na istoj geografskoj irini kao i koordinatni poetak, i to 531 istono za 18 cm, a 534 na zapad za 21 cm. Bliske take koordinatnom poetku: 11 i 32 pomjerile su se neznatno, i to 11 koja je sjeverno od koordinatnog poetka za svega 2 cm po x-osi, a 32 koja se nalazi jugoistono od koordinatnog poetka, za 2 cm po y-osi i 1 cm po x-osi. Sva iskolenja kod prijenosa regulacione osnove na teren ako se vre sa ovim ispravljanim koordinatama, dae maksimum tanosti i slaganja sa mjerenjem na terenu. I grafiki oitani elementi, pogotovu ako su uzeti sa planova raenih na plastinim folijama koje minimalan mijenjaju svoje dimenzije, takoer bi dali maksimalno slaganje.

Tabela taka sa koordinatama neosloboenih deformacija Taka y x 536 7 523 520,00 4 998 355,00 531 7 525 255,00 4 996 274,00 532 7 523 610,00 4 994 300,00 534 7 521 085,00 4 996 474,00 11 7 523 380,00 4 996 854,00 32 7 523 580,00 4 996 535,00 Prema dole izabranom koordinatnom poetku, ispravljene koordinate taaka gradske mree, ire se koncentrino (u predjelu Peheva skupljale bi se koncentrino), poto se radi o konformnoj projekciji. Ovdje se zapravo radi o izboru take - mjesta nultih deformacija.
81

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. DEFORMACIJA POVRINA U ovoj projekciji, kao konformnoj, ne postoji deformacija uglova, to je ve pomenuto, linearne deformacije smo prikazali, a sada da ustanovimo postoje li i kolike su povrinske deformacije. Kao prvi uslov za izbor ove projekcije navedeno je: "Da se u granicama tanosti, grafikih radova sauva tana povrina parcela". Ovo, meutim, ne znai da su povrine apsolutno tane. One su deformisane. Povrine na karti, u optem sluaju nisu srazmjerne povrinama na zemlji. One su srazmjerne jedino u, ve pomenutim, ekvivalentnim projekcijama, a samo sa praktine take gledita, srazmjerne su i u ovoj projekciji, u planovima krupne razmjere, i za relativno mala podruja. Razmjer povrina je odnos izmeu povrine beskonano male figure u projekciji, i njoj odgovarajue beskonano male figure na elipsoidu. Krug e se najee preslikati kao elipsa. Poto je povrina elipse: p = ab, a povrina kruga sa radijusom r = 1, p = , to
ab = ab Sa a i b oznaavamo razmjer u pravcu poluosa elipse, odnosno i razmjer po pravcima najveih deformacija. Kod svih projekcija, u kojima se meridijani i paralele sijeku pod pravim uglovima, u pravcu osi a i b je ujedno i razmjer po meridijanima i paralelama, to jest: a = n (razmjer po paraleli) i b = m (razmjer po meridijanu).

Primjenjujui drugu Apolonijevu teoremu, koja glasi: povrina pravougaonika nad poluosama elipse jednaka je povrini paralelograma nad konjugovanim poludiametrima indikatrise, tj. a b = m n sin . Poto se u ovoj projekciji meridijani i paralele sijeku pod uglom od 90 te je sin = sin 90 = 1, a u pitanju je konformna projekcija kod koje je: a = b = m = n, konana formula za razmjer povrina bie : p = m2 . Poto je priblina formula za razmjer duina neke proizvoljne take u sluaju uvoenja deformacija na srednjem meridijanu: y2 m0 = 1 + 0, 0001, to e prema 2R 2 gornjem odnosu razmjer povrine biti:
y2 p = m 2 = 1 + 0, 0001 = 2 2R y2 y4 y2 = 1+ 2 + + 2 1 + 2 4 2 2R 4R 2R (0, 0001) + (0, 0001) 2 = = 1+ +
2

e razmjer povrine biti: p =

0, 000y 2 y2 y4 (0, 0002) + 2 4 2 R 4R R

+0, 00000001

Kad faktore: y4 0, 000y 2 + 4, + 0, 00000001, zanemari 4R R2 mo, dobijemo konanu formulu za razmjer y2 povrine : p = 1 + 2 0, 0002 R Iz formule vidimo da je razmjer povrine na srednjem meridijanu, jer je y = 0 km, poto je linearna deformacija 1 0, 0001 p = 1 0, 0002 = 0,9998. Prema tome, stvarna povrina jednog hektara na planu - na srednjem meridijanu, a pod pretpostavkom da ne postoji, odnosno da je iskljuena promjena dimenzija hartije, bie: 10000 m 2 0,9998 = 99 ari i 98 m 2 , odnosno svaki hektar povrine na srednjem meridijanu je manji za 2 m 2 .
82

U ostalim projekcijama, to jest u onim gdje meridijani i paralele zaklapaju izvjestan ugao, razliit od 90, razmer po paralelama i meridijanima bie konjugirani dijametri m i n elipse. Ovi konjugirani dijametri vezani su sa poluosama a i b elipse, Apolonijevom jednadbom koja glasi, da je zbir kvadrata konjugiranih dijametara elipse jednak zbiru kvadrata velike i male osovine elipse, to jest: m 2 + n 2 = a 2 + b 2 .

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. U formuli za razmjer povrine, lanovi: y2 0, 0002, predstavljaju povrinsku R2 deformaciju p za svaki kvadratni metar povrine:

STVARNA POVRINA SFR JUGOSLAVIJE Poto sad moemo sraunati povrinske deformacije na svim udaljenostima od srednjeg meridijana, moemo ustanoviti i to, da li je s obzirom na ovu izabranu projekciju, usvojenu irinu zona i tanost, cijela povrina Jugoslavije za neki iznos vea ili manja, od statistiki iskazane povrine. Na slici 104 prikazani su pojasevi smanjene, kao i poveane povrine. Kao to je ve navedeno, na srednjim meridijanima zona (15, 18 i 21 ), svaki hektar povrine je manji za 2 m 2 , na udaljenju od po 90 km lijevo i desno od srednjih meridijana povrine su tane, a na 127 km od srednjih meridijana svaki hektar povrine je vei za 2 m2 .

p / l m2 =

y 0, 0002; p = 1 + p / l m 2 R2

Do ovog iznosa povrinske deformacije mogli smo doi i na ovaj, veoma jednostavan nain. Neka nam sl. 103 predstavlja kvadrat sa stranom od 1000 m, to jest 1 km2 ili 100 ha u prirodi. U projekciji, na srednjem meridijanu, kvadrat e se preslikati sa stranama umanjenim za po 10 cm. Povrinska greka e biti rafirani dio: l000 m 0, l m = l00 m 2 2 = 200 m 2 . Prema tome na 1 ha dolazi greka od 2 m2.

U slijedeoj tabeli sraunati su (logaritmarom) iznosi povrinskih deformacija na 1 m2 povrine za svakih 5 km udaljenosti od srednjeg meridijana, do krajnje udaljenosti od 160 km (jugoistoni krajevi nae drave).

83

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Tabela smanjenja odnosno poveanja povrine po 1 m2 smanjena Poveana y y povrina po povrina po (u km) (u km) 1 m2 1 m2 0 0,0002000 90 0,000000 5 0,0001994 95 0,000022 10 0,0001975 100 0,000046 15 0,0001945 105 0,000070 20 0,0001900 110 0,000098 25 0,0001846 115 0,000125 30 0,0001778 120 0,000155 35 0,0001700 = 0,000516 y = 40 0,0001600 0,0000737 45 0,0001500 50 0,0001385 120 0,000155 55 0,0001262 125 0,000185 60 0,0001113 130 0,000216 65 0,0000966 135 0,000249 70 0,0000793 140 0,000283 75 0,0000615 145 0,000316 80 0,0000420 150 0,000354 85 0,0000220 155 0,000390 90 0,0000000 160 0,000430 0,0025012 = 0,002578 = y = y = 0,000132 0,000287 Iz gornje tabele vidi se da je srednji iznos smanjenja na udaljenosti od
od y = 0 do y = 90 km = 1,32 km 2 po hektaru,

pojasevima, a to je, razumljivo, isti iznos kao i srednja vrijednost iz zbira u tabeli.

Jo taniji iznos srednjih vrijednosti dobiemo integrirajui izraz: 2 y p = 1 + 2 0, 0002 u razmaku R od y = 0 km do y = 90 km, i u razmaku od y = 90 km do y = 120 km,
y2 1 + 1 R 2 0, 0002 dy = ( srednje smanjenje ) = 0 90 y3 1 = y + 2 0, 0002 y = 90 3R P
90

a poveanja na udaljenosti od
y = 90 do y = 120 km = 0, 74 km 2 po hektaru,

= 1+

902 3R 2

= 1 + 0, 00006670, 0002 = 0,9998667

U zadnjoj koloni tabele sraunati su iznosi poveanja povrine na udaljenosti y = 120 km do y = 160 km i iznosi 2,87 m2 po hektaru, to je ve znatna deformacija. Po gornjim podacima izraen je i grafikon (slika 105). Na apscisnu osovinu nanijete su vrijednosti smanjenje, odnosno poveane povrine u kvadratnim metrima po hektaru povrine, a na ordinatnu osovinu udaljenja u kilometrima od x-ose (srednjih meridijana). Raunanjem iznosa povrina ogranienih koordinatnim osama i krivom, i njihovim svoenjem na zajedniku osnovu, dobio sam srednje iznose za koliko se povrina smanjuje odnosno poveava u pojedinim
84

Izraunata vrijednost predstavlja srednju vrijednost razmjere povrine u pojasu smanjenja. Za srednju vrijednost razmjere poveanja povrine, integrirat emo gornji izraz u razmaku od y = 90 km do y = 120 km.
y2 1 + 1 R 2 0, 0002 dy = ( srednje poveanje ) = 90 30 1 1203 903 30 = + 0, 0002 30 2 = 30 3R 1 = ( 30 + 0, 00824 0, 006 ) = 30 1 = ( 30, 00224 ) = 1, 00007467 = 1, 000075 30 P
120

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Sraunate vrijednosti: 0,9998667 i 1,000075 predstavljaju koeficijente kojim treba mnoiti sraunate povrine odgovarajueg pojasa, da bi se dobila tana povrina. Uporeujui vrijednosti deformacije povrina iz tabele, odnosno grafikona, i vrijednosti dobivenih integriranjem vidimo da su razlike neznatne - svega 0,000001. U slijedeoj tabeli iskazani su iznosi smanjenja, odnosno poveanja povrine cijele Jugoslavije. Povrine pojedinih pojaseva raunate su sa sitno-razmjernih karata i svedene na statistiki iskazanu povrinu nae drave. Tabela poveanja, odnosno smanjenja povrine cijele Jugoslavije Pojas sa srednjim meridijanom 15 18 21 Ukupno Pojas sa srednjim meridijanom 13 30' 16 30' 19 30' 22 30' Ukupno Smanjena povrina ha a 593 867 1049 2509 00 00 00 00 tanosti (naalost, uglavnom male tanosti). Medjutim, i kad cijela naa teritorija bude nanovo premjerena u ovoj, usvojenoj, Gaus Krigerovoj projekciji, planovi izraeni i sraunate povrine, opet e ukupna dravna teritorija biti manja za cca 19 km2 kako je to naprijed i objanjeno. Pri raunanju povrina na planovima, ove se razlike u povrini nee osjetiti, jer ih koordinate ve u sebi sadre, odnosno prilikom usvajanja ove projekcije ve se unaprijed pomirilo sa tom povrinskom grekom. Razlike u povrini bi se istina mogle uzimati u obzir, tako, da iznos svakog lista odgovara zakrivljenoj sfernoj povrini, ali ovo bi uveliko komplikovalo raunanje. Iz grafikona vidimo da se svaka trigonometrijska sekcija istone i zapadno od srednjih meridijana mijenja u povrini i to: prve sekcije uz srednje meridijane od 2 m do 1,87 m po hektaru, odnosno da je svaka trigonometrijska sekcija uz srednje meridijane manja u prosjeku za 6 hektara i 60 ari, odnosno svaki list razmjere 1:2500 za 6 ari i 60 metara kvadratnih. Dok se kod duina, da bi ih dobili tano, moraju popravljati mjereni iznosi sa plana, odnosno sraunatih iz koordinata taaka, mnoenjem sa modulom mo, dotle, da bi dobili tane povrine, faktiki moramo kvariti one iznose sa plana. Dok e svaki posjed u krajevima koji lee uz srednje meridijane, kao Dravograd, Slavonski Brod, Bosanski Brod, Tetovo i druga, ranije ve navedena mjesta, biti manji na 10 hektara za 20 metara kvadratnih, dotle e posjedi u jugoistonom dijelu drave na svakih 10 hektara biti vei za 40 metara kvadratnih. Konkretno, prvi posjednici bi plaali neto manje poreza, a drugi vie. Ovo je, dodue, novano iskazano, neznatan iznos sve kad bi useli i najviu kulturu i klasu.

