SAVJEST I AUTORITET U CRKVI

Govoriti o savjesti nije ba zahvalno, a autoritet da i ne spominjemo. Autoritet nije popularan ni u obitelji, ni u politikom drutvu, ni u svijetu kole i filozofije, ni na podruju morala i religije. Mnogi su rezervirani spram tih stvarnosti. Meutim, bilo bi promaeno tri dana sluati i raspravljati o savjesti, a ne osvrnuti se na njezine veze s autoritetom. Ne elimo ovdje iskoristiti priliku i postavljati neke antiteze meu njima, jer dobro je netko rekao, ako a priori suprotstavljamo tradi!iju i obnovu, autoritet i slobodu "savjesti#, oitujemo da smo potpuno izgubili kr$anski smisao tih rijei%. A mi elimo kr$anski pristupiti tim pitanjima& 'vako povijesno razdoblje ima svoj spe!ifian stav glede savjesti. (oznato je npr. koliko su se autori moralne teologije )*+. , )*+++. st. muili s pitanjem -sumnjive savjesti.. ' dananjeg gledita ini nam se da je njihova muka bila predimenzionirana, da su se rasprave protegle i du e nego to je bilo potrebno, da su estinom nadilazile va nost pitanja. /anas nemamo vie tih problema, bolje reeno, problematika savjesti do ivjela je odreeni -pomak. /ananji ovjek vie postavlja pitanje -k o m p e t e n a ! i j e s a v j e s t i. u odnosu prema objektivnom moralnom redu, tj. zakonu i autoritetu. *e$ na poetku mo emo ustvrditi da na suvremenik daje prednost savjesti, mo da ne toliko u teoretskim raspravama koliko u praktinom ivotu. 'vatko se danas poziva na svoju savjest, i vjernik pred sve$enikom, i sve$enik pred biskupom, i redovnik pred svojim poglavarom, a ujemo i biskup pred papom 0. Mnogi se busaju u prsa, stoiki izjavljuju$i1 -Majest2t, mein Ge3issen ist rein.4 , Nosio!i, opet, autoriteta 5 pod utje!ajem demokratiza!ije svih podruja ljudskog ivota i reklamom suodgovornosti i kolegijaliteta 5 ne znaju ni sami kako da se postave u svojoj slu bi. + ne govori se bez razloga i o krizi savjesti i o krizi autoriteta. 6 zadnje vrijeme o toj je temi mnogo napisano i izreeno. 7azumljivo je da u jednom predavanju ne mo emo obuhvatiti svu tu problematiku, zato smo izabrali samo ono to smatramo da je od ve$eg znaenja. 8udu$i da je autoritet 9rkve, i u 9rkvi, spe!ifinog karaktera u usporedbi s autoritetima drugih zajedni!a, zadr at $emo se samo na pitanju odnosa izmeu savjesti i autoriteta u 9rkvi, putaju$i, koliko je to mogu$e, ostale autoritete po strani. A kad ka emo :autoritet u 9rkvi4, onda ne mislimo samo na papin ili biskupov, ve$ i autoritet svih onih koji u 9rkvi obnaaju bilo kakvu slu bu, zvali se oni upni!i ili teolozi, brinuli se oni o dis!iplini ili nauavanju. 1. ovjek sebe ostvaruje u savjesti potpomognut autoritetom a# ' a v j e s t 5 o v j e k u n a s t a j a nj u. , ;ijekom ovog ;jedna sluamo razne defini!ije savjesti, osvijetljeni su razni njezini aspekti. Ne$e zato biti potrebno ponavljati reeno, meutim, da ne doe do nesporazuma ili krivih zakljuaka, prije$i $emo bar per summa capita temeljne postavke. +zraz savjesti bogat je i sadr ajem i znaajem. 6potrebljava se na mnogim podrujima1 govori se o politikoj, sindikalnoj, profesionalnoj, filozofskoj
% 0

<. 8=6>?7, La dcomposition du Catholicisme, Aubies, (aris, %@AB, str. %0A /. A. G6?N;C=?7 , oscienza e re e ! eminarium, %% "%@D%.#, EEF.5EEE. , 8. CA?7+NG, Etica cristiana in un"epoca di secolarizzazione, ?dizoni (aoline, 7oma, %@D01 :/ananji se ovjek poziva na savjest kad protestira protiv netrpeljivosti pojedin!aG protiv psiholokog ili fizikog pritiska grupa ili vlastiG protiv predrasuda, protiv legalizma, neosjetljivost prema zahtjevima ljubavi i so!ijalne pravdeG protiv slijepe poslunostiG protiv nesmiljene povrede zakonH proglaenih na op$e dobro, posebno onih koji su namijenjeni da tite temeljna prava svake osobe. 6 ime savjesti suprostavlja se posebno svakom pokuaju pranja mozga4, str. 0F0.

savjesti. Iak se i o pojedinoj dr avi govori da je -savjest svijeta.. Mi !ijelo vrijeme uglavnom govorimo o m o r a l n o j s a v j e s t i, koju obino definiraju kao o s o b n i s u d o m o r a l n o s t i v l a s t i t e r a d nj e k o j u hic et nunc i z v r a v a m o. +pak, savjest je neto vie i ire nego sam sud ili in, tovie, ona je ne samo duhovna sposobnost u ovjeku, nego s H m ovjek, u svojoj naintimnijoj osobnoj dubini, u kojoj su ukorijene i sjedinjene pojedine duhovne mo$i, posebno razum i volja. Jo jasnije, savjest je sam konkretan ovjek ukoliko se svjesno nalazi pred svojom fundamentalnom odlukom da se ostvari kao ovjek, a onda, dosljedno, da se ostvari u svom ivotnom odgovoru na 8o ji pozivK. /a ovjek ostvari sebe kao moralno ljudsko bi$e, nije dovoljna ona osnovna te nja prema -istini i dobru., a ni op$eniti izbor i prihva$anje istine i dobra, na to ga upu$uje sintereza "temeljna savjest# sa svojim temeljnim naelima, nego taj poziv treba konkretno ostvariti, vode$i rauna kako o pojedinanim inima, tako i o !jelini svoje egzisten!ije. 8udu$i da je ovjek historijsko bi$e, on se ne ostvaruje odjednom, nego s t u p nj e v i t o, od ina do ina. Ne mislimo ovdje samo na suk!esivno odabiranje razliitih ina, nego i na viestruku mogu$nost kod izbora jednog ina. Lad ovjek izabire konkretno dobro koje je u skladu s njegovom konanom svrhom, tada k o n k r e t i z i r a onu osnovnu te nju prema dobru op$enito i p e r s o n a l i z i r a sHmo dobro, tj. sam sebe izabire i odluuje o svom temeljnom usmjerenju. ;a obveza i poziv, da po savjesti konkretizira i personalizira dobro, tra i od ovjeka da ne prepusti savjest samovolji na putu prema odabiranju dobra, nego da svoju savjest formira u skladu s istinom i spoznatim dobrom. (o svojoj naravi, savjest nije samo n o r m a n o r m a n s i n o r m a n o r m a n d a. *rijedi ono pravilo1 ja uvijek moram djelovati prema svojoj savjestiG ipak ne smijem zaboraviti, da prije nego to sam odgovoran pred svojom savje$u, odgovoran sam za svoju savjest, je li istinita ili krivaF. /a ostane vjeran dostojanstvu m o r a l n o g s u b j e k t a, ovjek mora paziti i iskreno f o r m i r a t i svoj temeljni sud savjesti i vjerno ga slijediti da bi odgovorio na obvezu koju mu name$e svjesno i slobodno prihva$anje odgovornosti prema fundamentalnom izboruE. ;a forma!ija savjesti nije neto jednostrano, i nije dovoljno razvijati savjest kao kakvu sposobnost, ona ukljuuje forma!iju !ijele osobe, !ijelog ovjeka ukoliko je odgovoran za vlastiti ivot. ;u su ukljueni1 praktini odgoj, forma!ija moralnog suda i stje!anje unutranjih dispozi!ija. Nije ni potrebno naglaavati kako uspjeh tog odgoja ovisi o nainu na koji dijete, odnosno ovjek, do ivljava svoju okolinu, a isto tako kako se ta okolina odnosi prema njemu. /ug je i te ak put kroz koji ovjek mora prevaliti da bi doao do svoje mu evne i kr$anske zrelosti, od one predmoralne svijesti i spoznaje da je neto zabranjeno, preko stupnja razvoja u kojem postavlja prvo pravo moralno pitanje -zato je zabranjenoM., do moralne zrelosti kad je sposoban osobnom odlukom dati odgovor osobnom 8oguA. Na tom putu razvoja moralne savjesti ovjek je obilje en dvostrukom, komplementarnom, te njom1 s jedne strane, te i prema osobnom razvoju i vlastitoj afirma!iji, a s druge, kontaktu s drugima, sa eljom da ga drugi priznaju kao ovjeka.
K F

/. A. G6?N;C=?7, na#$ %l., str. EAN. 7ANO6?;, Consi li e#e elici e maturit& umana, Milano, %@A@., str. %FA. E <. JAN''?N', Li'ert de conscience et li'ert reli ieuse, (aris, %@AF., str. BK A (. AN9+A6)G La conscience et l"ducation morale, u (. AN9+A6) i dr$( Le d)namisme de la morale chrtienne, 0. sv. ?d. J. /u!ulot, (aris, %@A@., str. D.5%E.

