You are on page 1of 122

AM IL KAZAZOVI

I
:

TRAVNIK
I

U NARODNOOSLOBODILAKOM
(KNJIGA
I

RATU
<.

PRVA)

TRAVNIK, oktobra 1969.godine

amil

Kazazovi

TRAVNIK U NARODNOOSLOBODILAKOM RATU (KNJIGA PRVA)

R e c e n z i j u kn j i g e o b avi 1i: Ilija Slavni Midhat Hadali Munib Braji Salih Simii Urednik: Milivoje uri Tehniki urednik: Osman Bradari Muhamed Muli Eniz Kadri Avdo Magli

in. Slobodan Redi Naslovna strana:

ako slikar Stjepan Toti Fotografije: Ibrahim Kori Lektor: Sran Petrovi

Izdava: Novinsko, radlo-dlfuzno i propagandno preduzee Naa rije u Zenici tampa: tamparija 22.oktobar, Travnik

poetnom periodu narodnooslobodilakog rata u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika, pali su najbolji komunisti i prvi borci Travnika i njegove okoline. Njihovom krvlju, kao i svih onih koji su kasnije, stupajui u narodnooslobodilaku borbu, ginuli na raznim popritima Jugoslavije, upisano je mjesto koje pripada Travniku u mozaiku narodnooslobodilake revolucionarne borbe naih naroda. Zbog toga najvei dio ti ovoj prvoj knjizi Travnik u narodnooslobodilakom ratu posveen je ba njima, prvim borcima Travnika i okoline, njihovim prvim akcijama i borbama u kojima su dali ivote za revolucionarne ciljeve nae Partije. Objavljivanjem ove knjige uinjen je i pokuaj da se istrgnu iz zaborava svi oni najznaajniji dogaaji koji su proizilazili iz sloenih ilegalnih. uslova i dosljedne i beskompromisne borbe koju je nametala naa revolucija, da se osvjetli odnos partijske organizacije Travnika prema narodnooslobodilakoj borbi i uee graana u prvim danima ustanka i u traginim dogaajima u kojima je izginula skoro cijela partijska organizacija u periodu od 1941. do 1942. godine. Graa o ueu partijske organizacije u Travniku i uopte graana u ovom periodu narodnooslobodilake borbe nije sakupljena a ni obraena, zapravo, injeni su tek prvi pokuaji da se to ostvari. U tom svjetlu treba posmatrati i ovu knjigu iji je cilj bio da doprinese daljem istoriografskom izuavaniu i osvetljavanja jednog perioda u kojem je Komunistika partija u Travniku, angaujui svoje lanstvo, ulagala napore da pokrene ma-

se i da ih povede u borbu protiv okupatora i domaih sluga, ustaa i etnika. Za razumijevanje stavova i odnosa partijske organizacije Travnika prema narodnooslobodilakoj borbi nuno je bilo da se dd. i jedan kratak osvrt na razvoj radnikog i sindikalnog pokreta, naroito izmeu dva rata, da se razjasni stvaranje i razvoj partijske organizacije. Moda ova pitanja zahtjevaju potpunije izuavanje i posebnu obradu, ali za razumiievan]e tih stavova bili su dovoljni io nioci na osnovu kojih se moe sagledati kako je partijska organizacija prilazila izvrenju svojih zadataka u pripremnom periodu i u toku same narodnooslobodilake borbe. Za ovu knjigu kao dokumentacija kori: e na je raznovrsna i uglavnom nesistematizovana arhivska graa: Voino-istorijskog instituta u Beogradu, Instituta za izuavanie radnikog pokreta u Sarajevu, Muzeja revolucije u Sarajevu, Instituta za izuavanie radnikog pokreta u Beogradu, arhivski materijali Okrunog suda i Republikog SUP-a u Sarajevu. Pored toga, korisno su posluila i sjeanja graana, tampa i druge publikacije koje su se odnosile na uee Travniana u narodnooslobodilakom ratu. Prikupljanju i sistematizovanju grae najvie je doprinio Osman Bradari iz T'ravnika. On je pruio i najveu pomo autoru i omoguio da prva knjiga Travnik u narodnooslobodilakom ratu bude objavliena u ovom obimu i na vrijeme - uoi proslave godinjice osloboenja grada. Travnik, septembra 1969. godine AUTOR

Panorama

Travnika

PRVI POECI I RAZVOJ RADNIKOG U TRAVNIKU

POKRETA

Travnik se u istoriji prvi put spominje 1463.godine, kada su Turci okupirali Bosnu. U dokumentu iz tih prvih dana turske okupacije Travnik se navodi kao mjesto gdje se sultan Mehmed II zadrao sa svojom vojskom vrei pripreme za ponovni napad na Jajce,') Prije toga nema nikakvih podataka o tome kad je Travnik nastao i ko ga je podigao. Ali, prema nekim nalazima moe se pouzdano zakljuiti da je na mjestu dananjeg Travnika i u dolini Lave bilo naselje jo iz mnogo ranijeg, rimskog, pa ak ilirskog i neolitskog doba. Takoe se, prema iskopinama i na osnovu naenih raznih predmeta i natpisa, pouzdano zna da je na toj teritorij i ivot u doba Rimljana bio vrlo iv. S poetka srednjeg vijeka i iz vremena kad su bosanski kraljevi vladali Bosnom nema podataka a ni dokumenata o postojanju Travnika. All, zna se da je kraj koji se zvao upa Lava, koja se spominje 1244.godine u popisu biskupskih posjeda, pripadao tvz. Gornjoj Bosni i da je tu bilo naselje koje je, vjerovatno, lealo na teritorij i dananjeg Travnika.O I srednjovjekovna tvrava (Grad), izgraena jo prije dolaska Turaka, govori da je tu i oko nje.posto[alo naselje, a moda i jedan od srednjovjekovnih gradova iz doba kralja Tvrtka II ili drugih bosanskih vladara. Za postanak i razvitak Travnika kroz istoriju od bitnog je znaaja bio njegov geografski poloaj. To to je bio u sreditu Bosne i Hercegovine, a podjednako udaljen od rijeka Bosne i Vrbasa, koje povezuje dolina Lave, opredijelilo je, i pored nepogodnih topografskih uslova, njegov nastanak i razvoj.
1) . Mazali:Pom rad 147- naveo Kreimir Papi u objavljenom radu Poloaji teritorijalni razvitak Travnika. 2) K. Papi: Poloaji teritorijalni razvitak Travnika,

TRAVNIK

NOR-IL

TRAVNIK

U NOR-u

Kasnije, za sve vrijeme vladavine Turaka, ba zbog takvog poloaja Travnik je bio jedan od sredita turske vojne i civilne administracije. I njegov topografski poloaj odgovarao je novim gospodarima. Pritisnut sa sjeverne strane planinskim masivom Vlaiem, a s june Vilenicom, Travnik je pruao idealne uslove da se oko njega organizuje vrsta i jaka odbrana. Ostajala su samo dva ulaza - sa zapadne i istone strane, u pravcu protezanja doline rijeke Lave - kroz koja se moglo ui u Travnik i izai iz njega. Vanjskim obezbjeenjem ovih uskih prolaza, turski veziri mogli su mirno da upravljaju Bosnom, ne plaei se da ih buntovna raja moe da iznenadi. Za vrijeme turske vladavine Travnik se formirao i s vremenom :azv.i? u jedan od gla,:~ih gradova Bosne. Na njegov razvoj uticalo ~e ~Ise momenata. Prije svega, Travnik je dosta brzo poslije osvajanja ostao van bojnog poprita, jer se granica pomicala sve vie na zapad i sjever. U takvom, relativno mirnom kraju sa razvijenom st~~~kom tr<l:d~cij~m;sa vojskom su stigli razni obrtnici, koji su naJP~IJe podmirivali potrebe silne vojske, a kasnije i ostalih stanovnika. Tokom vremena se na taj nain formirao trgovako-zanatski dio grada, arija, koja se, nalazei dovoljno sirovina u stoarskoj ~kolic.i:. dalje razvijala i samo ubrzavala razvoj grada. Jedan . ?d n~J~an?Jlh momenata koji je najjae uticao na razvoj Travnika Je taj sto Je zbog pogodnog poloaja u centru Bosne i na vanom bosanskom putu postao upravno mjesto Bosne i sjedite bosanskih vezira. Kroz period od oko 150 godina koliko je trajala vezirka vlast u !ra:vniku, ~rad. je dobio ?iz k?risnih i javnih objekata, koji su uticali na teritorijalno prosirenje grada, njegov brojani prostor i opti razvoj.') Neki hroniari su zabiljeili da je na kraju perioda vladavine turskih vezira u Travniku bilo oko 12.000 stanovnika i 12 mahala sa oko 3:000 kua i to: 1.500 muslimanskih, 350 katolikih, 100 pravoslavnih, 50 jevrejskih i 80 ciganskih kua. Grad je imao i 16 damija, pet mekteba, medresu, tekiju dervia, dvije katolike i. jednu pravoslavnu crkvu.O K~d je 187~. ~o~in~. Austro-Ugarska monarhija smijenila tursku vla~a~mu, T~a~mk l.cI}elo njegovo podruje gube svoj dotadanji znacaj, ?svaJacke tez~Je Austro-Ugarske bile su usmjerene na Istok, pa Je tako Travnik ostao u zaleini. Ali, tada dolazi do neez dru~o~ - do novih promjena u razvoju grada i u ivotu ljudi. Sok; paciomm snagama Austro-Ugarske i njenom administracijom dolazi I do prodora prvih kapitalistikih odnosa sa svim onim to su ti odnosi donosili sa sobom. ' I) 2)

Godine 1893. izgraena je pruga koja je, prolazei kroz Travnik, spojila dvije najvanije komunikacije u Bosni, koje su ile dolinam~ rijeka Bosne i Vrbasa. Iste godine izgraen je vodovod, a 13 godma kasnije uvedeno je i elektrino osvjetljenje. To je podstaklo privredni razmah, pa je dolo do stvaranja veih zanatskih radnji i prvih industrijskih preduzea. U tom periodu podignuta je tvornica duhana, zatim tvornica ibica, a neto kasnije i jedno vee preduzee za eksploataciju ume i izradu drveta u Turbetu. To je oivjelo trgovinu. Stvorene su bile i razne ustanove, zatim kole i druge kulturno-prosvjetne ustanove. Meu prvim prosvjetnim ustanovama 1888. godine poinje rad Isusovaka gimnazija, jedna od najstarijih kola te vrste u Bosni i Hercegovini. Sve te promjene koje je sa sobom donosio ptodor novih kap italistikih odnosa - iako Austro-Ugarska nije dirala u feudalne odnose - izazvale su i promjenu u strukturi stanovnitva Travnika. Pojavljuje se nova kategorija - industrijsko radnitvo, koje i u Travniku, kao i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, stupa na scenu i, okupljeno u svojim prvim radnikim organizacijama, poinje borbu protiv kapitalistike eksploatacije i borbu za svoja prava. Nema pouzdanih podataka o tome koje su bile te prve radnike organizacije u Travniku, ali se zna da su uz radnike Sarajeva, Mostara, Banja Luke, Zenice, Varea, Zavidovia i drugih mjesta Bosne i Hercegovine, i radnici Travnika organizovano uestvovali u generalnom trajku koji je maja 1906. godine izbio u Sarajevu i proirio se na cijelu Bosnu.') I iz jednog dokumenta se moe zakljuiti da su jo prije 1908. godine u Travniku postojale radnike i sindikalne organizacije i da su ve tada vodile borbu protiv kapitalizma i za svoje klas ne interese. To j~ govor socijaldemokratskog poslanika Antonina Nemeca na tzv. Carev ins kom. vijeu odranom 26. februara 1908. godine. U njemu, izmeu ostalog, stoji da je Vukojevia poslala organizacija u Travnik na skuptinu graevinskih radnika. Tamo je nou uhapen, zatvoren i nakon tri dana saopteno mu je da je iz okupacionih zemalja zauvijek protjeran .. _2) Najvjerovatnije je da je to bilo u onom periodu kad se u Bosni i HCj:cegovini poelo raditi na osnivanju Socijaldemokratske partije i da je Nikola Vukojevi doao u Travnik sa tim zadatkom. Nije utvreno kada je u Travniku stvorena Socijaldemokratska partija, ali ima podataka da je ve 1912. godine postojalo njeno povjerenitvo i da je preko njega ona djelovala.v O organizaciji SocijaldemokratArhiv KP za BH - IV - 9 .- P. Arhiv KP za BH - IV - 9 - P. U ..izvjetaju Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke za BIH. kOJI Je podnesen. na IV kongresu 30. juna i 1. jula 1912.godine, Izmeu ostalog pie: Ove godine osnovano je Povjerenitvo u Bihau, Viegradu i Travniku (Arhiv KP BH n - 113 - P).
J) 2) 3)

K. Pap!:. Poloaj j teritorij alni razvitak Travnika. K. Papi: Poloaj i teritorijalni razvitak Travnika,

10

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NORu

11

ske stranke u Travniku i o tome kako je ona nastala vidi se iz dva dokumenta: prvo, iz izvjetaja Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke za Bosnu i Hercegovinu od 2. novembra 1913. godine, u kojem se navodi da organizacija u Travniku broji 19 lanova i, drugo, iz izvjetaja istog odbora iz 1914. godine, u kojem stoji da u Travniku ima pet organizacija sa 128 lanova.') Tih godina otvoren je i prvi radniki dom u Travniku. Najprije je bio u kui Mehmeda Krehia, a kasnije Moe Altarca, na mjestu gdje je danas prodavnica Beko. U periodu od poetka prvog svjetskog rata u njemu su se okupljali radnici, imao je svoju muziku (glazbu), odravani su razni skupovi, priredbe i predavanja za radnike. Radnici su tada izabrali upravu doma na ijem je elu bio Danko Maduni, zvani Vatrica, Kad je u Sarajevu 1914. godine poginuo Ferdinand i u Travniku je, kao i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, dolo do demonstracija koje su organizovali reakcionarni i pro austrougarski elementi, pa je tom prilikom Radniki dom bio demoliran. Midhat Hadali pria da je tada na zgradi Doma osvanula parola ispisana crnim slovima: Puko grom u Radniki dom i ubio Danka Vatricu i Celu Hasicu. elo Hasica je bio fiziki radnik koji je sluio kod jevrejskog trgovca Konforta, pa je reakcija, izrugujui se na njegov raun zato to je bio ukljuen u organizaciju radnikog pokreta, pokuavala da omalovai i ismije novi, socijalistiki pokret. U periodu rata, kad je zavladao vojni reim, veina radnika je bila mobilisana, a s tim je prestao i svaki rad radnikih organizacija u Travniku i Socijaldemokratske partije. Dolo je do privredne stagnacije, velikog porasta cijena namirnicama i teke gladi. Tek 1918. i poetkom 1919. godine, poslije proglaenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, iako je u zemlji bila teka kriza izazvana posljedicama rata, u Travniku je dolo do obnavljanja radnikih organizacija. One su odmah i nastavile zapoetu borbu, samo sada u novoj fazi razvitka radnikog pokreta. On je sada bio zahvaen novim revolucionarnim poletom, nastalim u optoj krizi kapitalistikog sistema, poslije jednog od najveih poraza koji je pretrpio i koji mu je nanijela oktobarska socijalistika revolucija u Rusiji 1917. godine. Pobjedom oktobarske revolucije zapoet je i novi proces socijalistikog preobraaja, pa su njeni odjeci doprli i do Travnika. Meu prvima koji su u Travnik prenijeli ideje Oktobra bili su ivko Duji, Marjan uman, Osman Cajo i Avdo Krajinik. Oni su, vrativi se iz Sovjetskog Saveza, prenosili revolucionarne ideje oktobarske revolucije i njenog voe Lenjina, priali o Crvenoj armiji i njenim borbama protiv bjelogardista, o borbi boljevika za vlast radnika i seljaka. Pod uticajem tih ideja, iroki slojevi naroda, u
!)

Arhiv KP BH - II - 224- P i 229- p.

Zgrada u kojoj je bio prvi Radniki dom u Travniku

TRAVNIK

U NOR-u

13

12

TRAVNIK

U NOR-u

prvom redu radnici i seljaci, prihvatajui program nove Socijalis-. tike radnike partije - komunista, koja je osnovana na Kongresu ujedinjenja 1919. godine, prilazili su i aktivno se ukljuivali u borbu za nova revolucionarna stremljenja koja su zahvatila cijelu nau zemlju. Prilaenje i aktivno ukljuivanje masa u borbu za revolucionarne ciljeve u Travniku - a to je bilo i u ostalim krajevima Bosne j Hercegovine - bili su posljedica opteg nezadovoljstva zbog monarhistikog ureenja drave i nerijeenog nacionalnog pitanja. Posljedice koje su iz ovog proizale jo vie su zaotrile nacionalnu neravnopravnost naroda, koja je za vrijeme vladavine bive, buro. aske Jugoslavije sve vie produbljivana i dostigla kulminaciju u traginim dogaajima po nae narodne 194L godine. Travnik je tada uz muslimansko stanovnitvo najvie bio naseljen Hrvatima. Oni, kao i ostale narodnosti, po zavretku prvog svjetskog rata nadali su se da e prema Londonskom ugovoru i Krfskoj deklaraciji moi rei svoju rije kakvo dravno ureenje ele i da e nova zajednica naroda Jugoslavije imati demokratski i republikanski sistem uprave. Meutim, na osnovu dogovora velikosrpske buroazije s monarhijom na elu i buroazije drugih jugoslovenskih naroda, izigrane su bile tenje i nade svih narodnosti i stvorena je vjetaka tvorevina Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca sa jednim od najcrnjih monarhistikih reima. U Travniku je tada dolo do teke situacije. Naroito su se hrvatske mase osjetile time pogoene, pa je dolo do razoaranja i ogorenja, jer su se nadale da e biti stvorena demokratska drava u kojoj e i one imati svog predstavnika. Otuda: u Travniku poslije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. vladajue stranke - demokrati, radikali, JMO i ostale koje u svojim programima nisu imale republikanski sistem - nisu ni mogle nai bilo kakvog oslonca u tim masama. Ni HRS S (stranka Stjepana Radia), koja je tek tada poela da prodire sa svojim programom u ove krajeve, nije bila stekla bilo kakav znaajniji uticaj. Jedino je KPJ ukazivala na reakcionarnu politiku i sutinu buroaskc vladavine, osudila monarhistiki reim i isticala potrebu demokratskog i republikanskog sistema u kojem bi svi narodi imali podjednaka nacionalna i socijalna prava. Time je okupljala mase i one sU: joj otvoreno prilazile. U njenom programu, koji je kao "Praktini akcioni program bio usvojen na Kongresu ujedinjenja, mase su vidjele ostvarenje svojih davnanjih tenji i elja. Muslimanske mase bile su razdvojene. Najvei broj Muslimana podravao je Spahinu politiku i pripadao je njegovoj stranci JMO: To su; uglavnom, bili graani, zatim trgovci, neke zanatlije i bogatiji seljaci. Prvi odbor ove stranke u Travniku osnovao je Mahmut Hrasnica. Najistaknutiji njegovi lanovi bili su Salih Sujoldi,

Muftija Sakib Korkut, Salko Alagi, Mahmut ulabi, Abdulah Varenikovi i drugi. Dio tih masa pripadao je tada i vladajuoj Radikalnoj i Pribievievoj Samostalnoj demokratskoj stranci. Vie pri stalica iz redova Muslimana imala je Radikalna stranka, Njeni najistaknutiji predstavnici bili su dr Sulejman Hafizadi, Risto i Simo Cavi i Hidajet Arnautovi. Samo dio' muslimanskih masa, uglavnom iz siromanijih slojeva stanovnitva i radnitva, priao je KPJ. I srpske mase bile su rascienkane izmeu dviju vodeih i vladajuih partija - radikala i demokrata. Manji dio pripadao je Zemljoradnikoj stranci, koja je imala nekoliko svojih uporita u srpskim selima. One mase koje su tada prile i vezale se za program KPJ, bile su spremne da pod rukovodstvom prvih radnikih boraca i komu. nista iz Travnika - Danka Madunia, Kree ebia, Muhameda Maunia, Ive Guskovia i drugih - slijede politiku Partije i bore se za ostvarenje ciljeva iz njenog programa. To su one i pokazale svojim ueem, pored ostalog, i u poznatim generalnim trajkovima eljezniko-transportnih i duvanskih radnika. a zatim i na izborima za Ustavotvornu skuptinu 28. novembra 1920. godine. Iako je vladajua buroazija, gazei elementarna graanska prava, bila zabranila slobodu zbora i dogovora u svim oblastima bive Austro-Ugarske monarhije i preduzimala vanredne mjere protiv komunista, u Travniku je jedino Komunistika partija imala preko pet hiljada glasova, a to je bio i uslov za pobjedu na izborima. Na njenoj listi za poslanika Ustavotvorne skuptine tada je bio izabran radniki prvoborac i komunista Danko Maduni. U to vrijeme KPJ u Travniku imala je oko 1500 svojih lanova, a uz nju je bio i jak sindikalni pokret, kroz koji je ona najvie radila, organizovala i vodila trajkove za bolje ekonomske uslove i politika prava radnike klase. Autoritet sindikata je bio takav da se ni jedan radnik nije mogao zaposliti a ni otpustiti bez saglasnosti. njihovih odbora koji su bili organizovani u svim preduzeima i fabrikama. Organizacija sindikata bila je tada i strukovno podijeljena. Rad se razvijao preko podrunica i njihovih odbora. Od strukovnih sindikata tada su u Travniku bili: sindikat koaraca, metalaca, eljezniara, duvanskih i monopolskih radnika. Sindikalne podru.nice bile su u fabrikama duhana i ibica, a zanatski radnici i eljezniari imali su svoje posebne podrunice. Najvei dio zadataka koje je tada KP rjeavala ostvarivan je preko Radnikog doma i sindikata. U Radnikom domu komunisti i lanovi sindikata su preko predavanja primali i prva obrazovanja iz marksizma-lenjinizma, a odravani su i razni sastanci, skupovi i kulturno-prosvjetne priredbe. U Domu je bila organizovana i prihvatna kuhinja za nezaposlene radnike i one koji su dolazili u Trav-

14

TRAVNIK

U NOR

TRAVNIK

U NORu

15

nik ili prolazili kroz njega. Tada je Partija organizovala i politike zborove na kojima su istupali komunisti ne samo iz Travnika nego i iz Sarajeva. Na jednom takvom zboru odranom 1920..godine bilo je preko tri hiljade ljudi iz Travnika i okolnih sela. I proslava Prvog maja 1920..godine bila je jedna od najveih radnikih ma~ife.stacija. Oko tri do etiri hiljade ljudi je u etvororedu u ramm Jutarnjim asovima, na elu s muzikom iz Radnikog doma, prolo u povorci kroz Travnik. U Biserovia bati, u ?lizini s~danje~ D<?ma staraca radnici i seljaci u sveanim narodnim nonjama khcah su Komun'istikoj partiji, Sovjetskom Savezu, oktobarskoj revoluciji i jedinstvu u borbi radnika i seljaka. Vojska, an dari i pol~cija b~li su toga dana u pripremi, a pokuavali su da preko reakcionarnih i provokatorskih elemenata izazovu incid,ente i isprovociraju masu, no to im nije polo za rukom. Takav razmah iroke politike aktivnosti koju je KP tada sprovodila bio je prekinut naredbom koju je vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izdala u decembru 1920. godine. To je bila tzv. Obznana kojom se zabranjuje komunistika propaganda, obustavlja rad komunistikih organizacija i zatvaraju njihove prostorije, zabranjuje se komunistika tampa i svi drugi komunistiki spisi. Obznanom je, zatim, predvieno otputanje svih inovnika koji bi produili da se bave boljevikom propagandom, predviene su otre mjere protiv voa i inspiratora nereda, itd .. Na osnovu Obznane zatvoreni su svi radniki domovi i sjedita organizacija, zabranjen je rad Partije i sindikalnih organizacija, konfiskovane su n iihove arhive i imovina, ukinuti su svi partijski i sindikalni listovi. Nastali su novi progoni, hapenja i zlostavljanja komunista. I Komunistika partija u Travniku pretrpila je tada strahovit udarac. Veina njenih najistaknutijih lanova .bila je pohapena. Uhapeni su bili Guskovi i Debi. Danko Maduni je uhapen neto kasnije, kad je 2. avgusta 1921. godine izaao Zakon o zatiti drave i kad je rasturen komunistiki poslaniki klub u Beogradu. On se tada i javno, preko novina, odrekao KP, a to su pod pritiskom uinili jo neki. Tada je prestao i svaki rad u Travniku. Radniki dom ie bio zatvoren, zabranjen je bio i rad sindikata, a mnogi radnici su bili otputeni i protjerani. Hrvatske mase, koje su do tada najveim dijelom bile uz KP i koje su u Travniku inile njenu osnovnu snagu, poslije Obznane i Zakona o zatiti drave postepeno se orijentiu. i prikljuuju HRSS-u, koja se tada od sitnoburoaske stranke seljakih masa pretvara u stranku hrvatske buroazije. Od tada ova stranka u Travniku poinje jae da d ieluje, okuplja i radnike mase i; raspiruiui ovinizam, usmjerava ih u. borbu za ostvarenje svojih ciljeva. PosI)

lije Obznane jaaju i druge reakcionarne snage koje se nako~ u~pjenog razbijanja KP, radnikog i sindikalnog pokreta, a radi za~tite velikosrpske hegemonije, orijentiu protiv HRSSa i bilo koje druge opozicije. Tada je bila poznata tzv. Org~i.z,:cija jugo~lov~~skih nacionalista (skraeno: Orjuna). Ova razbijaka orgamzacrja u Travniku imala je znatnog uticaja i bila aktivna u izazivanju incidenata i razbijanja svih opozicionih skupova. Tako je ona, na primjer, razbila i rastjerala jedan veliki zbor HRSS-a koji je odmah poslije Obznane bio odran u Luki, pria Midhat Ha~ali. )~Ka~ se svijet iskupio i kad su govornici l?oel.i d~vse ~eaJ~, stupila ~~ u akciju Orjuna sa andarima. Pucali su IZ pitolja u. VIS,prem~a~lVa. li ljude i tako zaplaili masu, a zatim je rastjerali. Pod .zastItom policije i andara orjunai su bili strah i trepet za sve l~takn~~e revolucionare i voe opozicionih stranaka. NIjedan od OVIh nije se smio sam, a pogotovu nou, kretati po gradu. Orjunai. su i~l napadali, premlaivali, a da za to nisu ni pred kim odgov~rah. Najistaknutiji orjunai u Travniku bili su Mihajlo Govedarica, Ismet Kazazovi Kosta Gaanica, Alija Kapetanovi i .Ivica Matii. Do 1923. godine nije bilo nikakvog rada, a ni pokuaja da se obnove partijska i sindikalna organizacija .. Radnici su ?ili lie~i najelementarnijih prava i i~jel~ .su u. sve. tel~ ~konom;kIm .USIOVIma. Nemajui svojih organizacija, msu Imah m mogunosti da se bune i traikuiu protiv poslodavaca koii su sniavali nadnice. nove-

"Pregled istorije SKJ, str. 70. i 71.

