FOLIA ONOMASTICA CROATICA 20 (2011) UDK 811.163.42373.

232

Prethodno priopenje Rukopis primljen 12. XII. 2011. Prihvaen za tisak 16. IV. 2012.

BRANIMIR BRGLES
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16, HR-10 000 Zagreb bbrgles@ihjj.hr

POVIJESNE POTVRDE ANTROPONIMIJE BRDOVEKOG PRIGORJA U SREDNJOVJEKOVNIM I RANONOVOVJEKOVNIM VRELIMA

U radu se obrauju osobitosti antroponimije Brdovekog prigorja, kraja u kojem ive govornici donjosutlanskoga dijalekta. U radu je predstavljen samo dio obraene grae, koja sadrava brojne povijesne potvrde onimije zapadnoga dijela Zagrebake upanije. U analiziranim povijesnim vrelima pronaene su povijesne potvrde narodnih imena i najstarijih brdovekih prezimena. U analizi je prednost dana prezimenima koja se javljaju u kontinuitetu, od najstarijih poreznih popisa i popisa crkvene desetine te urbara iz sredine XV. i druge polovice toga stoljea, XVI. stoljea, preko najstarijih matinih knjiga iz druge polovice XVII. stoljea do suvremenih popisa stanovnitva. U radu e se pokuati dati i pregled razvoja imenske formule na podruju Brdovekog prigorja.

1. Uvod: prostorni i vremenski kontekst

Ime Brdoveko prigorje kojim se sluimo u ovome tekstu podrazumijeva kraj koji je s tri strane omeen rijekama: Krapinom na istoku, Sutlom na zapadu i Savom na jugu. Sjeverna granica toga kraja ujedno je i granica srednjovjekovnoga Susedgradsko-stubikog i Cesargradskog vlastelinstva te povijesne zagrebake i varadinske upanije. Za analizirano se podruje upotrebljavaju i druga imena, primjerice: Zapreiki kraj, Marijagoriko pobre, donji tok Sutle... Rije je o prostoru koji danas, naalost, nije dovoljno prepoznat kao zasebna regija, ponajprije zbog svoje povezanosti sa Zagrebom. U demografskom i ekonomskom kontekstu grad Zagreb ima dominantnu poziciju u odnosu na svoju okolicu, kojoj pripada i Brdoveko prigorje. Ta se dominantna pozicija oituje u snanoj centralizaciji. Meutim, zasebne znaajke ove prilino zatvorene i zasebne cjeline oituju se u narodnim obiajima, etnografskim i jezinim osobitostima te povijesnim injenicama. Navedenim posebnostima u odnosu na okolne krajeve pokuat emo, u zakljucima ovoga rada, dodati i specifinosti brdoveke onimije.1
1

O srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj toponimiji toga kraja vidjeti: Brgles 2011: 936.

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Feudalni posjed na prostoru kasnijega Susedgradskog vlastelinstva postojao je ve u ranome srednjem vijeku, otkada potjeu najstarije vijesti, a prostirao se od zapadnih obronaka Medvednice prema poplavnoj ravnici rijeke Save. irei svoje posjede prema zapadu, tijekom nekoliko stoljea, gospodari toga vlastelinstva zastali su kod rijeke Sutle. Jedan od najvanijih krakova antike mree prometnica, koji je pratei rijeku Savu povezivao predalpski prostor sa Slavonijom, bio je veoma prometan i u srednjem vijeku. Ta via publica prolazila je sreditem vlastelinstva, kontaktnim prostorom izmeu poplavne ravnice i pobra. Iznad mjesta na kojemu se via publica provlai izmeu Zagrebake gore i rijeke Save, u blizini jednog od najstarijih savskih prijelaza, podignuta je utvrda Sused. Na zapadnoj granici vlastelinstva cesta je preko rijeke Sutle prelazila preko stoljetne granice sa Svetim Rimskim Carstvom. Iz jednog dokumenta s poetka XIV. stoljea doznajemo da je susedgradsku utvrdu sagradio hrvatsko-ugarski vladar Karlo I. Robert.2 Podno utvrde postavljena je tridesetnica (harmica, locus tricesimarum), na kojoj su tricesimatori ubirali tridesetinu od trgovaca koji su u Hrvatsku uvozili robu iz njemakih i mletakih pokrajina. Prvi gospodari Suseda i Stubice bili su lanovi obitelji Acha (u kasnijim vrelima javlja se prezime Toth). U XIV. i XV. stoljeu vlastelinstvo se nastavilo razvijati oko dvaju centara, susedgradske tvre i donjostubikoga katela. Zbog brojnih podjela meu vlasnicima tih posjeda u historijskim raspravama esto se govori zasebno o Susedgradskom i Donjostubikom vlastelinstvu. Prostorno je susedgradski dio vlastelinstva mnogo vei, prostire se na 200 etvornih kilometara, dok je povrina stubikog dijela tek 20-ak etvornih kilometara. Najveu teritorijalnu rasprostranjenost i napuenost vlastelinstvo je dostiglo u XVI. stoljeu, kada je preraslo u jedno od tri najvea u Slavoniji i Hrvatskoj, uz Moslavako i Cesargradsko. Povijesno-demografska istraivanja pokazala su da je velik porast broja itelja Susedgradsko-stubikog vlastelinstva u XVI. stoljeu bio posljedica sve veih osmanlijskih osvajanja u Slavoniji i Hrvatskoj. Osmanlijska pustoenja prouzroila su migracije stanovnitva iz ugroenih krajeva u zatieniji sjeverozapad tadanjega hrvatskog kraljevstva, u sigurne donjoaustrijske pokrajine i Ugarsku te u Italiju.3 Prema dijalektolokim i povijesnim studijama moemo zakljuiti da je stanovnitvo koje se doselilo u Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo, najvjerojatnije u prvoj polovici XVI. stoljea, najveim dijelom
2 Karlo I. Robert (1288. 1342.), sin Karla Martela iz dinastije Anuvinaca, postao je vladar Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva 1301. godine i ponovno 1307. Za hrvatsko-ugarsku krunu borio se s Andrijom III., Otonom III. i Vaclavom III. Naslijedio ga je sin Ludovik I. Anuvinac. 3 Rije je o velikoj i vrlo vanoj migraciji koju su izazvala osmanlijska napredovanja u istonim zemljama hrvatskoga kralljevstva. Stoga se danas u raznim granama humanistikih znanosti govori o predmigracijskom i poslijemigracijskom razdoblju ime se upozorava na dugorone posljedice preseljenja velikog broja itelja iz istonih hrvatskih krajeva.

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

naselilo brdoveku i puansku suiju4. Rije je o akavskome stanovnitvu koje je do danas sauvalo ikavski refleks jata u svojem govoru. Gotovo svi istraivai govora dananjih kajkavaca ikavaca, tj. govornika donjosutlanskoga dijalekta, uglavnom se slau u tvrdnji da su doseljenici govorili akavski te da su se nakon doseljenja nali okrueni kajkavskim govorima.5

Zemljovid 1. Brdoveko prigorje6 U srednjem i ranome novom vijeku Susedgradsko je vlastelinstvo bilo samostalna cjelina, povrine vee od 200 etvornih kilometara, na kojoj se nalazilo vie desetaka sela podijeljenih meu est seoskih opina ili suija. Najvea seoska opina Susedgradskoga vlastelinstva bila je brdoveka, koja je obuhvaala 27 sela. Povremeno se u popisima crkvene desetine i urbarima na istome podruju spominju jo i seoske opine Prigorje i Zaprei. Sjeverno od seoske opine Brdovec na4 Suija ili seoska opina jest administrativna jedinica unutar vlastelinstva. Kmetove koji su se nalazili unutar pojedine suije predstavljao je seoski sudac (iudex, villicus). Broj suija u Susedgradskom vlastelinstvu nekoliko se puta mijenjao, ali najee se sastojao od sljedeih: Brdovec, Pua, Novaki, Podgorje, Stupnik i Stenjevec. 5 O opisima govora kajkavskih ikavaca: ojat 1973: 3744, Zeevi 1988: 217231, Zeevi 19971998: 357371, Kapovi 2009. O toponimiji toga podruja i zakljucima vezanima uz migracije vidjeti: Brgles 2011: 936. 6 Zemljovid je izradio autor lanka.

