You are on page 1of 292

AKADEMIJA NAUKA I

UMJETNOSTI BOSNE I

HERCEGOVINE

DJELA
KNJIGA XLVII CENTAR ZA BALKANOLO ! KA ISPITIVANJA
Knjiga 2.

IVO BOJANOVSKI

DOLAB ELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Uredn ik,

redovni

ALOJZ BENAC Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 197-i.

ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

MONOGRAPHIES
XLVII
CENTRE D'ETUDES BALKANIQUES Livre 2.

IVO BOJANOVSKI

SYSTEME ROUTIER DE DOLABELLA DANS LA PROVINCE ROMAINE DE DALMATIE
(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Redacteur,
ALOJZ BENAC membre da l' Academie des sciences et des arts de Bo.sni.e - Herzego.vjne

SARAJ·E.VO

1974

SADRZAJ Strana KRATICE PREDGOVOR UVOD Aktivnost P. Kornelija Dolabele u svjetlu solinskih natpisa Ostali izvori O vjerodostojnosti Tabule . O metodolo ! kom postupku . Neki hodolo ! ki problemi · Vojni karakter cesta O nekim karakteristikama rimskih cesta kod nas Epigrafski dodatak .
l - CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE

7
ll

15 16 19 23
24

26 29 30
39

ILLYRICI« Uvodno razmatranje Historijat istra " ivanja Trasa rimske ceste od Salone do Servitiuma .
A. I t i n e r ar i u m A n t o n i n i . l. Dionica Salonae XXI Aequum . 2. Dionica Aequum XVII Pelva . a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve . b) Problem municipaliteta Pelve 3. Dionica Pelva XVIII Salviae 4. Dionica Salviae XXIV Sarnade . 5. Dionica Sarnade XVIII L eusaba a) O pravcu ceste . b) Trasa ceste i lokalizacije Leusabe trasa Itinerara i Tabule . 6. Dionica Leusaba XIII Aemate (!tin. Ant.); L eusaba X Lamatis (Tab. Peut.) 7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (!tin. Ant.); L am atis XII Castra (Tab. Peut.) 8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.) . 9. Dionica Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.); Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.) . Problem posavske ceste .

41
U
48

51

51 52 59
:)g

"l4 38
14

78 78 85 90 90
93

97 98 99 103 103 105 1o;;

B. O g r a n a k T a b u l a e P e u t i n g e r i a n a e l. O pravcu ceste 2. Dionica Leusaba XII Baloie a) Trasa ceste b) Ubikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia)

lOB

Strana 3. Dionica Baloie V Indenea . 4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute ) 5. Dionica Saritte (Sarute) XIII Ionnar:a . a) Trasa ceste b) Lokalizacija putne stanice Ionnaria . 6. Dionica Ionnaria - Bariduo . 7. Dionica Bariduo XIV In Alperio . 8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km ) 111 112 114 114 118 119 122 123

e. e e s t a s o 1 i n s k o g n a t p i s a (CIL III 3198•
Tabelarni pregled miljokaza I I - VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM.

=

1015 tl)

125 128 130 133 134 146 146 151 151 152 156 160 163 165 166 168 170 174 179 182 186 188 190 192 192 195 199 203 203 206 212 220 221 233 245 251 257

III- CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM« A) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST ... U SVJETLU EPIGRAFSKIH SVJEDOCANSTAVA. B) CESTA SALONA-ARGENTARIA l. Historijat problema . 2. Trasa ceste Salona - Stanecli (Argentaria) a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini) b) Dionica Tilurium XXII Ad Libros . e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio . d) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus B ist ue V et us e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem (osnovni) pr a v e i . M og Trasa ceste f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova . g) Dionica Bistue Nova XXIV Stanecli h) Dionica Stanecli ... Argentaria Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatiun Problem Argentarij e . Historijat ceste Tabelarni pregled miljokaza i natpisa IV CESTA »AD BATHINUM FLUMEN<< .
l. Rijeka Bathinus kao paleografski i epigrafski problem 2. Rijeka Bathinus kao i topografski problem

3. Potencijalna trasa ceste . V CESTA »AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM<< .
l. Cesta kao problem .

2. Trasa ceste >>ad imum montem Ditionum Ulcirum<< . 3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutra ! njost zemlje . Tabelarni pregled miljokaza VI PRIKLJUCNI PUTOVI (viae vicinales) VII- KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA ZAKLJUCAK ZUSAMENNFASSUNG INDEKSI KARTE I TABLE

DOLABELIN SISTEM CESTA

MANIBUS MATRIS

KRATICE
V AHD,

M.

1926-27
A cta A DRIATICA

O novim miljokazima i rimskim cestama = Star:inar, Beograd, 1·92'6--27, 31-44
u Dalmacij,i, VAHD, 1921 6---27, 139-155

A·rheolo ! kli radoVJi J Tasp rave JAZU, Zagreb Adriatica praehistorica et antiqua, Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb, 1970. Archaeologisch -Epigraphische Mitteilungen Wien Arch aeologia Iugoslavica, Beograd
BD, 1881 .

AEM
AJ

J. La via romana da Sirmio a Salona, BD, 1881, p . 5, 20, 52, 66, 100, 132, 148; BD, 1882, 136 Geza Alfoldy, Bevolkeru ng und Gesellschaft der romisehen Provinz Dalmatien, m it einem Beitrag von Andras Mo.csy, Budap est, 1965 G. AlfOldy, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio B . 46, 1965, 321-327 Arheolo ! ki pregled, Beograd PhiHp Ballif, Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina. I , nebst einen Anhang ilber die Inschriften von C. Patsch, Wien, 1893. Bulletina di Archeologia e Storia Dalmata, Spalato
A. Betz, Unters uchungen zur !MiHtiirgeschichte der ro mischen Provinz Dalmatien, Baden bei W ien, 1938. Dr Otto Blau. Reisen in Bosnien un d der Hertzegowina, topograf,i sche und pflanzengeogr aphische Aufzeichungen. mit eine Karte und Zusiitzen von H, Ktiepert, Ber lin, 1877.

AUiHdy, rung

BevOLke-

ALfoLdy, Klio AF BaUif, Stmssen

BD B etz, Untersuchungen BLau, Reisen

Cenni

F. Cenni sulla str a da romana da Salona alla colonia · Claudia Aequum (Citluk pressa Sinj) e sue diramazioni, B D, 1903, 113-130 Corpus Inscriptionum Latinarum III, Ber olini H. Cons; La province romaine de Dalmatie, Paris 1882. O. Cun tz, Itineraria Romana, Vol. I Itinerarla Anto. nini Augusti et Burdigalense, Leipzig, 1929. Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquites greques et r omains, P aris Distanz-Nachweis alle Haupt - und Bezirks-Strassen, wichtigen Fahr - und Reitwege in Bosnien u n d der Hercegovina nach dem Stahde vom Jahre 190·3, Sarajevo, 1904.

CILIII Cons, DaLmatie Cuntz, Itineraria Daremberg-Saglio Distanz-Nachweis

Domaszewski, Die B eneficia rierposten

A. Domaszewsk;i, Beneficiarierposten und die romisehen Strassennetze, Westdeutsche Zeitschrift fiir Geschichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. U , 15·8 !i d. = = Le stazioni dei beneficiariLi e le reti stradali romane nell' Illyricum, BD, 1904, Suppl. l. Artur Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, I, Westminster, 1883-1885. Godi ! njak Istorijskog dru ! tva Bosne Hercegovine, Sarajevo Stj epan Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske " upanije s ekskurz,ima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo Moriz Hoernes, Alterthumer der Hercegovina, Sitzungsberichte der phil-hist. Classe der kais. Akademie der Wissenschaften, Wien, 1880, B. XCVII, I Heft 491-612; Wien 1882, B, XCIX, II Heft, 799-946
A. Jagenteufel, Die Statthalter der romischen Provi nz

Evans, AR

GID BiH
Topografska pitanja GZM Hoernes, Alterthii- ·

m er

Jagenteufel J ahreshefte (ili JOAI) Kiepert, FOA Panonija Mayer, Die Sprache Miller, IR

Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958. Jahreshefte des Osterreichischen Archii·o logischen Instituts, Wien H . Kiepert, Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893-1914.
I. Panonija rimska, XXIII, Zagreb, 18• 73, 8-6-157

Rad

JAZU,

knj.

A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I, Wien, 1957. Konrad Miller, Itinerar.ia 'R omana. Romische Reisewege an der Hand der 'T abula Peutingeviana, Stuttgart, 1916. Andras Mocsy, Pannonia, RE, Supplement, Band IX, Stuttgart, 1962, 5.15-'--776 Na ! e starine, Godi ! njak Zavoda za za ! titu spomenika kulture BiH, Sarajevo Grga Novak, Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1918. Esad nase1ja .i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960.
O hodolo ! kim pitanjima u .istorije (s osvrtom na na ! u zemlju), GID BiH IX, Sarajevo, 1958, 139-175

Mocsy, Pannonia N. st. Novak, Topografija Naselja

O hod. pit.

Esad

Problemi

Esad Problemi istra " .ivanja ilirskih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knj. III, Sarajevo, 1965, 243-260 C. Patsch, Anhang - iD.ie epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in B. und der H. (Ph. Ballif, Strassen, Wien, 1893) C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907. Massimiliano Pavan, Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia, Instituto veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia, 1958.

Patsch, Strassen

Patsch, Narona Pavan, Ricerche

8

(PW) RE Dolabella

Pauly-Wissowa, Realencyclopedie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart D. P. Cornelius Dolab ella, legatus pro praetore provinciae Dalmatiae. p r oconsul provinciae Africae Proconsularis, Akte des IV. intern. Kongresses fUr griechische und lateinische Epigraphik, Wien, 1964, 333-345
J. Schuetz, Itineraria Romana, volumen alterum, Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, Lipsiae, MCMXL, 1-142

Schnetz, IR

S pom. Varvaria Tomaschek, Topographie

Spomenik SKA, Beograd M. Municipium Varval'iae Diadora, Glasilo Arheolo ! kog muzej a u Zadru, sv. 2, Zadar, 1962, 179- 197 Wilchelm Tomaschek, Die vor- slavische Topographie der Bosna, Herzegowina, Crna-gora und der angrenzenden Gebiete, Mitteilungen der kais. und kon. Geographischen Gesellschaft in Wien, XXIII Band, Wien, 1880, 497-528 i 545-567 Vjesnik Arheolo ! kog muzeja u Zagrebu, 3. seDija Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split Vjesnik Hrvatskog A r heolo ! kog Dru ! tva, Zagreb Georg Veith, Die Feldziige des C. Iu1ius Caesar Octavianus in Ilyrien, Schriften der Balkankommission, Antiquarische Abteilung, VII, Wien, 1914.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.

VAMZ VAHD VHAD Veith, Feldzuge

Wilkes, Dalmatia WM Delmati I i II ZA

Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Wien Marin Ilirsko pleme Delmati, Godi ! njak Centra za balkanolo ! ka ispitivanja, knj . 2 i 3, Saraj evo 1966-67 Ziva antika (Antiquite vivante), Skopje

9

PREDGOVOR
Karakter saznanj.a o pojedinim problemima arheolo-gije kod nas (i njihov opseg) takav je da tm ! i ne samo dopune nego i izvjesnu reviziju dosada " njih a i metode istra ! ivanja. odmah valja da to ipak ne da su ostvment i preduvjeti za temeljitu revr alorizaciju svih znanstvenih na tome Takav je i sa rimskih cesta i njiho·v om topogM fijom. Lak o je jo" Filip Ballif prije 75 godina istaioao da je dublje poznavanje rimskih kJomunilaacija rua osnovu do1Jad pozruatih nica, prilike se u tome pogledu ni do clan.as nisu bitno izmij enile, 'P(! je i E. jedan od posljedn jih rimskih cesta kod nas, m omo d a jo " uvijek nisu dJata rje " enja za mnoga ua!nla pitan ja. U dodu " e, izdani su bro jni natpisi, ko ji su direktno ili indirektno vezani za rimske ceste i njihovu topografiju, su na t e·· renu i neke ceste, ali jo " uvijek nemamo sistemiatskog i cjelovitog preglerLa rimskih komunikacija. J,asno je da - uz - v.aija uraditi zaista jo.§ mnogo, Iroko bi se " to ispunile praznine u studiju tog civilizacije na na " em tin. Potrebno je, naime, komplek-· sna zahvatiti sve koje su u vezi sa hodolo " kim prou&rvanjem. u prvom redu kompa1·h·ati izvore i provjeriti ispiti)janjem arheoLo " kih ost.a-taka na terenu, pa tek on d:a donositi i to za svaki konkretni posebno. B ilo bi p·ogre " no generuhzironje, biLo da se radi o ocjeni izvom i li njihovoj biLo o lokaciji naselja ,i o toku rimskih cesta, ili o nekom drugom problemu u ceste. Stog(;.. svaki pojedin·i nt1jprije vr alj:a rje " avati na aamom te-renu, sagledan k ompleksn,o, komp:ariranjem izv,01'a, hod.oLo"kih i arheoLo " kih elemenata i svih ostalih faktora za konkretni sluooj. Ako pojedini odsjeci rimskih k'omunikiacija (du ! i ili i biLi tttvi·cteni, b'ili valjano uklopljeni u sistem cesta. Za to je jep primjer S o Larski put, u stvart jedan recentni put, uli na rimsko j osnovi. S olm·ski put dio je velike magistralne cest e S alonae--Servit ium (Tab . Peuf), k oju do sad nije nijedJan U drugom pak odsjeci pojedinih pripisivani su ili uku sasvim' d1·uge p1·avce. Takav ·je npr. sa dijelom ceste koji. ne pripada magistra[noj cesti .S1alonc.e-"--Servitiv..m, nego jednoj cesti k ojta je d olinu Sane povezivala sa komunikacijom Salonae-Servitium. Udesetak posljednjih godin'a abi " ua i am. "iroko u Salone u · wastojanju da na terenu 'ispita m najV!a#nijih komunikacija, ko]e su 's1a.lonu, kao gl;avni grad provincije i vaZan eko-

sz•

ll

nomski, i kuLturni centar, povezivaLe sa njenim bLi!im i daljim SLijedio sam ostlalog tnagove rimskih cestia od Klisa d.o Banje Luke i S!(lve. tr,asu ceste, pre!2ao sam, vjer.oJ.atno prvi od arheologa, masiv e Staretine i GaLije planine, kuda je preko sedLa trnje (kota 1320 m) prelaziLa veLika itinerarska cesta SaLonae-Servitium (Itin. Ant.). U potrazi za materijaLnim ostacima cesta i agLomeracija, prokrstario sam i sva kra " ka poLja jugozapadne Bosne: Livanjska, Dui Kupre " ko poLje, Janja i Grahova , v an jsko, ko i poLje, Zmijanje i doLine Sane i Vrbasa, Bosne i Drine, od izvora do H.odoLo " ka istra ! iv,a nja te " ka su i vrLo naporna, jer ceste treba slijediti pje " ke, bez obzir:a na teren i njegove reLjefne lva1•akteristike. To je posao koji ne donosi pozitivne rezuLtate, aLi bez fik siranja cestu na terenu, tj. bez m ik rotopognafskog njihovog pravoa, ne mo ! e se raspravljati o cestama. Bilo bi to proizvoLjno i kabinetska »ispitivanje« kao "to su to radiLi Hoernes, MilLer i drugi, koje na koncu ne bi doveLo do sigurnih rezuLtatia. Stog: a se do kojih sam do"ao u ovome radu temeLje na terenskim ispitivr a njima iz autopsije . Tamo gdje tnagovi starih cesta nisu biLo da su uni " teni en> zij-om iLi pokriveni kiasnijim komunikacijama, sLu!io sam se kartograskim i Literarnim izvorima i sLob-odnim opredjeLjiv: anjem na osnovu konfigumcije tererva. U svom radu sam od osnovne pretpostavke da su i rimske komunikacije, klao i dana " nje, proLaziLe prirodnim i komunikctivnim prnvcima, koji su osigurnvaLi najudobnije i razmjerno veze pojedinih kra jeva, pri tome te " ko prohodne i vrletne predjeLe, kiao i nesigurne doLine i kanjone rijeloa.
i uslovi nisu mijenjali goS obzirom da se tovo do n'a"ih dlan,a, rimski su putovi skoro kroz dva miLenija slu!iLi brojnim generacijama. 11a ima za na " a istra ! ivanja pozitivnih i negativnih posLjedica: pozitivnih jer se rimskia cestla mogLa pnatiti u vidu neke srednjovjekovne iLi recentnije komunikiacije, a negativnih "to su na pojedinim odsjecima usLijed dugotrajne upotrebe ceste bile preprovljene iLi uni " tene.

Upravo se navr"iLo stotinu godina kako je BJ.au objavio prve podatke o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini (1866. i 1867). Neklako u isto vrijeme paLa je i 75-a godi " njica objavLjivanja poz7Vatog BaHifovog djeLa o rimskim cestama u BiH, koje je sve do rva"ih dlarl1a ostialo fundamentaLno djelo u svom domenu . Sva kasnija ispitivanja, sn izuZ'etkom Sergejevskog i rijetko su ne " to docLaLa onoj slici rimskih komunikacij.a kakvu je BalLif dao u sv>Om djelu. Ove obljetnice bile su i neposredni povod za ovu raspravu, u kojoj nnstojim rije"iti. dva vrlo va ! na pitanja:
u vrijeme naml . Odrediti in natura trase cesta koje su jesnika P. Kornelija Dolabele, i to po tragovima ovih starih komunikacija (miljokazi, aggeri, planumi, usjeci, kaldrma, njaci, nasipi, razni objekti, naselja, itd.);

12

2. Identificirati ceste iz izvora sa onima in situ, ! to dosad u ! irem smislu nije nijedan To da se bolje upozna i topogmfija rimske Dalm.acije, poznata uglavnom sa itinerara Primarni zadatak ovog rada je, dakle, odrediti odnos cesta na terenu i onih koje navode solinski natpisi iz 16/17. i 19/20. g. i ostali izvori, k.ako je to formulimo jo ! Dom.aszewski u svom rodu o beneficijarskim postajama i rimskoj cestovnoj mre " i: »Grazie alle eccelenti indagini di Ballif i corso delle strade uscenti da Salona e ora cosi accertato, che sarebbe autoriz:mto il tentativo di stabilire il rtapporto tra le fabbriche indinelLe iscrizioni e le strade consiutlate« (Suppl. Bull. dalm. 1904). Ovaj posao danas je utoliko lak ! i, nego u Ballifovo doba, ! to su u Betza, Alfoldyja i dr. posljednje vrijeme radovima dopunjeni i revidimni matpisi iz Salone, na ! gLavni izvor, .a to je stvoriLo povoljnije uslove za rje ! avanje nekih problema iz ovog arheOsim toga su na terenu otkriveni i bolje olo ! ko-hodolo ! kog brojni arheolo ! ki i epigrafski naLazi koji se odnose ma ovu materiju. Tako se na ! a slika antike u provinciji Dalmaciji donekle kompletirala, a to pru " a i realnije izglede da se postignu i bolji rezultati u prott6avanju cesta nego !to je to bilo Ballifu, Patschu i njihovim suvremenicima. Svjestan sam, ipak, da ni ovaj poku ! aj biti potpun. Ostalo je toga jo ! dostJa za !to nedostJaje osnovna dokumentacija.

13

UVOD
Osnovne pravce cestovne mre ! e u unutra " njosti Ilirika izgradili su Rimljani uskoro nakon " to je ugu " en veliki delmatsko-panonski ustan:1k (Bellum B.atonianum, od 6. do 9. g. n. e.)'. Svakako je ne"tr> cesta bilo sai prije toga, posebno u Augustova doba, i to u onim oblastima Ilirika koje su okupirane ranije, na primjer u okolici Narone, Salone j Iadera, mo ! da u Lici i oko Burnuma, dok za one u Istri i Panoniji imamo potvrde i u izvorima. Tako je u Augustova doba Italija preko Alpi bila povezana cestom Aquileia-Emona sa Panonijom i Norikom : sub !ulio Octaviano Caesare Augusto per Al pes Iulias iter factum .est2 , a time je otprilike i sustavne izgradnje rimskih komunikacija u na·· " im zemljama. Po Tacita za te poslove kori " tene su legije 14. g. n . e, dakle u samom Tiberij-eve vladavine: Interea ma-

nipuli, ante coeptam seditionem Nauportum missi ob itinera et pontes et alias uws (ann. I, 20). Time j e ujedno i karakter ovih prvih
rimskih na na " em tlu. tada je po svoj prilici, i nastavak ceste Emona-Neviodunum-Siscia, a vjerojatno i dionica At-· mns--Celeia-Poetovio (Petru, Adriatica, 665). Sva je prilika da j e jo " za Augustova ! ivota i izgradnj a ceste Narona-Nevesinjsko polje-Borci-Konjic-Sarajevsko polje. To se mo !e po miljokazu u dolini Tre " anice kod Konjica (Han Vitek), sa natpisom Divo Av,gusto, koji je ujedno i najstarije epigrafsko o gradnji rimskih cesta u DalmacijP. k oliko danas znamo, osnove glavne cestovne mre ! e u unutra " njosti na " e p r ovincije, posebno u koja danas zauzimaju Bosna i Hercegovina, postavljene su prvih godina Tiber·i jeve vlade, u vrijeme agilnog cars kog namjesnika Publija Kornelija Dolabele (14. -20. g. n . e.) 4 , Pripreme za izgradnju vjerojatno su za Augustova ! ivota, aLi je sama izgradnja uskoro poslije Augustove smrti (14. g.).
1 E. P a " a l Quaestestiones de bello Dalmatico- pannonicoque (a. 6-9 n . ae), GID BiH, 1957, 245-300, gdje se citira i ostala literatura. Cf. CIL V 3346: (b ello) Batoniano praefuit Iapv,diai et Liburniai ... Uspor. K. P a t s ch, WM VI, 171 i VII 37. Za povijest rimskih osvajanja Ilirika jo " uvij ek je najbolje djelo G. Z i p p e l, Die ri:imische Herschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877. Usp. i H. Co n s, Dalmatie, Paris 1892," kao i M. Fl u s s, RE Suppl. 5. pregled v. M. Z a n i n o v Delmati I, p. 27-33 bilj. I. 2 . Ruf i u s Fes t u s, Breviarium rerum gestarum po puli romani, e. 7, a odnosi se na cestu Aquileia- Nauportus- Emona- Noricum. 3 P h. B a ll i f e. P a t s e h, Strassen, 64 = CIL III Wl64. 4 Tu mu je du ! nost pqvjerio August, uspor. D. Dolabella, 338-345; isti, . Novi Dolabelin, terminicijski:' llJi.l;pis iz okolice Jablanca, VAMZ Zagreb, 1968, sv. III, 70. . . - Nadle!nost nad centralnim uredfJ!l} za iZgradnju .cesJa (cura via rum) je prepustio senat Augustu jo" 20. g. PJI> n> e . (G-a!ss Dio, 54, 8; Sue.t, Aug. 37 i. Frontin, De aquis, 101).

'">

i

15

Dobar dio tih ·komunikacija bio je za vladavme Augustova nasljednika Tiberija (14-37. g. n. e.), koji je kao zapovjednik rimskih legija u toku Batonova ustanka dobro upoznao Ilirik5 • Upravo izgradnja sna ! nih vojnih upori " ta povezanih dobrim cestama trebala je da u prvo vrijeme konsolid·i ra rimsku vlast u oblastima. U tu svrhu na strate " ki va ! nim mjestima su brojni vojni logori. ceste trebalo je, u prv.om redu, da pove ! u strate " ke kao " to su: Hedum castellum Daesitiatium, Andetrium, Tilurium, Burnum i druge, na kojima su Rimljani u dr ! ali vojne formacije. Osim toga, ove ceste bile su potrebne i zbog za " tite sjevernih granica carstva, koje su August i Tiberije pomakli na Dunav {>> ••• protulique fines Illyrir;i ad ripam fluminis Danuvii«jS. Toj svrsi slu ! ila je cesta ad fines provinciae Illyrici, duga 167 rimskih milja, a kao prva u Dolabelino doba, koja je povezala Salonu (Col. Martia Iulia Salona) sa Panoninijom. S vremenom su ove ceste postale prvorazredni ekonomski i kulturni faktor, ne samo za promet Italije i n a" ih krajeva nego i pravci plodonosnog prodiranja rimskih kulturnih utjecaja. »Po kracima ogromne zvjezdaste mre ! e - ka ! e Cesare Vasoli koja, po Augustovoj !el}i, za idealno sredi " te zlatni miljokaz (u Rimu), pro " li su vojnici i trgovci, roba, ali i ideje. Pro " la je rimska kultura, a zatim i na kraju barbari, koji su jednu fazu svj e tske his torij e« 7 •
AKTIVNOST P. KORNELIJA DOLABELE U SVJETLU SOLINSKIH NATPISA

Organizato.r i realizator o;v og velikog .i upravo grandioznog pothvata bio Je P. Kornelije Dolabela vir simpli.citatis generosissimae (Vell. Pat, II, 125), agilni carski namjesnik (legatus Augusti pro pnaetpre), koji se u kratk-om razdolju od 14. do 20. g. n. e. istakao i kao vrsni administrator u na " oj provinciW. U nepunih sedam godina je, koliko nam je poznato samo sa solinskih natpisa, vi " e od 550 milja (millia passus) cesta, dijelom po vrlo te " kom i planinskom terenu. Time su bile po.stavljene osnove, kasnije vrlo guste, cestovne m re! e, koja se kroz punih 500 godina, i razdoblje
5

1698).
6 To se dogodilo 12. i 9. g. pr. n. e, a zemlja je smirena 6. do 9. g. n. e. O tome sam August ka ! e, Mon. Ancyr. (T h. M o m m s e n, Res gestae di vl Augusti, 8·6 ): »Pan?Wniorum gentes, quas ante me principem populi romani exercitus numquam adit, devictas per Ti. Neronen qui tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci protulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii«. Cf. Suet, Tib. 16. E. P a ·" a l n. dj., 278. 7 Rim - panorama jedhe civilizacije, Beograd, 1937, 245. O ·stra-

Tiberije je dao izgraditi J podunavsku cestu u Gornjoj Mezij1i (CIL IU

te " koj ekonomskoj i va ! nosti rimskih cesta, uspor. E. P a " a l Period rimske vladavine do .kraja !H v'ijeka na " e ere, KIBiJH, 2.2,3 -2i24. M. A br a md VAHD Hl2<6-27, 139. 8 D. Re n d - Mi o Dolabella, 338-345; i s t i. VAMZ, 63-71, bjlj. 3; i s t i, Druzov. boravak u. Dalmaciji u svjetlu novog vi " kog natpisa, V ARD 1952, 41 i d ; i s t i, Cohors VI Voluntariorum, VAHD ·1959, 156-158, Cf. A. M ar i n o v Epigrafski spomenici · o Timskom· namjesniku Dolabeli u Cavtatu, Anal:i HI JAZU, Dubrovnik, 1957----1959, 12'1 i d. V. ti ClL HI 1741. usp. i J a g e n t e uf e l, 11-17, gdje se nalazi i ostala literatura: ' · ··

ll

kratke ostrogotske prevlasti u prvoj polovini VI (tzv. gotska renesansa)9, i dalj e i odr ! avati, a koj a i nakon propasti carstva kao dragocjena ba " tina ove pl·odono,s ne civilizac-ije slu ! iti brojnim gen eracijama, pa i do dana dana " njega. Kao " to smo istakli, ceste su u gradile legije, u prvom redu za vojne i upravne potrebe, ah je na njihovoj izgradnj·i svakako, ia.k·o za to nemamo izravnih dokaza, obilato kori " tena i radna snaga pokorenog stanovni " tva. Pr·ema tome, o.ne su i djelo ljudi. O bogatoj i raznolikoj djelatnosti Dolabele (P. Cornelius DoLabella) u Dalmaciji g ovor-i niz natpis a, od kojih su n eki u najnovije vrijeme, a na osnovu koJih je D. rekonstruirao cursus honorurn ov·og zaslu ! nog i istaknutog z apovjednika i n amj esnika u na " oj provinciji, koj i se k asnije istakao i v ojnim usp jesima u prokonzularnoj AfricP 0 • Za na " problem najva ! niji su tzv. solinski natpisi na 4 koj i su svojevremeno bili u toranj splitske katedrale11 (Epigrafski dodatak na kraju uvoda). od Mommsena (CIL III 3201 3198b), solinski su natpisi vi " e puta obj avljivani, revidirani i rekonstruirani1'2 • Iz njih saznajemo da je u Dolabelino vr; i jeme u Ilir iku (koji se n egdje u to doba nazivati Dalmatia, Dio 53, 12, 8; Vell. II, 114, 4) pet novih cesta : od toga su dvije navedene u natpisu .CIL III 3198 a - 10156 a 3200, koji je datiran Tiberijevom tribunicia potestas XIIX (16/ 17. g.): l. . . . ad fines provinc1Jae Illyrici . . . cuius viai rnillia passus sunt

+

+

CLXVII . . .13
2. . . . viarn Gabiniawam ab Salonis Andetrium . ..14 Drugi natpis - CIL III 3201 10159 3198 b 10156 b - navodi jo " tri ceste : 3 . ... ,a S.alonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia pa-

=

+

=

ssuum CL VI .. .15
9 Ostrogotska vlast u Dalmaciji bila je epizoda prosperiteta, A. E v a n s, AR, Iiii, 9. Cf. CaJssi•odorUJs, Var.i arum, !libri ILI, ep. 2:5 i 2•6. - Ostrogots'ki kralj Teodorik obnovio je i zamrli rimski cursus publicus; cf. F. K o s, Gradivo za zgodciving S>l• ovencev v srednjem veku I, 19.0• 3, " t. 4 ti/z 5'07. g. i " t. ll iz 523-525. g. (>>de cursu«). U spor. F. S J " Pregled p. 51 i 52. > > Jo " u doba cara Justinijana jur.i la je njima dr ! avna po " ta (cursus publicus; oda:kle i na " drum)«, S i " n. dj. 52. 10 D o l a b e l a, 338-346, Cfr. H. D e s s a u, Prosopographia imperJi Romani saec. I, II, III, pars II,Berolini 1897, No 96 i 98. 11 Sudbinu i op.i• s1 s• oHnskih natp.iJsa v. M. A b r a m VAHD (pretiskano iz Starinara 1926/ 27. p. 139-155). Cf. C. M i ller, Itineraria Romana, Stuttgart, 1916, p. LXXIV-LXXV. U spor. H. K a h l er, Die Porta sarea in Salona, VAHD 1940, 33-34, bilj. 26 i 27. Cfr. i G. Alfoldy, Klio,

p . 323.

11 2 C. M ii ll e r, Claudii Ptolome.i goeograph!ia, Paris, 311; . CIL III 10159 (Hirschfeld, i M. Abra m n. mj ; B. S ar i a, Klio 23,192:9, 91; isti, Klio 215, 19·3,3, 279; A. Budrovich, A• n tidoron, vol. II (= VAHD 1954-1957, p. 91); D. Re n d io Dolabella, Akte, 343; A l fold y, G e z a, Klio 46. 1965, 323-327 Acta archaeologica, Budapest 1964, facs. 3-4, p. 24·7 -266 = S'itula 8, Ljublja na, 1965, p. 9·5----<112. 13 M. Abra m n . dj. 151. Cf. Re n d Dolabella, 342, bilj. 16. 14 M . A b r a m i :irodem.

=

15 G. A l fold y, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio, n. mj. Lekcij u Hedum (ili Hedos) predlo!io je prije G. AlfO'ldyja A. Budrov.ich, n . dj. 91 i d. A. B e t z, Untersuchungen, 28, bilj. 77, a s njim i D. Re n d Dolabella, 243, ispravljaju tribunicia potestas XXI, umjesto XXII kod

2

17

4 .... viam ad Bathinum flumen quod dividit Breucos Oseriatibus a Salonis munit per millia passuum CLVIIP 6 • 5.... ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia ptassuum a Salonis LXXVIID .. .17 (v. Tab. I i II.) Iz natpisa CIL III 3198a = 10156a + 3200 saznajemo da su cestu broj 1 sagradili legi!Onis VII et XI, ! to je ujedno i prva v.ijest o boravku ovih legija u Dalmaciji, a cestu broj 2 (koja je mnogo i za koju se ne daje mi:lijacija) vojnici VII legije. Obje legije su garnizonirale u Salone, VII u Gardunu, a XI u Burnumu. Ova cesta je nazvana Gabiniana - kao na Cezarovog generala Aula Gabinija, koji je u ovom kraju u zimu 48/ 47. g. pr. n. e. do " iv·i o te " ak poraz od Delmata18 • Za tr i ostale ·ceste (CIL III '3201 = 101'5'9 3198 b = 10156 b) natpjs ne navodi tko ih je grad1o. su za cara Tiberija, a u vrijeme namjesnika Dolabele (P. DoLabelLa legato pro Izgradnja ovih cesta datirana je Ti'berijevom tribuniciJa potestJas XXI (·19/ 20. g), a ne XXII- kako je natpisi va " an su izvor ne samo za mre " e prvih r.imskih komunikacija u unutra ! njosti provincije Dalmacije nego i za poznavanje topografije ove pokrajine. Natpisi daju i nekoliko vrlo va " topografskih podataka (Andetrium, Hedum castellum Daesitiatium, Bat[h]inus flumen, mons Ditionum Ulcirus, Breuci?, Oseriates?), ! to pru"a da se pro ! iri na ! e oskudno poznavanje topografije ovih krajeva u antici. Po fragmentarnim natpisima iz Cavtata (Epidaurus)e1 i Zadra (Col. Iulia Iader)82, koji su datirani po Dolabeli, saznajemo da je zaslu " ni namjesnik i ove gradove zadU'"io nebm radov.ima koje su izvele trupe, ali se ne zna o kakvim se gradnjama radi. Nisu li, bar i ti rado.vi mogli biti izgradnja putova? Zar i spomenuti gradovi nisu mo.gli u znak zahvalnosti, po uzoru na Salonu, postaviH Dola'beli natpise {kao npr. onaj iz Oboda kraj Cavtata, CIL III 1741), ! to .ih je povezao sa zemlje ili bar ·inaugurirao izgradnju takvih komunikacija? To napose va " i za gradnje koje je izvela coh VI vol. u Cavtatu ili negdje u okolici. Bilo bi pomalo i da je Dolabela sa udaljenim krajevima provincije i carstva povezao samo Salonu, pa se sa dosta r azloga mora pretpostaviti da su u to doba bile ili

+

16 G. A l f d Y, libidem. A. B u d r o v i e h, n. mj. ima lekciju quod dividit Breucos a Ditionibus, dok u 7. r. BAIT ill BNI1H, tj. Bathinus flumen (V.ell, II, 114). S obzirom na lokalizaciju D.icilona u dko G• r ahova,

restitucija ispravnija. n . mj. 18 iPW RE XLI[, 430, s. v. A. Gabinius, br. ll. Cf. F . B u Stri d on, 70, bilj. 4 19 D. Rend Dol abella, 343 pretpostavlja da se 'i prvi natpis (CJ,L JI[ 3,1'98a = 10.15•6 + 31200) zavv ! avao formul'Om P. Dolabella legato pro praetore kao i drugi natpliis. Posljednji je naime reda'k, ilzgleda, pooinjao sa jednim P. - O legijama XI i VII i njihovom boravku u Dalmaciji, v. M. Abraml VAHiD 1940, 2131. ·oo iD. Re n d i Dolabel1a, 434, bJllj . 18 i 2.0. 2 1 A. M ar i n o v n. dj. p. 121, T. XV2 :... P (ublio) Dolab ella l eg(ato) pro pr(aetor e) J Coh(ors) vi Vol(untariorum) trib(uno) L(ucio) Purtisio Atinate j . .. lio C(aio) Saenio (duum)viris l . . . 1 22 CIL III 2.90H: Ti(b eriu s) Caesar divi A ug( usti) f {ilius) i Augustus, imp(erator), pontif(ex) max(imus), 1 trib(unicia) potest(ate) XX, co(n)s(ul) III l Leg(io) V II leg(io) XI l P(ublio) Comelio Dolabella J •l'eg(ato) pro pr(aetore).
171M.

mislim da je

v

1.8

i neke ceste u drugim dijelovima provincije, prvenstveno u zaprimorskih gradova {Epidaurus, Iader, Narona), kao i spoj tih gradova sa Salonom. Takva bi djelatnost bila -i u duhu Tiberijeve politike (osnivanje kolonije Emone i gradnja cesta u Panoniji i Meziji), koji je u tome pogledu nastavio aktivnu politiku Cezara i Augusta, koji su u Iliriku osnovali prve kolonije, gradili ceste i podizali logore. su mi ! ljenja bili Mommsen {CIL III, p. 407: Hoc apparet quo tempore Do-

labella . . . vias quas diximus quinque et fortasse alias praeterea ape1·uit, . .. ) i Patsch (Strassen, p. 63), a u novije vrijeme i Sergejevski, koji
pretpostavlja da je i cesta od Epidauruma do Anderbe ili ili u Dolabelino vrijeme (GZM 1962, p. 95). ova razmatranja dovode nas do pitanja ·koja mo " da ostati i nerije ! ena ako nas ne obdari novim epigrafskim potvrdama. Ipak, to nas ne smije prida se izvjesne stvari naslute i intuitivno, iako su ostale skrivene u tami historije23 • Osnovna cestovna mre " a bila je - kako vidjeti u razmjerno kratk•om vremenu za cara Tiberija. Izgradnja je nastavljena i pod njegovim nasljednicima, za vladavine cara Klaudija (41-54 g.). Osim koje su povezivale Salonu sa unutra ! njozemlje, a koje su pod Dolabelinom administracijom, izsu ubrzo i komunikacije uzdu " jadranske obale. Ovim je putovima Salona bila povezana sa Akvilejom na sjeveru, a Naronom, Skodrom i Dirahijem na jugu. Nastavljena je ·i izgradnja cesta u unutra ! njosti zemlje, kao napr. cesta Epidaurus-Ad Zizio, cesta Grahova-dolina Sane, obje za Klaudija, ali je njihova izgradnja mogla i ranije. Tako se dosta brzim tempom, o biti govora naprijed, vr ! ila sistematizacija cestovne mre " e, najprije za potrebe dr " avne uprave i vojske, a kasnije i za potrebe stanovni ! tva i
OST ALI IZVORI

Od pisanih izvora za topografiju r·i mske provincije Dalmacije, napose rimskih komunikacija najva " niji su Ptolomejeva Geografija i tzv. i t i n er ar i a, tj. kartografski i popisi dr " avnih putnih stanica i po ! tanskih linija. se smatra da Ptolomejeva Geografija, iako je napisana polovinom II st. n. e, odra " ava stanje starije od
23 mi.!ljenje je i G. N o v a k, Povijest Dubrovn'ika I, Prilog Analima Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, sv. X-XI Dubrovnlik, 196:6, 26--27. »Dolabel:la je imao S!misa• o za ceste onako 1800 godina poslije toga u i> s tom ovom kraj/U .imati Dandolo, generalni p.rovidur Dalmaa1je, za vrijeme francuskog vladanja u ovoj pokrajini. Ovaj s!D'Lsao za cestovnu vezu, :koj'i je Dolabella po/kazao upravo u jedinom grandioznom zahvatu iz Salone, nas da ne ! to ka " emo za njegovo dje[ovanje u istom pravcu ilz drwgog primo11skog grada, tj. iz EpiildaU'ruma . .Nko bi to biLo onda su imaii vrlo mn01go razloga da mu u podignu ovako sjajan natpis<<. To je tim vjerojatnije ! to je natpis o kojem govorimo (CIL III, 1741) na Obodu neda1eko od rimske ceste Epidarius - Asamo, i to u Dolabeli kao legatu propretoru bo " anskog Augusta. U spor. i G. N o v a k Questiones Epidauritanae, Rad, knj. 339, Zagreb, 1965, 105. - D. Re n d Dola bella 340, ovaj natpis povezuje uz odlazak Dolabelle iz Gomjeg Hi11ika u sjeverni !ilirik 16. g, iH uz njegov odlazak iz IliDiika 20. g.

19

onog koje nas ovdje zanima, pa stoga njene podatke treba koristiti vrlo obazrivo'24 • Itin• erarium Antonini25 i Tabula iz ne ! to kasnijeg doba, ali su nastali kompilacijom nekih ranijih itinerara. Dok se za Itinerarium Antonirri smatra da je nastao III st., u Karakalino doba, sa nekim kasnijim interpolacijama (npr. Diocletianopolis, Maximianopolis, Gorsium sive Herculia, itd.), Tabula ili Kastorova karta ne ! to je Misli se da je nastala u II polovini IV st. U skladu s prikaz Portusa na Tabuli: umjesto Ostije t im datiranjem je i prikazan je Portus (Portus Augusti, K. Miller, IR, 299), a to je odraz prom jena ko j e su se zbile u Konstantinova doba, <kada je Ostija izgradnjom n ove luke Po.rtus izgubila na a Po rtus dob io municipalni stat u s (civitas ConstantinianaY21 (v. Tab. III). Tabula Peutingeriana, koja korijen iz Augustova Orbis pict u s-a, poku ! aj je da se cestovna mre " a rimskog carstva prika " e na graSlaba strana Tabule je upravo ta njena deformirana kartografska p r ojekcija123 • Naime, da bi se la·k!e koristila (T abula je bila namijenjena upotrebi), imala je oblik izdu " ene mape (svitak, vol umen), a to je nu " no dovelo i do deformacij e geografskih oblika kopna i mora: p r ostor sjever-jug dat je vrlo zbijeno, a prostor istok-zapad jako je izdu " en. Posljedica toga je nesklad u oblicima i u distancama, i proizvoljnost pravaca pojedinih cesta. iako ! ematizir ani oblik Tabule, zbog iskrivljene forme, ne daje sasvim pouzdanih elemenata za pravaca pojedinih cesta, Tabula ipak nekim svojim elementima (milijacijom, vinjetama koje stanice i naselja - mutationes, mansiones, civitates i aastena, a donekle i konturama kopna i mora, . pravcima rijeka i planina) pru " a izvjesne indikacije da se pojedini pravci - s manje ili vi ! e uspjeha - odrede bar u generalnom smjeru. Kod Itinerara li ! eni smo te jer on daje samo tekstualni popis .putnih stanica sa naznakom udaljenosti izra " enom u C. M u 11 er, ClauldH Ptolomei Geographi·a, Parirs, 1884, p. 311. Cf. L. J el Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji, GZM 1898, p. 2121 7 i 5.: n i d.
'25 C. M i ller, Itinerarium provinciarum Antonini Augusti u Itin. Rom, p LIV-LXVII. - U spor. novije Cu n t z o v o izdanje Itin. Ant. (1929), 1-75. O postanku Itin. Ant. v. K u b i t s e h e k, .RE IX p. 2336 i A. Gr e n i er Manuel d'archeologie n (1934), p. 135. '26 C. M i ller, Weltkarte des Kastorius, gennant Die Peutingerische Tafel, in den Farben des Originals herausgegeben, Ravensburg 1888 (Ilirik je prikazan na segmentima VI i VII); i s t i, Die Tabula Peut&ngeriana: Weltkaorte des Cwstorius, u Intinerania Romana, Stuttgart, HJrH3,. p. XIIILIII i !p. 3-960, • sa r im.deksom starih (Index A) i novih (Index B) geografs'kirh imena, p. .. Ceste u I'Liri'ku, Panoniji Noriku se na !p. 412-49[. ... sub ultimis imperatoribus Beatus Rhen. i to ne prije 350. g. n. e. i ne kasnije od Teodozija Velikog, M i ller, o. e. p. XXXII. - Za Ostiju i Portus v. G. Cal z a G. rB e e a t t i, Ostia, p. 12: rSi puo ritenere che la fine di Ostia sia stata affrettata da Constantina il quale le avrebbe tolti i diritti municipali dandoli a Porto, che si chiamo Civitas Constantiana ed ebbe un vescovo proprio dall'ano 314. E dal 314. il Porto, che si era chiamato portus Ostiae o portus Augusti, rsi chiama portus Romae; e dunque ormaiJ il Porto, non e pili Ostia collegata con Roma e infatti la tavala Peutingeriana ci da una efficace rappresentazione grafica delle mutate condizioni tra Ostia e Porto. rts ·L. J e l GZM 1898, p. 237.

20

rimskim miljama. Njegova je prednost u tome ! to se osam primjeraka koji se mogu konfrontirati i tako podaci donekle provjeriti, dok je Tabula samo u jednom Po Kubitscheku je Antoninov Itinerar redigiran osamdesetih godina III st. (RE, 2337-3·3). Ni na jednom itineraru nis u sve ceste, pa ni ·one magi stralnog karaktera. Tako npr. na Tabuli - da se zadr " imo samo na na! em nema velike ceste Narona-Nevesinjsko polje'--Konjic-Sarajevsko polje-Romanija-Podrinj e, a ni cesta dolinama Une, Sane i Bosne i nekih d.rugih. Na Antoninovom Itineraru opet nema ceste S alona-Argentaria, ni drugih: date su samo magistrale: ,a Sirmio Salonas (263 i 269) i a Salonis Dyrrachium (338, 339) i cesta ab Aquileia per Istriam Salonas, od stanice Pola tmiectus sinus Libumici Iader usque stadia CCCCL (270-272, ed. O . Cuntz, 40). U takvim preostaju jedino topografska istra " ivanja na terenu. prigovor da u Tabuli nisu navedeni tako va " ni centr i kao ! to su Delminij, (koji locira u Duvno) i Aquae S . .. (Ilid " a kraj Sarajeva) - u mu on vidi lakune - relativnog je karaktera, jer Delminium i Aquae S ... kao ni Doclea, nisu morali le " ati upravo na onim cestama koje su ucrtane na Tabuli. Svakako, kartografski prikaz, kakva je Tabula ima svojih n edostataka, o kojima jo ! biti govora kod opisa pojedinih cesta. Te su koruptele, n astale kopiranjem Tabule, ali one ipak nisu takve prirode da bi dovele u pitanje vjerodostojnost T abule kao izvora, odnosno podataka koje pru " a. Od kasnij ih itinerara za na ! a istra " ivanja u obzir dolaze jo ! jedino

Anonyrni Ravenrvatis Cosmogr.aphia, iz VII ili s VIII st. i Gvidonova Ge10grajija iz XI st. - obje sastavljerLe n a osnovu starijih izvora 31 •
Iako se r adi o kompilaciji, i bez oznake miija, Ravenatova Kosmografij a koristan je izvor j er donosi i neke poda tke .koje Itinerar i Tabula nemaju, a uz to ima i vi ! e imena putnih stanica u na ! im krajevima, iako
20 Itinerari se moraju koristiti vrlo oprezno. Evo ! ta o tome ka " e D. S e ·r g e j ·e v • s k i, Kulturna 11stor.i ja BiH, Sarajevo, 19:J5, p . 7:3: »Cini!lo se, prema tome, da je, se tim spomenicima (tj. itinerarima) lako lokaliZJLrati po Bosni ,j po!taiJJske lin1 ije i pravce cesta. Taiko su mislili pr vi istra(;kao npr. Toma ! ek), a poneki d u potSljednje vrijem e (K. Miller) . Ali, svi njihoVJi po'ku ! aji .i pretpostavke .iZJgledali s u :Hjepi 1i va "ili samo <do p rvog arheolo ! kog nalaza - mislim na kakav natpl;s • s a imenom r imskog grada. Redovno su ti nalaZJi obarali Hjepe pretpostavke oni'h koi.i su gradili :svoje teorije, se na itinerarijima« Cf. K a t a n Diss. 31-32. 30 E . P a .! a l O hodolo ! kim 'Pitanj:ima u ,i:stori.ie, Godi ! njak ID BiH, IX, Sarajevo, 1958, p . 146. U AJ, III, p. 66 P a ! a l ka " e : »In der Tab. Peut. ,s ind :i m Raume Ad L ibros - Bi,stue Vetus einige Stationen angela'ssen« . .Nav odno su a1spu ! ten a 33 km. 31 M. P i n d e r et G. P a rt e y, Ravenna tis Anonymi Cosmogra phia et Gui:don::s Geographica, Beroli,n i, 1H60. Novo izdanje J. S e h n e t z, IRavennatis Anonymi Co·s mographia et Gu.idon:1 s Geographica, IHneraria R omana, vol. II, Lip-s1iae, 1940 . - Po S e h ·n e t z u 'P· V, Ravenatov auto graf tj e nastao prim is deceniis octavi saecuLi. Uisp. i s t i, Untersuchungen zum Geographcn von R avenna, Mi.inchen, 1919, passi·m . - U ,starijoj se J,iltera turi :smatra lo da je Ravenat svo.je djelo lwmpi:lirao u VII st. n. e., M . ,p i n d eT et G. P ari K. M i ll e .r , Mappae V:I, p . 7 i i2Jl. :se Rat h e y, u u v odru, 1 venatovo djelo nastoji ! to vi ! e pribli "iti VI st, u sp. M . S u Liburnia Tarsaticensis, Adria tica, p. 705. i J . S a ! e L Alpes Iuliana, Arh. Vestnik, XXIXXII (1970- 71), 42 i bilj . 50.
1

21

u iskrivljenoj formi. Sa gledi ! ta upravo to ima vejer saznajemo imena gradova ili mjesta u vrlo poznoj kas.i li ranoj medievalnoj formi, npr. Bisva {Bistue?), Serbitium (Servitium), Zidion (Ad Zizio), itd.00 Guido je djelo kompilirane 1119. g. daje samo izvode iz Ravenatove IV i V knjige (v. Tab. IV). Podaci itinerara se mogu kontrolirati epigrafskim izvorima, prvenstveno onima sa mil}okaza, ali i sv1m ostalim natpisima, municipalnim, koji su u vezi sa lociranjem nekog naselja, a time posredno .i trase nekog puta, kao gravitacione linije za broj aglomeracija. Ranije su kod hodolo ! kih istra " ivanja posebnu pa " nju ukazivali beneficijarskim natpisima (Hirschfeld, Domaszewski, Beneficijari, kao predstavnici centralne vlasti u muni:cipiju, u pravilu su svoj ured imali u centru municipija3\ a kao javne sigurnosti vr ! ili su i nadzor nad putova i cursus publicus-a. Prema tome su beneficijarski natpisi i za hodolo ! ka ·i spitivanja ukoliko su pojedini municipiji i kolonije (Aequum, Salvium, Castra, Raetinium, Diluntum, Municipium Malvesiatium i Domavia) le " ali na nekoj cesti ili u njenoj neposrednoj blizini, kao npr. Novae Veliku pa " nju valja ukazati i narodnom predanju i kazivanju o pojedinim putovima, ! to raniji nisu uvijek koristili u dovoljnoj mjeri. Cesto narodni naziv za neki stari put, npr. Put Crne 'kraljice, Put Marije Terezije, Stari drum ili Stara kaldrma, katkada i Rimski ili Gr.i Kaurski put itd., ili neka legenda vezana za takav put, mogu da uka " u na starinsko porijeklo neke Ipak, za hodolo ! ka ispitivanja najvrijedniji su materijalni ostaci samih cesta i naselja '(miljokazi, nasipi, usjeci, kaldrma, tragovi mostova i naselja, nalazi novaca :itd.). Osim toga, potrebno je voditi i o konfiguraciji terena i o izvjesnoj logici trase u odnosu na topog,r afiju ranijih i kasnijih naselja. Gdje god se to mo " e, navedene podatke t reba provjeriti ·k atastarskim podacima i podacima iz starih povelja i karti. Rimske ceste se poklapaju sa ranijim predrimskim, ali i sa kasnijim srednjovjekovnim i turskim putovima. Na kamenitom i p laninskom t er enu Dinarida nije ni bilo za bitnije prom jene trase, a ni potrebe vremena - posebno u srednjem vijeku - nisu liko
'32 ·Kod Ravenata .na vi ! e ; m jesta dolaze po dvije varijante imena neke civitas, tj. :ime nekog mjesta dbja ! njeno je drug,tm toponi:mom f.o.rmulom »id est«, npr. Epitaurum id est Ragusium, ili Pardua id est Stamnes. Epidaurus. koji je uni ! ten prije stotinu i vi ! e godina (RE, s. v.) Ravenat obja ! njava imenom novoosnovano;g grada. Cf. I . Crueium, Situla lo (19'68) , 38 i 68. H i r s e hf e l d u CIL III; P a t s e h, Zbirke rimskih i starina u bo.s.-here. zem. muzeju, GZJM 11914, p. l 7'4; D o m a s z e w 's k i Die Beneficiarierposten und. die rom. Strassennetze, BD 1904, Suppl. p. 1-16 ; P a ! a l O hod. pit., p. 150, bilj. 28 :i p. ,154. 34 A. M o e s y, Pannonia , RE, Suppl. IX (1962) p. 602. 35 LK. P a t : s e h, GZM 1914, p. 174; B a ll 1 i f-P a t s e h, Stras sen, 57-59. ·3 5• je pojava u galskim i germanskim zemljama, npr. ». . . Turrim

Bruxelles, 1957, p. 17, bilj. 25. Citat je uzet od Wilt h e i m a, Luxemburgum Romanum, p. 94 (iz 17. v.).

Brunichildis appelantes, quod ea Regina, ut caeteras vias pu·b!icas romanorum ita hane quoque ad quam turris reficiendam curav·erit . . .«, usp. J . M ert e n s, La chaussee Romaine de Reims a Treves, Arehaelogia Belgiea, 35

22

zahtijevale izgradnju novih komunikacija36 • Stoga je prilikom terenskih ispitivanja posebno va ! no voditi i o ovim putovima, jer su srednjovjekovni putovi u svojoj osnovi prethistorijskog i porijekla, " to je podvukao i s tog aspekta, za starinu nekog puta vrlo su indicij i srednjovjekovne nekropole, .koje su locirane uz stare putove 38 •
O VJERODOSTOJNOSTI T ABU LE

Od navedenih pisanih izvora za na " a ispitivanja, i .p ored svih nedostataka, korist ima Tabula. Bilo je poku " aja da se Tabula proglasi, manje ili vi " e, i nepouzdanom'39 • Na neopravdanost ovakve kritike ukazao je Evans, ia•ko se izvjesne koruptele i lakune, koje su nastale kopiranjem Tabule, ne mogu osporiti. Evans je na primjeru komunikacije Salonae-Narona pokazao da se distance Tabule u potpunosti poklapaju s onima na Itineraru i sa stvarnim udaljenostima na terenu40 • Ne smijemo nadalje izgubiti iz vida da su u izvjesnim itinerari j e d i n i pisani izvori za hodolo " ka istra ! i vanj a, pa ako i njih proglas1mo i nepouzdanim {kao npr. Mommsen, CIL HI, str. 290, Patsch, Narona, str. 64, Naselja, str. 48 i d.), u stvari se li " avamo jedinog oslonca. Stoga je potrebno najprije na terenu provjeriti da li su i kohko ispravne pojedine odrednice Tabule {i Itinerara), pa tek onda donositi To da je potrebno najprije na terenu ispravno fiksirati arheolo " ke ·ostatke neke ceste, pa tek nakon toga provjeriti da li se tim putem dobijeni podaci sla ! u sa distancama Tabule. Ako se podaci Tabule (ili Itinerara) ne poklapaju sa na " im istra ! ivanjima, to je najznak da nismo na pravoj trasi, pa stoga a priori ne smijemo odbaciti podatke Tabule. Tako npr. E. na jednom mjestu o vjerodostojnosti Tabule, ka ! e: »Identifikaciji In monte Bulsinio - Prevala ne odgovaraju distance po Tabuli Peutingeriani, ali to ni " ta ne jer su u pitanju distance koje se uvijek moraju primati sa velikom rezervom« 41 • Takav bio • b i opravdan, i mi bismo ga bez rezerve prihvatili, da je pisac najprije na terenu t a n o odredi·o arheolo " ke ·ostatke cije o kojoj je Da je to sigurno bi do " ao do da su upravo u ovom - kako vidjeti - podaci Tabule (a i Mayerov ispravni. u istu pogre " ku upao je i Mayer kad je da su podaci Tabule za distancu Tilurio - Ad Libros pogre"ni:24. Da su Mayer i ispitali materijalne ostatke ceste na toj
M Instruktivno je ono " to o tome ka ! e C. M i ller, I R. p. VIII: >>ln der Ebene, in FlachHindern, grossen Flusstalern bilden sich von selbst jene oft zwei - bis dreihundert Fuss breiten Wege, welche man heute noch in kulturlosen Landern findet, wo dJe Karawanen •immer wieder neue Wege neben den alten 'bilden, :sobald diese, besonders zur Regenze]t, grundlos gewo.rden sind«. 37 K. P a t1 s e h, GZJM • 19.02, 411 5, •Sa ·kartom prethistor.ij• 9lcth putova. Cf. P a t s e h, GZM 1896, 415-422 i Contribution a la numizmatique de Byllis et d'Appollonie, Congres intern. de numism., Paris, 1900, p. 1-11. <Ja K. P a ts e h, Narona, " p. ,!)1-<00 i GZJM . 1902, 4!15. 39· E. P a " a l n. dj. p. 146 i Naselja, p. 48 i d.
40

A. E v a n s, AJR II, 7r 8 i 79.

41- Naselja, p. 49 i 50. U daljem tekstu jo" je u izrazu. Cf. i E. P a"al AJ, III, p. 66 i ovdje bilj. 39. 412 DopniiilO:Si poznava. n ju rimskih cesta u Dalmaciji, V.AHiD 1940, 131.

23

relaciji, ne bi posumnjali (bar u ovom u ispravnost i vjerodostojnost Tabule. Stoga uvijek mora biti svjestan da »njegova ... trasa« ne mora biti upravo ona koja je tradirana u izvoru. Cesta je mogla na tom ili nekom drugom sekt·oru, i u nekom drugom, manje-vi ! e pravcu od onog za koji je utvrdio da je »pravi«.
O METODOLO ! KOM POSTUPKU

o vj-erodostojnosti itinerara, dotakao sam se i metodskog aspekta problematike hodolo ! kih ispitivanja. Istra " ivanje komunikacija je vrlo te " ak i slo " en posao ne t·oliko zbog napora koji iziskuje ·Ovakav terenski rad nego u prvom redu zato· ! to je i njegovoj slobodnoj ·ocjeni prepu ! teno da odredi je li neka stara putina u izrovanom ter·e nu, koja je uz to, i kasnije kori ! tena, rimska ili nije. Za to je potrebno ne samo velik-o iskustvo nego i krajnja opreznost, pa svaki mora biti rezultat kompleksnog sagledavanja svih relevantnih elemenata: arheolo ! kih ostata•ka ceste ili s njom vezanih objekata, konfiguracije terena, ·osnovnog pravca komunikacije i njegovog odnosa prema usputnim naseljima - sve to, gdje god je moprovjereno pisanim i epigrafskim, kartog.r afskim i drugim podacima. Samo u onim kada su pravilno odredili trasu ceste na terenu (Ballif, Patsch, .Sergejevski .i u nekim nisu upali u metodolo ! ke pogr.e !• k e. Na " alost odmah valja da su se ispitivanja rimskih cesta na na ! em vr ! ila kabinetski, samo na osnovu izvo.ra i po kartama, ne o materijalnim tragovima na terenu, a ·i bez dovoljnog poznavanja terena, pa su stoga i rezultati jo ! uvijek nesigurni i proizv·oljni43 • Nesigurne su ne samo lokacije pojedinih putnih stanica ·i naselja sa itinerara nego i pravci komunikacija. Stare gre ! ke i zablude uporno se prenose i u nova je Hoernes, jedan od prvih na ! ih cesta, istakao slabost metode, koja ne polazi od dobrog poznavanja terena . naime, u recenziji Tomaschekova djela »Die vorslavische Topographie der Bosna Hercegovina, Crna Gora und der angrenzenden Gebiete<< da je Tomaschek ovo pitanje poku ! ao rije ! iti samo na osnovu pisanih izvora, ne ceste in natura, Hoernes nagla ! ava da takav pothvat boluje od neizbje " nih posljedica svakog poku ! aja 44 • Ali ni Hoernes nije bio nimalo sretnije ruke, ! to se dobrim dijelom- za ovo rano doba na ! e antike - mora u dobroj mjeri pripisati i neistra " enosti zemlje45 • Ni kasniji poku ! aji, pos ebno stranih
43 E. P a ! a l O hod. pit., p. '1:40: je dobro poznato da izvjesni pravci rimslkih cesta kroz Bi1H, kako • s u J'h dbil lje"ili i uniljeli u :karte neki ranij1 i (W. T.omaschek. K. Miller) , predstavljaju pro:izvoljno »trasiranje<< na osnov,i kombinacija ... <<. 44 Alterhiimer der Hercegovina, II, S. 130-150: u odjeljku IV: Rom. Strassen und Orte im heutigen Bosnien, pododjeljak II: Die grosse Strasse von Salona na.ch Angentaria, p. 1·3·6'--\143. H o e • rnes ostalog ka "e : > >A:llein dieser kiihne Versuch krankt, wie mir scheint, an den unausbleiblichen Falgen jedes solchen Unternehmens: der Unzuverli:i:ssiglkeit se]ner Hilfsmittel und der UnvollsHindigkeit einer nur auf gedruckten Quellen beruhenden Landeskenntni• ss<< (p. 1·3 0). 45 Dana ! nje po:mavanje pm ! losti na ! e zemlje treba zahvaliti radu 'I'ruhetke, Patscha, Sergejevskog, i brojnoj plejadi arheologa, koja obuhvata tr: 1 generacije

24

kao ! to su npr. Domaszewski46 i Miller47 , da odrede mre " u rims• kih cesta u unutra ! njosti Ilirika, nisu uspjeli zbog istih razloga. Iako su im bili poznati bogati rezultati Patschevih istra " ivanja historije rimske provincije Dalmacije48 , a imali su za uzor i B allifa, manje vi ! e proizvoljnim kombinacijama raznih podataka iz izvora i literature, bez dobrog po:znavanja gorovitog terena, ponekad ceste i preko neprohodnih masiva, upali su u iste pogre ! ke ka·o i Tomaschek i Hoernes prije njih. Na taj u toku vremena su se akumulirali brojni topografski i hodolo ! ki problemi 'koje do kraja nije rij e ! io ni Ballif ni njegova djela . Pri rje ! avanju h od·olo ! kih problema valja, dakle, od ceste fiksirane in natura na terenu, a tek nakon toga dolazi poku ! aj d a se cesta identificira - na osnovu pisanih i epigrafskih izvora - sa nekom trasom i uklopi u jedinstveni sistem komunikacija. Ta• k va metoda rada vrlo j e te ! ka, tra " i vremena, na:pora i dosta sred stava, a s obziro m na prostranstvo terena i njegovu slabu komunikativnost, i timski rad. Osim napornog po i dalmat• inskog kr ! a i bosanskih planina, potrebna j e i velika i •komunikativnost p rilikom anketiranja ljudi na terenu, jer u traganju za trasama starih cesta dragocjenu pru " aju upravo mje ! tani, stariji seljaci, koj• i dobro poznaju ! iru okolicu svoga mjesta i koji po predanju, koje se prenosi s kolj ena na koljeno, poznaju stare putove. u hodolo ! kim istra " ivanj1ma pru " aju i nazivi kojima mje ! tani nazivaju stare putove. Ti nazivi su vezani i uz razne legende o zakopanom blagu, kao ! to je ona o Sekulanu49 , o kralju Beli50 , o Crnoj kraljici5 t, i dr. Ove koje su samo u manjoj mjeri koristili raniji korisni su indiciji, jer u nedostatku materijalnih tragova same ceste mogu da budu va " an (a ponekad i prvi) indikator za nekog pravcas2 • Ispitivanj e rimskih komunikacija ote " ano je ·osobito na mekom terenu, na kojem su ceste zatrpane ili uni ! tene ·o d erozije. To va " i Die Beneficiarierposten, BD, p. 1-16. Itin. Ant., ·!p. 467-468 i 471-474. 48 Arc'haologi:sch-epigraf.ische Untersuchungen zur Geschichte der romisehen Provinz Dalmatien, WlVI IV 243; V, 177; VI, 154; VII 339; VIII, 61; IX, 171;
46 47

XI, 104 i XII, 68 i d .
49

K . P a t s e h, Narona, ! p. 28.
A. E v a n s, AR II, p . 57.

" 1 I. B o j a n o v s k .i, Pelva i Salv.iae, AdPiatica praehistorica et antiqua, Miscellanea G. N o v a k dica ta, Zagreb, 1970, 503- 522. 52 d alji pravac 1<1mske ceste • iz Pndra ! nice prema sjeveru, .obi! ao sam cijelo Zmijanje, i• s.pitao s ve va " nije komunikacije u tom pregledao svu literaturu, izvore i stare karte, ali nastavak ove ceste prema Banjoj Luo1 otkrio sam istom kada su mi mje ! tani .iz Kule (u Rogalja iznad da .sa Rogalja (danas rask11i"je putova (Split) prema Trijebovu (Tribovo) vodi jedan stari put tzv. mor ski put, ikoji .stanovni· ! tvo naZJDva · i Crne kralj:ice«, odnosno »Put Marij e Terezije«. Ovaj podata> k me je doveo na pravu trasu rimske ceste Salanae - Servitium, koju je Ballif (Strassen, 21) napustio pod uticaj em O. Blau (lVIonatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867. p. 742), iako je ckod Trijebova (Strassen, 2,1) otkrio

25

za u predjelima koja se spu ! taju prema Posavini, gdje je na mekanom geolo ! kom terenu gotovo nest alo tragova rimskih cesta. Tu su onda glavni izvor nalazi miljokaza i tragovi naselja. Uz to dobar oslonac pru " a ju i trase srednjovjekovnih i turskih putova koje se u svom genera lnom smj eru poklapaju sa nekom od tradiranih rimskih komunikacija, a uz to prolaze pored prethistorijskih gradina i srednjovjekovnih gradova koji su na va " nijim saobranastavili ulogu ranijih O koju pri tome pru " aju stara groblja, napose srednjovjekovna, prethistorijski turnuli i stari novci, bilo je govora kod brojnih autora54 • Dodamo li tome i potrebu dobrog poznavanja izvora i bogate literature koja se na• kupila u stotinu posljednjih godina, tek onda se mo " e ocijeniti ko1iko je to kompleksan posao. Gledano s tog aspekta, ni ova moja istra " ivanja ne rezultat saznanja ·O datom problemu, nego su samo - da se figurativno izrazim - pregr ! t iz velikog i raznobojnog, ali v,r lo fragmentiranog mozaika. Nadajmo se da se sl• i ka avog mozaika s vremenom popunjavati sve vi ! e. To je ·o lak ! ano i ! to se iz godine u godinu otkrivaju novi objekti koji bacaju sve svjetlo i na pr·oblem komunikacija u Ilil'iku.
NEKI HODOLOSKI PROBLEMI

Studij rimskih cesta, osim fiksiranja materijalnih tragova na terenu, ·obuhv·ata i druge brojne holodo ! ke probleme. U stvari, up,ravo problemi • k ao ! to su pitanja :predrimskih {ilirskih) komunikacija i njihovog odnosa prema rimskim cesta ma, zatim pitanj e pravolinij.skog toka rimskih i njihovog odnosa prema indigenim naseljima, pa konstrukcije rimskih i predrimskih putova, a u vezi s t ime i pojava spurila i njihov postanak mogu da pru " e dragocjene podatke z a ispitivanje rimskih cesta. U tom sklopu pitanja istaknuto mjesto zauzima i tzv. sistematizacija rimske cestovne mre " e, t j. izgr adnja proces koji treba pratiti u du " em tO'ku v r emena, a koji implicira kori ! tenje i adaptaciju i ranijih ilirskih putova. Sve to su pitanja od prvorazrednog • i za pravilan pristup studiju rimskih komunikacija t e za n j ihovo· sigurnije U okviru ovog uvodnog izlaganja "elio bih s·amo ta brojna pitanja, njihovu razradu za svaki kon'kretni prilikom opisa cesta. O tim problemima op ! irnije su raspravljali Ballif, Patsch i Pa! alie5. Ono ! to n a ovom m jestu jedino " elim jeste da se nijedan od navedenih problema n e mo " e i n e smije generalizirati, jer u •krajnjoj linij i sve je zavisilo od konkret n e situa,cij e i potreba, a u p rvom redu od
00 U prilog tome govore i tradicionalni karavanski putov,i, tzv. turmanski (turmarskio ) putovi, zvani i b a t l ar ·i koji su kao konjske i pjestaze odr"aLi do danas a koje narod ·i sad koristi. 54 K. P a t s e h GZM 1900, 303; GZM 1902, 394; GZM 1904, 361; isti Nar ona, ! p. 31 i 52 (novci i turnuli), 59 i 60. Cf. E. P a ! a l Naselja, 19, 38. i 57. i M. Zaninov Delmati II, 24. 55 Ph. B a ll if, Strassen, 6- 11 ; i s t i. Das Strassenwesen in B. u. H. Wien, 1903, p . 8; K. P a t s e h; Narona, !p. 32 i d ; i s t i, GZM 1914, 170; E. Pa!al Naselj a, 103; i s t i, O hod. pit., 157 ; i s t i, Problemi, 245 i d: i s t i, Kulturna istoDija B:iH, Sarajevo, 1966, 317 ,i d.

26

konfiguracije terena, ! to je i za Rimljane bila ultima natio. Prema tome, bez obzira na to jesu li 11imske ceste imale pr a v o l i n i js k i t o k, ili su u manje vi ! e izlomljenoj liniji povezivale pojedina indigena naselja (u prvo vrijeme, kad je ·osnovna mre " a rimskih cesta jo ! ne mu " e govoriti), one su se, 0 gradovima se u pravom smislu morale plastici terena, negdje manje negdje vi ! e, pri tome o svom 'k rajnjem, vrlo udaljenom cilju. Bez obzira na to jesu li one slijedile trasu predrimskih putova ili su i ! le novim smjerom, rimske ceste su uvijek te " ile da ! to lak ! im, a u isti mah i ! to pravcem savladaju prostor. Stoga odnos cesta i naselja, s obzirom da su prve ceste bile strategijskog i magistralnog karaktera, ne govori u prilog teorije Sergejevskog i o njihovom manje-vi ! e • i zlomljenom toku, s ciljem povezivanja pojedinih naseljaae. U tom pogledu bli " e je stvarnosti Patschevo mi ! ljenje: »Komercijalnim i znameni.tijim mjestima nije se osobita pa " nja i spajali su ih jednostavno sa postranim cestama<< 57 • Sigurno je da ceste nisu »bje"ale<< od naselja, ali im - bar u prvo vrijeme - nije ni bila osnovna funkcija da u nekoj cik-cak liniji povezuju ra ! trkana ilirska oppida. Za tu su svrhu slu " ili mnogobrojni putovi. Tako npr. trasa velike ceste Salonae-Servitium jasno pokazuje da je ovoj komunikaciji bila osnovna funkcija savladavanje prostora i povezivanje Panonije sa maritimnom Dalmacijom (odnosno Italijom), i to ! to ali i ! to lak ! im pravcem, pri tome - gdje god se to moglo - puste i planinske, a samim tim i nenaseljene krajeve. Isto bi se moglo· i za cestu Salonae-Argentaria, 'koja je u ovo v11ijeme povezala Salonu sa centralnom Bosnom, tj. castellum Daesitiatium, i to putem, kraod savremene ceste. Ukoliko su rimske ceste odstupale od smjera predrimskih, uz njih su se kasnije formirala nova naselja gradskog tipa, a to da je upravo cesta bila gravitaciona sila formiranja naselja, napose onih rimskog urbanog karaktera .. N a pred rimskim osnovama razvili su se i nelki urbani centri, kao ! to su oni u (Salviae?), u Duvnu (Bistue vetus?), u Bugojnu (Bistue nova?), u Mo ! unju (Stanecli?), u Sipovu (Baloie?) i dr. Prije Rimljana nije bilo takvih gradskih naselja ili ih je bilu vrlo m alo (kod Delmata) ali o njihovom urbanom karakteru - u rimskom smislu - ne mo " e ni biti govora, iako ih Ptolomei i Strabon ponekad !naziva ju gradovima, poleis, dakle pluralnim oblikom ! to je ekvivalent za CiVitates: KUTO!KtU>; 01 eaXev U# lOAOyou,; Bl>; cbv t! VU>;
KUt Jt'OA8t::; L:a?-.wva
Tt

KUt nplUJ.lWVU KUL Ntvlav Kal

l;tv< tnov, TO

Til

VBO V

KUt TO

.:ta 'tcccH\ v ((; h .i.rrpfJ"!Bv

t

2:;e8w;ro; (Strab. VII, 5, 5, 315). Za takva »naselja«,

podizana na dominantnim u obliku bolje bi odgovarali nazivi llppida (Cic. Ad. fam. V, 10, 3), odn osno castella, ili katoikia K<XTOtKtcc (Strab. VII, 5, 5) 158• Za razliku od oppida, katoikia su po svoj prilici nizinska otvorena naselja, D. S erg e j e v s k i, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, GZM 1948, 43; E. P a ! a I l O hod. pit. 135; isti, Problemi, 246 i Naselja 104-106. 57 GZM 1914, 171; isti, Bosna • i Hercegovina u rimsko doba, p. 17. 68 Konzul Vatinije, p' ! e Ciceronu 45. g. pr. n. e. ostalog: "'· . viginti oppida sunt Dalmatiae antiqua, quae. ipsi sibi asciverunt, amplius se:raginta «. (Cicero. ad famil. V, 10, 3). Ne smijemo izgubiti iz vida ni d a je jo ! krajem IV st. n. e sv. Jeronim za Dalmaciju· rekao da je rusticiv ernacula. Cf. F. P a p a z o g l u, organizacija Ilira u vreme

njihove samostalnqsti, Simpozijum o Ilirima, II (1967), 21-22.

27

smje ! tena ispod gradina (oppida), ali u nizini. O odnosu ilirskih nih) naselja i kasnijih rimskih, koja se podi " u u polju, na otvorenom prostoru, raspravljao je M. i dao vi ! e primjera za njihov kontinuitet, kada u novim prilikama prerastaju u urbane ili kvaziurbane aglomeracije, pa na njegove rezultate 5 ". Na kraju moram naglasiti, da su ponekad (mo " da i bile naseljene i same gradine (oppida), kao ! to je npr. sa Riderom, Sinotionom, Gradinom u i brojnim drugima. U svakom gradina sa nizinskim naseljem jednu cjelinu, kako je to pokazao i B. (VAHD, 1953, 111). je dokumentarno obradio i odnos ilirskih (predrimskih) gradina prema rimskim cestama, te do ! ao do ispravnog da ;.t osnovi rimske putne mre " e >>le"i predrimska mre"a«"". Pronaime, odnos rimskih cesta prema delmatskim gradinama u srednjoj Dalmaciji i na kra ! kim poljima jugozapadne Bosne Livanjsko i Duvanjsko polje), dakle na ! irem Delmata, je nizom primjera ilustrirao pojavu ! to »U svim ovim ceste idu uz rubove polja, a g·o re, povi ! e njih, nalazi se vijenac gradina« 61 • Meiz ove ne mo " e se i generalni da su rimski putovi u p r a v i l u vodili od gradine do grad•ine, nego samo t o da su ove trase bile jo ! u predrimsko doba i da su ih Riml jani, gdjegod je to bilo zadr " ali, odnosno da su tamo gdje Rimljani u nisu izgradili svoje putove kori ! teni stari epihoriski putovi. Samo se u tom smislu mo " e tvrdiH da su i osnovni pravci rims• k ih cesta nastali na staroj mre " i delmatskih, panonskih (i drugih ilirskih plemena) putova i staza kojima se kretao i prastari promet obala-unutra ! njost, s tim ! to su ih Rimljani na glavnim pravcima podigli na vi ! i nivo62 • Sva je istina, se, u tome da su i predrimsk• i i r1mski putovi i ! li najpovoljnijim trasama, uz. •koje su se u pred rimsko doba razvila grad>inska naselja (oppida). Osnovni, dakle, momenat koji je rukovodio Rimljane prilikom izgradnje cesta u na ! oj pokrajini bio je da se izvjesni punktoV'i i u unutra ! njosti pove " u ! to ali ujedno i najpovoljnijim, komumkacijama sa Salonom •kao centrom provincije. mora se konstatirati da tu nekog pravila nema, jer je trasu ceste na prvom mjestu diktirala konfiguracija planinskog terena. Ni rimski graditelji nisu mogli planinsku barijeru Dinarida, koja dijeli primorske od panonskih oblasti pa su svoje ceste morali usmjeriti na jedine prelazne kao ! to je bio i u Alpama, kao ! to su prijevoji preko Prologa, Velikih k upre ! kih vrata, i dr. Da rimski graditelji nisu uvijek vodili o povezivanju naselja, pa ni onih va " nijih, dokaz su npr. ka50 Ilirsko pleme Delmati II, Godi ! njak Centra za balk anolo ! ka ispit•i,va nja, knj. 3, Sarajevo, 1967, p. 5-24. Cf. M. Z a n i n o vd Delminir um, VA'HD 1961-62, 54; i s t i, Burnum, castellum -- munic'pium, Diadora, sv. 4 (1968), 119 i d . - Da >>polis« nije ur b s nego ci vitas , vidi s e jasno iz P.s eudo-Skylaksa : »poleis« (u pluralu !) , ekvivalent za civitas, cf. M. S u NekoLiko pitan ja u vez.i s m unicipaH t etom Zadra, Zbornik Zadra, Zagreb, 1964, 118. Usp. D. Re n d Mio ev Problemi r omanizacije ILira s osobitim obzirom na .kultove i onoma.stiku, Centar za balkanolo ! ka .ispitivanj a, knj. 2 (1967), 142. 60 Delmati II. 24. 61 Delmati II, 25. sz Ibidem, p. 26.

snij i, municipalni centri kao ! to su Doclea i Delminij, koji su za magistralni pravac bili vezani lokalnim, putovima. Stoga se - pon a vljam- s velikom rezervom mora primiti Serge j evskog d a su Rimljani >> vodili ceste samo u op ! tem p r avcu prema cilju, dok j e usput, na terenu, cesta vodila od grada do grada, od upor i ! ta do upo-

VOJ N I KARAKTER CEST A

su n eke ceste dovodili u vezu sa bogatom rudarskom Rim lj ana u na ! im kraj evim a (Ev ans, Patsch, T ako je npr. cesta Salon a- A rgen taria tret irana kao paT excellence rudarska cesta. - k ao ! to se vidjeti iz dalj n jeg izlaganja - ova je ce::;ta sa v ia ad Hedum castellum Daesitiatium , ! t o b ez sumn je i n jezinu p r imar nu, i t o strategij sku fu nkciju . To dok azu je i n j ezin, r ekli bismo, gotovo »pr avolinijski« tok, u smislu pravca kao rezulta nte raznih faktora, u prvom redu konfiguracije ter ena. kada je o Dol abelinim cest ama, n e mo " e b iti n i govor a o n jih ovom r u d arsk om ili ekon omskom ka r akt er u . S d ruge strane, nema sumnj e da su Rimljan i n pr . cest u Salona- A rgent aria svjesno proveli odpravcem, u pravo stoga ! t o je n a tom pravcu prir odnim u slovima - n a jbujnije ]Julsir ao " ivot, a to je opet poslj edica n jenice ! to je ta cesta prolazila kroz n a jprohodnije, a t ime i n a jnaseljcnije kr aj eve ov e izrazito pl anin sk e zem lje, planinska podStoga, o pravolinijskom toku rimskih cesta na ovakvom gorovitom zemlji ! tu mo " e biti govor a samo n a relacijama i d onekle u generalnom smislu, jer su se Dinaridi morali zaobilaziti, kao ! to se zaobilaze i danas. # to je cesta vodila kroz bogate rudarske revire, vi ! e je posljedica kori ! tenja njezinog predrimskog kursa, kojeg su se zbog konfiguracije terena, bar u osnovi, dr " ali i Rimljani. U kasnije doba vi ! e do izra " aja ekonomski momenat cesta, na ! to ukazuje i produ " enje ceste ad H ed um castellum Daesitiatium do srebronosne Argentarije, gradnja nove ceste dolinom Sane, sistem rudarskih ces.t a u reviru Vranice i dr. O vojnom karakteru Dolabelinih cesta govore i brojne stra " arnice razmje ! tene uzdu " trasa .pojedinih cesta, o biti govora i kod opisa poj edinih komunikacija. Gusti raspored stra " arnica (speculae, burgi, castella) uz ceste svjei o velikoj nesigurnosti od razbojnika (l a t r o n e s i g r a s s a t or e s), koja je jo ! dugo nakon okupacije vladala na drumovima. Na nadgrobnim spomenicima su i podaci o nasilnoj smrti pojedinaca: abducto a latronib[us] (CIL III 2544, Salona), occisus finibus Varvarinorum (CIL III 6418, Mratovo u Promini), interfect[us] a latronibus (CIL III 8009, Slatina, i 8242, Orahovac), deceptus a latronibus (CIL III 8830, Salona), mano umana snblatus (CIL III 8910, Salona), occisa viatoribus (CIL III 9054, Salona), a latronibus interfectus (Spom. 98, 186, Ravna), Viminatium (sc. pergens) Dasmini a latronibus atrocissima(m) mortem [per]pessus est (Spom. 77, 52, itd. Stoga se i u najmirnijim
G ZM 1948, p. 43. Zanimljivo je mi ! ljenje o tome Dr V i n k a M i k o l j i, Najstarije ruda r stvo Hrvatske, Spremnost, br. 131 od 20. 8. 1944. g.
63

64

29

vremenima putovalo jedino po danu, a su se obavezno provodile u putnim stanicama (mansiones) ili (tabernae), gdje je putnicima stajalo na raspolaganju sa gostionicom, a u prvima su mogli koristiti i usluge veterinara i kolara i Na postajama su bila i odjeljenja prometne policije (stationarii), ne ! to p oput na ! e saomilicije, koji su ne samo nadzirali po ! tivanje prometnih propisa nego i bdjeli nad prometa. Osobito te ! ko bilo je na cestama Panonije, pa je Komod dao podignuti izvjestan broj burgova uz obalu Dunava za za ! titu od razbojnika koji su upadali iz barbarikuma: ... ripam omnem burgis a solo extructis ... ad clandestinos latrunculorum transitus positis (CIL III 3385, 10342, 10343, Matrica, Intercisa). Ali ni ! ta bolja situacija nije bila ni u Dalmaciji, gdje je Marko Aurelije brojne razbojnike dao u vojsku (latrones etiam Dalmatiae atque Dardaniae milites fecit, SHA, Vita Marci, XXI, 7). Dolabeline ceste koje su bile za potrebe (viae militares) s vremenom su postale javne (viae publicae) te do ! le pod kompentenciju pojedinih samoupravnih ili plemenskih civitata (dok ove posljednje Karakalinom konstitucijom nisu bile sa prvima), koje su se - pod nadzorom centralne uprave (curatores viarum) - brinule o njihovoj gradnji i odr " avanju. nadle " nost nad centralnim· uredom za izgradnju cesta (cura viarum) senat je .prepustio Augustu jo ! 20. g. pr. n . e. (Cass. Dio, 54, 8; Suet. Aug. 37 i Frontin. De aquis, 101). Svakako se i aktivnost Dolabele na gradnji cesta, kao i njegovih nasljednika, odvijala pod nadzorom ove centralne ustanove za gradnju prometnica.
O NEKIM TEHNICKIM KARAKTERISTIKAMA RIMSKIH CEST A KOD N AS

Razvitak rimske cestovne mre " e kod nas valja promatrati u razvoju od najmanje pa i vi ! e ako se uzme u obzir i kratkotrajna tzv. ostrogotska i Justinijanska renesansa. i predrimske putove, te izgradnjom i vicinalnih pravaca, uskoro su bili povezani svi magistralni pravci - lepezasto postavljeni u odnosu na Salonu _:_ mre " om putova. Na taj se vr ! ila popuna cestovne mre " e, tzv. sistematizacija. O toku ovog procesa, na " alost, nemamo sigurnih podataka, ni pisanih ni materijalnih. Izgradnja putova po svoj prilici je uslijedila odmah iza dovr ! enja glavnih pravaca, ali su pojedini odsjeci i u kasnija vremena. Neizvjesno je i kako su izgledali ovi putovi: dio bio je, vjerojatno, osposobljen za kolski dok su neki putovi - zavisno od terena i va " nosti pravca ostali po svoj prilici onakvi kakve su ih Rimljani zatekli. Iako ovaj rad ima vi ! e topografski karakter, tj. da odredi pravce najva " nijih Dolabelinih komunikacija i lokalizacije naselja koja su se uz njih razvila, ipak se ne mo " e ni strana problema, iz prostog razloga ! to se rimska cesta svojom strukturom bitno razlikuje od svih ranijih i kasnijih pa je izvedba va " no mj erilo i za prepoznavanje rimskih cesta na terenu. Iako je dakle ovaj rad okrenut u prvom r edu topografiji rimskih cesta i njihovoj dru ! tveno-poulozi i utjecaju, ipak je potrebno ukratko osvijetliti i neke tehelemente njihove izgradnje. 30

Sasvim je sigurno da su se rimske ceste konstrukcijom razlikovale od indigenih putova - za koje je danas te ! ko kako su izgledali. O toj razlici obavje ! tava nas i sam solinski natpis formulom »munit«, kao i izraz ad viam munitam sa jednog natpisa iz Salone (CIL III 2072). ! ta je u stvari v .i a munita? Izraz v i a m m u n ir e je termin za izradu potpornih zidova, donjeg stroja (statumen), usjeka i nasipa i za ostale radove na cesti 65 • Prema tome, v i a m un i t a je umjetno cesta sa podlogom, osposobljena za kolski promet. Takve su bile sve ceste koje je dao sagraditi namjesnik Dolabela, namijenjenjene u prvom redu VOJnim potrebama. Njihova ! irina iznosi 3,5 do 4 m 12 i 14 stopa), a to se potpuno sla " e s onim ! to je o ovoj vrsti rimskih cesta poznato iz izvora i literature66. Rimski traseri izbjegavali su usjeke i nasipe, trasu ceste plastici terena. Pri tome su znali vje ! to izabrati najpovoljnije pravce, se, po svoj prilici, iskustvom stanovni ! tva, odnosno njihovim putovima. Te ! ko je, naime, zamisliti da bi Rimljani u tako kratkom vremenu odabrali najpovoljnije prijevoje (Prolog, CaLrnja, Crvljivica, Velika kupre ! ka vrata i dr.) i odredili trase sa ravnomjerno usponom, odnosno padom, kao ! to su one od Kamenskog do Privale, od # ujice do # ipova, od Podra ! nice do od Drvara do O ! trelja i dr. Kako na tvrdom, kra ! kom tlu, nisu bili potrebni obimniji zemljani radovi, trebalo je samo poravnati planum, te izgraditi donji i gornji stroj ceste. Bili su to uglavnom makadamski putovi (viae glareatae), a samo - na terenu i u blizini naselja ceste (viae stratae) 61 •
65

»Pri trasiranju puta Rimljani su mu prvo ! irinu, iskopav ! i dva usporedna jarka, zatim su otkopavali zemlju jaraka sve dok nisu do ! li do podloge koja mo " e izdr " ati kaldrmisanje. Na tu podlogu su stavljali ravnomjeran sloj pijeska i_ (pavimentum), a zatim redom ostala sloja raznog materijala: statumen, sastavljen od velikog kamenja postavljenog uspravno i malterom od sabijenog ! ljunka i nucXeus, od dobro sabijenog pijeska, zemlje i opeke; i na kraju, kaldrmu od velikih oblutaka ili kamenja, summa crusta ili summum dorsum, blago isoblika da bi lak ! e oticala voda od ki ! e«. Za presjeke i opis rimskih cesta kod nas v. P h. B a ll if, Stra&sen, 7, T . I, sl. l i K. P a t s e h,

e. V a s o l i,

Rim, p. 247 ovako opisuje gradnju 11imske ceste:

Narona, !p. 32, sl. 16, 19. i 27. 86 e. M i ller, IR, Einleitung, S. VIII: »Die weitere Entwicklung brach te die v i a m u n i t a. Hatte es sich ursprunglich vorherschend um Wege fUr den Betrieb und die Militarbeforderung gehandelt, so erforderet jetzt die Masse der Lastfuhrwerke (in erster Linie Ochsengespanne) eine feste Unterlage. Hier ist eine Breite von 3,5 bis 4 m, zwei Fuhrwerken zum Ausweichen, hinreichend. Dazu kommen bei wichtigen Stmssen, zuma! in der Nahe gro.s serer Stadte, noch d ie Gangsteige. Die Befestigung der Stra.sse bestand teils in Pflasterung, teils in Beschotterung<< . 67 Otale i nazivi strata, street i Strasse, .izvedeni ne od v i a = cesta, nego po cestovnom zastoru - stratum, po se rimska cesta bitno razlikovala od p ra ! njavih putova iz starog doba (e. V a s o l i, Rim, p. 245). - Od pojma s tr a t u m po svoj pl'ilici je izvedeno i ime S t ar e t i n e planine, na k oj oj se do danas du " i odsjek rimske ceste. Takvi su i odsjeci rimskih cesta u Pruscu (M a z a l GZM 1951, 179, sl. 4), kod groblja blizu Gornjeg Vakufa (E. P a ! a l Naselja 40), u samom Gornjem Vakufu (! to sam evidentir ao 1963. g. prilikom kopan ja kanal a za p olaganje vodovodnih cijevi u gla vnoj ulici), itd. Or'ginalna rimska kaldrma dosta dob r o se na nekim m jestima uz e rvlj<ivlcu, na pu tu

31

U na ! oj planinskoj zemlji na rimsku cestogradnju ne mogu se primijeniti pravila koja daje Vitruvije (De arch, VII, 1), ni mjerila po kojima su se gradile velike italske ceste (kao npr. Via Appia, Via Flavia i d r.), pa ni one u nekim drugim provincijama carstva (npr. u Panoniji, Galiji, Africi itd.). Stoga kad je o konstrukciji rimskih cesta kod nas, mora biti vrlo oprezan 68 •

llimska cesta kod i?otkupice na Vidovu polju (Stolac), pribli " ni izgled rimskih cesta u na ! im krajevima (Foto Ranko O konstrukciji rimskih cesta kod nas pisalo se dosta 69 • Tehstrana ovog problema predmet je ispitivanja njaka kao ! to je bio Ballif. Stoga ovdje upozoravam u prvom redu n a Drvar - O ! trelj, kroz Prosjek na Kupre ! kom uz Staretinu pl., na usponima i na mek ! im t # renima, kao i na ulaZJima u naselja. 68 Zanimljivo je ono ! to pi ! e F. B u l BD 1916, 175. Veithovo (Feldzi.ige, 16) mi!ljenje da su u rimsko doba ceste u DaQmaciji bi.l e bolje od savremenih, navodi u bilj. 3 kao kuriozitet i >>In uno nostro viagglio archeologico nell'a. 19>03. n #1l'interno della provincia, in compagna dell'or def. Dr . O. Benndorf, Direttore dell'Istituto Archeologico Austriaco, dopo esaminate in piu loghi le traccie d elle .strade romane coi s.o lchi incavati nel vivo maoi.gno per le rotaje, alla v• i sta di qrueste e d ell' inegaug1ianza del terreno molto ondulato, difficile pei cavalli e pei carri, ai sovveniamo bene della sua titubanza nel credere che queste strade fossero state romane e della sua . l epida osservaZJione i n propos.i to: vergogno pei miei Romani«. 6 9 Osnovnu literaturu o rimskim cestama vidi kod P a ! a l a, O. hod. pit., 139, bilj. l , 2 ,i 28 kao ,i Naselja, p. X-XII. Cf. Besn <i1er -Ch apot, kod Daremberg-Saglio, s. v. v i a; C a g n a t-C h a p o t, Manuel d'archeologie I , 41 i d; A. Gr e n i e r , Manuel d'archeologie gallo-romaine I i II, 1931. - 1934. B e s n i er, u Dictionnaire des antiquites greques et romaines d 'apres les lextes et les monuments, s. v. v i a, 785 i d. - Literatura o cesta na terenu vrlo. je opse"na, pa ovdje dajem manji izbor vi ! e monografijskog karaktera: G. P a s e h er, Siedlungen und Strassen im Limesgebiet zwischen Enns und Leitha, Wien, 1949; R. N o 1 l , Sied-

SUka l.

32

rezultate do kojih je do ! ao ovaj seriozni Vrijedne podatke dao je i Patsch u opisu ceste Bigeste-Narona71 • Ipak time nisu rije ! eni i svi problemi rimske cestogradnje kod nas, ! to bi, bez sumnje, donijelo vi ! estruku korist, jer bi se moglo mnogo lak ! e govoriti i o sistematizaciji :i datiranju rimske cestovne mre " e Ovdje govoriti ni o po ! tanskoj slu " bi (cursus publicus) i pojedinim po ! tanskim linijama i stanicama, pa na raniju literaturu•e. Jedno se pitanje ipak ne mo " e a to su k o l o t e i n e (Spurrillen) . Ballif je zasluga ! to je otkrio i objasnio ovu pojavu - smatrao je za spurile >> . .. dass man solche Rillen haiifig kiinstlich vor der Beniitzung der Strassenbahn herstellte und den iibrigen Theil der Felsrippe stehen liess<<m. Patschevo je naprotiv mi ! ljenje bilo da kolonisu umjetno nego da su s vremenom nastale uslijed v rlo " ivog prometa 74 • U novije vrijeme ovim se pitanjem op ! irnije pozabavio ko ji analogno cestama u Galiji, Reciji i Noriku - u ovim brazdama vidi predrimsko, tj . ilirsko porijeklo cesta 75 • su u prvom r e du u slovljene p rirodom tla ; nalazimo ih na mnogo m jesta pa i na ravnom t erenu u k ra ! kom kao rezultat dugotrajnog trenja po tvrdoj , k amenitoj podlozi. doJazi jedna, a dvij e brazde. U nekim kad je cesta imala lungen und Str assen im Limesgebiet zwischen Inn und Enns (Oberosterreich), Wien, 1958 ; F . Er.tl, Topographia Norici I, . Kremsmiinster 1971; A. Graf, Dbersicht der antiken Geographie von Pannonien, Budapest, 1936; K . S e h u m a e h er, Die E rforschug des rom. u . vorrom. Strassennetzes in vVestdeutschland, HI Eenichtt der Rom. Germ. Kommis.sion, 1908-1907; r i s t i, Sied!JuiD.gs - und Kultu rgeschichte der Rheinlande, II 1923; J. H a g e n, Romerstrassen der Rhei:n[lLrov>inz, Bonn 1931 ; H. J a n d a ur e r k , Die Strassen der Romer Oberosterreichische ·A ltsstrassen, Weis, 1961; J. 'M er t e ID. s, Les rou tes romai nes de la Belgique, Archaelogia Belgica, Bruxelles, 1957; I. K o n i g, Die Meilensteine der Gallia Narbonensis, Itinera Romana 3, Bern. 1970 (gdje se daje i pregled komunikacija); O. Cu n t z, Die romische Strasse Aquileia Emona, ih re Stationen und Befestigungen, Jahreshefte, 1902; A. P u s e h i, La stra da ·romana da Aquileia ad Emona, Archeograf·o 'Tniestino, 190:5; A . S t u Cc h i, Il tracciato della s brada rrnmana d a Aquir l eia a lmlbia,na nelLa vale del l Vipacco, 1948; P. S t i e o t t i, Le vie romane della regione Giulia, 1938 ; A. v. Pr e m er s t e i n - S. R u t ar, Romi sche Strarssen und Befest·igurugen in Krain, 1899; S. P a h i Doslej neraziskan odsek rimske ceste Celeia - Poetovio, Raspir.ave SAZU 6, 19&9, i:td. Od radova !koj•i se odno.s e na na ! u pTovinciju su Ph. B a l l if, Strassen i E . P a ! a l Naselj a, K. P a t s e h, Narona i dr. 7'0 Strassen, 6-11 , T. I, sl. l i Strassenwese n, p. 8. 71 Naro.na, ! p. 32; sl. 16, 19 · i 27, i GZM 1914, 173, sl. 45. Cf. E. P a ! a Naselja, 103-108; i s t i, O hod. pit, 160; ·i s t i Problemi, 249; i s t i, KI BiH. i st. BiH, .69-73; A. Eva ·n s, AR, 98, sl.12 a. 217; D. Serge jev s 'k .i, Kult. r 72 D ar e m b e r g a g l dJ o, s. v. cursus publicus; E. P a r !a l • i Problemi, 253-257, gdje je citirana i ostala literatura. Cf. F . J u r i ! e v i Primorska po ! ta skozi zgodovino, Koper, 1967. H o l m b er g, Zur Geschichte des cursus publicus, 1933. 73 Strassen, p . 7-8 T. I, sl. 2. 74 GZM 1914, 171, sl. 42 i 43. 75 Problemi, p. 250: >>Naravno, is pucano i razlo kano tle kra ! kih predjela zahtijevalo • b i zama! nije • r adove, ·ako ;bi se ·p ri ! lo izradi J gLatlm.g planuma za 1 ko·lo<V·O'z. Umjesto • t oga, kameiJJi:to t'lo je dobivaLo lbrazdaste usjeke i li koj• i ma su :ko).a mogJa da se Qak!e r i sigunnije, dok je prosto:r dvije brazde poravnan u najnu " nijoj mjeri skidanjem i zasipavanjem udubljenja«. U bilj. 14 na nav. mj. citira i literaturu o nama. Cf. E. P a ! a 1 H, KI BiH;, p.
3

vec1 uspon, mo ! e se dozvoliti da su spurile konstruktivni elemenat i da su usijecane na umjetan Takav je na usponu iz Bu " kog blata na Privalu, gdje su uz manje prekide, duge oko l km. Ovdje gotovo na cijeloj du ! ini imamo dvostruke spurile, a na jednom dijelu i (Ballif, Strassen, T. II, sl. 3; usp. i T. I, sl. 2, T. II sl. 4, T. III, sl. 5 i 6; F. Zbornik Matice Hrvatske, 1925, sl. na str. 123). Razmak spurila iznosi 1,20 do 1,25 m . Takav je razmak na svim cestama koje su ovdje dok je npr. na cesti Bigeste·-Narona - po Patschu - njihova " irina 1,30 do 1,35 m 76 • Ballif navodi " irinu od 1,20 do 1,25 m 77 • Moglo bi se uzeti da " irina od 1,25 m odgovara planinskim cestama kakve su Dolabeline, dok je na komunikacijama, razmak mogao biti npr. 1,35, pa i 1,63, kao u PanonijF8 • Prema tome, ne bi se moglo tvrditi da su ove razlike imale neki »regionalni, plemenski karakter« 79 , niti da u ! i sistem brazda iz predrimskog vremena a da " iri pripada rimskoj tehnici80 • Ovakav ne bi se mogao izvesti i zbog toga " to se spurile redovito nalaze na sredini same trase, gotovo podjednako udaljene od Stoga biii. se slo ! io sa Patschevim mi " ljenjem da dubina brazda ilustrira u prvom redu ! ivi promet, dok su pbina strminama, brazde mogle biti i umjetno zbog lak" eg i sigurnijeg prometa81 • Na takvim mjestima ceste su bile u ! e, " iroke svega 1,50 m, pa na tim relacijama, nije moglo ni biti mimoila ! enja kola82 • # irina Dolabelinih cesta iznosi 3,50 do 4 m i na njima su se u pravilu mogla dvoja kola, osim na uzbrdicama i na ljutom kr " u. Kako su se rijetko s obje strane takvog puta, te " ko je odrediti " irinu cesta. Osim toga " irina nije uvijek bila ista, " to je ovisilo od terena. Iznimku predstavlja cesta Bigeste-Narona, se
76 Narrona, " p. 41-43. Ova ["azlika mogLa hi biti i ,pos!ljedica nejednakog /POStupka [lrlilikom mjerenja. Moja mjera uda'ljen01st unutarnjih Tuibova ib["amda. 77 P h. B a ll i f, Strassen, 8. 78 # irem rastojanju, tj. du ! ini osovine kola, odgovara mjera od 1,63 m ustanovljena rekonstrukcijom rimskih funeralnih kola u Polj a ncu kod Ludbrega, u Panonskoj niziji, M. " e p er, Rimska kola iz Polj anca kod Ludbrega, Arheolo " ki radovi i rasprave, II, 1962, 286. 7 g E. P a " a l Problemi 252: »Pouzda no je, dakle, d a i u kTajevima 1 rimske Dalmacije na naNn o krulturrnog i materija1no,g raZJv:Hka awtoht01nog elementa - Ilira, lko}i ISU se znali lkio,riistiti i na njima obavljati vi " estruke radove«, Cf. E:I Bi:H, 2HJ. 1 eo E. P a : " a 'l i Prdblemd, p. 2152. 81 K. P a t s e h, NaPona, " p. 41 8 i 49 ,o pilsuje dvostruke na brijegu u blizini [N,arrone. J>atsoh ·i:znos'i ,m i " ljenje da 'je na ovom mjestu jedan par spurila sa bla ! im usponom slu ! io za vo ! nju uzbrdo, a onaj na strmoj padJln:1 za vo ! nju ni'z brdo. J>o P a " a l li 'P ,rolblemi, 0!)2, 1strmiji put sa koloje [lredrimski, :a bla ! i r,i ms'k i: '"U svakom - ,k a ! e ni lkod \Ilas ni u drugim evl nopsikim .z emljama, 'dijelov;ima Jm1perije, ove kolo't enisu tekovina rimske civilizacije i graditeljstva, pretpostavljaju jedan V1id mjera ,Jmje su Ililr.i 1i Kelti predllJJzilmali 1 na svojim cestama }o" u P'redrr-imsk'O dol b a«. il nastavlja: '>>!S !druge strane, opravdana je k01nstatacija da u lkamenilom tiJ:u nastale ljudskim radom '(ul!"ezivanja brazda) na nesigurnim mjestima i opasnim proimllima d da 's u uslijed vo ! nje kola i pritiska postajale dublje i "ire<<. 8JI iP h. B a 1 l l if; Strassen, p. 8 d 9.

34

! irina od 4,35 do 6,75 m 813 , a i ceste preko kra ! kih polja, na potezu gdje ! irina - po Ballifu - iznosi 5 m 84. Ceste ! ire od 4 m nastale su tek poslije Trajana i Hadrijana. Kad je o konstruktivnim elementima rimskih cesta, ono ! to mi se su ! tinskim hodolo ! kim problemom jeste pitanje kako i po rimsku cestu razlikovati od turskog ili seoskog puta - progona. Kao ! to znamo, srednji vijek kod nas nije gradio kolskih cesta, a za konjski i promet koristio je uglavnom ostatke komunikacija85. Turci su kod nas kaldrmisane kolnike uglavnom graditi u XIX ali je ta kaldrma, u pravilu, mnogo u " a od rimskih »Vondka«86. Kod Turaka, upada u veliki disparitet u izgradnji monumentalnih mostova koji ne zaostaju za mostogradnjom i vrlo lo ! ih, konjskih putova koji povezuju te mostove. To i jeste razlog da su rimske ceste, sa minimalnim devijacijama, kori ! tene ne samo kroz srednji vijek nego i u tursko doba, pa uz njih nalazimo osim brojnih srednjovjekovnih nekropola i muslimanska groblja i hanove, koji ltodologu mogu poslu " itikao sekundarni dokaz starosti neke komunikacije. postavlja se pitanje kako i po kojim primarnim elementima prepoznati rimsku, umjetno cestu? Pri tom ne mislim na koju pru " aju arheolo ! ki, posebno i epigrafski nalazi uz trasu; mislim, na sam i z g l e d tih komunikacija. Izgled rimskih prometnica nakon tolikih vrlo je raznolik, zavisan u prvom redu od geolo ! kog sastava i nagiba (oblika) terena kojim je cesta prolazila. S toga aspekta mo " e se razlikovati vi ! e vidova u kojima se javlja rimska cesta.
l. Ako je neka rimska cesta kori ! tena i kasnije, je manje-vi ! e kao dobro seoski put, vje ! to reljefu zemlji ! ta, sa strana starim ili " ivicama, sa bla " im zavojima i ponekad strmijim usponima, koji idu od 10-15'0/o. Ponekad tu i tamo, su i podzide i dijelovi kaldrme. Usjeci i nasipi izvedeni su u najnu " nijoj mjeri. Takva cesta izbjegava kanjone i uske doline rijeka i potoka koji su zbog bujica i odronjavanja zemlji ! ta, a i zbog zatvorenog vidika, nepodesni i nesigurni za promet. Trasa obiide stranom kose ili b rijega, ravnomjerno uspon i blago bregova, dok preko polja, ide u ravnoj liniji. Ako takav put ima ! irinu 3 i 4 m, u svoj oj osnovi mo " e biti anporijekla87 •

84 85

p.
86

K . P a t s e h, Naro'Ila, ! p . .27-HO; P h. B a ll if. 8 i 9. Str.assen, p. 9. J i e k, Handelstrassen p. 78 i d. (U prijevodu D. P e j a n o v a, drumorvd i mudruioi Sribije ·i Bosne u sredlnjem v.ijeku, Samjevo, 1951,

# ivlju djelatnost na izgradnj i cesta je tek Omer-pa ! a (1850Kori's<tio ih je za vojne operacije, 1 pa poneka stara 1mldrma i dana,s nosi ime »Topski put« (Top-jol). Uspor. P h. B a ll if, Strassenwesen, p. 14 i O. B l a u, Reisen, lP· 111. 87 Vrlo i vjeran opis rimske ceste dao je A. Gr e n i er, Manuel d'archeo; log,ie .gaUo-noma ine, U., P.aris, 19:54, p. 174: cesta • n a /Umjetnim ·r.adovima: ona •tra"i tle i lb je " i od opasnosti poplave koje bi je neupotrebljivom i razorile. Ona ne ide uvalom gdje potok i a-Ijeka !Pru"aju vrlo put i .g dje l b i cesta lbila Kad je greben te " ak, put ide stranom kose ! to je visinom. U cesta .tra"i naj•zatvoreniji d najsigu!'niji teren-«. (Ci,ti.rano po
186!2).
1

35

2. Ako rimska cesta nije kori ! tena u recer.tnije doba, ona mo " e imati izgled: a) Utonula >>tlaka«, jer su joj vode odnijele donji stroj ceste, kao npr. na Naklu (Bu ! ko blato), Trnovu ( # ipovo) itd. b) Kad su donji stroj seljaci, se uz takve >>tlake« nalaze gomile razbacanog lomljenog kamenja, u stvari trijeb da bi bolje r asla trava. Ovakve se >>tlake<< na kra ! kom terenu, i to mjestina Janju, polju, Kupre ! kom polju itd. e) Kao slabo raznesena kaldrma i nogostup, dok je sama trasa zarasla u zemlju ili se pretvorila u sada ! nji put, npr. u Prosjeku na Kupre ! kom polju itd. d) P onekad se javlja kao kompletno ko nzervirana cesta, zarasla u ledinu , tek tu i tamo vidi se po koji ili dijelovi kaldrme, n pr. na kra ! kim pol jima (Kupres, J anj , na Staretini, uz Crvljivicu itd.). e) P on ekad kao dobro cesta, zarasla u ! umu, kao ! to je odsjek ceste na Staretini, od do ili pod gradinom Zmijinac na Ljubomirskom polj u (Trebinje), gdje j e trasil·ana u vrlo ravn oj liniji k roz cijelo p olje na du " ini od oko 8 milja (>>kao po koncu <<). f) Kao kaldrma, zatrpana aluvijalnim nanosom, na poljima i u dolinama. se pojavljuje kod oranja, jer kamen iz kaldrme zapinje za plug, a u vrijeme su ! e usjevi po " ute, npr. u Prisoju, Li ! tanima, Dub r avama kraj Stoca, na polju itd. nasip ili kaldrma, npr. Li ! tana i g) Kao dobro na Livanjskom p olju, na Staretini planini, kod H a rdomilja (Lj ubu ! ki) itd. 89 h) Kao manje ili vi ! e uzdignut nasip (aggeT) ali samo na potezima ceste, npr. na Privali i u Prisoju, u kraj # ipova, u Pro-sjeku na Kupre ! kom polju, pod kupre ! kim Velikim vratima, kod Prskalov ih staja (Ballif, Stmssen T IX, sl. 16) itd. 90 3. U izrazitom kamenjaru rimska cesta se kao »tlaka<< us jeu " ivu stijenu, sa na uzbrdicama i p rijevojima, ali i kao obris na ravnom, kamenitom terenu, npr. na Privali, itd. 91 u Dubokom dolu, u Prosjeku, u dolini Bregave kod Osim toga treba imati u vidu da na manjim, pa i na r elativno veodsjecima puta - gdjegod su to uvjeti terena (npr. preko polja, kra ! kih r avni, i sl.) - ponekad ceste nisu imale umjetno ager (korpus), nego su vodile po prirodnim putinama. Ovim nisu iscrpljeni svi vidovi u ko jima se na t erenu manifestiraju r imske ceste. Tu i tamo se javljaju i drugi detalji, karakteza rimsku cestogradnj u, usjeci (u na Janju, podzidi itd. Vrlo su karakteu Rogoljima prema Trijebovu) i stare kojih cesta prolazi (u kod # ipava, u Gerzovu , u P r isoju itd.). Mostovi se nisu (osim tragova v rlo
P a ! a l ·i u, Na ! e stall"ine lill, 2:42). - O vaj 01pis o·dgovar.a ugla• \mam i dm skim c estama u na ! im kra jevima, a rezultat je sv.ak:ako zahitjeva onda ! njeg qpis v. J . M ar t e n s, n. dj. 26. 88 I. lB o j an ov sk i, n. dj. 1 u bilj . 51. 8 9 K. P 'a t s ch, GZM 19• 10, 177. 90 ,p h. B a I l :i :{, Strassen, 27, T . IX sL 16. 91 K. P a t s e h, GZM 1914, 17• 1, ,s, l. 40. v. e. M i ller, IR, p. VIII.

36

na Cetini, Bregavi, Trebi ! atu, Trebi " njici itd.) 92 , ali na njih podsjetoponimi kao " to su Mostine, Stara mostina, Mosti " te, most, Carski most, i sl. Uz ovakve ceste se nalaze i stara groblja, ponekad i rimska, kao u na Borku polje) i kod Stubo vrela n a Kupre " kom polju!).3. Va ! an su indicij, posebno u bezvodnim krajevim a, izvori i bunari uz trase ovih cesta, npr. Stubo vrelo i U " ivac n a Kupre " kom polju, # banica u i Muki" nica u Bu " kom blatu, odnosno bunari u Trijebovu itd. Uz ove ceste razasute su prethistorijske gradine i turnuli, a su i nalazi n ovaca94 • Glavna i osnovna karakteristika svih rimskih putova kod nas jeste prema tome iza b rana t rasa, vje " to p riljubljena plastici terena, uz minimalne zemljane radove, " irine 3,5 d o 4 m. je pravac cest e dobro izabran, sa ravn omjernim usponom i padom, osim kod prijevoja. Vrlo je malo p rimjera k oji bi u kazivali n a razvijenij i gradnje cesta, kakav se u ca r stvu od Traj an a , sa nasipima i dubokim usjecima da bi se dobio nivo kolnika, a uspon i pad ceste sveo najvi " e do 8'0 /o 95 • U takve radove mogli bismo u brojiti n asip kod Hardomilja"u, popravk e iste komu nikacije"\ k aldrmu Li " tana i na Livanj skom p ol ju98 , u sjek Dobrana i Tij arice99 i td. Na kraju j o " nekoliko o miljokazima (m.armor m illiarium) . Sve va ! nije ceste, koje bismo danas nazvali cestama l. reda, bile su obilj e ! ene kamenim stupovima oblog presj eka, promjera do 40 cm, a visim: do 1,50 m. U u n utra " njosti provincije Dalmacije najbolje i najimpozantniji su miljokazi sa ceste pol je - dolina Sane, koji su bili postavlj eni u vrijeme car a Klaudija, i to g 47/48. n. e. Svi miljokazi s ove ceste su u isto vrijeme, od istoga kamena i u istoj r ad ionici, " to se ne mo ! e i za miljokaze sa ostalih cesta. broj miljokaza iz na " eg poznat je sa magist ralnih cesta Salona-Servitium i Salona-Argentaria, kojima se milija cija raod Salone, dok se na cestama polje-dolina Sane i Trilj-Narona milij acij a brojala od Burnuma (caput viae) odnosno Tilu riuma. Dobar broj miljokaza nema natpisa (anepigrafski), bilo da je natpis stradao, ili ga mo ! da n ije ni bilow0 •
92 Tr u h e l k a, GZM 1892, 363- 364; K. P a t s e h, Narona, "p. 54, sl. 24. $ irina mosta iznosi: Stolac 3 m , Tihaljina 4 m, a Solin 3,20 m (L. K a t Prilozi IX, 64, sl. 4). gg Za I. B o j a n o v s k i, n. dj . u bilj. 51; za Borak, D. S erg e j e v s k i, GZM 1942, 143; za Stuba, Ph. B a l if, Strassen 24, T. VII, sl. 14..

Rimska groblja su uz etapne st anice. w V . bilj. 54. Uspor. K. P a t s e h, Narona "p. 52 = GZM 1896, 415 i M. Z a n i n o v Delmati II, p. 24-28. 95 e. M i 1 J e IT, I lti'll. Rom , p. X. 96 K. P .a t s e h GZ<M HHO, 177. Na osnovu ·natpisa C IL IH 8<484 dz 173. g. n . e. Patsch reparaturu ceste Bigeste -Narona datira u III v, usp. Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fiir Altertumskunde II (1908), 107. sl. 2:8 i 21 9. o1 K. p a t s e h, Narona, " p. 3c2. os I. B o j a no v sk i, dj. n. u bilj. 511. 99 e. I v e 1 k o v i: VAHD 1897, .2101 . 100 O miljokazima v. O. H ir s e hf e l d, Die romische Meilensteine, u Sitzungsb. d. kon. preuss. Akad. d. Wiss. IX, 1907, 1- 17, posebno str. 25; P h. B a ll if, Str assen, 9. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1962, 93- 95 - Pregled dotad poznatih miljokaza na ,f.imskim cestama u Dalmacij1 i dali su P h. B a l l if, 37

N aj stariji miljokaz je onaJ IZ doline Tre ! anice (Konjic) sa natpisom DIVO AVG(usto) iz 14. g. n. e. 101 , ! to je ujedno i najstarije epigrafsko o izgradnji rimskih cesta u ovoj provinciji. ostalih milj okaza od vladara III i IV Miljokazi su dokaz za postojanje neke rimske ceste, pogotovo ako su in situ. Osim toga oni su i va " ni izvori za historijskih i gospodarskih problema, posebno topografije, iako za historijat ceste ne moraju imati Miljokazi su, naime, u stvari, spomenici u vladara, iako se - kako ka " e Patsch - za vladanja tog vladara nije mo " da ni ! ta nilo za cestuw2 • Ne znamo da li su i Dolabeline ceste imale miljokaze. Nijedan dosad nije Mo " da su postavlj eni istom kada su ceste dobile za trgovinu i civilni promet Isto tako nije jasno da li su miljokazi postojali in continuo uz cijelu cestu ili samo na ponekim odsjecima ili istaknutijim mjestima. Upada, u naime, da se u unutra ! njosti zemlje, u predjelima koji gravitiraju panonskoj niziji, vrlo mali broj miljokaza. # ta je tome uzrok? Jesu li u ovim krajevima, koji oskudijevaju na kamenu, miljokazi u toku vremena uni ! teni? Ili su mo " da u dolinama zatrpani u aluvijalnim nanosima? Ili ih ovdj e mo " da nikad nije ni bilo? se da su sva tri razloga. O cestama su se u kasnije vrijeme, kada vojska za njih nije imala interesa, brinule civilne vlasti, pa je da sve oblasti nisu postupale jednako i da su miljokazi postavljani uglavnom u blizini znaaglomeracija ili p utnih stanica. Ova praznina, nepostojanje miljokaza na velikom stvara u rimskih cesta . Stoga u okviru ovih svojih istra" ivanja miljokazima posebnu pa " nju. stanovni ! tvo ovo kamenje naziva »mramor«, a ponekad i »biljeg« 10\ pa tamo gdje je ovih spomenika nestalo i ti nazivi, upotrijebljeni kao toponimi (ponekad i u katastrima), dobro poslu " iti za rekonstrukciju neke rimske trase.

Strassen 47-51 i M. Abra m pit., 148 ·i Naselja, W5.

VAHD 1926- 27, 154. Cf. E. P a ! a l

O hod.

v. D. S er g e j e v s k i, GZM 1962, 75 i I. B o j a n o v s k i, Adriatica, 511.

lje"ene rimske ceste, kao ! to su >>obli k amen«, >>kamena mje!ina« >>ma!et« jtd,

101 CIL IIII 101, 6 4 = K. P a t s e h , AEM XVI, 82 = P h. B a ll i f K. P a t .s e h, Stras· sen, 64. 102 GZM 1 914, 174. O drugim narodnim nazivima ovih kamenih biljega, kojima su bile obi-

38

EPIGRAFSKI DODATAK (Tab. I i II)

CIL III 3198, a

=

10156, a

+

3200

=

VAHD 1926-27, 151:

Ti(berius) C]aesar Divi Augusti f(ilius) Aug]ustus imp(erator) pont(ifex) max(imus) trib(unicia)] potest(ute) XIIX co(n)s(ul) II viam] a colonia Salonitan(a)

5

ad f]in[e]s provinciae Illyrici

? . . . . . . . . . . . . . . . .?
cuius viai millia passus sunt CLXVII munit per vexillarios leg(ionis) VII et XI item viam Gabinianam

10

ab Salonis Andetrium aperuit et munit per leg(ionem) VII

CIL III 3201 = 10159 151:

+ 3198, b =

10156, b

=

VAHD 1926-27,

5

Ti(berius) C]aesar D[i]vi Augusti f(ilius) Au]gustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) trib(unicia) potest(ate) XXP co(n)s(ul) III viam a Salonis ad He .... [c]astel(lum) Daesitiatium per mi[llia pass]uum CLVI munit et idem viam ad Ba .... [flu]men quod divid, i t Hbis . .....• .ibus a Salonis per [millia pas]suum

CLVIII 10

15

[et idem viam ................•• •] munit ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID P(ublio) Dolabella leg(ato) pro pr(aetore)

1

D.

Ispravljeno p rem a lekciji A. Betza, Untersuchungen, p. 21:1, bilj. 77. Cfr. Dolabella, p. 343, bilj. 20.

39

CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE ILLYR.ICI«
UVODNO RAZMATRANJE

Cesta a colonia Salonitana ad fine s provinciae Illyrici (CIL III 3198, a = 10156, a + CIL III 3200), duga CLXVII rniHia passus, najdu ! a je od svih pet komunikacija koje su u Dolabelino doba. Cesta je u vrlo kratkom v remenu per vexillarios legionnrn VII et XI. Zavr " ena je 16/17. g. n . sa ciljem da se uspostav i brza i efikasna veza sa rimskim posadama u netom osvojenoj Panoniji (ll. do 9. g . pr. n. e.), odn osno sa don edavno p okorenim plemenima (6-9. g. n. e.) u unutra " njosti Ilirika (Delmati, Mezeji, Oser ijati i dr.). Bila je to i veza Rima sa novopripoj enom Pan onijom, a ujedno i osnov na komu-· dkacija na p ravcu sjever-jug, od k oje su se l.ateralno odvajale sve ostale ceste koj e su iza t oga Prema slo ! noj ocj en i Dolabelina se cesta u svom osnovnom pravcu poklapa sa itinerarskim komunikacijama Salona-Servitium (Itin. Ant. i Tab. P eut .)1 • Isti taj pravac, ali samo na odsjeku od Servicija do Baloje, poznat je i anonimnom geografu iz Ravene 2 • , Osnovnu indikaciju za p ravac itiner arskih cesta koje su zav r " av ale u Serviciumu (Servitiurn), pru ! ila je Notitia dignitaturn (nastala oko g . 400), koja navodi Servitium kao sjedi " te zapov jednika Prve panonske flote, a to je moglo biti samo na Savi3 • S druge pak strane, odavno je bilo p oznato da se Aequurn nal azio u kraj Sinja. Natpis, otkopan u 1770. g . to je definitivno i p otvrdio4 • Tako je dosta rano bio osnovni smjer itinerarskih komunikacija Salona-Servitium. Ipak, zbog nedostatka konkretnih podata ka, u prvom redu epigrafskih , uspr kos brojnih poku " aja, n jih ova t rasa nije do danas na Pojedin i autori iznijeli su manje ili vi " e u spjele hipoteze, ali n i lokacije po-·
1 U spor. M . VAHD, 1926-27, 40-43; D. Se rgeje vsk i, GZM, 1942 116-118; E. P a " a l AJ III, 63; K. P a t s e h, RE, Sp. 2325,

s. v. Ad F i n es.
3

e H in . Ant. 268-269; Tab. Peut. segm, VI; R avenn. Oosmog• r. IV, 17-20. Not. dign. oce XXXII, 55: pm efectus e Las si s I Pannonicae Servitii , Cf. C o n s, Dalma tie , 234. 4 CIL III 2732 = L L o vr i Bilje " ke o putu po D a lmaciji opata Alber ta F o!l·tisa (hrvatski prijevod), Za.greb, 1948, 32- 33. Cf. M o m m s e n, CIL III p, 360.

