Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

UDK: 323.1(497.6) Pregledni rad Primljeno: 15. 3. 2011.

Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka izbijanju rata u Bosni i Hercegovini

SAA MRDULJA Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Split

Po esencijalnom dijelu svog ustavnog odreenja (Ustav 1974.) Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina (BiH) bila je definirana kao tvorevina triju konstitutivnih, suverenih i meusobno jednakopravnih naroda: Hrvata, Srba i Muslimana (Bonjaka). Politiko-pravni model zasnovan na tom odreenju svakom je od triju naroda trebao osigurati potpunu zatitu nacionalnih pozicija. Meutim, Savez komunista BiH do samog kraja svoje vlasti nije na tom odreenju kreirao odgovarajue unutranje ureenje BiH. Takvo koje bi u okolnostima raspada Jugoslavije na najbolji nain doprinijelo ouvanju bosansko-hercegovakog multietnicizma i mira u toj republici. Time je, sukladno rezultatima izbora odranih u studenom 1990. problematika strukturiranja nacionalnih statusa i odnosa preputena pobjednikim strankama: bosanskohercegovakoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) te muslimanskoj/bonjakoj Stranci demokratske akcije (SDA). Te stranke praktiki nisu niti pokuale na navedenom odreenju iznai rjeenje za nacionalne statuse i odnose. Nasuprot, svojim egoistinim dravotvornim ciljevima kao i djelovanjem na njihovom ostvarenju one su, svaka na svoj nain, izuzetno poticajno djelovale na produbljivanje konfliktnog ozraja. U konanici, na otpoinjanje otvorenog ratnog sukoba u BiH koji izbija poetkom travnja 1992. Kljune rijei: unutranje ureenje Bosne i Hercegovine, Hrvati, Srbi, Muslimani/Bonjaci, vladajue bosansko-hercegovake stranke, dravotvorni ciljevi, rat

1. Uvod
Vjerujem u kompromis i koegzistenciju. Znam da rije kompromis zvui kao psovka mnogim mladim idealistima. Osjeaju da je kompromis nedosljedan, oportunistiki, nepoten. Ali u mom rijeniku, to u vam rei, ona je sinonim za rije ivot. Gdje ima ivota, ima i kompromisa. Suprotna rije od kompromisa nije idealizam, integritet, suprotna rije je fanatizam i smrt.1
1 Amos Oz, izraelski knjievnik i novinar (Globus, 16. listopada 2009:70)

U uvjetima gotovo sveukupne krize u kojoj se poetkom osamdesetih godina prolog stoljea nala Jugoslavija neadekvatna strukturiranost nacionalnih statusa i odnosa zadobiva poseban znaaj. Uz ostalo, dovodi do nacionalnoideoloke polarizacije izmeu konstitutivnih dijelova Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) stranke koja predstavljala glavni kohezivni faktor jugoslavenskog drutva. Tako se u novonastalim prilikama veina republikih i pokrajinskih segmenata SKJ postupno transformira u promotore komunistikoj i dotadanjoj, slubenoj jugoslavenskoj ideologiji nekompatibilnih, naciona-

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

45

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

litetom definiranih ciljeva vlastitih sredina. Ta transformacija otpoinje u Sloveniji i Srbiji, a zatim se nastavlja u ostatku Jugoslavije. Ve u zaetku spomenutog procesa oitovala se izrazita udaljenost izmeu stratekih ciljeva razliitih, uvjetno reeno nacionalnih komunistikih partija. Posebice prema daljnjem razvojnom oblikovanju jugoslavenskog federalizma. Tim vie to je od naina rjeenja tog pitanja ovisilo pitanje statusa republika i nacionalnih zajednica unutar Jugoslavije. One partije koje su na, odreeni nain preuzimale ulogu zatitnika brojano manjinskih jugoslavenskih naroda, u prvom redu SK Slovenije i SK Hrvatske u osnovi su pretendirale na preoblikovanje Jugoslavije u vie ili manje integriranu konfederaciju. Nasuprot tome, SK Srbije kao svojevrsni predstavnik na razini Jugoslavije najbrojnijih i najdisperziranijih Srba djelovao je u pravcu proimanja jugoslavenskog federalizma unitarnim elementima. Prema rjeenju koje bi u interesu snanjenja subjektiviteta Jugoslavije vodilo umanjivanju subjektiviteta njenih republika. U svakom sluaju, snana politika suprotstavljenost izmeu nositelja nacionalno-interesnim kategorijama definiranih politika, uvelike podravanih od strane vlastitih naroda, jo je tijekom zavrne faze komunistike vlasti postala determinirajuom karakteristikom jugoslavenskog drutva. Napokon, nemogunost usuglaavanja razliitih nacionalno-ustrojbenih opcija dovela je poetkom 1990. do raspada SKJ. Uskoro nakon toga dolazi do republikih viestranakih izbora i okonanja dugogodinje komunistike diktature. Poslije demokratski provedenih izbora ubrzava se proces razrjeenja unutar jugoslavenskih odnosa. Naime, birai svih jugoslavenskih republika velikom su se veinom opredijelili za politike snage koje su kao glavni cilj isticale nunost realizacije nacionalnih ciljeva svojih nacionalnih zajednica. No, niti u novim, postizbornim prilikama nije se uspijevalo usuglasit meusobno oprene ustrojbene ciljeve. Obzirom da se dogovorno nije moglo nadii razvojnu blokadu u kojoj se nalo jugoslavensko drutvo, svaka je od strana intenzivirala djelovanje na samostalnom izlasku iz nje. Dok su konfederalisti djelovali na osamostaljenju vlastitih republika unitaristi su uz podrku JNA, koja se sukladno svom preteito srpskom rukovodeem sastavu transformirala u srpsku nacionalnu instituciju (unec, 1998; Domazet-Loo, 2002: 44), stvarali preduvjete za nastanak drave s okosnicom na srpskoj etniko-teritorijalnoj podlozi, odnosno za nastanak Velike Srbije. Zavrni rasplet otpoeo je krajem lipnja 1991. Tadanje proglaenje dravne neovisnosti Slovenije i Hrvatske srpska je strana iskoristila kao

povod za otvorenu agresiju na te dvije republike. Izbijanje snanih ratnih sukoba potaklo je pak i izravni angaman meunarodne zajednice u pokuaje razrjeenja jugoslavenskih meurepublikih i meunacionalnih odnosa. Uz njenu podrku oruani konflikti izmeu Slovenaca i srbizirane JNA zavreni su u slovensku korist ve nakon tjedan dana. S druge strane, agresija na Hrvatsku bila je daleko razornija i kompleksnija. Prvenstveno stoga to se nasuprot hrvatskih snaga nalazio i znatan dio lokalnog srpskog ivlja. Uz meunarodno posredovanje privremeno je okonana tek poetkom 1992., s tim da je etvrtina Hrvatske ostala pod srpskom okupacijom. Otpoinjanjem ratnih sukoba dolo je do stvarnog raspada Jugoslavije. Odlaganje njenog formalnog raspada proizlazilo je iz elje meunarodne zajednice da je ouva barem kao nekakvu junoslavensku zajednicu neovisnih drava. Na tragu tog pristupa meunarodna je zajednica poetkom listopada ponudila, kolokvijalno reeno, Carringtonov plan njenog unutranjeg (pre)ustroja (Degan, 2002: 220; Ivanovi, 2000: 72). Nakon to je poetkom studenog definitivno odbijen od strane Srbije i Crne Gore meunarodna zajednica odustaje od pokuaja ouvanja Jugoslavije te pristaje na priznanje neovisnosti onih njenih republika koje ga zatrae. Time e otpoeti proces koji e u konanici rezultirati dravnom neovisnou svih jugoslavenskih republika.2 2. Bosna i Hercegovina tijekom zavrne faze komunistike vlasti Duboke politike konfrontacije izmeu pojedinih republikih partijskih vodstava, koje se intenziviraju u drugoj polovici osamdesetih te njihova postupna infiltracija u najire drutvene slojeve imale su destabilizirajui potencijal u odnosu na vienacionalne sredine. Posebice naspram Bosne i Hercegovine u kojoj su, unato relativno najbrojnijim Muslimanima/ Bonjacima, Hrvati i Srbi predstavljali veinu stanovnitva (v. tablicu: Stanovnitvo BiH). Dakle pripadnici onih naroda kojima su vodstva matinih republika bila (meu) glavnim promotorima suprotstavljenih ustrojstvenih opcija. Refleksije politikih zbivanja na razini Jugoslavije zasigurno su senzibilizirale bosansko-hercegovaku javnost. Ipak, tijekom zavrne faze komunistike vlasti nije dolo do znatnijih poremeaja u meuetnikim odnosima u BiH.
2 Vie o razdoblju raspada Jugoslavije v. kod: Bilandi, 1999; Jovi, 2003; Krmpoti i sur., 1998; Markovi, 2000.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

