Copyright hrvatskoga izdanja, 2001, Golden marketing, Zagreb

Sva prava pridrana

ISBN 953-212-023-8
Nakladnik
Golden marketing
enoina 28, Zagreb
Za nakladnika
Ana
Naslov izvornika
dtv-Atlas Philosophie, Mit 115 Abbildungsseiten in Farbe
Text: Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann;
Graphische Gestaltung der Abbildungen Axel Weiss
1991 Deutscher Taschenbuch Verlag GmbH & Co. KG, Mi.inchen
9., aktualisierte Auflage Januar 2001
Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard,
Franz Wiedmann
ATLAS FILOZOFIJE
Sa 115 oslikanih stranica u boji
obrada slika
Axel WeiB
Preveo
Ante Peria
redakcija
arko Puhovski
Golden marketing, Zagreb
Pitanje o smislu bitka, o biti svih stvari, o poloaju u svijetu temelj
je naega miljenja. Stoga filozofija, "ljubav prema mudrosti", vrijedi i kao
"majka" svih znanosti. Odgovori koje je filozofija dala od antike do danas
mijenjali su se s prilikama - a ipak su u svojoj biti ostali jednaki. Tako je ba-
vljenje filozofijom uvijek i promatranje njezine povijesti.
"Dtv - Atlas filozofije" je povijest filozofskih prikazana preko filozofa
i njihovih vanih teza i pojmova, i - kao njegova posebnost - zorno prika-
zana na oslikanim stranicama u boji. I tu je sustav dtv-atlasa, sustav
od jedinica tablice-tekst, od dviju usko po.;ezanih stranica, jedne stranice u
boji i jedne iscrpno napisane tekstualne stranice.
Peter Kunzmann, 1966., studirao je teologiju (diploma) i filozofiju
(promocija i habilitacija). Profesor filozofije na Wi.irzburg. Objav-
ljivao je radove o antropologiji, Wittgensteinu i srednjemu vijeku.
Franz-Peter Burkard, 1958., studirao je filozofiju, pedagogiju i religi-
ju u Wi.irzburgu i Ti.ibingenu. Profesor filozofije na Wi.irzburg.
Objavio je radove s antropologije, etike i filozofije egzistencije.
Franz Wiedmann, 1927., studirao je u Ti.ibingenu i Munchenu. Od
1969. do svojega emeritiranja 1995. drao je katedru za filozofiju na
litu Wi.irzburg. Objavio je radove o problemima povijesti, umjetnosti, prava
i religije. Osim toga napisao je monografije o Spinozi, Hegelu i J H. New-
manu.
Axel WeijS, 1958., slobodni je i od 1985. radi kao ilustrator
knjiga i autor knjiga za mlade. 1993. je u Veroni odlikovan nagra-
dom "Premio Internazionale Felice Feliciano" za oblikovanje "dtv-Atlasa filo-
zofije".
Sadraj
Predgovor ......................................... 9
Uvod ................................................ lO
Filozofske discipline ..................... 12
ffiozofija
Pregled ................................................ 14
Indija I l Upaniade; ortodoksni
sistemi I ......................................... 16
Indija II l Ortodoksni sistemi II ... .. .... 18
Indija III l Dainizam; budizam ....... 20
Kina I l Konfucijanizam; kola Yin-
Yang. . .................................... .. 22
Kina II l Taoizam; mohizam..... . ... 24
Stari Istok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....... 26
Antika
Pregled .......................... .. .... .. ............... 28
Predsokratika I ........... .. .... .. ..... ........... 30
Predsokratika II ............ ..... .. .... .. .......... 32
Sofistika ............................................... 34
Sokrat... ........................ .. ... 36
Platon l: o idejama ................. 38
Platon II: teorija spoznaje,
dijalektika. .40
Platon III: antropologija, etika .42
Platon IV: o dravi. ................ 44
Aristotel I: logika ................................ 46
Aristotel Il: metafizika ........... .48
Aristotel III: psihologija, etika... ...50
Aristotel IV: politika, poetika ............ .52
Stoa I l Logika, fizika ........................ .54
Stoa II l Etika ...................................... 56
Epikur ...................... ............ .. .............. 58
Skepsa; eklekticizam ........................... 60
Neoplatonizam ..... ..... ......... ...... ........... 62
Srednji vijek
Pregled.............. .. ..... 64
Patristika ... ...66
Augustin I........... .. ........ 68
Augustin II .................... 70
Rana skolastika I l Ivan Skot
Eriugena; Anzelmo
Canterburyjski .......................... ..72
Rana skolastika II l Pitanje
univerzalija; Petar Abelard ............ 74
Arapska filozofija ............................... 76
Visoka skolastika I l Roger Bacon;
Bonaventura; Raymond Luli ......... 78
Visoka skolastika II l Albert Veliki;
Toma Akvinski I ............................ 80
Visoka skolastika III l Torna
Akvinski II ..................................... 82
Visoka skolastika IV l Toma
Akvinski III ..................................... 84
Visoka skolastika V l Duns Skot;
Meister Eckhart ............................. 86
Kasna skolastika l William
Ockham ...................... .
Nikola Kuzanski ...... ........ .. ... ..
Renesansa
... 88
.... 90
Pregled... .. ..................................... 92
Prirodna znanost; Francis Bacon ....... 94
Humanizam ......................................... 96
Talijanska filozofija .. ...... .... .... .. .... 98
Teorije drave i prava; reformacija .. 100
Prosvjetitelj stvo
Pregled............................. . ..... l 02
Racionalizam I l Descartes I ........... 104
Racionalizam II l Descartes II ...... l 06
Racionalizam III l Spinoza l... .. ... 108
Racionalizam IV l Spinoza II.... ...110
Racionalizam V l Leibniz I.. ............ 112
Racionalizam VI l Leibniz II;
Wolff........................... .. .... 114
Empirizam I l Hobbes..... .. ..... 116
Empirizam II l Locke I.... .. ... 118
Empirizam III l Locke II.. .. .. 120
Empirizam IV l Berkeley ..... 122
Empirizam V l Hume !.. .................. . 124
Empirizam VI l Hume Il; A. Smith .. 126
Francusko prosvjetiteljstva I l Pascal;
Voltaire ........................................... 128
Francusko prosvjetitelj stva II l
Montesquieu; Vi co ........................ 130
Francusko prosvjetiteljstva III/
Rousseau ............... ....... . .. .... 132
idealizam
Pregled.................................... .. ..... 134
Kant l: Kritika uma I ............. 136
Kant Il: Kritika uma II ..... ..138
Kant III: Kritika uma III ......... 140
Kant IV: Kritika uma ...... 142
Kant V: Kritika rasudne snage ......... 144
Fichte 1........................... .. ........ 146
Fichte II; Schleiermacher. ..... ... ......... 148
Schelling ................................ ............ 150
Hegel 1 ........................... ... .... ....... .. ... . 152
Hegel 11......... .. ... .. .... ........................ 154
Hegel III .......................................... 156
19.
Pregled... .. ............ .. ...... ... ....... 158
Schopenhauer...... .. ...... 160
Kierkegaard. .. .......................... 162
Pozitivizam. .. ............ .. 164
Lijevi hegelovci .............. .. .............. .. 166
Marx I; Engels.. ...168
Marx II ...................... .. .. 170
Pragmatizam...... .... . .. ........ 172
Novokantizam; induktivna
metafizika .................................... 174
Nietzsche I... ...... .. ... .. .... .. .. .. ..... .. ....... 176
Nietzsche II...... .. ... .. ..... ..... ... ... .. .. .. 178
Dilthey ......... .... .. ... .. ..... .... .. ........ .180
20.
Pregled............. .. ..... 182
Prirodne znanosti I l Fizika I ...... 184
Prirodne znanosti II l Fizika II ........ 186
Prirodne znanosti III l Biologija !.. .. 188
Prirodne znanosti IV l Biologija II .. 190
Filozofija ivota ................................. 192
Fenomenologija I l Husserl 1.. ......... 194
Fenomenologija II l Husserl II;
Merleau-Ponty .............................. 196
Fenomenologija III l Scheler ........... 198
Filozofija egzistencije I l Jaspers ...... 200
Filozofija egzistencije II l Sartre ...... 202
Filozofija egzistencije III l Camus;
Marcel...................... ...204
Heidegger !........... ........ ... .. .. .. ....... 206
Heidegger II .. .. ...... .. .. .. .208
Moderna logika I. ........... .. ...... .. ... 210
Sadraj 7
Moderna logika II . .. ............ 212
Wittgenstein I....... .214
Wittgenstein II. .......... ........ ....... .216
filozofija I l Frege;
krug.................. .. .. ................ 218
filozofija II l Russell ........ 220
filozofija III l Teorija
akta, metaetika .............. 222
filozofija IV l Ontologija .224
Nicolai Hartmann; Whitehead .......... 226
Marksizam ...... .... .. ...... .. ... .. ........ 228
teorija ....................... .. ......... 230
Socijalna filozofija ............................ 232
racionalizam ........................ 234
Antropologija; hermeneutika.. .. .... 236
Strukturalizam ................... 238
Bibliografija
Izvori. ....
Sekundarna literatura
Ilustracije
Kazalo
.. ............. 241
......... 249
............... 251
Kazalo osoba ............ .. .......... .. ......... 252
Predmetno kazalo ............................. 255
Predgovor
Knjiga, koja je pred vama, prikazuje povijest filozofskog miljenja preko naj-
predstavnika. Pri tome se upoznaje s temeljnim problemi-
ma filozofije i odgovaranja na njih, njezinim metodama i pojmovi-
ma. Pregledi pred svakim poglavljem pokazuju povijesnu pozadinu na kojoj
treba promatrati misleni filozofa.
Plan sustava dtv-atlasa veliku preglednost, ali i prisiljava na jed-
izbor i periodizaciju. U opsegu nisu mogli svi filozofi
do i biti prikazani u Stoga je naglasak na saetu prikazu
bitnih misli i pojmova jednog filozofa, odnosno kole.
S pokuajem da se zorno prikau filozofske misli u obliku slika i grafika, ve-
se moralo utirati nove putove u prikazivanju filozofije. Stranice s tabli-
cama tekstove trebaju zorno pojanjavati, dopunjati ili saimati. Njihov je cilj
i potaknuti vlastita pitanja.
hvala Axelu WeiBu, koji je nae skice preoblikovao u slike, za prija-
teljski rad; takoder Winfriedu Grothu iz Deutscher Taschenbuch
Verlaga i njegovim suradnicima, osobito Lieselotti Biichner i Gabrieli Wurm
(registar), za brigu punu razumijevanja; kao i svima ostalima koji su savje-
tom bili uz nas.
Wiirzburg, svibanj 1991.
Autori
Predgovor 9. izdanju
Kao u dosadanjim izdanjima i ovaj put smo opet aktualizirali dtv-atlas.
Nakon temeljite prerade i priirenja pri izradi 7. izdanja sad su po prvi put
na elektronske medije. smo se na one stra-
nice Interneta koje, kao prvo: odredenu trajnost, a kao drugo: po
sadrajnim linkovima i same mogu biti daljnji putokaz.
Wiirzburg, studeni 2000.
Autori
10 Uvod
A Poticaji filozofiranju
Platon pr. Kr.)
B Osnovna pitanja filozofije
C se znanosti bave filozofija
zbilje
Kant
glazba
medicina
pravo
pri rodne znanosti
Pojam "f"dozofija" iz a
ljubav prema mudrosti te se, u
skladu s tim, misli na filozofa kao prija-
telja mudrosti (phil6s = prijatelj, sophia
= mudrost), koji se odlikuje tenjom za
svakim oblikom spoznaje.
se Platon i Aristotel pitaju koji bi na-
gon u bio izvor filozofije. Njima
je to
"Jer na kao i danas
poticae ljude filozofiranju.. Onaj
pak tko se pita i ima ne-
znanja ... Da bi izbjegli neznanje, ljudi
su filozofirati. .. " (ARISTOTEL)
ne iskustveni svijet jed-
nostavno onakav kakav jest, nego se
di i pita o temelju: "Zato postoji
neto? to djeluje iza pojavnosti? Zato
ivimo?"
Ako su tek s tim, uvijek prisutnim pita-
njima svakodnevne i neposredne po se-
bi razumljive stvari postale upitne, po-
staje da pri gomilanju pojedinih
spoznaja jo uvijek ostaje skrivena bit i
smisao cjeline.
U snage koje na filozofiranje i
trajno ga odravaju spada i dvojba. Nje-
zinoj kritici jednako su podvrgnuti izvori
nae spoznaje kao i valjanost tradicio-
nalnih vrednota i drutvenih normi.
Neki su podrijetlo filozofije vidjeli i u
tome to ivi svjestan svoje
smrti.
Neprestana smrti
neupitno ivotarenje te prisiljava na
promiljanje o samom sebi i na odlu-
ku o tome to u ivotu treba smatrati
bitnim.
Patnja i smrt su iskustva koja
nas izbacuju iz povrne sigurnosti i
pitanje o ispunjenju smisla i-
vota.
Bioloki je redukcijom
prirodnih instinkata. Odatle nastaje po-
treba da ponaa-
nja mora zamijeniti onima koje odredi
razum, ali s druge strane nastaje i
sloboda
No, tako treba trajna re-
fleksija uma o temeljima svojega bitka i
djelovanja.
je koje uvijek vie eli
nego to moe, a vie moe nego to
treba." (W. WICKLER)
Filozofska pitanja se svakog
ka. Filozofiranje je izvorna djelatnost ko-
ja pripada samoodgovornu bitku
ka. Svaka je filozofija stoga prosvjeti-
teljstvo u smislu Kantove slavne defini-
cije:
Uvod ll
"Prosvjetiteljstva je izlaz iz
njegove samoskrivljene nezrelosti.
Nezrelost je da se sluimo svo-
jim razumom bez vodstva nekoga
drugog."
to je filozofija ne da se jednim
pojmom, jer ona samu sebe
svojim djelovanja. Stoga dono-
simo izbor iz pokuaja opisa:
"Na iskonu filozofije stoji koji
se pokuava u zagonetkama
svojega nutarnjega i vanjskog svije-
ta .. . koji se trudi iz kaleidoskopa po-
sebnosti temeljne crte zajed-
i (A. LAPPLE)
Filozofija se da odrediti kao "metodi-
i ustrajan pokuaj da se u svijet
donese um." (M. HORKHEIMER)
"Dananja upotreba pod filo-
zofijom znanstveno bavljenje
pitanjima spoznaje svijeta i
pogleda na ivot." (W. WINDEL-
BAND)
"Biti filozof nije zanimanje;
filozof nije gotovi ideal prema kojemu
bi se mogao oblikovati da bi to
i sam postao; bitak filozofa je volja za
samoostvarivanjem koja u irini filo-
zofiranja sebi stvara prostor,
nost i izraz." (K. JASPERS)
Temeljnim mozofskim pitanjima Pla-
ton
istinito - dobro - lijepo.
U njima se odraava stanje cijelog bitka.
U novije doba KANT je ta pitanja ovako
formulirao:
to mogu znati? (metafizika)
to trebam (etika)
se smijem nadati? (religija)
to je (antropologija)
Pri posljednje pitanje zapravo
sva ostala.
Za razliku od znanosti fi-
lozofija se ne odnosi na neki
zbilje (biologija: ivot; kemija: sa-
stavljenost materije), nego
na cjelinu onoga to jest, ne bi li otkri-
la bit i svezu bitka te posre-
dovala smisao i vrednote.
nego znanosti ko-
je polaze od pojedinih pretpostavki iza
kojih ne mogu posegnuti dalje, filozofija
tei lienosti pretpostavki koliko je god
to Njezin objekt i metoda nisu
unaprijed zadani nego ih ona sama uvi-
jek iznova
Proces filozofije, u kojemu posti-
e o sebi i svojemu svijetu, ne
moe se dovriti i izvorna je sva-
kom vremenu.
12 Filozofske discipline
"' "'

i[
N N
o
cr=
.l!1
"'
e

>(J

o
.l!l a.
A Povijesna podjela prema Aristotelu
7 slobodnih umjetnosti
gramatika
retorika geometnJa
dijalektika
B Podjela prema Ivanu Skotu Eriugeni
C Dananje filozofske discipline i posebne znanosti
koje s njima
prema pitanjima i
predmetnom razlikuju se sa-
mostalna (discipline) filozo-
fije.
Antropologija
Nastojanje oko spoznaje ljudske naravi
spada u temeljne filozofske probleme.
Pokuaj da se odredi ono
slui ljudskoj samosvijesti,
vlastita poloaja u svijetu (u usporedbi
s ostalom oivljenom prirodom) te svoj
odnos dobiva ne samo u smi-
slu osmiljenog samoostvarenja i u
oblikovanju drutva dostojnog
Etika
Temeljna pitanja se dobra
koje treba odrediti ljudsko dranje i dje-
lovanje. Cilj etike je pokazati
temelj pravednog, razumskog
i osmiljenog djelovanja
ivota. i obrazloenja u etici tre-
baju bez pozivanja na vanjske autoritete
i konvencije biti spoznatljiva kao
valjana i razumna, zbog prema va-
moralu zauzimaju
stajalite.
metaetike je da jo jednom pre-
ispita oblike i funkciju samih eti-
iskaza.
Estetika
Estetika se bavi li-
jepoga u njegovim pojavnim oblicima u
umjetnostima i prirodi kao i njegovim
djelovanjem na recipijenta. prema
usmjerenju ona pri tome postupa
funkcionalno - opisno ili normativno -
propisno. Osim same teorije umjetnosti
raspravlja se i o pitanjima estetskih su-
dova i oblika estetskog i do-
ivljavanja. U novijoj estetici postoje i
informativno-teorijski i
pokuaji.
Metafizika i ontologija
od ARISTOTELA, je
kao "prva filozofija" jer pita o prvim
uzrocima i podrijetlu kao nje-
zina su tematska
sam bitak (ontologija), boanski bitak
(filozofska teologija), dua (psihologi-
ja) i sveza svih u cjelini (kozmo-
logija).
Logika
o dosljednom i milje-
nju. Formalna, logika dijeli se
na elementarno (pojam, sud, za-
Filozofske discipline 13
i o metodi (postupak is-
traivanja i dokazivanja).
Moderna logistika tei krajnjoj formali-
zaciji i matematiziranju. Radi s
kao sustav znako-
va (simbola) s njima pra-
vilima rada. Osim toga, poznaje i vie
vrijednosne sustave u kojima iskazi mo-
gu pretpostaviti i vie od istinitosnih vri-
jednosti "istinito/neistinito".
Teorija spoznaje i znanosti
o uvjetima, biti i granicama spo-
znaje. Pri tomu se tematizira odnos spo-
znajnog subjekta, objekta i sadraja.
Teorija znanosti bavi se pretpostavkama
i temeljima spoznaje u
znanostima. Pri tomu se razjanjavaju
njihove metode, pojmovi i ciljevi
te se podvrgavaju ispitivanju.
Filozofija jezika
Filozofija jezika promatra nastanak, ra-
zvoj, i funkciju jezika.
Danas analiza jezika,
koja se nastavlja na WITTGENSTEINA,
dijeli se u dva pravca. Pravac idealnog
jezika pokuava kritike
i formalizacije stvoriti jezik visoke logi-
preciznosti koji bi odgovarao zah-
tjevima egzaktnih znanosti. Nasuprot to-
me u "filozofiji normalnog jezika" anali-
zira se jezik u svojoj izvornoj, svako-
dnevnoj upotrebi i
Nadalje, postoji cijeli niz predmetno po-
vezanih disciplina.
Filozofija povijesti pokuava shvatiti i
bit, smisao i tok povijesti te
shvatiti u njegovoj povijesnost!.
U f"dozofiji religije pita se i raspravlja
o fenomenu religije u njegovoj biti i
funkciji za i drutvo, u danom
podvrgava se kritici.
i objanjenje prirode u cjeli-
ni tema je f"dozofije prirode, pod koju
povijesno spada i njezino prirodno-
znanstveno istraivanje.
Filozofija prava bavi se pitanjem ute-
meljenja prava, osobito postoji li neka
norma iz koje se moe izve-
sti propisano pravo (npr. naravno pra-
vo).
Socijalna i f"dozofija razma-
tra strukturu, funkciju i smisao drave i
drutva. se kao socijalno
se samoostvarenje ispunjava u
drutvu. Posebno u sadanjosti to uklju-
i kritiku ivotnih uvjeta modernoga
industrijskog drutva.
14
"'
e


J:!
. m. aJ
"_
ct:
"'"' E"

E

J::
o
E
s
:2

U)
111
e :i
'""
"""'
""

"
o
"' "'

"'
/
e o o
.,
j :!;
"
>()

f
l
:! ,.,



a.,...
e:

oE
""
o-
t.!a
OU>
"' z

J::
"" E
..
(j)
"
" E
"'
i
*
1l.
> u;
:J
filozofije u Indiji preneseni su
nam u Vedama ("Znanje"). Nije sigurno
njihovo datiranje, ali najstariji bi di-
jelovi mogli unatrag i do 1500 g.
pr. Krista. U tim opsenim spisima saeto
je mitsko i religiozno znanje najranijeg
vremena, za kultnu upotrebu

Vede se sastoje od dijela:
Rgveda (hvalospjevi),
Samaveda (pjesme),
Yajurveda (rtvene formule),
Atharvaveda formule).
Ovima se pridruuju tekstovi
Brahmani trebaju smisao i cilj
rtve kao i ispravnu upotrebu formula.
Upaniade, filozofski najvanije, sadrava-
ju osnovne teme indijske filozofije koje su
poslije
o karmi i ponovnu te
ideja jedinstva i jednakosti Atmana i
Brahmana.
Oko 500. pr. Krista razdoblje kla-
ffiozofskih sistema. Za razliku
od relativno zatvorenog idejnog svijeta
vedskog razdoblja, sada nastupaju
te kole i mogu se izdvojiti pojedine oso-
be.
Ipak, i tu ostaje tendencija in-
dijskog miljenja da osoba odstupi iza
svojega djela te da se povijesnim poda-
cima ne daje prevelika vanost.
Filozofija ipak izlaziti iz
nja na krugove brahmana i
prodirati u ire narodne slojeve.
se razlikuju ortodoksni sistemi, koji auto-
ritet Veda priznaju kao objavu, i neorto-
doksni sistemi koji ih odbijaju kao jedini
autoritet.
est ortodoksnih sistema jesu:
Samkhya i Yoga,
Nyaya i Vaieika,
Vedanta i Mimamsa.
U neortodoksne sisteme ubrajaju se
budizam, dainizam i dr.
Vrijeme od oko 1000. pos!. Krista
se kao razdoblje.
19. st. moe se govoriti o modernom peri-
odu koji je obiljeen susretom sa zapad-
nim miljenjem.
je razdoblje kineske ffiozofije
prije svega obiljeeno dvjema kolama:
konfucijanizmom i taoizmom.
Osim toga, postoje i mnogobrojna dalj-
nja strujanja od kojih prije svega treba
spomenuti mohizam, legalizam, sofi-
zam i o yinu i yangu.
Konfucijanizam polazi od djelovanja
KONFUCIJA (KUNG FU TSE; 551.-479. pr.
Pregled 15
Krista) koji samoga sebe vidi u tradiciji sta-
rijih predaja. Sadraj njegova je
ponajprije konzervativna filozofija
morala i drave.
Njegov nasljednik je MENCI-
JE (MENG TSE; .-289. pr. Krista) koji je
dogradio teorijsku podlogu konfucijaniz-
ma. Kao mjerodavan kanon poslije vrijede
knjige'
"Lun yu" (Konfucijevi govori), "Menci-
je", o srednjoj mjeri" i "Uzvie-
ni nauk".
Dok konfucijanizam stoji ponajprije u su-
kobu posebno s taoizmom i u Kinu posli-
je dospjelim budizmom,
neokorifucijanizam (od lL st.) postaje
prava kineska dravna filozofija. Klasi-
moralno-filozofske teme sada se
proiruju kozmologijom koja see una-
trag do yin-yang kole.
Taoizam se temelji na
("Tao Te Jing"; oko 5.- 3. st. pr. Krista),
djelu koje se pripisuje LAO-TSEU (LAO-
CE). Ono sadri o ispravnom pu-
tu i kreposti".
Ljudski je ivot poloenim u
put prirode. Jedna od temelj-
nih misli toga djela je o djelova-
nju "nedje/avanjem" .
Drugi predstavnik taoizma je
(oko 4. st. pr. Krista).
Mohizam koji od MO-TSEA (5.-4.
st. pr. Krista) zastupa stajali-
te orijentirano na dobrobit naroda.
Usporedna struja filozofiji jest
kola Yin-Yang, povezana s knjigom "Yi
Jing." Ona da sve zbivanje
proizlazi iz suigre Yina (en-
sko, mekano, tamno) i Yanga (muko,
tvrdo, svijetlo).
Taj poredak stoji u vezi s ljud-
skim ivotom, moralom i drutvom.
Kulturna sredita starog lstoka jesu:
Egipat: obiljeen je predodbom ivota
poslije smrti; u njegovu bogatom svije-
tu boanstava sadrane su forme heno-
teizma i monoteizma.
Mezopotamija: Eufrata i Tigrisa
nastaju velika carstva Sumera, Akada,
Aera i Babilona, domovina velikih
epova o stvaranju svijeta.
Iran: ZARATUSTRA (oko 560. pr. Kri-
sta) osniva religiju s jako
istaknutim dualizmom.
Bliski istok je izvor triju svjetskih religi-
ja: judaizma, i islama koji
tuju jednoga Boga stvoric
telja koji se objavljuje prije svega u pro-
rocima i pismima.
16 filozofija
izlazak u
Brahmu
brahman
..........
kar ma
"
ka rm a
sam sara
........
karma l karma
l .,
1\l.,
A Upaniade: karma i ponovno
tvrdnja:
primjer:
primjena:

na brdu je vatra
jer je na njemu dim
gdje je dim, tamo je i
vatra, kao u kuhinji
sad je na brdu dim
dakle, na njemu je vatra
B Nyaya- Vaieika:
o


\e q o
\ \ \ 9
\ \ l l l
\ /fJJ\ l \ /
\ / \ l \ /

l /
'
1
/ granica \ ____ _
........ r
1
/ vidlj;"C"o9a-
,." \ l /
" \ l /

l
l
l
l
l
l
\
\
C o atomima
l
/
l
l
l
Indija I l Upaniade; ortodoksni sistemi I 17
U slavnom Himnu o stvaranju u Rgvedi
nalazi se rano o
pitanju koje je pokretalo filozofsko milje-
nje o iskonu svega bitka: jedno kao temelj
svijeta, koje samo prethodi podjeli na bitak
i nebitak i pojavama bogova.
"Ni bitka ni nebitka ne bijae tada, l ni
prostora ni neba nad njim. - l
Tko je drao svijet u okrilju; tko ga obu-
l Gdje bjee to beskrajno bez-
dno, gdje li more?
Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada,
/Ni traga ne bi danu ni - l Bez da-
ka vjetra u prvobitnosti disalo je l Je-
dno, izvan ne bijae (Prijev.
P. DEUSSEN).
Upaniade (oko 800.- 500. pr. Krista) ne
sadre homogeni filozofski nauk nego
mnotvo nazora. Najpoznatije je i najutje-
cajnije o jedinstvu Brahmana i At-
mana.
Brahman se kao u sebi
pratemelj svega bitka, kao bit svijeta to
sve proima.
Atman osobu (duu) pojedinca, u
smislu njegova izvornog Atman se
tako od onoga to ljudima
pripada samo izvanjski i nepravo.
Presudna spoznaja do koje mora
dospjeti jest da su Atman i Brahman u biti
jedno. Postoji samo jedno, svime upravlja-
svjetsko u koje je poloena
dua i sav bitak. Tako u svojoj vla-
stitoj nutrini moe spoznati neprolaznu sr
bika.
"Uistinu je Brahman ovaj cio svijet .. To
je moj Atman u nutarnjem srcu."
Druga vana misao je nauk o karmi i po-
novnu
se na temelju svojih djela (kar-
ma) nuno ponovno u novom
liku.
Lanac je ponovnih jer sve
djelovanje odrava tijek seljenja dua.
Pojam samsara ("tok to se k izvo-
ru") zapletenost u ovom
svjetskom U temelju toga lei
moralni poredak svijeta, jer dobra ili zla
djela vode do primjerena vieg ili nieg i-
votnog oblika u ivotu.
U pozadini toga stoji misao
svjetskog zakona (dharma), koji kozmi-
lei u temelju svega
ga, a ljudima se kao mjerilo nji-
hova djelovanja.
Svaki je pojedinac obvezan ivjeti u
skladu sa svojom dharmom tako to is-
punja dunosti koje pripadaju njegovu
drutvenom poloaju.
U razdoblju Upaniada sad se ostvaruje pe-
prevrednovanje ljudskog posto-
janja.
On se promatra u njegovoj slabosti i
prolaznosti. - Uvijek nova patnja nasta-
je u izmjeni smrti i - Iz-
vanjska ivotna dobra pokazuju se bez-
vrijednima u usporedbi s neprolaznim
B rahman om.
Tako nastaje elja za izbavljenjem (mo-
ka) kao od tijeka ponovnih
da su djela uzrok i veza
ponovnih onda ni dobra djela ne
mogu dovesti do
Stoga je ispravni put uzdravanje od
svih djela i elja (askeza).
No, bez znanja i to ostaje neplodno .
Najvii, intuitivni uvid u bit Brahmana jest
ta snaga: jer tko zna o Brahma-
nu, sam je Brahman.
"Brahman sam ja: tko to zna, postaje
slobodan od svih okova."
Kao to rijeka bez imena i lika nestaje u
moru, tako se individualna eg-
zistencija rastapa u Brahmanu.
est ortodoksnih sistema razdo-
blja priznaju autoritet Veda.
Nyaya i Vaieika stopile su se poslije u
jedan sistem.
Nyaya je ponajprije
logike i dok je Vaieika za-
stupala filozofiju prirode.
Ujedinjeni sistem posebno se istica!;) izla-
ganjem o kategorijama .
Sedam kategorija jesu:
supstancija, kvaliteta, aktivnost, odnosi
zajednitva, osobitost, inherencija (od-
nos nuno povezanih dijelova) i
nebitak.
o rabi petodijelni silogi-
zam. Slika B pokazuje jedan kolski
primjer:
Da bi bio valjan, moraju su-
bjekt (brdo), razlog ili sredstvo
tvrdnje (dim) i ili ono
to treba tvrditi (vatra) stajati u ispravnu
odnosu.
treba vie nego ra-
zlog, tj. vrijedi:
Gdje je dim, tu je uvijek i vatra; ali po-
svuda gdjegod je vatra, nije uvijek
dim.
Filozofija prirode sloenost svega
materijalnoga od atoma koji se ne mogu
unititi, ali se nakupina u vidljive stvari
moe rastaviti. Po izmaku jednog razdob-
lja svijeta odjeljuju se atomske veze, dok
se nakon jedne faze mirovanja ne sastave
u neki novi svijet.
18 illozofija
A Samkhya
Pra kriti
(pramaterija)
B ankara: monizam
Purua
due)
671
L.JJ
o o
D
l
Cl
Jr7J
L..!/
'"'""' "' m""'i"
iva
Indija n l Upaniade; ortodoksni sistemi n 19
Samkhya zastupa sliku svije-
ta. Dva i nestvorena svijeta
su Purua, duh, i Prakriti, materija.
Purua je opremljen ali potpu-
no pasivan, tako da sam ne moe pro-
izvesti nita.
Dok sarnkhya izvorno jednoga
sveobuhvatnog Puruu, poslije se polazi
od mnotva individualnih Purua.
Prakriti je aktivna, djelatna snaga, ali bez
svijesti, pa stoga nije usmjeren na cilj.
Tek uzajamnim djelovanjem obaju princi-
pa moe nastati svijet. Pri tome u Prakriti
djeluju 3 razvojne snage (gunas):
svijetlo, radosno;
pokretno, strastveno;
tamno,
Prije novoga razdoblja svijeta te
se sile nalaze u stanju mirovanja.
kom njihova kretanja nastaju 24 osnovna
elementa kao materijalni sastavni dijelovi
svijeta
(Sarnkhya njih ubraja i razum, sa-
mosvijest i sjetilno opaanje).
Nasuprot materijalnoj Prakriti stoji Purua
potpuno odvojen i samo promatra. Stoga
je i sveza duha i tijela u samo pri-
vidna, to se objanjava jednom uspored-
bom:
Kao to se od bezbojna kristala da
je crven ako iza njega drimo neki cr-
veni predmet, tako se da i na duh
djeluju samo osjetne stvari. do-
koji se mogu u dui iskusiti pri-
padaju u stvarnost Prakritija.
Put izbavljenja iz kruenja po-
novnih sastoji se u spoznaji,
da njegova Puruu sve stvari u svijetu
ne mogu niti dotaknuti.
Time se gasi interes za svjetskim djelova-
njem po kojemu nastaje nova karma.
Sarnkhya tvori teorijski temelj yogi, dok je
ova metoda za postizanje izbav-
ljenja. Za razliku od Sarnkhye, yoga ipak
pretpostavlja jednoga najvieg osobnog
Boga.
U temelju yoge stoji misao da po
koncentraciji, meditaciji i askezi moe do-
spjeti do smirenja duha, vieg uvida i ko-
od materijalne Prakri-
ti. sistem 8 stupnjeva
od kojih prvih 5 vjebe tijela, dok je
teina ostala 3 u duhovnom uvidu:
l. suzdrljivost (obdravanje moralnih
zapovijedi),
2. stega (propisi askeza, stu-
dij),
3. ispravno tjelesno dranje,
4. kontrola disanja,
5. osjetila s izvanjskih obje-
kata,
6. misli na neku
nu
7. meditacija,
8. (sjedinjenje duha s boan-
skim, dokidanje individualne egzisten-
cije).
Vedantom (ispunjenje V eda) su se prvot-
no nazivale Upaniade, a poslije se pojam
upotrebljava za onih sistema
koji se temelje na V eda.
Uz Upaniade Bbagavadgita je jedna od
najvanijih knjiga Vedante.
predstavnik je ANKARA
(oko 800. pos!. Krista), koji stro-
gi monizam. Postoji samo jedno kozmi-
koje se u Svemu
kao Brahman, a u Osobi
kao Atman (usp. str. 17).
Njihov odnos da se opisati
kao onaj prostora prema
prostoru u posudama.
Isti je to prostor, samo
Istina je stoga "nedvojnost" (advaita), dok
je mnotvo stvari samo iluzija (maya).
Mnotvo empirijskih pojava nastaje ne-
znanjem iz obmane.
Izbavljenje od kruenja novih
postie se najviim znanjem o jedinstvu
Atmana i Brahmana.
No, u Vedama ima i mjesta koja zastupa-
ju pokuaj i mno-
tvo SANKARA to in-
terpretira tako da osim najvieg uvida po-
stoji i nii stupanj znanja koji je prilago-
sposobnosti ljudi.
Na tom stupnju govori se o mnogim
duama i Boanstvu ra-
od njih, koje se tuje u
tim oblicima.
Cijeli niz kasnijih mislilaca modificira
ANKARIN strogi monizam.
Tako RAMANUDA egzisten-
ciju jednoga osobnog Boga su atri-
buti svijet i due. One pak
i nakon ulaza u Sve-jedinstvo zadrava-
ju svoju individualnost.
MADHVA pluralizam prema
kojemu su Bog, due i svijet potpuno

Mimamsa se bavi pravilima ispravnog tu-
V eda. One joj vrijede za i
nestvoreni autoritet. Da bi se ispitalo zna-
nekog teksta, prolazi se 5 odredenih
faza.
U skladu sa svojim predmetom Mimamsa
se prije svega bavi temama iz hermeneu-
tike i filozofije jezika.
20 itlozofija
uzroci patnje
A Budizam: "kolo ivota"
ivotni
{dharme) jesu:
niti-
niti -
niti - ne samo
nego i
niti - niti
niti
B Nagarjuna: nauk o praznini
D
praznina
povezanost
ivota
sve su razlike
prividna
navezanost na sam-
saru je obmana
nirvana
samsara
dainizma osnovao je MAHA VI-
RA (oko 500. pr. Krista). On, kao i budi-
zam, pripada sistemima koji nisu
ni na autoritetu Veda.
Temeljni sastavni dijelovi svijeta su po-
due, koje su po naravi
sposobne za savrenstvo, i neivo (to-
me pripadaju prostor, eter i materija).
Due ne mogu ispuniti svoju naravnu
sposobnost za sveznanjem i blaenstvom
jer su proete materijalnim. Na temelju
svoje djelatnosti naime, one u se-
be materije, pa time i karma -
materiju koja se zbog strasti i
uvjetuje zarobljenost u kruenje novih ra-

Cilj spasenja je due i us-
pon do mjesta onih koji su savreni.
Da bi dospjela tamo, dua se mora oslo-
boditi karme, tako to kreposnim ivo-
tom odbija njezino daljnje prodiranje, a
karmu izbaci aske-
zom.
Budizam polazi od djelovanja i
SIDDHARTE GAUTAME (oko 560.-480.
pr. Krista), koji se nakon jednog prosvje-
tljenja sam nazvao BUDA. Budizam spa-
da u religije jer ne poznaje
noga Boga.
Za budizam ne postoji trajni bitak, nego je
sve u nastajanju i propadanju.
Stoga BUDA odbacuje i pojam vlastite
osobe (due), jer nema trajne supstan-
cije.
Posljednji elementi koji lee u temelju
zbivanja u svijetu nisu ni materi-
jalne ni duhovne supstancije nego nestal-
na svojstva i stanja. Postoji 5 grupa tih i-
votnih (dharme):
tjelesno, osjeti, razlikovanja, pokreta-
sile, svijesti.
Od njih su sloene sve zamjetljive pojave
(kamenje, ivotinje, ljudi). U temelju nji-
hove pojave i nestanka je jedna
ovisnost.
BUDA zastupa o ponovnu rada-
nju i naplatu djela. da
nema neke duhovne supstancije koja bi
dalje ostala, novo ivo koje nastaje iz
djela nekog prijanjega nije tjelesno-du-
hovno s ovim. tovie, samo
lanac dijela preivljava smrt i vo-
di do nekoga novog ivota.
Ovaj sklop objanjava nauk o
svezi (prema H. GLASENAPPU):
Iz l. neznanja nastaju 2. si-
le to oblikuju karmu, iz njih 3. svijest,
a iz toga 4. ime i tjelesni lik (individu-
um); tako nastaju 5. osjeti, a time 6.
Indija m l Dainizam; budizam 21
dodir (sjetilno opaanje) s vanjskim
svijetom, iz 7. nastaje 8.
a s njom 9. privrenost ivo-
tu, iz nastaje 10. biva-
nje, time ll. novo te 12. starost
i smrt.
To kruenje moe se prekinuti samo ako
se unite neznanje i zlo koje iz njega slije-
di. Sadraj znanja koje jesu "4
plemenite istine":
Sav je ivot pun bola.
Uzrok bola jest za ivotom.
od bola je te

Dokidanju za ivotom vodi "ple-
meniti put".
put sadri BUDINE
zapovijedi:
Ispravan nazor, ispravna namjera, is-
pravan govor, ispravno djelovanje, is-
pravan ivota, ispravan napor, is-
pravna panja, ispravna meditativna
sabranost.
Tko spozna plemenite istine i stupi na
put, dospijeva do
nja.
Cilj je ulazak u nirvanu (nestanak). Ti-
me se misli na stanje potpunog utrnu-
nagona za ivotom i prestanka no-
vih
za vrijeme ivota prosvijetljeni se
moe osloboditi od svih pouda, pa na-
kon smrti ide u potpunu nirvanu.
Nakon BUDINE smrti njegov se nauk
dalje razvijao u pravcima.
Skala Hinayana ("Mala kola") pred-
stavlja monaki budizam koji tei za
putem spasenja malog broja izabranih.
Mabayana ("Velika kola'') se
naprotiv irokim slojevima. tovanje
BUDE preuzima crte, pojedi-
nac se na putu spasenja moe osigurati
bodhisattva. To su prosvije-
tljeni, koji se zbog ljubavi prema ljudi-
ma ulaska u nirvanu.
je tzv. "srednje NAGAR-
JUNE (2. st. pos!. Krista). Bitno je samo
ono to egzistira po sebi neovisno. Budu-
da su svi ivotni ovisni jedni
o drugima, u sebi su bez tj.
prazni. Tako je i sveukupnost svijeta pra-
zna, a
ispraznost se pokazuje kao jedino po-
s onu stranu bitka i nebitka.
je uistinu samo obmana. Stoga
ne postoji razlika Samsare (tijek
nastajanja) i Nirvane. Spoznaja koja oslo-
jest:
mi smo u Nirvani, ispraznost je jedina
zbilja.
22 filozofija
A Konfucijevski nauk o dravi
nebo

vatra
(sjaj)
vjetar
(prodiranje)
brdo
(mir)
C Yi King: 8 praznakova
jezero
(ugoda)
grom
(kretanje)
voda
(opasnost)
zemlja
(predanost)
vladar
uzor u
l mortosti \
dravni poredak

kazna i
' l l
provedba prema zakonima
' l
B Usporedba s legalistima
O
Yang
(kretanje)
vatra
drvo

\l
\l
vladar
Yi n
(mirovanje)
voda
metal
stvaranje svih stvari
D Chou Dun-Yi: sile
Kina l Konfucijanizam; kola Yin-Yang 23
Konfucijanizam polazi od KON-
FUCIJA (551.-479. pr. Krista), koji sebe
u tradiciji drevnoga miljenja, ko-
jemu on eli priskrbiti priznanje. Sam nije
ostavio nita napisano. Njegova su
poslije sabrana u knjigu "Lun yD".
Njegovo miljenje cilja na konkretan ljud-
ski ivot i stvari, pri za-
stupa tradicionalnu filozofiju morala i dr-
ave. Temeljne kreposti jesu:
pristojnost, mu-
drost i lojalnost.
One se ostvaruju u temeljnim odnosima:
vladar i podanik, otac i sin, i
stariji brat, mu i ena, prijatelj i prija-
telj.
Stabilnost drave temelji se na moralu
pojedinaca i na sredinjoj ulozi obitelji.
Pravi vladar svojim moralnim ugledom
upravlja narodom. Jedno mjesto u "Uzvi-
enom nauku" saeto prikazuje moralnu
povezanost cjeline i njezinih
nova:
"Ako netko eli upravljati svojom ze-
mljom, najprije mora urediti svoju obi-
telj. Tko eli urediti svoju obitelj, prvo
treba izgraditi svoj osobni karakter.
Tko eli izgraditi svoj karakter, mora
najprije imati ispravno srce. Tko eli
imati ispravno srce, mora iskreno misli-
ti. Tko eli iskreno misliti, mora prvo
dospjeti do uvida."
Ispravnom miljenju slui konfucijevski
program razjanjavanja i poj-
mova.
Ideal je plemeniti
mudrac. Stoga se daje posebno
nje odgoju, koji duh i srce.
MENCIJE (371.-289. pr. Krista) dri da su
ljudi po naravi dobri. Temelji svih krepo-
sti
su dakle a on ih sa-
mo mora i razvijati.
Za stanje drave u cjelini presudna je mo-
ralna kvaliteta vladara. Dobra vladara lju-
di slijede sami po sebi. Njegov vrhovni
cilj mora biti dobrobit i moral naroda.
Naprotiv, HSUN TSE (oko 313.-238. pr.
Krista) vjeruje da je po naravi zao
te se
samo odgojem i kulturom moe muko-
trpno poboljati.
Stajalite konfucijanskom
o dravi na moralu zauzima
grupa legalista. Njihov je cilj i
slona drava. Njezini oslonci su snaga
vladareve vojske i poljoprivrede.
Temelj za sve obvezu-

zakoni, izvravanje treba
strogi sistem kazne i nagrade.
program legalista suho-
parno je i protutradiciona-
lan.
Od ll. st. neokonfucijanizam postaje
filozofija u Kini.
CHU HSI (1130.-1200.) zastupa dualisti-
stajalite. Dva temeljna su
univerzalno forme Li (svjetski
um) i materijalno djelovanja

Ta, u prirodi mjerodavna
ju i ljude:
Li kao bit u svim ljudima,
kao individualna
i ljudska narav ima svoj
uzor u univerzalnoj formi, tako da Li
vri slubu i u smislu norme ponaanja.
Nasuprot tome, WANG YANG-MING
(1472.-1528.) zastupa staja-
lite, koje um smatra jedinim svjetskim
principom, na kojemu sudjeluje ljudski
duh.
po naravi ima sposobnost spo-
znaje svih stvari u sebi.
Kad nadvlada svoje strasti, posta-
je sposobnim ujediniti se sa svjetskim
umom. Stoga postoji uska povezanost iz-
moralnog djelovanja i spoznaje.
o Yinu i Yangu dovodi se u sve-
zu s "Knjigom promjena" ("Yi King"). Ona
sadri spekulacije o brojevima koje po je-
dnom uzorku reda trebaju
dovesti u sklad tijek prirode s
ljudskim ivotom. Temelj za to su
8 triagrama to se sastoje od nepreki-
nutih i isprekidanih crta, koje simboli-
ziraju prirodne sile i svojstva (sl. C).
Njihova kombinacija od 64 (8x8) heksa-
grama treba sve sile dovesti u
sistem reda.
Dva su
Yang (muki, tvrd, svijetao, aktivan) i
Yin (enski, mekan, taman, pasivan).
Iz njihova objanjava se
nastanak i promjena svih stvari i
ja.
Neokonfucijanizam i taoizam koriste se
o yinu i yangu za oblikovanje
svoje kozmologije. Konfucijanski filozof
CHOU DUN-YI (1017.-73.)
u jednom dijagramu djelo-
vanje sila (slika D).
Najvii od svih (Tai Chi) kretanjem proi-
zvodi silu Yang, koju slijedi spokoj i time
sila Yin. Iz suigre Yina i Yanga nastaje 5
elemenata, a iz njih sve
24 itlozofija
slaba
/''\ ii ada
moralni propisi
A Tao
B Relativnost spoznaje
mir
tao
dobra
vlada
"ne-djelovanje"
put
kozmosa
moral
l veliko 1-.....
l maleno l ";r
lano
miljenje
rat
B
2
relativnost naziva
tekst taoizma je ,.Tao te
(,.Tao Te King"), to se pripisuje LAO
CEU (LAO TSE). Povijesnost LAO CEA
ipak nije sigurna.
Knjiga govori o ,.Putu (Tao) i kreposti",
pri se posebno radi o odnosu Tao
prema ljudskom ivotu, osobito vladare-
vu. to je Tao, ne da se prikladno iskaza-
ti u jeziku. On je bezimen, jer sva imena
neto Tao je pak
onostran svim razlikovanjima, ko-
je svime vlada, ,.put prirode i (osobnog)
ivota."
se ravna prema zemlji, zemlja
se ravna prema nebu, nebo se ravna
prema Tao, a Tao svoje pravilo sadri
sam u sebi."
Pravi put mudraca i mudrih vladara stoga
je u preputanju vodstva Taou tako to
se iznutra od svih dje-
lovanja.
Mudrac djeluje "nedjelovanjem."
To ne "ne nita", nego izo-
stavljanie svih nepotrebnih zahvata u zbi-
vanje. Sto manje sam pokuava
planirati, to stvari vie slijede Tao.
"Tao je ne-djelovanje, a da ipak
nita ne ostaje
Ne treba, dodue, odbaciti dravu i pore-
dak vlasti, ali ih treba na naj-
manju mjeru.
to ima vie zakona i propisa, to je
vie i prijestupnika.
to vladar manje vlada, to njegova
zemlja biti bolja.
Mnogobrojni moralni propisi znak su da
je prava krepost izgubljena. Tko ivi pre-
ma kreposti, ne treba o tome promiljati
niti treba kakvih pravila kojih bi se imao
drati. Mudrac ivi u jednostavnosti i dje-
luje svojom prividnom Stoga ga
se s vodom:
ona je svim ivim od koristi i
premda je meka, ipak joj nita tvrdoga
ne moe nakoditi.
Drugi taoist, TSE (4. st.
pr. Krista), dijeli to omalovaavanje mi-
nucioznoga konfucijanskog moralnog
koje mu je izraz gubitka izvorne
kreposne jednostavnosti. TSE
pokuava poljuljati krive sigurnosti u
ljudskim poimanjima, time to ukazuje
na relativnost iskustva i mjerila vrijedno-
sti. Slavni primjer je "leptirov san":
Jednom sanjae Tsou da je lep-
tir, leptir; se slobod-
nim i nita nije znao o Tsou. Iz-
nenada se probudi i ponovno bijae
Tsou. Sada vie ne zna je li
ang Tsou sanjao da je leptir, ili je !ep-
Kina II l Taoizam; mohizam 25
tir sanjao da je Tsou. Ali sigur-
no postoji razlika Tso-
ua i leptira. Tako je i s promjenama
stvari."
TSE pokazuje granice jezika:
Tao se opisuje samo u paradoksima, for-
mulacijama koje same sebe opozivaju.
Opaanje Taoa je samo misti-
putem, koji je opisan sli-
ka. Duh mora spokoj, kao to
tek mirna voda postaje bistrom. On mora
napustiti svoj otpor tako da ga nosi Tao,
kao list na vjetru.
Za MO TSEA (5.-4. st. pr. Krista) uzrok
svega zla u svijetu jest nedostatak
ga Kad bi vladala sveo-
buhvatna ljubav, mir i blagostanje bili bi
sigurne posljedice (mohizam).
Dobrobit naroda najvie je poli-
djelovanja.
Sve to tomu ne pomae Mo Tse odbacu-
je. Tako rat, ali i rasko i veliki dio kultu-
re, jer se za njihovo odravanje iskorita-
va narod.
Da bi se dospjelo do sigurne teorije, mo-
ra se slijediti jedna metoda ko-
ja ima tri gledita:
usporedba s nazorima prijanjih misli-
laca;
provjera s isku-
stvenim
u drutvenoj praksi.
Pod gornjim pojmom sofista saet je ci-
jeli niz mislilaca, o kojima se neto zna
uglavnom samo iz izvjetaja drugih filo-
zofa. Njihovo argumentiranja
prisiljavalo je zastupnike drugih kola da
preciziraju svoje vlastite teorije.
fragmenti pokazuju da su se bavili pro-
blemima filozofije jezika i para-
doksa. je samo za-
je smisao i argumenta-
cije samo Dva primje-
ra:
"Neki bijeli pas je crn."
Jedan komentar ovako interpretira tu re-
ako neki pas ima slijepe zo-
vemo ga slijepim psom. Ali kad ima veli-
ke ne zovemo ga velikim psom. Za-
to se ne bi smjelo nekoga bijelog psa,
koji ima crne zvati crnim psom.
strijela niti se niti stoji."
To na paradokse Grka ZENO-
NA (usp. str. 33) i moglo bi se ovako in-
terpretirati: u svakom pojedinom trenut-
ku za sebe strijela stoji mirno, dakle mi-
ruje. A ipak ona stie na cilj, pa se dakle

26 filozofija
bog sunca, bog bog
vladar svijeta stvoritelj mrtvih
A Vani bogovi
mrtvac That biljei
rezultat
B Egipatsko mrtvih
bog plodnost i
rukotvoraca onostranost
Anubis vae srce mrtvaca
ma'atom
C Iran: Zarathustrina slika svijeta
red ljubav i
radost
That
mudrost
Oziris kao sudac
Egipat se ubraja u najstarije visoke kulture
na zemlji:
Staro (2900.-2040. pr. Krista), Srednje
(2040.- 1537.) i Novo kraljevstvo 0536.-
- 715.), dva
Tome se jo pribraja kasno razdoblje (do
332.) (vidi sl. str.14).
Egipatska religija mnotvo bo-
gova, to se moe pripisati na-
stanku zemlje ujedinjenjem ple-
mena. Posebnu ulogu igraju boanstva
sunca. Tijekom povijesti svijet egipatskih
bogova doivljava mnoge preinake i kom-
binacije.
Bog sunca Ra spaja se u Novom kraljev-
stvu s bogom stvoriteljem Amonom u
Amon-Ra (vladari nose naslov "Sin boga
Ra"). Poslije ga zamjenjuje Oziris kao
bog kraljevstva.
Maat simbolizira i svjetski
poredak. U kasnijem razdoblju "ma' at" stoji
i za istinu ili iskrenu samospoznaju. Njegov
otac Ptah zatitnik je umjetnika i obrtnika.
Hathor je boica ljubavi i radosti.
Oko 1360. pokuava kralj"
AHENATEN (EHNATON) provesti pravi
monoteizam. Njegova reforma nije imala
za cilj tovanje jednoga pra-boga (kao npr.
Amon) pored ostalih. Oboavanje treba
pripadati Atonu
U njegovu "Himnu sunca" stoji:
"Kako su pak brojna tvoja djela, skrive-
na licu ti jedini boe, osim
kojega nema nijednoga ... Svakoga
vjeka postavlja na njegovo mjesto, bri-
ne se za njegove potrebe tako da svat-
ko ima svoje jelo; je njego-
vo ivotno vrijeme."
Oziris, izvorno bog plodnosti, mitom je po-
stao povezan s kraljevstvom mrtvih:
njegova ga je ena-sestra !zida nanovo
probudila na ivot.
Jako naglaavanje ivota u onostranosti
glavno je obiljeje egipatske religije. "Knjiga
mrtvih" opisuje dolazak mrtvaca u "zapad-
no kraljevstvo" kao sudsku raspravu (sl. B):
Oziris vri slubu suca, bog mrtvih Anu-
bis po pravednosti vae srce
Thoth, bog mjeseca, ali i mudrosti, bilje-
i rezultat.
Mrtvac mora poloiti "ispovijed" u kojoj
opravdava svoja zemaljska djela.
duine ivotne snage (ka) slui
odravanje tijela balzamiranjem. Duhovna
dua (ba) dobrih ujedinjuje se nakon smrti
s Ozirisom.
Egipatsko mudrosno pjesnitvo
ostalima prenose ANI i AMENOPE (oko
Stari Istok 27
900.). Srodno je biblijskim zbirkama pou-
izreka (npr. "Knjiga izreka"). U njima
su sadrana opaanja o ljudskom ivotu i
savjeti za ivota.
"Bolji je kruh kad je srce sretno, nego
bogatstvo s brigom. Vatreni je kao
drvo koje zavri za ogrjev, dok je skro-
mni kao drvo koje u vrtu svoj plod do-
nosi. "
U Iranu je ZARATHUSTRA ZOROA-
STER) utemeljio religiju
Ahura Mazde ("svemudri gospodin"). Pre-
ma perzijskoj predaji ZARATHUSTRlN na-
stup treba datirati oko 560. pr. Krista.
Ta se religija katkada naziva mazdai-
zam, njezini pristae zoroastrinci i (od
nastanka islama) Parsi.
Abura Mazda je mudri bog stvoritelj. Nje-
govi su pratioci "besmrtni svett' (Amea
Spenta), uosobljeni prikazi boanske biti.
Oni su
pravi poredak, dobra misao (vohu ma-
no), vladarska "armaiti", tj. odanost
boga ljudima, punina i besmrtnost.
ZARATHUSTRA opisuje svijet kao bojite
dvaju
nasuprot svetom duhu kao posredniku
Mazde i njegova stvorenja stoji
zao duh.
Svjetskim procesom se dualizam
njih dvojice:
"l u bijahu ta dva duha, blizan-
ci, to su svojim vlastitim imeno-
vali dobro i loe u misli, govoru i djelo-
vanju. Prema njima su se pravilno opre-
dijelili oni su djela dobra."
Sile zla u borbi su lai, zlomisli i nasilja. I
stari su bogovi (daevas) demoni zla, koji
ele ljude odvratiti od mudrosti i zakona
(aa).
Prema kasnijem cijela borba traje
4 razdoblja po 3000 godina.
po ZARA THUSTRl ima jedan "ko-
tj. tjelesni, i jedan duhovni ivot. On
stoji pred izborom dobra i zla. Pra-
vim izborom moe dobru u kona-
borbi.
Na kraju dolazi uspostava kraljevstva
Abura Mazde.
Na posljednjoj prekretnici stvaranja odra-
va se sud svijeta. Tada se svaki pojedi-
nac pozvati na o svojemu miljenju i
djelovanju.
Oni koji su izabrali zlo, biti teko ka-
njeni. Dobri biti spasom i

opisano kraljevstvo Ahura
Mazde dovrava se u pravom poretku i naj-
boljem miljenju.
28 Antika
ll ll ll
llm

g,
v
9

------
- --

..!:! ]
o. Sl
e
o:
"'
.;,:
>U
-=
<:::
"'
-o
I1J
oo
2:

Nastanak
Kolijevka zapadne filozofije nalazi se u
kolonijama na obalama Sredo-
zemnog mora, u jonskoj Maloj Aziji i u
Donjoj Italiji. ivahna trgovina s tada po-
znatim svijetom, koja je tu vladala, gr-
kolonijalnim gradovima ne donosi
samo blagostanje nego im posreduje i
spoznaje drugih naroda:
matematiku, astronomiju, zemljopis,
kalendar, papir.
s kulturama izisku-
je i proiruje duhovni horizont.
Oznaka tog vremena jest prijela-
za od vladavine plemstva na dmge poli-
oblike (tiranija, demokracija) i s ti-
me povezane pojave unutarnjih kriza. U
tom vremenu nastaje preokret koji se oz-
krilaticom: "od mita prema logo-
su" (W. NESTLE). Umjesto objanjenja
antropomorfnih bogova, od sa-
da se
trai prirodne, racionalne principe koji
bi mogli objasniti poredak svijeta i po-
loaj
No, taj se prijelaz ipak ne ostvamje od-
jednom, tako da se mitsko miljenje, oso-
bito kod predsokratika ali i kod Platona,
pojavljuje na mnogim mjestima.
Najvanije osobine filozofije jesu:
Pitanje (arche) i pra-zakona (16-
gos) svijeta te s tim povezano traenje
temelja jedinstva.
Teme povezane s pojmom Aletheia
(otkrivenost): bitak, istina, prava spo-
znaja.
Bavljenje naravi i njego-
vim moralnim stanje du-
e, dobro (agath6n) i krepost (arete). U
individualnoj etici problem postizanja
eudaimonije (blaenstva).
Podjela razdoblja
Predsokratika: miletsku filozo-
fiju prirode, pitagorejsku kolu,
Heraklita, filozofe prirode i atom-
iste.
I sofisti se, po pravilu, pribrajaju predso-
kratici. No, njihov se interes
i dmtva.
Razdoblje sofista, koji mitske modele
dodatno i do-
vode u pitanje moralne
predodbe, se i kao
prosvjetiteljstvo.
razdoblje: je SO-
KRATOM, PLATONOM i ARISTOTELOM,
koji stoje u odnosu

Pregled 29
Sredite filozofije postaje Atena.
SOKRAT, treba gledati na
pozadini sofistike, vrijedi za utemeljite-
lja samostalne etike te na njezina osnov-
na pitanja potpuno svoje
miljenje. On je, kao to kae CICE-
RON,
"spustio fil ozofiju s neba na zemlju."
PLATON opet SOKRATOVO i
postavljanje problema da
bi ih razrijeio u okvirima
koncepcije njegova o idejama i
dui.
ARISTOTEL moe sloviti za utemeljitelja
sistematski i znanstveno ute-
meljene filozofije koja nastoji obuhvatiti
sva ljudskog iskustva.
filozofija: Na povijesno
drutvenom, revolucionarnom du (uspon
i pad Aleksandrova carstva; rimska svjet-
ska vladavina) nastaju dva
helenizma:
i epikurejsko, oba obiljeena
pomakom prema etici.
Povijest Stoe da se podijeliti u 3 razdob-
lja:
Stara Stoa razvija i dovrava sis-
tem. njezinim posebno
treba spomenuti ZENONA iz KI-
TrONA i HRIZIPA.
Srednje razdoblje obiljeeno je P ANETE-
JOM po kojemu je fil ozofija prodr-
la u Rim i POSEJDONOM koji su nastojali
ublaiti rigorizam stare Stoe .
mlade, rimsko doba u koje bro-
jimo SENEKU, EPIKTETA i cara MARKA
AURELIJA.
dmge kole je EPIKUR, misli
pronalazimo u djelima rimskih pjesnika
LUKRECI]A i HORACIJA.
Daljnji pokreti su skepsa, koja filozofsko
podlae radikalnoj sumnji, pri
mu treba spomenuti PIRONA IZ ELIDE, i
eklekticizam koji opravdava stapanje fi-
lozofskih (npr. CICERON).
Utjecajne kole su Akademija, koju je
utemeljio PLATON i Aristotelova peripa-
kola.
S neoplatonizmom filozofija jo
jednom dosie vrhunac kod PLOTINA.
BOECIJE pregledava
tradiciju i predaje ju srednjemu vijeku.
filozofija (AUGUSTIN i patristi-
ka) oblikovana u kasnoj antici uobi-
se stavlja u srednji vijek.
Grci su neopozivo obiljeili zapadno mi-
ljenje. Razvoj duhovne povijesti odraa-
va njihov postavljanja problema i
njihove modele miljenja.
30 Antika
oooo

1
1
2
1
4
1
6
1
8
1
10
1
A Anaksimen B Pitagora
o
o
o
o
o o
2
o
o o
o
o
o
o
o
o
o
o
4
3
o
DD
o
o
mrnja+ljubav mrnja
o o
o
o o o
C Empedoklo D Leukip i Demokrit
Mlletski filozofi prirode
Prve filozofske teorije noene su idejom
da postoji jedan, svim zajedni-
pratemelj (arche), koji kao jedin-
stvena pratvar lei u temelju mnotva
stvari i djeluje kao uzrok iskustvenih
promjena.
Za prvog filozofa slovi Tales iz Mileta
(oko 624.-546. pr. Krista) kojemu je ta
pratvar voda.
Sve bi se sastojalo od vode i bilo bi, jer
je arche promatrano kao oivljeno i sa-
mo-pokrenuto, i samo-oivljeno (tzv.
bilozoizam).
Povrh toga TALES je djelovao u matemati-
ci (TALESOV i astronomiji (una-
prijed je sunca 585.
pr. Krista).
Njegov Anaksimandar (oko
611.-546. pr. Krista)
apstraktno kao apeiron, tj.
i Iz njega kao
suprotnosti proizlaze stvari u svijetu i opet
se u nj
"Iskon stvari je apeiron. Ono iz
one nastaju, u tome prema nunosti bi-
va i njihova propast."
Kod Anaksimena (oko 585.- 525. pr. Kri-
sta) arche je opet materijalno
jer on smatra da je ono zrak.
Zgunjava li se zrak, nastaje hladno
(npr. voda, zemlja, kamen),.
li se, nastaje toplo (npr. vatra).
Time kvalitativna svodi na kvan-
titativne promjene. I ljudi sudjeluju na tom
jer se dua sastoji od zraka.
Pitagorejci
kole koju je osnovao PITAGORA
(oko 570.-500. pr. Krista), su
ivjeli u zajednicama samostanu u
Krotonu (juna Italija), bavi se
broja.
Zacijelo od da se inter-
vali tonske ljestvice daju svesti na racio-
nalne brojevne odnose ica,
pitagorejci su razvili misao da se bit
sveukupne zbilje sastoji u brojevima.
Oni stvaraju poredak svemira ako
ju i ono (apei-
ron). Stvari su odrazi brojeva. Forma nji-
hove biti njihov je oblik.
brojevnim nizovima postoje razlike:
tako Jedan stoji iznad brojeva i vrijedi kao
njihov izvor.
Neravno se promatra kao i sa-
vreno, a ravno kao i nesa-
vreno.
Teorije brojeva pitagorejci su oblikovali u

Predsokratika I 31
U matematici se trude oko sistema i
postavljanja aksioma. "Pitagorin pou-
vodi iracionalnih brojevnih
odnosa.
Razvijaju sliku svemira prema kojoj se
zvijezde u intervalima kru-
no oko nekoga sredita.
I u etici je presudna misao harmonije,
pri su pitagorejci otili
toliko daleko da su kreposti identifici-
rali s brojevima.
znanstvenim napredovanjima u
matematici i teoriji glazbe, u pitagorejskoj
koli ipak prevladava
karakteristika. To se osobito pokazuje u
o seljenju dida, s idejom o
rastavljanju due od tijela:
dua predstavlja pravu bit koja
se treba osloboditi od one-

Empedoklo (oko 492.-432. pr. Krista)
pretpostavlja elementa to se kre-
snagom ljubavi i mrnje:
voda, zemlja, vatra i zrak.
U apsolutnoj ljubavi oni homogeno
jedinstvo, dok ih mrnja rastavlja. Ako
obje sile djeluju suprotstavljene jedna dru-
goj, mijeanjem elemenata nastaju kon-
kretne stvari.
U teoriji spoznaje EMPEDOKLO zastupa
stajalite da odvirci iz stvari prodiru u
otvore osjetnih organa, ako se ovi s njima
podudaraju, jer se isto spoznaje sa-
mo istim.
Za Anaksagoru (oko 500.-425. pr. Krista)
postoji mnogo, kvalitativno ra-
pratvari. Svaka stvar je ka-
odnosom mijeanja ovih tvari
koje su prisutne u svakom njezinu, pa i
najmanjem, dijelu.
Tvari nous (duh) koji sve
planski.
Leukip (5. st. pr. Krista) vrijedi za uteme-
ljitelja to je prenio
i dalje razvio njegov DEMOKRlT.
Sve je sastavljeno od ne-djeljivih (a-to-
mos) koje se tvamo potpuno je-
dnake, sobom razlikuju samo
oblikom, poloajem i poretkom.
Atomi se oduvijek uza-
jamno uslijed guranja i sudaranja.
njih je samo prazan prostor. Samo grupi-
ranjem atoma nastaju stvari. U je-
dnom LEUKIPOVU fragmentu nalazi se
formulacija zakona:
"Nijedna stvar ne biva besciljno, nego s
razlogom i po nunosti."
32 Antika
spoznajno o primarna i sekundarna svojstva
A Demokrit
korelativnost miljenja i bitka nita se ne moe misliti bez svoje
B Parmenid i
suprotnosti
to god postoji; se prema
zakonu!
Mirovanje je obmana
Demokrit (oko 460.- 370.) nastavlja LE-
UKIPOVO o atomima sve do
sustava.
Stvari nastale slaganjem atoma
ne su tzv. primarnim, objektivnim svoj-
stvima kao ispunjenost prostora, tro-
most, i dok su boja, mi-
ris, ukus itd. sekundama, subjektivna
svojstva koja postoje tek opaanjem.
Opaa se malih koje
stvari isputaju iz sebe.
se i dua sastoji od finih (vatrenih)
atoma koje te i tako stvara-
ju osjetilni utisak. DEMOKRIT onda konze-
kventno i sveukupnu razumsku
aktivnost kao materij alni, atomski
proces.
DEMOKRITOVA etika za cilj na-
stojanja dri pravo stanje due, koje se sa-
stoji u uravnoteenosti i mi ru, a postie se
razumom, i u
osjetilnom uivanju te potivanj em duhov-
nih dobara.
"Duh se treba naviknuti da svoju radost
stvara iz samoga sebe. "
Ksenofan je prvi predstavnik elejske ko-
le, osnovane u Eleji (Donja Italij a). Njego-
va je sredinja tema borba protiv antropo-
morfnih bogova kako su ih predstavili Ho-
mer i Heziod te ideja jednoga Boga:
"Jedan Bog je bogovima i ljudima
ni likom ni milju smrtnicima
usporediv."
Zamano u povijesti filozofij e postaje Par-
menidovo (oko 540. -470. ) o
jedinstvu bitka. Bitak se atri-
butima: "nenastalo, nepropadljivo, cjelo-
vito, nepokretno, bezvremensko, jedno,
postojano. "
Naprotiv, nebitku se egzistencija.
Odatle proizlazi osnovna tvrdnja:
"Bitak jest; nebitak nij e."
Bitak to sve ispunja nepokretan je i nepro-
mjenjiv, jer bi se moralo prihvatiti
neki od bitka nebitak u kojem bi
se kretanje. Nesklad te
teze i svakodnevnog iskustva (koje poka-
zuje stalnu promjenu) PARMENID dokida
tako to osjetilno iskustvo varljivim
i podlonim prividu.
Time se empirijsko promatranje strogo
odjeljuje od umske spoznaje. Prava spo-
znaja postoji samo o jednom, nepromjenji-
vu bitku.
"Jer isto je misliti i biti. "
PARMENIDOV Zenon iz Eleje po-
kuava nj egovo potkrijepiti cijelim
nizom argumentacija koje su postale
vene u antici. Tako on pokazuje da
Predsokratika II 33
pretpostavka kretanja kao promjene mjes-
ta u vremenu vodi u
od pretpostavke vremena kao
slij eda odvojenih vremenskih trenutaka,
strelica bi, ako njezin let podi-
jelimo u vremenske trenut-
ke, u svakoj nepokretno stajala i
tako se ni sveukupno ne bi kretala.
A shvati li se vrijeme kao
kontinuum, nastaje paradoks da, npr.
Ahil u utrci s koja ima neku
prednost, nikada ne bi mogao
Kad Ahil na
polaznu ona je opet dio puta oti-
la naprijed, tako da razmak
njih postaje dodue manji, ali ga uvijek
ima.
Suprotno stajalite eleatskom zauz-
ima Heraklit (oko 550.--480.). Njemu na
prvom mjestu stoji neprekidno nastajanje
i propadanje, su sve
stvari. Poznato je:
"Nitko ne moe dva puta stupiti u istu
rijeku." Zatim:
"Sve i nita ne stoji. "
Svijet u stalnoj izmjeni suprotnih

"Hladno se ugrije, toplo ohladi, vl ano
se osui, suho ov lai. "
Nita se ne moe zamisliti bez svoje su-
protnosti:
ivot i smrt, budno i dan i

Iz odnosa napetosti suprotnostima
izvodi se sve
U tom se smislu sukob (rat), kao trajna
borba suprotnosti, ocem svih
stvari.
No, svime upravlja Logos koji kao zakon
ispunja tijek promj ene. Njega spoznati jest
mudrost.
Logos daje zakonitost (i u smislu),
svemu je i jedinstvo je suprot-
nosti:
"Iz Svega biva Jedno, a iz Jednoga Sve. "
Svojom idejom jedinstva suprotnosti HE-
RAKLIT moe vrijediti za prvoga dijalek-
mislioca. Ujedno jedan, normativni
logos tvori temelj o naravnom pra-
vu.
Kao i PARMENID, razlikuje HERAKLIT ono
to je osjetilima od onoga to
je dostupno miljenju. Istinska mudrost
moe se samo miljenjem u skl adu
s logosom, svjetskim umom:
"Priroda se voli prikrivati. ljudi ne
promilja o stvarima na koje svakodnev-
no nailaze, niti razumiju to su iskusili;
njima se to samo tako
34 Antika
jakih
PRAVO
bogovi kao projekcija ono-
ga to je korisno:
vino - Dionizije (Prodika)
RELIGIJA
tri Gorgijine teze
SPOZNAJA
miljenje
slabih
je mjera svih stvari
(Protagora)
za uzajamnu zatitu
bogovi kao projekcija za
potkrepu prava (Kritija)
za neku stvar uvijek postoje dva stajalita
(Protagora)
U u vremenu nakon perzijskih ra-
tova, s porastom blagostanja nastaje i
potreba za obrazovanjem. Istovremeno
demokracija kao oblik vladavine, iziskuje
od dodatnu sposobnost da mogu
elegantno govoriti.
Ljude, koji su u drutvu 5. st. uz naplatu
obrazovanje i svrsta-
vamo pod pojam sofisti
telji mudrosti).
znanja (npr.
njem drugih naroda) i pluralizam po-
filozofskih ujedno os-
novicu miljenja.
Problem je retorike to mogu
uvjerljivo zastupati bilo koji sadraj, pa
ovisno o okolnostima i "slabiju stvar
niti
Potpomognuto stanjem to dovo-
di do relativizma.
Taj se relativizam zapaa:
u miljenju prava: Ispitivanje
zakona dovodi sofiste do zamisli o su-
protnosti naravnog (ph_sei) i pozitivnog
prava (nomo). Tako kod PLATONA for-
mulira HIPIJA:
"Zakon (n6mos) tiranizira i pri-
siljava ga na mnogo toga to je
naravi."
Pozitivno pravo nije valjano po naravi
dobiva ovlasti od interesa zakonodavca.
TRASIMAH da je pozitivno pravo
ornde za podlaganje slabijih.
KALIKLE suprotno: Zakon bi bio za-
titni bedem slabih protiv jakih.
LIKOFRON zakonski poredak vidi kao
uzajamno jamstvo za ivot i posjed gra-

U moralnoj illozofiji: ni moralne vri-
jednosti za sofiste ne postoje po naravi
nego na temelju sporazuma (thesei).
Stoga imaju valjanost na
tim mjestima i u drugim vremenima.
U religiji: Analogno pravu, i religija se
kao ljudsko KRITIJA
pojanjava:
"Kad su... zakoni ljudima da
javno nasilja, pa su samo tajno
mi se da je jedna lukava
glava izmislila ljudima strah od bogova
ne bi li se zlotovori bojali i onda kad bi
potajno togod zla radili ili govorili ili
mislili."
Jedan drugi argument nalazi se kod PRO-
DIKE:
Bogovi bi bili izraz ljudskih
osobito zahvalnosti. Sve to im koristi
Sofistika 35
ljudi projiciraju u boansko, tako npr.
u Nil.
DIAGORA u raspravu dodaje
da bi pretpostavka neke "boanske
pravde" iskustvu nepravde
u svijetu.
U teoriji spoznaje: ovdje osobito
ustrajno djeluje vid relatitmosti koji po-
iz djelatnosti:
PROTAGORA (oko 480.-410.) koji
vrijedi za sofista izvodi:
"0 svakoj stvari postoje dvije
bno tvrdnje."
Tako jedna moe u jednoj situaciji
biti istinita, a u drugoj lana. Krajnje do-
sljedno to bi ukazivalo na to da ne-
ma objektivnog stanja stvari. Iz toga proi-
zlazi slavna PROT AGO RINA postavka "Ho-
mo-mensurct':
je mjerilo svih stvari, onih koje
jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu."
Postavka homo-mensura sredinji je dio
miljenja:
bitak. Sve to ide preko
toga odbacuje se (skepticizam), a
bitak nije objektivan, nego subjektivan i
promjenljiv (relativizam).
Svojim poznatim trima tezama GORGIJA
(oko 485.-380.) do vrhunca dovodi sofisti-
sumnju:
Ne postoji nita.
ako togod i postoji, to pak nije
spoznatljivo.
Ako je i spoznatljivo, onda pak nije prio-

Time je svakom pokuaju, kao npr. eleat-
skom, unaprijed
pronalaska i obznanivanja objektivnog bi-
tka.
uvijek ostaje zapetljan u mrei ri-
i miljenja (d6xai). On je ba "mjeri-
lo svih stvari".
sofista:
Nasuprot tradiciji filozofije prirode
postaje sredinja filozof-
skoga nastojanja.
Samo miljenje postaje filozofska tema.
S tim je usko vezan problem jezika kod
sofista igra vanu ulogu.
Kritika mjerodavnih tradicionalnih
moralnih vrijednosti otvara posve no-
vi horizont miljenju i pripravlja put
autonomnoj, razumski utemeljenoj eti-
ci.
razdoblje gr-
filozofije (SOKRAT-PLATON-ARISTO-
TEL) jedva bi se moglo zamisliti bez sofi-
stike.
36 Antika
A Sokratova elenktika
nepravda tenja za krivim dobrima
B Dua i um
samospoznaja
spremnost
na
zbunjenost
(aporija)
lana
samosvijest
Sokrat iz Atene (oko 470.- 399. pr. Kri-
sta), s kojim razdoblje
filozofije, vrijedi kao utemeljitelj
autonomne filozofske etike.
Najvaniji izvor naega znanja o njegovu
jesu dijalozi njegova PLA-
TONA. Oni ga prikazuju zaokupljena
neumornim ispitivanjem svojih
i poti canjem na pravedan ivota.
Neprijateljstva koja je time izazvao, dove-
la su godine 399. do procesa protiv njega
zbog bogohuljenja i mladei,
to je zavrilo njegovom osudom na smrt
ispijanjem otrova.
U sreditu njegove filozofije stoji pitanje
dobra (agath6n) i kreposti (arete). Kao
poticaj tome SOKRAT u "Apologiji" navo-
di natpis na u Delfima:
"Upoznaj samoga sebe."
To on kao zahtjev za ispitivanjem
ljudskog znanja i dobra
prikladnog za ljude. U
arete vrlinu koja nekoj stvari
pripada prema njezinoj biti. Kod
ona lei u boanskom i umskom dijelu
nj ega samoga: u dui.
Dobro je arete (vrlina) ljud-
ske due, a nju spoznati i naj-
vanija je od svih
SOKRAT u sa svojim
nima iskustvo da svi, dodue, vje-
ruju da o dobru i krepostima sve
znaju, ali su u stvarnosti u privi-
dnom znanju koje se strogim ispitiva-
njem po logosu (um) ne moe odrati u
razgovoru. Razvija metodu da
bi dospio do sigurnije spoznaje:
postupak (slika A).
SOKRAT pitanjima protresa prividno zna-
nj e drugoga, dok ovaj ne do
na kojoj da ne zna. Bezizlaznost
(aporija) to time nastaje, je preo-
kreta od koje u razgovoru na temelju ra-
zumskog zajednitva moe trae-
nje istinskog uvida.
Znanje to ga SOKRAT trai jest
znanje, je sadraj spozna-
ja dobra i zla, osigurano sa-
moispitivanjem i usmjereno na pravu
upotrebu u praksi.
Pri tomu se u postupku napredak
od k koji zahva-
ono bitno od pojma koji istrauje. SO-
KRATOVI sugovornici su zarobljeni u
mnotvo pojavnosti i na pitanje o krepo-
stima mogu odgovoriti samo
primjera, a ne s biti. Stoga
ARISTOTEL formulira:
"Dvojako je ono to se s pravom smije
pripisati SOKRATU: jednom je to doka-
Sokrat 37
zivanje iz iskustva, a onda
stvaranje pojmova."
SOKRATOV postupak noen je povjere-
njem u Logos nutarnja zakonitost u
razumnu razgovoru dovodi do pravog
uvida.
Stoga se pokoravati ra-
od mene nego Logosu koji mi
se u promiljanjima pokazuje najbo-
ljim. "
Nastojanje oko filozofskog uvida u bit
kreposti u irem smislu za SOKRATA zna-
" brigu (epimel eia) za duu." Iz stanja
due dobrota cijelog jer
se oria brine oko svega i za nju se u sve-
mu treba brinuti. Kad vladaju uvid i ra-
zum, dua ispunja sebi are-
te, ali kad prevladava nesigurnost, propu-
ta je te propada u loemu. Iz due prije
svega sva druga dobra za ljude,
ali i njihova (eudaimonija), koja se
sastoji u njezinu redu i harmoniji.
Od te misli treba shvatiti i SOKRATOVU