Radniki

fudbalski

klub Plamen

16

TRAVNIK

U NORu

TRAVNIK

U NORu

17

avali radno vrijeme i uopte pogoravali uslove rada do nesnoljivih granica. Jedino su obuari krajem 1922. i poetkom 1923. godine bili organizovali trajk, i to ne preko sindikata, jer ga nije ni bilo, nego se nekoliko radnika ove struke dogovorilo da ga sami povedu. Tek 1923. godine, kada je u Travnik doao komunista Akif eremet, poeo je organizovani rad. eremet je za vrijeme progona poslije Obznane bio protjeran iz Sarajeva i kao prebivalite mu je bilo odreeno neko selo kod Livna. Ilegalno je doao u Travnik i povezao se sRedepom Hadijunuzoviem, poznatim radnikom i voom sindikalnog pokreta jo iz vremena legalnog rada KP. Sa njim se dogovorio da sakupe jo nekoliko bivih pouzdanijih sindikalnih i partijskih radnika i da odre sastanak na kome bi osnovali organizaciju Nezavisne radnike partije. Na sastanku, koji je odran u itaonici Jugoslovenskog muslimanskog kluba, sem Akifa i Rede. pa, bili su Avdo Krajinik!'. Mujo Loli, Midhat Hadali, Avdo Kazija i Jakub iko. Akif eremet, interesujui se za politiku situaciju u Travniku, a i za gledita radnika o KP, iznio je da je na osnivakoj konferenciji u Beogradu 13. i 14. januara 1923. godine osnovana Nezavisna radnika partija Jugoslavije. Traio je da mu kau da li ima radnika u Travniku koji bi eljeli da pristupe takvoj partiji i da li ima us lova da se ovdje obrazuje takva organizacija. U isto vrijeme traio je i njihovo miljenje o uslovima za osnivanje organizacije Nezavisnih radnikih sindikata. To je bio informativni sas. tanak i zakljueno je da se sutra odri drugi, na kojem bi donijeli zakljuke, a onda pristupili organizovanju partije i sindikata. Policija je istog dana saznala da je Akif eremet u Travniku i traili su ga. O tome su bili obavijeteni i drugovi koji su bili sa njim na sastanku, pa su ga isto vee sklonili u Turbe, a sutradan je otputovao. Tako je propao ovaj pokuaj osnivanja Nezavisne radnike partije u Travniku. Ponovno je u prvoj polovini 1924. godine pokuano da se osnuje ova radnika partija. U Travnik je tada doao Vaso Srzenti, zvao
. I) Nije rije opomenutom Avdi Krajiniku, koji je bio uesm~. oktobarske re~olucije, v~ <? Avdi Krajiniku zvanom arac, kOJIJe kasnije presao u Zemcu I radio kao limar. Negdje 1925. ili 1926. godine priao je HRSS i bio jedan od najaktivnijih njenih l~~ova: U 'pe~io9u kad su se pojavili frankovci i ustaki pokret, prisao Im je I bIO Jedan od najzagrienijih predratnih ustaa u Zenici. Kad je ~tvorena NDH, kao pripadnik ustakog pokreta, postao je ~nk.C:IOn.er u usta.kom lo~oru i istakao se u proganjanju, hapenju I ubijanju komunista, a I u pokoljima nad srpskim na' rodom. Godine 1945. u povlaenju, bio je zarobljen i doveden u Zenicu. Kao izdajnik i jedan od najveih ustakih zlikovaca osu. en je na smrt i strijeljan.

ni Gluhi, navodno iz Trbovlja. Sazvao je grupu bivih lanova KP i sindikalista u kojoj su bili Danko Maduni, Ivo Maduni, Redep Gafi, Ismet Kolasevi, Ibrahim izmedi, Izet Ferui, Jusuf Kopi i air Bekti. Na sastanku, koji je odran na Babunaru, u kafani koju je tada drao Ivo imi, dao im je uputstva za osnivanje Nezavisne radnike partije i Nezavisnih sindikata. Meutim, policija je saznala za sastanak, pa su najprije bili uhapeni Izet Ferui i Redep Gafi. Od njih su policajci na trik - kao da sve znaju i kao da, toboe, samo hoe da to provjere - izvukli imena ostalih uesnika sastanka, pohvatali ih i zatvorili. I Srzenti je tada bio uhapen. Tako je i ovaj pokuaj propao, najvjerovatnije zbog izdaje nekog provokatora koji je bio meu njima. Iako je to bio pokuaj da se osnuje legalna partija, za koju je postojala dozvola i od vlade u Beogradu, policija u Travniku je na ovaj nain to sprijeila i sve uhapene drala u zatvoru. Organi tuilatva pripremali su i optunicu za suenje. Jedino su Ismet Kolasevi i Ibrahim izmedi bili nakon nekoliko dana puteni i trebalo je da se iz slobode brane. Poslije 52 dana preleana u zatvoru, svi su puteni, zahvaljujui tome to se tada promijenila vlada i na vlast doli demokrati Ljube Davidovia. Nakon ovog nije vie bilo slinih pokuaja za osnivanje Nezavisne radnike partije i Nezavisnih sindikata i nastupio je jedan dui period kad u Travniku nije bilo nikakvih radnikih o-ganizacija, a niti organizacija Komunistike partije. Tek krajem 1926. godine, kada su u Travnik doli Zivota Milojkovi i Filip Dujlovi, osneven je URS-ov sindikat. Podrunice su bile forrnirane po ranijem sistemu, po strukama. Bile su, isto kao i ranije, u tvornicama duhana i ibica, a posebno na eljeznici i kod zanatskih radnika. Osnovan je bio i meustrukovni odbor, na ijem se elu opet naao Danko Maduni. U poetku je rad u ovom sindikatu bio slab. Malo je radnika bilo ulanjeno. Strah od represalija policije i vlasti bio je takav da najvei broj radnika, iako je to elio. nije smio da, se upie. Zbog toga je i radnika komora iz Sarajeva slala svoje lanove i pomagala ih da ojaaju. U Travnik je tada nekoliko puta iz Sarajeva dolazio jedan od rukovodilaca ove komore Franjo Rauar. Tek 1928. godine osnovana je prva ilegalna elija KP, u Travniku. Iz Sarajeva je bio doao komunista i partijski radnik Mehmed Kurto. Na sastanku, koji je odran u klubu Muslimanska sloga, osnovao je eliju u koju su uli Midhat Hadali, Redep Hadijunuzovi i Avdo Kazija. Hadali je izabran za sekretara. Kurto im je dao neto ilegalnog partijskog materijala, prenio zadatke koje treba da rjeavaju i dao ifre za javku i uputstva za konsnirativni rad. Prema tim uputstvima - kako se sjea Midhat Hadali - nisu se smjeli voditi nikakvi zapisnici ili bilo kakve pribiljeke sa

18

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

19

sastanaka, a sva pisma i ilegalni materijal su odmah morali unitavati i paliti. Trebalo je da ova nova partijska elija razvije druge - ~ tvorn~cama d~hana i ibic~, a za~im.u gradu i zanatskim preduzecima. Ah, ona nije mogla da ispuni taj zadatak. Poslije tri mjeseca bila je razbijena, tako da praktino nije ni bilo vremena da se njen rad osjeti u gradu. Dolo je do provale u kojoj je uhapen sekretar Midhat Hadali. Ostala dvojica lanova elije, Kazija i H~d~ijunuzovi, nisu mogli izvriti zadatke koji su joj bili namijenjem. ~o ~adali~vo~.?apvenja .~olo je poslije provale u zenikoj partijskoj orgamzacrji. Jo ranije, dok je Kurto obrazovao ovu eliju u Trav~iku, of!-je, radi saradnje i koordinacije rada, Hadalia p~)Veza? sa Istom .J~dn~:n tak,:?m elijom u 'Zenici, iji je sekretar bIO StJ~pan ~O~tIC. ~J~h dVOJIca su preko pisama izmjenjivali is~u~~~a I o~a~Jestavah Jedan drugog o radu. Meutim, u zenikoj eliji, .~ kOJo~ su.sem Mustia bili jo Cedomil Podrugovac i Franjo POrO?IJa,. dosl~ ~~ do p::ovale. Konfident je bio Porobija. On je ob~VlJestlO pOhCIJU? mjestu i vremenu sastanka elije i svi su bili o~Jednom pohapsem. Tada je kod Mostia policija pronala i neka pIsm~, meu k~ji~a i o~a Hadv~lieva. Na osnovu njih on je i uhapsen, a sa njim I Ibrahim Hadiselimovi. O tome kako je dolo do provale i zato je uhapen Hadiselimovi, Midhat Hadali kae: ,!<ad me je Kurto povezao sa Stjepanom Mostiem, ja sam preko pI.s,~a odra.vao vez~ sa nj~m. Prvo pismo koje sam primio od Mostia iznenadilo me Je. On Je otvoreno u njemu govorio da je drao sastanak partijske elije, da je na njemu bilo pet drugova i sve o emu su raspravljali. To je bilo suprotno stavovima i uputstvima o konspirativnom radu koje smo dobili od Kurte. Moja pisma on nije unitavao, nego ih je uvao. Kad je Porobija provalio, sva ta pisma su naena kod njega. Bilo je pet mojih pisama, koja sam potpisivao pseudonimom Aco. U njima je bila i adresa Ibrahima Hadiselimovia, na koju sam od njega primio potu. Tu adresu sam mu dao da bi ispalo to manje sumnjivo. Hadiselimovi nije bio kompromitovan, pa je time postojala manja mogunost da policija doe do pisama. Tako je tada i Ibro sa mnom bio uhapen. U travnikom zatvoru ostali smo etiri do pet dana i sasluavali su nas. Ja u poetku nisam htio nita da priznam, ali kad sam vidio da se na Ibru sve svalilo, rekao sam da ja odgovaram za sve. Obojicu su nas onda sproveli u Zenicu i nastavili da sasluavaju. I tamo sam priznao da su to bila moja pisma, ali sam se branio da sam ovim htio da sakupim potpise radnika za osnivanje organizacije Nezavisnih radnikih sindikata. Tada su, prema propisima, da bi se dobilo

odobrenje od vlasti za osnivanje ovih sindikata, trebala 72 potpisa onih koji pristaju da se odmah ulane u taj sindikat. Zatim, branio sam se da sam ja ove potpise skupljao za ovjeka kojem ne znam ni ime, a koji mi je ponudio da e mi platiti za uinjenu uslugu. O postojanju partijske elije u Travniku nisam nita rekao, tako da Avdo i Redep nisu tada bili otkriveni. I mene i Ibrahima ponovo su vratili u Travnik. Ibrahima su pustili, a ja sam ostao u zatvoru i ekao suenje. U meuvremenu je majka Hadalieva angaovala advokata dr Dragana Mikua i on je uspio da uz garanciju nekih Midhatovih roaka i poznatijih graana izdejstvuju kod suda da se Hadali pusti i brani iz slobode. I zeniki komunisti tada su dovedeni u travniki zatvor. Oni su u njemu ostali sve dok je istraga trajala, a to je bilo punih IS mjeseci. Pred Okruni sud u Travniku izvedeni su 18. decembra 1929. godine. Sueno im je bilo po Zakonu o zatiti drave, iako je po ovom zakonu mogao suditi samo poseban sud, koji je bio formiran u Beogradu. Time su vlasti htjele da suenje komunistima u Travniku po ovom zakonu bude zastraujui primjer u Bosni i Hercegovini. Na osnovu optunice koja je bila podignuta radi komunistikog djelovanja i to su meu radnicima tumaili komunistiki program, osueni su svi na po dvije godine robije. U obrazloenju presude za Midhata Hadalia stajalo je:

Zgrada u kojoj je bio Radniki

dom do 1940. godine

10

TRAVNIK

NOR-LI

. to je postavi lan komunistikog udruenja u cilju komunistike propagande odravao vezu i potpomagao komunistike organizacije (elije) u Zenici i to je preko Stjepana Mostia i Mustafe Gluhia odravao vezu sa organizatorom komunistikih elija u Bosni i Hercegovini Mehmedom Kurtom.')

FORMIRANJE I RAD NOVE PARTIJSKE ORGANIZACIJE U PREDVEERJE DRUGOG SVJETSKOG RATA


Poslije razbijanja prve ilegalne elije KP u Travniku i odlaska Midhata Hadalia na robiju, u gradu ponovo dolazi do stagnacije radnikog i sindikalnog pokreta. Jedino uporite u kojem je samo donekle radnika klasa nalazila nekakav oslonac u borbi za izvojevanje svojih prava bili su URS-ovi sindikati. Ali i oni tada - pod starim sindikalnim rukovodstvom, u kojem su bili Danko Maduni i drugi, koji su se preplaili pred naletom buroazije poslije Obznane, odricali svojih komunistikih ideala - nisu mogli nita uiniti da se poboljaju teki ekonomski us lovi u kojima su ivjeli radnici. Neto bolji i organizovaniji rad bio je jedino u Turbetu s radnicimt koji su radili u umskoj industriji DD Ugar, Najzapaeniji njihov uspjeh koji su tada postigli bilo je sklapanje kolektivnog ugovora sa firmom Ugar. Oni su zbog toga bili organizovali trajk koji je trajao 15 dana i koji je obuhvatio sve radnike ove firme izuzev umskih. trajk je organizovala sindikalna podrunica, a u rukovodstvu su bili radniki povjerenici. Poslije 15 dana vlasnici firme') pristali su na zahtjev radnika i 29. aprila 1928. godine sklopljen je kolektivni ugovor po kojem su radnici dobili plate i bolje uslove rada.O
I) Od 1927. godine umsko preduzee Ugar otkupila je italijanska firma Forestale= iz Trsta. 2) Evo kako je izgledao tekst ugovora: 1. Povienje radnikih plaa za svakog radnika sa nadnicom ili plaom na sat. a) Pilana' Turbe i radiona GostiIj 3 (tri) dinara dnevno. Kako bi radnici koji su od skoro zaposleni, takoe uivali ovu poviicu, obavezuju se firma prema radnitvu da e odskoro cijenu od-

!) Iz presude pod br. 372/1929 naveo B Jankovi u svom lanku koji je obavljen u zenikorn listu Naa rije od 22. januara 1969. godine.

22

TRAVNIK

U NOR-v

TRAVNIK

U NOR-u

23

Poslije ovoga, kad je 1929. godine dolo do estojanuarske diktature i ponovnih hapenja i otputanja s posla, i ovdje je prestao skoro svaki rad i radnici su ostali bez ikakve svoje organizacije. . !ek 1935. godine dolazi do ponovnog oivljavanja radnikog i sindikalnog pokreta u Travniku i njegovoj okolini. To je bio rezultat onog opteg revolucionarnog poleta i antifaistikog pokreta do kojeg je dolo 1935. godine u cijeloj naoj zemlji. Tada je zapoeo i proces organizacionog jaanja nae Partije koji se osjetio i u Bosni i Hercegovini. Poelo je obnavljanje partijskih organizacija, pa je CK KPJ tada preduzimao mjere i Za stvaranje pokrajinskog komiteta BiH. Iako tada u Travniku nije bilo partijske organizacije, rezultati tog procesa su se preko Sarajeva, Banja Luke, Mostara i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini, u kojima su postojale i radile ilegalne partijske organizacije, osjetili i u ovom gradu. Tada se na pozornici pojavljuje nova generacija radnikih boraca koji unose i nova shvatanja u borbu radnike klase koji e je voditi sve do revolucije i u samoj revoluciji. To su bili: Muhamed Kulenovi, Izet Sujoldi, Abid Lali, Hamdo Begovac, Abdulah eki, Sair Bekti, Taib Dautovi, Petro Boi, Slavko Gavrani i jo mnogi drugi koji e kasnije, a noroito u pred revolucionarnom periodu i za vrijeme narodnooslobodilake borbe, zauzeti najistaknutija mjesta u ivotu g?varaiu~e poviiti ako ova ne bi dotekla, da plati poviicu nadmca od dinara 3. . Kod t?ga ~u. se .garant~je zasluga u visini dvostruke nadnice, kOJUsu nJIhOVIljudi poprecno kod posljednje isplate dobili. b) eljeznica: ,2 (dva) d~~ara .dnevno: K.od ove poviice se predpostavlja da ce <:;I]en';l ZIVOt~lhna~lrmca do jeseni rasti a onda padati. Ako posljednje ne bi nastupilo, to e se plae u obostr.anom sporazumu ponovo urediti i to na bazi priloene tabele koja pokazuje dnevnu potrebu ivotnih namirnica jedne obitelji: 2. Stanovi, u ~~jima radnici spavaju, bie popravljeni. U toku ove godme sagradie ~~ Je~na nova radnika baraka za spavanje. . Za. uzoran rad I CIstOCU prostorija imaju se stanovnici sami brinuti. 3. Za eljezniko osoblje ustanovljuje se maksimalno efektivno radno Vrijeme od 300 sati na mjesec. 4. Na blagajni. preduzea mogu se odbiti samo dugovanja za hranu I eventualni predujmovi i ovi iznosi, koji je radnik na ternelju zakonskih ustanova i glasom specijalnih sporazuma duan
platiti, '

i borbi KP u Travniku, Turbetu, Docu i drugim okolnim mjestima. Posebne zasluge za pojavu ove generacije vezane su za ime komuniste p~?fesora ..sli~arstva Muh~e?a Ku!enovia. O?- se ba te godine, poslIJ~ StudIJ~ I rada ~ Poljskoj, vratio u Travmk. Povezujui se s nekoliko najnaprednijih mlaih ljudi, iskljuivo iz radnikih redova, J?renosio je na njih ideje i smisao borbe radnike klase, ideje mar~sIzm~-lenjini~ma: zbog kojih je i sam s porodicom bio protjeran IZ POIJsk.e.Po~~o Je od abecede u marksistikoj nauci i postepeno, preko dIskUSIJa, predavanja i itanja marksistike literature odgajao nove borce za ideale i ciljeve revolucionarne radnike klas; i njene avangarde, Komunistike partije. Prvi i najbolji uenici, ,1 uskoro i saradnici, bili su mu Izet Sujoldi i Abid Loli. Obojica su vrlo brzo napredovali i isticali se kao beskompromisni borci za revolucionarne ciljeve nae Partije. Razlika meu njima bila je samo utoliko to se Izet vie isticao smislom za izuavanje teorije marksizma-lenjinizma i sistematski upornim radom na pridobijanju masa, a Abid svojim neposrednim i jednostavnim nainom u prilazu masama i smislu da ih pokree i vodi u borbi za te ciljeve. Od tada pa sve do dana kad su i dali svoje ivote u revoluciji, njihova imena su apostrofirana u svim dogaajima i borbama koje je vodila radnika klasa i njena avangarda u Travniku.
,

lom za prvu pomo u sluaju nesree. Lijenik u Turbetu zaduen je da nad tim vodi stalnu kontrolu. 8. Ovaj ugovor vai od 1 maja 1928 do 30 juna 1929 godine. U sluaju da ni s jedne niti s druge strane ne bi uslijedio ot kaz naJk~~mJe. Jedan mJesec danap rije isteknua ovog ugovora to IS~O V~ZI~a jednu daljnu godinu produbljen i obnavlja se u pomanjkanju jednomjesenog otkaza prije isteknua, od godine do
godine,

Zakljueno, proitano i potpisano:


Ugar umska industrija

Dioniko - Drutvo Za ORS] Boranek v. r. Za podrunicu ORSJ Osman Siljak v, r. Radn.pover. Turbe Lovro Mikovi Pavao Rubin Josip Milanovi Saranovi Ivica Mehi Hakija Pfeifer aKr1 Vladislav Ilner Mari Rade Metz Teodor . . Za Inspekciju Rad. in. Gospodneti (Privatna arhivska zbirka Osmana Bradaria iz Travnika).

5. Kod stignua veih poiljaka ivotnih namirnica pregledae ,,~ u prisustvu Jednog zastupnika radnitva kakvoa istih. . 6. I~validi tj. oni radnici koji su kod ove firme na poslu stradal~ uzece se u prvom redu u obzir kod ispraajenih mjesta za lakse poslove. 7. Pilana ve je prorijeena sa potrebnim povoljnim materi-

24'

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

25

S Kulenoviem i uz pomo starijih komunista Midhata Hadalia, Avde Kazije i drugih koji su ve imali iskustva u organizovanju i voenju borbe protiv klasnog neprijatelja, Sujoldi i Loli su vr 10 brzo postali Inicijatori i pokretai novog revolucionarnog i antifaistikog pokreta koji je zahvatio mase u Travniku i okolini. Pod njihovim rukovodstvom tada je, u stvari, i poela borba za mase i vodila se vrlo ivo kroz ilegalne i legalne forme rada. Ilegalni sastanci - na kojima su odravana marksistika predavanja, itana marksistika literatura, razraivani planovi za akcije i rad - odr, avani su u Radnikom domu. Meutim, najintenzivniji rad je poeo kad je cijela ova grupa, u traenju legalnih formi rada, poetkom 1938. godine pristupila Hrvatskoj seljakoj stranci (HSS) i to kao njen posebni, lijevi dio - tzv. HSS-2. To je bilo u onom periodu kada je naa Partija sa drugom Titom na elu, poslije iroke politike aktivnosti, sve uspjenije izlazila iz obrua ilegalnosti i izrastala u snaan politiki faktor u zemlji. Nastojanja Muhameda Kulenovia, Abida Lolia, Izeta Sujoldia i drugih da se i kroz jednu ovakvu formu djeluje na mase bila su u skladu sa stavom CK KPJ da Komunistika partija "podri opozicioni pokret i da uini sve to moe na ruenje reakcionarnog, profaistikog reima.') Njihov je cilj bio da se u prvom redu muslimanske mase privuku i odvoje od uticaja vladajuih stranaka, naroito JMO, i da se angauju u borbi protiv vladajueg reima. Kad je bila donesena odluka da se ukljue u HSS i unutar nje obrazuje posebno, lijevo krilo, onda su Muhamed, Izet i Abid stupili u dodir 's voom HSS u Travniku Antom Budimiroviem, zvanim Lakaa. U pregovorima su uspjeli da preko njega dobiju odobrenje, pa je odmah osnovana organizacija lijevog krila HSS. Izabrano je rukovodstvo u koje su uli Muhamed Kulenovi, Izet Sujoldi i Abid Loli, Svi ostali koji su bili uz njih, kao i veina radnika, zatim graana i omladinaca koji su se ve bili vezali za ideje revolu- . cije i borbu radnike klase, pristupali su ovoj organizaciji, upisujui se u njeno lanstvo. Ogranak HSS-2 tada je dobio i svoje posebne prostorije u Hrvatskom domu, u kojima se, sve dok nije bio rasformiran, razvijao rad svih antireimskih i antifaistikih snaga u Travniku. U okviru HSS-2 radilo je i nekoliko kulturno-prosvjetnih sekcija preko kojih je vren uticaj na mase. Obrazovan je bio hor koji je imao 52 lana, zatim muzika, predavaka i diletantska sekcija. Preko njih organizovane su priredbe i sijela sa programima, na kojima su se izvodili pozorini komadi i pjevale pjesme revolucionarne sadrine. Sem u Travniku, ove sekcije su davale programe i u
1)

1 i

I ,,
Muhamed Kulenovi Izet Suiold.i okolnim mjestima,u Turbetu i Docu. Gostovali su u Jajcu, Bugojnu i Zenici. U Bugojnu je, na poziv sekcija, polo i nekoliko stotina graana. Ovome je i doprinio i sjajan govor koji je okupljenoj masi manifestaciju jedinstva antireimski i antifaistiki raspoloenih graana. Ovome je doprinio i sjajan govor koji je okupljeno] masi odrao Muhamed Kulenovi') Diletantskom sekcijom povremeno je rukovodio Skender Kulenovi i postavljao na-scenu komade koje su izvodili. Remzija Rudi je rukovodio horom. Na programu su.
1) O ovoj priredbi i govoru Muhameda Kulenovia sreski naelnik iz Bugojna u svom redovnom petodnevnom izvjetaju napisao je, izmeu ostalog, i sljedee: Dne 29. listopada o.g. ovdanji ogranak muslimanske HSS u zajednici sa istim ogrankom u Travniku priredio je u Bugojnu sijelo na kome je bilo 1.500 lica. Ovo sijelo bilo je manifestacija hrvatske misli. Govor 'je drao Muhamed Kulenovi, profesor iz Travnika, o zajednikoj saradnji bosanskih muslimana sa hrvatskim narodom. Toga dana u 14 aova, kad su gosti iz Travnika i ostalih mjesta stigli u Bugojnozproli su kroz grad u povorci. Priredba je bila zavrena u redu.' (Istorijski institut za radniki pokret, Sarajevo, katalog I ' br. 250. Dalje: IIRP Sarajevo II (250).

Pregled istorije SKJ, str. 253.

26

TRAVNIK

U NOR-.

TRAVNIK

U NOR-u

27

pored drugih pjesama, vrlo esto bili antievi Crveni makovi i Mokranjeva etvrta rukovet. Jedna od takvih vrlo uspjelih priredaba odrana je i u Turbe tu, pria Midhat Hadali. To je bilo poetkom 1938. godine. Na programu je bio pozorini komad s tematikom iz francuske revolucije. Usred predstave pojavila se policija i pokuala da zabrani dalje izvoenje komada. Doao je i tadanji policijski pristav iz Travnika Raid Filipovi, pa je i on pokuao da to uini. Radnici, kojih je bila puna dvorana Doma, usprotivili su se i oduprli takvim namjerama policije. Izvoenje programa je nastavljeno do kraja, Jedna od najznaajnih akcija koja je voena kroz HSS-2 bila je na okupljanju masa i njihovom angaovanju u izbornoj kampa nji 1938. godine. Pod uticajem i uz pomo organizacije HSS-2, na stranu Udruene opozicije, koja je zajedniki istupila na izborima, tada je prelo dosta graana Muslimana, naroito onih koji su bili nezadovoljni Spahinom politikom. Zajedno s hrvatskim masama i naprednim snagama ostalih nacionalnosti; te mase su pomogle da na izborima pobijedi Udruena opozicija, i za srez Travnik je za poslanika u skuptini izabran Ante Matkovi, seljak iz Gue Gore. Njegovu kandidaturu pomogli su i komunisti, koji su se u pretkandidacionoj kampanji najvie angaovali. Odlazili su na teren i na zborovima agitovali za listu Udruene opozicije, a na njoj za Matkovia. Iz tog perioda zanimljiv je bio i jedan pokuaj grupe komunista iz Sarajeva da u saradnji s komunistima iz Travnika osnuju poljoprivrednu zadrugu u selu Polju. To je bilo 1937. godine kada je devet komunista poslije sarajevske provale 1936. godine bilo puteno iz zatvora. Oni su se traei posla preko komuniste Urija netrpela, koji je tada radio u Turbetu, povezali s Kulenoviem, Sujoldiem i Loliem. Ovi su im predloili da se u Polju kod Travnika, na zemljitu Tvornice ibica i nekih privatnika, pokuaju baviti zemljoradnjom .i povrtarstvorn kao zadrugari. Oni su to prihvatili i u maju 1937. godine doli u Travnik. To su bili: Nisim Albahari, Lezo Perera, Esad Perui, Kazimir Biloh i Enka Lerer. Imena etvorice ostalih komunista koji su sa njima bili nisu utvrena. U . Travniku, na predlog netrpela i Kulenovia, pridruio im se i Ferenc andor, Maar po narodnosti i komunista. Poslije uea u maarskoj revoluciji Bele Kuna on je pobjegao u Jugoslaviju i neko vrijeme se nastanio i ivio u Travniku i Turbetu. Njega su travniki komunisti predloili zbog toga to je bio dobar poznavalac povrtarstva i trebalo je da kao st njak rukovodi radovima. Preko radnika, a pomogao im je u tome i direktor Tvornice ibica, smjestili su se u jednu manju kuu. Tvornica im je ustupila i

dio svoga zemljita, zatim neto inventara za rad, posteljinu i namjetaj. Od nekih privatnika koji su bili simpatizeri KP dobili su neto zemlje, a neto je bilo i iznaj mlj eno. O tome kao su poeli da rade i kako ih je kasnije policija sprijeila u tome pria Nisim Albahari: To je za one prilike trebalo da bude moderna proizvodnja povra. Ali, nije samo to bio cilj. Poslije zatvora svi smo ostali bez posla, pa je time trebalo da rijeimo i pitanje nae egzistencije, a i budue nae aktivnosti kao komunista u politikom radu. Oranje, kopanje i pripremu zemljita za sijanje poeli smo odmah, jer je proljee w! bilo podmaklo. 'Za 20 dana bili smo posijali nekoliko povrtarskih kultura. Maar nam je bio struni rukovodilac i po njegovim uputama smo radili cijeli dan na polju. Uvee, iako je svaki od nas, nenaviknut na ovakve naporne radove, bio umoran i iscrpljen, otpoinjao jtf drugi rad - prouavanje marksistike literature. ~ Kad smo mislili da su poetne tekoe ve bile prole, frankovaki elementi su nas poeli uznemiravati. Jednom su ak i provalili u nau zgradu, i, dok smo mi bili na radu, razbili i polupali nae stvari. Neto kasnije poslije njih doli su andari i sa polja nas pokupili. Prije toga i oni su provalili u nau zgradu, izvrili pretres i pronali ilegalnu literaturu. Poveli su nas u Travnik. Uz put je jedan od an dara, koji je nosio nae knjige, naao u Anti-Diringu ispisanu pjesmu Kad proleter cestom gre, za njim kundak spreman je. Upitao je nekoga od nas kakva je to pjesma, a to je bio povod da je mi u horu i zapjevamo. S tom pjesmom uli smo u Travnik i nismo prestajali da pjevamo sve do zatvora. U travnikom zatvoru smo bili svega tri dana. Za to vrijeme travniki komunisti organizovali su nam donoenje hrane i imali smo svega u izobilju. Svi skupa bili smo kasnije prebaeni u sarajevski zatvor, ali tamo su nas nakon nekoliko dana pustili. Perera i ja ponovo smo se vratili u Dolac, pokupili iz kue neto naih stvari koje su tu ostale i vratili se u Sarajevo. Tako je propao na pokuaj da uz pomo komunista iz Travnika osnujemo neku vrstu zemljoradnike zadruge. Ovako intenzivni rad komunista iz Travnika preko sindikata HSS-2 imao je cilj, pored onog to je naprijed reeno, jo i da se mase okupe na antifaistikoj platformi i pripreme za otpor nastupajuoj faistikoj opasnosti. S druge /strane, to je bila i priprema kadrova za osnivanje 'nove organizacije komunista, do ega je vrlo brzo i dolo. Poslije Pokrajinsls~/konferencije KP za Bosnu. i Hercegovinu, koja je 1938. godinez'odrana u Mostaru, u Travmk dolazi delegiran od novog partijsfog rukovodstva Bosne i Hercegovine Mahmut Buatlija. U ~ru s Muhamedom Kulenoviem, Abi-

28

tRAvNIK

U NOR-t:

TRAVNIK

U NOR-u

29

dom Loliem i Izetom Sujoldiem, on je, sagledavajui us love i cjelokupnu politiku situaciju u gradu, otpoeo i pripreme za osnivanje partijske organizacije. Period tih priprema trajao je sve do ljeta 1939. godine. Onda je na jednom sastanku - koji je, prema nekim sjeanjima, bio u vrijeme i na mjestu gdje se svake godine odrava hodoae Muslimana, tzv. Ajvatovca - odlueno da se osnuju tri ilegalne partijske elije u Travniku. Trebalo je da dvije budu u gradu, a trea u Tvornici duhana. Odmah poslije njih obrazovane su jo dvije - jedna u Turbetu i jedna u selu Stojkoviima, Kasnije je osnovana jo jedna, il selu Polju, koja je u djelokrugu rada zahvatila Dolac, odnosno Tvornicu ibica. U oktobru 1939. godine obrazovan je i Mjesni komitet KPJ, koji je rukovodio ovim partijskim organizacijama. U njega su bili izabrani Muhamed Kulenovi, Abid Loli, Izet Sujoldi, Midhat Hadali i Taib Dautovi. Mehmed Kulenovi bio je izabran za sekretara.