46

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

Tablica 1.: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine

Stanovnitvo BiH Hrvati Srbi Muslimani/ Bonjaci Jugoslaveni Ostali Ukupno

popis 1971. broj %

772.491 1.393.148 1.482.430 43.796 54.246 3.746.111 20,6 37,2 39,6 1,2 1,4 100,00

popis 1981. broj %

758.140 1.320.738 1.630.033 326.316 89.029 4.124.256 18,4 32,0 39,5 7,9 2,2 100,00

popis 1991. broj %

760.852 1.366.104 1.902.956 242.682 104.439 4.377.033 17,4 31,2 43,5 5,5 2,4 100,00

prema: Gelo i sur., 1995: 9

Po svom sastavu vienacionalni Savez komunista BiH (SK BiH) u osnovi je uspijevao sauvati koheziju unutar vlastitih redova a time i stabilnost svoje vlasti. Tu uspjenost omoguavala je, za tadanje prilike specifina politika platforma te stranke. U vremenu izrazito snane usmjerenosti na preoblikovanje unutranjeg ureenja Jugoslavije i ideologije na kojoj se temeljila, SK BiH se izjanjavao za postojei oblik dravnog ustroja te za ouvanje dotadanje koncepcije jugoslavenstva. Tako je primjerice Nijaz Durakovi, predsjednik Predsjednitva Centralnog komiteta SK BiH u studenom 1989., davao sljedee izjave: Rezolutno odbijamo takvu logiku (o potrebi opredjeljivanja BiH za koju od dviju, tada aktualnih ustrojstvenih opcija, op. a.) u ime svih naroda i narodnosti koji ovdje ive, u ime radnih ljudi i graana koji su svjesni da im je doista jedina sudbina Titova Jugoslavija i da za BiH, a, ubijeen sam i za druge, neke druge opcije jednostavno nema... Nije zanemarivo da je Jugoslavija godinama bila paradigma uspjeno rjeavanog nacionalnog pitanja, i to u svjetskim relacijama i da su se Titova i Kardeljeva doktrina izuavale na mnogim univerzitetima. No, na alost, u situaciji kad je mnogo to, ukljuujui i tekovine revolucije, dovedeno u pitanje i kad se u ovoj zemlji die histerina graja na sve to nam je jo koliko juer bilo sveto, negdje se gubi i ta osnovna linija koju bismo morali sauvati i njegovati, jer nekog boljeg modela barem koliko ja pratim stvari zasada nema... Nisam od onih koji bi Tita divinizirali, ali ne vidim druge opcije, ne samo za BiH, nego ni za Sloveniju i Srbiju, od one koja bi bila nastavak njegove linije (Danas, 25. srpnja 1989: 15 i 17).

Prikazana politika koncepcija nije imala bitnog znaaja i smisla na razini zajednike drave ali je, uz odgovarajuu propagandu uspijevala sauvati relativno mirne prilike u BiH. Jer, unutar tadanjeg bosansko-hercegovakog drutva nije bilo nimalo jednostavno istupiti protiv, tada ve arhaine koncepcije Titove Jugoslavije. Pa ak niti uz oitovanje Jugoslaviji sklone ali alternativne idejne motivacije. U vremenu u kojem je jo uvijek trajao proces svojevrsnog odmjeravanja snaga na razini Jugoslavije, SK BiH je bio u mogunosti voditi svoju politiku te je BiH mogla biti zonom bez znatnijih politikih previranja. No, bilo je izvjesno da Jugoslavija ide prema svojoj prekretnici. Prema razdoblju u kom vie nee imati nikakve veze s titoistikim ustrojem i ideologijom te u kojem e biti nuno izjasniti se za jednu od dvije funkcionalne opcije i otpoeti djelovati u tom smislu. Prema vremenu u kom e doi do uruavanja politike platforme koja je omoguavala koheziju unutar SK BiH, vrstu vlast te partije i potiskivanje alternativnih politikih opcija. Pri tome je posebna opasnost za narode u BiH, za njihove meusobne odnose te za mir u toj zemlji bila u injenici to ona kao vienacionalna zemlja nije imala unutranji ustroj kompatibilan ne samo njenom vienacionalnom karakteru ve i svom ustavnom odreenju. Po esencijalnom dijelu tog odreenja BiH je imala biti tvorevinom triju konstitutivnih, suverenih i meusobno jednakopravnih naroda; Hrvata, Srba, Muslimana/ Bonjaka tj. svojevrsnom (kon)federacijom tih triju naroda (v. Ustavi, 1974: 62, 70, 103). Ureenje na navedenoj osnovi, koje bi svakom od njih pruilo odgovarajui samoupravni okvir te artikulaciju i zatitu vlastitih pozicija imalo bi snaan amortizirajui znaaj u odnosu na turbulencije

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

47

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

prema kojima je ilo jugoslavensko drutvo. Naalost, tijekom dugogodinje, stabilne vlasti KPJ/SKJ, odnosno politike stranke koja je (kon) federalizirala Jugoslaviju, formirala njene republike i pokrajine, viekratno mijenjala savezni ustav te ustave republika i pokrajina, odredila da BiH bude definirana kao tvorevina triju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih naroda itd. nita nije uinjeno da se ta republika uistinu i uredi primjereno reenoj definiciji i svom multietnikom karakteru. Nakon raspada SKJ, u okolnostima koje su SK BiH omoguavale uvelike samostalno upravljanje BiH, a time i intervencije u njen ustroj, o emu napokon svjedoi i donoenje, po odreenim pitanjima dalekosenih amandmana na Ustav SR BiH iz srpnja 1990. (vidjeti Amandmani, 1990; Ibrahimagi i Kurtehaji, 2002: 143-145), takoer nije nita uinjeno na kreaciji odgovarajueg modela unutranjeg ureenja te zemlje. Unutar (vodstva) SK BiH postojala je svijest o tome da Jugoslaviju tek ekaju prekretnika vremena te da BiH treba na odreeni nain pripremiti na njih. Ali, u toj su stranci drali da tu pripremu ne moe osigurati ureenje BiH koje bi odgovaralo njenom vienacionalnom karakteru i ustavnom odreenju. Dakle ureenje koje bi omoguilo da ona uistinu funkcionira kao republika triju naroda, koje bi osiguralo afirmativnu manifestaciju politike dimenzije njihovih nacionaliteta te koje bi njenom drutvu i etnikim zajednicama omoguilo najbezbolniji vid egzistencije u vremenu koje je slijedilo. Nasuprot tome, SK BiH je smatrao da tek radikalno potiskivanje nacionalnog prua perspektivu bosansko-hercegovakoj sredini te je ta stranka bila i protiv formiranja nacionalnih kulturnih i inih institucija. S tim u svezi, Nijaz Durakovi je izjavljivao: Nikada ne moemo na to pristati... Znai li to da bi Srbima trebalo dati posebna kulturna, prosvjetna, nauna, sportska drutva? to e onda rei Hrvati kada se zna da je u vrijeme maspoka bilo slinih inicijativa? I to emo onda s Muslimanima? Muslimanski bi nacionalisti jedva doekali da kau kako oni jedini nemaju vlastitu nacionalnu maticu, ni svoju akademiju, a tako e se lako doi do teze da oni nemaju nita izuzev damije... Nije dovoljno rei da je to suluda zamisao koja bi nas vratila na predratne grane (Danas, 25. srpnja 1989: 17). Najznaajniji oblik takvog, nacionalno-potiskujueg stava i djelovanja oitovan je nakon to je u ostalim republikama otpoelo viestranako organiziranje