"Nitko slobodno (svjesno) ne ne-
pravdu."
Jer svako loe djelovanje izlazi iz nezna-
nja dobra i zla. Onaj pak tko zna, dobar
je.
No, se ljudi nalazi u zabludi o to-
me to je bitno u ivotu:
". . . zar se ne srami to se brine za
to bogatstvo i slavu i priznanje,
a za uvid, naprotiv, i istinu j svoju du-
u, da postane dobra koliko je god
toga se ne i za to se ne
brine."
SOKRAT svoju filozofiju kao ma-
jeutiku (vjetinu primalje), jer on bi htio
biti samo pri uvidu i samospo-
znaji koje svatko mora u sebi sa-
momu, ali koji mu ne mogu biti dani iz-
vana.
SOKRAT na idealan ostvaruje jedin-
stvo miljenja i djelovanja. Pri tome mu je
neki unutarnji glas, njegov "daim6nion"
prilazio u vodio njegovo djelova-
nje i bio mu znak boanskog
due.
Njegovo fil ozofij e sa sobom
nosi to da SOKRAT sam nije osnovao ni-
kakvu kolu. Pa ipak se dvije fi-
lozofske struje pozivaju na njega:
Cirenjani su eudaimonizam izgradili u
hedonizam koji volju maksimom
djelovanja (ARISTIP).
Cinici su do kraja provodili Sokratove
preziranje materijalnoga (DIOGEN IZ
SINOPE ivio je u
38 Antika
carstvo ideja
rasli ka
preslika
carstvo predmeta i ivih
A Teorija dvaju svjetova
l
o
opaati
B Ideja dobra ("usporedba sa suncem")
spoznati j ivo
zamjetljivo
uvid ideje
(noesis)
promi-
ljanje
(dianoia)
a'+b' =c'
matema-

predmeti
dostupno
mii' enju
dostupno
osjetilima
vjerovanje '
(pistis)

nje
(eikasia)
iva
i
pred-
meti
slike
C "Usporedba
s crtom"
o idejama uspjelo je Platonu
(427.- 347. pr. Krista) ne samo stvoriti sis-
tem koji je, od SOKRATOVA po-
stavljanja pitanja, ponovno mogao smisle-
no preuzeti veliki dio predsokratovske filo-
zofije, nego i izgraditi idejnu zgradu dale-
kosenog djelovanja, kakve nema u zapad-
noj povijesti duha. Tako, prema A. N. WHI-
TEHEADU,
cijelu zapadnu filozofiju treba shvatiti
"kao biljeku na PLATONA".
Njegova kola - Akademija, osnovana oko
385. pr. Krista, postojala je gotovo 1000 go-
dina. Razdoblje procvata platonizma bio je
neoplatonizam u kasnoj antici, to ga je
osnovao PLOTIN, i vrijeme talijanske rene-
sanse.
Sadraj Platonova o idejama jest pret-
postavljeno carstvo nematerijalnih, i
nepromjenjivih biti, ideja eidos; idea).
Ideje u PLATO NOVU smislu jesu praslike
stvarnosti, prema kojima su oblikovani
predmeti vidljivoga svijeta.
Te ideje objektivrw egzistiraju, tj. neovisno o
naemu spoznavanju ili o svijetu miljenja.
One, dakle, ne nastaju iz nekoga stanja nae
svijesti, nego ih nje spoznajemo.
Stoga se PLATONOVO stajalite moe opi-
sati kao objektivni idealizam. Primjer:
To to mi, obliku muhe,
ribe i konja, sva ta spoz-
najemo kao ivotinje, doputa nam da za-
kako postoji jedna
praslika "ivotinje", koja je
svim ivotinjama i odreduje formu njiho-
va Tako je tek ideja ivotinje ona
koja organizme ivotinja-
ma (slika A).
Nakon zacijelo interpretacije
teorije dvaju svjetova, PLATON polazi od
toga da je svijet nepromjenjivih ideja nadre-
den svijetu promjenjivoga. Prvi svijet onda
zbilja postoji, kao to su zahti-
jevali za bitak.
Svijet tjelesnoga je carstvu ideja,
bilo bilo ontoloki:
On ima svoj bitak samo po sudjelovanju
(methexis) ili oponaanju (mimesis) stvar-
no svijeta ideja.
Osim spoznajno-teorijske i kom-
ponente, to pokazuje i usporedba s crtom u
PLATONOVU dijalogu 'Politeia' ('Drava').
Prema njemu svijet se da podijeliti na dva
po dva:
Vidljivi svijet
posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike
u ogledalu)
neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i
iva
Platon 1: o idejama 39
Misaoni svijet
znanosti, npr. matematika koja
svoj materijal promatranja (kao
geometrijske figure) dospijeva do duhov-
nih spoznaja kao
carstvo ideja koje je dostupno
umu bez ikakva promatranja (slika C).
Sredinja Platonove filozofije jest ideja
dobra. Dobro bijae glavna briga SO-
KRATU, ali u mnogo obuhvatnijim okvirima
Platonova miljenja ima vrijednost koja ku-
dikamo nadilazi etiku, tovie, zauzima klju-
mjesto kao cilj i iskon svega bitka, ne sa-
mo spoznajno-teorijskog nego i ontoloko-
ga.
Tako je dobro prikazano kao korijen i te-
melj svih ideja koje samo lei izvan i iz-
nad njih.
Tek od njega ideje primaju bitak i vrijednost,
a s njima i cijeli svijet. Ono stvara njihov po-
redak, mjeru i jedinstvo.
"Ipak je pitanje zato dobro, za PLATO-
NA besmisleno pitanje. Moe se pitati o
onome to je iza ali ne i o onome
to je iza dobra." (O. GIGON)
U usporedbi o suncu (i u 'Politei') PLATON
pokazuje da samo u svjetlu dobra
moe spoznati bitak:
"To dakle, to spoznatljivomu podaruje
istinu, a sposobnost spo-
znaje, ja kao ideju dobra . ..
Objekti spoznaje ne dobivaju samo spoz-
natljivost nego i egzistenciju i bit od do-
bra koje pak samo nije nego iznad
njega stri i snagom." (slika
B)
Poloaj dobra unutar onoga to se moe mi-
sliti se s poloajem Sunca u po-
vidljivoga:
"Kao to Sunce vidljivomu ne podaruje
samo sposobnost da se moe vidjeti, ne-
go i bivanje i rast i hranjenje a da ono sa-
mo nije neko bivanje."
PLATONOV A fizika prikazana je u dijalogu
'Time j':
Materijalni svijet bivanja planski je, prema
umu (teleologija), osnovao jedan svjeta-
tvoritelj, demiurg, tako to ga je obliko-
vao prema uzoru ideja.
Stoga je svijet u platonskom smislu
kozmos, prirodna harmonija.
Jo neoblikovani materijal u kojemu se os-
tvaruje preslika ideja, PLATON naziva "dec-
h6menon", ono Ono nastupa
kao bitka i bivanja.
Ali da u igru kao suuzrok svijeta
ulazi nerazumna materija, odraz ideja u
svijetu ostaje nesavren.
40 Antika
Sunce
ideja
dobra
----- '---
1-----1------------------- __ ) __ -"'- ------+-------1
/ \ '
prirodne
stvari
sjene
prirodnih
stvari
vatra
umjetni
predmeti
sjene
umjetnih
predmeta

usporedbe
A "Usporedba sa piljom"
Sokrat
Krition
G
t

\::_nry
t
-

predmeti
a2+ b2= c2
Sunce
iva
i
predmeti
@ ,,.,
usporedba sa
Suncem i crtom
rezuHat: bijeg iz zatvora treba odbaciti kao nepravdu
B Struktura platonskog dijaloga na primjeru "Kritiona"
Platon D: teorija spoznaje, dijalektika 41
o idejama PLATON
se i u teoriji spoznaje prema van
iznad svojih prethodnika.
Ako su svoj u sebi
svemir jo morali tititi protiv iskustve-
nog PLATON je osjetno-is-
kustveni svijet kao izvor spoznaje mo-
gao potpuno napustiti.
Spoznajno-teorijska - kvintesencija us-
poredbe o crti (vidi gore) svodi se na
racionalizam. to je vii ontoloki stu-
panj predmeta, to je vrednija
njegova spoznaja, to je ona sigurnija i to
treba vidjeti njezin izvor u ra-
zumu, a ne u promatranju.
U PLATON
bitka, navedenim u usporedbi, pridaje
stupnjeve spoznaje:
"Tako za nae odjeljke pretpostavi slj e-
koja se odigrava-
ju u naoj dui:
Znanj e n6esis) za najvii, ra-
zumsko premiljanje (dianoia) za dru-
gi odjeljak; bi se dodijelilo
vjerovanje (dranje istinitim; pistis), a
nagadanje (ei kasia). "
"N6esis" i "dianoia" kao stvarna spozna-
ja, su spoznaje najvie
neovisni o empiriji i osjetnom iskustvu.
Dok je jo SOKRAT mislio na indukciju
iz kod PLATO-
NA se najvia forma ne izvodi iz spoz-
naje. Ideje nisu po njihovoj
"inkarnaciji", nego po pro-
matranju bez ikakvih pretpostavki:
"Um (n6esis) prodire sve do bezuvjet-
nog svega, da bi ga dotak-
nuo, a onda se opet... spustio. Pri to-
mu on ne uzima u nita
osjetilno, nego same ideje, stupa od
ideje do ideje i zavrava kod
ideja."
Otkuda onda dua poznaje ideje? U skla-
du sa svojom antropologijom (vidi str.
43) PLATON moe dati odgovor da ih
ona poznaje iz neke ranije onostrane eg-
zistencije. Ideje se ne razvijaju, nego gle-
daju - njih se ponovno Sve spo-
znavanje i je ponovno
ili anamneza:
Dua je u preegzistenciji gledala ideje,
ali ih je pri ulasku u tijelo zaboravila.
PLATONOVA najslavnija usporedba sa
piljom uspon prema idejama:
Ljudi nalikuju okovanima u
pilji , koja ne mogu vidjeti nita iz
stvarnoga svijeta. Oni dre
sjene umjetnih predmeta koje izvor
svjetla ocrtava na zidu
Anamneza nalikuje kad bi je-
dan od tih nesretnika bio doveden na
danje svjetlo i tu vidio prirodne predme-
te i sunce, kakvi oni zbilj a jesu.
Sjene i predmeti u pilji odgovaraju pri
tomu osjetnom iskustvu, a svijet izvana
inteligibilnoga, tj. umno-spoz-
natljivoga.
Stupnjevi uspona podudaraju se s po-
usporedbe o crti (slika A).
Nagon, koji uvijek nanovo vodi
u istinitog bitka i dobra, PLA-
TON naziva "eros". On u ljudima budi
da se posvete promatranju ideja.
U "Symposionu" opisan je kao fil ozof-
sko nastojanje za ljepotom spoznaje. Iz-
osjetnoga i duhovnoga svij eta on
zauzima funkciju. U odno-
su prema pokazuje se nje-
gov pedagoki aspekt (epimeleia) u to-
me da i drugima daje da sudjeluju u
spoznaji.
Metodu koja dovodi do te spoznaje
PLATON naziva "dijalektika". Ona mu
postaje bit svih znanosti koje se bave
stvarnim bitkom, za razliku od fizike
koja se bavi zbivanjima u iskustvenu
svijetu.
Put ponovnog po PLA TONO-
VU razumijevanju, je u dijalogu.
Tu se posvuda radi s pojmovima koji
predstavljaju ideje.
i bez zornosti ideje
u dijalogu treba dovesti na danje svjetlo,
a njihov odnos boljemu ra-
zumijevanju.
To se analizom i sintezom
pojmova, ali i izgradnjom hipoteza ko-
je se provjeravaju, ili od-
bacuju.
Figure platonovskog dijaloga zauzi-
maju dakle svjesno pozicije
da bi se teze ispitale na njihovim an-
titezama (slika B).
PLATONOVIH spisa jesu dijalo-
z i u kojima je SOKRAT glavni lik. Njiho-
va je interpretacija oteana
to kroz dugo vrijeme nastanka odraa-
vaju i promjenljivo
Osim toga, nenametljivim oblikom dija-
loga PLATON moe predstaviti sadraje
svojega miljenja i pri tomu se skrivati
iza maske svojih likova.
Oko 25 dijaloga to se dre izvornima
proteu se od pitanja kreposti
rani dijalozi), preko spoznaje (npr. 'Me-
non' , 'Theaitetos') do politike (npr. 'Po-
liteia', 'Nomoi') i filozofije prirode ('Ti-
maios').
42 Antika
carstvo ideja
A Seljenje dua
um
B Usporedba o kolima due i kardinalne kreposti
ponovno

nadzemaljsko
carstvo
pouda
zemaljsko
postojanje
PLATON je kako dualist, tako
i antropoloki:
Dua i tijelo otro su je-
dno od dmgoga pri dui pripa-
da gospodstvo nad tijelom.
Iz pitagorejskih i izvora
PLATON preuzima predodbu besmrt-
ne due. Argumenti su mu za tu tvrd-
nju:
dua bi bila homogena supstancija,
koja se analoki prema idejama izje-
s
isto se spoznaje istim: da dua
spoznaje bitak (ideje), mu
je i istog su podrijetla;
njezina samopokrenutost;
da dua, CIJ a je
bitna oznaka ivost, nikada ne moe
preuzeti suprotnost, smrt.
PLATON u 'Fedonu' saima argumente u
jednu
"da je boanskomu, besmrtnomu, ra-
zumskomu, jednooblikovanomu, ne-
raspadljivomu .. . dua
S je povezana i preegzi-
stencija i postegzistencija due. Ona je
prije zemaljskog ivota isto tako eg-
zistirala kao to i poslije smrti.
U skladu s tezom o anamnezi, dua po-
iz sfere nousa, boanskoga, umnog,
a inkarnira se zbog osjetne poude. Od
sada je "poput bolesti" zatvorena u tijelo.
PLATON to dvjema
"s6ma=sc;: ma", tj. tijelo (soma) je grob
(sc;:ma) due.
Stoga je cilj zemaljskoga ivota povratak
due u njezino prvotno stanje:
veza s njezinim iskonom sastoji se pak
u vladavini uma.
Samu duu PLATON dijeli u 3 dijela, pri
se i tu zrcali njegova te-
meljna misao:
Pravo boansko:
razum;
ono to pripada osjetnom svijetu:
plemenito:
ni e, jer se opire: pouda.
Tu trostmku podjelu due na razum, sr-
i poudu PLATON izraava u slici
zaprege:
Razum odgovara po-
slunom konju, pouda tvrdoglavomu
(slika B).
Svakomu od tri dijela due PLATON do-
djeljuje jednu krepost:
je razumnoga u ljudskoj dui
da postane mudrim:
Njegova je krepost mudrost.
je da se po-
korava umu:
Platon ID: Antropologija, etika 43
Njezina je krepost hrabrost.
I pouda se mora prignuti upravljanju
razuma:
Stoga je njezina krepost umjerenost.
Tim trima krepostima to pripadaju na
po jednu instancu due PLATON nadre-

krepost pravednosti (dikaiosyne).
Ona vlada, kad svi dijelovi due u pravoj
mjeri ispunjaju i djelatnost koja
njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti
izlazi na vidjelo posebna sklonost
za umjerenoga i barmo-
s
Sve 4 kreposti zajedno do danas se na-
zivaju kardinalnim krepostima (lat.
cardinalis to se stoera, to stoji
u sreditu).
Iz umnosti idealnoga carstva ne proizlazi
samo postulat gospodstva uma uz njego-
vu konkretizaciju u kardinalnim krepos-
tima. Daljnji prednosti inteligibil-
nog svijeta duhovnih stvari jest i sni:ia-
vanje vrijednosti tjelesnoga. Ovdje se po-
klapaju PLATONOVA antropologija i eti-
ka s njegovim spoznaje:
Osjetni svijet ne pravu
spoznaju, nego samo nesigurno mnije-
nje.
I svijet vrijedan truda jest duhovni.
Mudrac pokuava ovdje kao i tamo uma-
zatvoru tjelesno-osjetnoga.
koju za to smije pokazu-
je se kao prvo u :ivotu nakon smrti:
Dua umnih stvari ponovno ulazi u
carstvo duhovnoga, dok se ona
neumnih ne podie do ideja te mora
pokom.
Kao drugo, kreposti lei u njoj sa-
moj:
Od svojega iskona i prema svojoj biti
za razborit ivot ne moe,
po PLATONOVU biti boljeg
ivota nego po mjerilu spoznaje.
Tome pripada promatranje ideja jednako
kao i nastojanje za dobrom.
No, mudrac ima ispuniti i pedagoke i
To postaje jasno u us-
poredbi sa spiljom:
Premda je ljepo-
tom ideja, ipak vrijedi da treba
prenijeti u "svakodnevicu".
To prije svega zato da se pomogne dm-
gima da svladaju uspon.
Ni ugoda ne smije biti sasvim protjerana
iz ivota, ako je to ugoda zbog umne
slube dobru. Tako PLATON pie u 'File-
bu' , poeljan ivot je zamijean
"od meda ugode i suhoparne vode ra-
zumijevanja."
44 Antika
filozofi vladari
zrenje ideje <;\ R f?
dobra
__ . ..

djelatnost
u dravi
A Izobrazba B Kruni tok ustava
platonska
drava

dua


c::s
pravednost f
.8
C Analogija: dua - drava
dravni oblici
(odraz
dijela due)
U 'Politei' ('Drava') i izmijenjeno u
'Zakonima' PLATON ocrtava model
idealne drave. Premda su u njima za-
i problemi konkretne
povijesti, ipak PLATON ne daje opis
stvarnoga stanja. tovie, on podastire
svoju predodbu najbolje
drave.
Njegovi spisi o o dravi ponaj-
prije su, dakle, utopije.
Nastanak drave ne temelji se na ljud-
skom nagonu za osnivanjem drave ne-
go
na slabosti pojedinca. Po sebi sposo-
ban samo za aktivnosti, on
se mora udruivati s drugima.
Tako je u temelju drutva podjela rada.
Bitna oznaka njegova o dravi
jest stalna analogija s
Kao to je dua prema PLATONU podi-
jeljena u 3 dijela, tako i dravu treba di-
jeliti u 3 stalea:
stale: brigu za pravim
nom ivota svih mogu nositi
samo mudri. Stoga PLATON zahtij eva
da filozofi moraju stajati na vrhu dra-
ve e stale).
Stale brigu za obranu drave
iznutra i izvana stale).
Stale ostalih rukotvoraca,
obrtnika i seljaka koji trebaju osigura-
ti opskrbu drutva (hranidbeni sta-
le).
"Filozofi vladari" se svojom po-
sebnom koja se usavrava
pedesetogodinjom izobrazbom u svim
pravcima. U njima se treba povezati mu-
drost s
No, posebno ima
odgoj, za PLATONA temelj cijele dr-
ave.
da po ustavu vladara nije
dobrobit drave ute-
meljena je samo u njihovu
izobrazbom.
je izobrazba:
elementarni odgoj glazbom, pjesni-
tvom i gimnastikom (do 20. godine
ivota)
znanstvena izobrazba u matematici,
astronomiji, harmoniji (10 godina)
u dijalektici (filozofiji) (5
godina)
djelatnost u dravi (15 godi-
na)
nakon toga preuzimanje vlasti ili kon-
templativni ivot.
Za cijelo to vrijeme provode se strogi is-
piti i izbor maloga broja onih koji su
prikladni za filozofa-vladara.
Platon IV: o dravi 45
da oba gornja stalea svoj ivot
trebaju potpuno posvetiti dobru zajed-
nice, PLATON dobrima
unaprijed eli svaku koristolju-
bivo pomisao:
Privatni posjed je zabranjen.
su i ene i djeca svima
(Time je staleu oduzet poti-
caj da svoju okrene prema unutra.)
Drava i djece u
smislu izbora najboljih.
Kao to valjanost (arete) pojedinca proi-
zlazi iz vladavine uma, tako i valjanost
drave proizlazi iz vladavine filozofije,
tj. od filozofa-vladara.
stale odgovara onda volji
koja kao ideal u sebi krije hrabrost.
Analogno poudnome, umjerenost pri-
pada hranidbenom staleu.
No, u kao i u dravi ,
krepost se sastoji u pravednosti, ne u
ostvarenju dijela koliko u
harmoniji, koja nastaje izvrenjem sva-
ke aktivnosti :
Radi se o totalitarnoj dravi koja us-
pjehe svojih uzima sasvim za
sebe.
Ustav te drave je aristokratski, tj. teme-
lji se na vladavini najboljih.
U kruenju ustava to je prikazao PLA-
TON, timokracija, koja je prijelazna po-
java, uzurpira ustav. Iako su vladari pri-
znati, ipak se porastom utjecaja novca
oblik drave
oligarhija. U njoj se poklapa s
posjedom. U ovom ob-
liku vrlo udaljenu od idealne dra-
ve bogatstvo je preuzelo sredinju po-
ziciju:
"Krepost i bogatstvo odnose se jedno
prema drugome kao da svatko stoji u
jednoj plitici tezulje, od kojih jedna
pada kada se druga die. "
Njezin se kraj dogoditi prevratom, ta-
ko to manjak dobara do tada nemo-
iznuditi
demokraciju. ona porastom
anarhije pomak prema
najgoremu obliku vladavine, tiraniji.
Sve u svemu, platonska idealna drava
nikada nije pretvorena u stvarnost. (Nje-
gov vlastiti pokuaj da je osnuje na Sici-
liji , bio je neuspjean.)
U 'Zakonima' , djelu njegove starosti,
PLATON vie ne polazi od slike ideal-
nih vladara: dravu zakoni.
Opirni uvodi trebaju razjasniti njihov
smisao tako da mogu postati

46 Antika
organon
(o logici)
prirodno-znan-
stvena djela
(izbor)
metafizika
etika
poetika
A Corpus Aristotelicum u izboru
L
C Figure silogizma
kasnije
dodana
figura
supstancija: Aristotel
kvaliteta: filozof kvaniteta: 171 cm
gdje: Atena
kada:
ujutro
imanje:
umiren
poloaj: djelovanje:
trpljenje: protjeran
B Aristotelove kategorije
D Indukcija i dedukcija
Aristotel (384.- 324. pr. Krista), u
Stagiri, dvadeset je godina bio PLATO-
NOV u njegovoj Akademiji. Oko
342. pr. Kr. pozvan je za ALEK-
SANDRU VELIKOM. Poslije je u Ateni
osnovao vlastitu, peripatetsku kolu.
Njegovi spisi ponajvie su skrip-
ta predavanja koja su se upotrebljavala u
Liceju, njegovoj koli (tzv. spi-
si). Od njih je sastavljen corpus aristote-
licum:
knjige o logici, poslije nazvane Orga-
non
prirodoznanstvena dj ela
metafizika
spisi
knjige o estetici (sl. A).
Jedan od doprinosa zapad-
noj povijesti duha jest njegova lo-
gika:
ARISTOTEL je prvi koji je red miljenja
istraivao ne (samo) prema sadraju
i prema fonni (jonnalna logika).
Prije svega preko BOECI]A i PETRA HIS-
p ANSKOG, Aristotelova je logika postala
temelj cijele tradicionalne logike.
Kao i kod njegova PLATONA, po-
jam mu je na prvom mjestu: on sam oz-
jednu kategoriju.
U najcjelovitijem se obliku o tome kae:
"Svaka izgovorena bez povezano-
sti ili jednu supstanciju ili
kvantitetu ili kvalitetu ili relaciju ili gdj e
ili kada ili poloaj ili imanje ili djelo-
vanje ili t7pljenje." (Usp. sl. B)
Ali, se povezuju u
koje se nazivaju sudovi, ako daju istinite
ili lane iskaze.
Takvi se sudovi prema pravil-
ima daju povezivati u U 'Prvoj
analitici' ARISTOTEL obrazlae ta pravila.
Povezivanje dvaju sudova u naziva
se silogizam.
U njegovu obliku ARISTOTEL
ga ovako formulira:
"Ako se a o cijelom b i b o cije-
lom e, onda se nuno mora i a izricati
o cijelom e. Takav oblik nazi-
va se prvim."
(Poslije se a preimenovalo u P, b u M, a
e u S.)
je silogizam:
l) svi ljudi su smrtni
2) Sokrat je
3) dakle: Sokrat je smrtan
pri su (l) i (2) p remise, a
(3) je u
ovom silogizmu srednji pojam h6ros
Aristotel I: Logika 4 7
mesos; lat. terminus medius), koji u
ispada.
Osim ove prve forme silogizma, ARIS-
TOTEL predstavlja jo dvije, koje se ra-
zlikuju po poloaju srednjega pojma
kao subjekta, odnosno predikata (slika
C).
Lanac je dokaz. Ta je metoda
deduktivna, tj. ide od prema po-
sebnomu.
Cilj znanosti prema ARISTOTELU tre-
ba biti i to da se sve to postoji nuno
moe izvesti iz jednog uzroka
aitia) .
Dokaz u aristotelovskom smislu jest izvo-
(ap6deixis).
Njegova je suprotnost indukcija (epago-
ge).
ARISTOTEL je u 'Topici' ovako opisuje:
"Idukcija je napredak od
ga prema npr. ako je vjet
kormilar najbolji, pa opet vjet
onda i u svakoj stvari vj etak
biti najbolji. "
U jasnom smjenjivanju PLATONA ARIS-
TOTELU je stjecanje spoznaje i
putem indukcij e povezivanjem predzna-
nj a s osjetnim opaanjem. Cilj je znanosti,
dodue, iz uzroka nuno iz-
vesti ono ali put do toga vo-
di preko indukcije.
je tek gotova znanost, dok
svoje znanje ona dobiva indukcijom.
Indukcija trai unutar jednoga
roda. Podjela svega omogu-
definiciju (horism6s). Ona se sasto-
ji od roda i razlike (npr.
je razumno
Izmjena indukcije i dedukcije da se
odnos onoga to je prije i onoga
to je poslije:
Ono koje je zapravo prije, spo-
znajemo kasnije nego ono
koje je poslije (sl. D).
No, ono prvo i (princip)
jest nedokaziva:
je neposredna postavka jednog
dokaza. Neposredno je ono od
nema prvotnijega. "
Ovo vrijedi, jer bi
moralo voditi regresu u Sam
ARISTOTEL prije svega navodi jedan ta-
kav princip,
je da isto istome i prema is-
tome istodobno i pripada i ne pripada."
(A. TRENDE-
LENBURG).
48 Antika
Platon pokazuje na nebesko carstvo ideja,
Aristotel na zemaljski svijet bivanja
A Prema Raffaelovoj "Atenskoj koli"
(oko 1510.)
svrni uzrok
C Aristotelova uzroka
formalni uzrok
PojaJll "metafizika" nastao je povijesnim
14 ARISTOTELOVIH spisa to
su se bavili principima, u prvom su
izdanju bili poredani iza
onih o fizici meta ta physik::i), iz ce-
ga se onda izvukla oznaka znanosti koja
ono to lei iza prirode.
ARISTOTEL se u 'Metafizici' odvaja od
PLATONA o idejama kritizira u
l. knjizi:
"Ni [ideje] nita ne pomau, ni spoznaji
drugih stvari ... niti bitku istih,
da one nisu u stvarima koje u njima su-
djeluju."
Time je navedena najvanija razlika iz-
i ARISTOTEL eli
nadvladati platonovski dualizam
ideje i stvarnog predmeta. Stoga on za-
htijeva da bit stvari lei unutar njih sa-
mih.
Za ARISTOTELA supstancija ousia)
stvari moe leati samo u njima samima.
Dodue, i za njega su rodovi supstancije,
ali tek u izvedenom smislu.
Zato ARISTOTEL jedan drugi dua-
lizam:
materija hyle; lat. materia) i
forma eidos/ morphe; lat. forma).
U predmetu se pojavljuju samo obje za-
jedno:
materiju isto tako malo moemo
kao i formu.
ARISTOTELOV cilj je dokinuti sve aporije
svojih prethodnika. Svoje o materi-
ji i formi on povezuje u sintezu bivanja:
na "podlozi" hypokeimenon) ma-
terije oblikuje se forma predmeta.
U materiji je prisutno samo po mo-
(dynamis/potentia), dok aktual-
nost/zbiljnost (energia) dobiva po formi.
Bit stvari ne lei u nekoj njihovoj trans-
cendentnoj ideji, nego se ostvaruje u re-
doslijedu njihovih pojava.
Ovaj razvoj ARISTOTEL naziva en-
teleheia (usp. sl. B).
se izvodi iz "telos" ("svrha"):
Svaki razvoj, po ARISTOTELOVOJ za-
misli, pretpostavlja svrhu napredovanja
od do stvarnog razvoja "ousi-
je",
pri on, kod PLATONA jo mitsku,
misao teleologije preuzima na sredinje
mjesto u svojoj metafizici.
U skladu s tim ARISTOTEL za razvoj na-
vodi uzroka:
Formalni uzrok (causa formalis).
Predmet se prema svojoj for-
mi: npr. prema njezinu planu.
Svrni uzrok (causa finalis). Prema
ARISTOTELOVOJ temeljnoj zamisli ni-
Aristotel ll: Metaf"aika 49
ta se ne bez cilja: kod
npr. zatita od nevremena.
Djelatni uzrok (causa efficiens). Svaki
razvoj treba nekog koji ga
tjera naprijed: kod npr. rad zidara
i radnika.
Materijalni uzrok (causa materialis).
Svaki se predmet sastoji od materije:
kod cigla, kamen itd. (sl. C).
Ovaj posljednji uzrok temelj je
i nepravilnosti predmeta:
Materija "se opire" oblikovanju.
kako ga diktira forma, supstanciji,
opiru se sile (ananke) materije, iz na-
staje ono to je
ARISTOTEL to naziva symbebek6ta, a
tradicija "akcident".
Pri tomu ono to je supstancija,
korelira s pojmovnom a
ono akcident s poj-
movnom iz prema
pretpostavkama Aristotelove logike, na-
staje akcidentalni otpad za znanosti.
Poloaj uma u ARISTOTELOVOJ filozofiji
se s rentgenskom zra-
kom:
Kroz osjetno spoznatljivo ali nebitno,
ona prodire do pojmovno shvatljivoga i
bitnoga.
Iz ideje razvoja za Aristotelov sistem proi-
zlazi i slojevitost svijeta. On se uspinje
od svoje donje granice, materije, do
forme, gornje granice, i tako se pro-
kroz Aristotelovu l'"iziku.
Prema tomu ono najvie, boanstvo,
mora biti forma.
da ARISTOTEL dovodi u vezu for-
mu i miljenje, njegov je Bog duh koji
misli samoga sebe.
On je uronjen u teoriju, duhovno
promatranje samoga sebe.
Daljnja oznaka nastaje iz toga da svijetu u
njegovoj trajnoj promjeni treba kretanje.
pak da poticaj ne smije
u mora postojati prvi po-
koji je sam nepokrenut.
Taj je nepokretni za Aristo-
tela Bog.
U odnosu Boga do koji
svijet sve do materijalnog uzroka, podu-
daraju se svi uzroci.
Aristotelova slika Boga implicira nezani-
manje za svijet:
Bog ne u tok svijeta i na njega
se svijetom ne moe utjecati.
da je on sam nepokretan, nije svi-
jet pokrenut Boga, nego "ud-
njom" materije za njim kao formom.
50 Antika
A Psihologija
C poloaj
B je krepost sredina dviju
loih krajnosti
dobro
ARISTOTEL u svojoj psihologiji razliku-
je tri dijela due, ali koji pripadaju sloje-
vitosti prirode:
vegetativna ili biljna dua,
osjetna ili ivotinjska dua i,
umska, koja se moe tek kod
ljudi.
Dui biljaka pripada hranjenje, ivo-
tinjskoj dui i prostorna po-
kretljivost, umu (nous) duhovna djelat-
nost.
Pri tomu je dua u cjelini formalni prin-
cip tijela:
. Dua je najvia entelehija .. tijela spo-
sobnog za ivot. "
Um zauzima posebno mjesto:
On se da dijeliti na trpni (receptivni) i
djelatni um, pri prvi
zastupa materiju a drugi
formu (aktualnost).
Pri tomu trpni um, koji je povezan s opa-
anjima drugoga dijela due, prema for-
mi preuzima mislene objekte, dok djela-
tni um predstavlja djelatni princip sve ak-
tivnosti umske due
Za razliku od ostalih dijelova due,
djelatni um nije vezan uz tijelo, pa je
time besmrtan.
No, da miljenje nastaje samo iz
povezanosti s osjetima, um nakon smrti
nije individualni um (za razliku od PLA-
TONA).
Aristotelova etika za objekt ima podru-
ljudske prakse kao djelovanja uteme-
ljenog na odluci i time se od
teorijske filozofije koja je okrenuta pre-
ma nepromjenjivomu,
Svako po naravi tei prema sebi
svojstvenom dobru u kojemu pronalazi
svoje dovrenje.
Ljudsko dobro je djelatnost due pre-
ma razumu.
U njoj kao cilj svoje tenje
vjek pronalazi eudaimoniju (blaens-
tvo) , koje je neovisno o vanjskim okol-
nostima. Tako u 'Nikomahovoj etici' sto-
ji:
"Ako kao svojstveno ostvarenje
ka pretpostavimo neki ivot,
a kao takav odredimo djelatnost due
i djelovanja u skladu s umom ... i ako
dademo prednost onomu to se usavr-
ava u smislu njemu vlastitog ostvare-
nja, onda je dobro za ljude dj elatnost
due na temelju njihove spo-
sobnosti (tj. uma). "
Da bi dobro due bolje odre-
dio, ARISTOTEL razlikuje i
kreposti.
Aristotel m: psihologija, etika 51
kreposti su u
djelovanju samog uma, pri ARIS-
TOTEL razlikuje teorijski i
um.
njima je za djelovanje
samo razboritost (fr6ne-
sis).
kreposti Po-
sredovane su poretkom u
drutvu i dravi (poJis), a svoju valjanost
primaju od tradicije i suglasja
(npr. promiljenost, velikodunost).
Uvjebavanje vrednota u
polisu za ARISTOTELA je bitni dio mo-
ralnog formiranja.
Tek sudjelovanjem razboritosti i
kreposti nastaje ljudsko moralno djelova-
nje.
" ... da se u jednom bitnom smislu ne
moe biti dobar bez razboritosti niti
razborit bez kreposti."
Pri tomu razboritosti pripada posebna
spoznati prava sredstva i putove
koji vode k dobru, dok kreposti
postavljaju cilj.
Obje zajedno volju (bulesis) u
smjeru dobra time to tenji uvi-
da pokazuju pravi cilj. Tako se oblikuju
prirodne tenje i ovladava se strastima
(afektima). Pri tomu sloboda volje ARIS-
TOTELU ne dolazi u pitanje.
"Ako je krepost dranje volje, a
volja neko promiljeno nastojanje,
onda uvid mora biti istinit i nastojanje
ispravno, ako odluka treba postati do-
bra, a jedno i isto mora miljenje po-
tvrditi i tenja traiti."
Za Aristotelova stajalite je da
moralni stav (heksis) ne proizlazi odmah
iz uvida, nego se postie praksom: vje-
bom, navikom i
Stoga se poblie kreposti us-
mjerava i prema sudu i uzoru spoznata-
ga.
Sadrajno je krepost kao
sredina (mes6tes) krivih krajno-
sti, kao npr.:
hrabrost (plaljivost - luda smionost)
umjerenost (razvratnost - otupljenost)
dareljivost (krtost - rasipnost).
Posebna panja pripada pravednosti
koja je najistaknutija krepost s obzirom
na zajednicu. Kao distributivna praved-
nost ona se brine za pravednu podjelu
dobara i u zajednici; kao
ispravlja tete.
Bitna krepost je i prijateljstvo u kojemu
ostvaruje prijelaz od pojedina-
do zajednice.
52 Antika
A Pitanje oblika drave
poli s
!
---selo-----
B Od preko obitelji do sela i drave (poJis)
TRAGEDIJA
C Tragedija kod Aristotela
U obradi nauka o dravi kod ARISTO-
TELA jasno istupaju neka obiljeja njegove
metode i njegova nasuprot PLATO-
NU, ARISTOTEL veliki dio
svoje spoznaje dobiva od usporednih stu-
dija.
Tako mu se pripisuje analiza 158 ustav-
nih oblika od kojih je, dodue,
samo fragment 'Atenska drava'.
Kao drugo, i razdvaja mje-
ra PLATON koncipira svo-
ju dravu u idealnomu, a ARISTOTEL u

"Covjek ne mora imati pred sa-
mo najbolju dravu, nego i
od PLATONA, ARISTOTEL kod
nastanka drave poticaj udruivanju ne
vidi u slabosti pojedinaca, nego na
tak stavlja njihovu naravnu tenju za za-
jednicom. Njegova je
je po naravi drutveno
(anthropos physei politik6n z6on).
ARISTOTELA i jezik na to da
vjek nije usmjeren samo na golo preivlja-
vanje nego i na zajednicu koja se treba
sporazumjeti o tome to je korisno, dobro
i pravedno.
Kao i PLATON, ARISTOTEL drave
vidi u moralnom usavravanju
Ona postoji radi sretnoga i dobrog ivota.
Tek se u njoj krepost pojedinca moe pot-
puno razviti.
Drava se oblikuje od niza sve
zajednica:
Najizvornija je zajednica dvoje i
ena, otac-djeca, gospodar i rob), ovi
zajedno tvore zajednicu od ko-
jih se onda sastoji selo i po/is,
udruenje vie sela (sl. B).
Tek poJis autarkiju (tj. samodostat-
nost, neovisnost i samoodranje) zajedni-
ce.
Formalni princip drave je ustav:
"Drava je zajednica nekoga
ustava."
Oblike ustava ARISTOTEL, kao i PLA-
TON, dijeli u tri "prava" i njima odgova-
tri iskvarena, pri poznaje i
nagli preokret jednih u druge:
kraljevstvo i tiranija
aristokracija i oligarhija
republika i demokracija.
Kriterij poretka je broj vlastodraca:
jedan - nekolicina - svi.
Kao dobar vrijedi oblik drave koji slui
dobru, kao iskvaren koji ide sa-
mo za interesima vladara.
Od tri "ispravna" ne daje prednost
nijednomu. Najostvarivija i najstabilnija je
politeia (umjerena vlast naroda). Ona je
Aristotel IV: politika, poetika 53
mjeavina prednosti drugih ustava i odgo-
vara u etici formuliranu kreposti
kao sredini krajnosti:
"Najbolja je dravna zajednica ona koja
se temelji na srednjem staleu, ako
on i tako prevagu
ekstrema."
ARISTOTEL iz povijesne analize iz-
da bi u vrijeme
najbolji oblik drave bio onaj koji bi se
najbolje prilagodio zemlji i potrebama gra-

Za nutarnji poredak drave ARISTOTEL
navodi da treba obitelj, kao i
privatno vlasnitvo:
obitelj je jo elementarnija nego selo, a
ono nego drava, pa time treba dati
prednost obitelji kao prirodnom poret-
ku drutva, i ako je drava bitno
odgovorna za odgoj mladei.
Kod pitanja privatnog vlasnitva ARIS-
TOTEL ide srednjim putem. Odbacuje
zajednicu dobara (prema platonskom
uzoru).
Pokuava srednjim putem
Spartu, gdje
"posjed ostaje privatan, ali je upotreba
dostupna."
U unutranju strukturu drutva ARISTO-
TEL svakako ubraja ropstvo, nejednakost
(npr. i mua i ene) koji i
njemu vrijede kao prirodno No,
slobodnim ljudima vrijedi jedna-
kost.
Jedna grana filozofije je poeti-
ka. U istoimenom spisu ARISTOTEL po-
stavlja teoriju pjesnitva, osobito tragedi-
je, je djelovanje nenadmaena. Bitni
pojmovi jesu:
Oponaanje (mimesis): umjetnost tre-
ba preslikavati stvarnost, a ne zapisivati
(nasuprot povijesti).
Jedinstvo djelovanja, vremena i mjes-
ta: dj elovanje mora biti cjelovito, do-
sljedno i zavreno, a trajanje
na otprilike jedan dan.
Katarza umjetnost
treba oplemeniti tako to
se on identificira s prikazanim, pa time
na drugom daje oduka svo-
jim vlastitim
Prema povijesnom utjecaju ARISTOTE-
LA se moe mjeriti samo s PLATONOM, a
u novom vijeku s KANTOM. U srednjemu
vijeku postao je temeljem skolastike.
Do praga novoga vijeka njegovo se
djelo smatralo nepogreivim.
54 Antika
tjelesno djelatno
l i
predmet :: : } , ,
l
Zenon
A filozofija jezika

IStrauje
-

1
Iri i l w1 1 ' 1" 11 'l1" 1'11 i OO !1!lil
POJMOVI Ispituje
Stoa je kao filozofska struja u razdoblju
od helenizma do kasne antike izvrila ve-
lik utjecaj. Njezina se povijest di-
jeli na
staru Stou: s kole ZENO-
NOM IZ KITONA (oko 336.-264. pr.
Krista), njegovim KLEAN-
TOM (umro oko 232.) i HRIZIPOM
(oko 281.-208.) koji sistemu
daje njegovu zaokruenost.
Stoga, kae stih:
"Da ne bijae Hrizipa, ne bi bilo ni
Stoe."
srednju Stou: PANETI]E (oko 180.-110.)
i POSEIDONIJE (oko 135.- 51.) zasluni
su za prijenos misaonog bla-
ga u Rim, a njegovali su njegovu izvor-
nu otrinu.
kasnu Stou: prije svega SENEKA (4. pr.
Krista-65. pos!. Krista), EPIK-
TET (50.-138.) i car MARKO AURELIJE
(121.- 180.). U sreditu njihovih djela sto-
je svladavanje u ivotu i moralna pitanja.
U tom vremenu Stoa se vrednuje kao
jedna vrsta popularne filozofije.
Filozofija se u Stoi dijeli na logiku, fiziku
i etiku. pojedinih disciplina po-
janjavaju stoici, ostalim slikom

Stoa I l Logika, fizika 55
je glasovna tvorevina, pa ti-
me tjelesno navezana na glas i njegovo
djelovanje. J objekt isto tako spada u
prostor fizike. Naprotiv, (lek-
t6n) je netjelesna. Ono je duhov-
ne djelatnosti, jer tek su-djelovanje uma
od glasovnih smisleni jezik:
"Govoriti stvarati glasovno izra-
avanje koje neto milje-
no."
Spoznajna teorija u Stoi polazi od ma-
terijalnoga:
Opaanje mijenja (HRIZIP) stanje
nae tjelesne due ili se u nju
utiskuje kao u vosak (ZENON).
Nastali "utisak" povezuje se s drugima.
Tako pojmovi mogu prirodno nastati
kao ono u opaanjima,
to stoici nazivaju "pr6lepsis" pri-
predodba).
No, predodbe se i uma (16-
gosa) preoblikuju u pojmove. Kao opa-
anju potrebno im je slaganje po logosu.
Samo je tako
Zbiljsko nekog objekta pret-
postavlja dakle vjerni odraz u dui koji
se zdravog razu-
ma:
____..._ ''tvrdo"
'--+---"' prolepsis ---..-
Logika odgovara zatitnim zidovima, fi-
zika je stablo to raste prema gore, a
etika su plodovi vrta.
"Znanje je postojano (kata-
lepsis) to se nijednim razumskim raz-
logom [vie] ne moe oboriti."
predmeti
B spoznajno
l
l
l
l
l
l
l
\
\
\
\
\
utisak u
pneumu due
\
\
C fizika: razdoblja svijeta
suglasJe
ivotni
dah
um
oblikotvorna
sila
logika osim is-
traivanja sadri i i spoznajne teo-
rije.
Silogistiku stoici proiruju prije svega s 5
hipotetskih, odnosno disjunktivnih oblika
iz kojih se moraju dati sloiti
svi valjani Pri tome varijable ne
stoje za pojmove nego za iskaze ("logika
iskaza"):
l. Ako je A, onda je B. A jest. Dakle, i B
jest.
2. Ako je A, onda je i B. B nije. Dakle, nije
ni A.
3. Ne mogu odjednom biti A i B. A jest.
Dakle, B nije.
4. Ili je A ili B. A jest. Dakle, B nije.
5. Ili je A ili B. B nije. Dakle, A jest.
filozofija jezika bavi se nastan-
kom (etimologija). Uvjereni su da bi
se morao dati otkriti iskon svake
Tako su genitiv od "Zeus" (Zen6s) svo-
dili na "zen" (ivot).
teorija razlikovala je oz-
i stvarni objekt.
U f"tzici stoicima za "bitak" vai samo
ono to djeluje ili trpi, dakle tijela.
Pasivnomu odgovara materija (h_le),
aktivnomu "logos".
Logos je svjetski um, koji kao dah
(pneuma) proima materiju i
djeluje na njezin planski razvoj. U svim
predmetima sadrane su "klice logosa"
(16goi spermatikoi), u kojima je poloen
njihov razvoj prema planu.
"Logos je nerazdvojivo povezan s
hyle. On je s njom izmijean; proima
je u cijelosti, formira i oblikuje te tako
stvara Kozmos."
Praelement je vatra. Jz nje se razvijaju
drugi elementi (zrak, voda, zemlja) i
konkretni svijet. Kao toplina ona sve
proima i njihov ivotni dah. Tako
je ona i dua i snaga to sve razborito

Stoici jedan ciklus: kao to je
svijet proiziao iz prvotne pra-vatre, tako
opet u njoj i propasti. Nakon toga
svjetskog poara, ponovno nastati
svijet stvari.
56 Antika
...... -....
,.,, .........
.... ...
spoznaje os _ spoznaje
"" -- rr
mudrac u ;

A determinizam
l
\
bogatstvo
ispravno dranje
B Etika
" . s '
rirodo ,. '
-- (
predodbe
predodbe
bogatstvo
neispravno dranje
E
teologija krui oko logosa:
Bog je pra-snaga, prvi uz-
rok svega bitka. On je logos, koji u se-
bi nosi zametke razumske snage svih
stvari.
Oblikotvornu vatru, logos, kao
i Zeusa Bogom. Za stoike je
kozmos, koji proizvodi sav ivot i milje-
nje, i sam ivo je dua boan-
ska.
Iz umnosti logosa slijedi svrhoviti i smis-
leni poredak stvari i
"Iz toga proizlazi misao teleoloki sa-
vreno svijeta u kojemu
sklad svega smisleni red, to ga je
planirala i korak po korak provodil a u
djelo jedna jedina boanska snaga."
(M. FORSCHNER)
poredak stoici nazivaju sudbi-
nom heimarmene; lat. fatum), a nji-
hov cilj (pr6noia;
providentia). Ne moe se od
nunosti u svijetu.
Kauzalno i teleoloki tij ek vanj-
skoga svijeta temeljna je misao i
etike. da se izvanjskim dobrima
ne moe uvijek raspolagati , jedino se
unutarnji stav nalazi u vlasti .
Tako pie SENECA:
"Sudbina vodi onoga koji to a
onoga koji to
Izvanjski prostor slobode sa-
stoji se prema tome u su-djelovanju.
je cilj da ivi u "skladu s priro-
dom." Tako postie
harmoniju koja vodi k "dobrom tij eku
ivota" i (eudaimoniji).
se moe samo kad nikakav
afekt ne naruava mir due. Afekt je pre-
komjerni nagon. Prema nastanku temelji
se na predodbi kojoj se pripisuje kriva
vrijednost. Po svojemu djelovanju on po-
staje "pathos", strast. da se njezin
objekt rijetko moe sasvim
vjek ostaje nezadovoljen.
je ideal apatija, sloboda od ta-
kvih afekata.
Stoici razlikuju 4 vrste afekata:
alost, strah, poudu i nasladu.
Njih treba upotrebom pravog uma
(orth6s logos):
Nagon postaje afektom tek kad um
pristane uz vrijednost njegova objekta.
Uvid u pravu vrijednost stvari ometa e-
lju za krivim dobrima ili odstranjuje strah
od tobonjih zala. Tomu pripada spozna-
ja da sva izvanjska dobra nemaju vrijed-
nosti za
Stoa II l Etika 57
"Afekt nastaje kad um nagonu posta-
vi krivi ... cilj, pa oplakuj e neuspjeh. "
(M. HOSSENFELDER)
Stoici dijele stvari na dobre, loe i adia-
phora (ravnodune). Dobre su krepo-
sti, a loe njihove suprotnosti. Sve su
ostale stvari j ednakovrijedne, jer nita
ne pridonose One su ili potpuno
indiferentne, npr. broj dlaka na glavi, ili
im je "dana prednost" ili su "zapostav-
lj ene". U one kojima je dana prednost
spadaju stvari koje odgovaraju prirod-
nom stanju.
da moramo birati i in-
diferentnih stvari , trebamo birati pri-
rodnije, tj. zdravlje pretpostavljati bo-
lesti.
Tako stoici razlikuju i djelovanja:
Ima ih loih (iz krivog uvida) i dobrih
(iz pravog uvida).
Srednja djelovanja, to se nalaze izme-
tih, nazivaju se ako
se u njima ostvaruj e neka naravna sklo-
nost.
Ona ne iz uvida, ali ostvaru-
ju neko naravno dobro.
Za je presudna krepost. Ona se
bitno sastoji u moralnom uvidu u vri-
jednost stvari. Iz nj ega proizlaze ostale
kreposti (pravednost, hrabrost itd. ).
Krepost kao spoznaja moe se
ti, ali ne izgubiti.
kreposti i njezi ne suprotnosti
nema sredine, da se samo moe
djelovati prema razboru ili ne.
Na ispravnom umu temelji se ispravan
odnos prema stvarima i nagonima. Po-
stignuta harmonija je, dakle,
jedna od sredinjih misli je
o oikeiosis, prisvajanju na te-
melju kojeg je ljudsko mo ralno nasto-
janje sadrano u njegovu prirod-
nom stanju. Oikeiosis se sastoji u
okretanju prema onomu to se u
samooyaanju promatra kao pripada-
Covjek se stvarima to
su njemu naravne , a razlikuje one to
mu pridonose od onih koje mu tete.
Stoga svako ivo tei i samoodr-
anju.
Rastom onda spoznaje um
kao svoju istinsku naravnu bit.
No, to prisvajanje proiruje i
moralnog djelovanja na zajednicu:
Individuumu ne pripada samo o n
sam nego i rodite lji , prijatelji itd. , ko-
ukupno
58 Antika

jednaka brzina
A Epikurov nauk o atomima
potrebe

l l
naravne 1 naravne
1
zbog
1
i 1 1 knvog
nune 1 nenune
1
mnijenja :
l l
l l
l samo varijacija

uvid izabire
'
'
'
neugoda zbog tekog pribavljanja
___ J
- vrijednost
- granica ugode: odsutnost boli
C Onaj tko bira alternativu
ugode
pravednost
prema
propisu
l
D Epikurov nauk o pravednosti
Epikur (oko 342.-271. pr. Krista) ute me-
ljio je koje se posebno prak-
se. Njegovu su kolu nastavili prije svega
Rimljani HORACIJE i LUKRECI]E, spis
"O naravi stvari" (oko 50. pr. Krista) uz
nekoliko EPIKUROVIH zbirki izreka i pi-
sama vrijede za najvaniji izvor.
EPIKUROV A fizika temelji se na 3
Nita ne nastaje iz nebitka.
Nita ne nestaje u nebitak.
Svemir uvijek bijae takav kakav je
sada i uvijek biti takav.
Svemir se sastoji od tjelesa i praznine.
Postojanje prvih poznato je iz opaanja.
Praznina je pretpostavka za stajanje i kre-
tanje tjelesa.
EPIKUR se naslanja na DEMOKRITOV
(str. 33) atomizam. Tjelesa su nakupine
atoma. Atomi nemaju kvalitete osim
oblika, teine i su
dj eljivi, ali ne. Jer samo je tako
razumljivo da se ne razrjeuju ni u
ali i da pokazuju oblike. Iz razli -
oblika atoma proizlaze forme tjele-
sa.
Atomi zbog svoje te ine neprekidno
paralelno padaju kroz prostor.
no neki mijenjaju smjer, udaraju o dru-
ge, se i tako proizvode ti-
jela.
atoma i praznina
su. EPIKUR stoga tvrdi da u svemiru po-
stoje bezbrojni svjetovi.
EPIKUROVO o spoznaji naziva se
kanonika. temelj su slike. One
nastaju otjecanjem atoma s povrine tij e-
la. Oni u stvaraju fini otisak
predmeta u materijalnoj ("od finih
ca") dui. Osjetno opaanje mjerilo je is-
tine.
"Istinito je ono to je zbiljski ili
na temelju promatranja mi-
ljenjem. "
Ponavljanjem slika ili utisaka dospijeva-
mo do pretpojmova (pr6lepsis), koji tvore
temelj razumske djelatnosti. Ako se mni-
jenja (d6xai) to ih je stvorio um odnose
na zamjetljivo, mogu
sjetilnim opaanjem potvrditi se te vri-
jediti za istinite
osjetnom iskustvu ili se ne
potvrditi te time biti kao "is-
prazno mnijenje".
Ako se odnose na ne-zamjetljivo, onda
su
lani, ako zamjetljivomu
istiniti , ako im u osjetnom iskustvu ni-
ta ne
Epikur 59
Pmzni prostor npr. zbog kretanja je
nuan, a ni u opaanju ga nita ne opovr-
gava.
"Obmana i zabluda uvijek se nalaze u
onome to je u mislima dodano s obzi-
rom na ono treba potvrda ili ne-
pobijanje, a to se onda ne ili
opovrgava."
Etika je srni dio EPIKUROVA
Njezin je princip ugoda. Svako ivo
po naravi tei ugodi, a izbjegava bol. Cilj
ivota je dakle ugoda. EPIKUR defmira
ugodu kao odsutnost bola i nemira. Stoga
ugode i bola nema nikakva
stanja. Kad se odstrani bol (zbog
nedostatka) i (zbog strahova),
postie se ugoda.
EPIKUR podcrtava postizanja
ugode. Ako se zadovolje elementarne po-
trebe odstranjivanjem gladi, itd., ne-
ma vie ugode nego samo nje-
zine varijacije. Samo ugode postaje
mznolikiji.
Stoga EPIKUR potrebe dij eli u 3 grupe:
namvne i nune
naravne i nenune
nitavne, koje nastaju samo zbog krivog
mnijenja.
Zadovoljenje potreba prve vrste moe se
bez napora. EPIKUR stoga skrom-
nost dri za vanu krepost. Razum prema
nekomu ugode" odvaguje ono to
njoj pridonosi ili odnemae te izbjegava
ugodu koja tjelesnim bolom ili duevnim
nemirom moe neugodu:
djelatnost, npr. prema EPIKU-
RD, donosi toliko nesigurnosti u ivotni
tijek da savjetuje ivot u skrovitosti.
Ataraksiji, ispravnom ivotu bez nemira,
osim slobode od tjelesne boli, pripada i
duevna sloboda od nemira i zablude. To-
me slui i uvaavanje kreposti.
Mudrac se npr. usmjeriti na pr-aved-
nost, jer nikako ne moe biti sigu-
ran od sankcija drutva.
to je pravedno stoji u konvenciji koju su
ljudi ugovorili zbog sigurnosti onoga to
im koristi. Mora se i
"ona mudrost prakticirali, koja... nam
se nudi kao najsigurniji do ugo-
de." (CICERON)
Odbacivanje krivog miljenja slui prevla-
davanju strahova koji kode ataraksiji.
Prema EPIKURU bogovi ne
u svijet. Oni imaju sretan ivot mir
ne kvare "napornim zaduenjima".
Ni EPIKUR ne smatra da tijekom svijeta
upravljaju nu nost i sudbina.
60 Antika
razlike pri mjese okolnosti
A Tropi prema Sekstu Empiriku
B Koncept Pironove skepse
Skepsa (doslovno "gledanje uokolo") PI-
RONA IZ ELIDE (365.- 275. pr. Krista) si-
je prikazana kod SEKSTA EM-
PIRIKA (oko 200.- 250. pos!. Krista):
"Skepsa je umjetnost koja ono to se
na bilo koji pojavljuje suprotsta-
vlja onomu to se pomilja. Zbog jed-
nake snage u suprotstavljenim stvari-
ma i argumentima, od te sposobnosti
dolazimo najprije do uzdravanja od
suda, a zatim do duevne
nosti."
Polazna Pironove skepse je poveza-
nost uzdravanja od suda epohe) i
duevne (ataraksia).
Sav nemir dolazi od nagona za spozna-
jom i vrednovanjem stvari.
Dogmatsko vjerovanje u naravna dobra ili
zla dovodi ljude u zabludu i strah. Kad se
skeptici
uzdravaju od suda i postiu ravnodu-
nost, slijedi duhovni mir kao to sjena
slijedi tijelo.
Uzdravanje od suda o naravi stvari Piro-
nova skepsa temelji na "jednako snanom
(lsosthenia):
Pri svakom iskazu moe se misliti i je-
dan jednako vrijedan suprotni iskaz.
Skeptici istrauju suprotstav-
ljanja da bi mogli uvesti epoche. Pri to-
mu se neka pojava ili neka misao uspo-
s drugom (suprotnom) pojavom
ili milju.
SEKST za to navodi 3 liste tropa (figura).
1) Deset tropa koji se temelje na relativno-
sti. Relativan je
onaj koji sudi, jer su iva
ljudi, osjetni organi i okolnosti u kojima
se opaanje
ono o se sudi: prema svojoj
stvari se pojavljuju (zr-
no pijeska - tvrdo, gomila pijeska - me-
kana); su i i ivotni obli-
ci naroda
onaj koji sudi i ono o se sudi za-
jedno: prema poloaju stva-
ri izgledaju ili je jednom od
njih neto "primijeano"; I fe-
nomena njegovu vrijednost.
2) Pet tropa sastoji se od i bes-
regresa u koje dospijeva svaki
iskaz. Zatim od relativnosti, dogmatskih
pretpostavki i krunog u dokazi-
vanju.
3) Dva tropa: se neto spoznaje ili
iz sebe ili iz drugoga.
Prva je zbog
stvarnog stvarima. I
druga stoga vodi samo u re-
gres ili u dijalelu (kruni
Skepsa; ekleticizam 61
Skepsa tu metodoloki utemeljenu sum-
nju izraava krilaticama (phonai):
"Ne ba" (jedna tvrdnja ispred druge),
"vjerojatno", "sve je itd.
Pri tome je valjanost krilatica sama ponov-
no nedogmatska, tj. sumnji. Pi-
ronova kola strogo se dri fenomena, ko-
jemu skeptik ne moe a da ti-
me ne bi sudio.
Prema SEKSTU ne se npr. da
nam med ima sladak okus, nego da jest
sladak.
Prema svojim pretpostavkama skeptik bi
se morao uzdravati i od djelovanja. No,
da je to on se
"svakodnevnu ivotnom iskustvu". Tome
osim ovih obiljeja prirode i naravnoga
doivljavanja pripadaju i njegove
okoline i vjetine.
Ako se on (nedogmatski) prigiba ovo-
mu davanju prednosti, moe se u djelo-
vanju uzdravati od suda.
S ARKESILAJEM (315.- 240.) i KARNEA-
DOM (213.-128.) i nova akademija zauz-
ima obrat. Cilj je uzdravanja od
suda prije svega sigurnija spoznaja. Protiv
Stoe (str. 55) akademski skeptici
postojanje predodbi koje
bi prisiljavale na pristanak.
Ne postoji neki kriterij istine, samo
vjerojatnosti.
Predodbe samo mogu biti vjerojatne ili
ujedno i "neometane", .tj. da nisu u protu-
s nekom drugom.
sigurnost postoji onda kada je predoba
naknadno provjerena:
Ispitaju se svi izvori pogreaka
koji bi mogli omesti "normalno" opaa-
nje.
M. TULIJE CICERON (106.-43. pr. Krista) u
svojemu djelu povezuje misli iz
kola. On je zastup-
nik rimskog eklekticizma.
Njegove su zasluge
prenoenje (prije .svega
teorija na situaciju u rimskom
carstvu
formuliranje teorije naravnog
prava:
Pravna narav, prema CICERONU,
bitno pripada kao njegov razum. Iznad
zakona to se povijesno mijenjaju, on
postavlja nepromjenjivo naravno pravo.
prenoenje konkurentnih filo-
zofskih sistema.
CICERONOVO posredovanje filo-
zofskih pojmova u latinski vrijedi kao va-
an doprinos tradiciji zapadne filozofije.
62 Antika
DUA SVIJETA
@UA
DUE
Plotinovi stupnjevi emanacije
Kao posljednji veliki sistem slovi
neoplatonizam. U njemu se filozofi, prije
svega u kozmolokoj perspektivi, ponov-
no PLATONU (str. 39-43) te njego-
ve teze povezuju s Aristotelovima i
ma.
su osobe:
AMONIJE SAKAS (oko 175.-242.), FLO-
TINOV i kole u Aleksan-
driji
PLOTIN (oko 204.- 270.), pravi
neoplatonizma
PROKLO (oko 410.--485.) koji je kao
"skolastik" neoplatonizmu dao
sistematsku zaokruenost.
PLOTINOVA filozofija dostupna je u 'Ene-
adama' koje je izdao njegov PORFI-
RIJE. One opisuju uspon i silazak prema
Jednomu hen). To Jedno, koje Plotin
i dobrim, apsolutno je jedinstvo i
punina. Iz njega se izvodi sav bitak, ali i
sva ljepota. Nijedno ne postoji izvan
povezanosti s Jednim. PLOTIN osta-
lim spominje primjer sunca:
Svjetlost je nerazdvojivo povezana sa
suncem. Ne moe se otkinuti od njega.
Svjetlost uvijek ostaje na strani sunca.
se ni bitak ne moe odvojiti od
njegova izvora, od Jednoga.
da je Jedno apsolutno jedinstvo, iz-
ravan, pojmovno diferenciran pristup nje-
mu nije
"Ono nije bi se i ovdje Jedno
moglo samo o drugomu;
njemu ne pripada ... nijedno ime, ime-
nuje se Jednim, ne slobodno, kao da bi
bilo neto i tek onda jedno. Ono
se radije spoznaje od onoga to je od
njega od bitka."
Jedno se razlijeva zbog svoje punine, to
PLOTIN kao "isijavanje", tzv.
emanacija. Prema mjeri bitka
vii stupanj odraava se u niemu. Pri
tomu se dodatno gubi jedinstvo i punina
sve dotle da bitak s materijom tvori tjelesni
svijet.
Time najprije nastaje duh (nous). On je
sfera ideja, tj. praslika svih stvari.
Stoga je on najvie Ovaj inteligibilni
svijet ravna se prema Jednomu, ali je ipak
u sebi diferenciran:
Umsko miljenje iziskuje razdvajanje
onoga koji misli od miljenoga te razli-
predmeta sobom.
Stoga mu osim bitka, trajnosti i
identiteta (zbog njegove za ispu-
njenje pripadaju i kretanja i
tosti.
Neoplatonizam 63
Zrelost duha skriva plod due.
Kao to je izgovorena odraz misli,
tako je dua odraz duha.
Kao duha njezina je dje-
latnost promatranje duha. Dua spaja sfere
duhovnoga i materijalnoga.
Kao svjetska dua ona proima, oblikuje
i oduhovljuje kozmos, a svijetu podaruje
harmoniju.
Dua u sebi sadri due. One
se spajaju s materijom te tvore
stvari tjelesnoga svijeta. Materiju PLOTIN
kao Ona je u sebi
i runa. Ona je naj-
vie udaljena od svjetla Jednoga, tako da
PLOTIN govori o "tmini materije".
Povezivanje materije s duom muti nje-
zino gledanje duha i Jednoga od kojega
ona
Uspon prema Jednomu PLOTIN vidi kao
proces Poticaj tomu je ljubav
(eros) prema pra-Lijepomu i pra-Jednomu.
Uspon vodi preko kontemplacije.
Umjetnost npr. vodi preko opaanja os-
jetne ljepote do ljepote
u sebi dovrene forme.
I filozofijom dua prevladava tjelesni svijet
sjena i se duhu.
Najvie je ekstaza, neposred-
no u promatranju Jednoga.
Neoplatonski su utjecaji prisutni i kod
BOECIJA (oko 480.- 524.). Njega se nazi-
va "posljednjim Rimljaninom i prvim sko-
on prevodi, komentira i kom-
pilira djela filozofije (prije svega
ARISTOTELOVA). U skolastiku prenosi la-
tinske pojmove i tenju za konkordanci-
jom.
Nepravedno pisao je "Utjehu
filozofije", zamiljeni dijalog s fi-
lozofijom. Temelj "terapije" je razgovor o
providnosti:
Bog je stvoritelj i upravitelj svijeta, koji
mu podaruje njegovo jedinstvo.
Kao takav stalnost providnosti. Na-
protiv, sudbinu i zlo koje u njoj djeluje tre-
ba gledati samo kao udaljavanje od boan-
ske sredine:
" Tako ... se, ono to se udaljava od bo-
anskog duha, u spone
sudbine ... A ako se
najvieg duha, tako ... se nei-
zbjenosti sudbine."
se treba temeljiti u svojemu razu-
mu, a prema (promjenljivim) izvanjskim
stvarima biti ravnoduan. (Prividna) zla
sudbina onda slui samo za vjebu ili po-
boljanje, ili pak kao kazna.
64 Srednji vijek
D
31
Cl)
e
"'
N
"
"'

z
"' e-
.,
>
e:
U)
o
"' E
"'
1il
N
o
"O

t::
" 1:::
w
o
1il 1il
C':i ;;:
" "

31
Cl)
e

<(
"' E


>
o
-"'

"' o
O> o

"' "-
<D
o
ID

<D
-"
"
"O
o;
I
o
N



., >
:liiE
=:(].)

>
U) U)
e
"'
.e
!:?
e

"' o
"
o
Cl)
Q)
"O
e w
o Q)
E g

t

[L
o
o
.,
u
e
"' iii
>
31

:J
-e
Q)
e:
"'
u
"'
e
Q)
Cl
:J
ln
o
-"'
(/)
e
"'
D
e

:J
Cl
:J
<(
e
Q)
Cl
o
o
o
<')
o
o
C\1
o
o

o
o
o
o
o
(J)
o
o
a:>
o
o
"<t
o
o
<')
o
o
C\1
"' -"
.!,L
:;
"'
bl)
v
;::
"O

"'
<.::
o
N
o
a
rl
!!!)
,-:::=
>U
::>
v
>
t/l
-o
v
Ob

o..
Srednjovjekovna zapadna filozofija
okarakterizirana je svezom i
filozofije.
Srednjovjekovna filozofija je
filozofij a, kako u svojoj nakani, tako i
u svojim predstavnicima koji su goto-
vo svi klerici.
Trajna osnovna tema stoga je i odnos vje-
re i znanja. No, to ne da se milje-
nje pokazuje ba dogmatski jedinstveno.
Sukob filozofskih pravaca sebe i
presude teza od strane crkvenoga autori-
teta pokazuju,
da se miljenje u samostal-
nim i divergentnim putovima.
Prvo razdoblje vremenski se jo poklapa
s antikom:
Patristika (oko 2. st.-7. st.) obiljeena je
naporima crkvenih otaca (patres) da uz
filozofije izgrade i
te ga obrane protiv po-
ganstva i gnoze. i najdjelo-
tvorniji zast upnik filozofije u
antici je
AURELIJE AUGUSTIN. Njegovo djelo,
na koj e je utjecao neoplatonizam, je-
dno je od glavnih izvora srednjovje-
kovnog miljenja.
U vremenu nakon kraja antike (simboli-
datum je zatvaranje Platonove aka-
demije odredbom cara JUSTINIJANA go-
dine 529.) zbilja je predaja kroz nekoliko
i prenoena u samosta-
nima, ali je filozofsko miljenje ipak iz-
gubilo na samostalnoj snazi.
Razdoblje koje u 9. st.
se kao skolastika.
Pojam skolastik (schola=kola) oz-
o ne koji se kolski bave zna-
nostima; posebno koji djelu-
ju na katedralnim i dvorskim kola-
ma, utemeljenima od vremena KAR-
LA VELIKOGA, a poslije na
tima.
No, prije svega skolastikom je
metoda:
Pitanja se razumski ispituju u njihovim
razlozima Za i Protiv te se dovode do
rjeenja.
Obiljeja skolastike su regres i
s tradicionalnim znanjem
te daljnje prenoenje
osnivana od 12. st. postaju
sredita duhovnoga ivota. je bilo
u 4 temeljna fakulteta:
filozofija (septem artes liberales) , teo-
logija, pravo i medicina.
Dispute to su se odravale na
ma slijedile su strogu shemu
metode. Nj ihova zatvorena formalna uko-
Pregled 65
bila je polazna renesansne
kritike na ovaj oblik filozofije.
izvori iz kojih se hrani skolastika
prije svega jesu:
AUGUSTIN; neoplatonska tradicija (tu
su i predajom spisi nekoga
nepoznatog autora to se naziva DIO-
NIZIJEM AEROPAGITOM); BOECI]E
koji prenosi aristotelovsku logiku; po-
slije ARISTOTELOV! sabrani spisi.
Razlikuju se razdoblja:
U ranoj skolastici (11.-12. st.)
izgradnja metode. Planuo je
spor o univerzalijama, to je i tema slje-
o pitanju: pripada li
oznakama (vrstama i rodovima, npr.
vjek) neka realnost neovisna od miljenja
ili pak postoje samo u miljenju.
Za daljnji razvoj filozofije od velikog je
utjecaj arapskog svijeta.
U godinama od 800. do 1200. islamska je
kultura predaju filozofij e i
znanosti. djela dospjela su na
Zapad u arapskim prijevodima. Tako je
srednjem vijeku postao do-
stupan mnogo dio pisanih radova
nego to je do tada stajao na raspolaga-
nju, pa tako i ARISTOTELOVA sabrana
djela.
Novo Aristotela oblikuje sli-
ku visoke skolastike (oko 12.- 13. st.).
Nijedan mislilac ne moe te melj-
no poznavanje ARISTOTELA. Pri tomu su
suprotstavljeni tradicija ori-
je ntirana na augustinijanizam i aristotel-
ski pravac kod dominikanaca.
TOMA AKVINSKI poduzeo je najo-
pseniji sistematski pokuaj poveziva-
nja aristotelizma i fil ozofije.
objedinjavanja nekog ARI-
STOTELOVA s do-
gmom vodilo je s crkvene strane do pri-
vremene zabrane ARISTOTE-
LOVIH spisa i osude niza filozofskih te-
za.
S MEISTEROM ECKARTOM tradicija je
srednjovjekovne mistike dosegla vr-
hunac; ona se bavi duhovnim putem
do unutarnjeg zrenja i ujedinjenja s
boanskim.
Daljnji zastupnici su HEINRICH SEUSE,
JOHANN TAULER i JOHANNES GER-
SON.
U kasnoj skolastici (14. st.), prije svega s
WILLIAMOM OCKHAMOM kri-
tika sistema starih kola (via
antiqua). Novi put (via moderna,
van i kao nominalizam) dolazi s procva-
tom prirodnih znanosti (NIKOLA ORES-
ME, IVAN BURIDAN).
66 Srednji vijek
biblijski spisi
A Pregled
filozofski
utjecaji:
platonizam
Stoa
transcendencija
inkarnacija
stvaranje
l
B Justin: nauk o logosu

mudraci:
sudionitvo
na Logosu
cjeloviti
boanski
Logos
Filon
Aleksandrijski
sporne teme:
gnoza; kanon Svetog pisma
istobotvo Sina
nauk o sakramentima
1 ili 2 naravi
u Kristu
nauk o milosti
bestjelesno tjelesno
''"V""'
obdareno razumom

. t.
1
bez osjetila
, oo .. v (!>ljke)
ivo neivo


e Dionizije Areopagita: stupnjevitost
bitka
Patristikom se naziva poslijeapostolsko
razdoblje starine. Djela "otaca"
(patres) se kao autoriteti potuju uz
Bibliju. Pa ipak njihovo miljenje ne tvori
ni sistematsko ni povijesno jedinstvo te
prije nalikuje nekoj prijelaznoj fazi od
apologije ivota do kolske
teologije.
Izuzetak jako utjecajna AUGUSTI-
NOVO djelo.
Utjecaji na filozofiju dolazili su
od platonizma, filozofije religije FILONA
ALEKSANDRI]SKOGA (oko 25. pr.-40.
pos!. Krista) , neoplatonizma i Stoe.
Apologeti 2. st. brane mlado od
presuda i optubi "pogana". JUSTIN zastu-
pa miljenje, da su
i mudri ljudi prije Kristova dolaska
imali udjela na Bojoj
(Logos) po kojoj je svijet nastao, a koja
je u Kristu cjelovito inkarnirana (u-tje-
lovljena).
Nasuprot struji, koja tei nad-
vladavanju vjere viom spoznajom,
stoji pokuaj Klementa Aleksandrijsko-
ga (oko 145.- najkasnije 215.) za uteme-
ljenjem ispravne gnoze, kao
sveze filozofije kao forme s no-
vim vjerskim sadrajima. Ti-
me njezin poloaj dovodi u kontroverzno
pitanje
je li filozofija vjeri korisna, beskorisna
ili tetna.
Prema KLEMENTU Bog je htio filozofiju, a
njezina je razumna upotreba spasonosna.
su i filozofi, kad su npr. imali
uvid u pratemelj svijeta, stajali pod utjeca-
jem prirodnoga Bojeg prosvjetljenja, iako
im je jo nedostajala objava.
KLEMENTOVU posredovanju suprotsta-
vlja se TERTULIJANOVO (oko 160.-na-
kon 220.) otro odbijanje filozofije. On
se opire prodiranju filozofije u prostor
vjere:
"to ima raditi Jeruzalem s Atenom!"
S Origenom (oko 185.-najkasnije 253.) fi-
lozofija se probijati kao refleksija
objavljenih sadraja.
Bog je nematerijalan i stvorio je svijet ni
iz Njegov je Sin Logos i zauzima
srednje mjesto oca i svijeta.
Stvari u svijetu odraz su Logosa, a ne
samog Oca.
U je Bog sva duhovna stvo-
rio jednako savreno. Njihove razlike po-
od njihove slobodne volje po kojoj
imaju zla. Duhovi to stoje na
Bojoj strani jesu dok su potpuno
otpali duhovi demoni. njih su lju-
di. Kao kazna za grijehe, due su spojene
Patristika 67
s tijelom, a sada imaju
nja.
Na koncu svjetskog bitka duhovi se
spasiti od zla i sve ponovno u Boje
jedinstvo.
Grgur iz Nise (oko 335.- 394.)
kao sponu osjetnoga i duhovnoga
svijeta. Dua je
"stvorena, iva, umska supstancija koja
organskom tijelu i tijelu sposobnom za
osjete po sebi daje ivota i zapaa-
nja."
Dua i tijelo tvore jedinstvo. Tako su i osjet-
na i razumska djelatnost jedna na
drugu, a ipak pod razuma koji se
s osjetima slui kao instrumentom.
je slika Boja; ali dok je Bog ne-
stvoreni i tako nepromjenljivi bitak, dotle
je stvoren i promjenljiv. U tomu
lei
da se snagom svoje slobodne
volje moe okrenuti od dobra prema
zlu.
Velik utjecaj na srednjovjekovnu filozofiju,
teologiju i mistiku ima Pseudo-Dionizije
Areopagita (oko 500.), navodni apostol-
ski koji spaja neoplatonske i kr-
zamisli te ostvaruje pri-
pravu za skolastiku.
DIONIZIJE poznaje tri puta spoznaje Bo-
ga: .
Potvrdni navodi Boja svojstva (npr.
Trojstvo).
(negativna teologija) sa
stvorenim te o Bogu sve
to je samo stvoreno (npr. Bog nema ti-
jelo).
Ovaj nam put nastoji pokazati nepriklad-
nost naega govora o Bogu. Sve oznake
mogu samo biti simboli za onoga koji se
ne moe imenovati. Stoga je
put uspon od svega
onoga to je dano do onoga to je neo-
drediva.
U Bogu su sadrane praslike svih kao
misli i izrazi njegove volje. Stvari u svijetu
proizlaze iz njega, a svoju bit imaju po su-
djelovanju na praslikama. Tako stvari su-
djeluju u Bogu, ali ne i on u njima, jer
Bog je "iznad i "iznad biti" (protiv
panteizma).
Proizlaenje stvari iz Boga ostvaruje se u
stupnjevima, tako da nastaje hijerarhijski
poredak bitka.
Ta stupnjevitost bitka temeljnu she-
mu ontologije (slika C).
Svijet tei povratku u Boga kao temelj bit-
ka iz kojega je hastao. udnja ljudske du-
e za Bogom pronalazi ispunjenje u misti-
ujedinjenu s boanskim Jednim.
68 Srednji vijek
osvjetljava spoznatljivim

vidi spoznaje
duh
A Teorija iluminacije
.-.-... -... ... .. ... .. . .. .. . .. . .. ......... .. : .. . .. . ..
.:..:-.:-..:-.:-.:-.:-.:-.:-::-.:-::-.:-.:-.:-.:-.:-.:.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:..:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:




......................................................................... .


..
.. . .. .. . .. ... .. . .. . .. .. .. .. ... .. . .. . .. . .. . .. .... :... .. ......... .. . .. ......... .. .. . .. .::
.. ,.
.... +; .. z rs ................
+
'
nepromjenljivo promjenljivo
B Stvaranje
Djelo Aurelija Augustina (354.- 439.)
spada najutjecajnija ostvarenja za-
padne duhovne povijesti. U zamiranju
antike AUGUSTIN, time to ba-
tinu filozofije, polae
temelj e filozofiji ". Tako
utire put srednjemu vijeku.
No, se u njegovu miljenju nalaze
mnogi koji seu do novoga vije-
ka i sadanjosti, ostalim
ni kod DESCARTESA ili u HUSSERLO-
VIM anali zama unutarnje svij esti vreme-
na.
Najvaniji dokument za razumijevanje
njegove osobe jesu 'Confessiones' (' ls-
povijesti').
U prvim poglavljima opisuje nemirno
razdoblje prije obiljeeno
nutarnjom po-
glavlja sadravaju slavno o
memoriji ", refleksije o iskustvu, svi-
jesti i vremenu u kojima se mogu
fil ozofi je svi -
jesti.
Osobitost puta samospoz naje kojim je
udari o AUGUSTIN jest njegovo okreta-
nje k Bogu.
Samoga sebe spoznajem samo u svje-
tlu istine onoga po kojemu sam odu-
vijek spoznat (stvoren).
U vjeri moe razviti svoje spoz-
najne kao to i obratno,
spoznavanje moe potvrditi vjeru:
"Vjeruj, da bi spoznao; spoznaj, da bi
vjerovao (crede ut intelligas; intellige
ut credas)."
Potraga za pretpostavkama spoznaje
dovodi AUGUSTINA do uteme-
lj enja znanja u nutarnjoj samoizvjes-
nosti svij esti .
U nastojanju da skepsu,
putem milj enja kojim se, njemu,
slui i DESCARTES. O stvarima izvan
mene mogu se varati. Ali ako o tomu
sumnjam, svjestan sam sam sebe kao
onoga koji sumnja. U svim sudovima,
sumnjama i zabludama moja je egzisten-
cija pretpostavljena sigurnom.
"Ako se i varam, jesam (Si enim fal -
lor, sum) ."
Tako put k temeljima sigurnosti vodi
prema unutra. AUGUSTINOVA klasi-
formulaci ja o tome glasi:
"Ne idi van, okreni se u sebe samo-
ga; u nutarnjem stanuje isti-
na (noli foras ire, in te ipsum redi; in
interiore homine habitat veritas)."
to trai istinu nalazi se u pokre-
tu koji uvijek vodi dalje prema unutra i
Augustin l 69
ujedno predstavlja ljubavni uspon k Bo-
gu. Od osjetnoga izvanjskog svijeta (fo-
ris) k unutarnjem svijetu ljudskoga du-
ha (intus) i odatle do najnutarnjijeg sr-
ca (intimum cordis):
do Boga, temelj a same istine.
U nutrini pronalazi nune i si-
gurne istine, koje su bezvremenske i
nadindividualno valjane (npr. matema-
i
Te istine ne nastaju iz osjetnog iskustva,
analiza tovie pokazuje da ono
pretpostavlj a ideje, dakle ne
ostvaruje se bez duhovnog udjela.
Tako su npr. jedinstvo ili jednakost
ideje koje mi unapri jed donosi-
mo u osjetno iskustvo. '
Jednako tako ne moe nam kratkotrajan
osjetni utisak posredovati pojam neke
stvari. Tek ako u moemo
vati slike tih utisaka, spajati ih i uspore-
dobivamo o svojstvu
osjetnih stvari. Na pitanje kako moe-
mo neovisno o sjetilnu iskustvu u
posjed ideja, AUGUSTIN odgovara svo-
jom teorijom iluminacije:
istine dane su nam
prosvjetljenju od Boga.
To se da usporediti s djelovanjem
svjetla. odgovara
snaga duha, osvij etlj enim stvarima
spoznajni predmeti , a Suncu snaga
istine.
AUGUSTIN se ovdje slui slikom iz tra-
dicije neoplatonske metafizike svjetla.
Ideje su praslike svega bitka u duhu
Bojemu. Stvoreni svijet je ostvarenje i
odraz tih praslika.
Bog stvara svij et ni iz .
To da prije stvaranja ne bijae ni
materij e ni vremena. Ako je vrijeme na-
stalo tek stvaranjem, o nda Bog stoji iz-
van vremena, pa je pitanje o tome kada
je nastao svijet besmisleno.
koji tvore svijet su materija,
vrijeme i forma ideje). Jedan
dio bitka Bog je odmah stvorio u njego-
vu obliku dua, zvi-
jezde), drugi dio stvorenoga je prom-
jenljiv (npr. tijela ivih Da bi to
pojasnio, AUGUSTIN u teorij u
praklica (rationes seminales).
Te je klice Bog postavio u materiju, a
iz njih se razvijaju iva
Time se da shvatiti proces razvoja, a da
se ne bi moralo u druge ra-
zloge kao apsolutnu djelat-
nost Boju.
70 Srednji vijek
protegnutost svijesti
..._..:...------

slike
A Unutarnja svijest o vremenu
v
slike
Boja drava zemaljska drava

7____ kraJ vremena
B Teologija povijesti
Poznata je AUGUSTINOVA analiza vre-
mena u XI. knjizi 'Confessiones'. U njoj
se ne otkriva samo svijesti (me-
maria) koji konstituira iskustvo vremena
nego
se reflektira stanje ljudskoga
bitka kao vremenskog u odnosu
prema istini.
AUGUSTIN ovdje ostvaruje preokret od
uz kozmos vezanog,
vremena do dimenzije subjektivne, unu-
tarnje svijesti vremena.
Promatra li se vrijeme kao neto objek-
tivno dano, pokazuje se da se ono raspa-
da u nepovezane vremenske Jer
prolo vie ne postoji, jo ne, a
sadanjost se reducira na
prijelaza prolosti u
A ipak imamo svijest trajanja, iskustvo
vremena i posjedujemo mjerila za vrije-
me. To je samo ako ljud-
ska svijest ima sposobnost trago-
ve koje ostavlja kratkotrajni osjetni uti-
sak, kao slike u i time im podari-
ti trajnost. slika obilje-
ava 3 vremenske dimenzije kao
"sadanjost prologa, naime
sadanjost sadanjega, naime motre-
nje;
sadanjost naime
nje."
Stoga je prolost i
nost jesu, mnogo vie je istinit samo do-
ivljaj sadanjosti koji se po
u prolost i U dui
mjerimo vrijeme, koje nam je dano kao
protegnutost due (distentio animi). Na
rubovima te protegnutosti u prolost i
slike sve vie u ta-
mu.
da duh time stvara dimenzije
vremena, je nutrina rascjepka-
na u stalno ostvarenje i sje-

Iskustvo vlastite vremenitosti
ljude na neprolazno. Duh dolazi do mira
ako se usmjerava na istinu.
" ... ne rascjep kan na mnogo to dolazi
i prolazi, nego rairen prema onomu
to je tu naprijed."
Ako se duh sabire u Bogu od
kojega sva dobivaju svoj bitak,
'Jek se pokazuje "sudionikom
Covjek je, prema AUGUSTINU, "razu-
mom obdarena supstancija to se sastoji
od tijela i due", pri on daje pred-
nost dui. se nutrina pokazuje
kao
jedinstvo u trojstvu svijesti (memoria),
razuma (intelligentia) i volje e valun-
Augustin II 71
tas) te je time slika boanskoga troj-
stva.
Osnovni pojam AUGUSTINOVE etike je
ljubav koja se podudara s voljom.
cilj ljudskog nastojanja lei u
blaenstvu.
to pak ne postie
od pojedinih svjetskih dobara, nego u
Bogu kao neprolaznu i radi njega samo-
ga ljubljenu. Bog je stvorio us-
mjerena na sebe, pa samo u njemu on
pronalazi ispunjenje svoje tenje.
U pravoj, tj. na Boga usmjerenoj ljubavi
pronalazi mjerilo svojega djelova-
nja. Ako je to istinska ljubav, ne treba ni-
kakvih drugih moralnih zakona. Stoga
AUGUSTIN moe
"Ljubi i to (dilige et quod
vis fac)."
No ipak se pokazuje da ljudi ponajvie
zapadnu u samoljublje te time izabiru
krivo dobro. Ovdje spada razlika
uti (koristiti) i frui (uivati).
Izvanjskim se dobrima smijemo koris-
titi samo zbog viega cilja, blaenstva
u Bogu koje moemo uivati radi nje-
ga samoga.
Uivamo li pak izvanjska dobra i nas
same, promaujemo pravi cilj ljubavi.
se sklonost prema zlu za AU-
GUSTINA temelji na grijehu
koji je na svoje povijesti
svalio na sebe. Vlastitim snagama ne mo-
e ga se osloboditi, nego je na
milost Boju.
sloboda za dobro temelji se
na odabiranju od Boga.
povijesti kako ga AUGUSTIN
prikazuje u svojemu djelu 'De civitate Dei'
('O dravi Bojoj'), imalo je velik utjecaj na
europsku filozofiju povijesti i po-
djelu dravne vlasti u srednjemu vijeku.
Povijest se moe pojmiti kao borba dvaju
kraljevstava: Boje drave i zemaljske dr-
ave. Njih su dvije utemeljene u
tom ljubavi:
"... zemaljska, po ljubavi prema sebi
koja se uzdie sve do prezira Boga,
nebeska po ljubavi prema Bogu, koja
se uzdie do prezira sebe."
Tome, dodue, odgovaraju Crkva i dra-
va kao vanjski pojavni oblici, ali se ipak
u svakoj od njih nalaze i zastupnici dru-
goga duhovnog poretka. Tako su u stvar-
noj povijesti oba kraljevstva prisutna je-
dno u drugomu, dok se na koncu vreme-
na ne rastave, a Boja drava kao
pobjednik.
72 Srednji vijek
Bog
podjela prirode
A Ivan Skot Eriugena
definicija Boga:
ono od se
ne moe misliti
nita
C Anselmo: "ontoloki dokaz"
B Anselmo: istina kao rectitudo
Boga se moe
misliti samo kao

dokaz
egzistencije
Boga se moe
misliti samo kao
nuno
dokaz
nunosti
Rana skolastika I l Ivan Skot Eriugena; Anselmo Canterburyjski 73
Rana skolastika
je antike tijekom nekoliko sto-
nastupilo razdoblje u kojemu se ui-
stinu predano misleno blago.
Iznimka je u tomu vremenu pojava stva-
djela Irca Ivana Skota Eriuge-
ne (oko 810.--877.) kojega je oko 850. na
svoju dvorsku kolu pozvao KARLO
LAVI.
Sav ljudski poriv za znanjem ima od
vjere u objavu. No ipak razumu pripada
pojasniti smisao objave.
vjere i istinskog razuma nema nikakva
Autoritet crkvenih otaca tre-
bamo nasljedovati dok je u skladu s obja-
vom.
U autoriteta
i razuma, razum ima prednost (usp. str.
12., sl. B).
U spisu 'O predestinaciji' IVAN u
jednu osobito uvaavanu kontroverziju,
tako to slobodu ljudske volje pokazuje
nuno povezanom s vjerom
te dri nespojivim s Bojom dobrotom da
bi on unaprijed smisli o (pakle-
nu) kaznu (pakao je kajanje).
U svojemu glavnom djelu "O podjeli pri-
rode" razlikuje
4 oblika prirode:
Priroda koja stvara, a nije stvorena:
Bog stvoritelj.
Priroda koja je stvorena i stvara: bo-
anske ideje. One su praslike
prirode koja je stvorena, a ne stvara:
pojedine stvari (stvorenja).
Priroda koja niti stvara niti je stvorena:
Bog koji je uao u svoj mir i prestao
stvarati svrha stvaranja).
Cijelo stvaranje treba razumjeti kao samo-
objavu (teofaniju) skrivenoga Boga koji
time samoga sebe
duh je svijeta koji otvara Boju sa-
moobjavu.
Anselmo Canterburyjski (1033.- 1109.)
vrij edi za teologa ll . st. i
"oca skolastike" . On je uvjeren da sama
vjera sili na razumsko razumijevanje (fi-
des quaerens intellectum). Dodue, vjera
je uvijek polazna i sadraj njezinih
ne moe se oboriti nikakvim ra-
zumskim razlogom, ali ipak
istinski razum nuno vodi k istinama
vjere, pa bi stoga i trebao po-
kuati intelektualno razumjeti svoju
vjeru.
ANSELMO pokuava pokazati da se sadr-
aji nauka dadu bez
autoriteta (Biblija, crkveni oci) izvesti iz
razumskih razloga.
Na toj pozadini stoj i slavni tzv. "ontolo-
ki dokaz" s koj im on u 'Proslogionu'
eli razumski nuno pokazati opstojnost
Boju osobito onomu tko ne vjeruje u
Boga:
Bog je kao
"ono od se ne moe misliti nita
(savrenije) (aliquid quo maius
nihil cogitari potest)."
Tu tvrdnju razumije i onaj tko ne vjeru-
je te, ako je razumij e, ima je u razumu.
Ako se dopusti da je savrenije ono to
se ne moe samo misliti nego i to real-
no postoji , onda
mora "ono, od se ne moe misli-
ti nita realno egzistirati.
ANSELMO proiruje dokaz da se
prema definiciji ne moe misli-
ti ne-egzistencija Boja,
da je neto, to nuno postoji ,
savrenije nego neto se ne-egzi-
stenciju moe zamisliti , to dakle slu-
postoji .
O dokazu se estoko diskutiralo tij ekom
srednjega vijeka, a ostalima je
KANT u 'Kritici uma' poduzeo
njegovo pobijanje (usp. str. 141).
Prije nego to je Bog stvorio svij et, on je
kao ideja bio u njegovu duhu. Praslike
su nutarnji Boji govor, a ono to je po-
stalo, odraz je njegove Stvoreno
ne moe po sebi samomu opstati u bit-
ku nego ga Bog treba uzdravati. Ljud-
ska je dua slika Boja s 3 glavne spo-
sobnosti:
(memoria), spoznavanje
(intelligentia) i ljubav (amor).
Ona je stvorena da bi ljubil a Boga kao
dobro.
U 'Dijalogu o istini' ANSELMO
na 3 istine:
istine u Bogu (ideje) , istina stvari
koja se temelji na poklapanju s boan-
skom istinom, i istina miljenja i iskaza
koja lei u slaganju sa stvarima.
"Tako je istina postojanja stvari
nak najvie istine i ujedno temelj one
istine koja spada na spoznaju i istine
sadrane u iskazu ... "
definicija isti ne kod ANSELMA
glasi:
"Istina je ispravnost dostupna samo
duhom (veritas est rectitudo mente
sola perceptibilis)."
Ispravnost u odnosu prema
cijeloga - mi-
ljenja, dran'ja, volje - prema te-
melju bitka u Bogu, ispravno sebe-upu-
tanje u bitak koje susret s
istinom.
74 Srednji vijek
postoje li
univerzalije
po sebi samo u miljenju
.,! \.