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

lazila se puanska seoska opina. Navedene dvije suije, ili seoske opine, prostirale su se istim podrujem na kojem se danas nalaze opine Marija Gorica, Brdovec, Zaprei i Pua, a djelomino i najsjevernije opine Dubravica i Luka. Te posljednje dvije opine nalaze se na graninome podruju izmeu srednjovjekovnih vlastelinstava Susedgrad i Cesargrad te na podruju malog vlastelinstva Merenje. Brdoveko prigorje u zemljopisnome smislu obuhvaa porjeja rijeka Save, Krapine i Sutle. Kontaktni prostor izmeu marijagorikog pobra i poplavne ravnice uz rijeku Savu naseljen je u kontinuitetu od antikih vremena. Rijeka Sava imala je u povijesti velik utjecaj na stanovnitvo brdovekog kraja. Naselja za koja znamo iz povijesnih vrela, a koja su se nalazila blizu rijeke, u poplavnoj zoni, nestala su u srednjem vijeku.

2. Razvoj imenske formule

Prezimena kao antroponimijska kategorija danas su dio slubene imenske formule, a karakterizira ih stalnost, nasljednost i nepromjenjivost. Vana povijesna prekretnica, koja je imala velik utjecaj na nae dananje poimanje prezimena i imensko-prezimenske formule, jest devetnaesti ekumenski sabor Katolike crkve koji je odran u Tridentu, dananjemu talijanskom Trentu, od 1545. do 1563. godine. Krajem 1563., posljednje godine tog crkvenog sabora, odrana je 24. sesija na kojoj je donesen Dekret o reformi vjenanja (Doctrina de Sacramento Matrimonii). U prvoj i drugoj glavi toga dekreta odreeno je da svi upnici moraju u posebnu knjigu upisivati podatke o inovima krtenja i vjenanja (imena krtenika, odnosno vjenanih, imena oca i majke te krsnih odnosno vjenanih kumova).7 Te vane odredbe o biljeenju krtenih i vjenanih upljana dopunio je 1614. godine dokument Rimski ritual (Rituale romanum). U prvom poglavlju i prvoj glavi toga dokumenta trai se od sveenika da osim krtenih i vjenanih u posebne knjige upisuju i krizmanike, ali i da vode tzv. stanje dua (Status animarum) svoje upe.8 Glavni razlog donoenja odredaba vezanih uz biljeenje roditelja pri krtenju, ak i u sluaju izvanbrane djece, bilo je sprjeavanje rodoskvrnua. U doba ranonovovjekovnih prosvijeeno-apsolutistikih vladara zapoinju sveobuhvatne reforme nekih europskih zemalja. Tim reformama sredinja je vlast pokuala uvesti bolju kontrolu stanovnitva i provoenje svojih zakona. Na podruju Hrvatske (i cijele Habsburke Monarhije) reformama carice Marije Terezije i njezina sina Josipa, uz ostalo, uvedena je obvezna dvolana imenska formula.9
Gallemart et al. 1781: 394, 395. Rituale romanum 1770: 6. 9 Jozefinskim patent, kojime je uvedena obvezna dvolana imensko-prezimenska formula, donesen je 1780. godine.
8 7

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Povijesna vrela pokazuju da se dvolana imenska formula ipak javlja ranije, ve u ranome srednjem vijeku. To pogotovo vrijedi za dalmatinske gradove. U ovome radu rabimo i naziv priimak za definiranje drugoga dijela imenske formule, koji jo ne moemo smatrati pravim prezimenom. Prihvaeni kriteriji odreivanja statusa prezimena jesu: praenje pojedinog prezimena kroz nekoliko narataja te potvrda da braa ili bliski roaci nose isti priimak ili pridjevak (imunovi 2006: 374). Tip povijesnih vrela obraenih u ovome radu ne doputaju nam nedvojbeno utvrivanje navedenih kriterija, ali nas ipak upuuju u tom smjeru. Naime, mnogo je prezimena koja nalazimo u obraenim povijesnim vrelima brdovekoga kraja, a koja postoje i danas ak dvije stotine. Nadalje, u pojedinim sluajevima moemo pretpostaviti da je prezime nasljedno, primjerice kada u nekom naselju u dvama popisima u razmaku od dva do tri desetljea naemo isto prezime i razliita osobna imena.10 Takoer, katkad na slian nain moemo utvrditi (iako ne bez svake sumnje) i da su dvojica obveznika navedena u istom popisu bliski roaci ili braa. Sve to smo naveli upuuje nas na to da prezimena koja nalazimo u povijesnome kontinuitetu, koja se u vrelima javljaju esto i koja postoje sve do danas, doista moemo nazvati pravim prezimenima. U ovome radu analizirane su povijesne potvrde priimaka i prezimena pronaenih u veem broju pisanih vrela.11 Istraena vrela12: 1. popisi crkvene desetine iz fonda Acta capitula antiqua koji se uva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu13 2. popisi poreza i urbari objavljeni u radovima Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeu Josipa Admeka i Ivana Kampua14 te Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu 1563.1574. Josipa Adameka15 3. matina knjiga roenih upe sv. Vida 1672. 1722.16
Potrebno je naglasiti da se u takvim sluajevima katkad moe utvrditi i priblino ista obveza podavanja (u stogovima sijena ili vjedrima vina). 11 Rije je o vrelima koja grubo moemo podijeliti u tri razdoblja. U prvo razdoblje svrstana su vrela nastala sredinom XV. i u drugoj polovici tog stoljea. U drugo razdoblje ulaze vrela iz prve polovice XVI. stoljea kada je zabiljeen najvei priljev stanovnitva koje bjei pred Osmanlijama u Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo, pa tako i analiziranu brdoveku suiju. U treem su razdoblju popisi iz druge polovice XVI. i cijelog XVII. stoljea. 12 Treba dodati da je, uz istraena vrela, koriten i popis stanovnitva iz 1948. godine kako bi se utvrdilo koja su prezimena postojala i sredinom XX. stoljea. 13 NAZ, Acta capitula antiqua. 14 Adamek, Kampu 1976: 687. 15 Adamek 1964: 7340. 16 HDA-81-MKR.
10