te nakon to su u njima najavljeni ili ak odrani demokratski izbori. U tim okolnostima SK BiH, mada formalno prihvaa nunost demokratizacije, zabranjuje formiranje i djelovanje stranaka koje bi politiko uporite primarno traile u vlastitim nacionalnim zajednicama (Lui, 2008: 109). Zapravo, otklanja osnovni preduvjet koji je trebao omoguiti da BiH uistinu profunkcionira sukladno svom ustavnom odreenju. Zabrana je obrazlagana time to bi navodno tzv. nacionalne stranke, kojima se apriorno pripisivao ovinizam, svojim djelovanjem ugrozile dotadanji, skladan suivot bosansko-hercegovakih naroda. Nasuprot tim i takvim strankama SK BiH je namjeravao ouvati suivot pomou vlastitim shvaanjima i ciljevima prilagoene titoistike koncepcije. Mada je nakon raspada SKJ i otpoinjanja viestranaja bilo posve izvjesnim da podravanje te koncepcije vie nema nikakvog smisla na razini Jugoslavije, SK BiH je drao da njeni pojedini, u prvom redu propagandni elementi i dalje mogu biti svrsishodni unutar bosansko-hercegovakog drutva. Tako, dok je s jedne strane sprjeavao mogunost da BiH profunkcionira sukladno najznaajnijem titoistikom doprinosu rjeenju (meu)nacionalnih statusa i odnosa unutar nje tj. kao drava triju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih naroda, s druge se strane prikazivao kao glavni zatitnik bratstva i jedinstva, meunacionalne ravnopravnosti, nacionalnih pozicija svakog od triju naroda, drutvenog ambijenta koji je omoguavao konstruktivan multietnicizam. Eventualno, alternativa njegovoj vlasti u BiH mogle su biti partije koje bi na slian nain pristupale regulaciji bosanskohercegovakih odnosa i kojima je ta stranka dopustila djelovanje. Politika previranja i ubrzani tijek dogaaja na razini Jugoslavije te openito unutar europskog socijalistikog bloka nisu bili poticajni za limitiranje demokratskih procesa kojim je SK BiH pokuavao modelirati politiku zbilju u svojoj republici. Svakako, veina bosanskohercegovakih graana, na temelju dotadanjeg iskustva s komunistikom vlau jo uvijek nije bila spremna javno iskazivati svoje protivljenje restriktivnom djelovanju te partije. O tome primjerice slikovito svjedoi podatak da je na anketno pitanje sarajevskog tjednika Nedjelja iz svibnja 1990. o tome da li treba dozvoliti formiranje nacionalnih institucija i nacionalnih stranaka u BiH ak 79% Srba, 78% Muslimana/Bonjaka i 74% Hrvata odgovorilo da ne takvo to ne treba dozvoliti (Nedjelja, 20. svibnja 1990: 25-27). Ipak, organiziranje nacionalnih stranaka vie se nije moglo zaustaviti partijskim zabranama te su te one i njihovi ogranci poluilegalno formirani diljem

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

48

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

BiH. Postupno je i u toj republici rastao drutveni pritisak koji komunistika vlast vie nije mogla ignorirati. U konanici, bila je prinuena dopustiti djelovanje nacionalnih stranaka te najaviti odravanje demokratskih izbora ve u studenom 1990. Suprotno oekivanjima tadanje komunistike vlasti osnivanje i predizborno djelovanje nacionalno-afirmativnih stranaka nije negativno utjecalo na meunacionalne odnose u BiH. Razumljivo njihovi su stranaki programi ukljuivali brigu oko zatite partikularnih nacionalnih ciljeva. No istodobno nisu predstavljali negaciju pozicija i prava drugih naroda. tovie, bili su afirmativni za odranje bosansko-hercegovakog multietnicizma, za zatitu ljudskih prava, za tolerantan dijalog itd. Takoer, u tom su duhu ciljeve vlastitih stranaka artikulirali njihovi relevantni pojedinci tijekom svojih javnih nastupa. Ekscesa je bilo ali najee su proizlazili iz nezgrapno formuliranih ili u afektu izreenih izjava uglavnom nierangiranih, tek formiranih politiara. injenica preteito tolerantnog nastupa nacionalno-afirmativnih stranaka u okolnostima koje su bile odreene nerijeenou nacionalnih statusa i odnosa te polustoljetnim potiskivanjem nacionalnog jasno je upuivala na to da politiko vezivanje uz etnicitet kao i demokratsko djelovanje na ostvarenju etnicitetom determiniranih ciljeva nije samo po sebi problematino. Ukupno, praktiki niti jedna relevantna snaga u BiH nije istupila niti protiv suivota ni protiv multietnicizma unutar nje. Takoer, pokazalo se da su bosanskohercegovaki graani sposobni tolerirati ne samo razliita etno-politika oitovanja nego ak i burne manifestacije tuih etnikih identiteta. Rezultati samih izbora, koji su protekli u demokratskom ozraju i zavidno tolerantnoj atmosferi, pokazali su da je bosansko-hercegovako drutvo, usprkos dugogodinjoj dominaciji ideologije koja se trudila umanjiti znaaj nacionalnoga i raznoraznim anketnim izjanjavanjima, izrazito odreeno nacionalitetom svojih pripadnika. ak do te mjere da je udio nacionalnoafirmativnih stranka pri raspodjeli zastupnikih mjesta u bosansko-hercegovakoj skuptini bio priblian ili gotovo identian udjelu njihovih naroda u sveukupnom stanovnitvu BiH. Konkretno, u Skuptini BiH meu 240 zastupnika (Vijee graana 130 i Vijee opina 110) nalo se 99 ili 41,25% Muslimana/Bonjaka, 85 ili 35,41% Srba, 49 ili 20,41% Hrvata i 7 ili 2,93% ostalih. Meu zastupnicima je njih 86 ili 35% pripadalo muslimanskoj/bonjakoj Stranci demokratske akcije (SDA), 72 ili 30% bosansko-hercegovakoj Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) te 44 ili

18,35% bosansko-hercegovakoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Sve u svemu, SDA je imala 87% muslimanskih/bonjakih, SDS 85% srpskih i HDZ 90% hrvatskih zastupnika. Svakako, reene su stranke postale istinskim predstavnicima vlastitih etno-kolektiviteta te su zajedno drale 202 ili 84% zastupnika mjesta. SK BiH-SDP je osvojio 14 ili 5,83% mjesta, Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH, tj. stranka saveznog premijera Ante Markovia 12 ili 5% a ostale stranke 12 ili 5% mjesta (Herceg i Tomi, 1998: 77, 84, 85). 3. Bosna i Hercegovina za koalicijske vlasti SDA, HDZ-a i SDS-a (studeni 1990. -listopad 1992.) Pobjeda nacionalno-afirmativnih stranaka nije dovela do nekakvog automatskog zaotravanja odnosa izmeu bosansko-hercegovakih naroda. Nasuprot, te su stranke, sukladno ustavnom odreenju BiH i politikoj razboritosti zajedniki preuzele i podijelile vlast pokazujui sposobnost za meusobno uvaavanje i suradnju. Po nizu egzistencijalnih pitanja iz takvog su suodnosa proizili i pojedini, pozitivni rezultati. No, mogunost dugorone i svestrano poeljne suradnje sprjeavali su razliiti stavovi tih stranaka prema rjeenju glavne, iz razdoblja komunistike vlasti naslijeene problematike vezane uz (pre) ustroj Jugoslavije. Indirektno uz statuse njenih republika i naroda. Naalost, dotadanje politiko nasljee, razina politike kulture, konstelacija odnosa snaga, etnikim kategorijama motivirani strahovi itd. nisu dopustili da se razliitost tih stavova nadie sporazumno i uz meusobno uvaavanje. Mjesto toga, na temelju inicijalne politike suprotstavljenosti relativno su brzo formulirani krajnje egoistini i konfliktno-poticajni dravotvorni ciljevi. Ti ciljevi te djelovanje na njihovom ostvarenju, koje e dovesti do izbijanja rata u BiH praktiki su obezvrijedili demokratski karakter (predizbornih) programa vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka, konstruktivne oblike njihove meusobne suradnje te manifestiranu spremnost za zatitom prava svih naroda i graana BiH. Za promatranog razdoblja, od kraja 1990. (etabliranje demokratski izabrane vlasti u BiH) do travnja 1992. (meunarodno priznanje BiH i izbijanja otvorenog rata u njoj), u skladu sa sveukupnim ozrajem i prilikama mijenjao se i karakter dravotvornih ciljeva vladajuih bosanskohercegovakih stranaka te nain djelovanja na njihovom ostvarenju. Samim tim mijenjao se i utjecaj politike tih stranaka na meunacionalne

