AKROBATIKA UVOD -Akrobatika je polisrtukturalan, kompleksan i aciklian sport koji se odvija pod utjecajem vlastitih izvora energije.

-Akrobatika je sport koji obuhvata vrlo velik broj raznovrsnih jednostavnih i kompleksnih statikih i dinamikih elemenata s precizno definisanom tehnikom, koji se meusobno mogu povezivati i kombinirati. -Akrobatski elementi mogu se izvoditi na slijedee naine: s nogu na ruke, s ruku na noge, s nogu na noge, s ruku na ruke. -Jedna od najvanijih uloga akrobatike oituje se u razvoju motorikih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnotee. -Akrobatski elementi znaajno utjeu na sposobnost kretanja tijela u prostoru, ime se pospjeuje opa koordinativna motorika sposobnost cijeloga tijela i pojedinih dijelova tijela. -Vrlo preciznim te brzim radom i naizmjeninom aktivacijom pojedinog miia i miinih skupina, akrobatikom se razvijaju svi oblici snage, pri emu je najznaajnija eksplozivna snaga. -Pri izvoenju pojedinih akrobatskih elemenata vrlo je bitna amplituda u pojedinim zglobovima i zglobnim sistemima te estetska komponenta, koja se manifestira kroz preciznost poloaja tijela i dijelova tijela. -Akrobatika zahtijeva, a takoer i utjee na razvoj fleksibilnosti kao jedne od bitnih motorikih sposobnosti. -Akrobatika je sport koji se pojavljuje samostalno ili kao sastavni dio sportske gimnastike. -Akrobatika nije samo bitna u funkciji sportske gimnastike ve je njezina uloga vrlo rairena u svim sportskim granama i vrstama tjelesne aktivnosti. -Nije rijetko da takmiari borilakih sportova, atletiari, kao to su skakai uvis i s motkom, i ostali sportai koriste elemente akrobatike radi lakeg i uspjenijeg svladavanja pojedinih skokova, padova, bacanja, a ujedno i zbog njihova znaajnog utjecaja na razvoj koordinativnih sposobnosti. -Akrobatski elementi sastavni su dio nekih sportova, kao to su: skokovi u vodu, akrobatski rock an' roll, padobranstvo, umjetniko klizanje, akrobatsko skijanje, i dr.

-Danas akrobatika egzistira u slijedeim podrujima: 1) 2) a) Tjelesni odgoj: predkolske, osnovne, srednje i visokokolske ustanove. Sport: Natjecateljski sport:

- trampolin, akrobatika i sportska akrobatika. b) Sastavni dio sportskih grana:

sportska gimnastika, skokovi u vodu, padobranski akrobatski skokovi, akrobatsko skijanje, i dr. akrobatski elementi u svojim osnovnim jednostavnim formama primjenjuju se i u ritmikoj gimnastici, klizanju, akrobatskom rock an' rollu, natjecateljskoj aerobici, i dr. c) Ostale sportske discipline: razvoj i odravanje bazinih i specifinih motorikih sposobnosti.

3) Druga podruja sportskih djelatnosti i tjelesnih aktivnosti: - vrsta vjebanja radi pripreme vojske, policije, astronauta, pilota. 4) Kineziterapijski programi obuhvaaju: - osobe s razliitim kategorijama invaliditeta (osobe sa slijepoom, gluhoom, mentalnom retardacijom i tjelesnim invaliditetom). 5) Rekreativan oblik vjebanja: - odranje i poboljanje tjelesne kondicije osoba razliitih starosnih dobi. 6) Profesionalan oblik: - cirkus i druge vrste zabave i razonode.