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Navedena vrela detaljno su analizirana i transkribirana te je sastavljena baza s iznimno velikom koliinom podataka korisnih za istraivanje demografije, povijesti i onimije Susedgradskog vlastelinstva i zapadnoga dijela Zagrebake upanije. Rije je o vie od 12 000 jedinica.17 Budui da je u navedenim vrelima potvren iznimno velik broj razliitih priimaka i prezimena, usredotoili smo se na obradbu onih prezimena koja se javljaju u kontinuitetu kroz cijelo promatrano razdoblje (XV. XVII. st.) te sve do sredine XX. stoljea (tonije, do popisa stanovnitva 1948. godine). Najstariji popisi, iz sredine XV. stoljea, koje drimo najvrjednijim dijelom obraene povijesne grae, zasebno su analizirani u prvome dijelu rada. Potrebno je naglasiti da se analiziranim i obraenim izvorima ne moemo koristiti kao statistikim podatcima te se ne mogu oekivati zakljuci temeljeni na egzaktnim brojkama. Analizirana vrela, a rije je uglavnom o raznim srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim urbarima i popisima, nisu rezultat sustavnog zapisivanja. Neki dijelovi, osobito starijih popisa, izgubljeni su ili nisu dovoljno dobro ouvani da bi ih se moglo proitati. Treba dodati i da su zapisivai u nekim sluajevima bili nedosljedni u zapisivanju osobnih imena i priimaka odnosno prezimena. Isto tako i u transkripciji su mogue pogrjeke.18 Takvi nedostatci u popisima ozbiljno utjeu na dosljednost i pouzdanost povijesnih vrela kao statistikih izvora za povijesna, onomastika i demografska istraivanja. Ipak, ta su nam vrela jedini pisani ostatci onimijske grae iz srednjega i ranoga novog vijeka, stoga je potrebno koristiti se tim podatcima s kritikim odmakom. Kako bi se izbjegle pogrjeke, u analizu su uli samo oni priimci i prezimena koja se u vrelima javljaju najmanje dva do tri puta. Pri tome se doputaju manja odstupanja u zapisu. Na primjer Horwathyn19, Herwathyn, Horwathin i Horwatin uzimamo kao etiri lika istoga prezimena. Vrlo je mnogo priimaka koji se javljaju samo jednom, osobito u najstarijim vrelima. No i meu takvim priimcima, koji se u vrelima javljaju samo jedanput ili dvaput, ima mnotvo zanimljivih primjera. Neke od njih donosimo na ovome mjestu, za sada bez dodatne jezine analize:
17 Svaka jedinica sastoji se od vie podataka. Pri transkripciji urbara, popisa poreza i crkvene desetine jedinicu sainjavaju sljedei podatci: ime, priimak, naselje, vrsta feudalnog davanja, suija... Pri transkripciji matinih knjiga svaku jedinicu sainjavaju sljedei podatci: ime, prezime, ime oca i majke, mjesto, ime i prezime kuma i kume. 18 Na primjer, u Mateaevcu 1544. godine popisani su Nikola Ozebolc (Nicola Ozebolcz), Matej Ozebalc (Matheus Ozebalcz) i Dijane Ozebec (Dyanes Ozebecz), a danas se ne moe znati je li rije o jednom ili trima priimcima odnosno prezimenima. U Kraju 1544. godine ive u neposrednoj blizini Jakob Radinovi (Jacobus Radynowych), Tomas Radovani (Thomas Radouanych) i Jakob Radinoi (Jacob Radynoych), a budui da su njihova obvezatna davanja podjednaka (2 vjedra vina), moemo pretpostaviti da je rije o bliskim roacima koji su naslijedili tri jednaka dijela vinograda od nekog zajednikog pretka. 19 Ukoeno se donose grafijske potvrde transkribirane iz istraenih povijesnih vrela.

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Apostol, Babaiouich, Bazalych, Biskup, Charibynowcza, Chesnakouich, Chyngulich Domythrowych, Dywyak, Frathrych, Guszlarich, Gwzycza, Harabazych, Hudychaz, Hayduk, Hromych, Kapitan, Krezygoth, krncza Petra zin, Maiztor, Nemorog, Neral, Notharias, Okno, Pankart, Pezdych, Poldrwgak, Plahogled, Priatel, Prihodny, Primerdich, Pyany, Potwricza, Saran, Secherny, Sebenik, Sezthaperzch, Smreka, Teskoglawich, Therbowchych, Tudor, Umosganecz, Veliki kurcz, Vokodlachych, Vragouich, Werthorepacz, Wryednych, Wrzyn zeth, Zagrebchych, Zastavnik, Zialo, Zlypi, Zlouolich, Zpogoryschya, Zthary, Zthrepwlya, Gregur Zubonogha zyn.

3. Najstarije potvrde brdoveke antroponimije

Najstariji popisi crkvene desetine nastali su prije ili za vrijeme prvih migracija stanovnitva iz opustoenih istonih dijelova Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Rije je o trima popisima, od kojih su dva nastala u razdoblju izmeu 1439. i 1482. godine. Arhivsko kazalo i podatci koji su zapisani na omotima, pogrjeno smjetaju te popise u 1401., odnosno 1408. godinu.20 Trei i ujedno najpotpuniji meu obraenim vrelima jest popis desetine itarica i vina iz 1474. godine. Meu osobnim imenima u tim popisima najea su temeljna kranska, svetaka imena (najea su Martin, Petar, Tomas, Grgur, Bla, Benedikt...), ali su brojne i potvrde narodnih imena te prilagoenih svetakih osobnih imena: Baba, Berlek, Berlobas, Borczko, Brathe, Bratina, Brumse, Cherne, Chernechycza, Chwczlyn, Damyan, Dragan, Gemze, Iakshe, Iansekowycha, Ilya, Jacow, Janesko, Kolescia, Krysan, Kuna, Kws, Kwsma, Lyubey, Lyubi, Martinecz, Medwedh, Medwydycza, Michouil, Nesa, Pernath, Petro, Petrona, Petrouicza, Pochanka, Primos, Pwlezycza, Rathay, Repycza, Rosa, Rosman, Rosycza, Supanicza, Suppan, Thomasych, Thomchecz, Thomek, Thomsekowycza, Tomse, Valentowycza, Valphwth, Vid, Vidak, Videk, Vusyza, Wdak, Wochapechicza, Wochich, Wochycza, Wolachicza, Wranyk, Writhbericza, Wsa, Wythezowycza, Zere, Zerman, Zersych, Zlepchich, Zlowycza, Zmole, Znorichewka, Zorko, Ztane, Ztanko, Ztankowycza, Zthanek, Ztoyko, Ztoyko, Ztoykowicza. U odreenom broju sluajeva vjerojatno je rije o nadimcima koji su u popisu zapisani na mjestu na kojem se upisuje osobno ime, odnosno ispred priimka. U obraenim vrelima najee nalazimo dvolanu imensko-prezimensku formulu (Martin Brythwycz, Walenth Chorwath, Thomek Woyewodicz...), ali u nekim sluajevima nalazimo jednolanu imensku formulu, samo osobno ime ili samo prezime (Grego, Mikula, Zmole, Supan, Oderyan, Nouachych, Hergarych, Kw20

NAZ, Acta capitula Antiqua, fasc. 21, br. 8, fasc. 38 br. 6.

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

harycz...) te primjere identifikacije onimsko-apelativnom svezom21 (Babin zin, Belinicza zin, Colaryev zeth, Dragosychazeth, Faryew zeth, Gyurak in ponte, in partu Zwthlye, Keleminow zin, Kolarych in ponte, Kolaryew zeth, Kwharew zin, Lyupsa in ponte, Mihalew zyn, Munkyn zeth, Pernath zyn, Tkalcz in ponte, zeth Gobchew, zin Markow, zeth Wrachew, zin Gwrgekow, Zorko in ponte, filis Mathei, filius Bedekoycz, filius Blasy, gener Kus, gener Marci...).