41

jedinih putnih stanica a ni trasa ove velike komunikacije nisu dosad fik-sirane u skladu sa izvorima5 • Pribli ! nu trasu je Patsch definirao ovako: »Ona je po " la iz Salone, prelazila je Dugopolje i Citluk - Aequum, uspinjala se na Prolog , presijecala je Livanjska i polje i Crnu Goru, si " la je u Banja Luku, te je dalje i " la preko Lakta " a i Laminaca. Kod Donje Doline ulazila je po svoj prilici u cestu koja je i " la uz Savu<< 6 Ako se navedeni pravac uporedi sa modernom komunikacijom Luka-Sava, du ! ina iznosi oko 318 km, a koja u osnovnom pravcu odgovara toku itinerarske ceste Salona- Servicium, odnosno ad fines provinciae Illyrici, vidjet da je rimska komunikacija bila za punih 67 km (167 m. p. oko 250 km), ali samo do Lakta " a (Ad Fines?). To da Dolabelinu cestu valja tra ! iti " to liniji na pravcu Split-Sava. Pogotovo to vrijedi za trasu Antoninova Itinerara, koja je duga svega CXLIX m. p. = oko 224 km, dakle samo nekih 25 km vi " e nego " to iznosi udaljenost Split-Bos. Gradi " ka.

=

Ovo saznanje bilo je i za topografsko rimske ceste na terenu. su prva terenska ispitivanja pokazala da su potrebne izvjesne korekture rezultata do kojih su do " li Ballif i Temeljna opservacija sastoji se u tome da pravac rimske ceste ide gotovo ravno prema sjeveru, dakako uz nu ! na odstupanja koja je nametao planinski lanac Dinarida, na kojem je cesta morala savladati brojne manje i uspone. Kad je o cesti Itin. Ant., onda se m o ! e govoriti o njenom gotovo pravolinijskom toku, a to j e i za rimsku cestogradnju (npr. cesta Tergeste-Tarsatica i neke druge). S druge strane, to da Dolabelina cesta nije zaobilazila planinske lance Dinare, Galije sa Staretinom i dr., koji su se na njenom putu prema unutra " njosti, nego da ih je forsirala na topografski najpogodnijem mjestu, neku dugodolinu, dragu, sedlo i sl. Ako se pak uporede podaci iz sva tri izvora, vidjet da je najdu ! a Dolabelina cesta iz 16/17. g. n. e. Itinerer Antonini za ovaj pravac daje 149 m. p., dok Tabula ima svega 126 m. p., a to je premalo, je:r udaljenost Salona-Servicium iznosi oko 135 m. p. 7 Radi se o krupnim razlikama " to zadaje znatne Razlika Dolabeline ceste i Tab. Peut. iznosi 41 m. p. Tome jo " valja dodati 16 m. p., koliko iznosi distanca Ad Fines-Servitium, " to daje 57 m. p. = oko 85 km. Razlika pak Dolabeline ceste i one sa Itin. Ant., do Serviciuma, iznosi 34 m. p. = oko 51 km. Kako dakle objasniti ove disproporcije? Obja " njenja koje bi se moglo efikasno kontrolirati, n ema, jer ne poznamo ni pravac ni Dolabeline ceste. Poznat je samo njezin (Salona) i kraj (Ad Fines?). Disproporcija Dolabeline
5
6 7

E. B a l" a l i

AJ ·]III, 63.

novaca, GZM, 1902. 411.
U spor. M. H o er n e s, Alterthiimer, 131.

42

i ceste Tab. Peut mo ! e se objasniti bar dijelom, lakunom na Tab Peut. stanica Bariduum i Ionnaria ispao je broj milja, ali ne znamo koliko. Jedina da donekle kontroliramo ovaj izvor ostaju ter enska ispitivanja i nalazi. Ako se, naime, utvrdi trasa ove ceste, in natura, mogla bi se pribli ! no odrediti i njezina du ! ina, a to bi pru !il<J i elemente za rekonstrukciju teksta Tabule. Postavlja se alternativa : ili je Dolabelina cesta doista zaobilazila od naselja do naselja - kao " to neki misle - ili se nije zavr " avala u postaji Ad Fines (Tab. Peut.), koja se lokalizira u Lak·· ta " i-Mahovljani, sjeverno od Banje Luke (Ravenatov Fi n e s). U geo-grafskom i topografskom smislu ni Lakta " i, a ni Mahovljani, ne predstavljaju koja bi obilje ! avala kraj jedne tako va ! ne komunikacije kao " to je bila Dolabelina. Osim toga, u prvo doba rimske administracaje jo " nije bila sistematizirana cestovna mre ! a u Iliriku. Tada jo " nij e bila ni longitudinalna cesta Siscia-Ad Praetorium XXX Set·vitio XXIII Urbate XXXIII Marsonie i dalje za Sirmium, koja je do Urbate sigurno i " la desnom obalom Save7 a. Ako bi se i dopustilo da je ta cesta tada bila bilo bi nu ! no da se s njom pove ! e i Dolabelina da bi cesta a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici a to Dolabelinu cestu trebalo produ ! iti sve do Save. Ali ni to ne bi dalo sasvim rje " enje, jer opet ne bi u potpunosti objasnilo razliku u du ! ini itinerarskih cesta i Dolabeline ceste. Problem se mo ! e rije " iti - uz uslov da je Dolabelina cesta i na svom putu od Salone do Posavine imala ne " to du ! u trasu od ceste Antoninova itinerara (167 : 154 m. p., razlika iznosi oko 13 m. p .), ako se Dolabelina cesta produ ! i do prijelaza preko Save, tj. do Urbate (po !tin. Ant., 268: Servitii XXIII Urbate), a taj se nalazio negdje Urbate i Marsonije (Tab. Peut), u blizini dana " njeg Srpca8 • Na taj bi se uskladile du ! ine svih triju izvora. Ili mo ! da prijelaz preko Save treba produ ! iti do Donje Doline u Oserijata? Po svemu, dakle, izgleda da solinski natpis ne daje administrativnu nego geografsko-etnografsku granicu Ilirika, a ta je po svoj prilici zavr " avala na Savi9 • Solinski natpis vjerojatno ! eli da cesta ne ide do nekog mjesta unutar pokrajine, nego do kraja tj. do granice Ilirika u u ! em smislu, koji se mogao zavr " avati samo na Savi kao na prirodnoj granici. Primjera takvog imamo i kod starih pisaca. Tako Pto·lomej (Geogr. VIII, 5) jo " u II navodi: »Peta karta Evrope obuhvata Reciju, Vindeliciju, Norik, obje Panonije i Iliriju sa nim otocima<< (podvukao I. B.). Ptolomej dakle izdvaja Panoniju iz Ilirika. Isti pisac na drugom mjestu ka ! e da je »Ilirija (ne Dalmatia) okru ! ena na sjeveru s obje Panonije, granica, a na zapadu
I. Boj anovski, dj. nav. u bilj. 272. I danas je kod Srpca najlak " i prijelaz preko Save u Slavoniju. 9 O opsegu pojma Illyricum na solinskom natpisu raspravljao je M. A bram VAHD 191216-2,7, 153. termin »ad fines« .1de111tificir.a sa put nom stanicom Ad Fines CT·aib. Peut.), odnosno Fines (Ravenn . Cosmographia 217, 16), dO!k mu naz,irv I!!yri cum ·i sto :"to ri Dalmatia. Ad F ines mu je g.ra.s tanica. Cf. T h. M o m m s e n, ClL .Iii J, p. 417 ·i 422.
7'

8

43

sa Istrom ... « (Geogr. II, 16). Pa i sam August u svom testamentu govori ne ! to »Pannoniorum gentes, quos ante me principem populi romani exercitus numquam adi t, devictos per Ti. N er anem, qui tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci protulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii« 10 • Posljednja jasno ukazuje da granica Ilirika prije Tiberijevih vojnih uspjeha (g. 12-9. pr. n. e.) nije dopirala do Dunava nego da je istom tada bila pomaknuta na Dunav (protulique fines Illy1·ici ad ripam fluminis Dunavii). Prema tome imali bismo do Save Ilirik u u " em smislu i Ilirik u ! irem smislu : Dalmacija i obje Panonije. To bi i za na ! e pitanje bilo rje ! enje. 11 Takvo rj e ! enje problema implicira i termina a d Fi n e s, vrlo rasprostranjenog toponima koji se u Antoninovu itineraru javlj a vi ! e od 20 puta, vrlo i na takv im mjestima koja ne le " e na granicama provincija. Takav je (da ostanemo u na ! im relacijama) Naisa (Naissus) i stanice Viciano (Tab. Peut.), pa ponovno Vician a i Scu pi, jednom sjeverno, a drugi put ju " no od stanice Vicianum . U oba ova ad Fines putnu stanicu n a granici dvaju samoupravnih teritorija, municipalnog i kolonij skog, tj. Ulpijane i Naisa 1 1:::je da se radi o reliktu iz predrimskog vremena. sh,tje i sa stanicom Ad Fines - 20 milja zapadno od Siska na cesti Ernona-Siscia (Tab. Peut. V-VI), koja se identificira sa T opuskim, hipoteza koju s obzirom na podatke itinerara treba odbacit i. Tri posljednje stanice pred Siscijom (Romula, Quadrata i Ad Fines) su cestama Emona-Siscija (Tab. Peut.) i Senia-Siscija (Itin. Ant. 274, 4-6). Radi se, o gre ! ci itinerara i kontaminaciji podataka d viju k omunikacija, one dolinom Save (Tab. Peut.) i one iz Like (Hin. Ant.) . Stanica Ad Fines u stvari pripada cesti Emona- Siscia pa ni je mogla le " ati na granici provincije, te je treba lokalizirati negdje oko Vel. Gorice (mo " da u Bu ! evcu gdje se po Klemencu odvajala i cesta za Andautoniju), dakle na granici teritorija Varcijana i Andautoniensium11 b. Kada je o putnoj stanici A d Fi n e s - 16 milja ju " no od Servicija (Tab. P eut.), t e ! ko je radi li se i u ovom o
10 Monumentum Ancytra• l1JUm, e. XXX, T h. M o m m s e n, Res gestae div i Augusti, 86. 11 Za na ! e :Pita·nje nije ibHno je H ili nije postoj, a'la na Superior i Interior provincia Hillyricum o m m s e n, OIL I:H, .p. 27;9), je.r je u md u o geografskom, a ne administrativnom shvatanju Ilirika. O problemu Superior provincia Hillyricum, v. G. N o v a k. Questiones Epidauritanae, Rad, JAZU, knj. 339 p. 97-108. w F. P a p a z o g l u, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Akad. Rimski nauka i um jet. BiH Djela XXX, Sarajevo, 1969, 155. M. M ir k o v pu.t Naissus-Scupi ;i stanice Ad Fines, ZA, .sv. 1-·21/;lJ916\0, .249--4257. E. Ce r! k o v, RLms1 kJi put Naissus- Saupi J sta111i.ca Viciano, Gl asnik ilVLuzeja Kosova :i Metohije, VI, 1'96,1, u b Do gre ! ke Itin . Ant. 2174 do!.lo je usLijed kontami.nacije podataka dviju cesta: Senia-Siscia (cf. Tab. Peut.) i Emona-Siscia (Tab. Peut.), prve na odsj eku Siscia-Arupio, a druge na potezu Romula-Siscia. Prema tome u Itin. Ant. nedostaje krak ceste od Aru pija (zapravo Bi vija) prema Sisciji. Cf. J. K l em e n e, TeodoLJi.j ev pohod t pro.ti Max;i musa ·iz Sisdje do !Petovi,ja, Zgodov• i.nski (>>Kosov zbornik«), sv. 6-7, (1952-53) 78 i d.

44

postaji dva plemenska teritorija, ili mo ! da ovdje toponimija ad Fines odra ! ava stanicu, u »kod granice«, »pred granicom<< , za razliku od sintagme .... ad fines provinciae Illyrici sa Dolabelina natpisa, koja samu granicu Ilirika u u ! em smislu, tj. do rijeke Save. Ipak,. i u ovom vi " e sam sklon (prvom) po kojem toponimija ad Fines (Ravenatovo Fi n e s) obilj.e ! ava situaciju iz predrimskog vremena, tj . granicu, odnosno stanicu teritorija dva plemena, u konkretnom Oserijata (Ptol. 2, 14, 2; Plin. n. h. III, 148) i vjerojatno Mezeja"'. ovog termina ad Fines najbolje objasniti analogije iz Galije, gdje se na cestama v rlo j avlj a galski t oponim E q u o r a n d a (Equarand a), sa refleksima koji u modernom francuskom jeziku dolaze stotinjak puta: Ing rande, Eygu rande, Ivrande , Arande, Avarande i sl. Toponim Equoranda je compositum koj i u drugom dijelu »granica « dok u prvom (dij elu) prepoznaj emo >>konj« , dakle pograkonjska · stanica, " to j e u l at inskom izra ! eno sa Fi n e s i sl 11 d. Upravo isp it ivanje ovih toponima doprinijelo je boljem upoznavanju etnografije predrimske Galije, koja je, kao i Ilirik, bila rascj epkana u brojna plemena (cite) . Stoga smijemo s razlogom da toponimija ad Fines i u na " em nije ni " ta drugo nego l atinski qualque epihorske toponimije »granica« , postaja «, pa mo ! da i postaja za konje«, kao i galski toponim Equoranda. Po mi " lj enju Domaszewskog cesta se morala zavr " avati od Servitiuma. on ovu identificira sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria, " to se ne mo ! e prihvatiti i zbog same " to su u pravcu vodile- kako vidjeti, dvije Dolabelin e ceste (ad Hedum castellum Daesitiatium i cesta ad Bathinum flumen). Prihvatljivije je m i " ljenje Domaszewskog da solinski natpis navodi samo onaj dio ceste koji su izgradile dalmatinske legij e, dok su nastavak prema Sir miumu vjerojatno gradile panonske legije (XV Apollinaris, IX Hispana ili VIII Augusta) 12 Ako, n aime, konfrontiramo sva tri izvora, je da se radi o tr i, ili u najmanju ruku o dvije, trase istog magistralnog pravca. Sve tri ceste imaju istu polaznu i sve tri se zavr " avaju u istom Ako se usporede trase sa Itin. Ant. i Tab . Peut., vidimo da se one rastaju u jednoj iza (Aequum) i da se opet nakon 77 m . p . (Itin. Ant.) sastaju u L eusabi. U svom daljnjem toku obje idu
11 c Z. Ma r:i .Donja Dohna, GZM J.9 64, 72.-73 .P,rilog r 5. Usp. A. M 6c s y, Die Bevolkerung von P annonien bis zu den Markomannenkriegen, Buda! pest 1959, 26, 75 ri 'karta. G. A l f o l d y, K Ho, 3.26·. H. v. P e tr i :k o v r i t s, Die Varciani, 65. Ud E m i l e T h e v e n o t, Histoire des Gaulois, Paris 1971, 33-37, Cf. P. L e b e l, Ou en est le probleme d'Equoranda, Rev. arch. de l' .. 19'54. Beneficiarienp.o.sten u Bb, 19()4, ll.
1 1

4. 5.

istom linijom, iako stanice kroz koje prolaze poslije Leusabe nisu idenosim mo ! da Aemate (Itin. Ant.) koja se smatra sa Lamatis (Tab. Peut.). Razlika u distanci Leusabe i Aemate, odnosno Lamatis, od 3 m . p. (XIII:X m . p.) mo ! e se lako objasniti. S ve ostale elemente obiju trasa stanica Aequum i Leusaba treba tra! iti odvojeno na terenu, jer su n a tom odsjeku, u stvari, u pitanju dvije komunikacije, odnosno dva pravca ili kraka, vjerojatno starija i varijanta istog osnovnog pravca. Cestu Salonae-Servitium dakle, valja promatrati i u njenom razvoju, a ne U toku vremena bile su nove dionice koje su se uklapale u isti osnovni pravac. U razmatranju tog pitanja te ! ak problem predstavlja po svoj prilici varijanta, koja je i sa brojem stanica , " to mo ! da na vrijeme kada je cursus publicus bio razvijeniji a broj stanica U pitanju je u prvom redu du ! ina te varijante koja po Tab. Peut. iznosi svega 126 m. p . = 189 km, dakle manje nego " to je udaljenost od Salone do Servicija. Postavlja se pitanje kako popuniti lakunu stanica Bariduum i Ionnaria, gdje je gre " kom kopiste ispala milijacija. Upravo na ovom odsjeku Tabula navodi niz stanica sa manjim rastojanjem (Aequo VIII In Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Sarite VII Indenea V Baloie XII Leusaba). bismo da je i distanca Bar iduum-a i Jonarije imala najvi " e do XV m. p. takva konjektura - kako mo vidjeti- ne bi zadovoljila jer ne odgovara situaciji na terenu, pa stoga korumpirano mjesto treba emendirati sa oko XXX m. p.ll3 Ili je, mo ! da, na tome mjestu ispala jo " koja stanica? To je pitanje o kojem se mo ! e ovako ili onako. Kakva je situacija na terenu, pokazat na " e daljnje izlaganje. Posebno bih htio d a se nalazi u vrlo n ezavidnom polo ! aju u koje le ! i sjeverno od dinarskih planina. T o posebno va ! i za teren polja prema sj everoistoku, sve d o Save. Na tom nema izrazitih tragova rimskih cesta (ili su rij etki) , koji se na kra " kom terenu nisu ni m ogli a u aluv ijalnoj ravni n izvodno od Banje Luke jo " man je. Osim anep igrafskog miljoka za iz Gornjeg # eh era kra j Banja Luke, koji ranij im n ij e b io poznat, na ovom dij elu n ema d r u gih sigu r n ih ostatak a ceste, ili se ne mogu odrediti. Kada se r aspravlja o konkretk ao takvi sa noj cesti, onda ostaci rimskog materijala i substrukcij a, ili neka sta ra kaldrma i pon eki usjek, ne m oraju da budu i dokazi za cestu, pojer su t akvi obj ekti mogli staj ati i na lokalnim p utovim a . sebno m or a biti oprezan kad a su u pitanju stare k aldrme i stari i n em a prave za m ikr otopop utovi. Stoga u ovom grafska h odolo " k a istra ! ivanja rimskih cest a , p a smo vi " e d a na osnovu pravca komunikacije i njezine du ! ine, uz to mjesostatke antike, njihov pravac rekonstruiramo samo u osnovnoj liniji. Osim tragova rimskih aglomeracija, va ! ne indikacije pru ! aju i
1l3 Do je do"aoQ W. T o m a s e h e k , TOIPOg["aUJhie, ·»Die hie[" • anZJunehmende Li.icke di.irfen W1i1 r auf XXX schatzen, usw . . . .« . Cf. M. Hoernes, 132. U stvari, to je razlika zbira distanci Tabule i Itinerara.

5·1 7:

46

srednjovjekovni i turski putovi koji su vrlo nastali na podlozi14. Cesto se rimski putovi poklapaju i sa trasama suvremenih cesta, koje su mahom u posljednjem Stoga upravo na odsjeku od Podra ! nice do Banje Luke trasa rimske ceste biti najvi ! e revidirana, jer nema nijednog dokaza za pravac preko Zmijanja kojim je dosad To je pravac preko Sitnice i Bunara na Kola i Banju Luku, koji je odredio jo ! O. Blau, prvi ove ceste, a koji su prihvatili, uz manje izmjene,' 5 svi kasniji O trasi Dolabeline ceste (ad fines provinciae Illyrici), zbog pomanjkanja potrebnih elemenata, samo se mo " e Mo " da je njezin tok u osnovi sa jednom od itinerarskih komunikacija, sa trasom Antoninova Itinerara, odnosno Tabule. Stoga najprije valja odrediti i rekonstruirati trase itinerarskih cesta. S obzirom na du " inu Dolabeline ceste: 167 milja prema 149 milja sa Itin. Ant., je da je Dolabelina komunikacija i ! la - bar - i pravcem. Preliminarno i mogao bi se uzeti kao u obzir i pravac: Citluk kraj Sinja- izvor Cetine- Uni ! ta- Grahovo- Grkovcipolje - Mlini ! ta- Pecka- Podra ! nica- Banja Luka- Sava. Ta bi trasa zadovoljila u isto vrijeme i strate ! ke potrebe trenutka u kome je nastala, a ujedno bi ostala u granicama distanci solinskog natpisa. Ovakva trasa imala bi dosta opravdanja i sa stanovi ! ta arheolo ! ke topografije, jer bi prolazila kroz broj naselja (u gornjoj Cetini, u Grkovcima i Bastasima na Livanjskom polju), koja su arheolo ! kim nalazima.16 Uz to se radi o prirodnom i dosta povoljnom pravcu. U ovom radu, od poznatog, najprije ispitati tragove itinerarskih cesta, iako su one tek u kasnije doba, te se na osnovu dobijenih rezultata vratiti na Dolabelinu cestu iz 16/ 17. g. n. e. Izgradnja kolske ceste, duge 167 milja = oko 250 km, po te ! kom i prete " no planinskom terenu za ono vrijeme je bio vrlo te " ak i slo " en zahvat, ali i dokaz ! irine pogleda njenih graditelja, u prvom redu samog Dolabele. Koliko je to bio te " ak pothvat sa gledi ! ta najbolje to ilustrirati uzdu " ni presjek ceste sa nadmorskim visinama : Solin O, Klis 339, Cetina 302, Prolog (sedlo) 1140, Livanjsko polje 709, Staretina (Catrnj a ) 1320, polje 933, Mlini ! ta 1250, Pecka 551 , # trbina (klanac) 941, polje 750, Banja Luka 163 i Sava (Bos.
14 E. Cer ! k o v, Oko problema komunikacija i polo " aja naselja na Kosovu .i Metohiji u 1 rimskom periodu, Glasnilk Muzeja Kosova ·i Metohije, Pri !bina, 1957,sv. l• I , str. :65 1i 74. 15 O. B aa u, Reisen, 110; i s .t 1, MD'nats'berichte der Berliner Akademie der Wissenschaften 1·867, 742. 16 e. P a t s e h , Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69. B . GabT i evl DVlije ilirske s Vrl•ike., v;AHD, 1951 3, 103. A. P. M i ! ur a, Colonia Romana Aequum Claudium (Citluk), Graz et Vienne, 1921, 4 d d. C. P • a t s e h, Municiptwm Salvium, GZM 1906, 1·61. D. S er g ej e v s k i, Novi i revidirani natpisi, GZM, 1951, 301. I s t i, Rimski spomenici iz Bosne Spom. 77, br. 28-33; i• td.

47

Gradi ! ka) 95 m. relativni uspon, onaj iz Sinjskog polja na Prolog, iznosio je oko 830 m, dok je samo ne ! to ni " i bio onaj iz preko Staretine na polje (700 m). Oba ova uspona bila su izvedena vrlo vje ! to, prirodne dugodoline i sedla. Cesta je na vi ! e mjesta prelazila snje " nu granicu od 700 m visine, koja se u na ! im uslovima smatra u pogledu prohodnosti tokom cijele zime. Stoga je na najvi ! im (Prolog, Mlini ! ta, # trbina) morala postojati posebna zimska slu " ba koja se brinula o prohodnosti ceste; u u kompetenciji vojske, a kasnije municipalnih, odnosno pereg rinskih vlasti, prema kroz koje je cesta prolazila. tim, o organizaciji te slu " be iz raspolo " ivih izvora sa na ! eg ne znamo ni ! ta. Probijanje planinske barijere Dinarida, imalo je bez sumnje velike posljedice ne samo sa stanovi ! ta sigurnosti rimske vlasti u Dalmaciji i Panonskom bazenu nego i za kulturn i razvoj ovog prostora. B io je t o prvi i posljednji put da je savladana >> antinomija tranzitne intrazitnosti Dinarida<< n a osovini sjever- jug i t ime na u vojnom, ekonomskom i kulturnom pogledu povezana dva t ako va " na evr opska kompleksa kao ! to su mediteranski i podunavski, ! to je u krajnjoj liniji imalo za posljedicu »mediteranizaciju<< dinarsko-panonskog prostora. Time je preko Salone, kao centripet alne na obali Jadrana, R im i naj prirodnijim putem bio vezan sa limesom na Dunavu, ali i sa unutra ! njim prostorom Ilirika, ! to je za na ! e krajeve ;:-nalo u i kulturnom pogledu sudbonosne poslj edice. Upravo je to komunikacija, uz onu dolinama Sane i Unca, kojom su i n a ! i preci si! li na toplo mediteransko more. Uz te stare ceste koje su ostale i onda kada vi ! e nije bilo rimskog carstva i Rimljana formirale su se kao oko hrvatska i bosanska srednjovjekovna dr " ava. Odatle je nastala i te " nja da se Primorje i njegovo pove " u modernom prometnicom koja bi u potrebama i ostvarili cilj sk ladu sa dana ! njim Rimljanin shvatio i ostvario jo ! prije dvij e godina. koji je
HISTORdAT ISTRA$ I VAN.JA

Istra " ivanjem ove komunikacije, ili ovog pravca, bavio se veliki broj F. Ballif ju je jedini ispitao iz autopsije na cijelom toku kroz dana ! nj u Bosnu i Hercegovinu, dok su Blau, Hoernes, Sergejevski, i ispitivali samo .pojedine odsjeke. Ostale brojne interpretacij e Tomaschek, Con s, Kiepert, Domaszewski, Miller, Wilkes i drugi) plod su kabinetskog rada, koji se oslanjao n a izvore i literatu ru. To i j este razlog ! to su rezultati pojedinih vrlo disparatni a lokalizacije pojedinih putnih stanica Na prilo " enoj tabeli uneseni su , zbog preglednosti, podaci do kojih su do ! li oni koji su se, u posljednj ih stotinjak godin a, sistem a tski bavili istra " iva nj em r imskih komunikacija u rimskoj provinciji Dalm aciji, i koji su cestu Salona-Servitium u cjelini, tj. na nj ezinom cijelom toku od Salone do Save. · (Vidi: prilo " eni Tabelarni pregled)
48

TABELARNI PREGLED -

TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE SALONA-SERVITIUM

IZVORI So1i:nski natpis
l Iti n.

Lokaldzac :i je pu t n i h Raverm ati Cosmogralp hia BILJE ! KE
5

Ant
2

Tab.
3

Peut

KATANCIC
1824
l

O. BLAU
1B67 2

CIL III
1873 3

LJIDVIC
1873

TOMASCHEK
1880

HOERNE.S

1882

188,.,2

V i::.·

CONS
1882

BALLIF 1893
l

CIL III
1902

MILLER
1916

PASALIC
1959

A colonia SALONAS XXI !SALONA XVI Salonitana I-----------+-----------;--------;---------J---

l l

4

l

l
l

l

!SOLIN

l
ILISTANI

l
'VRLIKA

l
lvrelo

8

l
LISTANI

ll

l

12

g'-J'ivrr

AEQuo
PELVA

xvrr !AEQuo
XVIII!

VIII

l

srnJ

ICITLUK ICITLUK ICITLUK ICITLUK ictTL IX I=UK I=UK j=UK icm.UK l -----•
ILISTANI ILISTANI

l-----------+------------+----------------l
I-S-A_L_v_r_A_E __x __ SARNADE XVIII LEUSABA

l

l

l l
XIV BARIDUO

l
l

l l

l
l
l
KNIN STRMICA UNAC

l l

TE)

(=

__ LJ_E __ G_L_A __ v_rc_E __I\-G_L_A_v __ SARIT-1 PECKA

i-l

KLJUC

l

PODRASNICA

l
1

l

l
l

l l l l
j

?

PODRASNICA

l l

l
. ---'IIV_E __ tzvor Sane POLJJ!

l
l

GLAVICE PECKA

l
l
PODRASNICA SITNICA

l

' VRLIKA __ A_NE __ l GRAHOVO KOKOROSA PECKA

PECKA (= Saritte) PECKA

La ! vu

l

PODRAS-j PODRASNICA NICA BRIG PROLOG

l

SITNib A

PODRASNICA BILI BRIG

l l

ju " no od Sitnice PROLOG GLAMOC

l

BUNARI

l

l

PROLOG

l
l

l
l
1

l
l

PROLpG

l

l

l l l
'BUNARI

(Kupres)

LIVNO

SEV VO B :.A'J::U

jwNNARIA·xm 1

1 oTrNovcz

l GLAVIcA 1

-----------+------------+-------T-------·--------T1INDENEA V ___ __ I_A__TI--------I-B-IL_A_J ____

l

SARITTE VII

l l

l l

l

l l

l l

PECKA CIPULJIC

l l

na PRILUKA GLAMOC

JEZERO

l l
l

l l
l

p.)

l l

.JEZERO ___
--..

l l
NICE

SKOKOVI PECKA

__ C_AR---+IG __ L_A_V__ VAC ili ili Majdan (= Salviae) r" Skoplje _ na PODRA # PODRA # - utoku Blle PODRAS- NICKO SITNIC.• NICA u La ! vu NICA POLJE

LEUSABA XIII _A_E_M_A_T_E ___

LEUSABA X

LEUSABA

KLJUC

NICKO POLJE

l

__ A_T-IS __X __ II__+-1L_A_M __ A_T_I_S-T-1

CASTRA ADLADIOS XXIV

XIII

l
SERVITIO

l
______

l l

______ HAN DOBRICIL III 9864a KOZARAC PAVIC NJE BANJA LUKA IBANJA LUKA IBANJA LUKA

l

l

l

grad PAVIC

l

BANJA LUKA

l

BANJA LUKA Lad10s)

l l

BUN

:gt.fal
L•..,..

PODRASNICA

PODNICA
BUNARI DOBRINJB =A

_.,1!11

SITNICA

l

NICE

ju!no od SITNICE

DOBRINJE SLJIVNO

BANJr. LUKJ.

SBBJm kod
B. Luke TRN

L•"""' TRNSLATINillA

BANJA LUKA TRN

i 10159

ILA'l-!Skod ITRN BanJe Luke

j<= ad

ITRN

------------:,:-A-D __ F_IN._E_S_X __ V_I-+-IF_I_N_E_S ___ provinciae __ SERVITII Not.

!LAKTA # ! ILAKTASI ILAKTASI SRBAC GRADIS__ GRADIS-

ILAKTASI GRADi ! GRAI!IB-

LAKTAII LAKTASI LAKTASI
.A n&#

Daleko je broj arheologa i koji su se bavili istra! ivanjem samo pojedinih dionica ili odsjeka ove magistralne prometnice, a koji se nisu upu " tali u ubikacije pojedinih stanica na njenom dugom putu, kao " to su Evans, Patsch, Sergejevski i brojni drugi. O njihovim mi " ljenjima bit govora uz opis pojedinih dionica. sam pogled na Tabelarni pregled pokazuje da su rezultati proove komunikacije vrlo divergentni. Sama cesta voje raznim pravcima, a postaje (mansiones) locirane. Tako A. M. trasu ove komunikacije vodi suvi " e zapadno, u dolinu San e, i time mije " a sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum solinskog natpisa 17 • O. B l a u je prvi odredio pravac ceste na odsjeku Banja Lukapolje, i to pravcem p olj e-Pecka-Mlini " te-Glavice18 • Slabost je ove Blauove rekonstrukcije, kao i one Kieperta, Ballifa i " to ne uzima u obzir putne st anice Tabule Peutingerijane. I. K u k u l j trasu ove komunikacije sa pravog puta i vodi u dolinu La " ve i Vrbasa, nego " to je ona i " la19 • W. T o m a s e h e k, dao je dosad topografiju ceste Salona-Servitium iako je nije na terenu. Tomaschek je dobro shvatio izvore i najvi " e se od svih autora pribli ! io stvarnoj trasi obiju itiner ara, posebno Ant on inova itinerara 20 • M . H o er n e s je, Salviae (Itin. Ant.) sa Baloie (Tab. Peut.), pobrkao obje varijante. Za putne stanice Castra (Tab. Peut.), i Ad Ladios (Itin. Ant.) smatra da su jedna stanica: Castra ad Ladios. Trasu Itin. Ant. vodi preko Uni " ta dolinom J. A l a je jedan krak ove komunikacije (Itin. A nt .) vodio suvi " e zapadno, preko Vedrog Polja polje), a odatle, kao i Hoernes, preko Grahova na vrelo Cetine, i to preko H. Co n s uglavnom usvaj a Tomaschekove rezultate, s tim " to S arnade identificira (Itin. Ant.) sa Saritte (Tab. Peut.), ali ih ne ubicira. Cons nema ni stanice Bariduum23 • P h. B a ll if je prvi odredio trasu ceste na terenu, ali samo var ijantu koju daje Itin. Antonini, dok su lokalizacije pojedinih stanica d ate (na karti) prema H. Kiepertu u CIL III iz 1873. g .e4 Na sve tri K i e p er t o v e karte trasa ceste je prikazana razliDok je na k arti u CIL III iz 1873., T . III nacrtan samo pravac preko polja i Sitnice, na onoj iz 1902. (T. VI) ucrtana je i trasa Prolog-Livno- # uica-Kupres- J an j- # i pavo-Maj dan-Bilaj ce kod Var car Vakufa, gdje se ova trasa zavr " ava. Dionica Kupres-Janj data je kao sigurna. U atlasu Formae orbis antiqui situacija je opet varijanta
17A. M. K a t a n Orbis antiquus ex tabula itineraria Theodosii imperatoris, I i II, Budae, 1824 i 1825, posebno I, 330. 1s O. B 1 a u, Monausheriohte der Berliner Akademie der Wii, ssenschaften, · 1867, 742. Uspor. Reisen 110-119. 19 iP.anonij'a r. :ms:ka, 103-132. 2o Topo. g raphie, 5.l 2r--517. 21 Alterthumer der Hercegovina, II, 131-136. La via romana, BD, 1881 i 1882 (u nastavcima). Cf.. !. L j u b VHAD,

1886, 40.
'213
24

H. C o n iS·, Dalmati e, 229-235. Strassen, 17-21.

4

49

Itin. Ant. ide preko Vrlike (Pelva) i Grahova (Salviae), dok ona Tab. Peut. vodi od Aequuma na Prolog (in Alperio), Livno (Bariduo) , pa Glapolje. Obje trase sastaju se u Leusabi (Podra ! nica?), pa preko Sit· nice i Bunara, dakle linijom koju je odredio jo ! Blau, vode na K. M i ller jednu varijantu vodi preko (Itin. Ant.), a drugu preko polja (Tab. Peutf 6 • E. P a ! a l uglavnom slijedi trasu Blaua i Ballifa i ne daje, kao ni oni, topografiju ceste sa Tab. Peut27 , nego samo pretpostavlja da nije i ! la trasom Itin. Ant. nego dolinom Cetine. Sjeverno od Leusabe, koju lokalizira u Bunare na Zmijanju, obje su varijante, i po nastavljale istom Ukratko iznijeti i mi ! ljenja nekih autora koji nisu u cjelini prokomunikaciju i njezinu topografiju, pa ih stoga nisam mogao unijeti u Tabelarni pregled. A. E v a n s je ovu cestu vodio dolinom gornje Cetine na Knin i dalje na Grahovo, polje do u dolini Sane, dakle trasom kojom je i ! la cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, koju je u unutra ! njosti izgradio Klaudije29 • K. P a t s e h se nije slo " io sa Balifovim trasama na Livanjskom polju: (u stvari i Prolog-Rapovina-Livno, im trasu uz rub polja30 • Po Patschu cesta je na Savu izbijala u Donjoj Dolini 31 • F. B u l je dionicu Salona-Aequum ispitao mikrotopografski na osnovu tragova same ceste planum, naselja i natpisi). Jedan ogranak (Itin. Ant.) ove ceste je vodio iz Aequuma preko Uni! ta na Grahovo polje, pa na (Salviae) i Banja Luku, a drugi preko Prologa prema Banjoj A. D o m a s z e w s k i cestu ad fines provinciae Illyrici identificira sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria (Tab. G. N o v a k se nije bavio hodolo ! kim ali je na osnovu izvora i literature dao lokacije pojedinih putnih stanica s ove i osta}ih itinerarskih komunikacija34 • M. Abra m smatra da je Dolabelina cesta, koju vodi »do granice pokrajine Ilirika «, sa itinerarskim cestama Itin. Ant. i Tab. Peut., ali joj ne trasu ni topografiju35 •
25 H . K i e p er t u CIL III Tom I, sv. 2, 187> 3, T III i CIL III, Suppl. 1902, T. VI ; posljednju descripsit H . Kiepert, supplevit R. Kiepert; H. K i e p er t, Formae orlb i> s antiqrui, lbearbeitet UJnd her.aUJsgegelben von I Richar.d Kieper t, iBerlin, 1901, T XVII (Illyricum et Thracia) . Dalje u tekstu FOA. 26 riR ! p. 47>8. 21 AI, 11 1>1, 64 ka" e: »Einzelne St-atio nen in der 'T.alb. Peut. lmnnten j-edoch bis h eute weder :identili'ZJiert, noch lokalis iert werden {> Lna;lperio, Ba11i!duo Lonn a.ria, Sari>tte, Indenea rund H a;loie)«. Cf. /N.a,selj.a, 30'-31. '28 Iibidem. e 9 AR [II[ , 57-58 li k a rta. 3o 1906, HY8 i • 179. 31 GZM 1902, 411. Uspor. C. Tr u h e l k a, Prehistorijske soj enice u kor itu S av e kod Donj e Doline, GZM 1901, 229. 112 Str idon, rodno mj esto sv. Jeronima, Sarajevo, 1920, 87; BD, 1887, 28-29; BiD, • 11 903 . .1.13 i d., : i td. Cf. A 1a; iBD, 1881 21 , 118 i 133. oo O i.e Benef idarier po,s.ten , 11. 34 Suplem ent Bulletinu D alma ta g . XXXVIII, Za greb, 1915, 24-25. 3 5 O novim m ilj okat z im a 1 i ces< t a;ma <Dalmacije, VAHD, 1.9<26-2·7, 153.

50

D . S er g e j e v s k i je na osnovu detaljnog studija da na polju postoji samo jedna cesta koja je sigurno rimskog postanja, »i to ona s Tab. Peut.<<, dok je drugi ogranak (!tin. Ant.) i ! ao preko Bravskog, tj. preko polja36 • U vezi sa interpretacijom novog natpisa >> •• •inter Barizaniates et Lizaviates . . .«, iz " u ! njara kraj Vrlike, u gornjoj Cetini, predlo # io je B. G a b ali vrlo oprezno, dvije varijante trase: ogranak Tab. Peut (59 milja) od Aequuma preko Prologa i na Livanjskom polju, a ogranak Itin. Ant. (73 milje) preko Vrlike, Uni ! ta, Grkovaca, Bastasa i Staretine. Oba izlaze na polje. Tu se kao odproblem postavlja ubikacija Bariduuma (etnik BaTizaniates), koji smje ! ta u okolinu Vrlike3 7 • G. A l f 61 d y i J. J. Wilke s u svojim monografijskim sintezama o rimskoj provinciji Dalmaciji nisu se posebno bavili cesta. Kad je o topografiji dana ! nje Bosne, obojica usvajaju samo ne ! to malo modificiranu topografiju Ni jedan ni drugi nemaju na prilo # enim kartama ucrtane komunikacije38 • podatke i osvrte o rimskim cestama dali su i drugi b roj ni autori, koje po potrebi citirati. Kako se iz izlo # enog vidi, dosada ! nja istra # ivanja nisu dala pouzdanog rje ! enja ni trase ni topografije ove magistralne ceste. Ipak, jedno je sla # u se da je Dolabelina cesta u svom osnovnom pravcu i cilju, kao najva # niji spoj Salone i Podunavlja, idensa itinerarskim cestama kako su t radirane u Antoninovu itineraru i n e ! to Kastorovoj (Peutingerovoj) tabli. Uz to je istraslo # na da ogranak Itin. Ant. valja tra # iti zapadnije od onoga Tab. P eut. Pri tome, ipak, grije ! i kada obje varijante spaja na polju. Vidjeli smo, naime, da se na odsjeku AequumLeusaba trase ne podudaraju. Da bi se, dakle, bar posrednim putem rekonstruirala t r asa Dolabeline ceste iz 16/17. g., najprije je potrebno na osnovu terenskih ispitivanja kao i elemenata koje pru # aju itinerari, odrediti pruge itinerarskih komunikacija (v. Kartu I). TRASA RIMSKE CESTE OD SALONE DO SERVITIUMA
A. ITINERARIUM ANTONIN!

Antoninov itinerar (268-269) daje trasu ceste: Salonag XXI Aequo XVII Pelva XVIII Salviae XXIV Sarnade XVIII Leusaba XIII XIX Ad Ladios XXIV Servitii. Ako milju 1472 m 3 9 , zbirna du # ina komunikacije iznosi 154 m. p . = 226.668 m. Prema mi ! ljenju (Blau, Kiepeo Putne bilje ! ke iz GZM, 1942, 117 i 119. 3 7 Dj . nav. u bilj. 16, 103 i d. Cf. P a ! a l Naselja, 31. v. bilj . 391. G. A l f i.i l d y, Bevi.ilkerung, 172 ; topografij a passim (Aequum, Pelva Salviae, Bariduo, Castra, Ad Fines); J. J . Wilk e s, Dalmatia, 452-453 ; topo,g,raftija /[)a,ssim (A·eqllium, Pelva, ISalvi.ae Sarnade = Sanitte ·L eusaJba AemaJte, ca.S\Dra, I A:d F1L nes, Ser vit-irum). . ' ' ID.are :mlberr ,g, s. v. !K. P • a .ts•ch, N a• r ona, 50 1 rims• k u m ilju 1478,5 1480 m. Po I. K u k u l j u r imska 104 bib. '3, l milja = 24 minute, '5 mti['ja = ,21 s ata . lU ·Oibi·6no ·s e uzimlje l rimska milja = iOOO passus duplices = 1500 m. Jedna i po rimska milja odgovara jednoj galskoj l e u g i (2222 m), dakle 1480 m.

51

pert, Tomaschek, Cons, Ballif i cesta je i ! la preko E k v uma i Prologa do Livanjskog polja, a odatl e na polje, Pecku i dalje u unutra ! njost zemlje. su mi ! ljenje iznijeli Hoernes, Miller i koji je vode preko Vrlike na Grah ovo, odnosno na Grkovce (Livanjska polje). Sergejevski je mislio da je ov a cesta v odila preko Bravskog polje). Ako ne " elimo sumnjati u v jerodostojrwst izvor a, a za to n emamo razloga jer nas Itin. Anton. svojim distancama dovodi do cil ja, onda se moramo za t r an sdinarski pravac preko P r ologa 1 LUtana na Sta retinu i polje, jer se taj pravac skladno uklapa u d ist ancu Itin erara, a s d ruge stran e potpuno je u skladu i sa m ilijacijom m iljokaza kod P r ologa (34 m ilje od Salone) i onoga na Staretini (51 milja od S alone), kao i onog Ravnih Mlini ! ta (65 milja od S alone). T rasa pak preko Vrlike i Uni ! ta bila b i osjetljivo d u " a, iznosila bi oJ. Salon e d o na p olju, gdj e se ubicira putna star..ica Salviae, oko 110 km, umj esto 82 km, koEko daje IEnerar40 • N eki a utori, njima i B allif, O'TU cestu vode p r eko Muf;a (Andetrium), ! to ne od [Sova r a udaljenostima na terenu i ne uklapa se u milij aciju Itiner2.r a. Cesta je d o Cii;luka i Proh:J::t vodila najputem - preko Dugopol ja i Sinja, lmda vodi i m oderna cesta, i to pravcem k ako ga je odredio To j e uglavnom ona trasa koj u je markirao Tomaschek, j edan od p rvih njenih istina sa izvjesnim p ogre ! kam a, a koji k a " ? »Von Han Prolog bis zur Hochebene gab es also im Alterthum zwei Strassen; beiden vervolgen eine moglichst gerade Riechtung, beide fiihren uber ziemlich schwier; i ges Terrain, beide wichen dem ungangbaren Hochriicken Crna-gora au s; wiihrend aber die . .. R ou te d er Tabu la mehr nach Osten hin ausbiegt, w en det sich die im It. A n t . mark ierte Strasse iib er die n ordw estlichen T haUcessel; auf . 1ener w ar Sarittc, auf dieser Salvia DuTchgangspunkt, das wichtigste Cultv,Tcentrum« 41 •

l . Dionica Salonae XXI Aequum
Distan ca od 21 milje iznosi oko 31 km 30,91 2 m). S avremena cest::l koja se uglavnom dr " i ist og p r avca, d ug a je oko 34 km. M oderna cesta im a vi ! e zc:vojn a na odsj eku od Solina d o Klisa vodi n e ! t o du " im pravcem preko Rupotina"". T rasa je ucrtana na Kieper tovoj karti (CIL III 1873), kod B a llifa i na karti u Bull. Dalm. 1902, T. II. istr a " ivan ja ove ceste djesu izmijenila podatke na naveden im k artama.w. S ve su ceste solinsk ih n atpisa do K lisa vodile istom t rasom, prokroz jedini prirodni prol az u unutra ! njost zem lje, kroz tzv. k li! ki klanac ili preva lu, a zatim se na Klisu i dugopoljskoj v isoravni g ran ale u tri pravca.
40 Solin 31 Citluk oko 30 Vrlika 34,5 Grkovci (via Uni ! te) oko 15 (via Bastas\) = oko 110 km. 41 Topographie, 517. 4!! " · •• quattuor millia passuum ab ipsa urbe distantem, quae in hodi<Jrnum usque diem Clisa nuncupatw·" , 'ka" e Por:liirogenet (.kod F. k ·o g, Doc.

264, 2!78) .

F. B u l i Cen ni suU.a strada ; r.o mana da Salona alla Coloni:a Claud•ia Ae quum (Oit.luk presso S inj) e .s ue BD, 1903 113--130. Cf. BD
Hl99, 26li d.

52

Slika 2. P la n Salon e sa u crta nim cest a m a (pr em a Novaku, Povijest Splita , 1957) (Foto Ranko

53

SOLIN-KLIS, rimskom i modernom cestom oko 6 km. Cesta je Salonu napu ! tala kroz Porta Caesarea, u grads kom bedemu, na kojima su (ili u njihovoj blizini), po svoj prilici, bile uzidane solinskih natpisa o pojedinim cestama 44 • Razlozi koje je u prilog tome iznio Kahler dosta su uvjerljivi i naime, zajedno sa solinskog natpisa u zvonik splitske katedrale bila su i dva kapitela koji stilski pripadaju dekoru Porta Caesarea45 • Sa istih vrata i jedan te ! ko natpis, na osnovu kojeg je Kahler izgradnju Porta Caesarea stavio u posljednje dvije godine Augustova " ivota (12. do 14. g. n . e.), dakle uskoro nakon delmatskog ustanka 48 , a samo nekoliko godina prije nego ! to su bile zavr ! ene prve Dolabeline ceste. Napustiv ! i Salonu47 , cesta je najprije vodila smjerom pravcem gradskog dekumana prema izvoru rijeke Jadra, zaobilazila od Debele glavice i uspinjala na Klis uz Bili brig48 • Most na Solinskoj rijeci (Jadro) nije bio na ovoj cesti, nego na komunikaciji koja se od nje odvajala i preko (Epetium) vodila u Omi ! 49 • Na Kli ! ka vrata izlazila je od sela, ispod Kli ! ke a ne iznad nje kako je ucrtano na navedenim kartama50 • Na Klisu, na lok. kod prelazila je duboku provaliju preko velikog nasipa (>> un argine di dimen:Sioni colossali<<), koji se a koji mje ! tani zovu nasutak, a put preko njega rimski put. I ovdje, kao i uz Bili brig (ili Bili put), sasu se u " ivcu kamenu koloderine51 • Cesta se dalje penjala na Grlo, gdje je, kao i danas, bilo Tu se na zapad odvajala cesta za (Andetrium), poznata kao via Gabiniana, o kojoj biti govora u posebnom poglavlju. Sa Klisa i tri miljokaza; (Vidi Tabelarni pregled miljokaza - na kraju poglavlja).
M. Abra m VAHD, 1926-27, T. I i Il. iH. K a h • 1e 1 r, Die P ·o vta Caesarea lim Sa/lona, VAHD, '1940, 3'3 -34, !bilj BD, 1903, 114, cesta je polazila sa Porta Andetria, u sje26 i 27. - Po vernom ug1u . To je -strunje ilz ,kasnijeg vremena k ada se ,prosd_ rio tPrema ils tolku. 4'6 Ibidem, 33-34 i 49. Natpis u restituciji Petrikovitsa glasi: Imp. Cae:sa ]ri d[ ivi filio A]vgvs[to p]ontif [.] ma[x tr.p ....] = F. B u l BD XXX (1907), 50. 47 Plan Salone v. J. J. Wilke s, Dalmatia, 361, = G . N o v a k, Povijest Splita, (1957), 19, sl. 4, ovdje sl. 2. 48 U • a ntici je na Klisru bilo =a'tnije n as elje, o !bogati nalazi BD XX• I, 22JD-; XX:H, 171 6; i naJtpisi BD 30; XI, 17·8 ; XXL Wl; XX!TI, 5 i 177; XXIII, 10; XXIV, ll, 54 i 105; XXV, 129; XXVI; 186; XXXI, 68. O identifi-kaciji K-lisa sa .Andet11iumom v. BD XXVI, il14 ,i XXX '101. Cf. GIL tiH, p. 361, 40· 7 !i '1616. N ij e se mo:glo uhnr.diti je li • na Kl:isu .i u doba 111eki kastel. L_i. K ar a m a n, Oko drevne kli ! ke Zagreb, 1933, 2, protivnog je mi ! ljenja, dok F. BD 1903, 114 bilj. l akceptira tu ali za vr ijeme (» ... piu tardi un avanposto di SaLona .. ,«). O KEsa i ik• H ! ke preva1e kro z vjeko1 v e, L. K ·a 't Veza pnimon:ke D al>maci'.ie kroz kli ! ki prolaz od predhistorije do pada Venecije, Starine, knj. 51, 1962, 267-434. 49 iNa Solinsilwj :nijeci (Jadro), !kod Jankove mLin ice, staj• ao je 1 nimski most, dlug oko 40 a '! irdk 13;2JO m. Mo1 st je slu " io sve do XliX ,s t. Bio je u ISirednjem vije ku :Po,plr.a>vljen. U IP• ro !l>om ratu g-a je po ru ! ila ta-Hja-nska vojska. L. K • a Solin od VII do IX st., Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji IX, 1955, 61-62 i 64-61 5, sJ. 4. 00 »iL'a1 n1Jica st:rada .romaJna andava •ilnvece s-otto l'• attuale ,s tr.a·da 1 regia, po-i sotto il villaggio di Clissa e la fortezza omonima«, F . B u l n. dJ., 115. st B u 'l i n. dj., H6.
44 45

54

GRLO-DICMO, rimskom cestom oko 10 km, a sada ! njom ll km. Cesta je sa Grla u generalnom smjeru vodila pravcem dana ! nje ceste sve do Klapavice, pa se preko polja, Grubi ! a Doca i uz Bubauspinjala na brdo Kri " ice, odakle je si ! la u Dicmo. S Grla je vodila ispod brda desno od moderne ceste preko kamenite visoravni Dugopolja. Na kr ! evitom terenu na vi ! e mjesta su se duboko (Klapavica, Ograde Glavina itd.), " ljebova iznosi 1,25 m5<2. Sa brda i jedan a razmak depo sestercija, 1946. g. uz staru rimsku cestu, se koloderine vide i u blizini usjeka. Novci pripadaju vladarima od Vespazijana do Marka Aurelija. Tu je u blizini vjerojatno bila putna stanica ni " eg ranga (mutatio) ili mo " da neka taberna00 • Oko l km iza Ograda Glavina prelazila je na lijevu stranu dana ! nje komunikacije. U Milo ! evim dragama na lak. Dolac Grubi ! a je miljokaz (CIL III 10170 = BD 1885, 32), podignut u cara Konstancija, Konstantinova sina, dok drugi miljokaz sa lak. Doca u Dugopolju••. I u kamenitom terenu Dugopolja na vi ! e mjesta se vide " ljebovi od u ljutom kamenu (npr. kod kapele sv. Rozarije). bregova Orguz i Metaljka cesta je prolazila pored velike kamene gomile promjera 10 m 55 • Odatle se preko penjala na Kri " ice i silazila u Dicmo58 • Na Dicmu tragovi ceste se mogu pratiti od do zas. Kraj. Tu je bila druga velika raskrsnica putova. Tu se od puta Salona -Ekvum odvajala cesta za Trilj, te vodila u dana ! nju Bosnu, odnosno u Naronu, Skadar i Dirahij, a o kojoj biti govora u posebnom poglavlju. Na Dicmu su oba kraka ceste (»bo " ja kola«), onaj iz Salone, koji smo opisali, a drugi od Trilja 57 • DICMO-SINJ, rimskom cestom oko 10 km, a modernom 12 km. Cesta je od Dicma prema Sinju prolazila uglavnom pravcem moderne ceste (Mojanka, Brnaze, Sinj, ali joj se na mekanom terenu nisu jasni tragovi. Dana ! nja trasa, kroz Karaka ! icu, dijagonalnog smjera, po svoj prilici slijedi put. se da je rimska naseobina u Sinju, imala karakter. Pod sinjskom otkopani su ostaci bazilike, razni materijal i rimski novci:;;\ dok su na zapadnoj strani
52 r >>Qu·i .s i vedono nei madgnri viv.i fP'DO:flo:nde impressioni di rotaje, :lira lora distanti 1,25 min media. Si osservano anche rotaje per scambio, quattro rns1eme e ·corr.Lsponderubi !due a due«, B u lli .n. >dj., '11:9-<120. Selj.aci ovu cestu nazivaju >>/ gospodinovr a ]bi dem. 513 D. Re n d .i M i ,o e v • i LOva .sk;upna nail:aza cr-imskorg c.a.mko;g novca kod LDugopolja u Dalmaciji; I, Nalaz rimskih sestercija na brdu, VAHID Lli {HJ50), 240'---1247. !'z ,DtJigopolj.a. je i depo >>an'toninij.ana«, i'bidem, 12169. 54 M. Abra m VAHD, 1926-27, 146. sl. 8. Uspor. BD, 1908, 77 i BD,
1

21 5. Cf. BiD xxxmr, 43 . A. ! koib a l j, Oibrredne ,gomile, '1970, 56 F . B u [ 1 i. lBD, 1903, 120. 57 . F . B ul .i lBD, 1 18> 98 2r 6 -28, o:pisu·je jedan ogranak ces-te pr·e ma Bilis/ku i r kod Grla, ,j;jojj nema, ra na !Dugqpolj;u, ilbidem, JP. 27. Uspor. BD 1899, 26 i d. Sa Dugopolja je jedan krak vodio prema Trilju, a dru- j;jojri rs mo fPrati'li r od Solillla - rs.a iNra ,Pod:ima Milo ! ev e Drage, ili pa kroz Orguz na Kri"ice, a odatle preko Dicma za Ekvum. Ovaj krak manje ili vi ! e odgovara onom kod Kieperta. »In tutti questi luogika " e - si osservano traccie di questa strada nella roccia in forme di rotaje, che i nostri paesani chiamano >>rimski put«, lBD, 1903, 1,19. 58 F. B u l Ritrovamenti antiche cristiani a Sinj, BD 1904, 17 i d. Uspor.
55

BD VUI, 7; XV, ,68 ; XXVII, 715.

55

tragovi vodovoda, fragmenti mramornih stupova i tri sepulkralna spomenika59 • Treba i sa da je onako dominantan brijeg, na kojem je podignuta srednjovjekovna u iste svrhe bio kori ! ten i u prethistorijsko doba. Dosad, istina, za to nisu naarheolo ! ke potvrde. Ipak, ako bismo na sinjsku gradinu smjestili delmatsku Setoviju, kao ! to je to Veith, a prije njega i drugi, n e bismo poznatim Tome se ne bi protivio ni natpis GENIO OSINIATIUM, pod sinjskom Etnik Osiniates, od kojeg, vjerojatno, i na ! Sinj, odnosio bi se na pripadnike (pagus), dok bi sama utvrda (oppidum) mogla biti Setovija. Uz Barizaniates i Lizaviates imali bismo iz zagorske Dalmacije i teritorijalnu ovog plemena, koje je brojilo 342 dekurije 6". U Sinju je, vjerojatno, u okviru rimske naseobine, bila i manja etapna stanica na putu koj i se ovdje prema Ekvumu i dana ! njem Hanu. Takva je stanica svakako postojala i na Dicmu, va " noj raskrsnici putova 63 , na desetoj milji od Salone (Ad decimum lap (idem). Ru ! evine Ekvuma, koji je udaljen nepune milj e od Sinja, su slu " ile kao kamenolom za gradnju Sinja, u je prema zapisu »nebrojeno nadgrobno kamenje sa dragocjenim n atpisima<< iz Ekvuma 04 • Te ! ko je stoga dati pravilan sud o pravom naseobine u S inju, jer je evidentno da su neLi u Sinju prevezeni iz u Sinj. Da li je t o i sa spomenikom Ti. Kla udija, veterana Alae Claudiae Novae , koji je u svoj e vrijeme otkopan u Sinju, t e ! ko je i ! ta Ne treba, ipak , isp ustiti iz vida da je Sinj, svojim polo " ajem, imao sve potrebne uvj ete (polo " aj na glavnoj cesti, sigurnost od poplava, povoljne obrar•bene dobra voda, plodna zemlja) da se, istina, u sjeni Ekvuma, razvij e u va " nije usp u tno naselje. rimskom cestom oko 5 km, a sada ! njom ne ! to malo vi ! e. od Iz Sinj a je cesta produ " avala ravno prema sjeveru, Glavica i (k. 462), pa kroz selo Karaka ! icu. Danaiinji put kroz Karaka ! icu u osnovnom pravcu, slijedi, rimsku cestu. U Ekvum je ulazila na vrata. Colonia Claudia Aequum&6 , na mjestu na Cetini, nakon Salone, Narone i Jadera, je rimska urbana aglomeracija u proI. L o vri n. dj. u bilj . 4, i str. 45-47. G. V e i t h, Die Feldzuge des C. I uli us Caesar Octavianus in Illyrien. Wien, 1914. 80-104. Cf. S. G u n j a a, Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske " upanije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937, 3338. Cf. Ap,p. Ill. e. 27 i 28. J. B rit v Neka pitanja s teritorija Delmata VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-36. 61 A. J •a d T i j e v l Novi rimskJL nwtp[,s ,s g.rada Sinja. VAHD 19-40. 157-159 6 '2 B. G a br n. dj . VAHD, 1953, 103 i d. Usp. bilj. 391. 63 Za nalaze u kraj Hana uspor. F. B u l BD, 1903, 125. P r av59

00

cem '[Jrema Han'U ;na Cebini .i!·ao je neki Ioika}ni rput. Mo"da je to ·bio -i direktni prravac za p;u!JDJike koji nis'U .sroretali u Ekvum. 64 I . L o v d n. dj., 33. G5 F. Bul Iscrizione inedita di un veteranus Alae Claudiae Novae kova,t e -a IS:Ln'j, BiD,, 191.5, ·1'54---1157. 6 6 Th. M o mmsen, CIL lill, p. 360. A. P. Mi ! ur-a, 111. dj. 1-93, sl. 1-15 s• a p1anom grada, ovdje si. 3. E. Re ,i :s e h, Colonta Ol,aurdia Aequ'llm.

56

vinciji Dalmaciji. Grad je igrao vrlo znatnu ulogu i u dalekoj unutra ! njosti (Dacija) 67 • Le " ao je na nevisokom bre " uljku uz desnu obalu Cetine, dok se ep!horsko ilirsko naselje nalazilo sjeverozapadno od urbane jezgre na bre " uljku Krinu. Aequum je klaudijevska kolonija, podignuta dedukcijom veterana (missio agmria). Prije toga ovdje j e postojao jedan conventus civium Romanorum (CIL III 2733), koji se formirao uskoro nakon izgradnje ceste. Gradsko Ekv uma poznato je na osnovu

CE5TA

- ----- --- -,.
l l l
l
l

F'OTOK

!

CESTA

Plan kolonije Aequum na Cetini sa cestama (po Mi ! uri) brojllih natpisa i b ogatog arheolo ! kog materijala koji se u glavnom u samost anu u Sinju"". Ekvu m je bio jakim bedemima, kroz koje su vodila · troja v rata, kojima v j e rovatno odgov a raju i glavni pravci kom u n ikacija. SaJabnhefte B. X VI, Wien 1913, Beibl. 135 i d, plan ! p. 139. F. B u l 1884. 36 i d ; 1885, '7 i d ; 18C7, 25. O osnivanju kolonije i njenom G . A. l fold y, BevOlkenmg, 119--12.1 i J. J . W ;i l k e s, Dalmati-a, 114 s im . Brojni manji n ala z•i pubEc·ipa-ni .su u :raznim •uglavnom .i VA.HD. U s·por. r:m V, 13•8; V I '38 ; XIii, 42; XIV, 71; X VIII, 6•9 : nrut;pisi
BD

Slika 3.

.i P<h u BD I, :20 i 33 ; II, 178 ;· VII, 36 i 71; VIII, 10, 26 i 55; IX, 37 i 193 ; X , 25; XIV, 68; XX, 129; X XIII, 10 i 118 i dr. B. G a br VAHD, 1955, 256-258 (natpisi) i I. M a • rov 1 i Skupni nalaz sestercij a d:z Citlu.ka, ]bidem, W5·8, 130--- 144 itd. Uspor. M. P a v a n, Ricerch e, 17- -27. 67 A . P . M i ! u r .a, n . dj. 64- 67, A. B e t z, Unter. s uchunge• n, 13 • i d. U spor. G. A .l f o I d Y, l-2!1 :i M. Z -a n -i n o v De1mini!um, 54. 68 Sumaran ; p regled munioi1palnih n atpisa da ju K . M ii ll- e r , IR, 481 :i G . N ·O v a ik, Topograf•ij.a, 15, bi'lj. 2. - O ·a rhelo. ! koj z1 b iTci u franjesa mostanu u Sin'ju, • u pm. fra N . G a ZJb:ilrk•a fil'anj esamostana u Sinju, Sinjska spomenica, 1715- 1965, Sinj, 1965, 241- 254. Cf. i K. P a t s e h, GZM 1897, 665 i d.

uspo.t-.

57

trium)69. U zas.

su i tragovi ceste koja je iz grada vodila prema (Andekaldrma duga oko 300 m i danas slu ! i kao seoski put, a vodi prema Karaka " ici. Naziru se i tragovi ceste pred sjevernim vratima, koja su vodila na Cetinu70 • Cesta iz Salone ulazila je na jugoisvrata 71 • U toku iskopavanja koja je 1911. g. vodio Mi " ura, je i fragment miljokaza sa natpisom VALENT [ ... , koji se najvjerojatnije odnosi na Valentijana I (363-375), Valensova a mo ! da i na obojicu, kao i miljokaz iz Ridera VAHD 1926-27, 145, sl. 7) . Aequum se spominje jo " u VI st., u crkvenog sabora u Saloni (4. maja 533.) kao municipium Equitinum. Tada je bio dodijeljen novoj biskupiji u Ludrumu (ecclesia To da je Ekvum igrao ulogu sve do kraja ovog kada je - kao i brojni drugi gradovi i naselJa- bio uni " ten u provali Avara 74 • Ekvum je, dakle, ostao va ! na raskrsnica putova duboko do u kasnu antiku. Osim ceste prema Sinju, koja je bila magistralnog karaktera, postojala je svakako i cesta dolinom Cetine, koja je sa Ekvumom povezivala brojna naselja u gornjoj i donjoj Cetini. su evidentirani i tragovi tog puta 75 • Pravcem i dalje vodili su trasu Itin. Ant. i Hoernes. U novije vrijeme u okolicu Vrlike je lokalizirao Bariduum78 • Na tom pravcu je svakako postojala jedna cesta, ali to ne mo ! e biti pravac Itin. Ant., jer se svojom du ! inom ne uklapa u distance koje daje Itinerar77 • Mi se na taj pravac jo " povratiti. Jedan put vodio je iz Ekvuma do Rude, nizvodno u donjoj Cetini, naselja na desnoj obali Cetine (Obrovac, Gala, Otok, Ruda i dr.)" 8 • Iz Rude je taj put vjerojatno nastavljao u pravcu i vezao se za cestu koja je iz Trilja (Tilurium), preko i Gornje Tijarice, vodila na Bu " ko Blato i u unutra " njost Bosne, a koja je sa pru69
70 71

139.

A . iP. Mi " u ra, 5-12. Na • Ovim podadma zahvaljujem po "·tovanom o. :lira N. A. P . M i " ur a, 12. V. plan kod Mi " ure, n. dj, sl. l i Re i s e h , " p.

72 A. P . M . i " ur a, 72. M• i "ura je Hl'lr l. .g. iko,pao ·z gradu na foriU'mU Elwuma, za je na osnovu natpisa ZJatklljuai.o d a je r podignuta 188. g. :u v :rijeme Komada. Za ftragmenat ne ka ! e .gdje je otkopan. Mo!d:.. je stajao na f,O'rumu gdje je • bilo ·i putova (cardo ma:X!imus :i decuma1 nus maximus). Ili je tamo donesen sa ceste ispred grada- te " ko je 713 F. " r i" P• r.i,vuanik iZV{l<ra h rvats• k e histon1je, Zagreb, 11!}14, 1612. 74 v. bilj. 13• 9. 76 A . K. M a t a s, Ci·tLu.k, Viestni.k Hrv. ar.keO'lo"'kog ·dr;u" t• v a, II, s v. l, 12-16. I s t i, ibidem, sv. 2, 33- 34 i IV, sv. 2, 33-38 (Potravlje). R. S t a n Ri m ski putevi od Aequuma do L eusabe, Viestnik XIV (1892), 97 - K. P a t s e h , Dol:ina ,g onnje Cehne u rimsko d Qba, GZM, 1'890, 90. 76 N . dj, 103. 77 Na r p o'tezu od Citl.ruka do taj !Pravac je du ! i v:L"e od 210 km. 78 C. I v e k o v d Putn e arh eoLo."ike b i•lje" ke, BD, 1,397, 11-6 r i 199. D oibrana i ova je .cesta .na vi• " e mjesta u !iVJU stijenu, ponegdje •i po 6 m drul b o:ko. U,spor. B. G a br Arheolo " ki na• laZJi • i'Z Gale, 19153, 181-197. I s t • i, Novi natp.tsi .iz s.injs ke olwlioe, ]bridem, od toga 5 n atpisa i:z CiltLuka, po jedan 1 Lz G a:le, Gl.avlioa .i ne g·ovo.r i o cestama, ah Gala je .sva:kako ole!a1• a rra cesti .koju je o:pisao da je »e:kono•ms.ko toga polja u ;prehi,s•tor.i js.ko i and oba bHo jo " • v a !nije ne,g o " to je :b ilo ned av•no« ·Qp. 1-94). Cetina je naime m an je plavila ovo T ome u r p dlog govore :i: matpi.si veterana I k oji su nakon otpusta .iz vojske ovdj e dobiH r p olsjede (missio agraria) : CIL III 976r l (Hrvace), 149·4!6 (GJ.avice), BD, ·1915, 154 (Sinj) i VAHD, 1955, 185 (Ga'l• a).

58

gom Salona-Argentaria (Tab. Peut.). Ova veza Ekvuma sa komunikacijom u unutra ! njost Bosne i ! la je ne ! to sjevernije od pravca Trilj-Tijarica. Po svoj prilici, upravo u toj valja tra " iti i razlog zbog kojeg Aequenses ne u obnovi mosta na Cetini zajedno sa N ovensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III 3202). Ekvum je sa unutra ! njosti zemlje bio dvostruko povezan, preko Prologa i preko Rude, a vjerojatno i preko Uni ! ta, pa nije bio zainteresiran za odr " avanje mosta na Cetini u Trilju (pans Hippi fluminis). Njegova je obaveza po svoj prilici bila da odr " ava most na Cetini kod Hana, koji se nalazio na jednoj magistralnoj (itinerarskoj) cesti Salona-Servitium. Ballif, a prije njega Kiepert, Tomaschek, Hoernes i vode ovu cestu preko (Andetrium) i kroz Sutinu. Taj je pravac za nekoliko kilometara du " i od onog koji daje Itin. Ant. 79 U taj pravac ne mo " e se uklopiti ni cesta Tabule, jer je prekratka, tri do kilometra od udaljenosti Sva je prilika da se i ne radi o dva pravca nego o gre ! ki kopiste, koji je umjesto X upisao V. 80 Prema tome, obje itinerarske ceste i ! le su do Ekvuma istim pravcem.

2. Dionica Aequum XVII Pelva
a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve
U Itin. Ant. je kao putna stanica Pelva, udaljena 17 milja od Ekvuma. To je i jedini spomen Pelve. Epigrafskih potvrda o municipalitetu Pelve nema. Pelva je dosad ubicirana na raznim stranama, prema pravcu kojim je neki usmjerio komunikaciju sa Itin. Ant. Dok je Tomaschek i Ballif ubiciraju u Li ! tanima na Livanjskom polju (na osnovu ubikacije iz CIL III, 1873, T. III), Patsch je bio mi ! ljenja da Pelvu treba tra " iti u ju " nom dijelu Livanjskog polja ili u dolini Cetine8 1 • Hoernes i je lokaliziraju u Vrliku, odnosno na vrelo Cetine82 • je Pelvu smatrao municipijem, iako za to nema osnova, pa je locirao sad »kod Livna<< , pa »na rubu polja (tj. Livanjskog)« i napokon u samom Livnu83 • Za su se poveli i G. Alfoldy i J. Wilkes 84 •
79 Solrin 24 W O:,tLuk Sutina) = 40 km. Put doli!nom Sutime nema opravdanja ni JPO m i#il jenju G. V e i t h a, Feldzi.1ge, 84, lbi'lj. n. 80 J. A l a ev BD, 1881, 52. F. B u l BD, 1887, 28 i 1903, 121. 8 1 W. ' T om a s e h e,k:,. Topo1g1raphie, 5<15. P h. B aU if, Shassen. karta. K. P a t s e h, G'ZJM, 1906, 161. S.to se BaHifova ·pravca ces,t e, 1 Patsch je na n. mj, ,str. 179 m:1sljenja : » .. . da o .t1 ijeku ceste u i L hnan:i,s·kom poljtu ne znamo jo ! ni ! ta i da je Ballifov nacrt ceste Prolog- Li ! tanii Prolog- Rapovina - L<iv,no, :koji se djelo,mice osn:iv,a na nazorima njegovih pred ! asnika, posve nesiguran<<. (podvukao I. B.). U.p o:zurav.am da je Patsch to najpisao punih 12 godilna nakon .izLaska Ba111fova 'dj.e1a ·O Timskim cestama u BriH, u kojem je i sam U vezi sa lokalizacijom Pelve izra " ava se (ibidem, 161) na »J,aJsno je samo to d•a to mjesto ne d;refua tra " iH u (gdj e je predlagao lokalizaciju municipium Pelvensium, uspor. CIL III 13982) kod J.ajca, ka,ko sam to zanesen dana ! njim 1imenom P.live u ovom Glasniiku, 1894, str. 769 82 M. H o er n e s, Alterthiimer, 135. J. A l a La via romana, BD. 1882., 138. 83 Naseljta,i29i 30. AJ, III; 64 d karta. s4 G. Alfo , l dy, Bevolkerung, 157. J. J. Wilkes, Dalmatia, 124.

59

Tako je problem ubikacij e P elve i njezinog municipalnog statusa ostao nerije ! en do danas, a trasa ceste na kojoj je Pelva le " ala vjerojatno i zbog toga ! to je i sam Ballif smatrao da je nedokazana85 . od da je Pelva hapaks legomenon i da se spominje samo kao putna stanica na trasi ceste Aequum- Salviae (Itin . Ant.), njezina lokacija mo " e se odrediti jedino ako se na terenu fiksira sama trasa ceste. BRIG, modernom cestom oko 16, a rimskom oko 8,80 km. iz (Ae quv.rn), cesta je Cetinu prelazila na Mastinama, 400 do 500 m u zvodno od Hana86• Iz penjala se u gotovo ravnom p ravcu do Bilog Briga pod Dinarom. Po svoj prilici trasa joj se tu poklapa sa pravcem m oderne ceste. Na m ekanom, terenu nisu se sar3uvale a ni tlaka, dok su joj planumi potpuno isprani. Po n egdje kod Hana, a u blizini mosta na Cet ini, nalazio se jedan miljokaz koji je bio u modernu cestu'" . Denudacijom t la zbile su se kroz proteklih J .500 godina velike promj ene u izgledu ov og kraja. Erozija je isprala zemlju, a s tim se izmijenila i vegetacija. Dok su u rimsko doba - kako pokazuju nalazi iz G ale, Obrovca i drugih pricetinsk ih sela hJpod Kame ! nice - cvala ,._,_ selja (villa e) ve terana VII i XI legije, su ili oni sami, vali u izgradnji ove k omunikacije88 , danas na pristrancima Kame ! n'.ce (! to ,ioj kazuj e i ime) p revladava kamena pusto ! u kojoj tek h rane za stoku. Na cestu nas samo ime m alog naselja Bili Brig, nazva n o t ako po osobinama ceste koja se koristila jo ! dugo poslije E.imljana. B ila j e t o cesta, sa i podzidovima, u s:j ecima i nasipima (via munita), koja se samo nazire jo! i d a nas8 9 • Iz Sinjskog polja bijeljela se ! krtim kra ! kim raslinjem K am e ! nice k ao i ona ispod S vre menom j u je na me8 " Strassen, na prilo " en oj kar ti, iako Ballif n a str. 19 ka " .e: >>Die Fi.ihn.mg der Stra;sse iiber Li'# tani i.s-t :daher kauJn z:u bezweifelw<. 96 F. J3 u l BD, 190'3, 1215: »Oltre il p on te H a n sul Hume Ceti'ila (Ti brus), nel villaggio di n ella localita dett a M d s t i n e (p onte v ecchio), si osservano nel fiume a vanzi eli ponte romano, che dalla col.onia C. Aequum pa ssava suH' altr a spanda com'e segnato nelle sopra riportate Ca rte Arche-· ologich e. (\T. CIL III T . VI, K i e p e r t ; B a ll if, Strassen ; E v a n s, A ntiqu. Reas, i C a rta a'rch.aeol. di Salona e ·di,ntonti, Bull. d alm. 190!2". Ta v. Il)«. Bu l ·i{' :] e objavio i t ri ) natpisa. iz 12;5----127. , w; Uspor. J. A l a BD, 1882, 133: » .. . sapp iamo pero che in q uella occasione, u na colonna con epigr a fe ven ne murat a nel cordone della n uova strad a. in u .na po·s.Ld.on e d i.stantc un om e m ezza de B i:li.brig, ·poco p r•irna d i arriv are al pon t e, e la colonna al d ir e del testimonio d i v eduta, era grossa qu<i··

nto u n uolTlO<< .

Arh eolo ! ki nala zi iz Gale, V AIJ:D, 1953 1494{\ iz Gla-·vl ca, 9761 i z 1-lr .vaca. BD, 1915, 154 iz S in ja i V AHD , 1953, 185 iz G ale. 8 " G eneral·ni pr.a vrac ove caste d a je F . . Bu l BD, 1887, 2:9 : »D a il f:iume Cetina (Tilurus) presso banj di ascendev a il Prolog, pas.sava per Bili B r ig, dove furono vedut e e rilevate estese, t raccie di via m a estra antica, sce ndeva a Ruj a ni, attr aver ssava con maestoso a r gin e la p alude di !eva[',OVO BI,a:to , co111tinuava a piu in su di e po·i S'i diri,geva ver so 00 F. B u l . i BD, 19013, 1'16: »D i questa sono qua e la col1Jservate abbondant1 .t·raceie. Al giorno d'. o,g,gi paesani chiamano questa .s·trada b i -l i b [' Ii g o b i l i p u t (perche b i a n e h e g g i a fra i v erdi v ignati) a serve ancora al giorno d'oggi agli abitan ti di Clissa<<, (BD 1902, T. II).i u V AHD, 1920, 198.
88

U spor . B.

Gab r

181-·- 197, a

nat(pise C IL

60

kanom dolomitnom i terenu erozija ili odnijela ili zatrpala, a njene posljednje ostatke pokrili novi putovi, dok je mnogo t oga uzidano i u novu cestu 91 • BILI BRIG-VAGANJ na Dinari (Prolog), modernom cestpm 12. a rimskom trasom ne ! to preko 6 km. Kod Bilog Briga jaki uspon na kr ! evitu Dinaru Strab, VI, 5, 17). U Bilom Brigu, prije uspona na Prolo ! ko sedlo, bila je p o svoj prilici i u rimsko doba manja putna postaja (mutatio), ali ni ona nije ostavila arheolo ! kih tragova. Isti razlozi uslovili su i postanak ovog malog mjesta u samoj Dinari. Tragovi ceste mogu se pratiti odatle sve do Vagnja na Prologu, a na specijal karti su kao konjska staza. Mj e ! tani tu putinu nazivaju »priki put«, ili »tlaka« 92 • Dok moderna cesta zaobilazi u velikim zavojima kroz Trnovu poljanu. rimska je od Bilog Briga skretala putem u smjeru kroz Tanke Dra"ice. Na Vaganj je izlazila kraj Malog Cila ! a, od Trnove poljane. N a strmini Malog Cila ! a i Tankih Dra " ica su se »kolotrazi« u kamen " ivac, dok je gornjeg stroja ceste davno nestalo u slijed erozije. Od Malog Cila ! a do nekada ! njeg Han-Vagnja, rimska cesta se uglavnom poklapa sa turskim putem (XIX st.), ali se od njega i odvaja u blizini cestarske gdje joj se »tlaka« sa brojnim spurilama, njima i vi ! e od oba . Razmak iznosi i ovdje 1,25 m, dok je ! irina samih 12 do 13 cm. Sa Vagnja (Ballifov Prolog) i fragmenti miljokaza CIL III 13326 i 9857. i neki manji nalazi 00 • V AGAN J-PROLOG, 10 km cestom, a 4,10 km rimskom trasom. Na samom prijevoju na Vagnju sve tri ceste (rimska, turska i moderna) poklapaju se na du " ini od 1,5 km, kroz kamenu pusto! jedinim pravcem. Zbog jakih vjetrova, smetova i rnrazeva ovaj je dio puta zirni te ! ko p rohodan, pa je od davnina na Vagnju postojao h<m za okrepu putnika. Sa mnogo vjerojatnosti mo " e se pretpostaviti da je han imao i svog ali ne ! to ju " nij e. S Vagnja (k. 1140) rimska cesta se spu ! tala u gotovo ravnom pravcu niz Prolo ! ku dragu u Livanjska p olje dragu «), dok je moderna zaobilazi u velikim zavoj ima. I na ovoj dionici irna na nekoliko mjesta a jedna od najizrazitijih, duga do 12 m, nalazi se oko 300 m iznad biv ! eg Cotinog h ana. se rimska cesta i na ovom dijelu odvaja od tu r skog puta, od kojeg je i ne ! to PROLOG-LI # TANI, 8 km sada ! njom cestom, a oko 6 km rimsk om trasom. Cesta se na kultiviranom zemlji ! tu u Livanj skom polju (oko 720 m n. v.) gubi, ali je da je negdje kod la kta, u blizini biv ! eg Han-Prologa, i u antici bio tr i v i u m. Jedna se odvajala u pravcu Livna, najvjerovatnije smj erom dana ! nje ceste, ko ji je obilje " en srednjovjekovnim nekropolama (Prol og, Grborezi, Rapovine i Livno) i annalazima (Prolog, Grborezi, Livno). Druga je vodila prema zapad u
J. A l a BD, 1882, 134. O toponimu »tlaka«, u njem. Pflaster, tal. la petra ta, slO'V. kamen] em tlakovana oesta, v. M. K o s , Cesta na Slovenskom v Sltarem 1, srednJ:m veklll,. V 1954-'1957, str. 17.1. Slovenski pojam »tlaik« odgova,ra o ,1asem p r,ovlnClJskom »kaldrma«, »tlaka«.
91 92 •

93

P h. B a ll if, GZM, 1891, 397. Uspor. i M. H o er n e s, AEM, IV, 22.
61

Slika 4.

Sada ! nja »Kaldrma« na Livanj skom polju - u stvari rimska cesta (di10nica Li ! tani (Foto Ranko

62

rubom polja ispod Dinare, kroz sela Od ! ak i Li " tane. I ovaj je pravac obilje ! en srednjovjekovnim grobljima (u 3 nekropole, u Od ! aku l nekropola, a u Li " tanima 7 nekropola). Iz Od ! aka jedna votivna ara sa natpisom, a iz Li " tana vi " e rimskih natpisa94 • nalazi u Rujanima, Gubinu i Grkovcima ukazuju da je jedna cesta iz Li " tana vodila u pravcu Grkovaca i Grahova. Njezinu trasu obilje ! ava ju sela ispod Dinare uz rub polja. Da je rimska cesta iz Prologa skretala jednim krakom prema Li" tanima, najbolji je dokaz zemljano-kameni nasip zvan K a l dr m a (v. kartu 1:50.000), " irok i danas oko 4 m, koji iz Li " tana vodi preko polja u pod Golijom, na sjevernom rubu Livanjskog polja95 • Nasip je visok oko pola metra, a dug preko 3,5 km. I Ballif i Sergejevski smatraju ovaj nasip rimskim96 • On se uklapa u pravac komunikacije, koja je po predaji poznata kao Put Crne kraljice ili Put Marije Terezije, " to mu daje obilje ! je starine. Rimska cesta je na odsjeku Prolog-Kaldrma prolazila ispod Li " tana, rubom samog polja97 • Mje " tanima je dobro poznata jedna stara, zaorana kaldrma, koja se u zapadnom dijelu Li " tana, pod samim selom, ve ! e za Kaldrmu, a koja je, iz Prologa, Li " tana i Od ! aka vodila preko parcela # u " nja, Zgonova i Kadribegovca. Na spomenutim nj ivama izorav a se kaldrma, a usjevi na toj uskoj liniji zakr ! ljavaju i po ! ute. Mo ! e li se ova cesta, smo materijalne ostatke pratili od Bilog Briga do Li "tan a, uklopiti u podatke starih itinerara? Distanca od Citluka (A equum) do Li " tana dana " njom cestom, koja preko Dinare pravi brojne zavoje, iznosi 42 km (XXIX m. p.). Rimska trasa , bez za voj a, je za oko 16 km, " to odgovara distanci od oko 26 km l = XVII m . p. Razlike do lOOfo m or a ju se tolerirati zbog n epreciznosti mjerenja na karti i po " to je trasa samo pribli ! no kao i zbog nepoznavanja lokacija putnih stanica kojih se mjeri itd. Da se radi upravo o cesti tradiranoj na Antoninovu itineraru, dokazuj e i distanca zabilje ! ena na miljokazu CIL III 13325 iz Prologa na Livanjskom polju, sa oznakom XXXIV m. p. a Salonis, koja odgovara stvarnoj udaljenosti po rimskoj t r asi do mjesta nalaza miljokaza, ne " ta zapadnij e od H an Prologa prema Li " tanima118 • Do Li " tana su preostale jo "
94 CIL III 2761 = 9846, 2762 = 9845, 9853 9855 i P a t s e h, GZM, 1906, 167, br. 2. NatJpi,l'1i ,i z :tJOiru"ene crkve • u 'lJi:#'tanima, ali .su provenijencije. U spor. M. H o er n e s, AEM, IV, 22. Za Od ! ak, v S er g e j e vs k .i, Spom. 77, SJtr. 1 2t0, lbir. {2,7, .sl. 2'7. Ph. BallH, Stra1 ss en, 19. D. Se r •g e je v s.k:i, GZM, 1942, .119. Us1 por. B . G a br VAHD, 1953, 107, F . B u l BD, 1887, 29. i J. A l ae vd BD, Hl1 8e , 117-111 8 (• "i g i1 gantesohi 'av a n ZJi di ·v ia ,roman a che tl·aversan.o. il S eva,re:vo 'bLato d i Li,v no••) . gs Ph. B .a l'lif, S't'rassen, 19. D. Se r ,ge j ev.s lk i , GZIM, .1 942• , 119. Cf. V AHD 1953, 107 i B u l BD, 1887, 29 (»maestoso argine<<). G a br 97 Oe.sta : s e ·O d daJilJa"njeg :put a P r ol'O,g - Li " tani odV'ajala u Od ! aku, a izgleda da je davno zaorana. je put .si,g urno .srednjovjeko'Vlnog p orijekla , jer se uz put n alaze brojne sr ednjovjekovne n ekropole (samo u L i:" tan im a 7 n e k ropola). - Ci.rui se d a je u [)olju i.: wod crkve u iLi"'tanima van i f.ragm en at j ednog milj·o k aza u z .sada," n ji :s eoski p Ult vo di na kal-

il

drmu.
0 8 Uspor. F . B u l B D, 1887, 28- 29. Miljok az je u d ocu zv. Dra ge, n a 215 km ces• t e Sa·rajevo - Spl:i.t. U bl•izini m Hj.oikaza 'je »Un f['am mento d' iscrizione che commincia con SS (Silvano sacrum)<<; B u l n. mj. O

63

milje. Sve skupa uzev ! i, to odgovara distanci Itin. Ant., od Solina do Li ! tana od 38 milja, odnosno udaljenosti od 17 milja od do Li ! tana. Oba pokazuju da je preko Prologa i Li ! tana i ! la upravo cesta Itin. Ant., te stoga Pelvu treba tra " iti samo na ovoj trasi. Da se Pelva ne mo " e locirati u Livno, proizlazi vec 1z ! to je distanca od do Livna du " a punih ! est milja 99 , dok su Li ! tani od Salone udaljeni 38, a od (Aequum) 17 milja, upravo onoliko koliko navodi Itinerarium Antonini. Pelvu prema t ome treba ubicirati u Li ! tane, kao ! to su to Ki.epert, Tomaschek i Ballif 100 • Da je Pelva bila u Li ! tanima, jo ! bolje potvrditi rekonstrukcija dionice od Li ! tana do S a l v i a e, stanice (mansio) . Itin Ant. N i ovaj odsjek nije bio dosad ispit an na terenu, a upravo je na tom dijelu cesta in continuo i spada najbol je konzervirane ostatke rimskih cesta kod nas.

b) Problem municipaliteta Pelve
Alfoldyjeva revizi ja natpisa iz Grkovaca aktuelizirala je ne samo pitanje ubikacije Pelve i Salvija nego ponovo postavila i problem municipaliteta Pelve 101 • U;:njesto Patscheve rekonstrukcije P . Ael. Ursus dec. mU'fL Sa]lv . . .W 2 , G . Alfoldy je predlo " io ... dec. rnun. Pe]lv . .. I sve ostale dekurionske nat pise sa Livanjskog polja povezuje Alfoldy sa Pelvom. Iako je to na prvi p ogled prihvatljivo rje ! enje, Alfoldyjeva rekon·strukcija se kao takva ipak ne mo " e prihvatiti sve dok se ne sigurnija epigrafska potvrda za konstitu ciju Pelve, koje zasad nema. N a poznatim natpisima sa Livanjskog p olj a ime municipija ili se nije ili se ne navodi: Nisidius Se cund·us dec . mun. vet. b . f. c(os) leg. X G . . . iz Lipe (CIL III 9847); P . AeL. Proclianus . .. dec. m . . . iz Gubina (C. III 9848); . . . ii dec . mun ... iz Bastasa (Spom. 77, 20); . .. dec . m ... iz Bastasa (Spom. 77, 21); Firmus .. . anis fil. d(ec) .. . iz Va ! arovina (GZM 1928 , 91) ; . . . tor m u n ... iz Va ! arov ina (GZM 1928, 92) 103 • Samo jedno je sigurno - da se u Li ! tanima na Livanjskom polju nalazila putna stanica (mansio) Pelva ali o njenom municipalitetu zasad nema dokaza. polo " aju miljokaza uspor. i B a ll if, GZM 1891, 397, Strassen, 18, 47, 54 i karta. 99 Ovu je i P a ! a l ali je nije uva " io (AJ, III, 64): »Die Entfernung zwischen Livno (Pelva) und Aequum ist in Wirklichkeit 10 km grosse·r ,a,ls die entsp.rechende im Hin. Ant. antgefiihrte (XVII m. p. = etwa 25 km)«. 1·oa V. bilj. 1. Prema distancama :sa It1n. Ant. m a n s :L o bi tr# 1ba1o ka"i:ti negdje u dijelu Li ! tana, u IZas. Ba:runi, ,gdje &U ostaci neke stare i grobovi iz vremena (v. bilj . 104). 101 Epigraphica, Situla 8, 95. U spor. G. A l fold y, Acta antiqua, X, fasc. 1·-3, p. 8. mil ! jenje iznio je prije Alfoldyja P a ! a l Naselja, 30
i 105.

to 2 GZM,
100

16,3, sl. 9.

Izuzetak jedino natpis sa are iz Va ! arovina, D. S er g e j e v s k i, GZM, 1928, 91, br. 15. T. I, sl. l: ...] sus l [municipii] Aeq(uensium) p(osuit) l(ibens) m(erito). Ukoltiko se na natpisu :spominje s:usjedna Aequum , onda natpis treba restuirati u coloniae Aeq(uensium), ! to bi davalo nekog oslonca za da je Liv.anjs>kco IP01Je biLo podijeljeno izmedu dvije srusjedne apNne, ali takva interpLretacija nije S!ig:uTna.

64

Slika 5.

Patsch e v a rekon strukcij a nadgrobnog cipusa P. Elija Ursa, dekuriona municipija S a lvija, iz Grkovaca (Foto R anko

Iz L i ! tana samo nekoliko fragmentiranih natpisa, sa iskljuc:ivo epihor·skom onomastikom, ali . se na njima ne spominje nikakav municipalni magiStrat, a nem a ni arheolo ! kih nalaza koj i bi da je Pelva ur bana aglomeracij a 10'' .
104 V. bilj . 94 Na njivi Mate Baruna zv . Podvornica , u dij el u sela, otkopan a je n egdje 1925. ,j 1930 . .godin e neka :zJgrada »sa u k ra ! enim kamenjem« (mo " da a r hitektonski JiNlgmenti?), za koje je tadanji " upnik potk.

65

Prema tome, i dalje mora ostati otvorenim ne samo problem rekonstrukcije natpisa iz Grkovaca nego i pitanje pod je jurisdikciJU i a dministraciju spadalo Livanjska polje. Kad je o tome, ne smije se ni da su oba polja, Livanjska i kao

Miljokaz cara Gordijana na planini Staretini postavljen na 51. rimskoj milji od Salone don tN:iko da je r.iJmslm. OsdJID toga, u ,sredini sela postoji komPleks livada (koji se ne ore!) zv. Gradina, dosad lbez na'Laza. Na Hvadi ,»(Kaus«, u Barunima, otkopani su stari grobovi iz pobli ! e nepoznatog vremena.

Slika 6.

jedinstvena civitas peregrinorum, tj. homogeno delmatsko podi u rimsko doba i jedinstvenu administrativnu oblast, tim prije ! to je Salvium dosta rano bio uzdignut u rang municipija (oko 70. g. n. e.) 105 • Jedinstveni autohtoni karakter ovog zadinarskog podkoje uz to i homogenu geografsku i ekonomsku cjelinu, jo ! se dugo i u rimsko doba ne samo u onomastici, religiji, kultu i umjetnosti nego i u ostalim institucijama i epihorskom " ivota S tim je U SkladU i Spori prOCeS romanizacije ObijU pOlja, su stanovr.ici dugo ostali peregrini i civitet stekli tek od Hadrijana (Aelii), odnosno Karakale (Aurelii).

U prilog jedinstvenog administrativnog pod(ili bar jednog njihovog dijela) govorio bi i natpis Herculi s(acrum) !' C(aius) Trosius j Crispu[s] j vot[um lib(ens)] j p[osuit] l [i?] ATUS D( .. .} M (... ) S (...), iz Grkovaca 107 . Kad bi se naime sigle D ... M ... S ... pri kraju natpisa umJesto predlo " enog D(eo) M(ithrae) s(acrum), restituirale d(ecurio) m(unicipii) S(alvii), dobili bismo, u svjetlu predlo " ene interpretacije posljednjeg retka, jo ! jednu epigrafsku potvrdu da su Grkovci, odnosno bar jedan dio Livanjskog polja, spadali pod jurisdikciju Salvija.
upori ! te za takav vidim u tome ! to se jo ! u aktima II solinskog koncila iz 533. g. spominju municipium Equitinum ( = Aequum) i municipium Salviaticum ( = Salvi um), dok Pelvi ni tada nema spomena 108 • Izgleda daKle da je Livanjska polje i u VI st. bilo u sastavu salvijatskog municipija, ili je bilo podijeljeno salvijatskog i ekvitinskog municipija, na ! to bi mo " da izvjesno svjetlo bacao fragmentarni natpis iz Va ! arovina na Livanjskom polju: . ..] sus [ .. .]Aeq(uensium) p(osuit) l(ibens) m(erito) 109 • Kako kasnije vidjeti, Livanjska polje je moglo pripadati i teritoriju mun. Delminensium (v. poglavlje VII). Sto se dakle municipaliteta Pelve, i danas je aktuelan Hirschfeldov sud: >> ••• sed Pelva num rem publicam habuerit mihi valde dubium est« (CIL III 13982), bar dok se ne doka " e protivno nekom novom epigrafskom akvizicijom110 • Ne samo da nema dokaza za konstituciju Pelve nego zasad ostaje otvoreno i pitanje municipalnog sredi ! ta kojem
ws CIL, XIII 6538 iz Virtemberga: . .. et Batoni Beusanti[s] , optioni ... stip(endiorum) XVIII, an(n)[o]rum XL, ex municipio SaLvia ... Uspor. Ci h or iu s, PWRE, s. v. cohors; P a t s e h, GZM, 1906, 164. 106 I. B o j a no v s k 'i, Novi vo1Jirvni r.e ljef Sillv·a na li Dijane iz Bulletin JAZU, ,god Xliii (Zagtreb, 1965•), 11-12; D. S eng e j e v s ild, Putne billje ! ke iz GZM, 1942, 159----167. 107 D. S er , g e j e v s k i, GZIM, '119511, sl. l i T. I, sl. l. Uspo.r. G. A If 61 d Y, Srii1Jula 8, 95 i J. S •a '# el, Situ'la 8, br. 168. 106 F. S i r 1 ! ri ,izv·ora hrvartske Zag;reb, 1914, 16:2 i 149.

11° CIL III 13982, p. 2271 = K. P a t s e h, GZM, 1894, 768-769. Patsch je na_ osnovu konjekture fLaminicae municipii P]eLv(ensium) sa naptisa iz (SJjpovo) PelVIU najp.ri'je loc1ra·o u na PLivi. Nat;pils CEL Illi 9847 iz Lipe na L1vanjslkom polju (dec. mun. vet. b. f. c(os) Leg. X G) ne mo"e se upotrijebiti ,kao doka:z municipaUi!teta Pe'1ve, jer se Nisi.dije Selwnd kao veteran mogao nakon otpusta i,z ak.tirvne slu " be nase.Uti p·o volili.

(1912-1913), 314 i B u l B er v a l d i, P a .t s e h, GZM, 1900, 554 i d. l()t v. lbiJj. , 103.

Usp01r. V. K l a 1c,

LudrerusiJS u Dalmacijli, ViAHJD NS sv. XII Kronotaksa, Zagreb' 1912, 53. K.

67

]e pripadalo Livanjska polje. Izgleda m i, ip ak , da je to bio uglavno'11 municipium Salvium na polju pa se stoga dok nov i nalazi ne doka ! u - ne m o ! e prihvatiti ni Alfoldyjev a revizij a n a tpisa lz Grkovaca.

3. Dionica Pelva XVIII Salviae
T rasa ceste i lokalizacija Salviae
?atsch je n a osnovu natpisa d ekuriona P. Elipa Ursa Salviae lol<alizirao u Grkovce na Livanj skom polju , a da je itiner a rska cesta P elva-Salvije vodila preko Livna i Bukve, u Kamensku Podgradinu na polju 111 • Za su se i u ovom pit anju poveli G. Alfoldy i J. J . Wilk es 11 2 • pak S a lvije u b icira u Glavice na polju 113 • arh eolo " ki ostaci cest e, n a k oju su ukazali Ballif i S er gejevskl"\ pok azuj u d a se S alv ij e n e m ogu identificirati ni sa Grkovcima n i sa Podgrad inom, jer n as t r asa ceste vodi iz L i " tan a i n a G aliju i Star et inu p lanin u , odak le se p re ko p r ijevoj a spu " tala '-'· na pol ju. Cest a nij e i " la na ka k o je to smat rao B a llif i neki stariji nego na Ipa k se jo " uvij ek mo ! e postaviti pitanje treba li r azlikov ati S alviae (kao p u tnu stanicu) od municipija Salvium. oko 6 km Od Li " t an a d o preko polja, cest a vodi Kaldrmom sve do osamljenog zv. Medin ma " et pod gdje prestaje Kaldrma . Tu rimska cesta modernu komunikaciju L ivno-Grabovo i nastavlja preko njiva Pr i k a a prema sjeveru. N a je - jo " prije I svjetskog rata - bila otkopan a n2ka rimska zgrada sa jo " dvije manje zgrade. po dispoziciji plana, zgr ada je prije mogb slu ! iti kao konai':i " te nego kao villa rustica 116 • Na njivama zv. Barjaci, ispod bilo je i drugih njirna i tri zida11a gro'ba, l<i:c/l se sva}:.:akrJ dsterminirati u doba. Pre:rn?L torr1e, sva je prilika da se r.::\ n<.'lbze ostaci jedne putne >:tcmice (mcttrrtioi, d a se putnici t'ijepe i odmore prije napornog uspona uz Goliju na
111 K. P a t s e h, GZM, 1906, 164, E. P a " a l Naselja, 29 i AJ, III, 64. G. N o v a k, Topografij a, 26. Uspor. P a v a n, n. dj., 271-273. Mun. Salvium p.oznat je i sa natrpis•a iz Salone, CIL III 14249 2 , p. 7:328 127 ; CIL XIII 653fL 112 G. A l fb l d y, BevolkeJ."ung, r l '58, J. J. 'N ·i l k e ,s Dalma bi a. 270. 11 3 U spor. F. Bul BD, 1900, 31 = J ahresh efte, B. II, H. II, p. 109. = Fes:tschdft fur Otto Benndorf, Vllien, HJ.f\3, U Gla·v ice .s•Ll lodr o. L jo.'3 Niommsen, Kiepert, Tomaschek i Ballif. J. A l a e v ih locirra u Grabovo, BD, 1832, 137. m P h. B a ll if, S trassen 19. D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1942, 11 9. V . bilj. 9 5, 9•6 i 89. Us,por. B alrlif, GZM, 1891 , 402. 115 S trassen, na ka r ti. ' 1 6 K. P a t s e h, GZM, 1906, 169-170, sl. 18. m Mo !da je ovdje bila m u tatio Star ue (CIL II I, 142492 ) . F . B u l BD, 1899, 143 i 1900 34, izv-odi ime planine Star e.tine od nomena Sltar.ue, owruim Sta:retina izvodi -ard Sa-r.itte, BD, 1882, 118 i 137. do'k- J . U.koH'ko je Ael(ius) Capit a, dec(urio) municip(io) Salvia, natus Starue . . ., (CIL III, 1424!F) na municipija u kojem je, " to je vjeroj atno, vr " io dekiurio nat, onda bi se mo ! da St<:urue, rodno mjesto Elija Kapita, moglo lin1

68

Trasa ceste p rolazi uz samu zgradu i dana ! njim seoskim putem vodi kroz u zas. Lokvar i, gdj e se p r ed Petra pored samog puta nalazi duboki zidani bunar oblog presjeka, za koji mje ! ta ni smatraju da je >>rimski<<. Uz sam bunar je velika lokva, po kojoj j e zaselak dobio i ime. Pri samom dnu bunara, koje je sada zatrpa:1.o, navodno je uzidan kamen sa natpisom od nekoliko slov a (miljokaz'r) . l'ie b i trebalo da su oba ova objekta u funkcionalnoj vezi sa rimskom cestom, za k oju i mje ! tani ka " u da je rimsk a i da ju je gradila Crna kralj ica, ! to ukazuje na njeno davno postojanje. Il km, odnosno 12,90 od Medina ma ! e ta. Uspon na Goli.ju u Costa svbdava od S trupdo vrlo povcljnor-1 trasom uspon od 700 m. Korpus ceste dobro se gotovo r:a ci_jelom odsjeku od do (k. 1320). Gledana iz Li.vanjskog p ol j a cesta se ocrta v a kao ravna linija koja se ravnomjerno penje iznad sela Bojmunata i Vrbice. joj se i gornj i stroj (k aldrma i na nasipu). Od tzv. rimskog bunar a u cesta se u blagon usponu penje u z Brig i pokraj lu.garnice izlazi na Podove1lll. Odatle vodi pored Gaja, preko Vala i Rl·,njevice, sve kroz m ladu hrastovu ! umu, do jame zv. Tr a l j u ! a, iznad Hunjevice. Kod same Tralju ! e oko godine 1937. iskopao je pok. Ante i.z jedan miljokaz koji se nalazi i sad pored njegov2. sin a Tadijem. Mje ! tanima je poznato da je pok. Ante n a ! ao jo ! jedan miljokaz, koji je navodno stajao pod V a l o m, otprilike 1,5 kr<1 bli " e Sve moje tragnnje za ovim miljokazom ostalo je bez rezulta.ta . Miljokaz sa Tralju ! e dokazuje da je i ovaj odsjek ceste bio obilje-· " en mi.ljokazima. Kako \'idjeti, bilo ih je i dalje uz put p r ema .. t rnji. Stoga je lako da je i onaj natpis u >:rimsko:>n bunaru<< ll. fragment na cijelom ovom dijelu se donji st roj ceste, negdje manje, negdje vi ! e, ali uglavnom zarastao u mladu hrastovu fiks?).
118

pr ije povezati sa dana ! njim :toponimom

(Starue

+

slav. su-

Ovaj put .pozna·t je i pod imenom " Balar« ili »Balarski p.ut«. Rimska i Bal.arrskli put uvijek se ne poklapaj u, kao ! to je Ujpravo u > >-B alar« je konjr s ka staza, tj , k i-rid " ij,s ki put. H 9 Kamen je le " ao zatrpan na samoj trasi kod jame Tralju ! e. Od natpisa su se :slabi tragovi. Vr is. 1,70 m . ,B r·o mjer 0,35 m . Materijal muljik a. U spor. M. P e tr GZM, 1961, 69. Po slabim ostacima natpisa u i ib.r.azdi, 'j asrno je da mi.ljo'k az IP·rip.ada caru M.a'ksiminu i njegovom rsinu Mak,s:imu (2,3.5 -2• 38). Mo:ra !Se popurniti po jedn om od lbr.o jnih m iljolmza :ov ih vladara : dz Konj!ica, B .a l l if - P a t :s e h, Strassen, /bir. 33; iz P l'ud.a, P a t ·s e h , Narona, 84; iz Dugopolj,a, A b ra m VARD '1912:6--1927, 146; iz tb1dem, H l; ilZ K1isa, VAHD '1 9!211, iz Med aka, Br un ! mi d, VHAD, 1898, 179; iz Ku sida, Sergej e vs k i, GZM 1962, 90 i iz Bij enja (Nevesinj e), S er g e j e v s k i, GZM 1948, 49. mo Po ,kaziv,anjiU r P. »natrpis« .se ,s as.t-oji O ·d 7 do 8 r slova, urezanih u m e.ki ,k amen, miU: l j,iku koj,i je visok oko 50, d !ri<ro.k do 40 cm. UtZid.an je oko pola metra iznad dna bunara na dubini od oko 7 m . Petar se kao spu! tao u bunar u kojem dugo n em a vode. Dno bunara je sada zat rpano. 1'21 <da .se .k aldrma (»-tla:ka«) mnogo !bolje vidjela pred d.vadeseta'k godin a, dok n'ije narasl a :mJ,ada '#uma. Sada ! n ji k on jski p u t (»-B a.lar«} ide uz »tlaku«, jer svi >>izJ bj egav aju /kaldrmu, po .koj.oj je lte!ko
6ff

Iza Tralju ! e »tlaka« rimskog puta raspoznaje se tek u mekanom terenu (tu i tamo ne ! to razbacane kaldrme i poneki zarastao u ledinu). Trasa prolazi ispod Livadnica, zatim iznad ! ume Coru ! e, nakon izlazi na Golu kosu (ispod Korita), gdje ne ! to uspon. Na Tavanima, ispod Velikog kapka, najbolje je Na ovom dijelu vide se na vi ! e mjesta koloderine, a planum sa kaldrmom i jasno se ocrtava na du " ini od oko 300 m. Cesta se i dalje lagano penje u ravnoj liniji, u konstantnom, ravnomjernom usponu, a ! iroka je oko 3,90 m. Iza Tavana izlazi na pa ! njak pa u ! umu gdje je konzervirana i zarasla u mladu ! umu. Ljeskova (Rogin) doca i Kuka izlazi na livade zv. Obadine, pa iznad Bukova doca na novu lokvu, odakle vodi ravno na planinski prijevoj a tr n j u (k. 1320). Na ovoj posljednjoj dionici, Tavana i poznatija je pod imenom >>Balarski put<<. Na tom dijelu prelazi erozivnim planinskim terenom preko goleti i pa ! njaka, a se kao raznesena kaldrma ili kao >> tlaka << urasla u travu. Izgleda da je cesta i na ovom dij elu bila obilje " ena miljokazima. Prema kazivanju Sime (70 g.) iz Bojmunata uz Balar je bilo nekih ma ! eta (znakova) od bijelog mekog kamena, sa nekim znacima, ali su polupani i svaljeni niz kosu. »Okruglo pa koturali niz Jasenje do Podova<<. Simo se " ivo da je jedan >> ma!et<< (miljokaz?) stajao kod Ljeskova doca, ! ume i Kuka. Poneki bi se >>ma!et<< navodno mogao i sada na bojmunskim Uz ovu staru komunikaciju vezana je i legenda o zakopanom blagu. se da je Crna kraljica na svom bijegu zakopala u Ljeskovu (Rogin) do·CU 12 mazgi zlata, ! to je reminiscencija na nekada ! nji " ivi promet ovom Put je, kako pokazuje i njegovo recentnije ime »Balar<<, slu " io i kasnijim Stariji ljudi dobro pamte da se jo ! krajem pro ! log ovuda gonila sa polj;,. u .Split drvena a na sol. I danas ovaj stari karavanski (turmanski) put, koji je u svojoj osnovi rimski, slu " i u lokalnom prometu kao veza ovog dijela Livanjskog polja sa i Prijevoj oko 7,90 km Tragovi ceste posve su jasni i na samom prijevoju - kaldrma ' Pored same trase nalaze se i dvije velike lokve - pojila za stoku i cisterna promjera 6 m. Iako je cisterna recentan rad, nije iskljuda je i uz put na tako visokom i bezvodnom polo " aju, postojala cisterna za okrepu putnika, a uz nju mo " da i manja etapna stanica. Mo " da je upravo po toj cisterr>i. prijevoj dobio ime od starine124 • Sa cesta se u laganorrt padu spu ! ta do Halapibt na Glapolju (k. 915). Najprije kroz ! umu silazi do Dubokog dola, te promz Ni B.aHif niti d!tlw .od ranijih nije obi ! a·o ovu d io.n iclll ceste na potezu {preko Staretime. iDa su je Ba, I.JJif i Pa1 tsoh ru 1 s voje vrijeme vjer.ojaotno bi ibili ibog.att iji za k oji milljokaz. »Ba, J.ar« .o d baLa (tal. b·aUa) hreme /tovar denjak nar< amak = fascis uspor. hrvatskog ili srpskog'jezika, JAZU, I, 161. ' ' ' Osim cisterne koja je po oronimu Catrnja - vrlo stara, ovdje nema 111i'ka'kvJh ostataJka od kakive {putne 's tanice ·Hi hana, ! to 'bi-smo mogli s obzirom da je 'u daljen 1!1, a B km.

70

lazi pored Ballifovih miljokaza br. 19 i Ostaci ceste najbolje su se upravo u Dubokom dolu, glave i Kurozeba, gdje se na du ! ini od nekih 50 m i gornji stroj ceste sa i kaldrmom, a u nastavku usjeci i vi " e tako da joj se trasa mo ! e pratiti vi " e stotina metara. Od miljokaza se br. 19 sa oznakom a S(alonis) m(ilia) LI, ali u sekundarnom polo ! aju, dok je broj 20 uni " ten Ova trasa ceste preko kako je gore opisana, dobro se uklapa u dionicu Li " tani-Bili Distanca, naime, od miljokaza sa oznakom a S(alonis) m(ilia) p(assum) [XXXIIII] 127 (kod Ballifa br. l) iz Prologa na Livanjskom polju do miljokaza br. 19 u Dubokom dolu naStaretini sa milijacijom LI m. p. od 17 milja, ne " to preko 25 km (25.260 m), a to se po opisanoj trasi (Prolog 6 Li " tani 6 ll 2,5 miljokaz br. 19) sla ! e sa stvarnom na terenu. Ili, ako je Pelva (Li " tani) bila od Salone udaljena 38 milja, onda distanca od Li " tana do miljokaza br. 19 na Staretini od 19,5 km (XIII m. p.) odgovara stvarnoj udaljenosti. Od miljokaza br. 19 na Staretini do Salvija jo " je preostalo ne " to manje od 7,5 km128• Na izlasku iz Dubokog dola, nekih 200 m sjevernije od miljokaza br. 20, a na " umskih putova otkopan je prije desetak godina depo vjerojatno rimskog novca129 .0davde se cesta spu " ta niz Podove sve do ali ju je u " umom obraslom te " ko pratiti. se ipak pojavljuje po neki i rastrgana kaldrma, a pred samim na pet mjesta u ledini i potpuno konzervirana cesta, sa kaldrmom i " iroka svega 3,20 m . U sam je silazila kosom od predhistorijske gradine na Gracu, koja je u kasnoj antici bila pretvorena u r efugij 100 • Zatim je prolazila kroz dvori " te Krste Perduha (>>turmanski put«), i pored kagroblja na Crkvini produ ! ila niz polje prema Glavicama. U na Crkvini bila je Na polju
1'2 5Strassen, 19 i 55: br. 19 sa natpisom (P a t s e h Strassen, 55): Imp(erator) C]aes(ar) [M. An]tonius [Gordi]anus [Piu]s Felix [Aug(ustus) tr(ibunacia) p]ot(estate) II l .... co(n)s(ul) ....] pr(o)co(n)s(ul) [eur(ante)] ... io [H]onorato [l] eg Aug(u)sti pr(o) pr(aertore). A S(alonis) m(iLia) LI. !Danas se naptis

ne vidi, jer je izlizan, a dijelom ukopan. 126 RaZJbijen j. e prije 3 :godi.ne 1 i u;poltrijebljen kao <tucanik za nas]panje nove " umske ceste - C.atrnja. 127 Miljokaz je ne " to ma.lo ,zapadnije ·od Brolog.a" u p ra!Vau Li " tana. V. bilj. 98. 128 Po B a · ll 1 i f u, Stra/Ssen, 19 distanca .miljlokaza 'br . 19 i br. 20 • i znosi 2 •rimske milj e {olw 3 km). oNa moj.oj ka• r ti dato je stanj e kako je bilo pdje ! to je UJni"ten mi'ljok.az 'br. 20, rtj . sa II'aS!tojanjem od • 1,5 km. Vjerojatno je u br. 19 bio za oko 1,5 km ni!e. Uspor. D. S e .r ,g e j e v s .k i, GZM, 1'942, 1.20. Distancama Itin. Ant. bolje ·odgovwra iBaQiLitova J.dkacij.a ibr. 19. 1128 !N'al,wz je, · o tlmpan prilik-om i'ZJg• r adnje :"u.mslkih cesta, raznesen od s·1Jrane radnika i czag!Uibljen. Navodno je b i.lo ·Oko 6 kg novca, mjima li zLatnika, \PO 01pilsu - careva glava i zelena [)atina - radi ISe 1 po 1svoj pr ilici o 1 11imskom novcu. D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 127. 131 Na Crkvini su vrlo nalazi. - Odavde i olovna plosa prikazom dunavskih konjanika, GZM 1894, 201 = WM IV, 296.

71

ova je cesta poznata kao turmanski put, Put Crne kraljice ili Put Mar iie Tereziiem 2•

Relj ef Silvana

Dijane iz izrazito

Slika 7. (III st.), odraz autohtonih kraja (Foto Ranko

ovog

mila.

»Turmanski. put«, od vla ! ke turm.a, ·povorka, k arav:cm. g e> se u izvorima javlja poslije XV st. (npr. turma mercatorum), hrva to kog ili srps!kog jezika, JAZU, XXX, 945 .

72

Ako, dakle, rezimiramo prednje izlaganje, sa mo ! emo da Salvije, putnu stanicu Itin. Ant., treba lokalizirati u a ne u Grkovce, Podgradinu ili Glavice, gdje je bila lociranam3 • po bogatstvu nalaza, je bio najznarimska naseobina i jedina urbana formacija na p olju1134. Da je trasa ceste Aequum-Salviae i " la preko Livna, kud a je v odi Pa "alie'35 , onda bi udaljenost od Ekvuma do Salvija, um jesto 35 m ilja (Itin. Ant.), iznosila oko 62 milje, a to je velika razlika koja se ne mo ! e obj asniti. Za ubikaciju Salvija u govore i votivni ! rtvenici konzularnih beneficijara iz a nj ih redovito u municipalnim centrimam 6 • Kada se, naime, u III i IV st. sve vi " e gubi a utonomij a civitata, beneficijari, kao organi javne sigurnosti, predstavljaju u municipijama centralnu vlast, upravo u centru municipija kult Jupitera Kapitolijskog kao simbol d r ! avne cjelokupnosW 37 • Stoga upravo treba identificirati sa municipium Salvium epigrafskih spomenika. P rema tome, svi elementi (trasa ceste , njene distance, arheolo " ki i epigrafski materij a l) govore u prilog lokalizacije Sal vija (S a l v i a e) u i identifi kacije sa municipium Salv ium 1138 •
133 V. bilj. 1.12 :i Tabel<a• Dni prilog. - Ekvacija Ba!beis (Theoph. Sim. , VII 12, p. 291) sa Sa!via e, kako ju je predlo!io T o m a s e h e k , Topographie. D. 515, nije uvjerljiva, a rezultat je pogre " no trase rimskog puta (Itin. Ant .) od strane Tomasch eka i Hoernesa. Uspor . M. H o e r n e s, Altertiimer 929 (133). Prema tome, Toma.schekova korektura Balbeis u Salveis je nepotreibn a. V. bilj. U3. tM O bogatim nalazima materijala sa Crkvine i Graca u Halauspor. D. S e ,r ,g e j e v G k i, GZIM, 194!2, il216c-!J 31; E. :P a " Naselja, 19. nalazi iz Podgradine, napose ostaci zgrada, zaostaju za onima iz d :vi " e sru epihorsko,g karaktera (lbroj111i !Silvani J epit·afi sa epi!horskom 'Onomasti'kom). naitpilsi 1iz I PodgraJdine : D. S e rg ej e v s k i, GZlVI, 1927, 260, br. 9 i GZM, 1923, 87, br. 9 te susjedne Vrbe, S erg e j e v s k i, Spom. 38 br. 26 vrlo su fragmentarni. Navedeni natpisi ne m oraju da da je upravo na tom mjestru ibio municipalni centar. To najbol je ,jllustr k.a veLiki broj dekurions'kih natpisa sa Li•van'jrskog polja iz ra21nih naselja Gurbin, Grkovei, Bastasi i Va".aro·v ine).- Na Or.k\nini u Halapi6u o:tkopali su i Dyggve i jednu baziliku, ali rezultate nisu objavili, uspor. S er g ej e v s k i, n . mj. Sergej evski, GZM 1942. opisuje n aseobinu u Podgradini na lokaldJtetu Borak .kao u:r!banu aglomeracijru, ali mislim da je opis predimenzioniran. Svi spomenici oficijelnog kulta (are IOM) iz (v. bilj. 131 6). 135 E. P a " a l Naselja, '219 d AJ, liJI, 64. 136 CIL III 9862 = 13231 (Gradina prope repe·rta a. 1888, vjeroiatno Gradac u Hala ruspor. Tr u h e l k a, GZM, 1889, 91 i K. P a t s e h, Strassen, 56: ! rtvenik Gaja Julija Rogata, beneficijara legije XI Claudiae, i D. S er g e j e v s k i, GZM, 1927, 362" br. ll, T. II, sl. ll: ! rtvenik Elija An teridesa, beneficijara legije XIII Gemminae. Natpisi pripadaju III st. Mo ! da su beneficijarski i nepotpuni natpisi sa ara : IOM, S er g e j e v s k i, GZM, 1933, 8, T. IV, sl. 3, IOM COR, S er g e j e v s k i, Spom. 77, br. 23 i IOM, B o j a n o vs k i, N. st. XI, 190, sl. 6, svi iz Hala 1!37 Uspor. A. M o e z y, Pannonia, u PWRE, Suppl. IX, Stuttgart, 1962, 602 ; i s t i, Territorium legionis und die Cannabae in Pannonien, Acta Archeol. Hung. III (1953), 196 i d. .

t3s Iz samog dosad nema epigrafskih litetu ovog mjesta. V. bilj. 134 i 136.

o municipa-

73

Municipalitet Salvija (Salvium) je na nekoliko natpisa: CIL III 14 249'2 dec(urio) municip(io) Salvia, CIL XIII 6 538 ex muni[c]ipio Salvia ..., Mainhardt; GZM 1906, 163 dec(urio) mun(icipio) [Sa]lv(io), Grkovci. Ovome treba jo ! dodati i sve gore spomenute municipalne natpise iz Lipe (CIL III 9847), Gubina (C. III 9848), Bastasa (Spom. 77, 20 i 21), Va ! arovina (GZM 1928, 91 i 92) i Podgradine (GZM 1927, 260 i 1928, 87, Spom. 88, br. 26), na kojima se ne navodi ime municipija. Municipalitet ovog municipija se jo ! i u kasnoj antici na jednom natpisu iz Ridera (Danilo): Depositio Superi ex tabulario l civitatis Salonitanae l civis Salviata .. . wo Salviaticum salonskog koncila iz 533. g. u stvari je dijeceza Salvijuma. Salvijum (Salviaticum), kao i Ekvum, zadr " ao je svoj duboko do u k asnu antiku i bio uni ! ten tek u vrijeme provale avarskog hana Bajana 599. g., kao i drugi brojni gradovi i utvrde uzdu " ove komunikacije14". Ubikacija Salvijuma na osnovu Ptolomejevih podataka vrlo je nesigurna, jer su u rukopisu nazivi gradova zamijenjeni: gdje je Nedinum trebalo bi da bude Salvia, dok bi se Nedinum morao nalaziti na mjestu na kojem je Varvaria itd. 141

4. Dionica Salviae XXIV Sarnade
Po Itin. Ant. distanca iznosi XXIV m. p. (= oko 35.328 m). Iz (Salviae) cesta nastavlja preko polja pravo prema sjeveru. U narodu je poznata kao Put Crne kraljice ili Marije Terezij e, a i kao tur manski put. Od do Pecke u dolini Sane, gdje se locira m a ns i o Sarnade, ima oko 37 km (od do Medenih Seli ! ta oko 5 km i od Medenih Seli ! ta starim turskim putom, koji je rekonstruiran oko 1885. daljnjih 32.290 m) 142 • Rimski put je bio gotovo za dva kilometra, jer mu je trasa bila ne ! to pravilnija, ali i strmija. Razlika djedolazi i od toga ! to nije poznat polo " aj putnih stanica (mansiones) u i Peckoj. Trasu je opisao mikrotopografski n a cijeloj dionici Ballif, a Sergej evski na polja i od Mlini ! ta do Pecke1411 • I danas se jasno mo " e pratiti na cijeloj dionici, a prije 80 godina, kada F. B u l BD 1905, 49. Th eop hilactus Simoc a t ta, hist. lib. VII, e. 7, 10-12 u Corpus scriptorum historiae Byzantinae, Bonnae, 1834. T h e o p h a n e s, Anastasii hist. eccles, II, 129, u istom Corpusu, Bonnae, 1841, p. 428. U spor. F. S i ! Pregled 75 i d.; K. J ir i e k, Istorija Srba, Beograd, 1952, p. 46 i d.; K. P a t s e h, Nanovaca, GZM, 1902, 414-415. Izvode iz izvora donosi F. k i, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, p. 254. U spor. i F. ! i ! Povijest Hrvata, p. 225. 141 P rema korekturi, dobili bismo ove relacije: Nedinum 44°10', Asseria 41'0 20', Varvaria 42° 15', Salvia 44'0 30', iz proizlazi da Salviju treba !tra"iti od Varvarije, L. J e l GZM, 1898, 540 i 541 i M. S u Koyrkoym, Radovi Fil. fak. u Zadru, sv. 6, Zadar, 1969, p. 40. 14 2 DN, Route 157, S. 178- 179. t4l3 Ph. B a ll i f, Stra ssen, 18- 21; D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 120- 121 i E. P a ! a l Tragom rimske ceste od Mlini ! ta preko Podra ! nice do Banjaluke, GZM, 1954, 308-312.
1139
1 <Ml

74

ju je ispitivao Ballif, tragovi su bili mnogo Jo ! je i danas u lokalnoj upotrebi. Na ovoj dionici cesta je sa sedam miljokaza (po Ballifu br. 21-27) in sUu. Samo je br. 23, iznad Mlini ! ke drage, epigrafski, br ojem LXV m. p. 145 • Ako su Salvije bile udaljene 56 m. p. od Salone, koliko iznosi zbir po Itin. Ant., onda je ovaj miljokaz stajao na 9. milji ( = 13.248 m) od Hala Time je jo ! ubikacija Salvija u Sergejevski je s ove ceste publicirao tri miljokaza sa natpisima, od kojih onaj Konstancija Hlora i Julijanov iz ru ! evina kasnoanrefugija na Gracu u a Julijanov, vjerojatno sa 6. km moderne ceste Sva je prilika da su svi ovi miljokazi stajali, ili u samom ili negdje u njegovoj neposrednoj blizinP 46 • U polju i Glavica, ali ne ! to zapadnije od trase rimskog puta, otkrio sam nedavno jo ! dva anepigrafska miljokaza, koji su ovdje postavljeni kao poljski oba u istoj liniji. Jedan je ukop an na lok. Ma ! et u blizini seoskog groblja u Branje ! cima, ju " no od sela. P r omjer mu je 0,35, a nadzemna visina 1,15 m . Drugi je oko 2 km ju " nije u polju, u blizini zadnjih u je obratno, promjera 0,30, a visine 1,06 m . Nalazi se kuda cesta nije mogla je ovamo prenesen sa ceste, koja je prolazila nepun kilometar Oba su od mekog kamena. Mo " da je jedan od njih zag1.1bljeni Ballifov br. 21 147• Napokon, na Gverinom groblju u Glavicama, na samoj trasi ceste (na specijal karti sa dva nalaze se fragmenti od jo ! t ri miljokaza, a ne od jednoga, kako navodi Sergejevski148 . Jedan kamen, sa k asnije uklesanim kri " em, stoji i uz modernu cestu na 6. km. se d a je i to dio jednog miljokaza u sekundarnoj upotrebi. Pored ovog kamena stajao je i jedan od Julijanovih miljokaza koje smo naveli149 • Iako su ovu komunikaciju Turci stalno koristili kroz cijelo razdoblje svoje uprave a vjerojatno povremeno i rimski se tragovi (u prvom redu pa i kaldrma) mogu na cijeloj dionici. Komunikacija je intenzivno slu " ila i kroz cijeli srednji vijek, ! to se vidi po nekoliko srednj ovjekovnih nekropola u z put od Halado Mlini ! ta. HAN (P odadraga): dana ! njim putovima oko 13, a rimskom trasom oko 12 km. Cesta vodi ispod Glavica, u ravnoj liniji preko polja prema k . 915. Ispod Glavica je ucrtana u kartu (l :50.000) kao konjska staza. Lij epo se
144 P h . B a ll if, Strassen, 19: »Von aus liisst sich die Zug d er s;trasse bis in d er Gebiet e der San a gele, g en en Localitiit P ecka mit grosser D eutlichkeit verfolgen«. t4s .. . cur(ante?) . .. [H]onorato d(arissi mo) [v(i ro)] l eg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore). M(ilia) p(assuum) m(ilia) LXV, B a l l i f-P a t s e h, Strassen 55, br. 23. 146 GZM 1928, 85-86, sl. 5: D(ominorum) n(ostrorum) (duorum) Cl(audio) Val(eri o) Constantio nobili C a[ es(ari) .. .; GZM 1928, 84-85, T. I, sl. 2: D(omino) n(ostro) Iuliano victori ac triumfatori s(alvo?) totiusque orbis Aug(usto) bono r eipublicae; S pom. 77, 27, bez sl.: D(omino) n( ostro) I uliano [ victori a]c [tr]i u[m] fatori [ totiusque] orbis Aug(usto) [bono r] ei publ[ica e (nato)]. 14 7 D. S e r g e j e v s ik i, GZM, 1,942,, 121. 148 N . m j., 121. 149 S er g e j e v s k i, n. mj .