Poveana povrina ha a 7 152 186 240 585 46 00 00 00 46

Ukupno smanjenje : 2509 ha 00 a Ukupno poveanje : + 585 ha 46 a 1923 ha 54 a

Ovdje moramo naglasiti da, danas, statistiki iskazana povrina nae drave u iznosu od 255804 km2 nije tana. Ta je povrina dobivena iz podataka i elaborata svih dosadanjih raznih premjera, razliite
85

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Orijentacija planova Krupnorazmjerni planovi, koji za svoj okvir i skelet karte imaju tzv. decimetarsku mreu, a ne, poput topografskih i ostalih sitnorazmjernih karata, kartografska mreu, nisu orijentisani tano na geografski sjever, osim na srednjem meridijanima. Planovi su, zavisno od udaljenja od srednjih meridijana, neto zakoeni, to se naziva konvergencija meridijana. To je ugao koji zaklapa projekcija meridijana neke take i prava kroz tu taku, paralelna sa x-osi. Za Sarajevo ta zakoenost iznosi preko 19'. Udaljavanjem od srednjih meridijana ona postaje sve vea, tako da su planovi istonog dijela nae drave zakoeni znatno vie. Zakoenost planova ve pomenutih varoica Peheva i Berova je oko 116'. Ta zakoenost je istono od srednjih meridijana udesno, a zapadno od srednjih meridijana ulijevo, s obzirom na x-osu. Na planovima krupne razmjere nalazi se samo pravougla Gauss Kriger-ova mrea koja je orijentisana u odnosu na srednji meridijan. Na topografskim kartama, meutim, osnova je kartografska mrea koja daje istinski pravac sjevera, a ucrtana je i pravougla Gaus-Krigerova. Ove se mree poklapaju samo du srednjeg meridijana. Poto se meridijani prema polovima pribliavaju (konvergiraju), to je i odstupanje usvojenog sjevera, zapravo pravca x-osi jedne meridijanske zone GausKrigerove projekcije od pravog geografskog sjevera nazvano konvergencija (zbliavanje) meridijana. PERSPEKTIVNE PROJEKCIJE Kartografska mrea SFRJ u stereografskoj projekcije Prilikom izbora projekcije za nau dravu 1923. godine meu ostalim uzimana je u obzir i Stereografska projekcija, te e u daljem tekstu biti ukratko i objanjena. Stereografske projekcije spadaju u grupu perspektivnih projekcija, kod kojih zamiljamo da se projiciranje vri iz neke proizvoljno izabrane take P, na projekcionu ravan, a po pravilima nacrtne geometrije.

U zavisnosti od udaljenosti take projiciranja, perspektivne projekcije mogu biti: 1. Ortografske, kod kojih se taka projiciranja nalazi beskonano udaljena, tj. D = ; Spoljne, kad se taka projiciranja nalazi izvan lopte, ali na konanom udaljenju, to jest kad je > D > R; Stereografske, kad se taka projiciranja nalazi na povrini tj. D = R;

2.

3.
86

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. 4. Centralne, kad se taka projiciranja nalazi u centru lopte, kad je dakle D = 0. i - geografske koordinate take T; Z - zenitno rastojanje take T od dodirne take Zo; A - azimut take T na povrini Zemljine lopte; D - udaljenost take projiciranja od sredite Zemlje i L udaljenost projekcione ravni R od take projiciranja T. Kod ovih projekcija svi veliki krugovi na povrini lopte, ije ravni prolaze kroz normalu take Zo, projiciraju se kao prave linije, pod istim uglovima pod kojim se sijeku i na povrini lopte, te je prema tome ugao x = A. Ako za x-osu koordinatnog sistema na projekcionoj ravni uzmemo projekciju meridijana PZo E'P'EP, a za y osu projekciju prvog vertikala u taki Zo, onda e taka T, koja je na povrini odreena geografskim koordinatama i , na projekciji biti odreena polarnim koordinatama i . Zbog gore opisanog svojstva perspektivnih projekcija ugao z = to se vidi iz slike, te je potrebno odrediti jo i drugu polarnu koordinatu . Ako iz take T spustimo upravnu TK na glavni projekcioni zrak P10, dobiemo dva slina pravougla trougla: PO 1 't i P 1 KT iz kojih imamo ove odnose: O ' t : KT = O ' P 1 : KP 1 O ' t : KT = L : ( D + KO) , a odavde
O 't = KT L formula (1) ( D + KO)

Obzirom na poloaj projekcione ravni, perspektivne projekcije mogu biti: a) Polarne (upravne), kad projekciona ravan stoji upravno na Zemljinu osovinu;

b) Ekvatorske (poprene), kada je projekciona ravan upravna na ravan ekvatora; c) Horizontske (kose), kad je projekciona ravan paralelna sa ravni horizonta neke take izmeu ekvatora i pola.

Neka nam slika 107 predstavlja Zemljinu loptu, a R projekcionu ravan, koja kod perspektivnih projekcija tangira Zemlju ili prolazi kroz njeno sredite. Na slici je radi jasnoe projekciona ravan ucrtana kao izdignuta. Na slici taka P1 predstavlja taku posmatranja P1Zo glavni projekcioni zrak, gdje je Zo sredinja taka podruja preslikavanja, odnosno centar projekcije i koordinatni poetak; o - geografska irina take Zo; T - taka na povrini Zemljine lopte ije koordinate treba odrediti; t projekcija take T na projekcionoj ravni R;
87

Poto je KT = R sin Z , a KO = R cos Z , kada te vrijednosti uvrstimo u jednainu (1) dobiemo: L R sin Z = formula (2) D + R cos Z Pravougle koordinate x i y za taku t odredit emo iz trougla O ' tt ' : x = cos i y = sin Uvrstimo li u ove jednaine vrijednosti za iz jednaine (2) dobiemo:

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

x= L R sin Z cos D + R cos Z formula (3) y= L R sin Z sin D + R cos Z

Stereografska projekcija Kod ovih projekcija taka projiciranja P nalazi se na povrini Zemljine lopte, a projekciona ravan prolazi kroz centar lopte, ili je, u sluaju da se ova projekcija koristi za svrhe dravnog premjera, dodiruje u taki koja se nalazi suprotno od take projiciranja. U prvom sluaju razmjer se od centra projiciranja prema periferiji mijenja od 0,5 do 1, a u drugom sluaju od 1 do 2. Stereografske projekcije pripadaju grupi konformnih projekcija. Za izradu planova krupne razmjere uglavnom dolazi u obzir horizontska (kosa) stereografska projekcija, gdje je 0<o <90. Kod nje se srednji meridijan preslikava kao pravac, a ostali meridijani i paralele kao krune linije. Konstruie se pravouglim koordinatama x i y. Ako u opte jednaine za perspektivne projekcije stavimo da je: L = 2 D = 2 R, dobiemo osnovne jednaine za stereografske projekcije ( L = 2 R) u sluaju dodirne ravni. U optim perspektivnim projekcijama L R sin Z jednaina (2) za glasi: = D + R cos Z Uvrstimo li mjesto L, 2R dobiemo:
2 R R sin Z 2 R sin Z = = R (1 + cos Z ) 1 + cos Z 2sin

Ako veemo taku T sa takom Zo lukom velikog kruga, dobiemo sferni trougao PZ oT kod kojega moemo poloaj take T odrediti sfernim koordinatama:
cos Z = cos(90 o ) cos(90 ) + + sin(90 o ) sin(90 ) cos( o ) = = sin o sin + cos o cos cos( o )
sin Z : sin( o ) = sin(90 ) : sin(180 ) odnosno sin Z sin = sin( o ) cos

sin Z cos = cos o sin sin o cos cos( o )

Uvrstimo li ove vrijednosti u jednainu (3) dobiemo opte jednaine perspektivnih projekcija:
x= D + R [sin o sin + cos o cos cos( o ) ] L R [ cos o sin sin o cos cos( o ) ]

y=

L R cos sin( o ) D + R [sin o sin + cos o cos cos( o ) ]

Jednaine za raunanje razmjere po meridijanima i paralelama, odnosno razmjere povrina kao i deformacije uglova, glase: L ( D cos Z + R ) a= 2 ( D + R cos Z )
b= L D + R cos Z L2 ( D cos Z + R ) p = ab = 3 ( D + R cos Z ) ab a+b

= 2R

Z Z cos 2 2, 2 Z 2 cos 2 Z 2

odnosno nakon skraivanja: = 2 R tan

sin =

Isto tako nakon zamjene u ostalim optim jednainama perspektivnih projekcija,

88

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. dobiemo opte jednaine sa stereografske projekcije: (formula 5)
x = 2R

L R cos o sin sin o cos cos( o ) 1 + sin o sin + cos o cos cos( o )

I + II 4617'36''+4120'30'' = 2 2 o = 4349 '03'' o = I + II 1323'21''+2256'05'' = 2 2 o =1809'43'' o =

cos sin( o ) y = 2R 1 + sin o sin + cos o cos cos( o )

a = b = sec 2 p = sec 4
2 = 0

Z 2

Z 2

Gornje jednaine u cijelosti vae za horizontske stereografske projekcije. Jednaine za polarne stereografske projekcije dobili bi iz gornjih jednaina uvrtavanjem da je o =90 , odnosno kod ekvatorskih, da je o =0. Pomou formula (5) izraunate su koordinate taaka presjeka meridijana i paralela za nau dravu na po 1. Da bi se za teritorij nae drave sraunala kartografska mrea u stereografskoj horizontskoj projekciji, u jednom koordinatnom sistemu, potrebno je prvo odrediti koordinatni poetak. On se dobije kao aritmetika sredina dviju najudaljenijih taaka, poto u tom sluaju predstavlja sredite kruga kojim je potpuno obuhvaena naa drava teritorija. U naem sluaju te su take: I Najzapadnija taka nae drave na granici prema Italiji, ije su koordinate: =4617'36'' i =1323'21'' II Tromea nae drave, Bugarske i Grke, sa koordinatama: =4120'30'' i =2256'05'' Koordinatni poetak o je uzet kao aritmetika sredina taaka I i II :

Po gornjim koordinatama koordinatni poetak pada jugozapadno od Sarajeva, povrh eljeznice stanice Pazari, na pruzi Sarajevo - Mostar. U raun je meutim uzeta najvia taka u neposrednoj blizini tog geometrijskog sredita nae drave (u ovoj projekciji), a to je vis Repite na brdu Ormanj, sa nadmorskom visinom od 1143 m (slika 108). To je ujedno i trigonometrijska taka broj 675 s koordinatama: y = 6513187, 23 i x = 4851454, 66

Iz ovih pravouglih koordinata, mnoenjem sa modulom 1.0001 dobiju se neredukovane koordinate: y = 6513188,55 i x = 4851939,81 Iz njih su, u trigonometrijskom obrascu br. 29a, sraunate geografske koordinate i koordinatnog poetka, i ta je vrijednost koritena prilikom raunanja mree meridijana i paralela u stereografskoj projekciji (slika 110).