Slika 1. Primjeri imenskih formula.22 Transkripcija: Sth[epha]nus Kaspar nobilis, Thomas de Loka, Mathe filius Nemchycz, Grego[rius], Cleme[nti] s fil[ius] eiusd[em], Thomas fil[ius] eiusd[em], Pfabianus Vrecharycz, Ivanus Bergzelycz, Pfabianus Snouachycz, Valent[inus] Vednicz. enskih osobnih imena nema mnogo, u vrelima dominiraju imenske formule za mukarce. To je razumljivo s obzirom na patrijarhalnu strukturu obiteljskih zajednica. Mukarac je glava kue i nositelj obveza prema vlastelinu odnosno crkvi. Rjei su sluajevi kada ena preuzme takvu ulogu u obitelji. Iz povijesnih potvrda vidimo da u srednjem i ranome novom vijeku nije bilo ustaljeno imenovanje ena dvolanom imensko-prezimenskom formulom. enske osobe u obraenim vrelima najee su zabiljeene kao udovice, samo osobnim imenom ili nadimkom (relicta Margaretha, relicta Iagoda, relicta Dwra, relicta Rwsa, relicta Gera, re21 Prema A. Frani takvom se svezom izrie rodbinski ili svojbinski odnos s osobom ireg areala prepoznatljivosti (Frani 1996: 1736). 22 Fotografija dijela dokumenta: Popis crkvene desetine... 1496. (NAZ, Acta capitula antiqua, kut. 38, br. 11, list 14.).

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

licta Nesa, relicta Medwydycza, relicta Dora Baba, relicta Vusyza, relicta Mayczenicza, relicta Balsinicza, relicta Repycza...) te u nekim sluajevima osobnim imenom ili priimkom pokojnoga mua (relicta Mathei, relicta Matyna, relicta Iagushova, vidua Supana pwnycza, relicta Bezyak, relicta Hrebych...), a u rjeim sluajevima samo osobnim imenom, andronimom, nadimkom ili onimsko-apelativnom formulom bez naznake da je rije o udovici (Elena, Ielka, Marycza, Baba, Ztoykowicza, kuna Chernechycza, Braykowicza, Kwsa, Lukyna, Wsa, Merthlyuicza, Ztankowycza, Loyewycza zthara...). Analiza prezimena i priimaka u najstarijim istraenim vrelima iz sredine XV. stoljea pokazala je da najbrojniju skupinu ine prezimena motivirana osobnim imenima. Dijelom je rije o pravim, nasljednim prezimenima, a vei dio moemo smatrati patronimskim priimcima: Bedekoych, Bedenych (< Benedikt), Blasekowych, Blasii (< Bla)23, Bogowych, Chernez (< ernec < Crn), Dragosych (< Drago), Fabyanych, Iwrsych (< Juria < Juraj), Jagachych (< Jaga < Agata), Jakopouchich, Kelemenych24, Kwse25, Magdych (< Magda < Magdalena), Martinchich, Mihalych, Petrowych, Philyppchich, Sthepkoych (< Stepko < Stjepan). U ovu skupinu moemo svrstati i zanimljiv priimak orijentalnog podrijetla Mahmethich (< Mahmet Muhamed), danas Mahmet. Mnogo je potvrda priimaka i prezimena koje moemo svrstati meu one motivirane zanimanjem: Gersachych26, Igercz (< igrc igra [ARJ. III, 780]), Kamenarych, Kolar, Kolarych, Kowach, Kowachich, Lonchar, Mesnar (< menar zvonar < njem. Messner), Mlynar, Ribych, Schythar, Snydar (< nidar kroja < njem. Schnei -der), Squarych, Supan, Supanich, Thkalecz, Wahtarych (< vahter straar), Wolar, Woyewodicz (< vojvoda)27, Zwdecz (< sudac)28, Zwynarych, Zydarych.
Prezimena Blai i Blaevi odrala su se na brdovekome podruju sve do danas. < Kelemen (ma. izvedenica od Klement). Ova povijesna potvrda svjedoi o maarskome jezinom utjecaju. 25 < osobno ime ili nadimak Kus bez repa, kojemu je rep odrezan ili otkinut; jo starije znaenje moglo bi biti ire: okrnjen, osakaen, pokraen (ARJ, V, 822). 26 Danas Gerak < ger gips (RHKKJ, III, 392). 27 Oznaka koja stoji u napomeni uz imena i priimke nekih obveznika u popisima crkvene desetine, a poslije se javlja i kao priimak. Vojvoda je bio zapovjednik jedinice haramija, a u strukturi vlastelinstva imao je sline obveze kao i sudac. Pomagao je pri desetinanju, rjeavao nesuglasice meu kmetovima... 28 Svaka seoska opina u srednjem i ranome novom vijeku imala je svojeg sudca kojeg je, na prijedlog kmetova, birao vlastelin. U popisima crkvene desetine i urbarima uz imena odabranih sudaca, kao napomena, stoji iudex. Sudci su bili izuzeti od plaanja svih nameta.
24 23

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Ove priimke treba razlikovati od uslunih pridjevaka, primjerice Mattheus sutor (lat. sutor kroja), Iacob preco (< precones pomonici vojvode u strukturi vlastelinstva [Adamek 1980: 442]) koje takoer moemo nai u najstarijim vrelima. Zanimljivi su i nadimaki priimci i prezimena: Dengubych (< danguba lijenina [Belostenec 1740: 65]), Glawachych, Gluhy, Hergewych (< hrg posuda za vodu od tikve [ARJ, III, 694] < herg zaima [Belostenec 1740: 126]), Hwzyan (< huskati vikati), Kwlezych (< kula branie [Belostenec 1740: 190]), Loyewych (< lojen pun loja [Belostenec 1740: 202]), Nemchych (< nem nijem, ali i Nemec Germanus, Teuto... [Belostenec 1740: 255]), Malek (< malehen droben [Belostenec, 209]), Palcheweych, Pepelych29, Santhawy (< ma. santav epav), Wodogasych ...). Ukupan je broj antroponima etnonimskog i etnikog postanja velik, a kako se gotovo svi javljaju u kontinuitetu sve do danas (Horwath, Horwathin, Kranyecz, Nouachich, Puzthodolcz, Thurchin, Zagorchich...), moemo ih smatrati pravim prezimenima. Posebno treba izdvojiti topike pridjevke (imunovi 2006: 369) koji, kao i etnonimski priimci, oznaavaju osobu druge etnike, regionalne ili lokalne pripadnosti (de Berdowcz, de Biztra, de Bresecz, de Byztra, de Iakoulye, de Loka, de Lyocha, de Matheasewcz, de Oborowo, de Plyuzka, de Rozko, de Zabresye, de Zaprodye, de Zdencz, de Zlyach...). Zanimljivo je da se meu tim primjerima uz lokalne ojkonime (Brdovec, Bistra, Jakovlje, Oroslavlje...) javljaju i imena nekih slovenskih naselja (Breice, Loe). U najstarijim popisima crkvene desetine zabiljeeni su mnogobrojni obveznici koji su imali vinograde oko Svetog Kria, a ivjeli su sa zapadne strane rijeke Sutle u tajerskoj. Na koncu spominjemo nekoliko prezimena i priimaka motiviranih biljnim i ivotinjskim svijetom (Golwbych, Kozlych, Persechich (< Pera < Petar; mogue je i < njem. Perschl grge), Zokolowych, Iagodych) te atmosferskim prilikama (Meglych, Oblachich). U svim navedenim skupinama moemo prepoznati prezimena koja su se na podruju Brdovekog prigorja sauvala do danas (Blaevi, Blai, Menari, Huzjan, Hrgar, Malek, antori...), a o kojima vie govorimo u drugom dijelu ovoga rada. U vrelima iz druge polovice XV. stoljea nalazimo mnogo priimaka koji se javljaju samo jedanput ili dvaput. Meutim, istraivanje pojedinih prezimena koja se javljaju kontinuirano u raznim vrelima, daje nam mogunost prouavanja raz29 Budui da nemamo podataka iz kojih bismo mogli otkriti etiologiju, nije iskljueno da je ovo prezime motivirano zanimanjem osobe koja se bavila pravljenjem pepela. Istom je osnovom motivirana imenica pepeljar, koju Skok definira kao ovjek koji pravi pepeo (Skok, II, 638).