75

mo ! e pratiti do Gverina groblja, koje presijeca, pa i dalje sve do Medenih Seli " ta. Ispod Brda u Glavicama je p r eorana, ali se mjestiprilikom oranja. Iz Glavica ! rtvenik Elija Tita (CIL III 2760, a = 9861). Na lok. Crkvine, pored a k tivnog seoskog groblja, n alaze se substrukcije, a po seoskim i d vor i " tima poj edini fragm en t i' 511 • Isk op 8.vanj a, koj a sam 1969, 1970. i 1971. g. vr " io n a Crkvina m a , otkrila su baziliku, dosta zidanu. U r u " evini ovog objeda je i vi " e manjih epigrafskih i arhitekt onskih fragmena ta k oji su ovam o dosp jeli kao spolij e. Drugih substrukcija u Gla vicam a nema. dio nalaza su spolija iz susjednog Hal a(npr. veliki cipus sa likom A tisa, blokovi v ij enca, koji stoje na ule>.zu. u groblje kao ortost ati, vrlo lij epo impost n ek e zgrade itd.) . Prema tome, arheolo" ki nalazi n e opr avdav aj u locir anje Salvij a u Glavice151 • Od Medenih Seli " ta d o P odadrage Han) r imska cesta pok lapa se ugla vnom sa su vrem enom cest om koj a j e n a ovom d ijelu po sta roj r imskoj t r asi (1915. g.)l"". Tek pon egdje sa zapad ne st ran e ceste se obrisi starog rimskog puta. Na 12. km od se in situ, iak0 prebij en , jeda n milj ok az (Ballifov b r . 22), koji je v jerojatn o st ajao n a 59. m ilji od Salon2, a p et oj od Salviae 15'3 • Uz trasu star e rimske ceste locir ane je i. v i " e srednjovj ekovnih grobalja sa u (prop alo), u u Branje" cima, Gverino g roblje u Gla vica m a, u Medenim Seli " tima (n a raskrsnici za Rore), d v a u Krasincu i velik a srednjovjekovna nekropol a u P odad r azi Han). Cesta je, dakle, slu ! ila i kroz srednji vijek . Na dion ici od do cesta pr odu !a v a ravno polj em prema sjever u, bez u spona (oko kote 915), od Medenih Seli" ta sve do Mlini " ta m odernu kom unikaciju. H AN-MLINI # TE , cest om 17, a rim skim putem oko
l Okm.

Mod erna cesta , 1915, pravi do Skokov a (23 km od Glav elik e zavoje, dok se rimska cesta uspinje Mlin i " kom dragom (dolom) . Ulaz u Mlin i " ku dragu, je ja kim preth istorijskim u tvrdama sa zapada Vel. gradinom u H otkovcima i Gradinom u Prijanima , sa strane 154 • Ob je komunik acije kri! aju se n a 21. km od kod mjesta p rilog pravca jed n e magistralne komunikacije. Osta je naime ne samo mon ego i v elika vjerojatnost d a je ovim pravcem i " la jedna lokalna
D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 132-135, 8 i 9. Rezult ati nisu objavlj-eni. 15:2 Serge j evski, n . dj., 121. 153 Mulj.dkaz je 19' 6 8. g. lbio obo·r en: ·v.iso'k je svega 1,50 a p.romjel!" mu je 0,3·5-0,40 m . Zauzimanjem Zavoda za za " tHu spomenika kultur e BiH u SarajeViu, ·k amen je ·op et pos• t avljen na svoje ·s tarro m jesto. 154 M. M a n d T.r agovi /Prast are kulture oko GZM, 1930, 103 si .1. Gradina u P r ij.an im a (k. 1357) n ije J,sp i;tana. su s tiltile ;p.ri.laz u :polje s a sjevm a. Dominir a-le !SU i cest om koja je prolazila nj1ih istim (pravcem.
t 5o
1 51

76

lifa pogre ! an naziv !3kak;1vac), gdje su stajala dva miljokaza jedan do drugoga 155, ali su oba uni ! tena u posl jednje vi-ijeme. se vi ! e puta, obje ceste sa Skokova silaze na Ravn a MHni ! ta gdje se, jeda n blizu drugoga, n alaze dv a milj okaza upotrijebljeni kao b ranici uz modernu cestu. J ed an od njih je v jerojatn o Ballifov br. 25 (visok nad zemljom 0,65, pr om jera 0,37 m ). Drugi je tanji, vjerojat no promjera svega 0,25, a visok 0,80 m . K od Ridu ! e, dobro se vidi i neka stara kaldr m a, k oja n ovu cestu. Oda tle se cest a penje na Trlicu (do lugarnice), d o najvi! e visin e od oko 1250 m . Od lugarnice ponovo spu ! ta nj e kroz gust u ! um u Crne gore prema stanici Mlini ! te. I ovdje moderna cesta pravi velike okuke, jer do st anice Mlini ! te (k. 1105) treb a da svlada visin sim razliku od oko 150 m. R imska trasa ide strmijom, ali ravnom linijom, i na vi ! e mjesta presijeca moder nu cestu. Na odsjeku od (Podad raga) do Mlini ! ta cesta prolazi izrazito planin skim u kome nema naselja, ali je vrlo bogat o ! umom i jedinstvenim prirod n im l jepotama. Manja etapna stanica mogia j e u d oba biti negdje na Ravn im Mlini ! tima gdj e ima i vode. Ovdje se planinski pejza " i mogu u sporediti sa onim u Alpama. MLINI # TE- PECKA, starim (turskim) putom 13,54 km, a rim skim ne ! to manje. Osim manj ih u spona u P otocima, eesta je u stalnom padu sve od
! elj . stanice Mlini ! te (k. 1105) do Pecke, koja le" i u dubokoj dolini potoka

Kru ! evljak (koji zovu i Korana). Naj pr ije se spu ! ta niz Crnu gor u. Trasu joj je u novije d oba obilje "io a prij e nj ega i Ballifl56• Po »na cijelom sektoru tragovi ceste su vidljivi i dobro u kr ! evitom tlu« 157 , o sam se i sam uvj erio prigodom rea mbulacije 1968. g. Ballifovi miljoka zi br. 26 i 27 su propali, ali su oba ucrtana u prilo " en u kartu ( = CIL III, sv. 2, T. III iz 1873). Ballif dozvoda :fragr:asnti od tri milj okaza 158 • Cesta se sa Mlini ! ta najprij e spu ! tala u Jasenove Potoke pa preko Breberije u Gornju Pecku. Trag joj se neposredno ispod " estanice, u kamen uporedo sa modernom cestom. l\Ji, dok posljednja uskoro prern.a i tako zaobilazi duboku kotlinu Sane, rimski put vodi ravno prema sjeveru, padinom Crne gor e, Trasa mu se, uglavnom, poklapa sa turskim putom Vakuf koj i je rekonstruiran oko 1885. g. Bio je to glavni turski put iz V8.rcara za i Sinj, a slijedio je, uz m inimalna odstupanja, .staru rimsku cestu. U Potocima se na vi ! e mjesta i stara k J.ldrma (!iroka 2 m) i a se vide i obrisi stare »tlake«. Hazmak " ljebova kod L ipovca, na Nabojini i kod Piljka iznosi oko 1,25 m . Ballif i su mi ! ljenja da se radi o r imskoj kaldrmi, iakih i masivnih Ip a k, s obzirom na ! irinu od 2 m, vjerojatnost da je k aldrma turski rad. Sa Nabojine se cesta preko Bre-

Je

155 p h . B a : 1, 1 if, n. dj., 20, br. 2r4, sl. 1:1 . U ovom predjelu je 'l.llnii ! tena i velika srednjovjekovna nekropola (V. Rad i m s k y Arh. leks. s . v.).

156
157 158

p h. B

a 11 if, n . dj ., 20 .i 21 ; E. P a ! a 11

n . mj.

N a.selj.a, 2il. N. dj., 210.

77

berije spu ! tala kosom u pitomu dolinu Kru ! evljaka, desne pritoke Sanine (k. 570). Izgradnja ceste je i ovdje povezana uz legendu o Crnoj kraljici ili kraljici Mariji. Ovo je kako mje ! tani najstariji put, a putovi za i za Gerzovo noviji. Jo ! je Ballif zabilje " io da se na lijevoj obali Kru ! evljaka nalazi obilje rimske opeke, ! to dozvoljava da je upravo tu bila rimska naseobina 150 • To su potvrdili i kasniji nalazi: ara lOM od anonimnog dedikanta (CIL III 13983) i sanduk za pepeo: Aelii Nepos et Dasas Arbonis (CIL III 13984). navodi jo ! vodovod i kanalizaciju 160 • P e e k a je, svom pitomom i " upnom polo " aju, bogata zemljom i vodom, bila u antici i dobro mjesto: VeL gradinom (k. 918) i Malom Gradinom (k. 730) sa predrimskim obje u Gornjoj Peckoj, neposredno iznad mjesta gdje se kod ! kole spu ! tala i rimska cesta u dolinu Kru ! evljaka. pak na Brdu po svoj prilici je naseobinu161 • Na cijelom kako s pravom i od Mlini ! ta do polja nije od Pecke bilo povoljnijeg mjesta za jednu rimsku mansio. Sa lokacijom Pecka = Sarnade sla " u se svi G. Alfoldy lokalizira oko Pecke panonsko pleme Sardeata, a do njih, ju " no od Jajca, Deure 162 • U Peckoj su se sastajale i neke lokalne komunikacije karaktera. Radimsky je ukazao na veze do·· linom Sane, ali joj nije odredio trasu, dok je Ballif obilje " io samo pravac Pecka-Gerzovo-Trnovo- # ipovo, a navodi vi ! e ogranaka 163 • Ja se osvrnuti i na to pitanje u kasnijem izlaganju.

5. Dionica Sarnade XVIII Leusaba
a) O pravcu ceste
Po podacima Itin. Ant. Leusabu treba lokalizirati XVIII m. p. 27 km sjevernije od Pecke (Sarnade). Ali gdje? Odmah u valja da se hodolog na terenu sjeverno od Pecke sa U tom regionu, kad je cesta si ! la u panonsko pobre " je, tako nestaju svi tragovi ove velike prometnice, koja se na svom transdinarskom toku, kako smo vidjeli, prose kroz planinski prag Dinarida, dobro na mjestima. A
m

mansio.

N. dj., 21. Cf. V. Rad i m s k y, GZM, 1891, 432. Tu je morala biti i

160 Za spomenike sa natpisom v. K. P a t s e h, Dva rimska natpisa iz Peoke, GZM, 1894, 7i6i5. Cf. WM IV, '2J62 i D. Ser.gej evski, GZM, 19'5;1 310. Iz susjednog Carevca je fragment epdtafa sa geniHlnim imenom Aurelius, K. P a t s e h, GZM, 1895, 581-582 = CIL III 14976 = WM V, 235. 16 1 E. P .a ! a l n dj., 310; Naselja, 21. 1• 2 E. Pa!ali n. dj., 3!1 O; I s t i, Rims'ka cesta Ba;nj al·ulke i Bosanske Gradi ! ke, Na ! e starine IV, 72; Naselja, 21; AJ, III, 53-54. - V. Tabelarni pregled. Cf. G. A l f d y, 53. 18 3 V. Radimsky, n. mj.; Ph. Ball1if, n. dj., 24 .i 25 :i ka!Tta; E. P a!al GZM, 195•4, 31<0 i 31;1.

78

sada, po ! to je pre ! la dinarski blok, gubi se na mekanom geolo ! kom terenu164. Kao ! to smo rekli, svi dosada ! nji tok ove ceste vode preko Sitnice na Kola i Banju Luku. Ta se linija zasniva na pretpostavci koju je jo ! prije stotinu godina iznio O. Blau, po kojoj su bunarevi u Bunarima, nedaleko od Sitnice, >>mit Steinen aufgemauert und mit grossen Flatten iiberdeckt<< rimski' 65 • U prilog rimskog porijekla tih bunareva Blau navodi i »enorme, alte Grabsteinplatten, verschiedenen von den aus der ersten christlichen Zeit stammenden Grabkreutzen in Stein, die weiter abwarts sichtbar werden166 • Kao dokaz o rimskom postojanju puta preko Sitnice Blau navodi i staru kaldrmu Ratkova i Sitnice, ali o njoj ne daje pobli " ih podataka: >>Zwischen Radkova und dem l Stunde entfernten Sitnitza - ka " e Blau- sieht man noch ein Stiick einer in siidwestlicher Richtung laufenden gepflasterten Strasse - wie ich anderswarts nachgewiesen zu haben glaube, die aus den Itinerarien bekannte romische Militarstrasse von Dalmatien nach Pannonien<< 167• Na osnovu opisanih nalaza i sa podacima iz itinerara, Blau je ovu rimsku cestU<< jo ! 1867. g. rekonstruirao na slijede-

>>Der Distanz nach wilrde hieher (sc. - I. B.) die Station Castra (13 mp von ad fines Tab. Peut.) fallen, ebenso Lamatis der Tafel (12 mp. von Castra) oder Aemate des It. Ant. (18 mp. von ad Ladios) auf das gleichfalls antike Reste aufweisende Sildende der Hochebene Dobrinje . .. «168•
Sva kasnija istra " ivanja, uz neznatne izmjene, ostala su u granicama postavki koje je formulirao Blau, a koje, gledane iz aspekta dana ! njeg stanja arheolo ! ke znanosti, bez sumnje pate od bolesti<< tada ! nje nauke, koja je jo ! bila u povojima. Prvi je, 90 godina nakon Blaua, ovaj pravac in natura ispitao E. (1954) i tom prilikom utvrdio:
l. Da se na sektoru od Sitnice preko Ratkova do Dobrinja (gdje je ova cesta u CIL III kao sigurna) ne mogu ustanoviti tragovi rimske ceste16g.

2. Da Bunareva i ceste ni ostataka rimskih naseobinam.

nema ni tragova rimske

164 Geolo!ki s•a's tav pov.l'#ins;k ih .slojeva je kra !ki, sastav:ljen od vapnenca, dolomi!ta, a formilran u me2!0ZJOjsk!rm fo.rmacljarma (tdjas i .kTeda). Na \takvom oo terenu propali ;trag-ovi ceste, a o> no malo Us,por. E. P a ·! a .li GZIM, 19154. 3• 10. V l. !to je os-talo t.rE!ba ttek s k ar GZM, 1937, 51 opisuje ovo kao »karsnu visiju sa mnogim pojavama ubla"enog karsta<<. 165 Reisen :in :Bosnien und deT Hernzegowin.a, Ber. lin, 1877, 110.
166
167

iiibiderm.

168

Reisen, 108. Mona.tst b eriohte der Bel'liner Academie der Wissenschaften, J.867. Nov.

7421.

m Rimska cesta od iPodra!niakog polja do Banje Lulke, LN. st. III, Sarajevo, ·196.6, 2140; Naselja, 23 i AJ III, 63. 17'0 N. st. III, 241.

79

3. Da rimska cesta sigurno nije i ! la Blauovom linijom od Dobrinja preko Kola u " eher na Vrbasu, pa je stoga predlo # io varija,ltu preko " ljivna i Konatara do " ehera 171 • 4. Da jedino a ntike na ovom pravcu ostaju >>rimski bunari<<, kako ih zovu i mje ! tani i kako je uneseno na austrijsku kartu 1:75.000. Na susj ed nom lok. Mramorje u Bunari ma je jo ! evidenti· rao ulomke rimskih opeka 172 . Da je ovim pravcem prolazila rimska itinerarska komunikacija, navodi kao relevantan argumenat ! to je >>na cijelom prostoru od polja do Dobrinja najlak ! i prolaz prirodno (je) ba ! onuda kuda vodi dana ! nj a cesta << 173 . Zato se i nakon ! to je ispitao jo ! dva pravca, o biti govora, ipak za modificiranu Blauovu trasu preko Sitnice. naime, vodi cestu od Dobrinja na " ljivno (i dalje preko Gradine k. 674, Konatara, Lokava i na ! eher), t erenom koji je vrlo ispresijecan i nepovoljan i koji se nikako ne mo # e valorizirati kao magistralni pravac. Iako su bili na pragu pravilnog rje ! enja, ipak su se i Ballif i - posebno Ballif za pravac preko Sitnice; koji prolazi pustim i bezvodnim krajem. Ipak, iz izlaganja ove dvojice hodologa, proizilazi d a su i sami slabost te linije. To je i m ene potaklo da detaljno rekognosciram teren od do Vrbasa na istoku, pa sam u tu svrhu prokrstario Zmij a nj e i dio Pro ! ao sam vi ! e puta sada ! njom cestom Bn.nja Lukai u tvrdio da na tom pravcu, koji se uzima k ao pravac rimske CE:::ste, uistinu nema nikakvih tragova antike. Relativno su broj n i samo ostaci prethistorije i srednjeg vijeka 174 • Pa i sami >>rimski bunari<< u Bunarima, bar u svom, sada ! njem stanju, n isu rimski 175 • Ako sudimo po megali.tskoj formi njihovih koje su vrlo onda se radi o srednj ovjekovnim objektima, za koje postoje analogije i u drugim bezvodnim krajevima Bosne, npr. na Glasincu 176 • To, uostalom, indirektno potvrduje i sam Blau svojim opisom nadgrobnih spomenika na susjednorn Mramorju. Slabi trago vi rirnskih opeka na lVIramorju ne mog u biti dokaz u prilog pravca jedne magistralne komunikacije. Ostaje naime ne samo m onego i v elika vjerojatnost da je ovim pravcem i ! la jedna lokalna
111 N . st. III, 242; Naselja, 24 i AJ III, 63. To je put koji vodi preko prethistorljske gradine Zelenci u cf. P. I v a n Gradina Zelenci, GZM, 1890, 342. m N . st. III, 241 i sl. Naselja, 23. 1 73 N. st. III, 241 i Nasel}a, 24. 174 Osim lokaliteta koje nav. o di N. st. Ili , 24G-241, u ! irem p r ostor u ev.identi;rao sam u z •OVU .komunikaciju jo ! i -lok. Grad u i GTa obj e prethistorij.s ke .g radine. U s. na lok. Mra dlina (:k. 940) ;u morj e nalazi se IS•redmjovjekovna m.ekwpola. m Osim bunara sliku donos:i P .a ! a 1 N. st. III, str. 241, a koji je danas uni ! ten, se jo ! samo bunar na pa r celi Gudjevi6a (iznad ceste) . (2,30 x 1,30 x 0,45 m) , polo # ena na tri kamen a, pokniva buna:r. Ostali bunaTevi adapttrani .su za seo·s ki vodovod. 17 6 Uspo.r. M . Fi l i p o v Glasinac, SrJJSki etnografski ZJborni'k, knj. LX, Na;s elja j po;reklo stanovni ! tva, knj. 32, :Beograd 1950, 199 (poselbni otisak, sk. 2.3). su buna,ri« na Glasincu: u u Kuli, u Gazivodam a, u Cavarinama, u Pedi ! ama i drugi.

80

prometnica koja je povezivala dolinu Banice sa itinerarskom cestom Salona-Servicium177• Sto se kaldrme koju spominje Blau, ona mo ! e biti jednako turska kao i jer je ovo upravo u tursko vrijeme bio vrlo prometni pravac. Prema tome, na pravcu Sitnica-Dobrinje- " eher nema relevantnih elemenata koji bi govorili u prilog itinerarske ceste, pa se moramo osvrnuti na ostale pravce. U tome nastojanju upravo ispitivanja Ballifa i Papru ! aju elemente za rje # avanje ovog problema. O odsjeku ceste Pecka-Banja Luka Ballif je zapisao samo slije>>-Oestilch des Plateaus von Podra # nica, in der Gemeinde Tribovo, fand ich Spurrinen, weLche entweder die Fortsetzung unserer Strasse nach Banjaluka bezeichen (podvukao I. B.), dann aber, gegen die Ansicht BLAU's, die Fuhrung der Strasse in der Nahe des Vrbasthales vermuthen lassen wurden, oder aber auf eine Verbindung der im Dolnji polje nachts Varcar-Vakuf bestandenen romische Niederlassung mit unserer Strasse zu beziehen sind, wobei die letztere nach der Annahme BLAU's uber Sitnica und Dobrinje nach Banjaluka fuhren wurde. Auf alle Falle kann angenommen werden, dass die Strasse von durch den Strbinasattel auf das Plateau von Podra ! nica fuhrte. Ihr weiterer Zug bis Banjaluka darf, so l ange nicht genauere Anhaltspunkte vorliegen, nach der Vermuthung BLAU's angenommen werden<< 178 • Na karti prilo ! enoj uz Ballifovo djelo cesta je, prema CIL III, ipak obilje ! ena linijom Sitnica-Dobrinje kao »Sichere und aufgedeckte Strasse« (podvukao I. B.), a od Dobrinja do Banje Luke (Ad Ladios) i do Save kao 179 • »sichere aber bisher nicht aufgedeckte Strasse<< Sa vi # e sistema i truda i sa boljim poznavanjem terena obradio je ovo koji je istra ! io tri od pravca. Preostao je samo pravac kroz tzv. Dugodol, koji nije uzeo u obzir. To je >>turmanski put<<, koji od Nikin-broda i Ponora na polju vodi preko zas. u Dubice i Dugodola na Lokvare, StriKadinu Vodu, Kola i Banju Luku. taj put ne dolazi u obzir. Ispitao sam ovaj pravac i utvrdio da je to recentniji konjski put koji su kirij a # i koristili jo # u proteklom Ovaj put nije nikada imao tvrdu osnovu. je ispitao ova tri pravca: l. Od Podra # nice preko Sitnice, Dobrinja i Kola na Banju Luku, o kojemu je bilo govora. 2. Od preko Trijebov a (Tribove) na Lokvare i Strii dalje za Banju Lu ku.
177 O I toj b Hi v1se rgovora .karsiJJije. ,D. S e T g e j· e v s k i, GZIM, 19:2r 8 9:2, .s:matra da je .r.i mska cesta Bravs:ko - Banja Luka na magistralu Salona - Servicium izbij ala kod Sitnice. Ona je u stvari, sa Sitnice i # la kroz Dubicu (preko Opaljenice). Od Sitnice do Dubice se i »stara ka'ldDma«, # ir r oka 3,5-4 m, koja vodi na visorav• an T r ijebovo. 178 Sbrassen, Zl. 179 U spor. CIL III, 2, T. III. Kod A. E v a n s a, AR, na prilo ! enoj karti pravac Ratkovo - Dobrinj e - Banj a Luka je k ao i nesiguran, dok je ·o dsjek Banja Luka - Bos. -Gr adir # ka rucntan kao sLg ur.an. Evans, ovu cestu vodi od Citluka (Aequum) na vrelo Cetine, pa preko Knina (Topolje) na Re.sanovce - Drvar - Brav.sko i daije.

6

81

3 Od na Surjan,

i dalj e prema Banjoj Luci. 180

na sjeveroistok preko Dubrava i Gustovare

Iako su rezultati ispitivanja pravca preko Sitnice bili negativni, o je bilo naprij ed govora, se na kraju ipa k za taj pravac, iako n e !to korigiran (via Sljivno) 181 • Na pravcu je nai ! ao na tragove rimskog puta, u prvom redu na u Trijebovu, o kojima govori ali je bio mi ! ljenja da to >>nije odlomak one magistrale koja od Salone preko polja, Pecke, polja i Banje 83 . Dakle, loLuke izbija na Savu, put koji izlazi na ovu magistralu«1 kalni, put, koji povezuje rudarsko oko -Grada (Majdan i Sinjakovo) sa magistralnom cestom, koja, po ipak vodi preko Sitnice. Zato Leusabu lokalizira u Bunare, na putu Sitnica-Banja Luka184 . je jo ! ispitao i pravac preko Dubrava (Gustovare) i ali ni na ovom pravcu nije na ! ao tragove rimske ceste, pa je je to turski put185. da

Put preko Dubrava i poznavao je i Blau, koji za nj ka " e da >>hoch am Rande des Vrbas-Thals im sudlicher Richtung fiihrt « i da j e i distance od Banje >>stellenweise so schwer zu passieren ist« 186. Blau Luke do Jajca: Banja Luka l sat, Novoselija l 1/2, Rikavica (danas Rekavica) 11/2, Krupa 2, Sehovci 3, Jajce l, svega 9 sati. Do koji sa hatarom Sehovaca, bilo bi oko 7 1/2 sati. Dio puta Krupe i Sehovaca je >>auf meist gepflasterten, aber schlecht unterhaltenen Wege«187. Ovaj put je uistinu turski, ali j e on postojao i prije Turaka, od davnina, ! to pored ostalog dokazuju i brojne gradine i nekropole locirane uza sam drum. Na ovu komunikaciju su se oslanjali i srednjovjekovni obrambeni gradovi Krupa, i Banja Luka. I uz ovaj put je u narodnom predanju povezano ime Marije Terezije, koje je - kako smo vidjeli kontaminirano sa imenom legendarne Crne kraljice (npr. rimski put preko polja). Tim putem je 1525. g. prodro hrabri hrvatski knez Krsto F rankopan da bi istureni polo " aj u Jajcu opskrbio municijom i hranom. Na " alost, u pismu Krste Frankopana prijatelju Antunu Dandolo u Mletke nema konkretnijeg opisa samog puta. stalne okr ! aje sa Turcima, Frankopan na jednom mjestu ostalog k a " e: passavamo in piu lochi pe·r 1 80 Pod !br. l , n. dj . u N. st. II'I, ,213<9, 2143; .pod hr. 2 put od MrkoJPrema BanjaLuci, ilbidem, 715-7<8, a pravac pod br. 3 , GZM, 11.954,
3il2.-3'1A.

181 N. st. III, 240-243 i Naselja, 24. 182 S'trassen, t2il. 183 iN. !S• t. Ti l J, 7!5. 184 E. P a ! a I Rimska cesta BanjaLuke i Bosanske Gradi ! ke, N. st. Ul, 72, i na pmil<o"enoj Naselja, :29 ·i AJ 'llri, 64. 1ss N. dj., GZM '1>954, 313. 186 Reisen, p . 108. U spor. E . P a ! a 1 GZM, ;1 954, 313. 187 Ibidem. 82

vallade stTette, et victualie p01·tava.no ad J ay za insieme nost Ti caTiazi . .. 188 • Put koj i, Frankopan n aziva »via, quella via, medesima via« bio je,
dakle, osposobljen za zapre ! na vozila. Prema tome ne odgovara ono " to Lj. Thalloczy ka ! e da je iz Jajca prema Banjoj Luci po dolinskim tjesnacima >> tekao (j e) tovarnih konja i mazgi tek pastirskim putevima<<, i da su to bile >>hridaste staze za divokoze<< 189 • Na prilo ! enoj karti Thalloczy je ucrtao taj put kroz kanjon Vrbasa, pravcem kojim je tek austrijska uprava izgradila cestu. put Matije Korvina i njegove vojske (1463), i sam Thalloczy navodi da je jedna kolona vojske napredovala dolinom Vrbasa, a to bi kroz kanjon Vrbasa bilo ili vrlo te " ko, a dvije druge preko Skender-Vakuf a, od Vrbasa, odnosno preko Sitnice (ili zapadno od Vrbasa 190 • Naprotiv, sva vojska Krste Frankopana i " la je od Banje Luke dolinom Vrbasa, pa je bosanski namjesnik Husref-pa " a, je za Frankopanova nadiranje, prekinuo opsadu Jajca i krenuo ususret >>s vojskom niz Vrbas<< 191 • Frankopanova vojska je nastupala starim putem, koji je no u upotrebi i danas, a koji je - kako smo vidjeli - opisao Blau. Taj se pravac dobro uklapa u tragove rimske ceste u Trijebovu i -Gradu usjeci, tlaka), a sa prometnog gledi " ta predstavlja najpogodniju i vezu i Jajca sa Banjom Lukom 192 • Tradiciju o rimskoj cesti koja je vodila za vrba " ke gradove Krupu i dr. zapisao je i don Niko ! upnik u I jedan sasvim podatak iz Frankopanova pisma ukazuje da se radi upravo o pravcu preko > > Venuti che fossemo sopm una desesa molto rata

apTesso uno turcal castello detto Bozaz, ne asaltorono davanti et da dietTO, tamen con morte di malti di lom, et solo un fante nostm fu li amazato peT un schiopeto<< 194 •
Po " to je opskrbio Jajce i jednu milju dalje od Jajca (Jezero?), Frankopan se nakon ! estokog okr " aja s vojskom Husref-pa " e istim putom povratio u Hrvatsku 195 • Opisani put je bio u upotrebi sve do izgradnje ceste kanjonom Vrbasa (1894.), ali je od Han-Kola do Racuna i " ao padinama dakle ne " to zapadnije od rimske trase koja je vodila preko Rekavice. Od Racuna (Krupa) do Varcar-Vakufa uglavnom se poklapa sa rimskom trasom
188 Izdano u >>I diarii di Marino Sanuto<<, Venezia, 1894, sv. 39 str. 192-200. Uspor. L j. T h a ll o e z y - M. " ufflay, Povijest (banovine, grada i varo"i) Jajca 1450-1527, Zagreb, 1916, p. 303. - Konstrukcija srednjovjekovnog puta nije bila za kolski nego za karavanski promet. Takav put u narodu je poznat pod imenom >>balar<<. Ni " ta se nije promijenilo ni za turske vlasti sve do polovine XIX st. 189 Ibidem, 6 i 208. 190 Ibidem, 75. 191 Ibidem, 207. -Sam Frankopan ka ! e ... quella sera (7 de zugno) se levo el bassa de lo assedio et ne vene ·i neon tra. 192 Upravo pravac moderne ceste kanjonom Vrbasa valorizira opisani pravac kao najpovoljniJi sa prometn01g aspekrt.a. Prije toga kanjonom 'je vodila samo staza (Saumweg), a na nekim dijelovima moralo se obilaziti unaokolu, v . P h. B a 'l ·l if, Das S1Jrarssenwesen dn Bosni en u . .in der Hercegovina, Se)pa,rat, Abdnuck aus dei' Allgem. Baruzeirtung, Heilt 2, Wien 1903, lP· 44 i 47. 1o3 L iberr rukopis u ! upgkom iUJredu ru Mr104 19 5

T h a ll o e z y - " uf fl ay, o. e. 305. I bidem, 306: per quella medesima via per la quale eramo venuti ..•

83

(varijanta preko Gustovare) 106 • Jo ! ovog vijeka bilo je na tom putu nekoliko hanova (Kola, Prisjeka, Surjan, Hanovi) 197 • U svojoj osnovi ovaj put je vrlo star, po gradinama uz drum, jo ! predrimski. Rimljani su taj put pro ! irili i osposobili za kolski promet (via munita). On je i danas, gdje nije zarastao, ! irok oko 4 m. Takav put na ovakvom terenu mogli su graditi samo Rimljani. Prolazi krajem bogatim vodom, dobro naseljenim, bez prirodnih prepreka i zavoja. Na trasi od Rogalja polje) do Gornjeg " ehera trasa ne prelazi visinu od 700 m, a na Vrbas (oko 150 m nadmorske visine) spu ! ta se postepeno. U svemu odgovara rimskoj cestogradnji, koja izbjegava zatvorene ili podvodne doline, se padina Garevine i visoko nad kotlinom Vrbasa. Njegov pravac koji vodi r avno prema sjeveru iznad svega na rimsko porijeklo. Na osnovu analize sva tri ispitana pravca je do ! ao do zak»da i dalje ostaje onaj pravac preko Sitnice i Dob r inja, koji je obilje # io Blau, kao jedna alternativa, a pravac preko Lokvara i I. B.) kao druga alternativa, a mo # da i obadva« 198 . Istra # ivanja koja sam u ovom vr ! io 1969. i 1970. g., a u toku kojih sam ispitao i sva tri pravca, pokazala su da rimsku itinerarsku cestu treba tra # iti upravo na pravcu preko koji je Pasmatrao turskim putem. Na odsjeku Rogolji-Trijebovo (voda Jovana) nije poznavao pravac rimske ceste, u koju se samo uklapa njegov put Dakle, ako Leusabu treba tra # iti 27 km sjeverno od Pecke, odnosno 10 km sjevernije (ili od Podra ! nice, onda ovu putnu stanicu val ja ubicirati u Varcar-Vakufu (dana ! njem u pitomoj dolini Crne rijeke, koja je i danas prometnu vrijedn ost, Banju Luku sa Jajcem, i Znarimsko naselje le # alo je n a lok. Polje, u u ! irem podoko crkve, gdje treba tra # iti i jezgru predturskog Varcara (Varcarevo?). ! to tih nalaza nije dosad bilo vi ! e, uzrok su veliki aluvijalni n anosi sa Grabe # a, koji su duboko zatrpali objekte, kontinuirana naseljenost i plahov ite bujice Crne rijeke. K ako ogranak Tabule. vidjeti, lokalizaciju Leusabe u tra # i i

19" Od Hanova do Jajca Frankopan je nastupao putem koji vodi u Bjelajce (a koji je u osnovi r.imski), a <Oda.t le preko M agljajdoloa i Jezera u .Jajce. Opis nastupanja v. kod T h a ll o e z y j a n. dj., 206 i d. Uspor. V j. Povij e.s!t Hrvata IV, Po !to je opskrbio J ajce, Fran'k<Opan je u lO!go:Du udalj.enom 7 km (Jezero?) ,j vratio se istim putem pod s'tal.nom borbom. Za put Hanov1i - Bjelajce - Magljajdol - Jezero - Jajce mje ! tani tvr de da je najlstaT.iji kirid#dj.ski JPU:t u ov·o m kraju. 197 V. Distanz Nachweis (Route 151 p. 171-172). H. Kr e ! e v l j a k ov Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957. nije obradio oyaj drum. t9s GZM 1954. 312: »Po kazivanju Hasana uglednog i obrazovan<Og starca od 3-8 ,g odina, najstarijoj pUlt p.rema sjevenu, koji on iPOvna, [ o kome je jo! od starih slu ! ao, vodi p reko Gustovare i ! ehovaca i dalj e prema Ha'n Surjanu i preko Han Frisjeka na Kola. Hasan ·k a # e da je ovaj pu:t od pamtiiVJijeka ib io u upotrebi i da je 'to »svjetski 1put »jo'! od va.kta prij-e Turaika«.

84

Rimska itinerarska cesta nije, dakle, i ! la preko Sitnice, nego preko i Krupe, dakle pravcem kojim i danas vode glavni putovi, iako ne po starim trasama. Preko Sitnice i Lokvara, odnosno Dubice, vodila je cesta koja je magistralni pravac Salona-Servitium povezivala sa rimskom cestom polje-dolina Sane.

b) Trasa ceste i lokalizacija Leusabe
O tragovima i toku rimske ceste od Pecke (Sarnade) prema Savi Ballif se zadovoljio kratkom formulacijom: »Ueber die Fortsetzung desselben konnen nur Vermuthungen aufgestellt werden« 199 • Iako je poznavao u Trijebovu (Bare), ipak se za pravac preko Sitnice, koji je da tako ka " em, bio dobio pravo u nauci&e0 . Stoga Blau, Kiepert, Ballif, a za njima i neki drugi autori, Leusabu lokaliziraju na polje. po podatku Itinerara Leusabu treba tra" iti sjevernije od polja, koje je od Pecke (Sarnade) udaljeno svega 17-20 km, a Leusaba (od Sarnade) po Itin. Ant. 27 km 201 • To je potakla i da Leusabu ubicira u Bunare na Zmijanju, na cesti Sitnica-Kola-Banja Luka2!J2. trasa ceste, kako sam je rekonstruirao, vodi u Varcar-Vakuf. PECKA- # TRBINA, turskim putom 14,40 km. Rimska se trasa uglavnom poklapa sa turskim putom. Detaljnije je ovaj dio puta obilje " io Pa ! alie03 • Cesta se na ! trbini probijala kroz planinski blok koji sa sjevera zatvara kotlinu Pecke i razdvaja slivove Vrbasa i Sane. Najprije je prolazila ispod Carevca, pa preko Mednjanskih strana vodila u klanac # trbinu, ne ! to ni" e od dana ! nje ceste # trbina. Na toj su trasi srednjovjekovna groblja na Krstovima i pod ! trbinom. Dio ove ceste od Medne do Carevca vjerojatno je sa drumom kojim je 1530. g. putovao Benedikt sa austrijskim poslanstvom u Carigrad 204 • Kraj oko izvori ! ta Plive i Sane, kako pokazuju nalazi, bio je u antici dobro naseljen, pa su se iz doline spomenutih rijeka na itinerarski put slijevali lokalni i putovi, jedan iz # ipova (preko Trnova i Gernaseobina u zova), a drugi iz doline Sane, uz koji je bilo vi ! e Vrbljanima, Ribniku, Srijedi i Medni. Put koji povezuje Mednu sa Vrbljanima mj e ! tani i danas poznaju kao >>Put Crne k r aljice<< 205 •
Strcussen 21 1 Reisen, 1.10 J H. K i e p er i, CIL III 2, T. III iz 1873. mi ! ljenje iznio je J. A 'l a BD, 1881, 11'5: >>Leusaba si scosta piu verso il Nord dalla posizione di Podra " nica dove il Kiepert, il Blau ed il Tomaschetk riteng·o no che queHa IS•tazione dovesse essere stata«. V. lbilj. 203 GZM, 1954, 311. 1104 E . Lamberg Schwa 1 rzenbe .rg, B en edict Kul!'ipeschitz, Hinerarium, Innsbruck, 1910 = B e n e d i k t K ur i p e ! Putopis kroz Bosnu, Srbijru, Bugarsku i 'Rumeliju 1530, 1preveo Sarajevo, l-9150, p . 15. To je onaj dio puta koji je L a mberg poslanstvo prevalilo 2. i 3. rujna 1530. Taj je pult otpr.ilLke i ! ao linijom - RiJbndk - Slabina - Gerzovo - Sokograd na Medna - Krstovi - Do ! lovi - Carevac PlivJ. 1205 U antlici, dok jo ! ntsu bile •tako UJni· ! tene ! ume, 1 ! to je otvoll'ilo p r oces erozije i denudacije i zamuljila tokove potoka i rijeka, bio 'je ovaj " upni kra j gospodarski a ktivnijli n ego ! to je danas . To doka2'1uje i :relatiJvn o velik b r oj r:imskih naselja: Pedka, Medna, Carevac, Srijeda, Slatima, Vrbljani, Ribnik, Ve199

lloo O. B 1 a

'u,

85

U Gornjim Vrbljanima, koji su udaljeni od Pecke nekoliko kilomet ara (dijeli ih Sana), otkopao. sam 1967. i 1968. g. kastel (refugij), koji je vj erojatno slu ! io kao zapor na jednom od putova 'i po svoj prilici bio u sistem za " tite itinerarske komunikacije. utvrda je bila na prethistorijskom gradinskom Unutar refugija otkopana je zgrada sa tri prostorij e, i recipijentom za vodu. Avarske strelice iskopane iz bedema utvrde svjeegzistenciju ovoga objekta jo " u kasnom VI st. 206 • " TRBINA-ROGOLJI, turskim putem 8,38 km. Dana " nja cesta prolazi kroz klanac Strbinu prirodnim i uskim defileom te u (Podra " nica) izlazi na polje. Istim putem je i " la i rimska cesta, ali je na dijelu od do Rogolja bila ne " to (oko 8 km) . Klanac Strbina na nadmorskoj visini od 825 m jedini je p r irodni prolaz masiva Dimitora (1483 m) i Lisine (1467 m), koji razdvajaju dolinu P ecke od doline Crne rijeke. Kroz Strbinu vodi i danas jedina prometnica koja Banju Luku preko i Livanjskog polja povezuje sa Splitom. To j e ujedno i jedin i prolaz iz kotline Pecke prema sjeveru. Sa Strbine, kod biv " eg han a K arantan a , i jedan milj okaz ko ji raniji hodolozi nisu poznavali, a koj i je sigur an dokaz d a je i r imsk a cesta prolazila kroz ovaj klanac. Milj okaz sa St r bin e i dosad n eiskori " teni miljokazi iz Gornjeg # ehera (Banj a Luka) dok azuju da cestu treba t r a ! iti na pravcu Podra " nica-Banja L u ka. Sporno je jedino kojim je smjerom i " la: preko Sitnice (Blau, Ballif, koja je vrlo stara komu., nikacij a, ili paralelno sa Vrbasom od Na toj relaciji gotovo sasvim nestaju tragovi rimske ceste. Nema vi " e ni hana Karantana. Propao je i miljokaz sa # t rbine koji spominje samo Radimsky207 • postojanje toga miljokaza posve je sigurno. To mi je potvrdio i Marko zv. Karantan, starac od 106 godina. Miljokaz je stajao na starom turskom putu kod u blizini hana. Kod toga zaobljenog stupa, debljine do 40 cm, a visokog oko l m, bilo je 11avodno i vi " e mramorova Sve je to u novi put koji je dva svjetska ratae08 • Ovuda je, ka ! e stari Marko, prolazio turski put, a prije njega i put < <, sve od do B anje Luke. I ovaj dio starog puta narod zove »Put Crne kraljice<<. U blizini m ii dr. U M edni je bilo n a1selj e rura:lnog tipa. Na lok. Seli "1 ta u Gm. Medni .otkop a n e 1 SU ,!'u " evLne 1 r im s!ke zgrade .sa d osta opeka . .Na susje dnim nj• ivama, zv . K a m en ice, o tkopana je (194.5) » " ar eno 'k amenj e<<, -navod no .kam ·e nje sa na•tpisom, ,j ri m ska d gla . .Na lok . Grob nice, u Sel>i" ta, 1 nalazi,l o se STedn jovj e lm v n o 1 gr.oii:Jlje O vi nalazi nisu •obja vljeni. Vrblj ani, Grad, refugij , AP 9 (1967), 119-121 i G rad, Gormji V• r1blj a n i, k ast el, AP 10 (191 68) , 15:6-159. - Za nimljiv nalaz je od pojasa ukra " en k r i ! evima i arnamentom lozice (16 x 2,5 x 0,3 cm), koja uokvi ruje natpis F[A]BEA ME FECIT. Nekoliko sigla ima i na kri ! evima (B, E, C, N, SB) i oko njih (S, S, S, S - S , S, S , D), iz 8. st. W. Rad i m s k y , GZM, 18911, 432: >>Po"to su kod M edne ost aci i!'imske ceste, 1 i pO'" to po pouzdanim vijes·pL)lla koje sam ja p r imio, sjevero.od Medne :k!od Han Karantana ima i nimski miljo.kaz, to go.r e mnijenje (da je u Peck.oj bila putna SJtanica, l. B.) - izuzev."d neultvrjo " I POS'V·e ime "tacijoe - II:Jiti po;sve osnovano«. Han Karantan se na1az,io u S'O.'ffi·o m k!lancu St<nbina, 1 kod (1 v. ,k artu ll50.000). Miljokaz, koji navodno nije 1 imao nat• pilsa, mogao je stajati na 90 . milji od Salone, jer I S• e Pecka {Sarnade) nal-azila na 80. mi'1ji I Aillt: 269).

86

lj ok aza bila je vjeroj atno i m a nja et apna p ost a ja (m ut atio ), u za klon jenom p olo ! aju, k ao i kasniji han . U Podra " nici je cesta prolazila kroz zas . i to zapadno od Gradine (k. 992) i trasu dana " njeg puta, izlazila na Rogol je, va ! nu raskrsnicu putova. Od " trbine prema sjeveru vodi ravnim terenom, oko izohipse 780, ali sa manje zavoja od dana " nje ceste Banja Luka-Split. Tragovi joj se gube na mekanom terenu. " to u Podra " nici i na polju nema nalaza nije toliko uzrok kultivacija zemlji " ta koliko duboki aluvijalni nanosi koji su zamuljili vodotoke i pretvorili polje u barovitu ravan. Sonda koju sam iskopao u Podra " nici (1966. g.) pokazala je d a se ispod povr " inskog humusnog sloja, debljine oko 40 cm, nalazi n anos debeo preko l m . Pri rubu polja humusni sloj iznosi i do 80 cm. Iz Podra " nice je jedino poznat nalaz rimskog novca iz vrela na parceli Podgradinastipem iacere (Patsch, Drei bosnische Kultsta tten, W. Zeits. f . d. K u n de des Morgenl, XXXII, str. 143). Ak o je ovo polj e i u an tici bilo bar ovito, a to je zbog konfigu r acije i sast ava t erena vrlo vj eroj atno, onda je cesta mogla samo rubom polja, dakle na Rogolje, " to ranij i n isu uzimali u ob zir;'"". Sa Rogolja je nastavljala p r ema Trijebovu (Tribovo). HOGOLJI-TRIJEBOVO (JOVANA) , seoskim putem oko 5 km. (mjer eno p o k arti). Tragove ceste pratio sam m ikrotopogr afski k roz zas. i Kula (s. B r do), pa k roz Trijebov o (Ba r e) i G ornje # eh ovce n a Surjan i Cesta je imala tranzit ni karakter, pa su uz njenu trasu koja je vodila k roz " umovito ostaci rijetki. Nije doticala mjesta, a rimska naselj a u Leusabi i Etjelajcu na Crnoj r ijeei bi.la su povezana p utovima. kako smo 1stakli, t r asa je sa prometn og aspekta vrlo povoljna, jer ide gotovo u ravno j linij i, b ez usp ona i padov a, a uz t o je ', komunik ativna, jer je sposobn a da sa S\rih str ana p r ilni pu.tove. I ako je O'\"O podru?5j e ostalo arheo-lo " ki n eistra ! eno, ipak su na r a zxnjer n o malom arealu evidentirane zna.rimske n aseobine u Majd anu, T rij ebovu i B jelajcu (Bilajce}''". Trasa je dobro Od Rogolja do Surjana provedena je gotovo u istoj niveleti. Njezina " irina od oko 4 m i neki elementi (trasa, usjeci) ukazuju na dobre proj ektante i graditelje. komun ikacije u ov om kraju (1969 . g .), saznao sam od Mile iz Kule da jedan stari, zaorani put , koji dol azi od Podra " nice, vodi sa Rogolj a u pravcu Trijebova. Put vodi sve do ali je na nekim mjestim a zarast ao. Mje " tani ga zovu >>Pu t Crne kraljice<< ili »Put Marije T erezij e<< , a poseb n o j e n aziv »m orski p u t <<, jer je, n avodno, vodio sv e do mora. Podaci su provj er eni a nket iranj em i d r u gih mje " tana. Osim toga, ova t r asa se skladno uklapala i u u
'209 Put zapadnim rubom polja, preko Nikinbroda, nije rimrimski ,p ut. ski, iako je dosta .star, ,iGli 'b ar n ije u mjetno 210 Leusalba j.e :bi< la 'raskr,s nica. Tu 'Se odvajalo vi " e lpiutova: Pnmile - Bilaj ce, Gustovara - Hanovi, - Trijebovo - Sitnica Rogolji, 211 P h. B a ll i f, &trassen, ':l\1 i karta.

87

Terenska ispitivanja potvrdila su dobivenih indikacija. Na Rogoljima, u blizini rimski put savremenu cestu ali je na parcelama zv. Bare preoran. Prvi tragovi se zapa! aju u Popovu dolu pod Gradinom u zas. Ru " evina nekog objekta, zv. na vrhu ove gradine, mogla bi poticati od manje rimske utvrde. Sama gradina sa kamenim nasipom i obiljem prethistorijske keramike i troske iz predrimskog vremena. Na izlazu iz Popova dola se umjetni usjek dug oko 30 a " irok 3 m, a malo dalje drugi ne " to manji sa ostacima kaldrme i tragovima k o l o t e i n a. prema sjeveru, cesta prolazi zapadno od Gradine na # trbini (k. 909) i dolazi do vrela zv. Begovac, gdje se sastaje sa putom koji, preko Stupara, dolazi iz -Grada, udaljenog oko 3,5 km. Glavni krak je vodio dalje prema sjeveru i nekih 300 m iza Begovea prolazio pored ru " evine D ! imbegove kule (po kojoj se naziva zas. Kula) 212 • Odmah iza D ! imbegove kule, u put je konzerviran u ledinu, a zatim ne " to od seoskog groblja (v. specijal-kartu 1:50.000) kroz >>morsku strugu« prelazi u Grabe ! . Tu, na kra " koj, osnovi, se »tlaka«, a na jednom mjestu se vidi duboka i duga spurila. Cesta iz Grabe ! a izbija na njive zv. B u s i j te se pored srednjovjekovne nekropole »Mr a m or j e<< 2 14 spu " ta na bunar zv. J o v a n a, gdje se kri ! aju brojni putovi sa raznih strana. U kra " kom bezvodnom terenu ova je voda oduvijek bila meta putnika i stoke. Kod Jovane na trasu »morskog puta<< izlazi i jedan lokalni put iz (via koji je pratio U stara vremena, prije nego " to su dana " nje ceste nim dolinama Vrbasa i Crne rijeke, kod Jovane je bilo putova a ne na Rogoljima. Tu su se slijevali putovi koji su dolazili od Sitnice (preko Dubice), od Rogolja i od i Kadine Vode (preko Mr " evice), te od Surjana i Krupe. Sve su to stari kirid ! ijski putovi, koje su upamtili samo najstariji ljudi. Tek je izgradnjom novih cesta raskrsnica 5 km ju ! nije na Rogolje polje). Bunar Jovana, oblog presjeka, radiusa oko 2,5 m, zidan u suho, odaje vrlo staru gradnju i jako na bunar u na Livanjskom polju. Uz bunar je i lokva za pojenje stoke. Situacija je analogna onoj u Iz Trijebova, na le ! i i Jovana, poznati su i
2t2 V. CIL III, 2, T. III iz 1873 i B a ll if, Strassen, prilo ! ena karta. U spor. i austrijsilru vc>jnu kat"tu l :75.000. But je ucrtan i ru Routen-<karte, uz Dilstanz-Nachweis iLz 1904.
1

213 Sam toponim B u s i j e, koji je u Bosni dosta relevantan je indikator Jturskih putova, na koj,i ma su /USkoci i hajduci karaJVane. Nekropola Mr a m or j e, u lb'Lizini V1rela Novakovac, u preldje'lu Busije, ri Sorma(l,a, sastoj,i se od oko '50 uglavn= sanduka amorfn01g karaktera. iLe!i na zaolbljenoj kra " koj uzvi"ici desrno od trase »Puta Crne :kraljice«. Nelkoliko desetina metara ,s}evernije, tailmder zaraslo u " fkaru, nalazi se jo" jedino (vjerojatno mlade) ,g,rdblje sa uspra<vnim spomenikamenjem. Od ove nekropole ·put se b1ago spu " ta prema vodi cima i Jov.aiDii t('Dri:jebovo-Bare). 215 GZM, 19'54, 3'1;2--.3114. navodi da kod zas. postoje os,taai stare kaldrme, koju stanovnici rimskom. 218 C. P · a ts ch, Sreblrni na1az Bare - Trilbovo, GZJM, 19,10, 196 = WM XII, 151. Uspor. E. P a " a l Rimski put od prema Banjaluci, N. st. ru, 75-76.

88

Po ovom Jovana je u kojoj bi trebalo lokalizirati Leusabu, koja se nalazila na 98. milji od Salone, a 18. milji od Pecke (Sarnade). Iako je kod J ov ane bilo mislim da Leusabu ipak treba smjestiti u put je kod vrela Begovea silazio niz Suljinovac u gdje se na Polju nalazila annaseobina. Itin. Ant. izgleda ne ovo skretanje nego daje milijaciju bez skretanja, tj. do Jovane, gdje je mogla biti jedna etapna stanica (statio). I po podacima u blizini J o vane se vide tragovi rimskog puta sa ostacima Ne ! to malo sjevernije na trasi istog puta na lok. Krljanovica) nalaze se izrazite k o l o t e i n e na tri mjesta, kako je zabilje " io Ballif' 8 • Kao ! to se iz izlo " enog razabire, tzv. Put Crne kraljice od Rogolja do Trijebova nastavak je onog puta koji smo pratili od Pecke do # trbine. On je magistralnog karaktera, dok je put iz na Lokvare, koji je ispitao lokalnog, karaktera. Naime, putnik koji je putovao u Leusabu skretao je kod vrela Begovca ako je dolazio s juga, a ako je dolazio sa sjevera kod Jovane. Putnik koji nije " elio n a vratiti u Leusabu, putovao je magistralnim pravcem # trbina-RogoljiJovana i dalje prema sjeveru, i obratno. Da je opisani pravac Rogolji-Jovana (Trijebovo) dio magistralne ceste, govore brojni razlozi: l. Spurile na (Krljanovica) u Trijebovu. 2. Smjer ceste prema sjeveru, u pravcu Castra. 3. Rimski nalazi u Trijebovu (WM XII, 151). Na Vel. gradini u Trijebovu ima i antike- radi se mo " da o rimskoj utvrdi. 4. elementi trase ( ! irina, nagib, usjeci, itd.). 5. Brojni izvori vode uz cestu, posebno Jovana u Trijebovu. 6. Prethistorijske gradine i srednjovjekovne nekrepole uz trasu ovog puta. 7. Narodni nazivi: Put Crne kraljice, Put Marije Terezije i »m ors k i p u t «. 8. Tradicija o drevnom, rimskom postanju puta. Kao ! to smo vidjeli, po Distanz-Nachweisu iz 1904. g., na kojem je ucrtan i ovaj put, od Pecke do # trbine ima 14,40 km, a do raskrsnice k od Rogalja han) jo ! 9,38 km, svega 22,78 kmm . da je rimska cesta bila ne ! to malo od Rogalja do Leusabe (koja je od Sarnade udaljena oko 27 km) ostaje jo ! oko 5 km, a to je upravo udaljenost do vode Jovane u Trijebovu. Toliko po prilici iznosi i udaljenost do pravcem Rogolji-Begovac-Suljinovac-Polje (Mrko-

Ibidem, 76. Strassen, 2L E. P a ! a l n. mj. - Put se od Jovane spu ! t a k ro z Bilanorv do (niz Iivade zv. Bjelice) do ! Predjela Krrlj<anovica, ,g dje ,s e na livadi ZV. CO T d ik: a U tvrdom terenru nalarz:e ostaci ,kaldrme • Sa tri pojedi{!. 14 cm). liza put zaolbilazi dvije i prelazi Glavicu u pravcu B i t j e ,g a (na karti: 'Dri,j ebovo Route 157, p. 1178-17'9 d Route 1'5 8, p. 179----LBO. Ovo je samo varijanta turskog puta Banja Luka - Sinj, koji se uglavnom podudarao sa rimskom cestom. U spor. V l. S kar Zupa Zemlj anik i stara nabija Zmijanje, GZiM, 1937, 49, ik:oj!i nav.o di Had " i-<Kalfu, tm:skog geografa XVII st. Had " i-Kalfa 1 t.aj put kU ! ki put, .a vodi iz Banje Lutke preko Zmijanja, Medne, Pecke, Hlijevna i Sinja na Klis.
'218

·89

U svakom bilo da Itin. Ant. daje milijaciju itinerarskim putom do Jovane (Trijebovo), ili do Polja u Leusabu valja ubicirati u · Sa cestom Itin. Ant. u Leusabi se sastojao ogranak sa Tab. Peut., pa im je dalje prema sjeveru trasa bila
TRASA ITINERARA I TABULE

6. Dionica Leusaba XIII Aemate (Hin. Ant.)
Leusaba X Lamatis (Tab. Peut.)
Od Leusabe (Rav. Lausaba) prema Savi oba ogranka idu istom li-nijom (trasom), samo su im putne stanice Dionica do prve etapne postaje Aemate ( = Lamatis) je na Tab. Peut. za 3 milje. Razlozi tome mogu se svesti na tri - ili se radi o korupteli Tabule, pa je upisano X m. p. umjesto XIII m. - ili se trase razlikuju, - ·ili su lokacije putnih stanica Aemate i Lamatis ipak Iz su na itinera rsku cestu izlazile dvije komunikacije. Jedna je sa P olja i ! la na Suljinovac, odatle na v isoravan Dubravu , gdje se na tri strane : - kroz zas. S tupari na vrelo Begovac, duga oko 3,5 km, na vodu J o v a n u:'m, - kroz zas. - k r oz Gustovaru, na Hanove te dalje prema K r upi. Na Dubravam a se vidi u ! umu zarasla stara k;:tldrma, koja vodi iznad dola i ispod crkve u Gustovari. tragovi su nedaleko od vrela Suljinovca, kod Todora tu je u " ivu st ijenu put dug oko 500 a ! irok 3,65 m ! irina), sa jakim i starom, zaraslom kaldrmom; prolazi kroz usjek dubok 2 do 3 m. Tu je u " ivcu kamenu isklesana i sa natpisom. Natpisna polje je veliko oko 50 x 40 cm, ali je natpis ispr an i Za r azliku od one Kaldrme, koja vodi ispod Sulj inovca, ova se zove G or n j a k a l dr m a, a po izgledu je mnogo starija od Narod Gornju kaldrmu naziva rimskom. To se zov e i i vjerojatno je sa Ballifov im Da se zaista radi o rimskom radu i stari alat za cijepanje kamena, koji je Todor na ! ao u jedn oj kra ! koj rupi na Gornjoj ka ldrmi. je pet klinova od kovanog " elj eza za bu ! enje stijene, od kojih sam vidio samo jedan u obliku vretena (22 x 5 x 4 cm). Ova kaldrma (Gornja kaldrma) je vodila do vrela Begovac (kroz Stu ·pare), odnosno na vodu Jovanu (preko
J. A l a BD, 1H8.1, • 5! 2 do 53 . Po kopis bi s u na Tab uli ispala tri I (III) a na dionici Lamatis - Servitia II m. p. E. P a ! a l N. st. III 75. P a ! a l li e v O!PhS, N. s t . Dni, 75, odnosi se na donj,u Kaldrmu , 'k o j a izla zi !Ila Cer.g ali ! te (Gralbe " i Dulbrave), a koja je sva:kako recentniji (turski) rad. - Zahvaljujem se prof. Ivanu iz koji me ;upowdo na Gornju kaldrmu .i na natpis, koji se na " a[ost vi ! e .nije mogao

90

Drugi je put vodio s Polja u pradu u sjeverozapadnom pravcu za Gustovaru i Kotor, odakle je imao vezu preko ! ehovaca za Hanove (Gornji ! ehovci). Ovaj put, " irok 3 i 4 m, bio je krupnim koje su bile najizrazitije na lok. P l o e, na pola puta i Kotora. I ovaj smjer vodi dolom, te se sastaj e s krakom koji je sa Suljinovca preko Dubrava krenuo u Gustovaru i dalje za Hanove. Put bi mogao biti u osnovi rimski, ali je moderniziran.

Dio rimske ceste, danas zvan Kaldrma, iznad F iksiranje ri:.nskih komunikacija oko na terenu n.a kojem se b rojni putovi iz raznih v remena, nesigurno j e i. te " ko. Radi se o spletu lokalnih putova na kra " koj visoravni Dubrava i kroz Sehovce Donj e, koj i su iz doline Crne rijeke vodili na magistralnu cestu koja je prolazila preko visoravni Trijebovo i Gornjih ! ehovaca. Od dva navedena p ravca du # i je onaj koj i je na magistralu izlazio kod Begovca ili Jovane, a onaj koji se sa itinerarskom cestom spajao na Hanovima. Od Jovane prema sjeveroistoku magistralni pravac je vodio preko na kojoj se nalaze tri izrazite Odatle j e kroz doline (v. kartu l :50.000) seoskim »progonom« izlazio n a lok. B i l j e g (kod " kole u Trijebovu), gdje se u formi zvijezde seoski putovi. Toponim Biljeg ponekad miljokaz, ali nitko se ne da je

SLika 8.

91

tu stajao neki kameni znak223 • Po kazivanju starog Savana iz Trijehova, opisani pravac poznat je vd starine kao >>put Crne kraljice<< ili »morski put«. Sa Biljega vodi ispod Gornjih na Banove u Gor. ! ehovcima, a odatle preko D " everove lokve u za ostacima rimskog puta Biljega i Banova (toponim Banovi sam po sebi evocira turski put}, utvrdio sam da je nastavljao ispod ! ljepure i gaja na Jelinkovac, na granici Gornjih i Donjih a odatle ravno na Banove. Na Jelinkovcu je bio tr i v i u m: za Varcar, i Banju Luku. Jovo Tica ka " e kako su stari da je to >>davna#nji, rimski put<< , a u narodu je poznat i kao »"uti put<<. Iznad Jove Tice vide se tragovi kaldrme i krupni njaci, a # irok je 3 i 4 m 224 • Trasa mu je idealna, funkcionalno izvedena tako da se od Biljega do Banova dr " i po prilici iste visine.
U daljnjem toku cesta je produ " avala- pravcem starog turskog puta, koji je renoviran na dijelu od Donjih do Banova. Da je taj put postojao jo # u predtursko doba srednjovjekovna nekropola u Banovima2125 • Banovi su od starine bili prometni tu je iz" ivog vrela i groblja na magistralu izlazio onaj put koji je dolazio· iz preko Gustovare i Kotora. Tu se sa m agistralom spajao i put koji je dolazio iz rimskog naselja u Bjelajcu2 26 •

Sa Banova put nastavlja niz Vrbas prema sjeveru227 Prolazi kraj D " everove lokve u Surjanu dok mu burg ostaje nad Vrbasom. Na tom su putu Surjan (oko 622 m . n. v.), Prisjeka (oko 700 m. v.) i zas. Racune u Krupi, dok se sa strane teren strmo ru # i u kanjon Vrbasa. U Racunama, uza sam drum, koji je i ovdje povezan uz
Toponim Biljeg vrlo je star i niJtko ne zna, za # to se taiko zove. Iskljuje da je ovdje bio z·nak ausnrij1gkih kotars<kiilh ili granica ovuda talkva ,granica nikad nije i• # la. Ta:kvi tSe znaikovi Ill ovom kraju zo\Ou »-talbla«, a toponim <>>JNa tab1i« d si.
lll2ll
'224 » $ utu put« prola:zi <liko 100 m iznad J.o vana T ice. P,rema zapadu (Trijelbov·o) u Zeleni do i n a Duge njive (.gdje je zao.ran), za•tim !Prolazi iznad gaja i na novu cestu - Banja Lu'ka preko izlazi pod Slje;purom. p ,r ema ,istol<iu stall'i put ide trasom seoskog puta ('!. do Gaornj.i h Sehovaca. Na jednom dij etu vidi •Se i pia4 m ) do Hanova, n a num starog ,pJUita za.ra:stao .u ledinu, • # k. do 4 m.

'225 Nek!rqpola 13 sandulka ,s rednje velioi'line, nala• z i se na akt:ivnom seo.s kom g.rdblju, u blizini V'rela (v. na • karti .Hanovi vrelo). Kod grolblja je i raskrsnica putova: Hano. v i - Bjelajce, Hanovi - ! ehovoi - Gustova• r a - M"Hooovii - T rije!b.ovo (v. bilj. i Hanovi - Surjan - Krupa na Vi!'basu. T·o ponim H anovi sa ho1do'lo#kog aspEik·t a je posebno 1ndrlka.Hvan. '226 V. bilj. 210. Osim Majda na i znatnija rimska n aseobina bi.I a je i n a Donjem polju u Bjelajcu (.Bilaj• ce) , 6 km nizvodno· od Mrkoniz Crnu .rij eiku. Tu je C. T .r u h e 1 ,k a, WiM I, .2,80 'i GZiM, 1892., 347, na osnovu izonimije Bilajce - Baloje lokalizirao Baloiu (Tab. Peut, Ravenat). Na Donj-em ·poolju rsu otkrivena tll'agoV!i pr.ostranog rimskog naselja, dvije (pTesg• rOibnice r i n adgro/bni natpis P . Elije Tertur.e (O]L Illi 13!23!8). Tu je (bei Donje Selo), po zapisu T o m a s e h e k a, Topographie, 518 1864. g. o1tar sa ljudske figure a .tragovima naflpisa. U Starom Se1u, Mrkoi Bjelaj.ca, nedavno sam na:#ao je dan rimski bez natpisa i V1Se ddbTo kvadera, vjerojatno od nakog !U)omen;ika. U daljnjem toku cesta je i # la !Pravcem sta,rog tur.skog puta, v. bilj. 186.

92

ime Marije Terezije, nalaze se dvije srednjovjekovne nekropole: kod vrela Salakovice lok. Mramorje, a ne ! to ju " nije kod vrela Begovca lok. Catrnja (v. austrijsku kartu l :75.000)z28 • Po kazivanju Nikole iz Racuna, a to je on opet od svoga djeda Stevana, kod vrela Begovca se nalazio >>mramor<<, kamen kraj kojeg je Marija Terezija ostavila kola puna dukata. Kako se >>mramorom<< naziva i miljokaz i nije jasno o kakvom se kamenu radi. Danas taj kamen vi ! e ne postoji. S obzirom na toponime i Mramor moglo bi se pomi ! ljati da je upravo ovdje, uz jako vrelo, bila etapna stanica A e m a t e (Lamatis). Postoji u narodu vjerovanje da je u miljokazima, osobito ako imaju natpis, sakriveno zlato, pa su stoga upravo mnogi miljokazi stradali. To bi bila izvjesna indikacija u prilog pretpostavke da je taj »mramor<< stvarno bio miljokaz. Oko 3 km sjevernije, uz sam drum Marij e Terezije, koji je i ovdje ! irok do 4 m, nalazi se Gr a d i n a (k. 502), sto " astog oblika, ispod koje izvire Krupa. Vrh Gradine je zaravnjen i naseljen Te ! anoa ranije je oko nje bio nasip koji je zaoran. Tu je otkopan i zid u malteru, ali je uni ! ten. Ove bi okolnost i govorile da je Gradina b ila kori ! tena kao stra " arnica uz put i u rimsko doba. Gdje dakle locirati m a n s i o Aemate, odnosno L amatis? Na Gl·ad ini ili kod vrela Begovca, oko .3 km ju " nije? Od Begovca do Hanova starim turskim putem ima oko 12 km, a od Hanova do jo ! 11,50 km, ukupno 23,50 km . Na tom se dakle p r avcu distance ne podudaraju. Divergencija iznosi oko 3 milje. ako se udaljenost mjeri od vode Jovane (Trijebovo) do vrela Begovac (Krupa), onda se distanca Antoninova Itinerara od XIII m. p. = 19,5 kn skladno uklapa (Jovana 7,5 Hanovi 12,60 Begovac, ukupno 20,10 km), ali se n e uklapa distanca Tabule od X m . p. jer je prekra tka za 4,5 km. Prema tome, ili je podatak Tabule, ili je cesta Tabule i ! la ne ! to putem preko Kotora i # ehovaca, ili Lamatis valja tra " iti bli " e Hanovima.

7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (Itin. Ant.)
Lamat is XII Castra (Tab. Peut.)
Po Tab. Peut. dionica zavr ! a va u putnoj stanici Castra, dok je dionica Itin. Ant. du " a za 7 milja, ali pod pretpostavkom da su Aemate (Itin. Ant.) i Lamatis (Tab. Peut., Ravenat) isto. Od vrela Begovca u Racunama (Krupa na Vrbasu) cesta je prolazila pored srednjovjekovne nekropole Mramorje, u blizini v rela Salakovice, a zatim pored Gradine (k. 502) do vrela Ljerkovice. Iza toga je sa zapadne strane obilazila Gradin u u zas. Peh ulj e (na karti l :50.000 znakom kri " a) i dalje nastavljala manje-vi ! e ravno prema sjeveru k roz U zas. Ledenice (na karti bilo j e lijevo je vodio put u Kola, a desno u Rekavice (Rikavice) . Itinerarski p ravac je vodio kroz Rekavice, a prema Kolima turski put koji su opisali Blau i Pa ! alie29 • To bi mogao biti i pravac rimskog puta Bunari-Stribr in j e- Kola-Reka vice.
228 Na lo.k. Ca·trrnja, ispod b nda, u blizini vrela Begovca i ima oko 15 mramorova uza sam drum, uz Stavana a na lok. Mramorje, oko 1,5 km sjevernije, kod Velje nalazi se uz lijevu stranu druma srednjovjekovna nekropola. U blizini j e i vrelo Salakovica, a nedale!ko aktiVJno gmblje (v. kartu 1 :5:0.0.00'). 229 v. bilj. zm.

93

Kroz Rekavice silazi dolinom p otoka ! igov ca i Rekavice, u blagom padu kro z zaseoke (m ahale) Ma(ha)la, i Mataru ga ; kod biv " eg hana Topola ulazi u staru cestu Gor. ! eher-Han Kola k oj om se spu " ta d o lijeve obale Vrbasa 230 • Srednjovj e kovne nekropole u Racunama i u Potoi?koj Mali (lok. Mramorje) da je ovaj pravac kori " ten i u srednjem vijeku. U prilog tome jo " izrazitije govori niz na Vrbasu Krupa = Grebengrad, koje su se oslanjale na ovu komunikaciju. Anobjekata nema, ali polo # aj oko vrela Begovac i Gradine (k. 502) u Racunama daje izvjesne indikacije o rimskom postanju ove ceste, koja je u lokalnoj upotrebi ostala do O tome najvi " e govori sama prometnica: njezina " irina, profil i trasa, na kojoj nije bilo strmina, uspona i okuka kakvim obiluje cesta preko Sitnice i Kola. I na ovoj dionici put je poznat kao >>drum (ili kaldrma) Marije Terezije<<, a po predaji od starina<<. Iz Gornjeg " ehera jedino sigurno o daljem toku ove rimske komunikacije. To je m i l j u k a z koji je pouzdan znak toka rimske ceste, a ujedno i posredni punkt za rekonstrukciju njezinog daljnjeg smjera. Dugo je stajao kao dovratnik u banju Direkliju, na desnoj obali Vrbasa u Gornjem ! eheru, a sada se nalazi u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj LucF32 • Ovaj miljokaz, posljednji prema Savi, nije bio poznat ranijim pa dosad nije iskori " ten u hodolo " kim istra # ivanjima. Ovaj miljokaz otklanja sve sumnj e koj e su postojale o smjeru ceste. Trasu ceste kroz Rekavicu vrlo je te "ko fiksirati. Da li je na Vrbas izJa,zila u Gar. " eheru .ili u Novoseliji, ·po;k azat istra $li>vanj.a. O • t ome ovisi i du# ina traJse, a·!Ji razlika ne mo # e biti od navedenih divergencija. 2at L j. T h a ll o e z y, n. dj. i M. V e g o, Historijska karta srednjovjekovne bosanske dr # av e, Beograd .1967. i auito1 ri, imaju ucrtan samo s rednjovjekovni ;put ka1 njonom Vrlba·sa, kuda nije m ogao Ostaci mosta preko v ,r basa, .ko'je SJpominje C. Tr u h e [k a, Di.e KoniJg:s burg .J ajce, Sarajevo 1904, 75, niJsu u 'Vezi .sa :putom ®oji je napr.ijed o,p isa< n. Od Gradine u Racuna:ma si.lazJi.o je (!)ut .do Vrbasa, ,g dje se nalazila :!iranjevaoka • k!UJstodija i burg Greben (K1 rupa). Tu je pod za"ti:tocrn ovo1 g grada 'bio 'i most na VJ:ibasu. je ·ono "t o se o putu kanjonom govori u op:isu Bosne iz godine 1763. cf. G. B o d e n s t e i n, Povijest naselja u Posavini god. 1718. do 1379. GZM 1908, 100-101: >>Von dieser alten Vestung L B) ist ne ben den Ver1ba1s gegen Banyaluca nicht moglich zu pa• s sieren, indem eoLche.s die Gebtir.ge n:icht zu lassen, sondern man 'm uss sioh gegen Sonnenunter;g·m11 g wenden, wo .sich die ,Bach e U .g a ,r und V e rb a s oon'j,UJngiJren, un:d auf der Anhiihe T r e b o v o gegen lo Stunden lang bis zu einen gewissen Plaine so genanten D o b II" i Ill t S k o p o 1 j e fortgehen wo man sodann ,geg en auf der schiinsten Ebene in einer Distanz auf 8 Stunden weit mit einer Armee marchiren kann << . Ovaj dokumenat u stvari iz g. 1763, v. H. Kr e " e vl j ak ov i H. K a p i d # Vojno-.geografsJti opis Bosne .p<red dub ra t 7. Takav put uz Vrbas ne o;pi.suje ni od 11713'5. godine, Sarajevo, 1967, u .svom otpisu iz 1785 . .g. '2'>2 A. B e j t Banja Luka pod turskom vladavinom N. st. I, 96, bilj. 31. ovu banju, ka #e : »Direklija je sva u stijeni i jo " i danas S·l u # i svojoj s• v rsd; n a1 zvana je ,p o 1 kamenim d ir e e i m a :ili stupovi ma, " to nekad stajahu .k ao do vratnici na ulazu u ,kupali " te, i od koj ih je jedan d avno razlu p an i u zidan u zid t oga k u p aLi ! ta (!podvukao I. B.) , a dtrugi je nedavno pre1 nesen u muzej«. Iz op:i.sa se vildi da .su u s• t vari bila d v a m ilj o k a z a, od kojih je jedan razlupan i uzidan u samu banju, a drugi se sada rnalazi u muzeju.

94

Rimski put je iz Gornjeg ! ehera nastavljao pravcem moderne ceste do Kastela u Banjoj Luci, gdje se na prostoru uz desnu obalu CrKvine po nalazima nalazila rimska naseobina. O rimskoj aglomeraciji u Banjoj Luci malo se zna, iako je naselje moralo biti znatnije, a po imenu imalo je i odnosno logor (Castra). Vl. je iz blizine Kastela objavio neke nalaze, temelje zgrade, odlomak natpisa sa formulom D. M. i rimske niji nalaz je ara lOM et Genio loci, koju je objavio Patsch, postavljena od beneficijara Lucija Sicinija Makrina iz prve polovine II st. S obzirom da je dedikant aktivni konzularni beneficijar P(annonie) S(uperioris), Patsch je u Banju Luku smjestio stanicu ovih " ar # i« (CIL III 14221, upor. p. 2328) i da je rimska Banja Luka stajala pod upravom namjesnika Gornje Panonije 234 • Ne u problem razgraPanonije i Dalmacije, koji nije rije " en ni do danas, # elio bih samo da je votivna ara jednog aktivnog beneficijara, Jupiteru Najboljem i pouzdana indikacija da u ovo mjesto lociramo ili grad municipalnog ranga ili centar jedne autohtone civitas. Mi " ljenje o imena putne stanice Ad Fines, odnosno njegovo iznio sam naprijed. Stoga ne vidim razloga da se ne prihvati Patschevo mi " ljenje, po kojem su Castra sa svojim teritorijem, bar od II st. dalje, pripadala Gornjoj PanonijF35 • U na desnoj strani potoka Crkvine, je vi " e puta rimska opeka, dok je 1912. g. iza >>Crne mnogo rimskih novaca. I u neposrednoj blizini Ferhadije je rimskog novca i ostataka U novije doba su na aerosnimcima ostaci rimske zgrade uz desnu obalu Crkvine237 • Izgleda da je upravo na areal naseobine u Banjoj Luci nasjela Ferhad-pa " ina aglomeracija, u kojoj je u vremenu od 1576. do 1587. Ferhad-pa " a izgradio dvije stotine i " esnaest objekata sa Ferhadijom u centru. Za sultana Mehmeda III (1595-1603) bili su zavr " eni i obimni radovi na izgradnji Kastela 238 • Tolika intenzivna djelatnost (ako i ne uzmemo u obzir onu u srednjem vijeku), morala je zatrti davno poru " ene ostatke rimskog naselja. Rimskih tragova ima i oko termalnog vrela u Gor. ! eheru, u blizini Banje Luke. Tu je oko 1875. g. oko 600 rimskih bakrenih novaca stipem iacere) 239 Po nekim nalazima mo # e se da je u doba Rimljana, ali i prije njih, u Gor. ! eheru postojalo vojno upori " te koje je " titilo prilaz u vrba " ko-posavsku I neki eleV l. S k a r Banja Luka i njena okolina u davnini, Otad # bina, Banja Luka. 192,4, •br. 3:2 i 3:3. je sma:tra.o da je uz Kastel le # alo naselje (canabae) sa Jupi:trovim hrramom i da .se to naselje zvalo Castra. '234 C. P a t s, e h, Epigrafski iz godi:ne 1,895, GZIM, 18'95, 574-577. 1005 Suprotno mi " :ljenje iznosi P a " a l N. st. ni, 70 i Na·selja, 24 i 28. U spor. A. M o e s Y, Pann. 584. Za Ad fines: v . bilj. 9. i tekst na str. 44. '236 Neki Crkvinu nazivaju Crkvena. O nalazima u Banjoj Luci: V. J e l o v a e, Banja Luka u pro " losti, 1960, 7-12. E. P a " a l N. st. III. 70 i Nasellja, 2:4. M. D # a j a, Banja Luka, u putolpi,sima i ,zapisima, t9'6•2, 6 i 131. D # aja donosi na s·k. 13'1 odlomak i:z Rennerova pUJt!]pisa. ·zs1 PodataJk z,avoda u Banjoj Duci. 008 A. B e j t n. dj. i d . H. Kr e " e v lj a k o v N. st. I, 26. 2 "9 C . P a ,t s e h n. dj., 577 i Drei bosn.ische Kultsta:tten, 143-·144. To upu6uje da je oko te.rmalnih izvora u Gornjem ! eheru i u rimsko doba bilo neko na,selje. 24o v. J e l o v a e, n. dj ., 12.

95

menti medievalne i turske topografije Banje Luke plediraju -ovu pretpostavku1241 • Od Krupe na Vrbasu, gdje smo locirali Aemate (Lamatis), do Banje Luke modernom cestom ima 25 km, dok udaljenost po Tabuli Lamatis--Castra iznosi XII m. p. - 18 km. Ako se odbiju brojni zavoji koje moderna cesta u kanjonu Vrbasa, onda bi se mansio Castra mogla ubicirati u Gor. ! eher, jer je distanca Tabule prekratka da je lociramo u Banjoj Luci kod Kastela. Ta bi lokacija bila opravdana i iz razloga:. tu su se putnici poslije napornog puta mogli osvje " iti u termalnim (sumpornim) izvorima i pripremiti za putovanje padinama koje je bilo u usponu sve do stanice Aemate (Krupa). Ako i postoje m a nj e divergencij e u razdaljinama Tabule i stvarnim distancama, one su v jerojatno r ezultat sticaja raznih okolnosti: podaci itinerara nisu uvijek precizni, a ponekad su i i zavoji r imsk e ceste sigurno su bili bla " i od onih na konjskim stazama u koje se s v remenom pretvorila rimska cesta, a ni n ije u vijek u stanju (na·na ispresijecanom i erozivnom terenu, kakav je onaj kroz Rekavice) d a odredi pravu liniju ceste. U konkretnom razdaljine n e divergiraju vi# e od 3 km'242 • I dionica Itin. Ant. vodila je istim pravcem. Cesta je kroz Banju L uku m orala voditi glavnom ulicom, u z koju se Banja Luka s v remenom f orm irala k ao \lSDu tno n aselje. S ve dn Lakta # a je prolazila prirodm m putem, dolinom, Potkozarja i Vrbasa, kroz dana# nja naselja Bud " ak, Trn i Kla # nice. Ostaci su joj ili zatrpani ili preslojeni kasnijim cestogradnjama. Jedino se jedan manji odsjek rimske ceste vidi u Trnu , gd je treba locirati putnu stan icu Ad Ladios (Itin. Anton.), je slo " na u U Trnu i okolini su poznati broj ni ostaci an tike: tragovi rimske ceste i n aseobine u Trnu, uz sada #nju cestu s obj e strane odaIde i jedan natpis, koji je navodno prenesen u Zagreb1245 • Na d esnoj obali Vrbasa na Gradini u ! u # njarima se da su Rimljani imali kao i na Gradini u Kod stanice u centru n ekog m anj eg naselja otkrivena j e rimska ciglana (firm A . B e j t i n . dj ., 92. To su on e tri milj e koje nedostaju Leusabe i Lamatis. 24'3 V. Tabelarni pregled. 2W Vl. Ztu!Pa Zemljanik, GZiM, 1937, 37-38. V. Radimsk y, G:UM 1800, 22.1 = WM li, ·62. E. P a s a :l N. st. lLI, 64 i Naselja, 25. Us por . na d t iranom mjestu navodi p oO. B l a u, Reisen, 130. V'l. d a tke : >>Na drumu Banja Luka - Bos. Gra di # ka, koji je gradila turska uprava ne mno,g o prije aust:ri'jrske oku:padje, nova drum ska trasa je na nekim m jest ima ost avila trasu starog druma. To je bilo npr. i na komadu druma od " elj ezs• t anice do iza potoka S>ukovke. Nov i drum je olkrenuo malo u d esn o, ikroz selo Trn. Koma d ostavljenog starog puta .bio j e t a da, a ostao je i poslije, granica sela Trna s jedne st rane i sela Bukovice, J ablana i s druge strane. Na trnskoj strani, kraj starog druma na # ao sam temelj e je dine solidno rimske zgrade, a .ne # to da:lje odaitle, 1:Jli;zu nov og dr uma, koj:i je ovdje .i # ao s tar om tra som, ostatke drU!ge rilmske zg·ra de. Kraj ovih zg.r ada j e .svakak.o i # ao .rimski drum Serviltium - S alona, .k oji je mogao i tada biti granica se1ima«. E. n. mj. 2 4 6 V l. S k ar Otad"Jbina, br. 31. J eldno rim Siko b tlo je i n a Gr adirni u V. P a # k v a l i n, Nalaz sa gradine kod Banjaluke, GZM, 1957, 259-261.
MZ

96

!1lina). U je na ! ao substrukcije jedne rimske zgrade i nekoliko rimskih grobnica, a u Barlovcima ostatke jo ! jedrie ciglane248 . Iz " argovca rimski sarkofag249 • Trna i Lakta ! a, kako vidjeti, su i tragovi rimske ceste, koja je ovim plodnim i pitomim krajem prolazila kroz gusto naseljeno Putnu stanicu Ad Ladios valja lokalizirati u Trnu, ! to odgovara podacima Itin. Ant.: Aemate XIX Ad Ladios = oko 29 km 259 Ipak bi lokaciju etapne stanice trebalo pomaknuti u zapadni dio Trna, bli # e kri#anj1,1. pruge i ceste, a za to ima i arheolo ! kog opravdanja 251 .

8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.)
Razdaljina od XIII m. p. = preko 19 km odgovara udaljenosti od Banje Luke do Lakta ! a (Ilid # a), po cesti koju je izgradila turska uprava252. U odnosu na lokaciju putne stanice u Gor. " eheru distanca divergira za ne ! to manje od 3 km. S obzirom na nepreciznost rimskih mjera i zavoje dana ! nje ceste, ubikacija bi ipak odgovarala podacima Tabule i stvarnim odnosima na terenu. Ad Fines Tabule (Ravenatov Fi n e s) treba dakle ubicirati u banju Lakta ! e, u blizini termalnog izvora, s tim ! to je rimska cesta vodila ne ! to linijom i bli # e bre # uljcima Potkozarja2ii3. Kao ! to smo istakli, obje varijante rimske ceste nastavljale su od Leusabe prema sjeveru istom trasom 254 . je istakao da se tragovi rimske ceste na plavljenom i kultiviranom terenu polja mogu pratiti samo Takav jedan odsjek sino vidjeli u Trnu256. Tragovi kaldrme, ! iroke 3 m, u stvari ceste (via strata) su jo ! Jakupovaca i Lakta ! a te pored Bereka, sjeverno od Lakta ! a257 • U sva tri ti ostaci idu kao kontinuirana linija zapadno od moderne ceste, bli # e padinama Kozare, po terenu258 . Generalni pravac vodi prema Savi u Bosanske Gradi ! ke. 2 48 V I. S k a r i V. N i k ib idem, br 32. Rimski sarkofag iz ! argovca kraj Banjaluke, GZM,

'24 9

1961, 329- 330.

2.511 Mj er eno po karti od Krupe do Gor. " ehera 1• 8 km, a od Gor. "eh era do 'Drna /PO Di·s tanz-Nachwei.s u (Route 8, p. 20) aUJstrij-skom cestom 11, 79 km, ukujpno 29, 79 km. Rimska na odsjeku ! eher - Trn ,s·v akako je
2<>1 V. Radimsky, GZM 1892, 2\2, 1 -,2/22,. Vl. 1 n. mj.- Mansio je mogla biti na mjestu nekadanje d # amije i dvaju turbeta, u zapadnom dijelu Trna. 25'2 Mjereno po Distanz-Nachwe1su (Route 8, p. 1:9 Q 20). 253 Riml'.ka cesta Trna i Lakta ! a btla je ne ! to tako da je mansio Ad Fines bila u stvari udaljena od stanice Ad Ladios manje od 6 milja. To da je od T·rma do Castra preostalo ne ! to vi'!e od 7 milja, a to je po Distanz-NachweLsu udaljenost od Trna do Gornjeg ! ehera, gdje smo lOikalizirali Cas:tra. ,254 E. P a ! a l AJ III, 64. B. G a br V AHD, 1953, 103 i d. 255 N. st. III, 63. 256 v. bilj. 244. 2 57 Ibidem, 64-65. 258 Drum Banja Luka Bos. Gradi ! ka je i nasut istom 1865. g. Iza 1878, Austrija je na ovom putu vr ! ila popraVike, ali mu trasa nije bi.t no izmijenjena. Rimska cesta ostala je ne ! to za,pa:dnije od novog puta.

7

97

Na Ballifovoj karti ova je dionica kao sigurna, ali neispitana, a vodi u pravcu Bos. Gradi!keil5 9 • Na jednoj austrijskoj karti iz 1718. godine je jedan put koji se stalno dr " i pribre " ja uz lijevu obalu Vrbasa, a mogao bi odgovarati upravo trasi rimske ceste 260 • je stanicu Ad Fines ubicirao u Mahovljane, 4 km sjevernije od Lakta ! a. Takvu lokaciju podupro je nalazima u oko Bereka. Uz to je smatrao da su u Mahovljanima bili najpovoljniji uvjeti za granicu provincija Dalmacije i Panonije. Metim, takva lokacija, kako smo vidjeli, ne podudara se sa podacima Tabule261. I dosad je u nauci prevladavala mi ! ljenje da stanicu Ad Fines treba locirati u Lakta ! e (v. Tab. pregled). Lakta ! i su i danas poznato banjsko mjesto na putu iz Banje Luke u Bos. Gradi ! ku. Uz termalno vrelo su se nalazili rimski novci. Na Brda ! cu iznad vrela je 1863. g. statua, koja navodno prikazuje nekog rimskog cara 262 . Na parceli »Zidine« u blizini rimske ceste otkopane su i ru ! evine rimske zgrade sa hipokaustom 2t13. Na Gradini u susjednim Gor. Bakincima nalaze se ostaci rimske utvrde, sa zidovima do 4 m visine. Kamenom iz ovog objekta je navodno i turski Berbir (Bos. Gradi ! ka). Nejasno je kakva je uloga bila, namijenjena ovom rimskom u Bakincima, ako ne nadzor nad ! irim Na polju dosta topografskih podataka prikupio je E. Pakoji smatra da je ovaj kraj bio ekonomski i da su se tu uz cestu nalazili brojni fundi sa vilama (villae rusticae), koje su sa magistralom bile povezane vicinalnim putovima (viae diverticulae) 264 • U poljoprivrednom pogledu to je i danas napredan kraj. kada su u pitanju arheolo ! ki ostaci, mora voditi da je Vrbas u pro ! losti mijenjao korito, se od bregova Kozare prema istoku. Stoga je u polju teren ! ljunkovit, sa svega 30-40 cm humusa. Arheolo ! ki nalazi (ru ! evine zgrada i materijal) nalaze se uglavnom uz bregove. Obronaka Kozare - vidjeli smo - dr " ala se i rimska cesta.

9. !Dionica Ad Ladios XXIV 8ervitii (!tin. Ant.)
Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.)
Razdaljina od Trna (Ad Ladios) do Bos. Gradi ! ke (Ravenatov Serbitium) modernom cestom iznosi oko 37 km, dok Itin. Ant. ima oko 33 km. Ako se uzme u obzir ne ! to pravilniji tok rimske ceste, distance ne divergiraju mnogo. Itin. Ant. (kao i Tab. Peut.) ne daje udaljenost do samog naselja, koje je moralo le " ati na Savi, jer je u njemu bilo zapovjedni ! tvo flotilje 265 , nego do mjesta na kojem je komunikacija Salona-Servitium izlazila na longitudinalnu cestu Siscia - Ad Praetorium XXX Servitia
259 &trasse1n, kavta.
Bodenstein, n. dj., GZJM, 1907, ka-rta. liJI, 65. 2'00 B [ a u, 'Reisen, IJ.Qj9. 263 K e H n er, G2lM, 11890, 55 ,i d. = WIM I, ,1893, 12154 i d. P ,a; ! a 1 N. 'st. tU[, 6C3-73; Naselja, ,25--,26 i AJ ID:DI, 6:3---16'4. 005 Praefectus classis I Pannonicae Servitii, u Not dign. oce XXXII, 55, ed. S e e e k, p. 912.
000

261

G. N. O. J. E.

'St.

98

XXIII Urbate XXXIII Marsonie, i dalje za Sirmium, koja je do pobli ! e mjesta stanica Urbate XXXIII Marsonie i " la desnom obalom Save 266 • K. Miller njezinu trasu pravilno vodi ne " to dalje od Save, ali grije " i kada prijelaz preko Save stavlja i previ " e od Vrbasa uz Savu (Urpanus, Plin. n. h., III, 25, 148), gdje Kiepert locira Urbate 267 • Kiepertovo mi " ljenje prihvatili su Mommsen (CIL III p. 432) i Tomaschek 268 • Mommsen je uz to upozorio i na Justinijanovu novelu: »Secunda pars Pannoniae quae cum Urbatensi est civitate« pa je u skladu sa toponimom Urbate i hidronimom Urpanus i Civitas Urbatensis locirao na Savu, kod Vrbasa (CIL III p. 422). Distanca Tabule Servitium XXIII Urbate (Itin. Ant, 268 ima 24 milje) dozvoljava da se posljednja (civitas Urbatensis, Justin. nov. ll) lokalizira u dana " nji Srbac. po crte ! u Tabule, prijelaz preko Save mogao je biti negdje u blizini Urbate, jer je upravo kod Srpca i Davora, na lijevoj obali Save, teren vrlo pogodan, ako ne mostom a ono prijevozom. Problem posavske ceste
Cesta Salona-Servitium bi dakle izlazila na posavsku komunikanegdje ispred Servitiuma, jer teren nije dozvoljavao da cesta ide uza samu Savu269 • Po Patschu je ulazna posavske ceste u Bosnu bila kod Dubice, a izlazna kod ali joj trasa kroz Bosnu jo " nije Ova umjetno cesta je (po Premersteinu) u klaudijevsko-flavijevsko vrijeme, a po Patschu 47/48 godine 270 • Ostatke jedne ceste kraj Donje Doline, u obliku " irokog nasipa u terenu je Truhelka, ali joj pravac ide na Lamince i Lakta " e, dakle okomito na Savu271 • Mo ! da je upravo ovo agger Dolabeline ceste (?) Kod Ballifa je cesta ucrtana kao nesigurna (>>unsichere<<), prijelaz preko Save suvi " e a morao je biti bli ! e stanici Urbate, u skladu sa prikazom Tabule, ali, to i ne mora biti tako, jer je Tabula ovdje nepouzdana u crte ! u. ove ceste nema ni u tekstu ni na karti, iako je jasno prikazana na Ni prijelaz preko Save vjerojatno nije bio u Bos. Gradi " ki, kako smatra jer je teren uz lijevu obalu Save po svoj prilici bio podvodan. ne bi bilo potrebe da cesta ide desnom obalom Save, pa se opet Urbate i Marsonije na lijevu obalu rijeke
CIJU
'2'66 K. M i ller, rR, ISl. L15 i 116 li Strecke 73, " p. 459-46;2., •S'l. 1,36. A . M o e s y, Pannonia, 662. '267 CIL ilrii, 2, T. III. '268 Topographie, 51 I. K. M i ller, n . dj. " p. 461 Urbate locira u Srb ac. 269 To je i danas 1plav:no, a tako je ibilo i 'U 1pro"lo:sti. To je vjerojatno i razlog " to se u rimsko doba naselje na Gradini u Donjoj Dolini, jedno od prethistorijskih na:selja u "irilffi o'kvirima, Ikoje je ska!dalo od poplava (Z. M ar GZM, 1964, passim), nije razvilo u centar. Hid·situaciju doibro il;u;st<nirra dtilrana aust:rij;ska kar:ta iz ·1718. g. GZM, 1907, 198. 21o GiZM, 395, 406 i 4019. '271 sojenica u koritu kod Donje Doline, GZM, 1901, 229. 272 Strassen, karta = H. K i e p e r t, CIL III, 2, T. III. Cf. I. B o j a n o vs k i, Novi Elagabalov miljokaz iz Bos. Posavine, VAMZ, VI-VII, 1972, 163-176. N. st. IlLI, 711 Naselja, karta; AJ, riJLI, 1ka11ta.

99

(Tab. Peut.). Uostalom, Tabula na ovom dijelu nije pouzd<!na jer daje dva prijelaza preko Save274 • Na odsjeku Siscija - Ad Praetorium cesta je dokazana sa pet miljokaza iz i iz okolice Dubice, a objavio ih je Brun ! mid 1896 g., odnosno 1906, pet godina poslije Ballifova djela 275 • Otuda i dolazi Ballifova opreznost. U Bos Dubici je otkrivena i rimska naseobina276. Cesta je vodila pravcem : Sisak-Sunja? - Meminska-Utolicai dalje! Ovdje objavljujem i novi miljokaz 1946. nedaleko od sela Jablanice od planine Prosare 277 , koji je siguran dokaz da je cesta od Dubice i ! la bosanskom Posavinom, i to prodolinom Kozare i Prosare. Ovaj miljokaz, koji je le " ao na jednoj njivi (vjerojatno in situ), otklanja sve sumnje koje su imali Sergejevski i Pa ! alic278 • Ova komunikacija nije dolazila iz rudarskog na Sani, kako je smatrao nego iz Siscije, rimske kolonije na Kupe u Savu279 • Da se uistinu radi o itinerarskoj cesti (danas bismo rekli cesti I reda), dokaz su upravo miljokazi kojima je bila obilje " ena. Napominjem da su na toj trasi osim Dubice le " ali i Podgradci, u kojima su evidentirani rimski nalazi i jedan nadgrobni natpis 280 • Natpis miljokaza iz Jablanice glasi:
[Imp(erator) Caes(ar), divi Anto]ni[ni] Mag(ni) f , i l(ius), l [divi Sever]i Pii nepo(s), l [M. Aur(elius) A]n[to]nin(us) p(ius) f(elix) l [Aug(ustus), p(ontifex) m(aximus), tr(ibunicia) pot(estate)] III, [co(n)s(ul) II, p(ater)] p(atriae).

Identifikaciju vladara elementi Mag(ni) fil(ius) u prvom i Sever]i nepo(s) u drugom, t<> atributi pius felix u retku. Navedeni elementi i analogije dozvoljavaju da se u retku restituira eradirano carevo ime M . Aurelius Antoninus p. f., koji je poznatiji kao Elagabal (218- 222), jedan od vlada ra Severove dinastije i Julije Domne, supruge Septimija Severa. Njega je na carsko prijestolje dovela vojska, svrgav ! i Makrina. Elagabalov konzulat pada u 220. g., a trib. pot. III u 219. g., kada je po d rugi put bio i konzul. Miljokaz je postavljen one iste godine u koju pada i carevo putovanje kroz Panoniju (Dio Cass. 80, 3, 2) 28 1• ! to se dionice Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.), odnosno Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.), cesta je u svom generalnom pravcu i ! la prema Bos. Gradi ! ci ne ! to zapadnije od dana ! nje. Posljednji tragovi
274 E . N.st.HI,618;Nase1ja 27.Cf. I.Bojano' vski, rn.dj. m J. Br u n ! m i d , Rimska cesta iz Dubice u Sisak VHAD, 1898, 195199 = CIL III, 15201-15203 i VHAD, 1906/7, 287-290 i 603. 2 76 J. P a v e l VHAID, ,189'2, 58 i 1 1895, 208. 277 I. B o j a n o v s k i, VAMZ, dt. u bilj . :21 7'2. M i·ljo'kaz ·se sada nalazi u M1 uzeju Bosanske 1 lvrajine u B a njoj Luci, pa 'g a objavljujem dozvo1om ruprrave Muze ja. 278 D . S er .g e j e v s k i, Ad Basante, GZiM, 1•95·8, 261-265. E. P a ! a l i<\ Nase:lja, 15 i 2'7. N. st . HI, 6>9 i iNase1ja, 27. 2<1o E. P a ! a l N . st. IIII, 69 i N aselja, .2.7. K. P a t s e h, \Zur Geschichte van Sirmi:um, ,s tll"ena Bulic.ia.na, 1924, p . . = D. S er g e j e vs .k i, Spom. 88, [938, 101. 281 Dime.nzi.je miaj.oka.za : dko 1,20, a : p romjer 0,32 m. Miljokaz je prevezen a li je u muzeju prebijen u dva dijela. Natpis nije str au muzej 1946. g. dao. je od mekog kamena, pravilno klesan, ! picovan. D imenzije natpisa 1 u kvadratnom okviru 0,516 x 0,512 x 0,32 m. Cf. moj xad, cit. u ,bilj. 272.

*

100

Slika 9. Elagabalov miljokaz iz sela Jablanice pod Kozarom (Foto Ranko

101

JOJ se primJeCUJU u Mahovljanima, 4 km sjevernije od Lakta ! a. Nepuno pola sata od Lakta ! a prema sjeveru stajala je druga, a 3 km sjevernije i rimska zgrada" ...s2 • U Mahovljanima, koji su i u. ranom srednjem vijeku bili centar i gdje je nedavno otkrivena velika nekropola bjelobrdske kulturne grupe28 \ nalaze se i znatni ostaci antike. Tu se na njivi Derbaba uz izoravaju iz kaldrme rimske ceste, na udaljenosti oko 50-60 m zapadno od moderne ceste. Na istoj njivi se izorava i rimska opeka. I sa strane dana ! nje ceste, uz se nalazi rimska opeka i crijep. N ajzanimljiviji arheolo ! ki objekat u Mahovljanima je tzv. B er e k, kod Luke zapravo zemljani _ »hring«, koji se sastoji od dva kru " na prstena i tumula u sredini 284 • ·se smi,itra da je Berek ranoslavensko naselje, ali da se tu uz kamen, i fragmenti rimske opeke, a u ·neposrednoj blizih! {ostaci 'rimske oficine (officina fermria)285, bi na ranije postanje ovog objekta. Posebno bih skrenuo pa " nju na objekat,' gotovo nepoznat, zvan Gradina ili Jerinin grad, u selu Berek, sjever:ho od, -Mahovljaria'286 • Oba ova objekta le" e uz samu trasu rimske ceste i vjeroj.atno su povezani njom, ! to ne prejudicira vrijeme njihovog • Razdaljina modernom cestqm od Lakta ! a do Bos. Gradi ! ke iznosi 29 km, dok Tabula daj e svega 24 km. je odnos i za dionicu !tin. Ant. Trn-Bos. Gradi ! ka. Razlike u distancama obja ! njavaju se pravilnijom trasom rimske ceste. Osim toga, kako smo vidjeli, milijaciju, po svoj prilici, treba do sastavaka sa cestom Siscia-:-Sirmium. Polo"a:j Serviciuma bi se mogao kontrolirati i distanci na cesti Siscia-Sirmium: 23 milje prema isfoku je Urbate, a 30 milja na zapadu Ad Praetorium. je u tome ! to trasa ove ceste nije utvrZbog t eren a trasa je, prema istoku, morala zaobilaziti linijom koja je bila n e ! to udaljena od Time bi se mogla objasniti srazmjerno velika udaljenost do Srpca (Urbate) od 29 milja dok se Ad Praetorium: morao nalaziti ne ! to zapadnije od Dubice'289 • U samoj Bos. Gradi ! ki, na arealu turske utvrde Berbir, nalazila se u rimsko doba naseobina koju svakako treba identificirati sa putnom stanicom S ervitium. U prilog tome izvori (Servitium Tab.

s

J. K e l l: n. er, WM I , 261. Re.zu.I,t ati .j o ! 1 nisu objavljeni. lok. Luke i Ku "no g'roblje 'V[". ! io ;je Zema:ljski muzej u Sa,rajevu u 's aradnji sa !Muzejom Bosan·]ske krajine iz Banje Luke. Uz ranoslavensku nekropolu. ve " e se groblje iz kasnog srednjeg vijeka 1sa dak ISU u mepO!Si'ednoj ! b lizini. • i IPTethistorijs.ki g.robO'vi (1 K,ZP). · Dimenzije o'l)jek:ta izno!Se m . Sirina uniJitra!nj-eg nasLpa je oko 10, a vanj,s.kog alko 10 m. Vi,s ina IUnutannj eg ..oko l m. a vanjskog 2-2,5 m. Ulaz u objekat je sa zapadne strane. objek t u Carakovu (Prijedor), v. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4, uz r imsku cestu. 2 85 E. P a ! a l N. st. III, 65 i Naselja, 25. govori i o drugim nalazt ma u Mahovlja:nima. 1286 Gradina le" i na njivama zv. Rit, a ima oblik k:!1u",no, g !UZJvi!enj a (:lQru! nog 111asipa). UnutaT kr.u> "111o.g nasipa je 'IDru"no u:zvi>!enje. Promjer rybjekta je oko WO rm, a unutra !njeg 1 uzvi ! enja do 210 m. Visina naJsipa je oko .2 m. Ulaz se 111alazi n a istoku. 12s1 E. J? a ! a 'l N . st. > ] I'!, 6'5- ,67 i Naselja, 26. V. kartu ,iz '1718. ,g., GZM, 1907, str. '198. 289 Po K. M i ll e r u , IR, 461 gdje su navedeni miljokazi (CIL III 15201 do 15203). U spor. J. Br u n ! m i d, n. dj. i A. M o e s y , Panno1!1ia, 66·2.
2812
eS'l

102

Peut., Itin. Ant. i Not. dign. oce. XXXII 55 = Serbitium, Geogr. Rav. IV, 217, 15) i nalazr200 (v. Kartu I). K o m p ar a t i v n a tabela trase Antoninova Itinerara (268-269) izgledala bi ovako: SOLIN SALONAS oko 31 km XXI m. p. (kraj Sinja) AEQUO o. 26 km XVII m. p. Li ! TANI (Liv. p.) PELVA o. 27 km XVIII m. p. (Glam. p.) SALVIAE o. 35,5 km XXIV m. p. PECKA (vrelo Sane) SARNADE o. 17 km XVIII m. p. (ili Jovana) LEUSABA o. 20 km XIII m. p. KRUPA na Vrbasu AEMATE XIX m. p . o. 19 km TRN AD LADIOS XXIV m. p. o. 33 km SERVITII BOS. GRADI " KA

B. OGRANAK TABULAE PEUTINGERIANAE
l. O pravcu ceste I ogranak Tabule u unutra ! njost delmatske zemlje je prelazio preko Prologa:29\ Oba ogranka su i ! la istom trasom do bifurkacije kod Prologa na Livanjskom polju. Na Tabuli je cesta obilje # ena putnim postajama: Aequo VIII In Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Saritte (Sarute) VII Indenea V Baloie XII Leusaba, svega 59 milja od Ekvuma do Leusabe. se po imenima stanica vidi da se na Tabuli tradirana prometnica razlikuje od one na Itin. Ant. U generalnom pravcu cesta je mogla linijom: (Ekvum) - Prolog- Livno- " ujica-Kupre ! ko polje-Janj- " ipovo-J ezero na P li(Leusaba), a u svom daljnjem toku prema sjeveru - kako smo vidjeli je sa trasom Itin. Ant. Da je ovaj ogranak (Tab. Peut.) i ! ao preko Uni ! ta - kako neki smatraju - du # ina bi mu iznosila dvostruko, okruglo 175 km, dok po T abuli iznosi svega 59 milja ( = 87 Ako tome d odamo i ispu ! ten u milijaciju sta1290 nalazi .koje je na 'Berib hm otikopao E. P a ! a 'l N. • s:t. III, 67--:68 i N aselj a, 27, ,govor e .o • t ome dovoljno <UlJjedlji!vo. Sa Beribi!ra i vi.! e rimskog n ovca, S e r g e j e v s k i, GZM 1932, 25, Cf. C. P a t s e h, WM VI , 242. 1291 U spor. E. P a ! a l AJ III, 64. O tome kako su se pojedini odnosiQi prr:ema -ovome problemu, v . T ab. pregled. <2\12 Ciit];uk 32, km Vrlika 34,43 ·km Grkovci {via Uni ! te) 3,01 8 km Peulje Gornje 1.1 km Velir k o :15,60 !km Ro re 19,·50 'klm r Medena Selil!t a (na Glap olju) 32,29 km Pecka 14,40 km ! trbina 8,38 km Rogolji 5 km Mrko(i'li voda Jo• v a na). 'Distance su d a;te rpo sta!t'im putevim a, [l. 71, 17H 186, :l8H, 190, osim - V• r lika (po k aT'ti) . - P reko Uirrr! ta, kraj .s.rednjov jekoVlilog gTada G l ava ! a (Lalba), p rola zio j e sl!'ednj.ovtiekovni put kojim su za raJta provaljiv ale u Da• lmacij1u, v. S. Gu111 i· a a, Topograf-sika pi!tanj a , 26 i K. Pa tis ch, GZM, 1800, 7rl.

103

nica Bariduum i Ionnaria od najvi ! e 30 milja (45 km)1293 , ostaje razlika od 43 km. Na pravcu preko Uni ! ta nisu osim toga sigurni tragovi rimske magistralne ceste/!94 • Na navedenom pravcu koji vodi preko Livna, Kupre ! kog polja i doline Plive su se, sigurni tragovi rimske komunikacije i nekih naseobina uz nju. Ovaj pra vac vodi preko municipalnog centra u " ipovu i poznatih rudarskih centara u Majdanu i MrkoU isto vrijeme to je i prirodan pravac, bez uspona i zaobila # enja. Sa prometnog gledi ! ta ima prednost pred onima koji vode preko Velikih kupre ! kih vrata (1384 m) i prijevoja (1320 m) na Staretini, jer Panoniju sa Salonom povezuje i najpovoljnijim smjerom 295 • Prethodno je ipak potrebno ocijeniti kako se ovaj pravac uklapa u distance Tabule: (Aequum) oko 12 km Vaganj (In Alperio?) Vaganj oko 21 km Livno (Bariduum?) Livno oko 19 km " ujica na Kupre ! kom polju) " ujica 13 km U ! ivac U ! ivac 14 km Stubo-vrelo (Novo Selo na Kupre ! kom polju Ionnaria?).

Stubo-vrelo 11,60 km Vagan na Janju Vagan 14,59 km (Indenea?) na Janju 7,5 km Staro " ipovo (Baloie?) Staro " ipovo oko 10 km Jezero na Plivi Jezero oko 9 km (Leusaba?). Zbirna distanca navedenim smjerom iznosi 131,69 km, te odgovara distanci Tabule od 87 km, za 30 milja (45 km) , ukupno 132 km. Time se ujedno obja ! njava i izravnava razlika od 28 milja Itin. Ant. (154 m . p .) i Tab Peut. (126 m. p.)1296 • Upada u da najdu # a dionica na Tabuli Ad Fines-Servitio iznosi svega 16 milja, dok su sve ostale Po na ! em jedino bi dionica Bariduum-Ionnaria imala oko 30 milja, a ta se udaljenost nije mogla u jedan dan putova nja:297 • Otkuda ta razlika? Mo # da se obja ! njenje mo # e tra # iti u ! to je cesta prolazila krajem koji je u antici, kao i danas, bio pust i ! umovit. naseobine nalazimo samo uz trasu, vjerojatno na mjestima putnih stanica, u Bogkod vrela U ! ivca, kod Stubo vrela, u Vaganu (Janj) i razlog tome mo # e biti i u korupteli same Tabule, na kojoj je i stanica Jonarija ucrtana naknadno. Po svoj prilici na crte # u
T aib . Peut. m. [).) i Iti:n. Ant . CHi14 m. p.) je 28 milja. je T o m a s e h e k , Topographie, 517, predlagao da se stanica Bu.i Jonarija ume tne 30 milja. 1 294 Ova1 j 1 smjetr ·m ogao ;j)i .s e 'm o # d a, ;preliminar no u ze ti u obzi·r k ao ptra v a c Dolab eline koja je najdu # a , do Ad Fines. - Pravac Uni ! te Grkovci - Halapic na p olju ne dolazi u obzir, jer bi na njemu m orale le # at i putne st a nice Salviae i Sarnade (!tin. Ant.) . 1 295 O tuda je t e # nja da r s e ova .k omunilkac'ij a obnovi ru dan a ! nj im u s1ovima. je p r oje.ffitiram /PUt S imele Sola je S tpovo - Kupres .pr ek o ITanja, koj-i b i s kratio ipilllt od B <JJnje Lurke d o S plita 'Z a n e k ih 40 km. 2116 Dist a nca od Stu bo- vrela (Ku pre ! ko p olje) do Livna: Stubo 14 km U ! iva c 13 k m Sujica 19 k m Livn o, svega 46 k m (ok o 30 milj a). Ako, dak le, Tabulu d opunimo sa X X X m . p , n jezina b i du # in a iznosila 156 m ilj a, Ant onin ova itin er ara 154 milj e, a Dola b eline cest e ad fi n es Il!yrici 167 milj a. 201 U s,tvatri j e t o zbirn a ud aljeno. s t t r i n ormaln e >Sta n ice Ta b ulP.

104

nije bilo dovoljno mjesta da se unesu jo ! i dvije postaje u " ujici i kod U ! ivca. Da smo ipak na pravom putu, pokazuje sama Tabula, jer na crte # u Tabule cesta prelazi preko visokog i dugog planinskog lanca, a taj mogu biti samo Dinaridi. U istom smislu je indikativna i toponimija In AlpeTio, koja je srodna oronimu Alpe, vjerojatno sa »Na planini« (In alperio?), ! to odgovara i distanci od 8 milja od Ekvuma do Vagnja na Dinari, odakle je cesta mogla silaziti samo na Livanjska polje kao i ogranak Itin S time je u skladu i podatak Tabule Aequo

VIII In AlpeTio,
nastaju kada se poku ! aju odrediti na terenu pojedine stanice ovog ogranka, posebno Jonarije, jer ne znamo udaljenost od Bariduuma do spomenute stanice. Stoga, da bi se konjektura ispu ! tene milijacije odredila ! to i ! to lak ! e, potrebno je da topografiju ovog ogranka odredimo obratnim smjerom, tj. od poznatog prema nepoznatom, od (Leusaba) do Ekvuma: Leusaba XII Baloie

V Indenea VII SaTitte XIII
Prema tome kao jedini pravac ostaje onaj od preko " ipova i Kupre ! kog polja u Livno i (Aequum) (v. Kartu I).

2. Dionica Leusaba XII Baloie
a) Tmsa ceste
MRKONJIC-GRAD-JEZERO, modernom cestom 14 km, a rimskom trasom preko Previla i Majdana oko 10 km. Rimska naseobina u nalazila se u predjelu Polje, oko vrela pod Grabe # om, i uz Rijeku (Rika). Ovdje je vi ! e puta bilo n alaza, substrukcija zgrada, materijala i troske, ali ti nalazi nisu uvijek registrirani. Jedino je prilikom gradnje ceste preko (1948) evidentirao rimske ostatke (keramika, ostaci razorenih zidova, opeka i troska)13frfr. Stanovni ! tvu rimskog naselja u Polju, a vjerojatno i u drugim mjestima oko rudarsko-metalurgijska djelatnost j e - izgleda predstavljala jedno od ossam distanci Itin. Ant. i milijacija miljokaza u Prolog·u (XXXIV m. p .) i na Sta.retini (Ll m. tP) ukazao da je ogram.ak 'Itin. Ant. vodio :preko Li ! tana (Pelva) na a odatle 1 preko Catrnje 013,20 m) u (Salviae) na polju. U Li ! tanima se odvajala jedna cesta i povezilvala naseilja koja su ler#ala lUiZ jugozapadni IJ.'Uib Livanjskog polja. Da je ogranak Talbule i:!ao preko ! Polja, morala bi ;se ponavJjati imena stanica poznatih sa Itin. Ant. (Pelva i Salviae). Postoji samo jedna solucija na tom pravcu: In alperio XIV Bariduo = Gubin? 21 km Bariduo- Ionnaria = Grkovci? 10 km Ionnaria XIII Saritte = Rore? 26 km Sarite VII Indenea = Vagan 15 km Indenea V Baloia = ? ? Baloie XII Leusaba = 53 km 1 ovaj pokazuje, sve Ikad i ne bi u obz·i·r uzeli orog.rafsku s'i tuaciju, d a pravcem jer je du # a za 1'5 .km. Jedini cesta Taibu1e nije mogla IP> r avac kojim 'bi u ttom cesta mo.gla jeste onaj ! atora i Vij enca aH ni na > t om provcu nema 'tragova rimske ceste. 2 99 'Pravac koj.i bi ovaj ogranak vodio jo ! · z apadnije (t S er .g e j e v s k i, GZM, 194.2, 117, p relko Brav,s kog) Hi preko Duvna, ne dolazi u obzir jer jo! v: ! e d isparitet stvarnih i tradiranih dalj ina. a:>o GZM. 1954, 55-56. 105

novnih zanimanja301 • A. Evans je zabilje ! io da su u blizini da otkriveni veliki rimski ostaci i veliko blago, careva Severa, Gordijana, Filipa, Trajana Decija, Gala i Voluzijana302 , ali mjesto samog nalaza pobli ! e nije Podatak je ipak jer pokazuje da je i ovaj pravac bio frekventiran u III st. Varcarski ! upnik Don Niko je zabilje ! io da je najstarije Varcarevo »bilo oko vrela Suljinovca, udaljeno 2 km od Kolobare (dana " nje koja je prije Turaka bila pod " umom?, I. B.), na putu koji vodi za Trijebovo. Tu se nalaze zakopine nekada " njih Tu je i raskrsnica putova i ostaci nekada " nje rimske ceste, je jedan krak i " ao preko Varcareva za Bilajce i Jezero, a drugi za vr ba " ke gradove Krupa i dr.« 303 • Fra Ante je ostavio podatak da su na u otkrivene > >podzemne katakombe sa grobljem<<, vjerojatno grobnice na nalaza bilo je i posljednjih godina prilikom izgradnje ind ustrijskih objekata na Polju (substrukcije, rimska opeka, keramika i troska). objekti zatrpani su nanosom sa Grabe ! a, a dijelom ih j e odnio violentni tok Rijeke, koja je regulirana tek posljednjih godina. Iz prema Majdanu cesta je i " la mnogo pravcem od dana " nje koja ispod Lisine pravi veliki zaokret (Previle5 km) , a tako isto i na dionici kroz sam Majdan gdje se na Gromilama uz Majdanku nalazilo naselje 30S, koj e je le ! alo na samoj komunikaciji. Od crkve u Majdanu rimska se cesta uglavnom dr ! i pravca moderne prometnice, ali n e " to zapadnije, koliko to dozvoljava bre ! uljkasti teren. Ni na odsjeku Grad- # ipovo nisu se tragovi ceste. njezin tok je naseljima u Majdanu, Jezeru, Starom " ipovu i # ipovu, dolinom Majdanke, Jo " anice i Plive, jedinim prirodnim pravcem kojim su ta mjesta mogla biti povezana kao " to su i danas. U samome Majdanu rimska se cesta do Gromila vjerojatno podudara sa seoskom ulicom koja vodi paralelno sa Majdankom, dok je u staro urbano (?) tkivo pokriveno rasterom iz kasnijeg doba. I Var car Va kuf i Majdan jo " su od antike poznati kao cen tri prerade ! eljeza 306 • Oni su to i danas. Status L eu sabe nije n am p oznat, jer dosad u nije nij edan natpis. Mo.!da j e i ov o ulazilo u sastav teritorija m u nicipija u # ipovu, ali ne treba isni da je i L eusaba mogla imati municipalni rang, odnosno biti centar autoht one civitas. Uostalom, nije jasno " ta treba pod r azumij evati pod L eusabom (ni na Tabu li Leusaba n ij e obilje ! ena vinje301

soo

l bidem, 56. AR II, 60, bilj. b/. '"Lib er memO'ra:biliu m«, :rukopis u Gradu. Za IPOda•taJk zahva'ljujem prof. I.

$Uipsk om l\1redu u (pismo od 3. XI

lg.).

Ibidem - Vrurca.r Vakuf je p o .svoj : p rilici nastao od dva n aselj a, srednjovjekovnog Varcareva, na mj estu rimske aglomeracije, i turskog Vakufa (Kolobau:-a) . 305 V. Ra d i m .s k Y, Ri mska naseobina u :Majda nm kod Vare ar-Va:kufa, GZM, 1893, 321---341. 30 6 E. Pa"ali O • rudar:stvu u Bosni 'i Hercegovini, GZM, 1954, 5• 5 i 516 i Naselj a, 23. Ulspo.r. V. R a d i m s k y, Majdanska gradin a novo nahodi·" te latens.ki h ihronzova u Bosni, GZIM, •1·3t99, 2:31----<235.
304

106

t om), naselje ranga ili mo ! da " iri teritorij u kotlini Crne rijeke. Vi " e materijalnih ostatako se u Majdanu, gdje je Radimsky otkopao baziliku i dijelove naselja na Gromilama (kod Radimskog Crkvina) 307 • Rimljani su zbog za " tite rudnika i ceste utvrdili i Majdansku naselja u Majdanu je Radimsky koji je ovdje ubicirao Baloie (Tab. Peut.)'309 • JEZERO-STARO " iPOVO, modernom cestom oko 11 ,5 km, a starim turskim putem 10,77 km. cesta bila je ne " to i od turskog puta. je pokrivena modernom komunikacijom koj a je 190G . Istim pravcem vodila je i srednjovjekovna prometnica. Prilikom modernizacije ove ceste (1970) otkopana je u blizini Volara uz samu trasu potpuno zasuta srednjovjekovna nekropola sa dok su na lok. Tuk, na samom ulazu u Staro # ipovo, prilikom izgradnje ceste 1906. g. otkopane supstrukcije sa grobovima, n atpisima i rimskim novcima. Ovi su objekti le ! ali uz cestu, ko ja je iz municipija u # ipovu vodila lijevom obalom Plive u Majdan, odnosno u Jajce. To je uj edno i jedino mjesto gdje su tragovi ove rimske ceste, koja je zasuta nanosom sa bregova 311 • Ovu cestu je poznavao i Ballif, ali n jezin pravac nije pr avilno uklopio u sistem rimskih cesta: »Fur die weitere Fuhrung dieser Strasse durfte die Auffindung von Spurrillen b ei (vjerovatno k od Suljinovca, I. B.) nach ts Varcar-Vakuf, dan n von Ruinen eines romischen Gebaudes bei Han Maj dan entscheidend sein. Diese beiden Fundstellen bezeichnen die natUrliche Fortsetzung der Strasse von # ipovo durch das P livathal bis Jezero, dann im Jo " avkathale a ufwarts bis Han Majdan und a u s diesem Thale du r ch den t echnisch gunstig gewahlten Uebergang b ei Vr ane in das Gebiet der Crna rijeka . .. Na samom ulazu u Staro # ipovo, uz lijevu obalu Plive, n a lok. Gromile nalazi se prostrani jo " neistra ! eni (u supstrukcijama dobro kompleks ru " evina . Sve okolnosti govore da ovdje treba tra ! iti ostatke rimske Baloje. T rasa r imske ceste od do # lpova vrlo je povoljna, bez znatnij ih uspona (osim lak " eg uspona na Previla,ma) , kroz doline. " to se razdaljine, ona se uglavnom podudara sa podacima Tabu-le. Kod distance rimskih itinerara u vijek smo pomalo u neprilici zato " to su Riml jani udaljenost mjerili od izlaza iz jednog do ulaza u drugo mjesto , tj. do p osljednjih ne samo naselje 313 •
30 7 Iz MajdaJna su i dva Jiragmentirana nadgrobna natp'i.sa WM III , 2,53 = WM IV, 2156 1 WM VIII, 10<7- 1•08, odn . 1393, 333, tSl. 7 = GZ,fll. 1394 350 i G ZM, 1900 , 176 sl. 7. v. Rad i m s k y, v. bilj . 306. Cf. P a " a l GZM 1954, 55. GZM, iW9:3. _ 31-0 Pismo Cvije povjerenika Zavoda iz Sipova (10. VI 1970) . U predjelu Gor'ica, uz cestu, vi " e puta je izorava111a rimska bronza, ostalog i rimska bronzana fibula, V. Rad i m s k y, GZM, 1393, 341. s11 K. p a t s e h, " ipovo u dolini Plive, GZM, 1910, 132-190. B a ll if P a t s e h. Strassen, 60 . c112 Strassen, 21 5. - Istim pravcem vode Ti·m sku cestu Tnuhelka, Rad i,msky, Sengejevski i uspor. E . P a " al AJ LI·I, 63. 3m Macer, D 1g. 50, 16, 154: MiHe passus non a miniario Urbis , sed a cont inentibus aedificiis numerandi sunt. To i jest razlog da su na nekim dionicama podaci itinerara »pre.kratki«.