ili
glas)
povezane odvojene
sa sjetilnim od sjetilnih
stvarima stvari
A Pitanje univerzalija
univerzalije u Bogu
univerzalije
u stvarima
stvari)
univerzalije u
C Abelard: univerzalije
nesposobna sposobna
_____ 1,
bitnost
u stvarima
---- 2.
Abelardova
kritika

3.
novo
u ne-
razli kovanom
B Vilim od Champeauxa


Rana skolastika II l Pitanje univerzalija; Petar Abelard 75
Sredinji je problem srednjega vijeka pi-
tanje o statusu univerzalija.
Univerzalije su pojmovi, vrste
(npr. ivo za razliku od
stvari.
Osnovno je pitanje:
Pripada li zbiljski bitak samo univerza-
lijama, dok su stvari samo
nesamostalne izvedenice iz njih ili pak
samo konkretne, stvari
imaju realan bitak dok su univerzalije
samo imena koja za sebe tvori.
Izvanjski poticaj ovomu problemu bilo je
pitanje to ga BOECI]E citira iz PORFIRI-
JEVA djela 'Isagoge':
Postoje li rodovi i vrste u sebi ili samo
u mislima; ako zbilja postoje, jesu li
tjelesni ili bestjelesni; jesu li rastavljeni
od osjetnih stvari ili su u njima sadra-
ni?
Prema realizmu univerzalija postoje sa-
mo univerzalije u sebi. stva-
ri postoje samo kao oblici nji-
hove biti.
VILIM OD CHAMPEAUXA (1070.-1121.)
zastupa npr. miljenje da je svim ljudima
jedna bit koja je nedjeljivo u
svakome prisutna, a na koju se kao na
stvarni temelj odnosi
ABELARD prigovara tomu da bi onda
istoj biti istodobno morale pripadati
osobine.
Kad bi npr. bitnost "ivo bila ne-
podijeljeno u i ivotinji, onda
bi ona odjednom morala biti i razum-
na i nerazumna.
Zato je VILIM kasnije ispravio svoje staja-
lite tako da u ne-
ke vrste postoji u onome u se oni
ne razlikuju (indifferenter), tj . u nedostat-
ku neke
Pre ma nominalizmu realno postoje sa-
mo stvari (individue), dok
univerzalije postoje samo u ljudskom du-
hu. Ne moe ih se shvatiti ni kao pojmo-
ve apstrahirane od stvari niti kao samo-
voljna imena.
Tako IVAN ROSCELIN (oko 1050.- 1124.)
zastupa stajalite da su univerzalije samo
(universale est vox) .
Petar Abelard (1079.-1142.) u pitanju
univerzalija zastupa pravac srodan nomi-
nalizmu koji se i kao koncep-
tualizam.
Univerzalije su pred i stvari-
ma kao ideje (praslike stvari) sadraj
boanskoga duha.
U stvarima se one sastoje u postojanju je-
dnog zajednitva. Dodue, taj sklad nije
stvar (res) koja bi postojala u sebi, nego
ga ljudski duh apstrakcijom.
Pojam (conceptus) stvari nije dakle
stvoren samovoljno nego je ap-
strakcije koja ima temelj u stvarima.
U odnosu na ljudsku spoznaju, univer-
zalnost pripada samo Dodue,
ne samim nego njihovu sadra-
ju, njihovu
Stoga ABELARD razlikuje vox (prirod-
ni glas) od sermo ko-
jemu pripisuje univerzalnost.
ABELARD sebi postavlja i pitanje jesu li
univerzalije navezane na stvar na kojoj
se imenovanje temelji ili zbog njihova
mogu jo egzistirati kada ime-
novane stvari vie ne postoje,
npr. ime rue, kad vie nema rua.
ABELARD stoga razlikuje denominativ-
nu i signifikativnu funkciju izraza. Ime
rue ne moe se, ako vie nema rua, ni
o vie ali "nema ru-
a" ima neko
U njegovu spisu 'Sic et non' ('Da i ne')
ABELARD skuplja mnotvo re-
iz Biblije i crkvenih otaca. Time
pokazuje da tekstovima autoriteta treba
te ih se ne moe kruto preu-
zeti. Tako je ostvario doprinos
razvoju metode,
prikazati stavove i njihove ra-
zloge, ispitati ih i, gdje je god to mo-
dovesti do jednog rjeenja.
ABELARDOVA etika prikazana je u djelu
'Scito te ipsum' ('Upoznaj samoga sebe').
Izvanjsko djelovanje kao takvo je indife-
rentno. Stvar je samo u namjeri (intentio)
ili stavu.
On se pokazuje u nutarnjem pri-
stajanja uz neku tenju.
Time ni sklonosti kao takve nisu ni do-
bre ni zle nego je grijeh tek pristaja-
nja uz ono to se ne pristoji.
Dobro lei u pristajanju uz Boju vo-
lju, zlo u njezinu preziranju. Izvanjsko
djelovanje nita ne dodaje ovome nu-
tarnjem
Za duhovni ivot 12. st. je bio i
razvoj obrazovnih centara (kole).
Slavna je bila kola Chartres kao i sa-
mostanska kola Sv. Viktora pred Pari-
zom, koja je stekla ugled za vrijeme
HUGA od sv. Viktora, koji se trudio
oko enciklopedijske sistematike zna-
nosti, ali je istodobno vezana i uz mi-
stiku.
76 Srednji vijek
hijerarhija inteligencija
(duhovnih
i nebeske sfere
A Avicena: Metafi zika i kozmologija
Bog
!
prva inteligencija
/ ! \
spoznavanje samo- potencijal-
Boga spoznaja nost
! ! !
druga
inteligencija
l \
l \
l \
l \
l \
dua tijelo
sfera)
l \
l
B Avicena: nastanak inteligencija
forme

C Averroes: nauk o intelektu i spoznaji
Arapska f"tlozofija
Za duhovni razvoj zapada u
srednjemu je vijeku od velikog bio
utjecaj arapskoga svijeta. Arapska znanost,
osobito medicina, bijae znatno od
one latinskoga zapada. No prije svega u go-
dinama od 800. do 1200. islamska je kultura
predaju filozofije i znanosti.
Djela Grka su na arapski u
vel ikim kolama te su
preko maurske panjolske dospjela na
Zapad.
Na taj su srednjem vi je-
ku postali dostupni sabrani ARISTOTELOVI
spisi (ne samo oni o logici to ih je preveo
BOECI]E). Posljedica toga bio je procvat
empirijskih znanosti.
AL-FARABI (oko 875.- 950.) teio je sintezi
ARISTOTELA i neoplatonizma. Pri tomu je
razvio obuhvatni opis svijeta u
kojemu je povezao Plotinovu zamisao o
emanaciji s Aristotelovim naukom o inte-
lektu nous, lat. intelligentia).
Na njegovim temeljnim mislima zasniva se
fil ozofij a slavnog Avicene (IBN
SINA, 980.- 1037.). Njegova se metaflzika
temelji na razlikovanju bitka, koji je
nuan po sebi (Bog), i bitka koji je nuno
po drugom. da, prema AVICENI, je-
dno nuno moe proizvesti sa-
mo jedno da ono u sebi nema
mnonosti), Bog stvara jedno duhovno
(prvu inteligenciju), i to nuno i od
sti.
Bog je jedini bitak kod kojega se ne mo-
gu razdvojiti esencija (bit) i egzistencija
(postojanje) te je stoga nuan u sebi.
Sav je drugi bitak uvjetovano nuan te se
dijeli na i prolazni.
Iz duhovne djelatnosti stvorene prve inteli-
gencije hijerarhijska stvaranje s-
vijeta (sl. A, B).
Na najniemu stupnju nastaje dj elatni in-
telekt kojemu je prosvjetljivati
vjekov receptivni intelekt i davati formu
zemaljskoj materiji.
da predmeti i ljudski duh iz
istog izvora, je spo-
znaja svijeta. Svrha ivota je sjedinjenje s
djelatnim intelektom.
S teoloke se strane kriti ziralo ovaj koncept,
da ne bi bilo pravoga ako
je svijet po Bogu nuan i Najutjecaj-
niji napadi potjecali su od AL-GHAZALI]A
(oko 1058.- 1111.) koji je spoznaj-
argumenata nastojao pokazati
granice filozofije s obzirom na Boga.
Arapska ntozofija 77
Averroes (IBN RUD; oko 1126.- 1198.)
utjecao je na latinski zapad prij e svega svo-
jim opsenim Komentarima ARISTOTE-
LOVIH djela. Kao to je ARISTOTEL bio fi-
lozof, tako je A VERROES bio komentator.
Razlikuju se tri skupine komentara:
parafraze donose kratko
ARISTOTELOVIH
srednji komentari pruaju sa-
draja Aristotelova nauka i vlastita sta-
jalita
veliki komentari nakon ARISTOTELOVA
teksta nude detaljno
A VERROES tei ujedinjenju filozofije s is-
lamskom religijom tako da razlikuje
te stupnjeve razumijevanja Kurana koji od-
govaraju sposobnosti

U svojoj nauci o intelektu razlikuje aktivni
intelekt koji podaruje inteligibilne forme od
potencijalnog intelekta koji ih preuzima.
Oba su i nad-individualna.
Aktualizacija formi u potencijalnom intelek-
tu s obzirom na konkretnog stvara
individualni intelekt.
da je ovaj, jer je navezao na
vjeka, smrtan, A VERROESOVO is-
osobnu besmrtnost pojedinih
dua.
idovske filozofe u
srednjemu vijeku pripadaju Avicebron
(IBN GABIROL; oko 1025.- 1058.) i Moses
Maimonides (MOSE BEN MAIMON;
1135.-1204.). Oba su u panjol-
skoj, a svoja su glavna djela pisali na arap-
skom jeziku.
Prema A VICEBRONU sav bitak iz volje Bo-
je do egzistencije dolazi sjedinjenjem ma-
terije i f orme.
Sve (osim Boga) sastavljeno je od uni-
verzalne materije, i duhovna
Pri tomu pod materijom on ne tjeles-
nost, to je samo jedan odredeni oblik ma-
terije, nego potenciju za primanje for-
me po nastupanju ona tek dobiva
egzistenciju.
MAIMONlDES je osobito djelovao svojim
djelom kolebljivaca'. se oni-
ma koji su zbog bavljenja fil ozofijom postali
kolebljivi u vjeri i eli pokazati kako je
znanstvenim posredovanjem opet mogu
prigrliti.
Ako neka mjesta u Bibliji znan-
stvenim spoznajama, treba ih ale-
gorijski.
MAlMONIDES zastupa negativnu teologiju
tako to tvrdi da se o biti Bojoj moe go-
voriti samo u negacijama. Afirmaci je se
samo njegovih djelovanja, a ne njegove biti.
78 Srednji vijek
nebeski svod
razvoj kozmosa irenjem svjetla
A Grosseteste : kozmogonija
C Luli: figura T iz "Ars maior''
Visoka skolastika I l Roger Bacon; Bonaventnra; Raymond Luli 79
Roger Bacon (oko 1215.- 92.) djeluje u
tradiciji, koju je utemeljio ROBERT GROS-
SETESTE (oko 1168.-1253.),
istraivanja prirode na u Ox-
fordu. U njoj o svjetlu igra osnov-
nu ulogu.
Svjetlo je supstancija koja stvara samu
sebe i nosilac je sila to djeluju u priro-
di.
Odatle se djelovanja prirode dadu spozna-
ti na temelju geometrijskih zakona, koje
svjetl ost slijedi.
BACON eli reformom Crkve i drutva po-
boljati ljudske ivotne prilike i
Za to mu treba osi-
gurano i na iskustvu utemeljeno znanje.
Stoga on u svojemu 'Opus maius'
djelo) upozorava ponajprije na glav-
na izvora zabluda:
Slijepa vjera u krivi autoritet; navika koja
konzervira ono krivo; predrasude mnotva
neiskuanih stvari; prividno znanje iza ko-
jega se krije neznanje.
Teologiji i filozofiji svojega vremena pred-
bacuje da rade s neznanstvenim metoda-
ma i da se s prividnim problemi-
ma.
Ustvari, su znanja ono to
on kao lijek predlae protiv toga:
Biblijska egzegeza i interpretacija filo-
zofskih tekstova moraju se oslanjati na
poznavanje izvornih jezika (revolucio-
naran zahtjev za njegovo vrijeme).
Temelj znanosti je matematika. Ona je
ljudima te je bez njezina po-
znavanja jasna spoznaja.
Na temelju uloge pripisane svjetlu,
optika (perspectiva) postaje temeljna
znanost. U njoj se posreduje primjena
i eksperimentalnih me-
toda.
Znanje se gradi na iskustvu. Iskazi o pri-
rodi moraju se njime potvrditi ili opovr-
gnuti. Stoga eksperimentu pripada veli-
ko Osim toga BACON pozna-
je i neko nutarnje iskustvo kao rasvjet-
ljenje, koje se duhovnih stvari i is-
kustva boanskoga.
Sukob teologije i znanosti prema
njemu ne moe nastati kod ispravne upo-
rabe razuma, da se i istina racio-
nalne znanosti i istina objave temelje na
Bojemu apsolutnom znanju ..
Bonaventura (GIOVANNI FID AN ZA; oko
1221.- 1274.; od 1257. upravitelj franjeva-
reda) pripada tzv. "starijoj franjeva-
koli". Kao struja aristoteli-
zmu, orijentira se na AUGUSTINA i neo-
platonizam. Ipak rabi i Aristotelove misle-
no blago te ga za autoritet u po-
"svjetovne" znanosti.
U metafizici bi ARISTOTEL pak proma-
io ono bitno, jer nije dopustio da vrije-
di Platonove o idejama te tako
nije prihvatio ni praslike svega bitka u
duhu Bojemu.
BONAVENTURA zastupa metafiziku
svjetla na koju je utjecao GROSSETESTE,
prema kojoj je svjetlo forma
svega tjelesnog. Po tomu nastaje
oblikovanje materije, dok se
elementarnim formama, mjeovi-
tim i formama due. Stoga on da
u svakom postoji mnotvo forma.
Forme nastaju iz klica koje je Bog u pra-
eocetku poloio u materiju.
Covjekov put spoznaje vodi preko stvo-
renoga svijeta u kojemu on gleda Boju
sadanjost. BONAVENTURA pri tomu kao
stupnjeve spoznavanja razlikuje sadraje,
sjene, tragove ili slike boanskoga.
Istinu nepromjenljivih
(kao promjenljivo samo
ako ga rasvjetljuje boansko svjetlo (ilu-
minacija).
U svojemu 'Putu duha k Bogu' BONA-
VENTURA opisuje stupnjeve
sjedinjenja s Bogom. Na najviem stupnju
smiruje se djelatnost uma, a narav se sa-
svim Bogu.
Raymond (RAMON) Luli (1232.- 1316.) u
filozofiji svojega vremena originalni je aut-
sajder. No njegove su misli nale izraza
ostalim kod KUZANASKOG, BRU-
NA i LEIBNIZA, koji je istaknuo nj egovu
logiku.
LULLOVA "Ars generalis" zna-
nost) eli pokazati pojmove, i me-
tode koji tvore temelj svim znanostima.
Ona je "ars inveniendi veritatem",
vjetina pronalaenja istine, koja se ne
bavi samo formalnim odnosima, nego i
istinom sadranom u principima.
LULL polazi od apsolutnih principa (trans-
cendentalija) i relativnih principa (objek-
tivni odnosi) se sveza pokazuje na te-
melju zakona kombiniranja. Za postiza-
nje toga cilja razvio je figure.
Tako, primjerice, tzv. figura A sadri
pojmove koji prikazuju Boje "osnovne
a isti su i oni koji moraju odredi-
ti ustrojstvo svijeta (npr. dobrota,
na, trajnost).
Figura T sadri principe razlikovanja
(sl. C).
Upotrebom trokuta i
kuta u figurama moe se objasniti odnos i
udruivost termina.
80 Srednji vijek
f
akt: kamena gromada
potencija: kip
akt i potencija
akt: kip
potencija: praina
\
akt: praina
t
forma i materija
akt bitak forma J
l / l r supstancija l akcident
p .. ot -e'"' n.., ci,.. ja--b-it _____ materija ""t: .... J_-_-_-: :... -_-_ ... _ ... __ /
forma: dua
/
supstancijalna akcidentalna
sveza sveza
\;i"""'
pnpadaJuce:
materija: tijelo dvonoan
materija
/
forma
\
supstancija
bitak i bit supstancija i akcident
Toma Akvinski: ontoloke razlike
Visoka skolastika ll / Albert Veliki; Toma Akvinski I 81
Albert Veliki (oko 1206.-80.), zbog en-
ciklopedijske naobrazbe nazivan i "doc-
tor universalis", tei saetku filozofskoga
i znanstvenoga duhovnog dobra sve od
Grka. Komentira ARISTOTELOVA djela
pri je pod utjecajem neoplatonske
tradicije i arapskih komentara.
Osim toga, jedan je od
prirode svojega vremena.
ALBERT jasno razlikuje pitanja koja se
mogu rijeiti uma od pitanja
vjere koja se temelje na objavi.
Tako se npr. na pitanje o svi-
jeta ne moe filozofski odgovoriti, dok
se sva pitanja koja su dostupna umu
moraju i racionalnoj provjeri.
Sve je u njegovu bitku i opstojanju prou-
zrokovao Bog. Bog je najvia istina i naj-
vie dobro. Stoga svako spoznavanje i
svako djelovanje, da bi se usavrilo,
mora njemu teiti.
Nasuprot AVERROESU, ALBERT
besmrtnost dua. Djelatni
um dio je due i oblikotvorno u
U ljudima je individualno razli-
ali kao odvirak boanskoga stvaranja
sudjeluje na i tako
tzv. objektivnu spoznaju.
Dua je cjelina, ali u sebi sadri razli-
sile kao: vegetativnu, i
racionalnu sposobnost.
U kozmologiji ALBERT doputa da je
stvaranje u hijerarhijskim stupnjevima in-
teligencije proizila iz boanskoga inte-
lekta koji osvjetljuje sve nebeske sfere,
ljudski duh i zemaljsku materi-
ju. Prvotne zbilje, koje je Bog stvorio na
stvaranja, jesu:
prva materija kod
nastanka tjelesa) , vrijeme, kretanje,
gornje nebo,
U etici naglaava slobodnu
volju. Moralna je razu-
ma oblikovati nagonsku elju. Presudna
instanca je savjest, koja djeluje
kao i u primjeni na konkretni Mo-
ralna sklonost koja na
dobro jest syntheresis koja je ostatak pr-
votnoga dobrog ivljenja prije pada u
grijeh.
Toma Akvinski (1225.- 74.), koji je ne-
koliko godina bio ALBERTA VE-
LIKOGA, slovi za siste-
srednjega vijeka. Njegova je za-
sluga u povezivanju aristotelizma s kr-
filozofijom koja je potekla od
Augustina.
U 19. st. crkva njegovo djelo
kao temelj filozofije.
njegovim opsenim djelima poseb-
no valja spomenuti 'Sumu protiv pogana'
('Summa contra gentiles') i 'Sumu teolo-
gije' ('Summa theologiae'), kao i
'Questiones'.
Oblik questija, koji se nalazi u 'Sumi teo-
logije', slijedi shemu disputa na
tu:
Za neko se pitanje iznose argumenti
za ("pro") i protiv ("sed contra")
slijedi vlastiti odgovor ("responsio").
Zatim se s obzirom na odgovor istra-
uju argumenti ("ad l, ad
2, ... ").
Vjera i razum ne mogu jer
oboje od Boga. Stoga i teologija
i filozofija ne mogu do isti-
na. No, one se razlikuju u metodi:
Filozofija polazi od stvorenih stvari i
dospijeva do Boga, a teologija
od Boga.
da objava ljudima posreduje ta-
kve istine koje su nune za postizanje
njihova spasenja, ostaje prostor za samo-
stalno istraivanje stvari koje nisu razja-
njene objavom. Filozofija obavlja vanu
slubu za teologiju tako to moe razum-
ski osigurati i braniti utemeljenje vjere,
jer
iskazi su vjere dodue nad-razumski,
ali ne protu-razumski.
TOMINA ontologija za ishodinu to-
uzima mnotvo nama
(ens): kamenje, ivotinje, ljude itd. Kod
pitanja o principima koji lee u temelju
u upada temeljna razlika zbilje
(actus; akt) i (potentia;
potencija). Svemu to postoji pripada
da moe biti ili ne biti, tj. da je
promjenljivo.
Promatramo li neki kamen,
on je u postati kip, dok u
zbilji nije kip.
Ako ga kipar oblikuje, on je kip u zbi-
lji, ali je jo uvijek u npr.
raspasti se u prainu.
Ako su promjenljiva, postavlja se pi-
tanje o njihova jedinstva, na te-
melju su oni u promjeni jo uvijek
to ta supstancija.
Ovaj princip jest forma.
Ako je forma ona kao
lo upotpunjenja treba neto to se moe
odrediti. Sama ali odrediva
(moe se formirati) jest materija.
Materija je i uzrok mnotvenosti, jer se
ista forma moe pojaviti u
individuima.
82 Srednji vijek


Bog
bitak= bit
-
----
duh
um
f """ ... "l
sjetilno opaanje
ivotinja
r
..., w
---
ivot
biljka
(F :,,,,,.
'!
-----.
mjeavine
!'> tijela
elemenata
materija forma
A Stupnjevitost bitnosti B Transcendentalije
t
t t
uzrok
nuno po
pokrenuto n ak
drugomu
'
t
'
t
'
t
uzrok
nuno po
pokrenuto
'
t
'
t
drugomu
'
t
prvi prvi nuno po
uzrok sebi
zabrana regresa in infinitum
C Uz dokaze Boje opstojnosti
zabrana progresa in infinitum
mj.,ilo )
savrenosti
@]
0
vrhovni
upravitelj
l upravitelj l
t
l
cilj
l
l upravitelj l
t
l
cilj
l
Visoka skolastika m / Toma Akvinski ll 83
Materija i forma nisu samostalno
koje bi moglo odstupiti jedno od drugo-
ga, One su ono po (quo est) neko
jest i to ono jest (quod est} Sup-
stancija je cjelina sloena od forme i
materije.
Ovo "to" njegova je bit (.;:ssentia; ili
njegovo "tostvo"; quiditas). Bit je zbiljska
u individualnim supstancijama, miljena u
obliku pojmova.
Bit se odnosi na cjelinu materije i
forme, ali je od supstancije,
utoliko to ova moe preuzeti
oznake (akcidente; npr. Sokrat je
koje nisu vezane uz bit.
TOMA se zatim daljnjega presudnog
razlikovanja, onoga biti i bitka.
Mogu poznavati bit a da ne znam
postoji li (egzistira li) to.
Bitak je princip, po kojemu je tek

bitka (actus essendi)
Stoga se bitak odnosi prema biti kao akt
prema potenciji.
Bitak je aktualnost, koja se u
i time
Pitanje o pojmovima koji se kao predikati
mogu pripisati svakom dovodi TO-
MU do liste transcendentalija:
Svakom pod vidom bitka pri-
dolazi ens.
Nadalje, res (realnost) sadraj
stvari pod vidom biti.
Na temelju svoje nutarnje nedjeljivosti
je jedno (unum).
Ono je neto (aliquid) za razliku od
drugoga.
Transcendentalije istinito (verum) i dobro
(bonum) odnose se na sklad dvaju
naime due s nekim drugim Tako
je "dobro" oznaka sklada sa
ze/jenja; "istinito" sklad sa spoznajnom
TOMINA definicija istine stoga glasi:
"Istina je poklapanje stvari s razumom
(veritas est adaequatio rei et inteUec-
tus)."
Jedna osnovna misao ontologi-
je jest potpuni poredak svega bitka. Sva-
komu je Bog dodijelio njegovo mje-
sto i cilj u poretku bitka.
Svemu stvorenome pripada razlikovanje
bitka i biti. Samo se u Bogu podudara
njegov bitak s biti.
Boanski bitak je savrenstvo naprosto
tako da se njegovoj jednostavnosti ne
moe nita dodati niti to oduzeti.
Sve stvoreno Bog uzdrava u njegovu bit-
ku. Stvoreni duhovi razlikuju se
od Boga u tome to je kod njih njihov
bitak neto drugo nego njihova bit, prem-
da ona nije materijalna (dakle for-
ma). Pridolaenjem materije nastaju indi-
vidualne supstancije u kojima se
razlikuju bitak i bit, forma i materija.
Nematerijalna, besmrtna ljudska dua
zadrava stoga individualnost, jer njoj
kao formi tijela i nakon razdvajanja od
tijela ostaje upojedinjenja.
TOMA donosi 5 dokaza (quinque viae)
za Boju egzistenciju. da je spo-
znaja (kao tjelesnog vezana
uz osjetila, TOMA odbacuje apriorne do-
kaze o Bogu. Stoga njegovi dokazi polaze
od iskustva. Temelje se na zabrani regres-
sa in infinitum (povratka u
Svakom gibanju i promjeni treba neto
to se Ali , da niz pokret-
nih ne moe unatrag u be-
jer ne bi bilo
gibanja, mora postojati proi ko-
ji je sam nepokrenut, a to je Bog.
Svako djelovanje ima neki uzrok. Ali,
da nita nije uzrok samomu se-
bi (jer bi moralo prethodi-
ti samomu sebi), a ni z uzroka ne moe
u mora postojati neki
proi uzrok koji je sam neuzrokovan:
Bog.
stvari koje mogu bili ili ne
biti. Ako je sve tako stvoreno, jednom
moe tako sve i ne biti, ali onda nita
ne bi moglo postojati. Dakle,
postoje stvari koje su nune, i to ili po
sebi ili po drugome. da
niz stvari nunih po drugome ne moe
u mora postojati neto
proo nu:tno po sebi: Bog.
U svim stvarima ima neko Vie ili Ma-
nje. To se moe iskazati tek ako posto-
ji mjera koja tu oznaku sadri u pot-
punosti: Bog.
Stvarima bez razuma, da bi postigle ne-
ki cilj, treba netko tko zna, tko postav-
lja cilj (npr. strelici treba strijelac). Svr-
hovito svijeta, dakle, treba
Boga kao vrhovnog upravitelja koji po-
stavlja ciljeve.
Bog je svijet u cjelini stvorio savrenim, ta-
ko zlo u svijetu ne od njega. Bu-
da sve to ima bitak dolazi od Boga,
zlu se ne moe pripisati stvarni bitak. TO-
MA ga stoga kao neki nedosta-
tak (privatio), kao odsutnost nekoga do-
bra koje bi jednom trebalo pripadati.
Shvatimo li zlo kao nedostatak, onda mu
uvijek treba neki subjekt kojemu neto
nedostaje: dobro. Stoga zlo ne moe is-
crpsti cijeli bitak, jer bi tako unitilo i sa-
mo sebe.
84 Srednji vijek
o -
slika u
pojedinom osjetilu
djelatni
um
l apstrahira-
l nje inteligi-
1 bilnoga
L_ _ ___JI
1
predodbe 1
l
l
species sensibilis
l
l
l
species intelligibilis
A Nauk o spoznaji
zakon
prirodni
zakon
unutarnja prisila normativno pravilo
B Etika: zakon
l
sjetilna l um
ljudski zakon
Visoka skolastika IV / Toma Akvinski m 85
je supstancijalna sveza due (for-
ma) i tijela (materija). Oni se ne mogu ra-
staviti , tvore jedinstvo supstancije
vjeka koji je tako uvijek duevno-
tjelesno. Iako dua moe i nakon smrti kao
anima separata postojati odvojeno od ti je-
la, iako je besmrtna, kao ljudskoj dui tre-
ba joj ti jelo za spoznavanje osjetnih opaa-
nj a.
time stoji, u sreditu stva-
ranja:
Svojim umom sudjeluje u svijetu
duha, a po svojemu tijelu u svijetu materi-
jalnoga.
Forma due stoji u nizu hijer-
arhijskog stupnjevanja koj e ide od nei-
vih tjelesa preko biljaka i ivotinja do

Dua sadri sposobnosti: vegeta-
tivnu (ivotna snaga), senzibilnu (osjetno
apetitivnu (nagonske elj e),
(promjena mjesta) i racional-
nu (razum).
Osjetna sposobnost dijeli se dalj e na
pojedine osjete, osjetil o (koje
predmete raznih pojedinih
osjetila), predodbe (koja poje-
osjelne slike), osjetnu sposob-
nost (jednostavna sposobnost
u konkretnoj situaciji) i
aktivno
Razum se dijeli na (intell ectus
possibilis) i djelatni (intellectus agens) um.
Time se razlikuje sposobnost
spoznavanja od zbiljski ostvarene spozna-
je. Samo spoznavanje dalo bi se ovako pri-
kazati:
Neko tijelo najprije stvara sliku u jedno-
mu pojedinom osjetilu. Odatle ona do-
spijeva u osjetilo da bi je on-
da predodbena kao po-
sli ku (species sensibilis). Pri
tomu ostajemo u sferi osjetnoga. No, bu-
da um ide na (species
intelligibilis), stupa na snagu aktivni um.
On apstrahira formu od osjetno
i tako spo-
znaju u umu.
Transcendentalna oznaka "dobro" (usp.
str. 83) objekt je ontologije i etike.
Dobro je ono koj e nekome drugom
predstavlja usavravanje i time cilj nje-
gova nastojanja.
Kako ARISTOTELU, tako onda i TOMI, vri-
jedi: dobro je ono prema tei svatko
prema svojoj naravi.
Najvii cilj kojemu slue poje-
dini ciljevi jest (beatitudo).
da je prema svojoj formi odreden
raz umskom duom, on to postie djelo-
vanjem due u skladu s razumom.
Kreposti TOMA dijeli na teoloke i narav-
ne stoerne kreposti. Pive su dostupne
vjeku samo po milosti Bojoj (vjera, ljubav,
nada), pri ljubav sve ljudske
usmjerava na njezin posljednji, boanski
cilj. Stoerne su kreposti kao
najbolje stanje naravnih sposob-
nosti. Tako su razumu dodijeljeni mudrost
i razboritost, volji pravednost, tenji hra-
brost, a poudi umjerenost.
Kreposti nutarnji stav iz-
vanjskim redom i djelima upravljaju zako-
ni. Vrhovni zakonodavac je Bog, jer on
daje poredak cjelokupnu svijetu.
zakon (lex aeterna) jest boans-
ka mudrost koj a svime upravlja. Sudje-
lovanje ljudskog uma na za-
konu jest naravni zakon (lex natura-
lis).
Boanski zakon ne kodi slobodi volje. Sa-
mo kod prirode koja nije razumom obda-
rena zakon djeluje kao nutarnja nunost.
Za on ima karakter normativnog
pravila. Na taj on sudjeluje u boan-
skoj providnosti
da sam moe providjeti za sebe i druge.
Iz naravnog zakona proizlaze vrhov-
ni principi djelovanja. Iz spoznaje da je do-
bro ono prema sve tei, nastaje vr-
hovno uma:
dobro treba zlo izbjegavati.
da naravni zakon samo navodi na-
za drutva u
stvarima potreban mu je ljudski zakon (lex
humana) u dravnom poretku. On se mora
temeljiti na naravnom pravu i postojati
zbog dobra.
povezivanja aristoteli zma s kr-
filozofij om to je ostvario TOMA
AKVINSKI, postaje jasno kad se promatra
duhovnu situaciju na gdje su
aristotelizam i teologija izgledali nespojivi-
ma.
Iscrpno Aristotela u 13. st. do-
velo je, ostalima kod SIGERA BRA-
BANTSKOG (1240. - 1284.) i BOECI]A DA-
CIENSKOG, do zastupanja tzv. "radikal-
nog aristotelizma" (lat. averoizam), do
odbijanja mijeanja teologije i fi-
lozofije. Filozofski argumenti nastavlj aju
postojati i tamo gdje su u suprotnosti s
teologijom. Autonomija filozofije to se ti-
me tvrdila, i nespojivost nekih Aristotelo-
vih s dogmom, povre-
meno je dovodila do crkvene zabrane od-
redenih spisa, kao i osude ni za fil ozofskih
teza od strane parikoga biskupa (1277).
86 Srednji vijek
l
rod
l
forma
l
vrsta
l
l HAECCEITAS l
individuum
A Duns Skot: "Haecceitas"
C Meister Eckhart
A
B Duns Skot: Primat volje
Bog
razum
sadraj 1
sadraj 2
sadraj 3
radnju 1
radnju 2
radnju 3
Visoka skolastika l Duns Skot; Meister Eckhart 87
Ivan Duns Skot (1265.- 1308.) zastupa
tzv. "mladu kolu". Nadimak
"doctor subtilis" dobio je na temelju o-
troumnih argumentacija i ispiti-
vanja svojih prethodnika.
Nae je naravno znanje sigurno tamo
gdje moe od osjetnog promatranja.
No, o nadnaravnim stvarima na ovaj je na-
samo nejasna, posredna
spoznaja. Stoga treba Objava za
ono koje nije dostupno narav-
nom umu. Objekt metafizike nije Bog
nego bitak.
Metafizika dolazi do apstr.aktnog pojma
Boga, a teologija do konkretnog.
Bitak kao takav je pojam, jer
se o svim mora u istom smislu, jed-
Iz toga
slijedi da on u sebi ne sadri nikakvo dalj-
nje
Stoga se bitak i o Bogu i o svijetu
jednako, a ne samo analoki.
Za razliku od TOME njemu materija nije
princip individualizacije nego je individu-
alno jedan vlastiti bitka (ni forma ni
materija):
"baecceitas (Ovost)". Ona in-
dividuum time to vrstu (posljednju for-
mu) "posljednjom zbiljom in-
dividuom.
Kod transcendentalija (predikata koji pri-
padaju svim DUNS SKOT razliku-
je passiones convertibiles, koje
koliko i bitak:
jedno, istinito, dobro,
od passiones disjunctae, koje se samo u
parovima podudaraju s bitkom:
nuno-slu-
itd.
DUNS SKOT zastupa o prednosti
slobodne volje pred intelektom.
Dodue, i volja moe teiti samo za
onim to je razum spoznao, ali ona se
pri izboru samostalno odnosi prema sa-
drajima to joj ih prua razum.
volje DUNS SKOT prenosi i na
Boga. Cjelokupno stvorenje proizlazi iz
boanske volje, ali Bog eli samo ono to
nije I moralni pore-
dak ovisi o boanskoj volji:
neto je dobro zato to Bog to eli .
Primatu volje odgovara ljubavi.
se ispunja u najvioj ljubavi prema
Bogu koja je takoder temelj svega

Nae je djelovanje dobro, ako ga
iz ljubavi prema Bogu.
DUNS SKOT razlikuje zapovijedi koje ap-
solutno vrijede i koje ni Bog ne moe mi-
jenjati, jer bi dospio u sa
samim sobom (to su prve zapovijedi De-
kaloga to se odnose na Boga), od zapo-
vijedi koje bi Bog mogao promijeniti, ako
bi to zahtijevali ivotni odnosi
(npr. monogamija).
No, i ovi posljednji za nuno
vrijede, dok Bog ne zapovjedi.
U 14. st. tradicija srednjovjekovne misti-
ke, koja se bavi iskustva
Boga i sjedinjenjem s boanskim, dosie
svoju najviu Za za-
stupnika slovi
Meister Eckhart (oko 1260.-1328.), koji
je isto tako pod utjecajem predaje skolas-
teologije i ftlozofije. iskustvo
i filozofska refleksija podjednako obiljea-
vaju njegovo djelo.
ECKHART je pisao latinska i
djela, pri su propovije-
di s obzirom na krug sluatelja drane u
osobito prodomom, izotrenom jeziku.
U svojemu prvomu 'Parikom questiju' EC-
KHART odgovara na pitanje o odnosu spo-
znaje i bitka u Bogu s spo-
znaje (intellegere):
Bog jest, jer spoznaje.
Tako u Ivanovu stoji:
"U bijae
a ne: na bijae Bitak. ECKHART
time naglauje izvornu aktivnost spoznaje
koja stvara, a da sama nije stvorena.
Ali, naravno da je Bog i bitak. ECKHART
eli pojasniti da Bog nema bitak kao stvo-
rena nego jest Bitak, a sva su u
Bojemu bitku. Bog sve odrava u bitku,
a bez njega su stvari nita.
U nutrini svoje due pronalazi te-
melj s kojim sudjeluje na Bogu:
u iskri due (scintilla animae).
U njoj se moe odvijati sjedinjenje s Bo-
gom, kad se ovoj nutrini posvema
preda i iz nje ivi. Dua je sposobna pri-
miti Boju bit, jer ona je mjesto na kojemu
se Bog rada u Bog izgovara svo-
ju pravu bit u Sinu koji je njegova a
Sin govori u dui:
"Otac r.ada Sina u spoznavanju i
sasvim tako rada Otac svojega sina u
dui kao u svojoj vlastitoj naravi, i
ga za posjed dui ... "
to Bog dade svojemu Sinu, to on daje
vjeku, ako je pravedan i dobar. U dobru se
dobrota ponovno kao Boja.
dobra koje stvar.a (Bog Otac) i
stvorenoga dobra postoji razlika u osobi, a
ne u njezinoj nar.avi.
88 Srednji vijek
o o
o
o
o o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o o
o
o
o o
o
o
o
suvinih
odnosno entiteta
A "Ockhamova britva"
pojam u
dui
e Nauk o supoziciji
o
o
/
univerzalije:
u duhu
(spoznajni

stvarno:
subjekta)

B Univerzalije
primarno
daska (supstancija)
apsolutni pojam
.
s upstan- mt rastav-
cija (pro- :; ljenost
tenost) dij elova

sekundarno
protenost (kvantiteta)
konotativni pojam
D Apsolutni i konotativni pojmovi
Kasna skolastika l William Ockham 89
William Ockham (oko 1280.--Dko 1348.)
na svretku srednjega vijeka utemeljuje mi-
saoni pokret s kojim su pripravljeni temelji
modernoga miljenja. Strujanje to
od OCKHAMA tvori "novi put" (via moder-
na) za razliku od "starog puta" e via antiqua)
kola koje se nadovezuju na ALBERTA,
TOMU i DUNSA SKOTA.
Kao temelj OCKHAMOVE teorijske filozofi-
je se prije svega 2
kae da je Bog na te-
melju svoje stvari mogao stvori-
ti i i da on uvijek ono to stva-
ra posredno po drugim uzrocima (priro-
dne sveze djelovanja u svijetu) moe i
sam neposredno Iz toga slijedi da
iz nunih razloga ne moemo spoznati
ne samo egzistenciju stvari, nego ni sve-
zu uzroka i
Nijedno A ne implicira nuno
po sebi egzistenciju B. Samo se moe
tvrditi da prirodnim B redovito
slijedi A (npr. dim i vatra).
Tako je stvoreni svijet za jedan
sklop kontingentnih Njihova spo-
znaja stoga nije iz pretpostavljenih
razloga nego na temelju iskustva i studija
onoga to je prisutno i to se doga-

Tzv. (" Ockha-
mova britva') glasi:
"Bez nunosti ne treba uvoditi nikakvo
mnotvo (pluralitas non est ponenda si-
ne necessitate)."
Sva utemeljenja koja nisu nuna za obja-
njenje neke stvari suvina su te ih treba
odbaciti.
To ujedno sadri me-
kritiku na temelj.
se protiv krivoga vjerovanja da bi svako-
mu izrazu trebala odgovarati i
neka stvarnost, koja za posljedicu ima
neutemeljeno entiteta samo
na temelju danosti.
U pitanju univerza.Iija pokazuje se OC-
KHAMOVO stajalite. Real-
no je samo OCKHAM stoga
ne treba nikakav princip individuacije, bu-
da je sve Bog stvorio indivi-
dualno. Sve egzistira samo u duhu (in
mente).
"O tomu tvrdo drim da ni na koji
i nikako izvan due nema to kao
egzistira nego sve, to je i to
mnogi mogu postoji u duhu ... "
su pojmovi spoznajne sposob-
nosti kojom se prema od-
nosi. Pojmovi su znakovi koji ukazuju na
neto drugo. Tako je univerzalno jedan
znak koji se moe odnositi na mnogo to-
ga.
Pojam je neto to se pojavljuje u dui,
a to neto drugo, za to on
stoji (suponira) u
Da bi se razumjelo nekog termi-
na, moramo znati to on suponira. OC-
KHAM razlikuje ovdje 3 vrste:
Personalna supozicija je kad termin stoji
za ono to
npr. u "Sokrat je
jek" stoji za pojedinog
u j ednostavnoj su poziciji pojam stoji sam
za sebe,
npr. je jedna vrsta," pri
se ne tvrdi da je pojedini neka
vrsta.
U materijalnoj su poziciji termin stoji za ri-
ili pisani znak,
npr. je jedna napisana
Neka je istinita kad subjekt i pre-
dikat stoje za isto.
OCKHAM razlikuje apsolutne i konotativ-
ne pojmove.
Apsolutni pojmovi direktno
realno
Konotativni pojmovi neto u prvo-
me i drugom vidu. Oni pretpostavljaju du-
hovnu djelatnost sastavljanja i
te stoga ne stoje za samostalne stvari.
Tako OCKHAM da se samo
dvije Aristotelove kategorije (usp. str.
47), supstancija i kvaliteta, direktno od-
nose na realno. Naprotiv, kvantiteta
npr. primamo supstanciju, a
sekundarno protenost, ali koja nije
neto od supstancije.
Pri nekoga stvarnog stanja OC-
KHAM razlikuje intuitivnu od apstraktne
spoznaje.
Intuitivna spoznaja bez sumnje eg-
zistenciju nekog objekta. Odnosi se na os-
jetno zamjetljivo i nutarnje samoiskustvo .
Apstraktna spoznaja iskaze na
temelju pojmova i u odsutnosti objek-
ta, ali pri tomu ne nita o stvarnoj
egzistenciji objekta. Stoga je ona uvi jek
na intuitivnu spoznaju.
Tako se npr. razumskim razlozima ne
da dokazati besmJtnost due, jer ona
nema nikakav iskustveni temelj.
Od 1328. OCKHAM u (crkveno)
teme. Prije svega brani pravo
odricanja od vlasnitva i zas-
lU pa neovisnost svjetovne (kraljevske)
od papinske. Pri tomu naglaava da
se
legitimitet svjetovne vlasti temelji na
slobodnoj suglasnosti
..
90 Srednji vijek
svijet ______ _
mnotvo

(Bog)
jedn ota
(complicatio)
explicatio
--- contractio
podudaranje suprotnosti
u
pribliavanje istini
A Svijet kao razvijanje Boga B simboliziranje
slika Bojega duha

C o "mensu"
Nikola Kuzanski (lat. Cusanus, 1401.-
-{)4.) svojim miljenjem stoji na prijelazu
od srednjega vijeka u novi vijek. Pod ut-
jecajem je neoplatonizma i mistike, pri
se opseno sluni
spekulacijama. Njegova filozofija sadri
mnoge misli koje su u temelju slike suv-
remenog svijeta i
Svijet nam se pokazuje kao mnotvo ko-
i u svoje suprotnosti razdijeljenih
stvari. U svojim svojstvima one su odre-
na temelju njihovih ra-
zlika. U svijetu tako vlada trajna drugot-
nost (aliud esse).
Razum (ratio) moe spoznavati stvari
tako to poznato s nepoz-
natim te na temelju sebi tvori
pojmove.
No, da u svijetu uvijek postoji
samo jedno Vie ili Manje u da-
kle ne postoji neka savrena mjera, nita
ne moemo tako znati da se to ne bi mo-
glo bolje znati.
NIKOLA se slui primjerima
ta koji se broja kutova
pribliava krugu, ali ga nikako ne do-
see.
U tenji za znanjem tako dospijevamo do
spoznaje naega neznanja. O
tomu neznanju je snagom
svojega uma (intellectus) , jer po njemu
moe dodirnuti jedinstvo svih suprotnos-
ti u
se tako nalazi u stanju
neznanja (docta ignorantia).
Jedinstvo svijeta u njegovu mnotvu te-
melji se u Bogu, u koje-
mu se dokidaju suprotnosti svih
nih stvari. Podudaranje suprotnosti u Bo-
gu (coincidentia oppositorum) NIKOLA
pokuava objasniti
koga primjera:
to je opseg nekoga kruga, to se
luk vie pribliava pravcu dok se u
oba ne podudare i su-
protnosti se dokinu.
Jedna druga formulacija to je upotreblja-
va NIKOLA glasi da je Bog ujedno ono
(maximum) i najmanje (mini-
mum), jer da izvan Boga nema ni-
nema ni ni manjega; Bog je
mjera svih
Bit Boja ne otvara se razumu, jer za nje-
ga vrijedi moe ga do-
samo um koji se pribliava jedinstvu.
U Bogu je sav bitak svinut (complicatio),
mnotvo u svijetu njegovo je razvijanje
(explicatio).
Nikola Kuzanski 91
"Sve, naime, to bilo kako jest ili moe
biti, u iskonu (Bogu) jest samo sakup-
ljeno, a sve to je stvoreno ili biti
stvoreno, razmotat onaj u kojemu je
to sakupljeno." Sva su stvorenja "na
savinutosti u Bogu Bog, kao to
su razmotani u stvaranju svijeta svijet."
Posljednja jasno pokazuje da NI-
KOLA ne zastupa panteizam, jer stvari u
Bogu i u svijetu ne postoje na isti
U svijetu je stegnuta (con-
tractio) u razne stvari.
Boga se i kao "possest"
biti),
jer cin je sve to moe biti
te nita ne postoji kao gola
dok se u svijetu bitak i raz-
dvajaju, tako da sve stvari zaostaju za
svojom
NIKOLA naglaava aktivnost
spoznavanja. Ljudski duh
(mens) u svijeta nanovo crta
svijet. Kao to Bog u svojemu spoznava-
nju stvara tako stvara poj-
mljeni bitak.
,Jer kao to je Bog stvoritelj onoga
zbiljski i prirodnih formi ,
tako je stvoritelj misleno posto-
i umjetnih formi; oni nisu nita
drugo doli njegova duha, kao
to su stvorenja boanskoga
duha."
Ljudski je duh slika boanskoga duha. U
njemu lee spremne praslike
stvari, na temelju on moe spozna-
vati. Ali o stvarima on ne zna onoliko ko-
liko se one mogu znati u njihovu od
Boga stvorenu bitku, nego koliko
zna.
Duh spoznavanjem stvara svijet nano-
vo, tako to ga prema sebi.
Stoga NIKOLA izvodi lat. "mens" od
"mensurare" (mjeriti).
Posebno mjesto zauzimaju
forme koje se mogu spoznati kakve su u
sebi, da njih stvara sam
duh.
Kao to je svijet samoobjava Boga, tako je
sve znano samoobjava duha to se okre-
u sebe.
NIKOLA duh s kozmografom.
Ovaj kartu svijeta na temelju poda-
taka to ih dostave glasnici (sjetilna opa-
anja). Ali on je crta na temelju forma,
mjera i proporcija to ih sam utvrdi.
On spoznaje svijet na temelju karte koju
ju je on nacrtao prema svojoj mjeri.
Ove misli na novovjeku perspek-
spoznaju svijeta.
92 Renesansa
Renesansa (franc. "preporod"') jest vrije-
me prijelaza; tradicija sred-
njega vijeka se s formi-
ranja novoga vijeka. Ona nije vrijeme veli-
kih filozofskih sistema, nego novoga ek-
sperimentalnog usmjerenja koje istrauje

Novo filozofsko treba gledati
na pozadini kulturno-povijesnih preokre-
ta, koji daju pravo da se renesansa moe
kao razdoblje izuma i
Poboljanje tehnike (kompas)
vodi do velikih putovanja i (KO-
LUMBO, VASCO DA GAMA), koji kao
posljedicu imaju europsku ekspanziju i
time proirenje znanja o stranim zemlja-
ma i narodima. KOPERNIK utemeljuje
sliku svijeta. GUTEN-
BERGOV izum tiska s pokretnim tam-
panim slovima je proirenje
pisanoga mislenog blaga do sada nevi-
i brzinom. L. B. AL-
BERTI je otkrio princip perspektive u sli-
karstvu.
Razvoj trgovine i vodi do soci-
jalnih preokreta jednako kao i promjena
ratne tehnike koja je potkopala poloaj vi-
tekoga stalea.
Dok se srednjovjekovni svijet pokazi-
vao zatvoren u svojemu hijerarhijskom
poretku stalea i prevlasti Crkve, sada
se ostvaruje pokret prema
drutvu.
Duhovni pokret humanizma koji su ute-
meljili PETRARCA i BOCCACCIO zapalio
se na odbojnosti prema tradiciji
skolastike. Humanistima se da se
srednjovjekovno miljenje nasukalo na te-
olokim i domiljatostima te sto-
ga trae preporod iz du-
ha.
Preteno literarno usmjeren pokret polazi
iz Italije 14. st. pa se onda iri preko cijele
Europe. filozofski predstavni-
ci su
F. PETRARCA, C. SALUTATI, L. B. AL-
BERTI, L. V ALLA u Italiji, u Nizozemskoj
ERAZMO ROTI"ERDAMSKI, Th. MO-
RUS u Engleskoj i MICHEL DE MON-
TAIGNE u Francuskoj.
U sreditu miljenja stoji
i teme prirode, povijesti,
jezika.
Iz "nastojanja oko (lat. studia
humanitatis) pozivanjem na po-
jam humanitas, izvodi se oznaka za ci-
jeli duhovni pokret.
Pod studia humanitatis misli se osobito na
oblik opsena duhovnog i
obrazovanja, to dolazi do izraza u uzoru
Pregled 93
uomo universale je obrazovni stupanj
ujedno mjerilo moralne kvalitete.
Talijanska filozofija renesanse posebno
je obiljeena ponovnim PLATO-
NA i PLOTINA, poznavanje u Italiju
donosi PLETHON, i COSI-
MOM DE MEDICIJEM koji novo os-
nivanje Platonove akademije u Firenci
(1459.). predstavnici renesan-
snoga platonizma su MARSILIO FI CINO i
PICO DELLA MIRANDOLA.
Prijevodima i FICINOVIM spisima proi-
ruje se poznavanje PLATONA po cijeloj
Europi. Njegova se filozofija osobito os-
lanja na neoplatonsko o emana-
ciji i na lijepoga.
aristotelizam se, sa sreditem u Padovi,
obnavlja u ovomu vremenu.
njegove predstavnike spadaju
PIETRO POMPONAZZI i JACOPO ZA-
BARELLA.
Procvat doivljava i .filozofija prirode.
Osim GIORDANA BRUNA, najsvestrani-
jega mislioca toga vremena, ovdje treba
spomenuti B. TELESI]A, F. PATRIZIJA i
T. CAMP ANELLU.
Jedno od najuspjenijih ostvarenja rene-
sanse jest izgradnja modernih prirodnih
znanosti na temelju novoga pojma zna-
nosti i svijesti.
Za J. KEPLERA i G. GALILEJA znanost
se bavi kvantitativnim brojevna odredi-
vim odnosima, dok zapostavlja tradicio-
nalno pitanje o biti.
F. BACON napredak civilizacije vidi
utemeljen u razvoju znanosti i tehnike u
slubi dobrobiti.
U novim filozofijama drave i prava,
kako ih zastupaju J. BO DIN, H. GROTIUS
i]. ALTHUSIUS, sredinju ulogu igraju poj-
movi naravnog prava, ugovora vlasti i su-
vereniteta. Sa svojega posebnog poloaja
N. MACHIA VELU upozorava na stvarnu
razdvojednost morala i politike.
S refonnacijom koju je pokrenuo MAR-
TIN LUTHER duhovni preokreti
i Crkvu. Svjetovno dr-
anje papa i pretjeranost njihova zahtjeva
za manjkava teoloka izobrazba ni-
ega klera, crkveno loe stanje i pad
morala bijahu razlozi zahtjeva za obno-
vom. Posljedice reformacije su duboke
promjene na duhovno religioznom podru-
u regiji Europe i gospodar-
sko-socijalnoj strukturi.
Ona dobiva veliki utjecaj i u vicarskoj u ob-
liku obiljeenu ULRICHOM ZWINGLIJEM i
JOHANNOM CALVINOM ("kalvinizam")
o predestinaciji; strogi moral rada).
94 Renesansa
l
S=+gt2
Knjiga prirode napisana
znakovima
A Kepler i Galilei
IDOLI PLEMENA:
obmane ljudskog roda
IDOLI TRGA:
predrasude jezika
C Francis Bacon: nauk o idolima
forme prirode
o
generalizacija
D
klasificiranje
tablice


.....,
D
a: eksperiment
e:
:::2:
D
w
promatranje
B Francis Bacon: indukcije
IDOLI PILJE:
predrasude individuuma
IDOLI KAZALITA:
predrasude filozofskih kola
)
Jedan od prvih ranoga novog vi-
jeka jest razvoj novoga pojma znanosti,
koji ima temelje u prirodno-znanstvenoj
svijesti. Um i iskustvo jedini
su temelji sigurne spoznaje.
"U 'prirodnim znanostima su izvodi
istiniti i nuni, ne moe ni 1000 De-
mostena i l 000 Aristotela protiv stvari
istinitim ono to je lano." (GA-
LILEI)
od ovisnosti o tradicional-
nim autoritetima, osobito ARISTOTELO-
VE filozofije prirode, i razvoj kvantitativ-
no usmjerene metode, presudno su pro-
mijenili sliku svemira i prirode.
Nikola Kopernik (1473.-1543.) moe
sloviti kao figura novovjekov-
noga preokreta. U svojemu djelu 'De re-
volutionibus orbium coelestium' zamje-
njuje do tada PTOLOMEJEVU (2.
st.) sliku svijeta, u kojoj je
Zemlja mirno sredite svemira, heliocen-
u kojoj je Sunce sredinja zvijez-
da oko koje se Zemlja:
vaan korak za prijelom zatvorene
srednjovjekovne slike svijeta u otvore-
nu i sliku svijeta.
Johannes Kepler (1571.- 1630.) dalje
razvija metodu kvantitativne spoznaje
prirode.
Njegovi zakoni o gibanju planeta te-
meljeni na opirnim kori-
giraju KOPERNIKOVE krive pretpos-
tavke o krunom kretanju planeta (pri-
u antici zbog idealnog oblika
kruga).
je njegovo povezivanje mate-
i (fizikalnih) opisa u
astronomiji.
Galileo Galilei (1564.- 1642.) postao je
slavan po svojim zakonim pada i gibanja
te po zauzimanju za kopernikansko
nje. Za njega je bit zbilje bro-
jevnim odnosima. Samo onaj tko umije
znakove i za-
kone, dolazi do objektivne spoznaje.
"Knjiga prirode napisana je
kim jezikom, a slova su trokuti, krugo-
vi i ostale geometrijske figure."
Na znanstvenoj spoznaji podjednako su-
djeluju razum i promatranje. Za njegovu
metodu su:
Rastavljanje onoga to treba opisivati
na jednostavne elemente (analiza po-
java); postavljanje hipoteza; preispiti-
vanje eksperimenata (misle-
nih eksperimenata dedukcija
postavljanje
formuliranih prirodnih zakona.
Prirodna znanost; Francis Bacon 95
Temeljno za novovjekovna razumijeva-
nje znanosti jest zamjena pojma biti poj-
mom funkcije. Usmjerenost na kvantitav-
no mjerljivo i ono to se moe opisati za-
konskim svezama, zapostavljanjem bit-
noga stvari, je nap-
redak prirodnih znanosti.
Za Francisa Bacona (1561.-1626.) cilj je
znanosti ovladavanje prirodom u korist
drutva. Znanje je BACON stoga
svoju vidi u sistematskom uteme-
ljenju i prikazu svih znanosti.
Njihova podjela slijedi podjelu ljudskih
sposobnosti:
(memoria): povijest,
mata (phantasia): poezija,
razum (ratio): filozofija.
Najvia znanost je prima philosophia, ko-
ja za objekt ima temelje svim
znanostima.
Da bi dospio do istinskog uvida u narav
stvari, se najprije mora osloboditi svih
predrasuda koje kode objektivnoj spoznaji.
Spoznaja je stvarni odraz prirode bez is-
krivljenih predodbi. Te predrasude BA-
CON naziva idolima (obmanama) od
kojih u svojemu djelu 'Novum Organum'
razliku je 4 vrste:
Idola tribus: obmane plemena. Nastaju
iz naravi ljudske vrste, jer razum i nai
osjeti zbilju samo po mjeri
Razum je neravno zrcalo to
naginje mijeanju svoje vlastite naravi
s naravi stvari i time je
Idola specus: obmane spilje. One lee
u samom individuumu, a nastaju iz
njegove nadarenosti, odgoja,
navike, sklonosti.
Idola fari: obmane trga. Sam nas jezik
vodi u zablude krivim dodavanjem
se stavljaju ispred stva-
ri. Odatle nastaju prepirke o golim ri-
i imenima.
Idola theatri: to su zablude koje se
prenose filozofskih kola na
temelju primjene obrnutih dokaznih
postupaka i izmiljanja teorija.
Naprotiv, ispravna metoda kojom bi se
dolo do prave spoznaje i dokinula ob-
mane jest indukcija.
Ovaj pos-
tupak sakupljanjem i uspore-
opaanja da bi se onda pos-
tupnim shvatilo
forme prirode.
Pri tomu indukcija ne polazi od
iskustava, nego radi planski sa
opaanjima (tablicama) i usmjerenim ek-
sperimentima.
...
96 Renesansa

Frankfurt
A
sasel

eneva
Lyon
A
Wittenberg
_t Toulouse
.
...
A Mjesta djelovanja renesansnih filozofa
l ,
um
nestalnost
neizvjesnost
EJ
ivot u suprotnostima
B Montaigne
um
iskustvo
priroda kao vodilja
e
spoznaja iskustva sebe:
u sebi nosi cjelovitu
formu ljudskoga
Kao utemeljitelj hwnanizma (usp. str. 93)
slovi FRANCESCO PETRARCA (1304.-74.).
Osobito je nesklonost prema
izobrazbi srednjega vijeka kod
njega dovela do ponovnog
filozofij e i literature. Djela antike
vrijede kao uzori po sadraju i formi.
Cijeli pokret ima preteno literarni karak-
ter koji divljenje
tosti. jezika (gr..tmatika, retori-
ka, dijalektika) postaje stoga sredinjim
predmetom miljenja,
to je zacijelo potaknuto i filolokim ra-
dom na ponovnu izdanju teksto-
va.
U raspravama' LORENZA
VALLE (1407.-1457.), istraivanju o poj-
mu, i pos-
taje jasno kako jezik otvara i iziskuje lo-
giku. S time je povezana kritika skolasti-
ke: ona obmanjuje svojim apsurdnim
tvorevinama kojima ne odgovara
nita realno. Stoga vrijedi da se treba
vratiti samim stvarima i shvatiti
odnos i stvari.
Glavni pak predmet filozofij e treba biti
njegovi povijesni i ivot-
ni uvjeti i slobodni razvoj njegovih stva-

Stoga i oznaka "humanizam" kao nas-
tojanje oko (studia humani-
tatis).
Ideal humani zma je uomo universale,
svestrano izobraen to stoji iz-
nad svih stalea koji proirenjem svo-
jega znanja ispunja svoje obiljeje kao
sposobno za
Orijentiran na ideal humanosti, s
time je povezan moralni stav koji se po-
prilici pokazuje u krepostima umjerenos-
ti, pravednosti, estetskog i har-
monije s prirodom, pri osobito i
socijalne kreposti igraju veliku ulogu u
drutvu. pred-
stavnik sjevernoeuropskog humanizma
jest Erazmo Rotterdamski (1469.-
-1536.). Njegovo se nastojanje pove-
zivanja filozofije i hu-
manosti.
ivot se pokazuje samo u svojoj mno-
tvenosti i pa se stoga trai
ljudska mudrost koja povezuje to op-
i nita ne
Ta otvorenost zahtijeva toleranciju i u
vjere koja dolazi s idejom hu-

ga
U svojemu spisu 'Pohvala lu-
dosti' kritizira temeljne sla-
bosti ljudi i svojega vremena.
Humanizam 97
U sklopu njegova ra-
zumijevanja izrasta svijest neovisnosti
uma o bilo kojemu autoritetu.
Tako je i u pitanjima vjere svatko sam
odgovoran svojoj savjesti.
Premda su mnoge nj egove misli utjecale
na reformaciju, on se poslije distancirao
od nje, to je osobito dolo do izraaja u
njegovu sukobu s LUTHEROM o pitanju
slobode volje, koju je ERAZMO osobito
ivo zastupao.
Njegov prijatelj THOMAS MORUS (1478.-
- 1535.) osobito je poznat po svojemu spi-
su 'Utopija' u kojemu ocrtava neki utopij-
ski ideal drave na religioznoj to-
leranciji, i dokidanju privatnog
vlasnitva.
nego u talijanskoj rene-
sansi pokazuje se kod
zastupnika francuskog humanizma Mic-
hela de Montaignea (1533.-92.). Svojim
'Esejima' utemelji o je tu literarnu vrstu
obiljeenu nevezanom, subjektivnom for-
mom.
MONTAIGNEOV slogan: Que saisj e? (to
znam?) obiljeava njegovo po-
lazite. Svijet se pokazuje rascjepkanim
na stalno nastajanje i raznolikosti tako da
se um dri za budalu, kad vjeruje da mo-
e shvatiti neto nepromjenjivo,
"Napokon nema trajnog bitka,
niti u naoj biti niti u biti stvari. I mi i
na sud i sve smrtne stvari i u
tome neprestano lelujamo."
Stoga prirodna znanost za njega nije ni-
ta drugo doli poezija, a filozof-
skom tradicijom vlada anarhija.
I se ivot pokazuje samo u
svojoj nesigurnosti, neizvjesnosti i traj-
nom pritisku smrti (temeljne zamisli
kasnije filozofij e egzistencije).
No, stav ne vodi u rezignaciju
nego od predodbi i odgaja za
neovisnost suda i nutarnju sigurnost. Vlas-
tito iskustvo onda se pokazuje kao najbo-
lji izvor spoznaje, a vlastito Ja kao najprik-
ladniji objekt. U samopromatranju svoje
nutrine pronalazi vlastitu narav i
ujedno otkriva cjelovitu formu onoga

"Svaki u sebi nosi cjelovitu for-
mu ljudske naravi."
narav - u
smislu - postaje mjerilom i voditeljicom
za ivot u skladu s danostima.
98 Renesansa
IVI IVI
JEST JEST JEST JEST
A Pico della Mirandola: poloaj (prema Karlu Bovillusu, 1509.)
forma i materija
razvijanje jedinstva svega
B Svemir C Giordano Bruno
Renesansni platonizam s glavnim pred-
stavnikom MARSILIOM FICINOM (1433.-
- 99.) posebno naglaava oznaku
kao duhovnoga
besmrtna dua sredite je i
sveza svijeta, jer ona je sredina koja po-
vezuje sfere samo tjelesnoga s onima
stoga boanskog duha. Ako se
uma oslobodi od tjelesnoga, ponovno
se moe vratiti u svoj boanski iskon.
FICINOV GIOVANNI PICO DELLA
MIRANDOLA (1463.-94.) u svojemu 'Go-
voru o dostojanstvu utemeljuje
slobodu koja proizlazi iz duhovne
nosti:
Na kraju dana stvaranja Bog bijae raz-
dijelio sve osobine tako da nije
preostalo nita svojevrsno, stoga on progo-
vori
"Ti nisi stijenjen nikakvim nesavladivim
zaprekama, nego ti prema svojoj vla-
stitoj slobodnoj volji. .. sam sebi unapri-
jed svoju narav. te sre-
ditem svijeta da se odatle obazire na
sve to je u svijetu .... Slobodno ti je od-
roditi se u nii svijet ivotinja. Ali, isto ta-
ko moe se po odluci tvojega vlastitoga
duha u vii svijet boanskoga."
svojim duhom moe pro-
matrati sve oblike to ih je Bog stvorio i slo-
bodan je stvoriti svoju vlastitu bit. Stoji u
sreditu svijeta. Taj je koncept po
naglaavanju slobodnog subjektiviteta, pa
ipak platonizam ima tendenciju ne samo
tjelesnost nego i njegov drutveni
odnos stavljati u pozadinu u korist nekoga
kontemplativnog ivota.
PIETRO POMPONAZZI (1462.-1525.) kao
predstavnik aristotelizma
naglaava povezanost due i tijela.
kova dua za spoznavanje treba suradnju
osjetnih utisaka te stoga ne moe misliti
bez tjelesnoga. Sve se znanje temelji na is-
kustvu. Stoga i moemo neto znati samo
o iskustvenim svezama u prirodi, a nita o
temeljima bitka to lee iza toga. Besmr-
tnost due ne moe se dokazati razumskim
razlozima. Ni moral to ne moe bu-
da se za ne smije teiti radi
neke u onostranosti.
Filozofija prirode BERNARDINA TELESI-
JA (1509.- 1588.) smatra toplinu i
aktivnim, a materiju pasivnim pri-
rode, nastaje sve.
Prirodne stvari spoznaje snagom
materijalne due to u njemu boravi. Sve
znanje, pojmovi i sudovi, i oni logike i ma-
tematike, se temelje na sjetilnom
opaanju. Boanske stvari spoznaje
Talijanska t11ozofija 99
duhovne due koju mu je Bog
udahnuo.
Giordano Bruno 0548.-1600.) obliko-
vao je opsenu metafiziku. Pod utjecajem
je, ostalim, neoplatonizma, NIKOLE
KUZANSKOG i KOPERNIKA. Njegova sli-
ka svijeta dovodi ga u sukob s inkvizici-
jom, te je i pogubljen.
BRUNO KOPERNIKOVU helio-
sliku svijeta, ali isputa sferu ne-
pokretnih zvijezda to svemir,
koju je ovaj i preuzima misao
univerzuma. On bi se sasto-
jao od nekoga broja drugih
svjetova koji mogu biti jednako tako nase-
ljeni kao Zemlja. Dok se pojedini svjetovi
u promjenama i prolazni su, sve-
mir u cjelini jest i nepokretan, jer
nema izvan njega nego je sam sav
bitak.
Razlog tomu je to i Bog moe
stvarati samo ,
"Sigurno znamo da ovaj prostor kao po-
sljedica i nekoga
uzroka i nekoga principa
mora na biti besko-

U sve-jedinstvu boanskoga pratemelja sa-
kupljen (complicatio) je cijeli bitak, u nje-
mu se podudaraju sve suprotnosti. Pojedi-
stvari svijeta njegovo su razastiran;e
(explicatio). Tako je sadanjost boansko-
ga u svim formama prirode. Bog nije izvan
svijeta nego u njemu.
No, u razastrtim stvarima gu-
bi se jedinstvo suprotnosti. da se
tako kod njih raspadaju i i zbi-
lja, nikada nisu sve to mogu biti te su sto-
ga nesavreni, promjenljivi i propadljivi.
Uzrok to djeluje u prirodi jest dua svije-
ta. Duh to iz nje "nutarnji je um-
jetnik" koji materiju iznutra oblikuje u
mnotvo prirode.
No, materiji nije forma utisnuta izvana
nego je u njoj sadrana i iz nje proizla-
zi.
Materija i svi dijelovi svijeta proeti su du-
hom te stoga oduhovljeni.
U svojemu kasnom djelu BRUNO razvija
misao
monada, koje kao najmanja i najjednos-
tavnija jedinstva sadravaju bit stvari, a
elementi su prirode.
Ljudski duh tei, u skladu s biti svemira,
prema spoznaji
nost je sredite oko kojega on krui, ali ga
nikako ne moe Pokret duha stoga
je noen "herojskom strasti" koja vodi po-
rastu svijesti i s boanskim.
100 Renesansa
t
pozitivno pravo
A Grotius: Naravno pravo B Althusius: Suverenitet naroda
cilj : oblikovanje kraljevstva u srednjoj Italiji
Cesare Borgia: virtu i fortuna
C Niccolo Machiavelli
Temeljni dravno-teorijski problem jest
pitanje o dravnoj vlasti. JEAN BODIN
(1530.- 96.) pojam suvereniteta
koji dravu. On je apsolutna i
trajna, najvia (zapovijedna) vlast. Vlas-
nik prava suvereniteta (davanje zakona,
rata, sudska i financijska vrhov-
na vlast) jest
apsolutni vladar koji nikomu nije od-
govoran nego samo boanskoj zapovi-
jedi i naravnom pravu. Vlast prenese-
na na njega je neopoziva.
Dodue, on mora slobodu i vlas-
nitvo
Drugo stajalite zastupa JOHANNES AL-
THUSIUS (1557.-1638.). Za njega se su-
verenitet nalazi samo kod naroda, a ovaj
samo opoziva vladara na vre-
nje vlasti.
Stoga narod ima pravo i ponovno ski-
nuti vladara.
U svojemu djelu 'O pravu rata i mira'
HUGO GROTIUS (1583.-1645.) postavlja
razmiljanja o pojmu naravnoga
prava. Razlikuje pozitivno, tj. zakonsko,
pravo od nepromjenji-
va, normativna naravnog prava. Pozitivni
zakon ima valjani zahtjev samo kad stoji
u skladu s naravnim pravom.
"Naravno pravo zapovijed je uma, koja
pokazuje da se u nekom zbog
sklada ili nesklada sa samom razum-
skom naravi, nalazi neka moralna nu-
da ili ogavnost."
Temelj naravnoga prava jest
drutveni nagon koji ga na
no drutvo, i njegov razum sna-
gom moe raspoznati to se podudara s
od Boga stvorenom- na-
ravi. Sadraj naravnog prava moe se
doznati kao prvo, iz koja
proizlaze iz naravi, kao drugo,
iz promatranja onoga u se slau
kultivirani narodi.
Svojim spisom 'Il principe' ('Vladar') Nic-
colo Machiavelli (1469.-1527.) udara
novi pravac filozofiji tako to
razbija, od vremena antike
povezanost politike s etikom. Ne bavi se
nekom dravom na
idealima, nego analizom onoga to stvar-
no jest.
" ... jer ivota kakav jest i ivo-
ta kakav bi trebao biti tako je silna raz-
lika da onaj koji samo gleda na to to
bi se trebalo a ne na to to
se u stvarnosti svoju eg_zisten-
ciju prije unitava negoli Covjek,
koji uvijek eli samo dobro, neizbje-
Teorije drave i prava; reformacija 101
no propasti usred tako mnogo ljudi
koji nisu dobri."
U vremenu koje vidi uzdrmano
kim krizama i ugroeno unutarnjim ras-
padom, MACHIA VELU eli pokazati put
prema trajno dravi organi-
zacija moraln11 svijest
Temelj tomu je sposobnost i volja za mo-
vladara. Stoga on opisuje svojstva vla-
dara koji je osposobljen za dr-
ave i odranje na vlasti. Carstvo djelova-
nja pri tomu postaje rastavljanje politike
od morala, to je poduzeo MACHIA VEL-
LI.
Vladar mora biti pripravan u nudi
niti i zlo. U interesu odranja vlasti nije
korisno biti dobar izgledati dobrim
tako da ga narod potuje.
Za uzor mu slui CESARE BORGIA.
i ljudi ovise o njihovoj dj elotvor-
noj snazi (virtu) i izvanjskim
okolnostim<;! (fortuna). Vladar stoga treba
biti u stanju prilagoditi se izvanjskim zah-
tjevima i preko toga posjedovati snagu za
svladavanje prevrtljive sudbine.
Preokret miljenja to je uslijedio
na povijesnoj pozadini se re-
formacijom dotaknuo i Cr-
kve te je doveo do njezina rascjepa. Ob-
nova to je nadirala nasuprot crkvenu lo-
em stanju dovela je do prolama pomo-
osobnog iskustva vjere Martina Lut-
hera (1483.-1546.)
LUTHER polazi od potpune grenosti i
moralne ljudske naravi zbog
nije naporom volje
ni dobrim djelima opravdanje
pred Bogom nego samo po milosti (sola
gratia) Bojoj i vjeri (sola fide). Time je
odbijena funkcija to ju je
zahtijevala crkva, jer
u vjere pojedinac stoji u nepos-
rednu, osobno-odgovornom odnosu
prema Bogu.
Kao jedini autoritet priznaje se Bo-
ja u Pismu (sola scriptura). Na mjesto hi-
jerarhijske strukture Crkve stupa misao
zajednice i svih vjernika.
Usidrenje vjere jedino u vlastitoj nutrini
vodi tome da ivi u dvama samos-
talnim svjetovima: u nutarnjoj, duhovnoj
i izvanjskoj, dravnoj zajednici.
U oblikovanju moralno stroga protestan-
tizma kod JOHANNA CALVINA (1509. -
-64.), prema poslovni i ekonomski
uspjeh u zajednici vrijedi kao znak onih
koji su izabrani od Boga, razvila se etika
rada za novo dru-
tvo.
..
102 Prosvjetiteljstvo
-
l
l
l l
Pariz
.i)
1789 l
l
)

prosvjetiteljski apsolutisti
revolucija ustav (ili sl.)
Pregled: prosvjetiteljstva
1791
..

ostalo

/
/
/
/
l
l
l

Leipzig
l Frankfurt
:.1848
l
l
l
l
l

Breslau

Rusija
(1762-96)

.(1740-90)
Kao kulturno-povijesno razdoblje, prosvje-
titeljstvom se prije svega 17. i 18 .
definiciju prosvjetiteljstva
dao je L KANT (1783.):
"Prosvjetiteljstva je izlaz iz njego-
ve samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je
da se sluimo svojim razumom
bez vodstva nekoga drugog."
Prosvjetiteljstva je, dakle, upotre-
bom razuma i samostalnim ostvarenjem po-
jedinca koji misli. Tako je za prosvjetiteljstva
distanca prema tradiciji i au-
toritetu, visoko vrednovanje slobode i pozi-
tivno vrednovanje sposobnosti razumskoga
rjeenja svih pitanja.
Ovo novo utemeljenje pokuana je u dva
smjem:
l) Racionalizam (prije svega u Francuskoj i
njegovi glavni predstavnici zas-
tupaju spoznaje ustrojstva zbilje
iz principa miljenja. poredak
svijeta njegovo deduktivno spoz-
navanje. Uzor je metoda matematike, koja
iz malo sigurnih aksioma.
Zbilja se sastoji od dviju (DESCARTES), je-
dne (SPINOZA) ili mnogo (LEIBNIZ) sup-
stancija, a potpuno je od Boga.
2) Empirizam (prije svega u Velikoj Britani-
ji, poslije i u Francuskoj, kao ma-
terijalizam): od FR. BACONA (str. 95) preko
HOBBESA, LOCKEA, BERKELEYJA do HU-
MEA, temelj spoznaje vidi u (osjetnom) is-
kustvu. Stvarni su samo predme-
ti i fenomeni. Ispravna ih upotreba mzuma
moe poredali i iz njih induktivne

Djelotvornost pokuaja lei prije svega u
nastanku prirodne znanosti, ali i u nagla-
avanju pojedinca u filozofiji prava i dra-
ve.
Mnogi filozofi prosvjetiteljstva ostvarili su
i na drugim
kao ili diplo-
mati.
Skepsa prema predaji i autoritetu dovela je
do stava prema religiji:
razumsko ispitivanje pokuava iz nje izre-
zati "praznovjerje" te ga nadomjestiti ne-
kom mcionalnijom
Posebna briga prosvjetitelja je tolerancija
religijskim zajednicama. poja-
va je deizam:
Bog je svijet savreno stvorio, ali nakon
toga vie ne u njega.
zalaganje i metoda promatranja
doveli su do proboja u prirodnoj znanos-
ti. primjer je NEWfON:
Pregled 103
Njegova je Mehanika (1687.) opseno
kvantitativno prirode koja fun-
kcionira strogo kauzalno i bez nepotreb-
nih hipoteza.
U ovom vremenu dogodilo se puno znan-
stvenih Napredak u ovladavanju pri-
rodom u prosvjetiteljstvu je utemeljio djelo-
vjeru u napredak.
Drutveno je to mzdoblje obiljeeno uspo-
nom gradanstva, pospjeenoga gospodar-
skim razvojem. Ovaj je proces pratio libera-
lizam: kao ekonomska teorija on zahtijeva
slobodni obrt i trgovinu.
Njegovo je
"Laissez faire, laissez passer." (Pustite
ti, pustite
K tome dolazi filozofsko utemeljenje prava
pojedinca prema dravi i
U Engleskoj nastaju mnogi pravni teksto-
vi koji ove slobode: npr. spisi 'Ha-
beas-Corpus' (1679.) i 'Declaration of Rig-
hts' (1689.).
Vani rezultati u filozofiji prava jesu nove
formulacija naravnog prava i ljudskih prava,
npr.
'Virginia Bill of Rights' (SAD 1776.): "Svi
su ljudi slobodni po namvi. .. i posjedu-
ju .. . prava, naime pravo na ivot
i slobodu, a k tome i stjecanja
i zadravanja vlasnitva kao i tenje za
i te njihovim postiza-
njem."
Za organizaciju drave prosvjetiteljsko mi-
ljenje ima dalekosene posljedice. Filozofija
formulira vana
Teorija ugovom: vladavinu treba promat-
rati kao ugovor naroda i vlasti.
Suverenitet naroda: dravna vlast lei u na-
rodu.
Podjela dravne vlasti: da se zlo-
upotreba vlasti, vlast treba podijeliti u
suprotne) nad-
zorne organe. izraz ovog zah-
tjeva nalazi se kod LOCKEA i MONTE-
SQUIEA .
Zahtjev za demokratskim sudjelovanjem
svih u vlasti.
je uspjelo na puto-
vima. U Engleskoj se probila ustavna
monarhija (kraljevstvo s demokratskim
pravima koja se teksto-
vima iz ustava). Na Kontinentu nastaje
"prosvijetljeni apsolutizam" prema
lu:
"Nita po narodu, sve za narod."
U Francuskoj revolucija iz 1789. pokuava
ostvarenje novih ideja o dravi i pravima nje-
zinih
l 04 Prosvjetiteljstvo
sekundarna svojstva
SPOZNAJA
prvo nedvojbeno
PREDMET DVOJBE:
A Svijest o Ja kao prekretnica kartezijanske filozofije
.
SUPSTANCIJA

SUPSTANCIJA
B Uz Descartesov dokaz o Bogu
BOG
svijest
RAZLOG DVOJBE:
Kod Renea Descartesa (RENATUS CARTE-
SIDS; 1596.- 1650.) spaja se skepsa prema
tradiciji s visokim vrednovanjem uma (lat
ratio) u prosvjetiteljsko djelo.
DESCARTES preuzima egzak-
tnih prirodnih znanosti i meto-
du. Daljnji prosvjetiteljski momenti njegove
filozofije jesu jako naglaavanje subjekta i
elja za to Svojim skep-
na subjekt spoznavanja
DESCARTES utemeljuje osnovno svojstvo
novovjeke filozofije.
Glavne osobine svoje metode DESCARTES
predstavlja u 'Raspravi o metodi ispravne
upotrebe uma'. Prema tome vrijedi:
sve predrasude, prihvatiti za
istinito samo ono to se da spoznati jas-
no i odjelito ("clare et distincte percipe-
re").
treba na onoliko dijelo-
va na koliko je god to
Od najjednostavnijih predmeta "stupnje-
vito" se uzdizati do sloenijih.
Nabrajanjem osigurati cjelovitost sistema.
Ta metoda, od matematike, treba
biti primijenjena na istraivanju bilo kojega
predmeta.
Cilj je dospjeti do "jednostavnih naravi"
metoda):
Njih se mora neposredno evidentno mo-
uvidjeti (intuicija).
Iz takve spoznaje ("certe et evidenter cog-
noscere") trebaju se deducirati, tj. izvesti iz-
vedive tvrdnje.
Prava ishodina kartezijanske filo-
zofije jest swnnja:
DESCARTES u skladu sa svojom meto-
dom trai u koju se vie
ne moe sumnjati.
od nje, eli nunim
dospjeti do sloenijih, ali neoborivih istina.
U prvoj (od est) 'Meditationes de prima
philosophia' DESCARTES poduzima "obara-
nje svih svojih mnijenja":
On potkopava sve temelje svojega miljenja
pa sumnja ne samo u osjetno
nego i u i, u na-
stvari:
"Zar ne bi bilo da se varam
kad god zbrajam dva i tri?"
Jer mogao bi i Bog ili pak neki zli, lukavi
duh, ''genius malignus" htjeti u svemu vara-
ti
DESCARTES preko sumnje dolazi
na ono i najsigurnije: samosvijest.
i u sumnji moramo pretpostaviti to Ja:
"Ali sam uskoro primijetio da, dok sam
htio misliti da je' sve krivo, nuno trebao
Racionalizam I/ Descartes I 105
da ja, koji sam to mislio, moram biti ne-
to. I da mi je bilo jasno da je ova
istina 'mislim, dakle jesam' tako i
pouzdana da je ni ... skeptici nisu u sta-
nju uzdrmati, prosudio sam da je bez raz-
miljanja mogu prihvatiti kao prvo
lo filozofije koje sam traio."
Dakle, samosvijest subjekta temelj je na ko-
jemu DESCARTES po istom kalupu eli iz-
graditi cijelu daljnju fllozofiju.
No, taj bi Ja bio u sigurnosti sa-
mosvijesti kad se ne bi obnovio ovaj sum-
njom razruen odnos prema vanjskom svi-
jetu. To je uspjelo DESCARTESU u okvirima
neoborivih sudova dokazom Boga. U to-
me on polazi od predodbi (ideae) svoje
svijesti i time indirektno pristaje uz ontolo-
ki dokaz ANSELMA CANTERBURYJSKOG
(str.73). Ideje mogu potjecati ili iz same svi-
jesti, iz vanjskoga svijeta ili ih neka via in-
stanca moe usaditi u svijest:
Kod ideje Boga otpada vanjski svijet, jer
on ne moe pruiti jasne predod-
be.
Ni iz sebe ne moe svijest imati predodbu
Boga:
"Dodue, imam neku predodbu sup-
stancije, jer sam sam supstancija; ali to ne
moe biti predodba sup-
stancije, da sam sam
Takva predodba moe proizlaziti samo
iz neke uistinu supstancije."
Ovo se argumentom da uzrok
IJVijek krije vie sadraja bitka nego
Stoga ne moe ontoloki manje, ideja biti
uzrok viega, boanske supstancije.
Ideja Boga je "idea innata ", ideja.
Pojam takvih ideja s jedne strane kazuje psi-
hogenetski opis, takve bi predodbe Bog
usadio u duu. S druge strane on ih kvalifi-
cira i kao najsigurnije predodbe
ove jedinstvene ideje pronalazimo u svijesti
neovisno o vanjskom svijetu. Tako im pri-
pada i, prema DESCARTE-
SU, sigurnost
Nadalje, ideja Boga ne samo svoj-
stva apsolutno supstancijalnoga i aktualno
tovie, i istinitost pripada
tomu "ens perfectissimum", savrenom bit-
ku:
La i obmana iz jednog nedostat-
ka.
Stoga se razbija i hipoteza o ''genius malig-
nus":
Istinitost Boga ispravnost svijeta i
njegove spoznaje.
Osobito neposredna evidencija, naravno
svjetlo u tomu dobiva svoje uteme-
ljenje.
106 Prosvjetiteljstvo
neprostomo
slobodno
RES COGITANS
A Descartesov dualizam
4
3
OBJEKT
B Volja, sud i zabluda
SVIJET
C Okazionalizam
protenost
kvantiteta
oblika

determinirano
RES EXTENSA
razumska spoznaja
..
.,.
mata
SUBJEKT

zabluda
DESCARTES istrauje Ja koje mu izostaje
iz sumnje i ga kao res cogita-
ns, tj. stvar koja misli. U njoj se poduda-
raju "duh, odnosno dua, odnosno ra-
zum, odnosno um". Res cogitans stoga je
neka stvar,
"koja sumnja, tvrdi, eli,
ne eli, koja slikovito i osje-

