Poslovno Pravo 2013

Naziv djela
POSLOVNO PRAVO: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije doc. dr. Fatima Mahmutehaji Novalija doc. dr. Vedad Silajdi Akademik prof. dr. Milo Trifkovi prof. dr. Simi Mili prof. dr. Veljko Trivun doc. dr. Vedad Silajdi doc. dr. Fatima Mahmutehaji Novalija EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU prof. dr. sc. eljko AIN, dekan prof. dr. Nevenko Misita prof. dr. Mirko VasiljeviI
Urednici:
Autori
Izdava Za izdavaa Recenzenti
Obrada teksta mr. Mia Mrgud prof. dr. sc. Darko TIPURI Dizajn i DTP Adis Duhovi, prof. tampa Tira JORDAN Studio, Sarajevo JORDAN Studio, Sarajevo 100 primjeraka150 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 334.726:005](075.8) RAHIMI, Zijada Meunarodni menadment / Zijada Rahimi, Najla Podrug. - Sarajevo : Ekonomski fakultet, 2013. 665 str. : graf. prikazi ; 25 cm Bibliograja: str. 615-643 i uz tekst. Registri. ISBN 978-9958-25-085-9 1. Podrug, Najla COBISS.BH-ID 20525318
Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novalija
POSLOVNO PRAVO
Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije
Sarajevo, 2013.
PREDGOVOR
sposobljavanje strunjaka za razumijevanje i realiziranje prisutnosti u sloenim ekonomskim tokovima svijeta pretpostavlja sticanje pouzdanih i obuhvatnih znanja koja su odreena kao Poslovno pravo (Business Law). Takvom cilju sluila su i sva prethodna izdanja udbenika Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije. Studenti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu su za autore ciljni korisnici ove knjige. Zato su takvim ciljem determinisani organiziranje i obim tekstova u ovoj knjizi. Mogunosti koritenja knjige znatno su ire. Iako postoje sadraji poslovnog prava koji zadravaju vrijednosti u dugom vremenu, promjene u najirim drutvenim, ekonomskim i politikim okvirima su stalne. Spomenute promjene i globalizacijski procesi zahtijevaju prilagoavanja i pristupa i sadraja u predstavljanju postojeih znanja poslovnog prava. Mijenjanja i dopunjavanja prethodnih izdanja su preduslov za postizanje takvog zadatka meu studentima, strunjacima i svima koji u svom profesionalnom radu ne mogu zaobii ona pitanja koja su obuhvaena knjigom Poslovno pravo. Vano je napomenuti da su u ovom udbeniku na jezgrovit nain data glavna znanja u tri podruja poslovnog prava ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije. Sticanje znanja u svim podrujima je otvoren proces. U ovom udbeniku autori nastoje
POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence
njegovim korisnicima jasno ukazati na tu otvorenost, ali im dati i pouzdanu osnovu preko koje e se ukljuiti u taj otvoreni put prema stalnom sticanju novih znanja i otkrivanju njihove povezanosti s realnim drutvenim, kulturnim, politikim i ekonomskim procesima. Takvo ukljuenje nije mogue bez teorijskih i praktinih znanja prava, u njegovom najirem smislu. Autori su zahvalni mr. Miji Mrgud, vioj asistentici na Katedri za Poslovno pravo Ekonomskog fakulteta u Sarajevu za saradnju u pripremi ovog izdanja knjige, ali i svima onima koji su na razliite naine dali svoj doprinos.
Autori Sarajevo, juni 2013. godine
Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala
PREGLED SADRAJA
Predgovor .................................................. 5 Pregled sadraja ......................................... 7 Sadraj ...................................................... 9 Skraenice ............................................... 31 PRVI DIO UGOVORI Poglavlje 1 Poglavlje 2 Ugovor o prodaji ............... 37 Ugovor o trgovinskom posredovanju ................. 165 Poglavlje 3 Ugovor o trgovinskom zastupnitvu ................... 179 Poglavlje 4 Ugovor o komisionu ........ 197 Poglavlje 5 Ugovor o uskladitenju .... 219 Poglavlje 6 Ugovor o pediciji ............ 239 Poglavlje 7 Ugovor o prevozu stvari eljeznicom .................... 263 Poglavlje 8 Ugovor o prevozu stvari drumom ......................... 301 Poglavlje 9 Ugovor o licenci .............. 325 Poglavlje 10 Ugovor o graenju .......... 345 Poglavlje 11 Ugovor o osiguranju ........ 387 Poglavlje 12 Javne nabavke ................ 445
DRUGI DIO VRIJEDNOSNI PAPIRI Poglavlje 13 Zajedniki pravni elementi vrijednosnih papira ............................ 471 Poglavlje 14 Mjenica .......................... 501 Poglavlje 15 ek ................................ 559 Poglavlje 16 Obveznica ...................... 591 Poglavlje 17 Ostali vrijednosni papiri ... 607 TREI DIO PRAVO KONKURENCIJE Poglavlje 18 Pojam prava konkurencije . 617 Poglavlje 19 Instituti u pravu konkurencije .................. 633 Poglavlje 20 Ograniavanje trita i nelojalna konkurencija ..... 651 Poglavlje 21 Odgovornost u pravu konkurencije .................. 659 Literatura ............................................... 671 Koriteni propisi ...................................... 677 O autorima ............................................. 683
SADRAJ
PREDGOVOR ................................................................................................................... 5 PREGLED SADRAJA ....................................................................................................... 7 SADRAJ .......................................................................................................................... 9 SKRAENICE ................................................................................................................... 31
PRVI DIO UGOVORI

Poglavlje 1 UGOVOR O PRODAJI 1. POJAM I OSOBINE UGOVORA O PRODAJI ....................................................................... 39 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji .............................................................................. 39 1.2. Denicija ugovora i njegove vrste ............................................................................. 39 1.3. Osobine ugovora .................................................................................................... 42 1.4. Dejstvo ugovora ..................................................................................................... 42 2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA ........................................................................................... 42 2.1. Postupak zakljuivanja ugovora ................................................................................ 42 2.2. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora ..................................................................... 45 2.2.1. Standardni ugovori ........................................................................................ 45
2.2.2. Zakljunica ................................................................................................... 46 2.2.3. Porudbina ................................................................................................... 47 2.2.4. Elektronsko zakljuivanje ugovora .................................................................. 47 2.2.5. Identikacija i autentikacija u elektronskim ugovorima .................................... 52 3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI .......................................................................... 54 3.1. Pojam i vrste .......................................................................................................... 54 3.2. Predmet ................................................................................................................ 55 3.2.1. Stvar kao predmet prodaje ............................................................................. 55 3.2.2. Koliina ........................................................................................................ 57 3.3. Cijena .................................................................................................................... 58 3.3.1. Pojam, struktura i nain odreivanja cijene ...................................................... 58 3.3.2. Odreivanje cijena prinudnim aktom ............................................................... 59 3.3.3. Odreivanje cijene ugovorom ......................................................................... 60 3.3.4. Odreivanje cijene dispozitivnim propisom ...................................................... 62 3.3.5. Promjena cijene ............................................................................................ 62 4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI ...................................................................... 64 4.1. Pojam i vrste .......................................................................................................... 64 4.2. Kvalitet .................................................................................................................. 64 4.2.1. Pojam kvaliteta ............................................................................................. 64 4.2.2. Odreivanje kvaliteta prinudnim propisom ....................................................... 65 4.2.3. Odreivanje kvaliteta ugovorom ..................................................................... 65 4.2.4. Odreivanje kvaliteta dispozitivnim propisom ................................................... 68 4.3. Ambalaa ............................................................................................................... 69 4.4. Transportne klauzule ............................................................................................... 70 5. OBAVEZE PRODAVCA .................................................................................................... 72 5.1. Uopte o obavezama prodavca ................................................................................. 72 5.1.1. Vrste obaveza ............................................................................................... 72 5.1.2. Karakter obaveza prodavca ............................................................................ 73 5.2. Isporuka ................................................................................................................ 74 5.2.1. Pojam isporuke ............................................................................................. 74 5.2.2. Predmet isporuke .......................................................................................... 75 5.2.3. Mjesto isporuke ............................................................................................. 76 5.2.3.1. Pojam mjesta isporuke ....................................................................... 76 5.2.3.2. Mjesto isporuke u irem smislu ........................................................... 76 5.2.3.3. Mjesto isporuke u uem smislu ........................................................... 77 5.2.4. Nain isporuke .............................................................................................. 78 5.2.4.1. Pojam i vrste ..................................................................................... 78 5.2.4.2. Realna jednokratna isporuka .............................................................. 79 5.2.5. Vrijeme isporuke ........................................................................................... 80 5.2.5.1. Pojam .............................................................................................. 80 5.2.5.2.Vrijeme jednokratne isporuke .............................................................. 81 5.2.5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke .............................................................. 83 5.2.5.4. Istovremenost isporuke i plaanja ....................................................... 84 5.2.6. Dejstva isporuke - prelaz rizika ....................................................................... 85 5.2.6.1. Pojmovna odreenja ......................................................................... 85 5.2.6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji ................................................... 86
10
SADRAJ
5.2.6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji ..................................................... 87 5.3. Garancija za materijalne nedostatke ......................................................................... 88 5.3.1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka ............................................................ 88 5.3.1.1. Pojam materijalnih nedostataka .......................................................... 88 5.3.1.2. Vrste materijalnih nedostataka ........................................................... 90 5.3.2. Garancija za materijalne nedostatke ................................................................ 91 5.3.2.1. Pojam garancije ................................................................................ 91 5.3.2.2. Uslovi za postojanje garancije ............................................................. 91 5.4. Garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) ................................................... 93 5.4.1. Pojam i vrste pravnih nedostataka ................................................................... 93 5.4.2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ..................... 94 5.5. Ispostavljanje fakture ............................................................................................. 96 5.5.1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja .................................................. 96 5.5.2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula ...................................................... 98 6. OBAVEZE KUPCA ........................................................................................................... 99 6.1. Uopte o obavezama kupca ..................................................................................... 99 6.1.1. Vrste obaveza ............................................................................................... 99 6.1.2. Karakter obaveza kupca ............................................................................... 100 6.2. Pregled robe ......................................................................................................... 100 6.2.1. Pojam pregleda ........................................................................................... 100 6.2.1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka ........................................... 100 6.2.1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka .................................................. 101 6.2.2. Subjekti pregleda robe ................................................................................. 102 6.2.3. Mjesto pregleda robe ................................................................................... 104 6.2.4. Vrijeme pregleda robe .................................................................................. 106 6.2.5. Nain pregleda robe ..................................................................................... 108 6.3. Prijem isporuke ..................................................................................................... 110 6.3.1. Pojam prijema isporuke ................................................................................ 110 6.3.2. Sadraj obaveze prijema isporuke ................................................................. 111 6.4. Plaanje cijene ...................................................................................................... 112 6.4.1. Pojam obaveze plaanja ............................................................................... 112 6.4.1.1. Denicija i kvalikacija obaveze ......................................................... 112 6.4.1.2. Sadraj obaveze plaanja ................................................................. 113 6.4.1.3. Primjena optih pravila o novanim obavezama .................................. 114 6.4.2. Nain plaanja ............................................................................................. 116 6.4.2.1. Uopte o nainu plaanja .................................................................. 116 6.4.2.2. Instrumenti plaanja ........................................................................ 116 6.4.2.3. Tipovi naina plaanja ...................................................................... 118 6.4.3. Vrijeme izvrenja isplate ............................................................................... 120 6.4.3.1. Vrijeme plaanja ............................................................................. 120 6.4.3.2. Vrijeme isplate ................................................................................ 121 6.4.4. Mjesto plaanja ........................................................................................... 123 6.4.4.1. Odreivanje mjesta plaanja ............................................................. 123 6.4.4.2. Promjena mjesta plaanja ................................................................ 124 7. PRIGOVORI ................................................................................................................ 124 7.1. Uopte o prigovorima ............................................................................................ 124
11
7.1.1. Pojam prigovora .......................................................................................... 124 7.1.2. Vrste prigovora ............................................................................................ 125 7.2. Reklamacija za materijalne nedostatke .................................................................... 126 7.2.1. Pojam reklamacije ........................................................................................ 126 7.2.2. Nain reklamiranja ....................................................................................... 127 7.2.3. Mjesto reklamiranja ...................................................................................... 128 7.2.4. Vrijeme reklamiranja .................................................................................... 129 7.3. Reklamacija na pravne nedostatke .......................................................................... 131 7.3.1. Pojam reklamacije ........................................................................................ 131 7.3.2. Specinosti reima reklamacije na pravne nedostatke .................................... 132 8. ODGOVORNOST PRODAVCA ........................................................................................ 133 8.1. Odgovornost za docnju sa isporukom ...................................................................... 133 8.1.1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom ...................................... 133 8.1.1.1. Pojam docnje sa isporukom .............................................................. 133 8.1.1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom ...................................... 134 8.1.2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom ........................... 135 8.1.2.1. Odgovornost kod neksnih poslova ................................................... 135 8.1.2.2. Odgovornost kod ksnih poslova ....................................................... 139 8.1.3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka .................................................. 140 8.1.3.1. Koliina nije bitan elemenat ugovora .................................................. 140 8.1.3.2. Koliina je bitan elemenat ugovora .................................................... 141 8.1.4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ........................................... 142 8.2. Odgovornost za materijalne nedostatke ................................................................... 143 8.2.1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke ............................................... 143 8.2.2. Prava kupca ................................................................................................ 144 8.2.2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora ........................................... 144 8.2.2.2. Zahtjev za snienjem cijene .............................................................. 145 8.2.2.3. Zahtjev za raskid ugovora ................................................................. 146 8.2.2.4. Obim vrenja prava na popravljanje tete ........................................... 148 8.2.3. Obaveze kupca ............................................................................................ 150 8.3. Odgovornost za pravne nedostatke ......................................................................... 151 8.3.1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke ...................................................... 151 8.3.2. Prava kupca ................................................................................................ 152 8.3.2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora ........................................... 152 8.3.2.2. Zahtjev za srazmjernim snienjem cijene ........................................... 153 8.3.2.3. Raskid ugovora ............................................................................... 153 8.3.2.4. Pomo u parnici ............................................................................... 154 8.3.2.5. Priznavanje oito osnovnog prava treeg lica ...................................... 154 9. ODGOVORNOST KUPCA ............................................................................................... 155 9.1. Odgovornost za docnju sa slanjem ambalae ........................................................... 155 9.1.1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalae i odgovornost kupca za nju ............... 155 9.1.2. Prava prodavca ............................................................................................ 155 9.2. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke .......................................................... 156 9.2.1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju ................................ 156 9.2.2. Predaja robe na uvanje ............................................................................... 157 9.2.3. Prodaja robe ............................................................................................... 158
12
SADRAJ
9.2.4. Raskid ugovora ............................................................................................ 160 9.3. Docnja kupca sa plaanjem cijene ........................................................................... 161 9.3.1. Pojam docnje sa plaanjem cijene i odgovornost kupca za nju .......................... 161 9.3.2. Docnja kupca sa plaanjem cijene prije prijema isporuke ................................. 161 9.3.3. Docnja kupca sa plaanjem nakon prijema isporuke ........................................ 163
Poglavlje 2 UGOVOR O TRGOVINSKOM POSREDOVANJU (MEETARENJE) 1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA ................................................................... 167 1.1. Pojam posla .......................................................................................................... 167 1.2. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 168 2. BITNI ELEMENTI ........................................................................................................ 169 2.1. Linost posrednika ................................................................................................ 169 2.2. Predmet ugovora .................................................................................................. 169 2.3. Cijena .................................................................................................................. 170 3. OBAVEZE STRANAKA ................................................................................................... 171 3.1. Obaveze posrednika .............................................................................................. 171 3.1.1. Dovoenje u vezu zainteresovanih stranaka ................................................... 171 3.1.2. Postupanje po nalogu ................................................................................... 171 3.1.3. Postupanje panjom dobrog privrednika - strunjaka ....................................... 172 3.1.4. Posredniki dnevnik ..................................................................................... 173 3.1.5. Posredniki list ............................................................................................ 173 3.1.6. uvanje poslovne tajne ................................................................................ 173 3.1.7. Obavjetavanje o stanju na tritu ................................................................. 174 3.2. Obaveze nalogodavca ............................................................................................ 174 3.2.1. Plaanje provizije ......................................................................................... 174 3.2.2. Naknada trokova ........................................................................................ 176 3.2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate ................... 176 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 177 4.1. Odgovornost posrednika ........................................................................................ 177 4.2. Odgovornost komitenta ......................................................................................... 177
Poglavlje 3 UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU .............................. 181 1.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 181 1.2. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 183 2. BITNI ELEMENTI ......................................................................................................... 183 2.1. Linost trgovinskog zastupnika ............................................................................... 183 2.2. Predmet ugovora .................................................................................................. 184 2.3. Cijena .................................................................................................................. 185 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA ...................................................................................... 186
13
3.1. Obaveze agencije .................................................................................................. 186 3.1.1. Iznalaenje saugovaraa .............................................................................. 186 3.1.2. Uestvovanje u sklapanju poslova ................................................................. 186 3.1.3. Davanje obavjetenja ................................................................................... 186 3.1.4. Voenje knjige ugovora ................................................................................ 187 3.1.5. Staranje o interesima nalogodavca ................................................................ 187 3.1.6. Primanje izjava od saugovaraa ..................................................................... 187 3.1.7. Poslovna tajna ............................................................................................. 188 3.1.8. Vraanje stvari primljenih od komitenta ......................................................... 188 3.1.9. Polaganje rauna ......................................................................................... 188 3.1.10. Trpljenje odbijanja posla ............................................................................. 189 3.2. Obaveze komitenta ............................................................................................... 189 3.2.1. Predaja materijala potrebnih agentu .............................................................. 189 3.2.2. Obavjetavanje o relevantnim momentima ..................................................... 189 3.2.3. Plaanje cijene ............................................................................................ 190 3.2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate ........................ 191 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 191 4.1. Odgovornost trgovinskog zastupnika ....................................................................... 191 4.2. Odgovornost nalogodavca ..................................................................................... 192 5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA .............................................................. 192 5.1. Podjela poslova ..................................................................................................... 192 5.2. Neiskljuiva i iskljuiva agencija .............................................................................. 193 5.3. Del credere zastupstvo .......................................................................................... 193 6. PRESTANAK UGOVORA ................................................................................................ 194 6.1. Prestanak ugovora sklopljenih na odreeno vrijeme ................................................. 194 6.2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodreeno vrijeme .............................................. 194
Poglavlje 4 UGOVOR O KOMISIONU 1. POJAM I ZAKLJUIVANJE KOMISIONOG POSLA .............................................................. 199 1.1. Pojam posla .......................................................................................................... 199 1.2. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 202 2. BITNI ELEMENTI ......................................................................................................... 203 2.1. Linost komisionara ............................................................................................... 203 2.2. Predmet ............................................................................................................... 204 2.3. Cijena .................................................................................................................. 205 3. OBAVEZE STRANAKA ................................................................................................... 205 3.1. Obaveze komisionara ............................................................................................ 205 3.1.1. Postupanje po nalogu ................................................................................... 205 3.1.2. Obavjetavanje o poslu ................................................................................ 207 3.1.3. Zatita komitentovih interesa ........................................................................ 208 3.1.4. uvanje stvari ............................................................................................. 209 3.1.5. Predaja rezultata posla ................................................................................. 209 3.1.6. uvanje poslovne tajne ................................................................................ 210
14
SADRAJ
3.2. Obaveze komitenta ............................................................................................... 211 3.2.1. Davanje sredstava za izvrenje naloga i avansa .............................................. 211 3.2.2. Plaanje naknade (provizije) ......................................................................... 211 3.2.3. Trokovi ...................................................................................................... 212 3.2.4. Trpljenje komisionarevih prava zaloge, pridraja i prvenstvene naplate ............. 213 3.2.5. Prihvatanje komisionara kao saugovaraa u komisiji ........................................ 213 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 214 4.1. Odgovornost komisionara ...................................................................................... 214 4.2. Odgovornost komitenta ......................................................................................... 215 5. POSEBNE VRSTE KOMISIONA ...................................................................................... 215 5.1. Jemstvo za ispunjenje obaveze treeg (komision star del credere) ............................. 215 5.2. Konsignacija ......................................................................................................... 216 6. PRESTANAK UGOVORA ................................................................................................ 217 6.1. Opta pravila ........................................................................................................ 217 6.2. Opoziv i otkaz naloga ............................................................................................. 217
Poglavlje 5 UGOVOR O USKLADITENJU 1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O USKLADITENJU ................................................. 221 1.1. Pojam, znaaj i pravna priroda ugovora ................................................................... 221 1.2. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 222 2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADITENJU ............................................................ 224 2.1. Stranke ................................................................................................................ 224 2.2. Predmet posla ...................................................................................................... 225 2.3. Cijena usluga ........................................................................................................ 226 3. OBAVEZE STRANAKA ................................................................................................... 227 3.1. Obaveze skladitara .............................................................................................. 227 3.1.1. Prijem robe ................................................................................................. 227 3.1.2. Voenje skladine knjige .............................................................................. 227 3.1.3. Izdavanje potvrde ........................................................................................ 228 3.1.4. uvanje robe ............................................................................................... 228 3.1.5. Osiguranje robe ........................................................................................... 229 3.1.6. Prodaja robe u kvaru .................................................................................... 229 3.1.7. Pregled robe ................................................................................................ 229 3.1.8. Ouvanje prava ostavioca ............................................................................. 230 3.1.9. Postupanje po nalogu ................................................................................... 230 3.1.10. Izdavanje robe .......................................................................................... 230 3.1.11. Upozorenje na mane .................................................................................. 230 3.2. Obaveze ostavioca ................................................................................................ 231 3.2.1. Predaja robe i dokumenata ........................................................................... 231 3.2.2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija ............................................................ 231 3.2.3. Plaanje usluge ........................................................................................... 232 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 232 4.1. Odgovornost skladitara ........................................................................................ 232
15
4.2. Odgovornost ostavioca .......................................................................................... 234 5. SKLADINICA ............................................................................................................. 235 5.1. Pojam i znaaj skladinice ...................................................................................... 235 5.2. Izdavanje i prenos skladinice ................................................................................ 236 5.3. Protest i amortizacija skladinice ............................................................................. 238
Poglavlje 6 UGOVOR O PEDICIJI (OTPREMANJU) 1. POJAM, ZNAAJ I PRAVNI IZVORI ................................................................................. 241 1.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 241 1.2. Znaaj pedicije .................................................................................................... 242 1.3. Pravni izvori .......................................................................................................... 243 2. ZAKLJUIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA .............................................................. 244 2.1. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 244 2.2. pediterske isprave ............................................................................................... 245 2.3. Bitni elementi ugovora ........................................................................................... 246 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA ...................................................................................... 248 3.1. Obaveze peditera ................................................................................................ 248 3.1.1. Postupanje sa panjom savjesnog i urednog privrednika .................................. 248 3.1.2. Rad po uputstvima ....................................................................................... 248 3.1.3. Zakljuivanje ugovora za komitenta ............................................................... 249 3.1.4. Izbor prevoznog puta (instradacija) ............................................................... 250 3.1.5. uvanje stvari i zatita prava ......................................................................... 251 3.1.6. Osiguranje stvari ......................................................................................... 252 3.1.7. Izvrenje carinskih radnji i plaanje carina ...................................................... 253 3.1.8. Polaganje rauna ......................................................................................... 253 3.2. Obaveze komitenta ............................................................................................... 254 3.2.1. Plaanje naknade (provizije) ......................................................................... 254 3.2.2. Plaanje trokova i novanog predujma (avansa) ............................................ 255 3.2.3. Obavjetavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima .................................... 256 4. ODGOVORNOST I OBEZBJEENJE POTRAIVANJA ........................................................ 257 4.1. Odgovornost peditera .......................................................................................... 257 4.2. Obezbjeenje potraivanja peditera ...................................................................... 259 5. POSEBNI SLUAJEVI PEDICIJE ................................................................................... 260 5.1. Fiksna (forfetna) pedicija ...................................................................................... 260 5.2. Zbirna (skupna) pedicija ....................................................................................... 261
Poglavlje 7 UGOVOR O PREVOZU STVARI ELJEZNICOM 1. POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI .............................................................................. 265 1.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 265 1.2. Pravni izvori .......................................................................................................... 266
16
SADRAJ
2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA .......................................................................................... 267 2.1. Ugovor je neformalan i realan ................................................................................. 267 2.2. Tovarni list i prenosivi tovarni list ............................................................................. 268 2.3. Ogranienje slobode ugovaranja ............................................................................. 271 3. ELEMENTI UGOVORA .................................................................................................. 272 3.1. Bitni elementi ugovora ........................................................................................... 272 3.1.1. Ugovorne strane .......................................................................................... 273 3.1.2. Primalac ..................................................................................................... 273 3.1.3. Uputna stanica ............................................................................................ 274 3.1.4. Predmet prevoza (stvari) .............................................................................. 274 3.1.5. Mjesto i datum ............................................................................................ 275 3.1.6. Prevozni i drugi trokovi ............................................................................... 275 3.1.7. Obavljanje odreenih radnji i spisak isprava .................................................... 275 3.2. Nebitni elementi ugovora ....................................................................................... 276 3.2.1. Prevozni put ................................................................................................ 276 3.2.2. Franko carina .............................................................................................. 276 3.2.3. Pouzee ...................................................................................................... 276 3.2.4. Mjeoviti (kombinovani) prevoz ..................................................................... 277 3.2.5. Provjera poiljke .......................................................................................... 277 3.2.6. Vrijeme isporuke ......................................................................................... 277 3.2.7. Klauzula ostaje na stanici ........................................................................... 277 3.2.8. Smetnje...................................................................................................... 278 3.2.9. Obezbjeenje uredne isporuke...................................................................... 278 3.2.10. Rok utovara ............................................................................................... 278 3.2.11. Obavjetavanje o prispijeu poiljke ............................................................. 278 4. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA ...................................................................................... 279 4.1. Obaveze eljeznice ................................................................................................ 279 4.1.1. Prijem i provjeravanje stvari (poiljke) ........................................................... 279 4.1.2. Utovar stvari ............................................................................................... 280 4.1.3. Uredan prevoz stvari .................................................................................... 281 4.1.4. Rok isporuke................................................................................................ 282 4.1.5. Postupanje po nalozima ................................................................................ 283 4.1.6. Obavjetavanje korisnika prevoza .................................................................. 284 4.1.7. Izvjetavanje o prispijeu stvari ..................................................................... 285 4.1.8. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) ...................................................... 286 4.1.9. uvanje stvari ............................................................................................. 288 4.1.10. Objavljivanje tarifa ..................................................................................... 288 4.2. Obaveze poiljaoca ............................................................................................... 288 4.2.1. Obavjetavanje o namjeravanom prevozu ...................................................... 288 4.2.2. Predaja stvari i tovarnog lica ......................................................................... 289 4.2.3. Plaanje prevoznih trokova .......................................................................... 290 4.3. Obaveze primaoca ................................................................................................ 291 4.3.1. Plaanje prevoznih trokova .......................................................................... 291 4.3.2. Odnoenje stvari .......................................................................................... 291 5. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 292 5.1. Odgovornost eljeznice .......................................................................................... 292
17
5.2. Odgovornost poiljaoca ......................................................................................... 297 6. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA .................................................................................. 298 6.1. Prestanak ugovora ................................................................................................ 298 6.2. Zastara potraivanja .............................................................................................. 298 Poglavlje 8 UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) 1. POJAM, ZNAAJ I PRAVNI IZVORI ................................................................................ 303 1.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 303 1.2. Znaaj drumskog prevoza ...................................................................................... 304 1.3. Vrste prevoza i ugovora ......................................................................................... 304 1.4. Pravni izvori .......................................................................................................... 306 2. ZAKLJUIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA ................................................. 307 2.1. Zakljuivanje ........................................................................................................ 307 2.2. Tovarni list ............................................................................................................ 308 2.3. Bitni elemetni ugovora ........................................................................................... 309 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA ....................................................................................... 310 3.1. Obaveze drumskog prevoznika ............................................................................... 310 3.1.1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje poiljaocu ..................................... 310 3.1.2. Preuzimanje stvari na prevoz ........................................................................ 311 3.1.3. uvanje stvari primljenih na prevoz ............................................................... 311 3.1.4. Prevoz stvari ............................................................................................... 312 3.1.5. Postupanje po uputstvima imaoca prava ........................................................ 313 3.1.6. Isporuka poiljke primaocu (predaja stvari) .................................................... 314 3.2. Obaveze poiljaoca ............................................................................................... 316 3.2.1. Obavjetavanje o prevozu i predaja potrebnih Dokumenata ............................. 316 3.2.2. Pakovanje i oznaavanje stvari (priprema poiljke) .......................................... 316 3.2.3. Utovar stvari ............................................................................................... 317 3.2.4. Plaanje naknade za prevoz .......................................................................... 317 3.3. Obaveze primaoca ................................................................................................ 318 3.3.1. Plaanje naknade za prevoz .......................................................................... 318 3.3.2. Istovar stvari ............................................................................................... 319 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 319 4.1. Odgovornost drumskog prevoznika ......................................................................... 319 4.2. Odgovornost poiljaoca ......................................................................................... 322 5. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA .................................................................................. 323 5.1. Prestanak ugovora ................................................................................................ 323 5.2. Zastara potraivanja .............................................................................................. 323 Poglavlje 9 UGOVOR O LICENCI 1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA ................................................................... 327 1.1. Pojam posla ............................................................................................................. 327
18
SADRAJ
1.2. Izvori prava .......................................................................................................... 329 1.3. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 331 2. POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA ............................................................................ 331 2.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 331 2.2. Bitni elementi ugovora ........................................................................................... 332 2.2.1. Subjekti ugovora ......................................................................................... 332 2.2.2. Predmet ugovora ......................................................................................... 332 2.2.3. Cijena ......................................................................................................... 334 2.2.4. Forma ugovora ............................................................................................ 335 3. OBAVEZE STRANAKA ................................................................................................... 336 3.1. Obaveze davaoca licence ....................................................................................... 336 3.1.1. Predaja predmeta licence ............................................................................. 336 3.1.2. Davanje uputstava i objanjenja .................................................................... 336 3.1.3. Garancije za tehnike osobine predmeta licence .............................................. 337 3.1.4. Garancija za pravne osobine prenesenog prava ............................................... 338 3.2. Obaveze primaoca licence ...................................................................................... 338 3.2.1. Iskoritavanje predmeta licence .................................................................... 338 3.2.2. Plaanje naknade ........................................................................................ 339 3.2.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci .................................................. 340 4. ODGOVORNOST STRANAKA ......................................................................................... 340 4.1. Odgovornost davaoca licence ................................................................................. 340 4.2. Odgovornost primaoca licence ................................................................................ 341 5. VRSTE LICENCI I PODLICENCA ..................................................................................... 341 5.1. Podjela licenci ....................................................................................................... 341 5.2. Podlicenca ............................................................................................................ 342 6. PRESTANAK UGOVORA O LICENCI ................................................................................ 343 6.1. Prestanak protekom vremena ................................................................................. 343 6.2. Otkaz ................................................................................................................... 344 6.3. Prestanak subjektiviteta ........................................................................................ 344
Poglavlje 10 UGOVOR O GRAENJU 1. POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA ................................................................................ 347 1.1. Pojam ugovora ..................................................................................................... 347 1.2. Izvori prava .......................................................................................................... 348 2. STRANKE I ZAKLJUIVANJE UGOVORA ......................................................................... 349 2.1. Stranke ................................................................................................................ 349 2.2. Prethodne radnje .................................................................................................. 351 2.2.1. Investicioni program i tehnika dokumentacija ................................................ 351 2.2.2. Odobrenje za graenje ................................................................................. 354 2.2.3. Sredstva za izgradnju ................................................................................... 355 2.3. Izbor saugovaraa ................................................................................................. 355 2.3.1. Pravni reim za izbor saugovaraa ................................................................. 355 2.3.2. Javno nadmetanje ....................................................................................... 356
19
2.3.3. Prikupljanje ponuda ..................................................................................... 357 2.3.4. Neposredna pogodba ................................................................................... 358 2.4. Zakljuivanje ugovora ............................................................................................ 358 3. BITNI ELEMENTI UGOVORA ......................................................................................... 359 3.1. Predmet ............................................................................................................... 359 3.2. Cijena .................................................................................................................. 360 3.2.1. Odreivanje cijene ....................................................................................... 360 3.2.2. Promjena cijene .......................................................................................... 361 3.3. Rok ...................................................................................................................... 363 3.4. Ugovorna kazna .................................................................................................... 364 3.5. Premija izvoaa ................................................................................................... 364 3.6. Garantni rok za kvalitet radova ............................................................................... 365 3.7. Pisana forma ugovora ............................................................................................ 365 4. OBAVEZE INVESTITORA ............................................................................................... 365 4.1. Prethodne obaveze ............................................................................................... 365 4.2. Uvoenje izvoaa u posao .................................................................................... 366 4.3. Graevinski nadzor ................................................................................................ 367 4.4. Plaanje cijene ...................................................................................................... 368 4.4.1. Plaanje prije poetka radova ........................................................................ 368 4.4.2. Plaanje u toku izvoenja radova ................................................................... 369 4.4.3. Plaanje nakon zavretka radova ................................................................... 369 5. OBAVEZE IZVOAA ................................................................................................... 370 5.1. Prethodne obaveze ............................................................................................... 370 5.2. Voenje knjiga o graenju ..................................................................................... 371 5.3. Solidno izvoenje radova ....................................................................................... 372 5.3.1. Pravni karakter obaveze ............................................................................... 372 5.3.2. Pridravanje projektne dokumentacije ........................................................... 372 5.3.3. Upotreba odgovarajueg materijala ............................................................... 373 5.3.4. Rokovi izgradnje .......................................................................................... 374 5.4. Obavjetavanje o viku radova ............................................................................... 374 5.5. Omoguavanje nadzora ......................................................................................... 375 5.6. uvanje gradilita ................................................................................................. 376 5.7. Ureenje gradilita ................................................................................................ 376 6. PREDAJA OBJEKTA ...................................................................................................... 377 6.1. Tehniki pregled i odobrenje za upotrebu ................................................................ 377 6.2. Primopredaja objekta, odnosno radova ................................................................... 379 6.3. Superkolaudacija .................................................................................................. 380 7. ODGOVORNOST UESNIKA U POSLU ............................................................................ 381 7.1. Uopte o odgovornosti uesnika u poslu .................................................................. 381 7.2. Odgovornost projektanta, davaoca miljenja o zemljitu i investitora .......................... 381 7.3. Odgovornost izvoaa ........................................................................................... 382 8. POSEBNE VRSTE POSLA ............................................................................................... 383 8.1. Klju u ruke ....................................................................................................... 383 8.2. Ostale posebne vrste ugovora o graenju ................................................................ 384 9. PRESTANAK UGOVORA ................................................................................................ 385
20
SADRAJ
9.1. Primjena optih pravila .......................................................................................... 385 9.2. Jednostrani raskid ugovora .................................................................................... 386
Poglavlje 11 UGOVOR O OSIGURANJU 1. POJAM I ZNAAJ ......................................................................................................... 389 1.1. Posao osiguranja i njegov ekonomski znaaj ............................................................ 389 1.2. Ugovor o osiguranju .............................................................................................. 394 1.2.1. Izvori prava, posao i ugovor o osiguranju ....................................................... 394 1.2.2. Pravna priroda posla osiguranja .................................................................... 397 1.2.3. Zakljuivanje i oblik ugovora ......................................................................... 399 1.2.4. Polisa osiguranja .......................................................................................... 401 2. ELEMENTI UGOVORA ................................................................................................... 402 2.1. Stranke ................................................................................................................ 402 2.1.1. Lica u ugovoru o osiguranju .......................................................................... 402 2.1.2. Osigurava .................................................................................................. 404 2.1.3. Ugovara osiguranja .................................................................................... 405 2.2. Predmet osiguranja ............................................................................................... 406 2.3. Rizik .................................................................................................................... 407 2.4. Premija ................................................................................................................ 409 2.5. Osigurana suma .................................................................................................... 411 2.6. Trajanje osiguranja ............................................................................................... 413 3. OBAVEZE STRANAKA ................................................................................................... 414 3.1. Obaveze ugovaraa osiguranja ............................................................................... 414 3.1.1. Davanje podataka o riziku ............................................................................. 414 3.1.2. Plaanje premije .......................................................................................... 417 3.1.3. Obavjetenje o osiguranom sluaju i promjeni rizika ........................................ 418 3.1.4. Staranje o osiguranom predmetu .................................................................. 419 3.2. Obaveze osiguravaa ............................................................................................. 420 3.2.1. Plaanje naknade ........................................................................................ 420 3.2.2. Ostale obaveze osiguravaa .......................................................................... 426 4. KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIESTRUKO OSIGURANJE ............................. 427 4.1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu ........................................................................... 427 4.2. Viestruko i dvostruko osiguranje ............................................................................ 428 5. PODJELA OSIGURANJA ................................................................................................ 429 5.1. Kriteriji podjele ..................................................................................................... 429 5.2. Osiguranje imovine ............................................................................................... 430 5.3. Osiguranje lica ...................................................................................................... 432 5.4. Plovidbeno osiguranje ........................................................................................... 434 5.5. Obavezno osiguranje ............................................................................................. 435 6. REOSIGURANJE .......................................................................................................... 437 6.1. Pojam reosiguranja ............................................................................................... 437 6.2. Vrste reosiguranja ................................................................................................. 439
21
7. PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU ......................................................................... 440 7.1. Prestanak ugovora po sili zakona ............................................................................ 440 7.2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom ............................................................... 442
Poglavlje 12 JAVNE NABAVKE 1. POJAM JAVNIH NABAVKI .............................................................................................. 447 2. OSNOVNI CILJEVI JAVNIH NABAVKI ............................................................................. 448 3. PRINCIPI JAVNIH NABAVKI .......................................................................................... 449 4. IZVORI PRAVA ............................................................................................................ 452 5. POSTUPAK PROVOENJA JAVNIH NABAVKI ................................................................... 453 6. KRITERIJI DODJELE UGOVORA .................................................................................... 465 7. ALBENI I REVIZIONI POSTUPCI I PROCEDURE ............................................................. 466
DRUGI DIO VRIJEDNOSNI PAPIRI

Poglavlje 13 ZAJEDNIKI PRAVNI ELEMENTI VRIJEDNOSNIH PAPIRA 1. UOPTE O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ........................................................................... 473 1.1. Pravni izvori .......................................................................................................... 473 1.2. Pojam i osobine .................................................................................................... 475 1.3. Znaaj vrijednosnih papira ..................................................................................... 479 1.4. Bitni elementi (sastojci) vrijednosnih papira ............................................................. 481 2. OSNOVNE TEORIJE O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ........................................................... 482 2.1. Postavljanje problema ........................................................................................... 482 2.2. Teorija kreacije ..................................................................................................... 483 2.3. Teorija emisije ...................................................................................................... 484 2.4. Teorija ugovora ..................................................................................................... 485 3. VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA ..................................................................................... 487 3.1. Kriteriji podjele ..................................................................................................... 487 3.2. Vrijednosni papiri prema sadrini prava ................................................................... 487 3.2.1. Korporacioni papiri ....................................................................................... 487 3.2.2. Stvarnopravni papiri ..................................................................................... 488 3.2.3. Obligacionopravni papiri ............................................................................... 488 3.3. Vrijednosni papiri prema nosiocu prava iz papira ...................................................... 488 3.3.1. Vrijednosni papiri na donosioca ..................................................................... 488 3.3.2. Vrijednosni papiri na ime .............................................................................. 490 3.3.3. Vrijednosni papiri po naredbi ........................................................................ 490
22
SADRAJ
3.4. Vrijednosni papiri prema dospjelosti ........................................................................ 491 3.5. Ostale vrste vrijednosnih papira .............................................................................. 492 4. PRENOS VRIJEDNOSNIH PAPIRA .................................................................................. 494 4.1. Uopte o prenosu vrijednosnih papira ...................................................................... 494 4.2. Cesija .................................................................................................................. 494 4.3. Prenos indosamentom (indosmanom) ..................................................................... 495 4.4. Prenos predajom (tradicijom) ................................................................................. 498 5. PRESTANAK PRAVA IZ VRIJEDNOSNIH PAPIRA ............................................................... 499 5.1. Prestanak prema optim pravilima .......................................................................... 499 5.2. Specijalni naini prestanka prava............................................................................. 499
Poglavlje 14 MJENICA 1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE ........................................................................................ 503 1.1. Pojam mjenice ...................................................................................................... 503 1.2. Ekonomske funkcije mjenice .................................................................................. 504 2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE ................................................................................... 506 2.1. Teorija omisije ...................................................................................................... 506 2.2. Bitni sastojci (elementi) ......................................................................................... 507 2.2.1. Uopte o bitnim elementima mjenice ............................................................. 507 2.2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica ........................................................... 508 2.2.3. Bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca ...................................... 508 2.2.4. Ime trasata ................................................................................................. 509 2.2.5. Ime remitenta ............................................................................................. 510 2.2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) ............................................................... 511 2.2.7. Oznaenje dospjelosti .................................................................................. 511 2.2.8. Mjesto plaanja ........................................................................................... 514 2.2.9. Dan i mjesto izdavanja ................................................................................. 514 2.3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice ....................................................................... 515 2.4. Domicilirana mjenica ............................................................................................. 515 2.5. Nebitni sastojci mjenice (mjenine klauzule) ............................................................ 517 2.5.1. Podatak o broju mjeninog primjerka (duplikatna klauzula) ............................. 517 2.5.2. Oznaka po naredbi .................................................................................... 518 2.5.3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) .................................................... 518 2.5.4. Klauzula o pokriu (revalirajua klauzula) ....................................................... 518 2.5.5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) ................ 519 2.5.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvjetaju) ................................................ 519 2.5.7. Kasatorna klauzula ....................................................................................... 520 2.5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) ............................................... 520 2.5.9. Klauzula bez trokova ili bez protesta ........................................................ 520 2.5.10. Klauzula bez obaveze ili bez regresa ....................................................... 521 2.5.11. Klauzula o kamati ....................................................................................... 521 2.5.12. Oznaka adrese ........................................................................................... 521 3. MJENINE RADNJE ...................................................................................................... 521
23
3.1. Uopte o mjeninim radnjama ................................................................................ 521 3.2. Izdavanje mjenice ................................................................................................. 523 3.3. Prenos mjenice ..................................................................................................... 524 3.3.1. Cesija i indosament ...................................................................................... 524 3.3.2. Puni indosament .......................................................................................... 524 3.3.3. Bjanko indosament ...................................................................................... 525 3.3.4. Prokura indosament ..................................................................................... 526 3.3.5. Zaloni indosament ...................................................................................... 526 3.3.6. Rekta indosament ........................................................................................ 526 3.3.7. Povratni indosament ..................................................................................... 527 3.3.8. Indosament sa klauzulom straha ................................................................... 527 3.4. Prijem mjenice (prihvat, akcept) ............................................................................. 528 3.5. Mjenino jemstvo (aval) ......................................................................................... 531 3.6. Isplata (plaanje) mjenice ...................................................................................... 533 3.7. Regres ................................................................................................................. 535 3.8. Protest ................................................................................................................. 537 3.9. Intervencija .......................................................................................................... 540 3.9.1. Pozivna i spontana intervencija ..................................................................... 540 3.9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate .......................... 541 3.10. Umnoavanje i prepisi mjenice .............................................................................. 543 3.11. Obezbjeenje mjeninog potraivanja (pravo zaloga i pridraja) .............................. 545 4. OSTALE MJENINE RADNJE (MJENINI ZAHTJEVI) ......................................................... 546 4.1. Amortizacija mjenice ............................................................................................. 546 4.2. Mjenine tube i prigovori ...................................................................................... 547 4.3. Neosnovano obogaenje i drugi zahtjevi (zahtjevi graanskopravne prirode) .............. 548 5. VRSTE MJENICE .......................................................................................................... 549 5.1. Kriteriji podjele ..................................................................................................... 549 5.2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica ........................................................................... 549 5.3. Bjanko (blanko) mjenica ........................................................................................ 551 5.4. Poslovna (trgovaka, robna) mjenica ....................................................................... 552 5.5. Finansijska mjenica ............................................................................................... 553 5.6. Cirkulaciona mjenica ............................................................................................. 554 5.7. Komisiona mjenica ................................................................................................ 554 5.8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u vie uloga .............................................. 555 6. ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENINIH PRAVA I OBAVEZA .......................................... 556 6.1. Zastarjelost .......................................................................................................... 556 6.2. Prestanak mjeninih prava i obaveza ....................................................................... 557
Poglavlje 15 EK 1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA I SLINOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM ............................... 561 1.1. Pojam eka ........................................................................................................... 561 1.2. Ekonomska uloga eka .......................................................................................... 563 1.3. Slinosti i razlike sa mjenicom ................................................................................. 564
24
SADRAJ
2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) EKA ............................................................... 565 2.1. Bitni sastojci ......................................................................................................... 565 2.1.1. Uopte o bitnim elementima ......................................................................... 565 2.1.2. Pojedini bitni elementi .................................................................................. 565 2.2. Nebitni sastojci ..................................................................................................... 567 3. EKOVNE RADNJE ....................................................................................................... 567 3.1. Uopte o ekovnim radnjama ................................................................................. 567 3.2. Izdavanje eka ..................................................................................................... 569 3.3. Prenos eka .......................................................................................................... 571 3.3.1. Uopte o prenosu eka ................................................................................. 571 3.3.2. Prenos indosamentom .................................................................................. 571 3.3.3. Prenos eka cesijom ..................................................................................... 573 3.3.4. Prenos eka predajom .................................................................................. 573 3.4. Aval (jemstvo) ...................................................................................................... 573 3.5. Isplata eka .......................................................................................................... 574 3.6. Opozivanje eka .................................................................................................... 576 3.7. Protest ................................................................................................................. 577 3.8. Regres ................................................................................................................. 578 3.9. Umnoavanje eka ................................................................................................ 579 4. OSTALE EKOVNE RADNJE ........................................................................................... 580 4.1. Amortizacija eka .................................................................................................. 580 4.2. Obezbjeenje potraivanja ..................................................................................... 580 4.3. Tube kod eka ..................................................................................................... 580 4.4. Delikti u ekovnom pravu ....................................................................................... 582 5. VRSTE EKOVA ........................................................................................................... 582 5.1. Kriteriji podjele ..................................................................................................... 582 5.2. Osnovne vrste ekova prema namjeni ..................................................................... 584 5.2.1. Isplatni (gotovinski, blagajniki) ek .............................................................. 584 5.2.2. Obraunski (virmanski) ek ........................................................................... 584 5.2.3. Precrtani (barirani) ek ................................................................................. 585 5.2.4. Cirkulacioni (cirkularni) ek............................................................................ 586 5.2.5. Putniki ek ................................................................................................. 587 5.2.6. ek za potroaki kredit ................................................................................ 587 5.2.7. Dokumentovani (dokumentarni) ek .............................................................. 588 6. ZASTARJELOST I PRESTANAK EKOVNOPRAVNOG ODNOSA ........................................... 588 6.1. Zastarjelost .......................................................................................................... 588 6.2. Prestanak ekovnopravnog odnosa ......................................................................... 589
Poglavlje 16 OBVEZNICA 1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE .............................................................................. 593 1.1. Pojam obveznice ................................................................................................... 593 1.2. Pravne karakteristike ............................................................................................. 596 2. KLAUZULE O PRAVIMA IZDAVAOCA I IMAOCA OBVEZNICE ............................................. 598
25
3. EMISIJA OBVEZNICA ................................................................................................... 599 4. VRSTE OBVEZNICA ...................................................................................................... 601
Poglavlje 17 OSTALI VRIJEDNOSNI PAPIRI 1. BLAGAJNIKI ZAPIS .................................................................................................... 609 2. KOMERCIJALNI ZAPIS .................................................................................................. 610 3. TREZORSKI ZAPIS ....................................................................................................... 611 4. CERTIFIKAT O DEPOZITU ............................................................................................. 611 5. ROBNI VRIJEDNOSNI PAPIRI........................................................................................ 612
TREI DIO PRAVO KONKURENCIJE

Poglavlje 18 POJAM PRAVA KONKURENCIJE 1. EKONOMSKI POJAM KONKURENCIJE ............................................................................ 619 2. PRAVNI POJAM KONKURENCIJE ................................................................................... 621 3. PRAVO KONKURENCIJE U PRAVU EVROPSKE UNIJE ........................................................ 622 4. PRETPOSTAVKE PRAVNOG REGULISANJA KONKURENCIJE .............................................. 623 5. IZVORI PRAVA KONKURENCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................... 624 6. PREDMET PRAVA KONKURENCIJE ................................................................................. 628 7. METOD PRAVA KONKURENCIJE .................................................................................... 629
Poglavlje19 INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. POJAM MONOPOLISTIKOG DJELOVANJA ..................................................................... 635 2. ZABRANJENI SPORAZUMI ............................................................................................ 637 2.1. Elementi monopolistikog sporazuma ...................................................................... 639 2.2. Pojedinana i grupna izuzea ................................................................................. 640 2.3. Pravilo de minimis ................................................................................................. 641 3. DOMINANTNI POLOAJ I ZLOUPOTREBA DOMINANTNOG POLOAJA .............................. 643 3.1. Imenovani sluajevi zloupotrebe dominantnog poloaja ............................................ 644 4. KONCENTRACIJE I ZABRANJENE KONCENTRACIJE ......................................................... 646 4.1. Pojam i oblici koncentracije .................................................................................... 646 4.2. Zabranjene koncentracije ...................................................................................... 648 4.3. Prijava koncentracija i odluke Konkurencijskog vijea ............................................... 649
26
SADRAJ
Poglavlje 20 OGRANIAVANJE TRITA I NELOJALNA KONKURENCIJA 1. OGRANIAVANJE TRITA ........................................................................................... 653 2. NELOJALNA KONKURENCIJA ........................................................................................ 654 2.1. Generalna klauzula i menovani sluajevi .................................................................. 656
Poglavlje 21 ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. ORGANI ZA NADZOR I PROCEDURA .............................................................................. 661 2. SISTEM ODGOVORNOSTI ............................................................................................ 663 3. SANKCIJE PREMA AKTIMA ............................................................................................ 664 4. SANKCIJE PREMA LICIMA ............................................................................................. 665 4.1. Imovinskopravne sankcije ...................................................................................... 665 4.2. Krivinopravne sankcije ......................................................................................... 669
LITERATURA ................................................................................................................ 671 KORITENI PROPISI ................................................................................................... 677 O AUTORIMA ............................................................................................................... 683
27
SKRAENICE
AGZ
Austrijski Opti graanski zakonik od 1811, ukljuujui Novele od 1914, 1915, 1916.god. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine Njemaki Graanski zakonik (Burgerliches Gesetzbuch) od 1898.god. Beka konvencija Ujedinjenih naroda o meunarodnoj prodaji robe od 1980.godine Francuski Graanski zakonik (Code civile) od 1804.god. Opti referentni okvir (Common Frame of Reference) Meunarodna konvencija o prevozu robe eljeznicama od 1890. godine
AJN BGB BK
CC CFR CIM ili Bernska konvencija CMR konvencija
Konvencija o ugovoru za meunarodni prevoz robe drumom (Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road) od 1956. godine Konvencija o meunarodnom prevozu eljeznicom (Convention concerning International Carriage by Rail) od 1980.godine lan
COTIF
l.
29
FBL
pediterski konosman za kombinovani transport (negotiable FIATA Multimodal Transport Bill of Lading) pediterska potvrda (Forwarders Certicate of Receipt) pediterska transportna potvrda (Forwarders Certicate of Transport) Svjetska organizacija peditera (International Federation of Freight Forwarders Associations) Meunarodna federacija savjetodavnih inenjera (International Federation of Consulting Engineers) Haaki sporazum o meunarodnoj registraciji industrijskog dizajna usvojen u enevi 02.07.1999. godine Njemaki Trgovaki zakonik (Handelsgesetzbuch) od 1897. godine Meunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development) Meunarodne transportne klauzule (International Commercial Terms), od 1936, revizije 1953, 1967,1976,1980,1990, 2000 i 2010. god. Jednoobrazna pravila o ugovoru o meunarodnom prevozu robe eljeznicama, COTIF - Dodatak B (Uniform Rules Concerning the Contract of International Carriage of Goods by Rail, CIM - Appendix B to the Convention) od 1980. godine Krivini zakon BiH (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10) Krivini zakon Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11) latinski Organisme de Liaison des Industries Mtalliques Europennes Opte uzanse za promet robom (Slubeni list FNRJ, br. 15/54) Konvencija Pariske unije za zatitu industrijske svojine Engleski Zakon o kupoprodaji robe (Sale of Goods Act) od 1893.godine
FCR FCT FIATA
FIDIC
Haaki sporazum HGB IBRD
INCOTERMS
JP-CIM
KZ BiH
KZ FBiH
lat. ORGALIME OU (Uzanse) Pariska konvencija SGA
30
SKRAENICE
st. ZO
stav vicarski Zakon o obligacijama (Obligationenrecht) od 1911., novele 1936. godine Carinska konvenciija o meunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Transport International par la Route) od 1959. godine Ameriki Jednoobrazni trgovaki zakonik (Uniform Commercial Code) od 1958.godine Ugovor o funkcioniranju EU (Treaty on the Functioning of the European Union) Posebne uzanse u graevinarstvu (Slubeni list SFRJ 18/77) Uredba o vrsti, sadraju, oznaavanju i uvanju, kontroli i nostrikaciji investiciono-tehnike dokumentacije (Slubene novine Federacije BiH, 33/10) Uredba o kontroli koncentracija (COUNCIL REGULATION (EEC) No 4064/89 of 21 December 1989 on the control of concentrations between undertakings i COUNCIL REGULATION (EC) No 139/2004 of 20 January 2004 on the control of concentrations between undertakings (the EC Merger Regulation)) Uredba o ureenju gradilita, obaveznoj dokumentaciji na gradilitu i uesnicima u graenju (Slubene novine Federacije BiH, 48/09, 75/09, 93/12) uzansa Zakon o eku (Slubene novine FBiH br. 32/00) Zakon o drutvima za osiguranje u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 24/05) Zakon o nansijskom poslovanju (Slubene novine FBiH, br. 2/95, 13/00 i 29/00) Zakon o industrijskom dizajnu (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10) Zakon o javnim nabavkama (Slubeni glasnik BiH, br. 49/04,19/05, 52/05, 92/05, 94/05, 8/06 , 24/06, 70/06, 12/09, 60/10)
TIR konvencija
UCC
UFEU
UG UITD
UKK
UUG
uz. Z ZDOPO
ZFP
ZID ZJN
31
ZK ZKC ZM ZNT
Zakon o konkurenciji (Slubeni glasnik BiH br. 48/05, 76/07 i 80/09) Zakon o kontroli cijena (Slubene novine FBiH 2/95 i 70/08) Zakon o mjenici (Slubene novine FBiH br. 32/00 i 28/03) Zakon o nadzoru nad tritem u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH br. 45/04, 102/09) Zakon o osiguranju imovine i osoba (Slubeni list FBiH 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98) Zakon o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 - preuzet Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93, 13/94 i Slubene novine FBiH, br. 29/03 i 42/11) Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (Slubene novine FBiH 24/05). Zakon o zatiti potroaa u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH br.25/06) Zakon o patentu (Slubeni glasnik BiH, 53/10) Zakon o privrednim drutvima Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10), Zakon o prostornom planiranju i koritenju zemljita na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10, 45/10) Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 22/05) Zakon o standardizaciji (Slubeni glasnik BiH, br. 19/01) Zakona o sigurnosti eljeznikog prometa (Slubeni list RBiH, br. 33/95) Zakon o trinoj inspekciji (Sl.novine FBiH 2/95) Zakon o tritu vrijednosnih papira (Slubene novine FBiH br. 85/08 i 109/12)
ZOIO
ZOO
ZOOMV
ZOZP ZP
ZPD
ZPPKZ
ZPPO
ZS ZSP ZTI ZTVP
32
SKRAENICE
ZUPS
Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju BiH (Slubeni glasnik SFRJ br.2/74, 17/90 (osim lana 67), Slubeni glasnik Republike Bosne i Hercegovine br.2/92, 13/94) Zakon o unutranjoj trgovini FBiH (Slubene novine FBiH, br. 40/10) Zakon o vanparninom postupku (Slubene novine FBiH broj 2/98, 39/04 i 73/05) Zakon o visini stope zatezne kamate (Slubene novine FBiH br. 27/98 i 51/01) Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (Slubene novine FBiH br. 56/04, 68/04 i 29/05) Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (Slubene novine FBiH, 2/95) Zakon o zatiti potroaa u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH 25/06) Zakon o zatiti topograje integriranog kruga (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10) Zakon o igu (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10)
ZUT ZVP
ZVSZK
ZVSZKND
ZVTP ZZP
ZZTIK
33
Prvi dio
UGOVORI
Conctractus contrahentibus lex esto. Ugovor neka bude ugovornim strankama zakon. (Papinianus)
Poglavlje 1.
UGOVOR O PRODAJI
Poglavlje 2.
UGOVOR O TRGOVINSKOM POSREDOVANJU (MEETARENJE)

Poglavlje 3.
UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

Poglavlje 4.
UGOVOR O KOMISIONU
Poglavlje 5.
UGOVOR O USKLADITENJU
Poglavlje 6.
UGOVOR O PEDICIJI (OTPREMANJU)

Poglavlje 7.
UGOVOR O PREVOZU STVARI ELJEZNICOM

Poglavlje 8.
UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)

Poglavlje 9.
UGOVOR O LICENCI
Poglavlje 10.
UGOVOR O GRAENJU
Poglavlje 11.
UGOVOR O OSIGURANJU
Poglavlje 12.
JAVNE NABAVKE
Poglavlje
UGOVOR O PRODAJI
1. POJAM I OSOBINE UGOVORA O PRODAJI 2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA 3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 5. OBAVEZE PRODAVCA 6. OBAVEZE KUPCA 7. PRIGOVORI 8. ODGOVORNOST PRODAVCA 9. ODGOVORNOST KUPCA
Emptio consensu peragitur. Kupoprodaja nastaje saglasnou volja. (Paulus)
UGOVOR O PRODAJI
1. POJAM I OSOBINE UGOVORA O PRODAJI
1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji
konomski posmatrano, prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R - N - N1 - R1. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Pravno, prodaja predstavlja posao kojim se normativno ureuje i pod zatitu drave stavlja razmjena robe za novac. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. Iako ugovor predstavlja kimu posla prodaje, on je ipak ui pravni institut. U privrednom ivotu, na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori, koji se najee tiu transporta i plaanja. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju.
Pravno, prodaja predstavlja posao kojim se normativno ureuje i pod zatitu drave stavlja razmjena robe za novac.
1.2. Denica ugovora i njegove vrste

Legislativna denicija sadrana je u Zakonu o obligacionim odnosima (l. 454 ZOO)1. Prema njemu ugovorom o prodaji oba-
Zakon o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89; Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93, 13/94 i Slubene novine FBiH, br. 29/03 i 42/11), u daljem tekstu: ZOO.
POGLAVLJE 1.
39
Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih - prodavalac obavezuje da odreenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporui drugoj strani - kupcu - i da mu prenese najjae svojinsko pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odreenu sumu novca i da mu prenese najjae svojinsko pravo na njoj.
vezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasnitva, a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu.2 Teoretski posmatrano, ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih - prodavalac - obavezuje da odreenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporui drugoj strani - kupcu - i da mu prenese najjae svojinsko pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odreenu sumu novca i da mu prenese najjae svojinsko pravo na njoj. Ako su stranke u ugovoru nosioci razliitih vrsta svojine (dravna, privatna itd.), svako od njih se u toku prenosa transformie u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Razliitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obiljeja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja graanskog, poslovnog i meunarodnog poslovnog prava. Subjekti graanske prodaje su domaa i strana zika i pravna lica graanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Graanska prodaja se stoga zakljuuje sporadino i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni naini poslovanja doveli su kod prodaje graanskog karaktera do toga da se sve vie razvijaju i neki novi naini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to koritenjem interneta, web oglaavanja i slino. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaanja, i to putem elektronskog novca a uz koritenje elektronskog potpisa.3 Neovisno od ove pravne discipline, u meunarodnom pravnom i ekonomskom saobraaju, ve su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi.
2 3
Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draki, Mladen (1987) Meunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu, Beograd: Exportpress i Institut drutvenih nauka, str. 5. Poblie vidjeti: Zakon o zatiti potroaa u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH br.25/06); Zakon o elektronskom potpisu (Slubeni glasnik BiH 91/06); Zakon o elektronskom poslovnom i pravnom prometu (Slubeni glasnik BiH 88/07); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a.
40
UGOVOR O PRODAJI
Teite regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja graansku prodaju. No, ogranienja monistike koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi itav sistem izuzetaka od optih rjeenja. Time se ovaj akt pribliava drugim velikim kodikacijama koje su izgraene na istim principima (vajcarskom i talijanskom, naroito).4 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zakljuen izmeu navedenih subjekata bio posao domaeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zakljuen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora dolo na podruju Bosne i Hercegovine. Poslovnopravna prodaja se zakljuuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka panja posveena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava moe biti samo pokretna stvar, a samo izuzetno nepokretna. Treba istai da se ova vrsta ugovora zakljuuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvrila dalja prodaja kupljenih stvari u preraenom ili nepreraenom stanju. Razmatrano obiljeje znaajno utie na pojedina pravnotehnika rjeenja, naroito u oblasti popravljanja teta izazvanih neizvrenjem ili neurednim izvrenjem ugovora. Prema pravnotehnikim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u vie posebnih poslova. Najei i najvaniji su: ksna prodaja, specikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obronim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasikuju i prema uticaju koji na sadraj posla i odnose stranaka vre upotrijebljene transportne klauzule.5
Vidjeti l. 212 (vaenje trgovakih obiaja u pogledu cijene) i l. 215 (posljedice docnje sa plaanjem cijene) vajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti l. 1536 italijanskog Graanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovake prodaje reguliu se u trgovakim zakonicima. To je sluaj u francuskom i njemakom pravu. Vidjeti Starovi, Borivoje (1977) Meunarodna CIF i FOB kupoprodaja, Beograd: Institut za uporedno pravo.
POGLAVLJE 1.
41
1.3. Osobine ugovora

Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije odreena sporazumom stranaka (l. 462, st. 2 ZOO). Komutativnost oznaava da su u pravnom poslu u momentu njegovog zakljuenja poznate meusobne inidbe stranaka. No, treba imati u vidu da se ova osobina jae ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zakljuuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u naelu, postie u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Nae pravo ne poznaje dokaznu formu (ad probationem).
1.4. Dejstvo ugovora

Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi.
Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji moe, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti razliiti za generike i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mjeovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na injenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specina rjeenja koja ih pribliavaju pravima tradicione grupe.
2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA
2.1. Postupak zakljuivanja ugovora
Istorijski posmatrano, veina optih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rjeenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To vai i za pravila o zakljuivanju
42
UGOVOR O PRODAJI
ugovora.6 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje vae za ovu materiju (l. 26 - 73 ZOO) primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridravati pri zakljuenju ugovora o prodaji sadrani su u Osnovnim naelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naroito: autonomija volje stranaka (l. 10), savjesno i poteno postupanje (l. 12) i zabrana stvaranja i iskoritavanja monopolskog poloaja (l. 14). Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zakljuivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograniava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zatieni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proirivanja postupka zakljuivanja posla (l. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedee etape: eventualne faze, nune faze, perfekciju ugovora7 i intervenciju drave u domenu nastanka pojedinih ugovora.8
Preliminarni kontakti su jednostrane faktike, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili trai informacije radi donoenja odluke o otpoinjanju pregovora. Pregovori dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraenim ciljem da se otpone proces utvrivanja namjere uesnika u pogledu budueg ugovora. Pismeno ksirana saglasnost strana do koje se doe u toku pregovora, a koja se tie pojedinih dijelova ugovora - punktacija. Pripremni ugovor projekat ugovora do koga se dolo pregovorima.
U eventualne faze zakljuivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktike, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili trai informacije radi donoenja odluke o otpoinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraenim ciljem da se otpone proces utvrivanja namjere uesnika u pogledu budueg ugovora. Pismeno ksirana saglasnost strana do koje se doe u toku pregovora, a koja se tie pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Zavrnu, treu etapu, ini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se dolo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upuivanje vrste ponude. Nune faze zakljuivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su sloene i meusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (l. 41 ZOO).
6 7 8
Vidjeti hake Jednoobrazne zakone; dio II Beke konvencije UN o meunarodnoj prodaji robe (BK); Opte uzanse za promet robom. Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monograje Draki, Mladena (1986) Zakljuivanje ugovora o prodaji, II izdanje, Beograd: CRS, str. 16 - 21. Ova faza predstavlja pravilo kod meunarodnih prodaja.
POGLAVLJE 1.
43
Ponuda je jednostrani graansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega.
Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani graansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda oznaenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi moe biti izriito iskljuena. Iskljuenje je mogue i na osnovu okolnosti posla (l. 36 ZOO). Poto ponuda u naelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod sloenijih ugovora i kod ugovora vee vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izraenog tendera. Tender izrauje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponueni u pravnom znaenju rijei. Tender predstavlja veoma detaljno sainjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadrani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponaanje ponuenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuenog sa ponudom. Uzansa 349 navodi neke primjere zakljuivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj raun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se moe raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; proputanje kupca da robu predatu na ogled, na probu, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li eli ili ne eli zakljuenje ugovora. Pod uslovima predvienim u Zakonu o obligacionim odnosima (l. 42) ugovor o prodaji moe biti zakljuen i utnjom. Poto utnja predstavlja potpuno pasivno dranje ponuenog, ona se moe smatrati prihvatom samo ako postoje sljedee pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuenog i to u pogledu odreene, a ne bilo koje robe, i proputanje ponuenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja odreuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile
Tender predstavlja veoma detaljno sainjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadrani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene.
Opte uzanse za promet robom (Slubeni list FNRJ, br. 15/54), dalje: OU.
44
UGOVOR O PRODAJI
Prihvat je izjava ili ponaanje ponuenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuenog sa ponudom.
odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje vae meu odsutnim (za mjesto zakljuenja) i meu prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora moe predstavljati etapu njegovog zakljuenja u tri sluaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Trei sluaj regulisan je l. 69, st. 3 ZOO koji kae: Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu to drugo, ugovor je zakljuen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadrini, a za ugovarae je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predvienu formu. Forma moe biti zadovoljena zajednikim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta identinog sadraja.10 Pravnu kvalikaciju pisane forme ugovora o prodaji vano je uvijek izvriti zato to se za nju veu znaajne pravne posljedice u pogledu posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i naina kasnijih izmjena i dopuna ugovora.11
Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja odreuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka.
2.2. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora

2.2.1. Standardni ugovori
Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najei predmet su pokretne stvari odreene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rjeenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i optih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve uesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se odreuju u mjeri u kojoj je to mogue. Najee se posebno sporazumijeva o koliini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene.
10 11
Vidjeti Perovi, Slobodan (1964) Formalni ugovori graanskog prava, Beograd: Savez udruenja pravnika Jugoslavije, str. 62 - 63 i Draki, M. (1986), op. cit., str. 295 - 296. l. 67 i 71 ZOO naroito.
POGLAVLJE 1.
45
Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu problematiku formularnog prava.12 Ovdje je potrebno posebnu panju skrenuti na reim optih uslova poslovanja (l. 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskoritavanja monopolskog ili dominantnog poloaja na tritu.13
2.2.2. Zakljunica
Zakljunica je pismena potvrda o usmeno zakljuenom ugovoru.
Zakljunica je pismena potvrda o usmeno zakljuenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrenom i odtampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Poto zakljunica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovaan i kada zakljunica nije izdata, odnosno potpisana. Zakljunici moe biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadraj zakljunice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni odreeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri e nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zakljunici. Zakljunice veoma esto sadre izvode iz optih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke ukljuuju u svoj ugovor. Sve to se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadraj zakljunice u svemu mora odgovarati usmeno zakljuenom ugovoru (uz. 16). Svaka stranka moe od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zakljunice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zakljunica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je sainila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zakljunice potpis sa zahtjevom da joj vrati jedan primjerak poto ga potpie. Opte uzanse su za vraanje potpisane zakljunice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana nee da potpie ili vrati zakljunicu, spor e se najprije rjeavati mirnim putem, razgovorom stranaka. Ukoliko
12 13
Vilus, Jelena (1976) Opti uslovi formularnih ugovora, Beograd: Institut za uporedno pravo. Vidjeti dio Pravo konkurencije.
46
UGOVOR O PRODAJI
on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zakljunicu moe tubom traiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadraj. Sud u parninom postupku, dakle uz izjanjavanje druge strane, rjeava spor. Ako usvoji tubene zahtjeve donijee deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zakljuen i ta je njegov sadraj. Ovakva presuda, u svim sluajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zakljunicu moe od druge strane traiti naknadu tete koju je pretrpjela zato to nije imala zakljunicu.
2.2.3. Porudbina
Porudbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razliitim poloajem i funkcijama u postupku zakljuivanja i dokazivanja ugovora.
Porudbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razliitim poloajem i funkcijama u postupku zakljuivanja i dokazivanja ugovora. Te injenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalikaciju. Porudbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izraava ozbiljnu namjeru da zakljui odreeni, u dokumentu denisani ugovor. Ako kupac alje porudbinu na osnovu ve primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor ve sklopljen, porudbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.
2.2.4. Elektronsko zakljuivanje ugovora

Ugovorno pravo koje je tradicionalno vezano za ugovore u pisanoj formi materijalizovane na papiru i lino potpisane od ugovornih strana, krajem 20-tog stoljea stavljeno je pred novi izazov. To je izazov ugovaranja u novoj digitalnoj sferi razmjenom elektronskih poruka posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija. Iz toga proizilazi da su osnovna pitanja u poslovanju preko web stranice (Interneta), odnosno primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija, kako sainiti ugovor tj. prije svega kako dati ponudu i sa kojim elementima, kako izvriti identikaciju ponudioca i potvrditi vjerodostojnost potpisanog elektronskog zapisa u sluaju spora.
POGLAVLJE 1.
47
Tehnika zakljuivanja elektronskog ugovora postaje specina naroito zbog medija u kojem se elektronski ugovor manifestuje (pojava Interneta), naina pregovaranja kao i u upotrebi hardverskih i softverskih sredstava koji se koriste kod izjavljivanja volje za sklapanje ugovora (elektronske poruke, elektronski potpisi, elektronski peati pravnih lica). Ono to je specino za elektronsko zakljuivanje ugovora i u emu lei njegova najvea opasnost nije tumaenje volje stranaka, ve pitanje materijalizacije njihovih izjava volje u elektronskom obliku: objavljivanje elektronskog dokumenta na web stranici, autentikacija poruke i identikacija poiljaoca kod elektronskih poruka poslatih elektronskom potom (otvoreni sistemi) ili na neki drugi nain koji su stranke dogovorile za slanje i primanje elektronskih poruka (zatvoreni sistemi). Dodatni problem je odreivanje mjerodavnog prava koje e se primjenjivati na predmetni ugovorni odnos. Naime, u tradicionalnom nainu poslovanja izmeu privrednih drutava, najee se radilo o poslovnim odnosima uspostavljenim na lokalnom nivou, te nije ni bilo dileme koji propis e se primjeniti; u principu se uvijek primjenjivao domai propis. Meutim, kod prodaje putem Interneta, s obzirom da ne postoje granice u trenutku kontaktiranja i naruivanja odreene robe ili usluge, uvijek ostaje otvoreno pitanje koji propis primjeniti na konkretan sluaj. Izbor ovog prava posebno moe oteati i injenica da jedna ugovorna strana moe imati sjedite u jednoj zemlji, prezentaciju na web stranicu izvriti u drugoj zemlji, primiti robu iz tree zemlje, a plaanje se vri u etvrtoj zemlji. Ukoliko mjerodavno pravo nije navedeno u samoj ponudi, prilikom eventualnog spora povodom ugovora, nastalog na ovaj nain, kao prethodna pitanja e se otvoriti sukob zakona i jurisdikcija koja se rjeavaju pravilima meunarodnog privatnog prava. U tim sluajevima sudovi i drugi organi primjenjujui pravila meunarodnog privatnog prava odreuju mjerodavno pravo pomou supsidijarnih taaka vezivanja koje su predviene u kolizionim normama zemlje suda14. Razumije se da elektronska ponuda mora sadravati opte bitne elemente svake ponude u skladu sa ZOO. No, medij kojim se po-
14
Mjesto najtjenje povezanosti sa predmetnim ugovorom uz primjenu principa domicila nosioca karakteristine obaveze.
48
UGOVOR O PRODAJI
nuda daje zahtijeva da se u njoj na jasan nain odredi i niz drugih momenata. Najvaniji su: a) distinkcija izmeu ponude i poziva na davanje ponuda; b) klauzula o optim uslovima poslovanja; c) klauzula o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti za odreene sluajeve; d) mjerodavno pravo; e) nain zakljuenja ugovora; f) isporuka ili nain izvrenja ugovorne obveze; g) cijena, valuta i nain plaanja; h) geografska ogranienja. Metod i procedura za prihvat ponude, vaenje i uslovi ponude su obavezni dio elektronske ponude. Razliiti stavovi nacionalnih prava o tome kada je ponuda primljena, svojstava Interneta kao medija i sredstava (hardver i softver) putem kojih se ponuda alje, zahtijevaju da ponuda uinjena elektronski obavezno sadri i podatak o tome kada se smatra da je ugovor zakljuen. Klauzula o nainu zakljuenja ugovora po pravilu odreuje da sve narudbe moraju biti date u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici (formularni ugovor). Dalje se utvruje da prihvat ne obavezuje kompaniju dok ga ona ne primi. Napokon, elektronske ponude sadre i objanjenja same procedure davanja prihvata (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu ).15 Kada kompanija primi prihvat u ponudom naloenoj standardizovanoj formi sa web stranice, notikacija o tome e biti elektronski poslana licu koje je odaslalo prihvat, odnosno narudbenicu. U elektronskom poslovanju ponudilac u ponudi odreuje nain davanja prihvata i on je obavezan za ponuenog. Ponudilac odreuje nain za davanje prihvata, tj. odreuje softversku aplikaciju preko koje se daje prihvat (npr. dupli klik na kvadrati na kojem pie da se prihvataju uslovi iz ponude i da ste u potpunosti saglasni sa elementima ponude ili prosto davanjem naloga za plaanje to predstavlja prihvat konkludentnim radnjama). Davanje
15
Vidjeti opirnije: Simmons i Simmons (2002) Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press, str. 6-26.
POGLAVLJE 1.
49
prihvata konkludentnim radnjama nije rijetkost u elektronskom poslovanju. Tehnoloka revolucija je ovu mogunost uinila specinom i ona se najee pojavljuje u obliku kupevog davanja naloga za plaanje preko web stranice prodavca. Takav nalog za plaanje se ima smatrati prihvatom. Dejstvo urednog prihvata je nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvojena je teorija prijema. Ugovor se smatra zakljuenim kad elektronska poruka koja predstavlja prihvat ue u informacioni sistem ponudica.16 Ako nije dogovoreno drugaije, smatra se da je slanje elektronske poruke izvreno iz mjesta gdje poiljalac ima svoje sjedite, odnosno prebivalite u vrijeme slanja elektronske poruke. Analogno tome, postoji i pretpostavka da je poruka primljena u mjestu gdje primalac ima sjedite ili prebivalite u vrijeme prijema poruke.17 U skladu sa prethodnim stavom rijeeno je i pitanje mjesta slanja i prijema elektronskih poruka u sluaju da poiljalac ili primalac nemaju stalno prebivalite. Tada je, pravno posmatrano, elektronska poruka poslana iz mjesta u kome poiljalac ima boravite u vrijeme slanja poruke. Smatra se da je elektronska poruka primljena u mjestu u kome primalac ima boravite u trenutku prijema poruke.18 Ne bude li dogovoreno drugaije, vrijeme prijema elektronske poruke je vrijeme kada elektronska poruka ue u informacioni sistem primaoca. Ako je primalac odredio informacioni sistem za svrhu primanja elektronskih poruka, poruka je primljena u trenutku u kome elektronska poruka ue u posebno odreeni informacioni sistem. Ukoliko je elektronska poruka poslana na informacioni sistem koji se razlikuje od odreenog informacionog sistema, smatra se primljenom kada primalac elektronske poruke otvori poruku. Pretpostavka je da elektronska poruka dolazi od poiljaoca ako je poslana od strane poiljaoca, ili poslana od strane osobe koju ovlasti poiljalac.
16 17 18
Vidjeti opirnije: Edwards, Lillian (2004) The New Legal Framework for E-Commerce in Europe, Hart Publishing, kao i Simmons i Simmons (2002) op. cit., str. 54. Ibid., str. 56. Ibid., str. 56.
50
UGOVOR O PRODAJI
Slanje elektronske poruke je izvreno kada ona ue u informacioni sistem koji je van kontrole poiljaoca, odnosno osobe koja je poslala elektronsku poruku u ime poiljaoca. Drukije moe biti ugovoreno. Izloena osnovna pravila su dalje precizirana kako bi se pravna rjeenja prilagodila mogunostima informaciono-komunikacionih tehnologija. Tako e se pretpostaviti da elektronska poruka dolazi od poiljaoca i onda ako je poruka poslana od strane informacionog sistema kojeg je programirao sam poiljalac, odnosno koji je programiran nalogom poiljaoca da djeluje automatski, ili ako je primalac utvrdio porijeklo poruke primjenom postupka ili tehnologije koja je unaprijed dogovorena izmeu poiljaoca i primaoca. Od ovih pravila postoje izuzeci. Oni se odnose na sljedee situacije: a) kada je primatelj primio obavijest od poiljaoca da elektronska poruka ne potjee od poiljaoca i imao razumno vrijeme da djeluje u skladu sa tim; b) ako je primatelj znao ili je, postupajui sa panjom koja se u prometu zahtijeva, mogao znati da elektronska poruka ne potjee od poiljaoca, ili nije koristio dogovorenu tehnologiju ili postupke. Primalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da djeluje na osnovu te pretpostavke. Izuzetak postoji ako je primatelj, postupajui sa panjom koja se u prometu zahtijeva, znao ili mogao znati da se radi o ponovljenoj poruci. Smatra se da elektronska poruka ije je vaenje uslovljeno prijemom potvrde nije primljena dok poiljalac od primaoca ne dobije traenu potvrdu o prijemu. Ukoliko poiljalac nije sa primaocem dogovorio odreeni oblik potvrde prijema elektronske poruke, potvrda se moe dati na bilo koji nain, ukljuujui i radnje koje su dovoljne da ukau poiljaocu da je elektronska poruka primljena. Kada poiljalac dobije primaoevu potvrdu prijema, pretpostavlja se da je primalac primio odnosnu elektronsku poruku. Ova pretpostavka ne podrazumijeva da poslana elektronska poruka odgovara primljenoj elektronskoj poruci.19
19
Opirnije: Walden, Ian i Hornie, Julia (2000) E -Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, str. 96-123.
POGLAVLJE 1.
51
Poiljalac, u svakom sluaju, ima pravo da od primaoca u razumnom roku zatrai potvrdu o prijemu poruke. Ako primalac u razumnom roku ne poalje potvrdu prijema, smatrae se da elektronska poruka nikada nije ni bila poslana. Cilj ovih rjeenja je otklanjanje nesigurnosti i straha od automatizovanog slanja poruka kod kojeg ponekad i bez krivice moe doi do ponavljanja poruka i do obavezivanja neeljenim ugovorima. Zakljuivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija ukljuuje procese pretraivanja (npr. pretraivanje web stranice ponudioca),20 davanja ponude odnosno prihvata, autorizaciju plaanja i samo plaanje kao nain prihvata konkludentnim radnjama.21 Kupac pristupa web stranici prodavaoca, pretrauje podatke o proizvodima i uslugama i priprema narudbu koja mora biti u standardizovanoj formi sa web stranice (formularni ugovor). Nakon toga daje narudbe, koja zavisno od formulacije na web stranici prodavca moe dati u obliku ponude ili prihvata (u zavisnosti da li je data ponuda ili je uinjen poziv da se daju ponude). Softver instaliran na web stranici prodavca prima informaciju o narudbi, ukljuujui opis proizvoda ili usluga i ukupnu cijenu, prevoz i isporuku. Kad prodavac primi prihvat u propisanoj standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici, obavjetenje o primljenoj narudbi (notikacija) e biti poslana elektronski poiljaocu prihvata odnosno poiljaocu narudbenice, i dati instrukciju plaanja.
2.2.5. Identikacija i autentikacija u elektronskim ugovorima

S obzirom da se u tradicionalnom okruenju transakcije obavljaju direktno, licem u lice, uesnici koji su ukljueni u transakciju mogu identitet drugog partnera vericirati na razliite naine (na primjer, putem line karte, vozake dozvole, putne isprave, i sl.)22. Samim tim sigurnost se podrazumijeva.
20 21 22
Vidjeti opirnije: Armstrong, C.J. (1999) Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing. Vidjeti opirnije: Department of Trade and Industry (2002) A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive) Regulations. Vidjeti opirnije: Angelov, S. i Grefen, P. (2003) B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands.
52
UGOVOR O PRODAJI
U elektronskom poslovanju, jo uvijek se moraju izvravati tradicionalni zadaci, ali se oni moraju raditi na drugaiji nain23. Elektronsko okruenje zahtjeva isti nivo sigurnosti, ali podrazumijeva neke drugaije tehnike. S obzirom da je Internet otvorena javna mrea dostupna svima, uvijek postoji mogunost da neko neovlaeno prati komunikaciju korisnika i to kasnije zloupotrijebi.24 Jedan od najvanijih problema elektronskog poslovanja odnosi se na identikaciju potpisnika i autentikaciju, tj. potvrivanje vjerodostojnosti potpisanog elektronskog zapisa u sluaju spora. Elektronsko okruenje zahtijeva isti nivo sigurnosti, ali trai drugaije tehnike. Zbog toga se u cilju ozbiljne primjene elektronskog zakljuivanja ugovora u savremenom poslovanju mora primjeniti mehanizam koji e osigurati: a) zatitu tajnosti informacija (spreavanje otkrivanja njihovog sadraja);25 b) integritet informacija (spreavanje neovlaene izmjene informacija);26 i c) autentinost informacija (denisanje i provjera identiteta poiljaoca).27 Najrasprostranjeniji mehanizam kojim se ostvaruje identikacija i autentikacija u elektronskim ugovorima je elektronski potpis. Pojam elektronskog potpisa je generiki pojam koji u sebi obuhvata razliite naine na koji se elektronski dokument moe potpisati. Pojam obuhvata: otipkano neije ime na kraju elektronskog pisma; ocrtavanje neije e-mail adrese na vrhu elektronskog pisma; neiji kompjuterom skenirani potpis; elektronski potpis koji u sebi ukljuuje postupak enkripcije i digitalnog certikata i biometriki potpis - identikaciju koja se sastoji u sposobnosti kompjutera odnosno kompjuterskog sistema da prepoznaje DNK, onu mrenjau ili drugu linu osobinu potpisnika.
Pojam elektronskog potpisa je generiki pojam koji u sebi obuhvata razliite naine na koji se elektronski dokument moe potpisati.
23 24 25 26 27
Vidjeti opirnije: David B., Canton i John, E. (2002) Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education. Vidjeti opirnije: David B., Canton i John, E. (2002) op. cit. Vidjeti opirnije: Angelov, S. i Grefen, P. (2003) op. cit. Ibid. Ibid.
POGLAVLJE 1.
53
Trenutno, pojam elektronski potpis se najee koristi za oznaavanje elektronskog potpisa koji u sebi ukljuuje postupak enkripcije i digitalnog certikata.28 Svrha elektronskog potpisa je da potvrdi autentinost sadraja poruke (dokaz da poruka nije promjenjena na putu od poiljaoca do primaoca), kao i da osigura garantovanje identiteta poiljaoca poruke.29 Osnovu elektronskog potpisa ini sadraj same poruke. Poiljalac primjenom odreenih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne duine stvara zapis ksne duine (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadraj poruke. To praktino znai da svaka promjena u sadraju poruke dovodi do promjene potpisa. Ovako dobijen zapis on dalje ifruje svojim tajnim kljuem i tako formira elektronski potpis koje se alje zajedno sa porukom i koji ini jednu cjelinu. U virtualnom je svijetu elektronski potpis sredstvo za identikaciju ugovornih strana i autentikaciju, tj. nepromijenjenost sadraja poruke koja je poslana elektronskim putem. Tehnika, tehnoloka i proceduralna sloenost davanja, autentikacije i verikacije elektronskog potpisa postala je tolika da je dovela do niza posrednika u izraivanju ovoga pravnog ina. Potpis, bivi privatno-pravni akt uesnika u transakciji, sada je podvrgnut veoma snanoj intervenciji dravne sfere u administrativnom pravu.
3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

3.1. Pojam i vrste
Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog denisanog tipa pravnog posla, bilo specian sadraj i karakteristike koji odgovaraju zajednikoj namjeri stranaka.
Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog denisanog tipa pravnog posla, bilo specian sadraj i karakteristike koji odgovaraju zajednikoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanaene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske sutine - po prirodi posla. Mi emo se za-
28 29
Opirnije: Armstrong, C.J. (1999) op. cit., str 77-92. Vidjeti opirnije: Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission Electronic Commerce Team, www.internetpolicy.net
54
UGOVOR O PRODAJI
drati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u naem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Koliina i cijena imaju ovo svojstvo pod odreenim uslovima.
3.2. Predmet
Karakteristian predmet trgovake prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i vrijednosni papiri. Posebni pravni reimi predvieni su za prodaju energija. Prodaja vrijednosnih papira vri se prema pravilima predvienim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju reimi mjeninog i akcijskog (dioniarskog) prava. Zbog toga emo se u daljim izlaganjima zadrati samo na stvari kao predmetu prodaje.
3.2.1. Stvar kao predmet prodaje

Ogranieni dio prirode koji se moe staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljae i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktiki i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu znaajno da utiu na pojedina pravna rjeenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet moe biti neogranien ili ogranien. Ogranienja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ogranienja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadlenih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni reim vai i za zabranu prometa. Ogranienja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru viu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih injenica (l. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje moe biti propala, postojea i budua stvar. Shodno lanu 459 ZOO Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u asu njegovog zakljuenja stvar o kojoj je ugovor bila propala. Dejstvo djelimine propasti zavisi od poslovnih obiaja i od toga da li je svrha ugo-
POGLAVLJE 1.
55
vora ugroena ili nije. U principu, kupac moe da bira da li e ugovor raskinuti ili e ostati pri njemu uz srazmjerno snienje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimina propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za odreenu stvar postoji poslovni obiaj koji zahtijeva ouvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na snienje cijene. Mjera snienja odreuje se prema okolnostima sluaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djeliminoj propasti. Nae pravo neposredno (l. 458, st. 3 ZOO) i posredno priznaje prodaju buduih stvari.30 Njenim zakljuenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakanjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predvien za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopte, kupac ima prava predviena za sluaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji buduih stvari ne treba izjednaavati sa dobavnim poslom. Stvar moe biti odreena po rodu (generike stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generiko denisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno odreivanje stvari. U koliinskom smislu, stvar moe biti precizno odreena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je ini odredivom. Predmetom prodaje moe biti vlastita ili tua stvar. Situacija koja nastaje prodajom tue stvari slina je onoj kod ugovora iji je predmet budua stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, moe raskinuti ugovor i traiti naknadu tete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istai da nain privrednog poslovanja olakava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojaava zatita od pravnih nedostataka, zatita od evikcije.
30
Vidjeti lan 471. ZOO koji regulie mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o buduoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.
56
UGOVOR O PRODAJI
3.2.2. Koliina
Koliina predstavlja ziko, prostorno i kvantitativno odreivanje stvari koja je predmet prodaje.
Koliina predstavlja ziko, prostorno i kvantitativno odreivanje stvari koja je predmet prodaje. Koliina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalikacija zavisi od znaaja koliine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu koliine. Koliina je bitan element ugovora ako je tako izriito ugovoreno, ako na to upuuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specine okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim sluajevima, koliina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalikaciju, koliina se uvijek odreuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Koliina najprije moe biti odreena ugovorom. Odreivanje se vri nesumnjivim denisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To moe, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se ureuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izriito navele neki drugi sistem. Prvi nain odreivanja koliine jeste njeno numeriko preciziranje. Ako koliina nije bitan element posla ili ako se ne utvruje prema broju komada, odstupanje isporuene od ugovorene koliine za 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno odreivanje koliine moe se postii i upotrebom tehnikih termina. Prema uzansi 118, izraz vagon, bez blieg oznaenja, znai deset hiljada kilograma bruto, a cisterna deset hiljada kilograma neto teine. Drugi nain svodi se na priblino odreivanje koliine. Ako je uz naznaku koliine naveden izraz circa ili slian, tolerancija u koliini iznosi 5%. Navoenje koliine u rasponu, upotrebom izraza od ... do ili najmanje ... najvie, znai da je predmet ugovora bilo koja koliina unutar datih granica (uz. 119). Trei metod sastoji se u upotrebi izraza uture, kako padne, vieno - odobreno ili njima slinih. Njima se kao ugovorna koliina odreuje ona koja se dobija uvidom u robu na odreenom lokalitetu. Da bi ugovor o prodaji postojao, koliina mora biti barem odrediva. A to znai da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omoguavaju da se utvrdi ta one tano ele u pogledu koliine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktiko pitanje.
POGLAVLJE 1.
57
3.3. Cena
3.3.1. Pojam, struktura i nain odreivanja cijene
Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja preteno novanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U graanskoj prodaji cijena moe biti izraena veim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje iskljuivo u stvarima, postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi.31 Za prodaju poslovnog prava karakteristino je iskazivanje cijene iskljuivo u novcu. Struktura cijene veoma je sloena. O toj injenici treba voditi rauna i prilikom kalkulacije i kod ugovornog odreivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novana protuvrijednost neto teine robe, ukoliko ugovorom nije izriito predvieno da ona obuhvata i teinu ambalae - bruto za neto (uz. 161). Poto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalae obaveza prodavca, to trokovi koje ona izaziva, takoe, moraju biti ukljueni u cijenu. Ovo pravilo se nee primijeniti, ako postoji izriit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalae. Trokovi robnog prometa u uem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladitenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke (uz. 168). Ostali zavisni trokovi ukljuuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine meu njima, koja odvajaju obavezu izvravanja odreenih radnji od snoenja trokova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160 to je sluaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da ukljui izvozne carine zajedno sa trokovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkulie uvozne carine i trokove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dabine, to mora imati odraza u cijeni. Treba
U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja preteno novanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu.
31
Vidjeti: l. 552-553 ZOO.
58
UGOVOR O PRODAJI
napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadravati rjeenja drukija od do sada izloenih. U napomenama o bitnim elementima prodaje reeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije odreena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti odreena ili bar odrediva. Naini na koje se cijena odreuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
3.3.2. Odreivanje cijena prinudnim aktom

Privredna drutva, u principu, formiraju cijene slobodno prema uvjetima trita.32 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o nainu formiranja cijena i da se ta pravila potuju. No, potrebe voenja ekonomske politike, spreavanje monopolistikog sporazumijevanja ili ponaanja, i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do vee ili manje intervencije dravnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Za kontrolu cijena je nadlena Federacija Bosne i Hercegovine, odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. Kada su ispunjeni zakonski uslovi, mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. Ona moe odrediti: ksne cijene, najvie cijene, strukturu najviih cijena, zadravanje cijena na zateenom odnosno odreenom nivou, te mare u trgovini. U ove mjere spada i mogunost Vlade da propie davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavjetavanjem Vlade. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada moe propisati i zatitne cijene, bilo kao garantovane, bilo kao minimalno - otkupne. Ako je cijena propisana konkretno i precizno, odreenim iznosom, ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. U tom sluaju vaie ona ksna cijena koja je predviena aktom nadlenog organa. Bude li ugovorena vea ili manja cijena, kupac duguje samo
32
l. 2 Zakona o kontroli cijena (Slubene novine FBiH 2/95 i 70/08). Dalje e se citirati i kao ZKC.
POGLAVLJE 1.
59
iznos propisane cijene (l. 463 ZOO). Kada je odlukom Vlade utvrena najvia cijena, ugovor e vaiti i bez sporazuma o cijeni. Tada e se smatrati da su stranke htjele najviu cijenu, odnosno cijenu koja se nalazi na najviem utvrenom nivou. Sporazum o cijeni vioj od maksimalne propisane ima isti efekat. Ugovaranje nie cijene je, takoe, pravovaljano i kupac duguje samo ono na ta upuuje ugovor. Ista logika primijenie se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. Razumije se da bi rjeenja tada imala suprotan predznak od izloenih. Bude li cijena prinudnim propisom odreena u rasponu (od ... do), tada e biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predvienih veliina. Ako stranke ugovore veu cijenu, smatrae se da su eljele maksimalnu. Predvide li ugovorom niu od minimalne, pretpostavie se da je ugovorena minimalna cijena.
3.3.3. Odreivanje cijene ugovorom

Odreivanje cijene u ugovoru je najei sluaj u praksi. To moe biti uinjeno izriito ili preutno, na primjer kupovanjem robe po izloenoj cijeni. Cijena se u ugovor unosi kao odreena ili kao odrediva. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadri dovoljno podataka pomou kojih bi se ona mogla odrediti (l. 462, st. 1. i 2. ZOO). Cijena je odrediva i onda kada ju je mogue utvrditi prema okolnostima (uz. 6). Odredivost cijene je, dakle, faktiko pitanje; odgovor na njega zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje pribline i orjentacione cijene. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je sloen. I u naem i u uporednom pravu postoje razliite solucije. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati tree lice koje e odrediti cijenu. Razlike nastaju onda kada tree lice nee ili ne moe da odredi cijenu. Za ovu situaciju Zakon predvia niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (l. 465 ZOO). Strankama se, najprije, ostavlja mogunost da naknadno odrede cijenu. Ako to ne uine, a ne raskinu ugovor, smatrae se da je ugovorena razumna cijena. Sporno je i pitanje da li odreivanje cijene moe biti preputeno samo jednoj od stranaka. U naem pravu se smatra da cijena nije ni ugovorena
60
UGOVOR O PRODAJI
i da tada kupac duguje onu koju bi platio u sluaju kad cijena nije odreena (l. 466 ZOO). Postoje u osnovi tri tehnike kojima se odreuje ugovorna cijena. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrena cijena rava, kada ne predstavlja ekvivalent za isporuenu robu i preneseno pravo. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju, bilo na osnovu procjene stranaka, bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne.
Ako je tekua cijena ugovorena bez ikakvih preciziranja, kupac duguje cijenu utvrenu slubenom evidencijom na tritu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje, isporuka robe.
Berzanska cijena oznaava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najblie berze. Cijena konkurencije podrazumijeva cijenu po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent. Fabrika cijena je ona po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko. Izraz cijena kotanja znai cijenu koja obuhvata ukupne trokove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uraunavanja dobiti.
Drugi nain se sastoji u upotrebi trgovakih termina. Njihovo znaenje moe biti odreeno u dispozitivnim propisima. Zakon o obligacionim odnosima to ini samo za tekuu cijenu. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja, kupac duguje cijenu utvrenu slubenom evidencijom na tritu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje, isporuka robe. Ne postoji li zvanina evidencija, tekua cijena se utvruje na osnovu elemenata pomou kojih se prema obiajima trita utvruje cijena (l. 464 ZOO). Elementi cijene se u posljednjem sluaju utvruju na tritu sjedita prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvriti isporuku. Ako znaenje tehnikih termina o cijeni nije precizirano u propisima, primjenie se ono na koje upuuje poslovni obiaj. Tako berzanska cijena oznaava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najblie berze. Cijena konkurencije podrazumijeva cijenu po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent,33 a fabrika cijena onu po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko.34 Izraz cijena kotanja znai cijenu koja obuhvata ukupne trokove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uraunavanja dobiti.35 Poslovni obiaj u pogledu pojedinih izraza za odreivanje cijene treba svaki put paljivo provjeriti vodei rauna o tome da oni sa ueg podruja imaju prednost nad poslovnim obiajima koji vae na irem tritu. Trei metod jeste obraunavanje cijene prema izvaenom uzorku. Vadi li se vie uzoraka, uzansa 163 predvia da je za cijenu svake partije robe mjerodavan uzorak koji je iz nje izvaen, uko-
33 34 35
Draki, M. (1987) op. cit., str. 35, fusnota 45; Krulj, Vrleta (1972) Dejstva ugovora o kupoprodaji - svojina, predaja, rizik, cena, Beograd: Institut za uporedno pravo, str. 169. Draki, M. (1987) op. cit., str. 35, fusnota 46; Krulj, V. (1972) op. cit., str. 169. Draki, M. (1987) op. cit., str. 35, fusnota 47; Krulj, V. (1972) op. cit., str. 169.
POGLAVLJE 1.
61
liko nije izriito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosjean kvalitet svih uzoraka za cijelu koliinu robe.
3.3.4. Odreivanje cijene dispozitivnim propisom

Ako cijena u ugovoru nije odreena, niti je odrediva, kupac je duan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaivao u vrijeme zakljuenja ugovora (l. 462, st. 2 ZOO). Redovna prodaveva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. Utvruje se za priblino istu koliinu, isti ili slian kvalitet i jednake, odnosno sline uslove ugovora. Ona, dakle, predstavlja i faktiko pitanje. Ako redovna prodaveva cijena ne postoji, smatra se da je ugovorena razumna cijena. Prema zakonskoj deniciji pod razumnom cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme zakljuenja ugovora (l. 462, st. 3 ZOO). Od tekue cijene se razumna cijena razlikuje prema vremenu utvrivanja. Prva je vezana za vrijeme isporuke, a druga za vrijeme zakljuenja ugovora. Napokon, ako se ni razumna cijena ne moe utvrditi, onda se smatra da je ugovorna cijena ona koju utvruje sud prema okolnostima sluaja (l. 462, st. 3 ZOO). Poto sud ne moe djelovati po sopstvenoj inicijativi, jasno je da se razmatrani nain odreivanja cijene moe primijeniti samo onda kada jedna strana, ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude uinjeno. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rjeenje vie slui logikom zatvaranju sistema odreivanja cijene, nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za odreivanje cijene putem suda, treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji.
Pod razumnom cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme zakljuenja ugovora.
3.3.5. Promjena cijene

Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno, razliito odreivanje u odnosu na cijenu iz ugovora.
Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno, razliito odreivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Naini na koje se to postie mogu biti razliiti. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one iji je temelj sam ugovor.
62
UGOVOR O PRODAJI
Prema naelu autonomije volje (l. 10 ZOO), prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlateni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Zakon o obligacionim odnosima sadri dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (l. 133 - 136 ZOO). Drugi je prekomjerno oteenje (l. 139 - 140 ZOO). Opta pravila o prekomjernom oteenju e se meutim, teko primijeniti na poslovnopravne prodaje budui da je neznanje, odnosno nemogunost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnoenje zahtjeva po ovom osnovu. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviati uslove pod kojim e se kao i nain na koji e se mijenjati utvrena cijena. Prvi i najei nain jeste ugovaranje klizne skale (l. 397 ZOO). U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje izraditi i isporuiti odreene predmete moe se unijeti klauzula kojom se, u vidu matematike formule, precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u odreeno vrijeme i na odreenom tritu na samu cijenu. Ono to u ovom sluaju moe biti sporno, to je nastupanje i kvantikacija promjena predvienih elemenata, a ne sam iznos promjenjene cijene. Za pojedine vrste poslova, naroito za isporuku investicionih dobara, postoje tipske ugovorne klauzule.36 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (l. 396 ZOO). U njima se promjena cijene vee za promjene cijene dobara, robe i usluga izraenih indeksom cijena utvrenim od ovlatene organizacije. Kao valorimetar mogu biti uzeti i trokovi radne snage ili ivota.37 Da bi se izbjegao pekulativni karakter ovih klauzula, Zakon ih smatra dozvoljenim ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla ili kada je ova odredba unesena u ugovor radi osiguranja ivotnog standarda ugovorne strane (l. 396 ZOO). U suprotnom, odredba o indeksnoj klauzuli je nitava.
36
U meunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadre opti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. 188, 188 A, 574 i 574 A). Vidjeti: Goldtajn, Aleksandar ur. (1970) Meunarodno trgovako pravo, Zagreb: Informator, str. 187, 223 i dr. Krulj, V. (1972) op. cit., str. 171. detaljnije izlae pojedine valorimetre i tipove klauzula.
37
POGLAVLJE 1.
63
4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

4.1. Pojam i vrste
Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi sainjavanja ugovora shodno kljunim ciljevima stranaka.
Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi sainjavanja ugovora shodno kljunim ciljevima stranaka. Ipak, odreivanje nebitnih elemenata izuzetno je znaajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Njima stranke postiu potpunu prilagoenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Upravo zbog toga nebitni elementi su est uzrok sporova. Osim bitnih elemenata prodaje, svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata ve po pretpostavci. Suprotno moe biti propisano ili ugovoreno. Na osnovu izloenog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. Ovdje emo se zadrati na onima koji jo nisu izloeni, ili o kojima nee ni kasnije biti posebno rijei. Ti elementi su: kvalitet, transportne klauzule i ambalaa.
4.2. Kvalitet
4.2.1. Pojam kvaliteta
Kvalitet je skup hemijskih, zikih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobiajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proistiu iz ugovora ili okolnosti posla.
Kvalitet je skup hemijskih, zikih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobiajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proistiu iz ugovora ili okolnosti posla. To je, dakle, skup svojstava robe uslijed kojih se ona moe korisno upotrijebiti. Ovakve denicije jasno ukazuju na ekonomski znaaj i na pravnu sloenost kvaliteta kao elementa ugovora. Zbog njih je kvalitet jedan od najeih razloga za sporove meu strankama. Poto je kvalitet, kao i koliina, odrednica predmeta ugovora, mogua je njegova razliita pravna kvalikacija. Kvalitet e predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno, ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. U svim ostalim sluajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Od pravne kvalikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa.
64
UGOVOR O PRODAJI
Za razliku od koliine, kvalitet moe biti odreen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Pored toga, razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kae tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog odreivanja. Posebno emo ispitati svaki od ovih naina odreivanja kvaliteta u ugovoru.
4.2.2. Odreivanje kvaliteta prinudnim propisom

Kvalitet se odreuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za iru drutvenu zajednicu (zdravlje, sigurnost, izvoz, oruane snage, itd). Sistemski okvir za to sadran je u Zakonu o standardizaciji.38 Kvalitet moe biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Neposredno prinudno odreivanje kvaliteta vri se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta moe se izvriti i bosanskohercegovakim standardima u kojima je predvieno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimino. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehnikim normativima i o obaveznim proizvoakim specikacijama. Njima se kvalitet robe determinie kroz nametanje postupaka projektovanja, izrade, kontrole, putanja u rad pogona i rukovanja. Bez obzira kako je odreen, propisani kvalitet je obavezan, pa se ne mora ni ugovarati. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu niem od ksiranog, smatrae se da su htjele propisani, odnosno minimalni predvieni kvalitet.
4.2.3. Odreivanje kvaliteta ugovorom

Kvalitet se odreuje sporazumom stranaka i to na vie naina. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. U posljednjem sluaju treba paziti da ne doe do protivrjenih ili nejasnih rjeenja. Ugovorom se kvalitet moe odrediti i alternativno. Ako nije rijeeno kojoj strani pripada pravo izbora, treba uzeti da ono
38
Zakon o standardizaciji (Slubeni glasnik BiH 19/01), u daljem tekstu ZS.
POGLAVLJE 1.
65
postoji u korist prodavca kao dunika (l. 403 ZOO). I ostali problemi vezani za ovu situaciju rjeavaju se prema pravilima koja vae za alternativne obaveze.39 Kod odreivanja kvaliteta opisom u ugovoru se rijeima i/ili crteima oznaavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Za mnoge artikle je u trgovini ve uobiajen nain na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti panju.
Mustra ili uzorak je manja koliina stvari ijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena koliina.
Autentian uzorak je onaj koji je zapeaen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim peatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapeatio svojim peatom.
Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda, odnosno njihovog dijela, koji je predmet prodaje.
Drugi i u praksi veoma est nain je odreivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Mustra ili uzorak je manja koliina stvari ijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena koliina. Pri ovakvom nainu ugovaranja kvaliteta posebnu panju treba posvetiti odreivanju i ouvanju identiteta mustre (uzorka). Posebnu sigurnost strankama prua autentian uzorak. Prema uzansi 141, to je onaj koji je zapeaen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim peatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapeatio svojim peatom. Ako ima vie uzoraka, mjerodavan je za odreivanje kvaliteta onaj koji su stranke kao takav odredile (uz. 141). Za neke artikle postoje i tipske mustre. Utvruju ih privredne asocijacije i ustanove, esto pod posebnim komercijalnim nazivima. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda, odnosno njihovog dijela, koji je predmet prodaje. Zakon o obligacionim odnosima (l. 538, st. 1) ne daje osnova za iroku mogunost odstupanja od uzorka ili modela. Na bazi optih pravila moe se smatrati da je odstupanje doputeno jedino ako je to na neki nain ugovoreno. Zakon dalje dozvoljava nedostatak jednakosti (saobraznosti) onda kada je uzorak, odnosno model podnesen kupcu samo radi obavijesti i priblinog odreivanja osobine stvari, bez obeanja saobraznosti. Kvalitet se moe odrediti i specikacijom. Pod njom se, prema uzansi 140, podrazumijeva svaka odredba ugovora kojom se blie odreuju svojstva i asortiman robe. Ukoliko su specikacijom odreena samo neka svojstva robe, osobine koje nisu predviene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa speciciranim svojstvima i da odgovaraju onome to je u prometu
Pod specikacijom se podrazumijeva svaka odredba ugovora kojom se blie odreuju svojstva i asortiman robe.
39
Vidjeti l. 403-408 ZOO.
66
UGOVOR O PRODAJI
Bude li sporazumom stranaka utanaeno da je kupac duan da nakon zakljuenja ugovora ispostavi specikaciju, postoji posebna vrsta ugovora - specikaciona prodaja.
uobiajeno. Bude li sporazumom stranaka utanaeno da je kupac duan da nakon zakljuenja ugovora ispostavi specikaciju, postoji posebna vrsta ugovora - specikaciona prodaja. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (l. 539). Sutina zakonskih rjeenja je u tome da nakon bezuspjenog proteka roka za davanje specikacije od strane kupca, prodavac moe da bira da li e raskinuti ugovor ili e sam sainiti specikaciju. Prodaveva specikacija vai ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavjetenja o specikaciji prodavca ne da svoju - drugaiju specikaciju. Kvalitet se moe odrediti i tipom. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona vie ili manje poznata irokom krugu potroaa. Tip se oznaava posebnim nazivom (vlaiki sir, na primjer). Manja koliina robe koja predstavlja tip esto se uva kod nadlenih trinih ustanova, trnica na veliko i berzi, te predstavlja i uzorak te robe. Od tipa treba razlikovati tehniku oznaku pojedine robe, koja je poznata samo uem krugu strunjaka. Razlika izmeu tipa i tehnike oznake je faktiko pitanje. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Standard je dokument za opu i viekratnu upotrebu donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji sadri pravila, smjernice ili karakteristike aktivnosti ili njihove rezultate i koji ima za cilj postizanje optimalnog stepena ureenosti u datom podruja (l. 2k ZS). Standardi mogu biti meunarodni, evropski, dravni, dravni standardi Bosne i Hercegovine i pokrajinski (l. 2l-p ZS). Politika standardizacije se sprovodi u dravnom Institutu za standardizaciju Bosne i Hercegovine. Postoji li vie standarda za istu robu, a stranke nisu istakle koji ele, podrazumijeva se standard koji vai u mjestu prodavca (uz. 142). Kvalitet se, napokon, moe ugovoriti i primjenom posebnih, tehnikih termina. Njihovo znaenje je odreeno bilo u dispozitivnim propisima, bilo u uzansama, odnosno poslovnim obiajima. Kod nas su najvaniji termini ove vrste denisani u Optim uzansama. Izraz uobiajeni kvalitet oznaava ona svojstva stvari koja se u mjestu prodavca redovno trae u prometu takvom robom (uz. 143). Ovom treba dodati jo dva znaajna momenta. Trenutak zakljuenja ugovora je mjerodavno vrijeme za odreivanje uobiajenog kvaliteta. I drugo, pri denisanju svojstava stvari
Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona vie ili manje poznata irokom krugu potroaa.
Standard je dokument za opu i viekratnu upotrebu donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji sadri pravila, smjernice ili karakteristike aktivnosti ili njihove rezultate i koji ima za cilj postizanje optimalnog stepena ureenosti u datom podruju.
Izraz uobiajeni kvalitet oznaava ona svojstva stvari koja se u mjestu prodavca redovno trae u prometu takvom robom.
POGLAVLJE 1.
67
Termin kakva - takva znai da se roba sa odreenog mjesta ili iz odreene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg, odnosno loijeg kvaliteta.
mora se voditi rauna i o koliini. Termin kakva - takva (uz. 144) znai da se roba sa odreenog mjesta ili iz odreene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg, odnosno loijeg kvaliteta. Upravo zbog toga se smatra da prodavac, osim u sluaju obmane, ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom sluaju pojavili. Isto dejstvo ima i sintagma vieno-odobreno (uz. 145). Razlog za usvojeno rjeenje je u tome to se ovdje smatra da je kupac prije zakljuenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet.
4.2.4. Odreivanje kvaliteta dispozitivnim propisom

Ako kvalitet nije ni propisan, ni ugovoren, on e se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Zakon o obligacionim odnosima, za razliku od Optih uzansi (uz. 146), nema posebnih pravila koja bi vaila samo za prodaju. Zbog toga se za rjeavanje ovog pitanja koriste opte norme o ispunjenju obaveza (l. 311 ZOO). No, sutinskih razlika izmeu posmatranih izvora nema. Ako prodavac ne zna namjenu generikih stvari, duan je dati stvari srednje kakvoe (l. 311, st. 1). Stilizacija uzanse 146, stav 2 je bila opirnija i bolja. Stoga je neophodno tumaenjem lana 311 doi do rjeenja koja smo ve imali u naem pravu. A to znai da se sa neznanjem prodavca izjednaava i situacija u kojoj mu namjena nije ni morala biti poznata. Time je poloaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakan. I drugo, ne treba smatrati da je prodavac obavezan na isporuku upravo srednjeg kvaliteta.40 Prodavac moe svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta, onoga koji ne moe biti ispod srednjeg kvaliteta (uz. 146, st. 2). Kada se zna da je srednji kvalitet aritmetika sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovakom tritu, jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljana. Prodavac koji zna namjenu za koju e kupac koristiti stvar duan je dati stvari odgovarajue kakvoe (l. 311, st. 2 ZOO).
40
Kapor, Vladimir i Cari, Slavko (1987) Ugovori robnog prometa, VI izdanje, Beograd: Privredna tampa, str. 129.
68
UGOVOR O PRODAJI
Sa poznavanjem namjene valja izjednaiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za ta e se stvar upotrebljavati. Ovakvo rjeenje pojaava poslovni poloaj kupca, jer olakava dokazivanje nepanje ili nesavjesnosti prodavca.
4.3. Ambalaa
Ambalaa je stvar, sredstvo pakovanja, a time i imovinska vrijednost.41 Moe se denisati i kao zatitni omot robe. Ambalau je mogue podijeliti na razliite naine.42 Juridiki su najvanije podjele na potronu i nepotronu ambalau, te obinu i originalnu (originalno pakovanje). Prema lanu 75 Zakona o standardizaciji, proizvodi u originalnom pakovanju, su oni koji su prije stavljanja u promet na tritu upakovani na nain koji osigurava da se sadraj pakovanja ne moe izmijeniti, utroiti, odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oteivanja pakovanja, a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potroau, odnosno korisniku. Od ambalae treba razlikovati zatitu robe koja se ne pakuje. Ambalaa je bitan element ugovora, ako je to propisano ili izriito ugovoreno. U svim ostalim sluajevima ona je nebitan sastojak. No, uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu panju. Obezbjeenje ambalae i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Isti pravni tretman ima i obaveza zatite robe koja se posebno ne pakuje. Suprotna rjeenja moraju biti nesumnjivo utanaena. Ambalaa moe biti odreena prinudnim propisima. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (l. 74). Preciziranje se vri podzakonskim aktima. Kogentan reim karakteristian je za ambalau koja ima sanitarni znaaj u najirem smislu rijei: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Drugi izvor pravila o ambalai je konkretan ugovor. Stranke se o ambalai sporazumijevaju opisujui je, upotrebom tehnikih termina ili pozivom
Ambalaa je stvar, sredstvo pakovanja, a time i imovinska vrijednost.
Proizvodi u originalnom pakovanju, su oni koji su prije stavljanja u promet na tritu upakovani na nain koji osigurava da se sadraj pakovanja ne moe izmijeniti, utroiti, odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oteivanja pakovanja, a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potroau, odnosno korisniku.
41 42
Buklja, Ivo (1962) Pravne norme i trgovaki obiaji za ambalau, Zagreb: Progres, str. 5. Ibid., str. 6-8 navodi sljedee vrste ambalae: neodvojiva i odvojiva, potrona i nepotrona, zamjenljiva i nezamjenljiva, investiciona i neinvesticiona, te sitna i krupna.
POGLAVLJE 1.
69
na posebne uzanse. U njima postoji razraen sistem tehnikih, poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe.43 Ukoliko ugovor uti o pitanju ambalae, tada Opte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobiajenu ambalau. Tek ako ova nije predviena, vaie dispozitivna norma Optih uzansi. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79 postavlja u pogledu ambalae. Ona, najprije, mora da robu uini sposobnom za prevoz bez oteenja. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni nain prevoza, a ako on nije predvien, onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje izmeu mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom sluaju. I drugo, ambalaa mora biti takva da obezbjeuje primjenu najnieg podvoznog stava na izabranim nainima transporta. Bude li u ugovor unesena neka od sljedeih klauzula: franco ambalaa, ambalaa izgubljena, ambalaa gratis ili njima slina, ambalaa se ne mora ni platiti ni vratiti (uz. 162). Sudska praksa44 je razvila jo neke kriterije u pogledu obaveze vraanja ambalae. Ambalau manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad nita nije u ugovoru predvieno. Vrednija ambalaa i namijenjena za viekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Napokon, trajnu ambalau vee vrijednosti kupac je duan vratiti i kad nita posebno nije izmeu stranaka utanaeno.
4.4. Transportne klauzule

Transportne klauzule su tehniki trgovaki termini kojima se prodavac i kupac na skraen nain dogovaraju o nizu pitanja od znaaja za izvravanje ugovora o prodaji.
Transportne klauzule su tehniki trgovaki termini kojima se prodavac i kupac na skraen nain dogovaraju o nizu pitanja od znaaja za izvravanje ugovora o prodaji. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke, organizacija transporta, snoenje trokova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snoenje trokova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Pored ovih, zavisno od vrste klauzule i izvora za odreivanje njenog sadraja, transportnim klauzulama
43 44
Vidjeti rjeenja pojedinih posebnih uzansi kod Buklja, I. (1962) op. cit., str. 73 - 97. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 01.10.1964.
70
UGOVOR O PRODAJI
mogu se urediti i druga kao to su: plaanje carina, pribavljanje dozvola i slino. Rjeenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiu na sadraje ugovora koje prodavac ili kupac zakljuuju sa pediterom, prevoznikom, osiguravaem i drugim vriocima usluga u prometu robe. Ali, transportne klauzule nikada neposredno ne ureuju odnose izmeu prodavca ili kupca sa vriocima usluga. Meunarodna privredna komora u Parizu (1936.) kodikovala je najvanije transportne klauzule. Akt kojim je to uinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Revizije INCOTERMS-a izvrene su 1953, 1967, 1976, 1980, 1990, 2000 i 2010 godine. Revizijom iz 1980. godine je ovaj regleman izjednaen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim denicijama SAD (1941) koje reguliu ista pitanja. Time je INCOTERMS praktino postao dokument sa univerzalnom primjenom. Pored toga, revizije su prilagodile znaenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta, ukljuile zahtjeve novih transportnih tehnologija, te elektronske obrade podataka. INCOTERMS sadre pravila o tumaenju pojedinih transportnih klauzula.45 Njihov sadraj moe ugovorom biti proiren ili suen. Zahvaljujui izuzetno obimnom sadraju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko ini. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS znaenja pojedinih klauzula uobiajena.46 Ovo pravilo vai za meunarodnu prodaju. U domaem pravu ono moe biti sporno. Razlog za to lei u injenici to su opte uzanse (uz. 100 - 114) regulisale istu materiju. Na osnovu toga se postavljaju dva vana pitanja: kakav je odnos u pogledu sadraja, a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Optih uzansi. INCOTERMS i Opte uzanse, najprije, ne sadre potpuno iste klauzule. Drugo, broj klauzula je u INCOTERMS-u manji, ali je njihov sadraj odreen daleko ire; klauzule INCOTERMS-a sadre po deset obaveza svake stranke, dok to sa uzansama nije sluaj. I tree, pojedine klauzule imaju razliita znaenja u ova dva akta. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Optih uzansi vie ne postoji (l. 1107, st. 1 ZOO) i na injenicu da
45 46
Vidjeti: http://www.iccwbo.org Vidjeti Reithmann, Christoph (1980) Internationales Vertragsrecht, III Au., Koln: Otto Schmidt, str. 273.
POGLAVLJE 1.
71
su INCOTERMS znaenja u veoma irokoj upotrebi, skloni smo shvatanju da e se i u domaem prometu davati znaenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Bude li to sluaj, pretpostavlja se vaenje posljednje revizije, one iz 2010. godine. Na kraju dvije napomene. Prva, ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju, treba biti posebno oprezan. I najmanja izmjena u skraenici koja oznaava pojedinu klauzulu moe znaajno da promijeni smisao, sadraj odnosa koji je inae tipian za dati sluaj. I drugo, transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. Sloenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rjeenjima koje stranka ili stranke nisu eljele.
5. OBAVEZE PRODAVCA
5.1. Uopte o obavezama prodavca
5.1.1. Vrste obaveza
Obaveze prodavca su dunosti izvravanja odreenih radnji koje za njega proistiu iz ugovora o prodaji.
Obaveze prodavca su dunosti izvravanja odreenih radnji koje za njega proistiu iz ugovora o prodaji. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku sutinu posla prodaje, njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i znaaj u praksi su mjerila prema kojima se dunosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. U osnovne dunosti ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze bie predmet posebnog izlaganja. Sporedne obaveze su vezane za izvravanje glavnih obaveza i za reim odgovornosti prodavca. Postoje razliite klasikacije ove grupe obaveza, a potrebno je posebno istai dvije: uvanje stvari i obavjetavanje. Obaveza uvanja stvari je zajednika dunost saugovaratelja (l. 520 - 522 ZOO). Ona lei na prodavcu onda kada je zbog kupe-
72
UGOVOR O PRODAJI
ve docnje sa prijemom isporuke rizik preao na kupca, a dravina (posjed) stvari ostala kod prodavca (l. 520, st. 1 ZOO). Dunost obavjetavanja kupca o svim momentima relevantnim za zakljuenje i izvravanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju naela potenja i savjesnosti. Zbog toga se moe smatrati da ona ima karakter opte obaveze prodavca, iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji reguliu samo sporadino. Pravni reim ove dvije vrste obaveza bie izloen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima47 ili na ugovoru. Ispitaemo ih na mjestima na kojima se to moe uiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja.
5.1.2. Karakter obaveza prodavca

Ugovor o prodaji je sinalagmatian. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju razliite potrebe stranaka, ine od obaveza prodavca izuzetno sloene pojave. Svaka od njih se sastoji od veeg broja relativno samostalnih radnji za koje vae posebna pravila i za ije izvrenje moraju biti ispunjene predviene pretpostavke. Naini izvravanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Oni oznaavaju vrste radnji koje treba preduzeti i nain na koji to valja uiniti da bi se konkretna dunost smatrala uredno ispunjenom. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Osnovne dunosti neposredno proistiu iz bitnih sastojaka prodaje. Pored toga, dunosti su povezane i sa odgovornou prodavca za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora. Uprkos ovome, izmeu elemenata, obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraniiti.
47
lan 473 ZOO: Organizovanje prijevoza.
POGLAVLJE 1.
73
5.2. Isporuka
5.2.1. Pojam isporuke
Pod isporukom podrazumijevamo sistem faktikih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao stei posjed stvari i svojinu na njoj.
Isporuka robe, predaja stvari (l. 467 ZOO) ili njeno uruenje kupcu odnosno kupevom zastupniku, stavljanje robe na raspolaganje kupcu, osnovna je obaveza prodavca.48 Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine, te zato predstavlja karakteristinu dunost u ugovoru o prodaji. Razumljivo je, stoga, da je isporuka postala centralna os cijelog sistema prava prodaje.49 Pod isporukom podrazumijevamo sistem faktikih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao stei posjed stvari i svojinu na njoj. Sloenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata.
Faktikim radnjama smatramo zika i materijalna injenja ili neinjenja iji je cilj omoguavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje.
Pravne radnje su izjave volje. One prate faktike radnje, i mogu se uiniti izriito ili preutno.
Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktike i jedne pravne radnje. Faktikim radnjama smatramo zika i materijalna injenja ili neinjenja iji je cilj omoguavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. Radnja uruenja stvari je najea i najtipinija meu njima. Ona ini kimu isporuke, ali se cijela obaveza ne moe na nju reducirati. To posebno nije mogue kod trgovakih prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja,50 kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omoguavanja prevoza. Neinjenje ili proputanje moe, ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. To e biti sluaj kada se stvar, po nekom osnovu, ve nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Ovakva predaja naziva se i ktivnom.51 Pravne radnje su izjave volje. One prate faktike radnje, i mogu se uiniti izriito ili preutno. Njihov znaaj je u tome to jednu materijalnu radnju koja moe imati razliita pravna znaenja kvalikuju upravo kao radnju isporuke. Zahvaljujui tome to isporuka uvijek predstav-
48 49 50 51
O razliitim pojmovima i konceptima predaje ili isporuke vidjeti Krulj, V. (1972) op. cit., str. 73 - 74. Draki, M. (1987) op. cit., str. 125. Vidjeti Draki, M. (1987) op. cit., str. 127; lan 473 ZOO. Opirno o ovome vidjeti kod Krulj, V. (1972) op. cit., str. 78 - 79.
74
UGOVOR O PRODAJI
lja i akt volje, ona moe biti odreena i kao pomoni pravni posao.52 Koje e materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje ukljuuju obiaji i okolnosti konkretnog posla. To od isporuke ini i faktiko pitanje. Prema lanu 467, st. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uruenje stvari kupcu, a to znai prenos posjeda stvari na njega. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadravala rjeenje koje je vie odgovaralo poslovnoj prodaji. Prema njoj, prodavac je morao da uradi ono to je potrebno da bi kupac mogao primiti isporuku. Dakle, cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda, nego stvaranje mogunosti kupcu da posjed stekne. Upravo takav pojam isporuke doputa da se pitanje prelaska rizika za robu regulie nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca.53 Poto ono ne iskljuuje i mogunost sticanja najjaeg stvarnog - svojinskog prava, razmatrano rjeenje smo uvrstili u deniciju isporuke. Isporuka je sloena obaveza. Zbog toga ona ima vie modaliteta, od kojih su najvaniji tipizirani. Za njih postoje rjeenja u dispozitivnim propisima. Modaliteti su pojam koji u sebe ukljuuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke, obiljeja tih radnji, te nain na koji one moraju biti ispunjene. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znai i uredno izvrenje isporuke. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet, mjesto, nain, vrijeme i dejstva isporuke.
Modaliteti su pojam koji u sebe ukljuuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke, obiljeja tih radnji, te nain na koji one moraju biti ispunjene.
5.2.2. Predmet isporuke

Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje, ali i druge stvari koje odreuju isporuku i na kojima se vre radnje isporuke.
Predmet isporuke je iri pojam od predmeta ugovora. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje, ali i druge stvari koje odreuju isporuku i na kojima se vre radnje isporuke. To su, prema lanu 468 ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr.).
52 53
Ovakva pravna kvalikacija isporuke ne znai usvajanje njemake koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao treeg sastavnog dijela isporuke. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju, a ne na svojinsko pravo. Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 132.
POGLAVLJE 1.
75
lan 468 ZOO zahtijeva da stvar bude predana u ispravnom stanju. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena, a ne neke druge stvari (aliud) (l. 307, st. 2 ZOO). I drugo, ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka.
5.2.3. Mjesto isporuke 5.2.3.1. Pojam mjesta isporuke

Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve, ili barem najvanije, radnje isporuke moraju da budu zavrene.
Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve, ili barem najvanije, radnje isporuke moraju da budu zavrene. Odreivanje lokacije jeste utvrivanje mjesta isporuke u irem, a lokaliteta u uem smislu. Za mjesto isporuke se vezuju: razgranienja dunosti stranaka, prelazak trokova, prelazak rizika, prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o nainu izvrenja ugovora. Otuda je njegov znaaj veliki. Mjesto isporuke moe da poslui i kao kriterij za odreivanje tipa ugovora o prodaji. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 - prodaje u mjestu (nedistancione) - kod njih prodavac i kupac, po pravilu, imaju sjedita u istom mjestu; 2 - prodaje sa otpremom (distancione) - najee onda kada su sjedita stranaka u raznim mjestima i 3 - prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione), kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takoe pretpostavljaju postojanje razliitih sjedita stranaka. Mjesto isporuke i u irem i u uem smislu se odreuje prvenstveno ugovorom. Sporazum stranaka o tome moe biti izriit ili preutan. Izriito odreivanje se u privrednoj prodaji najee vri transportnim klauzulama. Ako u ugovoru nije nita reeno, primijenie se dispozitivna pravila. Poto izmeu lana 471 ZOO i uzansi 71 - 74 ne postoji protivrjenost, izloiemo ih kao jedinstven sistem pravila. Taj sistem nije suprotan optim rjeenjima o mjestu ispunjenja nenovanih obaveza iz lana 319 ZOO.
5.2.3.2. Mjesto isporuke u irem smislu

Odreivanje mjesta isporuke u irem smislu, prema dispozitivnim normama, zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. Pored toga, ono moe zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla.
76
UGOVOR O PRODAJI
Ako je prodavac zakljuio ugovor u vrenju svoje redovne privredne djelatnosti, a radi se o robi odreenoj po rodu, mjesto isporuke je sjedite prodavca. U kojem trenutku - nije precizirano. Uporedno pravo poznaje razliita rjeenja. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke odreuje prema sjeditu prodavca u vrijeme zakljuenja ugovora. U sluaju da prodavac u trenutku zakljuenja ugovora ima vie poslovnih jedinica, mjestom isporuke smatrae se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat, zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. 71, st. 2). Bude li utanaeno da e se generike stvari uzeti sa odreenog stovarita ili koliine, mjesto isporuke bie ono u kome se u trenutku zakljuenja ugovora nalazilo stovarite, odnosno roba (l. 471, st. 2 ZOO; uz. 72, st. 2). Za individualizirane i budue stvari postoji alternativno rjeenje. Ako u vrijeme zakljuenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi, odnosno gdje e biti proizvedena, ta lokacija je i mjesto isporuke (l. 472, st. 2 ZOO; uz. 72, st. 1). Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi, odnosno gdje e se proizvesti, vae opta pravila. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke eljele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja, uzanse se izjanjavaju za mjesto otpreme (uz. 74, st. 1). Mjesto opredjeljenja se odreuje po podacima ugovora o prevozu, ukoliko neto drugo iz ugovora izriito ne proizlazi (uz. 74, st. 3). Prodavac koji ne moe da izvri isporuku u ugovorenom mjestu, zato to su nastupile transportne smetnje, mora o tome da obavijesti kupca. Kupac je tada ovlaten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke; on moe zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. Poto su trokovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uraunati u cijenu, kupac moe da ih odbije od onoga to plaa prodavcu po osnovu prodaje (uz. 73).
5.2.3.3. Mjesto isporuke u uem smislu

Kod nedistancione prodaje, mjesto isporuke u uem smislu je skladite prodavca. Ako prodavac ima vie skladita u istom mje-
POGLAVLJE 1.
77
stu, on odreuje sa kojega od njih e isporuka biti izvrena (uz. 71, st. 4). Rjeenja su sloenija kod distancione prodaje. Ako je transportni terminal (eljeznika stanica, luka itd.) udaljen od skladita prodavca manje od deset kilometara, mjesto isporuke u uem smislu je transportni terminal. U suprotnom, mjesto isporuke je skladite prodavca (uz. 71, st. 5). Prodavac koji ima vie skladita u mjestu isporuke u irem smislu, sam odreuje sa koga e se izvriti isporuka. Mjesto isporuke u uem smislu znaajno utie i na pravila o nainu isporuke.
5.2.4. Nain isporuke 5.2.4.1. Pojam i vrste

Nain isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje, pregled, pakovanje, utovar i slino) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladitu uz odabir loih komada npr.) koje prodavac treba da izvri da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvrio svoju osnovnu obavezu. Nain isporuke je izuzetno sloena kategorija. On je ureen ugovorom, veoma ogranieno dispozitivnim propisima, Optim uzansama, poslovnim obiajima, prirodom robe i okolnostima posla. Pored toga, kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovanih obaveza (l. 296 i 298 naroito). Prema nainu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje, nain isporuke, a time i sama isporuka, moe biti: simbolian, dokumentaran i realan (stvaran). Pod simbolinom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu, odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Kao primjeri mogu da poslue predaja kljueva automobila ili kljueva skladita u kome se nalazi predmet ugovora. Dokumentarna isporuka je ona koja se vri predajom papira koji kupcu omoguavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Dokumentarna isporuka se moe izvriti predajom bilo kojih robnih papira. One ne moraju da imaju svojstvo vrijednosnih papira, posebno, ne
Nain isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji i modalitete obavljanja tih radnji koje prodavac treba da izvri da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvrio svoju osnovnu obavezu.
Pod simbolinom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu, odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca.
78
UGOVOR O PRODAJI
Dokumentarna isporuka je ona koja se vri predajom papira koji kupcu omoguavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima.
stvarnopravnih. Tako e se isporukom smatrati i prenos skladinog lista, koji je legitimacioni papir i skladinice, koja daje pravo svojine na robi. I transportni dokumenti mogu biti iskoriteni za dokumentarnu isporuku. Napokon, isporuka se moe izvriti i uruenjem samih stvari koje su predmet ugovora. Sa uruenjem se izjednaava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Takvu isporuku nazivamo realnom. Po vremenu predaje cijele ugovorene koliine nain isporuke moe biti kontinuelan i sukcesivan. U prvom sluaju postoji jednokratna isporuka. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene koliine odjednom ili unutar izvjesnog perioda, ali kontinuelno, tj. bez veih prekida. Sukcesivnom ili obronom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena koliina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim, relativno samostalnim dijelovima izmeu ijeg uruenja postoji vremenski diskontinuitet.
Isporuka se moe izvriti i uruenjem samih stvari koje su predmet ugovora. Takvu isporuku nazivamo realnom.
5.2.4.2. Realna jednokratna isporuka

Nain stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu koliinu zavisi od okolnosti konkretnog sluaja i od prirode robe. Zato za simboliku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Dokumentarna isporuka vri se uruenjem robnih ili prevoznih papira na nain koji je za svaki od njih posebno predvien. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni reim razvio se samo za realnu isporuku. On vai i za cijelu koliinu i za obrok. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju.
Jednokratna isporuka se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene koliine odjednom ili unutar izvjesnog perioda, ali kontinuelno, tj. bez veih prekida. Sukcesivnom ili obronom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena koliina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim, relativno samostalnim dijelovima izmeu ijeg uruenja postoji vremenski diskontinuitet.
Kod nedistancione prodaje postoje tri naina isporuke na skladitu prodavca. Prvi se sastoji u zajednikom izboru i izdvajanju generike robe radi njene otpreme. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. 76, st. 1 i uz. 77). Drugi nain se realizuje ako uredno pozvani kupac ne doe radi odabira i izdvajanja robe. Tada prodavac ove radnje moe uiniti sam. I tree, ako uredno pozvani kupac nije doao, a prodavac ne moe bez njega da odabere i izdvoji robu, isporuka se sastoji u izvravanju onih radnji koje prodavac moe da obavi sam. Ovo rjeenje uzanse 72, st. 2 je znaajno zbog toga to u trenutku izvrenja posljednje radnje prodavca, rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase, odnosno ako nije individualizirana.
POGLAVLJE 1.
79
Kod distancione prodaje nain isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladite prodavca. U prvom sluaju, pravila koja vae za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o nainu isporuke. Na primjer, kod komadnih poiljki koje se prevoze eljeznicom nain isporuke e se sastojati u predaji poiljke sa popunjenim tovarnim listom u eljeznikom magazinu. Situacija je sloenija kada se isporuka vri na skladitu prodavca. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Tek od tog trenutka rizik i trokovi prelaze na kupca (l. 474 ZOO; uz. 76, st. 3). Ako vozar ili pediter zahtijevaju neto drugo, na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladita, isporuka e biti izvrena traenim radnjama (uz. 76, st. 1). Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviena isporuka u mjestu opredjeljenja, nain isporuke bie identian nainu uruenja robe primaocu. Da bi roba dola do mjesta opredjeljenja prodavac mora na uobiajeni nain i pod uobiajenim uslovima sklopiti sve ugovore potrebne za izvravanje prevoza do odreenog mjesta (l. 473 ZOO).
5.2.5. Vrijeme isporuke 5.2.5.1. Pojam

Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da budu zavrene.
Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da budu zavrene.54 Vrijeme isporuke odreuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. U praksi preovlauju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke, a tano utvrivanje znaenja njihovog sporazuma vri se prema dispozitivnim propisima. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (l. 315 - 317 i 469 naroito) i Opte uzanse. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. On postavlja i opta pravila o civilnom raunanju rokova (uz. 86) i posebna rjeenja, koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. 82, na primjer). Rok isporuke je u naelu nebitan element ugovora. No, iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla moe proizai kvalikacija
54
Draki, M. (1987) op. cit., str. 131. denie drukije rok isporuke. To je trenutak vremena poevi od koga kupac moe zahtevati izvrenje isporuke.
80
UGOVOR O PRODAJI
Ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla - ksnom prodajom.
roka kao bitnog elementa posla. Ova injenica znaajno utie na niz drugih rjeenja, onih o odgovornosti posebno, pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla - ksnom prodajom.
5.2.5.2. Vrijeme jednokratne isporuke

Prvi izvor prava za odreivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. U njemu je to mogue uiniti na tri naina: oznaavanjem datuma, odreivanjem perioda i upotrebom tehnikih termina. Tehniki termini se odnose na utvrivanje perioda isporuke. Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogui kalendarski datum. U sluaju ugovaranja nemogueg datuma, tumaenjem e se utvrditi prava volja stranaka. Na odreeni datum prodavac je duan da izvri isporuku do kraja radnog vremena. Drukije moe biti izriito ugovoreno ili odreeno na osnovu mjesnih obiaja. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti zavrene. Odreuje se: danima, sedmicama, mjesecima, dijelovima godine, te godinama. Za svaki od njih postoji poseban nain raunanja (l. 77 ZOO). Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano, raunanje poinje od vee vremenske kategorije. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom nainu odreivanja vremena isporuke: od kada tee rok, kada se rok zavrava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvreno periodom? Osnovno je pravilo da rok poinje tei od dana zakljuenja ugovora. No, ako je izvrenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene, otvaranje akreditiva ili slanje ambalae, tada rok isporuke poinje tei prvog radnog dana po izvrenju radnje kupca (uz. 92 - 94). Bude li u ugovor unesena klauzula po otvaranju plovidbe, po prestanku leta ili slina, rok isporuke poinje da tee od dana slubenog obavjetenja da je plovni put otvoren, bez obzira na to da li je objava tana ili ne (uz. 85). Ako je rok isporuke odreen datumom, koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili dravni praznik, isporuka se ima izvriti prvi
POGLAVLJE 1.
81
naredni radni dan (uz. 90, st. 1). Ovo pravilo ne vrijedi za rok odreen periodom. Umjesto produenja vremena isporuke za jedan dan, ono se skrauje. Prodavac mora sve radnje isporuke da zavri najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku (uz. 90). Zbog ovog rjeenja smo i samo vrijeme isporuke denisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu zavrene. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja, vrijeme isporuke moe biti produeno za vrijeme u kome traju saobraajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. 91). Kada je vrijeme isporuke utvreno u rasponu, a nije ugovorom odreeno ko ima pravo da ga konkretizuje, pravilo je da to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti sluaja proizlazi da je odreivanje datuma predaje ostavljeno kupcu (l. 469 ZOO). Ne odredi li ovlatena strana datum isporuke, smatrae se da je to posljednji dan roka. Kod veih koliina robe, koje ne mogu biti isporuene u jednom danu, ovlatena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini moe izvriti do kraja predvienih rokova (uz. 88, st. 2 i 3). Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvreno pri izlaganju rokova isporuke odreenih periodom. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke, mora da izabere radni dan (uz. 87) i da o tome obavijesti drugu stranu. Obavjetenje mora da sadri oznaenje posla i preciziranje vremena isporuke. Interesantno je da se ovo obavjetenje smatra izvrenim kada bude primljeno, a ne u trenutku otposlanja. Time su uzanse prihvatile za ovaj sluaj teoriju prijema (uz. 89).
Tehniki termin odmah ili prompt oznaava isporuku u roku od osam dana od dana zakljuenja ugovora.
Prvi tehniki termin koji uzanse preciziraju je odmah ili prompt. On oznaava isporuku u roku od osam dana od dana zakljuenja ugovora (uz. 81). Ovo rjeenje je bilo predvieno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: ako rok isporuke nije odreen ugovorom, smatra se da je ugovorena promptna isporuka (uz. 80).55 Druga grupa tehnikih termina odnosi se na izvrenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: poetkom, u prvoj polovini, sredinom, krajem i u drugoj polovini mjeseca. Znaenje svakog od ovih izraza je precizirano lanom 77, st. 4 ZOO (uz. 82). Napo-
55
Zakon o obligacionim odnosima u optem dijelu sadri isto rjeenje. Vidjeti lan 77, st. 4. ZOO.
82
UGOVOR O PRODAJI
kon, treu grupu ine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zakljuenja ugovora roba ve utovarena. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao to su: plivajua, u vonji, utovarena i slini. Tada se isporuka smatra izvrenom onoga asa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja; rok isporuke je, dakle, samoodrediv (uz. 83). Drugi izvor za odreivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. Danas se kod nas primjenjuje iskljuivo lan 470 ZOO, budui da je rjeenje uzanse 80 o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Dakle, ako vrijeme isporuke nije ugovoreno, prodavac je duan da je izvri u razumnom roku. Razuman rok se odreuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. On je, dakle, pravni standard iju sadrinu treba svaki put posebno utvrivati. I razuman rok poinje tei od dana zakljuenja ugovora. Kupac, dakle, moe zahtijevati ispunjenje obaveze odmah, ali to prodavac ne mora uiniti prije isteka roka koji se smatra razumnim.56
Razuman rok se odreuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. On je, dakle, pravni standard iju sadrinu treba svaki put posebno utvrivati.
5.2.5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke

Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene koliine odreuje se prema pravilima koja vae za jednokratnu isporuku. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. Ako ugovor o tome nita ne govori, primjenie se uzansa 95. Ona sadri norme za dvije situacije. Kada je rok isporuke cijele koliine dva mjeseca ili vie od toga, isporuka e se izvriti u priblino jednakim obrocima svakoga mjeseca. Pri tome i razmak izmeu pojedinih obroka treba da bude priblino jednak. Bude li rok isporuke krai od dva mjeseca, isporuka e se izvriti u dva priblino jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. U oba sluaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se ouva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele koliine.
56
Izloenim rjeenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. Vidjeti l. 904 AGZ, l. 271 BGB i l. 75 ZO.
POGLAVLJE 1.
83
5.2.5.4. Istovremenost isporuke i plaanja

Sva dosadanja rjeenja o vremenu isporuke su uslovna. Ona vae ako je ugovoreno ili uobiajeno da prodavac mora izvriti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom, odnosno kada ne pokae svoju spremnost da plaanje izvri simultano sa isporukom. U suprotnom vai princip istovremenosti isporuke i plaanja kao izraz manifestacije ireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatikih ugovora (l. 122 - 123 ZOO). Ovo naelo djeluje i u korist kupca. On ne mora platiti cijenu prije nego to je imao mogunost da pregleda stvar (l. 475 ZOO). Dispozitivno je pravilo, dakle, da prodavac ne mora izvriti isporuku u odreenom roku ako kupac istovremeno ne plati, ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Prvu smo ve spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili obiaja. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje; prodaje na kredit, prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinke prodaje nisu pogodne za primjenu ovog instituta. Napokon, pojam istovremeno kod privrednih prodaja mora biti shvaen komercijalno, a ne doslovno. Istovremenim plaanjem smatra se ono koje je izvreno u ugovorenom ili zakonskom roku57 po prijemu robe i fakture (uz. 177, st. 1). Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporueno ono to je ugovoreno, te da li faktura odgovara isporuenoj robi. Da zakljuimo: u privrednom prometu praktini znaaj pravila o istovremenosti isporuke i plaanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvrenja isporuke opravdano posumnja u kupevu sposobnost da izmiri svoje novane obaveze to pokazuju i rjeenja ZOO vezana za distancionu prodaju. Kada se kod distancione prodaje isporuka vri uruenjem stvari prevozniku, prodavac moe odloiti odailjanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar uz zadravanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (l. 476, st. 1 ZOO). Razumije se da koritenje ovim ovlatenjima pretpostavlja odgovarajui nain zakljuiva-
57
lan 12. Zakona o nansijskom poslovanju (Slubene novine FBiH 2/95, 13/00 i 29/00), u daljem tekstu ZFP.
84
UGOVOR O PRODAJI
nja ugovora o prevozu. Prodavac moe usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (l. 476, st. 2). Pravni instrument za to je unoenje klauzule o pouzeu u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. ZOO u lanu 477 ide i korak dalje. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlauje da u sluaju osnovane sumnje u kupevu sposobnost plaanja zatrai od vozara da poiljku ne isporui i onda kada je kupcu ve uruena isprava koja ga ovlauje da zahtijeva izruenje stvari. Ovo pravo prodavac nema prema treem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca.
5.2.6. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 5.2.6.1. Pojmovna odreenja

Dejstva isporuke su njene pravne posljedice.
Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Ona ulaze u modalitete isporuke zato to je bitno obiljeavaju u pravnom smislu. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu, odnosno od toga kako su odreena dejstva samog ugovora. U trgovakoj, odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Zbog toga je mogue dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Na ZOO u podnaslovu Rizik predvia da do predaje stvari kupcu rizik sluajne propasti ili oteenja stvari snosi prodavac. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: ta je sluajno, odnosno kako shvatiti pravni pojam sluaja. Teoretiari koji se bave pravom prodaje vezuju sluaj, pa time i rizik, za neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane.58 Mi smatramo da sluaj i u pravu prodaje mora biti vezan za opti teorijski pojam ovoga instituta i da, najkrae reeno, predstavlja odsustvo krivice, tj. skrivljene tetne radnje bilo kojega lica, a ne samo ugovornog partnera. Rizik je mogunost nastupanja tete na predmetu prodaje, tete koja bi bila izazvana neskrivljenom tetnom radnjom bilo koga
Rizik je mogunost nastupanja tete na predmetu prodaje, tete koja bi bila izazvana neskrivljenom tetnom radnjom bilo koga lica, a ne samo ugovornog partnera, ili tetnim dogaajem za koji niko ne odgovara.
58
Vidjeti: Krulj, V. (1972) op. cit., str. 121-122; Draki, M. (1987) op. cit., str. 323 - 324 i tamo citirane autore.
POGLAVLJE 1.
85
lica, a ne samo ugovornog partnera, ili tetnim dogaajem za koji niko ne odgovara. Rizik obuhvata tete izazvane gubitkom, propau ili oteenjem stvari, te druge tete koje su sa njima neposredno povezane. U te tete ulaze i one koje su nastale zato to se od odgovornog lica - poinioca tetne radnje ili od osiguravaa nije mogla dobiti puna naknada.59 Rizik se moe denisati i kao mogunost nastupanja tete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. Upravo zbog toga tetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik poiva. tetna radnja ili dogaaj, koji predstavljaju rizik, moraju se desiti u vremenu izmeu zakljuenja ugovora i njegovog ispunjenja.60 Jasno je, stoga, da on pripada potpuno obligacionom pravu, da djeluje samo izmeu stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i regulie samo rizik (l. 456 - 457), ne uputajui se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. Budui da tetni dogaaj, rizik djeluje na stvar, prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. Kada su u pitanju individualizirane stvari, nae pravo (l. 456 ZOO) vee prelaz rizika za isporuku. U pogledu generikih stvari uporedno pravna rjeenja su u velikoj mjeri izjednaena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom.61 U tom smislu moe se tumaiti i lan 457 naeg ZOO.
5.2.6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji

Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvravanjem radnji koje isporuku uslovljavaju, ureuje se prvenstveno ugovorom. Strankama, u tom sluaju, stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogunost da se stranke sporazumiju izriito, opisujui rjeenje koje ele; druga,
59
O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draki, M. (1987) op. cit., str. 324. No, treba podvui da kod osiguranja uopte, pa i transportnih, koja su za distancionu prodaju najvanija, premija pokriva upravo onaj dio naknade tete koji se ne moe ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne moe da naplati od odgovornog lica. Premija osiguranja u sutini, dakle, pokriva rizik iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi denisali. Draki, M. (1987) op. cit., str. 323. Ibid., str. 326.
60 61
86
UGOVOR O PRODAJI
koja predstavlja ee rjeenje, jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. Ukoliko ugovor ne regulie ovo pitanje, primjenie se dispozitivna pravila lan 456 ZOO: do predaje stvari kupcu rizik sluajne propasti ili oteenja snosi prodavalac, a predajom stvari rizik prelazi na kupca. Pod predajom stvari, shodno terminologiji ZOO, treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Modalitet koji bitno utie na prelaz rizika je nain isporuke. Od opteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. Rizik, najprije, ne prelazi na kupca isporukom kada je on zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili traio zamjenu stvari. Rizik tada ostaje na prodavcu, a kupac ima, eventualno, obavezu da stvar uva (l. 520, st. 2 ZOO). To mora biti uinjeno panjom dobrog privrednika, a kupac ima pravo na naknadu trokova izazvanih uvanjem stvari. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac, koristei se svojim ovlatenjima u sluaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom, zadri slanje robe ili njenu isporuku kupcu. Poto isporuka nije izvrena, rizik se vraa prodavcu i to retroaktivno.62
5.2.6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji