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

49

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

odnose u BiH. Na temelju reenog, moglo bi se naznaiti tri posebna razdoblja: (1) od ustanovljavanja vlasti nacionalno-afirmativnih stranaka pa do otvorene meunarodne infiltracije u jugoslavenska zbivanja, odnosno do pojave inicijalne verzije Carringtonovog plana poetkom listopada 1991.; (2) od listopada 1992. do veljae 1992. kada dolazi do direktnog ukljuivanja meunarodne zajednice u pokuaje razrjeenja bosansko-hercegovake problematike; (3) od veljae do poetka travnja 1992. kada dolazi do meunarodnog priznanja dravne neovisnosti BiH i izbijanja rata. Ve tijekom predizbornog razdoblja, a naroito nakon preuzimanja vlasti od strane nacionalnoafirmativnih stranaka oitovale su se izrazite suprotnosti izmeu SDS-a i HDZ-a po pitanju (pre) ustroja Jugoslavije te statusa njenih republika i naroda. Dok je prva stranka podravala opciju koju su artikulirale Srbija i Crna Gora, druga je stajala uz koncepciju formuliranu u Sloveniji i Hrvatskoj. U tom smislu, svakako da su bile indikativne i sljedee predizborne izjave naknadno izabranih lanova Predsjednitva BiH iz redova hrvatskog i srpskog naroda: Franjo Boras (HDZ): U okviru postojeih granica Jugoslavije, BiH vidim kao suverenu dravu kako u gospodarskom, tako i u politikom, drutvenom i kulturnom pogledu. Ovakvu suverenost BiH moe osigurati jedino kroz konfederalni odnos sa ostalim republikama koje sainjavaju Jugoslaviju. Biljana Plavi (SDS): Jugoslavija je opi okvir za odreivanje uloge, mjesta i znaaja BiH. Izvan Jugoslavije ne vidim BiH kao drutvenu cjelinu koja moe napredovati, a svojim graanima donijeti prosperitet, mir, sigurnost i zadovoljstvo zajednikog ivota. Jugoslavija kao takav okvir moe postojati samo kao suvremena i efikasna federacija ravnopravnih federalnih jedinica (Kurspahi, 1990: 45, 54). Dok su u Hrvatskoj istovrsne, ustrojbene suprotnosti izmeu tamonjeg, vladajueg HDZa i SDS-a, praktiki odmah nakon izbora dovele do otre suprotstavljenosti, lokalnih oruanih sukoba i do izrazitog pogoranja meunacionalnih odnosa u BiH je put do takvog razvoja dogaaja bio znatno dui. Prvenstveno zbog toga to su hrvatsko-srpske relacije u toj zemlji uvelike bili odreene politikim pozicijama Muslimana/ Bonjaka te odnosom prema njima. Hrvatima i Srbima bilo je od izuzetnog znaaja imati Muslimane/Bonjake u vlastitom politikom bloku. Muslimanko/bonjako pristajanje uz jednu od

suprotstavljenih ustrojbenih opcija dovelo bi do toga da bi u BiH nastala politika veina sposobna da u bitnome odredi pozicije te republike i utjee na odnose snaga na razini Jugoslavije. Drugim rijeima, Hrvatima i Srbima nije bilo u interesu radikalizirati vlastite zahtjeve, a time i meusobne odnose dok god je postojala mogunost da te zahtjeve, mjesto u iskljuivom osloncu na vlastite potencijale artikuliraju zajedno s Muslimanima/Bonjacima. Temeljni dravotvorni cilj SDA, zasnovan na doivljaju cjelokupne bosansko-hercegovake prostornosti kao temeljnog egzistencijalnog okvira muslimanske/bonjake etnike zajednice bio je usmjeren prema ouvanju, po mogunosti i snaenju subjektiviteta BiH te zatiti njene teritorijalne cjelovitosti (Izetbegovi, 2001: 71). S tim u vezi, u kontekstu glavne jugoslavenske problematike politika je te stranke mogla biti artikulirana u pravcu podrke postojeem ustrojbenom stanju ili prema opcijama koje su poticale njenu konfederalizaciju. Tako su u pred izbore, naknadno muslimanski/bonjaki lanovi Predsjednitva BiH izjavljivali npr. sljedee: Fikret Abdi (SDA): Ta moderna Jugoslavija moe biti i federacija i konfederacija u kojoj bi se sve to se dogovori konsekventno i provodilo. Ejup Gani (SDA): BiH nee naginjati ni ka jugoistonoj federaciji ni ka sjeverozapadnoj konfederaciji i ne vidi sebe ni u jednoj eventualnoj takvoj opciji. Alija Izetbegovi (SDA): Jugoslaviju vidim iskljuivo kao rekonstruiranu dravu ije su najbitnije karakteristike demokratsko ureenje i sve vrste sloboda graana. Iznad tih sloboda ne moe biti ustavno-pravno ureenje, pa je za nas stoga sekundarno pitanje da li e Jugoslavija biti federacija ili konfederacija. Ova lana dilema je nametnuta namjerno u trenutku kad se Jugoslavija gri oko demokracije i ostataka boljevizma (Kurspahi, 1990: 44, 47, 49). Nadalje, kako su na temelju svojih ustavnih prava Hrvati i Srbi unutar BiH mogli dovesti u pitanje dravni subjektivitet i teritorijalnu cjelovitost te republike, SDA se izjanjavala za njenu redefiniciju iz drave triju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih naroda u unitarnu (graansku) tvorevinu (vidjeti Filandra, 1998; Kasapovi, 2005: 18; Valenta, 1991: 73-74). Takvu koja bi na osnovu naela jedan ovjek jedan glas te (predviane)

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

50

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

muslimanske/bonjake apsolutne brojane nadmoi faktiki bila nacionalnom tvorevinom tog naroda. No, Muslimani/Bonjaci su ivjeli u okruenju, openito gledano brojnijih te drutveno i institucionalno pozicioniranijih Hrvata i Srba. Naroda koji bi u sluaju ostvarenja dravotvorne platforme SDA faktiki bili svedeni na status nacionalnih manjina u BiH. Obzirom na reeno, ta je stranka bila svjesna da u tadanjim okolnostima pokuaj realizacije njenih dravotvornih ambicija moe biti izrazito rizian po pozicije Muslimana/Bonjaka. Istodobno, bilo je izvjesno da kontinuiranim demografskim jaanjem muslimanske/bonjake zajednice koja je po popisu 1921. (vrijeme nastanka Jugoslavije) predstavljala oko treine, a po popisu 1991. (vrijeme raspada Jugoslavije) gotovo polovicu stanovnitva BiH jaa i njena sposobnost za realizaciju naznaenih ciljeva. U skladu sa spomenutim zanimljivo je navesti sljedeu izjavu akademika Muhameda Filipovia u predizbornom razdoblju jednog od elnika SDA: Mi smo imali elemente (Muslimani/Bonjaci, op. a.) da izaemo iz cijele te drame balkanskog prostora izbjegavajui rat. Mi smo imali demografsku, kulturnu, intelektualnu i ekonomsku propulziju, mi smo postali ne samo najbrojnija nego i dominirajua grupacija u BiH i vrlo znaajan faktor u cijelom kontekstu regionalne politike, a to su sve elementi koji su u varijanti mirnog razvoja, bez obzira pod kakvim se okolnostima taj razvoj odvijao, bili za nas i radili za nas. Ja sam izraunao da bismo mi do 2001. godine, dakle do danas, bili u BiH 62% ukupnog broja stanovnitva, bili bismo ekonomski jaki, pogotovo ako bi drava donijela neke mjere restitucije imovine (Dani, 1. oujka 2003). Sukladno navedenom, za SDA su tadanja zbivanja na razini Jugoslavije dola preuranjeno te u njima nije mogla vidjeti odgovarajuu priliku za realizaciju svojih opredjeljenja. Stoga je razumljivo da je njena politika zadugo bila usmjerena prema odranju jugoslavenskog okvira. Kako navodi Ivan Markei, tadanji tajnik HDZ-a BiH: I uistinu, ta e stranka pokuati svojim politikim djelovanjem uiniti sve da se sauva Jugoslavija (Markei, 2004: 32.). Dodue, SDA je vie ili manje jasno manifestirala svoje politike ciljeve ali za prvog razdoblja, unutar kojeg je karakter jugoslavenskih prilika primarno ovisio o odnosima snaga unutar same Jugoslavije, nije bila spremna u interesu njihova ostvarenja sudjelovati u radikalizaciji politike zbilje. Kako bi tome vodili i eventualni pokuaji da u osloncu na hrvatsku ili srpsku