107

b) Ub.ikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia)
od ranije je poznat rimski municipij nepoznatog imena u ! ipovu014. Na te " ko natpisu spominju se samo njegovi dekurioni (CIL III 13982). po prostranim supstrukcijama, arhitektonskim i skulpturalnim fragmentima, natpisima i nalazima ne samo na Gromilama nego i sa drugih lokaliteta (Tuk, Crkvina, rijeke, u ! ipovu je bila aglomeracija315 • Po ocjeni D . Sergejevskog neki nalazi iz ! ipova >>Spadaju spomenike koji se u Bosni rijetko nalaze, a pojedini od njih zanimljivi su i sa gledi " ta istorije umjetnosti<< 316 . Stoga postoje svi uvjeti da u ! ipovo ubiciramo mansio Baloie (Tab. P eut., odnosno Ravenn. civitas Baloia, IV, 27, 16 ed. Schnetz, p. 57) 317 . Stariji autori su tra # ili na Gromilama kastrum318 • Tako je Patsch bio mi " ljenja da je rimski upliv u dolini Plive Kasniji nalazi nisu potvrdili to mi " ljenje. Posebno je da u ! ipovu nema natpisa3120 , osim are dec. equ. coh. III Alp. posApolonu (Acta VII, 348, T. I). Sonda # no iskopavanje na Gromilama je pokazalo da ispod rimskog kulturnog sloj a le # i duboki prethistorijski sloj. Rimljani su, dakle, ovdje
O. B l a u, Berichte uber rom. Alterthiimer in Bosnien II, u Monatsberichte d. Berl. Akademie d. Wiess, 1867 November. Tr u h e l k a, Arheolo " ko j.s pitivanje ,g rada i okoline, 1892, 31'5 = W!lVI \ll, 92.. K. P a t s e h, n. dj. 190 = WM XII, 137-145. D. S er g e j e v s k i, Epigrafslki nalaza·k u Sipovu GZIM, 11 5 5-1&8. ls 't i, :Elpigra:fiski i arhelo" ki n alasci, GZM, 1930, 157-158. I s t i. spomenici iz okolice Jajca, GZM, 1938, I s• t .i, Archao:lo,g is·c'he For.s chungen im Bosni em. in d en Jahren 1920- 1940, u Sudost-Forschungen, 1943, 169- 170. G. A l fold y, Splonum, Acta antiqJUa X , Budiimpe " ta, 1 1962, 'L-...,12·. I. B o j a n o v s .k i, Kasnoangrobnice na svod u Citluku, N. st. IX Sarajevo, 1964, 103-122. I s t i, Bilje " ke iz arheologije I , ibidem, 196-197. I s t i, Bilje " ke iz arheologije II, ibidem, sv. XI, 187-190. I s t i, Nalaz srednjovjekovnih mamuza na Crkvini u " ipovu, ibidem, sv. VIII, 167-170. 315 P oku " avalo se odrediti ime ovog grada, pa je do " lo do raznih identifikacija. W. Tomasche;k, Topog-raphie, • 516 i C. Truhelka, n. mj . • l ocirali ·su OIV1dje Sar·i tte (Sa rute) sa ·T alb ..Peut., a :K. P a t s e h, WM IV. navela ih je Saritte i 265 Pelvu. U oba Pelva - PliNa. G. A l fold y, Splonum ll, .loci-rao ,je 'U novije vr!jeme u " ipovo SpLonum. Sa druge strane Baloju su lokalizirali na razne strane: KalU Bilaj, u Bijalovac, To maschek u Varcar ili Majdan, Radimsky u Majdan, Hoe11nes u Glavice (Glam. p .), u !Peckru, Cons u Varcar Hi Majda'n, OI'L IH (iz 191:2) ju # no od .Podrcr"nice, Miller ju # no od Podra " nice. a s njim i Alfoldy i Wilkes, u skladu s onim " to • k a # e, AJ III, 64, da se pojedine postaje Tabule jo " ne mogu identificirati i lokalizirali, n emaju ubikaciju Baloje. Ubikaciju Baloje n e daje ni M. Pavan. Ba1oja je :tra # en a ·i na orazmilm drUigirrn mjesUma, v. H o e .r n e s, Alte["thiimer LI, 133. P a v a n, Ricerche 133, o o:koli!ci J aj-ca, spominje ! ipov.o, a1i ,b ez poznavanja .tqpOigrafije. V. bilj. 317. GZM, 1951 2., 41 i d. 317 M. H o er n e s, n. dj ., 133-134, smatra da: >>Salviae, welches die Ta'btu1 la nicht 'ken'!l!t und B a• l oie sind abe-r offen!bar zwei Namen f.iir denselben Ort« i :ulbicira ih na' polje, na trasu ogranlka Itin. Ant. " to je svakako neis;p.ra• v no. 3t s T r u h e l k a, GZM, 1910, 184. 319 Ibidem, 184. 3?n D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1930, 158. I. B o j a n o v s k i, Baloie, rimski municizij u ! ipovu na Plivi, Acta, VII, 347-369.

108

zatekli neku autohtonu naseobinu, o karakteru nemamo odrepredod ! bi, ali s obzirom na polo ! aj naselja u ravnici, jasno je da nije bila obrambenog karaktera. materijalom, u rimskom kulturnom sloju, posebno se asortimanom i opekarski proizvodi (razne vrste opeka, tegule, imbreksi, tubulusi itd). Ako sudimo po tome, Rimljani su solidnije objekte (zgrade sa hipokaustom) izgradili tek krajem I ili u prvoj polovici II st. Mo ! da je istom tada naselje i dobilo fizionomiju urbanog centra i municipalni rang. U tom smislu indikativan je natpis postavljen u zapovjednika legija i konzula 107. g. n. e. G. Minicija Postavljanje baze sa kipom su i fragmenti statue) ovom uglednom predstavniku rimske aristokracije moralo je biti u vezi sa izgradnjom naselja ili mo ! da s nj egovim podizanjem u rang municipija. Sam Fundan mo ! da nije nikad ni bio u " ipovu, jer ni legije XII Fulminata i XV Apollinaris, kojima je zapovijedao, nisu garnizonirale u provinciji DalmarijP'22. Moglo bi se, dakle, manje-vi # e, kao sigurno uzeti da na Gromilama pored rimske ceste valja tra ! iti centar municipija, sa forumom, hramom, kurijom i statuom patronu. Ovu hipotezu sna ! no podr ! ava i natpis na Crkvini, vjeroj atno u sekundarnom polo ! aju) : Au]gusto et [Romae ?] sa[crum3121l. Mo ! da je upravo Gaj Minicije Fundan, prijatelj Plinija bio posrednik kod cara Hadrijana da ovo naselje podigne u rang samoupravnog grada. Pitoma dolina Plive, bogata vodom i plodnom zemljom, spada n a jljep # e predj ele u zemlji. Stoga se ovdje kontinuitet naseljenosti nije prekidao ni prij e ni poslije. $ ivot municipija je natpisima od I-V st.324 • Po Patschu natpis sa formulom iz I st. Tome u prilog govorili bi i spomenici dvojice J ulijevaca, ukoliko se ne radi o Ipak je vjerovatnije da je grad dobio samoupravni status tek u Hadrijanovo doba (1 17-138Y:" 7 , mo ! da u toku jednog cd nj egova eva putovanja kroz Dalmaciju. Ako se to desilo zagovorom Minicija Fun321 D . S er g e j e vs ki, GZM, 1926, 155-157: C(aio) Minioio / L(ucii) fi lio Pap(iria) J Fundano VII j vir(o) epulonum trib(uno) / 5 l eg(ionis) VII ( = 12) Fulminatae l quaestori tri buna l [pl]ebis praetori leg (ato) l [leg(ionis) 15 A]pollinaris j[Antonin(ianae)?] piae jl 0 [fidelis . . .. . .. c]ur[atori ... Cf. G. A l f ol d y,

Splonum ll, bilj. 39. Legio XV Apollinaris nakon rata jo # je n eko vrijeme ostala u Ca•rnumbumu (v. CIL Ul 4491, optio M. Ulpius). Pri kra ju T:rajanove vlade zamijenila ju je Legio XIV Gemina, a ovu u logoru Vindobona Legio X G emina (A. M o e s y, Pannonia 615, 60). V. bilj. 328. D. S er g e j e v s k i, Spom. 88, 102, br. ·6. Ara Minervae sacrum, D . S e :r •g e j e v s ik i, GZM, 19:216, 157 i n atpis CIL III 13982 iz susjednih ara lOM iz Tuka, P a t s e h , GZM, 1910, 186. U spor. jo # P a t s e h, GZM, 1910, str. 188, sl. 8, 188, sl. 9 i 133, sl. 12. :!25 CIL III 13982: ....] LLV l mat]ri / opti]mae et l pie]ntissimae ( v]ivae l pos]uerunt . L(ocus)] d(atus) d(ecreto d(ecurionum). U spor. K. P a t s e h GZM 1910, 18• 5 = W.M XI• I, '140. Fragmena t D M M(arcus I[ul(ius)?] ... , P a t s e h, GZM, 1910, 187 i ara Sex(tus) Jul(ius) Gracilis v. s., P a t s e h, GZM, 1910, 186. r.m I G. A l i o l d y, Splonum ll i 12 taj staV'lja u Hadrijanovo doba. Alfoldy locira Sipovo u Sardeata i identificira sa Splonumom, Bevo'lkerung, 158. Cf. J. J. Wilke s, Dalma•tia, 273.

109

dana, za kojeg se pretpostavlja da je bio i namjesnik Dalmacije, onda se to moglo dogoditi ne ! to prije 124/125. g., koje je ovaj postao prokonzul Azije. U to je vrijeme i legija XV Apollinaris bila sa Dunava na Orijent'-. Poku ! aj G. Alfoldyja da u " ipovo ubicira poznati autonomni centar Splonum je rezultat nepoznavanja topografije na ! ih Takvoj lokalizaciji Splonuma ne odgovara ni Dionov opis (56, 11, 1-2), po kojem je Splonum »fisei ishiron«, dok " ipovo le # i u ravnici, a u najbli # oj okolini nema izrazitijeg gradinskog polo # aja. Splonum treba tra # iti zapadnije, negdje u dolini Unca ili Sane, na vjerojatnom pravcu nadiranja Tiberijevih jedinica, a ne u dolini Plive. svom polo # aju na velikoj magistralnoj cesti i blizini rudnika (Sinjakovo i Majdan), Baloje se razvila u naseije. se da su kasnije u Baloji benediktinci imali samostan sa posjedom3130 • Prometnu va # nost " ipova i ovog dijela doline Plive pravilno je ocijenio >>"ipovo war ein wichtiger Verkehrsknotenpunkt in dieser Kommunikationsrichtung weil sich dort ein ganzes Netz romischer Wege kreutzte: der > > Salzweg« aus der Richtung Kupre ! ko PoljePolje (Sergejevski, GZM 1938, 49 i 1952, 42; Basler, GZM 1953, 339-340); die anzunehmende Verbindung " ipovo-Pecka (Ballif, S trassen, karta) ; ein besonderer Zweig " ipovo-Trnovo-Podra ! ko Polje (Radimsky, WM V, 266-270) und die oben erwiihnte Richtung nach Majdan und mit der Abzweigung gegen Jajce (Ballif, Strassen, 24-25. Vgl. Sergejevski, GZM 1952, H. VII, 42)<<a31 • se da Baloju spominju i bizantijski pisci u kasnom VI st., a u vezi sa provalama Avara i Slavena. Za vladanja cara Mauricija, u ljeto 597. godine provalio je preko Save u onda ! nju provinciju Dalmaciju vjerojatno starom rimskom cestom koja je iz Sirmiuma, preko Servitiuma i Leusabe, vodila u Salonu - avarski hagan Bajan i tom prilikom (kako savremenik Teofilakt Simokata, hist. lib. VII, e. 7, 10-12) osvojio dobro grad Vonkeis sa jo ! i utvrda. Ime ovoga grada u izvor ima se pi ! e na razne »Valkis<<, »Valvis<<, Balcha, Balea Doc. p. 254). Vjerojatno se radi o Baloie (B a l e a po Anastaziju, hist. eccl. p. 129 ed. Bonn.), putnoj stanici Tabule Peutingerijane. Ovom su prilikom stradala i naselja u Plive i S ane, boga tom a rheolo ! kim ostacima iz kasne
A. M o e s y, P a n n o n i a, 615- najvjerojatnije je Fundan bio legat Legio XV Apollinaris dok je jo ! boravila na Dunavu, ! to bi ga svakako pribli# ilo na ! im kra jevi m a . G. A l f 6 l d y, Splonum, l l smatra da je Fundan bio namjesnik u Dalmaciji 120. i 124. g, dok J. J. W il ke s, Dalma tia 4415, Fundanovo n a m jesni ! wo d aHra za T rajanove vlade. V. bilj . 314. O polo # aju Splonuma, v. J. J. Wilke s, Acta a ntiqua Hulligar.ica 1.3 (1'965), B1-125 i S . $ A XV 87, bilj. 5. I. O s .t o j Benediktinci u Hr.va;t s.koj, ,80. Iz izvoda m c.ntekasinske kronike (koje je Anastazije h bt. eccl.) vidi se d a je JIU·stiJni,jan sv. Benediktu darovao u Panoniji opatije: Cibalim . .. i Balcum, mo# da Baleam, Baloiam.
3111 AJ III, 6• 3. Baloie podvukao je M. H o er n e s, Alterthlilmer Iii , 135. 332 I. B o j a n o v s k i, N. st. IX, 1964, 118. U spor. W. T o m a s e h e k, Topographie, 515. M. H o er n e s, Alterhiimer, 133, K. P a t s e h, GZM, 1902, 414- 415. Opis ovih zbivanja v. kod F . S i ! a , Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 224-225.

110

3. Dionica Baloie V Indenea
Dana ! njom cestom oko 7 km. Cesta je iz Sipova dolinom Janja produ " avala ravno prema jugu: Ballif je spominje u tekstu, ali na karti daje cestu koja ne Sipovo nego vodi zapadno prema Peckoj. Isto nalazimo i kod Sa Gromila, gdje smo locirali municipium Baloie, da bi izbjegla motlo, cesta nije i ! la kroz Sipovo smjerom dana ! nje . komunikacije. nego ne ! to sjevernije preko Crkvine. Plivu je prelazila nekoliko desetina metara ni " e od sada ! njeg mosta (»Carski most<<), na mjestu gdje sam 1962. g. otkopao supstrukcije, sa mozaikom, hipokaustom i odvodnim kanalima, ali je dio zgrade ostao pod cestom004 • Iz neposredne blizine i obiteljski grob sa natpisom Flavijevaca005 • Mo " da upravo ovdje treba smjestiti putnu stanicu (mansio). · Pre ! av ! i Plivu, cesta je, da bi izbjegla tlo, i ! la zaobilazno kroz pa je ne ! to du " a od dana ! nje, koja s obje strane vodi uz Plivu i Janj. Kod gdje je upotrijebljen kao poznati reljef Minerve, Jupitera i Genija336 , morala je Janj 337 • Od do uglavnom se podudara sa dana ! njom cestom, koja je na njenoj osnovi. Stariji ljudi dobro pamte taj stari put, ! irok oko 4 m, se planum jo ! samo pod Crkvinom u zas. Gr ahovci Na Cr k v i n i u je otkopana jedna kasnoanU sastavu ove bazilike otkopao sam 1961. g. tri dobro grobnice na svod&39 • Cesta je prolazila neposredno uz stranu crkve. Bazilika se nalazila u lijepom i pitomom kraju i mo " da ·bi se nj eni ostaci mogli dovesti u vezu sa benediktinskom apatijom u Od Crkvine u do Cr k v i n e u gdje treba u b icir ati stanicu Inden ea, rimsk a cesta je preslojena modern om komunikacijom koja vodi desnom stranom Janja. po ostacima iz prethistorije i antike, ovaj kraj je tada bio dobro naseljen'341 •
p h. B a ll if, StTassen, .2'5 i karta. E. ,p a ! a 1 i AJ m .r, kaT•ta. I. B o j a n o v s k i, Bilje! ke iz a>rheologi.j e T, N. st. iiiX 19'6. •335. C. T r u h el k a, G:GM, 18912, ·:3119 C]L lill! 1.3;237 (p. 2.2.70). K. p a t s e h, Stra ssen, 60. T. VIII, datira natpis u IV st.: Fl(aviis) A p ollinari et Honorio filiis carissi[mis] et Frontino fratri et Max im(a) e matri . .. Uspor. D. S e1 r g e j e v s ik i, GZM 195• 2., 43-48. &36 K. p a t s e h, GZM, 1914, sl. 79.
(!&3

334

=

Odavde je cesta mogla prijekim putom skrenuti prema Gromilama, gdje naseobina, ali bi u tom trelbao drugi most preko PUve. sss D . s er ,g e G· e v sk i, GZ!M, 193·8, 419-51. ooo I. B o j a n o v s k i , N. st. IX, 10·3--1121. 340 v. , b ilj. 3.30. < 341 Osim ne.koliiko ,g,radjna., ovdje sam evidentirao i annaselje na Selii!tu u Grahovdma (Cifluk). Tu je na njivi otkopana zgrada, cca 15 x 8 m. z,gra.da je ·zidana od prilkllesanog ;kamena. Uglovi su >>u vinklu<<. Estrih od pijeska, i usitnjene opeke. Ispod estriha je sloj troske koji slu " i kao izolacija. Izgleda da je estrih bio pokriven jelovim ·daskama, o d Ikojih j-ruki s loj gara. SiTina zidova 0,60 m. Zild·ov.i su va,ni do vis ine od 1,20 m, a zidani :su u ma.lteru. ·P a.r alelno sa ovom zg1radom (koja nije otkrivena u cjelini), otkopan je - na .razmaku od 2 m zid drur g e jo ! 21grade. Od nalruza dola·ze kerrumika i .troska dok fragmena• t a orijepa nije bilo. Na susjednim nji'Vama javljaju se substrukcije .sa rimskom ope'kom i cri jepom, IPa se sa mo"e da je ovdje u antici 'b ilo jedno naselje seoskog k a-niktera. Naselje (v i e u s) je le"alo oko 200 m iznad ceste. Uspor. i moj . N. st IX, cit. u bilj. 339.
a37

se

111

Donji le ! e u zaklo:o.jenom i pitomom kraju uz sam Janj, u prirodnoj depresiji, opkoljeni sa jaka gradinska polo ! aja (Sokolina, Maglina glavica, gradina zv. Pandurica i Grabe ! ). Ovdje je, sv.;tkako, u predrimsko doba bio autohtoni centar, koji je kontrolirao va ! an put. Na Crkvini u na sedrenoj terasi uz Janj, otkopani su arheolo " ki ostaci: bazilika, sa grobovima na svod i sarkofazima. Konstatirani su i tragovi naseobineMe. Naselje je zadr ! alo sve do propasti rimske vlasti u na " im krajevima. po i hambarinama34 \ su centar ostali i u srednjem vijeku. Stanica I n d e n e a je na Tabuli obilje ! ena vinjetom koja prikazuje dvije kule sa bedemom. Nije gdje se nalazilo to rimsko utNajpovoljniji je polo ! aj na Maglinoj glavici (k. 600), karakteriszaobljenog oblika, koja dominira klancem. Glavicu obavija nekoliko nasipa poput prstenova koji djeluju poput avarskog hringa. Ako bismo valorizirali naseobine u onda je to svakako njezina prometna vrijednost. Tu je uspon na Janj i Kupre " ko polje. Pred putnicima je stajao relativno te ! ak dio puta bezvodnim krajem, dug preko 20 milja. Do prve putne postaje Saritte (Sarute) bilo je jo " 7 milja (oko 10,5 km), ali u stalnom usponu, sa visinskom razlikom od 450 m 480 m, Strojice na Janju 929 m) 344 • Dana " nja cesta iz do Strojica (Janj) koja je u najnovije vrijeme, vodi kanjonom Janja, dok je stari put, koji i danas uveliko koriste mje " tani i turme kada gone svinje i ostalu stoku na va " ar u Duvno34 S, vodio vispoljanom iznad kanjona Janja. Ni rimska cesta nije i " la kanjonom, nego se iz Donjih penjala u Gornje do sela a odatle preko Popu ! a i na Strojice.

4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute)
Seoskim putovima preko Popu ! a i oko 10,5 km. Na toj razdaljini cesta savladava visinsku razliku od oko 450 m, i dio na prvom odsjeku od Donjih do odakle se to u blagom usponu penje do Popu ! a i Na cijeloj dionici prolazi kroz bezvodnu i pustu visoravan otvorenih vidika.
34!2

D. S er ,g e j e v s 'k i, GZIM, l9i38,

i natpis Spom. 88, p. 9, br. 7,

sl. 7.

Ilbidem, 59. Jedan brdski put vodio je iz u Jajce (tzv. bijeli put) . usp. I. B o j a n o v s k i. Bilje " ke iz arehologije, II, N. st. X, 189. 345 Dana 3. VI 19615. g., ovaj kraj sa drugom Cvijom Aniiz Sipova, susreo sam svinja od koji su tjerali svinje na pijacu u Duvno. Turma se sastojala od 8 lij,udi sa ,oko 1010 svinja. Ide se pje " ke. Na konju gone hra'l1JU i ,rezervne sejpete za manj1u prasad, ako sustane. Putuju putom - Strojice - Vagan - kroz Prosjek - Novo Selo Mrtvica na polju - Gornji Malovan - # ujica - Duvno, dakle pravcem starog rimskog puta. Tako je od davnina. Krdo svinja (stoke) zovu d ! elep, a t ur m a je sve zajedno sa ljudima. Od Jezera i do Duvna putuju 3 dana sa stokom, a se bez stoke za 2 dana. Tako svake godine o velikim va " arima u Duvnu, na Duhove, na sv. Petra, na Gospojinu, o Miholjdanu i sv. Kati. - G. 1964. sreo sam jednu turmu i na Mlini " tu na starom putu Mlini " te Navike i ovih kao da se nisu promijenile jo " od Delmata.
343
'344

112

penje se seoskom ulicom, ! irokom do 4 m, sa starom kaldrmom i Sa strane su stare koje je ispreplelo debelo korijenje bukava, javora i oraha. Te ! ko bi bilo zamisliti u ovom kraju, gdje su razbacane, da bi ovakav put sa podzidama gradio itko osim Rimljana. Put izlazi u gdje se na du " ini od oko 150 m. nasuti planum rimske ceste, a ! irok Je do 4 m. Tu je bilo i Dok je opisani put kroz Gor. Mujd " ice vodio u i # ipovo, nasuti planum je skretao prema sjeveru, prelazio Plivu u te nastavljao dalje (preko Sokoca, Gerzova i Bau Pecku, gdje se spajao sa trasom Itin. Ant. Taj krak, koji nije ulazio u ! ipovo (BaLoie) nego nastavljao direktno prema sjeveru, unio je Ballif na Od jezera put se blago penjao prema Popu " ama. Na usponu je zarastao u " ivicu (preko Obadina); ucrtan je u katastarski plan (k. o. Strojice). Zemlja je privatna s obje strane " ivice, a sama " ivica dr " avno vlasni ! tvo. Potpuno se gubi u oranicama na Mahovima, ali se tu je ru ! evina neke (7 x 5 m), koja djeluje kao uru ! ena gomila. Put ne ulazi u Popu " e, nego prolazi seoskom urijom zapadno od Popu " a brda (k. 929) ravnim terenom Na dva mjesta vide se i kaldrma i, pored same trase, dvije osrednje gomile. Na pa ! njaku se put te ! ko ali se zato bolje vidi na Glavicama i Vel. Dolini, gdje su se spurile i kaldrma; odatle prelazi na Poljica, odakle se mo " e pratiti sve do i J a vora ne samo po spurilama nego i po kaldrmi i koji su se na ovom dijelu dobro Stara rimska cesta najbolje je na tzv. Ciganskoj ravni i na mjestu I z l a s e i349 • Od k. 922 produ " ava mimo k. 874, pa ispod k. 933 izlazi na Javor. # iroka je oko 4 m, a zovu je »rimska kaldrma<<. Obilje " ena je korpusom ceste, kaldrmom, usjecima i spurilama. Ovo je jedno od onih mjesta na kojima je najbolje Na Strojice izlazi preko
Ms Kroz Go>r. su od blokova. Na jednom dijelu put je i12ldigmrut na nasip tSa podzildom. Ba ! na mjestu gdje ,je p()dzida vide se i spurile. U kod jezera, a u Donje spur ! ta se do
347 P h. B a ll if, Stra> s sen, na .karti, ovaj od!s,jek je kao sigu['an, >>aber bisher nicht aufgedeckte Strasse«. - Put se mo " e smatrati ispitanim. Od jezera, gdje je planum, vodi seoskim putom koji je s obje strane zarastao u gustu " ivicu i izlazi u zas. na lok. Vijenac, gdje mu se vidi tlaka. Parcele sa zapadne strane zovu se toponimom Drumovi (provjereno u katastru). Sa strane, na lok. izces,te i > S eoskih ima nelko ! s:ta,ro ,g roib lje bez spomenika - uz samu cestu. Sa »Vi}enca« cesta sHazi na obalu Plive na mjestu zv. Brod. Ua]je naJstavlja kroz :s . Sokolac, i to pre:ko o.ramica zv. Drumov.i u zas. Uz trasu .s eoskog puta u Malino v na'! a.o sam . .rimskih tegula i, opeka. pu>t je nedavno obno,v ljen. # kok je 6 koraka. Nas't avLja prema Gerzovu. Na gran:ici Sokoca i Gerzova ·Opet prolazi ,p-ored parcele (nji!Ve) zv. D1'um, na .kojoj se nRJla> z e i ostaci s·rednjovje.k nvne nekropole. Preko lezovog turbeta« u Gerzovu nastavlja ravno u ali mu se ovdje trasa gubi. 348 Sa " et opis puta na ovom dijelu daje B a ll if, Strassen, 25: »... dann bei Javor und von mir gefundene Spurrillen. Die mit grosser Sorgfalt ausgemittelte Trase, welche das von Karstlochern stark durchsetzte Terrain in sehr schoner Flihrung durchzog, ist an vielen Stellen auch ohne Spurillen noch leicht erikennlbaiT'«. 349 Lok. Izlasci su u zas. Rast ik - Cesta >se vidi dobro 1 kod u te preko njive Bujadnice u zas. (s.

Kroz Gor.

8

113

Na samim Strojicama ulazi u savremenu cestu, jer je to i jedini prolaz. Prometni prijevoja Strojice u lokalnim okvirima i danas je velik. Na odsjeku nema nalaza. Jedino u zas. Rastik u kod lok. Izlasci, nalazi se Gradina, ali bez tragova antike. Strojice su i danas etapna stanica, kao ! to su bile i u antici. U blizini je i jak izvor vode, upravo uz trasu rimske ceste. Ovdj e se na golom kr ! u n ij e ni ! ta razdaljina od oko 10,5 km i Strojica odgovara distanci Tabule od 7 milja, pa stoga n a Strojice treba ubicirati putnu stanicu Saritte. Tome u prilog govore i prirodni uslovi trase, jer odavde bezvodna kra ! ka visoravan preko koje cesta vodi na Kupre ! ko p olje, gdje se nalazila stanica !annaria. I toponim, Strojice kao da na Saritte. ka " u, da je ime sela Strojice nastalo po tamo ! njoj crkvi sv. Trojice. Ovu cestu je Ballif tretirao kao vezu svojih cesta pod br. 2 i 3, a od Gor. Malovana na Kupre ! kom polju do Vagana na Janju poznata je kao »Solarski put« 350 •

5. Dionica Saritte (Sa'J'V-te) XIII Ionnaria a) Trasa ceste
Od Strojica do Stubo-vrela (Kupre ! ko polje) po Distanz-Nachweisu 23 km. Trasa rimske ceste bila je ne ! to i odgovara distanci Tabule, oko 19,5 km. Stanica Ionnaria naknadno je umetnuta u Tabulu i vinjetom zgrade ili kule. Nije jasno odnosi li se ta vinjeta na Ionariju ili na Bariduum, ali se gotovo svi autori sla " u da se milijacija od XIII m. p. odnosi na dionicu Saritte-Ionnaria351 • Pravac ceste podudara se sa tzv. Solarskim putom, koj i je ispitao Ballif. Od Gornjeg Malovana do Novog Sela na Kupre ! kom polju Ballif je samo na ! ao ostatke kaldrme, a Novog Sela i Vagana na Janju na vi ! e mjesta i ali Ballif ovaj put nije interpretirao kao sastavni dio itinerarske ceste Salona-Servicijum3512 • Cesta je unesena i u CIL III, T. VI iz 1902, i to od Prologa do Bjelajca, kao nesigurna, samo je kroz Prosjek, Novog Sela i Vagana, kao sigurna3513 Tu su tragovi rimske ceste i danas jasno vidljivi. Basler i koji su posljednji ispitivali ovaj pravac, ne daju topografiju komunikacije, niti je uklapaju u sistem itinerarskih cesta354 •
350 Sbrassoo. , 24 i 2.5. E. P a ! a l NaseTj·a, 21 i AJ UI, 63. - Po Balli.Jiu je jedan krak ove ceste vodio u Pecku, a drugi prema Majldanru i Ballif ne porvezJUje ove ceste rsa .komunikacijom TaJbule ri ne naselje u Si;poVIu. U tome ga slijedi i n. Jnl.i. 351 M. H o er n e s, Alterthumer II, 133, jedini smatra da je Ionnaria stajala na nekom od sporednih putova. U spor. K. H er m a n, GZM, 1890, .306, C. P a tt s e h, GZM, 1890, 367 i F. B u a. GZ.M, 1890, 406. 352 Strassen 24-25. Uspor. Via Salaria od Ostije do Sabina, uz Tibar. 353 Desorips• ilt H. K i e p e rt, sru:pplevit R. K i e p er t. 3 54 B a rS l e r, Kupres, GZM, 1953, 339-340,, :sa prilo"enom kartom. Uspor. # . B e ! l a g Kupres, Uvod i prilo " ena karta. E. P a ! a l AJ Iri, 6,3 i 65 i Nar s elja 21. Usporr. D. Sergejevs ,ki, GZM, 1.938, 49 i l r952, 42. E. P a ! a l AJ III, 64 da ;Se pojedine putne rstanice Tabule, njima i Iormaria, jo! uvijek ne mogu

1H

Na cijeloj dionici cesta prolazi izrazito kra ! kim terenom. Ostaci su joJ se dobro na odsjeku od Strojica do Novog Sela, a kroz dugodolinu Prosjek (Prosik), ogranaka Vitoroge (Mosor) i Ravne gore (Stra " benica).

natpis sa Vaganca na Janju (iz 37-41. g. n. e.)

SLika 10.

U neposrednoj blizini cest e nalazi se i poznati natpis na Vagancu u Vaganu (CIL III 9864a u spor. 10159) . .. inter Sapuates et La?]matinos, koji je bio postavljen 37. i 41. g. n. e . U dopunu L a]mat inos posumnjao je i Mommsen 355, jer Lamatis, odnosno Aemate, kao ! to smo vidjeli, le " e mnogo sjevernije na Vrbasu i te ! ko se mogu dovesti u vezu sa Janjem, ukoliko se ne radi o velikom prostranstvu plemenskog teritorija. oko 15 km (po Distanz-Nachweisu)356 • Cesta je sa Strojica najprij e blago silazila u selo B r do pored vrela zv. Gornje korito, kuda i danas vodi seoski put. Tu se odvajao i lokalni
355 T h. M o m m s e n, CIL III, 9864a: »La]matinos v. 8 dubitans supplevL cuun L amati'S ap!Ud Ravennatem et in tabula e iutSdem viae statio adsi1 t, q uae Aemate in Antoniniano a udit; Ae]matinos praefert [)ropter lapi.dem mi.Uarium n. 321()l1 (1015'9) lUbi vide quae d ixi« . M oja dosta natpisa glasi: Lucius Arruntius Caminus Scriboniamls legatus pro praetore Cai Caesaris Augusti Germanici iudicem dedit Manlium Coelium centurionem legionis VII inte1· Sapuates et . .? matinos, ut fines statueret et t erminos poneret. N atpis j e k:opi'ran dire ktno sa uklesanog u " ivu stijenu na potoku Vagancu (Vagan), sl. 10. 356 Dis,tanz-Nachwei. s , Route 153-154, p. 174-175.

115·

put u Babin Do i Glogovac na Janju, gdje su evidentirana naselja357 • U samom Brdu cesta se gubi seoskim putovima, a je i preorana (njiva Arman). Siguran trag javlja se u polju na ju ! noj periferiji sela. U izrazito kra " kom terenu se jedan usjek (dug 40, a " irok do 4 m) i kaldrma. Trasu obilje ! avaju hrpe kamena koji je iz aggera ceste. Preko livada Truoi Vaganskih podova blago vijuga kroz dolove Najbolje se u blagim usponima, na tvrdom, kamenitom terenu gdje se vide brojne za koje narod ka ! e »kola sv. Save«. # iroka je oko 4 m. Cesta ne ulazi u Vagan, koji le ! i u pitomoj kra " koj udolici, nego obilazi jugozapadnim obodom sela. Jasno se ocrtava na Lazinama, uz stoljetne vjerojatno od kamena iz kaldrme. Kod njive B i l j e g, koja bi mogla mjesto miljokaza, su se saostaci kaldrme. Cesta, zatim, prelazi na parcelu zv. Lokvice, na kojoj se na razmaku od nekih 50 m na pet mjesta vide Jedna od njih duga je 4 m. Tu se mo ! e izmjeriti i " irina koja iznosi 1,20 m. Uz Sto! ine - u blizini velike kra " ke u Vaganu se i jedan usjek, ali je, na ovom dijelu korpus ceste sasvim erodiran. Novija ispitivanja pokazala su da je Vagan bio naseljen i u ko doba. Otkad su zidane zamjenjivati hajte, nalaze se u zas. Donji Kraj, u blizini " kole, temelji rimskih zidanih od dobro klesanih kvadera, otprilike na dubini od l m. Takve supstrukcije, zajedno sa estrihom, otkopao je Todo # umar, a njegov susjed Slobodan rimske opeke (30 x 30 cm) u malteru. To su tek prvi tragovi naselja, koje je zatrpano aluvijalnim nanosima. Ova pitoma oaza u kra " kom terenu prvo je naselje sa ! ivom vodom Strojica i Stubo-vrela na Kupre " kom polju. Jasni tragovi ceste ponovo se javljaju na njivama zv. Ravanjke i Koritine. Na Ravanjkama se agger sa " irok oko 4 m, a na Koritinama (s. Vodice) - spurile, kaldrma, gomile kamena iskriz kaldrme i Sam toponim >>Kori tine<< ( = po svoj je prilici u vezi sa rimskom cestom. Kroz s. Vodice, kao i u naseljenim mjestima, tragovi ceste zatrti su novijim putovima, ali je ona morala prolaziti jedinim prirodnim putem kroz Kne ! ev do i Klanac, zas. i # umari. Odatle se uspinjala na bre ! uljak Plandi " te. To je na ovoj dionici i uspon. Sa Plandi " ta se spu " ta na Fermanovu ravan u zas. na kojoj se mo ! e pratiti vi " e od 100 m (usjek, podzid, i raznesena kaldrma) . Zatim prelazi na Prisojce i jasno obilje ! ena u kra " kom terenu nastavlja prema lokvi Repu " njak.
357 Za Glogovac, uspor. S er g e j e v s k i, GZM, 1932, 27 (stra ! arnica?, zlatni novac, prsten, i dr.). Glogovac nije naselje nego predjel i potok. Vidi i D. Sergejevski, GZM, 1938, 49.- Nalaze u i Balbinom Dowu (Janj) evidentirao IS'am posljednjih godina, i !to u na tri mjes.ta, na njivi zv. M e a ru zas. " tenkovac Sello zidovi, Q!peka i troska, na lo k. (kod nove "kole) zidovi i opeka i na •lolk. Glavica (•kod stare "kole} grobni•ca na svod. Baibid su bili zna1tnije aUitohtono naselje. U Babinom Dolu na lok. Hanovl izoravaju se substrukcije zgrada i troska.

116

Izgleda da je na Prisojcu imala dvije varijante, preko Plandi ! ta, i ni " im terenom padinama Plandi ! ta, kroz duboki umjetni usj ek, ! irok 2,20 m, da se opet u Klancu sastanu oba ogranka:358 • Preko Poljica, Fermanove ravni i Prisojca vijuga Pred Repu ! njakom dobro je kaldrma sa jakim Tu je i jedna spurila" 59 • CATE-NOVO SELO-STUBO-VRELO (Kupre ! ko polje), oko 7,5 km. Iza Repu ! njaka cesta ulazi u poznati Prosjek (Prosik), dugodolinu Mosora i Stra " benice, dugu oko 4 km. Pored njive zv. Gorica u Catama dobro se u ledinu konzervirana kaldrma. su in situ s obje strane ceste, koja je ovdje ! iroka 4,28 m , i U blizini je i dobro podzid ceste, a na izlazu iz Cata kaldrma. Na ovom odsjeku u kamenitom terenu se radovi na niveliranju i usjecanju u tvrdu kra ! ku osnovicu. Zato se ovdje i vi ! e spurila. Nekih 400 m iza Repu ! njaka nalazi se tzv. »Suvi bunar<<, dubok 1,5 m, promjera oko 3 m, a vjerojatno je nekad bio i dublji. U blizini bunara je manji usjek, sa i planumom zaraslim u ledinu, a nekih 200 m dalje dvostruke (upravo ispod i vi ! e jednostrukih i zaraslih u ledinu. Kod »Suvog bunara«, gdje je danas granica Janja i Kupresa, zapravo pravi Prosjek, uska kra ! ka dugodolina jugozapadnog pravca, koja zavr ! ava u Novom Selu na Kupresu360 • U predjelu »Drage« trasa rimske ceste je dobro vidljiva: ostaci kaldrme, i # irina joj je i ovdje oko 4 m. Pravac ceste je gotovo ravan osim na lok. Krivi put, gdje se dobro saagger zarastao u ledinu. U blizini Krivog puta je i manji usjek. U daljnjem toku cesta blago vijuga gotovo u istom nivou. Savremena staza ide uz rimsku trasu, jer izbjegava staru, najrasutu kaldrmu. U kamenjaru se cesta kao »tlaka« sa rasutom kaldrmom, koja je samo kompaktna a i zarasla u ledinu. Na takvim mjestima su i su i spurile, koje u ovom kraju zovu »kolotrazi«. Kod prvih u Novom Selu Prosjek se ! iri i prelazi u Kupre ! ko polje. Cestu i dalje obilje " avaju: rasuta kaldrma, i kolotrazi. U Novo Selo izlazi kod lok. Ma ! et, osamljenog na maloj uzvi ! ici. Odatle nastavlja preko njiva zv. Lani ! ta, na kojima je preorana (Jovo Kiso je na njivi Dolina u kompleksu Lani ! ta izorao kaldrmu) i ravno vodi prema crkvi u Novom Selu.
"""8 Sve od Vagana staru rimsku trasu prati uska jugoslavenska kaldrma, ! iroka 1 ,'5 m, ,kulukom lP'red N ,svje:tski rat. Nju ne treba mije ! ati sa rimskom cestom ! irokom oko 4 m. -Na Plandi ! tu, u smrekovoj ! umi, rimsku t>rasu nova ! wmska cesta Skojice na Kupre ! kom 359 Lo,kva Repu ! njaik danas je za!Pru!tena, Gwristi se samo za pojenje stoIke. Nedavno, ;priliikom je u lokvi dvvena oplata od 1bai!vana. Uza samu lokvru 1ri1mski put je pn)lpao, jer se urm!io teren. Od Strojica do Stuibo-vrela - na Mntrvaji {Kupre ! ko po lje) - put prolazi bezvddnim kra jem, pa je ova iLok!va mogla igra'ti neku ulogu i na kasi rimske ceste. '360 Selo Pr o s i k na Kupresu spominje se u isprav,t Stjepana Tomasevikojom ovo selo poklanja stricu 1knezu Radivoju, rv. Povijest hrvatskih zemalja Bosne .i Helfcegovime I, Sarajevo, lt94!2, 5,58.
1

117

Uz pravoslavnu crkvu u Novom Selu nalazi se i srednjovjekovna n ek ropola tuda je prolazila i rimska cesta i nastavljala niz polj e - ravno na Stubo-vrelo. Na tom dijelu cesta je u njivama u glavnom zaoran a ili Njezin pravac je obilj e ! en samo hrpama ka mena iz k aldrme.

b) Lokalizacija putne stanice Ion na ria
koji su se bavili ispitivanjem >>Solarskog puta«, prousu ovaj put izolirano, a ne u sistemu rimske cestovne mre ! e. S toga nijedan od njih nije raspravljao o problemu putnih stanica u ovom podJedino se tim pitanjem pozabavio Tomaschek, a po njemu i Cons, koji je putnu stanicu Ionnaria lokalizirao u Vagan na Janju, vjerojatno izonimijom Ionnaria-Janj. Jonariju treba ubicirati ju ! nije u Stubo-vrela, oko lok. Crkvina (s.Blagaj). U prilog tome govore u prvom redu arheolo " ki nalazi sa ovog lokaliteta, sa kojeg je Ballif objavio nadgrpbni cipus ukra " en reljefom Erota362 • Kasnije je Mitar Kovinjalo, vlasnik susjednih parcela, ovdje nalazio rimske novce, keramiku i ! rvnjeve, a otkopao je i dva rimska groba sa prilozima. To me je potakla da na Crkvini mganiziram manje iskopavanje, u toku kojeg sam otkopao zgradu 17,5 x 14 m, zidanu u malteru sa priklesanim kamenom. # irina zida iznosi 0,62 m, a je do visine od 0,70 m. Sa unutarnje strane zida se i ! buka debljine 3 cm. Dobro se odr ! ao i estrih, debljine 25-30 cm: na podlogu od kamena i " ljunka stavljen je premaz od maltera, pijeska i drobljene cigle, debljine 3-4 cm. Prema Mitra Kovinjala, i cipus koji je objavio Ballif, je u neposrednoj blizini ove vine. Pa ! ljivo sam pretra ! io i susjedne njive - Obadine i Otoke. Na Otokama su otkopani spomenuti grobovi. U jednom grobu navodno je (bode ! ), a u drugom dva stilusa sa konjskom potkovom. U oba groba sahranjivanje je izvr " eno inhumacijom. Na Obadinama, a posebno na parceli >>Ba"tina«, nalazi se razni materijal: lomljeni kamen i fragmenti opeke; keramika, troska i rimski Zemija je vrlo tamna. Od sam imao priliku vidjeti sesterac Marka Aurelija'363 , bronzu Julija Krispa, dva asa i jedan polucentenional, sva tri Dobija se utisak da su se na »Ba"tinama<< nalazili objekti drvene konstrukcije, sa suhozidnom podlogom, jer se prilikom oranja nije nailazilo ni na kakve tragove zidanih temelja. Naselje, sa Crkvinom u centru, zauzimalo je prostor. Sva je prilika da se ne radi ni o kakvom ruralnom naselju, jer se Crkvina nalazi usred polja, a na samoj trasi r imske ceste. Stoga j e vr lo vjerojatno da je ovdje bila organizirana jedna od etapnih stanica, sa upravnom zgradom p rometne policije (stationarii), obj ektima za p rijem putnika, r adionicama za p opravak kola i potkivanje konja, hambarima, " talama i skladi " tima. Tu su morali biti i razni drugi objekti za smj e " t aj osoblja p utne stan ice i skladi " ta; sve ono " to je p otMl

l ag
3 62

Ma

Na ovoj nekropor li im a oko 35. r aZJnih oblilka. Us\l)on:. ! . B e " Klllpres, S rednje'VIj eU\:ovni nadgrobni spomenici, Saraj evo, 1.954, lM. S tJ'a& sen, 24, T. VH, Hg. 1 14. A: Imp. Caesar AureL(ius) Antoninus Aug. P. M, Oohen, o.ko broja

1050.

118

rebno za n or malno odvijanje ove javne slu ! be (cursus publicus) i prometa Za sve navedeno bilo je tu dovoljno prostora. Kako pokazuju dalj in ari, bila bi to putna stanica Ionnaria . se da se njeno ime (ili bar n aziv " ireg u imenu susjednog Janj . Mo ! da se tako zvalo " ire oko Kupre " kog polja, a toponimi se najupornije odr ! av aju upr avo u perifernim oblastima.

6. Dionica Ionnaria-Ba1·iduo
O odsjeku puta Kupre " ko polje-Livno je dosta Udaljenost od nekih 45 kilometara (oko XXX m. p.) odgovara u stvari razdaljinama triju normalnih dionica Tabule. Ako se uzme da je za 5 milja puta (bez uspona) trebalo 2 sata hoda, onda je ovaj dio puta putnik mogao za oko 18 sati364 • Na Tabuli su, dakle, na ovom dijelu morale ispasti neke etapne postaje. Stoga ovaj odsjek podijeliti u tri etape. STUBO-VRELO (Crkvina)-U # IVAC polje), oko 14 km (mjereno po karti). Solarski (ili Janjski) put prolazi oko 300-400 m od Crkvine, na kojoj se nalazila etapna stanica Ionnaria'lGs. Solarskog puta i Crkvine le ! e njive Ba " tine ( " iri pojam Obadine) na kojima se izorava rimski materijal (troska, keramika, novci itd), gdje su vjerojatno stajali drv eni objekti postaje: taberna, konju " nica, itd. Solarski put nastavlja prema selu Stra ! benici od Mrtvaje u ravnom pravcu preko Obadina. Prolazi pored Malih i Velikih skih) prelazi Mrtvaju i izlazi na Stra ! benicu i gdje se na lok. Barakovac iskopavala kaldrma i rimska opeka i crijep. Na toj trasi, Novog Sela i Stra ! benice, nigdje se ne elementi umjetno puta, pa ni tragovi kaldrme na podvodnom terenu u z Mrtvaju. Na toj dionici iskopao sam n ekoliko sondi na Solarskom putu, ali nisam na " ao nikakvih tragova ceste. To me u uvjerenju da se na tom dijelu Solarski put ne poklapa sa trasom rimske ceste. Posljednja sigurno nije ulazila u podvodno koje stvara ponornica Mrtvaja, nego je prolazila vi " im terenom zapadno od Mrtvaje. Tragova joj nema; vjerojatno je zarasla u ledinu. se da joj pravac veliki tumulus na Suvatima u Stra ! benici367 • Od Stra ! benice prema jugu u glavnom se podudaraju trase oba puta, ravnim pravcem ispod Kurljaj e, Jarma i Na toj su trasi i srednjovjekovne nekropole Nevino brdo i Pod Od Rou Stra ! benici put prelazi preko Jakanova Briga te i Duge kose (prema ponoru Mrtvice u Kurljaju). Na dijelu do kose vide se i ostaci kaldrme i U tom dijelu se vao, ali oboren, i jedan >> putokaz«, visok je l m , a " irok 35-40 cm, k ao " to su i oni n a Ma rinu docu koje je opisao Ballif"l70 •
I. P a111oni'i a :r im s:k a, 10>4, bilj. 3. Stu'bo-vrelo se n a!lazi j-o" oko 400 m zrupardnije od Crkvine. ". B e • " l a ,g iC, Kup r es, 145 i 133. 3 67 V j. P oviest Bosne, 37, u S t r a !b enicu locir a Baridu um. 368 B a s l e If, K• upres, ·340. - Kroz sela Mal ova111 i Zlo selo p u:t je i n a aurstrijrsk om katastal'skom p lan u i'z 1833. g. (Zone 30, e . 16). Od lok. Groblje preko Ma " eta i Carevca (lbuna·r) [)rem a s j everu vodi ·kao »Solarski put«. 369 Uspor. ! . Be"lag n. d j. 129 i 110, k arta i skica na st r . 109. 370 St rassen, 22 i T. VII, sl. 13. J ed an t ak av k am en le !i i pred D !aja u Gornjem Malovanu. Ne zna se s kojeg je mjesta dovezen.
364

365

119

U pravcu Gor. Malovana vide se opet vrlo slabi ostaci kaldrme, ipak dovoljni da se mo ! e pratiti ovaj napu " teni put. Vodi ravno, a se kao utabana tlaka. U Gor. Malovanu (zas. gdje je nekad stajao # uljev han, modernu cestu Kupres-Livno. Tu je rimska cesta (mostom?) prelazila i vodila ravno preko Strljanica na vrelo U " ivac, gdje je bilo veliko rimskih komunikacija (quadrivium). Danas vrela vi " e nema, a preorane su i Strljanice (Streljanice), kako je nazvano ovo polje Str ! anja i Poganca. svoj put 1845. g. u Duvno, navodi ostalog: » ... preko Kupre " kog polja vodi drum livanjski; na ovaj brzo i stupimo na Streljanicu ravnicu ispod planine Malovana, 2 sata ... Na Streljanici mnoge se starine, novci, i prstenovi rimski ... polje ovo ne ore se, samo kosi ... «371 • Na ! alost, moderni arheolozi nisu stigli da ispitaju rimske ostatke na Streljanicama. Kod vrela U " ivca sastajale su se ceste iz doline Vrbasa i sa onima koje su dolazile iz doline Plive i sa Livanjskog polja. Tu je morala biti i etapna stanica, udaljena od Stubo-vrela u Blagaju oko 9, a od Livna (Bariduum?) oko 20 milja .. Vrelo U " iVAC- $ UJICA, modernom cestom oko 12 km, a starim putem pored Str ! anja oko l l km. Na ovom se odsjeku cesta Salona-Servitium poklapala sa cestom Salona-Argentaria3 ro. Ballif ju je obradio od Str ! anja do Gajevina, a markirana je kamenim putokazima, koje je Ballif smatrao za > >Schnezeichen« s obzirom da cesta prolazi kroz Kupre " ko polje, koje le ! i na visini od oko 1100 m. Na tom dijelu se i korpus ceste (>>Strassenkorper«)374. Stara rimska cesta, koju na Kupre " kom polju nazivaju »drum«, i danas- zarasla u livadu- na dijelu koji nije preoran, vodila je od U " ivca prema Str ! anju, a " iroka je oko 4 m. Preko Marin-doca, na kojem se nalazi jedan od Ballifovih putokaza, ali oboren, prelazila je na kosu, gdje se nalazi drugi putokaz in situ3 75 • Kroz Dolove put silazi prema srednjovjekovnom gradu Str ! anju, na kojem se, izgleda, nalazila i rimska stra ! arnica376 . Od Str ! anja do $ ujice cesta je u stalnom padu, ali je tako trasirana da se taj pad i ne Iznad gaja zarasla je u " umu, ali joj se vide i kaldrma. Na strmom terenu zasuta je i svedena na " irinu nogostupa. Spu " ta se niz Osoje do lok. Ma " et na 371 I. F. J u ik
106.

Putopisi i istorisko-et nograf,S:ki l!"adovi, Sarajevo, 1953,

Basler, n. dj. 340: > >Ova je u rimsko doba ima'la nesumnjivo transverzalni na magistralu Duvno - Bugojno, ali je Ballif doje iz sjevernog prarvca naglo prekida kod kJri ! anja na U " ivcu, i tek poslije Ravanjskih Vrata nastavlja dalje prema Rumbocima i Varvari<<. 3 n V. ovdoe ces! bu >>Ad Hedum cas.t ellum Daesi·t iatilum«, dionka Bis tue Vetus - Ad Maltricem. ' 174 Strassen, 22, Fig. 13 Na austrijskom katastarskom planu je kao >> Stari drum <<, a vodi pored Str ! anja preko Strljanica do U " ivca (Z. 30. col. XVr l? . 375 iPutotkazi (v. sl. kald Ball!ifa) su uldaljeni jedan od d11ug·oga oko 200 m . Putoka:z na ko.s i ima d imenzije 7,5 x 42 om, a onaj na !Marin-Docu 90 x 3'5 cm. Sasrvill11 .su ±m putolkazi koje 1 sam nai " ao u Sltra !Jbenici i kod D ! aja u Gar. 376 V. Rad , iJ ms lk y, G2lM, 1• 89!2, 11B. K. ,part; ·s ch, GZM, 190Q, 6----8.Struk!turom zidanja taj se objeka·t potpuno mz<likuje od arh'i,tekture srednjoVJjekJovno.g grada.

120

Sa sve do Str ! anja vidi se kao >>trag« (tlaka) utisnut u plastiku terena. Jo " se bolje vidi s nove ceste, koja vodi zapadnom stranom Str ! anjskog klanca. Kroz se cijela " irina puta, koja ovdje iznosi 4,50 m: agger, kaldrma, podzidi i usjek. Ova cesta ! ivo je kori " tena i u tursko doba. Turci su ovaj put obnovili, ali na staroj osnovi. To dokazuje u prvom redu njegova " irina od oko 4 m, dok su turski putovi t zv. kaldrme mnogo u ! e. Oko 1,5 km ispred Sujice cesta prolazi pored dvije grupe " to jasno ukazuje da je prometnica kor i " tena i prije Turaka. Put, zovu »Str ! anjski put«, ali je poznat i kao >>rimski put«. Gdje se nalazila etapna stanica (mansio)? U samoj # ujici dosad n ije bilo n alaza, dok su u susjednim otkriveni znatni ostaci naseobine. Tu se oko bazilike prostiralo naselje prometnog Tu je ulogu # ujica igrala i u srednjem vijeku. To dokazuju ostaci srednjovjekovnog Str ! anj-grada sa ostacima rimske stra ! arnice. I turski defteri (oko 1528. g.) navode za " ujicu da klanac (»derbent«) i da su njeni stanovnici zbog toga oslonekih Sa na "eg aspekta # ujica je i stoga " to su se u njoj sast ajale dvij e Dolabeline ceste, ona koja je dolazila iz Duvna i ogranak Tabule Salona-Servitium iz pravca Liv na380 • ime ove stanice ostalo je nepoznato zbog lakune na Tabuli. # UJICA-LIVNO, modernom cestom 23 km, a rimskom cestom oko 19,5 km. Tragove rimske ceste ovdje je zapazio jo " ing Mojza3 81 • I po Ballifu se »von der Borovaglava . ... lassen sich die Spuren der Strasse bis ins Borovopolje . ... verfolgen<< 382 • Ballif spominje i ali bez pobli ! e oznake mj est a gdje se nalaze. Rimska cesta, na je osnovi polovinom XIX st. turski put, uglavnom prolazi pravcem sada " nje ceste, ali sa manje zavoja. Mo ! e se pratiti bez prekida od turskog mosta u # ujici do " kole u PotoCesta je vodila kra " kim terenom preko Sutina u polju, a zatim ispod Lupoglave (gdje se vide i na Borovo polje, ali n e " to ju ! nije od moderne ceste, jer ide preko »Dokozina greba« i Korita, t e se na Borovu glavu u spinje klancem k . 1290 i 1223. I n a Borovoj glavi navodno ima »!libova «. Modernu cestu je sjekla ispod Kuka, a Tu su se pored rp;u:ta na proplanku, velika :.r obliiku pri• zme. 378 M. H o er n e s.. Din. W.rund., 283. e. M a r e h e s e t t i, GZM, 1891, 246. V. Rad i m s k y, GZM, 1892, 118. K. P a t s e h, GZM, 1902, 6-9. Uspor. e o n s, DalmaJtie, p. 379 M. D ! a j a, Sa kupre " ke visoravni, 1970, 84. 380 Ovo je !bio jedan od na• jfrekventniji<h ces1 tovnih pravaca ·klro.z Bosnu. Cf. P . M a t k o v P utovanj a po Balkanskom poluotoku XVI vijeka, Rad J AZU, 129. D j. M a z a l Biograd - Prusac, stari bosanski grad. GZM, 1951, 147 i d. H. Kr e " e v l j a k o v Hanovi i karavansaraji u BiH, Sarajevo, 1g,57, 1 2.7-:13·3. 381 J . A • la Delminilum, BD, 187• 8, 54-·56: ,,Le tr ace d eH a via rom an a tra Suica e Livno passando per Borova-glava . . . fiurono gia rilevate dall' ingegnere Moiza, r'isulta dalla carta annessa all' opera, gia dtata, del console Blau« (56). Uspor. B l a u, Reisen, karta - Ri:imische Strasse. as2 B a ll if, Stmssen, 22.. V. i bilj. 2. E. Naselja 18 i 19 usvojio je Ballifove i rezultate, pa na .kar ti ima ucrtanu cestu L:vno - Sujica preko Borove glave (1229 m).

121

odatle se niz spu ! tala u uza samu Gradinu na nama38". Nekih 500 m d alj e, n alaze se u z staru cestu zavaljeni bunar i lokva , zvani Kod bunara su u tvrdu osnovu staroga puta urezan e dvostruke v jerojatno one koje sp ominje B allif (»abseits der Str asse <<), a nalaze se odmah ispod savremene ceste. Ri m ska cesta se dalj e spu ! t ala n iz t rasom turskog pu ta do izvora V r b ovnik u gdje je v jerojatno u ! uma rku Borak bila pored izvora manja etapna stanica prije uspona na Borovu glavu. Tu su se po nar odnom bacali kamena s ramena Mijat i Mali Marijan. U blizini ovog vrela nalaze se dvije srednjovjekovne nekrop ole, koje u kazuju da su cesta i bunar predturskog porijekla"8 '. Kod ! kole u stara trasa se sastaj e sa dana ! njom cestom. Kroz je obilje " ena srednjovjekovnim nek ropolama - grobljima. Jedna je u zas. na lok. Lastve, odmah uz »rimski put < <, a ispod moderne ceste (25 druga je na Golom l1rdu u zas. Podgreda sa vi ! e od stotinu spomenika, a u zas. na lok. (75 Ballif je i na ovoj trasi zabilje " io spurile u Kaselova klanca, sa tragovima ceste ispod Golubovine Osim Gradine na koja je vjerojatno slu " ila za za ! titu ceste jo ! u predrimsko doba, na ovom se pravcu nalazi i Gradac iznad gradina delmatskog tipa sa nasipom. nalaza bilo je navodno samo na Crkvini u PodgredP86 • Od u do Livna staru rimsku cestu, koja je bila kori ! tena i u srednjen1. vijeku i u tursko doba3 8 7 preslojila je nova - na dijelu.

7. Dionica Bariduo XIV In ALperio
Iz Livna je cesta vodila preko Gubera, Rapovina, Grboreza i Prologa do lakta pod Dinarom, gdje se sastajala sa cestom Itin. Ant., koju smo obradili u ovog poglavlja. Ogranak od Prologa prema Livnu ucrtan je i na karti CIL III (1873), kao »sichergestellte Strasse < <, iako joj nisu tragovi na terenu. Ovaj pravac dobro se u klapa i u distancu Tabule, jer od Livna do Prologa dana ! njom cestom, koja vodi ravno preko polja, iznosi 17 km, ali se mora dozvoliti da je rimska trasa bila ne ! to malo Ako tome dodamo i udalj enost Pro300 U posljednje w ijeme G r adimu s1 u r askoJ pa• l i cesta,ri d a b i d ob :H mater ijal za ceste. je jo ! a abr a mlben i tu m ultus vi,so.k ok o 110 m. Opseg Gra d:ne je 80 x 35 m , a oblik elipsoidan. N a Grad ini im a dos t a ,p r ethistorij,s ke k era m ike. 38 4 Nekrop ola u na lok . Vrb ovn ik sa 10 spom eni k a, nekih 20 m od bunara. Oko 300 m sjevernij e, uz sam put n ala zi se na lok. V alu ! a d r u ga nek<rop ola sa alko 35 spo m en ika. 385 Strassen , 21 2. Na a ustrijskom pla n u je ka o »Ro:mer Strasse«, a vodi sj evenno o d u pravcu K orita. I<,roz a u pravcu na istom je :p lanu (Z. 30, col. XVI iz 1383) k ao

» Alte Strasse«.

asa Navodno s u neki na·l a zi sa Crkvine u P.odg·redi, njLma i n atpi si, p r eneseni u samos tan Gorica kod Livna. 3 8 7 L i,V'no je u a1 nti-oko d oba bHo n asel je autohtonog kara• k.tera o nadgrob ni spomenici. U spor. K. P a t s e h. GZM, 1906, 164 i d. , GZ<M, 191 12,282. D . Se.rg ej evs k i GZM, 193<0, 159- Wl i GZM, 19:31. 19-2,2. genti1no ime su A e l i i.

122

log-In Alperio (po rimskoj trasi) od oko 4100 m , dobit otprilike vrij ednost koju daje T abula od oko 21 km. Ili: m ilj okaz iz Prologa sa oznakom a Salonis XXXIV mp nal azi se na pedesetom kilometru od Salone. /\ko :'e t ome doda 17 km Prolog---Livno, ukupna udaljenost od Salon e do Livna, gdje smo ubicirali Bariduum, iznosi 67 km, a zbir na vrijednost distanci po itinerarima iznosi 43 mp oko 64 km. Sada ! njom cestom ta razd aljina iznosi 83 km. Razlika otpada na zavoje preko Din are i okuke S inja i Solina. Kao ! to smo vidjeli, i dionicu ceste A.equum-Pelva---Salviae vodi pravcem Prolog-Livno, a odatle preko na polj e. P ravac ove ceste koji je v odio smjerom dana ! nje k omunikacije obilje " en je nalazima u samom Prologu, Grborezima i Livnu 388 te srednj ovj ekovnim grobljima u Prologu, Gr borezima, Rapovinama i naselje bilo je ono u Livnu, ali nam iz izvor a status naseobine nije poznat. po onomastici, u Livnu uporno i dugo se odr " ao delmatski Ako, dakle, liniju sa reperima: Stubo-vrelo, U ! ivac, Str" anj, # ujica i Borova glava, onda Stubo-vrela (Ionnaria) i Livna (Bariduum) na Tabuli treba unij e ti konjekturu od oko 30 milja. Nemamo realnog osnova za r aspravu da li je n a Tabuli izostavljena jedna ili dvij e stanice i kako su se one zvale. Izvjesne objekcije u vezi s tim problemom, iznio sam u uvodnom dijelu ovog poglavlja. Tamo je bilo govora i o problemu prostornog opsega plemenskih zajednica Barizaniates i Lizaviates391.

8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km)
Cesta je preko Prologa prelazila istom trasom kojom i cesta Itin. Ant. koju smo opisali. Ostao je nerije ! en jedino problem ubikacije mansio In Al perio ( = In al perio?).
3ss B a ll if, GZM, 1891, 397. U spor. B a s l er, Spolija arhitekture na n ekropoli Mramorje u Grborezima kod Livna, N. st. VIII. Sarajevo, 1962, 115- 118. Za Livno v . bilj. 387. U spor. I. B o j a n o v s k i, P elva i Salviae, Adriatica. str. 50·3-522. 389 B e !l a g Grborezi, srednjov j ekovna nekropola, Sarajevo, 1934. Na katas:tars.kom ,pl anu iz u blizini puta je nedalek o Gulbera '·Ried Bilje ,g<<, a kraj ;pur t a »Ried lVITamDrje" i »Gradina«. Dana'S u tom dije1u vi ! e nema a ni '"biljega« koji je mogao }:)iti miljokaz. Navedeni lokaliteti se nalaze Prologa i Gubera, dok bi u samom Guberu mogli imati za h odolo ! k a ispitiva nja toponimi >> P ogledala« i »Ciga:nski p ut«. Od ranijih Bariduum je ubicirao u Livno H o er n e s, D in . Wand, 928 i CIL I II 2, T . III = Ballif, Strassen, karta; Mayer, Die Spra-

c h e, 77.

_

::<n U spor . B. G a br VAHD, 1953, 107-- 109. iz Su ! njara je granicu dvij.u delmatskih " upa (pagus). O n e s.u, svaJ;:a sa · s vo j,· s>trar ne Dinare. i samu zahvata'le '#iroko BaTiz aniates su dr " ali Li vanjsko polj e, Vizav iates gornju Cetinu sa Vrlikom, a Osi · n:iates doni n :sa S irnj em. Prema tome, pr oblem prosto:n og 01psega delmats'k:ih pfemeaskih zajednica treba rje ! avati u ! i.rem terito rij a.l.nom opsegu . M o " da bi se u vezu s Bari duom mogao doves ti i etnik .B ar i d u s t ar u m (casteLlum BaTidusta.rum) iz Dacij e, u Alburnus Maior, gdje je bilo naseljeno dosta rudara i trgovaca iz Dalmacije, tako npr. i iz susj ednog Ekvuma. Usp. C. D a i e o v i e i u, Is toria Rominiei, I, Bucuresti, 1960, 51 i d . V. bilj . 67. U tom bi i odnos delmatskih " upa (pagus) bio

123

Udaljenost od na Cetini do Bilog Briga pod Dinarom gdje je mogla biti manja naseobina iznosi svega 9 km, dok Tabula daje 8 milja, dakle oko 12 km 11,77 km). Od do Vagnja na Prologu udaljenost rimskom trasom ne ! to je od 14 km, a do Prologa u Livanjskom polju jo ! preostaju 4 km. To da se postaja In Alpedo nalazila nepuna 3 km ju " nije od Vagnja i da se ne mo " e tra " iti u Bilom Brigu. Arheolo ! ki tragovi te stanice nisu se ali su morali stajati negdje u blizini ru ! evine austrijske " andarmerijske kasarne, ili - ! to je vjerojatnije i - na zaklonjenom prostoru u blizini dana ! nje cestarske na Upravo su u blizini toga mjesta na karti kod Ballifa nalazi i spurile. U stvari time se zatvorio krug Ekvuma i Leusabe. Dok je ogranak Itin. Ant. prelazio preko polja i Pecke u dotle je ogranak Tab. Peut. vodio i prometno lak ! im smjerom, preko Kupre ! kog polja i doline Plive, u kojoj se nalazila Baloja, napredna samoupravna aglomeracija. se da je u kasnijim carstva vi ! e bio kori ! ten ogranak ceste preko polja (Pelva-Salviae-Sarnade, Itin. Ant.): svi naime miljokazi s ove komunikacije (Gordianus, Constantius Chlorus i Julianus), a vjerojatno obilje " avaju i neke zahvate na reparaturi ove u III i IV Ipak, sasvim je izvjesno da je simultano bio kori ! ten i krak preko Kupre ! kog polja (Tab. Peut.), jer su se na njemu nalazile i neke naseobine kao one u Livnu (Bariduum), # ipovu (Baloie), i Majdanu. Ovim je pravcem vodila i jedna od najva " nijih prometnih arterija u provinciji - cesta Salona Argentaria (na odsjeku ! uica-Kupre ! ko polje). Na oba pravca bio je i cursus publicus, ali ne znamo da li su oba radila kroz cijelo vrijeme. Kao da neke indikacije za daha ranog carstva daju prednost kupre ! koj varijanti (Tab. Peut). Ako bismo na kraju rekapitulirali na ! a izlaganja, onda bi komparativna tabela ceste Tabule Peutingeriane izgledala ovako (v. Kartu I) . SALONA XVI (XXI?) m. p. AEQUO VIII m. p. IN ALPERIO XIV m. p. B ARID UO (XXX? m. p.) IONNARIA XIII m. p. SARITTE (Sarute) VII m. p. IND ENE A V m. p. BALOIE XII m. p. LEUSABA X (?) m. p. LAMATIS XII m. p.
31

SOLIN oko 31 km (kraj Sinja) o. 12 km VAGANJ (na Dinari) o. 21 km LIVNO o. 44,5 km BLAGAJ (Kupr. p.) o. 20 km STROJICE (Janj) o. 10,5 km (na Janju) o. 7,0 km # IPOVO (na Plivi) o. 18 do 19 km
o. 19 km KRUPA (na Vrbasu) o. 20 km(?)

1\\ V. opis naprijed: dionica Aequo -

Pelva, V. bilj. 93 i 94.

124

CASTRA XIII m . p. AD FINES XVI SERVITlO

BANJA LUKA o. 19 km LAKTA ! I (banja) o. 24 km BOS. GRADI ! KA

C. CESTA SOLINSKOG NATPISA (CIL III 3198a = 10156)
U toku izlaganja istaknuto je da je cesta solinskog natpisa .. . ad fin es prov inciae Illyrici mogla ili trasom Antoninova itinerara ili onom Tabule, ali je mogla prolaziti, bar i n ekim smj er om. Preliminarno i naveo sam i dvije iz (Aequum) u dolini Cetine do Vrlike, a odatle preko Uni " t a na Grk ov ce, ili iz Prologa, ju # nim rubom Livanjskog polja do Grkovaca. Kako smo vidjeli, nema. Iz Grkovaca je mogla na polje preko Bastasa i Odnos Dolabeline ceste prema komunikacijama itinerara nije u starijoj literaturi dovoljno tretiran. Prvi je ovo pitanje sa vi " e sistema postavio Nakon a nalize itinerarskih pr avaca kojima razlikuje du# i i stariji pravac od i i oba v odi preko Glapolja)3913 , a utor je odredio i pravac ceste a S alona . . . . ad fines provinciae Illyrici: Salona-Prolog-Livno-Podgradina (Kamen)-Pecka polje- ! ljivno-Banja Luka-Mahovljani (Ad Fines). Navedeni pravac ima 260 km a du # i je od Dolabeline ceste za ne " to vi " e od 10 km, ali i pored toga smatra da odgovara magistrali koju su ». . . die Romer friih, d . h . sofort nach der Eroberung dieser Gebiete - also 16/ 17 u . Z . - w ie dies aus der er w ahnten Inschrift hervorgeht, Cesta je, p o n a dionicama Pecka! ip ovo-Majdan i kod bila ne " to Opisani pravac nije u skladu sa situacijom na terenu, jer na dionici Livno-Podgradina i Pecka- ! ipovo, itinerar izlazi iz realnog toka rimske ceste. Na tim pravcima su mogli p ostojati samo vicinalni, p u t ov i306 • U kakvom je, d akle, odnosu Dolabelino. cest a prem a itinerarsk im komunikacij am a? Ima li elem enata koji bi id en tificiran je Dolabeline ceste sa jed nom od .itin er arsk ih? Elem en ata koji b i imali snagu relevantnih dokaza nema. Mogu se samo izvoditi u ok viru pretpostavki. J ednu takvu prihvatljivu pretpost avku izn io je jo " W. Tomaschek, po k oj em starija t j. Dola belina cesta (koju on s pravom iden tificir a sa cestom Tabule) ide vi " e p rem a rimske ceste na t er enu stekao sam u tisak d a se Dolabelina cesta ad fin es provinciae Illyrici p okl ap ala up r avo sa cestom T abu le. Zbir distanci koj e daj e T ab ula , za oko 30 milja, divergira samo za n ekih 10 milja prem a podacima solinskog natpisa (1 26 30 = = 156 : 167 milj a). sam u uvodnom dijelu u kazao d a t a r azlika mo # da n astaj e otuda " to je Dolabelina cesta i " la do p r ijelaza n a Savi t j. ad fines

+

AJ III, 64. Iibidem, 65. Ibidem. 396 Cest a L ivno Padig.rad in a - »VerbimJdung zwisch en dem un d d e m L ivanj.sko - p o1 l je« (cesta b r. 4) , B a l l i f, Stmssen , 23. co1 Topograp hie, 517.
3 t'3
;304

125

provinciae Illyrici, a ne do etapne stanice Ad Fines. Prijelaz je mogao biti negdje u blizini Srpca ili Donje Doline. Kada je cesta Siscia-Servitium-Urbate-Sirmium, desnom obalom Save, posljednja dionica itinerarske ceste Salona-Sava skrenula je pravcem prema B os. Gradi ! ki-Servitium, koji se n alazio otprilike na puta prema Sisciji i Sirmiumu. oko Srpca ispitivao je i do ! ao do da tu nema nikakvih rimskih ostataka. Njegovu su pa " nju privukli ostaci i polo " aj lok . C a g a n gr a d, koji se polukru " no izdi " e nad desnom obalom st a r og korita Vrbasa i njegove pritoke Ine, a koji na to da se ovdje »tra " i neko naselje (utvrda) iz ranog srednjeg vijeka« 3 u8. Kada sam 1969. godine obilazio ovaj teren, na Caganima sam n a! ao novu situaCiju. Cagangrad je 1959. g. bio od vodnim kanalom, na k ojem je pumpna stanica. Tom su prilikom otkopani temelji zidanog opekom. Zid je u temeljima sa vanjske .strane bio oblo " en koljem i pleterom, a u uglovima k rupnijim kamenom (oblutkom). Nije nam p oznata · ! irina ovog jer kanal nije zahvatio cijeli objei{at, dok mu du " ina ·iznosi ok o 12 m . .Zidovi, ! iroki ne ! to p reko l m, su se do v isine od 1,5 m , a le " e 1,5 m ispod nivoa dana ! njeg terena. Utemeljeni su, dakle;' 3 m duboko na kompaktnom sloju gline k oji je debeo 6 m. Prilikom iskopa kanala n a ! lo se mnogo opeka fo rmata cca 35 x 15 x 6 cm, · ali slabe konzistencije. Po obliku bi opeka m o " da mogla biti rimska, ali po kvalitetu ne odgovara rimskoj proizvodnji. Cagan gr ad zahvata prostorni a real od n ekih 3000 Izgleda da je bio opk olj en visokim · bedemom od opeke. Vrbas, koji je, samo u posljednjih 50 godina tri· puta promijenio korito, nij e plavio Cagane, dok na slavonskoj strani nije podignut nasip (1914). Iako opeka sa Cagangrada po svojoj konzistenciji nij e situa cija samog objek ta, sa temeljima ukopanim 3 m duboko, kao i njegova kao da ukazuju na postanje objekta. Ovo je samo pretpostavka, jer rje ! enje problema treba prepustiti vremenu. Mo " da su prakRimljani pravili opeku od zemlje uzete na licu mjesta? A mo " da je i nedovoljno i slabo osu ! enu opeku o ! tetila vlaga? Vjerojatno ovdje na samom Vrbasa u Savu imamo jednu kasnorimsku (?) utvrdu-pristani ! te, kakva je npr. bila i ona u i druge398a. Po svoj prilici se radi o skloni ! tu flotilje. Udaljenost Lakta ! a od Srpca iznosi oko 35 km, a Lakta ! a od Bos. Gradi ! ke oko 28 km. Ako se uzme u obzir i da je prijelaz preko Save kod Srpca i Davora mnogo lak ! i nego kod Bos. Gradi ! ke, postaje jo ! v jerojatnije da je Dolabelina cesta vodila do te je, naime, da je u momentu glavni cilj Dolabeline politike bio da pove " e
N. st. IV, 67 i Naselja, 27. je s pravom istakao da je foizonimija Servitium = Serbitium - Srbac samo filolo!ka apstrakcija bez arheolo !Jke osno,ve. Oron im Srlbac :bi mogao ipak porij ek·lo (etimolo! k i) od Serbitium, p o ZaJkOJnu o odr " anjtu top0111ima. To bi ujedno pretpostavljalo teri,t orijalnu pripadnost Srpca SerwHiumu k ao autohtonoj civitas, se • teritorij mogao pwstira:ti u trolmbu Acd Fines (Lalkta!i) - Srbac i Dubica, ukoliko to ne bi bilo u suprotnosti sa citiranom Justinij anovom novelom. aus• A. M 6 e s y, Eine spatromische Uferfestung in der Batschka?, zbornik, XII (1969), 71-79, sl. l - Podatke o ostacima utvrde na Caganima (Cagangrad) zahvaljuj em drugu Dragoljubu direktoru Vodne zajednice u Srpcu.
3 '\3

126

Salonu sa Panonijom i Sirmiumoma00 • Do Save su cestu mogle izgraditi dalmatinske legije, a kroz Slavoniju panonske. To bi rje ! enje zadovoljavalo i potpuno odgovaralo ciljevima Rima u tom Dolabelina bi cesta, prema t ome, i ! la pravcem: Salona- P rolog (h ALp erio)-Livno (Barid uum)-Kupr e ! ko p olje (Ionnaria)- d olina P live (Leusaba) -Krupa n a . ·vrbasu (Lama tis)-Banja Luka (Castra)-Lakta ! i (Ad Fines)-(vjeroj atno) Srbac (U 'Jate), ili kod Donje Doline, ! to d a bi se do Lakta! a poklapala sa komunikacijom koja Je ucrtana na Tabuli Peutingerijani. U prilog tome mogle bi se n avesti i ! to se na odsjeku ova cesta podudara sa onom ad Hedum casteLLum Daes-ii.Latium., ! to vodi povolj n im teren orn, bez visokih prijevoja, izuzev Prologa; ! to povezuje vi ! e autohtonih naselja ne-go cesta Itin. Ant.: Livno, " ujica, " ipovo, Majdan i d r . Izgleda da je dionica Antonin ova Itinerara preko Sta:retine planine bila ne ! to kasnij e, istom kad je municipium Salv ium (H alapostao a to je moglo biti negdj e na prelomu I i II st. n . e . I n eki elementi n a ovom odsjeku kao da govor e u prilog ove teze : kaldr·· ma Li ! tana i i cesta u z Sta r etinu vi ! e odgova raju gradnj ama Trajanovog doba. Pravac Itinerara Antonini obilje # en je miljokazima, dok na ogranku Tabulae Peutingerianae dosad nije nijedan miljokaz, izuzev »putokaza<< n a p olju. To b i m oglo da je ova komunikacij a ostala manje-vi ! e u onom stanju u k akvom je bila jo ! u prvim danima rimske vlasti. Uz ogranak Tabule n alazi se i jedan od najstarij ih rimskih spomenika u u n u tra ! njosti provincije, i nter La?]matinos et Sapuates na Vagancu u Vaganu (Ja nj) . I to su razlozi koJi navode da priorit et dademo ogranku Ta bule. Izgradnj a cestovne veze primorja i dubokog jedan je od pothvata rimske uprave u Dalmaciji. Iako komunikacij a Salona-Prolog-Banja Luka i nije u prvi imala ekonomski jer je - osim na sektoru Majdana i Sinjakova - prolazila r elativno pasivnim krajem (ali manje pasivnim nego ! to je danas), njezin je i bio velik. njeno historij sko nije bilo samo u tome. Ona j e trebala da pove # e maritimnu Dalmaciju i Italiju sa plodnom Panonskom nizijom i da doprinese za ! titi granica carstva (prema barbarikumu), koje je August pomakao na Dunav. U svom dugom vijeku cesta je odigrala doista ulogu. Njom su stupale legije koje su ukrotile hrabre Delmate (feroces Dalmatas, Salust), dok su k asnije mar ! irale protiv Sarmata, Gota i drugih naroda koji su prijetili carstvu, da na kraju upravo ovom cestom pojure avarske horde i poslije punih 600 godina uni ! te dio onoga ! to su Rimljani stoljestvarali. Izgradnjom ove komunikacije bio je prvi, ali i posljednji put, uspje ! no otklonjen (u okvirima datih ali i potreba) onaj geografski dualizam koji razdvaja Panoniju od Dalmacije. A. D o m a s z e w s k i Beneficiarierposten, BD, 1904, ll. Domaszewiznio mi! lj enje da je zaVIr!na DolabeHne ceste moTala biti od Se.rvit.i uma (ibidem) . '100 P a t s e h, GZM, 1906, 164, smatra da je Salvium uzdigTIJut na r ang mUJnicipija oko 70. g. n. e.
aon

*

*

*

ski je

127

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA SALO NAE 10156, 3200 i l. CIL III 3198 viae a Tiberio munitae 3201 = 10'159 PhilLppus pater 2. C III 3203 3. C III 10169 PhiUppus pa ter 4. Starinar, 1926/27 VAHD 1926/27, IuHa.nus 139 KLIS
5. VAHD, 1921, 25 6. Bull. dalm., 1907, ll 7. BuH. dalm., 1907, 113

MaximinJUs Thrax 'Drebonianus Gallus Constatius Constantini filius

DUGOPOLJE
8. BuH. da; l m. 1908. 77 = Star·inar = VAHD, 1928/27, 146 9. CIL III 10170

Maximinus Thrax Constantius Constantini filius

DICMO

10. Ad decimum lapidem
AEQUUM ll. Mi ! ura, Colonia Aequum, 72

Decimin, Rav. IV, 16, 17

Valent(inianus ?) TValentiniano et Valenti Augg.?]

OBROVAC
12. J.

BD, 1882, 133

izgubljen

PROLOG 13. C. III 10168=13325 14. C. III. 133QI6 15. e. III. 9857 STRUPNIC
16. I. Bojanovski, Adriatica, 510 sl. 3

XXX IIII
ConstantiUJS? Flavius Maximus feclt

Max minus Thrax

STARETINA
17. Ph. Ballif, Strassen, br. 19 18. Ph. BaHif, Str.asse n, br. 20 LI

Gordi anus anepi,g,rafski Oonstantius Chlorus? Iu'lianus I• ulianus (1 i21gubljen) anepigr·a fski

HALAPIC 19. D. Sergej.ev.ski, GZM, Hl218, 85 2·0. D. 8e:ngejevski, GZM 19.28, 84 21. D. Sergejevski, S;pom. 77, 27 22. I. Boja novski, Adriatica, 510 GLAVICE
23 . 24. 25. 26.
I. I. I. I.

Boj.wnovski, Bojanovsld , BojaonoVIski, Bojanovski,

n eobjavljen neobjavlj en neobjavljen neobjavljen

anepig.rafski fr.agmenat f.ragm enat

128

RUDICII
27. D. Sergejevski, GZM, 1942., 12.1 OD ! AK 28. P h . Ballif, Strassen, br. 22 MLINi" TA I SKOKOVI 29. P h . Ballif, Strassen, br. 23 30. Ph. Ballif, Sbr.a s,s en, b r. 24 31. Ph. Ballif, Strassen, br. 25 I. Bojanovski, neobj avljen J ASENOVI POTOCI2 33. Ph. Ba11if, Strassen, br. 26 34. Ph. Ballif, > S tmssen, 1 b r. 27 S TRBINA (Han KaJrantan) 35. V. Radims.ky, GZM, 1891, 432 GORNJI SEJHEJR (Banja 'Dk ekHja) 36. I. Bojanovski, neobjavljen 37. A. bilj . 232 (ovdje) an epigrafski uni " ten rlzgulbJjen fragmenat (izgubljen) f ra-gmena t (izgubljen) LXV Honorato cl. v. ane,pigrafs'ki iZJgublje:l (?) ane:pi,grafs'k i an epigrafski a nep·i grafski

Jo " j edan fra gment miljokaza nal azi se n a groblju u Ballif, n. mj . dozvoljava da se radi o fragmentima t ri miljokaza u Jasenovim Potocima.
1
2

9

121

II
VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM

Cesta Salona-Andetrium je 16/ 17 g. n. e., kao i magistralna komunikacija ad fines provinciae IUyrici (CIL III, 3200 = 10156). Gradili su je pripadnici VII legije, koja je garnizon imala u Gardunu kraj Trilja na Cetini (Tilurium) kao vezu sa Burnumom (Ivo ! evci, Kistanje) na Krki, gdje je bilo sjedi ! te XI legije. Izgradnja ove ceste trebalo je da lak ! i operativni kontakt dvaju legija i efikasniji nadzor netom pokorenih Delmata. Upravo na i Svilaje, u Salone, Delmati su Rimljanima zadavali najte " e udarce. Na staroj komunikaciji, koja je povezivala niz delmatskih gradina (opp.ida) u dolinama Vrbe i 48/ 47. g. pr. n. e. nanesen je te " ak poraz Cezarovom legatu A. Gabiniju 1 • Samo 14 godina kasnije, u te ! kim borbama oko Promone i Setovije bio je ranjen i sam Otpor Delmata bio je skr ! en tek 33. g. pr. n. Nakon podu " e opsade Setovije, rat se zavr! io potpunim porazom Delmata (efferum genus, L. A. Fl or u s, Epit, I, 3, 25) koji su bili prisiljeni da prihvate te ! ke uslove mira 4 • Ovaj jedini prirodni pravac, dolinama Vrbe i Sutine, na komunikaciji koja je povezivala Drni ! ko i Sinjsko polje, bio je za Rimljane od prvorazrednog ako su " eljeli osigurati u Cezarovo doba uspostavljenu vlast u primorskim gradovima. Stoga su odmah nakon zavr ! etka velikog rata sa Delmatima i Panonima (6-9. g. n . e.) pristupili izgradnji ceste, koja je 17. g. n. e. zavr ! ena do (Andetrium). Tri godine kasnije cesta je produ " ena do Promine i u dolinu Krke. Kao ! to vidjeti, ona je sa cestom T ab. P eut.: Salona XVI Andetria XIV Magno VIII Promona XII Burno i sa njezinim n astavkom ad imum montem Ditionum Ulcirum (CIL III 3201 = 10159 + 3198b = 10156b), k oji je
1 A. Hircius, Bell. Alex 43, App, Ill. 12, cf. 25 i 27. Caesar, Bell, ci v. II 58-59. D i o Cass, XIII, ll. P l u t, Ant. 7. Ci e. Epp. ad Att. XI, 16, l. G. Z i p p e l, Die romische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1'877. 201 6. G. V e .i it h, D ie Feldzi.i.ge C. Iul'iJus C aesar Oc't avianus in IliY!rien, in den Jahren 35-33 v. Chr., Wien, 1914, 81-89. S. J o s if o v Der illyrische Feldzug Octavians, ZA 6 (1956), 138-162, G. N o v a k, Pro ! lost Da,l macije, ZagJreb, 1944, 43. M. Z a n i n o v Delmati I, 30. 1 2 App. Ili. 27. Zippel, 233. Novak, 48. Veith, 98-104. Zani111 o v iJ Delmati I, 3i2., bi'lj. ,1:9. O Ulb'i kaciji Setovije, uspor. V e i t h 9'8-104 i S. G u111 j a a, Topografska piltanja, 3·3 -38. - Iako Vei1 thov dokaz nema vridednosti, ul b tkacija Setovije u Sinj ima vi•!e opmvdanja nego na gradiiillll Su ! anj kraj Sinja. V. i mi ! ljenje J. Br i t v VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-

36.

4

U spor. F . S i !

Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 96. V. bilj. 2.

130

bio 20. g. n. e. Isti pravac Endetrio-Magnum-Pr omona ima i Ravenat (IV, 16, ed. Schentz, p . 55). U sredi ! tu interesa je bilo i ime ove ceste. Postavilo se naime pitanj e je li cesta nazvana Gabiniana zato ! to ju je izgradio A. Gabinije, ili samo u znak na Gabinija i udes njegovih kohorti u kra! koj dugodolini i Kljaka, kojom je ova cesta prolazila. Iako je problem, se, rije ! io Mommsen formulacijom : »Cebiniana dicta est opinoT memoTiae causa, non quod Gabinius eam apeTuit ... nec Gabinius in illa bTevissima et infelicissima adveTSus Dalmatas ex pe ditione viae muniendae facile vacaTe potueTit« (CIL III, p. 407), javila su se ipak autoritativna mi ! ljenja Veith, po kojima naziv via Gabiniana nema nikakve veze sa konzularom Aulom Gabinijem i porazom rimske vojske 48/ 47. pr. n. e. Te ! ko bi naime bilo vjerovati da bi Rimljani jednim slu " benim aktom kakav je solinski natpis tako sramotan poraz za rimsku dr " avu i narod 5 • »Via Gabiniana« u stvari je vodila pravcem prastare autohtone komunikacije koja je povezivala delmatske utvrde i naselja (castella, oppida) u dolinama Vrbe, i Krke. To je i Veith, koji je o rimskoj cesti na ovom pravcu pravilno istakao : >> Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romerstrase Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich, fast bis in Detail su verfolgen« 6 • I govori o tragovima dvije ceste na ovom pravcu 7 • Stoga se ne mo " e da su Gabinije i August, posljednji, u toku mar ! a izveli i neke manje radov·e da bi trupama olak ! ali prolaz. umjetno cesta, koja bi zadovoljila potrebe vojske, kakva je bila rimska, na tome sektoru nije prije Dolabele. To kazuje i solinski natpis : »... item viam Gabinianam ab Salonis AndetTium apeTuit et munit peT leg. VII« (CIL III, 3200 = 10156). Cesta je duga 24 km i predstavlja dio komunikacije u izgradnji.

AndetTium (Plin, n . h . III, 142, Strab. VII, 5, 5, Ptol. II, 26, 7, Dio Cass. 56, 12, Tab. Peut., Ravenn, IV, 16 i CIL III 3200) bio je posljednje utodelmatske slobode. osobnoj hrabrosti i dovitljivosti Tiberija, ovaj prirodom p olo " aj zauzet je 9. g. n. e. bez gubitaka za Rimljane, dok j e ustanka Baton pobjegao8 . Zato Plinij e Andetrium i ubraja nobilitata pTo eliis castella (n . h. III, 142). Kao na cesti Salona-Burnum, bio je jo ! u II st. sjedi ! te Coho rs III Alpinorum (CIL III 2746 i 14950). Nije imao autonomni status, nego je po svoj prilici pripadao ageru kolonije Aequum (CIL III 9783), s kojom je bio p ovezan dolinom Sutine.
Lokalizacija Andetriuma danas je sigurna. Nalazio se na gredi, na gradini u Gornjem Koliko je ovaj polo " aj bio dobro izabran sa obrambenog gledi ! ta, vidi se i po tome ! to se s ove gradine
5 F. B u :L BD, 19116, 177 i Stritdo.n, 70, bi'l j. 4. V e 'i t h , 8:2.. M. Abr am Vors(lhungen in Salona I, p. 3. je smatrao da je cesta naZJvana po nekom Galbinia.nrusu, jer da je pl'ozvana po A. Gaib1niju, zvala :bi se via Gabinia. i da su ovu cestu tako nazvali Delmati nakon Gabinijeva poraza (BD 1917, 177-178). 6 V e i t h, 87.i D o m a s z e w s k i, n. dj., 10. 7 BD, 1916, 11'7. 6 D i o e a s s., 56, 12. v. bilj. 2.

131

[
otvara pogled na cije1o i Petrovo polje, Labin, i Dicmo, Dugopolje i Kotlenicu sve do Klisa 9 • Kastel na je kontrolirao tavu dugodolinu od Klisa do Kljaka.
Via Gabiniana odvajala se od ceste Salona-Ekvum kod Grla na Klisu i skretala prema zapadu, pa joj se kod Prugova i jo ! i danas nazire trasa 10 • Ovaj pravac je ispitan i istra " en, pa se na tome du " e zadr " avati- tim vi ! e ! to se na ovo pitanje povratiti u vezi s obradom ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum, je ona sastavni dio 11 • O odsjeku ove ceste od Solina do Klisa bilo je govora kod opisa itinerarske ceste Salona-Servitium, s kojom se podudara do Grla na Klisu. Na odsjeku pak Salona-Andetrium dionicu itinerarske ceste (Tab. Peut.), koja je Salonu preko dalmatinske Zagore povezivala sa Zadrom, Burnumom i daljnjom unutra ! njosti zemlje. Tim je pravcem Salona bila kopnenim putem povezana sa Akvilejom i Italijom. O tome vi ! e govora biti u V poglavlju ovog rada.

9 e. Kaleb Povijesni prilozi topografiji gradova i u " upi Cetini V AHD, 1932, 302, U spor. i J. A l a II municipio Magnum, BD 1878, 12:2 i 142. F. \BID, 1-903, 115 bilj. l. G. N o v a k, Topografija, 21 5. M . Z a n 'i n o v Delmati H, 7. V. i M. Abra m Novi spomenici iz Andetriuma, VAHD, 1940, 230-235. Uspor. CIL III 2743, 2744, 2746, 177 i 1M1, 516. 2747, 97'8!2, 97<813, 14,9:5.0. 149'51 i AE, lO u oe naZJivaju »VOI ZJnilk«, e. K a :l e b il'birdem. tl Cesta je unesena u karte OiiL ILI i kartu uz Bulll. Dalm. 190r 2, T. II. U spo-r. J . A l a m murnicipio J\!Ia:g num, ,B [), 187,8, 1,21 2, i d . F. B ru l BD, 1886, 12, 1897, 199; 1899, 26-28; 1903, 113 i d. i 1916, 117, P h. B a ll if, Strassen, karta = CIL III, 2 iz 1873, D o m a s z e w s k i, n. dj., . 9 - 16. C. VAHD 1926 - 1927, 152. G. A 1M i ller, IR, 465-466. M. Abra m f 61 d y, Bewolkerung, 171. J. J. Wilke s, Dalmatia, 41, 111, 240, 362 i 452455.

132

III
CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM«

N otitiae praeliminares
Ceste u Dolabelino doba ostale su trajno dobro zemlj e pa su se kao takve odr ! avale i u One su u kulturnom i gospodarskom razvoju p redstavl jale faktor. Izvanredan ekonomski s vremenom je dobila cesta ... a Salonis ad Hedum castellum Daesitiat, i um per millia passu um CL VI (CIL III 3201 = 10159 + 3198, b = 1015 6, b) , koja se na solinskim natpisima spominje k ao zavr " ena 19/20. g. n. e. Ova je cesta nakon Dolabele bila produ ! ena do Argentarije, a na Tab. Peut. ucrtana je kao linija Salona-Argentaria, kako je to opazio A. Evans (AR III, 15). Takvo je bilo mi " ljenje i E. koji j e posljednji ispitivao ovu komunikaciju (Naselja, 51 i AJ III, 65) (v. Kartu II) . Cesta Salona-Argentaria po p odacima Tabulae Peutingerianae vodila je trasom Salona XVI Tilurio XXII Ad Libros IX In monte Bulsinio VI B istue Vetus XXV Ad Matricem XX Bistue Nova XXIV Stanecli .. . Argentaria. Ne udaljenost dvije posljednje stanice (Stanecli. .. A rgentaria), jer na Tabuli nij e unesena, cesta je bila duga CXXII rimskih milja (millia passum), " to iznosi otprilike 183 km, odnosno, ako rimsku milju 1480 m \ onda du ! ina iznosi 180.560 m. Iz Tabule nij e jasno da li je cesta zavr " avala u putnoj stanici Stanecli, a odatle imala na drugu cestu koja je vodila p rema Argentariji, ili je na tome mjestu ispu " tanjem milja na Tabuli nastala lakuna. Iako problem interpretacije Tabule i ubikacije Argentarije nije rije " en na osnovu k artografskih i epigrafskih, dakle izvora, u literaturi je ipak prevagnula mi " ljenje da se pod imenom Ar g e n t ar i a podrazumijeva rudarski distrikt oko Srebrenice sa centrom u Domaviji. To je srednjevjekovne Bosnae arg entinae, a taj nas naziv jako podna Argentariju. Prema tome krajnji cilj na " e ceste bilo bi rudarsko na srednjoj Drini oko Srebrenice, pa ovu
J n a 1r a :m ib e , rg S a g l i o, s. v. cursus pubLicus raounaju rimslku milju 1472 m. se u zima da je j edan passus duplex iznosio 1,47 m , a jedna rimska milja (mille passu s) 1478,50 m , okruglo 1500 m . Patsch je miljru raounaoo }!480 m (Narona, " p. 50). prave pri mjerernju • n as·bupaju iz tri ra> z loga: l) " to je da nas na terenru odrediti i Lzmjeriti trasu ceSite, 2) " to raZJmjer karata ne dozvoljava !TI(j erenje njiho> v a to:ka i 3) #> t o su .s e milje od posljedmj,i h (mill e

passus non a milliario Urbis sed a continentibus aedificiis numerandi sunt,

IM a e e ·r, D ig. 50, L6, 154). - Iz navedenih razloga m or aj u se tolerirati razlike od 1> 0°/o, pod pretpostavkom da je tra1 sa dolbr o

133

cest u kao i E vans i Patsch u svoj e v rijeme, i nazivaju rudarskom cestom, j er je navod n o p rolazila kroz t ri rudar ska bazen a (Gor nji Valmf, F ojnicu i Srebrenicu) . Ipak, s obziro m n a ov ak v e u b ikacije A r g enta rije u ok o S rebrenice, moramo biti vrlo opr ezn i kod t r a se n a ! e cest e, d a n e bism o, n a sam.om sta r tu, p o! li od p r et posta vk e, u m jesto od sigurn o utv n1en e momenat , relevant an za pravilno fiksi r anje gener alnog miljokazi iz na B u ! p r avca ove cest e, po m om m i ! ljen ju, kom blat u sa ozn akom m ilijacije . . . a Sal(onis) m . p . X XXIII! i jer da ju sigurni putokaz n a k ojem p r avcu treba tra " iti ovu komun.ika ciju. S igurno je samo jedno, a to je d a je n jezin osn ovni pra v a c v odio iz S alone n a istok do Trilja n a Cetini (T iLuTium) , a odatle u sm jeru, u sr ce d an a ! n je Bosne , gd je se n a n jen oj t rasi n ala zila i p u t na stan ica Bist u e N ov a , k oj a j e sa epigr afsk ih spomenik a poznat a kao B ist ( .. .), a je n a n ekoliko n a tpisa iz r aznih rn jest a sr edn je B osne . St oga se kao k l j u n o i p r iorit etno pitanje u n a ! em rasp r avlj anju postavlj a p r oblem u!Jik2cije municipij a Bist (. . .), i to n egdje u cen tralnoj Bosni, n a uda ljenosti od 98 m ilj a od S alone. Prije nego ! to se upustim o u t er enska ispitivanja same cest e i njen e t r ase, potrebno je d a kle da p oku ! amo epigrafsk im sr edstvima odrediti lokaciju ovog municipij a , odn osno putne postaje Bistue N ov a.
A ) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST . . . U SVJETLU EPIGRAFSKIH

se sma tra d a je Bistue N ova bila u Zenici i da je sa municipij em, ime poznamo sa n ek olik o ep igrafskih spomenika. Iden tifi kaci ja Bistue Nova = Zenica zasniva se n a P atschevoj interpretacij i natpisa iz Zenice : l. T. F l(avio) T. f. Lucio d ec. mun. Bis. i 2.... II v[iT(o) munic(ipii) B]ist(ltae) saceTd(oti)3 itd. i natpisa Gaja Elija Justa, d(ec) m, Bist iz nedaleko od Travnika 4 • U vezu sa mun Bistuae = Z enica Patsch je doveo i n adgrob ni n a tpis iz kraj Splita:
P . Aeli o RastoTi ano . .. d ecuTioni, (duum) viTo et q(uin) q(uennali) municip ii [Bis]tuatium itd. , za koji je bio (BD 1885, 16 i 45) predlo " io restitu ciju Bistuatium, d ok je Hirschfeld dop unjava But1w tiu m (AE M IX 14 i CIL III 8783), na grad Butua (Budva) na crnogorskom primorju. S obzirom na cuTsus honoTUm P. Elija Rastorijana, koji j e uz to bio i dispunctoT ci vitatis NaTonensium i quaestoT municipioTum Pazinati um, Splo2

V. Rad i m s k y, Starilne kobra

u Bosni, GZM 1394, 314 i

3 Rimski natpisi iz doline La ! ve, GZM, 1393, 705, br. l i 2 = OIL III 12765 i L2766. Cf. Tr u h e l ,k a, Rimska zgrada u Zenici, GZM, 1392, 34,2 br. l j 345, blr. 8. Sve natpise saJb.mo je D. S er g e j e v s k i, u SpiHanJUke Denkmi:i:ler aus Zenka, GZM, 1932, 3'5, i d: - D(is) M(anibus) j T(ito) FL(avio) T(iti) f(Hio) Luci/ o dec(urioni) mun(icipii) l Bis(tuensis) et Aur (e!iae) ; 5 PTOcu!(a)e l F!(av ia) Procil! j a v(iva) f(ecit) et si/ bi et suis (C. III 12765 = Patsch GZM 1914. 180) i[± 4] C[± 10] TI l II v[iro munic b]IST(uae) / sacerd(oti) [provi]nc(iae) l Delma[tiae] / 5 U[lp(ia)?] l P[r]oci[lla co]n(iug'i) l [et s]ib[i (C. III 127,66 i 127,62 = P a t s e h , GZM, 19H, 176, sl. 51). 4 GZM, 189. 3, 704, br. 16. CIL III l l27'611, usp. str. A . H off er, RJilmski n atpis iz GZM, 11 893, 3,21 1: - D( i s) M(anibus) / P. A e!(ius) .Iustus i d(e)c(uri o) m(unicipii) Bist(uensis) l e t Ael(ia) PTocu!a / 5 coniux vivi sibi/ posueTUnt. (U ['. 3 Patsch ima Bist(uae)).

=

=

134

nistarum, Arupinorum (?) m eritorno se ne mo ! e gdje je P. Elije svoju karijeru, u gradu Bistue ili Butua, jer su oba imala municipalni ran g, iako b i u prilog Bistue govorilo ime Elijeve ! en e A eLiae PTOcili(anae? ), jer su upravo u Zenici v rlo imena Procula i njegove izveden ice'. je da ista ! enska imena dolaze i na spomen icima iz i Varvare! natpis iz Hoffer je kraticu BIST( . . .) restituirao u bist (uensis), vj erojatno po analogij i prema bestoensis ecclesw6 , dok Patsch oba elementa BIST (. . .) i BIS (... ) dopunja Bist(uae) 7 • Truh elka i Sergej evski im aju oba oblika 8 . Kasnij e i Patsch, natpise iz Varvare, u kojoj je locir ao putnu stanicu Bistue Vetus, ima oblik bist(u ensis) 9 • Bilo bi najprihvatljivije da se ime municipija restituira k ao etnik u genitivu plurala , kao " to j e to i sa drugim samou pr avnim Novensium, Delminensium, Malvesiatium, Pazinatium, S plonistarum itd., pa bi se prema navedenim analogijama i ovaj m unicipij zvao mun. Bist (uensium) . Patscheva ubikacija Bistue Nova u Zenicu je prihvado k su otpale r anije lokalizacije ove putne stanice date uglavnom na osnovu manje-vi " e akcidentalnih rekonstrukcija rimske ceste Salona- A rgentaria10. U prilog Patscheve argumentacij e sna ! no su govorili i neki drugi elementi sa natpisa iz Zenice, na kojima se spominju ugledne osobe koje su obavljale visoke funkcije, kao sacerdos urbis Romae (CIL III 12767) i sace1·dos provinciae Delmatiae (CIL III 12766), pa Flavius Seneca, vir·ejp·egius (CIL III 12763), " to je, bez sumnje, ostavljalo dojam da je rimsko naselje u Zenici bilo ugledno i vrlo S vremenom je taj dojam i " to je u ru " evinama zgrade, iz koje su poticali navedeni spomenici, prepoznata bogato ukra " ena dvojna bazilika, i to katedralna, koja je uz to bila dovedena i u vezu sa sjedi " tem biskupije, se biskup Andrija kao episcopus ecclesiae Bestoensis spominje crkvenih koncila u Saloni 530. i 533. g. n. e.11 • ubikaciji Bistue Nova u Zenici protive se podaci Tabulae Peutingerianae, a njih niti mo ! emo niti smijemo zanemariti. Takva ubikacija - kao " to vidjeti, nije u skladu ni sa poznatim epigrafskim podacima. U novije vrijeme Patschevu lokaciju Bistue Nova u Zenicu osporio je razlog za lokaciju Bistue Nova u Mo " unj, a ne u Zenicu, je vidio u velikom bogatstvu arheolo " kih ostataka antike na prostoru Mo " unja i Viteza, ali isto tako razlog bila
5 Usp. P a t s e h, GZM, 189\3, 70'5, br. 4; K u b i t s e h e k, Azinum, AEM XVI, 109. 6 GZM, 1893, 322. 7 Nav. mj. 8 T r u h e l k a GZM, 1892, 342 i 345, D. S er g e j e v s k i , GZM, 1932, 33 i 40 . . 9 B istue vetus, GZM, 19· 06, 151-159. lo Ph. Ballif je Bis·bue Nova locirao u Fojnku (Strarssen, na pril. ka11ti), Tomaschek u F'ojrni cu, Hoernes u Rogaticu iH Gora:#lde, Evans u blizini Rogatice, a Domaszewski, Miller, Sergejevski i drugi se za Patschem, u Zerriou. U ovu lokacijru posumnjao je i te Bistue Nova ufbicimo u Mo " unj polje), Naselja, 47-51 1. O ranijim }akacijama v. P a"al Naselja, 44 (Cons u a Kiepert u blizu Travnika). 11 S i " Priruani:k, 149. Cf. Codex d i.plomaticus I 195. - Izraz sacerje za epihorske lkttltove, a flamen za rimske, v. M. S u Mudos nicipalir t et Zadra, 12'7, bilj . lrOl.

135

mu je i r.injenica ! to nastavak ceste od Bistue Nova do Stanecli i ArgePtarije nije mogao tako duboko u unutra ! njost zemlje. mi ! lj enje ranije je zastupao i I. a prihvatio ga je i G. Alfi:ildy''2 • Prema shvatanju za lociranje Bistue Nova u Mo ! unj, a ne u Zenicu, govori i natpis Elia Justa dec. mun. Bist ... iz iako, po stvarna udaljenost oC. Varvare, gdje i locira

Slika ll. Nadgrobni natpis T. Elija Justa, d ekuriona municipija Bist .. . iz leko Travnika. (CIL III 12761) (Foto Ranko

n ed a -

Bistue Vetus, d o Zenice iznosi upravo onoliko koliko je tradirano na Tabuli, tj . oko 67 km. Pri tome trasu ceste na dionici Varvara Zenica vodi planinskim iz Varvare u Gornji Vakuf preko a zatim dolinom Bistrice na Vitez i Zenicu13 •
u P a!al Naselja. 47 i d . I. K u j u n d " V r h bos.na HJ33, 253 V A H D, 1925, 75. G . A l f 6 1 d y, B evolkerung, 156. 13 Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u BiH, GZM, 1953, 277- 287 .

126

s;ika 12. Municipaln; n atpis sa formu lom mun. B is iz Z enice (C I L III 12765 ) (Foto R a n k o

137

Ni dokazi protiv lokalizacije Bistue Nova u Zenici i za njeno lociranje u Mo ! unj na polju nisu d ovoljno ubj edljivi jer se ne zasnivaju na realnim, u prvom redu epigrafs kim i h odolo ! kim dok&zinn ; prvo za to ! to n ij e uzeo u obzir sav epigrafski mnterijal, a drugo stoga ! to ko munikacij u vodi pravcer.:1 kojim, s obziro;n na pod at ke Tabule, n ije m ogla Za lociranje municipij a Bist(uensiu m) je upr avo to ! to se n a tpisi sa imenom ovog municipija, osim u Zenici i Fazlibma, javljaj u jo ! l u Var 'i ari, u Gornjoj Rami. I ovdje su u ru ! evinama k&;::;noaL.ti 2k e ba::ilik e r_a<:c:n i natp isi koj i sporninju n1agistrate nae1a

Slika 13.

Nadgrobni titulus T . Flavija Licinija, dekuriona i duovira (municipija) Bist . .. iz Var vare (Foto Ranko dobro poznatog municipija BIST(... ), ! to ovog puta Patsch restituira
mun(icipii) Bist(uensis): 1) T] Fl(avio [Li]cinio de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bist(uensis) itd., odnosno 2) T. F[l(avio) Liciniano dec(mioni) mun(icipii) Bis[t(uensis)](duo)vir(o) [ .. . itd. i 3) T. FI(avius) [ .. . .] dec(urio) m[un(icipi ) Bist(uensis)], (duo)v i[r .. . .14 • N a natpisima se, dakle, spominju dekurioni
14 GZM 1906, 151-160, b r. l , 2 i 3 = WM X I, 107-108, No. l , 2 i 3, sl. 2, 3 i 4: l. T.] Fl(av i o) [Li]cinio l de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bist(uensis) 1 Fla] vii l Licin]ianus / 5 et . . .. ]nianus j pa]tri. 2. D(is) M(anibus) l T F[l(avio)]

138

i duumviri, a svi oni, ! to je za na ! e pitanje posebno znacaJno, nose gentilno ime Flavius, kao i magistrati sa spomenika u Zenici. Od svih dosad _n atih dekuriona i du u m vira m un. Bist( . . .. ), jedino d::+:u:-ion iz :r<'aznije _ F 'lavijevac, nego Elijevac.

Varvara je da;:le mje:cto u kojem n.a spom enike Inugistr ata ovog istog rnunicipi,j a. T'aj probl::::m je IJatsch poku ! a.o rije3iti la::o ! to je u \larva.ru locir ao putnu stanicu Vetus {Bistu e betus, E2venat, IV, 211, 15), a u Zenicu Bi·ztue Nova, se n e protivi samo TJbula nego i epigrafski spomenici o kojima je na kojima se ?t ne pravi nikakva mzlika iz;nec<u cbijn J3istna, iz i:7.lazi lot: :t:an da postojao s a L.·:t '() j e d a n rn uD.icipij t.ogn .irnena) ;1. :.:: .L 6va je .. ! ta vi ! 2) crve dvije IJjst'.lf: ni L-, .>rale r:<tip adati jedr1ern i isto n l iako Je , rr·' se, cb je Bistue Nova :1e ! to ktlzma grada-m aj ke Bistu.; Osi1 n toga, kako vidjeti, Bistue Vetv.s ne mo " e se lokaljzirati u Varvaru, koja je vjerojatno bila arondirana terit oriju municipij a I-3-l.st . . .. , a taj je - sva. je prilika ----s a tJutn8m stanicorn l3istue Nova. T oga je bio svjestan i Patsch . naime natpise iz ·v s.rvare, Patsch je i sam p rimijetio da Varvara «. . . mora ili da mjesto drugog Bistue il i bm·ern dc ie !'i u njeg ovom opsegu (podvukao I. B .), jer se ne mo " e uzeti - l:a " e dalje Patsch - da su oni mnogi dostojanstvenici grada st<m ovali izvan granica I Pat sch da je za oba grada ! to se njihovirn osobito magistratima, 1stib;. Flavii, p a d a su oba grada morale;· d obiti pravo od Vespaziana ili jednog od njegovih sinova, u isto v rijeme kad i Doclea16 . Patschevo mi ! ljenje je u n auci usvojeno, a napose ono o postojanju dva municipija Bist . . .. , od kojih bi B istue N ova bio u Zenici, a Bistue Vetus u Var vari, ! to je i sam. iskazao a lternativno. Vidjeli smo da je sa epigrafskog a spekta to ! to u grafiji il:-:.ena m unicipij a . .. . nema nikakve razlike spomenika iz Zenic2, i Varvnre, na c: vinw ista form ula : M. B IS [T . .. a to j e najj 2::1 dol;:2z da se u stvari radl c:a::n'J o r.mnicipiju , odnosno o jedinstvenom municipal n om teritoriju, koji je b io adminis triran iz jednog cent ra, a to je svakako bila Bistue Nova. To se najbolje nakom MVN. BIS[T . .. : iz u p orednog pregleda svih form u la sa oz-

CIL III 12761 CIL III 12765 CIL III 12766 i 12762 GZM, 1906, 153, sl. 2 = WM X I, 107 G ZM, 1906, 154, sl. 3 WM, XI, 107 GZM, 1906, 154, sl. 4 = WM, XI, 108

D C M BIST , iz D EC MVN BIS[T... , iz Zenice II V [. . . .]IST, iz Zenice DE[ . . . .]VIR (o) B IST, iz Varvare DEC. l\IIVN. BIS [T . . ., iz Varvare DEC M [. . . . BIST] II VI[R . . . ., iz Varvare

Lidniano J dec(urioni) mun(i cipii) l Bis[t(uensis)] (duo)vir(o) [. ) 5 de.fu!n cto / an(ncrurn) [ . ... 3. D(is) M(anibus) J Ael(i ae) Proc[u? l l ] ae [mat(ri)] 1 T . Fl(avius) [. . . P dec(mio) rn[tm(icipii) Bist(uensis) ! (duo)vi[r ... . . Sva tri n at-

pisa te{ko su
15

i publicir a n a samo u crte " u .

GZM. 1906, 156.

16

N av. mj .

139

Kao ! to se vidi iz gornjeg pregleda, sve su formule - kad a se rekonst ruiraju - jednake : dec(urioni) m u n(ici pi) Bis[t. . ., odnosno (duo)v iT(o) mun(icipi) B]ist . ... Kada bi se radilo o dva m unicipaliteta, morala bi postojati neka razlika i u njihovoj epigrafskoj fo rmuli, kakvu npr. p r avi i Tabula k ada je o putnim stanicama : Bistue V e t u s i Bistue N o v a. S pravom bismo nazive opozicijskog tipa : stari - novi, mali - veliki, donji - gornj i, ili k al.<:.:v e i danas u svim zemljama. ! to se imena d ekuriona i duumvira jednog municipija nalaze na vi ! e mjesta ne predstavlja ni ! ta novo. Dovoljno je, naime, poznato da su duumviri, a pogotovo dekurioni, " ivjeli na svojim posjedima r azbacanim bli " e ili dalje od centra municipija. To vidimo i u na ! em Natpisi sa imenima m agistra t a municipija Bist . .. javlja ju se iz tri mjesta, koja su udaljena jedan od drugoga, a to jo ! jednom da magistrati nisu uvijek " ivjeli u sredi ! tu municipija. Tako se npr. magistratski natpisi sa imenima dekurion -> i duumvira sa mun. Salvium na polju) javljaju u ! est mj esta na Livanjskom i polju17 • Magistrati m unicipija M al v esiatium sa Drin e pozn ati su iz osam , v rlo udaljenih., mjest a 18 • I nadgrobni spomenik Publija Aplij a, dekuriona m u nicipii Dilunti (Stolac), je podalje od Stoca, u Trebimlj i, malom m jestu ju "no od P opova polj a 19• I dekurionski natpisi sa Duvanjskog p olja, koje je sa t er itorij em m un. Bist.. ., iz mj esta Mokronoge, P risoje i # ujica)'"'. primjera m oglo bi se navesti m nogo ne sam o iz provincije Dalmacije nego i ostalih p okra jina Carst va. Ni dekurioni n i duumv iri nisu bili staln i slu " b en ici. K ao zemlji ! ni v eleposjednici, oni su u ardo d ecur ionu m zastupali koj e je u administrativn om pogledu p ripad alo mun icipiju. Sve ! to va "i za dekurione, vr ijedi i za duumvire, koji su se i bir ali iz redova dekuriona . Cim bi za vr !ili svoju jednogodi ! nju slu "bu, su se, kao i dekurioni, na svoje posjede (v illae). Ponekad bi odselili i u udaljenije krajeve i t amo " ivjeli kao privatni ljudi, ili su, kao P. Aelius Rastorianus, slu " bovali kao dr " avni po r a zn im mjestima (CIL III 8783). Stoga se n e mo " e prihvatiti P a tsehevo m i !lj enje po k ojem b i gotovo u svakom mj estu u koj em j e n eki dekurionski n at pis u jed no bilo i sjedi ! te munieipija. Na taj je samo na Livanjskom Patseh na ! ao ni ! ta manje nego tri munieipija: u Lipi, Gubinu i Grkoveima2\ a po toj istoj logici morali bi p ostojati municipiji i u Va ! arovinama i Bastasima, gdje su dekurionski natpisi poslije Patseha. I u municip ij a B ist( . . . .), iak o se spom enici javlja ju na t r i koj e j e - po svoj stra ne, r adi se o jedinstven om mun icipalnom

, r. B o j a n o v s :k i, Pelva i Sal-via e, Adriatica, I. B o j a n o v s k i, Municip1um Malvesia• t ium, A• r heulo! ki radovi rasprave v;r, Za.grelb, 1968 , 241-21 6'2. 19 Ser -g e j evsik'i, GZ! M, 1935, 17. 20 - P a t s e h , GZM, 1.896, 2•85. Mokrcmoge - S e 1r g e j e vs k i, GZM, 1957, 109 . Suka - P a rt .s e h, GZM 1902, 7. P risoje - B o j an o v •S :ki, Nava epi.grafska potvrd a sa Duvanjskog polja, GZ!M,
17

18

1970, 5- ,'1,8.
21

MU!nicipium Salvium, GZM, 19016, 16• 1 -167.

140

prilici - obuhvatilo sva tri navedena mjesta sa magistratskim natpisima (Zenica, i VarvaraY2 2• Iz rasporeda natpisa sa formulom municipija Bist( . .. .) mora se, dakle, da je njegov municipalni teritorij ! iru regiju Zenice i Gornje Rame, a to je za unutra ! nojst provincije Dalmacije, rekli bismo, gotovo Za razliku od primorja koje je bilo urbanizirano, i u kojem je postojao broj municipija i kolonija, sa u " im administrativnim npr. Liburnija, u kojoj je veliki broj municipija u " ivao ius Latinum, u planinskoj unutra ! njosti zemlje, koja je i pod rimskom upravom ostala ekstenzivnog sa manjim naseljima, prete " no ruralnog karaktera, i sa poljoprivrednim zaseocima (villae rusticae), kao centrima gospodarstava, municipalni teritorij je zauzimao ! iroku oblast24 • Mo " da bismo smjeli da se teritorij municipija BIST ... podudarao sa sjeverozapadnim dijelom plemenske oblasti Dezitijata (Dae-

sitiates).
Da je oblast municipija Bist(.... ) bila prostranija nego ! to se to smatralo, ostalog pokazuje i zahtjev Andrije, biskupa ecclesiae bestoensis na drugom salonitanskom koncilu (5. maja 533), da se od njegove teritorij alno prevelike biskupije odvoji dio » ... a loco Capela

et Arena usque ad has urbes basilicasque, quae in mea patronicia (parochia?) continentur, ad proponendum iisdem locum faciatur episcopum pertinere«, kako bi se mogao bolje starati »de sacerdotibus plebeque commissa ... «24 • Jurisdikcija ecclesie bestoensis vjerojatno se poklapala sa
municipija Bist(.... ), iako nije da je njene jurisdikcije moglo biti i ! ire, pod pretpostavkom da se u administrativnom pogledu nije ni ! ta bitno izmijenilo do u kasnu antiku. Da je municipija Bist(. . .) doista bilo prostrano, vidi se po nalazi ! tu natpisa na kojima se ime ove gradske civitas. Naime, osim Zenice i oko Travnika, municipiju je morala pripadati i oblast koja le " i Zenice i Travnika s jedne a Varvare s druge strane, a to je Bugojanske polje sa i naseljima na mjestu dana ! njeg Bugojna i Gornjeg Vakufa. Upravo iz Bugojna jo ! jedna epigrafska potvrda na ! eg municipija, vrlo znaza topografska ispitivanja. To je tegula sa " igom Bistues, u 25 • Bugojnu uz obalu gdje se i u antici nalazilo prostrano n aselj e1 Ovaj nalaz je vredniji utoliko ! to Bugojno le " i otprilike u centralnom polo " aju presumtivnog municip alnog teritorija municipija Bist. Prema tome ovom bi municipiju u administrativnom pogledu, osim Zenice i Travnika, pripadala i dolina gornjeg Vrbasa, a vjerojatno i Gornja Rama sa Varvarom, koja j e - kako je pokazao sa Gornjim Vakufom bila p ovezana j ednom komunikacijom preko a vjerore S obzirom na geografski polo "aj Varvare, moglo bi se - mo"da - pomi ! ljati na izdvaj anje ovog mjesta j,z sas:tava mun. Bist•.. i na nJ.jeno vanje u nepoznati municipij (?) u dolini Rame ili srednje Neretve. dok se za to ne doibije epigrafs:ko zasaid poznati (epi.grafs:ki) do/kumenti .gOIVore :u prilog atritbuiranja Val'vaJre mumkipiju Bist... 23 V. o tome mojt u rat S!)ravu Mrm. Mal,vesiatium, ci;t. u bHj. 18. 24 v. bilj. ll . 25 J . P e tr o v Crkvina kod Bugojna, GZM, 1960- 1961, 230 sl. l. E. P a '! a l trag ovi iz okoline Bu.g01jna i Grwnj eg Va:kufa, GZM, 1953, 3• 45 i Naselj a, 40. 26 GZ.M, 1-9.53, 2: 7H

141

jatno i preko Makljena. Da li je u opseg ovog mumcipi]a ulazio Kupr es, ili je bio v ezan sa duvanjskim zasad se n e mo ! e ni " ta odrejer nedostaju epigrafska Za teritorijalni integritet tak o definiranog municipija Bist( . . . .), koji se negdje od Vranduka na sj everu protezao do Rame na jugu - zahrudonosna Rame, Vrbasa, La " ve i jednog dijela srednj e Bosne, osim navedenih municipalnih natpisa , govore i dosta brojni Flavii na, jako reduciranom epigrafskom materijalu iz Zenice (CIL III 12763, 12765), Malog Mo " unja (Patsch, GZM, 1893, 701 : D. M. Flavio Apdoni marita ...), Travnika (Patsch, GZM, 1910, 207 ·= WM XII 166: M(arco?) Flavio ... ), Turbeta (Serg., Spom. 88, 12: D. M. Flav, i o Nepoti ... ) i Varvare (Patsch, GZM, 1906, 151-158 = WM XI, 105-112). Ne " to pojavu Flavijevaca imamo jo " na Drini i Limu, vjerovatno u vezi sa uticajem Sirmiuma (koji je gradsko pravo dobio od Flavijevaca), na dolinu Drine i njenih pritoka.. Uz gentile Flavii na na " em su Aurelii, peregrini, koji su rimsko pravo stekli tek sa Karakalinom konstitucijom (Constitutio Antoniniana) iz 212. godine, ali po prenomenu T(itus), jedan dio Aurelijevaca dobio je pravo za Marka Aurelija127 • Na na " em kao i na susjednom oko Sarajeva (Aquae S .. .. ) i na Drini oko Rogatice (colonia Ris .. .?), dosta su i Ulpii, za koje je Sergejevski smatrao da su mo ! da S obzirom da je Trajan autonomno gradsko pravo dao vrlo malom broju pojavu Ulpijevaca u srednjobosanskom rudonosnom najvjerojatnije treba povezati uz Trajanovu djelatnost na organizaciji i eksploataciji rudarstva, a s tim je u vezi i kovanje Trajanovog novca sa legendom Metalli Ulpiani Delmatic, i na Na presumtivnom mun. Bistuen sium Ulpii su rela t ivno i n j ihove natpise u Vitezu (Patsch, GZM, 1895, 292, sl. 14), Malom Mo " unju (Patsch , GZM, 1893, 701, br. 1), Zenici (Sergejevski, GZM, 1932, 38) i Proslapu (C. III 13232), a od susjednih mjesta u Otinovcima (Patsch, GZM, 1895, 287), Brezi (Sergejevski, Spomenik 93, str. 9, br. 10) itd. se jo " i u za padnoj Bosni: # ipovo (C. III 13273), Blagaj- Japr a (Sergejevski, GZM, 1939, 12, br. 2, sl. 3), Krnj eu " a (C. III 14973 i 14974) i u Cikotam a (Sergejevski, GZM, 1957, 119, br. 9, sl. 3), uglavnom u rudarskim r evir ima . S a Bugoj an skog polja im amo vrlo m alo epigrafskog m aterijala. Ta je regij a u ep igrafskom smislu ost ala prava terr a incognit a. Razlozi toj pojavi mogu biti to m o ! e biti poslj edica stoljetnog uni " tavanja spomenika i nj ih ovog k ori " tenj a za n ove gr adn je (npr. srednjovjekovne gradove, d ! am ije, crkve, n adgrobn e spomenik e itd , a u n ovije doba i za izgradnju cesta), ali je vrlo vj erojatno da je to u stvari posljedica aluvij alnih n anosa koj i su zatr p ali ost a t ke sta r ih naselja i Iz Bugojna sam o j edan epigrafski spom enik, ali va ! a n upr a vo za na " a t opogr afsk a ispitivanj a : to je spomenuta tegula sa
'27

f. Lucio dec. mun. Bis[t(uensis) . .., i• z II st .
21l

Cf. CI.L III 127• 6!5

=

Sergej evski, GZM, 19.32, 40: T. Fl(avio) T .