89

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

log = log + 1 1 1 [s ] cos 1
= P y ; = ' ( ' ) ; = 0 + ; N' = c (c ) 1 = (523078 10) 2

1 = ( 78273 10 ) 1 cos 2 '

log c = log ( tan 1 ) 1 + 21 [s ] 2 = g1 1 ; 3 = g 2 1

'' log( ' ) = (73678899 20) + log N' 3 2 + log tan ' 1 1 + 2 4
2

Formule za kontrolno raunanje: c i ( ' ) 2 1 = (553181 10) log c( ' ) = cos '' 1 = (76689199 20) + log 0 1 + 1 + 3 2 4 (N ')
2 2

f = AB cos '

Koordinatni sistem br. 6

Trigonometrijski obrazac br. 29 a

Taka ije se koordinate raunaju 675 Repite

x=
4 851 939,81 4 851 109,95 829,86 +0 2,919 0048 8,510 6043 +3 1,429 6094 26,89 4348 434826,89 1 4 5 7 3 6 8 9 2

x0 =

y= 2y =
... y... : N... ... 1 : cos... + 1 = - 1 = - 3 =

13 188,55 26 377,10 4,421 2270 4,119 1971 8,509 0861 2,628 2832 0,141 6613 3 88,2 0,0 11

(N90 : 3)...

7,367 8899 7,018 1721 5,256 5664 9,981 9163 7 1 0 9,624 5435 0,4212 0,42 58 20 59 50 51 52 53 72 73

( '':N)
2

x x0 =
1 =

12

x x 0 ...

13 tg... 14 - 1 = 15 17 40 41 42 - 1 = + 2 = (- ) u sec. = =

:... 2 = ... = x 0 = =

107M : 3 5,23 078 2 ... 1 ... 2 ... cos2... M1 ... g1 ... g2 ... M2 ... M3 ... 107M : 3 2 cos2 A... f... 4 : cos4 B... A B = 1 5,25 657 0,48 735=3,07 7,8273 9,7167 8,0314=0,01 0,561 0,214 8,592=0,04 8,245=0,02 5,53 181 5,53 987 1,07 168=11,79 4,317 11,080 5,397=0,0000 11,8

10 u sec = = = 19 0 = 21 = ... tg... - 1 = +21 = c u sec = c= 29 c - = 31 = 26 30 32 39 22 23 24 25 27 28

2,769 9436,2 43 = 588,77 44 = 00948,77 45 2N90 : ( '') 2 2 18 ( : N) = 180948,77 74 ... c... 2,628 2832 46 1 = 9,981 9163 18 + 1 = 88,2 47 3 = 0,0 48 2 (- ) u sec. 2,610 1983,2 49 = 407,56 55 2 = 00647,56 56 2... 0,00 77 sin = 00647,56 - 1 = +31 = 2c u sec... 2c =

434826,89 75 434826,47 76 7,668 9199 7,018 1721 2,628 2832 2,610 1983 7 3 0 9,825 5735 8,425 1177,54 3,070 9757 9,840 2548 7 0 2,911 2302 815,13 64 65 66 67 68 69 70 71 50 51 16 52 53

90

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Tablica deformacija x 030 100 130 200 230 300 330 400 408
z 2
z sec 2
a=b= z = sec 2 2

015 030 045 100 115 130 145 200 204

1,00001 1,00004 1,00009 1,00015 1,00024 1,00034 1,00047 1,00061 1,00065

1,00002 1,00008 1,00018 1,00030 1,00048 1,00068 1,00094 1,00120 1,00130

91

p=a= z = sec 4 2 1,00004 1,00016 0,00036 0,00060 0,00098 0,00128 0,00184 0,00240 0,00260

2 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. OBRAZAC za raunanje koordinata u horizontalnoj stereografskoj projekciji
C cos sin( 0 ) y = 2R 1 + sin 0 sin + cos 0 cos cos( 0 ) B

A cos 0 sin sin 0 cos cos( 0 ) x = 2R 1 + sin 0 sin + cos 0 cos cos( 0 ) B

Broj take

cos0 sin0

sin cos

cos( - 0)

1+sin0 cos0

+ sin + cos

cos( - 0)

x=
= 0,506269518

= 0,527797704

A 2R B

cos sin( - 0) = C 0,681998 0,089992 = 0,0613743640

y=

C 2R B
C = 0, 030741 B y = 391658,17

1 + 0, 692236 0, 731354 0, 721672 0, 681998

0,995942 B = 0,506269518 0,997360 B = 0, 490879548 = 1,997149065 = 0, 497953044 0,995942 B = 0, 499280863 = 1,997233907 = 0, 444960994 0,999487 B = 0,552548897 = 1,997509891 = 1,996451156 = 0, 490181638

1 =47 =13
A = 0, 028856 B x = 367 642,17

0, 721672 0, 731354 0, 692236 0, 681998

0,995942

= 0, 470187804

0, 4721036

= 0, 057609900

0, 4921789
1 + 0, 692236 0, 731354 0, 721672 0, 681998 0, 4921789 1 + 0, 692236 0, 719340 0, 721672 0, 694658 0,5013152 1 + 0, 692236 0, 642788 0, 721672 0, 766044 0,5528325

0, 721672 0, 731354

= 0,527797704

2 =47 =14

0, 692236 0, 681998

0,997360

= 0, 470857227

0, 4721036

= 0, 056940477

A = 0, 028510 B x = 363233,94

0,681998 0,072604 = 0,0495157828

C = 0, 02479 B y = 315838, 98

0, 721672 0, 719340

= 0,519127536

10 =46 =13

0, 692236 0, 694658

0, 4808673

0,995642

= 0, 478915940

A 0,694658 0,089992 C = 0, 03130 = 0, 020130 B = 0,062513663 B y = 398780,15 x = 256 467,88

= 0, 040211596

0, 721672 0, 642788

= 0, 463882102

64 =40 =20

0, 692236 0, 766044

0,5302832

0,999487

= 0,530011165

A = 0, 033105 B x = 421776,90

0,766044 0,032047 C = 0, 012290 = 0,024549412 B

y = 156581, 73

= 0, 066129063

92

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. OBRAZAC za raunanje koordinata u horizontalnoj stereografskoj projekciji
A cos 0 sin sin 0 cos cos( 0 ) x = 2R 1 + sin 0 sin + cos 0 cos cos( 0 )

cos sin( 0 ) y = 2R 1 + sin 0 sin + cos 0 cos cos( 0 )
B

B C

Broj take: 1 0 = 4349 '03'' = 43,8175 0 = 1809 ' 43'' = 18,161944 = 47 = 13

cos 0 = 0, 7215488 cos = 0,6819984 sin0 = 0, 6923636 sin = 0, 7313537 cos( 0 ) = 0,9959444

A cos 43,8175 sin 47 sin 43,8175 cos 47 cos(13 18,161944) = x = 2R 1 + sin 43,8175 sin 47 + cos 43,8175 cos 47 cos(13 18,161944) B

0, 7215488 0, 7313537 0, 6923636 0,6819984 0,9959444 2R = 1 + 0, 6923636 0, 7313537 + 0, 7215488 0,6819984 0,9959444 0,5277074 0, 4721908 (0,9959444) = 2R = 1 + 0,5063627+0,4920951 (0,9959444) 0,0574316 0,5277074 0,4702758 = 2R = 2 R 0,0287667 = 2R 1,9964621 1+0,5063627+0,4900994
A 0,0574316 x = 2R = 2 R 0,0287667=2 6377397 0,0287667=366913,33 1,9964621 B

x = 366913,33 metara R = 6377397 metara.

93

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Spisak koordinata (u metrima) Broj take 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 x 367.642,17 363.233,94 359.666,57 357.245,86 355.589,59 354.952,56 355334,78 356608,83 358 774,73 256 467,88 252 008,67 248 568,72 246 020,60 244 364,32 243 727,29 244 109,51 245 383,57 247 549,47 250 734,61 145 370,02 140 910,81 138 617,51 134 846,30 133 139,06 132 629,44 132 935,21 134 158,31 136 449,61 139 636,76 143 713,74 34 323,12 29 812,96 26 258,33 y 391.658,17 315838,98 240032,53 164098,67 88.304,96 12.399,13 63435,34 139.254,54 215 188,40 398 780,15 321 572,24 244 264,32 167 029,00 89 872,05 12 629,35 64 594,74 141 802,65 219 010,57 296 345,89 405 787,47 327 178,09 248 568,72 170 099,48 91 477,36 12 855,75 65 754,13 144 350,77 222 960,15 301 569,53 380 051,50 412 794,79 332 911,35 252 900,51 Broj take 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 x 23 672,00 22 071,78 21 430,93 21 754,54 23 060,45 25 302,79 28 538,90 32 730,55 84 852,26 87 464,08 89 094,88 89 748,46 89 413,39 88 113,85 85 812,90 82 558,96 78 329,09 198 625,54 200 281,92 200 918,95 200 574,95 199 249,93 196 969,37 193 656,82 189 452,42 311 761,99 310 487,94 308 194,63 304 882,02 300 550,28 421 776,90 419 419,89 416 107,34 y 173 017,08 93 050,82 13 078,20 66 893,14 146 847,92 226 782,32 306 665,76 386 676,60 256 604,90 175 883,71 94 609,00 13 297,34 68 009,22 149 332,34 230 547,16 311 889,40 393 148,82 178 750,34 96 127,68 13 511,38 69 108,73 151 740,51 234 299,27 316 985,63 399 544,59 70 200,60 154 161,02 238 121,44 321 954,46 405 914,88 156 581,73 241 816,21 327 050,69

94

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Radi lakeg raunanja koordinata po optim formulama (8) izraen je obrazac (str. 173) u kome je prikazano raunanje za nekoliko taaka (1, 2, 10 i 64). Koordinate ostalih taaka raunate su posebno, a u skriptama, na strani 174, date tabelarno samo njihove vrijednosti. Pri raunanju koordinata javljaju se 4 kvadranta, to, meutim, pri nanoenju na koordinatografu ne predstavlja nikakvu tekou. ravan, koja bi zasijecala Zemljinu povrinu na zenitnoj udaljenosti 2 od centra projekcije. Ova projekcija je naroito povoljna za drave priblino krunog oblika. Da takav oblik ima naa drava, razmjera duina bi na najudaljenijim takama iznosila 1,005.
Povrina SFRJ =256.000 km 2 = R 2 R 2 = 256.000 km 2 : 3,14 = 81.700 km 2 R = 286 km (raunato logaritmarom). Ovoj duini odgovara luk ugla: z = 234 '12 '', odnosno, a = b = 1, 0005. Sa tetivnom projekcionom ravni deformacije bi bile i znatno manje.