Njegova suprotnost je res extensa koja
predstavlja izvanjski, tj elesni svijet. Ove
izvanjske stvari su prije svega
(lat. extensa = protegnuta) i
kretanjem, nadalje oblikom,
brojem, mjestom i vremenom. To su pri-
marna svojstva tijela. Ona su zatim racio-
nalna, jer se mogu kvantitativno
i Tomu odgovara DEMOK-
H.ITOVA podjela (str. 33) na primarna i
sekundarna svojstva. Sekundama su on-
da samo zamiljena svojstva: boja, miris,
okus i druga koja su kvalitativna. Osjet-
no kvalitativnoga ostaje mru-
ta (imaginatio), dok je mate-
kvantitativnoga naprotiv prava
(razumska) spoznaja (intellectio).
Osjetno nam posreduje
samo subjektivne i nejasne dojmove iz-
vanjskog svijeta. Ne prua nam, dakle,
zbiljski odraz prirode. Samo o primarnim
svojstvima stvari razum moe davati si-
gurne fizikalne iskaze. O samo subjektiv-
nim opaajima, kao npr. boji, vrijedi:
" ... da u predmetima ne-
to, o ne znamo to je, ali to u
nama stvara osjet koji naziva-
mo osjetom boje."
Presudna uloga koju DESCARTES dodje-
ljuje razumu (lat. ratio) obrazlae oznaku
"racionalizam" koju nosi njegova filozo-
fij a i ona to njega slijecli.
Iz DESCARTESOVA zahtjeva da istinito
moe biti samo ono to je jasno i eviden-
tno, slijedi:
Istinito moe biti samo ono to je shva-
i racionalno.
Prema tome je dakle djelatnost razuma
jedino jamstvo istine.
U o dvjema supstancijama, res co-
gitans i res extensa, lei otri dualizam:
Izvan nestvorenog i savrenog bitka
Boga postoje u svijetu dva potpuno
odijeljena carstva protegnutih tijela i
stog milj enja.
Dualizmu duhovnoga i materijalnog svije-
ta odgovara razvojem prirodne znanosti
prouzrokovano raz-duhovljenje
svijeta:
Racionalizam n l Descartes n 107
Tjelesa stoje pod djelovanjem prirod-
nih zakona, kao npr. za-
kona pritiska i udarca.
No, duh je slobodan. Najnii je oblik te
slobode samovoljan sud iz ravnodunosti:
volja svoju odluku do-
nosi preko predodbe uma.
li to predmeta koje um jo
nije potpuno spoznao, nastaje zabluda.
To se moe samo uzdravanjem
od suda pri nedovoljnoj spoznaji.
DESCARTES je vie cijenio slobodu koja
nastaje iz pristanka uz neki evidentni sud:
"Kad bih uvijek jasno vidio to je istini-
to i dobro, nikada se ne bih kolebao
kako trebam suditi ili to izabrati: tako
bih zacijelo mogao biti potpuno slobo-
dan, ali nikako indiferentan. "
U DESCARTESOVOJ antropologiji pos-
tignut je dualizam tjelesne i duhovne sup-
stancije:
sudjeluje u obama svjetovima.
DESCARTES eli njihovu harmo-
niju u o ivotnim duho-
vima; oni prijelaz od tjelesnoga k
duhu i obratno.
U epifizi u mozgu oni u duh prenose
impulse ivaca.
DESCARTES pri tome zahtijeva strogi pa-
raleliz am obiju u ujedinjenih
supstancija: jednom stanju ti-
jela treba odgovarati jedno duevno. S
velikom refleks u duhu oz-
i ono to je najkorisnije za tij elo.
Kod npr. velika je vjero-
jatnost da je ha tada dobro piti.
Jamstvo za upotrebljivost sistema jest
konstrukcija dobroga Boga.
Od DESCARTESOVA problema dua-tije-
lo polazi filozofska kola okazionalista.
Njihovi zastupnici, prije svega A. GEU-
LINCX (1624.-69.) i N. MALEBRANCHE
(1638.-1715.), tvrde da se povezivanje
razdijeljenih supstancija duha i tijela mo-
e ostvariti samo neposrednim Bojim za-
hvatom:
Bog se brine da se u pravoj prilici (lat.
occasio) tj elesni i duhovni procesi pa-
ralelno odvijaju; duh je otprilike infor-
miran o to se odig-
rava toga trena.
I teorija J. O. DE LAMETTRIEJA (1709.-
-51.) polazi od kartezijanskih misli:
DESCARTES ivotinju vidi kao sloeni
stroj, se od njega razlikuje samo
po duhu. LAMETTRIE isputa tu razli-
ku te i kao stroj.
dokaz
A Geometrijska metoda (primjer 'Etika' l, 19)
jedna supstancija (Bog)
..
protenost
svijest
B Supstancija, atributi i modusi
Baruh (BENEDICTUS) de Spinoza
(1632.- 77.) za jedne je Bogom oduevlje-
ni, bistri , dubok filozof, a za druge nap-
rotiv bezboni, panteist.
Izraz nauk odgovara SPINOZINU djelu
jer ono razbistreno isijava uzvieni mir.
'Rasprava o poboljanju razuma' (1677.)
kao jedna vrsta propedeutike u
etiku sluil a je metodolokoj pripravi nje-
gova nauka. Glavno djelo 'Etika' (1677.)
prikazano je geometrijskom metodom
(lat. "more geometrico demonstrata"),
kao i nj egov prvi spis Descar-
tesove fil ozofije' (1663.).
Svaki se odjeljak sastoji od definicija,
aksioma, postavki s dokazima, zaklju-
primjedbi i
postulata (sl. A).
poredak (kao kod srednjov-
jekovnih 'Suma' ili i u WJTTGENSTEINO-
VU 'Tractatus logico-philosophicus') ne
slui izvanjskoj formi. On pokazuje da se
i u fil ozofiji , kao u mate matici ,
sve tvrdnje mogu deducirati iz najvi-
ih principa.
SPINOZA eli pokazati da taj oblik prika-
zivanja trai neku drugu, viu normu is-
tine od one to vrijedi:
ona izostavlja pitanje o ci-
lju.
jer nita nije vie pridonijelo ljudskoj ma-
hnitosti od njihova milje nja o cilju:
sve bi se u prirodi trebalo promatrati
kao sredstvo za ono to je ljudima ko-
risno .
Tako je 'Etika' podijeljena u 5 odjeljaka,
i to "O Bogu", "O naravi i podrijetlu du-
ha" , "O afektima", "O ljudskom ropstvu"
i "O mzuma ili o ljudskoj slobodi".
s Bogom umjesto s zna-

ako je predodba Boga neispravna, ni
slika ne moe biti ispravna.
"Bog" je u definicijama predstavljen kao
supstancija. Ona je kao
"ono pojmu nije potreban pojam
neke druge stvari da bi se iz njega ob-
likovao".
Supstancij a se konstituira atributima, tj.
svojstvima koje razum bitnima.
Stanja supstancije SPINOZA naziva mo-
. dusi.
SPINOZA definira ono to je
drugim iste naravi.
"Npr. neko tijelo naziva se
jer uza nj uvijek moemo misliti neko
... Medutim, nijedno tij elo ne mo-
emo milju [j er nisu iste na-
ravi). "
Racionalizam m l Spinoza I 109
Bog je naprotiv apsolutno
bitak koji u sebi ne nikakvu
negaciju, dakle koji se
sastoji od mnogo atributa.
SPINOZA iz toga izvodi da Bog nuno
egzistira, da je on jedina supstancija i sto-
ga nedjeljiv.
Protegnute i svjesne stvari prema tome
su ili atributi Boga ili stanja atributa
Boga.
SPINOZA dakle najprije odreduje tko je
supstancija, a onda tko su
modusi (svijet i Razlika
se moe i s pojmovima
nego supstancij a i akcident:
natura naturans i natura naturala;
priroda nije stvo-
renoj prirodi. Ali :
"Sve to jest, jest u Bogu, i nita bez
Boga ne moe biti niti se pojmiti. "
SPINOZA na pitanje nije li to panteizam,
odgovara ostalim
"No, ako ima ljudi koji misle da su
Bog i priroda (pod oni podrazu-
mijevaju neku masu ili neku tjelesnu
mate riju) jedno i isto, onda su sasvim
i potpuno u zabludi."
Usporedba "Bog ili [i] priroda" (Deus si-
ve natura)
Bog je priroda (naturans) i
sve to jest, po nje mu je postalo (natu-
rata) i on to odrava u bitku.
I svaka spoz naja time mora Bo-
je atribute ili moduse "i nita drugo".
Nakon prvoga i poslj ednjega
temelja zbilje sada slijedi metafizika
vjeka. Temeljna je SPINOZINA teza da
su protenost i svijest atributi jedne sup-
stancije koju moemo Iz toga
slij edi:
"Red i sveza ideja ista je kao red i sve-
za stvari. "
Stvarnost stvari i ideja postoji , pre ma SPI-
NOZI, samo ako su u Boje at-
ribute. Tijela su modusi Boga pod
atributom protenosti , ideje pod atribu-
tom svijesti.
Time je za odnos tij ela i duha
kao paralelizam: oni su dva "vi-
da" jednog individuuma.
110 Prosvjetiteljstvo
intuitivna
spoznaja
A Spinozina teorija spoznaje
B o afektima
D
Prema SPINOZINU o spoznaji,
ideje ljudskog duha su adekvatne i istini-
te ako se odnose na Boga. Svaka istinita
ideja je u Bogu, da su ideje mo-
dusi Bojeg atributa koji misli. Istinite
ideje su jasne i odjelite. One si-
gurnost svoje istine, da je istina
njihovo vlastito mjerilo i nema nikakva
drugog kriterija izvan sebe (veritas nor-
ma sui et falsi est.)
"Adekvatnost ideje sadri odnos
prema stvarno stvari. .. pos-
redovano idejama u Bogu .. . Samo dok
je nae miljenje u stvari miljenje Bo-
ga, nae ideje mogu biti adekvatne."
(W. ROD)
SPINOZA razlikuje tri spoznaje:
osjetna, nastaje afekcijama te moe
stvoriti pobrkane i vrsne
pojmove
racionalna, u kojoj se radi s
pojmovima
intuitivna, koja spoznaje "sub specie
aeternitatis", tj. u odnosu na apsolut-
no.
Samo prvi spoznavanja moe biti
izvor zablude.
U se dijelu "Etika" bavi afektima
koje Spinoza prikazuje kao neku vrstu
"mehanike strasti":
"kao da je o crtama, povrinama i
tij elima".
"Ordine geometrico demonstrata" ovdje

ljudska djelovanja sobom su po-
vezana prema zakonima.
Prvo i najvie za to glasi:
"Svaka stvar nastoji , koliko to lei u
njezinoj ustmjati u svojemu bit-
ku (conatus sese conservandi)."
SPINOZA 3 osnovna afekta:
pouda, koja je nagon (za samoodra-
njem) sa samoga sebe, nada-
lje radost i alost.
Iz ovih osnovnih afekata izvode se dru-
gi; npr. definira se:
"Ljubav je radost, idejom ne-
koga vanjskog uzroka. "
spoznaja prave naravi afekata eli
izvidjeti postaja-
noga i potpunog ivota.
SPINOZA dobrim ili zlim vidi ono to po-
mae odnosno ometa tj.
vu zbilju.
Prava sloboda postoji kao uvid u ono to
je neopozivo nuno. U toj mjeri u kojoj
razum adekvatno spoznaje, se
Racionalizam IV / Spinoza ll 111
afekata koji ga dijele od njegova usavra-

Covjek sve spoznaje kao nuno ute-
meljeno u Bogu, a se ako se
predaje u tijek svijeta od Bo-
ga.
se aktivnost dakle sastoji u is-
pravnoj spoznaji je najvia forma spo-
znaja Boga.
Prava se religioznost sastoji u ljubavi
prema Bogu (amor Dei intelle<Jtualis).
U SPINOZINE prigodne spise spada
'Teoloko rasprava' (1670.).
U nju je uao jedan raniji obrambeni spis
koji se protiv prigovora ateizma.
Glavni cilj spisa je odjeljivanje fil ozofi-
je od teologije.
Spinoza je to proveo tako to
je niz primijenio u interpretaciji
Biblije te time utemeljio modernu povi-
jesno-filoloku biblijsku kritiku.
On to ne kao teoloku egzegezu
nego kao fil ozofsku kritiku na konkret-
nom materijalu jednoga teksta
nog u povijesti svijeta.
Uvod pripravlja drave po na-
ravnom pravu. Namjera mu je braniti
"slobodu filozofiranja i govorenja ono-
ga to misli".
To se s jedne strane
njem od teologije, a s druge strane zah-
tjevom prema dravnoj vlasti da osigura
nutarnji mir tako to punu slo-
bodu miljenja.
"Ljudi su u pravilu tako stvoreni da im
nita nije tako nepodnoljivo kao kad
nazori, koje oni dre istinitima, vrijede
za zlodjela, i kad im se ono, to ih po-
na pobonost u njihovu ponaa-
nju prema Bogu i ljudima,
za Tada se gnuaju zakona i
doputaju si svata protiv vlasti, a to
ne dre sramotnim nego im je
nije radi toga uzroka poticati pobune i
pokuati sve prijestupe."
SPINOZINA se filozofija dojmljivim
skladom ivota i tj.
bezuvjetna istinitost ivljenja ide sku-
pa s misli njegova nauka.
..
112 Prosvjetiteljstvo
bez prozora
_n...:ed_j_e_lji-vaL-------,\
\
,--,*-0 8onada 3
Qj*o
A Svojstva monada
sve monade djeluju zajedno
C Uz prestabiliranu harmoniju
samospoznaja

umna sp_oznaja
(COVjek)

"@)-- {ivotinja i
osjetila
{ivotinja i
O
percepcije
- - (tupa monada)
B Stupnjevi percepcije i apercepcije
povezanost "Deus ex machina"
D Usporedba sa satovima
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646.- 1716.)
moe sloviti kao univerzalni znanstvenik:
diplomat, pravnik, matemati-
i filozof u jednoj osobi. FRIED-
RICH VELIKI nazvao ga je "akademija za
sebe".
U logici je idejom postao praotac
modeme logistike:
to jednostavnije, ideje moraju se
dati izraziti u univerzalnim simbolima
koji se opet povezati u razumske ri-

Daljnja pravila trebaju povezi-
vanje takvih iskaza prema uzoru matema-
pravila
Cilj je zablude rjeavati u "ra-
pogreci", odnosno sporna pi-
tanja razjasniti na temelju
Jezgra LEIBNIZOVE filozofije jest njegovo
rjeenje problema pojmom
monade. Supstancija ne moe biti pro-
tegnuta (protiv DESCARTESOVE "res ex-
tensa"; str. 107), jer bi bila djeljiva.
Stoga je kriterij supstancije njezino djelo-
vanje, njezina sila. Takva "sreclita sila"
LEIBNIZ naziva monadama.
"Monade su pravi atomi prirode i, jed-
nom elementi stvari."
Te elementarne supstancije pokazuju slje-
obiljeja:
o nemaju oblik, jer on bi implicirao dfelji-
vost
o kao supstancije ne moe ih se ni proiz-
vesti niti unititi
o individualne su: nijedna monada nije
s drugom
o kao samostojna one "nemaju pro-
zora". Nikakva supstancija ili
ne moe djelovati iz njih prema van niti
izvan prema njima.
Ipak su one u stalnoj nutarnjoj promjeni:
neki nutarnji nagon za tzv.
elje (franc. appetitions) uzrokuje konti-
nuir,mi prijelaz iz jednog stanja u drugo.
Ta stanja LEIBNIZ naziva "percepcije".
Ove "informacije" i njihov "program" oz-
odnos pojedinih monada prema
svim drugim monadama svijeta, kao
u kojoj se mnogo ku-
tova.
da je monada bez prozora, a ipak
stoji u odnosu sa svim drugim monadama,
mora se pretpostaviti:
"da je svaka monada ivo zrcalo, spo-
sobno za unutarnju djelatnost, koje sa
svoga gledita prikazuje svemir. "
Iz toga slijedi da svaka monada poznaje
stanj e svake druge. A ipak nije toga svjes-
Racionalizam V l Leibniz I 113
na. Naime, LEIBNIZ razlikuje stup-
njeve percepcije (sl. B):
o jednostavna, tzv. "gola monada" sadri
dodue sve informacije o stanju svih
drugih, ali nije toga svjesna
o od toga se razlikuje apercepcija, kod ko-
je percepciju vodi svijest toga stanja.
U skladu s tim nastaje kontinuum koji se-
e od materije preko ivotinjske due do
refleksivnog duha. LEIBNIZ sto-
ga govori o ivotinja
koji se temelji na iskustvu, kao to kod
vjeka pretpostavlja neto nesvjesno: "peti-
res (malene) perceptions".
svih monada LEIBNIZ
prestabiliranom harmonijom. Monade se
ujedinjuju u udruge, u "agregate". Uzor to-
mu je organizam:
Jedna "sredinja monada" okruena s
mnogo dmgih djeluje kao
njihova entelehija.
svaka monada stoji nadalje u
odnosu sa svakom dmgom. da
monade nemaju prozora, ali svaka djeluje
zajedno s dmgom, Bog je morao tako ure-
diti svijet da se s obzirom na perspektivu
slau stanja svih monada.
LEIBNIZOV A najpoznatija slika je ona sa
satovima u kojoj on prestabiliranu harmo-
niju primjenjuje na odnos due i tijela (sl.
D):
Da bi se dva sata sinkronizirala, moe
ih se ili naknadno povezati ili ih nepres-
tano iznova usklac1ivati ili ih prepustiti
savreno podeenoj vlastitoj zakonitosti.
Za LEIBNIZA u obzir dolazi samo ovo
posljednje.
Prestabilirana harmonija ne rjeava samo
od DESCARTESA sporni problem tijela-du-
e. Ona je jezgra LEIBNIZOVA
sistema. Bog je od stvorio sve mo-
nade tako da su jedna s drugom u skladu:
"Redoslijed percepcija u pojedinim mo-
nadama, njihov program, Bog
je utvrdio od Danas bi se
moglo da je Bog programirao sve
monade. " (R. SPECHT)
Primijenjen na spoznaju, LEIBNIZOV sis-
tem empiriju kao izvor spo-
znaje. formuli - nita nema u
razumu to prije ne bi bilo u osjetima -
LEIBNIZ dodaje: osim samog razuma, tj.
ideje i strukture spoznaje.
nizanje iskustvenih podataka jednih
za drugima daje samo vjerojatne rezultate,
a kad je utemeljeno na razumskoj spozna-
ji, jasne i ispravne. LEIBNIZ razlikuje um-
ne istine koje su nune, a je suprot-
nost od iskustvenih istina koje
su je suprotnost
114 Prosvjetiteljstvo
boanska mo ada
--- zlo
zbog koristi
- -- - - zlo
iz stvorenosti
najbolji od svih svjetova: red kod raznolikosti
Bog i svijet kod Leibniza
Analogijom prema istinama uma i
nica LEIBNIZ polazi od dva carstva: od
svrnog uzroka (carstva due) i od djelat-
nog uzroka (carstva tijela) koji su harmo-
povezani.
Isto su tako u harmoniji carstvo naravi i
milosti, tj. zajednica duhovnih i moralnih
pod Bojim vodstvom. Bog posvuda
djeluje kao prestabilirane har-
monije, a duh je osobito usko povezan s
njim po svjesnom sudjelovanju na Bojoj
i dobroti:
Duh moe shvatiti sistem svemira, a
ga i patvoriti.
LEIBNIZ time
"Boga kao arhitekta svemirskog stroja i
... kao vladara duhovne Boje drave".
Boja se egzistencija dalje pokazuje kao
konzekvencija principa dovoljnog razloga
koji LEIBNIZ uz princip pro-
naziva temeljem mzumske spoz-
naje. On kae,
"da nijedna nije prava i posto-
nijedna postavka istinita ako ne
postoji dovoljan razlog zato je to tako,
a ne premda nam ti razlozi u
ne mogu biti potpuno
poznati".
Posljednji dovoljan mzlog mora biti Bog.
Iz toga LEIBNIZ dalje izvodi da
postoji samo jedna boanska supstanci-
ja, a ona je i savrena.
su mnogi svjetovi
koji do egzistencije mogu prema
stupnju svoje savrenosti. Ipak je Bog pre-
ma najboljega stvorio ovaj jedini
i time najbolji od svih
svjetova. U usporedbi sa svim drugima on
ima stupanj nutarnje prikladnosti:
"Time se dobiva raz-
novrsnost, koja ide ruku pod
ruku s samo redom,
tj. prima toliko savrenstva koli-
ko je to samo
No, kako ipak u najboljemu svi-
jetu postoji zlo?- sredinje je pitanje 'Teodi-
ceje' (1710.). Ona sadri opravdanje Boga
zlu. LEIBNIZ razlikuje 3 vrste zla:
zlo; nastaje iz stvorenosti;
sve stvoreno je nesavreno, jer bi
bilo boansko poput svojega Stvoritelja
zlo (npr. bol, tuga) opravdava se
svojom funkcijom; moe biti korisno
(npr. za odranje individuuma) ili pak
kao kazna sluiti za poboljanje
moralno zlo, tj. grijesi koji su posljedica
slobode i razlog
otkupljenja.
Racionalizam VI /Leibniz ll; Wolf 115
Bog nije elio ovo zlo nego ga je dopus-
tio, a dobro ga nadaleko prevladava.
Christianu Wolffu (1679.- 1754.) pripada
zasluga to je svojim spisima
('Misli o .. .') bitno suoblikovao
filozofski jezik. Njegov se sistem sastoji od
preinaka i proirivanja LEIBNIZOVIH mis-
li tako da se govori o "LETBNIZ-WOLFFO-
VOJ filozofiji". Preko WOLFFOVIH je
nika to postalo najutjecajnije nje-
prosvjetiteljstva.
WOLFF definira filozofiju kao
"znanost o svim stvarima,
kako su i zato
Ona nastupa kao sustav je temelj on-
tologija. Njezina su kao i kod
LEIBNIZA, dovoljnog razloga i is-
pri WOLFF
prvo svodi na ovo posljednje. je
ontologije kao "prve teorijske umne zna-
nosti"
utemeljenje
objekata i njihov poredak.
Posebna metafizika istrauje "Boga, duu
i svijet" kao teologija, psihologija i koz-
mologija.
U Etici WOLFF iz savrenstva naravi for-
mulira zakon:
ono to tebe i tvoje stanje
savrenijim, a izbjegavaj ono to tebe i
tvoje stanje nesavrenijim. "
Za najvii cilj politike WOLFF
blagostanje.
Daljnji vani likovi pros-
vjetiteljstva:
SAMUEL REIMARUS (1694.- 1768.) rela-
tivizira objavljenu religiju u prilog deis-
religije razuma:
Jedino Boje jest smisleno stvara-
nje. Biblijska svode se na apostol-
ske izmiljotine. Naravna religija
blaenstvo.
U okvirima filozofije povijesti GOTT-
HOLD EPHRAIM LESSING (1729.-Bl.)
vidi analogiju odgoja i objave:
"to je odgoj pojedinom to je
objava ljudskom rodu. "
Objava izvorno bijae Boja
ea" za ljude, koja je sada osvijetljena ra-
zumom.
Njegova kritika religioznog dogmatiz-
ma povezana je s idejom naravne reli-
gije i religiozne tolerancije.
MOSES MENDELSSOHN 0729.-86.)
zauzima se za emancipaciju judaiz-
ma:
U Jeruzalemu' zahtijeva toleranciju ju-
daizma kao jednako vrijedne religije.
116 Prosvjetiteljstvo
filozofija
G
tijela
l l \ \
/
prirodna tijela umjetna tijela
or

w
A Podjela fil ozofije
prirodno stanje
l
l
rat svih protiv sviju
\ \ l l
8
na elemente vodi
k spoznaji funkcije cjeline
B metoda
drutveni ugovor drava
VOLJA =i=> NAJVIA DRAVNA VLAST
mir zbog
samoodranja
volja, koja vrijedi

\l
podvrgavanje nedjeljivoj
dravnoj vlasti
C Nastanak drave: drutveni ugovor
Thomas Hobbes (1588.- 1679.) bavi se iz-
gradnjom filozofskoga sustava
nog pretpostavki, koji bi se
uzdizao na temelju P.rirodnih znanosti i
matematike njegova vremena. Glavna su
mu djela 'Elementi filozofije' i 'Levij atan',
koji je svojom utjecajnom teorijom o dru-
tvenom ugovoru postao klasikom fil ozofi-
je drave.
Za HOBBESA je filozofija racionalna spoz-
naja odnosa uzrok-posljedica, pri su
posljedice uvijek sposobnost tjelesa.
Filozofija je tako istraivanje uzroka. Nje-
zin predmet su tijela se nastanak i svoj-
stva mogu pojmovno shvatiti. Tijela su na-
ravna, u ta spada i ili umjetna, to
je drava.
filozofije je sloenih
pojava na njezine elemente da bi se svele
na univerzalna PIVo tuma-
odnosa u prirodi jest kretanje. Sva se
mogu objasniti
Njegova teorija spoznaje polazi od toga da
predodbenim sadrajima od-
govaraju stvari neovisne o miljenju. Iz-
vanjski objekti na osjetne organe stvaraju
podraaj koji onda
reakcije nutarnjih "ivotnih duhova" u mo-
zgu stvara predodbu.
Direktan objekt iskustva nisu same stva-
ri nego predod be.
Njima su znakovi (imena)
koji za individuum imaju funkciju ozna-
ke, a u komunikaciji funkciju znaka ko-
jim se neto
Filozofska se logika, dakle, treba baviti
predodbenim sadrajima u

Istina se odnosi samo na postavke, ne
na stvari.
Istina neke se analizom
pojmova na temelju njihove de-
finicije i njihova spajanja.
I u svojoj teoriji afekata i vrijednosti HOB-
BES pretpostavlja da emocije i voljni
nastaju podraajem koji izlazi iz objekta te _
su deterrninirani.
Ugoda nastaje porastom vitalnog kreta-
nja ivotnih duhova (vidi gore), a pred-
met koji to uzrokuje da je do-
bar.
Iz toga kao najtemeljnija vrijednost proiz-
lazi samoodranje:
Svaki organizam nastoji odrati svoje i-
votno kretanje, tj. smrt.
da je vlastito samoodranje najvia
vrijednost, svaki individuum djeluje egois-
nema mjerila,
svatko sam to je za njega do-
bro.
Empirizam I l Hobbes 117
Ove misli izravno vode u filozofiju dra-
ve. I ovdje kod elemenata dravne tvore-
vine HOBBES postavlja individue i njiho-
vu narav. Tradicionalnu predodbu da je
po naravi dravotvorna HOB-
BES odbija. U naravnom stanju, osim za-
kona i drave,
jedini je razlog udruivanja ljudi njihova
vlastita korist, u skladu s njihovom na-
ravnom
U naravnom stanju svaki je jednak
te stoga ima pravo na sve, tj. imati ili
ti sve to eli. Svaki irna slobodu
koristiti se svojim naravnim sposobnosti-
ma i primijeniti sva sredstva da bi se odr-
ao. da svatko zbog vlastite koris-
ti eli tetu drugoga, i to isto sve vie eli,
jasno je
"da je piVotno stanje, prije
nego to su se okupili u dravu, bio rat,
i to ... rat svih protiv sviju (bellum om-
nium contra omnes)".
Ovaj bi rat trajao ivot je samotan,
i kratak, jer nitko ne moe
vati da se dugo odrati na ivoru. No,
da je nagon za samoodranjem te-
meljan, nastaje zahtjev za nekim osigura-
nim mirom. Stoga piVi naravni zakon gla-
si:
"da svaki treba teiti miru tako
dugo dok se nada da ga
Iz ove piVe tvrdnje izvode se daljnje.
Sigurnost se moe samo ako se
ne zadrava pravo svih na sve, nego se
neka prava prenose ili ih se odrekne,
to se na temelju ugovora koji
sve obvezuje.
No, posluh prema naravnim zakonima
moe se samo ako pojedinci svo-
je volje podloe jednoj jedinoj volji. Ljudi
drutveni ugovor kojemu je
sadraj da
se svatko sa svakim drugim obvezuje da
se opirati volji jednoga, kojemu se
podredio.
To je nastanak drave koja se definira kao
instirucija volja prema ugovoru svih
vrijedi kao njihova vlastita volja. Posjednik
ove najvie dravne vlasti moe biti jedna
osoba ili neka skupina. Njihova je
i nedjeljiva.
Tu dravu HOBBES s biblij-
skim "Leviatanom" kao simbolom neke
velike nepobjedive ili
"smrtnog Boga kojemu, pod besmr-
tnim Bogom, zahvaljujemo na mir i
zatiru".
Najvia obveza posjednika dravrie vlasti
jest dobro naroda. Zbog jedinstva cjeline
Crkva treba biti dravi.
118 Prosvjetiteljstvo
..
A Nastanak i vrste ideja
ideja 1--ideja 2
opaanje povezanosti ideja
IDEJE
B Opseg i stupnjevi znanja
John Locke (1632.- 1704.) jedan je od
glavnih predstavnika engleskog empiri-
zma, tj. filozofije koja se temelji na is-
kustvu:
Svako je znanje ovisno o iskustvu i
podlijee njegovoj kontroli.
Njegove misli o dravi, religioznoj tole-
ranciji i pedagogiji imale su velik utjecaj
na prosvjetiteljstva i liberali-
zam.
U sreditu LOCKEOVE filozofije stoji
njegova teorija spoznaje, razvijena u
'Essay concerning Human Understandi-
ng' ('Ogled o ljudskom razumu'). Njezi-
na je razjasniti podrijetlo i teme-
lje ljudske spoznaje, kao i gra-
nice spoznajne sposobnosti razuma.
Svaki u svojoj svijesti od-
predobe koje LOCKE
idejama.
"Sve to duh opaa u sebi ili to je ne-
posredan predmet opaanja, miljenja
ili razuma, nazivam idejom."
Ali, odakle dolaze ideje? One is-
iz iskustva. LOCKE osporava
teoriju da bi imao ideje,
koje bi u njemu bile prije svakog iskus-
tva (tzv. innatizam, npr. kod DESCAR-
TESA).
Razum kod nalikuje neispisa-
nu papiru ("white paper ili tabula ra-
sa").
Sve predodbe s vremenom nastaju iz
iskustva. No, sposobnost da mo-
emo tvoriti predodbe postoji pri-
je.
Iskustvo ima 2 izvora:
izvanjsko osjetno opaanje (sensati-
on) i nutarnje samoopaanje (reflec-
tion) koje se odnosi na miljenja,
htijenja, vjerovanja itd.
Ideje koje nastaju iz ovih dvaju izvora ili
su jednostavne ili sloene.
jednostavne ideje dalje se dijele na
ideje koje se opaaju samo jednim os-
jetom (npr. boje, zvukovi)
ideje koje se vie
osjetila (prostor, kretanje)
ideje koje nastaju refleksijom (nutarnji
procesi svijesti)
ideje na kojima sudjeluju refleksija i
osjetno opaanje (vrijeme, ugoda).
S obzirom na ove jednostavne ideje duh
je pasivan:
direktno su podraajem
koji proizlazi iz objekta.
Kod osjetnog opaanja LOCKE razlikuje
primarne kvalitete koje su svojstvene
izvanjskim stvarima kao takvima (npr.
protenost, oblik, broj) i
Empirizam II l Locke I 119
sekundarne, subjektivne kvalitete kao
boju, okus, miris koji samo osje-
te u subjektu.
No, duh ima i sposobnost
njem, razdvajanjem, povezivanjem i ap-
strahiranjem proizvoditi sloene ideje,
su pak sastavnice ponovno jednos-
tavne ideje.
Nastaju tri vrste sloenih ideja: supstan-
cije, modusi i relacije.
Supstancije su ili pojedine stvari koje
samostalno postoje ili rod (kao npr.
biljka).
Modusi su kompleksne ideje koje ne
postoje samostalno nego se pojavlju-
ju na supstancijama (tako je dan jed-
nostavni modus vremena). Osim toga
ima i mijeanih modusa u koje spada-
ju i moralni pojmovi (npr. praved-
nost).
Relacije su ideje kao npr. ideje uzro-
ka i posljedice.
U IV. knjizi 'Essay' radi se o
znanja:
"Um u svim svojim mislima i premi-
ljanjima nema nikakva drugog nepos-
rednog predmeta do svojih vlastitih
ideja.. Stoga je da se naa spo-
znaja bavi samo naim idejama. Spoz-
naja, mi se, i nije nita drugo do
zamjedba veze i slaganja ili neslaga-
nja i nespojivosti bilo kojima
od naih ideja."
Tako je domet naega znanja:
ono ne see dalje od naih ideja i koli-
ko moemo zamijetiti slaganje, odnosno
neslaganje njima. Ne moemo sa-
gledati ni sve nae ideje i njihove veze.
Stoga nae znanje moe samo
no spoznati zbilju stvari i samo toliko
koliko to nae opaanje.
Prema stupnju LOCKE razlikuje
stupnjeve znanja:
Najvii stupanj ima intuitivno spozna-
vanje. Pri tome duh izravno po samo-
mu sebi opaa slaganje ili neslaganje
dviju ideja (npr. krug nije trokut).
Kod demonstrativnog znanja duh, do-
due, spoznaje slaganje ili neslaganje
dviju ideja, ali ne izravno, nego pos-
redovanjem drugih ideja. Ovdje spa-
da na temelju dokaza.
postoji osjetilno znanje o
opstojnosti pojedinih
izvan nas.
Istina se za LOCKEA odnosi samo na
jer se sastoji u ispravnom po-
vezivanju ili rastavljanju znakova s ob-
zirom na slaganje s stvari-
ma.
\
120 Prosvjetiteljstvo

bol
prezir
A Moralna pravila
izvorna
zajednica dobara
filozofska pravila
po rok krepost
prisvajanje radom
- vlasnitvo

radost

potovanje
akumulacija posjeda
novca
__ a__
)a . -
j,.. "<(.. y.:J,!
.. :a... posjeda
! prirod,na ::Ir'
.. fA\
B Nastanak privatnoga vlasnitva
da je nae znanje i da
se na ne moe
prava sigurnost, vjerojatnost dobiva veli-
ku ulogu u stvarnog ivota.
Ona se za koje mi na teme-
lju vlastitog iskustva ili dru-
gih imamo povoda smatrati ih istinitima.
Dranje duha prema takvim
ma naziva se vjerovanje, pristajanje ili
mnijenje.
Sadraj f"tlozofije kod LOC-
KEA jest sve ono
"to sam kao koje djeluje
prema razumu i znanju treba za
postizanje bilo kojega cilja, a osobito
svojega blaenstva".
Dobro i zlo se s obzirom na po-
stizanje radosti ili bola. je te-
nja usmjerena na postizanje radosti (sre-
i izbjegavanje boli, pa time to
kriterije djelovanja. Stoga normativna na-
dakle moralni zakoni moraju biti
povezani s nagradom ili kaznom.
"Moralno dobro ili zlo je prema tome
samo slaganje ili neslaganje naih volj-
nih radnja sa zakonom, se prema
volji i zakonodavca prik.lanjamo
dobru ili zlu."
Tri su vrste moralnih zakona:
boanski zakon: mjerilo grijeha i du-
nosti kako je Bog ljudima izravno za-
povjedio, a povezan je s onostranom
kaznom ili nagradom
zakon: pravila to ih je na-
loila drava, koja odreduju kaznenost
djela
zakon javnog mnijenja ili glasa, LOCKE
ga je nazvao i filozofskim zakonom, jer
se filozofija time bavi: kriterij
kreposti i poroka, koje na sebe privla-
potovanje ili pak prezir.
LOCKEOVA f"tlozofija drave izloena
je u 'Dvjema raspravama o vladi ' . Da bi
odgovorio na pitanje podrijetla dravne
tvorevine slui se, kao i HOBBES, pret-
postavkom naravnog stanja i
nja drutvenog ugovora.
U naravnom stanju, prije udruivanja
ljudi u dravu, vladala je potpuna slo-
boda i jednakost sviju.
Pojedinac ima vlast raspola-
ganja samim sobom i svojim vlasnitvom.
Ipak su svi podloni naravnom zakonu
je najvie pravilo od Boga
stvorene naravi.
Tako naravno pravo zabranjuje oteti-
ti ili unititi ivot, zdravlje, slobodu i
posjed drugih ljudi.
Empirizam m 1 Locke n 121
Stoga bi naravno stanje, nasuprot HOB-
BESU, moglo biti mirno, kad ne bi poje-
dinci uvijek zloupotrebljavali naravni za-
kon. da svima postoji jed-
nakost, onda svatko ima pravo biti sudac
i onoga koji je prekrio stanje mira sam
osuditi i kazniti.
Ali da bi svatko bio sudac u
vlastitoj stvari, to bi vodilo
trajnu ratnom stanju, kad ne bi bilo
instance u su ruke po-
loeni i provedba obvezni za
sve.
Radi mira i samoodranja, ljudi se onda
na temdju drtdtvenog ugovora udruuju
u zajednicu, tako to pravo zakonodav-
ne, sudske i izvrne vlasti prenose na ne-
ku instancu.
Dravna je vlast navezana pak na na-
ravni zakon, osobito treba paziti na
nagon za samoodranjem pojedinca,
njegovu slobodu i vlasnitvo, a obve-
norma jest dobro cjeline.
Da bi se izbjegla opasnost apsolutnoga
gospodstva vrijedi podjela vlasti.
Povrijedi li vladar zakone, narod ga
ima pravo svrgnuti revolucijom.
S obzirom na religioznu praksu LOCKE
zahtijeva dravnu toleranciju.
Svatko moe slobodno pripadati nekoj
vjerskoj zajednici, a drava se ne smi-
je mijeati u njezine sadraje.
Poseban aspekt jest LOCKEOVO oprav-
danje privatnog vlasnitva. U narav-
nom stanju vlada zajednica dobara. Ali
naravna dobra, da bi bila korisna te time
sluila samoodranju, moraju biti prisvo-
jena. Prelazak u privatno vlasnitvo do-
se na temelju rada.
Svaki je vlasnik svoje osobe i
onoga to svojim radom prisvoji od
prirode, pa i ono njemu svojstveno to
njoj doda isto tako postaje njegovo
vlasnitvo.
No, da je pravedno da svatko sa-
mo toliko skupi koliko mu treba za tro-
enje, ne nastaju ponajprije velika vlas-
nitva.
To se mijenja novca, to se
dogodilo s odobravanjem sviju.
Kako to stjecanje vie ne-
go to moe potroiti , dolazi do
nagomilavanja vlasnitva, osobito ze-
mljinih posjeda.
da je novca nastalo op-
sporazumom, onda je iz toga proizi-
la nejednaka podjela posjeda u na-
ravnom stanju preutno smatrana pra-
vednom.
122 Prosvjetiteljstvo
sjetilne ideje
postojanost
poredak
intenzitet
idejff matte
s)!Ojevoljno
prolazno
duh

A Ideje i duh
B Bog koordinira opaanja

zablude
D

D>(
kretanje
D
materija
apstrakcije
e Kritika o apstraktnim idejama
afekcija
permanentna
recepcija
duh
(Bog)
kompleks odredenih ideja
Irski filozof, teolog i biskup George Ber-
keley (1685.-1753.) razvio je u rasprav-
ljanju s DESCARTESA, MALEB-
RANCHEA i LOCKEA teoriju imaterijaliz-
ma.
BERKELEY polazi od LOCKEOVIH pret-
postavki da samo ideje (predodbe) mo-
gu biti neposredni predmeti svijesti. Pos-
toje 2 klase ideja:
Ideje koje se mogu samovoljno mije-
njati te tako izviru iz mate.
Ideje koje subjekt ne moe samovoljno
stvoriti, nego koje su osjetna opaanja
dobivena izvana.
Za izvor ove druge klase se pret-
postavlja materijalne stvari izvanjskoga
svijeta. BERKELEY se protiv tog
"materijalizma" tako to pokuava poka-
zati da iza ideja ne treba pretpostavljati
nikakve materijalne stvari, da bitak
predmeta nije nita drugo doli osjetno
opaeni bitak.
"Kaem li da postoji stol na kojemu pi-
em, to vidim ga i a
kad bih bio izvan svoje radne sobe, re-
kao bih da postoji, pritom da
bih ga mogao zamijetiti da sam u svo-
joj radnoj sobi, ili da ga neki drugi duh
Bitak takvih
predmeta sastoji se u tome da su per-
cipirani [opaenil. je da bi
oni imali bilo kakvo postojanje izvan
umova ili koja ih zamje-

Stoga BERKELEYJEVA osnovna teza gla-
si:
Esse est percipi aut percipere (Bitak ob-
jekata jest biti opaen, bitak subjekata
opaati).
Postoje samo ideje i duh, materija ne.
Duh je od ideja kao onaj koji opa-
a, tj. kao ono u one postoje. Nje-
gova se djelatnost sastoji u htijenju, ma-
tanju, odnosa s ob-
zirom na ideje.
Izvor tvrdnje o materiji za BERKELEYJA
lei prije svega u krivoj pretpostavci o
postojanju apstraktnib ideja. Tome na-
suprot on tvrdi da bi bilo za-
misliti neku ideju bez konkretnih ozna-
ka.
Nema ideje kretanja bez ujedno
ga sporoga ili brzoga, ni ideje prote-
nosti bez boje, tj. bez da se
bilo koje osjetno svojstvo.
Pretpostavka egzistencije apstraktnih ide-
ja je samo zato to jezik pozna-
je primjenljive izraze. Onda se rije-
uzimaju za imena pa se misli da bi ne-
Empirizam IV/ Berkeley 123
kom imenu za neto morala odgo-
varati i egzistencija
Pretpostavka materije ne kazuje tako
nita drugo nego apstraktnu ideju ne-
ke "stvari bez oznaka" to se, prema
BERKELEYJU, ne moe zamisliti.
BERKELEY ne sumnja u egzistenciju neke
od subjekta neovisne izvanjske zbilje, ko-
ja nam je dana u osjetnim opaanjima.
No, da ona nije materijalna i sve
su ideje samo u jednom duhu, "predme-
ti" osjetnih ideja moraju postojati u jed-
nom drugom duhu koji ih percipira.
". . . Zbiljsko drvo, koje postoji neovis-
no o mojemu duhu, istinski je spozna-
to i od Duha
Bojega .... Ideje koje Tvorac prirode
utiskuje osjetilima zovemo zbiljske
stvari. ... zato one isto tako imaju od-
postojanost, red i sklad te nisu
nastale pukim
"Stvari", dakle, za Berkeleyja nisu nita
drugo nego kompleksi ideja koje Bog
percipira, a u nama ih izazivaju afekcije
naega duha. Red i sveze koje Bog pri
tomu primjenjuje nazivaju se prirodni
zakoni.
BERKELEY, dakle, ne zbiljnost iz-
vanjskog svijeta koji doivljavamo naim
osjetnim opaanjem, nego samo njezino
materijalno svojstvo.
"Da stvarno postoje stvari koje vidim
svojim i dodirujem svojim ruka-
ma, u to nimalo ne sumnjam. Jedina
stvar kojoj postojanje jest ona
koju filozofi zovu materijom ili tjeles-
nom supstancijom."
da ideje ne djeluju na ideje, BER-
KELEY da u subjekti-
ma na nastaju ideje, npr.
kod promatranja istog objekta, da se one
mogu razumijevati i utjecati na
objekte i jedne na druge, mora
zahvatom Bojim: on mora
koordinirati opa-
anja i djelovanja.
Za prirodnu znanost iz BERKELEYJEV A
pokuaja proizlazi da ona ne treba raditi
s djelovanjima materijalnih stvari
sebe, nego s opaanjem i opisivanjem
zakonitosti koje odgovaraju trajnom re-
du, po kojemu Bog idejama daje da nas-
tanu i ih povezuje.
BERKELEYJEV A namjera bijae njegovim
utvrditi moral i vjeru, jer je u
materijalizmu gledao uzrok ateizma.
124 Prosvjetiteljstvo
utisci
A Sadraji svijesti (p cepcije)
A
predodbe
B


oe::::}ry,
uzastopnost A i B

B
Jednostavne
predodbe
u skladu s navikom
asocijacija A i B

j,

sloene
predodbe
samoopaanja
A -B
povezano
c.::::::}- :>W

predodba

David Hume 0 711.- 76.) svoju glavnu
brigu vidi u tome da "u znanost o
ku uvede empirijsku metodu istraiva-
nja", tj. da se osloni na iskustvo i promat-
ranje. Pri tomu zastupa umjereni skepti-
cizam koji ljudske
spoznajne Glavno mu je
djelo opsena 'Rasprava o lj udskoj nara-
vi ' , kojoj slijedi nekoliko rasprava
o spoznaji , moralu, politici i religiji .
KANT kae o HUMEU da ga je tek on
probudio iz "dogmatskoga drijemea".
Neposredni predmet naega iskustva
jesu samo nai sadraji svijesti (percepci-
je). Razlikuju se njihove 2 kl ase:
Utisci (impressions) i predodbe
(ideas). Utisci su sva naa osjetna opa-
anja i nutarnja samoopaanja (uzbu-
emocije, htijenja) kako se izrav-
no pojavljuju u dui. Predodbe su od-
razi utisaka koje imamo kada se njima
bavimo u obliku promiljanja,
nja, mate.
Te se dvije klase razlikuju po stupnju in-
tenziteta, kao npr. boli
kad se ozlij edimo i na to.
Iz utisaka nastaju jednostavne predod-
be. Tako
nije neto ili misliti
to nikada nije bilo dano u izravnu
opaanju.
Ipak ima sposobnost da na teme-
lju mate (imagination) od ovih jednos-
tavnih predodbi tvori sloene predod-
be, koje tako ne nastaju iz nekoga izrav-
nog utiska.
Povezivanje predodbi ravna se prema
zakonu asocijacije to tenden-
ciju prelaska od izvjesnih predodbi na
druge, i to u skladu s
bliskosti u vremenu ili pros-
toru, uzroka i posljedice.
jedan pojam samo onda ima
ako se dijelovi njemu pre-
dodbe mogu svesti na utiske. A to nije
kod pojmova, zbog
ih treba iz filozofije.
"Sumnjamo li stoga da je neki filozof-
ski izraz upotrijebljen bez smisla i od-
predodbe, to se
onda samo trebamo istraiti iz
kojega utiska navodno ta pre-
dodba. "
Sada je pitanje kako dolazimo do sudova
o naemu neposrednom opaanju i sje-
HUME ovdje ponajprije razlikuje
sudove o pojmovnim odnosima (razum-
ske istine) i sudove o
istine).
Empirizam V l Hume I 125
Prve spadaju u matematike i
logike; tu je apsolutna sigur-
nost, jer je suprot-
nost neke pojmovne istine. Stoga ovi
sudovi ne sadravaju iskaze o realnos-
ti njihovih predmeta.
Kod iskaza o suprotnost
moe dodue biti kriva, ali je uvijek lo-

iskazi temelje se na iskustvu
prema zakonu asocijacije predodbi po-
odnosa uzroka i posljedi-
ce:
"Svi misleni koji se
da se temelje na odnosu izme-
uzroka i poslj edice. "
Ugledam li npr. bilijarsku kuglu kako se
kotrlja prema drugoj takvoj kugli, iz do-
sadanjega iskustva o
vanoj posljedici.
Ipak, prema HUMEU, odnos uz-
roka i posljedice nije bitno nuna pove-
zanost koja pripada objektima, te se sto-
ga ne moe ni spoznati racionalno,
neovisno o iskustvu.
"j ednom svaki je doga-
od njegova uzroka ... . Nu-
nost je neto to postoji u duhu, a ne
u objektima."
Kaemo da su A i B povezani,
ako je njihova uzastopnost viestruko
promatrana, tako da predoba A asocija-
ti vno na temelju nae navike slijedi onu
od B. No, time se moe pogoditi samo
neki iskaz o redoslijedu pre-
dodbi, ne o biti stvari.
Uvid u prave izvore i uzroke svih do-
ostaje potpuno skri-
ven.
je moralne filozofije, prema
HUMEU, u tome da se na osnovi empi-
rijskih metoda stvarno
moralne vrijednosti, bez spekulativnih
pretpostavki. U moralu vanu ulogu igra-
ju razum i ali je moralni
(moral sentiment) ipak temeljniji:
"Sad, da je krepost
svrha i radi sebe same ... i njoj se tei
samo radi po nj oj postignutog izrav-
nog nuno mora posto-
jati nekakav u koji ona dira,
neka nutarnja sklonost, nutarnji osje-
koji razlikuje moralno dobro i
zlo."
Djela se pozitivno vrednuju ako su koris-
na ili ugodna za samu osobu ili za dru-
ge, odnosno cijelo drutvo. Subjektivni
se pri tome temelje na dvama na-
na samoljublju i
..
126 Prosvjetiteljstvo

l ljudskih
OSObina ,

slobodna )


vlastiti interesi
B Adam Smith: Blagostanje naroda
izabranost
i zatita
Bog
apstrakcija i
-
racionalizam
praznovjerje kod
jednostavnog
naroda
dobro
Pojedinac ne slijedi samo svoje vlastite
interese nego je kao drutveno spo-
soban sudjelovati u i interesi-
ma drugih, da se nalazi u cjelini
nekoga drutva. Stoga u temelj morala
spada po kojemu se
jedne osobe prenose na druge.
Time je i utemelj ena nuna
intersubjektivnost moralnih vrednota.
Moralni sud nastaje kad osobno odobra-
vanje ili neodobravanje neke radnje mo-
e zahtijevati pravo na To se
postie apstrakcijom od posebnih prilika
i ispravlj anjem pristranosti koje proistje-
iz partikularnih interesa. Tako se
unutar nekoga drutva razvija nad-
vrijednosno mjerilo.
U svojoj teoriji drave Hume odbija ra-
teorije naravnog prava i
ugovora. Do pravnog poretka dolazi zato
to po prirodi vlada oskudica dobara ko-
ja su potrebna te
zato to je svojstvena tenja
da i zadri ono to je jednom postigao.
Stoga je potreban poredak koji mir
i sigurnost. Pojedinac mu se podvrgava,
jer, ako se u pojedinim stvarima i
mora pomiriti s nedostacima, sveuku-
pno iz toga vie koristi.
Uvjeti odranja dravnoga poretka jesu
krepost pravednosti i vjernosti (sporazu-
mu).
I tu igra posebnu ulogu,
na temelju je pojedina osoba us-
mjerena na dobrobit cijele drave.
U svojoj ffiozofiji religije HU-
ME eli razotkriti ostvarenje po-
vijesnih predodbi Boga i preispitati nji-
hovu odrivost. Religija mu ne fe-
nomen podrijetla ne-
go produkt ljudskoga duha.
Izvor religije su danosti, oso-
bito strah i nada, koje iz
svijesti o slabosti i nesigurnosti ivota.
Prvotno su sve religije bile
je sklon stvarima i ostalim ivim
pridavati svojstva koja su mu po
samima sebi prijateljska. Jednako tako
u prirodi na djelu vidi sile, koje su mu
ali su ipak bitno pa
ih poboanstvenjuje.
Prijelaz na monoteizam nije nastao zbog
racionalnih razloga, nego iz potrebe da
nasuprot drugima vie potuje jedno lo-
kalno boanstvo, o kojemu se
smatra osobito ovisnim, da bi tako dos-
pio u njegovu posebnu zatitu.
Monoteizam uvijek ide zajedno s pora-
stom vjerske netrpeljivosti.
Hume ll; Adam Smith 127
Tijekom vremena pojam Boga posta.je
apstraktniji i racionalniji, ali time nadilazi
sposobnost mnotva, zbog
ga onda opet cvjeta praznovjerje.
U 'Dijalozima o naravnoj religiji' razum-
ske "dokaze o Bogu" HUME podvrgava
temeljnoj kritici koja ujedno osnov-
nu analizu pogleda na svijet.
Adam Smith (1723.- 90.), kao i HUME,
naglaava ovisnost moralnih vrijednosti o
Posebna uloga pri tomu pripa-
da po se mi sami (sla-
bije) uivljavamo u u to
kako drugi tako to se u duhu
stavljamo na njegovo mjesto.
Djela i stavovi moralno se
kad moe s
ma onoga koji djeluje,
tj. ih prikladnima predmetu na taj
da bi sam tako i
kada moe s
(npr. zahvalnost) onih kojih se pos-
ljedice djelovanja.
Naa vlastita djelovanja ocjenjujemo
tako to se pitamo bi li neki nepristra-
ni s naim mo-
tivima.
Apstrakcijom i dospijeva
se od individualnog odobravanja odnos-
no neodobravanja do mjeri-
la za sve moralne sudove.
SMITH je prije svega postao poznat po
svojim 'Istraivanjima o naravi i podrijet-
lu narodnog blagostanja', dje-
lom nacionalne ekonomije. On pret-
postavlja da osobni interesi svakoga po-
jedinca za pobolj anjem njegova stanja
preko jednog u prirodi djelatnog (teleo-
lokog) principa reda, vode poboljanju
dobra, ako se tim silama da-
de sloboda. Stoga odbacuje dirigentske
naredbe u ekonomiji:
"Svatko vjeruje da slijedi samo svoj vlas-
titi interes, ali se tako zaista indirektno
najbolje pospjeuje i dobro nacio-
nalne ekonomije. Pojedinac je pri tomu
nekom nevidljivom rukom da sli-
jedi cilj koji nije namjeravao slijediti. "
Temelj je blagostanja u radu, iz na-
staje i vrijednost neke robe. Osnova pro-
duktivnosti jest nagon za raz-
mjenom i podjela rada.
Za razvoj moralne fil ozofije engleskoga
prosvjetiteljstva su SHAFTESBU-
RY i HUTCHESON oblikovanjem pojma
"moral sense", kao za izravno
odobravanje ili neodobravanje dobra od-
nosno zla.
128 Prosvjetiteljstvo
smisleno
stvoreno

moral
B Religija i um kod Voltairea
snoljivost
sloboda

mnogo
Francusko prosvjetiteljstvo I l Pascal; Voltaire 129
Kao genijalni i Blaise
Pascal (1623.-{)2.) je pod snanim raciona-
utjecajem DESCARTESA. Nakon
svojega (1654.), to je
oblikovao u djelu 'Memorial', svoj ivot stav-
lja u slubu vjere:
"Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakov-
ljev, a ne Bog filozofa i
Kartezijanska apstrakcija naputena je u ko-
rist religiozne egzistencije pojedinca.
PASCAL se posebno angaira oko janseniz-
ma, struje jako obiljeene
o milosti.
Njegovo planirano djelo, apologija
stva, fiagmentarno nam je prueno kao 'Pen-
sees' ('Misli'). U njemu PASCAL ocrtava sliku
koji stoji dviju
ti, velikoga i
no maloga. No, da se uma
protee samo na pravom spoznaj-
nom instancom postaje srce (franc. coeur):
"Istinu ne spoznajemo samo razumom,
nego i srcem; ovim drugim poz-
najemo prve principe."
Takve prve principe (izvjesnost izvanjskoga
svijeta; prostor; vrijeme itd.) moemo samo
naknadno potvrditi razumom.
Duh usmjeren na srce jest duh njenosti
("esprit de finesse"), a onaj vezan uz ra-
zum jest duh geometrije.
Obje vrste trebaju zajedno djelovati, jer je
na definicije i a
osoba na racionalne argumente.
Blistavilo uma jest, dakle, njegovo samoog-

l srce mora prihvatiti najvaniju odluku, za
vjeru ili protiv nje. PASCALOV izraz je okla-
da:
U odluci ima li ili nema Boga, kad
stavlja na Boga, ulae (svoju ni-
tavnu egzistenciju) da bi dobio
no e blaenstvo).
Ako se dogodio taj presudni izbor,
svoj ivot jo samo skromno temeljiti u
Bogu. To je PASCALOV izlaz iz patnje ivo-
ta; je nesretno po svoje-
mu duhu gotovo po podlosti gotovo
zvijer.
je samo trska; ali trska koja misli."
predstavnik fran-
cuskoga prosvjetiteljstva je Voltaire (zapra-
vo FRAN<;.:OIS MARIE AROUET; 1694.-
-1778.). Njegova ostavtina satire,
romane, drame, povijesna djela i prije svega
pisma. Njegov i anga-
man (boravak kod FRIEDRICHA VELIKOG)
imao je velik utjecaj na misleno blago pros-
vjetiteljstva.
Filozofski, kao i mnogi njegovi suvremenici,
preuzima ponajprije elemente engleskoga
duhovnog ivota.
'Lettres anglaises' (engleska pisma) hvale
napredak engleske politike i filozofije.
VOLTAIREOVO se miljenje jako orijentira
na LOCKEA (str. 119 i dalje) i osobito na
NEWfONA. S njima VOLTAIRE poduzima
borbu protiv dogmatizma, a za slobodu
vjeka.
Sa svojim empirijski orijentiranim engleskim
uzorima bori se protiv predrasuda, osobito
onih filozofije.
Ovaj stav protiv cijele metafizike
VOLTAIRE saima:
"Trebali bismo na kraju gotovo svih pog-
lavlja o metafizici staviti dva slova ... : N. L.
- non liquet, nije jasno."
Osobito otro VOLTAIRE napada ono dog-
matsko u religijama: smatra da su tu nasta-
li korijeni netolerancije, neslobode, progona
i nepravde. Njegov je bojni poklik:
"Ecrasez l'infame" (Unitite bestidnicu [na-
ime Crkvu]).
Velik dio povijesnih religija VOLTAIRE vidi
kao praznovjerje. Treba ih u korist
razumske religije, koja potpomae moral.
Da Bog jest, se iz stvaranja, ali nje-
govi atributi (sadraji religioznih dogmi)
ostaju nespoznatljivi.
VOLT AIRE se pribliava stajalitu.
Prema ovoj, prosvjetiteljskoj slici Bo-
ga, Bog je stvoritelj prirodnog poretka, ali vi-
e ne u taj red.
"Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga iz-
misliti, ali cijela nam priroda da on
postoji."
"Enciklopedija kao djelo bijae ono to
je Voltaire bio kao lik." (R. -R. WUTIIE-
NOW)
Prema njezinu uzoru, meta-
fizike i religije P. BAYLEA (1647.- 1706.), En-
ciklopedija je jedno od najvanijih publicis-
oruja prosvjetiteljstva. Kod toga ma-
mutskog pothvata, izilog u 28
svezaka, na sudjelovanje su se mogli pokre-
nuti svi istaknuti duhovi onoga vremena:
DENIS DIDEROT mnogostra-
na obrazovan filozof, koji se od teista pro-
mijenio u panteista. Kao i autor,
on je motor enciklopedije.
JEAN LE ROND D'ALAMBERT (1717.- 83.),
kojega je predgovor Enciklopediji odmah
projekt slavnim. Kao filozof slovi
za ranog predstavnika pozitivizma.
PAUL (BARON) D'HOLBACH (1723.-89.),
koji je kao ateist zastupao
senzualizam.
130 Prosvjetiteljstvo
oblik gospodarstva teritorij
republika monarhija despotizam
..
A Uz Montesquieov
ricorso
B Vicova "Idealna povijest"
ivota klima
zakonodavna vlast
izvrna vlast

veto l
nadzor
sudbena vlast
jezik
prozno
poetsko
zorno
sudska
vlast
predaja
povijest

mitovi
Francusko prosvjetiteljstvo II l Montesquieu; Vico 131
Charles de Montesquieu (1689. - 1755.)
djelovao je prije svega prenoenjem pro-
svjetiteljskoga idejnog dobra na drutve-
ni poredak i njegov temelj, pravo.
MONTESQUIEUOVA 'Perzijska pisma'
(1721.) indirektno kude stanje u njego-
voj francuskoj domovini. Kao i VOL-
TAIRE, smatra da je vrijedno oponaa-
ti englesko drutvo.
Njegovo glavno djelo 'De l' esprit des
lois' (Duh zakona, 1748.) posebno se ug-
leda na engleske uzore, prije svega na
LOCKEA.
Polazna je usporedba okvirnih uv-
jeta nekog drutva s njegovom pravnom
MONTESQUIEU polazi
od misli o naravnom pravu. Iz toga slije-
di da se pozitivno pravo ne donosi sa-
movoljno za obuzdavanje prirodnoga
ratnog stanja (protiv HOBBESA, str. 117).
Mnogo vie postoje prirodna uporita,
koja MONTESQUIEU kao
narav stvari. Iz njih nastaje
duh zakona:
ljude ...
iz se tvori duh."
Ti su prirodne danosti:
Teritorij ima utjecaja na ustav: geograf-
ski veliko naginje monarhij-
skom ustavu, a malenomu je lake do-
do ustava.
Klima ostalim vodi posto-
janosti poretka u toplim
klimatskim zonama.
Tome pridolaze drutveni i povijesni
kao religija, moral, povijest,
gospodarstveni oblik i osobito vladina

Sve je ponovno utvr-
diti s teitem na
pravnom stanju.
MONTESQUIEU razlikuje 3 oblika dra-
ve koji stoje pod
despotizam, je strah
monarhija, koja se temelji na
republika, koja je ili demokracija ili
aristokracija; postoji na temelju krepo-
sti.
Neki je oblik drave dobar ako je umje-
ren, jer samo tada slobodu. Slobo-
di slui i putem
podjela vlasti na:
zakonodavnu vlast: treba nadzirati iz-
vrnu vlast, a sastoji se od dvaju do-
mova, nadzorni gornji dom (franc.
corps des nobles) i zakonodavni donji
dom
izvrna vlast s pravom na veto prema
legislativnoj vlasti (zakonodavnoj)
sudbena vlast koju treba strogo rastavi-
ti od izvrne.
U Italiji Giambattista Vico (1668.-1744.)
poduzima velik pokuaj da povijest
ni pravim poljem ljudske spoznaje.
U njegovu glavnom djelu 'Principi di
una scienza nuova' nove zna-
nosti o naravi naroda) pola-
zi od teze "verum et factum reciprocan-
tur":
Spoznajom se treba nazivati to to
znamo kako nastaje neka stvar.
Tako imamo imanentnu spoznaju o
stvarima koje smo sami stvorili (istina
kao
Odatle za VICA slijedi da je kultura rad-
no ljudskoga duha.
Spoznaja je u matematici,
pojmovi ovise o Rezultati fizi-
ke samo su vjerojatni.
vreo prema tome pokuava u povijesti
zakone:
Cilj je "storia ideal' eterna",
idealna povijest.
Pri tomu udara u (tal.
senso comune):
Svi se narodi neovisno jedni o drugi-
ma slau u bitnim idejama.
To ukazuje na sklonost u ljud-
skom duhu koja se temelji na
nju. Struktura povijesti daje i razjanjenje
o strukturi naravi. VICOV ma-
terijal je prije svega jezik i njegovo pre-
noenje. Etimologija (povijest go-
leme zalihe mitova i poezija svjedoci su
povijesnog razvoja. To se u utvr-
stadijinla:
"Karakter naroda najprije je surov, za-
tim strog, kasnije blag, onda i
napokon nemoralan. "
Uspon (corso) naroda poznaje 3 stupnja:
l) Doba bogova: sva lei u ruci bo-
gova i religije; ljudi su surovi, a jezik
im je slikovni (npr. hijeroglifi).
2) Doba heroja: ljudima vladaju strogi
"sinova Bojih", a jezik im se
razvija u poeziju.
3) Doba ljudi: dospjevi do pune samos-
vijesti, ljudi se kulta bogo-
va i heroja; uzdaju se u vlastite spo-
sobnosti, poduprte jezikom proze.
se drutvo gubi u uztvanJu, a
njegov pad (ricorso) vodi u propast.
Onda opet corso.
Tako je nakon propasti Rimskoga Car-
stva uspon s barbarima, vodio
je preko teokracije do razdoblja hero-
ja u srednjovjekovnom feudalizmu i
do renesansne kulture.
132 Prosvjetiteljstvo
2. nastanak vlasnitva i
rada
'fil T ' IL - , ' $%

volja
neslobodno drutvo
Rousseauova teorija o pokvarenosti kulture i sredstvo protiv toga
Francusko prosvjetiteljstvo III l Rousseau 133
Jean Jacques Rousseau (1712.-78.) u
prosvjetiteljstvu zauzima prijelazno mjesto:
s jedne strane izotrava njihov zov za
slobodom, s druge strane utire pu-
tove protestu protiv
prosvjetiteljstva.
ROUSSEAU pretpostavlja slo-
bodno prirodno stanje. U njemu je
jek kao jaki individualist potpuno ivio u
prirodnom poretku. Mogao se potpuno
osloniti na svoj Nasuprot tome,
refleksija je izvor drutvenoga zla i razdva-
janja u samom sebi. Odatle se
ni,
"da je stanje refl eksije protuprirodno i
da je koji misli ivoti-
nja".
ROUSSEAU smatra da je ljubav prema sebi
(franc. amour de soi) temelj iz kojega se
izvode svi ponajprije
Iz prirodnih odnosa nastala su primitivna
drutvena koja pak nisu narua-
vala j ednakost i slobodu.
Razvitkom kulture (jezik, znanost, umjet-
nost) i drutvenih oblika nestala je prirod-
na jednakost.
Izvorno dobra ljubav prema sebi preok-
renula se u (amour propre).
trenutak u tome je
podjele rada i privatnog vlasnitva, jer su
odnosi tjerali ljude u
ku borbu.
Kultura je ljudima stavila verige, potpo-
mognuta pravom,
"koje slabima daje nove okove, a boga-
tima novu
Razum i znanost slabe prirodni za
mom!. Rasko ljude razmaenima, ma-
nire nepotenima.
Tome ROUSSEAU suprotstavlja svoj ideal
slobode. Jedan je put njegov odgojni
ideal.
U 'Emilu' (1762.) on na primjeru predstav-
lja svoju pedagogiju:
ona ponajprije treba da goje-
nac pod lo utjecaj drutva.
ROUSSEAUOV cilj je naprotiv odgoj srca,
a put do toga je dalekoseni "negativni od-
goj". Odgojitelj ne bi trebao indoktrinirati,
to ROUSSEAU predbacuje tadanjemu
odgoju.
Dijete samo treba na iskustvima.
Odgoj se pri tome treba prilagoditi dje-
tetovu razvoju.
Stoga u prvom dijelu dijete treba
ti svoju neovisnost i samo na stvari-
ma. S mladosti gojenca treba
u umjetnosti, literaturi i religiji, te
neka u svojoj potrebi na drutvo.
se treba pobrinuti za zdravo okru-
enje u kojemu se dijete i razja-

nekoga zanata jednako tako
spada u jednostavnoga i sret-
nog ivota kao prve knjige: DE-
FOEV 'Robinson Crusoe'.
ROUSSEAUOV drugi put za uspostavljanje
slobode jest njegova filozofija drutva i
drave. Osnovna je misao o drutvenom
ugovoru ('Contract social', 1762.) kojemu
se pripadnici nekoga drutva:
"Svatko od nas zajednitvu
svoju osobu i sve to je njegovo podre-
je najviemu vodstvu volje."
Ako se svatko volji, vo-
lonti: generale, mu je njegova
sloboda i jednakost sviju. Jer u volju
ujedno ulazi ono to je njemu vlastito.
Tako se on podvrgava samo svojemu vlas-
titom zakonu.
je prirodne slobode da omogu-
postizanje pravne slobode.
je kod prijenosa vlasnitva: (fiktiv-
na) predaja zajednici ponajprije osigurava
zakonsko vlasnitvo. Posjednici postaju
"upravitelji dobara".
Iz drutvenoga ugovora nastaje suvereni-
tet naroda.
Zakoni su valjani zakoni samo onda
ako su nastali u skladu s voljom.
su samo individualne naredbe.
Nadalje, treba odstraniti u kojima
se provodi volja pojedinca. Ni odstupanje
volante de tous (zbroja volja)
ne mijenja nita na valjanosti volonte
generale kao najviega mjerila.
Volja naroda se u zakonima, a njih
opet treba provoditi izvrna vlast.
odmah da ne treba dalje
pitati, tko ima pravo zakonodavnosti -
jer ono je u volje -
niti stoji li predsjednik vlade iznad za-
kona - jer on je drave -
ni moe li zakon biti nepravedan - jer
nitko nije nepravedan prema samomu
sebi -
ni kako istodobno moe biti slo-
bodan i podloan zakonima - jer oni su
samo popis naih voljnih odluka."
ROUSSEAU za ideal drave na umu ima
male demokracije, u kojima se lako da
urediti narodna skuptina. po mo-
ralu trebaju biti naprosto jednaki, a prema
pravu i sposobnosti koliko je god to mo-

Trebala bi postojati i jedna dr-
avna religija: malo njezinih pozitivnih
dogmi sadravalo bi ostalim svetost
dravnoga ugovora i zakona.
134 idealizam

5.
Q)<XJ
CC')
Q)<XJ

Q;
t=
Povijesnu pozadinu idealiz-
ma priprava, tijek i posljedice Francu-
ske revolucije u najiremu smislu; NAPO-
LEONOVA vladavina s koalicijskim ratovi-
ma, francuskim osvajanjem i
kim ratovima; kongres i njegove pos-
ljedice.
Izgleda da su se ideje prosvjetiteljstva o
razumu i slobodi prvi put ostvarile u re-
voluciji. To joj je iz osiguralo
odobravanje velikog dijela obrazovanih
ljudi u Raspoloenje se uveli-
ke promijenilo kad se revolucija preokre-
nula u teror.
To je stanje pomoglo nacional-
noj samosvijesti da do izraaja (npr.
FICHTEOVI 'Govori naciji' iz
1806.). Ovaj je nacionalni u
koj jako usmjeren na ku/turn:
U weimarskoj klasici i romantici procva-
la je knjievnost.
Obrazovna reforma i utemeljenje Berlin-
skoga WILHELMA VON HUM-
BOLDTA, reforme koje su STE-
IN i HARDENBERG tamo proveli (npr.
seljaka 1807.), od Prusije su
napmvili modernu dravu.
Vaan sadraj kongresa jest res-
tauracija (ponovna uspostava stanja iz
1792.). su liberalne ideje. 'Kar-
lsbadski imaju za cilj proganjanje
"demagogija".
IMMANUEL KANT (1724.-1804.) stvara
pretpostavke za idealizam. Jezgru
njegova djela tvore tri 'Kritike'. Osim toga,
za sobom je ostavio spise o mnotvu drugih
tema:
ostalim o pitanju prosvjetiteljstva,
pedagogiji i knjiicu 'O miru'.
su mu djela jo pod
utjecajem "kolske filozofije" njegova vre-
mena (npr. LEIBNIZA, WOLFFA). Njegova
povijest prirode i teorija neba' (1755.)
pokuaj je zasnivanja kozmologije na teme-
ljima Newtonove mehanike.
HUME je trgnuo KANTA "iz njegova dog-
drijemea", a ROUSSEAU ga je
sumnji u razum.
On poduzima kritiku "sposobnosti razu-
ma ... dakle presudu o
sti ili metafizike i
ne samo njezinih izvora ne-
go i njezina opsega i granica. "
To se u 'Kritici uma' . Njoj sli-
jede 'Kritika uma' i 'Kritika ra-
sudne snage'.
JOHANN GOTIUEB FICHTE (1762.-1814.)
u KANTOVU postulatu "stvari u sebi" vidi
nesklad koji on eli nadvladati. Tako poku-
Pregled 135
ava "Ne-Ja", koje kao objekt spoznaje stoji
nasuprot umu, shvatiti kao postavljanje ap-
solutnoga ja, tj. onoga koji iz slo-
bodne djelatnosti toga Ja.
FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING
(1775.-1854.) u svojim je
FICHTEOM, ali se onda okrenuo izradi filo-
zofije prirode. Pitanje o jedinstvu suprotnos-
ti kod njega vodi do koncepcije filozofije
identiteta, u kojoj Apsolut obavlja slubu
u kojoj se suprotnosti ne razlikuju. To
je stajalite potakla HEGELA na slavnu kri-
tiku:
"Ovo znanje da je u Apsolutu sve jedna-
ko . .". ili da se njegov Apsolut izdaje za
u kojoj su, kako se sve
krave eme, jest naivnost praznine spo-
znavanja. "
Kasna SCHELUNGOVA filozofija postala je
dodatno manje usmjerena na
pojam nego na intuitivno
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
(1770.-1831.) studirao je u Tiibinkoj za-
kladi zajedno sa SCHELUNGOM i HOL-
DERLINOM.
Njegov "apsolutni idealizam"
krajnju i najviu pokreta.
Znanje duha o samomu sebi tvori temelj
snana HEGELOVA spekulativnog sistema.
U njemu on golemo mnotvo mate-
rijala koje iz svih znanosti:
umjetnosti, religije, prava i povijesti.
Jako naglaavanje razuma na kritiku
niz drugih mislilaca.
JOHANN GEORG HAMANN (1730.- 1788.)
ukazuje na navezanost razuma na
jezik, pa time i na povijesnost. nagla-
ava osjetnog zapaanja. Posljed-
nje vrelo sigurnosti, prema njemu, jest u
vjeri.
l FRIEDRICH HEINRICH JACOB! (1743.-
-1819.) u vjeri vidi neposredni pristup stvar-
nosti. Ne vodi k spoznaji aktivnost razuma,
nego i um koji on poima kao spo-
sobnost nadosjetnoga cjeline.
JOHANN GOTTFRIED HERDER (1744.-
- 1803.) u vidi "prvoga
ka stvaranja". Njegova mu sloboda i otvore-
nost prema svijetu da svoju
vlastitu narav najprije stvori, ali ujedno zah-
tijevaju nunost da odgojem postigne hu-
manost.
Svoj posebni poloaj prije svega
postie jezikom, koji je sredstvo obliko-
vanja njegove svijesti.
U svojim 'Idejama o filozofiji povijesti
razvoj vidi kao organski
rast prema humanosti, pri na-
rode treba shvatiti iz njihove vlastite kulture.
136 idealizam
t t
Kritika uma
l
uvod NB
osnovni nauk
dio
l

l
odjeljak:
knjiga
glavni
dio
l
l
estetika
analitika
shema-
tizam
A Struktura 'Kritike uma'
logika
forma unutarnjeg i vanjskog osjetila
l
l
l
l
. ---------1
zrenJe
B Transcendentalna estetika
empiriJska realnost
+
metodologija
l
-disciplina
-kanon
- arhitektonika
-povijest
dijalektika
anti-
nomije
Inunanuel Kant (1724.- 1804.) rodio se i
umro u Konigsbergu. KANTOVA 'Kritika
uma' slovi za epohalan tekst
novoga vijeka. Djelo se pojavilo u dva raz-
izdanj a, 1781. odnosno 1787. (navod
kao A i B). KANT pojednostavnjeno prika-
zuje svoje 1783. u 'Prolegomeni za
svaku metafiziku' . Ona sadri kri-
pretresanje spoznajne
Glavno je pitanje:
"Kako su sudovi a pri-
ori?"
KANT time trai utemeljenje sudova koji ne
iz iskustva (a posteriori). Takvi su-
dovi ne smiju biti ni
sud ne proiruje subjekt nego ga samo raz-
vija:
"Krug je okrugao," prema tome je anali-
sud, jer "okruglost" je sadrana
u krugu. Naprotiv "7 + 5 = 12" jest sinte-
sud a priori: "12" nije sadrano ni u
"7" ni u "5" .
sudovi a priori su kao sad-
rani u svim teorijskim znanostima.
Odgovor na pitanje o njihovoj
nosti u metafizici o
ti metafizike kao znanosti.
KANT eli receptivnost osjetilnosti (ona sa-
mo prima) uskladiti sa razu-
ma.
Osjetno iskustvo koje bi moglo proi-
riti pojmove, racionalizmu vrijedi sa-
mo kao ne ispravno znanje. Empiri-
zam, naprotiv, sve izvodi iz iskustva,
dakle ne poznaje spontanu razu-
ma.
Rjeenje KANT pronalazi u kopernikan-
skom obratu metafizike:
Spoznaja se ne ravna prema predmeti-
ma, nego predmeti prema spoznaji.
U ovomu transcendentalnom idealizmu
KANT dokida racionalizam i empirizam.
Kao spoznajne postaje KANT navodi :
"Tako sva spoznaja sa
zorovima, odatle ide k pojmovima i zav-
rava s idejama."
To i strukturu ' Kritike' (sl. A).
Prvi dio, transcendentalna estetika istra-
uje apriornost zora. KANT dokazuje zor-
nu narav prostora i vremena; oni ne mogu
pripadati "korijenu" razumske spoznaje.
Prostor: on mora leati u temelju svih
zorova.
Ne mogu zamisliti nita bez prostorne
protegnutosti, niti sam prostor kao podi-
jeljen ili da ne postoji.
On dakle apriorno lei u temelju naega
osjetnog opaanja. Odatle i
te (apriorne) geometrije.
Kant I: Kritika uma I 137
Vrijeme: ni ono se ne da odijeliti od osje-
tilnosti. Bez njega se ne mogu zamisliti tra-
janje, posljedica itd.
Ono je forma unutranjeg osjetila, tj. u nje-
mu su poredane nae predodbe.
Za oboje, prostor i vrijeme, vrijedi da ima-
ju
realnost:
"objektivnu valjanost s obzirom na sve
predmete koji ikada mogu biti dani na-
im osjetilima":
transcendentalnu idea/nost: ne postoje
kao oznake stvari u sebi, nego kao uvje-
ti naega zrenja. Stoga i tran-
scendentalnog idealizma,
"da sve to se opaa u prostoru ili vre-
menu, ... nije nita nego pojave, tj. gole
predodbe. "
U analitici pojmova KANT istrauje ele-
mente razuma koji su dani a priori; on ih
naziva kategorijama. Njihova se dedukci-
ja na dva
Prvo nastaje iz formi sudova tra-
dicionalne logike, jer je djelatnost razuma
uvijek (vidi str. 138, sl. A).
Drugo, tzv. transcendentalna dedukcija,
temelji se na jedinstvu razno-
likosti u apercepciji". Svako iskustvo stoji u
jednomu jedinstvenom redu. Uvjet toga re-
da je kategorija: ona raznolikost danih pre-
dodbi svodi na jednu apercepciju.
Temelj ove funkcije j edinstva uvijek je
"ja mislim".
To je i izvor pojmova koji su a priori, a
ja je funkcija u povezivanju. No, ti pojmovi
ostaju "prazni", sve dok im nedostaje temelj
u opaanju. Spoznajom se prema tome na-
ziva njihova primjena na iskustvo.
Kategorije su, dakle, nune da bi se u je-
dinstvo subjekta poredala iskustva.
Predmet iskustva moe biti samo ono to je
dovedeno u ovaj red. Zbroj svih ovih pred-
meta KANT naziva "prirodom", je zako-
nodavac razum sa svojim kategorijama.
U analitici (doktrina rasudne snage)
KANT istrauje elemente koji povezuju poj-
move s opaajima. Raznovrsni se opaaji
moraju supsumirati pod pojmove. Tu
sposobnost KANT naziva rasudna snaga.
To se najprije u shematizmu:
KANT svakoj od (zapravo praznih) kate-
gorija jednu shemu koja je do-
vodi u odnos sa zorom.
Spojnica kategorija i zora jest vri-
jeme.
Ono je ne samo izvanjsko nego i unutra-
nje osjetilo te je time u temelju svega iskus-
tva.
138 idealizam
o
"Ja
mislim"
razum

(S je P)
B Transcendentalna analitika
posebne
(neki S su P)
mnotvo

(S ni'e P)
pojava
spoznaja iz iskustva:
"Sva su tijela teka"
anticipacije
sjetilnost
Sheme pojedinih kategorija:
U temelju je kvantitete brojenje, dakle
vremenski redoslijed.
Kvaliteta se sastoji od stupnja ispunja-
vanja vremena, od realnoga do nere-
alnog.
Objektivni odnos relacije postoji po
vremenskom poretku (trajanje, vre-
menski slijed, istovremenost).
Modalnost nastaje iz vremenske cjeli-
ne:
Je li neto ikada, je li je li u
jednom vremenu, je li zbiljsko, je li
uvijek, nuno.
Odatle slijedi sistem na-
vode pod kojim je uvjetima is-
kustvo, pa su tako najvii zakoni "priro-
de". U sebi sadravaju temelje za sve
druge sudove, pa su tako apriorna pret-
postavka znanstvenoga iskustva.
Ta su
Aksiomi zrenja, je eksten-
zivna svi predmeti naega is-
kustva moraju biti kvantitativne
ne u prostoru i vremenu. Oni su uvi-
jek agregat, tj. sastavljeni od dijelova.
Anticipacije opaanja: svi predmeti
iskustva moraju imati inten-
zivnu tj. "stupanj utjecaja na
osjetilo".
Analogije iskustva: utemeljuju nunu
svezu pojava u iskustvu. Pod tim dola-
ze 3 osnovne postavke:
l) Postojanost supstancije. Postojano
je nuno kao supstrat na kojemu se
pojavljuje vrijeme, pa time
i slijed i istovremenost.
2) Promjena je u vremenu, dodue,
po supstanciji, ali nije
dostatno objanjena. Tek se
ove mogu iskusiti kao nu-
ne.
3) Ako su stvari istovremene, onda za
njih mora vrijediti uzajamnog
djelovanja.
Postu/ati empirijskog miljenja
"1. Ono to se slae s formalnim uvje-
tima iskustva ... , jest
2. Ono to je povezano s materijalnim
uvjetima iskustva jest zbilj-
sko.
3. Ono je povezanost sa zbiljskim
uvjetima iskustva, jest
... nuno."
Ovim je prostor mo-
predmetnog iskustva:
Kao predmeti ili kao "priro-
da" moe nam se pojaviti samo ono
Kant II: Kritika uma II 139
to je oblikovano prema a
priori osjetilnosti i razuma.
Naime, samo primjenom ovih mo-
e nam neto biti dano u je-
dinstvu raznovrsnoga. Svijet koji moe-
mo iskusiti nije dakle svijet "privida"
nego pojave, koji je nuan:
jer se pokorava zakonima, zakonima
nae spoznajne
Transcendentalna analitika konzekven-
tno zavrava suprostavljanjem fenome-
na i noumenona:
KANT je (ispravne) razum-
ske djelatnosti na svijet poja-
va (fenomena), tj. vezao uz stvari kak-
ve su za nas.
Stvari u sebi (noumenoni) ostaju nespoz-
natljive. Njihov je svijet
tj. On ima funkciju u
nju osjetilnosti i samog
da on noumenone ne spoznaje kategori-
jama.
U drugom dijelu transcendentalne logike
KANT istrauje probleme ko-
ji se uma u uem smislu:
Transcendentalna dijalektika.
Um je prema KANTU sjedite privida:
Um odvodi sve dalje od
empirijske upotrebe kategorija, koja
predstavlja granice spoznaje.
Ta naravna i neizbjena iluzija nastaje
iz djelatnosti uma da trai uvjet
onoga to je uvjetovano te da ga u
onomu bezuvjetnomu. Put k tome sasto-
ji se u U instan-
ci um uvijek operira s idejama pod koje
se supsumiraju sve pojave i pojmovi.
Glavni dio transcendentalne dijalektike
sastoji se onda u razotkrivanju
koga privida" "mudrijakih
Kao transcendentalne ideje -
kolsku filozofiju svojega vremena (str.
115)- KANT vidi duu, svijeti Boga:
"Prema tome, sve se transcendentalne
ideje daju dovesti pod tri klase, od ko-
jih prva sadri apsolutno . . jedinstvo
subjekta koji misli; druga apsolutni to-
talitet niza uvjeta za pojavljivanje; tre-
apsolutni totalitet uvjeta svih pred-
meta
KANT se trudi dokazati da te ideje pro-
matrane kao objekt vode u .
Taj dokaz on u glavnim dijelovima pro-
vodi preko
paralogizama (dua)
antinomija (svijet)
ideala (Bog) uma.
140 idealizam
gornja premisa:
ako je dano neto
uvjetovano, dan je i cijeli
niz svih uvjeta

dakle, dan je
i cijeli niz uvjeta
A Antinomije iz "Dijalektike"
tjelesna na-
rav= racio-
nalna fizika
na-
rav= racio-
nalna psiho-
lo i"a
B Arhitektonika uma
bezuvjetno
bezuvjetno
svijet=
racionalna
kozmologija
teza:
pre male-
no za
pojam
antiteza:
preveliko
za pojam
Bog=
racionalna
teologija
Paralogizmi (krivi racionalne
psihologije temelje se na nedoputenu po-
vezivanju subjekta i supstancije: Ja je sub-
jekt i time, prema tradicionalnoj psihologi-
ji, supstancija. Protiv toga KANT razlikuje
Ja apercepcije (kao subjekta) od navodne
supstancije due (kao objekta):
'jedinstvo subjekta ... samo je jedinstvo
u miljenju, nije dan nikakav pred-
met, na koje se dakle ne primjenjuje ka-
tegorija supstancije, ... koja pretpostavlja
opaaj. Zato se ovaj subjekt ne
moe spoznati. "
Stoga nema ni spoznaje o dui kao jednos-
tavnoj, besmrtnoj i nematerijalno} supstan-
ciji.
Antinomije su One nastaju iz
prividnih dokaza koje um sebi moe dati o
dvjema tezama o svijetu. KANT
suprotstavlja 4 teze (s dokazom)
antitezama (s dokazom):
l) Svijet ima u prostoru i vremenu
i svijet nema
2) Svaka se stvar u svijetu sastoji od jednos-
tavnih djelova i ne sastoji se ni od jed-
nostavnoga.
3) Uz postoji i sloboda i sve se
dogac1a prema prirodnim zakonima.
4) Kao dio ili uzrok svijeta postoji jedno
nuno i ono ne postoji.
njihova razrjeenja KANT pronalazi
u usporedbi antinomijskih teza s iskustve-
nom spoznajom. Kod l. antinomije npr.
nastaje:
"Svijet ne bi imao onda je on
prevelik za va pojam, jer ovaj ... nikako
ne moe cijelu minulu ..
Stavite: on bi imao onda je opet
za va razumski pojam ... premalen."
Prema transcendentalnom idealizmu dana
su nam samo opaanja i njihov napredak.
On se ne na argument svih umnih