'uvremena nam psihologija potvruje da ovjekova moralna savjest tijekom ivota poprima razliite forme1 od one krhke savjesti djeteta, s izrazitim djejim -realizmom i objektivizmom., preko mladenake, s obilje jem -idealizma i subjektivizma., okrenute prema budu$nosti, te -zrele, realne i objektivne. savjesti odrasla ovjeka, do savjesti star!a, ponovno obilje ene -idealizmom i subjektivizmom., oslonjenog na prolost, s malo otvorenosti prema sadanjosti i budu$nostiD b# A u t o r i t e t 5 p o m o $ r a z v o j u o s o b e. 5 (rvi kontakt izmeu savjesti i autoriteta odigrava se na podruju moralnog odgoja. Moralni odgoj jednostavno pretpostavlja autoritet. 7azvijaju$i se od najranijih godina, ovjek se nu no suoava s injeni!om autoriteta, roditeljskog, odgojnog, !rkvenog. 'amo ispravan stav nosio!a autoriteta olakava djetetu da ispravno shvati i do ivi te dvije egzisten!ijalne stvarnosti, savjest i autoritet, kao dvije komplementarne instan!ije koje mu poma u da ostvari sebe. (ravo bogatstvo smisla funk!ije autoriteta razabiremo i iz analize samog izraza -a u ! t o r i t a s. koji dolazi od glagola -a u g e r e. 5 pove$ati, unaprijediti. Autoritet, shva$en kao pove$anje ili unapreivanje, postaje p r i n ! i p r a s t a ovjekova ivota i na individualnom i na drutvenom podruju. =n pripada ljudskoj egzisten!iji promatranoj u njezinu nastojanju, pozvanoj da se razvija uz pomo$ drugihB. (ozvan da postane osoba, ovjek je pozvan da p o s t a n e o n s H m, i to svojim odnosima s drugima. ;o $e posti$i ako prihvati te odnose sa svijetom i drugim ljudima, i to tako da se stupnjevito predaje drugima "ablativitet#, to je karakteristino za odraslu dob. =datle slijedi da je prin!ip autoriteta smjeten u samo sr!e ljudske egzisten!ije, jer je dan ovjeku kao djelo koje treba slobodno realizirati u ostvarivanju sama sebe. Autoritet tako postaje ne samo prin!ip rasta, nego i zakon i norma ovjekova ivota. ;emeljni zakon ljudske egzisten!ije nu no nas postavlja neposredno u drutveni red. 6 stvari, kad netko ka e -osoba., ka e -biti u rela!iji.. Iovjek, kao osoba, mo e se shvatiti kao jedno -ja. samo nasuprot jednome -ti. i u svojim odnosima s njime, tj. prihva$aju$i da s njime formira jedno -mi.. ;o uzajamno priznavanje, karakteristino za ljudski ivot doista je jedno -poznavanje. u ljubavi, to je promo!ija osoba u razvoju zajedni!e. Pato to zajednitvo u nastojanju, taj zajedniki poziv, taj apel da postanemo jedna zajedni!a pretpostavlja sudjelovanje svih na zajednikom djelu. =stvarivanje zajedni!e i zajednikog djela, koje ukljuuje sudjelovanje svih, zahtijeva prin!ip rada, pretpostavlja f u n k ! i j u a u t o r i t e t a . ;aj drugi aspekt autoriteta, koji temelji svoju funk!iju na !ijeloj zajedni!i, pripada drutvenoj dimenziji. Autoritet je odreen samim svojim temeljem, njega treba shvatiti i prihvatiti kao s l u e nj e, servitium. 'hva$ena kao posrednitvo zajednikog dobra, misija autoriteta pretpostavlja potovanje osobe i subordina!iju djelu koje treba ostvariti. Ako ovako shvatimo autoritet, onda $emo lako razumjeti zato je tradi!ija shva$ala p o s l u n o s t nainom na koji ljudi odgovaraju zahtjevima vlastitog bi$a. Iovjek je, istina, pozvan da sebe konkretizira, personalizira i realizira kroz savjest, ali on nije tvora! vlastitog morala. =n je pozvan da kroz savjest shvati i prihvati sebe i svoj poziv, a tu spoznaju redovito ne stjee neposrednom bo anskom inspira!ijom ni samim vlastitim nastojanjem. 7adilo se o matemati!i, geografiji, filozofiji ili moralu, ovjek je, kao osobno bi$e, lan zajedni!e i o njoj ovisi. =d nje prima boju kose, glasa, govor, jezik, u njoj raste i
D B

A. C=7;?<AN=, *orale responsa'ile, 9ittadella ?ditri!e, Assisi, %@AB, str. %KN.5%K0. (. AN9+A6), na#$ d+., str. FA.5FD.

razvija se fiziki, psiholoki i moralno. ;ko eli odba!iti svaku formu utje!aja zajedni!e na vlastite moralne ideje, i sHm, kao individuum, zauzimati temeljni stav, npr. prema 8ogu, nijee sebe kao ovjeka. Iovjek npr. mo e odba!iti slu benu 9rkvu, ali u isto vrijeme nu no pripada nekoj drugoj -moralnoj. zajedni!i.. 0. Autoritet u raznim zajednicama a# Q o r m e a u t o r i t e t a u s v j e t o v n i m z a j e d n i ! a m a . , 'ama svrha ljudskog drutva ili zajedni!e odreuje kakav $e oblik imati njihov autoritet. 6 svom razvoju ovjek najprije susre$e o b i t e lj s k i, odnosno o d g o j n i autoritet, kojemu je svrha pojedin!a dovesti do takve zrelosti da se mo e odgovorno ukljuiti u ivot sveop$e ljudske zajedni!e. ;aj je autoritet, snabdjeven d o m i n a t i v n o m vla$u, posjeduje paradoksalnu ulogu1 naime, kad uspije iz djeteta -iz5vu5$i. "e-ducere educatio# ovjeka, postaje nepotreban, treba nestati. =n se, po svome podrijetlu, direktno nadovezuje na stvarateljski 8o ji autoritet. Ako igdje vrijedi zakon stupnjevitosti, to vrijedi na ovom odgojnom podruju, a posebno je va an as kad se ovaj autoritet, nakon to je obavio odgojne zadatke, mora posve povu$i. =dgajana sloboda rast $e stupnjevito, kroz odreenu napetost s nosio!ima autoriteta. ' njom odgojitelj mora raunati i uz njegovu pomo$ odgajanik je mora svladati. Grani!e slobode odgajanika i grani!e autoriteta nisu apsolutne, nego su oznaene raznim imbeni!ima, npr. kulture@. / o b r o v o lj n a d r u t v a formiraju autoritet prema ugovoru i dogovoru svojih lanova. / r a v n a z a j e d n i ! a, ureuju$i meuljudske odnose unutar svojih grani!a, posjeduje vlast j u r i s d i k ! i j e. 7azlog opstanka ove vlasti proizlazi iz naravnog ovjekova poziva na drutvenost. 9 r k v a, po svojoj naravi i svrsi, ne pripada nijednom od ovih oblika zajedni!a, pa logino ni njezin autoritet ne mo emo jednostavno izjednaiti ni s jednim od spomenutih oblika autoriteta. 9rkveni autoritet nije samo dominativan, ukoliko ima za !ilj privesti odgajanika do odreene toke zrelosti nakon ega on sam prestaje ovisiti o dominativnoj vlasti "kao dje!a o roditeljima#. 9rkva je, istina, slobodna zajedni!a ili, da se grubo izrazimo, udru enje "associatio#, u tom smislu to njezinim lanovima postajemo slobodnom i osobnom odlukom, ali ne i u tom smislu da mi sami, kao njezini lanovi, odreujemo u svemu formu njezina autoriteta. Njezina svrha nije ni zajedniko dobro koje pojedini lanovi kao takvi ne bi mogli sami posti$i, kao to je to sluaj u dr avnoj zajedni!i. 9rkva, istina, posjeduje i j u r i s d i k ! i j u , tovie, +. vatikanski kon!il gotovo je iskljuivo upotrebljavao taj izraz za vlast u 9rkvi, ali zlo bi bilo kad bismo jurisdik!iju u 9rkvi izjednaili s jurisdik!ijom kakve dr ave %N. Pnamo kako je zbog nedovoljnog razlikovanja !rkvenoga i svjetovnog autoriteta dolo do nepotrebnih nesporazuma, devija!ija i zloupotreba s jedne strane i neizbje nih reak!ija s druge strane.