Ako predaja stvari nije izvrena zbog kupeve docnje, rizik prelazi na kupca u asu kada je doao u docnju (l. 457, st. 1 ZOO). Ova zakonska formulacija otvara nekoliko znaajnih pitanja. Prvo je ta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati isporuku, a ne samo njenu osnovnu radnju uruenje. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac moe biti u docnji? To su oigledno inidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvri svoju obavezu isporuke, kao i radnje preuzimanja stvari (l. 519 ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. Napokon, moe biti sporno i kakav je karakter kupeve docnje; da li je u pitanju duniko ili povjerilako zakanjenje? Poto je
62
Ibid., str. 128.
POGLAVLJE 1.
87
preuzimanje stvari obaveza kupca, smatramo da se radi o dunikoj docnji. Razmotreno pravilo ima opti karakter. Ono odgovara pojmu i nainu isporuke koje smo izloili. Zato dva posebna rjeenja koja sadri lan 457 treba shvatiti kao proirenje generalne norme, a ne kao izuzetke od nje. Koja su to rjeenja? Najprije, kada su predmet ugovora stvari odreene po rodu, smatrae se da je prodavac izvrio isporuku kada je ugovorenu koliinu izdvojio iz mase, pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme doao da prisustvuje tome inu. No, tim trenutkom rizik jo uvijek ne prelazi na kupca. Potrebna su dva dodatna uslova koja tite njegove opravdane interese. Nuno je da su stvari oito namijenjene za izvrenje predaje i da je prodavac o tome odaslao obavjetenje kupcu (l. 457, st. 2). Ovo obavjetenje ne treba mijeati sa obavjetenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke; obavjetenje o izdvajanju se daje kada je radnja izdvajanja ve izvrena, tako da je ono od znaaja samo za prelazak rizika. Obavjetenje se smatra izvrenim kada je poslano (teorija odailjanja), a ne kada je primljeno. Zbog toga prodavac treba da ga uini na siguran nain. Drugi sluaj odnosi se na onaj nain isporuke u kome prodavac sam ne moe da izvri izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije doao da uestvuje u tom poslu. U ovom sluaju isporuka e se smatrati izvrenom kada je prodavac zavrio one radnje koje kupcu omoguavaju preuzimanje stvari. Meutim, rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca, za prelaz rizika je potrebno da je prodavac odaslao obavijest kupcu (l. 457, st. 3 ZOO). Pravni reim ovoga obavjetenja isti je kao i u prethodnom sluaju.
5.3. Garanca za materalne nedostatke

5.3.1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 5.3.1.1. Pojam materijalnih nedostataka
Odreivanje koncepta i vrsta zikih mana, nedostataka ili materijalnih nedostataka - prema terminologiji naeg Zakona
88
UGOVOR O PRODAJI
o obligacionim odnosima - jedno je od kljunih pitanja u oblasti prava prodaje. Od naina njegovog rjeavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac, struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora. Ranije jugoslovensko pravo je u Optim uzansama usvojilo austrijski sistem, koji je do 6. IV 1941. godine vaio i na podruju nae zemlje. Kvalitativni i koliinski nedostaci se posebno reguliu i pravno tretiraju na razliite naine (zu. 115 - 134 za koliinu i uz. 135 - 159 za kvalitet - Odgovornost za mane). Zakon o obligacionim odnosima morao je nai rjeenja koja e se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju, a sa druge nee biti protivrjena regulativi meunarodnog karaktera sadranoj u hakom Zakonu o prodaji. Rezultat ovog, na prvi pogled protivrjenog zadatka, je novi institut materijalnih nedostataka u sinalagmatinim ugovorima uopte (l. 121 ZOO63) i u prodaji posebno (l. 478 - 479 ZOO). Pozitivno pravno odreenje materijalnih nedostataka sadrano je u lanu 479 ZOO. Prema ovom zakonu: Nedostatak postoji: 1. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet; 2. ako stvar nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata; 3. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izriito ili preutno ugovorene odnosno propisane; 4. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorkuili modelu, osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti. Mogue su razliite teorijske denicije materijalnih nedostataka. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na loije od propisanih, redovnih odnosno uobiajenih ili ugovorenih svojstava stvari, te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviena kao njegovi bitni elementi.
Pod materijalnim n e d o s t a c i m a podrazumijevamo svako odstupanje na loije od propisanih, redovnih odnosno uobiajenih ili ugovorenih svojstava stvari, te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviena kao njegovi bitni elementi.
63
U ovom lanu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja za materijalne nedostatke svog ispunjenja i predvieno da reim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji vai kao supsidijaran, tj. onda kada za odreeni sluaj nije to drugo propisano.
POGLAVLJE 1.
89
5.3.1.2. Vrste materijalnih nedostataka

Nedostaci koji se odreuju prinudnim propisima, redovnom praksom u prometu i/ili obiajima nazivaju se objektivnim. Oni koji postoje suprotno izriito ili preutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje, koji vrijeaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru, nedostaci se dijele na kvalitativne (mane u uem smislu rijei) i koliinske ili kvantitativne. Izmeu ove dvije vrste mana nije uvijek lako povui jasnu granicu. Ukoliko je koliina bitan element posla, onda nedostatak u koliini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Iako je pravni reim posljedica ovih nedostataka isti, njihove faktike razlike i osobine ponekad tumaenjem dovode do razliitih rjeenja za pojedina pitanja. Prema mjerilu vidljivosti, nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti ve pri uobiajenom spoljnjem pregledu stvari - na oigled. Skriveni nedostaci su oni za ije je utvrivanje potreban poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (l. 482, st. 1 ZOO). Razlikovanje je izuzetno vano kod rokova za reklamaciju nedostataka. Otklonjivi nedostaci su oni ije je popravljanje mogue bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije mogu ili nema ekonomskog smisla. Ovi nedostaci svojom faktikom snagom djeluju na prava koja kupac moe koristiti u datom sluaju. Prema obimu, nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Znatni su oni koji dovode do ponitavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Njihovo postojanje ne povlai za sobom nikakve pravne posljedice, kako bi se izbjeglo ikaniranje prodavca. Usvojena je, dakle, funkcionalna koncepcija nedostataka (l. 478, st. 3 ZOO). Napokon, nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Prvi onemoguavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu tete, ali ne utiu na samo postojanje ugovora.
90
UGOVOR O PRODAJI
5.3.2. Garancija za materijalne nedostatke 5.3.2.1. Pojam garancije

Garancija za materijalne nedostatke je jamenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih zikih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobiajenu ili ugovorenu upotrebu stvari.
Garancija za materijalne nedostatke je jamenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih zikih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobiajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Ona se moe denisati i kao jamenje prodavca kupcu da e isporuena roba biti saobrazna onome to je predvieno ugovorom. Pravna kvalikacija ove garancije nije sporna. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izriito iskljuena i u mjeri u kojoj nije samim ugovorom ograniena (l. 486 ZOO). Pravni osnov garancije je bio sporan. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. O tome svjedoe, pored ve navedenog rjeenja o mogunosti ugovornog iskljuivanja ili ograniavanja garancije, i rjeenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari, kao posebno jamenje proizvoaa i/ili prodavca pojedinih vrsta tehnike robe, ima prvenstveno ulogu zatite krajnjih potroaa (l. 501 - 507 ZOO). U daljem tekstu emo samo razmatrati opti tip garancije za materijalne nedostatke, onaj koji se uvijek sree u ugovorima o prodaji poslovnog prava.
5.3.2.2. Uslovi za postojanje garancije

Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala, moraju biti ispunjeni pravom predvieni uslovi. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera, ugovornih klauzula, jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Nedostatak, najprije, mora postojati u asu prelaska rizika. Izuzetno, obaveza garancije, pa, shodno tome, i odgovornost, postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika, ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. Na primjer, stoka je u momentu prelaska rizika ve bila zaraena, ali
POGLAVLJE 1.
91
se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste savjesnost kupca odnosno prodavac nee odgovarati za nedostatke ako su u asu sklapanja ugovora oni bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati (l. 480 ZOO). Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe, te na svojstva i odlike koje su izriito ili preutno ugovorene, odnosno propisane (l. 480, st. 1 u vezi sa l. 479 ZOO). On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu, budui da se smatra da je kupac morao da ih uoi, da je svoju dunost provjere obavio kako treba (l. 480, st. 1 u vezi sa lanom 479 i 481, st. 1 ZOO). U sluajevima za koje uslov savjesnosti kupca vai, zakonodavac pojaava kriterije paljivosti i potenja kod obje stranke. Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi briljivo lice sa prosjenim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobiajenom pregledu stvari (l. 480, st. 2 ZOO). No, prodavac e odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da traene odlike postoje, odnosno da uoenih ili indiciranih nedostataka nema (l. 480, st. 3 ZOO). Bude li ugovor zakljuen sa klauzulom vieno-odobreno, kakva - takva ili nekom slinom, kupac se ne moe pozivati na nedostatke stvari, osim u sluaju obmane od strane prodavca (uz. 144 - 145). Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni; obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (l. 478, st. 1 ZOO). Ipak, nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. Obaveza garancije se moe ugovorom sasvim iskljuiti ili samo ograniiti (l. 486, st. 1 ZOO). Stoga je nepostojanje ovakve klauzule trei uslov za egzistenciju obaveze garancije. Obaveza garancije e postojati uprkos ovakvoj klauzuli, ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristei svoj poseban monopolski poloaj (l. 486, st. 2 ZOO). Razlog za to lei u nitavosti navedenih uglavaka. etvrti uslov jeste da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji (l. 487 ZOO). Razlozi za ovakvo rjeenje lee u mehanizmu pri-
92
UGOVOR O PRODAJI
nudne javne prodaje koji iskljuuje pristanak i uee prodavca u zakljuivanju ugovora. Napokon, peti uslov ini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Striktno posmatrano, reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije, ali jeste neophodna pretpostavka za odravanje ove dunosti prodavca na snazi. Naime, protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije, pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu.
5.4. Garanca za pravne nedostatke (zatita od evikce)

5.4.1. Pojam i vrste pravnih nedostataka
Zakljuenjem ugovora o prodaji kupac ne eli samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Njegovi ciljevi su sloeniji. Kupac tei da stekne mirnu i nesmetanu dravinu i svojinu kao najjae stvarno pravo na predmetu prodaje. Jedino na taj nain on moe u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (l. 15 ZOO). Upravo zbog ovoga pravo nekog lica, koje pod odreenim uslovima iskljuuje ili ograniava bilo miran posjed, bilo nastanak, ili vrenje najjaeg - svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. Pravni nedostaci se, kao i materijalni, mogu podijeliti prema vie kriterija. Polazei od titulara prava koje predstavlja nedostatak, oni se mogu svrstati u nedostatke iji je subjekat prodavac64 i one kod kojih je nosilac prava tree lice, tj. osoba van ugovornog odnosa. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu treeg i time samo drugu varijantu ukljuuje u krug pravnih mana (l. 508). I dejstvo nedostatka moe biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Shodno tome, nedostaci se dijele na one koji: iskljuuju, umanjuju ili ograniavaju kupevo pravo (l. 508 ZOO). Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne
Pravo nekog lica, koje pod odreenim uslovima iskljuuje ili ograniava bilo miran posjed, bilo nastanak, ili vrenje najjaeg - svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu.
64
Perovi, Slobodan (1980) Obligaciono pravo, Beograd: Privredna tampa, str. 377.
POGLAVLJE 1.
93
nedostatke na potpune i djelimine.65 Pravo koje sa stanovita kupca predstavlja manu moe biti javnopravne i privatnopravne prirode (l. 514 ZOO). Od privatnih, imovinskih prava najee se sreu stvarna prava (svojina, hipoteka, slunost). U privrednim prodajama su izuzetno znaajna ona koja imaju obligaciono porijeklo (zaloga)66 ili potiu iz prava intelektualne svojine (pravo na patent, model i uzorak, odnosno industrijski dizajn, ig).67 Za postojanje mane je bitno da je uznemiravanje pravno.68 Ono moe biti izvreno putem tube i u vidu prigovora,69 ali i isticanjem nekih prava treeg lica neposredno. Napokon, pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari, slunosti na primjer. Mi emo se zbog pojma trgovake prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari.
5.4.2. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje

Garancija za pravne nedostatke je jemenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemoguavali nastanak ili trajanje kupevog svojinskog prava, odnosno koji bi umanjivali ili ograniavali upotrebu toga prava, a time i miran posjed prodane stvari.
Garancija za pravne nedostatke je jemenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemoguavali nastanak ili trajanje kupevog svojinskog prava, odnosno koji bi umanjivali ili ograniavali upotrebu toga prava, a time i miran posjed prodane stvari. Analogno garanciji za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) se moe denisati i kao jamenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome to je predvieno ugovorom. Evikcija (lat. evictio) potie iz rimskog privatnog prava i oznaavala je oduzimanje stvari steene kupovinom sudskim putem. Ukoliko bi prodavac prodao kupcu stvar na kojoj nije imao pravo vlasnitva, pravi vlasnik bi sudskim putem oduzeo kupcu posjed te stvari odnosno evincirao je. U tom sluaju je kupac bio
65 66 67 68 69
Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perovi, S. (1980) op. cit., str. 378. Zaloga moe biti konstituisana ugovorom o zalogu (l. 966 - 996 ZOO). No, ona ee proistie iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (l. 786 ZOO), trgovinskog zastupanja (l. 809 ZOO), izdavanja skladinice (l. 740 i dalje ZOO) i slino. Vidjeti: Zakon o patentu (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o igu (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o industrijskom dizajnu (Slubeni glasnik BiH, 53/10). Perovi, S. (1980) op. cit., str. 377. Ibid., str. 381.
94
UGOVOR O PRODAJI
U savremenom privatnom pravu pod pojmom evikcija podrazumijeva se svaki pravni akt tree osobe kojom ona na osnovu svog prava iskljuuje potpuna evikcija ili ograniava djelimina evikcija sticatelja u vrenju prava koje bi mu po ugovoru pripadalo.
ovlaten zahtijevati od prodavca naknadu tete, s obzirom da je prodavac bio obavezan odgovarati za evikciju. U savremenom privatnom pravu pod pojmom evikcija podrazumijeva se svaki pravni akt tree osobe kojom ona na osnovu svog prava iskljuuje (potpuna evikcija) ili ograniava (djelimina evikcija) sticatelja u vrenju prava koje bi mu po ugovoru pripadalo.70 Po svojoj pravnoj prirodi, garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora; postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izriito ili preutno iskljuena. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode; odgovornost prodavca za pravne nedostatke moe se ugovorom ograniiti ili sasvim iskljuiti (l. 513, st. 1 ZOO). Zbog toga zatita od evikcije u naem sistemu ima ugovorni osnov.71 Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Oni imaju razliit juridiki karakter. U uporednom pravu su postavljeni na slian nain. Zato emo se zadrati samo na rjeenjima Zakona o obligacionim odnosima. Nedostatak mora postojati u asu prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. To znai, nuno je da je stvarno pravo treeg nastalo jo dok je stvar bila u dravini prenosioca.72 Ovo je prvi uslov. Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. Odreivanje savjesnosti je sloeno. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obavijeten o postojanju pravnog nedostatka (l. 508, st. 1 ZOO). Dalje, smatrae se da je kupac savjestan ako u asu sklapanja ugovora nije znao za mogunost da mu stvar bude oduzeta, ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ogranieno (l. 510, st. 4). Napokon, kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme stvar optereenu tim pravom (l. 508,
70 71 72
Pravni leksikon (2007) Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, str. 324 l. 1487 Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. Ona se ugovorom ne moe iskljuiti ili ograniiti. l. 1628 Code civile isto. Perovi, S. (1980) op. cit., str. 382. Generalno se moe rei da odreivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. ZOO izriito ne ureuje ovo pitanje pa se rjeenje mora nai vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. To je kod nas izvrenje isporuke. No, ZOO u lanu 510, st. 4 i 513, st. 2 govori i o momentu zakljuenja ugovora. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za odreivanje savjesnosti kupca, odnosno prodavca, a ne i za postojanje prava treeg.
POGLAVLJE 1.
95
st. 1 ZOO). U posljednjem sluaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava treeg ili u kojoj je kupcu obeao da e do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. Trei uslov jeste da garancija nije ugovorom iskljuena ili ograniena. Da bi ovaj uslov postojao, potrebno je da prodavalac bude savjestan. Smatrae se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat (l. 513, st. 2 ZOO). U sluaju nesavjesnosti prodavca, klauzula o iskljuenju ili ogranienju odgovornosti za pravne nedostatke je nitava. etvrti uslov je obavjetavanje prodavca o nedostatku, tj. njegovo reklamiranje (l. 509 ZOO). Za razliku od materijalnih nedostataka, reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za odravanje prodaveve obaveze garancije na snazi. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvrena i to u tri sluaja. Kupac, najprije, ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu ve poznati (l. 509 ZOO). Reklamacija, dalje, nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa treim licem i izgubio ga. Prodavac se tada moe osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji, jer nije izvreno obavjetavanje, nego dokazom da je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev tree osobe (l. 511 ZOO). I na kraju, reklamacija nije uslov ni za sluaj u kome je pravo treeg oito osnovano (l. 512).
5.5. Ispostavljanje fakture

5.5.1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja
Faktura se moe denisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je uinio u vezi sa ugovorom.
Pravno posmatrano, faktura se moe denisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je uinio u vezi sa ugovorom. Faktura, pored zahtjeva za plaanjem, uvijek sadri i neke elemente ugovora: predmet, koliinu, jedininu cijenu, transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. U praksi se sreu i obrasci faktura iji ih sadraj pribliava
96
UGOVOR O PRODAJI
zakljunici. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaanje cijene. Zbog toga se ona pravno kvalikuje kao pomoni pravni posao. Funkcije fakture su brojne. Ona, najprije, predstavlja zahtjev za isplatu cijene. To je njen osnovni zadatak. Faktura, dalje, jeste izuzetno vaan knjigovodstveni dokument. Ona zbog toga mora biti uredna, vjerodostojna i dovoljna za knjienje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Nadalje, faktura je izuzetno vano dokazno sredstvo (vjerodostojna isprava73). U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do spreavanja zastarjelosti zahtjeva za plaanjem ugovorne cijene. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja, faktura moe imati jo dvije funkcije. Ona moe predstavljati ponudu za zakljuenje ugovora ili prihvat ponude. Pravni reim cijene omoguava jo jedan nain upotrebe fakture. Ona moe biti sredstvo za oivljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Ovu ulogu imae u sluaju u kome ugovor ne vai bez odreivanja cijene, a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Faktura je, napokon, podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Ovo je razumljivo, budui da je faktura obino prvi pismeni akt o ugovoru.74 Izdavanje fakture je obaveza prodavca. Takav zakljuak se moe izvui iz Optih uzansi, naroito iz onih koje govore o kupevoj obavezi plaanja (uz. 177, 180 i 217). Od fakture treba razlikovati profakturu. Profaktura je pisani dokument po sadraju i obliku slian fakturi - kojim prodavac zahtijeva od kupca plaanje prema prethodnom obraunu cijene. Ona ima preliminarnu nansijsku, knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kada konaan obraun bude sainjen, iznosi plaeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. Rezultat moe da bude: ostatak duga kod kupca, potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraivanja kupca za vraanje vie plaenog iznosa po profakturi.
Profaktura je pisani dokument po sadraju i obliku slian fakturi - kojim prodavac zahtijeva od kupca plaanje prema prethodnom obraunu cijene.
73 74
Vidjeti l. 29 Zakona o izvrnom postupku (Slubene novine FBiH br. 32/03, 33/06, 39/09) Kapor, Vladimir (1957) Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Optim uzansama za promet robom, Beograd: Savremena administracija, str. 87.
POGLAVLJE 1.
97
5.5.2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula

Faktura se izdaje na osnovu ugovora, koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Ona predstavlja znaajno dokazno sredstvo o sadraju toga sporazuma. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma sloeno. Kod nas je ono rijeeno Optim uzansama. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru, niti se iz njega mogu tumaenjem nesumnjivo konstruisati, u principu, ne obavezuju kupca. Ovo pravilo vai i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Polazi se od pretpostavke da se ne moe jednostrano menjati ono to su stranke ugovorile, odnosno ukoliko su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori.75 No, sadraj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izloene norme uzanse 203. Uslovi plaanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvrenje ugovora. ta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog sluaja.76 Drugo, razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Ta injenica e se utvrivati primjenom pravila o interpretaciji. Napokon, nuno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Koji je rok kratak, faktiko je pitanje (uz. 103, st. 2). Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture, ne moe odbiti isplatu iznosa na koje nije uloio prigovor (uz. 204). U praksi se formiralo stanovite da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko oteavaju njegov poloaj. Ovo pravilo vai i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora, odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvravanje. Smatra se da je tada prodavac elio da prui pogodnosti kupcu. Poto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla, kupac ne mora prihvatiti korienje ponuenim pogodnostima.
75 76
Ibid., str. 87. Ibid., str. 88.
98
UGOVOR O PRODAJI
6. OBAVEZE KUPCA
6.1. Uopte o obavezama kupca
6.1.1. Vrste obaveza
Obaveze kupca su njegove dunosti izvravanja radnji koje proistiu iz ugovora o prodaji.
Obaveze kupca su njegove dunosti izvravanja radnji koje proistiu iz ugovora o prodaji. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinani izgled, u naelu, su isti kao i kod obaveza prodavca. Ali, postoji i jedan dodatni element, a to je injenica da je kupac povjerilac za karakteristinu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Uporedno posmatrano, ova varijabla dovodi do razliite kvalikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Najkarakteristiniji primjeri su pregled robe i obavjetavanje o nedostacima; oni se u zakonodavstvu odreuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Osnovne obaveze kupca u naem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka), prijem isporuke, plaanje cijene i obavjetavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Posljednja obaveza je uslovljena. Poto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije, tj. njegova odgovornost, obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Zato emo je izloiti tek u narednom poglavlju. Sporednih obaveza kupca takoe ima vie. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istai obavezu uvanja stvari. Ona lei na kupcu kada mu je stvar uruena, a on eli da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka, bilo zbog raskida ugovora (l. 520, st. 2 ZOO). Sadraj obaveze je isti kao i kod prodaveve istovrsne dunosti. Izloiemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Od dunosti zasnovanih na ugovoru istiu se: slanje ambalae i dostavljanje specikacije. O reimu ovih radnji govoriemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvrenjem posmatranih obaveza.
POGLAVLJE 1.
99
6.1.2. Karakter obaveza kupca

Opte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dunosti prodavca. Pored toga, postoje i obiljeja koja su donekle specina. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. One, prvo, predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadrinski (isporuka - prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka - plaanje uz potovanje naela istovremenosti). Drugo, sankcije za neizvrenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. esto se sastoje u gubitku nekih kupevih prava. Napokon, odgovornost za neizvrenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednaena sa optim reimom odgovornosti za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora.
6.2. Pregled robe

6.2.1. Pojam pregleda 6.2.1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka
Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najee naziva pregled.77 U praksi se koriste i izrazi: provjera, kontrola i kvalitativni, odnosno kvantitativni prijem.78 Pravni pojam pregleda se u propisima ne odreuje izriito, nego posredno - kroz opis naina na koji on treba da bude izvren.79 Zbog toga denicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktikih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporuena roba po svojim osobinama odgovara onome to je predvieno ugovorom.
Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najee naziva pregled.
77 78
l. 34 SGA, l. 2 - 606 UCC, l. 377 HGB, l. 201 ZO. Isto ini i na ZOO u lanu 481, st. 1. Ova terminologija zasnovana je na rjeenjima Optih uzansi. Ne treba je koristiti jer sadri prevazieni koncept mana, ali i zato to je sutinski netana. Pregled robe jo uvijek, naime ne znai prijem. Vidjeti: Vilus, Jelena (1970) Odreivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji, Beograd: Institut za uporedno pravo, str. 121. lan 481. ZOO, npr. govori o uobiajenom pregledu stvari.
79
100 Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala
UGOVOR O PRODAJI
Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktikih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporuena roba po svojim osobinama odgovara onome to je predvieno ugovorom.
Prema lanu 481 st. 1 ZOO kupac je duan primljenu stvar na uobiajen nain pregledati ili je dati na pregled. U naem je pravu, dakle, provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Za ovakvu pravnu kvalikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridike prirode. Stranke mogu odmah da rijee sporove o injenicama, da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji nain djelovanja. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktikih radnji, koje prate izriite ili preutne izjave volje vezane za izvravanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Zbog toga se pregled robe moe kvalikovati i kao pomoni pravni posao. Znaaj pregleda robe radi utvrivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono to prema ugovoru treba da plati. Pravno gledano, pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja injenica vezanih za saobraznost isporuke robe prema uslovima iz ugovora, te za obezbjeenje dokaza o tim faktima80. Stoga on, zajedno sa reklamacijom, predstavlja akte vigilancije, budnosti kupca.81 Postoje etiri osnovna modaliteta pregleda. Da bismo ih izloili loginim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja, govoriemo o subjektima, mjestu, vremenu i nainu pregleda.
6.2.1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka

Provjera pravnih nedostataka se moe denisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktikih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzimaju radi toga da bi se dolo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se moe upotrebljavati na nain predvien ugovorom.
Provjera pravnih nedostataka se moe denisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktikih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzimaju radi toga da bi se dolo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se moe upotrebljavati na nain predvien ugovorom. No, u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogunost nije posebno regulisana. Postoji vie razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posveuje panja koja bi odgovarala kontroli robe. Najpri-
80 81
Vilus, J. (1970) op. cit., str. 118. Draki, M. (1987) op. cit., str. 181.
POGLAVLJE 1. 101
je, u uporednom pravu je opte prihvaeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Drugo, ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu treeg lica, onda je to tree lice duno da dokae postojanje svojih ovlatenja. Napokon, poto se privredna prodaja obavlja na mjestima i izmeu lica za koje je to uobiajeno, kupac je po pretpostavci savjestan. A to znai da moe i od nevlasnika stei svojinu. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Zbog toga se na ovome pitanju vie neemo zadravati.
6.2.2. Subjekti pregleda robe

Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvre uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka.
Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvre uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Subjekti javne vlasti su nadleni inspekcijski organi. Kontrola koju oni vre zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Ova vrsta pregleda robe najee se sree kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Sastoji se bilo u kontroli sirovina, bilo u pregledu gotovog proizvoda. Pored toga, javnopravna kontrola je naroito esta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Stranke u ugovoru o prodaji mogu, ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove meusobne odnose. Lica koja mogu izvriti kontrolu ima vie. Odreivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Tek ukoliko one nita ne utanae, primijenie se rjeenja dispozitivnog zakonodavstva. Pregled robe najprije moe da izvri sam prodavac. Ovo rjeenje karakteristino je za pravo SAD.82 U teoriji je ono sporno, budui da se prodavac ve vezao ugovornom garancijom da roba nema
82
l. 2 - 515 (1) UCC.
UGOVOR O PRODAJI
materijalnih nedostataka, mana.83 Pregledu koji izvri sam prodavac pridaje se znaaj jedino onda kada se druge kontrole ne vre.84 Jedan ovakav sluaj mogu je i na osnovu uzanse 127, st. 1. Ako je ugovorena otprema eljeznicom bez merenja, tada je mjerodavna koliina koju na svome skladitu utvrdi sam prodavac, pod uslovom da uredno pozvani kupac nije doao da uzme uee u pregledu. Drugi subjekat je kupac. Prema kontinentalnim i naem pravu pregled je njegova dunost. Od uslova ugovora i okolnosti sluaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on doao. Potreba da rezultat pregleda bude taan i upotrebljiv kako prema drugoj strani, tako i pred sudom, dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vre pregled robe. Oni to ine ili zajedno sa nekim treim licem - prevoznikom (vozarom) i pediterom najee, ili sa komisijom. Vozar e, po pravilu, uestvovati u utvrivanju koliine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedeih klauzula: merenje na utovarnoj stanici, merenje na istovarnoj stanici i srednja mera utovara i istovara (uz. 127, st. 2 - 4). Pregled najee zajedniki vre prodavac i kupac. U interesu prometa ovo je najbolje rjeenje, jer je strankama omogueno da odmah rijee sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. Upravo zbog toga se naziva i kontradiktorni nain, odnosno kontradiktorni pregled.85 Subjekat pregleda moe biti i tree lice. Ono to svojstvo stie najprije na osnovu sporazuma stranaka. Tada su mogue dvije situacije. Ugovorom moe biti predvieno da je nalaz treeg iskljuivi i obavezan dokaz o stanju robe. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vri trei slui dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu, s tim da on ne spreava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.86 Smatramo da u sluaju
83 84 85 86
Vilus, J. (1970) op. cit., str. 122-123. Ibid., str. 133. Ibid., str. 119. Ibid., str. 134-135.
POGLAVLJE 1. 103
nejasnog regulisanja poloaja treeg lica treba usvojiti drugo rjeenje.87 Tree lice moe biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. Upravo zbog toga valja odabrati ono tree lice ija su strunost i savjesnost neosporni. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli robe i usluga88 uslovili su u poslu prodaje jo jedan novum - pregled od strane treeg.89
6.2.3. Mjesto pregleda robe

Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti zavrene.
Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti zavrene. Moe se, kao i mjesto isporuke, posmatrati u irem i u uem smislu. Odreivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vri se, najprije, ugovorom, a potom dispozitivnim propisima. Zakonodavna rjeenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generika), a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). Odreivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vri se u ugovoru izriito ili transportnim klauzulama. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno, ono mora biti potovano. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. Zakon o obligacionim odnosima i Opte uzanse, usvajajui iroko prihvaena rjeenja uporednog prava,90 mjesto pregleda veu za mjesto izvrenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija, a njihova primjena zavisi od faktikih okolnosti svakog konkretnog posla. Ovi inioci dovode do razliitog tumaenja osnovne norme lana 481 st. 1 ZOO po kojoj je kupac duan primljenu stvar na uobiajeni nain pregledati ili je dati na pregled im je to prema redovnom toku stvari mogue.
87 88 89 90
Ovakvo rjeenje predvia i l. 2-515 UCC: stranke se mogu dogovoriti da e nalaz treeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parnienju, odnosno voenju spora. lan 847, st. 1 ZOO: Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vrilac kontrole) obavezuje se da izda certikat o tome, a druga strana (naruilac kontrole) naknadu. Vidjeti i l. 848 - 858 ZOO. Draki, M. (1987) op. cit., str. 168. Vidjeti: Vilus, J. (1970) op. cit., str. 127 i Draki, M. (1987) op. cit., str. 183.
UGOVOR O PRODAJI
Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke mogue izvriti i pregled, mjesto isporuke u irem i uem smislu je ujedno i mjesto pregleda. Ovo pravilo vai samo za vidljive nedostake. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci, kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvre pregled prilikom isporuke bez svoje krivice, mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari mogue uiniti. Redovan tok stvari je pravni standard koji se shvata objektivno, tj. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. Razliiti faktiki uslovi provjere koliine i kvaliteta, po pravilu, e dovoditi do razliitog odreivanja mjesta provjere koliine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Koliina e se najee provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolae odgovarajuim mjernim instrumentima, a kvalitet u skladitu kupca. Kod distancionih prodaja generikih stvari mjesto provjere e biti identino mjestu isporuke. No, postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i pregleda odreeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja, uzee se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Kao mjesto pregleda u uem smislu valja uzeti transportni terminal (uz. 74). Ovakvo rjeenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Odreivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Da bi reekspedicija kao poseban institut postojala, prema uporednom 91 i naem pravu (l. 481, st. 3 ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Najprije, mora postojati ugovor izmeu kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Drugo, potrebno je da kupac robu alje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. I tree, zahtijeva se da je prodavcu pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogunost takve dalje otpreme (l. 481, st. 3 ZOO). Budu li ispunjeni ovi uslovi, mjesto provjere moe biti i mjesto novog opredjeljenja. Razumije se da kupac ili kupev kupac mogu kao mjesto provjere u irem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi izmeu dva mjesta opredjeljenja.
91
Vilus, J. (1970) op. cit., str. 127-130.
POGLAVLJE 1. 105
Sva do sada iznesena pravila o odreivanju mjesta pregleda vaila su za uobiajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Mjesto utvrivanja skrivenih nedostataka nije niim odreeno. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti sluaja.
6.2.4. Vrijeme pregleda robe

Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sainjavaju pregled robe moraju biti izvrene.
Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sainjavaju pregled robe moraju biti izvrene. Pravno, ovo je najsloeniji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Odreuje se ugovorom na isti nain kao i mjesto, te dispozitivnim propisima. Rjeenja dispozitivnih propisa uopte, pa i naeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe, tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat (l. 485 ZOO), vrijeme reklamacije, pa prema tome i vrijeme utvrivanja nedostataka nije niim ogranieno. Ovo rjeenje potie iz principa da se niko ne moe pozivati na sopstvene nedoputene radnje (lat. nemo auditur turpitudinem suam allegans - neka nitko ne slua onog koji se poziva na svoje nemoralno djelo). Kada je prodavac bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Pravno-tehnika rjeenja su naroito u prvom sluaju veoma sloena. Stoga emo ih ispitati posebno. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se moe izvriti prilikom isporuke, stranke ili drugi subjekti pregleda ga moraju obaviti odmah. Ovo rjeenje zasniva se na pravilima o reklamaciji iz lana 481, st. 2 ZOO. Izvrenje pregleda odmah je, zapravo, pravni standard. Njegov sadraj zavisi od poslovnih obiaja i od konkretnih uslova isporuke u datom sluaju. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti, budui da se zadnja trana robe mora ispitati po zavretku isporuke. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu, ili ako pregled ne bude mogue izvriti
UGOVOR O PRODAJI
prilikom isporuke bez krivice stranaka, kupac ga mora obaviti im je to prema redovnom toku stvari mogue (l. 481, st. 1 ZOO). Ovo znai da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled zavriti u roku u kome bi to uinilo i drugo lice njegovog poloaja djelujui panjom dobrog privrednika. Redovan tok stvari i ovdje se shvata objektivno. Pored poslovnih obiaja i uslova posla, sadraj navedenih pravnih standarda zavisi naroito od vrste robe. Konani izgled relevantnog rjeenja u pogledu vremena provjere zavisie i od toga da li je u pitanju provjera koliine ili kvaliteta. Specini zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz im interpretira tako da vai od momenta prispijea robe u skladite kupca. Kod distancione prodaje generikih stvari princip je da se vrijeme pregleda vee za vrijeme isporuke. Zbog toga je u uporednom pravu gotovo opte prihvaeno pravilo ... da se u ovakvim sluajevima kontrola robe vri pre predaje robe vozaru.92 Isto rjeenje postoji i u naem sistemu. Ono je potvreno i pravilima uzanse 74 o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema izmeu mjesta otpreme i opredjeljenja. U sluaju reekspedicije, pregled stvari moe biti odgoen do njezina prispijea u novo odredino mjesto (l. 481, st. 3 ZOO). Kupac ili kupev kupac imaju pravo da pregled izvre i ranije. No, ukoliko to ne uine, duni su da pregledu pristupe im je roba prispjela u konanu destinaciju. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produeni u dva sluaja. Prvo, ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuen da ne koristi predmet prodaje, rokovi poinju tei od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari, izvrene zamjene dijelova i slino (l. 483 ZOO). I drugo, ako se pregled ne moe izvriti, jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, poetak toka roka se odlae do prijema dokumenata. Prema uzansi 138 kupac tada treba da opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi. Ovo pravilo ne vai samo onda kada je u pitanju lakopokvarljiva roba.93
92 93
Ibid., str. 124-125. Ibid., str. 126 i 138.
POGLAVLJE 1. 107
Sva izloena rjeenja vrijede za situaciju u kojoj se vri uobiajeni pregled, tj. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Ako su u pitanju skriveni nedostaci, krajnji rok za izvrenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupevih prava po tom osnovu. On iznosi est mjeseci od predaje stvari, isporuke, izuzev kada je ugovorom odreen dulji rok (l. 482, st. 2 ZOO).
6.2.5. Nain pregleda robe

Nain pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.
Nain pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Prema cilju, nain pregleda se dijeli na: nain pregleda koji tei utvrivanju koliine i nain pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Prema obimu, nain kontrole moe biti potpun ili djelimian, to esto ne zavisi od volje ugovornih strana, ve od prirode robe u pitanju.94 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vriti za svaki obrok posebno.95 Nain provjere je sloena pojava. On se moe posmatrati kao tehnoloki proces, komercijalna procedura ili pravni postupak. Zadnja dva vida nazvaemo drutvenom procedurom i obraditi zajedno, budui da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vrenju kontrole nije mogue. Izvori prava za nain provjere veoma su brojni. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Potom dolaze dispozitivni propisi, Opte uzanse, posebne uzanse i poslovni obiaji. Tehnoloki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izriito ugovoreno. Rezultati dobijeni na drugi nain ne bi bili pravno relevantni, bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Zakon o obligacionim odnosima, kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava, nita ne govore o ovom aspektu provjere. No, zato mu Opte uzanse posveuju znaajnu panju. Prema uzansi 115 utvrivanje koliine robe vri se vaganjem, merenjem ili prebrojavanjem. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka potrebno da koliina u ugovoru
94 95
Ibid., str. 130. Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 155.
UGOVOR O PRODAJI
bude utvrena na odgovarajui nain.96 Sutinski zahtjev uzansi u pogledu utvrivanja kvaliteta jeste da primijenjeni nain bude vjerodostojan (uz. 147). Tehnoloki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: struni pregled, uporeivanje sa uzorkom, hemijska analiza, ziko mjerenje, vaenje uzorka. Ako se roba isporuuje u originalnom pakovanju, tehnoloki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalae (uz. 148). Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe, kao na primjer za itarice, sadre i pravila o tehnolokim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni.97 Drutvene procedure kroz koje se vri provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su sloene. Njihovo regulisanje vri se najprije sporazumom stranaka. To moe biti uinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda, najee onoga koji se naziva kontradiktornim. Ovo rjeenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene, bie obavezna procedura koju oni predviaju.98 Ne postoje li ni ovi izvori, provjera se vri prema dispozitivnim propisima. Prema lanu 481, st. 1 ZOO, pregled se mora izvriti na uobiajeni nain. Uobiajeni nain se odreuje prema obiajima u mjestu pregleda, poslovnim obiajima date trgovake brane, prirodi robe i okolnostima provjere. Dakle, ovaj pravni standard uvijek treba veoma paljivo popunjavati elementima sadraja koji imaju faktiku prirodu. Opte uzanse za promet robom kao vjerodostojan nain pregleda predviaju komisijski pregled. Ukoliko je on uobiajen, dolazi u obzir i kao nain provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Nain provjere koliine komisijskom procedurom Opte uzanse predviaju za situacije u kojima izmeu jedne ugovorne strane i vozara ili peditera postoji spor u pogledu koliine, kao i onda kada koliinu provjerava jedna strana na svome skladitu bez prisustva drugog partnera (uz. 128). Kod provjere kvaliteta, komi-
96
Toroman, Marija (1975) Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji, Beograd: Institut za uporedno pravo - Savremena administracija, istie da je uestalost primjene ovakvog naina ugovaranja i kontrole koliine uinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari. Denicija se daje na str. 75, a analiza specinosti na str. 76 - 82. Vilus, J. (1970) op. cit., str. 131-132. Ibid., str. 131.
97 98
POGLAVLJE 1. 109
sijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. 147). Sva ostala pitanja se u oba sluaja ureuju kroz sadrinu komisijskog zapisnika (uz. 129 i 149). Sutinskih razlika izmeu usvojenih rjeenja nema, pa emo ih izloiti zajedno. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. Korisno je da to uini svojim rjeenjem. U pogledu lanova komisije nema ogranienja, ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznaiti u zapisniku. Poeljno je da komisiju sainjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogunosti uu sudski vjetaci.99 Potom se pristupa identikaciji robe, odreivanju tehnolokih postupaka i njihovom provoenju. O svim radnjama vodi se zabiljeka. Zatim se utvruju rezultati pregleda. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpiu obje strane, odnosno njihovi predstavnici, lanovi komisije i eventualni svjedoci. Ukoliko lanovi komisije nisu jednoduni o nekom pitanju, manjina moe izdvojiti svoje miljenje ili odbiti da potpie zapisnik. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Snoenje trokova provjere stranke mogu urediti ugovorom. Ne bude li to uinjeno, primijenie se pravila Optih uzansi predviena za trokove utvrivanja kvaliteta (uz. 139). Ako se provjera vri na skladitu prodavca, on je duan da kupcu bez naknade, dakle o svom troku, stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolae. U svim drugim sluajevima trokove pregleda snosi kupac kao lice na kome lei obaveza da ga izvri. Jedan izuzetak, ipak, postoji. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara, trokove njihovog utvrivanja kupac moe da regresira od prodavca.
6.3. Prem isporuke

6.3.1. Pojam
Prijem isporuke ili preuzimanje stvari100 je sistem faktikih i pravnih radnji koje kupac, prema ugovoru, mora da izvri da
99 100
Uz. 129. i Vilus, J. (1970) op. cit., str. 133. Uz. 70 i l. 519 ZOO.
UGOVOR O PRODAJI
Prijem isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktikih i pravnih radnji koje kupac, prema ugovoru, mora da izvri da bi prodavac mogao isporuiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj.
bi prodavac mogao isporuiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Isporuka i prijem isporuke su, dakle, komplementarni pojmovi,101 ali u praksi oni ne moraju biti ukljueni u jedinstven proces primopredaje robe. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktike i jedne pravne radnje. Zbog toga moe biti odreen i kao pomoni pravni posao. Da li izvrenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Opte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu rijeili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 70, l. 519 ZOO).
6.3.2. Sadraj obaveze prijema isporuke

Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila mogua, te u odnoenju stvari.
Obaveza prijema isporuke je sloena. Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila mogua, te u odnoenju stvari (l. 519 ZOO). Slinu deniciju sadri i uzansa 70 st. 2. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvri isporuku zavisi od prinudnih propisa, ugovora, poslovnih obiaja, prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Zbog toga je broj inidbi kupca vei to je posao prodaje komplikovaniji; bie ih vie kod distancione nego kod prodaje u mjestu; vie kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. Drugu vrstu radnje kojom se izvrava obaveza prijema predstavlja odnoenje stvari. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je elio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Odnoenje stvari nee znaiti radnju prijema ako se stvar ve nalazi kod kupca. Analogno ktivnoj isporuci ovdje emo imati ktivni prijem isporuke. Pri tome treba imati u vidu da utnja kupca ne znai ktivni prijem. Potrebno je da on izriito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se moe na siguran nain utvrditi da je on robu hteo da zadri.102
101 102
Draki, M. (1987) op. cit., str. 254. Vilus, J. (1970) op. cit., str. 155.
POGLAVLJE 1. 111
Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporuena saglasno ugovoru. Tada e prijem biti potpun. Kupeva obaveza prijema je djelimina onda kada se vri sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka, a koliina ne predstavlja bitan element ugovora. Izvrenje obaveze prijema ne znai gubitak prava na popravljanje tete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi.
6.4. Plaanje cene

6.4.1. Pojam obaveze plaanja 6.4.1.1. Denicija i kvalikacija obaveze
Plaanje ili isplata moe se denisati kao sistem faktikih i pravnih radnji koje kupac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom odreenu koliinu novca i prenio mu najjae, svojinsko pravo na njoj.
Plaanje ili isplata je osnovna103 i najvanija104 obaveza kupca. Njeno izvrenje predstavlja glavni razlog, kauzu zbog koje prodavac zakljuuje ugovor. Analogno isporuci moe se denisati kao sistem faktikih i pravnih radnji koje kupac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom odreenu koliinu novca i prenio mu najjae, svojinsko pravo na njoj. Iako se sastoji u predaji novca, dunost plaanja je sloena. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa graanske pree na poslovnu prodaju. Plaanje cijene je, nesumnjivo, ugovorna obaveza kupca. Pored toga ona se s obzirom na pravni reim cijene u prodaji poslovnog prava moe odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Napokon, znaaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaanje d kvalikovati i kao pomoni pravni posao. Izvori prava kojima se ureuje obaveza plaanja su brojni. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi iji su predmet regulisanja novani, kreditni i devizni sistem. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. Ako on ne regulie ovu dunost, primijenie se dispozitivni propisi. U naoj zemlji to su: Zakon o obligacio-
103 104
Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 144. Draki, M. (1987) op. cit., str. 230.
UGOVOR O PRODAJI
nim odnosima i Opte uzanse, ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. Rjeenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono to je ugovorom predvieno izriito ili upuivanjem na vaenje dispozitivnih normi.
6.4.1.2. Sadraj obaveze plaanja

Sadraj, predmet obaveze plaanja nije identian sa cijenom. Obaveza plaanja, po pravilu, je vea od same cijene budui da u nju ulaze i drugi izdaci, prvenstveno razliiti trokovi robnog prometa. Cijena je osnovni, ali ne i jedini element kalkulacije. Ako nita nije ugovoreno i u uporednom pravu105 i kod nas se plaa za neto teinu robe bez skonta (uz. 160). Dakle, ukoliko eli da se koristi skontom - odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski - kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne obiaje. Skonto se najee ugovara kod prodaje sa kratkoronim kreditom.106 Uslovi pod kojim se ambalaa ne plaa ve su izloeni. Ako je, meutim, u ugovor unesena klauzula bruto za neto, kupac plaa i ambalau po cijeni robe (uz. 161). Trokove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaa samo izuzetno. Ovakva dunost mora biti ugovorena ili predviena u uzansama. Tako kupac snosi uvozne carine, ostale uvozne dabine i trokove carinjenja, bez obzira na to to je mjesto isporuke eventualno u zemlji, a ne na samoj granici (uz. 164). Kupac, dalje, snosi trokove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je duan da ih pribavi prodavac (uz. 169). Sve ostale trokove prometa (zavisne trokove) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Ako efektivno plaanje tih izdataka vri prodavac, potrebni iznosi moraju mu, na njegov zahtjev, biti predujmljeni (uz. 171).
105 106
l. 28 SGA, l. 380 HGB, l. 212, st. 2 ZO. Draki, M. (1987) op. cit., str. 235.
POGLAVLJE 1. 113
Kupac snosi i trokove plaanja. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvreni i odnose se na one trokove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaanja izazvane postupcima prodavca (l. 320, st. 3 ZOO). Uz troak, kupac snosi i rizik plaanja. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve sluajeve koji ometaju urednu isplatu, a ne samo na sigurnost novca.107 Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi, kupac plaa i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari, bez obzira na to da li je obaveza na plaanje dospjela ili nije (l. 517 ZOO). Samo se po sebi razumije da kupac plaa prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit, ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor.
6.4.1.3. Primjena optih pravila o novanim obavezama

Plaanje cijene je, po svoj prirodi, novana obaveza.108 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije optim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dunosti, a potom i specinim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Poto je posebnih rjeenja veoma malo, nuno je osvrnuti se i na opta pravila koja ovdje vae neposredno. Ovo utoliko prije to je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. Plaanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: kada obaveza ima za predmet svotu novca, dunik je duan isplatiti onaj broj novanih jedinica na koje obaveza glasi, izuzev ako zakon nareuje to drugo (l. 394 ZOO). A zakon to ini! Klauzule o promjeni cijene ve su izloene (klizna skala, indeksna skala). Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena moe prilagoditi realnoj vrijednosti. Od optih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (l. 133 - 136 ZOO), te prekomjerno oteenje (l. 139 - 140 ZOO). No, zlatne i valutne klauzule, kao izraz principa valorizma nisu doputene. One su nitave - smatra se da u ugovor nisu
107 108
U njemakom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom poiljke. Vidjeti uporedni pregled kod Draki, M. (1987) op. cit., str. 240. Perovi, S. (1980) op. cit., str. 94: Novanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca, iji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca. Detaljnu analizu reima ovih obaveza vidjeti na str. 94-105.
UGOVOR O PRODAJI
ni unesene.109 Princip monetarnog nominalizma moe normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inacije. Sljedea grupa optih pravila tie se naina ispunjenja obaveza. Obavezu izvrava kupac lino ili preko svoga zastupnika. Plaanje se vri prodavcu, licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Valjano je ispunjenje treem licu koje nije prethodno odreeno, ako prodavac to izriito ili preutno odobri (l. 305 ZOO). Obaveza plaanja izvrava se panjom dobrog privrednika (l. 18 ZOO) i u cjelini (l. 310 ZOO). No, poto su novane obaveze djeljive, prodavac je duan da primi i djeliminu isplatu (l. 310 ZOO). Naredna grupa pravila tie se mjesta i vremena isplate. Ona se primjenjuje neposredno na plaanje kupovne cijene (l. 320 i 318 ZOO). Zato emo ih i izloiti u sklopu odgovarajuih kupoprodajnih podinstituta. Ovdje je potrebno istai jo jedno pravilo. Kupac svoje obaveze uvijek moe izmiriti prije dospjelosti. Tada je ovlaten da od svoga duga odbije eskontni iznos, ako to proizilazi iz ugovora ili obiaja. Poto posmatramo prodaju poslovnog prava, moe se tvrditi da je kupac uvijek ovlaten na eskont. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaanje prije dospjelosti je nitava (l. 398 ZOO). Napokon, kada izmeu istog prodavca i kupca postoji vie ugovora i vie obaveza koje su dospjele, a kupac ne moe sve da ih izmiri, redoslijed namirenja zavisi, najprije, od sporazuma dunika i povjerioca. Ukoliko on ne bude postignut, primijenie se zakonski red uraunavanja (l. 312 ZOO). Pri tome treba voditi rauna da je Zakon o nansijskom poslovanju veoma strog prema nelikvidnom duniku, ali i prema njegovim povjeriocima. Poto potraivanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u ostale obaveze, namiruju se tek u petom redu (l. 15 ZFP). Specinim rjeenjima o plaanju cijene posveena su svega tri lana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (l. 516 - 518). No, vezanost normi o nainu, mjestu i vremenu plaanja za isporuku110 i obilje faktikih stiuacija koje zahtijevaju
109 110
Ibid., str. 103-105. Draki, M. (1987) op. cit., str. 238 govori o naelu uzajamnosti izmeu mjesta plaanja i mjesta isporuke.
POGLAVLJE 1. 115
posebno tumaenje, dovode do veoma sloenog pravnog regulisanja ove dunosti kupca. Izloiemo je zato kroz modalitete naina, vremena i mjesta plaanja.
6.4.2. Nain plaanja 6.4.2.1. Uopte o nainu plaanja

Pod nainom plaanja podrazumijevamo instrumente plaanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da uini da bi svoju dunost isplate izvrio u skladu sa ugovorom i prinudnim nansijskim propisima.
Pod nainom plaanja podrazumijevamo instrumente plaanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da uini da bi svoju dunost isplate izvrio u skladu sa ugovorom i prinudnim nansijskim propisima. Sistem postupaka moe se nazvati i modalitetima naina plaanja. Od naina plaanja treba razlikovati obezbjeenje plaanja. Ono se sastoji u davanju prodavcu nansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pruanju stvarnih (realnih) obezbjeenja sa istim svojstvima, iz kojih je prodavac ovlaten da se namiri, ako obaveza plaanja ne bude izvrena u skladu sa ugovorom. Zakon o nansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeenja plaanja preputa sporazumu stranaka i time vri radikalnu promjenu ranijeg stanja. Obezbjeenje plaanja moe se izvriti predajom mjenice, bankarske garancije ili na drugi nain u skladu sa zakonom (l. 17 ZFP). Mjesto, vrijeme i nain predaje instrumenata obezbjeenja plaanja takoe se odreuju ugovorom (l. 17 ZFP). Nain plaanja i nain obezbjeenja plaanja su, dakle, preputeni ugovoru. No, kada se jednom stranke sporazumiju o njima, prodavac i kupac postaju vezani sloenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Najvaniji meu njima su: Zakon o nansijskom poslovanju, Zakon o mjenici, Zakon o eku, Zakon o tritu vrijednosnih papira, Zakon o obligacionim odnosima i Opte uzanse za promet robom.
Obezbjeenje plaanja se sastoji u davanju prodavcu nansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pruanju stvarnih (realnih) obezbjeenja sa istim svojstvima, iz kojih je prodavac ovlaten da se namiri, ako obaveza plaanja ne bude izvrena u skladu sa ugovorom.
6.4.2.2. Instrumenti plaanja

Instrumenti plaanja su sredstva kojima se, u skladu sa propisima o plaanju i poslovanju vrijednosnim papirima, vri izmirenje novanih obaveza. Osim instrumentima plaanja, privredni su-
UGOVOR O PRODAJI
Instrumenti plaanja su sredstva kojima se, u skladu sa propisima o plaanju i poslovanju vrijednosnim papirima, vri izmirenje novanih obaveza.
bjekt moe plaati meusobne obaveze prebijanjem, cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se ureuju ovi odnosi. Zadraemo se na pojedinim instrumentima plaanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaanja kupovne cijene. Uzansa 188 kao prvi nain plaanja predvia polaganje novanog iznosa na tekui raun povjerioca kod banke koja je u zemlji. U Zakonu o nansijskom poslovanju, meutim, gotov novac nema poloaj prvenstvenog instrumenta plaanja, budui da su privredni subjekti duni da obavljaju novani promet preko rauna (l. 9 ZFP). Drugu veliku grupu instrumenata plaanja ine tzv. instrumenti doznake.111 Zakon o nansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prijenos (l. 12 ZFP), kojim se banci nalae da izvri doznaku raunu prodavca. Od ostalih, uzanse reguliu plaanje obraunskim ili virmanskim ekom (virmanski nalog) i ekovnu uplatnicu (uz. 189 i 196). Predmet ureivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvrena, pa emo se na datim rjeenjima zadrati prilikom izlaganja odgovarajuih dijelova ove materije. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata moe svrstati i potanska uplatnica. Treu znaajnu skupinu instrumenata plaanja ine vrijednosni papiri. Ureeni su rokovi za plaanje bilo kojom vrstom trgovakog efekta (uz. 190) i bjanko mjenicom (uz. 191). Takse i trokove vezane za izdavanje vrijednosnih papira kao instrumenata plaanja ili obezbjeenja plaanja snosi kupac (uz. 192). etvrto, plaanje se moe izvriti i akreditivom (l. 1072 - 1082 ZOO). Akreditiv je apstraktan pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da e korisniku, tj. prodavcu isplatiti odreenu novanu svotu ako do odreenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva (l. 1072 ZOO). U vezi sa ovim instrumentom plaanja treba zapaziti tri stvari: kupac je duan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji, banka preuzima jednostranim apstraktnim
Akreditiv je apstraktan pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da e korisniku, tj. prodavcu isplatiti odreenu novanu svotu ako do odreenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva.
111
Antonijevi, Zoran, Petrovi, Milan i Pavievi, Boidar (1982) Bankarsko pravo, Beograd: Savremena administracija, str. 128.
POGLAVLJE 1. 117
pravnim poslom obavezu prema prodavcu, prodavevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu, ne nuno i u ugovoru o prodaji. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su ureeni Jednoobraznim pravilima i obiajima za dokumentarne akreditive iz 1933. godine, zadnja revizija 2007. Ova pravila Meunarodne trgovake komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu, a banke ih se pridravaju kao obaveznog propisa. Napokon, plaanje se moe izvriti i instrumentima obrauna. Zakon o nansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (l. 12, st. 2), ali nisu iskljueni ni ostali: cesioni (l. 436 - 445 ZOO) i asignacioni (l. 1020 - 1034 ZOO).112
6.4.2.3. Tipovi naina plaanja

Prema razliitim osobinama ugovora o prodaji i specinim obiljejima same obaveze plaanja mogu se utvrditi etiri karakteristina tipa ili modaliteta naina plaanja. Razmotriemo ih odvojeno. Najprije, pravila o plaanju i instrumenti kojima se ono vri prilagoeni su jednokratnoj isporuci, te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Pod uticajem naela jednovremenog izvravanja obaveza ovo pravilo se modikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Ako nita nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla, u sluaju uzastopnih isporuka kupac je duan isplatiti cijenu za svaku isporuku u asu njezina preuzimanja (l. 518 ZOO). Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplauju se iz predujma, ako nita nije ugovoreno (l. 518, st. 2 ZOO). Ovo rjeenje odstupa, najprije, od optih dispozitivnih principa o avansu, koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dunikove obaveze. Izloeno pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj modalitet plaanja i od plaanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu.113
112 113
Ibid., str. 128-129. Toroman, M. (1975) op. cit., str. 179, detaljno izlae razliku izmeu prodaje uz avans i prenumeracione prodaje.
UGOVOR O PRODAJI
Drugo, iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaanja vidljivo je da je kupac duan platiti cijenu tek poto je imao mogunost da pregleda stvar (l. 475 ZOO). Izuzetak od ovog tipa plaanja postoji ako je ugovoreno plaanje uz predaju dokumenata (D/P). Pri ovakvom plaanju kupac je duan da izvri svoju obavezu plaanja cene im su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu,114 dakle i prije nego to je imao mogunost da isporuenu stvar pregleda. Dvije su podvrste ovoga tipa plaanja: plaanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.115 esti su naroito u meunarodnom prometu, ali im i Opte uzanse posveuju znatnu panju. Zadraemo se samo na prvom sluaju. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznaeni, prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobiajena u takvom sluaju (uz. 184). Ne postoji li odgovarajui obiaj, dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvrenje obaveze isporuke i ujedno omoguavaju kupcu da odredi vrstu i koliinu robe, te da njome raspolae (uz. 184). Kada je dokument uz koji se vri plaanje vozarska isprava, prodavac u tom sluaju jami za kvalitet, teinu, meru i dimenziju robe koji su oznaeni u fakturi (uz. 185). Na ovaj nain su interesi kupca obezbjeeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. Interesi kupca zatieni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). Ona mora glasiti na ukrcano, biti ista i izdata po naredbi (uz. 186). Trei tip naina plaanja jeste ono koje se vri pouzeem.116 Kupac u svome sjeditu ili u mjestu isporuke stie mogunost da primi robu tek kada je poti ili prevozniku platio cijenu i trokove robnog prometa koje on sam snosi. U privredi dominira pouzee koje je vezano za plaanje prevozniku, pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje, nego kod graanske prodaje putem pouzea preko pote. etvrti tip naina plaanja postoji u sluaju spora o cijeni. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture, mora platiti nesporne iznose. Prodavac ne moe odbiti prijem tih iznosa (uz.
114 115 116
Draki, M. (1987) op. cit., str. 241 i uz. 183. Ibid., str. 241. Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaanjem cijene unaprijed.
POGLAVLJE 1. 119
204). Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture, kupac je ovlaten da odmah po prijemu takvog obavjetenja sporni iznos deponuje kod nadlenog suda (sudski depozit). Depozit traje do rjeavanja spora, bez obzira na nain na koji e to biti uinjeno. O izvrenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. Deponovanjem novca plaanje se smatra izvrenim do visine poloenog iznosa (uz. 205). Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u sluaju da spor izgubi.
6.4.3. Vrijeme izvrenja isplate 6.4.3.1. Vrijeme plaanja

Vrijeme plaanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sainjavaju obavezu plaanja moraju biti zavrene.
Vrijeme plaanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sainjavaju obavezu plaanja moraju biti zavrene. S obzirom na specinost novanih obaveza, preovladava trenutak, odnosno dan u kome plaanje mora biti izvreno. Ukoliko se radi o periodu u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaanja. Kod sukcesivnih isporuka, ova dospjelost se utvruje za svaki obrok posebno. U naem pravu vrijeme plaanja se odreuje, najprije, ugovorom (l. 516, st. 1 ZOO). Ako je odreeno datumom, plaanje mora biti izvreno do kraja radnog dana institucije kod koje se vri plaanje. Ukoliko je odreeno rokom, njegove granice utvruju se optim pravilima (l. 77 ZOO). Specina pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. Razlikuju se situacije u kojim je plaanje ugovoreno prije isporuke, istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. Plaanje prije isporuke, unaprijed, po pravilu se ugovara izriito i precizno, budui da predstavlja odstupanje od naela istovremenosti izvrenja ugovornih obaveza. Ako rok isplate prije isporuke nije utanaen, plaanje se ima izvriti najkasnije u roku od osam dana od dana zakljuenja ugovora (uz. 182). Kada je ugovoreno plaanje prije isporuke, ugovor o prodaji moe, ali ne mora da ima obiljeja prenumeracionog ili pretplatnog posla.117
117
Toroman, M. (1975) op. cit., str. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu ... cenu pre nego to primi stvar....
UGOVOR O PRODAJI
Poto je istovremenost isporuke i plaanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti, ono se rijetko izriito ugovara. Poslovni obiaji esto veu ova dva momenta onda kada je ugovoreno plaanje uz fakturu.118 Pored toga, u praksi se sree posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Plaanje unazad je ono koje se, na osnovu izriitog ili preutnog sporazuma stranaka, vri poto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. U ovom sluaju prodavac kreditira kupca. Kreditiranje se vri za ukupan iznos potraivanja. Po pravilu, prodavac trai obezbjeenje ovakvih kredita, odnosno obezbjeenje plaanja. Ako vrijeme plaanja nije ugovoreno, ono se ravna prema dispozitivnim propisima. Za razliku od rjeenja u uporednom pravu,119 na Zakon o obligacionim odnosima predvia da se plaanje ima izvriti u roku koji je predvien poslovnim obiajima (l. 516, st. 2). Ukorijenjenost Optih uzansi u naoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177 daju osnova za stav da u ovom sluaju plaanje treba izvriti u roku od osam dana od dana prijema robe, odnosno od prijema fakture, ako je kupac robu dobio prije fakture. Ukoliko se ne prihvati gledite da je rjeenje Optih uzansi postalo poslovni obiaj, onda vai dispozitivna norma po kojoj se cijena plaa u asu ... u kome se obavlja predaja stvari (l. 516, st. 2 ZOO). Oba dispozitivna pravila su uslovna. Ona e se primijeniti ukoliko nije ugroen princip jednovremenosti isporuke i plaanja. Bude li to sluaj, kupac moe odbiti ili odloiti isplatu (l. 475 ZOO, uz. 177, st. 3). Izuzetno, kupac nije ovlaten da odloi plaanje ni pozivom na dunost i/ili pravo pregleda robe, ako je isporuka izvrena uz predaju dokumenata koja, pri tome, liava prodavca prava da raspolae robom (uz. 177, st. 3).
6.4.3.2. Vrijeme isplate

Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaanje izvreno.
Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaanje izvreno. Ono zavisi od naina plaanja uopte, a od instrumenata
118 119
Draki, M. (1987) op. cit., str. 238. Ibid., str. 236 - 238.
POGLAVLJE 1. 121
plaanja posebno. Plaanje gotovim novcem smatra se izvrenim kada kupac dugovanu sumu urui prodavcu ili je poloi na njegov tekui raun. Polaganje se vri virmanom (uz. 188). Kada se plaanje vri instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obraunski ek ili virman) plaanje se smatra izvrenim onda kada su to stranke dogovorile. U sluaju da sporazuma stranaka nema, dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi raun prodavca stigne novana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dunikove banke, odnosno organizacije da odobri raunu vjerovnika iznos naznaen u nalogu (l. 318, st. 1 ZOO). Ovim rjeenjem je u stvari saeta stilizacija uzanse 189 o plaanju polaganjem sredstava na tekui raun putem virmana. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. U prvoj, prodavac i kupac imaju istu banku, pa je plaanje izvreno onda kada kupac da nalog banci, razumije se pod uslovom da na kupevom raunu ima sredstava. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. Da bi se plaanje smatralo izvrenim, neophodno je da kupeva banka dostavi nalog za prenos prodavevoj banci. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi, dakle, kupac. ZOO u lanu 318 st. 2 preuzima pravila uzanse 181 kada je u pitanju plaanje preko pote. Ako je plaanje preko pote ugovoreno, obaveza se smatra izmirenom kada dunik uplati iznos svoje obaveze poti. Kad ovakav nain plaanja nije ugovoren, obaveza je isplaena onda kad vjerovnik primi novanu doznaku (l. 318, st. 2). Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice, smatramo da ovo pravilo treba tumaiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pota prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Ista rjeenja vae i za plaanje ekovnom uplatnicom, s tim to se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pota (l. 318, st. 3 ZOO). Plaanje vrijednosnim papirima smatra se uslovno izvrenim onda kada one budu prenesene prodavcu na nain koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajueg trgovakog efekta. Obaveza se konano gasi kada preneseni papiri budu honorisani. Ne bude li dug predajom papira izmiren u roku, a ni dva dana po prijemu prodaveve opomene, prodavac moe zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uz. 190).
UGOVOR O PRODAJI
Plaanje akreditivom se smatra izvrenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom utvruje se prema pravilima obligacionog prava, koja vae za pomenute instrumente. Trenutak u kome je isplata izvrena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po trabini, odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila.
6.4.4. Mjesto plaanja 6.4.4.1. Odreivanje mjesta plaanja

Mjesto plaanja je lokacija i lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaanja moraju biti zavrene. Analogno mjestu isporuke ono se moe posmatrati u uem i u irem smislu, ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni znaaj. Tri principa vladaju pravilima o odreivanju mjesta plaanja. Prvi je da su novane obaveze donosive, tj. da se ispunjavaju u sjeditu povjerioca (l. 320, st. 1 ZOO). Ako se plaanje vri virmanom ili drugim obraunskim sredstvom, onda se ovaj princip konkretizuje tako to se kao mjesto plaanja odreuje sjedite organizacije kod koje se vode vjerovnikova novana sredstva (l. 320, st. 2). Iz ovoga rjeenja je vidljivo i drugo naelo: mjesto isplate nalazi se pod snanim uticajem rjeenja o nainu i vremenu isplate. Napokon, princip uzajamnosti ukazuje na to da je i mjesto plaanja odreeno mjestom isporuke....120 Nae pravo slijedi kontinentalne sisteme. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je odreeno ugovorom (l. 516, st. 1 ZOO). Ukoliko ugovor nita ne govori o ovom pitanju, mjesto plaanja se odreuje prema poslovnim obiajima (l. 516, st. 2 ZOO). U nedostatku pravila obiajnog porijekla, plaanje se vri u mjestu u kome se obavlja predaja stvari (l. 516, st. 2 ZOO). Napokon, ako se cijena ne mora platiti u asu predaje, plaanje se obavlja u prebivalitu, odnosno sjeditu prodavca (l. 516, st. 3 ZOO).
Mjesto plaanja je lokacija i lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaanja moraju biti zavrene.
120
Ibid., str. 238.
POGLAVLJE 1. 123
Time se specijalna pravila o plaanju kupovne cijene vraaju na opti pravni reim izmirenja novanih obaveza. Opte uzanse dalje razrauju ovo rjeenje. Ako povjerilac ima vie sjedita, tj. vie poslovnih jedinica, plaanje se vri u sjeditu one koja je poslala ponudu, odnosno izvrila prihvat. No, ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi iz kojeg e se poverioevog sedita izvriti isporuka, plaanje se vri u mestu tog sedita (uz. 174).
6.4.4.2. Promjena mjesta plaanja

Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaanja. No, nain plaanja dozvoljava da se povjeriocu prui ovlatenje na jednostranu promjenu mjesta plaanja. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne panje zakonodavca. Cilj usvojenih rjeenja jeste zatita opravdanih interesa kupca. lan 320, st. 3 ZOO je jasan. Povjerilac moe promijeniti svoje sjedite u periodu izmeu zakljuenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaanja. On je dalje ovlaten da trai plaanje u novom sjeditu. I napokon, poveanje trokova ispunjenja pada na teret vjerovnika, dakle prodavca. Smatramo da ova rjeenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vri plaanje, odnosno u onima u kojima je prodaveva banka promijenila svoje sjedite. Napokon, ZOO ne iskljuuje ni primjenu uz. 175 st. 2 po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloi plaanje na raun nekog treeg lica. Utede u trokovima idu u korist prodavca.
7. PRIGOVORI
7.1. Uopte o prigovorima
7.1.1. Pojam prigovora
Prigovorima se, u najirem smislu, mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca, kupca ili prodavca, kojima on ukazuje duniku na injenicu da ugovor ne smatra izvrenim, odnosno da ga ne smatra uredno izvrenim. Prigovori se i u naem i u uporednom
UGOVOR O PRODAJI
Prigovorima se, u najirem smislu, mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca, kupca ili prodavca, kojima on ukazuje duniku na injenicu da ugovor ne smatra izvrenim, odnosno da ga ne smatra uredno izvrenim.
pravu nazivaju i reklamacijama, odnosno obavjetenjima o nedostacima. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje injenica, poticanje dunika da sam izvri obavezu ili da je izvri uredno, ouvanje prava na popravljanje tete i na vansudsko rjeavanje sporova. Od svih navedenih funkcija, ouvanje prava na naknadu je najvanija. Pravna kvalikacija prigovora je veoma sloena i ne moe se dati za sve vrste na isti nain. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu razliit. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalikacije. Prvo, prigovori spadaju u optu obavezu obavjetavanja o relevantnim injenicama i stoga su zasnovani na naelu potenja i savjesnosti (l. 12 ZOO). No specian sadraj, funkcije i pravni reim doveli su do posebnih sankcija, razliitih od opte sankcije naknade tete izazvane proputanjem generalne dunosti obavjetavanja (l. 268 ZOO). Zbog toga se moe smatrati da oni predstavljaju samostalan, vii institut prava prodaje. Drugo, prigovori se ponekad kvalikuju kao pravo, a ponekad kao obaveza. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca, loginije je prvo rjeenje. No, posljedice prigovora na oba uesnika u poslu i pogoranje pravnog poloaja povjerioca u sluaju proputanja ili docnje sa prigovorom doputaju da se on kvalikuje i kao obaveza. Radi rjeavanja ove dileme na Zakon o obligacionim odnosima za najvaniji i najsloeniji prigovor - reklamaciju na materijalne nedostatke izriito kae da predstavlja dunost kupca (l. 481). Tree, s obzirom da predstavlja izjavu volje sa znaajnim juridikim konsekvencama, svaki prigovor se moe odrediti i kao pomoni pravni posao.
7.1.2. Vrste prigovora

Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se moe staviti povodom povrede svake obaveze. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. No, znaaj i kvalikacija prigovora su razliiti. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog reima, tako i posljedice. Mi emo se, stoga, posebno baviti samo najvanijim, dok e ostali biti izloeni uz odgovarajue obaveze ili odgovornost za njihovo neizvrenje. Najznaajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom, nepotivanja garancije da stvar nema ma-
POGLAVLJE 1. 125
terijalnih nedostataka i prekraja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Na strani prodavca je najvaniji prigovor zbog docnje kupca sa plaanjem cijene.
7.2. Reklamaca na materalne nedostatke

7.2.1. Pojam reklamacije
Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja, izjava kojom kupac obavjetava prodavca da isporuena roba ima, po njegovim nalazima i miljenju, konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.
Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja, izjava kojom kupac obavjetava prodavca da isporuena roba ima, po njegovim nalazima i miljenju, konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Drugim rijeima, reklamacija je obavjetenje prodavcu o neizvrenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Uvoenjem koncepta materijalnih nedostataka kao vieg instituta, te izriitim redigovanjem lana 481 ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziena. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Pored toga, ona predstavlja uslov za ouvanje prava na naknadu tete. Zato je logino da se davanje ovoga obavjetenja kvalikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Ukoliko ele, stranke mogu dunost reklamiranja izriito ili preutno, ali nesumnjivo, iskljuiti iz ugovora, odnosno odrediti njene modalitete. Ne uine li tako, davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dunost kupca i to u izgledu koji predvia Zakon o obligacionim odnosima. Napokon, reklamacija predstavlja pomoni pravni posao. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeteenje u sluaju postojanja materijalnih nedostataka. Komercijalni znaaj reklamacije ogleda se prije svega u odravanju dobrih poslovnih odnosa izmeu partnera, te u mogunosti rjeavanja sporova vansudskim putem, i bez intervencije treih lica. Pravni znaaj uredne reklamacije je u tome to ona slui odravanju kupevog prava na popravljanje tete na snazi. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Ispitaemo ih kroz tri osnovna: nain, mjesto i vrijeme.
UGOVOR O PRODAJI
7.2.2. Nain reklamiranja

Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlatenog punomonika. Kao punomonici u privredi se, po pravilu, javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (pediter, vozar, trgovaki zastupnik).121 Reklamacija se upuuje prodavcu ili njegovom punomoniku. Lica koja e biti ovlatena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Sadraj reklamacije veoma je sloen. lan 484 ZOO se poveo za poslovnom praksom i meunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Stoga, on daje osnova da se svi elementi sadraja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. U reklamaciji kupac je duan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar (l. 484 ZOO). Prvi bitan element sadraja jeste potanji opis nedostatka. To znai da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan,122 dovoljno precizan da omogui prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. Do koje mjere e se ii u detaljno navoenje nedostatka, stvar je konkretnih okolnosti: od strunosti kupca, preko prirode robe i nedostatka, do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporuena. Uopten prigovor ne proizvodi pravne posljedice, poto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije, vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni poloaj. Drugi element sadraja bez koga reklamacija ne moe da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i uinjen u skladu sa poslovnim obiajima. Prodavac moe na pregled uputiti i svoga punomonika.
121 122
Opirnije vidjeti Vilus, J. (1970) op. cit., str. 165. Ibid., str. 166.
POGLAVLJE 1. 127
Svi ostali elementi su nebitni. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla, neki su, ipak, tipizirani. Najprije, sudovi stoje na stanovitu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se priznaju u vezi sa nesaobraznom robom.123 Ta prava u naem sistemu ne moraju da budu precizirana. No, ako to kupac uini, onda je iskoristio opciju i ne moe kasnije jednostrano da mijenja svoj odtetni zahtjev. Napokon, u reklamaciji se, po pravilu, navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolae. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata.124 Ako je nain slanja reklamacije odreen ugovorom, vrijedie samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao pouzdan nain slanja reklamacija navodi preporueno pismo i telegram. Ukoliko je on koriten smatra se da je kupac izvrio svoju obavezu da obavijesti prodavca i kada on uopte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakanjenjem (l. 484, st. 2 ZOO). Uz ovo rjeenje treba primijetiti dvije stvari. Prvo, kod reklamacija vai teorija prijema, osim u sluaju slanja prigovora na siguran nain. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. I drugo, uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u naem zakonodavstvu.
7.2.3. Mjesto reklamiranja

Mjesto u kome treba izvriti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. Ono je, stoga, preputeno optim pravilima. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno, bie pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upuen. Dispozitivno rjeenje mora se izvui iz optih pravila i iz regulative naina slanja reklamacije. Poto je usvojena teorija prijema, jasno je da je sjedite prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Ako on ima vie poslovnih jedinica, reklamacija se alje u mjesto iz koga se ugovor izvrava, a ako se to ne zna - u mjesto iz koga je uinjena bilo ponuda, bilo prihvat.
123 124
Ibid., str. 166. Uz. 132 i 152 zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente.
UGOVOR O PRODAJI
Izloena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za sluaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije na siguran nain. No, ako su stranke uestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak, reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda.
7.2.4. Vrijeme reklamiranja

Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavjetavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti zavrene.
Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavjetavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti zavrene. Predstavlja veoma sloen modalitet. Njegovo odreivanje zavisi od: savjesnosti prodavca, vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. Blagovremenost reklamacije je izuzetno vana. Ouvanju kupevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. U naem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Ne bude li to uinjeno, vaie rjeenja Zakona o obligacionim odnosima. Ako je prodavac bio nesavjestan, tj. ako je nedostatak bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat (l. 485 ZOO), kupcu stoji na raspolaganju neogranieno vrijeme da izvri reklamaciju. On to pravo ne gubi ak ni onda kada je sam propustio da izvri radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupevo pravo u ovom sluaju. Kada je prodavac savjestan, vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Unutar svakog od ta dva sluaja postoje specina rjeenja. Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvren kupac je duan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopiti prodavaocu odmah, inae gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Izraz odmah je pravni standard, koji upuuje na povean stepen hitnosti. On praktino znai da kupac mora prigovoriti im opazi nedostatak, a najkasnije razumno vrijeme
Izraz odmah je pravni standard, koji praktino znai da kupac mora prigovoriti im opazi nedostatak, a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da saini reklamaciju
POGLAVLJE 1. 129
po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da saini reklamaciju (l. 481, st. 2 ZOO). Ne bude li pregled mogu pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu, kupac je duan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvri bez odlaganja, poevi od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Poetak toka roka za reklamiranje vee se, dakle, za vrijeme provjere, a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (l. 481, st. 1 ZOO). Poseban sluaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Prema lanu 481 st. 3 ZOO kupac je duan prodavaoca obavijestiti o nedostacima im je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata. Poetak toka roka za reklamiranje je u ovom sluaju objektiviziran. Uzima se u obzir objektivno mogui tok odnosa izmeu klijenta (kupevog kupca) i kupca, a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obavijeten o nedostatku. Na ovaj nain je odgovornost za otezanje sa slanjem obavjetenja od krajnjeg prebaena na prvobitnog kupca, a ne na prodavca. Rjeenje je logino. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. No, on ne bira konanog kupca, a esto i ne zna ko se javlja u toj ulozi. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke, rokovi za reklamiranje poinju da teku od prijema nove stvari, odnosno od izvrene zamjene ili popravke (l. 483 ZOO). Samo se na taj nain moe ouvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka odreeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Oni moraju biti odrani kumulativno. Subjektivni rok poinje tei od dana otkrivanja nedostatka. Njegova duina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava odreena standardom bez odgaanja. Dan isporuke je ujedno i dan poetka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopte moe izvriti. Objektivni rok je prekluzivan; njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje tete, a ne samo procesna mogunost ulaganja
UGOVOR O PRODAJI
prigovora. Upravo zbog toga se estomjeseni period ne moe produiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u sluaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu bez odgaanja. Ipak, zakonodavac doputa strankama da ugovaranjem dueg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specinim potrebama i uslovima (l. 482 ZOO).
7.3. Reklamaca na pravne nedostatke

7.3.1. Pojam reklamacije
Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavjetava prodavca da preneseno pravo nije uopte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na nain predvien ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.
Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavjetava prodavca da preneseno pravo nije uopte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na nain predvien ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvravanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. U principu, ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (l. 510 i 509 ZOO). Sluajevi u kojima kupac nije duan da reklamira posebno su ureeni Zakonom o obligacionim odnosima. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sauvao svoja prava, reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Pored toga, ona ima i svojstva pomonog pravnog posla. Pravni znaaj reklamacije olien je u injenici da se odreeni vidovi teta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Specinosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja tete kada oni postoje, doveli su i do nekih posebnih rjeenja. U daljim izlaganjima zadraemo se samo na njima.
POGLAVLJE 1. 131
7.3.2. Specinosti reima reklamacije na pravne nedostatke

Prvo odstupanje reima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke lei u sadraju reklamacije. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vri trei, onaj ko tvrdi da ima jae pravo na prodanoj stvari nego kupac. Zbog toga je dunost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka stroija. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu treeg i to u cjelini. Stilizacija lana 509 ZOO je takva da doputa jo jednu osobenost: kupac se mora ve u prigovoru opredijeliti za vid zatite koji eli (oslobaanje stvari od pretenzije treeg, isporuka nove stvari bez nedostatka). Druga karakteristika tie se naina davanja reklamacije. Poto u ovom sluaju nema posebnih pravila o nainu obavjetavanja, treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek uinjena kada je poslata, a ne kada ju je prodavac primio. Ovakva solucija ne iskljuuje, nego poveava potrebu da kupac svoju izjavu uputi na siguran nain. Vrijeme reklamacije moe se odrediti ugovorom. Ako to nije uinjeno, rokovi se moraju utvrditi tumaenjem pravila o prekluziji prava na naknadu tete, budui da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. To je trea osobenost ove reklamacije. U sutini, krajnji rokovi za reklamaciju su izjednaeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje tete. Ako je u pitanju vansudska evikcija, krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo treeg (l. 515, st. 1 ZOO). Momenat saznanja je faktiko pitanje i sud ga cijeni od sluaja do sluaja. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija), kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici, krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je est mjeseci od pravomono okonanog spora (l. 515, st. 2 ZOO).
UGOVOR O PRODAJI
8. ODGOVORNOST PRODAVCA
8.1. Odgovornost za docnju sa isporukom
8.1.1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 8.1.1.1. Pojam docnje sa isporukom
Docnja prodavca sa isporukom je injenica neizvravanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvreno ugovorom ili na osnovu ugovora.
Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dunika. Zbog toga, za njeno odreenje, u principu, vae opta pravila obligacionog prava. No, injenica da su se te norme formirale preteno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedniko izlaganje. Dunik dolazi u zakanjenje kad ne ispuni obavezu u roku odreenom za ispunjenje (l. 324, st. 1 ZOO). Shodno tome, docnja prodavca sa isporukom je injenica neizvravanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvreno ugovorom ili na osnovu ugovora. Docnja sa isporukom se moe pravno kvalikovati kao tetna radnja povrede ugovora. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (teta, uzrona veza i krivica). Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba mijeati sa odgovornou za docnju sa isporukom. Pored odgovornosti, objektivni in docnje sa isporukom moe kod ksnih poslova imati jo jednu pravnu posljedicu - raskid ugovora po samom zakonu (l. 125, st. 1 ZOO). Docnja sa isporukom moe se svrstati u razliite podvrste opteg pojma docnje. Neke od ovih kvalikacija su jednostavne i nesporne. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u duniku docnju i to sa neispunjenjem nenovanih obaveza. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke, docnja prodavca u ovom sluaju moe biti potpuna ili djelimina.125 Djelimina docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze (l. 131 ZOO). Pored toga, moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. Prema njima se
125
O razliitim vidovima djelimine docnje i o njihovim posljedicama vidjeti: Perovi, S. (1980) op. cit., str. 504.
POGLAVLJE 1. 133
procjena posljedica djeliminog ispunjenja vri shodno cilju radi kojeg je druga strana zakljuila ugovor (subjektivni kriterij).126 Najvei i za docnju sa isporukom najvaniji problem predstavlja kvalikacija docnje po njenom osnovu. Pitanje je, naime, da li je prodavac kao dunik u docnji samim tim to je do zakanjenja sa isporukom dolo (objektivna docnja) ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Dilema nije samo akademska. Praktian znaaj razlike izmeu objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naroito dolazi do izraaja pri prolaznoj nemogunosti izvrenja za koju prodavac nije kriv (npr. rat, poar, trajk, zabrana izvoza i slino).127 Iz denicije dunikove docnje u lanu 324 ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (l. 124 - 126 ZOO) osnovano se moe zakljuiti da domae pravo prihvata objektivni koncept docnje koji je karakteristian za ugovore u privredi.128 Budui da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dunika pretpostavlja (l. 263 ZOO) praktino se pitanje svodi na teret dokazivanja.129
8.1.1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos iji je predmet radnja popravljanja tete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je teta posljedica docnje.
Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos iji je predmet radnja popravljanja tete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je teta posljedica docnje. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (l. 263 ZOO), ova vrsta odgovornosti se moe kvalikovati kao subjektivna. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom ureena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. etiri su grupe pravila koje su pri tome najvanije. Prva se tie optih rjeenja o odgovornosti ugovornog dunika (l. 324 ZOO). Drugu ine opta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (l. 262 - 269 ZOO). Trea se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (l. 124 -
126 127 128 129
Ibid., str. 503. Draki, M. (1987) op. cit., str. 144. Perovi, S. (1980) op. cit., str. 504. Ibid., str. 505.
UGOVOR O PRODAJI
132 ZOO), a etvrta na posebna pravila o naknadi tete u sluaju raskida prodaje (l. 523 - 526 ZOO). Mogunost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji, ali se mora kretati u granicama Zakona (l. 264 i 265 ZOO). Pored toga, stranke svojim sporazumom esto utiu na duinu primjerenog, tj. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Zajednika karakteristika izloenih izvora jeste u tome da se, osim kod ksnih ugovora, insistira na odravanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Znaaj naturalne restitucije u popravljanju tete dovodi, dalje, do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj sloenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja tete izazvane docnjom. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. On je razliit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. Unutar realnih isporuka, odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Razliite faktike i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiu na reim odgovornosti za zadocnjenje. Pored toga, na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakanjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za ksne i neksne poslove prodaje. Napokon, i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specinosti zbog kojih mora biti posebno ispitano.
8.1.2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 8.1.2.1. Odgovornost kod neksnih poslova
Pravo Bosne i Hercegovine predvia dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvrenjem realne jednokratne isporuke kod neksnih poslova. Prva je odravanje ugovora na snazi uz prodavevu obavezu da naknadi tetu izazvanu docnjom. Naelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogunost prui objema strankama: kad ispunjenje obaveze u odreenom roku nije bitan sastojak ugovora, dunik zadrava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju oba-
POGLAVLJE 1. 135
vezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (l. 126, st. 1 ZOO). Druga mogua posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi tetu izazvanu raskidom (l. 124 ZOO). Prodavac koji je u docnji moe izvriti isporuku sve dok ne primi obavjetenje kupca o tome da se ugovor raskida (l. 130 ZOO). Ovakvo ienje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Ono ne oslobaa prodavca obaveze da naknadi tete izazvane zadocnjenjem (l. 262, st. 3 ZOO). Kupac koji eli da uprkos docnji prodavca sa isporukom odri ugovor na snazi ima tri mogunosti na raspolaganju. On, najprije moe da uti, tj. da potpuno pasivno eka da se prodavac samoinicijativno oisti od docnje.130 Kupac je, dalje, ovlaten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba uiniti.131 Napokon, kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (l. 262, st. 3 ZOO). U sva tri sluaja ima mogunost da trai naknadu tete prema optim pravilima. A to znai da kupac moe zahtijevati naknadu proste tete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom (l. 155 i 185 - 192 ZOO). Poto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojee imovine i spreavanje njenog opravdano oekivanog poveanja, to je njegovo pravo na naknadu ogranieno na konkretnu tetu. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. No, u ovom sluaju on kao povjerilac mora ostaviti duniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (l. 126, st. 2 ZOO). Tek po njegovom bezuspjenom proteku, ugovor prestaje da postoji, a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje tete. Ova osnovna ema je u pravno-tehnikom smislu veoma sloena. Zato emo se posebno zadrati na rjeenjima vezanim za pojedine elemente. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. Kupac ne moe u njemu jednostrano mijenjati mo-
130 131
Ibid., str. 511; dunik to moe uiniti do isteka roka zastarelosti. Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 164: pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga.
UGOVOR O PRODAJI
dalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Duina naknadnog primjerenog roka moe biti odreena u izjavi kupca. No, kupac nije pri tome potpuno slobodan. On mora da vodi rauna o prirodi stvari i okolnostima posla, te o naelima obligacionog prava, prvenstveno o onim koja su sadrana u samom Zakonu. Ako naknadni primjereni rok nije odreen ni ugovorom, ni izjavom kupca, njegova duina e se utvrivati prema faktikim okolnostima, kao i kod drugih pravnih standarda. Poto on ima karakter dopunskog roka, ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. U naelu, naknadni rok treba da omogui prodavcu koji ve ima pripremljenu robu da izvri njenu isporuku shodno ugovoru. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utie na kupevo pravo na popravljanje tete (l. 262, st. 3 ZOO). Davanjem primjerenog roka, vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Njegovim bezuspjenim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (l. 126, st. 3 upuivanjem na l. 125 ZOO). Zbog toga, prema naem pravu, posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. No, poto je kupac u ovom sluaju gospodar posla (dominus negotii), on moe odrati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgaanja obavijesti dunika da zahtijeva ispunjenje ugovora (l. 125, st. 2 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije niim ogranieno, osim izjavom prodavca da isporuku nee izvriti. Kupac moe raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviena sluaja. To mu pravo pripada najprije onda kada iz dunikova dranja proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku (l. 127 ZOO). Prodavevo ponaanje se moe manifestovati kao izjava volje ili kao inidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv nain (konkludentne radnje). Drugi sluaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dunik ne moe izvriti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (l. 128 ZOO). Napokon, primjereni rok nije potreban ni kod ksne prodaje (l. 125 ZOO). U prva dva sluaja je kupac ovlaten raskinuti ugovor prostom izjavom (l. 124), dok u treem takva posljedica nastupa po samome zakonu (l. 125). Kupac zadrava pravo na naknadu tete, iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema optim pravilima o uincima raskida (l. 132 ZOO). Na njih
POGLAVLJE 1. 137
se primjenjuju posebna rjeenja o raskidu prodaje (l. 523 - 526 ZOO). Ona su zajednika za sve sluajeve raskida ugovora krivicom dunika. Specine norme o kojima je rije, dakle, vae bez obzira na vrstu obaveze zbog ije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvrio prodavac ili kupac. Zbog toga emo se ovdje detaljnije zadrati na zakonskim rjeenjima. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri naina za svoje obeteenje. Oni su mu dati alternativno. Jednom izvren izbor obavezuje kupca. Poto je svaki od pravaca djelovanja kupca sloen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi, razmotriemo ih posebno. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada tete prema optim pravilima obligacionog prava (l. 523 ZOO), a to znai da moe zahtijevati popravljanje proste tete i izgubljene dobiti. Poto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne tete. Dokazivanje tete moe biti veoma mukotrpno za kupca. Pored toga, prodaja u privredi se prema deniciji zakljuuje radi dalje prodaje stvari u preraenom ili nepreraenom stanju. Zbog toga je, u sluaju da stvar ima tekuu cijenu, kupac ovlaten zahtijevati razliku izmeu cijene odreene ugovorom i tekue cijene na dan raskida ugovora na tritu mjesta u kome je posao obavljen (l. 524, st. 1 ZOO). To mjesto teorija odreuje kao mjesto isporuke132 i time usklauje ovo rjeenje sa zakonskom denicijom tekue cijene iz lana 464 ZOO. Ako u mjestu isporuke nema tekue cijene, mjerodavna je tekua cijena na supstituirajuem tritu kojoj treba dodati razliku u trokovima prevoza (l. 524, st. 2 ZOO). Jasno je da e se kupac ovim nainom obeteenja koristiti samo ako je tekua cijena bila ili je postala viom od ugovorne cijene. Poto se u ovom sluaju veliina tete koju je kupac pretrpio utvruje obraunskim putem, a ne konkretnim dokazivanjem, razmatrani vid obeteenja se naziva i naknadom apstraktne tete. Konkretna teta moe, meutim da bude vea. Razliku izmeu nje i apstraktne tete kupac moe zahtijevati prema optim pravilima obligacionog prava (l. 526 ZOO). Izloena rjeenja, uzeta zajedno, predstavljaju drugo
132
Ibid., str. 165.
UGOVOR O PRODAJI
pravo kupca u sluaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Tree pravo olieno je u institutu kupovine radi pokria (l. 525 ZOO). Za razliku od prethodne dvije mogunosti, u ovoj dominira naturalna, a ne novana restitucija. Zbog toga se ovaj nain obeteenja moe primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari odreene po rodu. Poloaj kupca ovdje karakterie postojanje ne samo prava nego i obaveza. On je ovlaten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od treeg lica, te da zahtijeva razliku izmeu ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Naknadu eventualnih dodatnih trokova i druge konkretne tete moe zahtijevati prema optim pravilima (l. 526 ZOO). Kupac je duan da kupovinu radi pokria izvri u razumnom roku i na razuman nain (l. 525, st. 2 ZOO). Sadrina ovih pravnih standarda odreuje se prema okolnostima konkretnog sluaja i uz potovanje naela potenja i savjesnosti.133 Pored toga, o namjeravanoj kupovini radi pokria kupac mora obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (l. 525, st. 3 ZOO). Obavjetavanje, u ovom sluaju, predstavlja relativno samostalnu obavezu. Zato su posljedice proputanja obavjetenja ograniene. Prodavac moe odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one trokove za koje dokae da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obavijeten o namjeravanoj kupovini.
8.1.2.2. Odgovornost kod ksnih poslova

Ugovor o prodaji je ksan onda kada je rok isporuke bitan element posla.
Ugovor o prodaji je ksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. Ta injenica i u uporednom i u naem pravu opredjeljuje sva specina rjeenja o odgovornosti prodavca u ovom sluaju. Zajednika im je karakteristika to da je dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prela potpuno u ruke kupca.134 Pravno-tehnika rjeenja se, meutim, razlikuju. Ako prodavac kod ksnih poslova ne izvri isporuku na vrijeme, ugovor se raskida po samom zakonu (l. 125, st. 1 ZOO). No, kupac moe odrati ugovor na snazi ako nakon isteka roka bez
133 134
Ibid., str. 166. Draki, M. (1987) op. cit., str. 150.
POGLAVLJE 1. 139
odgaanja, obavijesti dunika da zahtijeva ispunjenje ugovora (l. 125, st. 2 ZOO). Duina roka za obavjetavanje je faktiko pitanje. Stilizacija zakonskog teksta upuuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. U suprotnom, ni kupac kao povjerilac ne moe vie da utie na sudbinu pravnog posla. Ista pravila vae i onda kada su stranke predvidjele da e se ugovor smatrati raskinutim, ako isporuka ne bude izvrena u odreenom roku (l. 125, st. 4 ZOO). Sistem prava kupca, kada je ugovor raskinut, isti je kao i kod neksnih poslova. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehnikih rjeenja, ipak, postoji. Razuman rok za obavljanje kupovine radi pokria e se zbog samih okolnosti ksne prodaje morati odrediti kao krai vremenski period nego kod neksnih poslova. U suprotnom, to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora.
8.1.3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 8.1.3.1. Koliina nije bitan element ugovora
Ako koliina nije bitan element ugovora, zakanjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djeliminu docnju.
Ako koliina nije bitan element ugovora, zakanjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djeliminu docnju. Odgovornost prodavca vee se samo za neizvreni ili neuredno izvreni dio, a ne i za ugovor u cjelini. U uporednom pravu posljedice docnje, u ovom sluaju, regulisane su optim pravilima. Pravni sistem Bosne i Hercegovine trai da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (l. 129, 131 - 132 ZOO) sa posebnim rjeenjima o raskidu prodaje (l. 523 - 526). Tim postupkom se dobijaju razliita rjeenja za uredno isporuene obroke, za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za budue obroke. Razmotriemo ih odvojeno. Kada je koliina nebitan element, kupac ima interesa i za djeliminim urednim ispunjenjem. Zbog toga, u sluaju docnje sa jednim obrokom, kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu tete za obroke koje je ve primio bez prigovora. U tom sluaju duguje prodavcu i odgovarajui dio cijene.
UGOVOR O PRODAJI
U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji, kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u sluaju zakanjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. No, budui da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne koliine, kupeva prava su ograniena na taj dio ugovora, tj. obrok. On ne moe naknadu tete zbog zadocnjenja obraunati za cijeli ugovor, niti moe ugovor raskinuti u cjelini. Za obroke koji jo nisu dospjeli, dunik se ne nalazi u docnji. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. No, radi zatite kupca, zakon postavlja jedan izuzetak. Kupac moe raskinuti ugovor u pogledu buduih obaveza, ako je iz danih okolnosti oito da ni one nee biti ispunjene (l. 129, st. 1 ZOO). Ovim pravom kupac se mora koristiti u razumnom roku. Razuman rok se odreuje prema okolnostima sluaja, vodei rauna o interesima prodavca. On mora biti toliki da prodavac koji eli da ugovor odri na snazi ima mogunost da dade odgovarajue osiguranje (l. 129, st. 3 ZOO) Osiguranje moe biti realno (davanje stvari), zasnovano na vrijednosnim papirima (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeenja (jemstvo). Po isteku razumnog roka ugovor se ne raskida automatski. Shodno lanu 130 ZOO izjava o raskidu mora se saoptiti prodavcu bez odgaanja. Saoptenje se smatra izvrenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (l. 130). Prodavac moe biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog ugovora o prodaji. Za svaki od njih kupac moe koristiti razliita prava.135
8.1.3.2. Koliina je bitan element ugovora

Kada je koliina bitan element ugovora, docnja sa isporukom obroka ima znaenje potpunog zakanjenja.
Kada je koliina bitan element ugovora, docnja sa isporukom obroka ima znaenje potpunog zakanjenja. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor, a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporuen. Kupac ima opciju: ostati pri ugo-
135
Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 166.
POGLAVLJE 1. 141
voru u cjelini uz primjenu ve izloenih rjeenja o popravljanju tete i pribavljanju obezbjeenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele koliine neksan ili ksan. Za razliku od situacije u kojoj koliina nije bitan element, ugovor u kome je koliina bitan sastojak se raskida u cjelini (l. 129, st. 2 ZOO). Primljene obroke kupac moe vratiti uz istovremeni zahtjev za vraanjem plaenih iznosa uveanih za zateznu kamatu (l. 132, st. 3 ZOO). U ovoj situaciji svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u meuvremenu imala od onoga to je duna vratiti odnosno nadoknaditi (l. 132, st. 4 ZOO). Od buduih obroka kupac moe odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio osiguranje. Iako ovakvo rjeenje nije izriito sadrano u lanu 129, st. 2 ZOO, ono, ipak, proizlazi iz njegove stilistike. Oito je, naime, da ispunjenje buduih obroka nije od interesa za kupca onda kada je koliina bitan element ugovora, a jedan obrok ve nije isporuen.
8.1.4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata

Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalikacije isporuke. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka, ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata liava prava raspolaganja robom, posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. 228, st. 1). Ovo pravilo vai i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca, kupac moe u sluaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu tete (uz. 228, st. 2). Poto je prodavac obavezu isporuke izvrio uredno, oito je da tetnu radnju predstavlja samo neuruenje potrebnih papira. Odgovornost se, stoga, ograniava na tete izazvane ovim propustom, a ne neizvrenjem ugovora bilo u cjelini, bilo djelimino.
UGOVOR O PRODAJI
8.2. Odgovornost za materalne nedostatke

8.2.1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke
Odgovornost za materijalne nedostatke je jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predvienih radnji popravljanja tete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka.
Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvrenja ili neurednog izvrenja prodaveve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Ova odgovornost se moe denisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predvienih radnji popravljanja tete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Da bi ova odgovornost postojala, teta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak (l. 480 i 485 ZOO).136 Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalikuje kao objektivna (l. 478 ZOO).137 No, stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat, kupeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem, a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (l. 485 ZOO). Poto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora, odgovornost za nepotovanje ove obaveze, ipak, ima dispozitivan karakter. Ugovaratelji mogu ograniiti ili sasvim iskljuiti prodavevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari (l. 486, st. 1 ZOO). Ovakav uglavak je nitav, ako je prodavac preutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo koristei se svojim posebnim monopolskim poloajem (l. 486, st. 2 ZOO). Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja teta nastalih bilo kvalitativnim, bilo koliinskim nedostacima. Pravni reim kojim je to uinjeno je jedinstven. No, faktike razlike izmeu dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specinih rjeenja za pojedine sluajeve. Na izgled odgovornosti utie i pravna kvalikacija koliine, odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla.
136 137
Perovi, S. (1980) op. cit., str. 391 - 393. Ibid., str. 392.
POGLAVLJE 1. 143
U pogledu poloaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima, uporedno posmatrano, nekoliko specinih rjeenja. Najprije, ako nita nije posebno ugovoreno, kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora, pa ako ga ne dobije, onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Pribavilac, dakle, u principu ne moe odmah optirati za raskid ugovora.138 Dalje, prilikom raskida, poloaj kupca je isti kao i u svim drugim sluajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. Detaljna rjeenja ve su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Napokon, u sistemu naknade dominiraju ovlatenja koja znae naturalnu restituciju. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao sloen sistem prava i obaveza stranaka, a ne samo kao pravni odnos sainjen od jednog ovlatenja i jedne obaveze.
8.2.2. Prava kupca 8.2.2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora

Prvo pravo koje kupac ima u sluaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora) (l. 488, st. 1, taka 1 ZOO). Ovakva ovlatenja nisu uobiajena, ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Ono to je specinost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogunosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. Tri su osnova za ovakvo rjeenje: insistiranje na naelu pacta sunt servanda, preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvaavanje potrebe za unikacijom domaeg i meunarodnog prava. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti uinjeno (l. 490 ZOO). Potrebno vrijeme odreuje sam kupac ili se ono utvruje prema okolnostima sluaja. Bezuspjean protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona, ali ga kupac moe odrati, ako bez odgaanja izjavi prodavaocu da
138
Ibid., str. 397.
UGOVOR O PRODAJI
ugovor odrava na snazi (l. 491 ZOO). Pojam i dejstva primjerenog roka isti su, dakle, kao i kod docnje. Stilizacija lana 488 st. 1 taka 3 ZOO je takva da su mogua razliita tumaenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora izmeu otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Ako su prema konkretnim faktikim okolnostima sluaja mogua oba zahtjeva, smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo ostaviti mogunost da prigovori i dokae da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim obiajima ili da mu prouzrokuje veu tetu ili trokove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto). Bez obzira za koje se pravo opredijelio, kupac je ovlaten i na naknadu one tete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Naknadu ostale tete moe kupac zahtijevati u skladu sa optim pravilima obligacionog prava. Tri su najvanija faktika momenta koji uslovljavaju kupevo pravo izbora izmeu popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. Prvi je da se radi o generikoj stvari. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Drugi se tie prirode nedostataka. Ako su oni neotklonjivi, i faktiki i pravno je mogue traiti samo zamjenu generikih stvari. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran, kupac se mora odluiti za neku od drugih mogunosti otklanjanja tete. I tree, potrebno je da nije istekao jednogodinji prekluzivni rok raunajui od dana odailjanja obavijesti prodavaocu, izuzev u sluaju njegove prevare, u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora moe zahtijevati (l. 500, st. 1 ZOO).
8.2.2.2. Zahtjev za snienjem cijene

Zahtjev za snienjem cijene je samostalno pravo kupca. Ono je opte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u meunarodnim reglemanima. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. On je, najprije, sredstvo za obezbjeenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Zbog toga ga kupac moe koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Pored postizanja ekvivalencije prestacija, razmatranim ovlatenjem mogu da se ostvare i
POGLAVLJE 1. 145
reparatorni efekti. Stoga, kupac zahtjev za snienjem moe istai bilo odmah po neurednom ispunjenju, bilo onda kada ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku (l. 489 ZOO). Kada se koristi u ovom svojstvu, snienje cijene moe biti praeno i naknadom ostale tete, shodno optim pravilima obligacionog prava. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena sniava izaziva u praksi najvie sporova izmeu kupca i prodavca. Da bi se kriteriji za rjeavanje ovog sukoba interesa objektivizirali, u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. Prema prvome se plaa razlika izmeu vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Po drugome se iznos snienja ne dobija operacijom oduzimanja, nego procentualnim raunom.139 Na zakonodavac usvaja ovaj prvi nain. Prema lanu 498 ZOO, cijena se sniava prema odnosu izmeu vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora. Odluku o snienju, u principu, donose stranke. No, u sluaju spora, to e uiniti sud. Bez obzira ko vri obraun, njegova sutina se ne mijenja. Ona se sastoji u uvaavanju ne samo trine nego i cijene po kojoj je konkretni posao zakljuen. Jednom utvreno snienje ne mora biti denitivno. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak, kupac moe i tada raskinuti ugovor ili zahtijevati novo snienje cijene (l. 499 ZOO). Metod obrauna ostaje isti. Koncipiranje snienja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak, a cijenu nije platio, zahtjev za snienjem moe istai prilikom plaanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ogranienja (l. 500, st. 2 ZOO).
8.2.2.3. Zahtjev za raskid ugovora

Zahtjev za raskid ugovora je tree samostalno pravo kupca u sluaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. U kontinental-
139
Vidjeti ovi, efkija (1978) Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o meunarodnoj kupoprodaji, Sarajevo: Svjetlost, str. 220 -227.
UGOVOR O PRODAJI
nim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome to je ovo pravo kupca uslovljeno. Uslovi se tiu bezuspjenog proteka primjerenog roka za uredno, realno ispunjenje ugovora i mogunosti vraanja stvari u naelno nepromijenjenom stanju. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka, kupac stie pravo na popravljanje tete prema pravilima koja su specina za ugovor o prodaji. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su sloena. Zato emo ih ispitati posebno. Pri tome e se voditi rauna o injenici da su neki od njih ve izloeni prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Naknadni primjereni rok za uredno izvrenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja vae za ugovor o prodaji, a ne, kao kod odgovornosti za docnju, na optim pravilima obligacionog prava. I to je jedina razlika pravne prirode izmeu primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u sluaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Pravno-tehnika rjeenja u pogledu svrhe roka, odreivanja, trajanja, dejstva, odravanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identina su (l. 489 - 491 ZOO). Faktika razlika potie iz karaktera povrede ugovora. Naime, duina primjerenog roka odreivae se prema mogunosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. Dobijeni rezultat ne mora biti identian onome koji postoji kada je roba bez nedostataka ve pripremljena za isporuku, ali nije isporuena. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspjean protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Drugi uslov je specian za materijalne nedostatke. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u naelno nepromijenjenom stanju (l. 495 ZOO). Uslov, koji predstavlja konkretizaciju opteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatinih ugovora, denisan je uz ograde. Razlog za to lei u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Prema lanu 495 ZOO, kupac moe raskinuti ugovor i kad je stvar djelimino ili potpuno propala, odnosno ako je oteena, ukoliko je do toga dolo zbog: nedostatka koji opravdava raskid ugovora, tetnog dogaaja
POGLAVLJE 1. 147
za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici, pregleda stvari, zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga to su oteenja ili izmjena bez znaaja. Kupac koji ne moe ni da vrati stvar u naelno nepromijenjenom stanju, niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka, nije ovlaten da raskine ugovor. No, budui da je on nevina strana, pravo ga ne ostavlja bez zatite; kupac zadrava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka (l. 496 ZOO). Bude li ugovor o prodaji raskinut, kupac ima pravo na naknadu tete zbog raskida, prema specinim pravilima koja vae za sve sluajeve odgovornosti dunika ijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Shodno lanovima 523 - 526 ZOO, kupac moe zahtijevati: naknadu proste tete i izgubljene dobiti, ili naknadu apstraktne tete i ostale konkretne tete ili kupovinu radi pokria i naknadu ostale tete. Reim ovih reparatornih zahtjeva izloen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom. Zato se na njemu neemo vie zadravati.
8.2.2.4. Obim vrenja prava na popravljanje tete

Tri, do sada, izloena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka, prirodu predmeta ugovora i pogoene interese kupca, zahtijevao je proirenje i dopunu osnovne eme. Izloiemo najvanije sluajeve, uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu.140 Ako je predana manja koliina od ugovorene, ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke, poloaj kupca zavisi od toga da li su koliine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. U prvom sluaju, kupac moe raskinuti ugovor samo djelimino, tj. za neisporuenu koliinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (l. 492 ZOO). Ostala ovlatenja kupca nisu izriito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima, budui da e se ona, ve po nainu svoje primjene, ograniiti samo na dio koji ima nedostatke. I naknada tete zbog raskida se ograniava jedino na dio
140
Vidjeti uporedni pregled kod Draki, M. (1987) op. cit., str. 205 - 206, 210 - 211.
UGOVOR O PRODAJI
ugovora koji je prestao da postoji. U drugom sluaju, kupac je ovlaten da ugovor raskine u cjelini. Pravila o restituciji i popravljanju tete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Zakon o obligacionim odnosima u lanu 493 posebno regulie sluaj predaje vee koliine od ugovorene. Rjeenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. Interesantna su zbog toga to pokazuju uticaj faktikih razlika izmeu koliine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i to predstavljaju izvjesno odstupanje od rjeenja opte uzanse 133. Ako ne eli da primi veu koliinu, kupac mora da u razumnom roku izjavi da viak odbija. U suprotnom, smatrae se da je primio cijelu isporuenu koliinu i da to to je primio mora da plati. Plaanje se vri po istoj cijeni, tj. po onoj koja je sporazumom izriito ili preutno predviena za cijelu ugovorenu koliinu. Ako kupac ne primi viak, ima pravo na naknadu tete prema optim pravilima. Interesantno je da zakon ne predvia rjeenje za sluaj isporuke boljeg kvaliteta. Zbog toga e se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157, ukoliko su to stranke izriito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tritu formirao poslovni obiaj o primjeni neukinutih pravila Optih uzansi. Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano vie stvari, a samo neke od njih imaju nedostatke, poloaj stranaka zavisi od toga da li te stvari ine ili ne ine jednu cjelinu. Ako razdvajanje stvari nije tetno, tj. ako one ne ine cjelinu, kupac moe raskinuti ugovor samo u pogledu oteenih stvari, odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. Ako stvari ine cjelinu, kupac je ovlaten da trai: bilo raskid itavog ugovora i naknadu tete u istom obimu, bilo samo djelimini raskid. Poto se u sluaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline moe umanjiti vrijednost ostalih, prodavac sa svoje strane moe raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari (l. 494 ZOO). injenica da je prodavac djelimino raskinuo ugovor, zbog izbora koji je napravio kupac, ne utie na obim kupevih prava na popravljanje tete. Stvar sa nedostatkom moe prouzrokovati tetu i drugim dobrima kupca. Poto je u pitanju tetna radnja prodavca, zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih teta prema optim pravilima obligacionog prava (l. 488 ZOO).
POGLAVLJE 1. 149
8.2.3. Obaveze kupca

Izbor i vrenje pojedinih prava kupca znaajno utiu ne samo na poloaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. Zbog toga su za kupeva ovlatenja vezane i neke obaveze. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogunosti popravljanja tete kupac opredijelio. Dunosti kupca su najsloenije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. One se kreu u dva pravca. Kupac najprije mora da uva primljene stvari (l. 520, st. 2 ZOO). On to mora uiniti s panjom dobrog privrednika ... i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere (l. 520, st. 1 ZOO). Iz zakonske stilizacije je oito da su u ovu obavezu ukljuene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasnitvu prodavca. Koje radnje i na koji nain kupac mora da obavi, faktiko je pitanje. Pri tome on mora postupati kao prosjean privrednik, ali ne i kao specijalista za uvanje robe. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. Prvo se odnosi na naknadu trokova potrebnih radi ouvanja stvari (l. 520, st. 3 ZOO). Drugo pravo se tie mogunosti oslobaanja obaveze uvanja stvari. Ono je sloeno, pa emo ga posebno razmotriti. Prema lanu 522 ZOO, kupac moe, shodno optim pravilima, dugovanu stvar poloiti kod suda, dati na uvanje nekom treem ili prodati za raun druge strane. Polaganje se vri kod stvarno nadlenog suda u mjestu ispunjenja, ako razlozi ekonominosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvri u mjestu u kome se stvar nalazi (l. 328 ZOO). Alternativno odreeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. Za poslovnopravne prodaje je znaajno da se predaja stvari javnom skladitu izjednauje sa sudskim depozitom (l. 329, st. 2 ZOO). Ako se stvar ne moe uvati kod suda i kad nema javnog skladita u mjestu uvanja, kupac moe zahtijevati od suda da odredi lice koje e uvati prodaveve stvari (sekvestar). Napokon, ako su ispunjeni uslovi iz lana 333 ZOO, kupac moe, umjesto polaganja, stvar prodati na teret i rizik prodavca. Prodaju moe izvriti putem suda (javna prodaja), iz slobodne ruke, tj. neposredno i na uobiajen trgovaki nain, te bez odgaanja i na najpogodniji nain, ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (l. 333 ZOO).
UGOVOR O PRODAJI
Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Ovaj termin je ustanovljen i razraen optom uzansom 158. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi, ali su rjeenja u pogledu uvanja stvari za raun saugovaraa (l. 520 - 522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (l. 327 - 335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Pored obaveze uvanja ili davanja robe na uvanje, stavljanje na raspolaganje podrazumijeva jo neke radnje kupca. On, najprije, mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. 158, l. 329 ZOO). Pored toga, kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktiki raspolae robom, a to znai da mu mora predati bilo sudske, bilo komercijalne dokumente koji ga ovlauju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. Kada kupac izabere srazmjerno snienje cijene, duan je odmah platiti ono to on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Ako prodavac to odbija da primi, kupac e odreeni iznos deponovati kod suda. Od tog trenutka kupac se oslobaa posljedica dunike docnje sa plaanjem za deponovani iznos cijene. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid, a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja teta izazvanih raskidom. U prvom sluaju e se primijeniti opta pravila obligacionog prava. A to znai da e restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. U procesu popravljanja tete, njegove obaveze, takoe, e zavisiti od izabranog prava. One su ureene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. U tom kontekstu ve su izloene. Zato se na njima neemo ovdje zadravati.
8.3. Odgovornost za pravne nedostatke

8.3.1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke
Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvrenja prodaveve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka.
Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvrenja prodaveve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obiljejima ona je identina odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. No, priroda svojstva za koje se garantuje i specinost povreda, dovele su kod odgovor-
POGLAVLJE 1. 151
nosti za pravne nedostatke do nekih rjeenja koja se ne sreu u sluaju popravljanja teta izazvanih materijalnim nedostacima. U naem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. Ova injenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadrimo samo na sistemu prava kupca u ovom sluaju.
8.3.2. Prava kupca 8.3.2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora

Kada se pravni nedostatak pojavi, kupcu, najprije, stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. S obzirom na stilizaciju lana 509 i na rjeenja lana 510 ZOO o razumnom roku, jasno je da je vrenje ovog prava istovremeno i uslov za korienje drugih mogunosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj sluaj. Uredno ispunjenje se moe zahtijevati na dva naina: oslobaanjem stvari od prava ili pretenzije treeg ili isporukom druge stvari odreene po rodu bez pravnog nedostatka (l. 509 ZOO). Pravo izbora, smatramo, pripada kupcu. No, ako se opredijelio za prvu varijantu, nain oslobaanja stvari od prava ili pretenzije treeg odreuje prodavac. Za izvrenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti razuman rok. Njegova duina zavisi prvenstveno od sutine zahtjeva, a potom i od okolnosti posla. Ovih faktikih mjerila mora se pridravati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. lan 509 ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih teta, koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. No, ono mu pripada na osnovu optih pravila. Koliki e biti zahtjev po ovom osnovu, najee se moe utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. Mogunost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za godinu dana od saznanja za postojanje prava treeg. Rok je subjektivan i prekluzivan. Ova rjeenja vae i u ostalim sluajevima, osim u onom u kome je kupac traio pomo u parnici (l. 515 ZOO).
UGOVOR O PRODAJI
8.3.2.2. Zahtjev za srazmjernim snienjem cijene

Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno snienje cijene je, u odnosu na isto ovlatenje kod materijalnih nedostataka, podvrgnuto nekim specinim rjeenjima. Najprije, ovo pravo nije samostalno. Ono se moe zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traeni nain, pa usljed toga kupevo pravo bude umanjeno ili ogranieno (l. 510, st. 1 ZOO). U ovom sluaju, prema izriitoj odredbi zakona, kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene tete (l. 510, st. 3 ZOO). Pravo na srazmjerno snienje cijene pripada kupcu i onda kada je u asu sklapanja ugovora znao da stvar moe biti oduzeta ili pravo smanjeno, odnosno ogranieno uslijed nedostataka. No, tada kupac nema pravo na naknadu tete budui da je ona nastala uz njegov pristanak.
8.3.2.3. Raskid ugovora

Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka moe da se desi po nareenju, zakonu i po volji kupca. Ugovor o prodaji prestaje da postoji po samom zakonu onda kada, zbog propusta prodavca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku, stvar bude kupcu oduzeta (l. 510, st. 1 ZOO). Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se njegova svrha ne moe ostvariti zbog toga to prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (l. 510, st. 2 ZOO). Oduzimanje stvari nije uslov za vrenje ovoga prava. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraa ono to je, po tom osnovu, primila. Prodavac je duan da vrati vrijednost, tj. cijenu koju je primio bez obzira na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije.141 U sluaju djelimine evikcije, kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. Pored toga, kupac ima pravo na naknadu tete prema posebnim pravilima koja vae za ugovor o prodaji (l. 523 526 ZOO).
141
Perovi, S. (1980) op. cit., str. 386.
POGLAVLJE 1. 153
8.3.2.4. Pomo u parnici

Zahtjev za pomo u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. Da bi se on mogao postaviti, potrebno je da uznemiravanje ima karakter tube (sudska evikcija). Iz stilizacije lana 511 ZOO proizlazi da je kupac ovlaten da zatrai bilo koju vrstu pomoi u sporu sa treim licem: od obezbjeivanja dokaza, preko prihvatanja svojstva umjeaa do potpunog preuzimanja spora. Preciziranje zahtjeva kupca ne znai da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolae da bi tueni zahtjev bio odbijen. Kupac je duan da, sa stanovita uspjeha u sporu, zahtjev postavi blagovremeno. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specian. Kupac koji je izgubio parnicu moe se prodavcu i bez obavjetavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje tete. No, prodavac koji tada dokae da je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev tree osobe ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem tete. Koritenje ovog prava kupca utie i na duinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu moe ostvariti. Pravo kupca se u ovom sluaju gasi tek istekom est mjeseci nakon pravomono okonanog spora (l. 515, st. 2). Ovaj rok je objektivan.
8.3.2.5. Priznavanje oito osnovanog prava treeg lica

Kada je pravo treeg lica oito osnovano, voenje sudskog spora je besmisleno i tetno, kako za kupca, tako i za prodavca. U poslovnom pravu e se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladini list, varant, prenosivi tovarni list i slino). No, ni drugi dokazi nisu iskljueni. Da bi se u izloenim uslovima na najekonominiji nain sprijeila vansudska evikcija, lan 512 ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavjetavanja prodavca prizna ovakvo pravo. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaanje odreene svote novca prodavac se moe osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaenu svotu i pretrpljenu tetu (l. 512, st. 2 ZOO).
UGOVOR O PRODAJI
9. ODGOVORNOST KUPCA
9.1. Odgovornost za docnju sa slanjem ambalae
9.1.1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalae i odgovornost kupca za nju
Slanje ambalae je kupeva obaveza samo ako je to bilo izriito, bilo preutno nesumnjivo ugovoreno. Bude li to sluaj, dostavljanje odgovarajue ambalae prodavcu je, hronoloki posmatrano, prva obaveza kupca. Njen pravni reim utvren je optom uzansom 229, a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Opte uzanse e se primijeniti onda kada su to stranke izriito ili preutno ugovorile, kao i u situacijama u kojima na to upuuje poslovni obiaj. Kupac pada u docnju kada ambalau ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Ako rok za ovu radnju nije predvien sporazumom stranaka, smatra se da je ambalaa blagovremeno dostavljena ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku, koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvriti na vreme pakovanje i isporuku robe (uz. 229, st. 4). Nepotivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalae. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalae postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti, ukljuujui tu i krivicu. Sadraj odnosa odgovornosti odreen je dijelom Optim uzansama, a dijelom optim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju tete. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom sluaju.
9.1.2. Prava prodavca

Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogunosti: odravanje ugovora na snazi ili njegov raskid. U prvom sluaju ima i pravo na naknadu tete za neuredno izvrenje ugovora, a u drugom - zbog raskida ugovora o prodaji. Nain odravanja ugovora na snazi i vid popravljanja tete zavise od izbora prodavca. Odnos izmeu realnog izvrenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim sluajevima odgovornosti dunika iz ugovora o
POGLAVLJE 1. 155
prodaji. Prestanak ugovora voljom jedne stranke - prodavca mogu je tek po bezuspjenom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Odravanje ugovora na snazi prodavac moe ostvariti na nekoliko naina. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju, prodavac najprije moe izvriti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladite. Poto je u pitanju ugovor u privredi, ovaj in ima svojstvo polaganja kod suda. O tome kupac mora biti obavijeten (l. 329, st. 2 ZOO). Drugo, prodavac moe o troku kupca dati svoju ambalau ili zakupiti ambalau i izvriti ugovor onako kako je predvieno. U tom sluaju pripada mu i pravo na produenje roka isporuke koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalae (uz. 229, st. 2). Napokon, prodavac moe kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalae. Njegova duina je faktiko pitanje. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste tete i izgubljenog dobitka. Prodavac moe raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalau. Da bi do raskida dolo, dovoljno je da prodavac, po isteku dodatnog perioda, uti. Tada ima pravo na popravljanje tete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. A to znai da prodavac moe zahtijevati naknadu konkretne tete, popravljanje apstraktne tete i naknadu ostale tete, te izvrenje prodaje radi pokria. Posljednjim instrumentom e se koristiti samo ako cijena robe pada.
9.2. Odgovornost za docnju sa premom isporuke

9.2.1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju
Prijem isporuke je veoma sloena obaveza kupca. Zbog toga se i docnja, u ovom sluaju, mora denisati kao neizvrenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuene isporuke u vrijeme odreeno ugovorom, poslovnim obiajima ili redovnim tokom stvari. Taj tok utvruje se prvenstveno ugovornim reimom i faktikim okolnostima izvrenja konkretne isporuke.
UGOVOR O PRODAJI
Docnja sa prijemom isporuke predstavlja neizvrenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuene isporuke u vrijeme odreeno ugovorom, poslovnim obiajima ili redovnim tokom stvari.
Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih sluajeva neurednog ispunjenja nenovanih obaveza. Zato je mogue odgovornost i u ovom sluaju izloiti kao sistem prava prodavca. No, dva momenta komplikuju ovo jednostavno rjeenje. Prvo, pravna priroda obaveze prijema, pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. I drugo, vrenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. One svakom od uesnika nameu sloen sistem obaveza. Bosanskohercegovako pravo prijem isporuke izriito odreuje kao obavezu kupca. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim sluajevima dunike odgovornosti po ovom osnovu. No, poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rjeenja koja su bliska srednjoevropskim pravima, germanskim posebno. Ovo se ogleda naroito kod naina vrenja pojedinih ovlatenja prodavca. U tom domenu pravila o prodaji upuuju na rjeenja o povjerilakoj, a ne o dunikoj docnji.142 Razmotriemo na sistem polazei od pojedinih prava prodavca.
9.2.2. Predaja robe na uvanje

Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu uva panjom dobrog privrednika na rizik i troak kupca (l. 520, st. 1 ZOO). Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na uvanje ili prodajom. Za obje situacije su predvieni posebni zakonski uslovi i postupci (l. 522 ZOO). Za predaju na uvanje vae pravila o polaganju stvari kod suda (l. 327 - 332 ZOO). Predaja na uvanje u privrednim prodajama vri se najprije i najee uskladitenjem robe u javnom skladitu. Ovakav postupak ima uinak polaganja kod suda (l. 329, st. 2 ZOO). Iako nije u zakonu izriito reeno, predaja se vri javnom skladitu u mjestu isporuke. Ne bude li to mogue, prodavac je ovlaten da izabere skladite u drugom mjestu, ali tada duguje kupcu tetu koju
142
Vidjeti l. 327, st. 1 ZOO.
POGLAVLJE 1. 157
je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladitenja.143 Dejstvo polaganja identino je posljedicama uredne isporuke; rizik i svojina prelaze na kupca. O izvrenom polaganju, prodavac mora obavijestiti kupca (l. 329, st. 3 ZOO). Da li mu mora prenijeti dokumente koji omoguavaju podizanje robe ili raspolaganje njome, nije u zakonu izriito reeno. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. U prvoj varijanti, dunost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji, u drugoj - ne. Ukoliko odgovarajue javno skladite ne postoji, ili po svojoj sopstvenoj odluci, prodavac moe izvriti deponovanje stvari kod suda. Polaganje se vri kod stvarno nadlenog suda u mjestu ispunjenja. Prodavac moe izabrati i neki drugi stvarno nadleni sud, ali tada kupcu duguje naknadu tete izazvane promjenom suda (l. 328 ZOO). Razumije se da je sud duan prihvatiti depozit, ako je stvar podobna da bude uvana kod suda. O prispjelom depozitu sud obavjetava kupca. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit, bilo po ocjeni prodavca, bilo po ocjeni suda, prodavac moe traiti da sud odredi lice koje e o troku i za raun kupca primiti stvar na uvanje (l. 329, st. 1 ZOO). O izvrenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Posljedice polaganja u sva tri sluaja su identine. Prodavac se najprije oslobaa svoje obaveze isporuke. Ako je bio u zakanjenju, ono prestaje (purgatio morae). Napokon, rizik i svojina prelaze na kupca (l. 331 ZOO). Trokovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su vii od trokova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (l. 332 ZOO).
9.2.3. Prodaja robe

Prodaja robe umjesto predaje na uvanje je druga mogunost koja prodavcu, na osnovu lana 522 ZOO, stoji na raspolaganju. Pod nazivom prodaja umjesto polaganja stvari ureena je lanom 333 ZOO, a dopunjena pravilima o prodaji radi pokria
143
Analogna primjena l. 328, st. 2 ZOO.
UGOVOR O PRODAJI
trokova uvanja iz lana 335 ZOO. Moe se, zavisno od uslova, izvriti na nekoliko naina. Prvi nain je javna prodaja (l. 333, st. 1 ZOO). Ako je stvar nepodesna za uvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na trokove uvanja, prodavac moe zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Ona treba da bude upriliena u mjestu odreenom za isporuku, ali u interesu kupca prodavac moe zahtijevati da to bude uinjeno u nekom drugom mjestu. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Sud je i subjekt koji vri javnu prodaju. Nakon javnog obavjetenja o predmetu, poetnoj cijeni, mjestu i vremenu odravanja javne prodaje, te o mjestu i vremenu u kojima se stvar moe pregledati, sud prodaju vri javnim nadmetanjem. Kupac je onaj ko je ponudio najvii iznos. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju trokovi javne prodaje, zatim prioritetna zalona prava, potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca ija je roba izloena javnoj prodaji. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Drugi nain jeste prodaja iz slobodne ruke. Ona se moe vriti: ako stvar ima tekuu cijenu, ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na trokove javne prodaje. Na ovaj nain se tite opravdani interesi kupca u docnji. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. Nain prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih obiaja. U svakom sluaju, prodavac mora da vodi rauna o interesima kupca u docnji iju robu prodaje. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju trokovi prodaje, a zatim prodaveva potraivanja. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obavijeten kad god je to mogue (l. 333, st. 4 ZOO). Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraivanja. Trei modalitet prodaje umjesto polaganja stvari je prodaja na najpogodniji nain. Ona se moe primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru, tako da moe brzo propasti ili se pokvariti (l. 333, st. 3 ZOO). Nain prodaje odreuje sam prodavac rukovodei se iskljuivo potrebom predupreivanja ili smanjivanja tete. Obavjetavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno, ako ne vodi ugroavanju predmeta prodaje. No, o
POGLAVLJE 1. 159
rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. Napokon, prodaji moe pristupiti i lice koje uva stvar za kupca u docnji. Razlog za ovu prodaju jeste neplaanje trokova uvanja u razumnom roku (l. 335 ZOO). Ovaj postupak prodavac ne moe provesti sam. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi nain na koji e ona biti obavljena. Od dobijenog iznosa odbijaju se trokovi prodaje i trokovi uvanja, a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Poto sud odobrava prodaju, on i obavjetava kupca o njoj.
9.2.4. Raskid ugovora

Iako je prijem isporuke obaveza kupca, prodavevo pravo na raskid ugovora, u sluaju docnje kupca sa prijemom nije rijeeno u skladu sa optim pravilima o dunikoj docnji.144 Prema lanu 519 st. 2 ZOO prodavac moe odustati od ugovora ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac nee isplatiti cijenu. Treba prihvatiti tumaenje teorije po kome: odbijanje prijema uredno ponuene isporuke konstituie osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Ugovor se raskida izjavom prodavca. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne duine. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogunost raskida ugovora tumaiti kao proirenje optih pravila o raskidu ugovora u sluaju docnje dunika, a ne kao njihovu derogaciju. Posljedice raskida zbog osnovane sumnje u kupevu sposobnost plaanja nisu posebno regulisane. Zato e se primijeniti pravila koja i inae vae za naknadu tete u sluaju raskida prodaje (l. 523 - 526 ZOO). A to znai da e prodavac moi da bira izmeu: popravljanja konkretne tete, naknade apstraktne tete i drugih teta i prodaje radi pokria. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu izmeu zakljuenja ugovora i izvravanja prava po osnovu raskida.
144
Vidjeti l. 125 i 324 ZOO.
UGOVOR O PRODAJI
9.3. Docnja kupca sa plaanjem cene

9.3.1. Pojam docnje sa plaanjem cijene i odgovornost kupca za nju
Docnja sa plaanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvri na vrijeme. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Docnja moe postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaanje predvieno kao prethodno, istovremeno ili naknadno. Odgovornost za docnju sa plaanjem je objektivna. Pored toga, obaveza popravljanja tete podvrgnuta je i nekim specinim pravilima. Ona se tiu prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaanjem cijene. Zakon o obligacionim odnosima ni u optem, ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dunike docnje (kupca) sa plaanjem cijene. Zbog toga se prava prodavca u ovom sluaju ravnaju prema optim pravilima lan 124 - 132 ZOO o ovom pitanju. Opte uzanse su u uzansi 213 imale posebno rjeenje za sluaj docnje sa plaanjem, ako se roba ve nalazila u posjedu kupca. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Razlozi vezani za vaenje Optih uzansi, dejstva ugovora i njegovog raskida i specinosti prodaje privrednog prava, zahtijevaju da se o stavu Optih uzansi i dalje vodi rauna. Zato emo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dunika sa plaanjem kupovne cijene.
Docnja sa plaanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvri na vrijeme.
9.3.2. Docnja kupca sa plaanjem cijene prije prijema isporuke

Poloaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaanjem nije isporuio stvar isti je kao poloaj bilo kog povjerioca u sluaju dunike docnje sa izvrenjem novanih obaveza. Pored optih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (l. 124 - 132 ZOO), ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (l. 277 - 279 ZOO) i naknadi tete zbog raskida prodaje (l. 523 - 526
POGLAVLJE 1. 161
ZOO). Kao izvor prava slue i zakoni o visini stope zatezne kamate u Federaciji Bosne i Hercegovine.145 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvrenje ugovora. On je sloen, pa emo ga ispitati prema pojedinim elementima. Za plaanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan, primjeren rok. Ako njegova duina nije odreena u izjavi prodavca, utvrivae se prema okolnostima sluaja. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvravanja novanih obaveza. Primjeren rok se ne mora dati kod ksnih poslova (l. 125 ZOO), onda kada iz kupevog ponaanja proizlazi da nee izvriti svoju obavezu (l. 127 ZOO) i kada je oito da on to ne moe izvriti (l. 128 ZOO). Uz isplatu cijene, prodavcu pripada i zatezna kamata (l. 277 ZOO). Stopa zatezne kamate je odreena zakonom i iznosi 12% godinje (l. 2, st. 1 ZVSZK i l. 2 ZVSZKND). Do godine dana zadocnjenja sa plaanjem primjenjuje se konformni nain obrauna zatezne kamate (l. 2, st. 2 ZVSZK). Ako je ovako utvrena stopa zatezne kamate nia od stope ugovorne kamate, primijenie se ugovorna kamata (l. 277, st. 2 ZOO). Zatezna kamata se plaa bez obzira na to da li je prodavac tetu pretrpio (l. 278, st. 1 ZOO). Iz ovoga se moe izvui zakljuak o njenoj pravnoj prirodi. Zatezna kamata je naknada tete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato to dugovanu svotu nije, na vrijeme, imao na raspolaganju. Budui da se teta ne dokazuje, zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne tete. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavevog prava na iznos zatezne kamate. Odgovornost kupca za neizvrenje novanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Na izloenoj pravnoj prirodi zatezne kamate poiva jo jedno pravo prodavca. On moe zahtijevati i naknadu one tete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Budui da se ta teta dokazuje, ona spada u konkretne tete. Stoga se odgovornost kupca za njihovo naknaivanje ravna po optim pravilima. Zasni-
145
Zakon o visini stope zatezne kamate (Slubene novine FBiH br. 27/98 i 51/01), u daljem tekstu ZVSZK, i Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (Slubene novine FBiH br. 56/04, 68/04 i 29/05), dalje ZVSZKND.
UGOVOR O PRODAJI
va se na krivici. U ovom dijelu, dakle, odgovornost kupca je subjektivna. Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. I on je sloen. Uslov za sticanje prava na raskid, osim u tri navedena sluaja, i ovdje je bezuspjean protek naknadnog primjerenog roka za plaanje cijene (l. 126, st. 3 ZOO). Prava koja prodavac tada stie ureena su posebnim pravilima o naknadi tete zbog raskida prodaje (l. 523 - 526 ZOO). A to znai da prodavac ima pravo na naknadu stvarne tete i izgubljene dobiti, ili pravo na naknadu apstraktne tete i ostale tete, ili pravo na prodaju radi pokria. I ovdje e se posljednja dva ovlatenja koristiti ako cijena robe pada.
9.3.3. Docnja kupca sa plaanjem nakon prijema isporuke

Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaanjem poto je primio isporuku. Rjeenje postoji u uzansi 213, st. 1. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraena mogunost da ugovor raskine. On moe traiti isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja. Ako je kupac bio odgovoran (uz. 213, st. 2), tj. kriv, dugovao je i naknadu ostale tete. Vae li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogunosti primjene Optih uzansi i od faktikog stanja predmeta prodaje i vlasnitva u konkretnom sluaju. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaanjem suprotno je ve razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. 213 st. 1 mogue primijeniti samo ako su stranke izriito ugovorile primjenu uzanse (l. 1107, st. 3 ZOO). Ako primjena Optih uzansi nije izriito ugovorena, rjeenje uzanse 213 st. 1 moe vaiti na osnovu pravnog principa da se obligacija moe zasnovati samo povodom mogue radnje. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno lanu 132 ZOO je restitucija primljenog. Raskid ugovora za prodavca ima smisla
POGLAVLJE 1. 163
samo ako moe isporuenu stvar dobiti natrag. Upravo to nije uvijek mogue. I to po dva osnova. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. U ove dvije situacije, dakle, prodavac nema pravne mogunosti da raskine ugovor, budui da takav postupak namee nemogue obaveze kupcu. Ni pozivanje na novanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tubom za isplatu cijene.
Poglavlje

1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA 2. BITNI ELEMENTI 3. OBAVEZE STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA
Cui mandata est iurisdictio, fungitur vice eius, qui mandavit, non sua. Onaj na koga je preneseno ovlatenje djeluje u ime prenosioca, a ne u svoje ime. (Ulpianus)

1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA
1.1. Pojam posla
Posredniki posao sastoji se u tome to neko lice, koje se naziva posrednikom (meetarem, maklerom, senzalom), dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao.
osredniki posao sastoji se u tome to neko lice, koje se naziva posrednikom (meetarem, maklerom, senzalom), dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. Taj posao, za ije sklapanje posreduje posrednik, moe biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga, ali se najee posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Prema Zakonu o obligacionim odnosima ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji nai i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju odreenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen (l. 813 ZOO). Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi, ugovor o nalogu, pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (l. 749 - 770 ZOO), ako odredbama o posredovanju (l. 813 - 826 ZOO) ili samim ugovorom nije drukije odreeno. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata, ovaj posao poprima obiljeja ugovora o djelu. Tada se na njega, kao supsidijaran izvor, primjenjuju pravila l. 600 - 629 ZOO.
Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji nai i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju odreenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen.
POGLAVLJE 2. 167
Posrednikim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost - posrednika preduzea i posredniki biroi - kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Poslovne organizacije kojima je posrednitvo glavna privredna djelatnost obino se jo bave, kao dodatnom djelatnou, i trgovinskim zastupanjem i pruanjem drugih trgovinskih usluga. Posrednika organizacija prikuplja obavjetenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti, o njihovim mogunostima i kapacitetima, kao i o stanju na tritu. U asu kad joj se obrati neki komitent, posrednika organizacija pronalazi odgovarajueg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu, upuujui jednog na drugog i obavjetavajui ih o potrebama jednog i eventualnoj mogunosti drugog. Pored toga, posrednik moe i da uestvuje u pregovorima, ali on ne zakljuuje ugovor o tom poslu. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu, a ne i pravnu. Posrednike privredne organizacije mogu se baviti posrednikom djelatnou koja moe biti: opta i posebna (specijalizovana). Opta posrednika djelatnost obuhvata pruanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa, dok specijalizovana posrednika djelatnost obuhvata samo odreene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim odreenim oblastima robnog prometa, npr. samo u transportu, trgovini ili u osiguranju.
Opta posrednika djelatnost obuhvata pruanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa, dok specijalizovana posrednika djelatnost obuhvata samo odreene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim odreenim oblastima robnog prometa.
1.2. Zakljuivanje ugovora

Ugovor je neformalan i konsenzualan. Obino se zakljuuje na taj nain to neka poslovna organizacija izdaje nalog posrednikom birou da joj nae saugovaraa za neki privredni posao. Kad posrednik prihvati nalog, ugovor je zakljuen. No, kod posredovanja takoe vai pravilo o zakljuivanju ugovora o uslugama robnog prometa utnjom. Stoga, ako posrednik odmah ne odbije nalog, smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zakljuen na dan prijema naloga. Nalogodavac moe opozvati nalog kad god hoe, ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno, jer bi odgovarao za tetu koja bi uslijed toga nastala posredniku.
Nalogodavac ak nije ni duan pristupiti pregovorima za zakljuivanje ugovora sa preduzeem koje mu je naao posrednik. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zakljuio ugovor i posrednik naao saugovaraa koji e zakljuiti ugovor pod tim uslovima, nalogodavac nije duan zakljuiti ugovor. Ali ako je u tom sluaju postupao nesavjesno, odgovarae za tetu.
2. BITNI ELEMENTI
2.1. Linost posrednika
Poto je posredovanje, po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu, posrednik je duan izvriti nalog osobno (l. 753 ZOO). To znai da je linost posrednika, u principu, bitan elemenat posla. Posrednik moe povjeriti izvrenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u sluaju davanja naloga na izvrenje treem licu znatno ublaavaju strogost odredbi po kojima je linost posrednika bitan elemenat posla (l. 753, st. 4 ZOO). Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu, tada posrednik ne mora nalog izvriti lino (l. 610 ZOO). U tom sluaju linost posrednika ima obiljeja nebitnog elementa posla.
2.2. Predmet ugovora

Karakteristina radnja i bitan elemenat ugovora je inidba nastojanja posrednika da nae i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu koja bi sa njima pregovarala o sklapanju odreenog ugovora (l. 813 ZOO). Predmet ugovora je, dakle, pojedinana faktika radnja dovoenja potencijalnih partnera u vezu radi zakljuivanja odreenog ili odreenih ugovora. Tu inidbu posrednik vri u svoje ime i za svoj raun. Poto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata, tj. do pregovora ili ak ugovora, jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad, a ne na rezultat.
POGLAVLJE 2. 169
Trajno nastojanje da trea lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju, nego o trgovakom zastupanju (agenciji). Predmet ugovora o posredovanju je, dakle, jednokratna inidba. Ni ovlatenje na zastupanje ne ulazi u sadraj ovoga posla. Posrednik vri faktike, a ne pravne radnje; on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zakljuenja ugovora, ali ne daje izjave volje u ime i za raun svoga nalogodavca. To ovlatenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (l. 815 ZOO). Za djelovanje u svojstvu zastupnika, posrednik mora imati posebnu pismenu punomo. No, tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomostvu.
2.3. Cena
Obiajna cijena je ona koja se redovno naplauje u sjeditu posrednika u vrijeme zakljuenja posla za ugovore slinih osobina.
Cijena je naknada posrednika za izvreni rad i za postignuti rezultat. U cijenu su uraunati redovni trokovi posrednika, tako da ih moe posebno zaraunati samo kada je to izriito ugovoreno (l. 824 ZOO). Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. Sporedne usluge, kao to su davanje obavjetenja o tritu, istraivanje trita itd. posebno se naknauju. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Cijena se odreuje najprije tarifom ili drugim optim aktom posrednika. Ovo rjeenje je posljedica injenice da, kao profesionalni vrilac usluga, posrednik najee radi na bazi optih uslova poslovanja. Drugi izvor prava za odreivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. On e vaiti kada opti uslovi, tj. tarife ne postoje, kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti odreena ugovorom primjenjuje se obiajna cijena - ona koja se redovno naplauje u sjeditu posrednika u vrijeme zakljuenja posla za ugovore slinih osobina. Izostane li i obiaj, cijenu na zahtjev jedne od stranaka odreuje sud prema posrednikovom trudu i uinjenoj usluzi (l. 822 ZOO). Ne bude li cijena isplaena nakon sklapanja ugovora, nalogodavac moe traiti od suda da je snizi, ako nae da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i uinjenu uslugu (l. 822, st. 3 ZOO). Ovo je jedan od sluajeva u Zakonu o obligacionim
odnosima, u kojima je izriito dozvoljeno sudu da jednostrano intervenie u ugovor nastao sporazumom stranaka. Rjeenje utoliko vie zauuje, to nije predvieno i kao mogunost posrednika u sluajevima u kojima se moe smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika.
3. OBAVEZE STRANAKA
3.1. Obaveze posrednika
3.1.1. Dovoenje u vezu zainteresovanih strana
Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nae i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja odreenog ugovora. U tom cilju posrednik prikuplja podatke, korespondira i vri razliite poslove koji prethode sklapanju ugovora. Komitent u nalogu obino daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi elio sklopiti. Posrednik je obavezan da nastoji da nae organizaciju koja e s njegovim komitentom sklopiti ugovor. Kad je nae, uputie je na svoga nalogodavca radi zakljuivanja ugovora, a nalogodavca e o tome obavezno obavijestiti (l. 818 ZOO). Posrednik obino i uestvuje u pregovorima. Moe se posebno obavezati da uestvuje u pregovorima i da nastoji da doe do ugovora (l. 818 ZOO). No, ako i pored sveg nastojanja i potrebne briljivosti ne uspije, ne odgovara za to. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca, mora biti posebno ovlaten. Tada djeluje kao punomonik (l. 815 ZOO).
3.1.2. Postupanje po nalogu

Posrednik je duan pridravati se komitentovog naloga. Traei uslugu posrednika, komitent u nalogu moe davati posred-
POGLAVLJE 2. 171
niku uputstva o tome kakav ugovor eli da sklopi, pod kojim uslovima, kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Nalozi mogu biti vie ili manje vrsti, ili mogu biti samo instruktivni. Komitent moe davati uputstva i naknadno. Ako je prvobitni nalog nejasan, naknadnim uputstvom e otkloniti te nejasnoe. Desi li se neto novo uslijed ega se nalog ne bi mogao izvriti, ili bi se teko izvravao, nalogodavac daje naknadna uputstva. Nalogodavac moe opozvati nalog kad god eli. Izuzeci od ovog principa sadrani su u lanu 816 ZOO. On to ne moe uiniti, ako se ove mogunosti odrekao u ugovoru, kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta.
3.1.3. Postupanje panjom dobrog privrednika - strunjaka

Posrednik je duan da postupa u poslu kao dobar strunjak (l. 818 ZOO). Iz te obaveze proizlazi njegova dunost da trai i da nae najpovoljnijeg saugovaraa. Poto je posredovanje njegova privredna djelatnost, posrednik treba da raspolae mnotvom podataka o moguim partnerima i o uslovima na tritu. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom s kojim bi mogao sklopiti posao, nego s onim koji e najbolje moi zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. I u pregovorima je duan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Postupanje posrednika uveanom panjom dobrog strunjaka vri se u interesu nalogodavca. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta, za drugu stranku, gubi pravo i na naknadu i na trokove (l. 826 ZOO). Izuzetno, ako je predvieno ugovorom, lica dovedena u vezu plaaju proviziju po pola. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Identino rjeenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu.
3.1.4. Posredniki dnevnik

Posrednik je duan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (l. 821 ZOO). To je posredniki ili meetarski dnevnik. U taj dnevnik upisuje hronolokim redom stranke i poslove u kojima je posredovao, te datum zakljuenja ugovora. Zakon odreuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zakljuen njegovim posredovanjem. U praksi je usvojeno da se u meetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zakljuile ugovor, bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi vaniji sastojci, datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao.
Posrednik je duan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem. To je posredniki ili meetarski dnevnik.
3.1.5. Posredniki list

Posrednik je duan da izda strankama zakljunicu o poslu koji su ugovorili (posredniki list, meetarski list), ili izvod iz posrednikog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (l. 821 ZOO). Ta posrednika zakljunica, odnosno posredniki list nije zakljunica stranaka o poslu, nije ni potvrda o zakljuenom ugovoru, jer je ne potpisuju stranke. Ona je, u stvari, obavjetenje o izvrenom posredovanju. Ova zakljunica, a i posredniki dnevnik mogu posluiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu, odnosno o onome to je upisano u njima. Posredniki list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zakljuile posao njegovim posredovanjem. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpiu, ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje.
3.1.6. uvanje poslovne tajne

Posrednik je duan da izda strankama zakljunicu o poslu koji su ugovorili (posredniki list, meetarski list), ili izvod iz posrednikog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik.
Posrednik je duan da uva poslovnu tajnu. On ne smije davati drugima obavjetenja o poslovima za ije je sklapanje pregovarao, izuzev ako su mu stranke to dozvolile. O samom poslu za koji posreduje moe davati obavjetenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom sluaju ovlaten. uvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Ona se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora.
POGLAVLJE 2. 173
3.1.7. Obavjetavanje o stanju na tritu

Ako stranke zahtijevaju, posrednik je duan davati obavjetenja o stanju na tritu, o potranji ili ponudi robe i usluga, o cijenama itd., te o svim okolnostima koje su od znaaja za namjeravani posao. Zato to u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavjetenja i podataka, on treba da poznaje prilike na tritu bolje od drugih privrednika. Obaveza davanja obavjetenja o okolnostima koje imaju znaaja za posao za koji posreduje, proizlazi iz naloga koji je dobio; obavjetavanje je nuan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Privredna drutva, meutim, mogu traiti obavjetenja o konjunkturama, o stanju ponude i potranje nekih roba i usluga, o cijenama i tarifama, o tritu uopte, kao i o poslovnim partnerima, ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju, nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Davanje tih obavjetenja spada, takoe, u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu.
3.2. Obaveze nalogodavca

3.2.1. Plaanje provizije
Cijena, provizija, se plaa prema uslovima ugovora. Ako oni ne postoje, vrijede dispozitivna pravila. Prvo meu njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izriito ugovorena (l. 822, st. 1 ZOO). Ukoliko je obaveza plaanja uslovljena, ZOO u lanovima 823 i 825 sadri dva rjeenja. Prvo, kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odlonim uslovom, obaveza plaanja postoji tek kada se uslov ispuni. Drugo, kod raskidnog uslova sadranog u ugovoru izmeu komitenta i treeg lica, posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Tree, ispostavi li se da je ugovor izmeu stranaka nevaei iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati, on zadrava pravo na proviziju. Napokon, ukoliko se radnje posredovanja vre sukcesivno, posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraivanja (l. 623 ZOO).
Vrijeme u kome obaveza plaanja dospijeva posebno je sloeno. Postoje tri razliita miljenja o tome kada posrednik stie pravo na proviziju. Po jednom miljenju, posredniku pripada provizija im je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom, dakle, im je naao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zakljuiti posao. Po drugom shvatanju, koje je prihvaeno u nekim stranim zemljama, posrednik stie pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora, za ije je zakljuivanje posredovao, izvri svoje obaveze iz ugovora. Po treem miljenju, posredniku pripada provizija kada komitent sklopi ugovor s treim licem. Ovdje se smatra da je posrednik duan da dovede do ekonomskog efekta, a to je uinio kad stvori mogunost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora izmeu njegovog komitenta i treeg lica koje je naao. Realizacija ugovora se njega ne tie, jer je to domen ugovornih strana. Sklapanje ugovora je, meutim, i njegova stvar, jer posrednik posreduje, tj. pomae da se ugovor sklopi. Posrednitvo se ne zavrava samim dovoenjem u vezu pregovaraa, nego se posreduje, prenose obavjetenja, objanjava, i strunim poznavanjem stanja na tritu utie na pregovarae da sklope ugovor. Veina pozitivnih prava stoje na ovom stanovitu. Na Zakon takoe. Nalogodavac se obavezuje, po Zakonu, da isplati posredniku odreenu naknadu, ako taj ugovor bude zakljuen. Posrednik stie pravo na naknadu u asu zakljuenja ugovora za koji je posredovao, ako drugaije nije ugovoreno (l. 823 ZOO). U odnosu na opta pravila o obavezi plaanja cijene, postoje i neki posebno ureeni sluajevi. Tako se moe posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata, tj. do zakljuivanja ugovora izmeu komitenta i treeg lica (l. 623 ZOO). Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. U ovoj situaciji naknadu plaa onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zakljuenje istog konkretnog posla, obje stranke su dune da plate proviziju, ali ne u cjelini, nego po pola. Naknadni sporazum izmeu posrednika i komitenta da e pola provizije platiti trei nema ovo dejstvo. Komitent tada jemi posredniku da e mu cijela provizija biti plaena. Napokon, provizija za posebne usluge posebno se i plaa. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvreno posredovanje.
POGLAVLJE 2. 175
Posrednik nema pravo, a nalogodavac obavezu, na plaanje provizije u tri sluaja. Dva su ve obraena, pa emo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zakljuen; posrednik je na tetu komitenta radio za drugu stranu. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik naao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano, nego i druge poslove. Iako bi bilo logino pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade, komitent ipak nema obavezu da je isplati.
3.2.2. Naknada trokova

Komitent je duan naknaditi posredniku izuzetne trokove, ako ih je morao uiniti radi uspjenog okonanja posrednike uloge. Normalni, uobiajeni trokovi pokriveni su provizijom. Na naknadu redovnih trokova uinjenih u izvrenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu trokova, oni mu pripadaju i kad, bez njegove krivice, nije dolo do zakljuenja ugovora izmeu partnera koje je doveo u vezu.
3.2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate

Obezbjeenju posrednikovih potraivanja prema komitentu slue njegova prava zaloge, pridraja i prvenstvene naplate. Ona slue ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vrenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaanja. Pravni reim ovih obaveza komitenta podvrgnut je optim pravilima obligacionog prava. Njihova rjeenja ista su kao i u ugovoru o komisionu.
4. ODGOVORNOST STRANAKA
4.1. Odgovornost posrednika
Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika odreene su optim propisima. One se posebno konkretizuju za propuste u voenju posrednike knjige. Imovinsko-pravna odgovornost se, u principu, ravna prema optim pravilima obligacionog prava. A to znai da je odgovornost zasnovana na proputanju dune panje posrednika (subjektivna odgovornost), dok se pravila o popravljanju tete ravnaju prema rjeenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Supsidijarno vae i pravila o odgovornosti nalogoprimca (l. 756 i 757 ZOO). Neki posebni sluajevi imovinske odgovornosti, ipak, postoje. Oni su regulisani u lanu 820 ZOO. Posrednik, najprije odgovara za tete koje je komitent pretrpio zato to je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem, ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. Iskljuivanje ultra vires teorije iz naeg prava znatno ublaava strogost ove odredbe. Nadalje, odgovornost postoji kada posrednik povee komitenta sa osobom za koju je znao ili morao znati da nee moi izvriti obavezu iz ugovora. I napokon, posrednik odgovara i za nepotovanje obaveze uvanja poslovne tajne.
4.2. Odgovornost komitenta

Komitent odgovara za svoje obaveze prema optim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju teta izazvanih neizvrenjem, odnosno neurednim izvrenjem ugovornih obaveza. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu, odnosno o ugovoru o djelu. Odgovornost komitenta je subjektivna, u principu. No, ukoliko se radi o neizvrenju obaveze plaanja provizije i trokova, odgovornost je, shodno optim pravilima, objektivna.
POGLAVLJE 2. 177
Poglavlje
1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 2. BITNI ELEMENTI 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA 5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 6. PRESTANAK UGOVORA
Diligenter nes mandati custodiendi sunt. Treba savjesno voditi rauna o granicama ovlatenja. (Paulus)

1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
1.1. Pojam ugovora
Posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome to specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujui u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istrauje trite i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji e sa komitentom zakljuivati ugovore.
ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome to specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujui u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istrauje trite i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji e sa komitentom zakljuivati ugovore. Ukoliko ima ovlatenje komitenta, trgovinski zastupnik moe i sam zakljuivati ugovore u ime i za raun komitenta. Sutinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika odreuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, optim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim obiajima. Postoji veliki broj razlika izmeu trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pruanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posrednitva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogunosti da se punomostvo ukljui u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo moe postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one ukljuene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za raun komitenta. Komisionar izjave
POGLAVLJE 3. 181
volje, meutim, uvijek ini u svoje ime, a za raun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na pediciju. Trgovinsko zastupnitvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu agency. Otuda se ovaj posao esto naziva i agencijom ili agenturom. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom reimu naloga i punomostva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemaka 1953, Francuska 1958). Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju ureuje Zakon o obligacionim odnosima. Zakon o unutranjoj trgovni (ZUT)146 svrstava trgovinsko zastupanje u poslove trgovinskih usluga. Prema odredbi lana 29 ZUT Zastupnike usluge u trgovini su usluge zastupanja koje prua zastupnik izmeu nalogodavca i treih osoba uz naknadu, ali u ime i za raun nalogodavca. Ovakvo rjeenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadrimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju denisan je u lanu 790 Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da trea lica zakljuuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izmeu njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zakljueni ugovor isplati odreenu naknadu (proviziju). Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe lanova 790 - 812 ZOO. Poto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadri elemente punomostva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i lanovi 749 - 770, odnosno 84 - 98 ZOO. Karakteristike ovog ugovora su: a) b) c) d) e) trajno djelovanje za komitenta, preduzimanje pravnih i faktikih radnji, djelovanje u tue ime i za tui raun, tj. u interesu komitenta, formalnost, komutativnost,
Zastupnike usluge u trgovini su usluge zastupanja koje prua zastupnik izmeu nalogodavca i treih osoba uz naknadu, ali u ime i za raun nalogodavca.
Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da trea lica zakljuuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izmeu njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zakljueni ugovor isplati odreenu naknadu (proviziju).
146
Zakon o unutranjoj trgovini (Slubene novine FBiH, br. 40/10).
f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije slubenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - f iduciae, to od ugovora ini posao intuitu personae.

Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On vai samo onda kada je sklopljen u pismenoj formi (l. 791 ZOO). Za nain na koji e ova forma biti ostvarena, vae opta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rjeenje lei u injenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos ije je najvanije elemente potrebno unaprijed i na siguran nain utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne vai i za pojedinane poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed odreene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinani poslovi izmeu agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinani nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i utnja agenta moe se smatrati prihvatom.
2. BITNI ELEMENTI
2.1. Linost trgovinskog zastupnika
Linost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored lana 753 ZOO, na ovakav stav upuuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupnitva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnou mogu baviti, kako posredniki biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupnitva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnou trgovinskim po-
POGLAVLJE 3. 183
sredovanjem i davanjem obavjetenja o stanju na tritu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika izmeu posrednikih preduzea i posrednikih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupnitvo treba razlikovati od trgovinskog predstavnitva, mada je sadrina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavnitvo je organizaciona poslovna jedinica preduzea, dok se zastupnikim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najee agencije. Razlika je i u tome to zastupnik, ako dri robu zastupanog, ini to u reimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavnitvu roba preduzea o ijoj se organizacionoj jedinici radi.
2.2. Predmet ugovora

Karakteristina inidba kao bitan elemenat ugovora, je sloena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promovie interese svoga nalogodavca sa ciljem uestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktike, a ne pravne radnje. To znai da ugovor o trgovinskom zastupanju moe postojati i bez davanja izjava volje u ime i za raun nalogodavca. Neke faktike radnje trgovinski zastupnik vri u svoje ime i za svoj raun. One ne moraju da dovedu do zakljuivanja ugovora, niti do njegovog izvravanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni reim obaveze na isplatu provizije, sadran u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utie na izloeno rjeenje. Ovlatenje na zastupanje komitenta moe, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomostvo u poslovnoj praksi uobiajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izriitog sporazuma stranaka. Ono moe biti dato kao posebno ili kao generalno ovlatenje (l. 792 ZOO). Generalna punomo se, najee, ukljuuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izloena rjeenja odnose se na dvije situacije: zakljuivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (l. 793 ZOO).
Tehnologija poslovanja zahtijevala je, meutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlaten na vrenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlatenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave treih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiu nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili ouvanje prava treih lica prema komitentu (l. 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlaten da i bez posebne punomoi daje izjave potrebne za ouvanje ili osiguranje nalogodavevih prava (l. 795 i 796 ZOO).
2.3. Cena
Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i trokova. Pri tome je pravni reim trokova dvostruk. Cijena se, najprije, odreuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinane cijene ili elementi za njihovo utvrivanje. Najee, to je odreeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se deniu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se moe korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom moe i tarifa agenta biti prihvaena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne moe utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, zastupnik ima pravo na uobiajenu naknadu (l. 806 ZOO). Poslovni obiaj se odreuje u sjeditu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvrenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraivanja (l. 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je mogua sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud e, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravian iznos kada utvrdi da je ona nerazmjerno velika prema uinjenoj usluzi (l. 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na uinjenu uslugu. Redovni, ksni trokovi zastupnika uraunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu moe zastupnik zahtijevati samo kada
POGLAVLJE 3. 185
je to izriito ugovorio. Posebni trokovi uinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (l. 808 ZOO).
3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

3.1. Obaveze agence
3.1.1. Iznalaenje saugovaraa
Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proiri, da istrauje i obrauje trite i da to vie zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje izmeu organizacija i svoga nalogodavca da doe do zakljuenja ugovora meu njima. Ovlaenje, ni generalno ni posebno, za zakljuenje ugovora u ime i za raun nalogodavca ne ukljuuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac moe ovlastiti i na ove radnje (l. 793 ZOO).
3.1.2. Uestvovanje u sklapanju poslova

Funkcija agencije se ne zavrava iznalaenjem eventualnog saugovaraa nalogodavca. Agent je duan da po uputstvima nalogodavca uestvuje pri zakljuenju posla zastupajui interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlaenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar strunjak (l. 797 i 798 ZOO).
3.1.3. Davanje obavjetenja

Agent je duan davati nalogodavcu obavjetenja o stanju na tritu, naroito o situaciji na tritu robe i usluga za iji se plasman
stara. Posebno je duan obavjetavati o prilikama i stanju koji su od znaaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (l. 797 ZOO).
3.1.4. Voenje knjige ugovora

I zastupnik je, kao i posrednik, duan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zakljuio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadrini. Kad ugovor zakljui, sastavlja o tome zakljunicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni znaaj i knjige ugovora i zakljunice je u tome to mogu posluiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zakljunica nije ni ugovor ni potvrda o zakljuenom ugovoru. Stoga, na punovanost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovara odbio da potpie zakljunicu, ugovor vai. Zastupnik takoe vodi i posredniki dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posredniki list).
Zastupnik je duan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zakljuio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadrini.
3.1.5. Staranje o interesima nalogodavca

U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca duan je da nastoji da se ostvari rezultat to je mogue povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja briljivo, sa panjom dobrog strunjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako e postupati, zastupnik je obavezan da se dri naloga i uputstava, ali uvijek vodei rauna o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tritu takve da bi postupanje po uputstvima ilo protiv nalogodavevih interesa, duan je da na to skrene panju nalogodavcu. U cilju zatite interesa nalogodavca, agencija moe zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeenja. Ovo ovlatenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (l. 796 ZOO).
3.1.6. Primanje izjava od saugovaraa

Druga strana moe izjave koje se tiu nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto
POGLAVLJE 3. 187
saugovarau, initi agenciji. Takve izjave, koje se tiu ugovora zakljuenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zakljuila agencija za nalogodavca, punovane su. Njima je saugovara sauvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predvieno.
3.1.7. Poslovna tajna

Sve to bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora uvati kao poslovnu tajnu. Agencija naroito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je dola radei na povjerenom joj poslu otkrije treem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana vai i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (l. 799 ZOO).
3.1.8. Vraanje stvari primljenih od komitenta

Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i sloen odnos izmeu agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspjeno da promovie interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnika uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slino. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (l. 800 ZOO). Rok u kome to valja uiniti nije preciziran, pa ga treba utvrivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.
3.1.9. Polaganje rauna

Obaveza polaganja rauna zasnovana je na optim pravilima ugovora o nalogu (l. 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dunost polaganja rauna mora izvriti: po zavretku konkretnog posla, periodino ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom sluaju, raun se mora poloiti bez odugovlaenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on moe zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvjetaj
i poloi raun i prije zavretka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (l. 755 ZOO).
3.1.10. Trpljenje odbijanja posla

Poto agencija radi za raun nalogodavca, jasno je da nalogodavac moe pripremljeni posao sa treim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, meutim, duan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca moe treim licima biti prouzrokovana teta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dunom panjom i da je tree lice bilo savjesno.
3.2. Obaveze komitenta

3.2.1. Predaja materijala potrebnih agentu
Ekonomska sutina zastupnikog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje odreene stvari. Ako je to sluaj, komitent, ve po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed odreenih predmeta (l. 802 ZOO). Vrsta stvari, vrijeme i nain predaje, te drugi modaliteti odreuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju.
3.2.2. Obavjetavanje o relevantnim momentima

Dunost komitenta da o relevantnim momentima obavjetava svoga agenta takoe proistie iz prirode njihovog odnosa i iz naela potenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u lanu 803 posebno apostrorao dva sluaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Deava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za iju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo trai pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapacite-
POGLAVLJE 3. 189
ti za pruanje usluga prenapregnuto iskoriteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac nee moi da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom sluaju, duan da blagovremeno obavijesti agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano oekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne uini, odgovara agenciji za pretrpljenu tetu.
3.2.3. Plaanje cijene

Plaanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijenie se dispozitivne odredbe lanova 804 - 808 ZOO. Razmotriemo najvanija od tih pravila. Obaveza plaanja postoji i onda kada nije izriito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaa za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa treim licima (ukoliko je za to bio ovlaten), ugovore koje sa treim licem naenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim treim licem, ukoliko se radi o iskljuivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlatenju komitenta. Vrijeme plaanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva kad ugovor bude izvren (l. 805 ZOO). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvrenje njegove osnovne obaveze: dovoenje stranaka u vezu, odnosno zakljuivanje ugovora. Izloeno pojaavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ogranienja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvren, ako je do toga dolo iz uzroka koji je na strani nalogodavca (l. 805 ZOO). I drugo, u sluaju neizvrenja ugovora koji je sklopljen sa treim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamio (del credere zastupnitvo) (l. 801 ZOO). Dakle, neizvrenje ugovora od strane treeg lica ne predstavlja ujedno i neizvrenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika.
Trokovi koji nisu uraunati u proviziju posebno se plaaju. Ova obaveza izvrava se shodno ugovoru ili prema optim pravilima o izmirenju novanih dugova.
3.2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate

Radi obezbjeenja naplate svojih potraivanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridraja na svim nalogodavevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono to vrijedi za zalogu uopte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima zalono pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih dri za agenciju. Ima zalono pravo takoe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomou koga moe raspolagati tim stvarima (l. 809 ZOO). Za svoja dospjela potraivanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom ovlatenju. Kao i uvijek, pravo se moe konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih doe legalnim putem.
4.1. Odgovornost trgovinskog zastupnika
Odgovornost trgovinskog zastupnika moe, kao i kod ostalih vrilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema optim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podloena optim pravilima o popravljanju tete za neizvrenje nenovanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno ureena sluaja. Prvi se tie otkrivanja poslovne tajne. Specinost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti
POGLAVLJE 3. 191
i naknadi (l. 799 ZOO). Drugi je poseban sluaj odgovornosti (l. 801 ZOO), tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da e tree lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa treim licem. To znai da u sluaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane treeg, nalogodavac moe da se obrati agentu odmah i da trai ispunjenje i naknadu tete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju.
4.2. Odgovornost nalogodavca

Odgovornost nalogodavca se ravna prema optim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati sluajeve neizvrenja novanih od nenovanih obaveza.
5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

5.1. Podjela poslova
Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati razliite vrste poslovnih potreba. Ta injenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne.
Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograniena na jednu ili vie odreenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno.
Obim ovlatenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograniena na jednu ili vie odreenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je mogua i prema obimu ovlatenja na zastupanje. Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotriemo ih posebno, bez obzira na to to su neka rjeenja u vezi sa njima ve izloena.
5.2. Neiskljuiva i iskljuiva agenca

Neiskljuivi zastupnik je onaj koji moe na istom podruju za istu vrstu poslova imati vie nalogodavaca, a iskljuivi onaj koji je vezan samo za jednog nalogodavca.
Neiskljuivi zastupnik je onaj koji moe na istom podruju za istu vrstu poslova imati vie nalogodavaca, a iskljuivi onaj koji je vezan samo za jednog nalogodavca. U literaturi se za njih koriste i pojmovi konkurentni i iskljuivi zastupnik.147 Preduzeu komitentu je stalo da ima to vei promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neiskljuive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On moe imati na istom podruju za istu vrstu poslova vie zastupnika (l. 790, st. 2 ZOO). Suprotno se moe ugovoriti. Kada je u pitanju agent, vai zakonska pretpostavka iskljuive agencije. Jedan zastupnik ne moe bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom podruju i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca (l. 790, st. 3 ZOO).
5.3. Del credere zastupstvo

Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza treeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemenja.
Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza treeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemenja. U ovom sluaju, agent ima pravo i na veu proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, slui, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane treeg lica. Prije donoenja Zakona o obligacionim odnosima vaio je i kod nas trgovaki obiaj da se ugovaranje provizije dvostruko vee od uobiajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izriita odredba lana 801, st. 1 ZOO ukida ovo obiajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti.
147
Vasiljevi, Mirko (2011) Trgovinsko pravo, Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 138.
POGLAVLJE 3. 193
6. PRESTANAK UGOVORA
6.1. Prestanak ugovora sklopljenih na odreeno vreme
Vrijeme trajanja ugovora moe biti odreeno izriito ili preutno, po prirodi samog posla. U prvom sluaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zakljuen. U drugom je potrebno analizom sadraja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije. Ugovori sklopljeni na odreeno vrijeme mogu se preutno produiti. To se ini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog vaenja. U ovom sluaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima, ali na neodreeno vrijeme. Za prestanak ovako produenog ugovora potreban je otkaz.
6.2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodreeno vreme

Kada je ugovor sklopljen na neodreeno vrijeme, on moe prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom, tj. otkazom bilo koje strane. Uslovi pod kojima se otkaz moe dati i nain na koji to moe biti uinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Ukoliko to nije sluaj, vaie dispozitivne odredbe ZOO. U njima su predviene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Ugovor se moe raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjeseja, a ne kada to pojedina stranka eli. Duina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine, otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjeseja. Ukoliko je odnos trajao vie od 3 godine, otkazni rok iznosi dva mjeseca. I ovdje se vrijeme rauna unazad - od nastupanja tromjeseja sa ijim poetkom ugovor prestaje da postoji. Ova rjeenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom, ali otkazni rok ne smije ni u kom sluaju biti krai od mjesec dana (l. 810 ZOO). Svaka strana moe raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Ugovor se, u tom sluaju, raskida bez otkaznog roka,
ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan, nee se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora, nego e se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora, pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Strana koja je neosnovano dala otkaz, usljed koga je uslijedio raskid ugovora, obavezna je da naknadi tetu drugoj strani. Pored toga, strana koja je primila neosnovani otkaz moe, ukoliko eli, i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (l. 811 ZOO).
POGLAVLJE 3. 195
Poglavlje
UGOVOR O KOMISIONU
1. POJAM I ZAKLJUIVANJE KOMISIONOG POSLA 2. BITNI ELEMENTI 3. OBAVEZE STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA 5. POSEBNE VRSTE KOMISIONA 6. PRESTANAK UGOVORA
Mandatum et in diem dierri et sub condicione eri potest. Mandat se moe odrediti s rokom i pod uvjetom. (Iustinianus)
UGOVOR O KOMISIONU
1. POJAM I ZAKLJUIVANJE KOMISIONOG POSLA
1.1. Pojam komisionog posla
K
Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za raun komitenta jedan ili vie poslova koje mu povjerava komitent.
omision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da e izvriti neki privredni pravni posao u svoje ime a za raun druge strane, a druga e joj strana za to platiti. Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za raun komitenta jedan ili vie poslova koje mu povjerava komitent (l. 771 ZOO). Slinu, mada uu, deniciju sadri i lan 30 ZUT: Komisione usluge su usluge koje prua komisionar u svoje ime i za raun komitenta kada vri jedan ili vie poslova nabave ili prodaje, koje mu povjeri komitent, uz naknadu. Po svojoj pravnoj prirodi, ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (l. 772 ZOO). Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO o ugovoru o nalogu (l. 749 - 770 ZOO), ako pravilima o komisionu nije drugaije odreeno (l. 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona o unutranjoj trgovini, komision pripada trgovinskim uslugama (l. 26, st. 2 ZUT) Komision su usvojila sva moderna prava. U savremenim sistemima ovaj posao ima slinu pravnu i ekonomsku zionomiju. Prava i dunosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima vie ili manje jednako regulisana. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency).
POGLAVLJE 4. 199
Komitent je lice koje ovlauje drugu stranu da za njegov raun izvri povjereni posao. Komisionar je lice koje prima i izvrava komitentov nalog i s treim licem zakljuuje nareeni mu privredni posao u svoje ime, a za raun komitenta.
Strane koje uestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Komitent je lice koje ovlauje drugu stranu da za njegov raun izvri povjereni posao. Komisionar je lice koje prima i izvrava komitentov nalog i s treim licem zakljuuje nareeni mu privredni posao u svoje ime, a za raun komitenta. Komisionim poslovima, pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost, redovno se bave trgovinske organizacije. Sam posao koji komitent nareuje da bude obavljen, u stvari, privredni posao koji zakljuuje komisionar s treim licem, naziva se u poslovnom svijetu komisijom. Za komisione poslove karakteristino je to ih komisionar obavlja u svoje ime. Tako, kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju; kad kupuje robu, kupuje je u vlastito ime, dakle, kao da je sebi kupuje, on plaa u svoje ime. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. Prema treim licima s kojima sklapa povjereni mu posao, komisionar, iz tog posla, stie prava i obaveze. Tree lice kao stranka u komisiji zna samo za njega, on je ugovorna strana, njemu se izvrava obaveza i on odgovara za izvrenje posla. Za to tree lice odnos izmeu komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Za komisione poslove je karakteristino i to to ih komisionar obavlja za raun komitentov, to rezultati komisije pripadaju komitentu. Iako je komisija pravni posao komisionara sa treim licem, jer on sklapa posao sa treim licem u svoje ime, sa poslovnog stanovita to je posao komitenta; privredni rezultati posla su komitentovi, jer komisionar sklapa posao za njegov raun. Prema dosad izloenome, komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zakljuuje ugovor sa komisionarom. Tim ugovorom mu daje nalog, povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao, npr. prodaju ili kupovinu, odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno mogue. Komisionar izvrava taj nalog - obavlja povjereni mu posao i polae o tome raun komitentu kao svome nalogodavcu, a komitent mu za tu uslugu isplauje proviziju. Dakle, u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Jedan je ugovor izmeu komitenta i komisionara, i drugi je ugovor izmeu komisionara i treeg lica, koji se sklapa u cilju izvrenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Postojanje tri subjekta znai mogunost uspostavljanja tri grupe odnosa. Neposredan odnos izmeu komitenta i treeg lica nastae onda
Posao koji komitent nareuje da bude obavljen, u stvari, privredni posao koji zakljuuje komisionar s treim licem, naziva se u poslovnom svijetu komisijom.
UGOVOR O KOMISIONU
kada komisionar na zahtjev komitenta (l. 779 ZOO) ili samostalno otkrije komitentu linost treeg i prenesena prava koja prema treem ima (l. 787 ZOO). Kad se radi o meusobnim odnosima stranaka koje uestvuju u jednom komisionom poslu - komitent, komisionar, tree lice, onda je interesantno i od praktinog znaaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke treem licu. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima, svojinu na kupljenoj stvari stie komisionar, jer on u poslu s treim licem nastupa u svoje ime. Izmeu komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos, u kome je komisionar duan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Po drugima, svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. U sluaju steaja komisionara, po prvom shvatanju, stvar ulazi u steajnu masu, poto je u svojini komisionarevoj. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. Po drugom gleditu komitent polae izluno pravo na stvar. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledite. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo, kao to komitent i stie to pravo im komisionar nabavi stvar za njega. Stoga, povjerioci komisionara ne mogu, radi naplate svojih potraivanja, preduzimati mjere izvrenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvravajui nalog komitenta. Takve mjere ne mogu preduzimati uopte, pa ni u sluaju komisionarevog steaja. Naime, jeste komisionar radio u svoje ime, ali nije radio za svoj raun, nego za raun komitenta, a to znai da su te stvari i prava komitentova. Stoga, u sluaju steaja komisionara, komitent ima izluno pravo iz steajne mase stvari, kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov raun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. Iz istih razloga komitent moe zahtijevati od treeg lica, kome je komisionar predao stvar, da cijenu plati njemu, a ne u steajnu masu (l. 789 ZOO). Nadalje, povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraivanja preduzimati mjere izvrenja na pravima i stvarima njegovih komitenata. Izuzetno, oni to mogu initi ako se potraivanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Dakle, samo ako su potraivanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (l. 788 ZOO).
POGLAVLJE 4. 201
Za praksu je znaajno i pitanje ko je prodavac? Jer, prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo treeg lica, uslijed koga se iskljuuje, ili ograniava ili umanjuje kupevo pravo (pravni nedostatak). Kad se pojavi vlasnik stvari i zahtijeva od kupca da mu stvar preda, hoe li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena, ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen vlasnik? Nae pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj sluaj rjeavala. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da lei na komitentu, jer se komisionar ne uputa u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Komisionar prodaje njegovu stvar, iako je prodaje u svoje ime. Stoga e komisionar, kada mu se kupac obrati traei njegovu zatitu protiv zahtjeva treeg lica koje polae pravo na stvar, pozvati komitenta da odnos raisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva treeg lica, odnosno naknadi tetu. Nasuprot takvom shvatanju stoji injenica da se odnos komitenta i komisionara ne tie treeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Prema tome treem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. Ono odraava faktiko stanje, vie odgovara zahtjevu pravinosti i bolje je uklopljeno u rjeenje ZOO o odnosima povodom steaja komisionara. Ugovor o komisionu moe se sklopiti i na odreeno vrijeme, odnosno nalog komitentov moe glasiti na odreeni rok (prodajte ili kupite robu do 1. decembra t.g.; u roku od tri mjeseca od danas i sl.). Komisionar, takoe, moe ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne moe povui stvar, ili ne moe povui nalog za kupovinu, tj. ne moe jednostrano raskinuti ugovor do odreenog roka, poto je, po svojoj prirodi, ovaj ugovor ducijaran. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. Komitent ima uvijek pravo da trai povraaj stvari datih u komisionu prodaju dok jo nisu prodate, odnosno moe traiti povraaj iznosa koji je dao za kupovinu - dok stvar nije kupljena. Stoji njegova obaveza da u tom sluaju komisionaru naknadi trokove.

Ugovor o komisionu je, po pravilu, konsenzualan i neformalan, pa za njegovo zakljuivanje vae sve opte norme o ovakvim
UGOVOR O KOMISIONU
ugovorima. Ugovorni odnos moe se zasnovati ponudom i prihvatom, nalogom i konkludentnim radnjama. Meu privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjee upotrebljava. Posao se tada, obino sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Nalogom se posao zakljuuje sa komisionarom kome je taj posao profesija, a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnou. Za nalog se, u naem pravu, ne trai odreena forma. Nalog se moe dati: pismeno, usmeno, telegramom, telefonom, na sve naine na koje se moe sklapati neformalan ugovor. Nalog se smatra prihvaenim ako ga komisionar ne odbije odmah odnosno bez odgaanja (l. 750 ZOO). Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde, pa se njihovo znaenje utvruje prema okolnostima konkretnog sluaja. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja, odgovara za tetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (l. 750 ZOO). U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zakljuenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru, pa bi ovo bio realan ugovor. Drugo je miljenje da je ugovor o komisionu uopte, pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor, nego obaveza iz ugovora. Ovo je naelno stanovite i Zakona o obligacionim odnosima. No, pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vri. Ako izriita ponuda i prihvat nisu dati, ili ako im nalog ne prethodi, onda predaja i prijem stvari, odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih inidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom, odnosno kupovnom komisionu.
2. BITNI ELEMENTI
2.1. Linost komisionara
Iz naela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt, sam i slobodno, odluuje da li e se baviti vrenjem jedne ili vie usluga, u kom obimu, pod kojim e uslovima pruati svoje usluge i u kom
POGLAVLJE 4. 203
e organizacijskom obliku poslovati. Izloeno opte rjeenje vai i za komisionu djelatnost. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime, a za tui raun, mora biti uneseno u sudski registar. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara vie pravnih nego ekonomskih ovlatenja. Davanje komisionaru i ovlatenja da robu proda kao svoju - u svoje ime, odnosno da tuim novcem nabavi robu kao kupac, pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. To ugovorom o komisionu daje osobine ducijarnog pravnog posla, a linosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Ugovor o komisionu je, dakle, posao intuitu personae. Zato komisionar mora nalog izvriti lino (l. 753 ZOO). Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Meutim, on nije posrednik u pravno-tehnikom smislu. Ne posreduje izmeu stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao, nego on sam zakljuuje ugovor sa komitentom i drugi ugovor sa treim licem, da bi izvrio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Sa treim licem se pravno angauje, kako je ve reeno, samo komisionar. Poto on posao obavlja za raun komitenta, sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Pravna veza po tom poslu postoji samo izmeu komisionara i treeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo izmeu komisionara i treih lica, a ne izmeu komitenta i tih treih lica. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zakljui zastupnik za zastupanog tiu se zastupanog nalogodavca i treeg lica.
2.2. Predmet
Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen raun. Privredni posao koji komisionar preuzima da zavri za raun komitenta moe biti razliit: najee, to je prodaja neke komitentove stvari, pa kupovina za raun komitenta, a moe biti i plaanje za raun komitenta, pedicija, transport itd. Predmet komisiona moe biti i izdavanje mjenice.
UGOVOR O KOMISIONU
Predmet ugovora moe se sastojati od jednog ili vie, bilo istorodnih, bilo raznorodnih poslova. Poslovi mogu biti ogranieni rokom ili, pak, mogu biti trajni. Bez obzira na obiljeja predmeta, komisionar mora naloene poslove da obavi (l. 771 ZOO). On, dakle, ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata.
2.3. Cena
Trei bitni element ovoga ugovora je cijena. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Poto je ovo privredni posao, komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (l. 771 ZOO). To je i inae karakteristino za ugovore poslovnog prava. Iznos provizije se obino ugovara, bilo procentualno prema vrijednosti posla, ili paualno, u jednom iznosu. Ako iznos provizije nije ugovoren, u veini zemalja, plaa se prema obiaju koji vai za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedite. ZOO je prihvatio drugaije rjeenje za ovaj sluaj. Po Zakonu, ako iznos naknade nije odreen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (l. 783 ZOO). Kada je naknada komisionara pretjerano velika, kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu, komitent moe zahtijevati da sud snizi naknadu na pravian iznos. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloi pri izvravanju ugovora.
3. OBAVEZE STRANAKA
3.1. Obaveze komisionara
Pod nalogom u ovom kontekstu podrazumijevamo sadraj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom.
Osnovna komisionareva obaveza je da zakljui posao s treim licem u svoje ime, a za raun komitenta, svoga nalogodavca; da postupi po nalogu. Pod nalogom u ovom kontekstu podrazumijevamo sadraj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom.
POGLAVLJE 4. 205
Poto je ovaj odnos bitno odreen karakteristinom obavezom komisionara, nalog oznaava i nain na koji komisionar treba da u svoje ime, a za raun komitenta d pravno relevantnu izjavu volje. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje, termin nalog moe imati i druga znaenja. To su: ponuda, prihvat i dokument koji se tie komisionog posla.
Kada komitent ostavlja komisionaru veu slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog).
Nalog moe biti optiji: iri, kada komitent ostavlja komisionaru veu slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). On, dalje, moe biti i potpuno odreen, kada komitent ne dozvoljava mogunost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru, kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Tada se mora pridravati komitentovih uputstava i nareenja i nema elastinosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni, nareujui nalog). Napokon, nalog moe biti neto uopteniji, moe komitent dati uputstva kako e komisionar postupati, ali data uputstva nisu vrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi, ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). Ponekad se iz sadrine naloga ne moe sigurno i tano zakljuiti o kakvoj se vrsti naloga radi, jer komitent nije precizan u izraavanju. Pravilo je da se u sluaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu, jer, kako se vidi, on predstavlja srednje rjeenje. Komitent moe narediti da se stvar, odnosno usluga, proda ili kupi po tano odreenoj cijeni, ili moe dati gornju i donju granicu cijene, najniu i najviu, ili samo najniu ili samo najviu cijenu. Takvi nalozi nazivaju se limitnim, limitiranim, limitativnim. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu, smatra se da je prepustio komisionaru da proda, odnosno kupi robu po cijeni koju on nae za shodno. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim, jer komitent je ograniio komisionara, nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Razlikovanje u pogledu irine ovlaenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima znaaj za odgovornost komisionara. Kod komisiona sa imperativnim nalogom, kao i kod limitativnih naloga, komitent moe ne priznati, odbiti posao, ako se komisionar nije drao naloga. Pored toga, komitent je ovlaten na naknadu tete. Uslov za vrenje ovih prava jeste obavjetavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla, koje komitent mora dati odmah (l. 773 ZOO). Ipak, kod limitativnih naloga komisionar
Kada komitent ne dozvoljava mogunost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru, kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog (imperativni, nareujui nalog).
UGOVOR O KOMISIONU
Komitent moe dati uputstva kako e komisionar postupati, ali data uputstva nisu vrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi, ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog).
moe ponuditi da naknadi razliku izmeu limitirane i postignute cijene, a komitent je tada duan prihvatiti rezultat posla (l. 773 ZOO). Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje, u sluaju kad proda robu po nioj cijeni od limitirane, da robu nije mogao prodati po odreenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao, ipak, u interesu komitenta. Ako to dokae, komitent je duan prihvatiti rezultat posla. Kod demonstrativnog naloga, komisionar moe odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. ak se smatra da je to njegova dunost, jer mora tititi interese komitenta. Ako za to ima vremena, i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga, komisionar treba, najprije, da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta; tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema ega pridravati, osim onoga to je kao najvanije sadrano u nalogu. Komisionar mora nalog, bez obzira na vrstu, izvriti lino, sam. Povjeriti ispunjenje naloga drugome, potkomisionaru, moe ukoliko je to ugovoreno, kada komitent naknadno da dozvolu, te ako je na to primoran okolnostima (l. 753 ZOO). Smatrae se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta, onda kada ne moe na drugi nain da sauva interese svoga nalogodavca. Bez obzira na okolnosti, odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Za rad potkomisionara ne odgovara. Prilikom izvravanja naloga, komisionar mora djelovati poteno i savjesno, panjom dobrog privrednika i uz stalno uvaavanje interesa svoga komitenta.
Komitent moe narediti da se stvar, odnosno usluga, proda ili kupi po tano odreenoj cijeni, ili moe dati gornju i donju granicu cijene, najniu i najviu, ili samo najniu ili samo najviu cijenu. Takvi nalozi nazivaju se limitnim, limitiranim, limitativnim.
3.1.2. Obavjetavanje o poslu

Komisionar je obavezan da u toku posla obavjetava komitenta na njegov zahtjev. Ako je potrebno, komisionar je duan da obavjetava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne trai. Naroito kad se situacija na tritu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Komisionar je duan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Ovo je posebno vano kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju.
POGLAVLJE 4. 207
Po naem pravu, komisionar je duan da daje podatke o tome s kim je zakljuio posao za raun komitenta (l. 779 ZOO). Teorijsko opravdanje nalo se u injenici da komisionar kao nalogoprimac radi za raun komitenta. Praktino posmatrano, razlozi za ovakav stav lee u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije moe utvrditi linost treeg. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovite i ne smatraju obavezom komisionara da saoptava komitentu s kim je sklopio posao. Razlog je u tome to je komisionarova odgovornost vezana za izvrenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata), a s kim e stupiti u poslovnu vezu ne tie se komitenta. Takav stav je prihvaen ne iz pravnih, nego iz poslovnih razloga. Komisionar, naime, djeluje profesionalno. On stvara svoje poslovne veze, a upravo mu irina i rasprostranjenost tih veza omoguuju da zakljuuje vei broj poslova, to znai i veu proviziju i vei dobitak. Ako bi bio duan da komitentu daje obavjetenja o treem licu s kojim je zakljuio posao, mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Ubudue, povodom novih poslova, njegov dotadanji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim treim licem. Stoga, podaci o treem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti, bilo zbog svojih svojstava, bilo zbog uticaja spoljnih inilaca, ili ma iz kojih drugih uzroka, komisionar je duan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i traiti uputstva. Ne dobije li na vrijeme uputstva ta e initi sa stvari, a postoji opasnost da ona bude znatnije oteena, duan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji nain (l. 778 ZOO). Obaveza obavjetavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent, utvrdi da je ona oteena. Sadraj ove dunosti su dva podatka: datum prispijea i opis vidljivog nedostatka ili manjka. Komisionar odgovara za tetu koja nastane neizvrenjem ili neurednim izvrenjem ove dunosti (l. 777 ZOO).
3.1.3. Zatita komitentovih interesa

Pored dunosti obavjetavanja o nedostacima, komisionar je obavezan na drugi nain tititi interese komitenta. Kao privrednik, iji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju, a
UGOVOR O KOMISIONU
kome je zanimanje sklapanje poslova za raun svojih komitenata, komisionar je duan u svakom pogledu i u svakoj prilici uvati interese svoga nalogodavca. U praksi, ova obaveza ima viestruke pravne oblike. Tako je komisionar duan preduzimati sve mjere radi ouvanja komitentovih prava prema pediteru, vozaru i skladitaru, i uopte prema odgovornom licu. Duan je da utvruje kvalitet, koliinu i stanje pakovanja. Mora da preduzima mjere ako se pokau mane na stvari, osigura dokaze o stanju stvari, uloi prigovore i slino.
3.1.4. uvanje stvari

Komisionar je obavezan da briljivo, panjom dobrog privrednika uva stvar (l. 776 ZOO). Stvar koja se nalazi kod njega, bilo to mu je povjerena na prodaju, bilo to je tu stvar kupio za komitenta, komisionar je duan uvati i preduzimati sve mjere radi njene zatite. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura, ako je osiguravanje obavezno, ako je tako naredio komitent, ako je takav obiaj za tu vrstu stvari, ili ako je to uobiajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. Iz obaveze uvanja povjerene stvari proistiu odgovornosti komisionara za tetu koja bi nastala na toj stvari. Odgovornosti se oslobaa samo ako dokae da se ta teta nije mogla otkloniti i pored njegove naroite panje. Znai, za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna panja. Meutim, ako stvar nije osigurao, a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom, odgovara i za sluajnu propast i sluajno oteenje stvari (l. 776 ZOO).
3.1.5. Predaja rezultata posla

Komisionar je obavezan da bez nepotrebnog odgaanja preda rezultat posla i poloi raun o svome djelovanju (l. 780 ZOO). Ispunjenjem ove obaveze upravo se postie cilj posla. Posao je sklopljen za raun komitenta i ono to je postignuto, ekonomski rezultat posla, pripada komitentu, pa mu je to komisionar duan predati. ta e to biti - zavisi od prirode posla i ugovora. Tako e komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar, ako se radilo o komisionoj prodaji; prenijeti na
POGLAVLJE 4. 209
njega potraivanja prema treem licu, ako je, npr., stvar prodata na kredit; predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar, itd. Interesantno je pitanje kome pripada viak rezultata posla ako komisionar u izvrenju naloga uspije da zavri posao uz povoljnije uslove, sa povoljnijim rezultatom nego to je glasila dispozicija (npr. proda stvar skuplje, kupi je jeftinije, proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl.). Kako se posao izvrava za raun komitenta, sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Stoga je komisionar duan predati i viak iznad cijene ili stvari, ili bolju stvar, itd. Nikakve neposredne koristi iz posla ne moe imati komisionar. Njegova je korist u proviziji (l. 773 ZOO). Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar moe prodati povjerenu mu robu na kredit, odnosno da li moe davati avans treem licu za stvar koju kupuje za raun komitenta, ako o tome nema dispozicije u nalogu. Pravilo je da ne moe i da te radnje, preduzima na svoj rizik. Komitentu mora predati ist posao, zavren onako kako glasi nalog. Komisionar je duan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene, bez obzira to je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Jasno je da komitent moe naknadno odobriti postupak komisionaru. Meutim, za one vrste poslova, odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav nain rada uobiajen, smatra se da komisionar moe davati avans i prodati ih na kredit, ako nema naloga da tako ne uradi. Pored predaje rezultata posla, komisionar je duan da, poto zavri posao, poloi raun komitentu, da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta, vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje, a neutroeni novac kod komisione kupovine.
3.1.6. uvanje poslovne tajne

Komisionar nije ovlaten da treim licima daje obavjetenja i podatke o poslovima koje je zakljuio sa svojim komitentima, kao ni o injenicama, okolnostima, uslovima i odnosima koje je saznao u izvrenju tih poslova. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu.
UGOVOR O KOMISIONU
Obaveza uvanja poslovne tajne je trajna. Ona postoji ne samo za vrijeme izvrenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju.

3.2.1. Davanje sredstava za izvrenje naloga i avansa
Komitent je duan da komisionaru da sredstva za izvrenje naloga. Prema prirodi posla, komitent e biti duan da komisionaru da robu ili stvari, ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu, ili e mu dati novac radi neke isplate. Nasuprot ovoj dunosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla, Zakon ne predvia da je komitent duan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Davanje avansa komisionaru mora se izriito ugovoriti (l. 785 ZOO).
3.2.2. Plaanje naknade (provizije)

Komitent je duan isplatiti komisionaru naknadu, odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Obaveza plaanja postoji i kada nije izriito ugovorena. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao; kad izvri komitentov nalog i postigne rezultat, koji je od njega komitent traio ugovorom. Kada e se posao smatrati zavrenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Bitno je da je dolo do ugovorenog rezultata, jer ovdje se rad nagrauje tek kada je doveo do uspjeha. Izuzetno, komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvrenju posla bio sprijeen nekim uzrokom za koji odgovara komitent (l. 782 ZOO). Kad se posao ne izvri zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar, ipak, ima pravo na odgovarajuu naknadu. Odgovarajua naknada ne predstavlja proviziju od posla, nego naknada za trud. Njena visina se odreuje prema okolnostima konkretnog sluaja.
POGLAVLJE 4. 211
Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvrava posao - data je, npr., vea koliina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potroaa, ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za raun komitenta komisionar ima pravo da trai srazmjeran dio naknade poslije svakog djeliminog izvrenja posla (l. 782 ZOO). Moe se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao - jedan mu, npr., daje robu i nalog za prodaju, a drugi mu daje nalog za kupovinu ba te robe - pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu (l. 782 ZOO). Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na tetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom potenja i savjesnosti. Poto se niko ne moe pozivati na svoju nesavjesnost, komisionar u ovom sluaju nema pravo na naknadu za uloeni trud.
3.2.3. Trokovi
Komitent je duan da komisionaru naknadi trokove koji prelaze okvir njegove reije. Dakle, ne sve trokove, jer je jedan dio trokova poslovanja sadran u proviziji. Sve trokove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom, koji prelaze obim normalnih trokova poslovanja komitent je duan da mu naknadi. Za ocjenu da li je trebalo uiniti izdatke nije vano je li svaki konkretni izdatak i troak komisionara, donio korist komitentu, odnosno jesu li otklonili tetu od povjerene mu stvari, nego je odluno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno uiniti za taj posao. Takvi su trokovi i izdaci naroito: vozarina, learina, premije za osiguranje, otklanjanje mana, vjetaenje, sortiranje, pakovanje, utovar, itd. I onda kada komisionar vri neke usluge svojim sredstvima (npr. prevoz, uskladitenje i sl.), ima pravo na naknadu trokova. Komisionar ima pravo i na kamatu na trokove od dana kada su oni uinjeni (l. 759 ZOO). Kada bez svoje krivice ne uspije da izvri nalog komisionara, takoe ima pravo na naknadu trokova.
UGOVOR O KOMISIONU
3.2.4. Trpljenje komisionarevih prava zaloge, pridraja i prvenstvene naplate

Na robi, odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridraja za sva potraivanja koja proistiu iz komisionih poslova (l. 786 ZOO). Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje dri neko drugi za njega, kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje moe raspolagati tim stvarima. Komisionar moe zadrati robu ili stvari komitentove, dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale trokove. Moe, takoe, s tim stvarima i s robom postupati kao zaloni povjerilac, i to zaloni povjerilac po trgovinskom, odnosno poslovnom pravu, koje daje ira ovlatenja i uproava proceduru za prodaju zaloene stvari. Iz dobivene cijene, bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar, ili za prodatu zalogu, komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraivanja prije ostalih komitentovih povjerilaca, a ostatak predaje komitentu. Pravo pridraja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeenje potraivanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta, a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba, odnosno stvari ili novac. Obezbjeuju se, dakle, potraivanja po tekuem raunu (komercijalni koneksitet). Jasno je da mu to pravo pripada i za potraivanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu.
3.2.5. Prihvatanje komisionara kao saugovaraa u komisiji

Postavlja se pitanje da li komisionar moe stupiti u odnos kao saugovara u povjerenoj mu komisiji, tj. moe li prodati komitentu svoju stvar, ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Naelno, to se ne bi moglo dozvoliti, jer bi tada komisionar mogao otetiti komitenta dajui prvenstvo svojim interesima. Naime, u sukobu su oigledno interesi komisionara i komitenta, ono to je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po vioj cijeni, kupovina komitentove stvari po nioj cijeni) nije povoljno za komitenta, i obratno. Moe se oekivati da e komisionar dati prevagu svojim interesima.
POGLAVLJE 4. 213
Da bi zatitio interese komitenta, na Zakon o obligacionim odnosima doputa komisionaru da bude saugovara u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (l. 775 ZOO). Iako ova obaveza komitenta ima iskljuivo ugovorni karakter, ipak su neki njeni modaliteti ureeni zakonom. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je trina ili berzanska cijena u vrijeme izvrenja posla, tj. onoga dana u kome je roba kupljena, odnosno prodata. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga, komisionar plaa cijenu koja je manja onda kada prodaje robu, a plaa cijenu koja je vea onda kada kupuje robu. I kad je saugovara u komisiji, komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Reim trokova, takoe, nije promijenjen, pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla.
4.1. Odgovornost komisionara
Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara odreena je razliitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Zbog toga emo se zadrati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta optim pravilima obligacionog prava za sluajeve neispunjenja, odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Odgovornost je subjektivna, jer se odnosi na nenovane obaveze. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiu iskljuivo komisiona, ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. U prvu grupu spadaju sljedei sluajevi neispunjenja ugovora. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloenih (l. 773 ZOO), to povlai obavezu plaanja razlike i naknade ostale tete. Zatim slijede: prodaja robe osobi za iju je prezaduenost komisionar znao ili morao znati (l. 774 ZOO); propust panje dobrog privrednika pri uvanju robe ko-
UGOVOR O KOMISIONU
mitenta (l. 776 ZOO); proputanje pregleda i obavjetavanja o utvrenim nedostacima poslane robe (l. 777 ZOO), te izostanak ispunjenja ugovora od strane treeg lica kod komisiona del credere (l. 781 ZOO). U drugu skupinu spadaju dva sluaja odgovornosti nalogoprimca. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (l. 756 ZOO). Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaanje, bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge, komisionar je duan platiti kamatu po najvioj doputenoj ugovorenoj stopi raunajui od dana prijema, odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Druga situacija postoji onda kada je izvrenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Ako nita suprotno nije izriito dogovoreno, ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (l. 757 ZOO).
4.2. Odgovornost komitenta

Sluajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Stoga se njegova odgovornost ravna prema optim pravilima obligacionog prava. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modikuju ova rjeenja. Najprije, komitent je duan komisionaru naknaditi one tete koje je ovaj pretrpio u izvrenju naloga bez svoje krivice (l. 760 ZOO). I drugo, primjenjivae se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novanih obaveza. A to znai da e odgovornost komitenta ovdje biti objektivna.
5. POSEBNE VRSTE KOMISIONA

5.1. Jemstvo za ispunjenje obaveze treeg (komision star del credere)
Komisionar ne odgovara ako ne zakljui ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naloen. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogunost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju).
POGLAVLJE 4. 215
Isto tako, komisionar ne odgovara ako je stvar kupio, odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Takoe, ne garantuje da e tree lice, od koga se stvar kupuje, odnosno kome se stvar prodaje, uredno ispuniti ugovor. Ako je briljivo postupao pri poslu, komisionar ne odgovara za tree lice. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poek ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom, ili zakljuio distancioni, ili terminski posao, po dispozitivnim pravilima, on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze treeg lica. Posebnim sporazumom moe se navedeni reim odgovornosti komisionara pojaati. Moe on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da e izvriti nalog, i sklopiti ugovor, i da e tree lice, njegov saugovara, izvriti svoje obaveze. Moe se, dakle, posebno utvrditi da e komisionar jamiti za saugovaraa koga izabere. Takav komisioni posao naziva se del credere, komision uz jemstvo za obavezu treeg lica. Za jemstvo, da e tree lice ispuniti obavezu, komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Klauzula star del credere, preuzimanje jemstva za obaveze treeg saugovaraa, posebno se ugovara. Moe to biti u ugovoru o samom komisionom poslu, a moe i odvojeno, posebnim sporazumom. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Komisionaru pripada vea provizija, koja moe biti ugovorena, ili utvrena propisom ili obiajima. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaraem. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere, da jemi za treeg saugovaraa, iako to nije izriito ugovoreno. Ve je opteprihvaeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta vea od propisane, odnosno uobiajene. Ovo rjeenje ne postoji u Zakonu o obligacionim odnosima.
Moe se, dakle, posebno utvrditi da e komisionar jamiti za saugovaraa koga izabere. Takav komisioni posao naziva se del komision uz credere, jemstvo za obavezu treeg lica.
5.2. Konsignaca
Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent alje komisionaru robu na stovarite, a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe, ili mu isplauje unaprijed dio cijene. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u
UGOVOR O KOMISIONU
komitentovoj svojini, iako je dao dio cijene u kreditu ili, rjee, u gotovu, kao avans. Kredit se daje, po pravilu, u iznosu niem od vrijednosti robe u konsignaciji (obino 60-90%), da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u sluaju pada cijene. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju, iz postignute cijene naplauje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta, kao i kamatu i ostale trokove. Ako je bilo vie povjerilaca, koji reektiraju na naplatu iz postignute cijene, komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraivanja. Dok robu ne preda, komisionaru pripada pravo zaloge ak i kad roba nije u njegovim rukama, kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladitu, ili je kod vozara, na putu. Pravo zaloge ima za iznos svih potraivanja, a ne samo za glavnicu. Konsignacioni posao je est kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. automobili, maine) i kod robe iz uvoza.
Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent alje komisionaru robu na stovarite, a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe, ili mu isplauje unaprijed dio cijene.
6.1. Opta pravila
Ugovor o komisionu moe prestati na naine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. To su: sporazuman raskid, objektivna nemogunost ispunjenja obaveza - naroito na strani komisionara, prestanak subjektiviteta komisionara, budui da se radi o ugovoru intuitu personae, protek vremena na koje je ugovor zakljuen, te uredno ispunjenje posla. Izloeni naini prestanka podvrgnuti su optim pravilima obligacionog prava. Isto vai i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim sluajevima.
6.2. Opoziv i otkaz naloga

Opoziv naloga vri komitent, a otkaz komisionar. Uslovi pod kojima se to moe uiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su ureene pravilima koja vae za ugovor o nalogu. Ona
POGLAVLJE 4. 217
stoga vae i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. No, za razliku od njih, komision nema posebnih pravila za ove situacije. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga, komitent duguje komisionaru odgovarajui dio naknade za uinjeni trud i naknadu tete (l. 765 ZOO). I nalogoprimac (komisionar) moe uvijek odustati od ugovora, iako stilizacija lana 766 ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Ukoliko otkae nalog u nevrijeme i to uini bez osnovanog razloga, duguje komitentu naknadu tete koju ovakav otkaz prouzrokuje. ta se smatra otkazom u nevrijeme i koji razlozi nisu osnovani, faktiko je pitanje. Treba uzeti da je otkaz dat u nevrijeme ako onemoguava, ili bitno oteava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angaovao komisionara. Bez obzira na to kako se moe kvalikovati otkaz, komisionar je duan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgaanja. To mora initi sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Komitent to najee ini angaovanjem drugog komisionara.
Poglavlje
1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O USKLADITENJU 2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADITENJU 3. OBAVEZE STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA 5. SKLADINICA
Quae non posuisti, ne tollas! to nisi postavio, nemoj ni uzimati. to nisi ostavio, nemoj ni dizati.
1. POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O USKLADITENJU
1.1. Pojam, znaaj i pravna priroda ugovora
Uskladitenje je privredni posao koji se sastoji u smjetaju i uvanju tue robe uz naknadu.
Ugovorom o uskladitenju obavezuje se skladitar da primi i uva odreenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina ouvanja u odreenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlatene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu.
skladitenje je privredni posao koji se sastoji u smjetaju i uvanju tue robe uz naknadu. Pored ove osnovne djelatnosti smjetaja i uvanja robe, skladina preduzea obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladitenjem. Po Zakonu o obligacionim odnosima ugovorom o uskladitenju obavezuje se skladitar da primi i uva odreenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina ouvanja u odreenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlatene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu (l. 730 ZOO). Prema lanu 33 Zakona o unutranjoj trgovini usluge skladitenja robe su usluge koje prua skladitar u pogledu smjetaja i uvanja odreene robe, te poduzimanjem potrebne ili ugovorene radnje radi njezina uvanja i odravanja u uvjetima propisanim za tu vrstu robe, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlatene osobe, uz naknadu. Skladini posao ubraja se u trgovinske usluge (l. 26, st. 2 ZUT). Ekonomski znaaj javnih skladita naroito je porastao s meunarodnim razvojem trgovine i s uveanim prometom robe uopte. Trgovcima i proizvoaima je olakano time to u nekim
POGLAVLJE 5. 221
mjestima, gdje postoje javna skladita, ne moraju podizati svoja skladita ni zapoljavati osoblje za uvanje i manipulaciju robe, ne moraju traiti posrednike ni peditere koji e za njih zavravati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim uvanjem. Nadalje, ostavljanje robe u javno skladite olakava kupovinu i prodaju robe, jer roba u skladitu moe da eka povoljnije uslove, a interesentima se prua mogunost da vide robu i ispitaju njene osobine. Uskladitena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita, a taj kredit daju i neka skladita, pa ostavioci ne moraju ak ni traiti kreditora. Uskladitenje velikih stokova robe omoguuje korisne intervencije na tritu, te utie na stabilizaciju cijena, na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potroaa, i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Na kraju, mogunost prenosa skladinice olakava prou uskladitene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste, ili koji je dalje preprodaju. S obzirom na znaaj ovoga posla u cirkulaciji dobara, posao uskladitenja sadri elemente javne slube. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Pravni reim za skladina preduzea isti je kao i za druga preduzea. Ova konstatacija se odnosi na reim optih uslova poslovanja koje skladitari redovno donose i objavljuju. Po svojoj pravnoj prirodi uskladitenje se svrstava u ugovore o ostavi (l. 712 - 729 ZOO). Zbog toga e se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladitenje posebno ureena. Primjena je odgovarajua, znai shodna (l. 739 ZOO). Ovakvo rjeenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagoavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladitenju. Kada skladitar po posebnom sporazumu vri neke dodatne radnje u vezi sa robom, onda u ugovoru o uskladitenju ima i elemenata ugovora o djelu. Ugovor o uskladitenju je teretan, dvostrano obavezan, komutativan, konsenzualan i neformalan. Pored toga, postoje i neka obiljeja ugovora intuitu persone.

U graanskom pravu, uskladitenju odgovara ostava (depozit). U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsenzualan ili rea-
lan. Preovladava shvatanje da moe biti i konsenzualan i realan. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Ako se stvar uva uz naknadu, ugovor je konsenzualan. U suprotnom, ugovor je realan. Poto je za privredne poslove karakteristino da se obavljaju uz naknadu, ugovor o uskladitenju se mora smatrati konsenzualnim. Druga je stvar to se u nekim sluajevima smatra da je ugovor zakljuen inom predaje robe u skladite. Tada se radi samo o zakljuivanju ugovora konkludentnim radnjama. Iz tih sluajeva ne bi trebalo izvoditi zakljuak da je rije o realnom ugovoru. U pogledu forme ugovora i tehnike zakljuivanja vai i kod ovog posla ono to je reeno za pediterski posao i to je propisano i uobiajeno uopte za zakljuivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Odnos se moe zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji nain na koji se zakljuuju konsenzualni ugovori, ukljuujui i nalog. Skladina preduzea su prihvatila u poslovnom svijetu uobiajenu praksu razvijenu kod zakljuivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladitenje se vri iskljuivo na osnovu dispozicije. Posao je sklopljen kada skladino preduzee primi i potpie dispoziciju i stavi na nju peat preduzea sa datumom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladitenje dobija ostavilac. On mu slui kao dokaz o zakljuenju ugovora o uskladitenju, i kao dokaz o pravu da raspolae uskladitenom robom. Za sadrinu ugovora vai opte pravilo da skladitar moe imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadri samo njihove najnunije elemente. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Preutno, konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upuuje u skladite preko vozara; na primjer, kad se u prekomorskom saobraaju roba pretovaruje u brod ili iz broda, a posao ne vodi pediter. Po lukim uzansama i po trgovinskim obiajima, takvu poiljku prihvata skladino preduzee, vri utovar ili istovar i uva je potrebno vrijeme. Nadalje, kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi poiljku, vozar predaje poiljku na uvanje skladinom preduzeu. U svim navedenim sluajevima preutnog zakljuivanja ugovora, ostaviocem se smatra sopstvenik robe, a ne onaj ko je predao robu. Roba se uva za raun i na rizik vlasnika. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije.
POGLAVLJE 5. 223
2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADITENJU

2.1. Stranke
Kao ostavilac (ostavodavac) moe se pojaviti svaki subjekt prava. Skladino preduzee se ne uputa u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Ostavilac, dakle, ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na uvanje skladitaru. esto se ugovor o skladinom poslu sklapa posredno, preko peditera ili preko vozara, koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladita. Pruanjem usluga uskladitenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnou (skladina preduzea) ili kao sporednom (prevoznike i pediterske organizacije). Poto je skladitar, u principu, duan da stvari sam uva (l. 715 ZOO), njegova linost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Javna skladita mogu biti opta i specijalna. Opta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i uvaju je odvojeno od druge. Specijalna skladita primaju na uvanje samo neke vrste robe, npr. rude, itarice i sl. Pravilo je, inae, da skladitar ne smije mijeati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. To smije initi sa pristankom ostavioca, ili ako je oigledno da se radi o stvarima koje se mogu mijeati bez opasnosti da e se time nanijeti teta ostaviocu (l. 734 ZOO). Javna skladita mogu poslovati i kao carinska skladita. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Odobrenje izdaje Uprava carina. Zakonom o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini148 carinska skladita mogu biti javna i vlastita skladita. Javno skladite znai carinsko skladite koje je na raspolaganju svakom licu za skladitenje robe. Vlastito skladite znai carinsko skladite rezervirano za skladitenje robe od strane draoca skladita. Dralac skladita je lice koje je ovlateno da vodi carinsko skladite. Javna skladita obino se osnivaju u lukama, rijenim pristanitima i veim saobraajnim voritima gdje postoje carinarnice. U njih se smjeta tranzitna roba, uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Robom se moe manipulisati, ali je stalno pod nadzorom
Javna skladita mogu biti opta i specijalna. Opta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i uvaju je odvojeno od druge. Specijalna skladita primaju na uvanje samo neke vrste robe.
Carinska skladita mogu biti javna i vlastita skladita. Javno skladite znai carinsko skladite koje je na raspolaganju svakom licu za skladitenje robe. Vlastito skladite znai carinsko skladite rezervirano za skladitenje robe od strane draoca skladita.
148
Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH 57/04, 51/06, 76/06, 93/08 i 76/11)
carinskih organa. Dok je u takvom skladitu, na robu se ne plaa carina. Carinske dabine se plaaju prilikom iznoenja robe radi njenog stavljanja u promet. U veim lukama postoje posebna preduzea luka i skladita koja se pored smjetaja i uvanja robe bave i utovarom, istovarom i pretovarom na brod i na kopnena vozila. U dispoziciji treba tano naznaiti svaku radnju koja se nalae preduzeu, poto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Konsignaciona skladita nisu javna skladita, te se ne bave smjetajem i uvanjem tue robe. To su skladita privrednih drutava u kojima je smjetena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih rmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Roba je pod carinskim nadzorom, a carini se poslije prodaje, kad se iznosi iz skladita. Uporedno pravo poznaje jo i tzv. privatna skladita koja, za razliku od javnih, nisu mogla izdavati skladinice. Odnosi sopstvenika tih skladita sa ostaviocem veinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava, nego graanskog. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi.
Konsignaciona skladita su skladita privrednih drutava u kojima je smjetena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici.
2.2. Predmet posla

Predmet posla je smjetaj i uvanje robe, te vrenje radnji koje se uobiajeno obavljaju uz smjetanje i uvanje robe, odnosno koje se predviaju ugovorom. Pored toga, predmet poslovanja skladinih preduzea mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladitenjem robe. Skladina preduzea mogu i izdavati skladinice. Povjerenu robu skladitar smjeta u odgovarajue magacinske prostorije ili na otvoreni skladini prostor, prema sporazumu sa ostaviocem, i uva je. Sporedne djelatnosti skladitara mogu biti razliite: primanje robe od prevoznika, otpremanje robe i sl. Uobiajene radnje bile bi: vaganje, manipulisanje (ienje, pakovanje, popravka ambalae, sortiranje, provjetravanje i sl.); vaenje uzoraka, osiguranje, carinjenje; plaanje vozarine, carine, premije osiguranja, raznih pristojbi i drugih trokova. Koje e od tih radnji skladitar vriti u konkretnom poslu - zavisi od dispozicije.
POGLAVLJE 5. 225
Po pravilu, ni zatvorena skladita, ni otvoreni prostor skladitar ne izdaje u zakup, nego sam smjeta robu. Izuzetno moe i to uiniti posebnim ugovorom, i tada ne preuzima odgovornost ni za smjetaj, ni za uvanje robe. Skladino preduzee se ne moe baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni, ni za tui raun. O ovoj zabrani postojala je ranije izriita odredba. Ovo stanovite zauzimaju i mnoga strana prava. Neka zakonodavstva doputaju da skladitar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar.
2.3. Cena usluge

Cijena usluge je sloena. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladitara, od naknade za posebne usluge koje su izriito ugovorene i od trokova isplaenih u interesu ostavioca. Da bi ulazili u cijenu, trokovi moraju biti opravdano uinjeni (l. 719 ZOO). Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladitenju. Dakle, za razliku od ostave, kao posla graanskog prava, cijena se u privrednom poslu uskladitenja ne mora posebno ugovarati. Cijene pojedinih usluga, osnovne kao i sporednih, su, po pravilu, propisane tarifom. Da bi tarifa obavezivala, mora biti objavljena. Tarifa moe biti sastavni dio optih uslova poslovanja, to znai da je donosi samo preduzee i da vai ono to je ve reeno za obaveznost tih uslova. Preduzee moe donijeti tarifu i kao poseban opti akt, odvojeno od uslova poslovanja. Tarifom je roba koja se uskladitava klasirana (skupocjena, voluminozna, lako zapaljiva, prljava, maine, kolonijal, alkohol, staklo, voe, jaja, drvo, cement, ugalj, ruda itd.). Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasikaciji, nego i prema tome uva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladitu, kao i prema vremenu uvanja. Tarifa obavezuje obje strane, pa se, prema tome, iznos naknade moe ispravljati, ako tarifa nije pravilno primijenjena. Za reklamaciju vai opti rok iz ZOO; tj. bez odlaganja, ako drukije nije ugovoreno, odnosno, ako nije propisano uslovima poslovanja. Naa skladina preduzea obino predviaju, u svojim optim
uslovima poslovanja, da se reklamacije mogu initi u roku od 30 dana po prijemu fakture.
3. OBAVEZE STRANAKA
3.1. Obaveze skladitara
3.1.1. Prijem robe
Javno skladite je duno primiti na smjetaj i uvanje robu prema prihvaenom nalogu. Prilikom prijema skladitar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje na oko. U sluaju manjka, kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju, skladitar je duan da to pismeno konstatuje, pogotovo kad prima robu od vozara, peditera ili ma od koga posrednika. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Loe ili nedovoljno upakovanu robu, kao i robu sa manama, prima javno skladite uz posebnu izjavu ostavioca, kojom se konstatuje takvo stanje robe. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za tetu koja bi mogla nastati uslijed toga. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladitar je ne mora provjeravati. On odgovara samo u sluaju da ambalaa bude oteena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na uvanju. Javno skladite prima robu prema teini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu teinu. Samo ako ostavilac naroito trai, skladite je duno vagati robu, ako moe. Tada odgovara i za teinu. No, ukoliko skladite posumnja u deklarisanu teinu, ima pravo robu vagati, i ako ustanovi razliku ovlateno je na naplatu naknade za usluge po tari prema naenoj teini, kao i na naplatu trokova vaganja.
3.1.2. Voenje skladine knjige

Javno skladite je duno da vodi skladinu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi.
Javno skladite je duno da vodi skladinu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca, podaci o robi koja se prima na uskladitenje, dan prijema robe,
POGLAVLJE 5. 227
uslovi smjetaja, obaveze u pogledu sporednih radnji, te mjera i nalozi ostavioca. Podaci se u skladinu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. Od skladine knjige treba razlikovati knjigu skladinice.
3.1.3. Izdavanje potvrde

Javno skladite je duno izdati ostaviocu potvrdu, koju kod naih skladita esto zamjenjuje obavijest o uskladitenju tereta, sa podacima iz skladine knjige. Potvrda, odnosno obavijest slui kao dokaz o prijemu na smjetaj i uvanje u njoj navedene robe, kao i o drugim injenicama iz sadraja potvrde. Nadalje, ona slui kao isprava za podizanje uskladitene robe. Ako javno skladite izda skladinicu, potvrda se tom prilikom vraa. Ako je skladino preduzee uvelo nalog kao formular ugovora, onda ono potvruje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. U tom sluaju je potvreni nalog istovremeno i dokaz o zakljuenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladitenje.
3.1.4. uvanje robe

Javno skladite je duno da uva povjerenu mu robu panjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena, odnosno u stanju koje je utvreno ugovorom. Stoga je skladitar duan voditi nadzor nad robom, a u nekim sluajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere, ili traiti novu dispoziciju. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju, skladitar moe preduzimati mjere ne ekajui dispoziciju ostavioca. Tako e skladite, ako postoji opasnost da se roba pokvari, propadne ili oteti, odmah traiti uputstvo ostavioca. U hitnim sluajevima, i kad ostavilac ne odgovori odmah, skladino preduzee, kao dobar privrednik, treba da preduzme odgovarajue mjere radi ouvanja robe i ne ekajui to uputstvo, pa ak moe robu i prodati na najpogodniji nain. Takoe moe samoinicijativno popraviti ambalau, ako smatra da je to potrebno initi u korist ouvanja robe. O svim preduzetim mjerama skladitar je duan izvijestiti ostavioca. Skladitar ne moe predati, bez pristanka ostavioca, povjerenu mu robu drugome na uvanje. Ako bi to uinio, odgovarao bi i za sluajnu propast i oteenje robe (l. 715 ZOO).
Roba se uva do isteka ugovorenog roka. S obzirom na prirodu posla, ostavilac, odnosno vlasnik ima pravo podii robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi tetu skladitu. Skladite nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme robu prije ugovorenog, odnosno, uslovima poslovanja predvienog roka. Zakon predvia da je skladitar duan uvati povjerenu mu robu godinu dana, ako rok uvanja nije ugovoren. Po isteku roka uvanja, zakonskog ili ugovorenog, skladitar je ovlaten da robu proda na javnoj prodaji. Prethodno je duan da o tome obavijesti ostavioca.
3.1.5. Osiguranje robe

Javno skladite je duno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. Ako to trai ostavilac, duno je da osigura robu i za sluaj oteenja ili propasti stvari, tj. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Bude li ugovorom samo utvrena obaveza skladitara da stvari osigura, a rizici ne budu precizirani, skladitar je duan da izvri osiguranje od uobiajenih rizika (l. 732 ZOO).
3.1.6. Prodaja robe u kvaru

Ako se na uskladitenoj robi deavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da e se ona pokvariti, skladitar je duan da trai uputstvo ostavioca. Ne dobije li uputstvo blagovremeno, ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme uiniti, skladitar je duan da robu proda sam, na troak i rizik ostavioca. Prodaju mora izvriti na najpogodniji nain, vodei rauna o interesima ostavioca (l. 731, st. 3 ZOO).
3.1.7. Pregled robe

Javno skladite je duno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladitenu robu. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka.
POGLAVLJE 5. 229
3.1.8. Ouvanje prava ostavioca

Javno skladite mora da preduzme radnje za ouvanje prava ostavioca. Ovo se naroito odnosi na sluaj kad robu prima od vozara ili od peditera.

Skladitar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su nareene nalogom, ukljuujui i one koje su predviene uslovima poslovanja. I bez posebnog naloga, skladitar mora preduzeti uobiajene radnje u vezi sa robom.
3.1.10. Izdavanje robe

Postoji dunost skladitara da izda robu ostaviocu po isteku roka, odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Stvari primljene na uvanje skladitar treba da vrati ostaviocu, odnosno ovlaenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. No, skladitar moe primiti obavezu i da pobolja stanje tih stvari. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Uskladitena roba se izdaje ostaviocu, odnosno donosiocu potvrde, a ako je na robu izdata skladinica - donosiocu skladinice. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladitenje. Specijalna skladita, silosi i elevatori, ne moraju izdavati istu robu, nego robu iste vrste i kvaliteta. Ovo je posljedica njihovog prava da mijeaju primljenu robu. Ako su zamjenljive stvari pomijeane, skladitar moe iz tih smijeanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio, ukoliko on to trai. Ne mora za to traiti pristanak ostalih ostavilaca ije su stvari smijeane (l. 734 ZOO).
3.1.11. Upozorenje na mane

Skladite je duno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari, kao i na neispravnu ambalau, ako bi usljed toga
moglo doi do tete na robi. Na te nedostatke skladite je duno upozoriti ostavioca im ih je opazilo ili ih je kao dobar strunjak moralo opaziti (l. 731 ZOO).
3.2. Obaveze ostavioca

3.2.1. Predaja robe i dokumenata
Ostavilac je duan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smjetaj i uvanje. Ako to ne uini, smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Prilikom predaje robe na uskladitenje, ostavilac je obavezan da prui sva potrebna obavjetenja o robi. Duan je, takoe, da izjavi kolika je vrijednost robe (l. 730 ZOO). Uz robu ostavilac je duan da preda skladitu potrebne dokumente, naroito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Skladitaru se moraju uruiti i propisani administrativni dokumenti.
3.2.2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija

Prema izriitoj zakonskoj formulaciji primalac robe duan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja (l. 738 ZOO). Ako nita posebno nije ugovoreno, pregled se vri na uobiajeni nain, uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. U sluaju da s razlogom posumnja u osobine stvari, primalac moe zahtijevati i provoenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Trokove uobiajenog pregleda snosi primalac robe. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci, trokove postupka snosi skladitar. Kada je nedostatak vidljiv, primalac mora odmah da saini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladitara. Ne uini li tako, smatra se da je roba uredno primljena (l. 738, st. 2 ZOO). Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati na pouzdan nain. Znaenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. I posljedice proputanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednaene sa onima koje moemo nai
POGLAVLJE 5. 231
kod ugovora o prodaji: smatra se da je roba uredno primljena (l. 738, st. 3 ZOO).
3.2.3. Plaanje usluge

Naknadu plaa stranka koja je izdala dispoziciju. Po pravilu, plaa se prilikom izdavanja robe ostaviocu, odnosno primaocu, a moe biti i drukije ugovoreno. Ostavilac moe u dispoziciji oznaiti da naknadu plati i neko tree lice. Takva odredba vai samo ako na nju pristane tree lice. U suprotnom, obaveza ostaje na ostaviocu. Usluge se plaaju na osnovu fakture skladita, i u tom pogledu vae opti propisi. Naknada se plaa za izvrene radove i usluge, pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladitenja oteena, izgubljena, unitena ili pokvarena. Pitanje eventualne naknade tete ostaviocu rjeava se odvojeno. Neke trokove, kao to su izdaci za utovar i pretovar, za osiguranje, carinu i sl., duan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (l. 736 ZOO). Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale trokove o roku, skladitar moe na osnovu zakonskog prava zaloge i pridraja robu prodati na javnoj prodaji i, iz dobivene cijene naplatiti svoja potraivanja. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Pokvarljiva roba moe biti i neposredno prodata.
4.1. Odgovornost skladitara
Odgovornost skladitara je zasnovana na njegovoj krivici, subjektivna je. Kad se radi o neizvrenju radnji koje nemaju karakter uvanja robe, odgovornost se ravna prema optim pravilima obligacionog prava. Sankcionisanje propusta vezanih za dunost i uvanje robe podvrgnuto je nekim specinim rjeenjima.
U pogledu odreivanja odgovornosti skladita za smjetenu robu postoje dva sistema. Po jednom, skladite odgovara za robu uvijek, ako doe do: gubitka, kvara, manjka, ili oteenja. Oslobaa se odgovornosti samo ako je do tete dolo uslijed neotklonjive sile, ili uslijed prirodnih svojstava robe, ili uslijed propusta ostavioca i ravog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Skladite treba da dokazuje te okolnosti. Da zakljuimo, prema ovom shvatanju odgovornost skladitara je objektivna. Po drugom sistemu skladite je duno da obavlja svoje poslove s panjom dobrog privrednika (l. 714 ZOO) i odgovara ako nije tako uradilo. Prihvaeno je, dakle, naelo odgovornosti za krivicu, a smatra se da je skladite krivo to kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja, ili do umanjenja tete. Skladite snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao, kao i za tete koje nastanu uslijed ravog funkcionisanja tehnikih sredstava. Ova blaa odgovornost prihvaena je i u naem pravu, ali samo kao osnovni model. Prema lanu 731, st. 1 ZOO skladitar odgovara za tetu na robi osim ako dokae da je teta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjei, ili otkloniti, ili je uzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe, te neispravnom ambalaom. Dakle, skladitar se ne moe osloboditi odgovornosti dokazujui da se ponaao panjom dobrog privrednika, tj. da postoji sluaj. Pored odsustva svoje krivice, on mora da dokae i postojanje nekog od konkretnih uzroka tete navedenih u zakonu. Teret dokazivanja je na skladitaru, a to znaajno oteava njegov poloaj. U pogledu koliine skladite odgovara samo za broj komada. Za teinu robe skladitar odgovara izuzetno, ako se na to posebno obavezao, kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Osim to ne odgovara za tetu do koje je dolo uslijed vie sile, nesretnih sluajeva, prirodnih pojava, mjera i naredaba vlasti, skladite ne odgovara ni za tetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe, uslijed normalnog i manipulativnog kala, uslijed unutranjih mana koje se na robi nisu mogle uoiti, ni otkloniti ni pored redovne panje, uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji, zbog ega je proputeno da se preduzmu odgovarajue mjere i uobiajena manipulacija, kao i uslijed svih pojava i dogaaja na koje skladite nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Jasno je, da skla-
POGLAVLJE 5. 233
dite ne odgovara ni za druge tete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva sluaja objektivne odgovornosti skladitara za tete na robi. Ona postoji, najprije, onda kada skladitar bez pristanka ostavodavca ili bez nude povjeri drugom uvanje robe (l. 715 ZOO). Tada se odgovornosti moe osloboditi, ako dokae da je uzrok tete bila neka okolnost koja se da kvalikovati kao: via sila, osobina robe ili radnja imaoca prava. Ipak, skladitar nee ni u ovakvoj situaciji odgovarati za sluajne tete, ako dokae da bi do propasti ili oteenja stvari dolo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (l. 717 ZOO). Drugo, skladitar odgovara za sluajnu propast i oteenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (l. 716 ZOO). Ako bi dolo do propasti, umanjenja ili oteenja robe za vrijeme njenog uvanja, a skladitar je za to odgovoran, skladitar naknauje tetu do stvarne vrijednosti robe. Ako je teta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepanjom skladitar naknauje svu tetu, pa i izgubljeni dobitak ostavioca (l. 733 ZOO).
4.2. Odgovornost ostavioca

Za neizvrenje ili neuredno izvravanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema optim pravilima obligacionog prava. A to znai da se njegov poloaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovana ili novana obaveza. U prvoj grupi sluajeva posebno treba istai posljedice propusta obaveze obavjetavanja skladitara o svojstvima i vrijednosti poiljke. Tada ostavilac, ne samo da gubi pravo na naknadu tete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve tete koje skladitaru budu prouzrokovane uslijed toga to nije znao osobine i vrijednost stvari. Za zakanjenje u plaanju ostavilac duguje zateznu kamatu.
5. SKLADINICA
5.1. Pojam i znaaj skladinice
U osnovnu djelatnost javnog skladita, pored primanja robe na smjetaj i uvanje, moemo ubrajati i izdavanje skladinice (skladinog lista). Skladinica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatrai, a skladite koje je ovlaeno da izdaje skladinice duno je da je izda na zahtjev ostavioca. Skladinica je vrijednosni papir. To je isprava kojom skladino preduzee potvruje da je robu navedenu u toj skladinici primilo na uskladitenje. Javna skladita, koja se bave izdavanjem skladinica, vode matinu knjigu skladinica (registar), iz koje se mogu iskinuti pojedine skladinice. U matinu knjigu unose se podaci o ostaviocu, o robi (naziv, vrsta, oznaka, koliina, obiljeja, podaci za odreivanje njene vrijednosti), kvalitetu, o osiguranju robe, o vremenu skladitenja, o carini, o trokovima i taksama koje terete robu, o magacinu gdje je roba smjetena, zatim naziv skladita i datum upisa (l. 741 ZOO). Kad je izdata skladinica, onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladinicu i bez nje se to pravo ne moe ostvarivati ni prenositi. Ko ima skladinicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. U tome je, upravo, sutina vrijednosnih papira. Stoga, skladinica nije prosta isprava o uskladitenju robe - skladini list. Kao vrijednosni papir, ona cirkulie u prometu dobara i njena prodaja znai i prodaju robe, a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadrana u tim papirima: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. Skladinica je perforirana. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i zalonice ili varanta (warrant). U oba dijela upisuje se broj skladinice i podaci iz matine knjige koje potpisuje skladitar. Za tanost podataka jami javno skladite. Bitno je da garancija vai i za vrstu, koliinu i kvalitet robe. To znai da skladite odgovara za tetu koja bi proizala za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajui se na te podatke (na primjer: kupovanje robe, davanje zajma na podlozi robe). Stoga skladitar moe, kada izdaje skladinicu, provjeravati tanost podataka o robi iz dispozicije.
Skladinica je vrijednosni papir. To je isprava kojom skladino preduzee potvruje da je robu navedenu u toj skladinici primilo na uskladitenje. Javna skladita, vode matinu knjigu skladinica (registar).
POGLAVLJE 5. 235
Skladite, po pravilu, izdaje cijelu skladinicu - priznanicu i zalonicu, a ne jedan njen dio. Dalje, ostavilac moe traiti da skladitar podijeli robu na odreene dijelove, pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladinicu. Ako je ve dobio skladinicu za svu robu, moe zahtijevati od skladita to isto, a vratiti cijelu skladinicu. Kad su predate na uskladitenje zamjenjive stvari, ostavilac moe traiti da mu se i bez podjele robe izda skladinica samo za neki dio tih stvari. Ekonomski znaaj skladinice je u mogunosti trgovanja. Roba se moe prodavati prodajom skladinice. Indosiranje skladinice znai prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana, pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladinice ili i same priznanice. Nadalje, znaaj je i u mogunosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladinica indosira se varant na iznos kredita.
5.2. Izdavanje i prenos skladinice

Skladinica i svaki njen dio ponaosob su robni vrijednosni papiri i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Kad se prenosi cijela skladinica, ne mora se prenos upisavati na oba dijela; dovoljno je i ako se prenos upie samo u priznanicu. Skladinica moe glasiti na ime ili po naredbi, i prema tome je prenos drukiji. Ako je na ime, prenosi se cesijom, a skladinica po naredbi prenosi se indosmanom, i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na tree lice (na indosatara), koje time stie pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Indosiranje se vri na taj nain to imalac skladinice po naredbi na poleini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladinicu, potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa.
Priznanica ide sa robom, te se na osnovu nje stie pravo raspolaganja uskladitenom robom. Zalonica utvruje pravo zaloge na uskladitenoj robi za iznos koji je na njoj oznaen.
Svaki dio skladinice ima svoju posebnu funkciju i pravnu vanost. Priznanica ide sa robom, te se na osnovu nje stie pravo raspolaganja uskladitenom robom. Zalonica utvruje pravo zaloge na uskladitenoj robi za iznos koji je na njoj oznaen. Prema tome, pravo raspolaganja robom moe biti ogranieno zalonim pravom utvrenim varantom, ako se varant nalazi u treim ru-
kama. To znai da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji dri u rukama oba dijela skladinice. Svaki dralac pojedinog dijela skladinice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: dralac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos, dralac priznanice pravo na robu, sa eventualnim ogranienjem za iznos za koji je roba zaloena. S obzirom na njihove razliite funkcije u robnom prometu, i svaki dio skladinice moe se prenositi odvojeno. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ogranieno pravom zaloge imaoca varanta. Stoga je potrebno, kad se varant prvi put sam prenosi, upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba zaloena, i za koji je iznos zaloena. Kad toga ne bi bilo, moglo bi doi do zloupotreba; roba bi se mogla izuzeti sa skladita na osnovu priznanice, a da povjerilac, koji ima zalono pravo po varantu, izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Pored navedenog, upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omoguava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. Iz tih razloga, onaj na koga je prenesena zalonica mora odmah obavijestiti skladite o prvom prenosu zalonice. Skladitar je duan da to upie u skladini registar, a da na zalonici konstatuje da je taj upis izvren. Na varantu i u skladinu knjigu ubiljeava se: za koju je sumu roba zaloena, uz koju kamatu, kome je zaloena, dan dospjelosti duga i datum izdavanja, a na varantu jo i potpis indosanta. Upis tih podataka je odluujui za pravnu vanost prenosa. Ispusti li se ma ta - prenos ne vrijedi. Upisivanje u skladinu knjigu (registar) potrebno je da bi skladitar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. To je mjera za zatitu zalonog povjerioca. Bez ubiljeavanja na priznanici, na zalonici i u registar, zalonica se ne moe prenositi indosamentom. Dalji prenos varanta, kao i priznanice, vri se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Meutim, svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio, priznanicu ili zalonicu, moe traiti da se prenos na njega upie u registar skladita i skladite je duno da to uini. Javno skladite moe robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladinice. No, kad je varant prenesen na koga drugog, te nije u rukama imaoca priznanice, imalac priznanice, ipak, moe zahtije-
POGLAVLJE 5. 237
vati da mu se izda roba. U tom sluaju, mora isplatiti sumu za koju je roba zaloena i kamatu do dospjelosti varanta. Ona se isplauje imaocu zalonice i time se zalonica otkupljuje. Novac se moe poloiti i javnom skladitu za raun zalonog povjerioca - imaoca varanta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladinu knjigu.
5.3. Protest i amortizaca skladinice

Ako varant nije na vrijeme isplaen, imalac varanta je duan to utvrditi protestom kod suda. Tek poslije toga moe zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dunika. Imalac zalonice, onaj koji je podigao protest, ili onaj kome je zalonica predata, poto je u toku regresnog postupka isplatio potraivanje upisano u zalonici, ima pravo zahtijevati prodaju zaloene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraivanja (l. 747 ZOO). Iz prodajne cijene podmiruju se najprije trokovi protesta, prodaje i uskladitenja, poto javno skladite ima prvenstveno pravo zaloga, a zatim se isplauje dug imaocu varanta. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti, ima pravo potraivanja od prenosilaca (regresnih dunika), od onih na koje je varant bio prenoen prije nego na njega. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predvienom za mjenicu. Ako varant nije bio prenoen, za razliku odgovara ostavilac, ali po pravilima graanskog prava. Izgubljena skladinica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. Postupak vodi sud. O pokretanju postupka sud obavjetava javno skladite, koje je duno da o tome stavi zabiljeku u skladinu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladinica. Na taj se nain spreava skladite da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom, pa ak ni sa cijelom skladinicom. Takav se imalac upuuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladinicu. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno dri u rukama takvu skladinicu, ili njen dio, da se javi sudu u roku od 60 dana. Ako se neko pojavi, upuuje se na spor o pravu vlasnitva. Ukoliko se niko ne javi, sud donosi odluku o amortizaciji. I prije donoenja odluke, na molbu lica koje trai amortizaciju, sud moe dozvoliti da se roba preuzme iz skladita, ako takav trailac da potpuno obezbjeenje za eventualno potraivanje zalonog povjerioca kao i sopstvenika robe.
Poglavlje
UGOVOR O PEDICI (OTPREMANJU)
1. POJAM, ZNAAJ I PRAVNI IZVORI 2. ZAKLJUIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 4. ODGOVORNOST I OBEZBJEENJE POTRAIVANJA 5. POSEBNI SLUAJEVI PEDICIJE
Mandatum non est obligatorium, quod contra bonos mores est. Nalog koji je protivan dobrim obiajima nije obavezan. (Iustinianus)

1. POJAM, ZNAAJ I PRAVNI IZVORI
1.1. Pojam ugovora
Ugovorom o pediciji obavezuje se pediter da, radi prevoza stvari zakljui u svoje ime i za raun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvrenje prevoza, kao i da obavi ostale uobiajene poslove i radnje, a komitent se obavezuje isplatiti naknadu.
govor o pediciji (otpremanju, otpremnitvu, otpravljanju) u teoriji se, obino, denie kao ugovor kojim se pediter (otpremnik) obavezuje da, u svoje ime a za raun komitenta (nalogodavca), izvri organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobiajene poslove i radnje uz naknadu. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima, ugovorom o pediciji obavezuje se pediter da, radi prevoza stvari zakljui u svoje ime i za raun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvrenje prevoza, kao i da obavi ostale uobiajene poslove i radnje, a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (l. 827 ZOO). Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o pediciji jasno slijedi da je osnovni sadraj posla pedicije i poslovne djelatnosti peditera u organizaciji prevoza stvari, tj. otpremi odnosno dopremi stvari. pediter je arhitekta prevoza stvari. Najee, organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu od vrata do vrata ili od skladita do skladita. Pojam ugovora o pediciji odreuje pravni poloaj peditera. On djeluje u svoje ime a za raun komitenta, svoga nalogodavca. Isti je pravni poloaj peditera i komisionara, oba djeluju u svoje ime
POGLAVLJE 6. 241
a za raun drugoga. Zato se u nekim pravima pediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu, odnosno podvrstu komisiona (francusko, rusko i donekle vajcarsko). Razlika izmeu peditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu, to se moe vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Prema naem zakonu, ugovorom se moe predvidjeti da pediter djeluje, ne u svoje ime, nego u ime i za raun svoga nalogodavca (l. 827 ZOO). Radi, dakle, kao zastupnik s tim to se to mora izriito ugovoriti. Nekada e biti potrebno da pediter samo neke pravne radnje (npr. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja pedicije: po prvom, u koji spada i nae pravo, ugovor o pediciji je poseban i samostalan imenovani ugovor (njemako, maarsko, poljsko); po drugom sistemu, ugovor o pediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko, rusko) i po treem sistemu, koji je karakteristian za anglosaksonsko pravo, ugovor o pediciji je vrsta agencije (agency).
1.2. Znaaj pedice

pedicija je usluna djelatnost i sastoji se u strunoj organizaciji prevoza stvari. Pojavila se kao nuan rezultat podjele rada u prometu roba. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve vea cirkulacija dobara, naroito u meunarodnoj razmjeni, traila da se pojavi subjekt u prometu robe, na prvom mjestu izmeu trgovine i saobraaja, koji obezbjeuje organizaciju prevoza robe. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji, kako u jednoj zemlji tako i izmeu raznih zemalja, a uslovi prevoza - pravni, ekonomski i tehniki - postaju sve komplikovaniji. Prilikom transporta stvari, potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih obiaja koji se tiu niza radnji poev od pakovanja, predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza - eljeznikih, pomorskih, suvozemnih i drugih. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i benecija, preferencijala i refakcija. Poznato je da na transport
djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari, da bi iskoristio razne olakice (povlastice) i organizovao prevoz stvari to sigurnije, jeftinije i bre, te izbjegao, eventualno, plaanje kazni i penala, zadravanje robe ili ak zapljenu robe u sluaju da se ne udovolji nekom propisu. Da bi ostvario svoj osnovni cilj - iznalaenje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari, postigao istovremeno njihovu zatitu i snienje trokova transporta, pediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna pedicija). Stvari se prevoze: vagonskim poiljkama, prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice, organizuju se marrutni vozovi, kamionski karavani.
1.3. Pravni izvori

pedicija, za razliku od transporta, nije regulisana niti unicirana meunarodnim konvencijama. Bilo je izraeno nekoliko konvencija, posljednja 1968. godine koja nije usvojena, ali njena pravila imaju snaan uticaj na poslovnu praksu. Veliki znaaj imaju unicirana pravila i sadraji koji se nalaze u pediterskim ispravama. Dokumenta koja se naroito koriste u meunarodnoj pediciji su ova: pediterska potvrda (FCR), pediterska transportna potvrda (FCT), pediterski konosman (FBL) i pediterska skladina potvrda. Svjetska organizacija peditera (FIATA149) usvojila je autentine tekstove ovih isprava. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (l. 827-846 ZOO), kao poseban i samostalan ugovor. U sluaju pravne praznine, na ovaj ugovor se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju, a shodno i pravila o nalogu (l. 829, 772 ZOO). Znaajan izvor prava su i opti uslovi poslovanja peditera koje donose grupacije pediterskih organizacija ili trgovinske komore.
149
http://www.ata.com
POGLAVLJE 6. 243
Opti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka, mada ima miljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava.150 Njihova primjena moe se izriito ili preutno ugovoriti zato je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da pediter djeluje iskljuivo na osnovu optih uslova poslovanja. Veina autora smatra da je, ipak, potrebno da su opti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zakljuenja ugovora, a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobiajen ili propisan nain.
2. ZAKLJUIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

U naem pravu, ugovor o pediciji je neformalne prirode jer zakon ne trai obaveznu pismenu formu ugovora. Moe se zakljuiti na bilo koji nain. I u oblasti pedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu pediterska drutva, naroito jaa, preduzimaju poslovne aktivnosti na pojaavanju akvizicije komitenata. Oni to ine poslovnim komunikacijama, promocijom i propagandom, te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Tehnika zakljuivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih, putem ponude i prihvata. Ugovor se najee zakljuuje tako to komitent dostavlja pediteru dispoziciju. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji tampa pediter i sadri potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju, nain otpreme, mjesto, vrijeme i drugo. Radi lakeg i breg zakljuivanja ugovora pediter svojim poslovnim partnerima unaprijed alje kompletne setove tih obrazaca. Ako je dispozicija data na osnovu ponude peditera, ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. Ukoliko je alje komitent, bez prethodne ponude peditera, tada ima karakter ponude. Dakle, dispozicija, moe imati
Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji tampa pediter i sadri potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju, nain otpreme, mjesto, vrijeme i drugo.
150
O razliitim shvatanjima vidjeti: urovi, Radomir (1986) Meunarodno privredno pravo, VII izdanje, Beograd: Savremena administracija, str. 330.
znaaj ponude ili prihvata ponude, pa ak i uputstva ako je data nakon zakljuenja ugovora.151 U poslovnoj praksi je uobiajeno, na emu insistiraju i opti uslovi poslovanja, da se ponuda i prihvat kod ugovora o pediciji daju u pisanoj formi. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zakljuenje ugovora vae opta pravila obligacionog prava. U naem pravu, ugovor o pediciji se moe zakljuiti i preutno, u sluaju da pediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. Ugovor se, takoe, smatra zakljuenim kad pediter primi dispoziciju, a izmeu stranaka ve postoji generalni ili okvirni ugovor o pruanju pediterskih usluga, pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (l. 42 ZOO). Dispozicija se moe odnositi na vrenje jedne ili vie tano odreenih pediterskih usluga (specijalni nalog), kao i na obavljanje svih usluga pedicije za jednog komitenta i vai do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog).
Dispozicija se moe odnositi na vrenje jedne ili vie tano odreenih pediterskih usluga (specijalni nalog), kao i na obavljanje svih usluga pedicije za jednog komitenta i vai do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog).
2.2. pediterske isprave

Na zahtjev komitenta, a poslije zakljuenja ugovora o pediciji, pediter moe izdati odreene isprave. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa izmeu komitenta i njegovih poslovnih partnera, a neke predstavljaju i vrijednosne papire. U praksi se najee koriste pediterska potvrda i pediterska transportna potvrda.
pediterska potvrda (FCR) predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim to pediter moe staviti primjedbe na robu i ambalau.
pediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon to je pediter primio stvari od komitenta. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim to pediter moe staviti primjedbe na robu i ambalau. Potvrda sadri: ime komitenta, mjesto prijema, mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i koliine robe. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti pediteru original potvrde. pediterska transportna potvrda (FCT) ima vei znaaj jer predstavlja dokazno sredstvo, ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je pediter zakljuio ugovor o prevozu te da je
151
Draki, Mladen (1984) Meunarodno privredno ugovorno pravo, IV izdanje, Beograd: Savremena administracija, str. 387.
POGLAVLJE 6. 245
pediterska transportna potvrda (FCT) predstavlja dokazno sredstvo, ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je pediter zakljuio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz.
robu predao na prevoz. Zato ova potvrda, pored podataka koje sadri prethodna potvrda (FCR), sadri informacije o prevoziocu, prevoznom putu i nainu prevoza. I na ovoj potvrdi pediter moe upisati svoje primjedbe koje se odnose na spoljnje stanje stvari i ambalau. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA152, a ne predstavljaju vrijednosne papire, mada u pogledu pediterske transportne potvrde postoje i drugaija miljenja.153 U poslovnoj praksi znaajno je to: obje potvrde, uz prezentaciju ugovora o pediciji, predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Na tim potvrdama mogu se tampati opti uslovi poslovanja peditera, to se redovno ini, tako da se ujedno rjeava i pitanje primjene optih uslova na konkretni ugovor o pediciji. U meunarodnoj pediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se pediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takoe sastavila FIATA. Ovaj pediterski dokument ima osobine vrijednosnog papira i daje mogunost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaanja dokumentarnim robnim akreditivom. pediterski konosman pojaava odgovornost samog peditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera to je veoma znaajno kod kombinovanog prevoza, poto uestvuje vie prevozilaca. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time to se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu, pediterskom konosmanu.
2.3. Bitni elementi ugovora

Bitni elementi ovoga ugovora, po prirodi posla, su stranke, predmet pediterske usluge i cijena usluge. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni.
152 153
http://www.ata.com/index.php?id=104 (pristupljeno 19.06.2013. godine) Vilus, Jelena, Cari, Slavko i ogorov, Stevan (1984) Meunarodno privredno pravo, Beograd: Nauna knjiga, str. 510.
Komitent ili nalogodavac je lice koje angauje peditera da za njegov raun izvri otpremu, odnosno dopremu odreenih stvari.
Stranke kod ugovora o pediciji su komitent i pediterska organizacija (pediter). Komitent ili nalogodavac je lice koje angauje peditera da za njegov raun izvri otpremu, odnosno dopremu odreenih stvari. Najee su to proizvoai koji su svoje proizvode (gotove proizvode, sirovine, repromaterijal) ve prodali odreenom kupcu ili kupcima. Poslovima pedicije bave se trgovaka drutva koja su registrovana za tu djelatnost. U ekonomskom smislu, pedicija spada u uslunu djelatnost. Podjela pediterskih drutava moe se izvriti po raznim kriterijima. Prema glavnoj pediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili luka i kontinentalna, a prema teritoriji djelovanja na drutva za domau i za meunarodnu pediciju, zatim, na lokalna i centralna. Najee se registruju istovremeno i za domau i za meunarodnu pediciju, jer savremeni proces rada peditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu, bez obzira na dravne granice i transportna sredstva. To se postie i aranmanima sa pediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem lijala, zastupstava. Savremena organizacija rada pediterskih drutava je takva da se pediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. pediter obavlja i transportne usluge (potpuna pedicija). Predmet ugovora o pediciji su pravne i zike radnje koje pediter preduzima u cilju prijema, prevoza i predaje stvari. Tu spadaju ove radnje: zakljuivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od peditera; zakljuivanje ugovora o osiguranju; zakljuivanje ugovora o uskladitenju ili samo skladitenje stvari ako pediter ima vlastita skladita; zakljuivanje ugovora o kontroli kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe; obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti); utovar, pretovar ili istovar stvari; sortiranje, presortiranje, pakovanje, prepakiranje; pribavljanje odgovarajuih dokumenata i isprava, i drugo. Koje e pravne i zike radnje pediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom, odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog), prirode pediterskog posla (domaa ili meunarodna pedicija) te poslovnih obiaja koji odreuju ostale uobiajene poslove i radnje. Naknada (provizija) predstavlja cijenu pediterovih usluga. Ona moe biti odreena ugovorom, tarifom ili drugim aktom peditera, a ako nema ni toga cijenu odreuje sud (l. 839 ZOO).
Predmet ugovora o pediciji su pravne i zike radnje koje pediter preduzima u cilju prijema, prevoza i predaje stvari.
POGLAVLJE 6. 247
Ugovorom se moe predvidjeti jedinstven iznos koji obuhvata: naknadu za pediterske usluge ukljuujui sve trokove uinjene radi izvrenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav).

3.1. Obaveze peditera
3.1.1. Postupanje sa panjom savjesnog i urednog privrednika
pediter je duan u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa panjom dobrog privrednika (l. 832 ZOO). Ova obaveza je opte prirode i podrazumijeva da se pediter u izvravanju svojih obaveza pridrava zakona, optih uslova poslovanja, ugovora i poslovnih obiaja. Panja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: pediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim obiajima pri emu uvijek vodi rauna o pravilima struke (brane). Naelo savjesnosti i potenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane odreene obaveze peditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Panju dobrog i urednog privrednika pediter treba da manifestuje u izvravanju svih pravnih i faktikih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose vozarom, skladitarom, osiguravateljem, te licima koja angauje neposredno na izvravanju odreenih radnji.
3.1.2. Rad po uputstvima

pediter je duan izvriti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predvieno. Pridravati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu, sredstvima i nainu prevoza kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca (l. 833 ZOO). Komitent svoja uputstva daje, prvenstveno, dispozicijom, ali moe i na drugi nain o emu, obino, postoje odredbe u optim uslovima poslovanja peditera. Uputstva mogu biti data sa veim ili manjim ogranienjima (imperativni ili indikativni nalozi), a za njihovo tumae-
nje, u svakom pojedinom sluaju, znaajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Poto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (l. 751-753 ZOO). Obaveza je peditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, a naroito na one koji ga izlau veim trokovima ili teti. Svoje upozorenje je duan dati bez odlaganja (l. 830 ZOO). Kada su uputstva komitenta nepotpuna, nejasna, protivurjena ili se po njima ne moe postupati, pediter e traiti nova (dodatna) uputstva. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to, pak, nemogue onda e pediter postupati u svemu kako to zahtijevaju interesi nalogodavca (l. 833 ZOO). U svakoj pojedinoj situaciji pediter procjenjuje da li je mogue postupati po uputstvima, te da li je mogue dobiti nova (dodatna) uputstva. Ako sve to nije mogue, radie bez uputstava uz ogranienje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. U sluaju odstupanja od naloga, pediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta, bez odlaganja, odnosno im je mogue po redovnom toku stvari. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. Za sluaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost peditera je znatno stroija. Odgovara za tetu nastalu i uslijed vie sile, osim ako dokae da bi se teta dogodila sve i da se pridravao datih uputstava (l. 833 ZOO).
3.1.3. Zakljuivanje ugovora za komitenta

pediter pravno djeluje u svoje ime a za raun komitenta. U izvrenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Sa njima zakljuuje ugovore jer je pediter organizator (arhitekta) svih tih operacija. Zakon u prvi plan istie njegovu obavezu da zakljui ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari, osim ako se ne radi o punoj pediciji. Tako se pediter u brodarskom ugovoru moe pojaviti: kao poiljalac, kao krcatelj, primalac ili uopte, kao korisnik prevoza. Osim ugovora o prevozu, pediter zakljuuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari, ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari,
POGLAVLJE 6. 249
ugovor o skladitenju, ugovore o utovaru ili istovaru, pakovanju, sortiranju stvari i druge. Kada je pediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari, ima se smatrati da mu je dato i ovlatenje za plaanje vozarine i drugih trokova koji nastanu, i duan je da ih podmiri. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans), na ime trokova za izvrenje naloga o otpremanju stvari (l. 841 ZOO). Prilikom zakljuenja ugovora sa treim licima pediter mora voditi rauna o izboru prevozioca, osiguravatelja, skladitara i drugih lica koja angauje. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktikim radnjama zatiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvri pregled robe, sastavljanje zapisnika, izvri kontrolu trokova i drugo). pediter je, prema optim uslovima poslovanja, najee ovlaten da zakljui ugovor sa prevoziocem na uobiajenom tipskom formularu. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ogranienje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. Stoga, ukoliko komitent eli iskljuenje pravila o ogranienju odgovornosti prevozioca, mora to blagovremeno saoptiti pediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima.
3.1.4. Izbor prevoznog puta (instradacija)

Instradacija obuhvata odreivanje prevoznog puta, transportnog sredstva i naina transporta od strane peditera. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. Prevozni put, prevozno sredstvo i nain prevoza pediter e odrediti onako kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom sluaju (l. 833 ZOO). Prilikom njihovog odreivanja on e voditi rauna o sigurnosti puta, brzini i ekonominosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. U svakom pojedinom sluaju on e kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Ako je komitent djelimino odredio elemente prevoza, pediter je duan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni.
Instradacija obuhvata odreivanje prevoznog puta, transportnog sredstva i naina transporta od strane peditera.
Izvravanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta, odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu, poznavanje reima saobraaja i saobraajnih tarifa, administrativno-pravnog reima kod prelaza dravne granice i drugo. pediter e izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. Priroda same robe, lomljivost, sklonost trulenju ili ranju, kao i druga svojstva, imae uticaja na izbor prevoznog puta. U meunarodnoj pediciji, instradacija daje mogunost domaim pediterima da angauju domae prevoznike, sredstva i radnu snagu. Angaovanjem domaih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaanja.
3.1.5. uvanje stvari i zatita prava

pediter je obavezan uvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru, prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvravanju otpreme odnosno dopreme. S obzirom na tu obavezu, u pravnoj teoriji ima miljenja da ovaj ugovor sadri elemente ugovora o ostavi.154 Ako stvar, koja je data na otpremu, nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari, nain prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz, dunost je peditera da na sve to upozori komitenta. No, ukoliko bi ekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega tetu, zakonska je obaveza peditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Obaveza peditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i struan privrednik za poslove otpreme i dopreme. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka, inae, ne bi angaovao peditera. pediter moe koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvrenje tih radnji. U izvravanju ove obaveze pediter moe stvari uskladititi u svom ili javnom skladitu. On to moe uiniti i bez posebnog naloga komitenta, naroito, ako je potrebno pakovanje ili sorti-
154
Antonijevi, Zoran (1983) Privredno pravo, VII izdanje, Beograd: Savremena administracija, str. 342.
POGLAVLJE 6. 251
ranje stvari te popravak ambalae. Opti uslovi poslovanja, najee, kau: o uskladitenju stvari pediter je duan obavijestiti komitenta, osim u sluaju kada se stvari skladite u uobiajeno skladite ili kod uobiajenog preduzea; stvari se mogu uskladititi i na otvorenom prostoru ako je uobiajeno da se tako skladite. pediter je duan preduzeti sve radnje prema treim licima (prevoziocu, skladitaru, ostalim angaovanim licima) u cilju zatite prava komitenta. U tom smislu on e pribaviti odgovarajua dokumenta i druga dokazna sredstva (sainiti na vjerodostojan nain zapisnik o manjku ili stanju robe, prekontrolisati obraun trokova pojedinih usluga). Takvim rezervisanjem prava komitent moe lake i bre ostvariti svoj zahtjev prema treem licu. Bez izriitog naloga komitenta pediter ne moe podnijeti odtetni zahtjev niti voditi spor.
3.1.6. Osiguranje stvari

Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izriito ugovorom predviena (l. 837 ZOO). Kada je izdata pediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne pediter u obavezi osigurati poiljku. pediterska transportna potvrda trai da se nalog za osiguranje poiljke daje u pisanoj formi. Osiguranje obuhvata samo osiguranje poiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izriit. Obaveza osiguranja od strane peditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Mogue je, to se i ini u nekim granama saobraaja, kombinovati kasko i kargo osiguranje, ali se to mora izriito ugovoriti. Kada eli osigurati poiljku, komitent to ugovara sa pediterom i odreuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Ako ugovorom nisu odreeni rizici onda je pediter, po naem pravu, duan da poiljku osigura od uobiajenih rizika (l. 837 ZOO). Koji su to uobiajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza, putni pravac i prirodu stvari. Uobiajeni rizici su, u osnovi, oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Ako za pojedine poiljke (robu) postoji obavezno osiguranje, pediter je duan izvriti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva
na zakonu. U naem pravu, za razliku od nekih drugih (njemako, austrijsko) ne postoji osiguranje pedicije.
3.1.7. Izvrenje carinskih radnji i plaanje carine

Za ovu obavezu peditera, po naem pravu, postoji pravna pretpostavka, osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko dravne granice nije drugaije odreeno (l. 835 ZOO). Ti poslovi se ne moraju povjeriti pediteru, nego ih moe obaviti sam komitent, prevoznik ili neko drugo lice. pediteru se redovno, povjerava carinjenje stvari. Za te poslove on je struan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i, to je veoma vano, carinske olakice. Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja ime se obezbjeuje jednostavnije i bre obavljanje tih operacija. pediter je duan od komitenta zatraiti potrebna dokumenta za stvari (ateste, topatoloke potvrde, potvrde o porijeklu stvari, teinske liste i drugo). Prema optim uslovima poslovanja pediter ne odgovara za tanost i vjerodostojnost tih dokumenata, niti u sluaju kolizije izmeu podataka uneenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Ako se carinjenje stvari ne moe izvesti ili postoje odreene smetnje, pediter e o tome odmah obavijestiti komitenta, a ako je potrebno traie instrukcije. Inae, pediter odreuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznaio. Pored obavljanja carinskih radnji pediter je obavezan da plati carinske dabine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. U tom smislu, pediter ima pravo da trai od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaaju carine. pediter nije duan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla.
3.1.8. Polaganje rauna

Iz prirode pediterskog odnosa slijedi da je on duan nakon obavljenih svih pravnih i zikih radnji poloiti raun komitentu, tj. izvriti obraun trokova i predati sva dokumenta (l. 838 ZOO). Duan mu je predati i sva dokazna sredstva, ako ih ima, na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema
POGLAVLJE 6. 253
treim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Polaganje rauna je bitno kako bi komitent mogao izvriti uvid u trokove te ih provjeriti, a ako je potrebno da uloi prigovor pediteru. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Polaganje rauna je posljednja obaveza peditera. pediter je duan poloiti raun i u toku samog izvrenja naloga, uvijek, kada komitent to zatrai (l. 838 ZOO). Nije propisana forma polaganja rauna. U poslovnoj praksi, najee se ini pismeno u vidu ispunjenja odtampanog obrasca (formulara) sa odgovarajuim klauzulama. pediter je duan predati komitentu sve to je primio po osnovu izvrenog posla, a to znai i refakcije (povlastice prevozioca). U meunarodnoj pediciji praksa je da se refakcije dijele izmeu komitenta i peditera. Kod komisionog istupanja peditera (u svoje ime a za raun komitenta) postoji odreena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata, kao to je sluaj i kod ugovora o komisionu. Primjenom pravila ugovora o komisionu (l. 787 ZOO), samim polaganjem rauna pediter ustupa (cedira) na komitenta potraivanja i prava koja je on stekao prema treim licima kada je djelovao u svoje ime a za raun komitenta. Pravni znaaj ustupanja jeste dovoenje u neposredan pravni odnos komitenta sa treim licima, tako da komitent moe ostvarivati svoja potraivanja, davati prigovore i ostvarivati zahtjeve.

3.2.1. Plaanje naknade (provizije)
Zakonska je obaveza komitenta da, prema ugovoru, plati pediteru naknadu za izvrene usluge, odnosno izvrenje naloga. Ako visina provizije nije odreena ugovorom onda se ona plaa prema tari ili drugom optem aktu peditera, ukoliko oni postoje. Ne moe li se odrediti provizija ni na takav nain pravilo je da proviziju odreuje sud (l. 839 ZOO). Prema zakonu i optim uslovima poslovanja peditera, komitent ostaje u obavezi platiti
naknadu i u sluaju da je ugovoreno da e proviziju platiti primalac, pa ovaj to odbije. Provizija moe biti odreena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Provizija obuhvata cijenu pediterovog rada, usluga i sve reijske trokove koje on ima u izvrenju naloga. pediter moe zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemako pravo), kada se izvri prevoz stvari (francusko pravo), a po naem pravu, kada pediter izvri svoje obaveze iz ugovora o pediciji (princip posljednje prestacije), to je faktiko pitanje u svakom konkretnom sluaju (l. 840 ZOO). Kada komitent odustane od ugovora, pediter ima pravo na sve trokove i srazmjeran dio naknade za do tada izvren rad, radnje ili dio radnji (l. 828 ZOO). I naknada tete moe doi u obzir, ako je odustankom od ugovora pediter pretrpio odreenu tetu, to se prosuuje po optim pravilima obligacionog prava. U odreenim situacijama moe doi do kumulacije zahtjeva. To je sluaj kada pediter istovremeno vri i prevoz stvari (potpuna pedicija). pediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina), jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge pedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik.
3.2.2. Plaanje trokova i novanog predujma (avansa)

Pored provizije komitent je u obavezi pediteru da naknadi i sve trokove koje je ovaj imao u izvrenju ugovora. I logino je da ih snosi komitent poto se otprema ili doprema vri po njegovom nalogu i u njegovu korist. U obzir dolaze svi trokovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nunim i korisnim, bez kojih se ne bi mogao izvriti nalog komitenta. Polazei od obaveza peditera, koje su izloene, komitent e snositi i druge trokove koje je pediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (trokovi pakovanja, prepakivanja, presortiranja i drugi). Sigurno je da ne mora platiti trokove koji nisu bili nuni i korisni ili koji
POGLAVLJE 6. 255
su nastali zbog pediterove nepanje, a to se utvruje u svakom pojedinom sluaju. Plaanje trokova dospijeva odmah, jer pediter moe zahtijevati njihovo plaanje nakon to ih je uinio (l. 841 ZOO). U pogledu dospijea obaveze plaanja trokova postoji razlika u odnosu na dospijee plaanja provizije poto ovdje ne vai princip posljednje prestacije. Ako komitent odustane od ugovora duan je naknaditi pediteru sve trokove koje je ovaj imao u izvrenju naloga do momenta odustanka (l. 828 ZOO). Zakonsko je pravo peditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaanje predujma (avansa) za trokove koji su potrebni u izvravanju otpreme odnosno dopreme stvari. Iskljuivo je pravo peditera hoe li ili ne kreditirati komitenta. Komitent unaprijed uplauje (avansira) novana sredstva u iznosu oekivanih trokova u valuti u kojoj oekuje trokove. Opti uslovi poslovanja, najee, polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novani iznos sredstava koji se odnosi na plaanje vozarine, dabina i drugih trokova koji proizlaze iz date dispozicije.
3.2.3. Obavjetavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima

Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugroena sigurnost ljudi ili dobara, ili bi, zbog opasnih osobina tih stvari, mogla biti nanesena teta, komitent je obavezan obavijestiti peditera (l. 843 ZOO). Na osnovu toga pediter je duan da preduzme dodatne mjere u pogledu uvanja tih stvari, a posebno da o tome obavijesti prevozioca. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlatenje da uniti ili istovari opasne stvari, ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saoptena. Ako se u poiljci nalaze dragocjenosti, vrijednosni papiri, plemeniti metali ili druge skupocjene stvari, komitent je obavezan o tome obavijestiti peditera i saoptiti mu njihovu vrijednost u asu predaje (l. 843 ZOO). Svojstva i vrijednost ovih stvari utiu na visinu pediterove provizije, visinu osiguranja, visinu prevoznine, a ugovori o prevozu esto se zakljuuju uz posebne kondicije.
4. ODGOVORNOST I OBEZBJEENJE POTRAIVANJA

4.1. Odgovornost peditera
Prilikom analize odgovornosti peditera bitno je razlikovati sljedee: a) odgovornost peditera za svoje sopstvene radnje, b) odgovornost peditera za trea lica, vodei pri tome, posebno, rauna da li je u pitanju podpediter ili meupediter i c) odgovornost peditera kada on ima pravni status prevozioca, transportera ili skladitara. Razumije se, sve pod uslovom da pediter nije izdao pediterski konosman za kombinovani transport (FBL), jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog peditera po osnovu tog vrijednosnog papira, ili da nije ugovoren forfetni stav. Za svoje radnje pediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti, s tim to se njegova krivica uvijek pretpostavlja. I ovdje vrijedi opte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog, pa pediter moe upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu, a time i odgovornost. Odgovornost peditera moe se postaviti zbog neizvrenja ili neurednog izvrenja ugovora o pediciji, odnosno nesavjesnog postupanja u izvravanju naloga komitenta. Visinu tete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Sporno je u teoriji da li komitent ili pediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrena. pediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomonika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama peditera. pediter nee odgovarati ako dokae da je teta nastala uslijed vie sile, dogaaja koji se kvalikuje kao sluaj, prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Kada se radi o odgovornosti peditera za trea lica sa kojima je zakljuio ugovore, postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Prema francuskom pravu, koje je sa stanovita odgovornosti peditera i najstroije, pediter odgovara za rad treih lica, tj. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Po njemakom pravu, pedi-
POGLAVLJE 6. 257
ter odgovara za izbor treih lica, ali se moe ugovoriti i odgovornost za njihov rad. vajcarsko pravo predvia odgovornost za rad prevoznika, u granicama regresnog zahtjeva, a za izbor ostalih treih lica. U anglosaksonskom pravu, pediter djeluje kao jedna vrsta agenta, u ime i za raun komitenta, pa se pravni odnos neposredno zasniva izmeu komitenta i treih angaovanih lica. U naem pravu prihvaen je njemaki sistem. pediter odgovara za izbor prevozioca, kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvravanju naloga zakljuio ugovor (skladitara, lukog stivadora i drugih). Pravilo je dispozitivne prirode jer pediter ugovorom sa komitentom moe preuzeti odgovornost i za rad treih lica (l. 834 ZOO). Radnje koje pediter preduzima prema treim licima u cilju rezervacije, obezbjeenja, prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari, ulaganje prigovora, reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Glavni pediter, koji je zakljuio ugovor sa komitentom, moe angaovati podpeditera i meupeditera. Izmeu podpeditera i meupeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angaovanja i odgovornosti prvog, glavnog peditera, za njih.
Podpediter je drugi pediter, profesionalac iste struke kao i glavni pediter, koga u izvravanju naloga komitenta angauje glavni pediter.
Podpediter je drugi pediter, profesionalac iste struke kao i glavni pediter, koga u izvravanju naloga komitenta angauje glavni pediter. Umjesto da sam izvri nalog, glavni pediter, ali ne i komitent, taj rad povjerava nekom drugom pediteru. Osnov angaovanja je iskljuivo volja glavnog peditera o emu se komitent obino samo obavjetava. Podpediter je pomonik glavnog peditera, koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom, pa se pravno smatra da glavni pediter izvrava nalog komitenta. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomonika, podpeditera, komitentu odgovara glavni pediter. Zakon je u tome izriit: Otpremnik koji izvrenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvri, odgovara za njegov rad (l. 834 ZOO). Zakonska odgovornost glavnog peditera za podpeditera ne moe se ugovorom iskljuiti niti ograniiti. Meupediter je, takoe, drugi pediter i strunjak iste brane, koga glavni pediter angauje iz reda svojih korespondentnih peditera u cilju racionalnije i ekonominije otpreme odnosno
Meupediter je, drugi pediter i strunjak iste brane, koga glavni pediter angauje iz reda svojih korespondentnih peditera u cilju racionalnije i ekonominije otpreme odnosno dopreme stvari. Angauje se na osnovu izriitog ili preutnog ovlatenja komitenta ili, pak, ako je to oigledno u interesu komitenta.
dopreme stvari. Angauje se na osnovu izriitog ili preutnog ovlatenja komitenta ili, pak, ako je to oigledno u interesu komitenta (l. 834 ZOO). Osnov angaovanja meupeditera jeste ovlatenje komitenta ili faktika injenica (oigledan interes) to nije sluaj kod podpeditera. Stoga postoji i bitno drugaiji sistem odgovornosti glavnog peditera za meupeditera. Glavni pediter odgovara samo za izbor, ne i za rad, meupeditera. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni pediter ugovorom sa komitentom moe preuzeti odgovornost i za rad meupeditera, dakle, da pojaa svoju odgovornost. U nekim sluajevima pediter vri i prevoz stvari (puna pedicija) ili skladiti stvari u vlastitom skladitu, to se esto deava kod zbirne pedicije. Kada pediter prevozi ili skladiti stvari, on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladitara i na njega se primjenjuju pravila koja vae za te subjekte, za sluaj oteenja ili gubitka stvari odnosno zakanjenja. Zato je sa stanovita odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je pediter djelovao u funkciji peditera, a od kojega kao prevozilac ili skladitar. Opte je pravilo u naem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti peditera za trea lica ne mogu ugovorom iskljuiti niti ograniiti (l. 834 ZOO). Minimalna zakonska odgovornost za trea lica, ispod koje se ne moe, jeste odgovornost za njihov izbor, a za podpeditera za rad. Odgovornost za sopstvene obaveze peditera, koje proistiu iz imperativnih zakonskih pravila, ne bi se mogle iskljuivati ili ograniavati. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. egzoneracionih klauzula je nedoputeno. U poslovnoj praksi, ograniavanje odgovornosti peditera manifestuje se kroz iroko tumaenje instituta vie sile, prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta, odreivanje unaprijed obima pediterove odgovornosti.
4.2. Obezbjeenje potraivanja peditera

U cilju obezbjeivanja potraivanja koja je stekao izvravanjem ugovora o pediciji (provizija i trokovi) pediter ima pravo koristiti zakonsko zalono pravo i pravo retencije (pridraja). Ta prava se ugovorom ne mogu iskljuiti.
POGLAVLJE 6. 259
Koritenje ovih prava je ogranieno u pogledu objekta i vremena. Prava zaloge i retencije se proteu na stvari iz ugovora o pediciji iz kojega potie samo potraivanje. Izmeu njih treba da postoji pravni koneksitet. Za ostvarivanje potraivanja iz jednog ugovora, pediter ne moe upotrijebiti pravo zaloge i retencije na stvarima do kojih je doao u dravinu izvravajui drugi ugovor o pediciji istog komitenta. U pogledu vremena koritenja ovih prava vai pravilo: pediter se njima moe sluiti sve dok stvari dri u svojoj zikoj vlasti (ima dravinu) ili dok ima u rukama ispravu pomou koje moe raspolagati stvarima (l. 846 ZOO). Sadrina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Ako je u izvravanju jednog ugovora uestvovalo vie peditera, kasniji pediter je duan starati se o ostvarivanju potraivanja prethodnih peditera. U sluaju da posljednji pediter isplati prethodnom pediteru i prevozniku njihova potraivanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze, po zakonu, i sva njihova potraivanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (l. 846 ZOO).
5. POSEBNI SLUAJEVI PEDICE

5.1. Fiksna (forfetna) pedica
Kada zahtijevaju interesi komitenta i peditera, ugovora se ksna ili forfetna pedicija. Fiksna pedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izriito ugovara, jer su njena pravna dejstva bitno drugaija i za komitenta i za peditera. Obino se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva forfetni stav ili krae forfet.
Dvije su osnovne pravne karakteristike ksne pedicije. Ugovara se naknada u ksnom iznosu i pediter, po zakonu, odgovara za rad prevozioca i treih lica koja je angaovao u izvrenju naloga komitenta.
Dvije su osnovne pravne karakteristike ksne pedicije. Prva, ugovara se naknada u ksnom iznosu i druga karakteristika, pediter, po zakonu, odgovara za rad prevozioca i treih lica koja je angaovao u izvrenju naloga komitenta. Fiksna naknada je ukupna novana svota koja obuhvata proviziju peditera, vozarinu prevozioca i sve ostale trokove (osiguranja, uskladitenja, carina i drugih javnih dabina i sl.). Fiksni iznos sadri sve izdatke komitenta za konkretni posao pedicije. Ugovorom se moe
predvidjeti da ksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. Ako je ugovorena ksna naknada, a nije specicirano ta obuhvata, pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve trokove vezane za realizaciju tog ugovora o pediciji (l. 844 ZOO). im je ugovorena ksna naknada, pediter stroije odgovara za rad treih lica, i to je zakonska odgovornost koja se ne moe ugovorom iskljuiti. Smisao pojaane odgovornosti peditera jeste u tome da u ovakvim sluajevima vie vodi rauna o strunosti i kvalitetu rada lica koja angauje. Inae, blaa odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da pediter prilikom angaovanja treih lica preferira cijenu njihovih usluga, a zapostavi kvalitet.
5.2. Zbirna (skupna) pedica

Zbirna ili skupna pedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada pediter skuplja (sabire) pojedinane poiljke od razliitih komitenata i formira zbirne tovare (poiljke), koje na osnovu ugovora sa prevoziocem, transportuje u odreene putne pravce odnosno odredita.
Zbirna ili skupna pedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada pediter skuplja (sabire) pojedinane poiljke od razliitih komitenata i formira zbirne tovare (poiljke), koje na osnovu ugovora sa prevoziocem, transportuje u odreene putne pravce odnosno odredita. Umjesto da vri otpremu svake poiljke svakog komitenta posebno (odvojeno), on na jednom mjestu, obino u sabirnom centru, formira velike poiljke (zbirni tovari). Pri tome se redovno ostvaruje saradnja vie peditera koji zajedniki prikupljaju robu u sabirni centar. Ekonomski znaaj zbirne pedicije jeste u sljedeem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice poto bolje i potpunije iskoritava svoje prevozne kapacitete; organizuje se prevoz koji obezbjeuje primjenu nieg tarifnog stava (kod eljeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska, vagonska, poiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denanih poiljki); manipulacije robom se smanjuju, a time i trokovi; ostvaruje se vea poslovna saradnja peditera i prevoznika ime se ujednaava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Sam pediter stie pravo na posebnu dodatnu naknadu, ekstra zaradu. Opte je pravilo u naem pravu, da pediter ima ovlatenje za organizovanje zbirne pedicije. Iskljuenje zbirne pedicije mora
POGLAVLJE 6. 261
biti ugovorom predvieno (l. 845 ZOO). pediter ima pravo na posebnu dodatnu naknadu u sluaju da se zbirnom pedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Kod zbirne pedicije vai specijalno pravilo o pojaanoj odgovornosti peditera za rad prevozioca. Naime, pediter odgovara za gubitak ili oteenje stvari nastale za vrijeme prevoza, do ega, inae, ne bi dolo da nije organizovana zbirna pedicija (l. 845 ZOO).
Poglavlje
1. POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA 3. ELEMENTI UGOVORA 4. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 5. ODGOVORNOST STRANAKA 6. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
Re obligamur, cum res ipsa intercedit. Realno se obavezujemo tek kada se sama stvar preda. (Modestinus)

1. POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI
1.1. Pojam ugovora
O
Ugovor o prevozu stvari (robe) je takav ugovor kojim se eljeznica, kao transporter, obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu, a poiljalac se obavezuje da eljeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu).
vaj ugovor uobiajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). To je takav ugovor kojim se eljeznica, kao transporter, obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu, a poiljalac se obavezuje da eljeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutranji eljezniki saobraaj) ili u razliitim zemljama (meunarodni eljezniki saobraaj). eljeznica ima veliki znaaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutranjeg tako i sa meunarodnog stanovita. Ne ulazei u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj vanosti saobraaja uopte, posebno eljeznikog, pomenuemo samo injenicu da eljeznica obavlja saobraaj javnog karaktera. Velika zainteresovanost svake drave za eljezniki saobraaj, kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari, uslovljava takvu organizaciju, funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi rauna o njenoj javnoj funkciji, o potrebama privrede uopte, proizvodnje i trita. Uvijek se polazi od mogunosti eljeznice i njenoj tehnikoj organizaciji i opremljenosti. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz eljeznicom koriste i druge vrste
POGLAVLJE 7. 265
prevoza kako bi se transport stvari obavio od vrata do vrata odnosno od skladita do skladita.
1.2. Pravni izvori

Znaaj eljeznikog saobraaja uticao je da se u ovoj oblasti uniciraju pravila na meunarodnom planu. Ve je 1890. godine donesena Meunarodna konvencija o prevozu robe eljeznicama (CIM ili Bernska konvencija). U Bernu je 1980. godine donesen novi tekst Konvencije pod nazivom - Konvencija o meunarodnom prevozu eljeznicom (COTIF), koja je izmijenjena protokolima iz 1990. i 1999. godine155 i ima sedam dodataka.156 Jedan dodatak se odnosi na prevoz robe - Jednoobrazna pravila o ugovoru o meunarodnom prevozu robe eljeznicama (JP-CIM). Tu su, takoe, ukljuena i sljedea pravila koja se odnose na meunarodni eljezniki promet: pravila o prevozu putnika (CIV), prevozu opasne robe (RID), ugovorima za koritenje vozila (CUV), ugovorima o koritenju infrastrukture (CUI), priznavanju tehnikih standarda i prihvatanju jednoobraznih tehnikih propisa koji se primjenjuju na eljeznika vozna sredstva (APTU), te tehnikom prijemu eljeznikih voznih sredstava (ATMF). Tokom 1994. godine donesena je uredba o pristupanju Bosne i Hercegovine ovoj konvenciji, a 2006. godine odluka o davanju saglasnosti za ratikaciju protokola o njenim izmjenama157. U enevi je 1980. godine usvojena Konvencija UN o meunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe koja do danas nije stupila na snagu158. U svakoj zemlji eljezniki saobraaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Dobar dio materije je administrativne prirode
155 156
http://www.otif.org/leadmin/user_upload/otif_verlinkte_les/07_veroeff/03_erlaeut/rpex99-proto-e.pdf (pristupljeno 20.06.2013. godine) Vidjeti: OTIF (1999) Convention concerning International Carriage by Rail as amended by the Vilnius Protocol in force from 1.7.2006, applicable from 01.01.2011. Dostupno na http://www.otif.org/leadmin/user_upload/otif_verlinkte_les/07_veroeff/02_COTIF_99/ COTIF_1999_01_01_2011_e.pdf (pristupljeno 20.06.2013. godine) Odluka o davanju saglasnosti za ratikaciju protokola o izmjenama Konvencije o meunarodnom eljeznikom prijevozu COTIF (Slubeni glasnik BiH Meunarodni ugovori, br. 2/06) Vidjeti: Skorupan Wolff, Vesna (2007) Osobe ovlatene ograniiti odgovornost za trabine nastale iz ugovora o prijevozu stvari morem, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita Rijeka (1991) v. 28, br. 2, str. 978-979.
157 158
(bezbjednosti na putevima, saobraajna sredstva, regulisanje saobraaja i dr.). Sa stanovita imovinskih odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju BiH (ZUPS)159 koji vai na podruju Federacije Bosne i Hercegovine160 i Zakon o obligacionim odnosima. Zakon o obligacionim odnosima sadri opta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (l. 648 - 680 ZOO) i ima znaaj supsidijarnog izvora. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter optih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobiajen nain.
2. ZAKLJUIVANJE UGOVORA
2.1. Ugovor je neformalan i realan
U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovita forme. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan, kakav je pravni znaaj tovarnog lista kod zakljuivanja ugovora, te kada se ima smatrati da je ugovor zakljuen? Inae, jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. Prema zakonskim rjeenjima, ugovor o prevozu stvari eljeznicom je zakljuen kada eljeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. Prijem se potvruje stavljanjem datuma i iga otpravne stanice (moe i otisak raunara) na tovarni list. Potpisani ili igosani tovarni list vrijedi kao dokaz o zakljuenju i uslovima ugovora o prevozu i preuzimanju robe od strane prevoznika (l. 29 ZUPS; l. 6, st. 3 i l. 12, st. 1 JP-CIM). Ovjereni tovarni list je, dakle, dokazno sredstvo o zakljuenom ugovoru, a po meunarodnim pravilima i o uslovima ugovora i preuzimanju robe, te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Nedostatak, neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utie na postojanje ili valjanost ugovora (l. 6, st. 2 JP-CIM).
159 160
Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju BiH (Slubeni glasnik SFRJ br.2/74, 17/90 (osim l. 67), Slubeni glasnik Republike Bosne i Hercegovine br.2/92, 13/94). U Republici Srpskoj je na snazi Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 50/10).
POGLAVLJE 7. 267
Prema ZUPS ugovorom o prevozu odreuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju, vrste tovarnih listova, rok utovara, rok isporuke, rok odnoenja stvari, nain slanja izvjetaja o prispijeu poiljke i dr. (l. 35, 37, 55, 56, 63 ZUPS). JP-CIM zahtijeva izdavanje dva primjerka tovarnog lista (l. 6, st. 4 JP-CIM). Prema tome, tovarni list, kao pismena isprava, ne predstavlja pisanu formu ugovora. Ugovor o prevozu stvari eljeznicom je realan, jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. Sam sporazum, tj. saglasnost volja, nije sam po sebi dovoljan. Za razliku od opteg tipa realnih ugovora, za nastanak ovog ugovora (zakljuenje), pored predaje stvari potrebna je jo jedna injenica - izdavanje ovjerenog tovarnog lista.
2.2. Tovarni list i prenosivi tovarni list

Tovarni list (teretni list, eng. consignment note) je isprava kojom se potvruje da je ugovor o prevozu zakljuen, iji je minimalni sadraj odreen zakonom, odnosno meunarodnim pravilima, a koja se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. On ne predstavlja ugovor o prevozu, pa u sluaju njegovog neizdavanja postojanje ugovora se moe dokazivati drugim sredstvima.161 U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran, standardizovan, tako da se u svakom pojedinanom sluaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajue rubrike (stavke) referentni podaci. Tovarni list potpisuju poiljalac i prevoznik, s tim da se potpis moe zamijeniti igom, raunovodstvenim knjienjem ili drugim odgovarajuim nainom (l. 6 JP-CIM). Prema l. 7 JP-CIM tovarni list obavezno sadri: mjesto i datum ispostavljanja; ime i adresu poiljaoca, prevoznika koji je zakljuio ugovor o prevozu odnosno osobe kojoj je roba stvarno predana ako to nije bio prevoznik i primaoca; mjesto i datum preuzimanja robe; mjesto isporuke; opis prirode robe i nain pakiranja (u sluaju opasne robe opis predvien u uredbi koja se
Tovarni list je isprava kojom se potvruje da je ugovor o prevozu zakljuen, iji je minimalni sadraj odreen zakonom, odnosno meunarodnim pravilima, a koja se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz.
161
Kumpan, Ana i Marin, Jasenko (2009) Teretni list u kopnenom, pomorskom i zranom prijevozu, PPP god. 48, 163, str. 60, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/le/65761
odnosi na prevoz opasne robe eljeznicom (RID)); broj paketa i posebne oznake, te broj potreban za identikaciju poiljaka u komadnim poiljkama; broj vagona, u sluaju prevoza punih vagona; broj eljeznikog vozila koje se kree na svojim kotaima, ako se predaje za prevoz kao roba; u sluaju intermodalnih prevoznih jedinica, kategoriju, broj i ostala obiljeja nuna za identikaciju; bruto-masu odnosno koliinu robe; detaljan popis dokumenata koje trae carinske ili druge administrativne vlasti i koji su privreni uz tovarni list ili su na raspolaganju prevozniku; trokove vezane uz prevoz u mjeri u kojoj ih plaa primalac ili svaka druga izjava prema kojoj trokove plaa primalac; i izjavu da prevoz podlijee, bez obzira na bilo kakvu klauzulu o suprotnom, JP-CIM. JP-CIM zahtijeva i unoenje odreenih drugih pojedinosti tamo gdje je to primjenjivo, a ugovorne strane mogu u tovarni list unijeti i bilo koje druge pojedinosti koje smatraju korisnima. Slino, prema ZUPS obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja; naziv uputne stanice (prema imeniku eljeznikih stanica); ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa; vrsta i masa (teina) stvari; broj kola; ime i prezime ili naziv poiljaoca; ig otpravne stanice; prevozni i drugi trokovi kao i spisak isprava koje se prilau uz tovarni list. Tovarni list moe sadravati i ostale, fakultativne, elemente kao to su rok isporuke i drugo (l. 34 ZUPS). Tovarni list se ne moe zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. Odreeno je koje podatke unosi (popunjava) poiljalac, a koje eljeznica. Za tanost podataka koje unosi poiljalac ili od njega ovlateno lice, odgovara sam poiljalac i snosi pravne posljedice u sluaju neispravnosti, netanosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. ak i kada te podatke, po zahtjevu stranke, upie lice zaposleno na eljeznici (slubenik eljeznice) odgovornost snosi poiljalac (l. 8, st. 1 JP-CIM). Ova injenica ukazuje na specinost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Izuzetak od ovog pravila predstavlja situacija kada tovarni list ne sadri izjavu da prevoz podlijee JP-CIM, bez obzira na bilo kakvu klauzulu o suprotnom, u kom sluaju e prevoznik biti odgovoran za sve trokove, gubitak i tetu koju on pretrpi zbog propusta osobe koja je bila zaduena (l. 8, st. 2 JP-CIM).
POGLAVLJE 7. 269
Donosilac tovarnog lista smatra se punomonikom poiljaoca i ovlaten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje, te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. U tome sluaju radnje preuzima u svoje ime, a ne kao punomonik poiljaoca. Tovarni list se uvijek popunjava u vie primjeraka, prema JP-CIM obavezno dva (l. 6, st. 4 JP-CIM). eljeznica stavlja ig i na duplikat predajui ga poiljaocu, dok tovarni list prati poiljku. Prema domaim i meunarodnim pravilima duplikat nema vanost tovarnog lista, pa se na osnovu njega ne bi mogao vriti prijem stvari. Duplikat moe posluiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaeni prevozni trokovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaanja preko banke (dokument uz akreditiv). Tovarni list i njegov duplikat mogu se ispostaviti elektronskim biljeenjem podataka koji se mogu pretvoriti u itljive pisane simbole (l. 6, st. 9 JP-CIM). Pravilo je da se za svaku poiljku, a kada se radi o vagonskoj poiljci (robi) za svaki kolski tovar, izuzev za predmete za ije je prevoenje zbog dimenzija potrebno vie kola, mora ispuniti i predati poseban tovarni list (l. 6, st. 6 JP-CIM). Inae, u transportu je izraz poiljka struni termin i oznaava jednu ili vie stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom, prtljanicom). Tovarni list i njegov duplikat nisu vrijednosni papiri, jedinstven je stav teorije, i ne mogu se prenositi na trea lica. JP-CIM zauzima izriito stanovite da tovarni list nema snagu teretnice kao vrijednosnog papira (l. 6, st. 5 JP-CIM). U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo vrijednosnog papira, da se moe prenositi (negocijabilnost), to bi znailo da se njime moe trgovati za vrijeme dok je roba na putu. eljeznica i poiljalac se mogu sporazumjeti da prevoznik izda prenosivi tovarni list koji moe glasiti po naredbi ili na donosioca. U tom sluaju mora izriito biti navedeno da se radi
U transportu je izraz poiljka struni termin i oznaava jednu ili vie stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom, prtljanicom).
eljeznica i poiljalac se mogu sporazumjeti da prevoznik izda prenosivi tovarni list koji moe glasiti po naredbi ili na donosioca.
o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. Na duplikatu se oznaava da je izdat prenosivi tovarni list, a isto vrijedi i za prepise, ako su sainjeni. Poto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir, on ima i posebna pravna dejstva (naelo inkorporacije). Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista, koji nije poiljalac samo ako su ti uslovi sadrani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izriito poziva. Moe se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi po naredbi, odnosno predajom iz ruke u ruku, ako glasi na donosioca. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik vae propisi mjeninog prava, izuzev odredaba koje se odnose na regres (l. 38 ZUPS).
2.3. Ogranienja slobode ugovaranja

Kod prevoza stvari eljeznicom postoje izvjesna ogranienja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zakljuivanja ugovora. Ogranienje slobode ugovaranja za poiljaoca ogleda se u tome to je duan za svaku poiljku, po pravilu, da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu) koji obavezno sastavlja eljeznica saglasno optim uslovima poslovanja i tari. Poiljalac popunjava odreene podatke unosei ih u tovarni list vodei pri tome rauna o uslovima iz eljeznike tarife. Ovakva tehnika zakljuivanja ugovora ograniava poiljaoca u konstituisanju prava i obaveza, u slobodi njihovog odreivanja, jer je u dobrom dijelu sve unaprijed odreeno. Za eljeznicu je ta sloboda ugovaranja jo ogranienija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. Najprije, ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ogranienjima u izboru saugovaraa. eljeznica ne moe odbiti nikoga ko eli sklopiti sa njom ugovor o prevozu, ako su ispunjeni propisani uslovi. Pri vrenju svojih usluga eljeznica, po svemu, funkcionie kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife, a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rjeenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. eljeznica je duna primiti stvari na prevoz, ako su ispunjeni ovi uslovi:
POGLAVLJE 7. 271
a) prevoz se moe izvriti bez odlaganja, po redovnom toku stvari; b) prevoz tih stvari nije zabranjen; c) stvari su podesne za prevoz, po obliku, obimu, masi; d) prevoz je mogu redovnim prevoznim sredstvima eljeznice i e) prevoz nije onemoguen okolnostima koje eljeznica ne bi mogla sprijeiti, otkloniti ili izbjei. eljeznica je duna obavljati prevoz stvari po redu vonje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraaja, a prevoz moe obustaviti samo pod uslovima koji su odreeni zakonom. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih e eljeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Specinost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Ugovor se moe jednostrano izmijeniti nalozima koje daje poiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Radi se, zapravo, o posebnim sluajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje, uz ispunjenje odgovarajuih uslova, sam ugovor moe izmijeniti ili raskinuti. U sutini, specinosti koje se manifestuju u ograniavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja eljeznica i statusa eljeznikih organizacija.
3. ELEMENTI UGOVORA
Uobiajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja vei broj sastojaka, nego to je to tipino kod ugovora poslovnog prava. Kako se ugovor zakljuuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose odreeni podaci, najee se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari eljeznicom. Ako se uz tovarni list alju odreeni dokumenti onda se mora priloiti i spisak tih dokumenata (isprava). Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipini bitni elementi ovog ugovora.
3.1.1. Ugovorne strane

Ugovorne strane su prevoznik (eljeznica) i poiljalac, mada se obino one nazivaju eljeznica i stranka. U ime eljeznice pojavljuje se eljeznika transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzea (javne korporacije). Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici eljeznice. Inae, opti pojam stanica oznaava: eljeznike stanice, luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvrenja nekog od ugovora o prevozu. Druga ugovorna strana je poiljalac, lice koje predaje stvar na prevoz, a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Taj posao i zakljuenje ugovora o prevozu moe se povjeriti razliitim subjektima (zastupniku, pediteru) to se obino vri u meunarodnom prevozu. eljeznica se ne uputa u ispitivanje sa kime zakljuuje ugovor, te da li je to lice (pravno ili ziko), koje predaje stvari na prevoz, istovremeno i njihov vlasnik. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica eljeznice primie stvari i ovjeriti igom tovarni list. Pri tome poiljalac mora u tovarni list upisati svoj taan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list, odnosno staviti faksimil potpisa ovlatenog lica.
Opti pojam stanica oznaava: eljeznike stanice, luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvrenja nekog od ugovora o prevozu. Poiljalac je lice koje predaje stvar na prevoz, a koje ne mora biti i sopstvenik robe.
3.1.2. Primalac
Primalac je lice ovlateno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Faktiki je to lice na koje je poiljka adresirana. Za primaoca se moe oznaiti samo jedno ziko lice ili jedan pravni subjekt, ne moe ih biti vie. Tovarne listove sa neodreenim adresiranjem primaoca eljeznica nee primiti, a ako se to desi traie od poiljaoca odgovarajue upute. Poiljalac stvari moe uputiti na svoje ime to znai da isto lice moe biti i poiljalac i primalac. Neke eljeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznai uputna stanica ili slubenik te stanice. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi, primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Ali, kod prenosivog tovarnog lista na donosioca, svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira eljeznici takav tovarni list.
Primalac je lice ovlateno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari.
POGLAVLJE 7. 273
3.1.3. Uputna stanica

Uputna stanica (mjesto opredjeljenja, istovarna stanica) je ona eljeznika stanica do koje stvar treba da se preveze, u koju se roba upuuje. Stanica mora biti navedena prema slubenom imeniku eljeznikih stanica. Kao mjesto istovara moe biti oznaen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Za netano, nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara poiljalac, ukoliko bi se desilo da eljeznica primi tovarni list sa tako naznaenom uputnom stanicom. Posljedice pogaaju poiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovarau, kvar ili oteenje stvari, plaanje dangubnine eljeznici).
Uputna stanica (mjesto opredjeljenja, istovarna stanica) je ona eljeznika stanica do koje stvar treba da se preveze, u koju se roba upuuje.
3.1.4. Predmet prevoza (stvari)

U saobraajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter robe. Vrsta, koliina i masa (teina) stvari upisuju se u tovarni list. Oznaavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tari. Neke stvari su iskljuene iz prevoza eljeznicom dok je za druge prevoz ogranien. Od prevoza eljeznicom takoe su iskljuene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pota. eljeznica moe provjeravati podatke o sadrini, broju i masi poiljke. Kod denanih (komadnih) poiljki, kao i kod kolskih, ako se sastoje od vie komada navodi se broj komada, ambalaa i masa (teina). Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane, takve stvari se mogu predati na prevoz eljeznici samo ako su upakovane na odgovarajui nain i mogu izdrati prevoz, kako bi se sauvale od propasti ili oteenja. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju eljeznica moe odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da poiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. U tom sluaju poiljalac preuzima na sebe odgovornost za tetu. ive ivotinje se mogu prevoziti eljeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice iskljuena svaka opasnost po ljude i ivotinje, kao i svaka mogunost oteenja stvari. Obezbjeuju se i naroiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje).
U saobraajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter robe.
3.1.5. Mjesto i datum

Kao mjesto i datum zakljuenja ugovora, po pravilu, vae mjesto i datum navedeni na igu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list poto primi stvari na prevoz. Za lako kvarljive stvari i ive ivotinje navodi se i as prijema u duplikatu tovarnog lista.
3.1.6. Prevozni i drugi trokovi

Cijena usluga eljeznice odreena je tarifom. Prevoznina (vozarina) i trokovi prevoza unose se u tovarni list. Ako se oni unesu pogreno ili se uopte ne unesu, ugovor vai i to sa cijenom koju predvia tarifa. Naplata cijene po tari nije samo pravo eljeznice nego i njena obaveza. Inae, tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Zato se cijena i svi prevozni trokovi (dodatak na vozarinu, naknade za sporedne usluge i dr.) mogu utvrditi i naknadno, a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tari. Ukoliko postoje izuzeci oni su izriito navedeni propisima. Tarifom je odreena vozarina za pojedine vrste stvari, nain prevoza, vrsta vozova na pojedinim relacijama, kao i drugi elementi za izraunavanje trokova, sporednih naknada i taksa. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se alju tim jednim dokumentom. Ne uini li tako poiljalac, eljeznica naplauje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najviem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz poiljke.
3.1.7. Obavljanje odreenih radnji i spisak isprava

Ako je predvieno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje, veterinarski ili topatoloki pregled i dr.), pa je ta obaveza povjerena eljeznici, poiljalac je obavezan priloiti odgovarajue isprave. Prevoznik nije duan ispitivati da li su priloene isprave dovoljne ili tane (l. 47 ZUPS). Obavljanje ovih radnji eljeznica moe povjeriti strunim organizacijama i licima.
POGLAVLJE 7. 275
3.2. Nebitni elementi ugovora

Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviene zakonom ili tarifom ili su uobiajene u meunarodnom saobraaju. Sve ostale izjave nisu doputene i ne obavezuju eljeznicu. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaa se posebna naknada utvrena tarifom. Prema okolnostima sluaja u tovarni list se mogu unositi sljedee notikacije i izjave.
3.2.1. Prevozni put

Poiljalac moe odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz, za sluajeve koji su tarifom predvieni, kao i za prevoz stoke. Po pravilu, eljeznica je slobodna u izboru puta kojim e stvari prevesti, ali vozarinu moe zaraunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza.
3.2.2. Franko carina

Upisivanjem klauzule franko carina poiljalac obavezuje eljeznicu da obavi carinske i druge formalnosti, ako su potrebne prilikom prevoza. Poiljalac moe odrediti stanicu na kojoj e eljeznica obaviti te radnje. Moe zahtijevati da ga eljeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju.
3.2.3. Pouzee
U tovarnom listu poiljalac moe oznaiti da stvar alje pouzeem i naznaiti iznos pouzea (iznos kojim se stvari optereuju). Pouzee je nalog eljeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznaeni iznos na ime pouzea. Poiljka se moe opteretiti pouzeem najvie do vrijednosti stvari koje se prevoze. Tarifom se moe odrediti najnia granica pouzea.
Pouzee je nalog eljeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznaeni iznos na ime pouzea.
3.2.4. Mjeoviti (kombinovani) prevoz

Izjavom u tovarnom listu poiljalac moe zahtijevati da eljeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upuuju (drugoj eljeznici, drumskom prevozniku, brodaru). eljeznica je obavezna po tome postupiti. Ako nije odreeno prevozno sredstvo eljeznica e ga sama izabrati u kome sluaju odgovara za izbor prevoznika. eljeznica moe i sama izvriti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima.
3.2.5. Provjera poiljke

Poiljalac moe zahtijevati od eljeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Utvrenu masu, koliinu i broj komada eljeznica je duna upisati u tovarni list i ovjeriti. ak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici, duna je to uiniti na usputnoj stanici gdje je mogue.
3.2.6. Vrijeme isporuke

U tovarni list se moe unijeti odredba o vremenu za koje je prevoznik duan prevesti stvari (rok isporuke). Ako rok isporuke nije utvren, primijeniti e se odredbe l. 16, st. 2 JP-CIM o maksimalnom vremenu provoza za vagonske i komadne poiljke prema dogovorenoj ruti odnosno, u njenom nedostatku, najkraoj moguoj ruti.
3.2.7. Klauzula ostaje na stanici

Klauzula ostaje na stanici, znai da eljeznica nije duna nikoga izvjetavati o prispijeu poiljke na uputnu stanicu.
U tovarni list se moe unijeti, kao posebna, klauzula ostaje na stanici. To znai da eljeznica nije duna nikoga izvjetavati o prispijeu poiljke na uputnu stanicu. Pretpostavka je da e poiljalac ili primalac doi po poiljku.
POGLAVLJE 7. 277
3.2.8. Smetnje
Udes je vanredni dogaaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu tetu ili vei prekid (sudar, nalet ili iskliznue voza). Nezgoda, kao vanredan dogaaj, dovodi do manje materijalne tete, manjeg prekida ili ugroavanja prometa.
Poiljalac moe posebno upisati instrukcije ta treba eljeznica da radi, ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari dolo do odreenih smetnji. Tako moe odrediti da se u sluaju smetnji poiljka vrati u otpravnu stanicu. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. Udes je vanredni dogaaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu tetu ili vei prekid (sudar, nalet ili iskliznue voza). Nezgoda, kao vanredan dogaaj, dovodi do manje materijalne tete, manjeg prekida ili ugroavanja prometa.162
3.2.9. Obezbjeenje uredne isporuke

U posebnu rubriku u tovarnom listu obezbjeenje uredne isporuke poiljalac moe upisati odreeni novani iznos. U tom sluaju eljeznica namiruje poiljaocu, pored tete za gubitak, oteenje ili zadocnjenje, i drugu dokazanu tetu do visine naznaenog obezbjeenja. Naknada za obezbjeenje uredne isporuke rauna se za cijeli prevozni put (l. 75 ZUPS).
3.2.10. Rok utovara

Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara, tj. vremenu u kome je poiljalac duan utovariti stvari u vagon. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za poiljaoca (plaanje posebne naknade i dr.).
3.2.11. Obavjetavanje o prispijeu poiljke

To je element kojim se utvruje kada i na koji nain e eljeznica obavijestiti primaoca o prispijeu poiljke na uputnoj stanici. Ako nije odreeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (l. 57 ZUPS).
162
l. 5 Zakona o sigurnosti eljeznikog prometa (Slubeni list RBiH, br. 33/95), dalje ZSP.