stranu ostvari svoje ambicije, SDA je, dok god je bilo mogue izbjegavala izriito se vezati uz jedan od ustrojbenih blokova. Manifestacijom vlastitih ciljeva, pokuajima da se prikae podjednako otvorenom za suradnju i s HDZ-om i sa SDS-om, SDA je ostavljala dovoljan prostor za, u odnosu na muslimansku/ bonjaku stranu ustrojbeno-prozelitski angaman tih dviju stranaka. Pri tome je nuan preduvjet eventualne uspjenosti tog angamana bio u prilagodbi hrvatskih, odnosno srpskih bosanskohercegovakih ambicija dravotvornim ciljevima muslimanske/bonjake strane. Tako je HDZ inicijalno prihvaao mogunost da u konfederativno ustrojenoj Jugoslaviji teritorijalno cjelovita BiH faktiki bude unitarni ureena. Primjerice, u veljai 1990. HDZ je bio za to da se u Skuptini BiH izglasa od strane SDA predloena Deklaracija o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine usmjerena, pored ostalog prema transformaciji BiH iz republike triju konstitutivnih, suverenih i meusobno jednakopravnih etnikih zajednica u tvorevinu zasnovanu iskljuivo na suverenosti njenih graana tj. u unitarno ureenu zemlju. O tome najbolje svjedoi trea toka Deklaracije: Suverenost pripada svim graanima Republike Bosne i Hercegovine. Graani ostvaruju suverenost putem openarodnog referenduma i preko svojih slobodnih izabranih predstavnika. Suverenitet graana, koji se ostvaruje kao dravni suverenitet Republike Bosne i Hercegovine neotuiv je, nedjeljiv i neosporiv (Tuman, 2005: 53). Spremnost na desuverenizaciju i minoriziranje hrvatskih bosansko-hercegovakih pozicija proizlazila je iz uvjerenja da je realizacija srpske dravotvorne koncepcije u Hrvatskoj i BiH najvea prijetnja hrvatskoj dravnoj i nacionalnoj samobitnosti te da se tu prijetnju, uz ostalo moe efikasno suzbiti uspostavom unitarne BiH. Takve kojoj bi politiko-pravni identitet primarno odreivali, kako se na hrvatskoj strani dralo i prieljkivalo, (pro)hrvatski usmjereni Muslimani/ Bonjaci. Sukladno takvim promiljanjima bilo je mogue da poetkom 1990. Franjo Tuman, tada elnik HDZ-a a naknadno i predsjednik Hrvatske iznosi predvianja po kojima e njegova stranka na izborima u BiH time to e uz hrvatsku dobiti i muslimansku/bonjake podrku, osvojiti ak 70% glasova (Globus, 31. kolovoza 2001: 56; Izetbegovi, 2001: 84-85). Jer, kako je takoer tvrdio Tuman:

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

51

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

...bili bismo ljudi nedorasli svojim nacionalnim i ope ovjeanskim zadaama ako ne bismo vidjeli da golema veina muslimanskog puanstva ini cjelinu/sastavni dio hrvatskoga etnikoga korpusa... (Nedjelja, 20. svibnja 1990: 13). Svakako, na doivljaj o (pro)hrvatskom opredjeljenju Muslimana/Bonjaka poticajno je djelovalo i to to su se u predizbornom ozraju nerijetko vezivale muslimanska/bonjaka i hrvatska zastava (Durakovi, 1993: 203). Ujedno, pretpostavljano (pro)hrvatsko opredjeljenje Muslimana/ Bonjaka trebalo je omoguiti da Hrvati u unitarnoj BiH, unato svom manjinskom statusu ipak osiguravaju dovoljan stupanj nacionalnog komoditeta. S druge strane, srpska strana je strana takoer nudila Muslimanima/Bonjacima mogunost da teritorijalno cjelovita BiH u osnovi ima unitarno ureenje. Uz uvjet njenog uklapanja u okvir krnje Jugoslavije. Tako je primjerice prilikom razgovora s Borisavom Joviem 20. veljae 1991. predsjednik bosansko-hercegovakog SDS-a Radovan Karadi izjavio: Jasno je jedino da BiH ne moe opstati ukoliko se raspadne Jugoslavija, da ne moe opstati sama kao drava niti se moe cijela prikljuiti Hrvatskoj. Jedina bi joj nada u sluaju raspada zemlje bila da se prikljui Srbiji i Crnoj Gori i da zajedno formiraju novu Jugoslaviju. Srbi u BiH trebaju igrati na tu kartu, ako mogu privui Muslimane (Jovi, 1996: 274). I u ovoj kombinaciji, koju se tijekom srpnja 1992. neuspjeno pokuavalo realizirati pomou srpskomuslimanskog/bonjakog dogovora (Historijski sporazum) (Filipovi, 2000; Izetbegovi, 2001), BiH je u esencijalnom smislu trebala funkcionirati kao muslimanska/bonjaka nacionalna tvorevina. Pri tome zatitu srpskih pozicija unutar nje ne bi osiguravalo, na srpskoj strani takoer prieljkivano prosrpsko raspoloenje Muslimana/Bonjaka ve injenica da bi takva BiH, ijim bi uklapanjem u krnju Jugoslaviju Hrvatska dospjela gotovo u bezizlazan poloaj, postala dijelom drave kojoj bi politiko-pravni identitet primarno odreivali Srbi (Jovi, 2003: 483). Muslimansko/bonjako izbjegavanje oitovanja naspram navedenih ponuda poticajno je djelovalo na nastanak, nazovimo redukcionistikih hrvatskih i srpskih dravotvornih ciljeva. Takvih koji su polazei od mogueg neuspjeha u pridobivanju Muslimana/Bonjaka i privlaenja cjelokupne BiH u vlastitu interesnu sferu kalkulirali s stjecan-

jem njenog veeg ili manjeg dijela (Omeragi, 2000: 12-15; Mini, 1998: 13-15). Bilo posredstvom vlastitih nacionalnih jedinica unutar (kon) federativno ureene BiH bilo stjecanjem dijelova bosansko-hercegovakog teritorija koje bi uslijedilo nakon raspada te republike. Pojavom hrvatskih i srpskih, tada jo uvijek alternativnih dravotvornih opcija; u prilikama koje su mogle dovesti do trajnog nestanka mogunosti za transformaciju BiH u muslimansku/bonjaku tvorevinu dolazi i do pojave redukcionistikih kalkulacija kod samih Muslimana/Bonjaka (Bosanski pogledi, 29. kolovoza 1991: 13; Slobodna Bosna, 18. oujka 2004; NIN, veljaa 2003; Filipovi, 2000: 57). Bitna karakteristika alternativnih dravotvornih ciljeva svih triju strana bila je u njihovim izrazito megalomanskim i rigidno zastupanim teritorijalnim zahtjevima. Naime, od 51.183 km bosansko-hercegovakog teritorija hrvatski etniki prostori zauzimali su priblino 9.948,99 km ili 19,44% BiH, muslimanski/bonjaki etniki prostori 14.550,98 km ili 28,43% BiH dok su srpski etniki prostori zauzimali 26.683,03 km ili 52,13% BiH (Mrdulja, 2009: 227). Meutim, vremenom su se iskristalizirao srpski zahtjev za gotovo dvije treine bosansko-hercegovakog teritorija (Osloboenje, 13. oujka 1992: 4; 14. oujka 1992: 4; Vudvord, 1997: 210), hrvatski za oko treinom BiH (Begi, 1997: 65; Osloboenje, 26. oujka 1992: 5) te muslimanski/bonjaki za priblino polovicom njene prostornosti (Krmpoti i sur., 1998: 296; Valenta, 1991: 46-47). Bilo je oigledno da vladajue bosansko-hercegovake stranke pretendiraju na daleko vee dijelove teritorija od veliine etnikih prostora vlastitih naroda, odnosno da imaju aspiracije prema znatnom dijelu etnikih prostora drugih dvaju naroda (vidjeti zemljovide u Prilogu). S obzirom da su temeljni dravotvorni ciljevi HDZ-a, SDS-a i SDA bili meusobno suprotstavljeni u kontekstu preustroja Jugoslavije; da su bili usmjereni prema realizaciji na cjelokupnoj bosansko-hercegovakoj prostornosti; da su im alternativu predstavljali megalomanski prohtjevi za dijelom bosansko-hercegovakog teritorija BiH u datom razdoblju ne samo da nije mogla doprinijeti rjeavanju jugoslavenske problematike ve nije bila u prilici niti nadii vlastitu politiko-drutvenu agoniju. Prvenstveno putem trostranog, kompromisnog rjeenja izmeu triju vodeih stanaka. Takvog koje bi na temelju njenog ustavnog odreenja kao republike triju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih naroda omoguilo zatitu nacionalnih interesa tih naroda te koje bi njihove meusobne odnose struk-