HISTORIJA -Rije "AKROBATIKA" grkog je porijekla i u poetku je oznaavala "hodanje na prstima", a kasnije na zategnutom uetu, kao i druge ekvilibristike vjetine. -Pojedini sadraji akrobatike susreu se tokom cijele povijesti, bilo kao vjebanje radi zabave, pripreme za rat, u okultne svrhe ili kao sastavni dio opte kulture gotovo svih drevnih civilizacija. (Kina, Indija, Japan, Egipat, Grka, Rim, ...) -Akrobatske vjetine u Egiptu poznate jo iz 2100. godine p.n.e. U Kini 4000 godina p.n.e. Vjebanje je postalo sastavnim dijelom svakodnevnog ivota, u kojem je najatraktivnija bila prezentacija akrobatskih vjetina. -Akrobatske vjetine bile su poznate i kod starih Grka koji su drali da se njima razvija spretnost, snaga, brzina, elegancija i ljepota pokreta. -Na Kreti su naene iskopine reljefnih fresaka na kojima su slike raznolikih akrobatskih elementa u okviru razliitih ceremonija i borbi s bikovima. -U doba stare Grke bile su vrlo popularne razne igre s bikovima na koje upuuju starine iskopane krajem 19. stoljea na podruju Sparte. -Akrobatske vjetine s bikom takoe su otkrivene u 19. stoljeu kod afrikih plemena Fulba u sjevernoj Nigeriji i Moravan u junoj Indiji. -Akrobatske vjetine spominju se u starim grkim epovima Ilijadi i Odiseji, u doba Trojanskoga rata. -Civilizacija staroga Rima dio tjelesne kulture koristi kao osnovno sredstvo za vjebanje i pripremu rimskih vojnika - legionara, u ratne svrhe; u kolama za pripremu gladijatora. -Isto tako, u antikom Rimu putujui umjetnici demonstrirali su raznovrsne oblike umjetno sti, pa i akrobatske vjetine. -U 16. stoljeu pojavljuju se prvi pisani dokumenti koji opisuju metode i elemente akrobatike. Prvu knjigu o akrobatici 1573. godine napisao je Mercurialis. -Prirunik za akrobate - profesionalce, u kojoj se opisuju skokovi i vjetine u zraku. Autor knjige izdane 1599. godine je Archangelo Tuccaro, koji je bio dvorski akrobat kralja Karla IX. U njoj se pronalaze prvi opisi metodike i tehnike vrlo jednostavnih akrobatskih elemenata. -Krajem 18. stoljea akrobatske vjetine postaju glavni dio predstava u profesionalnim cirkusima, a u 19. stoljeu artistike akrobatske vjetine ukljuuju se u programe razliitih gimnastikih sistema radi ostvarenja osnovnog cilja vjebanja i tjelesnoga odgoja.

-Od toga doba akrobatika se razvija u dva smjera. U jednome kao profesionalna artistika akrobatika, a u drugom smjeru akrobatika se poinje razvijati u funkciji sporta. -Ovakav nain vjebanja utjecao je na pojavu i razvoj vjebanja na parteru. U poetku su to bile vjebe oblikovanja, kasnije sletske vjebe usmjerene opem razvoju cijeloga tijela ili vjebanje radi pripreme na spravama i kao vjebe koje istovremeno izvodi i prikazuje cijela ekipa. -Programi akrobatskoga vjebanja na parteru tokom vremena su se znatno mijenjali. Isprva su se izvodile kalinetike vjebe, a kasnije su se izvodili akrobatski skokovi (elementi). -U poetku vjebai su nastupali pojedinano bez rekvizita, a prvo natjecanje u grupnim obaveznim i slobodnim vjebama bilo je 1900. godine na Olimpijskim igrama u Parizu. Od tada pa do 1912. godine vjebe na parteru nisu bile dio takmiarskog programa. -Od 1920. godine takmiarski programi na parteru se iskljuuju iz olimpijskog programa sve do 1928. godine (Ol u Amsterdamu), kada se mukarci ponovno takmie sa slobodnim vjebama koje se izvode uz glazbu. -Prijelazom na pojedinana natjecanja 1930. godine na IX svjetskom prvenstvu u Luxemburgu sastavi na parteru kod mukaraca izjednaavaju se s ostalim viebojskim disciplinama sportske gimnastike. -Krajem 40-ih i poetkom 50-ih godina prolog stoljea, vjebanje na parteru premjeta se sa zemljanih terena u dvoranski prostor, to ujedno pridonosi razvoju te discipline. -Prostor za vjebanje precizira se i ograniava na veliinu 6 x 6 metara. -Isto tako, poslije 1950. godine vjebanje na parteru dobiva svoju sadanju formu, kada vjebai u sastave vjebi u sve veem broju unose sve tee akrobatske elementena sve veem ogranienom prostoru poda ili saga. -Vjebe su se i dalje izvodile na tvrdoj podlozi (parketu, podu i sl.) veliine 10 x 10 metara, a strunjae su se koristile samo za izvedbu akrobatskih elemenata. -Na Svjetskom prvenstvu 1950. godine u Baselu usvaja se da prostor za izvoenje vjebe na parteru, mora biti pokriven sagom veliine 12 x 12 metara, kako za mukarce, tako i za ene. -Ova je odluka uzrokovala raznovrsniju upotrebu prostora u svim smjerovima, to pridonosi sve veoj atraktivnosti ove gimnastike discipline. -Olimpijske igre u Rimu, 1960. godine, donose velike promjene u gimnastikom sportu, pa tako i akrobatici.