Prema podacima u memoarskoj grai na koju se poziva D. Begi u navedenom radu, stoji da je tada bilo ukupno 25 lanova Partije, ali nema imena, a ni koji su lanovi Partije pripadali pojedinoj organizaciji. Jedino se prema sjeanju Midhata Hadalia zna da je elija u Turbetu tada imala tri lana. To su bili: Midhat Hadali, Avdo Vrhovac i Husein iljak. Najvjerovatnije da su, prema sjeanjima Hadalia i Saliha Simiia, lanovi elija bili: Muhamed Kulenovi, Izet Sujoldi, Abid Loli, Omer Lali, Hamdo Begovac, air Bekti, Ejub Ejubi, Salih Pai, Safet Haznadarevi, Salih Kumi, Taib Dautovi, Petro Boi, Avdo Kazija, Slavko Gavrani, Abdulah eki, Ibrahim Risovi, Mehmed Kulaevi Abdurahman Sehovi, Ruica Karaa, Salih Simii, Marjan uman i August Eren. Rad novoformiranih partijskih organizacija i Mjesnog komiteta nastavljen je uglavnom kroz tadanje legalne i prihvaene forme rada. I dalje su komunisti preko HSS-2 radili na okupljanju demokratski i antifaistiki raspoloenih graana. Zajedno sa njima, Partija je tada vodila i svakodnevnu borbu protiv vladajueg reima i svih reakcionarno i profaistiki nastrojenih elemenata, koji su u tom periodu poeli naglo da jaaju. Meutim, vie od 300 graana kni; <:11 t<>rh hili 11">: P;olrtiin i ko ie ie ona vodila preko organizacije

0,

Abid Lali

Slavko Gavrani

, 1) IIRP Sarajevo, mernqarska graa br, 9704, kuta 6, str. 6 - navela D. Begi u neobjavljenom radu Organizacija i idejni razvitak KPJ za BIH 1937-1941. godine. 2) Po sjeanju Midhata Hadalia,

30

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

3l

HSS-2, odolijevalo je tim napadima, HSS-2 se odralo sve do kraja 1940. godine. Tada je Komitet imao i svoje posebne prostorije u gradu, naravno, ilegalne, u kojima su se sastajali i skupljali lanovi Partije. To je bila jedna mala soba u kafani koju je vodio Abdulah eki. Prije toga Komitet je uspio da na licitaciji, na kojoj je istupao .:!, ki, dobije prostorije za kafanu i da za njega izdejstvuje dozvolu za rad. Tada je trebalo da neko bude i irant ekiev, pa su se la. novi Komiteta obratili opanaru Muji Simiiu, koji je na to pristao. Zbog ovoga, poto su ostali trgovci u ariji znali da je eki samo fiktivno vlasnik kafane, a da ona, u stvari, pripada komunistima, gdje e oni nastaviti svoj rad, bojkotovali su Muju Simiia i preko veletrgovaca koom iz Visokog onemoguavali mu da nabavlja sirovine za svoju radnju, osveujui mu se na taj nain zbog usluge uinjene komunistima. . I u Turbetu je ogranak HSS-2 pod rukovodstvom KP radio vrlo uspjeno. I ovdje su komunisti imali svoju prostoriju pod fir.mom HSS-2. Ona je bila u kafani Huseina iljka. Tu su se odravali partijski sastanci, prouavan je ilegalni materijal, a odravani su i javni sastanci s radnicima i sindikalnim rukovodiocima. U Travniku je tada i Radniki dom ponovo postao jedno od glavnih mjesta na kome su se okupljali najnapredniji radnici. potisnuti su bili svi oni koji su se u ranijem sindikalnom radnikom pokretu bili kompromitovali u oima radnika. Postepeno su na rukovodee poloaje u Domu doli novi komunisti: Omer Loli, Taib Dautovi, Petro Boi, Hamdo Begovac i Slavko Gavrani. Preko institucija Doma tada je dolo i do vrlo uspjene borbe koju je URS-ov sindikat vodio protiv HRS-a i JUGORAS-a. Kroz tu borbu URS-ov sindikat je jaao i do zabrane njegovog rada bio je najbrojniji i najjai u Travniku. Sem kroz ove oblike rada, Partija je djelovala i kroz muslimanski Graanski klub i kroz drutvo Trezvenost, pa je sve to skupa dovelo do otre diferencijacije, u kojoj su prvenstveno radnici i siromani graani prilazili Partiji, vezali se za nju i pruali joj podrku u svim akcijama koje je preduzimala. Ovaj uspjeh malo je ponio komuniste, pa su oni poeli i sve otvorenije da istupaju. Policija, iako se nije usuivala da otvoreno istupi, registrovala ih je, to je kasnije imalo tekih i traginih posljedica. Evo i jednog izvjetaja sreskog naelnika iz Travnika od 27. februara 1940. godine iz kojeg se donekle vidi kako je policija pratila rad komunista i kako je ocjenjivala njihovu aktivnost: . Zahvaljujui vjerskom uzgoju naroda do sada komunisti nijesu mogli na podruju ovog sreza preduzimati jaih otvorenih akcija. Ne znai to da nema opasnosti, naprotiv, komunistiki ras-

Kaiana

Abdulaha

sestcia

u kojo]

KPJ (sada katona

je Ilegalno bLO i MJeSnI omiiet M. trakia)

poloeni rade vrlo obazrivo i smiljeno, pa sam u tome pravcu izdao potrebna i pismena i usmena uputstva sigurnosnim organima i strogo se vodi rauna o radu i kretanju u komunizmu sumnjivih lica, a isto tako kontrolie se i njihova pota. Glavni voa jeste Kulenovi Muhamed, profesor slikarstva. Ranije se je uvijek alio kako ne moe dobiti mjesto kao Hrvat, a sada naprotiv ne pada mu na pamet da trai namjetenja. On si je uzeo za zadau' da organizira Muslimane u HSS' i u tome pravcu imade vidnih uspjeha. Dobar je govornik idemagog, a osim toga imade vrlo lijepu taktiku i lako osvaja. U Travniku je predsjednik 'Organizacije HSS' iji su lanovi sve Muslimani, i naravno koji su ljeviarsko (nastrojeni) orijentisani lanovi su te organizacije HSS kao i narodni zastupnik gosp. Budimirovi Anto idu im na ruku i pomau ih na svakom koraku, zato za sada naravno nema smisla protivno raditi, ali se mora budno paziti i ne bi im se smjelo dozvoliti nikakva' samostalna akcija ... I} Do koje su mjere slobodno i otvoreno istupali komunisti u Travniku moe se zakljuiti i po tome to je Abid Loli u to vrijeme iznad pulta u svojoj mesnici otvoreno drao uveliane slike Staljina
I)

IIRP Sarajevo, II/403/.

32

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIJ(

U NOR-u

33

i Maksima Gorkog. Graani priaju da su tada policajci, andari. pa i sreski naelnik kad bi uli u njegovu radnju da kupe mesa ili radi neeg drugog obarali pogled, kao da se nisu usuivali da pogledaju li slike. Ovo je, najvjerovatnije, bio i jedinstven sluaj li Bosni i Hercegovini, a moda i u cijeloj zemlji, da je jedan komunista u periodu 1939. i 1940. godine, kad je kapitalistika klasa koja je bila na vlasti za svaku sitnicu hapsila komuniste i obraunavala se s njima, na taj nain prkosio predstavnicima vlasti i isticao svo-' ju pripadnost Komunistikoj partiji Jugoslavije. Bilo je sluajeva da su komunisti i otvoreno potpisivali letke koja su ilegalno raznosili i rasturali meu radnitvorn i graanima. Takav je sluaj bio krajem 1939. godine. U letku, koji su potpisali Muhamed Kulenovi, Izet Sujoldi, Abid Loli, Taib Dautovi i Petro Boi, ukazivalo se na klas nu sutinu sporazuma Cvetkovi - Maek i pozivali su se radnici da se udrue i okupljaju u URS-ovim sindikatima i vode borbu protiv udruene srpske i hrvatske buroazije. Zbog toga su svi potpisnici bili uhapeni i kanjeni sa po 15 dana zatvora. Zanimljivo je kako je bilo organizovano rasturanje ovog letka u Turbetu, O tome pria Salih Simii: Jednog dana pozvao me je Abid i rekao mi da odmah odem u Turbe i ponesem pun ranac letaka. Objasnio mi je da o tome partijska elija u Turbetu zna, da ima plan kako da se leci rasturs i da ja s dvojicom omladinaca koje e mi oni dati to uinim. To su bili leci u kojima se poziva o radnitvo da stupi u URS-ov sindikat i bori se protiv HRSS-ovi!1 i JUGORAS-ovih sindikata. Svi potpisnici su bili lanovi Mjesnog komiteta, i to poimenino. Za rasturanje ovih letaka u gradu isti takav zadatak dobio je Safet Haznadarevi. U Turbetu sam se naao sa Hadaliem, a mislim da ie bio i Avdo Vrhovac, nisam siguran. Oni su mi dali dvoiicu omladi.naca i objasnili kako i gdje treba da rasturirno letke. Jedan od ovih bio je Mate Juri zvani Kum, a imena drugog se ne sjeam, Uvee, i pored straara, neprimjetno smo se uvukli u krug firme Ugar. Doli smo i do glavne hale i kroz dimnjak pod pritiskom razbacali jedan dio letaka, Ujutro, kad su radnici doli na posao, svuda su ih oekivali leci. U to vrijeme ie ~8rtijska organizacija poela da se povezuje sa selom i da prenosi svoj uticaj preko najnaprednijih seljaka. Zahvaljujui djelovanju lanova !(PJ u okviru HSS-2, taj uticaj je naroito bio izraen u hrvatskim selima Stojkovii, Trenica i Polje. U. njima su komunisti odravali prigodna politika predavanja, a odravali su i otvorene konferencije sa seljacima. Organizujui proslave dana Oktobarske revolucije, zatim dana pogibije Zrinjskog i Frankopana, lanovi KPJ iz Travnika su tako irili svoj uticaj i

t_

~~:

__

=.

..~.~.

~~

Ovdje je bila kaiana Huseina iljka u Turbetu u kojoj su komunisti pod firmom HSS-2, imali svoju prostoriju
sticali povjerenje siromanih seljaka.') Sem sela koja su navedena u ovom 'citatu, Partija je tada djelovala i u nekim srpskim selima. Najjae uporite je imala u Donjim Korianima i Imijanima. Preko Ilije Slavnia i Vida enia, Abid se jo ranije povezao s najnaprednijim seljacima iz ovoga kraja, koji su pod njegovim uticajem stupali u HSS-2 i zajedno sa ostalim muslimanima i hrvatskim masama borili se protiv vladajuih nenarodnih reima. Znaajan uspjeh partijske organizacije je bio taj to je jedan dio ovih srpskih masa pod njenim rukovodstvorn na izborima 1938. godine glasao za pobjedu liste Udruene opozicije. O tome kako su tada i srpske mase pod uticajem KP istupile na izborima i u znatnom broju glasale za listu koju je bila istakla Udruena opozicija, pria Ilija Slavni: Jo prije nego to je i dolo do izbora, u naim selima bila je osnovana organizacija HSS koja je pripadala ogranku HSS-2. Nju je na inicijativu Abida Lolia osnovalo nekoliko najnaprednijih seljaka i umskih radnika, meu kojima sam bio i ja. Ja tada nisam znao, a ni shvatao kako i na kojoj osnovi ova organizacija treba da radi, ali se sjeam da nam' je Abid jo prije izbora objasnio da je to drganizacija kroz koju KP legalno djeluje i da joj je osnovni zadatak da okupi radnike i seljake i usmjeri ih da na predstojeim
I) Citat iz knjige Prilozi- IIRP Sarajevo, Peta partijska konferencija KPJ za Bil-l,

lanak D. Begia

34

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

35

izborima glasaju za kandidate koji budu na listi Udruene opozicije. Kroz tu organizaciju HSS-a mi smo po direktivama komunista iz Travnika uestvovali u izbornoj kampanji i bez kolebanja ili na izbore i glasali za pobjedu opozicije. Zahvaljujui i naim glasovima, tada je za poslanika izabran Ante Matkovi. To je bio prvi sluaj da je na izborima pobijedila opozicija u Travniku. Za vrijeme ovih izbora predstavnici vladinih stranaka sluili su se svim i svaim. Cak je i sreski naelnik Bora Aleksi izdao nareenje da niko ne moe glasati ako se prvo ne izjasni da je za Maeka, pa tek onda za kandidata na listi Udruene opozicije. Ovo je bilo sraunato na to da se tako to vei broj glasaa Srba odbije od Udruene opozicije i ne glasa za nju. Meutim, iako smo znali da vei broj naih ljudi ne voli i ne eli Maeka, uspjeli smo da ih nagovori mo da se izjanjavaju da su za njega samo da bi mogli glasati za kandidata na kojeg su nam komunisti iz Travnika ukazivali. Poslije izbora u naim selima osjetila se nova atmosfera i spremnost ljudi da se bore protiv tadanjeg reakcionarnog reima. Politiko neraspoloenje je bilo takvo da su vladajue stranke izgubile svaku podrku, a iz njihovog lanstva ispisali su se i oni koji su prije toga bili njihovi dugogodinji lanovi. Preko Ilije Slavnia, Mustafe Duratbegovia i jo nekih koji su radili na sjei ume u preduzeu Sebei, komunisti iz Travnika

organizovali su i prvi sindikat umskih radnika u ovom kraju. Do ovoga je dolo, kako kae Ilija Slavni, "po uputstvima Abida l:olia. On nam je rekao da osnujemo inicijativni odbor, da ulanimo radnike u URS-ov sindikat, da sazovemo skuptinu i izaberemo radnike povjerenike. Poslije toga smo se ui anili u drvodjelski. sa~~z radnika u Sarajevu. Ovi umski radnici bili su mahom seljaci IZ okolnih sela, pa je i kroz ovaj oblik rada partijska organizacija jaala svoj uticaj na selu. Kada je u ljeto 1940. godine odrana pa~tijska konfe~encij<;t KP za BiH, na vkoj~j je dele~at partijs~e o~~an.Izacije Travnika bIO Mahmut Buatlija, partijska orgamzacija IZ Travnika istaknuta je, izmeu ostalih, kao primjer rada na selu.') Takav iv rad s masama istakao je potrebu jo veeg omasovljenja Partije. Sem toga, i zadaci koji su postavl~eni na.po~enutoj partijskoj konferenciji KP za Bi~i: i ~.oje je ~ua~h~ prem? MJesn.om komitetu iziskivali su da organizacija brojno ojaca, pa Je Komitet odmah i preduzeo mjere. Prvo je od~an s.astanak K,;)n:i,tetavna ko}i je doao jedan drug iz PK KP, za BIH. ~'hdhat Hadza~I~ kaze da Je imao nadimak Crni- i misli da je to bIO Iso Jovanovi.O Sastanak je odran na Babunarskom putu prema selu Oraju .. ~zmeu os~alih zadataka koji su proizilazili iz zadataka konferencije, postavljeno je i pitanje jo zaeg uticaja Partije u sindikati:na i meu <;>mladinom. Zbog ovoga su tada izvrene i neke promjene ~ Komitetu, U Komitet je doao.Slavko Gavrani i od Taiba DalltovI~a pre~eo rukovoenje skojevskom organizacijom. Taib je ta~a bIO zaduzen za rad u sindikatu. Promjenjen je bio i sekretar Kom teta Muhamed Kulenovi, a na njegovo mjesto je izabran Abid Loli. Muhamed je i dalje ostao lan Komiteta. Odmah nakon ovog u organizaciju su primljeni novi lanovi Partije. U periodu do poetka aprilskog rata 1941. godine .u ~lanstvo Partije, uz onih ranijih 25, primljeno je jo oko 20 nOVIh danova. Midhat Hadali - a to tvrdi i Salih Simii - kae da je do poetka rata u partijskoj organizaciji Travnika, raunajui Turbe, Dolac, Stojkovie i Polje, bilo preko 40, odnosno tanije 42. lan~ KP~. U memoarskoj grai aira Maslia stoji da mu je Abid Loli prilikom njegovog boravka u Travniku 24. aprila 1941. godi~e rekao da travnika partijska organizacija broji 46 lanova: ~ta .Je o~ ovog tano, teko je sada utvrditi. Ali se na osnovu sJecanJa. Midhata
1) Vidi o tome lanak D Begia "Peta pokraiinska konferencija KPJ za BiH, objavljen u knjizi Prilozi- IIRP S.aralevo. 2) Iso Jovanovi nikad nije imao pseudonim Crni- .. Od. lanova PK KPJ za BiH jedini koji je imao takavpseudonimbio 1~ Vaso Miskin. Najvjerovatnije je da je on tada <:loa?.2;1 Tr~vmK 1 da ga je PK uputio da orgarnzuje sprovoenje zadafaka ~a Pete konferencije. On je bio i prisutan na ovoj konferenciji.ipa Je time i vjerovatnija ta mogunost. .
v

Spomen-ploa na zgradi biveg Radnikog

doma (u Donjoj

mahali]

36

TRAVNIK TRAVNIK U NOR-li

NOR-u

37

Sair Bekti

Abdulah eki

Hadalia, .Sal~~a .S~~iia~ 'Bibe Kusturice, Kasima Buljubaia, Has~na.S?~tar~ca I JOs nekih moe zakljuiti da su poetkom 1941. godI?e JO~,I oVI.drugovi i druga rice bili lanovi KP: Rifat Sujoldi, Hadzo Ali, Hajro Beganovi, Midhat Sujoldi, Milan Mileti An~~? Magerl, Rizah Hercegovac, Mehmedalija Karamanli, Anto' ivCIJ<l:', Fa~ro Omerbegovi, Ankica Kristo, Danko Salom, Mujo Gavrovlc,. Be~~o Altara~, Ur~ ?etrepel i Ismet Sujoldi. U partijsku org~n}Za~I}UTravm~a bIO Je primljen i Dominik Antunovi, ali je on JOSprije rata presao u Zenicu. U 1940. i 1941. godini do poetka rata uz ovakvu relativno brojnu partijsku organizaciju postojala je i radila organizacija SKOJ-a. Meu prvima su u lanstvo SKOJ-a bili primljeni Eniz Kadri Mehmed Muli, Hasan Destanovi, Biba Kusturica, Esad Talam, Is: met Arnautovi, Munib Braji, Salih HadiseIimovi i Zakir Selimefendi.') U cijelom tom periodu, pa i u onom ranijem, dok jo nije ni postojala partijska organizacija, komunisti Travnika vodili su ogor 1) ~adiselimovi i Selimefendi, iako su bili vrlo aktivni kao lanovi SKOJ-a, 1942. godine su otili u neprijateljsku vojsku.

enu borbu. protiv ekstremnih ovinistikih i profaistikih snaga, ~r,:,n~o~aca I us~aa. Ovi su n.aroito od 1938. godine poeli naglo da jacaju I na svoju stranu privlae dio hrvatskih masa i manji dio Muslimana. Poetak ove borbe moe se oznaiti dolaskom u Travnik Petra abana i Nikole Tusuna. Oni su se odmah povezali s braom Perom i Stipom uvak i jo nekima i ve 1938. godine radili na osnivanju ustakih organizacija u Travniku, a zatim u Turbetu, Vitezu i jo nekim selima. Petar aban je otvorio gostionicu u Travniku i ona je vrlo brzo postala stjecite svih koji su bili za ustaki pokret. Odavde su polazile sve akcije koje je ustaka organizacija preduzimala. Svi su bili i lanovi HSS-a i kao njeno desno krilo vodili borbu u prvom redu protiv komunista i organizacije HSS-2. U svom radu oslanjali su se na hrvatske seljake mase, koje su najveim dijelom i pripadale Maekovoj HSS, a i na katoliko svetenstvo, koje je imalo vrlo jakog uticaja u tim masama. Preko ovog svetenstva i vrlo jake klerikalne organizacije, tzv. Vojske Sv. Ante, koja je postojala skoro u svim hrvatskim selima i kojom su rukovodili popovi, ovakva ustaka grupacija je irila svoju ideologiju i usmjeravale te mase ka ciljevima ustakog pokreta.') Unutar HSS-a oni su poeli borbu i protiv nekih prvaka ove stranke sa ciljem da ih istisnu s vodeih poloaja. To je naroito dolo do izraaja kad je poslije sporazuma Cvetkovi-Maek nastala jaa polarizacija izmeu Maekovih i Pavelievih pristalica. U Travniku su se najvie okomiIi na prvaka HSS-a Antu Budimirovia Lakau. Optuivali su ga to je dopustio da komunisti kroz HSS-2 razbijaju stranku, da sarauje s njima, pa su mu ak lijepili i apsurdnu etiketu da je i on komunista. Najei u toj borbi protiv njega bio je Nikola Tusun. tavie, on je 1940. godine pod svojim imenom izdao i jedan letak pod naslovom Hrvatski Travnik pod strahovladom izdajica i gnjica, koji su pripadnici Vojske Sv. Ante rasturali po gradu i selima.O
I) Prema jednoj verziji, na teritoriji travnikog sreza i u gradu bilo je ukupno prije rata: 15 katolikih crkava, tri samostana asnih sestara, jedan samostan isusovaca, jedan samostan franjevaca, jedna isusovaka gimnazija, jedno isusovako sjemenite, dvije srednje kole asnih sestara. (Navela D. Begi prema memoarskoj grai II RP Sarajevo, br 9704,kut. 6, str. 6). 2) U ovom letku Tusun se najvie okornio na Antu Budimirovia: Gradom i okolinom zavladala je klika mranih tipova, koje je hrvatski narod veim dijelom ve od prije poznavao kao svoje krvne protivnike ili ih je pak u zadnje vrijeme progledao kao izdajnike koji su se narodu prikazivahu kao prijatelji a zapravo su mu tlaitelji i izrabljivai. Svu vlast prigrabio je u svoje ruke ANTE BUDIMIROVI pijanica, siledija, kavgaija i potpuno moralna propalica. Taj tip, koji se isprsavao kao neki narodni ov-

38

TRAVNIK

NOR-Lt

TRAVNIK

NOR-u

Iz letaka se moe sagledati i onaj krajnje separatistiki i ovinistiki karakter ustakih elemenata i njihove organizacije u Travniku. Zatim, da su se u irenju svog uticaja oslanjali i na jedan dio omladine iz hrvatskih i muslimanskih redova i da su ve tada imali jasnu orijentaciju u pogledu razbijanja i komadanja Jugoslavije pod zatitom nastupajuih nacistike-faistikih snaga. Sern toga, iz letka se vidi i do kakve je polarizacije dolo u samom HSS-u u Travniku poslije potpisivanja sporazuma Cvetkovi-Maek, kakvu je reakciju to izazvalo kod ustaa kao to je bio Nikola Tusun i kako su prijetili obraunom sa svima koji su taj sporazum podravali. Meutim, opis dogaaja iz 1941. godine e pokazati da je s veinom onih kojima je Tusun tada prijetio vrlo brzo naen zajedniki jezik - izuzev komunista i rodoljubivog dijela stanovnitva - i da su onlrneu prvima posluili kao pomagai ustaama u uspostavljanju njihove vlasti u Travniku. Cak je i Ante Budimirovi to uinio i pomogao u stvaranju NDH, iako ga je Tusun kasnije optuio kod najviih ustakih vlasti. On je i svoj letak priloio kao argument u optubama protiv njega. Zbog ovoga je Budimirovi bio uhapen u 'Zagrebu, kasnije je puten, pa je preao u Italiju, gdje je i umro. Sem ove proustake grupe, koju su uglavnom vodili Tusun i aban, u Travniku je bila jo jedna koja je djelovala skoro nezavisno od prve. To je bila grupa koju su upnik Stjepan Prgomet i neki profesori Isusovake gimnazije okupili oko sebe, duhovno je pothranjivali i pripremali za zloine protiv KP i rodoljubivog stanovnitva. Najistaknutiji u ovoj grupi su bili Rudo Vajs, Johan Dovgan, Mirko Zec, Rudo Beljan, Mehmed Pinjo, Zvonko Kneevi, braa Androevi - Tomo i Ljubo, Ljubomir Raji i Benjamin eta. Oni su se kao studenti povezali s ustakim organizacijama u Zagrebu i sluili kao kuriri koji su u Travnik donosili direktive, letke, broure i drugi ustaki propagandni materijal. Centar djelovanja ove grupe u Travniku bila je Isusovaka gimnazija i Sjemenite. Oni su prvi i donijeli parole: AP i UP, pa su se one prvi put na zidovima gimnazije i u nekim drugim zgradama pojavile ve 1939. godine. Ta grupa je bila jo ekstremniji i izrazitiji predstavnik separatistikog i ovinistikog dijela hrvatske buroazije. Zbog toga oni i nisu imali nekog jaeg uticaja u osnovnim hrvatskim i seljakim masama, ne, go u vrhunskom kleru, zatim meu intelektualcima iz hrvatskih i muslimanskih redova. Sem preko gimnazije, oni su svoju aktivnost jek, bere danas preko 30.000dinara mjeseno, a za narodnu bijedu .nema vie oiju ... Nije udo to je taj nitkov imao obraza svojedobno .kazati ~~ javnoj skuptini! da smo mi Hrvati voljni robo.- van .Srbima radije nego da dozvohmo da se raskine Jugoslavija. (Arhiv OK suda u Sarajevu, krivini spis Nikole Tusuna br. -K.O.-70j4S).