"Ako je dano ono to je uvjetovano, tako
je dan i cijeli niz uvjeta: osjetilni predme-
ti dani su nam kao uvjetovani, prema to-
me itd."
Gornja se odnosi na stvari po sebi,
donja na empirijske stvari:
stoga su obje sukobljene strane podlo-
ne istom pogrenom koji mi-
jea oboje.
Kozmoloke ideje ne treba upotrebljavati
konstitutivno nego regulativno. One ne
stvaraju nove pojmove o objektima nego ih
u cjeline. Ta upotreba uma koja
ono uzima hipotetski,
"ide dakle na jedinstvo ra-
zumskih spoznaja; ali ono je kamen ku-
Kant m: Kritika uma m 141
nje za 1stmu .. [Ono je] kao gola ideja sa-
mo projektirano jedinstvo."
U posljednjem glavnom dijelu dijalektike
KANT ideal uma, tj. Boga.
U sreditu stoje 3 dokaza o Bogu:
ontoloki iz ideje Boga
kozmoloki iz nunosti najviega za
objanjenje bilo to postoji
iz svrhovitosti svijeta zak-
na njegova tvorca.
KANTOVA se pobijanja osnivaju na doka-
zu da svi oni mijeaju noumenalne pred-
mete s fenomenalnima te da se nikako ne
mogu utemeljiti na iskustvu. Najvie se bi-
jednako ne moe dokazati kao ni opo-
vrgnuti,
"ali je ipak Ideal bez pogreke, pojam
koji i cijelu ljudsku
spoznaju".
Kratki drugi dio djela prua transcenden-
talno o metodi. Ona je
formalnih uvjeta cjelokup-
noga sustava uma".
Disciplina kao negativni
nauk" ukazuje na nepravilne
upotrebe uma. KANT kritizira:
metodu koja u filozofiji pri-
vidnim dokazima vodi u dogmatizam;
upotrebu uma koja na dog-
matske teze reagira protutezama; mnogo
bi ih vie um trebao ispitati nepristrano i

skepsu koja je neprikladna za me-
todu filozofije;
hipoteze i dokaze u filozofiji;
prve su doputene jedino kao "ratno
oruje"; dokazi moraju vrijediti izravno i
s osvrtom na iskustvo.
Kanon pozitivno navodi to mora
um. da on spekulativno ne ute-
meljuje nikakve sigurnosti, njegova je vri-
jednost u upotrebi. Za njezino
utemeljenje potrebna su tri postulata:
sloboda volje
besmrtnost due
postojanje Boga.
Napokon, namjena uma ne moe biti spe-
kulativna spoznaja. Njegov smisao jest po-
dupiranje moralnoga vjerovanja:
"Morao sam, dakle, dokinuti znanje da
bih stvorio prostor za vjeru."
Arhitektonika ocrtava sustav filozofije (sl.
B).
Povijesni pregled 'Povijest uma' za-
o metodi, a time i cijelo dje-
lo.
142 idealizam
A Uz analitiku u Kritici uma
l
l
l
,- -
-""7-
samo skupa potpuno najvie dobro
B Dijalektika u Kritici uma
prirodna nunost
moralno
KANTOVA filozofija prije svega
se nalazi u 'Zasnivanju metafizike
da' (1785.) i 'Kritici uma' (Kpu)
(1788.).
"Analitika" Kpu obraduje vanu ulogu sta-
nja volje kao mjerila za vrednovanje neke
radnje. Prema tome nita ne moe biti oz-
dobrim nego samo
dobra volja.
Vrijednost neke radnje ne mjeri se prema
cilju za kojim tei. Cilj radnje lei u pod-
prirodne nunosti. Djelovanja su po-
dlona empirijskim te ih se,
prema KANTU, ne moe smatrati slobod-
nima. Iz toga slijedi da jedino stanje volje
u skladu s umom moe nekoj radnji dati
moralnu kvalitetu.
Dunost od
empirijskim oznakama. Dunost
nadomjeta prirodnu nunost
nunosti djelovanja iz poto-
vanja prema [moralnom] zakonu".
Dunost sili volju i djelovanje
na potivanje moralnih zakona koji prois-
iz uma. Pri tome se i neka radnja na
temelju sklonosti moe poduda-
rali s propisima dunosti:
Ovo djelovanje "prema dunosti" KANT
naziva nasuprot moralnosti,
koja pretpostavlja djelovanje "iz" du-
nosti.
Morati se predstavlja u obliku imperativa.
KANT razlikuje od
kih. Prvi vrijede samo pod pretpostavkom
traenog cilja i time samo uvjetova-
no Moranje. imperativ, na-
protiv, zakon dovodi formalno i apsolut-
no do valjanosti. U formula-
ciji glasi:
"Radi tako da maksima tvojega djelova-
nja u svako doba moe ujedno vrijediti
kao zakonodavstva."
Maksime su subjektivna One kao
temelji volje njezinu
vrijednost i time vrijednost djelovanja
Moralno su dobre samo onda ako
udovoljavaju formalnom kriteriju katego-
imperativa. Moraju biti tako
ne da ujedno mogu vrijediti za sva razum-
ska
Npr. ne udovoljava mu maksima, pre-
ma kojoj bi se smjelo lagati: bi
time morao htjeti da svi lau.
apriorna tvrdnja
imperativa tako je najvie formalno
lo koje um moe formulirati s obzirom na
"prisilu" volje:
"Neovisno ... o nekomu eljenom pred-
metu, a ujedno ipak samovo-
Kant IV: Kritika uma 143
Ije zakonodavne forme,
za to treba biti sposobna maksima,
postoji jedino
Pokazivanje formalnoga,
djelovanja postaje glavna
KANTOVE teorije slobode. Prema stavu
'Kritike uma', slobodu je bilo mo-
samo misliti. imperativ
kao razumsko Moranje mogu-
bez materijalnih razloga
(npr. odgoj , moralni Boja volja,
tenja za blaenstvom).
Um se u dunosti svojemu
vlastitom zakonodavstvu. On je auto-
noman, tj. samo-zakonodavan.
Dodue, kao stoji
pod heteronomijom prirodnog zakona, ali
je volja slobodna po razuma s
kojim sudjeluje na "inteligibilnom"
(razumskom) svijetu. Tako se volja poka-
zuje i pozitivno slobodnom. Cisti um
(neovisno od empirijskoga i heteronom-
noga) se dokazuje u
"Autonomiji vo-
lju na djelovanje."
Dobra volja razlikuje se od "patoloke"
po tome to nije osjetilno uvjetovana. Nje-
zin poticaj lei u potovanju zakona. To
potovanje, koje ljubav prema
sebi kao motiv djelovanja, pravi je moral-
ni
da dobru volju treba kao auto-
nomnu potivati i u drugoj osobi, druga
formulacija imperativa glasi:
"Radi tako da i u tvojoj
osobi i u osobi svakoga drugoga ujed-
no uzima kao svrhu, a nikada samo
kao sredstvo."
'Dijalektika' Kpu kao predmet
uma najvie dobro.
Nasljedovanje moralnog zakona jedini
je temelj volje, a ne tenja za
Za kao
ipak se cjelovitomu dobru mora priklju-

Ovu antinomiju uma KANT
razrjeuje ovako:
Neka se veza samo moe os-
tvariti kao sveza, koja krepost
stavlja kao uzrok. Eudaimonija se moe

Sveza obaju u najvie i cjelovito dobro
postaje sigurna tek postu/atom Boje eg-
zistencije koja suglasje bla-
enstva s
da u osjetilnom svijetu nika-
da ne postiu "svetost", prog-
res usavravanja zahtijeva i postulat bes-
mrtne due.
144 idealizam
predmet
A Uz Kritiku rasudne snage
mir
rasu dna
snaga
svrho-
vitost
federalni savez
l
l
drava

: odgoj : l l
1. j J l
l t :
momll,lmojo

- - __; - - " - _i -'l'-"'"
B Uz Kantovu filozofiju povijesti i drutva
l
l
li
drava .
.___ __ _____, l
l
l
l
l
l
l
l
lA/1 l
1Ar1 J .. l
- - - - --
povijest prirode
S 'Kritikom rasudne snage' KANT je zak-
cijeli posao". Istraivanju
rasudne snage pri tomu pripada
posredovanja prirode e vidi str.
137, i slobode (vidi str. 143, Kpu).
Rasudna je snaga zamiljena kao sposob-
nost izmedu razuma i uma, a njoj odgo-
ugode i neugode kao spo-
sobnost to lei spoznava-
nja i eljenja.
rasudna snaga jest sposob-
nost da se supsumira pod

Ovdje istraena "reflektivna rasu d bena
snaga" najprije mora ono
nito. Njezin princip za to jest ono svrho-
vito.
Ako je svrhovitost subjektivna, ta spo-
sobnost jest "estetska" rasudna snaga,
a ako je objektivna, KANT govori o
"teleolokoj" rasudnoj snazi.
U obradi estetike KANT istrau-
je lijepo i uzvi;<eno. Za razliku od lijepo-
ga, uzvieno se odnosi na
predodbu prati ideja totaliteta. Ana-
litika lijepoga pokazuje da je jedan estet-
ski sud prema kategorijama
jer on od drugih zahtijeva da ga slijede,
a nuan, jer ga zaokuplja os-
jetilo svih ljudi. U njemu dolazi do izra-
aja "bezinteresno koje se po
relaciji odnosi na formu svrhovitosti.
"Ljepota je forma svrhovitosti nekoga
_,............-- predmeta, ako je na njemu opaena
bez predodbe cilja."
Lijepo je, dakle, ono to kod nepojmov-
ne predodbe ugodu time to
ono predstavlja svrhovitost. Tako je cvi-
slobodna prirodna ljepota po har-
moniji njegovih dijelova, a da u temelju
samog promatranja ne lei neka svrha.
Sudovi o ukusu u sebi skrivaju antina-
miju: ne mogu se dokazati, a ipak zahti-
jevaju da budu obvezni. Temelje se na
subjektivnom ali se ujedno ok-
prema nadindividualnom
kom osjetilu.
KANT napokon povezuje estetsko s mo-
ralnim: kategorijalno lijepoga
slui kao analogija za moralrio dobro. Uz-
vieno ukazuje na cjelinu prirode,
na kojoj se mjeri
Kritika teleolokog miljenja istrauje
granice svrhovitoga u (istraivanju) priro-
de.
Svrhovito je pri tome princip
kod ivih kod njih je orga-
strukture ponovno uzrok.
Stablo proizvodi sebe i svoje nasljedni-
ke, pri ono kao individuum te
Kant V: Kritika rasudne snage 145
kao vrsta jednako predstavlja uzrok i
procesa.
zahtijevana za cijelu spoznaju,
u biolokoga dopunjava se svr-

KANTOVA antropologija vidi
za razliku od ivotinje, ne in-
stinktivnim nego razumskim. Stoga kod
pojedinca odgoj mora
pad u surovost. Odgoj treba
ti, tj. ne samo "dresirati", nego djecu
ti da misle. On se zbiva putem
divljatva" (discipliniranja),
je svrha postizanje
povijesnosti i kultiviranosti.
Vano je moraliziranje koje treba prido-
nijeti pravilnom miljenju.
Daljnja razlika od ivotinje jest
va povijest. Usavravanje tu nastaje pre-
noenjem onoga to je postignuto kroz
generacije. Pri tomu priroda ostvaruje
svoj skriveni plan da u raz-
vije sve svoje sposobnosti. je
antagonizam ljudske naravi, njegova "ne-
drutvena drutvenost":
tei prema drutvu a ipak mu
se protivi.
Osnutak potpuno pravednoga
skog drutva jest
"najvia to ju je priroda zada-
la ljudskoj vrsti, jer [samo tako] priro-
da moe svoje preostale namje-
re s naom vrstom".
Iz toga, po sebi bespravnoga, prirodnog
stanja, prema KANTOVOJ l:tlozofiji pra-
va, vodi "iskonski ugovor". Tek tako nas-
tala drava moe pravo pojedinih
na nedodirljivu slobodu i jedna-
kost. imperativ prava glasi:
"Radi izvanjski tako da slobodna upot-
reba tvoje slobode moe postojati za-
jedno s bilo slobodom prema je-
dnomu zakonu."
Privatno pravo osigurava prirodne insti-
tucije kao slobodu ugovora, enidbu i
vlasnitvo.
javno pravo sve stavlja pod za-
zakonodavstvo. Od svojih pros-
vjetiteljskih prethodnika KANT, nadalje,
preuzima ideju republikanskog ustava s
podjelom vlasti, suverenitetom naroda i
ljudskim pravima.
pravo naroda treba osigurati
slobodu i mir naroda sebe.
U djelu 'O miru' (1795.) KANT
kao uvjete navodi:
ustav pojedinih drava
federativni slobodni savez drava
pravo svjetskih
146 idealizam
teza:
ja =ja
antiteza:
ja .r. ne-ja
A nauka o znanosti (1794.)
egzistencija drugih
umnih
zahtjev za

B Temelj naravnog prava
sinteza:
ja i ne-ja uzajamno se
i
pravo prisile
l
Za Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-
-1814.) filozofija je nauk o znanosti, tj.
ona ne radi kao ostale znanosti s pred-
metima, nego je znanost o znanju uop-

Njezina je stoga postaviti
la kojima se moe utemeljiti sve zna-
nje, a koja se ne mogu dalje utemelji-
ti.
U svojoj 'Osnovi cjelokupnoga nauka o
znanosti' (1794.) FICHTE navodi tri naj-
via koja odgovaraju shemi teze,
antiteze i sinteze.
Proo glasi:
"Ja iskonski naprosto postavlja svoj
vlastiti bitak."
"To treba izraavati ono djelo-
vanje koje se empirijskim od-
redbama nae svijesti ne pojavljuje niti
se moe pojaviti, je, tovie, u te-
melju sve svijesti i jedino je
va."
Svako znanje o unaprijed pret-
postavlja postavljanje Ja, koje zna. Ja, o
kojemu je govor u prvomu ne
treba razumjeti empirijski nego transcen-
dentalno, tj. ono uvjet svega
znanja.
Drugo slijedi
Ja nisam Ne-ja. Ili: "Tome Ja naprosto
se suprotstavlja neko Ne-ja."
da bi se Ja i Ne-ja kao postavljen
u Ja uzajamno dokidali, sinteza, koja po-
vezuje obje mora se sastojati u
tome da se one u stvarnosti samo djelo-
negiraju, tj. uzajamno se
ju.
stoga glasi:
"U Ja suprotstavljam djeljivome Ja ne-
ko djeljivo Ne-ja."
Ovo Ja i Ne-ja sada se ograni-
i tako se uzajamno
sadri opet u sebi dvije tvrdnje:
'Ja se postavlja kao po Ne-
ja." To tvori temelj teorijskoga nauka o
znanosti.
l: "Ja se postavlja kao ono koje odre-
Ne-ja" kao temelj nau-
ka o znanosti.
U teorijskom dijelu treba objasniti kako
Ja dolazi do svojih predodbi.
Promatra li se Ja kao po Ne-
ja, onda je Ja miljeno pasivno prima-
a Ne-ja aktivno.
To je stajalite tzv. realizma.
idea/izmu, naprotiv, vrijedi stajalite
da Ja samo sebe postavlja
po Ne-ja te je stoga djelatni dio u sa-

Fichte I 147
Djelatnost, po kojoj nastaju predodbe u
Ja tako to se po Ne-ja, FIC-
HTE naziva mata.
dio polazi od koje
nastaje djelatnosti
apsolutnoga Ja i Ja
nog po Ne-ja.
Zato se Ja
Odgovor je u apsolutnoga Ja
kao beskrajne tenje. Ona sadri zahtjev
da bi sva stvarnost trebala biti postavlje-
na naprosto po Ja. da nema te-
nje bez njezina objekta, Ja treba otpor
Ne-ja da bi u njegovu nadvladavanju mo-
gao postati
Istovremeno Ja mora razmiljati
o tome li ono zbilja u sebi svu
stvarnost. Sudar objekata jest uvjet da se
tenja reflektira i da Ja zna o samomu
sebi te se tako moe odrediti.
Otpor Ne-ja dan je tome Ja u
kao
"djelovanje toga Ja, u kojemu se to isto
neto, u sebi strano, odno-
si na sebe ... "
Nauk o znanosti postojanje jed-
ne, od svijesti Ja neovisne si-
le (Ne-ja). Ona se moe samo osjetiti, ne
spoznati. Sve oznake ovoga Ne-
ja izvode se iz sposobnosti
to je ima Ja.
FICHTE stoga nauk o znanosti sam oz-
kao real-idealizam.
'Sustav nauka o (1798.) na-
se na rezultate nauka o zna-
nosti. Neko je djelovanje moralno ako u
skladu s apsolutnom mo-
jega Ja za temelj ima prevladavanje sva-
ke ovisnosti Ja o prirodi.
stoga lei u ideji da
bi Ja "trebalo svoju slobodu
prema pojmu samostalnosti, naprosto i
bez izuzetka".
Temelj djelovanja je nagon.
On je mjeavina prirodnoga nagona, od
ima materiju prema kojoj se usmje-
rava, i nagona, koji ga
prema formi da ne bi postavio kao cilj
nita drugo nego samostalnost toga Ja.
Djelovanje je pojmom du-
nosti, tako da kao imperativ
nastaje:
"Radi uvijek prema najboljem uvjere-
nju o svojoj dunosti."
Njezinu sadrajnu odredbu FICHTE ocr-
tava u vlastitu nauku o dunosti.
148 idealizam

kontekst
povijesni
kontekst
intencija
A Schleiermacher: metode
djelovanje
B Schleiermacher: etika
"'
:!3
:8
E
;;;
univerzalno
literarni
kontekst
povijesni
kontekst
intuitivno
osmiljavanje
1lt *
o
znanost drava
nauk o dobrima
ea
.,
"'
;;;

e:
I FICHTEOV 'Temelj naravnog prava'
(1796.) slijedi nauka o znanosti.
Umno ne moe postaviti samo se-
be, a da si ne pripie slobodno djelo-
vanje.
samosvijesti zahtijeva da Ja
postavlja granicu svoje djelatnosti , tj. je-
dan svijet izvan sebe. No, poticaj za sa-
moe se razumjeti samo
kao zahtjev koji od drugih razumskih bi-
izlazi prema Ja. Tako se Ja moe shva-
titi samo kao samostalno djelotvoran,
ako ostala slobodna razum-
ska izvan sebe, koja svoj prostor
djelovanja u korist
nosti djelovanja, i tako ga priznaju kao
umno
Time se Ja ne moe ostvariti osim ako
stoji u odnosu prema drugim umnim bi-
a to je pravni odnos.
Stoga pravna postavka glasi:
"U svim slobodno iz-
van mene moram priznati kao takvo, tj.
moju slobodu pojmom nj e-
gove slobode. "
Uvjet djelovanja u osjetnom
svijetu jest tijelo. Kao prootno pravo oso-
be stoga vrijedi
pravo na slobodu i nepovredivost tijela
te na trajanje slobodnog djelovanja u svi-
jetu. Ta se sloboda u zajednici mora og-
slobodom drugoga.
ovih pravnih odnosa slui
prisilno pravo. Ono se temelji na dobro-
voljnom ugovoru, a za izvrenje pravne
vlasti potrebna mu je drava.
FICHTEOVA kasna filozofija (od 1800.)
u pokazuje promje-
nu nj egova miljenja. Njegovi prijanji
pogledi na filozofiju religije ('O temelju
nae vjere u boansko upravljanje svije-
tom' , 1798.) donijeli su mu kod protivni-
ka prigovor ateizma, da je Boga
identificirao s moralnim svjetskim poret-
Sada poima Boga kao jedan, apso-
lutni bitak prema kojemu je us-
mjeren svojim znanjem i nastojanjem.
U kasnijim nauka o znanos-
ti pokuao je dospjeti do principa jedin-
stva u (boanskom) nepromjenjivom Ap-
solutu. Znanje je utemeljeno i nesumnji-
vo samo ako postoji jedan nuni bitak
koji se ostvaruje u ljudskom znanju. U
najdubljemu, filozofski postignutu znanju
pokazuje se unutarnji bitak samog Apso-
luta.
Friedrich D. E. Schleiermacher (1768.-
- 1834.) danas je uvaavan osobito na te-
Fichte ll; Schleiermacher 149
melju radova o hermeneutici, koje je
ostalima prihvatio i DILTHEY.
Hermeneutika mu vrijedi kao vjetina
ili tehnika razumijevanja, koje razmi-
lja o uvjetima pod kojima je
ivotnih
da je svaki tekst ujedno indivi-
dualno ostvarenje autora i pripada
mu sustavu, ponajprije nastaju
dva izlaganja.
Objektivna metoda jedan
tekst razumije iz cjelokupnosti jezika,
subjektivna iz individualnosti autora
koju on unosi u proces.
Tome slijedi drugo razlikovanje
komparativnog postupka, koji na smisao
iz usporedbe iskaza u njihovu
i povijesnom kontekstu, i divi-
natorskog, koji smisao intuitivno,
uivljavanjem.
Ovi oblici moraju djelovati i
dopunjavati se neprestano napreduju-
u procesu razumijevanja.
etike SCHLEIERMACHER vidi u
tome da uskladi s raznoliko-
konkretnog ivota i individualne za-
htjeve s
Etiku dijeli na 3
Nauk o kreposti moralno kao
silu koja ima sjedite u pojedinom
vjeku te kao Ethos nosi nj egovo djelo-
vanje.
Nauk o dunosti za predmet ima samo
djelovanje; njegovo je da
svaki pojedinac u zajednici treba
niti najvie za ispunjenje mo-
ralne u drutvu.
Nauk o dobrima pokazuje dobra koja,
kao prvo, nastaju iz za izmire-
njem individualnih i univerzalnih (za-
ciljeva i, kao drugo, iz
na djelovanja uma s obzirom na priro-
du:
Um oblikuje prirodu (organizira) te je
oblikovanu svojim znakom (sim-
bolizira) u kojemu on postaje spoz-
natljiv.
Najvie bi dobro bilo postignuto kad je
priroda potpuno organ i simbol uma te
kada do individual-
noga s univerzalnim.
Kombinacija djelovanja vodi do
4 institucije:
drave, slobodne drutvenosti , znano-
sti i Crkve (sl. B).
Religija se prema SCHLEIERMACHERU
ne temelji na racionalnosti niti
nego svoj pravi temelj ima u
ovisnosti.
150 idealizam
Bog
t

zlo
B "Filozofska istraivanja o biti ljudske slobode"
Miljenje Friedricha Wilhelma Josepha
Schellinga 0775.- 1854.) podlijee velikim
promjenama. U je FIC-
HTEOM od kojega se ipak svo-
jom filozofijom prirode, dok se u njegovoj
kasnijoj filozofiji da spoznati utjecaj
no teozofskih misli JAKOBA BOHMEA
(1575.-1624.).
Jedan od SCHELLINGOVIH osnovnih prob-
lema jest jedinstvo suprotnosti subjekta i ob-
jekta, duha i prirode, idealnoga i realnoga.
"Priroda treba biti vidljivi duh, a duh ne-
vidljiva priroda. Ovdje, dakle, u apsolut-
nom identitetu duha u nama i prirode iz-
van nas mora se rijeiti problem kako je
priroda izvan nas."
U 'Sustavu transcendentalnog idealizma' sa-
mosvijest je prornatrana kao najvii princip
znanja. Ona proizvodi ne samo samu sebe
nego nesvjesnom produkcijom i svijet obje-
kata. Ja - subjekt je s Ja - objek-
tom utoliko to on sebe
objektom.
U njegovoj filozofiji prirode priroda kao
subjekt jest apsolutna produktivnost, priro-
da kao objekt puki produkt. Kad bi bilo
samo produktivnosti, ne bi nastajalo
nita Stoga mora postojati jedno
protudjelovanje kao zapreka, iz proiz-
laze likovi.
Temelj zapreke jest u samoj naravi tako
to sama sebi postaje objektom.
Ove sile uvjetuju da je
priroda uvijek u bivanju. Prividno postoja-
nje produkata u stvarnosti jest stalno repro-
duciranje, trajno unitavanje i novostvaranje.
SCHELLING to pojanjava slikom rijeke
koja otporom tjelesa u sebi tvori
ne virove. Suprotno strujanje virova ipak
nastaje iz snage rijeke. I oni se odravaju
u stalnom obnavljanju djeluju-
sila.
Ukupna je priroda oivljena produktivnim
ivotom. ono tzv. anorgansko samo je jo
uspavani ivot.
takozvana mrtva materija samo je us-
nuli, opijeni ivo-
tinjski i biljni svijet. .. "
U prirodi se evolucija u kojoj se ni-
e forme uzdiu u vie, dok je sve uvijeno
u supstanciju (ili Apsolut). SCHEL-
LINGOV problem jedinstva suprotnosti
pitanje principa koji lei u temelju
jedinstva. Stoga je on od 1801. koncipirao
svoju filozofiju identiteta za temelj vri-
jedi:
"Sve to jest, u sebi je jedno."
Apsolutni identitet je i kao
indiferentnosti u kojoj se sve suprotnosti
ponaaju indiferentno.
Schelling 151
da je u biti sve jedno, dinamika raz-
vojnih procesa u svemiru mora se objasniti
kvantitativnom prevagom jedne
strane suprotnosti, koja je odstupila iz apso-
lutno jednoga.
SCHELLINGOV spis 'Filozofska istraivanja
o biti ljudske slobode' (1809.) pri-
jelaz od njegova sustava identiteta u religio-
zno-teozofski obiljeeno razdoblje.
Ljudska sloboda jest sposobnost dobra i
zla. Pitanje zla, prema SCHEL-
LINGU, moe se odgovoriti samo tako da u
samome Bogu lei neka razdvojenost na te-
melj i egzistenciju.
da nita ne postoji pred Bogom
ili izvan Boga, onda on mora temelj svo-
je egzistencije imati u sebi. ... Taj temelj
njegove egzistencije, koji Bog ima u sebi,
nije Bog apsolutno promatran, tj. ako on
egzistira; jer on je samo razlog njegove
egzistencije. On je narav - u Bogu; jed-
no, dodue od njega nerazdvojeno, ali
ipak
da sve to je stvoreno dolazi od
Boga, ali je ujedno od Boga, ono
svoj izvor mora imati u onome to u Bogu
nije on sam, tj. u njegovu temelju.
Temelj je kao tamni, nesvjesni te-
melj (tmina), kao kao samovo-
lja koja se mora promijeniti u svjetlo egzis-
tencije razum, volja).
Dok su obadva bitna obiljeja u Bogu
neodjeljiva, oni kod odstupaju jed-
no od drugoga u lei
dobra i zla.
da kao onaj koji je proizi-
ao iz temelja u sebi irna jedan relativno
od Boga neovisan princip, slobodan je za
dobro ili zlo.
Zlo ne nastaje iz temelja po sebi, nego kada
se ljudska volja svjetla.
No, da ne bi ostali kod dualizma temelja i
egzistencije, mora postojati neto prijanje
to SCHELLING kao "ne-temelj':
On se indiferentno odnosi prema svim sup-
rotnostima te stoga u njemu nema
to bi ometalo pojavu suprotnosti.
U svojoj kasnoj filozofiji SCHELLING in-
tenzivno raspravlja s Nasto-
janje da se Boga shvati kao zbiljski, ne
samo miljeni, Apsolut, u njegovim ga
predavanjima o 'Filozofiji objave' vodi do
razlikovanja negativne i pozitivne filozofi-
je. Negativna (osobito misli na HEGELA)
radi o onome to je dano u milje-
nju, dok se pozitivna odnosi na zbilju. Ti-
me um samoga sebe,
da pretpostavlja zbilju koja je dana u is-
kustvu.
152 idealizam
si nteza
teza
dokida
'

l antiteza
proizvodi
krije u sebi
A 'Pohvala dijalektici' prema R. Magritteu B Uz Hegelovu dijalektiku
razvoj "miljenj e miljenja"
f
t @
(I!if)
'"'

"O
e
g_
"'
u

:::>
-"'
Q)
r
t ,(a;: ')
e
cjelina je organsko jedinstvo
C Cjelina kao istinito D - pomirenje
miri se 5<;1
sobom-
se
u sebe
izvanjska
priroda
Jedan od izvora intelektualnog podrijetla
kod Georga Wilhelma Friedricha He-
gela (1770.- 1831.) jest vapski pijetizam,
jaki smjer unutar protestantiz-
ma.
Odatle treba shvatiti "spekulativni idea-
li zam", povijesti, trojstvo "di-
metode" i "istine
kao cjeline".
Drugi utjecaj dolazi od ROUSSEAUA
kojemu HEGEL zahvaljuje inte-
res u svojemu kasnijem sustavu.
Hegel se skupa s ARISTOTELOM i TO-
MOM AKVINSKIM uvrtava najve-
ARISTOTEL je ute meljio
metafi ziku kao teologiju, tj . o pr-
vim, boanskim uzrocima; TOMA AK-
VINSKI je kao teolog bio filozof; HEGEL
ne samo da pie 'Teoloke
spise' nego se njegova sistematska filo-
zofij a u osnovi dade kao jedna
vrst "teologije", kao teolo-
gija povijesti
toga treba traiti kod JOAKI-
MA od FIORE (oko 1135.- 1202.). JOA-
KIM povijest kao ni z triju epo-
ha koje odgovaraju Troj-
stvu: carstvo Oca koje je u Starom zav-
jetu zakonom; Sina koje po-
stoji po Crkvi; i carstvo Duha koje jo
nedostaje.
HEGEL dijalektiku kao zakoni-
tost koja lei u temelju naravi miljenja i
same zbilje:
Svaka teza u sebi sadri anti tezu,
obje se dokidaju u sintezi.
"Dignuti " ima dvostruki smisao,
i "dokinuti" (npr. zakona). Ne-
to tako dignuto jest posredovano, koje
u sebi jo ima svojega podri-
jetla. Dijalektika pokazuje
(npr. - kao mo-
me nte prijelaza ili bivanja u jednoj cjeli-
ni , je posljednji stupanj os-
'- tavio za sobom dva prijanja, a da nije
., napustio njihovo vlastito
vie razumno
naprosto odijelje-
ne pojave po samima sebi, po onome
to jesu prelaze jedna u drugu." "Jer
posredovanje nije nita drugo doli po-
kretna istovjetnost sa samim sobom, ili
ono je refleksija u samome sebi.. "
Ni pozicije i fenomeni u povijesti za HE-
GELA nisu pojave , nego nune
faze razvoja organski bogatijega.
tj . pravo povi-
jest tvori po-unutrenje (Er-innerung) du-
ha.
Hegel I 153
Sam duh se odstranio ili pa se
opet sa sobom pomirio ili se okre nuo u
sebe. HEGELOVO milj enje opisuj e pro-
ces u kojemu je duh otiao u njemu stra-
ni oblik prirode te tijekom povijesti u
vj eku dolazi k sebi.
Na kraju ovoga "hoda u sebe" stoji
Duh koji poznaje sebe samoga, Apso-
lut kao "identitet identiteta i ne-identi-
teta".
U filozofiji duh spoznaje sebe samoga
kao subjekt i kao supstanciju:
Subjekt, koji misli sebe i svijet, podu-
dara se sa supstancijom svijeta.
Tu on pronalazi identitet bitka i milj e-
nja, jer supstancija je duh
kao samosvjesna cjelina:
"On je po sebi gibanje, koje je spozna-
vanje, - promjena onoga Po sebi u Za
sebe,.. objekta svij esti u [objekt] sa-
mosvijesti, tj .. . u pojam. "
Sustav je manje izvana dodana forma
nego nutranje usmjerenje na cjelinu. HE-
GEL u njemu vidi jedini oblik
predstavljanja Istinitoga u znanosti:
"Da je ono istinito samo kao sustav
zbiljsko ... , izraeno je u predodbi ko-
ja ono apsolutno kao duh. . ..
Zbiljski je jedino ono duhovno,
ono je po sebi i za sebe. "
HEGEL svojim organskim prikazom cjeli-
ne eli prevladati i KANTOVE dualizme
(npr. "stvar po sebi" i "pojava"; "vjera" i
"znanje").
U kretanju duha nije potreban stupanj
razvoja niti pojava suprotnosti, da
na kraju trebaju biti dokinuti u cjelini i
samo mogu izraziti istinu:
"Istinito je cjelina. Cjelina je pak samo
koje se ispunjava svojim razvo-
je m. "
Za uvod njegovu 'Sustavu znanosti' HE-
GEL je 1807. objavio 'Fenomenologiju
duha', Koncipirana je kao prvi di o susta-
va, a ujedno pak tvori i vrhunac.
Fenomenologija predstavlja "Znanost o
iskustvu svijesti". HEGEL poslije pie:
"U [njoj] sam prikazao svij est u njezinu
napredovanju od prve neposredne op-
sebe i objekta do apsolutnog
znanja."
154 idealizam
filozofija
umjetnost
kvaliteta
filozofija
duha

temelj
egzistencije
Hegelov sustav filozofije prema 'Enciklopediji'
pojava

individualnost
' Fenomenologija duha' istrauje ni z ob-
lika pojavnog znanja do na kojoj
svi jest vie ne moe iznad sebe, jer
"pojam odgovara objektu, objekt poj-
mu". Samoispitivanje svijesti, to za to
moe slijediti svoje vlastito mjerilo, te-
melji se na pitanju o odgovaranju pred-
meta Po-sebi i kako ovo Po-sebi
postoji za svijest.
Put od svijesti do pojma z nanosti vodi
preko samosvijesti , uma , duha i reli gij e
(vidi str. 156, sl. A). Poticaj je dijalekti-
ka je jezgra odredena negacija do-
predmeta i stanja svijesti.
"Sistematika, koja se ovim
jest potpuna ako je prevla-
dana suprotnost subjekta i obje kta,
koja ... karakterizira prirodnu svij est ,
tako da su sada oba, subjekt i objekt ,
znani kao neodjeljivo jedno te je pos-
tignut stupanj na kojemu sadraj svi-
jesti odgovara njegovu mjerilu isti-
ne." (H. F. FULDA)
Na ovomu posljednjem stupnju 'Feno-
menologija ' kao izraz promjene oblika
od samosvijesti do apsolutnog znanja
jedan oblik spoznaje koja a p-
solut ima sam po sebi.
Tu spoznaju HEGEL naziva "Logika"
/ Cpod naslovom 'Znanost logike' , 1812.-
- 16.). Ovdje logika nije formalni nauk o
zakonima miljenja u pojmovima, sudo-
vima i nego
"znanost o ideji, tj. o ideji u naj-
apstraktnijem elementu miljenja."
"Ideja je ono istinito po sebi i za se-
be, apsolutno jedinstvo pojma i ob-
jektivnosti."
' Logika' ne zahtijeva nita manje nego
da bude sustav uma, carstvo
tog milj enja, koje je istina. To
"da je njezin sadraj prikaz Boga, ka-
kav je on u svojoj biti prije
stvaranja prirode i duha".
U prve dvije knjige ob-
objektivnu (bitak i bit),
subj ektivnu logiku o pojmu).
o bitku tezom da su
ti bitak i nWa isti, jer su oboje
.... .. Njihova istina
bitka u nita i nita u bi-
tak.
"Njihova je istina, dakle, ovo kretanje
izravnog jednoga u dru-
gome: bivanje."
HEGEL je 1817. objavio ' Enciklopediju fi-
lozofijskih znanosti', nacrt sustava cje-
lokupne filozofije. Struktura djela je, u
Hegel n 155
biti, podijeljena prema trijadama (usp.
sl.). Njezina su 3 dijela:
logika, znanost o ideji po sebi i za
sebe
filozofija prirode, kao zna nost o ideji
u njezinu drugobitku
filozofija duha, kao ideje koja se iz
svoga drugobitka vratila k sebi.
Ovo posljednje 3 stupnja od-
nosa duha prema samomu sebi:
Kao subjektivni duh koji je opet trostru-
ko
kao onaj koji proizlazi iz prirode i ne-
posredno je (ant ropologija)
kao svijest u opreci prema zate-
prirodi (fenomenologija)
kao onaj koji se odnosi prema svojim
vlastitim oznakama (psihologija).
Kao objektivni duh on istupa iz svoje
subjektivne sfe re da bi izvanjski svijet
oblikovao prema svojoj volji i u njemu
samome stvorio sadraje. On se
u pravu, moralnosti i
Kao apsolutni duh konstituira se u
identitetu znanja o samomu sebi u um-
jetnosti, religiji i fil ozofiji te u tome uje-
dno postaje neovisan o obli-
cima pojavljiva nja .
HEGELU se u Berlinu pruila
irega djelovanja. To je dolo
do izraaja u f"tlozofiji prava 1821. ('Os-
novne crte filozofij e prava' ). Knjiga, iz-
nad naslovom, sadri
"cijeli sustav u elementu
uma."
Sudbonosnu slavu priskrbio je predgo-
vor ovomu djelu u
"to je umno, to je zbiljski; a to je
zbiljski , to je umno. "
To postaje formul a restauraci je,
koga konzervativizma, fil ozofsko oprav-
danje Bojega i blagoslivljanja
HEGEL je napredovao u
"slubenoga pruskoga dravnog filozo-
fa."
HEGEL je poslije pokuao neto ograni-
pod zbiljom ne bi samo
ono empirijsko sa slabo
zamijeanoga ivota, nego egzistenciju
s pojmom uma . Niti pruska
drava niti bilo koja povijesna pojava
ne bi u sebi bila obiljeena kao umna,
nego mnogo vie sadanjost koja
je uvijek tu i u sebi sadri dokinutu svu
prolost.
..
156 idealizam
apsolutno znanje
religija
duh
um
samosvijest

A Uz 'Fenomenologiju duha'
"svjetskopovijesne
l nosti"
narodi
svijest
C Uz Hegelovu filozofiju povijesti
B Manifestacije apsolutnog duha
zbiljsko=
umno
cilj:
maksimalna
sloboda
+ lukavtma
J uma
----------
povijest kao
zbilja uma
Filozofija prava spada u sferu objektiv-
nog duha. Kao svoja tri dijela ona obra-

kao apstraktno pravo, kao izvanjska,
objektivna forma ivota koju slobodna
volja sebi daje
kao moralnost, kao subjektivni, unu-
tarnji nazor
kao kao jedinstvo objek-
tivne i subjektivne sfere, koja se uobli-
u trima institucijama: obitelji, gra-
drutvu i dravi.
Drava je za Hegela "zbilja konkretne
slobode". Ona jedinstvo individual-
noga s
modernih drava ima tu gole-
mu snagu i dubinu da dade da se na-
subjektivnosti dovri u samostoj-
ne ekstreme osobne posebnosti i ujed-
no ga svede na supstancijalno jedin-
stvo i u njemu samomu to
filozofije HEGEL vidi u tome "da
svoje vrijeme shvati milju", da dade iz-
raz sadanjosti. Predgovor 'Filozofiji pra-
va' zavrava slavnom
"Kada filozofija svoje sivilo oboji u
sivo, tada je jedan oblik ivota ostario,
a sivilom u sivilu ne moe se vie pom-
laditi, nego samo spoznati; Minervina
sova svoj let tek u sumrak."
Filozofija je "komentatorica" os-
/,.Varenih povijesnih za tu-
/ u pripravnosti dri kategorije.
U posljednjemu svojega ivota
HEGEL jo dri velika predavanja o filoc
zofiji povijesti, religiji i estetici, koja zao-
kruuju njegov sustav.
Filozofiji povijesti u osnovi lei prin-
cip,
"da svijetom upravlja um, dakle da je i
u svjetskoj povijest zbivanje bilo um-
no." "Cilj je svjetske povijesti, dakle,
da duh dospije do onoga to je on
zbiljski, i da to znanje objektnim,
da ga ostvari u jednomu
svijetu, da samoga sebe proizvede kao
objektivnog".
Za ostvarenje svojih ciljeva svjetski duh
se slui pojedinih ljudi, "svjetsko-
povijesnih
Ove su "najdojmljivije u svijetu
i najbolje znaju oko se treba tru-
jest ispravno. Dru-
gi im se moraju pokoravati jer to osje-
Njihovi govori, njihovi jesu
najbolje to se moe i
Ovi pak samo misle da slijede svoje cilje-
ve, a u stvarnosti se varka duha njima
Hegelm. 157
slui za ciljeve. Oni su samo vodi-
telji poslova svjetskoga duha. Ne radi se
o pojedinca; pri hodu svjetskoga
duha kroz povijest bude zgaen i pokoji
nevini cvijet.
"Svjetska povijest nije tlo Razdo-
blja u njoj su prazni listovi."
HEGELOVA estetika u umjetnosti vidi
pojavu apsoluta u formi zrenja. Umjetni-
ljepota stoji "u sredini izmedu osjetil-
noga kao takvog i misli".
U naravi umjetnosti jest da sebe prevodi
u objektivno postojanje. Unutarnja se bit
religije moe u kultu i dogmi,
bit se umjetnosti naprotiv moe samo ot-
kriti kao i savrenija.
HEGELOVA t11ozofija religije kulminira
u tvrdnji:
"Sadraj religije kao najvie-
ga stupnja razvoja religije sas-
vim se podudara sa sadrajem istinite
filozofije."
Filozofija je dokaz za istinu da je Bog lju-
bav, duh, supstancija i proces koji se vje-
u sebe
o Bogu zna samo ako Bog u
zna o sebi samome.
To je znanje o znanju, samosvijest Boga
u svijesti. HEGELOVA gnos-
teozofija identificira ljudsko znanje
s dovrenjem zbilje u Bogu. To je najvii
zahtjev koji je neka filozofija ikada pos-
tavila.
HEGELOVO je djelo bilo utje-
cajno, prije svega u 19. st. Njegova je vi-
eslojnost bila razlogom da je irina in-
terpretacija mogla dosegnuti raspon od
sve do
tome, nas-
tao je tabor desnih i lijevih hegelijanaca.
U marksizmu je dijalektika postala mje-
rodavna metoda za socijalnih,
ekonomskih i povijesnih procesa. Kritika
HEGELOVA sustava je za mnoge nadola-
filozofe, kao npr. KIERKEGAARDA,
bila poticajni moment za izlaganje nji-
hova vlastitoga miljenja.
..
158 19.
l Fr. Nietzsche (1844.-1900.)
l William James (1842.-1910.)
Charles Sanders Peirce (1839. -1914.)
Wilhelm Dilthey (1833.-1911.)
l Friedrich Engels (1820.-95.)
l Karl Marx (1818.-83.)
ls. Kierkegaard
John Stuart Mill (1806.-73.)
Ludwig Feuerbach (1804.-72.)
August Comte (1798. -1857.)
Arthur Schopenhauer (1788. -1860.)
znanost
brzi tisak
(Koenig/Bauer)
1812.
l
Pregled: 19.
narkoza o
s eterom
(Morton) (Mendel)
1846. 1865.
l l
bacil
tuberkulo-
ze (Koch)
1882.
l

nje snova"
(Freud)
1900.
l
model atoma
(Rutherfordl
Bohr)
1911/13.
l
"Nastanak rentgen- teorija rela-
vrsta" sustav (Meyer/ ske zrake tivnosti
telegraf
(Morse)
1837.
l
(Darwin) Mendeljejev) (Rontgen) (Einstein)
1859. 1869. 1895. 1905/15.
dinamo
(Siemens)
1867.
l
automobil
(Daimler/Benz)
1885.
l
Devetnaesto se proma-
tra kao vrijeme prijelaza od novoga doba
prema modernom svijetu. Tako i povijes-
no-filozofski, mnoge idejne niti
u 19. st. izravno vode u sadanjost.
je klima pod utjecajem posljedica
Francuske revolucije. Posebno je
to bilo nastojanje za suverenim nacional-
nim dravama pod idejom prava na sa-
nacije (naroda).
Liberalizmu je cilj vladavina uma i ostvare-
nje individualne slobode (prava
kao i slobodnoga gospodarstva.
Protiv se drutvenog poret-
ka socijalizam. On tei za drutve-
nim i imovinskim poretkom koji bi
blagostanje i jednaka prava i socijalno
slabijim klasama.
Ono to duhovnu klimu toga vre-
mena jest snaan napredak prirodnih zna-
nosti i tehnike. Na njemu se temelji opti-
vjera u gotovo neogra-
oblikovanja svijeta.
Primjer za to jest novo zvanje inenjera,
koji teorijsko znanje premjeta u prak-
primjenu.
Nove dovele su naj-
prije u Engleskoj do tzv. industrijske revo-
lucije.
S njome nastaju i klase poduzetnika i
proletera.
Rast nacionalnoga ivotnog standarda te is-
todobno osiromaenje radnika u industriji,
zbog predugoga radnog vremena i loih pla-
dovelo je do jakih socijalnih napetosti.
Trajna promjena slike uzrokovana
je djelima CHARLESA DARWINA ('Nasta-
nak vrsta', 1859.) koji pokazuje evoluciju
svega oivljenoga, i SIGMUNDA FREUDA
snova', 1900.), koji razotkriva
nesvjesne nagone u duevnomu ivotu.
Snanim mislenim tvorevinama
idealizma u filozofiji nakon HEGELOVE
smrti (1831.), slijedi suprotan pokret, koji
svojom kritikom idealizma eli zacrtati
nove putove.
Lijevi begelijanizam ostalima L.
FEUERBACH) distancira se od HEGELOVE
filozofije religije i drave te tako zastupa re-
. i stajali-
ta s tendencijom materijalizma. KARL
ftlozofiju sai-
ma u jednu slavnu
"Filozofi su samo svijet interpre-
tirali; radi se o tome da ga treba mijenja-
ti."
Pregled 159
U Danskoj SOREN KIERKEGAARD svoj
napad protiv odsutnosti egzistenci-
je u apstraktnomu miljenju, pri u
svojoj kritici prije svega pred ima
HEGELA:
"to je apstraktno miljenje? To je mi-
ljenje kod kojega ne postoji onaj koji
misli. ... to je konkretno miljenje? Mi-
ljenje kod kojega postoji onaj koji mis-
li ... kod kojega postoji egzistencija eg-
mislioca misli, vrijeme i
prostor."
KIERKEGAARDOVA obrana konkretnoga
subjekta kao temelja svega miljenja nasu-
prot razrjeivanju na apstraktnu
dala je presudne poticaje filozofiji egzisten-
cije 20.
ARTHUR SCHOPENHAUER u temelju svije-
ta ne vidi razumni princip, nego volju kao
nerazumni i slijepi nagon iz trajne elje
kao nastaju pojave.
Uspon prirodnih znanosti u 19. st. po-
taknuo je mnoge filozofe da pokuaju no-
vo utemeljenje filozofije po analogiji prema
metodi prirodnih znanosti.
FRANZ BRENTANO programatski objanja-
va:
"Prava metoda filozofije nije nikakva dru-
ga nego ona prirodnih znanosti."
Pozitivizam (COMTE) stoga napredak
vidi u tome da se miljenje dove-
de na pozitivni, tj. znanstveni stadij.
Naprotiv, posebno obiljeje duhovnih
znanosti naglaeno je u bistoricizmu, i to
osobito kod DILTHEYA:
Razvojem jedne duhovno-znan-
stvene metode on pokuava osigurati taj
njezin samostojni temelj, od pri-
rodnih znanosti. Pri tomu, za razliku od pri-
rode, posebnu ulogu igra naglaavanje po-
vijesnosti svih ljudskih ostvarenja.
Znanstveni socijalizam dobiva svoj teo-
rijski temelj u djelu KARLA MARXA I FRIE-
DRICHA ENGELSA. Tako to je pre-
uzeo Hegelovu filozofiju, nacio-
nalnu ekonomiju i rani socijalizam, Marx je
razvio cjelokupno
promatranje drutva i tokova povijesti
na temelju ekonomskih uvjeta.
FRIEDRICH NlETZSCHE podvrgava otroj
kritici tradicionalne moralne vrijednosti ta-
ko to raskrinkava njihove skrivene motive.
Njegovo kasno djelo otvara viziju prevred-
novanja svih vrednota novoga
razdoblja i
160 19.
A Svijet kao volja i predodba
..

zloba
B Samilost kao temelj etike
volja: stvar po sebi
objektivi ranje

idr
princip upojedinje-
nja (prostor; vrije-
me;

predodbe
(podlone
dovolj-
nog razloga)
Identifikacija
sa tivotom
i patnjom
drugih

volja
U svojemu glavnom djelu 'Svijet kao volja
i predodba' Arthur Schopenhauer
(1788.- 1860.) zacrtava obuhvatnu metafi-
ziku volje. Idejne su mu poticaje dali PLA-
TON, KANT i indijske 'Upaniade'.
KANTA, SCHOPENHAUER
polazi od apriornog da je
koji spoznaje svijet oko njega dan samo
kao predodba, tj. samo u odnosu pre-
ma onome koji to je on sam.
"Svijet je moja predodba."
Rascijepljenost na subjekt i objekt jest for-
ma kojoj je podvrgnuta sva spoznaja:
Objekti su dani samo na kako ih
uvjetuje subjekt.
Predodbe se pojavljuju u prostoru i vre-
menu te podlijeu dovoljnog
razloga", koj e kae ela su sve nae pre-
dodbe zakonito povezane i prema formi
apriori odredive. Na taj su
iskustvo i znanost.
No, predodbe tvore samo vanj-
sku stranu svijeta, se nutarnja bit ob-
javljuje u samoiskustvu subjekta. Imamo
dvojako iskustvo naeg tijela:
kao objekt (predoba) i kao volja.
Tjelesni izraaji nisu nita drugo nego op-
voljni Moemo onda pret-
postaviti da je ovaj temeljni odnos isti i
kod svih ostalih preoclbi, i ela je njihova
unutarnja bit volja.
Sve pojavnosti nisu nita drugo doli op-
volje koja kao nespoznatlji-
va "stvar po sebi" lei u temelju svijeta.
Ta je volja bezuman i slijepi nagon.
On se nikada ne smiruje, trajno tei
oblikovanju. No, da sve to ga
s a1azi u njegovu nastojanju jest on sam,
a sobom je u borbi iz koje proizlaze
stupnjevi
Na najniemu stupnju prirode on se ma-
nifestira u fizikalnim i kemijskim silama,
na organskom stupnju kao ivotni poriv,
nagon za samoodranjem i spolni nagon.
kod se pojavljuje um
koji po sebi tupa volja stvara kao svoje

Predodbe koje su, se u pros-
toru i vremenu, podvrgnute do-
voljnog razloga, tvore samo posredna op-
volje.
On se neposredno u ide-
jama koje su kao uzor u temelju poje-
stvari.
Ideje za jedan subjekt imaju formu pred-
metnosti, ali nisu podvrgnute do-
voljnoga razloga. One su i nep-
romjenjive forme svih pojava koje u svo-
oj mnotvenosti iz njih proizlaze po prin-
c u upojedinjenja u rostoru i vremenu.
Schopenhauer 161
Promatranje ideja je samo u
tomu bezinteresnom predanju, u kojemu
se subjekt svoje individualnosti i
nestaje u objektu. Ovaj spoznaje
jest izvor umjetnosti.
Genij je sposoban predati se idejama i iz
toga stvarati svoja djela. Poseban poloaj
pri tomu zauzima glazba. Ona nije odraz
ideje, nego same volje.
Osnova je SCHOPENHAUEROVE etike
razlikovanje empirijskoga od inteligibilno-
ga karaktera. Inteligibilni karakter jednog
jest slobodna objektivacija te vo-
lje i nepromjenjivu narav indivi-
duuma: Na temelju ovoga danog karakte-
ra izvanjski utj ecaji dovode do promjenlji-
vih motiva iz nuno nastaju dj elova-
nja. U njima se pokazuje empirijski karak-
ter koji nije slobodan, ela je on
sam samo prirodnim zakonima podvrgnu-
ta eojava volje koja je u temelju.
Covjek ne radi tako to spoznaje pa
onda eli, nego tako to spoznaje ono
to eli.
da djela nuno proizla-
ze iz njegova karaktera, za SCHOPEN-
HAUERA je besmisleno postavljati
zakone. On se stoga na opis
onoga to treba potivati kao moralno.
Temelj morala je samilost.
Ona se temelji na uvidu ela sva nas-
taju iz jedne volje te su tako u svojoj nut-
rini ista.
U drugome vidim samoga sebe, u
patnji gledam svoju vlastitu.
Ovom identifikacijom dobro drugoga po-
staje mi vano kao i moje vlastito.
To se ne protee samo na ljude, nego
na sva iva
to bude bolje svjestan ivota, to
vie spoznaje ela je sav ivot patnja. Vo-
lja tei i dovrenju. Oboje u
svijetu ostaje
Nema od trajanja, a tenja
ne pronalazi kraja ni na jednom cilju.
Neiscrpna je mjera patnje i raste zajedno
sa spoznajom. Samo
u promatranju ideja u umjetnosti volja
pronalazi kratkotrajan
Iz te spoznaje nastaju dva stava prema i-
votu.
U volje pri jasnom
znanju uzima ivot onakvim kakav jest
i odobrava svoj ivotni tijek sa svim to
je u nj ulo i to
U nijekanju volje pokuava se prevla-
davanje patnje nagona za i-
votom. SCHOPENHAUER smatra da se
taj put dogodio kod indijskih i
skih asketa.
162 19.
\
B Stadiji egzistencije
samoizbor
dobro i zlo
\

brak posao dunost otvorenost
- paradoks - - - - - -
Krist
religiozni stadij
stadij .
SOren Kierkegaard (1813.-55.)
velike samostalne mislioce 19. sto-
Njegovi spisi pod pseu-
donimom) sadre na jako osoban
pisanu literaturu, jasne filozofske i psiho-
loke analize te teoloke rasprave. Pri
tome religiozno gledite nje-
gova stvaranja, koje treba promatrati na
biografskoj pozadini njegovih vjerskih su-
koba, ostaje uvijek mjerodavno. Njegove
analize egzistencije dale
su presudne poticaje filozofiji egzistencije
20.
Pitanje s kojim KIERKEGAARD
jest:
Kako ja kao subjekt dola-
zim u odnos prema Bogu?
Stoga najprije treba shvatiti konkretne eg-
zistencijalne uvjete pojedinca, tj. "samoga
sebe razumjeti u egzistenciji". Ali, ba je
to, prema KIERKEGAARDU, filozofija nje-
idealizma (osobito HEGEL) prot-
jerala iz svojega miljenja te tako stvorila
tip "apstraktnog mislioca" to KIERKE-
GAARD otro kritizira:
"Ba jer je apstraktno miljenje sub spe-
cie aeterni [pod vidom ono
pogled od konkretnoga, od
vremenitosti, od bivanja egzistencije,
od potrebe ... "
No, da je i apstraktni mislilac jo
uvijek konkretna egzistencija, on postaje
figurom" ako ne eli priznati
ovaj temelj svojega ivota i miljenja:
on sam i njegovo miljenje postaju fan-
tom. Naprotiv, on treba postati subjek-
tivan, tj.
" . .. da se spoznaja odnosi prema spoz-
navatelju, koji bitno egzistira", jer "jedi-
na zbilja o kojoj netko tko egzistira ne
samo da ima puko znanje, jest njegova
vlastita zbilja, da je on tu; i ta je zbilja
njegov apsolutni interes".
Dos (je li egzistencija tako u
sr ite filozofskog postav-
r se pitanje: to je
je sinteza i ko-
vremenitoga i slo-
bode i nude, ukratko, sinteza. Sinteza
je odnos dvoga. "
No, time on jo uvijek nije Ja, jer:
"Vlastita osoba je odnos koji se sam od-
nosi prema sebi samome, ili je to u od-
nosu, da se odnos sam prema sebi od-
nosi. "
Sebe tek po tome da se svjes-
no odnosi prema sintezi svojega bitka.
Samobitak nije jednostavno
dan, nego je je ostvarenje
"obod'
Kierkegaard 163
U tome je sadrana da se
jek nalazi u neskladu prema svojoj sinte-
zi i svjesno ili nesvjesno promai svoje Ja.
KIERKEGAARD to kao i u
'Bolesti nasmrt' opisuje oblike,
kako ne eli biti on sam.
pak da kao sinteza nije
sam sebe stvorio, nego je od Boga, ovaj
je nesklad pred Bogom; pa je ovo defini-
cija grijeha:
ne htjeti pred Bogom biti ono to
jek jest.
Put pojedinca prema vjeri, u kojoj se
"prozirno temelji u koja ga je
postavila", KIERKEGAARD opisuje po-
stadija egzistencije ("Ili-
ili").
U estetskom stadiju ivi u ne-
posrednosti, tj. jo nije sama sebe izabrao
kao Sebe. ivi u izvanjskosti i osjetilnosti
te od njih, prema geslu: "ivot treba ui-
vati. "
Primjer za to je Don Juan.
No, da je on u ostvarenju ovoga
ivotnog oblika ovisan o izvanjskom, tj. o
onome to nije u njegovoj pokazu-
je se nepriznat temeljni estetskog
ivota kao nad tim da mu mogu
biti oduzeti odnosi u kojima ivi.
Skok u stadij se kad poje-
dinac u bira samoga sebe:
" . . . jer jedino sebe sama mogu apsolut-
no birati, a taj apsolutni izbor mene sa-
moga jest moja sloboda i jedino ako
sam apsolutno izabrao sebe samoga,
postavio sam apsolutnu diferenciju,
naime onu dobra i zla".
je egzistencija izabrala sebe kao
Samobitak i time dobila neovisnost o iz-
vanjskom; ona je subjekt odluka, ivot
sadri ozbiljnost i kontinuitet.
Ipak ni ovaj se stadij ne moe ispuniti. Jer
u grijeha spoznaje
da nema uvjete za ivljenje
ideala, jer stoji izloen grijesima.
To vodi u religiozni stadij. koji
sebe spoznaje kao grenika, da u
ne moe sam sebe
osloboditi od grijeha, jer jedino Bog mo-
e podariti uvjet istine:
Sadraj vjere je paradoks da je ono
dolo u vrijeme, tj . da je Bog
postao
pak da je Bog morao k lju-
dima da bi im udijelio istinu, onda
nije sam po sebi sposoban dospjeti do is-
tine, nego od Boga mora dobiti uvjete za
to. Vjerom se bezuvjetno temelji u
Bogu.
164 19.
teoloko
fiktivno
zakon triju stadija
A Comte
stupanj pozitivnosti
enciklopedijski zakon
kvantiteta kvaliteta

mjerilo za
usporedbu:
sud
is kuanoga
sud i izbor radnji posljedica koje se od njih
B Mill : utilitarizam
l

Auguste Comte 0798.-1857.) svojim je
glavnim djelom 'Rasprava o pozitivnoj fi-
lozofiji' osnovao sustav pozitivizma, pri
je cilj njegovih znanstveno-teorij-
skih istraivanja bilo pitanje o razvoju,
stmkturi i funkciji znanja u dmtvu.
Osnova njegovih teorija je tzv. zakon tri-
ju stadija. se duhovnog razvoja
svake znanosti kao
i osobe.
U ili fiktivnom stadiju, pojave
u svijetu djelovanjem nat-
prirodnih
ili apstraktni stadij zapravo
je prikrivena teologija, ovdje su samo
natprirodna zamijenjena apstrak-
tnima (praznim). To je neproduktivno,
ali te zato prelazi u sljede-
stanje.
U znanstvenom ili pozitivnom stadiju
odreklo se traenja posljednjih uzroka,
pa se spoznajni interes usmjerio na po-
<:injenice. Temelj je u promatra-
nju te se od njega mogu spoz-
nati zakonitosti.
Posljednjim stadijem ljudski duh dostie
svoj najvii stupanj, ali se na clmgim pod-
moe zaustaviti na prijanjim
stadijima.
"pozitivnoga" jesu:
i korisno, u je
no i prevladavanje podjele na teoriju i
primjenu; sigurno za razliku
od pitanja;
ono nadgradilaCko; kao i ono
relativno umjesto zahtjeva za apsolut-
nim.
Pojedinim stadijima odgovara
drutveni oblik:
teolokom crkveno-feudalni,
kom revolucionarni, a pozitivnom znan-
stveno-industrijski.
Unutar znanosti moe se postaviti niz
ti s matematikom na vrhu, onda astrono-
mija, zika, kemija, biologija sve do socio-
lo e. Ova hijerahija odraava postignuti
s panj pozitivnosti kao i redoslijed po
ojemu se znanosti jedna na
dmgu.
Pri tome sloenost zbivanja, s kojima
trebaju raditi, raste prema dolje.
Sociologija, koja kao znanost o ukupno-
sti ljudskih odnosa ima
jo nije napredovala do stupnja pozitivne
znanosti. Stoga se ona u tome smislu mo-
ra nadograditi,
da bi se socijalni ivotni uvjeti mogli
poboljati na temelju sigurnijeg predvi-
dmtvenih razvoja.
Pozitivizam 165
Pozitivna religija, koju je on poslije prok-
lamirao, temelji se na ljubavi prema
kao najviem za to je
COMTE skovao izraz altruizam.
John Stuart Mill (1806.- 73.) stoji pod ut-
jecajem COMTEOVIH ideja, svojega oca
JAMESA MILLA i etike JERE-
MYJA BENTHAMA (1748.- 1832.) teo-
rije dalje razvija.
U svojemu 'Sustavu deduktivne i induktiv-
ne logike' MILL eli utemeljiti i je-
dinstvenu metodologiju za sve znanosti.
Induktivna logika koju je pri tome raz-
vio od analize u iskustvu danih, pravilno
ponavljanih, nizova
na zakonitosti. Induktivna mu logi-
ka vrijedi i kao osnova tzv. cleduktivnih
znanosti (matematika, formalna logika).
U smislu jedinstva metode treba i u du-
hovnim znanostima primijeniti samo
opise.
Od njegovih razliko-
vanja poslije je osobito ono iz-

denotacije (predmeti na koje se izraz
odnosi) i
konotacije (smisla) izraza (npr. kljuse i
pastuh za konja).
U spisu "Utilitarizam" MILL brani taj oblik
etike od njegovih Cilj je utilita-
rizma
"to za to broj ljudi".
Kao to svaki pojedinac po naravi tei in-
dividualnoj tako je dobrobit svih
dobro za sveukupnost ljudi. Moralnu is-
pravnost nekog djelovanja treba mjeriti
prema posljedicama koje se
pri je mjerilo pospjeivanje
(ugode) i (patnje)
onih na koje se odnose posljedice.
Za razliku od BENTHAMA, MILL ipak na-
glaava da ovdje ne samo da treba paziti
na kvantitetu (ugode) nego prije
svega na kvalitetu, jer nisu sve ove prilike
jednako vrijedne.
Pri tome je mjerilo, kojim se kvaliteta
s kvantitetom, sud onih koji
na temelju svojega iskustva imaju naj-
bolju
U djelu 'O slobodi' MILL zastupa
individualnu slobodu i dnttveni plurali-
zam nasuprot tiraniji mase i javnog mnije-
nja. Tu razlikuje radnje koje se primarno
odnose na sebe od onih koje su prvotno
usmjerene na dmge. Ove posljednje
svoju granicu nalaze u slobodi dntgih
te su tu doputena i upletanja drave.
Nikakvom ne smije biti podvr-
gnuta sloboda miljenja i diskutiranja.
..
166 19.
D. F. Strauss B. Bauer A. Ruge Feuerbach M. Stimer M. Hess K. Marx F. Engels
ivot
docentura
studij u Berlinu
A ivot i djela lijevih hegelovaca
projekcija
bitnih
obiljeja
ljudske
vrste
spoznaja Boga
= samospoznaja
traenje istine
u dijalogu
revolucija
(1848.)
Hegelova
smrt
(1831.)
ja sam = tjelesnost

B Uz filozofiju L. Feuerbacha
Razlike HEGELOVIM
osobito su se pokazale u reakciji na knji-
gu D. F. STRAUSSA 'ivot Isusov' (1835.).
Na pitanje o povijesnoj istini
koje je elementarno za religi-
ju, STRAUSS je primjenom povijesne me-
tode i pokazivanjem odgovo-
rio negativno. Tako je jezgra Novoga
zavjeta kao historijska nevjero-
dostojna. STRAUSS je interpretira kao
zbirku mitskih predodbi idovskoga na-
roda.
Ovaj je rezultat prenio i na dogmu.
U reakciji na STRAUSSOVE teze HEGE-
LOVI su se rascijepili:
Stari ili desni hegelovci u bitnome da-
lje prenose Hegelov sustav s njegovom
sintezom religije i filozofije.
Mladi ili lijevi hegelovci trae nove pu-
tove za ili preobli-
kovanje sistema, povezano s voljom za
revolucionarnim ruenjem
ga.
Kaci protivnici monarhije lijevi
se hegelovci nalaze izvan i
ive u progonstvu. Njihovi su
spisi se na su-
vremenu povijest, a za temelj imaju Hege-
lovu kritiku u oblicima .
MARX i ENGELS (str. 168 i dalje), koji
se u svojim berlinskim godinama prib-
rajaju pokretu, se na rad-
svijet.
MAX STIRNER u svojemu glavnom dje-
lu 'Pojedinac i njegovo vlasnitvo'
(1844.) odbacuje sve nadindividualno-
sistematsko te navijeta gotovo anarhij-
ski individualizam.
Pretpostavke su tog razvoja bile:
samosvijest HEGELOVE filozofije kao
akord duhovne
povijesti koja je traila jedan radikalno
!
ovi
zavrela klima u predmartov-
koj
MOSES HESS, pod utjecajem ranoso-
/
teorija, bijae uvjeren u po-
vijesnu nudu prevrata.
HEGELOVA tvorevina harmonije izme-
filozofije i religije, uma i zbilje:
U svojemu glavnom djelu 'Pozauna
suda o Hegelu ateistu i an-
tikristu', B. BAUER tvrdi da je ateizam
zasnovan u HEGELOVU djelu. Bu-
da predstavlja oblik
u vremenu nakon
HEGELA ono se u korist slo-
bode.
lijevi hegelovci 167
od pravih lijevohegelovaca
jest Ludwig Feuerbach (1804.-72.):
u 'Biti (1841.) religiju eli
svesti na antropoloki temelj.
FEUERBACH jezgru religije vidi u hipos-
taziranju samosvijesti kao rodnog
Bitne osobine on kao
ideale projicira izvan sebe te time sebi
stvara bogove:
"Svijest Boga jest samosvijest
spoznaja Boga samospoznaja
ka."
Ovo projicirano to vie biti bo-
ansko (idealno), to vie svoje
pozitivnosti prebacuje na njega:
"Da bi se Bog obogatio, mora
osiromaiti."
Obratno religija objavljuje
skriveno blago", to ambivalentno obli-
kuje FEUERBACHOV stav prema njoj.
On eli
"obnovu pravog religioznog ( =antropo-
lokog) a ne "potpunu negaci-
ju" religije.
Ostali su spisi pokuali ob-
rat HEGELOVE filozofije, koja je izvrila
velik utjecaj na MARXA.
Osnova nove filozofije treba biti okreta-
nje prema konkretno-individua/nome.
vjek moe dospjeti do toga samo ako os-
tavi miljenje to FEUERBACH dri
bitnim ostvarenjem novovjekovne filozo-
fije.
Trai se s "glavom" i "sr-
cem". zbilje pripada ljubav i
koji ono uzdie
do "apsolutne vrijednosti".
FEUERBACHOVA se panja osobito us-
mjerava na osjetilnost; zbilja je posredo-
vana putem osjetila:
"Istina, zbilja i osjetilnost jesu
ne."
U osjetnom opaanja predmet se daje
spoznavanju, pri FEUERBACH nag-
laava da
je bit neke stvari ili
njegovim predmetom, kao to je svjet-
lo konstitutivno za oko.
Od senzualizma FEUERBACH se
razlikuje po tome to on naj-
vanijim osjetilnim predme-
tom. Time se otvara i nalae-
nja istine u dijalogu:
da je s ti dano neto
to se moe osjetilno iskusiti, na
on u dijalogu moe ispitati svoje opa-
anje, moe biti siguran u osjetnu zbi-
lju.
..
168 19.
i
historijski
materijalizam
ekonomska
teorija
znanstveni
socijalizam
A Izvori i elementi marksizma (prema Lenjinu, 1913.)
kvantitativna promjena
i
kvalitativni preokret
B O materijalizmu
jedinstvo i borba
suprotnosti

miljenje
Karl Marx (1818.-83.) razvio je iz pre-
rade vie izvora filozofiju je prak-
primjena imala velik udio u obli-
kovanju duhovne i slike svije-
ta.
"Marx bijae ... glavnih du-
hovnih strujanja 19.
ke filozofij e, engles-
ke ekonomije i francuskoga
socijalizma." (V. I. LENJIN)
Idejna osnova Marxova jest hege-
lijanizam. MARX je od HEGELA preu-
zeo principe i
evolucijsko miljenje. No, hegelijanske
e le mente MARX je pri "zasukivanju He-
ge lovih rukavica" shvatio u drugom
smislu. On je
posljednji korak od idealizma prema
materijalizmu,
kako ga je L. FEUERBA-
CH. Odnos subjekt-objekt MARX
od objekta sa subjektom do
subjekta s objektom.
"Razumijevanje se pak ne sastoji u
tome, kako smatra HEGEL, da se oz-
nake pojma posvuda po-
novno spoznaju, nego da se shvati
vlastita logika samostalnoga predme-
ta."
Materija svijest; ona dj eluje na
osjetila i odraava se u svijesti. Spozna-
ja je procesualna, stupnjevita.
Istina je u tom smislu slaganje milje-
nja s obj ektom.
Jedan oblik materijalizma je
ki materijalizam ("DIAMAT"), koji je
prije svega zastupao MARXOV prijatelj
Friedrich Engels (1820.-95.); njegova
je bitna crta
opis objektivnoga, o ljudskoj spozna-
ji neovisnoga razvoja materije.
Ovaj razvoj nikada nije
uvijek u bivanju, to se pre-
ma trima zakonima:
. zakon prelaska kvanitete u kvalitetu
l
zakon proimanja suprotnosti
zakon negacije negacije.
Materija se razvija sukobom
i sila koje se na vioj
1 razini dokidaju. Samorazvoj materije od-
vija se u "skokovima", diskontinuirana
u "prekidima stupnjevitosti". ENGELS za
promjene izabire zrno
ma:
Zrno pada u zemlju i tamo se poni-
tava ("negira"). Iz njega nastaje biljka,
a iz njezine negacije, odumiranja, po-
novno nastaje zrno, dodue na vioj
razini, jer se viestruko umnoila.
Marx I; Engels 169
I ostala se dva zakona ovdje daju pojas-
niti:
Tako kod zrna suprotnosti zrno - bilj-
ka zadiru jedna u drugu i uzajamno se
izmjenjuju.
To se i promjenom kvantitete
(ovdje u stanicama); ona je pretpostavka
za preokret u neto kvalitativno
je: od sjemena do biljke. (sl. B)
Cijela se materija razvija u takvim prom-
jenama suprotnosti; tako treba i
povijest:
historijski materijalizam ("HISTO-
MAT") kao poseban
koga materijalizma.
Historijski materijalizam premjeta HEGE-
LOVU filozofiju povijesti, ali zbog eko-
nomske podloge dobiva oblik.
Pri tomu je i vid prakse. MARX
sudjeluje u to
uvj etuj e da se nuno mora baviti materi-
jalnim danostima:
Volja za djelovanjem prisi-
ljava na zaokre t od HEGELOVA "mi-
sticizma" prema obje ktivnoj stvarno-
sti.
"Bezobzirna kritika svega
treba postati polazna smislenoga
preoblikovanja. U tome se MARX razli-
kuje i od FEUERBACHA: jedanaesta od
Teza o Feuerbachu' glasi:
"Filozofi su samo svijet tuma-
ali radi se o tome, da ga se promi-
jeni."
U skladu s tim praksa se pokazuje kame-
nom kunje za istinu.
S gledita materijalizma drutveni pore-
dak mora nastati iz dijalektike povijesti.
Ako materija svijest, onda prije
svega u obliku dmtvenih odnosa. MARX
temelj razvoja trai u ekonom-
skim procesima: oni oblikuju povijest; svi
daljnji drutveni elementi jesu "ideoloka
nadgradnja", kao poprilici filozofija, reli-
gija, kultura.
"Ne svijest ljudi njihov bitak,
nego obratno, njihov drutveni bitak
njihovu svijest."
Pri analizi ekonomskih odnosa MARX po-
see unatrag na rezultate
ke ekonomije, kako su je osnovali Engle-
zi Adam Smith (1723.- 90.) i David Ri-
cardo (1772.-1823.):
SMITH sistematski istrauje gospodar-
ske te u podjeli rada vidi
razlog ekonomskog procvata.
RICARDO naglaava teoriju vrijednos-
ti, koja vrijednost neke robe dovodi u
vezu s radom koji je nuan za njezinu
proizvodnju.
170 19.

dru!itvo
feudalizam

dru!itvo
prvobitna zajednica
kmet
A O historijskom materijalizmu
oduzimanje vlasni!itva

krize
t
koncentracija
t
kapital
vi!iak
vrijednosti
/
--- =revolucija
---+ =proizvodni
odnosi
--- =proizvodne
sile
preuzimanje proizvodnih sredstava
---------------------t-
rad

\sredstva
za ivot
revolucta
osiroma!ienf
kupuje rad
B O teoriji kapitalizma
U historijskom materijalizmu MARX
ljudsku povijest prema gleditima
dijalektike i uz ekonomskih teorija.
U manifestu' stoji:
"Povijest svega dosadanjeg drutva jest
povijest klasnih borba. i
ni stajahu neprestano suprotstavljeni, vo-
dili su ... rat, koji je svaki put zavravao
revolucionarnim preoblikovanjem cijelo-
ga drutva."
Drutvene borbe jesu protivljenja
drutvenim grupama, koja se ispranjavaju
u revolucijama i stvaraju nove drutvene
formacije.
U tijeku povijesti MARX pronalazi u sebi
promjenljive, progresivne drutvene forma-
cije:
Prvobitno drntvo,
drntvo, feudalizam i moderni
ski kapitalizam.
Prema tezi o podgradnji i nagradnji drutva
slojevitost je, i time povijesni razvoj, bitno
ekonomski determinirana.
Gospodarske strukture ("realna baza") MA-
RX naziva proizvodnim odnosima (sveu-
kupnost ljudskih materijalnih odnosa, npr.
vlasnitvo), koji s proizvodnim snagama
(sposobnosti i iskustva, sredstva proizvod-
nje) stoje u suglasju,
no u opreci.
Na nekoga razdoblja odnosi
vlasnitva nad strojevima i sl.
jo su bez prigovora povezani s
proizvodnje dobara. U povijesnom pro-
cesu pak rastu antagonizmi.
Ova protivljenja vode klasnim borbama u
kojima se jedna klasa, zapostav-
ljena proizvodnim odnosima, uzdie protiv
klase:
"Na stupnju svojega razvitka
materijalne proizvodne snage drutva
dolaze u s proiz-
vodnim odnosima ... Proizvodne snage
na temelju razvojnih oblika te odnose
bacaju u okove. Tada nastupa razdoblje
socijalne revolucije."
Prema ovom principu, svaka
drutvena forma nutarnja
koja se rjeavaju revolucijom.
MARX osobito temeljito pri tome istrauje
nastanak i bit kapitalizma, tj. proizvodne
odnose njegova vremena. U svojemu glav-
nom ekonomskom djelu, 'Kapital', MARX
polazi od osnova engleske ekonomije: tu
je vrijednost robe prije svega kao
"radno vrijeme".
ne zatakava samo drutveni
karakter rada, nego i akumula-
ciju vrijednosti za razliku od primitivne ro-
bne razmjene.
Marx II 171
Ovo nagomilavanje jest cilj
ga gospodarstva. On od relacije
roba-novac-roba prelazi na oblik no-
vac- roba-novac pri je roba samo
put do novca u ruci kapita-
lista.
Ovaj ne proizvodi zbog svoje osobne pot-
rebe, nego za novu proizvodnju. Kao iz-
vor ovog prirasta MARX navodi vi!fak vri-
jednosti:
Pri proizvodnji robe kapitalist ne daje
sve radnicima, nego je-
dan dio zadrava za sebe.
Kapitalist "kupuje" rad na slobodnom tr-
itu. Radnik ne radi samo radno vrijeme
nuno za svoje uzdravanje nego u "do-
datnom vremenu" stvara viak
vrijednosti.
Ovaj sklop je najvaniji izvor
U procesu podijeljenoga rada radnik gu-
bi svaki kontakt s produktom svojega ra-
da.
On vidi da ga izrabljuje kapitalist i konku-
rencija sa njemu jednakima. Anonimna
novca ga od njegove biti. Ovi
odnosi nisu
"ostavili nikakvu drugu svezu
i nego goli interes, kao
'golo
Za ovo je i religija. Sli-
FEUERBACHOVE (str. 167) teze o
projiciranju, MARX je kao zrcalo
nedostojnih stanja. Ona je "duh bezduno-
ga stanja, ... opijum naroda".
MARX priznaje utopiste ili rane socijaliste
kao C. H. D. SAINT-SIMONA (1769.- 1825.)
i C. FOURIERA (1772.- 1837.). Poput njih i
on trai dokidanje privatnoga vlasnitva.
Protiv ranih socijalista MARX u skladu s his-
torijskim materijalizmom tvrdi da je nuan
razvoj komunizma.
To se moe znanstveno izvesti iz nutarnje
mehanike kapitalizma, zbog MARX
govori o "znanstvenom socijalizmu".
Sve koncentracija kapitalizma
dovest do nagomilavanja kod sve
manjega broja kapitalista, proletarijat
postajati sve vie siromaan ("teorija
osiromaenja'').
krugovi pokazuju
sistema, to se proleterskom
revolucijom sasvim unititi. Kao to je jed-
nom buroazija, skinula s
vrata vladavinu feudalaca,
tako u ovoj posljednjoj borbi klasa,
to uspjeti klasi proletera.
Ovom revolucijom sredstva proizvod-
nje postati drutvena, a rad kolektivan.
nakon nje se dokinuti klase,
a time i drava.
172 19.
pojmova predodbi
njihova djelovanja


DEDUKCIJA
sva su zrna graka
iz ove bijela
ova zrna su iz
ove
ova su zrna bijela
INDUKCIJA
ova su zrna iz
ove
ova su zrna bijela
sva su zrna iz
ove bijela
ABDUKCIJA
ova su zrna bijela
sva su zrna iz
ove bijela
ova su zrna iz
ove
A Peirce: maksima B Peirce: abdukcija (hipoteza)
radna grupa
prerada
rjeenje
C Dewey: problemski i projekcijski usmjereno
K.-0. APEL u pragmatizmu, uz marksi-
zam i filozofiju egzistencije, vidi fi-
lozofski pravac, u kojemu se tre-
baju izmiriti teorija i praksa. Pragmati-
zam eli na temelju znanstveno protu-
i na eksperimentalnom iskus-
tvu utemeljenoga miljenja i govorenja
dati odgovore za konkretnu ivotnu
praksu.
Njegov utemeljitelj Charles Sanders Pei-
rce (1839. - 1914.) ovako formulira prag-

"Razmisli, koje koji bi na lako
mogli imati
vanost, u naoj predodbi pripisuje-
mo predmetu naega pojma. Onda je
na pojam tih cjelina naega
pojma predmeta."
Ova maksima slui kao metoda
nja pojma, prema kojoj se jed-
nog pojma sastoji u posljedicama radnje
koje je zamisliti.
i eventualni ispravak poj-
mova nastaje po eksperimentalnom
sa
Jednako se tako smisao uvjerenja treba
iz navika ponaanja, koje one
utvrde. No, se maksima ne
smije razumjeti kao
smisla opisivanjem posljedica koje su
stvarno nastupile. To vie slijedi iz pre-
dodbe posljedica, pojmovno
u misleni eksperiment.
Tako postignuti rezultati moraju se obis-
tiniti u komunikativnom procesu
djelatnika i Na taj se is-
tina izgradila kao slaganje svih
drutva
"Ono uvjerenje, koje je da
odobravanje svih oz-
ono to razumijemo pod isti-
nom, a predmet, koji bi se reprezenti-
rao u ovomu uvjerenju, jest realan."'
Za logiku znanosti je PIERCEO-
. VO abdukcije (objanjava
hipoteza) kao
nja, osim dedukcije i indukcije .
Abdukcija od rezultata i pravila zaklju-
na ono to
Ovaj se postupak stvarno primjenjuje kod
svake znanstvene izrade hipoteza. Za
razliku od dedukcije, je samo
vjerojatan (kao kod indukcije), ali proi-
ruje spoznaju, jer u miljenju stvara novu
ideju i stoga nove znanstvene
koncepcije.
Za razvoj semiotike presudno je PIERCE-
OVO (tromjesnog)
odnosa znaka.
Pragmatizam 173
Znak (reprezentant) stoji u odnosu
prema zamisli koja ga interpretira (in-
terpretant), a to je znak za objekt po
kvaliteti koja ga povezuje s njegovim
objektom.
Ovaj se trosmjerni odnos ne moe svesti
na dvosmjerni. Znak je interpretacijom
te je stoga svaka spoznaja bi-
su-igra onoga to je dano (objekt) i iz-
laganja po svijesti koja interpretira.
Kod Williama Jamesa (1842. - 1910.) pra-
gmatizam, za razliku od PIERCEA, sadri
obiljeje.
Uvjerenja, koja su u temelju svakom
spoznavanju i djelovanju, ne podlijeu
nikakvom kriteriju istine,
nego su izraz interesa sub-
jekta.
Njihova se istinitost mjeri po tome jesu
li ona za pojedinca ivotna, tj. stvarno
njegov ivot, znakovita i
nuna.
Kriterij istine jest dokazivanje u praksi
po usmjerenoj koristi, tj. ako se za poje-
dinca ostvaruje odnos sa
zbiljom.
Tako je npr. i "hipoteza o Bogu" istini-
ta ako zadovoljava individualno ivot-
no ispunjenje.
Ako su interesi i ivotne okolnosti ljudi
postoji i vie "istina" jednih uz
druge. ela se mijenjaju ivotne
prilike, i istina se mora promatrati dina-