Na slici kartografske mree SFRJ, na strani 172, krugovima su izvuene izokole. Sa skice vidimo da su deformacije unutar kruga z = 110 ' (izvueno crtkasto), odnosno kruga sa poluprenikom oko 130 km, manje od 1.0001, a nadalje rastu, i to dosta naglo, to se vidi i iz gornjeg grafikona. Da je ova projekcija usvojena u bilo kojem koordinatnom sistemu za dravni premjer, znatnije deformacije bi pale upravo na naa itorodna podruja - Vojvodinu, to se vidi sa slike. Ako bi kao srednji iznos deformacije za cijelu dravu uzeli 1,0005, tj. 5 centimetara na svakih 100 metara, onda bi greka na svakom hektaru povrine iznosila 10 metara kvadratnih povrina bi bila poveana za 102, odnosno na svakih 10 km2 to bi poveanje iznosilo jedan hektar. Na ovaj nain povrina cijele SFRJ ispala bi statistiki vea za preko 25000 hektara, odnosno 250 km2, nego to je u stvarnosti. Deformacije bi se znatno smanjile na cijeloj teritoriji, kad bi kao izokolu nultih deformacija uzeli z = 2 , to jest kad bi mjesto dodirne, uzeli tetivnu projekcionu
95

Ako uporedimo Gaus-Krigerovu i stereografsku projekciju, vidjet emo da je stereografska povoljnija pri manjem broju koordinatnih sistema. Najvee deformacije na krajnjim granicama dravnog teritorija u stereografskoj projekciji iznose 1,0013, a u jednom koordinatnom sistemu GausKrigerove projekcije iznosile bi priblino 1,0020, raunato po formuli: 1+ y2 y4 m= + , pri emu je y = 400 km. 2R2 24 R 4 I pored ove opisane prednosti mora se istaknuti da je, za planove krupnog mjerila, ipak najidealnija ve usvojena GausKrigerova projekcija sa tri koordinatna sistema, to nam potvruje i nae 40-to godinje iskustvo na dravnom premjeru. Za sitnorazmjerne karte, meutim, bila bi najbolja stereografska projekcija, naroito za drave srednjih veliina, kako je ve pomenuto, krunog oblika, kako zbog vjernog izgleda dravnog teritorija, tako i zbog lakeg raunanja na karti.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. ATLASI Atlasi, su, u vidu knjige, uvezane zbirke geografskih karata, sreene prema sadraju i teritorijama koje prikazuju. Prva sistematska zbirka karata, kao pretea savremenih atlasa, izraena je od velikog grkog uenjaka Klaudija Ptolomeja u II v.n.e, i bila je u upotrebi sve do XVI vijeka. Kao prva sistematski sreena zbirka karata smatra se Ortelijusov atlas. To je zbirka od 53 karte, izdata u Antverpenu 1570. g., u to doba centru kartografske djelatnosti. Zbirka je tampana pod naslovom "Theatrum orbis Terrarum", to znai "Prizor zemaljske kugle", Na poleini svake karte bio je odtampan geografski tekst o dotinim zemljana. Kasnija izdanja Ortelijusovog atlasa sadravala su i istorijske karte. Ova sistematska zbirka karata je konano potisnula klasino djelo Ptolomejev atlas. Naziv "Atlas" dolazi nam iz grke mitologije po divu Atlasu, sinu Japetovu i Klimeninu koga je Persej, (sin Zeusa i Danaje) pretvorio u goru Atlas i tako kaznio da na svojim ramenim dri nebeski svod. Sam naziv atlas za sreene i uvezane zbirke karata prvi put je upotrijebljen pri izdanju Merkatorova sistematskog atlasa cijelog svijeta 1595. godine. Ovaj atlas je nakon smrti svoga oca objavio njegov sin. Oko 1570. g. tampan je mali - portativni putni atlas "Itinerarima Orbis Christiani", na kome je prikazana mrea puteva Evrope i trgovake komunikacije. S obzirom na dimenzije karata 20 cm 20 cm, vidi se da je kao prirunik namijenjen putniku trgovcu. Prvi atlas, u dvije knjige, morskih navigacijskih karata izdat je oko 1585. godine od kartografa Vegenera. U atlasima su objanjena neka pitanja navigacije, i date karte atlantske obale Evrope kao i obala Sjevernog i Baltikog mora. Na kartama nije ucrtana kartografska mrea, nego kompasne rue i razmjera. Na nekim mjestima su upisane dubine. Danas neka kartografska preduzea izdaju atlase kod kojih se listovi karata mogu vaditi. Prema teritorijama sadranim kartama atlasa, dijelimo ih na: na

1. Atlasi svijeta (obuhvataju cijeli svijet), 2. Atlasi pojedinih drava, 3. Atlasi pojedinih oblasti. Prema sadraju dijelimo ih na: 1. Ope-geografski atlas, 2. Fiziko-geografski atlas, 3. Socijalno-ekonomski atlas Prema namjeni atlase bi mogli podijeliti na: 1. kolske atlase koji su prilagoeni potrebama nastave u kolama, 2. "Tematski atlasi" koji sadre karte odreene strune obrade: geoloke, geomorfoloke, hidrografske, demografske, klimatske, istorijske i dr. 3. "Nacionalni atlasi". To su atlasi koji obuhvataju teritoriju samo jadne zemlje i daju njenu svestranu sintetiku i detaljnu geografsku karakteristiku. U kompleksnim atlasima fizike, ekonomske i politike geografije najoiglednije se koncentriu znanja o prirodnim uslovima i njihovim potencijalnim mogunostima, o stepenu njihovog iskoritavanja, o stanju, karakteristikama i razmjetaju industrije, poljoprivrede itd. U mnogim zemljama za potrebe detaljnog geografskog prouavanja planiranja i rjeavanja raznih drugih praktinih zadataka, postoje slube specijalnih kartiranja koje okupljaju specijaliste srodnih struka. Geografski instituti u Poljskoj, SSSR-u i nekim drugim zemljama vre razna specijalna kartiranja: geomorfoloka, pedoloka, klimatska, poljoprivredna i dr., u krupnim razmjerama.

96

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Kolika se vanost pridaje izradi nacionalnih atlasa dokaz je osnivanje Komisije nacionalnih atlasa Meunarodne geografske unije. U nacionalnom atlasu Poljske kod karata ekonomsko-socijalne sadrine, osnovne karte su administrativne - srezovi, osim kod pregledanih karata gdje se kao jedinice uzimaju "Vojvodstva". U svim nacionalnim atlasima mogu se izdvojiti tri osnovna odjeljka: a) geografska sredina, b) stanovnitvo, njegova socijalna struktura, kulturni odnosi i naselja, c) narodna privreda Po prof. Salievu nacionalni atlasi imaju 5 odjeljaka: 1. prirodni uslovi i bogatstva - geologija, reljef, klima, hidrografija, tle, vegetacija, ivotinjski svijet, prirodno rejoniranje, 2. stanovnitvo (kao osnovna proizvodna snaga) - razmjetaj i gustina, prirodni prirataj, profesionalni i socijalni sastav, migracije itd. 3. ekonomika - energetika, industrija, poljoprivreda, transport, veze, trgovina, finansije, ekonomsko rejoniranje, 4. kultura - jezik, ivotni uslovi, vjeroispovijesti, prosvjeta, nauka, zdravstvo, odmaralita, turizam i 5. administrativno - politiko ureenje. Format nacionalnih atlasa je znatno vei od uobiajenih formata opte-geografskih atlasa. Na primjer format nacionalnog atlasa Egipta je 69 85 cm. Razmjera osnovnih karata u tome atlasu je: 1:1000000 i 1:2000000 a ostalih karata 1:7.500.000. Analiza i ocjena nekih atlasa Ruski geografski atlas za nastavnike srednjih kola, izdanje Glavne uprave geodezije i kartografije, Moskva 1956. godine. Da bi ocijenili vrijednost nekog atlasa najbolje je poi od procjene lista svoje otadbine, jer e se svaka manjkavost u prikazivanju na karti najlake uoiti. Jugoslavija se u tome atlasu nalazi na listu 41. Razmjera je 1:4 500 000. Iako to, za pojam atlasne karte, nije ni sasvim sitno mjerilo, unijeto je vrlo malo mjesta, tako da su izostavljena na primjer: Biha, Gradika, Brko, Travnik, Trebinje, aak, Parain itd., a unijeta su neka beznaajna mjesta sela, kao na primjer: Dobrljin, Kozarac, Srnetica i sl. Nije ucrtana pruga BrkoBanovii, ak ni Unska pruga. Nije ucrtan ni onaj dio unske pruge Sunja Bosanski Novi Bosanska Krupa, koji je izgraen prije 45 i vie godina, pa ni pruga Bosanski Novi Banja Luka, ustvari prva izgraena eljeznika pruga u Bosni, jo za turske vladavine, prije okupacije. Ova eljeznika pruga meutim postoji u atlasu "Stielers" izdanja 1926/28. I u ostalim naim krajevima nisu ucrtane mnoge novije izgraene eljeznike pruge, a ucrtana je pruga id - Bijeljina. Izmeu Skoplja i Tetova, u najsjevernijem luku Vardara unijeto nekakvo mjesto Oraza koje se ne nalazi ni na topografskoj karti razmjere 1:100000. U ovom atlasu razmjere, kako je ve navedeno, 1:4 500 000. na teritoriji nae drave unijeto je svega 105 mjesta, a amerikom Hammond's Ambassador World atlas iz 1955. godine, sitnije razmjere, 1:5 700 000, 203 mjesta, dakle dvostruko vie, a preglednost je sasvim dobra. Atlas Universel Quillet Iz 1951. godine. Atlas se sastoji iz 2 sveske karata. U jednoj je Francuska i Francuska Unija, a u drugoj Evropa, Azija, Afrika, Amerika i Oceanija. Atlas je fizikoekonomsko-politiki. Predgovor za atlas je napisao tadanji predsjednik Francuske Akademije, Eduard Erio. Atlas je nagraen zlatnom medaljom geografskog drutva. Format karata (kad se otvori atlas) je 43 43 cm, a neke su i vee - presavijene.
97

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Karte su tampane po foliji, samo s jedne strane, a s druge strane se nalaze karakteristine fotografije pojedinih krajeva onih drava koje su na tome listu predstavljene. Na listu 32 na kome je naa zemlja i Albanija, s druge strane karte su fotografije: beraice maka u Makedoniji, jedna ulica Beograda, Sarajeva, dio nae obale Jadrana i Raba. Velika prednost ovog francuskog atlasa je ta to se pojedine karte mogu vaditi iz njega. Poto ovaj atlas ima u svojoj zbirci Odsjek za geografiju PMF-a u Sarajevu, opisat u izvjesne nedostatke nekih karata koje sam analizirao u II svesci atlasa, koji inae ima 80 karata. I sa posljednjeg lista atlasne karte dolazi tabela popis karata na 3 stranice, a potom alfabetski imenik mjesta od 5 do 101 strane sa blizu 50.000 naziva. Iza imenika, na 70 strana, krai opis pojedinih drava svijeta s najvanijim geografskim podacima. Alfabetski imenik mjesta je neto savremeniji od dosadanjeg naina obiljeavanja. Naime, u svim dosadanjim atlasima, osim ovog najnovijeg francuskog, na svakom su listu pored ispisane geografske mree (, ) ispisane kolone velikim alfabetskim slovima, a redovi numerisani arapskim brojevima odozgo na nie od 1 pa na dalje, i u imeniku bi oznaka, na primjer za Sarajevo bila: Sarajevo D 4 44, gdje D oznaava kolonu, 4 red, a 44 broj lista u atlasu. U ovom francuskom atlasu meutim za pronalaenje mjesta koristi se kartografska mrea, te kolone i redovi nisu posebno ni obiljeeni. U donjoj tabeli je prikazan alfabetski imenik ovog atlasa: de Longitude Latitude la carte Biha 32 14 16 46 44 Miescisko 27 16 18 54 52 Noms Iako je ovaj nain obiljeavanja alfabetskog indeksa bolji utoliko to otpada potreba da se ispisuju kolone i redovi, a lica koja se slue atlasom privikavaju na upotrebu geografskih koordinata, ipak je i on nesavren. I jedno i drugo obiljeavanje je nedovoljno, te se esto pojedino mjesto
98

mora traiti i po nekoliko minuta dok se pronae. Bolji bi meutim bio nain da se svako mjesto unese sa priblinim geografskim koordinatama - oitanim sa karte i zaokruenim na 0, 1, te bi u tome sluaju, na primjer Miescisko, imalo oznaku: de la Longitude Latitude carte Miescisko 27 17,2 52,8 Noms i pronalaenje njegovo na karti bilo bi tako rekavi trenutno. U daljem izlaganju iznijeu neke nedostatke koje sam zapazio na nekim kartama. Na listu 18 prikazana je Danska i Island. Za grad Kopenhagen pogreno je upisana razmjera, kao to se vidi sa slike 111.