10

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

voja priimaka i prezimena ne samo praenjem promjenjivih likova ve i utvrivanjem (ne izvan svake sumnje) stvarne veze meu nositeljima pojedinog prezimena. esto je rije o razvoju lika nekog prezimena sufiksacijom. Na primjeru prezimena Zagori, koje se ustalilo od 1474. godine moemo utvrditi tvorbu patronimnim nastavkom -i. Prezime je izvedeno od etnika Zagorec, to je oblik prezimena potvren sredinom XV. stoljea kod jednog od obveznika crkvenih davanja u Susedgradu (Mathey Zagorch, Zomzedwara, 1446.). Njegovi nasljednici u sljedeem narataju nose prezime Zagori (Kelemin Zagorchich, Ztonewcz, 1474 i Lawreus Zagorch zeth, Sub castro Zwmzedwara, 1474.). Na slian nain razvija se i prezime Menari. U naselju Kraj 1508. godine ivi Michael Mesnar, a 1544. godine u istom selu ivi Valent Mesnarych. Tako glasi i dananji oblik toga prezimena (Menari). Moemo navesti jo i primjere za prezime Skledari (Zkledar, 1544., Trstenik > Zkledarych, 1560., Trstenik) te nidari (Snydar, 1544. > Snydarych, 1557. > Snydarych, 1559.).

4. Prezimena u vrelima od sredine XV. do kraja XVII. stoljea

Ve smo nekoliko puta napomenuli da se neka prezimena javljaju u kontinuitetu, od najstarijih vrela, preko matinih knjiga iz druge polovice XVII. stoljea sve do popisa stanovnitva XX. stoljea. Tih prezimena pronali smo ukupno 200, a mnoga od njih javljaju se gotovo iskljuivo u Brdovekom prigorju. Zahvaljujui injenici da potvrde tih prezimena nalazimo u povijesnom kontinuitetu, moemo pratiti razvoj i razliite likove tih prezimena. Analizu zapoinjemo prezimenima nastalima od osobnih imena. U promatranom razdoblju, od XV. do XVII. stoljea, prema navedenim kriterijima izdvojili smo 14 prezimena, a gotovo sva nastala su od narodnih imena. Jedno od prezimena nastalih od narodnih imena jest prezime Jug30 (Iug, Iugh, Iwgawych, Iwgh) koje u XV. i XVI. stoljeu nalazimo podno Susedgrada i u Kupljenovu, a u XX. stoljeu samo u Zapreiu. To je prezime nastalo od narodnoga osobnog imena Jug (Skok, I, 784). Prezime Sever s patronimijskim nastavkom -i nalazimo u popisima crkvene desetine u drugoj polovici XV. stoljea (Zewerych), zatim u dananjem obliku u zemljoposjednikim popisima kmetova iz XVI. stoljea (Zewer, Szeur, Szeuer) te konano u matinim knjigama u XVII. stoljeu (Zeuer). Prema popisu stanovnitva iz 1948. godine Severi ive uglavnom na sjeverozapadu Hrvatske, a u brdovekom i zapreikom kraju nije ih preostalo mnogo zapisana su tek tri nositelja ovog prezimena u naselju Zaprei. Rije je o prezimenu nastalom od osobnog imena latinskoga podrijetla Severinus ili je pak motivirano stranom svijeta (imunovi 2006: 291).
30

Masno su otisnuta prezimena koja se kontinuirano javljaju u vrelima, a postoje i danas.

11

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Zorko je takoer hrvatsko narodno ime koje, gotovo uvijek ustaljenog oblika, nalazimo u najstarijim analiziranim vrelima (Zorko, Zorkow zyn, Zorkouich, Zorkouych, Zorkowych). U najstarijim vrelima to prezime nalazimo uglavnom u Jakovlju, a zatim u Svetom Kriu, kamo su se vjerojatno preselili kako bi bili blie svojim vinogradima (u Gromanom). U vrelima nalazimo nekoliko likova priimaka, odnosno prezimena iju osnovu ini osobno ime Ljubo31 (Lyupsa, Lywby, Lywbechych, Lywbethych, Lwbych, Lwbkouych, Lyubenko), a u popisu stanovnitva 1948. godine prezime Ljubi nahodimo u selu Hrastini. Prezime Radakovi takoer dolazi od narodnog imena. Motivirano je osobnim imenom Radak koje je pak nastalo od imena Radislav ili Radomir (Skok, II, 94). To se prezime prvi put javlja u vrelu iz XVII. stoljea (Radakouich) i u matinoj knjizi roenih iz druge polovice XVII. stoljea (u izmijenjenu obliku Radanouich). U starijim vrelima nalazimo druge oblike izvedene od istoga osobnog imena (Radenowych, Radethych, Radenoych, Radanwych) naseljene uglavnom na podruju sela Kljua i okolice, gdje se nalaze i u popisu stanovnitva 1948. (Klju i Sveti Kri). Prezime Jagodi nalazimo u najstarijim popisima crkvene desetine iz druge polovice XV. stoljea. U povijesnim vrelima i matinim knjigama nalazimo ga posvuda od Sutle do Krapine. Danas to prezime moemo nai u sjevernim hrvatskim krajevima. Dolazi od osobnog imena Jagoda (imunovi 2006: 4445). Od osobnog imena Vuk na podruju Brdovekog prigorja izvedeno je nekoliko priimaka (Vokhowyh, Vokowych, Wochychewych, Wk, Wuck...) i pet prezimena, koje nalazimo i u matinim knjigama te u popisu stanovnitva (Vuk, Vukovi, Vukovinski, Vuki, Vouk). Treba naglasiti da na podruju Brdovekog prigorja uz rijeku Sutlu nalazimo i ojkonim motiviran tom osnovom: Vukovo Selo. Prezimena Vukovinski i Vouk veoma su rijetka, a osim u Brdovekom prigorju, mogu se nai uglavnom u okolici Zagreba i Samobora. U istu kategoriju prezimena od osobnih imena pripadaju jo i Borani (< Borko)32, Gorupac (< osobno ime Gorup), Kuevi (< osobno ime ili nadimak Kus).33 Brdoveko prigorje, odnosno zapadni dio Susedgradskoga vlastelinstva, podruje je stalnih migracijskih valova. To je vidljivo iz govornih osobitosti stanovnika, rije je o donjosutlanskim ikavacima, te iz povijesnih injenica i pisanih vrela (pogotovo onih koja nam daju povijesno-demografsku sliku toga podruja).
31 U mukom rodu najee kao drugi dio dvolanih osobnih imena kao to su Dragoljub i Slavoljub (Skok, II, 337). 32 Osobno ime Borko, hip. od imena Borislav, esto nalazimo u analiziranim vrelima. 33 Osobno ime Kus esto nalazimo u najstarijim vrelima (Kusa, Kuse, Kuus, Kws, Kwsa, Kwsse). Osobno ime ili nadimak Kus bez repa, kojemu je rep odrezan ili otkinut (ARJ, V, 822).