John Dewey (1859.-1952.) poduzima
pokuaj da pragmatizam
postane djelotvoran u pedagogiji i politi-
ci.
Spoznajno-teorijski instrumentalizam,
to ga on zastupa, naglaava ela spozna-
ja nije pasivna, nego ela i sama
neko djelovanje.
Spoznaja je instrument uspjenoga dje-
lovanja. Ona slui za ovladavanje sil\.ta-
cijama i rjeavanje problema.
Miljenje i spoznavanje dade se objasniti
time kako ono funkcionira u
sklopovima djelovanja.
DEWEY za reformu pedagogije razvija
dalekosene prijedloge, koje je sam is-
probao na svojoj "laboratorijskoj koli".
od objekta mora
postati subjekt Nastavni mate-
rijal nije unaprijed clan, nego proble-
me treba iskusiti kao takve te ih kao
projekte rjeavati u grupi.
dgoj, isto kao i demokratski dravni
oblik, treba biti proces samoostvarenja.
174 19.
subjektivno
ponaanje

logika
A Rickert: vrijednosni sustav
funkcija prikazivanja
B Cassirer: oblici
o bogov
ljenje
mistika
zajednica
slobodnih
osoba
autonomno
djelovanje
etika
funkcija
posveta pobonost
funkcija izraza
filozofija
religije
Novokantizam; induktivna metafizika 175
Od sredine je 19. st. KANTOVA t11ozotlja
(str. 136-43) ponovno oivjela i dalje se raz-
vijala. struje koje se pozivaju na
njega, saete su pod oznaku novokanti-
zam; oko 1880.- 1930. to je
ka tllozotlja. Rani predstavnici su F. A. LAN-
GE, 'Povijest materijalizma' povezuje
KANTA s prirodnim znanostima, i O. UEB-
MANN u knjizi 'Kant i epigoni' svako
poglavlje zavrava "Dakle, treba
se vratiti Kantu."
marburka kola s
COHENOM i NATORPOM te CASSIREROM
radi prije svega na teorijskom
HERMANN COHEN (1842.-1918.) u 'Logici
spoznaje' dokida KANTOVU podjelu
na razum i osjetilnost u korist prvoga:
Spoznaja je samo po
tom miljenju.
KANTA interpretira od njegove tvr-
dnje
"da o stvarima spoznajemo a priori samo
ono to sami u njih polaemo."
Spoznaja je iz "izvora" jedino ako
samo miljenje proizvodi predmet spoznaje.
To se u mnogo kor<1ka.
Za to su konstitutivni sudovi koje COHEN
dijeli u 4 klase:
Klasa zakona miljenja (npr.
matematike (npr. mnotvo),
prirodne znanosti (npr. zakon) i metodi-
ke (npr. i nunost).
Ernst cassirer (1874.- 1945.) u simbolu vidi
univerzalni izraz kulturne, duhovno stvara-
djelatnosti i u svojoj 'Filozofi-
ji oblika' trai
"vrstu gramatike funkcije kao
takve, po kojoj bi njezini posebni izra-
zi ... , kako ih pred sobom vidimo u jezi-
ku i u umjetnosti, u mitu i religiji, bili
i
Simbol neto osjetilno koje je
nom svoje danosti utjelovljenje jednog osje-
tila. Tri temeljne funkcije
predstavljanja jesu funkcija izraza, u kojoj
se znak neposredno identitlcira s
(svijet mitskog miljenja); funkcija predstav-
ljanja, kod koje je svjestan karak-
ter, ali koja se jo uvijek odnosi na ono
predmetno (svakodnevni jezik); funkcija
u kojoj se ili
znakovi jo samo odnose na apstraktne re-
lacije (znanost).
Badenska ili jugozapadna ko-
la (WINDELBAND, RICKERT, LASK) jako; e
orijentirana vrijednosno-teorijski:
WILHELM WINDELBAND (1848.-1915.) fi-
lozotlju vidi kao
l
/
znanost o vredno-
tama".
HEINRICH RICKERT (1863.-1936.) zacrtava
vrijednosni sustav (sl. A) koji se temelji na
njegovoj podjeli na svijet objekata i svijet
vrednota. Oba su ujedinjena u svijetu ostva-
renja smisla, koji nastaje
"ako smo subjekti koji vrednuju, tj. slo-
bodni subjekti koji imaju svoj stav o vri-
jednostima".
ostvarenje jest, nadalje, u razliko-
vanju prirodne i duhovne znanosti, to slije-
di iz ove metode:
Prirodna znanost je prema WINDELBAN-
DU nomotetska i trai zakone, du-
hovna je znanost idiografska i trai odre-
posebne prije svega povi-
jesne.
Kod RICKERTA to
odnosno znanosti. I vri-
jednost pri tome igra veliku ulogu:
"Prema RICKERTU, pojam povijesno-uni-
verzalnoga .. . dade se tvoriti samo tako
da od jednoga vrijednosno-
ga gledita, u svjetlu ono indivi-
dualno tek dolazi do izraaja u svojemu
jedinstvenom (H.-L. OLUG)
U 19. st. uspon prirodnih znanosti dovodi
do pokuaja da se metatlzika izgradi induk-
livno na empirijskoj bazi.
Dva su vana autora:
Gustav Theodor Fechner (1801.--87.):
njegova psibofizika, koja predstavlja
predstupanj eksperimentalne psihologije,
istrauje uzajamno djelovanje psi-
i U temelju toga stoji
pretpostavka paralelizma. FECHNER pos-
tulira oduhovljenost ali
ne samo kod nego kod svega
tjelesnog bitka. U tome smislu metafiziku
komplementarnom
znanosrirna. Kao znanost o cjelini ona tre-
ba rezultate. Njezin
je cilj cjelovito zbilje.
Rudolf Hermann Lotze (1817.--81.) jed-
nako tako u tllozotlji trai sintezu moder-
nih znanosti i idealnih ili religioznih izri-
U 'Mikrokozmosu' LOTZE istrauje
poloaj u svijetu koji on eli tu-
u analogiji prema Pri
tome se slui razlikovanjem
smisla i svrhe te time dobiva "svijet me-
hanizma" (zbilja), svijet istine i svijet vri-
jednosti.
U zakonima mehanizma on pri tome vidi
samo uvjete za ostvarenje dobra.
pak svoje rezultate
povezuje u istra-
ivanja.
176 19.
posljednji s kulturom
i religijom;
volja za
prevrednovanje vrednota;
nihilizam
"filozofija
prijepodneva"
Vesela znanost
Osvit
radikalna kritika
}
sti, religiji, filozofiji
Schopenhauer,
Wagner
(1888)
(1888)
(1887)
(1886 izd. 1906)
(1886)
slom
porast
bolesti
(1883-85)
(1882)
(1881)
nestalan

ivot
(1878)
naputanje
profesure
prekid s
Wagnerom
Sokrat,
apolonsko-
dionizijska
suprotnost
(1873- 76)
A Nietzscheov ivot i djelo
..
4
B Nietzscheova kritika kulture decadence
profesor
u Baselu
1889
1884
1879
1874
1869
Friedrich Nietzsche (1844.- 1900.) u du-
hovnu je povijest uao kao svojevoljni ge-
nij: strastveni angaman, radikalna volja za
obnovom, prodoma otrovidnost i
magija obiljeavaju njegovo djelo, koje se
da podijeliti u tri (usko povezana) stvara-
razdoblja.
Prvo razdoblje (1869.-76.)
NIETZSCHE, sin saskoga pastora,
filoloki obrazovan, postaje profesorom
filologije u Baselu.
Godine 1871. napisao je tragedije
iz duha glazbe' Izvorne snage svi-
jeta, ono apolonska i dionizijsko, stopljeni
su u tragediji te su doli do harmo-
sinteze:
apolonska stoji za ono umjereno-razum-
sko, dionizijsko za opijeno-silno.
Zalaz tragedije jest nastajanje racio-
nalne filozofije, koja je utjelovljena prije
svega u SOKRATU. Taj se prijelaz dogodio
kod EURIPIDA:
"Boanstvo, koje je iz nj ega govorilo, ne
bijae Dioniz niti Apolon, nego jedan
sasvim demon, nazvan Sok-
rat."
Obnovi kulture NIETZSCHE se
nadao od RICHARDA WAGNERA (1813.-
-83.) je glazbom i NIET-
ZSCHE u tom vremenu bio potpuno
ran.
Godine 1871.- 76. NIETZSCHE raspravlja s
kulturom svojega vremena u 4 'Nesuvre-
mena razmatranja':
o D. F. STRAUSSU (str. 167) kao primje-
ru obrazovanoga o
"povijesnoj bolesti" prethodnika povijes-
nog miljenja (HEGEL, E. v. HARTMA-
NN); o SCHOPENHAUERU kao uzoru
ravnodunog filozofa; o WAGNERU.
Dru.go razdoblje (1876.-82.)
Ovaj dio svojega filozofskog razvoja sam
NIETZSCHE karakterizira kao "filozofiju
prijepodneva". Nastaju djela: 'Ljud-
sko i previe ljudsko' (dio I. i IL), 'Osvit' i
'Vesela znanost'.
je NIETZSCHE u aforizmu prona-
ao svoju najbolju formu. Sadraj-
no djela povezuje prije svega borba
protiv "decadence", njezina morala i nje-
zine
NIETZSCHE preuzima poziciju
ke racionalnosti te je pokrenut strastve-
nom voljom za
Protiv morala i tradicionalnoga filozofskog
postavljanja problema NIETZSCHE pomo-
novih promatranja u igru
prije svega uvodi:
Nietzsche I 177
jezika:
Jezik skriva to da svojim govorom
samo prividno bit stvari, dok u
stvarnosti samo uz taj prvi otkriva jedan
drugi svijet.
Tako NIETZSCHE pie:
"to je dakle istina? Pokretno mnotvo
metafora . .. koje se nakon duge upotre-
be jednom narodu kanon-
skim i istine su iluzije o
kojima smo zaboravili to su."
nedopustiva sveza bitka i vrijednosti:
Samo povjerenje u valjanost razumskih su-
dova opet je moralni fenomen.
relatiVnost morala:
Moralni sudovi nisu bezvremenski apsolut-
ni, nego se moe dokazati da su povijesno
i drutveno relativni.
NIETZSCHE moralnoj filozofiji predbacuje
da ne prima na znanje stvarnu
morala.
povijesnost morala:
NIETZSCHE smatra da se moe otkriti kako
su kreposti nastale iz dugog prakticiranja
konvencionalnih predrasuda.
genealoka argumentacija:
Povijesno i psiholoko otkrivanje motiva
vodi do odbacivanja tradicionalnih vrijed-
nosnih mjerila. NIETZSCHE bezobzirno
prozire maske kreposnih i/ili religioznih
ljudi te tako pobija zahtjev za njihovim ob-
jektivnim utemeljenjem. Tako "kriva psiho-
logija u motiva i doivljaja" vodi
do jednako kao to se, kod to-
boe utemeljenih dadu dokaza-
ti - - motivi.
"I moral je samo govor afeka-
ta."
NIETZSCHE u moralu zbilja vidi samo
razmiljanje s ciljem postizanja
ugode, premda i na stranputicama. Sami-
lost raskrinkava kao samozatitu, ljubav
prema blinjemu kao samoljublje itd.
NIETZSCHE predbacuje,
da je bitno krivo za razmaenost
ela ustrajava u nevjerojatnim
ostatcima paracloksnoga svijeta
predodbi;
ela ulijeva lanu nadu u onostranost koje
nema, a u to ni njegovi suvremeni-
ci vie ne vjeruju;
licemjerstvo, u kojemu ne ive
prema onome to su izjavili da vjeruju.
To dosee vrhunac u 'Veseloj znanosti', u
prikazu koji trai Boga. NIETZSCHE
tu ocrtava viziju svijeta koji se bez horizon-
ta, bez gore i dolje, ljuljati jer
"Bog je mrtav! Bog ostaje mrtvim! A mi
smo ga ubili!"
178 19.
dijete = postavlja
vrijednosti duh

A Tri promjene duha
lav=
slobodni
duh
deva=
decadence
prevrednovanje svih vrijednosti
nihilizam
smrt Boga
tradicija
decadence,

C povratak istoga
LJUDI STAo!\
slabi
bojaljivi
kreposni
robovski
pokorni
samilosni
mnogo vie

vitalan
hrabar
pametan

slobodan
bezobziran
nekolicina
B Volja za i
povratak
razdoblje (1883.-88.)
S djelima 'Tako je govorio Zaratustra'
(1883./85.), 'S onu stranu dobra i zla' i
'Volja za (prvi put izdano 1901. iz
studija 80-ih godina), NIETZSCHEOVA fi-
lozofija dolazi do svojega vrhunca u na-
vjetaju novoga doba:
Zadran je moment, ali dijag-
nozi slijedi terapija NIETZS-
CHEOVA novonastalog svijeta ideja.
Sam NIETZSCHE to izraava u slici triju
promjena duha:
Duh je najprije postao deva koja str-
pljivo nosi breme staroga morala, za-
tim lav ("ja elim"), koji se borio pro-
tiv zmaja vrijednosti ("ti treba").
"Stvoriti sebi slobodu i jedno sveto NE
pred dunosti. .. za to je potreban lav. "
on postaje dijete koje se igra
stvaranja. (sl. A)
Dijagnozu zapadne kulture NIETZSCHE
postavlja s nihilizam:
"Radikalno odbijanje vrijednosti, smis-
la i elje. "
Najvie su vrijednosti po-
dudaraju se lai slaboga kr-
miljenja i filozofije nakon SO-
KRATA. tradicija oduvi-
jek nosi u sebi ovu klicu plo-
dove NIETZSCHE samo ustanovljuje. Vje-
rovao je da u toj viziji svojim
suvremenicima:
Slabi zbog ove
jaki (nadljudi) u tome vidjeti znak
novoga poretka, prevrednovanja vred-
nota.
NIETZSCHEOVA terapija lei u navjeta-
ju, koji se grupira oko volje za
"NIETZSCHEOVA filozofija svoj vrhu-
nac dosee u dvostrukoj viziji
jeka i njezin
pojam jest volja za (W. KAUF-
MANN)
Prije svega u Zaratustri, NIETZSCHE veli-
(sl. B):
On se potpunom slobodom pre-
ma tradicionalnim vrijednostima. Nje-
govo se djelovanje ravna prema ze-
maljskom mjerilu.
On tei snazi, vitalnosti i Nasup-
rot njemu stoje ljudi stada, koji se jo
uvijek priginju diktatu jednoga (izmi-
ljenog) Boga te su odani moralu slabih
i samilosti.
Nekoliko nadljudi dovoljno su jaki da
nose gorke posljedice svoje slobode i us-
mjerenja prema surovu ivotu. Njihova
posljednja kunja jest sposobnost da iz-
dre misao ponavljanja.
povratak istoga NIETZSCHE u
Nietzsche ll. 179
'Veseloj znanosti ' kao
nje" prikazuje ovako:
"Taj ivot... morat jo jedanput i
nebrojeno puta ivjeti. ..
ni sat postojanja neprestano se izno-
va okretati - i ti s njim, pranjavo zrnce
praine. "
povratak, intuitivnu sigurnost NIE-
TZSCHEA, koja ga je zadesila kao neka-
kav "demon", NIETZSCHE poslije pokua-
va i prirodoznanstvenim argu-
mentima postaviti na razumski temelj. Nji-
hov se smisao sastoji u posljednjem op-
ravdanju
Najprihvatljiviji oblik svoje filozofije NIET-
ZSCHE je pronaao u 'Volji za Po-
taknut filozofijom SCHOPENHAUERA i
SPINOZE te suvremenom biologijom,
NIETZSCHE je u ponaanju i u
mjerilu svega ivoga spoznao volju za sa-
moodranjem.
Motiv svih misli i jest volja koja, na-
suprot SCHOPENHAUERU, nije slijepa,
nego ima ciljeve:
Samoodranje, porast ivotnog
ja i sposobnosti, pribavljanje snage i

I da taj princip vrijedi posvuda,
NIETZSCHE saima:
"Ovaj svijet, grdosija snage, bez
ka, bez kraja, mjedena
sile... Ovaj je svijet volja za - i
nita drugo! A i vi ste sami ta volja za
- i nita drugo!"
Na toj pozadini NIETZSCHE ide na prev-
rednovanje svih vrednota:
Stare su vrednote izblijedjele, a nove se
ravnaju prema volje za
Dobro i zlo se dati odrediti
prema koristi nekoga za vitalnost i
dobitak koji se iz njega mogu izvu-

"to je dobro? - Sve to u uz-
die volje za samu

to je zlo> Sve to iz slabosti.
to je - da raste ..
Ne zadovoljstvo, nego vie ne
mir nego rat; ne krepost, nego
sposobnost. "
Godine 1888. NIETZSCHE je napisao jo
niz spisa, ostalima 'Antik-
rist' i 'Ecce homo'. U prvome jo jednom
bjesni protiv U drugome se ot-
voreno pokazuje njegovo samoprecje-
njivanje. U osvrtu unatrag izlae 'Zato
sam tako pametan', 'Zato piem tako do-
bre knjige' i sl. To raste do umiljenosti,
sve dok mu se, nakon jednog sloma 1889.,
nije um.
180 19.
doivljavanje
duevni ivot
izraz

duevnog ivota
razumijevanje
naknadno doivljavanje
A Doivljavanje-izraz- razumijevanje

naturalizam
idealizam slobode
objektivni idealizam
B Tipovi svjetonazora
univerzalna
harmonija
"Svjetlo istine moemo ugledati samo
u prelomljenoj zraci"
C Istina u svjetonazorima
Wilhebn Dilthey (1883.-1911.) nastojao
je oko samostalnoga sustavnog i
kog utemeljenja duhovnih znanosti nasup-
rot prirodnim znanostima. Po naglaavanju
povijesnosti svih duhovnih pojavnih oblika
stoji blizu suvremenom historizmu.
Tijekom njegova miljenja pojam ivota
sve vie zauzima sredinju ulogu,
DIL THEY daje pobude filozqfi-
ji ivota.
Svoj projekt utemeljenja duhovnih zna-
nosti, nazvan i "Kritika povijesnog uma",
DILTHEY povezuje s
kritikom metafizike, ako ona tvrdi da
prua znanstveno rezultate.
Temelj duhovno-znanstvenog istraivanja
treba biti uvid u povijesnost i nje-
govih tvorevina.
to je on saznaje iz svoje povi-
jesti.
Historijska svijest o povijesnoj
otvorila je pristup k duhovnim
tvorevinama u njihovoj osobitosti, to je
od dogmatskog mi-
ljenja".
Duhovne se znanosti razlikuju od prirod-
nih znanosti tako to se one odnose na
zbilju koju je stvorio sam tj.
ovdje se duh bavi tvorevinama samog
duha.
Stoga je postupak spoznaje:
Prirodu duh razumijevamo.
Drutvena i ostvare-
nja izraz su unutarnjih zbivanja, duhovno-
ga ivota.
Ona se dadu razumjeti tek uivljavanjem
u cjelinu duhovnoga ivota.
Temelj duhovno-znanstvene teorije spoz-
naje stoga nije neki apstraktan subjekt,
nego tj . koje eli,
i mata".
Presudno je
iskustvo svijesti danih u nutar-
njem i izvanjskom opaanju.
Stoga vanu ulogu zauzima psihologija. Na
osnovi iskustva najprije se mogu izraditi
pravilnosti, strukture, tipovi itd.
Postupak, kojim postaje objektom
duhovnih znanosti, utemeljen je u poveza-
nosti doivljavanja, izraza i razumijeva-
nja. Nisu tako samo individualna
ivotna nego i nadindividualni
kulturni sustavi (umjetnost, znanost, religi-
ja itd.) te organizacijski oblici (drava, Cr-
kva itd.).
"Proces razumijevanja jest ono po
je ivot u svojoj dubini o
sebi samome, a s druge strane, same se-
he i druge razumijemo samo ako na
doivljeni ivot unosimo u svaki
Dilthey 181
izraza vlastitoga i ivota. Du-
hovne su znanosti tako utemeljene u toj
povezanosti doivljavanja, i ra-
zumijevanja."
Doivljaji su strukturalna jedinstva od ko-
jih je duhovni ivot. U njima je
prisutna nutarnja povezanost svijesti s nje-
zinim sadrajima.
Izraz je vidljivi oblik doivljavanja u iz-
vanjskim formama (npr. geste, jezik, umjet-
nost itd.). Svi ovi oblici time su
duhovnoga ivota.
Razumijevanje je unu-
tarnjeg na temelju njegove izvanjske poja-
ve. Razumijevanje
duhovnog ivota jest naknadno doivljava-
nje na temelju iskustva vlastita duhovnog
ivota.
Stoga presudna funkcija pripada sa-
moosvjetenju.
U kasnijim spisima pojam ivota za DIL-
THEYA dobiva jo
"ivot je, dakle, temeljna koja
mora polaznu filozofij e. On
je ono iznutra poznato; ono iza se
ne moe
Duhovno-povijesni svijet jest
nje ivota. Da bi se on razumio, objektiv-
ne se tvorevine moraju prevesti natrag u
duhovnu ivost, iz koje su proizile.
smisla ivota potpuno se ostva-
ruje u sustavima nazora na svijet:
filozofije, religije i umjetnosti.
Pri tome DILTHEY razlikuje 3 osnovna ti-
pa:
U naturalizmu se kao
bioloko izloeno ispunjenju nago-
na, koje je podlono materijalnim uvje-
tima svoje egzistencije.
Idealizam slobode naglauje slobodni
samorazvoj koji vu-
korijene iz neovisnosti duha od iz-
vanjskih uvjeta.
U objektivnom idealizmu tei se izjed-
individuuma i sveukupnoga svi-
jeta. Rj eenje ivotnih trai se
u harmoniji svekolikoga bitka.
Nijedan od nazora na svijet ne posjeduje
jedinu istinu, nego pokazuje samo jedan
njezin vidik.
"Nazori na svijet utemeljeni su u prirodi
univerzuma i odnosu
duha prema sebi samome. Tako
svaki od njih u naim granicama milje-
nja jednu stranu univerzuma. U
tom je pogledu svaki istinit. Ali svaki je
jednostran. nam je pregled
ovih strana. svjetlo istine moemo
ugledati samo u prelornljenoj
zraci."
182 20.
"'
u
(l)

o
N
-o
(l)
"@J


Jedno od obiljeja 20. jest ek-
splozivno umnaanje znanja u tehnici i
prirodnoj znanosti Moderna fizika je
sadanju sliku svijeta proirila znatno iz-
nad fizike: teorija relativnosti i
kvantna fizika pokazuju novo svi-
jeta u iznimno velikoga i jako
malenoga. Biologija u teoriji evolucije oc-
rtava nove slike kao to i psiho-
logija, prije svega FREUDOV A psihoanali-
za, unosi nove dimenzije u pitanje o
jeku.
Filozofija je time dotaknuta u
oblicima:
S jedne strane, metode i spoznaje mo-
derne logike tvore temelj napretka u
znanosti i tehnici (npr. kompjutor).
Filozofi, kao FREGE i RUSSELL, u jedna-
koj su mjeri mjerodavno sudjelovali u raz-
voju matematike, logike i filozofije u 20.
st.
Prirodna je znanost, s druge strane,
postala mjerilom i objektom filozofije.
Ideal novoga pozitivizma jest egzaktnost i
provjerljivost tvrdnji prirodnih znanosti.
Tako je za sadanjost teori-
ja znanosti, dakle ftlozofska obrada meto-
de, struktura i rezultata zna-
nosti. Logistika kao metoda i egzaktnost
kao cilj nadomjetaju tradicionalna filozof-
ska pitanja. Stari problemi vri-
jede za pojmovnu zbrku:
"Ljudi su se naviknuH na
svijeta', ... ostvarena je prilagodba osje-
ivota spoznaji. Na taj se
svjetonazorski problemi rjeavaju sami
po sebi, ne time to su pronali odgo-
vor nego tako to su postali bespred-
metni." (E. TOPITSCH)
S tim je u filozofiji 20. st. usko povezan
"linguistic tum": obrat prema jeziku kao
predmetu filozofije.
Ovaj se zaokret ponajprije ostvario uvo-
analize, kako su je razvili MOO-
RE i RUSSEL. Problemima se prilo tako
da se provjeravaju u korektnim i smisle-
nim formama. Time je
no ono nesporazumno u naim iskazima i
ostavljeno po strani.
Iz toga razvijen cilj, stvoriti idealne, tj.
potpuno jasne jezike, glavna je tema fi-
lozofije, osobito krnga.
Poslije se razvila filozofija normalnog jezi-
ka ("ordinary language philosophy"):
Njezin je objekt jezik u svojemu stvar-
no upotrebljavanu obliku.
Jedan od najvanijih predstavnika obaju
pravaca jest WITTGENSTEIN.
Pregled 183
Oko i njegova ivotnog prostora
trude se drugi pravci:
Konkretno ostvarenje ivota u sreditu je
filozofije egzistencije. od KIER-
KEGAARDA, u 20. st. zastupaju je prije
svega JASPERS, SARTRE i CAMUS.
Fenomenoloka metoda, koju je osno-
vao HUSSERL, osvrtom na unutarnja zbi-
vanja svijesti treba donijeti novu sigurnost
o biti stvari i
Ta je metoda utjecala na pod-

MERLEAU-PONTY nje eli ob-
jasniti kako svijest i ponaa-
nje -strukturiraju svijet i ga pristu-

SCHELER je plodonosnom za etiku
i antropologiju.
Kod N. HARTMANNA ona je pridonije-
la utemeljenju nove ontologije.
I SARTREOV egzistencijalizam, PLES-
SNEROVA antropologija ili RICOEURO-
VA hermeneutika stoje pod utjecajem
fenomenologije.
Ona je pripravila i kojim je HEI-
DEGGER mogao poduzeti svoj veliki po-
kuaj novoga miljenja bitka. Njegova fun-
damentalna ontologija eli prikazati
novi koji zapasti u tradicio-
nalni zaborav bitka.
Drutvo i kultura su u filozofskoj
refleksiji podvrgnuti otroj kritici:
Kao prvo, od strane filozofije ivota u
prvoj polovini ovog BERGSON,
SIMMEL i KLAGES pkuavaju
uputiti na njegove elementarne ivotne
aktivnosti, a u dananjoj kulturi vide
opasnost koja ono prije zapos-
tavlja negoli pomae.
Kao drugo, marksizam je postao nositelj
drutvene kritike i promjene. LENJIN i
MAO su na njegovoj osnovi utemeljili
nove sustave vlasti i ekonomije koji su
promijenili zemljopisnu kartu svijeta.
teorija" se za svoje analize
drutva slui Marxovim miljenjem.
Uvjetima razumijevanja bavi se herme-
neutika (GADAMER, RICOEUR). U svojoj
modernoj ona se ne samo
pisanim i dje-
lima nego i svim oblicima izraavanja oso-
bnoga i drutvenog djelovanja.
od SAUSSUREOVE znanosti o je-
ziku, strukturalizam (LEVI-STRAUSS;
FOUCAULD eli nesvjesne struk-
ture koje su u temelju miljenja,
djelovanja i njegova drutvenog poretka.
184 20.
vrijeme
dolazak
svjetlosnog
signala
od A u vlaku
od A i B
na nasipu
od B u vlaku

nasip
A Relativnost istovremenosti
dvodimenzionalna zakrivljenost prostora:
ogra-
prostor
otvoreni prostor
zakrivljenost prostora oko Sunca
C Sheme za teoriju relativnosti
B Prostorno-vreme nski kontinuum
ll ll
l
interferentna figura
kod otvorenog
procjepa A

l
l
l
kod otvorenog
procjepa B
11 u 11
:
zbroj interferentnih figura
Ai B l

l
interferentne figure koje se stvarno
pojave kada su otvoreni A i B
D Kvantna fizika: pokus s dvostrukim
procjepom
Albert Einstein (1879.- 1955.) u prvoj
ni ovoga u fizikalnu sliku svijeta uvo-
di temeljnu promjenu.
Godine 1905. f01mulirana specijalna teorija
relativnosti na dvama postulatima:
relativnosti:
je na temelju bilo kojih
pojava odrediti neki apsolutni sustav odno-
sa."
U svakom sustavu, koji se nalazi u
kretanju (inercijski sustav), jednako vrijede
prirodni zakoni te time sve sustave treba gle-
dati jednako vrijednima.
konstanti brzine st.jetlosti:
Brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru svjetla, pa
je time jednaka u svim inercijskim sustavi-
ma.
Odatle nastaje relativnost istovremenosti to se
da pokazati na primjeru:
Na jednoj pruzi udaraju dvije munje A i B.
U sredini, njih, neki na
nasipu svjetlosne signale re-
gistrira istovremeno. u
vlaku signali dolaze istom brzinom svjetlos
ti , no on se vozi prema jednome ususret te
tako njega prije registri ra. (sl. A)
Unutar jednoga inercijskog sustava istovreme-
nost se jo moe lako utvrditi. Kod dviju pros-
tornih koje se nalaze u iner-
cijskim sustavima koji se relativno gibaju je
dan prema drugom, mord se nji-
hovo vlastito vrij eme. Odnos prostor-
vremena dvaju sustava uspostavlja se prema
tzv. Lorentzovoj transformaciji.
Pri tome se pokazuje da se gledano iz jed-
noga danog inercijskog sustava, mjere u
drugom prema njemu relativno
sustavu pojavljuju u smjeru kreta-
nja (duiinska kontrakcija). a satovi idu
sporije (vremenska di/atacija).
Vremenska se otegnutost dade pokazati uspo-
redbom dvaju jednakih satova. li
jek jedan od njih velikom brzinom, odmah
pokazati vremenski pomak u usporedbi s
onim satom to je ostao mirovati.
Prostor i vrijeme nisu dakle neovisni jedno
o drugomu; oni prostorno-vremenski
kontinuum:
Za jednog mora se
uz 3 dimenzij e prostora navesti jo i dimen
zija vremena.
Pri tome prolosti pripada sve o mi u
Ovdje i Sada moemo znati.
nost su svi na koje bismo jo mogli
utjecati.
da se signali prenose samo
nom brzinom svjetlosti e, svjetlosna kugla
grdnicu "vremenski" povezanih doga
(sl. B)
Izvana lei sadanjost, u kojoj su
Prirodne znanosti I l Fizika I 185
"prostorno" povezani. O njima ne moemo
nita znati niti na njih utjecati. i
prolost rastavljeni su vremenskim
razmakom, koji ovisi o odstojanju
Zbog brzine svjetlosti su, npr. svi
na Suncu, za nas rel evantni tek nakon 8 mi-
nuta. Gledano s jedne Ovdje/ Sada
mogli bismo znati o svemu to je dalje od
8 minuta; i jo utjecati na sve to se kasni-
je nita to lei unutar ovog razma-
ka ne bismo mogli znati niti na to utjecati.
Pri velikoj brzini blizu e se otpor ti-
jela prema daljnjem ubrzanju. Njegova
ka energija tromost te se kao masa
dodaje njegovoj masi u stanju mirovanja.
Odatle slijedi ekvivalentnost energije i mase
(E=mc2). Posljedica toga je da se nijedno tije-
lo koje ima masu ne moe ubrzati do brzine
svjetlosti.
Ekvivalencija tromosti i gravitacije temelj je
teorije relativnosti 0916.), koja treba
vrijediti u ubrzanim sustavima. EINSTEIN
gravitaciju kao zakrivljenost prostora
zbog mase, kako se to moe u RIE-
MANNOVOJ geometriji.
Tako se npr. svjetlosne zrake u bli-
zini velikih masa, tj. slijede zakrivljenost
prostora kao put.
Teorija relativnosti promijenila je nau pre-
dodbu kozmosa.
Ukupnost svih masa uzrokuje zakrivljenost
prostora, koja vodi do otvorenoga ili zatvo-
renog oblika sve mim (sl. C).
Prema do sada "teoriji velikog
praska ", svemir u bijae skupljen u
krajnje malenu i vrelu Velikim pras-
kom, s kojim su najprije nastali prostor i vrije-
me, svemir se ili iri ili se po
novno skupiti u prvotno stanje (ovisno o
ukupnoj masi).
Kvantna fizika opisuje zbivanja u
atoma. Ona na da se djelovanja
prenose samo kao cjelobrojne mnogostrukos-
ti djelatnoga kvanta, to ga je otkrio MAX
PLANCK (1858.-1947.). se stanja ne
mijenjaju postojano, kontinuirano, nego dis-
kretno.
N. BOHR je iskoristio kvantnu teoriju za ob-
janjenje atomske strukture i
svjetlosnog spektra kemijskih elemenata. Bu-
da se svjetlo ponaa kao va-
lovi, kao "energetski paketi ", DE
BROGUE je da i mase poka-
zuju fenomene valova.
Dua/nost valova i prema BOHRU tre-
ba komplementarno.
kao opise koji se uzajamno moraju
vati i nadopunjavati.
..
186 20.
3,5
hrane l broj
4
u prirodi
scenarij smokvina drveta
fraktalne figure patuljak")
A Teorija kaosa
\

anomalije
8
l
geocentrizam \ 'l heliocentrizam

predparadigmatska paradigmatska znanstvena
znanost znanost revolucija
B Kuhn: kopernikanska revolucija kao promjena paradigme
e
Za mikrofiziku temeljna je W. HEISENBER-
GOVA relacija Za opis
kvantnih objekata vrije-
di da se ne mogu ujedno izmjeriti sa elje-
nom
to je izmjeren impuls npr. nekog
elektrona, to je njegov po-
loaj, i obratno.
Jednako vrijedi i za vremenskog
trenutka i energije. To se ne moe popravi-
ti boljim promatranjem.
"KoJXmhako kvantne teorije s
M. BORNOM pretpostavlja da "valna fun-
kcija", koja opisuje stanje kvantnog objek-
ta, navodi samo vjerojatnost za us-
mjerene mjerne rezultate. Tek se mjere-
njem jedno od prije sta-
nja ("redukcija valnih paketa"). Sto se do-
mjerenja, ne da se "po sebi"
odrediti.
Kvantna teorija sadri indeterminizam, bu-
da predmeti po sebi ne posjeduju
no odrediva svojstva.
Tako se npr. kod pokusa s dvama proc-
jepima (sl. D, str. 184) pojavljuje jedna
prenesena figura koja ne odgovara zbro-
ju kroz pojedine procjepe. Ukup-
no stanje sustava je od zbroja di-
jelova sustava.
Proces mjerenja u kvantnoj fizici otvara
spoznajno-teorijske probleme. Uzajamno
djelovanje promatranoga kvantnog objekta
i mjernog stvara novi
sustav od obaju, koji bi se opet od svoje
strane morao opisati novim mjernim ure-
itd. Na kraju stoji koji spoz-
naje rezultat i time ga
opisiva-
nja .
Teorija kaosa bavi se nepredvidivim po-
naanjem u sustavima koji su podloni de-
zakonima. Pod
uvjetima mogu sustavi u
stanje, u kojemu se njihovo po-
naanje i to ne zbog neznanja, vi-
e ne moe predvidjeti.
Primjeri su klima, porast ivotinjske po-
pulacije ili strujanje
najmanja promjena stanja u
sustavima vodi do potpuno raz-
razvitka.
To se ostvaruje npr. kod prognoze vre-
mena, jer i zamah krila nekog lepti-
ra u brazilskoj praumi moe biti pokre-
vihora u Sjevernoj Americi.
model prijelaza iz reda u kaos
jest tzv. "smokvin scenarij" (sl. A):
S porastom vrijednosti r, vrijednost x naj-
prije se ljulja dviju onda
Prirodne znanosti II l Fizika II 187
itd., dok ne napravi neki nepra-
vilni uzorak. I u se
nalaze dodue "otoci reda".
Primjer za ovu dinamiku jest i-
votinjske populacije u ovisnosti o preh-
rani. li se hrane dodatno
preko neke mjere, broj se pu-
najprije njie
vrijednosti, da bi kod dalj-
njih postao nepred-
vidivim.
Ponaanje sustava dade se geo-
metrijski prikazati fraktalnim figurama (sl.
A). Filigranski rubovi ove slike granica su
prijelaza u kaos. U ovom sustav
se njie vrijednosti. On
se sastoji od sebi figura, koje pri do-
datnom uvijek iznova nastaju.
nalazi se i u nacrtu
izgradnje organizama.
Thomas S. Kuhn 1922.) u
knjizi 'Struktura znanstvenih revolucija' zac-
rtava novo rdzumijevanje znanstvenoga
napretka.
Kritizira dosadanju teoriju znanosti (vidi
str. 183. i 219.), zbog se povijest pri-
rodne znanosti promatrala kao kontinuira-
no gomilanje spoznaja, koje se ostvarivala
na temelju podataka i obuhvatnijih
teorija.
Nasuprot tome KUHN zastupa
da znanstveni razvoj prolazi faze:
U pred-paradigmatskom mzdoblju
nema konsenzusa s obzi-
rom na temelje predmeta, stoga je nap-
redak malo usmjeren prema cilju.
U zreloj ("normalnoj") fazi jednoj je ko-
li uspio presudni proboj. On je postao
paradigma uzor, kojoj se pridruuju
drugi. Paradigme su pojmovno-metodo-
loki sustavi kolektiva
koje unaprijed daju okvire
metoda i o priznanju problema
i njihovih rjeenja.
U ovoj fazi onda nastaju anomalije, koje
se ne mogu rijeiti para-
digme te vode u krizu. Zatim dola-
zi do znanstvene revolucije pa nova pa-
radigma stupa na mjesto stare.
Prepoznatljivo za KUHNOVU predodbu
jest da su stara i nova paradigma inkomen-
surabilne (neusporedive); nova se paradig-
ma ne razvija kontinuirano iz stare,
njih postoji prijelom.
Mijenja se razumijevanje onoga to se
opaa kao problem, nastaju novi
pojmovi, a znanstvenici ive u "drugom
svijetu" jer se promijenila njihova per-
spektiva.
188 20.
LAMARCK DARWIN
A Evolucija prema Darwinu i Lamarcku
C Idealna se iva zapravo ne
pojavljuju u evoluciji
biljka
polimeri
molekule
atomi
elementarne
B Evolucija na svim
D Razvoj prema H. Spenceru
(primjer: nastanak sustava)
U 19. st. nastale teorije, prije svega o razvo-
ju i na prirode, su ne
samo za biologiju nego i za filozofiju priro-
de, antropologiju i teoriju spoznaje.
Rane teorije priznaju promjenu vrsta i
time otvaraju pristup obuhvatnim iskazima
o evoluciji:
G. ClMER (1744.-1832.) pa-
leontologije vrednuje kao uporine za
katastrl!fe, nakon kojih su iva bila na-
novo poboljano stvarana.
E. G. DE ST. HILAIRE (1772.-1832.) u ho-
molokoj strukturi izgradnje prepoznaje isto
podrijetlo.
J. W. v. GOETHE (1749.-1832.) postulirao je
promjenjivi praoblik biljke i ivotinje.
je poticaj J. B. LAMARCKA
(1744.-1829.):
Organizmima je pripisivao nagon za
usavravanjem, koji neprestano tei za
sloenijim strukturama.
Ova je evolucija ubrzana prilagodbom koja
je slijedila potrebe, pa je zadrana i dalje.
Npr. irafin vrat: irafe su izvorno imale
kratke vratove, ali su bile prisiljene trajno
ih pruati da bi mogle dohvatiti vi-
sokih stabala. To je dovelo do produe-
nja vrata to su zadrale i poslije (sl. A).
Prema tome ponaanje tjelesnu
strukturu, upotreba organ.
je postao model Ch. Darwina
(1809.--82.). U djelu 'Nastanak vrsta prema
prirodnoj selekciji' (1859.) on na-
puta nepromjenjivost vrsta:
Sva iva imaju vie potomaka nego
to bi bilo nuno za njihovo odranje.
njima postoje oblici s
promijenjenim svojstvima (varijacija, da-
nas: mutacija), koji se probijaju u borbi za
ivot (engl. struggle for life) te se jako
umnaaju. Izbor (selekcija) vr-
ste najbolje u svojoj okolini,
dovodi do daljnjeg razvoja te vrste. Iz va-
rijacije/mutacije i selekcije nastale su sve
ivotinjske i biljne vrste. (sl. B)
DARWINOVA je temeljna zamisao u 20. st.
poduprta i proirena mnotvom spoznaja
(prije svega genetike i molekularne biologi-
je).
Filozofski su relevantni prije svega
rezultati moderne biologije:
o nijedna vrsta ne ivi zauvijek nepromije-
njena.
Prirodna znanost naginje odbijanju "esenci-
jalizma" (POPPER), koji pretpostavlja kon-
stantne bitnosti. U biologiji je naputena
predodba neke idealne ivotinjske i biljne
vrste u korist definicije speciesa,
npr.:
Prirodne znanosti m l Biologija I 189
"kao skupine prirodnih populacija, ko-
je se mec1usobno razmnoavaju" (E.
MAYR);
o bioloki je doveden u sumnju uzvieni
poloaj kao "krune stvaranja".
Od DARWINOVA djela 'Podrijetlo
(1871.) razvoj uvrten je u prirodnu
evoluciju ivota. I je samo jedan
stabla ivota.
o Istraivanje kemijsko-fizikalnih temelja
evolucije u genetici i molekularnoj biolo-
giji dovelo je do evolu-
cije kao posebnog u
evoluciji.
Time je relativiziran tradicionalni jaz
ive i neive materije; ivotni fenomeni sa-
moreplikacije i selekcije mogu se dokazati
na molekula ili abi-
evolucija).
o Istraivanja o zakonitostima svih
evolucijskih dovela su do teori-
ja sustava i igre.
One uzajamnu igru (npr.
mutacije) i nunosti (npr. pritisak selekcije).
je samoorganizacija materije,
poststabil(iz)irana harmonija (R. RlEDL):
Evolucijski procesi ne slijede unaprijed
dane zakone, nego se njihovi zakoni raz-
vijaju skupa s njima.
S tim moderna biologija odbacuje i beziz-
nimnu determiniranost. U evoluciji nita nije
strogo planirano, niti sve-
zom, niti trajnom
Proirenje od ideje razvoja na pitanja an-
tropologije, kulture i kozmosa ostvareno
prije svega u 20. st., svoje prethodnike nala-
zi u 19. st.:
o prije DARWINA je H. Spencer (1820.-
-1903.) uzdignuo razvoj do
U esejima o stanovnitvu i psihologiji (1855.)
zastupa misao razvoja koju je u 'Sustavu sin-
filozofije' (1862.- 96.) protegnuo na
sva znanja. Naslov
SPENCEROVU interpretaciju
"fenomena ivota, duha i drutva u kate-
gorijama materije, kretanja i sile".
Najviim zakonom on smatra zakon razvoja
iz integracije i diferencijacije. Preme njemu
razvoj je
"integracija materije i opadanje kretanja;
dok je raspadanje pretpostavka kretanja i
dezintegracije materije". (sl. D)
o Nakon DARWINA je E. HAECKEL (1834.-
-1919.) proirio njegove teorije i proteg-
nuo ih u prirodni monizam.
Od HAECKELA osnovno biogenetska
pravilo:
"Ontogeneza [razvoj individuuma] kratka
je i brza rekapitulacija filogeneze [razvoja
vrste]."
190 20.
instinktivno upravljanje
prolazno
' miljenje
mozak t
jezik
grkljan

'
.
obuhvatna ruka
A Posebno mjesto u ivotinjskom carstvu
ponaanje
l z_
priroda
determinizam

ivot je
ponaanje
B O evolucijskoj teoriji spoznaje C Istraivanje ponaanja
Teorije podrijetla u biologiji nisu mogle ostati
bez utjecaja na antropologiju u irem smislu.
Usporedba sa ivotinjom kod
bioloke osobitosti:
embrionalni razvoj.
je potpuno nedovren te tako
dulje vrijeme ostaje izloen kulturnom, a ne
prirodnom utjecaju.
mnotvo nedostataka.
je zbog nedostatka biolokog oruja
(zubi, pande, brzo kretanje itd.) na
kulturoloke oslonce.
redukcija instinkata.
Za razliku od ivotinje, nije osiguran in-
stinktima. ivotinja je njima okoli-
ni, je ispao iz stvaranja. U tome je pozi-
tivno utemeljeno da je "otvoren prema
svijetu" (SCHELER) ili (PLES-
SNER).
I ove su razlike u biologiji postavljene na ge-
netsko-evolucijske temelje:
"Samo su veliki mozak, grlo i ruke ... u pro-
gresivnom razvoju" (R. RIEDL).
Za su ostalim njegova
relativno visoka inteligencija, posebne rukotvo-
sposobnosti i diferenciran jezik ("Ada-
mova jabuka").
Osim organske opremljenosti, koja per se spa-
da u biologije, i ponajprije od strane
teorije sustava poduzetih pokuaja da se 'stra-
tegija geneze' (R. RIEDL) pokae djelotvor-
nom u svim stvarnoga svijeta,
evolucijska spoznajna teorija i biologija
ponaanja istrauju bioloke temelje
kova ivota.
Evolucijskoj teoriji spoznaje je pu-
tove spis K. LORENZA: 'Kantovo o ap-
riornom u svjetlu dananje biologije' (1941.).
Temeljna je misao da ono unaprijed dano u
naemu miljenju (KANTOVO "a priori")
iz evolucije.
LORENZOVO istraivanje "aparata za stvaranje
slike svijeta" u temelji se na osnovnom
iivot je Evolucija je proces u
kojemu se spoznaja:
"Nae ... forme miljenja i katego-
rije odgovaraju izvanjskom svijetu iz sasvim
istih razloga kao i konjsko kopito ... step-
skom tlu, kao to peraja neke ribe ... odgo-
vara vodi."
da na aparat za stvaranje slike svijeta
pod selekcijskim pritiskom kroz milijune godi-
na nije mogao stvoriti zablude opasne za egzis-
tenciju, njegove se tvrdnje bitno slau s presli-
kanom okolinom.
S druge strane, otkazuje naa "re-produkcija
svijeta" kod sloenih sklopova (npr. valna me-
hanika i atomska fizika). Nae for-
Prirodne znanosti IV l Biologija n 191
me miljenja prostora, vremena, sto-
ga zahtijevaju najviu vjerojatnost, ali ne i ko-
sigurnost. Tako LORENZ:
"Naa radna hipoteza, dakle, glasi: sve je
radna hipoteza."
Prema BRUNSWIKU (1934.), ovaj je
oblik izvanjskog svijeta nazvan
"raciomorfni aparat". RIEDL u njemu na dje-
lu vidi hipoteze:
Hipoteza usporedbe: kod istih predmeta vje-
rujemo u ista svojstva.
Hipoteza ovisnosti: vjerujemo u uzorak reda
u svijetu.
Povratak struktura (hipoteza normi) - stal-
nost u kombiniranju obiljeja
- svaka stvar na svojemu
mjestu (hijerarhija) - vremenska konstan-
tnost: tradicija.
Hipoteza svrhe: analogijom prema
vim svrhama, smatramo da postoje objektiv-
svrhe.
Hipoteza smatramo da za sve
postoji jedan uzrok, i to linearni.
Ova se ne obazire na prole sveze i
nu mreu. Obratno, kod poznatog uzroka
(ekzekutivna
hipoteza).
Modema biologija pokazuje vane rezultate
prije svega u relevantnom na-
petosti i ponaa-
nja, biheviorizma i deter-
minizma.
i ivotinju, istraivanje
ponaanja pronalazi
ne ponaanja.
Tako npr. shema: na obi-
ljeja (veliko velike velika glava)
reagiramo sa spontanom
U mnogim su studijama ponajprije I. EIBL-
EIBESFELDT i K. LORENZ istraili "moralno
analoko ponaanje" kod ivotinja, odnosno
svojstva.
Moralni fenomeni kao egoizam i altruizam
jednako se tako pojavljuju u ivotinjskom
carstvu kao fenomen agresije i njezinih kon-
trolnih mehanizama.
Na temelju ambivalencije prirodne opremlje-
nosti (npr. agresija i socijalno ponaanje) stvar-
na ponaanja
mora se primiti na znanje kao stvarno-stanje,
ali ne moe sluiti kao mjerilo onoga to
Treba.
To pak socijal-darwinizam, koji DARWI-
NOVO "survival of the fittest" prenosi na ljud-
sko drutvo. Sam se DARWIN ogradio od to-
ga,
"da temelj najplemenitijega kamenja nae
naravi treba traiti u niskom
nosti".
192 20.
tupost instinkt intelekt
+
intuicija
A Bergson: "elan vital"
..
nesavladivost informacijske plime
neprijateljstvo prema ivotu u gradovima diktat ivota
B Simmel: tragedija kulture
Henri Bergson (1859.-1941.) elio je
utemeljiti novu metafiziku. Pri tome po-
lazi od rezultata
nog istraivanja, ali ih prelazi ela bi clos-
pio do intuitivnoga zrenja.
U glavnom djelu
evolucija', u raspravljanju s teorijom evo-
lucije, BERGSON je zasnovao obuhvatnu
filozofiju ivota.
ivot je trajni proces, noen
"elan vitalom" (ivotnim poletom)
koji se uvijek razvija i diferencira u no-
vim oblicima.
Razum to stoji u temelju prirocloznan-
stvenog istraivanja nije sposoban shvati-
ti ono ivo, jer njegov apstrak-
tan i izoliran promatranja ne moe
biti primjeren i jednokrat-
nosti u ivotu. Ovo i na prostor-
namu, kvantitativnom pojmu vremena u
prirodnim znanostima. On stoji u protur-

prema trajanju koje je u teme-
lju ivotnoga toka, kao necljeljivoj,
rijeci koja u sebi ono
prijanje i nosi ga u ono to dolazi.
Trajanje je shvatljivo u nutarnjem doiv-
ljavanju koje odgovara kvaliteti i
intenzitetu stanja svijesti.
"Elan vital" se diferencira u 3 ivotna ob-
lika:
biljka, ivotinja i
koji nastaju proimanjem materije.
ivotinjama svojstven instinkt i
intelekt su instrumentalnoga eljelo-
vanja, pri instinkt stoji blie ivotu
i dovodi do iskonsku povezanost
s njim, ali ne moe samoga sebe reflek-
sivno shvatiti. Intelekt se usmjerava na
i materijalno i zapravo je kod ku-
tek na ovladava-
nja stvarima.
Sudjelovanje na ivot-
nom poletu je samo proclub-
ljenjem svijesti u intuiciji, koja pove-
zuje instinkt i intelekt.
U spisu 'Oba izvora morala i religije'
BERGSON razlikuje otvoreni i zatvoreni
oblik morala i drutva.
Zatvoreno drutvo pojedincu nalae to-
talitet stavova, unutar moral obav-
lja slubu sustava neosobnih normi,
diktiranih od strane drutvenih zahtje-
va.
Otvoreni moral, naprotiv, na
slobodi, ljubavi i ivom uzoru.
u religiji, fiksa-
cija stoji u slubi
drutva. Ona djeluje kao zatita od stra-
ha i nesigurnosti, dok bit reli-
Filozofija ivota 193
gije lei u mistici, je cilj sjedinjenje sa
stvoriteljem.
Filozofija Georga Simmelsa (1858. -
- 1918.), sociologije, u svojoj
se posljednjoj fazi dade ubrojiti u filozo-
fiju ivota.
ivot se nastoji proiriti, reproducirati,
rasti i nadvladati vlastitu smr-
tnost. U ovom je procesu on u aktivnom
odnosu s okolinom, koja mu daje pros-
tor i granicu.
Pri tome ivot proizvodi socijalno-kultur-
ne forme, koje svoj izvor imaju u ovom
procesu, ali se sada odvaja-
ju od njega ("obrat prema ideji") te razvi-
jaju svoju vlastitu zakonitost i dinamiku,
koji se vie ne mogu svesti na svojstva
njihova izvora.
Samo sudjelovanjem u ovoj "objektiv-
noj kulturi" (npr. znanost, pravo, reli-
gija) pojedinac pronalazi svoju "sub-
jektivnu kulturu".
No, istodobno nastaje trajno
konflikt, ela objektivni oblici
ometaju daljnji razvoj ivota,
ako mu silom i svoju
vlastitu, stranu zakonitost.
"Tragedija kulture" za SIMMELA lei u
tome
"ela sile usmjerene protiv
jednog iz najdubljih
slojeva ba samoga tog
Ljudskoj je slobodi zadano ela u sukobu
s formama otvori nove hori-
zonte ivota.
Za etiku je SIMMELOVA kon-
cepcija "osobnog zakona". On nije ovisan
o nekoj normi, nego se temelji na
osobnom Treba, kojemu je podloan i-
votni tijek osobe. On zadrava obiljeje
nune povezanosti, ali je sposoban jedin-
stvenost i povijesnost individuuma integ-
rirati u to Treba, to zakon ne moe.
Za Ludwiga Klagesa (1872.-1956.; glav-
no eljelo: 'Duh kao protivnik due') ivot
se pokazuje u polovima due i tijela, pri
je dua smisao tijela, a ono izraz
due. Izvorni je doivljaj usmjeren na na-
u zbilju slika. Praslike svega oblikova-
nog ivota za duu su neto Stvarno i
Djelotvorno. U ovom ivom
svijetu
na prag ranih visokih kultura prodire
duh, kao jedna strana, samostojna
Ako on sve ivo pretvara u goli objekt,
opojmljuje i kida iskonsku har-
moniju i prijeti, zajedno s neovisnom vo-
ljom, unitenjem naega ivotnoga svijeta.
194 20.
A Intencionalni doivljaj
..
postavljanje bitka
prirodni nazor
B Epohe
C Unutarnja svijest vremena
tok svijesti
unutarnja svijest vremena
Edmund Husserl (1859.- 1938.)
je fenomenologije, pravca u filozofiji
koji spada najutjecajnije u ovom
Pod tom oznakom stoji zahtjev
suzdravati se u filozofiji od svih prenag-
lih svijeta i bez predrasuda se
dati na analizu onoga to se pokazuje
svijesti.
HUSSERLOV je cilj bio fenome-
noloke metode utemeljiti filozofiju kao
"strogu znanost".
U svojim istraivanjima' (1900./
/01.) HUSSERL prekida s tada rairenim
psihologizmom koji je tvrdio da
zakoni nisu nita drugo nego izraz psihi-
zakonitosti koje se nalaze u njihovu
temelju i na koje se trebaju svesti.
Tome nasuprot HUSSERL dokazuje
idealnost logike zakoni vrije-
de neovisno o stvarnom u
procesu miljenja.
su u 5. i 6. istraivanju'
postavljeni temelji fenomenoloke anali-
ze svijesti, koji su poslije razvijeni u 'Ide-
jama za fenomenologiju i fenome-
noloku filozofiju' (1913.). Sve njezine
tvrdnje trebaju se
temeljiti na intuitivnim zornim samo-
danostima fenomena svijesti.
Tome je temelj pojam intencionalnosti,
koji je HUSSERL prihvatio se
na FRANZA BRENTANA (1838.- 1917.).
Brentano time
svojstvo fenomena, za raz-
liku od da su na neto us-
mjereni, tj. da su uvijek svijest
ga.
HUSSERL je doradio ovaj pojam. Inten-
cionalnost svijesti na
beziznimnu korelaciju
svijesti (npr. opaati, se, ljubiti)
koji se odnose na jedan predmet (mi-
saoni doivljaji: n6esis, mn. noeze) i
predmeta, kako se pojavljuje u tim
nima (ono miljeno: noema, mn. noe-
mata).
Misaoni je predmet pri tome rezultat sin-
teze u kojoj su raznolike noeze dovede-
ne do jedinstva svijesti nekog objekta.
Noema nije predmet u smislu postojanja
po sebi, nego predmet intencionalno sa-
dran u funkciji svi-
jesti. Kao podloga noeza slue osjetni po-
daci (osjetilna hyle).
Stoga Husserlu ulogu igra ana-
liza opaanja.
Osjetilna hyle i noeze tvore stvarne sa-
draje u doivljaju, ono miljeno (noe-
mata) nestvaran je sadraj (intencio-
nalni predmet).
Fenomenologija I l Husserl I 195
Glavna osobina intencionalnosti jest te-
nja za evidencijom. Evidencija
nesumnjivu samo-danost intencional-
no miljenoga za jednu svijest, koja iz-
vorno
Da bi se mogli vidjeti fenomeni te vrste,
potrebna je temeljna promjena naega
prirodnog nazora na svijet, koju HUSSERL
naziva fenomenolokom redukcijom.
U prirodnom nazoru neprestano
sudove o bitku predmeta po sebi (religija
bitka). Fenomenoloki se stav naprotiv
uzdrava od svakoga suda o bitku ili
nebitku predmeta i tako
promatranje svijesti bez predrasu-
da,
tj. promatranje onoga to je kao fenomen
dano u korelaciji noeze i noeme. HUS-
SERL ovaj postupak pojmom
iz skepse, kao epoche (uzdra-
vanje od suda).
glavna osobina fenomenologije
jest eidetska (eidos: bit) redukcija. Nje-
zin predmet nisu
intencionalnog doivljaja kod
ljudi, nego bitni temeljni zakoni doivlja-
ja. Fenomenologija je u tom smislu pro-
matranje biti.
redukcije sad je objas-
niti na temelju kojih djela svijest konsti-
tuira samu sebe i kako se predmetnost,
a time i svijet, konstituira u svijesti. Kao
pozadina konstitucije pokazuje se
identitet ja, u se samo-svi-
jesti temelji povezanost doivljaja.
fenomenoloke metode
HUSSERL je razvio mnotvo suptilnih
analiza. Treba istaknuti fenomenologiju
unutarnje svijesti vremena. Tu HUS-
SERL pokazuje kako se svijest objektiv-
nog vremena, unutar se predmeti i
lokaliziraju na jedno mje-
sto, temelji na nutarnjoj svijesti vremeni-
tosti
Pritom je primarna svijest sadanjosti,
kao aktualno Sada jer ona je
mjesto svega posadanjenja prolih i
doivljaja.
Sadanjost nije nego pokazuje
protegnutost, na temelju koje se ono to
je upravo bilo zadrava u sadanjosti (re-
tencija) i isto tako ono to
(protencija).
Sadanje Sada je lancem retencija po-
vezano s prolim, sadanje Sada
ono jednom bijae.
Ovaj lanac retencija, koji ostaje
kao "potopljena" sadanjost,
da u ono prolo na
njegovu mjestu te ga posadanjimo.
196 20.
l
--------
idealiziranje
' ostvarenje subjektivnosti

l
fenomenologija l
''------.-------' )
svijet ivota
l
smisleni odnos
A Husserl: ivotni svijet kao osjetilni temelj smisla znanosti
..
B Merleau-Ponty: "Vidljivo i nevidljivo"
Fenomenologija II l Husserl II; Merleau-Ponty 197
vano konstitutivno ostvarenje
svijesti, osim prostora i jest
ostvarenje intersubjektivnosti. Prob-
lem, kako Ja koje se odnosi na svoje do-
ivljaje dolazi do pretpostavke jednoga
je, jer se tako mora
objasniti pitanje
kako se ostvaruje objektivnost u smis-
lu onoga to vrijedi za mnotvo subje-
kata.
Svijest egzistencije dmgoga Ja nastaje iz
vlastitog iskustva tijela. Na temelju toga
smatram istinitim da pojavljivanja
tjelesa treba samo ta-
ko da se u njima manifestira tijelo jedno-
ga drugog Ja.
Ja tako ivim u svijetu, koji su-iskusuju
drugi subjekti i svima nam je
ki. Svijet je tako za svakoga te time in-
tersubjektivno
U svojemu kasnom djelu ('Kriza europ-
skih znanosti i transcendentalna fenome-
nologija' , 1936.) HUSSERL ostvaruje novi
pokuaj svojega miljenja, koji se vrti oko
pojma svijet ivota. Svijet ivota je
ukupnost iskustvenog hori-
zonta, unutar je
Ja usmjereno na predmetnost.
Povijest kulture sada se prema HUSSER-
LU pokazuje kao posljedica ''praudruga",
u kojima svijest jedne kulturne zajednice
nadilazi sebe u novu predmetnost. Za nas
najsudbonosnija udmga jest
novovjekovna prirod-
na znanost, s GALILEJEM, te
iz nje stav objektivizma.
S njom se svijet apstraktnih,
predmeta kao jedini istiniti svijet.
Ako pak ovaj svijet nema vie nikakva
odnosa prema subjektivno svi-
jetu ivota, znanosti izgubiti svoje
za ivot i dovesti u krizu smi-
sla moderne.
Pritom se zaboravilo da su objektivne
znanosti i same subjektivne tvorevine je-
dne prakse ivotnog svijeta, dakle proiz-
laze iz konstitutivnog subjekta.
Tako je, recimo, geometrija nastala idea-
liziranjem zorno svijeta opaa-
nja.
Stoga objektivna znanost svoj izvor i smi-
sao ima u svijetu ivota kojemu pripada.
Krizu smisla stoga moe rijeiti samo fe-
nomenologija, koja pokazuje kako se svi-
jet ivota gradi iz transcendental-
ne subjektivnosti.
Fenomenologija je osobito u Francuskoj
pala na plodno tlo. Maurice Merleau-
Ponty (1908.-61.) tei za novim
vanjem odnosa naravi i svijesti
u se ne samo protiv na-
gledanja, koji ljudske
fenomene kauzalno izvana, nego
i protiv koji sve eli shvati-
ti iznutra svijesti. Nasuprot
tome on ukazuje na
dimenziju", koja otkriva ivi od-
nos prirode i svijesti.
U 'Stmkturi ponaanja' pokazuje da se
ponaanje ne moe shvatiti ni kao goli
kompleks tjelesnih mehanizama niti kao
duhovna djelatnost. Srednje
je treba opisati pojmovima strukture i
lika, koji organiziraju stvarnost poseza-
njem u nju.
"Struktura [je] nerazrjeiva veza
ideje i egzistencije, kontingentni aran-
man po kojemu materijali pred naim
dobivaju smisao ... "
'Fenomenologija opaanja' pokazuje
kako je na odnos prema svijetu povezan
s otvorenim horizontom
opaanja, prije svake znanstvene objek-
tivacije. Tako svijest ne zauzima neopre-
dijelj eno stajalite, nego je
uvijek angairana svijest, jer ostaje upu-
na doticaj sa svijetom.
I ovdje se naglaava nerazrjeiva poveza-
nost svijesti i tjelesa .
Iskustvo naega tijela sadri tako nedo-
kidivu (ambigulte), jer
ono nije ni stvar ni svijest.
U svojemu se kasnom djelu ('Vidljivo i
nevidljivo') MERLEAU-PONTY u
smjeru nove ontologije. izme-
subjekta i objekta sada se trai u sa-
mom bitku. Tako on govori npr. o "tijelu
svijeta".
ne stoji svijetu nasuprot, nego je
dio njegova tijela, u kojemu se temelje
stmkture, smisao i vidljivost svih stvari.
Bitak se pak ne pokazuje u svo-
joj punini, on se potpunoj transpa-
rentnosti. Ova se granica iskustva poja-
njava svezom vidljivoga i nevidljivoga.
Nevidljivo nije jedan
nego skrivenost, utemeljena u sa-
mom gledanju.
Predmet je dan na pozadini onoga to
se na njemu ne vidi (predmet odjed-
nom u svim perspektivama bio
bi nestvar); slici pripada i ono to je sli-
kar ispustio; je razumljiva na
pozadini onoga to je i
onoga o ona uti.
Ovaj bitak iza nas MERLEAU-
PONTY naziva sirovi ili divlji bitak koji se
pred svakim zahva-
tom.
198 20.
vrijednost
ugodno-neugodno
111
plemenito-prosto
sjetilno
vitalno <ll,,

pniYO-II8priiVO

sveto-
nesveto
svetac
umjetnik
zalionodavac
filozof
osobna
ljubav
zajednica
vjere
junak ivotna zajednica

umjetnik ivota gomila
. . .y . . -:;,.
uzor zajednica
A Ljestvica vrijednosti
duh
duh
-
spoznaja biti
(takobitak)
- idealni faktori
um
asocijativno
miljenje

instinkt
/
dijalektika kultura i drutveni
\
razvoj
realni faktori
T
nagon
doivljaj
nagon- stvarnosti
(tubitak)
B Antropologij a
Max Scheler (1874.- 1928.) proiruje polje
fenomenologije tako to je primjenjuje na
etike, filozofije kulture i ftlozofi -
je religije. Njegovo razumijevanje fenome-
nologije pojanjava navod:
"Na prvom je mjestu fenomenologija ...
ime za stav duhovnog gledanja, u kojemu
se dobiva neto za u-gledanje i do-ivlja-
vanje, to bi bez toga ostalo skriveno:
naime, carstvo osobite vrste ..
Ono do-ivljeno i u-gledano 'dano' je je-
dino u samom i
aktu, u njegovu ispunjenju: ono se
pojavljuje u njemu, i samo u njemu."
U djelu 'Formalizam u etici i materijalna vri-
jednosna etika' Scheler kritizira KANTOVU
formalnu etiku te nasuprot njoj razvija teme-
lje svojeg o vrijednosti. Uvjeren je
"da ovaj kolos od i bronce [KAN-
TOV zakon] fil ozofiju zatvara
na njezinu putu do konkretnoga, razboli-
tog . . . o vrijednosti-
ma, njihovu poloaju i na njemu uteme-
ljenim normama; a time ujedno i, kod
svakoga na pravom uvidu utemeljenu,
zgradu vrijednosti u ljudskom
ivotu".
Vrijednosti su apriorno i idealno da-
ne u One ne postoje u ne-
kom, po sebi "nebu vrijednos-
ti" nego su vezane na osobu kao sredite
na, i to
kao njezin bitni i nuni "emocionalni ap-
riori ".
SCHELER izbjegava KANTOV formalizam,
da su vrijednosti za njega
sadrajem i vezane uz osobu, ali ujedno iz-
i relativizmu tako to brani apriorni red
vrijednosti.
Vrijednosti stoje u natpovijesnomu stupnje-
vitom poretku. Svakomu vrijednosnom stup-
nju odgovara
posebni akt tip osobe i oblik
zajednice pri je viim vrijednostima
dana prednost (sl. A).
Vrijednosti se pokazuju na stvarima odnos-
no dobrima, ali su u svojoj vrijednosnoj kva-
liteti o njima neovisne. U tom pogledu one
se
mogu usporediti s bojama, koje se uvijek
pokazuju na predmetima, ali
su kao kvaliteta boje o njima neovisni.
SCHELER ne vidi bit primarno u nje-
govu miljenju ili htijenju, nego u ljubavi.
je ens amans, koje voli.
Sve spoznavanje, sve vre1novanje temelji se
na sposobnosti sudjelovanja na bitku, koja
je utemeljena u ljubavi. Hijerarhija vrijednos-
Fenomenologija m / Scheler 199
ti i postupci ardo amoris
jednoga
"Tko ima ordo amoris jednoga
ima toga Za njega kao moralni
subjekt on ima ono to formula kristala
za kristal. "
Za SCHELEROVO miljenje bitan je pojam
osobe, koju on kao bivstveno jedin-
stvo akata mi!fljenja,
htijenja, ljubavi)
"Osoba je konkretno, samo bivstveno bit-
no jedinstvo akata raznolikog ... "
Od toga je ja, koje je nje-
govim funkcijama (npr. osjet-
ne funkcije).
Osoba je jednokratna i svakom op-
Ona se iskuava samo u izvre-
nju njezinih a druge osobe u su-izvre-
nju, pred-izvrenju i post-izvrenju njihovih

SCHELER govori i o z druenim osobama
(narod i Crkva), kojima pripisuje vlastitu
svijest, koja na povezanosti zajed-

Posebno mjesto zauzima boanska osoba,
prema kojoj tei osoba.
Ideja Boga jest najvia vrijednost i Boja
ljubav najvii oblik ljubavi.
Svoju najprije predodbu Boga
SCHELER je poslije promijenio u smjeru bi-
boanstva.
U kasnijem se razdoblju SCHELER ponajpri-
je posvetio projektu filozofske antropolo-
gije. U spisu 'Poloaj u kozmosu'
razvio je stupnjevitu strukturu
Prvi je stupanj osjetilni nagon koji je vlastit
svemu ivome od biljke do Njega
slijede instinkt, asocijativno prak-
inteligencija izbora, spo-
sobnost anticipacije) i
samo kod duh.
Njime je odrij een od
na organsko. No, duh ujedno stupa u sukob
s principom svega ivoga, s nagonom. U na-
gonu se cjelovit doivljaj zbilje osniva na te-
melju iskustva otpora, kojega realnost sup-
rotstavlja nagonu.
Bitak, koji se iskusio u ovom otporu,
SCHELER naziva tu-bitak. Duh naprotiv
iskustvo tako-bitka (bit).
Dvojstvo duha i nagona presudno je za raz-
voj kulture i drutva u obliku
djelovanja idealnih i realnih faktora.
Duh u sebi nema snagu da svoju spozna-
ju biti pretvori u stvarnost.
Tek tamo gdje se nj egove ideje ujedine s
realnim faktorima (nagoni, npr. samoodra-
nje, interesi, drutvene tendencije), tek tu
dobivaju djelotvornost.
200 20.
um
A sveobuhvatnoga
B situacije
e ifre transcendencije
filozofima je egzistencije 20. st.
Karl Jaspers (1883.-1969.) najvie pod
utjecajem KIERKEGAARDA. Svoju filozo-
fiju kao odgovor na izazov koji su
postavili KIERKEGAARD i NIETZSCHE. U
kasnijim godinama JASPERS se istaknuo i
kao angairani pisac.
U svojemu prvom velikom djelu, 'Filozo-
fija' 0932.), JASPERS je najprije pokazao
granice objektivne znanstvene spoznaje:
U znanostima je sav bitak sveden na
predmetnost, tj. na ono to se moe
izvana.
No, time ne mogu shvatiti bitak, koji sam
ja sam, jer o sebi samomu mogu znati sa-
mo iznutra, u opaanju svojih vlastitih mo-
Stoga je osvjetljenja eg-
zistencije
svakoga uputiti na izvore
njegova samobitka, kojih mora posta-
ti svjestan, a koje moe ostvariti samo
on sam.
to zapravo moe biti jo nije dano
s njegovim empirijskim postojanjem, ne-
go je koju on mora ostvariti u svo-
joj slobodi.
Egzistencija (Samobitak) kod JASPER-
SA je stoga sve ono to bitno tvori me-
ne Samoga,
za razliku od svega onoga to mi samo iz-
vanjski pripada, to se moe izmijeniti i
ovisi o uvjetima koje nisam sam postavio.
"Bitak koji - u pojavnosti postojanja -
jo nije, nego moe i treba biti te zato
vremenski iako je Taj
bitak sam ja sam kao egzistencija."
kao postojanje sebe pronalazi u
unaprijed danim uvjetima prirodne, kultu-
roloke i povijesne vrste, koje nije sam
postavio. Ali u svemu tome on jo odlu-
o samom sebi, to je on bitno.
pak da najprije trajno ivi u
neupitnoj skrovitosti svojih izvanjskih uv-
jeta, potreban mu je poseban poticaj koji
bi ga vratio njegovoj vlastitoj egzistenciji.
To su situacije:
smrt, borba, patnja, krivnja.
U proivljavanju situacija posta-
je jasno da se moe slomiti povrinski os-
lonac na izvanjske ivotne uvjete, a ja biti
radikalno unatrag k samomu sebi.
To se u svijesti smrti, koja
golo postojanje i postaje kame-
nom kunje:
ono to ostaje bitno smrti,
njeno je to postaje pro-
padljivo, jest golo postojanje.
Ali svoju egzistenciju ne moe os-
tvariti bez uvjeta postojanja. Izraz za to je
povijesnost kao jedinstvo postojanja i
Filozofija egzistencije I l Jaspers 201
egzistencije, nunosti i slobode, vreme-
na i
Ni egzistencija ne moe sama dospjeti do
samoostvarenja, treba drugoga. Stoga
komunikacija dobiva veliko
Samo po drugomu dolazi do jas-
o samome sebi.
Egzistencijalna komunikacija jest uzajam-
no izricanje sebe u drugome. Ako se eg-
zistencija ne moe utemeljiti u golom pos-
tojanju, onda joj je potreban drugi izvor.
Prema JASPERSU, to ima korijenje u tran-
scendenciji.
U njoj egzistencija nalazi svoju orijenta-
ciju; ona je izvor i njezine
slobode.
U svojemu drugom velikom filozofskom
djelu, 'O istini' (1947.), JASPERS
o sveobuhvatnom dovodi svoje misli u
opseniju sistematiku.
Sveobuhvatno je ono to sva
pojedina a da samo nije obuhva-
nijednim drugim; to je sam bitak.
Sedam je sveobuhvatnog:
Postojanje je moj ivot u svijetu koji ga
okruuje. To je iskustva u koje
sve mora stupiti da bi bilo za mene.
Svijest jest sredstvo
objektivnog miljenja.
Dub naprotiv ivi u sudjelovanju na ideja-
ma utemeljenja cjeline i smisla.
Ovim koji su ja sam, kao objekt
nasuprot stoji svijet kao prostor u kojemu
mora u pojavnost stupiti sve to
postoji.
Ove imanentne sveobuhvatnoga
i ispuniti egzistencija i tran-
scendencija.
JASPERS je transcendenciju
kao ono to obuhvatno, kao
pratemelj svega bitka. Moe je iskusiti
samo egzistencija, i to iframa (simbo-
lima), koje su jezik transcendencije u
imanenciji. U ifri (koje mo-
gu biti bilo to, npr. priroda, povijest,
neuspjeh) imanencija postaje transpa-
rentna na transcendenciji.
Um je djelotvorna snaga koja u
svim ostalim trai jedinstvo i is-
istinu.
Za JASPERSA je bitno da svi sveo-
buhvatnoga jednako izvorno pripadaju je-
dan drugome i jedan u drugi.
Svaki ima svoj istinosni smisao u ovisnos-
ti o drugima.
Neistina nastaje kad se jedan od
izolira, a njegova se valjanost apsoluti-
zira.
202 20.
prolost
A Egzistencija
B Pogled
C Oznake bitka
egzistencija
sposobnost
negacije
bitak za druge

Egzistencijalizam Jean-Paula Sartrea
(1905.-80.) pod utjecajem je HUSSERLO-
VE fenomenologije, HEIDEGGERA, HE-
GELA i poslije marksizma. Kao i CAMUS,
pisao je kazaline komade i ro-
mane je
egzistencijalizam, osobito u Francus-
koj, privremeno postao "modernom
strujom".
SARTREOVO prvo glavno djelo, 'Bitak i
nita', pokuaj je fenomenoloke ontolo-
gije, pa zato s pitanjem bitka. On
razlikuje
bitak po sebi kao bitak stvari neovi-
san o svijesti, od bitka za sebe kao bi-
tak
Bitak po sebi ne odnosi se niti na sebe
sama niti na druge; on je, nadalje, "masi-
van", tj. nikakvim nebitkom neprekinuta
pozitivnost; on je ono to jest. Tek je sa
dano nita. Bitak za
sebe ima sposobnost nitenja.
"Bitak po kojemu u svijet dolazi Nita,
jest bitak kojemu se u njegovu bitku
radi o nitenju bitka; bitak po kojemu
u svijet dospijeva nita mora biti svoje
vlastito nita."
To je ljudske egzistencije. Ona
u sebi nosi svoju negaciju, tj.
je:
Jedan bitak, "koji jest ono to nije, i ko-
ji nije ono to jest".
Time se treba da je jedan
bitak koji se preko sadanjega projicira
na on je bitno svo-
jim Ovim on
je uvijek iznad sebe,
on je ono to jo nije.
se ne moe reducirati ni na ono
stvarno dano,
on nije samo ono to jest, nego
on jest ono to od sebe
stanje bitka stoga je sloboda,
jer on ne moe nego mora os-
tvariti samoga sebe, tj. od sebe ono
to on jest; on je na slobodu.
Sloboda je nitenje onoga po-sebi po-

Sloboda se ne dokida onim to je stvar-
no dano (npr. otpor stvari, tje-
lesnost), jer tek sloboda otkriva ovo kao
granicu; to je samo unutar
konkretnoga ivotnog nacrta.
da za SARTREA nema Boga, koji bi
unaprijed dao njegovu bit, on sa-
mog sebe u svojoj egzistenciji:
"to ovdje da egzistencija pret-
hodi esenciji? To da naj-
prije egzistira, sebe pojavljuje
se u svijetu, a zatim sebe definira."
Filozofija egzistencije II l Sartre 203
je u potpunu odgovornost
za sebe. No, nasuprot samomu sebi on
ima i neistinosti.
igra i slobodnog nacrta pritom
je tako i
da moe odgovornosti
za svoj vlastiti bitak.
Vano mjesto zauzima istraivanje odno-
sa prema drugome. Strukturu bitka za
druge SARTRE otkriva u analizi pogleda
(koji nije na oko kao osjetni
organ). da je bitak poje-
dinca uvijek konstituiran
drugoga.
Pojedinac je jedino samomu sebi pre-
puten u svojemu neposrednom djelo-
vanju, on se u svojoj svijesti ne postav-
lja kao onaj koji je u svojem djelova-
nju on po sebi.
U od drugoga on se pak ukru-
ti u objekt; izloen je sudu drugoga.
SARTRE to pojanjava na primjeru "pris-

Predan svojoj radoznalosti, bez ja-svi-
jesti sav se svojim
Onda ga zatekne (opazi) netko drugi:
u tom je trenutku on kao onaj
koji jest: ljubomorni
Da bi se poznavala samoga sebe, potre-
ban je drugi. drugima, to le-
. i u tome, prevladava se ako pojedinac
sebe svjesno zasniva na svojim
nostima.
Iskustvo svojega samobitka on
na da nije drugi.
U spisu 'Kritika uma' SAR-
TRE svoja razmatranja proiruje na pod-
drutva, tako to tei za poveziva-
njem egzistencijalizma i marksizma. Mar-
interpretacija povijesti s gledita
ekonomskih uvjeta i
individuuma povijesnu i dru-
tvenu stvarnost, unutar koje se ostvaruje
projekt egzistencije. Stoga SARTRE cilja
na posredovanje oso-
bne slobode i materijalnih, ekonomskih
uvjetovanosti drutva. je
"stvoriti spoznaju, ko-
ja u socijalnom svijetu opet prona-
i slijediti ga sve do njego-
ve prakse, odnosno nacrta, koji
jeka na temelju jedne situa-
cije konfrontira s drutveno mogu-

U marksizmu SARTRE kritizira podvrga-
vanje osobe ukupnom cilju jedne aprior-
ne povijesne konstrukcije. Stoga se eg-
zistencijalizam mora integrirati u marksi-
zam da bi razbio njegovu dogmatiku.
204 20.
..
Filozofija egzistencije ill / Camus; Marcel 205
Karakter djela Alberta Camusa (1913.-
--60.) moe se prikladno opisati izrazom
"miljenje u slikama".
Kod njega nema sustavnih filozofskih
rasprava, nego filozofski, literarni i
eseji, drame, dnevnici
u kojima razvija svoje misli.
Tema CAMUSOVA 'Mita o Sizifu' jest is-
kustvo apsurda, koje se manifestira u
nepremostivu jazu Ja i svijeta.
Svijest apsurda moe iznenada
zahvatiti kada se slome kulise svakod-
nevice, a on neposredno ostane pred
i neprijateljstvom svijeta.
nas opaanje da
je svijet 'tijesan', slutnja koliko je
mnogo jedan kamen nepropus-
tljiv za nas, i s kojim nas intenzitetom
priroda ili neki krajolik. Svi-
jet nas odguruje: on opet postaje on
sam."
pak u sebi pronalazi neugasivu
tenju za izgubljenim jedinstvom i ispu-
njenjem smisla. U tom ponoru
ljudske tenje za jedinstvom, i
smislom te svijeta koji to postoji
apsurd.
"Apsurd nastaje iz suprotstavljanja
vjeka koji pita i svijeta koji nerazum-
no uti."
Apsurd se mora drati kao prva
izvjesnost i pretpostavka. To za poslje-
dicu ima odricanje svakoga
kog osmiljavanja ivota i zahtjev
ku
da se prilagodi unutar svijeta po
jekovoj mjeri, ne da se nada u onos-
tranost, nego da iscrpi ono to mu je
dano.
Sudbina je preuzeti na sebe
patnju u jednom svijetu bez smisla i
Boga.
Stoga je junak apsurda Sizif.
Bogovi su mu za kaznu za njegovo oma-
lovaavanje i volju za ivotom nametnu-
li beskrajnu, besmislenu No, u
trenutku svijesti, kad se Sizif ka-
menu da iznova preuzme svoje
nje, on je od svoje sudbine.
"Nema sudbine koja se ne bi mogla
nadmaiti prezirom. On od sudbi-
ne pravi ljudsku stvar, koja se
ljudima mora regulirati."
da izvan i svijeta ne mo-
e biti apsurdnog, ostaje vrijed-
nost koju apsurd ne moe negirati a da
ne dokine samog sebe, to je sam ivot.
Temeljni je ljudski stav stoga otpor pro-
tiv apsurda. Radi svojega vlastitog iden-
titeta
se mora drati svojega
nunog zahtjeva za jedinstvom i ispu-
njenjem smisla, ako i zna da se
on ne moe ostvariti.
Otpor prema uvjetima njegova
ivota tema je eseja u revoltu'.
Pojedinac spoznaje da on nije sam sa
svojom sudbinom, identificira se s dru-
gim su-ljudima koji trpe. Stoga je soli-
darnost temelj svakog revolta. Ako se
rtvuje u tijeku revolta, u korist
nekoga dobra (sloboda, pravednost), to
prelazi njegovu vlastitu sudbinu.
lik ovdje je Prometej koji
bogovima krade znanje da bi ga do-
nio nevoljnim ljudima.
Neumjesni oblici revolta u povijesti nas-
tali su tamo gdje se on odrekao svojega
izvora u apsurdu i solidarnosti te ljude
rtvuje u korist nekoga toboe apsolut-
nog cilja, gdje on prelazi u ni-
hilizam i prezir
Ako se ne moe spoznati neki unaprijed
dani smisao, koji vodi ivot, onda to

da mora unutar svojih
nosti pravu mjeru.
Put do toga on pronalazi u "sredozem-
nom miljenju", koje CAMUS smatra ut-
jelovljenim u kraju oko Sredozemnog
mora i miljenju, koje je tu nas-
talo. U tom se kraju manifestira izjedna-
suprotnosti svjetla i sjene, sunca i
mora. I ovdje CAMUS ponovno
u mitologiju:
"Nemeza bdije, boica mjere, ne os-
vete. Sve koji granicu, nemi-
losrdno kazniti."
Gabriel Marcel (1889.-1973.) zastupa
stajalite unutar filozofije eg-
zistencije. U 'Biti i imati' MARCEL sup-
rotstavlja ta dva temeljna stava. U mo-
dusu "imanja" izraava se
i stav prema svijetu, su-
i meni samome, kojemu odgo-
vara apstraktno i milje-
nje. Tako pak ne udovoljava svo-
jemu ontolokom
On, naime, ne egzistira izvorno u raz-
nego u sudjelovanju na
i boanskom bitku.
To on u unutarnjoj, bitku
predanoj "pobonosti". Sudjelovanje na
bitku ostvaruje se u ljubavi, koja se bez
pridraja otvara drugome i preko toga
ukazuje na Boga kao apsolutni Ti.
206 20.
briga
A Tubitak
B odnos
Martin Heidegger (1889.- 1976.) spada
najutjecajnije mislioce 20. st. Njego-
vo se djelovanje prua preko ftl ozofije na
teologiju, psihologiju i istraivanje knjiev-
nosti.
Upadljiva je njemu svojstvena upotreba
jezika u promjeni novih rije-