4.1. Obaveze eljeznice
Djelatnost eljeznice, kao to je ve reeno, ima elemenata javnog karaktera u ijoj regulaciji znatno participira drava, jer joj je to vano polje korisne intervencije. Uee drave ogleda se u odreivanju statusa eljeznikih organizacija kao javnih preduzea, a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Zainteresovanost drava u ovoj materiji ispoljena je i kroz unikaciju pravila eljeznikog prevoza na meunarodnom planu (COTIF). Prema domaem pravu postoje ove obaveze eljeznice koje su skoro iste i po meunarodnim pravilima.
4.1.1. Prijem i provjeravanje stvari (poiljke)

Ve je istaknuto da je eljeznica duna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima, osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (l. 30 - 31 ZUPS). Zakon obavezuje prevoznika koji obavlja linijski prevoz, a takav je i eljezniki, da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvreni u objavljenim optim uslovima poslovanja, odnosno tarifama. eljeznica, na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Za neke stvari moe se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane poiljaoca. U tom sluaju eljeznica nije duna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Na zahtjev poiljaoca, eljeznica je duna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajui uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraaja). Ukoliko provjeru nije mogue izvriti u otpravnoj stanici to se ini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Kada se vri provjeravanje poiljke, prema meunarodnim pravilima, eljeznica je duna pozvati poiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. Ako zainteresovani ne doe ili kada se provjeravanje vri u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva nezavisna svjedoka koji nisu slubena lica eljeznice ili kako je predvieno propisima odreene drave (l. 11, st. 1 JP-CIM). Inae, provjeravanje
POGLAVLJE 7. 279
podataka u tovarnom listu i poiljke utvreno je i kao pravo eljeznice. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista, ako se provjera vri u otpravnoj stanici. Kada poiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari, tada trokovi provjeravanja terete robu datu na prevoz, ako nisu odmah plaeni. Rok isporuke ne tee za vrijeme provjeravanja poiljke, ako se utvrdi netanost navoda u tovarnom listu (l. 56 ZUPS). Kada eljeznica provjerava poiljku, navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da slue kao dokaz protiv prevoznika. Ako se ustanovi razlika u masi preko 2% ili netano imenovanje stvari koje utie na visinu prevoznine, eljeznica ima pravo da pored prevoznine naplati jo i dvostruki iznos razlike u vozarini (l. 44 ZUPS). Masu i broj komada eljeznica treba uvijek da utvruje, osim kada je tarifom odreeno plaanje vozarine po drugoj jedininoj mjeri (ne po masi). U sluaju da eljeznica ne vri provjeravanja mase i broja komada, mjerodavno je ono to je upisano u tovarni list, iako je upis izvrio poiljalac. eljeznica ne mora primiti stvari na prevoz, ako poiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Od poslovnih subjekata koji alju velike koliine stvari eljeznica moe zahtijevati da prethodno prijave svoje poiljke (koliinu, smjer, vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. Isto vrijedi kada je potrebno u odreenom roku transportovati izuzetno velike koliine stvari. Ako korisnici prevoza ne izvre prijave, eljeznica nije duna primiti stvari na prevoz u sluaju da nema kola na raspolaganju. Svaka eljeznika transportna organizacija duna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice, bez obzira koliko prevoznika uestvovalo. Korisnika prevoza se ne tiu njihovi meusobni odnosi, podjela prevoznih trokova, organizacija prevoza, manipulacije stvarima i drugo.
4.1.2. Utovar stvari

eljeznica je obavezna izvriti utovar stvari, ako je tako predvieno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Ugovorom se moe predvidjeti da utovar stvari obavlja poiljalac.
Kada utovar vri eljeznica, to se praktikuje iz konkurentskih razloga, poiljalac stvari predaje eljeznici u skladite. eljeznica je duna izvriti utovar stvari u roku koji je odreen ugovorom (rok utovara), ako je on upisan u tovarni list, ali u svakom sluaju u roku kako bi se izvrio uredan prevoz. Radi sigurnosti prevoza, mora se voditi rauna o osovinskom optereenju pruga (magistralnih 22,5 t po osovini i 8 t po dunom metru) kao i osovinskom optereenju vozila (vagona) (l. 20 ZSP).
4.1.3. Uredan prevoz stvari

Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u emu i jeste privredna funkcija eljeznice. Ona je duna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila, bez oteenja i gubitka, do mjesta naznaenog u tovarnom listu (uputne stanice). Poiljalac, po pravilu, nije zainteresovan kojim e se putem stvari prevesti. Stalo mu je da se prevezu po najnioj tari, sigurnim putem i u to kraem vremenu. Sloboda u izboru pravca potrebna je eljeznici kako bi radila to ekonominije i racionalnije, te organizovala iskoritavanje pruga i transportnih sredstava. U meunarodnom saobraaju poiljalac moe oznaiti prevozni put odreujui graninu ili pograninu taku, odnosno prelaznu stanicu izmeu eljeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraaj na odreenoj relaciji. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja, bez obzira iz kojih je razloga nastala - dejstvo vie sile, mjere vlasti, krivica eljeznice ili poiljaoca, priroda same stvari - eljeznica je duna preduzeti odgovarajue mjere da bi se izbjegle rave posljedice po korisnika prevoza. Ukoliko poiljalac nije ve dao u tovarnom listu instrukcije ta e eljeznica raditi u sluaju smetnji onda e ona stvari uputiti pomonim (drugim) putem, ako se smetnja moe prevladati na taj nain (l. 58 ZUPS). Ako, pak, produenje prevoza nije mogue traie dispoziciju od poiljaoca i po njoj postupiti, osim u sluaju privremenih smetnji. Uputstva poiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari, pismenim putem. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku, niti se poiljalac koristi pravom raskida ugovora, eljeznica ima pravo: da na troak i rizik poiljaoca stvari stavi na privremeni smjetaj ili da ih preda pediteru ili u javno skladite. Kada se to ne moe uiniti,
POGLAVLJE 7. 281
jer su stvari podlone brzom kvaru ili su u pitanju ive ivotinje tada e eljeznica izvriti njihovu prodaju. O svim preduzetim radnjama eljeznica e izvijestiti poiljaoca (l. 64 ZUPS). Vozarinu za izvreni prevoz i ostale trokove po tari duan je snositi poiljalac, osim ako je do smetnji dolo krivicom eljeznice. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. eljeznica nema pravo na naplatu vee vozarine, ako je stvari uputila pomonim putem da bi izbjegla smetnje. Rok isporuke rauna se prema stvarno upotrijebljenom putu (l. 58 ZUPS). eljeznica e obaviti carinske i druge radnje odreene propisima zemlje. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih trokova i naknada po tari. eljeznica ne ispituje tanost priloenih isprava, ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (l. 46, 48 ZUPS). Inae, izvrenje ovih radnji moe se povjeriti i drugom licu.
4.1.4. Rok isporuke

eljeznica je duna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Vrijeme trajanja prevoza stranke, ipak, rijetko ugovaraju, jer se primjenjuju tarife u kojima je odreeno vrijeme prevoza. Ako vrijeme isporuke nije odreeno ugovorom, eljeznica je duna stvari prevesti za vrijeme koje je uobiajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na duinu puta i vrstu prevoza (prema tari). Ukoliko ugovorom nije drugaije predvieno, rok isporuke se rauna od ponoi poslije prijema stvari pa do predaje izvjetaja o prispijeu stvari adresatu, odnosno za stvari o ijem se prispijeu ne izvjetava primalac do asa kada je poiljka pripremljena za izdavanje (predaju). Za brzo pokvarljive stvari i ive ivotinje rok se rauna od podne i od ponoi, zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (l. 56 ZUPS). Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Otpravni i prevozni rok su odreeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine izmeu otpravne i uputne stanice. Otpravni rok se rauna samo jedanput, a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice, bez obzira koliko je prevoznika uestvovalo u prevozu. Sva rastojanja raunaju se prema tarifnim kilometrima. Prema meunarodnim pravilima rokovi su ovi: za vagonske poiljke -
otpravni rok je 12 sati, a prevozni za svakih otpoetih 400 km 24 sata; za komadne poiljke - otpravni rok je 24 sata, a prevozni za svakih otpoetih 200 km 24 sata (l. 16, st. 2 JP-CIM). U sluajevima koji su odreeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produava (zadravanje poiljke). Zadravanje poiljke postoji onda kada je neophodno da se obave odreene radnje kao to su: carinjenje, veterinarski pregledi, provjeravanje sadrine i teine (mase) poiljke, hranjenje i pojenje ivih ivotinja, dodavanje leda i drugo. eljeznica se moe uspjeno pozivati na produenje roka isporuke, ako su uzrok i trajanje zadravanja upisani u tovarni list, ali je doputeno dokazivanje i na drugi nain (drugim sredstvima dokazivanja). Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takoe odreeni propisom i tarifom. Dopunski rokovi vae za sluaj: prevoza stvari prugama razliitih irina kolosijeka, kod kombinovanog prevoza (pomorskim ili rijenim putem, cestovnim putem ako nema eljeznike veze) i u vanrednim prilikama. Ova pravila posebno vae u meunarodnom prevozu, ako posebnim propisima ili ugovorima nije to drugo predvieno (l. 16, st. 3 JP-CIM). Rok isporuke je odran od strane eljeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeu stvari i iste pripremila za odnoenje, odnosno ako je stvar pripremljena za odnoenje kada se primalac ne obavjetava (l. 56 ZUPS).
4.1.5. Postupanje po nalozima

Specinost ugovora o prevozu stvari eljeznicom jeste u tome to se on moe jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane poiljaoca ili primaoca ili ovlatenog imaoca prenosivog tovarnog lista, ali samo pod uslovima i na nain kako je utvreno zakonom (l. 49 - 53 ZUPS). Poiljalac moe traiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici; zaustavi poiljka u nekoj usputnoj stanici; stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloi; stvari izdaju drugom primaocu; stvari izdaju u nekoj drugoj stanici, dakle, promijeni uputna stanica (reekspedicija). Moe se promijeniti nalog o pouzeu (povisi, smanji, brie ili poiljka optereti pouzeem) odnosno o isplati nekog novanog iznosa (dio vozarine ili drugi trokovi).
POGLAVLJE 7. 283
I primalac ima pravo davati iste naloge eljeznici pod uslovom da je ovlaten na to u tovarnom listu ili da mu poiljalac preda duplikat tovarnog lista. U protivnom, nema pravo davati naloge, odnosno izmijeniti ugovor. Imalac prenosivog tovarnog lista, kao vrijednosnog papira, ima takoe pravo davati odreene naloge eljeznici. Njegovi nalozi mogu biti sljedei: da se prevoz stvari obustavi; stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. Nalozi, odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Poiljalac ima pravo traiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu, a ako primalac odbije prijem stvari, to se pravo ponovo vraa poiljaocu. Davalac naloga snosi trokove koje je eljeznica imala izvrenjem tih naloga s tim to se naplata moe osigurati jemstvom. eljeznica moe odbiti izvrenje naloga, jednostranu izmjenu ugovora, samo iz razloga odreenih zakonom, u protivnom, odgovara za tetu koja nastane neizvrenjem naloga. teta se tada obraunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. eljeznica moe odbiti izvrenje naloga u sljedeim sluajevima: ako nalog nije mogue izvriti; ako bi izvrenje naloga prouzrokovalo poremeaje u saobraaju; kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima; kada su trokovi vei od vrijednosti stvari, a nije dato jemstvo (nemogunost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima).
4.1.6. Obavjetavanje korisnika prevoza

Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stie odreena prava i preuzima odreene obaveze (poiljalac, primalac, imalac prenosivog tovarnog lista). Ve je reeno, da je eljeznica duna u odreenim situacijama da obavijesti poiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prelo pravo raspolaganja poiljkom. Generalno, ona je duna obavijestiti ta lica u svakom sluaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Tako je eljeznica duna obavijestiti: poiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da poiljalac ili njegov punomonik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji, a stvar je prispjela na to mjesto; poiljaoca, ako se carinjenje ili
Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stie odreena prava i preuzima odreene obaveze (poiljalac, primalac, imalac prenosivog tovarnog lista).
druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici); poiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe odreene smetnje u prevozu (udes, nezgoda); poiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu, a to je pravo upisano u tovarni list; poiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oteenje ili djelimian gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici; poiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladite (na leanje) ili predati pediteru ili ih prodati; poiljaoca, primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u sluaju kada doe do oteenja ili gubitka poiljke, odnosno kada se zagubljena poiljka kasnije pronae. Ukoliko eljeznica ne izvri obavjetavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridravala principa savjesnosti i potenja i zatite interesa korisnika prevoza (l. 12 ZOO).
4.1.7. Izvjetavanje o prispijeu stvari

Kada poiljka prispije na uputnu stanicu eljeznica je duna, bez odlaganja, da je pripremi za izdavanje (odnoenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Obavjetavanje se vri na razliite naine: preporuenim pismom, telegramom, telefaksom, telefonom ili neposredno preko kurira. Zakonska je pretpostavka da je obavjetavanje izvreno nakon proteka odreenog vremena (24 odnosno 12 asova po predaji preporuke, telegrama, a telefonom kada je razgovor zavren). Primalac se ne obavjetava ako je ugovoreno da nema obavjetavanja ili je primalac ovlastio vozara, peditera da u njegovo ime prima izvjetaj o prispijeu poiljke. U izvjetaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek, broj kola, skladite). eljeznica ima pravo na trokove za obavjetavanje. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca, eljeznica nikoga ne obavjetava o prispijeu stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac, odnosno u ijim se rukama nalazi tovarni list. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi, pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio eljeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega, eljeznica to lice obavjetava o prispijeu poiljke.
POGLAVLJE 7. 285
Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome to od toga asa primalac stupa u pravni odnos sa eljeznicom. Od tada, kao to je reeno, moe primati naloge od primaoca, a nikako od poiljaoca. U sluaju da primalac odbije prijem stvari tada oivljavaju prava poiljaoca iz ugovora.
4.1.8. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari)

Donosiocu izvjetaja o prispijeu stvari, kada ga je primalac kao adresat potvrdio, eljeznica je duna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima neto da plati (pouzee ili dio trokova to je naznaeno u tovarnom listu) stvari e se predati nakon uplate tog iznosa, iskupa tovarnog lista. Samo primanje tovarnog lista znai da je primalac pristao, obavezao se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Primalac i sam, bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeu stvari ili to nije uinila, ima pravo nakon prispijea stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. eljeznica moe odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Predaja denane poiljke vri se faktikom predajom. Kada se radi o kolskim (vagonskim) poiljkama predaja stvari vri se primopredajom kola to se konstatuje pismeno. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvaraa na vagonu kao i spoljni izgled. Ne vri se, dakle, faktika predaja stvari nego simbolina tradicija (u prisustvu primaoca vri se skidanje plombi sa vagona). Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oteena ili da postoji djelimian gubitak stvari (nema plombe ili je ista oteena) moe zahtijevati utvrivanje stanja poiljke i eljeznica je duna to izvriti. Isto pravo ima poiljalac upisom odgovarajue klauzule u tovarni list. Dok se ne izvri pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Za to vrijeme stvari lee na rizik i troak eljeznice. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva teta (oteenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi teta koju je eljeznica prije pregleda priznala, tada e lice koje je zahtijevalo pregled (poiljalac, primalac, imalac prenosivog tovarnog lista) snositi trokove pregleda. I sama eljeznica kada posumnja u oteenje ili djelimini
gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrivanju stanja poiljke. Utvrivanje stanja poiljke vri se na objektivan nain u prisustvu korisnika prevoza, ako je to mogue, a svjedoka i vjetaka kada je potrebno. Pregled e se izvriti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje poiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrivanju. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. U zapisniku se utvruje: stanje stvari, podaci o masi ili broju komada, uzroku nastanka tete, kada je mogue, te visini tete. injenica predaje stvari primaocu je od pravnog znaaja za eljeznicu jer se toga asa smatra da je ona izvrila obavezu iz ugovora. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja, oteenja ili gubitka) prestaju sva potraivanja imaoca prava prema eljeznici. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne moe pronai; primalac je odbio prijem stvari; tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadlenog organa. eljeznica e u razumnom roku o tome obavijestiti poiljaoca i traiti uputstva. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada e eljeznica stvari staviti na privremeni smjetaj, na rizik i troak poiljaoca, a ona odgovara kao uvar. Osim toga, ona moe stvari predati pediteru ili u javno skladite na troak poiljaoca i njegov rizik, a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). O svim tim radnjama obavijestie poiljaoca blagovremeno. Stvari koje nisu odnesene eljeznica moe prodati odmah, ako su podlone brzom kvaru ili su nepodesne za dranje. Takoe, ostale stvari koje je drala (uvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnoenje ona moe prodati. Zapisnik o prodaji dostavlja poiljaocu. Iz postignute cijene naplatie svoje trokove, ako nisu plaeni, a ostatak stavlja na raspolaganje poiljaocu (l. 59 - 64 ZUPS). Moe se desiti da je primalac iskupio tovarni list, ali nije odnio stvar. Primaoca eljeznica obavjetava i poziva da odnese stvari koje lee na njegov rizik i troak. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena, eljeznica istu moe predati u javno skladite ili prodati.
POGLAVLJE 7. 287
4.1.9. uvanje stvari

Poto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi, eljeznica je duna stvar uvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (dravini). Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Ako stvar ostavlja na privremeni smjetaj, duna je da postupa sa istom kao uvar. Kada se prevozi iva stoka, a poiljalac nije odredio pratioca, obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeu u uputnu stanicu poji i hrani, zapravo, za sve vrijeme dok je ne preda primaocu, odnosno ne postupi sa njom prema ovlatenjima iz zakona i ugovora. Kod prevoza odreenih stvari koje imaju naroite osobine i svojstva, uz notikacije u tovarnom listu, obavezna je postupati po naroitim pravilima o prevozu i uvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID).
4.1.10. Objavljivanje tarifa

eljeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobiajen nain. Objavljuju se na nain da tarife budu pristupane i saznatljive za korisnike prevoza. Usto, duna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Uobiajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglaavaju na vidnim mjestima u stanicama. Tarife moraju sadravati sve posebne uslove prevoza, a naroito elemente za izraunavanje visine prevoznine, sporednih usluga, a u meunarodnom prevozu i uslove za preraunavanje valuta. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su vaili na dan zakljuivanja ugovora.
4.2. Obaveze poiljaoca

4.2.1. Obavjetavanje o namjeravanom prevozu
Opta je obaveza poiljaoca da obavijesti eljeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke, naroito, o vrsti, sadrini, koliini i masi poiljke, uputnoj stanici i primaocu, kao i
drugim relevantnim elementima (l. 654 ZOO). To posebno vai kada se transportuju masovni tereti, opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Sutina obaveze poiljaoca jeste u tome da eljeznica na vrijeme pripremi kola, preduzme sve nune radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Poiljalac odgovara za tetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrenih podataka.
4.2.2. Predaja stvari i tovarnog lista

Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je poiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom moe predvidjeti da tu radnju obavi eljeznica. Stvari se predaju blagovremeno, upakovane na propisan ili uobiajen nain kako bi, s obzirom na njihovu vrstu, nain prevoza i prevozni put, bile prevezene bez oteenja ili ugroavanja lica i dobara. eljeznica e upozoriti poiljaoca na nedostatke pakovanja. Ona moe odbiti prijem poiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se moe ugroziti sigurnost lica, kola i dobara. Poiljalac, ako vri utovar, duan je pridravati se ugovorenog roka utovara i uputstava eljeznice u pogledu smjetaja stvari na kola, te koliine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko optereenje). Kada se zavri utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarai, a u tovarni list poiljalac unosi broj i oznaku plombe. Ako poiljalac ne odri rok utovara, prekorai ugovoreno vrijeme, eljeznica moe traiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Kada je rok utovara prekoraen za vie od 24 asa, eljeznica je ovlatena da, na troak i rizik poiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smjetaj ili pediteru ili u javno skladite (l. 55 ZUPS). U sluaju preoptereenja kola (preteg) ili neispravno, netano ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su iskljuene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima, zakonska je obaveza eljeznice da na prvoj stanici gdje je to mogue istovari cijelu poiljku ili preteg. Stvari stavlja na raspolaganje poiljaocu na njegov troak i rizik. Pri tome eljezni-
POGLAVLJE 7. 289
ca moe traiti trostruki iznos prevoznine za izvreni prevoz kao i naknadu tete ako je nastala (l. 45 ZUPS).
4.2.3. Plaanje prevoznih trokova

Ekonomski interes eljeznice jeste da naplati prevozne trokove za svoju uslugu. Ti prevozni trokovi sastoje se od: vozarine (prevoznine), dodataka na vozarinu, naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tari. Opte je pravilo da eljeznica ima pravo na vozarinu za najkrai prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti, bez obzira na stvarni put prevoza. Odstupanja mogu biti u sluaju da poiljalac odredi prevozni put. Obaveza plaanja prevoznih trokova moe biti razliito odreena. Poiljalac plaa prevozne trokove po tari koja se primjenjuje na dan zakljuenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. Inae, ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznaeno da poiljalac plaa prevozne trokove (l. 39 ZUPS; l. 10 JP-CIM). Tarifa moe odrediti da neke trokove prevoza obavezno plaa poiljalac. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne moe pokriti trokove prevoza) otpravna stanica uvijek moe zahtijevati da poiljalac unaprijed plati trokove prevoza. Pravna je pretpostavka, oborive prirode, da poiljalac ne plaa prevozne trokove ili dio trokova, ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je htio te trokove da snosi primalac. Meutim, on e platiti prevozne trokove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. Izjavu o vozarini i drugim trokovima poiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u meunarodnom transportu. Evo nekih: franko vozarina - poiljalac preuzima na sebe samo plaanje vozarine; franko vozarina ukljuivo ... - pored vozarine, poiljalac preuzima pojedinano naznaene trokove; franko svi trokovi - poiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaanje svih trokova; franko iznos... - poiljalac plaa naznaeni iznos.
eljeznica i poiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaenih iznosa u sluaju nepravilne primjene tarifa ili greke prilikom izraunavanja ili naplate trokova. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloenje i prezentaciju odgovarajuih dokumenata. Manje plaene iznose treba da plati poiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraivanje eljeznice odnosi na trokove koje je u tovarnom listu preuzeo poiljalac. Poiljalac je duan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. Ako poiljalac u roku od 30 dana ne izvri plaanje, eljeznica moe pokrenuti spor. Poiljalac, primalac i svako lice na koje je prelo potraivanje iz ugovora ima pravo reklamacije eljeznici u sluaju vie plaenog iznosa trokova prevoza (preplaen iznos). Ako reklamacija ostane bezuspjena, protekom 30 dana, ono moe pokrenuti spor podizanjem tube.
4.3. Obaveze primaoca

4.3.1. Plaanje prevoznih trokova
Primalac ima obavezu plaanja prevoznih trokova, svih ili djelimino, kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaanje trokova. Inae, preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne moe niko natjerati. Kada, dakle, primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaanje trokova prevoza u obimu kako je odreeno tovarnim listom. Primalac je u obavezi da plati i sve trokove nastale po njegovim nalozima jer i on moe davati uputstva eljeznici kada na njega prijeu ovlatenja iz ugovora. Osim toga, primalac je u obavezi da plati i one trokove koji su nastali njegovim radnjama za eljeznicu ili neinjenjem, nepreduzimanjem radnji, nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina, learina i dr.).
4.3.2. Odnoenje stvari

Primalac, ako iskupi tovarni list, duan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnoenja), u toku redovnog radnog vremena
POGLAVLJE 7. 291
koje vai u uputnoj stanici. Ako stvari na vrijeme ne odnese, eljeznica naplauje dangubninu (learinu) prema tari. Ukoliko se taj rok prekorai za vie od 14 asova eljeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smjetaj, na troak i rizik primaoca, ili ih predati pediteru ili u javno skladite, kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Stvari moe odmah i prodati ako su ispunjeni odreeni uslovi (lako kvarljive stvari, ive ivotinje, stvar se ne moe predati pediteru ili u skladite prema mjesnim obiajima). U svim sluajevima prekoraenja roka za odnoenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu odreenu tarifom. Primalac moe zahtijevati da se provjeri stanje poiljke i utvrdi oteenje i moe odbiti prijem sve dok se to ne uini. Dovoljno je da postoji sumnja u oteenje ili gubitak pa da se prie provjeri. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviaju iji se prepis predaje primaocu. Ako primalac ne prizna injenice utvrene zapisnikom, moe zahtijevati sudskim putem utvrivanje stanja poiljke (koliina, uzroci tete, visina, okolnosti pod kojim je teta nastala). Ustanovi li se istovjetnost poiljke, trokove utvrivanja snosi primalac (l. 669 ZOO).
5.1. Odgovornost eljeznice
Prema meunarodnim pravilima i domaem pravu eljeznica odgovara za tetu nastalu u toku prevoza zbog djeliminog ili potpunog oteenja ili gubitka stvari, kao i za tetu nastalu zbog prekoraenja roka isporuke (zadocnjenja), za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (l. 23, st. 1 JP-CIM; l. 65 ZUPS). Dakle, ona odgovara za sluaj oteenja, za sluaj gubitka i za sluaj zadocnjenja i to od asa kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu.163 eljeznica odgovara za lica koja je angaovala, odnosno koja su radila po njenim nalozima.
163
urdev, Duanka (1987) Odgovornost eleznikog prevozioca, Beograd: Nauna knjiga, str. 35. i dalje.
Gubitak postoji onda kada eljeznica nije u mogunosti da u odredinom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena, ukradena, izgorjela, izdata treem neovlatenom licu, prodata i dr.).
eljeznica odgovara za povredu integriteta poiljke, gubitak ili oteenje. Gubitak postoji onda kada eljeznica nije u mogunosti da u odredinom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena, ukradena, izgorjela, izdata treem neovlatenom licu, prodata i dr.). Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko eljeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. Djelimini gubitak postoji kada eljeznica ne moe da izda primaocu dio poiljke, postoji koliinsko umanjenje poiljke. Oteenje, djelimino ili potpuno, jeste kvalitativno umanjenje poiljke. Dolo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogorano njeno stanje (lom, deformisanje, truljenje, cijepanje, vlanost i dr.). eljeznica je prekoraila rok isporuke (zadocnila, zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela poiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. Ne postoji jedinstveno stanovite o pravnoj prirodi odgovornosti eljeznice. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom eljeznice164 ili o sistemu objektivne odgovornosti, samom faktu prouzrokovanja tete.165 Prevladava drugo stanovite. Razlozi su mnogobrojni, ali se, ukratko, mogu svesti na sljedee: djelatnost eljeznice povezana je sa pojaanim rizikom; tete se deavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka; krivicu je teko dokazati jer poiljalac nema uvid u kontrolu nad radom eljeznice. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (ija korist onoga i rizik) jer iz vrenja svoje djelatnosti eljeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale tetne posljedice. Pravni osnovi (razlozi) koji ublaavaju (omekavaju) dejstva stroge objektivne odgovornosti eljeznice dijele se u teoriji na opte i posebne. Opti (neprivilegovani) razlozi oslobaaju eljeznicu od naknade tete za sluaj gubitka, oteenja ili zadocnjenja. eljeznica nee odgovarati ako je teta nastala: krivicom korisnika prevoza; nalogom poiljaoca; uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava vie sile - spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjei niti otkloniti (l. 23 JP-CIM; l. 66 ZUPS). Da
Djelimini gubitak postoji kada eljeznica ne moe da izda primaocu dio poiljke, postoji koliinsko umanjenje poiljke. Oteenje, djelimino ili potpuno, jeste kvalitativno umanjenje poiljke.
164 165
Antonijevi, Z. (1983) op.cit., str. 358; Trajkovi, Miodrag (1983) Saobraajno pravo, Beograd: Privredna tampa, str. 462. Cigoj, Stojan (1978) Transportno pravo, Ljubljana: Sinteza, str. 61; Kapor, V. i Cari, S. (1987) op.cit., str. 334.
POGLAVLJE 7. 293
bi se oslobodila odgovornosti, eljeznica mora dokazati uzronu vezu izmeu nekog od naprijed navedenih uzroka i same tete. U cilju daljeg ublaavanja odgovornosti eljeznice uvedeni su i posebni (privilegovani) osnovi ekskulpacije koje meunarodna i domaa pravila izriito navode. Oni vae samo za sluaj povrede integriteta poiljke (gubitka ili oteenja), ali ne i za sluaj zadocnjenja. Prema tim pravilima, ne pretpostavlja se odgovornost eljeznice za tetu nastalu gubitkom ili oteenjem poiljke, ako se utvrdi da je do te tete dolo zbog jednog ili vie privilegovanih osnova, a to su: a) Prevoz je izvren otvorenim vagonima po vaeim propisima ili ugovoru stranaka to je upisano u tovarni list. Postoji izuzetak, eljeznica odgovara kada je dolo do oiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari; b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajue ambalae) zbog ega je, s obzirom na prirodu stvari, dolo do gubitka ili oteenja; c) Kada je teta nastala utovarom ili istovarom koji vri poiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora; d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naroito izloena potpunom ili djeliminom gubitku ili oteenju (lomljenju, ranju, truljenju i sl.); e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom, netanom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostronostima i uslovima; f) Ako je dolo do tete u prevozu ivih ivotinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izloene ivotinje ili kada je na osnovu tarife, ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (l. 23, st. 3 JP-CIM; l. 68 ZUPS). U svim navedenim sluajevima pretpostavka o neodgovornosti eljeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava moe dokazivati suprotno, tj. da teta nije nastala ili nije iskljuivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Za eljeznicu je dovoljno da uini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobaajuih razloga), a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava.
Pored optih i posebnih, postoje i specijalni razlozi za oslobaanje eljeznice od odgovornosti, a tiu se normalnog kala. Ona ne odgovara za normalni kalo, gubitak u masi (teini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. Odgovarae za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Odreen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari 2% mase za tekuu robu ili robu predanu u vlanom stanju, a 1% za suhu robu (l. 70 ZUPS; l. 31 JP-CIM). Specijalni osnov za oslobaanje eljeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi, ako za prouzrokovanu tetu odgovara korisnik nuklearnog ureaja ili drugo odgovorno lice (l. 39 JP-CIM). U poslovnom/trgovakom pravu opte je pravilo da se kod prouzrokovanja tete naknauje stvarna, prosta teta (damnum emergens) i izgubljena dobit, korist (lucrum cessans). eljeznica naknauje samo prostu tetu, osim u sluajevima kvalikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepanje). To je, po miljenju teorije, kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. Za sluaj djeliminog ili potpunog gubitka (propasti) stvari, eljeznica naknauje tetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obraunate po berzanskoj cijeni, a u nedostatku nje po trinoj cijeni. Ako stvar nema berzansku ili trinu cijenu visina tete se obraunava po uobiajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Kad je unaprijed odreena cijena stvari koje se prevoze, visina tete se odmjerava prema toj unaprijed utvrenoj cijeni. U svim sluajevima vai cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena trina cijena. eljeznica vraa naplaenu vozarinu, iznos carina i drugih trokova jer se smatra da nije izvrila prevoz. Razumije se, kod djeliminog gubitka eljeznica naknauje tetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraa srazmjeran dio vozarine i drugih trokova. U sluaju oteenja (djeliminog ili potpunog) stvari eljeznica vri naknadu tete u visini vrijednosti stvarnog oteenja, to se utvruje pregledom ili strunim vjetaenjem. Plaa se, dakle, teta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska, trina ili uobiajena cijena minus postotak oteenja stvari). Ako je cijela ili dio poiljke, uslijed oteenja, izgubio vrijednost, visina tete ne moe prijei iznos koji bi eljeznica
POGLAVLJE 7. 295
platila na ime izgubljene poiljke. Visina tete koja se plaa za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obraun u sluaju oteenja stvari. Za sluaj zadocnjenja (prekoraenja roka isporuke) eljeznica naknauje samo tetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujui istu za visinu vozarine166: kod gubitka ili oteenja stvari plaa iznos dokazane tete koja ne moe biti vea od trostrukog iznosa vozarine; kod potpunog gubitka samo tetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Kumulacija zahtjeva prema eljeznici postoji kod djeliminog gubitka ili oteenja. eljeznica tada plaa tetu na ime izgubljenog ili oteenog dijela poiljke, a za neizgubljeni ili neoteeni dio plaa tetu po osnovu zadocnjenja. Ukupna teta, po svim osnovima, ne moe prijei iznos koji bi eljeznica, inae, platila za sluaj potpunog gubitka stvari. Kvalikovana krivnja eljeznice (zla namjera, krajnja nepanja) utie na visinu tete. Kada je gubitak, oteenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepanje, eljeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane tete koja obuhvata prostu tetu i izgubljenu dobit. Transportno pravo poznaje princip ogranienja (limitiranja) odgovornosti prevoznika to je sluaj i kod eljeznice. Za sluaj oteenja ili gubitka stvari odgovornost eljeznice se ograniava na odreeni iznos koji ona plaa po kilogramu bruto mase (teine) te izgubljene ili oteene stvari ili njenog dijela. Visina naknade tete koju eljeznica plaa moe se poveati kada je u tovarnom listu predvien institut plaanja tete u svrhu obezbjeenja uredne isporuke (l. 75 ZUPS). eljeznica tada plaa tetu saglasno optim pravilima za gubitak, oteenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane tete, ali samo do visine ukupnog obezbjeenja. U tom sluaju moe biti obuhvaena i stvarna teta i izgubljeni dobitak. Neki smatraju da ova situacija ima slinosti sa transportnim osiguranjem. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne moe se iskljuiti niti ograniiti, potpuno ili djelimino, odgovornost eljeznice. Istovremeno,
166
Vasiljevi, Mirko (1987) Odgovornost eleznice u domaem i meunarodnom prevozu robe, Beograd: Nauna knjiga, str. 42, respektabilno.
ne moe se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa eljeznice na imaoca prava u sluajevima kada je predvieno da ona vri dokazivanje (l. 3 ZUPS). Odgovornost eljeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne moe zamijeniti ili iskljuiti zakon. Ako u prevozu uestvuje vie eljeznikih preduzea, ona solidarno odgovaraju. Primalac stvari moe se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici, a kada postoji osiguranje i osiguravajuem drutvu. Imalac prava svoj odtetni zahtjev moe postaviti prema onome za koga se odlui, koga izabere. Ako je u prevozu uestvovalo vie eljeznikih preduzea koja je odredio poiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Svako preduzee odgovara samo za svoj dio prevoza (l. 678 ZOO).
5.2. Odgovornost poiljaoca

Ve je reeno da poiljalac odgovara za tanost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi eljeznica. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv eljeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala, brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Meutim i tada ima odstupanja. Kada je oigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu sluiti protiv eljeznice, posebno, ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (l. 43 ZUPS). Poiljalac odgovara eljeznici i duan je naknaditi tetu koja nastane uslijed toga to nije priloio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priloio sve ili su one neispravne. Odgovornost postoji i po osnovu tete nanesene utovarom, istovarom, zbog ravog pakovanja, nedeklarisanja ili netanog deklarisanja stvari. Kada su propisani odreeni rokovi, pa ih primalac ne odri, on odgovara eljeznici. Najee se to odnosi na plaanje dangubnine, learine ili trokova uskladitenja. Poiljalac odgovara za tetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naroitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata eljeznici.
POGLAVLJE 7. 297
6. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

6.1. Prestanak ugovora
Ugovor o prevozu stvari eljeznicom prestaje na isti nain kao i drugi ugovori, odnosno prema optim pravilima o prestanku obligacija. Nije bitno da li obaveze proistiu iz propisa, ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Pravo zahtijevanja prema eljeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi poiljku. Imalac prava moe biti poiljalac, primalac, korisnik prevoza, odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Izuzetno, pravo potraivanja prema eljeznici ne prestaje, iako je ona predala poiljku, u sljedeim sluajevima: ako imalac prava dokae da je teta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepanjom eljeznice; u sluaju djeliminog gubitka ili oteenja to je utvreno prije prijema poiljke ili nije uopte utvreno prilikom prijema uslijed propusta eljeznice; ako oteenje ili djelimini gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema poiljke, ali je zahtjev za utvrivanje oteenja stavio im je otkrio tetu (najkasnije sedam dana od prijema poiljke) uz obavezu dokazivanja da je do tete dolo u periodu od prijema do izdavanja (odnoenja) poiljke; kada se potraivanje odnosi na vraanje plaenih iznosa ili pouzea (l. 79 ZUPS). Svoja potraivanja iz ugovora imalac prava moe ostvariti prema eljeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na nain odreen tarifom. Poiljalac moe koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolae poiljkom, a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava moe svoj zahtjev ostvariti podizanjem tube (glavni zahtjev plus kamata). Zahtjev za naknadu tete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari, inae, pada u prekluziju.
6.2. Zastara potraivanja

Za potraivanja iz ugovora o prevozu stvari eljeznicom odreeni su specijalni rokovi kao i rokovi za poetak toka zastarjelosti
(l. 80 - 81 ZUPS). Potraivanja zbog vie ili manje naplaene vozarine, dodatka na vozarinu, naknada za sporedne usluge ili drugih trokova zastarijevaju za est mjeseci. Ostala potraivanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije, a nastavlja dalje uruenjem pismenog odgovora od strane eljeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje.
POGLAVLJE 7. 299
Poglavlje
2. ZAKLJUIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVOR 3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA 5. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
Quid enim tam congruum est dei humana e quam ea, quae ite eos placuerunt, servare? to je tako u skladu s ljudskim potenjem kao potovanje onoga to je meu njima ugovoreno? (Ulpianus)

1.1. Pojam ugovora
govor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter, uz naknadu obavezuje poiljaocu, da e stvari iji je transport dozvoljen, unutar odreenog ili odredivog roka, u neoteenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na raspolaganje poiljaocu ili licu koje on odredi.167 Pojam ovog ugovora ne odstupa bitno od opteg pojma ugovora o prevozu. On se razlikuje po konkretizaciji linosti prevoznika, prevoznom putu i sredstvima prevoza. Sredstvo prevoza je ta injenica koja daje karakteristike ostalim. Sredstvo prevoza jeste motorno vozilo, a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokree mehanikom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja ina ili elektrinih vodova. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila, prikolice i poluprikolice (l. 1 CMR).
Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter, uz naknadu obavezuje poiljaocu, da e stvari iji je transport dozvoljen, unutar odreenog ili odredivog roka, u neoteenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na raspolaganje poiljaocu ili licu koje on odredi.
167
Opirnije: Trifkovi, Milo (1970) Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom, Beograd: Institut za uporedno pravo, str. 12.
POGLAVLJE 8. 303
Ovaj ugovor sve vie dobija meunarodni znaaj. Ugovor ima meunarodni karakter kada se mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja, prema ugovoru, nalaze u dvjema razliitim dravama (l. 1 CMR).
1.2. Znaaj drumskog prevoza

Sredstvo prevoza jeste motorno vozilo, pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokree mehanikom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja ina ili elektrinih vodova.
Drumski prevoz ima najduu tradiciju, a do industrijske revolucije i najvei znaaj. Tehnoloka otkria vezana za parnu mainu ila su u korist eljeznikog transporta, tako da drumski prevoz tek poetkom prologa vijeka ponovno oivljava da bi puni znaaj doivio poslije pedesetih godina. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima znaajnu ulogu u privrednom ivotu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraaja. Prednosti drumskog transporta ogledaju se, ukratko, u ovome: mogue je obaviti direktan prevoz stvari po principu od vrata do vrata odnosno od skladita do skladita; lake se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera, paleta); pogodniji je za prevoz manjih koliina stvari ili stvari specinih osobina; koritenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lake se savladavaju saobraajne smetnje na pojedinim relacijama; jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava, osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni hladnjae, cisterne); lake se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraaja, eljeznikim i pomorskim naroito, i na kraju, drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. Nedostaci ovog vida prevoza su, prije svega, u sljedeem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih koliina stvari, mada se formiraju zbirni transporti (konvoji); tee se prevozi naroito kabasta roba; vezan je za vremenske prilike i najzad, prevozna sredstva su podlonija kvarovima, nego to je sluaj u pomorskom ili eljeznikom prevozu.
1.3. Vrste prevoza i ugovora

Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni reim. Postoji niz specijalnih pravila kojima se reguliu pitanja znaajna za odree-
nu vrstu drumskog prevoza, posebno u sferi autonomnog prava. Ona su skoro unicirana kada se radi o karakteristikama vozila, posadi, sigurnosnim propisima, osiguranju, prelasku dravne granice i dr.
Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrenom redu vonje, sa unaprijed odreenom polaznom i krajnjom stanicom i meustanicama.
Drumski prevoz, a time i ugovori u vezi sa njim, mogu se podijeliti po razliitim kriterijima. Uobiajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika, prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje razliita pravila u zakonu. Po nainu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vrenje prevoznikih usluga treim licima. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraaju. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrenom redu vonje, sa unaprijed odreenom polaznom i krajnjom stanicom i meustanicama. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvreni tarifom, a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobiajen ili propisan nain. U slobodnom drumskom prevozu, ugovorom se odreuje prevozni put, cijena i uslovi prevoza, mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. U literaturi je uobiajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti poiljki na prevoz denanih poiljki i prevoz kamionskih poiljki (tereta). Mjeoviti (kombinovani) prevoz, koji se dosta koristi, postoji onda kada se, na osnovu ugovora o prevozu, transport stvari vri angaovanjem prevoznih sredstava iz razliitih grana saobraaja (kamion, eljeznica, brod). U tom sluaju, kod meunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. Isprava moe glasiti po naredbi ili na donosioca i moe biti prenosiva ili neprenosiva. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera, kao organizatora meunarodnog kombinovanog prevoza, za cijeli mjeoviti prevoz.168 Ako se motorno
U slobodnom drumskom prevozu, ugovorom se odreuje prevozni put, cijena i uslovi prevoza, mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife.
Mjeoviti (kombinovani) prevoz, koji se dosta koristi, postoji onda kada se, na osnovu ugovora o prevozu, transport stvari vri angaovanjem prevoznih sredstava iz razliitih grana saobraaja (kamion, eljeznica, brod).
168
Vilus, J. et al. (1984) op. cit., str. 503.
POGLAVLJE 8. 305
vozilo prenosi jednim dijelom puta morem, eljeznicom, unutranjim vodama ili vazdunim putem, ali bez istovara, tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put.
1.4. Pravni izvori

Razvojem drumskog saobraaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava, putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta, te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i meunarodnih izvora (konvencija), poto i u ovoj oblasti postoji unikacija prava na meunarodnom planu. Na meunarodnom nivou znaajno je pomenuti dvije konvencije: jedna, koja se odnosi na oblast meunarodnog prevoza stvari i druga, koja se odnosi na carine i skalna davanja. To su: Konvencija o ugovoru za meunarodni prevoz robe drumom (eneva, 1956, izmijenjena 1978), poznatija pod skraenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o meunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (eneva, 1959), krae TIR konvencija. Postoji i niz drugih meunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila, putne oznake, signalizaciju, prevoz opasnih stvari, skalni reim drumskih vozila u meunarodnom prevozu. Formirano je nekoliko meunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Meunarodna unija za drumski transport (IRU), Meunarodna unija za javni saobraaj (UITU), Meunarodna drumska federacija (IRF), Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. U domaem pravu drumski saobraaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraaja, bezbjednost, nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni zakoni, Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine169. Ovim Zakonom ureuju se: uvjeti i nain obavljanja djelatnosti prijevoza osoba i tereta motornim, prikljunim i zaprenim vozilima u cestovnom prijevozu; rad stanica tehnikog pregleda; djelatnost javnog prijevoza putnika i tereta u linijskom i vanli-
169
Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, 28/06, 2/10)
nijskom cestovnom prijevozu; prijevoz za vlastite potrebe; rad autostanica; inspekcijski nadzor; i kaznene odredbe. S obzirom na dominantan meunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje e biti, uglavnom, ogranieno na njegove meunarodne aspekte kao i rjeenja sadrana u ZOO.
2. ZAKLJUIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA

2.1. Zakljuivanje
Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraaju je neformalan i moe se zakljuiti na bilo koji nain. Za neke vrste ugovora zakon moe odrediti nain zakljuivanja. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan, pa i realan, posebno u meunarodnom transportu.170 Kod prevoza stvari u drumskom saobraaju postoji, naelno, sloboda ugovaranja. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa poiljaocem. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila, ali se ona odnose na izvrenje ugovora. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograniena. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora to je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. U odnosu na druge grane saobraaja u drumskom prevozu vei znaaj imaju poslovni obiaji, a takoe, i opti uslovi poslovanja. Opte je usvojen stav u meunarodnoj praksi, a to je nalo mjesto i u naoj sudskoj praksi, da je voza prevoznika (ofer) ovlaten na zakljuenje ugovora. Ovlatenja i pravnu valjanost izjava vozaa treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomostvo, voza je punomonik po zaposlenju (l. 98 ZOO). On je ovlaten za zakljuenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zakljuuje pod uobiajenim uslovima.
170
Opirnije: Ivoevi, Borislav (1983) Osnovi Saobraajnog prava, Titograd: NIO Univerzitetska rije, str. 140.
POGLAVLJE 8. 307
2.2. Tovarni list

I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznika isprava u vidu tovarnog lista. Izdavanje tovarnog lista vri se na zahtjev poiljaoca ili prevoznika. Nepostojanje, neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utie na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (l. 656 ZOO; l. 4 CMR). Tovarni list predstavlja dokaz o zakljuenom ugovoru, uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Te injenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide poiljaocu, drugi prati poiljku, a trei ostaje prevozniku. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u razliita vozila ili se prevoze razliite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe, svaka strana (poiljalac i prevoznik) moe zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari, odnosno koliinu robe (l. 5 CMR). Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista; ime i adresa poiljaoca kao i ime i adresa primaoca; ime i adresa prevoznika, identikacija prevoznog sredstva; mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto isporuke (mjesto utovara i istovara); uobiajeni opis stvari koje se prevoze i nain pakovanja, broj paketa, i njihove oznake, bruto masa (teina) poiljke ili koliina izraena na drugi nain; trokovi u vezi sa prevozom (trokovi prevoza, dodatni trokovi, carine i drugi izdaci); instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloenih uz tovarni list. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim, a naroito: oznaku o pretovaru, koje trokove poiljalac preuzima na sebe, plaanja izvrena u trenutku isporuke, deklaraciju o vrijednosti stvari, instrukcije o osiguranju tereta, rok prevoza i drugo. Poiljalac odgovara za sve trokove i tetu koja nastane unoenjem netanih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to uini prevozilac na zahtjev poiljaoca. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilau. Stoga je poiljalac odgovoran za svaku tetu prouzrokovanu nedostatkom, nedovoljnou ili neispravnou tih dokumenata i podataka u njima. Kada je prevoznik vrio provjeru podataka unesenih u tovarni
Tovarni list predstavlja dokaz o zakljuenom ugovoru, uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca.
list (broj koleta, oznaku, spoljnje stanje stvari i ambalae) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Ako prevoznik ne upie nikakve primjedbe u tovarni list, zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaa primljeni na prevoz u dobrom spoljnjem stanju kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (l. 9 CMR). Dozvoljeno je suprotno dokazivati, ali je teret dokaza na prevozniku. Poiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi po naredbi ili na donosioca. U tom sluaju, na primjerku originala, koji se predaje poiljaocu, mora biti naznaeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima znaaj vrijednosnog papira. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notikacija da je izdat prenosivi tovarni list. Prenosivi tovarni list, kao vrijednosni papir, mora sadravati potpise poiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomonika. Poto se radi o individualnom vrijednosnom papiru potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeninog prava, osim pravila o regresu. Umjesto tovarnog lista prevoznik moe izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (l. 657 ZOO). Za potrebe poiljaoca i prevoznika moe se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Na svakom prepisu mora biti vidno oznaeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne moe raspolagati sa stvarima (poiljkom).

Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvrenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom, po pravilu, on ne potpisuje tovarni list.
Po prirodi posla, bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane, primalac, mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja, stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Uobiajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose odreeni podaci. Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najee kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom.
POGLAVLJE 8. 309
Uzastopni prevoznik je lice koje, na osnovu ugovora o prevozu zakljuenog izmeu poiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave, uestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvrenju ugovora).
Pored ugovornog prevoznika (vozara) moe se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvrenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom, po pravilu, on ne potpisuje tovarni list. Uzastopni prevoznik je lice koje, na osnovu ugovora o prevozu zakljuenog izmeu poiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave, uestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvrenju ugovora). Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika.

3.1. Obaveze drumskog prevoznika
3.1.1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje poiljaocu
Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje poiljaocu treba da omogui bezbijedno i pravilno izvrenje prevoza. Ugovorom se odreuje, najee, tip vozila koje vri prevoz. Kada ugovorom nije odreen tip vozila smatra se da je izbor preputen prevozniku i on je duan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz, ako uslove prevoza poznaje. Kada okolnosti posla ne zna, prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobiajeno koristi u poslovima sa poiljaocem, a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama prevoza.171 Prevoznik angauje iskusno i obueno osoblje koje moe izvriti ugovoreni prevoz. Vozilo se postavlja na mjesto odreeno ugovorom, odnosno na mjesto utovara, ako to moe uiniti bez opasnosti za vozilo. Ako mjesto utovara nije odreeno prevoznik je duan postaviti vozilo na najblie mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. U sluaju da sat nije odreen, prevoznik je duan vozilo
171
Trifkovi, M. (1970) op.cit., str. 17.
postaviti ugovorenog dana, ali najkasnije u vrijeme koje omoguava utovar stvari prije isteka radnog vremena poiljaoca. O postavljanju vozila prevoznik obavjetava poiljaoca ili lice koje on odredi. Kada vozilo ranije stigne, poiljalac moe preduzeti radnje utovara, ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu - dangubninu. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvrenju ugovora.
3.1.2. Preuzimanje stvari na prevoz

Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinano ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Tu spada provjera stanja i mase (teine) poiljke, pregled oznaka, prijem stvari i dokumenata, a prema okolnostima sluaja i utovar stvari. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je duan da kontrolie tanost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki, kao i spoljnje stanje poiljke i njenog pakovanja (l. 8 CMR). Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju poiljaoca, ako se on sa tim izriito saglasio u tovarnom listu. Prevoznik nije obavezan da kontrolie bruto masu stvari ili njihovu koliinu izraenu na drugi nain, niti sadrinu paketa, ali poiljalac moe zahtijevati provjeru. Prevoznik ima pravo na naknadu trokova provjere i rezultati se unose u tovarni list (l. 8 CMR).
Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinano ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari.
3.1.3. uvanje stvari primljenih na prevoz

Prevoznik, kao detentor, obavezan je uvati stvar da bi je zatitio od treih lica i transportnih rizika i, naelno, u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar, primaocu. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Ovu obavezu prevoznik moe izvriti bilo u svojstvu prevoznika ili skladitara, zavisno od prirode radnje i okolnosti sluaja. Ako angauje tree lice, na teret i rizik imaoca prava na stvari, prevoznik odgovara za izbor toga lica, a trokovi se odreuju ugovorom ili obiajem. Trokovi uvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlaenja izvrenja prevoza padaju na teret samog prevoznika.
POGLAVLJE 8. 311
3.1.4. Prevoz stvari

Obaveza prevoza stvari je osnovna, jer poiljalac zakljuenjem i izvrenjem ugovora oekuje premjetanje stvari, prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se regulie ugovorom, dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed odreeni. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pree iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. U linijskom prevozu on je utvren redom vonje, a u slobodnom odreuje se ugovorom i prevoznik je duan izvriti prevoz ugovorenim putem (l. 661 ZOO). Ako prevozni put nije ugovoren, tada je prevoznik duan stvari prevesti onim putem koji najvie odgovara interesima poiljaoca. To se postie kombinacijom zahtjeva brzine, ekonominosti i sigurnosti. Duina prevoznog puta, koja utie na cijenu prevoza, moe se odrediti na razliite naine (autokarta, eljezniki daljinar, putem brojila vozila i dr.). Duinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prelo ukljuujui potrebna (nuna) odstupanja, skretanja. Prevoznik je duan da izvri prevoz u ugovorenom roku, a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvriti za vrijeme koje je uobiajeno za prevoz takve stvari, s obzirom na vrstu i duinu puta kao i vrstu vozila. Vrijeme prevoza poinje tei od isteka vremena za utovar, odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoenja. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoenje treba da pone. On se odreuje ugovorom, a esto je odreen optim uslovima poslovanja prevoznika. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Optim uslovima odreuje se vrijeme prevoza koje ugovorom moe biti produeno ili skraeno. Rok prevoza kao i rok otpreme ne tee za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Ako prevoz stvari nije mogue izvriti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan traiti uputstva od lica ovlatenog za raspolaganje teretom. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije e traiti od poiljaoca. Prevoznik e preduzeti mjere radi zatite interesa imaoca prava, ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje.
Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pree iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja.
Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoenje treba da pone.
Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu.
To podrazumijeva ovlatenje prevoznika da stvar istovari, da je preda na uvanje ili da je sam uva na teret i rizik imaoca prava, uzimajui u obzir karakter smetnji i okolnosti sluaja. Prevoznik ima pravo na naknadu trokova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice.
3.1.5. Postupanje po uputstvima imaoca prava

Mogunost davanja uputstava, kojima se mijenjaju nalozi sadrani u ugovoru, postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. Ona u sutini znai izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje, pa ak, i izjavom volje lica koje nije uestvovalo u zakljuivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja poiljkom. Ta uputstva moe davati poiljalac, primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Ako nije izdat prenosivi tovarni list, poiljalac moe u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu, davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari; da se stvar vrati u mjesto otpreme; da se stvar preda drugom primaocu; da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja; da se predaja stvari odloi. Iste naloge moe izdavati i primalac pod uslovom da je poiljalac u tovarni list upisao takva ovlatenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Ovlateni imalac prenosivog tovarnog lista ima iskljuivo pravo i on moe raspolagati poiljkom, pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvruje potpisom imaoca tog papira, u protivnom, ne proizvodi pravna dejstva. Nije doputeno viestruko davanje uputstava. Naime, ako imalac prava (poiljalac, primalac, imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (l. 12 CMR). Ovlateno lice koje se poslui svojim pravom na davanje instrukcija duno je prevozniku naknaditi odgovarajue trokove i tetu koja nastane za
POGLAVLJE 8. 313
prevoznika. Obavezno je pruiti jemstvo za trokove i tetu, ako prevoznik to zahtijeva. Prevoznik ne moe odbiti primljena uputstva ako je izvrenje naloga mogue, da se ne vri razdvajanje poiljke, ili se ne nanosi teta drugom korisniku prevoza, da se naknade trokovi, odnosno prui valjana garancija za trokove i tetu te ako izvrenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Neopravdano odbijanje uputstava povlai odgovornost prevoznika.
3.1.6. Isporuka poiljke primaocu (predaja stvari)

Isporuka poiljke, u sutini, obuhvata predaju stvari, predaju dokumenata kao i radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje.172 Lica koja su ovlatena da prime uredno prispjelu poiljku su primalac (lice oznaeno u ugovoru ili tovarnom listu), njegov punomonik, a nekada i tree lice bez posebnog ovlatenja. Isporuka stvari se vri u mjestu opredjeljenja koje je odreeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Ukoliko nije posebno utvreno, pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Po prispijeu poiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je duan, bez odlaganja, obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje, kao i predati duplikat tovarnog lista. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja, tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari, ako ispuni uslove predviene ugovorom. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista, primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz, ako to drugo nije odreeno ugovorom ili u tovarnom listu. Kada primalac smatra da nije duan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva, da bi mogao vriti prava iz ugovora, on treba sporni iznos da poloi kod suda (l. 670 ZOO). Poto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir, njegov imalac je duan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja poiljke.
172
Trifkovi, M. (1970) op.cit., str. 42.
Istovar stvari vri primalac, ako ugovorom nije drugaije odreeno. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica, stvari i motornog vozila. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrivanje istovjetnosti poiljke, odnosno, ako je poiljka oteena u emu se sastoji to oteenje. Provjeravanje poiljke vri se zapisniki. Trokove utvrivanja istovjetnosti poiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oteenje vee od onog koje je tvrdio prevoznik. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u koliini nastalu kao posljedica transportnog kala i uobiajenih tolerancija u vagama.173 Ako primalac poiljku preuzme bez prigovora, smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je odreeno u tovarnom listu. Za nedostatke koje odmah uoi prilikom prijema, primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Kada su nedostaci na poiljci takvi da se nisu mogli opaziti u asu predaje, primalac je duan da u pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oteenja, stavi reklamaciju. Reklamacija se moe staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana raunajui od dana predaje stvari. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne moe nai, tada je drumski prevoznik duan, bez odlaganja, traiti uputstva od poiljaoca. U sluaju da prevoznik ne dobije traena uputstva on moe, na troak i rizik imaoca prava na poiljci, da stvari: istovari i preda na uvanje u javno skladite ili drugom licu ili stvar odmah izloi prodaji ako je u kvaru, odnosno prijeti opasnost od kvara ili su trokovi uvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. U svim sluajevima smatra se da je prevoz zavren. Prodaji stvari moe pristupiti i u svakom drugom sluaju, ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlatenog na raspolaganje poiljkom (l. 16 CMR). Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija trokove koji terete poiljku, a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na poiljci. Ako trokovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku.
173
Draki, M. (1984) op. cit., str. 441.
POGLAVLJE 8. 315
3.2. Obaveze poiljaoca

3.2.1. Obavjetavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata
Poiljalac ima optu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajui mu o tome sve relevantne podatke (sadraj i koliinu poiljke, mjesto opredjeljenja, ime primaoca itd.). Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza, obavjetenje je poiljalac duan dati na vrijeme. Za stvari naroite vrijednosti (dragocjenosti, vrijednosne papire, skupocjene stvari) obavezu davanja obavjetenja treba ispuniti u asu predaje stvari uz saoptenje njihove vrijednosti. Obavjetavanje obuhvata obavezu poiljaoca na davanje svih podataka, koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilau uz tovarni list. Generalno, ova obaveza podrazumijeva davanje obavjetenja kako bi se izvrio uredan prijem i prevoz stvari. Davanje pogrenih obavjetenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlai odgovornost poiljaoca.
3.2.2. Pakovanje i oznaavanje stvari (priprema poiljke)

Poiljalac priprema stvari za prevoz to, prvenstveno, podrazumijeva pakovanje i oznaavanje. Nain pakovanja i oznaavanja mogu biti odreeni prinudnim propisima (carinskim, sanitarnim, administrativnim) ili ugovorom, a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. Smatra se da je pakovanje izvreno na odgovarajui nain ako moe pod redovnim uslovima prevoza i pri uobiajenim postupcima prevoznika zatititi stvari od gubitka i oteenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanoenje tete tuoj imovini. Kada utvrdi nedostatke pakovanja, zavisno od zakona i ugovora, drumski prevoznik moe: odbiti prevoz i odustati od ugovora, traiti popravljanje pakovanja, da sam izvri popravljanje na troak poiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvri prevoz (l. 8 i 10 CMR). Deklarisanje stvari vri se na uobiajen nain, osim u sluajevima prevoza opasnih stvari. Oznaavanje, inae, treba da bude istinito, dovoljno, jasno, uoljivo i trajno. Ve je reeno, da se provjera vri prilikom preuzimanja stvari.
3.2.3. Utovar stvari

Obaveza poiljaoca da vri utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom moe biti odreeno i drugaije. Moe se ugovoriti da utovar vri prevoznik ili prevoznik i poiljalac. U izvravanju ove obaveze poiljalac se mora pridravati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unoenje stvari u vozilo, njihov smjetaj, slaganje i dr., od ega zavisi sigurnost lica, vozila i poiljke. Mjesto utovara stipulie se ugovorom, a u nedostatku toga odreuje se prema poslovnom obiaju, okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. U slobodnom transportu, koji se obavlja od vrata do vrata, obino je to mjesto skladite poiljaoca. Vrijeme utovara, ako nije utvreno ugovorom, mora poeti i zavriti se u primjerenom roku. Rok utovara se produava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku, zbog razloga za koje je odgovoran poiljalac, poiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najvie polovinu ugovorenog vremena predvienog za utovar. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tari. Ne ispuni li svoju obavezu utovara poiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik moe odustati od ugovora i zahtijevati naknadu tete. Inae, u vrijeme utovara uraunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista, predaju isprava, pokrivanje, vezivanje i drugo obezbjeenje vozila, ako ih je prema ugovoru duan obaviti poiljalac.
3.2.4. Plaanje naknade za prevoz

Naknada za prevoz obuhvata vozarinu, dodatke na vozarinu, dangubninu i trokove. Vozarina (prevoznina) je najvaniji dio naknade i obuhvata: trokove koji se odnose na primjenu i koritenje vozila i rad osoblja, ukljuujui zaradu prevoznika te dabine i takse na vozilo, koje se plaaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Vozarina se odreuje ugovorom, tarifom ili na drugi uobiajen nain. Plaa se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta, plaa se vozarina srazmjerno preenom putu. No, i tada se plaa vozarina u punom iznosu, ako je do djeliminog prevoza dolo krivnjom korisnika prevoza.
POGLAVLJE 8. 317
Na visinu obraunate vozarine utie, inae, duina prevoznog puta, masa i oblik stvari, vrijednost i sadraj poiljke, nain prevoza itd. Posebni sluajevi obrauna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobiajenog naina izvrenja ugovora ili plaanja. Ti sluajevi su: paualni obraun, ugovaranje forfetnog stava, izvrenje prevoza drugim putem, djelimino izvrenje prevoza, prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera, prekid prevoza nastao uslijed vie sile ili razloga koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka, prevoz stvari iji je sadraj drugaiji od deklarisanog i dr. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila, za druge tarifa ili poslovni obiaj. Dodaci na vozarinu, dangubnina i trokovi prevoza ine, takoe, elemente naknade. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona, obraunata po standardnim elementima, ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. Dangubnina je, u sutini, naknada tete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadravanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Plaaju se i trokovi koji treba da su nuni i korisno uinjeni. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaa naknadu za prevoz - poiljalac, primalac odnosno lice ovlateno za raspolaganje poiljkom? Na kome stoji ta obaveza odreuje se ugovorom i odgovarajuom notikacijom u tovarnom listu. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaa poiljalac. On je ovlaten da u tovarni list upie trokove koje preuzima na sebe.
Dangubnina je, u sutini, naknada tete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadravanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava.
3.3. Obaveze primaoca

3.3.1. Plaanje naknade za prevoz
Primalac, iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste), ima obavezu plaanja naknade za prevoz ako je to poiljalac naveo u tovarnom listu. Opte je prihvaen stav, da navodi poiljaoca u tovarnom listu o plaanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Zakonska je pretpostavka da plaanje naknade pada na teret primaoca i u sluaju da poiljalac u tovarnom listu
nije preuzeo obavezu plaanja naknade. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (l. 659 ZOO). Primalac je obavezan na plaanje naknade za prevoz i kada preuzme poiljku i tovarni list, a u ugovoru i tovarnom listu nije odreeno drugo lice koje e izvriti plaanje.
3.3.2. Istovar stvari

Obaveza je primaoca da stvari istovari, ako ugovorom nije drugaije utanaeno. Razumije se, ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo poiljku. Prilikom istovara duan je postupati po instrukcijama transportera, a koje se odnose na bezbjednost lica, stvari i vozila. Istovar se vri u mjestu opredjeljenja kako je to predvieno ugovorom ili poslovnim obiajem. U odreenim sluajevima, naprijed navedenim, primalac moe promijeniti mjesto istovara. Ukoliko primalac ne istovari stvari, a na njemu je obaveza istovara, tada prevoznik moe sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Isto tako, on moe stvar izloiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara, kao i kada su trokovi smjetaja i uvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednou.
4.1. Odgovornost drumskog prevoznika
U pogledu naina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovite u teoriji, kao to je sluaj i sa eljeznicom. Prema prvom shvatanju, drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja tete,174 s tim da se navode sluajevi kada nee odgovarati, to prevoznik treba da dokae. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze ouvanja stvari date
174
Draki, M. (1984) op. cit., str. 442, Vilus, J. et al. (1984), op. cit., str. 478.
POGLAVLJE 8. 319
na prevoz, a za povrede ostalih dunosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (oteana pretpostavka krivice).175 Meunarodna i domaa pravila o drumskom prevozu, zaista, pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice, kako bi se umanjile pravne posljedice iskljuivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. Drumski prevoznik moe odgovarati: za sluaj gubitka stvari (potpunog ili djeliminog), za sluaj oteenja, takoe, potpunog ili djeliminog, kao i za sluaj zakanjenja. Kada se ima smatrati da je dolo do gubitka, oteenja ili zakanjenja vai ono to je reeno kod ugovora o prevozu eljeznicom. Za gubitak i oteenje (povredu integriteta poiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu, a kod zakanjenja za ma kakvo zadocnjenje u isporuci (l. 17 CMR). Prema pravilima meunarodnog i domaeg prava, drumski prevoznik se oslobaa od odgovornosti za gubitak, oteenje ili zakanjenje, ako je do toga dolo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza, prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti, to prevoznik dokazuje (l. 17 - 18 CMR). Najei osnov iskljuenja odgovornosti prevoznika jeste via sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija.176 Drumski transporter se ne oslobaa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrene radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili slubenika. Kao i kod eljeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi iskljuenja odgovornosti prevoznika. Oni se primjenjuju samo za sluaj gubitka ili oteenja stvari. Prevoznik se oslobaa od odgovornosti ako gubitak ili oteenje nastupe uslijed specijalnog rizika na koji su uticale jedna ili vie nie navedenih okolnosti:
175 176
Trifkovi, Milo (1972) Odgovornost prevoznika za neizvrenje obaveza iz opteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaem transportu, Beograd: Institut za uporedno pravo, str. 15-50, respektabilno. Opirnije o vioj sili: Trifkovi, M., op.cit., str. 51-67.
a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je upotreba takvih vozila izriito ugovorena i upisana u tovarni list; b) nedostatak ili ravo stanje ambalae za stvar koja je po svojoj prirodi podlona rasturu ili oteenju, ako nije upakovana ili nije uredno upakovana; c) manipulacije, utovar, slaganje i istovar stvari od strane poiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima; d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izloena gubitku ili oteenju (potpunom ili djeliminom) naroito zbog loma, re, truljenja, suenja, curenja, normalnog rastura ili dejstva insekata; e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima; f) prevoz ivih ivotinja. Kada prevoznik ustanovi, s obzirom na okolnosti sluaja, da je gubitak ili oteenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga, jednog ili vie, pretpostavlja se da je to uzrok. Imalac prava moe dokazivati suprotno, obarati pretpostavku. Ipak, postoje sluajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne vai: neuobiajeni manjak ili gubitak koleta, prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim, prevoz ivih ivotinja. U tim sluajevima, sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. Drumski prevoznik, u naelu, naknauje samo stvarnu tetu. U tom smislu vae sljedea pravila: za sluaj gubitka ili oteenja (potpunog ili djeliminog) naknada se odreuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme; visina se obraunava prema berzanskoj cijeni stvari, a u nedostatku nje, po tekuim cijenama; ako stvari nemaju berzansku ni tekuu cijenu, obraun se vri na osnovu normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta; u sluaju oteenja iznos naknade tete ne moe prijei iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak poiljke odnosno dijela poiljke (l. 23 i 25 CMR). U sluaju zakanjenja, drumski prevoznik naknauje dokazanu tetu koja ne moe biti vea od iznosa naknade za prevoz. I u drumskom prevozu postoji princip ogranienja odgovornosti prevoznika. Meutim, poiljalac moe, uz plaanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost poiljke ili specijalnog interesa i tada ogranienja odgovornosti prevoznika ne
POGLAVLJE 8. 321
vae. Isto tako, drumski prevoznik se ne moe pozivati na pravila koja iskljuuju ili ograniavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu, ako postoji njegova kvalikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepanja). To se proiruje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvrenju prevoza (slubenike, zastupnike ili bilo koje drugo lice ijim se uslugama prevoznik koristio). Ve je reeno da pored ugovornog prevoznika moe biti angaovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik, to je est sluaj u drumskom transportu. Za tetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik, uz mogunost regresa od podvozara. Solidarna odgovornost podvozara postoji u sluaju kada on od ugovornog prevoznika sa poiljkom preuzme i tovarni list jer se tada, po zakonu, smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (l. 677 ZOO). Kod uzastopnih prevoza za gubitak, oteenje i zakanjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik, posljednji prevoznik i prevoznik na ijem dijelu puta je prouzrokovana teta. Ako se ne moe utvrditi na ijem dijelu puta je teta prouzrokovana, tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. Dakle, uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara, za cijeli prevozni put (l. 40 CMR). U cilju obezbjeenja potraivanja, zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridraja. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz.
4.2. Odgovornost poiljaoca

Poiljalac odgovara, kao i u drugim granama transporta, za svoje radnje ili propuste. Poiljalac odgovara za tetu nastalu zbog: netanih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list; nedostatka, netanosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilau uz tovarni list; neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeninog prava; prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika; nepridravanja uputstava prevoznika prilikom utovara, slaganja i istovara stvari.
5. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

5.1. Prestanak ugovora
Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od naina o prestanku obligacija iz ugovora, uopte. Normalan nain gaenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. U transportnom pravu postoje sluajevi kada jedna od ugovornih strana moe odustati od ugovora. Tako, poiljalac moe odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa zapoinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. I prevoznik moe odustati od ugovora ako poiljalac, i nakon isteka dodatnog roka za utovar, ne utovari poiljku na vozilo. Potraivanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnoenjem reklamacije u pismenoj formi ili tube. Utvreni su rokovi za reklamaciju koji su razliiti i zavise od okolnosti sluaja.
5.2. Zastara potraivanja

Potraivanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana, bilo da se radi o gubitku ili oteenju stvari ili zakanjenju. Kada se radi o potraivanju zbog oteenja ili zakanjenja rok poinje tei od dana kada je prevoznik predao stvar. Za potraivanja nastala zbog gubitka stvari rok tee od dana kada se, prema okolnostima sluaja, smatra da je stvar izgubljena.
POGLAVLJE 8. 323
Poglavlje
UGOVOR O LICENCI
1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA 2. POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 3. OBAVEZE STRANAKA 4. ODGOVORNOST STRANAKA 5. VRSTE LICENCI I PODLICENCA 6. PRESTANAK UGOVORA O LICENCI
Resoluto iure concedentis resolvitur ius concessum. Ako prestane pravo davaoca, prestaje i pravo koje je ustupljeno.
UGOVOR O LICENCI
1. POJAM POSLA I ZAKLJUIVANJE UGOVORA
1.1. Pojam posla
reativnost je izuzetno znaajan faktor uspjenog privreivanja. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izraava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. Najvanije meu njima su stekle status objekta prava. Odnosi povodom tih objekata ureeni su posebnim granama prava. Knjievna, nauna i umjetnika djela, ali i kompjuterski programi, predmet su autorskog prava. Firma, trgovako ime i oznaka ureeni su poslovnim pravom i pravom industrijske svojine. Izumi, tehnika unapreenja i znakovi razlikovanja (modeli, robni i usluni igoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. U istu granu je ukljuena i nova, specina i tajna kombinacija poznatih savremenih tehnikih i tehnolokih znanja, iskustava i vjetina koja se moe primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (l. 686). Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za linost stvaraoca, a sa druge podlonost objektiviziranom trinom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. Ona su istovremeno i lina (moralna) i imovinska prava. Oba imaju apsolutni karakter; pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlatenja i djeluju prema svim drugim licima
POGLAVLJE 9. 327
(erga omnes). Upravo zbog toga se veina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za intelektualno vlasnitvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut)177. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimino. U prvom sluaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Ugovor kojim se to ini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji.178 Prenos samo prava na upotrebu ili korienje objekata industrijske svojine, osim kolektivnog iga i geografske oznake naziva se licencom ili licencijom. Rije je latinskog porijekla licentia i oznaava dozvolu, doputanje ili slobodu za korienje tueg iskljuivog prava industrijskog vlasnitva.179 Doputenje za koritenje tueg patenta moe biti zasnovano na administrativnom aktu nadlenog upravnog organa (l. 79 - 80 ZP). Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehniko znanje i iskustvo (know-how), ig, uzorak i modeli, koji se sada deniu kao industrijski dizajn, ustupaju se iskljuivo ugovorom. U principu se i patent prenosi na isti nain. Takva licenca se naziva ugovornom. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasnitva, ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja jo nisu denitivno zatiena. Tu mogunost ima podnosilac prijave patenta, modela, uzorka i iga. Bez obzira na predmet, svaki ugovor o licenci ima izvjesne specinosti. One potiu najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine, a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kree. Usprkos tome mogue je konstruisati i opti tip ugovora o licenci. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (l. 686 - 711). Znaaj ugovora o licenci je ogroman. On je instrument koji omoguava prenosiocu valorizaciju resursa uloenih u naunoistraivaki i organizacioni rad, a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Zbog toga je ugovor o licenci kao
Prenos samo prava na upotrebu ili korienje objekata industrijske svojine, osim kolektivnog iga i geografske oznake naziva se licencom ili licencijom.
Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehniko znanje i iskustvo (know-how), ig, uzorak i modeli, koji se sada deniu kao industrijski dizajn.
177 178 179
http://www.ipr.gov.ba, Zakon o osnivanju Instituta za intelektualno vlasnitvo Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH br. 43/04) O ovome ugovoru vidjeti Besarovi, Vesna (1984) Pravo industrijske svojine i autorsko pravo, Beograd: Poslovna politika, str. 106-107. Verona, Albert (1981) Licencni ugovor u jugoslovenskom, inozemnom i meunarodnom pravu, Zagreb: Informator, str. 1.
UGOVOR O LICENCI
samostalan pravni posao ili kao dio ireg ugovornog akta prisutan u veini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Ta injenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor.
1.2. Izvori prava

Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na meunarodne i domae. Zahvaljujui snanim tendencijama ka unikaciji rjeenja ove dvije grupe pravnih vrela, izmeu njih postoji znaajan stepen ujednaenosti. Za nas su najznaajnije sljedee meunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo, Parika konvencija za zatitu industrijskog vlasnitva (1883), Madridski sporazum o meunarodnoj registraciji igova (1981) i Lokarnski sporazum za meunarodnu klasikaciju modela i uzoraka (1968). Od domaih izvora prava na prvom mjestu su slijedei zakoni: Zakon o patentu (ZP)180 - predmet ovog zakona je pravna zatita izuma patentom i konsenzualnim patentom, odnosno postupak za priznanje patenta i dodjelu konsenzualnog patenta; Zakon o igu (Z)181 kojim se ureuje nain stjecanja, odravanje, sadraj, evidencija prometa, prestanak i zatita iga na teritoriju Bosne i Hercegovine. ig je pravo kojim se titi znak koji u privrednom prometu slui za razlikovanje robe odnosno usluga jedne zike ili pravne osobe od iste ili sline robe odnosno usluga druge zike ili pravne osobe. Prijavljeni i registrirani ig predstavlja samostalno imovinsko dobro i svome nositelju daje iskljuiva prava (l. 49 Z). Ovaj Zakon primjenjuje se i na igove koji su meunarodno registrirani za teritorij Bosne i Hercegovine.
ig je pravo kojim se titi znak koji u privrednom prometu slui za razlikovanje robe odnosno usluga jedne zike ili pravne osobe od iste ili sline robe odnosno usluga druge zike ili pravne osobe.
180 181
Zakon o patentu (Slubeni glasnik BiH, 53/10), dalje ZP. Zakon o igu (Slubeni glasnik BiH, 53/10), dalje Z.
POGLAVLJE 9. 329
Zakon o industrijskom dizajnu (ZID)182 kojim se ureuju uvjeti za zatitu dizajna, nain stjecanja, odravanje, sadraj, evidencija prometa, prestanak i zatita industrijskog dizajna u Bosni i Hercegovini. Ovaj se Zakon primjenjuje i na industrijski dizajn koji je meunarodno registriran za teritorij Bosne i Hercegovine na temelju Haakog sporazuma o meunarodnoj registraciji industrijskog dizajna (Haaki sporazum), usvojen u enevi 2. jula 1999. godine u svim pitanjima koja nisu izriito ureena Haakim sporazumom; Zakon o zatiti oznaka zemljopisnog podrijetla183 - njim se ureuje nain stjecanja, odravanje, sadraj, prestanak i pravna zatita oznaka zemljopisnog podrijetla u Bosni i Hercegovini. Takoer ovaj Zakon se primjenjuje i na imena podrijetla i zemljopisne oznake koje su meunarodno registrirane za Bosnu i Hercegovinu; Zakon o zatiti topograje integriranog kruga184 - predmet ovog zakona je topograja integriranog kruga185, uvjeti zatite topograje integriranog kruga, prava njezinog stvaratelja, odnosno stvarateljevog poslodavca ili osobe koja je naruila njezinu izradu, kao i nain i ostvarivanje toga prava.
Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTP).186 On ureuje ona pitanja sadraja ugovora o licenci koja su znaajna za zatitu interesa domaih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. Obavezne (l. 54) i zabranjene klauzule (l. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Napokon, Zakon o obligacionim odnosima sadri detaljnu regulativu opteg tipa ugovora o licenci (l. 686 - 711). Uz uvaavanje specinosti pojedinih predmeta industrijske svojine, ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla.
182 183 184 185
Zakon o industrijskom dizajnu (Slubeni glasnik BiH, 53/10), dalje ZID. Zakon o zatiti oznaka zemljopisnog podrijetla (Slubeni glasnik BiH, 53/10). Zakon o zatiti topograje integriranog kruga (Slubeni glasnik BiH, 53/10). Integrirani krug jest gotovi proizvod ili meuproizvod namijenjen za izvrenje odreene elektronike funkcije, koji se sastoji od komada materijala koji ukljuuje jedan ili vie povezanih slojeva sastavljenih od integriranih elemenata, od kojih je bar jedan element aktivan. Topograja integriranog kruga jest skup povezanih slika, zabiljeenih ili kodiranih na bilo koji nain, koje predstavljaju trodimenzionalnu matricu slojeva od kojih je integrirani krug sastavljen, pri emu svaka slika sadri cjelinu ili dio matrice poluvodnikog proizvoda u svakoj fazi njegove proizvodnje (l. 2 ZZTIK). Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (Slubene novine FBiH, 2/95), dalje ZVTP
186
UGOVOR O LICENCI

Sloenost, dugotrajnost i vanost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zakljuivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (l. 687 ZOO; l. 5257 ZVTP). Ova forma ima svojstva ad solemnitatem, pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zakljuuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim pravima nije formalan.187 Pored toga, pravilo je da je ugovor o prenosu prava intelektualnog vlasnitva (ugovor o cesiji) formalan. Poto se ugovorom o licenci prenosi pravo koritenja apsolutnim pravom, on se moe upisati u registar. U domaem prometu, ugovor se upisuje u odgovarajui registar koji vodi Institut. Upis moe traiti svaka od stranaka. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). Registrovani ugovor djeluje i prema treim licima - prema svima (erga omnes). Ugovori o licenci prava industrijske svojine i knowhow sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadlenom za ekonomske odnose sa inostranstvom, koji vodi i registar tih ugovora (l. 54 i 57 ZVTP).
2. POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA

2.1. Pojam ugovora
Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimino pravo iskoritavanja izuma, tehnikog znanja i iskustva, iga, uzorka ili modela, a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu.
Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimino pravo iskoritavanja izuma, tehnikog znanja i iskustva, iga, uzorka ili modela, a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu (l. 686 ZOO). Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedee karakteristike: dvostrano je obavezan, komutativan, teretan i formalan.
187
Verona, A. (1981) op. cit., str. 64.
POGLAVLJE 9. 331
Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji, da su najjae izraeni elementi zakupa, da postoje osnove da se svrsta u grupu ugovora ije je obiljeje proputanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd.188 Sve ovo ukazuje i na mjeovitu pravnu prirodu posla. Ipak, u literaturi dominira izriito ili preutno izraen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor).189

2.2.1. Subjekti ugovora
Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima moe pojaviti bilo koje domae ili strano, ziko ili pravno lice. Odreivanje davaoca licence daleko je sloenije. Najuoptenije govorei, davalac licence moe biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence, nosilac prava iskoritavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta, modela ili uzorka-industrijskog dizajna, odnosno iga. Ako prijavu podnosi vie lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima, svi moraju dati saglasnost za zakljuenje ugovora ili se zajedniki moraju pojaviti kao davaoci prava koritenja, dakle, kao jedna strana u prvom ugovoru o iskljuivoj licenci. Odreivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae.
2.2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora o licenci je sloena pojava. On se moe posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zakljuuje i kao karakteristina radnja koju povodom odreenog objekta treba da izvri prenosilac, davalac licence.
188 189
Vidjeti Verona, A. (1981) op. cit., str. 29-36 naroito; Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 110. Verona, A. (1981) op. cit., str. 36 i Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 110.
UGOVOR O LICENCI
Patent je pravo kojim se titi pronalazak iz bilo kog podruja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se moe industrijski primijeniti.
Individualni ig je ig jedne zike ili pravne osobe koji slui za razlikovanje jedne ili vie vrsta robe ili usluga te osobe od istih ili slinih vrsta robe ili usluga drugih sudionika u privrednom prometu.
Kolektivni ig je ig pravne osobe koji predstavlja odreeni oblik udruivanja proizvoaa ili davatelja usluga, a imaju ga pravo koristiti lanovi te udruge pod uvjetima predvienim zakonom.
Patent je pravo kojim se titi pronalazak iz bilo kog podruja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se moe industrijski primijeniti (l. 6 ZP). igom se moe zatititi znak koji je prikladan za razlikovanje iste ili sline robe ili usluga u privrednom prometu i koji se moe graki prikazati. Individualni ig je ig jedne zike ili pravne osobe koji slui za razlikovanje jedne ili vie vrsta robe ili usluga te osobe od istih ili slinih vrsta robe ili usluga drugih sudionika u privrednom prometu. Kolektivni ig je ig pravne osobe koji predstavlja odreeni oblik udruivanja proizvoaa ili davatelja usluga, a imaju ga pravo koristiti lanovi te udruge pod uvjetima predvienim zakonom. Jamstveni ig je ig koji koristi vie osoba pod nadzorom nositelja iga, a slui kao jamstvo kvalitete, zemljopisnog podrijetla, naina proizvodnje ili drugih zajednikih obiljeja robe ili usluge tih osoba (l. 2 i 4 Z). Industrijski dizajn je iskljuivo pravo na vanjski izgled proizvoda. Vanjski izgled proizvoda je ukupni vizualni dojam koji proizvod ostavlja na informiranoga potroaa ili korisnika. Dizajn je trodimenzionalni ili dvodimenzionalni vanjski izgled cijeloga proizvoda, ili njegova dijela, koji je odreen njegovim vizualnim karakteristikama, posebice linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i/ili materijalima od kojih je proizvod nainjen ili kojima je ukraen, kao i njihovom kombinacijom (l. 2 ZID). Svi ovi objekti, odnosno prava industrijske svojine, mogu se podijeliti po razliitim osnovama. Vrsta prava utie i na rjeenje u ugovoru o licenci. Navedenim predmetima ugovora o licenci treba dodati i znanje i iskustvo, ija je denicija ve data. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlatenja na iskoritavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Sam prenos se moe izvriti u razliitim modalitetima. Oni slue i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. Iskljuiva licenca je ona kod koje primalac stie pravo iskljuivog iskoritavanja predmeta licence. A to znai da je davalac u granicama prostornog vaenja licence (l. 695 ZOO) ne moe koristiti ni sam, niti je moe prenijeti nekom treem licu. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo, tako i na sve varijante koritenja
Jamstveni ig je ig koji koristi vie osoba pod nadzorom nositelja iga, a slui kao jamstvo kvalitete, zemljopisnog podrijetla, naina proizvodnje ili drugih zajednikih obiljeja robe ili usluge tih osoba.
Industrijski dizajn je iskljuivo pravo na vanjski izgled proizvoda.
POGLAVLJE 9. 333
Vanjski izgled proizvoda je ukupni vizualni dojam koji proizvod ostavlja na informiranoga potroaa ili korisnika.
predmeta licence. S obzirom na strogost ogranienja,190 logino je da se iskljuivost licence mora izriito ugovoriti (l. 689 ZOO). Ukoliko je davalac licence zadrao za sebe bilo kakvo pravo iskoritavanja licence ili neku mogunost da prenos izvri i treim licima, licenca je neiskljuiva. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neiskljuive licence, im suprotno nije izriito predvieno u ugovoru. Ugovor o licenci nikada ne moe trajati due od perioda zakonske zatite prava koje se prenosi (l. 688 ZOO). Raunajui od dana podnoenja prijave, patent traje 20 godina, konsenzualni patent 10 godina, a industrijski dizajn 5 godina (s tim da se moe produiti jo etiri puta za isto razdoblje). Licenca moe biti prostorno neograniena i ograniena. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograniena mora biti opravdana tumaenjem cijelog ugovora, budui da se u ovom sluaju ne trai izriito ugovaranje ogranienja (l. 690 ZOO). Prostorna ogranienja na podruju Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tritu (l. 690 ZOO). Napokon, prema obimu i mjeri prenosa ovlatenja na primaoca licence, ona moe biti potpuna i djelimina. Kvalikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadraja konkretnog ugovora.
Dizajn je trodimenzionalni ili dvodimenzionalni vanjski izgled cijeloga proizvoda, ili njegova dijela, koji je odreen njegovim vizualnim karakteristikama, posebice linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i/ili materijalima od kojih je proizvod nainjen ili kojima je ukraen, kao i njihovom kombinacijom.
Iskljuiva licenca je ona kod koje primalac stie pravo iskljuivog iskoritavanja predmeta licence.
2.2.3. Cijena
Ukoliko je davalac licence zadrao za sebe bilo kakvo pravo iskoritavanja licence ili neku mogunost da prenos izvri i treim licima, licenca je neiskljuiva.
Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskoritavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Naknada mora biti odreena ili odrediva. Utvruje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (l. 686 ZOO).
190
l. 689, st. 2 ZOO dozvoljava i tumaenje po kome postoji mogunost davanja njenog predmeta. Mislimo da lan 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumaenje. Suprotno: Cari, Slavko (1980) Ugovor o licenci u: Perovi, Slobodan i Stojanovi, Dragoljub (ur.) Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Kragujevac: Kulturni centar Gornji Milanovac - Pravni fakultet Kragujevac, str. 473-474.
UGOVOR O LICENCI
Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskoritavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora.
Na vrijednost licence utiu faktori proizvodnje, trita i monopola.191 Sloenost ovih inilaca i nunost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do vie naina odreivanja visine naknade. Ona se moe ugovoriti u paualnom iznosu, po komadu, srazmjerno materijalnim trokovima proizvodnje, prema prometu i po veliini dobiti.192 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore.193 Nain odreivanja cijene utie na modalitete plaanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaanjem cijene. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determiniu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Zbog toga se omoguava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade, ako je ona postala oito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskoritavanja predmeta licence (l. 703 ZOO). Iako do nesrazmjerne naknade i koristi moe doi i iskljuivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana, a ne i zbog naknadnih okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveze jedne strane (l. 133 ZOO), u teoriji prava intelektualne svojine se, ipak, smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o promijenjenim okolnostima.194
2.2.4. Forma ugovora

Poto se ugovor o licenci mora zakljuiti u pismenom obliku, jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Ova forma ima zakonski karakter. Ona znaajno utie na nain kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (l. 67 - 68 ZOO).
191 192 193 194
Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 122. Prema Begti, Read, Burnazovi Tuk, ovi, ek i Trifkovi, Milo (1982) Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima), Sarajevo: Ekonomski institut, str. 29. Ovo je tzv. kombinovani nain odredivanja cijene. Vidjeti: Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 122 i Verona, A. (1981) op. cit., str. 89. Verona, A. (1981) op. cit., str. 89; Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 123; Cari, S. (1980) op. cit., str. 485-486 u komentaru l. 703 ZOO se uzdrava od ovakve kvalikacije prirode odredaba koje su u njemu sadrane.
POGLAVLJE 9. 335
3. OBAVEZE STRANAKA
3.1. Obaveze davaoca licence
3.1.1. Predaja predmeta licence
Predaja predmeta licence je karakteristina obaveza davaoca. Ona se sastoji od tri radnje: uruenja patenta ili drugog spisa, dozvole za koritenje i predaje tehnike dokumentacije potrebne za praktinu primjenu predmeta licence. Uruenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Dozvola za koritenje daje se u okviru ugovora i zakona. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno odreene etiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta, te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima, koje se u njima ne smiju nalaziti (l. 55 - 56 ZVTP). Predaja tehnike dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najee javlja u ugovorima o licenci knowhow, budui da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vjetinama.
3.1.2. Davanje uputstva i objanjenja

Dunost davanja uputstva i objanjenja koja su potrebna za uspjeno iskoritavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani primaoca licence.195 Kod licence know-how ova obaveza je veoma znaajna. Zakon izriito zahtijeva da se daju sve upute (l. 692 ZOO), a to znai da se davalac licence mora ponaati poteno i savjesno. Poto vremenskih odreenja ove obaveze nema, treba smatrati da ona ima trajan karakter.
195
Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 114.
UGOVOR O LICENCI
3.1.3. Garancije za tehnike osobine predmeta licence

Prenosilac prava na odreenom objektu industrijske svojine jemi primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviene propisima i/ili ugovorom. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (l. 693 ZOO), ali moe biti sporazumom stranaka precizirana ili ak proirena. U mjeri u kojoj poiva na propisu, obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora.
Tehnika izvodljivost je mogunost da se tehnikim putem proizvede odreeni proizvod ili primijeni odreeni postupak u proizvodnji. Ako u ugovoru nisu blie odreeni zahtjevi u pogledu tehnike izvodljivosti, ona se naziva optom; ako jesu posebnom.
Prema Zakonu Davalac licence garantuje sticaocu licence tehniku izvodljivost i tehniku upotrebljivost predmeta licence (l. 693 ZOO). Tehnika izvodljivost je mogunost da se tehnikim putem proizvede odreeni proizvod ili primijeni odreeni postupak u proizvodnji.196 Ako u ugovoru nisu blie odreeni zahtjevi u pogledu tehnike izvodljivosti, ona se naziva optom; ako jesu - posebnom. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on ve primjenjivan u praksi. Tehnika upotrebljivost je mogunost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji e odgovarati stanju tehnike, zahtjevima trita i eventualno posebnim uslovima ugovora. Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proirene u spoljnotrgovinskom prometu. Prema specijalnom zakonu (l. 55 ZVTP), ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadravati, izmeu ostalog, sljedee garancije: a) da e se primjenom predmeta licence proizvesti roba ugovorenog kvaliteta; i b) garancija davaoca patenta i znanja i iskustva (know-how) da njihovo koritenje ne utie tetno na ivot i zdravlje ljudi, odnosno stvari i prirodnu sredinu. Pored zakonskih, poslovna praksa je razvila jo neke (pod)tipove garancija. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how, garancija za rezultat, garancija za rentabilnost i kon-
Tehnika upotrebljivost je mogunost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji e odgovarati stanju tehnike, zahtjevima trita i eventualno posebnim uslovima ugovora.
196
Ibid., str. 114.
POGLAVLJE 9. 337
kurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence, te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know-how zaista tajna.197
3.1.4. Garancija za pravne osobine prenesenog prava

Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskoritavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. Ograniavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zakljuuje ugovor. Zbog toga je logino da davalac ve po samom zakonu (l. 694 ZOO) jemi primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izriito utvrena (l. 55 ZVTP). Sutina i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi tetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Davalac licence jemi primaocu da pravo pripada njemu, da na pravu nisu konstituisana ovlatenja treih lica, te da ne postoji ogranienje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Ukoliko je predmet posla iskljuiva licenca, garancija se proiruje. Davalac jemi da pravo iskoritavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimino (l. 694 ZOO). Sadraj ove obaveze sastoji se u odravanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u asu zakljuenja ugovora, te u zatiti primaoca od svih pravnih zahtjeva treih lica. Ova obaveza postoji tokom cijelog trajanja ugovora.198
3.2. Obaveze primaoca licence

3.2.1. Iskoritavanje predmeta licence
Sticalac licence duan je iskoritavati predmet licence na ugovoreni nain, u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama
197 198
O ovim vrstama garancija vidjeti ire kod Verona, A. (1981) op. cit., str. 84-86 i Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 115-119. Verona, A. (1981) op. cit., str. 81.
UGOVOR O LICENCI
(l. 696 ZOO). Citirana formulacija dozvoljava da se ova dunost dvostruko shvati. Primalac najprije, ne stie samo pravo, nego i dunost iskoritavanja predmeta licence. I drugo, svoju obavezu i pravo iskoritavanja licenciranog objekta mora vriti u skladu sa ugovorom. Teorija je zauzela stanovite da je primalac duan i iskoritavati licencu i to initi na ugovoreni nain, ak i onda kada je data neiskljuiva licenca. Suprotno rjeenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora.199 Nain iskoritavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Ukoliko prekorai utvrena ogranienja, primalac licence odgovara kao i svako tree lice koje se neovlateno slui tuim pravom industrijske svojine. Pravo i obaveza iskoritavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Zbog toga se primalac licence mora suzdravati od korienja naknadnim usavravanjima objekta industrijske svojine. Suprotno moe biti predvieno prinudnim propisom200 ili izriito ugovoreno. Dozvoljeno korienje kasnijim usavravanjima predmeta licence mora se takoe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka.
3.2.2. Plaanje naknade

Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. Nain plaanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. Ukoliko one ne postoje, primijenie se opta pravila obligacionog prava o ispunjenju novanih obligacija. Ako se naknada utvruje prema obimu iskoritavanja predmeta licence, sticalac licence duan je podnijeti davaocu licence izvjetaj o obimu iskoritavanja i obraunati naknadu svake godine, ako ugovorom nije za to odreen krai rok (l. 702 ZOO). Sloenost ovog metoda utvrivanja i plaanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrivanja rezultata poslova-
199 200
Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 121; Verona, A. (1981) op. cit., str. 88. Tako je postupio i l. 55, st. 1, taka 1) ZVTP. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadravati obavezu davaoca da za vrijeme vaenja ugovora primaocu stavlja na raspolaganje poboljanje na patentu i znanju i iskustvu.
POGLAVLJE 9. 339
nja i rokovi obavjetavanja o njima. Od rjeenja ovih procedura zavisi i poetak rokova za plaanje, odnosno trenutak padanja u docnju sa izvrenjem obaveze.
3.2.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci

Razliitost objekata industrijske svojine i njihovog iskoritavanja dovela je do pojave obaveza karakteristinih samo za neke tipove ugovora o licenci. Najvanije meu njima su ureene u Zakonu o obligacionim odnosima. Kod ugovora o licenci know-how, ukljuujui i nepatentirani izum, primalac licence ima obavezu uvanja u tajnosti dobijenih znanja. Ova obaveza postoji po samom zakonu (l. 698 ZOO), dakle i onda kada nije izriito ugovorena. Trajnog je karaktera. Povreda ove dunosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence, pa se njeno potovanje titi i po tom osnovu. Bude li zajedno sa licencom za odreenu proizvodnju ustupljena i licenca iga kojim se proizvodi obiljeavaju, primalac licence stie i posebne zakonske obaveze. On moe tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim igom samo ako je njezin kvalitet isti kao to je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence (l. 699 ZOO). Pored toga, roba proizvedena po licenci mora biti obiljeena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod odreenim igom (l. 700 ZOO).
4.1. Odgovornost davaoca licence
Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekraj obaveza garancije za tehniku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence, ukoliko je nedostatak bio skriven. Njegova odgovornost u ovom sluaju je, dakle, objektivna. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u sluaju
UGOVOR O LICENCI
skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (l. 121 ZOO).201 Drugi sluaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (l. 121 ZOO). Prava primaoca licence u ovom sluaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Za neizvravanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci, davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Njegova odgovornost je tada subjektivna, a naknada tete se ravna po optim pravilima.
4.2. Odgovornost primaoca licence

Primalac licence odgovara objektivno za neizvravanje svojih novanih obaveza. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaanjem naknade analogna su pravima prodavca u sluaju docnje kupca sa plaanjem cijene. Za neizvravanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. No, pri tome treba voditi rauna da se krivica pretpostavlja, da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Ta injenica i karakter obaveza znatno oteavaju poloaj primaoca u postupku dokazivanja.
5. VRSTE LICENCI I PODLICENCA

5.1. Podjela licenci
Podjela licenci moe se vriti prema razliitim mjerilima. Poto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiu i na izgled ugovora, ista mjerila su relevantna i za klasikaciju ugovora o licenci. Ovdje emo se zadrati samo na onim vrstama licenci koje ve nisu obraene kroz razmatranje predmeta ugovora.
201
Vidjeti: Verona, A. (1981) op. cit., str. 84-86; Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 115.
POGLAVLJE 9. 341
Pogonske licence su one koje su ustupljene odreenom preduzeu (drutvu).
Koncernskom se naziva licenca iji je nosilac koncern, ali je namijenjena preduzeima u njegovom sastavu. Lina licenca je ona koja se ne moe prenositi na drugoga ukoliko ta mogunost nije izriito ugovorena.
Prema namjeni za koju se preneseno pravo moe koristiti, licence se dijele na one za proizvodnju, upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obiljeenih ustupljenim igom. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne, zavisno od ovlatenja koje primalac dobija ugovorom. Treba istai da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku izmeu ugovora u kojima je Bosna i Hercegovina partner davalac i onih u kojima je ona primalac licence. I linost primaoca moe biti osnov za klasikaciju. Pogonske licence su one koje su ustupljene odreenom preduzeu (drutvu). Ako drukije nije ugovoreno, ova licenca nije prenosiva bez istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi.202 Pogonska licenca moe biti posebno znaajna pri prodaji trgovakog drutva ili njegovog dijela. Koncernskom se naziva licenca iji je nosilac koncern, ali je namijenjena preduzeima u njegovom sastavu. Napokon, lina licenca je ona koja se ne moe prenositi na drugoga ukoliko ta mogunost nije izriito ugovorena.203 Neline iskljuive licence mogu se prenositi na trea lica ugovorom o podlicenci.
5.2. Podlicenca
Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca iskljuive licence i treeg lica o prenosu prava iskoritavanja predmeta ugovora o licenci. Radi se, dakle, o novom ugovoru o licenci iji predmet ne moe da bude iri od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Ono to predstavlja specinost ovoga posla jesu posebni odnosi izmeu prvobitnog davaoca iskljuive licence, primaoca iskljuive licence i treeg lica. U principu, primalac iskljuive licence je ovlaten da je ekonomski iskoritava i na taj nain to e na tree lice prenijeti pravo njenog koritenja (l. 704 ZOO). Ugovorom o licenci mora biti izriito iskljuena ova mogunost, bilo apsolutno, bilo relativno. Relativno ograniavanje slobode podlicenciranja postoji onda
202 203
Verona, A. (1981) op. cit., str. 72. O vrstama licenci vidjeti Verona, A. (1981) op. cit., str. 71-72 i Besarovi, V. (1984) op. cit., str. 112 i 113.
UGOVOR O LICENCI
Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca iskljuive licence i treeg lica o prenosu prava iskoritavanja predmeta ugovora o licenci.
kada zakljuivanje novog ugovora nije mogue bez doputenja davaoca licence. Doputanje se moe dati unaprijed, najee u samom ugovoru o licenci. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (l. 29 ZOO). Ono je pravovaljano i kada se pribavi naknadno, kao odobrenje.204 Doputenje moe biti uskraeno samo iz ozbiljnih razloga (l. 705 ZOO). Ovaj pravni standard tumai se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Ukoliko primalac licence zakljui ugovor o podlicenci bez doputanja davaoca, koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno, davalac moe otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka, a to znai odmah (l. 706 ZOO). Tree lice kao primalac podlicence naelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu, ak ni kad je davalac licence dao potrebno doputenje za zakljuivanje podlicence (l. 707 ZOO). Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski, dakle prinudni karakter. Davalac licence je ovlaten da od primaoca podlicence zahtijeva isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraivanja prema njenom davaocu (l. 707). U ovom rjeenju dolazi do izraaja shvatanje po kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup.205
6. PRESTANAK UGOVORA O LICENCI

6.1. Prestanak protekom vremena
Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na odreeno vrijeme, njegovim istekom se gasi i ugovor (l. 708 ZOO). Poseban otkaz nije tada potreban. Shodno optim pravilima obligacionog prava, produavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je mogue. Ako primalac licence nastavi da iskoritava predmet ugovora i nakon proteka
204 205
Verona, A. (1981) op. cit., str. 95. Ibid., str. 95.
POGLAVLJE 9. 343
roka, a davalac se tome ne protivi, smatra se da je ugovor preutno produen sa istim elementima, osim toka trajanja. Produni ugovor je zakljuen na neodreeno vrijeme, pa mora prestati otkazom. Pored toga, obezbjeenja koja su dala trea lica prestaju da vae (l. 709 ZOO). Izloena rjeenja ne utiu na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno.
6.2. Otkaz
Ugovori o licenci sklopljeni na neodreeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. Otkazni rok se ugovara, zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Ukoliko on ne bude utvren u ugovoru, vrijedie dispozitivna rjeenja Zakona o obligacionim odnosima. Prema njima, ugovor se ne moe otkazati u prvoj godini svog trajanja. Po njenom isteku, otkazni zakonski rok iznosi est mjeseci (l. 710 ZOO). Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno, same mogu da urede sve modalitete raskida. Naelo autonomije volje vai i u ovome domenu.
6.3. Prestanak subjektiviteta

Smrt zikog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utie na ugovor o licenci. Ovaj opti stav ipak trpi dva ogranienja. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogunost nije ugovorom iskljuena. Ugovor o licenci moe odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Za sticaoce licenci situacija je neto drukija. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produavaju djelatnost primaoca licence (l. 711 ZOO). Rjeenja za pravna lica su drukija. Steaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkae, odnosno raskine. Ovo pravilo motivisano je nemogunou davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Obrnuto nije sluaj, pa analogno pravo nije priznato primaocu licence.
Poglavlje
10
UGOVOR O GRAENJU
1. POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 2. STRANKE I ZAKLJUIVANJE UGOVORA 3. BITNI ELEMENTI UGOVORA 4. OBAVEZE INVESTITORA 5. OBAVEZE IZVOAA 6. PREDAJA OBJEKTA 7. ODGOVORNOST UESNIKA U POSLU 8. POSEBNE VRSTE POSLA 9. PRESTANAK UGOVORA
Supercies solo cedit. Graevina pripada zemljitu. (Gaius)
UGOVOR O GRAENJU
1. POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA
1.1. Pojam ugovora
raevinarstvo predstavlja jednu od najsloenijih i najznaajnijih privrednih djelatnosti. Njena vanost je dola do izraaja i u Zakonu o obligacionim odnosima, koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i kljunim izvorom privrednog prava.206 Po lanu 630 ZOO, ugovor o graenju je ugovor o djelu kojim se izvoa obavezuje prema odreenom projektu sagraditi u ugovorenom roku odreenu graevinu na odreenom zemljitu, ili na takvom zemljitu, odnosno na ve postojeem objektu izvriti kakve druge graevinske radove, a naruilac se obavezuje da mu za to isplati odreenu cijenu. Ve po zakonskoj deniciji ugovor o graenju spada u ugovore o djelu. Shodno tome, izvoa, kao karakteristini dunik, ne preuzima obavezu rada, nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Po svojim osobinama ugovor o graenju je teretan, dvostrano obavezan, sinalagmatian i formalan pravni posao. Njega karakterie i velika isprepletenost prinudnopravnih - admi-
Ugovor o graenju je ugovor o djelu kojim se izvoa obavezuje prema odreenom projektu sagraditi u ugovorenom roku odreenu graevinu na odreenom zemljitu, ili na takvom zemljitu, odnosno na ve postojeem objektu izvriti kakve druge graevinske radove, a naruilac se obavezuje da mu za to isplati odreenu cijenu.
206
Vidjeti: Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 549-550; Vilus, Jelena (1968) Ugovor o graenju, Beograd: Institut za uporedno pravo, str. 7-8.
POGLAVLJE 10. 347
nistrativnih i dispozitivnih - imovinskih elemenata. Upravo zbog toga je veoma teko razluiti posao graenja od samog ugovora kojim se ureuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka.
1.2. Izvori prava

Najvaniji izvor prava za ugovor o graenju su zakoni: Zakon o prostornom planiranju i koritenju zemljita na nivou Federacije Bosne i Hercegovine207 (ZPPKZ), Zakon o graevinskim proizvodima208, Zakon o sprovoenju odluka Komisije za zatitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini209. Ova oblast regulisana je propisima Federacije Bosne i Hercegovine ali i Kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. U daljem izlaganju predmetne materije zadrat emo se samo na rjeenjima federalnih propisa. Osim zakona, na drugom mjestu hijerahije nalaze se i Uredbe210. Najvanija za ugovor o graenju je Uredba o ureenju gradilita, obaveznoj dokumentaciji na gradilitu i uesnicima u graenju (UUG) i Uredba o vrsti, sadraju, oznaavanju i uvanju, kontroli i nostrikaciji investiciono-tehnike dokumentacije (UITD). Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Ugovoru o graenju su posveeni lanovi 630 - 647. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana, shodno e se primijeniti lanovi 600 - 629 koji sadre norme o ugovoru o djelu. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji
207 208 209 210
Zakon o prostornom planiranju i koritenju zemljita na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10, 45/10), dalje ZPPKZ. Zakon o graevinskim proizvodima (Slubene novine Federacije BiH, 78/09) Zakon o sprovoenju odluka Komisije za zatitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Slubene novine Federacije BiH, 2/02, 27/02, 6/04, 51/07) Uredba o graevinama i zahvatima od znaaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i graevinama, djelatnostima i zahvatima koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoli, ivot i zdravlje ljudi Federacije Bosne i Hercegovine i ire, za koje urbanistiku saglasnost izdaje Federalno ministarstvo prostornog ureenja (Slubene novine Federacije BiH, 85/07, 29/08); Uredba o tehnikim svojstvima koje graevine moraju zadovoljavati u pogledu sigurnosti te naina koritenja i odravanja graevina (Slubene novine Federacije BiH, 29/07, 71/08); Uredba o ureenju gradilita, obaveznoj dokumentaciji na gradilitu i uesnicima u graenju (Slubene novine Federacije BiH, 48/09, 75/09, 93/12); Uredba o vrsti, sadraju, oznaavanju i uvanju, kontroli i nostrikaciji investiciono-tehnike dokumentacije (Slubene novine Federacije BiH, 33/10); Uredba o mjerilima, kriterijima i nainu izgradnje sklonita i tehnikim normativima za kontrolu ispravnosti sklonita (Slubene novine Federacije BiH, 21/05, 59/07); Uredba o prostornim standardima, urbanistiko - tehnikim uslovima i normativima za spreavanje stvaranja arhitektonsko-urbanistikih prepreka za lica sa umanjenim tjelesnim mogunostima (Slubene novine Federacije BiH, 48/09).
UGOVOR O GRAENJU
se odnose na pojedina pitanja nansiranja izgradnje, lanove 29 - 34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su ureena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istai Posebne uzanse u graevinarstvu (UG).211 One predstavljaju kodikaciju poslovnih obiaja u ovoj oblasti. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim sluajevima u kojima one sadre rjeenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. Pored posebnih uzansi, znaajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvoai.212 Oni se najee rade oslonom na neke od optih uslova meunarodnog karaktera.213 Njihovo vaenje je uslovljeno ukljuivanjem u ugovor.
2. STRANKE I ZAKLJUIVANJE UGOVORA

2.1. Stranke
Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su, prema terminologiji ZOO, naruilac i izvoa. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i izvoa. Ona imaju svojstvo stranke. Pored njih se u poslu graenja sreu i drugi subjekti: projektant, kontrolor/revident i nadzorni organ (l. 24 UUG), te upravni organi, ukljuiti treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda, vodovod i kanalizacija, pota, gas, zemljino-knjini ured, katastar i slino). Za sva navedena lica, osim investitora, propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave.
211 212 213
Posebne uzanse u graevinarstvu (Slubeni list SFRJ 18/77), dalje UG. Na primjer: Opti uslovi INGRE iz Zagreba, vidjeti Vukmir, Branko (1980) Ugovori o izvoenju investicijskih radova - meunarodni, Zagreb: CIP. Tri su najvanije grupe ovih pravila: opti uslovi Evropske ekonomske komisije UN, zatim opti uslovi Meunarodne federacije savjetodavnih inenjera (FIDIC), te akti ostalih meunarodnih organizacija, Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naroito; Vidjeti Trifkovi, Milo (1987) Sadraj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava, u: Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede, Sarajevo: Savez nansijskih i raunovodstvenih radnika BiH, str. 141-157.
POGLAVLJE 10. 349
Izvoa je pravno lice koje gradi ili izvodi pojedine radove na graevini ili izvodi druge zahtjeve u prostoru.
Ukoliko u graenju sudjeluje dva ili vie izvoaa, a djeluju kao jedan subjekt, u tom sluaju se radi o konzorcijalnom nastupu.
Kao izvoa moe se pojaviti pravno ili ziko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. U skladu sa lanom 38 UUG izvoa je pravno lice koje gradi ili izvodi pojedine radove na graevini ili izvodi druge zahtjeve u prostoru. Graenje graevine i/ili izvoenje pojedinih radova na graevini i drugim zahtjevima u prostoru moe obavljati samo pravno lice koje je registrovano za obavljanje te djelatnosti i koje posjeduje ovlatenje Federalnog ministarstva. Pored optih uslova izvoa mora da ispunjava i uslove i mjerila, iz lana 39 UUG, koji se odnose na: minimalan broj strunih lica i njihovu strunu osposobljenost u rukovoenju radova; minimalan broj strunih lica i radnika iz struke, te njihovu strunu osposobljenost za pojedine radove koje obavlja izvoa; tehniku i drugu opremljenost za poslove koje obavlja izvoa u skladu sa registrovanom djelatnou; uspostavljen sistem osiguranja kvaliteta; i potivanje prinicipa odrivog razvoja i zatite okoline. Pravno lice koje ima sjedite izvan Bosne i Hercegovine moe obavljati djelatnosti graenja i/ili izvoenja pojedinih radova na graevini na podruju Federacije Bosne i Hercegovine, ukoliko prema propisima zemlje u kojoj ima sjedite ima ovlatenje izvoditi te radove (l. 43 UUG).214 Kao izvoa se moe pojaviti i vie registrovanih subjekata istovremeno. Oni mogu djelovati samostalno - svaki na osnovu posebnog ugovora o graenju, ili jedinstveno, kao jedan subjekt. Ukoliko u graenju sudjeluje dva ili vie izvoaa, a djeluju kao jedan subjekt, u tom sluaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Investitor odreuje jednog od izvoaa koji je odgovoran za meusobno usklaivanje radova i koji imenuje glavnog, odnosno odgovornog, voditelja radova (l. 49 UUG). Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. U praksi se drugi uesnici u poslu nazivaju kooperanti. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje - za ponudbenu licitaciju - ogranii broj lanova konzorcija (konzorata). Izvoa moe zakljuiti posebne ugovore sa drugim subjektima (podizvoai) za izvoenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Podizvoa ne moe obavljati osnovne radove na graevini
Izvoa moe zakljuiti posebne ugovore sa drugim subjektima (podizvoai) za izvoenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova.
214
Da bi lice moglo obavljati navedene djelatnosti graenja i/ili izvoenja pojedinih radova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine duno je Federalnom ministarstvu dostaviti ovlatenje zemlje iz koje dolazi, te odgovarajue dokumente kojima dokazuje da ispunjava uslove koji iz l. 42, st. 2 i 3 UUG, a iju e validnost cijeniti Federalno ministarstvo.
UGOVOR O GRAENJU
i ukupna vrijednost radova svih podizvoaa ne moe biti vea od 20% ukupne vrijednosti radova, osim za specine radove na zatiti nacionalnih spomenika. Da bi ugovor o graenju bio posao poslovnog prava, potrebno je da i investitor bude privredni subjekat, odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovakih poslova. Investitor moe biti ziko ili pravno lice u ije ime i za iji raun se gradi graevina i vre drugi zahvati u prostoru. Projektovanje, kontrola projekta, graenje i struni nadzor nad graenjem investitor mora povjeriti pravnim ili zikim licima registrovanim i ovlatenim za obavljanje te djelatnosti (l. 25 UUG). Tendencija zakonodavca je da sve znaajnije faze posla graenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Ovakvo rjeenje je opravdano s obzirom da je posao graenja, po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Tako se i poslovi projektovanja, nadzora nad graenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili zikim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti.
Investitor moe biti ziko ili pravno lice u ije ime i za iji raun se gradi graevina i vre drugi zahvati u prostoru.
2.2. Prethodne radnje

2.2.1. Investicioni program i tehnika dokumentacija
Izgradnji objekata i uopte izvoenju graevinskih, montanih i ostalih radova moe se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehnike dokumentacije. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zakljuenju ugovora.
Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi, gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta, odnosno izvoenje predvienih radova ekonomino, rentabilno i drutveno opravdano i da je tehnoloki proces, odnosno eksploatacija, tj. funkcionalnost objekta cjelishodna.
Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi, gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta, odnosno izvoenje predvienih radova ekonomino, rentabilno i drutveno opravdano i da je tehnoloki proces, odnosno eksploatacija, tj. funkcionalnost objekta cjelishodna. Investicioni program treba da sadri sljedee podatke: opis objekta, njegovu namjenu, kapacitet, tehnoloko-proizvodnu, odnosno eksploatacionu koncepciju, program proizvodnje, odnosno eksploatacije, karakteristike objekta, opreme, postrojenja i montae i razlog za njihov izbor, analizu trita
POGLAVLJE 10. 351
i mogunost plasmana robe, ili usluga, analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta, potrebna obrtna sredstva, vrijednost prethodnih ulaganja, izvore nansiranja, analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja, a naroito rentabilnosti, trajanje izgradnje, poetak eksploatacije itd. Za objekte neprivrednog karaktera kao to su kole, zgrade za zdravstvene, socijalne i kulturne ustanove, upravne zgrade, parkove, sportske terene itd. - jasno je da investicioni program nee sadravati sve navedene podatke, nego samo neke od njih i druge specine, ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena, drutvena opravdanost, ekonominost i funkcionalno povoljno rjeenje. Investicioni program moe izraditi sam investitor, a moe ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzeem koje je registrovano za tu djelatnost. Obaveza je da se ugovor saini u pismenoj formi. Program rade struna lica i donosi ga investitor bez iijeg odobravanja, odnosno saglasnosti. Ali ako se objekat gradi iz kredita, onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo paljivo razmatra program i uvjerava se o tanosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. Investicioni program se izrauje za cio objekat, ali se moe izraivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehniku cjelinu, ako je investitor odluio da gradi objekat po dijelovima. Izrada investicionog programa obino prethodi izradi investicione tehnike dokumentacije, bez koje se ne moe graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta, odnosno o izvoenju radova. Naime, kao to e se vidjeti, graenju se ne moe pristupiti bez odobrenja koje izdaje nadleni organ, a odobrenje se ne moe dobiti bez investicione tehnike dokumentacije. Tehnika dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrenih u urbanistikoj saglasnosti. Investiciona tehnika dokumentacija je elaborat u kome se tehniki razrauje tehnoloko-proizvodna, odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnika rjeenja za njegovu izgradnju (l. 2 UITD). Prema prirodi posla, ona obuhvata razliite projekte: idejni, glavni i izvedbeni projekat, odnosno projekat izvedenog stanja. Svaki projekat mora biti izraen u skladu s uvjetima gradnje na odreenoj lokaciji, vaeim propisima, pravilima struke, te udovoljiti zatiti javnog interesa. Ovisno o nivou razrade mora obuhvaati sve podatke koji omoguuju da se na osnovu:
Investiciona tehnika dokumentacija je elaborat u kome se tehniki razrauje t e h n o l o ko - p r o i z vo d n a , odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnika rjeenja za njegovu izgradnju.
UGOVOR O GRAENJU
1) idejnog projekta donosi upravni akt u upravnom postupku izdavanja urbanistike saglasnosti, 2) glavnog projekta donosi upravni akt u upravnom postupku izdavanja odobrenja za graenje, 3) izvedbenog projekta odnosno projekta izvedenog stanja izgradi graevina, provede tehniki pregled i donese upravni akt u postupku izdavanja odobrenja za upotrebu.
Idejni projekat u skladu s kojim se izdaju urbanistikotehniki uslovi graenja je skup meusobno usklaenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovnofunkcionalna i tehnika rjeenja graevine (idejnotehniko rjeenje), te smjetaj graevine na graevnoj estici na odgovarajuoj posebnoj geodetskoj podlozi.
Idejni projekat u skladu s kojim se izdaju urbanistiko-tehniki uslovi graenja je skup meusobno usklaenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnika rjeenja graevine (idejno-tehniko rjeenje), te smjetaj graevine na graevnoj estici na odgovarajuoj posebnoj geodetskoj podlozi. Glavni projekat je skup meusobno usklaenih projekata kojima se daje tehniko rjeenje graevine i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za graevinu, te tehnika specikacija. Glavni projekat ne smije u pogledu lokacijskih uvjeta biti u suprotnosti s idejnim projektom i urbanistikom saglasnou. Projektant glavnog projekta je duan u glavni projekat uloiti i izjavu o usaglaenosti idejnog i glavnog projekta. Izvedbenim projektom detaljnije se razrauje tehniko rjeenje dato glavnim projektom. Izvedbeni projekat mora biti izraen u skladu s glavnim projektom. Izvedbeni projekat i projekat izvedenog stanja sadre detaljnije opise, planove oplata, nacrte armature, nacrte detalja i druge nacrte, te sve potrebne raunske provjere, a koji moraju biti izraeni u skladu s glavnim projektom. Usklaenost izvedbenog projekta s glavnim projektom ovjerava projektant glavnog projekta potpisom u originalu na prvoj strani projekta. Izradom investicione tehnike dokumentacije bave se pravna lica koja su za takav rad registrovana (l. 26 UUG). Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrauje investicionu tehniku dokumentaciju. Istim ugovorom moe biti predviena i izrada investicionog programa i investicione tehnike dokumentacije. Projekti koji ulaze u tehniku dokumentaciju moraju biti revidirani. Reviziju vre pravna lica koja su registrovana za izradu odgo-
Glavni projekat je skup meusobno usklaenih projekata kojima se daje tehniko rjeenje graevine i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za graevinu, te tehnika specikacija.
Izvedbenim projektom detaljnije se razrauje tehniko rjeenje dato glavnim projektom.
POGLAVLJE 10. 353
varajue tehnike dokumentacije, odnosno njenog dijela (l. 36 UUG). Za objekte odreenih vrsta mogu biti propisani i posebni dodatni uslovi. To se odnosi prvenstveno na sluajeve kada se radi o graevinskim zahvatima koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoli, ivot i zdravlje ljudi, kao i u situacijama spreavanja arhitektonsko-urbanistikih prepreka za lica sa umanjenim tjelesnim mogunostima.
2.2.2. Odobrenje za graenje

Kada je pribavio investiciono-tehniku dokumentaciju, i platio trokove vezane za objekat, investitor mora da obezbijedi odobrenje za graenje. Graenju graevine moe se pristupiti samo na osnovu izdatog odobrenja za graenje. Ono se u praksi naziva i graevinska dozvola. Odobrenjem za graenje nadleni organ uprave potvruje da su ispunjeni svi uslovi predvieni u ZPPKZ i UUG i da stoga investitor moe da pristupi izgradnji projektovanog objekta, odnosno izvoenju konkretnih radova. Odobrenje za graenje nije potrebno za manje sloene objekte i infrastrukturne prikljuke kao ni za radove redovnog odravanja oteenih graevina koji se mogu svrstati u radove tekueg odravanja (l. 53 ZPPKZ). Postupak podnoenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za graenje ureeni su u ZPPKZ veoma detaljno (l. 53-65). Odobrenje izdaje sluba uprave nadlena za poslove graenja na ijem teritoriju se izvode radovi. U postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnika dokumentacija uraena prema urbanistikoj saglasnosti, zakonu i propisima za odgovarajuu izgradnju. Odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnoenja urednog zahtjeva.215 Odobrenje za graenje prestaje da vai ako radovi na graevini za koju je izdato odobrenje ne ponu u roku od 1 godine od dana pravosnanosti odobrenja za graenje (l. 58 ZPPKZ). Na zahtjev investitora, ako za to postoje opravdani razlozi, i ako se nisu promijenili uvjeti na osnovu kojih je izdato odobrenje za graenje, prethodni rok se moe produiti za jo jednu godinu. Samo zapoinjanje izgradnje bez odobrenja je krivino djelo zaprijeeno kaznom zatvora od 1
Odobrenjem za graenje nadleni organ uprave potvruje da su ispunjeni svi uslovi predvieni u ZPPKZ i UUG i da stoga investitor moe da pristupi izgradnji projektovanog objekta, odnosno izvoenju konkretnih radova.
215
Sadrina odobrenja za graenje je detaljno regulisana l. 55a ZPPKZ.
UGOVOR O GRAENJU
do 3 godine (l. 100 ZPPKZ). Posebno egzistiraju i novane kao prekrajne sankcije.
2.2.3. Sredstva za izgradnju

Pored programa i tehnike dokumentacije, investitor mora imati obezbijeena sredstva za nansiranje investicionog objekta. Da bi donio odluku o izgradnji, investitor mora prethodno obezbijediti nansijska sredstva. Ta sredstva investitor moe obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora, npr. putem kredita. O obezbjeenju sredstava za graenje kao i o obezbjeenju plaanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze poto se najee praktikuje uzimanje odgovarajuih sredstava obezbjeenja plaanja.
2.3. Izbor saugovaraa

2.3.1. Pravni reim za izbor saugovaraa
Pravni reim izbora saugovaraa obuhvata pravila o nainu odreivanja graevinara sa kojim e se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog naina. Prva grupa rjeenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na dravnoj ili privatnoj svojini. Druga skupina ima procesni, tehniki karakter i ona zavisi od prihvaenog naina izbora graevinara, bez obzira na svojinska obiljeja investitora. Investitor koji djeluje na bazi privatne svojine samostalno odluuje o tome da li e izabrati saugovaraa javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom), prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Jedan izuzetak ipak postoji. Kada se izvoenje investicionih radova u Bosni i Hercegovini povjerava stranom izvoau, on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja, bilo prikupljanjem ponuda (l. 32 ZVTP). U posebnom pravnom reimu se nalaze pravna lica u vlasnitvu drave i korisnici budetskih sredstava i oni su obavezni primjenjivati postupak javnih nabavki.
POGLAVLJE 10. 355
Procesna pravila o nainu izbora saugovaraa u principu su ista. Znaajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Prema l. 604 ZOO, poziv na nadmetanje radi izvrenja odreenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim koji ponudi najniu cijenu, izuzev ako je tu obavezu iskljuio u pozivu na nadmetanje. Investitor objekta koji se gradi dravnim sredstvima ne mora da iskljui svoju obavezu da zakljui ugovor sa najjeftinijim ponuaem ali je duan da ugovor zakljui sa najpovoljnijim ponuaem koji ispuni uslove utvrene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje.
2.3.2. Javno nadmetanje

Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani graansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da e primiti i razmotriti sve ponude za zakljuenje ugovora o graenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da e preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zakljuivanje odreenog ugovora.
Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom, odnosno ofertalnom licitacijom. Pravila koja ga ureuju izloiemo polazei od rjeenja koja vae za investitore zasnovane na dravnom kapitalu. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i rasprostranjena su i u meunarodnim poslovima investicione izgradnje. Pored toga, ona se mogu primijeniti i za zakljuivanje drugih vrsta ugovora, ugovora o prodaji naroito. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani graansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da e primiti i razmotriti sve ponude za zakljuenje ugovora o graenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da e preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zakljuivanje odreenog ugovora. Ovom tehnikom odabira izvoaa investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija poloaj ponuenog. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljana. Sama procedura predstavlja kompromis izmeu zahtjeva za to krae i ekonominije zakljuenje ugovora i tenje za to veom ekonomskom i pravnom sigurnou kako traioca usluge u odnosu sa ponuaima, tako i samih izvoaa izmeu sebe. Pri tome, ravnopravnost svih potencijalnih uesnika u nadmetanju i svih ponuaa mora biti obezbijeena. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Odluka se objavljuje u slubenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. Oglas sadri kratak opis objekata i radova i blie uslove za ustupanje izgradnje. Ukoliko su ovi elementi brojni i sloeni, po pravilu se uobliavaju u tenderu.
UGOVOR O GRAENJU
Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno odreeni: jednoobrazan sadraj ponuda, osim cijene, koje investitor eli da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama.
Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno odreeni: jednoobrazan sadraj ponuda, osim cijene, koje investitor eli da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Tender po pravilu sadri vie elemenata. Prvi je uputstvo ponuaima. U njemu investitor obavjetava potencijalne ponuae o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude, predaje ponuda, eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji e se provesti sa ponudama. Drugo, tender sadri opte, a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvoenje radova. Ovi opti i posebni uslovi su po pravilu veoma opirni i imaju karakteristike samoregulirajuih ugovora. Tender, dalje, sadri zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija, preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. U ovaj dio tendera mogu biti uvrteni obrasci za (tehnike) specikacije kao to su liste opreme, referens-lista i lista osoblja. Ako su ovi elementi zadati, predstavljaju poseban dio tendera. Napokon, tender sadri sve potrebne planove i projekte. Procedura ispitivanja, odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je sloena. Njene faze su: prijem ponuda, javno otvaranje ponuda, procjena ponuda, odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili vie najpovoljnijih izvoaa (Letter of Intent), pregovori sa izabranim i zakljuenje ugovora (Letter of Acceptance).
2.3.3. Prikupljanje ponuda

Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju odreenog kruga izvoaa neposredno, a ne putem javnog oglasa, da dostave svoje ponude za izgradnju, odnosno radove. U naem pravu se krug lica kojima e biti poslan poziv obavezno odreuje licitacijom o podobnosti ako se radi o reimu javnih nabavki. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani graanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da e prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvoenje odreenog objekta ili radova, te da e onima koji se kvalikuju uputiti poziv da poalju svoje ponude. Postupak konkursa za utvrivanje podobnosti slian je postupku ofertalne licitacije. Razlike su sljedee: prvo, oglas mora sadra-
Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju odreenog kruga izvoaa neposredno, a ne putem javnog oglasa, da dostave svoje ponude za izgradnju, odnosno radove.
POGLAVLJE 10. 357
Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani graanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da e prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvoenje odreenog objekta ili radova, te da e onima koji se kvalikuju uputiti poziv da poalju svoje ponude.
vati i zahtjev za podatke o linosti izvoaa (oprema, kadrovi, referens-lista i slino). Drugo, odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg, nego na sve izvoae koji su se kvalikovali. I tree, poziv na dalje pregovore i zakljuenje ugovora moe se uputiti samo jednom ili nekim ve kvalikovanim izvoaima.
2.3.4. Neposredna pogodba

Bez provoenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora moe se zakljuiti ugovor samo u slijedeim sluajevima. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Tu spadaju sluajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredvienih dogaaja s ciljem otklanjanja njihovih tetnih posljedica; radi ostvarivanja odreenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture; na objektima koji su od posebnog znaaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvoaa o zajednikom nansiranju izgradnje. Druga grupa sluajeva u kojima je mogue zakljuenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ako ne uspije ni ponovljena, bilo ponudbena, bilo licitacija o podobnosti, investitor ima pravo da ugovor zakljui neposrednom pogodbom. Ovo pravilo postoji samo u reimu javnih nabavki.