Na grafikom razmjerniku (inae u cijelom atlasu razmjera je samo grafika) na karti trebalo je samo da pie: umjesto

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Inae po upisanim vrijednostima Kopenhagen bi ispao, po prostranstvu, jedan od najveih gradova na Svijetu. Na listu 19 je fizika karta BelgijeHolandije-Luksemburga, u razmjeri 1:1.250.000, i na njoj je jedna grublja greka u prikazivanju visinskog reljefa. Naime, prema karti, rijeka Maza (Meuse Maas) tee svojim srednjim tokom dolinom nadmorske visine 5-20 m., a potom ulazi u dolinu visine 20-100 m, to je razumije se nemogue. Ova greka je nastala zamjenom dviju boja u legendi (slika 112, ali mjesto boja upotrijebljeno je rafiranje). List 26 je politika karta Njemake. Upotrijebljen je isti raster za cijeli teritorij, i Istona Njemaka ja razgraniena od Zapadne Njemake samo sa jedva uoljivom isprekidanom linijom, a bez ikakvog ispisa tih dviju drava. Razmjera je grafika i po njoj 28,4 mm predstavlja 120 km u prirodi, te prema tome brojna razmjera ispada 1:4 225 000. Poto mi se razmjera uinila presitna, sraunao sam je iz kartografske mree i dobio da iznosi 1:2 700 000. Jugoslavija i Albanija (politika, karta) nalaze se na listu 32. Razmjera je 1:2 220 000. Ima poneka krupnija, a mnotvo sitnijih greaka u ispisivanju, kao: Domale upisane kao Doale. Unska pruga ucrtana samo do Bihaa. Selo Obljaj (kod Drvara) upisano kao Oblaj. Mjesto Zrmanja Vrelo, upisano samo kao Vrelo. Unijeto selo V. Popina blizu Graaca, a nije Bos. Grahovo. Ostrvo i mjesto Ugljan upisani kao Uljan. Otok Susak kao Suak. Pula kao Pulj. Mjesto otoka Molat napisano Mular. Mjesto otoka Maun Maon. Mjesto otoka Skrda - Skerda. Mjesto Sitnica (kod Kljua), upisano kao Silnica. Vrhpolje upisano kao Vrpolje. Tesli je na samoj rijeci Usori, a u atlasu daleko izvan - upravo na sastavu Male i Velike Usore. Unijeta i neka vrlo mala mjesta, sela, kao na primjer Oau na izvoru Velike Usore. Otok irje upisan kao irije. Otok Murter spojen s kopnom. Preko na otoku Ugljanu (u atlasu Uljanu) upisano kao Proko. Otok iovo vezano s kopnom. Otok Svetac napisano kao Sv. Andrija. Otok Kopite kao Kaciol. Otok Galijula kao Cajola. Neretvanski kanal upisan kao Verelljanski. Ucrtan Poitelj, a nije apljina. Mjesto Blagaj (na Buni) upisano kao Kladanj. Selo Jasenjani (izmeu Mostara i Jablanica) upisano kao Sijenica (u atlasu StiellersSienine). Duvno upisano kao Tomislav Grad, to znai da su podaci uzeti iz nekog atlasa izraenog za vrijeme II Svjetskog rata. eljeznika pruga ucrtana od Huma do Bilea, a dalje do Nikia i Titograda (u atlasu Podgorica) nije. Juno od Herceg
99

Naime, uta boja u legendi atlasa oznaena je za visine od 5 do 20 metara, a svijetlo uta za visine od 20 do 100 metara, a trebalo je obratno, tj. da za utu boju stoji "de 20 a 100 m", a za svijetlo utu "de 5 a 20 m". U ovome sluaju dodue ne bi visine tekle kontinuirano, jer bi u legendi opisane visine ile ovim redom: ispod 0 m, od 0 do 5 m, od 20 do 100 m, od 5 de 20 m, od 100 do 200 m itd., ali da je greka blagovremeno primijeena, tj. prije tampanja cijele naklade, bolje bi i to bilo, jer bi se u protivnom morao odtampati taj list karte iznova, poto bi, ako bi se htjeli drati legende, morale ove dvije boje na listu da zamijene svoja mjesta.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Novog unijeto mjestace Vitaljina, koga nema na karti 1:200.000, a nisu ucrtane Grude ili Igalo. Juno od Nevesinja ucrtan zaseok Dinova Mahala. Kifino Selo upisano kao Kikno Selo. Sjeverno od Plava upisano selo Velica mjesto Velika. Juno od Bijelog Polja upisan Otrelj mjesto Vrape Polje (postoji Otrelj izmeu Drvara i Bos. Petrovca). Juno od Vranja upisano mjesto Bistovac, a treba Biatovac. Mala mjesta sela, kao Bazbojna, V. iljegovac, V. Drenova, u blizini Kruevca ucrtani istim topografskim znakom pismom kao na primjer Kruevac. Isti je sluaj i sa selima oko Zajeara, Virovitice i drugih mjesta. Preljina sjeverno od aka upisana kao Prijeljina. Ucrtan topografski znak za mjesto Dardu (Baranja), a nije ispisan naziv. Da se ne bi dalje nabrajalo, postoji jo mnogo slinih greaka. List 56 je vrlo pregledna karta otoja Tihog okeana - Oceanija. Iako je razmjera sitna 1:52.500.000, svaka grupa ostrva se na prvi pogled uoava. Oznaena je i pripadnost kojoj zemlji pripada. Pored ovog lista, posebno na listu 57 prikazane su grupe pojedinog otoja kao: Marijansko, Maralsko, Karolinsko, Novi Hebridi i dr. u znatno krupnijem mjerilu. Neki otoci ak u razmjeri 1:775.000. Postoje dva Boina otoka (Christmas le), jedan u sred Tihog okeana, a drugi juno od Jave (Dakarte), ali u alfabetskom indeksu kod njihove oznake geografske duine i irine ne pie da li je duina istona ili zapadna (E, W), odnosno irina sjeverna ili juna (N, S) te je time oteano njihovo traenje. Zona Panamskog kanala data je na listu 73 u dosta krupnom mjerilu 1:500.000, dok Sueski kanal nije prikazan. Analiza i procjena karata Analizu i procjenu karata moe vriti strunjak koji se dui niz godina bavio kartografskim radovima. Prvo je potrebno procijeniti geometrijsku tanost karte. Gdje je osnova geodetski premjer, tanost karte je potpuna. Greke mogu nastati ako se pri izradi karata ne obrati panja na najvie visove. Trigonometrijske take se postavljaju na najvie visove, ali ponekad se mora od toga odstupiti jer se neka od okolnih taaka ne dogleda sa vieg nego sa susjednog nieg visa. Na staroj topografskoj karti Debar razmjere 1:50.000 i 1:100.000 nije kotiran najvii vrh ar Planine Golemi Turin sa kotom 2702 metara, nego mali Turin koji je nii za 61 m. Triangulator je 1926. god. postavio trigonometrijsku taku na vis Mali Turin odakle je mogao da vidi Ljuboten koji se nije dogledao sa vrha Golemi Turin, a pri izradi karte kartograf je pogrijeio smatrajui da je trigonometrijska taka najvii vis i ta je zabluda ostala itavih 25 godina na geografskim kartama i u geografskoj literaturi. Ispravnost geografskih naziva treba da provjeri strunjak - geograf. Naseljena mjesta, planine i rijeke najbolje je pisati fonetski. Karta ne smije biti pretrpana sadrajem jer tad postaje neitka. Karta sa vie boja jasnija je od karte u jednoj ili dvije boje. Ljepota i estetika karte je u harmoniji boja, koje se moraju razlikovati jedna od druge, ali ne suvie kontrastno. Karta se moe itati i tumaiti (interpretirati). itati kartu moe, relativno lako, nauiti svaki obrazovan ovjek, ali interpretirati je moe samo strunjak. Ni iz kakvog opisa ne moe se sagledati neki kraj kao sa savremene topografske karte. Poto je reljef najizrazitiji elemenat u prostoru, njega treba prvenstveno i interpretirati, jer on znatno utie na raspored i karakter ostalih elemenata: klimu, vode, kako povrinske tako i podzemne,
100

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. vegetaciju, plodnost zemljita, naselja, odnosno openito i na ivot na Zemlji. Kod reljefa treba objasniti njegovo pruanje, apsolutne i relativne visine, nagibe, doline, vegetaciju i dr. Hidrografija je u najuoj vezi sa reljefom. Broj rijenih tokova, jezera, movare i bare, bunari, vrela i izvori, odnosno njihovo odsustvo, ukazuju na sastav stijena i njihovu propusnu mo i moraju se uzajamno i posmatrati. Velike brane znatno mijenjaju izgled pojedinih krajeva stvarajui niz jezera, a s tim u vezi nastaju i druge promjene koje se na karti mogu uoiti. Saobraajna mrea je obavezni elemenat svake geografske karte. Ona se dijeli na: eljeznike pruge, automobilske puteve, kolske puteve i staze. Na osnovu gustine, izgleda i klasifikacije saobraajne mree moemo zakljuiti o znaaju prometa te regije, o naseljima i njihovom nastanku - da li je saobraajna mrea uticala na izgradnju naselja ili obratno, o njenoj propusnoj moi, o prohodnosti u odnosu na godinje doba, donekle i o prometu putnika i robe itd. Naselja na kartama stara su koliko i same karte i to je jedna od najstarijih tema u kartografiji i geografiji. Naseljena mjesta pokazuju razmjetaj stanovnitva, a ujedno karakteriu i njihov ekonomski znaaj. Iako ima vie kriterija za podjelu naselja, uglavnom, u zavisnosti od karaktera privredne djelatnosti njihovih stanovnika, dijelimo ih na gradska i seoska naselja. Sa karata se moe ustanoviti poloaj, veliina i funkcija naselja, kao i tip naselja - zbijeni, ratrkani. Za podjelu naselja na gradove i sela najee se uzima minimalni broj stanovnika, ali je i ta donja granica vrlo razliita. Na Islandu je grad ve sa 300 stanovnika, a u Koreji tek sa 40.000. Kod nas se naselja ispod 2.000 smatraju seoska, inae da li e neko naselje imati status grada to zavisi od procenta nepoljoprivrednog stanovnitva. Fotointerpretacija Danas se u svijetu u velikom obimu koriste aerosnimci za razne praktine i naune svrhe. Geografi ih uveliko koriste kod regionalnih planiranja, a i strunjaci ostalih struka geolozi, umari, agronomi, arheolozi, hidrotehniari i dr. U svijetu se danas napravi ogroman broj snimaka iz aviona, i ti snimci, tzv. stereoparovi, koriste se za izradu planova i karata, ali jo vie za fotointerpretaciju. Slobodno se moe rei da ni za jednu struku aerosnimci nemaju taj znaaj koji imaju za geografska istraivanja, pogotovo danas kad su promjene na zemljitu tako intenzivne. U naoj je zemlji prva primjena aerosnimaka izvrena 1956. godine radi poljoprivredne statistike. Fotogrametrijski je premjeren srez Stara Pazova da bi se ustanovilo kolike su povrine pod pojedinim kulturama. Zemljite je izdijeljeno na segmente sa povrinom od po 81 ha. Osoblje je najprije obuavano u interpretaciji stereoparova pod stereoskopom. Odreivali bi kulture prema raznim nijansama boja na fotosnimcima, a potom izlazili na teren radi provjere kako su snimke deifrovali. Pri topografskoj interpretaciji snimaka najlake se raspoznaju vodeni tokovi, ade, brzaci, vodopadi, meandri rijeka i zaostale bare. Komunikacije se vide kao pravilne uske trake sa svojim krivinama. eljeznike pruge se razlikuju od puteva po krivinama veeg radijusa, nasipima, usjecima, udvojenim kolosijecima na stanicama, po tunelima poto se kod njih prekida kolosijek itd. ume su takoer jako vidljive na fotosnimcima. Razlikuju se bjelogorino od crnogorinog drvea po obliku kronji i svjetlijem tonu. Vonjaci se poznaju po pravilnom rasporedu voki. Na snimcima su vidljiva ne samo sela nago i pojedinane zgrade, ukoliko nije suvie sitna razmjera snimka. Njive se na snimcima poznaju po svojim karakteristinim geometrijskim granicama, Sivim ili kamenim ogradama oko njih. Iako bi, po svojim dimenzijama, bili nevidljivi, izvori i bunari se mogu
101

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. nazreti po stazama koje zrakasto vode bunaru-izvoru, odnosno i po grupi drvea oko takvog izvora. Pri geomorfolokoj interpretaciji fotosnimaka lako se uoe terase, povri, fosilni tokovi, glacijalni oblici, klizita, majdani i dr. Fotosnimci sadre mnogo vie detalja o hidrografskoj mrei nago ikakva topografska karta, jer se na snimku vidi i najmanji potoi. proporcionalna uporeujemo. 4. koliinama koje

Strukturne grafikone u vidu kruga na kojima je mogue pojedine veliine iskazati u isjecima i procentima.