razvijali i kroz kulturno-umjetniko drutvo Vlai, anaroito kroz sportsko drutvo i fudbalski klub Bojna. .. O~im ovi~, u Travniku je tada bilo i drugih organizacija preko kOJIh Je prodirala ustaka ideologija i irio se njihov uticaj. To je u prvo~ redu bil,,; Mae~ova s.traa il~.tzv. Hrvatska straa, koju je u Travmku orgamzovao I VOdIOkasnije dobro poznati organizator ustake vlasti Stjepan Kutlea, zatim kulturno-prosvjetna drutva Napredak, Narodna uzdanica, Klub asnih sestara" i jo druga klerikalna drutva i hrvatske itaonice. U irenju i jaanju ustakog uticaja u Travniku i okolini vidnu je ulogu ?digrao i. kon~e?tracioni logor Kruica, koji je krajem 1940. godine stvorila biva Banovina hrvatska. U njemu su bile usta.e koj~ ~u poslije sporazuma Cvetkovi-Maek otvoreno napadale 1 p~otlVllevs7 s.porazumakoj politici. 'Zbog toga je jedan broj glavmh ustakih Ideologa odmah poslije stupanja na snagu sporazuma bio uhapen i u glavnom su bili u zatvorima Gospia, Zagreba i Karlovca. Krajem 1940. godine vladajui krugovi u Zagrebu odluili su da ih okupe i izoluju na najudaljenijoj taci tadanje Banovine hrvatske - u Kruici kod Travnika. Tako su se krajem decembra 1940. godine na eljeznikoj stanici Vitez iskrcala iz voza S4 ustaka funkcionera i tri Srbina uitelja koji su bili zatvoreni kao ljotievci. Na stanici ih je doekala itava grupa proustakih graana i seljaka koji su im, sa Antom Mikoviem na elu, klicali. Izazvali su i incident, u kojem su andari, stupivi u akciju, pucali u vis da bi rastjerali okupljenu gomilu. Tada su se uli povici: 2ivio Ante Paveli, Zivjele ustae, Bilo je pokuaja da se zatvorenici oslobode. U logoru, koji je bio ranije pripremljen, podijeljeni su u tri grupe. Tako su bili i smjeteni u zasebne prostorije u zidanoj zgradi koja i danas postoji. U prvoj grupi bila su trojica Srba ljotievaca, u drugoj zatvorenici iz Karlovca i Zagreba, a u treoj iz Gospia. Meu njima je bilo nekoliko najveih ustakih ideologa i kasnije poznatih ustakih funkcionera, kao to su: Juco RUkavina, Mladen Lorkovi, dr ime Cvitanovi, uka Milkovi, prof. Ivan Orani, Marko Maina i drugi. Od travnikih ustaa bili su Rudo Vajs i Zvonko Kneevi. Uprava logora sa 17 andara bila je smjetena u drugoj, manjoj drvenoj zgradi. Upravnik logora je bio zamjenik sreskog naelnika u Travniku Ivan poljar. On je neposredno prije toga doao u Travnik. U stvari, nije ni vrio dunost na koju je bio postavljen, nego se brinuo oko organizacije i formiranja logora. Uslovi za ivot i reim u logoru koji je stvorio poljar bili su takvi da je to liilo vie na odmaralite ili neku vaz du nu banju nego na koncetracioni logor . Svaki zatvorenik je imao svoj" krevet sa istom i urednom posteljinom koja se svakih sedam dana mijenjala. Imali su i posebnu

40

TRAVNIK

U NOR-"

kuhinju iz koje su im plaeni kuhari i kuharice servirali hranu. Preko cijelog dana bili su slobodni, a radi rekreacije bila su im ureena igralita za odbojku, nabavljeni stolovi za stoni tenis i za kartanje. Mogli su slobodno da se kreu po logoru, pa ak i da etaju po okolnim umama. Jedino uvee poljar bi ih zakljuavao u zgradu. Ali ni tada se nisu osjeali kao zatvorenici. U podrumu, koji im je bio dostupan, bilo je itavo skladite raznih pia, pa su uz karte pravili pijanke koje su ponekad trajale sve do zore. Bilo je sluajeva da je poljar poneke i nou putao i oni bi izlazili iz logora i tek ujutro se vraali. To su najee bili Lorkovi i Orani. Oni su odlazili kod seljaka, a vrlo esto kod vlasnika pilane Kelera i tu sluali radio-vijesti, a ponekad i spavali. ak je jednom prilikom Marko Maina kumovao djetetu seljaka Mate Peze iz Kruice i tad je u njegovoj kui bila prireena gozba, na kojoj su ustae do kasno u no uz pjesmu i svirku slavile. . Po slubenoj dunosti obilazili su ih sreski naelnik iz Travnika, andarmerijski kapetan Vladimir Milutinovi i sudija Tomislav Kraljevi. Sem njih, jednom nedeljno dolazio im je upnik iz Viteza Prpi i odravao crkvenu misu. poljar im je omoguio i privatne posjete. Tada su ih, sem Stjepana Kutlee, Mirka Zeca, Johana Dovgana, Ante Mikovia i drugih proustakih graana iz Travnika i Viteza, posjeivali i neki iz Zagreba. Dolazili su kolima, pa je tako jednom prilikom u pratnji sreskog naelnika dola i ena Mladena Lorkovia, pria Mitar Maruni, koji je tada bio andarski straar u logoru. Preko ovih koji su ih posjeivali, a vjerovatno i drugim tajnim kanalima koji ovdje nisu registrovani, ustae u logoru su bile obavijetene o cjelokupnoj situaciji. Oni su preko tih osoba irili ustaki uticaj, a sigurno ih i usmjeravali na defetistike akcije koje su neposredno pred rat preduzimale_ ustake organizacije u Travniku i okolini. Ovo potvruje i injenica da su se ustae iz Travnika vrlo brzo snale u aprilskom ratu 1941. godine i bile vrlo efikasne u razoruavanju bive jugoslovenske vojske, razbijanju dotadanje vlasti i uspostavljanju svojih prvih ustanova.

PARTIJSKA ORGANIZACIJA U APRILSKOM RATU 1941. GODINE I USPOSTAVLJANJE USTAKE VLASTI U TRAVNIKU
Poslije dogaaja od 27. marta 1941. godine, u kojima su narodi Jugoslavije odluno ustali protiv pakta s hitlerovskom Njemakom i kad se postavljalo samo pitanje dana k:'ld e N~je~ci n:'l:pasti, u Travniku jepoela mobilizacija. Skoro SVIkomunisti su bili po~vani u vojsku i rasporeeni u razne jedinice. N~~i su se..dobro:,olJno javljali i odlazili kuda im je bilo nareeno. NI Jedan nije d~blO raspored u travniki 27. puk. Za to se postarao komandant VOjnog okmga' pukovnik Artur Gustovi. On je ~ime isklj~io. sv~.ku mo~nost meusobnog povezivanja travnikih komumsta 1 njihovog djelovanja meu graanima i seljacima koji su ~~li u ovoj je~inici. U Travniku su ostali jedino Muhamed Kulenovi, Avgust Erzen, Ruica Karaa i Avdo Kazija. Kazija, s uroenim invaliditetom ?-ogu, nije bio ni sposoban za vojsku, a Kulenov! j.e os~avljen ~a zaJ~~n~ sa njim, Erenom i Karaom odri kontmu~tet 1 n~s~av~ :p~rtlJskl rad. Tako se Abid Loli naao u nekoj vetennars.koJ. ~edlm.cI u. S~rajevu, Izet Sujoldi u konjikom puku u Kvop~~vmcl., S~lI? ~1I~1l~ i u bolnikoj eti u Sarajevu, Midhat Hadali u nekoj JedImc~ na bugarskoj granici, a slino je bilo i ~.a osta~iI?a. Tako. su se. S~I travniki komunisti, sem pomenute trojice. nash. ~ redovI:n~. blv~e jugoslovenske vojske i nastojali da se stav Partije r: uk.l~ucIvanJu komunista u borbu protiv faistike agresije to doslJedmJ~ sprove~ de. Meutim, usljed sramne izdaje vla~aj':l~ih krugova, om, kao 111 ostali komunisti Jugoslavije, nisu mogli msta da ucme. Hitlerovske i druge okupatorske trupe pregazile su Jugoslaviju za 11 dana. Vrhovna komanda je 17. aprila potpisala bezuslovnu kapitulaciju. Toga dana jedinice 2. armije Vermahta ule su ~ Trav niko Niko im nije pruio otpor, jer je ve do tada skor,? sva Jugos~o. venska vojska kapitulirala. Njemake trupe su od Macekove strae,

T:RAVNlK

U NOR.-u

42

TRAV

lK

NOR-li

43

ustaa i profaistikih raspoloenih graana doekane s hrvatskim zastavama, cvijeem i poklicima: ivio Hitler, ivjela NDH ... Do tada u Travniku nije bilo mnogo jugoslovenske vojske. Travniki 27. puk, po izvrenoj mobilizaciji, napustio je Travnik 6. apri .. la i preko Zenice otiao u pravcu Save, u Slavoniju. U Travniku je ostao samo Vojni okrug s pukovnikom Arturom Gustoviem na elu. U njemu je bilo neto oficira, podoficira i neki pozadinski dijelovi koji su imali da prihvate jedan bataijon akog puka iz Maribora, kome je po ratnom planu ovdje bilo odredite. Tek 9. aprila ovaj bataijon, u kome je bilo pet eta, stigao je u Travnik. Dotle je Maekova straa uz pomo pukovnika Gustovia razoruavala pojedine manje jedinice, vojnike i oficire koji su bili na prolazu kroz Travnik. Pripremali su se i da preuzmu vlast u Travniku. Dolazak ovog akog bataljona zakratko ih je omeo u tome. Uvee 13. aprla aki bataijon je napustio Travnik i u transportu otiao u pravcu Jajca i Mrkonjia. U Mrkonjiu je 15. aprila doivio prvi sukob sa Nijemcima, u kojem je poginuo Travnianin io Vukovi. Poslije toga su se pripadnici akog bataljona u neredu povlaili natrag. Na Komaru su postavili i nekoliko mina, pa kad su Nijemci naili, bila su im oteena dva tenka. U Travniku su ih doekali Maekova straa i ustae, ali ovog puta mnogo organizovanije i razoruavali ih. Pri tome je dolazilo i do manjih borbi i pu karanja. U jednoj takvoj prilici junaki je poginuo kapetan I klase Gligorovi. Kad su ustae Ivo Sui i komandir policije Jozo Nevjesti pokuali da ga s jo jednim oficirom razoruaju, pruio im je otpor. Bacio je bombu na njih, ali su ga oni preduhitrili i ubili. To je bilo pred dananjom zgradom SUP-a usred dana 16. aprila 1941. godine, na oigled mnogih graana. U ovome i u uspostavljanju ustake vlasti u Travniku naj znaajniju ulogu odigrala je Maekova straa sa Stjepanom Kutleom na elu. Uz pomo policije, Kulturbunda i ustaa Mirka Zeca, Ive Lozania, Ive Suia, Zvonka Kneevia, Rude Vaj sa, zatim komandanta Vojnog okruga pukovnika Gustovia, efa policije Joze Nevjestia i drugih, ova je straa razoruala sve bive jugoslovenske vojnike i oficire koji su se tada nali u Travniku ili prolazili kroz njega. Njeni pripadnici su uoi samog napada Njemake i Italije na Jugoslaviju, 5. aprila, uz pomo ustaa iz Viteza Ante Mikovia j Ilije Bebeka organizovali rasputanje logora Kruica i bjekstvo ustaa. Sve su ih snabdjeli orujem i s propusnicama ispratili u pravcu Like i Zagreba. Ova straa je prvih dana rata u Travniku uhapsila dvojicu ministara bive jugoslovenske vlade Bariu Smoljana i Andriju Torbara. Njih je Pero aban sproveo u Zagreb i kad

se vratio donio je ovlatenje da uspostavi ustako povjerenitvo i formira ustaku vlast. Meu prvima, sem onih koji su ve ranije spomenuti, stupili su u ustae i pomagali abanu da izvri dobijene zadatke: Ante i Mato Zec, braa Selak, Ante i Stipo Vlahovi, Ivan Relja, Ante Blaevi, Mirko Skopani, Pero Cui, Hrvoje i Zlatko Boi, Kasim i Huso Hopi, Kadro Beganovi, Mehmed Pruanovi, Niko Gri, braa ebrek, Drago Vidovi, Omer Dautbegovi, Mehmed Vukovijak, Omer auevi, Drago Zliari, Braco Izrael') s Kreo imunae i jo neki. Kad su travniki komunisti poeli da se vraaju iz ovog sram- . nog rata, u Travniku su ve zatekli organizovanu ustaku vlast. Na elu te vlasti bili su Petar aban, Stjepan Prgomet, dr Ivan Jelino vi, zatim Mirko Zec, Johan Dovgan, Rudo Vajs, braa Kneevi 1 drugi s kojima su komunisti jo od 1935, a naroito od 1938. godine. vodili ogorenu borbu. Znali su ta mogu oekivati od te vlasti, pa su se sakrivali po kuama u iekivanju stavova i direktiva Partije. Meu posljednjim stigli su sekretar Komiteta Abid Loli i Salih Simii. Oni su se poslije kapitulacije zadrali nekoliko dana u Sarajevu da bi uhvatili vezu s PK KPJ za BiH i dobili direktive za rad. Tu su se povezali i s komunistima Jusufom Filipoviem i airom Masliem iz Jajca i s Akifom Beliem iz Mrkonjia. Zajedno s njima nastojali su da se poveu s nekim iz ZK. To im je polo za rukom tek nakon nekoliko dana preko Mahmuta Buatlije. On ih je povezao sa urom Pucarom i na sastanku su dobili prve direktive. O tome je air Masli, izmeu ostalog, napisao slijedee: Od 17. do 23. aprila poeli smo se mi komunisti okupljati u Sarajevu i traiti poznate drugove koji su pristizali sa raznih strana. U toj grupi bili su Jusuf Filipovi, partijski rukovodilac za srez Jajce i Mrkonji, Esad Ademovi, partijski rukovodilac za grad Jajce, Akif Beli, partijski rukovodilac za Mrkonji-Grad, Abid Loli, partijski rukovodilac za srez Travnik, Salih Simii iz Travnika i uro Peanac iz Petrovca (poginuo 3. maja 1942. godine - narodni heroj). Jusuf Filipovi, Abid Lali, Akif Beli i ja sastajali' smo se s Mahmutom Buatlijom, sa kojim smo odranije drali partijsku vezu, traei uputstva o novonastaloj situaciji. Mahmut Buatlija nam nije mogao odmah rei ta treba da radimo. Mi smo se sa njim sastajali na raznim mjestima po Sarajevu svakog dana od 17. do 23. aprila i razmatrali nastalu situaciju. Oito se vidjelo da Buatlija oekuje direktivu. Tek 23. ili 24. aprila 1941. godine Buatlija nam je zakazao sastanak sa urom Pucarom u 1 as poslije podne. Tre1) Braco Izrael se jo prije rata oenio Hrvaticom i kasnije preao u katoliku vjeru. I pored toga to su mu ustae ubile majku i oca, on je i dalje ostao meu njima, pa .ak bio i u Francetievoj Crnoj legiji,

44

TRAVNIK

U NOR-u

balo je, naime, da se sastanemo sa Buom kod sadanje kafane Opatija i da nas Bu odvede kod druga Starog. Mi smo etajui neoekivano sreli druga Starog prije podne istog dana oko 11 asova u parku preko puta zgrade sadanjeg Izvrnog vijea. Tada nam je uro Pucar dao zadatke da idemo svaki u svoj kraj, jer je nuno da se mi komunisti naemo meu masama, da diemo moral, proirujemo i jaamo Partiju na selu i pripremamo nae za ustanak. Jo nam je Stari obeao po Buu poslati novac da platimo voz, jer mnogi od nas nisu imali novca za povratak kui. Popodne, kad nam je Bu donio novac (ja sam dobio 100, a Jusuf 250 dinara) on nam je dao ista uputstva, s tim to je bolje da onaj koji misli da je toliko kompromitovan da mu prijeti opasnost od legalnog rada ide u okolna sela svog mjesta i nastavi rad ilegalno. Zatim nam je rekao da odmah uspostavimo vezu s partijskim rukovodstvom (u naem sluaju s partijskim rukovodstvom u Banjoj Luci) radi daljeg uputstva za dizanje ustanka .. _I) Prvim vozom Abid i Salih krenuli su za Travnik. Uz put im se pridruila Biba Kusturica, koja je do tada bila u Sarajevu u koli. U vozu su, obilazei vagone u kojima je bilo najvie vojske, razgovarali s vojnicima i nagovarali ih da sakrivaju oruje i ratnu opremu, da ih ne predaju ustaama i da se pripremaju za ustanak. Neko ih je zbog toga prokazao ustaama, sprovodnicima voza, i ovi su pokuali da ih pohvataju i uhapse. Nastala je trka kroz vagone koja se nastavila i na lavanskoj stanici. Abid, Salih i Biba uspjeli su da izmeu eljeznikih kompozicija zavaraju trag goniocima i tek sljedeim vozom nastavili su put.

RAD PARTIJSKE ORGANIZACIJE POSLIJE KAPITULACIJE STARE JUGOSLAVIJE I PRVA HAPENJA KOMUNISTA U TRAVNIKU
Kada su Abid Loli i Salih Simii doli u Travnik, od lanova Komiteta jedino nije stigao Midhat Hadali. On je bio zarobljen na bugarskoj granici i tek je u junu uspio da se izvue i doe u Travnik. Ostale je Abid odmah sazvao i odrao sastanak. Prenio je ta je uro Pucar rekao u Sarajevu i odluili su da se lanstvu Partije objasni nastala situacija i stav o nastavljanju oruane borbe. za koju se komunisti moraju pripremati. Trebalo je odmah obezbijediti i stalnu vezu s PK KPJ za BiH u Sarajevu kako bi se izvjetaj i direktive dogli na vrijeme prenositi. Za ovo je Abid izabrao Saliha Simiia. Dao mu je javku i uputstva kako e to initi. S falsifikovanom propusnicom, Salih je ve krajem aprila otputovao u Sarajevo. U odreeno vrijeme naao se s Isom Jovanoviem u parku. Izvijestio ga je ta je uraeno u Travniku i od njega primio direktive za rad. Salih kae da mu je tada Iso govorio o odlrci PK da ponu pripreme za oruanu borbu, da se prikuplja oruje i da se kompromitovani drugovi povuku u strogu ilegalnost. "Jo mi je rekao da e neko u ime PK doi u Travnik i potanje o svemu prenijeti zadatke Komitetu. Za svaki sluaj, dao mi je javku i odredio vrijeme i mjesto za sljedeu vezu ako se neto nepredvieno desi i odreeni drug ne bude mogao doi iz Sarajeva, pria Salih. Drug o kojem je Iso govorio nije doao u Travnik. Nije bilo ni vremena za to. Ve 30. aprila Abid je bio uhapen, a sa njim etiri lana Komiteta i jo dvojica lanova Partije. Ovim hapenjem prethodio je jedan sastanak ustakih funkcionera koji je odran 24. aprila u kancelariji dornobranskog pukovnika Artura Gustovia. Na

I) Iz neobjavljenog sjeanja aira Maslia o razvoju ustanka u jajakom kraju - uva njegov sin Ismet Masli iz Travnika.

46

TRAVNIK TRAVNIK U NOR-u

NOR-u

47

njemu su bili ustaki pukovnik Jure Franceti, domobranski general Petar Blakovi, domobranski pukovnik Artur Gustovi, Marko Mati, pravnik, rodom iz sela Jankovia, Petar aban, ustaki povjerenik za Travnik, Stjepan Prgomet, upnik, i doktor Ivan Jelinovi, advokat iz Travnika, Sastanak je odran na inicijativu Prgometovu i Jeiinovievu. Oni su preko Gustovia zamolili Francetia da odvoji malo vreme na i da ih saslua. Htjeli su da mu iznesu neka pitanja koja su, po njihovom miljenju, bila od znaaja za budui razvoj i uvrenje ustake vlasti u Travniku. On je pristao, mada mu se urilo u Sarajevo. Naredio je da se odmah iskupe u Gustovievoj kancelariji.'! Sastanak je poeo s optubama koje su Jelinovi i Zrgomet iznijeli protiv Petra abana. Govorili su da je nedosljedan i neodluan u sprovoenju ustake politike i da ima blag stav prema komunistima i Srbima. A najvie ih je muilo to je on uporno insistirao da za predsjednika optine postavi Namika Ibrahimpaia. Oko ovoga je najvie i bilo prepirke na sastanku. Smatrali su da na taj poloaj treba da doe Hrvat, jer, po njihovom, Travnik je oduvijek bio hrvatski. . Franceti se kao ustaa oformio u emigraciji mnogo prije nego to je to bio sluaj sa abanom. On nije imao razumijevanja za ovakva miljenja kakva su bila abanova i nije smtrao da treba taktizirati u sprovoenju ustakih naela. Zbog toga je zakljuio da aban takvim svojim stavom i takvom politikom nikad nee oistiti Travnik od komunista i svih drugih koji su protivnici ustake NDH. Prihvatio je iznesene optube protiv njega i naredio mu da se povue i izoluje od svega to su mislili i namjeravali da sprovedu u Travniku. Na njegovo mjesto u ustakom povjerenitvu postavio je ustae Johana Dovgana i Mirka 'Zeca. Prvi zadatak koji im je naloio bio je da odmah pristupe hapenju komunista. On je tada dao uputstva za formiranje domobranske vojske i jo nekih ustanova ustake vlasti u Travniku, a i za postupak prema srpskom i jevrejskom stanovnitvu. esti dan poslije ovog sastanka, u srijedu 30. aprila u 19 asova, izvreno je hapenje najistaknutijih komunista u Travniku. Tada su uz Abida Lolia uhapeni: Izet Sujoldi, Muhamed Kulenovi, Slavko Gavrani, Taib Dautovi, svi lanovi Komiteta, Hamdo Begovac i Petar Boi, lanovi Partije. Hapenje je izvrila policija uz pomo andarmerije. Po Abida Lolia doao je policajac Ahmet SeMarko Mati kae: To je bilo onda kad su Franceti i Blakovi bili na putu iz Zagreba za Sarajevo i. naili kroz Travnik. Ovdje su doli uvee, prenoili i sutradan poslije sastanka .nroduili dalje. U pratn+i je bilo jo nekoliko ustaa i oko 100 naoruanih ljudi iz Maekove strae.
I)

Zatvor u Travniku u kojem su 30. aprita lY4.1. tnla zatvorena petorica lanova Mjesnog komiteta i dva lana KPJ remet, izveo ga je iz radnje i odveo u zatvor.'! Isto je bilo i s Izetom Sujoldiem. Kad je zatvarao radnju i spremao se da poe kui, doli su Franjo Rado i jo jedan policajac i odveli ga. Taiba Dautovia odveo je policajac Vlado Putica. Doao je po njega u radnju Abdulhaira Dautovia, gdje je Taib radio. Taib je imao samo toliko vremena da izvadi iz depa novanik i da ga ostavi Abdulhairu. Slavica Gavrania uhapsila su dvojica andara, Po njega su doli oko 19 asova. Slavko nije bio kod kue, nekud je izaao, ali je trebalo da se vrati. Oni su ga saekali i, im se pojavio, stavili mu lisice na ruke i odveli ga. Slino je bilo i s Petrom Boiem, Muhamedom Kulenoviem i Hamdom Begovcem. I po njih su u isto vrijeme doli policajci i andari i odveli ih iz kua. Svi su bili zatvoreni u velikom zatvoru. Tako je prvi zadatak koji je Franceti postavio pred ustako rukovodstvo u Travniku bio uspjeno zavren. Nije ga ni bilo teko izvesti. Za veinu travnikih komunista policija je imala potpune
I) U knjizi Grobovi bez sjaja od Zvonka Komarice, koju je izdala biblioteka Komisije za historiju SF.J Gradskog komiteta Zagreb, o tome pie: U policijskom kartonu Abida Lolia stoji da je hapen po nalogu dr ure Velia u Travniku. Najvjerovatnije da su i ostali bili uhapeni po istom nalogu.