Zavretkom postupka ponudbene licitacije, prikupljanja ponuda, odnosno kontakata sa pojedinim izvoaima investitor jo nije konano izabrao partnere. U prva dva sluaja on ima pravo da trai nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. O tome ih obavjetava pismom o namjerama (Letter of Intent). Rezultati tih pregovora su odluujui za izbor saugovaraa. Izabrani izvoa se obavjetava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Ugovor o graenju je formalan pravni posao po sili zakona (l. 630, st. 2 ZOO). On je zakljuen kada je sporazum postignut u
UGOVOR O GRAENJU
pisanoj formi. Ona moe biti ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta, a moe i razmjenom pisama identinog sadraja. Upravo zbog toga se u drugom sluaju ugovor o graenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju.
3. BITNI ELEMENTI UGOVORA

3.1. Predmet
Predmet ugovora o graenju odreen je u l. 630 ZOO dvostruko: kao graevina i kao graevinski radovi. Pojam graevina odreen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade, brane, mostovi itd.) i navoenjem bitnih osobina graevinskih objekata. Te karakteristike su veliina i sloenost (l. 631 ZOO).216 Graenje je denisano (l. 34 ZPPKZ) kao izvoenje, izgradnja nove graevine, rekonstrukcija, dogradnja, nadogradnja, sanacija, izvoenje drugih zahvata u prostoru, uklanjanje graevine, pripremni radovi, promjena namjene graevine ili zemljita i graenje privremenih graevina, osim radova tekueg odravanja, radova sanacije koji se mogu smatrati tekuim odravanjem i konzervacije graevine. Graevinom se smatra graevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od graevinskog sklopa i ugraene opreme koji u okviru tehnolokog procesa zajedno ine tehnoloku cjelinu, kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom (l. 35 ZPPKZ). Graevinski radovi su precizirani u ZPPKZ (l. 34 - 35 ZPPKZ). Mogu se podijeliti na graevinske radove u uem smislu (isti) i na zanatske radove.217 Kako bi se ugovor o graenju razlikovao od ugovora o djelu, koji moe imati isti predmet, potrebno je i na graevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam graevine. A to znai da i oni treba da budu vei i sloeniji. Predmet posla se odreuje ili u ugovoru neposredno ili, ee, upuivanjem na tehniku dokumentaciju. Prema UG 11, tehnika
Graenje je denisano kao izvoenje, izgradnja nove graevine, rekonstrukcija, dogradnja, nadogradnja, sanacija, izvoenje drugih zahvata u prostoru, uklanjanje graevine, pripremni radovi, promjena namjene graevine ili zemljita i graenje privremenih graevina, osim radova tekueg odravanja, radova sanacije koji se mogu smatrati tekuim odravanjem i konzervacije graevine. Graevinom se smatra graevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od graevinskog sklopa i ugraene opreme koji u okviru tehnolokog procesa zajedno ine tehnoloku cjelinu, kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom
216 217
U teoriji je kritikovana neodreenost u denisanju predmeta ovog posla. Vidjeti: Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 561. Vidjeti ureti, Slobodan (1983) Ugovor o izgradnji investicionih objekata, Beograd: Struna knjiga, str. 61-63.
POGLAVLJE 10. 359
dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. Ugovor se moe zakljuiti i tako da se izvoa obavezuje da izvri sve radove prema tehnikoj dokumentaciji, osim onih koji su sporazumom stranaka izriito iskljueni. Predmet ugovora o graenju moe biti ukljuen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. On se tada odreuje u sklopu pripremnih, istranih, montanih i drugih radova. Moe biti povezan i sa isporukom investicione opreme.
3.2. Cena
3.2.1. Odreivanje cijene
Cijena je naknada koju investitor duguje izvoau za postignuti rezultat: graevinu ili obavljene graevinske radove.
Cijena je naknada koju investitor duguje izvoau za postignuti rezultat: graevinu ili obavljene graevinske radove. Sloenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni reim cijene. Odreivanje cijene se uvijek vri sporazumom stranaka. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova, ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predraunom. Postoje tri osnovna naina na koja se odreuje cijena. Prvi je paualno utvrivanje, tj. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (l. 635 ZOO). Ovaj metod moe se primijeniti i za dio objekta, odnosno radova (UG 22). Prema UG 32 cijena odreena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih vikova i manjkova radova. Drugi i u praksi najei metod jeste odreivanje cijene kao zbira jedininih cijena za pojedine radove. Cijena radova ne ukljuuje i cijenu materijala. No, u nju su ve ukljueni ksni trokovi graevinara, tako da se oni posebno ne iskazuju.218 Danas se, u pravilu, ne razdvaja cijena rada i materijala, ve se daje jedinstvena cijena ugraeno. Jedinine cijene se iskazuju prema predmjeru radova. Napokon, cijena moe biti odreena uz navoenje izraza klju u ruke ili neke druge sintagme slinog znaenja. Ona znai pretvaranje opteg tipa ugovora o graenju u poseban posao, pa emo se na ovom modalitetu zadrati kasnije.
218
Biro, Zoltan (1978) Ugovor o graenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula klju u ruke, Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima, SUPJ - IPU, Beograd, str. 121.
UGOVOR O GRAENJU
Nepredvieni radovi su oni ije je poduzimanje bilo nuno da bi se osigurala stabilnost objekta ili sprijeio nastanak tete, a izazvani su neoekivano teom prirodom zemljita, neoekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neoekivanim dogaajima.
Postoji vie vrsta radova iji trokovi ine cijenu. Svi oni nemaju jednak tretman. U cijenu, najprije, uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehnikoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Cijena dalje zavisi od odnosa koliina radova koje su predviene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti, tj. od vikova i od manjkova radova (UG 9). Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o graenju smatraju da se jedinine cijene primjenjuju i za vikove, odnosno manjkove radova, ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih koliina (UG 22). Kod ugovora klju u ruke, viak ili manjak radova ne utie na cijenu. Drugu relevantnu vrstu radova ine nepredvieni radovi. To su oni ije je poduzimanje bilo nuno da bi se osigurala stabilnost objekta ili sprijeio nastanak tete, a izazvani su neoekivano teom prirodom zemljita, neoekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neoekivanim dogaajima (l. 634 ZOO).219 Za ove radove izvoa ima pravo na pravinu naknadu. Ako bi ona dovela do znatnog poveanja cijene, investitor moe i raskinuti ugovor. I tree, naknadni radovi - oni koji nisu ni ugovoreni ni nuni ne utiu na cijenu. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35).
3.2.2. Promjena cijene

Ugovorena cijena se moe mijenjati. Ovaj naelni stav, koji odgovara principima naeg obligacionog prava, kod ugovora o graenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Nastavljajui koncept usvojen u sudskoj praksi220 i u Posebnim uzansama (UG 22 - 33), ZOO je usvojio naelo promjenjivosti cijene. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvoau. Pored toga, cijena moe biti modikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Ako ugovor ne sadri posebna rjeenja o modikaciji cijene, izvoa koji nije u docnji snosi poveanja cijene do 2%. Ukoliko je izvoa u docnji svojom krivicom, na njega pada teret poveanja cijena do 5%. Osnovicu za utvrivanje procenata u ovom sluaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova, nego onaj njen
219 220
UG 9 denie nepredviene radove kao one koji ugovorom nisu obuhvaeni, a koji se moraju izvesti. Treba istai da naslov l. 634 ZOO govori o hitnim nepredvienim radovima, ali da tekst nigdje izriito ne spominje hitnost. Vidjeti urlan, Petar (1977) Posebne uzanse o graenju, Beograd: Privredna tampa, str. 27-28.
POGLAVLJE 10. 361
dio sa kojim je izvoa u docnji. Poveanje cijena elemenata na osnovu kojih je odreena cijena radova nastalo nakon pada graevinara u docnju u cjelini snosi sam izvoa (l. 636 ZOO). ak i onda kada je predvieno da se cijena nee mijenjati ako se nakon zakljuenja ugovora poveaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrena, cijena je ipak promjenjiva. Izvoa tada snosi poveanja do 10%, a preko toga investitor (l. 637 ZOO). Jasno je da u sva tri sluaja investitor moe biti doveden u situaciju da ne moe da nastavi izgradnju. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog poveanja raskine ugovor. Tada duguje izvoau dio cijene za ve zavrene radove i pravinu naknadu za uinjene neophodne trokove (l. 638 ZOO). Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naruiocu obezbijedi pravo na snienje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrena vrijednost objekta, odnosno radova. U sluaju da izvoa nije u docnji, naruilac ima pravo na snienja koja prevazilaze 2%, odnosno kod ksnih cijena 10%. Ukoliko je izvoa u docnji, sva snienja cijena idu u korist investitora (l. 639 ZOO). Sporazumna promjena cijena moe se izvriti naknadno, kada se promjene pojave i unaprijed. Ve pri zakljuenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Prvi instrument se gotovo redovno sree u praksi. Njegov pravni reim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Indeksna klauzula je ureena u posebnoj UG 25. Prema njoj, mogla se primijeniti kada se trokovi ivota promijene za 5%. Na pravila o promjeni cijene, kako zakonska, tako i ugovorna, uticaj moe imati i avans. Ukoliko je avans predvien i dat izvoau radi nabavke materijala, izmjena cijena se ne moe zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvoa avansom mogao iskljuiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu (UG 29). Poto ovo rjeenje odgovara i optim pravilima obligacionog prava, primijenie se i onda kada vaenje Posebnih uzansi nije izriito ugovoreno.
UGOVOR O GRAENJU
3.3. Rok
Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat, odnosno graevinski radovi moraju biti zavreni.
Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat, odnosno graevinski radovi moraju biti zavreni. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu, ni kod ugovora o graenju ne sadri posebna rjeenja o vremenu u kome izvrilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Stoga e se i na ovaj posao primjenjivati opta pravila. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu obiajnih normi slue Posebne uzanse 36 - 44. U praksi dominira odreivanje roka periodom. To se najee ini utvrivanjem dinamikog vremenskog plana radova. Tada, ako ugovarai posebno odrede, vrijeme za izvoenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). On se kroz izvoenje konstatuje tzv. privremenim situacijama. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Poetak toka roka utvrenog periodom moe biti izriito ugovoren. Ako to nije sluaj, on tee od dana uvoenja graevinara u posao. Pod tim se podrazumijeva zavravanje svih onih obaveza naruioca bez ijeg prethodnog ispunjenja zapoinjanje radova faktiki nije mogue ili pravno nije dozvoljeno (UG 45). Ukoliko izvoa bez opravdanog razloga odlae poetak koritenja roka za graenje, investitor mu moe dati primjeren rok. Njegovo nepotovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Produavanje roka je mogue na osnovu ugovora i to bilo unaprijed, bilo naknadno. Prema posebnoj uzansi 42, prolongiranje rokova se moe traiti u sluajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naruioca izvoa ne moe izvoditi radove. Rok se u ovom sluaju produava za vrijeme potrebno za ponovno otpoinjanje radova, odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godinjeg doba (UG 42). Zahtjev za produenje mora se podnijeti im izvoa sazna za razlog produenja.
POGLAVLJE 10. 363
3.4. Ugovorna kazna

Pravni reim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka, ukljuivanja posebnih uzansi u izvore prava, i od dispozitivnih rjeenja Zakona o obligacionim odnosima. Ugovorom se predvia plaanje ugovorne kazne u sluaju izvoaeve docnje. Kao i obino kod ugovorne kazne, plaanje se moe predvidjeti u utvrenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. 5.000 KM za svaki dan zakanjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvrenih radova za utvreno vrijeme (npr. 2% od ugovorenih, a neizvrenih radova za svaki dan zakanjenja), ili na isti ovaj nain, ali po progresivnoj stopi (npr. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje, 4% za drugih 10 dana docnje itd.). Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukije ugovoreno. U tom sluaju, po Posebnim uzansama o graenju (UG 52), i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakanjenja. Ipak, iznos ne moe prei 5% od ukupne cijene radova. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost ve predatog dijela objekta (UG 53). I kod ovog posla vai pravilo da dunik ne plaa ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije odgovoran.221
3.5. Prema izvoaa

Izvoa koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Premija egzistira da bi se stimulisao izvoa na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednaio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. Premija se nalazi u istom pravnom reimu kao i ugovorna kazna. Ni Zakon o obligacionim odnosima, ni Posebne uzanse o graenju ne sadre dispozitivna pravila o premiji. Shodno tome, stranke se
221
O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne poblie vidjeti: Trivun, Veljko (2002) Uticaj principa pacta sunt servanda na izvravanje obaveza kod ugovora o graenju, Sarajevo: Ekonomski fakultet u Sarajevu - Izdavaka djelatnost Fakulteta, str. 42-46.
UGOVOR O GRAENJU
u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvoau za prijevremeno zavravanje njegovih obaveza. Pri tome se moe, ali ne mora, primijeniti analogija sa metodom utvrivanja ugovorne kazne. Iznos premije se moe utvrditi i paualno.222
3.6. Garantni rok za kvalitet radova

I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji reim primjene posebnih uzansi. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugaije odreeno (UG 85). UG 104 odreuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. U pogledu ugraene opreme vai tzv. prenesena garancija izvoaa radova (UG 87). Ostali garantni rokovi su ureeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. O njima e biti rijei pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvoaa.
3.7. Pisana forma ugovora

Ugovor o graenju je prema ZOO bitan element posla. Pismena forma se namee kao uslov ad solemnitatem i ad probationem.
4. OBAVEZE INVESTITORA
4.1. Prethodne obaveze
Obaveze investitora se po osnovu nastanka, odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka, obaveze se svrstavaju u: prethodne, one u toku graenja i po zavretku iz-
222
O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije poblie: Ibid., str. 42-45.
POGLAVLJE 10. 365
U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata, obezbjeenje tehnike dokumentacije sa revidiranim projektima, pribavljanje sredstava, provoenje izabranog naina odabira saugovaraa u skladu sa zakonom, dobijanje odobrenja za graenje i potovanje pismene forme ugovora.
gradnje. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata, obezbjeenje tehnike dokumentacije sa revidiranim projektima, pribavljanje sredstava, provoenje izabranog naina odabira saugovaraa u skladu sa zakonom, dobijanje odobrenja za graenje i potovanje pismene forme ugovora. Ove obaveze ve su razmatrane. Dunosti investitora u toku gradnje neemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. oto se obaveze administrativne i imovinskopravne prirode prepliu, iznije223emo ih logikim redoslijedom, pratei redovan tok posla graenja.
4.2. Uvoenje izvoaa u posao

Uvoenje izvoaa u posao je ugovorna obaveza. Njen dispozitivni reim dat je u Posebnim uzansama o graenju broj 45 - 47. On moe biti modikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izriito prihvaene. Pod uvoenjem izvoaa u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naruioca bez ijeg prethodnog ispunjenja zapoinjanje radova faktiki nije mogue ili pravno nije dozvoljeno (UG 45). Obaveza je sloena. Investitor mora najprije da preda samo gradilite. Pod njim se podrazumijeva ureena obezbijeena i iskolena parcela sa obiljeenim osnovnim kotama i osovinama. Ureenim se smatra samo ono gradilite koje izvoau, izmeu ostalog, obezbjeuje faktiku i pravnu mogunost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Ureenje gradilita moe biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima koje investitor zakljuuje bilo sa treim licem, bilo sa izvoaem.224 Pored predaje gradilita, investitor mora da urui izvoau: tehniku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka, odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeena. O izvrenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u graevinskom dnevniku.
Pod uvoenjem izvoaa u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naruioca bez ijeg prethodnog ispunjenja zapoinjanje radova faktiki nije mogue ili pravno nije dozvoljeno.
223 224
lan 25 UUG Ovo je sluaj naroito kod ugovora zakljuenih po sistemu inenjeringa. Vidjeti urlan, P. (1977) op. cit., str. 42.
UGOVOR O GRAENJU
Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvoenja izvoaa u posao uslovljene su njenim znaajem. Od trenutka uvoenja u posao, odnosno posjed, tee rok za izgradnju objekta, odnosno izvoenje radova. Zato se vrijeme uvoenja u posao utvruje ugovorom. Investitor ima pravo na produenje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje via sila koja ga u tome spreava (UG 47). Ukoliko razlozi koji spadaju pod viu silu ne postoje, izvoa ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. Njegovim bezuspjenim protekom izvoa stie pravo na raskid ugovora i naknadu tete po tom osnovu (UG 46).
4.3. Graevinski nadzor

U najirem smislu, graevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji strune provjere racionalnosti, savremenosti, kvaliteta i zakonitosti dokumentacije, postupaka, materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta, kao i samog objekta. U uem smislu, ovaj nadzor obuhvata samo strunu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku graenja. U najuem smislu, pod graevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvoenjem radova koju obavlja investitor, bilo sam, bilo preko posebno angaovanog lica.
U najirem smislu, graevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji strune provjere racionalnosti, savremenosti, kvaliteta i zakonitosti dokumentacije, postupaka, materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta, kao i samog objekta. U uem smislu, ovaj nadzor obuhvata samo strunu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku graenja. U najuem smislu, pod graevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvoenjem radova koju obavlja investitor, bilo sam, bilo preko posebno angaovanog lica. Zakon o obligacionim odnosima ne predvia graevinski nadzor kao obavezu investitora. Iz lana 632 moe se zakljuiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. Stav prinudnih propisa neto je drukiji. Prema l. 50 UUG, nadzor se moe povjeriti, u ime investitora, samo pravnom licu registrovanom i ovlatenom za poslove projektovanja i/ili graenja Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Ureuje se prinudnim propisima (l. 50 UUG), ugovorom i, kada su ukljuene u izvore prava, Posebnim uzansama o graenju. U njega ulaze naroito: vrste, koliina i kvalitet radova, materijala i opreme (UG 99), pridravanje tehnike dokumentacije i rjeenja znaajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Bez posebnog ovlatenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehniku dokumentaciju i projekte, niti da intervenie u imovinsko-pravne
POGLAVLJE 10. 367
odnose vezane za ispunjenje ugovora.225 Nain nadzora odreuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Svoje primjedbe nadzorni organ je duan da bez odlaganja saopti izvoau posebnim pisanim aktom (notom) i upisom u graevinski dnevnik (UG 101).
4.4. Plaanje cene

4.4.1. Plaanje prije poetka radova
Plaanje cijene je osnovna obaveza investitora. Zbog sloenosti posla graenja ona je komplikovanija kod ovoga, nego kod veine drugih ugovora u privredi. Izvori prava su: prinudni propisi, ugovor, Posebne uzanse o graenju kao obiajna pravila, koja u tom svojstvu vae i kad nisu izriito ukljuena u ugovor, te opte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novanih obaveza. Karakteristika plaanja u poslu graenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvrava prije, u toku i po zavretku izgradnje objekta, odnosno obavljanja radova. Plaanje prije poetka izvoenja objekta/radova vri se davanjem avansa. Izvoa nema zakonsko pravo na avans, pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Ako vrijeme uruenja avansa nije utanaeno, avans se plaa prije poetka izvoenja ugovorenih radova (UG 59). Za iznose koje e uruiti investitor po pravilu trai garanciju banke da e izvoa ili izvriti ugovorene radove ili vratiti avans (avansna garancija). Avans se obraunava i vraa shodno ugovoru. Ukoliko izriit sporazum ne postoji, prema UG 60, obaveza vraanja poinje tei kad novani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cijene. Vraanje se vri sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih, a neizvrenih radova (UG 60). Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajue rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji.
225
urlan, P. (1977) op. cit., str. 81.
UGOVOR O GRAENJU
4.4.2. Plaanje u toku izvoenja radova

U toku izvoenja radova plaanje se vri na osnovu faktura. U poslu graenja one se nazivaju situacijama.
Privremena faktura koja za radove proteklom mjesec dana. situacija je se ispostavlja izvedene u periodu od
Posebne uzanse o graenju detaljno reguliu privremenu situaciju (UG 58-65). To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Radovi se utvruju na osnovu graevinskog dnevnika i graevinske knjige u koju se dnevno biljei situacija na gradilitu. Iskazuju se stvarno izvedene koliine prema specikaciji koja je data u tehnikoj dokumentaciji. Njihova vrijednost se utvruje prema ugovorenim cijenama. Ukoliko je izvoa primio avans koji se poeo vraati, privremena situacija treba da sadri i iznos koji investitor odbija od uplate. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Ona je pravovaljana i kada je investitor, odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Investitor moe osporavati pojedine stavke fakture. O tome mora odmah obavijestiti izvoaa. Plaanje fakturisanog iznosa, ili iznosa koji nije osporen, vri se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. U praksi postoje i tzv. obraunske situacije. Posebne uzanse o graenju ih ne reguliu, ali se na njih moe shodno primijeniti reim predvien za okonanu situaciju. Obraunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi, dijelu objekta. Osnov je graevinska knjiga. Sadraj ove situacije isti je kao i privremene. No, iznos se utvruje na drugi nain: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono to je ve plaeno po osnovu privremenih situacija. Razumije se da ovakav obraun moe da pokae da investitor ne duguje nita, odnosno da je platio vie nego to je utvrena vrijednost dijela objekta.
Obraunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi, dijelu objekta.
4.4.3. Plaanje nakon zavretka radova

Nakon zavretka objekta, odnosno radova, obavlja se konaan obraun (UG 116 - 121) i plaanje izmeu stranaka. Osnov za plaanje predstavlja okonana situacija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po izvrenoj primopredaji izvedenih radova (UG 62). Sadri podatke do kojih je dola kolaudaciona komisija, zajedniko tijelo investitora i izvoaa koje provjerava saglasnost i
POGLAVLJE 10. 369
Okonana situacija se sastavlja i podnosi investitoru po izvrenoj primopredaji izvedenih radova.
kvalitet izvedenih radova sa tehnikom dokumentacijom. Suma za plaanje se utvruje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaanja po osnovu privremenih, a eventualno i obraunskih situacija. Rok za plaanje ove situacije je 15 dana od prijema. Investitor po pravilu ne plaa cijeli iznos okonane situacije. On, najprije, ima pravo da zadri srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrenih prilikom primopredaje radova (UG 66). Zadrani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrenih nedostataka (UG 69). Napokon, investitor po ugovoru ima pravo da zadri dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. On obino iznosi 2% i slui za otklanjanje nedostataka na koje ukae superkolaudacija - stranaki pregled objekta po isteku garantnog roka. Tek nakon toga se vre i krajnji obraun i zavrno plaanje po ugovoru o graenju.
5. OBAVEZE IZVOAA
5.1. Prethodne obaveze
Obaveze izvoaa mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. I njih emo izloiti logikim redoslijedom. Prethodne obaveze su malobrojne. Imaju prinudni karakter. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. U prvu grupu spada potovanje pismene forme ugovora, a u drugu: pregled investiciono-tehnike dokumentacije, prijava poetka radova i preduzimanje mjera obezbjeenja. Pregled investiciono-tehnike dokumentacije prije poetka radova je administrativna obaveza izvoaa (l. 176 UG). Posebna uzansa 13 predvia da je izvoa duan da blagovremeno i detaljno proui tehniku dokumentaciju na osnovu koje se izvode ugovoreni radovi i da od naruioca blagovremeno zatrai objanjenje o nedovoljno jasnim detaljima. Bez obzira na pravnu pri-
UGOVOR O GRAENJU
rodu pregleda, posljedice propusta su iste. Izvoa odgovara za tete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao strunjak znao ili morao znati, ako je dakle, bio nesavjestan.226 Prijava poetka radova je druga administrativna obaveza izvoaa. On to mora uiniti najmanje osam dana prije poetka izvoenja radova (l. 65 ZPPKZ). Prijava se podnosi organu uprave nadlenom za poslove graenja. Preduzimanje mjera sigurnosti je takoe javno-pravna obaveza. Izvoa mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa vaeim propisima i okolnostima posla zatitio: graevinu i radove, opremu i materijal, radnike, prolaznike i saobraaj, te susjedne objekte. Ova obaveza se mora izvriti u skladu sa vaeim zakonskim propisima. Izvoa je duan i u toku gradnje da aurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove, koje okolnosti sluaja zahtijevaju (l. 49 UUG).
5.2. Voenje knjiga o graenju

Znaaj i sloenost posla graenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiu njegovog izvravanja. Zbog toga je prinudnim propisima graevinaru nametnuta dunost da vodi odgovarajue knjige (l. 7 - 8 UUG). Po pravilu se predviaju graevinski dnevnik i graevinska knjiga.
U graevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpoinjanju i zavretku pojedinih radova i o njihovim koliinama. Dnevnik mora da sadri sve vanije momente koji se tiu izvoenja radova ili koji mogu da utiu na njihov kvalitet.
U graevinski dnevnik (l. 8 - 18 UUG) se unose dnevni podaci o otpoinjanju i zavretku pojedinih radova i o njihovim koliinama. Pored toga, dnevnik mora da sadri sve vanije momente koji se tiu izvoenja radova ili koji mogu da utiu na njihov kvalitet (temperatura, kia, testiranje materijala, inspekcijski pregledi itd.). Nalozi i primjedbe investitora, odnosno njegovog nadzornog organa, daju se putem dnevnika. Praktino, sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvoenja radova se vri preko dnevnika. Zato je logino da ga obje strane potpisuju. Potpisivanje se vri svakodnevno. Nepotpisani zapisi se ne mogu upo-
226
Ovo je stav sudske prakse. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. 129/2 od 16.V 1972; Sl. 1112/72 od 9.VII 1972 i Sl. 1503 od 25.V 1973.
POGLAVLJE 10. 371
trijebiti kao dokaz. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Ugovorom moe biti predvieno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati, odnosno dati samo na posebnom dokumentu - noti. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija.
Graevinska knjiga sadri navode o zavretku pojedinih faza radova i za ureivanje odnosa izmeu stranaka povodom te faze.
Graevinska knjiga (l. 8 - 13 i 19 - 22 UUG) sadri navode o zavretku pojedinih faza radova i za ureivanje odnosa izmeu stranaka povodom te faze. I nju potpisuju obje stranke. Graevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obraunske situacije.
5.3. Solidno izvoenje radova

5.3.1. Pravni karakter obaveze
Solidno izvoenje radova je karakteristina obaveza cijelog ugovora i osnovna inidba izvoaa. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih, dispozitivnih (l. 632 - 634 ZOO), ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o graenju (UG 75 82). Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata, tipino za ugovor o graenju uopte, posebno se jasno manifestuje u reimu ove obaveze. Ova dunost je sloena. Stoga emo je izloiti po pojedinim elementima.
5.3.2. Pridravanje projektne dokumentacije

S obzirom na to da je ugovor o graenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu, izvoa je duan izvriti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla (l. 607 ZOO). A to najprije znai da se u svemu mora pridravati glavnog i izvedbenih projekata, investiciono-tehnike dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Pored pridravanja ugovornih elemenata, izvoa mora da potuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehnike norme, obavezne standarde, propise o bezbjednosti i slino227. Sve to mora izvoa da uini poteno i
227
Obaveze izvoaa navedene su u lanu 49 UUG.
UGOVOR O GRAENJU
savjesno, djelujui panjom strunjaka. Takoer, duan je pridravati se programa kontrole i osiguranja kvalitete, kojeg denie projektant, i koji je sastavni dio svake vrste glavnog projekta. Program kontrole i osiguranja kvalitete sadri popis propisa, odnosno standarda, na koje se program poziva te pregled svih graevinskih proizvoda koji se ugrauju u graevinu, te opis potrebnih ispitivanja i zahtjevanih rezultata kojim e se dokazati traena svojstva proizvoda i zadovoljavanje bitnih zahtjeva za graevinu (l. 9 UITD). Postojanje revidiranog glavnog projekta i strunog nadzora od strane investitora ne oslobaa izvoaa obaveze da se savjesno i paljivo odnosi prema projektu. Ukoliko u toku izvoenja zapazi nedostatke ili nejasnoe u projektu, mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ, odnosno investitora. Investitor je duan da u primjerenom roku i u pismenoj formi prui traena objanjenja tehnike dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Ako ovlateno lice ne reaguje na opomenu, a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost, izvoa je duan da o tome obavijesti nadleni inspekcijski organ. U sluaju akutne opasnosti, izvoa mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Bude li potrebno, valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Bez odobrenja investitora, izvoa ne smije odstupiti od projekta. Tek po dobijanju pismene saglasnosti, moe nastaviti izmijenjene radove. Inae, u naelu, nema pravo na naknadu za uinjene radove. Izuzetak su jedino hitni nepredvieni radovi iz lana 633 ZOO. O njima e naknadno biti rijei.
5.3.3. Upotreba odgovarajueg materijala

Izvoa mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Materijal se predaje na gradilitu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Obaveza i trokovi uvanja padaju na izvoaa. On je tada duan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Ako nije, mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujui panjom dobrog strunjaka. Kada sam nabavlja materijal, duan je da ugradi onaj koji je predvien tehnikom dokumentacijom i snabdjeven atestom. Uoi li nepodudarnost rjeenja tehnike dokumentacije sa propisima ili svrhom objekta, mora o tome obavijestiti investitora i traiti otklanjanje nedo-
POGLAVLJE 10. 373
stataka. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren, izvoa mora, kada je to potrebno, da provjeri kvalitet materijala koji ugrauje. Ako metod provjere nije ugovoren, odreuje ga sam izvoa. On snosi i trokove provjere (UG 76). Materijal na koji ima primjedbe izvoa moe da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Zahtjev treba dati pismeno, po pravilu kroz graevinski dnevnik. No, ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude, druge objekte i okolinu (UG 76 - 78). Primijeti li investitor da izvoa koristi nepodoban materijal, ima neko od sljedeih prava: zahtijevati obustavu radova, ruenje dijela koji je napravljen od takvog materijala, primjenu adekvatnog materijala, angaovanje drugog izvoaa za izradu poruenog dijela i naknadu eventualne tete koju je pretrpio. Ukoliko izvoa nee da postupi po nalogu, investitor moe i odustati od ugovora. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu tete.
5.3.4. Rokovi izgradnje

Izvoa mora da na vrijeme izvri radove. O vremenu je ve govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehnike dokumentacije moe i od parcijalnih rokova da uini samostalne cjeline ijim nepotivanjem izvoa pada u docnju.
5.4. Obavjetavanje o viku radova

Obavjetavanje o viku radova moe se, analogno obavjetavanju o nedostacima projekta, uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvoenja radova. No, iz posebnih razloga to ne inimo. lan 633 ZOO predvia da za svako odstupanje od projekta graenja, odnosno ugovorenih radova, izvoa mora imati pismenu saglasnost naruioca. Ne uini li tako ne moe zahtijevati poveanje ugovorene cijene za radove to ih je izvrio bez takve
UGOVOR O GRAENJU
Radovi koji nisu predvieni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji, a pojavljuju se kao nuni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta su tzv. viak radova.
saglasnosti. Ove odredbe vae i za radove koji nisu predvieni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji, a pojavljuju se kao nuni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. To je tzv. viak radova. Obavjetavanje o njemu treba izvriti bez odlaganja kroz graevinski dnevnik i na druge ugovorene naine. Ono predstavlja uslov za naknadu vika radova. Jedan znaajan izuzetak ipak postoji. Nepredviene radove izvoa moe izvesti i bez prethodne saglasnosti naruioca ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost (l. 634 ZOO). Nepredvienim radovima u smislu ove odredbe smatraju se oni koji ispunjavaju dva uslova: karakter vie sile i mogunost nanoenja tete ugroavanjem stabilnosti objekta ili na drugi nain. Mogunost njihovog izvoenja bez saglasnosti investitora ne znai i prestanak obaveze obavjetavanja koja lei na izvoau. On to mora uiniti na propisan i ugovoren nain.
5.5. Omoguavanje nadzora

Omoguavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna (l. 82 - 98 ZPPKZ) i dispozitivna i obiajna dunost izvoaa (l. 603 ZOO; UG 100). Sadraj ove obaveze je odreen pravom naruioca da vri nadzor (l. 50 UUG) i Posebnim uzansama o graenju (UG 99-102). Izvoa mora uiniti sve da bi naruilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlatenja. Tu prvenstveno spada: omoguavanje pristupa na gradilite i u skladita, pruanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80), pozivanje na testiranje, prisustvovanje testovima, izvoenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa, omoguavanje izvoenja proba na licu mjesta, otkrivanje pojedinih radova, uzimanje uzoraka i slino. Trokove nadzora i vraanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole, naroito kod otkrivanja radova, snosi naruilac. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemoguavanjem naruioca da na vrijeme izvri kontrolu, izdaci za njih padaju na izvoaa (UG 80). Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u graevinski dnevnik ili daju na drugi nain, ali uvijek u pisanoj formi. Saop-
POGLAVLJE 10. 375
tavaju se izvoau bez odlaganja (UG 101). Izvoa je duan da postupi po svim osnovnim zahtjevima naruioca podnesenim u vezi s vrenjem strunog nadzora (UG 102). Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekorauje svoja ovlatenja (UG 103).
5.6. uvanje gradilita

uvanje gradilita od poetka izvoenja do predaje radova naruiocu (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba mijeati sa administrativnim dunostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Ako nita nije posebno ugovoreno, sadraj ove obaveze se ureuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi, materijal i oprema sauvaju od unitenja, odnoenja ili propadanja. Ako na istom gradilitu ima vie izvoaa, svaki od njih preuzima samostalnu obavezu uvanja, ili tu obavezu preuzima jedan za sve, uz nadoknadu. Trokove uvanja snosi izvoa. Na njega pada i rizik teta izazvanih neuspjehom u izvravanju ove dunosti.
5.7. Ureenje gradilita

Ureenje gradilita je posljednja obaveza izvoaa prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta, odnosno radova. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Ureeno gradilite je ono gradilite koje udovoljava uslovima ureenja gradilita i na kojem je dostupna sva potrebna dokumentacija. Ureenim gradilitem smatra se namjenski pripremljeno i opremljeno zemljite, sa svim potrebnim instalacijama, tehnolokom opremom, privremenim graevinama i ureajima, sredstvima bezbjednosti i zatite koji omoguuju nesmetan, ekasan i siguran rad na izgradnji graevina ili izvoenja drugih zahvata u prostoru. Gradilite mora biti ograeno radi sprjeavanja nekontroliranog pristupa ljudi gradilitu i na odgovarajui nain osigurano. Za ureeno i/ili neureeno gradilite odgovara izvoa radova.228 Za potrebe ureenja gradilita izvoa radova je obavezan izraditi Plan organizacije
Ureeno gradilite je ono gradilite koje udovoljava uslovima ureenja gradilita i na kojem je dostupna sva potrebna dokumentacija.
228
Ureenje gradilita regulisano je lanovima 2 - 7 UUG.
UGOVOR O GRAENJU
gradilita (l. 6 UUG). Ureenje gradilita regulisano je i uzansom o graenju 126. Po zavrenim radovima, odnosno nakon raskida ugovora, izvoa je duan da o svom troku povue radnike i opremu, preostali materijal i otpad. Takoe mora ukloniti privremene objekte i raistiti teren. Trokove ovih radova u principu snosi izvoa. Jedan izuzetak ipak postoji. U sluaju raskida ugovora, trokove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Trokovi okolnog ureenja se posebno ugovaraju, ili u sklopu cjelokupnog posla. Ovo ureenje se vri i u skladu sa regulacionim planom.
6. PREDAJA OBJEKTA
6.1. Tehniki pregled i odobrenje za upotrebu
Zainteresovanost drutva za rezultat ugovora o graenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vri organ koji je izdao odobrenje za graenje. Ureena je ZPPKZ (l. 66 - 77) na nain koji iskljuuje autonomiju volje bilo kog uesnika u toj proceduri. Izgraena graevina ili njen dio koji predstavlja ekonomsko-tehniku cjelinu, koja se kao takva moe samostalno koristiti, moe se poeti koristiti, odnosno staviti u pogon, te izdati rjeenje za obavljanje djelatnosti, po posebnom propisu, tek nakon to nadleni organ izda odobrenje za upotrebu. Odobrenje za upotrebu izdaje se nakon izvrenog tehnikog pregleda (l. 66 ZPPKZ). Zahtjev za izdavanje odobrenja za upotrebu investitor podnosi nadlenom organu i duan je priloiti: kopiju odobrenja za graenje; kopiju katastarskog plana sa ucrtanim poloajem graevine; pisanu izjavu izvoaa o izvedenim radovima i uvjetima za odravanje graevine; i pisani izvjetaj o izvrenom nadzoru nad
POGLAVLJE 10. 377
graenjem (l. 67 ZPPKZ). Nadleni organ je duan u roku od 30 dana o dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za upotrebu izvriti tehniki pregled graevine.
Tehniki pregled je sistem upravnih i strunih postupaka kojim posebno imenovana komisija utvruje da li je objekat izgraen u skladu sa tehnikom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za graenje, kao i da li je objekat izgraen u skladu sa tehnikim propisima, standardima i normativima, ija je primjena obavezna ili potrebna da bi se sprijeilo tetno dejstvo objekta na okolinu.
Tehniki pregled je sistem upravnih i strunih postupaka kojim posebno imenovana komisija utvruje da li je objekat izgraen u skladu sa tehnikom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za graenje, kao i da li je objekat izgraen u skladu sa tehnikim propisima, standardima i normativima, ija je primjena obavezna ili potrebna da bi se sprijeilo tetno dejstvo objekta na okolinu. Prema prirodi graevine, tehniki pregled obuhvata kontrolu graevinskih radova, instalacija, opreme i postrojenja. Vri se za cijeli objekat ili njegov dio koji ini samostalnu ekonomskotehniku cjelinu, podobnu za odvojeno koritenje. Tehniki pregled obavlja komisija za tehniki pregled. Broj lanova komisije zavisi od vrste i sloenosti objekta. U komisiju se imenuje po jedan struni lan za svaku vrstu radova koje komisija pregleda (arhitektonski/graevinski, mainski radovi, vodovod i kanalizacija, elektroinstalacije, itd.), i ovlateni predstavnici nadlenih tijela i pravnih lica koje prema odredbama posebnih propisa treba da uestvuju u radu komisije (l. 68 ZPPKZ). U radu komisije ne mogu uestvovati slubena lica koja su uestvovala u postupku izdavanja odobrenja za graenje. Investitor je duan osigurati na tehnikom pregledu prisustvo sudionika u graenju. Dunost investitora je i, najkasnije 8 dana od dana imenovanja komisije, komisiji dati na uvid tehniku dokumentaciju sa svim izmjenama i dopunama, na osnovu koje je izgraena graevina, odnosno izvedeni radovi. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvoa obavezno dostavljaju na osnovu rjeenja o vrenju tehnikog pregleda. Program sastavlja predsjednik komisije. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska graevine. Komisija moe naloiti i posebne strune preglede koje smatra potrebnim. O radu komisije se vodi zapisnik. Po zavrenom pregledu, komisija je duna da organu koji ju je imenovao podnese izvjetaj o izvrenom tehnikom pregledu, u roku od 8 dana. Izvjetaj o izvrenom tehnikom pregledu sadri struno miljenje komisije, da li se izgraena graevina moe koristiti, odnosno staviti u pogon, ili su utvreni nedostaci na
UGOVOR O GRAENJU
graevini. Ako su izvjetajem komisije utvreni nedostaci na graevini koje treba otkloniti, nadleni organ zakljukom utvruje rok za otklanjanje nedostataka koji ne moe biti dui od 90 dana (l. 69 ZPPKZ). Zahtjev za izdavanje odobrenja za upotrebnu nadleni organ e odbiti: ako je graevina izgraena bez odobrenja za graenje, ako su u toku gradnje izvrene izmjene na graevini za koje nije izdato odobrenje za graenje, ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci, ako je donesen zakljuak kojim se doputa obnova postupka za izdavanje odobrenja za graenje (l. 70 ZPPKZ). Ukoliko je izvjetajem komisije utvreno da se izgraena graevina moe koristiti, odnosno staviti u pogon, nadleni organ duan je u roku od 10 dana od prijema izvjetaja o izvenom tehnikom pregledu, izdati odobrenje za upotrebu (l. 73 ZPPKZ).
6.2. Primopredaja objekta, odnosno radova

Primopredaja objekta ili radova je sistem strunih postupaka koje provode same stranke, odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Naziva se i kolaudacijom.
Primopredaja objekta ili radova je sistem strunih postupaka koje provode same stranke, odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Naziva se i kolaudacijom. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Zakon o obligacionim odnosima, govorei o ugovoru o djelu, uspostavlja obavezu naruioca da pregleda izvreno djelo im je to po redovnom toku stvari mogue i o naenim nedostacima bez odgaanja obavijesti izvoaa (l. 614). Predviene su i posljedice neizvrenja ove dunosti. Drugi izvor je ugovor. On e biti znaajan naroito kod veih i sloenijih objekata, ukljuujui i one koji se mogu podvesti pod investicione. Napokon, na ovu proceduru e se primijeniti i Posebne uzanse o graenju, bilo na osnovu sporazuma stranaka, bilo kao obiaj (UG 110-115). Njih emo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Vrijeme kolaudacije moe se odrediti razliito. Ako zakonodavstvo nita ne propisuje, ovaj postupak se moe izvesti prije tehnikog pregleda, paralelno sa njim i nakon tehnikog pregleda, odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Posljednje rjeenje je i poslovno i pravno najloginije, pa dominira u praksi.
POGLAVLJE 10. 379
Zahtjev moe podnijeti svaka strana nakon to je izvoa obavijestio investitora da su radovi zavreni (UG 110). U zahtjevu se imenuju i lanovi komisije podnosioca zahtjeva. Stranke su dune da bez odlaganja pristupe primopredaji i konanom obraunu (UG 111). Postupak pregleda se odreuje sporazumom i po prirodi stvari. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Ne provjeravaju se oni elementi koji su ve bili predmet tehnikog pregleda. O pregledu se vodi zapisnik. Njegov sadraj je odreen u UG 113. Podaci se odnose na: potovanje pravila struke u izvoenju radova, kvalitet radova, obim radova, pitanja o kojima nije postignuta saglasnost, radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja uiniti, predaju garantnih listova i atesta i datum zavretka pregleda te primopredaje radova. Zapisnik potpisuju obje strane. U njemu svaki od ugovaraa moe izdvojiti svoje miljenje o pojedinom pitanju. Ako jedna strana neopravdano nee da pristupi pregledu ili odbije da potpie zapisnik, drugi partner to moe uiniti sam. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovarau nastaju posljedice u vezi sa primopredajom. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovita ugovora koje izvoa mora o svom troku da otkloni, on je duan da odmah pristupi izvoenju tih radova. Bez ovoga nije mogue ni izvriti konaan obraun. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni, investitor donosi odluku o prijemu objekta. Poslije toga se objekat zapisniki preuzima od izvoaa.
6.3. Superkolaudaca
Superkolaudacija je pregled koji stranke vre po isteku garantnih rokova. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova, onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije.
Superkolaudacija je pregled koji stranke vre po isteku garantnih rokova. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvoa. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova, onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. I superkolaudacija se vri na osnovu dokumentacije i uvida u stanje graevine. Utvreni nedostaci se konstatuju u zapisniku i odreuje rok za njihovo otklanjanje. Ukoliko ih izvoa ne otkloni, investitor to moe uiniti sam ili preko treih lica, ali na troak
UGOVOR O GRAENJU
izvoaa. To se po pravilu ini iz pridranih iznosa u veliini do 2% cijene. im je konstatovano da nedostaci ne postoje, odnosno da su otklonjeni, pristupa se konanom svoenju rauna izmeu stranaka. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate, odnosi izmeu stranaka po redovnom toku posla su denitivno prestali.
7. ODGOVORNOST UESNIKA U POSLU

7.1. Uopte o odgovornosti uesnika u poslu
Sloenost posla graenja dovodi do pojave vie uesnika iji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiu na ishod ugovora. Zbog toga svako od njih moe da odgovara samostalno ili povezano sa drugim uesnicima za neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora o graenju. Ta lica su: projektant, organizacija koja ispituje teren i daje miljenje o podobnosti zemljita, investitor, izvoa i podizvoa.229 Opta karakteristika reima odgovornosti u ugovoru o graenju jeste njegova strogost. Ona se na razliite naine manifestuje kod svakog uesnika u poslu. Jednom je to nemogunost da se odgovornost ugovorom iskljui ili ogranii, drugi put se odgovornost manifestuje u duini prekluzivnih rokova, trei put u reimu regresnih zahtjeva, a etvrti u ureenju aktivne legitimacije. Kada se radi o odgovornosti za nedostatke graevine, kao opti reim primjenjuje se onaj koji sadri odredbe o ugovoru o djelu (l. 641 ZOO).
7.2. Odgovornost projektanta, davaoca miljenja o zemljitu i investitora

Projektant, prema optim pravilima, odgovara za tete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. U jednom sluaju njegova odgovornost je oteana. Najprije, on odgovara za
229
Poblie o oblicima odgovornosti kod posla graenja: Trivun, V. (2002) op. cit., str. 74-92.
POGLAVLJE 10. 381
nedostatke graevine koji se tiu njene solidnosti, ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Nedostaci moraju biti takvi da ugroavaju stabilnost i sigurnost objekta.230 Nedostaci mogu biti rezultat greaka u projektovanju ili zbog osobina zemljita, ako ih je utvrivao sam projektant. Ovu svoju odgovornost projektant ne moe ugovorom ni iskljuiti, ni ograniiti. Pravo na tubu ima ne samo naruilac nego i svaki sticalac graevine unutar desetogodinjeg perioda garancije (l. 644 ZOO). Projektant se moe osloboditi odgovornosti samo ako dokae da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. Projektant odgovara i prekrajno (l. 108 ZPPKZ). Struna geozika organizacija koja je dala miljenje o podobnosti zemljita za gradnju odgovara za stabilnost graevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Osloboditi se ove odgovornosti moe samo dokazom da se u toku graenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost strunog miljenja o svojstvima graevinskog zemljita (l. 644 ZOO). Investitor za svoje novane obaveze odgovara po optim pravilima o ovom tipu obligacija. tete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvoaa o mogunostima nastanka tetnih posljedica. Za investitora, odnosno odgovorno lice u pravnom licu koje ima svojstvo investitora, predviene su krivine i prekrajne sankcije (l. 100, 104, i 107 ZPPKZ).
7.3. Odgovornost izvoaa

Odgovornost izvoaa je najprije kaznene prirode. Nepotovanje najvanijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe, odnosno prekraje. Prestup postoji kada se radovi izvode na zatitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen, kao i u sluaju izvoenja radova bez odobrenja za graenje. Zaprijeena su krivina djela i prekraji (l. 99 - 110 ZPPKZ).
230
Jankovec, Ivica (1980) Ugovor o graenju u: Perovi, S. i Stojanovi, D., ur., op. cit., str. 360.
UGOVOR O GRAENJU
Imovinsko-pravna odgovornost se moe svrstati u tri osnovne grupe sluajeva. Prva i specina tie se solidnosti graevine. Izvoa u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti nain kao i projektant (l. 644 ZOO). U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke graevine i radova koji ne utiu na njenu stabilnost. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje vae za ugovor o djelu uopte (l. 614 - 621 ZOO). Napokon, za povrede ugovora koje nisu predviene kod ugovora o djelu primjenjuju se opta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovanih obaveza. Svoje odgovornosti izvoa se ne moe unaprijed ugovorom osloboditi. Iskljuenje ili umanjenje je mogue samo onda kada izvoa dokae da je upozorio investitora na opasnost od teta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehnikoj dokumentaciji, odnosno po uputstvima investitora (l. 646). Ako su za tetu krivi i izvoa i projektant, svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. Ukoliko je izvoa naknadio tetu sam, ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Izvoa, kao ugovorna strana, odgovara investitoru i za tete koje je skrivio podizvoa. U tom sluaju on ima pravo na regres. Ovo ovlatenje moe ostvariti ako podizvoaa obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (l. 647 ZOO).
8. POSEBNE VRSTE POSLA

8.1. Klju u ruke
Ugovor o graenju sa klauzulom klju u ruke bio je u naem pravu najprije predvien u Posebnim uzansama o graenju (UG 34), a potom je u neto izmijenjenom obliku preuzet u l. 640 ZOO: Ugovor o graenju sa posebnom odredbom. Ugovor klju u ruke moe se sklopiti primjenom ove klauzule, ili na neki drugi nesumnjiv nain. Pod nesumnjivim nainom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se izvoa samostalno obavezuje izvriti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu odreenog cjelovitog objekta (l. 640 ZOO).
POGLAVLJE 10. 383
Pod ugovorom o graenju klju u ruke podrazumijeva se takav graevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvrenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom, a za razliku od ugovora kod kojih se cijena odreuje paualno.
Pod ugovorom o graenju klju u ruke podrazumijeva se takav graevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvrenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom, a za razliku od ugovora kod kojih se cijena odreuje paualno. Viak radova, hitni nepredvieni radovi ili radovi koji su predvieni, a ne treba ih izvriti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Ovo rjeenje je kritikovano u teoriji, naroito sa pozicija ugovora o investicionoj izgradnji.231 Zbog toga se smatra da do promjene cijene moe doi ukoliko je ona zasnovana na drugim pravom predvienim elementima, naroito onim iz l. 636 i 637 ZOO, a ne na obimu radova.232 Ova rjeenja su opravdana ve i zbog toga to je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaanja naknadnih radova. Ugovor klju u ruke pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opteg tipa ugovora o graenju. Prva je sadrana u l. 640 ZOO: kada na strani izvoaa sudjeluje vie subjekata sa tim svojstvom, oni prema naruiocu odgovaraju solidarno. Drugo, izvoa veoma esto nabavlja materijal. Tree, poslovno je pravilo da ovdje izvoa obezbjeuje i nadzor.233 etvrto, izvoa se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. I peto, reim njegove odgovornosti je stroi. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvoaa, te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ogranienju, odnosno iskljuenju odgovornosti.
8.2. Ostale posebne vrste ugovora o graenju

Graevinski inenjering je konstrukcija poslovne prakse. Pod njim se podrazumijeva stvaralaka primjena naunih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata - od davanja ideja, izrade studija pa do razliitih savjeta u toku realizovanja projekta, vrenja nadzora i sl.234 Ova denicija danas najvie odgovara optem pojmu inenjeringa. Uz njega postoje izvoaki i savjetodavni inenjering (konsalting).
231 232 233 234
Vukmir, B. (1980) op. cit., str. 274 naroito smatra da nepredvieni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Biro, Z. (1978) op. cit., str. 126-127. ureti, S. (1983) op. cit., str. 207. Vidjeti i Vukmir, B. (1980) op. cit., str. 275. Pravni leksikon (1978) Beograd: Savremena administracija, str. 434.
UGOVOR O GRAENJU
Pod graevinskim inenjeringom se podrazumijeva stvaralaka primjena naunih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata - od davanja ideja, izrade studija pa do razliitih savjeta u toku realizovanja projekta, vrenja nadzora i sl.
Ugovor o investicionoj izgradnji moe se denisati kao sporazum kojim se izvoa za naknadu obavezuje investitoru da e mu izvriti jednu ili vie povezanih radnji potrebnih da se odreeni investicioni objekat, odnosno njegov dio, preda u odreenom roku sposoban za iskoritavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke.
Ugovor o investicionoj izgradnji takoer je nastao u poslovnoj praksi. Moe se denisati kao sporazum kojim se izvoa za naknadu obavezuje investitoru da e mu izvriti jednu ili vie povezanih radnji potrebnih da se odreeni investicioni objekat, odnosno njegov dio, preda u odreenom roku sposoban za iskoritavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke.235 Od ugovora o graenju se razlikuje po tome to izgradnja objekata ili izvoenje graevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvoaa. Isporuka investicione opreme, kao poseban posao prodaje, moe biti ukljuena u ugovor o investicionoj izgradnji, ali ne kao jedini predmet ugovora. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za zavretak poduhvata (graenje, montaa, putanje u pogon itd). Sadraj ugovora je odreen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim moe biti predmet sporazuma stranaka. ZPPKZ, takoer, predvia postojanje posebnih sluajeva graenja (l. 34 - 35 ZPPKZ). Radi se o slijedeim sluajevima: radovi na zamjeni i dopuni opreme, izgradnja privremene graevine, pripremni radovi, odravanje graevine, sanacija, radovi redovnog odravanja, radovi rekonstrukcije graevine, radovi rehabilitacije, radovi dogradnje, nadogradnje i radovi uklanjanja graevine. U ovim sluajevima radi se vie o propisivanju tehnikih i administrativnih uslova vezano za postojanje specinih situacija prilikom izvoenja posla graenja.
9.1. Primjena optih pravila
Ugovor o graenju prestaje iz razloga koji imaju opti karakter. To su: promijenjene okolnosti (l. 133 - 136 ZOO), nemogunost ispunjenja (l. 137 - 138 ZOO) i prekomjerno oteenje (l. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktiki uslovi. Napokon, ugovor o graenju moe prestati i na osnovu sporazuma izvoaa i investitora (l. 10 ZOO).
235
Vidjeti Trifkovi, M. (1987) op. cit., str. 141.
POGLAVLJE 10. 385
Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (l. 68 ZOO). To ne trae ni izvori prava za ugovor o graenju. Meutim, kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla, dolazi se do nesumnjivog zakljuka da je ona predviena i radi zatite optih interesa. Pored znaaja ugovora, argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao vai izuzetak od opteg pravila predvien u lanu 68 ZOO. Dakle, sporazum stranaka o raskidu ugovora o graenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Ovim sporazumom stranke ureuju i posljedice raskida. One se tiu prije svega zavravanja i zaite pojedinih radova, te naknade izvoau za ono to je ve uinio. Drugo znaajno pitanje jeste i naknada eventualnih teta.
9.2. Jednostrani raskid ugovora

Pored sporazumnog, mogu je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Opta rjeenja Zakona o obligacionim odnosima, sadrana u lanovima 124 - 132, primjenjuju se i na posao graenja. Pored njih, vaie i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (l. 619 ZOO). Specinost ugovora o graenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Ona se tiu situacija u kojima se ugovor moe raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Izvoa ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvoenjem graevinara u posao. Broj sluajeva u kojima je investitor ovlaten da sam raskine ugovor je vei. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog poveanja cijene izazvanog nepredvienim radovima (l. 634 ZOO) ili viim cijenama materijala i radova (l. 637 ZOO), zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvoaa, te zato to je izvoa u docnji sa izvoenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. U posljednja dva sluaja ugovor se moe raskinuti i samo u jednom dijelu.
Poglavlje
11
UGOVOR O OSIGURANJU
1. POJAM I ZNAAJ 2. ELEMENTI UGOVORA 3. OBAVEZE STRANAKA 4. KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIESTRUKO OSIGURANJE 5. PODJELA OSIGURANJA 6. REOSIGURANJE 7. PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU
Abundans cautela non nocet. Vee osiguranje ne kodi. (Ulpianus)
UGOVOR O OSIGURANJU
1. POJAM I ZNAAJ
1.1. Posao osiguranja i njegov ekonomski znaaj
osao osiguranja predstavlja jednu od najznaajnijih ne samo ekonomskih ve i pravnih kategorija. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava meu najstarije. Tako se prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Zaetke osiguranja nalazimo i u Siriji i Palestini. Tako su uzgajivai stoke osnivali fondove iz kojih bi solidarno nadoknaivali tetu vlasnicima kojima bi stoku oduzeli razbojnici. Pomorsko pravo ostrva Rodos je razvilo institut pomorskog zajma koji podsjea na oblike klasinog osiguranja. Kineski trgovci su prilikom rijenog transporta robe dijelili robu na vie brodica kako bi, savremenim rijenikom reeno, vrili disperziju rizika. teta koja bi nastala na dijelu prevoene robe snosila se solidarno. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruenja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili na uzajamnu pomo.236
236
Poblie o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Koovi, Jelena i uleji, Predrag (2002) Osiguranje, Beograd: CID Ekonomski Fakultet u Beogradu.
POGLAVLJE 11. 389
Prva polisa osiguranja datira iz 1182. godine, nastala je u Lombardiji i takoer je vezana za pomorsko osiguranje.237 Prvi sauvani ugovor o osiguranju pronaen je u enovi i datiran je 1347. godine. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multidisciplinaran pristup. Ovo posebno sa nastankom i razvojem razliitih matematsko-statistikih metoda i naina izraunavanja rizika. Jo u XVII vijeku holandski matematiar Jan de Vit postavlja matematike osnove odreivanja ivotne rente. Na naim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureu u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. g.; Zakonik cara Stefana Duana 1349. g. i Poljiki Statut 1440. g. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovakoj republici iz 1562. g. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadrani u Statutu Ljubljanskog krojakog ceha iz 1579. g. Danas, u modernom svijetu, osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slina, a to je uslovilo i unikaciju prava osiguranja. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvrena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Ovaj proces je zaokruen sa tzv. treom generacijom direktiva iz 1992. g. sa kojima je omogueno slobodno obavljanje usluga osiguranja, a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). U pokuaju da dodatno promovie unutranje trite, Evropska komisija je predloila Opti referentni okvir (Common Frame of Reference CFR) i stvaranje alternativnog modela za donoenje neobavezujueg Evropskog graanskog zakonika. U okviru CFR, pravo osiguranja ima istaknutu ulogu zbog znaaja sektora osiguranja za privredu EU, osobina ugovora o osiguranju kao i posebne nansijske prekogranine trgovine i potrebe da se dovri izgradnja unutranjeg trita osiguranja. U tom smislu, Direktiva o reosiguranju 2005/68/EC238 i Direktiva o solventnosti239 koncipirane su tako da u toj oblasti popu-
237 238
O zaecima osiguranja vie pogledati na http://www.gutenberg.org/les/39908/39908-h/39908-h.htm#ar18 Direktiva 2005/68/EZ Evropskog parlamenta i Vijea od 16. novembra 2005. o reosiguranju, kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktive vijea 73/239/EEZ, 92/49/EEZ, kao i Direktive 98/78/EZ i 2002/83/EZ (Directive 2005/68/EC of the European Parliament and of the Council of 16 November 2005 on reinsurance and amending Council Directives 73/239/EEC, 92/49/EEC kao i Directive 98/78/EC i 2002/83/EC. Vidjeti: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2005/l_323/l_32320051209en00010050.pdf Direktiva 2002/13/EZ Evropskog parlamenta i Vijea od 5. marta 2002. godine o izmjenama i dopunama Direktive Vijea 73/239/EEZ o potrebnoj granici solventnosti za osiguravajua drutva koja obavljaju djelatnost neivotnog osiguranja (Directive 2002/13/EC of the European Parliament and of the Council of 5 March 2002 amending Council Directive 73/239/EEC as regards the solvency margin requirements for non-lifeinsurance undertakings)
239
UGOVOR O OSIGURANJU
ne prazninu radi postizanja homogenog regulisanja osiguranja i reosiguranja.240 U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajue kompanije se, danas, razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: ivotno, zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Ono to u ekonomskom pogledu karakterie posao osiguranja je: koncentracija kapitala, okrupnjivanje osiguravajuih kompanija i izmjena strukture usluga na raun poveavanja udjela ivotnog i drugih vidova linog osiguranja. Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na uvanje dobara i obnovu oteene imovine, kad se radi o osiguranju imovine, a kad se radi o osiguranju lica, onda je to sistem mjera za ouvanje ivota, zdravlja i ivotnog standarda ljudi. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma sloenu prirodu. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma irok krug disciplina - od tehnikih i tehnolokih do psiholokih.241 No, najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeteenje od tetnih dogaaja. Radi se, u psiholokom pogledu, o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zatitili od posljedica nastupanja tetnih dogaaja. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u repariranju nastalih tetnih posljedica. Uniteno dobro je, i za pojedinca ije je i za drutvo, izgubljeno. Znaaj imovinskog osiguranja postaje tim vei to je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve ekasnije djeluje u pravcu zatite imovine i spreavanja tetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te tete. Ciljevi osiguranja su ekonomska zatita imovine i lica od rizika, odnosno tete, te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati tetu. Cilj osiguranja ne moe biti bogaenje nego samo nadoknada pretrpljenje tete. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade tete za oteene ili propale stvari,
Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na uvanje dobara i obnovu oteene imovine, kad se radi o osiguranju imovine, a kad se radi o osiguranju lica, onda je to sistem mjera za ouvanje ivota, zdravlja i ivotnog standarda ljudi.
240 241
Noussia, Kyriaki (2013) Politika EU u oblasti prava osiguranja i reosiguranja i mogunost harmonizacije: stvarnost ili kcija?, Evropska revija za pravo osiguranja, Beograd. Vidjeti: uleji, Predrag (1992) Pravo osiguranja, Novi Sad: Misao, str. 14-16 i 18-21; Marovi, Boris (2001) Osiguranje i pedicija, Novi Sad: Stylos.
POGLAVLJE 11. 391
odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica, a kada nastane osigurani sluaj. U ostvarenje toga cilja spada i nansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu tetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. Radi se o udruivanju svih kategorija subjekata prava koji su izloeni istim opasnostima kako bi zajedniki podnijeli tetu koja e pogoditi samo neke od njih.242 Osiguranje ima i svoj psiholoki efekat - stvara osjeanje sigurnosti, uvjerenje ljudi da ih tetni dogaaji nee otetiti, ili da ih nee suvie otetiti, i da sa stanovita zajednice osiguranja taj dogaaj ne predstavlja sluajnost. On e se dogoditi i doekujemo ga spremno. tetan dogaaj nee djelovati kao potpuno neoekivan sluaj ako se stvori zajednica rizika, ako se udrue svi oni koji su izloeni mogunosti tete od takvog sluaja. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Zadatak je osiguravaa da organizuje takvu zajednicu, ali i da preduzima mjere preventive i represije i da tetu koja nastane od sluaja raspodijeli na tu itavu zajednicu. Obnova unitenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj nain to se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoe da se meusobno pomau i solidarno snose odreene tete. U sluaju da doe do predvienih teta, one se nadoknauju iz takvih sredstava. Stvara se posebna organizacija (osigurava) koja, u to je mogue irem obimu, organizuje one koji su ugroeni eventualnim nastajanjem nekih tetnih dogaaja. U tom smislu, osiguranje je zajednica jednako ili slino ugroenih. Osigurava unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog to bude uniteno. Osigurava, u stvari, organizuje udruivanje onih koji su izloeni istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond - osiguravajui fond, fond osiguranja. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela vika vrijednosti. Osnovna naela na kojima zainteresovani udruuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (l. 897 ZOO). Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i drutvu deavaju izuzetno, ali se, ipak, deavaju normalno kao i one redovne. Ako se udrue svi oni koji su izloeni takvim izu-
242
Tako je prema podacima iz 1999. g. berzanska vrijednost Alianz Holdinga iznosila 95 milijardi Eura, dok je Nipon Life zapoljavao 714.000 radnika.
UGOVOR O OSIGURANJU
Fond osiguranja predstavlja udruivanje sredstava subjekata koji su izloeni istoj opasnosti.
zetnim pojavama, tetne posljedice mogu se ekonomski ublaiti ili otkloniti ili ak preduprijediti. Radi se, dakle, o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne tete izmeu onih koji su izloeni istoj opasnosti. Fond osiguranja, prema tome, predstavlja udruivanje sredstava subjekata koji su izloeni istoj opasnosti. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloeni su raznim opasnostima. Meutim, samo neke od njih bivaju oteene ili unitene. Zakljuak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sainjavaju imovinu raznih lica bivaju pogoene opasnostima i oteene, a jo manji broj ih biva uniten. Ukoliko jedan osigurava uspije da organizuje i povee to vie ljudi i organizacija koji raspolau imovinom, utoliko e biti manji broj onih koji pretrpe tetu u odnosu prema svima koji ine organizaciju osiguravaa. U tom odnosu ugroeni prema oteenim, stanje je povoljnije to je vie ugroenih organizovano u zajednicu rizika. Osiguranje moe izvriti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravaa. Na taj se nain krupne tete raspodjeljuju na manje, podnoljive za svakoga lana zajednikog fonda osiguranja. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroenih. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknaivanja nastalih teta i isplaivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. To se ini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajuih organizacija. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Zato je zakonska obaveza osiguravajuih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. Moderno osiguranje, kao to je poznato, obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupreenje i otklanjanje tetnih dogaaja. Radi se o mjerama prevencije tetnim dogaajima. U mjere prevencije spadali bi: zatita od poara upotrebom naroitog materijala za gradnju, postavljanje nekih instalacija, organizovanje protivpoarne slube, proizvodnja aparata za gaenje poara, postavljanje gromobrana, graenje sefova, vakcinisanje stoke i poduavanje osiguranika. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebriljivih osiguranika. Osigurava
POGLAVLJE 11. 393
takoe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublaavanje tetnih posljedica kad je dogaaj ve nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije lijeenja, gaenja poara i sl.). Prema svemu, osiguranje bi se moglo denisati kao poslovna djelatnost kojom se, po naelu uzajamnosti i solidarnosti, obezbjeuje ekonomska zatita imovine i lica od rizika koji ih ugroavaju. I u naem pravnom sistemu stoji se na stanovitu da osiguranje ukljuuje i preventivne mjere. Radi toga su osiguravai duni pri utvrivanju uslova osiguranja, odnosno prilikom zakljuivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima, predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje teta. U te mjere, pored ostalog, spadaju: davanje benecija u premijama briljivim osiguranicima, odreivanje niih paljivijim i viih premija manje paljivim osiguranicima, uee osiguranika u dijelu tete, gubitak prava na naknadu i sl. Dakle, u preventivnim mjerama uestvuju ne samo osiguravai nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. Autori se veinom slau da su funkcije osiguranja trojake: uvanje imovine, akumulacija novanih sredstava i socijalna sigurnost. uvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera, te u naknadi tete. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novana sredstva, koja se putem banaka, a i neposredno, stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Uz to, jedan dio naplaenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome to se osiguranjem lica ublaavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim sluajevima i to se nekim vrstama linog osiguranja (za sluaj doivljenja), u stvari, vri tednja i podie ivotni standard ljudi. Ekonomski posmatrano pospjeuje se trgovina, nansijska stabilnost i alokacija kapitala.
Osiguranje bi se moglo denisati kao poslovna djelatnost kojom se, po naelu uzajamnosti i solidarnosti, obezbjeuje ekonomska zatita imovine i lica od rizika koji ih ugroavaju.
1.2. Ugovor o osiguranju

1.2.1. Izvori prava, posao i ugovor o osiguranju
Sloenost osiguranja i vanost posla ne samo za stranke nego i za drutvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Pravna
UGOVOR O OSIGURANJU
vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore - pravila osiguranja. Prvi od dva najvanija legislativna akta je Zakon o drutvima za osiguranje u privatnom osiguranju243 (ZDOPO). U njemu su navedeni poslovi osiguranja, taksativno odreene organizacije za osiguranje, regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak, unutranja organizacija i upravljanje, nain poslovanja i pravni tretman sredstava, te ureena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Ovim se Zakonom ureuje i: osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak drutava za osiguranje osnovanih u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i drutava za osiguranje koja nisu osnovana u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koja usluge osiguranja pruaju putem podrunice, prema ovom Zakonu. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter, djelimino ureenje statusnog prava u pogledu poloaja osiguravajuih organizacija i pravno ureenje nadzorne funkcije u poslovima osiguranja i reosiguranja. Sljedei izvor prava je Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti244 (ZOOMV). Ovim se Zakonom ureuje: osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, osnivanje i ovlaenja Zatitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine i prekrajne kazne za lica koja postupaju suprotno odredbama ovoga Zakona. Zakonom o posredovanju u privatnom osiguranju245 (ZPPO) ureuju se: posredovanje u privatnom osiguranju, uslovi za obavljanje tih poslova, te nadzor nad njihovim obavljanjem u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sa ova tri pobrojana pravna akta 2005. godine izvrene su izmjene pozitivnog zakondavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine u oblasti osiguranja. Ono to se posebno izdvaja je denisanje poslova osiguranja u skladu sa savremenim tendencijama te odovojeno denisanje pojedinih pravnih instituta osiguranja odvojenim pravnim aktima. Ovo se posebno odnosi na poslove
243 244 245
Zakon o drutvima za osiguranje u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 24/05), dalje ZDOPO. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (Slubene novine FBiH 24/05), dalje ZOOMV. Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 22/05), dalje ZPPO.
POGLAVLJE 11. 395
obaveznog osiguranja te pravno ureenje poslova posredovanja u osiguranju. Prometnu, ugovornu stranu osiguranja, regulie etvrti izvor prava Zakon o obligacionim odnosima.246 U lanovima 897 - 923 ureuju se najprije zajednika pitanja osiguranja imovine i lica, potom specinost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. Iako se radi o propisu koji je u naelu dispozitivne prirode, normiranje osiguranja ima preteno imperativan karakter. Odstupanje je mogue samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izriito doputa (l. 900 ZOO). U vazdunom saobraaju pitanja osiguranja su ureena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdunoj plovidbi.247 U pogledu statusnog poloaja osiguravatelja isti je ureen generalnim pravnim okvirom prema odredbama Zakona o privrednim drutvima248 (ZPD) dok posebne odredbe moemo nai u ZDOPO.
Pravila osiguranja mogu biti opta - za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna - za pojedinu vrstu osiguranja.
Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Donose ih osiguravajue organizacije samostalno. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opti uslovi poslovanja, pa se na njih u prometu primjenjuju rjeenja l. 142-144 ZOO. Pravila osiguranja mogu biti opta - za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna - za pojedinu vrstu osiguranja. Polisa osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti urueni ugovaratelju zajedno sa polisom. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zakljuenja ugovora. Posao osiguranja je iri pojam od ugovora o osiguranju. On, najprije, oznaava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja, a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. I drugo, u smislu djelatnosti postoji znaajna razlika izmeu posla i ugovora. Sve aktivnosti osiguravaa mogu se podijeliti u dvije osnovne
246 247 248
O ogranienjima vaenja ZOO vidjeti uleji, P. (1992) op. cit., str. 45-49. Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdunoj plovidbi (Slubeni list SFRJ br. 22/77, 13/82, 30/85 usvojen u pravni sistem BiH: Slubeni list RBiH 2/92). Zakon o privrednim drutvima Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10), dalje ZPD.
UGOVOR O OSIGURANJU
Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zakljuenja ugovora.
grupe. Prvu ine poslovi osiguranja i tu spadaju: zakljuivanje i izvravanje ugovora o osiguranju imovine i osoba, zakljuivanje i izvravanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju, mjere za spreavanje i smanjenje rizika koji ugroavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na spreavanju i smanjenju teta i drugi poslovi osiguranja. U ostale poslove osiguranja spadaju: poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja, zastupanja u osiguranju, snimanja rizika, snimanja i procjene teta, prodaje ostataka osiguranih unitenih stvari, pruanja pravne pomoi i drugih intelektualnih i tehnikih usluga u osiguranju. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje moe obavljati u svoje ime i za svoj raun, u tue ime i za tui raun - kao zastupnik, te u svoje ime, a za tui raun - dakle, kao komisionar. Druge poslove osiguranja mogu vriti brokeri i posrednici u svojstvu pravnog ili zikog lica, a za drutvo za osiguranje ili za osiguranika na osnovu ugovora. Ovi poslovi su pravno denisani odredbama ZDOPO i ZPPO. Statusni odnosi su pravno ureeni sa ZPD i ZDOPO. Ugovorni odnosi su pravno ureeni odredbama ZOO i ZDOPO, a kod oblika obaveznog osiguranja i odredbama ZOOMV. Legislativna denicija ugovora o osiguranju data je u l. 897 ZOO. Prema njemu, ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da, na naelima uzajamnosti i solidarnosti, udruuje odreeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika (osiguravatelj/osigurava), a zajednica se obavezuje da, ako se desi dogaaj koji predstavlja osigurani sluaj, isplati osiguraniku ili nekoj treoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili uini neto drugo. ZOO, kao i dosadanji propisi, smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka, da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zatite putem osiguranja, uz posebno uvaavanje naela uzajamnosti i solidarnosti. Obiljeja ugovora o osiguranju su: sinalagmatinost, teretnost, formalnost, te u pojedinim sluajevima i svojstva ugovora u korist treih lica.
Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da, na naelima uzajamnosti i solidarnosti, udruuje odreeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika (osiguravatelj/ osigurava), a zajednica se obavezuje da, ako se desi dogaaj koji predstavlja osigurani sluaj, isplati osiguraniku ili nekoj treoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili uini neto drugo.
1.2.2. Pravna priroda posla osiguranja

S obzirom na istorijski razvoj osiguranja249 i promjene koje su nastale u funkcijama i znaaju ovog posla, o pravnoj prirodi ugovo-
249
Vidjeti uleji, P. (1992) op. cit., str. 31 i dalje.
POGLAVLJE 11. 397
ra o osiguranju formiralo se vie teorija. U osnovi, one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Protivugovorne teorije polaze od gledita da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jae strane - osiguravaa. On, poput zakonodavca, unaprijed propisuje pravila za sve budue sluajeve osiguranja. Izjavom volje osiguranika samo poinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. Poto nema ravnopravne saglasnosti volja, nema ni ugovora. Snana dravna intervencija u oblasti osiguranja, usmjerena prema obje strane u poslu podjednako, samo potvruje ovakav stav. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. U sutini, mogu se podijeliti u pet teorija.250 To su sljedee:
Teorija naknade tete po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeuje od eventualnih tetnih posljedica osiguranog sluaja.
Protivugovorne teorije polaze od gledita da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jae strane osiguravaa.
Mjeovita teorija - po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi tete koja moe da se dogodi, a ugovor o linom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao.
Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i mogua nepodudarnost uplaenih premija sa naknadom tete, odnosno sumom osiguranja, ukidaju ekvivalentnost odnosa izmeu osiguravaa i osiguranika.
a) Teorija naknade tete - po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeuje od eventualnih tetnih posljedica osiguranog sluaja. Obaveza osiguravatelja u biti se svodi na popravljanje tete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog sluaja. b) Mjeovita teorija - po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi tete koja moe da se dogodi, a ugovor o linom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i mogua nepodudarnost uplaenih premija sa naknadom tete, odnosno sumom osiguranja, ukidaju ekvivalentnost odnosa izmeu osiguravaa i osiguranika. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. d) Po teoriji prestacije, zakljuenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvrenje tano odreenih inidbi: plaanje premije i otklanjanje eventualnih teta, odnosno isplata osigurane sume. Dakle, ugovor je samim nastankom sinalagmatian i ekvivalentan. e) Teorija organizovanja zatite od rizika motivisana je ekonomskim, tehnikim i pravnim karakteristikama osiguranja. Po njoj se osigurava za premiju obavezuje da e preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera, te isplatom naknade,
250
Ibid., str. 139-148.
UGOVOR O OSIGURANJU
Po teoriji prestacije, zakljuenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvrenje tano odreenih inidbi: plaanje premije i otklanjanje eventualnih teta, odnosno isplata osigurane sume.
odnosno sume osiguranja, obezbijediti osiguranika od nastupanja tetnog dogaaja ili njegovih tetnih posljedica. Ova teorija ne iskljuuje, nego podrazumijeva sinalagmatinost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. Razuenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ipak, smatramo da teorija organizovanja zatite od rizika, ak uzeta i sama za sebe, u najveoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti.
1.2.3. Zakljuivanje i oblik ugovora

Po teoriji organizovanja zatite od rizika se osigurava za premiju obavezuje da e preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera, te isplatom naknade, odnosno sume osiguranja, obezbijediti osiguranika od nastupanja tetnog dogaaja ili njegovih tetnih posljedica.
U najveem broju sluajeva osigurava trai posao, trai saugovaraa. Predstavnik osiguravaa, akiviziter osiguranja, dolazi buduem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Inicijativa je preteno na strani osiguravaa. Akviziter moe nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Moe, takoe, za neke vrste osiguranja imati ovlatenja zastupnika, za druge - posrednika. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlatenja na zastupanje. Ako je predstavnik (akviziter) ovlaen za zakljuivanje ugovora, sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovaraa. Ako nije ovlaten za sklapanje ugovora, akviziter priprema ponudu sa buduim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravau, koji je prihvata ili ne prihvata. U pravu Bosne i Hercegovine ako osigurava nije zastupniku odredio obim ovlatenja, zastupnik je po samom zakonu ovlaen da u ime i za raun osiguravaa zakljuuje ugovore o osiguranju, da ih mijenja i produuje njihovo vaenje, da izdaje polise osiguranja, naplauje premije, kao i da prima razne izjave od ugovaraa za osiguravaa u vezi sa osiguranjem. Ako je ovlaenje zastupnika ogranieno, a za to druga strana, ugovara osiguranja, ne zna, smatra se da nema ogranienja (l. 906 ZOO). U naoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom, a ugovor o osiguranju se zakljuuje na osnovu pismene ponude. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje eli sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Pravno dejstvo ponude je razliito. U nekim pravnim sistemima ponuda uopte ne obavezuje. U drugim, obavezuje ponuaa za odreeno vrijeme, a u treima, obavezuje samo za neke grane osiguranja.
POGLAVLJE 11. 399
Pismena ponuda vee ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijea osiguravau. Ponudilac moe odrediti i krai rok. Kod ivotnog osiguranja, ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled, ponuda vee ponudioca za vrijeme od 30 dana. Prema tome, vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zakljuenje ugovora o osiguranju odreeno je zakonom, ako ponudilac nije odredio krai rok (l. 901 ZOO). Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osigurava vri tu vrstu osiguranja, smatra se da je osigurava prihvatio ponudu i da je ugovor zakljuen kad je osigurava primio ponudu. Ako nee da zakljui ugovor, duan je da u roku vaenja ponude obavijesti ponuaa o odbijanju ponude. Kod linog osiguranja, smatra se da je ugovor zakljuen trideset i prvog dana od primitka ponude. Za zakljuivanje ugovora za sluaj smrti nekog treeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ona moe biti data i na polisi. Zakon o obligacionim odnosima predvia tri naina zakljuivanja ugovora. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zakljuen kad ugovarai potpiu polisu osiguranja ili listu pokria. Drugi nain je kad neko podnese pismenu ponudu za zakljuenje ugovora o osiguranju osiguravau i osigurava je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osigurava vri predloeno osiguranje, a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osigurava ne odbije ponudu, smatra se da je ugovor zakljuen. Najposlije, uslovima osiguranja moe biti predvieno da za neke sluajeve ugovorni odnos iz osiguranja moe nastati samim plaanjem premije (l. 901 i 903 ZOO). Naroito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu), uzima se da je ugovor zakljuen kad osigurava telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Kod obaveznog osiguranja, obaveze i prava stranaka utvreni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zakljuenja ugovora im osiguranik podnese prijavu, upravo im uplati premiju. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraaju, putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokae da je namjeravao da putuje), bez obzira na to da li je prevoznik zakljuio ugovor sa osiguravaem. Ugovor je, dakle, zakljuen konkludentnom radnjom.
UGOVOR O OSIGURANJU
1.2.4. Polisa osiguranja

O zakljuenom ugovoru o osiguranju osigurava izdaje polisu osiguranja (od latinskog policere - obeati). Po zakonu, u polisu moraju biti uneseni sljedei podaci: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokria, svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neogranieno, premija, datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. Na polisi moraju biti odtampani i uslovi osiguranja. Ako nije tako uraeno, onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovarau osiguranja (l. 902 ZOO). U polisi osiguranja ivota mora biti jo navedeno ime i prezime lica na iji se ivot odnosi osiguranje, datum njegovog roenja i dogaaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote - osigurani sluaj (l. 943 ZOO). Ono to je upisano u polisi ima prednost nad optim i posebnim uslovima osiguranja, pa u sluaju neslaganja vai tekst polise. Ako postoji suprotnost izmeu tampane i rukopisne odredbe polise, primijenit e se ova posljednja (l. 902, st. 5 ZOO) jer se smatra da ona izraava pravu volju stranaka. Pod rukopisnom odredbom treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Nain dodavanja je pravno irelevantan. Polisa moe privremeno biti zamijenjena listom pokria. Kod veih objekata i kod stvari koje su posebno izloene riziku - a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda strunjak osiguravaa - od podnoenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaanja premije moe proi i due vremena. U tom periodu osigurava nije u obavezi, a stvar je izloena riziku. Da bi se izbjegle tetne posljedice po osiguranika, izdaje se u takvim sluajevima lista pokria. To je pismeno kojim osigurava izvjetava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Lista pokria ima, znai, karakter isprave o osiguranju, ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Lista pokria sadri sastojke koje ima i polisa. S obzirom na masovnost poslova, polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja.251 To je razumljivo kad se ima u vidu
Lista pokria je pismeno kojim osigurava izvjetava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah.
251
Vidjeti opirnije kod uleji, P. (1992) op. cit., str. 164-165.
POGLAVLJE 11. 401
da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo slinoj situaciji, pa i njihov pravni tretman mora biti isti. A to se postie tipiziranim ugovorima. Polisa je ablon i ugovor se po pravilu zakljuuje jednostavnim pristupanjem, potpisivanjem. Polisa osiguranja lica je vrijednosni papir. Prema sporazumu ugovaraa, moe glasiti na odreeno lice, po naredbi i na donosioca. Polisa osiguranja ivota moe glasiti na odreeno lice ili po naredbi. Ne moe glasiti na donosioca. Moe se i zalagati. Kad glasi po naredbi, zalae se indosamentom. (l. 902, st. 6 ZOO). Polise se najee dijele na: pomorske i kopnene; individualne i kolektivne; pojedinane i generalne; valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise.
2. ELEMENTI UGOVORA
2.1. Stranke
2.1.1. Lica u ugovoru o osiguranju
Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnou, naziva se osiguravaem, osiguravaocem, osiguravateljem, osigurateljem. onaj koji se osigurava, koji se ugovorom obezbjeuje za sluaj nastupanja tetnog dogaaja, naziva se ugovaraem osiguranja, ugovoriocem osiguranja, ili osiguranikom.
U poslu osiguranja susreemo vie lica, a terminologija o njima nije ujednaena. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnou, naziva se osiguravaem, osiguravaocem, osiguravateljem, osigurateljem. Druga ugovorna strana, onaj koji se osigurava, koji se ugovorom obezbjeuje za sluaj nastupanja tetnog dogaaja, naziva se ugovaraem osiguranja, ugovoriocem osiguranja, ili osiguranikom.252 Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravaem (osiguravateljem) i ugovaraem osiguranja (l. 897 ZOO). Kod imovinskog osiguranja, moe se ugovarati da naknada tete bude isplaena i nekom treem licu, a ne ugovarau osiguranja. Isto je tako kod linog osiguranja - da se osigurana
252
U Rjeniku osiguranja, op. cit., str. 269-270 date su sljedee denicije pojma osiguranik (eng. insured person): 1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti raun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tui raun jedna ili vie treih osoba; 2. u osiguranju ivota i u osiguranju od posljedica nesretnog sluaja, osoba na iji ivot je zakljueno osiguranje. Osoba kojoj se isplauje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena saglasnost osiguranika; 3. kod drutva uzajamnog osiguranja esto se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.
UGOVOR O OSIGURANJU
Osigurana suma (suma osiguranja), moe isplatiti treem licu. To tree lice naziva se korisnikom osiguranja (benecijarem).
suma (suma osiguranja), moe isplatiti treem licu. To tree lice naziva se korisnikom osiguranja (benecijarem). Redovno se deava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osigurava i osiguranik, koji je i korisnik osiguranja, odnosno kod linog osiguranja jo i osigurano lice. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja, odnosno osigurano lice, razliiti, druga lica. Kod linog osiguranja moe se ugovor sklopiti tako da se osigurava ivot ili zdravlje nekog treeg lica, a ne onoga koje sklapa ugovor. To se lice naziva osiguranim licem, ili, takoe, osiguranikom. Ugovara osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za ivot i zdravlje osiguranog lica. Ova pozitivna zainteresovanost odreuje se po objektivnim mjerilima. Uzima se da su srodnici odreenog stepena pozitivno zainteresovani za ivot i zdravlje jednih za druge, iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Ako se osiguranje vri za sluaj smrti treeg, za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polisi, bilo na posebnom dokumentu. Taj dokumenat mora sadravati naznaku osigurane svote (l. 946 ZOO). Kod osiguranja imovine, ugovor moe zakljuiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar ouva neoteena, tj. svako ko ima interesa da se ne dogodi odreeni sluaj, poto bi, u suprotnom, pretrpio neki materijalni gubitak - zakupac, zaloni povjerilac, uvar (l. 924 ZOO). Moe se, znai, osigurati i tua stvar za ije je ouvanje ugovara osiguranja pozitivno zainteresovan. Razlog da se osigura tua stvar je najee u tome to vlasnik ne moe voditi brigu o toj stvari. Takvo osiguranje za tui raun postoji u poslovanju peditera, komisionara, skladitara, zanatlija, gostioniara i hotelijera za stvari koje su im predate. Pravni odnos izmeu ugovaraa osiguranja i sopstvenika stvari je, meutim, onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. No, prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u asu nastanka tete ima materijalni interes da se osigurani sluaj ne dogodi. Znai, kad je sopstveniku vraena stvar, naknada se isplauje njemu; ako nije vraena - licu koje stvar dri ili ju je dralo. Kod osiguranja kod koga se naknada tete, odnosno osigurana svota isplauje korisniku osiguranja kao treem licu koje nije ue-
Kod linog osiguranja moe se ugovor sklopiti tako da se osigurava ivot ili zdravlje nekog treeg lica, a ne onoga koje sklapa ugovor. To se lice naziva osiguranim licem, ili, takoe, osiguranikom.
POGLAVLJE 11. 403
stvovalo u sklapanju ugovora, u teoriji postoji razmimoilaenje o tome ko stie neposredna prava iz takvog ugovora: ugovara ili korisnik osiguranja. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravaa i korisnika osiguranja. Za osiguranje ivota nekog drugog lica, meutim, potrebna je njegova pismena saglasnost, ali ono nije ugovorna strana. Korisnik stie neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani sluaj. Ugovarau ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog sluaja. On je stranka u ugovoru i raspolae svim pravima iz ugovora. Korisnik moe biti odreen odmah prilikom zakljuivanja ugovora, a moe i docnije. Kao korisnik moe biti odreeno neko lice, moe se navesti poimenino, ali moe biti oznaeno i neodreeno, ali odredivo (djeca, nasljednici, suprug i sl.).
2.1.2. Osigurava
Osigurava je pravno lice, organizacija u iju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Osigurava moe zakljuivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove, uslove iz odluke, odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova. Zbog opteg interesa koncentrisanog u osiguranju, vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja odreene su taksativno (numerus clausus), a za njihovo osnivanje potrebno je i posebno odobrenje, esto se naziva i licenca za rad, koje se izdaje od strane Agencije za nadzor u Federaciji Bosne i Hercegovine. Uslovi osnivanja su propisani odredbama ZDOPO a isto se odnosi i na osnivanje podrunica izmeu entiteta u Bosni i Hercegovini (l. 32 ZDOPO). Najrasprostranjenija statusna forma osiguravaa je dioniko drutvo za osiguranje. Pored ovog oblika egzistira i drutvo za uzajamno osiguranje. Dioniko drutvo za poslove osiguranja mogu osnovati domaa zika i pravna lica zakljuivanjem ugovora o osnivanju, te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital drutva barem u minimalnom iznosu koji zakon predvia. Za pojedine vrste osiguranja (l. 50 ZDOPO) ti iznosi su: 3.000.000,00 KM za poslove osiguranja ivota, i po 1.000.000,00 i 2.000.000,00 KM za drutva koja se osnivaju za vrenje vie vr-
Osigurava je pravno lice, organizacija u iju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja.
UGOVOR O OSIGURANJU
sta osiguranja. Za poslove reosiguranja potrebno je obezbijediti 3.000.000,00 KM. Drutvo za uzajamno osiguranje mora ispunjavati sljedee kriterije: ne smije imati manje od 250 lanova, ako je drutvo ovlateno za pokrie samo jedne vrste rizika; ne smije imati manje od 300 lanova, ako je drutvo ovlateno za pokrie vie od jedne vrste rizika; najmanje jedna polovica prihoda od doprinosa drutva mora poticati od lica koja su lanovi drutva i ne smije imati godinji obrt vei od 2.000.000,00 KM. Pored osnovnog kapitala, sredstva kojim drutvo posluje formiraju se iz: premija, sredstava tehnike rezerve, sredstava preventive, rezerve sigurnosti, sredstava poslovnog fonda i drugih sredstava. Za osnivanje je predvien koncesioni sistem. Odobrenje daje Agencija za nadzor koja je nastala transformacijom Ureda za nadzor ex lege (l. 5 ZDOPO). Kao osigurava moe se pojaviti i drutvo za reosiguranje u sluajevima zakljuenja posla reosiguranja. Na strani osiguravaa moe biti i vie subjekata. Ugovor se moe, dakle, zakljuiti i sa vie osiguravaa koji su se prethodno sporazumjeli u zajednikom snoenju rizika i njegovoj raspodjeli. Svaki osigurava koji je naveden u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.
2.1.3. Ugovara osiguranja

Ugovor o osiguranju se najee zakljuuje u svoje ime i za svoj raun. Zato su ugovara osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. Ugovara osigurava svoju stvar, odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja, a svoj ivot, odnosno svoj tjelesni integritet, kod linog osiguranja. Kod osiguranja lica moe ugovara osigurati ivot, odnosno tjelesni integritet nekog treeg lica, i na zakon i to tree lice naziva osiguranikom. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine moe biti svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani sluaj, poto bi inae pretrpjela neki materijalni gubitak (l. 924 ZOO). Ugovara uvijek sklapa ugovor u svoje ime, a kao to je reeno, moe ga sklopiti za svoj ili za tui raun. Naknada se isplauje njemu ili nekome drugom. Ako je u polisi odreeno drugo lice, to je osiguranje za tui raun, ili preciznije, osiguranje za raun odreenog lica. Premiju plaa i ostale obaveze izvrava ugovara
Stranka u ugovoru o osiguranju imovine moe biti svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani sluaj, poto bi inae pretrpjela neki materijalni gubitak.
POGLAVLJE 11. 405
osiguranja. No, on ne moe vriti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe iji je interes osiguran, odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (l. 905 ZOO). Ugovara osiguranja u ovom sluaju duguje i premiju osiguravau, ali ovlatenoj osobi ne mora predati polisu dok mu ne bude naknaeno plaanje premije i trokovi ugovora. Radi naplate ovih potraivanja ugovara osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaa po osnovu osiguranja. To pravo moe vriti i neposredno prema osiguravau (l. 905 ZOO). Ako ugovara osiguranja djeluje bez ovlatenja zainteresovanog lica ili korisnika, duan je ispuniti sve obaveze prema osiguravau, osim ako je obavijestio osiguravaa da djeluje kao poslovoa bez naloga. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice poto odobri ugovor. Pristupanje ugovoru moe se izvriti i poslije nastupanja osiguranog sluaja. Odbije li zainteresovano lice, odnosno oznaeni korisnik pristupanje ugovoru, duno je da obavijesti osiguravaa o dobijanju prihvatanja osiguranja. Poslije toga, ugovor prestaje da postoji (l. 904 ZOO).
2.2. Predmet osiguranja

Odreivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava, drugi - da je to interes, trei - rizik. Pojedini autori su miljenja da je to osigurana svota, zatim prestacija, a neki da su to obaveze i prava stranaka. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za ije su normalno postojanje stranke zainteresovane, ono emu se prua zatita od rizika, o emu je sklopljen ugovor. Tako posmatrano, predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari, ivotinje, bestjelesne stvari (osiguranje kredita, osiguranje od odgovornosti), pa i lica su predmet u osiguranju ivota i od nesretnog sluaja. I u uporednom zakonodavstvu preovladava terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. Govori se o osiguranju imovine, stvari, lica, lica izloenih opasnosti i sl. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca, pa i sastavljaa uslova osiguranja, podeena tako da bude dostupna osiguranicima. Zato se predmetom osiguranja naziva ono to se osigurava.
Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za ije su normalno postojanje stranke zainteresovane, ono emu se prua zatita od rizika, o emu je sklopljen ugovor.
UGOVOR O OSIGURANJU
Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovitu. Kad govori o sadrini polise, koju smatra ispravom o osiguranju, istie da polisa treba naroito da sadri i podatak o stvari, odnosno o osiguranom licu (l. 902 ZOO). U tom smislu emo dalje upotrebljavati izraz predmet osiguranja.
2.3. Rizik
Da bi neki predmet mogao biti osiguran, potrebno je da bude izloen riziku. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. Gdje nema rizika, nema ni osiguranja - to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine, tako i u osiguranju lica. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Uvijek se rizikom smatra mogunost nastupanja ekonomski tetnog dogaaja, dakle, dogaaja uslijed koga moe nastati teta na predmetu osiguranja. Rizikom se smatra i sama opasnost, dogaaj protiv koga se osigurava. Pored toga, rizikom neki nazivaju i sam tetni dogaaj, dogaaj uslijed ijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravaa na naknadu, dakle, uzrok tete. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku, o tome da se rizik desio i sl. Stoga se umjesto rijei rizik upotrebljava i izraz osigurani sluaj (l. 897 - 898 ZOO), sluaj protiv koga se osigurava. Najposlije, rizikom se naziva i sama teta. Uslovi osiguranja takoe upotrebljavaju rije rizik za opasnost nastupanja osiguranog sluaja. Da bi se neki dogaaj mogao smatrati rizikom u osiguranju, potrebna su dva osnovna uslova: mogunost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Ako se osigurava od poplave, treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji moe biti poplavljen; ako se osigurava od poara, da stvar moe gorjeti; kod krae - da je stvar pokretna itd. Mogunost nastupanja tetnog dogaaja procjenjuje se objektivno. Da bi bio osigurani sluaj, odnosno da bi predstavljao rizik, objektivno mogui dogaaj mora ispunjavati jo neke zakonske uslove. On mora biti budui, neizvjestan i nezavisan od iskljuive volje ugovaraa (l. 898 ZOO). Rizik nosi u sebi, na prvom mjestu, elemenat neizvjesnosti. Nije izvjesno da li e dogaaj protiv kog se osigurava nastati u odno-
Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Mogunost nastupanja ekonomski tetnog dogaaja, opasnost, dogaaj protiv koga se osigurava, tetni dogaaj i sama teta.
POGLAVLJE 11. 407
Neizvjesnost u pogledu nastupanja dogaaja moe biti apsolutna, tj. ne zna se da li e nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja, ili relativna, tj. nastupie, ali se ne zna kada. Rizik je budui neizvjestan dogaaj koji u konkretnom sluaju moe prouzrokovati tetnu posljedicu.
su na osigurani predmet. Generalno posmatrano se to deava, ali se ne zna hoe li taj dogaaj tetno pogoditi osigurani predmet. Ili, ako je izvjesno da e dogaaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet, ne zna se kada e nastupiti. To je jasno naroito kod osiguranja lica (ivota). Svaki e osiguranik umrijeti, to je izvjesno. Ali kada e, ne zna se, to je neizvjesno. Neizvjesnost, dakle, u pogledu nastupanja dogaaja moe biti apsolutna, tj. ne zna se da li e nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja, ili relativna, tj. nastupie, ali se ne zna kada. Prema tome, rizik je budui neizvjestan dogaaj koji u konkretnom sluaju moe prouzrokovati tetnu posljedicu. Neizvjesnost je bitan, odluujui elemenat rizika. Nema li je, nema ni rizika, pa nema ni ugovora o osiguranju. Upravo zbog toga dogaaj treba da bude budui. Ako se u asu zakljuenja ugovora osigurani sluaj ve desio, ili je bio u nastajanju, ugovor je nitav. Ugovor je nitav i onda ako je u asu njegovog zakljuenja ve prestala mogunost da se dogaaj desi ili je bilo izvjesno da e dogaaj nastupiti (l. 898, st. 2 ZOO). Izuzetak je tzv. putativni rizik (od lat. puta - smatram, mislim). Naime, moe se osigurati od rizika koji je ve nastupio u asu sklapanja ugovora, ako stranke za to nisu znale, ako dre da se dogaaj jo nije desio. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju, naroito pomorskom. Osigurava se brod koji je ve otplovio, a u asu kad se osigurava, ve je mogue da je potonuo na puini (l. 898, st. 3 ZOO). Neizvjesnost, kao bitan faktor, uslovljava i treu karakteristiku rizika: barem djeliminu nezavisnost od volje ugovaraa. Mogunost ugovaraa da utie na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno, a ne subjektivno. Lina svojstva ugovaraa osiguranja nisu u ovom sluaju pravno relevantna. Pravo postavlja jo dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Prvo, da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zatiena, legalna (da nisu kradene stvari), odnosno, kod osiguranja lica, da radnje pri kojima je ovjek izloen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krae). I drugo, da bi se dogaaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava, treba da se ponavlja. To je potrebno iz sljedeih razloga. Ponavljanje dogaaja koji prouzrokuje tetu, odnosno koji predstavlja opasnost, stvara kod ljudi osjeanje potrebe za zatitom.
UGOVOR O OSIGURANJU
Intenzitet toga osjeanja je direktno zavisan od uestalosti tetnog dogaaja: to se ee ponavlja taj dogaaj, osjea se vea potreba za zatitom od njega, tj. za osiguranjem. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje dogaaja protiv koga se osigurava je tehnike prirode: vjerovatnoa nastupanja ekonomski tetnog dogaaja, stepen njegove jaine i, s tim u vezi, visina tete izraunavaju se posebnim matematikim metodama. Podloga za to je dugotrajnije statistiko posmatranje. Znai, treba da se tetni dogaaj - rizik - ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. A od toga e zavisiti ulog osiguranika u osiguravajui fond, tj. visina premije. Svi elementi rizika utvruju se prilikom zakljuivanja ugovora o osiguranju. Opti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne moe zakljuiti prije nego to se utvrde okolnosti od znaaja za veliinu rizika (opasnosti). Osigurati se moe protiv jednog i protiv vie rizika. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od vie rizika (pomorsko osiguranje). Rizik se, u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni; isti i pekulativni; opti i pojedinani; konstantni i varijabilni; osnovni i dopunski i ratni i politiki rizik.
2.4. Prema
Premija je iznos koji ugovara osiguranja uplauje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osigurava. Visina premije se izraunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Na njenu visinu utie stepen vjerovatnoe za nastupanje tetnog dogaaja, odnosno za ostvarenje rizika. Premije se utvruju tarifom, u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. Premije se izraunavaju raunom vjerovatnoe. Elementi za to izraunavanje dobivaju se statistikim posmatranjem tetnih dogaaja. Na osnovu statistikog posmatranja, izraunati su podaci potrebni za izradu tabela. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugroena imovina (kakva je vjerovatnoa da e nastupiti poar kod zidanih ili drvenih zgrada). Istoj svrsi slue tablice kod osiguranja lica. U njima je data vjerovatnoa smrtnosti ili nezgoda kod
Premija je iznos koji ugovara osiguranja uplauje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osigurava.
POGLAVLJE 11. 409
pojedinih rizika kojima su ljudi izloeni. Poznato je vie tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoe nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Tako se za svaki konkretan sluaj premija ne izraunava nego se primjenjuju te tablice. Intenzitet nastupanja tetnog dogaaja je vrlo razliit: premija e biti vea to se dogaaj ee deava, jer je vjerovatnije da e osigurava isplatiti naknadu. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosjenim intenzitetom tete, tj. vjerovatnim stepenom jaine tete. Sam dogaaj nije uvijek jednakog intenziteta, a i osigurani predmeti razliito odolijevaju istoj vrsti dogaaja, ak i kad su oni istog intenziteta. Statistiki je utvreno da je veoma rijetko teta potpuna i da je nivo djeliminog oteenja nejednak. Jedna zgrada izgori potpuno, druga za treinu svoje vrijednosti, trea za desetinu itd. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Njena veliina zavisi i od trajanja osiguranja. Ako je period za koji se osigurava dui, vjerovatnoa nastupanja tetnog dogaaja je vea, pa i premija treba da bude vea. Najposlije, visina premije zavisi od vrijednosti stvari, odnosno od naknade, koju se osigurava obavezuje da isplati u sluaju ostvarenog rizika, dakle, od sume na koju se osigurava. I to je, svakako, najodlunije.
Premija izraunata na prethodni nain naziva se u literaturi teorijskom, statistikom ili netopremijom. Ona je dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja. Kada se na tehniku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive, dobija se funkcionalna premija. Konani iznos premije ili bruto-premija utvruje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih trokova osiguranja.
Premija izraunata na prethodni nain naziva se u literaturi teorijskom, statistikom ili neto-premijom. Ona je dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Kada se na tehniku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive, dobija se funkcionalna premija. Konani iznos premije ili bruto-premija utvruje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih trokova osiguranja. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni trokovi - oni koji se odnose na zakljuivanje ugovora, trokovi naplate premija, upravni trokovi osiguravaa, porezi, takse i druga davanja dravi. Na sve ovo osigurava dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. Premija kao izvor prihoda osiguravaa odreuje se tarifom koju donosi svaki osigurava. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedi-
UGOVOR O OSIGURANJU
nanog posla. U tarifama i u polisi se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija sloena kategorija. Po naelima tehnike osiguranja, trebalo bi da premija bude nedjeljiva. To znai da se plaa za cio period osiguranja. Razlog usvajanja naela nedjeljivosti premije je u tome to se rizici (tetni dogaaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja, nego u jednom razdoblju uea ili vie, a u drugom rjee ili manje (poari u umama i na poljima su vei i deavaju se ee ljeti, na zgradama - vie i ee zimi). Zbog toga bi osiguranici zakljuivali osiguranje samo za periode kad su izloeni veem riziku i plaali bi ukupno manju premiju.
2.5. Osigurana suma

Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovaraa osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajueg fonda isplauje osigurava korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predvieni dogaaj, kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem.
Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovaraa osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Razliita je od naknade po osnovu osiguranja. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajueg fonda isplauje osigurava korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predvieni dogaaj, kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Ona zavisi od tete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predvieni rizik, kad se, dakle, desi predvieni dogaaj koji prouzrokuje tetu. No, naknada zavisi i od osigurane svote, koja je uvijek predmet ugovaranja. Ukoliko je u ugovoru pokrie, tada vai dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najviu svotu osiguranja (l. 934, st. 5 ZOO). Ono je sadrano u aktima osiguravaa. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Moe se ii ispod te vrijednosti, i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. To je sluaj podosiguranja. U njemu e i iznos naknade biti manji od tete, a osiguranik plaa manju premiju. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Izuzetno, osigurava duguje naknadu do iznosa sume osiguranja, ako je izriito ugovoreno da odnos izmeu vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utie na visinu naknade (l. 936 ZOO). Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno snienje osigurane sume, odno-
POGLAVLJE 11. 411
Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Moe se ii ispod te vrijednosti, i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. To je sluaj podosiguranja.
sno premije i to od dana saoptavanja zahtjeva drugoj strani (l. 933 ZOO). Moe se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. To je nadosiguranje. U tom sluaju se plaa vea premija, jer osigurava preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Zakon o obligacionim odnosima u naelu ne prihvata nadosiguranje. Kad je ugovorena svota vea od vrijednosti stvari, snizie se do stvarne vrijednosti stvari, a isto tako i premija. Ako se pri zakljuenju ugovora jedna strana posluila prevarom i ugovorila je veu svotu osiguranja od stvarne vrijednosti, druga strana moe traiti ponitenje ugovora. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvruju sporazumno, Zakon o obligacionim odnosima tolerie sluajeve u kojima je nadosiguranje izvreno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Faktiko je pitanje kada se nadosiguranje moe tolerisati zbog nesrazmjere izmeu osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. Nasuprot tome, opravdani razlozi za nadosiguranje se navode primjera radi. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (staro za novo) i osiguranje subjektivne vrijednosti (l. 925, st. 7 ZOO). U ostalim sluajevima osigurava moe traiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. U nekim sluajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviaju da se naknada ograniava odreivanjem najvee sume osiguranja - maksimuma. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom sluaju ostaje nepokriven osiguranjem. Time se eli i sprijeiti pekulacija - da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog sluaja, ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. U naem sistemu osiguranja takav je sluaj predvien kod osiguranja stoke. Pravila za osiguranje ivotinja predviaju svotu osiguranja ivotinja u visini njihove trine vrijednosti, ali osigurava moe za pojedine vrste ivotinja predvidjeti najvii iznos do koga se moe zakljuiti osiguranje. Kod nekih vrsta osiguranja nije ogranien maksimum osiguranja, nego je odreen dio vrijednosti do koga se stvar moe osigurati. Takvo ogranienje postoji u transportnom osiguranju, kad osigurava preuzima rizik do nekog dijela (90% npr.) od priinjene tete. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. U polisu se unosi osigurana svota, a ne naknada. No, naknada je cilj ugovora naroito kod imovinskih osiguranja
Moe se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. To je nadosiguranje.
UGOVOR O OSIGURANJU
i zavisi od osigurane svote. Naknada je, stoga, kao elemenat ugovora odrediva, a elementi za njeno odreivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Kod linih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. Pravila, odnosno uslovi osiguranja imovine, predviaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Tako, graevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaenja; zaliha robe i materijala na nabavnu, odnosno na trinu cijenu, prema tome koja je nia; transportna sredstva, maine, ureaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehnikog i ekonomskog rabaenja; dragocjenosti, modeli, planovi, dokumenti - po sporazumu itd.
2.6. Trajanje osiguranja

Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem.
Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. Njegova duina bitno utie na veliinu rizika i iznos premije. Trajanje osiguranja se najprije odreuje ugovorom. To se moe uiniti izriitim odreivanjem poetka i kraja vremena u kome postoji osiguravaoeva obaveza, ili pozivom na opte uslove poslovanja. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodreeno vrijeme. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. No, izuzeci postoje. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zakljuivanju ugovora. Ugovor je vaei ukoliko zainteresovana strana nije znala da se dogaaj ve desio, odnosno da je mogunost da se dogaaj desi ve prestala da postoji (l. 898 ZOO). Uslovima osiguranja, dalje, moe biti predvieno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravaa traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. Osnovno dispozitivno pravilo lana 922 ZOO razlikuje trenutak zakljuenja ugovora od trenutka u kome poinje njegovo dejstvo. Ugovor o osiguranju proizvodi svoj uinak poev od dvadeset etvrtog sata dana koji je u polisi oznaen kao dan poetka trajanja osiguranja. Za neke posebne sluajeve su predvieni izuzeci. Najprije, ako je ugovoreno da se premija plaa odjednom i prilikom zakljuenja ugovora, osiguranje traje ne od dana
POGLAVLJE 11. 413
naznaenog u polisi, nego od idueg dana po uplati premije (l. 913 ZOO). I drugo, kada se ispostavlja lista pokria, osiguranje djeluje od dana izdavanja liste pokria. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno, ono prestaje svretkom posljednjeg dana roka (l. 922 ZOO). Pored toga, osiguranje prestaje i prestankom ugovora, bilo iz zakonskih razloga, bilo otkazom neke od ugovornih stranaka.
3. OBAVEZE STRANAKA
3.1. Obaveze ugovaraa osiguranja
3.1.1. Davanje podataka o riziku
Podatke o stvari, odnosno o licu koje se osigurava, koji mogu biti od znaaja za ocjenu rizika, daje ugovara osiguranja. Ugovara je duan da prilikom zakljuenja ugovora prijavi osiguravau sve okolnosti koje su od znaaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (l. 907 ZOO). Poto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od znaaja za ocjenu rizika, pitanja o tome treba da mu postavlja osigurava. Tako se i radi. Osiguravai sastavljaju upitnike, koje popunjavaju budui ugovarai i koji vae kao ponuda za osiguranje. Ugovara osiguranja moe dati obavjetenja o onome to je poznato, dok osigurava kao profesionalac treba bolje da zna ta mu treba. Pored toga, osigurava moe i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Ovi podaci slue osiguravau ne samo za klasikaciju rizika i za odreivanje premijske stope nego i radi organizovanja zatite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tane i potpune podatke. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tane, odnosno potpune podatke bez svoje krivice, tj. bez namjere da dovede u zabludu osiguravaa ili da ga prevari. Obaveza osiguranika na davanje obavjetenja pravno se pravdala na nekoliko naina. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da, kao kod svake kocke, neizvje-
UGOVOR O OSIGURANJU
snost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopti osiguravau sve okolnosti koje su od vanosti za rizik. Drugi smatraju da se davanje netanih podataka kao i preutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Trei pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovara ne smije nita sakriti od druge strane. Propisi nekih drava i teorije o ovom pitanju ne vode rauna o savjesnosti, odnosno o nesavjesnosti osiguranika. ine ga odgovornim ne uzimajui u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate, te da li je odgovor dao u namjeri da pobolja svoj poloaj u ugovorenom odnosu, ili je bio samo nemaran, ili ak u zabludi. Posljedice su uvijek iste. Takoe se rijetko obraa panja na savjesnost i svijest osiguravaa, naroito kad se radi o nepotpunim podacima. Meutim, osigurava kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni, koliko treba da budu precizni i jasni. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja, a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zakljuivanja ugovora. Opravdano je, smatramo, shvatanje da bi trebalo uopte ukinuti obavezu, a naroito odgovornost osiguranika u davanju obavjetenja o riziku, izuzev ako je iao na prevaru. S obzirom na ulogu organizatora, trebalo bi nametnuti osiguravau obavezu da njegovi strunjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvruje injenice koje su im potrebne. Obavjetenja koja bi traili ti strunjaci morao bi ugovara osiguranja savjesno davati. Gotovo sva pravila, odnosno uslovi osiguranja sadre odredbu da je osiguranik pri zakljuenju ugovora duan da da tane podatke o okolnostima koje mogu biti od znaaja za ocjenu opasnosti, a koje su mu poznate, ili mu nisu mogle biti nepoznate. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravaa o svakoj promjeni okolnosti znaajnoj za ocjenu rizika. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi poveala opasnost, duan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravaa (l. 914, st. 2 ZOO). Takoe je duan izvijestiti o premjetanju osiguranih stvari i o promjeni vlasnitva, odnosno prava raspolaganja. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od znaaja za ocjenu rizika duan je obavijestiti osiguravaa. Slino je i kod osiguranja lica. Uslovi osiguranja trae da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi, a na
POGLAVLJE 11. 415
medicinskom pregledu stanje utvruje i ljekar. Osigurano lice je takoe duno da prijavi svaku promjenu zanimanja, mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zakljuenja ugovora o osiguranju, a koje mogu uticati na poveanje opasnosti. Po Zakonu o obligacionim odnosima, meutim, kod osiguranja lica ugovara osiguranja mora obavijestiti osiguravaa samo ako je rizik povean zbog toga to je osigurano lice promijenilo zanimanje, jer je u tom sluaju rizik, po pravilu, drukiji (l. 914, st. 2 ZOO). Nae pravo uzima u obzir savjesnost i ugovaraa osiguranja i osiguravaa. Ako je ugovara osiguranja dao namjerno netane podatke ili preutao neku okolnost koja moe biti od znaaja za ocjenu rizika, tako da osigurava ne bi ni zakljuio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari, osigurava moe u zakonom odreenom roku od tri mjeseca traiti ponitavanje konkretnog ugovora. Kad ugovara osiguranja nije to uinio namjerno, osigurava moe ili ii na raskid ugovora, ili predloiti poveanje premije, svakako srazmjerno uveanom riziku. Ukoliko ugovara osiguranja ne prihvati prijedlog za poveanje premije, ugovor prestaje po samom zakonu. Osigurava koji je u asu zakljuenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netani ili da je ugovara neke informacije preutao, ne moe ostvarivati zbog toga svoje pravo. On se vie ne moe pozivati na netanost prijave ili na preutkivanje radi raskidanja ugovora, odnosno traenja poveanja premije. Isto je rjeenje i kad je osigurava saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. Moe se koristiti svojim pravom za raskid ili za poveanje premije u zakonom utvrenom roku. U suprotnom, gubi to pravo. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine ivota osiguranika prijavljene netano, a stvarne godine ivota prelaze granicu do koje osigurava osigurava ivot, ugovor je nitav. Osigurava je duan da vrati sve primljene premije. Ako je netano prijavljeno da je osiguranik mlai, a njegove godine ivota ne prelaze gornju granicu do koje osigurava osigurava ivot, ugovor ostaje na snazi. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviena za osiguranje ivota za njegove stvarne godine. Kad osiguranik ima manje godina nego to je prijavljeno, ugovor je punovaan, a smanjuje se premija na iznos predvien za osiguranikove stvarne godine ivota. Razliku izmeu primljenih premija i premija na koje ima pravo osigurava je duan vratiti (l. 944 ZOO).
UGOVOR O OSIGURANJU
3.1.2. Plaanje premije

Premiju je duan da plaa ugovaratelj osiguranja. No, osigurava je duan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaena. Prema izriitoj odredbi l. 912 ZOO, obaveza plaanja nije u ovom sluaju donosiva. Ako nita nije posebno ugovoreno, premija se plaa u mjestu u kome ugovara osiguranja ima sjedite, odnosno prebivalite. Premija se plaa u ugovorenim rokovima. Ukoliko treba da se isplati odjednom, plaa se prilikom zakljuenja ugovora, odnosno pri uruenju polise (l. 912 ZOO). Plaa se, po pravilu, unaprijed, a moe se ugovoriti da se plaa polugodinje, kvartalno, ili nekako drukije. Mogue je i naknadno plaanje premije, na primjer, kod osiguranja u poljoprivredi. Za uplatu prve premije je vezan poetak dejstva ugovora, osim ako nije drukije ugovoreno. Treba obratiti panju na okolnost da obaveza osiguravaa na naknadu tete, odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te poto osiguranik uplati premiju. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeenja od rizika. Ako je, meutim, ugovoreno da se premija plaa poslije zakljuenja ugovora, obaveze osiguravaa poinju od dana koji je ugovorom predvien kao dan poetka osiguranja (l. 913 ZOO). Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaa ksna premija koju izraunava osigurava. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju, izuzev kod uzajamnog osiguranja. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udrue radi provoenja meusobnog osiguranja i sami odreuju svoja prava i obaveze. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravina i da ne odgovara cijeni rizika, jer najee suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaenih teta u jednoj godini ak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u iduim godinama. Fiksna premija je nepravina naroito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari, nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Davanje bonikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli tetu, a poveanje premija onima koji su pod odreenim uslovima imali tetu, ne utie na ksni karakter premije.
Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udrue radi provoenja meusobnog osiguranja i sami odreuju svoja prava i obaveze.
POGLAVLJE 11. 417
Osigurava izrauje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadre tabele za sva imovinska osiguranja. U njima su klasicirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. To se ini ili u promilima osigurane sume, ili paualno prema nekom drugom kriteriju. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja, a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine ivota. Ovdje se za odreivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. Ako nastupe dogaaji usljed kojih se smanjuje rizik, ugovara osiguranja ima pravo na odgovarajue smanjenje premije. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadre i odredbe o sankcijama, ako premija ne bude uredno uplaena. O tome ima odredaba i u zakonu. Pravilo je da osigurava nije duan da opominje na plaanje premije. Samo kod osiguranja na neodreeno vrijeme, ako se ne uplati premija za idui period u predvienom roku, osigurava je duan preporuenim pismom opomenuti osiguranika. To produuje vrijeme plaanja jo za mjesec dana od opomene. Ako osiguranik ni tada ne plati, ugovor prestaje po samom zakonu, dakle, i bez opomene. Sankcije za neplaanje premije kod osiguranja ivota se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Kod osiguranja ivota, ako premija ne bude plaena o dospjelosti, osigurava opominje ugovaraa i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Rok ne moe biti krai od 30 dana. Ne bude li premija plaena, osigurava moe raskinuti ugovor. Osigurava ne moe raskinuti ugovor ako su dotle uplaene premije bar za tri godine. U tom sluaju e smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja.
3.1.3. Obavjetenje o osiguranom sluaju i promjeni rizika

im se desi osigurani sluaj, a najdalje u roku od tri dana, osiguranik je duan da o tome obavijesti osiguravaa kako bi osigurava mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu tetu, odnosno tetne posljedice toga sluaja (l. 917 ZOO). Uslovi osiguranja sadre detaljnije odredbe o tome to treba da radi i o emu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja, odnosno rizika. Ako to ne uini, osigurava mu nije duan naknaditi
UGOVOR O OSIGURANJU
onaj dio tete koji je uslijed toga propusta nastao. Ali se ni ugovorom ne moe predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga to je propustio rok za prijavu tete, odnosno tetnog dogaaja. Takva bi odredba bila nitava (l. 918 ZOO). Ugovara osiguranja je duan obavjetavati osiguravaa o svakoj okolnosti koja moe biti od znaaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. On to mora uiniti bez odgaanja, ako je rizik povean njegovim postupkom. Ukoliko ugovara osiguranja nije sudjelovao u poveanju rizika, rok za obavjetavanje iznosi 14 dana (l. 914 ZOO). Rok za obavjetavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovara ima interesa da o tome to prije obavijesti osiguravaa. Poveanje, odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Ako druga strana odbije zahtjev, zainteresovani partner moe raskinuti ugovor (l. 914 i 916 ZOO). Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravaa u sluaju da je rizik povean promjenom zanimanja.
3.1.4. Staranje o osiguranom predmetu

Osiguranik je duan da vodi brigu o osiguranoj imovini i odrava je u redu. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog sluaja. Pojedinim optim uslovima osiguranja su te radnje i zatitne mjere detaljno razraene (l. 926 ZOO). Opta pravila o osiguranju imovine predviaju da osigurava ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odtetu u mjeri u kojoj je teta prouzrokovana time to se osiguranik nije pridravao propisanih mjera i to nije preduzimao odreene radnje. Tako odreuje i Zakon (l. 926 ZOO). No, osiguranik ne moe uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja, izuzev ako je nepreduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje tete. ak i kada bi bilo ugovoreno drukije, ta odredba ugovora bila bi nevaea. Obaveza staranja se produuje i kad nastane osigurani sluaj. Osiguranik je duan da preduzme sve mjere spasavanja ugroene imovine i za spreavanje poveanja tete. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. kod poara), duan je da se pridrava tih uputstava. Ne uini li to, osigurava ima pravo da mu ne naknadi onaj dio tete koji je nastao zbog konkretnog propusta.
POGLAVLJE 11. 419
Osigurava ima pravo da vri kontrolu nad izvravanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik.
3.2. Obaveze osiguravaa

3.2.1. Plaanje naknade
Pored obaveze da sa ugovaraem osiguranja utvrdi okolnosti od znaaja za ocjenu rizika, bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju, ostaje kao osiguravaoeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi tetu u osiguranju imovine, a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica, kad se desi dogaaj protiv koga se osiguralo. Razumije se da e osigurava najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio sluaj predvien ugovorom, pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Osigurava je duan, kad utvrdi da se desio osigurani sluaj, isplatiti naknadu, odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku, odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. Rok za isplatu naknade iznosi najvie 14 dana od dana dobijanja obavjetenja da se osigurani sluaj desio. Ne bude li iznos obaveze utvren u navedenom roku, osigurava je duan isplatiti predujam, odnosno dio naknade koji nije sporan, ako to trai ovlateno lice (l. 919 ZOO). Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravaa, rok od 14 dana za isplatu tee od dana kada su oni konano utvreni. Postupak kojim se utvruje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma sloen. Izloiemo njegove osnovne faze. Prva je utvrivanje osiguranog sluaja. Opta pravila, odnosno uslovi osiguranja, predviaju kod svih osiguranja imovine da je osigurava duan, im primi prijavu da se desio osigurani sluaj, pristupiti utvrivanju da li se desio ugovorom predvieni dogaaj i je li pogodio osiguranika. Osigurava ima za te poslove svoje strunjake. Kod osiguranja lica i kod manjih teta na imovini, nastanak dogaaja i naknada utvruje se na osnovu propisanih dokumenata, koje podnosi osiguranik, odnosno korisnik osiguranja.
UGOVOR O OSIGURANJU
Ako je teta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka, osigurava ne odgovara za takvu tetu, nee je naknaditi. Ali se i takva obaveza osiguravaa moe posebno ugovoriti. Takoe ni tete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osigurava nije duan naknaditi, osim ako se to posebno ugovori. Teret dokazivanja lei na osiguravau (l. 930 - 931 ZOO). Drugu fazu predstavlja procjena tete. Kad se utvrdi da je nastao osigurani sluaj i teta, pristupa se procjeni tete. Osiguranik je duan davati obavjetenja i podatke kojima raspolae, a koji su potrebni za utvrivanje uzroka i obima tete. Ako se osigurava i osiguranik ne sloe o visini nastale tete, procjena se povjerava vjetacima. Strana koja nije zadovoljna nalazom, odnosno procjenom vjetaka, moe pokrenuti spor kod suda, kako za utvrivanje samog rizika, tako u pogledu nastale tete i njene visine. Treu fazu ini utvrivanje veliine naknade. Kod naknade tete u imovinskom osiguranju vai kao osnovno naelo da iznos naknade ne moe prei vrijednost tete. Izgubljeni dobitak se naknauje samo ako je to izriito ugovoreno (l. 925 ZOO). Pretpostavlja se, dakle, samo naknada stvarne tete. Osiguranje ne moe nikome posluiti kao izvor obogaenja. Nadalje, visina naknade je ograniena visinom osigurane svote. Pri obeteenju se kombinuju ova dva naela. To znai da u imovinskom osiguranju naknada tete koju osigurava isplauje za osiguranu stvar, kad je ta stvar propala ili oteena, ne moe biti vea od pretrpljene tete ni od osigurane svote, ako bi teta bila vea od osigurane svote. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti, onda e naknada tete biti ravna stvarno pretrpljenoj teti. Naknada se isplauje u novcu. No, osigurava je ovlaten da naknadu izvri i u naturi, tj. popravkom stvari. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrena sporazumno, naknada se odreuje prema toj vrijednosti. Pa i u ovom sluaju osigurava moe dokazivati da je ugovorom predviena vrijednost stvari znatno vea od stvarne vrijednosti. Ako se utvrdi da za tu poveanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga, naknada e se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. osiguranje subjektivne vrijednosti, osiguranje staro za novo i dr). I ovo je jo jedan dokaz da je na sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne pekulacija. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (l. 925 ZOO).
POGLAVLJE 11. 421
Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari, ili se uzimaju ugovorena, odnosno plaena premija, i premija koju bi trebalo plaati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine.
Ugovorom se moe ograniiti iznos naknade na manju svotu od stvarne tete. To je sluaj podosiguranja. Kod podosiguranja naknada ne moe prei osiguranu sumu, bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. To znai: ako je stvar potpuno propala, nee se naknaditi stvarna teta, nego e osigurava isplatiti samo svotu osiguranja, tj. ugovorom predvieni iznos. Ako je osigurana stvar djelimino oteena, primjenjuje se pravilo proporcije. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari, ili se uzimaju ugovorena, odnosno plaena premija, i premija koju bi trebalo plaati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Formule glase:
osigurana svota Naknada tete = ----------------------------------------------- x stvarna teta stvarna vrijednost
ili
iznos plaene premije Naknada tete = ----------------------------------------------- x stvarna teta iznos premije koju bi trebalo plaati
Kod nas se primjenjuje prva formula. Naknada tete zavisi od srazmjere izmeu osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Druga se formula, zasnovana na srazmjeri izmeu premija, primjenjuje u Francuskoj. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u naelu i da premija treba da odgovara teini rizika, a da se teina rizika ogleda i u vrijednosti stvari; ukoliko je stvar vrednija, bie vea i naknada tete ako se desi osigurani sluaj. To, opet, znai da je i rizik vei. Ako osiguranik nije htio da plaa premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari, nego je ugovorio niu svotu osiguranja da bi plaao manju premiju, onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i teta naknadi. Osiguranik je u tom sluaju preuzeo na sebe dio rizika, koji je srazmjeran razlici izmeu stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. Stoga e za taj dio sam i tetu snositi. Ugovorom se moe predvidjeti da odnos izmeu vrijednosti stvari i svote osiguranja nema znaaja za odreivanje iznosa naknade. Tada je osigurava duan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. U pogledu metoda za procjenu i isplatu naknade iz osiguranja pojavljuju se: metod proporcionalne odgovornosti, metod prvog rizika i metod granine odgovornosti. Oni su zasnovani na razliitim odnosima izmeu pojedinih elemenata, i to: vrijednosti
UGOVOR O OSIGURANJU
osigurane stvari i osigurane sume te naknade iz posla osiguranja i tete koju je pretrpio osiguranik.253 Ako stvar nije potpuno propala, odteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Prema tome, ako je stvar oteena, teta se naknauje u visini trokova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaenja ostatka stvari. Pored toga, osigurava naknauje i trokove koje je osiguranik morao nuno uiniti radi otklanjanja i smanjenja tete i posljedica osiguranog sluaja. U ovoj situaciji osigurava duguje naknadu trokova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (l. 926 ZOO). Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oteenu stvar prepusti u vlasnitvo osiguravaa, da je abandonira, u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Drukije se moe ugovoriti (l. 927 ZOO).
U nekim vrstama osiguranja, kad se stvar osigurava ispod vrijednosti, moe se ugovarati da se u sluaju djelimine tete ne primjenjuje pravilo proporcije, nego da se isplauje potpuna naknada tete do visine ugovorene svote. Ugovorom se, dakle, garantuje puno obeteenje uvijek kad djelimina teta nije vea od svote osiguranja. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik.
U nekim vrstama osiguranja, kad se stvar osigurava ispod vrijednosti, moe se ugovarati da se u sluaju djelimine tete ne primjenjuje pravilo proporcije, nego da se isplauje potpuna naknada tete do visine ugovorene svote. Ako stvar potpuno propadne, isplauje se suma osiguranja, a ne stvarna vrijednost. Ugovorom se, dakle, garantuje puno obeteenje uvijek kad djelimina teta nije vea od svote osiguranja. Naravno da je tada i premija vea od premije koja odgovara sumi osiguranja, ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Ima ga kod poarnog osiguranja, kod osiguranja protiv krae itd. U nekim sluajevima moe se ugovarati da osigurava naknauje tetu samo ako teta pree odreenu granicu. Sitne tete koje su ispod odreenog minimuma snosi sam osiguranik. Taj dio tete koji ne isplauje osigurava naziva se franiza254. Franiza 10.000 KM znai da tetu ispod 10.000 KM ne naknauje osigurava. Franize su predviene u osiguranju vozila, maina, aparata, instalacija, usjeva itd. Slaba strana franiza je to osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi teta mogla biti ma-
253 254
Poblie kod: Koovi, Jelena, uleji, Predrag i Rakonjac - Anti, Tatjana (2010) Osiguranje, Beograd: Centar za izdavaku djelatnost, str 251-253. Pod franizom se podrazumijeva iznos ili postotak predvien ugovorom o osiguranju do kojeg iznosa teta nije nadoknadiva iz osiguranja iako je ta teta inae pokrivena osiguranjem. Vidjeti: Andrijaevi, Sanja i Rai-libar Tatjana, ur. (1997) Rjenik osiguranja, Zagreb: Masmedia, str. 101-102.
POGLAVLJE 11. 423
U nekim sluajevima moe se ugovarati da osigurava naknauje tetu samo ako teta pree odreenu granicu. Dio tete koji ne isplauje osigurava naziva se franiza.
nja. Naprotiv, osiguranikov je interes da teta bude vea, jer e mu se naknaditi samo ako pree franizu.255 Kod osiguranja ivota isplauje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni sluaj, tj. kad osiguranik umre ili doivi odreeno doba ivota. Kod osiguranja lica od nesretnog sluaja uslijed koga ne nastupa smrt, isplauje se samo dio osigurane sume, prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim sluajem. Osiguravai izrauju tablice za odreivanje procenta trajnog gubitka opte radne sposobnosti uslijed nesrenog sluaja. U tim tablicama navedene su pojave i oteenja pojedinih grupa i njima odgovarajui procenti gubitka opte radne sposobnosti. Pravilo je da osigurava nije duan naknaditi tete prouzrokovane ratnim operacijama, pobunama i nemirima. Ali se i takvo osiguranje moe posebno ugovarati. Isto je kod osiguranja lica. Ako je smrt prouzrokovana ratnim operacijama, namjernim ubistvom ili samoubistvom, osigurava se oslobaa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije duan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Ugovorom se moe predvidjeti obaveza osiguravaa da isplati svotu osiguranja i za sluaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Osigurava dokazuje da je teta prouzrokovana nekim od navedenih oslobaajuih uzroka (l. 931 ZOO). Osigurava ne naknauje ni tete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. Suprotna ugovorna odredba je nitava (l. 929 ZOO). tete koje osiguranik prouzrokuje nepanjom su pokrivene osiguranjem, ako drukije nije izriito utanaeno izmeu stranaka. Izuzetak od pravila da osigurava ne naknauje tetu, ako je ugovara osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani sluaj, postoji kod obaveznog osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. U ovoj vrsti osiguranja osigurava naknauje sve tete bez obzira na to kako je do njih dolo, pa i uslijed krivice korisnika vozila. Kad je ugovara osiguranja ivota odredio korisnika osiguranja, kad je, dakle, zakljuen ugovor o osiguranju ivota u korist tre-
255
Ovo vrijedi u sluaju integralne franize kod koje se osiguraniku isplauje teta u punom iznosu ako pree iznos franize. Postoji i odbitna franiza koja predstavlja iznos kojim osiguranik uvijek sudjeluje u teti i ako je teta iznad franize od nje se odbija iznos franize. Prema Rjeniku osiguranja, op. cit., str. 102 u praksi se iskljuivo primjenjuje odbitna franiza, a vrlo rijetko integralna.
UGOVOR O OSIGURANJU
ega, svota osiguranja se isplauje tome korisniku. Korisnik stie pravo na osiguranu svotu od asa zakljuenja ugovora, bez obzira na to kojim je aktom odreen za korisnika: ugovorom, nekim docnijim pravnim aktom, testamentom i sl. Kad su za korisnike odreeni nasljednici, a ugovara nije odredio njihov dio, svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Ako korisnik nije odreen, a ugovara umre, osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. Napokon, poseban sluaj predstavljaju otkup polise i predujam. U polisi osiguranja ivota moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovara osiguranja moe zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti, kao i da moe zahtijevati i predujam. Kad je osiguranje zakljueno za cio ivot osiguranika, osigurava je duan da mu isplati otkupnu vrijednost polise, ako je uplaena premija bar za tri godine. Isto tako, pod predvienim uslovima, moe traiti da mu osigurava isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise, a tu mu sumu ugovara osiguranja moe vratiti docnije (predujam). Nain kako se ta otkupna vrijednost izraunava mora takoe biti naznaen na polisi i u uslovima osiguranja. Plaanje naknade je osnovna obaveza osiguravaa. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno ureena. U odnosu na ranije zakonodavstvo256 koje je ovo pitanje ureivalo generalno na taj nain da osigurava (dioniko drutvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (l. 28 ZOIO), a drutva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika, u skladu sa ugovorom o osnivanju drutva (l. 19 i l. 28 ZOIO), sada je ovo pitanje ureeno drugaije. Drutvo iz Federacije Bosne i Hercegovine obavezno je odrediti odgovarajuu marginu solventnosti u pogledu svog cjelokupnog poslovanja koja odgovara imovini drutva bez ikakve predvidive obaveze, umanjenoj za sva nematerijalna sredstva. Elementi koji ine marginu solventnosti regulirani su pravilnikom o elementima i kontroli margine solventnosti koji donosi Agencija za nadzor (l. 53 - 54 ZDOPO). Drutvo u Federaciji Bosne i Hercegovine mora ustanoviti garantni fond koji je detaljnije reguliran podzakonskim
256
Zakon o osiguranju imovine i osoba (Slubeni list FBiH 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), dalje ZOIO.
POGLAVLJE 11. 425
aktom Agencije za nadzor. Garantni fond iznosi 1/3 margine solventnosti. U sluaju neivotnog osiguranja garantni fond ne smije biti manji od iznosa: 1.000.000,00 i/ili 2.000.000,00 KM u ovisnosti od vrste osiguranja; a 3.000.000,00 KM u sluaju da drutva obavljaju poslove reosiguranja.
3.2.2. Ostale obaveze osiguravaa

Osigurava je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokrie obaveza iz osiguranja, ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. Drugo, osigurava mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim naelima osiguranja. To podrazumijeva mogunost trajnog obezbjeenja izvrenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Kao i prethodna, i ova obaveza je motivisana potrebom zatite osiguranika. Pored toga, osigurava mora da se pridrava pravila struke, naela lojalne utakmice i dobrih poslovnih obiaja. Trea obaveza osiguravaa jeste da svoje opte akte kojima se utvruju ekonomski osnovi poslovanja, kao to su pravila osiguranja, tarife, uslovi osiguranja i sl, uini dostupnim javnosti. etvrto, osigurava je duan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju budue osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Na nekim polisama osiguranja odtampan je izvod iz pravila, odnosno uslova. Zakonska je dunost osiguravaa da prilikom zakljuenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. Pored toga, on mora da, poto zakljui ugovor o osiguranju, izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. I peto, po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja, osigurava je duan da organizuje zatitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije, da stvara razne fondove i da te fondove jaa. Jaanju fondova naroito slui proirenje osiguranja na to vei broj lica i na to ire podruje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. Ve je bilo
UGOVOR O OSIGURANJU
rijei o ovoj obavezi prilikom objanjavanja pojma osiguranja. Smatramo da ova obaveza ne potie iz ugovora o osiguranju, nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravaa. Ona je i javnog karaktera, kada je propisana. To je sluaj u naem pravu. Zbog toga je osigurava duan da, radi otklanjanja uzroka teta kao i radi smanjenja teta, prati i analizira uzroke teta i da preduzima mjere za to. Osiguravai su zato duni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje teta.
4. KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIESTRUKO OSIGURANJE

4.1. Kumuliranje zahtjeva za naknadu
Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva vie sile i sluaja nego i od tetnih ljudskih radnji. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravai pokrivaju tetu ne ispitujui da li za nju postoji odgovornost treeg lica. Osiguranjem se, dakle, pokrivaju i tete prouzrokovane graanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima graanskog prava. Ovo je naroito sluaj kod obaveznih osiguranja. U izloenoj situaciji nastaju sloeni pravni odnosi. Oni se konstituiu izmeu vie lica: a) oteenog i odgovornog po osnovu graanskog delikta, b) oteenog osiguranika i osiguravaa i c) osiguravaa i tetnika koji je odgovoran za graanski delikt. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: ima li oteeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu tete, tj. na naknadu i po osnovu graanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Mi u principu usvajamo teoriju zatite od rizika kao dominantnu. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi
POGLAVLJE 11. 427
osiguranja, te znaajne razlike izmeu imovinskih i linih osiguranja, ipak ne dozvoljavaju jednoznaan odgovor. Zbog toga je neophodno potraiti eklektino i praktino rjeenje. Ono se svodi na mogunost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se tite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogunost zloupotrebe ovog ovlatenja. Nae pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od linog osiguranja. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Osiguranik se moe obetetiti samo po jednom osnovu, ali po kome hoe: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta treeg lica. Ako naplaenom naknadom nije teta potpuno izmirena, razliku moe traiti od drugog. Ukoliko osiguranik naplati naknadu tete od osiguravaa, osigurava ima regresno pravo prema treem odgovornom licu do iznosa isplaene naknade. Kod osiguranja ivota osiguranik ili korisnik osiguranja moe u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Dakle, ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Osigurava je duan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko tree lice odgovorno za nastupanje osiguranog sluaja. Osigurava nema pravo na regresnu naknadu isplaene svote od odgovornog lica. Na naknadu ima pravo ugovara osiguranja, odnosno korisnik osiguranja, a bez obzira na to to je naplatio osiguranu svotu. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju, za to je uplaivao premije u fond osiguranja. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Neijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja, oteen mu dio tijela, umanjena mu je djelimino ili u potpunosti radna sposobnost i sl. i onaj koji je to prouzrokovao treba da odgovara za to (l. 948 ZOO).
4.2. Viestruko i dvostruko osiguranje

Postavlja se pitanje da li osiguranik moe naplatiti naknadu od dva ili vie osiguravaa ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. ta je, dakle, s naknadom u sluaju dvostrukog i viestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu
UGOVOR O OSIGURANJU
Zakon pravi razliku izmeu viestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi.
od osiguravaa i od odgovornog lica uslijed ije je radnje dolo do tete, odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku izmeu viestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. U viestrukom osiguranju svaki osigurava odgovara za izvrenje svojih obaveza u potpunosti. To je razumljivo, jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Kod dvostrukog osiguranja vodi se rauna o savjesnosti ugovaraa osiguranja. Ako je ugovara postupio nesavjesno, svaki osigurava moe traiti ponitenje ugovora i zadrati premije. Ako nije postupio nesavjesno, svaki osigurava ima pravo na svoju premiju, a ugovarau pripada naknada od svakog osiguravaa po ugovoru. Obje naknade zajedno ne mogu prei iznos tete. Svaki osigurava snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Ukoliko jedan osigurava ne moe da plati svoj dio dugovne naknade, za njega odgovaraju ostali osiguravai srazmjerno svojim dijelovima. Tek kad se dogodi osigurani sluaj, nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravaa i saopti mu naziv i adresu ostalih osiguravaa (l. 934 ZOO).
5. PODJELA OSIGURANJA
5.1. Kriteri podjele
Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka, na osnovu ugovora, dok se obavezno osiguranje, prema zakonskim odredbama, mora zakljuiti.
Podjele osiguranja na razliite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasikacija vri. Najee usvojena podjela osiguranja, jeste osiguranje imovine, osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Prema nainu na koji nastaje, osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka, na osnovu ugovora, dok se obavezno osiguranje, prema zakonskim odredbama, mora zakljuiti. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Vrsta osiguranja oznaava vrstu rizika, vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine, na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaenih jednim pravilima osiguranja, odnosno istim uslovima osiguranja.
POGLAVLJE 11. 429
Osigurava moe provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. Osigurava sa statusom dionikog drutva moe se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. Sam ZDOPO (l. 2 Tumaenje izraza) pod djelatnosti osiguranja podrazumijeva: zakljuivanje i izvravanje ugovora o ivotnom i neivotnom osiguranju ili reosiguranju.
5.2. Osiguranje imovine

Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje, osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih teta. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknauje se teta u sluaju propasti ili oteenja stvari. Kod osiguranja od imovinskih teta obaveza osiguravaa se sastoji u naknadi imovinske tete koja nastaje kad se desi osigurani sluaj, bez obzira na to ima li oteenja stvari, je li teta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oteenja ili unitenja stvari, zatim kad nije ostvaren mogui dobitak ili kad su prouzrokovani neki trokovi.
Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje, osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih teta. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknauje se teta u sluaju propasti ili oteenja stvari. Kod osiguranja od imovinskih teta obaveza osiguravaa se sastoji u naknadi imovinske tete koja nastaje kad se desi osigurani sluaj, bez obzira na to ima li oteenja stvari, je li teta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oteenja ili unitenja stvari, zatim kad nije ostvaren mogui dobitak ili kad su prouzrokovani neki trokovi. Poznato je vie vrsta osiguranja imovine. lan 31 ZDOPO (taka A) taksativno ih nabraja: a) Osiguranje nezgoda (ukljuujui radnike nezgode i profesionalna oboljenja)257; b) Zdravstveno osiguranje258; c) Osiguranje cestovnih vozila, izuzev vozila na tranicama259; d) Osiguranje tranih vozila260; e) Osiguranje zranih letjelica261; f) Osiguranje plovila (pomorska, jezerska, rijena i kanalska plovila)262;
257 258 259 260 261 262
Ukljuuje: ksne novane naknade, naknade koje odgovaraju visini tete, kombinacije prednje dvije i povrede putnika. Ukljuuje: ksne novane naknade, naknade koje odgovaraju visini tete i kombinacije prednje dvije Ukljuuje svu tetu ili gubitak na: cestovnim motornim vozilima i cestovnim vozilima bez motornog pogona. Ukljuuje svu tetu ili gubitak na tranim vozilima. Ukljuuje svu tetu ili gubitak na zranim letjelicama Ukljuuje svu tetu ili gubitak na: rijenim i kanalskim plovilima, jezerskim i morskim plovilima.
UGOVOR O OSIGURANJU
Osiguranje kredita je vrsta osiguranja gdje osigurava za plaanje premije pokriva osiguraniku gubitak, koji bi se mogao pretrpjeti kao rezultat neispunjenja obaveza jednog ili vie dunika prema osiguraniku.
g) Osiguranje robe u prijevozu (ukljuujui trgovaku robu, prtljag i svu ostalu robu)263; h) Osiguranje imovine od poara i prirodnih sila264; i) Osiguranje od ostalih teta na imovini265; j) Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila266; k) Osiguranje od civilne odgovornosti za zrane letjelice267; l) Osiguranje od civilne odgovornost za brodove (morska, jezerska, rijena i kanalska plovila)268; m) Osiguranje od opte civilne odgovornosti269; n) Osiguranje kredita je vrsta osiguranja gdje osigurava za plaanje premije pokriva osiguraniku gubitak, koji bi se mogao pretrpjeti kao rezultat neispunjenja obaveza jednog ili vie dunika prema osiguraniku, i ukljuuje: optu nesolventnost, izvozne kredite (odnosi se na osiguranje izvoznih kredita koji nisu nainjeni za raun ili uz pomo drave), kredite koji se isplauju u ratama, hipoteke i poljoprivredne kredite. Na ovaj nain je Zakonom uvedeno kreditno osiguranje koje je u uporednim pravnim sistemima razvijeno i koje bi trebalo u naoj zemlji razvijati. Na taj nain bi se pruio snaan podsticaj razvoju privrede s jedne strane, i zatiti povjerilaca i pravne sigurnosti prometa, s druge strane. nj) Osiguranje jemstva gdje osigurava za plaanje premija garantuje u ime osiguranika izvravanje njegovih ugovornih obaveza, a to ukljuuje posredno i neposredno jemstvo. o) Osiguranje od razliitih nansijskih gubitaka to ukljuuje: rizike gubitka zaposlenja, nedovoljnost prihoda (opta), loe vrijeme, gubitak naknada, trajne opte trokove, nepredviene trgovake trokove, gubitak trine vrijednosti, gubitak rente ili prihoda, posredne trgovinske gubitke osim onih koji su ve spomenuti, ostale nansijske gubitke (netrgovinske) i ostale oblike nansijskih gubitaka.
263 264 265 266 267 268 269
Ukljuuje svu tetu ili gubitak na: robi u prijevozu, prtljagu ili ostaloj robi, bez obzira na oblik prijevoza. Ukljuuje svu tetu ili gubitak imovine usljed: poara, eksplozije, oluje, prirodnih sila osim oluje, nuklearne energije i slijeganja tla Ukljuuje svu tetu ili gubitak imovine zbog tue ili mraza kao i zbog bilo kog dogaaja kao to je kraa. Ukljuuje svu civilnu odgovornost za nesree koje proizilaze iz upotrebe motornih vozila na kopnu, kao i odgovornost vozara Ukljuuje svu civilnu odgovornost koja proizilazi iz upotrebe letjelica, kao i odgovornost vozara. Ukljuuje svu civilnu odgovornost koja proizilazi iz upotrebe brodova, plovila ili amaca na moru, jezerima, rijekama ili kanalima, kao i odgovornost vozara. Ukljuuje svu graansku odgovornost.
POGLAVLJE 11. 431
p) Osiguranje trokova pravne zatite to ukljuuje snoenje trokova sudskih postupaka i pruanja drugih usluga koje proizilaze iz ugovora o osiguranju. r) Osiguranje pomoi i to pomoi licima koja zapadanu u tekoe tokom putovanja dok su van kue ili dok su van mjesta stalnog boravka.
5.3. Osiguranje lica

Zakon o drutvima za osiguranje u privatnom osiguranju u lanu 31 (taka B) razvrstava poslove ivotnih osiguranja na vrste osiguranja kada su na ugovornoj osnovi, osiguranje braka i osiguranje roenja, ivotna osiguranja povezana sa investicijskim fondovima, zdravstveno osiguranje, tontine, poslove povrata kapitala, upravljanje grupnim penzionim fondom i poslove sline socijalnom osiguranju: Vrste osiguranja na ugovornoj osnovi obuhvataju: a) ivotno osiguranje je vrsta osiguranja koja se sastoji posebno od osiguranja doivljenja odreene starosne dobi, osiguranja samo za sluaj smrti, mjeovitog osiguranja doivljenja odreene starosne dobi ili ranije smrti i ivotnog osiguranja sa povratom premija; b) rente; c) dodatno osiguranje koje pruaju drutva za ivotno osiguranje je posebno osiguranje od tjelesne povrede (ukljuujui nesposobnost za zapoljavanje), osiguranje za sluaj smrti usljed nezgode i osiguranje invaliditeta koji proizilazi iz nezgode ili od bolesti, gdje su ove razne vrste osiguranja preuzete dodatno uz ivotno osiguranje. ivotna osiguranja (rente, brak i roenje) povezana sa investicijskim fondovima odnose se na poslove u kojima su: a) naknade ukljuene u polisu osiguranja neposredno povezane sa vrijednou dionica nekog zajednikog fonda u Federaciji Bosne i Hercegovine ili u Republici Srpskoj ili sa vrijednou sredstava koja su ukljuena u interni fond koji vodi to drutvo, a koji je obino podijeljen na dionice ili
UGOVOR O OSIGURANJU
b) naknade sadrane u polisi osiguranja su neposredno povezane sa indeksom vrijednosnih papira ili odreenom referentnom vrijednou osim onih koje su spomenute pod a). Zdravstveno osiguranje (nezgoda, bolest) - Zakljuenje i provoenje ugovora o osiguranju koji daju posebne naknade u sluaju da lice postane hendikepirano kao posljedica pretrpljene povrede kao rezutat nezgode ili nezgode odreene vrste ili bolesti ili nemoi s tim da su ti ugovori: a) iskazani da e trajati u periodu od ne manje od pet godina, ili do uobiajenog vremena penzionisanja dotinog lica, ili bez vremenskog ogranienja, i b) iskazani tako da ih ne moe raskinuti osigurava, ili su iskazani tako da se mogu raskinuti samo pod odreenim okolnostima spomenutim u ugovoru.
Tontine osiguranje predstavlja vrstu osiguranja za sluaj doivljenja koje imaju drutva za uzajamno osiguranje, kod kojeg lan uplauje odreenu sumu novca odreeni vremenski period, na koju se pripisuje kamata i na tano odreeni dan sredstva se rasporeuju na preivjele lanove drutva u obliku rente ili glavnice, a ako neki od lanova drutvo ne doivi taj datum, sredstva pripadaju nasljednicima.
Tontine potiu iz Francuske gdje je naziv dat po izumitelju Lorenzu Tontiniju koji je 1652. godine predloio tontine kao sistem oivljavanja francuskih nansija. Radi se o posebnom obliku drutva za uzajamno osiguranje, koje ve u svom nazivu mora nositi oznaku da se radi o drutvu u obliku tontina.270 Tontine osiguranje predstavlja vrstu osiguranja za sluaj doivljenja koje imaju drutva za uzajamno osiguranje, kod kojeg lan uplauje odreenu sumu novca odreeni vremenski period, na koju se pripisuje kamata i na tano odreeni dan sredstva se rasporeuju na preivjele lanove drutva u obliku rente ili glavnice, a ako neki od lanova drutvo ne doivi taj datum, sredstva pripadaju nasljednicima.271 Poslovi povrata kapitala su poslovi zasnovani na aktuarskim proraunima prema kojima se preuzimaju obaveze odreenog trajanja i iznosa za jednokratna ili povremena plaanja dogovorena unaprijed. Upravljanje grupnim penzionim fondom obuhvata: a) Upravljanje investicijama, a naroito imovinom koja predstavlja rezerve fondova koji vre plaanja za zdravstvene
270 271
www.osiguranje.ba www.osigurajse.info
POGLAVLJE 11. 433
benecije ili za benecije za sluaj smrti, nesposobnosti, doivljenja, prekida ili smanjenja radne sposobnosti ljudi koji su zakljuili sporazume sa njima, ili b) kada drutvo garantira povrat kapitala ili odreenu kamatnu stopu i druge benecije (osigurani programi grupnih penzija). Poslovi slini socijalnom osiguranju ukljuuju poslove koji se sastoje od naknada u zavisnosti od trajanja ljudskog ivota a koji su odreeni ili predvieni u zakonodavstvu o socijalnom osiguranju, pod uslovom da su ti poslovi zasnovani na privatnom ugovoru, da se provode ili se njima upravlja na njihov vlastiti rizik i da nisu u suprotnosti sa zakonskim odredbama.
5.4. Plovidbeno osiguranje

Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloeni brod, ureaji i oprema broda (kasko-osiguranje), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Osiguranje se vri od plovidbenih nezgoda, elementarnih nepogoda, eksplozija, poara, od razbojnitva na moru i unutranjim vodama. Ugovarati se moe osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izloene za vrijeme trajanja osiguranja, kao to su kraa, neisporuka, ratni rizici, politiki rizici, manipulativni, kopneni i drugi rizici. Ako nije drukije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene tete koje nastanu uslijed potpunog ili djeliminog gubitka i oteenja stvari, zatim trokovi spasavanja, trokovi utvrivanja i likvidiranja tete, nagrade za spasavanje i tete, od zajednike havarije, vozarina, trokovi opremanja broda, oekivani dobitak, provizija i dr. Ovim osiguranjem nije obuhvaeno i osiguranje od odgovornosti za tete koje se nanesu treim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskoritavanjem broda, njegovih ureaja i opreme i tereta na brodu. Ovo se osiguranje moe posebno ugovarati. Osiguranik moe biti samo lice koje ima ili koje moe da oekuje da e imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani sluaj. Ugovara osiguranja je po pravilu i osiguranik. Tree lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovara djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izriito oznaeno kao korisnik. Pristanak treeg na zakljueni ugovor je neophodan, a moe se dati na razliite naine.
P l o v i d b e n i m osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloeni brod, ureaji i oprema broda (kasko-osiguranje), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargoosiguranje).
UGOVOR O OSIGURANJU
Moe se, osigurati i teret na ma kome brodu, bez obzira na koji je brod ukrcan. To je sluaj kod ugovora po tzv. generalnoj polisi.
Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravaa, osim pretovara u sluaju nevolje, ugovor se raskida. To je pravilo. Moe se, meutim, osigurati i teret na ma kome brodu, dakle, bez obzira na koji je brod ukrcan. To je sluaj kod ugovora po tzv. generalnoj polisi. Osigurava preuzima i rizik baraterije. Baraterija je, po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemaka), namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i lanova posade, uinjen bez saglasnosti brodara, kojim se brod i stvar izlau unitenju, oteenju ili konskaciji, a ime se nanosi teta brodu ili teretu, odnosno i jednom i drugom. Po pravima drugih zemalja, pod baraterijom se podrazumijevaju, kako namjerne tete koje priine zapovjednik i lanovi posade, tako i sve tete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obine neopreznosti. To bi bilo, na primjer, pristajanje u nepredvienim lukama radi nekog nedozvoljenog posla, plovidba bez dozvole brodara, krijumarenje, nedozvoljena trgovina, skretanje s utvrenog puta itd. Osigurava nije duan da ugovarau osiguranja preda polisu prije nego to naplati premiju. Ako nisu plaene premije, osigurava ih moe odbiti od naknade prilikom likvidacije tete, a nema pravo da ne izvrava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju, ako to nije posebno ugovoreno. Osigurava naknauje tete samo do iznosa sume osiguranja. U sluaju zajednike havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima, iz osiguranja se naknauju gubici i oteenja osiguranog predmeta, trokovi u vezi s osiguranjem, doprinosi u zajedniku havariju koji se plaaju za osigurani predmet. Kad osigurava isplati te naknade, prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajednike havarije do iznosa koji je platio. Ima pravo jo i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi.
Baraterija je, po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemaka), namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i lanova posade, uinjen bez saglasnosti brodara, kojim se brod i stvar izlau unitenju, oteenju ili konskaciji, a ime se nanosi teta brodu ili teretu, odnosno i jednom i drugom. Po pravima drugih zemalja, pod baraterijom se podrazumijevaju, kako namjerne tete koje priine zapovjednik i lanovi posade, tako i sve tete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obine neopreznosti.
5.5. Obavezno osiguranje

Obavezno osiguranje se moe uvoditi samo zakonom. Moe biti propisano osiguranje od rizika koji ugroavaju trea lica i od rizika koji predstavljaju optu opasnost. Zakonom se moe uvesti
POGLAVLJE 11. 435
obavezno osiguranje i u drugim sluajevima. ZOOMV ureuje da je obavezno osiguranje samo osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, ali i ostala obavezna osiguranja od odgovornosti: putnika u javnom saobraaju od posljedica nesretnog sluaja; vlasnika, odnosno, korisnika vazduhoplova, od odgovornosti za tete priinjene treim licima; i vlasnika, odnosno, korisnika brodica na motorni pogon, od odgovornosti za tete poinjene treim licima.272 Zakonom se ureuje i osnivanje i ovlatenja Zatitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine. Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini ovlatena je da propisuje i druge vrste obveznog osiguranja (l. 22 ZOOMV). Svako lice koje ima u posjedu ili u vlasnitvu vozilo koje se u Federaciji Bosne i Hercegovine kree po cestama ili u podrujima koja su dostupna javnosti, obavezno je zakljuiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za tete priinjene treim licima upotrebom motornog vozila (osiguranje od autoodgovornosti). Minimalno teritorijalno vaanje polise osiguranja od autoodgovornosti prema treim stranama izdane u Bosni i Hercegovini, prema entitetskim osiguranjima od odgovornosti za motorna vozila je teritorija Bosne i Hercegovine.273 Kada je osiguranje od odgovornosti prema treim osobama propisano kao obvezno, trea lica imaju pravo na izravno potraivanje od drutva do limita do kog je osiguranje obvezno, ak i ako iznos naknade tete prelazi osigurani iznos. Oteena osoba ima pravo izravne tube protiv osiguravatelja od autoodgovornosti do osiguranog iznosa koji ne moe biti manji od najnieg iznosa predvienog propisima koji su na snazi u vrijeme kada se dogodila nezgoda. Pravo na direktnu tubu ne utjee na pravo oteene strane da podnese zahtjev prema poinitelju udesa. Osiguravatelj od autoodgovornosti koji je isplatio naknadu oteenom u prometnoj nezgodi koju su prouzroila lica ija je od-
272
Odredbe Zakona o osiguranju imovine i lica (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98) koje se odnose na obavezno osiguranje putnika u javnom prijevozu, vlasnika ili korisnika letjelica od odgovornosti prema treim licima i vlasnika ili korisnika brodica na motorni pogon od odgovornosti prema treim licima, ostat e na snazi sve dok se ne donesu propisi koji e regulirati ostala obavezna osiguranja. (l. 27 ZOOMV ). Odredbe ZOOMV o obaveznom osiguranju ne odnose se na Vojsku Bosne i Hercegovine. Motorna vozila koja se izuzimaju moraju imati ispravu nadlenoga tijela Bosne i Hercegovine, entiteta ili meunarodne organizacije koja potvruje njihov status i organa ili tijela nadlenoga za isplatu naknada oteenim stranama koje mogu biti tuene nadlenome sudu u Bosni i Hercegovini.
273
UGOVOR O OSIGURANJU
govornost prema treim stranama pokrivena ZOOMV i ako je njihova ugovorna odgovornost iskljuena imae pravo potraivati naknadu od lica koja su odgovorna za nezgodu, prema vaeim propisima, ali samo u slijedeim sluajevima: a) kada je nezgoda izazvana namjerno, b) kada je voza upravljao vozilom bez vozake dozvole; c) kada je lice koje je odgovorno za nezgodu upravljalo vozilom bez suglasnosti osiguranika. U ovome sluaju osiguravatelj moe potraivati regres samo od vozaa; d) kada je voza ukrao vozilo ili kada je upravljao njime znajui da je ukradeno; e) kada vozilo koje je prouzrokovalo nezgodu nije koriteno u svrhu koja je navedena u ugovoru o osiguranju i f) kada je voza bio pod utjecajem alkohola ili droga koje su ga sprjeavale da ima kontrolu nad vozilom.
6. REOSIGURANJE
6.1. Pojam reosiguranja
Osigurava, putem svoje organizacije, nastoji da stvori to iru zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajui fond da moe podmiriti sve tete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Premije se ne mogu odreivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osigurava. Prvi ugovori o reosiguranju za koje se sigurno zna zakljueni su jo davne 1370. godine. Sve do sredine 19. stoljea reosiguranje se provodilo na fakultativnoj osnovi, od sluaja do sluaja. Razvoj osiguranja, a naroito zaotravanje konkurencije meu osiguravajuim drutvima doveli su do osnivanja drutava koja se bave iskljuivo reosiguranjem profesionalni reosiguravatelji. Na taj nain su osiguravajua drutva dobila mogunost da svoje rizike daju u pokrie nekome ko im nije konkurent u osiguranju274.
274
Rjenik osiguranja, op. cit., str. 378
POGLAVLJE 11. 437
Neophodno je postii ravnoteu u osiguravajuem fondu. Pri tom valja voditi rauna da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu to vea. S druge strane, da bi se obrazovala to ira zajednica osiguranika, premija za njih mora biti stimulativna i koliko je mogue nia. Osiguranje se stoga i slui statistikom radi iznalaenja broja moguih tetnih dogaaja za razne rizike koje pokriva. Premiju izraunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomou rauna vjerovatnoe. Poto se statistikim putem iznalazi prosjek, uvijek su mogua odstupanja. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplauju tete koje, u nekim periodima, prelaze iznos sume naplaenih premija. No, tea je situacija za osiguravaa kad doe do izuzetno velikih teta. Zajednica rizika koju je organizovao osigurava s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno oekivanih teta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju; ravnotea je poremeena jer osiguravajui fond ne moe da pokrije sve rizike. Tada pomae reosiguranje.
Reosiguranje je, osiguranje osiguravaa i zato se naziva izravnanjem rizika.
Reosiguranje je, u stvari, osiguranje osiguravaa i zato se naziva izravnanjem rizika. Slui da se obezbijede sredstva za isplatu naknade teta i suma osiguranja kad sredstva osiguravaa nisu dovoljna za to. Reosigurava u tom sluaju daje osiguravau sredstva za naknadu teta i za isplate suma osiguranja. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi izmeu reosiguravaa i osiguranika, iako reosigurava u principu dijeli poloaj osiguravaa prema osiguraniku.275 Reosiguranjem osigurava prenosi na drugog osiguravaa dio rizika plaajui mu za to dio premije, a reosigurava se obavezuje da e uestvovati u isplati naknade tete, odnosno sume osiguranja. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Osigurava zadrava osiguranje jednog dijela rizika za se, a drugi dio ustupa reosiguravau. U istoj mjeri uestvuje i u premiji. Kad se desi osigurani sluaj, u naknadi tete, odnosno u isplati sume osiguranja uestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Prema odredbama ZDOPO (l. 3) reosiguranje je djelatnost drutva u okviru osiguranja kojom se dio rizika sa samog osiguravaa, a na osnovu ugovora o reosiguranju prenosi na reosiguravaa.
Reosiguranjem osigurava prenosi na drugog osiguravaa dio rizika plaajui mu za to dio premije, a reosigurava se obavezuje da e uestvovati u isplati naknade tete, odnosno sume osiguranja.
275
uleji, P. (1992) op. cit., str. 440
UGOVOR O OSIGURANJU
Reosiguranik je ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja ustupa dio svoje obaveze reosiguravau i to u njegovo pokrie, a za koju treba da plaa premiju reosiguranja. Reosigurava je ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja prihvata dio rizika osiguravaa za ta dobiva premiju reosiguranja.
Reosiguranik je ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja ustupa dio svoje obaveze reosiguravau i to u njegovo pokrie, a za koju treba da plaa premiju reosiguranja. Reosigurava je ugovorna strana iz ugovora o reosiguranju koja prihvata dio rizika osiguravaa za ta dobiva premiju reosiguranja. Sva drutva, osim drutava za uzajamno osiguranje, mogu obavljati djelatnost reosiguranja, uz odobrenje Agencije za nadzor. Agencija za nadzor nadzirat e poslove reosiguranja preuzete od drutava iz Federacije Bosne i Hercegovine, a naroito njihovu solventnost i nansijski potencijal za preuzimanje tih rizika, ukljuujui ovlatenje da zabrani drutvu preuzimanje rizika reosiguranja za koje nema dovoljan nansijski potencijal. Svako dioniko drutvo koje obavlja iskljuivo djelatnost reosiguranja je obavezno pribaviti posebno odobrenje od Agencije za nadzor koje pokriva sve vrste reosiguranja. Drutva za reosiguranje se obrazuju kao dionika drutva koja poslove reosiguranja imaju kao svoj iskljuivi predmet djelatnosti. Drutvima koja posluju u Federaciji Bosne i Hercegovine nee biti odobreno da zakljuuju ugovore o reosiguranju sa drutvima za reosiguranje koja nemaju odobrenje za rad izdato u Bosni i Hercegovini, a bez prethodnog odobrenja Agencije za nadzor. Agencija za nadzor nee odbiti odobrenje za rad drutvima za reosiguranje koja ispunjavaju meunarodno prihvatljive standarde za solidno obavljanje poslova reosiguranja. Ogranienje iz ovog stava se nee primjenjivati na drutva za reosiguranje sa odobrenjem za rad izdatim u Bosni i Hercegovini.
6.2. Vrste reosiguranja

Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora, a javlja se u nekoliko oblika. Moe biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu tete. U drugom sluaju moe se organizovati kao reosiguranje vika tete i reosiguranje vika (godinjeg) gubitka.
U svakom poslu koji zakljui osigurava, uestvuje u riziku i reosigurava u ugovorenom dijelu, kvoti se takvo reosiguranje zove kvotnim.
Osigurava moe da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. U svakom poslu koji zakljui osigurava, uestvuje u riziku i reosigurava u ugovorenom dijelu, kvoti (npr. 10%). U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rastereuje se osigurava. Zato se takvo
POGLAVLJE 11. 439
E k s c e d e n t n o reosiguranje je, kada osigurava, za svaki ugovor o osiguranju, ocjenjuje koji e dio rizika zadrati (samopridraj), a koji e prenijeti na reosiguravaa.
reosiguranje zove kvotnim. Danas se rjee koristi. Drugi i osnovni nain reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Osigurava, za svaki ugovor o osiguranju, ocjenjuje koji e dio rizika zadrati (samopridraj), a koji e prenijeti na reosiguravaa. Ali u svakom poslu osiguranja uestvuje u snoenju rizika i reosigurava. Kod osiguranja tete, reosiguranje se moe ugovarati na nekoliko naina. Osigurava moe odrediti, posebno za svaki sluaj, da do izvjesne visine snosi sam tetu (npr. do 50.000,00 KM), a ostatak, odnosno viak, prenosi na reosiguravaa. To je osiguranje drugog rizika. Osigurava moe stipulisati da snosi sve tete do ugovorenog iznosa, a viak prenosi na reosiguravaa. Sve tete naknauje osigurava dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. Na primjer, osigurava ima u fondu milion KM za pokrie teta po osnovu imovinskog osiguranja od poara. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od poara isplati na ime naknade taj milion KM, a ima jo obaveza na naknadu tete, te naknade isplatie reosigurava. To je tzv. isto reosiguranje vika tete. Kod osiguranja drugog rizika, u svakoj naknadi tete, za koju osigurava tako odredi, uestvuje i reosigurava. Kod reosiguranja vika tete, reosigurava isplauje naknade koje nastanu poto je osigurava iscrpio svoj fond za te naknade. Kod oba naina, dakle, jedan dio rizika uvijek zadrava osigurava. Kod reosiguranja vika (godinjeg) gubitka, reosigurava preuzima obavezu da osiguravau naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u odreenom periodu, najee u toku jedne nansijske godine. Kojom e se vrstom reosiguranja baviti, odreuje svaki reosigurava samostalno. Sredstva reosiguranja obezbjeuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom reimu koji vai i za ostale organizacije osiguranja.
Osigurava moe odrediti, posebno za svaki sluaj, da do izvjesne visine snosi sam tetu), a ostatak, odnosno viak, prenosi na reosiguravaa. To je osiguranje drugog rizika. Osigurava moe stipulisati da snosi sve tete do ugovorenog iznosa, a viak prenosi na reosiguravaa. To je tzv. isto reosiguranje vika tete.
Kod reosiguranja vika (godinjeg) gubitka, reosigurava preuzima obavezu da osiguravau naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u odreenom periodu, najee u toku jedne nansijske godine.
7. PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU

7.1. Prestanak ugovora po sili zakona
Zainteresovanost drutva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni reim stvorili su vei broj sluajeva u kojima se ve po osnovu izriite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo nitav,
UGOVOR O OSIGURANJU
bilo raskinut. Ako nita posebno nije reeno, posljedice ponitenja i raskida ravnaju se prema optim pravilima obligacionog prava. Poto su ove situacije ve djelimino razmotrene, ovdje e akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zakljuen, da je nitav, ako je u asu njegovog sklapanja osigurani sluaj ve nastao, ili je bio u nastupanju, ili je postalo sigurno da e se desiti. Istu posljedicu ima i injenica da je bilo izvjesno da se osigurani sluaj ne moe desiti (l. 898, st. 2 ZOO). U ovakvim situacijama stranke su dune jedna drugoj vratiti ono to su primile po osnovu ugovora. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog dogaaja koji nije predvien u polisi, ugovor prestaje da postoji ubudue (pro futuro). Osigurava je tada duan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Ista rjeenja vae i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata vie stvari (l. 928 ZOO). Bude li trajanje osiguranja ugovoreno, ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (l. 922). I steaj nad osiguravaem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. No, dejstvo steaja nije trenutno. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja steajnog postupka (l. 923, st. 2 ZOO). Otvaranje steaja nad linou ugovaraa osiguranja nema ovakvo dejstvo. Kod osiguranja lica vai pravilo da je ugovor o osiguranju ivota nitav ako je osiguranik preao starosnu granicu do koje osigurava vri ova osiguranja. Osigurava je tada duan vratiti licu koje je eljelo da sklopi ugovor sve uplaene premije (l. 944, st. 1, taka 1 ZOO). Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaanja premija koje dospijevaju nakon zakljuenja posla. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije, pod uslovom da je osigurava odmah i preporuenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Ako to nije uinjeno odmah, ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uruenja osiguraniku preporuenog pisma kojim ga osigurava obavjetava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (l. 913 ZOO). Razlozi za ovakvo rjeenje lee u principima uzajamnosti
POGLAVLJE 11. 441
i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Istim injenicama je motivisano i rjeenje prema kome ugovor u svakom sluaju prestaje ako premija ne bude plaena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Kada osiguranik nenamjerno da pogrene podatke ili propusti da prui potrebna obavjetenja, osigurava moe da se opredijeli za raskid ugovora ili za poveanje premije srazmjerno novoutvrenoj veliini rizika. Ako osiguranik u drugom sluaju ni u roku od etrnaest dana ne prihvati prijedlog o poveanju premija, ugovor se raskida po samom zakonu (l. 909 i 914 ZOO).
7.2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom

Ugovor moe biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predvia. Ovdje se neemo zadravati na optim pravilima, nego samo na mogunostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predvia za svaku od stranaka. Prvi sluaj u kome osigurava ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netanu prijavu ili preuti relevantne podatke. Znaaj pogrenog informisanja mora biti takav da osigurava ne bi zakljuio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Izjavu o raskidu osigurava je duan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne injenice. Kada ugovor raskine, osigurava ima pravo zadrati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatraio ponitenje ugovora (l. 908 ZOO). Osigurava moe, dalje, raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko povea da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopte zakljuio. Procjena uticaja poveanja rizika pripada osiguravau, budui da on moe da se opredijeli i za odravanje ugovora na snazi uz poveanu premiju (l. 914 ZOO). Kod ugovora sa neodreenim rokom trajanja osigurava moe raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. Izjava o raskidu mora se, dakle, dati najmanje
UGOVOR O OSIGURANJU
tri mjeseca prije dospjelosti premije. Kod osiguranja duih od pet godina, osigurava po proteku ugovorenog roka uvijek moe izjaviti da raskida ugovor. No, otkazni rok je dui nego u prethodnom sluaju. Iznosi est mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (l. 922 ZOO). Steaj osiguranika moe biti razlog zbog koga osigurava ima pravo na jednostrani raskid ugovora. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja steaja. Dio premije koja je plaena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u steajnu masu. I osiguranik koji je pao pod steaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (l. 923 ZOO). Napokon, osigurava moe raskinuti ugovor i onda kada je izvreno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Isto pravo pripada i osiguraniku (l. 932 ZOO). Pored tri posljednje obraene situacije, osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osigurava odbije smanjenje premije zato to se od zakljuenja ugovora rizik smanjio. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravau nisu predvieni (l. 916 ZOO). Napokon, u teoriji se smatra da osiguranik ima opte ovlatenje da u svako doba otkae ugovor. Razumije se da tada treba da duguje naknadu tete koju je takvim aktom prouzrokovao.276
276
Kapor, V. i Cari, S. (1987) op. cit., str. 358.
POGLAVLJE 11. 443
Poglavlje
12
JAVNE NABAVKE
1. POJAM JAVNIH NABAVKI 2. OSNOVNI CILJEVI JAVNIH NABAVKI 3. PRINCIPI JAVNIH NABAVKI 4. IZVORI PRAVA 5. POSTUPAK PROVOENJA JAVNIH NABAVKI 6. KRITERIJ DODJELE UGOVORA 7. ALBENI I REVIZIONI POSTUPCI I PROCEDURE
Vae regno illi, ubi privata praeferuntur publicis! Jao, onom kraljevstvu gdje se pojedinano pretpostavlja javno!
JAVNE NABAVKE
1. POJAM JAVNIH NABAVKI
avne nabavke predstavljaju nezaobilazan faktor kontrole troenja javnih sredstava bez obzira da li su predmet javnih nabavki robe, radovi ili usluge. Predmet javnih nabavki moe se odrediti i denisanjem ugovornih organa, odnosno subjekata koji su obavezni na upotrebu i troenje javog novca prema procedurama propisanim pozitivnim zakonodavstvom. Predmet javnih nabavki su: robe, usluge i radovi, pri emu se oni deniu posebnim propisima kojima se reguliu javne nabavke. Reim javnih nabavki predstavlja jedan zaseban pravni okvir koji nam, izmeu ostalog, omoguuje da podvrgnemo kontroli utroak javnih sredstava.277 Radi se o potrebi da se pod nadzor stave svi oblici raspolaganja prilikom potronje budetskog novca, odnosno novca kojim raspolau tzv. ugovorni organi. Sve vei pritisak javnosti doveo je do toga da se esto koriteni princip transparentnosti, odnosno javnosti, u ovim sluajevima stavlja na pijedestal. Procjene govore da se u razvijenim zemljama priblino troi 17% GDP na javne nabavke. To je samo jedan od razloga obezbjeenja ekasne javne potronje. Kako bi se to osiguralo potrebno je bilo uvoenje konkurentnosti da bi se isti ili bolji kvalitet ostvario po nioj cijeni. Cijenovni kriterij, pri tome, ne smije
277
O samom pojmu javnih nabavki poblie kod: Arrowsmith, Sue, Linarelli, John i Wallace, Don Jr. (2000) Regulating Public Procurement; Kluwer Law International, str 1.
POGLAVLJE 12. 447
biti jedini, ali njegov znaaj ima svoje posebno mjesto. Krajnji cilj je ekasna i racionalna potronja novca koji je prikupljen od poreza. Konkurentnost, transparentnost, otvorenost i nediskriminatorski karakter javnih nabavki su osnovni zahtijevi i prioriteti.278 Pravo javnih nabavki izrasta u jednu novu pravnu disciplinu koju metodoloki moemo postaviti u okvire tradicionalnog ugovornog prava ili u okvire poslovnog prava. Pojedini usko pravni aspekti ove discipline imaju svoje mjesto i u okvirima upravnog prava, ali samo u onom domenu koji se odnosi na naine dodjele ugovora i rjeavanje sporova povodom javnih nabavki.
2. OSNOVNI CILJEVI JAVNIH NABAVKI

Ciljevi propisa o javnoj nabavci, zakonskih i podzakonskih akata, su ovisni od vrste nabavke, ali se, ipak, kao primarni ciljevi nameu: dobijanje najbolje vrijednosti za javni novac, stvaranje trine konkurencije, otvaranje trita, transparentnost, jedinstven reim i sistem odgovornosti, jedinstveni i zajedniki revizioni organi, i zakonitost. Pored ovih nameu se i slijedei ciljevi: privredna sigurnost, sigurnost zajednice, socijalna sigurnost, sigurnost okoline, zatita ivota i zdravlja ljudi i drugo. Izuzea od uobiajenih postupaka javnih nabavki dozvoljavaju se za robe, radove ili usluge koji su klasikovani kao tajni ili onda kada nabavke moraju biti popraene specijalnim mjerama sigurnosti. Postojanje potrebe za zadovoljavanjem posebnih ciljeva dovodi do toga da pojedine vrste roba zasluuju i poseban tretman.
278
O principima javnih nabavki blie kod: Lemke, Marian (2006) Direktive Evropske unije o javnim nabavkama, Sarajevo: EUPPP, str. 15.
JAVNE NABAVKE
Ugovorni organi i porezni obveznici ele da dobiju najbolju vrijednost za javni novac, odnosno za javna sredstva potroena na nabavku roba ili usluga. Ekasnost je glavni cilj javne nabavke na dravnom nivou. Jednak odnos prema svim stranama, transparentnost i javna odgovornost su komplementarni ciljevi koji u cijelosti podravaju sveukupne tenje da se za javni novac dobije najbolja vrijednost. Pobrojani ciljevi ine sastavni dio politike javnih nabavki zbog toga to ugovorni organi imaju obavezu jednakog tretmana svih strana, transparentnost u sprovoenju javnih nabavki, zakonitost postupanja i procedura, te odgovornost prema javnosti. Ekonomski kriteriji javnih nabavki su fokusirani na cijenu ili ekonomski najpovoljniju ponudu kada se obavezno ukljuuju i drugi kriteriji koji obezbjeuju ekonomsku korist za ugovorni organ, kao to su: primjerenost svrsi javne nabavke (npr. kvalitet, pouzdanost, sigurnost proizvoda); kvalitet proizvoda (npr. obiljeja prema nacionalnim ili meunarodnim standardima); pouzdanost i sigurnost proizvoda (npr. postojanje nekih posebnih karakteristika utvrenih pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima); isporuka i dostupnost proizvoda i usluga ugovornom organu u odreenom vremenskom periodu; ukupni trokovi vezani za eksploataciju predmeta javne nabavke (npr. trokovi odravanja i tekui trokovi); pratei trokovi (npr. transport, skladitenje, manipulacija i sl.) i operativni trokovi javne nabavke (trokovi oglaavanja, trokovi rada komisija, trokovi umnoavanja i drugo).
3. PRINCIPI JAVNIH NABAVKI

Reim javnih nabavki, prema trenutnoj pozitivnoj legislativi u Bosni i Hercegovini podrazumijeva slijedee principe: princip jednakog tretmana (nediskriminacija), transparentnost,
POGLAVLJE 12. 449
pravina i otvorena konkurencija, ekonominost (razmjena vrijednosti za novac), i zakonitost.279 Navedeni principi se primjenjuju za sve ugovore o javnim nabavkama koji su predmet Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine280 (dalje: ZJN), a bez obzira na njihovu vrijednost. Prilikom dodjele ugovora o javnim nabavkama ugovorni organi treba da potuju osnovne principe ZJN sa ciljem osiguranja sljedeeg: najekasniji nain koritenja javnih sredstava; izvrenja nabavke i dodjeljivanja ugovora o javnoj nabavci, koji vre ugovorni organi u skladu s postupcima utvrenim ZJN i podzakonskim aktima; ugovorni organi treba da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala pravina i aktivna konkurencija meu potencijalnim dobavljaima, uz ostvarivanje jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti (l. 1 ZJN). Ekasnost se postavlja kao jedan od osnovnih principa. Najekonominiji ugovor samim tim ne znai uvijek i najniu cijenu. Dobijanje vrijednosti za novac obino je saeto u slijedeih 5 pravih inilaca: kupiti pravu koliinu; pravi kvalitet; po pravoj cijeni; za pravo mjesto; i u pravo vrijeme. Ekasna javna nabavka podrazumijeva sistem koji funkcionie na vrijeme, uz minimum birokratije, dok je istovremeno otvoren prema potrebama korisnika u ovisnosti od vrste roba koje se nabavljaju.
Ekasna javna nabavka podrazumijeva sistem koji funkcionie na vrijeme, uz minimum birokratije, dok je istovremeno otvoren prema potrebama korisnika u ovisnosti od vrste roba koje se nabavljaju.
279 280
O principima javnih nabavki u Evropskoj uniji vidjeti u: Misita, Nevenko i Grbo, Zinka (2011) Evropsko poslovno pravo: odabrane teme, Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 75-86. Zakon o javnim nabavkama (Slubeni glasnik BiH, br. 49/04,19/05, 52/05, 92/05, 94/05, 8/06 , 24/06, 70/06, 12/09, 60/10)
JAVNE NABAVKE
Jednak odnos prema svim subjektima znai da se ne postavljaju nikakva neprikladna ogranienja prilikom takmienja za odreeni ugovor.
Jednak odnos prema svim subjektima znai da se ne postavljaju nikakva neprikladna ogranienja prilikom takmienja za odreeni ugovor. Meutim, to ne sprjeava ugovorni organ da insistira na tome da samo kvalikovane kompanije mogu da se natjeu ili da postave stroge standarde posebno kvaliteta i sigurnosti proizvoda koji treba da se nabave. Zabranjeno je diskriminatorsko ponaanje ili uvoenje kriterija koji diskvalikuju pojedine ponuae. Misli se na kriterije same dodjele ugovora. Eliminacioni, odnosno selekcioni kriteriji su ti koji omoguavaju da se, izmeu potencijalnih dobavljaa, odaberu oni koji su najpodobniji i trino najsposobniji poto su proli prvi krug dodjele ugovora. Transparentan sistem ima jasna pravila i mehanizme koji osiguravaju usklaenost sa tim pravilima. Potivanje ovog principa treba da bude osigurano od faze oglaavanja javne nabavke pa sve do okonanja postupka dodjele ugovora. Pa ak i dalje ovaj zahtjev se protee i na fazu revizije kao i izvravanja ugovora. Stoga arhive treba da su dostupne inspekciji od strane javnih revizora i drugih strana, kao to su neuspjeni ponuai ili potencijalni ponuai koji su imali legitiman interes za ulaganjem prigovora nadlenom dravnom organu, a bez obzira to nisu uestvovali u postupku javne nabavke. Odgovornost i zakonitost podrazumijevaju obavezu potivanja i primjenjivanja pozitivnih propisa od strane onih koji provode nabavku u ime javnih tijela kao ugovornih organa kao i podnoenje negativnih posljedica-sankcija. Odgovorna lica su ta koja su, ispred ugovornog organa, duna da sprovode sve propise vezano za javne nabavke. Radi se o primjeni propisa vezanih za javne nabavke i posebno lex specialis ija se primjena procjenjuje od sluaja do sluaja i ovisna je od predmeta javne nabavke. Jedinstveni i zajedniki organi kao i jedinstveni revizioni organi podrazumijevaju postojanje zajednikih tijela dravnog karaktera koji su jedini nadleni za rjeavanje po prigovorima. Primjenjuju se jedinstvena pravila upravnog postupka, a protiv konanih upravnih akata dravnih tijela utvrena je nadlenost Suda Bosne i Hercegovine.
Odgovornost i zakonitost podrazumijevaju obavezu potivanja i primjenjivanja pozitivnih propisa od strane onih koji provode nabavku u ime javnih tijela kao ugovornih organa kao i podnoenje negativnih posljedica-sankcija.
POGLAVLJE 12. 451
4. IZVORI PRAVA
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine obezbjeuje jedinstvene procedure i postupke iz oblasti javnih nabavki na nivou Bosne i Hercegovine, regulie sve vrste postupaka javnih nabavki, ustanovljava odgovornost ugovornih organa za sprovodenje reima javnih nabavki, uvodi transparentnost po pitanju oblika i postupaka javnih nabavki, promovie ekonomine javne nabavke i ekonominu javnu potronju kao jedne od osnovnih principa, pootrava potivanje zakonitosti, uvodi jedinstven reim organa za albene i revizione postupke. ZJN je raen po uzoru na Direktive o javnim nabavkama Evropske unije i relevantne presude Evropskog suda pravde. Krajnji rezultat je da ZJN sadri odredbe po uzoru na komunitarno pravo Evropske unije. Pored ZJN, legislativa vezana za javne nabavke, sastoji se od podzakonskih akata koji su uraeni na osnovu ZJN.281 Osim ZJN, postoje i drugi zakoni koji se primjenjuju u oblasti javnih nabavki. Radi se o propisima koji su materijalno pravne prirode, a naspram propisa iz oblasti javnih nabavki koji su procesno pravne prirode. Ovi materijalni propisi se odnose na razliite pravne oblasti. ZJN zajedno sa podzakonskim provedbenim aktima predstavljaju propise procesno pravne prirode. Ostali zakoni, koje kvalikujemo kao lex specialis, predstavljaju, takoer, relevantne izvore prava. Propisi koje karakteriemo kao lex specialis se mogu podijeliti u nekoliko grupa. Podjela se, obzirom na postojanje razliitih faza u postupku dodjele ugovora, moe vriti u odnosu na predmet javne nabavke. U svakoj od tih faza mogu se pojaviti, kao relevantni procesno pravni i materijalno pravni propisi.282 Zakljuak je da bez obzira na vrstu i obim javnih nabavki u obzir dolazi primjena veeg broja zakonskih i pozakonskih akata i to u svima fazama sprovoenja samog postupka.
281
Uputstvo o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 3/05, 24/09); Uputstvo o pripremi i dostavi izvjetaja o dodjeli ugovora u postupcima javnih nabavki (Slubeni glasnik BiH, 81/09), Lista ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 3/05, 86/06); Uputstvo o nainu voenja Zapisnika o otvaranju ponuda (Slubeni glasnik BiH, br. 17/05, 27/08), Uputstvo o nainu objavljivanja obavjetenja u postupcima javnih nabavki (Slubeni glasnik BiH, 43/11, 47/11), Obavjetenje o nabavci (Slubeni glasnik BiH, 43/11), Obavjetenje o dodjeli ugovora (Slubeni glasnik BiH, 43/11), Obavjetenje o ponitenju postupka nabavke (Slubeni glasnik BiH, 43/11), Dodatno obavjetenje za konkurentski zahtjev (Slubeni glasnik BiH, 43/11), Obavjetenje o nabavci meunarodna objava (Slubeni glasnik BiH, 43/11). Odnos ZJN, prema pojedinim fazama dodjele ugovora o javnim nabavkama, moe se posmatrati na slijedei nain: faza pripreme tenderske dokumentacije, faza dodjele ugovora, faza potpisa ugovora, albeni postupak, postalbeni postupak, izvrenje ugovoraupravljanje ugovorom.
282
JAVNE NABAVKE
5. POSTUPAK PROVOENJA JAVNIH NABAVKI

Ugovor o javnoj nabavci roba je denisan prema ZJN kao ugovor u pisanoj formi koji se zakljuuje radi ostvarivanja nansijske koristi i odnosi se na kupovinu, lizing, zakup ili najamnu kupovinu, sa ili bez opcije otkupa roba, ukljuujui neophodnu pripremu mjesta izvoenja radova i usluga ugradnje. Robe se deniu kao: sirovine, proizvodi, oprema i drugi artikli svih oblika i veliina.
Ugovor o javnoj nabavci roba je denisan prema ZJN kao ugovor u pisanoj formi koji se zakljuuje radi ostvarivanja nansijske koristi i odnosi se na kupovinu, lizing, zakup ili najamnu kupovinu, sa ili bez opcije otkupa roba, ukljuujui neophodnu pripremu mjesta izvoenja radova i usluga ugradnje. Robe se deniu kao: sirovine, proizvodi, oprema i drugi artikli svih oblika i veliina. Pored usluga navedenih u Aneksu II dio C ZJN, postoje i drugi ugovori o javnoj nabavci koji ne predstavljaju predmet ZJN. Ugovorni organi nisu obavezni da se pridravaju odredbi ZJN prilikom zakljuivanja sljedeih ugovora o nabavkama: ugovori koji se odnose na dravne tajne, kao to je denisano relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama vaeim u Bosni i Hercegovini; ugovori ije izvrenje mora biti popraeno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu s relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama vaeim u Bosni i Hercegovini; ugovori koji se dodjeljuju u skladu sa procedurama meunarodnih kreditnih ili donatorskih subjekata; ugovori iz oblasti odbrane koji se odnose na proizvodnju ili trgovinu orujem, vojnom opremom ili namjenskim materijalom; kupovina ili iznajmljivanje, bilo kojim nasijskim sredstvima zemljita, postojeih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja iz njih proistiu (l. 5 ZJN). Posebnu vrstu izuzetka, u odnosu na prethodno pobrojane, predstavljaju koncesioni ugovori. U skladu sa lanom 7 ZJN, za provoenje postupaka javne nabavke, u skladu sa postupcima dodjele ugovora u kategoriji domaih vrijednosnih razreda, ugovorni organ je obavezan imenovati Komisiju za nabavku. Za provoenje postupaka javne nabavke vrijednosti manje od domaeg vrijednosnog razreda, ugovorni organ moe imenovati Komisiju za nabavku. Komisija se osniva aktom ovlatenog lica ugovornog organa i sastoji se od najmanje 3 lana, a u sluaju ugovora ija procijenjena vrijednost odgovara propisanom meunarodnom vrijednosnom razredu, od najmanje 5 lanova. Uvijek je potreban neparan broj lanova koji glasaju.
POGLAVLJE 12. 453
U sluaju kada su neki lanovi zaposleni na osnovu ugovora o povremenim i privremenim poslovima oni ne mogu initi veinu lanova Komisije. Komisija djeluje u ime ugovornog organa, u granicama datog ovlatenja, a nakon okonanog postupka, daje ugovornom organu preporuku, zajedno s izvjetajem o radu i razlozima izdavanja takve preporuke. Konanu odluku o dodjeli ugovora donosi ugovorni organ, koji snosi odgovornost za javnu nabavku. Ugovorni organ moe prihvatiti ili odbaciti preporuku Komisije za javne nabavke, ako za to postoje objektivni razlozi. Ukoliko ugovorni organ ne prihvati preporuku Komisije, on je duan sastaviti zapisnik o razlozima neprihvatanja preporuke Komisije te isto obrazloiti. Komisija odluke donosi na sastancima prostom veinom glasova javnim glasanjem. Odluke Komisije unose se u zapisnik. U zapisniku se navode razlozi na osnovu kojih je Komisija donijela odluku, isti se obrazlau i u zapisnik se unosi stav svakog lana Komisije s izdvojenim miljenjem. Zapisnik potpisuju svi lanovi Komisije koji su uestvovali u radu i koji su prisutni. Svaki lan Komisije, bez obzira na radno-pravni status, kao i strunjak angairan izvan ugovornog organa, moe uestvovati u radu Komisije tek nakon to potpie izjavu o nepristrasnosti, kao i izjavu o povjerljivosti rada Komisije. Ugovor o javnoj nabavci roba, usluga ili radova se dodjeljuje pomou jednog od slijedeih postupaka:
1. otvoreni postupak; 2. ogranieni postupak sa pretkvalikacijom; 3. pregovaraki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o

nabavci;
4. pregovaraki postupak bez objavljivanja obavjetenja o

nabavci; 5. konkurs za izradu idejnog rjeenja. Otvoreni postupak predstavlja postupak po kojem svaki zainteresovani dobavlja moe podnijeti ponudu. Otvoreni postupak se uvijek pokree objavljivanjem obavjetenja o nabavci, ime se potencijalni dobavljai obavjetavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor koritenjem otvorenog postupka te se, ujedno, pozivaju da podnesu zahtjev za tendersku dokumentaciju kako bi stekli uslove da podnesu ponudu. Objavljivanje obavje-
Otvoreni postupak predstavlja postupak po kojem svaki zainteresovani dobavlja moe podnijeti ponudu.
JAVNE NABAVKE
tenja o javnoj nabavci ima pravni karakter poziva za davanjem ponude/a - dok potencijalni ponuai daju ponudu i imaju svojstvo ponuaa, a ugovorni organ svojstvo ponuenog. Otvoreni postupak ne znai da se dozvoljava svim potencijalnim dobavljaima da se natjeu za dodjelu ugovora. Radi se o primjeni tzv. selekcionih ili eliminacionih kriterija. Ugovorni organ utvruje koji su to sve zahtjevi u pogledu ponuaa koje moraju ispunjavati. Otvoreni postupak je u potpunosti otvoren za natjecanje izmeu potencijalnih dobavljaa pod uslovom da isti zadovolje selekcione kriterije.283
Ogranieni postupak sa pretkvalikacijom predstavlja postupak u kojem svaki dobavlja, koji eli postati kandidat, moe zatraiti uee, a ugovorni organ poziva samo kvalikovane kandidate da podnesu ponudu.
Pretkvalifikacija oznaava postupak u kojem ugovorni organ vri odabir, na osnovu istih kriterija izbora koji se koriste u otvorenom postupku, i koji su specicirani u obavjetenju o nabavci.
Ogranieni postupak sa pretkvalikacijom predstavlja postupak u kojem svaki dobavlja, koji eli postati kandidat, moe zatraiti uee, a ugovorni organ poziva samo kvalikovane kandidate da podnesu ponudu. Postupak se sastoji iz dvije faze: otvorena pretkvalikaciona faza i ograniena faza prikupljanja ponuda. Pretkvalikacija oznaava postupak u kojem ugovorni organ vri odabir, na osnovu istih kriterija izbora koji se koriste u otvorenom postupku, i koji su specicirani u obavjetenju o nabavci. Ogranieni postupak se uvijek pokree objavljivanjem obavjetenja o nabavci, ime se potencijalni dobavljai obavjetavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor koritenjem ogranienog postupka, te se pozivaju da podnesu zahtjev za uee u postupku. U ogranienom postupku, tenderska dokumentacija moe se pripremiti u dva dijela, a koji odgovaraju pretkvalikacijskoj fazi i fazi prikupljanja ponuda. Pretkvalikacija je otvorena za sve zainteresovane dobavljae. Ponuda se podnosi u drugoj fazi. Samo oni kandidati ije kvalikacije ispunjavaju kriterije izbora, imaju pravo biti pozvani da podnesu ponudu. To su, de facto, oni kandidati koji su zadovoljili selekcione kriterije. Ogranieni postupak je samo uslovno ogranien. Ugovorni organ u prethodnom postupku eleminie dobavljae koji ne ispunjavaju selekcione kriterije. Ovaj postupak se koristi kod obimnih i sloenih nabavki. O kojim se vrstama nabavki radi procjenjuje ugovorni organ, a primjereno predmetu javne nabavke. Ova vrsta postupka je dua u odnosu na otvoreni postupak i oigledno je da se radi o sloenim nabavkama.
283
Sprovoenje otvorenog postupka je detaljnije opisano lanom 28 ZJN.
POGLAVLJE 12. 455
Ogranieni postupak moe, u odreenim sluajevima, biti proveden kao ubrzani postupak sa skraenim vremenskim rokovima.284 Ogranieni postupak je po mnogo emu slian otvorenom postupku. Oba postupka se pokreu objavljivanjem obavjetenja. U oba postupka svi zainteresirani dobavljai mogu uestvovati. Otvaranje ponuda je javno, a metode ocjene ponuda i kriteriji za dodjelu ugovora su isti. Bilo koji oblici pregovoranja izmeu ugovornog organa i dobavljaa na tenderu su zabranjeni. Razlike izmeu otvorenog i ogranienog postupka se ogledaju u slijedeem. U otvorenom postupku ugovorni organ moe primiti ponude od dobavljaa koji ne ispunjavaju zahtjeve kvalikacije. U ogranienom postupku ugovorni organ prima ponude samo od kvaliciranih ponuaa. Ne primaju se ponude nekvalikovanih ponuaa. Provjera kvalikacija kandidata vri se u pretkvalikacijskom procesu. Zbog razliitih vremenskih rokova ogranieni postupak traje due od otvorenog postupka. Razliiti su vremenski rokovi i za dodjelu ugovora koji je iznad meunarodnih vrijednosnih razreda. Primjena ogranienog postupka sa pretkvalikacijom je obavezna za dodjele ugovora o pruanju konsultantskih usluga. U svim ostalim sluajevima ugovorni organ cijeni da li e dodjelu ugovora o javnoj nabavci vriti primjenom pravila ovog postupka. Nabavka roba ili usluga u pojedinim oblastima koje se brzo razvijaju i gdje u potpunosti nije mogue denisati predmet ugovora kako u pogledu njegovog obima, vrste, kvaliteta, cijene i slino podlijee primjeni pregovarakog postupka. Izuzee od otvorenog postupka opravdano je u sljedeim sluajevima: nedostupnost znanja o stanju u nekoj oblasti; ulaganje know-how u pronalaenju rjeenja za pojedini problem; potrebom da se kroz pregovore omogui optimalno denisanje predmeta javne nabavke. Kod pregovarakog postupka ugovornom organu se doputa da uputi pozive za prijedloge od odabrane grupe ponuaa, te vodi pregovore sa ponuaima u vezi sa njihovim prijedlozima. Pregovaraki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovi-
Pregovaraki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa pozvanim, kvaliciranim kandidatima, koji su odabrani u otvorenom pretkvalifikacionom postupku.
284
Provoenje ogranienog postupka je detaljnije opisano lanom 29 ZJN.
JAVNE NABAVKE
ma ugovora sa pozvanim, kvaliciranim kandidatima, koji su odabrani u otvorenom pretkvalikacionom postupku. Pregovaraki postupak sa objavljivanjem obavjetenja o nabavci sastoji se iz dvije faze: otvorena pretkvalikacijska faza i faza pregovaranja i prikupljanja ponuda. Pregovaraki postupak za dodjelu ugovora je manje transparentan od otvorenog ili ogranienog postupka tako da se isti treba koristi u manjem broju sluajeva. U pretkvalikacijskoj fazi ugovorni organ, na osnovu kriterija za odabir koji su isti kao i za odabir koji se koristi kod otvorenog i ogranienog postupka, vri izbor kandidata koji su kvalicirani da dobiju poziv za uee u pregovorima. U fazi pregovaranja i prikupljanja ponuda, kandidati se pozivaju da uzmu uee u pregovorima sa ugovornim organom, s ciljem da se postave egzaktni uslovi ugovora, te da se donese konana odluka o dodjeli ugovora jednom dobavljau. Osnovna razlika kod pregovarakih postupaka u poreenju s otvorenim i ogranienim postupkom je ta to se dozvoljava voenje pregovora izmeu ugovornog organa i kvaliciranih dobavljaa o tehnikim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima ugovora. Pregovaraki postupak bez objavljivanja obavjetenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa jednim ili vie dobavljaa koje je pozvao, a gdje nije potrebno prethodno objaviti obavjetenje o nabavci. Pregovaraki postupak bez objavljivanja obavjetenja o nabavci predvien je za primjenu samo u vanrednim sluajevima.285 Konkurs za izradu idejnog rjeenja podrazumijeva postupak koji ugovornom organu omoguava da osigura, uglavnom u podrujima prostornog ureenja, urbanizma, arhitekture i graevinarstva ili obrade podataka, plan ili rjeenje koje bira Konkursna komisija u postupku konkurentskog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada.286 Okvirni sporazum podrazumijeva sporazum ogranienog trajanja, a njegova je svrha utvrivanje okvira za ugovore koji e se
Konkurs za izradu idejnog rjeenja podrazumijeva postupak koji ugovornom organu omoguava da osigura, uglavnom u podrujima prostornog ureenja, urbanizma, arhitekture i graevinarstva ili obrade podataka, plan ili rjeenje koje bira Konkursna komisija u postupku konkurentskog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada.
285 286
Ti vanredni sluajevi su poblie opisani lanom 11. stav 4. ZJN. Provoenje pregovarakog postupka bez objavljivanja obavjetenja o nabavci dalje je opisano u lanu 30. stav 2. te u lanu 31. ZJN. lan 2 ZJN.
POGLAVLJE 12. 457
Okvirni sporazum podrazumijeva sporazum ogranienog trajanja, a njegova je svrha utvrivanje okvira za ugovore koji e se dodjeljivati u tom periodu, naroito u pogledu predmeta ugovora, a kada je to primjereno, i u pogledu predvienih vrijednosti, obima ili koliine, kao i cijene.
dodjeljivati u tom periodu, naroito u pogledu predmeta ugovora, a kada je to primjereno, i u pogledu predvienih vrijednosti, obima ili koliine, kao i cijene.287 Okvirni sporazumi se dodjeljuju sluajevima kada su predmet ugovora: svakodnevne usluge ili potrone robe; robe ili usluge ije se cijene esto mijenjaju; stalne popravke ili radovi na odravanju; kada ugovorni organ treba dodijeliti vie identinih ugovora u roku od jedne godine, a okvirnim sporazumom bi se omoguilo smanjenje trokova nabavke. Ugovorni organ dodjeljuje okvirne sporazume putem otvorenog ili ogranienog postupka. Nakon to je okvirni sporazum na taj nain zakljuen, ugovorni organ ima pravo, tokom perioda trajanja sporazuma, da sa najuspjenijim ponuaem zakljui ugovore dodijeljene na osnovu okvirnog sporazuma, bez primjene postupaka javne nabavke. Ugovornim organima nije doputeno koritenje okvirnih sporazuma na nepropisan nain ili na nain kojim se sprjeava, ograniava ili ugroava konkurencija. Vizuelni prikazi mogu se koristiti kao model prilikom dodjele ugovora, odnosno zakljuivanja ugovora o pojedinim vrstama javnih nabavki. Na ovim primjerima moe se vidjeti uticaj tzv. formularnog prava, ali i narastajui problemi vezani za strogo potivanje pojedinih procedura. Neophodno je praviti razliku izmeu forme i formalizma u njenom sutinskom znaenju, ali i mjeru u primjeni i strogosti pojedinih procedura. U ne malom broju sluajeva pokazalo se da strogo potivanje ovakvih procedura esto dovodi do izigravanja same sutine javnih nabavki. Neka srednja vrijednost odnosno moderiranje predstavlja jedan stav koji bi trebao da pomiri ove dvije krajnosti. Dodjela ugovora treba da se odvija u skladu sa pravilima koja su propisana odredbama Zakona o javnim nabavkama, ali, prije svega, u skladu sa osnovnim principima javnih nabavki. U obzir dolazi primjena pravila procesnog karaktera, kao i materijalno pravnih propisa. Primjena materijalno pravnih propisa dolazi u
287
Dodjeljivanje okvirnih sporazuma se propisuje lanom 32 ZJN.
JAVNE NABAVKE
obzir prilikom izrade tenderske dokumenatcije i to: denisanja tehnikih specikacija, kao i utvrivanja pojedinih selekcionih kriterija. Koji e materijalno pravni propisi, a time i lex specialis, biti upotrijebljeni ovisie od predmeta javne nabavke. Moe se raditi o zakonskim i podzakonskim aktima tipa: pravilnika, poslovnika, uredbi, naredbi, tehnikih standarda i slino. Izrada tehnikih specikacija predstavlja prvu fazu javne nabavke. Njom se opredjeljuju kvantitativni i kvalitativni elementi predmeta nabavke te postavljaju osnove za odreivanje selekcionih kriterija i kriterija dodjele ugovora. Ovu fazu, po pravilu, realizuje posebna komisija, neovisna od komisije ili komisija koje e vriti kasniju tehiku i/ili komercijalno nansijsku evaluaciju ponuda. Postojanje vie komisija po pojedinim fazama javne nabavke opravdano je kod sloenijih javnih nabavki i javnih nabavki vee vrijednosti. Za pojedine privredne subjekte koji se u cijelosti nalaze u reimu javnih nabavki obino se formira vie ad hoc komisija, a esto postoji i jedna stalna komisija. Ova stalna komisija se bira za neki mandatni period to je uvijek poeljno kako bi se zadovoljio zahtjev vezan za rotaciju pojedinih zaposlenika po komisijama ovakve vrste. Ugovorni organ postavljanjem tehnikih specikacija denie odgovarajui nivo kvaliteta predmeta ugovora, posebna svojstva, funkcionalne karakteristike, posebne tehnike karakteristike i drugo, a sve kako bi se dolo do ekonomski najpovoljnije ponude. Tehnike specikacije uvaavaju obavezne tehnike propise i bosanskohercegovake standarde koji su denisani u zakonima o standardizaciji u Bosni i Hercegovini. lanom 14. ZJN opisano je na koje se standarde moe pozivati ugovorni organ. Uspostavljen je i poredak po vanosti standarda to znai da e se pozivanje vriti na standarde s pravom prednosti prema redoslijedu nabrajanja prema lanu 14. stav 2. ZJN. Ugovornom organu je dato ovlatenje da odbije sve ponude kojima se nude robe, usluge ili radovi koji sutinski ne ispunjavaju tehnike specikacije sadrane u tenderskoj dokumentaciji.
POGLAVLJE 12. 459
OTVORENI POSTUPAK
Ugovorni organ priprema obavjetenje o ugovoru i tender alje se Obavjetenje u Slubeni glasnik BiH Obavjetenje je obavljeno u Slubenom glasniku BiH i AJN internet stranici Najmanje 28 dana od dana objavljivanja Dobavljai odgovaraju na Obavjetenje Tenderska dokumentacija se alje dobavljaima Dobavljai predaju ponude Osnovana komisija za nabavke Procjena dobavljaa/ponude Dodjela ugovora Obavjetenje o dodjeli ugovora se alje Slubenom glasniku BiH, a neuspjeni ponuai dobijaju pismeno obavjetenje
Napomena: Prikazana ogranienja predstavljaju minimum. Vrijeme u praksi treba biti dovoljno dugo da bi se dobavljaima pruilo dovoljno vremena da pripreme i predaju svoje ponude, naroito uzimajui u obzir sloenost ugovora. Treba odobriti vie vremena kada postoji potreba za posjetom lokacije ili provjeri dokumenata na licu mjesta. Dui rokovi omoguavaju iru konkurenciju i bolji kvalitet ponuda. Vremenski rok se rauna od dana objave Obavjetenja o nabavci u slubenom glasniku BiH.
Izvor: Trivun, Veljko, Trifkovi, Milo, Silajdi, Vedad i Hoo, Jasmin (2007) Nacionalno i Evropsko pravo. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 47
JAVNE NABAVKE
OGRANIENI POSTUPAK Normalni

Ugovorni organ priprema obavjetenje o javnoj nabavci Obavjetenje se alje Slubenom glasniku BiH Objava obavjetenja u Slubenom glasniku BiH i na internet stranici AJN Dobavljai odgovaraju na Obavjetenje i predaju zahtjeve Komisija za nabavke procjenjuje dobavljae Najmanje 28 dana od istovremenog slanja poziva svim predkvaliciranim kandidatima Pozivanje odabranih kvaliciranih kandidata na predaju ponude Kandidati predaju ponude Ocjenjivanje ponuda Dodjela ugovora Obavjetenje o dodjeli ugovora se alje Slubenom glasniku BiH, a neuspjeni ponuai dobijaju pismeno obavjetenje Najmanje 5 dana od istovremenog slanja poziva svim predkvaliciranim kandidatima
Ubrzani
Najmanje 18 dana od dana objavljivanja
Najmanje 8 dana od dana objavljivanja
Napomena: Prikazana ogranienja predstavljaju minimum. Vrijeme u praksi treba biti dovoljno dugo da bi se dobavljaima pruilo dovoljno vremena da pripreme i predaju svoje ponude, naroito uzimajui u obzir sloenost ugovora. Treba odobriti vie vremena kada postoji potreba za posjetom lokacije ili provjeri dokumenata na licu mjesta. Vremenski rok se obraunava od dana objave Obavjetenja o nabavci u Slubenom glasniku BiH. Vremenski rok za predaju tendera se rauna od slanja predkvaliciranim ponuaima poziva na predaju tendera.
Izvor: Trivun, Veljko, Trifkovi, Milo, Silajdi, Vedad i Hoo, Jasmin (2007) Nacionalno i Evropsko pravo. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 48
POGLAVLJE 12. 461
Tehnike specikacije ine vaan dio tenderske dokumentacije i one moraju da uvaavaju principe jednakog tretmana i nediskriminacije. Tehnike specikacije moraju se postaviti objektivno u odnosu na svakog potencijalnog dobavljaa na taj nain da ni u kom pogledu ne mogu favorizirati niti stavljati u nepovoljan poloaj bilo kog potencijalnog dobavljaa. Tehnike specikacije moraju osiguravati i pravednu i aktivnu konkurenciju. Zabranjeno je pozivanje na robe odreene izrade ili izvore snabdijevanja ili na odreeni proces, ili na robne marke, patente, tipove ili odreeno porijeklo ili proizvodnju radi favorizovanja ili eliminisanja odreenih dobavljaa, proizvoda ili metoda. Ova situacija je jedino legalna kada je ugovorni organ u nemogunosti da koritenjem objektivnih tehnikih specikacija navede opis predmeta ugovora koji je dovoljno precizan i u potpunosti razumljiv. U ovom sluaju ugovorni organ je obavezan da navede da e prihvatiti proizvode, usluge ili metode koji su ekvivalenti u pogledu njihovih osobina dodavanjem izraza ili ekvivalent (l. 14, st. 5 ZJN). U svakom postupku javne nabavke ugovorni organ ocjenjuje i provjerava da li je kandidat ili ponua kompetentan, pouzdan i sposoban da izvri ugovor. Procjena i provjera se vri u skladu s minimumom zahtijevanih kvalikacionih uslova koje kandidati i ponuai treba da ispunjavaju, a koji su utvreni u tenderskoj dokumentaciji. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji navodi kriterije za kvalikaciju dobavljaa u pogledu: njihove line situacije (l. 23 ZJN), njihove podobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti (l. 24 ZJN), njihovog ekonomskog i nansijskog stanja (l. 25 ZJN), te njihove tehnike i/ili profesionalne sposobnosti (l. 26 ZJN). Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji od kandidata i ponuaa trai obaveznu dostavu informacija i dokumenata o njihovoj kvalikaciji. Minimalni kvalikacioni uslovi koje je ugovorni organ odredio za kandidate i ponuae obavezno trebaju biti srazmjerni predmetu ugovora i usklaeni s istim. Oni ne smiju imati ograniavajui efekat na konkurenciju i moraju biti razumni, jasni i precizni. Ugovorni organ e od dobavljaa zahtijevati samo one
JAVNE NABAVKE
informacije koje su neophodne da bi se utvrdilo da li dobavlja zadovoljava kvalikacione uslove koje je postavio ugovorni organ. Ovi uslovi ne smiju onemoguavati ostvarivanje prava dobavljaa na zatitu intelektualne svojine i poslovnih tajni. Samo onim kandidatima ili ponuaima ije kvalikacije zadovoljavaju selekcione kriterije uspostavljene u tenderskoj dokumentaciji bie dozvoljeno da nastave postupak javne nabavke. Kandidati koji ne zadovolje selekcione kriterije ne mogu ni da pristupe procjeni ponude po osnovu kriterija dodjele ugovora. Ugovor o javnoj nabavci se ne dodjeljuje dobavljau koji nije pouzdan ili kompetentan. Stoga se normama ZJN zahtijeva od ugovornog organa da predvidi u tenderskoj dokumentaciji da zahtjev za uee u ogranienom postupku ili ponuda moraju biti odbijeni u sluaju da je kandidat, odnosno ponua: pod steajem ili pred likvidacijom, ili je uao u odreeni aranman s povjeriocem, ili je obustavio ili ograniio poslovne aktivnosti, u analognoj situaciji koja proistie iz slinog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u Bosni i Hercegovini ili u zemlji u kojoj je registrovan; predmet postupaka za proglaenje steaja, za izdavanje naloga za prisilnu likvidaciju ili postizanja sporazuma/aranmana s povjeriocima, ili bilo kojeg drugog slinog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u Bosni i Hercegovini ili u zemlji u kojoj je registrovan; osuen u sudskom postupku za krenje zakona u smislu njegovog poslovnog ponaanja u periodu od pet godina, koji je prethodio datumu podnoenja zahtjeva ili ponude; proglaen krivim za ozbiljan profesionalni prekraj od strane nadlenog suda u periodu od pet godina i da je taj prekraj prethodio datumu podnoenja zahtjeva ili ponude; nije ispunio obaveze u vezi s plaanjem doprinosa za socijalno osiguranje u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan; nije ispunio obaveze u vezi s plaanjem poreza u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan; propustio da dostavi ili dostavio pogrene informacije na traenje prema lanovima 23 do 26 ZJN.
POGLAVLJE 12. 463
U tenderskoj dokumentaciji ili, ako je to primjereno, u dijelu tenderske dokumentacije koji se odnosi na pretkvalikaciju, ugovorni organ utvruje minimalne uslove u pogledu ekonomske i nansijske podobnosti kandidata ili ponuaa i, kao dokaz da su ti uslovi ispunjeni, od njih moe zahtijevati da osiguraju jednu ili vie od nie navedenih referenci: odgovarajua bankovna pisma ili, kada je to primjereno, dokaz o postojanju odgovarajueg osiguranja od profesionalnog rizika; poslovne bilanse ili izvode iz poslovnih bilansa, ukoliko je objavljivanje poslovnog bilansa zakonska obaveza u zemlji u kojoj je dobavlja registrovan; izjavu o ukupnom prometu dobavljaa i, kada je to primjereno, o prometu u segmentu poslovanja koji je predmet ugovora, za period ne dui od tri posljednje nansijske godine za koje se raspolae podacima, ili od datuma registracije, odnosno poetka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja registrovan, odnosno poeo s radom prije manje od tri godine; bilans uspjeha za period ne dui od tri posljednje nansijske godine za koje se raspolae podacima, ili od datuma registracije, odnosno poetka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja registrovan, odnosno poeo s radom prije manje od tri godine. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji precizira koju referencu ili reference kandidati, odnosno ponuai moraju osigurati da bi dokazali svoju ekonomsku i nansijsku podobnost. Lista dokumenata koji se navode u lanu 25 ZJN je konana to znai da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavljaa dokaze koji se ne spominju u ovoj odredbi, odnosno ova lista se ne moe proirivati. Kvantikacije pojedinih selekcionih kriterija je, takoer, mogue vriti. Ugovori o javnim nabavkama se dodjeljuju samo dobavljau koji je profesionalno i tehniki pripremljen i opremljen da ih adekvatno izvrava. Stoga ZJN zahtijeva da ugovorni organ utvruje minimalne zahtjeve u pogledu tehnike, odnosno profesionalne sposobnosti kandidata ili ponuaa koje oni treba da ispunjavaju i da od njih zahtijeva da dostave jedan ili vie dokaza. Najei traeni dokazi su:
JAVNE NABAVKE
lista glavnih isporuka dobavljaa izvrenih u posljednje dvije do tri godine, sa vrijednostima, datumima i primaocima uz osiguranje dokumenata u formi potvrda izvrenih isporuka koje su izdali primaoci ili, ukoliko se takve potvrde ne mogu osigurati iz razloga izvan dobavljaeve kontrole, samo uz izjavu dobavljaa o izvrenim isporukama; opis tehnike opremljenosti i osposbljenosti dobavljaa, mjere za osiguranje kvaliteta i njegovu opremljenost i osposobljenost za ispitivanje i istraivanje; navode o angaovanom tehnikom osoblju ili tehnikim organima, bez obzira na to da li neposredno pripadaju dobavljau; uzorke, opise i/ili fotograje proizvoda koji su predmet isporuke, a iju je vrijednost dobavlja obavezan potvrditi ukoliko to ugovorni organ zahtijeva; uvjerenja koja su izdata od agencija za kontrolu kvaliteta ija je kompetentnost priznata, a kojima se, jasno utvrenim referentnim navoenjem odgovarajuih specikacija ili standarda, potvruje podobnost proizvoda; u sluaju kada su proizvodi koji se nabavljaju sloeni ili ukoliko se, izuzetno, za posebne namjene, osigurava provjera proizvodnih kapaciteta dobavljaa, te, ako je to potrebno, i njegovih kapaciteta za prouavanje i istraivanje, kao i mjera za kontrolu kvaliteta koju provodi ugovorni organ ili koju u njegovo ime provodi nadleni zvanini organ zemlje u kojoj je dobavlja registrovan; saoptenje/naznake elemenata ugovora koje dobavlja namjerava podugovarati. Lista dokumenata koji se navode u lanu 26 ZJN konana je, to znai da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavljaa dokaze koji nisu navedeni.
6. KRITERI DODJELE UGOVORA

Kriteriji dodjele ugovora su denisani lanom 34 ZJN kao ekonomski najpovoljnija ponuda ili kao najnia cijena. U sluaju da se kao kriterij dodjele ugovora uzima ekonomski najpovoljnija ponuda kriteriji, u tom sluaju, moraju biti objektivni, nediskrimi-
POGLAVLJE 12. 465
natorski, te da su u tijesnoj vezi sa predmetom javne nabavke. Kriteriji koji ne udovoljavaju gornjim zahtjevima mogu da dovedu do ulaganja opravdanog prigovora, odnosno ponitavanja postupka dodjele ugovora. Zakon o javnim nabavkama je lanom 34, stav 1 taka a) predvidio slijedee kriterije: kvalitet, cijena, tehnika sposobnost, funkcionalne i ekoloke karakteristike, operativni trokovi, ekonominost, postprodajni servis i tehnika pomo, datum isporuke i period isporuke ili period izvrenja. Pored ovih mogu se u obzir uzeti i drugi kriteriji koji udovoljavaju gore spomenutim zahtjevima. Prilikom denisanja kriterija dodjele ugovora ostavljena je sloboda ugovornom organu da denie kriterije. Potrebno je da se zadovolje dva uslova. Kriteriji dodjele ugovora moraju biti u tijesnoj vezi sa predmetom nabavke i drugi uslov da se u kriterijima dodjele ugovora ne smiju ponavljati kriteriji koji su ve bili denisani kao selekcioni. Iskljuena je bila kakva naknadna izmjena ve objavljenih kriterija, uvoenje novih kriterija ili, pak, izmjena njihovih mjerila, odnosno ponderisanih veliina.
7. ALBENI I REVIZIONI POSTUPCI I PROCEDURE

albeni postupci u reimu prava javnih nabavki imaju dosta specinosti. Uglavnom se radi o primjeni pravila upravnog postupka, kao i o posebnom pravnom reimu u okviru koga je izvren izbor da o albama na dodjele ugovora rjeava poseban organ uprave. Radi se o Uredu za razmatranje albi (dalje: Ured) koji je formiran kao dravni organ uprave na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno upravna organizacija sa statusom pravnog lica. Ured se sastoji od 6 lanova od kojih se tri biraju iz reda priznatih strunjaka upravnog prava ili upravnog postupka i koji imaju svojstvo nezavisnih sudija. Druga tri lana se biraju iz reda strunjaka iz podruja izvoenja radova, javnih nabava, transporta i stratekog poslovnog planiranja, a koji se biraju javnim konkursom. Radom Ureda rukovodi Predsjednik koji donosi i Pravilnik o unturanjoj organizaciji Ureda. lanove Ureda imenuje Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine.
JAVNE NABAVKE
U pogledu albenih postupaka ZJN propisuje da svaki dobavlja koji ima tzv. legitimni interes za konkretan ugovor o javnoj nabavci ima pravo uloiti prigovor ugovornom organu. Ova odredba ZJN se, u praksi, tumai vrlo ekstenzivno. Tako, prigovor moe da uloi i subjekt koji uopte nije uestvovao u postupku nuenja nekog oblika javne nabavke. Uslov je da se dokae postojanje legitimnog interesa. Legitimni interes bi postojao kada neko npr. dokae da su uslovi tendera ili pak kriteriji dodjele ugovora bili diskriminatorske prirode, ili da se vrilo skraivanje Zakonom odreenih minimalnih rokova. Prigovor se podnosi u pisanoj formi u roku od 5 dana od dana kada je podnosilac prigovora saznao ili je trebao saznati za povredu zakona, ali ne i kasnije od godine dana od navodne povrede zakona. Po prijemu prigovora ugovorni organ je u obavezi da odmah obustavi postupak dodjele ugovora sve do donoenja odluke po prigovoru. Nadleni organ ugovornog organa duan je da razmotri uloeni prigovor i donese obrazloenu odluku u roku od 5 dana od dana prijema prigovora, te da najkasnije narednog radnog dana obavijesti podnosioca prigovora o doneenoj odluci. U sluaju da ugovorni organ propusti da u zakonom utvrenom roku odlui o prigovoru ili ako prigovor odbije, podnosilac prigovora moe uloiti pismenu albu Uredu u roku od 5 dana, a poev od prvog radnog dana nakon isteka prvobitnog roka od 5 dana. Odnosno, ako je prigovor odbijen, onda rok poinje tei od datuma kada je ugovorni organ obavijestio podnosioca prigovora o njegovom odbijanju. Prijemom prigovora u Uredu, poto se jedan primjerak dostavlja i ugovornom organu, isti je u obavezi da obustavi dodjelu ugovora za narednih 5 dana. Izuzetak je prijem pismene instrukcije Ureda. Ove odredbe se ne primjenjuju u sluajevima dodjele ugovora na osnovu direktnog sporazuma.
POGLAVLJE 12. 467
Drugi dio
VRIJEDNOSNI PAPIRI
Nulla promissio potest consistere, quae ex voluntate promittentis statum capit. Nikakvo obeanje ne moe postojati koje ne potjee iz slobodne volje onoga koji ga daje. (Iavolenus)
Poglavlje 13.
ZAJEDNIKI PRAVNI ELEMENTI VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Poglavlje 14.
MJENICA
Poglavlje 15.
EK
Poglavlje 16.
OBVEZNICA
Poglavlje 17.
OSTALI VRIJEDNOSNI PAPIRI
Poglavlje
13
ZAJEDNIKI PRAVNI ELEMENTI VREDNOSNIH PAPIRA

1. UOPTE O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA 2. OSNOVNE TEORIJE O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA 3. VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA 4. PRENOS VRIJEDNOSNIH PAPIRA 5. PRESTANAK PRAVA IZ VRIJEDNOSNIH PAPIRA
Vox emissa volat, littera scripta manet. Izgovoreni glas odleti, ali napisano slovo ostaje. Bolja je isprava nego izjava.

1. UOPTE O VREDNOSNIM PAPIRIMA
1.1. Pravni izvori
rijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni znaaj u prometu uticali su na odreivanje njihovog pravnog reima koji je znatno stroiji u odnosu na ugovorno pravo. Specinost toga reima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava), preduzimanju radnji (notikacije na papiru ili drugi upisi), suenom krugu prigovora, kratkim rokovima za preduzimanje radnji, hitnosti postupka, a kod nekih (dugoronih) i obavezno uee odreenog dravnog organa. Zato je materija regulisana, po pravilu, imperativnim zakonskim normama. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobliavaju ovu znaajnu materiju. Opta (zajednika) pravila o vrijednosnim papirima sadrana su u Zakonu o obligacionim odnosima: bitni sastojci, nastanak obaveze, ostvarivanje i dejstva prava, prenos papira, promjene kod papira koje vri izdavalac (emitent) ili imalac papira, prestanak prava i drugo. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i legitimacioni znaci,288 oni papiri i znaci koji nemaju obiljeja
288
Vidjeti: l. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i l. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima ZOO.
POGLAVLJE 13. 473
vrijednosnih papira. U okviru pojedinih ugovora (o uskladitenju, prevozu) utvrena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robni vrijednosni papiri), a to su skladinica, konosman (teretnica), prenosivi tovarni list. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore.289 Takoe jedan od temeljnih zakona koji regulie oblast vrijednosnih papira je i Zakon o tritu vrijednosnih papira290. Ovim zakonom je regulisana materija koja se odnosi na dionice i obveznice (dugorone, investicione papire) te blagajnike zapise, komercijalne zapise, trezorske zapise, certikate o depozitu i varante (kratkorone papire). Ovaj propis poblie ureuje materiju: a) b) c) d) e) f) vrijednosnih papira, emisije vrijednosnih papira, poslova sa vrijednosnim papirima, ovlatene uesnike na tritu vrijednosnih papira, berzu i druga ureena javna trita, obaveze i ovlatenja Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine, g) strukovna udruenja ovlatenih uesnika na tritu vrijednosnih papira, h) osiguranja i zabrane u vezi sa poslovima sa vrijednosnim papirima, i) objavljivanje i izvjetavanje. Pored ZTVP, pojedina pitanja vezano za navedene vrijednosne papire regulisana su odredbama Zakona o privrednim drutvima. Kod izdavanja (emisije) i koritenja vrijednosnih papira znaajan izvor predstavljaju i zakoni kojima se reguliu statusna pitanja odreenih institucija (dionikih drutava, banaka, osiguravajuih i investicionih drutava), zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju, bankarskim poslovima. Pravila o posredovanju sa vrijednosnim papirima na tritu kapitala sadri Zakon o tritu vrijednosnih papira. Danas, veliki znaaj imaju zakoni i drugi pro-
289 290
Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (eljeznicom i drumom). Zakon o tritu vrijednosnih papira (Slubene novine FBiH br. 85/08 i 109/12), dalje ZTVP.
pisi vezani za osnivanje i funkcionisanje berzi (berzi efekata), dravnih i drugih trinih institucija (komisije za vrijednosne papire, rad brokera, transfer agenata i dr.). Pravni akti specijalizovanih institucija kao to su berze (statut, pravilnici, odluke organa berze), nansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga, koncerna, investirajuih drutava, fondova i dr.) zauzimaju kljuno polje regulacije u oblasti vrijednosnih papira. Mjenica, kao vrijednosni papir, detaljno je regulisana Zakonom o mjenici,291 koji je postao i zakon model za ostale vrijednosne papire (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list, osim odredaba o regresu). ek je ureen Zakonom o eku.292 Inae, oni su doneseni na bazi uniciranih pravila sadranih u meunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeninog prava su donesene 1930, a tri iz oblasti ekovnog prava 1931). Od meunarodnih izvora prava na konosman se primjenjuju Hamburka pravila (1978)293 i Hag - Visbi pravila (1968),294 a na pediterski konosman Tokijska pravila (1980)295. Zakon o obligacionim odnosima u okviru odgovarajuih ugovora sadri pravila o skladinici i polisi ivotnog osiguranja. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. Zakon koji se odnosi na postupak rjeavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparninom postupku,296 u kome su sadrana pravila o amortizaciji isprava, pa i vrijednosnih papira.
1.2. Pojam i osobine

Vrijednosni papir je isprava o nekom graanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za taj papir i ije je iskoriavanje
291 292 293 294 295 296
Zakon o mjenici (Slubene novine Federacije BiH br. 32/00 i 28/03), dalje: ZM. Zakon o eku (Slubene novine Federacije BiH br. 32/00), dalje: Z. The UN Convention on the Carriage of Goods by Sea Hamburg Rules Hague Visby Rules Tokyo Rules Zakon o vanparninom postupku (Slubene novine FBiH broj 2/98, 39/04 i 73/05), dalje: ZVP.
POGLAVLJE 13. 475
Vrijednosni papir je isprava o nekom graanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za taj papir i ije je iskoriavanje uslovljeno dranjem isprave.
uslovljeno dranjem isprave. Potrebno je naglasiti da se vrijednosni papir pojavljuje u formi/obliku pisane isprave ili elektronskog zapisa. To je, dakle, isprava o imovinskom pravu koje je sadrano u tom papiru. Pravo se ne moe ostvariti bez isprave, pa se kae da pravo iz papira proizlazi iz prava na papir.297 Smatra se da je vrijednosni papir takva isprava bez koje se pravo ne moe zasnovati, ostvarivati, niti prenositi na drugog; to pravo o kome je sainjena isprava, koje je konstatovano na tom papiru, najue je vezano za nju. Pravo se zasniva izdavanjem isprave, ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se prenoenjem, ustupanjem te isprave. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajue radnje sa papirom. Potraivanje iz vrijednosnog papira vezano je za sam papir i pripada njegovom zakonitom imaocu. Ispunjenje potraivanja iz vrijednosnog papira moe zahtijevati, uz njegovo podnoenje, samo njegov zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti (l. 240 ZOO). Iz prethodno navedenog moemo izdvojiti osnovne elemente denicije vrijednosnog papira: a) forma/oblik = pisana isprava ili elektronski zapis; b) pravo koje sadri: - obligaciono (mjenica, ek, obveznica, komercijalni zapis), - vlasniko (konosman,skladinica), - korporativno (dionica); c) ovlatenja: - vlasnika (usus, fructus, abusus), - naplata potraivanja (anuitet), - upravljanje (dionica), - transfer/prenos (prodaja, zamjena, zalog); d) pravo se ne moe koristiti niti prenijeti bez vrijednosnog papira. Poto se vrijednosnim papirima ostvaruje ogroman privredni promet i poto oni slue mnogobrojnim nansijskim, kreditnim i trgovakim transakcijama, pitanje hoe li i koje e od ovih elemenata sadravati pojedini papir zavisi od njegove funkcije i od pozitivnih propisa.
297
Sultanovi, Aziz, Trifkovi, Milo i Simi, Mili (1984) Teorija drave i prava statusnog i obligacionog prava, Sarajevo: Veselin Maslea, str. 474.
Vrijednosni papiri imaju sljedee osobine: prenosivi su, i to lako prenosivi; sadre ovlaenje korisniku da moe traiti izvrenje inidbe zapisane u papiru i obavezu izdavaoca koji je duan, najee, da isplati odreenu svotu novca, ili da izda odreene stvari, ili odreenu koliinu zamjenljivih stvari. Sadre, kako se vidi, imovinskopravno potraivanje neke imovinske vrijednosti, koja ne mora biti uvijek gotov novac. Iz prednjeg izlaganja proizlazi: da bi se jedna isprava smatrala za vrijednosni papir, potrebno je, prvo, da se pravo iz nje ne moe zasnovati drukije nego uvijek izdavanjem papira, drugo, da se ne moe prenositi bez prenosa papira, i tree, da se pravo ne moe ostvarivati bez raspolaganja papirom. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih vrijednosnih papira. Najsavreniji i najpotpuniji su oni koji imaju sva tri obiljeja: pravo nastaje, ostvaruje se i prenosi ispravom. Za pojedine vrijednosne papire vae razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa, ali se ipak vrijednosnim papirom smatra i isprava bez koje se samo ne moe ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). Nae pravo usvaja deniciju da je vrijednosni papir pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (l. 234 ZOO). Ponovo naglaavamo da se isti moe pojaviti i u formi/obliku pisane isprave ili elektronskog zapisa. Vrijednosnim papirima zasnivaju se obligacioni odnosi. Stvaranje (izdavanje) vrijednosnog papira je jednostrani obligacioni posao. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem vrijednosnih papira, a mogu nastati i javnim obeanjem nagrade i ponudom. Kod vrijednosnih papira razlikujemo tri lica: izdavaoca, zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlaenje da se koristi pravom iz papira, i najposlije, dunika koji je obavezan na inidbu koja proizlazi iz papira. Mogue su razliite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Najee je izdavalac papira u isto vrijeme i dunik po papiru. Neki autori kau da je kod vrijednosnog papira pravo inkorporirano, utjelovljeno u samoj ispravi. Drugi smatraju da je kod vrijednosnog papira papir ili elektronski zapis nosilac, reprezentant prava. Pravo na papir daje i pravo iz papira, tj. vrijednosni papir i ono imovinsko pravo koje je u njemu oznaeno ine cjelinu.
Vrijednosni papir je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.
POGLAVLJE 13. 477
Sopstvenik papira ovlaen je da od dunika zahtijeva da ispuni ono na to je obavezan tim papirom. No isto tako, pravo da trai ispunjenje obaveze sadrane u papiru ima samo onaj ko posjeduje taj papir, upravo njen zakonski imalac. Prenoenje papira na drugo lice znai prenoenje prava sadranih u papiru. Prema tome, niti se moe traiti ostvarenje prava bez papira, niti se moe izvriti obaveza drugome, nego onome ko posjeduje papir. Pravo je, dakle, povezano s papirom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u papir potreban je papir; prenos i uopte raspolaganje pravom mogui su samo putem papira. Kae se da pravo iz papira ide za pravom na papir i da pravo na papir proizlazi iz prava iz papira. Kod vrijednosnih papira postoje dvije vrste prava: pravo na papir i pravo iz papira. Pravo na papir je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt moe imati na nekoj stvari. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da papir dri i da s njim raspolae, a naroito da ga pusti u promet. To je i svrha postojanja vrijednosnog papira, da se moe kupovati i prodavati, zalagati i poklanjati itd. Pravo na papir omoguuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadrana u tom papiru, radi kojih je on izdat: obligaciona (mjenica, ek, obveznica, komercijalni zapis), vlasnika (konosman, skladinica) i korporativna (dionica). Time to ima pravo na vrijednosni papir, njegov imalac moe ostvarivati potraivanje koje je naznaeno na papiru. Bez papira ne bi se mogla zahtijevati od dunika isplata svote upisane na papiru (izvrenje inidbe iz papira) niti bi se mogla ostvarivati druga prava, pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Ali prenosom papira prenose se i prava vezana za njega. Prava iz papira su prava koja, prema naelima i propisima, pripadaju povjeriocu (imaocu papira). Ta prava mogu biti djelimino naznaena na papiru, a utvrena su i precizirana propisima za svaku vrstu vrijednosnih papira. Pravo na papir i prava iz papira su tijesno vezani. Na prvom mjestu, prenoenjem papira prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se urui papir i da mu dunik izvri obavezu na koju glasi papir. Pravo da trai izvrenje obaveze navedene u papiru ima samo onaj ko posjeduje papir. No, iako je prenoenje tih prava zajedniko svim vrijednosnim papirima, red toga prenoenja nije isti kod svih vrsta vrijednosnih papira. Kod jednih se mogu prenositi pra-
Pravo na papir je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt moe imati na nekoj stvari. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da papir dri i da s njim raspolae, a naroito da ga pusti u promet.
Prava iz papira su prava koja, prema naelima i propisima, pripadaju povjeriocu (imaocu papira).
va iz papira pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa papira (prodajom), pa se tek na osnovu toga prenosa moe traiti ustupanje vrijednosnog papira. Kod drugih je obratno, nema nikakvog prenosa prava iz papira odvojenog od prenosa vrijednosnog papira.
1.3. Znaaj vrednosnih papira

Ekonomska i pravna vanost vrijednosnih papira je izuzetna. Izvjesno je da se unutranji i meunarodni platni i robni promet, kao i razne novane i kreditne transakcije, ne bi mogle obavljati, u ovoj mjeri, bez njihovog koritenja. Osnivanje i funkcionisanje dionikih drutava (banaka, osiguravajuih i investicionih drutava) ostvaruje se investicijama preko dionica, kao investicionih papira. Vrijednosni papiri predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeenja. Danas se posebno ralanjuje tzv. pravni ili juridiki; javni ili drutveni; investicioni i korporativni pristup znaenju vrijednosnih papira. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente vrijednosnih papira i legalne radnje sa istim. Javni pristup poklanja panju oblicima drutvene kontrole nad emisijom i prometom vrijednosnih papira dok ostala dva pristupa tretiraju njihov znaaj sa razliitih ekonomskih aspekata.298 Svi ovi pristupi zajedno ine jedno jedinstvo u okviru materije prava vrijednosnih papira. Jedan od razloga za estu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji poloaj povjerioca, nego to je sluaj kod ostalih pravnih poslova. U sudskom postupku povjerilac mnogo lake i jednostavnije ostvaruje svoje potraivanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraivanja. Dranje papira je dovoljan dokaz.299 Prednost za dunika je u tome to mu povjerilac vraa vrijednosni papir kada izvri inidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvrio.
298 299
Poblie kod: Orsag, Silvije (2003) Vrijedonosni papiri, Sarajevo: Revicon, str. 86-91. Prema anglosaksonskom pravu svako ko, uz naknadu, prima ispravu u dobroj vjeri stie nad njom vlasnitvo jer se consideration pretpostavlja (prethodi mu good consideration). Inae, consideration je neki razuman razlog, veinom odreena protuinidba.
POGLAVLJE 13. 479
U literaturi se navode osnovne funkcije vrijednosnih papira koji slue kao instrumenti plaanja - mjenica, ek; kao instrumenti dugoronog kreditiranja - obveznica ili kratkoronog kreditiranja - mjenica, blagajniki i komercijalni zapis, certikat; kao instrumenti akumulacije kapitala - dionica, obveznica te kao instrumenti robnog prometa - teretnica, prenosivi tovarni list, prevozna isprava kod multimodalnog prevoza, pediterski tovarni list, skladinica. Pored ovih, postoje i drugi papiri kao to su trgovaka uputnica, robna uputnica, kreditno pismo, polisa osiguranja, hipotekarno pismo, koji, u odreenim pravnim sistemima, takoe, imaju obiljeja vrijednosnog papira.300 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u razliitim varijantama kao to su: obveznice bez kupona, obveznice vezane za indeks, hipotekarne obveznice, obveznice sa varijabilnom stopom, dionice vezane za indeks i drugo.301 Zbog njihove naroite vanosti nacionalna prava im pruaju posebnu zatitu: propisan je nain izdavanja, kod nekih uz prethodno odobrenje dravnog tijela za vrijednosne papire (dionica, obveznica), oblik (forma), nain koritenja, prenos (transfer), postupak amortizacije u sluaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju, te stroge sankcije (imovinske i krivine) protiv zloupotrebe i falsikata. U okviru ekonomskog znaaja vrijednosnih papira potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakterie proces donoenja jedinstvenih standarda, uputstava, direktiva i pravnih akata koji treba da ostvare dvostruku funkciju. Te funkcije se ogledaju u: ekasnom koritenju vrijednosnih papira i ostvarivanju njihove ekasne zatite. Poseban je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih tehnologija. Zahvaljujui tehnikom napretku i u ovoj oblasti se sve vie razvija poslovanje sa vrijednosnim papirima u vidu elektronskih zapisa.302
300 301 302
Vajner, Zdenko (1963) Vrijednosni i drugi papiri robno-novanog prometa, Zagreb: Narodne novine, str. 300-307. Foley, Bernard J. (1993) Trita kapitala, Zagreb: Mate, str. 4. O ovim aspektima poblie: Milovanovi, Svetislav (1999) Savremene hartije od vrednosti, Beograd: Slubeni glasnik.
1.4. Bitni elementi (sastojci) vrednosnih papira

Da bi se jedna pisana isprava smatrala vrijednosnim papirom, Zakon o obligacionim odnosima predvia sljedee obavezne sastojke (l. 235 ZOO): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira, kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici, eku, dionici); 2) Firmu, odnosno naziv i sjedite ili ime i prebivalite izdavaoca vrijednosnog papira (emitenta); 3) Firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje papir glasi, odnosno po ijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca; 4) Tano oznaenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz vrijednosnog papira (ekovnu ili mjeninu sumu); 5) Mjesto i datum izdavanja papira. Kada se papir izdaje u seriji i serijski broj tog papira (dionice, obveznice); 6) Potpis izdavaoca papira, odnosno faksimil potpisa izdavaoca za vrijednosne papire koje se emituju u seriji. Posebnim zakonom, kao to je sluaj u naem pravu gotovo sa svim vrijednosnim papirima, odreeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. za dionicu, obveznicu, komercijalni zapis). Zakonom o tritu vrijednosnih papira odreeni su obavezni sastojci vrijednosnih papira u smislu tog zakona (dionica, obveznica, varanata, blagajnikih, komercijalnih i trezorskih zapisi i certikata o depozitu): 1) 2) 3) 4) 5) naziv vrste vrijednosnog papira; oznaka klase vrijednosnog papira i redni broj emisije; oznaka vrijednosnog papira u Registru; ISIN broj vrijednosnog papira, odnosno druga brojana oznaka do uvoenja ISIN broja; naziv, sjedite i adresa emitenta vrijednosnog papira, jedinstveni identikacijski broj odnosno druga oznaka i registarski broj u registru emitenata vrijednosnih papira kod Komisije; nominalni iznos na koji glasi vrijednosni papir; ukupna nominalna vrijednost cijele emisije; podaci o vlasniku vrijednosnog papira i to: naziv, sjedite i jedinstveni identikacijski broj pravnog lica ili ime i prezime i jedinstveni matini broj zikog lica, odnosno identikacijski broj za strana zika i pravna lica;
6) 7) 8)
POGLAVLJE 13. 481
9) obaveze emitenta i prava vlasnika vrijednosnih papira i nain njihovog ostvarivanja; 10) mjesto i datum emisije vrijednosnog papira; 11) imena lica ovlatenih za zastupanje emitenta; 12) drugi elementi odreeni posebnim zakonom ili opim aktima Komisije (l. 8 ZTVP). Vrijednosni papir u smislu ZTVP je prenosiva isprava u nematerijaliziranom obliku - elektronskom zapisu, emitirana u seriji na osnovu koje se ostvaruju prava prema emitentu i vri prenos prava, u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji (l. 2 ZTVP). Pri tom se vrijednosnim papirima emitiranim u seriji smatraju vrijednosni papiri istog emitenta emitirani istovremeno i koji daju ista prava (l. 6 st. 5 ZTVP). Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Bitne elemente, koji su zakonom odreeni, svaki vrijednosni papir mora da sadri. Ako isprava ne bi sadravala ma koji od njenih bitnih elemenata, ona tada ne vai kao vrijednosni papir.
2. OSNOVNE TEORE O VREDNOSNIM PAPIRIMA

2.1. Postavljanje problema
Pravo iz vrijednosnog papira je tako povezano sa papirom da ono ne moe nastati bez pisane isprave, niti se ostvariti i prenositi.303 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem vrijednosnog papira, koji je momenat njegovog nastanka. Zapravo, da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konane volje izdavaoca. Zavisno od trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvruju se potrebni uslovi za sticanje vlasnitva na papiru. U zakonodavstvima postoje razliita rjeenja.
303
l. 965 ZO.
U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se vie teorija, ali su osnovne tri: teorija kreacije, teorija emisije i teorija ugovora. Druga shvatanja, kao to su teorija potenja, teorija pravnog privida, teorija delegacije, teorija stipulacije, prvenstveno objanjavaju prirodu mjeninog odnosa, mada su se prenosila i na ostale vrijednosne papire. Izloiemo stavove osnovnih teorija.
2.2. Teora kreace

Prema shvatanju teorije kreacije, obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem vrijednosnog papira, kao pisane isprave.
Izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na papir.
Prema shvatanju ove teorije, obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem vrijednosnog papira, kao pisane isprave. Jednostrana izjava volje izdavaoca oituje se u inu izdavanja papira. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na papir. Potpisivanje je zavrni in davanja jednostrane izjave volje. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno, po miljenju ove teorije. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno, voljom i radnjama izdavaoca, pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca, korisnika papira. Za nastanak obaveze izdavaoca nije, dakle, potreban i prijem papira. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nuno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Po shvatanju ove teorije, pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgaaju se do momenta predaje papira njegovom sticaocu, odnosno povjeriocu iz tog papira. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja papira samo odreen (glasi na ime) ili nije odreen (glasi na donosioca). Meutim, u trenutku izdavanja papira i nastanka obaveze, isprava je kod izdavaoca i nije uruena povjeriocu, kao korisniku prava. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje papira, pojava povjerioca. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnou povjerioca. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao stei valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Dobra strana teorije kreacije, koja je bila dugo primjenjivana, jeste u tome to titi imaoca prava iz papira od prigovora izdavaoca isprave da je papir mogao biti protivpravno puten u promet. Teorijski posmatrano, odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje vrijednosnog papira,
POGLAVLJE 13. 483
donekle, koriguje monistiku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopte - kao jedinstva nastanka prava i obaveza.
2.3. Teora emise

I teorija emisije vidi u izdavanju vrijednosnog papira jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Za razliku od teorije kreacije, ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet, opticaj. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. Razlog za takvo shvatanje lei u injenici to se izdavanje vrijednosnog papira ne zavrava inom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije), nego putanjem u promet (emitovanjem). Jednostrana volja izdavaoca na obvezivanje zavrava se injenicom stavljanja papira u opticaj jer je tada njegova volja konana, a ne kada je papir potpisao. Odluka je pravno tek tada donesena, kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne moe ostvariti pravo iz papira. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povui ili izmijeniti sadraj papira, odnosno svoje obaveze. Kada je pustio papir u promet, izdavalac je uinio sve to je u njegovoj moi i to se trai od njega za nastanak obligacionog odnosa. S druge strane, postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz papira mogu ostvarivati. Samo sastavljanje papira, kao to ui teorija kreacije, ne predstavlja gotovu (konanu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja papira podijeljene. Naroito u sluaju masovnih trgovakih efekata (dionice, obveznice). Jedno lice tampa, drugo potpisuje kao izdavalac, a tree vri distribuciju, stavlja u promet (banke, posebne institucije). Prigovara se teoriji emisije da nije rijeila neke kljune probleme. Izdavalac moe staviti prigovore da je papir puten u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Ne prua se pravna zatita savjesnom sticaocu vrijednosnog papira koji je isti stekao dobronamjerno kada je papir stavljen u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira. Prema ovoj teoriji, nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca poto u ovom sluaju nema njegove volje.
Teorija emisije vidi u izdavanju vrijednosnog papira jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet, opticaj.
2.4. Teora ugovora

Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz vrijednosnog papira nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca, sa razlikama u momentu nastanka, ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom, kao dvostranim pravnim aktom, odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca vrijednosnog papira. Otuda i naziv ove teorije. Po teoriji ugovora, obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda papir njegovom korisniku. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca, ovdje to nije sluaj. Poto postoji izdavalac, kao dunik i ovlateni primalac, kao povjerilac po papiru, ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt - ugovor. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zakljuen onda kada je izmeu izdavaoca i primaoca izvrena predaja i prijem papira. Tada obligacioni odnos moe proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Dosljedno ugovornoj teoriji, ako bi neko lice dolo u posjed papira bez predaje od strane izdavaoca (ukradena, naena), ne bi se smatralo nosiocem prava iz takvog papira, makar bilo savjesno. Obaveza iz papira nije uopte nastala jer nije bilo voljne predaje papira, nije zakljuen ugovor. Da bi se zatitio savjesni pribavilac vrijednosnog papira kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca, da bi izdavalac i tada bio obavezan, razvila se teorija pravnog privida. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju vrijednosnog papira koju je stekao kada je ona izala iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca, bez njegove volje, nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Naime, stvaranjem vrijednosnog papira izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom putanju papira u promet. Onaj ko je stvorio takav privid duan je, po zakonu, jamiti bez obzira na njegovu volju, svakom savjesnom pribaviocu vrijednosnog papira. Pri izdavanju papira, izdavalac mora raunati na sopstveni rizik da papir moe doi u promet i mimo njegove volje.304 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti.
Teorija ugovora ili ugovorna teorija polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom, kao dvostranim pravnim aktom, odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca vrijednosnog papira. Obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda papir njegovom korisniku.
Teorija pravnog privida dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Stvaranjem vrijednosnog papira izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom putanju papira u promet. Onaj ko je stvorio takav privid duan je, po zakonu, jamiti bez obzira na njegovu volju, svakom savjesnom pribaviocu vrijednosnog papira.
304
Radii, Jakov (1979) Obligaciono pravo, Beograd: Nolit, str. 267.
POGLAVLJE 13. 485
Teorija ugovora, iako starija, danas je preteno zastupljena u njemakoj pravnoj literaturi,305 a prihvaena je i u anglosaksonskom pravu. Prema izriitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima, obaveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijednosni papir preda njegovom korisniku (l. 237 ZOO). S obzirom na prethodno moemo zakljuiti da je usvojena teorija ugovora306 ili teorija emisije,307 odnosno teorija kreacije,308 zavisno od toga koji se pravni znaaj pridaje faktu predaje vrijednosnog papira. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatikom tumaenju zakonske odredbe (l. 237 ZOO), slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora, to je opravdano kritikovano. Sistemsko tumaenje zakona navodi na zakljuak da su vrijednosni papiri jednostrane izjave volje jer su obraeni pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). Otuda smatramo da zakonski pojam predaja vrijednosnog papira moe samo znaiti zavrni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos, a to znai prihvatanje teorije emisije. Teorijske razlike nemaju i svoje praktino znaenje. Utvrujui princip da je pravo (potraivanje) iz vrijednosnog papira vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu, zakon predvia zatitu savjesnog pribavioca (sticatelja) papira na donosioca. Savjesni pribavilac vrijednosnog papira na donosioca, koji je izaao iz ruke njegovog izdavaoca, odnosno njegovog ranijeg imaoca, i bez njegove volje postaje zakoniti imalac tog papira i stie pravo na potraivanje upisano u ispravi (l. 239 ZOO). U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac, odnosno raniji imalac, po zakonu, jemi savjesnom pribaviocu vrijednosnog papira na donosioca da e izvriti obavezu u njoj upisanu.
305 306 307 308
Larenz, Karl (1977) Lehrbuch des Schuldrechts, Mnchen: II Band, str. 443, prema Radii, J. (1979) op.cit., str. 266. Loza, Bogdan (1981) Obligaciono pravo - opti dio, Sarajevo: Dom tampe, str. 244. Rastovan, Pavao i Luger-Katui, Jadranka (1985) Vrijednosni papiri - mjenica i ek, Zagreb: Informator, str. 12. Radii, J. (1979) op.cit., str. 266.
3. VRSTE VREDNOSNIH PAPIRA

Vrijednosni papiri se mogu klasicirati po razliitim kriterijima uzimajui u obzir sve njihove karakteristike i specinosti. Uobiajeno je da se sistematizacija vri prema: ekonomskim funkcijama, osobinama izdavaoca (emitenta), vrsti inkorporisanog prava, nainu odreivanja imaoca prava iz papira (korisnika), odnosu vrijednosnog papira sa osnovnim poslom, vrsti prihoda koje on nosi (daje), nainu i obimu izdavanja (emisije), nainu odreivanja valute, vremenu dospjelosti, mjestu plaanja.309 Svaki od vrijednosnih papira se moe dalje razvrstavati.310 Izloiemo njihovu podjelu prema: sadrini prava koje je vezano za papir, nainu kako je oznaeno lice (korisnik) ovlateno iz papira i prema dospjelosti, vremenu kada treba ispuniti obavezu iz papira. Ostale podjele dae se u pregledu.
3.2. Vrednosni papiri prema sadrini prava

Prema sadrini prava koje je inkorporisano papir, vrijednosni papiri se dijele na: korporacione ili papire sa ueem, stvarnopravne i obligacionopravne. Zavisno gdje spadaju, papiri nose (daju) razliit kvalitet prava.
Korporacioni papiri sadre (daju) pravo lanstva u nekoj korporaciji, kompaniji tipa dionikog drutva. Daju pravo uea (participacije) u imovinskim interesima drutva (pravo na dividendu) i, po pravilu, na uee u upravljanju (pravo glasa).
3.2.1. Korporacioni papiri

Korporacioni papiri sadre (daju) pravo lanstva u nekoj korporaciji, kompaniji tipa dionikog drutva. Daju pravo uea (participacije) u imovinskim interesima drutva (pravo na dividendu) i, po pravilu, na uee u upravljanju (pravo glasa). Zato se i nazivaju papiri sa ueem, a nekada i linopravnim papirima. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora,
309 310
Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 45 i dalje. O klasikaciji vrijednosnih papira poblie: Vasiljevi, Mirko (2001) Poslovno pravo, Beograd: Udruenje pravnika u privredi, str. 830-837.
POGLAVLJE 13. 487
imaoca papira), a taj ulog ini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dionikog drutva. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira, kao lan drutva, moe imati i druga prava (pravo prioriteta, pravo opcije i dr.). Dionica je tipian primjer ovih papira.
3.2.2. Stvarnopravni papiri

Stvarnopravni vrijednosni papiri sadre neko stvarno pravo koje se moe koristiti samo na osnovu tog papira (zalonica, skladinica). Meu ovim papirima su od naroite vanosti tzv. tradicioni papiri. Predaja takvih papira ukljuuje i predaju predmeta navedenih u tom papiru. To znai da prenos papira vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznaenim u tom papiru. Predaja papira ima isto znaenje, proizvodi iste pravne posljedice, kao da je izvrena i zika predaja tih stvari.
S t v a r n o p r a v n i vrijednosni papiri sadre neko stvarno pravo koje se moe koristiti samo na osnovu tog papira.
3.2.3. Obligacionopravni papiri

Trea vrsta vrijednosnih papira su obligacioni papiri iji je sadraj neka trabina. Najee je trabina upravljena na novac, kao to je sluaj kod mjenice, eka, obveznice. Trabina moe biti upravljena i na neku drugu inidbu, naroito, i po pravilu, na predaju stvari. I za obligacione papire je karakteristino da se izvrenje trabine oznaeno u takvom papiru moe traiti samo na osnovu papira. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na papir) sa obligacionopravnim (trabina oznaena na papiru).
Vrijednosni papiri su obligacioni papiri iji je sadraj neka trabina.
3.3. Vrednosni papiri prema nosiocu prava iz papira

Po nainu kako je na papiru naznaen ovlaenik, nosilac (titular) prava iz papira, razlikuju se vrijednosni papiri na donosioca, na ime i po naredbi (l. 236 ZOO).
3.3.1. Vrijednosni papiri na donosioca

Vrijednosni papiri na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac, lice koje moe traiti izvrenje obaveze upisane u ispra-
Vrijednosni papiri na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac, lice koje moe traiti izvrenje obaveze upisane u ispravi, svaki njen savjestan dralac (posjednik).
vi, svaki njen savjestan dralac (posjednik). Na ovim papirima upisana je klauzula na donosioca. Za neke papire sam zakon odreuje da su to papiri na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na papiru. Nekada i trgovaki obiaj odreuje da odreeni papir glasi na donosioca. Papiri na donosioca predstavljaju najvanije obligacionopravne papire i oni su za promet (transfer) najpodesniji jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Stoga ih u poslovnom svijetu esto nazivaju cirkulacionim papirima. Sadraj ovih papira nisu samo trabine (obligaciona prava) mada su najvanije i najee. Sadraj mogu biti i lanska prava, to je sluaj kod korporacionih papira (dionice na donosioca) u nekim pravnim sistemima, danas rijetko. Za papire na donosioca je karakteristino to je u njima naroito naglaen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz papira. Predajom papira prenosi se i pravo iz papira. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama papir. Zbog toga i jeste ovaj papir najpodesniji za promet, jer se njegovom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz njega. Za onoga ko dri u rukama papir na donosioca pretpostavlja se da je njegov vlasnik. Samo savjestan dralac moe traiti ostvarenje prava iz papira, ali se za svakog draoca pretpostavlja da je savjestan. Po sporazumu izdavaoca i imaoca vrijednosnog papira na donosioca, moe se ovaj papir pretvoriti u papir na ime. Moe ga izdavalac vezati za samo nekog (odreenog imaoca) i zabiljeiti na takvom papiru da e radnju navedenu na papiru izvriti samo tome licu. Takvo preinaenje papira na donosioca u papir na ime naziva se vinkulacijom. To se deava kad imalac hoe da osigura svoje potraivanje bojei se da papir ne doe u ruke neovlaenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Mogu se sopstvenik ovog papira i njegov izdavalac sporazumjeti da se ova biljeka (vinkulacija) brie i tako opet papir postane papirom na donosioca. To brisanje naziva se devinkulacijom. Rava strana ovih vrijednosnih papira je to su u prometu nesigurni. Izvrenje obaveze se moe traiti samo od izdavaoca tog
Preinaenje papira na donosioca u papir na ime naziva se vinkulacijom. Mogu se sopstvenik papira i njegov izdavalac sporazumjeti da se (vinkulacija) brie i tako opet papir postane papirom na donosioca. To brisanje naziva se devinkulacijom.
POGLAVLJE 13. 489
papira, jer su ostala lica koja su uestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz papira. Zakonitom imaocu gotovo je nemogue da ostvari pravo iz papira na donosioca ako papir nestane (izgubi se, uniti se, bude ukraden). Kod dionica postoji i opasnost preuzimanja (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica.
3.3.2. Vrijednosni papiri na ime

Vrijednosne papire na ime najee nazivaju rekta papirima. Ostvarenje prava iz papira pripada licu koje je poimenino navedeno u papiru.
Vrijednosne papire na ime najee nazivaju rekta papirima. Ostvarenje prava iz papira pripada licu koje je poimenino navedeno u papiru. Nije, dakle, ovlaen iz ovog papira svaki njegov imalac ili donosilac, nego samo onaj ko je upisan na papiru (l. 239 ZOO). Vrijednosni papiri u smislu ZTVP glase na ime (l. 6 ZTVP). U pogledu sposobnosti da slui prometu, papir na ime je manje savren i od papira na donosioca i od papira po naredbi. Ova ograniena mogunost cirkulacije papira na ime moe biti i dobra strana za njegovog izdavaoca. Omoguuje neke posebne transakcije sa povjeriocem, poto mu je poznat, a ima i iru mogunost upotrebe prigovora, jer je pravni odnos meu njima neposredan. Pravo iz papira na ime, kao to je ve reeno, moe se prenositi ustupanjem (cesijom). I za ovu vrstu vrijednosnih papira vai pravilo da je za ostvarenje prava iz papira potrebno posjedovati papir. To je neophodno, iako nije dovoljno - potrebno je izvriti upis na samom papiru, pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upie u registar izdavaoca, ako se on vodi (l. 246 ZOO).
3.3.3. Vrijednosni papiri po naredbi

Ovlateno lice (povjerilac) po vrijednosnom papiru po naredbi je lice koje je imenovano u papiru, ali i svako drugo lice za koje naredi u papiru imenovano lice.
Ovlateno lice (povjerilac) po vrijednosnom papiru po naredbi je lice koje je imenovano u papiru, ali i svako drugo lice za koje naredi u papiru imenovano lice. Oni sadre pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu po naredbi. Imenovano lice moe prenijeti svoje pravo iz papira na nekog drugog, moe narediti da se inid-
ba izvri tome drugom. Pravo se prenosi indosiranjem (irom), o emu e biti rijei. Za neke vrijednosne papire zakon odreuje da su po naredbi, pa za njih nije vano da li je na samom papiru napisana klauzula po naredbi. Kod vrijednosnih papira po naredbi moe se, takoe, upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos.
3.4. Vrednosni papiri prema dospjelosti

Prema roku dospjelosti, vremenu kada treba izvriti inidbu iz papira, oni se dijele na oroene, po vienju i sa neodreenim rokom. Svaki papir ima svoj rok dospjelosti, samo je pitanje kako je on odreen.
Oroeni vrijednosni papiri su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tano odreen i upisan na papiru.
a) Oroeni vrijednosni papiri su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tano odreen i upisan na papiru. U tom roku imalac papira ovlaten je da trai izvrenje inidbe, a dunik je obavezan izvriti. Rok dospjelosti moe biti odreen na jedan od sljedeih naina: tano odreenog dana (datuma) (platite 30. jula 1998. godine); protekom odreenog vremena od dana izdanja papira (platite est mjeseci od dana izdanja ovog papira); protekom odreenog vremena od nekog dogaaja (radnje) utvrene u papiru (platite za tri mjeseca od podnoenja ove isprave na uvid ili platite za tri mjeseca od podnoenja ove isprave na akcept). b) Vrijednosni papiri po vienju (a vista) takvi su kod kojih je dunik obavezan na izvrenje inidbe iz papira im mu je povjerilac prezentira (podnese, predoi). Na papiru stoji klauzula o tome (platite po vienju) ili (platite na prvi zahtjev), odnosno nita ne stoji u papiru, jer se po zakonu smatra da je izvrenje obaveze po vienju. c) Papiri bez utvrenog roka su oni u kojima nije upisan rok dospjelosti, kada se mora izvriti inidba. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladinica) ili se posebno utvruje nekim aktom (obveznica, komercijalni zapis). Ostvarivanje prava moe biti djelimino u odreenim rokovima (godinja isplata dividende, godinja isplata kamata kod obveznica).
Vrijednosni papiri po vienju (a vista) takvi su kod kojih je dunik obavezan na izvrenje inidbe iz papira im mu je povjerilac prezentira (podnese, predoi).
Papiri bez utvrenog roka su oni u kojima nije upisan rok dospjelosti, kada se mora izvriti inidba.
POGLAVLJE 13. 491
3.5. Ostale vrste vrednosnih papira

Pored navedenih podjela, ovdje e se istai jo neke kako bi se stekla slika o sloenosti materije vezane za vrijednosne papire.
Predmet obaveze moe biti: neka stvar, pa se takvi papiri nazivaju realnim (stvarnim, robnim), moe biti novac i tada se govori o novanim papirima.
a) Razlikovanje vrijednosnih papira prema predmetu obaveze sadrane u papiru. Predmet obaveze moe biti: neka stvar, pa se takvi papiri nazivaju realnim (stvarnim, robnim), kao to je sluaj sa konosmanom, zalonicom, skladinicom, prenosivim tovarnim listom; moe biti novac i tada se govori o novanim papirima (mjenica, ek), mada se one dalje mogu dijeliti na papire za nansiranje nekretnina, papire bezgotovinskog platnog prometa, papire kreditnog prometa i dr. b) Vrijednosni papiri prema izdavaocu (emitentu). Razlikuju se javnopravni i privatnopravni.311 Javnopravne izdaje drava i za njih se kae da su papiri sa javnim povjerenjem (obveznica), a moe ih izdavati optina, grad, okrug-kanton, drava. Privatnopravne papire izdaju poslovni subjekti, banke i druge nansijske institucije (dionica, komercijalni zapis, ek, mjenica). c) Vrijednosni papiri se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. U tom smislu postoje papiri koji: nose (daju) stalan prihod (obveznica), drugi daju promjenljiv prihod (dionica), a trei ne donose nikakav prihod312 (ek, skladinica, teretnica). d) Prema odnosu sa osnovnim poslom, povodom koga su izdati, vrijednosni papiri dijele se na apstraktne i kauzalne. Prvi su nezavisni od osnovnog posla, a kod drugih se vidi ta veza iz samog papira.
Javnopravne izdaje drava i za njih se kae da su papiri sa javnim povjerenjem (obveznica), a moe ih izdavati optina, grad, okrug-kanton, drava. Privatnopravne papire izdaju poslovni subjekti, banke i druge nansijske institucije.
Kod apstraktnih vrijednosnih papira osnova obaveze, osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od papira.
Kod apstraktnih vrijednosnih papira osnova obaveze, osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od papira. Papir je mogao biti izdat radi isplate duga, predaje prodate robe, izdavanja stvari predatih na uvanje i dr. Iako osnovni posao ima nedostatke, papir e
311 312
Foley, B.J. (1993) op.cit., str. 220. Simi, Mili (1996) Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti, Zbornik radova, Zavod za raunovodstvo i reviziju, Sarajevo, str. 180.
imati pravna dejstva, odnosno vaie. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Ne mora dokazivati, niti se uputati u dokazivanje, kako je nastala osnovna trabina, niti da li je ona pravno valjana (l. 256 ZOO).
Ekonomska i pravna svrha izdavanja papira se vidi kod kauzalnih papira.
Ekonomska i pravna svrha izdavanja papira se vidi kod kauzalnih papira. Zahtjev za izvrenje inidbe iz papira je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Imalac papira u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Ako zakon nalae, i kod kauzalnih papira mjerodavno je ono to je upisano na njih, ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladinica po naredbi). e) Postoje tradicioni papiri, na osnovu kojih se moe traiti predaja stvari, i dispozicioni, na osnovu kojih se moe raspolagati stvarima navedenim u papiru. Poto papir reprezentuje stvari, za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja papira (teretnica). f) Prema nainu i obimu izdavanja, papiri se dijele na masovne i pojedinane. Masovni papiri se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Izdaju se u seriji. Svaki komad nosi odreen serijski broj (Serija A, kontrolni broj 00004). Papiri koji se izdaju u seriji mogu glasiti na razliite nominalne vrijednosti (Serija A, nominala 20 KM, Serija B, nominala 50 KM, Serija C, nominala 80 KM). Na zahtjev i o troku imaoca tog papira se mogu sjediniti u jednu ili vie, odnosno podijeliti na vie papira koje glase na manje iznose. Ti manji iznosi papira ne mogu biti nii od najnieg apoena papira iz neke serije (l. 252 ZOO).
Postoje tradicioni papiri, na osnovu kojih se moe traiti predaja stvari, i dispozicioni, na osnovu kojih se moe raspolagati stvarima navedenim u papiru.
Masovni papiri se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Izdaju se u seriji.
Pojedinani ili individualni papiri izdaju se za svaki sluaj pojedinano.
Pojedinani ili individualni papiri izdaju se za svaki sluaj pojedinano. Za svaki posao izdaje se poseban papir (mjenica). Masovni vrijednosni papiri koji imaju trinu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovakim efektima. Ta cijena je, po pravilu, via ili nia od nominalne vrijednosti, one koja je upisana na papiru. Odlikuju se najveim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti), to omoguuje laku cirkulaciju i trgovanje. Dionica i obveznica predstavljaju osnovni materijal trita kapitala, trgovake efekte.
Masovni vrijednosni papiri koji imaju trinu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovakim efektima.
POGLAVLJE 13. 493
4. PRENOS VREDNOSNIH PAPIRA

4.1. Uopte o prenosu vrednosnih papira
Poto su vrijednosni papiri namijenjeni cirkulaciji u prometu, njihova bitna karakteristika jeste prenosivost, negocijabilnost (negotiable instruments). Oni se mogu meu poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili, pod odreenim uslovima, umjesto robe. Da bi se ta osobina to lake, bre, jednostavnije i sigurnije izrazila, vrijednosni papiri se mogu prenositi na vie naina i to: ustupanjem (cesijom) kako se, inae, prenose potraivanja u obligacionom pravu, prenose se i na poseban nain karakteristian za ove instrumente, a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad, prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Zakonom o tritu vrijednosnih papira je ureeno da se pravo vlasnitva na vrijednosnom papiru u smislu tog zakona stie upisom vrijednosnog papira kod Registra na raun vlasnika vrijednosnog papira. Osnov za sticanje i prijenos vlasnitva je pravni posao, odluke vezane za emisiju vrijednosnih papira, odluka suda, drugog nadlenog organa i zakon (l. 9 ZTVP). Izdavalac vrijednosnog papira na ime moe zabraniti njegov prenos. Prenoenje ovih papira moe biti zabranjeno i propisom (l. 249 ZOO), ali isto tako propisom moe biti zabranjeno ograniavanje prenosa (l. 10 ZTVP i l. 107 ZPD).
4.2. Cesa
Cesija je ustupanje trabine ugovorom izmeu dotadanjeg povjerioca (cedenta) i treeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac.
Cesija je ustupanje trabine ugovorom izmeu dotadanjeg povjerioca (cedenta) i treeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Cesijom se, znai, mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Cesiji, razumije se, prethodi neki drugi, osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te trabine, o poklonu te trabine, o ispunjenju neke obaveze i sl.). Vano je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dunika. Ako je cesija punovana, dunik je mora prihvatiti. Njega se ne tie, odnosno za njega je svejedno ko
mu se javlja kao povjerilac. Za dunika je vano to se kod prenosa cesijom primjenjuje naelo da se njegov poloaj ne moe pogorati. Trabina iz vrijednosnog papira moe se, takoe, cedirati. Kako ove trabine ne mogu biti ostvarene bez papira i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda papir. Za punovanost cesije vrijednosnog papira potrebna je, dakle, i predaja papira. Na ovom se sluaju dobro vidi kako dolazi do izraaja znaaj naela inkorporacije, pravo iz papira slijedi iz prava na papir. Cesijom se prenose papiri na ime (l. 242 ZOO). Oni se stoga i nazivaju rekta papirima (neprenosivim) jer se ne prenose na nain karakteristian i uobiajen za vrijednosne papire. Cesijom se mogu prenositi i drugi vrijednosni papiri, a ne samo oni koje glase na ime, no takav nain prenosa je za te druge vrijednosne papire izuzetan i rjei. Posebnim propisom moe se odrediti da se vrijednosni papiri na ime prenose i indosamentom (l. 242 ZOO). Prilikom prenosa vrijednosnog papira na ime cesijom vre se sljedee radnje: na samom papiru upisuje se naziv, odnosno ime novog imaoca (stjecatelja), stavlja potpis prenosioca papira, obavjetava izdavalac i vri upis prenosa u registar tog vrijednosnog papira, ako se on vodi. Bez pismenog obavjetavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos vrijednosnog papira na ime ne moe proizvoditi pravna dejstva prema izdavaocu papira (l. 246 ZOO). Naznaene radnje trae se i kod daljeg prenosa, kad papir ne prenosi sam izdavalac. Ovaj postupak pri prenosu prava iz vrijednosnog papira na ime trai se uvijek, bez obzira na to prenosi li se papir cesijom ili indosamentom.
4.3. Prenos indosamentom (indosmanom)

Indosiranje je za vrijednosne papire specian, a i najei nain prenoenja. To je takav nain prenoenja kada se na poleini papira zabiljei da ostvarenje prava koje je pripadalo licu oznaenom na papiru pripada, po njegovoj naredbi, nekom drugom licu, onom koje je tom biljekom na papiru oznaeno. Prvobitni ovlaenik prenosi svoje pravo na drugo lice. Indosament se bi-
POGLAVLJE 13. 495
Indosiranje je takav nain prenoenja kada se na poleini papira zabiljei da ostvarenje prava koje je pripadalo licu oznaenom na papiru pripada, po njegovoj naredbi, nekom drugom licu, onom koje je tom biljekom na papiru oznaeno.
ljei na samom papiru tako da svako ko ga dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz tog papira. Tako se pravo iz ovog papira moe, po naredbi svakog imaoca, prenositi dalje i na taj nain se stvara itav niz indosamenata, stvara se lanac povjerilaca. Svaki prenosi pravo iz papira na svoga slijednika. Indosamentom se prenose papiri po naredbi (order papiri). Oni glase na neko lice (ziko ili pravno) uz dodatak po naredbi (platiti po naredbi N.N. ili predati po naredbi N.N. ili platiti N.N.-u ili po njegovoj naredbi). To znai da se inidba ima izvriti na zahtjev, po naredbi, onoga ko je upisan na papiru kao nosilac prava, ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Dunik pri ispunjenju inidbe iz papira po naredbi nije duan, a ni ovlaen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna, on je duan da izvri inidbu oznaenu u papiru svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokae da je steklo pravo iz papira (l. 248 ZOO). Drugi mu dokaz ne treba. Lica koja uestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. Indosant je dotadanji imalac papira, onaj koji prenosi papir. Indosatar je novi imalac, onaj na koga se prenosi papir. Svaki povjerilac (indosatar) stie prava iz papira samostalno, neovisno od svoga prethodnika (indosanta). Stoga dunik ne moe imaocu papira stavljati druge prigovore osim onih koji proistiu iz samog papira i iz neposrednog odnosa sa sadanjim imaocem. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na papir sa svim pravima iz papira. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u papiru. To pravo moe biti jae od prava koje je imao indosant. Naime, ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dunik iz papira, ne moe ih isticati indosataru. Kod nekih vrijednosnih papira pravno dejstvo indosamenta moe se sastojati, kad je tako odreeno propisom, u posebnom jemstvu: indosant preuzima jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja papir bude indosiran) da e inidba biti ispunjena. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac, a dotadanji povjerilac postaje novi dunik i tako ide dalje, dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Kod nekih papira, u nizu in-
Indosant je dotadanji imalac papira, onaj koji prenosi papir. Indosatar je novi imalac, onaj na koga se prenosi papir.
dosamenata svaki potpisnik jemi svim docnijim potpisnicima, a svaki je takoe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dunika: dunik koji izvri inidbu iz takvog vrijednosnog papira stie pravo da trai izvrenje te inidbe od svojih prethodnika, od onih koji su indosirali papir prije njega. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao vrijednosni papir. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to to se papir prenosio i koliko se puta prenosio. Osnovna obaveza je na njemu. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da e u sluaju daljeg prenosa papira svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz tog papira. Odgovornost za obavezu lei na izdavaocu. Svaki e indosant ispuniti obavezu iz papira onom zakonitom imaocu papira na koga je prenio papir i tako e ii redom do njegovog izdavaoca. Odgovara, kako je reeno, po nekim papirima ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Sve dok izdavalac vrijednosnog papira ne izvri obavezu iz papira, obaveza ne prestaje. Prenos vrijednosnog papira po naredbi moe se zabraniti, ali je zabranu potrebno upisati na samom papiru (ne po naredbi) ili stavljanjem sline klauzule koja ima isto znaenje. Zabranu moe staviti sam izdavalac ili indosant. Takav papir prenosi se iskljuivo cesijom (l. 249 ZOO). Papiri po naredbi mogu se pretvoriti u papire na ime. To se ini unoenjem na papir odredbe ne po naredbi. Za papire koji su po zakonu namijenjeni prometu, a to znai i prenoenju, potrebno je izriito staviti odredbu ne po naredbi, ako se hoe da otkloni njihova osobina prenosivosti. Ako se, dakle, eli da postanu rekta papiri. Ima, naime, papira koji su po zakonu papiri po naredbi, napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica, ek). Postoje takoe i druge vrste papira koji su po zakonu rekta papiri, papiri na ime (skladinica i konosman). Ako se eli da se takvi papiri uine lako prenosivim, da postanu papiri po naredbi, mora se to izriito upisati u taj papir. Indosament moe biti puni, bjanko i na donosioca (l. 244 ZOO). Puni indosament je kad se na papiru napie odredba o prenoenju i rma, odnosno naziv ili ime lica na koje se papir prenosi (in-
Puni indosament je kad se na papiru napie odredba o prenoenju i rma, odnosno naziv ili ime lica na koje se papir prenosi (indosatar), potpis dotadanjeg imaoca papira (indosanta), mjesto i datum prenosa.
POGLAVLJE 13. 497
dosatar), potpis dotadanjeg imaoca papira (indosanta), mjesto i datum prenosa. Vrlo esto dodaje se i odredba po naredbi. Bjanko indosament je takav prenos kada se na papiru ne upisuje ime indosatara. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleini vrijednosnog papira. Upisuje se jo mjesto i datum prenosa. Lice koje je steklo papir bjanko indosamentom moe ga dalje prenositi bjanko ili punim indosamentom. Razumije se da moe, kao i svaki drugi imalac vrijednosnog papira, traiti ispunjenje inidbe iz papira. U tom sluaju, potrebno je samo da upie naziv, odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta, na prazno (bjanko) mjesto. Bjanko indosament naziva se u poslovnom svijetu jo i otvorenim irom. U sluaju prenosa na donosioca, umjesto imena indosatara, stavlja se rije donosiocu. Indosament na donosioca vai kao bjanko indosament, pa sve to je reeno o bjanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Dalji prenos moe se vriti prostim ustupanjem, predajom papira drugome, a moe i punim indosamentom. Propisom moe biti odreeno za neke vrijednosne papire da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Pri indosiranju vrijednosnih papira ne moe se postavljati nikakav uslov. Obaveza iz vrijednosnog papira ostaje uvijek onakva kako je upisana u papir prilikom njenog izdavanja. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament, smatra se kao da uslova i nema, kao da to nije napisano. Indosirati se mogu sva prava iz vrijednosnog papira, a ne samo neka. Djelimini indosament je nitav (l. 244 ZOO).
Bjanko indosament je takav prenos kada se na papiru ne upisuje ime indosatara.
U sluaju prenosa na donosioca, umjesto imena indosatara, stavlja se rije donosiocu. Indosament na donosioca vai kao bjanko indosament.
4.4. Prenos predajom (tradicom)

Predajom papira, prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom), prenose se prava iz papira na donosioca.
Predajom papira, prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom), prenose se prava iz papira na donosioca (l. 241 ZOO). Povjerilac iz papira na donosioca je svaki onaj ko dri taj papir. Nije potrebno nikakvo upisivanje na papiru ni obavjetavanje dunika o prenosu. Dunik je duan izvriti obavezu svakom ko mu pokae papir i zatrai izvrenje inidbe iz papira. Zato takav papir i jeste papir na donosioca. Izvrava se onom ko je donese, nema imena
korisnika. Izuzetno, ovaj papir moe da sadri i ime korisnika, ali je u tom sluaju napisana i klauzula ili donosiocu (platiti po naredbi N.N-a ili donosiocu). Poto se ne zna korisnik, povjerilac (imalac papira na donosioca) mora ii izdavaocu jer je on poznat, ima njegov potpis na papiru, i traiti ispunjenje. Primjer papira na donosioca je ek (l. 8 Z).
5. PRESTANAK PRAVA IZ VREDNOSNIH PAPIRA

Prava i obaveze iz vrijednosnog papira prestaju prema optim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za papire.
5.1. Prestanak prema optim pravilima

Prava iz vrijednosnog papira prestaju, po pravilu, na jedan od naina na koji prestaju (gase se) obligacije uopte, jer je odnos povodom vrijednosnog papira po svojoj prirodi obligacioni. Tu dolazi u obzir: izvrenje inidbe na koju glasi papir (isplata mjenice, izdavanje stvari kod konosmana i skladinice), zastarjelost prava, oprotaj duga, novacija, kompenzacija, konfuzija (sjedinjenje).
5.2. Specalni naini prestanka prava

Prava iz vrijednosnog papira prestaju ponitenjem papira s obzirom na naelo inkorporacije. Prava prestaju otkupljivanjem vrijednosnog papira to se esto ini kod korporacionih papira (dionica). Otkupom prestaje da vai papir, a time i prava iz papira. Najee se koriste ovi naini otkupa: vri se izvlaenje (rijebanje) brojeva i vlasnicima onih papira iji brojevi budu izvueni isplauje se vrijednost papira; izvlaenje se vri po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplauje pored vrijednosti papira i odreen iznos (premija); nastupom odreenog roka vlasnicima papira se jednostavno isplauje vrijednost papira.
POGLAVLJE 13. 499
Sudska amortizacija vrijednosnog papira dolazi u obzir kad je papir izgubljen, ukraden, oteen ili na bilo koji nain nestao.
Sudska amortizacija vrijednosnog papira dolazi u obzir kad je papir izgubljen, ukraden, oteen ili na bilo koji nain nestao.313 Amortizacija se moe traiti za papire koji glase na ime ili po naredbi (l. 260 ZOO). Sud e u vanparninom postupku donijeti rjeenje koje, kada postane pravosnano, zamjenjuje ponitenu ispravu (l. 230 ZVP). Na osnovu sudskog rjeenja imalac ponitenog papira moe traiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz ponitene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se, na troak imaoca, izda nova isprava. Na osnovu amortizovanog papira (mjenice, eka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Za neke vrijednosne papire nije uopte dozvoljeno voenje amortizacionog postupka, to, po pravilu, vrijedi za lutrijske papire i one koji glase na donosioca a plative po vienju. Za pojedine papire zakon moe odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvri proglaenje papira za nevaei (mortikacija). Privatnopravni postupak mortikacije mora biti zakonom dozvoljen za odreeni papir, a zasniva se na sporazumu dunika i povjerioca iz papira. Ako je odreeni papir (isprava) oteen u toj mjeri da je nepodoban za promet (cirkulaciju), a njegova istinitost i sadrina se mogu tano utvrditi, imalac tog papira moe traiti izdavanje nove isprave. Izdavalac papira e izdati novu ispravu na troak imaoca papira, a oteena isprava se vraa izdavaocu.
Za pojedine papire zakon moe odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvri proglaenje papira za nevaei (mortikacija).
313
Henn, Harry G (1970) Law of corporations and other business enterprises, West Publishing Co. St. Paul, str. 335.
Poglavlje
14
MJENICA
1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE 2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 3. MJENINE RADNJE 4. OSTALE MJENINE RADNJE (MJENINI ZAHTJEVI) 5. VRSTE MJENICE 6. ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENINIH PRAVA I OBAVEZA
Quod iussu alterius solvitur, pro eo est quasi ipsi solutum est. to je treem isplaeno po nalogu neke druge osobe, isto je kao da je samoj toj osobi isplaeno. (Paulus)
MJENICA
1. POJAM I FUNKCE MJENICE
1.1. Pojam mjenice
avremeni zakoni o vrijednosnim papirima ili mjenici obino ne daju deniciju mjenice, nego umjesto toga, sadre odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom, kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Na osnovu zakonskih rjeenja moe se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Mjenica je, u modernom pravu, vrijednosni papir kojim jedno lice daje bezuslovno obeanje da e isplatiti odreenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono, u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu, isplati odreenu (upisanu) svotu novca licu naznaenom na tom papiru ili isplati treem licu za koje ono to naredi. Ovakvo odreenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Kao i svaki vrijednosni papir, i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Mora biti pismeno sainjena jer je strogo formalna isprava iju sadrinu odreuje zakon. Iz navedene sintetike denicije mjenice proizlazi sljedee. Izdavalac moe uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeninu svotu u kom sluaju daje bezuslovno obeanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) mjenici. Isto tako, izdavalac mjenice moe dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeninu svotu kada se govori o trasiranoj (vuenoj, trata) mjenici. Osnov-
Mjenica je, u modernom pravu, vrijednosni papir kojim jedno lice daje bezuslovno obeanje da e isplatiti odreenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono, u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu, isplati odreenu (upisanu) svotu novca licu naznaenom na tom papiru ili isplati treem licu za koje ono to naredi.
POGLAVLJE 14. 503
Izdavalac moe uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeninu svotu u kom sluaju daje bezuslovno obeanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) mjenici. izdavalac mjenice moe dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeninu svotu kada se govori o trasiranoj (vuenoj, trata) mjenici.
no razlikovanje mjenica je, kao to se vidi, prema tome ko plaa mjeninu svotu sam izdavalac ili drugo lice, po nareenju izdavaoca. I to su osnovne vrste mjenice. Postoje i druge o kojima e biti rijei kasnije (bjanko, kreditna, cirkulaciona, komisiona, rekta i dr.). Pojmovno odreenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno, utisnuto) odreeno obligaciono pravo (potraivanje). To pravo se odnosi na isplatu mjenine svote koja je naznaena (upisana) na samoj mjenici. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu), nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenine sume. Pravne teorije koje su izloene ranije vrijede i za mjenicu. Moe se rei da su one nastale, prvenstveno, radi objanjenja momenta nastanka mjenino-pravne obaveze. Razlog lei u injenici to je mjenica ve odavno postala papir - model za druge vrijednosne papire, posebno obligacione. Mjenino pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliu mjenini poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. U nacionalnim pravima najznaajniji izvor jeste zakon. U naem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici i Zakon o obligacionim odnosima. U ranom srednjem vijeku, kada se mjenica i pojavila, iskljuivi pravni izvor bili su trgovaki obiaji. Kao to je ve reeno, u materiji mjeninog prava izvrena je unikacija pravila na meunarodnom planu.
Mjenino pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliu mjenini poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju.
1.2. Ekonomske funkce mjenice

Mjenica spada meu najinteresantnije vrijednosne papire, pa je njen znaaj u unutranjem i meunarodnom prometu izuzetan. Zahvaljujui njenim osobinama, a posebno prenosivosti (negocijabilnosti), mjenica moe zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Zadraemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opirnije ui u ekonomskim disciplinama koje se bave nansijskim tritima. Tradicionalno, mjenica slui kao sredstvo plaanja na podruju platnog prometa jer se pomou nje vri doznaka novca, bezgo-
MJENICA
tovinsko plaanje. U unutranjem prometu danas ju je, u dobroj mjeri, zamijenio ek. Meutim, u meunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaanja. U modernom prometu mjenica se rjee pojavljuje kao sredstvo jednog plaanja (gaenja jedne obaveze), nego zahvaljujui svojoj negocijabilnosti putem indosamenta, ona omoguava gaenje niza obaveza. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraivanja ili odobravanja kratkoronog kredita. Kod robnih kredita, kupac akceptira mjenicu do visine kredita, koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stie mogunost voenja mjeninog spora (ogranienost prigovora, kratki rokovi). Sigurnost je jo vea ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. Pored toga, mjenini povjerilac moe eskontovati svoje nedospjelo mjenino potraivanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Banka tako vri kratkorona ulaganja kapitala koja su obezbijeena mjenicom. Banka kasnije moe reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika izmeu eskontne i reeskontne kamatne stope - reeskontna redovno nia, a i obraunava se za krai period). Kao to se vidi, mjenicom je vreno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Osim ovoga, mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenini lombard). Mjenica se moe koristiti i kod istih nansijskih transakcija kreditnog karaktera (nansijska ili kreditna mjenica). Najee se radi o akceptnom kreditu. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit, ona to obezbjeuje kod drugih poslovnih subjekata, putem svoje bankovne veze, s tim to akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). Inae, bankarski akcept se koristi i kod plaanja izvozno-uvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. Ve je reeno da mjenica slui i kao sredstvo obezbjeenja trabine, bilo kao mjenini lombard ili jemstvo. Iskljuivo kao sredstvo obezbjeenja slui kod kreditnih potraivanja (osiguranje kredita), kao bjanko akceptirana mjenica. Moe sluiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica), a izdaje se kao bjanko, akceptirana i rekta mjenica.
POGLAVLJE 14. 505
I na kraju, mjenica predstavlja sredstvo kratkoronog ulaganja novanog kapitala. Kupovina nedospjelih mjeninih potraivanja je esta pojava u trinim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. Iako je mjenica individualni (pojedinani) papir od vrijednosti, ona spada u grupu berzanskih papira i zajedno sa obveznicom predstavlja znaajan izvor nansiranja poslovnih subjekata.314 Trasirana (vuena, trata) mjenica je u daleko veoj upotrebi pa e biti i detaljnije obraena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeninopravne radnje.
2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

2.1. Teora omise
Mjenica je pismena isprava koja ima odreen sadraj kao i svaki vrijednosni papir. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu, da bi ona imala karakter mjenice, postoje razliite teorije. Prema starijoj teoriji, teoriji jedinstvene radnje (unitu actu), svi elementi moraju postojati, biti uneseni, u asu stvaranja mjenice. U protivnom, isprava nema obiljeja mjenice. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno, jednim rukopisom i mastilom. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije, proputanja) stvorena je prema potrebama trgovakog prometa i bankarske tehnike. Inae, bankarska tehnika, pored zakonskih i drugih pravila, ima veliki uticaj na nain vrenja tradicionalnih nansijskih usluga u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Cilj teorije omisije jeste da se omogui potrebni elasticitet u mjeninom saobraaju uz ouvanje pravne sigurnosti. Stoga ona doputa da se svi mjenini elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u asu sastavljanja mjenice. Doputeno je, dakle, sukcesivno dopunja-
Prema teoriji jedinstvene radnje (unitu actu), svi elementi moraju postojati, biti uneseni, u asu stvaranja mjenice.
Moderna teorija o mjenici (teorija omisije, proputanja) stvorena je prema potrebama trgovakog prometa i bankarske tehnike. Ona doputa da se svi mjenini elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u asu sastavljanja mjenice.
314
Kod nenansijskih korporacija u SAD od 1982. do 1988. god, u kategoriji eksternih izvora kapitala, obveznice i mjenice ucestvuju sa 19,6%, a krediti sa 13,7%, prema Foley, B. J. (1993) op.cit., str. 9.
MJENICA
vanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi ouvanja pravne sigurnosti teorija omisije istie dva momenta: prvi, svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnoenja mjenice na isplatu, i drugi, postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upie u ispravu neki od elemenata koji nedostaje, a po zakonu mora postojati. U momentu predaje mjenice, koja se daje kao sredstvo obezbjeenja za budua potraivanja, nije uvijek mogue precizno odrediti sve elemente (mjeninu svotu, rok dospjelosti i dr.). Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnoenja isprave na plaanje, saglasno ugovoru sa izdavaocem, u protivnom, nee biti savjestan. Teorija omisije dala je mogunost postojanja bjanko (blanko, bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovakim i nansijskim transakcijama. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.
2.2. Bitni sastojci (elementi)

2.2.1. Uopte o bitnim elementima mjenice
Trasirana (vuena, trata) mjenica sadri sljedee bitne elemente (l. 3 ZM): 1) 2) 3) 4) 5) 6) oznaenje u slogu isprave da je to mjenica; bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca; ime, odnosno naziv, rma onoga koji treba da plati (trasat); oznaenje kad treba da plati (dospjelost); mjesto gdje treba platiti; ime, odnosno naziv, rma onoga kome treba platiti, ili po ijoj naredbi treba platiti (remitent). 7) dan i mjesto izdavanja mjenice i 8) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). U pravnoj teoriji, neki autori dijele bitne elemente mjenice na opte, personalne, geografske i kalendarske. Opti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu; personalni su ime trasata, ime remitenta i potpis trasata; geografski su mjesto izdavanja i mjesto
Opti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu; personalni su ime trasata, ime remitenta i potpis trasata; geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.
POGLAVLJE 14. 507
plaanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.315
2.2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica

Naziv mjenica mora biti napisan u tekstu same isprave jo u asu kad se ta isprava izdaje, i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Naziv mjenica potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao ta potpisuje, odnosno o kakvoj se ispravi radi. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu, takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Mogla bi to biti obina graanskopravna obligacija. U praksi se, gotovo iskljuivo, upotrebljava mjenini blanket, koji izdaje drava ili neka ovlatena organizacija, i taj je blanket cio tampan na zvaninom jeziku sa stalnim elementima, a za ono to je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. U stalne elemente koji su odtampani na mjeninom blanketu spada i naziv mjenica. Naziv mora biti upisan u samom slogu, tekstu. Po naem zakonu, ne moe biti upisan kao naslov. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsikovanje, poto se nove rijei tee mogu unositi u tekst, a lake u naslov. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. Po anglosaksonskom pravu, mjenica je papir po naredbi (bill on order) i nije nuno da u ispravi bude sadran i naziv mjenica.
2.2.3. Bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca

Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu, bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Isplata mjenine svote ne moe se niim uslovljavati. Mjenica je vrijednosni papir koji u sebi utjelovljuje trabinu na odreeni iznos novca i, ako bi se za isplatu postavljao neki uslov, mogli
315
O pojedinim elementima mjenice kao i o nainu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice poblie: Trivun, Veljko, Silajdi, Vedad, Mahmutehaji, Fatima i Grbo, Zinka (2003) Praktikum poslovnog prava, Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, str. 588-628.
MJENICA
bi se initi prigovori o neispunjavanju uslova i time bi trabina iz mjenice bila neizvjesna. Po anglosaksonskom pravu, naredba za isplatu, a samim tim i mjenina obaveza, moe biti vezana za ispunjenje nekog uslova (platite uz podnoenje tovarnog lista). Ona se zove neoperativnom mjenicom. Pitanje je kako mora biti naznaena mjenina svota i mora li biti naznaena po vrsti i koliini novca. Na prvom mjestu, naredba mora da glasi na sumu novca. Ne moe biti potraivanja stvari. Vrsta novca treba da bude naznaena, ako to i nije uinjeno, pretpostavlja se da isplatu treba izvriti u onoj vrsti novca koji ima zakonski teaj u mjestu plaanja. to se tie naznaenja koliine novca, obino se navodi svota i brojem i slovima. Kod nas se iznos brojem pie desno gore izvan teksta, a slovima u tekstu mjenice. Nije svuda tako. Zakon ne odreuje to mjesto i o tome vai obiaj. U Engleskoj i u SAD, iznos brojevima pie se u gornjem lijevom uglu, u Francuskoj uz potpis trasanta. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima moe doi do neslaganja. Iznos moe biti napisan i slovima i brojem vie od jedanput. Zatim moe biti neslaganja izmeu svote napisane cifrom i slovima. U sluaju ovog nepodudaranja, zakon je dao pravila kako se sukob rjeava (l. 8 ZM). Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem - vrijedi svota napisana slovima. Ako je u mjenici naznaeno vie razliitih svota, bilo slovima, bilo brojevima vai najmanja svota. Ako je u mjenici ispisano vie razliitih svota i slovima i brojevima - tada vai ona najmanja svota koja je napisana slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznaenje valute (platite 100 USD ili 1.600,00 KM).
2.2.4. Ime trasata

Navoenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat, jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeninu svotu, da zna ko mu je dunik. Kod vuene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obino stoji u donjem lijevom uglu. Na mjenici moe biti navedeno vie trasata. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno - zakon izriito ne govori. Teori-
POGLAVLJE 14. 509
ja prihvata oba rjeenja. Mjenica sa vie trasata nije rijetka pojava u meunarodnom mjeninom saobraaju. Deava se da neko ima u inostranstvu dvije ili vie banaka koje plaaju za njega. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokria kod neke banke, ili ne zna kod koje mu je banke vee pokrie, ili kad kod jedne banke nema dovoljno pokria, vui e mjenicu na obje banke kao trasate. To moe biti alternativno, a moe i kumulativno. Ako se mjenica vue kumulativno, banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatie mjenicu do iznosa pokria, a za ostatak e se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Kad takva rma ne zna sigurno ima li uopte, ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu slue kao pokrie, vui e mjenicu alternativno na obje banke. Inae, trasat moe biti svako lice koje po propisima graanskog prava, moe primati obaveze, dakle, svako poslovno sposobno lice.
2.2.5. Ime remitenta

Ime, odnosno naziv povjerioca, lica kome treba isplatiti mjeninu svotu, mora biti navedeno u mjenici. Na istoj mjenici moe biti navedeno vie remitenata i to kumulativno ili alternativno. Takvo oznaavanje ne unosi u mjenini odnos nikakvu neizvjesnost. Ako su remitenti navedeni alternativno, isplatie je dunik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su remitenti oznaeni kumulativno, onda bi svoja mjenina prava mogli ostvarivati, smatramo, samo zajedniki, pa bi i isplatu mogli traiti svi zajedno. Meusobni odnos takvih remitenata je graanskopravne prirode i, po pravilu, bio bi odreen njihovim meusobnim sporazumom. U kontinentalnom zakonodavstvu, pa i u naem, za razliku od anglosaksonskog, mjenica nije papir na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeninom pismenu. Remitent moe biti ziko i pravno lice. Prilikom upisivanja imena remitenta, uz ime, odnosno uz naziv pravnog lica, nije neophodno stavljati bliu adresu, zanimanje, vrstu poslovanja i sl, ali bi trebalo to uiniti. Iako to zakon ne trai, adresa je ipak potrebna, jer ako je mjenica prenoena, a doe do protesta ili tube, valjae se obraati i remitentu, poto je i on regresni dunik.
MJENICA
2.2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)

Kako je mjenica obligacija, sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. Dunik mora potpisati obavezu kada je ve propisana pismena forma. U asu izdavanja mjenice, trasant je jedini dunik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeninu obavezu. Poto se trasant potpisom obavezuje, mora imati poslovnu sposobnost u asu izdavanja mjenice, u momentu kad je potpisuje. Kad je trasant pravno lice, pored potpisa ovlaenih lica na mjenici mora biti ispisana i rma, odnosno naziv pravnog lica. Po pravilu se stavlja tambilj. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Na istoj mjenici moe biti oznaeno i vie lica za trasante (satrasanti). Po prirodi poloaja trasantovog u mjenici, razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajedniki (kumulativni) dunici i da nema smisla da budu oznaeni alternativno. Svi su zajedniki dunici. Imalac mjenice moe (u regresnom postupku) traiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeninog iznosa, a moe i od svih kao zajednikih dunika. Meusobni odnos satrasanata nije mjeninopravne prirode, nego graanskopravne.
2.2.7. Oznaenje dospjelosti

Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad mjenina svota dospijeva za isplatu. Rok dospjelosti se mora naznaiti na mjenici, jer je to njen bitni sastojak. No ako se ne naznai, mjenica ipak vai, a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po vienju (l. 4, st. 2 ZM). Rok dospjelosti ne moe se odrediti van mjenice. Rok dospjelosti kod mjenice moe biti odreen na jedan od ova etiri naina (l. 34 ZM): a) Mjenica sa dospjelou na odreeni dan, dnevna mjenica, kalendarska mjenica (Tagwechsel, lettre de change a jour ve). Ova mjenica glasi: 1. juna 2002. god. platite... Rok dospjelosti je odreen tano datumom, ksan je. Doputeno je, umjesto
Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad mjenina svota dospijeva za isplatu.
POGLAVLJE 14. 511
Mjenica sa dospjelou na odreeni dan, dnevna mjenica, kalendarska mjenica glasi: 1. juna 2002. god. platite... Rok dospjelosti je odreen tano datumom, ksan je.
ksno odreenog dana, dospjelost oznaiti i uobiajenim izrazima koji pokazuju tano o kom se danu radi. To su: poetkom mjeseca ili primo, polovinom mjeseca ili medio, krajem mjeseca ili ultimo. To znai prvi dan u mjesecu, petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (l. 38 ZM). Kada je mjenica plativa na odreeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja, onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaanja (l. 38, st.1 ZM). b) Mjenica na odreeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel, lettre de change a date). Dospjelost ovakve mjenice je odreena protekom na mjenici naznaenog vremena od njenog izdanja. Ta mjenica glasi: platite est mjeseci od danas ili tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu... ili pola godine od izdanja ove mjenice platite... Vano je naznaiti, ma kojim izrazom, da se plaa od dana izdanja mjenice, da ne bi dolo do zabune od kada treba raunati protek roka. Moglo bi se, inae, kad to ne bi bilo naglaeno, uzeti da se vrijeme rauna od dana podnoenja na akcept, odnosno na vienje. Vrijeme se rauna onako kako odreuje graansko pravo (l. 77 ZOO). Kada se mjenica plativa na odreeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari, onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaanja, pa se prema tome odreuje dospjelost (l. 38, st. 2 ZM). c) Mjenica po vienju (Sichtwechsel, lettre de change a vue). Mjenica po vienju dospijeva kad god se podnese na isplatu. Trasant je duan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predvienog roka. Mjenica po vienju obino glasi: po vienju platite za ovu mjenicu... ili platite im se ova mjenica podnese na isplatu ili pri podnoenju na isplatu platite... ili kad imalac ove mjenice zahtijeva platite... i sl. Zakon ipak odreuje krajnji rok u kome se mjenica po vienju mora podnijeti na isplatu. To je godina dana od izdanja. Ovaj rok podnoenja na isplatu moe trasant skratiti ili produiti da traje due od godinu dana. Moe ga odrediti i svaki indosant, ali samo na krae vrijeme od godine dana (l. 35 ZM).
Dospjelost mjenica na odreeno vrijeme od izdanja je odreena protekom na mjenici naznaenog vremena od njenog izdanja.
Mjenica po vienju dospijeva kad god se podnese na isplatu.
MJENICA
Takva mjenica po vienju kod koje je odreen krajnji rok podnoenja na isplatu glasila bi: platite po vienju, a najdalje 20. juna 2002. godine ili platite po vienju, ali ne prije deset mjeseci od danas... Mjenice po vienju ne moraju se podnositi na akcept, a po pravilu se i ne podnose. Trasant moe odrediti da mjenica plativa po vienju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznaenog vremena. U takvom sluaju rok za podnoenje na naplatu poinje tei od tog vremena (l. 35, st. 2 ZM).
Mjenica na odreeno vrijeme po vienju mora se najprije podnijeti trasatu na vienje, pa poto je on vidi i upie na mjenici datum kad mu je podnesena na vienje, i kada protekne na mjenici oznaeni rok, podnosi se na isplatu.
d) Mjenica na odreeno vrijeme po vienju (Nachsichwechsel, lettre de change de vue). Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na vienje, pa poto je on vidi i upie na mjenici datum kad mu je podnesena na vienje, i kada protekne na mjenici oznaeni rok, podnosi se na isplatu. Takva mjenica glasi: tri mjeseca po vienju platite... i sl. Podnoenje na vienje u stvari je podnoenje na akcept, tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti rauna od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. Ako prilikom podnoenja trasat nije stavio datum, kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu, valja je podnijeti na protest, i rok se rauna od dana podizanja protesta. Dakle, rok se rauna bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (l. 36 ZM). Kada protest nije podignut, onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predvienog za podnoenje na akceptiranje (l. 36, st. 2 ZM). Nije doputeno navesti na mjenici dvije ili vie dospjelosti, poto bi to stvaralo zabunu, kosilo bi se s naelom odreenosti mjenice. Takve bi mjenice bile nitave (l. 34 ZM). Ne vae ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznaenjem dospjelosti. Mjenice sa naznaenjem krajnjeg roka plaanja ne vae (platite do 1. jula t.g.). Ne vae ni sa nemoguim datumom (platite 31. aprila). U ovim sluajevima se ne moe primijeniti pravilo da se dospjelost izvrenja obaveze pomie na najblii mogui datum. Mjenica sa dospjelou ranijom od dana izdanja, takoe, ne vai. Ne vai ni mjenica sa naznaenjem isplate na rate (obrone mjenice) kod koje je dospjelost naznaena sa vie dana, svakog od tih dana plaa se jedan dio mjenine svote (1. februara 2000. godine platite 10.000 KM, a 5. aprila iste godine platite 20.000 KM).
POGLAVLJE 14. 513
2.2.8. Mjesto plaanja

U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Prema meunarodnoj praksi, stavlja se toponomastiki naziv mjesta, onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. No i kad ne bi bilo tako navedeno, ne bi postojao razlog za nitavost mjenice. Zakoni nekih zemalja sadre odredbu da je nitava mjenica u kojoj mjesto plaanja nije oznaeno zvaninim nazivom. U zemljama u kojima zakon ne trai upotrebu zvaninog naziva mjesta pod sankcijom nitavosti mjenice, sudska praksa tolerie i uobiajeni naziv mjesta, ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. Ako vie mjesta nosi isti naziv, a nije stavljena i blia oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli, savjesni imalac mjenice je ovlaen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta, po svome izboru. Mjesto plaanja je bitan elemenat mjenice, ali nije neophodan. Moe taj podatak biti izostavljen, i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaanja ono mjesto koje je na mjenici oznaeno pored imena trasata (l. 4, st. 3 ZM). Ako, pak, ni to mjesto ne bi bilo navedeno, takva bi mjenica bila nitava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Po teoriji omisije, savjesni imalac mjenice moe sam popuniti mjeninu ispravu i upisati mjesto plaanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivalita. Naziv mjesta plaanja upisuje se u mjenicu obino u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (Dijamant d.d. Sarajevo, Plaanje u Sarajevu ili Vispak d.d. Visoko, Plaanje kod HBB banke d.d. Sarajevo). Zakon ne trai da se mora pored geografskog naziva plaanja staviti i blia adresa (ulica i broj), ali je razumljivo da to treba uiniti, jer se time omoguuju ili olakavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.
2.2.9. Dan i mjesto izdavanja

Datum i mjesto izdavanja mjenice obino se stavlja na poetku, u lijevom gornjem uglu, ali ne mora biti tako. Vano je da se sta-
MJENICA
ve, pa ma gdje na mjenici. U mjeninom blanketu su ovi podaci navedeni na poetku mjeninog teksta, u gornjem lijevom uglu. Naznaenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Vai i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan, a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Moe biti, znai, i antidatirana kao i postdatirana. Mjenino pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. U pogledu naziva mjesta vai ono to je reeno za mjesto plaanja.
2.3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice

Svi nabrojani elementi mjenice, kako se vidi, logiki se nameu iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Da bi se ipak omoguila to laka upotreba mjenice, dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu to se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. Meu bitnim sastojcima mjenice uinjeno je podvajanje na one koji se moraju izriito navesti i moraju postojati u asu kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izriito navedeni u mjeninom tekstu. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (l. 4 ZM): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznaena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po vienju. Znai da oznaenje dospjelosti na mjenici moe biti isputeno. b) Ako u mjenici nije oznaeno mjesto plaanja, pretpostavlja se da je mjesto plaanja ono mjesto koje je oznaeno pored trasatovog imena. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznaeno mjesto izdanja, pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa.
2.4. Domicilirana mjenica

Najei sluaj jeste da mjenicu plaa akceptant u mjestu svoga sjedita, odnosno prebivalita i da mu se tu podnosi. Razlozi trgovakog saobraaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u
POGLAVLJE 14. 515
Mjenica na kojoj je oznaeno drugo mjesto kao mjesto plaanja, a ne sjedita ili prebivalita trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom.
drugom mjestu, a ne u mjestu sjedita ili prebivalita. Ako je to cilj, onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Mjenica na kojoj je oznaeno drugo mjesto kao mjesto plaanja, a ne sjedita ili prebivalita trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (Soko d.d. Mostar, Plaanje u Tuzli). Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono to je upisano na mjenici, a ne stvarno stanje. Ako na mjenici pie: Soko d.d. Sarajevo, Plaanje u Mostaru, radilo bi se o domiciliranoj mjenici, iako nije tana adresa trasata. Sjedite drutva Soko nije u Sarajevu, nego u Mostaru. Ovdje se ak radi i o tome da se stvarno sjedite trasata podudara sa mjestom plaanja, pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. U sluaju kada se sjedite ili prebivalite trasata podudara sa mjestom plaanja, ne moe se govoriti o domiciliranoj mjenici (Soko d.d. Sarajevo, Plaanje u Sarajevu). Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja injenica to je stvarno sjedite Soko d.d. u Mostaru, a ne u Sarajevu.
Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznaio da e istu platiti neko drugi, a ne trasat.
Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznaio da e istu platiti neko drugi, a ne trasat (Merkur d.o.o. Sarajevo, Plaanje kod HBB banke d.d. Sarajevo). Mogua je i takva kombinacija da i mjesto plaanja bude razliito od sjedita trasatovog, a da platac, lice koje treba da plati, ili kod koga treba da se plati, bude neko drugi, a ne trasat. Navoenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Platac ne ulazi uopte u mjeninopravni odnos. Nema njegovog potpisa na mjenici. Zakon o mjenici (l. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedita, koje nisu domicilirane, da trasat moe prilikom akcepta oznaiti adresu u tom mjestu gdje e se mjenica platiti. Time se ne mijenja mjesto plaanja, nego se samo daje adresa gdje e se, odnosno kod koga e se mjenica platiti. To lice (platac), odnosno mjesto (platite), odreuje trasat. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom, odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Mjenicu moe domicilirati samo trasant. Trasat moe na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata, lice koje e za njega
MJENICA
Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je oznaeno da e je isplatiti neko tree lice, a ne akceptant ili u kojoj je naznaeno da e se isplatiti u nekom drugom mjestu, a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedite trasatovo.
platiti mjenicu u mjestu plaanja koje je ve odredio trasant. Miljenje da mjenicu moe domicilirati samo trasant nije opteprihvaeno. Po teoriji omisije, mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac, jer se smatra da je trasant, kad je izostavio tu oznaku, ovlastio svakog imaoca da to po potrebi uini. Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je oznaeno da e je isplatiti neko tree lice, a ne akceptant ili u kojoj je naznaeno da e se isplatiti u nekom drugom mjestu, a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedite trasatovo.
2.5. Nebitni sastojci mjenice (mjenine klauzule)

Pored bitnih sastojaka koje vrijednosni papir mora sadravati da bi bio mjenica, u mjenini tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenine klauzule). Njihovo unoenje nije nuno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). Za punovanost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. Unose se ako mjenici treba dati jo neko pravno dejstvo ili da se jasnije oznae neki pravni odnosi izmeu lica koja uestvuju u mjeninom poslu. Naveemo najee mjenine klauzule:
2.5.1. Podatak o broju mjeninog primjerka (duplikatna klauzula)

Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili vie primjeraka. To bi bilo za sluaj gubitka mjenice, njenog podnoenja na akcept. Ako se mjenica izdaje u vie primjeraka, potrebno je navesti u tekstu i naznaiti koji je po redu primjerak: prvi (prima), drugi (sekunda), trei (tertia). (1. septembra 2003. godine platite za ovu prvu mjenicu..., po vienju platite za ovu drugu mjenicu...). Navoenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukae da se ne radi o izdavanju novih mjenica, nego o veem broju primjeraka jedne iste mjenice. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube vanost. Ako se ne eli izdavanje vie primjeraka jedne mjenice, stavlja se solo klauzula (1. jula t.g. platite za ovu solo mjenicu... ili ... za ovu jedinu mjenicu...).
POGLAVLJE 14. 517
2.5.2. Oznaka po naredbi

Mjenica je vrijednosni papir koji je po sili zakona prenosiv (negocijabilan) po naredbi, bilo to u njemu oznaeno ili ne. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom, pa izostavljanje tog nareenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. U mjenici ne mora biti upisano: Platite za ovu mjenicu po naredbi N.N..., nego moe i ovako: Platite za ovu mjenicu N.N...
2.5.3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)

Naziva se jo i klauzulom o efektivnom plaanju u stranoj valuti, a interesantna je u meunarodnom mjeninom saobraaju. Trasant njome odreuje da se mjenica ima isplatiti u naznaenoj vrsti novca. Mjenica bi glasila: 12. jula t.g. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.N. 10.000 vicarskih franaka efektivno... ili u vicarskim francima. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (Platite... u stranoj valuti...), ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti), mjenini dunik je ovlaten da mjenicu isplati u domaem novcu prema dnevnom ili odreenom slubenom kursu. Inae, ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje.
Trasant klauzulom o efektivnom plaanju u stranoj valuti, odreuje da se mjenica ima isplatiti u naznaenoj vrsti novca.
2.5.4. Klauzula o pokriu (revalirajua klauzula)

Oznaava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta, ime ga je pokrio, i na osnovu ega trasat pristaje da se mjenica vue na njega. Tie se osnovnog odnosa izmeu njih jer govori o tome u emu se sastoji naknada (protuinidba) koju trasat prima. Njegova inidba je u isplati mjenine svote. Trasat prihvata mjenicu, ulazi u mjeninu obavezu kao dunik, radi toga to je primio pokrie od trasanta u novcu, kreditu, trgovakim efektima, robi, a moe biti i dug. Klauzula ima graanskopravna dejstva i pozivanje na pokrie i njegovo osiguranje (obezbjeenje) nema mjeninopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnova-
Klauzula o pokriu (revalirajua klauzula) oznaava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta, ime ga je pokrio, i na osnovu ega trasat pristaje da se mjenica vue na njega.
MJENICA
na njegova mjenina obaveza. Prema naelu strogosti, mjenini posao je samostalan i apstraktan, pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. Ako klauzula glasi: Platite... i stavite na moj raun znai da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga neto duguje pa e mjenicu isplatiti sa tog trasantovog rauna. Kada postoji ovakva klauzula: Platite... i stavite na raun N.N, radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). Postoje pravni odnosi izmeu trasata i N.N, ali i izmeu trasanta i N.N, na osnovu ega trasant, kao komisionar N.N, vue mjenicu na trasata. O komisionoj mjenici bie rijei kasnije. U sutini, klauzula o pokriu pokazuje trasatu koga on treba da zadui u raunu ili kome raunu e odobriti mjeninu svotu.
Kada postoji ovakva klauzula: Platite... i stavite na raun N.N, radi se o komisionoj mjenici.
2.5.5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti)

Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) pokazuje odnos izmeu trasanta i remitenta, odnosno u emu je bila ili se oekuje protuinidba remitenta.
Pokazuje odnos izmeu trasanta i remitenta, odnosno u emu je bila ili se oekuje protuinidba remitenta. Ta klauzula obino glasi: Valuta primljena u robi ako je trasant primio robu i plaa mjenicu ili Valuta primljena u gotovu jer je od njega primio novac ili Valuta za eskont ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu, zatim Vrijednost u meni (nama) samom kada je trasant oznaio sebe kao remitenta. Ova klauzula ima graanskopravna, a ne mjenina dejstva.
2.5.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvjetaju)

Klauzula govori o tome da li trasat, prije nego to prihvati nalog iz mjenice, treba da saeka izvjetaj od trasanta ili ne treba. Moe da glasi: Platite ... i stavite istu na moj raun sa izvjetajem ili Platite... i stavite istu u raun N.N, bez izvjetaja. Bezuslovnost mjeninog naloga moe se ublaiti unoenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaanje mjenice vee za izvjetaj koji trasant treba da poalje trasatu (upisano sa izvjetajem). Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvjetaja, on time, protivno izvjetaju, ugroava svoj zahtjev na pokrie. Kla-
Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvjetaju) govori o tome da li trasat, prije nego to prihvati nalog iz mjenice, treba da saeka izvjetaj od trasanta ili ne treba.
POGLAVLJE 14. 519
uzula bez izvjetaja znai da trasant nee slati trasatu nikakav izvjetaj niti objanjenje u pogledu mjenice. I ova klauzula ima graanskopravna, a ne mjenina dejstva.
2.5.7. Kasatorna klauzula

Kasatorna klauzula upisuje se u sluaju izdavanja mjenice u vie primjeraka, a cilj je da se mjenina svota isplati samo imaocu jednog (odreenog) primjerka mjenice.
Upisuje se u sluaju izdavanja mjenice u vie primjeraka, a cilj je da se mjenina svota isplati samo imaocu jednog (odreenog) primjerka mjenice. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. Obino glasi: Platite za ovu prvu, a ne i za ostale mjenice... ili Platite samo po ovom primjerku...
2.5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi)

Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi). Ovom klauzulom mjenica se pretvara u vrijednosni papir na ime i moe se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem.
Ovom klauzulom mjenica se pretvara u vrijednosni papir na ime i moe se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem. Takva bi mjenica glasila: Platite za ovu mjenicu N.N, ali ne i po njegovoj naredbi... ili Platite za ovu mjenicu N.N, koja nije indosabilna... Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice.
2.5.9. Klauzula bez trokova ili bez protesta

Unoenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaa obaveze na podizanje protesta, radi izbjegavanja suvinih trokova. Meutim, imalac mjenice zadrava sva mjenina prava, iako nije podigao protest u sluajevima u kojima bi, inae, to trebalo da uini. Klauzulu moe unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je upie trasant, ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, tada djeluje iskljuivo prema njima. Ukoliko bi imalac mjenice, i pored postojanja ove klauzule, podnio mjenicu na protest, nema pravo na protestne trokove od lica koje je stavilo klauzulu, niti od njegovih sljednika. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.
Klauzula bez trokova ili bez protesta. Unoenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaa obaveze na podizanje protesta, radi izbjegavanja suvinih trokova.
MJENICA
Klauzula bez obaveze ili bez regresa. Njome indosant iskljuuje svoju mjeninopravnu odgovornost, kao regresnog dunika, prema daljnim imaocima mjenice.
2.5.10. Klauzula bez obaveze ili bez regresa

Njome indosant iskljuuje svoju mjeninopravnu odgovornost, kao regresnog dunika, prema daljnim imaocima mjenice. Klauzula vai samo prema indosantu koji je istu upisao.
2.5.11. Klauzula o kamati

Unosi je trasant kod mjenice plative po vienju (a vista) ili na odreeno vrijeme po vienju uz upis visine kamatne stope. Ne moe se unositi kod mjenica ija je dospjelost odreena na drugi nain.
2.5.12. Oznaka adrese

Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeninih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiu. Ako se lice ne moe pronai ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala, tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom mjestu, uz pristanak tog lica. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bliu adresu trasanta, trasata kao i uz mjesto plaanja kod domicilirane mjenice.
3. MJENINE RADNJE
3.1. Uopte o mjeninim radnjama
Mjenica je tipian vrijednosni papir po naredbi kod kojeg prava nastaju, prenose se, mijenjaju ili prestaju preduzimanjem odreenih radnji, bilo povjerioca, dunika ili treeg lica. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predvien nain jer vai princip mjenine formalnosti. Neke mjenine radnje su obavezne, dok su druge fakultativne. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam
POGLAVLJE 14. 521
za koji je vezan niz radnji i pravnih poslova316 (mjeninopravne radnje). Svako lice iz mjenice moe ovlastiti drugo da kao njegov punomonik izvri neku mjeninu radnju. Odnos vlastodavca i punomonika rjeava se prema pravilima obligacionog prava, samo dok se punomonik kree u granicama ovlatenja. Za preuzimanje mjeninih obaveza punomonik mora imati posebno (specijalno) punomoje (l. 91 ZOO). Kada punomonik kod mjenice prekorai svoja ovlatenja, on postaje solidarni mjenini dunik. U graanskom pravu, punomonik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca, mora na to upozoriti drugu stranu, obavijestiti je da nastupa kao punomonik. Poto je mjenica strogo pismena isprava, punomonik kad potpisuje mjenicu kao trasant, treba da napie u ime koga je potpisuje, a trebalo bi da doda i po kome ovlaenju (za N.N., po punomoi od 10. maja 2004. godine ovlaten A.A.). Po mjeninom pravu, ko se na mjenici potpie kao zastupnik drugoga, a da za to nije bio ovlaen, lino je obavezan po toj mjenici. Isto vai i za zastupnika koji je prekoraio ovlatenje. Lani zastupnik (falsus procurator) duan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu, ve potpiu zastupanoga, tada ne nastupa njihova obaveza. To je onda falsikat i sluaj se rjeava po propisima graanskog, odnosno krivinog prava. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenino obaveu ili lani potpisi ili potpisi izmiljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana, ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (l. 9 ZM). Ve je reeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenine radnje i radnje koje se preduzimaju radi ouvanja i ostvarenja mjeninih prava. U osnovne mjenine radnje spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje, mjenino jemstvo (aval), isplata (plaanje), intervencija te umnoavanje i prepis mjenice. Radnje kojima je cilj ouvanje mjeninih prava su:
U osnovne mjenine radnje spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje, mjenino jemstvo (aval), isplata (plaanje), intervencija te umnoavanje i prepis mjenice. Radnje kojima je cilj ouvanje mjeninih prava su: regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjenine tube.
316
Suprotno: Antonijevi, Z. (1983) op.cit., str. 491; Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 141.
MJENICA
regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjenine tube. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zato je mjenica omiljen instrument u trgovakom prometu.
3.2. Izdavanje mjenice

Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenino pismeno.
Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenino pismeno. Popunjavanje mjeninog blanketa nije neophodno, poto po teoriji omisije izostavljene mjenine elemente moe upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnoenja na isplatu. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. Da bi izdavanje mjenice bilo punovano, trasant mora imati poslovnu sposobnost, jer je to pravna radnja, a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. U mjeninom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeninom sposobnou, to znai sposobnost za preuzimanje mjeninih obaveza. Pasivna mjenina sposobnost uglavnom je izjednaena u modernom pravu sa optom poslovnom sposobnou, iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Aktivna mjenina sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeninu sposobnost, ali je izdavanje mjenice i vrenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Potpis slijepih na mjenici vai samo ako ga ovjeri sud. Pravno lice potpisuje mjenicu tako to se uz potpis ovlaenih lica stavlja i peat. tambilj, ig i peat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (l. 99 ZM). U privrednom ivotu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno drutvo) kao dunik, radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Obino povjerilac i dunik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvrene usluge prodavac, odnosno organizacija koja prua usluge, vue (trasira) mjenicu na kupca, odnosno primaoca usluga, oznaavajui sebe kao remitenta. Kao remitenta moe oznaiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice)
U mjeninom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeninom sposobnou, to znai sposobnost za preuzimanje mjeninih obaveza. Aktivna mjenina sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici.
POGLAVLJE 14. 523
sa kojim je ugovoreno plaanje na ovaj nain. Mjenicu moe da vue i neka trea organizacija na kupca u korist prodavca, ako postoji takav ugovor. U tom sluaju, ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice), a stvarno je ona garant (irant). Nadalje, nije rijedak sluaj da dunik iz nekog ugovora (kupac, organizacija kojoj se pruaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu.
3.3. Prenos mjenice