-Sa razvojem metoda treniranja i izvedbi vjebi na parteru te s razvojem tehnike elemenata, posebno akrobatike, sastavi na parteru sve se vie izvode na polu elastinim podlogama koje omoguavaju olakavanje faze odraza i doskoka pri izvedbi pojedinih akrobatskih elemenata. -Struktura partera napravljena od elastinih podloga koje su prekrivene sagom prvi put je upotrebljena 1964. godine na Olimpijskim igrama u Tokiju. -Time zapoinje nagli napredak vjebanja u ovoj disciplini sportske gimnastike koje se oituje u poveanju teinske vrijednosti elemenata, u njihovim meusobnim kombinacijama te u eleganciji, povezanosti i dinaminosti u njihovom izvoenju. -Zbog vrlo ranog uvrtavanja plesnih pokreta u vjebe oblikovanja ene su se na parteru relativno dugo takmiile izvodei grupne sastave, i to najee s rekvizitima. -Tek 1950. godine, na Svjetskom prvenstvu u Baselu, ene se po prvi put takmie pojedinano u obaveznim i slobodnim sastavima na parteru. -Grupni sastavi s rekvizitima ukidaju se 1958. godine na Svjetskom prvenstvu u Moskvi. Isto tako, glazbena pratnja uvodi se kao sastavni dio vjebe i postaje obavezna 1956. godine na Olimpijskim igrama u Melbourneu, za obavezne sastave, a 1958. godine na Svjetskom prvenstvu u Moskvi, za slobodne sastave. -Pojedinani nastupi, poveano uvrtavanje akrobatskih elemenata u kompozicije vjebi, u kombinaciji s elementima klasinog baleta, narodnih plesova i suvremenog plesa, te obavezna izvedba uz glazbenu pratnju, oznaava najznaajniji uspon u razvoju ove gimnastike discipline za ene. -1967. godine formirana je nova grana gimnastike, a time i novi sport nazvan: Ritmiko sportska gimnastika, koja se 1984. godine na Ol u Los Angelesu uvrtava u obavezan program Olimpijskih igara. -Razvojem akrobatike dolo je do formiranja novog takmiaeskog sporta pod nazivom: Sportska akrobatika, koja obuhvata izvoenje akrobatskih vjetina i elemenata u parovima ili grupama, osnovni cilj je prezentacija razliitih formacija napravljenih od statikih elemenata. -Na parteru se uvjebavaju akrobatski elementi u funkciji pripreme za izvedbu elemenata i na drugim spravama gimnastikog vieboja, posebno preskoku, a u enskoj sportskoj gimnastici i na gredi. -Akrobatski elementi koji se uvrtavaju u bazine elemente na parteru koriste se kao zasebni elementi na vratilu, paralelnom i dvovisinskom razboju, a isto su tako sastavni dijelovi naskoka i saskoka na pojedinim gimnastikim spravama. -Akrobatika se takoer odvojila u poseban takmiarski sport pod nazivom: Skokovi na trampolinu, a obuhvata takmienje na velikom trampolinu, dvostrukom malom trampolinu i
5

akrobatiku koja se izvodi na posebno dizajniranoj akrobatskoj stazi odreenih elasticiteta.