G. GA;;+, Autorita, u ,izionrao enciclopedico di teolo ia morale "a !ura di <eandro 7ossi e Ambrogio *alse!!hi#, ?dizioni (aoline, 7oma, %@DK, str. AD %N J. < . M9L?NP+?, L"autorit& nella Chiesa "nasl. orig. Authorit) in the Church#, (iero Gribaudi ?d. ;orino, %@A@, str. %D500. , A. (A+<<?7, pomo$ni biskup 7ouena, o tom je napisao sljede$e1 :;o znai da $e hijerarhijska uprava 9rkve uvijek ostati duboko razliita, u svojoj intimnoj naravi i u svojim izvanjskim oitovanjima, od hijerarhijskog vladanja jedne ljudske zajedni!e profanog tipa. 'amo onoliko koliko grijeh bude zahvatio hijerarhiju, oduzimaju$i joj bo ansko znaenje njezine organske funk!ije u 9rkvi i razvijaju$i u njoj R elju za vla$uS bez grani!a i bez religiozne orijenta!ije, 9rkva $e mo$i postati ona Rvelika so!ioloka zvijerS , od koje je strahovala 'imone Teil "a iza nje, i prije nje, mnoge dobronamjerne due#4, u J. M. ;=//. -ro'lemi dell autorita "nasl. orig. -ro'lems o. Authorit)#, ?dizioni (aoline, 7oma, %@AF, str. FF.5FE.

b# A u t o r i t e t 9 r k v e i u 9 r k v i. 5 Autoritet 9rkve i u 9rkvi temelji se u krajnjoj liniji na samom autoritetu +susa Lrista i /uha 'vetoga. *rhovni autoritet u 9rkvi oito je ona 8o ja 7ije prema kojoj 9rkva neprestano priznaje svoju podlo nost. Uiva 7ije i, per excellentiam, =eva 7ije, postala je tijelom, u vremenu je prihvatila ljudski govor i samo onda daje potpuni smisao svakoj rijei koja izlazi iz 8o jih usta. -Maknite rije iz reeni!e 5govorio je (. 9laudel , i reeni!a $e izgubiti svoj smisao, maknite iz 'vetog pisma +susa Lrista i objava $e postati nedosljedna, maknite Lrista iz 9rkve, njezin $e autoritet postati besmislen.. /akle, autoritet 9rkve je autoritet +susa Lrista, ivljen od 9rkve u /uhu 'vetom. +z tog nu no slijedi pitanje1 +zvrava li se, ili mora li se taj autoritet izvravati, prema normama koje je postavio +sus LristM + koje su to normeM 6 stvari, 9rkva koja ivi u +susu Lristu, u /uhu 'vetom, nije identina ni s Lristom ni s /uhom 'vetim. 8og5ovjek nije mogao prenijeti /vanaestori!i ni svoje bo anske ni ljudske privilegije1 +sus Lrist 6skrsli, koji sjedi s desne =eve, nadilazi svoju 9rkvu temelji na autoritetu Lrista i /uha, on ipak nije identian ni s jednim ni s drugim.%% 9rkveni autoritet je bitno vikarski, zamjeniki, sakramentalan. Njegova je zada$a uiniti prisutnim Lrista, biti sakrament njegove volje, u zajednitvu sa spasiteljskim planom 8o jim. Pato je i nositelj !rkvenog autoriteta, zvao se on papa, biskup, sve$enik ili teolog, pozvan na poslunost kao i oni koji su mu podlo ni u vjeri. Pa nositelja !rkvenog autoriteta poslunost znai iskreno tra iti 8o ju volju za svoju 9rkvu, a jamstvo te iskrenosti jest dijalog. =dluka donesena na temelju konzulta!ije ve$ je in vjere u /uha koji je prisutan u svetoj 9rkvi "<G 0D#G konzultiraju$i zajedni!u, autoritet mo e sebe ouvati od odluka koje ne$e biti u skladu s vjerom.%0 Pa razliku od svjetovnog autoriteta, !rkveni autoritet ne svodi se na 8oga samo putem ovjekova naravnog poziva na drutvenost, nego jo direktnije, kroz ovjekov poziv na milost. Autoritet je, dakle, u 9rkvi injeni!a milosti, on sudjeluje na karakteru misterija 9rkve i on je jedan od njezinih elemenata. Pato ga ne mo emo shvatiti u svjetlu isto ljudskih kategorija vlasti, nego ga treba gledati i prihvatiti vjerom. *jerom prihva$amo i sam autoritet i poslunost njegovim zapovijedima, vjerom ga treba pojedina! izvravati, vjerom se moraju modelirati njegove strukture. /jelomino neizbje no historijsko utjelovljenje evaneoskih ideala autoriteta, koje uvijek sa sobom povlai prihva$anje strukture drutva i svjetovne kulture, eventualna prenaglaena briga za dis!iplinu i organiza!iju, odreeni obli!i protek!ionizma, pretjerane uprave, sistematskog nepovjerenja prema obinim lanovima 9rkve od strane nosio!a !rkvenog autoriteta i sve njegove historijske degenera!ije na raun evaneoskog modela, prije svega su kolektivni nedostatak vjere, /osljedno tome, svaku reformu strukturH unutar 9rkve u prvom redu treba poduzeti kao povratak ?vanelju, treba poeti od ina vjere i mora se odvijati u rastu na kolektivnom nivou vjere 9rkve. Jedan od razloga krize autoriteta u 9rkvi dolazi i otuda to se on esto nije promatrao u svjetlu vjere. =n je kroz povijest dobivao razliite forme, a od Lonstatinovih vremenH do danas u mnogoemu je nalikovao na dr avni i vojniki autoritet. ;erminologija, posuena iz rimskog prava i upotrebljavana bez dovoljno distink!ija i za svjetovnu i za !rkvenu vlast, nije
%%

J. 7=9C?, Li'ert& del cristiano e autorit& della Chiesa "nasl. orig. Li'ert du chrtien( autorit de l" lise#, 'o!ietV ?d. +nternazionale, ;orino, %BDF, str. BD. %0 G. GA;;+, na#$ %l., str. AD

bila bez negativnih posljedi!a. 6 novije vrijeme slu beni !rkveni dokumenti namjerno izbjegavaju izraze koji bi mogli unijeti nesporazum i dovesti do krivog tumaenja. /anas se radije "i ispravnije# inzistira na pojmu s l u e n j a "diakonia, servitium# koji proizlazi iz samog temelja i naravi autoriteta. (. (avao *+. izlo io je sudioni!ima rimskog seminara 6dru enja katolikih znanstvenika dijakonalnu ulogu !rkvenog ministerija sljede$im rijeima1 :/u nost je slu enja nerazdvojiva od autoriteta, a ta je du nost to ve$a to je ve$i autoritet. ;aj se pojam raa iz prouavanja naravi i funk!ija ljudskog drutva. (roizlazi iz pojma zajednikog dobra i zajednike koristi, iz ideje jednakosti meu ljudima, iz nepovredivosti ljudske osobe... Lrist ga je tra io u ?vanelju "Lk 00,0E#G i u 9rkvi ostaje... =staje i o ivljava danas s Lon!ilom... 'uvremena povijest tra i drugaiju jasno$u1 9rkva je s l u e nj e. Ako je jo i uvijek autoritet u 9rkvi potreban, jer ga je elio Lrist i jer iz njega proizlazi " Mt %A, %B5%@#, i zadr ava zato svoju nenadomjestivu i mistinu vrijednost, kao provodnik bo anskih misterija "% or F,%#, i kao tuma istine "Lk %N,%A# i Lristove volje u njegovoj 9rkvi "!v 0%,%E sl#, on ipak sve oitije dobiva svoje pastoralne i evaneoske atributeG a potvruje se kao slu enje, kao ljubav, kao rtva koja se junaki predaje za dobro drugih "usp. !v %N,%%#... ;ako nas dovodi do zakljuka da svi u 9rkvi imamo svoju :dijakoniju4, slu enje koje treba izvriti. Ni uzdizanje pojedine ljudske osobe, ni tra enje graanske religiozne slobode, ni priznati operativni primat savjesti... ne oslobaaju od velikodunoga, pouljivoga i urednog pru anja naeg slu enja na dobro bra$i i porasta !rkvenog ivota.%K 'vi rado prihva$amo i pozdravljamo ovakvu analizu svakog autoriteta u 9rkvi i smatramo da se to samo po sebi razumije. Meutim, ne smijemo upasti u drugu krajnost koju primje$ujemo kod nekih naih suvremenika. =naj koji prema ?vanelju ima funk!iju slu enja, nije djevojka za sve ili kakav podvornik na banketu. Ne treba se ni rijeima zavaravati, iako je va no promijeniti i terminologiju. Nije dovoljno promijeniti izraze, nego p r i s t u p samoj stvari. (ouku nam mogu pru iti promjene u ljudskom drutvu, naime, esto :demokratskiji4 izraz ili slu ba pri promjeni drutvenog ureenja sadr i vie vlasti i autoriteta nego kakav zastarjeli izraz koji podsje$a na neko zastarjelo apsolutistiko ureenje.%F K. "avjest i autoritet u #rkvi a# ( r e m a k r $ a n s k o j z r e l o s t i s a v j e s t i, p o d v o d s t v o m a u t o r i t e t a. , Iovjek kr$anin ostvaruje sebe kroz savjest, koja je vodilja prema ljudsko5kr$anskoj zrelosti, ali nije svjetlost samoj sebi, nju prima izvana. Ako nedostaje izvor toga svjetla, ona se lako deformira pod utje!ajem instinkta i tapka u tami sumnji ili zabluda. %E Lako se osje$amo naputenim u svojoj savjesti, kad u temeljnim pitanjima ne mo emo dosegnuti nikakvu sigurnu spoznaju dobra. Ako ne znamo to je volja 8o ja, ako smo smeteni u svojoj savjesti u pitanjima o temeljnim istinama, ne$emo mo$i biti posluni u savjesti. Naprotiv, koliko je ve$a i sigurnija naa moralna spoznaja, koliko se vie oituje istina moralnog dobra u svojoj svjetlosti, toliko nas naa savjest mo e vie potaknuti prema dobru.