3.3.1. Cesija i indosament
Jedna od osnovnih karakteristika vrijednosnih papira jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). Mjenica se moe prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Za prenoenje mjeninih prava cesijom vae pravila obligacionog prava o ustupanju potraivanja (l. 436 - 445 ZOO) i pravila o cesiji vrijednosnih papira (l. 246 ZOO), o emu je bilo rijei u dijelu o vrijednosnim papirima uopte. Specian nain prenosa vrijednosnih papira po naredbi, kakva je mjenica, jeste indosament (indosman). Dosadanji imalac mjenice, kao indosant, prenosi prava iz mjenice na novog imaoca, kao indosatara. Prenosom mjenice indosamentom nastaje izmeu dunika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odluan samo sadraj mjenice i meusobni lini odnos tog novog povjerioca i dunika. Pored naziva indosant i indosatar, koriste se i termini irant i iratar. irant je indosant, dosadanji povjerilac koji indosamentom postaje dunik, a iratar je indosatar, novi povjerilac.
irant je indosant, dosadanji povjerilac koji indosamentom postaje dunik, a iratar je indosatar, novi povjerilac.
3.3.2. Puni indosament

Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produetku (alonu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Izjava se, po pravilu, daje na poleini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso - na leima). U izuzetnim
MJENICA
Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produetku (alonu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice.
sluajevima indosament moe biti napisan i na licu mjenice, ali tada mora biti cio ispisan - puni indosament (indosman). Forma indosamenta nije zakonom propisana. Treba upotrijebiti rijei da bude jasno da se radi o indosamentu. Obino se pie: Platite po naredbi N.N.-a ili Platite N.N.-u ili Mjesto mene platite N.N.-u ili Za me N.N.-u. Mora se potpisati jer dosadanji indosatar postaje dunik, a dunik po vrijednosnom papiru se postaje samo potpisom. Obino se jo stavlja datum i mjesto. Prvi indosant je uvijek remitent, jer je on prvi povjerilac po mjenici. Indosament mora biti bezuslovan, a ako je stavljen uslov, smatra se kao da nije napisan. Po anglosaksonskom pravu, dozvoljeno je unoenje uslova u indosament poto je dozvoljen i mjenini nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Djelomian indosament je nitavan (l. 13, st. 2 ZM).
3.3.3. Bjanko indosament

Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom moe da preduzme slijedee radnje: a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom, i u tom e sluaju ispod potpisa ranijeg indosanta, koji mu je prenio mjenicu bjanko indosamentom, upisati svoj indosament i potpisati; b) Indosirati svojim bjanko indosamentom stavljajui samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta); c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu; d) Ispuniti bjanko indosament imenom nekog treeg lica i predati mu mjenicu. Poto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa, nema ni njegove obaveze, nije dunik po toj mjenici; e) Mjenicu predati nekom treem licu nita ne upisujui, niti je potpisujui. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s bjanko mjenicom (l. 15, st. 2, ta. 3 ZM). Prema tome, indosatar kod bjanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama, u svojoj dravini.
POGLAVLJE 14. 525
3.3.4. Prokura indosament

Prokura (punomoniki, opunomoujui, za inkaso, za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoenja. Indosant samo ovlauje indosatara da u njegovo ime i za njegov raun vri neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje.
Prokura (punomoniki, opunomoujui, za inkaso, za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoenja. Indosant samo ovlauje indosatara da u njegovo ime i za njegov raun vri neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Punomonikim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu, ono ostaje kod indosanta. Odnos naredbodavca i punomonika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to oznaava: Platite N.N-u kao punomoniku ili N.N-u kao punomo ili Mjesto mene N.N-u, vrijednost za naplatu. Punomonik (indosatar) ne stie samostalno pravo iz mjenice. On po zakonu ima prava koja proistiu iz mjenice, ali ako bi mjenicu htio indosirati, moe to uiniti samo kao prenos punomoja. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne moe je prenositi ni na kakav nain osim kao punomoje, jer to je sadraj njegovih ovlatenja.
3.3.5. Zaloni indosament

Mjenica se moe i zaloiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. Mjenica se zalae indosamentom koji sadri odredbu iz koje se moe vidjeti da se radi o zalogu: Platite N.N-u, vrijednost za osiguranje ili Platite za mene N.N-u, vrijednost za zalogu. I zaloni indosament moe biti puni i bjanko. U pogledu prava zalonog povjerioca (indosatara) situacija je slina prokura indosamentu sa specinostima koje ima svaka zaloga. On ima sva prava koja proistiu iz mjenice, s tim to mjenicu moe dalje prenositi samo punomonikim indosamentom. O dospjelosti mjenice zaloni indosatar ima pravo traiti isplatu mjenine svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraivanje, a eventualni viak duan je predati indosantu.
3.3.6. Rekta indosament

Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi moe se oduzeti rekta indosamentom tako to se izjavi o prenosu dodaju odgovarajue
MJENICA
Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi moe se oduzeti rekta indosamentom tako to se izjavi o prenosu dodaju odgovarajue rijei kao ne po naredbi ili ne po njegovoj naredbi.
rijei kao ne po naredbi ili ne po njegovoj naredbi. Izjava bi glasila: Umjesto meni platite N.N, ali ne i po njegovoj naredbi ili neki drugi izraz koji to isto oznaava. Time se umanjuje cirkulaciona mo mjenice jer se tada ona moe prenositi iskljuivo cesijom kao i druge graanskopravne trabine. Indosant koji je upisao rekta indosament ne moe mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu, da se kasnije ne moe uopte prenositi indosamentom. Na to je jedino ovlaten trasant, on iskljuuje indosiranje. Meutim, indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (l. 16 ZM).
3.3.7. Povratni indosament

Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, zatim na trasanta kao i na lice koje je ve bilo indosant na toj mjenici.
Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, zatim na trasanta kao i na lice koje je ve bilo indosant na toj mjenici. Obaveza se vraa opet na lice na kome je jednom ve bila (l. 12 ZM). Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati.
3.3.8. Indosament sa klauzulom straha

Opte je pravilo da indosant odgovara da e mjenica biti akceptirana i isplaena (l. 16 ZM). Meutim, on je ovlaten da iskljui svoju odgovornost. ini to tako to izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuu klauzulu kao bez obaveze ili bez garancije ili bez moje dalje obaveze ili ne odgovaram za isplatu, odnosno dodaje tzv. klauzulu straha. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer iskljuuje iz obaveze tog dunika. Treba istai da klauzulu straha, kao nebitni elemenat mjenice, moe unijeti i trasant, ali ne tako iroko kao indosant. Ako bi se klauzula odnosila na iskljuenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice, smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.
POGLAVLJE 14. 527
3.4. Prem mjenice (prihvat, akcept)

Mjenicom trasant upuuje bezuslovan nalog trasatu da isplati odreenu svotu novca. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dunik po mjenici. U mjeninu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Da bi trasat postao dunik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu, potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Akcept je, prema tome, mjeninopravna radnja (izjava) kojom trasat, stavljanjem odgovarajue klauzule i svojim potpisom na mjenici, potvruje da prihvata mjeninu obavezu. Akceptom se mijenja glavni dunik u mjenici. Do tada je dunik bio njen izdavalac. Akceptom trasat postaje glavni dunik, a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Imalac mjenice stie prema njima regresno pravo, pravo da se naplati od njih, ako ne plati glavni dunik. U tome je osobina mjenice i u tome je znaaj akcepta. Dalji je znaaj akcepta u tome to mjenica i mjenine obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenini obveznik, ona se ne gasi. Akceptantova obaveza je neposredna, jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno, pa ak i trasantu, ako je mjenica dola u njegove ruke. Obaveza je i samostalna, jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevaea, akceptant ipak odgovara za mjenicu. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Oznaavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Obino se daje rijeima: priznajem, prihvatam, primljeno, akceptiram i stavlja se potpis. Akcept i potpis stavljaju se obino na licu mjenice, u donjem lijevom uglu ispod naznaenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeninog sloga na lijevoj strani. Izjava o akceptu se, po naem pravu, mora dati na mjenici i to licu mjenice. Neka prava doputaju da se akcept moe dati i posebnim pismom (pismenom izjavom).
Akcept je, mjeninopravna radnja (izjava) kojom trasat, stavljanjem odgovarajue klauzule i svojim potpisom na mjenici, potvruje da prihvata mjeninu obavezu.
MJENICA
Bjanko akcept je sam potpis trasatov na mjenici.
Postoji i bjanko akcept. To je sam potpis trasatov na mjenici, jer je zakonska pretpostavka da kao akcept vai i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (l. 26, st. 1 ZM). Od volje imaoca mjenice zavisi da li e je podnijeti na akcept trasatu. To je njegovo pravo jer zakon kae moe podnijeti na akcept (l. 22 ZM). Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje, a o dospjelosti od trasata trai isplatu, pa je ovaj odbije, imalac mjenice nee moi ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. U tom sluaju, imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeninom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeninu trabinu. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen dralac. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoi (podnese) na akceptiranje, nego prema licu koje je ili koje e biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Mjenica se podnosi na akcept do dospjelosti. Na dan dospjelosti ili kasnije ne moe se prezentirati na akcept. Od pravila da se trasirana mjenica moe, a ne mora podnositi na akcept, postoje izuzeci: a) Trasant moe u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Moe odrediti i rok u kome se to mora uiniti. (Mora se podnijeti na akcept ili Akcept obavezan do 20. septembra 2004. god). Naredbu o obaveznom podnoenju na akcept moe dati i indosant, ali ne moe doi u sukob sa trasantom. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvri, imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. b) Trasant moe zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopte ili da se podnosi prije odreenog vremena, odnosno dok ne protekne odreeno vrijeme. Tako, moe napisati: Ne smije se podnijeti na akcept ili Bez prezentiranja na akcept ili Ne podnositi na akcept do 20. septembra 2004. god. ili Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept, akcept e biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako odbije akcept, mjenica ipak zadrava sve svoje osobine, pa imalac ne treba da je protestuje.
POGLAVLJE 14. 529
Postoje sluajevi kada trasant ne moe zabraniti podnoenje mjenice na akcept. Prvi sluaj, mjenica trasirana na odreeno vrijeme po vienju mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja. Taj rok trasant moe skratiti ili produiti, a indosanti mogu samo skratiti (l. 24, st. 2 ZM). Drugi sluaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. Podnoenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavjetava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog treeg lica, pa mu se prua prilika da se za to pripremi. Kada se mjenica podnese na akcept, trasat ima alternativno jedno od sljedeih prava: a) Mjenicu moe akceptirati i time preuzeti mjeninu obavezu i postati glavni dunik po toj mjenici; b) Akcept moe odbiti i tako ne ui uopte u mjeninu obavezu. U tom sluaju, povjerilac ima pravo da preduzme postupak, kod suda, prema regresnim dunicima; c) Moe traiti jedan dan vremena da se odlui (deliberacioni rok, tempus deliberationis), odnosno da mu se mjenica podnese jo jedanput sutradan nakon prvog podnoenja na akceptiranje (l. 25, st. 1 ZM); d) Moe akcept ograniiti na jedan dio mjenine svote, a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dunika (Akceptiram 50.000,00 KM, a mjenina svota glasi 90.000,00 KM). Poto je mjenini nalog bezuslovan, i akcept mora biti bezuslovan, ali ga trasat moe ograniiti na jedan dio mjenine svote. Ako je akcept uslovljen, smatra se da je izvreno odbijanje akcepta, kao da nije ni dat, mjenica vai, a akceptant je obavezan prema sadrini svog akcepta (l. 27 ZM). Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Meutim, datiranje se mora izvriti: kada je trasirana mjenica plativa na odreeno vrijeme po vienju i kad je posebnom odredbom (naredbom) utvreno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku odreenog vremena. Ako se mjenica ne datira, u tim sluajevima, imalac mjenice mora podignuti protest da bi odrao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Radnja akceptiranja je konana, a akcept neopoziv kada trasat preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Napisani akcept trasat
MJENICA
moe precrtati prije nego to vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. No, trasat moe pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadraju danog akcepta (l. 30 ZM). To je sluaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila injenica upisa na mjenici.
3.5. Mjenino jemstvo (aval)

Aval je mjenino jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemi) da e mjenini dunik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeninu obavezu, isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za isplatu, a ne i za druge mjenine radnje i obaveze. Moe se dati za cijelu mjeninu svotu ili za jedan njen dio (l. 31 ZM). Mjeninopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedeem: avalom se zasniva samostalan, a ne akcesoran pravni odnos, zatim avalista moe biti pozvan da plati mjenicu prije nego to je pokuana naplata od glavnog dunika. Dakle, avalista odgovara povjeriocu neposredno, samostalno i solidarno jer vai princip da avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jami (l. 33 ZM). Svako lice koje ima pasivnu mjeninu sposobnost moe dati aval, pa i neki ve postojei obveznik na mjenici. Ipak, glavni mjenini dunik ne moe se pojaviti kao avalist (akceptant, trasant do akceptiranja, izdavalac solo mjenice). Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleini) ili na alonu. Aval se moe izraziti rijeima kao jemac, kao poruk, kao garant, per aval, jemim za isplatu ili drugaije, samo da ta izjava znai jemstvo. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonu. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonu smatra avalom, ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. Naprotiv, sam potpis na poleini mjenice ne vrijedi kao aval, nego kao bjanko indosament. Mjenino jemstvo se moe preuzeti (dati) za bilo kog dunika iz mjenice (honorata). Avalista, u principu, treba da odredi za koga garantuje, ko je njegov honorat (kao jemac N.N). Ako se
Aval je mjenino jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemi) da e mjenini dunik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeninu obavezu, isplatiti mjenicu.
POGLAVLJE 14. 531
to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonu), vai zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (l. 32, st. 4 ZM). Prava nekih zemalja doputaju davanje avala odvojeno od mjenice, posebnom izjavom. Prije davanja avala (upisa na mjenici), obino se izmeu budueg avaliste i njegovog honorata zakljuuje poseban ugovor koji je izvan mjeninog posla (neki obligacioni ugovor, bankarski posao). Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Aval se daje u sluajevima kada remitent, odnosno indosatar (povjerilac), nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata, akceptanta kao i ostale mjenine obveznike (potpisnike). Smisao avala jeste sticanje veeg povjerenja u mjenicu, postizanje sigurnosti za naplatu mjeninog potraivanja. Ve je reeno kakav je pravni poloaj avaliste - odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenino jemstvo (kao trasant, akceptant, indosant). Slijedei princip samostalnosti u mjeninom pravu, obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira nitavna, iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeninopravno nesposoban). Meutim, obaveza avaliste nee vrijediti ako je obaveza za koju je jemio nitavna zbog formalnih mjeninopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice iji je potpis na mjenici precrtan, dao aval za nepismeno ili slijepo lice iji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). Ako avalista isplati mjeninu sumu stie, po zakonu, pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu, akceptantu, indosantovim prethodnicima). Zapravo, avalista postaje vlasnik mjenice i stie status regresnog povjerioca (l. 33, st. 3 ZM). Umjesto avala esto se koristi prikriveno jemstvo (iro). iro se ostvaruje na taj nain to se svako ko se eli uvui u mjeninu obavezu, radi ojaavanja obaveze, potpisuje na poleini mjenice. Poleinu mjenice nazivaju i irom, pa otuda za indosante naziv iranti. Oni koji potpiu mjenicu na poleini odgovaraju solidarno, pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno iranti, garanti. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama, pa su je dalje indosirala bjanko indosamentom i tako postali dunici.
Prikriveno jemstvo (iro) se ostvaruje na taj nain to se svako ko se eli uvui u mjeninu obavezu, radi ojaavanja obaveze, potpisuje na poleini mjenice.
MJENICA
Skriveni aval moe se dati preuzimajui ulogu trasanta, pa i trasata. Onaj koji hoe da garantuje za isplatu mjenice, a eli to da prikrije, potpisuje mjenicu (irira) kao indosant, ili kao trasant, ili kao trasat. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis, tako i odgovara. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva, iju funkciju preuzima. U teoriji nije prihvaeno jedinstveno miljenje da je iriranje skriveni aval. Neki misle da potpis iranta ne predstavlja izjavu o avalu, nego da su iranti indosanti.
3.6. Isplata (plaanje) mjenice

Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenine svote. Podnoenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Mjenini dug je potraljiv (Holschuld) pa povjerilac mora ii duniku da bi se izvrilo plaanje. Razlog je u injenici to dunik ne mora znati, u vrijeme dospjelosti, ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaa na dan dospjelosti. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlatenoj za obavljanje platnog prometa, smatra se da je podnesena na isplatu (l. 39, st. 2 ZM). On je, po zakonu, ovlaten da to uini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na odreeni dan ili na odreeno vrijeme od dana izdanja ili vienja (l. 39, st. 1 ZM). U tim sluajevima, rok dospjelosti i dan plaanja se ne podudaraju. Nee se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (dravne, vjerske) jer plaanje treba traiti sljedeeg radnog dana. to se tie mjenice po vienju (a vista), njena isplata se moe traiti bilo kada u roku od jedne godine dana raunajui od dana izdanja, ukoliko trasant rok nije skratio ili produio, odnosno indosanti skratili. Povjerilac i dunik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Ovo je njihovo pravo, a ne obaveza, pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme, tada je svaki mjenini dunik ovlaten da mjeninu svotu poloi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaanja i to na troak, opasnost i tetu povjerioca (l. 43 ZM).
POGLAVLJE 14. 533
Za razliku od prezentacije na akcept, ovlateno lice za podnoenje mjenice na isplatu je iskljuivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoniku vri isplata mjenice. Mjenini zakon zahtijeva od onoga ko vri plaanje da ispita pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa indosanata (l. 41, st. 3 ZM). Duan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. Inae, mjenica se podnosi na isplatu glavnom duniku (akceptantu, izdavaocu solo mjenice, trasantu ako nije akceptirana). Ima miljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer moe prihvatiti isplatu, to utie na poloaj regresnih dunika. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dunika, a ako se to ne vidi iz mjenice, onda u njegovom stanu. Mjenica se isplauje, po pravilu, u cijelom iznosu (iskup mjenice). Kada je u cijelosti isplatio mjeninu svotu, dunik moe zahtijevati predaju (izruenje) mjenine isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Dunik moe isplatiti dio mjenine svote (djelimina isplata), a povjerilac ne moe odbiti djeliminu isplatu (l. 40, st. 2 ZM), to je razliito od optih pravila obligacionog prava o djeliminom ispunjenju novanih obaveza (l. 310 ZOO). Dunik koji isplati dio mjenine svote moe zahtijevati da se to upie u mjeninu ispravu i da se izda pismena priznanica. Ostatak neisplaenog iznosa povjerilac e traiti od regresnih dunika poto se prethodno kod suda utvrdi djelimina isplata glavnog dunika. U sluaju da je mjenina isprava izdata u vie primjeraka, dunik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. Mjenina obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenini dunik. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dunik, on ima pravo da trai naplatu onoga to je platio, zatezne kamate i trokove, od glavnog mjeninog dunika, kao i od ostalih mjeninih dunika koji su po mjeninom pravu njemu odgovorni. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. U mjeninu svotu, koju plaa dunik, ukljuena je kamata. Ona se priraunava glavnici ve prilikom izdavanja mjenice. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana, a mjenica vai (l. 7 ZM). Ipak, kod mjenice plative po vienju ili na odreeno vrijeme po vienju
MJENICA
dozvoljava se odredba o kamati uz naznaenje kamatne stope. Kod ovih mjenica kamata se ne moe unaprijed izraunati i pripisati glavnici. Ako nije odreeno, kamata se rauna od izdanja mjenice.
3.7. Regres
Regresni dunici su sva lica koja, kao mjenini potpisnici, jeme povjeriocu da e mjenica biti isplaena, a to su trasant, indosanti i njihovi avalisti. Pod regresnim pravom podrazumijeva se, u prvom redu, pravo na osnovu koga imalac mjenice moe traiti, uz ispunjenje zakonskih uslova, isplatu mjenice od regresnih dunika. Regresno pravo obuhvata i pravo mjeninog dunika (regresnog) da trai naplatu isplaenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujui regres).
Normalan tok mjeninih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu, osim ako postoji klauzula o zabrani podnoenja na akcept, i da je trasat prihvati i potpie ime postaje akceptant (glavni mjenini dunik). O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. Taj normalan tok mjeninih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Imalac mjenice stie pravo da se obrati ostalim dunicima - regresnim dunicima, a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Regresni dunici su sva lica koja, kao mjenini potpisnici, jeme povjeriocu da e mjenica biti isplaena, a to su trasant, indosanti i njihovi avalisti. Pod regresnim pravom podrazumijeva se, u prvom redu, pravo na osnovu koga imalac mjenice moe traiti, uz ispunjenje zakonskih uslova, isplatu mjenice od regresnih dunika. Meutim, regresno pravo obuhvata i pravo mjeninog dunika (regresnog) da trai naplatu isplaenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujui regres). Postoje dvije vrste regresa i to:
Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate imalac mjenice vri ako glavni dunik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimino, na dan plaanja ili za dva radna dana po dospjelosti
1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je ei i njega imalac mjenice vri ako glavni dunik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimino, na dan plaanja ili za dva radna dana po dospjelosti; 2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaanje trasata i akceptanta, a trasanta u jednom sluaju. Regresni zahtjev prije dospjelosti moe se postaviti u sluajevima odreenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelimino, b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren steaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata, odnosno akceptanta, ili ako je trasat, odnosno akceptant, obustavio plaanje, pa makar obustava i ne bila sudski utvre-
Regres prije dospjelosti se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaanje trasata i akceptanta, a trasanta u jednom sluaju.
POGLAVLJE 14. 535
na. Takoe i u sluaju kad je izvrenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspjeno, c) Ako je otvoren steaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (l. 44 ZM). Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres, imalac mjenice svoj regresni zahtjev moe postaviti prema svakom od regresnih dunika i traiti isplatu mjenice (trasatu, indosantima i njihovim avalistima). Svi mjenini potpisnici, odnosno regresni dunici, odgovaraju povjeriocu solidarno, neposredno i samostalno. Povjerilac se moe obratiti ma kome od njih, po svome izboru, ne potujui red kojim su potpisivali mjenicu. Zahtjev moe postaviti prema svakom pojedinano ili istovremeno prema vie njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. Od regresnih dunika povjerilac (remitent, indosatar) u regresnom postupku moe traiti: mjeninu svotu, odnosno svotu koja nije isplaena ili akceptirana, kamatu ako je bila upisana na mjenici, trokove koje je imao u vezi sa regresom (trokovi protesta, slanja izvjetaja, ostali trokovi) i najposlije, zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. Ako se regres vri prije roka dospjelosti, onda se od mjenine svote odbija eskont odreen po stopi slubenog eskonta. Ve je reeno da regres u mjeninom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeninog povjerioca, nego pravo regresa postoji i u meusobnim odnosima regresnih dunika (iskupni regres). Kada neki od regresnih dunika isplati (iskupi) mjenicu, tada su prema njemu regresni dunici: svi prethodni indosanti i avalisti, zatim trasant i eventualni intervenijent. Zapravo, svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Ako je mjenica akceptirana, posljednji regresni dunik jeste trasant poto je prvi potpisao mjenicu. Dok glavni mjenini dunik (akceptant, trasant kod neakceptirane mjenice, izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu, postoji neije pravo regresa u obliku iskupljujueg regresa. Ovo stoga to isplatom mjenine svote od strane nekog regresnog dunika ne prestaje mjenina obaveza, nego se vri prevaljivanje (prebacivanje) mjenine obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega, ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. Otuda je tei poloaj regresnih dunika iji su potpisi na mjenici blie potpisu glavnog dunika (l. 48 ZM).
MJENICA
Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeninih dunika koji je ve iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku, on moe traiti cjelokupni iznos koji je ve platio (regresni iznos), kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvruje Evropska centralna banka iz Frankfurta, kao i trokove. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vri prije roka dospjelosti (l. 50 ZM). Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i odreene formalne uslove u vidu dokaza. To se odnosi, prije svega, na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta, dokaze o nemogunosti izvrenja, rjeenje o otvaranju steaja ili prinudne likvidacije. U regresnom postupku plaanje se moe izvriti povratnom mjenicom, ako nije protivno ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po vienju koju vue povjerilac (vrilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dunika) njemu odgovornih. Obuhvata svotu utvrenu lanom 49 i 50 ZM, naknadu za posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu, a plativa je u mjestu prebivanja tog dunika (l. 53, st. 1 ZM).
Povratna mjenica je nova mjenica trasirana po vienju koju vue povjerilac (vrilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dunika) njemu odgovornih.
3.8. Protest
Protest ima dvojako znaenje. On predstavlja mjeninopravnu radnju koja se preduzima radi ouvanja prava iz mjenice prema regresnim dunicima. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan nain utvruje da dunik nije izvrio odreenu radnju iz mjenice.
Protest ima dvojako znaenje. Najprije, on predstavlja mjeninopravnu radnju koja se preduzima radi ouvanja prava iz mjenice prema regresnim dunicima. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan nain utvruje da dunik nije izvrio odreenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomonik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom duniku, ali da su one ostale bez uspjeha. Protest je uslov za regres, koritenje regresnih prava. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza, ako hoe da ouva svoja prava prema regresnim dunicima. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom duniku i traiti izvrenje odgovarajue radnje. Bez protesta ne moe se aktivirati mjenina odgovornost regresnih dunika, nema ni mjenine tube
POGLAVLJE 14. 537
prema njima, ostaje samo odgovornost glavnog dunika. Time se moe bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Razlozi zbog kojih se podie protest su zakonom utvreni. Zavisno od razloga postoje i razliite vrste protesta:
Protest zbog neakceptiranja ili djeliminog akceptiranja se podie kada je trasat odbio potpuno ili djelimino da akceptira mjenicu.
Protest zbog neisplate ili djelimine isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimino isplatio mjeninu svotu.
Protest zbog nedatiranja akcepta se podie jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na odreeno vrijeme po vienju.
a) Protest zbog neakceptiranja ili djeliminog akceptiranja se podie kada je trasat odbio potpuno ili djelimino da akceptira mjenicu, b) Protest zbog neisplate ili djelimine isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimino isplatio mjeninu svotu, c) Protest zbog nedatiranja akcepta se podie jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na odreeno vrijeme po vienju, d) Perkvizicioni protest podie imalac duplikata ili kopije mjenice kojim trai predaju akceptiranog primjerka mjenice od draoca toga primjerka kako bi traio isplatu mjenice od akceptanta. Protest podie imalac mjenice ili njegov punomonik, odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat, a u toj ulozi mogu biti trasat, akceptant, imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Protest se mora podii u zakonom predvienim rokovima (protestni rokovi). Zavisno od razloga zbog koga se vri protest, kao i naina odreivanja dospjelosti mjenice, rokovi su razliiti (l. 45 ZM). Rokovi su kratki, a protest se podie odmah po odbijanju izvrenja mjenine radnje. Ako protest nije podnesen u roku, mjenica postaje prejudicirana i povodom takve mjenice ne mogu se vriti regresna prava. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u sluaju vie sile ili zakonskih razloga, ali se mora izvriti notikacija. Pored podizanja protesta, imalac mjenice ima jo jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. U tim sluajevima, imalac mjenice duan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (etiri dana nakon dana protesta). Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva
Perkvizicioni protest podie imalac duplikata ili kopije mjenice kojim trai predaju akceptiranog primjerka mjenice od draoca toga primjerka kako bi traio isplatu mjenice od akceptanta.
Protest podie imalac mjenice ili njegov punomonik, odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat.
MJENICA
Ako protest nije podnesen u roku, mjenica postaje prejudicirana i povodom takve mjenice ne mogu se vriti regresna prava.
dana nakon dobijene obavijesti). Ovo obavjetavanje se naziva notikacija, a moe se izvriti i putem pote. Notikacija nije uslov za odranje regresnih prava. Ve je reeno da trasant, indosant ili avalista moe na mjenici upisati klauzulu bez trokova, bez protesta. U tim sluajevima, imalac mjenice nije duan podizati protest radi ouvanja regresnih prava, ali je obavezan na notikaciju. Ako, ipak, imalac mjenice podigne protest, jedina posljedica jeste to sam snosi protestne trokove. Protest se podie kod suda mjesno nadlenog za protestata. Protestni organ (moe biti slubenik suda) poziva protestata da izvri mjeninu radnju radi koje je podignut protest. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept, isplati mjenicu), postupak se obustavlja. Isplaena mjenica se predaje isplatiocu, odnosno djelimina isplata konstatuje na mjenici. Ako protestat ne izvri mjeninu radnju ili se ne moe nai, odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha, protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Elementi protestne isprave su, ukratko, sljedei: prepis protestovane mjenice, imena protestanta i protestata, izjava da je protest ostao bez uspjeha, mjesto, dan, godina i sat kada je pokuano izvrenje mjenine radnje prema protestatu te broj isprave i datum, broj iz registra protesta uz potpis ovlatenog lica i peat suda. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Protestna isprava dostavlja se, bez odlaganja, imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Protestna isprava moe biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se trai izvrenje odreene radnje (trasata, akceptanta, intervenijenta i dr.). Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune odreeni uslovi, ali se i ona datira, potpisuje i unosi u registar protesta (l. 79 ZM). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvruje do koje mjenine svote protestno tijelo moe umjesto protesta preporuenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeninim dunicima sa napomenom da je mjenica protestirana. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se, u protestnom roku, upisuje u registar protesta.
POGLAVLJE 14. 539
3.9. Intervenca
Intervencija je takva mjeninopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vri akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeninog dunika (honorata) u sluajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici.
Intervencija je takva mjeninopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vri akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeninog dunika (honorata) u sluajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Uvijek se preduzima u korist odreenog regresnog dunika (u njegovu ast) radi zatite od regresa. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice moe zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. Intervenijenta moe odrediti trasant, indosant ili avalist upisom na mjenici ili da odreeno lice, po svojoj volji, prihvati intervenciju. U ulozi intervenijenta moe biti svako lice koje ima pasivnu mjeninopravnu sposobnost. To moe biti tree lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je ve dunik po toj mjenici. Moe biti ak i trasat koji je odbio redovan akcept. U ulozi intervenijenta ne moe se pojaviti akceptant. Intervenisati se moe za svakog regresnog dunika, u njegovu ast. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dunicima. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima, licima iji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Mogunost regresa se, dakle, ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi, nain na koji dolazi do intervencije i drugi, razlog intervencije. U prvom sluaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija, a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate.
Pozivna intervencija ili adresa po potrebi, odnosno adresa u nudi, postoji onda kada trasant, indosant ili avalist odredi lice koje e intervenisati za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba sluaja.
3.9.1. Pozivna i spontana intervencija

Pozivna intervencija ili adresa po potrebi, odnosno adresa u nudi, postoji onda kada trasant, indosant ili avalist odredi lice koje e intervenisati za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba sluaja. Obino se odreuje upisom izjave: U sluaju potrebe obratiti se N.N ili Obratiti se N.N. Poziv (naredba) upisana je u mjeninu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres, imalac
MJENICA
mjenice duan je da se obrati licu naznaenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Do spontane intervencije dolazi kada tree lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe), po svojoj volji (sua sponte), spontano intervenie (l. 56, st. 2 ZM). I spontana intervencija moe biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Za razliku od pozivne intervencije, imalac mjenice moe odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne eli spontanog intervenijenta kao dunika. Meutim, on ne moe odbiti isplatu potpunu ili djeliminu putem spontane intervencije.
Do spontane intervencije dolazi kada tree lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe), po svojoj volji (sua sponte), spontano intervenie.
3.9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate

Do intervencije zbog neakceptiranja moe doi na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Primjenjuje se samo u sluajevima ako bi dolo do vrenja regresa prije dospjelosti. Ve je reeno da do regresa prije dospjelosti moe doi ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimino) ili usljed otvaranja steaja, obustave plaanja i dr. Dakle, kako zakon kae, kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlaten na regres po mjenici koja se moe podnijeti na akceptiranje (l. 57 ZM). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnoenje mjenice na akcept. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice, imalac mjenice obraa se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Pravne posljedice proputanja jesu: imalac mjenice nee moi ostvariti regres prema licu oznaenom za intervenciju, niti prema njegovim sljednicima. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac moe odbiti, a ako prihvati, spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (Akceptiram u korist N.N. i potpis). Ako nije oznaen honorat, vai zakonska pretpostavka da je to trasant (l. 58 ZM). Vrijedi istai neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice, ma gdje bio stavljen,
Do intervencije zbog neakceptiranja moe doi na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Primjenjuje se samo u sluajevima ako bi dolo do vrenja regresa prije dospjelosti.
POGLAVLJE 14. 541
ako intervenijent nije trasat ili trasant, ima pravno znaenje avala; ako se potpis nalazi na poleini mjenice, ima znaenje bjanko indosamenta; ako trasat intervenie pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajue izjave o intervenciji, onda takvim potpisom on postaje akceptant, iako to moda ne eli. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenini dunik. Njegov pravni poloaj se razlikuje bitno od poloaja akceptanta kod redovnog akcepta. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima iji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Dakle, odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat.
Intervencija zbog neisplate, takoe, ima svrhu da otkloni regres. To je pravna radnja kojom neko, pozvan ili spontano, isplauje mjenicu za ast (u korist) odreenog regresnog dunika (honorata) u sluaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenine svote od regresnih dunika.
Intervencija zbog neisplate, takoe, ima svrhu da otkloni regres. To je pravna radnja kojom neko, pozvan ili spontano, isplauje mjenicu za ast (u korist) odreenog regresnog dunika (honorata) u sluaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenine svote od regresnih dunika. Isplata intervencijom moe se vriti u svim sluajevima kada je mogu regres, bilo o dospjelosti (glavni dunik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). Kada glavni mjenini dunik odbije isplatu, imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nudi) prije regresnih dunika. Tek kada ga i adresat u nudi odbije, poto podigne protest, moe se obratiti regresnim dunicima. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu, imalac mjenice gubi pravo naplate od dunika koji je naznaio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata), kao i prema dunicima iji potpisi slijede iza potpisa honorata. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi, inae, imao platiti honorat, a to moe biti potpuni ili djelimini iznos mjenice. Imalac mjenice je duan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dunika kao i trokovi. Kada bi odbio isplatu intervencijom, izgubio bi pravo regresa prema svim mjeninim dunicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (l. 62 ZM). U sluaju da isplatu ponudi vie intervenijenata, imalac mjenice je duan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobaa najvie dunika. Intervenijent koji postupi
MJENICA
drugaije, a znao je za to, gubi pravo regresa od onih koji bi bili osloboeni da je prihvaena najpovoljnija intervencija. Imalac mjenice je duan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom, naznaiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Ako se ne naznai honorat, zakonska je pretpostavka da je to izvreno za ast trasanta (l. 63 ZM). Intervenijent-platac stie prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Intervenijent ne moe mjenicu dalje indosirati. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu.
3.10. Umnoavanje i prepisi mjenice

Mjenica moe biti izdata u vie primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim, treim (duplikat, triplikat). Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekui broj. Oznaku tekueg broja svakog takvog primjerka moe staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila, svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (l. 65 ZM). (Po vienju platite za ovu prvu mjenicu..., ...za ovu drugu mjenicu...). Vie primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za sluaj gubitka mjenice. Nerijetko se deava da remitent ili koji drugi imalac mjenice, kad ne ivi u istom mjestu u kome i trasat, alje mjenicu na akcept potom. Tada se mjenica izdaje u vie primjeraka i jedan se alje na akcept, a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac moe bre doi do potrebnog novca. Izdavanje vie primjeraka moe se sprijeiti unoenjem solo klauzule (... platite za ovu solo mjenicu..., ...platite za ovu jedinu mjenicu...). Nove primjerke trasirane mjenice moe izdati samo trasant. Izdavanje novih primjeraka moe zahtijevati svaki njen imalac, ako nije naznaeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom
POGLAVLJE 14. 543
primjerku. Kad trai novi primjerak mjenice, imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku, ovaj svome, i tako redom po nizu indosamenata, dok zahtjev ne stigne do trasanta. Duplikat odnosno drugi primjerak vraa se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak, dok mjenica ne stigne do onoga ko je traio novi primjerak. Imalac mjenice nije duan davati objanjenje zato zahtijeva nove primjerke mjenice. Poto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, nego svi ti primjerci sainjavaju jednu obavezu, to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobaaju obaveze po svim ostalim primjercima, pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Izuzetno, ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula, onda se moe isplatiti samo po tom primjerku (...platite za ovu prvu mjenicu, a ne za ostale...). Ako je trasat akceptirao vie primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Svaki indosant moe svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je, sa svojim daljim indosantima solidarno, po svim primjercima koje je potpisao. Zato prilikom regresne naplate treba da trai da mu se ti primjerci vrate. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje, mora se to naznaiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). Depozitar je duan uvati akceptirani primjerak i predati ga ovlatenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatrai (l. 67 ZM). Ako bi predaju odbio, imalac duplikata podie protest (perkvizicioni protest). Svaki imalac mjenice ima pravo sainiti prepis mjenice, kopiju (l. 68 ZM). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora traiti da to uini trasant. Prepis se moe indosirati i avalirati na isti nain i sa istim pravnim dejstvom kao da se to ini sa originalom. Prepis se, meutim, ne moe podnositi na akcept. Prepis mora sadravati sve to sadri original mjenice. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima, klauzulama i naznaenjem potpisa. Mora se naznaiti gdje se prepis zavrava, da bi
MJENICA
se znalo, ako bi se prepis indosirao ili avalirao, odakle poinje originalni tekst na prepisu. Obino se napie: dovde prepis ili odavde original. U prepisu se mora naznaiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Ako nema naznake kod koga je original, prepis gubi snagu mjeninopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu njega, niti ga moe indosirati (l. 69, st. 3 ZM).
3.11. Obezbjeenje mjeninog potraivanja (pravo zaloga i pridraja)

Kao sredstva za obezbjeenje mjeninog potraivanja, pored linih mjeninih garancija (aval, intervencija i iro), slue zaloga i pridraj. Mjenini povjerilac koji ima zalono pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridraja imaju odreene privilegije u poreenju s istim nosiocima tih prava po graanskom pravu. Mjenini zaloni povjerilac moe traiti od zalogodavca jo i pismenu izjavu o zalaganju, odnosno o zasnivanju zalonog prava na datoj stvari, trabini ili mjenici. Kad dobije takvu izjavu, onda je u privilegovanom poloaju. Ako dunik na vrijeme ne isplati mjenicu, povjerilac moe od suda traiti javnu prodaju zaloge bez tube i bez sasluanja zalogodavca. Trabinu ili mjenicu moe sam naplatiti i bez posredovanja suda, a zalone trabine moe zadrati (l. 88 ZM). Ako se zalogoprimac samo djelimino namirio, mora zabiljeiti na mjenici.
Pravo pridraja nad dunikovim novcem, pokretnostima i vrijednosnim papirima stie se kad imalac mjenice stekne pravo na tubu protiv mjeninog dunika redovni pridraj. Imalac mjenice moe se posluiti pravom pridraja i prije nego to mu je trabina dospjela, ako je dunik pao pod steaj, ili ako je izvrenje novanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspjeno ili je kao trgovac obustavio plaanje - kvalikovana retencija.
Da bi osigurao svoje potraivanje, mjenini povjerilac moe, iako nema zalonog prava, zadrati dunikov novac, vrijednosne papire, dokaze o trabinama i pokretne stvari, koji su zakonitim putem doli u njegove ruke. Ne trai se, kao u graanskom pravu, da su ti predmeti doli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraivanjem (koneksitet). Razlikuju se dvije vrste pridraja: o dospjelosti mjenice, koji neki nazivaju redovnim pridrajem, i prije dospjelosti mjenice - kvalikovani pridraj. Po pravilu, pravo pridraja nad dunikovim novcem, pokretnostima i vrijednosnim papirima stie se kad imalac mjenice stekne pravo na tubu protiv mjeninog dunika - redovni pridraj. Imalac mjenice moe se posluiti pravom pridraja i
POGLAVLJE 14. 545
prije nego to mu je trabina dospjela, ako je dunik pao pod steaj, ili ako je izvrenje novanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspjeno ili je kao trgovac obustavio plaanje - kvalikovana retencija (l. 88 - 91 ZM).
4. OSTALE MJENINE RADNJE (MJENINI ZAHTJEVI)

4.1. Amortizaca mjenice
Amortizacija je vanparnini sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena, izgorjela ili na ma koji nain nestala) oglaava nevaeom (amortizovanom).
Amortizacija je vanparnini sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena, izgorjela ili na ma koji nain nestala) oglaava nevaeom (amortizovanom). Svrha amortizacije mjenice jeste ublaavanje strogog naela inkorporacije, bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. titi se povjerilac koji bi zato to ne posjeduje mjeninu ispravu, bez svoje krivice, bio lien ostvarivanja prava iz mjenice. Naprosto, zato to nema mjenicu u svojim rukama. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadrana su u Zakonu o mjenici, a opta u Zakonu o vanparninom postupku. Postupak je kao i kod ostalih vrijednosnih papira. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajuih dokaza. Ako sud nae da su podneseni podaci dovoljni, putem oglasa u Slubenom listu Bosne i Hercegovine poziva lice koje dri mjenicu u rukama da je podnese sudu. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoi mjenicu u odreenom roku, sud oglaava mjenicu nevaeom. O tome se obavjetavaju svi zainteresovani. Povjerilac moe svoje potraivanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (l. 94 ZM). Sudska odluka zamjenjuje mjeninu ispravu. Ako se u roku, koji je odredio sud, pojavi neko lice, mogu nastati, u osnovi, dvije situacije: prva, da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga, kada lice odbije da preda mjenicu, to uslovljava prekid amortizacionog postupka. Povjerilac se upuuje na parnini postupak da u tom postupku dokae vlasnitvo mjenice (vlasnika, revindikaciona tuba).
MJENICA
4.2. Mjenine tube i prigovori

Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeninopravne zahtjeve) imalac mjenice moe ostvariti putem tube (mjenine tube) u parninom postupku (mjenina parnica). Mjenini zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice, a mogu biti upravljeni prema akceptantu, trasantu, indosantima, avalistima, intervenijentu, trasantu kod solo mjenice.
Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeninopravne zahtjeve) imalac mjenice moe ostvariti putem tube (mjenine tube) u parninom postupku (mjenina parnica). Mjenini zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice, a mogu biti upravljeni prema akceptantu, trasantu, indosantima, avalistima, intervenijentu, trasantu kod solo mjenice. Prije podizanja mjenine tube potrebno je blagovremeno podizanje protesta. Postoje dvije vrste mjeninih tubi: redovna i regresna. Redovna mjenina tuba podnosi se protiv glavnog mjeninog dunika, a regresna protiv regresnih dunika po mjenici. Mjenini promet zahtijeva to bru i laku cirkulaciju mjenice. Radi toga je data naroita pravna zatita imaocu mjenice jer su ogranieni prigovori koji se mogu isticati. Pravilo je, da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeninog dunika i nekog ranijeg imaoca mjenice, a koji se ne vide iz mjenine isprave. Zatita se daje iskljuivo savjesnom imaocu mjenice. U mjeninom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na linom odnosu dunika sa povjeriocem koji postavlja mjenini zahtjev; b) Koji se ne zasnivaju na linom odnosu dunika i povjerioca, nego na mjeninoj ispravi, dakle, objektivni prigovori. Moe ih isticati svaki mjenini dunik svakom mjeninom povjeriocu, za razliku od prvih, koje moe postavljati samo odreeni dunik; c) Koji proistiu iz linog odnosa dunika prema nekom ranijem imaocu mjenice, ako je sadanji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedoputena radnja povodom koje dunik moe staviti prigovor. Radi se, znai, o nesavjesnosti imaoca mjenice. Usvajanjem ovih naela o pravnoj zatiti imaoca mjenice omogueno je da mjenica, kao i uopte trgovaki efekti, postane instrumenat kredita i nansijskih operacija pomou kojih se nabavlja ili prodaje roba, a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. Zatita se, ipak, ne daje nesavjesnom imaocu mjenice.
Redovna mjenina tuba podnosi se protiv glavnog mjeninog dunika, a regresna protiv regresnih dunika po mjenici.
POGLAVLJE 14. 547
4.3. Neosnovano obogaenje i drugi zahtjevi (zahtjevi graanskopravne prirode)

U vezi sa mjeninim poslom mogu proistei odreeni zahtjevi koji nemaju iskljuivo osnova u mjenici, nego se zasnivaju i na nekim drugim injenicama. Za njihovo ostvarivanje ne vae pravila mjeninog prava, jer su graanskopravne prirode, pa se podie neka od tubi poznatih u graanskom pravu. Sluajevi kada se moe podii graanskopravna tuba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeninom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaenja, zahtjev iz osnova prouzrokovanja teta uslijed proputene notikacije, zahtjev akceptanta radi pokria protiv trasanta kada je isplatio mjenicu, zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). Zadraemo se na neosnovanom obogaenju koje obrauje Zakon o mjenici (l. 87). Da bi mjenicu mogao naplatiti, potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu, pa ako bude odbijen, da na vrijeme podigne kod suda protest. Ako imalac mjenice ne izvri potrebne radnje na vrijeme, gubi pravo da trai da mu se obaveza iz mjenice izvri po postupku za ostvarenje mjeninog potraivanja. Isto je pravno dejstvo i u sluaju zastarjelosti: gase se mjeninopravni zahtjevi. Mjenino pravo zasnovano je na naelima strogosti i formalizma. Naelo strogosti, ipak, ublaeno je usvajanjem instituta neosnovanog obogaenja. U sluaju proputanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u sluaju proteka roka zastarjelosti, zbog ega se mjenina trabina gasi, moe se podii tuba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeninom odnosu, ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. U Zakonu o mjenici stoji: Trasant, akceptant i indosant ije su se mjenine obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga to su proputene radnje propisane radi odravanja mjeninih prava, odgovaraju imaocu mjenice, ako su se na njegovu tetu neopravdano obogatili. Ostali mjenini obveznici oslobaaju se ove mjenine odgovornosti (l. 87 ZM). Smatra se da su se neosnovano obogatili, jer su dobili neku imovinsku korist, primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Potraivanje kod neosnovanog oboga-
MJENICA
enja zastarijeva za tri godine, a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima.
5. VRSTE MJENICE
Postoji vie vrsta mjenica zavisno od toga ta se uzima kao kriterij podjele. Izdavanje mjenica u razliitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovaku) mo jer moe da zadovolji irok krug poslovnih zahtjeva. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaa mjeninu svotu (obavezu), odnosno da li je mjenica bezuslovno obeanje ili bezuslovan nalog. U tom smislu, postoji trasirana (vuena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena, solo) mjenica. Trasirana mjenica moe imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica, trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Prema trgovakom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava, mjenica moe biti: poslovna (robna ili trgovaka) i nansijska mjenica sa razliitim podvrstama. U toj ulozi moe se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. Prema formi i sadrini, mjenine isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica, koja u momentu izdavanja sadri sve bitne sastojke, i bjanko (blanko) mjenica. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su mogue zahvaljujui elastinosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeninog prava uopte.
5.2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica

Vlastita mjenica je vrijednosni papir koji izdaje odreeno lice i bezuslovno obeava da e o dospjelosti isplatiti mjeninu svotu
POGLAVLJE 14. 549
Vlastita mjenica je vrijednosni papir koji izdaje odreeno lice i bezuslovno obeava da e o dospjelosti isplatiti mjeninu svotu licu naznaenom u mjenici (remitentu).
licu naznaenom u mjenici (remitentu). Kod sopstvene mjenice, za razliku od trasirane, nema naredbe treem licu (trasatu), nego postoji obeanje samog izdavaoca da e on izvriti mjeninu obavezu. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane, osim to nema trasata, jer po prirodi vlastite mjenice ne moe ga ni biti. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obeanju izvrenja obaveze od strane izdavaoca mjenine isprave. Kod ove mjenice, takoe, postoje bitni pretpostavljeni sastojci, a tiu se dospjelosti, mjesta izdanja i mjesta plaanja. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rjeava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. to se tie mjesta plaanja koje je izostavljeno, pretpostavlja se da je to mjesto koje je oznaeno kao mjesto izdanja, odnosno sjedite izdavaoca, poto nema trasata (l. 4, st. 3 ZM). U pogledu znaaja, znaenja i dejstva pojedinih mjeninih sastojaka kod sopstvene mjenice, vai sve to je reeno o tome za trasiranu mjenicu, ukoliko se, razumljivo, ne protivi prirodi vlastite mjenice. Zakon o mjenici, u odredbama o sopstvenoj mjenici, daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke, a zatim nabraja lanove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu, i nareuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice, onda je primjena odgovarajuih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. Glavni dunik je njen izdavalac, pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom duniku trasirane mjenice, u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Trasirana mjenica se moe svesti na sopstvenu i da tako poslui istoj svrsi kojoj slui sopstvena. Naime, elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije, pa i funkciju sopstvene mjenice. To je sluaj kad trasant oznai samog sebe za trasata (trasirana mjenica vuena na sebe). Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeninu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom), a jasno je da je prihvata im je mjenicu izdao, ta mjenica praktino postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.
MJENICA
5.3. Bjanko (blanko) mjenica

Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (proputanja). To je mjenica koja se izdaje i puta u promet, a da nema sve bitne sastojke. Na mjeninoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena, prazna (bijela, blanko). Stariji teoretiari je nazivaju bjelicom. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica, ali privremeno nepotpuna. Prazna mjesta popunie se kasnije, a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Prema teoriji omisije, svako savjesno tree lice, kao imalac mjenice, ovlateno je da popuni (upie) odgovarajue elemente. Po pravilu, izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave ve su neto ugovorili, postoji ugovor koji je van mjeninog posla, pa e on ili savjesno tree lice u ijim se rukama kasnije nae mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. ugovoru o potroakom kreditu). U momentu izdavanja bjanko mjenica moe da sadri samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov, nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Slijedei naelo mjenine strogosti i formalizma, bjanko mjenica, u sutini, nije punovana mjenica jer se ne moe nepopunjena naplatiti. Ona predstavlja buduu mjenicu koja e postati punovana kada se popuni zakonom predvienim sastojcima.317 U savremenom kreditnom i uopte mjeninom prometu prevladava tip bjanko mjenice. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj nain se obavezuje da e isplatiti mjeninu svotu svakome u ijim se rukama nae mjenica. Najee se u bjanko mjenici isputa svota i dospjelost. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko budue potraivanje (npr. kod potraivanja iz konto korenta, kad stranke jo ne znaju koliko e biti potraivanje, a ne znaju ni kad e trabina biti aktuelna, odnosno kada e vriti meusobni obraun). Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Kad doe do obrauna, popunie i te elemente, unijee iznos ostatka obaveza sa dospjelou na dan kad treba dug likvidirati.
Bjanko (blanko) mjenica je mjenica koja se izdaje i puta u promet, a da nema sve bitne sastojke.
317
Vidi: Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 120.
POGLAVLJE 14. 551
Bjanko mjenica se izdaje i tako to se na mjenini blanket stave dva ili tri potpisa. Ti se potpisi rasporeuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovanost mjenice. Imalac mjenice iza rijei po naredbi ispisuje svoje ime i postaje remitent. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate, odnosno za akceptante. Preostalog ili preostale oznai za trasante ili jednog za trasanta, a drugog za avalistu.
5.4. Poslovna (trgovaka, robna) mjenica

Koristi se kod jednokratnih kratkoronih poslovnih odnosa (dugovanja i potraivanja) iz ugovora robnog prometa. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvrenje protuinidbe druge ugovorne strane (plaanje kupoprodajne cijene, plaanje izvrenih usluga). Mjenini iznos, u sutini, obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvrene usluge iz nekog ugovora. Odreenim ugovorom (o prodaji, uslugama) zasnovan je graanskopravni odnos te je nastalo potraivanje i obaveza. Jedna ugovorna strana je izvrila svoju obavezu (isporuila robu, izvrila uslugu) ili e to uiniti, ali radi obezbjeenja svoga potraivanja prima robnu mjenicu, odmah akceptiranu. Trasant (prodavac) vue mjenicu plativu dva mjeseca uz akcept na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Obino se kae da robna mjenica likvidira, isplauje sama sebe, jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaanje. Izdavanjem poslovne mjenice postie se vie stvari. Najprije, protuinidba iz jednog graanskopravnog (ugovornog) odnosa izvrava se po pravilima strogog i formalnog mjeninog prava. Zatim, postignuto je obezbjeenje potraivanja. I napokon, imalac mjenice (povjerilac) moe izvriti eskont mjenice i tako prije doi do potrebnog gotovog kapitala (novca). Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postiu poslovna mjenica je podesna kod prodaje na poek, poslova sa odgoenim plaanjem i, uopte, kod poslovnih transakcija kada se ne eli otvoreno dati kredit.
Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvrenje protuinidbe druge ugovorne strane (plaanje kupoprodajne cijene, plaanje izvrenih usluga).
MJENICA
5.5. Finansska mjenica

Finansijska mjenica je generiki pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima nansijske prirode, kreditnim odnosima, nansijskim dugovanjima te obezbjeenjem novanih potraivanja.
Ovo je generiki pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima nansijske prirode, kreditnim odnosima, nansijskim dugovanjima te obezbjeenjem novanih potraivanja. Za razliku od poslovnih mjenica koje se koriste za jednokratne kratkorone poslove, ove mjenice se koriste kod dugoronijih kreditnih i drugih nansijskih odnosa. Prikazuju se i dre kao kratkorona potraivanja tako to se u odreenim vremenskim razmacima (npr. svaka tri mjeseca) vri prolongacija mjeninih obaveza. Najea varijanta nansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Ona slui kao pokrie za kredit. Pojavljuje se, najee, kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice - zajmoprimac). Lice koje trai kredit predaje kreditoru mjenicu vuenu na sebe, odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita. Kreditna mjenica moe se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekueg rauna, zahtijeva od svog dunika (vlasnika tekueg rauna) da joj poloi bjanko mjenicu, uz to i akceptiranu. Iznos moe, ali i ne mora biti naznaen. Trasant se moe pojaviti kao irant. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Ako vlasnik tekueg rauna likvidira dug na vrijeme, banka vraa bjanko mjenicu, a on banci revers. Ukoliko raun ne likvidira, banka e popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajue mjeninopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Kod kreditne mjenice esto se koristi jemstvo (iro) umjesto avala. Davalac kredita zahtijeva da prvi irant mjenicu potpie dva puta. Prvo, na licu mjenice kao trasant, a potom i na poleini kao bjanko indosant. Ostali iranti potpisuju se na poleini. Poloaj iranata nije jednak. U najloijoj poziciji je prvi irant, ako isplati mjenicu, njemu odgovara samo akceptant. Ostali iranti (drugi, trei) imaju mogunost regresnih prava prema prvom irantu, odnosno svojim prethodnicima, kao i prema akceptantu. iro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Razlog lei u injenici to je obaveza iranata samostalna, dok kod avala njegova obaveza moe biti nitavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) nitavna obaveza njegovog honorata.
Kreditna mjenica slui kao pokrie za kredit. Pojavljuje se, najee, kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice - zajmoprimac).
POGLAVLJE 14. 553
5.6. Cirkulaciona mjenica

Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaanja. Licu koje poloi odreenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili vie mjenica do tog iznosa.
Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaanja. Licu koje poloi odreenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili vie mjenica do tog iznosa. Prema svojim potrebama, imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Ova vrsta mjenice vie se koristi u meunarodnim plaanjima.
5.7. Komisiona mjenica

Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za raun treeg lica (l. 5, st. 3 ZM). Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vue mjenicu za raun svoga poslovnog partnera (komitenta). Trasant, kao komisionar, radi u svoje ime, a za raun komitenta koji ostaje izvan mjeninog odnosa poto njegovog potpisa nema u lancu mjeninih potpisnika. U komisionoj mjenici, trasant (komisionar) naglaava trasatu klauzulom o pokriu da se trasat za pokrie ne obraa njemu nego licu za iji raun je mjenicu izdao. U mjenici se taj odnos moe vidjeti iz klauzule o pokriu: ...i stavite na raun N.N.. Koristi se esto kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vue mjenicu na trasata (kupevu banku) stavljajui na mjeninoj ispravi klauzulu da za isplaenu mjeninu svotu trasat, odnosno akceptant (kupeva banka), tereti raun kupca, a ne trasanta (prodavca). Tu je sutina izjave stavite na raun (zaduite). Banka treba da tereti (zadui) raun svog komitenta. Ako komitent ne poloi pokrie, trasant e biti odgovoran trasatu (akceptantu). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac - kupac, kao i ugovor banka - njen komitent (kupac). Komisiona mjenica se esto pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaem i meunarodnom prometu. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. Banka odobrava kredit odreenom licu koje e iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji, ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajuih dokumenata. Trasant (prodavac) vue mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupevu banku). Banka
Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za raun treeg lica. Trasant je komisionar koji vue mjenicu za raun svoga poslovnog partnera (komitenta).
MJENICA
e mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj odreena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman, raun, uvjerenje o porijeklu robe, carinsku deklaraciju i dr.). Da bi se izvrio akcept mjenici treba priloiti dokumenta. Banka je osigurana za iznos kredita poto posjeduje konosman (vrijednosni papir koji daje pravo raspolaganja robom). I druga dokumenta mogu posluiti kao obezbjeenje (negocijabilni tovarni list u eljeznikom ili drumskom transportu).
5.8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u vie uloga

Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent.
a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (l. 5 ZM). Mjenica je snabdjevena odgovarajuom klauzulom (platite na mene ili platite po mojoj vlastitoj naredbi). Koristi se kod izvrenja obaveza iz ugovora. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vue mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca), na iznos fakturne cijene iz ugovora. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vue mjenicu na trasata (zajmoprimca, dunika) oznaavajui sebe za remitenta (banka kreditor). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vue na samog sebe (l. 5 ZM). U sutini, ovdje dunik vue mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ovih mjenica isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada su mogue, veoma rijetko se pojavljuju u praksi. Postoje i druge vrste mjenica. Na odgovarajuim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici, rekta mjenici, povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.
Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vue na samog sebe.
Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ovih mjenica isto lice je trasant, trasat i remitent.
POGLAVLJE 14. 555
6. ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENINIH PRAVA I OBAVEZA

6.1. Zastarjelost
Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sauvala mjenina prava. Proputanjem se gube regresna prava. U mjeninoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenini dunik i mjenica se od njega moe naplatiti mjeninopravnim putem, dok ne nastupi zastarjelost. Rok zastare odreen je prema tome ko je dunik. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine raunajui od dana dospjelosti mjenice (l. 80 ZM). Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan, po graanskom pravu, na naknadu tete jo kroz tri godine, ako se iz tog posla neopravdano obogatio. Moe zastarjeti i pravo na potraivanje isplate, iako su preduzete potrebne radnje (protest), ali se nije dalje ilo pa nije traena naplata. b) Mjeninopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. Ako je unesena klauzula bez trokova zastarjelost se rauna po dospjelosti. c) Mjeninopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima, kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za est mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio, odnosno od tube, ako je bila podignuta za naplatu mjenice (l. 80, st. 3 ZM). d) Za avalistu vai pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Rok zastarjelosti je, znai, onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. Zastarjelost se moe prekinuti i obustaviti (zastoj) slino kao i kod graanskopravnog potraivanja (l. 80-86 ZM). Sud nije duan da vodi rauna o zastarjelosti po slubenoj dunosti.
MJENICA
6.2. Prestanak mjeninih prava i obaveza

Mjenina prava i obaveze mogu prestati na jedan od naina na koji se, inae, gase obligacije, odnosno obaveze iz vrijednosnih papira to je ranije izloeno. Obradiemo naine prestanka prava i obaveza zadravajui se na specinostima. a) Isplata mjenice. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dunik (akceptant, trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeninu svotu ili mu na drugi nain doe poslije dospjelosti. Ako se to desi prije dospjelosti, obaveza se ne gasi, pa on mjenicu moe indosirati. b) Gubitak prava prema odreenim dunicima. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima, trasantu i ostalim obveznicima, izuzev akceptanta, ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na vienje ili na isplatu ili ne podigne protest u sluajevima zakonom predvienim. c) Amortizacija. S obzirom na naelo inkorporacije, mjenina prava i obaveze prestaju kad je mjenina isprava nestala (ukradena, izgubljena, izgorjela i dr) ili je tako unitena da nije sposobna za promet, a nije zatraena i donesena odluka o amortizaciji (rjeenje suda). d) Ponitenje mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poniti mjenicu upisujui odgovarajuu izjavu na mjeninoj ispravi (ne vai ili ponitava se). e) Oprotaj duga. Oprotajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oproten glavnom duniku. Oprotajem duga nekom regresnom duniku prestaje njegova obaveza, kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dunika kome je dug oproten. Dunici iji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeninoj obavezi. Mjenino pravo poznaje generalni oprotaj duga. To je sluaj kada imalac mjenice svjesno poniti mjenicu ili kada svjesno pro-
Mjenino pravo poznaje generalni oprotaj duga. To je sluaj kada imalac mjenice svjesno poniti mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviene radnje kako bi sauvao prava iz mjenice.
POGLAVLJE 14. 557
pusti da preduzme zakonom predviene radnje kako bi sauvao prava iz mjenice (prejudicirana mjenica). f) Kompenzacija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeninopravna potraivanja za mjeninopravna, kao i mjeninopravna za graanskopravna potraivanja. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice, sa istim licima u razliitim ulogama, a mjenine svote glase na istu valutu, moe se vriti kompenzacija. Ako nisu istog iznosa, za razliku se moe izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak.
g) Novacija. Dunik moe ugovoriti sa povjeriocem da, umjesto isplate mjenine svote, izvri drugu inidbu (neto da ili uini) u vrijednosti mjenine svote, ime se vri prenov obaveze. Takav prenov bi se morao upisati na mjeninu ispravu (umjesto mjenine svote primio robu), kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Kada se novacija vri sa glavnim dunikom, povjerilac vraa mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji.
Tipian nain novacije u mjeninom pravu jeste prolongacija mjenice. To je sluaj kada se umjesto dotadanje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti.
Tipian nain novacije u mjeninom pravu jeste prolongacija mjenice. To je sluaj kada se umjesto dotadanje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Stara mjenica se gasi, a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. h) Konfuzija. U sluaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dunika po istoj mjenici, mjenina obaveza se, po pravilu, ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu moe dalje pustiti u cirkulaciju, i po njoj postati opet dunik.318 Mjenica se moe indosirati na trasata, trasanta, indosanta, pa je ovi mogu dalje indosirati, to je sluaj kod povratnog indosamenta. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu, to je sluaj i kod ostalih trgovakih efekata. Pravno dejstvo konfuzije, dakle, nije kao u graanskom pravu. U sluaju konfuzije kod regresnog dunika, takav imalac mjenice moe traiti isplatu mjenice od glavnog dunika i od svojih prethodnika. Samo se gase obaveze dunika iji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa.
318
Suprotno, urovi, R. (1986) op. cit., str. 394; a djelimino, Antonijevi, Z. (1983) op.cit., str. 505.
Poglavlje
15
EK
1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA I SLINOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) EKA 3. EKOVNE RADNJE 4. OSTALE EKOVNE RADNJE 5. VRSTE EKOVA 6. ZASTARJELOST I PRESTANAK EKOVNOPRAVNOG ODNOSA
Numeratione facta debitor liberatur. Kada je izvrena isplata, dunik je osloboen obaveze. (Ulpianus)
EK
1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA I SLINOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM
1.1. Pojam eka
vaki obligacioni odnos predstavlja odreen imovinskopravni odnos koji se moe, u principu, izraziti u novcu. Iz tih odnosa, ugovornog ili vanugovornog karaktera, redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom odreene svote novca novane obaveze. Izvravanje novanih obaveza (plaanje) vri se, u malom obimu, predajom gotovog novca, novanica (ducijarnog novca). U savremenom svijetu, naroito izmeu poslovnih subjekata, novane obaveze se redovno izmiruju putem razliitih instrumenata plaanja, instrumenata platnog prometa. Jedan od najznaajnijih instrumenata jeste ek koji ujedno ima obiljeje vrijednosnog papira.
ek koji je plativ u zemlji predstavlja vrijednosni papir kojim izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku eka (remitentu) isplati, po vienju, novanu svotu upisanu na eku iz pokria koje trasant ima kod trasata (banke).
Pojmovno odreenje eka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. ek koji je plativ u zemlji predstavlja vrijednosni papir kojim izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku eka (remitentu) isplati, po vienju, novanu svotu upisanu na eku iz pokria koje trasant ima kod trasata (banke). Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti iskljuivo po vienju (a vista). Trasat, izvrilac bezuslovnog naloga (naredbe), moe biti jedino banka koja vri plaanje iz
POGLAVLJE 15. 561
trasantovog pokria. Ova denicija odnosi se i na ek izdat u inostranstvu, a plativ je u Bosni i Hercegovini (loro ek), poto je za ocjenu ekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaanja (l. 2 Z; l. 3 enevske konvencije). Ako je u pitanju ek koji je izdat u Bosni i Hercegovini, a plativ u inostranstvu (nostro ek), izloena denicija se mijenja u pogledu linosti trasata. Kod ovih ekova trasat moe biti, pored banke, i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to odreeno zakonom zemlje u kojoj se vri plaanje eka (l. 4, st. 2 Z). Polazei od pravila meunarodne konvencije, u nekim zemljama ek se moe vui i na druge nansijske institucije, u toj materiji, izjednaene sa bankom, a u nekim i na netrgovce.319 ek je nalog (uput) za isplatu na ime neke ve postojee trabine. Samim izdavanjem i predajom eka ta se obaveza ne gasi. Dug ostaje sve dok se ek ne isplati. Kada je puten u promet, ek samostalno cirkulie bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu izmeu izdavaoca eka i njegovog pribavioca, dok prema treem savjesnom licu ek dejstvuje onako kako je i sainjen dajui prava koja predvia zakon i tekst ekovne isprave. I ek je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izloene kod vrijednosnih papira. U naem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o eku na donosioca (l. 237 i 239 ZOO). Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opteg izvora, materija o eku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o eku). Poto ek spada u istu grupu vrijednosnih papira gdje i mjenica na mnoga pitanja ekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao to su pravila o: pravovaljanosti potpisa, indosamentu (osim o akceptu), avalu, plaanju, protestu, solidarnoj odgovornosti, regresnoj svoti, vioj sili, umnoavanju, obavjetavanju, zastari, pravu zaloge i pridraja, neosnovanom obogaenju, amortizaciji i drugo (l. 26 Z). Upotreba eka re-
319
ek se moe izdati na drugu nansijsku instituciju i neka trgovaka drutva u Francuskoj i Njemakoj, a i na druga lica netrgovce u paniji, Luksemburgu, Lihtentajnu, Egiptu, Iranu, Gvatemali, Vatikanu i dr. prema: Krulj, Vrleta (1975) Instrumenti plaanja u savremenom prometu (virman, ek, kompenzacija), Beograd: Savremena administracija, str. 60.
EK
gulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. U ovoj materiji izvrena je unikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. godine u enevi (Konvencija o Jednoobraznom zakonu o eku, Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji eka i Konvencija o ekovnim taksama).
1.2. Ekonomska uloga eka

ek predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaanja, instrument platnog prometa, veoma rairen i koji se sve vie favorizuje. Danas je u poslovnom svijetu ek postao redovno, normalno, sredstvo plaanja i obrauna. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novanica mogu realizovati poslovne transakcije. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ek u velikoj upotrebi. ek omoguava distanciona plaanja prostim slanjem isprava, bez koritenja gotovog novca. Razliite transakcije u unutranjem i meunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike izmeu novanih sistema. Vri se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplauje ek za raun druge neovisno od zemlje izdanja eka. Klirinki i drugi obrauni vre se, po pravilu, na principu kompenzacije. ek se isplauje iz trasantovog pokria koje ima kod banke trasata, odnosno iz sredstava sa kojim trasant moe slobodno raspolagati. Sredstva, inae, mogu poticati iz razliitih izvora (gotovina, potraivanja, otvoreni kredit i dr.). Sama banka moe vriti naplate ekova tako to povjerilac, njen klijent, predaje ek, i nakon realizacije naplaeni iznos se stavlja na raun klijenta, povjerioca. Isplatama putem ekova vri se odravanje nansijske discipline, ali i poveavanje nansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente, pa i angaovanjem svojih sredstava. ekovni obraun danas je postao glavna tehnika podmirivanja rauna izmeu dunika i povjerilaca. Samo vrenje usluga banaka po ekovima predstavlja jednu od tradicionalnih nansijskih usluga. Osim to se obraun vri izmeu banaka, on se vri i u okviru jedne banke izmeu korisnika rauna te banke i to prostim virmanskim obraunom (nalogom za prenos). Nain i tehnika obrauna re-
POGLAVLJE 15. 563
dovno se obavlja i putem odreenih institucija platnog prometa iji su poloaj, prava i obaveze, kao i sam rad sa ekovima, regulisani imperativnim propisima svake zemlje.
1.3. Slinosti i razlike sa mjenicom

Sama injenica da se na ek analogno primjenjuju odreena pravila o mjenici pokazuje da izmeu tih vrijednosnih papira postoje odreene slinosti. ek i mjenica spadaju u istu grupu vrijednosnih papira za koje se u poslovnom svijetu, pored ostalih, koristi generiki pojam nansijski ili novani vrijednosni papiri. No, svaki vrijednosni papir ima i svoje specinosti s obzirom na formu, sadrinu i funkciju. Izloiemo, ukratko, slinosti i razlike izmeu mjenice i eka.
Slinosti sa mjenicom - punovanost potpisa, rad lica bez ovlatenja i prekoraenje ovlatenja - pravila o razlici u novanoj svoti na ispravi - indosiranje - prezentacija na isplatu - izdavanje bjanko isprave - aval, osim avala trasata - regres zbog neisplate, regresna svota i notikacija - protest, osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa - solidarna odgovornost - pravo zaloge i pridraja - via sila - zastara - amortizacija isprave - neosnovano obogaenje Razlike sa mjenicom - ekonomska funkcija - linost trasata (banka) - pokrie kod trasata (banke) - ek moe glasiti i na donosioca - ek dospijeva po vienju - iskljuen akcept i sve to je vezano za akcept - iskljuena intervencija - nije bezuslovno potreban protest za regres - nema domiciliranja - djelimine isplate, u naelu, nema - nema kamate - nije doputeno koritenje odreenih klauzula - u naelu, ne moe se umnoavati i nema prepisa - ek se moe opozvati - postoji tuba iz osnovnog posla
U kasnijim izlaganjima detaljnije e se ukazati na pojedine slinosti i razlike mjenice i eka.
EK
2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) EKA

2.1. Bitni sastojci
2.1.1. Uopte o bitnim elementima
ek je strogo formalna isprava koja sadri odreene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se, po zakonu, pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). Za razliku od mjenice kod eka nije prihvaena teorija omisije. U momentu predaje trasatu (banci) ek mora biti popunjen sa svim elementima. Razlog lei u injenici to je ek, po zakonu, vrijednosni papir po vienju, jer tako moe ispuniti svoju funkciju instrumenta plaanja. Bitni sastojci eka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi (l. 4 Z): 1) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ek, 2) Bezuslovan uput (nalog) da se plati odreena svota novca iz trasantovog pokria, 3) Ime lica koje treba da plati (trasat), 4) Mjesto gdje treba platiti, 5) Mjesto i datum izdanja, 6) Potpis izdavaoca (trasant). Bitni pretpostavljeni elementi, ije se postojanje po zakonu pretpostavlja, jesu mjesto izdanja i mjesto plaanja eka, kao i kod mjenice. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ek bez oznake remitenta vai kao ek na donosioca. Dospjelost se u eku ne odreuje jer se radi o tipinom papiru po vienju. Ako bi se unijela drugaija klauzula u pogledu dospjelosti, takva isprava ne vrijedi kao ek, zato to bi promijenila njegovu funkciju.
2.1.2. Pojedini bitni elementi

to se tie znaenja pojedinih sastojaka, uglavnom je isto kao kod mjenice. 1) Naziv ek mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava;
POGLAVLJE 15. 565
2) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na odreenu svotu novca iz trasantovog pokria koje on ima kod trasata (banke). U trenutku izdavanja eka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlatenje za raspolaganje na sredstvima. ekovno pokrie mora biti u novcu, ali ne mora biti u gotovini. Moe se sastojati u novanom potraivanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Okolnost da nema pokria ili nema dovoljno ne povlai nitavost eka, ali povlai trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog eka; 3) Trasat mora biti imenovan, a u unutranjem prometu i kod loro ekova to je neka banka. Ve je reeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje eka na trgovce ili na netrgovce; 4) Mjesto plaanja je bitan pretpostavljeni sastojak, pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je oznaeno pored trasatovog imena. Ako nije navedeno ni pored imena trasata, takva isprava nee vaiti kao ek. Kod eka nije dozvoljeno domiciliranje niti odreivanje platita pa unesene klauzule o tome nee vaiti, a ek je pravovaljan; 5) Mjesto izdanja eka je, takoe, bitan pretpostavljeni element. Ako nije navedeno mjesto izdanja, po zakonu, pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Kada i tu nije navedeno mjesto, odnosno ne moe se pretpostaviti koje je mjesto izdanja eka, takva isprava ne vrijedi kao ek. Za datum izdanja eka vai sve to je reeno za ovaj sastojak kod mjenice. Naravno, jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). U poslovnoj praksi tampaju se ekovni blanketi (formulari) i u vidu knjiica predaju poslovnim subjektima, to znatno olakava koritenje eka. Na blanketu su ve odtampani neki bitni elementi (naziv eka, bezuslovna naredba za isplatu ekovne svote, a nekada i ime trasata i mjesto plaanja), dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajui sadraj.
EK
2.2. Nebitni sastojci

Nebitni (fakultativni) sastojci eka su odreene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u ekovnopravnom poslu, kao i kod mjenice. Za razliku od mjenice, neke od tih klauzula mogu se upisivati u ekovnu ispravu, dok je upisivanje drugih nedoputeno. Naveemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod eka.
Doputene klauzule sa znaenjem kao kod mjenice - klauzula po naredbi - klauzula ne po naredbi (rekta) - klauzula bez protesta - klauzula bez obaveze - klauzula sa izvjetajem ili bez izvjetaja - klauzula o moneti (efektivnosti) - klauzula o deviznom kursu - klauzula za obraun Nedoputene klauzule kod eka - klauzula o akceptu - klauzula o kamatama - klauzula o domiciliranju - klauzula o platitu - klauzula o neodgovornosti trasanta - klauzula o broju ekovnih primjeraka osim kod nostro ekova
Najee klauzule kod eka su po naredbi, za obraun te klauzula o moneti i deviznom kursu, kod meunarodnih plaanja. Ako se u ekovnu ispravu unese (upie) neka od nedoputenih klauzula, tada se smatra da ona nije napisana, a takav ek je punovaan. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unoenje, pod odreenim uslovima, nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certiciranja ili viziranja eka, o domiciliranju i dr.).
3. EKOVNE RADNJE
3.1. Uopte o ekovnim radnjama
U ekovnom pravu, kao i u mjeninom, postoje osnovne radnje i radnje za ouvanje i ostvarivanje prava iz eka. S obzirom na funkciju i prirodu eka osnovna obiljeja radnji kod ovog vrijednosnog papira su:
POGLAVLJE 15. 567
a) Kod eka ne postoje neke radnje poznate u mjeninom pravu. Ne postoji radnja akceptiranja eka niti intervencija; b) Kod eka postoji radnja opozivanja (opoziv eka) nepoznata u mjeninom pravu; c) Ostale ekovne radnje (aval, protest, prezentacija i dr.) specine su u odnosu na iste radnje u mjeninom pravu, prvenstveno zbog nepostojanja akcepta; d) Izdavanje eka, ali bez pokria, povlai imovinskopravnu, administrativnopravnu i krivinopravnu odgovornost.320
Osnovne ekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata, opoziv i umnoavanje eka, ali samo u odreenim sluajevima. Kao radnje za ouvanje i ostvarivanje ekovnih prava pojavljuju se: protest, regres, obezbjeenje ekovnog potraivanja, amortizacija i ekovne tube.
Osnovne ekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata, opoziv i umnoavanje eka, ali samo u odreenim sluajevima. Kao radnje za ouvanje i ostvarivanje ekovnih prava pojavljuju se: protest, regres, obezbjeenje ekovnog potraivanja, amortizacija i ekovne tube. Ve je reeno da u naem pravu nema akceptiranja eka pa odredba o akceptiranju stavljena na ek smatra se kao da nije napisana. Isto rjeenje stoji i u meunarodnoj konvenciji o eku. Akceptiranje eka, smatra se, u suprotnosti je sa prirodom eka koji predstavlja nalog za plaanje po vienju, te predoavanje eka na isplatu ima za cilj plaanje, a ne akcept. U nizu zemalja prihvaeno je takvo rjeenje. Meutim, u nekim zemljama postoje odreene radnje (upisi na eku) trasata koje imaju pravno znaenje isto kao i akcept (certiciranje eka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokrie u momentu izdavanja eka, bez preuzimanja obaveze da e ek biti isplaen u trenutku prezentacije na plaanje (viziranje eka u Francuskoj i Italiji). Zakon o eku, kao i enevska konvencija o eku, ne poznaje intervenciju kao ekovnopravnu radnju. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod eka prihvatljiva i mogua poto je njen cilj olakanje isplate eka,321 ali samo kao spontana intervencija.322 Navode se i mogui sluajevi: banka kao intervenijent
320
Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH br. 36/03, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u lanu 271 denie krivino djelo zloupotrebe eka i kartice. Prema odredbama ovog lana ko zloupotrebom eka, kreditne ili druge kartice obavee banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokria kaznie se novanom kaznom i zatvorom do 3 godine; a u sluaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50.000,00 KM kaznie se zatvorom od 2 do 10 godina. Barto, Milan, Antonijevi, Zoran i Jovanovi, Vladimir (1974) Menino i ekovno pravo, Beograd, str. 229. Jankovec, Ivica (1981) Privredno pravo, Beograd: Slubeni list SFRJ, str. 525.
321 322
EK
isplati ek vuen na nju, a koji nema pokrie ili kada jedna banka (banka-intervenijent) isplati ek koji je vuen na drugu banku (banku-trasata). Iz ovih, kao i drugih razloga, predlae se uvoenje ustanove intervencije kod eka.323 ekovne radnje mogu se preduzimati lino ili preko punomonika. Svaki uesnik u ekovnom poslu moe ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov raun izvri neku radnju. Odnos punomostva je graanskopravne prirode. Za punomostvo kod eka vai sve to je reeno za punomostvo u mjeninom pravu pa i u pogledu prekoraenja ovlatenja i neovlatenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator).
3.2. Izdavanje eka

Aktivnu ekovnu sposobnost, sposobnost biti povjerilac po eku, ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Pasivnu ekovnu sposobnost, sposobnost biti dunik po eku pa izdati ili prenijeti ek, ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost.
Pitanje ekovne sposobnosti rijeeno je kao i kod mjenice. Aktivnu ekovnu sposobnost, sposobnost biti povjerilac po eku, ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Pasivnu ekovnu sposobnost, sposobnost biti dunik po eku pa izdati ili prenijeti ek, ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Pravna i poslovna sposobnost kod eka cijeni se prema pravilima graanskog prava. ek se moe izdati samo na banku kod koje trasant ima pokrie sa kojim moe raspolagati putem eka, na osnovu prethodnog izriitog ili preutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Ugovor izmeu komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu ekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o eku. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate eka. Ugovor o eku (ekovni ugovor) moe biti i sastavni dio jednog opteg (generalnog) ugovora izmeu komitenta i banke kojim se reguliu otvaranje iro i deviznog rauna, kao i isplate po tim raunima. Ranije je ve reeno da po ekovima plativim izvan nae zemlje (nostro ekovi) u ulozi trasata moe biti, osim banke, i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaanja eka.
323
Antonijevi, Z. (1983) op.cit., str. 516.
POGLAVLJE 15. 569
Zakon polazi od toga da pokrie za cjelokupnu ekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja eka. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja eka ili u trenutku predaje eka trasatu (banci)? Polazei od prihvaene teorije kreacije da je predaja vrijednosnog papira zavrni akt jednostrane izjave volje izdavaoca, pokrie trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje eka, a ne ve prilikom sastavljanja i potpisivanja eka. Pokrie se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novanom potraivanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu eka. Ne moe se sastojati, kao kod mjenice, u stvarima (robi) ili u trgovakim efektima. Pokrie mora biti raspoloivo, da sa njim trasant moe raspolagati putem eka na osnovu ugovora o eku. Kada se radi o pokriu u novanoj trabini, onda ta trabina mora biti izvjesna, utuiva i likvidna.324 Nedostatak pokria ne povlai nitavost eka, odnosno punovanost isprave kao eka ne dolazi u pitanje (l. 3 Konvencije o eku). Smatra se da pokrie nije bitan sastojak eka, a pored toga, predviene su odgovarajue sankcije u sluaju da trasant nema uopte ili nema dovoljno pokria u momentu predaje eka trasatu. Izdavanje eka bez pokria povlai trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekraj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene ekovne svote, zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku eka u vidu naknade potpune tete (prosta plus izgubljena dobit), i najzad, krivinopravnu odgovornost zbog krivinog djela izdavanja i stavljanja u promet eka bez pokria, ako je znao da nema pokria. U odreenim sluajevima sankcioniu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja eka vri blokiranje pokria i onemoguava isplatu ekovne svote. I u drugim zemljama otro se kanjava izdavanje eka bez pokria; ono predstavlja krivino djelo za koje se goni po slubenoj dunosti(npr. prevara, izdavanje lanih ekova i sl.). U trenutku izdavanja ek mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. Izdavanje eka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlai administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekraj (2-10%, a odgovorno lice 1-5%, sve od ekovne svo-
324
Krulj, V. (1975) op.cit., str. 83 i dalje.
EK
Mogue je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ek samo ako glasi na ime ili po naredbi. U tom sluaju, trasant i trasat su isto lice: banka koja ima vie lijala, pa jedna lijala vue ek na drugu.
te). ekovni formular moe imati vie kopija koje se dostavljaju uesnicima u ekovnom poslu (primjerak za banku, izvjetaj o isplati, izvjetaj o uplati). Mogue je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ek samo ako glasi na ime ili po naredbi. U tom sluaju, trasant i trasat su isto lice: banka koja ima vie lijala, pa jedna lijala vue ek na drugu. Ne vrijedi ek na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (l. 8 Z). ek trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. U sutini, njime komitent banke (trasant) povlai gotov novac sa svoga rauna koji ima kod odreene banke.
ek trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice.
3.3. Prenos eka

3.3.1. Uopte o prenosu eka
ek na ime (nominativni, rekta ek) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula ne po naredbi (rekta odredba). Ako je pored imena remitenta unesena klauzula po naredbi, takav ek glasi po naredbi. ek je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula. ek je na donosioca ako je unesena klauzula platite donosiocu ili platite na donosioca ili ako nije uopte navedeno ime remitenta. Alternativnim ekom se naziva onaj ek kod koga je remitent oznaen alternativno.
ek je negocijabilan vrijednosni papir iji nain prenosa zavisi od toga kako je odreen korisnik eka (remitent). Inae, ek moe glasiti na ime, po naredbi, na donosioca i alternativno. ek na ime (nominativni, rekta ek) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula ne po naredbi (rekta odredba). Ako je pored imena remitenta unesena klauzula po naredbi, takav ek glasi po naredbi. Meutim, ek je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji platite N.N.). ek je na donosioca ako je unesena klauzula platite donosiocu ili platite na donosioca ili ako nije uopte navedeno ime remitenta, jer je to zakonska pretpostavka (l. 8 Z). Alternativnim ekom se naziva onaj ek kod koga je remitent oznaen alternativno (platite N.N ili donosiocu). ek se, kao i mjenica, prenosi indosamentom, cesijom i prostom predajom (traditio). Poto je kratak rok vaenja, u praksi se ek rijetko prenosi pa ova radnja nema ono znaenje kao kod mjenice.
3.3.2. Prenos indosamentom

Indosamentom se prenose ekovi po naredbi. Pravila mjeninog prava o indosamentu, uglavnom, vae za ek i Zakon o eku na
POGLAVLJE 15. 571
to izriito upuuje (l. 26 Z). Indosament i kod eka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu ekovnu svotu. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan, a djelimian indosament (na dio ekovne svote) je nitavan. Ako ek glasi na ime ili po naredbi, pa se na poleini upie izjava na donosioca, takav indosament vai kao bjanko indosament (l. 11 Z). ek se moe indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se, naroito, u sljedeem: nitav je trasatov indosament jer banka ne moe prenositi ek; indosament na trasata (banku) ima pravni znaaj priznanice o isplati ekovne svote; ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleini eka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu, po zakonu, taj odgovara kao trasantov avalista; nema bjanko indosamenta kod eka na donosioca; ne postoji zaloni325 i indosament poslije dospjelosti jer ek dospijeva po vienju i ne moe imati funkciju instrumenta kredita. ek na donosioca moe se samo punim indosamentom pretvoriti u ek na ime ili u ek po naredbi (vinkulacija eka). Sposobnost eka za prenos putem indosamenta moe se iskljuiti upisivanjem klauzule ne po naredbi (rekta indosament). Indosant moe zabraniti prenos eka i u tom sluaju ne odgovara licima na koja ek kasnije bude indosiran, kao kod mjenice. Alternativni ek, gdje je remitent alternativno odreen, takoe se moe indosirati. Time se u krug lica odgovornih po ovom eku uvode indosanti i avalisti, ime se pojaava povjerenje i poveava cirkulaciona mo eka. Zakon o eku ne sadri odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. Prema pravilima enevske konvencije o eku, indosament uinjen po isteku roka za prezentaciju eka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obine cesije graanskog prava. Ako je indosament uinjen prije tih rokova, pa i kada nije datiran, on vai i proizvodi ekovnopravna dejstva.
ek na donosioca moe se samo punim indosamentom pretvoriti u ek na ime ili u ek po naredbi (vinkulacija eka).
325
Suprotno: Krulj, V. (1975) op.cit., str. 84.
EK
3.3.3. Prenos eka cesijom

Cesijom se samo prenose ekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula ne po naredbi (ekovi na ime, nominatni, rekta ekovi). Takvi ekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije ija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice.
3.3.4. Prenos eka predajom

Na ovaj nain se prenosi ek koji glasi na donosioca. Prenos se vri iz ruke u ruku prostom predajom (l. 10, st. 1 Z). Prednost je u lakom i brzom prenosu, bez formalnosti, a prenosilac nije preuzeo nikakvu ekovnu odgovornost. No, kasniji pribavilac takvog eka preuzima rizik neisplate, krae, gubitka eka. Meunarodna pravila su usvojila denitivnu formu eka na donosioca. Ako je izdat prvobitno na donosioca, on se kasnije ne moe pretvoriti u ek na ime ili po naredbi. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rjeenje ne prihvata Zakon o eku. Prema meunarodnoj konvenciji, pitanje neprenosivosti eka preputeno je nacionalnim pravima. U tom smislu, neke zemlje unijele su pravilo o neprenosivosti (non transferable) eka pa on moe biti isplaen samo imaocu eka koji ga je primio sa takvom klauzulom.
3.4. Aval (jemstvo)

Aval je ekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na eku da e ekovna svota biti isplaena, u cijelosti ili djelimino.
Aval je ekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na eku da e ekovna svota biti isplaena, u cijelosti ili djelimino. Zbog toga to iz funkcije eka proizlazi njegova kratka cirkulacija i to se isplauje iz pokria trasanta koje mora postojati u asu izdavanja, aval kod eka se rijetko koristi. Aval moe dati svako poslovno sposobno lice (pasivna ekovnopravna sposobnost) ukljuujui i lica koja su ve potpisala ek (indosanti, trasant, avalist), osim trasata. Trasatov aval nema ekovnopravno dejstvo (l. 26 Z). Trasatov aval, u sutini, znaio bi akcept koji nije doputen kod eka. Aval se moe dati za trasanta i za nekog indosanta. Daje se upisivanjem odgovarajue
POGLAVLJE 15. 573
izjave na licu ili alonu ekovne isprave, ali moe i samim potpisom avaliste. Za razliku od mjenice, sam potpis na poleini eka koji glasi na donosioca znai aval za trasanta (kod ove vrste eka ne postoji bjanko indosament). Forma i pravna dejstva avala kod eka su isti kao u mjeninom pravu. Odgovornost avaliste je neposredna, samostalna i solidarna sa poloajem onoga za koga je dao aval.
3.5. Isplata eka

ek je vrijednosni papir koji dospijeva i plativ je po vienju. Imalac moe ek podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. S obzirom na to da je ek sredstvo plaanja, a ne kreditiranja, zakon nije prepustio iskljuivo volji korisnika eka da on odluuje kada e se ek isplatiti. Imalac eka je obavezan, ako hoe da naplati ek, isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom utvrenim rokovima. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvriti su sljedei: a) Osam dana, ako je mjesto izdanja i mjesto plaanja isto i u naoj zemlji; b) Petnaest dana, ako su to razliita mjesta, ali su u naoj zemlji; c) Dvadeset dana, ako je ek izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji; d) ezdeset dana, ako je ek izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. Prednji rokovi vae za ekove koji se isplauju u naoj zemlji. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Izuzetno cirkulirani ek moe se podnijeti na isplatu i u roku od est mjeseci od dana izdavanja. (l. 15, st. 2 Z). Ti rokovi vae i za podnoenje ekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa iji je trasat lan. Inae, rokovi se raunaju od dana izdanja eka (datiranja). Ako korisnik eka propusti rok za prezentaciju na isplatu, takav ek postaje prejudiciran i povjerilac gubi regresna prava. Po zakonu, imalac ima pravo podnijeti i takav ek na isplatu, a banka (trasat) obavezna je izvriti isplatu eka, ako nije opozvan i ako nema drugaijeg ugovora sa trasantom (l. 18 Z). Trasat (banka) vri isplatu eka, ali prije nego to to uini, duan je provjeriti ek i ovlatenje lica koje ga prezentira (verikacija eka i prava titulara). Provjera se odnosi na: sadrinu eka,
EK
regularnost lanca indosamenata, da li postoji preinaenje eka, brisanje i druge injenice koje bi ukazivale na mogue falsikovanje, te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlaenje lica da primi ekovnu svotu. Trasat nije duan da provjerava potpise indosanata. Trasat moe prihvatiti ek, odbiti ili zatraiti da se ek uskladi sa zakonom, ako je to mogue. Isplata eka moe se vriti na razliite naine: a) plaanje u gotovini, ako nije predvieno plaanje na drugi nain (samo za obraun), b) uplatom ekovne svote u korist rauna korisnika eka, ako je on saglasan, c) prenosom ekovne svote sa rauna trasanta u korist rauna korisnika eka (kod obraunskih ekova), d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog eka. Plaanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog eka) vri se kod plaanja licima koja nemaju otvorene raune (podizanje novca za plate, dnevnice i druga plaanja obaveza u skladu sa propisima). Ako se ovaj ek koristi za bezgotovinska plaanja, onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog eka). Uplata ekovne svote u korist rauna remitenta, u sutini, predstavlja prenos sa jednog na drugi raun. Najee se koristi prenos ekovne svote sa rauna trasanta (dunika po nekom ugovoru) u korist rauna imaoca eka (povjerioca iz ugovora). Prenos se vri putem obraunskog (virmanskog) eka na kome stoji klauzula samo za obraun. Obraunski ek je, po zakonu, konana forma eka jer se klauzula samo za obraun ne moe opozvati (l. 21, st. 3 Z). Isplata kompenzacijom moe doi u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik eka (trasant, indosant, avalista) stekao je trabinu prema korisniku eka (remitentu, indosataru) u trenutku prezentacije eka na isplatu; trabine su istorodne, dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Smatra se da trasat (banka) ne moe istai prigovor kompenzacije.326 Isplata eka se moe vriti predajom drugog eka koji se vue na drugu banku, ako su korisnik eka i trasat sa tim saglasni. ekovna svota se, u pravilu, isplauje u cijelosti. Korisnik eka nije duan, kao to je duan imalac mjenice, primiti djeliminu isplatu, ali to moe uiniti. Kad isplati ek, trasat ima pravo zahtijevati predaju eka, kao i da se na ispravi konstatuje da je
326
Krulj, V. (1975) op.cit., str. 102; Barto, M. et al. (1974) op.cit., str. 252.
POGLAVLJE 15. 575
ek isplaen. U sluaju djelimine isplate, moe traiti upis na ekovnoj ispravi, kao i posebnu priznanicu na djelimino isplaeni iznos (l. 19 Z). Pravno dejstvo isplate eka je isto kao i kod mjenice. Ako je trasat isplatio cijelu ekovnu svotu, prestaju obaveze svih ekovnih dunika. Kod djelimine isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Za ostatak ekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici eka. I kada ekovnu svotu isplati trasant, prestaju obaveze ostalih regresnih dunika. Trasant mora isplatiti cijelu ekovnu svotu, a ne moe vriti djeliminu isplatu. Ako trasat odbije isplatu eka koji je blagovremeno podnesen na isplatu, odbijanje treba da se konstatuje protestom, pa korisnik eka isplatu moe traiti od trasanta i ostalih ekovnih potpisnika. Dalje, ostvarivanje prava, ako ne doe do isplate eka, vri odgovarajuim pravnim radnjama (podizanjem tube).
3.6. Opozivanje eka

Opozivom trasant povlai svoj nalog (uput), odnosno zabranjuje trasatu da isplati ekovnu svotu iz njegovog pokria korisniku eka.
Opozivanje eka je radnja nepoznata u mjeninom pravu. Opozivom trasant povlai svoj nalog (uput), odnosno zabranjuje trasatu da isplati ekovnu svotu iz njegovog pokria korisniku eka. Opoziv eka moe izvriti iskljuivo trasant (izdavalac) pod zakonom predvienim uslovima. Kod opoziva eka treba razlikovati dva sluaja: a) Opozivanje eka prije roka odreenog za njegovu prezentaciju na isplatu. U ovom roku moe se opozvati ek koji glasi na ime i ek po naredbi, dok se ek na donosioca ne moe opozvati i b) Opozivanje eka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (l. 18 Z). Svaki ek, pa i ek na donosioca, moe se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Opoziv eka moe biti opti ili generalni i pojedinani ili individualni. Isplatu eka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant moe zabraniti putem opteg ili pojedinanog opoziva. Opti opoziv obino se utvruje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju ekovnog rauna ili depozita zakljuenog
EK
Opti opoziv obino se utvruje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju ekovnog rauna ili depozita zakljuenog izmeu banke i njenog komitenta. Njome se unaprijed stipulie zabrana isplate svih ekova komitenta (trasanta) koje on vue na banku trasata, a kojima je protekao rok za prezentaciju. Pojedinani opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog eka posebno.
izmeu banke i njenog komitenta. Njome se unaprijed stipulie zabrana isplate svih ekova komitenta (trasanta) koje on vue na banku trasata, a kojima je protekao rok za prezentaciju. Pojedinani opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog eka posebno. Opoziv eka prije roka odreenog za prezentaciju (ek na ime i po naredbi) vri se pojedinanim opozivom. Ako trasat isplati ek nakon opoziva (zabrane), takva isplata ne ide na teret trasantovog pokria. Po proteku roka za prezentaciju eka na isplatu, ako ek nije opozvan, trasat je u obavezi da izvri isplatu ekovne svote. Ta obaveza postoji prema trasantu je graanskopravne prirode, a ne ekovnopravne, jer trasat nije potpisnik eka. Obaveza trasata prema korisniku eka ne postoji, izmeu njih nema pravnog odnosa, pa korisnik i ne moe zahtijevati isplatu eka. Trasant moe odgovarati za prouzrokovanje tete korisniku eka, ako bi raspolagao pokriem (u obimu ekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju, a nije pravovaljano opozvao ek (l. 18 Z).
3.7. Protest
I kod eka postoji ekovnopravna radnja podizanje protesta radi ouvanja regresnih prava. U odnosu na mjenicu, ui je krug razloga zbog kojih se moe podignuti protest poto nema akceptiranja eka. Protest se moe podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimine isplate, odbijanja obrauna, odnosno prenosa sa rauna trasanta u korist rauna imaoca eka (kod obraunskog ili bariranog eka), odbijanja isplate protestnih trokova, odbijanja isplate u naznaenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata eka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. Odbijanje isplate moe se utvrditi na tri naina: putem javne isprave (protest zbog neisplate), potpisanom i datiranom izjavom trasata na eku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obraunske ustanove kojom se utvruje da je ek bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (l. 22 Z). Protest zbog neisplate, ukljuujui i izjavu na eku i potvrdu obraunske ustanove, mora biti uinjen prije nego to protekne rok za prezentaciju eka na isplatu. Ako je ek podnesen na isplatu posljednjeg dana roka odreenog za prezentaciju, pa ne bude isplaen, protest se moe
POGLAVLJE 15. 577
podii jo samo prvog radnog dana koji dolazi. Korisnik eka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima eka. U pogledu forme protesta, sudske nadlenosti i postupka vrijede pravila mjeninog prava. I sama izjava trasata na eku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajui upis na eku ili njegovom alonu (l. 19 Z). Korisnik eka moe biti osloboen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula bez trokova ili bez protesta. Klauzulu mogu upisati trasant, indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Pravila mjeninog prava o notikaciji (obavjetavanju) primjenjuju se i kod eka (l. 26 Z).
3.8. Regres
Prema Zakonu o eku, imalac eka moe vriti regres protiv indosanata, trasanta i avalista ako bude odbijena isplata eka koji je podnesen na vrijeme (l. 22). Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati eka na drugi nain (izjava trasata na eku ili potvrda obraunske ustanove). Odgovornost potpisnika u ekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Svi oni odgovaraju korisniku eka samostalno i solidarno. Bez obzira na nevanost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na ekovnoj ispravi samostalno odgovara. Potpisom se stvara samostalan ekovni odnos koji je nezavisan od drugih uesnika. Solidarna odgovornost se sastoji u tome to korisnik eka moe zahtijevati isplatu od ekovnih dunika, bilo pojedinano, od vie njih ili svih zajedno, i nije duan drati se reda kojim su oni potpisivali ekovnu ispravu. Regresni dunici (trasant, indosanti, avalisti) ne dijele izmeu sebe teret isplaene ekovne obaveze (kao to je pravilo u graanskom pravu), nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Ko plati, regresira se u cjelini od lica iji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Inae, regresni zahtjev obuhvata ekovnu svotu, zateznu kamatu od dospjelosti i trokove.
EK
U ekovnom pravu naroita je odgovornost trasanta, izdavaoca eka. Kao tvorac eka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokria, trasant odgovara za isplatu svakom korisniku eka (l. 9 Z). On se te odgovornosti ne moe osloboditi ni na koji nain jer svaka odredba u ekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobaao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Njegova odgovornost prestaje kad ek isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraivanje, po ekovnom pravu, zastari. Prestankom ekovne odgovornosti ne znai da prestaje njegova odgovornost po graanskom pravu (moe uslijediti tuba iz osnovnog posla). to se tie odgovornosti trasata (banke), i ona je specina kod eka. Osnovno pravilo ekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na ekovnoj ispravi. Poto trasatovog potpisa nema (iskljuen akcept), njegova obaveza prema trasantu nije ekovnopravne nego graanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). Nasuprot tome, izmeu trasata (banke) i korisnika eka (remitenta, indosatara) nema, uopte, pravnog odnosa, pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku eka. Jedino su ekovnopravne prirode odnosi izmeu: trasanta i korisnika eka, indosanata i avalista i korisnika eka te meusobni odnosi izmeu regresnih dunika.
3.9. Umnoavanje eka

Pravni saobraaj sa ekovima, kao i sa mjenicom, u nekim sluajevima zahtijeva umnoavanje eka kako bi se ubrzala i olakala njegova cirkulacija. Pri tome vae sljedea pravila: nije doputeno umnoavanje ekova u unutranjem pravnom prometu; doputeno je umnoavanje ekova izdatih u zemlji, a plativih u inostranstvu (nostro ekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi; ek na donosioca ne moe se uopte umnoavati (l. 23 Z). Kada se ek umnoava, u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekui broj, u protivnom, svaki primjerak vrijedi kao poseban ek. Inae, na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnoavanju mjenice (l. 26 Z). ekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa eka kao vrijednosnog papira. Obini prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu obinog dokaznog sredstva.
POGLAVLJE 15. 579
4. OSTALE EKOVNE RADNJE

4.1. Amortizaca eka
Razlozi za amortizaciju eka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeninog prava u svemu primjenjuju (l. 26 Z), kao i procesna pravila Zakona o vanparninom postupku. Meutim, na terenu prava problem se postavlja kod ekova na donosioca poto je gotovo nemogue podnijeti sudu valjan dokaz o identikaciji takvog eka. Problem je tim vei to savjesni pribavilac eka na donosioca, koji je ek stekao kada je on izaao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca eka i bez njegove volje, primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac eka i stie pravo potraivanja upisano u ekovnu ispravu (l. 239 ZOO).
4.2. Obezbjeenje potraivanja

Obezbjeenje ekovnog potraivanja moe biti, kao i u mjeninom pravu, putem zaloge i pridraja (retencije), bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom, postoji privilegovan poloaj povjerioca. Na pravo zaloge i pridraja kod eka primjenjuju se pravila mjeninog prava (l. 26 Z).
4.3. Tube kod eka

Korisnik eka zatitu svojih prava moe ostvariti tubom. Zavisno od pravnog osnova zatite i prema kome su usmjerene, postoje tri vrste tubi: regresna tuba koja je ekovnopravna tuba jer ima osnov u ekovnom odnosu, tuba iz osnovnog posla i tuba zbog neosnovanog obogaenja, koje su graanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan ekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ek, odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaenju). a) Regresna tuba je ekovna tuba koja se podie kada su provedene sve radnje, naprijed izloene, ali je izostala naplata ekovne svote. Podie se protiv regresnih dunika ukljuujui i trasanta;
Regresna tuba je ekovna tuba koja se podie kada su provedene sve radnje, naprijed izloene, ali je izostala naplata ekovne svote.
EK
Tuba iz osnovnog posla je redovna graanska (parnina) tuba iji je pravni osnov, kao to je reeno, u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa eka.
b) Tuba iz osnovnog posla je redovna graanska (parnina) tuba iji je pravni osnov, kao to je reeno, u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa eka. Primjer: za isporuenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ek na iznos prodajne cijene. Osnovni posao je ugovor o prodaji, temelj izdavanja eka. Prodavac moe postupiti dvojako: prvo, da kao korisnik eka preduzme sve radnje radi ouvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tubom i drugo, da kupca tui za izvrenje ugovora o prodaji, za naplatu ugovorene cijene, za to mu stoji na raspolaganju tuba iz osnovnog posla. Razlog za postojanje tube iz osnovnog posla je u tome to, za razliku od mjenice ek nije potpuno apstraktni pravni posao i vrijednosni papir pa se odrava veza izmeu ekovnog posla i osnovnog posla. Zakon o eku nije predvidio rjeenje, kao u nekim drugim zemljama, da korisnik eka zadrava svoja prava iz eka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). Da bi zatitio korisnika eka, zakon je dao mogunost koritenja ove tube u dvije situacije: a) umjesto regresne tube koju korisnik eka nee da koristi i b) kada je ek postao prejudiciran ili su prava iz eka zastarjela po ekovnom pravu. Za podizanje tube iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni odreeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom koritenje ove tube nije iskljueno i da je korisnik eka vratio ekovnu ispravu licu protiv koga podie tubu. Korisnik eka tubu moe podii samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). Dakle, tuba se moe podii protiv lica sa kojim je korisnik eka (remitent, indosatar) zakljuio neki pravni posao pa trai izvrenje obaveze, odnosno povodom koga je dolo do prenosa eka. U sluaju da se tuba podie kada je nastalo prejudiciranje eka ili su zastarjela ekovna prava, od iznosa potraivanja odbija se iznos na ime tete koju je korisnik eka prouzrokovao drugoj strani zbog toga to je dopustio da ek postane prejudiciran (l. 25 Z); c) Tuba zbog neosnovanog obogaenja je takoe graanskopravna tuba. I u ekovnom pravu moe doi do neosnovanog obogaenja, da trasant ili indosant neto ostvare, a
POGLAVLJE 15. 581
zauzvrat ne uine odgovarajuu protuinidbu. Osim toga, njihove se obaveze po eku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje ekovnih prava ili je nastupila zastara. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogunost zatite ovom tubom. Vano je istai da se tuba zbog neosnovanog obogaenja podie u sluaju kada nema mjesta tubi iz osnovnog posla (l. 25 Z). Ne postoji mogunost kumulacije zahtjeva. Korisniku eka, prvo, stoji na raspolaganju tuba iz osnovnog posla, pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje, tada moe istai tubu zbog neosnovanog obogaenja (sticanja bez osnova).
4.4. Delikti u ekovnom pravu

Da bi se sauvalo povjerenje u ek, Zakon o eku, kao i zakoni drugih zemalja, predvia sankcije za neke ekovne radnje. Sankcije su imovinskopravne prirode u vidu naknade tete, zatim administrativnopravne u obliku prekraja i krivinopravne jer odreena postupanja u ekovnom poslu mogu predstavljati krivino djelo. Najtea inkriminisana radnja jeste izdavanje eka bez pokria za koju je zaprijeena kazna za prekraj (10-20% od nepokrivene svote), a predstavlja i krivino djelo izdavanja i stavljanja u promet eka bez pokria. Za prekraj se kanjavaju i ove radnje: trasiranje eka bez datuma ili sa neistinitim datumom; preuzimanje, prenos i isplata takvog eka; trasiranje eka na drugo lice, a ne na banku; ponitaj opteg ili posebnog precrtaja na bariranom eku, kao i pretvaranje posebnog u opti precrtaj.
5. VRSTE EKOVA
U savremenom platnom prometu cirkuliu ekovi sa razliitim nazivima i sa specijalnim namjenama za koje vrijede i poseb-
EK
ne tehnike, naroito bankarske. Bankarska tehnika renomiranih banaka daje znaajnu karakteristiku vrenju tradicionalnih nansijskih usluga gdje znaajno mjesto ima ek, kao instrument plaanja. Uobiajeno je da se ekovi razvrstavaju prema: oznaci korisnika eka, namjeni eka i garancijama da e ek biti isplaen.327 Prema oznaci korisnika eka, postoje ove vrste ekova: ek na ime, ek po naredbi, ek na donosioca i alternativni ek, o emu je bilo ranije rijei. Prema garancijama, upisima na ekovnoj ispravi da e ek biti isplaen iz pokria razlikuju se: neakceptirani ek, akceptirani ek, certicirani i vizirani ek. Ova podjela je vana sa stanovita komparativnih pravnih sistema. Prema namjeni i specijalnim tehnikama koje se primjenjuju, postoje ovi ekovi: isplatni, obraunski, barirani, cirkulacioni, putniki i dokumentarni ek o kojima slijede izlaganja. Kada su u ulozi trasanta i trasata banke, ali razliite, takav ek se naziva bankarskim ekom. Banka trasant vue ek na banku trasata, bilo da se radi o plaanjima u unutranjem ili meunarodnom prometu. Sa stanovita meunarodnih plaanja, kada se mjesto izdavanja i mjesto plaanja nalaze u razliitim dravama, bankarski ekovi se mogu podijeliti na loro i nostro ekove. Loro ekovi su bankarski ekovi koje inostrana banka vue na domau banku. Mjesto izdavanja eka je u stranoj, a mjesto plaanja u domaoj zemlji. Nostro ekovi su bankarski ekovi koje domaa banka vue na stranu banku. Njihovo mjesto izdavanja je u domaoj zemlji, a mjesto isplate u stranoj. Banke posebno vode evidencije po ovim ekovima radi kontrole ulaska i izlaska deviza, odnosno kontrole i uravnoteenja platnog prometa sa inostranstvom. Za te ekove mogu vaiti i razliita pravila, to je ve izloeno (ko moe biti trasat, umnoavanje eka).
Kada su u ulozi trasanta i trasata banke, ali razliite, takav ek se naziva bankarskim ekom.
Loro ekovi su bankarski ekovi koje inostrana banka vue na domau banku. Nostro ekovi su bankarski ekovi koje domaa banka vue na stranu banku.
327
O pojedinim vrstama i oblicima ekova vidjeti kod: Trivun, V. et al. (2003) op. cit., str. 628-838.
POGLAVLJE 15. 583
5.2. Osnovne vrste ekova prema namjeni

5.2.1. Isplatni (gotovinski, blagajniki) ek
Isplatni (gotovinski, blagajniki) ek naziva se tako jer se njime ekovna svota isplauje korisniku eka u gotovom novcu, na blagajni banke trasata.
Naziva se tako jer se njime ekovna svota isplauje korisniku eka u gotovom novcu, na blagajni banke trasata. ekovni iznos se podie sa rauna trasanta iz pokria i isplauje licu koje nema rauna kod banke ili samom trasantu, ako je oznaen kao korisnik eka.
5.2.2. Obraunski (virmanski) ek

Obraunski (virmanski) ek je ek koji se ne moe isplatiti u gotovom novcu. Kada je trasant ili korisnik eka na prednjoj strani upisao klauzulu samo za obraun, time je pravno zabranio banci trasatu da ek isplati u gotovom novcu (l. 21 Z). Isplata eka se vri samo putem obrauna prenosom ekovne svote sa rauna trasanta na raun remitenta, odnosno indosatara. Obraun se moe vriti sa bankom trasatom ili licem koje ima svoj raun kod trasata ili sa licem koje nema raun kod banke trasata, nego kod druge banke lanice obraunske ustanove u mjestu plaanja.328 Obraun se dalje moe vriti sa drugim bankama gdje korisnik eka ima raun, na osnovu meusobnih bankarskih prenosa. Forma obraunskog eka je konana i ne moe se opozvati. Kada je izdat u toj formi, on se kasnije ne moe pretvoriti u isplatni ek. Ako bi trasat, pored zabrane, isplatio ek u gotovom novcu, odgovarae za prouzrokovanu tetu najvie do iznosa ekovne svote (ogranieni iznos naknade tete). ek na donosioca, kao i svaki papir na donosioca, uvijek nosi odreen rizik da se pojavi u rukama savjesnog sticatelja, iako je mimo volje trasanta puten u promet (ukraden). Tehnika obrauna i prenosa virmanskog eka umanjuje taj rizik pa se u teoriji smatra da je to bio jedan od pravnih razloga nastanka ove vrste eka.
Obraunski (virmanski) ek je ek koji se ne moe isplatiti u gotovom novcu. Isplata eka se vri samo putem obrauna prenosom ekovne svote sa rauna trasanta na raun remitenta, odnosno indosatara.
328
Ovakvo rjeenje Zakona o eku je kritikovano u teoriji - Krulj, V. (1975) op.cit., str. 132.
EK
5.2.3. Precrtani (barirani) ek

Precrtani (barirani) ek je ek koji korisnik moe naplatiti samo preko banke. Barirani se ek ne isplauje imaocu neposredno, nego nekoj banci za njegov raun.
Precrtani (barirani) ek je ek koji korisnik moe naplatiti samo preko banke (l. 20 Z). Barirani se ek ne isplauje imaocu neposredno, nego nekoj banci za njegov raun. Na ovom su eku povuene dvije paralelne linije dijagonalno. Odatle mu i naziv (barrer - precrtati). Precrtavanje na poleini nema pravnog dejstva. Ukrteno precrtavanje bi znailo ponitavanje. Pravo na precrtavanje eka ima trasant i svaki imalac eka. Precrtavanje moe biti opte i posebno (l. 20 Z). Opte precrtavanje (ek sa optim precrtajem) je kad se izmeu paralelnih crta ne upie nita ili se upie preko banke. Ovako precrtan ek moe njegov imalac naplatiti od trasata preko ma koje banke koja u naplati slui kao posrednik. Posebno je precrtavanje (ek sa posebnim precrtajem) kad se izmeu crta upie naziv neke banke. U tom sluaju, moe samo ta banka, kao posrednik, naplatiti ek (l. 20 Z). Opti se precrtaj moe pretvoriti u posebni, a obratno ne. Nije dozvoljeno ni brisanje precrtaja, ni brisanje banke upisane u posebnom precrtaju. Graanskopravna sankcija brisanja je u tome da se smatra kao da nije ni prebrisan, dakle ek i dalje vai kao precrtani. Pored toga, predviena je i novana kazna. Ako trasat i pored precrtaja isplati ek imaocu, a ne banci, odgovoran je za tetu koja bi time bila prouzrokovana do visine ekovne svote. Barirani se ek obino izdaje kad se eli da zna kome je ek isplaen. Tada banka preko koje se ek isplauje legitimie lice kome je ek isplaen i upisuje u posebnu knjigu. Nadalje se barirani ek esto upotrebljava kad je korisnik eka klijent banke i eli da mu se ekovna svota isplati preko te banke na njegov raun, a izdavalac eka nema pokria kod te banke. Izdavalac vue ek na svoju banku kod koje ima pokrie, a u precrtaj upisuje naziv banke iji je klijent korisnik eka. Bariranim ekom vre se meusobna plaanja preko banaka slino kao i virmanskim. Kad banka dobije barirani ek, najprije zaduuje raun trasantov, pa onda odobrava raun korisnika eka za iznos eka, ako su oba klijenti banke. Ili, doznauje ekovni iznos korisnikovoj banci koja je navedena u eku. U nekim sluajevima banka odobrava ekovni iznos raunu podnosioca eka i bez provjeravanja ima li sredstava na raunu izdavaoca eka. To
Opte precrtavanje (ek sa optim precrtajem) je kad se izmeu paralelnih crta ne upie nita ili se upie preko banke. Posebno je precrtavanje (ek sa posebnim precrtajem) kad se izmeu crta upie naziv neke banke.
POGLAVLJE 15. 585
znai da ovi barirani ekovi imaju prednost pred ostalim virmanskim ekovima. Kao to se vidi, postoji velika slinost izmeu bariranog i virmanskog eka, jer se na kraju i barirani ek, bez naroite napomene o obraunu, likvidira putem obrauna meu bankama. I jedan i drugi ne mogu se naplatiti neposredno, nego preko banke. Barirani je ek novijeg datuma. U zapadnim zemljama se mnogo koristi. Dobra mu je strana to se smanjuje upotreba gotovog novca, jer se vri obraunavanje i prebijanje na osnovu ovih ekova izmeu banaka. Nadalje, u sluaju nestanka takvog eka, nema opasnosti da e ga neovlateno lice naplatiti.
5.2.4. Cirkulacioni (cirkularni) ek

Cirkulacioni (cirkularni) ek izdaje banka trasant korisniku eka (komitentu) koji ima kod nje pokrie i tim ekom poziva (nareuje) sve svoje lijale, kao i banke korespondente, da isplate ek.
Ovu vrstu eka izdaje banka trasant korisniku eka (komitentu) koji ima kod nje pokrie i tim ekom poziva (nareuje) sve svoje lijale, kao i banke korespondente, da isplate ek. Uoljiva je razlika izmeu ovog i ostalih vrsta ekova. Kod cirkulacionog eka sama banka trasat, kod koje neko ima pokrie, upuuje poziv na plaanje svojim lijalama (sebi), kao i svojim korespondentima u korist ba onoga lica koje kod nje ima pokrie. Umjesto da lice koje ima pokrie kod banke vue na nju ek, ovdje je druga situacija: sama ta banka (depozitar) izdaje ek u korist lica koje kod nje ima pokrie (deponenta) upuujui to lice da se za naplatu eka obrati svim njenim lijalama, njoj samoj ili njenim korespondentima. Ovdje izgleda kao da trasat postaje trasant, a trasant remitent. Korisnik cirkulacionog eka je onaj ko ima ekovni raun kod banke izdavaoca tog eka ili ko poloi banci iznos na koji glasi cirkulacioni ek. Korisnik eka moe biti i lice na koje se cirkulacioni ek indosira (indosatar) jer se radi o eku po naredbi. Upravo ekonomski cilj izdavanja ovih ekova jeste da se njihovim indosiranjem obavljaju odreena plaanja iz drugih poslovnih transakcija. Uloga cirkulacionog eka je velika jer gotovo da se izjednauje sa novcem (ducijarnim novcem). Umjesto da nosi gotovinu (novanice) poslovan ovjek nosi cirkulacioni ek koji isplauju lijale banke i njene poslovne veze (korespondenti) kod kojih
EK
moe izvriti unovavanje eka. S druge strane, taj ek moe indosirati i time izmiriti obavezu prema indosataru. Korisnik cirkulacionog eka prilikom naplate nije ogranien na odreeno mjesto i odreenu banku, nego ek moe naplatiti u svakom mjestu gdje izdavalac (banka) ima svoju poslovnu jedinicu ili poslovnu vezu. Cirkulacioni ek se moe prezentirati na naplatu kroz est mjeseci od dana izdanja (l. 12 Z).
5.2.5. Putniki ek
Putniki ek je vrsta cirkulacionog eka kojim se plaaju usluge u putnikom i turistikom prometu. Te ekove izdaju banke, turistike agencije ili putniki biroi u korist remitenta, koji tim ekom vri plaanje usluga, odnosno ekovna svota se isplauje korisniku eka na koga je on prenesen, indosamentom. Redovno glase na ime i na okrugle cifre. Praksa je u uporednim pravnim sistemima da je prenos (indosiranje) ove vrste ekova ogranien. Poslovni subjekti koji prime ove ekove ne mogu vie indosirati, vriti druga plaanja svojih obaveza. Izdavanje ovih ekova poele su amerike banke u korist turista radi plaanja trokova usluga. Ako isprave sadre sve elemente koji se trae zakonom, predstavljaju ek i potpadaju pod reim ekovnog prava. U mnogim zemljama, ova vrsta eka nije dovoljno regulisana, pa ak postoje miljenja da putniki ek i ne predstavlja ek u pravom smislu te rijei. Neovisno od toga, on je u irokoj primjeni u meunarodnom turizmu. Zbog nedostatka potrebne regulative znaajan izvor predstavlja bankarska praksa koja se primjenjuje u pojedinim zemljama. Pored elemenata koje inae sadri svaki ek, u putniki ek se obino upisuje vrijeme vaenja, podaci o putnoj ispravi korisnika, kao i uobiajene klauzule o nalogu za isplatu ekovne svote.
ek za potroaki kredit izdaje banka koja je odobrila kredit odreenom licu, pri emu je ista banka i trasat. Korisnik eka moe izvriti plaanje za kupovinu odreene robe to je, obino, navedeno na poleini eka.
Putniki ek izdaju banke, turistike agencije ili putniki biroi u korist remitenta, koji tim ekom vri plaanje usluga, odnosno ekovna svota se isplauje korisniku eka na koga je on prenesen, indosamentom.
5.2.6. ek za potroaki kredit

ek za potroaki kredit izdaje banka koja je odobrila kredit odreenom licu, pri emu je ista banka i trasat. Korisnik eka moe izvriti plaanje za kupovinu odreene robe to je, obino, navedeno na poleini eka. Vrijeme vaenja eka je takoe odreeno. ek za potroaki kredit predstavlja varijantu bariranog eka. U
POGLAVLJE 15. 587
novije vrijeme ova vrsta eka zamijenjena je kreditnim pismom kod kupovine uz otvoreni kredit.
5.2.7. Dokumentovani (dokumentarni) ek

Dokumentovani (dokumentarni) ek ima izvjesne slinosti sa dokumentarnim akreditivom. Pri prezentaciji na isplatu remitent mora podnijeti na uvid odreena dokumenta koja su naznaena u eku.
Ovaj ek ima izvjesne slinosti sa dokumentarnim akreditivom. Pri prezentaciji na isplatu remitent mora podnijeti na uvid odreena dokumenta koja su naznaena u eku. Radi se o robnim dokumentima (tovarni list, faktura, konosman) iz kojih se moe vidjeti da je korisnik eka izvrio odreene obaveze. Pravno posmatrano, ova vrsta eka sadri uslov za realizaciju ekovnih prava, a on se sastoji u prethodnom izvrenju odreenih radnji od strane korisnika (isporuka stvari). Pored dokumentarnog eka koji se naroito koristi u Francuskoj, postoje i druge vrste ekova poznate u nekim zemljama. Tu se, prije svega, misli na certicirani ek koji se javlja u SAD i deplasirani (vizirani) ek u Italiji. O tome je bilo rijei kod izlaganja o iskljuenju akceptiranja eka u naem pravu. Kod certikacionog eka banka trasat potvruje da postoji obezbjeenje pokria i blokira ekovni iznos na raunu trasanta. Kod viziranog eka banka konstatuje na eku da postoji pokrie, ali ne preuzima obavezu da blokira iznos na raunu trasanta. Takva se praksa pojavila i kod nas kada su neke banke svojim klijentima na ekovnoj ispravi upisivale klauzulu ima pokrie bez garancije da e ono i postojati u momentu prezentacije eka na isplatu.
6. ZASTARJELOST I PRESTANAK EKOVNOPRAVNOG ODNOSA

6.1. Zastarjelost
Rokovi zastarjelosti kod eka su krai nego kod mjenice poto je ek instrument plaanja i namijenjen je da krae cirkulie u prometu. Ti rokovi su ovi:
EK
a) Regresni zahtjevi korisnika eka (remitenta, indosatara) prema indosantima i trasantu zastarijevaju za est mjeseci od dana proteka roka za podnoenja eka na isplatu; b) Regresni zahtjevi indosanata jednih prema drugim, kao i indosanata prema trasantu, zastarijevaju za est mjeseci od dana kada je indosant iskupio ek ili kada je protiv njega postupljeno kod suda radi naplate u regresnom postupku (l. 24 Z). Kao to je vie puta reeno, trasat (banka) nije u ekovnopravnoj obavezi pa stoga korisnik eka ne moe podizati tubu protiv njega za isplatu eka. Stoga nema niti moe biti ekovnopravne zastare potraivanja prema trasatu. Na obustavu i prekid zastare kod eka primjenjuju se pravila mjeninog prava (l. 26 Z).
6.2. Prestanak ekovnopravnog odnosa

Pored isplate i zastarjelosti, ekovnopravni odnos prestaje na sve one naine na koje prestaje i mjeninopravni odnos, sa istim znaenjem i pravnim posljedicama. Pravila mjeninog prava o nadlenosti suda i sukobu zakona takoe se primjenjuju na ek.
POGLAVLJE 15. 589
Poglavlje
16
OBVEZNICA
1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 2. KLAUZULE O PRAVIMA IZDAVAOCA I IMAOCA OBVEZNICE 3. EMISIJA OBVEZNICA 4. VRSTE OBVEZNICA
Debitum in praesente, solvendum in futuro. Sadanji dug, budue plaanje.
OBVEZNICA
1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE
1.1. Pojam obveznice
bveznica je vrijednosni papir koji ima svoje ire i ue znaenje zavisno, u prvom redu, od toga u emu se sastoji inkorporisano pravo u pisanoj ispravi. Bitne su razlike u pravnom reimu, dozvola ili nedravnog organa za izdavanje, vremenu i nainu izvrenja obaveze, mogunosti berzanskog trgovanja i drugo. U najirem znaenju obveznica obuhvata razliite forme obezbjeenja nad imovinom dunika.329 Prema irem znaenju, koje podrazumijeva trgovaku obveznicu, to je vrijednosni papir kojim se izdavalac bezuslovno obavezuje da e imaocu obveznice (povjeriocu) isplatiti o dospjelosti iznos novca na koji obveznica glasi ili predati odreenu koliinu zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira. U tom smislu, trgovaka obveznica zauzima znaajno mjesto u njemakom pravu. Za trgovaku obveznicu vae, izmeu ostalog, ova osnovna pravila: izdavalac obveznice je registrovani trgovac, obaveza se sastoji u predaji odreene koliine zamjenjivih stvari (fungibilnost), izvrenje obaveze iz papira nije uslovljeno protuinidbom povjerioca. Za izdavanje trgovake obveznice nije potrebno posebno odobre-
329
Ellison, John, Bedingeld, Jim i Harrison, Tom (1994) Business Law, Durham: Business Education Publishers Limited, str. 201.
POGLAVLJE 16. 593
nje dravnog organa. Predstavlja iskljuivo trgovaki papir koji moe biti osiguran i hipotekom. Redovno je papir koji glasi po naredbi. Ue znaenje obveznice podrazumijeva vrijednosni papir (pisanu ispravu) koji glasi na odreen iznos novca, a naziva se bon ili obligacija. To je duniki papir, papir o dugu, za razliku od dionice koja je papir o ueu u trgovakom drutvu (dionikom ili komanditnom drutvu na dionice). Zajedno sa dionicom danas predstavlja osnovni materijal trita kapitala i to onog dijela koji se naziva nansijskim tritem. Za njeno izdavanje (emisiju) uvijek je potrebno odobrenje nadlenog dravnog organa. Obveznica je duniki vrijednosni papir koji imaocu daje pravo na naplatu nominalnog iznosa (glavnice) i kamata, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji (l. 2 ZTVP). Drugim rijeima, obveznica je vrijednosni papir kojim se izdavalac bezuslovno obavezuje imaocu da o dospjelosti isplati, odnosno isplauje, nominalni iznos (glavnicu) sa ksnom ili promjenjivom kamatom, a nekada i odreeni iznos uea u dobiti. Radi se o vrijednosnom papiru u koji je inkorporisano obligaciono pravo na odreeno novano potraivanje, obligacioni odnos je po karakteru dugoroan i kreditne prirode. S aspekta ekonomske funkcije, obveznica predstavlja instrument dugoronog kreditiranja i mobilizacije kapitala. Obveznice se kod nas emituju u dematerijaliziranom obliku, kao elektronski zapisi. Izmeu izdavaoca obveznice (dunika) i kupca (povjerioca) zasniva se obligacioni odnos koji je po svom karakteru dugoroan i kreditne prirode. Takav odnos u graanskom pravu konstituie se ugovorom o kreditu (zajmu). Kupac obveznice uplauje odreenu svotu novca, a izdavanjem pismene isprave izdavalac obveznice se bezuslovno obavezuje da e imaocu isprave vratiti o dospjelosti upisanu svotu novca uz kamatu, a nekad i sa dijelom uea u dobiti izdavaoca. Dakle, primljeni iznos novca jeste novani zajam (kredit) koji se vraa imaocu obveznice (isprave), uz odreenu naknadu. Obveznica je reprezentant duga, odnosno potraivanja. Poto je izdavalac obveznice na takav nain pozajmio novac (uzeo kredit) od veeg broja kupaca obveznica i sa svima stoji u kreditnom odnosu, jedna obveznica (isprava) predstavlja dio (komad) toga zajma.
Obveznica je duniki vrijednosni papir koji imaocu daje pravo na naplatu nominalnog iznosa (glavnice) i kamata, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji.
OBVEZNICA
I povjerilac i dunik po osnovu obveznice stiu odreene prednosti u odnosu na ugovor o kreditu. Prednosti povjerioca su u sljedeem: svoj vrijednosni papir (obveznicu) izdat na zajam moe prodati ako eli prije i dobiti gotov novac; postoji mogunost da obveznicu proda iznad njene nominalne vrijednosti i time zaradi; papir moe upotrijebiti kao zalogu za obezbjeenje drugih potraivanja; obveznicu, ako je predvieno, moe konvertovati u papir sa ueem (dionicu); vrlo esto moe koristiti odreena preimustva koja izdavalac nudi kod kasnijih prodaja vrijednosnih papira; prisustvo obveznica u javnosti u veem obimu vri pritisak na menadment izdavaoca da bolje posluje jer je pod javnom kontrolom; prenos potraivanja iz obveznice je lak i jednostavan tim prije ako glasi na donosioca i, na kraju, potraivanje iz obveznice potpada pod strogi i formalni pravni reim vrijednosnih papira. Prednosti koje stie izdavalac (dunik) ogledaju se u ovome: obveznica se prodaje za gotov novac uplatom, po pravilu, cijelog iznosa odjednom; emisijom obveznica u velikom broju, uz javni poziv, izdavalac dolazi do znaajnog novanog kapitala koji vraa u duem periodu; obveznicu moe iskupiti otplatom duga prije dospjelosti (klauzula o pozivu); kotiranjem obveznica na berzi stie znaajan kredibilitet; imaoci obveznica ne uestvuju u upravljanju pa se odrava upravljaka ravnotea uspostavljena prije izdavanja obveznica; poto nema upravljanja po osnovu obveznica, nema bojazni od preuzimanja rme (take over); naknada za pozajmljeni kapital moe se odrediti elastino u zavisnosti od nekog indeksa (varijabilna kamata); izdavanjem obveznica uspostavlja se eksibilna nansijska struktura izvora kapitala, to utie na mobilnost poslovnog subjekta. U sutini, obveznica daje mogunost vee mobilizacije nansijskog kapitala na obje strane. Kao i kod ostalih vrijednosnih papira, obligacioni odnos nastaje na osnovu jednostrane izjave volje izdavaoca obveznice. I ovdje vai dilema izmeu teorije ugovora, teorija kreacije i trenutak nastanka obligacionog odnosa jeste momenat predaje isprave kupcu obveznice ili njegovom ovlatenom zastupniku. S tim da Zakonom o tritu vrijednosnih papira je ureeno da prava iz vrijednosnog papira stiu se, ograniavaju ili prestaju odgovarajuim upisom kod Registra, a osnov za sticanje i ogranienje prava iz vrijednosnog papira je pravni posao, odluka suda ili dru-
POGLAVLJE 16. 595
gog nadlenog organa, zakon i drugi propis, odnosno opi akt emitenta kada je to predvieno zakonom. (l. 9 ZTVP).
1.2. Pravne karakteristike

Pravne karakteristike obveznice proizlaze iz njenog pojmovnog odreenja i ekonomske funkcije. Emitenti vrijednosnih papira, a time i obveznica, mogu biti pravna lica, Federacija, kanton, grad i opina u Federaciji, te drugi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini (l. 22 ZTVP). Obveznica predstavlja dugoroni (dospjelost najee izmeu 5 i 30 godina), duniki i kreditni vrijednosni papir. Ona je novani, nansijski vrijednosni papir koja nosi prihod u vidu kamate, ksne ili promjenjive, a nekada i uee u dobiti. Trgovaki je efekat, negocijabilna je i fungibilna. Dematerijalizovani vrijednosni papiri mogu glasiti samo na ime, u suprotnom ne bi bila mogua identikacija vlasnika. Bitni elementi obveznice su odreeni Zakonom o tritu vrijednosnih papira (l. 8 ZTVP). Osnovne pravne karakteristike ispoljavaju se u sljedeem: a) Emitenti vrijednosnih papira, a time i obveznica, mogu biti pravna lica (svi tipovi trgovakih drutava mogu biti emitenti, zatim holding, koncern, banke, osiguravajua drutva i drugi oblici poslovnih subjekata330), svi oblici dravne organizacije Federacija, kanton, grad i opina u Federaciji, te drugi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini (l. 22 ZTVP), to je redovna pojava u uporednom pravu. Pasivnu sposobnost da preuzimaju obaveze iz obveznice imaju subjekti imatrikulisani u trgovaki ili njemu odgovarajui registar, dok aktivnu sposobnost, sticanje prava iz obveznice, posjeduju sva lica sa pravnom sposobnosti; b) Obveznica je vrijednosni papir u koji je inkorporisano obligaciono pravo konstituisano na dugoronoj i kreditnoj osnovi. Zato je obveznica duniki, dugoroni i kreditni papir;
330
Udruenja graana, zadruge i druge asocijacije, iako imaju status pravnog lica, ne bi mogli izdavati obveznice jer ciljevi njihovog osnivanja i postojanja nisu poslovnog karaktera.
OBVEZNICA
c) Obveznica je novani, nansijski vrijednosni papir. Sve inidbe, uplate i otplate glavnog i sporednih potraivanja po obveznici vre se u novcu. I sama isprava glasi na novac, odreenu nominalnu vrijednost; d) Obveznica je papir koji nosi prihod, redovno, u vidu kamate (interesa), ksne ili promjenljive, kao i uee u dobiti ako se radi o participativnoj obveznici. Dugorono sticanje prihoda je osnovni ekonomski cilj kupca obveznice (ulagaa, investitora); e) Obveznica je, pored dionice, tipian trgovaki efekat. Izdaje se masovno u serijama (serijski papir) i predstavlja predmet poslovanja berze efekata. Kao trgovaki efekat, obveznica ima svoju trinu cijenu. Za izdavanje obveznica potrebno je odobrenje dravnog organa, a mogunost kotiranja podlijee ocjeni i kontroli organa berze; f) Obveznica je negocijabilan papir koji glasi na ime.
g) Obveznica je fungibilan (zamjenjiv) vrijednosni papir. Zamjenjivost je uslov za svaku robu da bi se pojavila na berzi (kafa, svila, juta, vuna, eer). Trgovaki efekti, kakav je i obveznica, prava su berzanska roba zbog svoje fungibilnosti. To se ogleda, prije svega, u sljedeem: za kupca obveznica sasvim je svejedno koje e brojeve obveznice iz jedne serije nositi, a koje se njemu predaju, ako one obezbjeuju vrstu i obim prava koja je on kupio; obveznice izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o troku imaoca, sjediniti u jednu ili vie sa veom nominalom, odnosno mogu se podijeliti na vie komada manje nominalne vrijednosti (ZOO, l. 252). Obveznicama Federacije, kantona, grada i opine u Federaciji obavezno se trguje na berzi, kao i vrijednosnim papirima drugih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, ako je tako predvieno njihovim propisima (l. 179 ZTVP).
POGLAVLJE 16. 597
2. KLAUZULE O PRAVIMA IZDAVAOCA I IMAOCA OBVEZNICE

Klauzula o garanciji sadri garanciju drugog pravnog lica (banke, trgovakog drutva) da e izdavalac obveznice isplatiti preuzete obaveze po obveznici.
Prava izdavaoca i imaoca obveznice utvruju se zakonom i odlukom o izdavanju, a neka od njih upisuju se u ispravu o obveznici u vidu odreenih klauzula (odredbi). Na ispravi moe biti upisana kratka notikacija (legenda) koja upuuje na pravni akt kojim su regulisana prava, isto kao i kod dionice. Sadraj prava u tim klauzulama odreuje vrstu same obveznice. Uobiajene klauzule, koje poznaju uporedni pravni sistemi, su ove: a) Klauzula o garanciji sadri garanciju drugog pravnog lica (banke, trgovakog drutva) da e izdavalac obveznice isplatiti preuzete obaveze po obveznici. Garancija se moe dati za sve obaveze (potpuna) ili za dio obaveza (djelimina). Obveznica koja sadri ovu klauzulu naziva se garantovanom obveznicom; b) Klauzula o konverziji koja daje mogunost imaocu da svoju obveznicu konvertuje kod emitenta za druge papire (dionice, nove obveznice), novac ili realna dobra. To je obveznica sa varantom. Zakon o tritu vrijednosnih papira denira varant za kupovinu dionica ili obveznica kao kratkoroni vrijednosni papir koji imaocu daje pravo na kupovinu dionica, odnosno obveznica buduih emisija emitenta varanta odreenog dana, odnosno u odreenom periodu po unaprijed odreenoj ili odredivoj cijeni (l. 7 ZTVP). c) Klauzula o pozivu na iskup koja daje pravo izdavaocu da, prije utvrenih rokova dospjelosti, otkupi obveznice isplatom duga; d) Klauzula o garancijama za neiskupljenje kojom izdavalac garantuje imaocu obveznice da njegov papir nee biti iskupljen za odreeni period (npr. 5 godina); e) Klauzula o renansiranju na osnovu koje izdavalac ima pravo da emisijom novih obveznica otkupi ve postojee obveznice (stare obveznice);
Klauzula o konverziji koja daje mogunost imaocu da svoju obveznicu konvertuje kod emitenta za druge papire (dionice, nove obveznice), novac ili realna dobra. Varant za kupovinu dionica ili obveznica je kratkoroni vrijednosni papir koji imaocu daje pravo na kupovinu dionica, odnosno obveznica buduih emisija emitenta varanta odreenog dana, odnosno u odreenom periodu po unaprijed odreenoj ili odredivoj cijeni.
Klauzula o pozivu na iskup daje pravo izdavaocu da, prije utvrenih rokova dospjelosti, otkupi obveznice isplatom duga.
Klauzula o garancijama za neiskupljenje kojom izdavalac garantuje imaocu obveznice da njegov papir nee biti iskupljen za odreeni period.
Klauzula o renansiranju na osnovu koje izdavalac ima pravo da emisijom novih obveznica otkupi ve postojee obveznice.
OBVEZNICA
Klauzula o otplatnom fondu kojom se izdavalac obavezuje da u odreenim vremenskim periodima (godinje) povlai odreen broj obveznica neke serije otkupom.
f)
Klauzula o otplatnom fondu kojom se izdavalac obavezuje da u odreenim vremenskim periodima (godinje) povlai odreen broj obveznica neke serije otkupom.
3. EMISA OBVEZNICA
Izdavanje obveznica, kao dugoronih vrijednosnih papira, moe se podijeliti u nekoliko faza, prva, donoenje odluke o izdavanju obveznica, druga, dobijanje odobrenja (rjeenja) za izdavanje obveznica od Komisije za vrijednosne papire, tree, samo izdavanje obveznica (emisija) i etvrta, upis uspjele emisije u registar emitenata kod Komisije i upis obveznica na raune kupaca kod Registra. Emisija obveznica u Federaciji Bosne i Hercegovine se vri putem javne ponude.331 Emisija vrijednosnih papira javnom ponudom je emisija u kojoj se prodaja vrijednosnih papira vri na osnovu javnog poziva upuenog neodreenom broju lica putem sredstava javnog informiranja (l. 2 ZTVP). Emisija javnom ponudom dunikih vrijednosnih papira moe se provesti kontinuirano ili u tranama (l. 25 ZTVP). Treba dodati kako emisija obveznica ne moe biti ograniena na postojee vlasnike vrijednosnih papira emitenta niti na povezana lica sa emitentom (l. 24 ZTVP). Postupak emisije obveznica odnosno vrijednosnih papira u smislu Zakona o tritu vrijednosnih papira (l. 25 ZTVP) obuhvata: 1. 2. 3. 4. donoenje odluke o emisiji; zakljuivanje ugovora izmeu emitenta i banke (depozitara); zakljuivanje ugovora izmeu emitenta i Registra; podnoenje zahtjeva Komisiji radi dobijanja odobrenja za emisiju; 5. donoenje rjeenja Komisije po zahtjevu emitenta; 6. objavljivanje prospekta i javnog poziva za upis i uplatu vrijednosnih papira; 7. upis i uplatu vrijednosnih papira;
Emisija vrijednosnih papira javnom ponudom je emisija u kojoj se prodaja vrijednosnih papira vri na osnovu javnog poziva upuenog neodreenom broju lica putem sredstava javnog informiranja.
331
l. 11 Pravilnika o emisiji vrijednosnih papira (Slubene novine FBiH, br. 18/09)
POGLAVLJE 16. 599
8. utvrivanje i objavljivanje rezultata emisije; 9. upis uspjele emisije u registar emitenata kod Komisije i upis obveznica na raune kupaca kod Registra. Emisija obveznica vri se na osnovu odluke koju donosi skuptina drutva. Obavezni sadraj odluke o emisiji vrijednosnih papira utvren je zakonom (l. 26 ZTVP). Ako je emitent Federacija emisija se vri na osnovu posebnog zakona, a ako su emitenti kanton, grad ili opina u Federaciji Bosne i Hercegovine vri se na osnovu odluke nadlenog organa u skladu sa odredbama ZTVP i drugih zakona (l. 27 ZTVP). Emitent je duan zakljuiti ugovor sa bankom koja obavlja poslove depozitara (banka depozitar) s ciljem otvaranja privremenog rauna za deponiranje uplata na osnovu kupovine vrijednosnih papira i, ako nije ranije zakljuen, ugovor sa Registrom koji e voditi evidenciju o emitovanim obveznicama. Zahtjev za odobrenje emisije obveznica javnom ponudom podnosi emitent Komisiji za vrijednosne papire. Uz njega treba dostaviti zakonom predvienu dokumentaciju, izmeu ostalog i odluku o emisiji i prijedlog prospekta (l. 29 ZTVP). Komisija moe odobriti zahtjev, traiti njegovu dopunu odnosno otklanjanje nedostataka ili ga odbiti (l. 30 ZTVP). Rjeenjem o odobrenju emisije vrijednosnih papira Komisija potvruje da je emitent postupio u skladu sa zakonom i drugim propisima i da prospekt sadri sve potrebne elemente (l. 31 ZTVP). Ukoliko su emitenti obveznica Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine nee biti potrebno odobrenje Komisije za emisiju (l. 54 ZTVP). Na osnovu rjeenja o odobrenju emisije obveznica putem javne ponude, podnosilac zahtjeva objavljuje javni poziv za upis i uplatu obveznica u formi oglasa u najmanje jednom dnevnom listu koji izlazi na podruju Federacije u kojem je sadran tekst prospekta ili obavjetenje gdje se prospekt moe besplatno dobiti, kao i na internet stranici berze ili drugog ureenog javnog trita na kojoj su uvrtene te obveznice (l. 36 ZTVP). Javni poziv, ukljuujui prospekt, predstavlja optu ponudu. Opta ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora uinjen neodreenom broju osoba koji sadri bitne sastojke ugovora ijem je sklapanju namijenjen (l. 33 ZOO). Prospekt treba sadravati dovoljno informacija o emitentu za ocjenu njegovog nansijskog stanja i perspektive, te informacije o pravima sadranim u vrijednosnom papiru (l. 32 i 33 ZTVP).
OBVEZNICA
Javna ponuda moe biti okonana i prije isteka roka za upis i uplatu kada su svi ponueni vrijednosni papiri upisani i uplaeni. Emitent moe i odustati od emisije u sluaju predvienom zakonom (l. 39 ZTVP). Emisija se smatra uspjelom ako je u roku upisan i uplaen iznos odreen odlukom o emisiji kao najmanji iznos za uspjenost emisije. Taj iznos ne moe biti manji od 60% ukupnog broja emitiranih vrijednosnih papira predvienih odlukom o emisiji, izuzev emisije vrijednosnih papira ukupne vrijednosti do 100.000,00 KM kada je za uspjenost potrebno uplatiti cjelokupan iznos (l. 40 ZTVP). Nakon isteka roka odnosno nakon okonanja upisa i uplate, banka depozitar dostavlja Komisiji i emitentu pismeni izvjetaj o broju upisanih i uplaenih obveznica (l. 40 ZTVP). Komisija na osnovu tog izvjetaja donosi rjeenje o (ne)uspjelosti javne ponude obveznica i dostavlja ga emitentu i Registru. Emitent je zatim duan objaviti rezultate javne ponude obveznica, tj. izvjetaj o ukupnom iznosu i broju upisanih i uplaenih obveznica, a u sluaju neuspjele emisije i podatak o nainu i roku povrata izvrenih uplata (l. 41 ZTVP). Obim emisije obveznica u pravilu ne bi trebao prelaziti visinu osnovnog kapitala emitenta na dan donoenja odluke o emisiji, a ukoliko prelazi njegovu visinu u prospektu se moraju posebno obrazloiti razlozi za takvu emisiju i navesti rizici koji iz toga proizilaze (l. 24 ZTVP).
4. VRSTE OBVEZNICA
Razliiti su kriteriji na osnovu kojih se moe izvriti podjela obveznica. Neki od njih su karakteristini za sve vrijednosne papire, dok su drugi tipini za obveznice kao dugorone investicione papire (obraun i vrijeme isplate kamata). Na tritu kapitala uobiajeno je da se obveznice vrednuju prema izdavaocu, nainu obrauna i frekvenciji isplate kamata te izdatim garancijama investitora kupcima obveznica. Upravo, vrste obveznica jasno pokazuju specinosti ovog vrijednosnog papira i mogue varijetete investiranja i trgovanja sa potraivanjima putem vrijednosnih papira.
POGLAVLJE 16. 601
Obveznice se mogu klasicirati prema: izdavaocu (emitentu), vremenu dospijea, vremenu amortizacije, izdatim garancijama (obezbjeenju), valuti na koju glasi, teritoriju, obraunu kamata i periodima njihovog plaanja. Pojedine vrste obveznica mogu se prepoznati po bitnim sastojcima ili dodatnim klauzulama (odredbama) koje su upisane u glavnu ispravu. 1) Prema poloaju izdavaoca (emitenta) razlikuju se dvije grupe obveznica: obveznice javnopravnih subjekata i obveznice poslovnih (privatnih) subjekata. Razlika je u tome ko stoji iza emitovanih obveznica. Obveznice javnopravnih subjekata dalje se klasiciraju na obveznice drave, obveznice razliitih oblika dravne organizacije (kantona, grada, optine) i obveznice dravnih institucija i javnih korporacija (preduzea). Sve su to obveznice sa javnim povjerenjem. Izdavanje obveznica ima za cilj nansiranje projekata razvoja infrastrukture javnog karaktera, a nekada i pokrie decita u budetu. Iz prihoda takvih investicija vraaju se ukamaeni dugovi po obveznicama. Obveznice drave nemaju rizika (nulti rizik), pa je i kamata nia, a poresko optereenje iskljueno ili ogranieno. Ako drava ne vraa dug, nego samo plaa kamatu, takve obveznice obino se nazivaju dravnom rentom i mogu se unoviti iskljuivo vraanjem obveznice. Razliiti oblici dravne organizacije emituju obveznice za nansiranje, prije svega, komunalne infrastrukture uz odgovarajue poreske olakice. Dravne institucije (agencije, fondovi), kao i javna preduzea, izdaju obveznice za nansiranje investicionih projekata. Izdaju ih u svoje ime i za svoj raun uz garanciju drave upisanu na ispravi ili se ona izvodi iz pravnog poloaja institucije, odnosno javne konkurencije. Obveznice privatnopravnih subjekata (poslovnih organizacija svih tipova organizovanja) danas su omiljen nain dugoronog nansiranja investicija. Finansijska struktura tih obveznica moe biti veoma razliita (obezbjeenje, visina kamate, nain obrauna i isplate). Znaaj razlikovanja obveznica po ovom kriteriju jeste u stepenu rizika za investitore (kupce), rokovima vraanja duga i nansijskoj strukturi izdatih obveznica.
OBVEZNICA
2) Rok dospijevanja je vrijeme do konane otplate obveznice (zajma). Inae, obveznice su po deniciji dugoroni kreditni vrijednosni papiri. Na zakon svrstava obveznice u dugorone vrijednosne papire, sa rokom dospijea duim od godinu dana (l. 6 ZTVP). Rok otplate moe biti odreen razliito, a izdavalac je ovlaten da ga promijeni prijevremenim iskupljenjem, ako je upisana odgovarajua klauzula. Znaaj razlikovanja obveznica po ovom kriteriju ima odraza na vrstu i obim garancije, nain amortizacije i visinu kamatne stope. Kod kratkoronih obveznica stepen rizika je, po pravilu, manji jer je bre vraanje kredita, to utie na odreivanje garancija i kamata. 3) Obveznice se mogu amortizovati jednokratno kada se o dospjelosti otplauje cjelokupan iznos nominalne vrijednosti sa kamatom ili je kamata djelimino ve isplaena. Uobiajeno je da se obveznica amortizuje postepeno, prema amortizacionom planu na poleini isprave, tako da se u pojedinim periodima otplauju anuiteti (glavnica i kamata). Kod obveznica javnog povjerenja, koje izdaje drava, moe biti odreeno da se glavnica ne vraa nego se isplauje kamata, sluaj vjenih obveznica kada i nema amortizacije duga. Nain amortizacije utie na nansijsku strukturu obveznice, odreivanje roka dospijea i mogunost iskupljivanja prema klauzuli po pozivu. 4) Obveznice se mogu podijeliti i prema stepenu garancije. Najjednostavnija i najea vrsta obveznica jesu obine obveznice sa ksnom kamatnom stopom, unaprijed odreenim rokom dospijea koji se ne moe mijenjati i odreenom nominalnom vrijednosti. Za nju se, po pravilu, ne izdaju posebne garancije. Izdavalac garantuje cjelokupnom svojom imovinom (optim bonitetom), a ne odreenim dijelom. Obveznice koje izdaju privatnopravni subjekti (trgovaka drutva, banke) mogu imati na poseban nain utvrenu garanciju. Hipotekarne obveznice su obezbijeene hipotekom na odreenim nekretninama (zemljitu, zgradama). Moe se dati za jednu ili vie serija, a svaka obveznica uiva rang svoje serije na uspostavljenoj hipoteci.
POGLAVLJE 16. 603
Obveznice mogu biti obezbijeene hipotekom na bazi hipotekarnog pisma (posebna vrsta papira), to najee koriste hipotekarne banke. Prikupljeni kapital na bazi obveznica banka plasira kao dugoroni (hipotekarni) kredit. Na osnovu hipotekarnog pisma banka upisuje hipoteku na nekretninama hipotekarnog dunika koja stoji kao garancija za izdate obveznice banke. Banka usklauje svoja potraivanja po datim kreditima i svoje obaveze po izdatim obveznicama, u pogledu visine i dospjelosti. Postoje obveznice sa zalogom na pokretnim stvarima ukljuujui i vrijednosne papire (oprema, brodovi, avioni, kamioni). Emisiona masa obveznica je redovno nia od trine vrijednosti zaloge (obino iznosi 80%), a to je sluaj i kod garancije putem hipoteke. Mogu postojati obveznice sa dodatnim garancijama, koje se obino daju kasnije (garancije dijelom odreene imovine ili postotkom od imovine). esto je u upotrebi obezbjeenje dato od strane drugih lica za emitenta, najee banke. Upravo za takve obveznice nae pravo koristi pojam garantovane obveznice. Kod takvih garancija tehnika upisa, distribucija i plasman obveznica, kao i otplata, idu preko odreene banke koja ima komisiona ili agenturna ovlatenja. Razliiti su pravni aranmani izmeu banke garantora i samog emitenta, kao i stepen kontrole banke nad imovinom i poslovanjem izdavaoca obveznica. Jedan oblik garancije postoji kod obveznica izdatih uz klauzulu o otplatnom fondu. Naime, izdavalac preuzima obavezu da u odreenim vremenskim periodima (godinje) otkupljuje dio izdatih obveznica. Garancija se sastoji u tome to se otkupom (povlaenjem) obveznica smanjuje poslovni rizik za preostale (neiskupljene) obveznice, odnosno njihove imaoce. 5) Po svojoj deniciji, obveznica je vrijednosni papir koji svome imaocu nosi prihod u vidu kamate poto se radi o kreditnom odnosu. Meutim, mogu postojati razliita rjeenja u tome pravcu. Obine obveznice su takva vrsta obveznica koje imaju ksnu kamatu i ona se ne moe mijenjati. Ukoliko je kamata promjenjiva, onda se govori o obveznicama sa promjenjivom kamatom, a ako
OBVEZNICA
zavisi od nekog indeksa, to su obveznice sa indeksom, o emu slijedi izlaganje. Postoje obveznice bez kamate (obveznice bez kupona). Takve obveznice se prodaju uz veliki diskont (umanjenje za iznos kamata). Nae pravo izriito daje mogunost emisije takvih obveznica. Participativne obveznice nose, pored kamata, i uee u dobiti izdavaoca obveznice. Za razliku od prioritetnih participativnih dionica, participativne obveznice ne daju pravo uea u upravljanju trgovakim drutvom. 6) Obveznice se razlikuju i prema nainu odreivanja kamate i rokovima isplate. Ovdje je, prije svega, rije o obveznicama sa promjenjivom kamatnom stopom. U savremenim uslovima privreivanja koriste se veoma razliiti naini odreivanja kamatne stope pa se tako obveznice i razvrstavaju. irok je spektar obveznica po tom kriteriju, ali je to materija ekonomskih disciplina. Sintetiki posmatrano, obraun kamata vri se u odreenim kratkoronim periodima (mjeseno, kvartalno, polugodinje). Pri tome, visina kamatne stope vee se za unaprijed utvreni indeks (obveznice sa indeksom). Indeks koji odreuje visinu kamatne stope moe biti stopa sa novanog trita (LIBOR) to je i najee, berzanska cijena odreene robe (nafte, zlata), cijena robe na malo ili cijena dionica. U novije vrijeme, ak se pojavljuju i dionice koje su vezane za odreeni indeks. Kod nekih obveznica na promjenjivu kamatnu stopu dodaje se unaprijed utvreni postotak ili se iznos kamata na obveznicu, prema predvienom indeksu, unaprijed limitira (odredi donja i gornja granica). Vrijeme isplate kamata moe biti razliito odreeno. Iako se kamata obraunava mjeseno, kvartalno ili polugodinje, njena isplata tee redovno polugodinje ili godinje. Sa toga stanovita postoje obveznice sa polugodinjom i godinjom isplatom kamata. Isto vai i za obine obveznice sa ksnom kamatnom stopom. 7) Konverziju obveznica ne treba mijeati sa fungibilnou. Konverzija predstavlja mogunost zamjene obveznice za drugu obveznicu, dionicu, valutu ili realna dobra. Pitanje konverzije
POGLAVLJE 16. 605
moe biti razliito rijeeno, a ona se redovno odnosi na obine, obveznice sa ksnom kamatom. Izdavalac moe iskljuiti i ograniiti konverziju pa se tada govori o nekonvertibilnim, odnosno obveznicama sa ogranienom konverzijom. Nekonvertibilne obveznice se ne mogu zamijeniti, dok je za ove druge zamjena ograniena, na obine dionice ili druge obveznice. Obveznice sa punom konvertibilnosti mogu se zamijeniti za druge dugorone papire, novac ili trajna dobra. Kamata kod konvertibilnih obveznica redovno je manja. Rok za konverziju, najee, nije odreen. Obveznice sa varantom nose poseban vrijednosni papir koji daje pravo imaocu da kasnije kupi neki drugi papir izdavaoca po ksnoj cijeni. 8) Obveznice mogu glasiti na domau valutu i njih kupuju domaa lica. Ako je emitent drava, obveznice predstavljaju unutranji dug drave. Mogu se isplaivati u domaoj ili stranoj valuti saglasno odluci o emisiji i deviznim propisima. Nominalna vrijednost obveznice moe biti odreena i u stranoj valuti. Postoje obveznice koje su denominirane u dvije razliite valute, to je mogue i po naem pravu. Isprava o obveznici glasi na jednu, a isplata kupona se vri u drugoj valuti. Razlikovanje je vano s obzirom na kupce obveznica (investitore), stepen javnosti emisije i trite na kome se obveznice prodaju. 9) Domae obveznice su one sa kojima se trguje iz prve ruke ili iz druge i svake naredne ruke u okviru jedne zemlje, kupac i emitent su domaa lica. Inostrane obveznice su trini papiri kod kojih je izdavalac iz jedne, a kupci iz drugih zemalja, odnosno sa kojima se trguje na inostranom tritu. Takve obveznice imaju meunarodni karakter. Obveznice Svjetske banke i Euroobveznice uvijek imaju meunarodni karakter.
Poglavlje
17
OSTALI VREDNOSNI PAPIRI