48

TRAVNIK

U NOR-li TRAVNIK U NOR-u

4'9

podatke u kartoteci i nije bilo teko da izdvoji one koj_e ~e smat_rala najopasnijim. Jo u onom periodu kada s~ se komu~n~~I u Ok,vI.r:u HSS-2 borili na izborima za pobjedu Udruene 0PozIcIJe, policija ih je registrovala, a neke i hapsila. Ta kartoteka je u aprilskom ratu, nastojanjem efa policije Joze Nevjestia, ostala netaknuta ". Hapenja su, kao to je naprijed navedeno, .ro~la 30. apnla uvee, dakle, uoi 1. maja. Nijedan od drugova nije rn pokusa~ da prui bilo kakav otpor, pa ak ni ?j;k~tvo~ da. se. s?asava: SVI su vjerovali - a otprilike takva su objanjena I 1?0hca~cI davah ka~ .su doli po njih - da to nije neto ozbiljno, da Je to. Jedno od uob.l~a~ jenih hapenja koje je policija i .r~nij~ sp'roVO?I~a pred .~admckI praznik i da e poslije tog~ ?rzo biti puste~l. ~aJvJ~rov~tmJe. da S~l ustae i oni koji su donosili odluku o hapenju s tim I raunali, Zbog toga su to i odredili da to .bude u.oi. 1. maj~ ~ak~ bi ?~z ika~ kvih tekoa i bilo kakvih drugih posljedica uspjesno izvrili ovaj zadatak. U travnikom zatvoru nisu ostali dugo. Uvee 5. maja kamionorn su ih prebacili u Zenicu. Dan ranije doveli su i Urija netrpela, koji je kao slubenik radio kod firme Ugar. Njega su toga dana uhapsili u Turbetu i prikljuili ovoj grupi. Kamion u kojem je bilo vezano osam komunista vozio je Hasan Sojtari sa svojim pomonikom Smajom Kahvediem. Hasan je tada bio u domobranstvu. Njeg~ je pukovnik Gustovi, poslije kapitulacije bive jugosl~:J:venske v~Jske, zadrao u vojsci i angaovao kao ofera. Evo ta Je o tome ISpriao Hasan: . Jedan od domobranskih oficira saoptio mi je da treba da prevezem uhapene komuniste u Zenicu, Reeno mi Je da u pola, n?i s kamionom budem pred zatvorom i da povedem I svog pomocmka Smaju. Iako mi nije reeno koji su komunisti i kol~ko. ih ~ma, zn~? sam o kome je rije. Odluio sam da prvo o tome izvjestim partijsku organizaciju. Naao sam Abdulaha ekia i Ismeta Sujoldia i rekao im ta mi je nareeno. Pitao sam da li da izvrim nareenje, ili da ga pokuam izbjei. Odgovorili su mi na je bolje da idem ja nego neko drugi. Ti e bar neto ui?iti a~o ih ust~e uz p~t.budu htjeli pobiti, a i vidjee kuda e Ih dalje povesti, govonh. su mi. Tano u pola noi doao sam s kamionom pred zatvor. Polica. [ac Vlado Putica naredio mi je da vonjom unazad privuem kamion 'do samih zatvorskih vrata i da ni ja ni moj pomonik ne izlazimo iz kabine. Kroz otvoren prozor uo sam kad su doveli uhapene drugove. Tu im je Vlado Putica vezivao ruke icom i jednog po jednog ubacivao u kamion. uo sam i Abidov glas: Vei, vei, Vlado, ovako e jednog dana tebe i tvoju djecu. Zapamtie kad si vezao Abida Lolia. Kad su ih ukrcali, nareeno mi je da vozim i da nigdje ne stajem do eljeznike stanice u Zenici. Ovdje su bili iskrcani iz kamio-

na i uvedeni u eljezniku restoraciju. Trebalo je da tu saekaju na voz za Zagreb. Tada sam vidio i trojicu travnikih ustaa koji su ih pratili. To su bili Rafo Vidovi, Marko Soloman i Perinli, ijeg se imena sada ne sjeam. Sva trojica su bili u prepravljenim uniformama bive jugoslovenske vojske i naoruani pukama. Rafo mi je priao i rekao da se mi odmah vratimo u Travnik. 'Zaprijetio nam je i vjeanjem ako kaemo kuda su travniki komunisti odvedeni. ,Mi ipak nismo odmah krenuli nazad. Pobunili smo se i rekli da eIimo da se odmorimo i popijemo kafu u restoraciji. U stvari, htjeli smo da vidimo kuda e ih i kojim vozom povesti dalje, a i da se oprostimo od drugova. U restoraciji neko je traio da se odveu kako bi mogli popiti aj ili kafu, Uz data obeanja da nee pokuati bjekstvo, Rafo i njegovi pomonici su ih odvezali. Tom prilikom svaki od njih napisao je po jednu ceduljicu. Dali su ih Smaji i meni da ih uruimo njihovim porodicama. Meutim, kad smo poli za Travnik,Rafo je izaao za nama i uzeo nam ih. Jedino je Smajo uspio da sakrije Izetovu ceduljicu i, kad smo se vratili u Travnik, predao je njegovom ocu Ibrahimu.') Dok smo sjedili u restoraciji Izet je zapjevao Internacionalu, a i ostali su prihvatili. Ustae se nisu tome protivile. Nisu ni znale ta to pjevaju i kakva je to pjesma. Na polasku sam se sa svima oprostio i svakome dao po 500 dinara da im se nae uz put. Iz Zenice su sprovedeni u Zagreb i zatvoreni u .poznati zagrebaki zatvor u Petrinjskoj ulici. U propratnom aktu koji je nosio jedan od ovih ustaa, a koji je potpisao Mirko Zec, stajalo je otprilike sljedee: da su to najistaknutiji komunisti - inicijatori komunistikog pokreta u kotaru Travnik; da su svojim komunistikim idejama zatrovali radnike u tvornicama duhana i ibica i omladinu u gradu; da su ak i u hrvatskom selu Polju organizovali partijsku organizaciju i preko nje agitovali meu hrvatskim stanovnitvom za komunistiki pokret. Na kraju ovog propratnog akta pisalo je: aljerno vam ih sa molbom na postupak i mislimo da nikad ne bi trebali da se vrate u Travnik,
1) Na ovoj cedulji, Izet je prema kazivanju svoje majke, napisao da ih ustae sprovode u Zagreb. Iz nje se sutradan kad ju je Smajo predao Izetovom ocu i saznalo u 'Travniku kuda Su odvedeni. 2) Ovaj akt pronaen je poslije rata u ustakoj arhivi u Zagrebu i posluio je kao dokazni materijal protiv Arsena Boremovia 1949.godine, kad mu je bilo sueno kao izdajniku u ratu i kao informbirovcu. Muharem Dautovi, koji se dobro sjea sadraja ovog akta, kae da ga je tada imao 11 ruci i zapamtio njegov sadraj. Vjerovatno se i sada nalazi u krivinom spisku Arsena Boremovia,

50

TRAVNIK

NOR-u

TRAVNIK

NOR-u

51

Ve u drugoj polovini maja, bez ikakvog suenja i presude, svi su bili odvedeni u logor Kerestinac. Ovdje je ve bilo oko 50 zatvorenih komunista iz raznih krajeva bive NDH. Meu njima i nekoliko starih i poznatih lanova KP Jugoslavije kao to su Boidar Adija, Ognjen Prica, Otokar Kreovani, Divko Budak, Andrija aja. i drugi. Odmah nakon toga stiglo je jo nekoliko desetina uhapemh komunista.U Jo dok su bili u zatvoru u Petrinjskoj ulici stigla im je bila posjeta iz Travnika. O tome je Muharem Dautovi ispriao sljedee: Kad su se ustae koje su otpratile mog brata i drugove u Zagreb vratile u Travnik, upitao sam Marka Solomuna gdje su ih zatvorili, u koji zatvor. On mi nita nije htio rei, ak se i izvikao na mene i zaprijetio mi da e, ako se budem jo raspitivao, i mene uhapsiti. Meutim, otac Izetov je ve bio saznao da su zatvoreni u Petrinjskoj ulici. Odmah smo se spremili da ih posjetimo. Nakon pet ili est dana poto su bili odvedeni nas petorica smo krenuli u Zagreb. To su bili: Ibrahim Sujoldi, Mehmed Begovac, brat Hamdin, Anto Gavrani, otac Slavkov, Omer Loli i ja. U Zagreb smo stigli ujutro rano i odmah se uputili u zatvor. Straar nam nije dopustio da uemo. Rekao je da posjeta poinje tek u 10 as ova i da za to moramo imati posebno odobrenje. Nije htio da nam kae ni od koga treba da ga traimo. Ne znajui ta da radimo, svratili smo prvo u jednu kafanu koja je bila u istoj ulici i preko puta zatvora. Odluili smo da se tu malo odmorimo i dogovorimo ta emo dalje. Posluio nas je jedan kelner od kojeg smo iz razgovora saznali da je i on rodom iz Travnika. Zvao se Atijas, ne sjeam se kako mu je bilo ime. Mi ga nismo poznavali, jer je jo kao djeak otiao iz Travnika i radio ovdje. Obeao je da e nam pomoi. Poslije izvjesnog vremena odnio je nekoliko naruenih kafa u zatvor i vratio se s dozvolom za razgovor i posebnim odobrenjem da predamo hranu i odjeu koju je svaki od nas nosio. V 10 asova uli smo u zatvor. Primio nas je jedan ustaki agent -i odveo u sobu za razgovor. Odmah zatim bili su dovedeni Izet Sujoldi, Hamdo Begovac, Abid Loli, Slavko Gavrani i moj brat Taib. Razgovor je trajao 15 minuta, a za sve vrijeme bio je prisutan ovaj agent. Sjeam se da smo mi vie plakali nego to smo razgovarali. Naroito su se stari Ibrahim i Gavraniev otac guili u suzama. Sinovi su ih pokuali umiriti, ali im to nije polaziza rukom. Taib mi je tada rekao da hranu nije trebalo donositi, da je imaju dovoljno i da im partijska organizacija iz Zagreba svakoI) Prema spisku zapovjednitva 1 hrvatske orunike pukovnije (I. S. br. 1105),_ na koji se autor knjige Grobovi .bez sjenapoziva i koji citira, na dan 13. jula u Kerestincu je bilo 111 zatvorenih komunista.

dnevno alje sve to je potrebno. Dao mi je tada - uz odobrenje ovog agenta - i dvije slike da ponesem kui. To su, u stvari, bili crtei Muhameda Kulenovia na dva komada papira. Na jednoj su bili likovi Abida, Izeta i mog brata, a na drugoj Petre Boia i Hamde Begovca. V tome je i .proteklo onih 15 minuta i morali smo se rastati. Oprotaj je bio dirljiv, mi smo svi plakali, a oni su nas umi. rivali i tjeili. Poslije ovog Atijas nas je uputio nekom ustakom oficiru u ustakom redarstvu. Rekao je da odemo svi do njega i da ga molimo da pusti sinove i nau brau iz zatvora. Govorio je da e moda stari Ibrahim i Gavrani izazvati saaljenje kod njega. Meutim, od toga nije bilo nita. Ovaj nas je primio, ali i odbio nau molbu. Proitao nam je i popratni akt koji je napisao Mirko Zec i rekao da on tu vie nita ne moe uiniti, da e uskoro za njihov sluaj biti nadlean sud. Atijas nas je uputio i jednom advokatu. To je bio neki kulturbundovac i jedini koji je imao dozvolu da brani komuniste na sudu. Angaovali smo ga i on nam je odmah kao akontaciju uzeo 15.000 dinara. Kasnije trebalo je da mu poaljemo jo toliko. Traio je da mu iz Travnika poaljemo i uvjerenje o nekanjavanju iz kotarskog poglavarstva. Meutim, ni ta uverenja nismo mogli dobiti. Marko Mati, tada kotarski predstojnik u Travniku, odbio je da nam ih izda iako je oko 50 graana bilo u delegaciji koja ga je posjetila i molila. On ih je odbio i rekao da sa tim nema nita, da idu u ustaki logor, pa neka oni, ako hoe, izdaju. V meuvremenu su moj brat i svi drugovi uhapeni sa njim bili odvedeni u Kerestinae. Nije ni bilo suenja, pa ova uvjerenja nisu ni trebalae. I u Kerestincu su lanovi porodica posjetili Abida i njegove drugove. Tako je jednom prilikom Omeru Loliu i Ismetu Sujoldiu polo za rukom da preko poznanstva dr Ibrahima Rudia dobiju dozvole za posjetu i razgovor. Ponijeli su im neto hrane i odjee, ali straa im nije dopustila da to unesu. Sve su morali vratiti kuama. I otac Slavka Gavrania iao je jednom u Kerestinac da vidi sina. Prije toga je obilazio i molio neke ustake funkcionere da mu puste sina iz logora, ali nita nije pomoglo. O tome je ispriao i Slavku kad ga je posjetio, a i uopte o svemu to je preduzeo i koga je sve molio samo da bi ga na neki nain izvukao odavde. Odgovor sina ocu na ovo, prema lanku Ivice Krilia objavljenom u listu 22. oktobar povodom lO-godinjice osloboenja Travnika, bio je sljedei: Dragi oe, ti idi i pozdravi mi majku, seku -i sve ostale, a ovi delati koji stoje kraj mene ubie me sigurno. Ali znaj, dragi oe, da nikad nee moi da ubiju sve moje drugove komuniste koji se bore za bolju i ljepu budunost, za bolju i ljepu budunost nae i buduih generacijae,

52

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-\!

Nou izmeu 13. i 14. jula - neto vie od mjesec dana po odlasku travnikih komunista u Kerestinac dolo je do pobune. Povod je, prema redovima zapisanim u knjizi Grobovi bez sjaja, bio sljedei: Napad i razoruanje strae u logoru Kerestinac izvrili smo potpuno golih ruku. Odlunost i unutranju snagu za ovakvu akciju dala nam je i atmosfera u kojo smo ivjeli posljednjih nekoliko dana. Nakon odvoenja i strijeljanja desetorice drugova 9. srpnja svaki je od nas mogao oekivati da e ustae ponoviti zloin. Bilo nam je jasno da se akcije protiv okupatora moraju vriti i da nas u logoru tretiraju kao taoce. Mi komunisti nismo mogli ni htjeli dopustiti da nas okupator i njegove sluge odvode grupu po grupu i kao ovce ubijaju.') I travnika grupa bila je ukljuena u pobunu. Svi su uestvovali u po nekoj od udarnih grupa koje su prve napale na strau i razoruale je. Poslije toga svi su se dobro drali i herojski ginuli kad je sutradan dolo do oajnike borbe protiv mnogo jaih i bolje naoruanih neprijateljskih snaga u Stupnikoj umi. Evo i nekoliko izdvojenih citata iz knjige Grobovi bez sjaja iz kojih se moe vidjeti kako su se borili i kako su ginuli najbolji komunisti iz Travnika.

Otkrivanje
1)

spomenika

poginulim

komunistima

u Keresti11.Gu

Pod podnaslovom Forrniranje udarnih grupa pie: Partijsko rukovodstvo logora odravalo je u jednoj manjoj sobi s vremena na vrijeme sastanke pod vidom Odbora ekonomske zajednice, Posljednji takav sastanak odran je te nedjelje poslije podne. Divko je upoznao drugove sa porukom Rade Konara o asu bijega. Ve pripremljeni plan napada na strau poeo je funkcionirati. Na tom sastanku je zakljueno da akciju razoruanja strae izvrimo formirani u pet udarnih grupa. Sastav grupa izgledao je ovako: I udarna grupa imala je razoruati straara na straarskom mjestu u hodniku ispred naih soba. U toj grupi su bili: Jaroslav Hvala, Milan Bai i Franjo Sauha. II udarna grupa imala je zadatak da razorua straare u prvoj sobi s desne strane hodnika. U toj grupi su bili: Juraj Berrnanec, Niko Tomi, Ketar Korasi, iril Brezovec, Stjepan Vlahek, Valentin uh i Stjepan eremet. To je bila spavaa soba sedmorice straara. III udarna grupa imala je zadatak da razorua straare u posljednjoj sobi hodnika. Grupu je vodio Izet Sujoldi, U toj su grupi bili: Lavoslav rajer, Stjepan Jeli, Jovan Kevi, Bla Valjin, Vladimir Boac, Josip Rendi, Vinko Milinkovi i ja. IV udarna grupa trebalo je da razorua zapovjednika logora. U toj grupi su bili: Josip Turkovi, Petar Kazi, Lavoslav Kazi, Ivan Klei i Antun Mrak. V grupa je imala zadatak da razorua komandira logora strae. U grupi su bili: Josip iber i Vlado Vitasovi. Akcijom su rukovodili Divko Budak i Andrija aja. U rezervi je bila grupa: Ante Boac, Slavko Gavrani i jo nekoliko drugova. U sluaju potrebe, rezervna grupa je trebala stupiti u akciju, a za njom svi ostali. Odluka je bila definitivna i neopoziva: osloboditi se ili izginuti ... I) Pod naslovom Proboj pie: ... debeli policijski oficir uzalud se trzao. Tog asa su kao oluja projurili kraj mene braa Kazi i Josip Turkovi i s~ili se na vrata sobe zapovjednika Horvatina. Soba je, na alost, bila prazna. On je etao u parku. Na staklu razbijenog prozora jedan od Kazia razrezao je stopalo. Zapovjednik Horvatin dotrao je uz sporedne stepenice iz dvorita s pitoljem u :r:uci.S ~~om za;?b~jenom pukom Petar Boi je opalio na Horvatma, koji se srusio 1 ostao leati na stepenicama ... Skoio sam u straarsku sobu, ugledao sam smijean prizor: Boi, Sujoldi, Jeli i jo neki stajali su sa pukama uperenim i
I)

Grobovi bez sjena, str. 14.

Grobovi bez sjena, str- 74. i 75.

54

TRAVNIK

NOR-u

T R AV N I K

straare koji su drui sjedili na krevetima i plakali. Tada smo ih vezali njihovim lancima.') Pod podnaslovom Kod Stupnike ume izmeu ostalog pie: , ... patrola poslana da uhvati vezu sa zaostalim dijelom kolone nije se vratila. Tako o grupi to je brojala neto oko 35 drugova nismo znali vie nita. Nalazio sam se u petorki kojom je rukovodio Joa Turkovi. u istoj grupi su bili: Slavko Gavrani i Josip Ren, di. Cijelog dana nije se nita naroito dogodilo. Nas pet imali smo samo jedan karabin, o kojem se brinuo Turkovi, i dvije bombe -. talijanske plehare ... Sunce se sporo kretalo prema zapadu. Negdje u daljini oglasila se lokomotiva. Gavrani i ja se pogledasmo: - Eh, da nam je stii do nae Bosne! .. _U tako razliitim raspoloenjima okupili smo se u 19 sati oko taba. Uz mitraljez je stajao iril Brezovac. Tada je Siber, u ime taba, rekao: Drugovi, mi emo sada u grupama po pet krenuti prema Zagrebu. U umaricama oko Save emo se zadrati dok ne dobijemo dalje direktive. Nisam dospio da budem iznenaen. Siber jo nije ni zavrio ono to je htio rei, a nas je osuo plotun neprijateljskih puaka i poziv: Predaj se! Abid Loli je uzviknuo: Predaj se ti i poeo pucati prema neprijatelju. Borba je bila estoka, ali kratka. Neprijatelj je imao prednost: iznenaenje, brojnost i naoruanje. Petar Boi i Izet Sujoldi borili su se do posljednjeg metka i u proboju kroz obru poginuli. ... vjerovatno su u borbi kod Stupnike ume poginuli: Josip iber, Niko Tomi, Franjo Babi, Slavko Gavrani, Izet Sujoldi, Muhamed Kulenovi, Jovan Kevi i Petar Boi .... 2) Pod podnaslovom Sekunde su godine stoji: . im je Abid Loli uzvratio ustai: Predaj se ti , uzeo sam zaklon iza prvog stabla. Abidovom pucnju pridruili su se i oni koji su imali oruje. Vidio sam maslinastu uniformu na pedesetak metara kako hvata zaklon iza drveta. Povuem ruicu na talijanskoj bombi ';plehari i bacim je u smjeru ustae. Meci su fijukali na sve strane. 'Borili smo se pojedinano, kako je ko umio i znao. Netko je po goen neprijateljskim metkom samrtniki jauknuo: Joj, majko .. .l Toga asa sam vidio Slavka Gavrania kao tri prema rubu ume. Spontano sam ocijenio da je to smjer povlaenja nae petorke. ;,pi ehara je grunula, a za njom jo nekoliko kad sam potrao da dostignem Gavrania, Netko je trao za mnom. Kad smo doli do ruba ume, osu nas unakrsna vatra iz dva pukomitraljeza sa udaljenosti od oko 500 metara. Gavrani se ok1) 2)

U N o R -u 55 renuo i nastavio da tri u gotovo istom smjeru odakle smo i doli. ini mi se da je bio ranjen u ruku i tako izgubio orijentaciju ... 1) Na ovaj nain pali su su borbi Izet Sujoldi, Slavko Gavrani, Taib Dautovi, Petar Boi, Muhamed Kulenovi i Uri netrepel,

Detalji spomenika
1)

Grobovi bez sjena, str. 83. i 84. Grobovi bez sjena, str- 83, 94. i 95.

u Kerestincu gdje se vide uklesana- imena i poginulih Travniana '

Grobovi bez sjena, str. 102.

\
56
TRAVNIK U NOR-\.; TRAVNIK U NOR-u

57

Njihove rtve nisu bile uzaludne. One su bile doprinos zajednikoj oslobodilakoj borbi protiv okupatora i njegovih pomagaa i graani Travnika mogu biti ponosni to su iz njihovih redova iznikIi ovakvi heroji. Njihova imena danas stoje uklesana na ploi u Kerestincu zajedno sa imenima najboljih komunista nae Partije. Oni su u borbi za slobodu i za ciljeve nae revolucije meu prvima po-loili svoje ivote i uzidali ih u temelje nae socijalistike domovine. O pobuni u Kerestincu, u Travniku se saznalo iz plakata koje su bile oblijepljene po gradu. Na njima je pisalo da su se komunisti zatvorenici logora Kerestinac pobunili i pobjegli i da su svi. uhvaeni i pobijeni. Nijedno ime nije bilo navedeno, a ni to da se iko spasao. I u listu Hrvatski narod bilo je tih dana objavljena notica o ovoj pobuni. Pisalo je da su svi pobunjenici kanjeni smru. Meutim, nakon nekoliko dana u svaku kuu zatoenika logora Kerestinac upale su ustae i policajci. Zaviri vali su u najzaklonjenija mjesta i okove i traili Lolia, Begovca, Sujoldia, Gavrania, Kulenovia, Boia i Dautovia. Tako su jedne noi zakucali i na naa vrata, pria Raza, sestra Izetova. Ja im nisam htjela odmah otvoriti i pozvala sam oca da izae. Kad su uli - bilo ih je etiri ili pet - razletjeli su se kao bijesni po kui, ispretresali sve sobe, tavan, talu i dvorite. Rekli su da trae Izeta. Koliko god smo bili ljuti zbog ovoga, toliko nas je ta posjeta ustaa i policije obradovala. Povjerovali smo i zakljuili da je Izet iv i da se sigurno negdje krije dok ga ovdje trae, Isto vee upali su i u kuu Ante Gavrania. Pretrarli su sve po kui i u bati, pria Anelka, sestra Slavka Gavrania. Baterijama su osvijetlili svako mjesto i kucali po podu i zidovima. Iako nisu nita rekli zbog ega to rade, mi smo znali da trae Slavka. Tata je bio sav srean zbog toga i ivio je u uvjerenju da je Slavko iv sve do onog dana kad su Abid i Begovac bili puteni iz zatvora i kad su doli u Travnik". Ovakve pretrese isto vee su izvrili i u kui Taiba Dautovia, Muhameda Kulenovia, Petra Boia, Abida Lolia i Hamida Begovca. Mada su hapenje i pogibija petorice najboljih komunista bili vrlo teak udarac, partijska organizacija Travnika nije izgubila glavu. Vrlo. brzo se snala i nastavila rad. Odmah poslije hapenja i odvoenja drugova u Kerestinac obrazovano je novo privremeno rukovodstvo. U njega su uli Salih Simii, Abdulah eki i Avdo Kazija. Za ovo je dobijeno i odobrenje od PK iz Sarajeva preko Mahmuta Buatlije, S njim se u prvoj polovini maja sastao Salih Simii u Sarajevu u kafani edrvan. Izvijestio ga je o nastaloj situaciji i dogaajima poslije 30. aprila. Rekao mu je da je osnova-

no novo privremeno rukovodstvo i upoznao ga s njegovim sastavom. Buatlija se sloio s tim i obeao da e insistirati kod drugova iz PK da se u Travniku to prije osnuje novi partijski komitet. Dotle, neka ovo privremeno rukovodstvo rukovodi partijskom organizacijom i nastavi zapoeti rad na pripremanju za oruanu borbu. Opet je Salih dobio javku i vrijeme za slijedeu vezu. Ugovoreno je da to bude 30. maja u kafani Kanarinac. Kad se vratio iz Sarajeva, doekao ga je eki. Salih mu je ispriao sve to mu je Buatlija rekao, Dogovorili su se da o tome obavijeste lanove Partije i da im prenesu da nastave rad na dobijenim zadacima. Dalje, trebalo je da organizuju prikupljanje priloga za Crvenu pomo- i potpomognu porodice odvedenih komunista;da iskoriste ogorenje graana zbog hapenja i odvoenja ko-munista i da na toj osnovi, kroz razgovore, podstiu raspoloenje za otpor ustatvu i njihovim vlastima; da upozore jevrejske i srpske porodice da se sklanjaju i sakrivaju pred ustaama i policijom. .Sve ovo eki je ve sutradan prenio Kaziji, a za nekoliko sljedeih dana bilo je preneseno i ostalom lanstvu. Tih dana e ki, Kazija i Simii obilazili su lanove Partije ponaosob, prenosili im zadatke i davali uputstva za rad. Najvie uspjeha su imali na prikupljanju Crvene pomoi. Za kratko vrijeme bilo je prikupljeno dosta priloga graana. Neto od toga bilo je podijeljeno porodicama odvedenih komunista. U to vrijeme odrano je i nekoliko sastanaka s jevrejskim porodicama. Drali su ih Salih Simii i Danko Salom. Na njima su iznosili situaciju i poloaj u kojem se nalo jevrejsko stanovnitvo. Upozoravali su ih da e Nijemci i ustae ubrzo otpoeti jae progone i da zbog toga treba da bjee i sakrivaju se na sigurnija mjesta. Savjetovali su im da bjee u talijansku zonu, u Dalmaciju i Hercegovinu, a da preko partijskih veza i podmiivanjem ustakih slubenika u optini i kotaru, organizuju dobijanje propusnica. Kasnije je stvarno i dolo do toga, pa su neke jevre-jske porodice na ovaj nain izbjegle represalije koje su vrene nad travnikim Jevrejima.')
I) U jednom obavjetajnom izvjetaju koji je andarmerijski porunik Vladimir Rukavina 21. oktobra 194. godine uputio Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu na linost Didi Kvaterniku, a koji je potpisao i ustaki stoernik Johan Dovgan; izmeu ostalog pie: . to je najalosnije Kotarsko poglavarstvo ne vodi nikakve evidencije i panje kod izdavanja propusnica za putovanje, tako da se je dogodio jedan sluaj, da je dana 24. ov.m. jedna idovska obitelj iz Turbeta dobila propusnicu za Bugojno koji je talijanska okupaciona zona, te je sa svojim vrednostim.a to u zlatu i u novcu otputovala za Bugojno. Vjerujem da e se to sada ponavljati u vie navrata da sklone svoje blago na sigurno mjesto, (IIRP Sarajevo MF - 6/3).

5S

TRAVNIK'.

U NOR-u

TRAVNIK

NOR-u

59

Tako je bez ikakvog prekida nastavljen rad na svim zadacima koje je Komitet postavio jo prije hapenja i koji su kasnije dobijeni od PK preko Ise Jovanovia i Mahmuta Buatlije. U ovome je i doekan 30. maj, a iz Sarajeva opet niko nije dolazio. Salih Simii se ponovo snabdio sa falsfikovanom propusnicom i rano ujutro otputovao u Sarajevo. Opet se ~as~ao s. B.u~tli)o:n' . Sjedili ~u ~ ba ti Kanarinac i uz katu Salih Je podmo izvjetaj. Sa Buatlijom je bila i neka drugarica, ije~ se im~n<l:on sada. ne ~jea, ~ .i jo dvojica drugova koji su odvojeno stajah na ulazima i motnh. Dok je Salih govorio pojavila su se dvojica ustakih agenata. Na njihov dolazak upozorio je jedan od dvojice drugova koji su bili na strai. Buatlija i ova drugarica su skoili i samo su imali toliko vremena da kau Salihu da za pola sata bude u poslastiarnici Park, Odmah nakon toga izgubili su se prije nego to su agenti uli u batu. Salih je ostao za stolom i mirno posmatrao kao agenti legitimiu u kafani, Najgore mi je bilo, pria Salih to su ostale jo dvije dezve i fildani za katu, pa sam se plaio da bi me to moglo odati da nisam bio sam. Odluio sam, ako me budu pitali, da kaem da je sa rimom bila moja ena (iako nisam bio oenjen) i njen roak i da su maloprije otili u grad na neto kupe. Agenti su redom ili od stola do stola i traili legitimacije. Jedan od njih stigao je i do Saliha. Gledajui u legitimaciju vrtio je glavom, to je otprilike trebalo da znai da neto nije u redu. Uz to je Saliha pogledao nekoliko puta, dobro odmjerio, a zatim mu vratio legitimaciju i nastavio dalje. Cirn su agenti zavrili posao i izali iz kafane, izaao je i Salih. Brzo se spustio u poslastiarnicu Park i naao Buatliju, koji ga je ve ekao. Nisam ga mogao prepoznati. Ve je bio u drugom odijelu i s brkovima, a na glavi je imao eir, kae Salih. Ovdje mu je Buatlija rekao da i dalje nastave zapoeti rad i da ponu pripreme za diverzije ako, kao to se oekuje, doe do napada Njemake na SSSR. Posebno ga je upozorio da se uvaju od sljedeih mogunih hapenja, to je naroito vailo za ekia i njega; oni nikako ne bi smjeli da budu otkriveni i uhapeni. Dao mu je i ugovoreno vrijeme i javku za sljedei sastanak koji je trebalo odrati u Sabinoj poslastiarnici. Isto vee Salih se vratio u Travnik. Na stanici ga je ovog puta doekao Kazija. Tako je jo ranije bilo dogovoreno i trebalo je da mu odmah prenese zadatke i direktive za rad. To se praktikovalo iz predostronosti da bi, ako bi sluajno Salih bio otkriven i uhapen, partijska organizacija ipak bila obavijetena o vezi i razgovorima u Sarajevu. Sa stanice su otili pod borove na Ilovai i Kaziji je bio prenesen cio razgovor sa Buatlijom i ugovoreno vrijeme i javka za budui sastanak. Ubrzo zatim svaki je otiao na svoju stranu.