%K

(. (A*A= *+., /a o#or na eneralno+ audi+enci+i, @. %N. %@AB. u ,ocumentation cathol 0ue, AE "%@AB.#, %BK05%BKK. %F J. 7=9C?, na#$ d+., str. DE %E G. MA7AQ+N+, La societ& permissi#a e la morale, 9ittV N=uova editri!e, 7oma, %BDF, str. @0

6pravo to je uloga 9rkve s obzirom na savjest koja iskreno tra i istinu1 da nam pred oi stavi, bez krivotvorenja, zakon 8o je ljubavi, bar to se tie odlunih pitanja. 'avjesti je, dakle, potrebna 9rkva, i njezin autoritet, kao -rizni!a istine. ili, kao to neki ka u, da kao -super5 !ons!ientia. proglasi 8o ji poziv na konkretno ostvarenje 8o jeg plana. %A Ali vjera i poslunost, koja ovisi o vjeri, prema !rkvenom autoritetu tra e savjest& Pato su i kr$anska savjest i !rkveni autoritet u svojoj najve$oj dubini usmjereni jedno prema drugome. =no to nas /uh 'veti ui po 9rkvi, ui nas i po savjesti. +sti /uh i u 9rkvi ini vidljivim zakon milosti i djeluje u nama. 6vijek /uh 8o ji, duh istine i ljubavi koji iznutra o ivljava dubinu nae savjesti budi u nama i silu ljubavi koja nas potie na dobro. Pato sv. (avao govori o -svjedoanstvu savjesti u /uhu 'vetom. "$im @,%#. =dnos izmeu !rkvenoga autoriteta i vjernika koji mu se podla u postat $e savreno i istinski u skladu s novozavjetnom idejom o jednom /uhu koji ih prosvjetljuje u istini i ljubavi. Ni u sluaju nezabludivog nauavanja 9rkve, u istinama vjere i morala, ne postoje neslaganja izmeu !rkvenog uiteljstva i autentine kr$anske savjesti1 u stvari, kr$anin mo e sa sigurno$u prihvatiti vodstvo ovakvog autoriteta, jer je svjestan da je u ovom sluaju i sHm autoritet pouljiv u prihva$anju -/uha istine.. Pato je va no za savjest odraslog i zrelog vjernika da zna grani!e opsega unutar kojih nas 9rkva ui, s nezabludivom sigurno$u, temeljene istine vjere i evaneoskog morala, koje se dotiu bitno samoga Lrista, njegova ivota u nama i naeg u njemu. =na ula e do dna sav svoj autoritet i dosljedno obvezuje do dna nau savjest. Ali, osim toga, postoji iroko polje na kojem nas 9rkva vodi i na kojem nam nareuje s autoritetom, ali ne i nezabludivo. Mogu$nost zabludivosti u 9rkvi upu$uje nas na injeni!u da se /uhu 'vetom mo e zatvoriti ne samo onaj koji je pozvan da slua, nego i onaj koji zapovijeda ili nauava, ali slabo oslukuje /uha 'vetoga ili mu nedostaju shva$anje i otroumnost.%D b# ' a v j e s t1 m j e s t o d i j a l o g a s L r i s t o m i 9 r k v o m. 5 Na afektivnom religioznom planu , ovdje vie mislimo na volju i njezinu djelatnost, nego na osje$aje , kr$anska se savjest ne vlada kao izolirani pojedina!, poput starih mudra!a koji su se ponosili svojom moralnom vrijedno$u, ali nisu imali sugovornike. Njihova je savjest samu sebe sudila, a dalje nije ila. = tome govori i sv. (avao u (oslani!i 7imljanima "0,%F5%A#1 sudovi tih pogana pretresali su njihove ine, optu uju$i ih ili brane$i. Lr$anin ispituje svoju savjest , osobu sa svojom savje$u , preko 8oga. =n je bitno suoen s 8ogom, jer mu njegova savjest 5 suda! 5 govori u 8o je ime. Naravno da se razvoj savjesti sastoji u sve ivljem, jasnijem i djelotvornijem ostvarenju te unutranje prisutnosti su!a i moralnog savjetnika. Pa nas, dakle, nije dovoljno pod svaku !ijenu samo izgraivati savjest i formirati je , u paradoksalnom smislu deformirati , da bismo ivjeli po svome. 'avjest, djeluju$i u svjetlu vjere, bit $e instrument da ivimo po namisli ljubavi i trajnom dijalogu s Lristom, pod utje!ajem duha 'vetoga. =rigen, a i drugi =!i s njime, ne zove zato bez razloga savjest -pneuma., -duh., jer nam u njoj /uh 'veti "pneuma hagion# govori.%B !# A u t o r i t e t n e r u i s l o b o d u s a v j e s t i .5 Lad su nakon proglaenja istine o papinoj nezabludivosti upitali kardinala Ne3mana1 -Lako se to sad sla e s tvojim nauavanjem o savjestiM. on je, dosljedan sebi i svom potovanju prema savjesti, odgovorio1 -6vijek sam smatrao da je poslunost savjesti, makar bila i pogrena, najbolji put prema
%A %D

A. C=7;?<AN=, La superconcienca moral cristiana, 'tudia Moralia, 0 "%@AF.#, %ED.5%D0. 8. CA?7+NG, Il crist ano e l"autorit& "nasl. orig. ,er Crist und die O'ri 1eit#, 8orla ?ditore, ;orino, %@AF, str. D0.5DE. %B (. /?<CA>?, La coscienza morale del cristiano "nasl. orig. La conscience morale du chrtien#, /es!lWe and 9o. ?d.., 7oma, %@AB, str. %0A.