Grafikoni Grafikon je grafiki nain predstavljanja brojanih statistikih podataka. Radi svoje jasnoe, jednostavne izrade i lakog uporeenja podataka jednih s drugima, grafikoni se mnogo koriste u geografiji, posebno za prikazivanje duinskih i povrinskih podataka, za prikazivanje proizvodnje, spoljne i unutranje trgovine (uvoza i izvoza), za predstavljanje raznih kultura zemljita i sl. Po obliku grafikoni se dijele na: 1. Linijske grafikone u obliku pravougaonika -stubia, ija je visina srazmjerna podacima koje uporeujemo. Povrinske grafikone u vidu kvadrata i kruga, ije su povrine proporcionalne koliinama koje mjerimo. Prostorne grafikone u vidu kocke, kugle i kubusa ija je zapremina
102

Pri uporeenju nekih veliina stupci mogu biti postavljeni horizontalno, jedan ispod drugog, ili vertikalno, jedan uz drugi, kao to je prikazano na slici 115 gdje se uporeuje broj stanovnika pojedinih naih republika. Laka je izrada grafikona sa horizontalnim stubiima, ali je, kao to se sa slike vidi za oko lake i jednostavnije uporeenje vertikalno poredanih stubia. Grafikoni predstavljaju momentalno stanje i iz njih ne moemo izvoditi zakljuke o daljim promjenama.

2.

3.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Na slici 116 je grafikon duina nekih naih rijeka. Poto je duina rijeke Save 940 km, i najdua je rijeka na ovom grafikonu, a za njeno prikazivanje prostor je ogranien na duinu od 10 cm. onda emo apscisnu liniju izdijeliti na po 1 cm, odnosno na po 100 km i izvriti ucrtavanje kako je na grafikonu prikazano.

Izrada jednog krunog grafikona tekla bi ovako. Pretpostavimo da jedna katastarska optina ima povrinu od 1.446 ha sa sljedeim kulturama: Kultura Povrina % Stepeni Njive 452 31,4 113 Vonjaci 43 3,0 11 Livade 140 9,7 35 ume 526 36,3 130 Panjaci 218 15,0 54 Neplodno 67 4,6 17 ukupno 1.446 100,0% 360

Povrine rijenih slivova najbolje je prikazati kvadratima. Povrina najveeg sliva bio bi spoljni kvadrat, a unutar njega ostali, kao to je predstavljeno na slici 117.

Uporeenje raznih proizvoda koji se iskazuju u tonama, odnosno openito u zapreminskim koliinama, najilustrativniji su kad su prikazani u vidu kubusa, kao na slici 118.

Nain izrade vidi se ve iz same tabele. Povrine pod pojedinim kulturama izraene su i u procentima od ukupne povrine optine, a potom, poto je cijela optina od 100 % jednaka krugu grafikona, odnosno 360, to je 1% = 3,6.
103

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Sad procente pojedinih kultura mnoimo sa 3,6 i dobijemo veliine uglova pojedinih isjeaka, koje potom lako nanesemo obinim papirnim uglomjerom. razna demografska kretanja, u industrijskoj proizvodnji itd.

Dijagrami Dijagram (grki diagramma) je grafikigeometrijski crte kojim se predstavljaju brojani odnosi i njihova funkcionalna zavisnost. Najee se prikazuju u pravouglom koordinatnom sistemu gdje se jedne vrijednosti nanose na ordinatnu, a druge na apscisnu osu. Dijagrami su najpodesniji za predstavljanje rasnih statistikih podataka. Kod eljeznice se koristi za grafiko prikazivanje reda vonje. Na apscisnoj osi se oznaava vrijeme, a na ordinatnoj udaljenost, eljeznike stanice, ukrtanje pruga i dr. U geografiji se takoer mnogo upotrebljava diagram. Kad se na dijagramu spoje take nanijete apscisama i ordinatama, dobije se krivulja po kojoj se moe pratiti razvoj nekog procesa, na primjer poveanje proizvodnje, njen pad ili pak stagniranje, kolebanje temperature, padavina i dr. Ovo je i bitna razlika izmeu grafikona i dijagrama. Na jednom te istom dijagramu moe se nanijeti i vie vrijednosti, ali svaku krivulju treba prikazati drugom bojom ili linijama razliite debljine, isprekidanim linijama, takasto i sl., kako bi sve krive bile lako uoljive. Pri izradi dijagrama treba ipak voditi rauna da ne bude pretrpan jer tad postaje neitljiv. Dijagrami sa najvie koriste u klimatologiji i tad se nazivaju klimogrami, hidrografiji, za
104

Koliko su dijagrami u klimatologiji ilustrativan nain prikazivanja i kako, samo jedan pogled na njega, kazuje mnogo vie nego brojne suhoparne cifre, pokazuje dijagram godinjih kretanja temperature, padavina i relativna vlanosti (slika 120) za neka izrazito suha i vlana, odnosno topla i hladna mjesta. Dijagram je tako izraen to su na ordinatnoj osi lijevo nanijete prosjene godinje temperature, a na osi desno prosjena godinja koliina padavina u milimetrima i prosjena relativna vlanost, dok je na apscisnoj osi nanijeto vrijeme (po mjesecima). Ve i samo letimian pogled na ovaj klimogram odmah kazuje kakve su klimatske prilike u, na primjer Didi, Verhojansku, erapundiju, ili kod nas u Sarajevu i Beogradu. Iz klimograma erapundija vidimo da, za vrijeme monsuna, samo u mjesecu junu padne preko 2.500 milimetara taloga, to iznosi prosjeno dnevno 85 mm.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Kartogrami Kartogramom se naziva prikazivanje neke pojave na odreenoj teritorijalnoj jedinici na primjer: srednja gustoa naseljenosti po 1 km, srednje poumljenosti u % od ukupne povrine, srednje koliine padavina, razmjetaj industrije, rudnog bogatstva, poljoprivrednih kultura i dr. Kartogram je prema tome karta izvjesnog podruja sa najnunijim elementima geografske karte, i grafikom oznakom, najee linija iscrtkanih pod raznim uglom i razne debljine, te takica, krstia, krugova, kvadrata i sl. Za razliku od grafikona, na kartogramima je bolje prikazan jedan od najvanijih geografskih elemenata povrinska rasprostranjenost, odnosno i preglednost. Svaka grupa istovjetnih znakova oznaava odreeni odnos neke pojave. Da bi se intenzitet te pojave prikazao na karti to vjernije, upotrijebljene oznake - crte, take i dr., treba tako kombinovati da rjei simboli oznaavaju tu pojavu u manjoj koliini, a sa poveavanjem procenta pojave da su i upotrijebljeni znaci sve gui, odnosno samim time i tamniji (slika 121).

ISTORIJAT MEUNARODNE JEDINICE ZA MJERENJE METAR U svakodnevnom ivota mi se sluimo raznim mjerama. U trgovini mnoge artikle kupujemo na metre, odnosno dijelove metra, udaljenosti iskazujemo kilometrima, ivene namirnice, voe i povre kupujemo na kilograme itd., a ne tako davno ta ista roba kod nas se kupovala na arine, oke, variake itd. Potreba za mjerenjem sigurno se osjetila i u najprimitivnijem stadiju ovjeanstva, pri razmjeni dobara ija se vrijednost odreivala prema veliini: duini, povrini, zapremini ili teini. Za mjerenje duina vjerovatno je i najstarijim narodima sluio korak, a zatim pojedini dijelovi ljudskog tijela: stopa, hvat, lakat, pedalj, palac, pa do najmanje veliine nokat. Iako su ove mjere bile nesavrene, jer je stopa kod Atinjana iznosila 295 mm, kod Rimljana 296 mm, olimpijskih Grka 320,5 mm, kod stanovnika Samosa 350 mm itd., za ono doba i prilike ipak su predstavljale izvjesno jedinstvo mjernih jedinica. U kasnijem stadiju, kad je ovjek pristupio obradi zemlje, vjerovatno su nastale i povrinske mjere koje iskazuju obim rada jednog ovjeka, tj. onu povrinu koju je on u stanju da, za pola dana ili dan, uzore, te je tako nastalo "jutro zemlje" ili "dan oranja", to se ponekad jo uje i u naem narodu. Razumljivo da ova primitivna mjerila nisu mogla zadovoljiti docniju razvijeniju trgovinu, te je dravna uprava kod pojedinih naroda preuzimala na sebe izradu savrenijeg sistema mjera, kao Vavilonci i Egipani u Starom vijeku. Svoje zvanine mjere, a to su opet bile stope i lakat,
105

Kartodijagrami Kartodijagram je karta na kojoj su neke pojave predstavljene pomou raznih dijagrama razmjetenih prema svojoj teritorijalnoj pripadnosti. Oni daju samo sumarnu koliinu pojave, a ne detaljan razmjetaj, te prema tome s geografske take gledita, nisu najsavreniji. Na slici 122 prikazan je kartodijagram razmjetaja nekih vrsta drvea, sa ucrtanim strukturnim simbolima.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. ostavljali su na uvid na javnim mjestima urezivane u zidove hramova, postolja statua i sl. U srednjem vijeku vladalo je jo vee arenilo u sistemu mjera i tegova. Skoro svako vee mjesto imalo je svoj sistem jedinica za mjerenje, to je sve razgranatiji saobraaj i trgovinu ometalo, te su dravne uprave regulisale to pitanja odreivanjem jednakih jedinica za mjerenje za cijelu dravnu oblast. U novije vrijeme naglo irenje saobraaja dovelo je do zakljuenja meunarodnih sporazuma o Mjerama i tegovima. Poto je istorijat i dananje meunarodne jedinice za mjerenje - metra, uzetog opet iz prirode, kao deset milioniti dio kvadranta Zemljinog meridijana, povezan sa odreivanjem dimenzija Zemlje, ukratko emo ga opisati. Po nalogu Francuske akademije nauka izvrio je Pikar u 1669-1670. godini mjerenje luka meridijana izmeu Malvuazena (juno od Pariza) i Surdona (juno od Amijena). Du ovog luka obrazovao je triangulacioni lanac iz 13 trouglova sa dvije osnovice (od 12 i 8 km). Duina luka je bila 122'55", a linearna duina 78.834 toaza, iz ega izlazi da je duina luka jednog stepena (na irini izmeu Amijena i Pariza) 111,21 km, dok je stvarna vrijednost 111,48 km. Kada je Njutn, koji je tri godine ranije otkrio zakon gravitacije, saznao za ova mjerenja, i koristei ih ponovio svoja raunanja, konstatovao je potpunu podudarnost izmeu svoje teorije i 2 g R stvarnosti, tj. da je: , gdje je : R = 2 F r rastojanje Mjeseca od Zemlje, r poluprenik Zemlje, F sila kojom Zemlja privlai jedinicu mase Mjeseca, g sila kojom Zemlja privlai jedincu mase na svojoj povrini. Godine 1673. publikovane je djelo holandskog naunika Hajgensa o centrifugalnoj sili, a 1687. godine Njutnovo djelo: "Matematike osnove prirodne
106