dimenzija i

-Ritmika gimnastika (nekada: Sportsko - ritmika gimnastika), kao lanica FIG takoer je poseban takmiarski sport, ali njezin nain vjebanja u najmanjem je opsegu zadrao akrobatske elemente: vie je usmjeren vjetini sluenja razliitim rekvizitima i estetskoj komponent i dojmu pri izvedbi vjebi. -Isto tako, jo je uvijek poznato masovno nastupanje i sinhrono izvoenje vjebi s jednostavnirm pokretima tijela u obliku ope gimnastike, srodne sokolskom nainu vjebanja, a prezentira se na zasebnim takmienjima koje se nazivaju Gimnaestrade. -U novije vrijeme dolo je do pojave "modernog" masovnog naina vjebanja koji je poznat U cijelom svijetu, a naziva se: Aerobik . -Oformila se i takmiarskasportska grana: Sportski aerobik obuhvata izvedbu jednostavnih vjebi pokreta s viestrukim ponavljanjima u kojih dominira prezentacija snage i fleks ibilnosti, a usmjerena je prije svega na formiranje tjelesne muskulature i skladan izgled vjebaa. -Akrobatika, kao jedan od najstarijih poznatih oblika i naina vjebanja, danas ima znaajnu ulogu u svim granama sporta, u kojima je - raznolikou i vrlo bogatim brojem i vrstama sadraja pronala naine pojavljivanja, upotrebe i zadravanja u velikom broju razliitih sportova. -Tako, uz muku i ensku sportsku gimnastiku, akrobatske elemente koriste i ostale natjecateljske discipline: Sportska akrobatika, Skokovi na trampolinu, Skokovi u vodu, Padobranski akrobatski skokovi, Akrobatsko skijanje,... -Akrobatski se elementi u svojim osnovnim jednostavnim formama primjenjuju i u: Ritmikoj gimnastici, Klizanju, Akrobatskom rock an' rollu, Takmiarskoj aerobici,...

TERMINOLOGIJA Naupor podmetom do potpora naskokom u njih Naskok s premahom odnonim i okretom za 900 ??? Saskok prednjihom iz smaka ??? U akrobatici postoji velik, skoro neogranien, broj pokreta i vjebi. Veina ih se ne susree u svakodnevnom ivotu i radu. Ovi pokreti su nastali radi rjeavanja biolokih, pedagokih, sportsko tehnikih i drugih zadataka pa su esto apstrakni, kako po formi tako i po karakteru. To oteava njihovo imenovanje i dovodi do tekoa u izuavanju i daljem razvoju terminologije u akrobatici. Terminologija, ire posmatrana, dio je jezika iz koga je nastala. To je dio jezika koji obuhvata termine koji se primjenjuju u raznim oblastima. Terminologija koja se primjenjuje u akrobatici usko je povezana sa sadrajem akrobatike, sa teorijom i praktinim radom u njoj. Terminologija koja se primjenjuje u akrobatici oznaava sistem specijalnih naziva kojima se imenuju sprave koje se u ovoj grani sporta upotrebljavaju, vjebe koje se izvode na pojedinim spravama, opta znanja koja se javljaju u akrobatici. Poznavanje terminologije olakava komunikaciju meu strunjacima i izmeu vjebaa i pedagoga. Istovremeno, ona pomae da se pojednostavi opisivanje vjebi tako da se skrate vrijeme i prostor koji bi se za opisivanje upotrijebili. Terminologija karakteristina za akrobatiku nalazi primjenu i u drugim kretnim djelatnostima. Najvei znaaj terminologija ima kada je u pitanju proces obuavanja pojedinih vjebi iz akrobatike. Da bi se formirala jasna predstava o kretnji ili kretnjama koje vjeba treba da izvede, neophodno je angaovanje svih analizatora (vidnih, slunih, konih i dr.). U dobijanju predstave o pokretu ili pokretima uestvuju tzv. drugi signalni sistem (rije, govor). Zbog toga je neophodno da se, prije objanjavanja i pokazivanja, tano imenuje ono to e se raditi - kretnja ili kretanja koja e se izvesti. u visu uznijetom ???

Termini, znai, imaju znaajnu ulogu u formiranju kretnih navika. Oni pomau vjebau da se bolje koncentrie na izvoenje vjebe, da stvori predstavu o vjebi i izvede je sa vie uspjeha. Termin je jeziki izraz odreenog pojma. On se razlikuje od rijei koje upotrebljavamo u svakodnevnom razgovoru, pored ostalog, i po tome to ima tano odreeno znaenje u oblasti u kojoj se upotrebljava. Termin ne ukazuje samo na odreeni pojam ve taj pojam odreuje i u odnosu na druge pojmove, razgraniavajui ga u odnosu na njih.