svjetlu..%@ (osve tono& = kakvom god se autoritetu radilo, ak i o nezabludivom uiteljstvu, ne zaboravimo da obveza ve e samo preko savjesti. Naa vjera u 9rkvu "vjera za koju smo odgovorni# govori nam da moramo sluati, iako nismo mogli osobno shvatiti intimnu vrednotu onoga to nam je zapovjeeno ili predlo eno 0N. Iak i u sluaju kad nam 9rkva ka e da se nalazimo pred vrednotom koju trebamo ostvariti ili pred zlom koje treba izbje$i, a nismo ih mogli osobno shvatiti, mi smo oni koji sudimo u svojoj savjesti, u svjetlu nauavanja 9rkve, da se radi o dobru koje moramo uiniti ili zlu koje trebamo izbje$i. Autoritet i nauavanje 9rkve ne zamjenjuju osobnu odluku nego je ine mogu$om 0%, ukoliko nauavanje 9rkve osvjetljuje i potpoma e savjest da slobodno izvri odluku i ona bude u skladu s objektivnim moralnim redom i voljom 8o jom. Nauavanje 9rkve, kao i nauavanje Lrista i ?vanelja, prolazi uvijek kroz nau savjest, kroz sud savjesti. 6 tom se sluaju ne mo e govoriti o nasilju na slobodu savjesti1 -'a stanovita kr$anskog ivota krivo bi bilo re$i da ispunimo neko dobro i prije nego to ga osobno shvatimo i prepoznamo kao dobro..00 Iovjek posjeduje f i z i k u s l o b o d u, tj. sposobnost samoodreenja da svojom odlukom odredi vlastito vladanje, izbore, djela. Ali ne posjeduje m o r a l n u s l o b o d u ukoliko nije slobodan, pred dobrom ili zlom, da ini ili ne ini dobro, da izbjegne ili ne izbjegne zlo, nego je du an initi dobro a izbjegavati zlo. =n nije izuzet od moralnog zakona, od zakona da ne ubije, da ne uini preljub, da ne daje krivo svjedoanstvo. /akle, posjedujemo samo fiziku slobodu ili psiholoku, ali nije ni ona apsolutna, jer smo na mnogo naina uvjetovani u svom djelovanju1 naslijee, temperament, ambijentG psihofiziki dinamizmi i mehanizmi. + samo neznanje je uvjetovanost. Iovjek koji spoznaje istinu sposoban je izabrati s ve$om svije$u i s ve$om osobnom slobodnom odlukom od onoga koji ne zna za nju. ;ako, nauavanje ?vanelja i 9rkve ne samo da ne umanjuje nau slobodu nego je proiruje1 omogu$uje da djelujemo s ve$om svije$u.0K d# ' v j e t l o m a u t o r i t e t a d o k r $ a n s k e z r e l o s t i . , (otpomognut svjetlom !rkvenog autoriteta, a napose 6iteljstva, ovjek kr$anin posti e svoju zrelost, koju danas toliko naglaavamo. 'amo zreo kr$anin postat $e svjestan da nije jednostavni -prihvatitelj odredaba. autoriteta, nego da je pozvan da odgovorno prihvati svoje poslanje u izgradnji !rkvene zajedni!e. Xto se vie preputa stihiji samovoljnosti i neznanja, ne osvr$u$i se na svjetlo 6iteljstva, to se vie osje$a slugom prema njemu, a Lrist nas je nazvao prijateljima1 -Ne zovem vas vie slugama, jer sluga ne zna to radi njegov gospodarG vas sam nazvao prijateljima, jer vam saop$ih sve to sam uo od =!a svoga. "!v %%,%E#. +dealno bi bilo kad bi ta zrelost dosegla takav stupanj u kojem $e odluka, donesena neovisno i na temelju kr$anskih naela u grani!ama kr$anske vjere, svjedoiti zrelost i punoljetnost vjernika kojima !rkveni autoritet ne$e vie morati donositi previe konkretne i pojedinane odredbe, za koje znamo da su est uzrok napetosti i sukoba u savjesti0F. F. %apetost izme&u savjesti i autoriteta i uzroci Ako je savjest ovjeku zvijezda vodilja koju mora uvijek i u svim okolnostima slijediti, ako je savjesti bitno potreban autoritet, jer se temelji na samoj ovjekovoj pojedinanoj i drutvenoj naravi, nadalje, ako i kroz savjest i kroz autoritet govori isti /uh, nu no nam se name$e
%@ 0N

Lard. J. N?TMAN, Apologia pro vita sua, pogl. *+., Ne3 >ork, %@EN., str. 0%0. ?. C. '9C+<<?8??9L), Il matrimonio un sacramento, Milano, %@AA, str. AB. 0% ?. CAM?<, Con.erentiae episcopales et enc$ 23umanae #itae4, u1 (er odi!a, EB "%@A@.#, KFA. 00 ?. '9C+<<?8??9L), na#$ d+., str. AB. 0K 9. J=7+, -ro'lemi morali d"o i e comportamento cristiano, ?d. /ehoniane, Napoli, %@DF, str. @B.5@@. 0F J. G76?N/?<, *ute#ole e immuta'ile nella teolo ia morale "nasl. orig. 4andel'ares und Un5andel'ares in der *oraltheolo ie#, M=r!elliana, 8res!ia, %@DA, str. %0@.5%KN.

pitanje, kako je mogu$e i zato meu njima dolazi do napetosti i sukobaM Jer napetosti i sukoba ima, a njihove posljedi!e dobivaju katkada i ire razmjere. +stina, ovakve sluajeve ne smatramo neim normalnim i redovitim nego nuzgrednim, ali bez obzira na nau postavku oni su tu, nekada dolazimo do uvjerenja da su i neizbje ni. 'krtenih ruku promatrati ih i ekati rasplet dogaaja ne bi bilo kr$anski, mi ih od svoje strane mo emo predusresti ili ubla iti. Mo da je najva nije uoiti razloge zato do njih uop$e dolazi. a# ' u k o b i su m o g u $ i. , *e$ je kardinal Ne3man upozorio da se autoritet "u prvom redu, 6iteljstvo# i odluka savjesti nalaze na razliitim razinama1 -*alja naglasiti da sud savjesti nije sud o nekoj spekulativnoj istini ili apstraktnoj nau!i, ve$ je neposredno povezan s konkretnim ponaanjem, s onim to je konkretno initi ili propustitiG prema sv. ;omi savjest je praktini sud ili d i ! t a m e n r a t i o n i s koji potvruje to treba h i ! e t n u n ! initi kao dobro a to izbje$i kao zlo. 'toga savjest ne mo e do$i u izravan sukob s nezabludivo$u 9rkve i pape "mi bismo dodali i autoriteta op$enito#, jer se nezabludivost odnosi na op$e tvrdnje ili na tono odreene osude zabluda..0E 8ilo bi pogreno smatrati da je sud savjesti samo jednostavna primjena nauavanja ili zapovijedi 6iteljstva. (odruje savjesti je neka zbilja koju treba prosuivati u sladu s velebnim naumom ljubavi prema 8ogu i bli njem. Lonkretnu zbilju nikad ne mo emo prosuivati u svjetlu samo jednog naela ili uenja, ve$ u sklopu !jelokupnog nauka koji nam 8og prenosi svojom objavom te u sklopu !jelokupnog iskustva i razmiljanja ljudskog roda i uenja !rkvenog uiteljstva. Nauavanje op$eg znaenja ne mo e nikad odraziti istu dinamiku to je posjeduje nadle nost savjesti koja mora tra iti ne apstraktno dobro, ve$ poduzimati korake koji su h i ! e t n u n ! jedino mogu$i i neophodni. =vo potvruje i nauavanje velikih teologa o kreposti e p i k e j e koja, prema njihovu sudu, nadoknauje neizbje nu nedoreenost op$ih odredbi kad ih treba primijeniti na konkretan sluaj.0A /o sukoba izmeu savjesti i autoriteta esto dolazi zbog subjektivnih, isto -privatnih. razloga s jedne ili s druge strane, ali mo emo re$i da njih jo e$e uzrokuje situa!ija ili mentalitet koji su stvoreni tijekom povijesnog razvoja. b# N a p e t o s t i n a s t a l e k r o z p o v i j e s n i r a z v o j 5 8ilo bi korisno iznijeti opirnu analizu povijesnog razvoja ovog pitanjaG ipak, dat $emo samo kratke podatke, ne sa eljom da se vratimo u -lijepa. prva vremena 9rkve, jer u povijesti nema povratka na prolost, nego zato to je u ivotu 9rkve uvijek mogu$e odstraniti natalo enu patinu prolosti i otkriti ono supstan!ijalno, tj. izvanvremensku narav 9rkve. ;ako nam se oituje da je u prvim kr$anskim vremenima dominirala vizija koju je sv. Augustin nazvao 9 h r i s t u s ; o t u s "9ijeli Lrist#. Lr$ani su bitno bili zajedni!a, ivjeli su kao zajedni!a, ubijani su kao zajedni!a, molili su kao zajedni!a. 6pravo ta injeni!a, da su uvijek bili u opasnosti od progona, uvr$ivala je osje$aj zajednitva. + svoje moralne padove promatrali su sa svije$u da moraju uvati -slogu i sklad. u zajedni!i. 6 takvom osje$aju za zajedni!u kr$anska savjest je brzo stje!ala forma!iju koja ju je uvala od individualizma i moralnog solipsizma.

0E

J. N?TMAN, A letter adressed to his race the du1e o. /or.ol1 on occasion o. *r$ 6ladstone"s recent e7posulation( u :9ertain diffi!ulties felt bY angli!ans in !atholi! tea!hing4, sv. ++ "9hristian 9lassi!#, Tetminster Md., %@A@, str. 0E@. 0A 8. CA?7+NG, Coscienza e *a istero, u /? *=' i dr$ *a istero e morale, ?dizioni /ehoniane, 8ologna, %@DN, str. KKF.5KKA. , =vo je predavanje prevedeno kod nas u1 'ves!i, %@50N "%@DN.5D%.#, 0N.50D.