1. BLAGAJNIKI ZAPIS 2. KOMERCIJALNI ZAPIS 3. TREZORSKI ZAPIS 4. CERTIFIKAT O DEPOZITU 5. ROBNI VRIJEDNOSNI PAPIRI
Partem solvendo in parte obligationis liberatus est. Djeliminom isplatom dunik je djelimino osloboen obaveze. (Ulpianus)

1. BLAGAJNIKI ZAPIS
T
Zakon o tritu vrijednosnih papira blagajniki zapise denie kao kratkorone dunike vrijednosne papire koji se emitiraju radi prikupljanja novanih sredstava i koji zakonitom imaocu daju pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom. Blagajnike zapise mogu emitirati banke i druge nansijske organizacije.
o je papir u koji je inkorporisano obligaciono pravo u obliku potraivanja ukamaene glavnice do jedne godine dana. Izdavalac blagajnikog zapisa duguje glavnu obavezu (nominalni iznos zapisa) i sporednu obavezu, plaanje kamate. Glavno potraivanje dospijeva odjednom ili u obrocima, dok se obino kamate isplauju u ratama (mjeseno, kvartalno, polugodinje), saglasno odluci izdavaoca o izdavanju blagajnikog zapisa. Izmeu emitenta i imaoca blagajnikog zapisa uspostavlja se kratkoroni pravni odnos kreditne prirode. Izdavalac je u obavezi da o dospjelosti vrati imaocu zapisa glavnicu (iznos zajma) sa naknadom (kamatom). Zakon o tritu vrijednosnih papira blagajniki zapise denie kao kratkorone dunike vrijednosne papire koji se emitiraju radi prikupljanja novanih sredstava i koji zakonitom imaocu daju pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom. Blagajnike zapise mogu emitirati banke i druge nansijske organizacije (l. 7 ZTVP). Dakle, izdavalac blagajnikog zapisa, za razliku od izdavaoca obveznice i komercijalnog zapisa, mogu biti centralna bankarska institucija (npr. Centralna banka BiH), poslovne banke i nansijske organizacije svih tipova.
POGLAVLJE 17. 609
Blagajniki zapis je novana isprava izdata na kratkoronu obligaciju. Sve inidbe po tom papiru, uplate i isplate, vre se u novcu. To je papir koji imaocu nosi prihod u vidu kamata sa ksnom ili promjenjivom stopom. Blagajniki zapis je trini efekat koji se izdaje u serijama i ima svoju trinu cijenu. Kao i svaki trgovaki efekat, on je negocijabilan i fungibilan papir. U uporednim pravnim sistemima blagajniki zapis je papir poslovnog svijeta,332 prvenstveno nansijskih institucija, ija je ekonomska funkcija kratkorono pribavljanje novanog kapitala. U tom smislu, on je instrument kratkorone mobilizacije kapitala na kreditnoj osnovi. Postupak emisije blagajnikih zapisa, kao i drugih vrijednosnih papira u smislu tog zakona, ureen je Zakonom o tritu vrijednosnih papira.333
2. KOMERCALNI ZAPIS
Komercijalni zapisi su kratkoroni duniki vrijednosni papiri koji se emitiraju radi prikupljanja novanih sredstava i koji zakonitom imaocu daju pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom.
Komercijalni zapisi su kratkoroni duniki vrijednosni papiri koji se emitiraju radi prikupljanja novanih sredstava i koji zakonitom imaocu daju pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom. Za razliku od blagajnikih zapisa koje mogu emitirati banke i druge nansijske organizacije, komercijalne zapise mogu emitirati i druga pravna lica u skladu sa zakonom (l. 7 ZTVP). Komercijalni zapis je dakle pisana isprava koja glasi na ime, a kojom se njen izdavalac (svako pravno lice) bezuslovno obavezuje da imaocu isprave o roku dospjelosti, koji je do jedne godine dana, isplati nominalni iznos zapisa sa kamatom. Ekonomska funkcija komercijalnog zapisa sastoji se u kratkoronom pribavljanju novanog kapitala. To je papir iskljuivo poslovnih subjekata (trgovaca) koji je pogodan, naroito, za one subjekte u ijoj
332 333
Vukovi, Milo (1960) Bankarstvo - organizacija i poslovanje banaka, Beograd: Nauna knjiga, str. 124. Vidjeti: l. 25-66 ZTVP
prirodi djelatnosti dolazi do periodinih oscilacija u poslovanju (graevinarstvo, poljoprivreda). Komercijalni zapis je iskljuivo papir trgovaca pa ga mogu izdavati trgovaka drutva, kao i druga pravna lica. Kupci mogu biti pravna i zika lica. Ovo je kratkoroni papir sa prihodom koji se sastoji u plaanju kamata. Komercijalni zapis je trgovaki efekat koji se izdaje u serijama i ima svoju trinu cijenu. Kao i svaki trgovaki efekat, komercijalni zapis je negocijabilan i fungibilan papir. Postupak emisije komercijalnih zapisa takoe je ureen Zakonom o tritu vrijednosnih papira.
3. TREZORSKI ZAPIS
Trezorski zapis je kratkoroni duniki vrijednosni papir koji moe emitirati Federacija Bosne i Hercegovine, kanton, grad i opina u Federaciji, kao i drugi nivo vlasti u Bosni i Hercegovini, ako je tako predvieno njihovim propisima i koji zakonitom imaocu daje pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom
Trezorski zapis je kratkoroni duniki vrijednosni papir koji moe emitirati Federacija Bosne i Hercegovine, kanton, grad i opina u Federaciji, kao i drugi nivo vlasti u Bosni i Hercegovini, ako je tako predvieno njihovim propisima i koji zakonitom imaocu daje pravo da mu emitent isplati u roku dospijea odreeni novani iznos sa kamatom (l. 7 ZTVP). Postupak emisije trezorskih zapisa ureen je Zakonom o tritu vrijednosnih papira.
4. CERTIFIKAT O DEPOZITU
Generalno posmatrano, certikat je potvrda depozitara o deponovanim pokretnim stvarima, vrijednostima. U uporednim pravima, potvrda depozitara predstavlja pisanu ispravu koju izdaje banka ili druga depozitna organizacija na deponovana dobra u vidu pokretnih stvari (domaa ili strana sredstva plaanja, vrijednosni papiri, dragocjenosti i drugi amaneti). Potvrda depozitara se izdaje na osnovu zakljuenog ugovora izmeu deponenta i depozitara na koji se primjenjuju opta pravila ugovora o ostavi
POGLAVLJE 17. 611
Prema Zakonu o tritu vrijednosnih papira certikat o depozitu je kratkoroni duniki vrijednosni papir kojim se emitent obavezuje da e zakonitom imaocu certikata u odreenom roku isplatiti iznos deponiranih novanih sredstava sa pripadajuom kamatom. Zakonom je predvieno da certikat o depozitu mogu emitirati banke i druge nansijske organizacije.
ili pravila specijalnih vrsta ostave (ugovora o deponovanju vrijednosnih papira, ugovora o sefu, ugovora o novanom depozitu). Depozit moe biti otvoreni ili zatvoreni, po vienju ili oroeni sa i bez otkaznog roka, sa specinim pravima depozitara, naroito kada su predmet deponovanja vrijednosni papiri. Potvrda depozitara najee glasi po naredbi i prenosom isprave prenosi se vlasnitvo na predmetu depozita. Prema Zakonu o tritu vrijednosnih papira certikat o depozitu je kratkoroni duniki vrijednosni papir kojim se emitent obavezuje da e zakonitom imaocu certikata u odreenom roku isplatiti iznos deponiranih novanih sredstava sa pripadajuom kamatom. Zakonom je predvieno da certikat o depozitu mogu emitirati banke i druge nansijske organizacije (l. 7 ZTVP). Certikat se izdaje na osnovu zakljuenog ugovora o novanom depozitu (l. 1035 1042 ZOO). Certikat izdaje banka ili druga nansijska organizacija. Certikat je papir koji nosi imaocu prihod u vidu kamate, sa ksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Novanim depozitom po osnovu koga je izdan certikat raspolae izdavalac certikata (depozitar). Certikat je trgovaki efekat koji se emituje u serijama i ima trinu vrijednost. Papir je prenosiv i zamjenjiv. Certikat glasi na ime. Postupak emisije certikata o depozitu ureen je Zakonom o tritu vrijednosnih papira.
5. ROBNI VREDNOSNI PAPIRI

U robne vrijednosne papire ubrajaju se oni papiri u kojima je inkorporisano pravo na raspolaganje stvarima (robom) koje su upisane u ispravu.
U robne vrijednosne papire ubrajaju se oni papiri u kojima je inkorporisano pravo na raspolaganje stvarima (robom) koje su upisane u ispravu. Isprava sadri obavezu dunika da preda stvari ovlatenom imaocu robnog vrijednosnog papira. U robne papire spadaju ove isprave: teretnica/konosman, prenosivi tovarni list u eljeznikom prevozu334, prenosivi tovarni
334
Vidjeti Poglavlje 7: Ugovor o prevozu stvari eljeznicom.
list u drumskom prevozu335, prenosivi tovarni list u avionskom prevozu, prenosiva isprava kod multimodalnog (kombinovanog) prevoza i skladinica. O ovim papirima izlagano je kod ugovora o prevozu i uskladitenju.
335
Vidjeti Poglavlje 8: Ugovor o prevozu stvari drumom.
POGLAVLJE 17. 613
Trei dio
PRAVO KONKURENCIJE
Nulla lex satis commoda omnibus est; id modo quaeritur, si maiori parti et im summam prodest. Nijedan zakon ne moe sve zadovoljiti; trai se samo to koristi veini, i to u glavnim pitanjima. (Titus Livius)
Poglavlje 18.
POJAM PRAVA KONKURENCIJE

Poglavlje 19.
INSTITUTI U PRAVU KONKURENCIJE

Poglavlje 20.
OGRANIAVANJE TRITA I NELOJALNA KONKURENCIJA

Poglavlje 21.
ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE
Poglavlje
18
POJAM PRAVA KONKURENCE

1. EKONOMSKI POJAM KONKURENCIJE 2. PRAVNI POJAM KONKURENCIJE 3. PRAVO KONKURENCIJE U PRAVU EVROPSKE UNIJE 4. PRETPOSTAVKE PRAVNOG REGULISANJA KONKURENCIJE 5. IZVORI PRAVA KONKURENCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI 6. PREDMET PRAVA KONKURENCIJE 7. METOD PRAVA KONKURENCIJE
Non ex regula ius sumatur, sed ex iure, quod est, regula at. Pravo neka se ne izvodi iz pravila, nego iz vaeeg prava neka nastaje pravilo. (Paulus)

1. EKONOMSKI POJAM KONKURENCE
onkurencija je proces proizvodnog i trinog natjecanja u kojem suparnici nastoje boljim sredstvima i metodama proizvesti moderniji, kvalitetniji i jeftiniji proizvod ili usluga te ga pod povoljnijim uvjetima i boljom reklamom plasirati ili pribaviti, prodati ili kupiti na dostupnom tritu. To moe biti konkurencija meu proizvoaima istih ili razliitih proizvoda, meu kupcima iste ili razliite robe te meu proizvoaima i kupcima kao ekonomskim subjektima koji se natjeu razliitim utjecajima na ponudu i potranju. Sve do novijeg doba u konkurenciji izmeu proizvoaa, odnosno prodavatelja roba i usluga, glavna je bila njihova kvaliteta, trajnost i jeftinoa. U novije doba vie se pozornosti obraa dizajnu, zadovoljavanju emocija i nainu plaanja. U informacijskom drutvu sve vei utjecaj ima tehnoloka konkurencija radi pridobivanja kupaca modiciranim ili posve novim proizvodima ili uslugama. Na to sve presudnije utjee konkurencija znanja, nadarenosti i sposobnosti da se cjelovitijim istraivanjima i saznanjima stigne do rezultata kojima se stjee i odrava natjecateljska prednost u proizvodnji i plasmanu (izradaka) proizvoda.336
336
Pravni leksikon (2007) op. cit., str. 606.
POGLAVLJE 18. 619
Izraz konkurencija latinskog je porijekla (concurrentia) i znai nadmetanje, suparnitvo i takmienje.
Izraz konkurencija latinskog je porijekla (concurrentia) i znai nadmetanje, suparnitvo i takmienje. U ekonomiji se odnosi na nadmetanje subjekata privreivanja radi postizanja istog ili slinog poslovnog cilja. Zbog toga je konkurencija u ovoj oblasti tijesno povezana sa postojanjem robne proizvodnje, slobodnog trita i subjekata koji na njemu djeluju. Sloenost pojma konkurencije i njegova znaenja zavise od razvoja privrede i ekonomskih nauka. On danas obuhvata prvenstveno: strukturu trita, uslove obavljanja poslovnih djelatnosti i nain ponaanja subjekata na tritu. Trite i konkurencija zbog toga dijele istu sudbinu. U ekonomskoj teoriji je konstruisano vie vrsta konkurencije. Sve one imaju obiljeja modela. Zbog toga se moemo zadrati na tri osnovna tipa: a) Potpuna ili perfektna konkurencija se karakterie: atomiziranom strukturom privrednih subjekata, potpunim automatizmom u kretanju ponude i potranje, tenjom da se princip racionalnosti u privreivanju maksimalizira, nemogunou pojedinih subjekata da utiu na nivo cijena i nepostojanje bilo prirodnih, bilo pravnih prepreka za slobodno kretanje svih faktora privreivanja;337 b) Nepotpuna ili imperfektna konkurencija egzistira onda kada ne postoji neki od bitnih elemenata potpune konkurencije; c) Monopolska konkurencija je obiljeena nepostojanjem vie takmiara uopte ili nepostojanjem veeg broja konkurenata koji bi izmeu sebe bili nezavisni. Kod monopolske konkurencije je od svih elemenata slobodne konkurencije prisutan samo princip racionalnosti i maksimiziranja dobiti.338 Ukoliko priroda konkretne djelatnosti tehnoloki ili ekonomski zahtijeva monopolsku strukturu te grane, (eljeznica, elektroprivreda, npr.) zakonodavac u njima posebno regulie pretpostavke i nain odvijanja konkurencije. Takve privredne djelatnosti nazivaju se reguliranim.339
Potpuna ili perfektna konkurencija se karakterie: atomiziranom strukturom privrednih subjekata, potpunim automatizmom u kretanju ponude i potranje, tenjom da se princip racionalnosti u privreivanju maksimalizira, nemogunou pojedinih subjekata da utiu na nivo cijena i nepostojanje bilo prirodnih, bilo pravnih prepreka za slobodno kretanje svih faktora privreivanja.
Nepotpuna ili i m p e r f e k t n a konkurencija egzistira onda kada ne postoji neki od bitnih elemenata potpune konkurencije.
337 338 339
Ekonomski leksikon (1975) Beograd: Savremena administracija, str. 594. Ekonomski leksikon (1975) op. cit., str. 594 Vidjeti: Trifkovi, Milo (2003) Nova struktura prava konkurencije u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova sa meunarodnog savjetovanja Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Neum, 6,7 i 8 lipnja 2003. godine, str. 70 71.
M o n o p o l s k a konkurencija je obiljeena nepostojanjem vie takmiara uopte ili nepostojanjem veeg broja konkurenata koji bi izmeu sebe bili nezavisni.
Znaaj svakog od tri navedena tipa konkurencije se mijenjao tokom historije.340 Zbog realnih odnosa na tritu zakonodavci danas najveu panju posveuju nepotpunoj i monopolskoj konkurenciji. U teoriji se kao predmet izuavanja uzima i efektivna konkurencija, ona koja se nalazi na prostoru izmeu idealne potpune konkurencije i istog monopola.341 irina i elastinost ove kategorije zahtijevali su od pravne doktrine posebno denisanje pojma konkurencije kao instrumenta legislative i juridike analize.
2. PRAVNI POJAM KONKURENCE

Zakonska denicija konkurencije ne postoji ni u uporednom, niti u naem pravu. Zbog toga je pravni pojam konkurencije djelo teorije. Njegov sadraj zavisi od cilja radi kojeg se denisanje vri. Neke zajednike osobine ipak se mogu utvrditi. Prva je da se uvijek potuje bit konkurencije onako kako je odreuje ekonomska misao. Drugo, denicije su razliitog obima i mogu se podijeliti na ire - sistemske, te ue - pravno-tehnike. Napokon, tree, sve su denicije uslovljene brojnim objanjenjima i ogranienjima. Konkurencija se odreuje kao neogranieno nadmetanje subjekata u privredi, koje funkcionie na bazi line slobode i ustanove individualne svojine,342 kao tenja ka istom ili slinom cilju343 ili rivalstvo... radi osvajanja klijentele.344 Za pojedine autore etiri elementa su bitna za istinski takmiarski odnos: (1) vie aspiranata, (2) jedan te isti cilj, (3) nagrada ili hijerarhija nagrada, (4) jedan ili nekoliko izabranih sudija.345 Ovakvom stavu se moe pridruiti i grupa pravnih pisaca koja u centar pravnog pojma konkurencije stavlja borbu izmeu vie uesnika na tritu oko
340 341 342 343 344 345
Vidjeti: Trifkovi, Milo (1981) Pravo konkurencije, Sarajevo: Svjetlost, str. 13-19. Prica, Radoje (1965) Monopolistike tendencije i njihovo pravno regulisanje, Pravni ivot 3/65, str. 32-33; Areeda, Philip (1967) Antitrust Analysis, Boston: Little-Brown, str. 15-17. Darva, Ernest (1933) Nelojalna utakmica u trgovini i industriji sa gledita privatnog prava, Beograd, str. 7. Reimer, Eduard (1954) Wettbewerbs und Wareneichnenrecht, Koln-Berlin: C. Heinemanns Verlag, 3. Au, str. 512. Roubier, Paul (1954) Le droit de la propriete industrielle, Paris: Sirey, Vol. I, str. 498. Callmann, Rudolf (1967) The Law of Unfair Competition, Trade Marks and Monopolies, Mundelein: Callaghan and co., str. 174.
POGLAVLJE 18. 621
iste suprotne strane sa ciljem razmjene robe i usluga.346 Smatramo da denicije poput one koju je dao Profesor Ulmer optimalno zadovoljavaju potrebe dalje analize ove materije. Konkurencija se u pravu shvata kao dogaaj, radnja i odnos. Ukoliko nita posebno nije reeno, u daljim izlaganjima emo pod konkurencijom podrazumijevati takmiarski odnos na tritu. Ovakav pristup zahtijeva dalja objanjenja. Najprije, konkurencija pretpostavlja postojanje vie nezavisnih subjekata privreivanja. Oni mogu poticati iz iste ili razliitih grana privreivanja i iz razliitih nivoa poslovanja (veletrgovci i maloprodaja). Drugo, trite, kao mjesto na kome se sreu ponuda i potranja, mora biti odreeno za svaki konkretan sluaj posebno. Pri tome se uzimaju u obzir geografski, transportni, kulturoloki, administrativnopravni i drugi relevantni faktori. Trite se moe shvatiti kao trite isporuilaca i trite potroaa, zavisno od sluaja u pitanju. Tree, objekat povodom koga se utakmica vri moe biti roba, pravo i usluge. Oni u pravilu pripadaju istoj vrsti. Nesporno je u teoriji, meutim, da i supstituti imaju svojstvo objekta. I etvrto, ono to objedinjava sve do sada iznesene elemente konkurencije je isti cilj takmiara. On se moe odrediti kao zakljuenje ugovora sa istom treom stranom. Mora biti takav da ga svi takmiari ne mogu ostvariti istovremeno.
3. PRAVO KONKURENCE U PRAVU EVROPSKE UNE

Komisija, zajedno s nacionalnim tijelima za trinu konkurenciju, izravno namee EU pravila trinog natjecanja, lanovi 101109 Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU)347, kako bi EU trita
346
Ulmer, Eugen (1965) Unlauterer Wettbewerb, Band I, EWG, Munchen-Koln: Becksche - Heymanns, str. 33. Vidjeti i Troller, Alois (1965) Immaterialguterrecht, Basel-Stutgart: Helbing-Leuchetenhahn, Bd. II, str. 1035; te Straus, Joseph (1970) Das Wettbewerbsrecht in Jugoslawien, Koln: Carl Heymanns, str. 6. The Treaty on European Union, the Treaty on the Functioning of the European Union and the Treaty establishing the European Atomic Energy Community were consolidated when the Treaty of Lisbon came into force. The latest consolidated versions published in the Ofcial Journal of the European Union can be found in OJ C 326 and C 237 of 26 October 2012. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/ LexUriServ.do?uri=OJ:C:2008:115:0047:0199:en:PDF
347
funkcionirala bolje, osiguravajui da se svi privredni subjekti natjeu ravnopravno i poteno u skladu za zakonskim pravima. Iz navedenog proizilazi korist za potroae i kompanije ali i za evropsku ekonomiju u cjelini. Unutar Komisije, opa uprava za trino natjecanje348 je prvenstveno odgovorni organ, neposredno primjenjujui ovlasti. Meutim, postoje stroga ogranienja - Opa uprava za zatitu trinog natjecanja moe samo intervenirati ako ima dokaze o krenju pravila o trinom natjecanju, i njene odluke mogu biti predmet albe pred Sudom pravde Europske unije349. Prema odredbama lanova 101. i 102. UFEU zabranjeni su sporazumi koji naruavaju konkurenciju izmeu kompanija, kao i zloupotreba dominantnog poloaja jednog ili vie privrednih subjekata na relevantnom tritu. Nacionalna tijela za zatitu konkurencije takoer primjenjuju odredbe lanova 101. i 102. UFEU kao svoje unutranje pravo, kada god je to mogue. Regulacija koncentracija zabranjuje spajanja i akvizicije koje bi znaajno mogle ograniiti konkurenciju.350
4. PRETPOSTAVKE PRAVNOG REGULISANJA KONKURENCE

Pretpostavke pravnog ureivanja konkurencije i prava konkurencije kao posebne grane su one bitne odrednice drutvenog ivota koje omoguavaju postojanje privredne utakmice, njeno drutveno korisno odvijanje i sistemsko pravno regulisanje. U pravnoj teoriji se nazivaju fundamentalnim slobodama351 ili jednostavno pravima.352 Bez obzira na naziv, sve pretpostavke imaju ekonomsko-politiki i pravni karakter.
348 349 350 351 352
European Commission, Directorate General for Competition, vidjeti http://ec.europa.eu/competition/index_en.html http://curia.europa.eu/jcms/jcms/Jo2_6999 Vie o pravu konkurencije u Evropskoj Uniji vidjeti u Misita, Nevenko (2012) Evropska Unija: pravo konkurencije, Sarajevo: Revicon. Bernitz, Ulf (1971) Harmonisation et coordinatrion de la legislation du marche. La notion du droit du marche, Revue trimestrielle de droti commercial, 1/71, str. 2. Votaw, Dow (1969) Legal Aspects of Business Administration, Englewood: Prentice Hall, str. 663.
POGLAVLJE 18. 623
Pravno posmatrano, kod nas pretpostavke imaju ustavni i pravno-tehniki karakter. Druga grupa pretpostavki se konstituie na osnovu zakonodavstva i - manjim dijelom - na osnovu principa juridikog sistema. Ustavne pretpostavke su sadrane preteno u preambulama Dejtonskog ustava Bosne i Hercegovine, ali i u entitetskim ustavima. Analizom ustavnih rjeenja mogu se izdvojiti sljedee pretpostavke prava konkurencije: a) Privatno vlasnitvo, b) Slobodna trina ekonomija i c) Individualne slobode, meu kojima se naroito istiu: jednakost pred zakonom, sloboda kretanja, pravo na imovinu i sloboda rada353. Pravno-tehnikih pretpostavki ima vie: a) Dominacija normativnog sistema u osnivanju privrednih drutava, b) Sloboda odreivanja djelatnosti poslovnih subjekata i preduzetnika, c) Slobodno vrenje statusnih promjena (spajanje, pripajanje, podjela) d) Sloboda trgovine, e) Ravnopravnost trgovaca, f) Slobodno odreivanje cijena, g) Jedinstvenost trita.
5. IZVORI PRAVA KONKURENCE U BOSNI I HERCEGOVINI

Prvo mjesto u hijerarhiji formalnih izvora prava konkurencije zauzimaju ustavi, kako Bosne i Hercegovine, tako i entitetski ustavi, uz odreivanje osnovnih pretpostavki ove grane. Njihova se ulo-
353
lan II, A, 2 Ustava FBiH.
ga iscrpljuje u uspostavljanju najoptijeg dravno-pravnog okvira u koji se lociraju i trite i konkurencija. Drugi najvaniji izvor je Zakon o konkurenciji (ZK)354 donesen na dravnom nivou i njime se ureuju pravila, mjere i postupci zatite trine konkurencije, nadlenosti i nain rada Konkurencijskog vijea na zatiti i promociji trine konkurencije u Bosni i Hercegovini. Budui da je ZK neka pitanja i pojmove uredio naelno ta pitanja su detaljnije denirana nizom podzakonskih akata Odluka o utvrivanju relevantnog trita355; Odluka o denisanju kategorija dominantnog poloaja356; Odluka o utvrivanju sporazuma male vrijednosti357; Odluka o nainu podnoenja prijave i kriteriji za ocjenu koncentracija privrednih subjekata358; Odluka o proceduri ublaavanja odnosno oslobaanja od kazne (leniency policy)359; Odluka o bliem deniranju naina periodinog plaanja kazni360; Odluka o grupnom izuzeu sporazuma izmeu privrednih subjekata koji djeluju na istom nivou proizvodnje odnosno distribucije (horizontalni sporazumi)361; Odluka o grupnom izuzeu sporazuma izmeu privrednih subjekata koji djeluju na razliitim nivoima proizvodnje odnosno distribucije (vertikalni sporazumi)362; Odluka o grupnom izuzeu sporazuma o osiguranju363; Odluka o skupnom izuzeu sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila364; Odluka o skupnom izuzeu sporazuma o prenosu tehnologije, licenci i know how365; te Odluka o visini administrativnih taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim vijeem366.
354 355 356 357 358 359 360 361 362 363 364 365 366
Zakon o konkurenciji (Slubeni glasnik BiH br. 48/05, 76/07 i 80/09). Citirae se i kao ZK. Slubeni glasnik BiH, 18/06 i 34/10. Slubeni glasnik BiH, 18/06 i 34/10. Slubeni glasnik BiH, 85/05 i 34/10 Slubeni glasnik BiH, 34/10 Slubeni glasnik BiH, 34/10 Slubeni glasnik BiH, 31/06 Slubeni glasnik BiH, 15/06 Slubeni glasnik BiH, 18/06 Slubeni glasnik BiH, 15/06 Slubeni glasnik BiH, 16/06 Slubeni glasnik BiH, 15/06 Slubeni glasnik BiH, 30/06 i 18/11.
POGLAVLJE 18. 625
Treu skupinu izvora predstavljaju slijedei zakoni koji za svoje adresate predviaju obavezu lojalne utakmice, odnosno zabranjuju zloupotrebu monopolskog ili drugog povlatenog poloaja: a) Zakon o unutranjoj trgovini (ZUT) - U njegov predmet su ukljueni: zatita potroaa i nedoputeno trgovanje, kao i mjere privremenog ograniavanja trita. Ovaj zakon vai samo za trgovinu i zato ima sektorski karakter; b) Zakon o kontroli cijena (ZKC) ureuje odnose u kontroli cijena proizvoda i usluga na jedinstvenom tritu Federacije (l. 1). On zabranjuje, kao monopolske, sve dogovore o cijenama, zloupotrebu dominantnog poloaja u formiranju cijena, kao i upotrebu drugih nezakonitih radnji u ovom domenu radi dovoenja drugih subjekata u neravnopravan poloaj (l. 2). Suprotno ponaanje predstavlja privredni prestup (l. 15). Organi kontrole cijena, njihove nadlenosti i nain djelovanja detaljno su ureeni. Zbog optosti svojih normi, ovaj zakon ima generalan karakter. A to znai da se primjenjuje u svim oblastima privrednog ivota; c) Zakon o trinoj inspekciji (ZTI)367 veoma iroko odreuje ovlatenja ovog sistema kontrolnih organa. Za pravo konkurencije je bitno da je utvrena nadlenost trine inspekcije u pogledu kontrole naina i uslova obavljanja privrednih djelatnosti na domaem tritu (l. 1) i u vanjskotrgovinskom poslovanju. Trina inspekcija kontrolie i postupke vezane za odreena dobra prava industrijske svojine - znakove razlikovanja - koja su od vitalnog interesa za konkurenciju. Najvei dio zakonskog teksta posveen je ustrojstvu i funkcionisanju trine inspekcije; d) Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) predstavlja osnovni izvor prava za regulisanje naknade tete prouzrokovane djelima naruavanja konkurencije (imovinska sankcija). Poto specina rjeenja ne postoje, vae opta pravila o graanskoj odgovornosti.
367
Slubene novine FBiH 2/95. Citirae se i kao ZTI.
e) Zakon o nadzoru nad tritem u Bosni i Hercegovini (ZNT)368 kojim se ureuje nadzor proizvoda stavljenih na trite BiH, utruju opti principi i uspostavlja sistem nadzora nad tritem, njegova organizacija i funkcionisanje kao i obaveze i odgovornosti proizvoaa i distributera u sistemu nadzora nad tritem. g) Zakon o zatiti potroaa u Bosni i Hercegovini (ZZP)369 kojim se, izmeu ostalog, ureuju i pitanja: mjerodavnih tijela za zatitu prava i interesa potroaa, obaveze i odgovornosti za sva zika i pravna lica kao i uslove i nain pod kojim prodaju potroaima ili isporuuju proizvode i pruaju usluge, a bez obzira na njihov pravni, vlasniki ili organizacioni oblik. h) Zakoni o intelektualnom vlasnitvu370 i) j) Krivini zakoni371 Zakoni o elektroprivredi372
k) Zakon o komunikacijama373.
Dobri poslovni obiaji Mogu se denisati kao obiajna poslovna pravila nastala na tritu, koja pored poslovnih sadraja obuhvataju i norme optedrutvenog morala.
Na etvrtom mjestu hijerarhije izvora nalaze se dobri poslovni obiaji. Obaveznost njihove primjene utvrena je u l. 3 ZUT i l. 21 ZOO. Dobri poslovni obiaji su sloena kategorija. Oni nastaju spajanjem pravila formiranih u privrednom poslovanju i moralnih normi koje vae u cijelom drutvu. Mogu se denisati kao obiajna poslovna pravila nastala na tritu, koja pored poslovnih
368 369 370
Slubeni glasnik BiH br. 45/04, 102/09. Slubeni glasnik BiH 25/06. Zakon o autorskom i srodnim pravima (Slubeni glasnik BiH, 63/10); Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava (Slubeni glasnik BiH, 63/10); Zakon o patentu (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o igu (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o industrijskom dizajnu (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o zatiti oznaka zemljopisnog podrijetla (Slubeni glasnik BiH, 53/10); Zakon o zatiti topograje integriranog kruga (Slubeni glasnik BiH, 53/10). Krivini zakon BiH (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10) i Krivini zakon Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11). Citirae se dalje kao KZ BiH i KZ FBiH. Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektrine energije u BiH (Slubeni glasnik BiH, 07/02, 13/03, 76/09, 1/11); Zakon o osnivanju Kompanije za prijenos elektrine energije u BiH (Slubeni glasnik BiH, 35/04, 76/09); Zakon o osnivanju Nezavisnog operatora sistema za prienosni sistem u BiH (Slubeni glasnik BiH, 35/04); Zakon o elektrinoj energiji (Slubene novine Federacije BiH, 41/02, 38/05, 61/09, 83/11); Zakon o elektrinoj energiji Preieni tekst (Slubeni glasnik Republike Srpske, 08/08, 34/09, 92/09, 1/11); Zakon o elektrinoj energiji (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH, 36/04, 28/07, 61/10, 4/13). Zakon o komunikacijama (Slubeni glasnik BiH, 31/03, 75/06, 32/10, 98/12)
371
372
373
POGLAVLJE 18. 627
sadraja obuhvataju i norme optedrutvenog morala. Upravo po ukljuivanju tehnikih strukovnih pravila dobar poslovni obiaj se razlikuje od iskljuivo moralne norme. Od poslovnih obiaja kao isto tehnikih pravila u pojedinim branama ili privredi uopte dobar poslovni obiaj se razlikuje po: obaveznosti etikih sadraja, zakonskom osnovu primjene i imperativnom karakteru.374 Petu hijerarhijsku poziciju zauzimaju trgovaka pravila (l. 3 ZUT). Ona mogu biti dvostruka: poslovni obiaji i uzanse. Poslovni obiaji ili trgovinski poslovni obiaji, kako ih naziva ZOO,375 predstavljaju poslovne obiaje u uem pravno-tehnikom smislu. Pod njima se podrazumijeva komercijalna praksa koja je u tako irokoj primjeni da privrednici oekuju da e ugovorne strane postupati u skladu sa takvom praksom.376 Poslovni obiaj postaje izvorom prava ako je razuman, izvjestan, notoran i prihvaen od veine privrednika. Kao dodatni uslov moe se postaviti zahtjev da poslovni obiaj ne bude suprotan pravilima morala. U trgovaka pravila spadaju i uzanse. To su dobri poslovni obiaji sistematizovani u zbornike. Kao izvor prava konkurencije posebno su interesantne specijalne uzanse o trgovini na malo.
Poslovni obiaji ili trgovinski poslovni obiaji, predstavljaju poslovne obiaje u uem pravno-tehnikom smislu. Pod njima se podrazumijeva komercijalna praksa koja je u tako irokoj primjeni da privrednici oekuju da e ugovorne strane postupati u skladu sa takvom praksom.
Uzanse su dobri poslovni obiaji sistematizovani u zbornike.
6. PREDMET PRAVA KONKURENCE

Predmet prava konkurencije su drutveni i poslovni odnosi ekonomsko-politikog i imovinskog karaktera koji izraavaju nain privredne utakmice u oblasti prometa robe i usluga na jedinstvenom tritu. Unutar ovako iroko odreene oblasti odnosa i normi jasno se mogu razluiti slijedei osnovni instituti tj. zabranjena konkurencijska djelovanja: a) Monopolistiko djelovanje, u koje spadaju zabranjeni sporazumi i zloupotreba dominantnog poloaja, b) Zabranjene koncentracije;
374 375 376
Opirnije vidjeti kod Trifkovi, Milo (1990) Nelojalna utakmica, Sarajevo: Svjetlost, str. 100-109. lan 1107 ZOO. Goldtajn, Aleksandar (1967) Privredno ugovorno pravo, Zagreb: Informator, str. 26.
c) Naruavanje jedinstva trita i d) Nelojalna konkurencija/utakmica. Pojmovi i specinosti svakog od instituta, te njihov znaaj za zatitu konkurencije bie posebno razmotreni. Zato emo se ovdje zadrati samo na elementima koji ine njihovu jedinstvenost. Posmatrano sadrinski, sve navedene institute najprije objedinjava istovrstan objekt - nedozvoljena i drutveno opasna radnja u prometu robe i usluga i na tritu uopte, koja je usmjerena na spreavanje, ograniavanje i naruavanje konkurencije. Dalje, u funkcionalnom smislu ove institute povezuje injenica da oni, uzeti zajedno, uspostavljaju granice dozvoljenog naina ponaanja svih subjekata prema tritu i na tritu. I tree, njihov cilj je jedinstven. Oni treba da onemogue onaj vid trine eksploatacije vlasnika (ostvarivanje dobiti) koji je rezultat nelegalnih i drutveno neprihvatljivih naina poslovnog djelovanja. Negativno odreenje predmeta prava konkurencije, u stvari, znai razgranienje ove grane od drugih srodnih oblasti. Za potrebe ovih izlaganja dovoljno je rei da je to mogue uiniti. Ipak, oblasti zajednikog regulisanja i funkcionalnog nadopunjavanja postoje i ne mogu se zanemariti naroito kod sljedeih grana: pravo industrijske svojine, poslovno/trgovako pravo, reglementarna oblast poslovnog prava i administrativno pravo.377
7. METOD PRAVA KONKURENCE

Metod prava konkurencije oznaava nain na koji su regulisani odnosi ove grane. On zavisi od karaktera i vanosti odnosa koji se reguliu i od ciljeva zakonodavca u ovoj oblasti. Metod prava konkurencije je posebno determinisan injenicom da konkurencija sama po sebi predstavlja prvorazrednu drutvenu vrijednost. Osobine metoda prava konkurencije se ispoljavaju kod svih instituta prava konkurencije, mada ne u identinoj formi i istom intenzitetu.
Metod prava konkurencije oznaava nain na koji su regulisani odnosi ove grane.
377
Vidjeti Trifkovi, M. (1981) op. cit., str. 73-76.
POGLAVLJE 18. 629
Prva karakteristika tie se osobenosti izvora prava. Njihov broj i sloenost se pribliavaju sistemu pravnih vrela poslovnog prava, prava industrijske svojine i upravnog prava. U veoj mjeri nego ranije njome dominiraju zakoni. Zahvaljujui ovlatenjima koja je Zakon o konkurenciji prenio na Konkurencijsko vijee, njegove odluke kao podzakonski akti su postali izuzetno vaan izvor prava za antitrustovsko pravo. Drugo, interpretativna uloga obiaja, kako onih koji se kvalikuju kao dobri, tako i poslovnih, je pojaana. Zahvaljujui deniciji nedoputenog trgovanja, sistem trgovinskih obiaja je direktno ukljuen u izvore regulisanja konkurencije (l. 50 ZUT). Konkurencija kao posebna drutvena vrijednost i zatieni objekat prvog reda prouzrokovala je drugu karakteristiku metoda ove grane - pretenost prinudnih (imperativnih) normi. Obaveznost pravila konkurencije poiva na zapovijesti zakonodavca, koji su sadrani u zakonu i podzakonskim aktima. Prinudni karakter obiajnih pravila zasnovan je na injenici da i ona predstavljaju integralni dio javnog poretka. Dispozitivne norme nalaze se u domenu imovinskih sankcija. Tree, pravo konkurencije obiljeava specino jedinstvo zabranjujuih (negativnih) i nareujuih (pozitivnih) normi. Entitetski zakoni o trgovini kao sektorski akti, gube primat pred optim Zakonom o konkurenciji Bosne i Hercegovine, ali privredna utakmica u pojedinim oblastima od javnog interesa ostaje predmet regulisanja lex specialis. Zahvaljujui odrednicama Zakona o zatiti potroaa BiH i Krivinog zakona BiH uspostavljaju se vrste funkcionalne veze izmeu prava konkurencije i prava zatite potroaa. Tendencija povezivanja se zapaa i sa drugim oblastima - sa pravom industrijskog vlasnitva i statusnim pravom naroito. Ekonomski i politiki znaaj konkurencije odredio je etvrtu karakteristiku metoda njenog pravnog ureivanja - jedinstven tretman svih subjekata koji djeluju prema tritu i na tritu. Ovaj princip je doao do izraaja u odredbama ZUT kojima se i dravnim organima zabranjuje, barem na nivou deklaracije, naruavanje jedinstvenog trita Federacije (l. 4 ZUT). On se moe izluiti i iz poloaja politiko-teritorijalnih jedinica u kontroli cijena. Zatita od povrede ravnopravnosti vrenja privredne djelatnosti na jedinstvenom ekonomskom prostoru Bosne i Hercegovine, koju poine dravni organi, regulisana je lanom 204 KZ BiH. Dravni
organi su na nivou opte regulative bez rezerve stavljeni meu pasivno legitimisane subjekte, dok je krug aktivno legitimiranih subjekata proiren. Peta osobenost metoda jeste uspostavljanje posebnog sloenog sistema organa kontrole. Njegov prvi segment je Konkurencijsko vijee. U najvanijem dijelu prava konkurencije, u antitrustovskom pravu, Konkurencijsko vijee ima regulatornu, kontrolnu funkciju, te ovlatenje na voenje upravnih postupaka i izricanje novanih kazni.378 Drugu grupu tijela predstavljaju organi trine inspekcije na federalnom, kantonalnom i optinskom nivou. Drugi podsistem organa kontrole su oni kojima je povjerena kontrola cijena. Za razliku od trine inspekcije, ovdje je najvie ovlatenja dato federalnim organima za kontrolu cijena. estu osobenost predstavlja koritenje generalne klauzule i imenovanih sluajeva. Pod generalnom klauzulom se podrazumijeva davanje opte denicije zabranjenog djela ili radnje kojim se naruava konkurencija. Ona sadri bitne elemente, bie, svakog pojedinog instituta. Imenovani sluajevi predstavljaju navoenje najtipinijih i najeih pojavnih oblika svakog tipa zabranjenog djela konkurencije. U teoriji i uporednom zakonodavstvu postoje dva pristupa odnosu generalne klauzule i imenovanih sluajeva. Prema prvome, generalna klauzula je primarna i samostalna. Imenovani sluajevi imaju u tom kontekstu samo interpretativno svojstvo i didaktiku funkciju. Po drugom gleditu, primarni i samostalni su imenovani sluajevi. Oni sami po sebi (per se) predstavljaju nedoputena djela i zato elemente iz generalne klauzule ne treba posebno utvrivati. Takav postupak je neophodan samo kod netipinih pojavnih oblika pojedinih zabranjenih instituta. Generalna klauzula u ovoj koncepciji ima rezervnu funkciju.
Pod generalnom klauzulom se podrazumijeva davanje opte denicije zabranjenog djela ili radnje kojim se naruava konkurencija. Imenovani sluajevi predstavljaju navoenje najtipinijih i najeih pojavnih oblika svakog tipa zabranjenog djela konkurencije.
378
Vidjeti l. 20 56 ZK.
POGLAVLJE 18. 631
Poglavlje
19
INSTITUTI PRAVA KONKURENCE

1. POJAM MONOPOLISTIKOG DJELOVANJA 2. ZABRANJENI SPORAZUMI 3. DOMINANTNI POLOAJ I ZLOUPOTREBA DOMINANTNOG POLOAJA 4. KONCENTRACIJE I ZABRANJENE KONCENTRACIJE
Nulla regula sine exceptione. Nema pravila bez izuzetaka.

1. POJAM MONOPOLISTIKOG DJELOVANJA
E
Monopol obiljeava trine odnose u kojima postoji iskljuiva vlast ili nesumnjiva dominacija jednog privrednog subjekta ili homogene grupe privrednih subjekata nad ponudom ili potranjom robe ili usluge na relevantnom tritu.
timoloki, rije monopol je grka kovanica sastavljena od rijei monus - jedini i polion - prodaja, odnosno poleo - prodajom. U modernoj ekonomiji je pojam monopol daleko prevaziao svoje leksiko znaenje. Monopol u najirem smislu oznaava fazu u razvitku kapitalizma koju karakterie odluujui uticaj krupnih koncentracija u privredi i u drutvu, najprije na dravnom, a potom i na globalnom nivou.379 U drugom znaenju monopol obiljeava trine odnose u kojima postoji iskljuiva vlast ili nesumnjiva dominacija jednog privrednog subjekta ili homogene grupe privrednih subjekata nad ponudom ili potranjom robe ili usluge na relevantnom tritu. Ovako denisan monopol moe se pojaviti kao monemporium, odnosno kao razliite varijante monopola/monopsona, duopola/ duopsona, te oligopola/ oligopsona.380 Tree znaenje monopola namijenjeno je odreivanju uesnika u monopolskom trinom odnosu. Za njihovu klasikaciju odluna su dva momenta: postojanje ili nepostojanje formalno-pravnog posla kojim se monopolski odnos uspostavlja, te ouvanje ili gu-
379 380
Vidjeti Galbreith, John Kenneth (1970) Nova industrijska drava, Zagreb: Stvarnost; Baren, A. Paul i Sweezy, M. Paul (1969) Monopolni kapital, Zagreb: Stvarnost. Vidjeti Ekonomski leksikon (1975) op. cit., str. 755 i 759.
POGLAVLJE 19. 635
bitak pravnog identiteta uesnika u tom sporazumu i u odnosu koji je njime kreiran. Najpoznatiji trajni monopoli su karteli, sindikati, i trustovi, a privremeni su kratkoroni monopolni sporazumi (korner, ring, pul i slino) koji se formiraju radi ispunjavanja odreenih zadataka u trinom nastupu i u pravilu se rasformiraju im ih ostvare. Upravo zato najrazvijenije zemlje svijeta trae pravnu regulativu kojom bi se onemoguila djelatnost monopolistikih organizacija u ostvarivanju pozitivnih efekata, a sprijeile krajnosti koje pretjeranim monopliziranjem tete nacionalnoj privredi i zaostajanjem za drugim visokorazvijenim zemljama381. Najpoznatiji u tom smislu je ameriki Shermanov akt382, odnosno zakon protiv trustova.383 Monopoli u smislu trinog odnosa ili trinog entiteta mogu se podijeliti po razliitim mjerilima. Prema uslovima nastanka, svrstavaju se u: ekonomske, prirodne, oktopodske te zakonske ili pravne. S obzirom na vrstu djelatnosti koju obavljaju jedinice ukljuene u monopolski entitet, monopoli se klasikuju na homogene i heterogene. I napokon, zavisno od odnosa sa dravnom vlau, budetom posebno, razlikuju se privatni i javni monopoli.384 Pravni koncept suzbijanja monopolistikog djelovanja, sadrinski posmatrano, treba da obuhvati: monopolistiko sporazumijevanje/zabranjeni sporazumi, zloupotreba dominantnog trinog poloaja (monopolistiko ponaanje), kontrola koncentracija i razliiti oblici aktualne ili potencijalno restriktivne poslovne prakse. Relevantno trite slui kao osnova za izraun trinog udjela privrednih subjekata na tritu. Zakon o konkurenciji odreuje relevantno trite kao trite odreenih proizvoda i/ili usluga koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na odreenom geografskom podruju (l. 3 ZK). Relevantno trite proizvoda i/ili usluga obuhvata sve proizvode i/ili usluge
381 382 383 384
Pravni leksikon (2007) op. cit., str. 752. Sherman Antitrust Act (1890) http://www.ourdocuments.gov/doc.php?ash=true&doc=51 Detaljnu analizu Sherman Antitrust Act vidjeti u Clarkson, Miller i Cross (2012) Business Law: Text and Cases, South-Western Cengage Learning, Canada, str. 913-932. Vidjeti Ekonomski leksikon (1975) op. cit., str. 755-756.
Zakon o konkurenciji odreuje relevantno trite kao trite odreenih proizvoda i/ ili usluga koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na odreenom geografskom podruju.
koje potroai i/ili korisnici smatraju meusobno zamjenjivim, pod prihvatljivim uslovima, imajui u vidu naroito njihove bitne karakteristike, kvalitet, uobiajnu namjenu, nain upotrebe, uslove prodaje i cijene. Konkurencijsko vijee blie regulie uslove, kriterije i nain utvrivanja relevantnog trita. Relevantno geografsko trite obuhvata cjelokupan ili znaajan dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem privredni subjekti djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda i/ili usluga pod jednakim ili dovoljno ujednaenim u uslovima i koji to trite bitno razlikuju od uslova konkurencije na susjednim geografskim tritima. U odreenim sluajevima relevantno geografsko trite moe biti utvreno na meunarodnom nivou.
2. ZABRANJENI SPORAZUMI
Uvodni dio odredbe lana 101 Ugovora o funkcionisanju EU sadri generalnu zabranu kartelskog ponaanja. Njom su obuhvaeni: sporazumi preduzea, odluke njihovih udruenja i dogovorena praksa, pod uslovom da se odnose na trgovinu izmeu drava lanica, a kao cilj ili efekat imaju sprijeavanje, ograniavanje ili naruavanje konkurencije na unutranjem tritu.385 Navedeni i njiima slini sporazumi su nitavi (l. 101, st. 2 Ugovora o funkcionisanju EU). U skladu sa stavom da neki sporazumi, iako ograniavajui iz ugla konkurencije, ipak mogu biti podrka ekasnijem privreivanju, Ugovor izriito statuira mogunost njihovog izuzea od generalne zabrane.386 Tako prema lanu 101, stav 3 UFEU kao doputena ogranienja tretira sporazume ili grupu sporazuma preduzea, odluke ili grupe odluka udruenja preduzea, te dogovorenu praksu, pod uslovom da: doprinose unapreenju proizvodnje ili distribucije robe, ili podstiu tehniki ili ekonomski razvoj; istovremeno potroaima omoguavaju pravino uee u tako ostvarenoj koristi;
385 386
Vie o pravu konkurencije u EU vidjeti u Misita, N. (2012) op. cit. Detaljniju teorijsku razradu vidjeti u Foster, Nigel (2006) Foster on EU Law, New York: Oxford University Press, str. 303-310.
POGLAVLJE 19. 637
preduzeima ne nameu ogranienja koja nisu neophodna za postizanje tih ciljeva; i esnicima ne daju mogunost da iz konkurencije iskljue bitan dio proizvoda u pitanju.387
U teorijskom smislu monopolistiki sporazum je rezultat na bilo koji nain postignute saglasnosti dva ili vie subjekata poslovnog prava, iji su cilj ili posljedice spreavanje, ograniavanje ili naruavanje slobodne utakmice, a kojim se jedan ili vie subjekata dovode, odnosno mogu dovesti u monopolski ili drugi posebno povlateni trini poloaj prema ostalim takmiarima ili potroaima.
U teorijskom smislu monopolistiki sporazum je rezultat na bilo koji nain postignute saglasnosti dva ili vie subjekata poslovnog prava, iji su cilj ili posljedice spreavanje, ograniavanje ili naruavanje slobodne utakmice, a kojim se jedan ili vie subjekata dovode, odnosno mogu dovesti u monopolski ili drugi posebno povlateni trini poloaj prema ostalim takmiarima ili potroaima. Prema l. 4 Zakona o konkurenciji zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednika djelovanja, izriiti i preutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata koji za cilj i posljedicu imaju spreavanje, ograniavanje ili naruavanje trine konkurencije na relevantnom tritu. Ukoliko bi eljelo dalje usaglaavanje naeg i prava konkurencije EU, bilo bi potrebno da se kao monopolski sporazumi odrede i oni koji imaju bilo za cilj, bilo za posljedicu tetne efekte po konkurenciju na relevantnom tritu.388 Takvi sporazumi su nitavi. To su sporazumi koji se odnose na: a) direktno ili indirektno utvrivanje kupovnih i prodajnih cijena ili bilo kojih drugih trgovinskih uslova; b) ograniavanje i kontrolu proizvodnje, trita, tehnikog razvoja ili ulaganja; c) podjelu trita ili izvora snabdijevanja; d) primjenu razliitih uslova za identine transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodei ih u nepovoljan poloaj u odnosu na konkurenciju; e) zakljuivanje takvih sporazuma kojima se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili obiajima u trgovini nisu u vezi s predmetom sporazuma (l. 10 ZK).
387 388
Ibid., str. 97. Vidjeti Trifkovi, Milo (2006) Odreivanje monopolistikih sporazuma u pravima Bosne i Hercegovine i Evropske Unije, Pregled, 4/2006, str. 63-91.
2.1. Elementi monopolistikog sporazuma

Elementi monopolistikog sporazuma su: a) Postojanje sporazuma najmanje dva subjekta antimonopolistikog prava koji je usmjeren na spreavanje ili naruavanje slobodne konkurencije.
Uvjeti poslovanja, pod kojim treba shvatiti sve injenice i okolnosti koje odreuju prvenstveno ekonomske i pravne modalitete stupanja u odreenu djelatnost, te obim i nain njenog obavljanja.
b) Uvjeti poslovanja, pod kojim treba shvatiti sve injenice i okolnosti koje odreuju prvenstveno ekonomske i pravne modalitete stupanja u odreenu djelatnost, te obim i nain njenog obavljanja. Imenovani sluajevi pokazuju da preovladava sporazumijevanje o poslovnim aktivnostima na tritu, a ne o onima koji prethode marketinkom nastupu; c) Usmjerenost na naruavanje ili spreavanje slobodne konkurencije je sloen element. Pojam usmjerenosti treba shvatiti u objektivnom, a ne u subjektivnom smislu. Dovoljno je da sporazum prema konkretnim okolnostima ima ili moe imati ograniavajue dejstvo na konkurenciju pa da se smatra da je na to usmjeren. Namjera ili nepanja uesnika u sporazumijevanju se ne trae. One su pravno irelevantne. Naruavanje ili ograniavanje konkurencije treba shvatiti veoma iroko. I to kako u kvantitativnom, tako i u kvalitativnom pogledu. U prvom znaenju ono najee predstavlja smanjivanje broja takmaca ili ograniavanje plateno sposobne tranje, odnosno ponude. U kvalitativnom pogledu naruavanje konkurencije se najee manifestuje kao siromaenje ponude, odnosno tranje i kao reduciranje uslova pod kojim se vri promet na tritu; d) Aktuelno ili potencijalno dovoenje jednog subjekta u monopolski ili povlateni poloaj procjenjuje se prema konkretnim uslovima svakog sluaja monopolistikog sporazumijevanja. Posebnu tekou ovdje predstavlja determinisanje povlatenog poloaja. Sistemsko tumaenje ukazuje na dva obiljeja ovog pojma. Prvo, povlaivanje ne smije da bude neznatno. Ono se mora nalaziti negdje ispod dominantnog poloaja, a iznad situiranja subjekta koji je izloen normalnom djelovanju efektivne konkurencije. I drugo, dovoenje u povlaeni poloaj ne mora biti samo aktuelno. Dovoljno je da postoji
POGLAVLJE 19. 639
realna mogunost da jedan subjekat u budunosti stekne takvu poziciju. Monopolski ili povlaeni poloaj procjenjuju se bilo u odnosu na druge takmace, bilo u odnosu na potroae; Antimonopolsko pravo i u metodolokom smislu predstavlja najsloeniju pojavu prava konkurencije. Pored navedenih obiljeja opteg karaktera, ovdje se pojavljuju i neki specini instrumenti. Najprije, razvijen je sistem izuzetaka od zabrane monopolistikog sporazumijevanja. Prema ZK (l. 4, st. 3) monopolski sporazumi iz lana 4, stav 1 ZK nisu zabranjeni ako doprinose unaprjeenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga unutar Bosne i Hercegovine, ili promociji tehnikog i ekonomskog razvoja, pri emu potroaima omoguavaju pravian udio koristi koja iz njih proizilazi, a koji: a) nameu samo ogranienja neophodna za postizanje ciljeva i b) ne omoguavaju iskljuivanje konkurencije u bitnom dijelu predmetnih proizvoda ili usluga.
2.2. Pojedinana i grupna izuzea

Izuzea mogu biti pojedinana i grupna. Konkurencijsko vijee, na zahtjev jedne ili vie stranki u sporazumu moe donijeti rjeenje o pojedinanom izuzeu od zabrane sporazuma iz lana 4, stav 1 ZK ako sporazum ispunjava uslove iz lana 4, stav 3. Pojedinano izuzee moe sadravati uslove i zabrane. Pojedinano izuzee ima ogranien rok vaenja, s tim da ono ne moe trajati due od pet godina. Na zahtjev stranaka rok je mogue ponovo produiti za najvie pet godina, ako se dokae da sporazum i dalje zadovoljava uslove iz lana 4, stav 3. Konkurencijsko vijee usvojilo je sljedea grupna izuzea za provoenje odredbi lana 4, stav 3 ZK i to za: a) horizontalne sporazume, a posebno o istraivanju, razvoju i specijalizaciji; b) vertikalne sporazume, a posebno sporazume o iskljuivoj distribuciji, selektivnoj distribuciji, iskljuivoj kupovini i franizi; c) sporazume o transferu tehnologije, licenci i know how;
d) sporazume o distribuciji i servisiranju motornih vozila; e) sporazume o osiguranju. Konkurencijsko vijee podzakonskim aktima blie denira navedene grupne sporazume, a posebno: a)ogranienja ili ugovorne odredbe koje mogu biti sadrane u sporazumu; b)ugovorne odredbe koje moraju biti sadrane u sporazumu; c) njihovo trajanje i ostale uslove koji moraju biti ispunjeni.
2.3. Pravilo de minimis

Prema pravilu de sporazumi i minimis, praksa sa neznatnim, odnosno minimalnim efektima po konkurenciju na unutranjem tritu su izvan domaaja zabrane.
Doktrina de minimis predstavlja izuzetak od pravila o zabrani bilo kojeg sporazuma, odluke udruenja i dogovorene prakse kojima se dovodi u pitanje konkurencija na unutranjem tritu prema odredbama lana 101, stav 1 UFEU. Prema pravilu de minimis, sporazumi i praksa sa neznatnim, odnosno minimalnim efektima po konkurenciju na unutranjem tritu su izvan domaaja zabrane.389 Uspostavljanjem de minimis pravila nisu redenisane sutina, nitavost ili kanjivost monopolistikih sporazuma neznatnog dejstva. Rukovodei se naelom De minimis non curat praetor (Pretor/sudac ne vodi rauna o sitnicama, o stvarima beznaajne vrijednosti), odnosno rezonom ekonominosti i ekasnosti rada, Sud i Komisija EU su samo stvorili mogunost da ogranie svoju nadlenost ukoliko to ocijene racionalnim. Izostavljanje komunitarnog procesuiranja na osnovu de minimis pravila ne znai da nacionalni antitrustovski ili sudski organi ne mogu preuzeti sluaj390. Nasuprot rjeenju EU, u Bosni i Hercegovini djelomino izuzimanje sporazuma male vrijednosti iz generalne zabrane monopolistikih sporazuma je zakonski institut (l. 8 ZK). Primjena doktrine de minimis na konkretni sporazum ima za cilj da sporazume koji sadre odreene ograniavajue odred-
389
Odredba lana 101, stav 1 UFEU, podrazumijeva de minimis princip. Neznatni, odnosno minimalni efekti trinog uea kod horizontalnih sporazuma postoji ako zajedniko uee involviranih aktualnih ili potencijalnih konkurenata ne prevazilazi 10% relevantnog trita. U sluaju vertikalnih sporazuma pojedinani udio od 15% relevantnog trita kod svakog uesnika predstavlja granicu poslije koje sporazum gubi de minimis svojstvo, pod uvjetom da stranke nisu meusobni konkurenti. Trifkovi, M. (2006) op. cit., str. 86.
390
POGLAVLJE 19. 641
be koje sklapaju privredni subjekti s relativno malim opsegom prometa i/ili s relativno malim trinim udjelom (koji ne prelazi propisom utvrenu veliinu), uini dozvoljenim tj. da isti ne podlijeu zabrani i takve sporazume nazivamo sporazumima male vrijednosti.391
Prema odredbama ZK, sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajedniko trino uee uesnika sporazuma i privrednih subjekata pod njihovom kontrolom na relevantnom tritu neznatno, izuzev tekih ogranienja.
Prema odredbama ZK, sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajedniko trino uee uesnika sporazuma i privrednih subjekata pod njihovom kontrolom na relevantnom tritu neznatno, izuzev tekih ogranienja (l. 8, st. 2 ZK). U skladu s tim nisu zabranjeni sporazumi: a) ako ukupni trini udjel uesnika sporazuma na relevantnom tritu ne premauje 10% u sluaju kada je sporazum zakljuen izmeu privrednih subjekata koji su stvarni ili potencijalni konkurenti, odnosno kada djeluju na istom nivou proizvodnje ili trgovine; b) ako trini udjel svake od strana na relevantnom tritu ne premauje 15% u sluaju kada je privredni sporazum zakljuen izmeu privrednih subjekata koji nisu stvarni ili potencijalni konkurenti, odnosno kada djeluju na razliitim nivoima proizvodnje ili trgovine; c) sporazumi u kojima je teko odrediti da li se radi o sporazumu izmeu konkurentnih ili privrednih subjekata koji nisu konkurentni, kod kojih e se primijeniti prag do 10% udjela na relevantnom tritu. Konkurencijsko vijee podzakonskim aktom392 blie denira uslove i kriterije koje sporazumi male vrijednosti moraju ispunjavati, kao i teka ogranienja.
391 392
Vidjeti vie u Fairhurst, John i Vincenzi, Christopher (2003) Law of the European Community, Fourth Edition, Pearson Longman, England, str. 450-452. Odluka o sporazumima male vrijednosti (Slubeni glasnik BiH, 86/05 i 34/10).
3. DOMINANTNI POLOAJ I ZLOUPOTREBA DOMINANTNOG POLOAJA

Izvorni ugovor o EEZ, u dijelu koji se bavi konkurencijom sadri i odredbu koja regulie sluajeve vladajueg, odnosno dominantnog poloaja preduzea na unutranjem tritu lan 102, UFEU. Posjedovanje dominantnog poloaja na tritu samo po sebi nije zabranjeno, ali su zabranjene zloupotrebe ove pozicije.393 Cilj odredbe o zabrani zloupotrebe dominantnog poloaja je zatita konkurencije na unutranjem tritu, kao sredstva unaprijeenja dobrobiti potroaa i osiguranja ekasne alokacije resursa.394 Prema lanu 102 stav 2 UFEU zloupotreba se moe naroito sastojati u slijedeim ponaanjima: neposredno ili posredno nametanje neprimjerenih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih trgovakih uslova razmjene; ograniavanje proizvodnje, plasmana ili tehnikog razvoja na tetu potroaa; primjena nejednakih uslova na iste poslove sa drugim trgovakim partnerima, ime se oni stavljaju u nepovoljniji poloaj u odnosu na konkurenciju; uslovljavanje zakljuivanja ugovora preuzimanjem dodatnih obaveza od strane ugovornih partnera, koje po svojoj prirodi ili trgovakim obiajima nisu u vezi s predmetom ugovora. Odredba o zabrani iz lana 102 UFEU, podrazumijeva slijedee elemente: jedno ili vie preduzea; dominantan, odnosno vladajui poloaj; dominantan poloaj na unutranjem tritu ili njegovom znaajnom dijelu; zloupotrebu; i uticaj na trgovinu, odnosno razmjenu roba i usluga izmeu drava lanica. 395 Privredni subjekt ima dominantan poloaj na relevantnom tritu roba ili usluga, ako se zbog svoje trine snage moe ponaati u znaajnoj mjeri nezavisno od stvarnih ili moguih konkurenata, kupaca, potroaa ili dobavljaa, takoer uzimajui u obzir udio
Privredni subjekt ima dominantan poloaj na relevantnom tritu roba ili usluga, ako se zbog svoje trine snage moe ponaati u znaajnoj mjeri nezavisno od stvarnih ili moguih konkurenata, kupaca, potroaa ili dobavljaa, takoer uzimajui u obzir udio tog privrednog subjekta na relevantnom tritu, udjele koje na tom tritu imaju njegovi konkurenti, kao i pravne i druge zapreke za ulazak drugih privrednih subjekata na trite.
393 394 395
Vidjeti vie u Fairhust, J. i Vincenzi, C. (2006) op. cit., str. 550-564. Misita, N. (2012) op. cit., str. 131. Ibid., str. 134.
POGLAVLJE 19. 643
tog privrednog subjekta na relevantnom tritu, udjele koje na tom tritu imaju njegovi konkurenti, kao i pravne i druge zapreke za ulazak drugih privrednih subjekata na trite (l. 9 ZK). Pretpostavlja se da jedan privredni subjekt ima dominantan poloaj na tritu roba ili usluga ako na relevantnom tritu ima udio vei od 40%. A da vie privrednih subjekata ima dominantan poloaj na tritu roba i/ili usluga ako na relevantnom tritu dva ili tri privredna subjekta imaju zajedno trino uee vee od 60%. Takoer, pretpostavlja se da vie privrednih subjekata ima dominantan poloaj na tritu roba i/ili usluga ako na relevantnom tritu etiri ili pet privrednih subjekata imaju zajedno trino uee vee od 80%. Prema rjenjima ZK zabranjena je svaka zloupotreba dominantnog poloaja jednog ili vie privrednih subjekata na relevantnom tritu. Zloupotreba dominantnog poloaja postoji u slijedeim sluajevima: a) direktno ili indirektno nametanje nelojalnih kupovnih i prodajnih cijena ili drugih trgovinskih uslovakojima se ograniava konkurencija; b) ograniavanje proizvodnje, trita ili tehnikog razvoja na tetu potroaa; c) primjenu razliitih uslova za istu ili slinu vrstu poslova s ostalim stranama, ime ih dovode u neravnopravan i nepovoljan konkurentski poloaj; d) zakljuivanje sporazuma kojima se uslovljava da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojojprirodi ili prema trgovinskom obiaju nemaju veze s predmetom takvog sporazuma.
3.1. Imenovani sluajevi zloupotrebe dominantnog poloaja

Zloupotrebom dominantnog poloaja od jednog ili vie privrednih subjekata (zajedniki dominantni poloaj), pored prethodno navedenih, smatraju se i slijedei396:
396
l. 9 Odluke o denisanju kategorija dominantnog poloaja (Slubeni glasnik BiH, 18/06 i 34/10).
a) diskriminacija u visini cijena (razliite cijene) odreenog proizvoda ili usluge na razliitim relevantnim geografskim tritima; b) stalna ponuda i prodaja kupcima proizvoda ili usluga po nelojalnim (niskim) cijenama to ima za posljedicu odvraanja kupca od kupovine slinih proizvoda ili usluga od konkurentnih dobavljaa (tzv. lojalni popusti-ciljani prodajni popusti ili tajni popusti); c) odreivanje cijene proizvoda ili usluge ispod trokova proizvodnje sa ciljem eliminisanja konkurencije; d) neopravdano otkazivanje ili smanjenje proizvodnje ili prodaje proizvoda ili usluge koje ima negativne posljedice za potroae; e) proizvodna i trina ogranienja kao rezultat ekskluzivnih sporazuma (posebni rabati, popusti, nansijske koristi); f) uslovljavanja kupca da uz traeni proizvod ili uslugu kupuje i dodatni proizvod ili uslugu; g) mogunost privrednog subjekta da odreuje uslove na relevantnom tritu s obzirom na njegovu ponudu ili potranju to omoguuje neopravdano poveavanje prota; h) odbijanje pristupa drugim privrednim subjektima, uz razumnu nansijsku nakandu, postrojenjima, opremi, prenosnoj mrei ili drugoj infrastrukturnoj opremi, koja je u vlasnitvu ili se koristi od privrednog subjekta u dominantnom poloaju, ako drugi privredni subjekti nisu u mogunosti iz pravnih i drugih razloga da djeluju na istom tritu na kojem djeluje privredni subjekt koji ima dominantni poloaj bez mogunosti da zajedniki koriste takvu opremu odnosno kapacitete, i ako privredni subjekt koji ima dominantni poloaj ne dokae da je takvo zajedniko koritenje neizvodivo iz operativnih, tehnikih ili drugih razloga ili da se od njih ne moe traiti takvo koritenje. Konkurencijsko vijee na osnovu zakonske regulacije dominatnog poloaja i zloupotrebe dominantnog poloaja donosi odgovarajue rjeenje kojim: a) utvruje dominantni poloaj i postupanja privrednih subjekata kojim se zloupotrebljava taj poloaj i spreava, ograniava ili naruava trina konkurencija, te trajanje takvog ponaanja; b) zabranjuje svako daljnje postupanje privrednog subjekta;
POGLAVLJE 19. 645
c) odreuje rokove i mjere za otklanjanje tetnih posljedica takvog postupanja; d) odreuje privrednom subjektu da obavi i druge odgovarajue mjere koje doprinose osiguravanju konkurencije izmeu privrednih subjekata na relevantnom tritu, te rokove za njihovo izvravanje. Ako Konkurencijsko vijee nije donijelo rjeenje u roku smatra se da se zakljuenim sporazumom odnosno postupanjem privrednog subjekta ne zloupotrebljava dominatan poloaj (l. 41, st. 1, to. c ZK).
4. KONCENTRACE I ZABRANJENE KONCENTRACE

4.1. Pojam i oblici koncentrace
Pod koncentracijom se podrazumijevaju trajne promjene kontrole nad preduzeem uslijed: - spajanja dva ili vie ranije nezavisnih preduzea ili njihovih dijelova; ili - sticanja, odnosno pribavljanja, direktno ili indirektno, kontrolnog dijela akcija/dionica/ sredstava u drugom preduzeu od strane jednog ili vie lica koja ve imaju kontrolu najmanje jednog preduzea.
Kontrola koncentracije je usmjerena na sprjeavanje koncentracije moi na tritu. Na temlju lana 352 UFEU, zakonodavac je 1989. godine implementirao Uredbu o kontroli koncentracija (UKK)397 a koja je znaajno obnovljena 2004.398 Prema lanu 3, stav 1 UKK pod koncentracijom se podrazumijevaju trajne promjene kontrole nad preduzeem uslijed: spajanja dva ili vie ranije nezavisnih preduzea ili njihovih dijelova; ili sticanja, odnosno pribavljanja, direktno ili indirektno, kontrolnog dijela akcija/dionica/sredstava u drugom preduzeu od strane jednog ili vie lica koja ve imaju kontrolu najmanje jednog preduzea.399
397 398 399
COUNCIL REGULATION (EEC) No 4064/89 of 21 December 1989 on the control of concentrations between undertakings http://eur-lex. europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31989R4064:EN:HTML COUNCIL REGULATION (EC) No 139/2004 of 20 January 2004 on the control of concentrations between undertakings (the EC Merger Regulation), http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2004:024:0001:0022:en:PDF Opirnije o koncentracijama u pravu EU vidjeti u Misita, N. (2012) op. cit., str. 161-187.
Navedeni oblici koncentracije mogu se javiti u tri vida. Naime moe se raditi o preduzeima odnosno rmama: na istom nivou privrednog djelovanja (npr. nivo proizvodnje), tzv. horizontalno spajanje, preuzimanje i saradnja (horisontal merger); na razliitim nivoima (npr. proizvodnja i distribucija), tzv. vertikalno spajanje, preuzimanje ili saradnja (vertical merger); te rmama koje ne djeluju na istom proizvodnom ili geografskom tritu, odnosno ukoliko njihovo objedivanjavanje nema pomenute vertikalne ili horizontalne efekte tzv. konglomeratsko spajanje, udruivnje, koncentrisanje ... (conglomerate mergers).400 Protivna unutranjem tritu EU i time zabranjena prema UKK je, svaka koncentracija koja bi ograniavala efektivnu konkurenciju na unutranjem tritu ili njegovom znaajnom dijelu, naroito stvaranjem ili jaanjem dominantnog poloaja na tritu. Procesno je ureen preventivni sistem kontrole, koji predvia obavezu notikacije namjeravane koncentracije (fuzije) Komisiji.401 Pojam koncentracija obuhvata oblike povezivanja i okrupnjivanja privrednih subjekata, kojima oni nastoje bolje iskoristiti svoje proizvodne, trgovake, personalne, nansijske i druge izvore i tako postii pozitivne sinergijske efekte. Koncentracija se moe ostvariti kroz razliite pravne oblike. Pri tome, pravo konkurencije, u pravilu, ne pravi razliku izmeu tih pravnih oblika, ve polazi od ekonomskih efekata koji se njima postiu. Znaenje je pravnih oblika u tome to pomau identikaciji transakcija koje ine koncentracije, pa to olakava odreivanje kada je naelno potrebna primjene pravila kojima se titi trino natjecanje. Oblici koncentracije su: a) spajanje ili pripajanje nezavisnih privrednih subjekata ili dijelova privrednih subjekata;
400 401
Ibid., citat, str. 162. Vidjeti Horspool, Margot i Humphreys, Matthew (2006) European Union Law, New York: Oxford University Press, str. 377-382.
POGLAVLJE 19. 647
b) stjecanje kontrole ili prevladavajueg utjecaja jednog, odnosno vie privrednih subjekata nad drugim, odnosno nad vie drugih privrednih subjekata ili dijelom drugog privrednog subjekta, odnosno dijelovima drugih privrednih subjekata, i to: 1) stjecanjem kupovinom veine dionica ili udjela osnovnog kapitala; ili 2) stjecanjem veine prava glasa; ili 3) na drugi nain, u skladu s odredbama zakona koji reguliraju osnivanje privrednih subjekata i njihovo upravljanje; c) zajedniko ulaganje (joint venture) na dugoronoj osnovi, dva ili vie nezavisnih privrednih subjekata, koji djeluju kao nezavisan privredni subjekt. Stjecanje kontrole ostvaruje se putem prava, zakljuivanjem sporazuma ili drugim sredstavima kojima jedan ili vie privrednih subjekata, bilo posebno, bilo zajedniki, uzimajui u obzir sve pravne i injenine okolnosti, stjeu mogunost ostvarivanja dominantnog utjecaja nad jednim ili vie privrednih subjekata.
4.2. Zabranjene koncentrace

Zabranjene su koncentracije privrednih subjekata koje kao rezultat imaju znaajno naruavanje ekasne trine konkurencije, na cijelom tritu Bosne i Hercegovine ili na njenom znaajnijem dijelu, a posebno kojima se stvara novi ili jaa postojei dominantni poloaj. Namjeravanu koncentraciju privrednih subjekata, uesnici koncentracije su obavezni prijaviti, i to kada su ispunjeni sljedei uslovi: a) da ukupni godinji prihod svih uesnika koncentracije ostvaren prodajom roba i /ili usluga na svjetskom tritu iznosi 100.000.000 KM po zavrnom raunu u godini koja je prethodila koncentraciji; i b) da ukupni godinji prihod svakog od najmanje dva privredna subjekta uesnika koncentracije ostvaren prodajom roba i /ili usluga na tritu Bosne i Hercegovine iznosi najmanje 8.000.000 KM po zavrnom raunu u godini koja je pret-
hodila koncentraciji, ili ako je njihovo zajedniko uee na relevantnom tritu vee od 40%.
4.3. Prava koncentrace i odluke Konkurencskog vea

Privredni subjekti, uesnici koncentracije obavezni su podnijeti prijavu koncentracije u roku od 15 dana od dana zakljuenja sporazuma, objavljivanja javne ponude dionica ili sticanja kontrole, zavisno od toga ta nastupi ranije. Prijava koncentracije moe se podnijeti i kada uesnici koncentracije dokau svoju namjeru za koncentracijom zakljuenim naelnim sporazumom, memorandumom o razumijevanju, pismom namjere potpisanim od svih uesnika koncentracije ili javnim objavljivanjem namjere za ponudu kupovine. U sluaju kada kontrolu nad cijelim ili dijelovima jednog ili vie privrednih subjekata stie drugi privredni subjekt, prijavu podnosi privredni subjekt koji stie kontrolu, a u svim ostalim sluajevima privredni subjekti podnose zajedniku prijavu. Prijava koncentracije sadri: nazive privrednih subjekata uesnika u koncentraciji; b) oblik koncentracije; i c) privredni sektor u okviru kojeg se koncentracija vri. Konkurencijsko vijee prilikom procjene namjeravane koncentracije analizira efekte koji za posljedicu imaju znaajno naruavanje trine konkurencije, odnosno da li se takvom koncentracijom stvara ili jaa dominantan poloaj, a naroito: a) strukturu relevantnog trita; b) efekte koncentracije na ostale stvarne i potencijalne konkurente; c) poloaj uesnika u konkurenciji, njihove trine udjele, ekonomsku i nansijsku snagu; d) mogunost i izbor dobavljaa i korisnika; e) ekonomske, pravne i druge prepreke ulaska na trite; f) nivo unutranje i meunarodne konkurentnosti uesnika u koncentraciji; g) trendovi ponude i potranje relevantnih roba i/ili usluga; h) trendove tehnikog i ekonomskog razvoja; i) interese potroaa.
POGLAVLJE 19. 649
Ako Konkurencijsko vijee utvrdi da bi provoenje koncentracije moglo imati za posljedicu negativne efekte koji mogu znaajno naruavati konkurenciju na relevantnom tritu, donijet e zakljuak o pokretanju postupka. Konkurencijsko vijee nakon zavretka postupka, donijet e rjeenje kojim se: a) koncentracija ocjenjuje doputenom; b)koncentracija ocjenjuje nedoputenom; c) koncentracija ocjenjuje uslovno doputenom uz ispunjenje odreenih uslova. Odluke Konkurencijskog vijea obavezujue su na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i primjenjuju se danom objavljivanja. Odluka Konkurencijskog vijea je konana. Nezadovoljna stranka u postupku moe pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke. Konkurencijsko vijee e po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke posebnim rjeenjem odrediti neophodne mjere za osiguranje slobodne trine konkurencije na relevantnom tritu, te odrediti rokove za njihovo izvrenje u sluajevima: a) kada je koncentracija provedena protivno rjeenju Konkurencijskog vijea kojim se ista ocjenjuje nedoputenom; b) kada je koncentracija provedena bez podnoenja prijave o namjeri koncentracije, a dovela je do znaajnog naruavanja trine konkurencije. Konkurencijsko vijee donoenjem rjeenja naroito moe: naloiti da se steene dionice ili poslovni udjeli otue (prenesu) te zabraniti ili ograniiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili udjele u privrednim subjektima uesnicima koncentracije i prestanak kontrole zajednikog ulaganja ili drugih oblika koji su doveli do nedoputene koncentracije.
Poglavlje
20
OGRANIAVANJE TRITA I NELOJALNA KONKURENCA

1. OGRANIAVANJE TRITA 2. NELOJALNA KONKURENCIJA
Leges bonae ex malis moribus procreantur. Dobri zakoni stvaraju se zbog loih navika. (Macrobius)

1. OGRANIAVANJE TRITA
graniavanje trita je zakonski naziv za razmatrani institut prava konkurencije. Poto uz diobu trita postoje i drugi pojavni oblici njegovog naruavanja, opredijelili smo se za teorijski naziv naruavanje jedinstva trita. Jedinstveno trite je bitna pretpostavka i sistemski okvir za regularno postojanje i odvijanje konkurencije. I obrnuto, zdravi konkurentski procesi su nuan uslov za ouvanje jedinstvenosti trita. Zbog toga u ovome vie nego kod drugih instituta dolazi do izraaja opta tijesna povezanost trita i konkurencije. Antimonopolsko pravo nije dovoljno za suzbijanje svih oblika naruavanja jedinstva domaeg trita. Uslijed toga u modernim dravama postoji potreba i za drugim pravnim sredstvima onemoguavanja ove vrste drutveno opasnih djela, bez obzira na to ko je njihov poinilac. Tim instrumentima treba suzbiti nedozvoljeno konkurentsko djelovanje koje monopolsko pravo ne obuhvata, odnosno ne moe ekasno da suzbije. Navedena potreba se u uporednom pravu razliito zadovoljava. U drutvima razvijene trine ekonomije stvorena je paleta mjera koja slui ovom cilju. Navodimo njene najvanije dijelove: a) Proglaavanje zakona i eventualno drugih optih akata dravnih organa neustavnim;
POGLAVLJE 20. 653
b) Primjena upravnih i krivinih mjera prema dravnim slubenicima, slubenicima drugih privatno-pravnih subjekata, kao i prema samim pravnim licima koja poine zabranjene radnje naruavanja trita izriito formulisane u propisima; c) Upotreba propisa protiv ograniavanja konkurencije koji su preteno sadrani u sklopu antikartelnih propisa i d) Koritenje zabrane ugovora koji su protivni javnom poretku dotine zemlje. Prema Zakonu o unutranjoj trgovini, zabrana ogranienja trita ima naelni karakter: Aktima organa Federacije, kantona, grada i optine ne moe se ograniavati nastupanje na tritu, naruavati konkurencija, niti se mogu pojedini trgovci ili potroai stavljati u neravnopravan poloaj na tritu (l. 4 ZUT). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine moe propisati privremene mjere ograniavanja trita, ukoliko nastanu ili mogu nastati znaajni poremeaji na tritu uslijed elementarne nepogode, nestaice dobara prijeko potrebnih za potrebe odbrane, odnosno za potrebe privrede i opskrbe stanovnitvom.
2. NELOJALNA KONKURENCA
Nelojalna utakmica se moe odrediti kao preduzimanje bilo koje radnje trgovca ili drugog subjekta poslovnog prava, koja je protivna uobiajenom, od drutvenoekonomskog ili dravnopravnog poretka priznatom nainu djelovanja prema tritu, a koja ima stvarno ili potencijalno tetna dejstva.
Izraz nelojalna konkurencija potie od francuske sintagme concurrence deloyal, koju je u XIX vijeku stvorila sudska praksa ove zemlje. Deloyal se uz izvjestan rizik kod nas moe prevesti kao: nepoten, neiskren, nevjeran, vjeroloman. Uvaavajui zakonsku terminologiju, koristiemo ga u varijanti nelojalan. Zbog razlika u uporednom pravu i velikog broja pojavnih oblika u praksi optu teorijsku deniciju ovoga instituta veoma je teko dati. Smatramo da se nelojalna utakmica moe odrediti kao preduzimanje bilo koje radnje trgovca ili drugog subjekta poslovnog prava, koja je protivna uobiajenom, od drutveno-ekonomskog ili dravno-pravnog poretka priznatom nainu djelovanja prema tritu, a koja ima stvarno ili potencijalno tetna dejstva. Zaeci nelojalne konkurencije i njenog suzbijanja mogu se pratiti od srednjeg vijeka. Ipak, ona predstavlja institut modernog doba. Prvi akt posveen iskljuivo njenom suzbijanju je njemaki Zakon o borbi protiv nelojalne utakmice (januar 1896). Na meunarod-
nom planu, zatita od nelojalne utakmice poinje Konvencijom Pariske unije za zatitu industrijske svojine (20. mart 1883). U XX vijeku veina zemalja koje imaju kontinentalne pravne sisteme donosi svoje zakone u ovoj oblasti.402 To je uinila i Kraljevina Jugoslavija i biva SFRJ.403 U anglosaksonskim pravnim porecima razvoj ide drugim putevima i sporije.404 Zbog odbijanja da uvede socijalne sadraje, kao to su moral i dobri poslovni obiaji, u pravne kategorije, pravo Velike Britanije suzbija djela nelojalne konkurencije sistemom ekonomskih delikata. Meu njima je najvaniji proturanje ili Passing off.405 Amerika sudska praksa postepeno razvija doktinu Unfair Competition, u kojoj je pravinost stvarni osnov zatite od nelojalne konkurencije. Ona se tokom vremena armie i u zakonodavstvu, posebno onom koje je posveeno Federal Trade Commission. Konvergencija sa kontinentalnim pravima postaje oita.406 Kontinentalne pravne sisteme karakterie jedinstvena ili veoma slina pravna tehnika. Zakon je svim dravama najvaniji izvor prava, postoje i generalna klauzula i imenovani sluajevi, sistem sankcija je slian, a u veini postoji i specina konkurencijska tuba na proputanje. Razumije se da u ovim okvirima postoje i znaajne razlike.407 Jednu od najnovijih stvara tendencija iskljuivanja odnosa konkurencije iz generalne klauzule. Time se stvaraju uslovi da se pravo konkurencije transformie u pravo trita.408 Ujednaavanju pravnog suzbijanja nelojalne konkurencije kako izmeu dvije velike grupe sistema, tako i unutar svakog od njih, bitno je doprinijela rairenost Konvencije Pariske unije za zatitu industrijske svojine (Pariska konvencija). Ovaj meunarodni sporazum poiva na tri principa: izjednaavanje domaih i stranih
402 403 404 405 406 407 408
Vidjeti Trifkovi, M. (1990) op. cit., str. 8 i 9. Zakon o suzbijanju nelojalne konkurencije od 4. aprila 1930. Pregled se nalazi kod Trifkovi, M. (1990) op. cit., str. 9-11. Detaljno kod Trifkovi, M. (1981) op. cit., str. 30-32. Vidjeti Ibid., str. 38-41. Uporedni pregled kod Ibid., str. 41-63. Vidjeti Trifkovi, M. (1981) op. cit., str. 39-41, i ve citirano djelo Bernitz, U. (1971).
POGLAVLJE 20. 655
dravljana (asimilacija), stvarnost zatite (ekasnost) i odreivanje minimuma zatite kroz nabrajanje imenovanih sluajeva.409 Budui da je BiH sukcesijom postala lanica Pariske konvencije (prema Stokholmskoj reviziji od 14. jula 1967 i dopunama od 2. oktobra 1979.), osvrnuemo se i na njena rjeenja.
2.1. Generalna klauzula i imenovani sluajevi

Akt nelojalne konkurencije predstavlja svaki akt konkurencije koji je protivan potenim obiajima u industriji i trgovini. Pod nedoputenim t r g o v a n j e m podrazumijevaju se radnje kojim se radi trinog nadmetanja povreuju trgovinski obiaji i praksa.
Prema Pariskoj konvenciji, Akt nelojalne konkurencije predstavlja svaki akt konkurencije koji je protivan potenim obiajima u industriji i trgovini (l. 10 bis st. 2). Zakon o unutranjoj trgovini daje neto drugaiju deniciju Pod nedoputenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje kojim se radi trinog nadmetanja povreuju trgovinski obiaji i praksa (l. 50 ZUT). Oba akta kao centralni sadraj uzimaju protivnost radnje dobrim poslovnim obiajima, dakle i shvatanjima drutvenog morala. Prvi element generalne klauzule u oba akta je radnja trgovca. Njene osobine nisu, meutim, jednako utvrene. Zbog toga ih moramo posebno ispitati: a) Subjekat radnje, prema Pariskoj konvenciji, moe biti bilo koje lice. Zakon o trgovini zahtijeva da to bude trgovac u pravno-tehnikom smislu, tj. kako taj akt predvia (l. 2). Prvo rjeenje je znatno bolje. Za njegovo usvajanje plediraju i posebni propisi koji svojim adresatima nameu obavezu lojalnog ponaanja. Dakle, svaki subjekt poslovnog prava moe biti poinilac djela nelojalne utakmice. Radnju ne mora da izvri sam tueni. To za njega moe da uini i neko drugo lice. Napokon, kao poinilac radnje moe se pojaviti bilo aktuelni, bilo potencijalni konkurent; b) Radnja nije poblie odreena Zakonom o unutranjoj trgovini. Smatramo, ipak, da se ovo obiljeje moe konstruisati iz pojma trgovca i iz zahtjeva da radnja bude suprotna ne bilo kojim, nego upravo i jedino poslovnim obiajima. Ovakav
409
l. 10 bis Pariske konvencije.
stav ne znai da radnja mora biti izvrena u prometu robe i usluga, odnosno u sklopu neke druge poslovne djelatnosti. Drugi element je suprotnost radnje dobrim poslovnim obiajima. Pojam dobrih poslovnih obiaja je ve objanjen kod razmatranja izvora prava konkurencije. Stoga emo ovdje ispitati samo kategoriju suprotnost. Ona se cijeni sa drutvenog stanovita i objektivno. Negiranju suprotnosti ne moe posluiti pozivanje na shvatanja koja dominiraju bilo unutar pojedine brane, bilo ueg trinog ili geografskog podruja. Krivica poinioca radnje suprotne dobrim poslovnim obiajima ili njeno odsustvo takoe su pravno irelevantni. Treba naglasiti da je konstatovanje ovog elementa generalne klauzule u praksi veoma sloeno.410 Kao i generalna klauzula, i imenovani sluajevi su odreeni na meunarodnom i dravnom nivou. Prema Pariskoj konvenciji, Treba zabraniti naroito: 1) bilo kakva djela koja po svojoj prirodi mogu stvoriti zabunu, ma kojim sredstvom, sa preduzeem, proizvodima ili industrijskom, odnosno trgovinskom djelatnou jednog konkurenta; 2) lane primjedbe pri voenju trgovine takve prirode da diskredituju preduzee, proizvode ili industrijsku, odnosno trgovinsku djelatnost jednog konkurenta; 3) oznake ili navode ija upotreba u trgovini moe dovesti javnost u zabludu o porijeklu, nainu proizvodnje, osobinama, pogodnostima za upotrebu ili koliini robe (l. 10 bis, paragraf 3). Enumeracija imenovanih sluajeva u Zakonu o unutranjoj trgovini (l. 51) daleko je ira. Nedoputenim trgovanjem smatraju se naroito: a) reklamiranje, oglaavanje ili ponuda robe ili usluga navoenjem podataka ili uporabom izraza kojima se iskoritava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca,
410
Trifkovi , M. (1981) op. cit., str. 108.
POGLAVLJE 20. 657
b) davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci tete ili mogu nanijeti tetu ugledu i poslovanju drugog trgovca, c) prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu u pogledu izvora, naina proizvodnje, koliine, kakvoe ili drugih osobina robe, d) radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, izmeu drugih trgovaca ili koje sprjeavaju ili oteavaju poslovne odnose drugih trgovaca, e) neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima, f) neovlatena uporaba imena, tvrtke, peata, marke, industrijskog dizajna ili koje druge oznake drugog trgovca, g) davanje ili obeanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu, njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju omoguila pogodnost na tetu drugog trgovca ili potroaa, h) neovlatena uporaba usluga trgovinskog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca, i) protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskoritavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca. Odnos imenovanih sluajeva u dva citirana akta ima sljedea obiljeja. Prvo, i u Konvenciji i u Zakonu imenovani sluajevi su sami po sebi (per se) nedoputena djela. Drugo, nabrajanje u naem zakonu je ire od onoga u Pariskoj konvenciji, to je opravdano ciljem enumeracije. Tree, Pariska konvencija navoenjem imenovanih sluajeva uspostavlja meunarodno prihvaeni prag zatite od nelojalne utakmice, dok Zakon o unutranjoj trgovini tei da tu zatitu olaka i da je uini ekasnijom. Napokon, u oba sluaja nabrajanje je netaksativno. Sistematizacija imenovanih sluajeva, prema Zakonu o unutranjoj trgovini, moe se izvriti po razliitim mjerilima.411 Bez obzira na klasikaciju, za svako pojedino djelo je neophodno utvrditi njegova specina obiljeja. Napokon, prilikom klasikacije i primjene pojedinih imenovanih sluajeva treba voditi rauna o njegovoj eventualnoj podudarnosti sa pojavnim oblicima drugih instituta prava konkurencije.
411
Poglavlje
ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCE
1. ORGANI ZA NADZOR I PROCEDURA 2. SISTEM ODGOVORNOSTI 3. SANKCIJE PREMA AKTIMA 4. SANKCIJE PREMA LICIMA
21
Uti, non abuti. Upotrebljavati, a ne zloupotrebljavati. (Ulpianus)

1. ORGANI ZA NADZOR I PROCEDURA
rema odredbama Zakona o konkurenciji, uvodi se zasebna organ: Konkurencijsko vijee na nivou Bosne i Hercegovine412, u sastavu kojeg djeluju uredi za konkurenciju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Konkurencijsko vijee je samostalno tijeo koje je u obavezi da osigura dosljedno sprovoenje Zakona o konkurenciji na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i koje ima iskljuivu nadlenost u odluivanju da li postoje pojedini oblici zabranjenog konkurentskog djelovanja. Ovo vijee ima svojstvo pravnog lica sa sjeditem u Sarajevu. U vrenju svoje nadlenosti Konkurencijsko vijee: donosi podzakonske akte potrebne za provoenje ZK, propisuje denicije i obraunske metode za odreene djelatnosti, i to bankarstvo, osiguranje i slino, propisuje i daje tumaenje opih i posebnih denicija konkurencijskih pojmova, kao i obraunske metode za kljune konkurencijske pojmove, odluuje o zahtjevima za provoenje postupka i vodi postupak, donosi upravne akte kojima se okonava postupak pred Konkurencijskim vijeem, daje miljenja i preporuke o bilo kom aspektu konkurencije, po slubenoj dunosti ili na zahtjev dravnog organa, privrednog subjekta ili udruenja, donosi interne akte o unutranjoj organizaciji Kon-
412
http://bihkonk.gov.ba
POGLAVLJE 21. 661
kurencijskog vijea, osim Pravilnika o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji, koji se donosi uz saglasnost Vijea ministara Bosne i Hercegovine, daje inicijativu za izmjene i dopune Zakona o konkurenciji, predlae Vijeu ministara Bosne i Hercegovine odluku o visinu iznosa administrativnih taksi u vezi s procesnim radnjama pred Konkurencijskim vijeem. Pored navedenog, Konkurencijsko vijee daje miljenje na nacrte i prijedloge zakona i drugih propisa iz oblasti koje imaju utjecaja na trinu konkurenciju (koje su obavezni dostaviti predlagai) o njihovoj saglasnosti s odredbama ZK, a takoer moe donijeti rjeenje o privremenoj mjeri (l. 40 ZK). Konkurencijsko vijee rjeenje o privremenoj mjeri donosi na osnovu preliminarno utvrene povrede, kada smatra da pojedine radnje spreavaju, ograniavaju ili naruavaju trinu konkurenciju,te prijete nastanku direktnog tetnog utjecaja za pojedine privredne subjekte, odnosno pojedine grane privrede ili za interese potroaa. U rjeenju o privremenoj mjeri Konkurencijsko vijee moe naloiti obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uslova ili druge mjere potrebne za uklanjanje tetnog spreavanja, ograniavanja ili naruavanja trine konkurencije. Trajanje privremene mjere, u pravilu, ne moe trajati due od tri mjeseca, ali ju je mogue produiti ukoliko je to potrebno i opravdano. albeni postupak sprovodi se pred Sudom Bosne i Hercegovine. Odluke Konkurencijskog vijea obavezujue su na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i primjenjuju se danom objavljivanja. Odluka Konkurencijskog vijea je konana. Nezadovoljna stranka u postupku moe pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke. Kao nosioce zatite potroaa, Zakon o zatiti potroaa denie: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Ombudsmen za zatitu potroaa u Bosni i Hercegovini, Vijee za zatitu potroaa Bosne i Hercegovine, Konkurencijsko vijee Bosne i Hercegovine, nadleni organi entiteta i Brko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zatitu potroaa u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udruenja potroaa, obrazovne institucije i mediji, te inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom (l. 98 ZZP).
Kao nosioce zatite Zakon o nadzoru nad tritem413 denie: Agenciju za nadzor nad tritem Bosne i Hercegovine414, inspekcijske i druge organe uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brko Distrikta koji su posebnim zakonima i propisima ovlateni za vrenje inspekcijskih i drugih poslova koji se odnose na kontrolu proizvoda na tritu BiH.
2. SISTEM ODGOVORNOSTI
Ve je istaknuto da kombinovanje vie vrsta sankcija predstavlja obiljeje metoda prava konkurencije. Posmatran sam za sebe, sistem odgovornosti u pravu konkurencije prua daleko sloeniju i bogatiju sliku. Ona ima sljedea obiljeja: a) Ukljuenost drutvenih i pravnih sankcija, b) Mogunost kumulativne primjene pojedinih vrsta sankcija za isto poinjeno nezadovoljeno konkurencijsko djelo, c) Preteno represivan karakter, te d) Postojanje specinosti u podsistemu sankcija za svaki institut prava konkurencije. Drutvene sankcije ukljuene su u sistem odgovornosti zbog opteg znaaja konkurencije kao sinonima slobodnog trita. Pravno-tehniki osnov za njihovo povezivanje sa pravnim sankcijama predstavlja kategorija dobrih poslovnih obiaja. Pored pravnih, oni u sebe ukljuuju i eminentno socioloke i ekonomske, odnosno poslovne sadraje. Drutvene sankcije mogu se podijeliti prema tome da li ih primjenjuje neorganizovano, difuzno drutvo ili se za njihovo ostvarivanje staraju nedravne drutvene institucije. U prvoj grupi su naroito znaajne one koje primjenjuju pripadnici iste grane djelatnosti i potroai. Za drugu skupinu su bitne sankcije sudova asti i skuptina privrednih komora. Sa razvojem trita jaa uloga nepravnih sankcija. Njenoj realizaciji slui i mogunost zahtjeva za objavljivanje osuujue presude u sredstvima javnog informisanja, tamo gdje ona postoji.
413 414
l. 7 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru nad tritem u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik 102/09. http://annt.gov.ba/agencija
POGLAVLJE 21. 663
Pravne sankcije mogu biti izreene prema aktima i prema licima. Dalje emo se baviti samo njima. Gdje bude potrebno, draemo se redoslijeda izlaganja pojedinih instituta prava konkurencije.
3. SANKCE PREMA AKTIMA

U naem pozitivnom pravu Zakon o konkurenciji izriito propisuje da Zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednika djelovanja, izriiti i preutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke udruenja privrednih subjekata (u daljnjem tekstu: sporazumi) koji za cilj i posljedicu imaju spreavanje, ograniavanje ili naruavanje trine konkurencije na relevantnom tritu (l. 4, st. 1-2 ZK). Sporazumi zabranjeni u skladu sa lanom 4, stav 1 ZK su nitavi. Prilikom recepcije Zakona o obligacionim odnosima u na pravni sistem, njegove odredbe o nitavosti obligacionih odnosa i poslova na bazi kojih oni nastaju su znatno mijenjane. Sistemski znaaj ima novela: Uesnici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose, a ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima, te moralu drutva (l. 10). Dosljedno ovome proglaeni su nitavim ugovori iji je predmet (l. 47 ZOO) ili osnov (l. 51 ZOO) nedoputen. Nedoputenost je u oba sluaja izriito denisana kao protivnost ugovora Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, propisima, te moralu drutva. Ugovori i drugi graansko-pravni poslovi kojima bi bila poinjena zabranjena konkurencijska djela nesumnjivo su protivni ustavnim odredbama o slobodnom i jedinstvenom tritu, te izriitim i jasnim normama Zakona o trgovini. Zbog toga nema sumnje da su ovakvi akti nitavi. Za pravo konkurencije je posebno vana novelirana odredba Zakona o obligacionim odnosima o posljedicama nitavosti (l. 104). Sud tada moe odbiti, u cijelini ili djelimino, zahtjev nesavjesne strane za vraanje onoga to je drugoj strani dala, a moe odluiti da druga strana ono to je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda optini na ijem podruju ona ima sjedite, odnosno prebivalite. Primjena citi-
rane odredbe osobito je pogodna za suzbijanje monopolistikih sporazuma i nekih djela pekulacije. Izvrene faktike radnje nedravnih subjekata nemaju svojstvo pravnih akata. Zbog toga se one ne mogu suzbijati jedino kao graanskopravni delikti. Upravni akti koji su protivni pravu konkurencije sreu se u okvirima instituta naruavanja jedinstva trita. Oni imaju preteno pojedinani karakter. Za njihovo ponitavanje primjenjuju se instrumenti upravnog prava. To moe, najprije, biti alba pogoenog trgovca, odnosno drugog subjekta poslovnog prava na prvostepeno rjeenje. Ukoliko alba u konkretnoj upravnoj stvari nije dozvoljena ili ako nije usvojena, protiv pojedinanog akta se moe voditi upravni spor. U oba sluaja je zajedniko to to postupak pokree lice ije je pravo na slobodnu konkurenciju povrijeeno. Za suzbijanje faktikih radnji upravnih organa kojima se ograniava jedinstvo trita najekasnije sredstvo predstavlja iniciranje rada upravne inspekcije.
4. SANKCE PREMA LICIMA

4.1. Imovinskopravne sankce
Zakon o konkurenciji razlikuje tee i ostale povrede prava konkurencije. U skladu s tim, u lanu 48. za tee povrede propisuje novanu kaznu navie do 10 % vrijednosti ukupnog godinjeg prihoda privrednog subjekta, iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona, ako privredni subjekt ili ziko lice: a) sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi nain uestvuje u sporazumu kojim je naruena, ograniena ili sprijeena trina konkurencija; b) zloupotrijebi dominantni poloaj; c) uestvuje u provoenju zabranjene koncentracije privrednih subjekata; d) ne postupi po odlukama Konkurencijskog vijea; e) provede koncentraciju bez prethodnog rjeenja o koncentraciji.
POGLAVLJE 21. 665
Konkurencijsko vijee moe izrei odgovornim licima privrednog subjekta novane kazne u iznosu od 15.000 KM do 50.000 KM. Za ostale povrede odredbi ZK Konkurencijsko vijee moe izrei privrednim subjektima novane kazne koje ne prelaze 1% od ukupnog prihoda u prethodnoj godini poslovanja, ako isti: a) ne postupe po zahtjevu za dostavu podataka, dostavljajui netane ili pogrene informacije ili ne osiguraju potrebne informacije u okviru datog roka; b) ne podnesu prijavu namjere koncentracije; c) dostave netane ili pogrene informacije u postupku ocjene koncentracije; d) ne postupaju po rjeenju ili zakljuku Konkurencijskog vijea ili po nalogu nadlenog suda. Konkurencijsko vijee moe izrei novane kazne i odgovornim licima privrednih subjekata koji ne postupe po zahtjevu za dostavu podataka, dostavljajui netane ili pogrene informacije ili ne osiguraju potrebne informacije u okviru datog roka, u iznosu od 5.000 KM do 15.000 KM. U sluaju nepotivanja ili neprovoenja odluka Konkurencijskog vijea, isto moe odrediti strankama u postupku periodino plaanje kazne koje ne prelazi 5% od prosjenog dnevnog prihoda u prethodnoj godini, za svaki dan prekoraenja roka utvrenog tom odlukom, a kako bi ih prisililo da prestanu kriti pdredbe lana 4 ZK, prihvati izreenu privremenu mjeru (lan 40 ZK), preuzme obavezu donesenu rjeenjem o zloupotrebi dominantnog poloaja i rjeenju o koncentraciji, predoe tane i potpune podatke nepohodne za provoenje postupka pred Konkurencijskim vijeem. Konkurencijsko vijee moe izrei novane kazne za pravna i/ili zika lica koja nisu stranke u postupku u sluajevima nepostupanja po zahtjevu ili nalogu Konkurencijskog vijea za dostavu podataka nepohodnih za provoenje postupka pred Konkurencijskim vijeem i to: a) za pravna lica u iznosu od 5.000 KM do 15.000 KM; b) za odgovorna lica u pravnim licima u iznosu od 1.500 KM do 3.000 KM; c) za zika lica u iznosu od 1.500 KM do 3.000 KM.
Rjeenje koje donosi Konkurencijsko vijee nije od utjecaja na eventualnu krivinu i/ili graansku odgovornost o kojoj odluuju nadleni sudovi (ZK lan 43. stav 6). Konkurencijsko vijee moe procentualno smanjiti ili ukinuti novanu kaznu privrednom subjektu za povredu odredbi o zabranjenim sporazumima ako privredni subjekt dobrovoljno u toku postupka osigura dokaze bitne za utvrivanje povrede i ako u momentu predaje dokaza prestane sa zabranjenim djelovanjem. Ukoliko privredni subjekt ostvari dobrovoljnu saradnju, Konkurencijsko vijee moe u potpunosti ili djelimino osloboditi privredni subjekt od novane kazne. Konkurencijsko vijee moe ublaiti odnosno osloboditi od kazne, u sluajevima: a) kada je dokaz dostavljen u trenutku kada Konkurencijsko vijee nema neophodnih informacija za pokretanje postupka po slubenoj dunosti; b) kada privredni subjekt ekasno sarauje s Konkurencijskim vijeem tokom cijelog postupka; c) ako je u vrijeme davanja dokaza privredni subjekt prekinuo svoje uee u sporazumu, dogovoru ili zajednikoj praksi i ne obavezuje druge privredne subjekte da uestvuju u sporazumu. Konkurencijsko vijee podzakonskim aktom detaljnije odreuje proceduru ublaavanja odnosno oslobaanja od kazne (leniency policy).415 Uporeivanjem specinog sadraja djela zabranjenih pravom konkurencije i generalnih rjeenja Zakona o obligacionim odnosima, mogue je utvrditi pet imovinskopravnih tubi koje aktivno legitimisanom licu stoje na raspolaganju. Ukratko emo navesti najvanija obiljeja svake od njih: a) Zahtjev da se ukloni izvor opasnosti (l. 156 ZOO). Ova tuba je pandan zahtjevu za zabranu daljeg vrenja nelojalne utakmice ili monopolistikog djelovanja, ali ima slabiji efekat od
415
Odluka o proceduri oslobaanja odnosno ublaavanja od kazne (leniency policy), Slubeni glasnik BiH, 34/10
POGLAVLJE 21. 667
njega. Tuba glasi na uklanjanje konkretnog izvora opasnosti ili, ako to nije mogue, na obustavu itave djelatnosti. Uslov za njeno podizanje jeste realnost opasnosti i mogunost da iz nje proistekne znatnija teta. Realnost opasnosti se moe dokazivati u tri sluaja: neposredno predstoji izvrenje nedoputenog konkurencijskog delikta, izvrenje je u toku i vjerovatno je ponavljanje jednom ve uinjene zabranjene radnje. Teret dokazivanja da prijeti znatnija teta lei na tuiocu. Krivica lica koje vri ugroavanje ne mora postojati (l. 154, st. 2 ZOO); b) Zahtjev da se prestane s povredom prava linosti (l. 157 ZOO). Za razliku od prethodnog sluaja, ovdje povreda prava ve mora biti izvrena. tetnu radnju i tetu dokazuje tuilac prema optim pravilima. Naknada se zahtijeva kao i u drugim sluajevima povrede asti i irenja neistinitih navoda (l. 198 ZOO), odnosno prema optim pravilima o reparaciji nematerijalne tete (l. 199-205 ZOO). Jasno je da je ova tuba pogodna za suzbijanje nedoputenih konkurencijskih djela koja se vre povredom linih dobara i prava industrijske svojine drugih lica; c) Zahtjev za otklanjanje stanja stvorenog konkurencijskim deliktom (l. 165 i 185 ZOO) u stvari je tuba za naturalnu restituciju. Izmeu ove i konkurencijske tube za otklanjanje stanja stvorenog nelojalnom utakmicom ili monopolistikim djelovanjem postoje tri bitne razlike. Naime, razmatrana konkurencijska tuba se mogla podnijeti i kada teta ne postoji, bez obzira na odsustvo krivice poinioca radnje i po hitnom postupku. Ni jedno od tri navedena obiljeja ne postoji kod civilne tube za naturalnu restituciju; d) Tuba na novanu naknadu uinjene tete (l. 154 i 185 ZOO). Na ovaj zahtjev se najdirektnije primjenjuju generalna pravila obligacionog prava. Raniji pokuaji da se ona modicira prema specinim zahtjevima prava konkurencije ostali su iskljuivo na nivou teorije;416
416
e) Zahtjev za utvrivanje izvrenog djela i prava koje se na tome zasniva (l. 187 Zakona o parninom postupku - ZPP). Ova tuba na utvrivanje ima opti karakter. U pravu konkurencije ne ispoljava posebne osobine. Interesantna je iz dva razloga: ovako utvrena potraivanja zastarijevaju ne za tri, nego za deset godina (l. 379 ZOO), a njihovo ostvarivanje je znatno olakano. Uz svaku od navedenih tubi mogue je traiti od suda da izrekne privremenu mjeru obezbjeenja (l. 278 i 312 ZPP). S obzirom na brzinu kojom se one izriu, mogu biti veoma ekasno sredstvo za spreavanje daljeg vrenja nedoputenih konkurencijskih radnji i za smanjenje teta koje su tim djelima eventualno nastale ili mogu nastati. Zasebne imovinsko-pravne sankcije su utvrene odredbama Zakona o zatiti potroaa. Sistem ovih sankcija je vrlo iscrpan i radi se o novanim sankcijama.
4.2. Krivinopravne sankce

Djela zabranjena pravom konkurencije usmjerena su na slobodu utakmice, jedinstvo trita i njegovu otvorenost. Ona zato predstavljaju optu drutvenu opasnost. Stepen te opasnosti je razliit kod pojedinih pojavnih oblika nedoputenog takmiarskog ponaanja. Zbog toga je krivina zatita postavljena na dva nivoa. Najopasniji sluajevi unutar svakog instituta predstavljaju istovremeno i privredne prestupe i krivina djela. Ostali se zapreavaju samo kao privredni prestupi, a u nekim sluajevima i kao prekraji. Krivina djela se odreuju taksativno u Krivinom zakonu.417 Spadaju u krivina djela protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa i ureena su na entitetskom i dravnom nivou. Izmjenama krivinog zakonodavstva izvrena je redukcija ovih djela. Tako prema KZ u FBiH lanom 242 zaprijeena je povreda ravnopravnosti u vrenju privredne djelatnosti. Radi se o zlou-
417
Krivino-pravna materija je ureena: Krivinim zakonom BiH i Krivinim zakonom Federacije BiH.
POGLAVLJE 21. 669
potrebi slubenog ili uticajnog poloaja kojim se ograniava slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala na podruju Federacije BiH. Zaprijeena je zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Drugim stavom ovog lana zaprijeeno je ograniavanje slobode kretanja ljudi, robe i kapitala izmeu entiteta ili entiteta i Distrikta Brko. Zaprijeena je zatvorska kazna u trajanju od 1 do 8 godina. Stilizacija lana 204 KZ BiH je skoro identina samo to se odnosi iskljuivo na zloupotrebu slubenog ili uticajnog poloaja kojim se ograniava slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala izmeu entiteta ili izmeu entiteta i Distrikta Brko. Za ovo krivino djelo zaprijeena je zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina. KZ FBiH naroito u lanu 253 predvia krivine sankcije za stvaranje monopolistikog poloaja, ko u pravnoj osobi sklopi sporazum kojim se druga pravna ili zika osoba ograniava u slobodnom prometu robe ili usluga na odreenom podruju ili s odreenim pravnim ili zikim osobama, ili sklopi sporazum kojim se na drugi nain stvara monopolistiki poloaj odreenih pravnih ili zikih osoba na tritu, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina Privredni prestup kao povreda pravila o privrednom i nansijskom poslovanju koju je uinilo pravno lice ili odgovorno lice u pravnom licu, koja je prouzrokovala ili mogla prouzrokovati tee posljedice i koja je odlukom nadlenog organa odreena kao privredni prestup sada se u pravnom reimu Bosne i Hercegovine deniu kao prekraji. Radi se o povredi propisa o ekonomskom i nansijskom poslovanju odreene zakonom ili drugim propisima Bosne i Hercegovine.418 Kao poinioci se mogu javiti zika i pravna lica, a zaprijeene su novane i kazne zatvora. Novane kazne se kreu u rasponu od 30,00 do 200.000,00 KM419. Ukoliko trini inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da trgovac ini neku radnju koja se smatra imenovanim slujem nedoptenog trgovanja, donijet e rjeenje o njezinoj zabrani (l. 62 ZUT).
418 419
Zakon o prekrajima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH 41/07, 18/12). l. 19 Zakona o prekrajima BiH.
LITERATURA
1. Andrijaevi, Sanja i Rai-libar Tatjana, ur. (1997) Rjenik osiguranja, Zagreb: Masmedia. 2. Angelov, S. i Grefen, P. (2003) B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards, University of Twente, The Netherlands. 3. Antonijevi, Zoran (1983) Privredno pravo, VII izdanje, Beograd: Savremena administracija. 4. Antonijevi, Zoran, Petrovi, Milan i Pavievi, Boidar (1982) Bankarsko pravo, Beograd: Savremena administracija. 5. Areeda, Philip (1967) Antitrust Analysis, Boston: Little-Brown. 6. Armstrong, C.J. (1999) Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources, Library Association Publishing. 7. Arrowsmith, Sue, Linarelli, John i Wallace, Don Jr. (2000) Regulating Public Procurement; Kluwer Law International. 8. Baren, A. Paul i Sweezy, M. Paul (1969) Monopolni kapital, Zagreb: Stvarnost. 9. Barto, Milan, Antonijevi, Zoran i Jovanovi, Vladimir (1974) Menino i ekovno pravo, Beograd. 10. Begti, Read, Burnazovi Tuk, ovi, ek i Trifkovi, Milo (1982) Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima), Sarajevo: Ekonomski institut. 11. Bernitz, Ulf (1971) Harmonisation et coordinatrion de la legislation du marche. La notion du droit du marche, Revue trimestrielle de droti commercial, 1/71. 12. Besarovi, Vesna (1984) Pravo industrijske svojine i autorsko pravo, Beograd: Poslovna politika. 13. Biro, Zoltan (1978) Ugovor o graenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula klju u ruke, Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima, SUPJ - IPU, Beograd. 14. Buklja, Ivo (1962) Pravne norme i trgovaki obiaji za ambalau, Zagreb: Progres.
671
15. Callmann, Rudolf (1967) The Law of Unfair Competition, Trade Marks and Monopolies, Mundelein: Callaghan and co. 16. Cigoj, Stojan (1978) Transportno pravo, Ljubljana: Sinteza. 17. Clarkson, Miller i Cross (2012) Business Law: Text and Cases, South-Western Cengage Learning, Canada. 18. ovi, efkija (1978) Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o meunarodnoj kupoprodaji, Sarajevo: Svjetlost. 19. Darva, Ernest (1933) Nelojalna utakmica u trgovini i industriji sa gledita privatnog prava, Beograd. 20. David B., Canton i John, E. (2002) Legal Landmines in E-Commerce, McGraw-Hill Education. 21. Department of Trade and Industry (2002) A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive) Regulations. 22. Draki, Mladen (1984) Meunarodno privredno ugovorno pravo, IV izdanje, Beograd: Savremena administracija. 23. Draki, Mladen (1986) Zakljuivanje ugovora o prodaji, II izdanje, Beograd: CRS. 24. Draki, Mladen (1987) Meunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu, Beograd: Exportpress i Institut drutvenih nauka. 25. urdev, Duanka (1987) Odgovornost eleznikog prevozioca, Beograd: Nauna knjiga. 26. ureti, Slobodan (1983) Ugovor o izgradnji investicionih objekata, Beograd: Struna knjiga. 27. urovi, Radomir (1986) Meunarodno privredno pravo, VII izdanje, Beograd: Savremena administracija. 28. Edwards, Lillian (2004) The New Legal Framework for E-Commerce in Europe, Hart Publishing 29. Ekonomski leksikon (1975) Beograd: Savremena administracija. 30. Ellison, John, Bedingeld, Jim i Harrison, Tom (1994) Business Law, Durham: Business Education Publishers Limited. 31. Fairhurst, John i Vincenzi, Christopher (2003) Law of the European Community, Fourth Edition, Pearson Longman, England. 32. Foley, Bernard J. (1993) Trita kapitala, Zagreb: Mate. 33. Foster, Nigel (2006) Foster on EU Law, New York: Oxford University Press. 34. Galbreith, John Kenneth (1970) Nova industrijska drava, Zagreb: Stvarnost. 35. Goldtajn, Aleksandar (1967) Privredno ugovorno pravo, Zagreb: Informator. 36. Goldtajn, Aleksandar ur. (1970) Meunarodno trgovako pravo, Zagreb: Informator. 37. Henn, Harry G (1970) Law of corporations and other business enterprises, West Publishing Co. St. Paul. 38. Horspool, Margot i Humphreys, Matthew (2006) European Union Law, New York: Oxford University Press.
LITERATURA
39. Ivoevi, Borislav (1983) Osnovi Saobraajnog prava, Titograd: NIO Univerzitetska rije, str. 140. 40. Jankovec, Ivica (1981) Privredno pravo, Beograd: Slubeni list SFRJ. 41. Kapor, Vladimir (1957) Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Optim uzansama za promet robom, Beograd: Savremena administracija. 42. Kapor, Vladimir i Cari, Slavko (1987) Ugovori robnog prometa, VI izdanje, Beograd: Privredna tampa. 43. Koovi, Jelena i uleji, Predrag (2002) Osiguranje, Beograd: CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. 44. Koovi, Jelena, uleji, Predrag i Rakonjac - Anti, Tatjana (2010) Osiguranje, Beograd: Centar za izdavaku djelatnost. 45. Krulj, Vrleta (1972) Dejstva ugovora o kupoprodaji - svojina, predaja, rizik, cena, Beograd: Institut za uporedno pravo. 46. Krulj, Vrleta (1975) Instrumenti plaanja u savremenom prometu (virman, ek, kompenzacija), Beograd: Savremena administracija. 47. Kumpan, Ana i Marin, Jasenko (2009) Teretni list u kopnenom, pomorskom i zranom prijevozu, PPP god. 48, 163. 48. Larenz, Karl (1977) Lehrbuch des Schuldrechts, Mnchen: II Band. 49. Lemke, Marian (2006) Direktive Evropske unije o javnim nabavkama, Sarajevo: EUPPP. 50. Loza, Bogdan (1981) Obligaciono pravo - opti dio, Sarajevo: Dom tampe. 51. Marovi, Boris (2001) Osiguranje i pedicija, Novi Sad: Stylos. 52. Milovanovi, Svetislav (1999) Savremene hartije od vrednosti, Beograd: Slubeni glasnik. 53. Misita, Nevenko (2012) Evropska Unija: pravo konkurencije, Sarajevo: Revicon. 54. Misita, Nevenko i Grbo, Zinka (2011) Evropsko poslovno pravo: odabrane teme, Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. 55. Noussia, Kyriaki (2013) Politika EU u oblasti prava osiguranja i reosiguranja i mogunost harmonizacije: stvarnost ili kcija?, Evropska revija za pravo osiguranja, Beograd. 56. Orsag, Silvije (2003) Vrijedonosni papiri, Sarajevo: Revicon. 57. Perovi, Slobodan (1964) Formalni ugovori graanskog prava, Beograd: Savez udruenja pravnika Jugoslavije. 58. Perovi, Slobodan (1980) Obligaciono pravo, Beograd: Privredna tampa. 59. Perovi, Slobodan i Stojanovi, Dragoljub (ur.) Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Kragujevac: Kulturni centar Gornji Milanovac - Pravni fakultet Kragujevac. 60. Pravni leksikon (1978) Beograd: Savremena administracija. 61. Pravni leksikon (2007) Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea. 62. Prica, Radoje (1965) Monopolistike tendencije i njihovo pravno regulisanje, Pravni ivot 3/65. 63. Radii, Jakov (1979) Obligaciono pravo, Beograd: Nolit.
673
64. Rastovan, Pavao i Luger-Katui, Jadranka (1985) Vrijednosni papiri - mjenica i ek, Zagreb: Informator. 65. Reimer, Eduard (1954) Wettbewerbs und Wareneichnenrecht, Koln-Berlin: C. Heinemanns Verlag, 3. Au. 66. Reithmann, Christoph (1980) Internationales Vertragsrecht, III Au., Koln: Otto Schmidt. 67. Romac, Ante (1982) Latinske pravne izreke, Zagreb: Globus. 68. Roubier, Paul (1954) Le droit de la propriete industrielle, Paris: Sirey, Vol. I. 69. Schulze C., Dont Panic, Do e-commerce, European Commission Electronic Commerce Team, www.internetpolicy.net 70. Simi, Mili (1996) Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti, Zbornik radova, Zavod za raunovodstvo i reviziju, Sarajevo. 71. Simmons i Simmons (2002) Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online, Copenhagen Business School Press. 72. Skorupan Wolff, Vesna (2007) Osobe ovlatene ograniiti odgovornost za trabine nastale iz ugovora o prijevozu stvari morem, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita Rijeka (1991) v. 28, br. 2. 73. Starovi, Borivoje (1977) Meunarodna CIF i FOB kupoprodaja, Beograd: Institut za uporedno pravo. 74. Straus, Joseph (1970) Das Wettbewerbsrecht in Jugoslawien, Koln: Carl Heymanns. 75. Sultanovi, Aziz, Trifkovi, Milo i Simi, Mili (1984) Teorija drave i prava statusnog i obligacionog prava, Sarajevo: Veselin Maslea. 76. uleji, Predrag (1992) Pravo osiguranja, Novi Sad: Misao. 77. urlan, Petar (1977) Posebne uzanse o graenju, Beograd: Privredna tampa. 78. Toroman, Marija (1975) Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji, Beograd: Institut za uporedno pravo - Savremena administracija. 79. Trajkovi, Miodrag (1983) Saobraajno pravo, Beograd: Privredna tampa. 80. Trifkovi, Milo (1970) Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom, Beograd: Institut za uporedno pravo. 81. Trifkovi, Milo (1972) Odgovornost prevoznika za neizvrenje obaveza iz opteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaem transportu, Beograd: Institut za uporedno pravo. 82. Trifkovi, Milo (1981) Pravo konkurencije, Sarajevo: Svjetlost. 83. Trifkovi, Milo (1987) Sadraj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava, u: Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede, Sarajevo: Savez nansijskih i raunovodstvenih radnika BiH. 84. Trifkovi, Milo (1990) Nelojalna utakmica, Sarajevo: Svjetlost. 85. Trifkovi, Milo (2003) Nova struktura prava konkurencije u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova sa meunarodnog savjetovanja Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, Neum, 6,7 i 8 lipnja 2003. godine.
LITERATURA
86. Trifkovi, Milo (2006) Odreivanje monopolistikih sporazuma u pravima Bosne i Hercegovine i Evropske Unije, Pregled, 4/2006. 87. Trivun, Veljko (2002) Uticaj principa pacta sunt servanda na izvravanje obaveza kod ugovora o graenju, Sarajevo: Ekonomski fakultet u Sarajevu - Izdavaka djelatnost Fakulteta. 88. Trivun, Veljko, Silajdi, Vedad, Mahmutehaji, Fatima i Grbo, Zinka (2003) Praktikum poslovnog prava, Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. 89. Trivun, Veljko, Trifkovi, Milo, Silajdi, Vedad i Hoo, Jasmin (2007) Nacionalno i Evropsko pravo. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. 90. Troller, Alois (1965) Immaterialguterrecht, Basel-Stutgart: Helbing-Leuchetenhahn, Bd. II. 91. Ulmer, Eugen (1965) Unlauterer Wettbewerb, Band I, EWG, Munchen-Koln: Becksche - Heymanns. 92. Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 141. 93. Vajner, Zdenko (1963) Vrijednosni i drugi papiri robno-novanog prometa, Zagreb: Narodne novine. 94. Vasiljevi, Mirko (1987) Odgovornost eleznice u domaem i meunarodnom prevozu robe, Beograd: Nauna knjiga. 95. Vasiljevi, Mirko (2001) Poslovno pravo, Beograd: Udruenje pravnika u privredi. 96. Vasiljevi, Mirko (2011) Trgovinsko pravo, Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. 97. Verona, Albert (1981) Licencni ugovor u jugoslovenskom, inozemnom i meunarodnom pravu, Zagreb: Informator. 98. Vilus, Jelena (1968) Ugovor o graenju, Beograd: Institut za uporedno pravo. 99. Vilus, Jelena (1970) Odreivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji, Beograd: Institut za uporedno pravo. 100. Vilus, Jelena (1976) Opti uslovi formularnih ugovora, Beograd: Institut za uporedno pravo. 101. Vilus, Jelena, Cari, Slavko i ogorov, Stevan (1984) Meunarodno privredno pravo, Beograd: Nauna knjiga. 102. Votaw, Dow (1969) Legal Aspects of Business Administration, Englewood: Prentice Hall. 103. Vukovi, Milo (1960) Bankarstvo - organizacija i poslovanje banaka, Beograd: Nauna knjiga. 104. Vukmir, Branko (1980) Ugovori o izvoenju investicijskih radova - meunarodni, Zagreb: CIP. 105. Walden, Ian i Hornie, Julia (2000) E -Commerce Law and Practice in Europe, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing.
675
WEB STRANICE:
106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114. 115. 116. 117. http://annt.gov.ba http://bihkonk.gov.ba http://curia.europa.eu http://ec.europa.eu http://eur-lex.europa.eu http://www.ata.com http://www.iccwbo.org http://www.ipr.gov.ba http://www.osigurajse.info http://www.osiguranje.ba http://www.otif.org http://www.wipo.int
KORITENI PROPISI
1. Ameriki Jednoobrazni trgovaki zakonik (Uniform Commercial Code) od 1958. godine 2. Austrijski Opti graanski zakonik od 1811, ukljuujui Novele od 1914, 1915, 1916.god. 3. Beka konvencija Ujedinjenih naroda o meunarodnoj prodaji robe od 1980.godine 4. Carinska konvenciija o meunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Transport International par la Route) od 1959. godine 5. Direktiva 2002/13/EZ Evropskog parlamenta i Vijea od 5. marta 2002. godine o izmjenama i dopunama Direktive Vijea 73/239/EEZ o potrebnoj granici solventnosti za osiguravajua drutva koja obavljaju djelatnost neivotnog osiguranja (Directive 2002/13/EC of the European Parliament and of the Council of 5 March 2002 amending Council Directive 73/239/EEC as regards the solvency margin requirements for non-lifeinsurance undertakings) 6. Direktiva 2005/68/EZ Evropskog parlamenta i Vijea od 16. novembra 2005. o reosiguranju, kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktive vijea 73/239/EEZ, 92/49/ EEZ, kao i Direktive 98/78/EZ i 2002/83/EZ (Directive 2005/68/EC of the European Parliament and of the Council of 16 November 2005 on reinsurance and amending Council Directives 73/239/EEC, 92/49/EEC kao i Directive 98/78/EC i 2002/83/EC. 7. Dodatno obavjetenje za konkurentski zahtjev (Slubeni glasnik BiH, br. 43/11) 8. Engleski Zakon o kupoprodaji robe (Sale of Goods Act) od 1893.godine 9. Francuski Graanski zakonik (Code civile) od 1804. godine 10. Haaki sporazum o meunarodnoj registraciji industrijskog dizajna usvojen u enevi 02.07.1999. godine 11. Hag - Visbi pravila (Hague Visby Rules) od 1968. godine 12. Hamburka pravila (The UN Convention on the Carriage of Goods by Sea) od 1978. godine
677
13. Jednoobrazna pravila o ugovoru o meunarodnom prevozu robe eljeznicama, COTIF - Dodatak B (Uniform Rules Concerning the Contract of International Carriage of Goods by Rail, CIM - Appendix B to the Convention) od 1980. godine 14. Konvencija o meunarodnom prevozu eljeznicom (Convention concerning International Carriage by Rail) od 1980. godine (izmijenjena 2006. godine) 15. Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo (Convention Establishing the World Intellectual Property Organization) od 1967. godine (izmijenjena 1979. godine) 16. Konvencija o ugovoru za meunarodni prevoz robe drumom (Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road) od 1956. godine 17. Konvencija Pariske unije za zatitu industrijske svojine (Paris Convention for the Protection of Industrial Property) od 1883. godine 18. Krivini zakon BiH (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10) 19. Krivini zakon Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11) 20. Lisabonski sporazum (Treaty of Lisbon) od 2012. godine, Ofcial Journal of the European Union, OJ C 326 i C 237 26.10.2012. 21. Lista ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 3/05, 86/06) 22. Lokarnski sporazum za meunarodnu klasikaciju modela i uzoraka (1968) 23. Madridski sporazum o meunarodnoj registraciji igova (1981) 24. Meunarodna konvencija o prevozu robe eljeznicama od 1890. godine 25. Meunarodne transportne klauzule (International Commercial Terms), od 1936, revizije 1953, 1967,1976,1980,1990, 2000 i 2010. god. 26. Njemaki Graanski zakonik (Burgerliches Gesetzbuch) od 1898. godine 27. Njemaki Trgovaki zakonik (Handelsgesetzbuch) od 1897. godine 28. Obavjetenje o dodjeli ugovora (Slubeni glasnik BiH, 43/11) 29. Obavjetenje o nabavci meunarodna objava (Slubeni glasnik BiH, br. 43/11) 30. Obavjetenje o nabavci (Slubeni glasnik BiH, br. 43/11) 31. Obavjetenje o ponitenju postupka nabavke (Slubeni glasnik BiH, br. 43/11) 32. Odluka o bliem deniranju naina periodinog plaanja kazni (Slubeni glasnik BiH, 31/06) 33. Odluka o davanju saglasnosti za ratikaciju protokola o izmjenama Konvencije o meunarodnom eljeznikom prijevozu COTIF (Slubeni glasnik BiH Meunarodni ugovori, br. 2/06) 34. Odluka o denisanju kategorija dominantnog poloaja (Slubeni glasnik BiH, 18/06 i 34/10) 35. Odluka o grupnom izuzeu sporazuma izmeu privrednih subjekata koji djeluju na istom nivou proizvodnje odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) (Slubeni glasnik BiH, 15/06)
KORITENI PROPISI
36. Odluka o grupnom izuzeu sporazuma izmeu privrednih subjekata koji djeluju na razliitim nivoima proizvodnje odnosno distribucije (vertikalni sporazumi) (Slubeni glasnik BiH, 18/06) 37. Odluka o grupnom izuzeu sporazuma o osiguranju (Slubeni glasnik BiH, 15/06) 38. Odluka o nainu podnoenja prijave i kriteriji za ocjenu koncentracija privrednih subjekata (Slubeni glasnik BiH, 34/10) 39. Odluka o proceduri ublaavanja odnosno oslobaanja od kazne (leniency policy) (Slubeni glasnik BiH, 34/10) 40. Odluka o skupnom izuzeu sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (Slubeni glasnik BiH, 16/06) 41. Odluka o skupnom izuzeu sporazuma o prenosu tehnologije, licenci i know how (Slubeni glasnik BiH, 15/06) 42. Odluka o sporazumima male vrijednosti (Slubeni glasnik BiH, 86/05 i 34/10) 43. Odluka o utvrivanju relevantnog trita (Slubeni glasnik BiH, 18/06 i 34/10) 44. Odluka o utvrivanju sporazuma male vrijednosti (Slubeni glasnik BiH, 85/05 i 34/10) 45. Odluka o visini administrativnih taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim vijeem (Slubeni glasnik BiH, 30/06 i 18/11) 46. Opte uzanse za promet robom (Slubeni list FNRJ, br. 15/54) 47. Posebne uzanse u graevinarstvu (Slubeni list SFRJ 18/77) 48. Pravilnik o emisiji vrijednosnih papira (Slubene novine FBiH, br. 18/09) 49. ermanov zakon (Sherman Antitrust Act) od 1890. godine 50. vicarski Zakon o obligacijama (Obligationenrecht) od 1911., novele 1936. godine 51. Tokijska pravila (Tokyo Rules) od 1980. godine 52. Uputstvo o nainu objavljivanja obavjetenja u postupcima javnih nabavki (Slubeni glasnik BiH, br. 43/11, 47/11) 53. Uputstvo o nainu voenja Zapisnika o otvaranju ponuda (Slubeni glasnik BiH, br. 17/05, 27/08) 54. Uputstvo o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 3/05, 24/09) 55. Uputstvo o pripremi i dostavi izvjetaja o dodjeli ugovora u postupcima javnih nabavki (Slubeni glasnik BiH, 81/09) 56. Uredba o graevinama i zahvatima od znaaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i graevinama, djelatnostima i zahvatima koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoli, ivot i zdravlje ljudi Federacije Bosne i Hercegovine i ire, za koju urbanistiku saglasnost izdaje Federalno ministarstvo prostornog ureenja (Slubene novine Federacije BiH, 85/07, 29/08) 57. Uredba o mjerilima, kriterijima i nainu izgradnje sklonita i tehnikim normativima za kontrolu ispravnosti sklonita (Slubene novine Federacije BiH, 21/05, 59/07) 58. Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i eku (Slubeni list FNRJ br. 8/47), preuzeta aktom, Slubeni list RBiH br. 2/92
679
59. Uredba o prostornim standardima, urbanistiko - tehnikim uslovima i normativima za spreavanje stvaranja arhitektonsko-urbanistikih prepreka za lica sa umanjenim tjelesnim mogunostima (Slubene novine Federacije BiH, 48/09) 60. Uredba o tehnikim svojstvima koje graevine moraju zadovoljavati u pogledu sigurnosti te naina koritenja i odravanja graevina (Slubene novine Federacije BiH, 29/07, 71/08) 61. Uredba o ureenju gradilita, obaveznoj dokumentaciji na gradilitu i uesnicima u graenju (Slubene novine Federacije BiH, 48/09, 75/09, 93/12) 62. Uredba o vrsti, sadraju, oznaavanju i uvanju, kontroli i nostrikaciji investicionotehnike dokumentacije (Slubene novine Federacije BiH, 33/10) 63. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i eka (Slubeni list FNRJ br. 8/47), preuzeta aktom, Slubeni list RBiH br. 2/92 64. Uredba Vijea (EEZ) br. 4064/89 od 21. decembra 2989. godine o nadzoru nad koncentracijama meu poduzetnicima (COUNCIL REGULATION (EEC) No 4064/89 of 21 December 1989 on the control of concentrations between undertakings), cjelovit tekst objavljen u OJ L 257/90 65. Uredba Vijea (EZ) br. 139/2004 od 20. januara 2004. godine o kontroli koncentracija izmeu poduzetnika (Uredba EZ o spajanju) (COUNCIL REGULATION (EC) No 139/2004 of 20 January 2004 on the control of concentrations between undertakings (the EC Merger Regulation)) 66. Zakon o autorskom i srodnim pravima (Slubeni glasnik BiH, 63/10) 67. Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH 57/04, 51/06, 76/06, 93/08 i 76/11) 68. Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, 28/06, 2/10) 69. Zakon o eku (Slubene novine FBiH br. 32/00) 70. Zakon o drutvima za osiguranje u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 24/05) 71. Zakon o elektrinoj energiji Preieni tekst (Slubeni glasnik Republike Srpske, 08/08, 34/09, 92/09, 1/11) 72. Zakon o elektrinoj energiji (Slubene novine Federacije BiH, 41/02, 38/05, 61/09, 83/11) 73. Zakon o elektrinoj energiji (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH, 36/04, 28/07, 61/10, 4/13) 74. Zakon o elektronskom poslovnom i pravnom prometu (Slubeni glasnik BiH 88/07) 75. Zakon o elektronskom potpisu (Slubeni glasnik BiH 91/06) 76. Zakon o nansijskom poslovanju (Slubene novine FBiH, br. 2/95, 13/00 i 29/00) 77. Zakon o graevinskim proizvodima (Slubene novine Federacije BiH, 78/09) 78. Zakon o industrijskom dizajnu (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10) 79. Zakon o izvrnom postupku (Slubene novine FBiH br. 32/03, 33/06, 39/09) 80. Zakon o javnim nabavkama (Slubeni glasnik BiH, br. 49/04,19/05, 52/05, 92/05, 94/05, 8/06 , 24/06, 70/06, 12/09, 60/10)
KORITENI PROPISI
81. Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava (Slubeni glasnik BiH, 63/10) 82. Zakon o komunikacijama (Slubeni glasnik BiH, 31/03, 75/06, 32/10, 98/12) 83. Zakon o konkurenciji (Slubeni glasnik BiH br. 48/05, 76/07 i 80/09) 84. Zakon o kontroli cijena (Slubene novine FBiH 2/95 i 70/08) 85. Zakon o mjenici (Slubene novine FBiH br. 32/00 i 28/03) 86. Zakon o nadzoru nad tritem u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH br. 45/04, 102/09) 87. Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdunoj plovidbi (Slubeni list SFRJ br. 22/77, 13/82, 30/85 usvojen u pravni sistem BiH: Slubeni list RBiH 2/92) 88. Zakon o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 - preuzet Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93, 13/94 i Slubene novine FBiH, br. 29/03 i 42/11) 89. Zakon o osiguranju imovine i osoba (Slubeni list FBiH 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98) 90. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (Slubene novine FBiH 24/05). 91. Zakon o osnivanju Instituta za intelektualno vlasnitvo Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH br. 43/04) 92. Zakon o osnivanju Kompanije za prijenos elektrine energije u BiH (Slubeni glasnik BiH, 35/04, 76/09) 93. Zakon o osnivanju Nezavisnog operatora sistema za prienosni sistem u BiH (Slubeni glasnik BiH, 35/04) 94. Zakon o patentu (Slubeni glasnik BiH, 53/10) 95. Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju (Slubene novine FBiH 22/05) 96. Zakon o prekrajima Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH 41/07, 18/12) 97. Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema elektrine energije u BiH (Slubeni glasnik BiH, 07/02, 13/03, 76/09, 1/11) 98. Zakon o privrednim drutvima Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10), 99. Zakon o prostornom planiranju i koritenju zemljita na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10, 45/10) 100. Zakon o sigurnosti eljeznikog prometa (Slubeni list RBiH, br. 33/95) 101. Zakon o sprovoenju odluka Komisije za zatitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Slubene novine Federacije BiH, 2/02, 27/02, 6/04, 51/07) 102. Zakon o standardizaciji (Slubeni glasnik BiH, br. 19/01) 103. Zakon o trinoj inspekciji (Sl.novine FBiH 2/95) 104. Zakon o tritu vrijednosnih papira (Slubene novine FBiH br. 85/08 i 109/12)
681
105. Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju BiH (Slubeni glasnik SFRJ br.2/74, 17/90 (osim lana 67), Slubeni glasnik Republike Bosne i Hercegovine br.2/92, 13/94) 106. Zakon o unutranjoj trgovini FBiH (Slubene novine FBiH, br. 40/10) 107. Zakon o vanparninom postupku (Slubene novine FBiH broj 2/98, 39/04 i 73/05) 108. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (Slubene novine FBiH, 2/95) 109. Zakon o visini stope zatezne kamate (Slubene novine FBiH br. 27/98 i 51/01) 110. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (Slubene novine FBiH br. 56/04, 68/04 i 29/05) 111. Zakon o zatiti oznaka zemljopisnog podrijetla (Slubeni glasnik BiH, 53/10) 112. Zakon o zatiti potroaa u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH br.25/06) 113. Zakon o zatiti topograje integriranog kruga (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10) 114. Zakon o igu (Slubeni glasnik BiH, br. 53/10)
O AUTORIMA
Trifkovi, Milo (Sarajevo) je redovni lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Radio je kao redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a u periodu od 2002.2004. godine bio je dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nakon toga bio je dekan Sarajevo Graduate School of Business (University of Delaware i Ekonomski fakultet u Sarajevu) i redovni profesor na premetu Business Ethic (2004.-2006.) Autor i koautor je slijedeih knjiga: Teorija drave i prava: statusnog i obligacionog prava (Sarajevo: Veselin Maslea, 1984.), Nelojalna utakmica (Sarajevo: Svjetlost, 1990.), Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije (Sarajevo: ahinpai, 1997.), Poslovno pravo: osnovi prava i obligacija, privredna/ trgovaka drutva (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1999.), Novi pravni reim direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: JP NIO Slubeni list BiH, 2000.), Meunarodno poslovno pravo i arbitrae (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2001.), Praktikum meunarodnog poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.), Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2004.), Nacionalno i evropsko pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2007.), Meunarodno poslovno pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.). Autor je velikog broja naunih i strunih radova objavljenih u domaim i inozemnim publikacijama.
683
Simi, Mili (Sarajevo) je redvni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Autor i koautor je slijedeih knjiga: Teorija drave i prava: statusnog i obligacionog prava (Sarajevo: Veselin Maslea, 1984.), Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije (Sarajevo: ahinpai, 1997.), Poslovno pravo: osnovi prava i obligacija, privredna/trgovaka drutva (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1999.), Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2004.), Korporativno upravljanje: principi i mehanizmi (Sarajevo: Revicon, 2008.), Meunarodno poslovno pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.). Autor je velikog broja naunih i strunih radova objavljenih u domaim i inozemnim publikacijama.
Trivun, Veljko (Sarajevo) je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U periodu od 2008.-2012. godine bio je dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Bio je Prorektor Univerziteta u Sarajevu, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Direktor Poslovne Akademije u Sarajevu, Prodekan na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i rukovodilac slube Energoinvesta u Sarajevu. Autor i koautor je slijedeih knjiga: Uticaj principa pacta sunt servanada na izvrenje obaveza kod ugovora o graenju (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2002.); Nacionalno i evropsko pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2007.), Meunarodno poslovno pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.), Applied Business Law (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.). i koautor i redaktor slijedeih knjiga Praktikum meunarodnog poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.), Poslovno pravo: ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2004.). Objavio je veliki broj naunih i strunih radova u domaim i inozemnim publikacijama, referiranim u meunarodnim bazama podataka.
O AUTORIMA
Silajdi, Vedad (Sarajevo) je docent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Koautor je slijedeih knjiga: Praktikum Poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2002.), Praktikum poslovnog prava, II dopunjeno i izmjenjeno izdanje (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.), Praktikum meunarodnog poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.), Nacionalno i evropsko pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2007.), Meunarodno poslovno pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.), Applied Business Law (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.). Objavio je veliki broj naunih i strunih radova referiranih u meunarodnim bazama podataka.
Mahmutehaji Novalija, Fatima (Sarajevo) je docent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Koautor je slijedeih knjiga: Praktikum Poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2002.), Praktikum poslovnog prava, II dopunjeno i izmjenjeno izdanje (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.), Praktikum meunarodnog poslovnog prava (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2003.). Meunarodno poslovno pravo (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.), Applied Business Law (Sarajevo: Izdavaka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2009.). Objavila je veliki broj naunih i strunih radova referiranih u meunarodnim bazama podataka.
685

Poslovno Pravo 2013

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Poslovno Pravo 2013

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Naziv djela

Izdava Za izdavaa Recenzenti

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novalija

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Autori Sarajevo, juni 2013. godine

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

PRVI DIO UGOVORI

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

DRUGI DIO VRIJEDNOSNI PAPIRI

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

3. EMISIJA OBVEZNICA ................................................................................................... 599 4. VRSTE OBVEZNICA ...................................................................................................... 601

TREI DIO PRAVO KONKURENCIJE

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

CC CFR CIM ili Bernska konvencija CMR konvencija

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

FCR FCT FIATA

Haaki sporazum HGB IBRD

lat. ORGALIME OU (Uzanse) Pariska konvencija SGA

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

ZS ZSP ZTI ZTVP

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

UGOVOR O TRGOVINSKOM POSREDOVANJU (MEETARENJE)

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

UGOVOR O PEDICIJI (OTPREMANJU)

UGOVOR O PREVOZU STVARI ELJEZNICOM

UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)

Emptio consensu peragitur. Kupoprodaja nastaje saglasnou volja. (Paulus)

1.2. Denica ugovora i njegove vrste

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

1.3. Osobine ugovora

1.4. Dejstvo ugovora

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

2.2. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

2.2.4. Elektronsko zakljuivanje ugovora

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence

2.2.5. Identikacija i autentikacija u elektronskim ugovorima

Trifkovi Simi Trivun Silajdi Mahmutehaji Novala

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrednosni papiri i pravo konkurence