Ra•ztvi1alk, 1936, p. 244. E v a n s, AR, ILI, 10. Co h e n , br. 183. H. M a t t i n g l Y,

BMC III

30 , s ondiranj e u Podra " nici :polje) npr. po.kazalo je da d e bljina aluvijalnog na·nosa iznosi ·1,60 m, a tek ispod • to,g .relatJi'V.no d eb elog slo ja le ! i kulturni sloj.

2:35.

142

Slika 14.

Opeka sa ! igom B i s t u e s iz Bugojna (Foto Ranko

143

! igom figline B i s t u e s, koja - po svoj prilici iz rimske oficine u samom Bugojnu, koja je izgleda radila na mjestu dana " nje ciglane31. Zasad je to i jedini pisani spomenik sa Skopljanskog polja koji bi mogao poslu ! iti za eventualno rimske aglomeracije u (Bugojno) i za njen odnos prema Zenici, Mo " unju i Varvari. Sa topografskog aspekta je i jako nadgrobni natpis Aurelija Tirona iz Gornjeg Vakufa, koji je objavio prema Ako je moja revizija ovog natpisa ispravna, Aurelije Tiron bio je adlectus in ordine decurionum. Time bismo dobili jo " jedan municipalni natpis sa presumptivnog teritorija ovog municipija, ali bez navoda imena samog municipija. Natpis u glasi: Dis Manibus l Caio AURelio l TIRONI mi /LITI-DE fun j5 STD PEt / DE Minucia valen / TINA SOCero l CARISsiMO l POSUIT BEne l ME, dolje u ligaturi. Ako se i " tamparska gre " ka u r. 5, natpis nije interpreti-ran, " to se vidi i iz ograde samog autora koji nagla " ava da odla ! e za docnije, u pomanjkanju komparativne graStoga predla ! em rekonstrukciju ovog te " ko natpisa:
D(is) [M(anibus)] l Aur[elio] J Tironi [ ... ?]leti (?) de[c(urioni) adle-]5 eto per[pet(uo)] l def(uncto) an(norum) L [Ree?] l tina so[c(ero)] / earis(s)imo l posuit be-110 neme(renti).

U 4. r. moglo bi mo ! da stajati i deeurionatu funeto. Ostaci naselja na Bugojanskom polju (Bugojno, Vesela, Kuti, Vrse, Bistrica, Gornji Vakuf i dr.) jako su devastirani ili zatrpani aluvijalnim nanosima34 • naselje na Grudinama u (Bugojno), koje je poznavao Radimskyl'\ slu ! ilo je, u svoje vrijeme, kao majdan za gradnju ceste Bugojno-Kupres i velike crkve u BugojnU:36 • Najvi " e toga bit da je propalo u tursko doba, kada se na mjestu Bugojna (koje je po velikoj srednjovjekovnoj nekropoli na Crkvini u i u srednjem vijeku bilo centar) razvijati kasaba sa i raznim graNeistra ! ene supstrukcije rimskog naselja prostiru se na relativno velikom prostoru uz obalu Naselje, smje " teno na va ! noj raskrsnici putova, s obzirom na pitomost i bogatstvo kraja, moralo je, imati i u antici, kao " to ga je imalo i u prethistorijsko doba 87 •
a1

P e t[' o v
GZM,

n. djj,

,p. 230,

sl. l. P a " a l

GZM, 1953, 345 i Naselja,

40.
33

2,33, sl. 4.

N. dj, tp. 234.

M O nalazima sa Skopljanskog polja, v. K. P a t s e h, GZM, 1895, 573; GZM, 1897, 511. E. P a " a l GZM, 1953, 345 i Naselja, 40. J. P e tr o v GZM, H58, 2167 i GZM, 2129. V. P a I! ·k v a l i n, AP, 19616, !1416 1i 1969, 161. I. B o j a n o v s k i, AJP 1003, 12,2. Cf. O. B l a u, Reisen, 1'5,5 - depo od preko 500 ,s-relbrnih ·rimskih novaca (Constantinus ?) u V rs ama. 35 GZM, 1895, 5183. 26 iP e tr o v GZ1M, 19160'----'61, 230. 37 B. Co v Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, Pod kod Bugoj1na, GZM, 196,5, p. 48-65; isti, Die J,nschrift von Bugojno und ihre Chronologie, Al, V, 25-32. -U starijoj literaturi gradina Pod je poz-

nata pod dmenom Ostarina.

144

Ali ono ! to ne rje ! avaju epigrafska mo " da bi mogli objasniti ili indicirati arheolo ! ki nalazi, u prvom redu oni iz (Bugojno), gdje je u nekoliko proteklih godina otkopana bazilika (geminata?) monumentalnih razmjera, sa rnemorijom i sa nizom zanimljivih fragmenata dekorativne plastike (plutei sa ribama, tranzene, stupovi i dr.). Bazilika je u svom dugom trajanju od ne-

Slika 15.

Ostaci koliko obale

bazilike u Bugojnu (V-VI st.)

pro ! la kroz vi ! e faza, a slu " ila je prostranom naselju uz koje mo " emo - po nalazu novca - datirati od II do VI

Posebno je potrebno bogate tragove rudarstva (zlato i " eljezo) po cijelom polju, u prvom redu oko Gornjeg Vakufa. Bilo bi suvi ! no da o tome problemu koji je svestrano rasp r avljamo, pa se zadovoljiti da navedem bogatu literaturu iz pera geologa i arheologaG 9 • Jedna od metalur ! kih officina bila je svakako i ona na Grebinama u Vrsama iznad Gornjeg Vakufa, gdje sam, osim bogatih tragova djelatnosti, otkrio i 10 starih majdana (p u t e i) na lok. Rupe, poredanih u ravnoj liniji, gdje je u III i IV st. d jelovao jedan metalur ! ki pogon (officina ferraria]40 . Rudno bogatstvo i njegov centralni polo " aj daju Bugojanskom polju posebni upra vo u raspravi o pitanju ubikacije Bistue Nova. U diskusiji oko problema lociranja mun. Bist ... . mi se, da je veliki manjak upravo t o ! to se na cijelom koje sam opisao, nije na ! ao nijedan beneficij arski natpis koji bi pru " io indikaciju gdje bi trebalo tra " iti ovaj municipij. Stoga, s obzirom da zasad nemamo rele'18 V. P a ! k v a l i n, AP, 1966, 146 i AP 1969, 161. 1970, 131. I s t i. Prilog datira nju bazilika BiH, Adriatica, 672. T. I, sl. l i 3. 39 B. Wa l ter, Beitrag zur Kenntniss der Erzlagerstatten Bosniens, sammt geo1logischer Erzlagerr-sta1ltenkarte, Sarajevo, 1,887. H. B. F o u ll o n, Uber Goldgewinnungstatten der Alten in Bosnien, Jahrb. der k . k. geol. Reiohsal!lstalt, J.89.2, Band 42. A. R u e ! k er. Einiges uber I Qa! s Goldvo·rkormnnen in Bosnien, Wien, 1896. A. H off er, Zlato i rude u kotaru, GZM, 1897, 411. F. K a t z er, Geolo1g1i[ja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 191216. E. P a! a 11 O TuJdar.stVlu u BiH, GZM, 1954, 47; i s t i, Naseljoa, 41 i IM. 40 I. B o j a n o v s k i, AP, 196,3, 1.22. i N. st. 1967, }91. Cl. B l a u, Rei-

sen, 155.

lO

145

vantnog epigrafskog dokaza za ubiciranje Bistue Nova = mun. Bist.. . ., ovaj problem rezimirati na l. Upravno sjedi ! te mun. Bist . ... , koje je sa putnom stanicom Bistue Nova, nije moglo biti u sva tri mjesta u kojima su natpisi magistrata mun. Bist.... Zenica, Varvara). 2. Sredi ! te municipija nije moralo biti ni u jednom od spomenutih mjesta. 3. Centar municipija mogao je biti i u Bugojnu, iz kojeg nemamo dekurionskih natpisa, ali zato imamo tegulu sa " igom B i s t u e s. U prilog tome govorio bi i centralni polo " aj Bugojna, kao i bogatstvo arheolo ! kih nalaza i prirodnih resursa. da nema sigurnih epigrafskih za ubikaciju municipija Bist . .. ., moramo se poslu " iti drugim sredstvima koja n a m stoje na raspolaganju, u prvom redu hodolo ! kim i arheolo ! kim istra " ivanjima. Ako naime na terenu utvrdimo pravac ceste, sa ostacima naselja uz nju, ona n as sama dovesti i do rje ! enj a problema Bistue Nova. To biti predmet na ! eg daljnjeg ispitivanja.

SALONA- ARGENTARIA

l. Historijat problema
Istra " ivanjem trase i topografije ove magistralne ceste, koja je povezivala Salonu sa rudarskim revirima centralne Bosne, bavio se broj U pomanjkanju epigrafskih su uglavnom bili na kombinacije i pretpostavke bazirane na manjem ili broju rimskih lokaliteta. Stoga je svaki od vodio cestu drugim pravcem, pa je tako do ! lo do sasvim razubikacija pojedinih stanica koje na ovoj komunikaciji navodi Tabula Peutingeriana. Mi se ovdje ukratko osvrnuti, kronolo ! kim redom, na poku! aje koji su nai ! li na ili manji odjek u toku rje ! avanja ovog problema. Rekonstrukciju trase ove ceste prvi je dao J. A l a On je vodi preko nasipa u Bu ! kom blatu, koji je u stvari prirodna tvorevina diluvijalnog postanja, a odatle na Livno (Ad Libros)- Borovu glavu (In monte Bulsinio)- Bu " anin grad- # uica (Bistue Vetus) 1 • H. Co n s nije ispitivao topografiju Dalmacije, nego se uglavnom poveo za i W. T o m a s e h e k je u nekim pitanjima pokazao mnogo o ! troumnosti, iako je radio kabinetski, na osnovu oskudnih pisanih izvora, kao i starijih On ovu cestu vodi iz Trilja (Tilurium), ne ! to sjevernije od Ar " a nog, preko Bu ! kog blata n a Vido ! e (Ad Libros) u Livanjskom polju. Od Vido ! a je cesta po Tomascheku i ! la preko legendarnog Bu " anin-grada (In monte Buls,i nio) do Eminovog Sela (Bistue Vetus) na sjevernom rubu Duvanjskog polja. Ne trasu ceste na
1 J. A l a 18718, ; p . 54 i d. se pri tQme poziva na O. B l a u- a, Monatsberichte der Berliner Akademie d er Wissenschaften, j uli 1870, p . 619, odn. Reisen, Berlin, 1877, p. 42, 155, 159 i 161. ;z H. Co n s, Dalmatie, 236 i d. Cons lokacije: Ad Matricem - Nevesilnlje, Bistue N. itd.

146

terenu, vodi je dalje preko Vukovskog polja na Gornji Vakuf (Ad Matricem), Fojnicu (Bistue Nova) i Sarajevsko polje (Stanecli) 3 . Slabost Tomaschekove metode je u tome ! to se ne obazire na udalJenosti Tabule i ! to trasu, ne terena, vodi preko te ! kog i planinskog (Tu ! nica, Radu ! a i Vranic;:;.), terenom kojim cesta prvog reda nije mogla Ipak osnovna zamjerka, je Hoernes uputio Tomascheku, sastoji se u tome ! to Tornaschek ne uzima u obzir tragove rimskih cesta na terenu. Njegova rekonstrukcija ove i drugih cesta u Bosni, Crnoj Gori i susjednim ob:ta.<Otima vi ! e je plod kabinetskih kombinac(ja i pisanih podataka iz izvora nego terenskih faktora 4 • NI. H o er n e s je, i por ed primjedbe kojom je popratio pop.vu djela, upao u istu pogre!ku_ 5 , od tada jo ! voljnog poznavanja aglomeracija na tlu dana ! nje Bosne, Hoernes locira Bistue N ova u Rogaticu ili Gora " de, a Ad Matricem identificira sa srednjovjekovnom Vrhbosnom i locira u izvori ! no Bosne. Bistue Vetus mu je u Fojnici, a stanica In monte Bulsinio na Radu ! i planini, dok Argentariju lokalizira u rudonosno Kopaonika u SrbiW. Kada mu ne odgovaraju podaci Tabule, Hoernes ih odbacuje, jer ne mo " e da izmiri disparitet Tabule i stvarnih udaljenosti na terenu. Stoga i ne vodi o distancama Tabule, te smatra da je bolje i ne koristiti se njenim podacima 7 . Negdje u isto doba ovim se problemom bavio i A. E v a n s. On je prvi komunikaciju Salona-Argentaria sa cestom salonitanskag natpisa, od Salone do dezitijatskog (a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium). I Evans ovu cestu vodi do Trilja na Cetini, ali je odatle >>trasira« u unutra ! njost preko Prologa (!), gdje je tragove jedne rimske ceste ispitao in " enjer Moiza. U Vido ! ima mu je, kao i Hoernesu, stanica Ad Libros, a »Bu " anin« je stanica ln monte Bulsinio. »Od toga mjesta, ka " e Evans, tok je ceste nesiguran<<, pa pitanje njenog daljnjeg toka rje ! ava alternativno: ili je cesta pravila zaokret prema sjeveru ili je i ! la lak ! im putem kroz dolinu Neretve »koja je u svim historijskim vremenima bila glavna komunikacija unutra ! njih krajeva, koje sada Bosna, i Jadranskog priobalnog Koliko je Evans branio Tabule kada se radilo o cesti Salona-Narona-Scodra, kad je u pitanju ova komunikacija smatra »da se nedostatak na Tabuli mora upotpuniti bilo imenima ili miljama ranijih stanica<< 9 • Stoga Evansova topografija mnogo na Hoernesovu, s kojim je i Bistue Nova u blizini Rogatice, Ad Matri-· cem »blizu izvora Bosne«, dok Bistue Vetus tra " i »oko Konjica u gornjoj Neretvi<<. U skladu sa iznesenim, Evans je na karti (Pl. I) ! ematski ozna3 Topographie, p. 497-528 i 545-567, odl. 8: Die grosse Strasse von Salcrna in die Mi11te der Bos•na, p. 518-523. 4 M. H o er n e s, Romische Strassen und Orte im heutigen Bosnien, Altenthlimer der Hercegovina (II) , Wien, 1892, p. 13Jo-150. V. bi:lj. 41 u Uvodu. 5 N. dj ., 136-143 (Die grosse Strasse von Salona nach Argentaria). 8 H o er n e s je ne ! to konkretniji kada qpisuje svoj put preko Suice i Borove glave u Li,vno, ali ni na tom putu TIIS nalazJi tra:gorva, Wande·rungen, .p. 2184. U.s:p. str. 32r8. 7 Srbras.sen, lP· r138.

s A:R I[!, p. 15.
0

Ilb1dem.

147

oba pravca ove komunikacije, od kojih sjeverni vodi do Otinovaca na Kupresu, a ju ! ni do pred Ramu. Argentarija mu je »negdje na gornjoj Drini prema granici Mezije i Dalmacije« 1'0 • Do takvih rezultata Evans je do " ao zato " to je ovu cestu, kao i Patsch i povezao sa mineralnim bogatstvom kontinentalne Dalmacije, pa mu je ova komunikacija povezivala ne samo »... dalmatinski glavni grad sa glavnim rudarskim centrima u unutra " njosti n ego i sa rimskim svijetom <<". Tek je pojava Ballifova djela jedan sasvim novi pristup problem u istra ! ivanj a rimskih cesta u unutra " njosti provincije Dalmacije. P h. B a ll if se ne upu " ta u teoretske kombinacije, nego, na osnovu a utopsije, opisuje tragove cesta na terenu. B allif u 6. odjeljku svog pozn atog djela cestu Salona-Argen taria vodi do Trilja, a odatle preko Gornje Tijarice, Brekala i Bukove Gore na Privalu i Duvanjsko polje''2 • Iako je Ballifu bila poznata rimska cesta od Mokronoga do # uice, gdje je locirao Bistue Vetus, i na karti kao sigurna, on je trasu na " e ceste bez razloga skrenuo, odmah iza Mokronoga, preko Pakline planine na Ravanjsko i Vukovsko polje, a odatle preko Radu " e u dolinu Vrbasa kod Gornjeg Vakufa i dalje preko Vr anice u Fojnicu. U Gornji Vakuf locira Ad Matricem, a u Fojnicu Bistue Nova. Dionica ceste od Mokronoga na Duvanjskom polju do Fojnice je na prilo ! enoj karti kao nesigurna13 • Vrlo prilog ispitivanju ceste Salona-Argentaria dao je V. Rad i m s k y, koji je u ponoru, na rubu Bu " kog blata, u prona " ao pet epigrafskih miljokaza, koji su definitivno potvrdili ispravnost Ballifove trase' 4 • Ovom se cestom pozabavio i A. B a u er, koji smatra da mo"' , Bulsinius valja identificirati ili sa prijevojem Ar ! ano ili sa nekim s je ..;esedlom na Tu " nici, kako je predlagao i Kiepert (CIL III, 2. karta), ali time nije ni " ta doprinio rje " avanju trase ove komunikacije' 3 • Dobar prilog poznavanja ceste dao je F. B u l koji je vodi prav·Cem: Klis-Grlo brdo)-Dugopolje-Doca- ispod Kurtovih preko Rudina-Mala na-Tijarice-Kamensko-Bu " ko blato' 6 • je tragove ove ceste opisao in natura. U nastojanju da i hodolo " kim razlozima podupre ubikaciju Bistue Vetus u Varvari, K. P a t s e h je pretpostavio da je Tabula i najprije izrazio mi " ljenje da je stanica Ad Libros mogla biti u Letki na Duvanjskom polju, a stanica In monte Bulsinio na vrhu Ljubu " e, a Bistue Vetus' 7 u podno ! ju Ljubu " e u gornjoj Rami. Kasnije se Patsch naN. dj., lP· 5 i 1:2,, bilj. e. i str. 14. ilibi'dem, [l. 6. - Htio bih da je Evansov opis :rudarstva u unutra"nj-o.s'ti Dalmacije, prema izvorima, jo" i iako je [>isan pl'ije 90 godina - jedan od naljil s·crpnij-ih i u isto vrijeme najsa! etijih (AH IIII, .6,.....,114). Romli:sohe St:ras.s en in B. und H., Wien, 1893, 35--27. 1 3 Strassen, na prilo ! enoj karti = karta CIL III iz 1873. g. 14 GZIM, ili894, 7 = OIL ma: 13320---.13324. 15 AEM, 189"4, p. 137. 16 Strade Romane in Dalmazia, BD, 1899, p. 26-28. 1 7 GZM, 1906, 158.
10

11

148

kon dopunskih istra ! ivanja za vezu Delminiuma (Duvno) i Bistue Vetus zaobilaznim putem preko Ravanjskog polja18• rezultate Domaszewskog, koji je izrazio mi " ljenje da se radi o cesti koja je povezivala srebrene rudnike na srednjoj Drini, oko Domavije, sa Salonom, a ne one u izvori " nom Vrbasa, i Patsch ovu cestu identificira sa velikom rudarskom cestom koja je povezivala srednjobosanske i podrinjske rudnike sa Salonom. Vodi je iz Varvare (gdje je locirao Bistue Vetus) na gornji Vrbas, a odatle u Zenicu (Bistue Nova po Patschu) 19 • Radovi A. D o m a s z e w s ko g i K. M i ll e r a su u stvari korak natrag. Domaszewski u svom sa ! etom prikazu ovu cestu vodi od Trilja ravno na sjeveroistok, u unutra " njost Bosne, do Zenice (Bistue Nova), a odatle preko Tuzle na Drinu, gdje je povezuje sa komunikacijom Ad Drinum-Sirmium i tako ve! e sa Argentarijom, je centar Domavia20. K. Miller svoju trasu vodi od Mitrovice preko Zenice (Bistue Nova),. polja (Ad Matricem) i Otinovaca na Kupre " kom polju (Bistue Vetus) u Vido " e (Ad Libros). Stanecli identificira sa Ilid ! om kraj Sarajeva, dok mu je Argentarija u na Kravice u Jadar21• Doprinos istra ! ivanju dao je i M. Abra m koji ovom komunikacijom povezuje Salonu sa Zenicom (Bistue Nova), preko Trilja (TiluTium) i Duvna (Delminium), ali je ne fiksira na terenu112 • je zasluga " to je objavljivanjem miljokaza iz nedaleko od Trilja, jo " jednom potvrdio pravac koji je po utvrdio Ballif?3 • Ovaj miljokaz kao i oni Radimskog u i na Privali, a Patscha u Duvnu, sigurni su putokazi po kojima se ova cesta mo ! e pouzdano slijediti sve do Duvanjskog polja. je karaktera rad A. M ay er a. na miljokaze iz o kojima biti govora kod opisa ceste, Mayer je, linanalizom imena stanice In monte Bulsinio ukazao da se ime Bulsinius u toponimima Bu ! anin i Bu " ko naime planinu Tu " nicu, iznad Bu " kog blata, sa mons Bulsinius, Mayer je s pravom da je cesta iz Bu " kog blata prelazila u Duvanjsko polje preko sedla Privale, ogranka Tu " nice, gdje treba tra! iti i putnu stanicu In monte Bulsinio. " to se Bistue Nova, Mayer je identificira sa Zenicom se na natpise sa elementom Bis. .. i B]ist. . . sa spomenika), a n epodudaranje distanci T abule sa stvarnim udaljenostima na terenu obja " njava l akunama na Tabulr25 • Posljednji je istra ! ivao ovu cestu E. P a " a l i na koje nailazi kod ove trase, on joj je ovako odredio pravac: Trilj-Ar ! ano-Duvanjsko polje-Ravanjsko polje (gdje se jedan krak odvajao u dolinu Gornje Rame prema Varvari)-Vukovsko polje-Radu "a planina- Gornji Vakuf-dolina Bistrice-dolina L a " ve, a odatle do ZeniWIM XI, Cf. P a " a I Naselja, 39. G:ZM, .1906, 15,6--518. V. bilj. l na str. 1 156. 20 'Die Benefida·rie['posten, i prilo ! ena l m·rta. 21 . rrtin. Rom, 4711-474. -.!12 VAHD, 19126-21 7, l3i9 li d. Uspor. str. ,152. 23 ! IIbildem, 141, sl. 3 i 4. Miljokaz je postavljen g. 236, u car a Gaj a l l if, Str as:sen, 25. Jrulija IMalksimina. USjpor . B a 1 A. M ay er, Dopriiilosi po:zmav anjru rimskih cesta u Da1ma:ci:ji, VtAH!D, 1940, 1!25-132. 125 Iblidem, 130 i 131.
18 10

149

ce. Cesta je dalje nastavlj ala prema rudarskom oko Srebrenice na Drini, gdje se nalazila Argentaria (sc. metalla). je lokalizirao stanice kao sigurne: Bistue Vetus u Varvaru, Ad Matricem »kod Gornjeg Vakufa<<, Bistue Nova u »Mo ! unj-Vitez<<, a Stanecli >>kod Kiseliaka<<. Za stanice Ad Libros i In monte Bulsinio smatra da se ne mogu ubicirati jer su stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispu ! tene neke postaje, pa je zbog toga zbirna vrijednost distanci sa Tabule u odnosu na trasu (preko Varvare) za punih 33 km. " to su na Tabuli ispale neke stanice, on navodi kao dokaz to ! to se na njoj ne spominje tako va # an centar kao ! to je Delminium (dana ! nje Duvno}"". rekonstrukcija ceste zasniva se uglavnom na Patschevim ubikacijama Bistue Vetus u Varvari i Delminija u Duvnu. Da li s pravom? Op ! irnije sam izlo # io historijat istra # ivanja ceste Salona-Argentaria, jer trasa ove komunikacije nije ni do danas pouzdano a niz aglomeracija i stanica uz nju ili nije lociran ili je lociran pogre ! no. Ni kao ni drugi arheolozi koji su se ovim pitanjima bavili nakon Patscha, njima i Sergejevski, i ostali, fascinirani autoritetom Patscha, nisu ni poku ! ali provjeriti da li su ispravne Patscheve ubikacije Bistue Vetus, Bistue Nova, Delminium i dr. A upravo ! to je ova cesta prolazila kroz Duvno, koje je Patsch identificirao sa Delminijem - ovo se mi ! ljenje, moglo bi se odr # alo bez osporavanja sve do danas - bila je glavna zapreka da se pravilno postavi ovaj zapleteni hodolo ! ki problem. To isto ilustrira i sa ubikacijom Bistue Vetus. Samo stoga ! to je Patsch Bistue Vetus locirao u Varvari, u Gornjoj Rami, i Patsch i a i drugi, vode trasu ove magistralne ceste prvog reda po centralne Bosne, kuda ni danas ne prolaze putovi, i sa njenog prirodnog puta samo zato da bi njome povezali Varvaru. Upravo je da dosad nijedan nije trasu ceste Salona-Argentaria tra # io na jedinom pr ir o d n o m prolazu iz jugozapadne u centralu Bosnu, koji je od najstarijih vremena, sve dokle se # u arheolo ! ka i pismena bio ne samo najfrekventnija nego i glavna veza Dalmacije i kra ! kih polja jugozapadne Bosne s jedne, a sredi ! nje Bosne s druge strane : to je onaj put koji iz Duvanjskog i (Livanjskog) polja vodi dolinom " uice na Kupr e ! ko pol je, pa preko Velikih k u pre ! kih vrata (1384 m) silazi u dolinu Vrbasa . Ovim putom su od najstarijih vremen a putovali vojnici, trgovci i putnici jo ! mnogo prije Katarina Zena (1.550) i Evlije (1655), ! to nam brojne prethistor ijske gradine, nasel ja i utvrde. Njime su nadirali bilo u :j edn o:tYl ili u drugom pra"vcu (Rirn.lj a n i i jer u stvari, to je bio i B osne J)rerna SG.loni (:Klisu i S:plitu ) a lZ
1

ter Je o::;tao i do da.nas.

e·t se cb.r,:::trJ..ila

ospor en.a Je 1 rTabule, i j e d i n a gr a n a je p ra\;.-cct cest e. Insistira-k a kvo-·ta k vo na. n avodnoj lakuni r:rabule ne cbja ! njava se ni ! ta.: t2injenica ! to se
Naselja 35-51, posebno 47-51; A J III, 65-&6.

26

150

na Tabuli ne navodi Delminium, va ! an municipalni centar u Duvanjskog polja, ne mora da da je Tabula Delminij je mogao le ! ati i na nekoj drugoj komunikaciji, koja nam nije tradira na u izvorima, ali je mogla imati na na " u cestu, kao " to je sa samoupravnim gradovima Novae i Doclea. Stoga je potrebno provjeriti Patschevu lokaciju Delminiuma u dana " nje Duvno, kao " to je potrebno r evidirati i pravac same ceste kako je ona dosad fiksirana u literaturi. Najbolji da se to postigne je evidentiranje tragova ove rimske ceste na terenu i fiksiranje aglomeracija koje su se r azvile uz ovu komunikaciju (v. Kartu II).

2. Trasa ceste

(Argentaria)

a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini)
Po Tabuli dionica je duga XVI m. p., " to iznosi oko 24 km, ili nije: 23.680 m. Poklapa se u cijelosti sa prvom dionicom ceste SalonaNarona. Cesta je iz Salone vodila preko Klisa i Dugopolja do Dicma, gdje je pod (k. 424) bilo Salona-Tilurium i Salona-Aequum, a zatim kroz Dicmo Donje prema sjeveroistoku te preko izlazila na Gardun i Trilr. Cesta je vi " e puta i sigurno na, stoga se zadr ! avati na detaljnijem fiksiranju njene Osim toga, trasa je dobro dokumentirana ne samo brojnim nalazima (grobovi, novci, natpisi, tragovi ceste i dr.), nego i miljokazima. Ne miljokaza na ulazu u Salonu, s ove dionice poznato je jo " pet miljokaza: tri sa Klisa (careva Maksimina Trebonijana Gala i Konstancija) i dva iz Dugopolja (Maksimina i Konstancija), sve careva III i IV st. 29 • U Trilju je prelazila Cetinu (Hippus flumen) preko mosta koji je 184. g. n. e. obnovljen za cara Komoda suptum et operas subministrantibus Novensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III 3202). U Trilju je bilo - jedan krak se odvajao za Naronu, ali je bivium na Tabuli pogre " no(?) na desnoj obali Cetine, " to bi pretpostavljalo dva mosta preko rijeke. U Tiluriumu je bio caput viae Narona-Scodra-Dyrrhachium. Novi doprinos ubikaciji Tiluriuma dao je
2 7 Do Dicma se cesta podudara sa trasom ceste Salona Servitium. To je ona ;ista trasa koj1 u je Hksir·ao B u l i BD, 11 8199, ,p. KHs - Grlo !brdo) - DUigopo'lje - Doca - .i spod Kiurtovih - preko Rudilna -Mala Stupa - Dicmo- Gardun -Trilj, a u nastavku: - Tijarke - Kamensko - Hu " ka ·l:Jlato. U VAHID, 1 1920, ,p. 198 ovako opisuje ·Odsjek Salona - K:lis: > >IStar.i Timski r p ut hodio je ·i• z S al01ne, od v.rata (Por1ta Andetrii.a) ;prema ·Kilisu, upravno preko ,polja. Ostaci mu se jo" dandanas, a zove se Bilibrig, jer se bijeli zelenim vinogradima« . Dalje opisuje trasu do Sinja. Cf. B u l i BiD, 19013, p. H3 i VAHiD, 19211, p. 21 i 25 'Dr ovamenJti antJiohi a Klis) . Ova je dionica ucrtama na :karti, BiD, 1902, T . lJ i VAHID, 192,6 -1 92,7, T . 1 H I. 128 V. opis dionice Salona Aequum u I poglavlju. eo V. Pregled m ilj. oka.za n a 1k!r aju ovo,g p oglavlj a. 3o S. G u n j a a , Topogr afska pitanj a (i ekskur s o Tiluriumu), 39-46. I s t i, Nov prinos ubikaciji Tiluriuma, VAHD, 1950, 50- 52. j e na osnOVIU votivno:g natpisa lOM et numini H.ippi fluminis utvrdi·o da je ame CeUne :billa Hippus (Hippius) a me Ti'}urus, dolk se naselje zvar lo Tilurium (rh:w. Trilj ). Pans Tiluri je po m'i!"ljenju Delmati J!I, 16, dio toga naselja uz most , koji se spominje n a natpisu iz 184 (C. 3.20.2). U kraj Trilj a ubicirao je M o m m s e n, CIL III p. 358 Delmmmm. Deilminium treba tra ! iti na [)luvanjskom po:ljr u, a 1:1a Ga11dumu je bio pretorij

151

b) Dionica Tilurium XXII Ad Libro s

Dionica je po Tabuli duga XXII m. p., otprilike 33 km, ili 32. 340 m. Ballif je cestu pratio po od Trilja do Grabovice na Bu ! kom blatu, preko Vedrina, Donje Tijarice, iznad Brekala i Bukove Gore31 • Osim brojnih koje navodi Ballif, trasa je na ovom odsjeku dobro dokumentirana i miljokazima: u kraj Trilja (cara Maksimina iz na Bu ! kom blatu (Gordijana III, Decija i Klaudija II), sve careva III st. 32 • Uz trasu je osim toga i rimski natpis u Tijarici Gornjoj, sa grobovima, novcima i zidovima33 pod Gradinom, a uz rub Bu ! kog blata evidentiran broj anlokaliteta, kojima i na Gradini u i na Gradu u Vinici34 • Spurile koje je kod Brekala na ! ao Ballif da se jedan odvojak ceste odvajao prema sjeveru preko Bu ! kog blata (mo " da u pravcu Vido ! a}, a drugi prema jugu u pravcu Ar " anog. Blau, prvi istraove ceste, smatrao je da su tragovi rimskog puta kod Ar " anog dio ceste Salona-Narona, ali to je Ballif da je jedna vezna cesta i ! la od Ar " anog preko Vira i i tako ovo podpovezivala sa Naronom35 • Iz autopsije sam ispitao cijelu ovu trasu, koja predstavlja prirodnu vezu doline Cetine sa Bu ! kim blatom i kra ! kim poljima zapadne Bosne. Iako je cesta u stalnom usponu, jer od Trilja do Bu ! kog blata treba da svlada relativnu razliku od oko 350 m, ipak joj trasa nije naporna. Ovo je ujedno i veza Salone sa dana ! nje Bosne, pa je prema tome odabran najpovoljniji pravac. tragove ceste V:U legije, cf. A. B u dr o v i e h, Ulbicazione, 1 137_,1,3 9. I s lt i, Posti'lle topografiche e toponomastiche su Delminium e Tilurium, Adriatica, 483-488. Moglo bi se pomi ! ljati da je i Tilurium, kao i Burnum, kasnije podignut na rang municipija, jer •su u Trillju beneficil} arski nal1jpis.i ·(VAIHJD, ·1 93:5, 49 i 511 i 1950, 2!30'). S ol b zirom na blizim kolonije AeqnliUJm, to je te ! ko objasni• ti. Osirrn to1 ga, Tilu·r ium se ne ni na :poznatom natpisu o olbnovi mosta iz 184. g. Trilj je bio i ostao raskrsnica cesta. Uspor. M. P av a n, Ricerche, 108 i d.; G. A If 51 d y, Bevolkerlllng 1'1.8 i 'I1i: lurilum, Bonn, Jai luib. 165, 1965, 105; J. J. Will lkes, Dalmatia, 97; M. Delmati II, 16. Vjerojatno je sa Plinijevim (n. h . III, 142) Tribulium. Cf. C. P a t s e h, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch f. Altertumsk., II (1908), 102-104. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 337. 3 1 Strassen, p. 25. U spor. F. B u l BD, 1899, 26-28. C. I v e k o v BD, 1897, 11 16 i 199, na vise mjesta kod Tiljoa· ilica opisuje usjeke, do 6 m duboke. V. mtljokaza pri kraju ovog ;pog.l avlja. 113 Natpis CIL III 14647 (lok. Paljevine u Gor. Tijarici, ispod Gradine), Cf. F. B u 'l i BiD . 19013, 112l4. 4 Gradlina u m i Grad u Vinici 634) v. Arheolo ! lm !karta BiH, Dokmmentaoioni centar Zemalj.skog muzeja u Sarajevu br. 49 i 31 b. O prethlisto·r ijskoj gradini u V. Rad i m s k y, G01Vl;, 11 894, 30• 0, sl. 24. Jed• no ·Dimsko bi'lo je i u nedaleko Reni·6a, na Malloj gradini, Rad i m s ,k y GIZIM, 1894, 3011'---<30'2·, sl. 215 i 26. - Sohemwtismus topographico historicus vicariatus Apostolici et custodiae provincialis Franciscanico Miss·i onariae 1n Hercegovina pro a. d. 181 61 7,, Split, • 18,67, odnosno njegov pisac P. B a k u l a, navodi u Kazagincu quedam magnifica ... dicta vulgo
H a n, sub quibus ruderibus sunt continui fornices supra hasque pl urima p lebis sepulcra, a u Grabovici penes aquas M u k i ! n i e a areis item in K or i t a et dem um in Re n j i extant. Do\k se podaci za Grabovicu, KoDi ta li odnose na .gradLne (arces), oni u Kaza,g inoo iJIJJdioiraju turske rui ! e-

v.ine.

35

Hl.70; B a I l i f, Stra·ssen, 26.

O. B l a u, Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften,

152

-na ! ao sam i u Kazagincu ispod Ivana gdje su se na dva mjesta u kamenjaru kroz koji cesta prolazi u " bunju tragovi koRazmak spurila iznosi 1,20 m. Put, ! irok do 4 m, mje ! tani nazivaju »rimski put«. Ranije se u njivi Ivana vidio i nasip koji je sada zaoran. Tragovi ove ceste nalaze se oko 100-150 m ispod savremene odnosno Ivanove a generalni pravac bio joj je Ivana (koja le " i na savremenoj cesti)-Kazaginac-Kurtovina-Bukova Gora. I u Prisici kod se nalazi vi ! e Tu se u njivi i ogradi zapa " a i neka stara kal drma, koja se gubi u ! umi, a je osnovni pravac se uklapa u pravac Trilj-Bukova Gora'l 7 • Rimska cesta je produ " avala uglavnom paralelno sa sada ! njom, ali ne ! to bli " e Bu ! kom blatu, kamenitim terenom koji je jako erodiran i zarastao u ! ikaru. Kako je pokazao Ballif, iz Trilja je cesta mogla u dva smjera: mogla je nastaviti trasom ceste Salona-Narona do i tu skrenuti na sjever, pa preko Studenaca, Vinice i Zidina na Bukovu Goru i tu se vezati na opisani pravac preko Vedrina, Tijarice i Brekala38 • Pravac preko je du " i i ne uklapa se u distancu Tabule Tilurium XXII Ad Libros. Udaljenost preko iznosi vi ! e od 45 km38, dok Tabula daje svega 33 km, tj. udalj enost koja upravo odgovara dionici Trilj-Vedrine-Tijarica-Bukova Gora (Korita). da je cesta i ! la preko Vedrina i Tijarice najbolji dokaz jesu miljokazi iz i je pokazao da se miljokaz iz nalazio na udaljenosti od XXI milju od Salone40 , dok nam miljokazi iz sa milijacijom XXXIV i XXXV m. p. a Sal(onis) dokazuju da je trasa ceste sigurno prolazila preko Vedrina i Tijarice do Bukove Gore dalje. Miljokazi iz koji su morali stajati negdje Prisike i Kazaginca, su dokazi ne samo za pravac ceste nego su ujedno i putokaz za lokalizaciju putne stanice Ad Libros, koja je od Tiluriuma bila udaljena 22 milje, tj. ne ! to manje od 33 km. Ako je jedan od miljokaza bio postavljen na 18, a drugi na 19. milji od Trilja (tj. 35 milja od Salone manje 16 milja, koliko iznosi udaljenost Salona-Tilurium) onda putnu stanicu Ad Libros treb a locirati 4-6 km od Kazaginca, a to upravo odgovara polo " aju Gradine u Bukovoj Gori. po imenu Ad Libros, stanica se nije nalazila u samom naselju, nego neg· dj e >>U blizini, kod« naselja koje se moglo zvati L ibri ili a to bi mogla biti Vinica ili, ! to je jo ! vjerojatnije, Zidine, koje le " e ne ! to ju " nije od Gradine u Bukovoj Gori ili sama Bukova Gora. i sam
36 se vide u ! umankiu na lok. O ! tra g• l avica, odmah izna1 d sada ! nje ceste. 3 7 l u Brelmlima, na Iok. Gla'Vica, n eka starins: k a putlicr1a ; p ra1 ti novi put a [loznata je od m,je!tacr1a kao ·>>staJri iko'lo·sjek«. 38 iB a ll i f, Stra. ssen, 2!5--'26. '3 9 Cestu preko Vinice i Zidina detaljno je opisao jo! A l a ev BD, 1878., 56. Op!irnlije o toj cesti govorim u odjelj< kiu >>Pri[Ju tovi«. - Ovu cestu navodi · i V. I R a d i m s k Y, leksiko.n (u rukopi• su): > ><Kraj sela (tj. Z·idina) spuri'le liimske ceste koja je vodi•la uzlazno od u Dalmaciji preko Vinice, zatim Ravnog Doca, Mehkog Doca i Zidicr1a prema ZU{Panjcu«. Cf. R a d i m s ;k y, GZM, 1894, 299 i B a ll i f, Sltrassen, 26. 40 VAHD, 19216-1927, 141.

153

Miljokaz u

Slika 16. cara M. A n ton ij a Gordij a na iz oznakom milja od Salone (Foto Ra n ko

na B u ! kom Blatu sa

154

toponim Zidine govori o ostacima nekog starijeg, najvjerojatnije rimskog naselja 4 1 . Sama putna stanica Ad Libros bila je svakako negdje u b lizini Gradine u Bukovoj Gori, na kojoj je posljednjih godina otkopa-· no g roblj e 4'2 • U blizini Gradine, uz r ub Bu ! kog bla ta, nalazi se estavela Muki ! nica, koja je dio godine mogla snabdijevati putnike vodom, ! to je u ovom bezvodnom posebno va " no. Teren oko Gradine jako je erodiran, ali se ipak neke putine, gomile i ostaci suhozidina, ! to bi moglo poticati i od starih objekata4 3 • Ako bismo provjeravali lokalizaciju stanice Ad Libros = Bukova Gora, morali bismo od d a miljokazi iz ponora u sa rimske ceste iznad samih i da su stajali negdje Prisike i Kazaginca, i to onaj sa oznakom XXXV m. p . bli " e Gradini u Bukovoj Gori, koja le " i oko 6,5 km S obzirom da je trasa bila ne ! to od dana ! nje, jer je izbjegavala zavo je, onda bi nas razlika stajali ! ta miljokaza sa milijacijom XXXV m. p . i stanice Ad Libros XXXVIII m. p., od Salone, dovela upravo u blizinu spomenute gradine u Bukovoj Gori, odnosno do vrela Muki ! nice u selu Korita44 , u neposrednoj blizini Gradine. No kako nam nije poznato mjesto na kojem je stajao miljokaz, najopravdanije je da ostanemo kod identifikacije Ad Libros = Gradina u Bukovoj Gori i zbog spomenutih arheolo ! kih nalaza na Gradini i oko nje. Tu je izlazio i put Gora, na kojem su bila naselja u Studencima, Vinici i Zidinama, od kojih je ono u Zid inama, udaljeno od Gradine svega oko 1,5 km, moglo biti L ibri. koliko je ova lokalizacija stanice Ad Libros ispravna, najbolje pokazati opis i analiza dionice stanica Ad Libros i In monte Bulsinio45 •
41 U samim Zidi1 nama nisu evidentirani antioki ostaci, niti mjEJ!tani Z!Ilaju odakle je ime sela, osim sto Rad i m s .k y GZM, 1394, · 299, Gradinu u Bukovo j Gorii sta;vl'ja u Zidine. U stvari, ova g>ra:d1na katastarski pripada seLu Koritima. 42 Z. . M ar nekropola na p.rai.stor·i jskoj gra·di1ni u Koriti ma kod Duvna, Posebna izdanja - XII, Centar za balkanolo ! ka ispitivanj a, knj. 4, Sarajevo, 1969, str. 239-242. A. M ay e r , Die Sprache, 208, s. v. Libri. Jo ! rprtje vr ! io je sondafulo iskopavanje na ovoj Gradini R a d i m s k y, Arheol. leks., s. v. Zidine i o tome zapisao: »Jedno pokusno kopan je dalo je masu hrbina raznolikog ilovastog utega za stano·v e fi ilovaste kolutove, ilova·s ti lijep sa z1dova, tu cala, ali ni b·a1 ga malterom ,z idanom zidu i samo jedna hribina jedno1g crvenog rim skog suda«. Cf. Rad i :m s lk Y, GZM, 1894, 219.9 . .i B a ll if, :Strassen, 21 6. 44 Napominjem, ·da dosad nis u isplitani arheold ! ki ostaci nij edne ,pu:bne stanke na na ! em To s• u .ponekad hi'le drvene zgrade, koje su sasvim prop ale, pa tm 1 ne nalaz1mo arheolo !" k ih os• tata:ka. Usp. o tome I. P i :rk o v i Crucium, p. 10, 60 i 62. su ove stanice (gostionice i konju ! nice) bile osaml jene, locirane bli "e ili dalje od n aselj a. Nastojalo se, naime, k od po ! tanskih postaja (posta.tio) da budu u podjednakoj udaljenosti jedna od druge, koliko je mogao izdr " ati kt+rirski konj (oko 5 m. p.), dok su m a.nsiones no jedna od druge udaljene dan .putovanja (O:ko :210 m. p.). Ipa,k, sve J# O'Vl'Slio od urirode terena Ikao i drugih raz nih okol1nos•ti. Putovalo se 'Samo dan ju. Ne odbaoiti' ·ni ure1Jpos•ta1Vkm da je nekropola ·Uinutar Gradi.ne u Bukovoj Gori (Koritima) na·stala up r avo u vezi sa na ! om putnorm stanicom, odnosno naseljem koje se s vremenom razvi'lo oko .nje. Zasad_ u da nisu ostaci cemeterijalne bazilike uz ovu nekropolu, koJa b1 morala :pos,to1jati ukoli ko je o gr oblju staQnog 1 n aselja. <5 S t arij>i .stanicu Ad Lilbr os lnka'lliziraju u Vido ! ima, a u ve. z.i sa l# lgendarnim Bu " ani:m gradom. V. Rad i m s 1 k y, GZM, 1892. 22> 1. - U spor. P a!al Naselja, 39 .

155

e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio
Po Tabuli dionica je bila duga IX m. p., cca 13,5 km, ili 13,320 m. Iza Gradine u Bukovoj Gori prolazila je cesta pored vrela Muki ! nice, uz sam rub Bu ! kog blata, i nastavljala kroz Grabovicu pravcem dana !nje ceste, te na silazila preko Nakla nizvodno od Karlova Hana, nekih 300 m ispod sada ! njeg mosta, gdje je na M o s t i n a m a od starine bio most. Dalje je i ! la uz rub polja ispod Erijevaca u Prisoju, a odatle se penjala uz prijevoj zv. Privala na sedlo koje razdvaja Bu ! ko blato od Duva njskog polja. U Grabovici na ! ao sam tragove rimske ceste na vi ! e mjesta. Odmah iznad Muki ! nice vidi se stari put, ! irok 4 m, du " ine od oko 100 m . Stara i nova cesta u nastavku se uglavnom poklapaju, ali se na nekoliko mjesta uz dana ! nju cestu mo " e vidjeti i stara »tlaka« 46 , ! iroka do 4 m, od koje se dio dug 150-200 m i kod Ivana na Naklu (Grabovica), gdje se vide i spurile. Tragovi joj se opa " aju i kod Luke koja je na samoj trasi stare ceste. Odmah uz Lukinu nalazi se i jedan kamen oblog presjeka, ukopan u zemlju, miljokazu, za koji su mi rekli da je ranije bio vi ! i, ali mu je vrh odlomljen. Put, u kamen, sa vrlo starim zaraslim u ledinu, jo ! i sad se mo " e pratiti oko 100 m . Gubi se pod savremenom cestom koju je izgradila austrijska uprava. Odmah pored ove ceste na Naklu se nalazi i velika srednjovjekovna nekropola. Da je taj stari put u osnovi rimskog postojanja, indicira i njegova ! irina od oko 4 m. Tragove rimske ceste kroz Prisoje, gdje je bilo raskri " je putova prema Livnu i Duvnu, nije niko detaljnije ispitivao. Zbog toga ovaj odsjek zaslu " uje op ! irniji osvrt. Ovdje se na tom pitanju zadr " ati koliko je to potrebno za razumijevanje cjeline, detaljan opis za drugu priliku47 • Pravac od Bukove Gore preko Pris6ja i Privale do na Duvanjskom polju jedini je prirodni, a ujedno i prolaz iz Bu ! kog blat a na Duvanj sko polje, a kako pokazuju brojni spomenici iz ranijih i kasnijih vremena, kori ! ten je milenijama. To je bio uz izvjesna manja odstupanja glavni srednjovjekovni i turski put od Duvna za Livno, odnosno Ar " ano. Dok je naime kroz Prisoje rimski put i ! ao poljem ispod sela, srednjovjekovni (obilje " en sa ! est srednjovjekovnih n ekropola: Bugreblje, nekropola n a Lazinama u Kri ! tama, nekropola na Podvornicama u Kri ! tama, groblje Pod Malj evinama- ispod crkve, dvij e nekropole u Potprivali, sve u Prisoju) i tursk i put su prolazili iznad rimskog kroz samo selo. Raskrsnica (Duvno- Livno- Ar " an o) bila je otprilike u sredini sela kod greblja. Od ovog groblja, koje se nalazi u neposrednoj blizini ru ! evina bazilike, do Privale starim putom ima oko 3,5 km, a savremenom cestom, koja je u vrijeme Austrougarske 8 km. Od greblja do Mostina, na putu za Ar" ano, udaljenost iznosi otprilike l km.
46
47

Imumsolum, tv.rda podloga.
bazilika u Prisoju na Bu ! kom blatu, AP, 1968, 162-165.

156

Osim prethistorijskih gradina, koje su kori ! tene i u rims!w doba (dvije grad ine u Prisoju i tri na Privali), uz cestu su locirane i brojne srednjovjekovne nekropole. Na kratkom odsjeku puta, od nekih 7 km, od Grabovice do Privale uz staru rimsku trasu ima osam srednj ovjekovnih grobalja (na Naklu u Grabovici; na Mostinama 48 , na njivi J olu ! i pod Brljevcima, zatim na Lazinama, na Glavici i na Tabli, ::;ve u Prisoju; na samoj Privali i kod izvora " banica pod Privalom). Od rimskih ostata ka spomenut samo t!'agove dva rimska naselja, jeC:no je u Prisoju, na prostoru, gdje je bila raskrsnica putova, u tradicij i poznato kao Sirkovac-Grad, grad u Bosni, od Rima «, gdje sam 1968. i 1969. g. otkopao baziliku' 9 • U ru ! evini crkve na ! ao sam i natpis Publija Elija Juvenala d uumvira municipi Delrninens ium. Druga naseobina je pod Privalom, kod vrela " banica, na Duvanjskom polju. Od r imskog naselja u polju ostalo je malo povr ! inskih tragova (tek gomile kamena), jer je zemlja intenzivno i ali je Radimsky" 0 jo ! 1893. ovdj e zatekao arheolo ! ke t ragove n aseobine u samom uglu polja. Odatle i municipalni natpis ko ji svojom formulom: ... l(o co) d(ato) d(ecurio num) d( ecreto) indicira postojanje jedne samoupravne civitas na Duvanjskom polju 51 • Zbog va # nosti koju rimska aglomeracija na Privali ima u ovom izlaganju, u cjelini citirati opis koji daje Radimsky: >> U Stipan k o m p o l j u nalazimo od vrela " banice u ritu istog imena i pod V e l i k o m gr a d i n o m razvaline rimske naseobine, kojoj ostaci zapremaju preko 3 ha povr ! ine. Bakula (Schematismus, 1867, str. 138) je poznavao te razvaline, te ih kao
»Cuiusdam perrnagni aedificii rudera «.

U nastavku se ka # e: >>Tu se oranicama razne, grmljem uzvisine, kojima se mogu razabrati temeljne zidine pravokutnih ,:grada. Vele da njima u zemlji ima jo ! mnogo zidanih ten:t' lja. a oranice U G' - - ·•. :;c>'-<vim su zasute profiliranim arhitektonskim 1 •• ...,n, ;n-;. 0mazanim kom2.d!rna, tesanim .... kamer: Je m . gr·.n;wnwm klaka, upekur ••. ,, .. , ., . : .. i te r binama ,,eJ tluvas toij sud :!. Rimsku naseobinu St1pam ; .m ! titila je po l1imljanima, kako znamo (str. 297), okupirana V e l i k a gr a d i n a, koja je utvrda uostalom bila za ! titom i znamenitom pr i j e m e t u kod P r e v a l e i rimskoj cesti preko njega<< 52 • Kasnijim izmakao je iz vida ovaj vrijedan topografski podatak, iako je na nj ponovo ukazao i Patsch, ko ji je smatrao da je ovdje u polju bio v i e u s, atribuiran municipiju ili koloniji rimskoj u Duvnu53 • Natpis iz " banice pokazuje da je darovalo u tom naselj u zemlji ! te za grob nekom Neposu (GZM, 1895, 286).
48 Srednjovjekovna nekropola na Mostinama je uni ! tena. dino to;ponjm > >Mal!eta«, ali stariji LLj,uc:H pamte da je i tu tbilo pola .se naQa:zila odmah drznad mosta, na padLni Na jedna Gradina. 49

se jeNekrose :nala·zi \

AP; 1968, 162-165.

G'ZM, 11 8• 94, 3.11. s1 C. P a t s e h , GZM, 1895, 285 = WM V, 220. s! Nav. mj. S1 GZM, 18-95 286.
so

157

I Patsch je istakao da je pored tog naselja prolazila rimska cesta koja je dolazila od Trilja i i ! la prema Duvnu, kako je pretpostavljao i Ballif54 • Sve navedene okolnosti govore u prilog identifikacije ovog n aselj a, u kojem je Bakula prepoznao »cuiusdam permagni aedi ficii a Radimsky temelje mnogih pravokutnih zgrada, sa putnom stanicom In monte Bulsinio. Za to govor e relev antne polo " aj naselja, t r agovi ceste I r eda obilje " ene miljokazima, udalj enost naselja od Duvn a i cd Bukove Gore (po Tabuli), a i razlozi. analizom oronima Bulsinius, od korijena Buls + ilirski sufiks -inio- (npr. Olc-in iu m, Rhis-inium, Cor -inium), u >> gr eda, brdo «, Mayer je do ! ao do prihvatljivog da je m ons Bulsinius dan a ! nj a T u ! n i e a , je ogranak Pri vala, i da se u toponim u B u ! k o bla t o star i k or ijen Buls-, p a je stanicu In monte Bulsinio (Ravenatov Monte Bulsi, 4, 16, koje Mayer dopunja u Monte Bulsi (n io), kao i Tomaschek PWRE 3, 318) lokalizirao upravo na sedlu Privali, preko kojega vodi jedini put ( jo ! i danas) iz primorja u unutra ! nj ost zemlje 55 • Putna stanica In monte Bulsinio u d aljena je po Tabuli od stanice Ad Libros IX m. p. = 13,5 km, ili ne ! to manje. Stvarna pak udaljenost od Gradine u Bukovoj Gori, gdje smo ubicirali Ad Libros, do # banice na Privali dana ! njom cestom iznosi oko 15 km. Rimska cesta bila je jer nije pravila onaj veliki zavoj Karlova Hana i Privale, nego vodila trasom ispod Brljevaca (Prisoje) i kroz zas. Potprivalu, pa uz Privalu do # banice.

U nastojanju da trasu ceste odredim in natura na terenu, uspio sam da joj sigurne tragove utvrdim gotovo na cijeloj dionici od Nakla do Privale, dijelom kao zaoranu kaldrmu u njivama ispod Brljevaca, ili kao tlaku zaraslu u ! ikaru, a dobrim dijelom - na samoj Privali - na padini brda Kolina, u " ivi kr ! . Tu se (jedinstven fenomen) dvostruke, mogu sa manjim prekidima pratiti puni kilometar, sve od Privale do Crljenica niz stranu zv. Krivatak. Tek kada se niz Crlj enice spusti na mekano tlo, spurile se gube i cesta nastavlja do srednjovjekovne nekropole na lok. Glavica u Potprivali56 • Mje ! tani na ovom mjestu sasvim razlikuju dva puta: »rimski << od turskog. Dok turski prolazi iznad Glavice pored lok. Ma ! eta (na Lazinama), pa kr o z Brljevce, dotle >>rimski < < presijeca dolinu ispod turskog te se gubi u nanosima bujice Mrtvice (Zmijovac) koja se ru ! i sa Tu ! nice. Zatim p rethistorijske gomile (Gromila), promjera 15 m, i
54 C. P a t s e h, GZM, 1895, 21 81 6 i GZM, 1904, ,; :n-0-.31'1. P h . B a if, Stra,ssen, 2;5. 55 A. M ay er VAHD, 1940, 129. - To:ponimi Bu " anin i Bu ! ko blato mogu se •sma1 kati lingvisti!oklim .s·irvi·valima :kao i ne!ki drugi sa delma,t skog Knin (Ninia?), Promina (Promona) , Trilj (Tilurium), Sinod (SinodiIUm), Simo So,lim (Salona) i dr. U ovu kategor:fju toponima svakako ide 1 Duvno {,Delmi,n ium) , ali kao po1 l je. To je IUjedno i sna " an dokaz Ida su r oma1 ni:zirani ostali jaki supstra t i nakon doseljenja Hrvata u 1 krajeve, a IUjedlllo i kcmtiiiliUi,t eta ovih naselja kroz vijekove. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 100. 5 6 Za ove spurile mje ! tani ka " u da · su 1 tuda "!Pro!la rimska ikola«, da se to kazuje od IPambi!vjeka. Drugi opet vjerud• u da su to »tragoVIi Go:spini!h kola, kada je iz Rame i ! la u Sinj<<. Razmak spurila iznosi 1,20 m, a ! irina samih je 12-13 cm.
1

158

n a lok. Tabla vodi tokom Mrtvice pa rubom polja i s p o d !3rlj evaca (gdje se pretvorio u potok) prema MostinarDa na Kadovu I-l:mu. gjmski put je uni ! tila, a dijelom i odni jela jaka bujica :\ r· a. je d jelovanj e siJ ovlto pa stvara ja!{e nanese i riv:·_ n e. Iz1 ."lcd3 j2 tc i t:io razlog da cesta sk r en.e gornjin1 r:.:utern
v c' ik e g

;
L : l0din:). jz _ k oje viri i ne ! to kaidrn1e t e po k o ji
,..;-L'I;'br; --

! iru k ot:(J

111

i ·vj e rojatno pr-edsta·vlj c;:

.l

.:

oke n a n.j i'l;.:arna ispod i J 3 r-'. .. l\18.d " a;."inc:, I( a l dr i 1 •! p orrle. .1U.t irT.l n.j1.varr,a se i zoL·r:,_'";,r.8 _j u i Jo:sc n alazi i n..r:;k.c1 neispitanst !·uSevina, zv. PcJ_! k:Lna glavica, sva zaras,_··:l.

=: !i ;:<T.. (,:l. u . P r.iscj u

k oj a se

la

lJ

:i ed i.nu.

Na K r a i i n a m a je lzoran -- Ttavodno prije 50 godina - i jedan 1rriljok az, koji scun na ! ao u d v ori ! tu Ivana u I>risoj u. Mil j ok:::z je izra<:ten od muljike, sada visok 1,05 m, prmnjera 0,30 m . Vr h mu je odlomljen, ali ljudi pamte da je bio du " i. Po kazivanju Ivana --- Idola na K r a tinama je dugo le " ao veliki ,,ba ! luk« i preko njega se oralo. Izgleda_ da j e ovdje bilo vi ! e miljokaza, jer Ivan pamti da su na Krati.n.<ur;a bili spomenici »visoki ka vrata<< . Tlaka rim skog puta dobro se vidi i na lok. Mostine kod Karlova H ana, gdje se na tri rnj esta jasno i izr azite Nekad je na Mostinama b io most preko ponornice koja samo od je:::e!Ji do S obje strane rijeke se mosne glave iz kcjih je iskopan o mnogo tesanog kamena 57 • Na lij evoj obali odmah u z most - po slo " nom kazivanju mje ! tana - nalazio se jo ! jedan milj okaz, obli dubolc::::J ukopani kamen, malo nagnut, visok oko 0,65 m."'. T o bi bio miljokaz ako se uzme da je i onaj ukopani kamen na Nakltc, pokraj Lul:e miljokaz. Ako poku ! amo rekonstruirati milijaciju ovih miljokaza i od p re tpostavke da se negdje kod Gradine u Bukovoj Gori nalazio mi57 Mate zv. P op k Prisoja, Z 'v ana Otoka ili Luke, ranije se n ije orala. Le " i uz same Mostine se ·i Star a .mostina i most), uz de,s nu obalu O ko 190'6. 01tko,pan j e tu :zid u m alter u (mos:na ?), .pa je tom pr1ilikom dosta kamena, koji je u Z id je bio zi.:dan, a. ·kamen dobro klesan. U malter je bila ;primije ! ena i ervenica rossa) ili uSiit·njena cLg1la. - I na loijevoj obali na njtvi ,;v rt« Tadij e Kapu lice, vidi se i sada drugo (glava) mosta. U i u Vrtu bilo je dosta kamena :k01ji je 1 narod raznio a jo ! ga ima li u Kaogradi. U blizini, na strmini koja vodi prema »Mostini<<, l ijepo se vide tragovi r ims.lwg puta na d'u" ini od ne'kih 150 m, sa na tr'i mjesta. - Upornjak na lij evoj strani bio je ! irok oko 3 m, a raspon mosta oko 110 m . Po svoj prilidi, od ·kamena su biri samo stupovi a od drvet a. Od mosta je jedan krak ceste skretao prema zas. u Prisoju, gdje se na lok. Bare nala.ze ostaci k a,snoanticke .ba,zi'li'ke. Ta se trasa, na du"i,n i od 1 km. i danas dobro nazire u " itu. # irina joj je bila do 4 m . U ru ! evinama baziUke 1970. ,g.•natpis dekuriona municipi De!minensium. Olw bazilike su evidentiran'i pro·s trani tragovi naselja. o8 Slu " io j e dj eci kao gol-vr2tnica a n azivaii su ga k o l o b r a n . Uni ! ten je prij e dvije- t ri god.ne, k a da je ovdj e iz buldo " erom pijesak za n asipanje ces te Karlov Han - Grabovica.

159

ljokaz sa oznakom XXXVIII m. p., onda bi miljokaz kod vrela ! baniee, koji je objavio Radimsky, ali na " alost i ovaj bez natpisa, jer mu je milijacija bila nosio oznaku: . . . a Sal(onis) rrc(tilia) p(asstmm) XLVII, jer je po Tabuli putna stanica In monte Bulsinio bila na XLVII m . p. Ukoliko je ova konj ektura onda je miljokaz n a Naklu stajao na 42. m ilji od Salone, onaj na Mostinama na 43, dok bi miljokaz sa Kratin a bio na 44. milji. S obzirom da ne znamo m jesto milj okaza XXXVIII m . p., a ne poznamo precizno ni trasu rimske ceste, ovaj mo " e biti pogre # an najvi # e za jednu milju, pa b ismo mo " da imali: Naklo XLI m.p, Mostine XLII m . p, Kratine XLIII m . p, a ! banica XLVII m . p. Ovaj kontrolni ujedno da je lokalizacija stanice Ad Lihros u Bukovoj Gori ispravna i da Tabula daje distancu u pravo d o sedla Pr i v a l a (47 m. p.), pa da od njega treba udalj enosti s jedne strane do postaje (mansio) Ad Lib1·os, a s druge strane do stanice Bistne Vetus. Komunikacija 'od Bu # kog blata do Privale ostavila je dubok trag i u narodnoj pjesmi i Narod kazuje da je kod vrela ! banice poginuo serdar Stojan a na Mostini kod Karlova Hana Alija iz Golinjeva od ruke Sekule, kad je na ovom mostu svatove I vana. Sam most poznat je kao most<<, # to ukazuje da je po n arodnom saznanju stariji od turske vladavine. Na veliku frekventnost ceste ukazuju i stihovi narodne pjesme: >> Od Privale do sela Kongore, Han do hana, do Da se doista radi o rimskoj cesti, i to o cesti I reda, dokaz su miljokazi, iako se na njima nisu podaci o udaljenosti od Salone niti imena vladara kada su postavljeni. samim postojanjem oni pru "aju punu garanciju da smo na trasi stare rimske ceste. Na dionici od Bukove Gore do Privale cesta prolazi vrlo povoljnom trasom, se stalno oko izohipse 720 m, sve uz rub Bu # kog blata. uspon u zaseoku Potprivala u Prisoju, gdje na du " ini od oko 2 km u dvije serpentine savladava uspon od nekih 250 m , odnosno oko 12,51l/o. S Privale do polja n a duvanjskoj strani cesta se n a rastojanju od nepun kilometar spu # ta na oko 800 m . d ) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus Dionica po Tabuli iznosi VI m. p. = 9 km, ili 8880 m, a to odgovara udaljenosti od Privale do dana # njeg Duvna, nekada # njeg " upanjca, pr eko Podgaja i Gradine. savremen om cestom preko Jo # anice i Kola t a u daljenost iznosi oko 14 km. Po Distanz-Nachweisu iz 1904. g. sta rim putom preko Kola, Jo # anice i od " upanjca do Privale ima 10,28 km, dakle oko 1,40 km vi #e n ego # to navodi Tabula 110 • Do t e r azlike do # lo je zbog toga # to je r imska t r asa preko Podgaj a i Gradine vodila za oko l rimsku milju pravcem. Pravac je siguran, dokumentiran sa tri miljokaza, ali sva tri anep igrafska. K ako smo vidjeli, j edan je stajao u blizini vrela ! banice 61 , a u samom Duvnu (1893. i 1895), uz potok >> Obadva dv a su miljokaza - k a " e Patsch - daju n am na ruku pomagalo za uspostavGZM, '1894, 311.
10

11

Radims(ky, GZM, 1894, 311.

:192.

160

l;janje daljnjeg pra v ca tim;;;ke cest e Go_; ra-Prisoje- sedlo Prevala, k oju F . B allif (Str assen, S . 25) na osnovu usa k q.snijg R adimsky (GZM, 1894, 312 i d. = WM IV, 163) frag111enta milj ok aza moga !e proslijediti do vrela " banh:e kt:a.];sela i j e svakako. dopiraia <;lo " upanjca«"". . Daljnji t ok ceste od " banice. do Duvna P atsch je opisao »Spram svega toga prolazila je ova cesta ispod t ekla preko J o! anice do Podgaj a, uspinjala se u zavoju n a zaravana k , na koj em le # i Gra<;lina kod Ga ja ili Kolska g r adina, prosij.ecal a je taj zaravanak od ove gradine, spu ! tala se odavde na Bur duijevu stranu i dalje u klanac dolac, p a je uzdu # potoka dolazila u # upanjac ... « 63• Negdje pri u potok Seget u Duvnu, gdje su i miljokazi, cesta je izlazila n a Crkvinu, gdj e je otkopana rimsko naselje, koje je Patsch identificirao kao Delminium i datirao u Tiberijevo doba 64 • Koliko sam iz autopsije mogao utvrditi, cesta je od rimskog naselja u polju prolazila ispod Vel. Gradine, a ne iznad Gradine kako je smatrao Radimsky 05 • Na nekih 300 m iza vrela " banice odvajao se jedan krak na Gradinu. Put je bio !irok do 4 m. Danas je dijelom zbog strmine terena zasut. se ipak vidi slaba kaldrma, a n a odsjeku " banica-zas. Cikoj e i zatravljeni agger, koji se jasno u pejza # u, nekih 50 m iznad turskog puta. Dalje je prolazila kroz zas. Cikoje, i to ispod Vel. G radine, te se sigurno mo # e pratiti sve do na lok. Bri #ine u (StipaT ok joj se g u bi u livad ama polj a, ali je prav ac obilje # en nizom srednjovjekovnih nekropola u p olju: na lok. Bri # ine, Povrh Bri # ina, zatim na lok. Ma ! eta, pa kod ! kole, i u dan a ! njem groblj u u b lizini crk ve. U Jo ! anici, gdje prelazi potok Ostro # ac, n a r azrovanom strmom ter enu gube se tragovi ceste. Mogla je samo u dva smj era : ili pravcem koji je opisao P atsch, a koji je naveden naprijed, ili do Ma ! eta na Rivinama (Jo ! anica), gdje se u usjeku nek a stara putina koja vodi u Podgaj. na ovaj r imski pu t se izgleda u nazivu njiva koje le # e ta dva puta. Donju im granicu put koji od nekropole n a Riv inama vodi u Podgaj, dana ! njom napola zatrpanom putinom koju narod zove u lica«, a izgleda d a je to bio srednjovjekovni i kasnije t urski put. Rimska cesta je m orala skrenuti gornjim putem, iznad i to odmah od potoka Ostro !ca preko u z padinu prem a Gradin i kod Gaja. N a sjevernoj padini ove Gradine, koja j e okren uta p rema Duvnu, gdje je teren m ekan i razrovan, ne vide se jasni tragovi puta koji b i se mogao smatrati rirnskim. Gradina kod Gaja igrala je svakako ulogu u predrimsko doba. ne bih se slo # io sa p r etpostavkom koju je nedavno iznio M. da se u p ravo na ovoj Gradini nalazio GZM, 1904, 3r 10- 31,1. N. mj. je i ime potoka u Duvnu. M iiib idem , 335. es GZM, 1894, 297 i 3Hl. - Jedan kraJk starog puta koji vodi na G.r adinu odvaja se oko 300 m od vre1a Z'barnice.
62
"3

Jl

161

plemenski centar Delmata, prethodnik rimskog Delminiuma, o jo ! biti govora". lako na pravcu preko Gradine nema izrazitijih tragova rimskog puta, ipak nalaz dvaju miljokaza u dolini potoka Catrnje ovaj pravac obilje " ava kao siguran. Rimska se cesta sa Gradine spuitala u dana ! nje Duvno blagim nagibom kroz dolac, ili iznad njega, kuda i danu vodi put iz Duvna do Jo ! anice, preko Gradine i Podgaja, a koji se mnogo koristi u lokalnom Ballif nije dao detaljnije podatke o trasi dionice Privala-Duvno, nego se izrazio > > Von dem genanten Sattel (sc. Privala) senkte sich die Strasse ins Duvnopolje (...) Doch wissen wir aus aufgefundenen Bauresten, dass sich an der Stelle des heutigen Zupanjac eine romische Niederlassung gefand, welche von der Strasse iiber den Prevalasattel beriihrt werden musste« 88• Cesta je i na ovoj dionici i ! la ravnim, vrlo povoljnim terenom, sa usponom samo na Gradinu kod Gaja, ali bla " im od onog na Privali. Ispod Gradine (k. 1078) sjekla je izohipsu 1020 m i na du " ini od cca 2,5 km savladava visinsku razliku od nekih 130 m. trasa ceste, obilje " ena miljoHodolo ! ki razlozi (sigurno kazima, distance koje odgovaraju Tabuli, kontinuitet kori ! tenja komunikacije itd) tra " e da se u dana ! nje Duvno locira Bistue Vetus. Da li je pak Bistue Vetus sa predrimskim i rimskim Delminiumom - kao ! to su neki poku ! ali ili Delminium treba tra " iti na nekom drugom mjestu, o tome biti govora u ekskursu na kraju ovog rada. U potvrdu identifikacije Bistue Vetus = Duvno (Zupanjac), osim ostataka rimske aglomeracije u Duvnu, govori i polo "aj Duvna prema ostalim stanicama Tabule70 • Tako npr. udaljenost od Duvna do Prisoja preko Kola, starim putom iznosi 15,69 km, a od Prisoja (od greblja, gdje je bila raskrsnica putova) do Gradine u Bukovoj Gori (skretanje prema Zidini), daljnjih 8,00 km. Ako ove udaljenosti uporedimo sa milijacijom miljokaza iz koji su stajali nekih 5 km zapadnije, onda Ad Libros treb a lokalizirati upravo na onom mjestu gdje izla zi put od Zidin a n a cestu Kazagin ac-Prisoj e, a to je Gradina u Bukovoj Gori. Ujedno se ta udalj en ost sla "e sa zbirom distan ci Tabule : Ad Libros IX In monte Bulsinio VI Bistue Vetus od 15 m . p. = oko 22,5 km.
Ili: udalj enost od Trilja (Tilu1 ·ium) do Duvn a, preko Ar"anog i P risoja, savr emenom cestom iznosi 62 km, dok Tabula od Tiluriuma do Bistue Vetus (Duvno) ima oko 55,5 km (XXII + IX+ VI m. p.= XXXVII m . p. ili 55,5 km, 54.760 m) . Razlika od 7 km nastala je jer je ancesta i !la putem, zavoje kroz i uz ju " ni rub Bu ! kog blata, na usponu uz P r ivalu i na dijelu Jo ! anice i Duvna.
es M. Z a n i n o v i D elminlium, VAHD, 1961...._.1[}62, 49-'55. 67 U spor. P a t s e h , GZM, 1904, 310-311 i 1894, 304-307.
68

Strassen, 26.
L. J e l GZM, 1898, 549, J. K u j u n d " DN, st:r. 194. Vrhb osna 1933, 258.

69

711

162

Bistue Vetus Uzev ! i, dakle, Privalu = In monte Bulsinio i Gradinu u Bukovoj Gori = Ad Libros kao upori ! ta, Bistue Vetus se mora ubicirati u d ana ! nje Duvno, upravo na ono mjesto na Cr k v i n i na kojem je Patsch 1897. g. otkopao rimsko naselje sa »forumom«, koji je datirao u vrijeme cara Tiberija (14-37. g. n. e.r\ i identificirao sa rimskim Delminijem, dok bi po Patschu delmatski, predrimski Delminij bio na gradini Libu u oko 9 km od Duvna711 • Rimsko naselje na Crkvini u Duvnu, koje se prostiralo na nekih 15 ha pov r ! ine uz potok Seget, a koje je - po Patschevu mi ! ljenju ! titila i utvrda na mjestu kasnijeg turskog kastela711 (?), svojim polo " ajem, kako smo vidjeli, potpuno se uklapa u milijacije koje daje Tabula. Osim toga, ono le " i na komunikaciji I reda koja je, po tragovima i arheolo ! kim ostacima, u prvom r edu po miljokazima, sigurno rimska. Zato se rimska naseobina u Duvnu mora identificirati kao putna stanica Bistue Vetus. To indirektno i nalazi u Duvnu. Na osnovu interpretacije jednog vrlo fragmentiranog natpisa o nekoj carskoj munificenciji (sa arhitrava neke zgrade na Crkvini), na kojem se navodi tribunicia potestas XX nekog vladara, Patsch je opravd ano da se radi o Tiberiju, koji je tu du " nost obavljao po dvadeseti put 18/19. g. n . e.n. Te godin e, po svoj prilici, bio je otvoren »forum « ovog naselja, a to je upravo vrijeme kad je dovr ! avana i cesta a Salonis ad Hedum castellum Deasitiatium per millia passuum CLVI (CIL III 3201 = 10159 + CIL III 3189, b = 10156, b), tj. kad je car Tiherije vr ! io trib. pot. XXI. Takvo datiranje je u skladu i sa nalazom opeke sa " igom pak po natpisu koji spominje caricu Sabinu Trankvilinu, suprugu cara M. Antonija Gordijana, n eki radovi su na ovom »forumu« i u vrijeme ovoga car a, dok je jo ! car ica bila S abina T rankvilina (241-244. n. e.r 6 • se d a je Gordijan d ao obnoviti i cestu, jer se u z nju na ! ao miljokaz koji spominje ovog cara77 • Potrebno je da je Patsch jo ! godine 1895, dakle nekoliko godina prije nego ! to je otkopao naselje u Duvnu, koje je bilo pozn a to Ballifu i Radim skom 78 , bio uvj er enja da Delminium treba t r a " iti n a Duvan jskom polju , i to upravo u # upanjcu79 , a ne u G ardunu k raj Tr ilja . n akon ! to je 1897. g. otkopano n aselj e u
71 E:. P a t s e h , Prilog io'pog•r afiji i povi}est· i ZUipanjca - Delmrntiu m a, G ZM, 1904, 307-3•615. I s t i, N ov'i spomen ici i• z Zupanjca - Delmtnliu ma, GZM , 189'7, :21 2! 7- 243 . I s t i, Arheola!iko-epi,g rafska istr a " ivan ja, GZM , 190• 6 1• 6 .0-161. Us1 p or. P a t s e h, GZM, ·18• 9• 5, 28'5 -:2,8-6· i 58:2;-;533. O problem u ubikacije Delminiuma v. L . J e l GZM , 1898, 547-549. K. P a t s e h, PW RE s. v . Delminium i GZM, 1904, 307-308. E. P a ! a l Naselj a, 37. M . Z a n i n o v Delmati I 44. Naj iscrpniji pr egled d ao je A. B u d r o v i e h, Ubica zione del capoluogo p reromano dei Dalmati, Roma, 1969, 119-125. m GZM, 1904, 311-3.3-9, s1. l 0 1. R ad i m s 'k y GZM, 1894, 304-305. 74 N. dj ., 325. 7" Iibi•dem, 327. U spor. Rad i m s k y, n. dj ., 305. 1o GZ M , 1904, 330. 77 Ibidem, 330 sl. 30: . . . Furiae] j Sab[iniae Tranquil,-] / l i nia[e Aug(u-

staej coniu gi] jirnp(eratoris) M. Ant[onini Gor-I p ( ecunia) [ p (ub lica), d( ecr et o) d(ecurionurn? )].
7B

l

diani P(ii) F[el(icis) Aug(usti)]/

79

GZIM , 1894, 304 . GZM, 1895, 2:8,5-2.86 i 1897, 2i27 'i d . B a l l if, S'trassen, 26.

163

Duvnu, otpale su i sve ranije sumnje i g.ptovo Patschev.o mi,! ljenif'! cj.a .se DelminiuqJ. Ipuvnu. Pats.ch je bio uvjeren da. razlikovati predrimskog. i rimskog, D elminiuma«, - kako . smo vidjeli .,. . . -- predrimski . Delminium (Strabonov M:A}lwv ·vu 5,5) na Libu u ' a' rimski 9 km zapadnij e u Duvno 00 • lT doba je .. da se predrirnski Delminium locira na, Gradini kod Gaja iznad. Duvna, je u stvari P atschevu lokaciju rimskog Delminiuma jo ! plauzibilnijom81 ,. rezultati istra " iv an ja tragova rimske ceste, kako sam ih izlo "io, i .inter pretacija distanci koje daje Tabula, jasno ukazuju da stanicu Bistue Vetus treba locirati u Duvno, tim sigurnije ! to je da je i rimsko naselje u Duvnu u isto vrijeme kad i cesta koja je kroza nj prolazila 82 • je, osim toga, da je u program izgradnje cestovne mre " e ulazila ne samo gradnja komunikacija nego i izgradnja svih ostalih potrebnih da se izrazimo modernim jezikom, servisnih, ugostiteljskih, i ostalih objekata uz komunikacije, i to u zemlji koja j e u tome momentu jo ! uvijek bila Unutra ! njost delmatske zemlje u tim p rvim danima rimske uprave pokazivala je sve oznake jedne izrazito ruralne sredine, sa prete " no stoekonomikom i epihorskim " ivota. O gradovima u pravom smislu, u smislu rimskog urbanog sistema, ne mo " e se jo ! govoriti; oni su djelo romanizacije i rimske urbane civilizacije. Delmati su " ivjeli u svojim i naseljima koja su iz izvora poznata pod imenom oppida (Ciceron), katoikija (Strabon) ili castella, a koja su kao vojno-upravni centri bili opasani jakim suhozidnim bedemima i palisadama i nasutim kulama. Takva oppida su podizana u formi gradinskih na koje su dominirale okolicom ili komunikacijama i prijevojima. Ispod njih ili negdje u njihovoj blizini, bila su i otvorena naselja, mahom u drvetu 83 . Jedno od takvih gradins kog k ara ktera (oppidum) podignuto na do minantnom mjestu, pogodnom za obranu bila je i Gradina kod Gaja, kako je dobro primijetio i Zanidok se dolje u ravnici, uz potoke i Seget, vjerojatno u predrimsko doba bilo razvilo otvoreno naselj e, jednom manjom gradinom, danas gradina, koja je ovo naselje (katoikia) ! titila sa sjeverne strane. Dolaskom Rimljana situacija se uskoro izmijenila: Gradina k od G aja u b rzo je napu ! tena, a na prostoru otvorenog naselja - kraj p ot oka u r avnici je na jednom dijelu putna st anica, oko koje se s v rem enom razvilo naselje, vjerojatno urbanog tipa. Ono ! to je ovdje dao Tiberije napraviti bila je po svoj p rilici jedna mansio sa potrebnim obsn

N . dj., 308. mi ! lj enje je !izn io i B u dr o v :i e h, dj. n a·v. u bilj.

81 V. bilj . 66.
'72 .

82 T o m a s e h e k To:pogra.phie, 519, ub icira B istue Vetus u Em:inov"O Sel o, nedaleko od Duvna; B a ll if, Strassen, karta, u Suicu, a P a v a n, Ricerche, 59 u Varvaru. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87. 813 B . Co v Kulturna isto·r1ija BiH, Sarajevo 1966, 9·8 i 124. I s t i, Uvod u s1 trat'i.g:rafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bo·s ni, GZM, 1965, 2i3-94. 84 N. dj., 50 i d.

164

Jektiraa . Ovo se n aselje i dalje zvalo B i s t u e, sv ojim starim epih orij-· skim delmatskim im enom, ali je s vr emenom, da bi se razlikovalo od Bistue Nova, k oja je - kao ! to smo n aveli - p o svoj prilici bila ktizma rimskih iz duvanjske Bistu e, bilo nazvano Bistue Vetus. Bilo je poku ! aja da se toponim Bistue na ! im pojmom »grad« 85 , pa bi prema tom e Bistue Vetus isto ! to i na ! e »Starigrad<< , a li s obzir om na situaciju koju su Rimljani zatekli kod Delmata, koji nisu imali gradova u rimskom urbanom smislu, za to nema opravdanja. Da su Iliri a posebno Delmati, imali gradove u pravom smislu kao urbane aglomeracije, onda bi pisci koji su o njima pisali za takva naselja upotrebljavali i rimski adekvatni izraz >>polis<< ili >>Urbs« , kao ! to to iznimno Strabon za neka primorska delmatska naselja (VII, 5,5), a ne oppida i katoikija, ili poleis, u civitas. Na kraju htio bih na ovom mjestu jo ! i ovo: cesta SalonaArgentaria samo je u pogledu dotjerana predrimska komunikacija tj . via munita. Najbolji je dokaz to : ! to prolazi pored brojnih delmatskih oppida- gradina uz rub Bu ! kog blata, kroz Prisoje, na Pri vali i u Duvanjskom polju a i dalje na svom putu. Taj problem je Patsch, a u novije vrijeme op ! irno su ga razradili i posljednji posebno za oblast Delmata, preko koje vodi i na ! a komunikacija, a preko koje je i ! ao i broj Dolabelinih cesta, pa stoga upuna njihove radove. Patsch je na osnovu nalaza Apolonije i Dirahija poku ! ao odrediti i tokove tih putova kojima se kretala prethistorijska trgovina8 6 •

e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem
Putna stanica Ad Matricem udaljena je od Bistue Vetus XXV m . p . kako je' Bvans primijetio (AR, 81), Tabula uslijed iskrivljenosti forme ni u ovom ne mo " e da se sa odredi pravac ceste. Kako nedostaju i epigrafski spomenici, ne postoji d e s i d er a t u m, tj. polazna i osnovna koja bi olak ! ala fiksiranje daljnjeg pravca na ! e ceste i lociranja stanice Ad Matricem. Zbog toga je i do ! lo do kontraverznih mi ! ljenj a , koja su se oslanjala vi ! e na invenn ego na fundirani dokazni postupak. Rezulciju i intuiciju tat svega toga bio je niz konj ektura i pretpostavljenih lokacija, pojedinih stanica, a posljedica toga vi ! e pravaca ovog magistralnog puta. Situacija je utoliko te " a ! to na ovom sektoru nema sigurnih tragova ceste. Dok smo na dionici od Trilja do Duvna trasu ceste mogli kontrolirati miljokazima, ostacima ceste i n aseobinskim elementima, u njenom d aljnj em toku u potpunosti smo li ! eni takve a u prvom redu jer nema tako relevantnih dokaza kao ! to su miljokazi. U takvoj situaciji je samo jedno sigurno: cesta je iz Duvn a i ! la prema sjeveru-sjeveroist oku u centralne Bosne, gdje na udal jenosti od 66 km od Bistue Vetus (Duvno) treba t ra " iti stanicu Bistue
ss V. b ilj ., 69. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87. 8 6 E. P a!al Nasel ja, 79. M . Z a n i n o v Del rna ti II, 34 i d. B. Co v K urturma is·torij a B iH, 1124. P a t s e h je polm• ! ao da na osnovu n alaza prethistor ij skog novca, Dirahija i Apolonij e u p rvom redu, odredi t okove - putove prethistor ijske trgovine (GZM, 1902, 399-403 i karta na str. 438).

165

Nova, odnosno mun. Bist ... Uzev ! i, dakle, Duvno kao upori ! te, pod pretpostavkom da je identifikacija Duvna sa Bistue Vetus ispravna, do manje-vi ! e sigurnih rezultata. Mog (osnovni) pr a v e i Ostaci rimskih aglomeracija nalaze se na Duvanjskom polju na tr i mjesta. Manje naselje od onog u Duvnu bilo je pod Gradinom na Libu, u na koju je Patsch lokalizirao predrimski Delminium. najprostranij e ilirsko-rimsko naselje na Duvanjskom polju koje je zahvatalo prostor od cca 20 ha - bilo je u Crvenicama, u jugodijelu polja gdje je Radimsky locirao putnu stanicu uz rimsim cestu koja j e vodila na visoravan Rakitno 87 • Ovo prostrano naselje, se " ivot po arheolo ! kim nalazima mo " e pratiti od kasnobronzanog doba do u srednji vijek, a koji su raniji potpuno mimoi ! li, nije jo ! ispitano. Osim dviju pret historijskih gradina (Stra " ica i Gradina) i kasrefugija na Gradini, na prostoru Vel. i Mal. B adnja le " e ostaci epihorijskog naselja, koje sam otkrio u toku pro ! lih godina. Na lok. Crkvina sam otkopao baziliku (V do VI st.), a na lok. Ritke liske i jednu prethistorijsku skupnu grobnicu sa bogatim prilozima88. Okrenemo li se sada na ! em osnovnom problemu, do da je jedna rimska komunikacija morala povezivati Duvno (Bistue Vetus) sa naseljima u i Crvenici. ovaj pravac ne mo " e u obzir u na ! im istra " ivanjima, jer na putu za unutra ! njost zemlje prolazi du " im, zaobilaznim putem. Ne samo ! to bi cesta na tom pravcu morala da savlada te " ak planinski prijevoj preko Vran-planine (2074 m) nego bi bila i du " a za 30-40 km 89 • pravac, niz Duvanjsko polje, dakle, a limine treba odbaciti. Upravo na tom pravcu Duvanjsko polje je odvojeno od sredi ! nje Bosne spletom visokih planina (Ljubu ! a, Radu ! a, Vran, Cvrsnica i Cabulja), a njih zaobilaze i moderne komunikacije 90 • U planinskoj zemlji kao ! to je centralna Bosna, a napose kraj o kojem je ovdje nije bilo (a nema ni danas) za slobodnije trasiranje komunikacija. Stoga se oduvijek te " ilo da se ceste provedu prirodnim prolazima, visoke planine, koje su u zimsko doba neprohodne. Jedini takav prolaz iz Duvanjskog polja prema sjeveru vodi dolinom Suice, kori ! ten " ivo u svim historijskim epohama, a markantno obilje " en i nalazima i tragovima rimske ceste (Mokronoge, Suica, polje, Otinovci i Velika vrata). Tim pravcem vodili su ovu saobi raniji (Evans, Tomaschek, Ballif, Patsch i ali izuzev Evansa, samo do Mokronoga na sjevernom rubu Duvanjskog polja. 88 I. B o j a n o v s k i, Novi ! ljem iz Crvenice, N. st. XI, la1-l18! 5. B. Co 'V Grolbn:ice "eljeznog doba iiz Crvenlioe kod DuV'na, VAHD. 1961-62, 25-47. Uspor. I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crvenice, Duvno - kasbazilika, r prethistonijski i nalazi, A:P 7 H965), l31 5-i140. 89 !Pored B'liidillll}skog jezera u :podno"ju Vrana, prolazio je jedan rimslki put koji je povezivao Duvanjsko polje sa dolinom Rame, ali vjerojatno nije bio os;posdbiljen za kol l ski .pr01met. 90 To je :.pravac !kojim P a t s e h, GZM, 1901 6, 158, vodi ovu cestu do Varvare u Gor. Rami.
s1 G.:oM, 1894, 3(}9.

166

na 7. kilometru od Duvna od osnovnog pravca Duvno-SuicaKupr es odvaja se put prema Varvari i Prozoru. Upravo je to pravac koj im su cestu Salona-Argentaria vodili Tomaschek, Ballif, Patsch i Padvojica posljednjih jer sudistance Tabule- Bistue Vetus (Duvno) locirali u Varvaru, u Gornj oj Rami, a p r va dvojica ! to su Ad Matricem smjestili u Gornji Vakuf. Ne samo ! to bi takva cesta i ! la vrlo te ! kim planinskim terenom, preko Ravanjskog i Vukovskog polja i Radu ! e planine, nego je i mnogo du " a od trase koju daje Tabula, i to, kako je pc:nilt 33 km 9 1 • P r avcem kojim je cestu trasirao Ballif, ne u Varvaru, bila bi du " a za nekih 20 Ako ne " elimo a pTioTi z:mij ekati Tabule, koja nam je uostalor!l i j e d i n i izvor, je da pravac preko Varvare, odnosno Radu ! e, ne dolazi u obzir. Za ! to b i Rimljani, k oj i su bili vrlo a uz to i izvrsn i graditelji cesta, jed inu d ir e k t n u vezu Salone sa cenBosnom gradili p o tako t ..:! kom t erenu, kad su imali p rirodni i lak ! i prc:vac dolinom # uice i preko Kupr e ! kog polj a, kojim je va " an put vodio i u predrimsko doba? Pravac preko Pakline i Ravanjskog polja nij e prema t ome d io magistrale Salona--Argentarij a, kako j e mislio i Pa ! ali293 . To m o " e biti samo jedan od putova . Na tom pravcu ne mo " e se tra " iti ni putna stanica A d M a t r i e e m. Velika kupre ! ka v rata udaljena su od Duv na 43 J<::m, a Kupres 40 km. P o Distanz- Nachvveisu 04 ta je udalj enost starim putom iznosila 43,63 k m . Razlika ovih razdaljina i one koju daje Tabula (37,5 km) lako se obja ! njava time ! to je rimski put i ! ao ne ! to trasom od d ana ! nje, i to uglavnom na sektoru # uica-Malovan. Osim toga, ni stanica Ad Matricem nije bila u samom Kupresu, nego u Otinovcima, dakle 3 do 4 km prije Kupresa 95 • Lokalizacijom putne stanice Ad M atricem u prostor Otinovci-Vrila (gdje se nalazi i velika prethistorijska Vel. gradina) udovoljili bismo ne samo postulatu Tabule nego i logici trase. Ako su, dakle, Otinovci, u kojima su spolija sa natpisima - na osnovu je Patsch da je u Otinovcima bila bogata, rimska naseobina 96 putna stanica Ad MatTicem, onda negdje u blizini treba tra " iti M a t r i x, vjerojatno planinsko sedlo Velika vrata, gdje je na samom sedlu stajala jedna rimska utvrda 97 •
91 Na:sel}a, 47-48 i AJ 616: ••In der Talb. Peut. sirrl'd im Rarume 1 Ad L1 bros - Bli< sbue Vetus ein'ige Stationen a<usgelassen. InfoLgedessen ,kaJm es zu Ungenauigkeiten hinsichtlich der Entfernung, die um rund 33 km geringer ist als die ta t·sachliJCihe«. IStrassen, '26. Q!1 rNase1ja, 36: i G.l%i, 278....!282. V4 :Roulte i Route 9. 95 Otino• v aca nekoHko rimskih natpisa, P a rt s e h, GZM, 1895, i d. - U srednjem vi< j eku selo se zvalo Vri l a (Ver la), u 1 kojem je bosanska kraljica Katarina sagradila g. 1447. crkvu (E. Fer m e n d " i n, Acta Bosnae, 205). 96 N. mj. U spor. M. N e d Starine bosanske, Arkiv za povjesnicu jugoslovensku IV, Zagreb, 185, 153. v1 Talb. PeUJt. 1 naseLjena mj-esta v1injetom diviju manjih Jrula :ilLi iku6a, dok je Ad Ma tri cem Obilje"ena jakim <kiulama (burgus? ). - Paje mil ! ljenje da nepou2ldane distance 'Dalb u1 le n e mogu dovesti u sumnju ubikaciju Ad Matricem kod Gor. Vakufa, Naselja, 48. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 222.

167

Tra s a e e s t e (Karta III) Cesta je iz Duvna ( ! upanjac), pored gradine i Karaule, i " la ravno prema sjeveru; ali se u polju na mekanom terenu nisu tragovi. Njezin pravac se poklapa sa savremenom cestom Duvno-Mokronoge (Han-Marijan), sve do # uice. Iz Mokronoga i jedini natpis sa Duvanjskog polja, koji bi se - istina sa izvjesnom r ezervom- mogao uzeti i kao da je Delminium bio na Duvanjskom polju, a koji u interpretaciji Sergejevskog glasi:
I(ovi) Cap(itolino) l Victor(i) dec(uriones) l D(e)l(minensium?) c(ivitatis?) v(otum) s(olverunt) l 5 l(ibens) m(erito)18•

U Mokronogama evidentirani su uz potok i ostaci rimskog naselja (mnogo zidanih temelja na povr " ini od 1,5 ha) 99 • Tragovi starog puta i danas se vide kod Mate u koju je uzidan rimski profilirani kamen, odmah iznad Han-Marijana. Ovaj put prati modernu cestu, sad s lijeve, sad s desne strane, preko Bukovika i zatim kroz livade zv. Dvojine, pa uz Ma " eta sve do " uice. Danas je to nenaseljen i pust kraj. Da je nekad bio naseljen, dokazuju brojne nekropole uz samu trasu (Ma " eta kod Han-Marijana u Mokronogama, ma" eta iznad Podova na lok. Mali kra j - nekih 200 m iza biviuma za Ramu, pa groblje na lok. Dvojine, zatim dva stara kri $ a 2 km ispred # uice i velika nekropola »Ma " eti« pred samom # uicom). Pred ulazom u # uicu stoji uz cestu kamen koji djeluje kao neki - putokaz. Erodirana »tlaka« starog puta najbolje se vidi Podova i Dvojina. Na Dvojinama prolazi kroz nekropolu te je dijeli u dva dijela, po je vjerojatno i nastao naziv D v o j i n e. Ovu staru komunikaciju zovu »Stari pu1l« ili »tlaka«, a " iroka je oko 4 koraka, " to bi indiciralo njeno porijeklo, a slu $ ila je i kasnije100 • U blizini nekropole iznad Podova (kod k . 960), cca 1,5 km sjevernije od Han-Marijana (kasnije han), odvaja se krak koji vodi prema Ravnom i Rami. Ovaj su ogranak svi raniji sa izuzetkom Evansa, smatrali magistralnim pravcem Salona-Argentaria1u1 • I na ovom mjestu se stara putina zarasla u ledinu, koja tendira u issmjeru, tj. prema Rami. Magistralni pravac, koji je vodio u pravcu sjevera, sastajao se u " uici sa cestom koja je - preko Borove glave (1234 m) - dolazila iz Livna100• U stvari to je dionica ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), koja
18 ID. S er g e j e v s k li, GZ!M, 19:57, 109. - Uspor. relmnstnukciju koju daje Pfl aum (tkOid S a " e l a, Si'tula 5, t b r. 167): DEC DLC - dec(reto) d(ecurionum) Hoco) c(onces• so). je .i %i1)Ltet Iuppiter Victor. U CI:L lill! e[)itet VLdto.r ne do. l azi n ijednorrn. Sve to stavlja u sumnju inteJ:1Pr ataciju ovog n atplisa koju je predlo $io Sergej evski. V. VII poglavlje, str. 239. 99 Ra d i m s k y , GZM, 1894, 285 i 304. too B a ll i f, Stra> s sen, sl. 7: na cestu na u'l a·z u u Suicu. Ball"if, na str. 27, o ovoj cesti, ka!!e : > ><Die erstere Albzwetgun.g muss in der Nahe des Hans Marian das verlas:sen und bei Suica in die Strass e Pr olog - KU1Pre" ein<gemiilndet halben, da sid1 nalhe an !betden Orten Rad spuren illl der angegelb ooen R'ichtung vorfinden«. - O SuiL ci u doba v. B a ll d f, Str assen , 22 i 2 7 i P a t ·s e h . GZM, 19a21 7. m O tome j e op " irnije bilo govora kotd 01pi• s a ceste ad H edum castellum Daesitiatum (v. I poglavlje). E v a n s je ovu cestu ucrtao k ao vjer ojatnu do O!Jinovaca, AR III, 14- 15. B a J:1 if, Strassen, 21--2• 3 : S tra:sse: P rolog - Li VIno - Suica - K1 upre " .

168

se u ! uici u na " m agistralni prav ac. Njezin daljni to k d o kog polja opisan je u prethodnom p oglavlju kao dionica k omunikacije (alternativni kra k po Tab. Peut.) Salonae-Servitium. Na ovom odsjeku poznata je kao »str # anj ski« ili >>rimski put«, dok se k roz Kup re " ko polje naziva >>drum <<. Tragove r imskih cesta na Kup re " kom polju istra # ivali su F . B allif i Baslerw3 • B a llif je zabilje # io da se na Kupre " kom p olju ponegdje vidi trasa a kod Vrila i spurile. Tu se gube tragovi, ali Ballif smatra da je cesta iz Vrila morala na sedlo Velika vrata (1384 m), k uda vodi i savremeni put. Na prilo # enoj karti Ballif ju je do Velikih vrata kao sigurnu, ali je upravo tu prekida kao i Evans. " to se njezinog daljnjeg toka, Ballif ka # e samo ovo: >>Die Fortsetzung derselben in das fruchtbare Skopljefeld ist bisher nicht aufgefunden worden<<104 . Rimske ceste na Kupresu detaljnije je ispitivao Basler. >>Kupres je, ispravno Basler, bio i ostao pa " njak, a upravo ti pa " njaci su vrlo pogodni za objekata kao " to su ceste. U kada su one prestale vr " iti svoju funkciju, trava ih je prekrila i konzervirala do dana " njeg dana<< 105 . Ballifov pravac, koji vodi pravom linijom »preko Strljanice, pored Donje, Gornje i Perine glavice na Gajevine, pa zatim prema tubulici nakon prelazi potok i vodi pored Pogane glavice (Poganac gradina) < <, Basler produ # uje kao vjerojatan sve do Otinovaca 106 • Na je otkrio i tragove nekog mosta. Basler ima i drugu, paralelnu cestu, koja je od Donjeg Malovana pored Pogane glavice v odila u Kupres 107 • tragove rimskih cesta 1968. i 1969. g. na Kupre " kom polju, utvrdio sam da se >>drum«, od Str # anja, uspinjao Dolovima, ! iroke kose i Rupa, na kosu, na kojoj stoji i danas in situ p u t o k a z (75 x 42 cm), pa na Marin dolac, gdje se nalazi drugi putokaz,, ali oboren (90 x 35 cm) 108 . Drum se zatim spu " tao u ravnoj liniji na Strljanice polje), gdje se kaldrma konzervirala u ledini. ! irina kolnika i ovdje iznosi do 4 m 109 . U posljednje vrijeme Strljanice su dijelom preorane, pa su ostaci ceste uni " teni ili zaorani. Prije 125 godina tim je putom prola(on ga naziva >>livanjski drum<<) i tom prilikom zabilje # io da zio F.
to3 B a ll if, Strassen, 27. 104 Strassen, 23. 105 Kupr·es, GZM . J953, ;339 i pr:illo#ena karta. Cf. S. B e " l a g Klupr es, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1954, passim i karta na str. 6, na kojoj su obje Baslerove trase, prva kao siilgul1lla, a druga kao vjerojatna. je da je ovaj drugi, altel1llativni rprava·c vodio na Mala Vrata i u Prusac. Basler pomi'"Lja da je ovaj ,p ravac da bi :se i:zJb'jegao uspon preko Gajevine i kod vrela Suice (?). Mo # da su to dva usporedna puta, predrlimski i rimski, kakvih se na·"lo i u dnugjm zemljama, P a a 1i Godi" njak, 2·48. ws Iibidem, '339. 107 v. bilj. l<Q\5 . ws olba > >pUJtokaza« .raZJmak je oko 2100 m. - Dva kamena na "a o sam u Malovanu, v. I poglavlje o: vog raJda. ton B a ll if, Strassen, 21 2 kosu na kojoj se nalaze putokaz·i pogre " no naziva >> Gaj evina-Hiigel«, umjesto kosa, odnosno Marin dolac. Gajevina (k. 1238) se nalaZJi sjevernije od Stl·ljanice i U"ivca, dok su •putokazi ju # no od U"ivca. V. B a s l er. GZM, 191 53, .karta.

169

se na Strljanici, ravnici dva sata, »••• mnoge starine, novci, pei prstenovi rimski polje ovo ne ore se, samo kosi. .. «110 • polje bilo je va ! na raskrsnica rimskih cesta. quadrivium) je bilo kod vrela U " ivca, gdje su se kri ! ala pravca: l. U " ivac-Kupre " ka vrata via Vrila i Otinovci, 2. U " ivac-Prosjek- # ipovo' 11 _ (tzv. Solarski put), 3. U " ivac-Ravno-Rama, 4. U " ivac-Str ! anj- # uica-Duvno, odnosno Livno. Rimski ostaci na Strljanicama govore u prilog pretpostavci da se oko vrela U " ivca, gdje je bio kvadrivium, s vremenom razvilo naselje, koje je slu ! ilo putnicima i I u tursko doba na toj va ! noj raskrsnici, ali otprilike l km sjevernije, u Gornjem Malovanu, bilo je nekoliko hanova, od kojih su se neki do kraja XIX st. (npr. Zuljev han. D ! ajin han, han i dr.). Sve to ukazuje da je Kupre " ko polje prirodna raskrsnica, " to njegovom polo ! aju i daje va ! nost, kako se to pokazalo i u posljednjem. ratu. Kupres je u novije doba u prometnom pogledu izgubio koji je 1mao u svim ranijim epohama. Rimljani su dobro ocijenili prometni Kupresa i preko njega proveli - kao " to smo vidjeli - dvije vrlo va ! ne nice koje su maritimnu Dalmaciju povezivale sa njenim i sa PaAko dionicu Duvno (Bistue Vetus)-Kupres (Ad Matricem) sagledamo u cjelini, ustanovit da je bila gotovo idealno trasirana, bolje od moderne ceste # uica-Malovan. Uspon uz Str ! anj gotovo se i nije osOsim bla ! eg uspona kod Mokronoga, od 880 m na Duvanjskom polju do 960 m kod Bukovika, je uspon bio samo uz Str ! anj, od 948 m u # uici do 1160 m kod Marin-doca. Cesta je i " la ravnim terenom i gotovo u ravnom pravcu, bez zavoja. Ako u Otinovce - Vrila lociramo putnu stanicu Ad Matricem, ukupna du ! ina dionice iznosi oko 38 km, a to se dobro sla ! e sa Tabulom koja daje XXV m. p., tj. oko 37 km.
f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova

Od Bistue Vetus (Duvno) do Bistue Nova po Tabuli ima 45 m. p., dakle ne " to manje od 67 km, dok udaljenost od Duvna do Mo " unja, gdje je u novije vrijeme locirana Bistue Nova"'\ iznosi ne " to vi " e od 70 km, a savremenom cestom (Travnik-Donji Vakuf-Bugojno- # uicaDuvno) 127 km. To je skoro 60 km vi " e nego " to Tabula. je, dakle, da Bistue Nova treba tra ! iti negdje bli ! e, dok bi lokacija u Zenici bila jo " udaljenija. Ali, prije svega pogledajmo trasu na terenu. Pod Velikim kupre " kim vratima cesta se pojavljuje kao kaldrma konzervirana u ledini. Osnovni pravac joj je Otinovci-Velika vrata. Sav11

106.

° F.

J u

Putopisi i .i'storisko-etnografsrki radovi, Sarajevo, 1953,

111 To je tzv. Solarski put, koji povezuje dolinu Rame sa Janjem (preko Ku!presa). On nJije dio ceste Salona - A11gen1ta.ria, 'kako smatra P a " a l Naselja, 36. N'i tragovi ceste :preko Pakline i Ravanjskog polja .rrLsu .dio itinerarske ceste, kao " to se vi!di iz ovog izla:ganja (v. P a " a 11 i!b'i!dem). 1112 TElk u najnovide vrijeme je a'kdja za iZJgradnju ces,te K•utpres dolina .Plive (S.ipovo) tzv. " olajin put, koja bi uveHko prometni znaovog pravca. tm E. P a " a l NaseJda, 49 i AJ III, 66.

170

r em en u cestu SlJ ece na mjestu gdje velike serpentine, k oj e vode na Velika vrat a (1384 m). Prolazi padinom Sto ! era ispod moderne ceste, koja se spu " ta niz dragu sa Velikih d ovoljno odmaknuta od vrata i r azdvaja Sto ! er od Plazenice. Raniji ne spominju ovaj odsjek ceste, koji se lij epo vidi na du ! ini od nekoliko stotina metara s obje stran e moderne komunikacij e. Srednjovjekovni i turski put, obilje !en ostacima manje nekropole u blizini Velikih vrata, vodio je drugom stranom drage, padinom Plazenice, i spu " tao u Kupr es u ravnoj liniji. Da je konzerviran a k aldrm a na p adini Sto! era rimskog postan ja, g ov or i i n jena " irina, koja iznosi do
..;. :m.

Cesta izlazi uz drag u n a Velika vrata gdj e je 1892. g., p r ilikom iz-· :'.:adn je dan a " nje ceste, b ila otkrivena rimska stra ! arnica, " to je i n a jdokaz da je rim ska cesta prelazila preko ovog prirodnog sedla. Fi-j:lla i Patschu4 n a " li su ovdj e j o" samo slabe ost a tke objekt a, za koji je L ;Jlif rekao: >>Da s Gebaud e d l.i rfte ein Wachthaus gewesen sein , da a n d.ieser u n w irt lichen den heftigsten Sti.irmen und Schneeverwehu ngen a usgesetzen S telle w ohl kaum eine andere menschliche Nied erlassung a nzunehmen ist«115 • # t o se sa m e ceste, iako je na kar ti n e obilj e ! ava, Eallif je bio mi " l jenj a da je morala p r elaziti preko sedla, " to se vidi i iz njegovih »Die Vermut hung, dass d ie Stra sse durch diesen Sattel [C ihrte, d iirfte daher wohl begrundet sein«UG. P o nalazima novaca Patsch je da je stra ! arnica bila n a p rasno razoren a prvih decenij a V st . da je t a cesta bila i nakon toga u u potrebi, mo ! e se smatra Patsch, i po v ezi koju je Zenica - gdje j e P a t sch ubicirao Bist ue N ova - k a o sjedi "te biskupa, imala sa Salonom u kojoj su se odr! avali pok r a jinski crkveni sabori 530. i 533. g. 117 • Vjeroj atnij e je da je stra !arnica uni " t ena tek krajem VI st., u jeku v elike n a jezde Avara i S lavena, kada su nastra d ali i ostali krajev i rim-ske Dalmacije. U neposrednoj blizini stra ! arn ice su i dvije cisterne, zidane od lomlj ena kam ena, k;::o i v:;-':a rimskog n ovca, koj a sa I-bdrijanom, a zavr " a va sa ca:·em II (408. d o 45 0. g .). N a postojanje zgrad e ukazivao je samo broj fragmenat a rimske opeke, ali nije bilo ni t r aga zidanom temelju. Ili je m o ! da obj ekat bio od drvene k onstrukcij e, ili su k amen i cigla razneseni ranije118 ? F. Fi a l a, GZM, 1894, 9·5 = WM IV, 183 i K. P a t s e h, GZ:M, 190Q, WM IX, 229. 115 Strassen, 23. Kameni temelji stra !arnice su, ako ne ranije, 01nda " es desetih god'ill1a XIX .st., kada je Topal-pa:" a obnovio ovu staru komuni• k adjlu. Sada " nju cestu izgradila je A•ustrij a g. Mo !lda je m ater.i jal odavde uzet .kada se gradiJo u Kulpresu, .k oje 11 550. g. spominje Katarina Zeno : un cast eLLo nominato Cuprus, M a t k o v Dva t alijanska putopisa, Starine X, 1878, 2(}5. 116 ·Lbddem. 117 N . mj . 11s v. bilj . 115. Uspor. Fi a l a, n . mj.- Te " ko je zamisliti da bi na ovako visokom i tij esnom polo !aju mogla biti mansio Ad Matricem, koju treba tra!·iti dolje na Ku!Pre "kom .polju u Oti.n ovcirna il'i u Vri:Iima, 'U bli,z'in i Vel. Gradine (k. 12·73) . Na sjevernoj 1 padini Gradine vid e se tra,govi c este ko ja je iz doline vodila n a Gr adinu. B a ll if, Strassen, 22 i prilo!ena karta, podno gradine n a " ao je tragove U spor. B a s l e r, K upres, GZM 1953, 336 i ptilo!ena !karta.
114

8-10

=

171

Kuda je cesta silazila SCJ, Velikih vrataJ Ili konkretnije, kako je bila trasirana na strmom terenu prema Bugojanskom polju? - Najvjerojatnije kroz ! umu Koprivnicu, dolinom kao i dana ! nja cesta. To joj je prirodni pravac119• Na ovome pravcu nisu otkriveni sigurni tragovi rimske ceste, ali se tome ne treba jer je te ! ko i zamisliti da bi se post tot discrimina rerum - po onako vrletnom i ispresijecanom terenu, pokrivenom pra ! umom, bez naselja, tako dugo mogla ikakva cesta. Ona je davno zasuta, uni ! tena ili erodirana od bujica i vegetacije. Ukoliko su se neki ostaci i oni su - s obzirom na vrlo trasiranja - uni ! teni gradnjama kasnijih putova (1862. i 1892. g.). U donjem dijelu kanjona vidi se tu i tamo, uz sada ! nju cestu, neka vrlo erodirana »tlaka<< starog puta, svakako starijeg od onog ! to su ga izgradili Turci 1862. g. Kao dokaz da se rimska cesta sa Velikih vrata spu ! tala pravcem dana ! nje komunikacije mogu se navesti dva indicija koje raniji istra " inisu uzeli u obzir:
l. Tako je Patsch zabilje " io da je jedan miljokaz stajao negdje u rejonu Koprivnice: »Onaj kamen s natpisom (podvukao I. B.) ! to su ga po pripovijedanju starijih seljaka niza stranu otisnuli radnici kod >>Kopr ivnice«, kad se prije okupacije ovdje gradio neki branik (Verhau), da je bio rimski miljokaz« 1120 • 2. Jedan ! umski odjel u Koprivnici, upravo u izvori ! nom koji se oslanja upravo na sada ! nju cestu, nosi naziv B i l j e g, toponim koji nas na vjerojatni polo " aj miljo-

Osim opisanog pravca preko Velikih vrata i dolinom se da je postojao i alternativni put(?) kroz Mala vrata i preko Prusca, koji je bio mnogo kori ! ten u kasnijim vremenima. Kroz Prusac je u tursko doba prolazila glavna komunikacija iz centralne Bosne u primorje, vrlo frekventirana ne samo od turske vojske nego i od putnika i trgovaca 1122.
lu To je , p ravac Topa'l"'J)aJ!ina puta :Lz 1002. g. Obilje " en je hanov'irrna Kopri'VIllica, Han LUJka, Han J.ozo i Han (v. austri]Skiu speCJjal-kart'll l :7.5-000 i Route 9, p. 23). Ces·t u je uredila austri• jska wp.rava g. To je i danas glavna kom'!lnikacija Kltlpresa i Bugojan• sikog polja (Skoplje). Cesta se sa Veil. VraJta SIPlll!ta kroz K01privnicu i dolilll'Om silazi - Za rtmxske wpra!Ve glavni drum je lb.io Kupresu BUJgojno, 'Odnosno Prusac, kojemu je Kupres administrativno i pripadao. Od njega se u Koprivnici dijelio put u Bugojno. U spor. M. D " a j a, Sa kupre ! ke visoravni, Otinovci - Kl\llpres 1970, ,p . 34. .Pravac preko Prusca .put u Donj'i Vakiuf za ll !mn. V. H. ,K re ! e v l 'j a k o v li Han ovi i karavan:saraj:i u Bili, 137-138. GZM, 19{JI2, 10 = WM IX, 229. 1121 v. 'kartu l l5 :oooo, selk.cfja Bu:gojno (11'rCIIV.ni'k 3). 12 2 Uspor. Maza l Prusac, GZM 1951, 155 i d; M. D " a j a, n . dj. 34 i 3>5. V. aust:Didslku kartu l :75000. - Dana 1<8. Vil!l 1970. g. pro ! ao sam o·.'im putem, koj'i se kroz dulboku sutjesku rijeke. Put je nedavnv renov'.ira:n i za aurt:omobilSikli ;promet. Ovaj pravac ne odgovara pr1ncipima kOijih su se dr " ali kod gradnje prometnica. Te!!ko je vjerovati da b'i Rimrjani : g radili tako cest'!l kroz ovu l\llsku, g'J!sto po ! umljenu i strmu dolinu. upravo ta zaklonjenost put bezbjednim. Vjerojatlnije je ipak da je ovo jedan od tzv. dvostrukih putova. Turska varijanta vodila je preko Vel. !Vrata. r i z Kopri!vnice se rijekom spu1!tall.a, u stalinom padu u Prusac. Obilje " ena je hano.vima Ko:p.r.ivn1ca, Su]j a,ga, Nuker i Sto"er. vjerojatno predrimski put, je i ! ao preko Malih vrata (?) V. Distanz-Nadhwffi's, Route 151 5, p.

172

I postanak grada ·Biograda-Prusca mo ! e se obja " njavati samo njegovim polo ! ajem na ovoj komunikaciji', koja je· povezivala dva orografski tako odvojena podruefa. I ovaj put prolazi " umskim i nenaseljenim U ' Pruscu je· otkrivena i stara kaldrma, " iroka 2-3 m, sastavlj ena - od velikih i · te " kih za koju je Ma -· sm a tra o da je »dio neistra ! enog rimskog puta " to je vodio iz Livna preko K u p resa za P rusac i dalje na sjever i istok""". nalaza, u Pruscu nije bilo. Iz Prusca je, cesta jeqnim krakom vjerojatno produ ! avala do Bugojna, a bila je po prilici iste du ! ine kao i ona preko Velikih vrata . Oba ova pravca su i danas u upot r ebi, ali oba preko Veli kih vrata 124 • Mi " ljenj a sam da su oba pravca mogla biti alternativno u upotrebi i u antici. Svakako glavni je bio onaj preko Velikih vrata, na kojima je otkrivena stra ! arnica, i niz a koji je- izgleda- bio obilje ! en i za put preko m iljokazima. To je bio kolski put dok se to ne mo ! e Prusca. Od Prusca do Kupresa, preko Velikih vrata, udalj enost iznosi 2·1 km, a od Prusca do aglomeracije pod gradinom >>Pod« u kod Bugojna, jo " 7 km, " to bi dalo zbirnu distancu od oko 31 km, a pribli ! no toliko navodi i Tabula, tj. Ad Matricem XX Bistue Nova (oko 29,5 km) . Od Kupresa do Bugojna, dana " njom cestom, kanjonom n ice, ima 27 km. Dodaju li se tome i ona 3-4 km do Otinovaca, jer je mansio Ad Matri cem bila u Otinovci-Vrila, d obili bismo otprilike istu distancu. Prema tome, i hodolo " ka ispitivanja vode nas do manje-vi " e pouz-· danog da se Bistue Nova nalazila u (Bugojno), pa stoga treba kao nedokazanu odbaciti pretpostavku o njenoj lokaciji u Mo" unj ili Zenicu 1125 • S obzirom na prostranost rimskog naselja uz u Bugojnu kao i na njegov centralni polo ! aj, i s obzirom na veliko bogatstvo bugoj anskog kraja u prirodnim resursima, Bugojno je imalo sve uvjete da budu centar municipija. U prilog toga govori i analiza ep igrafskog materijala'"". Ako bismo p redstavili uzdu ! ni profil dion ice Ad Mat ricem-Bistue Nova, v ia Velika vrata, dobili bismo paraboloidnu kriv ulju, dost a strmog uzlaznog kraka. Cesta se, naime, sa Kupr e " kog polja (cca 1160 m) strmo u spinjala na Velika vrata (1384 m), a onda postepen o u serpentinama spu " tala do koji le ! i na cca 600 m. Najvi " a ove krivulje na Vel. vratima ujed no je i najvi " i uspon cijele magistrale od S a lone do Argentarije. Ta je i na Tabuli markantnim crte ! om, koji se razlikuje od svih ostalih, tj . prikazom sa v isokim tornjevima (vidi kartu) .
1I2C N. dj., 179, sl. 4. Sam grad Biograd postavlj en je tako da potpuno zatvara s• vaiki • prHaz os j• u ga na Bugojanska polje. 1124 V. auto·kartu SF-RJ. ms O tome vidi u vodni ovog poglavlja. - M. P a v a n, Ricerche, 57, ulbici.ra Bistue u okolicu Travnika, i Zeni• ce. listi autor (n. mj.) identificira municipij Bistue sa Bistue Nova sa Tab. Peut., dok Bistue Vetus locira u Varvaru. " 26 Epigrafska mun. Bist ... i7. Zenice, i Varvare. U sredi " tu torga trok!uta le !i Bugojno, oda'kle o:peka sa !iJgom iBis lt u e s (J. P e tr o 'V GZ:M, 230, sl. 1.). Za Hoemesa je Bru!gojansko polje »paradisisch e Landschaft«. Cf. P a " a l GZM 1954, 69.