'lino je bilo i s autoritetom1 -6 prvoj 9rkvi autoritet je bio slian ljudima, slian poglavarima jedne zajedni!e, potpuno posve$ene, p l e b s s a n ! t a, i zati$en /uhom 'vetim. 9rkveni su poglavari bili potpuno svjesni svog autoriteta, gledali su u njemu instrument misterija spasenja koje je 8og htio izvriti po 9rkvi. =ni su eljeli biti, i znali su da to i jesu, noeni /uhomG ali su isto tako znali da isti /uh ivi usred kr$anske zajedni!e i u izvravanju svog autoriteta bili su intimno sjedinjeni s tom zajedni!om.0D. ;aj /uh pokretao je i savjest, formirao ju je nauavanjem 9rkve da savjest, iako je ivotno osobna, kao to treba biti savjest kr$ana, nikad nije potpuno individualistika. Lad je 9rkva izila iz katakomba i kad se ispreplela sa strujom ljudske povijesti, mnogo je imbenika utje!alo na nju da je izgubila prvobitno znaenje i savjesti i autoriteta. +deja savjesti razvijala se individualno, izolirano, svojim prav!em, ne obaziru$i se mnogo na !rkvenu zajedni!u. +ako su kasnija stolje$a mnogo pridonijela ivotu 9rkve, npr. na podruju dogmatske, biblijske, moralne i duhovne teologije, ipak je nauk o savjesti ostao dobrano zara en stoikim individualizmom i naturalizmom. 'lino je proao i autoritet. (okuaj da se !rkveni autoritet razjasni razumljivim pravnim izrazima urodio je i negativnim plodovima, to potvruje injeni!a da se on esto izjednaavao sa svjetovnim. 7ezultat ovakva povijesnog razvoja oitovao se u pretjeranom naglaavanju primata individualno5moderne savjesti i alosnom moralnom stanju u kojem je ponekad savjest ostavljala pojedin!a. (ojedin!ima nije bilo dovoljno da samo naglase autonomiju vlastite savjesti, nego su, proglasivi je vrhovnom normom, arogantno htjeli vladati i ivotom drugih. 'va ta strahota oituje se kad netko s odgovornom slu bom slijedi ovakvu savjest kao vrhovnu i individualnu instan!iju, ne obaziru$i se oko sebe. +ndividualna savjest, znamo, nije uvijek na strani slobode, ovjeka, 8oga. -Moderna. savjest mo e se pretvoriti u moralni solipsizam, drskost, samovolju koja je redovito ubitanija od bilo kakva despotizma autoriteta.0B !# 6 t j e ! a j s e k u l a r i z a ! i j e . 5 (ro!es sekulariza!ije, izra en u prvom redu popustljivo$u "permisivno$u#, uzrokuje prenaglaeno isti!anje slobode savjesti, obezvrjeuju$i objektivne norme, a s njima i autoritete koji ih proglaavaju. /ananji ovjek tra i da se i drutvo i 9rkva odreknu prava odreivanja to je doputeno a to nije, i prepuste pojedin!u da ini to misli da je najbolje. /rugim rijeima, savjest eli proglasiti vrhovnim autoritetom i kriterijem, bez uplitanja s ljudske ili bo anske strane. Ne radi se ovdje samo o redimenzioniranju ovjekove autonomije na moralnom podruju, nego i o potkapanju osnovnog reda na kojem poiva ovjekov ivot.0@ (opustljivost juridikog tipa, izra ena toleran!ijom, koja je u pluralistikom svijetu neizbje na, utjee i na opadanje vrednovanja kr$anskih moralnih vrednota. Mnogi svoju savjest formiraju prema -juridiki doputenim. odredbama, ne osvr$u$i se na to poivaju li one i na moralnom zakonu.KN d# + d e j a k o l e g i j a l i t e t a, s u o d g o v o r n o s t i i d e m o k r a ! i j e. , (oteko$e i napetosti stvara i razvoj ideje o kolegijalnosti, suodgovornosti i demokra!iji i u svjetovnom drutvu i u !rkvenoj zajedni!i. =vaj je pro!es veoma slo en i tra i suradnju sviju. Jedni su

0D

>. 9=NGA7G Lo s#iluppo storico dell8autorita nella Chiesa. ?lementi per la riflessione !ristiana, u1 J. M. ;=//, , i dr$ na#$ d+$( str$ 9:;$<9:=$ 0B J. T7+GC;G Coscienza e autorit&$ Tensione e armonia "nasl. orig. Re.lections on conscience and authorit)#, 9ittV Nuova ?ditrS!e, 7oma, %@DN, str. KK.5FE. 0@ G. MA7AQ+N+, na#$ d+. str. F0.5FK. KN =pirnije o tome vidi1 M. *+/A<, L"atte iamento morale, %. sv. *orale .ondamentale "nasl. orig.1 *oral de actitudes$ >$ *oral .ondamental#, 9ittadela ?ditri!e, Assisi, %@DA. str. %K.5%F.

%N

nestrpljivi i, pozivaju$i se na vlastitu savjest, tra e da se neto poduzme, da se na njih rauna, a drugi, boje$i se nesigurnosti i rizika, ne ele uplitanja -odozdo., i sukob je tu.K% e# L r i v o t u m a e nj e s a d r a j a i z n a e nj a a u t o r i t e t a i 6 i t e lj s t v a. , Nerijetko se dogodi da propovjedni!i, pis!i, teolozi preuveliavaju izraze1 -9rkva proglaava, 9rkva tvrdi ili tra i...., a pitanje je stoji li doista iza te tvrdnje 9rkva. 'vako miljenje treba pro!ijeniti koliko ono zaslu uje i koliko doista vrijedi, dobro razlikuju$i je li ono prihvatljivo, presmiono, vie ili manje osobno, kao to nas upu$uju dosadanje -teoloke note.. , Pa to mo e biti odgovoran i nosila! autoriteta kad prekorauje grani!e mjerodavnosti, ne toliko svoje vlasti, koliko svoje savjestiG kad apsolutnim proglaava ono to je relativno. Nadalje, kad pod pritiskom kakve skupine proglaava kakav zakon, naredbu, ili mo da -istinu.. ;o se dogodilo (etru u Antiohiji kad je bio pod pritiskom judaizanata "usp. 'al. 0#, papama i biskupima kroz stolje$a, a o ni im !rkvenim autoritetima da i ne govorimo. Llasini su primjer protivni!i prilagoavanja obreda orijentalnim kulturama "Lina %D. i %B. st#, od ega se 9rkva na /alekom istoku nije oporavila do naih dana.K0 f# M o e p o g r i j e i t i i a u t o r i t e t i s a v j e s t. , (rvi vatikanski kon!il je odredio, a /rugi potvrdio opseg nezabludivosti !rkvenog uiteljstva. +zvan njega zabludivost je mogu$a. 'vijest o zabludivosti izrazili su biskupi i za vrijeme ++. vatikanskog kon!ila kad su za alili pojedine sluajeve iz povijesti 9rkve. +pak, to ne znai da prema ovakvom autoritetu kr$anska savjest nema nikakvih obavezaG naprotiv, on mo e biti a u t e n t i n o svjetlo kr$anskog ivota. Nekad je pogreivost posljedi!a znaajki povijesnih razdoblja kad izblijedi duh slu enja i skromnosti. +ma dosta dokumenata i postupaka koje mo emo opravdati samo u svjetlu ondanjih drutvenih prilika.KK ;o nadasve vrijedi za d i s ! i p l i n s k i a u t o r i t e t, zato onaj koji zapovijeda mora hraniti spram sebe zdravi i ponizni skepti!izam, pitaju$i se, daje li se i on sam voditi u svemu, i za sve, /uhom 8o jim. +skrena svijest, -i ja mogu pogrijeiti., redovito je pro eta s malo smisla i za humor. /obrohotan i duhovit poglavar ne$e na sve strane vidjeti samo heretike, prireivati -lov na vjeti!e. i optu ivati za nedostatak interesa, ljubavi i poslunosti kad netko postavi pitanje u vezi s kojom njegovom zapovijedi. 9rkveni autoritet obino govori preko univerzalnih zakona koji su tradi!ionalna, zatitna i preventivna snaga. ;oj snazi je katkad potrebna nadopuna i ispravak zrelih ljudi koji neposredno do ivljavaju iskustvo tvrde stvarnosti i promjene okolnosti. 6 tu svrhu postavljaju se razne komisije i vije$a kao pomo$ sve$eni!ima i biskupima. Nije to nasjedanje nekom demokratizmu, nego povratak staroj autentinoj !rkvenoj praksi. =vakav postupak ne vodi slabljenju !rkvenog autoriteta, naprotiv, to je jo savreniji oblik njegova izvravanja i ostvarenja njegove temeljne funk!ije slu enja. Mogli bismo re$i da je to u duhu i !rkvenog Pakonika koji, primjeri!e, tra i od biskupa da bar svake desete godine odr i dije!ezansku sinodu, u svakom sluaju ne zato da pred nju iznese ve$ gotove direktive, nego da, s a s l u a v i, mo e ispravnije voditi svoju biskupiju.KF
K%

(. AN9+A6), na#$ d+., str. AA5AD. , >. 9=NGA7, Autorit& e l 'ert& nella chiesa "nasl. orig. A temps et & contretemps#, 9ittV Nuova ?d. 7oma, %@D%, str. KN1 :6 tim uvjetima autoritet mora biti vie perspe1ti#an nego retrospe1ti#an, mora vie vu$i i voditi prema budu$nosti koju on sam studira i koju esto predvia, nego da bude autoritet koji ekskluzivno nastoji zadr ati ili ponovno privu$i unutar odreenih okvira one koji su se od njih htjeli udaljiti...4. K0 8. CA?7+NG, Coscienza e ma istero, str. KKD.5KKB. , Lako mo emo biti odgovorni za izjave i tvrdnje, zgodno je rekao mons. Montini, sada papa (avao *+.1 :Papamtite vi, Qran!uzi, da jedna hipoteza u (arizu postaje teza u Madridu a dogma u 8uenos5Airesu&4 vidi >. 9=NGA7, i dr$ na#$ d+., str. KB. KK 8. AC?7+NG, Conscienza e ma stero, str. KFN.5KF0. KF 6sp. 8. CA?7+NG, Il cristiano e l"autorit&, str. D@.