filozofije" iz kojih proizilazi da Zemlja ima oblik obrtnog elipsoida (na polovima spljotena, a na ekvatoru neto izdignuta). Da bi se gornje teoretske postavke potvrdile, tj. da Zemlja ima oblik obrtnog elipsoida, odnosno da duina stepena luka meridijana mora biti funkcija geografske irine najmanje duine na ekvatoru, najvee na polu, Pikarov uenik, Kasini, je 1718. godino dovrio mjerenje novog, znatno veeg luka od Denkerka na sjeveru do Koliura na jugu. Uglovna vrijednost ovog luka je bila 831'. Mjerene su dvije osnovice, jedna kod Denkerka, duine 5.464 toaza, a druga kod Perpinjana 7.246 toaza. Trigonometrijske take ovog lanca trouglova posluile su istovremeno i kao osnovne take za premjer radi izrade uvene karte francuske, razmjere 1:80.000. Ova mjerenja meutim, zbog greaka koje su kasnije ustanovljene, nisu potvrdila Njutnovu teoriju, jer je po njima Zemlja imala oblik elipsoida ija je manja osovina u radni ekvatora. Razmimoilaenje izmeu Njutnovim teoretskih postavki i rezultata Kasinijevih mjerenja, bila su razlog da Francuska akademija nauka donese odluku o mjerenju Zemljinog luka na ekvatoru i u blizini pola. Peruanska ekspedicija je otputovala 1735. godine u reon Kita (tada bio sastavni dio vice-kraljevine Peru-panske kolonije, a od 1822. godine Kito je teritorija nezavisne republike Ekvadora), gdje je u dolini "Kito", na nadmorskoj visini od 2.850. m izmjerila dvije osnovice i razvila lanac od 32 trougla. Geografske irine krajnjih taaka luka bile - 304'32" i + 002'31" za duinu luka 1 dobili su vrijednost 56.748 toaza. Laplandska ekspedicija je krenula 1736. godine i razvila lanac trouglova du rijeke Torne, koja je u svom junom dijelu granica izmeu vedske i Finske. Izmjerena je samo jedna osnovica - zimi, te je mjerenje vreno neposredno po ledu. Za duinu luka 1 meridijana dobili su vrijednost 57.422 toaza, tj. duinu veu nego na ekvatoru, odnosno veu nego i u Francuskoj, to je potvrdilo Njutnovu teoriju.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Za radove ovih ekspedicija izraene su prve normalne mjere. Zvanina duinska jedinica bila je u to vrijeme u Francuskoj "toaz" = 1,94903632 m. Godine 1789. nekoliko francuskih varoi, meu kojima i : Pariz, Lion, Rems, Denkerk, Euan i druge, podnijele su Narodnoj skuptini molbu da se, dotadanje, razliite francuske mjere, koje su ile na ruku raznim zloupotrebama i pekulacijama, ukinu i zamijene jednoobraznim mjerama. Poto je Skuptina usvojila ovu molbu, ve 1790. godine Akademija nauka odredi jednu komisiju koja je imala zadatak da iznae duinu proste sekundne etalice i da na toj osnovi izgradi novi sistem mjera. Komisija se meutim izjasnila protiv sekundne etalice, jer ona nije uvijek ista ni na raznim mjestima iste geografske irine, a i zato to za svoju duinu uzima elemenat vremena. Traila se takva mjera koja e biti zaista prirodna i za sve narode na Zemlji stalna i nepromjenljiva, odnosno i internacionalna, te je Komisija predloila da to bude deset milioniti dio etvrtine Zemljinog meridijana i pod imenom "metar". Prednost mu je i ta to je predloeno da mu i dalja dioba bude decimalna. Imena mjera koje su 10, 100 i 1.000, 10.000 i vie puta vee od osnovnih jedinica dobijaju se kad se pred nazivima glavnih jedinica: metar, ar, litar, gram, stave slogovi iz starogrkog jezika: deka (deset), hekto (sto), kilo (hiljada), mirija (deset hiljada), penta (sto hiljada), mega (milion), a imena jedinica 10, 100 i 1.000 puta manjih od glavnih jedinica, kad se pred njih stave slogovi uzeti iz latinskog jezika: deci (deseti), santi (stoti), mili (hiljaditi), mikro (milioniti). Prijedlog komisije je podnijet Skuptini poetkom 1791. godine i odmah je i usvojen. Da bi se dobila tana duina usvojenog metra ponovo je mjeren luk meridijana od Denkerka do Barselone (940'25,63) i najtanijim raunanjem, uzevi u obzir eliptini oblik Zemlje i svodei duinu kvadranta na nivosku povrinu mora, dobila se duina konanog, tzv. "normalnog metra", ija je duina iznosila 3 stope i
107

11.296 parikih linija, odnosno 443.296 parikih linija. Ova mjera je dekretom Skuptine i ozakonjena 1799. godine. Imena jedinica za mjerenje duina i povrina: metar i ar, uzeta su iz starogrkog i latinskog jezika. "Metar" dolazi od grkog "metron", to znai mjera, a "ar" od "Area" to na latinskom znai povrina. Normalni metar je izraen od platine i to je tzv. "arhivni" metar" koji se uva u Meunarodnom birou za mjere i tegove u Sevre-u kod Pariza. Poto je raznim naknadnim geodetskim mjerenjima, sa tanijim instrumentima, korigovana prvobitno utvrena duina kvadranta Zemljinog meridijana, to se na osnovu Bessel-ovih premjeravanja, u to doba smatranih za najtanije, odredila nova duina etvrtine meridijana u iznosu od: 10.000856 Metres des Archives, i tad je izraen novi "prametar" od legure 90% platine i 10% iridijuma. Da bi se rijeilo pitanje Meunarodne jedinice za mjerenje, 1875. godine u Parizu je potpisana metarska konvencija (MK). Tad joj je pristupilo 17 evropskih i amerikih drava. U naim krajevima je metarski sistem uveden: u Hrvatskoj i Sloveniji austrijskim zakonom od 1871. godine, a tadanja kraljevima Srbija je donijela Zakon o mjerama 1873. godine, a MK konvenciji pristupila 1889. godine. Talasni metar Danas meutim ne vai vie ona jednostavna definicija: "Metar je deset milioniti dio kvadranta Zemljinog meridijana." Nova definicija "talasnog metra" koju je usvojila Jedanaesta generalna konferencija za mjere i tegove 1960. godine u Parizu glasi: "Metar je duina 1650763,73 talasnih duina zraenja atoma kriptona 86". Glavni razlog promjene metra je to su u modernoj tehnologiji potrebna mjerenja takve preciznosti da je stari metar naprosto zastario.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Teorijska greka dosadanjeg metra je 1/10000000 dio itavog metra: (desetina mikrona), to je za donedavne pojmove bilo sasvim dovoljno. Danas se meutim postavljaju drugi kriteriji preciznosti. Danas se ak i u industriji ne podnose greke koje prelaze 1/10000000 mm, a razni ureaji za orijentaciju i navigaciju dananjih raketa i satelita iziskuju kudikamo veu preciznost. Promjena metra je nastupila i iz sljedeih razloga: 1. Zemaljski meridijan nije dovoljno tano izmjeren za gore pomenute svrhe, i 2. Nije stalan, konstantan. Stoga je metar, kome je mjerilo bio jedan predmet (poluga od platine i iridija u Parizu), zamijenjen metrom kome je mjerilo jedan fenomen. Pronaeno je neto to e na svakom mjestu na Zemlji jednako vrijediti i pomou ega e svako, bez putovanja u Pariz, moi sebi izmjeriti metar do na milijarditi djeli milimetra. Greka ovog metra ne iznosi vie od 3/1 000000000 (tri milijardite), odnosno nekoliko atoma. Isto je uinjeno i sa satom, pa se sekunda kao jedinica mjerenja vremena, vie ne mjeri trajanjem Zemljinog obilaska oko Sunca ve jednom fizikalnom pojavom subatomskih razmjera. Danas postoji jedinstven sistem Mjera u svijetu, to je veliki napredak u nauci. Ovaj sistem je preporuio Meunarodni komitet za mjere i tegove 1946. godine, a nosi nazivi MKSA - sistem, jer sadri etiri osnovne jedinice za mjerenje: metar (za duinu), kilogram (sa masu), sekundu (za vrijeme) i amper (za jaina elektrine struje). Ovaj je sistem uistinu meunarodni apsolutan i racionalan - temelji se na osnovnim fizikim veliinama i omoguuje racionalne matematike odnose meu glavnim veliinama. U naoj zemlji je MKSA - sistem zakonski uveden 15. februara 1962. godine. Valja ipak naglasiti da sami prototip metra, kao materijalna premjera, ostaje i dalje na snazi, uva se u paviljonu Breteuil u Sevreu kod Pariza. Sve drave potpisnice metarske konvencije dobile su kopije pramjere od iste legure (platine i iridijuma) pod imenom "nacionalne pramjere". Srbija je jo 1889. godine dobila kopiju br. 30 koja se i danas nalazi u naoj zemlji i uva u Upravi za mjere i dragocjene metale u Beogradu. Jedino se sada, mjesto komplikovanih i nedovoljno tanih mjerenja 10 milionitog dijela Zemljinog kvadranta, koristi znatnije pristupanija spektroskopska metoda za odreivanje talasne duine zraenja atoma kriptona 86, radi precizne reprodukcije etalona. Novi ureaj je ustvari cijev ispunjena plinom kriptonom koji, oslobaanjem energije, emituje narandasto crvenu svjetlost koja, kao i svaka svjetlost odnosno elektromagnetsko zraenja, ima svoju talasnu duinu, uvijek savreno istu. Sama aparatura je tzv. "longitudinalni fotoelektrini komparator". Aparatura je toliko osjetljiva da na nju ne smije pasti ni trunka praine. Ovo se kontrolie sistemom fotoelija specijalne automatske televizijske kamere. Pomicanje pojedinih dijelova, na primjer mikroskopa, vri se pomou magneta, a ne mehaniki. Temperatura mora biti uvijek apsolutno ista. Strunjaci manipuliu komparatorom mehaniki rukama iz susjednih prostorija, da ne bi na aparaturu imala uticaja toplota ljudskog tijela. Da bi se ovako precizno izmjerio metar po dosadanjim metodama, Zemljin bi se meridijan morao odrediti sa tanou od svega nekoliko centimetara.