12

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Stoga su za povijesnu sliku migracijskih pravaca osobito zanimljiva prezimena motivirana etnonimima i etnicima. Prezime Braja prvi put nalazimo zabiljeeno u drugoj polovici XVI. stoljea (Brayman). Od sredine XVI. stoljea zapoinju pojaani osmanlijski napadi na podruje juno od Kupe. Stanovnici tog podruja (od Bele krajine do Karlovca) nazivaju se Braje (Bezlaj, I, 37). U XVI. stoljeu prezime Braje (Braie) spominje se u selu Ivancu podno Susedgrada, te u vinogradu Basaljici blizu Svetog Kria. U matinim knjigama roenih u drugoj polovici XVII. stoljea nalazimo prezime Braie u Prudnicama. Danas to prezime, osim u Brdovekom prigorju (selo Prudnice), nalazimo samo u Jastrebarskom i Zagrebu. Prezime Doji dolazi od etnonima Doj, Nijemac. To prezime nalazimo u Kraju od sredine XVI. stoljea (Doychych) te u matinoj knjizi roenih (Doichich, Doychich) u istom selu. Prema popisu stanovnitva iz 1948. godine moemo zakljuiti da se to prezime javlja samo u selima Brdovekog prigorja. Premda su etnonimska i etnika prezimena najee motivirana doseljavanjima iz udaljenijih krajeva, u Brdovekom prigorju imamo nekoliko primjera prezimena motiviranih imenima okolnih naselja. Prezimena Drenski, Harmi i lebaki povezujemo sa selima Drenje, Harmica i libec34 u Brdovekom prigorju, a Lepesi s Lepom Vesi u istom vlastelinstvu, juno od Stubice. Sva etiri prezimena nalazimo u vrelima u kontinuitetu od XVI. do XX. stoljea, a danas ih gotovo iskljuivo nahodimo na podruju Brdovekog prigorja. Prezime Drenski mogli bismo povezati i s velikakom obitelji Drenoczy koja je u XVI. stoljeu drala posjede u Zagorju. Ipak, s obzirom na to da prezime u popisu iz 1948. ne nalazimo gotovo nigdje drugdje osim u Drenju i susjednim selima te da se ono na istome mjestu javlja u kontinuitetu od sredine XVI. stoljea (Drenyan, Drenecz, Drenszki, Drenacz, Drenszky), moemo zakljuiti da je rije o prezimenu etnikog postanja. Prezime Harmi nalazimo u matinim knjigama poevi s 1678. godinom (Harmich). U starijim vrelima nalazimo drukije oblike (Harmizycz, Haraminchich). Prezime lebaki prvi se put javlja u drugoj polovici XVI. stoljea (Slebaczky) kao i prezime Lepesi (Lepesych). Istoj skupini treba prikljuiti i prezime Oplazniki koje se javlja samo u XVII. stoljeu, a dolazi od toponima Oplaznik. Vrlo esto u vrelima srednjeg i ranoga novog vijeka na podruju cijeloga Susedgradskog vlastelinstva nalazimo prezimena motivirana etnonimom Hrvat / Horvat: Heruath, Heruathinich, Heruathych, Heruatich, Herwathyn, Herwathynowych, Herwatych, Horuath, Horuatich, Horuaticza, Horuatin, Horuatth, Horuatych, Horwath, Horwathin. U srednjem vijeku granica izmeu Slavonije i Hrvatske bila je rijeka Sava. U meurjeju Save i Drave nalazilo se Slavonsko Kraljevstvo, a juno od Save Hrvatsko. Stoga su i stanovnici koji su dolazili s juga,
34 Slubeno ime naselja je lebec. Tako zvue i starije povijesne potvrde, prije doseljenja ikavaca sredinom XVI. stoljea. Nakon doseljenja novog stanovnitva nalazimo vie potvrda za libac.

13

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

ili juno od Save nazivani Horvatima. Doseljenici s juga i jugoistoka dobivali su i prezimena Pokupec, Turk, Turkovi, Vlahovi, Zrinjan. Openito, doseljenici su bez obzira na smjer migracije katkad imanovani antroponimom Novosel. Sva navedena prezimena sauvala su se na promatranom podruju sve do danas. Tim prezimenima treba pridruiti i ona koja se nisu zadrala do danas, a koja takoer esto nahodimo u pisanim vrelima: Majdak (< Majdaci puanstvo oko Jastrebarskog, Karlovca, u Gorskom kotaru [ARJ, VI, 386]), Okian (Okichan, Okychan, Okychanecz), Preksavec (Prekzawecz), Slunjski (Zlunzki, Zlunzky), Vlah, Vlai (Vlassich), Gerk, Hajduk (Hayduk) koja se javljaju u samo nekoliko sluajeva, uglavnom sredinom XVI. i poetkom XVII. stoljea. Navedena prezimena uglavnom svjedoe o valovima doseljavanja s podruja pod osmanskom vlau ili pak opustoenih prekokupskih krajeva. O razliitim pravcima migracija na podruje Brdovekog prigorja svjedoe i prezimena Obrankovi (< Obrankovec ime sela u Varadinskoj upaniji) i Sutlar (< rijeka Sutla), koja ne nalazimo gotovo nigdje drugdje osim u brdovekom kraju. Prezime Obrankovi (Obrankouych, Obrankowych, Obranowych) u XVI. i XVII. stoljeu nalazimo u Trsteniku, Kraju i Dolcu, a danas se to prezime nalazi gotovo iskljuivo u Svetom Kriu. Ovoj kategoriji jo pripadaju i prezimena Vugrin i Vugrinec koja su relativno esta i moemo ih nai u razliitim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske. Od prezimena i priimaka motiviranih etnikom i etnonimom koji se nisu zadrali na promatranom podruju nalazimo jo: Belovarec, Krapinski, Oroslavski, Podgajski, Prigorec, Pustodolec, Samoborec, Slovenac, Zagorc, Zagori. Jednu od najbrojnijih skupina prema motivacijskoj podjeli ine prezimena u ijoj su osnovi nazivi za zanimanja i obnaanja dunosti. Najprije izdvajamo prezimena koja ne nalazimo gotovo nigdje drugdje osim na podruju Brdovekog prigorja, a zatim i ona kojima kao jedno od izvorita moemo odrediti promatrano podruje. Ukupno gledano, meu najeima su prezimena Kolar, Kova i Lonar. Detaljnije emo analizirati prezimena koja su specifina za Brdoveko prigorje. Ponajprije prezime Olovec, koje je motivirano imenicom olovec, a oznauje ovjeka koji proizvodi togod od olova (RHKKJ, IX, 561). To prezime danas nalazimo samo u Drenju, Harmici i Zdencima. Prvi se put javlja u vlastelinskim popisima u drugoj polovici XVI. stoljea (Olowecz, Olouecz, Olouacz). Prezime Skledar (< skledar zdjelar) nalazimo na podruju Zapreia i Trstenika od sredine XVI. stoljea (Zkledar, Zkledar, Zkledarych, Zklyedar) te u matinim knjigama u drugoj polovici XVII. stoljea (Skledar, Zkledar) u Zapreiu, a u popisu stanovnitva 1948. godine nalazimo ga samo u Zapreiu i Drenju. Prezime Kalamir najvjerojatnije je motivirano imenicom kalamir. To je daica kojom se koristi opanar i po kojoj se kroji opanak. Ipak, treba napomenuti i da bi motivirajui apelativ mogao biti kalamer zidarska mjera, visak (RHKKJ, 14