%%

Ali pogrijeiti mo e i savjest& 6zro!i su najrazliitiji1 od neznanja, krivog informiranja, odgoja i samoodgoja do kojekakvih pritisaka koji nu no ostavljaju posljedi!e. Ako pojedina! toga nije svjestan, ili ne eli biti svjestan, nu no dolazi do kolizije izmeu suda njegove savjesti i autoriteta. Lao to rekosmo, nije ovjek odgovoran samo pred svojom savje$u nego i da svoju savjest dovede na svjetlo. Nerijetko zaboravljamo da savjest ima svoja prava zato to ima i svoje du nosti. g# N i j e s v e s a v j e s t t o s e p r o g l a a v a s a v j e $ u. , *jerojatno naje$e dolazi do sukoba zbog izoblienja i krivog poimanja savjesti. Xto se sve ne naziva savje$u, a mo da se radi o najobinijem miljenju ili tra enju samovolje. + ovdje spomenimo izjavu kardinala Ne3mana1 -Lad govorim o savjesti, tada mislim na savjest koja zaslu uje to ime. Ako savjest ima pravo da se suprotstavi vrhovnom ali ne nezabludivom autoritetu pape, onda ona ima biti neto drugo od bijednog krivotvorenja, koje, na alost, danas sebi daje ime savjest. Ako u nekom posebnom sluaju savjest treba smatrati svetim i Zvrhovnim savjesnikomZ, njezin sud "...#, valja biti plod dubokog razmiljanja, molitve, i ozbiljnog napora da bi bio istinit odraz problema..KE 'pomenuli smo da su se ideja savjesti i autoriteta odvojeno razvijale. +ako naglaavamo da je autoritet 9rkve i u 9rkvi od Lrista i da mu je temeljna funk!ija slu enje, neki u nae vrijeme ne uspijevaju napustiti svjetovno hijerarhijsko poimanje 9rkve. /odajmo jo i to da je suvremeno poimanje savjesti pod utje!ajem ideje o demokra!iji. Cijerarhijska struktura 9rkve uvijek $e ostati, ali se ona drugaije ivi u doba paternalizma kojim su bila obilje ena prijanja vremena i koji je malo raunao na djelovanje /uha kroz sveop$e sve$enitvo vjernika, a drugaije u nae vrijeme kad se govori o suodgovornosti svih vjernika u ivotu 9rkve. +deju demokra!ije, zara enu demokratizmom koji se sve vie osje$a na podruju savjesti, treba oistiti od olakog prilagoavanja predrasudama ili pretpostavkama koje se stvaraju ne u !rkvi nego u kuloarima.KA E. (perativni primat savjesti Iovjek je uvijek bio ponosan na svoju savjest, uvijek je branio i naglaavao njezinu prednost. = tome u davnini npr. svjedoe grke tragedije u kojima su juna!i stradavali od zakona ili autoriteta jer su slijedili svoju savjest. Gledalite je uvijek bilo na njihovoj strani, odnosno na strani svoje savjesti. + suvremeni autori, govore$i o kompeten!iji savjesti, naglaavaju njezin primat vie negoli autori nekoliko posljednjih stolje$a koji su pod utje!ajem pravne znanosti branili prioritet objektivnog reda, tj. zakona i autoriteta. (itanje primata nije marginalno nego egzisten!ijalno, jer zadire u sam ovjekov ivot. +stina, mi ne ivimo u dilemi1 ili da dosljedno slijedimo vlastitu savjest, a to znai da prihvatimo individualizam i anarhiju, ili da pribjegavamo zakonu, predstavni!ima reda, autoriteta, to bi sa sobom povlailo apsolutnu, tovie, -slijepu. poslunost, a to ne mo emo prihvatiti. Ako dublje zaemo u sr!e ljudske egzisten!ije, shvatit $emo da je takva dilema la na i neadekvatna. KD Meutim, mi ne mo emo izbje$i pitanje, tko u sluaju sukoba izmeu savjesti i autoriteta ima prednost, jer ovjek izmeu vie mogu$nosti mo e izabrati samo jednu. a# L o m p l e m e n t a r n e i n s t a n ! i j e. , 'uvremena moralna teologija ne postavlja ovakvo pojednostavljeno pitanje prednosti jednoga ili drugog reda, nego govori o k o m p l e m e n t a r n i m i n s t a n ! i j a m a. Naime, savjest u svom sudu o moralnosti konkretne radnje prosuuje i in koji bismo trebali izvriti, tj. objektivni red ija moralnost ne ovisi o naem shva$anju "kraa je u sebi uvijek kraa#, ali prosuuje i moralnost samog izvrenja
KE KA

Lard. J. N?TMAN, A leter..., str. 0ED.50EB. 8. CA7+NG, Coscienza e ma istero, str. KK@. , C. C?+7M?<, Autoritet i slo'oda u cr1#i, u1 'ves!i, %@50N "%@DN.5%@D%.#, %@. KD (. AN9+A6), na#$ d+$, str. FK.5FF.

%0

ina, dakle, subjektivni red. Ako prednost promatramo s gledita suda savjesti o inu koji trebamo izvriti, onda prednost pripada materijalno5objektivnom redu. Ali ako prednost promatramo sa stanovita suda savjesti o izvrenju ina, tada prednost pripada osobnoj savjesti, tj. moramo postupiti prema tome kako sam stvar shvatio, makar i pogreno.KB Nema sumnje da je savjest neto konano. <judska osoba, proavi put razmiljanja dolazi do odluke suoena s moralno$u vlastite radnje ili propusta. 'ud mo e biti objektivno ispravan ili pogrean, ali ovjek mora podlo iti vlastito vladanje iskrenom sudu svoje savjesti. Na pitanje, je li savjest posljednja norma ljudskog djelovanja, kardinal 8engs!h je odgovorio1 -'avjest je posljednja norma mog djelovanja..K@ Meutim, ako bez ikakve distink!ije savjest smatramo konanom instan!ijom, neispravno izjednaujemo zauzimanje vlastitog stava prema moralnosti konkretne radnje s historijskim pro!esom !ivilnog ili !rkvenog zakonodavstva.FN b# ' v e t o p i s m o i 6 i t e lj s t v o. , + sv. (avao je postavio i rijeio pitanje primata kad je vrsto uvjerenje "savjest# proglasio odluuju$im kriterijem ljudskog postupka, bez obzira sla e li se ono s objektivnim redom ili ne "usp. $im %F, E. 0050K#. =vakav zakljuak dao je naslutiti i Gospodin, kad je /avidov postupak s izlo enim kruhovima smatrao ispravnim i zakonitim ""am 00, %5DG Mt %0, K5F# i kad je sam krio propise subote lijee$i bolesnike i doputaju$i ueni!ima da beru usjeve i jedu. (rimat savjesti proglasio je i + *. l a t e r a n s k i k o n ! i l svojom ekskluzivnom izjavom1 -O u i d [ u i d f i t ! o n t r a ! o n s ! i e n t i a m a e d i f i ! a t a d g e h e n n a m.- F% =tprilike u isto vrijeme pie i sv. ;oma, koji smatra da u mnogim sluajevima mo e do$i do sukoba izmeu diktata savjesti i autoriteta, i izjavljuje sljede$e1 -Pato treba vie slijediti savjest nego autoritet izvana postavljen. 6 stvari, savjest obvezuje snagom bo anske naredbe, bilo da je napisana u kakvom statutu bilo da je preporuuje naravni zakon. =dmjeravati savjest i poslunost zakonskom autoritetu znailo bi usporeivati bo ansku te inu s ljudskom. (rva obvezuje vie od druge, a nekad i protiv druge..F0 ++. v a t i k a n s k i k o n ! i l iznio je sr antropologije i teologije savjesti, ali nije upotrijebio izraze -primat., -prioritet. ili -prednost. savjesti. Nije o njoj govorio kao o -konanoj. ili -vrhovnoj. normi. +ako je naglasio da ovjek mora biti vjeran glasu svoje savjesti, on je potvrdio da u odreenom smislu primat pripada 8o jem zakonu to ga ovjek po savjesti otkriva u sebi "usp. G' %AG /C K#. (apa ( a v a o * +. u raznim se prigodama dotakao i pitanja odnosa savjesti i autoriteta i svaki puta potvrdio operativni primat savjesti1 -7aditi prema vlastitoj savjesti postaje najodlinije pravilo i u isto vrijeme i najautentinije pravilo ljudskog djelovanja..FK 6 skladu s tradi!ionalnim naukom 9rkve o savjesti mnogi su biskupi, sami ili preko b i s k u p s k i h k o n f e r e n ! i j a , prezentiraju$i svojim vjerni!ima en!ikliku C u m a n a e v i t
KB