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

52

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

turiralo u relativno harmonian okvir. Nedostatak sposobnosti za takav vid sporazumijevanja doao je do izraaja i u samoj Ustavnoj komisiji Skuptine (SR) BiH. Ta je komisija trebala sukladno temeljnim ustavnim odrednicama BiH te novonastalim politiko-ekonomskim prilikama kreirati novi Ustav te zemlje. Indirektno, trebala je kreirati i predloiti model njenog unutranjeg ureenja. Ali i u tom tijelu, sastavljenom od afirmiranih strunjaka, tvrdokorni nacionalnostranaki stavovi nisu dopustili iznalazak pravnih, indirektno politikih rjeenja koja bi bosanskohercegovako drutvo potedjelo kalvarije prema kojoj je ilo.3 Mada su dravotvorni ciljevi bosanskohercegovakih vodeih stranaka imali izrazit konfliktno-poticajni karakter, u naznaenom razdoblju nisu doveli do znaajnijeg pogoranja meunacionalnih odnosa u BiH i do njene destabilizacije. Rije je bila o vremenu u kojem iz suodnosa glavnih politikih aktera na razini Jugoslavije tj. iz suodnosa (vodstava) Slovenije, Hrvatske i Srbije jo uvijek nije proizlazio konani vid razrjeenja jugoslavenske problematike. ak niti tijekom ljeta 1991. kada izbija kratkotrajni sukob u Sloveniji te kada faktiki otpoinje rat u Hrvatskoj nije se moglo sa sigurnou znati to e biti s Jugoslavijom, njenim republikama i narodima. Nerijeenost odnosa na razini Jugoslavije te neizvjesnost oko naina njihova razrjeenja doputali su bosansko-hercegovakim strankama da prvenstveno politikim putem, bez nepotrebnog radikaliziranja djeluju na realizaciji vlastitih ciljeva. Na stvaranju takvih odnosa snaga pomou kojih bi u nadolazeim vremenima osigurali optimalnu zatitu svojih naroda i realizaciju njihovih interesa. Zahvaljujui takvom djelovanju, bosansko-hercegovako je drutvo, mada suoeno s ekstremnim nacionalno-politikim razlikama i suenim mogunostima za njihovo apsolviranje jo uvijek moglo egzistirati u relativno mirnom ozraju. 4. Bosna i Hercegovina od Carringtonovog plana (listopad 1991.) do dravne neovisnosti (travanj 1992.) Nakon direktnog ukljuivanja meunarodne zajednice u pokuaje razrjeenja jugoslavenske problematike, do kojeg dolazi nakon izbijanja rata u Sloveniji i Hrvatskoj postalo je izvjesnim da slijedi prekretnica u relacijama na razini Jugoslavije. Do nje e doi ve poetkom listopada 1991. nakon prezentacije inicijalne ver3 O radu komisije vidjeti kod: Begi, 1997: 45-50.

zije Carringtonovog plana.4 Njegovom pojavom oitovana je meunarodna spremnost za ouvanjem Jugoslavije ali u osnovi kao konfederativne zajednice njenih republika. One su, primarno uz uvjet da je takvo to volja njihovih vladajuih struktura i veine graana te uz nunu zatitu prava brojano manjinskih etnikih grupa imale mogunost stjecanja meunarodne osobnosti. Navedeni pristup, koji je podrazumijevao ouvanje teritorijalne cjelovitosti jugoslavenskih republika, predstavljao je jasnu potporu konfederalistikom bloku. U tim prilikama, raunajui na meunarodnu podrku u realizaciji vlastitih ciljeva, muslimansko/bonjako vodstvo, na ije je pridobivanje srpska strana sve do tada raunala (Beogradska inicijativa) (Lui, 2008: 130), zauzima jasan stav prema statusu BiH te pristaje uz opciju njene samobitnosti. Tim odabirom stvorene su odgovarajue pretpostavke za nastanak neformalnog hrvatsko-muslimanskog/ bonjakog saveznitva usmjerenog u konanici prema dravnoj neovisnosti BiH. Nastankom hrvatsko-muslimanskog/bonjakog saveznitva dolazi do naglog prekida razdoblja unutar kojeg se prvenstveno politikim putem, bez radikalizacije bosansko-hercegovakih prilika pokuavalo stei politiko-brojanu prevagu u BiH. Uz indirektnu podrku meunarodne zajednice, oitovanu i u njenoj spremnosti da u svezi budueg statusa jugoslavenskih republika verificira veinsku politiku volju unutar njih ta je prevaga bila stvorena. Time je otpoelo razdoblje koje e u bitnome oznaiti dvije konfliktno-poticajne tendencije. S jedne strane, hrvatsko-muslimanska/bonjaka koalicija, koristei se svojom (parlamentarnom) brojanom nadmonou djelovati e u korist dravne neovisnosti BiH majorizacijom Srba. Takvim pristupom, koji je pred meunarodnom zajednicom trebao legalizirati njene a kriminalizirati srpske pozicije u potpunosti se zaobilazio ustavni status srpskog naroda u BiH kao konstitutivnog, suverenog te Hrvatima i Muslimanima/Bonjacima jednokopravnog naroda. Istovremeno, Srbi su otpoeli djelovanje na stvaranju vlastite drave unutar BiH koju su u konanici namjeravali prikljuiti krnjoj Jugoslaviji i koja se, sukladno megalomanskim zahtjevima SDS-a imala prostirati nad dvije treine bosansko-hercegovakog teritorija. Dakle, otpoeli su s djelovanjem koje je, uz ostalo trebalo rezultirati potpunom negacijom ustavnog status Hrvata i Muslimana/Bonjaka nastanjenih na prostorima koji su proglaeni srpskima. Ujedno, oslanjajui se na vojno4 Vidjeti finaliziranu verziju od 4. studenog 1992. kod: Degan, 2002: 319-329.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

53

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

tehniku nadmo, proizilu iz faktike transformacije JNA u srpsku oruanu silu otvoreno su prijetili oruanim djelovanjem ukoliko doe do meunarodnog priznanja BiH kao unitarne drave (Zimmermann, 1997: 217, 221, 226). Unato tome to su HDZ i SDA zajedniki djelovale na stjecanju dravne neovisnosti BiH ve su se do kraja 1991. jasno izrazila razliita gledita tih dviju stranaka u pogledu njenog budueg unutranjeg ureenja. Muslimansko/ bonjako vodstvo ustrajavalo je na tome da BiH treba biti unitarna drava. Takva koja bi u uvjetima oekivane brojane nadmoi Muslimana/Bonjaka faktiki funkcionirala kao nacionalna drava tog naroda. Drugim rijeima, djelovalo je na stvaranju preduvjeta koji su trebali osigurati etabliranje muslimanske/bonjake vlasti na cjelokupnoj prostornosti BiH, dokidanju ustavnog statusa bosansko-hercegovakih Hrvata i Srba kao konstitutivnih, suverenih i Muslimanima/Bonjacima jednakopravnih naroda te na njihovom svoenju na nacionalno-manjinski politiki status. Nasuprot tome, kod HDZ-a je vremenom prevladalo uvjerenje da se hrvatske dravne i nacionalne pozicije ipak ne mogu osigurati, pored ostalog podrkom unitarno ureenoj BiH unutar koje bi Hrvati zapravo bili nacionalnom manjinom. Hrvatsko odbacivanje unitarne platforme uvelike je bilo potaknuto uvidom u dotadanje, politiki dvoznano dranje Muslimana/Bonjaka. Kako navodi Ivan Markei: S predstavnicima SDA moglo se nai neko rjeenje u svezi s BiH, ali i tu je bilo potekoa. Ponajprije zbog muslimanske neodlunosti u snanijem odvajanju od ideje uspostave neke krnje Jugoslavije i zbog duboke vjere u potene namjere tzv. JNA i njezina vodstva (Markei, 2004: 34). Odbacivanje unitarne platforme poticano je i uvjerenjem da su manifestacije prohrvatskog raspoloenja kod Muslimana/Bonjaka uvjetovane mjerom u kojoj hrvatska strana izlazi u susret njihovim dravotvornim ciljevima. Slijedei dio razgovora voenog izmeu Tumana i Stjepana Kljujia, predsjednika HDZ-a BiH od rujna 1990. do veljae 1992., slikovito govori o postupnom nestanku iluzija o hrvatstvu Muslimana/Bonjaka; nestanku koje je bio preduvjetom za preoblikovanje hrvatske politike prema unutranjem ureenju BiH. Kako navodi Kljuji: Jednom me je (Tuman, op. a.) jo na poetku pitao: A kaj ti Muslimani nisu Hrvati? Rekoh: Nisu gospodine predsjednie. Oni su samos-