Osnovna naela terminologije: Sveobuhvatnost (univerzalnost) Egzaktnost (tanost) Pristupanost (dostupnost) Jednostavnost (kratkoa)

Sveobuhvatnost (univerzalnost) Ona oznaava mogunost da se pravilno imenuje svaka vjeba u akrobatici, kao i mogunost da se svaka nova vjeba koja e se pojaviti moe imenovati. Egzaktnost (tanost) To znai da termin mora da odraava sutinu svake vjebe, odnosno njene najkarakteristinije osobine. Pristupanost (dostupnost) Termin treba da bude izgraen na osnovu rijei koje postoje u naem jeziku i da odgovara duhu naeg jezika. Pri tome treba da se potuju zakonitosti koje postoje kod obrazovanja novih rijei i gramatike. Samo tako e termin biti dostupan svima i razumljiv za sve. Jednostavnost (kratkoa) Za praktinu primjenu jedan od najvanijih zahtjeva jeste da termini budu kratki. Dobro je da jedna ili dvije rijei izraze kratko ali jasno i razumljivo odreeno kretanje ili poloaj. To, meutim, ne moe uvijek da se postigne pa se pored osnovnog termina stavljaju i odreenja koja karakteriu sutinu i karakteristike odreene vjebe.

Za sada se koriste mogunosti za skraivanjem terminologije. Skraivati znai izostavljati rijei koje daju dopunska ili druga objanjenja koja su sama po sebi razumljiva. Ove rijei bi, u stvari, optereivale vjebaa i nastavnika (trenera), a ponekad bi unosile konfuziju. ARGONI skraeni naziv nekog tekog, dugakog ili kompliciranog kretanja, vjebe, elementa. Osnovni uporni poloaji tijela: stav uspravan poloaj tijela, obino sa uporom na nogama (moe i na rukama, lopaticama i na glavi), uanj, poluuanj oblik stava na zgrenim ili polu zgrenim nogama, ispad oblik stava na nogama, gdje je jedna noga ispruena, druga poluzgrena, koljeno poluzgrene noge je vertikalno iznad prstiju stopala, klek poloaj, gdje se o tlo upiremo sa koljenima, potkoljenicama i risovima ili samo sa koljenima, sjed poloaj gdje se o tlo upiremo sa stranjicom i zadnjom stranom butova ili istovremeno sa stranjicom i zadnjom stranom bedra, leanje poloaj, gdje se o tlo upiremo sa trupom, izdraj zadravanje u odreenom tipinom poloaju bar 2 sekunde, razovka poloaj u stavu, uporu ili visu, kod kojeg je trup vodoravno, upor poloaj, gdje se o podlogu upiremo samo sa rukama. Osnovni pokreti bez obzira na dio tijela i pokrete cijelog tijela: zgriti je pokret, kod kojeg se tijelo, ruka ili noga pregiba u dva ili vie zglobova, sagnuti, pulusagnuto je pokret, gdje se podlaktica ili potkoljenica sasvim pribliava nadlaktici odnosno natkoljenici onda to definiramo sagnutim, ako se nije sasvim pribliila natkoljenica potkoljenici (kut vei od 90 stepeni oznaavamo kao polusagnuto), uluiti je pokret ruke ili trupa; ruka je polu zgrena prema unutra u ramenu, laktu, aci ili u zglobovima prstiju, trup stvara grbu, uvinuti je poseban pokret tijela, gdje naglaeno zaklanjamo trup i glavu, ispruiti (istegnuti) suprotan pokret od grenja, uvinua, uluenja, saginjanja ili uluenja, sunuti je veoma brzo istezanje, zasukati je okretanje dijela tijela, trupa, glave, ruke ili noge oko uzdune ose. odsukati je vraanje iz bilo kojeg zasuka u poetni poloaj, zibati mali pomak trupa, glave, ruke, noge iz odreenog poloaja i trenutno vraanje u poetni poloaj; vie zibova zaredom nazivamo zibanje,