J. Q69C', ;eologia moralis generalis, (ars (rima, 0 izd. ?d. 6niversitV Gregoriana, 7oma, %@AK, str. %BA. , 6sp. C. /+?/?7+9C, Lompetenz des Ge3issens, 'eelsorge *erlag, Qreiburg, %@AB, str. KF0 K@ A. 8?NG'9C, Kirche ohne Kreuz, 8erlin, %@A@, str. FA FN /. /. G6?N;C=?7, Conscienza e le e, str. EAA. F% 9itirano prema J. N?TMAN, A letter..., str. 0FD. F0 ,e Veritate, [. %D a. E. FK (. (A*A= *+, /a o#or pri odom 6eneralne audi+enci+e, %0. 0. %@A@. u1 ,ocumentation catholo0ue, AA "%A@A.#, 0NB.5%N@1 :Iiniti prema savjesti postaje neodgodivo i u isto vrijeme najautentinije pravilo ljudskog djelovanja. "...#. 'igurno uzeti za vou vlastitu savjest ne samo da je dobro nego i nu no. ;ko ini protiv savjesti, nalazi se izvan ispravnog puta. Ali to nije dovoljno. 'avjest je tuma unutranjeg i uzvienog zakona dobra i zla...4G +';+, /a o#or pri odom 6eneralne audi+enci+e, B. F. %@DN., u1 /o!umentation !atholi[ue, AD "%@DN.# F%%1 :'avjest je bli e pravilo djelovanja koje niti mo e niti smije apstrahirati od vieg i op$enitijeg pravila to se zove zakon, kao to oko ne mo e apstrahirati od svjetla to mu osvjetljuje put.4

%K

a e, izjavili da su supruzi du ni slijediti autentino nauavanje 9rkve izneseno u en!ikli!i i formirati savjest prema objektivnom moralnom redu i bo anskom zakonu kojemu je autentini tuma !rkveno uiteljstvo. +pak, priznavaju$i da u pojedinom sluaju vjerni!i mogu i b o n a f i d e ne znati 8o ji zakon koji izvire iz same naravi enidbe i koji 9rkva proglaava, isti biskupi izjavljuju da vjerni!i mogu i moraju slijediti svoju savjest, naravno, uvijek ostaju$i otvoreni prema bo anskom poti!aju koji dolazi i od !rkvenog autoriteta. FF 6ostalom, nije li 9rkva kanoniza!ijom ;ome Morusa, a posebno +vane Arke, tih muenika savjesti, kanonizirala i savjest kao neposrednu normu ljudskog djelovanjaM& 'avjest je odluuju$a norma ljudskog djelovanja i zato to u krug objektivne stvarnosti, u kojoj i po kojoj moramo initi, ulazi ne samo univerzalna norma to odreuje nae vladanje u jednom podruju ivota, nego i pojedinanost situa!ije, trenutka u kojem se pojedina! mora odluiti. 'amo onaj koji se zalo i, uspjet $e je shvatiti u svom njezinom opsegu, jer on sam pro imlje situa!iju i situa!ija pro imlje njega. =n je shva$a u svojoj savjesti koja izrie praktino5praktini sud. 'igurno, u dobroj vjeri mo e je i pogreno prosuditi. 6 svakom sluaju, ovjek ini "subjektivno# dobro kad ini ono to u situa!iji spoznaje kao dobro. Naprotiv, ini zlo kad postupa protiv pravednih zahtjeva situa!ije kakvu je spoznao. 'avjet tako predstavlja konanu i odlunu normu ljudskog djelovanja1 dobro, u konkretnom i osobnom sluaju, jest ono t o j e u s k l a d u s a s a v j e $ u. !# ' a v j e s t n i j e -v r h o v n a. n o r m a , Pnai li to da je savjest ujedno i v r h o v n a norma moralnog djelovanjaM =vdje moramo biti oprezni, naime, trebamo imati na pameti sljede$e1 kad savjest smatramo ne samo -konanom., nego i -vrhovnom. normom, poistovje$ujemo postupak kojim ona donosi svoj -konani. i -zakljuni. sud s pro!esom instan!ija to ga treba slijediti u pravnim parni!ama. Na pravnom podruju posljednja je instan!ija ujedno i vrhovna, a njezina senten!ija ponitava zakljuke ni ih nadletava, tovie, ne mora se uop$e na njih obazirati. (odruje savjesti nije takvo. + Lon!il ka e da -u dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. "G' %A#, a na drugom mjestu1 -vrhovna norma ljudskog ivota je bo anski zakon, izvanjski, objektivni, univerzalan. "/C K# .FE Na alost, ovjeku nije mogu$e uvijek i u svakom sluaju ispravno uoiti i prosuditi taj bo anski zakon, ak u nekim sluajevima ni onda kad mu 9rkva svojim autoritetom, dis!iplinskim ili uiteljskim, poma e. ;ad mu ne preostaje nita drugo nego da prihvati zakon koji mu diktira njegova savjest, jer je to najsigurniji put prema svjetlu istine. + tu se mo e primijeniti izjava ?. Qromma1 -Nema ponosnije izjave koju ovjek mo e izre$i nego kad ka e1 Z(ostupat $u u skladu sa svojom savje$uZ... /a nema savjesti, ljudski bi rod odavno zalutao na svom opasnom putu..FA 'avjest kao neposredna, operativna norma ljudskog ivota i autoritet koji poma e da otkrijemo 8o ji zakon to je zapisan u ljudskom sr!u, nisu kontradiktorni termini nego vrednote koje se nadopunjuju poma u$i i rast zajedni!e i oboga$enje svakog njezinog lana. FD +pak, napetosti meu njima su mogu$e, tovie, nekad i neizbje ne, a katkad i korisne, ali one nisu redovito i normalno stanje s kojim bismo se smjeli pomiriti ili ga ak podr avati. Najbolji put da meu njima doe do sklada jest vjerno prihva$anje glasa savjesti, kao to je i najbolji
FF

6sp. . /. 9A(=N?, La coscienza morale nelle discussioni sulla 23umanae #itae4, A!!ademia Alfonsiana, 7oma, %@A@. , G. (?7+9=, Enciclica 23umanae #ite? u s#+etlu 'is1ups1ih iz+a#a, 'ves!i, %F "%@A@.#, %K.5KD. , Uputa na@ih 'is1upa o enci1lici pape -a#la VI$ 23umanae #itae4, Crv. knji . drutvo sv. \irila i Metoda, Pagreb, %@DN., str. %@, FE /. A. G6?N;C=?7, na#$ %l., str. EAA1 +';+ Chiamata e risposta , Una nuo#a teolo ia morale, sv. %. *orale enerale "nasl. orig. Anru. und Ant5ort. Eine neue *oraltheolo ie, 8and +1 All emeine *oral# ?dizioni (aoline, Alba, %@DF., str. FFF.5FFB. FA ?. Q7=MM, Ao#+e1 za se'e( IstraBi#an+e o psiholo i+i eti1e, Naprijed, Pagreb, %@AA, str. %KD. FD (. (A*A= *+, /a o#or u Sudi@tu Rote, 0@. %. %@DN., /o!umentation !atholi[ue, AD "%@DN.# %E@.

%F

nain na koji $e autoritet ispuniti svoje poslanje vjernost prema savjesti. Autoritet, ukljuuju$i i vrhovni, koji ne bi vodio rauna o savjesti, ili bi je prezreo, bio bi samouboji!aG ali i savjest, makar i bila drugim putem prosvijetljena, npr. karizmom, koja ne bi priznala da joj je potreban autoritet, roditeljski, odgojni, drutveni, !rkveni, napose 6iteljstvo, ne bi pristigla svoju svrhu. (romatraju$i rasprave na Lon!ilu, Jean G u i t t o n je ovo nae doba nazvao -doba +vane Arke.. *jerujemo da je htio re$i kako se danas veoma potuje individualna savjest, kako se naizmjen!e neumjereno oituje i pretjerano odba!uje autoritet. Napose, to je doba koje je poelo tra iti izraze kojima se iskazuje nova ljubav prema 9rkvi, ljubav kakvu dvadeset stolje$a kr$anstva, vjerujemo, do sada nije vidjelo. Nju pove$ava injeni!a da se u 9rkvi, i samo u 9rkvi, pomiruju ljudska savjest, koja je postala bo anska, i bo anski autoritet koji je postao ljudski.FB

FB

J. T7+GC;, na#$ d+., str. D@.

%E