vjesni ljudi i tko im to prizna imati e meu njima prijatelje, a ja kao politiar elio bi imati najmanje dva i pol miliona prijatelja u BiH. A kako onda ovi po Zagrebu viu da su Hrvati islamske vjere? Pita on dalje. I onda sam mu ja objanjavao da se po Zagrebu svata vie, ali da se ne vie po Bosni, a o Bosni je rije (Feral Tribune, 12. kolovoza 2000: 2). U novonastalim prilikama HDZ je dodue zadrao stav da su dravna neovisnost i teritorijalna cjelovitost BiH u hrvatskom interesu. No, drao je da se hrvatske pozicije najbolje mogu zatititi njenim (kon)federativnim ustrojem uz podrazumijevanu uspostavu triju, primarno na etnikom principu utemeljenih teritorijalno-samoupravnih jedinica. Naznaeno opredjeljenje HDZ-a najsnanije se oitovalo krajem 1991. i poetkom 1992. kada ta stranka osniva niz teritorijalno-samoupravnih cjelina hrvatskih zajednica. Pri tome je injenica da su zajednice imale zauzimati oko treine bosansko-hercegovake prostornosti; da su njihovim dijelom proglaeni znaajni muslimanski/bonjaki i srpski etniki prostori; da je takav vid djelovanja ukazivao na spremnost hrvatske strane da obezvrijedi ustavni status pripadnika druga dva naroda nastanjenih unutar okvira zamiljenih hrvatskih zajednica upeatljivo govorila o tome da su hrvatski dravotvorni ciljevi u BiH, unato promjeni odnosa prema unutranjem ureenju zadrali svoj megalomanski i konfliktno-poticajni karakter.5 Uoivi eksplozivnost stanja u BiH, meunarodna se zajednica poetkom veljae 1992. direktno involvira u bosansko-hercegovaku problematiku. S namjerom da posredstvom kompromisnog rjeenja, takvog koje bi bilo sukladno vienacionalnom karakteru i ustavnom odreenju BiH te koje bi u bitnome zadovoljilo nacionalne interese svih triju naroda ouva mir u toj republici i uini je funkcionalnom multietnikom zemljom. Na temelju tog djelovanja nastaje meunarodni, kolokvijalno reeno Cutileirov plan (Osloboenje, 19. oujka 1992: 1) po kojem je budua, neovisna BiH imala biti (kon)federativnom dravom sastavljenom od triju nacionalno-teritorijalnih jedinica. Mada taj plan, kojeg su 18. oujka 1992. neformalno prihvatile sve tri stranke nije bio finaliziran, uz ostalo niti u kontekstu smjetaja i prostornog obima nacionalnih jedinica jasno je ukazivao da e se one primarno temeljiti na etnikim prostorima triju naroda. Dakle, da e biti znatno manje
5 O opoziciji koja nastaje unutar samog HDZ-a BiH nakon promjene odnosa prema bosansko-hercegovakom unutranjem ureenju vidjeti vie kod: Ivanovi, 2000; Luci, 2005; Markei, 2004; Ribii, 2000.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

54

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

od veliine teritorija koje su vladajue bosanskohercegovake stranke inicijalno traile za vlastite narode. Prihvaanjem Cutileirova plana, koje je predstavljao svojevrsni preduvjet meunarodnog priznanja BiH (v. Slobodna Dalmacija, 19. oujka 1992: 4; 30. oujka 1992: 11; 7. travnja 1992: 13), sve su se tri bosansko-hercegovake strane obvezivale da u interesu mira i meusobnog uvaavanja uine bitne ustupke. Srbi su, traei da se plan i formalno prihvati prije meunarodnog priznanja (Osloboenje, 4. travnja 1992: 3), iskazivali spremnost da ive u neovisnoj BiH, odustajali su od zahtjeva za gotovo dvije treine bosansko-hercegovakog teritorija te prihvaali da srpska jedinica zauzima znatno manje teritorija. Hrvati su odustajali od hrvatske jedinice koja bi zauzimala gotovo treinu BiH te prihvaali mogunost njenog, daleko ueg okvira. Takoer, izgledalo je da prihvaanjem plana Muslimani/ Bonjaci oituju spremnost da odustanu od projekta unitarne BiH. Pored toga, prihvaanje je plana trebalo znaiti da odustaju i od alternativnog, takoer megalomanskog dravotvornog cilja koji je za muslimansku/bonjaku jedinicu traio oko polovice BiH. Sveukupno, da prihvaaju suivot u BiH koja bi u podjednakoj mjeri uvaavala interese sva tri bosansko-hercegovaka naroda i koja bi uistinu bila dravom svakog od njih. Meutim, potaknuta najavama skorog priznanja bosansko-hercegovake neovisnosti te raunajui s podrkom unitarnoj BiH sklonih inozemnih faktora (Zimmermann, 1997: 223-225) SDA ve krajem oujka u osnovi odbacuje Cutileirov plan. Istovremeno manifestira svoju odlunost da, koristei se priznanjem neovisnosti BiH do koje dolazi poetkom travnja 1992., nastavi djelovati na njenom unitarnom ureenju. Tako je na tiskovnoj konferenciji SDA 25. oujka 1992. glasnovornik te stranke Irfan Ajanovi izjavio je i sljedee: Delegacija SDA e na narednoj, estoj sesiji o BiH, koja e se odrati u Briselu 30. i 31. ovog mjeseca, zalagati za jedinstvenu i graansku (unitarnu, op. a.) dravu BiH, uvaavajui vienacionalne specifinosti u Republici. Odustajanje od dogovora o ustavnom ureenju na bazi nacionalnog kljua (Cutileirov plan od 18. oujka 1992., op. a.) je istorijska nunost, jer je tako neto nemogue uiniti u BiH... Jedino mogue rjeenje za novo ustrojstvo ove republike jeste nedjeljiva i jedinstvena BiH sa graanskom opcijom (s unitarnim ureenjem, op. a.) (Osloboenje, 26. oujka 1992: 5).

Praktiki istovrsne stavove, usmjerene na opstrukciju Cutileirovog plana, od 31. oujka 1992. upotpunjenog dodatkom (aneks B) kojim se pridavao vei znaaj neetnikim kriterijima pri utvrivanju opsega predvianih nacionalnih jedinica (Osloboenje, 2. travnja 1992: 1)Ajanovi je iznio i na tiskovnoj konferenciji SDA odranoj 1. travnja 1992. Tada je pored ostalog ustvrdio: SDA je do kraja ostala dosljedna svojim opredijeljenima (za unitarnu BiH, op. a.), kao i interesima svih graana kada je rije o unutranjem ustrojstvu BiH... Prihvaa regionalizaciju BiH iskljuivo na principu decentralizacije suverene i nezavisne BiH (Osloboenje, 2. travnja 1992: 4). Priznanje BiH u okolnostima faktikog odbijanja Cutileirovog plana od strane Muslimana/Bonjaka i oitovane spremnosti da dravni status te zemlje iskoriste, osloncem na svoju brojanu nadmo za njenu unitarizaciju bili su povodom otpoinjanja srpskog oruanog utvrivanja vlastitih etnikih teritorija te agresije na hrvatske i muslimanske/ bonjake prostore koji su stajali na putu nastanka kompaktne srpske jedinice. Agresiju koju se nije moglo opravdavati ikakvim ukazivanjem na tadanji, protusporazumni i nacionalno-egoistini karakter muslimanske/bonjake politike. Intenziviranje takvog djelovanja, koje je Srbima, sukladno vojno-tehnikoj nadmoi omoguilo da do kraja 1992. pod svoju kontrolu dovedu gotovo dvije treine BiH, bilo je jasnim pokazateljem srpskog minoriziranja Cutileirovog plana te povratka vlastitim, jednostrano kreiranim i teritorijalno ekspanzivnim ciljevima.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