108

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. STARE MJERE Iako je veina drava u Svijetu prihvatila metarski sistem, proi e jo dosta vremena dok se one stvarno uvedu u ivot. Za sada su u upotrebi jo i neke stare mjere, te emo neke od njih i navesti. Po Herodotovom opisu Babilon je grad iji je obim 480 stadija. Uzmemo li za stadij duinu 187 m, opseg grada Babilona bi bio cca 90 km. Herodot dalje navodi da narodi koji imaju malo zemlje mjere je hvatima, manje siromani zemljom mjere je stadijima, oni koji imaju mnogo zemlje mjere je parasangama, a oni koji je imaju isuvie, mjere je shenima. parasang = 30 stadija shen = 60 stadija. Anglo-amerike jedinice Anglo-ameriki sistem jedinica za mjerenje nije decimalan nego u svojoj osnovi ima tuce, odnosno broj 12. Kao i ostali narodi i Englezi su imali razne mjere, uglavnom rimskog porijekla, ali razliitih duinskih jedinica, i da bi se to dokrajilo, engleski kralj Henry I naredio je 1101. godine da se izradi mjera toliko dugaka kolika je udaljenost od vrha njegovog nosa do ispruenog palca njegove ruke, i ta je duina ozakonjena i nazvana : yard (jard). Godine 1324. Edvard II izabrao je iz jemenog klasa tri zrna i njihovu ukupnu duinu nazvao : inch (in). I za "yard" Englezi su napravili pramjeru i 2 kopije poslali su u Ameriku 1856. godine, naknadnim mjerenjima je ustanovljeno da se duina engleskog i amerikog jarda razlikuje.
engleski yuard = 0,9143894 metra ameriki yuard = 0,9144018 metara, tj. ameriki je jard vei za 3, 4 /1000 mm.

Stare mjere u naoj zemlji a) duinske mjere:

1 hvat = 6 stopa = 1.896 484 m 1 stopa = 12 palaca = 0,316 081 m 1 palac = 12 crta = 0, 026 3401 m = 26,34 mm 1 crta = 12 taaka = 0, 002 195 m 1 taka = 0, 000 183 m = 0,183 mm 1 lakat = 2, 46 stopa = 0, 777 558 m.

Iz ovih mjera proistie i razmjera starih katastarskih planova 1: 2880 ili 1" = 40, to znai: 1 palac =40 hvati. Poto je 1 hvat = 6 stopa, a 1 stopa = 12 palaca, to
1 = 1: 2880. (40 6 12)

Da bi ovu razliku nekako iskljuili, saglasili su se da im za tanija mjerenja duina yarda bude: yard = 0,9144 metra. Vezan uz metarski sistem, jard se moe definisati da je yard = metar (3600 / 3937). Neke vanije anglo-amerike mjere: Daljinske mjere:
1 jard = 3 foot = 36 inch = 0,9143 m 1 foot = 1/ 3 yarda = 0,3048 m 1 inch = 1/12 ft. = 25, 4 mm 1 statute mile = 1760 yarda = 1, 609347 km 1 nautical mile = 1,85496 km.

Povrinske mjere:
1 jutro = 1600 hvati = 0,5754642 ha,
1 lanac (Vojvodina) = 2400 hvati = 0,86325 ha,

1 dan oranja ( plug ) = 4000 m 2 , 1 dunum (Bosna) = 1000 m ,

2

1 kvadratna milja = 16000000 hvati = 10000 jutara.

109

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Povrinske mjere:

1 acre = 40, 4687 a. 1 covado = 0, 686 m 1 brazza = 2, 2 m 1 legua = 5,5 km 1 jarda = 0,91 m 1 pe = 0,343 m

Ruske mjere Daljinske mjere:

1 saenj = 7 stopa = 3 arina = 3,16 veroka = = 2,1336 m

mjere za povrine:
1 covadoquadrado = 0, 47 m 2 1 pequadrado = 0,11762 1 brazzaquadrado = 4,84 m 2 1 leguaquadrado = 30, 25 km 2

1 arin = 0, 7112 m 1 verok = 4, 445 cm 1 ruska stopa = 1 engleska stopa 1 verst = 500 saenja = 1, 0668 km 1 milja = 7 vrsta = 7, 4676 km

Bolivija mjere za duine:

1 vara = 0,835 m 1 legua = 40 luadre = 5,196 km

Povrinske mjere:
1 desjatina = 2400 kv. saenja = 1, 09254 ha.

Srednje-amerike i Juno-amerike mjere Srednje-amerike i Juno-amerike drave takoer su zvanino uvele metarske mjere, ali pored toga upotrebljavaju staro-panske ili staro-portugalske mjere, zavisno od toga da li su nekad bile kolonije panske ili portugalske. Argentina mjere za duine: 1 braca = 1, 732 m 1 legua = 3000 braca = 5,196 km. mjere za povrine:
1 cuadra = 1, 6874 ha.

mjere za povrine:
1 almuda = 1/ 2 fanegada = 0,321978 ha

Egipat mjere za duine:

1 dira mamari = 0, 75 m 1 baa = 4 dira mamari = 3 m

mjere za povrine:
1 fedaan = 0, 4200833 ha

Kina mjere za duine:

1 yin = 3, 73 m 1 li = 0, 644 km

Brazil mjere za duine:

mjere za povrine:
1 mau = 631 m 2
110

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Palestina TOPOGRAFSKI ZNACI mjere za duine:
1 dhra = 0, 75 m 1 pik = 0, 67 m

mjere za povrine:
1 dunam = 9,91 a

Turska mjere za duine:

1 nokta = 0, 22 mm 1 parmak = 3,155 cm 1 arin = 0, 6858 m

Na planovima i kartama ne mogu se pojedini objekti sa zemljine povrine prikazati u svom prirodnom izgledu, nego pomou naroitih, tzv. topografskih uslovnih ili konvencionalnih znakova. Neke elemente i ne vidimo na terenu, a na karti ih moramo prikazati, na primjer nazive i kote. Neki se, uslijed smanjivanja karte, ne bi mogli ni prikazati, ali zbog svog znaaja moraju se ucrtati na karte, na primjer trigonometrijske take. Topografskim znacima: skalom boja ili izohipsama prikazuje se i reljef. Do polovine XVIII vijeka objekti, a posebno reljef, na kartama su prikazivani u vidu perspektivnih crtea. Po nazivu najvie kule - tzv. "kavalir" - tvrava mnogih srednjovjekovnih gradova, dato je i ime takvim umjetnikim crteima zemljita "kavalir-perspektiva", jer su raeni kao da su posmatrani sa tih uzvienih kula. Ovakve karte esto su izvanredno umjetniki izraene, ali nisu mogle sauvati ni meusobna rastojanje ni uglove izmeu pojedinih objekata. Poto se meutim od karte zahtijevala geometrijska tanost, vremenom se napustila tehnika perspektivnog crtanja, i na kartama su se objekti poeli prikazivati u horizontalnoj projekciji, na kojoj, meutim, ne mogu doi do izraaja karakteristine crte pojedinih objekata, te su se i za uslovne znake traili takvi simboli koji e to vie liiti na objekte iz prirode. Slinost objekata se postigla tako to su usvojeni takvi topografski znaci iji je izgled slian objektima iz prirode gledanih odozgo, kakvi su na primjer znakovi za puteve, eljeznice, mostove, zgrade, ili izgledom objekata gledanih sa strane kao to su putokaz, bunar sa ermom, ili pak pokazuju svojstva objekata koje predstavljaju kao: rudnici, pote, banje i sl. Osim ove oiglednosti, tj. da topografski znaci svojim izgledom karakteriu osobine predmeta - objekata koje predstavljaju, oni
111

mjere za povrine:
1 kv. arin = 0, 4703 m 2 1 dnum = 4 evleka = 919,3 m 1 djerib = 1 ha

Koliko se mjere pojedinih drava razlikuju meusobno naveemo samo neke krupnije povrinske jedinice latinsko-amerikih drava:
Argentina 1 legua cuadrada = 26,99842 km 2 Brazilija 1 leguaguadrado = 30, 25 km 2 Paragvaj 1 kv. legua = 17,58 km 2 Peru 1 kv. legua = 31, 05499 km 2 Urugvaj 1 kv. legua = 26, 6 km 2

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. moraju biti i sadrajni: treba da pokau klasifikaciju puteva, nosivost mostova i dr. Trebaju biti i standardni, tj. jednaki za sve karte priblino iste razmjere, estetskog izgleda, prosti za iscrtavanje i laki za pamenje. Kod topografskih znakova koji se predstavljaju kruiima kao: bunar, mlin, crkva i sl., njihov centar je mjesto objekta na terenu. Kod znakova u vidu kvadrata ili pravougaonika: cisterna, zgrada, esma i sl. presjek dijagonala je centar. Kod znakova predstavljenih izgledom predmeta sa strane i sjenkom kao: putokazi, bunari sa ermom, usamljeno lako uoljivo drvee i sl., taka presjeka vertikalne linije i horizontalne crte odnosno sjene, je mjesto toga objekta na terenu. Nazivi na kartama Na svakom planu i karti ispisani su nazivi mjesta, rijeka, planina, kote i dr. Uobiajeno je da se pojedina mjesta piu jednom vrstom slova, sela i zaseoci drugom, hidrografija treom itd. Nae stare vojno-topografske karte ispisane su sa 5 vrsta slova: a) varoi sa tzv. glavnim rimskim slovima ZEMUN,

b) mora, rijeke i jezera kosim rimskim slovima DRINA. c) sela, zaseoci, rjeice i potoci kurzivom Fojnica,

d) orografski nazivi rondom Igman, e) nazivi drava, oblasti, ostrva blokom SREM.

112

Upotreba planimetra

5259

Redoslijed oitavanja brojeva

I - prvo se ita manji broj u malom prozoru na ureaju za grafiko integriranje - ureaj za tanije oitavanje (u naem primjeru to je broj 5) II - zatim se itaju dva broja na tokiu: prvo jedan od devet brojeva (u naem primjeru to je broj dva - 2 koji se nalazi prije broja tri - ispod nule na nonijusu; drugi broj koji se ita na tokiu jeste broj koji predstavlja desetinu izmeu broja 2 i 3, u naem sluaju to je 5 - jer se nalazi ispod nule nonijusa - lijeva strana), III - etvrti broj ita se na nonijusu - lijevo od tokia - i to onaj broj koji se poklapa sa vodoravnom crtom na tokiu - u naem sluaju to je broj devet - 9). Konani broj bio bi: 5259.

F=Kn

K - konstanta planimetra (nonijusa) n - veliina oitanog puta obilazne igle na ureaju - integratoru. Dobija se kao razlika itanja na poetku (R1) i kraju (R2) obilaenja mjerene povrine.

n= R2 - R1

Aleksandrija a a R

Sijena

Suneve zrake

Slika 1.

Canopus
nt rizo i ho idn Priv osa Rod ont oriz vi h Pra osa Rod
Prividni horizont Aleksandrije Aleksandrija

j j
Pravi horizont Aleksandrije

Rodos

Slika 3.

Slika 8.
l1 l2 D l1 C D D h1 A E h2 E E

l2

B B h3 H

Slika 9.

j1 B

j2

A a T

b Slika 10. B

Slika 11.
z

Dtga

B
a

h i B

i A

Slika 13.
(612 m)

ta 25 minu

4
565 m

(577 m)

ta nu mi 10

3
20 m inu ta

605 m

550 m

(564 m)

(578 m)

(578 m) - popravljena 520 m m 575 visina (540 m) 15 minuta 1

Slika 14.

30

m in ut a

R=1:1000

Slika 21.

c a b a b B

c C a

B b aA

Slika 22.

A a b d B

c Slika 23. C

a1

b1

c1 T

a1
a b

b1

T Slika 24a.
c

c1

Slika 24b.

A V1 H
N

O V

H1 E D Slika 33.

Slika 42.

3 a 1
i

E 2

Slika 45. B
x

E=20 m
D

410 m (41,0%) i

305 m (30,5%) h 45
m

221 m (22,1%) g 40 35 154 m (15,4%) f

A Slika

B . Razlike topografskih i stvarnih duina na zemljitu

14 10

5m 0 30 13 m 103 m (10,3%) 1 2 2 e 1 m 25 4 115 64 m (6,4%) 3m 0 20 1 d 1 4m 35 m (3,5%) 106 15 c m 1035 10 15 m (1,5%) m b 1015 5 4 m (0,4%) 1004 m a 1000 m 0

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974. Runa busola M 53.

Primjenjena kartografija / Alija Salihovi / Sarajevo, 1974.

Japanska busola