Salih je otiao kui i, umoran od puta, odmah legao. Ujutro rano, jo se nije ni probudio, a ustae su zakucale na vrata. Ustaa Sleko i jo trojica digli su ga iz kreveta i odveli u zatvor. Poslije njega bili su dovedeni air Bekti i August Eren. Ovo hapenje nije bilo vezano ni za kakvu provalu u partijskoj organizaciji. To je bio samo nastavak obrauna s komunistima koji je Jure Franceti nagovijestio i za to je ve dao uputstva i direktive na spomenutom sastanku 24. aprila. On je ovog puta uputio i svog pomonika Dragu Jileka sa 20 ustaa i ustakih agenata koji su trebali da na najoigledniji nain pokau travnikim ustaama kako se to radi, tj. da demonstriraju svoju vjetinu.': Dan ranije stigli su automobilom u Travnik i prvo su uhapsili jednu grupu najuglednijih graana Srba: Jovu Mirkovia i njegovog sina Ljubu, Dimitrija Miia, Ljubu avia, Vukana Pejanovia, Svetu Savia i jo neke. Sutradan su ustae javno objavile njihovo hapenje, uz objanjenje da e ostati u zatvoru kao taoci. Ovo je bilo i prvo hap~~j~ Srba koje su u Travniku izvrili ustae. Drugog dana su uhapsili i Mahmuta Robovia, novinara. On se jo za vrijeme stare Jugoslavije isticao kao pristalica velikosrpske politike i veliki protivnik frankovaca i ustaa, pa su sada iskoristili priliku da mu se zbog toga osvete. Uhapsili su i Petra abana, preavi pre~o svi? njeg?v~h zasluga koje je imao za ustaki pokret i za stva~anJe prvih ustas~lh ustanova i njihove vlasti u Travniku. S pratnjom su ga odveli u Sarajevo i vie se nikad nije vratio u Travnik.O Hapenje Bektia, Erena i Simiia bio je drugi ud~rac ko.i,i je pret!l'ila parti~ska ?rgan.izac!ja ..?p~t je rukov~dst~o ~l.l? razbijeno i Jedan od njegovih najaktivnijih danova, Salih Sirnii, naao se u rukama ustakih krvnika. Za lanove Partije koji su jo bili na slobodi to je bio znak da treba biti stalno na oprezi. eki i Kazija tih dana nisu smjeli da se pojavljuju ni s kim da se stastaju, i krili su se kod svojih i po drugim kuama. I ostali lanovi su se klonili da prue i najmanji povod zbog kojeg bi ustae mogle opet da stupe u akciju. Ali i to
1) Ovaj dolazak Drage Jileka i ustakih agenata u Travnik moe se povezati i s posjetom Ota Kotnika iz Travnika poglavnikovom povjereniku za BiH Juri Francetiu, On se 28. maja 1941: godine zajedno s Jilekovom grupom vratio u Travnik. "Sarajevski list od 29. maja objavio je vijest o njegovoj posjeti, ali bez ikasvog objanjenja o njenoj svrsi. 2) Petar aban je ostao u zatvoru u Sarajevu vie od mjesec dana. Tek na intervenciju Sulejmana Alekovia, zatim ministra u ustakoj vladi Mila 'Budaka i Artukovia bio je puten i za steene 'zasluge u ustakom pokretu dobio je jednu od. najveih jevrejskih staklarskih radnji .I! Sarajevu Marton, k~Jo~ Je upravljao sve do kraja rata. Poslije rata, zbog aktivnog uceca u ustakom pokretu, bio suen na 5 godina strogog zatvora.

60

TRAVNIK

U NOR-u T~AVNIK U NOlt-u

61

nije moglo dugo potrajati. Uslovi za ilegalni rad bili su teki. Travnik nije veliki grad i svako je svakog poznavao. Sakrivanje i nepojavljivanje na javnim mjestima moglo je izazvati jo veu sumnju. Zbog toga su neki lanovi Partije i SKOJ-a poeli da pristupaju i ubacuju se u muslimanska drutva Trezvenost i Graanski klub. Ovo je bilo olakano time to su preteno bili Muslimani. Pod firmom lanova ovih drutava ipak su mogli ovdje da se viaju, sastaju i prenose zadatke za rad. Kasnije su ova drutva pretvorena u znaajna uporita KP, pa se u njihovim upravama nalo i nekoliko komunista. I pored toga znalo se da ustae nee mirovati, da e i dalje nastojati da otkriju komuniste i pohvataju ih. Ta strahovanja brzo su se pokazala opravdanim. Prvo su sredinom juna bila uhapena trojica omladinaca: Esad Talam, lan SKOJ-a, Savo Kosti i Milko elja. Uhapsili su ih zbog toga to su jedno vee, sjedei na Musali, pjevali revolucionarne pjesme. Neko ih je uo, otiao i prijavio ustaama. Isto vee su ih odveli u zatvor. Odmah poslije njih, 21. i 22. juna bilo je uhapeno 14 lanova Partije .. To su bili: Omer Loli, Avdo Kazija, Ejub Ejubi, Abdulah eki, Ismet Sujoldi, Ruica Karaa, Rizah Hercegovac, Salih Pai, Rifat i Midhat Sujoldi, Salih Kumi, Safet Haznadarevi, Mehmed Ku!aevi i Abdurahman ehali. Hapenje cijele ove grupe bilo je vezano za napad Njemake na SSSR. Kao to je to bilo i u drugim mjestima i gradovima, tako su i ovdje na znak pretpostavljenih iz Zagreba, u ustakom logoru, uz pomo policijskih kartona, sainili spisak svih koji su im bili sumnjivi i najveim dijelom nou 21. juna pohapsi. li ih i otjerali u zatvor. To je bio u pravom smislu rijei lov na ljude. Ustae, andari i policajci rastrali su se po gradu. U kuama, radnjama i na ulici hvatali su komuniste i odvodili ih u zatvor. Bilo je i pucanja za onima koji su pokuavali bjekstvom da se spasu. Takav sluaj je bio kad su doli po Saliha Paia. On ih je ugledao gdje idu, brzo se presvukao u enski zar i uz potok Hendek poeo da bjei. Neko ga je ugledao i prokazao, pa su ustae otvorile vatru za njim i tom prilikom sluajno ranili djeaka, sina Salke Sojtaria. Ovo najmasovnije hapenje komunista izazvalo je buru negodovanja u gradu. Meu uhapenima je bilo najvie Muslimana, pa je dolo do otrijih prigovora i reagovanja. Ustaku vlast je najvie pogaalo to to su ti prigovori polazili od toga da je ovaj akt nasilja bio poetak obrauna i s Muslimanima u cjelini. Zbog toga nisu mogli odoljeti pritiscima i svim intervencijama, koje su uglavnom ile preko onih Muslimana koji su zauzimali poloaje u ustanovama i organima njihove vlasti. Plaei se da se iz toga ne izrode i neke druge, tee posljedice, ustae su bile primorane da u roku od neko-

liko dana sve uhapene puste. Tako se i svih 14 komunista ponovo nalo na slobodi. Ali Talarna, Kostia i olju nisu pustili. Njih su poetkom jula izveli pred ustaki prijeki sud i osudili na smrt. To je bilo prvo suenje ovog suda u Travniku. Optunicu je sastavio i zastupao Arsen Boremovi.'! Za brani oca im je odreen dr Ivan Jelinovi, U predsjednitvu suda bili su: predsjedavajui Josip Smole, a drug: dvojica lanova suda Zvonimir Sajko i ustaa Jozo Epet.O U op~uznici Boremovi i= optuene teretio da su pjevali revolucionarne pjesmu "Crveni se Istok i Zapad i pjesmu Kralju Petre, diko naa, pozdravlja te Ismet paa, te time irili propagandu protiv ustakog poretka. Na osnovu ovoga, sud ih je oglasiO. krivim .i presuda je glasila: smrt strijeljanjem. Samo ~e ena Mll~.a <:>IJe,Lenka, bila osloboena. Sud je, toboe, utvrdio da ona Ulje pjevala, nego da je samo bila prisutna. Tri sata poslije izreene presude, Talam, Kosti i Zolja bili su strijeljani. Pravo iz suda kolima su ih odveli na Grad i andari su bili egzekutori. To je bilo prvo javno strijeljanje u Travniku i izvedeno je prema svim predvienim propisima. Na lice mjesta izali su sudski organi, zatim ljekari i, za Esada Talarna, hoda. Kostiu i olji nije bio predvien svetenik. Rodbina i graani jedva su uspjeli da dobiju mrtvo tijelo Esada Talama i da ga sahrane.
I) Arsen Borernovi, ruski emigrant, bio je sudski inovnik u Vrangelovoj gardi. U Jugoslaviju je doao 1920. godine. Odmah po uspostavljanju NDH postavljen je u tuilatvo i bio zamjenik javnog tuioca. Kad je formiran ustaki prijeki sud, odreen je za tuioca. Poslije optunice koju je podnio protiv ove trojice omladinaca i otjerao ih u smrt. otiao je iz Travnika u Sarajevo. Ovdje je uspio da se krajem 1941. godine priblii jednoj partijskoj organizaciji i povee s nekim ilegalnim radnicima. Cak se poetkom 1942. godine nametnuo kao nekakva ilegalna veza s partijskoj organizacijom u Travniku. Ali Avdo Vrhovac, koji je sa njim trebalo da stupi u dodir, posumnao je u njega i izbjegao taj susret. Poslije rata, za vrijeme Informbiroa, otkriven je kao neprijatelj i sa jo jednom veom grupom emigranata bio osuen na vremensku kaznu. 2) Paveli je 17 maja 1941. godine potpisao zakonsku odredbu o ustakim prijekim sudovima. U Sarajevskom novom Iistubila je objavljena 22. maja 1941. godine. Na osnovu ove odredbe, pri upama su formirani ovakvi sudovi. Svrha im je bila da teroristikim metodama slome otpor progresivnih snaga u zemlji, a suenja su bila samo formalnost. Ako je ovai sud oglasio nekoga krivim, onda se znalo - presuda je strijeljanje ili vjeanje. Druge kazne po ovoj odredbi sud nije mogao izricati, a niti je bilo pravnog lijeka da bi se izvrenje presude moglo odgoditi. Nije bilo predvieno da osueni moe podnijeti molbu za pomilovanje.

62

TRAVNIK

U NOR-u

o samom toku suenja i prvoj izreenoj presudi ovog ustakog suda, Zvonimir Sajko pria: Mene je jednog dana predsjednik suda obavijestio da u biti lan vijea u ustakom prijekom sudu i da e prvo suenje biti Talamu, Kostiu i olji. Nije mi bilo drago, ali nije postojala nikakva mogunost da se izvuem. Na suenju Boremovi je proitao optunicu i traio da se oglase krivim zato to su jedno vee na Musali pjevali neke pjesme. Sjeam se da je tada bilo govora da je to bilo neto o kralju Petru. Poslije cjelokupnog postupka mi iz sudskog vijea povukli smo se na vijeanje. Ja sam se usprotivio da se zbog toga oglase' krivim. Meutim, pritisak ustae Epeta bio je takav da je i Smole glasao da se oglase krivim. Ja sam bio izdvojio svoje miljenje uz obrazloenje da je djelo poinjeno jo dok zakon o prijekim ustakim sudovima nije ni stupio na snagu i da po njemu niko ne moe retroaktivno biti suen. Meutim, ovo moje miljenje nije uvaeno i oni su osueni. Znam da je Smole. iako je glasao za presudu, rekao da e traiti pomilovanje za njih. To je odmah i uinio. Nazvao je telefonom ministarstvo u Zagrebu, ali su ga oni odbili. Cak nisu htjeli ni da razgovaraju o tome i zalupili su mu telefonsku slualicu.

FIORAMRNJE USTAKE VLASTI I PRVA HAPENJA I UBIJANJA SRBA I JEVREJA U TRAVNIKU I OKOLINI
Prva institucija ustake vlasti u Travniku bila je optina na ijem je elu bio Namik Ibrahimpai. Ve prvih dana maja poelo je da funkcionie i kotarsko poglavarstvo. Ovim je bila zahvaena sva uprava i izvrna vlast na podruju biveg travnikog srez2: Pod nadlenosti Kotarskog poglavarstva potpale su i sve novoformirane optine Travnik, Turbe, Vitez, Gua Gora i Rankovii.') Za katarskog poglavara postavljen je Marko Mati.' Neto. kasnije, u drugoj polovini juna, ustanovljena je i tzv. Velika upa Lava - Gla. Ova je bila, vea instanca upravne izvrne.vlasti. i za~vata.la je. pa~ruje etiri biva sreza: Travnik, Zenica, Visoko I epce. TIme Je bIO zatvoren jedan ciklus u kojem je zavreno formiranje ustake vlasti i u kojem su ave ustanove poele funkcianisati. . . Da formiranja Velike upe Lava - Gla u Travmku da~lo je na osnovu odluke ustake vlade o teritorijalnoj podjeli Bosne I Hercegovine na upe. Paveli i ustae koje su bile sa njim u emigraciji su jo prije dolaska u Jugoslaviju i~ali )as~u i -:~~<:enu k~ncepciju o organizaciji svoje vlasti. Uzor Im Je bila faistika Itah~a. Ali, po dolasku u zemlju, iako je N~H bi.l~ pro~la7~a .10. aprila 194~. godine, oni nisu mogli odmah pristupiti :eahzacljl. cjelokupne organizacije. Naroito je s teritorijalnom pO~jelom na zupe u. Bosni i Hercegovini bilo tekoa, jer jo nisu bile utvrene drzavne granice NDH. Tek poslije 13. maja, kada je potpisan sporazum o
1) Opitna u Rankoviima zahvatala je teritoriju dananje optine Novi Travnik. . .. 2) Sarajevski list u broju od 5. maja 1941. godme objavio je da je Marko Mati preuzeo dunost kotarskog poglavara u Travniku. Najvjerovatnije je da je ovo bilo rijeeno na satanku 24. aprila u Travniku. jer je ve tada bilo govora da se formira ova ustanova.

TRAVNIK

U NOR-u

64

TRAVNIK

NOR-u

65

razgranienje sa Njemakom, dr Jozo Sunari je preko ustakog ministra Artukovia bio pozvan na razgovor kod Pavelia. On se odazvao i sa dr Ivicom Juriiem otiao u Zagreb. Tamo je bio imenovan za doglavnika i data su mu sva ovlatenja da saini prijedlog o teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine na upe. Trebalo je da predloi i imena osoba koje bi zauzele poloaj velikog upana, podupana i tajnika. Kad se vratio u Sarajevo, Jozo je sav taj posao prepustio ve tada imenovanom pomoniku Jure Francetia - Dragi Jileku. Sa Antom titiem i Dragom Gregoriern, ustakim funkcionerima u povjerenitvu za Bosnu i Hercegovinu, Ji1ek je napravio predlog s kojim su se sloili Sunari i Franceti. Bez ijedne primjedbe, takav je prihvaen i u Zagrebu. U odreivanju glavnih linosti upa poli su od kriterija da veliki upan ili podupan mora biti ustaa, a drugi - pripadnik neke druge politike grupacije HSS ili IMO. Osim toga, jedan od njih morao je biti strunjak, odnosno pravno lice. Tajnik upe morao je biti ustaa i ovjek od najveeg ustakog povjerenja. On je morao da vri i tajnu kontrolu nad radom u upi i o tome je trebalo dapodnosi izvjetaj samo ustakom povjerenitvu za Bosnu i Hercegovinu.D Tako su se meu predloenim za upu Lava - Gla nala. imena dr Nikole Tusuna, Muhameda Suduke i Hamida Trebinjca. Tusun, kao istaknuti lan ustakog pokreta, bio je preloen za velikog upana, Suduka za podupana, et Trebinjac, kao provjereni predratni ustaa, za tajnika. U Sarajevskorn listu od 1.0. juna, uz ostala objanjenja, objavljena su imenovanja Tusuna i Suduke i kae se da su rjeenjem Ministarstva unutranjih poslova od 5. juna 1941. godine imenovani za velikog upana i podupana. Njih dvojica su odmah i pozvana u Zagreb, gdje su dobili instrukcije za rad. Muhamed Suduka se iz Zagreba vratio neto ranije, aTusun je 19, juna stigao u Travnik. Ve sutradan poeli su organizovanje i formiranje upe. Za pet dana ova ustanova poela je da funkcionie. Jedino jedno njeno odjeljenje, tzv. Zupska redarstvena oblast, poela je rad tek prvih dana jula. ekalo se da novoimenovani ef ove oblasti Muhamed Srnailbegovi doe u Travnik.
I) Neki od iznesenih podataka koji govore o tome kako je dolo do predloga o teritorijalno] podjeli BiH na upe nalaze se u saluanju Drage Jileka koje je on dao kad je bio uhvaen. (Privatna arhivska zbirka Save Pree iz Beograda). 2) Muhamed Smailbegovi, rodom iz Tenja, pripadnik je ustakog pokreta jo prije rata. Na dunosti efa upske redarstvene oblasti Istakao se proganjanjem, hapeniem i ubijanjem komunista. To to je najvei dio njih 1941.i 1942.godine ubijen ili otpremlj~n u Jasenovac ili druge logore bila je njegova zaslugae. Za zloine u ratu, 1945.godine je osuen na smrt i strijeljan.

Kad je Tusun doao, sa njim je-it@io "i-ustaK:fstoernik iz Banja Luke Viktor Guti. On ga je prije toga primio u Banjoj Luci i sa svojih 10 do 12 poznatih koljaa pridruio mu se idopratio ga u Travnik. Gustovi, Dovgan, 'Zec, Jelinovi, Mati i Prgomet organizova1i su im svean doek. Dan ranije gradska optina objavila je proglas o dolasku Tusuna i Gutia i pozvala sve ustanove, kole i graanstvo da uveliaju ovu sveansot. Muhamed Suduka krenuo. im je u susret i prvi im poelio dobrodolicu u Jajcu. Na granici travnike i jajake upe na Komaru doekao ih je Marko Mati sa ustaama Rudom Vaj som, Petrom uvakom i Josipom Epetom i andannerijskim majorom Josipom Berivaldijem. U ime ustaa pozdravio ih je Jozo Epet. Marko Mati je odrao posebnu dobrodolicu Viktoru Gutiu. Na ulazu u grad doekala ih je narodnf konjica u ivopisnim narodnim nonjama-u i jedna eta ustaa, ispred koje je Marko Pavlovi predao raport. Pred optinom je bio istaknut slavoluk na kojem je pisalo: Dobro nam doli i Za dom sprernni. Ovdje su ih doekale postrojene ustake jedinice, vatrogasci i muzika Hrvatske itaonice Dolac. Iza njih su bile postrojene razne ustanove, kole i lanovi drutava: Vlai , Napredak, Narodna uzdanica, Graanski klub, zatim fudbalski klubovi Bojna i Sloga. 'Pred Optinom ih je pozdravio predsjednik optine Namik Ibrahimpai, a u ime ustake mladei Zvonko Kneevi. Poslije toga na govornicu se popeo Tusun. Zahvalio se prisutnim na doeku, a onda predstavio Gutia i najavio njegov govor. Guti je govor poeo rijeima: Hrvati, ustae Travnika! Po odredbi poglavnika, Travnik je odreen da bude sjedite Velike upe Lava - Gla. Za velikog upana poglavnik je izabrao dr Nikolu Tusuna ... Time je Guti i proglasio ustolienje Tusunovo, a zatim je govor, koji se nije razlikovao od onih to je ranije drao u Banja Luci, Prijedoru, i Doboju, zavrio u svom poznatom stilu: Srbe na vrbe i Sve psine preko Drine. Ovaj dolazak Gutiev i sveano ustolienje Tusunovo za velikog upana u Travniku, sem ovim ceremonijalnim sveanostima, obiljeeni su i prvim pokoljem nad Srbima u ovom kraju. Istog dana poslije sveanog ruka Guti je bio sveano ispraen.) Kolona automobila krenula je prema Banjoj Luci. Sa sobom su poveli i etvoricu seljaka Srba koji su prije toga bili uhapeni i zatvoreni u Sarajevski list od 20. juna 1941.godineNa ovom ruku, prema izjavi koju je dao Muhamed Suduka kao svjedok na suenju Nikoli Tusunu 1945. godine, Guti je vadio slike iz depa na kojem se vidjelo kako njegove ustae ubijaju Srbe iz Banja Luke (Izjava u krivinom spisu Nikole Tu' luna, Arh. OK suda aSrajevo; br. L. 0.70/45).
I) 2)

66

TRAVNIK

NOR-u

TRAVNIK

NOR-u

67

Ulaz u Hotel Park: odakle je Guti 20. juna 1941. godine u svom govo.ru najavio progone i pokolj Srba u travnikom kraju
travniki zatvor kao taoci. Na Komaru kolona se zaustavila. Gutievi pratioci razletjeli su se po selu i pokupili jo 12 nedunih ljudi koje. su zatekli u kuama. Sve su ih povezali icama i zajedno s prvom etvoricom poveli na strijeljanje. Nedaleko od ceste, na jednom putu iznad njive Sime Kezije, postrojili su ih u jedan red. Naredili su im da se okrenu na drugu stranu, a anda su ustae otvor+le vatru iz puaka. Poslije prvog plotuna etvorica su pala, a ostali poeli da bjee. Meutim, ustae su nastavile da pucaju za njima i ubile jo petoricu. Ostala sedmorica uspjela su da se dokopaju ume i da pobjegnu. Meu poginulima su bili: Pano Savanovi, Simo Kezija, arko ogatovi, Simo ogatovi, Ilija Radulovi, Milo Grobovac, JovoMaleti i Pano eni. Deveti je bio' Rade Kovaevi, ali on nije bio smrtno pogoen. Bio. je sama teko ranjen u stornak i onesvijestio se. Ustae su mislile da je i on mrtav i nisu ga do tukle. U taku nai on se osvijestio, izvukao ispod ubijenih i uspio nekako da doe do kue. ena mu je odmah pozvala ljekara iz Turbeta dr Asku Boria, koji mu je ukazao pomo i previo ga. Meutim, 'rana je bila teka i jedino mu se hitnom hirurkom intervencijom .mogao ivot spasiti. Trebale ga je stega uputiti u travniku bolnicu, ali tamo mu je opet prijetila smrt ako ustae za njega saznaju

Mjesto gdje su pale prve rtve u travnikom kraju, na Komaru. seljaci su obiljeili ovim spomenikom

68

TRAVNIK

U x o x . !:!lAVNIK U NOR-u

i otkriju ga. Ne znajui ta da uini dr Bori se bratio Midhatu Hadaliu. Ispriao mu je itav sluaj i traio savjet ta da uini. Dogovorili su se da ga ipak poalju na operaciju, jer mu je to bila jedina ansa da ostane iv. Tako su i uinili i ve sutradan je bio prebaen u Travnik. Meutim, prije nego to je operisan, ustae su za njega saznale, odvele ga na Smrike i ubile. Tako je i posljednji iz ove grupe nevinih ljudi, koji su meu prvima u ovom kraju pali kao rtve ustakog terora, izgubio ivot. Meu onom sedmoricom koji su uspjeli da pobjegnu sa strijeljanja bili su Nikola Mitrovi, Todor Klindo, Vaso Klindo i Nedeljko Listo, Nikola Mitrovi i Todor Klindo pri tom su bili ranjeni. Istog dana pred vee izvreno je jo jedno masovno ubistvo na mostu u Lavi. Strijeljano je 25 Srba i svi su bili baeni u rijeku. To su bili najveim dijelom seljaci iz krajeva oko Foe, Gorada, ajnia, a meu njima je bilo i nekoliko graana. Njih su prije toga sarajevske ustae dopremile u Zenicu, a odatle je trebalo da nastave u neki od koncentracionih logora koji su ve bili stvoreni u NDH. Meutim, neko je tu odluku promijenio i bilo je javljeno u Travnik da ih oni prihvate i zaposle na pripremanju koncentracionog logora Kruica, koji je uskoro imao da primi prve logorae. Masakr na lavanskom mostu uinila je grupa travnikih ustaa sa Rudom Vaj som na elu. Toga dana on je sa Rudom Beljanom. Zvonkom Kneeviem i jo etvoricom-petoricom ustaa preuzeo od zenikih ustaa u Lavi grupu zatvorenika. I umjesto da ih sprovedu u Travnik, dvojicu po dvojicu je skidao s kamiona i sa svojim pomonicima streljao i bacio u rijeku. I ovdje se desilo da je jedan od streljanih preivio, ali ne zadugo. I njegova je sudbina bila gotovo istovjetna sa sudbinom Rade Kovaevia. To je bio Boko Lekovi, rodom iz Gorada. Njega su - prema njegovoj pismeno] izjavi koju je kasnije dao u zenikoj bolnici sudiji Sreskog suda Osmanu Sikiriu - 12. juna ustae uhapsile kod kue, a zatim u grupi dotjerali u Zenicu.') Ustae su mu pucale u usta, a zatim ga, kao i ostale, bacile u rijeku. No rana nije bila smrtonosna. U vodi se osvijestio, a zatim isplivao na drugu obalu. Sutradan su ga neki seljaci nali i odveli u zeniku bolnicu. Prvu pomo pruio mu je dr Goldberger. Smjestio ga je u jednu zasebnu sobu i poeo lijeiti. Meutim, nakon dva ili tri dana ustae su za, to saznale. Doao je ustaa Avdo Krajinik-arac sa dvojicom svojih pratilaca, izveo Lekovia iz bolnice i na cesti kod Vranduka strijeljao ga. im se u Sara ievu saznalo da su travnike ustae na ovaj nain pobile ovu grupu Srba, Jure Franceti i njegov pomonik Drago JiI) Autentinu izjavu koja je sauvana u sudskom materijalu objavio je Rade Janiijevi u feljtonu Hajke, koji je tampala zenika Naa rije- br. 3 i 4, od 5. i 12. marta 1969. godine.

69

Iek sjeli su u automobile i sa jo jednom grupom ustaa doli na lice mjesta. Ovdje su zatekli jednu sudsku komisiju iz Zenice koja je po slub~noj dunosti vrila uviaj. Franceti ih je otjerao, a zatim naredio da se leevi povade iz rijeke i kamionom prenesu u Sarajevo, gdje su i zakopani. Time je, najvjerovatnije, pokuao da pred ogorenom javnou prikrije i zataka ovaj zloin. Mada ne postoje sigurni podaci, ne moe se oteti utisku da su ova dva strijeljanja nevinih ljudi na Komaru i na lavanskom mostu usko povezana. I to ne samo po vremenu nego i po idejnim pokretaima i tvorcima ovog zloina. Najvjerovatnije je da su Guti, a moda i Tusun podstakli Rudu Vajasa i odobrili mu da to uini. Jer, injenica je da su to bila prva ubistva Srba u ovom kraju i da su se des ila istog dana poslije Gutievog i Tusunovog dolaska u Travnik. Iz nje i proizilazi da se u njihovim glavama rodila takva ideja i da su Rudo Vajs i drugi bili samo izvrioci. Ovo pogotovu kad se zna ko je bio Guti i da je ve ovakve metode masovnog ubijanja primjenjivao u Banjoj Luci i jo nekim mjestima Bosanske krajine. On je i prvi u NDH stavio Srbe i Jevreje van zakona i nagovijestio njihove progone do unitenja. Tako je Tusunov dolazak na elo Velike upe Lava - Gla odmah od prvog dana zaliven krvlju nevinih ljudi. Od tada pa za sve vrijeme njegove vladavine palo je jo na stotine rtava koje su umirale na ustakim gubilitima. . Zajedno s formiranjem ovih organa ustake vlasti, u Travniku su tada obrazovane i razne druge ustake ustanove i oruane formacije. Prvo su bili formirani tabori pri optinama i ustake formacije, tzv. ustaka milicija. Ona je od poetka predstavljala oruanu snagu usta~kog pokreta i u mjestima na teritorij i optina izvrni organ vlasti, Za prvog tabornika u Travniku bio je postavljen Drago Zliari, u Guoj Gori Franjo Erenda, u Turbetu Jozo Epet u Rankoviima Vilim Elegovi i u Vitezu Anto Mikovi. Osim u Travniku, svi su oni bili i komandanti ustake milicije. Kasnije, kad su formirane ustake pripreme bojne, posebno su bili imenovani njihovi komandanti. U Travniku je prvi komandant milicije bio Oto

Kotnik.O
Odmah nakon toga formiran je i ustaki logor i stoer. Logor je prekrivao teritoriju Kotarskog poglavarstva, a stoer Veliku u. 1) Kad je p??e~ ustanak u Bosni i Hercegovini, Oto Kotnik Je s ustakom mIl~cIJ~m.IZ. Travnik31odlazio i u druga mjesta BiH I s drugim ustakim jedinicama ucestvovao u borbama protiv ustan~ka I part~zana. V jednoj takvoj misiji 9. avgusta 1941. godin~.doekala .ga ~e Semizovaka partizanska eta pod rukovodstvom Ilije Koprivice I na cesti prema Sarajevu kod Rakovice ubila troJI~ ustaa, a 6 ranila, meu kojima i njega. .Zbornik, tom IV, knjiga I, dokumenat br. 261).