55

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

5. Prilozi Zemljovid 1.: Okvir srpske jedinice u BiH po prijedlogu SDS-a (oujak 1992.)6

6 Linije vanjske granice BiH i granice bosansko-hercegovakih opina; toke naselja BiH; uto hrvatski etniki prostori; naranasto srpski etniki prostori; zeleno bonjaki etniki prostori. Zemljovid izradio dr. sc. Saa Mrdulja prema podatcima: Gelo i sur., 1995. Linije predlagane srpske jedinice ucrtane prema karti prezentiranoj u Osloboenje, 13. i 14. oujka 1992: 4.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

56

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

Zemljovid 2.: Okvir hrvatske jedinice u BiH po prijedlogu HDZ-a (oujak 1992.)7

7 Linije vanjske granice BiH i granice bosansko-hercegovakih opina; toke naselja BiH; uto hrvatski etniki prostori; naranasto srpski etniki prostori; zeleno bonjaki etniki prostori. Zemljovid izradio dr. sc. Saa Mrdulja prema podatcima: Gelo i sur., 1995. Linije predlagane hrvatske jedinice ucrtane prema karti prezentiranoj u Osloboenje, 26. oujka 1992: 5.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

57

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

Zemljovid 3.: (Pretpostavljani) okvir muslimanske/ bonjake jedinice u BiH po gleditima SDA (prema saznanjima tjednika Bosanski pogledi, lipanj 1991.)8

8 Linije vanjske granice BiH i granice bosansko-hercegovakih opina; toke naselja BiH; uto hrvatski etniki prostori; naranasto srpski etniki prostori; zeleno bonjaki etniki prostori; pune linije linije razgranienja izmeu predlagane muslimanske/bonjake teritorijalne jedinice i ostatka BiH (prva varijanta); pune i tokaste linije linije razgranienja izmeu predlagane muslimanske/bonjake teritorijalne jedinice i ostatka BiH (druga varijanta). Zemljovid izradio dr. sc. Saa Mrdulja prema podatcima: Gelo i sur., 1995. Linije muslimanske/bonjake jedinice ucrtane prema kartama prezentiranima kod: Bosanski pogledi, 25. lipnja 1991. putem: Valenta, 1991: 46-47, 82.

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

58

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

Literatura Amandmani LIX-LXXX na Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine (1990.): Sarajevo: Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine Begi, K. I. (1997): Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma 1991.-1996., Sarajevo: Bosanska knjiga Bilandi, D. (1999): Hrvatska moderna povijest, Zagreb: Golden marketing Degan, V. . (2002): Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, Zagreb: Globus Domazet-Loo, D. (2002): Hrvatska i veliko ratite, Zagreb: Udruga sv. Jurja Durakovi, N. (1993): Prokletstvo Muslimana, Sarajevo: Osloboenje Filandra, . (1998): Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo: Sejtarija Filipovi, M. (2000): Bio sam Alijin diplomata, knjiga 1., Biha: Delta Gelo, J., Grizelj, M. i Akrap, A. (ur.) (1995): Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po naseljima, Zagreb: Dravni zavod za statistiku Herceg, N. i Tomi, Z. (1998): Izbori u Bosni i Hercegovini, Mostar: Sveuilite u Mostaru, Centar za studije novinarstva Ibrahimagi, O. i Kurtehaji, S. (2002): Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Magistrat Ivanovi, V. (2000): Raspad Jugoslavije i stvaranje Bosne i Hercegovine 1990.-1995. (doktorska disertacija), Zagreb: Fakultet politikih znanosti Izetbegovi, A. (2001): Sjeanja, Sarajevo: TDK ahinpai Jovi, D. (2003): Jugoslavija drava koja je odumrla, Zagreb: Prometej Jovi, B. (1996): Poslednji dani SFRJ, Beograd: autorovo izdanje Kasapovi, M. (2005): Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna drava, Zagreb: Politika kultura Krmpoti, M., Tomljanovi, I. i Makovika, E. (ur.) (1998.): Kronologija rata: Hrvatska i Bosna i Hercegovina 1989.-1998., Zagreb: Hrvatski informativni centar Kurspahi, K. (ur.) (1990): Izborni ABC, Sarajevo: Osloboenje Luci, P. (ur.) (2005): Stenogrami o podjeli Bosne, knjiga 1., Split, Sarajevo: Kultura & rasvjeta, Civitas Lui, I. (2008): Bosna i Hercegovina od prvih izbora do meunarodnog priznanja, asopis za suvremenu povijest, 40 (1) Markei, I. (2004): Kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, Sarajevo: Hrvatsko narodno vijee Markovi, B. (2000): Jugoslovenska kriza i svet, Beograd: Institut za meunarodnu politiku i privredu Mini, M. (1998): Pregovori izmeu Miloevia i Tumana u podeli Bosne i Hercegovine u Karaorevu marta 1991., Beograd: Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji (1941.-1945.) Mrdulja, S. (2009): Veliina etnikih prostora u Bosni i Hercegovini (1991.) i njihova podjela po Daytonskome mirovnom ugovoru (1995.), Politika misao, 45 (3-4) Omeragi, S. (2000): Dogovoreni rat, Sarajevo: Proton Ribii, C. (2000): Geneza jedne zablude: Ustavnopravna analiza formiranja i djelovanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Zagreb, Sarajevo, Idrija: Jesenski i Turk, Sejtarija, Zaloba Bogataj Tuman, M. (ur.) (2005): Istina o Bosni i Hercegovini (dokumenti), Zagreb: Slovo Ustavi i ustavni zakoni (1974): Zagreb: Informator Valenta, A. (1991): Podjela Bosne i borba za cjelovitost, Vitez: HKD Napredak Vudvord, S. (1997): Balkanska tragedija, Beograd: Filip Vinji Zimmermann, W. (1997): Izvori jedne katastrofe, Zagreb: Globus, Znanje unec, O. (1998): Rat u Hrvatskoj 1991.-1995., Polemos, 1 (1)

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

59

Saa Mrdulja: Doprinos vladajuih bosansko-hercegovakih stranaka

suvremene TEME, (2011.) god. 4., br. 1. CONTEMPORARY issues, (2011) Vol. 4, No. 1

Dnevni i tjedni listovi Bosanski pogledi (Sarajevo) Danas (Zagreb) Dani (Sarajevo) Feral Tribune (Split) Globus (Zagreb) Nedjelja (Sarajevo) NIN (Beograd) Osloboenje (Sarajevo) Slobodna Bosna (Sarajevo) Slobodna Dalmacija (Split)

The Contribution of Ruling Bosnian and Herzegovinian Political Parties to the Outbreak of War in Bosnia and Herzegovina
SAA MRDULJA Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Split

According to the essential part of its constitutional makeup (1974 Constitution) the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina (B-H) was defined as an entity of three constitutional, sovereign and mutually equal peoples: Croats, Serbs and Muslims (Bosniaks). Such a political and legal model was meant to ensure full protection of national interests of all three peoples. However, until its very end, the League of Communists of Bosnia and Herzegovina could not establish an internal makeup of Bosnia and Herzegovina according to these principles. Such a makeup should have, in the event of a breakup of Yugoslavia, enabled the best possible protection of Bosnian-Herzegovinian multiethnicity and peace in that republic. Thus, the issue of regulation of national interests and relations was, according to results of elections held in November 1990, was left over to the winning political parties: Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (HDZ) and Serb Democratic Party (SDS), as well as Muslim/Bosniak Party of Democratic Action (SDA). These parties practically did not even try to find solutions to national interests and relations according to the mentioned principles. On the contrary, by pursuing their egotist state-building goals they, each in its own way, gave a major contribution to the escalation of an atmosphere of conflict. This eventually led to an open armed conflict in Bosnia and Herzegovina in April 1992. Keywords: internal makeup of Bosnia and Herzegovina, Croats, Serbs, Muslims/Bosniaks, ruling political parties in Bosnia and Herzegovina, statebuilding goals, war

centar za politoloka istraivanja the political science research centre www.cpi.hr

60