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

IV, 236). Kalamiri se javljaju potkraj XVI. stoljea (Kalamyr, Kalamir) i u XVII. stoljeu (Kalamer) u vlastelinskim popisima kmetova te u drugoj polovici XVII. stoljea u matinoj knjizi roenih (Callamer). Danas to prezime nalazimo gotovo iskljuivo u Brdovekom prigorju (uglavnom u ibicama i Zapreiu) gdje nahodimo i ojkonim Kalamiri. Prezime Prahin javlja se tek od druge polovici XVII. stoljea, u crkvenim matinim knjigama (Prachich, Prachinecz, Prachonecz, Prachenecz, Prachinecz). Vjerojatno dolazi od njemakoga glagola brachen koji znai ostaviti na ugaru, a semantiki je povezan s radovima na polju i vinogradu, okopavanjem i slino (Bezlaj, III, 101). Prezimena Kran (< kriti istiti umu da bi se dobila obradiva zemlja) javlja se od druge polovice XVII. stoljea (Kerchan), takoer je povezano s radom na zemlji. Prezimena Lozar i nidari (nidar kroja < njem. Schneider; Snidar, Snydarych, od 1474. godine) takoer danas najee nalazimo na promatranome podruju. U ovu skupinu ubrajamo jo i sljedea prezimena ije potvrde nalazimo u vrelima, a koja se osim u Brdovekom prigorju danas mogu nai i u drugim dijelovima Hrvatske: Barbir (< barbir brija koji je ujedno i ranarnik [RHKKJ, I, 110, 111]), Cimperak (< cimper krov < njem. Zimper), Drvodeli, Fistri (< fiter pekar < srvnjem. phister, vister < lat. pistor), Haramina (< haramija lak pjeaki vojnik na granici u 16. st.), Kablar, Kljuari, Kolari, Kovai, Krajai, Kuhari, Lonar, Lugar, Menari (< menar zvonar < njem. Messner), Mirt (< mirar zidar), Orgulan, Orubi (< orubiti porubiti), Ostre, Premui (< premog kameni ugljen), Reetar, Sluga, eminjak, otarec, pori (< porer bravar, ostrugar < srvnjem. Sporen), Tkalec, agmestar (< njem. Sge pila + meister), upani, Zupani. Meu prezimenima koja su ugasla, na promatranome podruju nalazimo nekoliko prezimena vezanih uz dunosti kmetova i seljaka unutar seljake opine odnosno vlastelinstva. Dok su prezimena Ban i Bani mogla biti i posprdni nadimci, prezime ili priimak Banovec zacijelo se odnosi na dunost seljakog predstavnika ili banovca. Na neke vie dunosti na vlastelinstvu ili unutar seljake opine upuuju nas priimci Kanceljak (< njem. Kanzellist, lat. cancellista kancelariju [RHKKJ , V, 251], Vahtani i Vahtar (< vahta straa), Valput i Valpui (< valpot vlastelinski povjerenik koji se brine o njegovim dobrima [ARJ, XX, 533]), Vojvodi (oznaku vojvoda nalazimo u urbarima i popisima desetine kao i napomene iudex, banowecz...). Osobito zanimljivu skupinu ine prezimena i priimci s nadimkom u svojoj osnovi. Dva su prezimena, Hulina i maguc, koja se ne pojavljuju gotovo nigdje drugdje u Hrvatskoj, a koja oznaavaju ljude s neugodnom navadom. Prezime maguc (< magati psovati, sramotiti, klevetati) pronali smo samo u popisima iz sredine XVI. stoljea, a prezime Hulina (< hulitelj ovjek koji huli) jo ni15

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

smo uspjeli nai u povijesnim vrelima. Prezime iranovi (< ira mot < pers. ire, tur. ira mot, sok zrelog groa [kalji 1966: 590]) javlja se u drugoj polovici XVII. stoljea u Kraju, a u XX. stoljeu nahodimo ga uglavnom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prezime Lojevi (Loyewich) nalazimo esto meu povijesnim potvrdama izmeu XV. i kraja XVI. stoljea. U matinim knjigama u XVII. stoljeu poinje se javljati prezime Levojevi koje sredinom XX. stoljea moemo nai iskljuivo u Brdovekom prigorju. Ta dva prezimena imaju razliitu motivaciju. Lojevi dolazi od loj, a moe nositi znaenje ovjek koji proizvodi loj, ili pak lojen ovjek pun loja. Prezime Levojevi, od apelativa lijevo, motivirano je poloajem nositelja u selu, a moda ak i apelativom ljevak. U prolosti su ljudi bili mnogo vie uronjeni u svoj okoli, a danas smo vanosti prirode mnogo manje svjesni. Svakodnevica srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog seljaka bila je snano vezana uz znanje o prirodi, prirodnim pojavama i ivotinjama. Seljak je ivio sa svim tim elementima prirodnog svijeta, o njima mu je ovisio ivot. Zbog toga bitnu ulogu u motivaciji prezimena imaju biljke i ivotinje. Mnoge su nam biljke danas gotovo nepoznate, a u srednjovjekovnoj su svakodnevici imale vee znaenje. Tako je primjerice danas zaboravljena biljka kriba, koja se koristila za prehranu svinja, motivirala nastanak prezimena kribulja (Bezlaj, IV, 69). Treba ipak dodati da sufiks -ulja najee ne dovodimo u vezu s ovim oblikom tvorbe te da bi motivacija ipak mogla biti drukija. U istu kategoriju najvjerojatnije moemo svrstati i prezime Tukan koje povezujemo s biljkom tuak, tujan ili tunjak biljka Portulaca oleracea (ulek 1879: 423). Prezime Vodopijec dovodimo u vezu s cvijetom vodopijom. To se prezime danas jedino moe nai u Brdovekom prigorju, a javlja se u kontinuitetu od XVI. stoljea (Wodopycz, Vodopiez, takoer nalazimo i likove Vodopyla, Vodopia, Wodopyka). Rui i Tikvi prezimena su koja nisu specifina samo za brdoveki kraj, prozirna su, a u povijesnim vrelima esto ih nalazimo i diljem Brdovekog prigorja (imunovi 2006: 333). Prezime Hervol jedno je od brdovekih prezimena sa zagonetnijom motivacijom. Slijed -er- u zapisu najvjerojatnije dolazi na mjestu slogotvornog , na to upuuje dananji oblik toga prezimena Hrvol koje je nastalo desufiksacijom od Herwolych. U tom prezimenu uoavamo etnonimsku osnovu Hrv-. U brdovekoj antroponimiji, prema povijesnim potvrdama, moemo uoiti vie jezinih utjecaja. Hrvatska jezina osnova dominira, mnogo je hrvatskih narodnih imena i prezimena motiviranih narodnim imenima. Meu aloglotima najuoljiviji je njemaki jezini utjecaj, osobito kod prezimena motiviranih nazivima za zanimanja (Menar, nidar, nidari, Cimperak, Fistri, Kablar, Menari, pori, agmestar, Vahtar, Osvaldi, Vorih, Vori...). Slijedi maarski jezini utjecaj (antori, antavi, Kelemin, Kelemeni, andor, Halaguz, Tolvaj, ipu, Fuke16

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

ta...). U samo nekoliko primjera oituje se turski jezini utjecaj (Haramina, Mahmet, iranovi...)