173

Najvredniji rezultat ove hodolo ! ke analize svakako je lokalizacija Bistue Nova, koju treba smjestiti u dana ! nje Bugojno. Ako je Bistue Vetus bila na Duvanjskom polju, onda je sasvim prirodno Bistue Nova tra" iti na Bugojanskom polju, odmah po silasku ceste sa kupre ! ke visoravni, koja kao jaka prirodna zapreka razdvaja ova dva polja.
g) Dionica B,i stue Nova XXIV Stanecli

Za lokalizaciju putne stanice S t a n e e l i nema nikakvog upori ! ta ni u hodolo ! kim istra " ivanjima ni u epigrafskim Upravo to i jest razlog ! to su ovu stanicu ubicirali na raznim lokacijama. Truhelka Stanecli smje ! ta u Osjek kraj Bla " uja, zbog izvjesne, i to vrlo daleke izonimije, na Stavnju, koja kroz Vare ! i u Bosnu kod a »bei Kiseljak, gleichfalls auf Grund der neuesten Untersuchengen ... « 128 • Sve ! to se u tom pogledu mo " e zasad jeste da se ova putna stanica morala nalaziti negdje na vanjskoj ivici zami ! ljenog polukruga, promjera cca 30 km (po karti), - koliko iznosi distanca po Tabuli odnosno od Bistue Nova (Bugojno) i da je treba tra " iti negdje u tom prostoru. Ako u tom smjeru produ " imo na ! a hodolo ! ka istra " ivanja, do ! li bismo do da su kroz mogle voditi samo tri komunikacije: l. Pravac Bugojno-Donji Vakuf-Oborci-Komar-Turbe-Travnajprirodnija veza Bugojanskog i polja, kojim vodi i moderna komunikacija, markantno obilje " ena aglomeracijama u Donjem Vakufu, Oborcima, Turbetu i Travniku. Udaljenost Bugojna od Travnika sada ! njom cestom iznosi 48 km, ! to ne odgovara distanci od XXIV m . p. koju daje Tabula. Ovim pravcem vodila je i u antici jedna komunikacija, ali ne znamo koliko se ona poklapala sa magistralnim pravcem Salona-Argentaria. 2. Pravcem Bugojno-Gornji Vakuf-dolina polje, dugim oko 50 km, kojim je cestu Salona-Argentaria proveo Paali preko Ravanjskog polja, Varvare, i Gornjeg Vakufa. I a nakon njega i p roovim pravcem, kako su to utvrdili lazila je neka komunikacija, ali ni ovaj pravac n e dolazi u obzir jer se ne uklapa u daljinar od XXIV m . p. koji d a je T abula i jer se ne radi o cesti I reda, nego vj erojatno o rudarskom putu koji je p rolazio kroz izrazito rudarsko 3. Ostaje jo ! samo pravac kojim je 1530. i 1531. putovalo austrijsko dr " avno poslanstvo u Carigrad. Poslanstvo je - kako nas izvje ! tava B.
127 J . M a :k a n e e Tr u h e tl 'k a. Rimslke sta11ine (Stamecli - Osijek kod Bla " uja), GZM, 1890, 95. V L S k ar Iz rimske pro ! losti (Stanecli Stavnj a) GZM, 1923, 81. Cf. A M ay er, Die Sprache, s. v. Staneclum. 1'28 Na• sel'ja, 42 i AJ HI, 66. Ost ale ulbikaci'je kod P a ! a 1.i a, n. mj . 1'29 To je ona1 j put kojim je g. 1660. pro ! ao Evl'ija ilz Sarajeva za L ivno : Kise]jakTravnik- Oborci- Donji Vakuf- PrusacK\.liP.res - Suica - Li,v no {GZJM, 190"8, Na toj linij:i po2'1na• t a su annaseolbi·nska na'l a:zi!ta u Olbordma B a:s l er, BaJzili:ka u Oborcima, Na ! e stari.ne, VIT, 5:9-7.2) d u 'Durbetu Trruhe • l ka, B aZJilika u Varos luku, GZM 1893, 685-699 . M. M a n d Turbe kod Travnika, GZM 1924, 83--90. A . H off er, GZM, 1005, 44-48. J. P e tr o cv S a.rheoilogom, p. 17___.1·8 . MazaI N. st. VI, 2139--,214'2). - Maz 9m atr a .da s u se u Donj . Vatkuru o1 staoi rimS'kog masta, GZJM, 19! 5\1 , HY8 . ,b ilj. l0i9 i str. 166·. 1·30 E. P a ! a l GZM, 1953, Mazal GZM, 19511, 148.

174

10. IX 1530. krenulo iz Prusca te preko Kopila si ! lo u Travp olje. ovaj put, navodi: "· .. u dolinu (rijeke Grovnice, koju naziva potokom), gdje se s obje strane ispir alo zlato, i dugo tom dolinom. Poslije potok La ! vu, pa udariv ! i nadesno, u selo Poslanstvo je put nastavilo p reko i Kiseljaka za Sarajevo1.n. Ovaj stari put istra " ivao je jedini Put je iz Prusca silazio na most na Vrbasu u Donjem gdje je na ! ao dijelove kamenih mosta, pa odatle vodio na Podripce i Sabljare. Kastel na lijevoj (sjevernoj) strani, silazio je rijekom (na karti Bijeli potok) u dolinu Grovnice ( Gronice), koja se u La ! vu ulijeva kod Bile1:12. U tursko doba ovaj put bio je jako frekventan, jer su njime putoval i ne samo ljudi nego i brojni stranci, njima 1550. g. i poslanik Katarino Zeno13!3 . Po austrijskom Distanz-Nachweisuu14 , ovim starim konjskim putem od Bugojna do (N ovi Travnik) ima 26 km. Ako se tome doda jo ! i udaljenost od 10 km, svega 36 km - tolika je distanca pa Tabuli Bistue Nova i Stanecli - na ! li bismo se upravo u Malom Mo ! unj u , i rimskom naselju na polju. Ima li arheolo ! kih dok aza da je ovaj st arinski put preko Kopila postanja? U prvom redu istakao bih da je to put iz Bugojna u dolinu La ! ve, od onog preko Komara za vi ! e od 20 km, kori ! ten do najnovijeg vremena, ali samo za konjski i Kopila put prolazi kroz dosta pusti kraj, zarastao u ! umu, ali da u ranijim vremen ima tako nije bilo i da je bio naseljen, srednjovjekovne nei kasn ija groblj a . Ovaj pravac je kori ! t en i u p r et historijsko doba 137•
B. K ur i p e ! 416.
me ;Biograd Pn.JJsac, star i b os anski gr a d, 19151, p osebno bilj. 112. strate ! ki ovog gr a d a, k a "e n a str. 170 : »Sve do okupaoilj # 1'87t 8 . g . kroz cij elo turEOko vri jeme p r o1a:zi1a je kmz P rtu·s ac glavn a :komun fk acija P r1mor ja O'ko Sp lita i Bosne, i to v.r lo f rekventiran a od putn ik a, trgovaca i v oj1ske . . .« 1 133 IM a z a l n . dj. - O p u tO/Vanju K . Zena. U'spor. P . M a t k ov Dv a t alijanska putopisa, S t arin e X , 205 i d . - Put prek o K opila , k oji je zalb Hj e " en i u D i!stanz-Nach weisu, R01U1te 140, op. 154, samo je va.r'i'jam.ta K u i Z enova (puta. koji je ovaj put < P re ! ao za 6,30· h pje ! ke, smatra da :ie put rim ski, ali ne navodi ni arheolo ! ke ni dokaze u prilog toj bvl' dnji. Jedino, o ru ! evini K a1! tela, ko.ii j e za za ! tih1 ove komuni\kacije, ka " e na s•tr. 163: Ka ! tel j e grad mna oo starijeg di:rh."ma.. On je i svoje romansko i.me ca.steUum. Turci su ·,ga. sa1no popTaviH, a. sl.1L"·io im j e n ist u svrhn k ao i Rimljanima. za pL aninskog puta". Us,po•r. ; K a ! t e l (iz turs,k·og vremena) u 'Duvnu i Banjoj Luci. Route 140. p . 154. Ovo je samo varrjant.a ces te Pru:sa.c - Ko:pila p elje. Iz Bugo;jna vodi na Celepirovu Kulu, i Kopilo. 1'35 A H o f f er, GZM, 1897, 4· 17 i 42,0. - Sa bUigojan:ske .s• t rane m o " e se do Kopila i kolima, dok se sa strane put upravo m P . K o.r o ! e e, GZM, 1952., 375 .i d. A . H o ff er _GZtM, 18o9·7, 420. Star a groblj a na Ravnmn R ostovu, kod Kalin g r ada i kod Corb egova hana, n a samoj • k omunikaci ji, ranrj e nisu .bi'Ja ev1denbrana. 1!37 J. K or o ! e e, G ZM, 1949---<19! 5'0, 343.

Putopis, 17-18. U spor. A. H off er, GZM, 1895,

175

,,. , o]{.Q l?ugoil:la i Trav nika p.ozhat.o Je po bogatirl;l di!timfl ;ziata>i ' " eljeza. lJ smislu; to .s u ona aurmrig, Daimata.rum (Plin, .n . _ Q , J ". e. 21)'38, Kao # to se iz putop1sa vidi, zlato se tu:q ;lw doqa P.a' Pe{:in.skoj rijeci i na Grovnice u .La#'-< vu ii 9 • Zlat a -ima i. u ;diluviialniz:n, q,anosima oko i nizvodno od Travnika, sve d o u c:lolinu. N a Divja:ku, u . Malom.Mo # unju, p o Ru ckerovom mi # ljenju, bila_ je : riwska talioniCa zlata zgradi koj u je otkopa o -Truhelka 14 ' ,-Pa se zlato ispiralo iz La # ve jo # u tursko doba svjei Katarina Zeno142; ,a Hoffer je zabilje " io i neka daleka na to'43. U ovom nik je na industrij skim su obilni i tragovi -" eljezne trciske144 • Novi Travtroskovi # tu, a " eljezna vadi se i danas u rudniku ostataka, a · tragova

lina li mi toj 'trasi ikakvih . rimske ceste?

Po onom # to je odranije poznato iz literature, ostaci na ovom pravcu nisu obilni, ali ih ipak ima:. na. samom izlazu iz Bugojna - po ;Radimskog -jedan kilometar sjeverno od grada, na lijej evoj obali Vrbasa, kod cestovnog kilometra 132, nalaze se supstrukcije od vi # e rimskih zgrada145 • Mo " e se pre tpostavljati da je ova aglomeracija bila upravo na trasi puta, jer se kod i sada nalazi most na Vrbasu na . starom putu La # ve. Ne znamo je li rimska cesta .prelazila Vrbas na ovome mjestu, ili kod Donjeg Kop- · gcl.je ]e i u kasnija vremena bio most koji opisuje Katarina Zeno 141• U blizini ovog prelaza nalazi se prethistorij ska gradina u sa obilnim ostacima koji ukazuju da je ovaj polo " aj bio zaposjednut i i od Rimljana. Tu je mogla biti stra " arnica na va " nom u Bugojanskom p olju. N edaleko od mosta, na desnoj obali Vrbasa, u selu
1M T o m a s e h e .k , T 01p ogra:ph'ie, 519. J ir i e k , Handelstra:ssen, 42. B 1 a u , Re:i·sen, 15• 3. E v a 1 n 'S, AJR JII,I , 6 i 7. C o n r a d, Bos. vjesbni1k, b r. 26 o·d 1856. pi1 # e : »Rado van planina ima vi # e zlatonos1 nih koji su do dana• ostali netaJknuti, d olk se u Gor. Va:kufa i Fojnice, na planinama Vranici i Rosinju, u r;msko doba r azvio vrlo iskop zlata«. Uspor. A. H o f f e -r, Zla• t o i d nuge r-ulde !U GZM, 1007, 411-423, p osebno bilj. l, gdje se daje i osltala literatura. 139 Uspor . H o ffe r n . dj. 422. Putopis, 17. t 4o H o ff e r , ilbildem, 4!211. 141 A. R ii eker, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien. 48. Us!Por. T .r u h e I k a, GZiM, 1893, 005 sl. 7. Uipozorava:m na vrlo zan-imQji v tlocrt ove Z,g• rade. K. Z e n o u svom putoplisu k a " e: u jednom selu # to se zove Trnovica pod gradom (Ka # tel?) .. . ja h asmo u j ednoj lijepoj i -dolbro -dol-ini bnd!Lma, gdje na jednu veUkiu :plahu r:i:jekiu koj a se zove L a#-va .. . U !P·Omenutoj rijeci gdje mnogo naroda ispira zlato<<, Starine, X , 205 i Rad, 62, p. 87 i d. 14'3 GZM 1897, 419, E. P a #a l O rudarstvu u BiH, GZM, 19154, 47 i d. Uspor. V. M i k o -l j i, Natjt s tarije rudarstvo Hrvatske, Spremnost, br. 1• 3'1 od 20. VIti:I 1944. 144 U Gor. i danas radi rUJdnik "eljeza. Us.por. H off er, n . dj., 416. Ostaci rimskog rudnika (troskov i # te) nalaze se u Donjim 145 P a t'S e h, GZt M , 1895, 586. - !Na ovom mj estu je rLmska cesta skrenuti prema K alinu i Kopil:u. Tu je i danas prijelaz preko Vu-.ba'Sa. 146 Pravac p .reko ne # to j e !POVoljnij-i sa bla " im usponoon na JCopitlo. Taj je pravac opisao M a z a 1 GZM, 1951, bilj. 112.

176

Drvetine, obilni su ostaci troske i rimske arhitekture, vjerojatno od jedne villae rusticae sa hipokaustom147 • U planinskom Vrbasa i Grovnice tragovi su slabi, ali i neispitani. Turski, a vjerojatno i srednjovjekovni put prolazili su ispod Ka ! tel (k. 1207), za koju nije da je postojala jo ! od rimskog vremena, kao i ona na kupre ! kim Velikim vratima (1384 m) . Ovakve stra " arnice, pored uloge, mogle su vr ! iti i nadzor nad cestom, putnicima u zimskim mjesecim a148. Ovim pobli " e se pozabavio jedino Hoffer"", koji d a o:w rijeke i Granice (Grlonice) nema izr azitih tragova rimskih starina. Tragovi rimskog materijala su na t r i mjesta: na Gradini isp od sa ostacima bazilike u okviru jednog r efugija (?) , zatim odlomak mramorne u Gornjim i nala:-i cigle u planini Mravincu. U narodnim se spominju ka baka « (nov a c) i kamen« 150 • Hoffer je bio m i ! ljenja d a su svi znatnij i putov i u ovom kraju preostali iza Rimljana 151 • rimsko n aselj e otkriveno je i na u ma blizu Novog Travnika. Naselj e se prostiralo oko brda Graca, uz put od prema Hrastovcima. Na Gracu , koji je bio kori ! ten i u pretrimska str a " arh istorij sko doba'"", nalazila se, p o mi ! ljenju I. nica koja je nadziral a >>put koji je prolazio ovom dosta uskom dolinom« 133 • U blizini su i grobnice na svod154 , a na mjestu Novog Travnika bilo je - kako sm o vidjeli - veliko troskovi ! te 1M. troskovi ! te nalazi se i u tako da Donj e se, le " e na rimskoj ! ljaci. stari put nije vodio preko nego dolinom Jaglanice (Torinski p otok), od koje i Oparskog potoka n astaje Gronica . Najbolje dio ovog puta je tzv. k aldrma, u blizml biv ! eg hana u Torinama. Kaldrma je ! iroka oko 3,5 m, slo " ena od krupnog kamena, sa j o ! k rupnijim Vrijeme je ovu kaldrmu bilo potp uno zasulo nanosom, ali sam imao (1970.) da ovaj dio puta upravo kada su ga adaptirali za savremene potrebe. Sa b ugo j anske strane je bio do Rostova. Stekao sam utisa k da se radi o vrlo staroj kaldrmi i cesti rimskog porijekla, koja je i u turs k o doba intenzivno kori ! tena kao dio velikog bosanskog drum a od Prusca za Travnik (osim hana n a ovom putu su p oznati i d rugi h a147 Na ov· o m podatku prof -- U ovom ima "eljeZJne troske i osta•taka meltalu:ngij. s ke djelatnosti. - Ni Gradina u ni objekti u Drveti111ama ni'Su ispita:ni. Za Gmdinu v. P a ! a 1 GZM, 19153, 346. U je evidentirano vi!e nalaza 1• z antike, po·se!bino na lok. Zidine. Cf. E . P a ! a l GZM 1954, 52 i 69. 148 V. hilj. 133 u ko joj je citirano mi!'l jenje o por iJjekl.u Ka,!rt:ela . 149 GZM, 1895, 60- 61. Usp. i E. P a ! a l GZM 1954, 52. 150 Ib:dem. U pod Gradinom su i tragovi naselja: platforme za usjeci, opeka, troska i keramika . (Podatak zahvaljujem kolegi P . 15 1 Il bi1 dem, 6;1. M az aI n . dj. 148_,1 49. 1 32 K o r o ! e e, GZM, 1950, 21 60. 15'3· Dr I. Cr e m o ! n i 'k, vila u kod Trav• m ka, GZM, 19·5'5, J. P e • t ro· v S 25. 154 J. P e tr o v S arheologom, l. 155 Podatak zahvaljuj em kolegi Basleru. Cf. E. P a ! a l GZM 1954, 53.

12

177

novi: Rataljski, Perin han i Kalin han). Ovim starim putom od Travnika do Bugojna ima 37,64 km (Distanz-Nachweis, Route 140, p. 154). Vidjeli smo da je put i u XVI st. bio vrlo frekventan i da mu je za za ! titu slu " ila Kastel. Stara groblja sa u (Novi Travnik), kod hana i na Ravnom Rostovu da je bio kori ! ten i u srednjem vijeku. U blizini hana, u profilu iskopa, pored samog puta, vidio sam vi ! e raskopanih starih grobova. Ovaj put je poznat kao »kirid " ijski put «. Od Novog Travnika do hana na njemu nema u spona. uspon od hana d o Ravnog Rostova, a vodi preko Kopila (oko 15% ). Odatle se blago spu ! ta u Bugojanska p ol je. Od Novog Travnika do Bugojna mo " e se za 5 sati hoda. Od (Novi Travnik) cesta je m orala pratiti tokove Gronice i La ! ve do Malog Mo ! unja, gdje se nalazilo i rimsko naselje u polju. Osim temeljnih zidova r imskih zgrada, na njivama zv. Podcrkvine (ispod Kalvarije = Gradina i Crkvina), i na njivama zv. Divjaci, odavde i brojni r imski natpisi i novcP 56 . Na Kalvariji (Gradina) u antici je bila i utvrda157 • Jo ! jednu utvrdu konstatirao je na bre " uljku Gradac ispod njiva zv. Divjaci158. Va " nost ove naseobine prvi je istakao, jo ! prije stotinu godina, prus59 , ali dosta brojni, vrlo fragmentarni, natpisi nisu ki konzul Otto Blau1 dali podataka o rangu i imenu ovog rimskog naselja. Pravac preko Kalina i Kopila ima prednost pred onim preko Donjeg Vakufa i Komara ! to je za 20 km. Osim toga, izuzev ! i samo sedlo Kopila, put je vodio pitomom dolinom, za koju Katarina Zeno (1550. g.) ka " e da je lijepa i dobro Uz to bilo je to izrazito rudarsko sa brojnim ispirali ! tima zlata, koje su eksploatirali - po svjei Zena - jo ! i Turci, a sigurno i Rimljani. Pravac 158 I. F. J u Kolo, ZagtJ:eb, 1847, 5. I d e m, Zemljopi'S :t povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, 23., M. N e d Arkiv IV, Zagreb 1857, 154, A. K n e" Bosanski prijatelj, IV, Sarajevo, 1870, 122. M. H o er n e s, Alterthiimer in Hercegovina II, 898, Idem, AEM, IV (1880), 201. C. Tr u h e l k a, H.imski natpisi u BiH, GZM, 1890, 188. I d e m, Iskopine u dolini La ! ve, GZM, 1893, 685. K. P a Ls e h, H.ims'ki iz doil.i ne La ! ve, GZoM, 1893, 700. GZM, 1,8915, 2185 . l. K u j u n d " Najnovi1 je rimske iskop ine u Mo ! unju, GZM, 1916, 477. J. P e S arheolo,gom kroz Travnik, ZCIIgreb, 1:931 1, 1-2. S. L oz Dva rimska spomenika iz okoHce T,raJVIni• ka, Zbo:r.ni:k Zav. murzeja Travnik I, 1959, 37-42. D. S er g e j e v s k i, GZM, 1951, 309. U spor. E. P a!al Naselja, 42 i A. M ay er, Die Sprache, 321. 157 V. Rad i m s k y, GZJ.VI, 18912, 2Q7---'230. Uspor. J. K or o ! e e, G• ZM, 1950. 258. 158 Upravo do tog bre " ul:jka dolazio je rimski put, ! irok oko 4 m. U\tvrna bre " uljku bilo je u stijenu. Za ovaj podatak zahva:1judem \I).m f. Bre " uljak se nalazi ne ! to od bhl"e La ! vi. 159 Reilsen, HM: "· .. Weiler Mo!·unj, jetzt aus il11Ur wenigen Hiiu!Sertil bestehend, an der Steiile eines ehemals ansehnliohen Ortes, von dessen Bll.wg und Kirche noch Triimmer vorhanden sind, die das Ost-und Westende des Ortes bezeidllnen mogen, warend der Raum zwischen heLden, ein flaches Gefilrd, wo der Pflug alljahril!i.ch noch Miilnzen (1 s:patere Romer und Da·l ma1 tiner) und andere Reste menschilic'hen T.reiibens ausgrabt, den Mar1kipiatz .und die Stiitte gebildet halben soll«. - Do·sad u Mo#IUnju n isu dale nijedno1 g munidpalnog natpisa i pored tridesetak fragmentiranih natpisa. 100 v. bilj. a2. Uispor. H off er, GZJ\11, 1897, 419.

178

preko Kopila nije naporniji od onog preko Komara, gdje je cesta moral a savladavati jaki uspon preko sedla Komar. Na svom putu od Bugoj na do Kopila cesta je savladavala visinsku razliku od cca 600 m, a u odnosu na polje oko 700 m . U Mo ! unju bi se prema tome zavr ! avala cesta Salona-Stanecli, komunikacija koja nije ni ! ta drugo nego va r ijanta dana ! nje ceste Travnik--Donji Valmf-Bugojno--Kupres-- " uica----Duvno--Karlov Han-Ar# ano--Trilj--Split. odstupanja na ovorr.t prirodno:n pravcu danas samo na relacijama Travnik-Bugojno, Kupres--- " uica i P rivalaI(ar lov H an. Da je ovo uist inu trasa rirnske ceste Salona-i\.rgentLrria, pored svih navedenih dokaza, go·vcre i brojne gradine, te ostaci od vi ! e rimskih utvrda na njeno j trasi.

h) Dionice Stanecl.i . . A.rgentaTia
O tome ! ta je bila i gdje se nal azila l\rgentarija razilaze se mi ! ljenja Hoernes je A r genta ri;ju lokalizirao u Kopao-nika u Srbiji, dok je Tomaschek smatrao da » ... muss doch wieder er \Vogen werden, dass A rgentar ia nicht gar zu fern von Staneclum angesetzt werden darf, und dass sich auch in grosserer Nii.he von Sarajevo Spuren alten Bergbaues nachweisen lassen«. Ipak, mi ! ljenje je da Argentarij u treba tra # iti u dana ! nje Srebrenice na DrinP 61 • Pod pretpostavkom da je na ! a identifikacija Mo ! unj--Stanecli isp r avna, se problem mora razmotriti u novom svjetlu. Postavlja se, naime, pitanje : li praznina (lakuna) na Tabuli stanica Stanekli i Argentarije samo na cestu koja je iz doline La ! ve vodila prema istoku, konkretno na Drinu, ili je mo # da na Tabuli ispu ! tena samo milijacija dvije susjedne stanice. Sama Tabu la, zbog svoje iskrivljene forme, ne mo # e nam Sigurno rje ! enje mogao bi dati samo sret an epigrafski nalaz, a dotle se moramo hodolo ! kim indikaci jama i arheolo ! kim nal azima. Odgovor na ovo pitanje mo # da daje podatak 1 "z o tragovima jedne rimske (?) ceste, ko ja je iz Malog Mo ! unja preko Viteza i Kru ! zapravo Rijeke (Rike), vodila prema a dalje kroz G r omiljal<:: u Kiseljaka, gdje su ustanovljeni bogati ostaci jedne rimske aglomeracije 103 • To je onaj put kojim je p r o ! ao 1530. i 1531. godine. Na tom putu od Rijeke (Viteza) do Kisel jaka ispirala se zlato s obje strane doline 164 • Ta je komunikacija, poznata kao »stari t urski put«, vodila iz Viteza preko Rijeke-Ravne-Bara-Jazvina u Tragovi naseobine evid entirani su na tri mjesta u Rijeci: na H o er n e s , Alte11thiimer, 933. T o m a s e h e k, Topographie, 5,2:2,. U Srebrenice lokaliziraju Argentariju D o m a s z e w s k i, n. dj. 12; M i lNaselja, 42 i dr. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 58. l er, IR, 472 ; P a ! a l 162 Naselja, 49. 18® Ova:j put vodi iz VHeza kroz Rijeku, pa preko Spilja u se}o Rrorvna kraj J ez·era. Odatle preko s. Bare i Jazvina izlazi na cestu Kaonik - Buso(kr aj Djos:irna gmblja). Za ill'Spor. A. H o ffer, GZM, 18'97, 416. - Sa Crkvine u Vitezu olovna sa pr ikazom tzv. dunavskih konjanilka, GZM, 1902, 15. 164 K ur i p e ! Putopis, 18. - Prema tome dionica Vitez - Rijeka dio je starog puta Prmsac - Kiseljak - Sarajevo.
181

179

ma i njivama Golubac, s desne strane rijeke, i na na lijevoj obali istog potoka. U ! umskom od Rovne do Jazvina n ema arheolo ! kih nalazi ! ta ! to je i razumljivo. Slabi tragovi antike poznati su istom iz (jedna lucerna i fragment stupa, koji slu " i kao ezanta ! u gradskoj d " amiji u Izrazitiji su ostaci antike u Polju, uz put prema Kiseljaku, jedna lucerna za " igom C. Dessi (Fiala, GZM, 1894, 96) i temelji neke zgrade 31). Sve do Gromiljaka nema tragova antike jer su u toku uni ! teni, posebno miljokazi, a i mnogobrojn i koji su se nekad nalazili na brojnim nekropolama P olje, Gusti Grab, Bukavci, Klokot i i Bilalovac), koji su uglavnom uni ! t eni i u obnovljenu cestu. Cesta zatim prolazi kroz Milodra " polje, na kojem je 1463. godine sultan Mehmed II El F a tih izdao bosanskim franjevcima povelju (Ahdnama) o slobodnom ispovijed anju vjere. Sultanov a vojska morala se kretati k akvim-ta kvim putom u dobro n aseljenom i po r udarstvu poznatom podU blizin i je bio i kraljevski dvor Milodra " , koji se spominje i u savremenim izvorima . je da je i rimska cesta vodila tim istim putqm, od Viteza preko B ara, Jazvina i preko Klokota i Brestovskog na Gromiljak, Kiseljak i dalje. Tim istim putem izjahao je Tvrtko II 14. VII 1428. g . u susret svojoj Rudarski d istrikta Foj n ica-Kre ! evo-Kiseljak dobro je poznat. U srednjem vijeku u ovom kraju vadilo se u prvom r edu srebro. Merudnicima srebra spominju se Ostru " ica, De " evica, Dusina i F ojnica165 . Osim srebra kopalo se " eljezo i " iva a ispirale zlato. O rudarenju u ovom malo se zna. U p osl jednje vrijeme ispitivao je ovaj kraj P. koji je utvr dio da je i ruda rsko-metalurgijsk a djelatnost ovdje ost avila nekoliko nesumnjivih tragova: Vi ! njica, Podastinje, Kiseljak, Homolje i zatim te oko Toplice, i gomile ! ljunka uz Lepenicum . I za gomile uz F ojnicu, od Gromiljaka do Ost r u " nice, smatra se da su nastale ispiranjem zlata u doba 167 • je evidentirao i m n ogobrojne gomile jalovine (prepranog p ijeska), u zdu " ove komunik acije, a za one oko Kacuna (Lu ! ko p olje) mo " e se tvrditi po ostacima rimskog n aselja (na arealu od cca 15 ha) da su nastal e u rimsko doba (neobjavlj eno). ima j u miljokazi u Don jim Sa hodolo ! kog stanovi ! ta poseban i na Kobiljoj Glavi, dakle upravo na t r asi kojom se kret ao i a za koj u je i smatrao da je rimska 168 • Na " alost, milj okazi nemaju natpisa, pa ne pru " aju podataka. Ipak su oni jer da je pravcem rajevo, kao i danas, prolazila r imska cesta I reda , koj a je dolinu gornje Bosne povezivala sa dolinom L a ! ve. Cesta je, k ako smo vidjeli, i na ovoj dionici prolazila kroz bogato rudonosno K. J ir i e k, HaiD.delstra;ssen, 80. P. A ID. u zbonn'iik u Lejpenica, priToda, stanovni!tvo, privreda i zdravlje, dru! tvo SR BiH, Posebna izdanja knj . III, Sarajevo, 1963, po,glavl!ie Arheo lo ! ka ispitivanj a, 1615-1 67. nasel-ja nisu u ovom podpodjednako. Dok su nas elja u dolini Lepenice po.sija na to, O'ko Kre!eva, Fojnice i Brestovskog vrlo su rijetka. To je poslj edica geomorfolo!kih uslova, ali po svo-j ;p rilici i rasp oreda rudE:ta (n. dj., 168). 167 ltb1dem, 166. 1 68 A n Lepenica, 167. U spor. P a ! a l Naselja, 59.
166
1

180

S obzir om, da je srebrena ruda u srednjem vijeku predstavljala osnovicu rudarske djelatnosti i u oko sliva Fojnice i Lepenice, moglo bi se pretpostaviti da je ovdje i u antici srebr o bilo n iji p roizvod, t e da se podatak T abule, mo !d a, odnosi na ovaj predio srednje Bosne. Problem bi se dakle mogao postaviti alternativno: Argentarija bi mogla b iti na mj estu Vi " njice i Gromiljaka, gdje se nalazil o annaselje, ili, kako se to smatra, u oko. dan2. " nj e Srebrenice na Drini. Ako bi se za prvu soluciju, pod Argentar!·jom bi se podrazu mij ev alo " ire srebronosno planina Vrr.nice i Bitovnje, sa centrom u spom enutom naselju Vi " njica--Gromiljak, koj e j 2 ou n e kim mi "l jenjima imalo i r ang rnun icipija169 . • O rangu naselja Vi " njica- Gromiljak n emamo zasad direktnih epigrafskih potvrda . Natpis, jako krnj , Sergejevski .. . . . . ? ]eq(uiti) 1 ·(oma.no) dec(ur ioni) c [ol(oniae) . .. . .]l rum, patro[no collegii] l fa brum [in civi-] l tate I ader [ -tina . . . . ... .]/5 n orum [ . .. . .. . . /
posu]e1·u [nt . . ... .. .. . / .

je d a se podatak dec(urioni) col(oniae) ovog krnjeg natpisa ne mo ! e smatrati kao pouzdan d okaz u prilog municipaliteta naselja u Vi " njici-Gromiljaku, je r se taj dio titule jednako mogao odnositi i na n eku drugu kolonij u , kao " to je npr. col onia Jadestinorum, koja se spominje u kontekstu, ili na susjednu kolonij u Aquarum S . . ., pa i na Salonu , koja se - kako vidjeti - navodi u drugoj inskripciji iz Vi " njice; je naime da se u dijelu natpisa navodi cuTsus honomm nekog magistrata, koji je slu ! bovao i u drugim gradovima. Ukoliko ovo naselje u Vi " njici ne bi imalo status kolonije ili autonomni status, ond a bi bilo najprirodnije da ga atribuiramo ageru kolonija Aquarum S . . . na Ilid! i u Sarajevskom p olju. Ali, ne smije se a priori isni pretpostavka o municipalnom rangu naselja u p olj u, iako se to pitanje pozitivno mo ! e rije " iti samo novim epigrafskim nalazom. I na drugom, vrlo fragmen tarnom natpisu iz Vi" njice (Sergejevski, GZM, 1957, 122, sl. 4) : .. .. c]ol(oniae) Sa[l]o[nitanae . .. .] l . .. .]vo[.... .. . . l .. .. . c]ol [on i .... . l . . . i no . .. . ... J5 .. . .., imamo opet samo spomen jednog v rlo udaljenog municipaliteta - colonia Salonit ana, p a ni ovaj n atpis ne pru! a indikacija u pogledu municipalit eta naseobine u Vi " njici, govori o iako - u sklopu sa ostalim natpisima iz Vi " njice -- na svoj v elikom ove aglomeracije170 •
169 D. S er g e j e v s k i, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, 1957, 120-123. J . " a " e l, Si tula 5, br. 95 i 96, U spor. P a " a l Naselja, 46 i 50 l A n Lepenica, 162 i 165. E. I m a m o v Fojnice, Kiseljaka i Kre " eva u rimsko doba, N. st. XIII, 1972, 193- 204.

S e r :g e ,j e v s k i, n . dj . - O a,glomeraciji u Vi " njici -- Grom iljaku v. K. M i s i l o, Rimski spomenici iz Bosne, GZM, 1936, 15- 24, P. An Lepenica, 160-162 i 164-165. E. I m a m o v n. mj . S obzirom na veli'ko 1 pmstranstvo na·s elj a u da se ovdje :mo ! da radi o gilavnom naselju .r udarskog rev·ira ·oko Foj.n ice i Kre " eva, ibidem - S er g e j e v s k i, GZM, 1957, 120-123 br. 10, T . I. s1. 2 i rbr. .111, sl. 4, je na osnorvu natpisa ipod hr. lO: eq(uiti) r (omano) dec(urioni) c(oloniae) ... ., itd. da je ovo r imsko n aselje u Vi " njici - Gromilj aku bilo u rangu samoupravnog grada. Mislim da bi se prije svega lelkcija ovog n atpisa kako du je predlo!• i o Ser.g ejevski, mogla revid'rati ovako : eq(uiti) r(omano) dec(urioni) c[ol(oniae) ... .] l rum, patr[ ono collegii] l fabrum [colon] l iae Iade[s] / 5 [ti]noru[m] [posu] eru [nt] / . . . ? Cf. " a " e l a, Situla, 5 br. 95. ni ovako ispravljeno zbog
1

181

koji je rimske komunikacije u Lepenici ispitivao iz autopsije, do ! ao je do opravdanog da »preko Lepenice ide put koji povezuje stare i ekonomske centre: Salonu na srednJem Jadranu i Domaviju u Podrinju« 171 • Kao dokaz da je dolinom Lepenice prolazila cesta prvog reda, mogu se, osim navedenih miljokaza, navesti i relativno ! iroke trase starih putova sa kaldrmom ! irom od turske112 • Ostale rimske komunikacije u ovom kraju bile bi po vi ! e lokalnog i karaktera: l. 2. Kre ! evsko polje-Han Ivica-Homolje-Kulije ! -Tulice-Kobilja Glava-Sarajevo; 3. Kre ! evsko polje-Vi ! njica-Kiseljak-Visoko 173 • Ako bismo se za soluciju koju nam nudi pronalazak miljokaza u dolini Lepenice, te ubicirali Argentariju u Vi ! njicu-Gromiljak kod Kiseljaka, onda bi na relaciji Stanecli ... . Argentaria Tabulu trebalo popuniti za cca 25 m. p., koliko otprilike iznosi udaljenost od naselja u Mo ! unju do ru ! evina u Vi ! njici. za takav nema signifikantnih indikacija. Ako se za alternativno rje ! enje, o biti jo ! govora, pa Argentariju lociramo u oko Srebrenice na Drini, miljokazi iz Lepenice sasvim pouzdano obilje " avaju pravac rimske ceste koja je polje povezivala sa Sarajevskim poljem i dalje preko Romanije sa Podrinjem. U Sarajevskom polju bilo je cesta, s jedne strane dolinom Neretve prema primorju, a s druge preko Romanije prema Drini. Ove obje komunikacije nisu tradirane u itinerarskim izvorima, ali su dokazane brojnim miljokazima kako na komunikaciji kroz dana ! nju Hercegovinu tako i na sektoru preko Romanije. Ali, prije svega gdje je bio kraj Dolabeline ceste?

Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatium?
Kako se na osnovu podataka same Tabule ne mo " e odrediti krajnja Dolabeline ceste, potrebno je problem postaviti na drugi je Evans cestu a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium (CIL III 3201 = 10159) identificirao sa cestom Salona-Argentaria, a ova
fmgmentamosti natiPi'Sa ne daje da se odredi ili status ovog naselja . :Ipak .s pomen !kolonije u l. retk!U 1n:skripcije asocira m isao na susjednu rkolon:iju Aq(uae) S ... , :na Ilid " i (Sara'jevsko ,po1je), koja se rna jednom na• t pir s u .i z Dio1kileciljanov01g vremena spomin<je I kao res publica Aq(uarum) S ... , usp. S er g e j e v s k i, Nov. Mus. Sarajevo, 1936. br. 13. i GZM, 1940, 15 i 18. O rimskom naselju na Ilid"i v. P a ! a l Rimsko naselje u Ilid" i kod Sarajeva, Gl2iM, 195:9, 114 i d. Isti, Naselja, 69 .i <d. P avam, R kerche, 34 i d. G. A l f 6 1 d y , Bevolkerung, 155. J. J. Wilk e s, Dalmatia, 275. m N. dj, rli() 7. Irbi.dem, 1618. -Cf. P. A n e I Lepeni ca, 167: '"Mnogi ljudi i:z Rai tvrde da prilikom ·Orao:11ja u okolini :njihovih sela, na prirodnom pravcu glavnog puta, nailaze na staru kaldrmu. N eki z nar j u razlikovati tur.sk!U Old .» g rake«: turska kaldrma je mn01go u " a od
N . dd, 16<7. Na K astorovoj !karti (Tab. Peut.) Ar r gentarij a nije vinjetom, a Unija ceste n em a oz;nake za <Zavr ! etak. C esta dola• zi do ;podno " ja plarninslkog lamea, odakle u su1protnom p r avcm linija ceste Ad Drinum XV Gensir s XXX Sirmirum. Nije r ni rijeka Drina.
1713
174

182

se po Evansovu mi ! ljenju nalazila negdje na granici Dalmacije i Dardanije176. mi ! ljenja bio je i >>Nadgrobni natpis iz Breze (... Valens princeps Daesit iatium), ka " e pokazuje da je Breza ili njena okolina jedan od centara Desitijata. Stoga je opravdano u ovom kraju tra " iti ubikaciju za He ... castellum Daesitiatium. Jo ! mogli bismo ovaj castellum Daesitiatium lokalizirati kod Dabravine, jer nas tu vodi du " ina od 156 r. m. pravcem ceste koju smo obilje " ili (preko Varvare i Gornjeg Vakufa, opaska I. B,) po stanicama iz Tab. Peut.<<17e. Uz Breuke, Dezitijati su bili glavni nosioci otpora protiv Rimljana u velikom delmatsko-panonskom ustanku (6-9 g. n. e.), pa je sasvim razumljivo da su Rimljani nakon sloma ustanka i pacifikacije zemlje u snage. Prva briga rimskog zapovoblast Dezitijata poslali jedni ! tva nakon poraza pobunjenih plemena bila je da te nemirne i nesigurne oblasti pove " e sa upravnim sredi ! tem u Saloni i sa izvorima snabdijevanja dobrim komunikacijama. U toku naime delmatsko-panonskog rata jasno se manifestirala sva slabost povezanosti Panonije sa Dalmacijom, ! to je uveliko ometalo operacije rimskih legija, te bez sumnje imalo reperkusija na sam tok rata. Da se u osigura od svih eventualnih rimska je administracija odmah po zavr ! etku rata da cestama pove " e sve glavnije neuna okupiranom Osim do oblasti Breuka (niz Bosnu !), tada je bila i cesta u Dezitijata (uz Bosnu!). U prilog identifikaciji ceste a Salonis ad Hedum castellum Daesitiat,i um sa cestom Salona-Argentaria mogao bi se interpretirati i salonitanski natpis. Uporedo, naime, sa cestom ad Hedum castellum bila je 19/20. g. n. e. i cesta ad Bathinum flumen, quod dividit Breucos Oseriatibus ... per millia passuum CLVIII. Ako su Breuci i Oserijati " ivjeli u Donjoj Panoniji, na donjoj Bosni (Bathinus flumen), gdje su ih lokalizir ali Mocsy i G. Alf6ldy177 , onda je komunikacija ad Bathinum flumen morala voditi niz Bosnu, prema Panoniji, a ona ad castellum He . . . uz Bosnu, ali se ona - izgleda- nije doticala rijeke Bosne (sam natpis to ne ka " e direktno, ali iz konteksta se to mo " e pa njezin nastavak treba tra " iti na prirodnom pravcu -Kiseljak, koji je kao jedini i osnovni pravac veze primorja sa srednjom Bosnom ostao sve do danas. Udaljenost od Salone do stanice Stanecli po Tabuli iznosi 122 m . p. , a po salonitanskom natpisu od Salone do kastela Hedum ima 156 m. p., tj. 34 m. p. vi ! e. Ako bismo, dakle, na ! u cestu opisanim pravcem preko Viteza, Rijeke, i Vi ! njice-Gromiljaka produ " ili za 34 m. p. = oko 50 km, ta bi n as distanca upravo dovela u Breze. Mjereno pak dana ! njom cestom, koja ide ne ! to du " im putom preko Kaonika, od Mo ! unja do K iselj aka ima oko 39 km, a od Kiseljaka do Breze, preko ViAIR HI, ,15. NaseLja, 51 i AJ mri, 65. Uspor. bilj. 15 uvodnog ! POglavlja. 177 A. M o e s y , Pa,nnoill!ia, 6Qi5 i d. G. A l f 61 d y, KJUo, B. 46, 196; 5, 3Q6. A. B u dr o v i e h , VAHD, 1954-'19572, 91.
175
1 76

183

sokog i Podlugova, jo ! 26 km, svega 65 km 178 • cesta bila je ne ! to a caste llum Hedum se po svoj prilici nalazio na Gracu u selu Podgori kraj ok o 3 km prije Breze. U blizini je i poznati natpis Batana, sina Lika jeva (Bato L i ccai f.), sa najvi ! e ilirskih imena180 ,

Slika 17.

N adgrobna

Batana iz

{Fot o Ranko

T(iti) f(iliae) l Procul(a)[e] an(norum) XX l t(itulum) f(ecit) Valens Varron(is) f(ilius) princeps Desitiati(um) l et Aelia Iusta [S]ceno[b]a[rbi] ... . Uspor. E.

178 Da je cesta iz Mo ! unja u Brezu i !1a dolinom La ! ve do u B osnu, a zatim fll'Z Bosnu do Breze, 1zmosila bi uda1jenost 70 km. 'To je pravac S k ar i e v e trase (GZM, 1923, 81) . 17 e Udalj enost mjerena •kurvimetrom po karti iznosi cca •53 km. Od Budo K·iselja'ka rimSika cesta je i ! la trasom ldwnal ! nje ceste. 18 0 Za Batonov natpis {koji sa lok. Vina u kra j Podlugova, sa trase puta): N. V u l S pom. 77, B eograd, 1934, br. 16, str. 40. Cf. moj Rimska cesta dolinom Bosne, simpozijum »Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura<<, Zenica, 1971, 406, sl. 13. Za topografiju Dezitijata posebno je naltpis d• z Breze, D. S e r 1 g eue v• s k i , Sipo m. 9·3, '141--4H2, /br. '10, .sl. 'J.,l: Ulpiae

184

S tim u v ez1 Je i lociranje Dezitijata, koji se u starijoj literaturi lokaliziraju na Romaniji i oko Hom anije. Istom :ie natpis T. Flavius Varronis f. princeps Desitiatiurn iz Breze dao realniju podlogu za lok alizaciju ovog panonskog plemena (Strabon, VII 5,1) u ! ire oko s arajeva. Natpis pokazuje da je u Brezi bio jedan od va " nijih centara ovoga - po Pliniju, n. h. III, 142 plemena u naronit<,nskom konventu, sa crn dekurije. Dezitijati Si.! c\akle morali. zauzimati i3i:-i t c ritorij, a taj se mo " e identificirati sa p or jci::jem Gornje Bosne i njezinih pritoka, sa gornjim Vrbasom i La ! vom. Stoga Ini se da ne bi bio n i proizvoljan a ni bez temelja zakl.juhk da se cesta Salona--.Argentar .i.a do Kiselj aka u osnovnom pravcu poklapala S3. 1 _ w munikacij om ad Hedurn castellum Dne>Sitiatium, kor; j e izgradio zaslu " ni Augustov legat Dolabela. Kasnij e je od K iseljaka bila produ " ena dolinom L ep enice do u Sarajevsko polje (Bla " uj?), gdje se sastajala sa cest om Narona- Sarajevsko polje-Romanija-Drina, koja predstavlja osn ovni pravac p rem a Podrinju. pravac ceste, koju on vodi od Breze > >dalje na sjeveroistok ... Olova i Kladnja, dolinom rijeke na Drinu gdj e treba tra " iti stanicu Ad DTinum p o Tab. P eut.«, nij e dokazan na terenu, a n e mo " e se prihvatiti ni kao vjerojatan181 . Da se stva rno · radi o cesti iz ranijeg doba rimske vl asti u Dalma-· ciji, doka zuje pored ostalog i ovo: l. Cesta prolazi uz brojne p rethistorijske gradine (Gardun, Tijar ica, Ra ! eljke, Bukova Gora, Prisoje, Privala, Gradina kod Gaja, gradina, Gradina u Mokronogama, Pogana Glavica i Gradina u Vrilima, Gradina u Gradina u Gradac u Gradina u Mo ! unju, Gradac u Vi ! njici i Gradac kod ! to pokazuj e d a se radi o jednoj prethistorijskoj komunikaciji, koju su Himljani samo uredili (via rnunita). 2. Uz trasu ceste su arheolo ! ki ostaci niza stra " arnica, koje su Rimljani podigli za za ! titu ceste (Gardun, gradine u Tijarici, Rei Prisoju, Velika gradina u Kastel(?) u Duvnu, Str" anj na izvoru # uice, Pogana Glavica na K.u presu, stra " arnica na \; ,-.if_ 'rim kupre ! kim v r atima, Kastel iznad Kopila.(?), Gradac u i Crkvina (Gradina ) u Mo! unju, utvrde na Gr acu u Vi ! njici i Crk vina u Pudastinju kraj Kiseljak a). 3. Milijacija ceste se od Salone, a ne od Trilja, kao ! to je sa cestom za-- N aronu i Skadar. 4. Opisana trasa je ne samo najprirodniji pravac za komunikaciju Salona-sr ednja Bosna nego ujedno i i najlak! i put do r udarskih oblasti u unutra ! njosti rimske provincije Dalmacije. Put dolinom
P a!al Quaes tiones de bello D a1matico Pannon icoque, GID, BiH, VIII. 272
i d . (»u okolin i S arajeva do Drine«) i G . A l f i:i l d y , Bevi:ilkerung, 53. Za samu Brezu v . B o j a Ill o v s k i Ce l KasnoantiOka bazilika u Brezi, N . st. X II, 1969 7-24. - - Za B r eze I. B o .i a n o v s k i, Rimska cesta do-

linom Bosne, Zenica, 1971, 495. O pokorenju Dezitijata, v. N. V u l Oktavijanov ilirski rat (35-33. g. n. e.), Glas 155, 13-24. Cf. ! A V I , 144-8. 181 To je postaja sa ceste SiTmium XXX XV Ad DTinum . .. ATgen taria, kako ju j e interpretirao D o m a s (BD, 1904, Supl. 12- 16) K asnij e je i sam P a ! a l odredio alterna tivnf"gPf.vac: S arajevo - Romanija - D r ina , AJ III, 66. T a j je pravac sigura·n, v . ;!3\ !a ll if - P a t s e h, Strassen, 38 i 67.

185

Neretve, u odnosu na Salonu, bio je skoro dvostruko du ! i, a onaj iz doline gornjeg Vrbasa ili Rame preko Vranice i Bitovnje (sedlo Pogorelica) veoma naporan. 5. Te " ko bi bilo i za'misliti da bi Rimljani po onakvom terenu, kod ceste, gradili novu. Tu i tamo, tokom nekoliko cesta je mogla izmijeniti trasu, a na pojedinim relacijama mogli su postojati i alternativni putovi, ali se uglavnom odr ! avala cesta. Na ovom pravcu nije ni bilo zbog planinskog zemlje, u relativno uskim kotlinama i preko visokih planinskih sedala, da se bitno izmijeni pravac ceste, " to je istakao i Evans. Problem Argentarije Kao " to se iz izlo ! enog vidi za lokalizaciju Argentarije, i za odrenjezinog statusa nedostaje toliko potrebni desideratum, bez kojeg se problem ne mo ! e rije " iti sa Sam toponim Argentaria je hapaks legomenon, kao i Stanecli, ali za razliku od posljednjeg, do kojeg nam je po Tabuli poznata milijacija, a time donekle i orijentacija, za Argentariju nemamo nikakve pouzdane odrednice koja bi poslu ! ila kao posredna za njeno lociranje. Ako se za soluciju koju nude najnoviji nalazi u dolini Lepenice i Argentariju ubiciramo u Vi " njicu-Gromiljak kraj Kiseljaka, onda bi Argentarija bila naselje, a lakunu Tabule na relaciji Stanecli .... Argentaria trebalo bi popuniti za cca 25 m. p., koliko iznosi udaljenost od naselja u Mo " unju do rimskih ru " evina u polju. Ako, pak, Argentariju lokaliziramo u " ire oko Srebrenice na Drini, onda miljokazi iz Lepenice pouzdano daljnji pravac ove rimske ceste, koja je povezivala sa Sarajevskim poljem i preko Romanije vodila u Podrinje. Nakon Dolabele cesta je produ ! ena i time funkcionalno u " iri cestovni sistem, koji su Rimljani uskoro izgradili. U prvo vrijeme njena je funkcija bila v i" e strategijskog, tj. vojnog karaktera, a manje i privrednog, ali je s vremenom posljednji prevagnuo. po miljokazima, pravu va ! nost stekla je u III st., " to je, mo ! da, povezano sa radom rudnika oko Srebrenice i Kiseljaka. · Podr " ku pretpostavci da je Argentarija sa Podrinjem (sa centrom u Domaviji) nalazimo u tome " to je upravo Domavija bila sjedi " te prokuratora argentariaruin, odnosno metaUorum Pannoniorum et iz bi se moglo da je upravo tu bio centar eksploatacije srebra. Izvjesnu indikaciju za takvo lociranje Argentarije pru ! a i sama Tabula. I na cesti Sirmium XXX Gensis XV Ad Drinum ... Argentaria izostavljen je broj milja, a to bi moglo da je ova komunikacija bila nastavak ceste Salona-Argentarija-Sirmium, kako je pretpostavio Domaszevski1B3. Prema mi " ljenju koje je iznio distrikt Fojnica-Kre " evo ne dolazi u obzir kao Argentarija, jer ne odgovara »polo ! aju koji treba da ima zavr " na jedne velike komunikacije« i jer se >>najpoznatija i
ts2 P a t s e h u AEM, XVI, 132-133 = CIL III 12734 i 12736; S er g e j e vs k i, GZM 1940, 23 i CIL III 12721 i 8361: pro kurator meta !loru m Pannoniorum et Delmatiorum. Cf. F . B u l GZM, 1891, 387. Za Srebrenicu: I. B o j a n o vs k i, Severiana Bosnensia, Tuzla, 1972, 47 i d. l &'l v. b.ilj . 181.

186

najbogatija rudi ! ta srebra nalaze u kraju«, gdje se nalazio i upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i Dalmacije184 • Prema tome, ako na komunikaciju Salona-Argentaria gledamo sa ! ireg aspekta, ona predstavlja glavnu vezu Salone sa srednjom i Bosnom, pa je s pravom mo " emo nazvati >>bosanskom« transverzalom, koja je Dalmaciju povezivala sa Panonijom i Mezijom. Kao ! to smo vidjeli, na svom putu od Salone do Sarajevskog polja ova je komunikacija i ! la ugl avnom istim smjerom kojim i danas vodi veza Splita sa Travnikom i Sarajevom. Na terenu se i danas mogu konstatirati na tom pravcu tragovi umjetno ceste, sa usjecima, nasipima, donjim strojem i miljokazima i tragovima brojnih naselja. Relacije mjerene na pojedinim dionicima pokazuju da su podaci Tabule i u ovom i da se mogu koristiti sa punim povjerenjem, pa prema tome nisu ni dokazana mi ! ljenja da su ti elementi nepouzdani, i nepotpuni' 85 • Ne mo " e se prihvatiti ni mi ! ljenje da je stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispu ! teno nekoliko stanica186 • Radi se o nekih 33 km, a to je upravo ona distanca koja je nastala pogre ! nim lociranjem Bistue Vetus u Varvaru, umjesto u Duvno. ! to se pak Delminija, njegovu lokaciju treba tra " iti na nekom drugom mjestu na Duvanjskom polju, a ne u Duvnu. Ako rekapituliramo na ! a izlaganja, onda dobijamo komparativnu tabelu trase, sa putnim stanicama:
T a b u l a:

Ter e n: SOLIN 24 km TRILJ (via Gor. Tijarica) 33 km BUKOVA GORA (Korita) 13,5 km PRIVALA (Zbanica) 9 km DUVNO 37,5 km VRILA-OTINOVCI 30 km BUGOJNO 36 km MALI MO # UNJ Srebrenice

SALONA XVI m. p. TILURIUM XXII m. p. AD LIBROS IX m. p. IN MONTE BULSINIO VI m . p. BISTUE VETUS XXV m. p. ADMATRICEM XX m. p . BISTUE NOVA XXIV m. p. STANECLI ARGENTARIA

Kao ! to se vidi iz izlo " enog, cesta je od Salone do Mo ! unja (Staoko 180 km), a njena dana ! nja varijanta (via Travnik i Donji Vakuf) oko 220 km. Razlika od nekih 40 km nastala je uglavnom na relaciji Mo ! unj-Bugojno (oko 20 km) i na relacijama Malovan- # uica, Privala-Karlov Han, Kazaginac-Ar " ano, Ar " ano-Trilj i
necli) bila duga 122 m. p. ( =
184 185 '

Naselja 49. Cf. GZM 1954, 70. Naselja 50 i 51. stav ima'l i su kao P atsch , Miller, Mayer i dr. 186 p a ! a l i III, 66.

.n e ki drugi i'stra " i-

AJ

187

Trilj- Klis, na kojima j e savremena cesta iz sa okukama.

r azloga t rasirana

Od Mo ! unja (Han Divjak) do u Breze (Gradac u Podgori?), gdje bi trebalo locirati Hedum castellum Daesitiatium, jo ! je preostalo XXXIV m . p . = oko 51 km. Ako trasu na ! e ceste od Mo ! unja (Stanecli) p rodu " imo preko Viteza (Rijeka, Rovna, Bare, Busova(:a) do Gromil:j aka u polju, gdje su evidentirani ostaci rimskog naselja, dobijamo jo ! oko 32 km ( = oke X XI m . p.), a do B r eze (via Gromilj ak, polje, daljnjih 19 km ( = oko XIII m. p.), ukupno XXXIV m. p ., ! to bi se slagaJ.o i sa podacima solin skog natpisa o du " ini ceste a Salonis ad Hedum casteLlum Daesitiatium per ndUia passuurn CLVI (tj. 122 m. p. do Mo ! unja-Stanecli i 34 m . p. do Breze, tj. do Graca u Podgori) (v. Kartu II). Ako cestu produ " imo od Gromiljaka preko Kiseljaka i do Sarajevskog polja za daljih 25 km, onda bi se negdje oko Bla " uja ona sastala sa rimskom cestom Narona-Sarajevsko polje-Romanija-Podrinje. Ali to je predmet posebnih ispitivanja.

Historijat ceste
Cestu Salona-Argentaria je graditi Dolabela kao cestu (via munita) ne samo zbog kontrole glavnog dezitijatskog upori ! ta u blizini Breze - castellum Hedum, koji je bio krajnja ove 20. g . n. e. ceste187 , nego i zbog nadzora ostalih usputnih u unutra ! njosti provincije. Osim velikog vojnog logora u Gardunu k raj Trilja, koliko znamo, uz ovu je komunikaciju bio i broj man jih stra " arnica i utvrda kojima je bio zadatak koliko d a ! tite samu cestu i promet na njoj toliko i zbog sigur nosti zemlje 188 • O n esigurnosti koju su na putovima stvaraii drumski razbojnici, hajduci (latTones) bilo je govora u poglavlju. Ta opasnost n ikad n ije prestala, kao ! to izv jesne Euplo. . . . occisa viatOTibus iz III (C!L III 9054), p a n i kasnije, sve do kraja 19. Uvij ek se n a ! lo ljadi koja je trgovaca i drugih putnika p retpostavljala mir nom " ivotu zemljoradnika i J edina obrana bila j e osiguranje kar avana i putnika putem oru " anih pratnji i stra " ar nica koje su nadzirale sigurn ost na putovirna, n e !to kasnijim turskim karaulama ili " andarskim stanicama (Cf. G . Novak, Pro ! lost Dalmacije I, 1944, 57). A r heolo ! ki oc;taci takvih stra " arnica evidentirani su na vEie mjesta u z cestu , ali. na " alost n isu ispitani njihovi ost aci. Ovi kasteli (burgusi ili speculae) su redovito ! titili prijevoje i putne stanice, a - koliko se t o mo " e na osnovu dosada ! njih ispitivanja - gotovo redovit o su bil i locirani na mjestima ranijih ilirskih gradinskih Iz toga se mo " e i manje- vi ! e pouzdan da je i cesta bila na predrimskom supstratu, pa je i razmj e ! taj putnih stanica (mansiones) ostao uglavnom isti, ali s n ovim sadr " ajem.
1 8 7 B a ll if P a t s e h, Strassen, p. 32-33 (10. Die Strasse von Naron a im Narentathwle bis in die Ebene von Sarajevo), 36-37 (ll. Strasse Na,rona - Nevesinjsko polj e), 38-40 (13. Strasse aus dem Sarajevsko polje uber die Romanja planina ins Drinathal), 40-43 (14. Die Dr1natha'lstrasse), 64-70 (Inschriften des Mei!lensteines, N° 3!Y-40, 43--44 i 46). tss R e ,n d i Dolabella, 343.

188

Uporedo, naime, sa gradnjom ceste su u va ! nijim epihorskim centrima potrebni objekti za prihvat vojnika i putnika, od kojih je on<lj u Duvnu (Bistue Vetus) bogatim arheolo " kim ostacima i epigrafskim potvrdama189 • Vjerojatno su u isto vrijeme bili i ostali centri (mansiones), koje navodi Tabula Peutingeriana, ili su se s vremenom razvili uz putne postaje. Epigrafska iz Otinavaca na Kupre " kom polju (Ad Matricem), Bugojna (Bistue Nova) i Mo " unja (Stanecli) iz kasnijeg vremena. Tragovi utvrda u nekim od navedenih mj esta, npr. u Mo " unju, ipak dozvoljavaju o njihovom ranijem postanju. U vrijeme kada je Ballif opisao ovu cestu jo" nije bio poznat nij eck n milijarni stup. U je uz nju 21 miljokaz, od toga 14 epigr afskih, ne solinske natpise i p oznati natpis o obnovi most a na Cetini u Trilju. Nijedan milj okaz ne iz Dolabelina doba. Ne znamo da li je tada cesta bila obilje ! ena miljokazima, ili su postavljeni tek u vrijeme kada je prevagnuo njezin Zanimijivo je da miljokaze samo iz kl·a " kog a n ema ih u dolinama Vrbasa, La " ve i njE1ovih pritok a. Iznimku dva miljokaza iz doline Lepenice. Ne zn amo je li tome uzrok devast acija, do koje je do " lo zbog nasel;ienosti sjevernih ili - " to je vjerojatnije - zbog djelovanje erozivnih snaga, koje su zatrpale miljokaze i uni " tile ceste, pa im na ovom te " ko mo ! emo pratiti tokove. Ili, mo ! da, oskudica kamena, pa u tim krajevim a nisu ni bili postavlj eni? t e " ko je i " ta po kojem su kriteriju i na kojim mjestima postavljani miljokazi. Dobija se utisak da u n ekim kao npr. na Kupre " k om polju, posebno u Prosjeku (Prosik), gdje bi se milj okazi, s obzirom na prirodne uslove tla i nenaseljenost, morali -- nikad nisu ni postojali. Mo ! da ih kroz takva n enaseljena i " umska nije ni bilo (?). Svi epigrafski miljokazi s O'(O ceste iz III i IV st. Na njima se javlj a ju imena osam careva. Tri su podigLuta u Maksimina Tr a(235--233): u Klisu, Dugopolju i a dva Filipu ocu (244-249), oba iz Salone. Dva miljokaza postavlj en a su i u Klaudija II (268- 270), oba u a po jedan Gordijanu III (233-244), u ReniDeciju (248-251), u Trebonijanu Galu (251·253), na Klisu, dva Konstanciju II (337-361) u Dugopolju i Klisu i Julijanu Apostati (360-363) u Saloni. Na fragmentarnom m iljokazu iz Re(CIL III 13324) nije se carevo ime. Napokon, valja spomenuti i poznati n atpis o obnovi mosta na Cetini (Pons Tiluri) iz vremena cara Komoda (177-192), iz Trilja. Ako bismo sudili po miljokazima, naj ! ivlji je dakle promet ovom komunikacijom pulsirao u III i IV u vrij eme k ada je na " a provincija i do ! ivjela procvat. Istom vremenu pripadaju i m i-ljokazi sa ceste Sara jevsk o polje--Romanij a-Podrinje (ATgentaria), koja se mo ! e smatr ati sastavnim dijel om na " e magistrale, a bio je
t su I 'U "Unutra " njosti vodnih logora. ruz

ovu cestu je u

moralo biti

189

ne ! to poslije Dolabele190 • U isti vremenski period uklapaju se i miljokazi sa ceste Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko polje191 • Dodamo li ovome da su i neki gradovi uz ovu magistralu s vremenom dobili municipalitet, i to Bistue Nova (mun. Bist... ) od Flavijevaca, a municipij na Duvanjskom polju (mun. Delminensium) vjerojatno od Hadrijana, onda se po epigrafskom materijalu " ivot ove relevantne komunikacije mo " e pratiti kroz gotovo pa i vi ! e ako se u obzir uzmu i izvje ! taji splitskih sabora iz 531. i 533. g. Iako broj epigrafskih pripada III i IV st., ne da cesta nije bila jednako intenzivno kori ! tena u vojne i gospodarske svrhe i prije i i brojnim kasnijim generacijama, p oslij e. K ao takva ostala je u sve do u XIX Ako se pak oslonimc na miljokaz iz Han-Vit eka (Konjic) sa natpisom Divo Augusto iz 14. g. n. e., moglo bi se sa dosta vjerojatnosti da je spoj neretv anske i Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitiati urn ostvaren jo ! za Tiberijeva vladanja, a n ajkasnije za Klaudija, k oji je u izgradnji cesta pokazao " ivu djelatnost i na na ! em (npr. nastavak ceste od Grahova u unutra ! njost, cesta Epidaurus-Ad Zizio). To ujedno ukazuje da je sistematizacija osnovne cestovne mre "e u provinciji b ila zavr ! ena u toku prve polovine I st. n . e. 1 1j2. TABELARNI PREGLED MILJOKAZA I SALONAE l. CIL III 3198
32011

NATPISA

2.. CIL ITI 3120>'3 3. CIL .I'H 101116:9 4. Starinar

= = 101•5,9

10156, 3200,

VAHD, 19216,/2.7, 13·9

viae a Tiberio munitae PhHippus pater PhHippus pa ter Iru.Uanus Maximinus Thrax Treboni·a nus Gallus Constantiru.s Constantini filius

KLIS 5. VAHD, 19!2.1, 2:5 6. Bull. da· Lm. 1907, 'll 7. Bull. dalm. 1907. 1'13 DUGOPOLJE 8. BuLL da1m. 19•08, 77 = Starinar
.li9'2,6,f.2.7 = VAHiD, 19r 26.f27, 146 9. CIL LIII 10170

Maximinus Thrax Constantirus COillstantini filius Decimin, Rav. IV, 16, 17.
pans restit1ttus a Commodo numini Hyppi fluminis

DICMO
10. Ad decimum lapidem

TiliUR!UM, PONS 'I1LLURI 11. CIL liH 3202 12. Gunjar 6a, VAHD, 1951, 50 VELIC 13. Starinar 1926/ 27 = VAHD, 1926/27, p. 140
tn B a 'l l i f 100

Maxlimi'nus Trax

P a t s e h, G'ZM, 18·97, 2127. P a t s e h , Strassen, 38-43 i 67-70. 1 9'2 I b i d e m, 32-37 i 64- 67. D. S er g e j e v s k i, Rimska cesta n_a _ Nevesinjs'kom ;polju, GZM, 1948, 43......;60 i Rimska ces1 ta Narona - iLeusm1Um, GZM, 196Q, 111-112. I s t i, Spom. 77, p. 25, br. 40.

190

RENI CI 14. CIL III 13320 1>5. CIL Ili 1332;1
2 16. CIL HI ·13.321 17. CIL III 18. CIL HI 13324 GRABOVICA 19. Bojanovski P RI S OJ E 20. B oj anovski (Mostine) 21. Boj a n ov ski (Kra tine) STIP ANI OI (!iba nica) 212. R ad ims:ky GZM, 1894, 311 Patsch, GZfl.VI, 1• 895, 235 DUVNO
24. Patsch, GZM, 1904, 310

XXXIII!

Gordianus III Deci us Claudius II Claudi,us II
?

xxxv

incertus (izgubljen) sine inscriptione (izgubljen) sine inscription e si.ne inscri1 ptione L. D. D. D. tabula

sine inscriptione sine inscriptione
(Tiberius) trib . pot. XX

2: 5. P atsch, GZM, 1904, 311

26. Patsch, GZM 1904, 325 27. Patsch, GZM, 1904, 330 MOKRONOGE 21 8. Sergejev.s.ki, GZM,

-tabula
Sabina Tranquillina Augusta

-tabula 109
d ecuriones Delminensium civitatis (?) - ara

SUICA

29. !Patsch, GZM, .1:902, 7

P . Aelius Pi. . . Loco dato publice - ara

RJJLICKO • P OLJE 30. BaUif, Strassen 22, sl. 13
VELIKA V-RATA - KOPRIViNICA 31. Pa1t• s• c h, GZIM, 190,2, 10 BUGOJNO 32. epigrafski miljokaz (?) -- izgubljen BISTUES " ig na opeki miljokaz

GZM, 1960/61, sl. l

DRAZEVIC,I , !DONJI 33. Lepenica, H'.., AZAPOVIOI, Ko)ji1ja glava 34. L epenica, 168

sine inscriptione -

sine inscrip1li·o ne fragmentum milliarii

191

IV

CESTA »AD BATHINUM F LUMEN«
O cesti ad Bathinum fl umen, dugoj 158 rimskih milja, ko ja je bila par alelno S<a cestom ad H edur:., castellum Daesitiatiu m, najslabije smo obavije ! ten i. Na njoj se - nije bio organiziran cursus publicus, pa je ne n avode it iner a ri (Itin. A,-:;.t. i Tab. Peut). smo stoga jedino na sumarne podatke solinskog natp isa (CIL III 3201 = 10159), iz ko jeg se v idi da je cesta 20. g. n. e ., da je bila duga 158 milja (oko 235 km) te d a je povezivala Salonu sa oko rijeke Bathin us. Kako je natpis upravo na ovome mjestu te " e nije sasvim si;:::urna lekcija B at hinus, a jo ! je manje pouzdana identifikacija sa rij ek om Bathinus, koju spominje Velej PaterkuP, odnosno sa dana ! njom B osnom. P ostavljaju se pitanja gdje je bio Velejev Bathinus, i da li je Bathinus sa d ana ! njom Bosnom kako neki ili sa Bednjom (H rvatsko Zagorje), kako se smatralo, ili mo " da sa nekom trerijekom2 • po formuli »munit«, i ova cesta je u pogledu bila kao i ostale Dolabeline ceste u Dalmaciji, ali se ipak nisu mogli izdvo jiti na terenu njeni materijalni ostaci. Cesta ad Bathinum flumen je primjer kako smo slabo obavije ! teni o nekim pitanjima iz topografije na ! e zemlje. U konkretnom primjeru nedostaje i pouzdano upori ! te koje bi pru " ilo bar orijentaciju o pravcu ceste, i tako dalo osnovne elemente za rekonstrukciju Stoga se (u ovom kao prioritetan zadatak postavlja pitanje restitucije mjesta na solinskog natpisa i topografsko same rijeke do koje je vodila cesta.

1. Rijeka Bathinus kao

i epigrafski problem

Jedina pouzdana odre.dnica po kojoj bi se mogao odr editi bar osnovni pravac i k r ajnji cilj ceste jeste rijeka Bathinus, odnosno lokaliza1 C. V e l e i u s P a t. er e u l u s (19. g. pr. n. e. 32. g. n. e.), Historiae Romanae ad M. Vininium cos. libri duo. Uspor. E. P a ! a l Quaestiones, 249,. bilj. l i A. M o e s y, Pannonia, 524 i 540 i d. lil Kako se ime Bosut slla"e sa imenom mansio Basante Peut, Bassantis Ra• v. Z15, 1), to Basante nema veze sa Bosna. Sa !Bosutom bi bio i Bacuntius (Basuntius?) Uspor. A. M ay er, Bathinus flumen, VAHD, L, 193.2, H 7, bilj. 19 i Die Sprache der alt en Jlilyrier. I, 7·8 sant«. Cf. D. S er g e j e v s k i, Ad Basante, GZM, 1958, 263. mi ! ljen ja, uspor. M o e s y, Pannonia, 524-525 i A l fold y, Klio 46, 326. 3 O pravcu ove ceste govori jedini G. A l fold y, Klio 46, 326. Uspor. B a u er, AEM, XVII, 136 »eine vierte 158 Meilen weit unbekannt wohin (C. 10151 9)« ; E. P a '# a l Quaestiones, 21 97 pravac do danas nije mogao biti identificiran na terenu« . I s . t i, Naselja 51.

192

cija plemena koje je dijelila ova rijeka. se sa ozbiljnim paleografskim i epigrafskim

upravo tu

Hidronim B a t h i n u s je hapaks legomenon (Vell. II. 114, 4)4 • naime velikog panonsko-delmatskog ustanka (6-9. g. n. e.), u kojem je i sam kao visoki Velej Paterkul navodi ostalog da se Rimljanima na rijeci >>namine Bathinus« (II. 114. 4) 8. g. n. e. predao veliki broj Panonaca. Predaja ovih panonskih snaga na Bathinusu je ujedno i prekretnicu u ovom po Rimljane te ! kom ratu (gmvissimum omnium externorum bellorum post Punica, Suet. Tib. 16). Tim bile su zavr ! ene borbe u Panoniji. Iz konteksta Velejeva opisa saznajemo da je predaju panonskih snaga na Bathinusu izvr ! io Baton, kome je Tiberije kao nagradu dao upravu nad zemljom Breuka. Ako se ova Velejeva vijest pove " e jo ! i sa podatkom Pannonico (bello) Breucos et Dalmatas subegit (Suet. Tib. 9), onda je sasvim sigurno da Bathinus treba tra " iti u zemlji, dok je Bednja tekla kroz lasa. ovdje nas u prvom redu zanima Velejeva grafija imena Bathinus, s obzirom da je rukopis Velejeva djela izgubljen, a samo djelo poznato po prijepisu iz XVI st. Kasnije se izgubio i taj prijepis Velejeva djela koji je 1520. godine napravio Beathus Rhenanus u elza ! kom manastiru Murbachu. Stoga se opravdano mo " e postaviti pitanje grafije B a t h i n u s. Iako a priori ne bismo smjeli sumnjati u savjesnost i autenprijepisa, ipak bi se moglo posumnjati da li je Velej pravilno zapisao ime rijeke koju spominje, tj. da li ju je prenio upravo onako kako se ona izgovarala, odnosno u obliku koji poznamo danas. Takvo pitanje, koliko mi je poznato, postavio je i koji je pretpostavljao da je kod Veleja taj hidronim mogao biti zapisan i u obliku B a t i n u s5 • tim, to se n e mo " e i dokazati, jer ne raspola " emo instrumentima za reviziju Velejeva teksta, a sama sumnja jo ! ni ! ta ne dokazuje, pa taj hidronim m or a m o primiti u obliku B a t h i n u s, kakav nam je u izvoru predan, tj. sa dentalnom aspiratom, koja dolazi i u koradikalnom imenu panonskog plemena B a t h i a t a i (App. III. 16), a koje je G. Alfi::ildy lokalizirao upravo na rijeci Bathinus, koju iz vi ! e razloga identificira sa dana ! njom Bosnom. S obzirom da za grafiju Bath/sinus ima a nalogija u i latinskom jeziku, M. Budimir je bio mi ! ljenja da je Velej ovaj hidronim zapisao upravo onako kako ga je i >>Ablativ namine, ka " e Budimir, u njegovoj frazi flumen namine Bathinus samo toliko da se radi o dotle nepoznatom imenu i da se pisac trudi da bude ! to precizniji u reprodukciji tog hidronima«6 • Problem rijeke Bathinus jo ! je slo " eniji sa epigrafskog aspekta, a upravo je u njemu rje ! enja. U novije je vrijeme, n aime, ime rijeke
4 R i!je'ka Batinus, u Picenumu (flumen Batinum Truentum cum amne guod solu m Liburnorum in Italia relictum est, P l i n, n. h. III, 110),

vjerojatno predstavlja samo dijalektalnu varijantu, koj a je s obzirom n a veze Picenuma ,s a krajevima, razumljiva. O nilzu konkordacija, uspor. M. S u i Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Picen uma u starije " eljezno doba, VAHD, LV, 1953, 71-102. 5 N. V u l Reka Bathir;us, Glas SKA, CLV, Beograd, 1933, 3- 12. 6 M. B u d i m ir, Flumen nomine Bathinus, Glas SAN-a, Beograd, 1959, 57-64. U spor. str. 61: >>Te ! ko je naslutiti ! to je zapravo hidronim Bath{sinus, po kojem je n azva na ne samo reka n ego i oblast<<.
13

193

BA. ... [flu]MEN u 7. r. solinskog natpisa (C. III 3201 10159 AbraVAHD, 1926-27, 151) opetovano identificirano sa Velejevom rijekom Bathinus. Takvu je lekciju prvi predlo ! io B. Saria, ali bez analize natpisa7 • je, kako smo istakli, u tome " to je solinski natpis upravo na tome mjestu te " ko pa Sarijina predlo ! ena restitucija nije sigurna. Ukoliko bi se dokazalo da na solinskom natpisu doista dolazi ime Bathinus, onda bismo imali solidno upori " te i za rekonstrukciju ceste {T. II, sl. 1). To me potaklo da pa ! ljivo pregledam in natura onaj dio natpisa koji govori o cestama ad Hedum castellum Daesitiatium i ad Ba . ... flumen. Prema sada " njem stanju kamena, taj se pasus 7 ET IDEM VIAM AD BATH?[. . . .. .. ?] MEN QUOD DIVIDIT B[.]E[.. :: .... . . .?]IBVS A SALONIS MVNIT PER [.. . . . ..] ASVVM CLVIII M. koji je izdao revidirani tekst natpisa, i koji je - spomenik imao svaki dan pred ci.-.:je ovo ta-

=

=

7 et idem viam ad Ba//1/[flu ]men quod dividit Hbis//!/l/1/ibus a Salonis munit per[millia pas]suum CLVIII
Natpis su nakon Alfoldy. Prvi je predlo ! io rekonstrukciju:
7 et idem viam ad

in natura A. Budrovich i G .

flu] men quod dividit Breu[cos a Dition]ibus

I Budrovich hidronim B athinus solinskog natpisa identificira sa Velej evim »flumen namine Bathinus«, odnosno sa dana " nj om rijek om Bosnom. Lekciju Breucos a Ditionibus u r et ku t emelji n a k r ajnjem nastavku - i b u s, koji se jasno, a posebno na p rvim slovim a imena p rvospomenu tog plemen a, b r oju slova koji odgova:ra lakuni, t e n a podacim a h istorijskih izvora koji spomin ju ova plemen a 0 • Alfoldyj evo spornog m jest a glasi:

7 et idem viam ad Batinum flum en

quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus a Salonis munit per mi [lii]a passuum CLVIII
S a .ri a, Bathinu.s flumen, Zagreb 1921 9, .137Klio, B. 2:3, H . l , i K<lio, 25, 193,3 279. 8 VAHD, XLIX 1926-27, 151, T . II, sl. l. 9 A. B u d r o v i e h , Per l a l et tura di alcune irmp ortanti iscnzioni saTon itane, VAHD, LV I.....,L I X J,a, An tido.r on .H , 91-93. U spor. str. '912 : »Dopo B a/1/f!/ si scorge l!n po'a stento, ma per sin o n ella ottim a riproduzione fotografica dell' una T o m eglio il punto d' incontr o delle due linee perpendicolari d i una T. Della let ter a seguen te ch e sembra esser e una H, si vede la traccia un po'rovinat a delila rparte s·u,periore d elle due linee verticali«. Us;por . A. i J . S a " e l, S i tul a 5, br. 263.
142

=

7

B.

194

Kao ! to se iz Alfoldyjeve lekcije vidi, radi se stvarno o restituciji, a ne o teksta, ! to s obzirom na kamena treba primiti sa rezervom 19 • Prema onom ! to sam vidio na samom spomeniku u Arhelo ! kom muzeju u Splitu, predlo " io bih ne ! to izmijenjenu restituciju teksta: 7 et idem viam ad Bath[inum? flu]men quod dividit B[r]e[ucos Oseriat?]ibus a Salonis munit per [millia p]assuum CLVIII Osim prva dva slova BA, u imenu rijeke, nazire se i slovo T. Kod slova, koje je vrlo nejasno, kao da se nazire vodoravna crta, vjerojatno od H, ali se ostatak ne mo " e jer je kamen sasvim izlizan. U osmom retku, kod imena prvospomenutog plemena uose prvo i slovo B i E, dok je nastavak sasvim izlizan. Od imena drugog plemena se jedino sufiks- ibus 11 (T. II, sl. 1). Iako ime rijeke sa solinskog natpisa nije potpuno jasno, ipak njegov dio i Velejev hidronim Bathinus daju dovoljno oslonca za po Alfoldyju predlo " enu restituciju. Potpuno je uvjerljiva i konjektura Breucos, jer se zasniva na elementima natpisa i na Plinijevu podatku »Saus per Colapinos Breucosque defluit « (n. h. III, 147). I lokalizacija Breuka, zapadno od Sirmiuma, s obje strane Save, u skladu je sa zbivanjima u toku panonskog ustanka 6-9. g. n. e., a je Sto se Oserijata (Plin. n. h. III, 148; Ptol. II, 15,2), interpretacija je manje sigurna · jer nemamo sigurnih elemenata za njihovu lokalizaciju. Kiepert i Graf Oserijate smje ! taju sjeverno od lasa, ju " no od Blatnog jezera u a Mocsy ju "no od lasa, i to s obje strane Save. Mocsyjevu ubikaciju prihvatili su Alfoldy i Iako je problem u " e lokalizacije Oserijata i dalje otvoren, Alfoldyjeva konjektura Breucos Oseriatibus najbolje se uklapa u tekst restituira nog natpisa.

2. Rijeka Bath in us k ao

i topografski problem

Kao ! to smo vidjeli, identifikaciju Bath inusa sa dana ! njom Bosn om predlo " ilo je vi ! e autoritativnih Dok to Saria, Budroto G . A J f o l .d y, Eine Sltras•senJbaJuinschrift aus : S alona, K'lio, B. 4:&, 19&5, 321-327 = Acta a rcheologica, 16, 1964, fasc. 3-4, 247-256 = Situla 8, 1965, 95-111 12.. Uspor. :K!lio, 1 32,5: »Itn den Zeilen 7-8 wird unsere Lesung durch die erkennlbaren Buchst alben oder Buohstaben.reste gestii'tzt«. u U lakuni ima dovoljno mjesta za BA:TH[rNUM Vodoravna crta slova H ja1 s1 no se nazire. Restitucija se za:sniva na elementima na:J:iptsa kolji se mogu na du " ini lakune i n a, imenima plemena .koja su nam i poznata . 12 p il i n. n h III, 147: S aus per Cola pin os Breucosque de fluit; S tr a b o VH 314 · Pt ·o l. lli. 15 3; Cass. Dio LV, 34; Suet. 'Dtb. 9. Uspo r . K. p a 't s e h, RE III, 831: 'A. M o e s y , Pannonia, 605; E. P a ! a l Quaestiones, 284. G. A l f o l d y, Bevolkerung, !j1 i prilo" ena .kavta = Klio, 46 326 . Kasnija povijest Breuk a nije poznata. Vjerojatno su bili organizirani, kao i I asi u peregrinS\ku civitas . ' 13 Za ul b ikadju Oserijata, usp or. P o! a s e h e ·k , RE XVIII. 1579 i d . A . Graf Ubersicht der antiken Geographie v on Pannonien, Budapest 1956, p. 16 i karta - Pan nonia romana. A . M o e s y, Pannonia, · 601 6. I :s t:, Die Bevolikerung von Pannonien bis zu den M ar.komannenkriegen, Budatpes t, 1959 26 i 74 i d. G. Alfoldy, n. rnj . Uspor. G. AIJ.foldy, Arch, Ert. 91 (1964), 2J8. z . .M ar Donja DolLna i problem ebnN'lke p r edrimskog stanovni ! tva sjeverne Bosne, GZM, 1964, 73 .

195

vich, Mocsy i Alfoldy uglavnom na osnovu analize izvora, Budimir je to na osnovu analize hidronima Bathinus. Iz Velejeva kazivanja (II, 114, 4) se ne mo ! e ni " ta zako ubikaciji ove rijeke. U vezi s tim iznio je Saria mi " ljenje da je panonsko-ilirski ustanak bio teritorijalno samo na krajeve Panonije i Dalmacije. Od panonskih plemena u ustanku bi vali samo Breuci. Svi se u toku rata zbivaju od Siska, a zapadno od Sirmiuma, i to na obje strane donje Save. Negdje na tome prostoru moralo je i do predaje panonskih snaga pod zapovjedni " tvom Batona, pa u tom kraju treba tra ! iti i »flumen namine Bathinus«. U prilog svojoj tezi Sari a navodi i argumente, Bathinus sa Bosnom: Bathinus, *Basinus, Bosina, Bosna, Stoga bi rijeku Bathinus prije trebalo tra ! iti negdje u centralnom dijelu pobunjene oblasti nego na njenoj periferiji14 • Sarijino mi " ljenje nisu prihvatili Mayer i Mayer je lingvisanalizom pokazao da nema dokaza da bi dentalna aspirata »th« u ilirskom jeziku prelazila u »S«, pa mu stoga nije vjerojatno da bi se Bat·hinus pretvorio u Basinus. Time, po Mayeru, otpada i izvoimena rijeke Bosne iz oblika Bathinus, jer Bosna pretposta.vlja ilirski oblik Basin 15 • ukazuje na da se na ilirskom Bosna zvala *Basda se iz imena Bas(s)an izvede da(s)an, *Bas(s)antis. Ne bi bilo na " nje ime Bosna. Time bi pitanje bilo rije " eno u korist identifikacije Ad Basante (Bassantis) = Bosna. Ipak, ne insistira toliko na linkoliko na historijskim i topografskim razlozima. Sarijino mi " ljenje o opsegu ustanka, on ukazuje na " irinu borbi i veliki broj anga ! iranih snaga, te smatra da je ustanak zahvatio i oblasti daleko na zapadu od Bosne. Nije vjerojatno da bi sami Dezitij ati i Breuci toliko vremena odolijevali jakim rimskim Prvi je (jo " 1935.) podr ! ao Sarijino mi " ljenje Budrovich. On u lekciji »Bathinum flumen<< vidi punu podudarnost sa historijskim ma i identifikaciju Bathinus sa Bosnom smatra sasvim normalnom17 • I Mocsy je detaljnom analizom da je pozornica borbi od 6. do 8. godine Panonija (b ell um Pannonicum), a 9. g. Dalmacija (bellum Delmaticum). U Panoniji su samo Breuci u ustanku. Tome u prilog govori i citirani podatak Suet. Tib. 9: Pannonico (b ello) Breucos et Dalmatas subegit. Mocsy smatra da je oko Siska i zapadno od Siska bilo u rimskim rukama. Bathinus i on identificira sa Bosnom, ali dozvoljava >>auch eine Gleichsetzung mit dem Bacuntius« i smatra da je kao staro ime Bosne i hidronim Basantets. dopr inos rje " avanju ovog pitanja pru ! io je lingvista Budimir, koji je ostalog ukazao n a doslovnu podudarnost >>on omatolo " kog kompleksa<< Velejeva Bathinu- i srednjovjekovnog oblika B o s in a. Jedinu stvara dentalna aspirata >>th« u Velejevu obliku
14

15
16 17

V. bHI.i. 7. A. M ay er, Die S!Prache, V. bilj. 2. Cf. mi " ljenje M. P a v l o v v. bitlj. 5.
N. dj . 9: 3.

Onom. Jug. I (1696), 31.

Pannonia, 541 &---547 i Bevolkerunt g , 128. Za ulbikaciju rijeke B athim.ts, p. 524 i prilo ! ena ka-rta. US!Por. J. S a " e l, Ziva anti!ka :EDI (1963), 262 i d.
1s

196

Bathinus. S tim u vezi Budimir ukazuje na niz dubleta u latinskom i kom jeziku (tipa Apollo pisius mjesto Pithius, pathan mjesto pasan itd.), pa da se i Velejeva grafija Bathinus mirne du ! e mo " e Basinus (Bath/sinus). Fonetski pravilna i jedino identifikacija oblika Bathinus, koji je etimolo ! ki nejasan, jeste po Budimiru hicironim B o s n a. Tome se, po njegovom mi ! ljenju, ne protive ni dosad poznati stvarni razlozi, pa smatra da je Sarijino obja ! njenje prihvatlji-

voto.
Alfi:ildyjeva lekcija solinskog natpisa uglavnom se zasniva na rezultatima do kojih su do ! li Saria i Mocsy, posebno na Mocsyjevoj ubikaciji Breuka i Oserijata, prvih zapadno od Sirmiuma, a drugih ju " no od panonskih lasa. Oba bi plemena imala sjedi ! ta s obje strane Save, u dana ! njoj bosanskoj i slavonskoj Posavini. Rijeka Batinus - po Alfi:ildyju bez aspirate sa Velejevim Bathinus, tekla je teritorija obaju plemena, jednim (gornjim) dijelom kroz Dalmaciju, a u donjem kroz Panoniju. U obzir dolaze samo ju " ne pritoke Save, »unter denen hier nur an die Bosna gedacht werden kann<<"". Na onom dijelu rijeke Bathinus koji je tekao kroz Dalmaciju, Alfi:ildy je lokalizirao i panonsko plem e B a t h i a t a i (App. Ill, 16)'21 • Jedan od argumenata, a koji u ovoj diskusiji nije bio dovoljno istaknut, a po k ojem se B ednja nikako ne mo " e identificirati sa Bathinus, vi ! e j e formalne p rirode. Solinski se natpisi odnose naime n a izgradnju cesta u Dalmaciji, k oj a je u to vrijeme bila pod administracijom namj esnika Dolabele, dok se Bednja nalazila u Panoniji, koja je u to doba stajala pod upravom Junija Eleza (Vell. II, 125). Ova podjela na provincije bila je izvr ! ena ako ne u toku samog ustanka (konkretno 8. g., tj. nakon predaje panonskih snaga na rij eci Bathinus) ono svakako neposredno nakon ustanka (10. g. n . Bednja ne dolazi u obzir ni zbog toga ! to je udalj ena od Salone vi ! e od 158 rimskih milja, kolika je bila du " ina ceste. Udaljenost od Salone do Bednje iznosi oko 300 km linije, a Dolabelina cesta je bila duga
19 N. dj. u bilj. 6. O etimologiji balkanskih hidronima na *bat- cf. i mi ! ljenja F. B e z l a j, Slovenska vodna imena I, Ljubljana 156, 49 i V. P o l a k, Stara balkanska hydronima na *bat- ve slovinsku, Onomastica Jugoslavica, 2 (1970), 78 i d. 2 ·" Klio, 326, U spor. isti, Bevolkerung, prilo " ena k arta. 121 Bevolkerung, 35, 38-39. A!ko se us·voji Alfoldyjeva lokacija Bati<jata na rijeci Bosni .sjeverno od njihov·a lbi ·se ;s jed1 ! ta mogla :smjestiti u oko Zenice. Cf. Z a n i n o v Delmati I, 32. Z i p p e l, 226 i V ul Glas 1515, 17. '22 A. M o e s y, Pannonia, 547; >>Da Illyricum nach der Waffenstreckung am B a thinus zweigeteilt wurde (Abschn. IV la), war Velleius als Augen zeuge (in den J. 7-8) der neuen Kategorien vollig bewust, wenn auch die offizielle Benennung noch lange Illyricum geblieben ist. Zweck der Zweiteilung war die I s olie rung der noch w idersteh enden Starome von d en bereits besiegten und in dieser Hinsicht ist Vell. Pat. II 114,4 b esonde rs einleuchtend: omnis P . reliquiis totius belli in Delmatia manentibus pacem petiit<<; v. i ! p. 583. Uspor. G. A l fold y, B evolkerung, 26 i bilj. 30 : >>Die Zweiteilung wurde im allgemeinen in das letz te Jahr des pan,nonilsch-delmatisch en Aufstandes, E n de 8 oder Anf ang 9 d at iert, ·allerdi,ngs nachdem die P annon ier am F1lusse Bathinus oder Ba.ti nus Waffen ge s.treckt haben (3. August 8 :u. Z .)« -- Da li ·S U se tako podijeljene \Provincije nazv·a le Superio.r i Infer ior 1 provincia Hillyricum, v . G. N o v .a k, Q1 u estione s E.pid a u.rita n ae, Rad J A ZU, ·knj . 339 l!J6!5, }). 97 i d. - D . Re n d Dolaibella, 34 0 je i:zn io m i.:Sljenj e da j e P. K'Ornelije Dolab ela · 16 . .g. n. e . p r euzeo :upravu ·i sj ev ern og Ilir ika, tj. po odla sku J u nij,a Bleza iz Ilirika. Usp. i str. 346 i M o e s y , Pannonia, 589.

197

svega oko 235 km. Prema tome, Bathinus se mora tra ! iti u arealu provincije Dalmacije i oblasti Panonije ju ! no od Save. Velejev Bathinus, dakle, ne mo ! e biti sa Bednjom, kako se ranije, zbog izvjesne izonimije i topografskih razloga, uzimalo'"'l. Identifikacija Bosne sa Velejevim Bathinusom naprotiv je a odgovara i toku ratnih Ne ovdje u raspravu o opsegu ustanka od 6-9. g.24 , za identifikaciju Bathinusa sa Bosnom dovoljni su i topografski argumenti koje smo naveli, pogotovo Budimirova argumentacija. Po svemu to je ona ista rijeka koja se u vrlo okrnjenom obliku spominje na natpisu iz Solina, na kojem se slova AD BATH . ..::?5 . Time bismo dobili i relativno pouzdan e lemenat i za pravca ceste ad Bathinum flumen. Drugi pouzdan elemenat bila bi lokalizacija panonskih Breuka s obje strane Save zapadno od Sirmiuma. Svi su raniji to mjesto na solinskom natpisu ostavljali ili prazno: Mommsen (CIL III 3201), Hirschfeld (C. III 10159), i sam (VAHD, 1926-72, 151), ili predlagali razne konjekture: Miller Sav(enses) ab Iapodibus, i Budrovich Breu [cos ab Dition]ibus, a B'is[tuates a Dition]ibus26 • Ako se za identifikaciju Velejeva Bathinusa sa Bosnom, onda u obzir ne dolaze Japodi ni Dicion i'27 , a za konjektu re Savenses i Bistuates nema oslonca u izvorima. Ako smo Dicione, n a osnovu solinskog natpisa (C. III 3198b, upor. 10156b), lokalizirali u oko Grahova polja2 7', onda se Dicioni nikako ne mogu ubicirati na d onj oj Bosni. To jasno proizilazi iz solinskog natpisa, po kojem je cesta ad imum montem Ditionum mcirum bila duga samo 77,5 rimskih milja, dok je ona ad Bathinum flum en bila duga 158 milja, dakle vi " e nego dvostruko. Dicione tre ba tra ! iti bli ! e Saloni, a Breuke i Oserijate (?) dvostruko dalj e'28 • Ako na Alfoldyjevu lekciju solinskog natpisa gledamo u svjetlu iznesenih ona je uvjerljiva i prihvatljiva, jer vodi jednahn rakako o epigrafskim elementima tako i o lokalizicaji pojedinih plemena. Svi koherentni faktori na dolinu Bosne, koja je od pretpovijesnih dana (dokaz : brojna paleolitska i neolitska naselja) bila dobro naseljena i predstavljala vrlo komunikativan prometni pravac " ire re23 Uspor. C. G o o s Archiv des Vereines fUr siebenburgische Landeskunde, N. F. 13, 1876, 45.3. GoO\So• v u identifikaci1 ju 'Bathinus - Bednj.a prihvatili su O. Hirschfeld, Hermes XX B, 3158; Tomasc• hek, RE s. v. Bat hinus; Glas SKA 88,217 i 121, 64; R. Rau, Klio, B. 19,329. Jedino je H. C o n s Bathin us sa Bacuntius = Bosut. Literaturu v. kod A. M aY er a, Die Sprache T, 80. 24 S umar.an_[Jregled ratnih · 2lbivanja - koliko se na OISinovu kontradiktornih ,podataJka Veleja i Kasij• a >OLja mo!e dati - v. E. P a ·! a l Quaestiones, 247-2.49, :i IM o e s y Pa:nnoni.a, 544-548, I koji citir-aju i ostalu literaturu. 2.'1 A br · am VAHD, 192\6-27, ,151. S ar i a, 2lbornik, 137-1 142. B u d r o v i e h, Antidoron [ll 92-93, G. A l f o 1 d y, Klio, 46, 32:5. 26 Literaturu v. G. A l f o 'l d y, KHo, 46, 323-325. Ditiones sa 239 dekurija pripadali su salonitanskom konventu, Plin,
1

n. h . III, 142.

Vidi poglavlje: Cesta ad imum monten Ditionum Ulcirum. Za lokalizaciju Diciona, uspor. B a u er, AEM XVII, 138 i d. P a t s e h, RE, V, 1230 i d. B u l VAHD, 1920, 77 i d. Abra m VAHD, 1926-27 151. S ar i a, Zbornik, 137-142. J a g e n t e uf e l, 14. G. A l fold y, Bevolkerung, 52. J. J. Wilke s , Dalmatia, 139 i 177. A. M a y er, Die Sprache,
!.!s

124.

198

gije, povezUJUC l Je n a sjeveru sa panonskim bazenom i na jugu, dolinom Neretve, sa Mediteranom. Osim toga, ako pogledamo geografsku kartu Salone, lak o da je u sistemu Dolabelinih komunikacija nepokrivena ostala jedino dolina Bosne, iako su i;:gradnju upravo takve ceste do ! ari " ta nedavne pobune zahtijevali vojm r azlozi i dislokacija trupa. Dolinom Bosne vodio je i prethistorijski pu t do slanih izvora u okolici d ana " nje Tuzle, a tokovima nj ezinih desnih pritoka (Krivaje i putovi na Drinu (Patsch, GZM, 1902, karta) . Ako su Rimljani 20 . g . n . e. jednom komunikacijom povezali podnedavno pokorenih Dezitijata n a gornjoj Bosni (Poglavlje III), ond a je sasvim da su to isto mogli i sa oblasti njihovih sjevernih saveznika Breu ka na donj oj Bosn i.

3. PotencijaLna tmsa ceste
r:;oku3ao da odredi generalni pravac ove cestu arl Bathinum fLumen sa cestom ad He dum castellum Daesitiatium, dakle, linijom: Salona-Delminium (Duvno)- Ad Matricem (Gornj i Vakuf)-Bistue Nova (Mo " unj), odakle je vodi u dolinu Bosne, sjeverno od Zenice. Za cestu ad Hedwn castelLum Alfoldy je predlo ! io drugu trasu: Salona-Duvno- Konj i.c-izvor BosneBreza. Ako bi se naime prihvatio pravac ceste ad Hedum cast ell-um -po mi " ljenj u - ostao bi nej asan pravac ceste ad Batceste 2" ,
himLm

Dosad je jedini

Alfoldy nije u pravu, jer je pravac preko Konjic a mnogo du ! i (215 milj a) od onog koji navodi natpis iz Solina (158. m . p .). Mi " ljenja sam da trasa ceste ad Hedum castellum ne cestu ad Bathinum flumen, nego da se one podudaraju. Do takvog se dolazi ako se uporede podaci solinskih natpisa o ostalim cestama i ispitaju pravci ove ceste na terenu. Pod pretpostavkom da je restitucija ad Bathinum flumen a da je Bathinus sa Bosnom, cesta je povezivala Salonu sa dolinom Bosne. Radi se dakle o dijagonalnoj komunikaciji, a njenu zavr " nu treba tra ! iti na u dolini Bosne, negdje u blizini panonsko-delmatske granice. U prilog tome govori u prvom redu du ! ina od 158 m. p., samo za 9 milja od najdu ! e Dolabeline ceste ad fines provinciae Illyrici. Kojim je dakle pravcem mogla prolaziti takva prometnica? Pravac preko Banje Luke valja a priori, jer bi to bio zaobilazni put, pa bi cesta izgubila osnovnu funkciju: brzog i efikasnog povezivanja. Isto tako, kako smo vidjeli, u obzir ne dolazi ni pravac Salona-Duvno-Konjic-izvor Bosne i dalje. Oba ova pravca ne uklapaju se ni u datu du ! inu. Pravac preko Konjica bio bi dug preko 215 milja. o konfiguraciji terena i du ! ini ceste, su pravca, sa varijantama na pojedinim odsjecima: 1. Salona-Livno-Kupre " ko polje- # ipovo-Jajce-Turbe-Trav2. Salona-Livno-Kupre " ko polje-Bugojno-Mo " unj-Zenica-

29
30

Klio, 46, 326. Ibidem.

199

3. Salona-Trilj-Duvno-Kupres--Bugojno-Mo ! unj-Zenica-Zep

4. Salona-Trilj-Duvno-Varvara-Gornji Vakuf-Mo ! unj-Zenica-Zepee (Alfoldyjev pravac). Za sva pravca je ! to izlaze na polje i ! to se na pojedinim dionicima sa cestama ad Hedum castellum = Salona-Argentaria (Tab. Peut.) i ad fines provinciae Illyrici = Salona-Servitia (Tab. Peut.). U prvoj varijanti obje bi se ceste podudarale na odsjecima od " uice do Kupre ! kog polja te na polju. U drugom podudaranja su jo ! od " uice do Mo ! unja, a u sve od Salone do Mo ! unja, ! to ukupno 122 milje. samo je varijanta pravca broj 3, ali s obzirom na gorovitost i slabu naseljenost podkojim prolazi, mislim da ovu trasu treba odbaciti. Na tom pravcu nema tragova ceste. Izgleda da preostaju samo dvije realnije ili je u Dolabelino doba bila cesta koja je dolinu Plive ( " ipovo) povezivala sa dolinom Bosne (preko polja), ili cestu ad Bathinum flumen treba >>trasirati« sve do Mo ! unj a po trasi ceste ad Hedum castellum = Salona-Argentaria (Tab. Peut.). Obje pretpostavke temelje se na realnim elementima, prva na Raventovu kraku: BaloiaApeva-Sapua-Bersellum (Berselum)-Ibisua (Cosmogr. IV, 19 ed. Schnet z)31 , a druga na ! to su se i ostale Dolabeline ceste sobno ili potpuno poklapale. Vidjeli smo da sve Dolabeline ceste, o kojima je na solinskim natpisima, izlaze iz Salone istom trasom. Kod Klisa se odvajala najprije via Gabiniana, dok je na Dicmu bila bifurkacija cesta ad fines provinciae Illyrici (via Aequum) i ceste ad Hedum castellum (via Tilurium), pa se i pored toga za svaku od tri navedene ceste posebno milijacija, tj. od Salone. Isti je i sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum. Nema dakle zapreke da se jednako interpretira i ova cesta, a to bi znada se do izvjesne poklapa sa cestom »ad Hedum castellum«. To je vjerojatnije utoliko ! to obje ceste u kontekstu solinskih natpisa dolaze odmah jedna iza druge, su u natpisu usko povezane, i ! to su obje, kao i cesta do brda Ulcira, u vrijeme od 17-20. g. n. e. U prilog tome govori i ! to se na terenu nisu na ! li arheolo ! ki ostaci ove ceste32 • Za vezu Salone sa dolinom Bosne najprirodniji i najkomunikativniji pravac je onaj koj im je i ! la i cesta »ad H edum castellum Daesitiatium« . Iz doline Cetine vodi u dolinu Vrbasa samo jedan prirodni prolaz, preko Duvanjskog polja, " uice i Kupre ! kih Velikih vrata, kojim i danas prolazi jedna od najva # nijih bosanskih komunikacija. Obje su ceste morale tim pravcem, a do razdvajanja je moglo tek na
61 O ovoj cesti op ! irnije se govori u VI poglavlju. Z a ov u cestu lo# io .sam trasu (dolina Plive) - J·ajce - 'TuD b e - Bugajno. '32 Da je ov a cesta i ! la posebnom trasam ma rali su se nj ez 'n i arh elo ! ki ostaci, k a0 ! to su se npl'. tr agovi ceste Grahovo D o:'l,;i Unac pol je - dolina Sane, koja .nije u ! la u it'·nerare. U t.:::-:>e vidim opravdanje i d okaz za tezu o p ok lapanju cesta.

200

To da bi obje ceste, navedene na solinskih natpisa, imale trasu dugu 122 milje, koliko po Tab. Peut. iznosi distanca od Salone do mansio S tanecli (Mo ! unj), pa bi d,, krajnje ceste ad Bathinum flurn.en ostalo jo ! svega 36 m. p. (oko 54 km). Gdje je bila k rajnja t e cest e? Problem je u tome ! to ne mo kako treba shvatiti sintagmu »ad Bathinum flumen« . li ona prvi dodir ceste sa ovom rijekom ili se odnosi na bilo koju na rijeci Bathinus. U prvom krajnju bi trebalo tra " iti u Zenici, gdje je cesta izbijala na rijeku Bathinus, a u drugom do neke sjevernije mo " da do nekog u blizini provincijske granice. Ak.o prihvatimo prvu soluciju, morali bismo pretpostaviti da su se i na odsjeku Salona-Mo ! unj obje ceste na pojedinim dionicama razdvajale'14 • bi joj krajnju trebalo tra " iti jo ! oko 50 km sjevernije od Zenice, oko Begova Hana ili mo " da u Nemiloj. Zenica je jo ! u predrimsko doba bila jak peregrinski centar. To dokazuje ne samo materijal iz Zenice, koji je do u kasnu antiku saautohtoni izra " aj'"", nego i jaki sistem gradinskih Polo" aj Zenice bio j e prirodno jako prema jugu L a ! van skom klisurom, a na s jeveru i istoku planinskom b a r ijerom visokom preko 1000 m , k roz koju je B osna p robila te ! ko p r ohodni d efile . oc;oj oazi jedino se otvarao sa zapada, dolinom Taj prirod n i ok vir b io je utvr den i _jakim po_jasom gradina : u polju Hum i Bira c, s obj e strane potoka i Vis u Podbre " ju, dok je p utove prema zapadu nadzira o niz gradina na Negraju, iznad Stranjana i Grate Orlac u Vjetrenici. R imska cesta svakako je tangirala ovaj peregrinski centar, koji je morao biti sredi ! te jedne autohtone civitas, za koju nemamo indikacija da je sa identificiramo sa nekim od plemena poznatih iz izvora, ako ne sa Bathijatima (App. Ill, 16), kojima je ime vrlo blisko imenu rijeke Bathinus. Od Mo ! unja vode dva puta u kotlinu, jedan preko Vjetrenica_i'l6, a drugi dolinom Bile, preko Gore, Pojske i Stranjana. Put preko Vjetrenica je ne ! to dug oko 20 km, ali vrletniji,
00 Ceste su se mogle na Bugojanskom polju. Od Bug·odna je jedna cesta mogla prelko Donjeg Vakufa, Obomka i Turbeta, kuda vodi i moderna cesta, planinski masiv Radovan - Kalin - Komar. Na tome pravcu su evidentirane naseobine u Oboroima, Turbetu i Travniku. naselje u Turbetu imalo je Iz Turbeta je poznata b azilika. U toku iskopava,nja .koja sam na ovom ol bj.ektu vr !io 1970. godine pokazalo se da se radi o dvojnoj bazilici. Rezultati is.koTJavanja nisu obj.a·vl,jeni. Pravac preko Gornjeg va,kufa i 'Durbeta bio bi du" i za n ekih 20 km. Osim devijacije n a odsjeku Bugojno - Donji Vakuf - Turbe (v. bilj . 33), do razdvajanja cesta moglo je i na nekim drugim dionicama, kao npr. Trilj - Bukova Gora. Ako bismo usvojili presumtivnu trasu Salona - Trilj - Bukova Gora - Duvno - Kupres - Bugojno -Donji Vakuf - Turbe - Mo !unj - Zenica, dobili bismo upravo razliku od 50 lmn ! to bi da je cesta ad Bat hinum fLumen bila :s amo do Zenice. Vjerojatno je ona vodila sve do Breuka, u skladu sa nat pi-

D . S e .r g e j e v s k i, I z p rob le tnatike i J irske ll-!!'"' 1 l st . i., spom e n ici iz Zen :ce, L.S;)2 :10- <ni. ;Je E. P -a ! a l Novi prilozi poznavanju r imskih cesta u BiH GT'iL 1953, :;;,a3- 2o84.
:}5

130 i

201

dok je onaj preko Gore i Stranjana dug 31 km, ali prirodniji i lak ! i. Na tome pravcu nalazio se i niz naseobina Stranjani, Janjci, Podbre " je). Mislim da na ovom pravcu, koji u literaturi nije dovoljno valoriziran ni opisan, treba tra " iti cestu ad Bat hinum flum en37. Preostaje jo ! i pravac Zenica-Zenica , n a k ojem je n edavno miljokaz (?) u i tragovi ceste (za ! tigradinama u Puti ! u i Gor. Zenici). U ovom na ! a bi se cesta tek u odvaj ala od puta ad castellum H edum. Ostaje otvoreno i pitanje k ojim je pravcem vodila cest a nizvodno od Zenice. Je li prolazila dolinom Bosne pored Vranduka38, ili je u Zen ici prel azila Bosnu, te p reko S m et ova i Kraljevina vodila p rema odnosno Novom Seheru, odakle je preko Te ! nja m ogla produ "iti u Doboj . Na Kraljevinama se vide ostaci n ekog starog p uta (usj eci, n asipi i k aldrma !irine oko 3 m ), koja b i mogla biti i rimskog porijeka, ali je b ila intenzivno k or i ! ten a i u t ursko doba kao >>kirid"ijski put « k ojim se iz Tuzle prevozila sol. Postoji i da je cesta zaobi !la klanac lijevom obalom B osne p r eko Or ahovice, od akl e je mogla dolinom Bosn e. Cesta je od Stranjan a morala savladati uspon. T o je onaj isti put kojim je klanac zaobi! ao Eugen Savojski (1 697). Njegova je prednost ! to je i ! to b i se izb j egla gr adnj a dvaju mostova preko Bosne, o su vodili i Rimljani a se da je put p rethistorijskog p ostanja. To je najvjerovatniji pravac na ! e ceste. P r ob lem rimskog put a dolin om B osne od Zenice d o Sarajeva u liter aturi dosad n ij e tretiran . Novija ist ra " ivanja pokazuju da je takav put p ostoj ao, to izlazi iz okvira ove t eme30•

37 Pravac koji vodi iz Gore preko obzir zbog vrletnosti i ispresijecanosti a uz to l ohd l. Tim pravcem vodi samo koniski planinski uspor: D.Lstanzd-l'ac · R t 189 212 - Iz doline Bile vodw Je u o mu r

-

m

·

doeem Lu ' o po Je sa · 'd t ' aa U na ! oj historiografiji se (TopLog Vri. JU:p n .. d k l g darnom Ardubom (D l o C a s s, , · · 1925, p. 102). •. iz Dionrog pn

t

.vidi da ;m se u potakh (zena) u onom o opsad.t

(A . Ill 18-211) te ! ko je • povjerovati da bt se u . J? p. ·. sklon·li u 200 km

negdje bli "e detrlumu. Osim toga, Iii arheoloski ne govor e u duba Vranduk. Cf. A. M a y er, D1e Sprache, 57, s. v. P • . aa 1 B 0 j a n 0 v s k i R1m!>lka cesta dolinom Bosne. :oSrednjo'vjekovna Bosna i 'evropska kultura«, Zenica, 1973, 393-414.

=

• ., Slffi'POZ!J

202

v
CESTA >>AD IlVIUM MONTEM DITI01VUNI ULCIRUM«

1. Cesta kao problem
Kod ceste ad imum rnontem Ditionum Ulcirum u relativno smo lak ! oj situaciji nego u prethodnom I ovdje je poznata du " ina i polazna ceste, ali nedostaju podaci o toku njene trase i o zavr ! n oj Osnovna komponenta koju treba rije ! iti jeste ubikacija Diciona i njihova brda Ulcira. Situacija je, ipak, u toliko lak ! a ! to smo u da joj po a r heolo ! kim ostacima slijedimo tragove. Osim toga, ona se jedn im svojim d ijelom uklapa i u podatke Tabule. Prema tome u ovom ne postoji slo " en problem epigrafskog i paleografskog provjeravanja. To je u p rvom redu topografsko-hodolo ! ko pitanje, a rije ! eno je na Pravac ceste odredio je Ballif. Na osnovu milijacije miljokaza u Resanovcima (XXXVI m. p.), u Drvaru (XXXXII m . p .) i na Pasjaku iznad Drvara (XXXXVI m. m.), Ballif je ispravno da je e a p u t v i a e bio u Burnumu, od koj eg se milijacija, a ne do Salone, ! tc da segment ove komunikacije treba tra " iti na liniji Burnurn --Salona, a ne Aequum-Salona. P ri tome je Ballif p r avac dolinom gornje Cetine 1 . Osnovnu komponentu problema ubikacija Diciona i njihova brda Ulcira, jer je cesta vodila .. . ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID (CIL III 3198 = 10156 b = AbraVAHD, 49, 1927, 151). Kako su Dicioni sa svojih 239 dekurija pripadali salonitanskom konventu (Plin, n. h. III, 142), njihova sjedi ! ta treba tra" iti negdje u koje je gravitiralo Saloni, i to na udaljenosti od 77,5 rimskih milja, jer je mons Ulcirus pripadao zemlji Diciona. Strabon Dicione ubraja u panonska plemena, u okviru Dalmacije (VII, 5. l), dok ih Ptolemej navodi uz Dindare (II, 16,5). Iz redoslijeda kojim pisci navode pojedina plemena u provinciji Dalmaciji: S tr a b o n (Dicioni, Piruste, Mezeji i Dezitijati), P l in i j e (Delmati, Deuri, Dicioni, Mezeji i Sardeati) i P t o l o m e j (Mezeji, Deriopi, Deriji, Dindari, Dicioni i Kerauni) ne mo " e se dobiti prava slika etnografije rimske Dalmacije u doba ranog carstva. Jedino se sa sigurmo " e kad je o lokalizaciji Diciona, da su njihova
1 p h. B a ll if, Strassen, 15, Verzeichniss Meilensteine N° 18, 2, 5 i 14. Usipor. p h. B a ll if, Rimska cesta od Prologa preko Danjeg Unca i Petrovca u dobnu Sane, GZM, 189'1, 395-404.

203

sjedi ! ta bila sjeverno od Delmata a i ju " no od Mezeja. lokalizaciju Diciona zahvaljujemo upravo podatku solinskog natpisa (ad imum montem Ditionum Ulcirum), odnosno rekonstrukciji trase ove ceste koja je vodila do njihovog udaljenog 77,5 m. p. od Salone. Gdje se nala zio mons Ditionum Ulcirus? Na osnovu analize svih poznatih komunikacija (onih sa solinskih natpisa i sa itinerara) B a u er je pokazao da nijedan od tri dinarska prijevoja (sedla) - Ar " ano, Prolog i Uni ! ta - nije i ne mo " e biti mons Ulcirus. Preko Prologa i Ar " anog (te dalje preko mons Bulsinius) vodile su druge Dolabeline ceste, a preko Uni ! ta samo konjska staza'. Stoga je Bauer smatrao da je ova komunikacija vodila dolinom gornje Cetine i da je sa cestom koja i danas prolazi linijom Klis-Sinj-Vrlika-Knin-Grab, pa je mons Ulcirus lokalizirao na sedlo kod Graba na Ilici planini (»und dass der M o n s U l e ir u s auf der Passhohe bei Ras t e ll o d i Gr a b anzusetzen ist<<). Taj pravac du " inom od 115 km ili 77,5 milja odgovara »in erwiinschtestes Weise<< cesti sa solinskog natpisa. Pri tom je Bauer svakako bio pod utjecajem Kiepertovog pravca ove ceste 3 • Bauerova ubikacija (brda) Ulcira i plemenskog Dicion a je Po tome bi Dicioni " ivjeli oko B os. Grahova i u gornje Une i Unca. M on s Ulcirus d ijelilo ih je na jugu od Delmata. Na zapadu su sa Japodima, na sjeveru i sjeveroistoku sa Mezejima, a na istoku i Livan jska polje) i jugu sa Delmatima 4 • Sa D iciona se vrlo malo pisanih spomenika, tako da se navedena ubikacija n e mo " e kontrolirati epigrafskim sred stv ima 5 • se da su, kao i njihovi sjeverozapadni susjedi Japodi, koje Strabo sma tra mje ! avinom Ilira i Kelta, bili organizirani u autohtonu civitas5•• O prijevoju preko Uni ! ta, uspor. bilj. 292 u I poglavlju. Ostala tri prijevoja preko Dinarida ne dolaze u obzir ni zbog toga ! to im je udaljenost od Salone manja od one koju daje natpis (77, 5 m. p.) - Iz toga se mo " e da Dolabela nije gradio ovu cestu pravcem jer je ona prvenstveno trebala da pove " e niz vojnih punktova u unutra ! njosti Dalmacije i tako ! to efektniji nadzor nad ovim Preko Uni ! ta vodili su jednu rimsk!u cestu Hoernes, i ali za to nema ni hodolo!.kih ni arheolo ! kih dokaza. Preko Uni! ta je svakako i ! la jedna lokalna komunikacija put, a ne via munita. Uspor. P a t s e h, GZM, 1899, 71, i G u n j a a, To;pogra:tiska pitanj a 216 i d. 0 A. B a u er, Zum dalmatisoh-JPannonischen Kriege 6-9 n. Chir., AEM XVII, 135-148. Uspor. A M ay er, Doprinosi poznavanju cesta u Dalmaciji, VAHD LI, 1940, 125. H. K i e ,p er t, FAO XVII. D o m a s z e w s k i, Benefkiarierposten, 13. A. IM ay er, Die Sprache, 348. 4 Za ub i·kaciju Diciona uspor. A. B a u e I', n. dj. P a t s e h, RE V, 1230 i d. B u l VAHD 1920, 77 = Str1don, 77. Abra m • i v;AHD, 49, 192&-27, 151 1. S ar i a, zbornik, J a ,g en t e uf e l, 14. G. A l f 61 d y, Bevolkerung, 52. I s t i, Splonum, Acta, X, 7-8. P a ! a l Naselja, ll i AJ III, 62. J. J. Wilke :s, DaLmatia, 139 i 177. D. R e n d GzjM, 1959 33. smatra da su Livanj ska, i Duvanjsko polje - delmatsk i posjed. 5 >>-ostatke velike rimske u i ba_relief likom Merkura »U stavu sa palicom u rucl<< A. E v a n s, !hrska Plma, Sarajevo, 1967, 49 divi se visokoj rimskoj umjetnosti u dolin' Unca. 5• Ovaj rad bio je zavr ! en 1971. 1_1 _ g. 1972. .sam u do_lini fragment natpisa : . .. . oni dec, [m]umctp . . .. kOJl se nepoznati municipij u dolini donjeg t[,nca (oko JO# nJJe o?JaVlJet:_l. Strabon (4, 6, 10; 7, 5; 2) o Japodima: 1']81'] -rou-ro eJttp.tK-rov KUt KeA-rot,; e\'tvos;.

204

U skladu sa raniJim solinskog natpisa, Bauer cestu vodi do vrha, tj. do samog sedla na brdu Ulciru (Rastello di Grab) - ad sum]mum montem (CIL III 3198 b = 10156 b) . Nakon revizije ovog mjesta - ad imum montem, ! to bi do podno " ja a ne do vrha Ulcira, potrebno je ipak preispitati koliko je Bauerova teza jo ! ispravna6. lekcija ad imum montem i sigurna -va " na je u prvom redu za smjer ceste, jer time definitivno otpada svaka kombinacija sa trasom preko Uni ! ta. Da je cesta naime i ! la preko Uni ! ta, u stvari bi zaobi ! la mons Ulcirus. lekcija ne dovodi u pitanje ubikaciju samog Ulcira i plemenskog teritorija Diciona. Radi se o razlici od svega nekoliko kilometara, koj a se mo " e lako objasniti trasom preko Promone i Burnuma7 • Dolabelina cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, dakle, nije i ! la pravcem koji je odredio Bauer, tj. dolinom gornje Cetine preko Vrlike i Knina, nego dolinama Vrbe i do Burnuma u dolini Krke (Titius), a odatle uz Krku do Knina i Strmice u dolini Buti ! nice. Gledana u cjelini, cesta je 14. g. n. e., mo " da jo ! za Augustova " ivota, i 17. g. zavr ! ena do (Andetrium). To je via Gabiniana sa solinskog natpisa (CIL III 3200), o kojoj je bilo govora. Cesta ad imum montem Ditionurn Ulcirum njezin je nastavak. fazu u izgradnji ove ceste segment u doba cara Klaudija od brda Ulcira, i to ab ima monte, do u dolinu Sane (47/48. g.). U dolini Mo ! tanice ova cesta je po svoj prilici ulazila u posavsku komunikaciju Siscia-Ad Praetorium XXX Servitia XXIII UTbate XXXIII MaTSonie, i dalje za Sirmium (Tab. Peut.) To je bila veza Salone sa Siskom (Siscia) i Panonijom. Izgradnju ceste od Salone do Burnuma diktirala je potreba da se jednom funkcionalnom prometnicom i sa Salonom, pove " u Burnum i Tilurium, dva va " na vojna u por i ! ta. To ne da je dolina Cetine ostala bez pot rebnih k omunikacija . Patsch je upravo na tome pravcu pogre ! no pretpostavljao vezu Tilurija sa Burnumom8 • U gornjoj Cetini, koja je vjerojatno kasnije pripadala agerskom Ekvuma , na epih orskoj osnovi se razvilo vi ! e naselja, od kojih je bilo ono u Vrlici (Erana?, Ptol II, 16, 7) 9 • Tragovi rimskih putova koje su u ovom dijelu cetinjske krajine zabilje " ili Mat as i po svoj su prilici lokalnog karaktera10 • Pit anje je da li su Rimljani izgradili cestu Dinare i Svilaje kroz usku i plavnu dolinu Malo je vjeAbra m VAHD, 49 150-153. A b !ram n. dj. l52. P a ! a l Naselja, 10 i AJ Lli, H2. 8 K. P a t s e h, Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69-114, posebno str. 71. I Patsch sumnja u identifikacij-u ovog pravca sa cestom ad 'imum montem Dition um ULcirum. On je vi ! e sklon da rimsku cestu tra " i na lijevoj obali Cetine, koja je bila Uspor. I. L o vri Bilje ! ke o putu po Dalmad.H 01pata A. Fortisa, Zagreb, W48, str. 3·1, koj:i s,pominje kod mjesta ! ilovice ostatke mosta preko Cetine. 9 Uspor. M. Delmati H, 12;.. - Pa:ts.ch, n. dj., 74 ubraja Vrliku ma1nja nalazii!ta, dok su mu ona u GoDnjim Koljanima. Stra " i.nama, Lastva i Kijevu. 1o A. K. M a t a s, Potravlje, VHAID, IV, Zagreb 1832, 33-38. P. S t an Rimski spomenici okolice, BD, XIV 15. I s t i, Rimski putevi od Aequuma do Leusabe, VHAD, XIV, 1392, 92. Us:por. Z a n i n o v Delmati II, 26.
6
7

205

rojatno da je ikakav iole bolji put vodio preko sedla Uni ! ta, osim za lokalne potrebe. Naprotiv, na liniji preko i Drni ! a su tragovi itinerarske ceste, su distance konkordantne onima sa natpisa . Sto je jo ! va " nije, u Burnumu je bila polazna ceste (caput viae) koja je preko donjeg Unca i polja vodila u dolinu Sane 11 • Osim toga, sasvim je opravdano tra " iti ovu komunikaciju u zapadnom dijelu dana ! nje Dalmacije, jer su njezin srednji i dio pokrivale dvije prometnice: Salona-Aequum i Salona-Tilurium. Dolinama Vrbe i Cikole vodi prirodni put u unutra ! njost zemlje, a sa Petrovog polja otvara se daljnjeg prodora prema sjeveru i zapadu. Kada su 17. g. bile postavljene prve dvije solinskog natpisa, da bi se obilje " io zavr ! etak radova na velikoj magistralnoj komunikaciji ad fines provinciae Illyrici, nastavljeni su radovi na izgradnji ceste od Andetrija prema Promoni i Burnumu. Formulom koja se na solinskih natpisa: et idem viam] munit ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID P(ublio) Dolabella leg(ato) pro pr(aetore) (CIL III 3198 b = 10156 b = VAHD, 49, 1927, 151) su, dakle, obje faze izgradnje, i viam Gabinianam ab Salonis Andetr,i o (CIL III 3200). Zavr ! etak izgradnje, kao i kod cesta ad Hedum castellum i ad Bathinum flumen, datiran je Tiberijevom trib. pot. XXI, tj. 20. g. n. e. Prema tome, za Dolabeline administracije bila je samo cesta od Salone do brda Ulcira (Ulcirus = Ilica?), najni " eg od svih dinarskih prijevoja (813 m)m. Njezin nastavak u unutra ! njost, zavr ! en 47/ 48. g., zahtijeva poseban osvrt, iako je integralni dio ove komunikacije. Ju " ni krak ceste od Salone do Burnuma je sa itinerarskom komunikacijom Salona XVI Andretio XIV Ma gn o VIII Promona X V I Burno (Tab. Peut.) (v. Kartu IV). 2. T r asa ceste »ad i mum montem Ditionum Ul cirum « Dionica Salona-Andetria, tzv. via Gabiniana, je u II poglavlju. Cesta se odvajala kod Grla na Klisu i kroz Prugovo i Gizdavac vodila u (Andetrium). I danas joj se vidi trag. I ! la je pravcem prastare komun ikacij e, koja je povezivala delmatske utvrde (oppida ) u dolinama Vrbe, i Krke. Iz je dolinama Vrbe i nastavljala do Tepljuha (PTomona) na Petrovom poljuu.
11 B a ll if, Strassen, 15: >>Die Entfernung von R isanovci i.j_ber Knin nach Aequum betragt circa 5·8 romische MeHen. Da bei Risanovci die XXXVI. romische Meile steht, kann der vorgenannte Ort nicht der gesuchte Ausgangspunkt gewesen sei•n. Die obi1 gen XXXVI romischen Meilen fi.ihren abe1r ganz nahe zu der romischen Colonie Burnum, welche bereits aruf der Karte des e. L. als wich tiger Strassenkreuzu.l1lg.spunkt enscheint. Es di.irfte nunmehr kaum ein Fehlschl.uss sein, wenn wir hier die Abzwe'gung der Sbra•s.s e ins Sa,nathal ihren Ausgang nehmen la;gsen«. t2 p h. B a ll if, S trassenwesen in B. und H, Wien, 1903, S . 4 i 8. 13 Cesta je opisana : J . A l a II Municipio Magnum ed altri luoghi lunrgo la via Romana da Salona a Burnum BD, 1r878, W3-il10, 120-12.') i 138---'l-44 (pa.s·s im). F. B u l HD, 1·8'86, 12; 1897, 199 ; 1899, 21 6-218; W03, 113 i d ; 1916, 117. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 87. C. M i ll er, IR, 465-466, St r ecke 50, ka rt a 138.

r:-

206

Tragove ove ceste na dionici Promona-Andetrium opisao Je Veith : > > Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romerst rasse Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich, fast bis in Detail, zu verfolgen. Zunachst ist sie durch den ganz strassenmassig trassier t , stellenweise noch gepflasterten Fahrweg gegeben, der sich liings des Hohenfusses von uber ane nach Ota vice zieht, von hier geht er als Saumweg beziehungsweise Fusssteig, aber immer noch mit strassenmassiger Trassenfiihrung, durchwegs am re e h t e n Talrande des Cikola - beziehungsweise Vrbatales bis auf die Wasserscheide nordlich Postinje dolne; von da wahrscheinlich dem Laufe heutigen Strasse folgend, spater siidlich derselben nach gornji« 14 • Cesta se dakie na svom putu od Klisa do Petrova polja d ugodolinom Svilaje i jedinim prirodnim putem koji pru!a penetracije u unutra " njost zemlje. Istim pravcem, do Baline glavice, na kojoj se nalazio delmatski Synodion (kasniji municipium Magn um), vodi i suvremena cesta Split-Drni " -Knin, koja se uglavnom poklapa sa trasom rimske komunikacije, je samo tamo gdje to tra ! e uslovi modernog (npr. radius okuka, preja k uspon i pad itd.). je izabrana najpovoljnija niveleta trase na cijeloj du ! ini puta. uspon, na rastojanju, bio je kod Klisa, k . 343 (Grlo) i k . 461 brdo). Zatim se cesta lagano spu " tala niz Prugovsko polje do 347 m n. v. D. Prugova i G. ponovno je u blagom usponu (u Prugovu 354, u Gizdavcu 360, kod Prisike 400 i u G. 472 m). Pre " av " i vododjelnicu kod Postinj a opet je u konstantnom padu sve do Promine na Petrovom polju (Postinje 414, dolina Vrbe oko 350, glavica 324, Petrovo polje iz353 i 274 m) . Greben Kosova polja i kra " ke v isoravni zap adno od Promin e forsirala je u usponu, da se sjeverno od Citluka opet spusti na 278, a sjeverno od s . Puljane na oko 200 m. Od Tepljuha (Promona) cesta je morala preko Uzdolja i tu zaProminu sa sjeverne strane. Da je prolazila ju ! no od Promin e, na n joj n e bi m ogla le ! ati Promona 15 . Na dionici Promona-Burnum prelazila je pre ko kra " ke ravnice koja se prostire sjeverno i zapadno od Promine, na k ojoj se tragovi ceste n isu Ipak, po nat pisu sa Vedropolja morala je kod Uzdolja i zapadno prema Burnumu t8.ngirati t e1-ritorinm legionis, na koj em su bile legijske ispa " e (prata), vjerojatno n a zemlji " tu sekvestriranom od dviju susj ednih peregrinskih civitas l)ro"rnonensi'urn i Bttr-nistaTu·mt!). Od Tepijul1a, t:i . . :;d Pro::11cne na Petrovu polju, cesta j e mogla n a.c:tE \.ri ti i rav·no p renJ a sjeveru poljen1 u 1{.nin (N'irda? ). l T torn
1

14
1• 1

Die
J\. l a (:e v '

r\

87. A. la n . dj. J.05 j d. E.I), 1.378) 104: »D;::t TepliU u.D.'altra via gira v a 'il

bilj. GO.
11 ;

?.er,;(<'yfi.·i. s) et

sn. b .i:·e:i·:i\iJra ' l 8dropolj e kod 1.T zdolj s: . .. i-:1Jer f.p]':··a:U:: TC·bo1·eU. Fla(-!Ji.i) 1 Via.rc(ia.n:-i) per .A.. n ous·t'io/I"turn. BelUcurn p ro-

c(.'/.?'a.torcm.) P a tse· h , C·ZIVI, 189.5, 418 = CIL I I l 13.'2-50. U spor. ?. a n i n o v I , 4:1, bil:!. 58. I s t i Burnurn, J)i:ldora 4, 123. izmedu ICrke i P1ro rnin e Lirna, dok g n. lVL S u i t\ iMunici:p: u1n JJ iadora 2 19{)·2., 17'9-- 197 uku :ftnes 17arva rino:rurn, t j . u teritorij k oji je bio virtueln i d io n1uni c; p i ja Varvarije.