Heideggerovo glavno djelo 'Bitak i vrije-
me' (1927.) eli iznova postaviti pitanje o
"smislu bitka" te time zahtijeva da bude
fundamentalna ontologija. Polazna je
ka pri tome pojmovno
kao tubitak, jer se njegov bitak, ako se
odnosi prema bitku, sam odlikuje razumi-
jevanjem bitka.
"Tubitak je kao moebi-
tak, kojemu se u takvu bitku radi o nje-
mu kao vlastitome. . . Sam ovaj bitak
prema kojemu se kao prema svojemu
vlastitu tubitak moe odnositi ovako ili
onako i uvijek se nekako odnosi, nazi-
vamo egzistencija."
Egzistenciju (bitak tubitka) odre-
tubitak sam, u izboru svojih najvlasti-
tijih Pri tome on moe sebe
dobiti ili izgubiti, tj.
stajati u bivstvenomu modusu pravosti,
ako on ostvari samoga sebe, ili u nep-
ravosti, ako se odrekne svojega izbora.
da se tubitak iz svake
koja je on, tubitka
mora kod njegove egzistencije. On
se ne moe izvesti iz neke prethod-
ne biti. Bivstveni karakteri tubitka ne mo-
gu se shvatiti kategorijama (kao kod tubit-
ku neprimjerenoga bitka), nego egzisten-
cijalima.
Temeljni stav tu bitka jest
u "imati povjerenje u, biti uobi-
druiti se sa", to je
pod egzistencijalom "zbrinjavanje". Pri-
tom je bitka na svijet pri-
je svega obiljeen prema bi-
to HEIDEGGER naziva
je svojom
tj. stoji na raspolaganju za upotre-
bu (npr. alatka).
Pri tome stoji u jednom
sklopu koji su-konstituira svi-
jet. Taj se sklop u opho-
s ovim te otvara "Kako" svi-
jeta (sl. B).
Tubitak je nadalje "su-bitak"kao uvjet mo-
susreta su-tubitka. s
drugima je kao "skrb" (ne u so-
smislu).
Tubitak se ne nalazi u modu-
su izvornosti samo-bitka, nego u "zapa/os-
Heidegger I 207
ti u neosobno Se". Tu tubitak doputa da
mu drugi oduzmu njegov bitak,
ako on sebe razumije iz onoga to "se"
tj. ivi u i svakida-
njosti.
na koji se tubitku izvorno otvaraju
svijet, su-tubitak i egzistencija jest "nade-
nost".
Ona se u raspoloenju koje ob-
znanjuje kako je nekome pri srcu (ra-
dost, tuga, dosada, strah).
U njoj se tubitku otvara i njegova
nost" u svijet, kao njegova stvarnost, koja
mu pokazuje da on treba preuzeti svoj tu-
bitak a da ne zna o dubljemu temelju ovo-
ga "odakle".
Drugi egzistencijalni osnovni modus tubit-
ka jest razumijevanje. Ono se odnosi na
da ono po sebi ima
karakter
U razumijevanju se tubitku otvara nje-
govo vlastito kao i sklop svr-
hovitosti svijeta.
Govor je razdioba
razumljivosti bitka-u-svijetu".
Temeljna struktura tubitka jest "briga",
kao jedinstvo:
egzistencijalnosti
(bitak i zapalosti (u "se").
Tubitak egzistira ako se na-bacuje na svo-
je vlastite Pritom se on uvijek
nalazi u svoj svijet, koji
okvire njegovih
Ovdje prevladava modus zapalosti u
ovoga Se, iz koje se tubitak
mora istrgnuti u svoju pravost.
U tjeskobi HEIDEGGER pronalazi temeljnu
u kojoj tubitak biva donesen
pred sebe samoga i svoje najvlastitije mo-

Ono "pred tjeskobe nije neto
unutarsvjetski (kao kod str.l-
ha), nego bitak-u-svijetu kao takav.
U njoj je tubitak natrag na samoga
sebe, vladavine onoga Se i sto-
ga slobodan za svoje
U tjeskobi se tubitku otvara i njegova ko-
i nitetnost, tako to iskustvo
sebe kao "bitka prema smrti". "Prethode-
nje" u ovu krajnju od svojih
tubitku otkriva njegovu izgubljenost u
neosobnom Se (jer u smrti nema vie
dranja uz druge)
i donosi ga pred to da sam bude i da se
shvati u svojoj cjelovitosti (u koju spada i
bitak prema smrti). Za svoje au-
tubitak zna po zovu savjesti.
Savjest ne doziva nita nego
tu bitak u tome donosi sebe samoga pred
svoje
208 20.
A bitka
B Ono to izaziva i zapostavlja tehnika
strukturalne cjeline tubitka uk-
je u odgovoru na pitanje to naj-
prije jedinstvo tubitka u brizi.
Za HEIDEGGERA to je vremenost. Pret-
hodna otvorenost, s kojom se tubitak iz-
bacuje na svoje je
samo fenomena po
kojemu tubitak moe k samomu
sebi. Samo pak
ako se tubitak preuzme, "kakav
bijae", dakle u svojemu bivem-bitku,
moe u tako k sebi
da se vrati na sebe samoga.
l samo u njegovu sadanjem-bitku moe
ga sresti okolni svijet i u djelovanju ga za-
hvatiti. Vremenost kao "biva-sadanjaju-

biti i smisao je brige. Vremenovanje tubit-
ka u modusu jest
prethodnost trenutak (sa-
danjost), ponavljanje (bilost).
Oko 1930. godine zbila se promjena u
HEIDEGGEROVU miljenju, koju on sam
kao zaokret. Ako je u 'Bitku i
vremenu' pokuao pojasniti pitanja o
smislu bitka od strane razumijevanja bit-
ka tubitka, tako je on sad sam bitak taj,
koji razumijevanje bitka na
na koji se on otkriva.
je tovie od samoga bitka 'ba-
u istinu bitka, da on tako ek-zistira-
istinu bitka, da se u svjetlu bit-
ka pojavi kao to ono jest. Po-
javljuje li se ono i kako, ulaze li i kako
Bog i bogovi, povijest i priroda u osvjet-
ljenje bitka, pri-sustvuju i od-sustvu ju, ne
Dolazak temelji se
u sudbini bitka. Za pak ostaje
pitanje pronalazi li on u poslanju svoje-
ga ono to odgovara ovoj sudbini."
Ek-zistencija sada stajanje
na bitka.
ovdje u smislu osvijetliti
"neto laganim, otvorenim".
Odnos bitka i utemeljuje
sam bitak, na taj to on sabire tubi-
tak kao "mjesnost i mjesto" osvjetljavanja.
Sam je bitak osvjetljavanje, dok je ono
to se tubitku u tome pojavljuje (osvi-
jetljeno)
kako se pojavljuje, mijenja se
tijekom povijesti bitka.
Istinu HEIDEGGER kao nes-
krivenost.
"Samo ovo osvjetljavanje poklanja i jam-
nama ljudima pristup k Zah-
ovomu svjetlu je u izvjes-
nim i promjenljivim granicama neskrive-
no."
Heidegger II 209
Neskrivenosti ipak pripada i skrivanje, u
kojemu se krije u cjelini. izda-
je sebe ako ne stupa u ovo svjetlo (gra-
nice nae spoznaje),
ono se pretvara, ako zastire
(zabluda i prijevara).
ima sklonost drati se uz ono pri-
vidno blie, i pritom zaboraviti ono
najblie, bitak koji se skriva. je
kao ek-zistencija da se prepusti
bitku, da bude otvoren za neskrivenost
samog osvjetljavanja.
Istina bitka jest osvjetljavanja
koji nosi sve osvijetljeno
Pristup bitku otvara se po jeziku, jer os-
sebe bitak je "na putu k jezi-
ku". Jezik ovdje stupa u pojavnost kao
neto to ne stvara sam po elji,
nego u je on uvijek i iz
on govori.
"Jezik je bitka, u njoj
ek-zistira, ako pripada istini bit-
ka, koju
stoga mora sluati jezik da razab-
re to mu on kae. To je smisao od ka-
zati ("ukazati"), u "pokazati, pu-
stiti da se pojavi".
Prisutnost bitka u jeziku objavljuje se
prije svega u izvornom govorenju pjes-
nitva.
"Sudbini bitka" naega vremena HEIDEG-
GER se pribliava s pitanjem o biti tehni-
ke.
Tehnika je povijesni u
kojemu se otkriva bitak.
No, ne raspolae time, pa stoga
ne moe zahtjevu tehnike. U mo-
dernoj se tehnici pojavljuje na
'postave", u smislu izazvati ("nekoga
postaviti") i premjestiti (drugi
pristupa k u odnosu kako na
prirodu tako i na ("proizvodi-
ti", "namjetenik").
Postavljeno pokazuje se kao 'Posto-
janje", tj. ono stoji spremno za upotrebu,
za nesaglediva djelovanje i planove teh-
nike.
Opasnost se sastoji u tome da sve
i samoga sebe)
samo jo kao materijal za, na uspjeh ori-
jentirano, i iskoritavanje.
On se dri
jo samo koje je osvijetljeno kao
postava i pritom zaboravlja ostale na-
otkrivanja i blizinu bitka.
Kraj ove bivstvene epohe kad
vjek ugleda opasnost i probudi se iz za-
borava bitka.
..
210 20.
simbol : junktor za: primjer: se:
& konjunkcija P&Q PiO
1\ PAQ
PQ
v
disjunkcija
PvQ PiliO
:::> kondicional
p :::>Q
P implicira Q,
P _.a ako P onda Q
bi kondicional P <->O P upravo onda kada Q,
-
P ako i samo ako Q
--, -,p
negacija
- p ne P
-p
A
1
logika iskaza (ili logika junktora)
simbol:
F, G, H
a,b,c
X, y, Z
'!l
v
3
v
A
oznaka:
predikatna konstanta
individualna konstanta
individualna varijabla
univerzalni kvantor
kvantor egzistencije
operator klasa
kopu la
A
2
logika predikata (ili logika kvantora)
simbolizira:
predikatne izraze (" ... je velik")
vlastita imena
mjesta za vlastita imena
"za sve ... " l "za svaki. .. "
"('!lx) Fx" = za sve x vrijedi da je F istinit za x
"za neke ... " ili "postoji jedan ... "
"( 3 x) Gx" = za neki x vrijedi da je G istinit za x
klasa, sadraj
je elemenat od, ima svojstvo
A simboli i pojmovi moderne logike
modus ponens:
p Q [(P--+Q) & P] Q
*-Q l
Q
N N N

N N N l N
silogizam: N N l N N l N
ffi
(1) (2) (1) (3) (2)
R
B
2
istinitosna tablica za modus ponens
R
p Q R [(P--+Q) (Q--+R)] (P--+R) &
modus tollens:
P-r
l l l l
Q l N l N N N
p N N N l l
N l l
disjunktivni
N N l l
silogizam:
N l N N N l
p
l N N N N l N
p
N N N l l l l l
Q
(1) (2) (1) (3) (2)
8
1
vani silogizmi 8
3
istinitosna tablica silogizma
B Silogizmi i istinitosne tablice
Moderna logika 20. se
naziva logistika, ali ponajprije
ili logika, jer preteno radi sa
simbolima. Jedan od utemeljitelja moderne
logike jest G. FREGE (str. 219), su 'Poj-
movno pismo' i 'Temelji aritmetike' duboko
promijenili logiku. Prikladno simboliziranje
on postie kvantifikacije i
katnog
Daljnji vani zastupnici:
GIUSEPPE PEANO (1852.- 1932.), koji poka-
zuje da se iskazi ne
intuicijom, nego se izvode iz premisa (o B.
RUSSELLU vidi str. 221).
JAN BROUWER (1881.- 1966.) zastupa intui-
pojam matematike.
L. WITTGENSTEIN razvija istinosne tablice.
Njega slijede npr. F. P. RAMSEY, R. CAR-
NAP, K. GODEL, L. LOWENHEIM, Th. SKO-
LEM,]. HERBRAND i W. VAN O. QUINE.
Moderna logika ponajprije je fonnalizirana:
U njoj su dani simboli, pravila za kombi-
naciju simbola i pravila za postizanje va-
ljanih
Ona eli konzistentnu teoriju formal-
nih i interpretacija. Primjena nje-
zinih rezultata provodi se u matematici i teh-
nici, osobito kod elektronike i kompjutora.
Moderna logika radi s 2 vrste
iskaza (logika junktora), sus-
tavom varijabli i spojeva iskaza ili
ca te
predikatnim (logika kvanto-
ra), koji se sastoji od sustava individual-
nih varijabli Vili konstanti, uz kvantore
koji u nekim varijablama i konstantama
imaju funkciju operatora.
Sastavni dijelovi jesu:
Funkcije, +, -, =.
Jedan se takav izraz zove funkcija dane va-
rijable ili varijabli, ako je vrijednost izraza
samo onda kada varijabla prihva-
jednu vrijednost.
Konstante se pojavljuju u "p", "q",
"F" "G" "H"
'je koji predstavlja ime za
neto kao jedan
predmet, jedno svojstvo, vezu ili iskaz.
Varijable ("x", "y", "z") nisu imena za
neku stvar, nego
ime za neto iz jedne klase stvari.
junktori se upotrebljavaju u spoju s jed-
nom ili vie konstanti, da bi tvorili novu
konstantu ili formu, npr. "-+" (ako ... on-
da), "++" (onda i samo onda ako), "v"
(ili), "-" (ne).
Sintaksa odnose znakova
Unutar nekoga sus-
tava prema tome treba je li
ni izraz pravilno napravljen.
Moderna logika I 211
Ako npr. x i y zadovoljavaju ovaj uvjet,
onda i x.y itd.
Jedan izraz vrijedi kao interpretiran onda
ako je njegovim simbolima pridodano neko

Logika iskaza samo se bavi ili
iskazima, a ne klasama kao tradicionalna lo-
gika.
Sloene (npr. (p.q): "Sunce sja i ki-
a pada") sastoje se od jednostavnih
ca kao dijelova (p: "sunce sja").
U semantici se iskazima i njihovim spaja-
njem jedna istinitosna vrijednost:
"I" ia "istinito" ili "N" za "neistinito".
Istinosna funkcija jest funkcija koja jed-
nom iskazu pridaje vrijednosti I ili N. Za
kombiniranje istinosnih funkcija WITT-
GENSTEIN je razvio istinitosne tablice (sli-
ka B i str. 214 ).
Temeljni pojam za logiku iskaza jest tauto-
logija. Ona se sastoji od jedne sloene
nice koja je uvijek istinita.
Npr. "a ili -a" jest tautologija, jer ako je
"a" istinito, onda je i cijeli iskaz, a ako je
"a" neistinito, onda je "-a" istinito i cijeli
iskaz ostaje istinit.
Neke vane tautologije, tj. istinite re-
jesu:
pravilo razdvajanja modus pane-
ns): (p&(p-+q))-+q
modus tollendo tollens: (--q&(p-+q)) -+-p
silogizam: ((p--+q)&(q--+r))-->
(p-->r)
reductio ad apsurdum: (p-->(q&--q))--> -p
zakon dvostruke negacije: p++ -p
U prirodnom se jeziku pored subjekta, koji
npr. neki individuum, pojavljuju i
predikati koji njemu pridaju neko svojstvo,
npr.
"Aristotel je mudar."
Logika predikata analizira takve
upotrebom simbola. Predikatni ra-
slui izbjegavanju
nosti. On se slui iskaza i kao
vanim instrumentom funktora, koji se na-
zivaju "kvantorima" ili "kvantifikatorima".
Struktura predikatnog zahtijeva:
vlastita imena: "a", "b", "e" itd.
svojstvene konstante: npr. "F", "G", "H"
individualne varijable: "x", "y" itd.
Oni ne neki predmet, nego
obavljaju funkciju mjesta. Ako "F"
stoji npr. za "biti mudar", onda se pie
"Fx"="x je mudar". "Aristotel je mudar" bilo
bi "Fa".
Propozicije "p", "q", "r" kao u iska-
za.
..
212 20.
kontrarnost: ili jedan istinit ili
oba neistinita
/(Vx)-Mx
subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji
kontradiktornost
X
subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji
jedan istinit i jedan
/ neistinit
(3x)Mx (3x} - Mx
subkontrarnost: oba istinita ili
jedan istinit i jedan neistinit
A kvadrat"
sadri sebe kao element ne sadri sebe kao element
-
klasa klasa, koje ne
sadre same sebe
-
B Paradoks klasa
argument
'7'
smisleno:
l
tip n
D
l
u
C Primjer za teoriju tipova
je
jedna
je
predikat
'7'
B
! - boja l
r:.trl?
l plava j
lip f
Tome pridolaze i kvantori. Univerzalni
kvantor (''f/) "Za sve x ... " ili "Za
svaki x ... " (Vx) (Mx_,.Sx)
"Za svaki x vrijedi, ako je on
onda je x smrtan."
Kvantor egzistencije (3) odnosi se na po-
kae dakle "postoji (najmanje)
jedan x ... ". Npr. "Aristotel je mudar" bilo
bi (3x) (x=a.Fx):
"Postoji jedan x, koji je Aristotel i on je
mudar."
Odnosi kvantora egzistencije i
univerzalnoga kvantora dadu se iskazati
u kvadratu (slika A).
Pritom se pretpostavlja egzistencija ba-
rem jednoga individuuma.
Prednost moderne logike predikata jest
njezina prikladnost za adekvatnu obradu
relacija.
Jedna (dvomjesna) relacija iz-
"a" i "b" pie se "aRb".
Pritom se "a" naziva prethodnik, "b" nas-
ljednik, od "a" i "b"
i Zajedno tvore polje od "R".
R moe biti refleksivna ("aRa"), ako se u
njoj jedan objekt moe odnositi na samo-
ga sebe. se nazivaju relaci-
je za koje vrijedi "aRb" i "bRa".
je npr. relacija "supruga
od" (jer ne vrijedi i obratno),
na je npr. relacija drug".
Tranzitivne relacije nastaju ako vrijedi
"aRb", "bRe", dakle a, b, e pripadaju is-
tom polju.
Primjer nego":
kod a > b i b > e vrijedi i a > e.
Konverzivna od "otac od" npr. jest "dije-
te od".
Identitet osobitu relaciju:
"alb" ili "a = b".
FREGE interpretira identitet kao relaciju iz-
imena ili znakova za predmete. Ovaj
se kognitivni identitet sastoji npr. u iskazu
"jutarnja i zvijezda jesu iste"
(a = b), to nadilazi trivijalni identitet
od a sa samim sobom (a = a).
Teak problem "identitet
voga". Ovaj LEIBNIZOV izraz kae da su
dvije stvari ako se podudaraju
u svim osobinama:
(VF) (Fa E-> Fb)_,.a = b.
QUINE daje prednost iden-
i tako
"Ako su dva predmeta pri-
padaju istoj klasi."
Logika drugoga reda predikate
drugoga reda i njihove tipove, nadalje
klase i klase klasa.
Moderna logika II 213
RUSSELLOVA I WHITEHEADOVA "teo-
rija tipa" pokuava rijeiti probleme koji
nastaju iz predikata i
klasa, kao paradoks klasa (sl. B).
Pritom je svakoj varijabli dodijeljen jedan
broj koji njezin tip. Izrazi obli-
ka "a je element od" ispravno su naprav-
ljeni samo ako je broj tipa od "a" nii od
onoga od "b".
Npr. najdonji se tip tvori od individua,
od svojstava individua, a svaki
od svojstava svojstava.
U "ramified (razgranatoj) theory of types"
svakoj je varijabli dodijeljeno i jedno od-
te su uvedena posebna
pravila za varijabli.
Daljnja je grana moderne logike kombi-
logika:
Ona analizira procese koji
su povezani s varijablama, kao npr.
supstitucija.
Njezin je cilj pojednostavnjenje posljed-
njih temelja logike i ukla-
njanje paradoksa. Njezina aritmetika sa-
dri brojevne funkcije koje su djelomi-
rekurzivne i nadomjestive. Primje-
na je u istraivanju ra-
viega reda, informatike i lingvis-
tike .
Modalna logika istrauje sveze kod is-
kaza s obzirom na njihove modalitete,
tj. odnose nunosti (N), mo-
(M) i (-M).
Modalna se logika dalekoseno bavi ek-
stenzijalnim. Intenzionalno se ona bazira
na strogoj implikaciji:
Np = -M -p.
logika intenzionalno promatra
oznake (sadraj) nekog pojma, ekstenzi-
onalno stvari (opseg) koje pod njega
spadaju.
"Vievrijednosna logika" s vie
od 2 vrijednosti istinito i neistinito za
neki iskaz, kao moda to
je uveo LUKASIEWICZ. Upotrebljavaju se
i "n-vrijednosni iskaza" s bilo ko-
jim brojem vrijednosti.
logika (ili deontika) analizi-
ra normativne iskaze s stajalita
i analogno prema modalnoj logici radi s
"zabranom", "doputenim".
Ovdje se formaliziraju kao:
Nita ne moe ujedno biti zabranjeno
i obvezno.
Ova se logika razlikuje od etike po tome
to ne navodi sadraje dunosti itd.
214 20.
brazda 1/ nota 1
zvuk 1
brazda 21 nota 2
zvuk 2
1 Oe dvostruko) 2
"----......
.....
l

a Rb VaJUCa
._ ____ __J relacija
unutarnja relacija"'
brazda 1
(=2x)
brazda 2
nota 1
(=2x)
nota 2
zvuk 1
(=2x)
zvuk 2
A
1
Teorija odraza: relacija
neka (p)
je
/Q]stinita
p ili

dvije p i q
kombinacija)
p q
(obje istinite)
n (p neistinita, q istinita)
n (p istinita, q neistinita)
n n (obje neistinite)
B Tablice Jstinitosnih vrijednosti
p
q
n
n
n
ime
postoje-
stanje
stvari
smisao
A s B
(relacija)
preslika
/ __ .....__ ,
ime
h
nepos-

stanje
stvari
l
neistinito
preslika
stupci istinitosnih vrijednosti
n n
}

n n
povezivanja:
a) ne oboje
piq
n b) p ili q
n e) p ili q
ali ne oboje
d) tautologija
n n n e) kontradikcija
Ludwig Wittgenstein (1889.- 1951.) u suv-
remenoj filozofiji zauzima posebno mjesto,
osobito time to je
"razvio dvije filozofije, od kojih
se druga ne moe shvatiti kao nastavak
prve" (W. STEGMDlLER).
Prva je prikazana u 'Tractatus logico-philo-
sophicus' (1919.), jedinom spisu to
ga je Wittgenstein sam objavio, a druga u
posthumno objavljenim 'Filozofskim istrai-
vanjima' (1953.} U ivotu filozofa zbilja pos-
toji jedan "prijelom" (oko 1919.-26.) koji do-
puta podjelu na dva ivotna razdoblja. Dvi-
je se utjecajne filozofske struje pozivaju na
njega:
filozofija anglosaksonskog obi-
ljeja i filozofija jezika (Ordinary Langua-
ge Philosophy).
WITTGENSTEINOV je jezik jednostavan i
neovisan o terminologiji, ali sa-
movoljno upotrebljava pojmove kao to su
slika, svijet, supstancija, etika i dr.
U 'Tractatusu' mladi se WITTGENSTEIN
pribliava filozofiji izvana kao konstruktor
(a ne toliko kao Razlae je na
logiku i mistiku te dijelove ponovno sastav-
lja u numerirane stavke. Glavne
ne okosnicu knjige. koje stoje iza
decimalnoga mjesta uglavnom interpretiraju
sedam srnih ali su jo va-
nije.
Npr. l glasi: "Svijet je sve to je
Tomu slijede re-

"1.1 Svijet je sveukupnost ne
stvari," i
"1.11 Svijet je i time
da su to sve itd.
'Tractatus' se temelji na RUSSEL-
LOVOJ (str. 221) analizi jezika. WITTGEN-
STEIN je u svoju teoriju odraza:
Svijet se sastoji od stvari i njihovih "kon-
figuracija", stanja stvari.
Stvari tvore supstanciju svijeta te su kao tak-
ve jednostavne, nepromjenljive i neovisne o
stanju stvari. U stanju stvari, stvari su pove-
zane relacijom. Te relacije tvore
okosnicu svijeta, a time i ono to je
ko jeziku i svijetu.
"Gramofonska glazbena misao,
nottli zapis, valovi, svi stoje jedni
prema drugima u onom unutarnjem pres-
odnosu koji postoji
jezika i svijeta. Svima je njima
struktura."
forma stanja stvari jest "aRb", tj.
"a stoji u odnosu prema b."
Ovo vrijedi i za formu elementarnih
ca u kojima se preslikava po jedno jednos-
Wittgenstein I 215
tavno stanje stvari. Elementarna sa-
stoji se od imena jesu predme-
ti i njihova sveza.
"Da bismo razumjeli bit pomis-
limo na hijeroglifsko pismo, koje presli-
kava koje opisuje" (sL Az}
Neka je smislena onda kada izra-
ava postojanje ili nepostojanje stanja stva-
ri.
Kombiniraju li se elementarne isti-
nitosna vrijednost nove proizlazi
iz istinitosnih vrijednosti elementarnih
nica od kojih se ona sastoji (teorija istinitos-
ne vrijednosti).
Neki je iskaz istinit onda ako postoji to
stanje stvari, koje je "u pokusno
sastavljeno".
WITTGENSTEIN je kombinacije
prikazao u tablicama (sL B). Pri tome se kao
ekstremi pojavljuju tautologija, koja je istini-
ta za svaku postavku, i kontradikcija, koja
ni za jednu postavku nije istinita.
"Ne znam npr. nita o vremenu ako znam
da kii ili ne kii."
To je WITTGENSTEINOV primjer za tauto-
logiju. bi kontradikcija bila
"pada kia i ne pada kia",
koja bi za oba bila neistinita.
je smislenoga govorenja lei toga:
iskazi prirodnih znanosti o emprijskim
stanjima stvari.
(Sama se logika naprotiv sastoji od tautolo-
gija.) Time je ono "nemislivo iznutra ograni-
onoga to se moe misliti."
Izvan tih granica lei
ja, Bog, smisao svijeta i dr.
Ono se pokazuje, npr.
"Rjeenje ivotnog problema prim-
nestankom toga problema."
O (zapravo vanijim) etike, reli-
gije, umjetnosti vrijede zavrne
'Tractatusa':
i ako se odgovori na sva
znanstvena pitanja, nai ivotni problemi
jo [nisu] niti dotaknuti ... O se ne
moe govoriti, o tome se mora utjeti."
Ali ne radi se, kako smatra krug" i u
njemu sabrani empiristi, o kritici me-
tafizike, nego o etici. U jednom pismu 1919.
WITTGENSTEIN pie:
" ... smisao te knjige je ... Htio bih
naime napisati, moje se djelo sastoji od
dvaju dijelova: od jednoga koji tu lei
pred nama i od drugoga koji nisam napi-
sao. I ba je taj drugi dio najvaniji. Mo-
jom je knjigom, naime, ono tako-
iznutra
..
216 20.

;
pet
(JJ
9

sada s u gredu
9

crveno jabuka
VJ
.? o
moe se
na
moe se
na
1111110011
111111
1 RRSGGGRWW
A Kritika tradicionalne teorije B Kritika
vatra -- ---,
me imati pretvarati se
strP.Ijenje
/ blagoslivljati r. bol .. ..,
ozdrav-
._P ljati . Bog moliti -- op1s1vat1
proklinJali-- ceriti se
/
igre

figura
igra
C je upotreba u igri
S kasnijega WITTGENSTEINOVA gledi-
ta, iz 1945., u 'Tractatusu' ima "tekih za-
bluda" to ga da "sa smrtnom be-
zabaci svoje prijanje teze.
'Filozofska istraivanja' laka su za
nje nego Traktat', a ipak zbunjuju
nom prividno nepotrebnih pitanja, na
primjer:
"No je li neki nejasan pojam po-
jam? Je li nejasna fotografija sli-
ka nekoga oovjeka?"
'Filozofska istraivanja' pruaju .fleksibilnu
teoriju jezika koja dosee vrhunac u
nici:
"Cijeli se oblak filozofije kondenzira
oko jedne kapljice o jeziku."
WITTGENSTEINOVA kritika
medu ostalim teoriju odraza jezika.
se ne moe uvijek razumjeti kao repre-
zentant nekoga predmeta.
Zamisli igru u kojoj jedan zapo-
vijeda drugome da dohvati ili
gredu. Sveza prema samoj
moe se tako da na nju
pokaemo. Kod drugih ("sada",
"pet") to se vie ne moe.
Umjesto toga WITTGENSTEIN upotrebu
neke u jeziku naziva njezinim
njem.
Ni se atomizam ne moe odrati.
Analiza ne napada posljednje elementar-
ne
Posljednja analiza jedne metle bili bi
drak i analiza drka npr. njego-
vi atomi i molekule itd.
Nije ni pod kojim se gledi-
tem provodi analiza:
ahovska se dade npr. rastaviti na
32 bijela i crna polja ili na crno i bijelo
i mreu.
Relativiziran je ideal egzaktnosti i zahtjev
za idealnim jezikom:
"Ako kaem nekome: 'Stani priblino
ovdje!' - moe li to ne funk-
cionirati? A ne moe li i svako drugo ot-
kazati?"
WITTGENSTEIN sada jezik pomo-
igre:
igra" ovdje treba istaknu-
ti, da je govor dio jedne aktivnosti ili i-
votne forme. sebi ... raznovr-
snost igara: opisati neki pred-
met prema izgledu ili na temelju mjere-
nja - izraditi neki predmet na temelju
opisa (crtea) - izvjetavati o nekom
- ... prevoditi s jednog jezika
na drugi - moliti, zahvaljivati, proklinja-
ti , pozdravljati, moliti se. "
Wittgenstein TI 217
Kao to su u ahovskoj igri figure odrede-
ne pravilima, tako su i u jeziku.
Pitanje "to je zapravo stoga je
analogno pitanju o ahovskoj figuri.
Oba za odgovor pretpostavljaju kon-
vencionalni sustav pravila.
Ova pravila ne mogu biti pri-
vatna:
je jednokratno nasljedova-
nje nekog pravila .
za individualna unutarnja zbivanja
(npr. bolovi) osim toga nisu imena za nu-
tarnje "predmete". Svoje oni ima-
ju samo u kontekstu
i ponaanja govornika i okoline.
WITTGENSTEIN to slikom zatvo-
renih kutija.
da im sadraj nije dostupan, ne-
vaan je.
I da privatno ne moe
biti dio igre, njegovo je

Jednako je tako npr. paradoksalno do-
dijeliti ulogu nekome glumcu, netko bi
potpuno potisnuo svoje ili sl.
Jezik, nadalje, radi s analogijama,
tima ili "srodnostima".
Npr. srodnosti medu svim mo-
to saimamo u istu "igra".
I igre medu sobom ukazuju samo
na Pitanje o biti jezika rijeeno je
u opisivanju srodnosti igara.
I u drugim spisima iz ostavtine,
knjizi' i 'Plavoj knjizi', kao i 'O izvjesnos-
ti', WITTGENSTEIN varira svoju tvrdnju,
filozof bi "pitanje kao bolest".
Filozofija bi bila
"borba protiv naega razu-
ma sredstvima naega jezika", a njezin
bi cilj bio pokazati "muhi izlaz iz
za muhe".
Rezultat on opisuje kao nekakva
prosto g besmisla", pri
"razum se u granice jezika
dobiva kvrge."
Svijet je izmjeren jezikom, njegove su gra-
nice iskazive; ono se neiskazivo,
"tajna", moe samo pokazati. I ovdje filo-
zofija ne nalikuje nego djelatnosti:
pokazivanje se u skladu sa i-
votom.
Osobitost WITIGENSTEINOVE filozofije
jest njezino potpuno instrumentaliziranje.
Ona samo pomae vlastita sta-
jalita, nikako ne smije sama sebi biti svr-
hom. Jedna slika ilustrira njezinu funkciju:
za uspon trebaju ljestve; tko se
popeo gore, vie ih ne treba.
218 20.
A O Fregeovu "Smislu i
Lavovi su
sisavci.
objektne
B Carnap: vrste
- Pet nije stvar, nego broj.
- Babilon je na
predavanju.
- Lav je apstrakcija:.
pseudoobjektne
"lavovi"
izlazi Venera
ne izlazi Venera
"Pet je brojna

"Babilon"
pojavila se u

predavanju.
"lav"
vrstu.

f"dozofija I l Frege; krug 219
f"dozofija se time da od-
govara na pitanja (ili ih otklanja), tako to
razjanjava jezik u kojemu su ona formuli-
rana. Pritom se sloeniji izrazi rastavljaju
(analiziraju) na jednostavnije i temeljnije,
istrauje se pojmova i iskaza te
kontekst njihove upotrebe. Analiza eli
temelj jednog argumenta i
o njegovoj valjanosti.
Njezino je filozofija jezika; njezi-
na vanost za druge discipline (etika, filo-
zofija religije, ontologija) sastoji se u vred-
novanju upotrijebljenih izraza i kategorija
te u uklanjanju nesporazuma utemeljenih
u jeziku. ..
Njezina primjena u etici npr. (tzv. me-
taetika) ne dovodi do izrade novih sad-
rajnih oblika nego do ispitivanja fun-
kcije i dosega propisa.
Analiza primarno nije zainteresirana za
tvorbu sustava ili nastanak neke cijele teo-
rije, nego je ona instrument za
filozofskog od S
GILBERTOM RYLEOM:
"Filozofska promiljanja ne trebaju
. . . nae znanje, nego ispraviti
geografiju toga znanja."
GottlobFrege (1848.- 1925.) vrijedi kao je-
dan od otaca modeme logike i ana-
lize. Razvio je koje jednom izrazu,
formuli ili nekoj pripisuje dvoje:
smisao i
"Scott" i "autor 'Waverleyja"' imaju isto
osobu "Walter Scott". No, oni
imaju smisao. "Dananji kralj
Francuske", dodue, kao izraz ima neki
smisao, ali nema Smisao i zna-
nastaju iz smisla i
nja njihovih sastavnih dijelova.
Od LEIBNIZA je preuzeo "supstitu-
cije":
"Stvari su kad ih je
nadomjestiti (supstituirati),
a da se pritom ne promijeni istina (salva
veritate). "
Zamijeni li se dakle neki bitni sastavni dio
nekog izraza nekim drugim dijelom koji
ima isto mijenja se smisao, ali ne
i
neke jest njezina is/inas-
na vrijednost (dakle istinito ili neistinito).
Smisao neke jest misao koju ona
Misli su ako netko moe
jednu drati istinitom, a drugu lanom.
FREGEOV primjer: jutarnja zvijezda i ve-
zvijeza imaju smisao, ali
isto (planet Venera).
"izlazi jutarnja zvijeda" i "izlazi
zvijezda" izraavaju misli (za
nekoga tko npr. ne zna da se misli na
Veneru); njihovo je isto: ako je
jedna istinita, onda je i druga; ako je jed-
na neistinita, onda je neistinita i druga.
Neopozitivizam, empiri-
zam" propagirao je tzv. krug". Pred-
stavnici su M. SCHLICK, R. CARNAP, G.
BERGMANN, H. FEIGL, K. GODEL, H.
HAHN, O. NEURATH, F. WAISMANN i dr.
A. ]. A YER (1910.-89.) s Krugom dijeli
ftlozofij e kao analize
te odbacivanje metafizike.
Filozofija ne stupa u konkurenciju sa zna-
nego o njoj ovisi. Mnogi
kruga u prvoj su liniji i
ri. Posebna im je elja fundiranje metode
i jezika prirodne znanosti. O se da
smisleno govoriti jest logika, matematika i
prirodna znanost.
Ako se jedna ne moe verifici-
rati ili ne tautologiju, onda je
ona za spoznaju besmislena.
Vana tema jest i novouvedene
"verifikacije". su smislene ako
se njihov smisao moe empirijski ispitati,
odnosno ako se moe navesti kako bi se
on trebao ispitati. Tako CARNAP pie:
neke ... je
tome kako njezinu istinitost
ili neistinost; a jedna ima zna-
samo onda kada je jedno
takvo
Zahtjev za i koncepcija jezi-
ka kao dovele su do odbijanja me-
tafizike.
Rudolf Carnap (1891.-1970.) pokuava
nadomjetanje filozofije znanstvenom logi-
kom ponajprije preko sintakse.
Ona treba sluiti stvaranju idealnih, tj. for-
malnih i egzaktnih jezika. Da bi se prepoz-
nalo prividne CARNAP rJzlikuje
sadrajni i formalni govorenja, oba
legitimna. "Filozofske" pripisuju
se nekom Ove "kvazisin-
zavaravaju nekim pred-
metnim odnosom koji one nemaju: one se
prividno odnose na predmete, ali stvarno
na (sl. B).
Npr. "Pet nije stvar" se da ne-
to o jednom predmetu, ali se zapravo
odnosi na "pet".
Upotreba mnogih filozofskih izraza bes-
mislena je kao upotreba "babig". Tre-
baju li pak "a" i elementarna
"R (a)" imati moraju biti poznata
"empirijska obiljeja" za "a" i ustanovljeni
"istinosni uvjeti" za "R (a)" u ko-
joj se pojavljuje "a").
220 20.
jednokratnost --+ je [1.
t
ili
A Analiza
D
"zlatno brdo ne postoji"
a) predmeti
b) tautologija po supstituciji
"sadanji francuski kralj
je
nema ima
e)
B Problemi rijeeni analizom
Nije uvijek neistinito za x,
da je x stvbrio Karla ll. i da
jE) x pogubJjen,H i aj e
"ako j e y stvorio Karla
ll., y s x"
. uvijek istinito o y.
+
+
analizirani oblik
"x je brijeg i ima svoj
stvo da je od zlata"
neistinito je za sve x
"Scott je napisao Wa-
verley; i uvijek je istini-
to za y da je y
no sa Scottom, ako je
y napisao Waverley"
"nije istinito da postoji
netko tko je sada kralj
Francuske i ima
Bertrand Russell se ra-
dovi bave gotovo svim granama filozofije,
postigao je vane doprinose u logici i ana-
lizi koju je nazvao "formalna analiza": istra-
ivanje svijeta s stanovita.
On misli na apstraktnu kozmologiju koja se
bavi posljednjim strnkturama jezika i svije-
ta.
Njegova 'Principia mathematica', napisana
zajedno s A. N. WHITEHEADOM
(str. 227), pokuava utemeljenje matemati-
ke na osnovi pojmova i
RUSSELLOV A "Filozofija atomiz-
ma" kae:
korespondira sa svijetom.
funkcija navodi tvorbu dijelova
Ova funkcija (pisano
npr. "C (x)") nastaje ako se varijable ume-
kao konstituente jedne (npr. "x
je autor 'Waverleyja"'):
'Jedna funkcija jest jednostav-
no nekakav izraz, koji sadri vie
sastavina i koji postaje re-
se odrede sasta-
vine."
RUSSELL brani korespondenciju univer-
zuma prema univerzumu
ca.
nekoga vlastitog imena jest pred-
met koji ono imenuje.
Atomska (atomic proposition) jest
izomoifna (istog oblika) s jednom atom-
skom (atomic fact). Takve naj-
jednostavnije navode ima li jedna
stvar neko svojstvo ili
stoji u nekoj relaciji, npr. "Ovo je
bijelo" ili "Ovo je ispod onoga".
se odnosi na neku ili
kao "istinito" ili kao "neistinito".
Molekularna se time da dru-
ge sadri kao komponente. Njezi-
na istinitost ili neistinitost proizlazi iz istini-
tosti ili neistinosti od kojih je sas-
tavljena.
Cilj je analize toliko
prozirnima da one kao elemente sadrava-
ju samo ono to nam je izravno poznato
(npr. osjetni utisci ili veze). Nitko
ne moe imenovati neto to mu nije poz-
nato.
RUSSELLOVA teorija oznactvanja (prije
svega u "On denoting") pokuava upotre-
bu dijelova, koji nisu vlastita
imena, postaviti na sigurniju i
nu podlogu.
izrazi" nemaju u
samima sebi, oni su "nepotpuni simboli",
pa se stoga pojavljuju samo kao dio re-

f"dozofija II l Russell 221
Takva su vana zato to mno-
ge stvari ne poznajemo izravno nego samo
preko opisa, kao "sredite mase Sunca". Is-
todobno je njihova primjena zavodlji-
va te vodi u paradokse, kao npr. u
ci "Sadanji kralj Francuske je
li kroz stvari koje su
pa onda kroz one koje nisu me-
njima dananjega kralja
Francuske." Tj. on jest i nije
to kri zakon
RUSSELL pritom razlikuje tri ozna-

l) Izraz je oznaka a da nita ne
npr. "Dananji kralj Francuske".
2) Izraz neki objekt:
"Dananja kraljica Engleske".
3)
jek" nekoga
jeka.
U prvom se tako da se
tvrdi povezanost dviju "Barem je-
dan entitet ima tu-i-tu osobinu" i "najvie
jedan entitet ima tu-i-tu osobinu."
kazano, jedan i samo jedan entitet ima tu
osobinu. Tako se "dananji kralj Francuske
egzistira", u "jedan i samo jedan
entitet jest kralj Francuske", to je neistinit
iskaz a time i veza s "i taj je jer je
prvi dio neistinit.
A. MEINONG nazvao je stva-
ri kao okrugli i zlatna brda "ne-
predmetima". Da bi se zanije-
kala njihova "subzistencija" mora ih se pro-
matrati kao predmete. Nakon analize, oni
vie nisu potrebni kao subjekti
"Zlatni brijeg ne postoji"
pretpostavlja brijeg za subjekt U
obliku on nestaje:
"Nema entiteta koji bi ujedno bio brijeg
i od zlata."
FREGEOVIM supstitucije (str.
219) ostvaruje se tautologija, ako se istoz-
izrazi zamijene.
njeni oblik identitet, a ela ne nastaje
tautologija.
Npr. proizlazi "Scott je autor Waverle-
yja", "Scott je napisao Wa-
verley; i uvijek je istinito za y ela je y
sa Scottom, ako je y napisao
Waverley."
vrijedi za oblik izraza C (x), koji
sadri neko za umetanje za x:
C (sve) 'C (x) je uvijek istinito.'
C (nita) '"C (x) je neistinito", uvi-
jek je istinito.'
C (neto) 'Nije istina ela je "C (x)
je neistinito" uvijek istinito.'
222 20.
..
ilokucionarni akti perlokucionarni akti
A Austinova teorija akta
neostikon: "da!"

triti kon
preskriptivizam
B Metaetika
f"tlozofija m l Teorija akta; metaetika 223
Filozofija normalnog jezika (engl. ordi-
nary language = svakodnevnog) slijedi
kasnog WITTGENSTEINA (str. 217.):
"Ne pitaj za promatraj upotre-
bu. "
Potraga za definiranim pos-
ljednjim kriterijima i
dovedena je u pitanje u korist uvaa-
vanja konteksta, obiteljskih i
iskaza i stvarne i upotre-
be.
Filozofija nije vie corpus ne-
go istraivanje mnogostrukih

SUSAN STEBBING, PETER STRAWSON,
JOHN L. AUSTIN i dr. napustili su poziti-
vizam. Istraivati stvarno upotrebljavani
jezik i njegov odnos prema svijetu posta-
je glavnom Interes se premjeta
od redukcije prema i legitim-
noj upotrebi jezika. Time filozofija napu-
ta stajalite koje je jezik preslikom
ili izomorfnom strukturom svijeta. Temelj-
ne jedinice vie ne predstavljaju
objekte, a upotreba jezika vie ne lei je-
dino u Jezik je vie
od ogledala koje reflektira svijet.
Filozofija nonnalnog jezika vidi jezik
fleksibilnim u suigri s kontekstom i do-
vitljivim u njegovoj upotrebi.
sredinja analize, nije vi-
e samo odnos i svijeta, ne-
go se interpretira kao pravila, konvencije,
upotrebe, ukratko primjene Time je
sasvim stvaranje idealnog jezika
kao cilj filozofije.
U teoriji akta J. L Austin
(1911.--60.) istrauje funkcij e jezi-
ka. On moe imati ne samo deskriptivnu
ili konstativnu funkciju, nego i biti "per-
formativan":
ostvaruje se i jedna
radnja, npr. da" kod sklapanja
braka.
AUSTIN razlikuje lokucionarni akt koji se
sastoji u jednostavnu izgovaranju, i iloku-
cionarni, koji se sastoji u aktivnosti pove-
zanoj s njime, kao prijetiti, zahvaljivati itd.
K tome dolazi jo i perlokucionarni, us-
pjeh njegova govorenja.
Da bi ovi uspjeli, mora se is-
puniti niz uvjeta. Izraavanje mora biti
shvatljivo u okvirima konvenci-
ja. Zapovijedi su nekoga
npr. bez Osim toga, trai se korek-
tno i potpuno
Oklada je ispravna samo ako se netko
drugi kladi na suprotno, a i samo onda
ako konj jo nije stigao na cilj.
Analiza jezika time se protee na polja u
kojima se vrednovanja, propisi, sta-
vovi. Takvi se normativni izrazi nalaze u
etici i religiji.
George Edward Moore (1873.- 1958.)
razvio je analizu u sporu s
filozofijom, koju je u Engleskoj prije sve-
ga zastupao BRADLEY. On joj suprotstav-
lja neosporne nazore ("truisms") zdravoga
razuma ("common sense").
Analiza, koja je temelj tih pogleda, slui
za skrivenih pretpostavki i lo-
besmislica filozofskih teorija.
U svojemu djelu 'Principia Ethica' MOORE
pokuava objasniti upotrebu pojma "dob-
ro". D. HUME bijae prijelaz od
iskaza-jest na iskaze-treba kao nedopute-
ni krivi S gledita
MOORE dolazi do rezultata da se "dobro"
ne moe dalje nego
jednostavnu kvalitetu koja se ne moe da-
lje reducirati. Ono se stoga intui-
tivno na temelju vlastitih svijesti. Svi
pokuaji da se "dobro" definira
drugih svojstava dovode do
koga krivog
A. J. Ayer (1910.--89.) iz okolnosti da
ki i sl. iskazi nisu empirijski provjerljivi, iz-
da se osnovni poj-
movi ne mogu jer
"oni su samo pseudopojmovi. Njihovo
postojanje ne dodaje nita njihovu
stvarnom sadraju."
Isto se odnosi i na religije, od-
nosno teologije.
Teorija emotivizma (zastupa je ponajpri-
je C. L. STEVENSON) s kao npr.
"dobro" ne vidi imenovano nikakvo svoj-
stvo. Moralni i religiozni iskazi interpreti-
rani su samo kao izraaj i stavo-
va. Takve
stav govornika i naginju
tome da i kod sluatelja izazovu
stavove." (M.]. CHARLESWORTH)
Iskaz, priblino kao Bog je stvorio svijet,
prema tome se kao
"pozitivan stav prema univerzumu".
Nasuprot tome R. M. HARE pokuava ne-
to kao logiku imperativa. Pritom zahtjeve
na frastikon ("to na
neto"), dakle temeljno stanje stvari, i
neostikon klimanje gla-
vom"). To moral-
nih iskaza preskriptivnima
ma"), se na razlozima koje bis-
mo morali navoditi u svim jednakim slu-

..
224 20.
dispozicija
+
"moe
pripisivanje

l ponavljanje

.------
mogao je 1
l l
duhovni j
mit o sablasti u stroju
A Ryle
?
lt '
? if
"gavagei"
mit muzeja
B Quine
Gilbert Kyle (1900.-76.)
izrazi'; 1931.-32.)
trajnu zbrku iskaza i
oblika.
Primjer: U "ne postoje krave
mesoderi", "krave mesoderi" ne oz-
nikakav predmet, a "ne posto-
je" nije nikakav predikat.
Dakle, izraz treba glasiti: "Nita nije
ujedno krava i mesoder."
Sve takve zavode, ako njihov
oblik nije primjeren
koju opisuje.
RYLEOVO se zanimanje ticalo ovih zam-
jena kategorija. Pritom se pojmovi svr-
stavaju u tip, u koji ne pripadaju
(npr. "ona je dola iz ljubavi i iz Hambur-
ga."). Vrijedi da
"izrazi, s kojima se moe odgovoriti na
isto pitanje, pripadaju istoj kategoriji".
samo se takvi izrazi u iskazima smiju
jednako poredati.
RYLE tu vrstu analize primjenjuje i na tra-
dicionalna o duhu i tijelu. Njegov
'Pojam duha' 0949.) uzorak je za "phi-
losophy of mind" ("Filozofiju duha").
Njegova razmiljanja
"ne trebaju nae znanje o du-
hu ili dui, nego ispraviti geo-
grafiju toga znanja".
RYLE se bori protiv dualizma duha i tije-
la, koji on naziva "Descartesov mit" ili
"dogma o sablasti u stroju".
Nereflektirana uporaba zavodi u
to da se iza empirijske izvanjske radnje
pretpostavi jo jedan skriveni, privatni
entitet kao duh. Prema "mitu" ovaj slijedi
svoju vlastitu koja na (neob-
janjivi) djeluje na izvanjski svijet.
Plansko dj elovanje prividno povezuje
duhovni i
RYLE naprotiv osporava da netko tko
"promiljeno vozi automobil", najprije
promilja pa onda vozi.
Prema njemu "duhovni" atributi
ju dispozicije koje se dadu ponovno pri-
kazati samo u iskazima ako-onda.
Nae kriterije za primjenu kao "zna-
ti", "htjeti" itd. uzimamo iz vidlji-
vih koji nastupaju s izvjesnom pos-

Samo ako neki strijelac
i govorimo o
"znanju".
Peter Frederick Strawson 1919.)
taj problem u stvaranju "des-
kriptivne metafizike", kako ju je prikazao
u 'Individuals' 0959.). Ova se, za razliku
od "revizionarnoga",
idozofija IV l Ontologija 225
"zadovoljava time da opie stvarnu
strukturu naega miljenja o svijetu."
stvari koje identifici-
ramo u govoru, spadaju osobe. Njima ne
pripisujemo samo materijalne predikate
(npr. l ,80 m) nego i takve koji se odno-
se samo na osobe (npr. smijeh, trpjeti
bolove). Pogreka teorija sa-
stoji se u tome da pretpostavljaju dvos-
truku upotrebu toga "ja". STRAWSON,
naprotiv, "osobu" prepoznaje kao pret-
hodnu kategoriju, kao
"jedan tip entiteta tako da se jednom
individuumu ovoga .. . tipa mogu pri-
pisati ne samo stanja svijesti nego i tje-
lesna svojstva".
Njegov argument: predika-
te moemo upotrebljavati samo ako ih
primjenjujemo na nas i druge, dakle, ti-
me nazivamo jednakima zapaanja i os-

Willard van Orman Quine 1908.)
napada tradicionalne teorije
koje "dijele mit muzeja".
One zamiljaju kao natpis
koji visi na predmetima u nekoj gale-
riji - svejedno jesu li kao "izlobeni
predmeti" platonske ideje, sami pred-
meti ili njihove ideje (slike) u svijesti.
QUINEOV program njima
suprotstavlja stvarnu
"Proces je implicitna indukcija
subjekta s obzirom na upotre-
bu u drutvu."
Jezik povezivanjem s
empirijskim podraajima
podraaja"), koji se
ju (i time ili ne
(unitavaju).
podraaja jedne za
neku osobu njezi-
nu sklonost da u reakciji na sadanji
podraaj odobri ili je odbaci."
Uzvikne li netko, na nama nepoznatu je-
ziku, u trenutku kad ugleda zeca
gai", ne moemo znati li time
zeca ili dijelove zeca ili "sve manje od
zeca". Neki bi drugi jezik mogao raditi sa
sasvim drugim klasifikacijskim sustavom
(QUINEOVO prije-
voda). govoriti o predmetima i
osobinama smisleno je samo u okviru
jedne
"vlastite, prethodno usvojene i
no ontologije" (QUINEO-
VO ontoloke relativnosti).
226 20.
temeljne kategorije
npr. supstrat-relacija l diskrecija-kontinuitet
lt

zbiljsko
nuno
modalne kategorije realno
A Hartmannove kategorije
B Whiteheadova filozofija
determinacija
prekid
kategorijalno
novo
povratak
zakon slojeva
Nicolai Hartmann (1882.-1950.) pokuao
je utemeljiti "novu ontologiju". Temelj mu
je od tradicije
koja u spoznavanju vidi stvaranje objekta.
Mnogo vie
spoznajni su transcendentni, tj. oni
preko sebe na predmet.
I etika i teorija spoznaje su onto-
logiji, kojom se Hartmann bavi kao anali-
zom kategorija. Tako
je spoznaja kao identitet kate-
gorija spoznaje i bitka,
koji je, dodue, dan samo U
spoznaji uvijek ostaje neki "ostatak" nespo-
znatljivoga.
HARTMANNOVE kategorije tvore
grupe:
Moda/ne kategorije. Modusi zbilje, mo-
i nunosti doputaju podjelu na
ifere bitka, npr. na realni (vreme-
niti) i idealni (nadvremeniti) bitak (npr.
i vrijednosti).
HARTMANN za sferu realnoga tvrdi prekla-
panje zbiljskoga i nunoga.
Fundamentalne kategorije: vrije-
de za sav bitak. HARTMANN osta-
lima nabraja: "1. princip i concretum, 2.
strukturu i modus, 3. formu i materiju .. "
Posebne kategorije. npr. kategorije fizike,
biologije, matematike.
Bitak se prema, u stanovito vrijeme vae-
kategorijama unutar sfera dijeli jo po-
blie u stupnjeve ili slojeve.
Realni se bitak npr. razvija u anorgansko,
organsko, duevno i duhovno. Svaki vii
sloj nadilazi nii.
HARTMANN pritom iznalazi zakone slojeva,
npr. da se kategorije niega sloja ponavlja-
ju u viemu, ali ne i obratno. da se
kategorije preoblikuju u viemu sloju i nji-
hove vlastite kategorije njihov ka-
rakter, je determinacija odozdo.
tovie, vii sloj determinira nie.
Alfred North Whitehead (1861.-1947.) u
svojemu glavnom djelu 'Proces i realnost'
(1929.) pokuava spekulativno svi-
jet. U tom "pokuaju kozmologije" korigira
neke nesporazume zapadnog miljenja:
(bifurcation) na duh i
materiju jednako je tako kritizirao kao i
podjelu na supstanciju i akcident
ili tradicionalnu predodbu vremena.
WHITEHEAD pokuava obmani
koja nastaje iz zamjene apstraktnog i kon-
kretnog (fallacy of misplaced concreteness).
Njegova se filozofija treba odlikovati adek-
ona treba
"formulirati koherentni, i nuan
sustav ideja, se mo-
Nicolai Hartmann; Whitehead 227
e interpretirati svaki element naega is-
kustva".
WHITEHEAD je za to stvorio zamreni sus-
tav kategorija, koji nastoji obuhvatiti sve
zbiljsko.
Zbiljsko je pritom u smislu "ontolokog
principa" uvijek samo ono
konkretno.
Sve je zbiljsko dogadaj u procesu, u koje-
mu ono postie "objektivnu besmrtnost".
On je (prehension). U
njemu se oznake predme-
ta to iz prolosti, i na
usmjerene Realne stvari, koje
predstavljaju
u stanovito vrijeme slobodno biraju jednu
od ovih i, ako je konkretizi-
raju, postiu stanje ispunjenja.
Ovi su bipolarni, tj. uz oni
imaju i duhovni pol u subjektivnom
nju. U procesu se stvar preuzima-
njem novih sadraja, ali i od
drugih. Oni su tako kao podaci su-sadrani
u svemu zbiljskome.
Odnos WHITEHEAD naziva "ne-
xus" (npr. istovremenost). Oni se prema
stupnju sloenosti i uzajamnog djelovanja
mogu shvatiti i kao drutva, koja je-
dino trajnost.
Na primjer, molekula je u jednoj dio
"strukturiranog" drutva, da ona u
njoj posjeduje svojstva koja ne bi imala
izvan nje.
U procesu dane su
s "bezvremenskim Ove "ide-
je" imaju vanost kod nastanka po-
stvari, ali su dodue i stvarne sa-
mo ako su ostvarene u nekom
ji cilj predstavljaju.
Njihovi odnosi ovise o aktivnos-
ti Boga.
"U tom smislu Bog je konkretnos-
ti ... , koji daje cilj svakoj vremen-
skoj konkretizaciji. . Ovaj cilj
stupnjevanje vanosti bezvre-
menskih predmeta."
Ovaj aspekt WHITEHEAD naziva Boja
''pranarav" i s njom
nu narav'; u kojoj je Bog povezan sa sva-
kim stvorenjem, to se u slikama:
"[Bog] ne stvara svijet, on ga spaava; ili
on je poeta svijeta, vodi ga s nje-
nom svojega uvida
u Istinito, Lijepo i Dobro."
Svijet i svaki od njegovih elemenata WHI-
TEHEAD kao organizam, u koje-
mu svakomu sastavnom dijelu pripada
vlastito za samoga sebe i za cjeli-
nu. On je sveobuhvatnom kreativ-

228 20.
A Blochova "fleksibilna" predodba vremena
front
B "Princip nade"
Izgradnja i premjetanje MARXOVA i EN-
GELSOVA u stvarnost us-
pjela je prije svega V. l. UIJANOVU (1870.-
-1924.), zvanom Lenjin. On "revi-
zionizam", tj. tendenciju da se socijalizam
dosegne stalnim reformama.
Prema LENJINU je monokapitalizam do-
veo do toga da je drava postala instru-
ment ugnjetavanja. Osim toga, visokom
ratom profita mogu se korumpirati dije-
lovi klase.
LENJIN tome suprotstavlja svoju teoriju re
volucije, koju je 1917. ostvario u Rusiji. Jez-
gra njegova boljevizma jest (prolazna) "dik-
tatura proletarijata" kojom mora upravljati
jedna partija. Ta elita mora biti stro-
go i ona je nositelj "ideologije",
tj. ispravne teorije:
klasna svijest moe se samo iz-
vana prenijeti na radnike."
U analizi LENJINU je
stvar prije svega u imperijalizmu. Podjela
svijeta na saveze, u kojima je koncentriran
kapital, posljedica je trajne krize trita.
Banke i sl. vanjsku politiku vode s ciljem da
u kolonijama otvore nova trita.
U LENJINOVU materijalizmu spoznaja je
kao pribliavanje istini
prakse. Iako je pretpostavljena objektivna
istina, povijesnom postavlje-
ne su granice njezinoj spoznaji.
Za Kinu je Mao Tse-Tung (1893.-1976.)
oblikovao revolucionarnu ideologiju je
permanentna i etapna re-
volucija.
U velikom izobilju materijala i sna-
zi je Ernst Bloch (1885.- 1977.) u sredite
svojega ivotnog djela postavio MARXOVU
filozofiju: utopije. Njegovo glav-
no djelo 'Princip nade' (1954.- 59.) en-
ciklopediju ljudske nade. BLOCH je doka-
zao uzimanje-unaprijed, anticipaciju kao
izrazito svojstvo svijesti. Nedostatak i njego-
vo uklanjanje izraavaju se na svim stupnje-
vima ivota:
kao poriv, zatim kao tenja i koja
povezana s ciljem postaje
traganje, a s nagon. Ostane li
on nezadovoljen, a svjestan cilja,
nastaje elja i, volja.
je poloen na koja je jo
neizvjesna:
"Mi smo subjekti bez imena, kasparsko-
hauzerovske naravi, koji putujemo po
nepoznatu voznom redu ... S cijelim svo-
jim svijetom jo na putu, [red) je . . . pak
otkriti samo u toj
vonji, da, tek ga je tu ob-
likovati."
Marksizam 229
U umjetnosti npr. i religiji je gra-
nica prema svijesti o jo-ne, one su "pred-
sjaj to je uspjelo".
Daljnje blago jo nepostignutih sadraja za
BLOCHA naravno pravo. Kao "strogi
utopije" ono obiljeava okvire dru-
tvenih odnosa u kojima je ljudska
sloboda. Dodue, naravno pravo u stanovi-
tim okolnostima brani i nepravil-
nosti nasuprot pravom napretku.
Subjektivne fantazije i slike nade imaju svoj
pandan u objektivnoj zbilji:
nada, intencija prema jo
nec:istvarenoj to nije samo
osnovna crta svijesti, nego,
konkretno ispravljeno i temelj-
na odredba unutar objektivne zbilje
ukupno."
Kako je subjektivna zbilja proeta onim jo-
-ne, tako je i objektivna. Sredinja tvrdnja
formulirana ne glasi "A = A ili A nije
ne-A", nego "A nije jo ne A".
Svijet se nalazi u procesu, za
koji BLOCH navodi 3 kategorije:
l) "front", tj. onaj prednji odlomak vre-
mena gdje se u stanovito vrijeme
je
2) "novum", uvijek obnavljani sadraj bu-
na temelju realne
3) "materija".
Materiju BLOCH ne kao
kvantitativno, nego (od korijena "mater =
majka") Ona nije
klada", nego prije jedini sup-
strat za realnu i tako jamac
novoga:
"Realna jest kategorijalno
Pred-sobom materijalnoga gibanja kao
jednog procesa."
Ova "objektivno-realna"
ta je od formalne, tj. one koja se moe
misliti, ili "stvarno-objektivne", koja je ute-
meljena u nedovoljnom poznavanju uvjeta.
Prava nije razvijanje
ga to jest.
Vrijeme treba promatrati kao prilagodljivu
Prividno (prema vremenu koje po-
kazuje sat) istovremeno pripada u
prostore epoha i u drutvu nalazi-
mo "istovremeno" ono dananje i ono ata-

Razvoj bogatstva naravi BLOCH
s MARXOM na kraju svojega 'Principa nade'
kao njegov cilj:
"Ako je sebe shvatio, i svoju bit
bez i temelji u real-
noj demokraciji, onda u svijetu nastaje
neto to smo svi sanjali u djetinjstvu, a u
jo nitko ne bijae: domovina."
230 20.
preokret


o
o
a:
a:
a._

teorija
, ____ oblik suda: "Ne

individuum
mora biti tako."
cjeloviti
oblik ivota
povezanost l robno

\ . gospodarstvo
prisila )
'-
gospodstvo
kulturna 1
industrija
B Dijalektika prosvjetiteljstva
o
e
"
o
.oo

izlazi?
o2
.l< "O

.!2'
Najvaniji predstavnici teorije,
zbog sjedita njihova "Instituta za socijalno
istraivanje" u Frankfurtu na Maini, nazva-
ni i Frankfurtska kola, jesu MAX HO RK-
HEIMER (1895.-1973.), THEODOR W.
ADORNO (1903.-69.) i HERBERT MARCU-
SE (1898.- 1979.). Progonjeni od nacional-
socijalizma, morali su u izgnan-
stvo. S naglascima slijede
analizu drutva, koja se jako oslanjala na
MARXA.
njihova obiljeja spada otro ot-
klanjanje skepsa prema alter-
nativama i izbjegavanje sustavnoga. Njiho-
vi su spisi stoga eseji, i aforiz-
mi.
HORKHEIMER ovako karakterizira
teoriju:
U tradicionalnoj teoriji spoznajni je
nak na vidove.
Ona samo reproducira sta-
nje i afirmira time dmtvene uvjete pod
kojima nastaje.
Protiv toga HORKHEIMER pie:
teorija drutva ima ... za predmet
ljude kao vlastitih povijesnih
ivotnih oblika."
Kao metodu frankfurtski institut prije svega
rabi interdisciplinarne studije. Istraivanje
drutva je nuno, jer sve su dru-
tveno "preoblikovane". Pri tome treba izno-
va traiti kriterije. Stoga se
ne radi o ispravcima unutar sustava, ne-
go o njegovoj temeljnoj kritici .
Ona je jer je siim
van kao subjekt svoje povijesti. Formulira-
no u obliku "egistencijalnog suda", to gla-
si:
"Ne mora biti tako da ljudi mogu mije-
njati svoju bit."
Cilj je ove promjene razboriti oblik drutva.
Ono treba pribaviti vanost istini
"i [toD razboritosti tenje za mirom, slo-
bodom i
Pri tome se tei emancipaciji ukla-
njanja gospodstva i
U Americi godina) HORKHEI-
MER i ADORNO istrauju 'Dijalektiku pros-
vjetiteljstva':
"Proirenjem robnog gos-
podarstva osvijetljen je horizont
mita suncem razuma,
pod ledenim zrakama dozrijeva dr-
ava novoga barbarstva (ponajprije faiz-
ma)."
Gospodstvo uma ovdje se
kao prosvjetiteljstva. Njegovo je po-
jam, to dijeli s mitom, koji stoga sad-
ri prosvjetiteljstva. Prije mita se
teorija 231
prema prirodi odnosi tako to je
oponaa (mimesis).
S pojmovnim miljenjem kao sub-
jektu uspjelo je objektiviranje prirode. To je
s ovladavanjem prirodom nje-
govo preivljavanje, ali samo po cijenu nje-
gova Ovo sada
obratno proima i odnose ljudima i
odnos pojedinca prema sebi samome.
Time je ono pandan apstrakciji razmjenske
vrijednosti robe u gospo-
darstvu. Prosvjetiteljstva udara nazad u mi-
tologiju, tako to je na kraju subjekt bez ot-
pora preputen totalnom gospodstvu:
"Animizam je oduhovio predmete, in-
dustrijalizam due."
Moral, kulturni rad i znanost u jednakoj su
mjeri formalizmom instm-
mentalnog uma. Oni slue "sklopu zasljep-
ljivanja" kao nositelji potpunog vladanja
i prirodom. HORKHEIMER nag-
lauje da je time ugroen sam individuum.
se subjekt uzdie u upravlja-
nom svijetu.
Kasnija teorija jo se vie
neke nade. HORKHEIMEROVA
kasnija filozofija obiljeena je kao
za sasvim drugim". ADORNO u 'Negativnoj
dijalektici' trai put za
noga, tj. za spaavanje Ne-
gacija i suprotnost ne dokidaju se sintezom
ili sustavom:
je spoznaja
.. Ona eli to neto jest, .. . [nel od
je ono primjerak ili reprezentant,
to dakle nije ono samo."
ADORNO ponajprije u umjetnosti vidi mo-
kako ostvariti ovu "jednakost sa sa-
mim sobom, od prisile identi-
teta". Estetika u njegovu djelu zauzima pu-
no prostora.
MARCUSE u svojemu glavnom djelu, )ed-
nodimenzionalni raskol iz-
racionalnoga u funkciji industrijskog
drutva i njegove iracionalnosti, koja se sas-
toji u tome da ono vie ne slui slobodnom
razvoju.
Miljenje "jednodimen-
zionalno" ono i zastire njego-
vu iracionalnost.
MARCUSE FREUDA. On psihoso-
cijalna stanje vidi kao represivno.
ugode izvornih nagona, prije svega erosa,
nadomjeta se realnosti. Ono se
pokvarilo u Promjena
ima cilj stvoriti drutvo u kojemu ponajpri-
je pri-
rodni razvoj
232 20.
Socijalna filozofija
Jiirgen Habermas 1929.) istrauje
temelje teorije drutva. U 'Spoz-
naji i interesu' (1968.) iznosi da je svaka
prividno objektivna znanost motivirana
interesima koji vode spoznaju. Empi-
znanostima u temelju
je interes za osiguranje, uspje-
hom kontroliranoga, djelovanja. Povijes-
znanosti imaju prakti-
interes koji smjera na proirenje mo-
sporazumijevanja. Oba podlije-
u prisili drutvenih ivotnih uvjeta.
znanost koju treba utemeljiti
noena je emancipatorskim interesom.
Ideja punoljetnosti, kao proziranje ideo-
lokih zapletenosti, prema HABERMASU,
je poloena u strukturu jezika. Tko
govori, pretpostavlja da je
slobodan konsenzus.
Stoga se teorija drutva mora ok-
renuti uvjetima spora-
zumijevanja. Polazna takve univer-
zalne pragmatike jest u tome
"da svatko tko komunikativno djeluje
u ostvarenju bilo koje radnje
mora traiti univerzalna prava valja-
nosti i podrediti njihovu otkupljivost."
HABERMAS navodi zahtjeva za va-

Razumljivost izraza, istina iskaza, isti-
nitost intencije i ispravnost norme.
Komunikativno djelovanje svoje zahtjeve
za mora opravdati u obliku
diskursa. On predstavlja idealnu govor-
nu situaciju, u kojoj svatko koga se
ima jednaku da se izrazi, a
koja je slobodna od svih unutarnjih i iz-
vanjskih prisila. Stvarno komunikativno
djelovanje u idealnom je samo
uspjeni diskurs, ako nema neke radnje
koja ne na konsenzusu.
Karl-Otto Apel 1922.) slae se s
HABERMASOM u konsenzusno-teorij-
skom valjanosti, ali se razliku-
je u tome da smatra posljednje
utemeljenje. Njegova transcendentalna
pragmatika stoga eli pokazati da ne
postoje samo univerzalni, nego ujedno i
nuni uvjeti valjanosti norma.
Polaznu kod njega nepre-
varljiva komunikacijska zajednica
ljudi.
Svatko tko neto i podie zahtjev
za implicitno mora priz-
nati uvjete komunikacije i ne
moe ih poricati a da ne dospije u pro-
sa samim sobom. argu-
mentiranja ujedno sadre temelje norma-
tivne etike, da se
Socijalna f'tlozofija 233
priznaju pravila interakcije i kooperacije
ljudi.
Iz toga proizlaze temeljne norme:
- kao realnu ko-
munikacijsku zajednicu
-teiti idealnoj komunikacijskoj zajed-
nici u drutvenim odnosima bez prisi-
le, koja treba uspostaviti konsen-
zus iznad svih zahtjeva sviju
koje treba razumski opravdati.
U sreditu je 'Teorije pravednosti' Johna
Rawlsa 1921.) pitanje prema kojim
se moraju u nekom drutvu ure-
diti prava i slobode sobom
i podjela dobara.
Da bi to objasnio, RAWLS postavlja ugo-
vorno-teorijski mis/eni eksperiment:
Zamislimo sebi prastanje u kojemu
su se okupili ljudi da bi zacrtali temelj-
na pravila svojega drutva.
Da bi se moralno nepris-
tranosti, osobe se u prastanju nalaze iza
"vela neznanja", tj. ne poznaju svoje vla-
stite sposobnosti, drutvene pozicije i sl.
Iz ovog bi se razloga one za
drutveni sustav koji uvaava in-
terese sviju.
Time bi se utvrdila dva
"1. Svatko treba imati isto pravo na na-
jopseniji sustav jednakih temeljnih slo-
boda, koje je s jednakim sustavom pod-
noljivo svima ostalima. 2. Drutvene i
gospodarske nejednakosti tako treba
oblikovati da je (a) razborito
da slue koristi, i (b) da su po-
vezane s poloajima i slubama koje su
svakome otvorene."
Drugo, tzv. razlike da
su drutvene nejednakosti legitimne sa-
mo onda ako isposluju neku prednost za
najslabije maksimalnosti).
filozofija Hannah Arendt
0906.-75.) se na teoriju dje-
lovanja naslonjenu na ARISTOTELA.
Od triju temeljnih aktivnosti, rada, proi-
zvodnje i djelovanja, posljednja je istin-
sko mjesto
Djelovanje i govorenje tvore slobodan
prostor, u kojemu se ljudi jedni prema
drugima odnose, raspravljaju i uvjerava-
ju. Prema tome je
na kao sposobnost za komunikativno
djelovanje, koja se unitava prisilom. S
novovjekim velikim potivanjem rada
nestao je prostor djelovanja. Birokratiza-
cija, tehnika i masovni ivot
depolitizaciju, koja utire put totalitarnim
sustavima vlasti.
234 20.
l
indukcija
A Indukcija i dedukcija prema Popperu
B Papperova tri svijeta
novi
problemi
izvedene
Papperova dedukcija
teorija:
prekid regres krug
C Albertova "miinchhausenova trilema"
Karl Raimund Popper (1902.-94.) poznat
je prije svega po svojim radovima o teoriji
znanosti. Samoga sebe naziva realistom,
koji zdravim razumom (common sense) iz-
vanjski svijet i zakonitosti u njemu vidi kao
neto realno dano. Odbacuje pre-
ma kojemu bi znanosti trebale shvatiti ne-
kakvu bit stvari. Ovaj tzv. esencijalizam on
proglaava odgovornim za zaostalost dru-
tvenih znanosti nasuprot prirodnih, gdje vla-
da metodoloki nominalizam.
Za esencijalizam bi bilo
pitanje:
"to je kretanje?"
Za nominalizam:
"Kako se neki planet?"
Tome odgovara sklonost esencijalizma da
radi s pojmovima, se smisao otvara defi-
nicijom. U nominalizmu se istinitost iskaza
ili teorija ispituje po izvodima.
Za 'Logiku istraivanja' je POPPE-
ROV postupak indukcije. S HUMEOM od-
bacuje da se iz jo mnogo
jeva na jedan zakon. Induktivni zak-
ne prisiljava. Naprotiv, deduk-
tivni postupak valjan je kod "modus tollens":
Ako se p moe izvesti iz t [p je
na jednoga sustava
tl, a p je neistinito, onda je i t neistinito.
Time prirodnih znanosti i me-
tafizike ne ovisi o induktivnom postupku,
nego o tome je li empirijska
falsifikacija (opovrgavanje) (sl. A).
Sadraj teorije treba odrediti dvostruko:
sadraj jest nedostatak svih
nica koje se mogu izvesti iz neke teorije;
njezin informativni sadraj jest nedostatak
koje su nespojive s tom teo-
rijom.
Time je jedna i utoliko bogatija to
prua vie za kritiku i falsifika-
ciju.
Spoznajna korist za POPPERA slijedi pre-
ma shemi Pl - PT - UP - P2.
Problem Pl objanjava se prethodnom
teorijom PT. Ova je diskusijom ili ekspe-
rimentalnim ispitivanjem podvrgnuta uk-
lanjanju pogreaka UP, kod se po-
javljuje problem P2.
Sve je znanje prema tome vjerojatno znanje,
sve teorije hipoteze. Spoznaji uvijek pretho-
di svako je iskustvo "napojena
teorijom". Nikad se ne dosee istinita teori-
ja, nego su teorije sve istini".
Cijela evolucija za POPPERA slijedi ovu
shemu. Darvinizam (str. 189.) za njega nije
znanstveno provjerljiva teorija, nego "meta-
program".
racionalizam 235
Sva iva iz sebe producimju rjeenja
problema, koji su izloeni selekcijskom
pritisku.
Ljudi pak sami ne nestaju sa svojim pogre-
kama, nego formulirane hipoteze
mogu pustiti da "umru".
POPPER razlikuje 3 "svijeta". Prvi
ka stvarnost, 2. svijet nae svijesti. Problemi
i teorije glavne su sastavnice 3. svijeta. On je
nadvremenski i objektivan neprestano sup-
rotstavljen naemu miljenju, iako ga ono
stvara (sl. B).
Npr. broj je s kojim se neovisno
stvaraju novi objektivni prob-
lemi.
Prostor, u kojemu se moe
provjera svih hipoteza, za POPPERA je dan
jedino u otvorenom drutvu. Ta demokra-
cija ujedno doputa sigurnost i slobodu.
Ona je dovedena u opasnost totalitarnom
tendencijom koju POPPER vidi kod "lanih
proroka" HEGELA i MARXA, posebno kod
PLATONA. Za otvoreno drutvo POPPER ci-
tira Grka PERlKLA:
"Iako ih je samo malo koji mogu zacrtati
i provesti koncepciju, ipak smo
svi mi sposobni suditi o njima."
Hans Albert 1921.) u racio-
nalizmu vidi izravnanje
neutralnosti pozitivizma i totalne angaira-
nosti filozofije egzistencije. Filozofiju on
kao
ispitivanja religije, eti-
ke i politike.
One su dogme dalekoseno otpor-
ne protiv prijedloga za poboljanje, to tre-
ba odstraniti temeljita kritika ideologije.
Dogma se, prema ALBERTU, ostvaruje u vo-
lji za Volja je formulirana u na-
dovoljnoga razloga koje za sve iskaze
zahtijeva neko posljednje valjano
nje. Iz toga nastaje "munchhausenova trile-
ma" (sl. C):
Potraga za Arhimedovom spoz-
naje vodi do triju
regresu, koji se u potrazi za
razlozima sve dalje
krugu
prekidu postupka.
Kod prekida utemeljenje prua intuicija, is-
kustvo itd., to je za ALBERTA povratak na
dogmu. Ona slui konzerviranju
ga stanja. Protiv toga ALBERT postavlja vo-
lju za prosvjetiteljstvom:
Provjerljive teorije treba razviti i kav pro-
vizorne trajno ih kritizirati, da bismo se
tako pribliili istini.
Svrha je rdcionalni postupak pri
vrednovanju i djelovanju.
..
236 20.
biljka
otvorena: neposredno
ovisna o okolini
ivotinja
zatvorena l
centralni organ, samostalno
kretanje

izvanjski
r Y!dik
J
ja
Plessner: Stupnjevita struktura organskoga
odnosi se
prema sebi samome
otvorenost prema svijetu
A Antropologija
Gadamer: krug
B Hermeneutika
predskica cjeline
otvorenost prema svijetu
i ponaanja
Filozofska antropologija u 20. st. oslanja se
na rezultate u biologiji.
Helmuth Plessner (1892.- 1985.) stoga svr-
stava u stupnjevitu strukturu ivoga.
Sve ivo se svojim poloajem: ono
se odvaja od okoline koja postoji izvan
njega, na koju je on usmjeren i od koje
dobiva uzvratna djelovanja.
Organjzacijski oblik biljke jest otvoren, tj.
ona se izravno ovisno svojoj
okolini. Naprotiv, zatvoreni oblik ivotinja
organizam na samoga
sebe usavravanja organa (s moz-
gom kao centralnim organom) i tako omo-
neovisnost.
Tek se odlikuje polo-
tajem, da se on na temelju svoje sa-
mosvijesti moe refleksivno odnositi prema
samome sebi. Tako on sebe u tros-
trukom vidiku:
kao stvarno tijelo, kao dua u tijelu i kao
ja, iz kojega zauzima tu po-
ziciju prema sebi.
Na temelju ove distance, koju tako
ima prema sebi, njegov je ivot koju
sam treba ostvariti.
mora najprije od sebe ono
to jest te je stoga po prirodi poloen i
na kultiviranje.
Priroda i kultura, i duhovnost kod
su uvijek posredovano jedinstvo.
l Amold Gehlen 0904.-76.) oslanja se na
rezultate u biologiji i polazi od usporedbe

Za razliku od ivotinje, koja je pri-
svojoj okolini i beziz-
nimnim upravljanjem instinkta, je
bioloki manjkavo
Zbog i redukcije instinkta,
ugroen je u svojoj egzistenciji. Tome s dru-
ge strane odgovara njegova otvorenost
prema svijetu i time sposobnost jer
nije navezan ni na kakav iskustveni
horizont ni neki uzorak u djelovanju.
Stoga on moe, refleksivnoj
svijesti, nanovo oblikovati uvjete svojega
(pre-)ivljenja, tako to sebi stvara umjet-
nu okolinu, kulturu.
Na temelju svoje otvorenosti prema svijetu
stoji izloen trajnom izobilju utisaka
te time djelovanja i
svijeta, koje ne bi mogao svladati bez pomo-
Mnoge ljudske osobine i ustanove stoga
treba iz njihove funkcije
vanja, tako to i
identitet:
Tu spadaju drutvene institucije ili "unu-
tarnja ostvarenja" kao jezik, miljenje,
mata.
Antropologija; hermeneutika 237
Hans-Georg Gadamer 1900.) u djelu
'Istina i metoda' (1960.) posreduje vane im-
pulse hermeneutici 20. st.
Razumijevanje za njega nije samo
znanstvena metoda nego i bitka
samog u kojemu on sebi otva-
ra svijet.
Proces razumijevanja se u hermene-
krugu u kojemu se ono pojedina-
mora iz cjeline i cjelina iz po-
Stoga su nune "pred-rasude"
prema smislenoj cjelini, kojih pak moramo
biti svjesni i spremni na njihovo ispravlja-
nje.
Povijesni horizont interpretatora oblikuje se
unutar "zbivanja predaje", u kojemu se ne-
prestano posreduju prolost i sadanjost.
Razumijevanje predaje nalikuje razgovoru,
jer njezina podiu zahtjev is-
tinitosti, koji interpretator mora nanovo ak-
tualizirati kao odgovor na njegovo
pitanje. U tom se susretu tako mijenja nje-
gov vlastiti horizont, kao to se jednom dje-
lu tijekom povijesti, potpomognut vremen-
skim razmakom, pridodaje neki novi smi-
sao.
Paul Ricoeur (rod. 1913.) prvotno se bavi
simbola. Oni su dvostruki zna-
kovi, koji u svojemu pojavnom bitku
ju na skriveni smisao, koji otvara
obuhvatnije bitka. RICOE-
UROVO
"Simbol daje misliti"
pokazuje da simbol miljenje na
zbilju koju ono samo direktno ne nalazi.
RICOEUR razlikuje tri dimenzije simbola:
(stvorenu u snu) i
poetsku.
interpretacije pos-
toje dva krajnja pola: hermeneutika razumi-
jevanja (osobito fenomenologija religije) ci-
lja na povratak zaboravljenoga smisla, dok
hermenutika sumnje (osobito FREUDOVA
psihoanaliza) eli simbol razotkriti kao mas-
ku potisnutih afekata.
U kasnijim se djelima RICOEUR bavi herme-
neutikom tekstova i djelovanja. Bitno svoj-
stvo teksta (za razliku od izgovorenoga) jest
u njegovoj autonomiji:
od autora, izvornog kontek-
sta situacije i adresata.
Ovo se odnosi i na (privremeno naknadno
djelotvorne) radnje koje se stoga mogu in-
terpretirati kao "kvazi-tekst". Oboje ostavlja-
ju u svijetu vlastiti trag. Ovaj tekst sadri mo-
otvaranja svijeta, koji se u nje-
govoj drugotnosti moe prisvojiti, da bi se
tako produbilo vlastito samorazumijevanje
interpretatora.
..
238 20.
A 1 totemski operator
A Levi-Strauss

bioloka
(seksualnost)
vrsta
individuum
objektivna znanost
drutva
ja tam
' /
l
diskurzivna praksa
B Foucault: modernog individuuma"
struktura cjeline
A2 pojam strukture
disciplinama
(tijelo)
nadzori
kazna
Veliki utjecaj na nastanak strukturali zma
imala je strnkturalna lingvistika, kojoj je
Ferdinand de Saussure (1857.-
- 1913.)
Jezik je po tome jedan sustav
sobno povezanih znakova. Oni se sas-
toje od (franc. le signi-
fiant- glasovna tvorevina) i onoga to
je (le signifie - sadraj).
Odnos je izmedu tih dviju proiz-
voljan (arbitraran). nekoga zna-
ka stoga ne postoji po sebi, nego je odre-
unutranjim sustavom jezika.
Jezik je kao sustav (la langue) u teme-
lju stvarne govorne upotrebe pojedina-
ca (la parole) kao nesvjesna struktunr.
On potpuno egzistira samo u sveukup-
nosti govornika.
Sa SAUSSUREOM jezik se pokazuje kao
samostalan red unutarnjih odnosa eleme-
nata (znakova), koji mora postati pristu-
tek svojim konkretnim oblikom
da su i druga kulturo-
loka ostvarenja (kao umjetnost, obredi,
oblici itd.) sustavi znakova,
moe se jednako tako pitati o strukturi
koja im lei u temelju.
Claude Levi-Strauss 1908.) prenosi
strukturalnu metodu na etnologiju za is-
traivanje znakovnih i klasifikacijskih sus-
tava plemenskih kultura. Polazi od toga
da je svakoj instituciji, svakom ili
mitu u temelju nesvjesna struktura koju
treba jer u nj oj se objavljuje ob-
lik aktivnosti ljudskoga duha
Struktura je sveukupnost elemenata
kojih postoje odnosi, i to tako
da promjena jednog elementa ili jed-
nog odnosa za posljedicu ima promje-
nu drugih elemenata ili odnosa.
Tako se sustavi srodnosti dadu inter-
pretirati kao struktura su elementi
osobe i su odnosi enidbe-
nim pravilima. Cjelokupni sustav
je socijalne odnose, da on utvr-
drutveni poloaj i prava pojedina-
ca.
U knjizi 'Divlja misao' (1968.) LEVI-
STRAUSS tzv. totemizam kao
klasifikacijski sustav koji diferencira i ure-
drutvene odnose po analogiji pre-
ma prirodnoj mznovrsnosti biljnih i ivo-
tinjskih vrsta (totemski kl anovi).
"Totemski operator" (sl. A) pokazuje
sloenost pojmovnog aparata koji ovaj
klasifikacijski sustav stavlja na raspola-
ganj e.
"Divlja misao" prirodnih naroda sposob-
na je za apstrakciju te tei za redom pri-
Strukturalizam 239
rodnih i socijalnih zadanosti, koji se usko
dri konkretnih ivotnih uvjeta.
Kao temeljni problem miljenja LEVI-
STRAUSS promatra suprotnost prirode i
kulture. Ona je kodirana u
znakovnim sustavima:
na drutvene prakse, npr. u
enidbenim pravilima ili obredima
na polju mitova.
Tako on u 'Mitologici' (1971.- 75.) istra-
uje mitove kao povezani su-
stav koji za sadraj ima proces kultura-
li zacije.
Povijesno orijentirani radovi Michela
Foucaulta (1926.-84.) ciljaju na rekon-
strukciju formi z nanja i pred-
meta, koje one konstituiraju. Iako je pod
utjecajem strukturalizma, FOUCAULT kri-
ti zira prije svega njegovu pretpostavku
univerzalnosti i nadvremenosti struktura
te naglaava diskontinuitet povijesti. Sto-
ga se on ubraja u poststrukturalizam.
U svojim prvim spisima o Arheologiji
znanja FOUCAULT istrauj e
poredak "episteme", koja se
kao sveukupnost diskurzivne prakse,
tj . koherentne iskaza, jednog
vremena.
Tek koncem 18. st. , prema FOUCAULTU,
u ovomu diskursu dobiva spoznaj-
no-teorijski poloaj kao
ko-transcendentalna dubleta", da
obavlja slubu subjekta i objekta spozna-
je. Nakon to je tako postao objekt huma-
znanosti, opet
nje "nestajati" u znanostima, koje se okre-
prema istraivanju nesvjesnih struktu-
ra. Sredinja tema je kako se
kao subjekt konstituira i ponovno dokida
po svojemu mjestu u mrei diskursa.
Pri tome se diskurs pokazuje kao sred-
stvo koja oblikuje
znanje, drutveno i indivi-
dualno samorazumijevanje.
Taj diskurs nema sredite ni u jednom
subjektu, nego je razasut u vanjtinu re-
Genealogija strategija ne
pita o iskonu, nego o "podrijetlima". "Na-
stanak" modernog individuuma FOUCA-
ULT vidi kao posljedicu pojave prakse
nadzora i "priznanja", na su sudje-
lovali suci i pedagozi. U trae-
nom "otkrivanju" pojedinac se konstituira
kao "ja sam", koji sada moe postati
predmet kontroliranja. FOUCAULT, nap-
rotiv, u brizi za samoga sebe vidi
"estetiku egzistencije", koja je sup-
rotstavljena stmtekom osvajanju subjek-
ta.
Bibliografija
Izvori
upute se na izbor na jeziku i u knjiarama dostupnih po-
i skupnih izdanja. Za znanstveni rad mjerodavna (cjelovita) izdanja na originalnim
jezicima mogu se uzeti od W. Totoka (Handbuch der Geschichte der Philosophie, 6 sv. Fran-
kfurt, 1964. ff.
U vezi s pojedinim filozofima naveden je izbor literature koja u njih uvodi.
na biografije u nizu "Rowohlt Bildmonographien", kao i "Reihe Campus
Einfuhrungen" i "Junius: Zur Einfuhrung", u kojima su izali uvodi u mnogobrojne filozofe . Iz-
danja tih nizova u popisu nisu donesena.
mozofija
Indija
Bhagavadgita. Obers. S. Lienhard. Baden-Baden 1958.
Bhagavadgita. Hg. H. Glasenapp. Stuttgart 1992.
Buddha: Die vier edlen Wahrheiten. Hg. k. Mylius. Munchen
2
1986.
Reden des Buddha. Obers. H. Bechert. Freiburg 1993.
Indische Geistwelt. Eine Auswahl von Texten in dt. Obersetzung. 2 Bde. Hg. H. v. Glasenapp. Ba-
den-Baden 1958/59.
Upanishaden. Obers. A. Hillebrandt. Koln 1986.
Upanishaden. Obers. P. Thieme. Stuttgart 1966.
Kina
Konfucije: Gesprache d(OS Meisters Kung (Lun Yi). Hg. E. Schwarz. Miinchen 1985.
Lao Tse: Tao Te King. Ubers. V. v. Strauss. Zurich 1959.
Lao Tse: Tao Te King. Obers. G. Debon. Stuttgart 1961.
izdanja u prijevodu von R. Wilhelma pojavila su se kod Eugena Diedrichsa, Dusseldorf/
/Kolni / Munchen erschienen (I Ging; Lun Yi; Menzius; Tao te King; Zhuang Zi i dr.)
Antika
Aristotel
Werke in dt. Obersetzung. Begr. E. Grumach, Hg. H. Flashar. Berlin 1956. ff
Philosophische Schriften. 6 Bde. Obers. H. Bonitz i dr. Hamburg 1995.
Einzelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Meiner, Hamburg i "Bibliothek der Al ten
Welt", Artemis, Zurich.
]. L. Ackrill: Aristoteles. Einf. in sein Philosophieren. Berlin 1985.
W. Br6cker: Aristoteles. Frankfurt '1987.
O. Hoffe: Aristoteles. Miinchen 1996.
I. During: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Heidelberg 1996.
E. Sandvoss: Aristoteles. Stuttgart 1981.
Boecije
Trost der Philosophie. Lat. -dt. Hg. u. Obers. E. Gegenschatz u. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31981.
Epikur
Von der Oberwindung der Furcht. Katechismus, Lehrbriefe, Spruchsammlung, Fragmente. Hg. u.
Obers. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31983.
Briefe, Spriiche, Werkfragmente. Griech. -dt. Hg. H. W. Krautz. Stuttgart 1980.
M. Hossenfelder. Epikur. Miinchen
2
1998.
Platon
Jubilaumsausgabe samtl. Werke. Hg. O. Gigin, Ubers. R. Rufener. Ziirich/Miinchen 1974.
Samtl. Dialoge. Hg. u. Obers. O. Apelt. Sonderausgabe Hamburg 1988.
Werke in acht Banden. Griech. -dt. Hg. G. Eigler. Darmstadt
K. Bormann: Platon. Freiburg 31993.
W. Br6cker: Platos Gesprache. Frankfurt 31985.
P. Friedlander: Platon. 3 Bde. Berlin