Osnovni pokreti bez obzira na dio tijela i pokrete cijelog tijela: kruiti okretanje sa dlanovima, podlakticama, rukama, nogama, potkoljenicama, stopalima, bokovima, ramenima, trupom ili glavom, tako da uzduna osa dijela tijela sa jednim krajem opisuje krunicu, drugi kraj je uvren u okretitu. Krug izvedemo, kada sa dijelom tijela ili cijelim tijelom izvedemo krunicu kretanja za 360 stupnjeva i sve vratimo u poetni poloaj; ako ne izvedemo cijeli krug, govorimo o luku (veliinu luka detaljnije odredimo sa kutnim stupnjevima), spustiti spor prijelaz dijela tijela iz vieg u nii poloaj, unuti pokret iz stava na ispruenim nogama u uanj ili poluuanj, kleknuti pokret iz stava na ispruenim nogama, poluunja ili unja u klek, uspraviti pokret iz nieg osnovnog poloaja tijela u stav na ispruenim nogama, okret okretanje cijelog tijela oko vlastite uzdune ose, korak pokret cijelog tijela iz stava snono kroz stav predkorano i sa dokorakom u stav snono, skok pokret cijelog tijela, koji se sastoji od odraza, leta i doskoka, spad pokret cijelog tijela iz labilnog vieg poloaja u nii stabilniji poloaj sa odgovarajuim ublaavanjem. Osnovni naini i pravci izvoenja pokreta ili poloaja: isto upor, gdje se dotiemo tla ili sprave samo sa jednim dijelom tijela, mjeovito upor, gdje se dotiemo tla ili sprave sa najmanje dva razliita dijela tijela (obino istovremeno sa rukama i nogama), prekrieno poloaj, gdje se ruke ili noge kriaju, strino naizmjenino pokretanje ruku i nogu u bonoj ili eonoj ravnini, zgreno ruke ili noge su zgrene, sagnuto ruke ili noge su sagnute, ulueno tijelo, ruke ili noge su uluene, isprueno poloaj tijela, gdje je kut u bokovima i koljenima 180 stupnjeva, zgreno poloaj tijela, gdje je kut u bokovima i koljenima manji od 90 stupnjeva, Osnovni naini i pravci izvoenja pokreta ili poloaja: poluzgreno poloaj tijela gdje je kut u kukovima i koljenima vei od 90 stupnjeva i manji od 180 stupnjeva spojeno (skraeno sp.) tim izrazom elimo naglasiti, da dva pokreta bez meu prekida, npr. stav predkorano sa lijevom i spojeno okret za (90o) u desno na petama, npr. stav raskorano, raznosmjerno (razliiti smjerovi) kruenje ruku, nogu, gdje ekstremiteti krue u suprotnom smjeru, lijevo smjer u lijevo, desno smjer u desno, unutra prema bonoj ravni do 45 stupnjeva,
10

vani od bone ravni do 45 stupnjeva, gore od vodoravne ravni do 45 stupnjeva nagore, dole od vodoravne ravni do 45 stupnjeva prema dole.

Naini izvoenja poloaja ili pokretanja trupa i/ili glave: razovno nain izvoenja pokreta, gdje je trup usporedo sa vodoravnom ravninom, sklonjeno poloaj tijela, gdje je kut izmeu trupa i ispruenih nogu manji od 90 stupnjeva, ulueno (pogrbljeno) poseban poloaj trupa sa naglaenom grbom, uvinuto je poseban poloaj trupa, gdje su prsa i trbuh snano potisnuti naprijed, a ramena nazad, klonuti je pokret sa trupom ili glavom, kod kojeg se pribliava trup ka nogama ili glava ka trupu; mogui naini su pretkloniti, otkloniti ili zakloniti, uzkloniti je pokret iz klona u uspravan poloaj. Nain izvoenja poloaja ili pokretanja ruku: ruiti pokret cijele ruke, ispruene ili zgrene; mogui naini su predruiti, zaruiti, odruiti, uzruiti, priruiti; nakon pokreta su ruke u predruenju, zaruenju, odruenju, uzruenju ili priruenju, ulueno je poseban poloaj ruke ili ruku, ruka je poluzgrena u ramenom zglobu, zglobu lakta, zglobu ake i/ili u zglobovima prstiju, sklek, polusklek upor sa rukama, gdje su ruke zgrene, poluzgrene, suruno sa rukama istovremeno, raznoruno izmjenini pokret ruku, jednoruno pokret jedne ruke (obino oznaimo ruku koja izvodi taj pokret (npr. desnoruno).