207

bila bi ne ! to od tradiranih 77,5 milja - 115 km, o jo ! biti govora. Ipak, na tome pravcu treba tra " iti bar lokalnu komunikaciju. Indikaciju za to mo " da pru " a K a l dr m a, naziv postaje sjeverno od Uzdolja, kao i rimski spomenici sa Kosova polja, njima i natpisi iz Uzdolja (CIL III 13250), Biskupije i Kapitula kraj Knina 17). Osim Andetrija, starog delmatskog oppiduma, koji je i. u rimsko doba ostao vojno upori ! te18, na ovoj komunikaciji bila su jo ! tri nija autohtona centra: Synodion, Promona i Burnum, koji su i u rims!co doba svoju va " nost. S y n o d i o n (App. Ill, 27), Strabonov 2;\V(.Onov -rov re vsov Ka\ ro Jtuimov (VII, 5, 5), je rimskog mun. Magnum. Nalazio se na Balinoj r glavici u Kljakama nasuprot Spalio ga je August 34. g. pr. n. e. Za ru ! evine na Balinoj glavici u narodu se i sad naziv »Sinod« i »Senedija«u, U rimsko doba naslijedio ga je Magnum (Tab. Peut.), Magum (Rav. IV, 16). Na natpisima iz II st. je kao municipium Magnum: ... dec (urionis) mun(icipi) Magn(i) ili Magn[ens(ium?) Ilviri ... (CIL III 6565 = 9798 14311)2), sa Baline glavice, kao i natpis: ... mil. coh. I Asturum c(ivis) Dalmata ex municipio Magn(o) iz Brambacha (CIL XIII 6538). Spominje se jo ! u VI st. kao (municipium) Magnioticum 162). U Kljakama i je broj natpisa, njima vi ! e beneficijarskih (CIL III 9790, 14956-57, 14959-62)1!0. U Magnumu je bila i raskrsnica puteva. Jedna cesta je vodila prema Skardoni, druga prema jugu (Tragurium, Siclis, Salona), dok je itinerarska cesta. Andetria XIV M a g n 'o VIII Promona XVI Burno (Tab. Peut.) skretala prema sjeverozapadun. Za fiksiranje njezine trase mun. Magnuma i Promone va" an je miljokaz na Gabrinoj glavici kod Otavica, sa imenom cara Klaudija II (M. Aurelius Claudius, Cesta je zatim prolazila pored postaje augzilijarnih jedinica na Kadinoj · glavici1,!3, te preko Kanj ana i dolazila do Promone, liburnskog kastela, koji su Delmati bili zauzeli u Cezarovo vrijeme, a koji je 34. g. pr. n. e. osvojio August poslije uporne opsade (App. Ill, 12). Polo " aj P r o m o n e (Gradina na Klancu kraj Tepljuha)&a i za Rimljane je imao eminentno strate ! ku vrijednost, jer je u uzanom Petrovom

=

17 U spor. K. P a t s e h, Rimski kameniti spomenici kninskog muzeja, GZM, 1895, 379-422. 18 O tome je bilo govora u II poglavlju. 10 G. Ur l Iva n ov Davni Sinod, BD 1879, SUii)pl. l. Za ubika.ciju Sy nod:iona uspor. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 91; S. G u n j a a, Topografska pitanja, 34. M. Z a n i n o v Delmati II, 12-13. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 305 s. v. L;tvronov. ro Za ubikaciju Magnuma, uspor. J. A l a BD, 1878, 90. M o mm s e n , Ephem. Epigraph. IV, 122 i H ir s e hf e l d, CIL III, p. 1817. Uspor. P a t s e h , GZM, 1895, 419; P a v a n, R cerche, 139- 140; G. A l fold y, B evolkerung, 98; M. Z a n i n o v n. mj; J . J. Wilke s, Dalmatia, 239, A. M ay er. Die Sprache, 217. 21 M i ller, IR, 465, karta 138. 22 Abra m VAHD, 49, 1926-27, 144, sL 6. m Spomenike su ostavile: Ala Claudia nova (C. III 9816), Coh. III Alpinorum (C. III 2759) i Coh. I Belgarum (C. III 13229). Iz susjednog Drni! a su spomenici Alae Cl. novae: VAHD, 1954-571 , 92 i d., b r l i br. 3 i C. III 9797. « Bu1 Promina-Promona, BD, 1886--87, 15. je Promonu locirao na Gradini, na kosi »Klanac.-, od stanice Tepljuh. Uspo.r. V e i t h, Die Feldztige, 65 i d., bilj. 58.

208

polju zatvarao prolaz na ovoj va ! noj komunikaciji koja je iz doline Krke (iz Burn uma) vodila prema Saloni. I u kasnije vrijeme je Promona ( Op10:p.wva Strabo VII, 5,5; npwp.ova, App. Ill. 12, 25-27, Tab. Peut. i Rav. IV, 16) ostala vojno upori " te25 • Autohtono stanovni " tvo, bar u doba ranog carstva, bilo je organizirano u peregrinsku ! upu (pagani Promfonenses], e. III 14969)26 • Od prema sjeveru cesta je morala voditi Petrovim ili Kosovim "poljem do Uzdolja, odakle se- kako smo vidjeli -preko sjevernih obronaka Promine prebacila na kra " ku visoravan Promine i Krke. U Burnum je vjerojatno dolazila sve do logora legio XI (od .42. g. Claudia p. f.), koji se nalazio kod Ivo " evaca na desnoj obali Krke crkva<<}"\ dok je predrimski castellum B ur n u m, koji Plinije ubraja nobilitata proeliis castella (n. h. III, 142; uspor. Ptol. Boiipvov, ll, 16,6) identificiran sa lok. Gradina u s. Puljane, na lijevoj obali rijeke18 • Kao va ! na raskrsnica putova Burnum je bio i jako vojno ili kako se izrazio putova preko Krke«". Pretpostavlja se da je nakon odlaska legio IV Flavia (86. g. n. e.), koja je oko 69. g. zamijenila legio XI Claudia p. f., Burnum od Hadrijana 118. godine stekao municipalitet (C. III 2828 = 9890) 30 • Indirektnu potvrdu za to pru ! ali bi beneficijarski natpisi (C. III 14997, A. E. 1925, 130 i Strena Bul. 216, br. 5). Epigrafski materijal uglavnom iz tamo " njeg kastruma (C. III 2832-35, 14996-15005). U Burnumu su natpise ostavili i pripadnici nekih jedinica31 • U rano carsko doba, dok se oko kastruma nije razvio gradski centar, autohtono stanovni " tvo (Burnistae, C. III 1809 Scardona) vjerojatno je ulazilo u sastav mun. Varvariae, kao njegov pagus11 •
'25 U Promoni su traga ostavile Coh. I Lucensium (C. III 9834), Coh. I miHiaria Delmata,rum (C. III 9:8:2;9) i Coh. I BelgaDum (C. Lli 11 322,9). Us.por. iPa ts e h, GZM 1895, 383 i J. J. Wilke s, Dalmatia, 470. 26 Za Promonu v: S ar i a, RE XXIII, 1957, 732. P a v a n, Ricerche 191192. G. A l fold y, Bevolkerung, 98. M. Z a n i n o v Delmati II, 14. J. J. w j l k e s, Dalmatia, 136 i 239. A. M ay er, Die Sprache, 290 s. v. n PWflOV - Na Gradini i oko nje se vi " e natpisa: C. III 6407-8 9828-44, 143165 - 7• 27 Distance su se mjerile od logora, B a ll if, Stra.ssen, 15. A. D o m a szewski, Bie Beneficiarierposten, 13, bilj. 85. Us,por. BD 105: »Le due localita (tj. liburnsko-delmatski Burnum s lijeve, a rimski s desne strane Krke) a destra cioe, ed a sinistra del fiume, erano congiunte da una via cavata n e' macigni, la cuj traccia vedesi tuttora, i cui pHo.ni dovreblbero trovarsi nei tufi, cola straordinar,i:amenta agglome.rati«. 28 Za ubikaci:ju Burnuma: P a t s e h, RE V, 1069. W . B u t :t l er, Burgwane in Norddalmatien, Bericht RGK 21, 1932, 192. E. Re i e h, JOAI" Bb. XVI, 1913, U2 i d. M. Z a m i n o v Burnu:m, 119-122, sl. l i 2. I s t i Delmati II, 8. U spor. M. A br a m Militaria Burnensia, Strena Buliciana, 221 i A. M ay er, Die Srache, 102. 29 De1mati II, 10. »Die Aluf:gabe des LaJge.r.s war die Sicherung der Strassen nach !ader, Scardon:a, Salona und nach dem Unathal; am Pass des Mons Ulcirus stand eine Vexillatio der Legion von Burnum (C. III 6417)« , G. A l f o l .ct y, Bevo1kerung, 87. '30 P a v a n, Ricerche, 64. G . A l fold y , o. e. 38. Z a n i n ·o v Delmati I, 41-43; II 8-10 i Burnum, 124-128. mi " ljenje iznio je M. S u M.unicipj,um Varvariae, 191-<197. je mi " ljenja da su B urnist.ae pri1 padali !POd jurisdiikciju Varvarije (fines Varvarinorum) , " to dolkazuje na osnovu natpisa iz Mratova kod Promine (CIL I.II 6418) . 31 Ala Claudia nova (VAHD, LV, 1953, 262 br. 13), Co h. I Monta n ol'llm (C. III 15003) , Coh. II Cyrrhestar um (Strena Bul. ,3 17, b r. 12) i C oh. I Belgarum (C. III 14980). 3 2 Uspor. M. S u n. dj ., 191 i d .

14

209

Osim ceste Burno-Salona, u Burnumu je bilo ishodi ! te i drugih komunikacija, koje su unutra ! njost Dalmacije povezivale sa obalom, njenim i Italijom: I Burno XII Aserie XII N edino XII Iadera . (Tab. Peut.) 33 • II Burno XIII Hadre XIII CLambetis XVI AusancaLione (Lovinac?) XV Ancus XVI Epidotio X Arypio X Avendone XX Senia (Tab. Peut.), i dalje za Akveliju, preko Trsata i TrstaM. III Burno-Knin (Ninia?)-Mons ULcirus-dolina Unca (Splonum?)-dolina Sane-Ad PraetoTium-Siscia 3 5 • Cesta preko brda Ulcira nije zabilje " ena u itinerarima, ali joj je trasa brojnim miljokazima . i n situ 38 • Najslabije smo obavije ! teni o dionici Burnum-Knin-mons ULcirus, koja je u stvari zavr ! ni krak Dolabeline ceste ad imum montem Ditionum ULcirum. li trasu prirodnim putem: Suplja dobit dko 35 km. Ta je distanca mjerena od vojnog logora u Supljoj crkvi (zas. Rudele u Ivo ! evcima) do k. 483 ispod Matas gradine u Strmici. Rimska cesta mogla je biti i ne ! to krata, ukoliko nije prelazila na desnu obalu Krke. Osim toga, i njeni su zavoji bili bla " i. Na ovom pravcu, istina, nisu evidentirani sigurni tragovi rimske ceste, ali, na osnovu naseobinskih elemenata i drugih relevantnih faktora (reljef terena sa minimalnim usponima, upravo idealna niveleta trase, gusta mre " a putova, pravac komunikacija u kasnijim vremenima, pozicije naselja, nalazi i dr.), to joj je pravac37. Knina i Strmice i ! la je dolinom Krkine pritoke Buti ! nice, gotovo po istoj trasi kao i dana ! nja cesta, dok je krak Knin-Puljane ovdje trasiran po starim putovima s lijeve strane Krke. Po svom tkivu K n i n Konst. Porf. Adm. imp. 30 i 31) je tip usputnog naselja. Zajedno sa dominirao je i historijskim putem (»via exercitualis << ) koji je povezivao panonsku sa primorskom Hrvatskom. U Kninu (Ninia N•vla: , Strabo, VIl, 5,5) pod za ! titom kastela na bre " uljku sv. Spas morala je biti i etapna postaja, na distanci od nepunih 12 m. p . od Burnuma. Nedavno kasnoannekropole na padini Spasa dalo je prve arheolo ! ke dokaze o " ivotu u
C. M i ller, IR, 475-47·6, lkar.ta 1• 38. C. M i ller, IR, 463_-4·65, karta 137 i 138. - Ova je cesta, vjerojatno preko K1 rlbav.s kog polJa, Cetmgra-da, Topuskog i Gline, imala vezu sa Si:S'kom. O Lici u antici v. A. H or v a .t, Adriatica, 727-737 i karta II. 35 Us,por. B a ll if, Strasse n, karta. Za posavski dio ceste v. Br • u n! m i d, VRAD, III, 1898, Dionice Salona - Burnum i Ad Praet.orium - Siscia ima Taib. Peut. 38 B a ll if P a t s e h , Strassen , Verzeichniss. N° 2-18 i p. 52-54, N° 18, 2, 5 .i 14. S er .g e j e v s k i, Spom. 77, br. 41, 42 i 43. - Svi miljokazi na ovoj cesti su od bi:jelo• g primorskog kamena i dolbro obSvi natpis·i - u rekonstruiranoj f-ormi - glase jednako:
3 '3
34

(odnosno odgovarajru6i .broj milijacije). 37 Pomand•kanje znatnij• ilh ostataJka antilke u Kninu 1 nepoSil'ednoj okolici Za n in ov migracijama stanovni ! tva, invazijama i intenzivnim kultiviranjem zemlje, Delmati II, 13, bilj. 27, dok S. G u n j a a, koji je zabilje" io nalaze iz Knina, to obja ! njava kraja, Starohrvatska prosvj et a, 7, 1959, 19. Cf. G u n j a a, Tiniesia archeologica - historica - topographica II, 19. i Acta VII, 309.

Ti . Claudius Caesar Augustus Germanicus pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia) pot(estate) VII imp(erator) Xliii co(n)s(ul) IV p(ater) p(atriae) censor. XXXVI

210

doba ove pUT excellence prometne aglomeracije37' . Da je ovdje
i u antici bilo naselje, osim strate ! kih i hodolo ! kih argumenata, govorilo

bi i jedno nesigurno epigrafsko koje je u svoje vrijeme objavio ... Imperator Caesar Divi filius Ninienses sub potesta tem populi Romani redegit38 • Ako, dakle, zbirnoj vrijednosti ceste Salona-Burno od 54 m. p. 81 km, dodamo i tih 35 km, koliko iznosi distanca od Burnuma do Ulcira (k. 484 u Strmici) preko Knina, dobit ukupno 115 km, ! to se potpuno sla " e sa podatkom solinskog natpisa: . . . ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID - oko 115 km. Potencijalni prilvac (varijanta) ceste Promona-Kosovo polje-Knin bio bi oko 25 a onaj preko Sinja i Vrlike oko 7 km40 • Oba ta pravca su prekratka da se uklope u podatke natpisa, pa prema tome pravac preko Burnuma ostaje kao najvjerojatniji: Salona LIV Burno XID Knin (Ninia?) XII in ima monte Ulch·o, ukupno LXXVIID m. p. -115 km, kao i na solinskom natpisu. Iz toga se mora da je Dolabelina cesta do brda Ulcira, koja je bila zavr ! ena 20. g. n. e., bila negdje do k. 483 ispod Matas gradine u Strmici, tj. do podno " ja usedline koja razdvaja Dinaru od Ilice planine, planinskog lanca koji i danas razdvaja Bosnu od Dalmacije, gdje je bila i plemenska granica Diciona i Delmata. U podno " ju Ulcira se morala nalaziti putna stanica, udaljena od Knina oko 12 m. p. U blizini ove stanice bila je i vojna postaja - zajamnatpisom centuria Titi Silvani, veksilacija legio XI Cl. p. f. iz Burnuma, je vojnik L. Icconius L. f. Ani(ensi) Surio ovdje umro, daleko od rodne Hispanije (CIL III 6417 = Betz, p. 69, br. 136). N atp is je pronau Strmici pod (u Draga ! evoj luci). Krajnja Dolabeline ceste bila je udaljena od Burnuma oko 35 km - oko 23,5 milja, a od Resanovaca, gdje je miljokaz sa milijacijom XXXVI m. p., daljnjih 12,5 milja - oko 18,5 km41 , ukupno 36
37• Izonomija Ptolemejeva polisa e ur e u m u Liburniji KoupKODJl Ptol, II, 16,6) i njegove koradikalne hidronimije e or e or a s (KopKdpa,; Strabo VII, 5,2, Krka u Sloveniji) potakla je da ovaj liburnijski kastel tra " e na jednoj od starih liburnijski h gradina u izvori ! n9m Krke (T i t i u s), negdje u blizini Knina, usp. M. S u KoupKODf1 (Ptol. II 16,6) Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 6 (1009), 37-43, pa i u samom Kninu. usp. Z. V i n s k i. Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. g. VAM, sv. V. (1971), 53, gdje se kninska identificira sa kastelom eurcum. U nav. Vinski daje i opis novootkrivene nekropole na redove iz VI st. na padini brda Spasa, ispod kninske tvrc'l:ave ; o tome v. i V i n s k i, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, VAM, sv. III (1968), 137 i d. i 150. Usp. o tome i S u nav. dj. p . 43, bilj 36. as BD 1878 103-104. - Natpis je navodno na bre " uljku sv. Spas, ali je izgubljen. nije natpis vidio, nego samo transkripciju u rukopisu pok. s. u Kninu. U natpisa. s pravom se .f!lo"_e njati kao ! to je pokazao sa natp1som o raz;gra·mcenJu mter sarviatas et Stridonenses, koji je prepisao iz ostav ! tine Pet(eiL III 9860). Promona 24 km Burnum 18 km Knin, umanjeno za distancu Tapljuh l7 km Knin = 2.5 km. 40 Salona 31,5 km Aequum 30 km Vrlika 30 km Knin 17 km Strmica lUl"' cirus), svega 108,5 km. 41 Kao osnova za ovaj poslu " ila je distanca Tab. Peut na relaciji Salona - Burno od 54 milje i razlika zbirne udaljenosti Salo;ta Burno - Resanovci (54 + 36 m. p. = 90 m . p.) i ceste Salona - ad 1mum montem Dltionum Ulcirum od 77,5 milja.

211

milja. Mjerenja po karti rekonstruiranom trasom ceste i kod ove metode pokazuju da je krajnja Dolabeline ceste bila negdje oko k. 483 ispod Matas gradin e u Strmici412 •

3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutra ! njost zemlje (Via Claudia)
Nastavak ove komunikacije za cara Klaudija 47/48. godine opisao je kroz Bosnu i Hercegovinu Ballif. Pravac joj obilje ! avaju kouz desnu obalu potoka zatim u zas. i nedaleko od vrela Be;;ovac u na cesti Grahovo-Drvar4'3 • Rimska cesta p o:.Iz,p n se sa konjskom stazom ucrtanom na austrijskoj karti dolinom dok se dana " nja u velikim zavojima penje iznad doline potoka Modernoj cesti od Strmice do preko Grahova treba 25 km, a rimska je taj prostor svladavala u svega 8 km, ali pri tome nije doticala Bos. Grahova, nego je prolazila ne " to zapadnije od k. 916 (Pe " onci). K od vrela Begovac dobro se i danas tragovi rimskog nasdj a, koje je le ! alo uz samu cestu na arealu od oko 800 x 300 m. su se supstrukcije zgrada, gomile ru " evina, rimska opeka i crijep, keramika i troska i dr. 41 • Ovdje svakako treba tra ! iti jedno usputno naselje (mutatio), potrebno za odmor nakon 8 km napornog puta, u stalnom usponu i sa visinskom razlikom od oko 350 m. To je ujedno bio i relativni uspon na ovoj komunikaciji, koja je, imala brojne ke prednosti: manji nagib i dionice u nagibu, manji radijusi okuka i ni ! a nadmorska visina najvi " e kote na trasi (1033 m na O " trelju), manje l:czvodni:1 i bolju zimsku prohodnost. Sve to je olak " avalo primamu funkciju komunikacije - povezivanje sa unutra " njosti zemlje. Slabost ove ceste vidim u prvom redu u tome " to na njenoj trasi kroz c'an<> . " njF Bo.snu nije bilo aglomeracija, izuzev mo ! da Sploauma. Mo ! da je to i razlog da ova cesta nije u " la u itinerare. Po Patschevu rn i " licn ju ova je k omunikacija imala strategijski karakter, da pove ! e Sisciju sa Bvrnumom i Salonom (GZM 1902, 409). Od prema sj everu sve do O " trelja sada " nja cesta (izgranakon 1892. godine) poklapa se uglavnom sa rimskom cijom. putna stanica nalazi se vj erojatno tek u Drvaru (Donji Unac), udaljena od 29 km, a rimskom trasom oko 25 km. Trasa joj je obilj e ! ena miljokazima:
l. U na n apu " tenom muslimanskom groblju, Sergejevsld S pom. 77, 26, br. 41.

2. U Resanovcima, kod crkve, Ballif- Patsch, br. 18, sa natpisom i brojem XXXVI. U Resanovcima je mogla biti i manja postaja. 3. U Drvaru, na S pasovini, Serg. Sporo. 77, 26 sa natpisom i brojem XXXXII(?) 4. U Drvaru, kod hana Bulata, Ballif, br. 2, sa natpisom i brojem XXXXIII. I sada in situ. 5. U Drvaru, pored Unca, Ballif, br. 3.
42 Us:por. Austrijsku voj nu kartu l :75.000, sekcija Knin i Ervenik (Zone 29 col. Xl:V). 43 Strassen, 12-16 : U sp. I s t i, GZM, 1891, 395-404, sa kartom. 44 B a ll if, Strassen, 13. W. Rad i m s k y , G ZM, 1893, 489, sl. 13.

21 ::'

Slika 18. Miljokazi sa O ! trelja, Crvljivice i Pasjaka kod Drvara, sva tri in situ

213

/- . , Ballff, jE! takoc:ler ?;abil}e!io na .putu Re$anovaca i Drvara45 • Od:;Kamenice' pred Drvarom ·rimska. cesta' odyaj'a la zapadno od sada " njeg ;puta i. vodila pravcem turskog puta, k?ji je ·od do Bravskog gotovo sa rimskom komunikacijom. Iz doline Unca (oko 470 m n. v.) cesta se uspinje na Podove_! Pasjak (783,9m). Trasa joj ostaje od savremene ceste, a koristi se u lokalnom i danas. Na Pasjaku su i izrazite Sa Pasjaka i postepeni uspon na Crvljivicu i O " trelj (1033,1 m). Na ovom odsjeku je rimsku cestu pokrila moderna komunikacija, a dijelom se vidi kao stara kaldrma, " iroka oko 4 m . Od Drvara do O " trelja je obilje ! ena sa 6 miljokaza, koji se jo " uvijek nalaze in situ: 6. Na usponu iz doline Unca na Podove, u zas. Seoce udaljen od prethodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 4. 7. Na Pasjaku, pored sada " nje ceste sa natpisom i brojem XXXXVI, udaljen od prethodnog 1,5 km, Ballif- Patsch, br. 5. 8. Na Crvljivici kod pravoslavnog groblja, udaljen od prethodnog 3 km, sa natpisom i brojem XXXXVIII (?), Ballif, br. 6 i Sergejevski, Spom. 77, 27, br. 43 46 • 9. U Krivodolu, uz trasu turskog puta i rimske ceste koja je ovdje dobro udaljen od Crvljivice 3 km, bez natpisa, Ballif, br. 7. 10. Pod O " treljem, kod poru " ene uz samu cestu, udaljen od prethodnog 1,5 km47 • ll. Na O " trelju, u dolini, ispod sada " nje ceste, udaljen od prethodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 8. (Lli m. p.?). Izgleda da je jedna utvrda (burgus ili specula) stajala na joj gredi, na lok. Gr a d (k. 1047), iznad klanca Krivodola, miljokaza br. 8 i 9, koja je nadzirala komunikaciju do Drvara na jugu, a do O " trelja na sjeveru. Na O " trelju se trasa r imske ceste razdvaja od m oderne _ Dok ova vodi prema zapadu u i Petrovac, rimska se spu " tala u polj e ravno preko s. # ekovac, kroz " umu u kojoj se jo " uvijek mo ! e lako pratiti. Iz # ekovca se dalje poklapa sa starom cestom<<, koja prolazi ju ! no od brda. U selu Bara rimski put se prema sjeveru, a cesta<< nastavlja prema zapadu. U tursko doba slu ! io je ovaj pravac kao glavna veza polja i sa Drvarom i Kninom, a na nj se u Bari vezivao put iz doline
45 Stras· sen, 1:3. B a l I if je zabilje !,i o i kod Kamenice_ pred Drvarom, gdj e se rimska cesta odvaja zapadnije od sada " njeg puta. »Daljina t ih brazda ("irina - ka ! e Ballif - iznosi 1,2 m, " irina pojedinih brazda 15 cm, dulboke su prema viSiiJni grebena od H}---2• 5 cm. Dana s se tih !brazda putem iz RJisanovaca 'U Donji Unac zibog neravna tla po,j edinih grebena ne ,bi mogla provesti kola; valjda .j e taj kr " u rimsko doba bio .p okaldrmljen, ali se tome danas ne vidi traga<<, GZM, 1891, 397, sl. l. Na ovom putu Ballif ·j e primijetio .i staru kaldrmu, koja je imala "·i rinu od 3,8 m (p. 391 8). 46 Prema podacima koje sam naknadno dobio, jedan miljokaz, sedmi na odsjeku puta Drvar - O " trelj, je u ogradu njive u klancu iznad Podatak ;treba provjeriti. Stajao je na 49 milji (?) 47 Ovaj maljokaz ranije nije bio evidentiran. Dim. v.' 0,72 (zatrpan), R. 0,40 m. Miljoka·z j.e zarastCJ.O u lijes'k1u, bez Vjerovatno je staja·o !H LI m. p. Uni " ten je 1973. g. prilikom moderniziranja (asfaltiranja) ceste.

214

Sane, tako da je Bara bila raskr snica putova, koji su se odr ! avali i obnavl jali na rim skom supstr at u. Tako je to bilo i kroz srednj i postojali su svi uvjeti, a takoU Bari, kod jakog vrela der i potreba, da se odmore i okrijepe umorni putnici i stoka, jer je Je kojim je cesta prolazila prema jugu i sjeveru, sve od Drvara do Bravskog, bezvodno. Danas ovdje vi " e nema vidljivih ostataka rimskih zdanja, je razlog intenzivna obrada zemlji " ta koje se smatra kao najbolje u polju. Ali, da se ovdje nalazila jedna manja rimska naseobina, vidi se po velikim rimskih zidnih i krovnih opeka, temeljnih zidova i drugih nalaza, na Mile Batinice, pored samog vrela, na parcelama zv. Brdo (koje se na litografskoj karti k. o. Bara vode kao k. br. 850 i 851, a u kat. operatu pod br. 4/104, 4/107 i 4/108, planum 14). Za ove parcele koje le ! e pokraj samog vrela (k. 849), se u narodu i naziv Ciglana, jer se iz njih svake godine mnogo rimske cigle. Nema, dakle, sumnje da se ovdje na povr " ini od gotovo jednog hektara nalaze pod zemljom (dobrim dijelom supstrukcije rimskog naselja, koje se oslanjalo na na " u komunikaciju i s njom bilo funkcionalno povezano. Iz " ireg Bare poznata su i tri miljokaza:

12. Jedan miljokaz je stajao u susjednom Vedrom Polju na njivi »Jezerine<<, na u ! oj lokaciji sa toponimom B i lj e g, ali je propao davno. Iza njega je ostao samo toponim >>Biljeg« 47 ' .
13. U Bari, na pa " njaku kom m. p. LVI, udaljen od miljokaza u Ballif, br. 9. I sada je in situ. uz Luje sa oznadolini na O " trelju 6 km,

14. U Zdenom Dolu, na pored savremene ceste u daljen od prethodnog 1,5 km sjeverno, ali uni " ten, Ballif, br. 10. Jo " g. 19:32. Sergejevski nije mogao ovaj kamen, jer je --· kako sam doznao -- bio u Bravski Vaganac, gdje je navodno poslije rata propao. Od Zdenog dola r imska cesta je skretala prema istoku, pravcem dana " nje, u pravcu Bravskog i doline Sane. Uglavnom se podudara sa rnodernom cestom u pravcu, ali ne u trasi, jer je rimska prolazila ispod Janjila ni ! im terenom, kroz prodol.icu ko,ia vodi prema Bravskom. Na tome odsjeku se i danas naziru tragovi ceste, (kao na # kilj anovici i Metlama), ko ja je obilje ! ena i sa nekoliko miljokaza: 15. U Kapljuhu, na lok. Mra mor, sjeverno od ceste, udaljen od pret hodnog 6 krn, bez natpisa, Ballif, br. ll. I sada in situ.
47 " Za ovaj miljokaz saznao sam od Todora mog pouzdanika iz Vedrog Polja, na je njivi i stajao ovaj kamen, ali je nestao davno. Kamen su pamtili baba i djed Todorov. Za ovaj miljokaz znao je i D. S er g ej e v s ·k i (>>Nach den AngaJben der Bewohner war friiher ein Ms t auf dieser Streoke in Vedro-polje vorhanden, .ist aiber vor Jahren verschollen«, Rimski natpisi iz Bosne i Hercegovine, rukopis, vlasni " tvo odbora za obradu rimskih nalipisa u Jugoslaviji), i ,pretpostavio da se 1radi o miljokazu sa ·oznakom m. p. LIV. Prema tome bi stajao upravo na pola puta od O " trelja (ovdje br. ll) do miljokaza sa br. m. p. LVI u Bari (ovdje br. 13). - U " umi pod O " treljom, navodno, nalazi se jo " jedan miljokaz, ali ga i pored svih napora nisam mogao To bi onda bio kamen sa m. p . LIII, ali ga u ovom pregledu nisam u:zeo u obZir.

215

16. U Bravskom Vagancu, na lok. Mramor, na otavici, zapadno od Kokoro ! hana (Gor. Bravsko), ispod austrijske ceste (km 104,5), udaljen od prethodnog 6 km, uni ! ten, bez natpisa, Ballif, br. 1648 • 17. U Gornjem Bravskom, od Kokoro ! hana (po Radimskom zapadno od vrela Klenovac), bez pobli " ih podataka, udaljen od prethodnog 3 km (?), (po Sergejevskom oko 4 km od Kokoro ! hana = Uzelac), Ballif, br. 17 48 '. 18. U Donjem Bravskom, kod vrela Bukovik, sa brojem LXVII, udaljen od prethodnog 3 km, Ballif, br. 12. Donji dio miljokaza i sada je in situ, a gornji sa brojem LXVII u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. 19. Na Lani ! tu, u Babinoj dolini, sa brojem LXVI (?), udaljen od ;prethodnog 1,5 km, Ballif, br. 13, i sada in situ. 20. U Kopjenici, kod groblja, sa brojem LXIX, udaljen od prethodnog 3 km, in situ(?), Ballif, br. 1449 • 21. U Prisjeci, u predjelu Gologlavo, na parceli »Dionica«, ulomak, udaljen od broja 19 oko 3 km, Ballif, br. 1550 • 22. U Donjoj Sanici, u blizini stanice, uni ! ten 1914, prilikom izgradnje pruge, nije evidentiran.
je Ballif upozorio na nesklad milijacije miljokaza br.
9 u Bari sa brojem LVI i br. 12 u Donjem Bravskom sa brojem LXTII

m. p. Stvarna udaljenost ova dva miljokaza iznosi 21 km -- 14 milja, a po miljokazima samo l l milja - 16,5 km. Kako objasniti ovu razliku od 3 milje? Po Ballifu, interval Petrovac (Zdeni do)- Bravsko ne nastavak ceste polje, nego je dio prometnice koja je iz Bihavodila prema U prilog tome Ballif navodi i nalaze u (Raetinium?) 51 • Takvo rje ! enje ipak ne zadovoljava, jer broj LXVII m. p. 100 km na miljokazu iz Bravskog ne odgovara stvarnoj udaljenosti
48

oko

Miljokaz .sam evidentirao 1970. godine. Njegov polo " aj va>"an je rza odpravca ceste koja je i ! la oko 200 m ispod austrijske komunikacije. U miljokaza • v•ide se tragovi rimske ceste kdja je zarasla u ledinu. Miljokaz je uni ! ten davno, a navodno bio je visok oko 1,30 m. su na loikalte!Ju dva fragmenta: .p ostolje (70 x 47 x 47 cm) i manj·i nepravrlni dio stabla. 48• Fragment ovog miljokaza, vis. 62 cm, promjera 39 cm, prona ! ao sam u Laze ispod Sobotova gaja, nekih 300 m zapadnije od " eljezstan!ice Gornje Bravsko. Ukopan je :i slu " i kao pa mu se ne mo" e izmjeriti ukupna visina. Prema podacima koje je dao Ballif na nav. mj. na fragmentu se vidi trag natpisa. V. Rad i m s k y, Arheolo ! ki leksikon s. v. Bravsko, • l ocira .o vaj mi!j,okaz »-za;padno od vrel.a Klenovac«. 49 Uspor. Rad i m s k y, GZM, 1891, 434: l km od Gli ! in-hana = Ballif, br. 14, sjeverno od han-Bravskog = Ballif br. 12, na zemlji ! tu Ri ! evac = Ballif br. 13 i na Prisjeci Smail-bega = Ballif br. 15. &u B a ·ll if, Strassen 14, navodno od 'br. 13 udaljen 3 km. Od Donjeg Bravs.kog do Gornje Sanice ovim pravcem (po austDij·Sikom D:i·sta.nz_,Nachweisu) udalJenost ilzn01si 9,70 .km. 51 Za nalaze u W. T o m a s e h e k, Sitzungs'b. W. Ak. 1892, 469; AEM V1 I.Iil, 1884, 1716. :P a t .s e h GZM, 18·94, 355 i GZM, 1895, i577---<579. R ad i m s k y, GZM, 1894, 429. S er g e j e v s k i, Sporo. 77, 6; 88, 97-98 i 93; 135-'137; GZ\M, 1939, 7--<10; GZM, 11!511, l. GZIM 1956, 127---"134 i 1957, 163-165. B. Rau n ti g. GIZ.M 1968, 99. Us,por. Z. M a;r Japodske nekropole u dolini Une, GZM, 1968, 7-8, gdje se citira i ostala literatura.

-Bravsko, koja dana ! njom cestom iznosi samo 74 km, a od oko 80 km. Ili se milijacija od nekog mjesta u Lici, u blizini Dre " nika? Na tome pravcu spominju se tragovi rimske ceste kod Petrova Sela. Mo " da bi razlog ovoj razlici milijacija prije trebalo tra " iti u lapsusu koji je nastao prilikom obilje " avanja ceste miljokazima, odnosno u zamjenjivanju mjesta miljokaza. Na to nas upozorava i odnos Ballifovih miljokaza br. 12, 13 i 14, ovdje br. 18, 19 i 20, koji su sa - 67, 66 i 69 m. p., ! to nikako ne odgovara s obzirom na njihovu udaljenost. Mo " da se ova zbrka dogodila prilikom prijevoza miljokaza iz Dalmacije, odnosno prilikom njihovih postavljanja, jer, se, da su in situ. Udaljenost broja 12 i 14 iznosi tri, a ne d vije milj e, kako je na miljokazima. Udaljenosti od Bare do Kopjenice, koja iznosi: 1,5 +' 6,0 + 3,0 + 3,0 + 4,5 + 3,0 + 1,5 + 3,0, ukupno 25,5 km - 17 m. p., odgovara na miljokazima distanci od svega 13 m . p. (od broja 13 sa oznakom LVI m . p. do broja 20 sa oznakom LXIX m . p.). Ova zbrka je morala nastati prilikom postavljanja miljokaza ili im mo " da nisu dobr o natpisi"2 . Na sektoru od Ulcira u unutra ! njost evidentirane su uz trasu i utvrde (buTgusi) . T akve su bile na Gradini iznad Drvar Sela, na L atin skom vrhu kod Kapljuha i mo " da na lok. Visoki iznad Jasenovca (Bravsko), odakle je Sergejevski objavio i jedan natpis (Sporo, 77, ll , br. ll). Na svim ovim lokalitetima, visoko iznad ceste, konstatirane su supstrukcije ili rimski materijal. Kod miljokaza na Lani ! tu jedan put odvajao se preko Gor. Budelja i Zavolja na Jela ! inovce i Lu ! ci Palanku. U Gor. Budelju se i dio tog puta dug oko 150 m , s jakim (Radimsky, GZM 1891, 434), a na Gradini tragovi utvrde. Cesta je vodila u dolinu Japre gdje su radile brojne topionice " eljeza. - Kod Ci g e l j a , sjeverno od miljokaza na Lani ! tu, cesta se opet pored miljokaza br. 14 u Kopjenici prema a pored miljokaza br. 15 na Gologlavu (Prisjeka) prema sjeveru, u dolinu Sane. Ostaci posljednje dobro se vide konzervirani u ! umi sve do Grada u Donjoj Prisjeci. Pra vac prema je i a onaj u dolini n ala zima u Kopjenici (Han Gli ! o), S an e gustim, ali slabo ispitanim nalazi ! tima u Prisj eci (utvrda > > Grad« i naselje), Donjoj Sanici (most?), Kljevcima, Zecovima, Bri ! evu itd., sve uz lijevu obalu Sane. Na tome pravcu ostaci utvrda su evidentirani osim u Prisjeci jo ! i na Dabra u Sanu, u i na Zecovi5 2 Za miljokaz :b r. 12 B a ll i f, S tr assen 1'5 n avodi : gu t l esbaren Zaht LXVII, dok za b r. 13 ka " e : nur d i e Ziffern LXVI genau er lesb ar , eine jol gende Ziffer ist undeutlich . K od b roj a 14 i P a t s e h , Strassen , 53 LXIX. Danas se natpisi osim posljednjeg slabo razaznaju.
53 Kod Gli ! ina hana u Kopjenici otkriveni su tragovi zgrade i r :mski grob, evidentirani ostaci naselja, ceste i b azilike (?) - N a a u sta rom gradu izvr ! io sam 1969-1973. g. obimna istra " ivanja j utvrdio r.imskih op elka i cr• : j epa, 1 p a se .na ovom p olo " aj u mora p retp ost a viti neka rimska stra "·a rnica (burgus) , koja je n a dzirala cestu. Uspor. R a i rim skirrn ost.acim a u p:Jdd i m .s k Y, O nekoj im rj jeke Sal!1e u Bosni, G.ZM, 1891, 431.

21T

ma54 • U Starom Maj danu nalazio se i jedan od rimskih metalur! kih pogona. Bogati nalazi koji idu od Proba do Valentinijana I atkivnost ove oficine u III i IV st. .Rudarski kopovi (p ut e i) centra u Starom Majdanu bili su oko Gradine, na dana ! njih tzv. Ju " nih rudi ! ta Majdanske planine55 • U vezu sa ovim metalur ! kim centrom u Starom Majdanu doveden je mun. Splonum (Splaunum, Splaunon, Dio Cass. LVI, ll), ali zasad za to nema ni arheolo ! kih ni epigrafskih potvrda. Iz Dionovog opisa Germanikove opsade Splonuma (LVI, ll, 1-2) mo " e se jedino da je Splonum bio »f isei ishiron<<, ! to se ne bi nikako moglo primijeniti na Stari Majdan. Ako je Splonum bio u dolini Sane, na ! to nas navodi jedino presumtivni pravac kretanja Germanikovih jedinica, onda bi ga prije trebalo tra " iti na Vel. Gradini u Kijevu, koja je ostala nezapa " en a u literaturi. To je svakako topografski polo " a j u dolini Sane i bogato arheolo ! ko nalazi ! te, na kojem se povr ! inski mogu izdvojiti tri faze: prethistorijska, i srednjovjekovna. U srednjem vijeku na Vel. Gradini se nalazio grad Kijevac (Ki) 56 . Rimski municipij Splonum, koji se razvio na autohtonoj osnovi, mogao se nalaziti u plodnom polju pod Gradinom na kojem su se tragovi rudarske djelatnosti57 • Za daljnji tijek ove komunikacije nemamo pouzdanih arheolo ! kih podataka, ali bi pravac bio onaj u zdu " zapadnih obronaka Kozare u dolinu Mo ! tanice, gdje se po svoj prilici sastajala sa cestom Siscia -Ad Pmetorium-Serv i tio (Tab. Peut.). Jedan ogranak je svakako vodio i u dolinu Japre i Une. terenska situacija je u ovim krajevima takva da ne pogoduje hodolo ! kim istra " iva njima, jer se na mekanom ter enu stare ceste nisu Sva kako je jedna cesta bila izgrai dolinom Japre u kojoj su bila brojna naselja sa metalur ! kim pogonima (officinae, saltus). Cesta polj e- dolina Sane je i najfunkcionalnija veza Salone sa Panonijom, koja je uz to prolazila kroz bogata ! umom i " eljeznom rudom. Kao takva slu " ila je brojnim generacijama. Sa svojim ograncima Petrovac5 4 V. R a di msky, GZM, 1891, 431-445. Uspor. D. Sergej evski Himski rudnici " el] E::>:a u sjeveroza padnoj Bosni, GZM, 1963, I. em0 n i k, GZM, 1956, 137- 146, O rimskim utvrdama u dolini San e posebn o n a s tr. 143- 144. ·05 Od nalaza u Sta, r om Majdanu ,s u " rtvenici sa , p osvetom Se dato Augu sto i Nemesi Piae, uspor. I. Boja n.ov • s k.i N. st. XI 1967 191192. Cf. V. P a ! k v a l i n GZO.\II, 1916,9, 1616-169. ' ' ' ' 56 Spominje se u povelji kralja Tome iz 1446. g. Mon. serb. p . 441 ). U s1por. M a z a li GZM, 1950, 2:26 i d. 57 O problemu ubJkaoije Splonuma: G. A l f cl y, Splonum, Acta Antiqua Aca d . sclent. Hung., Buda pest 196 2, X, fasc. 1- 3, p . 1- 12, gdje se citira i ostala literatura. Alfoldy locira S;plonwn u # ipovo n a Plivi, v . I poglavlje, dionicu Leusab a - Baloia. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 320, J . J. W i lk e s n. dj., XIII, 196,5, 111-.1.2'5, koji Splonum identificira sa mun. S. kod P ljevlj a . Op! irnije o tome I. B o j a n o v s k i, B aloie, rimski municipij iz ! ipova na Plivi, Acta, VII, 347-369. Od starih pisaca Splonum jedini spominje D .i o LVI. 11, 1-2. Municipalitet Splonuma je natpisima : CIL III, 2026 (Salona), 8783 (Ka ! tel 1322 (Ampelum, Dacij a ) i GZM, 1940, 20 Spom. 98 130 (kod Pljevlja). Cf. i S. D u " A XV, sv. l (1965), 87, b1lj. 5. i D. S er g e j e v s k i, GZM, 1940, 22. Cf. bilj. 5", Cf. bilj 5". 58 Upozoravam i na Brun ! midovo mi ! ljenje, VHAD III, 1898, 195- 199, b ilj. 4. - Cesta je Unu prelazila kod i preko Utolice i Memi!11Sike vodila u S isak. Cf. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4. tzv. Toprkala u Carakovu.
1

=:

=

218

i Petrovac--Knin bila je glavna prometna arterija i stare hrvatske d rzave. U pot vrdu tome govori jo ! uvij e k prisutna tradicij a o k ralj evoj cesti i o bij egu kralja Bele pred Tatarima, o njegovoj Starigrad na iznad Bravskog, o K r aljevim torinama i Kraljevom kladencu. U z uvaj stari put povezane su broj ne legend e koje na svoj n aCl!!, pun im aginacije , n a t a j h istorij sk i iz XIII s t .5 P Tradiciju o tom i o k r aljevom biJ egu r:;r ed b ijesnom vojskom D " ingis-kana60 na d a na ! nje stanovni ! tvo pre!llJelo je pleme, koje je nad ovim stazama stra " a r ila, dok ih u XVI st. ne zauze ! e Turci. Ovu su komunikaciju koristili i Turci kroz cijelo vrijeme svoje v ladav ine . Ona je slu " ila sve do kraja XIX st. kada ju je zamijenila savremena makada m ska cesta. Evans i Ballif imali su jo ! >>zadovoljstvo<< da more maiorum ja! u po ovom star om putu koji narod naziva put«, Put Crne kraljice ili Put Marije Terezije, ili naprosto »Stari put« 61 . Od komunikacije Salona-dolina Sane odvajalo se vi ! e i vicinalnih putova, tako da je i ona bila potpuno u sistem rims!:c cestovne mre " e.

59

E v a n s, AR, II, 57-58.

"" >>Venit autem (sc. r e x) n on quasi iter faciens sed quasi per aerem vol-an s, loca invia et montes aspe rr:mos su.pergrediens, unde numquarn e;:ercitus ambulavit< <', T o m a A r h i o n, H ist. Sal. e. XXXIX. 61 G. 1973. cesta je asfaltirana od Petrovca do Grahova. - Svoj prvi su sret s ovom cestom i sa rimskim cestam a u Bosni i Hercegovini opisao je B a ll if, GZM, 1891, 369: isprva te usjeke samo s jedne ili druge stran e puta, pomislio sam da ih je valjda ovda ! nji svijet, kako lak ! e potezati debla. Zapitam o tome moga pratioca a on mi odgovori »Bog zna«. AH I kad uskoro. za Hm opazih te usjeke podj ednako s jedne .i druge strane u grebenima, pa kad mjerenjem da im je uvijek jedan te isti razmak od l , 2 m, onda nijesam mogao a da ne pomislim, da ·ih je ljudska ,r uka, kako bi uklonila grebene da ne smetaj<u kolima, koj a su onuda i! la, i d a su to vaga ! i, koji, ih putu po duljini, se kanda n e stoje ni u kakvoj v ezi. Makar da sam rimsku cestu zami!ljao, opet n aumim, da u Donjem Uncu pitam, da li onuda nema ostataka od r imskih gragjevina i drugih stvari«. Uspor. i sl. l = Strassen, T. I , sl. 2. vrlo za sada ! nji izgled rimskih cesta na kra ! kom terenu.

219

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA OTAVICE VAHD, 1926/2,7, 1 144 Starinar 19:216i/.2.7 Claudius II PECI l. Spom. 77, 216, 1br. 41 RESANOVCI 2. Ballif - Patsch, Strassen, br. 18 = CIL III 13329 Claudius I

XXXVI

Olaudius I Olaudius Claudius I ane:p1graf,ski Claudius I -

DRVAR 3. Sergejevski, Spom. 77, 26, br. 42 XLII? 4. ! Ballif - Patsch Strassen, br. 2 CIL Lri 13,3 3:0 XLIII 5. iBallif, Strassen, br. 3 6. Ballif, Strassen, br. 4 7. iBaiLif - Patsc<h, Strassen, br. 5 = ODL IIii 13• 331 XLVI

=

in situ

in situ

CRVLJIVICA 8. BaUif, Strassen, br. 6 Ser;g, Slpom. 77 br. 43 9. iBallif, Strassen, br. 7 O ! TRELJ tlO . Bo,janovski ll. BaHif, Strassen, br. 8 VEDRO POLJE 12. Boj.ano·Jski BARA - GORINCANI 1!3. BaHi.f, Strassen, br. 9 CIL III 13332 14. Ballif, Strassen, hr. 10

=

XLVIII (?) Claudius I - in situ anepigrafski - in situ anepigrafski anepigrafski uni " ten

in situ

LVI

uni " ten -

in situ

KAPLJUH 15. Ballif, Surassen, br. l l BRAVSKI V AG ANAC 16. Ballif, Strassen, br. 16 CI:L Iiii 13337

anepigrafski -

in situ
uni " ten

=

anepigrafski -

BRAVSKO . 1 7. B allif, Strassen, br. 17 = CIL IlJI 133137 18. BaHif, Strassen, br. 1:2 = CIL III 13333 LANI ! TE 19. BalHf Strassen, br. 13 CIL III 13334 KOPJEiNlCA 2.0. Ballif, - Patsch, Strassen, br. 14 = CIL III 133.35 RRii S .JEKA SMAIL BEGA 2:1. BaUif, Strassen, br. 15 CIL !JI.I 133r 36 DONJA SA:NICA 22. Bajanovski

tragovi natpisa LXVII sa milijacijom

LXVI (?)

sa milijacijom -

in situ

LXIX

Claudius I -in situ (?) tlra.govi natpisa fragment, in situ ·uni'" ten

=

220

VI
PUTOVI (Viae vicinales) Na svom putu kroz unutra ! njost zemlje magistralne ceste granale su se u splet putova i tako povezivale. Na taj bile su uspostavljene i veze koje su integralno povezivanje zemlje. Ovi regionalni i lokalni putovi nastali su na autohtonoj osnovi, a u nekim zadr " ali su i svoj predrimski izgled, putovi u planinskim krajevima i dolinama. A. Generalni pravac itinerarske komunikacije Salona- Argentaria vodio je na sjever-sjeveroistok, putem glavni grad provincije sa dubokom unutra ! njosti provincije i sa Panonijom. Da bi se u cestovnu mre " u i na taj povezala lateralna adaptirani su ili brojni transverzalni putovi (viae vicinales). Ni u antici kao ni danas svi pravci nisu bili istog Neki od njih (npr. put iz Duvanjskog polja preko Blidinja u Ramu, put preko Uni ! ta i dr.) n astali su na predrimskim komunikacijama i nisu bili osposobljeni za kolski promet. S vremenom su putovi isprepleli osnovne pravce poput paukove mre " e, tako da su neki krajevi u unutra ! njosti provincije u rimsko doba imali mre " u putova nego ! to je imaju danas. Ovdje spomenuti samo najva " nije.
l. Salona iza j ed::m vicinaln i put odvajao se odm ah iznad Ri " i n i e a, u blizini Klisa, i povezivao sa Salonom brdovito iza K ozja ka, sa centrom u Gradini (k . 494) 1•

2. bilo je u T r i l j u (Tilurium, Pans T ilu1·i), gdje se od ceste Salona-Argentaria odvajala velika itinera rska cesta koja je Salonu povezivala sa Naronom i dalje sa Skadrom i Dirahijem (Itin. Ant 387-389 i Tab. Peut., Segm. VI i VII). Caput viae ove komunikacije bio je u Trilju. po svemu, cesta je bila nakon Dolabele, a potje brojnim miljokazima, od koj ih ovdje navodimo samo onaj iz Donjeg Prologa, n edaleko od L jubu ! kog, koji je Miljokaz je post avlj en u carevima Gaju Vibiju Trebonijanu Galu i njegovu sinu i suvladaru Gaju Vibiju Afiniju Galu Veldumnijanu Voluzijanu, koj i su vladali od druge pol. 251. do jeseni 253. godine:
Bu l J el Arkeolo ! ka karta Solina i okolice, BD, 1:902, T. II. Ala BD, 1878, p. 54 i d; B a l l if, Strassen, 31- 32 ; P a t s e h, Naro;na, 2.8-86; VAHD, 192.7 , 151; Naselj a, 5.";---58; is ti, AJ IH 6-6-59; S e rg ej e vs .k •i, GZM, Uf52, 7:3-10'4 i 111-111 2· IVI. Ve go, Bekij.a, 40, sL Hi ; L Boj a n .ovs .k ·i, Mogorjelo r1msko »Turres«,
1
2

GZtM, 1939 I:l7-163 = WlVI II A (1972), 185-214.

221

Slika 19.

Milj okaz ca r e va Gala i Voluzij a na iz Donjeg Prologa kod Ljubu! kog (III st.) (Foto C.

222

Imp(erat ori bu s) Ca[e(sari bus)] l C(aio) Vi bio G[allo] l et C(aio ) Vibi o [Vo]I [u j ]siano ·p(i i s) fe l(icibus) / 5 A ug(ustis) .

Vis . fr agm enta je 37 cm, a p r omjer 27 cm 2a . 3. Jedan se ogr anak od v ajao u Br e k a l i m a i preko Bu ! kog blata vodio do Vido ! a n a L ivan jskom p olju. Cesta nije dokazana n a cij eloj du k od Brekala uka zuju na i ovog pravca . Cesta "in i, ali je im ala lok alni karakte r: d a pove "e n a selja uz rub Bu ! kog blata-Ra ! eljke, i sa itine rarskom ko m unikacij om S alona-Argentar ia3. Nij e dokazan o da j e ova cesta prema Vido ! ima n asta vljala padinama Kame ! nice, iako bi takav p r avac imao svog rezona jer bi predstavljao vrlo pogodnu i kratku dviju itinerarskih cesta: Salona-Argentaria i Salona-Servitium. mi ! ljenje (BD, 1878, 54), po kojem je nasip u Bu ! kom blatu dio te ceste, ne m o " e se prihvatiti jer se radi o prirodnoj diluvijalnoj formaciW. na ovako zacrtanoj trasi le " e brojni prethistorijski, i srednjovjekovni lokaliteti u Ra ! eljkama, nasipu, Podgradini, Bilom Polju, Vr " erali, Pothumu, Vido ! ima i 4. U B u k o v o j G or i (Korita), na ju " nom rubu Bu ! kog blata, na mjestu gdje smo lokalizirali mansio Ad Libros, odvajao se jedan krak preko Studenaca p rema jugu i povezivao cestu Argentaria-Salona sa itlnerarskom cestom Salona-Tilurium-Na rona. Cesta je preko Zidine, Vin ice i Studenaca vodila na U Studencim a je bilo lokalnih putova, a samo mjesto i gradina, Velika okolica u prethistorijsko vrij eme jako g radina, Gradina Jova, i druge) . U novije vrijeme ove je gradine ispitivao J. te prona ! ao na gradini i oko nje prostrane ostatke rim skog naselja (na Dv orinama se vide i koloderine rimskog puta koji je vodio p r ema sjeveru). prij edlog da se u Studence bili delmatski centar - lokalizira Bil(l)ubium (Tab. k oj i su Peut, It. A nt . 338,2) n ij e prihvatljiv stoga jer je Bilubio (var. Biludio) stanica na magistralnoj cesti S alona-Narona (ovdj e navedena pod br. 2), a ona je p r olazila ju " nije preko Kolika je pak opravdanost B ritu bikacij e Setov ije ( L:ETov \a, App, Illyr. 27), koju j e Oktavijan nakon t e ! kih bor bi osvoj io 33. g. pr. n. e ., u Studence, a na osnovu toponima Satulij a relikt?) iz samih Studenaca, pokazat istom daljn ja ispitivanja5. Vego, n. mj . B a l l if, Sh:assen, 25 i karta ; A .b r a m •i VAHD, 19,27, na prilo" enoj karti; P a ! a l Na.selja 35 .i AJ III, 6• 5, al1i je cesta na karti samo kao vjerojatna . Istim je pravcem vo dio cestu i Ra d i m s k y, GZiM, 1894, 313, koji jo! navod•l spuri,le kod I u Brekalim a v.ide se spm.ile na dva mjesta, odmah uz dana ! nju cestu. ' Cf. A. M ay er, V.t\HD 19• 40, 126. 5 Ba ll if, Stras•sen, 216 i karta; VAHD, 1927, karta ; P a ! al Naselja, 35 i karta; J . Br i t v Neka topografsko-povij esna pitanja s tel'itor.ija Delmata, VAHD, LXV-LXVII (191 6,3--111 965} , 34- 36, .sl. 5. - Cesta je opoisama u BD I (1878) , 56 ovako: • » In fatti, pochi metri a destra del sagrato di questa chiesa scopronsi indubbi vestigi di questo tronco antica, in dir ezione N, che passava presso i casali M r njavac di ed entr ato nel territorio di S t11dence, andava pressa i casali Udil jak non lungi d:1lla chiesa parocchiale, poi a destra delle case indi attraver sata la pianura di Studence arrivava al co nfine austro - ottoma no nel p un to denominato K o! utja - stopa s.o.pra d
23

3

223

5. U Pr i s o j u, n<. sjevernom rubu Bu ! kog blata, odvajala se tajedna cesta, koja je preko Golinjeva i Pothuma povezivala Livanj-

ska polje sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria, a ujedno i sa itinerarskom cestom Salona-Servitium (Tab. Peut.). U Prisoju je bilo naselje 6 • Ovaj pravac obilje " en je prethistorijskim gradinama u Prisoju, Mi ! ima, Pothumu i Vido ! ima, nalazima u Prisoju, Vido ! ima i Livnu i srednjovjekovnim nekropolama u Prisoju, Golinjevu, Mi ! ima, Vido ! ima itd. 7 • 6. Na D u v a n j s k o m p o l j u su se odvajala od ceste SalonaArgentaria dva kraka prema istoku, jedan sjevernim rubom polja preko (Lib) , a drugi ju " nim rubom. Oba su obilje " ena prethistorijskim, i srednjovjekovnim lokalit etima. Oba su vodila u naselje pod Gradinom u Crvenicama, u dijelu Duvanjskog p olja, gdje su se sticali jo ! neki putovi. Tragovi ovih cesta nisu se na mekanom zemlji ! tu, osim na Jarmu, Crvenica i Rakitnog 8 . Ovaj pravac se nastavlja i dalje prema dolini Neretve, gdje su u Cimu, Potocima i kod evidentirani i objektP. O rimskim cestama i naseljima na Duvanjskom polju pisalo .se dosta 10 • O njima biti jo ! govora i u ovom radu u ekskursu o ubikaciji Delminiuma. 7. Prema mi ! ljenju starijih jedna cesta je od M o kr on o g a na Duvanjskom polju (pravac prema # uici) vodila pokraj gradine Buhovo i kroz silazila na Livanjsko polje u Vido ! e (preko sedla Lani ! ta). Na karti u CIL III obilje " ena je kao sigurna, ali je Ballif nije usvojio (Strassen, 27) , nego je u svoju kartu unio kao sigurnu cestu koja je i ! la ravnijim terenom sjeverno od Tu ! nice, a koja je ispod Borove glave povezivala Livanjsko i Duvanjsko polje, na taj Tu ! nicu. Kao dokaz za ovu svoju varijantu Ballif navodi spurile kod Mokronoga. v•ilaggio ottoma.no di Vinica . Da qui ascendendo, cJoi.rLgeva·si lungo il tenere di Gornja Vi nica ed arrJvaTa all'alti• p iano detto Miakovo poLje, attraver.so il quale ngeva lungo la .looaHta Zidine fino a Koll"ita (tj. Gradina u Bukovoj Gori, s.i spL k . o. K·or.i ta, p ri m. I. B.).« Na tom mjestu smo loka-liziraN mansio A d L i br o s . Na opisanom rpu tu :papa " ene su brojne paralelne koloderilne ( »soLchi pamLeni che vengono tuttodi incavati ne' macigni«). BD, ibidem. 6 I. B o j a n o v s k i, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanj-

skog polja, GZM, 1970, 15-18. I s t i, bazilika u Prisoju, AP 10, 1968, 162-165. Op ! irnije o tome v. naprijed u VII poglavlju. 7 Op! irnij-e o ov· OI.i di·o nici: I. B o j a n o v s 'k 'i, baziJoika u Prisoju na Bu ! kom blatu, u pripr emi. 8 P . B a k u l a, Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867, 135: > > Intra co Hes
Jaram et Ostrc est via anViqua, in duro inc:isa siLice, ad quingentos passus; ubi ex celLent em per en n em font em invenire est« . USJpor. Rad i m s 'k y, GZM, 1895, 309 i B a l !ti f, Strassen, 31.

U Cimu i P otocima otkopan e su baZJHike, dok su u evidentirani ostaci naseobine. Za Cim. uspor. T. A n AP 8, Beograd, 1966, 142-144. Za Potoke: Rad i m s k y, Rimski grobovi kod Han-Potoka blill:u Mostaru, GZM, 1890, 337 i P a t s e h, Rimsko glavno mjesto u Bij elom polj u kod Mostara, GZM, 1904, 33-43. Za v. R a d i m s k y , i rimske sta•rine kod blizu M{)stara, GZJM, 1-891 2, 33.2 • i d. I s t i, nalaz]! ta, Sara jevo, 189'1, 12• 5 sl. 310. 10 B a ll ,j f, S tra-ssen, 28- 29; Ra d ·i m s k y, GZM 1894, 304 ; P a ! a l •i Naselja, 35-38; is ,t i, O n aseljima uzdu " rim ske ceste Duv.n o- Varvar a na Rami - Gorn ji Vakuf - Vitez - Zenica, Godi! nj ak IDBiH, 1954, sv.
9

VI, 194 i d.

224

Ballifov pravac mnogo je vjeroj atniji od ceste preko Tu ! nice i za koju se posebno zalo " io Radimsky1 \ a koja u stvari nije ni ! ta drugo nego sta ri put, koji se penje do visine od 1300 m. Osim toga, na Gradini u Vido ! ima nije evidentirano rimsko naselje. 8. Samo l km sjevernije od M o kr o n o g a (na cesti Duvno- ! uica) odvajala se jedna rimska cesta koja je preko Pakline planine vodila p rema Ravanjskom polju i spu ! tala u dolinu gornje Rame. Tim su pravcem Ballif i vodili itinerarsku cestu Salona-Argentaria 1'2 • Cesta preko Ravanjskog i Vukovskog polja, tj. preko Pakline i Radu ! e planine po svoj prilici je stari i rudarski put koji je Gornji Vrbas povezivao sa Duvanjskim poljem, dok je krak preko Varvare (Gornja Rama) imao vezu sa dolinom Neretve. splet uglavnom planinskih putova (tzv. voznici) oko Prozora, Gornjeg Vakufa i Fojnice u stvari su rudarski i putovi, sa vrlo visokim prijevojima, pa u tome izrazito planinskom (Vranica i Bitovnija sa prijevojem Pogorelica) ne t reba tra " iti rimsku cestu I reda. Jedan od takvih rudarskih putova anporijekla je i onaj koji je opisao Radimsky na potezu Kri " -Kupres, ju " no od Ovaj se planinski put dolinom Mutnice spu ! tao u podGornjeg Vakufa 13 • 9. velika raskrsnica putova (kvadrivium) bila je na Ripolju kod vrela U ! i v e a (Kupre ! ka visoravan). O ovome raskr ! u je bilo govora. Na ovom mjestu prema sjeveru se odvajala itinerars ka cesta - Salonae-Servitium (tzv. Solarski put), a prema jugu, u dolinu Rame, put preko Ravanjskog polja, koji je dio recentnog Solarskog puta 14 • 10. Vrlo raskrsnica putova bila je i u dana ! njem B ug o j n u (Bistue Nov a). Okomito na pravac na ! e magistrale vodila je dolinom Vrbasa cesta koja je - kao i danas- povezivala dolinu Rame sa Jajcem i dolinom Plive. Ovaj pravac je poznat iz Ravenatove Koz mografije (IV, 19; 217-218): Baloia-Apeva-Sapua-Bers e l l u m - I b i s v a (koruptela za B i s t v a?). Ako je Baloia, dana ! nje Sipovo na Plivi, onda Apevu, Sapuu i ostale Ravenatove postaje treba t ra " iti na starom putu Jezer o-Jajce-Karaula-Turbe - (Oborci?)-Bugojno. Apeva b i mogla biti u Jezeru ili u Jajcu. Ubikacij a Sapue ostala je do danas iako je bilo nekoliko kombinacija. od p retpostavke da je Baloia = Bj elajce (Bilaj ce) na Crnoj rijeci nizvodno od (Varcara), Truhelka je Apevu locirao u Podlipce, S apuu u Bersellum u Mo! unj , a Bisvu u Zenicu, a Baloju u Baljvine na Vrbasu , Apevu u # ipovo (sic !), Sapuu u Donji Vakuf, Bersellum u Varo ! i ! te (Turbe) i Bisvu u Mo ! unj. je Ravenatov p ravac identificirao sa >>Solarskim putem<<, ali se nije upustio u nesigurna
GZM, 1894, 304. Us.po r . I ·p ogl avlje, di·o nica Bistue V·e tus - ad Matrkem. B a ll if, Strassen , 26. P a ! a l N aselja, 38 i d. I s t i, GZM, 1953, 278 i d . 1" O rimskim lwmunikacij.ama u ovom B a ll if, Strassen. 2.8-29, us·po'l'. P a ! a l GZIM, 1953, 2·7t8 i d. I s t i, N aselja, 38-4r 1 i 67-68. I s t> i O naseLjima u zdu " r imske ceste D-uvno - Varvara, 20·5---,2,14. Cf. Rad i m s k y, A rheolo ! ki leksik on , s. v. Kri ", i P . A n Nova nalazi! ta iz rimskog doba u Neretvi, GZM, 1960-1961, 334. u B a s l er, GZM, 1953, 339.
11
12

225

lociranja pojedinih Ravenatovih stanica, osim ! to je pretpostavio da je Bisva = Bistue Vetus u Varvari15 • Za Ravenatovih »civitates« na ovome pravcu nema potrebnih elemenata u prvom redu orijentacije, jer Ravenat pojedinih naselja ne daje distance. Osim toga, u kanjonu Vrbasa nizvodno od Donjeg Vakufa nisu otkriveni tragovi naseobina i rimske ceste. Cesta je vjerojatno i ! la preko Karaule, gdje je Hoernes (AEM, IV, 18) opisao lokalitete kod Podlipaca (Jajce) i u dolini La ! ve, nedaleko od Turbeta, na taj uski defile Vrbasa Donjeg Vakufa i Jajca. Izvjesnu indikaciju za pribli " no lokaliziranje S a p u e pru " a terminacijski natpis sa Vaganca na Janju:: inter Sapuates et ... matinos (Lamatinos?) iz 37--41. g. n. e. (CIL III 9864), koji je uklesan u stijenu, uz lijevu obalu Vaganca (ili Kupre ! ke rijeke). je da su ispa ! e s desne strane rijeke pripadale jednom, a s lijeve drugom »plemenu«. Mikrotopografska istra " ivanja koja sam vodio u vezi s trase rimske ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), dovela su me do zakda su S a p u a t e s dr " ali zemlje od Vaganca, do doline Vrbasa, pa i preko Vrbasa. Stoga bi Sapuu valjalo tra " iti negdje u podJanja, Komara i Karaule, tj. oko Jajca, Donjeg Vakufa, Turbeta i Oboraca. Ako defile Vrbasa, najprirodniji bi pravac ceste bio: # ipovo- (Baloia)- Jezero- Jajce- Podlipci-Karaula-Turbe-Kopilo-Bugojno (Bistue Nova). Obilniji ostaci iz Jajca i Turbeta (Varo ! luk). Sigurnog za rje ! enje ovog pitanja zasad ipak nema, pa istra " ivanja treba usmjeriti na detaljnija topografska ispitivanja ovog koje nitko nije ispitivao nakon Hoernesa (AEM, IV, 18). Ovdje bih posebno istakao naselja u Turbetu (Varo ! luk), koje je zauzimalo prostor, sa bazilikom u centru 16 • Cesta preko Karaule jo ! jednom je povezivala obje velike itinerarske komunikacije. ll. raskri " je cesta bilo je i u M o ! u n j u (Stanecli), i opna polju. Na Gronice u La ! vu odvajao se put prema Travniku, koji se mo " e pratiti po njivama uz desnu obalu La ! ve. Ovaj se ogranak nastavljao prema Turbetu i vezivao na Ravenatov pravac. I Travnik je u rimsko doba bio naselje17 •
15 Tr u h e l k a, GZM, 346-34·7. K u j u n d " Cas opi s »Vrhbosna «, 1933, 255-256 i VAHD, 1925, 47 i d. P a ! a l Naselja, 50. ta Truhel'ka, GZM, 18· 9·3, 685; Hoffer, 1895, 44; GZM, 1924, 83; S arheologom, N. st. VI, 239.RevliziJono isko,pav.anje W70. g. pokazalo je da u Varo ! 1uku pripada tipu dvojnih bazilika. Jedan stari k ar a v a n s k i p u t vodio je iz Turbeta na - PuJac - ! uma Mra"l.'i:njac ( u 'kojoj su eviidentitr .a ne antd Y ke opeke, H off er, GZM, 189'7, 60---461) - Kalin - Bugojno. - Put preko Karaule potje i najnovi1 j1 im nalaJZJima naselja na njivama zv. Gromile i K a'menice, nedaleko Gradine u na seoskom putu Turbe - Potkraj (1973). 17 Hoffer GZM, 189·5, 48; Patscth, WM XII, W6; S ar heologom, 14. Na lok. Kr ! la u Travniku vidio je g. 1958. prof. prilikom radova na izolaciji temelja stare turske kasarne, vi ! e fragmenata vims\lcih madgrobnLh spomen1ka fragmenata), na koj• i ma je bilo i na.1Jpisa. Ovi nala:?Ji su usti·tnjemi i upotmj.e!bljem• i za tucanik. Usmeno prof. - Jedna rimska naseobina (zgrada?) stajala je na lok. Crkvina uz desnu obalu La ! ve, u blizini tvornice ! ibica, u Docu.

226

Rimsku cestu Travnik-Mo ! unj slijedio je prof. i lijevom(?) obalom La ! ve. Kod stanice Dolac prelazila je na desnu obalu i pratila je do Mo ! unja. Prof. je kod mosta na Gronici vidio na dva mjesta spurile. Jedna od bila je duga oko 8 m, a druga 12 m, dok je sam put bio ! irok do 4 m 18 • Prilikom toga puta (oko 1950. g.) uni ! tene su spurile i tragovi rimske ceste koja je vodila pored La ! ve do Malog Mo ! unja. 12. Jedan se put- izgleda- odvajao i dolinom B i l e prema sjeveru1g. Na tom su pravcu, vjerojatno, stajale rimske naseobine u " ipragama i I u donjem toku Bile bilo je vi ! e naselja -u Poljanicama, Postinju i Ovaj put je bio povezan preko Stranjana sa dana ! njom Zenicom. (Dolinom Vrbanje prema Banjoj Luci vodio je\ jedan turski put, je kaldrma mnogo u # a). 13. Prema mi ! ljenju iz Mo ! unja, odnosno iz Viteza, odvajala se jedna rimska cesta preko sedla V j e tr e n i e e u Zenicu i vodila dalje niz rijeku Bosnu. Izrazitih ostataka na ovom pravcu nema"2 • 14. U V i ! n j i k o m p o l j u, u Gromiljaku, kod Had # i-Be ! lijine gdje se - vidjeli smo - nalazilo rimsko naselje, odvajala se jedna cesta prema Visokom i Brezi. U stvari, bio bi to zavr ! ni krak Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitiatium. Cesta nije prolazila kanjonom rijeke, nego b rdom preko Kru ! evske kose, te se kod spu ! tala u polje, a odatle vodila prema Podlugovima i gdje je po svoj prilici bio castellum Hedum (Gradac u U polju ovaj se ogranak vezivao na rimsku cestu dolinom Bosne, koja je povezivala Sarajevsko polje sa Zenicom 24 Jedan stari put koji izbjegava dolinu Bosne vodi iz preko Mrakova i u Semizovac. 15. Iz V i ! n j i e e odvajao se jedan ogranak dolinom Lepenice prema gdje se spajao sa cestom Narona-Nevesinjsko polje-Ko18 Usmeno prof. - U Docu na La< !VJi bio je kalffieni most - n a jedan luk - koj1i je topovima pm·u ! io Omer-pa ! a La tas, H off er, GZM, 1H91 5, 5:2 i P e tr o v S arheolo.gom, 9. - B a ll if, Stras·sen, 51, u pop.isu milj-okaza navodi i fragmentarni miljokaz iz 'Pravnika 4,g). Nalaz drugog dijela ovog istog kamena, kako me je informirao prof. pokazao je da se ne radi o miljokazu nego o stupu. Oba fragmenta su pohranjena u muzeju u Travniku. O miljokazu, uspor . H off er, GZM, 1895 50.- Cesta iz Travnika u Mo ! unj mogla je voditi i preko Osoja u Dolac, i dalj e. 19 H off er, GZM, 1H9:3, 321 3: »Ipak je dosta o-snovano .m i.!ljenj.e da je od Zenice preko Stranjana i Pojske na Bilu (na Biloj starinski most u Postinju kod MaJ·i na, str. 3221 ), a odanle na Vrbanju te taJm u Banj-u Luku v.odila rimska cesta .i svijet kazuje o staroj kaldrmi u ! umama Vti•soko nad Bilom po kojoj se mo#e hodati na Vrbanju, ali malo ko ,z na ovaj put« . 20 Rad i m s k Y, GZM, 18: 91 2, 75. 21 H . o ffer, GZM, 11 8·915, 5:9; Sie lski GZM, W.31 , 7; S arheologom, 2.. Cf. K u j u ·n d ! GZM, 1916, 477. Cestu preko Vjetrenica posebno je ispitivao P a ! a l GZM, 1953, 2a3, sl. 3. P. A n Lepenica, Saraj evo, 1963, 167. U kod Podlugova je poznati natpis Batona Likajeva sina (Bato Liccai f.), sa n ajv·i!e dirskih imena, V ·u l Spom. 77, Beograd, 1934, br. 16, p. 40. - Cesta nije Jspitana. Ona prolazi zapadno od Cr k v i n e, u Podastinju, koja je jedno od prethistorijskih sa naseljem i utvrdom (v. A nLepenica, 156 i 162). 24 I. B o j a n o v s k .i, Rimska cesta dol1 inom Bosne, v. bilj . 39 u pogl. IV.

227

njic-Ivansedlo-Sarajevsko polje-Romanija - Han-Pijesak-Podrinje (Domavija)• 5 • Na ovoj sam trasi u na ! ao jedan depo " eljeznodobnih kopalja, ! to govori o predrimskom postanku ove komunikacije. 16. Kod H a n-P l o e, u polju, odvajao se jedan krak koji je vodio u dolinom Lepenice preko Kulije ! a i Mokrina. Kod bila je raskrsnica, jer se jedan krak odvajao i prema sjeveru te preko Godu ! e vodio u Visoko. Na osnovu rimskog materijala pretpostavlja da je kod bila jedna m a n s i o, ali je vjerojatnije da je ovdje bila mutatio. Odavde i nalaz anepigrafskog miljokaza, a zanimljivo je i narodno o »crkvi<< na vrelu sv. Ive, gdje je ovaj miljokaz otkopan. Bilo je navodno i drugih kamenih fragmenata. - I napokon, na u blizini izlazio je jo ! jedan put koji je dolazio iz Kre ! evskog polja preko Homolja i Kulije ! a, dok je preko Vi ! njice Kre! evsko polje bilo povezano i sa Visokim (via Godu ! a). Jedan miljokaz evidentiran je i na 17. Cesta Salona-Argentaria izbijala je u Sarajevsko polje u podB l a " u j a, gdje je evidentirano vi ! e rimskih Tu se spajala sa cestom iz doline Neretve, koja je preko Romanije vodila za Podrinje. Osim navedenih, bilo je i drugih pravaca lokalnog ili regionalnog ali bez detaljnih mikrotopografskih ispitivanja koja bi dala oslonac za datiranje i za stratigrafiju cestovne mre " e, o njima se ne mo " e ni ! ta pouzdanije Po sada ! njim saznanjima ne mo " e se ni kada je bila veza Dolabeline ceste ad Hedum castellum Dae:sitiatium sa Sarajevskim poljem. Vjerojatno se to zbilo uskoro nakon Dolabele. B. Vi ! estruke veze su postojale i magistralnim cestama Salona-Servitium i Salona-Burnum-Ulcirum - dolina Sane. I ovdje navodim najva " nije, samo one koje se mogu potvrditi arheolo ! kim nalazima ili drugim indikacijama.
l. Iz M u (Andetrium) se jedan ogranak odvajao i dolinom Sutine vodio do Ekvuma. Na ovom pravcu nisu evidentirani tragovi rimske umjetno ceste (via munita), ali je ona zbog veze Ekvuma i Andetrija, koji je kasnije u ! ao u agerski sastav Ekvuma. I ovaj put je autohtonog porijeklal.!ll.
25
26

An A n

Lepenica, 163. Le,penica, 168. Mdjokaz kod vrela sv. Ive -otlwpa• n je

wz sadat!n:ju cestu, ! to pokazuje da se dana ! nja cesta na ovom odsjeku

uglavnom po1kl 21pa sa r imskom cestom. To se mo " e za cestu Bu- K iseljak - Bla " uj, na ! to ukazu}u n.ieZJ:ne 'k arakter.isti.ke. Tek tu i tamo u novij e vrijeme je radijus zavoja, dok se u niveleti trase nije promijenilo IJJgta. 27 E v a n s, I.R, lU, 16<-U1 7. I. C re m o · ! n j lk , Izvje ! taj o is,k op:inama u kod Bla " uj a, GZM, 1'953, 303-304. S er g e .i e v s k i, A r heolo ! ki nalazi u Sarajevu i okolici, GZM, 1947, 33-36: na Crkvi ! tu u Bla " uju, le " ao je u doba lwmpleks ZJgrada. Uspor. Tr u h e l k a, GZM, 1890, 9G, s l. 2 i P a t s e h, GZJM, 1894, 3413-34'5. 2s B a 1 if, Strassen, karta, ovim pravcem vodi cestu Salona Aequum. Cesta je kao sigurna, aii neisp)otama. USlpor. Ve.i th, Die Feldziige, 84 i sl. 17, koH ov.om komun1kaci}om 'p ovezuje Andet.r.i j sa S. G un j a a, T.op. pitanja, 33-3:8.

228

2. Jednom prometnicom je E k v u m svakako bio povezan i sa Kninom, ali ni u ovom ne znamo da li je to bila komunikacija. Na ovoj su cesti le ! ala brojna autohtona naselja i gradine u Gornjoj Cetini, a pravac joj treba pretpostaviti lijevom obalom rijeke Cetine"-9 • 3. U V i d o v i i m a, nedaleko od Grahova, kod Begovac vrela, odvajao se put koji je preko dana " njeg Grahova Diciona povezivao sa Livanjskim poljem. Na ovome pravcu, osim Grahova, evidentirana su znatnija rimska naselja u Grkovcima i Gubinu. Ovaj put izlazio je u Li " tanima na magistralu Salona-Servitium'30 • 4. Jedan put je iz Dr v ar a vodio dolinom Unca te preko Preodca i Rora vezivao Unca sa poljem. Na itinerarsku cestu Salona-Servitia izlazio je kod Glavica na polju. Tragovi ceste nisu se ni na ovom pravcu iako je ova komunikacija vodila po geolo " ki terenu. Stoga se mo ! e da ni na ovom pravcu nije postojala zidana cesta (via munita ili via strata)31 • 5. Napokon, kako smo vidjeli, cesta Burnum - dolina Sane razdvajala se u tri smjera na L a n i " t u . Jedan krak je vodio prema istoku, te se preko Sitnice i Dubice vezivao za magistralu Salona- Servitio na kra " koj visoravni Trijebovo iznad Na odsjeku Sitnice i Dubice se >>stara kaldrma«, " iroka oko 4 m. Na dionici i Sitnice ovaj put nije vodio pra"'vcem dana " nje ceste nego preko Donjeg Ratkova. S obzirom da su na arealu dana " njeg bile put je vodio preko brda na kojem se nalazi srednjovjekovni grad Obilje rimskih crepova i opeka na starom gradu ukazuje da j e na ovom polo ! aju i u rimsko doba bila utvrda (bu1·gus, specula). 6. Kod K l j u a odvajao se od opisane komunikacije krak koji je vodio uz Sanu, te preko Slatine i Srijede izlazio na magistralni pravac Salona-Servitium u Medni. Ovaj pravac je samo ostacima rimskih C. Osim navedenih vicinalnih i regionalnih na pravac Salona-Siscia, cesta Salona-dolina Sane bila je vi " estruko povezana i sa cestama na zapadu, koje su unutra " njost provincije povezivale sa gradovima na primorju (Salona, Siclis, Tmgurium, Rider, Iader, Senia), a preko njih i sa velikim cestovnim raskrsnicama kao " to su Sisak i Akvileja, preko koje su u Italiju vodile sve ceste iz Dalmacije i Panonije.
303.

P a t s e h, GZM, 1899, 71. Z a n i n o v i

Delmati, II, 26. Isti, acta VII,

Uspor. I .poglavlje, dionica P·e lva - Sal\ni.ae. - Jedan v.id nalni .put, 'koji je vjerojatno polazio iz Grkovaca, vezao je Grahovsko i Livanjska polje sa poljem. polje), gdje smo ubicirali Salviae, i Bastasa na Livanjskom polju, gdje je n a Ba:sta!"iJce bHo znatnije autohtono naselje, je preko Staretine na vi " e mjesta " iroka kaldrma koja se jo " .i danas u lokalnom prometu ·kor.is1Ji, S er g e j e v s k i,.
GZIM, 19142, 124.
31 S er g e j e v s k ; i, GZIM, 194t2, 12• 4. I s t i, Rimskii spomenici i:z Livna i Prekaje, GZIM, 1931, 22. 32 Us,por. I poglavlj-e, di01nice Sarnade LeusaJba i LeusaJba - Lamatis. u novije vrijeme brojni - Rekognosckanjem su u anti<cki lokaHteti. U Medni ;je izlaZJi-o d :put koji je refugij u Gornjim Vnbljanima vezao sa mag.Lstralom. Ovaj put je u narodu ;poznat pod imenom »Put Cr ne kralj.ice«.

229

l. bilo je u M a g n u m u (Balina glavica). Jedna cesta je vodila prema Trogiru i Saloni, vjerojatno preko gdje je ulazila u trasu itinerarske ceste Salona IX Siclis V Tragurio XV Lorano-Ad pretorum XX ? XI S(c) ardona XX Jadera (Tab. Peut.) S ove ceste vjerojatno i miljokazi iz Ka ! tel (C. III 143338 ), C. III 10174 i VAHD, L (1932) 22, i Trogira (C. III 10173). Po svoj prilici, na ovoj se trasi nalazio i Rid er (municipium Riditarum), iz kojeg miljokaz Valentiniano et Valenti Augustis, za koji je smatrao da je to dosad prvi miljokaz sa ceste Salona-Tragurium-Riditae-ScarRider je imao vezu i sa Burnumom preko Sca.r done. se da j e jedna cesta i mun. Magnum povezivala dolinom sa Skardonom34 •

2. Vrlo va " na raskrsnica putova bila je u B ur n u m u, iz kojeg su komunikacije vodile u Salonu i Jader, a posebno je bila ona prometnica koja je preko Burnuma vezivala cijelu ju " nu Dalmaciju sa Senjom (Senia), odnosno Akvilejom. Ova je komunikacija vodila preko Like. Iz Senja je vodila na Trsat (Tarsatica) i dalje preko Trsta (Tergeste) u Akvileju, koja je bila ishodi ! te svih cesta u pravcu Italije. U Lici je, kod stanice Avendo, bilo odakle se jedna cesta odvaj ala i prema Sisku. Od ceste Avendo-Siscia jedan je krak svakako dolazio preko Dre " nika (?) i u dolinu Une (Raetinium?), na taj pounsku regiju sa sjeverozapadom35• 3. stjeci ! te komunikacija bilo je i na P e tr o v a k o m p o l j u, na koje su izbijali putovi iz dolina Sane i Une. Ballif ima ucrtan pravac kao siguran, ali jo ! neustanovljen. I drugi issu mi ! ljenja da je na toj liniji morala postojati rimska cesta. Neki, na tom pravcu tra " e i magistralnu komunikaciju Salonapolje-Siscia. Do danas, nisu otkriveni tragovi bilo ceste (via munita) na pravcu Stoga bi bilo realnije u tom tra " iti neki vicinalni put na autohtonoj osnovi. Isto takav put treba tra " iti i na liniji Petrovac-Krnjeu ! a-Krupa u dolini Une. da su u dolini Une, i Bos. Novog ustanovljeni ostaci rimskih naseobina i tragovi rimske ceste, kao sigurno se mo " e uzeti da je od niz Unu vodio jedan put >>kao veza ceste koja je kroz Liku i ! la pravcem Salona-Siscia (via Avendo?, I. B .) i ceste koja je dolinom Sane izlazila na Unu «. O daljnjem pravcu ove komunikacije ne mo " e se ni ! ta Sasvim opravdan bio bi i pravac Bos. Novi-Kostajnica-Sunja, kako je smatrao i Radimsky, koji bi kod Sunje izlazio na itinerarsku cestu Siscia-Ad Praetorium-Servitio, itd. (Tab.
00

34
M

p. 210.

VAHD, 49, 1926-2 7, .145-146, sl. 7 i prilo"ena karta. M li ll er, IR, Tab. Peut., segment VI 1-5 ; 474-5 i karta 138 . M i ller, IR, Tab. Peut., segment V 1-5; Strecke 50 i karta 137. Cf.

3 6 J edan put je mogao voditi i prema sjeveru: (ili ;Gata), Ilid "a, B ugar-grad i dalje (Rad i m s k y, GZM, 1893, sl. 1). Problem r.imskih komunikacija n a linij'i Petrovac i - Bos. Novi op! irno je raspravio E. P a ! a l Naselj a, 14-16. U spor. Rad i m s k y, GZM, 18• 9! 1 , 443. - Na komunikaciju dolinom Une bilo j·e , povezano i rimsko naselj.e u D . RaikanJima, GZM, 1890, 7.

230

4. Za Rimlj ane je cesta kroz dolinu S a n e imala i veliki gospodarski jer je prolazila kroz rudarsko u kojem se vr ! ila " iva eksploatacija " eljeznih ruda (Kijevo, # ehovci i Stari Majdan u dolini Sane, a Blagaj , Maslovare, Rakanske Barice u dolini Japre). Sasvim je opravdana p retpostavka da je jedna cesta lin ijom Gornj et Sanica-Jela ! inovci-Lu ! ci-dc.lina Japre -Ovangrad- Blagaj na Japri) povezivala cestu u dolini Sane sa cestom e: dolini Une . Kod Jela ! in ova ca je 1879. g . depo od 60 kg rimskog novca, d ok rimska utvrda Ovangrad u na J apri nije ispitana ni d o danas. To i brojne rimske naseobine u dolini Japre, a posebno veoma intenzivna metalur ! ka djelatnost, iza koje su ostale velike naslage troske (troskovi ! ta ili halde), koje su u poslj ednje vrij eme ispiti·,-ali i Basler 37 • 5. Jedan vicinalni put (via d, i verticula) povezivao je rudarsk o-metalur ! ku ofic in u u S t ar o m M a j d a n u sa magistralnom cestom u dolini Sane. Taj se put u glavnom poklapa sa sada ! njim putem Milin Birt-Stari Majdan . Iz Majdana je sigu rno postojala i veza sa dolinom Japre u kojoj se nalaze prostrana troskovi ! ta38 • Rimske ferra1·iae u Jar.ri oslanjale su se na rud i ! ta oko Ljubij e - ! to govori za vezu Japra-Ljubija. 6. Napokon, se da j e jo ! jedna vrlo komunikacija povezivala rudi ! ta na Sani i Japri sa Siskom, a vodila je dolinom $ irovca kroz poznato r udarsko Banije. Ovoj je cesti pripadao i miljokaz Septimija Severa i Karakale iz Dragotine, ju " no od Gline (CIL III 15199 = AIJ br. Ovoj komunikaciji mogao bi pripadati i onaj potez ceste sa austrijske general ! tabne karte i Mo ! tanice (ozkao Romerstrasse), ju " no od Siska, koji spominje i
37 Rad i m s k Y, GZM, 1B9.1, 43• 4 i 444, sl. 6. P a t s e h, Rimska nalarzJiJ! ta u .kotaru novljamskom, GZJM, 18918, P a ! a l d: O rudarstvu Bili, GZM, 1954, I s t i, Die Wi• r tschaHsbeziehungen zWiischen dem Hinterland der Adr ia nnd dem romischen Limes an der Donau Acta ]II 1963 str. 167-1171 6; I s t i, Rolle und Bedeutung der romischen Westbosnien fiir den Pannonischen Limes, Studien zu den Militargrenzen Roms, Koln-GraJz, 196·7, 121 7___.;130. L B o j a n o v s k i, Severiana Bosnensi·a, Cla nci i Tu2)la, 1971 2,, 37----'52. B a s l e .r, Kulturna istorija BiH, 11966, 345. U spor. S er g e j e v s k i, Arheolo ! ki nalazi kod i Bos. Novog, GZM, 1939, ,1 0-14, ti Zrtv.enLk Dolihena i K as·i ja, 1965, 7. S k ar Romi:sche Ans·iedLung :in Mala Ruji! ka, GZM, 1928, 99. - U Ra! kanske Barice ubicirao je Tr u h e l k a CLandate (IRav. IV, 19, 218, ed. Schnetz = Clan de, i!b, 2117), G·ZM, 1890, 7. Uspor. B a ll if, Strassen, 16. O cestama u dolini Japre uspor. P a ! al Naselja 12, gdje se citira i ostala literatura. Cf. ovdje p. 217. Za GZM 1954, 57, za Ovangrad GZM 1891, 444, sl. 6.

38 V l. S 1 k ar 1928, 99-;H}O, ·sma-tra - na osnovu tragova na terenu - da j.e pored Male Ruj,i ! ke .prolazio rimski put koJi je dolinu Une povezivao sa rudarskim distriktom Stari Majdan - Prijedor. Taj put je vodio dolinom JaiPrice. 30 1 L B o j a n O• v s k i, Novi Elagahalov miljoka,z Bosa.ns·k e P osa Vline, VAM, VI-VII, Zagreb 1972-73, 173. I s t i, rudarstvo u Bosni u svjetlu epigrafskih i 'izvora, sa prilogom: ferarija u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta, Simpozijum >>Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od praistorije do XX vijeka<<, Zenica 1973. Cf. E. P a ! al Production of Roman Mines and Iron-Works in West Bosnia, AJ, 1965, 81-88. 4 B VRAD, IH, 1898, il.9H, bilj. , 2.

231

U ovom pregledu izneseni' su putovi; koji su se s vremenom nadovezivali na ceste poznate sa solinskih natpisa, ili su kao takvi postojali od ranije. O ovih putova ipak ne mo ! e se raspravljati kao o hodolo " kim Rekonstrukcija njihovih pravaca uglavnom se temelji na predrimskim i rimskim naseobinskim elementima i drugim za hodologiju relevantnim faktorima. Po svoj prilici ovih komunikacija nije nikad prerasla u zidane ceste kakve su bile velike magistralne komunikacije. Ipak, iako je dobar dio ovih putova i dalje ostao na nivou predrimskih autohtonih prometnica, oni su za upravu i gospodarstvo rimske provincije Dalmacije bili jer su vali cirkuliranje prometa u svim pravcima i zapadno od magistralnih cesta.

232

VIT
KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA
Nova epigrafska potvrda mun. Delminensium iz Prisoja, koji u ! irem (administrativnom) smislu pripada Duvanjskom polju, unijela je i neke nove elemente u rje ! avanje problema ubikacije Delminiuma. Ovaj natpis definitivno otklanja gotovo zaboravljenu Mommsenovu teoriju o lokaciji ovoga grada na Gardun kod Trilja 1 i ujedno punu opravdanost lokalizacij e Delminija na Duvanjsko polje. Topografska i hodolo ! ka ispitivanja rimske ceste Salona- ATgentaTia (Tab. Peut) pokazala su da se Delminij nije nalazio kao putna stanica na ovoj itinerarskoj komunikaciji i da u Duvno treba ubicirati putnu stanicu Bistue Vetus, a ne Delminij, kako je smatrao Patsch. Ako je to onda se mijenja i ostala topografija ove ceste koju su Patsch a za njim i zasnivali upravo na identifikaciji Duvno-Delminij, u prvom redu otpada lociranje Bistue Vetus u Varvaru, a Bistue Nova u Zenicu ili Mo ! unj. Ubikacija Delminija nije samo zbog ostalih putnih stanica na cesti Salona-Argentaria, nego ujedno i provjeru vjerodostojnosti Tabule kao historijskog izvora. Patsch je Delminij ubicirao u Duvno jer ovaj polo " aj po njegovom mi ! ljenju bolje odgovara sa prometnog gledi ! ta nego gradina Lib u gdje je po Patscu bio predrimski Delminion. Patscheva iskopavanja u Duvnu nisu dala direktnih epigrafskih potvrda za takav ali je bogati arheolo ! ki materijal, ostalim i >>gradski forum«, sa dva fragmentarna carska natpisa, koja na neke nepoznate carske munifice1 1cije, dovoljno sna " an argumenat u prilog Patscheve teze!. Jo ! 1895. g., dekurionski natpis iz Zbanice Patsch je iznio i mi ! ljenje da se Delminij nalazio
1 Na osnovu natpisa CIL III 3202 iz Trilja o popravci most a preko CetLne 184. g. n. e. Uspor. CIL III p. 358. na najnoviji iscrpno: prtik az A. B u dr o v i e h a, Ubizaeione del eapoluogo preromano dei DaLmati, Atti e Memorie della Societa Dalmata di Storia Patria vol. VI, Roma, 1969, 119-125. M. Z a n i n o v Delmati I, 44 i II, 10. I s t i, Delmlnij, Primjedbe uz lokaciju, V AHD, LXIII-LXIV 1961-62, 49-55. U spor. P a t s e h, PWRE, IV, s. v. Delmi:n um. U Gardun Delminij lociraju osim Mommsena: A l a BD, I, 21, 3&, 51; Tomaschek Topographia, 505; Zippel, Rom. Hersch. 131; Cons, Dalmatie 105; Hirsehfeld, Hermes 25,352 i Bauer, AEM XVII, 135. Na Duvanjsko polje lociraju Del m inij: B u l BD, X, 153; E v a n s AR. I i II, 68. A. M ay er, Die Spreehe, 118, s. v. t.a:i,fl{vtov. e P a t s e h, Prilog topografiji i povijesti Zupanjca - Delm:niuma, GZM, 1904, 307-346.

233

na Duvanjskom U tom uvjerenju ga je jo ! vi ! e drugi dekurionski natpis iz " uice4 • Kad je o boljem prometnom polo # aju Duvna, Patsch je bio potpuno u pravu. Sam Patsch je istra # io i opisao rimsku cestu od Privale do, Duvna i objavio dva nova miljokaza iz samog Duvna. Cesta je bez sumnje prolazila kroz Duvno. Drugog pravca nije ni bilo. ne zadovoljava Patscheva teza o dva Delminija, o predrimskom udaljenom 9 km od Duvna i rimskom u Duvnu. Da li se mo # e pretpostaviti da su Rimljani, time ! to su premjestili naselje, prenijeli i njegovo ime kad je u samom Duvnu postojalo predrimsko naselje oko gradine, koje je svakako imalo i svoje staro ime. Za ! to se novo rimsko naselje nije nazvalo imenom starog naselja? Osim toga, ako je gradina Lib predrimski Delminij, onda se po njoj moralo zvati i prostrano rimsko naselj e pod Libom u koje u stvari predstavlja kontinuitet prethistorijskog naselja na Libu, kao njegove akropole5 • Sve su to pitanja na koja Patscheva teorija nije dala odgovora. Tek su u u najnovije doba i Budrovich poku ! ali izgladiti Patscheve teze. je predlo # io da se predrimski Delminij locira na Gradini kod Gaja, iznad samog Duvna, je relativna i apsolutna visina ne ! to vi ! a od one na Libu (1078 n aprama 1033 m), pa ova gradina svojim dominantnim polo # ajem jo ! efikasnije kontrolira komunikacije na Duvanjskom polju od one na Libu. Uz to se svi podaci izvora koji govore o Delminiju mogu jednako dobro primijeniti i na Gradinu kod Gaja, a sa nekih aspekata i bolje nego na Lib. Patsch je, naprotiv, smatrao da obje gradine u blizini Duvna, gradina i ona kod Gaja »ne odgovaraju podacima o i snazi starog Delminiuma«6 • Su ! tinu problema svodi na tri l. Ako je rimski Delminium bio u Duvnu se i sam priklanja - onda je i njegov gradinski prethodnik morao biti u blizini, i to na Gradini kod Gaja. 2. Ako je delmatski Delminion bio na Libu u onda se i rimsko naselje pod Libom moralo zvati Delminium. 3. je i pretpostavka da je rimski Delminij bio obnovljen n a istom prometnom gdje je ranije bilo delmatsko naselje. U prilog tome bi govorila gradina u Duvnu7 • Iako na uklanja antinomije Patscheve teze o ubikaciji Delminija na liniji Duvno-Lib, ni sam time ne rje ! ava problem. analiza temelji se na ! to sva rimska naselja delmatskog imaju svoje gradinske prethodnike. Rimski grad nasljednik nalazi se »ili ispod ili u neposrednoj blizini ili se srastao
'3 GZM, 1895, 285: . .. rus] Nep(os) [ ... b(ene)] m(erenti) p(osuit). [(Loco) d(ato)] d(ecuri-onum) d(ecreto). 4 GZM, 1902. 7: ... sac(rum). P. Ael(ius) Pi[... v(otum)] s(olvit) l(oco) d(ato) p(ubLice).

s O naselju na lok. Seline i Kamenice u IGZM, 1904, 349--350, ka # e da je to >>drugo nalazi! te u polju« (lp. 34'9). Odavde n adgrobni spomenici sa natpisima. 6 P a:tsch, GZM, 1904, 309. 7 Delminium, VAHD, 1963-64, str. 54-55 i Delmati II, ll. 234

P a t s e h,

sa svojim gradinskim prethodnikom«. Patscheva ubikacija Delminija na liniji Duvno-Lib bila bi u tome pogledu bez analogija8 . Do istog nezavisno od do ! ao je A. Budrovich. I za njega su prometni razlozi koje je Patsch naveo kao uzrok premje ! tanja rimskog Delminija sa Liba u 9 km udaljeno Duvno i suvi ! e nedovoljni u sa ostalim ubikaciju Delrninija u Duvno kao sigurnu, i ovaj autor nakon svestrane analize situacije na Libu i na Gradini kod Gaja » .. . non ci sia alcun bisogno di cercare sul promontorio Lib la Delminio pre-romana, mentre molto pili verosimile e pensare ai castellieri sopra " upanjac (Duvno) quali 9• rif ugi di guerra per gli abitanti della Delminio pre-romana<< Tako smo u raspravi o ubikaciji rimskog Delminija, koju je jo ! Mommsen lokacijom u Gardunu (CIL III p. 358), ponovno do ! li do saznanja da su i delmatski i rimski Delminij - jedno. Ali gdj e se nalazio taj stari grad - eponim plemena Delmata (Strabo VII, 5,5; App. Ill., ll), koji je bio plemenski centar jo ! i u rimsko doba, iako ga je Nasika malim << (mikran d ' epoiese)? Da li je municipium Delminensium stvarno bio u Duvnu, kako se to smatra? Svi relevantni argumenti govore u prilog ubikacije Delminija negdje na Duvanjsko polje. To su u prvom redu dekurionska natpisa, od kojih je onaj iz Prisoja sa punim imenom grada, a onaj iz Mokronoga sa rekonstrukcijom toga imena (DEC DLC - d ecm io civitatis Delminensium?) 10 • U drugom su planu srazmjerno bogati arheolo ! ki nalazi ne samo u Duvnu, Mokronogama i dr. 11 nego i novootkrivena, i jo ! neispitana naselja u Crvenicama i Prisoju 12 • Tom·2, svakako, treba dodati i medievalnu tradiciju1'3 • Je li taj Delminij bio upravo u Duvnu, kako je Patsch i kako i Budrovich? o ubikaciji Delminija, Budrovich i nisu uzeli u obzir sve arheolo ! ke, napose topografske i hodolo ! ke faktore . ostalim, njima nije bio poznat ni novi natpis iz Prisoja, kao ni ostaci naseobina u Prisoju i Crvenicama. Oni su k tome iz vida isDelminium, 54 i Delmati II, 5 i d. N. dj., 141. Cf. B u dr o v i e h, Postille, Adratica, 483-485. 10 S er · g e j e v s k i, nala• zi u Bosni, GZM, 19r 57, 109-110. Za ovaj natpis Sergejevski ka # e: > > Na ! natpis, iako sa dopunom, prvo je manje-v;i! e s·i gurno da je Duvno, koje sada nosi ime Tomislavgrada, sa rimskim Delminiumom<< (p. 110). Sergejevski ka # e da je >+lokacija Delminija, jednog od najva #nijih gradova plemena Delmata, ostala nesigurna. a isto tako lokaLizacija njegova rimskog nasLjednika« (podvu.k ao I. B.). Uspor. M. P a v a n, Ricerche, 81.
8
9 11

,p a : t s e h,

n . d.,

307-365 .

Za Crvenice vidi l. B o j a n o v s k i, Novi ! ljem iz Crvenice, N. st. XI, 1967, 181-185, i bilj. 2. I s t i, Bilje ! ke iz arheologije I, ibidem, IX, 194 i XI, 193. B. C o v i Grobnice # eljeznog doba iz Crvenice kod Duvna VAHD, 1961-62, 25-47. U spor. Rad i m s k y, Starine kotara u Bosni, GZM, 1894, 294 i 309. P a t s e h, Prilog povijesti grada Novae, GZM 1894, 105-106. Za Prisoje v. l. B o j a n o v s k i, Prisoje, Bu ! ko blato, Duvno bazilika, AP, 10, 1968, 162-165 i T. LVI sl. l. I st i, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja, GZM, 1970, 5-18. I s t i , dj . cit. u bilj. 33. 13 T. Ar e h i d i a e o n u s, Historia Salonitana, L e. ed. F. Zagreb,
12

1894, 3: »Est enim regio quaeda m i n superi bus partibus quae dici t ur D elmina, ubi antiqua mo enia host-enduntur; ib iq ue fu is se De !mis civ i t as rnemora tuT-«.

Uspor. D. Fa r l a t .i, Illyr:cum sac rum IV, 168.

235

pustili i prometni faktor, koji je i naveo Patscha da rimski Delminij premjesti punih 9 km zapadnije od navodnog predrimskog Delminiona na Libu. Iz rekonstrukcije komunikacije Salona-Argentarija,na dionici Ad Libros-Bistue Vetus, koja je u punom skladu sa arheolo ! kim i historijskim (Tab. Peut.) podacima, proizlazi - kako je - da u Duvnu nije bio Delminium nego putna stanica (mansio) Bistue Vetus. Podaci Tabule na ovom dijelu ceste su pouzdani i m o g u s e k o n tr o l ir a t i milijacijom sa miljokaza iz Da je Delminij bio u Duvnu, je da bi ga i Tabula spomenula. Problem se dakle ne mo " e obja ! njavati gre ! kom Tabule, odnosno lakunom na Tabuli 15 . Vjerojatnije je da ovaj grad ili nije bio na ovoj komunikaciji, ili nije bio putna stanica. Poznato je, naime, da su na itinerarima ubilj e " ene samo putne (po ! tanske) stanice. Uostalom, Patschu je bila potrebna lakuna na Tab. Peut. da opravda lociranje Bistue Vetus u Varvaru, ali je i ta ubikacija nakon epigrafske analize spomenika sa oznakom mun. Bist . .. nesigurna 16 • Nema opravdanja ni identificiranje Delminija sa Bistue Vetus, kako su predlagali i jer se Delminij u izvorima spominje uporedo sa Bistuom17 • Iz svega ovoga ! to je naprijed navedeno proizlazi da Delminium nije bio u Duvnu, te da ovaj stari delmatski grad treba tra " iti na nekoj drugoj od mnogobrojnih gradina Duvanjskog polja (Radimsky ih je opisao 41), koje bi u isto vrijeme odgovarale podacima izvora, a gdje bi i ostaci ne samo rimskog nego i p r e d r i m s k o g naselja. Na Gradini kod Gaja, iznad Duvna, nema prethistorijskih nalaza, koje bismo s pravom morali s obzirom na i predrimskog Delminija. S druge strane, iskopavanja na Crkvini u Duvnu, dala su, istina, dobre rezultate, ali nalazi nose izraziti biljeg r imske importirane kulture, iako bismo u jednom takvom naselju koje se razvilo na autohtonom supstratu i sna " an doizraz. U Duvnu nema bogatijih nalaza · ni iz doba, iako je Delminij (municipium Delminense) 16 i u kasnijoj antici bio znacentar, pa je 591. g. postao i sredi ! te biskupije (Delminensis ecclesia) 19 Ni arheolo ! ki materijal iz Duvna ne govori, dakle, u prilog identifikaciji rimskog naselja u ovom gradu sa Delminijem. Treba imati na umu i to da u ono vrijeme, kada su Rimljani uda·· rali osnove svoje cestovne mre " e, Delminij vi ! e nije imao onaj kao u ranijoj fazi razvoja, tj. u doba prvih borbi Delmata sa Rimljanima (156. i 155. g. pr. n. e.). Tome dakako nije toliko razlog u tome ! to bi Delminij nastradao u borbama (opsade Figula i Nasike) koliko da CIL III P a t s e h, GZM, 1906, 158. P a ! a l Naselja, 47-48 i AJ, III, 66. 16 V. I]! poglavjje, uvodni 17 L. J e l GZM, 1898, 549. J. K u j u n d " Vrhbosna, 1933, 258. 18 F . S i ! izvora hrvatske historije, Zagreb, 1914, 162. 19 F. S i '# Povijest Hrvata Zagreb, 1912> 5, 228, !bilj. OO, gdje se ka"e: »Bisikup se delminijski dodu ! e ne spomi;nje u aktima sa1oni·taJniskog s1inoda 530. i 5,33., ali zato ,p ozna splitski cr.kven:i sabor 9'28 . .pored skradinske i biskupije i delminijsku (delminensis eccl.) kao ispra " njenu Doc. 195). Prema tome postojala je delminijska biskupija poslije 533. (vjerojatno u vezi sa sinodalnim no ona je 610. i 615. za varvarskoslovenskih provala propala. ; porul!enim gradovima pop Dukljanin irzr.ijekom navodi i grad Dalmu. Obnovljena je opet oko 13!20, ali ne znam kojim ;pwodom«. Uspor. S i ! I, 2:22. D. M a n d Duvanjska biskUJpija od Xl'V-XVII st., Zagreb, 1936, 1-3.
14 15

236

se te! i " te plemenske Delmata prenijelo iz unutra " njosti na primorje. I ak o i dalje ostao centar, koji je postao eponim plemenu, Delminij se ipak nije morao nalaziti na rimskoj magistralnoj prometnici. Njegov vojno-strate " ki u doba samostalnosti Delmata po izvorima- treba tra ! iti upravo u " to se nalazio na nekom zaklonjenijem polo ! aju, koji se lak " e mogao braniti.

je

Jedini konkretniji podatak za ubikaciju Delminija daje Ptolomej, k oji ga ubraja unutra " nje delmatske gradove (Dalmatias de poleis m esogioi) na 44°44' geografske du ! ine i 43°20' " irine, " to bi po iznosilo 89 rimskih milja od Salone i 70 milja sjeverno od Narone20 • Iz toga se mo ! e kao pouzdano jedino da Delminij treba tra ! iti sjeverno od Dinare (AdTion OTos), i to od Salone, dakle u onom dijelu koji Strabon (VII, 5, 5) naziva - Dalmatiken ... ten d'epi thatem. Strabonov, pak, pedion meloboton da ga tra ! imo na jednom od kra " kih polja Dalmatinske Zagore, odnosno Zapadne Bosne. Dok Strabon i etnos (VII, 5, 5), Apijan govori o (dia hypsos) polo ! aju grada (Ill, ll). Delminiona za cijeli delmatski (pros ehyran polin) i visokom

Iako ovi podaci izvora ne daju konkretne determinante za lokaciju Delminija, oni su ipak vrlo indikativni u kontekstu sa ostalim elementima, a u prvom redu sa arheolo " kim i epigrafskim spomenicima. U pogledu poznavanja antike na Duvanjskom polju danas smo u mnogo povoljnijoj situaciji. Vi " e se ne moramo boriti sa mi " ljenjem da na Duvanjskom polju nema znatnijih ostataka antike, kao " to se borio Patsch12' . Osim rimskih naseobina u Duvnu, Mokronogama i Bor,koje je poznavao i Patsch, poznata su i naselja u Prisoju i Crvenicama. Osim toga, nova epigrafska iz Mokronoga i Prisoja dala su jake i potvrde da se Delminij nalazio upravo na Duvanjskom polju. Odmah treba da za ubikaciju Delminija ne dolaze u obzir gradine u i Mokronogama, odakle dekurionski natpisi, jer one po svome polo ! aju ne odgovaraju podacima izvora, a uz to le ! e upravo na trasi rimske itinerarske komunikacije.
,zo K. M i.i ll er, Claudii Ptolomaei Geographia, Parisiis, 1883. L . J e l Najstariji kartografski spomenik o rimskoj provinciji Dalmaciji, GZM, 1898, 227 i 531 i d. U spor. M. S u Koyrkoym, Radovi filozofskog fakulteta u Za dru, sv. 6, 19,6•9, 37-43. Koliko su Ptolomejev.i podaci nesigurni najbolje se vidi ako se uporedi polo!aj Delminiuma sa polo ! ajem onih gradova koji su sigurno 43° 30' geogr. du ! . Andetrium 43°20' Salona 44°30' Aequum kraj Sinj a) 44° 30' Salvia 44°40' Delmi:nium 44° 210' Narona 44°40' Epidau• r us (Cavtat) Prema tome, Delminij bi bio na istoj visini sa Epidaurusom. je situacija i sa geografs'kom ",irinom. '21 Prigovori A l a a, BD, I, 21, 38 i 51 i H. K i e p er t a, da se Delminij ne mo !e tra !iti na Duvanj skom polju jer da na njemu nema nikakvih naselj a otpali su nakon radova Radimskog i Patscha (dj . n. u bilj. 2. i 12), a u novije vrijeme mojih (Crvenice, Prisoje).

237

Slika 20.

Zrtvenik Jupiteru Kapitolijskom iz Mokronoga na Duvanjskom polju (III st.) (Foto Ranko

238

Interpretaciju natpisa iz Mokronoga kako ju je dao Sergejevski22 prihvatili su Pavan, i G. iako restitucija natpisa nije pouzdana. Stoga je Pflaum predlo ! io rekonstrukciju kratice DEC DLC - dec(Teto) d(ecuTionum) l(oco) c(oncesso) " to je prihvatio i Sa" el. s obzirom da se radi o votivnom natpisu, mo ! da takvo i ne bi odgovaralo, osim ako je bila u pitanju neka munificencija, za koju je dedikant dobio zemlji " te od municipija. Ovdje se kao bitno postavlja pitanje tko je bio dedikant. I Jupiterov atribut VictoT dosta je " to nas dovodi u zabunu. VictoT kao Jupiterov epitet u CIL III ne dolazi nijedan put. Stoga bi trebalo pomi " ljati na osobno ime, tj. kognomen Victor, kako je ovaj natpis shvatio i Merlin24 • I formula D( e)l(minensium?) c(ivitatis?), koju je predlo ! io Sergej evski, prije Stoga bih predlo ! io
I(ovi) Cap(itolino) l VictOT dec(uTio)? vel dec(Teto) l d(ecmionum ) l(oco) c(oncesso) v. s./ L m.

Ali da se povratimo problemu ubikacije Delminija. Ako od Apijanovih podataka o visokom i polo ! aju Delminija, onda bi tim navodima najbolje odgovarao sistem gradina u Crvenicama na jurubu polja 25 • Iz ru " evina prostranog naselja pod Gradinom u Crvenicama i fragmentarni natpis: [Ae]mil(ia) MaTcellina ... [muni]cipi Novensium (CIL III 13887), na osnovu kojeg je Patsch pretpostavio da se teritorij mun. Novensium kod Imotskog) protezao i na ovaj dio Duvanjskog polja'26 • Ovu Patschevu konjekturu treba ipak primiti sa rezervom, jer ne vidim razloga da se takva prirodna cjelina kao " to je Duvanjsko polje cijepa u administrativnom pogledu. Na mjestu gdje se otvara uzani prolaz iz Duvanjskog polja na visoravan Rakitno iz samog polja di ! e se gradina zv. S tr a ! n i e a (k. 1106), flankirana zbog za " tite gradinama na Gradu (Gradina) i Slobodniku. Taj dominantni g!'adinski sistem slu ! io je kao za " tita naselju koje je le ! alo uz rub polja, u sjevernom podno ! ju Gradine, ali ujedno i kao zapor na komunikaciji koja je Stra ! nice i Slobodnika vodila na Rakitno'27 • Prilaz sa zapadne strane " titila je dvostruka gradina u (Mesihovina), a sa istoka jaka i gradina u Petrovi(Rakitno)128 • Na vrhu Stra ! nice nalazi se velika prethistorijska gradina trapezoidnog oblika, sa kamenim nasipom, koju Radimsky nije poznavao, a koja je od Slobodnika (k. 1100), omanje utvrde u suhozidu, odvojena dubokim klancem kojim Studena (Drinova). Na zapadnoj se strani
V. bilj. 10. Us1por . III 1poglavlje b!i1j. 98 i tekst. Uspor. Budrov li ch, n. dj.,'1.215. A. ,j J . " a " e l, Inscripho:nes Latinae, :Situla 5, tbr. 1;67, gdje se n av odi i Pflaumovo Cf. M er l i n VictoT dec(urio), ibidem. Isti se kognomen javlja i na natpisu iz Prisoja (v. p. 241.) '25 Gradinu u Crvenici kratko je opisao Rad i m s k y, GZM, 1894, 294. '26 GZM. 1891 4, 10!5. -G. H)7J. 'laden je u ·b lizlill'i li natpis: Silvano con serv(a t ori) Aug(usto) sa[cru]m (neobjavljen). 27 P. B a k u l a, Schemabismus .topographioo-lhis-toricus Custodi.ae pro vincialis et Vicar1iatus a·pos t ollidi .i n Herrcegov,i na, Sp Nt, 181 67, '1.35: »Intra coLI-es
23

Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa silice ad quingentos passus; ubi excellentem perennem fontem in veni re est«. U spor. Rad i m s k y,

Visoravan Rakitno u Hercegovini, GZM, 1891, 413-414 i GZM, 1894, 309. B a ll i f, Strassen, 30. 28 Rad i m s k y GZM, 1891, 413-415 ,j GZM, 1894, 293, si. 12.

239

Stra ! nica oslanja na Gradinu koja ima visoki zemljani tumul i bedem zidan u malteru, zv. Grad29 . Na Gradinu je Radimsky locirao stra ! arnicu za za " titu ceste koja je preko Jarma vodila u Rakitno 30 • Mi " ljenja sam da se radi o refugiju za obranu urbanog naselja pod Gradinom. Na sjevernim padinama Gradine i Stra ! nice, uz rub polja, prostiralo se naselje koje je pokrivalo prostor od oko 20 ha, Naselje le ! i na njivama zv. Latice, Mali badanj i Vel. badanj, a je zaraslo u " ikaru. Po kamena, koji je u po temeljima brojnih zgrada, arhitektonskim fragmentima i po nalazima keramike i rimskog novca vidi se da se radi o naselju, po arealu na Duvanjskom polju, koje je izraslo na autohtonoj osnovi3 1 • Dugi kontinuitet ovog naselja bogati prethistorijski nalazi koje sam otkopao ispod Gradine'12 , a ! ivot naselja u kasnoj antici dokazuje bazilika otkopana na Crkvinama pod Gradinom33. nalazi pripadaju vladarima I do VI st. Opisani gradinski sistem u Crvenicama sa obrambenog gledi " ta jedan je od na Duvanjskom polju. Sve " to je u prilog ubikacije delmatskog Delminija na Libu i u Duvnu mo ! e se, sa mnogo vi " e prava, primijeniti i na ovaj sistem gradina. nedovoljna istra ! enost ne dozvoljava da se o ovoj naseobini donese sud. Osim toga, najnovija daju prednost aglomeraciji u Prisoju. Najnovija epigrafska potvrda municipija iz Prisoja b a cila je novo svjetlo na problem ubikacije ovog d elmatskog grada, jer govori u prilog lokacije Delminija u Prisoje. Osim toga, tradicija o Sirkovac-gradu, u Bosni, od Rima, kao i bogati ostaci preth istorije, antike i kasne antike, koji ranije nisu u nauci bili poznati, poda je u Prisoju postojalo razvijeno predrimsko i rimsko naselje urbanog ili kvazi-urbanog karaktera. Apijanov opis ilirskog Delminiona (Ill. ll) mogao bi se jednako, pa i s vi " e razloga, primijeniti na gradine u Prisoju i one oko Prisoja (u Prisoju Gradina i Ratkova glavica, obje sa ostacima zidanog bedema, i tri gradine na brdu ko je zatvara polje s juga) , kao se n a gradinu ili na G radim! kod Gaja I polo ! aj Prisoja dobro odgovara Apij anovom opisu, jer se obje gradine n alaze visok o na pad inama Tu " nice, od kojih je ona na Ratkovoj glavici Polo ! aj uprav o ove na predrimsk i Rider, dok bi odnos r imskog i predrim.;kog Delminija odgovarao odnosu p redrimskog i rimskog Ridera (mt:nicipium Riditarum) u Danilu . Rimskodob no naselje u Prisoju, gdje sam otkopao baziliku, iz koje i n atpis P . Elija Juvenala d ekuriona i duumvira munici pi
zn Ova je gradina sa r a;;:valJinom S k e n d er i j o m, koju spo m:nje B a -k u l a, o. e., 135: »e Iiia m ab una de maJjor.iJbus protegebatur arcibus- Skenderia«. U nastavku dodaje: »Circa fortalitium innumera sparsa

su n t sepulcra plebis; hoc es t militum ibidem occisorum a Romanis, uti e t traditio audit« .
GO 31

ovi o. e. 2\5 ,j d. I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crveniea, Duvno bazilika . AP, 7, 19135, 135-140, T. LXIII. 34 P a t s e h GZM, 1904, 309. U spor. Rad i m s k y, GZM, 1894, 294. 35 Z a n i n o v Delminium, 50-53. B u dr o v i e h, o. e.,- 141.
ez
33

e

L'iteratura citri rana u 1 ]jilj. 12.