70

TltAVNIK

U NOR-li

TRAVNIK

U NOR-u

71

pu Lava - Gla, Za prvog logornika imenovan je .~'lirko Zec Bakarad, a za stoernika Johan Dovgan. Naredba o njihovom postavljenju objavljena je 14. juna u Sarajevskom listu.') Za prvog pomonika Dovganu odreen je Rudo Vajs, koji se, kao to se to i vidjelo, odmah i istakao u prvim zloinima izvrer:im ~ ovom kraju. Ostali slini ovima zauzeli su razne druge dunosti u taboru, logoru i stoeru. Meu !ljim~ najistaknutiji. s,u bi~i bra.~~ Kneevi - Zvonko i Slavko, zatim Vinko ebrek, Ljubomir Raji, Mehmed Pinjo, Benjamin eta, Dino Topalbegovi, Stjepan uvak, Anto Blaevi, Mirko Skopani, Stjepan Selak, Kasim i Huso Hopi, Ivo Relja i drugi. Tih dana je u Travniku formirano i tzv. oruniko krilo. To je, u' stvari, bila jedna andarmerijska eta koja je formacijski prip~dala 5. andarmerijskom puku u Sarajevu. Njene stanice i podstamce na teritorij i Travnika bile su rasporeene u ovim mjestima: Travniku, Peinama, Guoj Gori, Orahovu, Rastovu, Turbetu, Vitezu i Busovai. Svaka od tih stanica imala je u prosjeku 5 do 6 andara. Sve su one postojale i ranije i naslijeene su od stare Jugoslavije. Iz njihovih redova bili su otputeni samo Srbi koji su bili rodom iz Srbije, a svi ostali su zadrani. Kasnije, kad je dolo do ustanka, broj andara u stanicama se poveavao. Bilo im je pridodato i po nekoliko domobrana. U maju 1942. godine ovaj broj je bio tri puta vei nego u poetku.O Prvi kom and ir .te andarmerijske ete bio je Vilim vob, ali ga je vrlo brzo zamijenio major Josip Berivaldi, Takav je sluaj bio i s gradskom policijom. I nju su kompletnu ustae prihvatile od stare Jugoslavije. Promijenili su joj samo oznake sa grbom i ona je, naroito u prvim d~nima p~ ~olask~ l!.sta~, bila glavni oslonac njihove vlasti u Travmku. Prvi sef policije bIO je Jozo Nevjesti. I Artur Gustovi'I vrlo je brzo izvrio zadatak koji mu je bio postavio prvi komandant domobranstva za Bosnu i Hercegovinu general Petar Blakovi. Formirao je 9. domobransku pjeadijsku pukoviju i bio njen prvi komandant. Kasnije ga je naslijedio pukovnik Franjo imi, a on je otiao na viu dunost. Ljudstvo pukovnije je naveim dijelom bilo mobilisano iz Travnika, Zenice, epa, Visokog, Zavidovia i okolnih mjesta. Samo iz Travnika tih prvih,
1) U ovoj naredbi objavljena su sva postavljenja za logornike i stoernike u BiH. 2) Podaci su uzeti iz izvjetaja koji je komandir andarmerijske ete Berivaldi 23. maja 1942. godine uputio u Sarajevo svom pretpostavljenom. ,AVU k. 145 br. 35-1-1). 3) Artur Gustovi je na dunosti komandanta 9 pjeadijske pukovnije ost~o .do o~t~bra 1.941. godine. Po.slij~ toga u Pavelie. vOJ vOJSCJ vrio je najvise dunosti.ttl povlaenju 1945. godme zarobljen je na austrijskoj granici. O .tome ta je SVCi bio Gustovi,

dana mobilisano je u domobranstvo oko 250 graana. Pukovnija ic imala tri bataljona po etiri ete i jo tri koje su bile pri tabu. To su bile tzv. zapovjednike satnije, koje su trebale da predstavljaju njen elitni dio. Bataljoni su bili rasporeeni u okolnim manjim garnizonima i uporitima, a najveim dijelom du p;:u~~ Zenica-Doboj i Lava=-Jajce. Sve ove institucije i organi vlasti, ustake ustanove i oruane formacije su od samog poetka kad su nastale bile orijentisane, a neke i jedino angaovane u borbi protiv Komunistike partije i njenog uticaja u gradu i okolnim selima, zatim protiv svih onih koji se nisu mirili s faistikom okupacijom i ustakom tvorevinom NDH i protiv srpskog i jevrejskog stanovnitva. Tada su i poeli prvi obrauni. Poslije napada na komuniste i hapenja, na red su doli Srbi i Jevreji. kakve je sve funkcije imao u domobranstvu i kako je zarobljen, napisao je Milan Basta u knjizi Rat posle rata: .. Drugi zarobljeni general, koji je toga jutra neto kasnije pronaen, jeste Artur Gustovi, poznati Paveliev vojskovoa, koji je poslije Serzia imao najvee komandne poloaje u oruanoj sili NDH. Iako ve blizu 60 godina, taj ouvani bivi austrijski oficir bio je pukovnik bive jugoslovenske vojske. Po upadu nemakog okupatora u zemlju postaje ve 10. aprila 1941. godine komandant travnikog vojnog okruga. Predaje Nemcima velike koliine neoteene ratne opreme bive vojske. Po nalogu Pavelia i Nemaca uspostavlja ustaki inovniki aparat i formira vojnu formaciju pukovniju, kojoj postaje komandant. Zbog izvanrednog zalaganja u izvravanju dobijenih zadataka, Gustovi je ve u oktobru 1941. godine naimenovan za komandanta Pavelieve divizije uDoboju. . Aprila 1942. godine Gustovi postaje glavni inspektor peadije u glavnom stanu Pavelia. Ubrzo odlazi u Srem da organizuje
3

borbu protiv srernskih partizana. ~-ao istaknutog i provjerenog VOjnogrukovodioca, Paveli 1 Nemci postavljaju ga za komandanta 1 gorske divizije, koja uestvuje zajedno s nemakim jedinicama u poznatoj ofanzivi na slavnu Kozaru ... .' . Gustovi uestvuje u neprijateljskim ofanzivama i ierfju terena u. Lici, na Petrovoj gori, umbreku, !\1Oslavinii Slavoniji" Njegove jedinice se svuda svete neduznom I -nornonom narodu. aPveli i njega alje u opsjednuti Gospi kao pom u organizovanju odbrane. . Najzad postaje' komandant svih Pavelievih formacija ~a istonom bojitu - sremskom frontu, gde pod komandom Nema "ca vodi borbu protiv nae Armije. Marta 1945. godine Gustovi na sremskom frontu i Podravini komanduje 4, 6, 8, 9. i 15: Pavelievom divizijom- Za svoju vernost ustastvu i novom. pokretu dobio je od Hitlera i Pavelia niz najveih odlikovanja. Paveli mu je posebno dodelio titulu viteza. (Rat poslerataa; str. 112.
i 113).

72

TRAVNIK

NOR-u

TRAVNIK

NORu

73

Jevreji SU prvo bili obiljeeni utim trakama, ograniena im je bila sloboda kretanja, a odmah zatim konfiskovana sva imovina. Ve 21. maja 1941. godine postavljeni su povjerenici u njihovim radnjama i preduzeima.O Tako j~ Mamievoj tekstilnoj trgovini za povjerenika bio postavljen Abdulah Hegi, u radnji za prehranu Santa Pinta Drago Skopani, u koarskoj radnji Avrama Konforta Kasim Hopi, u stovaritu alkoholnih i bezalkoholnih pia Montilja Mate Blaevi, u tekstilnoj radnji Gracija Drago Topi, u Papinom delikates-bifeu Ivo Maras, u gvoarskoj radnji Binja Saloma Safet Magli, u obuarskoj radnji Moe Altarca Nikola Poli, u gvoarsko-koarskoj radnji Isaka Abinuma Nikola Grgi, u mesarskoj radnji Jakova Altarca Ivo Bakarad, u galanterijskoj radnji Duda Atijasa Dervi uki, u tekstilnoj radnji akoma Ramo Kalo, u galanterijskoj radnji Avrama Gaoma Ivica Martinovi, u kolonijalnoj radnji Isidora Konforta Kruno Alaupovi. Sve jevrejske radnje, kojih je u Travniku, prema priblinoj ocjeni, bilo 25, promijenile su gospodare. Uz ovo je tada otpoela i pljaka druge jevrejske imovine, naroito raznih dragocjenih stvari. Za to je posebno bio zainteresovan Nikola Tusun. On je i organizovao ovu pljaku i lino rukovodio njome. Imao je svoje ljude koji su kao slubenici obavljali taj posao, i to ne samo u Travniku nego na cijeloj teritorij i Velike upe Lava - Gla. To su bili Drago Jelii, Rifat Hasi i Marta Koelj. Oni su po Tusunovim uputstvima i ha osnovu njegovih prethodnih nareenja, koja je slao kotar skim oblastima gdje je bilo Jevreja, vrili popis, otpremali ljude, ene i djecu u logore i imali sva ovlatenja - a to su i radili - da sakupljaju zlato i druge dragocjene predmete. Evo kako je izgledalo jedno . o~ takvih prethodnih nareenja i ovlatenja za rad ove grupe koje Je Tusun poslao Kotarskoj oblasti u epu: Sa podruja epa izvolite u subotu dne 28. ovo m. pohapsiti sve idove mukarce, ene i djecu i iste otpremiti odmah do eljeznike postaje Turbe. idovi imaju pravo sa sobom ponijeti potrebnu odjeu i obuu i to koliko mogu ponijeti a i posteljinu. Takoer imaju pravo nositi uza se i novac. Sva hrana koja se nalazila kod idova, ima se s njima otpremiti u Turbe jer e u Turbetu ti idovi vjerovatno ostati dvadesetak daha i prema tome je potrebno da budu opskrbljeni kako za vrijeme boravka u Turbetu tako i za dalji put. Donosioci ovog lista g. prof. Dragutin Jelii, prof. Marta Koelj i Rifat Hasi e vam usmeno pojedine okolnosti rastumaiti jer su upueni u postupak.
I)

Stavite na vrijeme na raspolaganje orunitvo, redarstvo i ustae. Od idova oduzete srebrenine i zlatnike i viak novca imade se sa posebnim dopisom odaslati na adresu Velike upe Lava - Gla u Travniku pa je najzgodnije da izvorni dopis sa svim tim novcem i vrednostima predate na ruke g. prof. Dragutina Jeliia a isti vam imade primitak potvrditi na konceptu dopisa. Dalje instrukcije ete dobiti od donosioca lista.') Ovi Tusunovi eksperti za jevrejsko pitanje savjesno su obavljali svoj posao. Obilazili su sva mjesta i u paketima i koferima donosili opljakane stvari i po spisku ih predavali," Tusun je od toga jedan dio slao u dravnu riznicu u Zagrebu, a ostalo je uzimao za sebe i dijelio meu ustaama i svojim pomagaima. Na poetku pljake jevrejske imovine ustae su pokuale da svemu tome daju nekakve dravne i zakonske okvire. Konfiskaciju radnji i trgovina izvrili su na osnovu izdate naredbe, a preuzimali su ih komisijski i komisijski ih predavali povjerenicima. I pljaku dragocjenosti vrili su, kao to se to i vidjelo, putem nekakve komisije i na osnovu prethodnih nareenja. Meutim, vrlo brzo su se i toga odrekli. Jednostavno su poeli da na najbrutalniji nain otimaju sve to je bilo vrijedno i to im je moglo biti od koristi. Nisu se libili da i s pitoljem u ruci na gangsterski nain - iznuuju novac ili potpise o odricanju na nekretnine i novac uloen u bankama. I sam Tusun je tako pustu pio. Jednog dana - to je bilo uskoro poto je doao na poloaj velikog upana - pozvao je u svoju kancelariju bogatog Jevreja Abrahama Konfortija. Naredio mu je da potpie da se svog novca koji je imao u nekoj od evropskih banaka odrie u korist NDH. Kad se ovaj tome usprotivio, Tusun je izvadio pitolj i zaprijetio mu da e ga ubiti. Konfortiju nije preostalo nego da potpie i tako iznese ivu glavu. I putem organizacije prisilnih radova ustae su pljakale jevrejske porodice i izvlaile posljednji dinar od njih. To su inili tako to bi sve one za koje su znali da imaju novac i da ga kriju pozivali na prisilan rad. Ucjenjivali su i traili novac naroito od starijih
I) Ovaj dopis kotarskoj oblasti epe, Nikola Tusun je uputio- 26. februara 1942. godine pod br. Tajno 97/1942 (Krivini spis Nikole Tusuna, Arhiv OK suda u aSrajevu br. KO 70/45). 2) Poetkom avgusta 1941. godine Tusunovi eksperti za jevrejska pitanja su doli u Zenicu. Na osnovu istog prethodnog nareenja izvrili su popis Jevreja i skupili nekoliko paketa zlata i dragocjenosti. Radili su est dana. Kad su se vratili u Travnik, postavili su zahtjev da im se uz dnevnice plati i prekovremeni rad, jer, kako su to naveli, radili su i preko 12 sati dnevno- (Iz krivinog spisa sa suenja Nikoli Tusunu 1945. godine, Arhiv OK suda u Sarajevu, br. KO 70/45).

Sarajevski Iist od 22maja 1941. godine.

74

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

75

ljudi, koji nisu mogli da podnesu teke napore fizikog rada. U sluaju protivljenja, produivali su im kazne prisilnog rada sve dok ne popuste i plate svoj otkup. Tako je samo od jedne grupe Jevreja za svega nekoliko dana bilo iznueno 1,200..000 dinara.') Do prvog masovnijeg hapenja travnikih Jevreja, njihovog ubijanja i odvoenja u koncentracione logore dolo je neto kasnije nego u nekim drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Tek u prvoj polovini avgusta i u septembru 1941. godine odvedene su prve grupe u logore, a nekoliko ih je ubijeno u Travniku. Meu prvima koji su stradali bili su: Pinto Papo, Jakica Montiljo, Joko Levi, Salom AItarac, Davo Gaon i jo neki. Kasnije je odvedeno jo nekoliko veih grupa, a krajem 1942. godine i posljednji. Od tada u Travniku nije vie bilo J evreja osim porodica dr Rozencvajga i dr Konforta. Njih su ustae ostavile zato to su im bili potrebni ljekari. Od oko 400 ljudi, ena i djece Jevreja koliko je bilo u Travniku pred dolazak okupatora, rat j'e preivjelo, osim spomenuta dva ljekara, jo oko 20 njih koji su se sklonili u druga mjesta. Prvo masovnije hapenje srpskog stanovnitva u Travniku i okolini bilo je izmeu 25. i 30, juna 1941. godine. Prvo su bili uhapeni pravoslavni svetenici Kosta Prodanovi i Milorad Ajvazovi. Prodanovia su s porodicom protjerali u Srbiju, a Ajvazovi je oto premljen u koncetracioni logor u Slavonskoj Poegi. Poslije njih na red je dola jedna grupa Srba iz grada i okolnih sela. Najvie ih je bilo iz Turbeta, Golea i Trebeue, oko 50 mlaih i najuglednijih ljudi. Njih je 30.. juna uhapsio komandir andarmerijske stanice iz Turbeta Drago Romi, i to na osnovu telefonskog nareenja Nikole Tusuna.O Svi su odvedeni u koncentracioni logor u Gospiu odakle se ni jedan nije vratio. Iz Travnika su bili uhapeni: Jovo i Drago Mirkovi, Branko Dei, Milo Mormil, Braco Gavri, Simo i Ljubo Cavi, Racko i Jovo Vukovi, Vukan Pejanovi i Dimitrije Mii. Neto kasnije krajem jula i poetkom avgusta, dolo je do jo masovnijeg hapenja Srba iz Travnika i okoline. Tako je izmeu 27. jula i 5. avgusta uhapeno 34 graana. To su bili: Branko Mii, kolski nadzornik Milan Kondi, upravitelj osnovne kole, Milo Vukovi, dr Veljko Njunji, Jovo i Slavko Malinovi, in. Stanko Turudija sa sinom, Lazo Adamovi, Branko Bosanac, Branko ovi, Gavro upi, Branko upi, Ilija Jovanovi, Miro Jovanovi, TihoI) U presudi Okrunog suda u Travniku koja je 1945. godine bila izreena Nikoli Tusunu kad je osuen na smrt vjeanjem za ovo i druga djela protiv naroda i drave stoji: Da je on organizovao ovakav nain pljake jevrejskog stanovnitva i da je ovaj novac sebi uzeo (Arhiv 9K suda u Sarajevu, KO 71/45). 2) Iz presude Nikoli Tusunu (Arhiv OK suda u Sarajevu br. KO 70/45). '

mir Jovanovi, Jovo Kovaevi, Nikola Maleevi, Branko Mii, arko Mirkovi, Sveto Mitrovi, Branko Brankovi, Drako i Vlajko P~janovi, arko Pejanovi, Stevo Rumun, Stanoje Savi, uro SaVI, Sreto Gavri, Milo Stanoji, Dane ari, Ilija ari, Simo ari, Savo ari, Duan eerovi, Bogdan Vlaisavljevi, Mio Mirkovi i Ljubomir Mirkovi. Iz Turbeta, Trebeue i drugih okolnih sela bilo je uhapeno jo oko 50 ljudi i svi su-bili zatvoreni u zgradi bive medrese (sada Dom staraca). Uhapsio ih je komandir andarmerijske stanice Ponir Ivan Gaj.O I iz drugih srpskih sela dovodili su ljude i trpali u zatvore i medresu. Tako su tih dana bila zatVOI"<!na 344 ovjeka, najveim dijelom neduni seljaci Srbi. Hapsili su ih tako to bi ustae i andari po noi upadali u kue, dizali ljude sa spavanja i odvodili. Radili su to i prevarom. Pozivali bi ljude na prisilan rad, nareivali im da sa sobom ponesu lopate i krampo. ve, a onda ih trpali u zatvor. Takav je sluaj bio i sa spomenutom grupom iz Vitovlja i Mudrika. Sva ova hapenja, od kojih je najvei dio bio prvih dana avgusta, vrena su poslije dva cirkularna nareenja koja su krajem jula stigla iz Zagreba. Prvo je, 23. jula, uputilo tzv. Ravnateljstvo ustakog redarstva iz Zagreba i u njemu je, izmeu ostalog, pisalo: Poziva se naslov da odmah izda shodnu odredbu podrunom redarstvenom ravnateljstvu, ravnateljstvu ustakog redarstva, ukoliko su ve takve formirane u sjeditima upa, predstojnitvima redarstva i kotarskim oblastima u mjestima gdje ima redarstva da se najurnije izvri pritvaranje svih idova i pravoslavaca Srba, koji su ve bili poznati kao komunisti pa da su i malo sumnjivi, da su skloni tome pokretu. Iste mjere treba preduzeti i protiv komunista katolike ili muslimanske vjeroispovjesti, kao i drugih time da se pridre do daljnjega u pritvoru dok Srbe, idove ima se smjesta otpremiti u sabiralite (kone. logor Gospije.O Drugo je stiglo iz Ministarstva unutranjih poslova iz Zagreba 31. jula. U ovom su date neke dopune prvog uputstva i uputstvo da za hapenje i otpremanje u logor Srba i Jevreja nije potreban nikakav dokazni materijal.u Oba ova nareenja posluila su i velikom upanu Tusunu, pa je i on 1. avgusta, pod brojem 105/41 - tajno, izdao svoju naredbu ili tzv. okrunicu kotarskim oblastima i Gradskom poglavarstvu Travnik, u kojoj, pored prepisa iz prve dvije naredbe, traio da se Il Ivan .Gaj je poslije rata bio osuen na smrt, ali je kasnije pomilovan I kazna mu Je smanjena na 16 godina strogog zatvora. 2) Arhiv I1RP Sarajevo, MF br. 1/254 3) Arhiv HRP Sarajevo, MF br. 1/255.

76

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

77

hapenja vre sistematski na osnovu popisa i spiskova, za koje je dao i rubrike (ime, prezime, zanimanje i mjesto uhapenog).') Na osnovu ove naredbe tada su u Travniku i Turbetu uhapsili jednu grupu komunista. To su bili: Midhat Hadali, Abdulah Seki, Rizo Hercegovac, Anto Keski, Avdo Vrhovac, Salih Osmanagi, Omer Isovi, Beir Bjelajac i Ruica Koraa. Hapenje je izvreno po nalogu Muhameda Smailbegovia, koji je sa svojim agentima lino vodio istragu. Meutim, od uhapenih komunista nita nije saznao - ni jedan od njih nije priznao nikakvo djelo za koje su pokuavali da ih optue. Oito da su sva ova nareenja i okrunice o hapenjima usli jedili kada je u Bosni i Hercegovini dolo do ustanka i prvih oruanih borbi protiv okupatora i ustaa NDH. To je bila prva ustaka reakcija i pokuaj da se obezglave ustanike mase i sprijei irenje ustanka. U Travniku je ustaka vlast najozbiljnije shvatila spomenuta nareenja, pa je, sem na komuniste, preduzela masovnu hajku i na srpsko i jevrejsko stanovnitvo. To je bila pogodna prilika da se definitivno obraunaju s komunistima i sa Srbima i Jevrejima i fiziki ih unite.O Tada su poela i prva masovna strijeljanja na Srnrikama, Usta~~? u ka:nionim~ ~sovn~ odvodile ljude i ubijale ih na ovom gu~Jlh~tu. Pri tome msu izostajala sva ona prethodna muenja i prebiJar:Ja, ?d .k~jih su mnogi i prije Smrika podlegli i izgubili ivote. Tako Je bilo 1 sjednorn grupom seljaka Srba iz Trebeue Golea i Komarao Njih su 2. avgusta ustae po noi izvele iz kua: potrpale u kamione i odvele u medresu. U jednoj od ovih grupa bili su: Marko Vukovi, Stojan Vukovi, Radia orija, Mirko orija, Savo Savanovi, Niko Tegeltija, Mihailo Tegeltija i sin mu Vaso Pero uri~, Ne?eljko Guda~o, .Mlade? Gudalo, Stanko i oko KeziJa, Stanko ~I~rovI, StaI?ko Piplica, MIlan Blagi i Stojan Blagovi. Pohapsio Ih Je komandir andarmerije Romi i ustae Tadija Lozani, Jozo Epet, Jozo Sapina i Pero Skoibui. Doveli su ih u medresu, gdje
1~ Original ove okrunice u krivinom spisu Nikole Tusuna (ArhIVOK suda u Sarajevu, KO 70/45). . 2) Da bi otpoeli sistein';ltsk.~.p.ripremu za fiziko unitavanje srpskog stanovnitva na tent?njI zupe Lava-Gla, Tusun je 31. jula Izdao I jednu naredbu SVImkotarskim oblastima u Gradskom poglavarstvu Travnik da se u roku od 15 dana izvri registraciJa .svlh S~~a pravoslavaca s podruja vaeg kotara kao i onih lica koja su bili bilo kada pravoslavne vjere ... Dao je i uzorak upisne lIste.s rubnkama u koju su ulazili svi lini porodini vjerski i drugi podaci za svakog. i koji u triplikatu ul~ze u posebnu karteteku to je stvarana pn SVIm. OVImorganima ustake vlasti. (Original ove naredbe pod br. tajno 102/41 u krivinom spisu Nikole Tusuna, Arhiv OK suda u Sarajevu, KO 70/45).

Nedeljko

Gudalo i Marko Piplica iz Golea su u avgusta 1941. godine pobjegli sa strijeljanja na Smrikama

su ih ekala muenja. Sve su ih potrpali u jednu sobu, postrojili i licem okrenuli prema zidu. Onda je poelo premlaivanje i batinanje. Svaki as padalo je po nekoliko udaraca kundakom, lancima i jo nekim drugim predmetima a da se niko nije smio ni okrenuti, pria Nedeljko Gudalo iz Trebeue. Toliko su udarali da su ljudi padali kao pokoeni. Onaj ko bi zajaukao, dobijao bi jo vie udaraca. Stojanu Banoviu su tada pri tome izbili oba oka, pa se, onako slijep i sav u krvi, stalno vrtio, saplitao o kolske klupe i padao, a oni su ga doekivali kondacima i udarali. Pri tome su se smijali i iz rugivali njegovim nespretnim pokretima. Kad su se zamorili, naredili su nam da se igramo nekakve igre. Na znak avionska uzbuna, trebalo je da se svi podvuemo pod klupe, a na drugi znak koji je oznaavao prestanak uzbune, da dignemo klupu na glavu ne pomaui se rukama. Ko to nije uspio, morao je da ponavlja svu tu operaciju, a pri tome je' dobijao udarce i skakali su mu cokulama po glavi i stomaku. Bilo je takvih koji ovo nisu izdrali, umirali su od udaraca ili su ostajali onesvijeeni i nepokretni na podu. Stalno su nas psovali i govorili nam da smo izdali Austriju. One koji bi samo iznemogli od ovih batinanja izvodili su napolje, vezivali u icu i u kamionu vodili na Smrike. Tako su i mene izveli u jednoj

78

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

79

grupi. Bilo nas' je osam. Jozo Epet nam je vezao ruke icom, postrojio dva po dva, a zatim povezao jednom dugakom icom i ukrcao u kamion. Na 50 metara od mjesta gdje je vreno strijeljanje na Smrikama izili smo iz kamiona. Tu smo zatekli jo nekoliko stinih grupa i u svakoj je bilo po osam vezanih ljudi. uli smo i pucnjavu i jauke onih koje su ubijali. Na znak pitaljkom, jedna po jedna grupa odlazila je na jamu. I na nas je bio doao red. Ja sam bio u treem paru, sa Perom uriem. Ispred mene je bio moj brat Mladen i i Stanko Kezija. Na elu su bili Stanko Piplica i Radia orija, a pozadi Mirko orija i Milan Blagi. Nad jamom su nas doekala trojica ustaa. U rukama su drali pukomitraljeze i vikali da pourimo. Prije nego to smo i stigli do njih - to je bilo na svega nekoliko koraka od jame - Stanko i Radia olabavili su icu, otrgli se i poeli da bjee. To je i nas povuklo, pa sam i ja uspio da prekinem icu i poeo da bjeim. Ustae su za nama otvorile vatru. Vidio sam kad su Pero uri i Milan Blagi pali pogoeni mitraljeskim rafalom, Ja sam skoio u kupinovo bunje, a odmah zatim, dok su pucali za Blagiem i uriem, nastavio dalje i dohvatio se ume. Ujutro sam stigao u selo Pulac, a zatim u Bijelo Buje i sklonio se u kui Bogdana ogata.