Nain izvoenja poloaja ili pokretanja nogu: noiti znai pokret iznad tla sa ispruenom ili zgrenom nogom; mogui naini su prednoiti, zanoiti, odnoiti, prinoiti, korano noge su razmaknute, teina tijela je na obje noge; mogui naini su predkorano, zakorano (poloaj je jednak predkoranom), raskorano, nono noge su razmaknute, kod stava na nogama je teite tijela na jednoj nozi, druga noga dotie tlo prstima; mogui naini su prednono, zanono, odnono, noenje poloaj noge iznad tla; mogui naini su prednoenje, zanoenje, odnoenje, snono stopala se dotiu po cijeloj duini, sunono sa nogama istovremeno,

11

Nain izvoenja poloaja ili pokretanja nogu: raznono noge su razmaknute te se ne dotiu, raznonono kretanje, kojeg izvodimo prvo sa jednom nogom, potom jo sa drugom nogom, snoiti kretanje iz raznonog poloaja u snoni poloaj, jednonono sa jednom nogom (obino oznaimo jo stranu, npr. desnonono), mirno stav na nogama, pete se dotiu, uspon prijelaz na prste stopala, takoer stav na prstima stopala, spon prijelaz sa prstiju stopala na cijela stopala, dokorak iz koranog ili nonog stava pokret noge u stav snono, uznosno poloaj u uporu ili visu, pri emu je kut izmeu trupa i nogu manji od 45 stupnjeva, prednos poloaj u uporu ili visu, gdje je kut meu trupom i ispruenim nogama 90 stupnjeva.

uanj prednono sa lijevom; ruke na bok;

poluuanj zanono sa desnom; ruke na bok

klek raskorano; zaklon; odruenje prema gore

klek na lijevoj; zanono sa desnom; uvinuto; odruenje unazad

12

sjed zgreno, bono na desno; ruke na boku

sjed raznono muka paga; odruenje

leedi poloaj na leima; snono; priruenje

leedi poloaj na desnom boku; prednono sa desnom, zanono sa lijevom; ruke na boku

upor kleedi prednji, raznono

upor kleedi stranji; uvinuto

13

KARAKTERISTIKE VJEBANJA U PARTERU -Parter, kao gimnastika sprava, napravljen je od specijalne, elastine podloge veliine 12 x12 metara, sa sigurnosnom zonom od 1 metra, ogranien je bijelim trakama irine 5 centimetara. -Povrina ogranienog prostora mora biti elastina kako bi osigurala snaan odraz i mek doskok. -Prekriven je sagom, odnosno materijalom koji ne smije uzrokovati ozlijede koe. -Parter je kao viebojska disciplina u enskoj sportskoj gimnastici etvrta, a u mukoj prva sprava unutar olimpijskog redoslijeda. -U enskoj sportskoj gimnastici znaajna je kompozicija same vjebe. Zato su uz elemente akrobatike bitni i ritmiki elementi te elementi modernog, narodnog plesa i baleta. -U mukoj sportskoj gimnastici kod vjebi na parteru, uz neke koreografske elemente, uglavnom dominiraju elementi akrobatike, a vjeba se izvodi bez muzike pratnje. -Vjeba na parteru vremenski je ograniena i mora se izvesti u trajanju od 70 do 90 sekundi kod ena, a kod mukaraca od 50 do 70 sekundi. -Vrijeme trajanja vjebe na parteru zapoinje kada vjeba/ica napravi prvi pokret, zavrava trenutkom izvedbe zadnjeg, zavrnog pokreta. Svaka vjeba na parteru treba sadravati: progresivnu raspodjelu elemenata s odgovarajudom zadnjom akrobatskom serijom; raznoliku upotrebu povrine partera; izmjenu i kombinaciju akrobatskih, ritmikih i plesnih elemenata u mjestu i kretanju; promjene visine poloaja u odnosu na podlogu (udaljenost); harmonine i dinamine promjene izmeu plesnih; ritmikih i akrobatskih elemenata, serija i veza koje odgovaraju karakteristikama glazbe (kod ena);

Svaka vjeba na parteru treba sadravati: muziku koreografiju koja izraava osobnost, stil, prilagoenost starosnoj dobi, morfolokom tipu gimnastiarke, u skladu s glazbom i pokretom; iroke amplitude pokreta u pojedinim zglobovima i zglobnim sustavima; raznolikost ritma, lakodu i dinaminost u izvedbi; umjetniku izvedbu, ljepotu i eleganciju pokreta, koncentraciju u izvedbi te individualnost i izraajnost u pokretima. 14

-Vjebe na parteru u gimnastikom vieboju zauzimaju posebno mjesto. One su esto polazna osnova za usvajanja sloenijih vjebi na ostalim spravama. -One pruaju "pomod " vjebaima pri upoznavanju sa osnovnim karakteristikama odreenih kretanja (amplituda, tempo, ritam, kvalitet i koliina sile, taan poloaj pojedinih dijelova tijela u cjelini, dranje tijela i dr.), koja nalaze primjenu kod vjebi na spravama. -Vjebe na parteru u gimnastikom vieboju utiu na svestrani razvoj vjebaa.