H. G6rgemanns: Platon. Heidelberg 1994.
Plotin
Plotins Schriften. Griech.-dt. 6 Bde. Obers. R. Harder. Hamburg (daraus auch einzel-
ne Studienausgaben).
Ausgewahlte Schriften. Hg. W. Marg. Stuttgart 1973.
V. Schubert: Plotin. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg 1973.
Skepsa
Sextus Empiricus: Grundriss der pyrrhon. Skepsis. Obers. M. Hossenfelder. Frankfurt 1985.
F. Ricken: Antike Skeptiker. Miinchen 1994.
Sokrat
(izvori: vidi Platon)
G. B6hme: Der Typ Sokrates. Frankfurt 1988.
G. Figa!: Sokrates. Miinchen
2
1998.
H. Kuhn: Sokrates. Miinchen 1959.
..
242 Bibliografija
B. Waldenfels: Das sokrat. Fragen. Meisenheim 1961.
Stoa
Stoa und Stoiker. Die Grunder, Panatios, Poseidonios. Hg. u. Obers. M. Pohlenz. Zurich '1964.
Epiktet: Handbuchlein der Moral. Hg. u .. Obers. H. Schmidt. Stuttgart 111984.
Marc Aurel: Wege zu sich selbst. Hg. u. Ubers. W. Theiler. Zurich 31985.
Seneca: Philosoph. Schriften. 5 Bde. Lat.-dt. Hg. Obers. M. Rosenbach. Darmstadt 1969.-1989.
M. Pohlenz: Die Stoa. Geschichte einer geistigen Bewegung. 2 Bde. Gottingen 1992. u. 1990.
Predsokratici
Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 Bde. Griech. -dt. Hg. Diels/W. Kranz. Dublin/Zurich 61985.
Die Vorsokratiker. Hg. W. Capelle. Stuttgart 81973.
Die Vorsokratiker. Griech.-dt. Obers.]. Mansfekl. Stuttgart 1987.
Gorgias von Leontinoi: Reden, Fragmente und Testimonien. Griech.-dt. Hg. Th. Buchheim. Ham-
burg 1989.
W. Brocker: Die Geschichte der Philosophie vor Sokrates. Frankfurt '1986.
U. Holscher: Anfangl. Fragen. Studien zur fri.ihen griech. Philosophie. Gottingen 1968.
W. H. Pleger: Die Vorsokratiker. Stuttgart 1991.
Srednji vijek
Albert Veliki
Ausgewahlte Texte. Lat.-dt. u. Obers. A. Fries. Darmstadt 31994.
I. Craemer-Ruegenberg: Albertus Magnus, Munchen 1980.
Anezlmo Canterburyjski
Monologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1964.
Prologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 31995.
De veritate. Uber die Wahrheit. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1966.
Analecta Anselmiana. Untersuchungen uber Person und Werk Anselm von Canterbury. Begr. F. S.
Schmitt. 5 Bde. Frankfurt 1969.-1976.
K. Kienzler: Glauben und Denken bei Anselm von Canterbury. Freiburg 1981.
Aurelije Augustin
Dt. Augustinusausgabe. Hg. C. ]. Perl. Paderborn 1940. ff.
Bekenntnisse. Ein!. u. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1982.
Selbstgesprache uber Gott und die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Obers. H. Muller. Zurich '1986.
Vom Gottesstaat. 2 Bde. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1978.
R. Berlinger: Augustins dialog. Metaphysik. Frankfurt 1962.
K. Flasch: Augustin. Einf. in seinem Denken. Stuttgart
2
1994.
A. Schopf: Augustinus. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg/Munchen 1970.
Averroes
Die Metaphysik des Averroes. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Halle
1912.)
Philosophie und Theologie von Averroes. Obers. M. ]. Muller. Osnabri.ick 1974. (pretisak izdanja
Munchen 1875.)
Avicenna
Die Metaphysik Avicennas. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Leipzig 1907.)
G. Verbeke: Avicenna. Grunleger einer neuen Metaphysik. Opladen 1983.
Bonaventura
Das Sechstagewerk. Lat. -dt. Obers. W. Nyssen. Munchen 1964.
Pilgerbuch der Seele zu Gott. Lat.-dt. Obers.]. Kaup. Munchen 1961.
E. Gilson: Die Philosophie des hl. Bonaventura. Darmstadt
2
1960.
Ivan Duns Skot
Abhandlung uber das erste Prinzip. Hg. u. Darmstadt 1974.
E. Gilson. Johannes Duns Scotus. Einf. in die Grundgedanken seiner Lehre. Dusseldorf 1959.
Ivan Skot Eriugena
Ober die Einleitung der Natur. Obers. L. Noack. Hamburg 1983.
W. Beierwaltes: Eriugena. Grundzuge seines Denkens. Frankfurt 1994.
G. Schrimpf: Das Werk des Johannes Scotus Eriugena im Rahmen des Wissenschaftsverstandnis-
ses seiner Zeit. Munster 1982.
Meister Eckhart
Die lat. Werke. Hg. u. _Dbers. K. Weiss u. a. Stuttgart 1936. ff.
Die dt. Werke. Hg. u. Ubers.]. Quint. Stuttgart 1958. ff.
Dt. Predigten und Traktate. Hg. u. Obers. J. Quint. Munchen
2
1963.
H. Fischer: Meister Eckhart. Einf. in sein philosoph. Denken. Freiburg 1974.
K. Ruh: Meister Eckhart. Munchen
2
1989.
Moses Maimonides
Fuhrer der Unschlussigen. Hg. u. Obers. A. Weiss. Hamburg 1995. (pretisak izdanja iz 1923/24.)
Nikola Kuzanski
Schriften des Nicolaus von Cues. In dt. Obersetzung. Hg. E. Hoffmann u. a. Leipzig/Hamburg l
936. ff.
Die belehrte Unwissenheit (De docta ignorantia). 3 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Obers. P. Wilpert u. H. G.
Senger. Hamburg 1977.
Bibliografija 243
Weitere lat. -dt. Parallelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
K. -H. Kandler: Nikolaus von Kues. Gottingen
2
1997. ..
K. H. Volkmann-Schluck: Nicolaus Cusanus. Die Philosophie im Ubergang vom Mittelalter zur
Neuzeit. Frankfurt 31984.
Petar Abelard
Theologia Summi boni. Lat.-dt. Hg. U. Niggli. Hamburg 31997. .. .
Die Leidensgeschichte und der Briefwechsel mit Heloisa. Hg. u. Ubers. E. Brost. Hetdelberg4 1979.
L. Graue: Pierre Abelard. Philosophie und Christentum im Mittelalter. Gottingen 1969.
RaymondLull
Die neue Logik. Lat.-dt. Hg. Ch. Lohr. Hamburg 1985.
E. W. Platzeck: Raimund Luli. 2 Bde. Dusseldorf 1962/1964.
Crkveni oci
Bibliothek der Kirchenvater. Eine Auswahl patrist. Werke in dt. Obersetzung. Hg. O. Bardenhewer
u.a. Munchen 1911.- 38.
E. Osborn: Anfange christi. Denkens. Dusseldorf 1987.
Toma Akvinski
Die dt. Thomas-Ausgabe. Dt.-lat. Ausgabe der S':Jmma theologica. Heidelberg 1933. ff.
Summe gegen die Heiden. 4 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Ubers. K. Albert u. P. Engelhardt. Darmstadt 1974.
lf -
Ober das Sein und das Wesen. Lat.-dt. Ubers. R. Allers. Darmstadt 1989.
Untersuchungen uber die Wahrheit. Obertr. E. Stein. Lowen/Freiburg 1964.
R. Heinzmann: Thomas von Aquin. Stuttgart 1992.
G. Mensching: Thomas von Aquin. Frankfurt 1995.
J. Piepper. Thomas von Aquin. Leben und Werk. Munchen
4
1990.
J. Weisheipl: Thomas von Aquin. Sein Leben und seine Theologie. Graz/Wien/Koln 1980.
William Ockham
Summe der Logik (aus Teil 1). Hg. u. Obers. P. Kunze. Hamburg 1984.
Texte zur Theorie der Erkenntnis und der Wissenschaft. Lat.-dt. Hg. R. !rnbach. Stuttgart 1984.
]. P. Beckmann: Wilhelm von Ockham. Munchen 1996.
H. Junghans: Ockham im Lichte der neueren Forschung. Berlin/Hamburg 1968.
Renesansa
Francis Bacon
Neues Organon. Lat.-dt. Hg. W. Krohn. Hamburg 1990.
W. Krohn: Francis Bacon. Munchen 1987 .
Ch. Whitney: Francis Bacon. Frankfurt 1989.
Giordan Bruno
Das Aschermittwochsmahl. Obers. F. Fellmann. Frankfurt 1981.
Von den heroischen Leidenschaften. Hg. Ch. Bachmeister. Hamburg
6
1989.
Zweigespriiche vom unendl. All und den Welten. Hg. L. Kuhlenbeck. Darmstadt 1973.
A. Grace: Giordano Bruno. Der Kretzer von Nola. Versuch emer Deutung. Wten 1970.
Erazmo Roterdamski
Erasmus Studienausgabe. 8 Bde. Lat. -dt. Darmstadt 1967. ff.
Lob der Torheit. Hg. U. Schultz. Frankfurt 1978.
Vertraute Gespriiche. Lat.-dt. H. Riidle. Stuttgart 1976.
Augustijn: Erasmus von Rotterdam. Leben- Werk - Wirkung. Munchen 1986.
Marsilio Ficino
Ober die Liebe oder Platos Gastmahl. Lat.-dt. Hg. P. R. Blum. Hamburg 1984.
P. O. Kristeller: Die Philosophie des Marsilio Ficino. Frankfurt 1972.
Hugo Grotius
Drei Bucher vom Recht des Krieges und des Friedens. Hg. W. Schatzel. Tubingen 1950.
Niccolo Machiavelli
Der Furst. Hg. R. Zorn. Stuttgart
6
1978.
Il principe/Der Furst. Hg. Ph. Rippel. Stuttgart 1986.
H. Freyer: Machiavelli. Weinheim 1986.
W. Kersting: Niccolo Machiavelli. Munchen
2
1998.
Pico della Miranda/a
Ober die Wurde des Menschen. Lat.-dt. Hg. A. Buck. Hamburg 1990.
Michel de Montaigne
Essais. Obers. H. Lu thy. Zurich 91996.
H. Friedrich: Montaigne. Bern! Munchen 31993.
]. Starobinski: Montaigne. Denken und Existenz. Munchen/Wien 1986.
Pietro Pomponazzi
Abhandlung uber die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Hg. B. Mojsisch. Hamburg 1990.
Prosvjetitelj stvo
George Berkeley
Eine Abhandlung uber die Prinzipen der mensch!. Erkenntnis. Hg. A. Klemmt. Hamburg 1979.
Philosoph. Tagebuch. Hg. W. Breidert. Hamburg 1980.
244 Bibliografija
H. M. Bracken: Berkley. 1974.
Kul enkampff: George Berkley. Mtinchen 1988.
Rene Descartes
Discours de la Methode. Frz.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 1990.
Meditationes de prima philisophia. Lat.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 31992.
Regulae ad directionem ingenii. Lat.-dt. Hg. H. Springmeyer u. a. Hamburg 1973.
F. Alquie: Descartes. Stuttgart 1962.
Perler: Rene Descartes. Mtinchen 1998.
W. Rod: Descartes. Die innere Genesis des cartesian. Systems. Mtinchen 1964.
Tbomas Hobbes
Lehre vom Korper. Hg. M. Frischeisen-Kohler. Hamburg
2
1967.
Lehre vom Menschen. Lehre vom Burger. Hg. M. Frischeisen-Kohler, G. Gawlick. Hamburg 21966.
Leviathan oder Stoff, Form und Gewalt eines burger!. und kirchl. Staates. Hg. I. Fetscher. Frank-
furt 1984.
L. Strauss: Hobbes polit. Wissenschaft. Neuwied/Berlin 1965.
U. Weiss: Das philosoph. System von Thomas Hobbes. Stuttgart-Bad Cann.statt 1980.
David Hume
Eine Unters. tiber den mensch!. Verstand. Hg. j. Kulenkampff. Hamburg
11
1984.
Eine Untersuchung tiber die Prinzipien der Moral. Obers. C. Winskler. Hamburg 1972.
Ein Traktat tiber die manschl. Natur. Hg. Th. Lipps, R. Brandt. Hamburg 1973.
Die Naturgeschichte der Religion. Hg. L. Kreimendahl. Hamburg 1984.
Craig: David Hume. Eine Einf. in seine Phil osophie . Frankfurt 1979.
j. Kul enkampff: David Hume. Mtinchen 1989.
G. Streminger: David Hume. Sein Leben u. sein Werk. Paderborn 31995.
Got!fried Wilhelm Leibniz
Werke. Zweisprachige Ausgabe. 5 Bde. Frankfurt 1986.
Studienausgabe. 5 Bde. Darmstadt 1965. ff.
Philosophische Werke. 4 Bde. Hamburg 1996.
K. Muller u. G. Kronert: Leben und Werk von G. W. Leibniz. Frankfurt 1969.
j ohn Locke
Versuch uber den mensch!. Verstand. 2 Bde. Hg. C. Winkler. Hamburg
4
1981.
Ein Brief tiber Toleranz. Engl. -dt. Hg. j. Ebinghaus. Hamburg
2
1975.
Zwei Abhandkungen tiber die Regierung. Hg. W. Euchner. Frankfurt
2
1977.
R. Specht: John Locke. Mtinchen 1989.
Montesquieu
Vom Geist der Gesetze. Hg. K. Weigand. Stuttgart 1967.
B/aise Pascal
Gedanken tiber die Religion und tiber einige andere Gegenstande. Obers. E. Wasmuth. Stuttgart 1987.
Die Kunst zu tiberzeugen und die anderen kleineren philisoph. und relig. Schriften. Obers. E. Was-
muth. Heidelberg 31963.
Beguin: Blaise Pascal. Hamburg
8
1979.
J. Steinmann: Pascal. Stuttgart
2
1962.
j ean-jacques Rousseau
Die Bekenntnisse. Mtinchen 1981.
Diskurs tiber die Ungleichheit. Frz.-dt. Hg. H. Meier. Paderborn 41997.
Schriften ' ll' Kulturkritik. Hg. K._ Weigand. Hamburg 51995.
Emil oder Uber die Erziehung. Uhers. L. Schmidts. Paderborn
12
1995.
M. Forschner: Roussseau. Freiburg 1977.
R. Spaemann: Roussseau. Burger ohne Vaterland. Mtinchen 1980.
Baruch Spinoza
Samtl. Werke in sieben Banden. Hamburg 1965.- 90. (pretisci i nova izdanja).
Studi enausgabe, 2 Bde. Lat. -dt. Darmstadt 1979/ 3J980.
Die Ethik. Lat.-dt. Obers. ]. Stern. Stuttgart 1977.
H. G. Hubbeling: Spinoza. Freiburg 1978.
F. Wiedmann: Baruch de Spinoza. Wtirzburg 1982.
Giovanni Battista Vica
Prinzipien einer neuen Wissenschaft tiber die gemeinsame Natur der Volker. Hg. V. Hosl e u. Ch.
j erman. Hamburg 1990.
S. Otto: G. Vico. Stuttgart 1989.
R. W. Schmidt: Die Geschichtspholosophie G. B. Vicos. Wtirzburg 1982.
Christian Woiff
Gesammelte Werke. Hg. J. Ecole u. a. Hildesheim 1965. ff.
W. Schneiders (Hg.): Christian Wolf 1679-1754. Hamburg 1983.
idealizam
j ohann Gottlieb Fichte
Histor. -krit. Gesamtausgabe. Hg. R. Lauth, H. Jacob u. a. Stuttgart-Bad Cannststt 1962. ff.
Studi enausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
W. ) anke: Fi chte. Sein und Reflexion. Grundlagen der krit. Vemunft. Berlin 1970.
P. Rohs: J. G. Fichte. Mtinchen 1991.
J. Widmann: J. G. Fichte. Einf. in seine Philosophie. 1982.
Georg Wilhem Friedrich Hegel
Gesammelte Werke. Hamburg 1968. ff.
Daraus: Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek" Hamburg
Werke in 20 Band. Hg. E. Moldenhauer u. K. M. Michel. Frankfurt 1986.
Ch. Helferich: G. W. F. Hegel. Stuttgart 1979.
O. Poggeler (Hg.): Hegel. Freiburg 1977.
Immanuel Kant
Gesammelte Schriften (Akademieausgabe). Berlin 1902. ff.
Bibliografija 245
Werke in sechs Banden. Hg. W. Weischedel. Wiesbaden 1956-1964. (pretisak Darmstadt 51983.)
Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg, und bei Reclam, Stuttgart
M. Baumgartner: Kants 'Kritik des reinen Vernunft'. Anleitung zur Lekture. Freiburg 41996.
O. Hoffe: Immanuel Kant. Berlin
2
1982.
Friedrich Wilhelm joseph Schelling
Histor. -krit. Gesamtausgabe. Hg. H. M. Baumgartner, W. G. Jacobs, Krings, H. Zeltner. Stuttgart
1976. ff.
Studienausgabe (Aus F. W. J. Schellings samrntl. Werke. Stuttgart/ Augsburg 1856-61.) . Pretisak
Darmstadt 1976-83.
Ausgewahlte Schriften. 6 Bde. Hg. M. Frank. Frankfurt 1989.
H.-M. Baumgartner/ H. Korten: Schelling. Mtinchen 1996.
S. Dietzch: F. W. ]. Schelling. Berlin/Kain 1978.
M. Frank: Eine Einf. in Schellings Philosophie . Frankfurt 1985.
J. Sandktihler: F. W. J. Schelling. Stuttgart 1970.
Friedrich Daniel Erns Schleiermacher
Krit . Gesamtausgabe. Hg. H.-J. Birkner u. a. Berlin/New York 1980. ff.
Brouillon zur Ethik. Hg. H.-]. Birkner. Hamburg 1981.
Hermeneutik und Kritik. Hg. M Frank. Frankfurt 1977.
Ober die Religion. Hg. H.-J. Rothert . Hamburg 1970.
D. Lange (Hg.): Friedrich Schleiermacher. Theologe - Philosoph - Padagoge. Gbttingen 1985.
19.
Auguste Comte
Rede tiber den Geist des Positivismus. Hg. l. Fl etscher. Hamburg 31979.
Di e Soziologie. Hg. F. Blasche. Stuttgart 21974.
j ohn Dewey
Demokratie und Erziehung. Braunschweig 1930.
Psycholog. Grundfragen der Erzi ehung. Hg. W. Core!!. Mtinchen 1974.
Wilhelm Di/they
Gesammelte Schriften. Stuttgart/ Gottingen 1914. ff.
Der Aufbau der geschichtl. Welt in den Geisteswissenschaften. Hg. M. Riedel. Frankfurt 1981.
Die Philosophie des Lebens. Eine Auswahl aus seinen Schriften. Hg. H. Nohl. Stuttgart/Gottingen
1961.
Texte zur Kritik der histor. Vernunft. Hg. H.-U. Lessing. Gottingen 1983.
O. F. Bollnow: Dilthey. Stuttgart 31967.
R. A. Makkreel: Dilthey. Philosoph der Geisteswiss. Frankfurt 1991.
Rodi u. H.-U. Lessing (Hg.): Matrialien zur Philosophie Wilhelm Diltheys. Frankfurt 1984.
Ludwig Feuerbach
Samtl . Schriften. 13 Bde. Hg. W. Bolin u. F. Jod!. Stuttgart 196o--64.
Werke in sechs Banden. Hg. E. Thies. Frankfurt 1974. ff.
J. Braun: Feuerbachs Lehre vom Menschen. Stuttgart-Bad Cannstatt 1971.
Schmidt: Emanzipator. Sinnlichkeit. Feuerbachs anthropolog. Mareialismus. Mtinchen 1988.
William j ames
Der Pragmatimus. Hg. K. Oehler. Hamburg 1977.
Die Vielfalt religioser Erfahrung. Hg. E. Herms. Freiburg 1979.
Soren Kierkegaard
Gesammelte Werke. Obers. E. Hirsch. Dtisseldorf/Koln 1950. (Taschenbuchausgabe: Gtitersloher
Taschenbticher Siebenstern)
Werke . Obers. L. Richter. Hamburg 1966. ff. (jetzt Frankfurt)
Entweder - Oder. 2 Bde. Mtinchen 1988.
H. Diem: Soren Kierkegaard. Eine Einfuhrung. Gottingen/ Ztirich 1964.
A. Paulsen: Soren Kierkegaard. Deuter unserer Existenz. Hamburg 1955.
M. Theunissen u. W. Greve: Materialien zur Philosophie Soren Kierkegaard. Frankfurt 1979.
Karl Marx
Marx-Engels: Werke und Briefe. 39 Bde. Berlin 1957. ff.
Studienausgabe. 6 Bde. Hg. H.-J. Lieber. Darmstadt (razi. izdanja)
Die Frtihschriften. Stuttgart
6
1971.
Das Kapital. Stuttgart 1957.
W. Euchner: Karl Marx. Mtinchen 1983.
..
246 Bibliografija
I. Fletscher: Karl Marx und der Marxismus. Miinchen 1967.
H. Fleischer: Marx und Engels. Die philosoph. Grundlinien ihres Denkens. Freiburg '1974.
john Stuart Mill
Gesammelte Werke. Hg. Th. Gomperz. 12 Bde. 1869--86. (pretisak Aalen 1968.)
Ober die Freiheit. Hg. M. Schlenke. Stuttgart 1974.
Die Utilitarismus. Stungart 1985.
Friedrich Nietzsche
Werke. Kril. Gesamtausgabe. Hg. G. Colli u. M. Montinari. Berlin/New York 1967. ff. (Studienaus-
gabe. 15 Bde. Miinchen 1980.)
Siimtl. Werkw. 12 Bde. Stungart 1965. (raz!. izdanja)
Werke. 3 Bde. Hg. K. Schlechta. Milnchen 91982.
Fink: Nietzsches Philosophie. Stungart
6
1992.
V. Gerhard!: Friedrich Nietzsche. Miinchen
2
1995.
W. Kaufmann: Nietzsche. Darmstadt
2
1988.
M. Montinari: Friedrich Nietzsche. Berlin 1991.
Charles Sanders Peirce
Schriften zum Pragmatismus und Pragmatizismus. Hg. K.-0. Apel. Frankfurt 1976.
Semiotische Schriften. 3 Bde. Hg. Ch. Kloesel u. H. Pape. Frankfurt 1986-93.
Ober die Klarheit unserer Gedanken. Engl.-dt. Hg. K. Oehler. Frankfurt 31985.
K.-0. Apel: Der Denkweg von Charles S. Peirce. Frankfurt 1975.
E. Artoyabe: Peirce. Eine Einf. in sein Denken. K6nigstein 1982.
L. Nag!: Charles Sanders Peirce. Frankfurt 1992.
Arthur Schopenhauer
Siimtl. Werke. 7 Bde. Hg. A. Hiibscher. Wiesbaden
4
1988.
Siimtl. Werke. 5 Bde. Hg. W. v. L6hneysen. Stu!!gan/Frankfurt 1960-65. (pretisak Darmstadt
1976-82; Taschenbuchausgabe Frankfurt 1986.)
Hiibscher: Denker gegen den Strom - Schopenhauer: gestern, heute, morgen, Bonn 31987.
V. Spierling: Arthur Schopenhauer. Miinchen 1998.
20. s t o l j
Theodor W. Adorno
Gesammelte Schriften. 23 Bde. Frankfurt 1970. ff.
Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschiidigtem Leben. Frankfurt 1969.
Negative Dialektik. Frankfurt 1975.
Dialektik der Aufkliirung. Frankfurt 1971. (zajedno s Horkheimerom)
Grenz: Adornos Philosophie in Grundbegriffen. Frankfurt 1974.
R. Wiggershaus: Theodor Adorno. Miinchen 1987.
Karl-Otto Apel
Transformation der Philosophie. 2 Bde. 1973. u. 6.
Diskurs und Verantwortung. Frankfurt 1988. u. 6.
W. Kuhlmann: Reflexive Letztbegriindung. Freiburg 1985.
Hanah Arendt
Vita activa oder Vom tiitigen Leben. Miinchen
10
1998.
Vom Leben des Geistes. 2 Bde. Miinchen 1979.
D. Barley: Hanah Arendt. Miinchen 1990.
S. Wolf: Hanah Arendt. Frankfurt 1991.
E. Young-Bruehl: Hanah Arendt. Leben, Werk und Zeit. Frankfurt 1986.
john L. Austin
Zum Theorie der Sprechakte. Stuttgart 1972.
Gesammelte Aufsiitze. Hg. J. Schulte. Stuttgart 1986.
Henri Bergson
Die beiden Quellen der Moral und der Religion. Freiburg 1980.
Materie und Gediichtnis. Frankfurt 1964.
Denken und sch6pfer. Werden. Frankfurt 1985.
P. Jurevics: Henri Bergson. Freiburg 1949.
L. Kolakowski: Henri Bergson. Miinchen/ Ziirich 1985.
G. Pflug: Henri Bergson. Berlin 1959.
Ernst Bloch
Gesammtausgabe. 16 Bde. Frankfurt 1967. ff.
Werkausgabe. 17 Bde. Frankfurt 1985.
B. Schmidt: Ernst Bloch. Stungart 1985.
Albert Camus
Der Mensch in der Revolte. Reinbek 1969.
Der Mythos von Sisyphos. Reinbek 1959.
H. R. Lonmann: Albert Camus. Hamburg 1986.
A. Pieper: Albert Camus. Miinchen 1984.
Ernst Cassirer
Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit. 4 Bde. Stuttgart/
/Berlin 1906-57. (pretisak Darmstadt 1995.)
Philosophie der symbol. Formen. 3 Bde. Darmstadt 1982/1988.
Versuch tiber den Menschen. Hamburg 1995.
A. Graeser: E. Cassirer. Miinchen 1994.
H. Paetzold: E. Cassirer. Darmstadt 1995.
Michel Foucault
Die Ordnung der Dinge. Frankfurt 91990.
Archiiologie des Wissens. Frankfurt
6
1994.
Sexualitiit und Wahrheit. 3 Bde. Frankfurt 1983-89.
H. H. K6gler: M. Foucault. Stuttgart/Weimar 1994.
U. Marti: M. Foucault. Miinchen 1988.
R. Visker: M. Foucault. Miinchen 1991.
Gott/oh Frege
Begriffsschrift und andere Aufsiitze. Hildesheim
2
1971.
Funktion, Begriff, Bedeutung. Hg. G. Patzig. G6ttingen 71994.
Bibliografija 247
Schriften zur Logik und Sprachphilosophie. Hg. G. Gabriel. Hamburg 31990.
F. v. Kutschera: Gottlob Frege. Berlin 1989.
V. Mayer: Gonlob Frege. Miinchen 1996.
M. Schirn (Hg.): Studien zu Frege. 3 Bde. Stuttgart-Bad Cannstatt 1976.
Hans-Georg Gadamer
Gesammelte Werke. 10 Bde. Tiibingen 1985. ff.
Wahrheit und Methode. Grunziige einer philosophischen Hermeneutik. Tiibingen 1960. u. 6.
Arnold Gehlen
Gesamtausgabe. 10 Bde. Frankfurt 1978. ff.
Der Mensch. Seine Natur und seine Stellung in der Welt. Bonn 61958. Wiesbaden 131986.
Moral und Hypermoral. Eine pluralist. Ethik. Bonn 1969. Wiesbaden 51986.
Urmensch und Spiitkultur. Bonn2 1964. Wiesbaden 51986.
jiirgen Habermas
Erkenntnis und lnteresse. Frankfurt 1968. u. 6.
Theorie des kommunikativen Handelns. 2 Bde. Frankfurt 1981. u. 6.
Zur Logik der Sozialwissenschaften. Frankfurt 5. erw. Aufl. 1970. u. 6.
A. Honneth u. H. Joas (Hg.): Kommunikatives Handel n. Frankfurt 1986.
D. Horster: Jiirgen Habermas. Stuttgart 1991.
Nicolai Hartmann
Der Aufbau der realen Welt. Berlin/New York 31964.
Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis. Berlin/New York 51965 .
Martin Heidegger
Gesamtausgabe. Hg. F.-W. v. Herrmann. Frankfurt 1975. ff.
Holzwege. Frankfurt
6
1980.
Sein und Zeit. Tiibingen
1
61986.
Unterwegs zur Sprache. Pfullingen
8
1986.
Wegmarken. Frankfurt
2
1978.
W. Franzen: M. Heidegger. Stuttgart 1976.
O. P6geler: Der Denkweg Martin Heideggers. Pfullingen 1963.
Max Horkheimer
Gesammelte Schriften. 18 Bde. Hg. A. Schmidt, G. Schmid-Noerr. Frankfurt 1985. ff.
Krit. Theorie. 2 Bde. Frankfurt 31977.
Gesellschaft im Obergang. Frankfurt 1981.
A. Schmidt u. A. Altwicker (Hg.): Max Horkheimer heute: Werk und Wirkung. Frankfurt 1986.
Edmund Husserl
Husserliana. Ges. Werke. Den Haag 1950. ff. Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Ham-
burg 1992
Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992.
Cartesian. Meditationen. Hg. E. Str6ker. Hamburg 31995.
Ideen zu einer reinen Phiinomenologie und phiinomenolog. Philosophie. Tiibingen 51993.
Die Krisis der europ. Wissenschaften und die transzendentale Phiinomenologie. Hg. E. Str6ker.
Hamburg 31996.
Log. Untersuchungen. 3 Bde. Tiibingen
2
1980., Pretisak 1993.
E. Fink: Studien zur Phiinomenologie. Den Haag 1966.
P. Janssen: Edmund Husserl. Einf. in seine Phiinomenologie. Freiburg 1976.
L. Landgrebe: Der Weg der Phiinomenologie. Giitersloh 1963.
W. Marx: Die Phiinomenologie Husserls. Milnchen 1987.
E. Str6ker: Husserls transzendentale Phiinomenologie. Frankfurt 1987.
Karl jaspers
Philosophie. 3 Bde. Berlin/G6ttingen/Heidelberg
4
1973. Taschenbuchausg. Miinchen 1994.
Von der Wahrheit. Miinchen 31983.
F.-P. Burkard. Karl Jaspers. Einf. in sein Denken. Wiirzburg 1985.
K. Salamun: Karl Jaspers. Miinchen 1985.
Ludwig K/ages
Siimtl. Werke. 8 Bde. Hg. E. Frauchinger u. a. Bonn 1966. ff.
..
248 Bibliografija
Der Geist als Widersacher der Seele. Bonn
6
1981.
Claude Levi-Strauss
Mythologica. 4 Bde. Frankfurt 1978.
Strukturale Anthropologie. Frankfurt 1978.
Das wilde Denken. Frankfurt 1973.
W. Lepenies u. H. Ritter (Hg.): Orte des wilden Denkens. Frankfurt 1970.
G. Schiwy: Der franz. Strukturalismus. Reinbek 1969.
Gabriel Marcel
Reflexion und Intuition. Frankfurt 1987.
Sein und Haben. Paderborn
2
1968.
V. Berning: Das Wagnis der Treue. Freiburg 1973.
Maurice Merleau-Ponty
Die Struktur des Verhaltens. Berlin 1976.
Phiinomenologie der Wahrnehmung. Berlin
2
1976.
Das Sichtbare und das Unsichtbare. Munchen 1986.
A. Metraux u. B. Waldenfels (Hg.): Leibhaftige Vernunft. Spuren von Merleau-Pontys Denken.
Munchen 1986.
George E. Moore
Principia Ethica. Stuttgart 1970.
Helmuth Plessner
Gesammelte Schriften. 10 Bde. Frankfurt 1980--85.
F. Hammer: Die exzentr. Position des Menschen. Bonn 1967.
S. Pietrowicz: H. Plessner. Freiburg/ Munchen 1992.
KariPopper
Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. 2 Bde. Bem/ Munchen
7
1992.
Logik der Forschung. Tubingen
1
01994.
E. Di:iring: Karl R. Popper. Einf. in Leben und Werk. Hamburg 1987.
L. Schafer: Karl R. Popper. Munchen
3
1996.
Willard van Orman Quine
Wort und Gegenstand. Stuttgart 1980.
H. Lauener: W. V. O. Quine. Munchen 1982.
John Rawls
Eine Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1975. u. 6.
Gerechtigkeit als Fairness. Freiburg 1977.
Die !dee des politischen Liberalismus. Frankfurt 1992.
O. Hi:iffe (Hg.): Ober John Rawls Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1977.
Th. W. Pogge: John Rawls. Munchen 1994.
Paul Ricoeur
Die Interpretation. Ein Versuch uber Freud. Frankfurt 1969., novo izd. 1993.
Hermeneutik und Strukturalismus. Munchen 1974.
Hermeneutik und Psychoanalyse. Munchen 1974.
Zeit und Erziihlung. 3 Bde. Munchen 1988-91.
F. Prammer: Die philosophische Hermeneutik Paul Ricoeurs. Wien 1988.
Bertrand Russell
Philosoph. und polit. Aufsiitze. Hg. U. Steinvorth. Stuttgart 1971.
Studienausgabe. Munchen 1972. ff.
A.]. Ayer: Bertrand Russell. Munchen 1973.
Gilbert Ryle
Der Begriff des Geistes. Stuttgart 1969.
Jean-Paul Sartre
Ist der Existentialismus ein Humanismus? In: Drei Essays. Frankfurt 1980.
Kritik der dialekt. Vernunft. Reinbek 1967.
Das Sein und das Nichts. Reinbek 1962.
W. Biemel: Jean-Paul Sartre in Selbstzeuhnissen und Bilddokumenten. Reinbek 1964.
J. Hengelbrock: Jean-Paul Sartre. Freiburg 1989.
Max Sche/er
Gesammelte Werke. ll Bde. Hg. von Maria Scheler u. M. S. Frings. Bern/Bonn 1933. bis 1979.
W. Henckmann: Max Scheler. Munchen 1998.
E. W. Orth u. G. Pfafferott (Hg.): Studien zur Philosophie von M. Scheler. Freiburg/Munchen 1994.
Georg Simmel
Gesamtausgabe. 20 Bde. Frankfurt 1988. ff. (als Taschenbuchausgabe 24 Bde.)
Hauptprobleme der Philosophie. Berlin/New York 91989.
Das individuelle Gesetz. Philosoph. Exkurse. Hg. M. Landmann. Frankfurt 1968.
H. J. Dahme u. O. Rammstedt (Hg.): Georg Simmel und die Moderne. Frankfurt 1984.
Alfred North Whitehead
ProzeB und Realitat. Frankfurt
2
1984.
E. Wolf-Gazo: Whitehead. Einf. in seine Kosmologie. Freiburg/Munchen 1980.
Ludwig Wittgenstein
Schriften. 7 Bde. Frankfurt 1960. ff.
Philosoph. Untersuchungen. Frankfurt 1977.
Tractatus logico-philosophicus. Frankfurt
1
41979.
K. T. Fann: Die Philosophie L. Wittgensteins. Munchen 1971.
A. Kenny: Wittgenstein. Frankfurt 1974.
G. Pitcher: Die Philosophie Wittgensteins. Freiburg/Munchen 1967.
]. Schulte: Wittgenstein. Eine Einfuhrung. Stuttgart 1989.
Prirodne znanosti
Bibliografija 249
Ch. Darwin: Die Entstehung der Arten durch naturi. Zuchtwahl. Obers. C. W. Neumann. Stuttgart
1967.
M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie. Darmstadt
2
1991.
A. Einstein: Ober die spezielle und die allgemeine Relativitatstheorie. Wiesbaden
2
31988.
A. Einstein: Mein Weltbild. Frankfurt 1988.
Evolution. Die Entwicklung von den ersten Lebensspuren bis zum Menschen. (Spektrum der Wis-
senschaft) Heidelberg 61986.
Geo-Wissen: Chaos und Kreativitiit. Hamburg 1990.
W. Heisenberg: Physik und Philosophie. Frankfurt/Berlin/Wien 1990.
W. Heisenberg: Der Teil und das Ganze. Munchen
6
1986.
K. Keitel-Holz: Charles Darwin und sein Werk. Frankfurt 1981.
Th. S. Kuhn: Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen. Frankfurt 1973.
K. Lorenz: Die Ruckseite des Spiegels. Versuch einer Naturgeschichte mensch!. Erkennens.
Munchen/Zurich 1973.
P. Mittelstaedt: Philosophische Probleme der modernen Physik. Mannheim u . a.
7
1989.
]. Monod: Zufall und Notwendigkeit. Munchen
7
1985.
H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983.
P. A. Schilpp: Albert Einstein als Philosoph und Naturwissenschaftler. Wiesbaden 1979.
F. M. Wuketits: Evolution, Erkenntnis, Ethik. Darmstadt 1984.
n a l i t i k a filozofija
W. F. Frankena: Analytische Ethik. Munchen 1994.
A. Keller: Sprachphilosophie. Freiburg/Munchen 1979.
E. Runggaldier: Analyt. Sprachphilosophie. Stuttgart 1990.
E. v. Savigny: Analyt. Philosophie. Freiburg/Munchen 1970.
E. v. Savigny: Die Philosophie der normalen Sprache. Frankfurt 1993.
P. F. Strdwson: Analyse und Metaphysik. Munchen 1994.
G.]. Warnock: Engl. Philosophie im 20. ]h. Stuttgart 1971.
Moderna logika
A. Buhler: Einfuhrung in die Logik. Freiburg
2
1997.
W. K. Essler: Einf. in die Logik. Stuttgart
2
1969.
R. Kleinknecht u. E. Wust: Lehrbuch der elementaren Logik. Munchen 1976.
F. v. Kutschera u. A. Breitkopf: Einf. in die moderne Logik. Freiburg 61992.
W. van O.Quine: Grundzuge der Logik. Frankfurt 1974.
J. M. Bochenski u. A. Menne: Grundriss derr formalen Logik. Paderborn 51983.
Sekundarna literatura
Bibliografija
Torok, W.: Handbuch der Geschichte der Philosophie. 6 Bde. Frankfurt 1964. ff.
Leksika
Chines.-dt. Lexikon der chines. Philosophie. Obers. v. L. Geldsetzer u. Hong Han-Ding. Aalen
1986.
Enzyklopiidie Philosophie und Wissenschaftstheorie. 4 Bde. Hg.]. Mittelstrass. Meinheim u. a. 980.
ff., ab Bd. 3: Stuttgart/Weimar
Enzyklopadie zu Philosophie und Wissenschaften. 4 Bde. Hg. H.]. Sandkuhler. Hamburg 1990.
Grosses Werklexikon der Philosophie. 2 Bde. Hg. F. Volpi. Stuttgart 1999.
Handbuch philosoph. Grundbegriffe. 6 Bde. Hg. H. Krings, H. M. Baumgartner, Ch. Wild.
Munchen 1973/74.
Histor. Wi:irterbuch der Philosophie. 12 Bde. Hg.]. Ritter, K. Grunder. Basel 1971. ff.
Lexikon der Asthetik. Hg. W. Henckmann, K. Latter. Munchen 1992.
Lexikon der Ethik. Hg. O. Hi:iffe u. a. Munchen 51997.
Lexikon der philosoph. Werke. Hg. F. Volpi,]. Nida-Rumelin. Stuttgart 1988.
Metzler Philosophenlexikon. Hg. B. Lutz u. a. Stuttgart
2
1995.
Metzler Philosophie Lexikon. Hg. P. Prechtl, F.-P. Burkard. Stuttgart/Weimar
2
1999.
Philosophenlexikon. Hg. W. Ziegenfuss. 2 Bde. Berlin 1949/ 50.
Philosophielexikon. Hg. A. Hugli, P. LUbcke. Reinbek 1991.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. M. Muller, A. Hadler. Freiburg 1988; novo izd. 1999.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. G. Schischkoff. Stuttgart
22
1991.
Wi:irterbuch der Philosophie. Hg. R. Hegenbart. Munchen 1984.
Wi:irterbuch der philosoph. Begriffe. Hg. A. Regenbogen, U. Meyer. Hamburg 1998.
250 Bibliografija
Povijesti filozoftje
Anzenbacher, A.: Einf. in die Philosophie. Wien/Freiburg/Basel 61997.
Aster, E. v.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart
1
81998.
Bohme, G. (Hg.): Klassiker der Naturphilosophie. Von den Vorsokratikern bis zur Kopanhagener
Schule. Munchen 1989.
Bubner, R. (Hg.): Geschichte der Philosophie in Text und Darstellug. 8 Bde. Stuttgart 1982.
Burkard, F.-P.: Grundwissen Philosophie. Stuttgart 1999.
Capelle, W.: Die griech. Philosophie. 2 Bde. Berlin 31971.
Chatelet, F. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 8 Bde. Frankfurt/Berlin/Wien 1973.
Copleston, F. C.: Geschichte der Philosophie im Mittelalter. Mlinchen 1976.
Coreth, E., Ehlen, P. , Heinzmann, R., Riken, F. u. a.: Grundkurs Philosophie Bd. 6--10. Stuttgart u.
a. 1983. ff.
Deussen, P.: Geschichte der Philosophie mit besonderer Berucksichtigung der Religio-
nen. Leipzig 1922.
Flasch, K.: Das philosoph. Denken im Mittelalter. Stuttgart 1987.
Forke, A.: Geschichte der alten chines. Philosophie. Hamburg 1927. , 1964.
Forke, A.: Geschichte der mittelalterl. chines. Philosophie. Hamburg 1934., 1964.
Forke, A.: Geschichte der neueren chines. Philosophie. Hamburg 1938. , 1964.
Frauwallner, E.: Geschichte der ind. Philosophie. 2 Bde. Salzburg 1953., 1956.
Gilson, E. u. Bohner, Ph.: Die Geschichte der christi. Philosophie. Paderborn 1937.
Glasennapp, H. v.: Die Philosophie der lnder. Stuttgart 1974.
Helferich, Ch.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart
2
1992; Tb. 1998.
Hirschberger, ].: Geschichte der Philosophie. 2 Bde. Freiburg/Basel/Wien12 1984., 1988.
Hollhuber, 1.: Geschichte der Philosophie im spanischen Kulturbereich. Munchen/Basel 1967.
H6llhuber, 1.: Geschichte der italienischen Philosophie. Mlinchen/Basel 1969.
Hoerster, N. (Hg.): Klassiker der philosoph. Denkens. 2 Bde. Mi.inchen 1982.
Hoffe, O. (Hg.): Klassiker der Philosophie. 2 Bde. Mi.inchen
2
1985.
Hugli, A., Llibcke, P. (Hg.): Philosophie im 20. Jhd. 2 Bde. Reinbek 1992.
Kafka, G.: Geschichte der Philosophie in Einzeldarstellunen. 40 Bde. 1921- 33.
Keil, G.: Philosophiegeschichte. 2 Bde. Stuttgart u. a. 1985/ 1987.
Kr.iUse, F. E. A.: Ju-Tao-Fo. Die religi6sen und philosoph. Systeme Ostasiens. Mlinchen 1924.
Kristeller, P. 0.: Acht Philosophcn der ital. Renaissance. Weinheim 1986.
Kroner, R.: Von Kant bis Hegel. 2 Bde. Tlibingen 1921/ 1924.
Lehmann, G.: Philosophie des 19. Jh. Berlin 1953.
Lehmann, G.: Die Philosophie im ersten Drittel des 20. Jh. Berlin 1957. , 1960.
Nida-Rumelin, J. (Hg.): Philosophie der Gegenwart in Einzeldarst. Stuttgart 1991.
Noack, H.: Die Philosophie Westeuropas (Die philosoph. Bemuhungen des 20. Jh. ). Darmstadt
4
1976.
Pieper, A.: Selber denken. Anstiftung zum Philosophieren. Leipzig 1997.
Pieper, A.: Philosophische Disziplinen. Leipzig 1998.
Radhakrishnan, S.: Ind. Philosophie. Darmstadt/Baden-Baden/Genf o.].
Rehmke,]. u. Schneider, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Bonn 1965.
Rod, W.: Dialekt. Philosophie der Neuzeit. Mlinchen
2
1986.
ROd, W. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 12 Bde. Mlinchen 1976. ff.
ROd, W.: Der Weg der Philosophie. 2 Bde. Mlinchen 1994/ 1996.
Russell, B.: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962.
Sandvoss, E. R.: Geschichte der Philosophie. 2 Bde. Munchen 1989.
Scherer, G.: Philosophie des Mittelalters. Stuttgart/Weimar 1993.
Schilling, K.: Von der Renaissance bis Kant. Berlin 1954.
Schleichert, H.: Klass. chines. Philosophie. Frankfurt 1980.
Speck,]. (Hg.): Grundprobleme der grossen Philosophen. 12 Bde. G6ttingen 1972. ff.
Stegmuller, W.: Hauptstr6mungen der Gegenwartsphilosophie. 4 Bde. Stuttgart 1987/ 1989.
St6rig, H. J.: Kleine Weltgeschichte der Philosophie. Frankfurt izdanja)
Ueberweg, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. 5 Bde.
1
31953.
Neue Ausgabe: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Basel/Stuttgart. Bisher erschienen:
Flashar, H. (Hg.): Die Philosophie der Antike. Bd. 2/1 (1998); Bd. 3 (1983); Bd. 4 (1994)
Schobinger, J. -P. (Hg.): Die Philosophie des 17. Jhd. Bd. l (1998); Bd. 2 0993); Bd. 3 (1988).
Vorliinder, K. u. Erdmann, E.: Geschichte der Philosophie. 7 Bde. (bearb. v. E. Metzke u. H. Knit-
termeyer) Hamburg 1963. ff.
Waldenfels, B.: Phiinomenologie in Frankreich. Frankfurt 1983.
Wuchterl, K.: Bausteine zu einer Geschichte der Philosophie des 20. Jhd. Stuttgart/Wien 1995.
mediji
Tekstovi na CD-romu
Philosophie von Platon bis Nietzsche. Ausg. u. eingel. v. F.-P. Hansen. Berlin 1998. (Digitale Bi-
bliothek Bd. 2)
Bibliografija 251
Platon, Kant u. a. im Kontext. Karsten Worm InfoSoftWare. Berlin
Past Masters bei lnteLex. Charlottesville/USA (http: Uwww.nlx.com/ pstm/ index.htm)
Ulaz na mreu
http://www.philo.de
http://www.pyrrhon.de
http://www.sosig. ac.uk/ohilosophy/1
Arhivi tekstova
http://www.classics.mit.edu (Classics Archive)
http://www.eserver.org/philosophy (Philosophie)
http://www.perseus.tufts.edu(fexts.html (Perseus)
http: //www.geocities.com/Athens/ Forum/6946/ literatur.html (Latin Literature)
http://www.georgetown.edu/ labyrinth/ labyrinth-home.html (The Labyrinth)
llustracije
Sve ilustracije za ovaj dtv-atlas nanovo su nacrtane prema skicama autora; za ilustracije
autori su rabili predloke:
10 A: prema A. Rodin: Der Denker (1880.); 22 D: prema Fung Yu-Lan: A History of Chinese Phi-
losophy, sv. 2. Princeton 1953. str. 436; 30 C i D: prema B. Russel: Denker des Abendlandes. Stut-
tgart 1962. str. 22. i 30; 31 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 24, 26; 34: Atlas-Darstellung prema C.
Helferich: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 1985; 46 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 86., 48
B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 82.; 64: u srednjem vijeku, prema H. Kinder i W. Hil-
gemann: dtv-Atlas zur Weltgeschichte. sv. l. Mlinchen 1964. i str. 180; 88 A: prema B. Rus-
seU: Nav. dj.; 98 A: prema Carol us Bovillus, Liber de lntellectu (1509), i Jacom de Gheyn, Melan-
cholie. oboje u Sem Dresden: Humanismus und Renaissance. str. 67, 235; 132: lijevo dolje: prema
Moreau le Jeune. u: Emile ou de ['education. Ur. E.-P. Duharcourt. Paris (bez godine izdanja); 152
A: prema R. Magritte: Lob der Dialektik; 184 B: prema H. Breuer: dtv-Atlas Physik. sv. 2. Mlinchen
1988. i str. 348; 184 C, dolje: prema H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983. str. 50. ; 184
D: prema M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie.Darmstadt 1981. str. 107;188 A i C: prema
]. Knoll: Evolution. Braunschweig 1980. str. 7. sl. i 119. ; 188 B: prema C. Bresch. u: Lust am Den-
ken. Ur. K. Piper. Mlinchen 1984. str. 30.; 200 A: prema D. Attenborough: Das Leben auf unserer
Erde. Berlin 1979. str. 311.; 202 B: prema jednoj slici Antonella da Messine (London, National Gal-
lery). u: W. Biemel: Sartre. Rowohlts Bildmonographien Reinbek 1964., str. 48.; 234 B: detalj (do-
lje lijevo) prema jednoj Walt-Disney figuri; 238 A: C. Levi-Strauss: Das wilde Denken. Frankfurt
1979. str. 178.
Kazalo osoba
Abelard, Petar 75
Adorno, Theodor 231
Albert Veliki 81, 89
Albert, Hans 235
Alberti, Leon Battista 93
Aleksandar Veliki 47
Al-Farabi 77
Al-Ghazali 77
AJthusius, Johannes 93, 101
Amenope 27
Amonije Sakas 63
Anaksagora 31
Anaksimandar 31
Anaksimen 31
Ani 27
Anselmo Canteburyjski 73,
105
Apel , Karl-Otto 233
Arend, Hannah 233
Aristip 37
Aristotel ll , 13, 29, 37, 47-
53, 63, 65, 77, 79, 81, 95,
153
Arkesilaj 61
Augustin 65, 69-71, 79
Austin, John Langshaw 223
Avicebron (Ibn Gabirol) 77
Avicena (Ibn Sina) 77
Averroes (Ibn Rud) 77
Ayer, Alfred Jules 219, 223
Bacon, Francis 93, 95
Bacon, Roger 79
Bauer, Bruno 167
Bayle, Pierre 129
Bentham, Jeremy 165
Bergmann, Gustav 219
Bergson, Henri 183, 193
Berkeley, George 103, 123
Bloch, Ernst 229
Boccaccio, Giovanni 93
Bodin, Jean 93, 101
Boecije 29, 47, 63, 65, 85
Boehme, Jakob 151
Bohr, Niels 185
Bonaventura (Giovanni Fi-
danza) 79
Borgia, Cesare l O l
Born, Max 187
Bradley, Francis Herbert 223
Brentano, Franz 159, 195
Brouwer, Jan 211
Bruno, Giordano 79, 93, 99
Brunswik, Egon 191
Buda 21
Buridan, Ivan 65
Calvin, Johann 93, 101
Campanella, Tommaso 93
Camus, Albert 183, 203, 205
Carnap, Rudolf 219
Cartesius -+ Descartes
Cassirer, Erns 175
Champeaux, William iz 75
Chou Dun-Yi 23
Chu Hsi 23
Ciceron, Marko Tulije 29, 61
Cohen, Hermann 175
Comte, Auguste 159, 165
Cusanus -+ Nikola Kuzanski
Cuvier, Georges 107
Tse 25
D'AJembert, Jean le Rand 129
D' Holbach, Paul (Baron) 129
Darwin, Charles 159, 189,
191
Demokrit 33, 59, 107
Descartes, Rene (Renatus
Cartesius) 69, 103, 105-
107, 123
Dewey, john 173
Diagora 35
Diderot, Denis 129
Dilthey, Wilhelm 159, 181
Diogen iz Si nope 37
Dionizije, Aeropagita 65, 67
Duns Skot, Ivan 87, 89
Eckhart (Meister) 65, 87
Eibi-Eibesfeldt, Irenej 191
Einstein, Albert 185
Empedoklo 31
Engels, Friedrich 159, 167,
169, 229
Epiktet 29, 55
Epikur 29
Erazmo Rotterdamski 93, 97
Euripid 177
Fechner, Gustav Theodor
175
Feigl, Herbert 219
Feuerbach, Ludwig 167, 169,
171
Fichte, Johann Gottlieb 135,
147-149, 151
Ficino, Marsilio 93, 99
Fidanza, Giovanni -+ Bona-
ventura
Filon AJeksandrijski 67
Fiore, joakim iz 153
Foucault, Michel 183, 239
Fourier, Charles 171
Frege, Gottlob 183, 211, 213,
219, 221
Freud, Sigmund 159, 183,
231, 237
Gadamer, Hans-Georg 183,
237
Galilei, Galileo 93, 95
Gehlen, Arnold 237
Gerson, Ivan 65
Geulincx, Arnold 107
Goedel, Kurt 219
Gorgija 35
Grgur iz Nisse 67
Grosseteste, Robert 79
Grotius, Hugo 93, 101
Gutenberg, Johannes 93
Habermas, Juergen 233
Haeckel, Erns 189
Hahn, Hans 219
Hamann, Johann Georg 135
Hardenberg, Karl August
135
Hare, Richard Mervyn 223
Hartmann, Nicolai 183, 227
Hegel, Georg Wilhelm Frie-
drich 135, 153-157, 159,
167, 169, 177, 203, 235
Heidegger, Martin 183, 203,
207-209
Heisenberg, Werner 187
Heraklit 33
Herder, Johann Gottfried 135
Hess, Moses 167
Hipija 35
Hobbes, Thomas 103, 117,
121
Holderlin, Friedrich 135
Horacije 29, 59
Horkheimer, Max 231
Hrizip 29, 55
Hsun Tse 23
Hugo od sv. Viktora 76
Humboldt, Wilhelm von 135
Hume, David 103, 125 i d. ,
135, 223
Husserl, Edmund 69, 183,
195-197, 203
Ivan Roscelin 75
l van Skot Eriu gena 73
jacobi , Friedrich Heinrich
135
James, William 173
Jaspers, Karl 183, 201
Justin 67
Kaliklo 35
Kant, Immanuel ll , 103,
125, 135, 137-145, 153,
161, 175, 191, 199
Karnead 61
Kepler, Johannes 93, 95
Kierkegaard, Soren 157, 159,
163, 183, 201
Klages, Ludwig 183, 193
Kleant 55
Klement Aleksandrijski 67
Kolumbo 93
Konfucije 15, 23
Kopernik, Nikola 93, 95, 99
Kritija 35
Ksenofan 33
Kuhn, Thomas S. 187
Lamarc, Jean Baptiste 189
Lamettrie, Julien Offray de
107
Lange, Friedrich Albert 175
Lao Tse (Lao Zi) 15, 25
Lask, Emil 178
Leibniz, Gottfried Wilhelm
79, 103, 113-115, 213, 219
Lenjin, Vladimir 183, 229
Lessing, Gotthold Ephraim
115
Leukip 31
Levi-Strauss, Claude 183, 239
Liebmann, Otto 175
Likofron 35
Locke, John 103, 119-121,
123, 129
Lorenz, Konrad 191
Lotze, Rudolf Hermann 175
Lukasiewicz, Jan 213
Lukrecije 29, 59
Luli, Raymond 79
Luther, Martin 93, 97, 101
Machiavelli, Niccol<'> 93, 101
Madhva 19
Mahavira 21
Maimonides, Moses (Mase
Ben Maimon) 77
Malebranche, Nicole 107, 123
Mao Tse-Tung 183, 229
Marcel, Gabriel 205
Marcuse, Herbert 231
Marko Aurelije 29, 55
Marx, Karl 159, 167, 169-
171, 229, 231, 235
Meinong, AJexius 221
Mencije 15, 23
Mendelssohn, Moses 115
Merleau-Ponty, Maurice Jean
jacques 183, 197
Mill, John Stuart 165
Mirandola -+ Pica della Mi-
randola
Mo Tse 15, 25
Montaigne, Michel de 93, 97
Montesquieu, Charles de 131
Moore, George Edward 223
Morus, Thomas 93, 97
Nagarjuna 21
Napoleon l. 135
Natorp, Paul 175
Neurath, Otto 219
Newton, Isaac 103, 129
Nietzsche, Friedrich 159,
177-179
Nikola Kuzanski (Cusanus)
79, 91, 99
Nikola Oresme 65
Ockham, William 65, 89
Origen 67
Panetije 29, 55
Parmenid 33
Pascal, Blaise 129
Patrizi , F. 93
Peano, Giuseppe 211
Periklo 235
Petar Hispanski 47
Petrarca, Francesco 93, 97
Pico della Mirandola, Gio-
vanni93, 99
Pierce, Charl es Sanders 173
Piran iz Elisa 29, 61
Pitagora 31
Planck, Max 185
Platon ll, 29, 37, 39-45, 47,
49, 53, 93, 161, 235
Plessner, Helmuth 183, 191,
237
Plotin 29, 39, 63, 93
Pomponazzi, Pietro 93, 99
Popper, Karl Raimund 235
Kazalo osoba 253
Porfirije 63, 75
Posejdonije 29, 55
Prodika 35
Proklo 63
Protagora 35
Ptolomej 95
Quine, Willard van Orman
211, 213, 225
Ramanuja 19
Rawls, John 233
Reimarus, Samuel 115
Ricardo, Da vid 169
Rickert, Heinrich 175
Ricoeur, Paul 183, 237
Riedl , Rupert 191
Riemann, Georg Friedrich
Bernhard 185
Rousseau, jean Jacques 133,
135, 153
Russell , Bertrand 183, 211,
213, 221
Ryle, Gilbert 219, 225
Saint-Hilaire, Etienne Geof-
froy 189
Saint-Simon, Claude Henri de
171
Salutati, Coluccio 93
Sartre, Jean-Paul 183, 203
Saussure, Ferdinand de 183,
239
Scheler, Max 183, 191, 199
Schelling, Friedrich Wilhelm
Joseph 135
Schleiermacher, Friedrich
Daniel Ernst 149
Schlick, Moritz 219
Schopenhauer, Arthur 159,
161, 177, 179
Sekst Empirik 61
Seneka 29, 55
Seuse, Heinrich 65
Siger Brabantski 85
Simmel, Georg 183, 193
Smith, Adam 127, 169
Sokrat iz Atene 29, 37, 39,
41, 177, 179
Spencer, Herbert 189
Spinoza, Baruch de 103, 109-
111, 179
Stebbing, Susan 223
Stein, Heinrich Friedrich Karl
vom und zum 135
Stevenson, Charles Leslie 223
Stimer, Max 167
Strauss, David F. 167, 177
Strawson, Peter F. 223, 225
254 Kazalo osoba
ankara 19
Tales iz Mileta 31
Tauler, j ohannes 65
Telesio, Bernardino 93, 99
Tertulijan 67
Toma Akvinski 65, 81-85, 87,
89, 153
Trasimah 35
Valla, Lorenzo 93, 97
Vasco da Gama 93
Vica, Giambattista 131
Voltaire Marie Aro-
uet) 129
Wagner, Richard 177
Waismann, Friedrich 219
Wang Yang-Ming 23
Whitehead, Alfred N. 213, 221
Windelband, Wilhelm 175
Wittgenstein, Ludwig 13, 211,
215-217, 223
Zarathustra 15, 27
Zenon iz Eleje 25, 33
Zenon iz Kitiona 29, 55
Zwingli, Ulrich 93
Predmetno kazalo
a posteriori 137
a priori 137
abdukcija 173
adiafora 57
advaita 19
afekt 57, 111
agath6n 37
Ahura Mazda 27
akademija 29, 39
akcident 49
akcidenti 83
akt 81
akt bitka 83
akti 197
aletheia 29
aliud esse 91
altruizam 165
amour de soi 133
amour propre 133
filozofija 219-
225
137
analiza 183, 219, 221
analogije iskustva 139
anamneza 41
anticipacije opaanja 139
antinomije 141
antropologija 13, 183,
199, 237
apatija 57
apeiron 31
apercepcija 113
apologete 67
apolonska 177
aporija 37
apsolut 149
apstraktna spoznaja 89
apsurd 205
arapska filozofija 65, 77
arche 29, 31
arete 37
arheologija znanja 239
aristokracija 45
aristotelizam 93, 99
ars generalis 79
askeza 17
asocijacija 125
astronomija 95 coincidentia oppositorum
ataraksija 59 91
Atena 29 common sense 223
Atman 17 complicatio 91, 99
atomi 59 conclusio 47
- Indija 17 contractio 91
autarkija 53 Corpus aristotelicum 47
autonomija corso 131
- 237 crkveni oci 65
ba 27 23
207 postojanja 21
kongres 135 209
krug 219 237
99 25
besmrtnost 43 ll
bezvremenski predmeti
227 147
81
biljka 237 daim6nion 37
biogenetska osnovno pra- decadence 177
vilo 189 dechomenon 39
biologija 189, 191 , 237 demiurg 35, 45
biologija ponaanja 191 demokracija 35, 45
bit 49, 83 denotacija 165
bitak 83, 87, 209 deontika 213
bitak po sebi 203 desni hegelovci 167
bitak-u-svijetu 207 despotija 131
bitak-za-druge 203 Deus sive natura 109
bitak-za-sebe 203 dharma 17, 21
bivanje 33 dianoia 41
blaenstvo 37 diferencijacija 189
bodhisattva 21 materijalizam
Bog 67, 69, 73, 83, 87, 91, 169
109, 115, 123, 151, 163, dij alektika 153, 169
223 - Platon 41
boanstvo sunca 27 dijalektika prosvjetiteljstva
boja drava 71 231
Brahman 17 dijalog 41, 167
briga 37, 207 dijelovi due 43, 51
broj 31 dionizijevski 177
brojevni odnosi 95 diskurs 233, 239
brzina svjetlosti 185 dispute 65
budizam 21 divlja misao 239
divlji bitak 197
cinici 37 djelatni uzrok 49
Cirenjani 37 djelovanje 147, 233
256 Predmetno kazalo Predmetno kazalo 257
dobro 37, 51 , 83, 85, 223 emanacija 63 Francuska revolucija 135, - Platon 39, 41 jednodimenzionalno 231 Li 23
dokazi o Bogu 105, 141 emotivizam 223 159 - regulativne 141 igra 217 liberalizam 103, 159
- Toma Akvinski 83 empirijska stvarnost 137 Frankfurtska kola 231 -Schopenhauer 161 upotreba 239 licej 47
doki danje 153 empirizam 103 frastikon 223 ideoloka nadgradnja 169 akti 223 lijepo 145
Donj a Italija 31 enciklopedija 129 fronesis 51 idiografski 175 jezik 97, 209, 215, 217, lijevi hegelovci 167
dovolj an razlog 115 energija 185 fundamentalna ontologij a
idoli 95 219, 221 , 223, 225, 239 lik 197
doivljavanje 181 ens 81 183, 207 il okucionarni akt 223 jugo-zapadna linguistic tum 183
drutveni nagon 101 entelehija 49 funkcija 211 iluminacija 69, 79 kola 175 lingvistika 239
drutveni ugovor 117, 121 , epoche 61, 195 funkcija izraza 175
imanje 205 junktori 211 atomizam 221
133 eros 41 funkcija predstavljanja 175 imaterijali zam 123 empirizam 219
drutvo 203, 231 esencijali zam 235 funkcija 175 imperijalizam 229 ka 27 logika 13, 17, 47, 155
dranje 51 esprit de finesse 129 impresije 125 kanonika 59 - formalna 47
drava 23, 117 esse est percipi 123 genius malignus 105 indeterminizam 187 kapitalizam 171 - moderna 211, 213
dravna vlast 101 essentia 83 slika svijeta Indija 15 kardinalne kreposti 43, 85 logika iskaza 211
dravni oblici 131 estetika 13, 145 95 individualni zakon 193 karma 17 logika junktora 211
duali zam 107 etika 13, 223 glazba 161 individualno (Duns Skot) kasna skolastika 65 logika kvantora 211
duh 51, 91, 99, 123, 153, etnologij a 239 gnosticizam 67
87 katarza 53 logika predikata 211
155, 193, 199, 201 eudaimonija 31, 51 , 57 gnoza 65 indukcija 47, 95, 235 imperativ 143 logistika 13
duh suprotnosti 131 evidencija 195 103 induktivna logika 165 kategorija 47, 137, 227 logos 29, 33, 37, 55, 57
duhovne znanosti 159, evolucija 189, 235 situacije 201 industrij ska revolucij a 159 Kina 15 lokucionarni akt 223
175, 181 evolucijska teorij a spozna- gravitacija 185 inercijalni sustav 185 klasne borbe 171
duree 193 je 191 grijesi 163
instinkt 193 klice 79 ljubav 31, 71 , 199
dua 37, 41, 43, 63, 67, 85, explicati o 91, 99 gunas 19 institucije 237 knjiga prirode 95 ljubav Boja 111
141, 193 instrumentali zam 173 komentar 77 ljudska prava 103
- Indija 17, 21 falsifikacija 235 haecceitas 87 instrumentalni um 231 komplementarno 185
duevni mir 61 fenomenologija 155, 183, hedonizam 37 integracija 189 komunikacija 201 ma'at 27
duevni ivot 181 195, 197, 199 fil ozofij a 29 intelekt 193 komunikacijska zajednica mahayana 21
dunost 143 fenomenologij a religije slika svijeta -aktivni 77, 81, 85 233 majeutika 37
dvojba ll , 61, 105 237 95 77 konceptuali zam 75 maksima 143
197 fenomenoloka ontologija krug 237 - potencijalni 77, 85 konfucij anizam 15, 23 Mala Azij a 29
203 hermeneutika 149, 183, inteligencije 77, 81 konotacija 165 manjkavo 237
dainizam 21 fenomenoloka redukcija 237 intencionalnost 195 konstanta 211 marburka kola 175
195 hilozoizam 31 interes konstitucij a 195 marksi zam 183, 203, 229
Egipat 15, 27 fenomenon 139 hinayana 21 - koji vodi spoznaju 233 kopenhako masa 185
egipatsko mudrosno pjes- fil ozof kralj 4 5 hipoteze 235 intersubjektivnost 197 187 mata 125, 147
nitva 27 fil ozofija duha 225 historicizam 159, 181 intuicija 193 kopernikanski obrat 137 matematika 31, 79
egzistencija 151, 163, 201, fil ozofija egzistencije 163, historijski materijali zam intuitivna spoznaja 89 kozmologija materija 39, 49, 63, 81, 229
203, 207 183, 201-205 169, 171 Iran 15, 27 - Kina 23 materijali zam 33, 169
egzistencijali 207 fil ozofija identiteta 151 homo-mensura postavka iskra due 87 kozmos 31, 185 materij alni uzrok 49
egzistencijali zam 203 filozofija jezika 13, 215, 35 iskustvo 79, 119 kreposti 37, 43, 57 maya 19
eidetski 195 219 hrabrost 43 Isostenija 61 - 51 memoria 71
eidos 39 fil ozofij a povijesti 13 humanizam 93, 97 ispravnost 73 51 mens 91
eikasia 41 filozofij a prava 13 istina(e) 73, 83, 173 - konfucij evske 23 mesotes 51
ekl ekticizam 29 filozofij a prirode 13, 99 idea 39 - plemenite 21 kritika idealizma 159 metaetika 13, 223
eklektika 61 filozofij a religije 13 idea innata 105 istinitosna funkcija 211 zajednica 53 metafizika 13
poloaj 237 filozofija ivota 161, 183, idealizam slobode 181 istinitosna vrijednost 215 kultiviranje 237 metafi zika svjetla 69, 77
eksperiment 79, 95 193 idealna drava 45 grijeh 71 kultura 133, 237 methexis 39
ekstaza 63 filozofske discipline 13 ideja dobra 39 izraz 181 kvantna fi zika 185 Mezopotamija 15
elan vital 193 fizika 185, 187 ideje izvjesnost l 05 kvantori 211, 213 miletska filozofij a prirode
33 forma 49, 81 - Augustin 69 31
elementarne 215 formalni uzrok 49 - Berkeley 123 ja 147 legalisti 23 milost 71
elementi 31 fortuna 101 - Hegel 155 jedinstvo bitka 33 lekton 55 mimamsa 19
elenktika 37 fraktali 187 - Locke 119 jedno 63 Leviathan 117 mir 145
258 Predmetno kazalo Predmetno kazalo 259
215 neopozitivizam 219 osjetna sposobnost 85 povijesnost 181, 201 prosvjetiteljstva ll , 135 samo-bitak 201
sjedinjenje 79
nepokrenuti 49 put 21 povijest 131, 157 protencija 195 samoiskustvo 97
mistika 65, 87 nepravost 207 osoba 163, 199, 225 pozitivan 165 providnost 57 samoljublje 133
mit 175, 231
neskrivenost 209 osvjetljenje egzistencije pozitivizam 159, 165 psihoanaliza 237 samoodranje 117
101, 239 ne-temelj 151 201 pozitivna filozofija 151 psihofizika 175 samospoznaja 37, 69
modalna logika 213 neustikon 223 otkupljenje pouda 43 psihologija 181 samosvijest 105, 151
modusi 109 nexus 227 - Indija 17, 19 pragmatizam 173 psihologizam 195 samsara 17
81
neznanje 21 otpor 205 pra-klice 69 Purua 19 Se 207
mohizam 15, 25 nihilizam 179 171 Prakriti 19 133
moka 17 nirvana 21 otvoreno drutvo 235 praksa 169 quiditas 83 selekcija 189
monade 99, ll3 nita 203 otvorenost prema svijetu pra-narav Boga 227 seljenje dua 31, 43
monarhija 131 noema 195 237 pra-slika 39, 67 raciomorfni aparat 191 semantika 2ll
moral 177, 193
n6esis 41 , 195 221 pratemelj 31 racionalizam 103, 107 sensation ll9
moral sense 127
nominalizam 65, 75, 235 pra-udruga 197 ll3, 2ll senzualna hyle 195
moralno 125
nomotetski 175 paradigma 187 pravednost 43, 51, 233 radikalni aristotelizam 85 shematizam 137
more geometrico 109 normalni jezik 223 paradoks 163 pravilo 217 radnja 237 sheme 139
mrnja 31
nous 31, 51, 63 paradoksi 25, 33 pravna postavka 149 rana skolastika 65 silogistika 55
mudrac 23, 25 nova akademija 61 paralelizam 107 pravo 35, 145 rani socijalisti 171 silogizam 47
mudrost 43
novokantizam 175 paralogizmi 141 pravost 207 razboritost 51 -Indija 17
mi.inchhauzenska trilema
novokonfucijanizam 15, 23 pathos 57 praznina 21 razgovor 37 simbol 175, 2ll, 237
235 novum 229 patnja 21, 161 71 razum 85, 137 simpatija 127
mutacija 189
numenon 139 patristika 65, 67 predodbe 125, 161 razumijevanje 149, 181, sintaksa 2ll
nutrina 101 pedagogija 173 predsokratika 29 207, 237 137
203 nunost 189 percepcije ll3,. 123, 125 preegzistencija 43 razvoj znanosti 187 Sizif 205
nacionalna drava 159 nyaya 17 performativan 223 premisa 47 real-idealizam 147 sjetilnost 167
nacionalna ekonomija 127
peripatos 29 premiljanje 41 realizam univerzalija 75 skepsa 29, 97, 125
dovoljnog razloga
objektivacije 161 perlokucionami akt 223 preskriptivan 223 recepcija Aristotela 65 metoda 75
161
objektivni idealizam 39, perspektiva 93 prestabilirana harmonija funkcija 221 skolastika 65
89 181 philosophy of mind 225 ll3 red 83 skrb 207
47
oblici prirode 73 pijetizam 153 pretpojam 59 red bitka 67 slike 193
89 oblici ustava 53 pistis 41 prevrednovanje svih vred- redukcija 195 sloboda 99, 143, 151, 203
spoznaje lll
oblik questija 81 platonizam 93, 99 nota 179 redukcija instinkta ll, sloboda miljenja lll
nada 229
oblikovanje hipoteza 173 podjela vlasti 103, 131 princip 47 191, 237 189
179 obuhvatno 201 poetika 53 priroda 95, 151 reflection ll9 smisao 219
207
Ockamova britva 89 pogled 203 prirodne znanosti 93, 219 reformacija 93, 101 smrt ll, 201, 207
41
163 pojam funkcije 95 prirodni zakoni 95 relacija 187 socijalizam 159
nagon 199
odgoj 45, 133 pojedina znanost ll prirodno stanje 117, 121 relacije 213, 215 socijalna filozofija 13, 233
naravno pravo 61, 101,
negacija 155 pojmovi 89 207 relativizam 25, 35 sociologija 165
149 oikeiosis 57 polis 53 privatno vlasnitvo 121 religija 27, 35, 127, 149, sofisti 29
narod 101
okazionalisti 107 politeia 53 prividno znanje 37 157, 167, 177, 193, 223 -Kina 25
natura naturans 109 oligarhija 45 filozofija 13 proces 227, 229 republika 131 35
natura naturata 109 onostranost 27 politika 101 produkt 151 res cogitans l 07 sola fide 101
krivi zaklju-
ontologija 13, 225 politikon zoon 53 produktivnost 151 res extensa l 07 sola gratia l 01
223
-nova 197 poloaj 237 proizvodne snage 171 retencija 195 sola scriptura 101
naturalizam 181
ontoloka relativnost 225 ponovno 17, 21 proizvodni odnosi 171 retorika 35 solidarnost 205
nauk o znanosti 147
ontoloki argument 73 ponovno 41 prolepsis 55 revolt 205 species intelligibilis 85
nedjelovanje 25
opaanje 31, 195, 197 narav 227 promatranje biti 195 revolucija 171, 229 species sensibilis 85
nedvojnost 19
optika 79 possest 91 Prometej 205 - znanstvena 187 spor o univerzalijama 65
negativna teologija 67, 77 ardo amoris 199 postava 209 prostor 137, 185 ricorso 131 spoznajna teorija 13
ne-ja 147 organizam 227 poststrukturalizam 239 prostorno-vremenski kon- Boga 87 spoznavanje 85
nemesis 205 207 postulati empirijskog mi- tinuum 185 srce 129
prijevoda 225 127 ljenja 139 prosvjetiteljski apsolutizam samilost 53 43
neoplatonizam 63, 79 199 potencija 81 103 samkhya 19 165
260 Predmetno kazalo
Predmetno kazalo 261
sredina 51 taoizam 15, 25 o Yin-Yangu 15,
srednji pojam 47 tautologija 211, 221 23
sredozemno miljenje 205 tehnika 159, 209 ugoda 59
stadiji egzistencije 163 tekst 237 um 41 , 43, 139, 201
stalei 45 teleologija 49 umjerenost 43
yoga 19 zapalost 207 - senzitivna 119
zapovijed 87 znanje 41
zahtjev za valjanosti 233 zbilja 81 zrak 31
131 zbrinjavanje 207 zrenje 137
zakon zdruena osoba 199 - aksiomi 139
stanja stvari 215 temelj 151 umjetnost 157, 161
Stoa 29, 55, 57 temeljna filozofska pitanja univerzalije 75, 89
strah 207 ll univerzalna pragmatika
struktura 197, 239 temeljne tvari 31 233
strukturalizam 183, 239 teodiceja 115 unutarnja samoizvjesnost
strukturalna lingvistika 239 teorija drutva 233 69
studia humanitatis 93 teorija evolucije 189, 193 unutarnja svijest vremena
85 zlo 83
- ljudski 85 75, 219 ivot 181, 193
zakon kombiniranja 79 znak 173 ivotinja 237
zakon triju stadija 165 znanje ivotni duhovi 107
zakoni slojeva 227 - demonstrativno 119 ivotni oblik 217
zamjena kategorija 225 - intuitivno 119 ivotni svijet 197
stvaranje 17, 69, 81, 85 teorija kaosa 187 71, 195
su-bitak 207 teorija odraza 215 uomo universale 97
sud 47, 125, 137 teorija osiromaenja 171 Upaniade 15, 17, 161
sud mrtvih 27 teorija relativnosti usporedba s crtom 39, 41
sud o ukusu 145 - 185 usporedba sa spiljom 41
sud svijeta 27 - posebna 185 usporedba sa Suncem 39
sudbina 57 teorija tipova 213 utilitarizam 165
sudjelovanje 39, 205 teorija ugovora 103 utisci 125
supozicija 89 teorija velikog praska 185 utopija 229
suprotnosti 33 teorija znanosti 13, 183, uzdravanje od suda 61
supstancija 49, 83, 109 219 sveza 21
supstitucija 219 tenja 147 uzrok 125
sustav svjetonazora 181 tijelo 41 , 117, 197 uzvieno 145
sustavi 153 timokracija 45
..
- indijski 15 tiranija 45 Vaieika 17
suverenitet 101 tisak 93 varijabla 211
suverenitet naroda 103, 133 totemizam 239 varka uma 157
svemir 99, 185 tragedija kulture 193 Vedanta 19
65 trajanje 193 Vede 15
svijest sadanjosti 195 transcendenca 201 verifikacija 219
svijest 201 transcendentalan 147 via antiqua 89
svijet 91, 201 transcendentalije 83, 87 via moderna 89
- tri svijeta 235 transcendentalna dijalekti- virtu 101
svjetlo 79 ka 139 visoka skolastika 65
svjetska dua 99 transcendentalna estetika viak vrijednosti 171
svjetski duh 157 137 povratak 179
svjetski zakon 17 transcendentalni idealizam vjera 41, 67, 69, 163
svojstva 137 vjera u napredak 103
- primarna 33 dimenzija 197 vjerojatnost 187
- sekundarna 33 triagrami 23 vjerske postavke 81
svrhovito 143 tropi 61 vladar 101
svrni uzrok 49 Ti.ibinka zaklada 135 vlastiti interes 127
syntheresis 81 tubitak 199, 201, 207 vlastito ime 221
voda 31
ifre 201 neznanje 91 volonte de tous 133
o atomima 31, 33 volante generale 133
tabula rasa 119 o dobru 149 volja 51, 87, 141, 161
Tai 23 o dunosti 149 volja za 179
tako-bitak 199 o idejama 39 vremenost 209
talijanska filozofija 93 o krepostima 149 vrijednost 175
Tao 25 o vrijednosti 199 vrijeme 71, 137, 185
Atlas ari
diteljstva

Iz sadr<
Arhitekti
organiza

Povijest
Popis lit
Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann
ATLAS FILOZOFIJE
Nakladnik
Golden marketing
Zagreb, enoina 28
Za nakladnika
Ana
Urednik
Radule
urednik
Ilija
Lektorica
Alka
Likovno rjeenj e korica
Boris Bengez
p riprema
Studio Golden, Dino Jasna Goreta
Tisak
Kastmuller, Zagreb
Uvez
Grafoline, Zagreb
Cl P - Katalogiazacija u publikaciji
Nacionalna i knj inica, Zagreb
UDK 1(091)
KUNZMANN, Peter
Atlas filozofije : sa 115 oslikanih stranica u boji l Peter
Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann ;
gbrada slika Axel Weiss ; preveo Ante Peria ; redakcija
Zarko Puhovski. - Zagreb, Golden marketing, 2001.
Bibliografija. - Kazala.
Pri jevod djela: div-Atlas Philosophie. -
ISBN 953-212- 023-8
1. Burkard, Franz-Peter 2. Wiedmann, Franz
410516092