GZM, 18.94, 30.9.

24(1

Delminensium, smjestilo se uz sam rub pitomog Bu ! kog blata, dok se naselje prostiralo sve do Gradine. Zar Bakulin opis Bu ! kog blata »Gmbov ica ad suos pedes habet planitiem tam pulchmm et magnificam ut consimilem vix u llibi invenias . . . Frumentis et maxime foeno abundat«36 ne na Strabonov pedion melobaton (VII, 5,5)? naselje u Prisoju svakako je ulazilo u sastav delminijske municipalne zajednice, koja je - to se sada mo " e - zahvatala prostor ! iri od samog Duvanj skog polja.
Kao ! to se iz izlo " enog vidi, i nalazi iz Prisoja i Crvenica postavlj a ju pred nas nova pitanja, novo svjetlo i na problem ubikacije Delminiuma. Stoga bi istra " ivanja trebalo usmjeriti na bolje upoznavanje ovih naselja. S obzirom na lijep i zaklon jen polo " aj Prisoja, njegovu ju " nu ekspoziciju, od sjevernih vjetrova i dobre pa ! njake i plodnu zemlju (Bu ! ko blato), prednost ipak treba dati Prisoju. To i arheolo ! ki nalazi, na prvom mjestu novi natpis (v. Tab. V.):

D(is) M(anibus) j [P(ubl, io)] Aelio P(ubli) filio l [I]uvenali dec(urioni)l municipi Delmine- / 5 nsium quaestori l (duum)viro. Vixit annos l XXXIII. P(ublius) Aelius l Victor Varanus l dec(urio) municip,i eius- l 10 dem (quattuor )vir q(uin)-q(uennalis) et l A elia Buo parentes l filio pientis simo / posuerunt et sibi l et suis37 •
P. Elije Juvenal, dekurion i duumvir Delminija, pripadao je stale " u gradske aristokracije (piccola borghesia, po Pavanu) u Delminiju, koji se spominje i g. 184. n. e. na poznatom natpisu o popravci mosta preko Cetine u Trilju (CIL III 3202). Grad je samoupravni rang po svemu dobio u Hadrijanovo vrijeme. Na ! natpis iz II Dok nalazi iz Duvna imaju rimski karakter, bar koliko se to odnosi na arhitekturu, oni iz Crvenica i Prisoja odaju vi ! e epihorski znaOno ! to Prisoju ipak daje prednost i pred Crvenicama jeste njegov sredi ! nji polo " aj u delmatskoj zemlji, dok Crvenice ostaju na periferiji njihovog teritorija. S obzirom na toponima Del min-= Dl' m no Duvno, potrebno je problem ubikacije Delminija osvijetliti i sa lingaspekta. Ako je, naime, Dumno derivat od D e l m i n i u m, odnosno D e l m i n-, ! to u krajnjoj liniji nije ni sporno, onda bi se po loSchematismus, kod H o er n e s a, Alterthiimer, 579. - Prisoje je ! to mu i ,i me ka,"e - pitomo naselje na rulbu Bul!kog r blaJta. Ujedno je to d veJ.:i:ko naselje. Ljudli su naravno oduvijek ovdje "ivjelr i i 'konistm mrsnu bu ! lru zemlju i bujne pa ! njake TU'#I!l>ice. Stoga su u Pd.soju arheowr !k!i ostaci vrLo bogati. Samo srednjovjekovnih nekropola ima jedanaest. Oko bazilike na Barama u krugu od nekih 200 m, na parcelama Trt ! nd.oe, Si11kovine i dr. izaravaju se ostaci naselja :kJoje je po na1aZJima (r ZJidovi zgrada, temelji, kanali za vodu, crijep, opeka i keramika, troska i brusovi itd.) - bilo savremeno bazilici, a koje u imaginaciji mje ! tana i danas "ivi pod legendarnim imenom S ir k o v a e- gr a d. Grad se pru " ao sve do pod Gradinu koja se nalazli na obronlku Tul!ni:ce, v,isoko i lznad sela, a na kojoj se i rprosr tJim okom bedemi na sna "nom zemljano-,kamenom prethistoDijsr kom naS'ipu delmatslke gradine.
37

T. B ·O j a n o v s k 'i, GZM, 1970, 5-<1rl.

16

241

slijedu misli moglo da su Delminium i dana ! nJi grad Duvno isto i u topografskom pogledu38 • problem nije toliko koliko historijski i sociolo ! ki. U pitanju je, naime, sadr " aj pojma »Duvno«, a ne njegov fonetski razvitak. Problem bi se naime mogao konkretnije formulirati na ! ta se u medievalnim izvorima, napose u poveljama rimske kurije, podrazumijeva pod pojmom »civitas Delmena, Dulmensis, Dumnensis« i sl.? Kakva je to bila kategorija naselja, grad ili " upa, tj. oblast (pagus, civitas), kao funkcija dru ! tvenog toga vremena. Pojam »civitas«, u » # upa, oblast«, jeste povijesno-sociolo ! ka kategorija strana rimskom municipalnom shvatanju. U izvorima taj se pojam, kada je o Duvnu, bila to planities Dalmae (Pop Dukljanin) ili regio Delmina (Toma uvijek odnosi na " upsko Mislim da tako treba i Porfirogenetovo (to Dalen). U srednjovjekovnim izvorima Duvno se nikad (bar ne do kraj a XIV st.) ne spominje kao gradsko naselje, nego uvijek kao oblast, " upa. U povelji Stjepana II (poslije 1323.) potpisan je kao svjedok »od Duv na voevoda Bogdan« 39 , a u Dabi ! inoj povelji od 17. m aja 1395. stoji »Koliane na Dl'mni« 40 • Ostojina p ovelja od 20. 12. 1398. g . pisana je »na Dumnje« (= Dumni), dok u onoj iz 1404. g . Ostoja ka " e: vratismo m u .. . sve njegovo !to je u bilo i u Dumni i u Bosni 41 • Vjerojatno bi u tom ! irem smislu trebalo i termin civitas Dumnensis i sl., koji se od XIV-XVII st. javlja u isp ravama rimske Jedini primjer koji bi se eventualno mogao u smislu gradskog naselja, t j. u smislu rimskog municipalnog shvatanj a jeste onaj iz izvje ! taja trogirskog kneza od 25 . 5. 1355. g .: dictus banus (sc. Tvrtko) ,r ev eTsus est in Donnam (!} 43 • je i to ! to " upsk; grad na Duvanjskom polju nije bio Duvno, nego Rog u Ro ! kom polju 44 • Dana ! nj i grad Duvno dobio je svoje im e po polju, kao glavho mjesto u polju i sjedi ! te " upana, kao ! to su po poljima nazvani i susjedni gradovi Livno i Analogij e ova tri g r ada jo ! su
38 P . S k o k, Studije iz ilirske toponomastike, GZM, 1918, 128, izvodi oblik Duvno od lokati va Del mini, dok B u dr o v i e h, smatra da »Dlmno puo essere soltanto un derivata della forma Delmin-«, n. dj . 131. L . T h a ll o e z y, Istra " ivanja o postanku bosanske banovine sa naroobzirom na povelj.e .kormendskog a-r.k iva, GZM, 190:6, 40; 6, 40 Mti i klo! ·M on. serb, 1858, 2;21 6. 41 ·s t . oja n ovi Stare SI'lpske povelje 1i pdsma, Beograd - Sremski Karlovai, 1!H9, I, l, 420 i 434. 42 M a n d 1 o. e., 75-9r 8. smatra da je sigurno i van pni• jepora da je u srednjem vijeku postojao grad Duvno, civitas Dalma, Dl'mno, Delmis, i to na 1 istom mjestu na kojem je dana1 ! nje Duvno. U potvrdu toga citira isprave kralja Alfonza Aragonskog od 19. 2. 1444. (>>Dnmpno castello con lo contato«) li • 1. •6 . 14'54, kao i r ntiz dokumena1 ta :iz vatikanske Uspor. T h a ll o e z Y, Studien zur Geschiehte BosilJiens und Serbiens im Mittelalter, 1914, 361. 43 L j u b i Listine III, 271. 44 L. T h a ll o e z y, Studi.en, 361 1, 379, 39-8. 45 Za Dalmat.ia (?), uspor. S k o k, GZM, 1918, da bi naselje na kome bilj . 142. Skok navodi su Rimljani silom naselili Dalmate, mo "da iz primorja. imena Delminium, Dalmatae i. Dalmatia i biti slua.ko znamo da j e polje bilo vir tuelni dio delmatske zemlje. Za rimena uspor. ,i S N o v a lk v DerivazJione ebmoJ.ogica de1 nomi Dalmaz;ia e Delminium, BD, II, 1879, 5• 6---<58, gdje se

242

ako se podsjetimo da se livanjski grad (burg) u srednjem vijeku zvao Bistrica, a Biograd, mo ! da u Duvnu odgovara " upanjac. Jo # u popisu stanovni # tva od 22. IV 1896. g . ne navodi se Duv no, nego ! upanj a c (sa 1980 stanovnika). Sa gledi # ta ovo formant-o (Duvn-o), koji je zapravo nastavak za nominativ singulara srednjega roda, jer se odnosi na polje = Duvno sc. polje. Delminija u invaziji Avara i Slavena oko 600. g. nestalo je pomalo i imena Delminium. U skladu sa dru # tvenim novog stanovni # tva jedino je pre ! ivjelo ime regije u formi Delmina (ci vitas Delmena, Prav. vetus iz XI st.), koju su novi stanovnici prilagodili svom izgovoru: Delmina- Dlmn-o, sc. polje (regio)- Dumn-o- Duvn-o46 • Tek u i form ir anj a gr a dova kao p r ocesu r aspa dan ja starog ! upskog u p ravnih i gospod a rskih centara su sj ednih seoskih naselj a uz " upanj ac se javljati ime Duvno. ga kod Evlije 1660. g. u obliku Dune i Duna41 . Duvno se, u stvari, prvi put spominje kao naseljeno mjesto (kasaba) 1615/ 16. g . u putop isu Had ! i Jusufa Livnjaka, i to pod imenom ! u p a n j P o t o k . Prema tome, naziv Duvno jo # je kasnij eg postanja47• . P rem a t om e, Du vno kao nasel je urbanog tipa n e k ont inuitet Delminiuma n i u t opografskom ni u smislu. Duvno j e samo derivat sr ednjovjek ovnog D elmin-a sc. r egio. Kao r azvijat i m nogo k asnij e, k ad je urbana k ategorij a D uvno se d a v no bila zam rla t radicija o D elminij u. Pa, kada Toma , splitski, o kraljevst v u H rva t a, ostalog ka ! e : " Jst a ftwTunt r egni eontm confinia: ab ori en te n a, ubi fuit civitas Delmis« (Hist. Sal on, e. 13), onda Tomina »civitas D elmis« nije »gmd D uvno<<, k a ko t o mj est o prevodi D . povij est BiH, Rim, 1967, 14), n ego " grad D el min i u m<<, jer iz k ontekst a je d a je t o Tomina hist orijska r eminiscencija. To se jo # vidi iz ov og T ominog n a voda : »Est enim r egi o quaedam in super i oribus parti bus q u e
dicitur D elrnina, u bi antiqua m oenia h osten dunt u r ; i bi qu e fui sse D elm is civitas m emorat u r<< (H ist . Salon. e. l.), gdj e Toma j asno razlikuj e savr em enu regio D elmina od nekada #n je D elmi s civitas.

Identifika cija D elminiuma sa delmatsko-rimskim naselj em u Prisoju jo # jednom d a su p odaci T abule i u ovom Ako je D elminium bio u P r isoju, a u prilog tome govore j aki razlozi, do vodi u vezu sa Delrninium i Dalmatia. M. B ar a d a, Topografija Porfirogenetove Paganije, Star oh r vatska prosvjeta NS, II, 1928, 44-45, smatra da je u oblasti Delmat a bilo vi # e m jeSita sa konijenom i DAL-, od k ojih jedan i na ikas·n,ijem terJtor iju OrnJil #a. I je, . p o Baradi, derivat 'istog kodjena (od .sa .slav. .su:fliksom 4 6 B u d .r ov ·i e h , o. e., 1 3,3: > >Solta.nto l'ant:i.co nome della camp agna cont-inuo a sopravviv ere. E fu questo ; n ome Delmina che con1Jin uar•O'no a sentire ed usare gH Slavi sopravvenUJti, e solo .su questo 1poteron o modellare la fo• r ma Dlmno - Dumno - Duvno da Io• r o u sata 1 per Jndicare la campag.na. Se U nome d!i Duvn o • r ia·ppar e talora a ccanto a !·upanjac per .i nd1care la local,i ta ,p.rincipale della regione d o fu p er una n atur ale estensione del n ome della ca!TiiPagna a quello del .suo capoluogo«. 47 E v l i y a C e l e b i , Seyahatnama (Putopis), V, 492- 493, u pr ijevodu H. Sarajevo, 19617, 192. Uspor. i str. 2'9'1. Evlija za Bu# ko blato (Prisoje) ka !e: »To je napredno i krasno selo na teritoriji kli# kog sand! aka. Ima mnogo dobrih !:iv,ih ·v oda [ zelerrilom obraslih predje la« (str. 19>2) . M. M u .i e z i n o v Had !i Jusuf Livnjak i njegov putopis, ! ivot. br. 4, Sar ajevo 1974, 443, 476 i 477. 243

onda je potpuno jasno za ! to Tab. Peut. ne spommJe Delminija. Dva su tome razloga: prvo, Delminium se nalazio oko 2 km sjevernije od rimske ceste i, drugo, Tab. Peut. donosi samo putne stanice - m a n s i o n e s, a ne gradove. U Delminiju je mogla biti jedino etapna stanica ni " eg ranga (mutatio). Takvu situaciju uslovio je reljef terena, pa je putna stanica iz opravdanih razloga bila postavljena kod prijevoja Privala (In monte Bulsinio).

naselje u Prisoju le " alo je na lokalnoj cesti koja je sjevernim rubom Bu ! kog blata povezivala Duvanjsko sa Livanjskim poljem 43 • Ovu komunikaciju Ballif n e poznaje. ! to se ostalih komunikacija na Duvanjsk om polju, koje je opisao Ballif, ni na jednoj od njih - osim u Crvenicama - n ema uvj eta za ubikaciju tako naselja kakvo je bio Delminium. To su ovi pravci: (Lih); Letka (Gradina)-Ljubu ! a pL-dolina Rame, sa varijantom Ra- dolina Rame; Mesihovina-izvor 2ukovac-Zagorje-Vel. (veza na cestu Salona-Bigeste-Narona), sa varijantom Crvenice-Studeno v r ilo-Vel. Ceste uz i zapadni rub Duvanjskog polja su dokazane, iako im tragovi nisu na terenu, ali su obilje " eni brojnim gradinama i naseljhnau. Kao ! to se iz ovoga pregleda komunikacija vidi, i hodolo ! ki razlozi govore u prilog ubikacije Delminija u Prisoje. Iz izlo " enih jasno proizlazi da stari delmatski Delm.i(ni)an (a ni rimski Delminium) ne treba tra " iti u dana ! njem Duvnu, nego sva, je prilika, u Pr i s o j u odakle i najnovije epigrafsko svjedomunicipi Delminensium. je naime da ono ! to je Patsch otkopao u Duvnu, gdje treba locirati putnu stanicu Bistue Vetus, nisu arheolo ! ki ostaci ovog drevnog delmatskog grada, pa bi stoga svu pozornost trebalo obratiti zbilja bogatim predrimskim i rimskim arheolo ! kim ostacima u Prisoju. Sve ukazuje da je to pravi put da se rije ! i pitanje ubikacije ovog municipalnog centra, koji je postao i eponim plemena Delmata: t..SA}l\OY lls p.syctAI] .:n:oP.n·, i.:n:wvup.ov TO s-()vo; (Strabo, VII, 5, 5).

putO'VIi. - Za rimsko naselje u dana, ! njem DuV>nu Balliif ka• " e da je »Von der Strasse uber den Prevalasattel beriihrt werden musste« (p. 26).

•s V. W po.glav}je, br. 5. i.B a l J if, Stra-ssen, 28-2.9. Kao dokacz o rimskom portijeklu komunikacija Ballid' navodi 1kod Beljana i Padina, Jxod Oma.rskog doca i Babine grede, kod i Pi ! teta, kod Gradine u k od vrela ZUJkovac, kod Crtanli:ce, Zagorja, 'i Vel. <itd. se da d io ovih cesta nisu umjetno ceste (viae munitae), nego stari ilirski
49

244

ZAKLJUCAK
Na prvom mjestu htio bih brzinu kojom su Rimljani u stranoj i surovoj zemlji koja jo ! nije bila upoznala tekovine vi ! e civilizacije izgradili tako solidnu mre " u putova koja je uz izvjesne dopune ostala i u kasnijim U kada je namj esnik Dolabela napustio provinciju, u stvari je bila potpuno zavr ! ena samo jedna cesta (20. g. n. e .). To je velika komunikacija Salona-Servitium (Tab. Peut.), kojoj je bio glavni zadatak da pove " e Panoniju sa Salonom, a time i sa Italijom. Alternativni pravac preko Salvija je vjerojatno tek u drugoj polovini I st. na ! e ere a u vezi sa uspostavljanjem municipaliteta Salviae. Ostale ceste, koliko ih poznamo iz kasnijih historijskih i arheolo ! kih izvora, ili su bile jo ! u gradnji ili su zavr ! ene istom ne ! to kasnije. Uglavnom oko polovine I st. n. e. bila je zavr ! ena osnovna mre " a cesta u provinciji Dalmaciji. Tako je npr. cesta Burnum-dolina Sane, koja je u Dolabelino vrijeme bila do usedline Dinare i Ilice (mons Ulcirus) , zavr ! ena u vrijeme cara Klaudija (47/48. g . n . e.). Od dvije velike ceste koje su vodile u unutra ! njost dana ! nje Bosne, za Dolabele je bila zavr ! ena cesta do Dezitijata ( ! ire oko Sarajeva), a druga do u dolinu Bosne sjeverno od Zenice. Izgradnja obiju cesta vjerojatno je nastavljena odmah nakon Dolabele, jedne do Argentarije, a druge do Save, ili do u Doboja. Svakako takav brzi ritam izgradnje savremenih prometnica, ko je su bile potpuno sposobne da prime " iv promet, najprije vojni, a kasnije i ne bi se mogao ni zamisliti da Rimljani u ovim krajevima nisu - na prirodnim pravcima zatekli neke putove, vi ! e ili manje izsistem komunikacija, kao ! to je to bio i u Galiji. To izvrsno odabrane trase u planinskoj zemlji, za ! to je bilo potrebnn vi ! estoljetno iskustvo, te se to ni u kojem ne mo " e pripisati u zaslugu samo rimskim projektantima. je da se radi o putovima autohtonog stanovni ! tva, koji su se formirali upotrebom kroz duga p r ethistorije. Isto tako, ne mo " e se ni zamisliti da bi dviju legija, koje su uz to vr ! ile i osiguranje netom osvojene zemlje, mogle u roku od nepune tri godine potpuno izgraditi jednu kolsku cestu ! irine oko 4 m munita) a dugu 167 milja, s obzirom na vrlo te " ak kra ! ki i planinski teren. To se moglo r-amo prisilnim radom i desetina " ivlja , pod nadzorom rimskih majstora (men sores, fab ri) i veksilacija VII i XI legije. Sve ceste salonitanskag natpisa vodile su iz primorja u unutra ! njost, na Savu radijalna na mjesta: kod Siska, Gradi ! ke, blizu Bosne i kod Mitrovice. Bilo je to sasvim u skladu sa vojnim, a kasnije i gospodarskim planovima i potrebama Rima. Time su bila ostvarena 245

d va cilja: tek pokorena i pacificirana provincija efikasno je pokrivena sistemom transverzalnih komunikacija, koje su u smislu bile povezane regionalnim i vicinalnim putovima, a u globalnom smislu sav je promet usmjeren u pravcu prij estolnice ogromnog carstva. Tako je to uglavnom ostalo i u srednjem vijeku, sve dok u tursko doba promet nije skrenuo tzv. Carigradskim dr).lmom prema istoku, tj. prema Carigradu, ali i opet po m re ! i starih rimskih putova. Ovaj je p rovincijalni sistem komunikacija bio povezan <.:estom prek o Burnuma, Senja i Akvileje - za koju smatra da je b ila dovr " ena pod Augustom\ a u prilog tome bi se mogao uzeti i natpis u Augustovu iz # kocjana (CIL V 852 = Inscr . It. X, 4, 337) - sa Italijom i imperijaln om mre ! om putova. se na vrlo istaknutom k om polo ! aju, Dalmacija je sa prometnog (a po svojim prirodnim resur sima i sa gospodarskog) aspekta postala za carstvo vrlo Preko Dalmacije ostvarena je i veza sa Panonijom, koja je zbog svog nog polo ! aja prema barbarikumu, za carstvo imala posebni Ta vrij ednost dalmatinske cestovne mre ! e jo " vi " e porasti u stoljeu toku ratova za Dacij u i ob je Mezije, a posebno u vrijeme obr ane limesa na Dunavu. Zato nije " to se u pravo iz III i IV st. veliki broj m ilj okaza koji o interesu car stva za ceste u Dalmacij i i za ovo Razlog tome su bila i prorodna bogatstva zemlje, na prvom mjesiu rudarst vo. Solinski natpisi ne spominju ceste koje su povezivale ostale primorske gr adove (Senia, Iader(a), Narona, Epidaurus) sa njihovim Neke od njih, npr. Iader-Burnum, Epidaurus-Ad Zizio, i druge neke, m ogle su biti u Dolabelino vrijeme. Mo ! da se na izDolabele iz Zadgr adnju ovih cesta i odnose fragmenta rni natpisi u ra i Cavtata, o je b ilo govora u u vodu. Ako njihova izgradnja nije zasluga ovog agilnog namjesnika, onda su bile uskoro n a kon Dolabele. Cesta Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko poljeRomanij a pl.-Argentaria, po miljokazu sa natpisom Diva Augusto (Konjic), je jo " za Augustova ! ivota. I za cestu Narona-Bigeste - Tihaljina je pretpostavljao da je u isto vrij eme 2, dok to G. Alfoldy - na osn ovu miljokaza iz Pruda kod Vida: Imp. T[itus] Caesa[r Aug.] a Til[urio] Sco[dram] - stavlja tek u doba cara Tita3 . Sergejevski sm atra da je i ova prometnica n a predrimskom putu 4 i pretpostavlja da je krak od Epidaura do Anderbe graditi jo " Dolabela, a da ga je zavr " io Klaudije5 • To isto se mo ! e pretpostaviti za krak Tilurio-Narona-Leusinium, jer ne bi imala opravdnnja pricesta Epidaurus-Ad Zizio. U svakom magistralna cesta Tilurio-Narona-Scodra, kojoj se milje broje od Tilurija, mora biti ne " to od Dolabeline cest e Salona-Tilurium- castellum Hedum, od koje se 0dvajala u Trilju (Tilurium). Prema tome, Alfoldyjevo d atiranje bilo bi dosta kasno, a n e " to prerano. Najbli ! e je istini, se, Patschevo mi " ljenje (koji se poziva na Mommsena, CIL III, str. 407) o izgrad1

3 Bevolkerung, 144 i 172. • GZM 1955, ISO. 5 GZM, 196Z, 9'5. P a t s e h (Strassen, 63).

rije, sa ceste Trst-Rijeka. N aselja, ·105.

VAHD, 1926-1927, 152. Cf. CIL V 698

=

Inscr. It. X, 4, 376 iz Mate-

su se dzja'Sn:iH M o m m s e n (CIL III 497)

246

n ji ove k omunikacije u vrijeme Augusta i Tiberij a 6 • Izgradnja je m ogla posljed n jih godina Dolabelina namjesni ! tva u Dalmaciji. U pr ilog t ak v og datiran ja mogao bi se uzeti i n atpis iz n a Imotskom polju, postavljen 26/27. g. u cara Tiberij a:
Imp(eratore ) Caesare div i Aug(usti) f (ilio) August(o) pont(ifice) m ax(imo) t r (i bunicia) p ot (estat e) XXVIIF (C. III 851 2).

Osnovni sistem cesta u Dalmaciji, koji j e August, b io je u glavnom zavr ! en za nj egovih nasljednik a Tiberij a i Kl audij a , d akl e jo ! u vrij em e b oravka legija u Dalmacij i (prva pol. I st. n. e.). Ne ! to " ivlji interes za ceste vidimo ponovno u III i I V st. n . e., m ad a se to odnosi v i ! e n a odr " ava nj e komunikacij a . Ipak t o ne d a i t ada nisu bile nek e nove m o" da i cesta Nar ona-Ad T u rr es, a putovi u r u darskim region ima. Komunikacij e u prvoj polovin i I st . ost ale su dakle t r ajno dobro provincij e, pre " ivjele su i rimsku d r " avu, a se koriste do danas. U osnovi t oga razgr anatog kompleksa komunikacija svakako le " i Dolabelin sistem cesta . Javna po ! t a (cw·sus p u b l icus) b ila je s v remen om samo na n ajva " nij im k omu n ik acijama, za upravu i sigurnost dr " ave. To su u glavn om on e cest e k oj e su t radirane u itiner a rima. M jesta k oja su u itiner arima navedena im ala su prvenstveno funkciju p utnih i po ! t anskih etapnih stanica. Cursus publi cus organizir ao je August da bi ! to br " e b io ob avij e ! t en o u provincij am a . Zat o j e dao uzdu " cest a razmj est iti n ajpri je mlade ljude kao ! tafete (sp ecu latores), a kasnije i k ola za glasnike (Suet . Aug. 49). Ova se slu " ba r azvila najprije na Apeninskom poluotoku, ali j e kra j em I st. b ila razvijena i u p ok raj inama. Definitivno je p o! tansku slu " bu n a cest ama organizirao Trajan : svi st anovnici pored cesta morali su snabdjevati sijenom, slamom i zobi, te d avati broj konj a sa opremom i kolima. Dioklecij an j e odredio cijenik za vo " nju putnika i cijene za prij evoz rob e (Edi ctum Diocl eti ani de pretii s, XVII) . Neki su aut ori iznij eli mi ! ljenje da su rim ske ceste bile bolje i udobnije od dana ! njih m akada mskih cesta na na ! em ! to se ne bi moglo prihva titi, s obzir om n a i jake u spone, i preko 15% . j e spomenuto Benndorfovo i kada je u d r u ! tvu F . vidio ost atke r imskih cest a p o v rlo neravnom kra ! kom ter enu, t e ! kom i za konj e i za k ola 0 • S obzirom na n jihovu t vrdu podlogu , u z to neravnu, vo " nj a n ije bila n im alo u godna takvim putovima. je do " ivio i sam Ballif u svom prvom susretu sa »r imskom<< cestom u dolini Unca 10 • Te " inu putovanj a takvim cestama nij e mogla ukloniti ni dobra organizacija puta, dobro provedena trasa i umjetn o podloga , sa kaldrmom ili makadamom, usj eci i nasip i, mostovi, m a rkacija, osiguranje- brojne stra " arnice (bu r gusi i specula e), razne v rste vozila i dosta putne stanice - mansiones, mutat i ones i tabernae, sa gostionicama i Jahnb. f . Altertumsk., II, 1908, 104. Cf. P a t s e h, GZM, 1900, 298 = WM VIII, 61 Strrassen, 55--i56 d 63. 8 V e li t h, Feldziige, 16. 9 B u l BD, 19ll6, 175. to GZM, 1891, 396 i 398.
6

7

B a ll if -

P a t s e h,

247

Normalna ! irina Dolabelinih cesta, zajedno sa nije u dinarskom prelazila 4 m, a na usponima je bila samo 1,5 do 2 m, npr. na Privali, tako da se nisu mogla dvoja kola. To su bile prave ceste (viae munitae, viae militares). Ove komunikacije ostale su takve i u kasnijim ne koja su nastala uslijed dugotrajne upotrebe i prirodnih nepogoda. Mada istro ! ene dugotrajnom upotrebom i oronule od vremena, Dolabeline ceste su imale veliko historijsko Poslu " it se Patscha: »Padom Sirmiuma otvorio se potpuno put u Dalmaciju, te je pala cesta Sirmium-Salona u ruke Avara i Slavena. Prema naseljima ovih dvaju naroda vrlo je vjerojatno da se napadaj u pravcu Salone i naseljavanje pokrajine odigralo du " ove ceste. mo " e se uzeti, da je to bio kod upadanja Avara u godini 598 .... Za srednjeg vijeka opet je dobila svoju vrijednost za promet Dalmacije u Slavoniju i Ugar sku cesta uz rijeku Neretvu. putevi od Spljeta smjera ! e u krajeve srednje Bosne, bogate raznim rudama. je da su ovi putevi na velike daljine slijedili pravac rimskih cesta, ! to se jasno razabire, ako po zabilje " ene postaje sravnimo sa na ! om cestovnom kartom« 11 • Sve ceste u provinciji Dalmaciji su jedinstven sistem, koji je preko Akvileje bio povezan sa Italijom i ostalim zemljama carstva. Iz Akvileje su polazile velike komunikacije, koje su Ilirik i Podunavlje povezivale sa Rimom: Aquileia-Lauriacum; Aquileia-Carnuntum; Aquileia-Emona-Sirmium-Viminacium i Aquileia-SalonaDyrrhachium. Vidjeli smo da je posljednja vodila preko Trsta (Tergeste) Trsata (Tarsatica)-Senja (Senia) i - Burnuma a prema jugu preko Narone i Skadra (Scodra). Osim toga Dalmacija je sa cijelim rimsk im svijetom na istoku i zapadu bila povezana preko Panonija. ove razgranate putne mre " e jo ! je kada se u obzir uzme i pomorski promet koji se nastavljao na ceste i Dalmaciju povezivao sa Italijom, a preko nje sa cijelim rimskim svijetom. Pomorski sa i Malom Azijom odvijao se i direktno, bez posredovanja ItaU Itinerar u (Antonini A u gusti itineraria provinciamm et maritimum) uneseni su samo neki od tih putova, i to oni koji u Puli, Iaderu i Saloni veze sa mre " om kopnenih komunikacija. Pomorske veze su bile sigurno jo ! mnogo razvijenije, jer se morem moglo broditi bez smetnji u svim pravcima, kada je o priobalskoj plovidbi, od jednog do drugog naselja na jadranskoj obali. Itinerarium maritimum ima ove pomorske linije:
496,6 7 497,1 2 3 8
u-

De HistTia a Pola !ader in Dalmatias stadia CCCCL. De Italia ab Ancona !ader in Dalmatia stadia DCCCL ab A t emo Salonas in Dalmatia stadia MD . .. A Salonas Sipunte stadia MD.

GZM, 1902, 414. Cf. CIL III 9551 = 12864 (Salona). Cjelovit opis prliLika na nar !oj .obali u predrimsko doba, sa Jtinerarom za plov1dlbu od Jedne do druge luke, donoSii Pseudo-S:kJilaksov archetypus iz IV st. pr. n. e, Scylacis Caryandensis Periplus maris ad litora habitata Europae et Asiae et Libyae, ecc, u Geographi Graeci minores, izd. K. Muller, Pa[liz 185'5.
1'1

248

519,3 4 520,1 2

Inter Dalmatiam et Histriam : insulae Absoros Brattia Solentia Issa Lissa Corcira Melta (Melita) , a Melta Epidamos stadia CC ...

Plovidba uzdu ! jadranske obale dopunjavala je dobrim dijelom magistralnu cestu longitudinalnog karaktera Tarsatica-Burnum-Salona-Narona-Scodra-Dyrrhachium (Tab. Peut., Itin. Anton.), koja je vodila dublje kroz unutra " njost zemlje, " to se vidi i po kombiniranoj liniji Aquileia-Tergeste-Ningum-Parentiurn-Pola-traiectus sinus Liburnici Iader usque stadia CCCCL-Blandona-Arausa-Praetorio-Tmgurio -Salonas, svega m . p . CXCVIIII (Itin. Anton, 270- 272) 13 • O cestama u rimskoj provinciji Dalmaciji dosta se pisalo : najvi " e se pisalo u vezi sa topografijom pojedinih putnih stanica, naselja i gradova, posebno u Bosni i Hercegovini, ali ovo je u stvari prvi poku " aj sistematizacije rimskih cesta u jednom dijelu Dalmacij e. Pri tome ne " to kompleksnije su I i III cesta, jer su a upravo njihove trase jo " su uvijek u nauci sporne. U ovaj sistem su samo one ceste za koje se moglo utvrditi sa po njihovim arheolo " kim ostacima, da su bile umjetno komunikacije (viae munitae), sa usjecima, nasipima, donjim i gornjim strojem, mjekaldrmom itd. Tamo gdje toga nema i gdje se samo sa u tvrdoj kamenoj podlozi mnogo je vjerojatnije da se radi o putovima, koji su se, istina, koristili i u rimsko doba, ali nisu bili umjetno kao glavne komunikacije. Takav je npr. i put preko Pakline pl. i Ravanjskog polja u gornju Ramu, odnosno dolinu gornjeg Vrbasa, koji je i Ballif kao nesiguran. Zato takvim putovima nisam vodio nijednu od tradiranih cesta, niti se ti pravci uklapaju u podatke itinerara. Uz takve prirodne putove nisu evidentirani ni tragovi utvrda za za " titu komunikacija - izuzev prethistorijskih gradina, pojava koja se redovito i uz glavne, umjetno ceste, a koja je poznata i u drugim provincijama carstva. Ujedno bi to da su Rimljani sagradili samo osnovne pravce, ali na starim epihorijskim komunikacijama, a da su se zadovoljili ostalim putovima koje su zatekli1 s tim " to su ih tu i tamo prema potrebi uredilP4 • Kao " to je istaknuto u uvodu, dio terena pregledan je in natura. Na osnovu autopsije i tradiranih podataka, uzev " i za podlogu Dolabeline natpise, poku " ao sam u taj splet komunikacija uvesti neki sistem. Na taj rekonstruirana mre ! a rimskih komunikacija pokazala je na primjeru Delminija da se ni i aglomeracije nisu morale nalaziti na poznatim itinerarskim pravcima. Osim toga, itinerari bilje ! e po " tanske stanice, pa cesta mo ! e i kroz neko znatnije
13 INei k e od ti'h ;pomorsldh distanci daje ti Pl'inije Starli:jli (.213-7>9. g. n. e.) u pregledu geografije na " ih krajeva, cf. D. D e t l ef s e n, Die geographischen Buher (II, 242 - VI Schluss) der Naturalis Historia des C. Pli nius Secundus, u zbirci Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geog.raphie, 9, BerLin, 1904, cap. 2:3 -:2 6. 14 Ta1k;o je o tome 1pmblemu misl.io i jedan od prvih cesta u na·"oj prov.inciH !. .L j u b VHAD, VLI (1 1385), 40--41 : "Da su Thimlja:nli sve te • c este :iznova sa,gradliH nije vjerojatno u s toga "to v.idimo da njeke od n,ilih pr.olaze :kr.o,z gradove, kojli su :i pri• j e Rimljana obstojali ,j na glasu bez dvojbe, " to su gotovo bili, kao Avendone i Arupio. Rimljani bit na"H, ,j za njihove svrhe slu!Ho, 1 popraVIiLi, a otvor,iJ.i nove ceste, gdje jr i m tre'!:lalo da \budu.«
1

249

naselje a da ga ne spomene. Time je ujedno rehabilitirana i Tabula Peutingeriana, jer se pokazalo i pored i izvjesnih lakuna, da je ona najbolji oslonac za hodolo ! ka istra " ivanja. Na kraju " elio bih jo ! jednom historijski pionirskog pothvata Rimljana na polju izgradnje komunikacija kod nas. Osnovni sistem cesta bio je pod upravom agilnog namjesnika Publija Kornelija Dolabele, odmah nakon sloma ilirskog otpora u Iliriku. Uz neke nadopune, posebno za vladavine cara Klaudija, te komunikacije ostati u upotrebi kroz cijelo vrijeme r imske vladavine. U izgr adnji ovako na ! iroko zasnovane mre " e cesta vidi se plansko nastoj anje Rima, u prvom redu careva Au gusta i Tiberija, da se na obali Jadrana i ekonomski ! to pove " e sa Italijom i Rimom i da se na taj potencira proces romanizacije i mediteranizacije ovog evropskog prostora Jadrana i Dunava, proces koji je intenzivno i drugim vidovima romanizacije (kolonizacij a, urbanizacija, izdvajanje prostranog ager publicus-a, peregrina u vojne jedinice i dr.). Istina, bilo je to na liniji politike carskog Rima, ali se u historijskoj perspektivi pokazalo korisnim i za samu zemlju, jer se ne smije zaboraviti da »a pas egal ma1·chent sur la route les legions de Rome, et sa civilisation« 1". Mo " da n ovi arheolo ! ki, a napose epigrafski nalazi, i njihova tuutvrditi i pro ! iriti, a i modificirati ova istra " ivanja, za koja sam svjestan da ne i posljednju Podacima koj e sam otkrio ili interpretirao nije ni izbliza kompletiran ovaj ! areni, ali vrlo fragmentarni mozaik. Potrebno je jo ! dosta truda i podataka da se on dopuni. Ipak, kakvi god bili novi nalazi, nadam se da ovi rezultati poslu " iti kao dobra osnova svima onima koji se budu bavili a nkomunikacija i topografije rimske provincije Dalmacije

15 J. M a T t e n s, Les routes roma ines de la Belgique, Archaeolog. i a Belgica, 33, Bruxelles, 1957, 5.

250

DOLABELLAS STRASSENSYSTEM IN DER RtlMISCHEN PROVINZ DALMATlEN

(DOLABELLAE SYSTEMA VIAfRUlVI IN P ROVINCIA HOMANA DALMATIA)
Z USAMMENF A SSUNG

Gena u v or hun der t J ahren veri:if:fentlichte O. Bl au die ersten Angaben ilber die Kommunikationen in Bosn ien u n d der Herzegowina (1866 und 1867). Zu dieser Zeit sind u.ngefahr a u ch 75 J ahre seit der Herausgab e der bekannt en Arbeit ilber die r omischen Strassen in Bosnien und der Herzegowina von B allif vergangen, die bis zum h eu tigen Tage die Grun dlage dieser P roblematik b ilctet. Wir besitzen jedoch noch immer k ein e system atische A r beit iiber die r omischen Str assen, obwohl in der Zwischenzeit die K enntnisse iiber unsere Antike du r ch neue Funde auch bereichert w u r den . Nur m it Ausnahme von Ser gejevski und hab en dagegen alle spateren Nachforschungen d em Ballifschen Wer k w enig gegeben oder genommen. Das war a u ch die Anregung ftir diese (derzeit n ur partielle Ar b eit), in der nur ein Teil d es systematisch krokier ten K om m unikationsnetzes, das die ersten r omischen Kaiser - a us militarisch - st rategischen, okonomischen und ander en Grunden ·- auf dem Boden der r omischen P rovinz Dalmatien errich tet hatten . Es wurden nur jene Strassen behandelt, die mit dem Nam en eines der ersten un d b ek anntesten r omischen St atthalters P ublius Cornelius Dolabella (P . Corneliu s Doiab ella, Iegatu s Augusti pTo pmetore) in Dalma tien (14- 20 n. u. Z .) verbunden sind und die auf den Insch riften aus Sal ona (CIL III 3198 a = 101 56 a + 3200 un d 3201 = 10159 + 3198 b = 10156 b) erhalten blieben. Sie bilden die Grundlage fur das romische Wegenetz in unser er P r ovinz. Man k ann n u r v oraussetzen, dass zu Dolabellas Zeit n och ein ige Strassen erb aut worden sind, da u ns epigraphische Zeugn isse n ur bru ch weise vorliegen (Jader, Epidaurus). Aus der Err ich tung dieses umfangreich en Kommunikationssystems geht ein e Bemuhung des rom ischen Staates h ervor , m it der Absicht v or allem d es Kaisers Augustus selbst, dieses eb en eroberte und p azifiziert e Gebiet an der ostlichen Adriakuste militarisch sowie okonomisch womoglichst fester mit Italien zu verbinden und damit den Prozess der Romanisierung und Mediterr a nisierung dieses ausserst bedeutenden europaischen Raumes zwischen der Donau und der Andria zu potenzieren. Dieser Prozess wurde auch von anderen Formen der Integration und Romam sierung d er autochtonen illyrisch en Bevolkerung und des Rau m es begleitet (Sep arierung des geraumigen ager publicus, K olonisation, Urbanisierung, Rekrutierung in Hilfslandwehr, usw).

251

Es wurden insgesamt fi.inf auf den Inschriften aus Salona erwahnten Kommunikationen behandelt. Durch die Rekonstruktion ihrer Richtungen und anhand der Meilensteine und anderer archaologischen, epigraphischen und historischen Quellen folgert der Autor, dass die Dolabellische Kommunikationen eigentlich mit Strassen identisch sind, die uns in spateren Quellen der Antike, der sogenannten Itenerarien uberliefert w orden sind. Die Strasse a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici ware mit d er itinereren Kommunikation Salona-Servitium (Tab. Peut. und Itin. Anton.), identisch, und die Kommunikation ad Hedum castellum Daesitiatium mit jener Salona-Argentaria (Tab. Peut), wahrend die Itinerarstrasse Salona-Burnum (Tab. Peut) dem sudlichen Segm ent der Dolabellas Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum entspricht. Ein besonders hodologisches Problem stellt der Dolabellas Verkehrsweg ad Bathinum flumen dar, von welchem keine archaologischen Reste in situ gefunden worden sind, aber man kann auf Grund der lingwistischen, epigraphischen und historischen Angaben und Kriterien folgern, dass er ins Breuker Gebiet des unteren Bosnaflussgebietes fuhrte. So bildeten eben die Dolabellas Strassen auch die Grundlage des spateren romischen Kommunikationssystems in Dalmatien. Der Autor hat seine Exposes in einige Kapitel eingeteilt: In der Einleit ung wurde zuerst die rege Aktivitat d es Statthalters Dolabella bezuglich des Strassenbaus in Dalmatien betont, seine Tatigkeit jedoch ist auch in einer ganzen Reihe epigraphischer Zeugnisse ausserhalb Salona aufgeschrieben erhalten (Epidaurus, Iader, Issa, Ja blanac). Danach wurde eine kritische Quellenubersicht angegeben (Solinaer Schriften, Itinerarium Antonini, Tabula Peutingeriana, AnonymiRavennatis Cosmographia, epigraphische Zeugnisse, archaologisches Mat erial u . a.). Von den schriftlichen Quellen bietet praktisch die Tabula den grossten Nutzen, uber deren Glaubwurdigkeit sehr viel geschrieben wurde. Der Autor ist der Ansicht, dass m an die ungerechten Kritiken der Tabula nicht beachten soll, obwohl man gewisse Korruptele und Lakunen nicht bestreiten kann. Es wir d ferne r uber die Methodologie der hodologischen Forschungen gesprochen: jeder Beschluss m u ss das Ergebnis einer komplexen Ansichtname aller Elemente sein - der archaologischen Strassenuberreste und d er damit verbundenen Objekte, der Grundrichtung und deren Verhaltnis zu den Ansiedlungen und zur Ter rain-Kon figuration, und das alles soll - wann immer moglich, durch epigraphische, kartographische, historische und andere Angaben uberpruft werden. Grundbedingung hierfur ist eine gute K enntn is des Terrains und der Kommunikat ionsreste in natura . Zum Schluss werden einige technische Char akterist iken der Dolabellas Strassen erwahnt - es handelt sich um gebaute Strassen bis zu 4m Breite (viae munitae) - sowie ihr heutiges A u ssehen. Es wurden auch einige h od ologischen Problem e nur kurz behandelt - unter anderen das Problem der vorromischen Strassen b ei u ns, die Frage d es geraden Lau fes der romischen Kommunikation en in den G ebirgsgegenden, das Vorkommen von Radspuren (Spurillen) usw. Im epigraphischen Anhang am Ende der Einleitung ist der Text der Solinaer Inschriften angefuhrt. Durch Konfrontation der Quellen und anhand der Analyse der ' Terrainsituation (Terrainkonfiguration) folgert der Autor im ersten Ka-

252

l '

pitel, dass die Dolabellasstrasse a colonia Salonitana ad fines provinciae IllyTici bis zum Fluss Sava fuhrte und zwar bis zur Mundung des Flusses Vrbas, wo gewohnlich die UTbate - civitas Urbatensis loziert wird. Deshalb bezeichnet der Begriff ad fines pTovinciae IilyTici die Grenze der Illyrik-Provinz und nicht die Station od Fines (Tab. Peut.), was auch den Auffassungen der alten Autoren nicht widerspr icht. Die Bezeichnung der Wegestation ad Fines ist offenbar ein vorromisches Relikt, welches die Grenze der Stammterritorien bezeichnet, in diesem Fall zwischen Oseriates und Maezaei, dem gallischen Begriff Equamnda ahnlich, dem man an dem Stammgrenzen (Cite) in Gallien haufig begegnet . Anschliessend wird eine Ubersicht der Auffassungen fruherer Forscher uber den Lauf dieser Kommunikation gegeben, die im Jahre 16/ 17 n. u. Z. fertig wurde per vexillarios legionum VII et XI (siehe die tabellarische Ubersicht). Der Autor beschreibt dannach ausfuhrlich diese langste Dolabellas Strasse auf ihrem Weg von Salona bis zum Fluss Sava, indem er ihre Trasse anhand archaologischer Uberreste auf dem Terrain etappenweise bestimmte, und auch andere Faktoren wie Markierung (Milliation) der Itinerare und der tatsachlichen Distanzen auf dem Terrain selbst nach festgestellter Trasse, sowie ihr gegenseitiges Verhaltnis, insbesondere Wegemarkierung (Milliation) durch Meilensteine u. a. benutzte. Anhand dieser Angaben und relevanter archaologisch er Funde ubiziert er die Wegestationen der beiden Itinerare, die auf der Relation von (Aequum) bis (Leusaba) eigentlich zwei verschiedene Trassen verzeichnen, und von denen eine uber das Kupres-Feld (Tab. Peut.), die andere uber das (Hin. Ant.) fUhrt. Beide Trassen sind separat beschrieben und konnen anhand der Strassenuberreste im Karstterrain bis zu den letzten Ausdehnungen des Dinara-Gebirges nor dwarts in Richtung der Pannonischen Tiefeben e verfolgt werden. Auf Grund gewisser Indikationen folgert der Autor, dass die Dolabellas Strasse ad fines pTovinciae IllyTici jener von der Tabula entspricht, mit Unterschied, dass die Tabula-Strasse in Bos. Gradi ! ka (Servitium) endet, w a hrend die Dolabellas Strasse in Srbac an der Save (Urbate) endete und wahrscheinlich folgenderweise trassiert wurde: Salona-Prolog (in Alperio)-Livno (Bariduum)-Kupre! ko polje (Ionnaria)-dolina Plive (Balo(Leusaba)--Krupa na Vrbasu (Lamatis, Aemate)-Banja Luka (Castra)-Lakta ! i (ad Fines)-Sava (Urbate?). Die Abzweigung des Itinerarium Antonini bog bei Prolog im Livnoer-Feld nach dem (Salviae) ab, und fUhrte uber Pecka (Sarnade) nach Leusaba wo sie mit der Abzweigung der Tabula zusammentraf. Nordwarts bis zum Fluss Sava bilden die beiden Itinerare dieselbe Kommunikation, aber ihre Wegestationen (mansiones) sind verschieden. Die Meilensteine sind nur fur die Abzweigung uber das bekannt (!tin. Ant.). Zum Schluss wird die Dbersicht der Meilensteine gegeben (Karte I). In dem II. Kapitel wurde die via Gabiniana behandelt, die nach dem romischen Feldherrn Aulus Gabinius benannt ist, der im Jahre 47/48 v. u . Z. eine schwere Niederlage in den KlUften der dalmatischen Zagora erlitt. Es handelt sich nur um einen im 17. Jahr bis (Andetrium) erbauten Teil jen er Strasse, welche die Garnisonen der XI. und VII. Legion Bumum und Tilurium verbinden sollte und die erst im 20. Jahr n. u. z.

253

beendet wurde (siehe Kapitel V) . Sie ist mit der Itinerarstrasse SalonaAndetrium-1\'Iagnum-Promona-Burnum identisch (Tab. Peut.). Sie erstreckte sich in der Richtung der alten vorromischen Kommunikation durch die Tiiler der Vrba und bis zur Krka hin. In dem III. Kapitel wurde die Trasse ad H ed um castellum Daesitiatium behandelt, welche ins Gebiet der Dasitiaten am Oberlauf der Bosna ftihrte, im Jahre 19/20 n . u. Z. fertig gemacht und spater bis zu der silberreichen Argentaria am Flusse Drina verlangert wurde (Tab. Peut.). Zur Bestimmung der Trasse dieser Strasse ist von entscheidender Wichtigkeit die Ubikation mu n Bist . . . . = Bistu e N ova irgendwo in Zentralbosnien, die der Autor nach durchgeftihrter Analyse des epigraphischen Materials ins heutige Bugojno an dem Fluss Vrbas loziert. Ferner erklart der Autor d ie Geschichtsforschung dieser Kommunikation und gibt eine detaillierte Beschreibung der Trasse etappenweise wie folgt: Salona-Trilj (Tilurium)Bukova Gora (Ad Libros)-Privala (In monte Bulsinio)-Duvno (Bistue Vetus)-Otinovci auf dem Kupres (Ad Matricem)-Bugojno (Bistue Nova)Mali Mo ! unj (Stanecli) ... Argentaria (tiber Kiseljak; das Sarajevoer Feld und die Romanija). Den Endpunkt der Dolabellas Strasse das Hedum castellum, lokalisiert der Autor in die Nahe von Breza im Bosnatal. Siehe d ie Ubersicht der Meilensteine (Karte II) . Durch die ad Bathinum flumen (IV. Kapi tel) war das Breuker-Gebiet am Unterlauf der Bosna, das wahrend des Baton-Krieges definitiv okku.piert wurde, m it Salona v erbunden. Da die archiiologischen Dberreste dieser Kommunikation am Terrain nicht festgestellt werden konn ten, ist der Autor der Meinung, dass dieselbe bis zum Travniker F eld (bis zur Station Stanecli) identisch mit der Strasse ist, die ins Gebiet d er Diisitiaten ftihrte, welches gleichzeitig mit den Breuci pazifiziert wurde, und die spiiter bis Argentaria gelangte. In diesem Zusammenhang d iskutiert er tiber das Hydronim Bathinus als tiber ein palaographisches und epigraphisches, lingwistisches und topographisches Problem und k ommt zu der Schlussfolgerung, dass es sich um den Bosnafluss handelt. Von dem Travniker Feld ftihrte die Strasse weiter nach Zenica, wo sie ins Bosnatal hineingelangt und sich weiter nach Doboj hinaus erstreckt. Die Trasse der Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum, deren Teil a uch die via Gabiniana ist, und die auch im Jahre 19/20 n. u. Z. fertiggestellt wurde, bestimmt der Autor in Richtung Salona-AndetriumBurnum-Knin-Strmica-bis unter den Berg Ilica (mons Ditionum Ulcirus). Die Fortsetzung der Strasse uber Grabovo und Drvar ins Sanatal wurde, nach zah lreichen Meilensteinen zu urteilen, zur Zeit des Kaisers Klaudius (47/ 48 n. u. Z.) erbaut. Ubersicht der Meilensteine (Karte IV). Im VI. Kapitel werden bedeutendere Anschluss-und Lokalstrassen
(viae vicina l es) und zwar jene die die Dolabellas Hauptverkehrslinien

verbanden nur kurz behandelt. Die Magistralen zweigt en sich durch das Innere des Landes in eine ganzes Strassengeflecht und waren miteinander verbunden. Auf diese Weise wurden auch Querverbindungen hergestellt, die eine integrale Verbindung innerhalb des Landes m oglich machten. Diese regionalen und lokalen Verkehrswege sind meist auch auf einer autochtonen Grundlage enstanden und behielten in einigen Fallen auch ihr vorromisches Aussehen, insbesondere diejenigen in Gebirgsgegenden und Flusstalern.

254

In einem separaten Exkurs erortert der Autor die Ubikation des Delminiums (VII. Kapitel). Von der richtigen Ubikation der mun. Bist. . = Bistue Nova (Tab. Peut.) und des Delminiums, das in den Itinerarien nicht erwahnt wird hangt mehr oder weniger auch das Lozieren iibriger Station en auf der Strasse Salona-Argentaria ab. Was das Lozieren dFs Delminiums betrifft, das Patsch auf Relation Lib (vorromisches delmatisches Delmion)-Duvno (romisches Delminium) lozier t , und das in der letzten Zeit der a nnehmbaren Losung Budrovich) viel naherlag von jener Patschs, wurde durch gliiklichen Fund der Grabinschrift Publius Aelius Juvenalis, Questors, Dekurions und Duumvir municipi Delminensium aus Prisoje (Bu ! ko Blato), unweit von Duvno, die definitive Bestiittigung bekommen fur das Lozieren dieser b edeutenden delmatischen Ansiedlung irgendwo auf dem Duvnoer F eld, womit die alte Auffassung beziiglich Ubikation dieser St adt bei Trilj an der Cetina endlich aufgegeben w urde. Obwohl man nur auf Grund dieser epigraphischen Zeugnisse noch nicht von einer naheren Lokation Delminiums sprechen k ann, ver wirft der Autor das Lozieren in Duvno (was den hodologischen und archii.ologischen Grunden w iderspricht) und schlagt v or, Delminium in Prisoje zu ubizieren, wo auch das Grabmal gefu nden w urde, welcher Ort auch genau wie Duvno liber alle Bedingungen beziiglich der Unterbr ingung einer solchen epichorischen Ansiedlung -··- des Delmatae Eponyms verfiigt . In Duvno soll jedoch die Wegestation Bistue Vetus loziert werden (Karte II). In der Schlussfolgerung beton t er die Schnelligkeit, mit der die Romer in einem gebirgi.gen und feindlichen Land ein verhaltnismassig dichtes Kommunika tionsnetz errichteten. Das war schon wii.hr end des Aufenthaltes der Legion in Dalmatien b eendet , d . h . schon in der ersten Ha!fte des I J ahrhunderts n . u. Z. Ausser den Strassen, die in Solinaer Inschr iften a ngefiih rt sind, wurden auch m ehrere ande re Verkehrsstrassen erbaut: T arsatica-Senia-Burnum---Salona-N ar ona Dyrrhachiu m; Narona- Sarajevoer Feld-Romanija, u. a. Auch einige v on ihnen wurden noch zu Dolabellas Zeit erbaut oder angefangen. Vom t echnischen Aspekt au s war das geradezu ein grandioses Unternehmen, sehr bedeutend fUr da:!! Kaisertum, sowohl wegen Verbindungen mit den benachbart en Provinzen und dem L im es an der Don au als auch - hinsichtlich des Reichtums an natiirlichen Ressourcen der P r ovinz - wegen okonomischer Grunde, was mit d er Zeit zum vollen Ausdruck k ommen wird, und so werden auch diese von Dolabella als militarisch erbauten K ommunikationen (viae militm·es) auch offentliche Kommunikationen w erd en (viae publicae) manche unter ihnen sogar auch mit organisier tem Postverkehr (cursus publicus). Dieses Verkehrsnetz gewinnt noch m ehr a n B edeutung, wenn man den regen Seev er kehr uber die Adria in Betr acht zieht (!tin. Ant. 270, 496, 497, 519 und 520). Obwohl der romische Staat die Politik der Sklaverei und Ausbeu tung verfolgte, bedeuteten diese Bestrebungen d es Staates in der h istorisch en Perspektive einen grossen F or t schritt auch fUr d as Land selbst. Vlas die Strassen betrifft , so wurden sie bis zum 19. J hd. benutzt und wer.::::n m anchenorts auch heute n och gebrau cht.
255

In dieser Arbeit wurde nebst dem Grundproblem, das mit dem Strassenbau verbunden ist, auch den Fragen der antiken Topographie und Toponimie dieses Gebietes ein bedeutender Platz eingeraumt, auf denen auch ein grasser Teil der Ergebnisse behandelter Prot.lh"1'\atlk beruht, ebenso wie auch den Fragen der inneren Urbanisierung und admini'itrativen Organisation der Provinz, besonders aber den wirtschaftlichen Verhaltnissen des Landes. Die Arbeit uber Dolabellas Strassensystem stellt nur den ersten Teil des geplanten (grosseren) Werkes von den ri:imischen Kommunikationen und deren Topographie in der ri:imischen Provinz Dalmatien dar.

256

INDEKSI

a) INDEKS IMENA (NARODA I OSOBA) M. 50, 131, 144, 194, 246
Ae1ia Buo 241 Aelia Procili(ana?) 135 Aelia Tertulla, P. 92 Aelii 67, 122 Aelii Nepos et Dasas Arbonis 78 Aelius Iustus, C, dec. m. B ist. 134 Aelius Iuvenalis, P, dec. mun. Delm. 240 i d. Aelius Pi ... , P . 234 Aelius Proclianus, P , dec. m. Aelius Rastorianus, P, quaestor Bato Liccai f. 184

Bauer, A. 148, 204

munn. 134, 140
Aelius Ursus, P, dec. mun. Salv. 64, Aelius Victor Varanus, P, dec. mun.

68

Bela (IV), kralj hrvatski ugarski 1235-1270. g. 219 Bistuates 134, 198 Blau, O. 12, 49 Breuci, panonsko pleme 18, 183, 193, 195, 196, 197, 198, 199, 201 J. 223 Budimir, M. 193, 196 Budrovich, A. 194 F. 50, 131, 134, 148 Burnistae 207, 209 Butuates 51

Beathus Rhenanus 193

241
Ae?]matini 115 Aequenses 59

J. 49, 146, 210, 211 Alfoldy, G. 51, 64, 136, 193, 1!t4, 195, 199, 246 Andautonienses 44 Andrija, biskup Bestoensis 135, 141 P. 180 Cvijo, saradnik iz Sipova 107, 112
Arruntius M. Camillm Scribonianus, L. namj. Dalm. 115 Attis, reljef 76

Castellum Baridustarum 51 Cezar (C. Iulius Caesar) 19, 130, 208 Claudius, car 41-54. g .. 19, 190, 205, 245, 246, 247, 250 Cons, H . 49, 146 Cornelius Dolabella, P. 15, 16, 17, 18, 19, 30, 31, 47, 131, 133, 185, 188, 189, 190, 197, 200, 204, 206, 221, 228, 244, 246, 247, 249, 250 Crna kraljica 69, 70, 78, 82

August Oktavijan, car 15, Hl, 19, 43, 127, 128, 130, 131, 246, 247, 248 Aurelii 67, 142 Aurelije (Marcus Aurelius), car 161- 180. g. 30, 55, 142 Aurelius Tiro 144 Avari 58, 110, 171, 243, 248 Azinates 134

Celebija, Evlija, putopisac 150 Mile iz Kule (Rogolji) 87 Todor iz

90

Bajan, avarski hagan 74, 110 Ballif, Ph. ll , 12, 49, 148 Petar, saradnik iz 68 Baridustae, Iliri u Erdelju 51 Barizaniates 51, 56, 123 Basler, Bathiatai, Bathiatae 193, 197, 201 Bato(n), Dezitijatski 131, 196 Bato, 193

Cup, Todor saradnik iz Vedrog Polja 215

Dabi ! a, kralj bosanski 1391-1395. g. 242 Daesitiates 27, 141, 183, 185, 196, 199, 245 Dandolo, Vicko, providur Dalmacije 19

259

Dandolo, Antun, povjes111i82 Decije, car 249-251. g. 106, 189 Delmati (Delmatae, Dalmatae) 18, 28, 211, 235, 237, 244 41, Delminenses 59, 240 i d. Deuri 78 D ezitijati v. Daesitiates Dicioni (Ditiones) 198, 203, 204, 211 Dijana 72 Dioklecijan, car 284-305. g. 247 Divo Augusto, miljokaz 190, 246 Dolabela v. Cornelius Dolabella Domaszewski, A. v, 13, 50, 149 · Marko zv. Karantan 86

Hadrijan (T. Aelius Hadrianus), car 138-161. g. 29, 171, 190, 209, 241 Had " i Jusuf Livnjak, putopisac 243 Hirschfeld, O. 134 Hoernes, M. 49, 147 Honoratus cl. v. Hoffer, A. 135 Hrvati 243 Husref-pa ! a, bosanski namjesnik 83

Iapodes (Japodi) 198, 204 I asi, panonsko pleJ.11e 193, 195, 197 I conius L . f. Surio, L . 211

Elagabal, car 218-222. g. 100 Elije Tito (Aelius Tito) 76 Euplo ... occisa viatoribus 188 Evans, A. 50, 133, 134, 147

I. F. 120, 169 Julijan, car, 361-363. g. 189 Junije Blez, namjesnik Panonije 197 Jupiter Kapitolijski 238, 239 Justinijan (I), car 527-565. g . 126

Ferhad-pa ! a, bosanski namjesnik 95
feroces Dalmatae 127 Figu! (C. Martius Figulus) 236 Filip (M. Julius Philippus), car 244-

249. g . 106, 189
Flavii 139, 14? · Fl:avio Aprioni. 142 Flavius Licinianus, T, dec. mun,

Bis .. . 138

Flavius. Licinius, T, dec. 'nvir Bist. . . ' Fliwius . .... :. ,

138

T., dec. m un. Bist.

Flavius, .142 Flavius Nepos 142 Flavius Seneca, vir egregius 135 Flavius Varronis f, T. 185

Frankopan, Krsto, ban hrvatski 82, 83, 84 Fundanus, v. Minitius Fundanus, C.

Gabinius, Aulus 18, 130, 131

B. 51
Genius Osiniatium 56

Kahler, H. 54 N. don 66, 83, 106 Karakala (Caracalla), car 211-217. g. 231 ' A. M. 49 Kiepert, H . 49 Kiepert, R. 50 . . . Klaudije H (9othicus), car 268-270. g. 189, 208 ' Klaudije v. Claudius Klaudije, Tiberije, veteran 56 A. fra 106 pleme pol] E!) 219 ' ' Komod, car 177-192. g. 58, 189 ·Konstancije (Constantius II), car 337- 361. g. 189, 234 Korvin, Matija, kralj hrvatski i u:.. garski 83: Ante' 'iz Cele 69 Kovinjalo, Mitar iz Blagaja (Kupres) 118 . ·' kraljica Marija (sc. TereziJa) 78 I. 136 I. 49 Hasan iz Starog Sela 84 Benedikt, putopisac 8(?, 175, 178

geograf iz Ravene 41 Germanik, sin Druzov 218 Gordijan (M. Antonius Gordianus), car 238- 244. g. 106, 154, 163, 189 S. 151 Gvido (Guido), geograf 21

La ?]matini 115, 127 Lizaviates 51, 56, 123

Ivan, prof. 90, 106 Lucius, Flavius T. 134

260

Makrin (M. Opelius Seve-rus Macr-inus), car 217--218. g . 100 D. 243 Manlius Coelius, centurio 115 Z . 195 M arija Terezija 82, 93 Marko Aurelije v . Aurelije Martens, J. 250 Mauricije, bizantski car 110 Maximinus Trax, car 235-238. g. 69, 189 Mayer, A. 23, 149, 196 227 Mezeji (Maezaei, Maza·ioi), panonsko pleme 41, 45, 204 S avan iz Trij ebova 92 Miller, e. 50, 149 Miniciu s Fundanus, C, namjesnik Dalmacije (?) 103, 109, 110 Mi ! ura, A. P. 58 Mocsy, A. 195 Moiza, ing. 121, 147 Mommsen, Th. 19, 131, 246 Mi.iller, e.

Promonenses 207, 209 Pseudo-Scylax (pseudo-Skilaks), geograf 248 Ptolomej, geograf 19, 43, 74, 203

Radimsky, V . 144, 148, 157 Ravenat (Anonymus Ravennas), geograf 21, 200 D. 19 Riditae 59, 230

N a sika (P. CMnelius Scipio Na.sica) 235, 236 N eme sis Pia 218 Nepos . . . 234 Ninienses (?) 211 Nisidius Secundus 64 Novak, G. 19, 50 Novenses 59

Sabina Tr-anqui!lina, carica 163, 191 Salviatae 211 Sapuates 115, 127, 226 Sardeates 78, 109 Saria, B. 194 i d. Savenses (?) 198 Sedatus Augustus 218 Septimije Sever, car Hl3-211. g. 106, 231 Sergejevski, D. 51, 52, 135, 181, 246 Sicinius Macrinus, L. 95 Silvan 72 Silvanus conserv(ator) 239 VL 95 Slaveni 110, 171, 243, 248 Stjepan II ban bosanski 242 Strabo(n), geograf 203 Stridonenses 211

M.

Oserijati (Os(s)eriates) 18, 41, 45, 183, 195, 197, 198 Osi niates 56 Ostoja, kralj bosa nski 242

pagani Promonenses 209 Panoni 130 E. 30, 125, 133, 134, 135, 138, 149, 150, 246 Pa ! kvalin, V . Patsch, C . 50, 134, 135, 139, 148, 246, 248

Nikola iz Racuna (Krupa
n /V) 93 Pazinates 134 S 211 Petrikovits, H. von 54 J . 144 P linije 109

Plinije Stariji, sluvac, 131, 203

prirodo-

Tacit (Cornelius Tacitus), 15 Tatari 219 Teodozije, car 171 Thalloczy, L. 83 Tiberije, car 14-37. g. 15, 16, 17, 19, 131, 163, 190, 191, 193, 206, 247, 250 Tica, J ovo iz ! eho vaca 92 Tito, car 79-81. g. 246 Tomaschek, W. 49, 52, 146 Mijat, hajduk 122 Topal-Pa ! a, bosanski namjesnik 171 Trajan (M. Ulpius Traianus), car 98-117. g. 35, 127, 142, 247 Trebonijan Gal, car 251-253. g. 106, 189, 221, 222 Trosius Crispu s, C. 67 Truhelka, 50, 135 Turci 219 Tvrtko I, kralj bosanski 242

261

Ulpii 142

Voluzijan Gal, car 251-253. g. 106, 221, 222 N. 193, 196

Valens princeps Daesitiatium 183

Varcijani 44 Veith, G. 131
Paterculus, C, 192, 193, 194, 195 Vespazijan (T. Flavius Vespasianus), car 69-79. g. 55, 139 Victor decurio 239 Velleius

Wilkes, J. J. 50

Vitruvije (Vitruvius Pollio), pisac 32

M. 161, 240 Zeno, Katarino, 150, 175, 176, 178

poslanik

262

b) INDEKS MJESTA (NAZIVA)
Absoros 249 ad Bathinum flumen 183, 202 Ad Basante 196 Ad Drinum 185, 186 Adrian oros 237 Ad Fines 43, 45, 95, 97, 98, 100, 125, ad fines provinciae Illyrici 42, 44, ad H edum castellum 192, 202 ad imum montem Ditionum Ulcirum ad Ladios 79, 93, 96, 97, 100 Ad Libros 23, 153-155, 187, 223, 224 Ad Matricem 165 i d, 173 Ad Pr(a)etorium 98, 100, 102, 218 Ad pretorum 230 ad summum montem D itionum Ulcirum 205 Ad Turres 247 Ad Zizio 19, 22, 246 Aemate (Lamatis?) 54, 79, 90, 93, 96 Aequum (Citluk kraj Sinja) 41, 57, Aikouon kolonia (= Aequum) v. Ta-

126

125, 126

49, 205

58, 67, 123-125, 128, 131 itd.

belarni pregled
Aquileia (Akvileja) 132, 246, 248, 249

217, 218
Ancona 248

Andautonija (Andautonia) 44 Anderba 246 Andetrium 18, 130, 131, 228 Andretio 206 naseobina u Sinju 55-56 Apeva 225 Aquae S. . .. 21, 142 Aquileia 19, 230 Arausa 249 Arduba 202 Argentaria 124, 133, 134, 136, 179, 181, 182, 186, 189, 245, 246 Ar ! ano 152, 204, 244 Asseria 74 Aternum 248 Avendo 230 180, 191

na Janju 116 Babina dolina 216 Babin Do (Janj) 116 Bacuntius, rijeka 192, 196 126 224 100 na Klisu 54 Ba . . . .!fluJmen 194 60 Balbeis 73 Balcum = Baleam (?) 110 Balea 110 Balina glavica 207, 208 Baloie 107, 108-110, 111, 127 Baloia (Rav.) 108, 225, 226 Baloja 41, 124 Baljvine 225 Banica, rijeka 81 Banja Luka 42, 47, 79, 81, 82 (burg), 83, 86, 92, 94-96, 125, 127, 199 Banjaluka (Banja Luka), 81, 82 Bara polje) 214, 215, 216, 217, 220 77, 78, 85, 113 Bariduum 42, 58, 104, 105, 123, 127 Barlovci 97 Basante 192, 196 Bastasi (Livanjska polje) 47, 51, 64, 74, 125, 140, 229 Ba " tine, parcela 118, 119 Bat(h)inus, flumen, 18, 183, 192-198, 201 Bath/sinus 193 Batinus 193 Bednja, rijeka 192, 193, 197, 198 Begovac, vrelo 88, 89, 90, 91, 212 Begovac, vrelo (Racune) 93, 94 B egov Han 201 Berek (Mahovljani) 102 Berek, selo 97, 98 Berbir v . Bos. Gradi " ka 98, 102, 103 Bersel(l)um 200, 225 Bigeste 246 210, 214, 216, 219, 230 230 Bila 227 Bilajce (Bjelajce) 106 Bilanovac 180 Bili brig, bre ! uljak 54

263

Bili Brig, naselje na Dinari 60, 61, 63, 124 Bilibrig 151 Bil(!)ubium 223 Biljani 217 Biljeg u Guberu 123 Biljeg (Janj) 116, 172, 215 Biljeg (Trijebovo) 89, 91, 92 207, 209 Biograd (Prusac) 173 Biograd 243 B iskupija 208 Bistrica, rijeka 136, 174, 243 Bistue 22 B i stue betus 139 B istue Nova 134-136, 138, 139, 150, 166, 170 i d, 190, 225, 226 Bistue Vetus 135, 150, 160 i d, 170, 187, 189, 233, 236, 244 Bisva 225, 226 Bitovnja (Bitovnija) 181, 225 Bjelajce (Bilajce) 84, 87, 92, 114, 225 Bla gaj (Japra) 142, 231 Blagaj (Kupres) Blandona 249 Bla ! uj 185, 188, 228 Blidinjsko jezero 166 Blidinje 221 selo 82, 83, 84, 87 stari grad 82, 83, 92, 94, 106 104, 121 93 Bojmunti 69 Borak 122 Borci 15 166, 224, 233, 234, 235, 237, 244 Borova glava, (k. 1234), sedlo 121, 122, 123, 168, 224 Borovo polje 121 Bosna, rijeka 184, 197, 245 248 Bosina 196 Bosanska Gradi " ka (Servitium) 42, 96, 98, 99, 100, 102, 126 Bosansko Grahovo 212 Bosanski Novi 230 Bosut, rijeka 192 Branje " ci 75, 76 Brattia 249 Bravsko 51, 81, 105, 215-217, 220 Bravsko Donje 216 Bravsko Gornje 216 . . Bravski Vaganac 216, 220 Brd01"ce (Lakta " ij 98 Brdo, selo na Janju 87, 116 113 Breberija (Pecka) 77 gradina (v. Andetrium) 131 Brekali 152, 153, 223 Brestovsko 180 Breza 142, 183, 188, 227 Bri " evo 117 Bri " nik 244 Brnaze 55 Bud ! ak 96

Budelj Gornji 217, 218 Bugar-grad 230 Bugojanske polje 141, 142, 14'>Bugojno 141-143, 146, 173 ,j d, 191, Z\H, 225 Buhovo 224 55 Bukova Gora (Korita) 152-156, 223 Bukovik, vrelo 216 Bukva 68 Bulsinius sc. mons 158 Bunari 46, 79, 80, 82, 83, 93 Burnum 15, 18, 130, 132, 203, 205, 206, 209, 210, 211, 230, 245, 246, 248, 249 Busije 88 175, 179, 180, 183, 202, 225 Bu " evac 44 Bu " ko Blato 58, 152 i d, 156, 223, 241, 243, 244 Buti " nica , rijeka 205, 210 Butua = Budva 134

Cagangrad 126 Cagani 126 Carevac 78, 85 Carnuntum 248
castellum Hedum 188, 246 Casra v. Tabelarni pregled Castra 79, 89, 93, 95, 97, 127

Cavtat 18, 19, 246 Cetina Gornja 205 Cetina, r'ijeka 58, 125, 203 Ciganska ravan 113 Cigelj 217 Ciglana, parcela 215 Cikote 142 Cim 224 civitas Delmena 242, 243 civitas Dulmensis 242 civitas Dumnensis 242 civitas peregrinorum 67 Civitas Urbatensis 99 Clandate = Clande 231 Clande 231 Ctisa 52 colonia Aquarum S . ... 181 colonia Claudia Aequum 56 colonia J adestinorum 181 colonia Ris ... 142 colonia Salonitana 41, 181 Corcira 249 Crkvina (Blagaj na Kupresu) 118 Crkvina kraj " ipova) 111 Crkvina 144 Crkvina (Glavice na polju) 76 Crkvina 71, 73 Crkvina u Majdanu 107 Crkvina u 111 Crkvina u Podgredi 122

264

Crkvina u Sipavu 108, 109, 111 Crkvina (Crkvena), potok. u Banjbj Luci 95 Gora, planina u izvori ! tu Sane 42, 52, 77 Crna rijeka 84, 86, 87, 88, 107 Crna rijeka, dolina 91 Crvenice 166, 224, 235, 237, 239, 241, 244 Crvljivica 31, 214, 220 Curcum 211

80 lakat 61, 122 Carakovo 102 Catrnja, sedlo (k. 1320) 31 , 47, 68, 69, 70, 70, 104, 105 Catrnja u Racunama 93 69 Celepirova kula 175 Celopek 231 Cergali ! te 90 rijeka 130, 131, 205, 206, 207 144, 145, 173 Citluk kraj Sinja = (Aequum) 42, 45, 52, 55, 60, 63, 81, 104, 105, 111, 124, 125, 207 Corbegov han 175 Corbegova kaldrma 177 Cotin han 61 Cukle 227

115, 116, 117 231 njiva 89, 91

Dabar, rijeka 218 Dabravina 183 Dacija (Dacia) 57, 246 DaLen 242 DaLma 236 Dalmacija (DaLmatia) 17, 27, 43, 44, 47, 127, 232, 243, 246, 247, 248, 249, 250 Danuvium 43 Davor 99, 126 Decimin 128, 190 v. Dicmo Delmin- 241 Delmina sc. regio 235, 243 Delminij (Delminium) 21, 150, 151, 187, 233 i d, 240, 241, 243, 243, 244, 249 Delminion = Delmion 164, 233, 234, 236, 237, 240, 244 Delmis 235, 243 Dl'mno 241 Derbaba, njiva u Mahovljanima 102

De " evica 180 Dicmo (Decimin) 52, 55, 56, 128, 132, 151, 190, 200 Dinara (Dinaridi), 60, 61, 63, 211, 237, 245 Dinaridi 42, 47 Dirnitor 86 Dirahij (Dyrrhachium) 19, 55 Direklija, banja 94 Divjak (han) 175 Divjaci, parcele u Mo ! unju 178 Doboj 245 Dobrane 58 244 Dobrinje 79, 80, 81, 84, 93 Dobrinjsko polje 94 Doca 55 Doclea (Duklja) 21, 139, 151 Dolac 226, 227 dolina Cetine 58 dolina Crne rijeke 91 dolina Plive 127 dolina Sane 48 dolina Unca 48, 214 Do(l)nje polje 81, 92 Domavia 133, 186 Donna (Duvno) 242 Donja Dolina 99, 127 175, 176 Donji Prolog 221 Donje Ratkovo 229 Donji Unac 206, 214 Donji Vakuf 174, 225, 226 96 Dragotina 231 Donji, 180, 191 Dre " nik 230 Drina 185 86 Drinova (Studena), rijeka 239 185 Drni ! ko polje Drni ! 206 Drumovi, parcele u 113 Drum, parcela u Gerzovu 113 Drumovi, parcele u Sokocu 113 Drvar 81, 203, 212, 214, 215, 220, 229 Drvar Selo 217 Drvetine 177 Dubica 81, 85, 87, 88, 99, 100, 102, 126, 229 Duboki do (na Staretini) 70, 71 Dubrava 90, 91 Dubrave 82 Dugodol (Lokvari) 81 Dugopolje 52, 55, 128, 132, 151, 190 Dumni 242 Dumno 243 Dumnje (=Dumni) 242 Dunav 16, 44, 127, 250 Dune (Duna) 243 Dusina 180 Duvanjsko polje 224, 23·3, 235, 236, 239, 240, 244 Duvno 105, 160, 163, 164, 166 i d. 170, 191, 233 i d. 235, 237, 240, 241, 242, 244

265

Dyrrhachium

248, 249

D ! imbegova kula 88 D ! everova lokva 92

turbe (Gerzovo) 113 112

Ekvum (Aequum) 56, 58, 59, 73, 103, 205, 229 Emonu 15, 19, 248 Epidaurus 246, 249 Equoranda (Equaranda ) 45 Erana 205

134, 136, 138, 139, 141, 173, 202, 227
Fines (Rav.) 43, 97 fines provinciae Illyrici 41 f ines Varvarinorum 207 flumen nami ne Bathinus 193,

194,

196 Fojnica 134, 180, 181, 225

Gabrina glavica 208 Gajevine (Kupres) 120 Gala 58, 60 Veliki (Vinjani) 244 Galija (Galia) 245 Gardun 18, 130, 151, 188, 233, 235 Garevina 84 Gensis 186 Gerzovo 78, 113, 85 Gizdavac 206 77, 84, 86, 229, 242, 243 97 polje 42, 47, 51, 52, 66, 68, 70, 71 , 74, 82, 123, 124, 125 Glasinac 80 Glava " (Lab), stari grad na Dinari 103 Glavice polje) 68, 73, 75, 76, 128, 229 Gli " in han 216 Glogovac (Janj) 116 Godu " a 182, 228 Golija, planina 42, 68 210, 216, 217, 230 Gologlava (Prisjeka) 216 Gorica 107

pa " njak 215, 220 gornja Cetina 47 Gornja kaldrma 90 Gornje korito, vrelo 116 Gornji Malovan 114, 119, 120 Gornja Pecka 78 Gornja Rama 141, 142 Gornji " eher (Banja Luka) 46, 95, 97, 129 Gornji Vakuf 134, 136, 141, 144, 145, 174, 225 Gornji Vrbljani 229 Gornja Zenica 202 Grab 204 Grabe ! 105 Grabe ! 112 Grabovica 156, 157, 191 Grad u Prisjeci Donjoj 217 Grad 80 Gradac 71, 73 Gradac (Podgora) 184, 188, 227 Gradac 122 Gradac 177 Gradina 221 Gradina (Gornji Bakinci) 98 Gradina (Berek) 102 Gradina (Crvenice) 239, 240 Gradina 114 Gradina kod Gaja 234, 236, 240 Gradina u 96 Gradina u 80 Gradina na 122 Gradina na Klancu (Tepljuh) 208 Gradina (Majdan) 107 Gradina (Pehulje) 93 Gradina (Podra " nica) 87 Gradina (Prijani) 76 Gradina (Racune) 93, 94 Gradina 88 Gradina ( # u " njari) 96 Gradina na " trbini 88 Gradi " ka 245 Grahovo 47, 204, 229 Grahovo polje 198 Grborezi 122, 123 (Graecia) 248 Grebengrad (Krupa n/V), stari grad 94 Grkovci 47, 52, 63, 64, 67, 68, 73, 103, 105, 125, 140, 229 Grlo na Klisu 54, 55 planina 219 Gromile, parcele u Majdanu 106 Gromile, parcele u # ipovu 107 i d. Gromiljak 179, 181, 182, 183, 186, 188, 227 Grovnica (Gronica i Grlonica), potok 175, 177 Grubi " a dolac 55 Grudine, parcela u 144 Guber 122, 123 Gubin 63, 64, 74, 105, 140 Gora 201, 202 Gustovara 82, 84, 87, 90, 91, 92 Gverino Groblje u Glavicama 75

266

52, 70, 71, 73, 74, 75, 76, 105, 125, 127, 128, 229 Han 56, 60 Hanov.i 84, 87, 90, 91, 92, 93 Han Bravsko 216 Han Divjak 188 Han Gli ! o (Gli ! in) 217 Han Ivica 182 Han Kola 79, 83, 84 Han Majdan 107 Han Marijan 168 Han 182, 228 Han Prisjeka 84 Han Prolog 61 Han Surjan 84 Han Vagan 61 Han Vitek 15, 190 Hedum (Hedos?) 17, 18, 183 Hedum castellum Daesitiatium 127, 182 'i d, 188, 227 Hi!!yricum (Illyricum), Superior et Inferior 44, 197 Hippus flumen (Cetina) 151 Histria 248, 249 Homolje 180, 182, 228 Hrvatska 83

Japrica, rijeka 231 Jaram 119, 224 Jasenovac (Bravsko) 217 Jasenovi Potoci 77, 129 Javor 113 Jazvine 179, 180 Jela ! inovci 218, 231 Jelinkovac 92 Jerinin grad (Berek) 102 Jezero 83, 84, 103, 104, 105, 106, 107 225 ! uma 70 Jo ! anica, potok 106 Jo ! anica, naselje 160 i d. Jo ! avka v. Jo ! anica 107 Jovana, bunar 84, 87, 88, 89, 90, 91, 93, 103

Iader (Colonia Iulia Iade1·) 15, 210,

230, 246, 248, 249
Ibisva 225

Ilica, planina 204, 211 , 245, Ilirik 16, 17, 43, 44, 48, 248 Ina , r ijek a 126 In Alperio (In alperio?) 105, 123-124, 127 Indenea 111, 112 In monte Bulsinio 156, 158, 244 lntercisa 30 Ionnaria 42, 104, 105, 114, 118-119, 123, 127 I ssa 249 Istra 15 Italija 127, 245, 246, 248, 250 Ivo ! evci 209 Izlasci (Janj) 113 izvor Cetine 47

Jablanica 100 J aglenica 177 Jadran 250 Jadro, rijeka 54 Jajce 82, 83, 84, 107, 225, 226 Jakupovci 97 Janj 103, 112, 118, 119, 170 Janj, rijeka 111, 112 J a njci 202 J a njila 215 Japra, rijeka 218, 231

180 Kadina Glavica 208 Kadina Voda 81, 88 Kaldrma 62, 63, 68, 90, 91, 208 Kalin 175, 176 Kalvarija 178 Kamenica 214 Kamenska Podgradina 68 Kame ! nica 60 Kanjani 208 Kapitul 208 Kapljuh 215, 217, 220 Karaka ! ica 55, 56, 58 Kar antan han 86 K a raula 225, 226 Kar lov Han 156 178 Kaselov klanac 122 Kastel (Banja Luka) 95 Ka ! tel, stari grad 175, 177 Ka ! tel 230 202 K azaginac 152, 153, 155 K i, srednjovjek ovni grad n a sel je 218 Kijevac (Ki), stari grad 218 Kijevo 231 Kiseljak 174, 175, 179, 180, 181, 186 bunar i lokva 122 122 Kladanj 185 Kla nac u Vodica ma 116, 117 Klapavica 55 Kla ! nice 96 Klenovac, vrelo 216 Klis 47, 52, 54, 60, 128, 132, 151, 190 kli ! ka 54 Kli ! ka vrata 54 Klokoti 180 Kljake 131, 208 Klje vci 217 (na Sani) 78, 81, 83, 84, 87, 88, 93, 216, 217, 229

267

do (kod 91 Knin (Ninia?) 81, 204, 205, 207, 210, 211, 214, 219 Kobilja Glava 180, 188, 228 ( = Kobilja Glava) 188, 191, 228 rijeka 201 79, 88 brdo 55, 207 Kokoro ! han (Bravsko) 216 Kola 80, 81, 84, 93, 94, 160 (v. Han Kola) Kolobara 106 214 Komar 174, 175, 179 Komu ! ina 202 Konatari 80 Konjic 15, 190, 199, 246 174, 175 Donji 176 Kopilo 175, 176, 178, 179, 226 Kopjenica 216, 217 Koprivnica 172, 191 Kora na, potok 77 123 Korita 102 Korita 155, 223 Koritine, parcele na Janju 116 Kosovo polje (u Dalmacij i) 207, 211 K ostajnica 230 Kotor (kod 90, 91, 92 69 v. 90, 107 Kraljevine kod Zenice 202 nasip (prisap) 223 Krasinac 76 vrelo 205 90 Kre ! evo 181 Krin 57 Krivodol 214 Kri " evac 244 Kri " ice 55 Krka (Titius) 130, 131 , 205, 206, 209 Krljanovica, polje 89 K r njeu ! a 142, 230 Krstovi 85 Krupa na Uni 230 Krupa na Vrbasu, 82, 88, 96, 127 Krupa ( = Grebengrad), stari .grad 82, 83, 85, 94, 106 175, 179 Kru ! evljak, potok 77, 78 Kula 87 Kulije ! 182 Kupres 142, 167, 169, 173 Kupre ! ko polje 103, 104, 112, 117, 120, 124, 127, 200 Kupre ! ka vrata v. Velika vrata (1384 m) 104 ·· Kur1jaja 119 Kurozeb 71

Lab (Glava ! ), stari grad na Dinari 103 Lakta ! i (Ad Fines) 42, 43, 96, 97, 98, 99, 100, 102, 126, 127 Lamatis 45, 79, 90, 93, 115, 127 Laminci 42, 99 Lani ! te 216, 217, 220, 229 La ! va 175, 185 Lauriacum 248 Lausaba (Rav.) 90 Ledenice 93 Lepenica 180, 181, 182, 186 Letka 244 Leusaba 45, 78, 82, 84, 85, 87, 89, 90, 96, 103, 106, 110, 124, 127 Leusinium (Leusinum) 246 v. Panik Lib, grad>ina 163, 166, 233, 234, 235, 236, 240 Libri 153, 155 Liburnicus sc. sinus 249 Petrovo Selo 217 polje 97, 98 Lika 15, 44, 210, 230 limes na Dunavu 48, 246 Lipa 64, 74, 140 Lisina 86, 106 223 Lissa 243 Li ! tanj (= Pelva) 52, 59, 61, 63, 64, 65, 68, 71, 105, 127 Livanjska polje 42, 47, 52, 63, 64, 66, 67, 70, 105, 125 Livno (= Bariduum) 59, 73, 103, 104, 105, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 127, 224, 242 Lokvari 69, 81, 84, 85, 89 247 153, 201 , 223 rijeka 108 Ludrum 58 Lug 180 na Cetini 56 Lu ! ko polje (kod 180

Ljerkovica, vrelo 93 Ljeskav dolac 70 Ljubija 231 Ljubu ! a planina 244

Maglina glavica u Magljajdol 84 Magnioticum 208
Magnum (Magum) 206, 208, 230

112

Mahovi (Popu " e) 113 Mahovljani 43, 98, 100, 102, 125 Majdan 82, 87, 92, 103, 104, 105-107, 110, 114, 124; 125, 127

M ajdanka, rijeka 106 Ma jdanska gradina 107 231 M ala Az i j a 248 Mali Cila ! 61 M ala Kupre ! ka vrata 172 M ali Mo ! unj 175, 178 Mala Ruji ! ka 231 Malovan, planina 119, 120 Malovan Donji 169 Malovan Gornji 170 mansio Balo ie 111, 113 m ansio Pelva 64 planina 83, 84, 92, 105 Marin dolac 120, 169 M arsonia 43, 99 M aslovare 231 Matas gradin a 210, 211, 212 Ivi a trica 30 M atrix 167 M edena Seli ! ta 74, 76, 103 Medna 85, 86, 229 Ivlelta (Melita) 249 Mednjanske strane 85 Meminska 100 M esihovina 244 Metaljka 55 Mezija 264 potok 120 Milin Birt 231 Milodra " , polje 180 Milo ! eve drage 55 207, 208 227 Mitrovica Sremska 245 Mlin i! ka draga 76 M lini ! ta, 47, 74, 76 Mlini ! te 76, 77, 112 Mojanka 55 Mokronoge 166, 168, 191, 224; 225, 237, 239 mons Bulsinius 23, 149, 158, 204 monte Bulsi(nio) 158 mons Ditionum Ulcirus 18, 203, i d, 210, 245 130 Mostine 60 Mostine na 156, 159 231 Mo ! tanica 205, 218, 231 Mo ! unj Mali (Stanecli) 135, 136, 142, 144, 170, 179, 182, 200, 225, 233 86, 87 potok 212 Mramorje u Bunarima 80 Mramorje u Guberu 123 Mramorje u 88 Mramorje u 80

Mramorje u Mali 94 Mramorje u Racunama 93 Mrakova 227 Mratovo 29, 209 Mravinac, planina 177 (Leusaba) 77, 81, 82, 83, 84, 85, 87, 88-93, 103, 104- 106, 114, 124, 125, 127, 225 Mrtvaja, potok 119 Mrtvica, potok 119 (Andetrium) 52, 54, 58, 59, 132, 206, 228 Gornji 131, 207 polje 132 Donji 112 Gornji 112, 113 na Janju 104, 111 Muki ! nica, estavela 155, 156 mutatio Starue 68 Mutn ica 225

235,

Nais (Naissus) 44 Naklo 156 Narona (Vid na Neretvi) 15, 19, 55, 185,. 190, 221, 237, 246, 248, 249 Na t abli 92 Nasutak (Klis) 54 Nauportum 15 Nedinum 74 Nemila 201 Neretva 182, 248 Nevesin jsko polje 15, 246 (Anderba?) 246 Ninia (Knin?) 210 Ningum 249 Norik (Noricum) 15 Novae 151 N ovi # e her 202 Novoselija 82, 94 Novo Selo (Kupres) 114, 115, 117 Novi Travnik 175, 1\6, 177

204

138, 201 ,

Obod kraj Cavtata 18, 19 Oborci 174, 201 Obrovac na Cetini 50, 60, 128, Od " ak 63, 128 Ograde Glavina 55 jezero 113 selo 112, 113 Olovo 185 Omi ! 54 Orahovac 29 Orahovica 202 Orguz 55 Osjek (Bla " uj) 174 Ostanina (Pod), gradina 144 Ostru " nica 180

269

O ! trelj, sedlo (k. 1033,1 m) 212 214 220 ' ' Otavice 207, 208, 220 Otinovci (Kupres) 142, 166 i d, 173 v.
Ad Matricem

otok 58 Ovangrad, stari grad u Celama 231

Paklina, planina 167, 225, 249 136 Pandurica 112 Panonija (Pannonia) 15 41 43 100, 104, 126, 127, 245, 246, 248 ' Panonska nizija 47, 127 Pardua (Gradac kod Ljubinja) 22 Parentium 249 Pasjak 203, 214 Pecka (Sarnade) 47, 74, 77, 78, 81, 82, 84, 85, 86, 89, 103, 111, 113 114, 124, 125 ' 29 212, 220 Gornje i Donje 175, 176 rijeka 176 Pelva (Li ! tani) 59, 64, 67, 68 71 108, 123, 124 ' ' gradina zv. Pandurica 112 230 Pe ! onci (Grahovo) 212 polje 51, 206, 214, 215 Petrovac, Bosanski 214, 219, 230 (Mesihovina) 239 (Rakitno) 239 Petrovo polje 132 Peulje 103 Picenum 193 Plandi ! te 116, 117 planities Dalmae 242 Pliva, rijeka 106, 107, 110 124 127 200 ' ' ' Pliva, dol'ina 104, 108, 109 120 90 ' (Guber) 123 Podadraga polje) 75 Podastinje 180 227 Podbre " je 202 Podgaj 160, 161 Podgradci 100 Podgradina polje) 73, 74, 125, 223 Podgradina (Podra ! nica) 87 Pod kod Bugojna, gradina 144, 174 Podgreda 122 Podlipci 225, 226 Podlugovi 227 Podra ! nica 52, 84, 85-87 polje 46, 47, 78, 80-82, 85-87, 125 Podrinje 182, 185, 186 Podunavlje 248 Poganac 120

Pogana glavica (Kupres) 169 Pogledala (Guber) 123 Pogorelica, sedlo 186 225 177 Polje 84 89 90 1\l5 Polje 180 ' ' ' pons Hippi fluminis 59 Pons Tiluri 151, 189, 190, 221 Popu " e 112, 113 rijeka 144, 172 Porta Andetria 54, 151 Porta Caesarea 54 Portus Augusti 20 Postinje 207, 227 Potkozarje 96 Potkupica 32 Potoci 77, 224 121 Praetorium (Ad Praetorium) 205 210 249 ' ' Prelivode 202 Preodac 229 Previle 87, 105, 107 parcele u 68 Prisika 153, 155 Prisjeka 84, 92, 216 220 Prisoje 156, 157-159 191 224 233 ' 235, 237, 240, 241, 243 244 ' Privala (Prevala) 23, 156, 157, 158, 234, 244, 248 Prolog 61, 103, 114, 122-124 125 127 Prolog, sedlo (k. 1140) 31, 47, 51, 52, 59, 61, 64, 103, 123 125 127 128, 204 ' ' ' Prolo ! ka draga 61 Promina 130, 207, 209 Promona 130, 205, 206, 208 209 (Prosjek) 32, 114, 115, 117, 189 ProsJek v. Prosik Proslap 142 Prozor 167, 225 Prud kod. Vida 246 Prugovo 132, 206 Prugovsko polje 207 Prusac 172 i d, 175 rijeka 172 Pula (Pola) 248, 249 Puljane 207, 209, 210 202 Puti ! 202

·h

Quadrata 44

Racune (Krupa na IV) 83, 92 99 Radovan planina 176 Radu ! a planina 167, 225 Raetinium 216, 230

270

Ragusium 22 Rakani Donj.i 230 Rakanske Barice 231 Rakitno 224, 239 Rama 120, 166, 170, 244, 249 96 175 Rapovine 122, 123 Rastello di Grab 204 244 Ra ! eljke 223 Ratkovo 79, 81 Ravanska Vrata, sedlo 120 Ravanjsko polje 167, 225, 249 Ravna 29 Ravno 168 Ravna Mlini! ta 77 r egio Delmina 242 Rekavica (Rikavica) 82, 83, 93, 94, 96 134, 152, 153, 154, 191, 223, 236 Repu ! njak, lokva 116, 117 Resanovci (Risanovci) 81, 203, 211, 212, 220 res publica Aqu S.. . . (Ilid " a kraj Sarajeva) 182 230 Ribnik 85 202 Rider (Danilo Gornje) 58, 230, 240 77 Rijeka (Rika) rijeka 105, 107 (u !.ir-

Salouia (Salvia) v. Tabelarni pregled i 74 Salviae 52, 64, 68, 73, 74, 108, 123,

124, 229

Salviaticum 74

Salvije 71, 73, 75, 245

Rijeka, selo kod Viteza 179, 183 na Kupresu 127 polje 127, 166, 191 Rim 41, 48, 245, 248, 250, itd. Rimljani 127, 245, 250 itd. Risanovci v. Resanovci 214 Ri " inice 221 Rogin dolac 70 Rogolji, 84, 86-88, 89, 103 Romanija 182, 185, 189, 246 Romula 44 Rore 103, 105, 229 Rosinj, planina 176 Rostovo (Ravno Rostovo) 175, 177- 180 Ruda 58, 59 Rudele (zaselak Ivo ! evaca) 210 76, 128 Rujanj 60, 63 Rumboci 120 225, 226 (Novae) 239 Rupotine 52

Salakovica, vrelo 93 Salona (Colonia Martia Iulia Salona) 15, 16, 18, 29, 42, 47, 48, 53 (plan), 54, 55, 58, 71, 75, 82, 86, 104, 124, 125, 127, 128, 132, 134, 151, 181, 190, 230, 237, 245, 248, 249

205, 206, 217, 245 Sa nica Donja 216, 217, 220 Sapua 225, 226 Sarajevo 182, 245 Sarajevsko polje 185, 246 108, 111 Saritte, Sarute (Strojice) 108, 112, ll4 Sarnade (Pecka) 74, 78, 124 Sarute v . Saritte 114 Sa tulija 223 Sava (Savus) 41, 42, 43, 44, 46, 47, 48, 81, 82, 99, 125, 126, 245 Scardona (Skradin) 230 Scodra (Skadar) 246, 248, 249 Scupi (Skoplje) 44 226 Sekulan 25 gradina (Duvno) 234 Seli ! te, naselje Ill Senia (Senj) 44, 210 230, 246, 248 Senj 246, 248 Serbitium (Rav.) = Servitium 22, 98, 103, 126 Servitium (Servicij) 22, 41, 42, 44, 45, 96, 98, 99, 100, 102, 110, 126, 218 Setovia, opidum 56, 130, 223 Siclis 230 Sinj 52, 55, 56, 58, 77, 204, 211 Sinjakovo 82, 110, 127 Sinjsko polje 60, 130 Sipunte 248 Sirkovac-grad 240, 241 Sirmium (Srem. Mitrovica) 43, 99, 110, 126, 186, 248 Sisak (Siscia) 44, 100, .230, 231, 245 Siscia 15, 98, 100, 126, 205, 210, 218 Sitnica 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 94, 229 Skadar (Scodra) 19, 55, 221, 248 Skenderija, vrelo 240 Skender-Vakuf 83 Skocijan 246 Skokovi 76, 129 Skopljansko polje 144 Gornji i Donji 92 ga j 92 Slatina 29, 85, 229 Slavonija 248 Smetovi 202 han 75 Sokograd na Plivi, stari grad 85 Sokolac 113 Sokolina, gradina 112 Solarski put 114, 118, 119, 170, 225 Sol entia 249 Solin 52

Salvium, municipium 67, 68, 74, 127 Sana, rijeka i dolina 77, 78, 85, llO,

l

l

l

.l

'l

l l l

271

Splonum, municipium 108, 110, 113,

Split 42, 70, 86, 248

210, 218 Srbac 43, 99, 102, 126, 127 Srebrenica 134, 179, 182, 186 Srijeda 85, 229 Stamnes 22 StanecH (Mali Mo ! unj) 133, 174. 179 182, 183, 187, 201 Starigrad na 219 Stari Majdan 218, 231 Staro Selo 92 Staretina, planina 31, 32, 42, 47, 51 70, 71, 104, 127, 128, 229 Stavnja, rijeka 174 160, 191, 237 (Epetion, Ep etium) 54 (Dicmo) 55 Stranjani 201, 202, 227 Stra " benica 119 kosa 120, 169 81, 82, 93 Strljanice (Streljanica) 120, 169 Strmica 205, 210, 211 Strojice 112-116 47, 63, 68, 69, 88, 105, 127, 128 Str " anj 120, 123, 169, 170 Str " anj-grad, stari grad 121 Str "'a njski klanac (derbent) 121 Str " anjski put 121, 169 Stuba-vrelo 104, 114, 116, 117, 118, 120, 123 Studena (Drinova}, r ijeka 239 Studenci 153, 223 Stu d ena ·vrila 244 Stu p a ri 88, 90 Suljinovac, vrelo 89, 90, 91, 106 .r.; unja 100, 230 svrjan 82, 84, 87, 88, 92 Surjan 92 Sutina 59, 130, 131 Sutine · kod ! ujice 121 Synodiori (Sinotion) 207 208 Svilaja 130 ·· '

! trbina, klanac 47, 81, 85, 86, 87 103, 129 . ' '. ' ' # uica ( # ujica) 103., 104, 120, 121, 123, - 124, 127, 166, 168, 191, 200, 234 Suplja crkva (Ivo ! evci) 209 ! u! anj , gradina 130 # u ! njar kraj Vrlike 51

! argovac 97 ! ator, planina 105 ! eher 80, 81 ! eh er Gornji 84, 94, 95 ! ehovci, Gornji i Donji 82, 84, 87, 90, 91, 92, 231 ! ekovac 214 ! enedija 208 ! evarovo blato 60, 63 # inod 208 # ipovo (Baloie) 78, 85, 103, · 104, 106, 107, 108-110, 111, 114, 124; 125, 127, 142, 225 ! ipr age 227 · Sljepura 92 ! ljivno 80, 82, 125

Tanke dra " ice 61 182, 227, 228 Tarsatica 230, 248, 249 Tepljuh (Promona) 206, 207 Tergeste (Trst) 230, 248, 249 Te ! anj 202 103 Tihaljina 246 Tijarica 58, 59, 152, .153 Titurium (Trilj) 23, 134, 152, 190, 200, 205, 221, 246 Titius, flumen 211 Tnin = Knin 210 113 122 88, 90 Tomislavgrad (Duvno) 235 Topusko 44 Tragurium 249 Tralju ! a, lokva 69, 70 Travnik 142, 174, 226 polje 200 T r e !a nica 15, 38· Tri bulium (Tilurium) 152 Trijebovo (Tribovo) 81, 82, 83, 84:, 85 (Ba r e), 87, 88, 89, 91, 92, 106, 229 Trilj na Cetini 55, 53', 151, 152, 153, 201, 221, 241 . . .' Trlica 77 Trn 96, 97, 102 . Trnovica ·176 Trnovo 78, 85 Trnova poljana 61 T rogir (Tragurium). 230 Trsat 248; 249 Trst 248 Tuk ( # ipovo) 107, 108 Tulije ! -182 Turbe 142, 174, 175, 201, 225, 226 Turris Brunchildis 22 Tu ! nica 158, 224, 225, 240, 241 . Tuzla 199

Ugar 94 Ugarska 248 Ulcirus, mons 198, 203, 206, 211 Ulpijana (Ulpiana) 44 208 Una 204, 218 Ui1ac, rij eka i dolina· 110, 204 Uni ! ta, sedlo 47, 52, 58, 59, 103, 104, 125, 204, 205, 206, ' 221

272

Urbate 43, 99, 102, 126, 127 Urbatensis civitas 99 Urpanus (Vrbas) 99

U ! ivac, vrelo 104, 119, 120, 123, 170, 225 Utolica 100 Uzdolje 207, 208

Vaganac, rijeka 115, 127, 226 Vagan polje) 105 Vagan (Janj) 104, 114, 118, 127 Vaganski podovi 116 Vaganj na Dinari 61, 104, 105, 116, 124, 127 Val 69 Varcar 92 Varcarevo 84, 106 Varcar Vakuf 77, 83, 84, 85, 106 Varvara 120, 135, 136, 138, 139, 141, 142, 144, 167, 173, 225, 233, 236 Varvaria (Bribir) 74 Va ! arovin e 64, 67, 74, 140 V edrine 152, 153 V edro Polje 207, 215, 220 217 85 58, 152, 153, 190 Velika Gorica 44 Velika gradina 78 Velika gradina (Hotkovci) 76 Velika gradina (Kij evo) 218 Velika gradina 157 V elika gradina (Trij ebovo) 89 Velika gradina (Vrila) 171 Velika kupre ! ka vrata (k. 1384) 31, 104, 150, 166 i d, 169, 170, 171 (rimska stra " arnica, 191 via CLaudia 212 Vicianum 44 Vido ! i 222, 223, 224 122, 212, 214, 229 Vij enac 105 Viminacium 248 Vinica 153, 223, 224 Visoko 182, 227 polje 227 Vi ! njica 180, 181, 182, 183, 186, 227 polje 188, 227 Vitez 136, 142, 179, 183, 188 Vjetre nice 201, 227 (sed lo) Vodice 116 vrelo 215 Vol a ri 107 Vonkeis 110

Vranduk 142, 202 klanac 201, 202 Vrane 107 Vranica 176, 181, 225 Vrba 130, 131, 205, 206, 207 Vrbas, rijeka 84, 88, 92, 94, 99, 126, 176, 185, 249 Vrbas, dolina 83, 86, 120, 96 (ka njon) Vrbica 69 Vrblj ani Gornji 85, 86 Vrbovnik, vrelo 122 vrelo 105 v r elo Cetine 81 Vrila 167, 173 Vrlika 51, 52, 58, 59, 103, 125, 204, 205, 211 Vrse 145 (Drvar) 204 224, 225 glava 71 pol je 55 Vukovsko polje 225

180 Zadar 18, 132, 246 122 Zagorje 24-1 106 Zdeni d o 215, 216 Zecovi, g radina 217, 218 Zelenci 80 177 Zenica 134, 135, 136, 138, 139, 141, 142, 144, 170, 173, 197, 201, 202, 225, 227, 233, 245 Z id;ne 153, 154, 223 Zidin a (Lakta ! iJ 98 Zidion v. Ad Zizio 188, 227 Zmijanje 4G, 80 stari grad 82, 94

# banica 15'7, 161, 191, 233 202 " irovac 231 # uljev h an 120 " upanjac 163, 235, 243 " upanj Potok (Duvno) 243 184, 188, 227

18

273

e) INDEKS POJMOVA
Ala Claudia nova 56, 208, 209 alte Strasse 122 cohors II Cyrrhestarum 209 cohors I Delmatarum 209 cohors I Lucensium 209 cohors I 209 cohors VI voluntariorum e. R. 18 Constitutio Antoniniana 142 conventus civium Romanorum 57 Cosmographia, Anonymi Ravennatis

Antonini Augusti itineraria 248 .aurraria Dalmatarum 176

anepigrafski miljokazi 75 Antoninov Itinerar 42, 44

arheolo ! ka zbirka u Sinju 57

21 balar 26, 69, 70 Balarski put 69, 70
Bellum Batonianum 15 Bellum Delmaticum 196 Bellum Pannonicum 196 beneficijari (beneficiarii cura viarum 15, 30 curatores viarum 30 cursus publicus 17, 33, 45, 118, 124,

247
consula-

res) 22 Benediktinska opatija u Baloji (?) 111 Bijeli put 112 Bili put 54, 60 biljeg 38 Bistues, na opeki 141, 143, 144, 146, 173, 191 bo "j a kola 55 bunari (uz ceste) 37 burgus 29, 188, 217, 229

dalmatinske legije 126
dec. mun. Salvio 74 dzc. municip. . . . Iz dec. col. 181 dec. mun. Delminensium 241

(Drvar)

204 dedukcija veterana 57 dekurioni 140
Delminensis ecclesia 236

CarigradskU drum 246 Carski most ( # ipovo) 111 castellum, castella 27, 164 centralni ured za ceste v. cura viarum) 30 centuria Titi Silvani 211 ceste, m akadamske (viae glareatae) 31 ceste, (viae stratae) 31 ceste, rudarske 29 Ciganski put cipus iz Grkovaca 65 cipus sa Stubo-vrela 118 civis Salviata 74 civitas, civitates 20, 28 classis I Pannonica 41, 98 cohors III Alpinorum 108, 131, 208 cohors I Belgarum 208, 209

depo rimskog novca 71 Dolabelina cesta iz 16/ 17. g. n . e. 42, 43, 47, 51, 54, 104, 125, 126, 127, 190, 192 donH stroj ceste 31 drum 120, 169 drum Marije Terezije 93, 94 duumviri 140

d " elep 112

Ecclesia B estoensis 141 Edictum Diocletiani 247

epihorski putovi 249
ex municipio Salvio 74

274

fabri 245 fundi 98

kustodija 94 samostan u S inj u 57

konzularni beneficijari 73, 95 Kriv i put 117 kult Jupitera Kapitolijskog 73

Gabiniana, via 18 Geographia Guidonis 21

gomile ! ljunka 180 gornji stroj ceste 71 granica Ilirika 43 grassato1·es v. viatores 29 kaldrma. 182 put 22, 219 groblj a 37

lakuna T abule Peutingerijane 42, 45 latrones 29, 188 legija (Legio) 15, 16, 17, 18 l egio XV Apollinaris 109, 110 legio VII Claudia p . f. 130 legi o XI C!audia p. f. 209 legio IV Flavia 209 legio XII Fulminata 109 leuga 51

hodolo ! ki problemi 25 hrva t sk a i bosan sk a srednjovj e kovna dr" ava 48

ilirski u s tanak 250
itineraria 19, 24 Itinerarium Antonini 20, 248 Itinerarium maritimum 248

itinerarske komunikacije 46 (umbones) 31 izgle d (da n a !nji) rimskih cesta 35

jalovina 180 Janjski put 119

kamene mje ! ine = miljokazi 38 kameni putokazi 120 karavanski (turmanski) put 70, 226 bazilika 111, 112 Kastorova karta (i t a bla ) 20, 51 katoikia 27, 164 Kaurski put 22 k irid " ijski put 88, 178, 202 kli ! ki klanac (prevala) 52 kli ! ki put 89 kola sv. Save 116 koloderine 54, 70 33, 71 kolotrazi 61, 117 kompar ativn a t abela 103, 124 koncili u Saloni 135 konstitucija Pelve 67

makadamski putovi 31 mansio, mansiones 20, 30, 155, 189' marmor milliarium 37 m a ! et 38, 70 n atpis 115 mensores 245 M etalli Ulpiani Delmatici 142 milijacija 52, 185 milliarium aureum 16 milja (rimska) 133 miljokazi 37, 38, 127, 128, 129, 189, 190, 191, 220m 246 miljokaz, Ballifov br. 21 75 miljokaz, B allifov br. 22 76 miljokaz, B a llifov br. 25 77 miljokaz, Balifovi br. 26 i 27 77 miljokaz iz 69 miljokaz iz Dubokog dola (LI m. p.) 52, '71, 105 miljokaz :iz Gornjeg ! eb era 86, 94 miljokaz kod han Karantana 60, !lfl. miljokaz :iz Jabla nice 100, 101 miljokazi cara Julij a n a 75 miljokaz cara Konsta ncija 55 miljokaz Konstancija Hlora 75 miljokazi M a ksimina 55 miljokaz sa milijacijom LXV sa Glapolja 52, 75 miljokaz dz Prologa (XXXIV m. p.) 63, 71, 123 miljokazi n a Prologu 61 miljokaz Valent . . . . iz Citluka 58 missio agraria 57, 58 montekasinsk a kronika 110 Monumentum Ancyranum 43 morska struga 88 morski put 25, 87, 89 most n a Cetini kod Hana 59 most n a Cetini u Trilju 59 most n a Jadru 54 mostovi 36 m ram or 38, 93 municipalni teritorij 141

275

mun. Bist. 134, 138, 139, 140, 141 , 142,

145, 146, 166
mun. D elminensium 67, 190, 233, 235,

236, 240, 244
mun. Dilunti 140 mun. Equitinum 58, 67 mun. Magnum 207, 208 mun. Malvesiatium 140 mun. Novensium 239 rnun. P elvensium 59, 67 municipiurn Riditarum 240 rnunicipium Salviaticum 67 municipium Salvium 68, 73, 127, 140 m unicipium Varvariae 209 mutatio 20, 55, 61, 68 mutatio Starue 68

problem munic ipaliteta Pelve 64 problem termina Fi n e s 44 procurator argentariarum 186 procurator metallorum 186 prometn a policija (stationarii) 30, 118 pruge 'itinera rskih komunikacija 51 Put Crne kraljice 22, 63, 72, 74, 85, 86, 87, 89, 92, 219, 229 Put Marije Terezije 22, 63, 72, 74, 87, 89, 219 putei 218 putna stanica (mansio) 30, 187, 188 putokazi (Schnezeichen) 119, 127

nalazi na Crkvini u naselja veterana (villae) 60 nasip 31 natpis iz Grkovaca 66 N otitia dignitatum 41 nucleus 31

73

razbojnici na putevima 29 reljef Jupitera i Minerve 111 rimske aglomeracije 46 rimski bunar 69 rimska milja 51, 133 r imski put 22, 54, 86, 121, 122, 169 rimska stra " arnica 120 rimske utvrde uz putove 185 romanizacija 250 Romer Strasse 122, 231 rudarska cesta 29

o bli kamen 38
officina ferraria 102, 135 ogranak Itinerara Antonini 51 ogranak Tabule Peutingerijane 51 oppidum, oppida 27, 28, 56, 164 Orbis pictus 20 ordo decurionum 140

sabori u Saloni 58
sacerdos provinciae Dalmatiae 135 sacerdos urbis Romae 135

pagus 56 Pannonicum bellum 193

panonsko-delmatski ustanak 193, 196 panonske legije 45, 126 pavimentum 31 pedion meloboton 237, 241 cesta 214 planum ceste u 113 promet 248 pons Hippi fluminis 59 posavska cesta 99 postaja 30, 49 postatio 155 po ! tanska slu " ba 32 prata legionis 207 pravac cesta 103 pravolinijski tok cesta 27 prethistorijske gradine priki put 61 putovi (viae diverticulae) 221

salonitanski sinodi 141, 236 salvijatski municipij 67 Sekulan 25 sistematizacija 19, 26, 30, 190 skloni ! te flotilje 126 Solarski put 114, 118, 119, 170, 225 solinski koncil (533. g.) 67 solinski natpisi o cestama 17, 18, 43, 54, 133, 199, 200, 246 specula 29, 188, 229 speculatores 247 splitski crkveni sabori 190 Spurrillen 33, 34 srednjovjekovni putovi 46 stari put 219 stari turski put 179 Stari drum 120 bazilika 145 stationarii 30, 118 statumen 31 stipem Jacere 87, 95 strata, street, Strasse 31 stratum 31 stra " arnice 29, 188 Str " anjski put 121, 169 ;-i summa crusta 31 summum dorsum 31 .cc. •. l

276

! irina ces t a 34

via via via via

Claudia 212 diverticula 231 exercituaLis 210 Gab i niana 18, 54, 130, 131, 132,

200, 205 T a belarni pregled 48, 49 t ab erna 55, 30 Tabula Peutingeriana 20 23 42 46 179, 187, 233, 236, 243: 250 , , t laka 61, 69 ce sta 42 t opografsko t op-jol 35 t opski put 35 traseri 31 trib . pot. 17, 18 turma 112 turmanski (turmarski) put 26. 71, '(2, 74, 81 t urski putovi 46
via munita 31, 84, 185 viam munire 31 via Salaria 114 viatores v . latrones 188 viae diverticulae 98 viae glareatae 31 viae militares 30 viae munitae 249 viae publicae 30 viae stratae 31, 97 viae vicinales 221 villae rusticae 98

ceste 30 voznik 132, 225

umbones 159

usjek 31

zidovi, potporni 31 zimska slu " ba 47 zlatni miljokaz 16

vexilarii legionum VII et XI 41 v ia ad Bathinum flumen 45 via ad Hedum castellum Daesitiatium

45

"lij<cbovi, " libovi 55, 122 " uti put 92

277

Ki-\RTE I TABLE

KARTA l

l

LXI

Miljokaz sa milijacijom miljokaz (milliarium incer tum)
Putna stanica (mansio sive mutatio)


)l

Ostaci rimskog naselja ( reliq uiae lccorum) Rimsko (castellum) Rimski natpis (inscriptio) Pr evoj Savremeni put

O

10

20

30

40 km ;

R imska cesta Salona- Serv't ium (Cr tao Petar

kartograf)

I{ARTA II


)(

Ostaci rimskog naselja (reliquiae locorum J Rimsko (castellum)

Rimski natpis ( inscriptio ) Pr evoj Savremeni put

O

20

'- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ---- - - --- ·--

40 60 km !_·-·-----------:::

Rimska cesta Ad Hedum castellum Daesitiatium (po Tabuli pravac Salona - Argentaria) (Crtao Petar kartograf)

KARTA III
1

\\

l
-

A

Pret historijskc gra dine Rimska naselja Putc.e stanice Rim ske st ra! arn ice Utvrdene r imske ces t e Vjerovatne rim ske ce ste Miljokaz i Putokaz i" Srednjevjekovn e nekropole Srednjevj ekov ni gradovi

--.

l

\

rl
-'_.,

l
!
l

®
'

e

'

i :.=:::::
:

--

Kvadrivium rimskih komunikacij a n a K upre ! kom p ol ju (Crtao Petar kartograf)

KARTA IV

lL X V
IL


0 Rimski natpis ( tnscriptto)

)(

Pr evoj
Savremeni put

o 20 = --------

40

Dolabelina cesta Ad imum montem D i tionum Ulciru m i njen n a st av ak prem a Savi (Siscia) (Crtao Petar kartograf)

KARTA V

- ----r----!

-

a.

b.

DOLABELINE CESTE: a. (via e certae) i b. (via e incerta E

Ostale

(via e certa e) i neu·

(viae incertae) rimske ceste

Putna stanica (mansio sive mutatio)


ft

Ostaci rimskog naselja (reliquiae locor

Rim sko

(castellum)

)( =

Prevoj

Savremeni put

20

=i=:=:=::::l

40

60 km

Breza

l

/./

v'"'

DUM CAITRlUM?
IPod gora l

Pregledn a karta Dolabelinih cesta (sa solinskih natpisa) (Cr tao Petar kartograf)

TABLA I

SUka l.

Dolabelin natpis iz Salone -

I (CIL III 3198a muzej, Split)

10156) (Foto Arheolo ! ki

Slika 2.

Dolabelin natpis iz Salone -

II (CIL III 3200) (Foto Arheolo ! ki muzej, Split)

TABLA II

Dolabelin natpis iz Salone -

Slika l. III (CIL III 3201 muzej, Solit)

10159) (Foto Arheolo ! ki

Dolabelin natpis iz Salone -

Slika 2. IV (CIL III 31986 ! ki muzej, Split)

10156) (Foto Arheo.l.o-

TABLA III

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3. Tabula Feuting;eriana, segment V, 3 - VII, 3 sa cestama rimskih provincije Dalmacije i Panonije (Foto Ranko

TABLA

IV

Ravenatova Dalmacija (Millerova kartogr afska rekonstruKcija, Mappae mundi, Fig. 5) (Foto Ranko

TABLA V

Na tpis P. Elija Juvenala, dekuriona i duovira mumplJa D e l m i n e n s i u m (Prisoje kraj Duvna) (Foto Ranko

ERRAT A

Red u Stranica >1tranici
9 9

--------------------Pogre ! no Ispravno Hl, 26 odozgo
10 odozdo Hi odozdo

Mittellungen Feldzuge Quaestestiones Novae nice
KaT OtKta

Mittheilungen Feldzlige

15

22
22

113 odozgo
24 odozgo

Quaestiones J?omavija i Dok lea nice",
(Katot K(a)

27
28 44

11 odozdo

22 odozgo
5 odozdo 2 odozdo

45

epihoriski (Tab. Peut.) Rev. arch . de l'
Est, 195·1

epihorijski (Itin. Ant.) Romania, 1937, no 250.
195 4, V/4, 344- 352.

Re v. arch . de l'Est,
Z api dem)
( "Ail(llOV

145-203, cf.

56

16 odozgo
6 odozgo

l ap(iderr<)
All QLOV

Sl
7.1 7'6.

10 odozgo
ll i 12 odozdo 4 odozgo

p(assum.) [XXXIIII] (v i d i dolje na margini)

p(assuum) XXXIIII

90
104 109

sastojao Halapic
188, sl. 9 i 133, sl. 12 1931 Hi re iu s
Bist(uensis)

10 odozdo
9 odozdo

sastajao H ala p str. 186, sl. 8, 187, sl. 9 i 183, sl. 12.
1964

str. 188, sl. 8

l2 3

21 odozdo 15 odozdo
4 odozdo

t39 Hil
204

Hirtius Bist(ucnsis)]
col(legii)]
TO tlt'O f7l tU.th i OY

odozdo 2 odozdo

collegii]
·rotJ to I/./.1JQlOtS
IlQW[I.OV

> '

'IA).tiQHil;
TIQLUflUlVU
il (l W[tOVU

209 209 209
210 210 211

2 odozgo

27 odozdo
17 odozdo 2 odozdo

JOAI

2 odozdo
26 odozdo

1959 Tiniesia archeologica
Kot•QKO \ Ifl

JOAI 1960 Tiniensia archaeologica
in situ

22(} 223

23 odozdo 20 odozdo

uni ! ten -

in situ

229 233
25·9

16 odozdo
3 odozdo 16 odozgo (desno1

acta VII Die Spreche
51

Acta VII Die Sprache
51, 12:3

Tab. pregled strana 48/49, u kol. 4 zaglr.vl ja

Ravenna ti

Ravennatis

------ ------ 91

Slika 8

u slici se nalaze negativ-otisak koie ne prioadaju slici

"str.

r. 'll. i 12. odozdo treba da glasi: gdje je stajao m iljokaz br. 23 sa oznakom miha passuum milia LXV, k oj i je sada u Cesta se zatim !penje sve do Skokova (kod Bal-