-Vjebe na parteru, pogotovu akrobatske vjebe bliske su djeci i veoma interesantne. -Nije potrebno preduzimanje posebnih mjera da bi se djeca motivisala i kod njih podstakao interes za vjebanjem. -Djeca izvode, ne samo u koli ved i van nje, kolutove, stav u uporu i niz drugih vjebi. -Vjebe na parteru pospeuju kod djece optu kulturu kretanja. -Uz njihovu pomod djeca se upoznaju sa raznovrsnim kretnjama pojedinih dijelova tijela i ovladavaju njihovim osnovnim komponentama (pravcem i brzinom, amplitudom i veliinom nervno-miidnog naprezanja), a istovremeno se ue da tano upravljaju svojim kretnjama i koordiniraju kretnje u prostoru i vremenu. -Za izvoenje pojedinano mogudih vjebi na parteru nije potreban naroito veliki prostor. Isto tako nisu neophodne ni posebne sprave. Pojedine vjebe mogu se izvoditi na parteru ak i bez strunjae. -Statike vjebe (vjebe ravnotee) mogu se izvoditi i na sasvim malom prostoru. Vjebe na parteru mogu da se izvode i na travi, pjesku, u vodi i slino. Potrebno je, svakako, uvijek voditi rauna o obezbjeenju vebaa. -Vjebe na parteru su razliite teine. Ima ih veoma lakih i pristupanih, ali i veoma tekih. -To omogudava da se njima bave kako poetnici tako i napredniji, kvalitetnjii i vrhunski vjebai. Kako je broj vjebi dosta veliki, tako su i oni koji ih vjebaju stalno motivisani i zainteresovani. -Vjebe na parteru mogu da budu osnovni sadraj masovnih nastupa. Za pojedine vjebe se moe redi da imaju utilitarni znaaj. To naroito vai za akrobatske skokove, ali i za pojedine osnovne vjebe. -Primjena pojedinih parternih vjebi u drugim sportovima i sportskim igrama je takva da one predstavljaju (i obuavaju se) sastavni dio tehnike tih sportova i igara (koluti, povaljke, padovi i sl). - Vjebe na parteru sastoje se iz raznovrsnih kretnji i spojeva koji su izvedeni pojedinim dijelovima tijela ili cjelim tijelom. -Ta raznovrsnost vjebi i potreba da sve vjebe budu logiki povezane u jednu cjelinu-kompoziciju, da nema nepotrebnih pauza izmeu vjebi, a posebno razliita struktura pojedinih elemenata i vjebi zahtjevaju od vjebaa svestranu fiziku sposobnost i pripremljenost. 15

- Neophodna je snaga ne samo ruku i ramenog pojasa, ved i donjih ekstremiteta, brzina, izdrljivost, okretnost, spretnost i gipkost. Sve su to osobine koje se razvijaju i usavravaju prilikom obuavanja i usavravanja vjebi na parteru. -Pri izvoenju, na primjer, akrobatskih skokova, neophodna je orijentacija u vremenu i prostoru, ali isto tako i skonost, segmentarna brzina i koordinacija. -Da bi pokreti bili izvedeni sa optimalnim amplitudama, neophodno je da vjeba posjeduje gipkost (fleksibilnost). -Pri izvoenju vaga i drugih stavova i izdraja, neophodan je osjedaj za ravnoteu. -Sve veda sloenost vjebi zahtjeva savrenu koordinaciju. -Mada je vrijeme, koje je predvieno za izvoenje sastava na parteru, ogranieno, ipak, dovoljna duina trajanja pojedinih vjebi i cijelog sastava utie na izdrljivost vjebaa. - Vjebe na parteru zahtjevaju racionalizaciju pokreta, koja se ogleda u znanju da se pravilno i ne ukrudeno dri tijelo, a kretnje izvode tano i pravilno. -Vjebe na parteru utiu na razvoj voljnih osobina kao to su uvjerenost u sopstvene snage, rjeenost, hrabrost... -Vjebe na parteru utiu na razvoj stvaralakog miljenja vjebaa i zahtjevaju kompleksan razvoj kako fizikih tako i psihikih kvaliteta vjebaa, i pruaju znatne mogudnosti za vaspitno djelovanje.

16

17