5. Zakljuak
U povijesnom i onomastikom kontekstu Brdoveko prigorje, odnosno srednjovjekovna i ranonovovjekovna brdoveka suija Susedgradsko-stubikog vlastelinstva, ije se povijesne granice uglavnom poklapaju s dananjim prostiranjem kajkavsko-ikavskoga donjosutlanskoga govora, pokazuje mnoge specifinosti. Analizirajui dobivene zakljuke, moemo ustvrditi da se znatan broj prezimena koja nalazimo u istraenim povijesnim vrelima javlja u obliku dvolane imensko-prezimenske formule. Nadalje, za mnoga od tih prezimena moemo pretpostaviti da su nasljedna i da je rije o pravim prezimenima. Dvolana imenska formula dominira ve i u najstarijim vrelima. Premda nalazimo i nerazvijene jednolane oblike, topike i staleke pridjevke, a kod ena najee jednolane imenske formule, moemo zakljuiti da mnoga dananja prezimena svoje korijene nalaze u analiziranim vrelima iz XV. i XVI. stoljea. Brdoveko prigorje migracijski je dinamino podruje o emu svjedoe prezimena etnikog i etnonimskog postanja. Te potvrde svjedoe o injenici da je postojalo vie smjerova doseljavanja, od kojih je najsnaniji, oekivano, s jugoistoka u XVI. stoljeu. Primjerice, prezime Horvat javlja se i ranije, ali najvie potvrda nalazimo u XVI. stoljeu. Iz istog smjera dolaze i Zrinjani te Biani (koje danas nalazimo oko Bistre). S juga dolaze Majdaci i Braje te Pokupci. Sa sjevera Zagorii, Krapinski, Oroslavski... Iz tajerske i Kranjske dolaze Kranjci, Slovenci... Zanimljivo je i mnotvo prezimena motiviranih zanimanjem. Mnogo je tih prezimena sauvano do dananjih dana, a jo je vie onih koja nalazimo u povijesnim potvrdama, ali su danas ugasla. Kod velikog broja tih prezimena, motiviranih zanimanjem, vidljiv je njemaki jezini utjecaj. U nekoliko primjera moemo pronai posebnosti lokalnoga govora kajkavaca ikavaca, primjerice priimak Stipani (jat se reflektira kao i), Stipak (stari poluglas se reflektira kao a), nadimak Divojka i Medwydycza (jat se refl. kao i). Te jezine crte, potvrene u najstarijoj zabiljeenoj brdovekoj antroponimiji te one uoene u toponimiji toga kraja nesumnjivo potvruju postojanje akavskih ikavskih elemenata u Brdovekom prigorju. Na kraju treba rei da je ovaj rad tek poetak temeljitog i ireg istraivanja antroponimije brdovekog kraja i openito onimije donjostulanskih ikavaca. Naime za potrebe ovoga rada analiziran je samo dio goleme grae koja je prikupljena transkripcijom povijesnih vrela. Takoer, na ovome mjestu nisu opisane sve jezine karakteristike koje se oituju u onimiji toga kraja, a koje emo moi donijeti nakon analize sveukupne grae.

17

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Literatura
ADAMEK, JOSIP. 1964. Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu, 1563 1574. Arhivski vjesnik 7/8, Zagreb. ADAMEK, JOSIP; KAMPU, IVAN. 1976. Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeu. Zagreb: IHP Sveuilita u Zagrebu. ADAMEK, JOSIP. 1971. Stari Brdovec. Kaj, 34, Zagreb, 714. ARJ = Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika. 1880.1976. IXXIII. Zagreb: JAZU. BEZLAJ = BEZLAJ, FRANCE (s prinosima Metke Furlan, Marka Snoja i Simone Klemeni) 1976.2007. Etimoloki slovar slovenskega jezika, IV. Ljubljana: Mladinska knjiga, Zaloba ZRC. BELOSTENEC, IVAN. 1740. Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium. Zagreb. BRGLES, BRANIMIR. 2010. Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva u srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim pisanim izvorima. Folia onomastica Croatica, 19, Zagreb, 936. ILA IMPRAGA, ANKICA. 2007. Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 33, Zagreb, 4165. FRANI, ANELA. 1996. Pregled mijena imenske formule i osobnog imena u njoj. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 22, Zagreb, 1736. FRANI, ANELA. 2002. Meimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. GALLEMART, JOANNES et al. 1781. Sancrosanctum consilium tridentinum. HARTINGER, JOSIP. 1911. Hrvatsko-slovenska seljaka buna godine 1573. Zagreb. HER = Hrvatski enciklopledijski rjenik. 2002. Zagreb: Novi Liber. LASZOWSKI, EMILIJE (ur.) 1916. Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Svezak II. Zagreb: JAZU. Leksik prezimena Socijalistike Republike Hrvatske. 1976. Zagreb: Institut za jezik i Nakladni zavod Matice hrvatske. LIPLJIN, TOMISLAV. 2002. Rjenik varadinskoga kajkavskog govora. Varadin: Garestin. LONARI, MIJO 2005. Kajkaviana & alia. Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. akovec: IHJJ, Zrinski d.o.o. PRISTER, LADA. 1998. Susedgrad ili nedovrena pria o jednom gradu: katalog izlobe. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej. Rituale romanum. 1770. Venecija. RHKKJ = Rjenik hrvatskoga kajkavskog knjievnog jezika IXII. 1984.2011. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

18

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

SKOK = SKOK, PETAR 1971.1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, IIV. Zagreb: JAZU. SMIIKLAS, TADIJA (ur.) 1903. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Svezak IIIXI. Zagreb: JAZU. IMUNOVI, PETAR. 1982. Razvitak imenske formule u Hrvata. Onomastica Jugoslavica, 9, Zagreb, 283293. IMUNOVI, PETAR. 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. IMUNOVI, PETAR. 2009. Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. KALJI, ABDULAH. 1966. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost. OJAT, ANTUN 1973. Kajkavski ikavci kraj Sutle. Rasprave Instituta za jezik, 2, Zagreb, 3744. TEBIH GOLUB, BARBARA. 2010. Germanizmi u kajkavskome knjievnom jeziku. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. ULEK, BOGOSLAV. 1879. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb: JAZU. TKALI, IVAN KRSTITELJ. 1873.1874. Povjestni spomenici zagrebake biskupije: XII. i XIII. stoljea. Zagreb. VIR, INES; JOZI, ELJKO. 2009. Kajkavski ikavski govor Hrebine i kajkavski ekavski govor Kupljenova, fonoloke usporednice. Filologija, 53, Zagreb, 5592. ZEEVI, VESNA. 1988. Kajkavski ikavci s gledita dijalekatskoga kontakta. Rasprave Instituta za jezik, 14, Zagreb, 217231. ZEEVI, VESNA. 1997.1998. Kajkavci ikavci u Lijevom Sredikom (fonoloki aspekt). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2324, Zagreb, 357 371. ZEEVI, VESNA. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: IHJJ.

Vrela
1. 2. 4. 5. 6. 7. 8. Hrvatski dravni arhiv, fond 641, Neoregistrata acta. Hrvatski dravni arhiv, fond 706, Arhivski fond obitelji ikulin Sermage. Hrvatski dravni arhiv, fond 726, Arhivski fond obitelji Josipovi Vojkovi. Hrvatski dravni arhiv, fond 749, Arhiv obitelji Ori Cludius Slaveti. Hrvatski dravni arhiv, Matina knjiga upe Brdovec, MK-81. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 21. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 38.

19

Branimir Brgles: Povijesne potvrde antroponimije Brdovekog prigorja... FOC 20 (2011), 120

Historical attestations of the anthroponymy of Brdoveko Prigorje in mediaeval and early modern sources
Abstract The article focuses on a specific geographical region, Brdoveko prigorje, its inhabitants (speakers of a kajkavian-ikavian dialect) and their anthroponomy in historical sources. The oldest analyzed historical sources have yielded a vast number of examples of Croatian personal names, pre-surname forms and surnames. Evidence of other language influences has also been found (firstly German, followed by Hungarian and Turkish). In this article, the author presents only a part of the analyzed material. By analyzing historical sources, the author has built a database of some 12,000 units (a unit consists of the following elements: personal name, pre-surname form or surname, year, place name, etc.) Priority has been given to those surnames that reoccur in the documents in historical continuity from the 15th century on. The author also attempts to portray the development of the name-surname form in Brdoveko prigorje. Klju ne rije i: onomastika, antroponimija, kajkavci ikavci, srednjovjekovni i ranonovovjekovni povijesni izvori, srednjovjekovne i ranonovovjekovne migracije Keywords: onomastics, anthroponymy, kaikavian-ikavian speakers, medieval and early modern historical sources, medieval and early modern migrations

20