"'1

Ovakva strijeljanja na Smrikama svakodnevno su se nastavljala i vei dio graana Srba iz Travnika ovdje je ubijen. Naroito su prema njima ustae primjenjivale najbrutalnija i najtea muenja prije nego to bi ih strijeljali. Tako su dr Veljka Njunjia u ustakom logoru do te mjere muili da im se on izbezumljen od bolova, otrgao i kroz zatvoren prozor sa drugog kata bacio na ulini plonik. Poslije su odveli Stanka Turudiju. I njega su prethodno tukli i muili, a onda zajedno sa sinom poveli na strijeljanje. Nad jamom on ih je molio da ubiju prvo njega, pa sina. Ni ovu posljednju molbu nisu mu usliili. Dok je on grlio sina i opratao se, priao je ustaa Tihomir eli, zvani 'I'iko, i krampom mu ubio sina u njegovom naruju, a zatim su i njega strijeljali.') Ovdje su strijeljali i Muhameda Robovia. Njega su bolesnog na nosilima iznijeli iz bolnice, i odveli na Smrike. Jo dok su ga nosili, Zvonko Kneevi mu je priao i udario ga noem u prsa. Prema podacima kojim raspolae Savez boraca u Travniku, tih dana je na Smrikama strijeljano preko 300 ljudi, uglavnom Srba i neto Jevreja. Sem na Smrikama, strijeljanja su vrena i u koncentracionim logoru Kruica. Ovaj logor je obnovljen krajem jula 1941. godine na inicijativu tadanjeg efa tzv. III ureda i komandanta svih koncentracionih logora u NDH Vjekoslava Luburia Maksa. On se jo sredinom jula obratio ustakom povjereniku za Bosnu i Hercegovinu Juri Francetiu i traio da se u Kruicu uputi grupa uhapenih Srba koji bi radili na pripremanju logora i graenju baraka.O Pomonik Jure Francetia, Drago Jilek, izvrio je ovaj Luburiev nalog. On je uz pomo ustakog tabornika iz Pala pohapsio 75 Srba i otprernio ih transportom u Kruicu. Ovdje ih je primio upravnik logora, ustaki emigrant i zastavnik Jozo Gesler, On je prije toga od Luburia bio imenovan za upravnika logora i s grupom od 16 ustaa stigao u Kruicu. Dovedeni seljaci iz Pala postavljali su icu oko logora i gradili barake. Prvih dana avgusta (4. ili 5.) stigla je i druga grupa od 23 zatvorenika. Bili su iz Zenice. Veina su bili seljaci Srbi i radnici iz eljezare. Meu njima su bila i dvojica Hrvata i jedan Musliman.v
I) Tihomir Deli, zvani Tiko, po zavretku rata osuen na smrt od strane OK suda u Travniku i strijeljan. 2) Iz sasluanja Drage Jileka. (Arhivska graa u privatnoj zbirci Save Pree iz Beograda). 3) Nisu se mogla. utvrditi imena iz ove grupe. Najvjerovanije da su oni bili uhapeni na osnovu ve navedenih nareenja od 23. i 31. jula Ravnateljstva ustakog redarstva i Ministarstva unutranjih poslova u Zagrebu. Moguna je i pretpostavka da je u ovoj grupi bilo i nekoliko zenikih komunista koji su 4. avgusta uhapeni u poznatoj provali partijske organizacije u Zenici koju je izvrio Franjo Ler. Ovo pogotovu to su meu njima bila i dva . Hrvata i jedan Musliman.

Spomenik

na Smrikama

gdje su ustae

vrile

masovna

strijelianja

80

TRAVNIK

x o x .

TRAVNIK

U NOR-u

81

OVOje bio i povod jednom dogaaju ije su posljedice bile tragine za obje grupe. Kad se u Travniku saznalo za ovu zeniku grupu i da su meu dovedeni ma i dva Hrvata i jedan Musliman, neko je od ustakih glaveina naao da to nije u skladu s ve navedenim nareenjima iz Zagreba, pa je nareeno da se to ispita i utvrdi zbog ega su i ova trojica dovedeni sa Srbima u logor. andarmerijski porunik Gojko Buzani je telefonom naredio komandiru andarmerijske stanice u Vitezu Marjanu Ciliu da odre u Kruicu, pismeno saslua ovu trojicu i izvijesti zbog ega su uhapeni i dopremljeni u logor. Ali, ustaki straari mu nisu dopustili da ue unutra. Rekli su mu da oni za tako neto nemaju nikakvo odobrenje od svog upravnika Geslera. Marjanu nije preostalo nita drugo nego da se vrati. Uz put je sreo Geslera, koji se vraao pijan iz Viteza u logor. Izvijestio ga je ta mu je nareeno i traio da ga pusti unutra i saslua zatvorenike. Ovaj je to odluno odbio i rekao da andari nemaju nita s logoraima i da e on da saslua svu trojicu onako kao on to zna i umije. Kad se vratio u stanicu Mar ian Cili je izvijestio telefonom Buzania da mu Gesler nije' dopu~tio da saslua uhapene. . Nak?n jedan sat - a to je bilo oko 11 asova uvee - ponovo Je zazvomo telefon, ali ovog puta iz Kruice, pria Mitar Maruni, koji je tada bio andarmerijski podnarednik i to vee deurni l! stan.ici. Uzbuenim glasom jedan od ustaa iz Kruice javljao Je da Je dolo do pobune u logoru i da je upravnik Gesler teko ra njen. Traio je da se odmah o tome izvijesti ustaki logor u Trav~iku i t::ai hitna pomo za Geslera. Moj komandir Marjan, koji je JO tu ~I?, odmah se s trojicom andara uputio u Kruicu, a s njim su ~olI I k~mandant ustake milicije iz Viteza Ante Mikovi i njegOVIhnekoliko ustaa. Ja sam ostao u stanici i javio u Travnik ta mi je reeno. Ve oko 23 asa i 30 minuta pred stanicom se zaustavilo nekoliko automobila i pun kamion ustaa. Stigli su Gojko Buzani, Rudo Vajs, Zvonko Kneevi, Rudo Beljan i jo neki. Upitali su me za komandira. Rekao sam da je on ve otiao u Kruicu sa Antom Mikoviem, andarima i ustaama iz Viteza. I oni su odmah nastavili prema logoru .
v U~utro, kad su se :vratili, komandir Marjan i Ante Mikovi ispr:calI .su ta se dogodilo, Kad se Gesler vratio u logor onako pijan otIao. Je pravo u ?ara;ku u k~joj su bili smjeteni logorai iz Zenice. Otvono Je vrata I upitao koja su to dvojica Hrvata i jedan Muslim~n ~eu njima '. Oni s~ s~ javili, a on je tada izvadio pitolj i U~lO .Jednog. Kad Je namsanio na drugog, metak mu se zaglavio u CIJeVI,a logorai su poeli da bjee i iskau kroz prozore. Meutim tu ~u ih do~ekivale Geslerove ustae i ubijale. Kroz prozore su pu: cali u sobu I unutra pobili njih 17. Tom prilikom je neko od ustaa

nehotino ranio i Geslera u prsa. On nije ni doekao hitnu pomo, umro je prije nego to je stigla. . Kad su Vajs, Buzani, Kneevi i Beljan stigli u Kruicu, cijela zenika grupa bila je poubijana. Samo je jedan u gomili mrtvih bio iv i pritajio se. Otkrio ga je ustaa iz Viteza Zvonko B~ bek i naredio mu da se digne. U tom asu naiao je Rudo Vajs i ispucao cijeli arer iz pitolja u njega. To vee su pobili i onih 75 seljaka iz Pala. Prvo su ih iz drvene barake prebacili u zidanu zgradu, a onda ih u grupama izvodili napolje i nad jednom jamom, koja je ranije bila napravljena za kreanu, ubijali. Tako je to vee za svega etiri do pet sati bilo ubijeno 98 ljudi i svi su u toj i jo jednoj rupi zakopani. Poslije ovih, u Kruicu su poele da pristiu nove grupe zatvorenika, i to uglavnom Jevreja. Dovoeno je i neto Srba, ali njih su vrlo brzo likvidirali. Svako vee su po nekoliko njih izvodili iz Kruice i najee strijeljali na Smrikama. Jevreje tada, u poetku, nisu strijeljali, pa ih je ve sredinom septembra bilo oko 1.500. To su najveim dijelom bili sarajevski Jevreji, a neto i iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Od tada pa sve do rasformiranja, Kruica je bila uglavnom logor za Jevreje. Promijenjena je bila i uprava logora. Na mjesto ubijenog Geslera doao je ustaa Mate

Grobnica u kojoj su sahranjeni prvi ubijeni zatvorenici logora u Kruici

82

TRAVNIK

U N.oR-u

TRAVNVK

U :NO~ .:cu

-.....C Iz Jasike u dva transporta ukupno 759 osoba. - Iz Sarajeva u dva transporta ukupno 780 osoba.'! Dalje u izvjetaju Tusun kae' da je logor prepun i predlae ... da se za idove iz cijele drave nae odreena teritorija gdje bi. se smjestili i gdje bi bili izolirani od naeg ivlja na kojoj teritoriji bi bili nadzirani u svome radu. Na taj nain bi se nai" grci, dovi oistili od idovskih elernenata. '. Na osnovu ovoga ubrzo je iz Zagreba stiglo nareenje da se svi Jevreji iz Kruice transportuju u Jasenovac. Meutim, jo doksu oni odlazili, iz Sarajeva su poele da pristiu nove' grupe. Ovo se Tusunu i novom stoerniku Petru Paradiku/i nije svid jelo. ~ q~l.i~

Podrum u zgradi biveg logora u Kruici gdje su zatvorenici mueni Mandui, a straa je pojaana na 60 ustaa koje su dole iz 13. ustake bojnice. Ovako nagli porast broja logoraa u Kruici zabrinuo je najvie ustake vlasti u Travniku. Iskrsli su problemi njihovog smjetaja i ishrane, pa, da bi ih ublaili, iznurivali su zatvorenike glau i tekim fizikim radom, a zatim ih ubijali. Starije i iznemogle odvodili su na Smrike i strijeljali.T sam Tusun se lino zainteresovao za stanje u Kruici. Njega nije mnogo brinula sudbina 1.500 Jevreja koji su bili u logoru, nego problem ta e sa jo drugih 2.000 koji sa cijele njegove upe jo nisu bili pohapeni. Zbog .toga je on u prvoj polovini septembra otiao u Zagreb i lino Eugenu Kvaterniku Didi iznio ovaj problem. Dido mu je obeao pomo, ali je prethodno traio da, im se vrati u Travnik, utvrdi cjelokupnu situaciju u Kruici 1 o svemu tome podnese iscrpan izvjetaj. Ovaj je to uinio i ve 19. septembra u pratnji svojih ustaa i eksperata za jevrejsko pitanje obiao Kruicu i poslao izvjetaj. Evo ta je, izmeu ostalog, u njemu stajalo: ... u Kruici vodi koncetracioni logor Mate Mandui ustaki zastavnik od 13. ustake bojnice sa 60 ustaa. U konc. logoru ima neto Srba a veinom idova i djece - ukupno 1.539 osoba. Isti su doli:

. Z-idana zgrada u kojoj je bila up;o.va logora u Kruici


I) Original izvjetaja Nikole Tusuna Eugenu Kvaterniku od 19. septembra 1941. godine nalazi se u njegovom krivinom spisu. (Arhiv OK suda u Sarajevu, KO 70/45). 2) Petar Paradik, ustaki emigrant rodom iz Hercegovine, doao je u Travnik krajem septembra i postavljen za ustakog stoernika na mjesto Johana Dovgana. Do ove smjene je dolo na osnovu Pavelieve naredbe kojom je on u jesen 1941. godine smijenio sve ustake stoernike i logornike u BiH i na njihova mjesta postavio nove ljude. Tako je tada bio smijenjen i ustaki logornik Mirko Zec Bakarad i na njegovo mjesto imenovan Petar uvak. Ovaj potez Paveliev uslijedio je poslije svih onih intervencija i pritiska koji su vreni zbog ustakog terora i pokolja nad .srpskim stanovnitvom rezolucije Muslimana, prigovori Nijemaca, .Talijana.-:- i-trebalo je na taj na.9inumit.ittQv:e--duhove.

82

TRAVNIK

U NDR-u

TRAVNI>K

'U :N01t-u

~ Iz Jasike u dva transporta ukupno 759 osoba - Iz Sarajeva u dva transporta ukupno 780 osoba.': Dalje u izvjetaju Tusun kae' da je logor prepun i predlae ... da se za idove iz cijele drave nae odreena teritorija gdje bi. se smjestili i gdje bi bili izolirani od naeg ivlja na kojoj ter~ toriji bi bili nadzirani u svome radu. Na taj miin bi se nai' gr<i7 dovi oistili od idovskih elemenata. " .- '. Na osnovu ovoga ubrzo je iz Zagreba stiglo nareenje da se svi Jevreji iz Kruice transportuju u Jasenovac. Meutim, jo' dok 'sli oni odlazili, iz Sarajeva su poele da pristiu nove' grupe. Ovo sc Tusunu i novom stoerniku Petru Paradiku nije svid ielo, I dalje
.

--

Podrum u zgradi biveg logora u Kruici gdje su zatvorenici mueni Mandui, a straa je pojaana na 60 ustaa koje su dole iz 13. ustake bojnice. Ovako nagli porast broja logoraa u Kruici zabrinuo je najvie ustake vlasti u Travniku. Iskrsli su problemi njihovog smjetaja i ishrane, pa, da bi ih ublaili, iznurivali su zatvorenike glau i t~: kim fizikim radom, a zatim ih ubijali. Starije i iznemogle odvodili su na Smrike i strijeljali.T sam Tusun se lino zainteresovao za stanje u Kruici. Njega nije mnogo brinula sudbina 1.500 Jevreja koji su bili u logoru, nego problem ta e sa jo drugih 2.000 koji sa cijele njegove upe jo nisu bili pohapeni. Zbog toga je on u prvoj polovini septembra otiao u Zagreb i lino Eugenu Kvaterniku Didi iznio ovaj problem. Dido mu je obeao pomo, ali je prethodno traio da, im se vrati u Travnik, utvrdi cjelokupnu situaciju u Kruici i o svemu tome podnese iscrpan izvjetaj. Ovaj je to uinio i ve 19. septembra u pratnji svojih ustaa i eksperata za jevrejske pitanje obiao Kruicu i poslao izvjetaj. Evo ta je, izmeu ostalog, u njemu stajalo: , ... u Kruici vodi koncetracioni logor Mate Mandui ustaki zastavnik od 13. ustake bojnice sa 60 ustaa. U konc. logoru ima neto Srba a veinom idova i djece - ukupno 1.539 osoba. Isti su doli:

Zid(ma zgrada u kojoj je bila uprava logora

u Kruici

I) Original izvjetaja Nikole Tusuna Eugenu Kvaterniku od 19. septembra 1941.godine nalazi se u njegovom krivinom spisu. (Arhiv OK suda u Sarajevu, KO 70/45). 2) Petar Paradik, ustaki emigrant rodom iz Hercegovine, doao je u Travnik krajem septembra i postavljen za ustakog stoernika na mjesto Johana Dovgana. Do ove smjene je dolo na osnovu Pavelieve naredbe kojom je on u jesen 1941. godine smijenio sve ustake stoernike i logornike u 'BiH i na njihova mjesta postavio nove ljude. Tako je tada bio smijenjen i ustaki logornik Mirko Zec Bakarad i na njegovo mjesto imenovan petar uvak. Ovaj potez Paveliev uslijedio je poslije svih onih intervencija i pritiska koji su vreni zbog ustakog terora i pokolja nad srpskim stanovnitvom rezolucije Muslimana, prigovori Nijemaca, .Talijana.-:- i-trebalo je na taj na~ix:t:umirjttQv:e-uhove.

84

TRAVNIK

x o a-

je ostajao otvoren problem onih 2.000 Jevreja sa njihove teritorije. Zbog toga su 3. oktobra ponovo intervenisali kod Kvaternika i traili da im se oslobodi Kruica. ak su slino pismo uputili i Maksu Luburiu i, izmeu ostalog, naveli da u upi ima oko 2.000 idova raunajui Travnik, Visoko, Zenica i Zavidovii. .. , te od njega traili da im prepusti Kruicu za ove Jevreje.O Meutim, na tu intervenciju dolo je rjeenje o rasformiranju logora Kruica i uputstvo da se Jevreji ~ teritorije upe Lava Gla upuuju u Jasenovac i druge logore. Na osnovu ovoga, ve kra jem 1941. godine upuena je jedna vea grupa travnikih Jevreja u Jasenovac, a 1942. godine jo nekoliko novih grupa, pa je time, na zadovoljstvo Tusuna, Paradika i drugih ustaa dunostnika, bilo rijeeno jevrejsko pitanje u Travniku i na teritorij i upe Lava - Gla.

FORMIRANJE NOVOG KOMITETA I RAD PARTIJSKE ORGANIZACIJE NA PRIPREMI Z~ ODLAfAK NA SLOBODNU TERITORIJU
Abid Loli i Hamdo Begovac su poslije borbi u Stupikoj umi uspjeli da se u grupi u kojoj su bila jo etvorica drugova probiju u Zagreb uz pomo Franje Valenia iz sela Donjih Purgarja - kako je to zabiljeio autor knjige Grobovi bez sjena. Uhvatili su vezu s partijskom organizacijom i sa Salihorn Kumiem.O Kod njega su se krili nekoliko dana, dok im nisu bila pripremljena odijela, legitimacije i isprave za put. Ovdje su se sreli s Mujom Hubjarom, koji je tada sluio u domobranstvu kao oficir. Evo ta je nedavno Mujo ispriao o tom sluajnom susretu: Jednog jutra - to je bilo u ~rvoj polovini avgusta 1941. godine - poao sam na doruak u ainicu koju je na trnici Dolac drao neki Abaz. Prije nego to sam i stigao do ulaza ugledao sam Abida i Harndu. Iznenadio sam se kad sam ih vidio. Znao sam da su krajem aprila bili uhapeni i odvedeni u Kerestinac, ali ta je poslije sa njima bilo, nisam uo. Sreo sam i Besima Pinju iz Travnika, koji je stajao pred ainicom. Abid i Hamdo su proli kraj 'njega i poli u pravcu odakle sam ja dolazio. U susretu smo se pozdravili, a onda su mi rekli da i ja poem sa njima. Upitao sam ih je li ih Pinjo vidio. Rekli su mi da jest, ali da se ne plae, jer ih on nee prijaviti. Ja sam bio u oficirskoj uniformi, pa su, vjerovatno, mislili da e sa mnom u drutvu moi lake da se kreu po Zagrebu. Prvo smo svratili u jednu brijanicu. ekao sam ih da se obriju, a
1) Salih Kumi,po zanimanju kroja, rodom iz Travnika. Jo prije rata je u Zagrebu pripadao jednoj od elija partijske organizacije. Kasnije, 1942.godine u jednoj od provala bio je oto kriven, uhapen i strij eljan. Na jednoj od objavljenih plakata na kojem su bila imena strijeljanih zbog komunistike djelatnosti bilo je njegovo ime i ime njegove ene Vukice,

1) Pismo Vjekoslavu Luburiu nalazi se u krivinom spisu Nikole Tusuna (Arhiv OK suda u Sarajevu, KO 70/45).

86

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

87

onda smo zajedno otili u krojanicu kod Saliha Kumia. Ovdje smo se kratko zadrali. Saekali smo dok je Salih posvravao neke poslove, a onda smo svi skupa otili u Maksimir. etajui kroz park. Abid i Begovac su nam tad priali kao je bilo u Kerestincu i kako su se za vrijeme pobune izvukli. Priali su, da su sa jo etvoricom drugova sedam dana bili bez hrane i krili se u Stupikim umama. Kad su ve bili toliko izmueni i izgladnjeli da im je prijetila smrt, odluili .su ..da izau iz skrovita i nau neto za jelo. Na jednoj ~ji~i u~!~dali ;su nJkog' seI3ak~. -i\?id. i' jo jedan drug ~~u.~m? pri.li 1 zatraili >d~mt da hrane. Seljak ih J<;! dobro pogledao 1 vidio da Je Abid bos. i da Su mu noge sve' krvave. Upitao, ih je jesu li iz Krestin~a. 9:r:i ~u. ~UIl>.otvr~o od~clvorili. On j~ ~nda .izVadioj~y:~rbc nesto frljeba.i SIra"! dao Im. NISf odmah.poeli da Jedu, ponijeli su hranu sa sobom i/uput~li se prenp.a umarku, gdje su ih ostali ekali. Seljak je shvatio tla'-njih.dvojicalnisu sami, pa je otiao kui i-vratio se sa cijelom pogaom i torbom punom hrane. Uvee ih je odveo SV.~jbj. ~ui! nek'pliko~dapa hran~o:~ sakrivao. T.o j~ .b.io neki seljak koji.jeImao nef(akvu vezu s partijskorn org~mzaclJom u Zagrebu. Tek poslije sedam dana dvojica) iz grupe su otila u Zagreb. Otili 'SU' vozom, tzv. ,jsamoborcem, kejirn. seljaci. idu na pijacu i u .kojem .se 'Ilije 'traila propusnica. AbidJ Hamdo i jo druga dvojica iz grupe. su tek tree nedjelje, pojedinano i na isti nain, doli u Zagreb. Odmah'su' se preko Saliha Kumia povezali ~.partijskom, or-ganizacijom, slikali .zaIegitimaciju iekali da im se nabave odijela i putne isprave. Priali su tada da su prvu no u Zagrebu prenoili kodnekog \Mustafe, koji je bio zet aije Abaza. zttim ih je Kurni $mjes1Jokod sebe.Bvegasu jotri dana poslije toga bili u Zagrebu. Ja sam -im bio nabavio i pun blhl(otvorenih objava,ali im je partijs~a or;~.a?izacija to u~ela.D~bili su samo }egitim,!-c~je i po )edn:r putnu obJavu. do .Travnika .. U cetvrtak navece krenuli su brzim v~ zom, Ja sadi. ih otpratio na stanicu i pozdravio s.e~i. .' U putu odZagreba-prema t;avniku-Abid i Beg~v:ac bili suizloeni movirnneprijatnostima. Prvo.ssu- bili uhapeni vi- zatvoreni. uDerventi. Neko -ih je na nekoj stanicivjerovatno prepoznao i prijavio ustakim vlastima. Postoji iverzija da su .ustae 'iz nekog .sasvim -drugog razloga vrili kontrolu, pregledavali isprave, pa su im St; Ab"idova i- Begoveva uinile sumnjivim: Meutim: ovdje nisu dugo .s.ta1i.Uz~p0fnQ jo' nekih;' zatvorenika pobunili: su se, iskoristili nastalu guvu, provalili iz zatvora i pobjegli. Fadilapria da je Abid jadabio povrijeen i, da su mu bila polomljena dva. .rebra. Na ne.koj od manjih stanica ponovo suuliii voz' inastavili-prema Zenici . . rf, tz Z~nice)~isu . sirl.jeJl dalje.r Bojali "su ~~ da bi in usfaeve ~a sta.. " qiyt u-Travniku prepoznale i. ponovo uhapsile .. Odluili $4 da najprije uhvate vezu s, parrijskorn organizacijom.i porodicama.ipa tek
! . , ,-. ~ , . ~ ~.

onda da se preko brda prebace i sklone u neka sela oko Travnika. U Zenici su se smjestili kod Marice Vuak, koja je drala prenoite. Poznavali su je od ranije, bila je rodom iz Travnika, pa su mislili da ih bar za nekoliko dana ovdje nee niko otkriti. Ali, vec prvo vee doli su po njih policajci i odveli ih u zatvor. U Travniku vlada uvjerenje da ih je Marica prijavila ustaama. Bili su zatvoreni u zatvor Kotarskog poglavarstva i odvojeni u jednoj sobi od ostalih uhapenika. Poslije nekoliko dana, nije utvreno na koji na. in, saznali su da ustae namjeravaju da ih sprovedu i vrate u Zagreb, A to je za njih znailo i sigurnu smrt, kao to je to bio sluaj sa svima onima koji su bili pohvatani poslije pobune u Kerestincu. Odluili su da na neki nain bar privremeno to sprijee. Komadom stakla prerezali su jedan drugom vene na rukama. Mislili su da e ih zbog toga odvesti u bolnicu, a zahm bi uz pomo partijske organizacije u Zenici pokuali bjekstvo! Meutim, ustae se nisu dale prevariti. Zaustavili su im samo krv i onako iskrvavljene, s lisicama na rukama, uz jaku pratnju poveli na stanicu i prvim vozom otpremili u 'Zagreb. Dok su ih. sprovodili iz zatvora do stanice - priaju sada graani Zenice - Abid je) nekoliko puta dizao vezane ruke i vikao onima koji su prolazili: 'lEvo, vidite ta rade od nas us: taki psi. I na eljeznikoj stanici, gdje je bilo okupljeno dosta svijeta, obojica su to isto ponovili. To je bila takva demonstracir '"

'li

Hamdo

Begovac

Midhat

Sujoldi

88

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

89

ja, pria Rajko Kovaevi, da je kod svakog prolaznika i sluajnog svjedoka ovo uasnog prizora izazivala jezu i gnjev protiv ustakog terora. Tada su u Travniku saznali da su Abid i Begovac ivi i da su ih ustae na ovaj nain iz Zenice ponovo otpremi li u Zagreb. Partijska organizacija je uz pomo graanstva odmah pokrenula akciju za njihovo spasavanje. Odlueno je da se prikupe potpisi uglednijih graana, a zatim uputi u Zagreb delegacija kojabi od najviih ustakih vlasti traila da se oslobode i puste iz zatvora. Skupljanje potpisa poelo je odmah. Grad je bio podijeljen na rejone, a u svakom je po nekoliko drugova i drugarica obilazilo graane i trailo potpise. Cijelom ovom akcijom rukovodili su Abdulah eki i Omer Loli. Potpise su skupljali: Ibrahim Sujoldi, sestre Abidove Vasva, Fadila i Tenzila, Muharem Dautovi, Eniz Kadri i njegova majka emsa, Rifat i Ismet Sujoldi, Nadira Alekovi, Avdo Kazija i jo nekoliko graana. Za ne:Roliko dana bilo je prikupljeno oko SOO potpisa. Na spisku se naao, pored Muslimana, i jedan broj Hrvata. ak je i otac Mirka Z~ca, stari Anto, dao svoj potpis iako mu je sin bio ustaki logornik f jedan od onih koji su i organizovali hapenje Abida i drugih travnikih komunista i otpremili ih u Kerestinac. Delegaciju je predvodio A4em Krajinik. Sa njim su ili Omer Loli i Ismet Sujoldi. U Zagrebu su preko dr Ibrahima Rudia i njegovih veza i uz preporuku doglavnika Ademage Meia i potpredsjednika ustake vlade O\smana Kulenovia doli do Eugena Kvaternika Dide. Predali su mti molbe, a Adem Krajinik je usmeno izloio odluan zahtjev potpisanih graana da se Abid i Begovac puste. Intervencija dr Rudia, koja je ila ak preko njemakog poslanika u Zagrebu fon Kaea, bila je odluujua, pa je Kvaternik morao popustiti. Obeao je da e za nekoliko dana biti puteni. Meutim, obeanje nije tako brzo bilo ispunjeno. Prolo je vie od mjesec i po dana, uz jo nekoliko intervencija, kad su se Abid i Begovac pojavili u Travniku. To je bilo 9. decembra 1941. godine. Kad su stigli u Travnik, prvo su morali otii u upsko redarstvo i prijaviti se. Primio ih je Muhamed Smailbegovi i proitao im us love pod kojima su puteni. Naredio je da se svakog dana javljaju policiji, a kretanje po gradu ograniio im je od 9 do 14 asova. Morali su i da potpiu nekakvu obavezu da e se pridravati datih uputstava i nareenja, a glavno je bilo da nee nita raditi protiv NDH i da e joj biti lojalni. Bili su izmueni i iscrpljeni. Abid je jo osjeao posljedice od polomljenih rebara. Zbog toga u poetku nisu ni izlazili iz kua, odmarali su se i oporavljali. Niko od drugova nije smio da ih pos jeuje ..

Nakon nekoliko dana, kad se Abid oporavio i osjetio bolje, preko brata Omera je uspostavio vezu s komunistima i ostalim drugovima u gradu. Sazvao je i jedan sastanak, koji je odran li njegovoj kui. To je bilo nakon 10 ili IS dana po njihovom dolasku, na prvi dan Bajrama. Omer je prethodno obavijestio sve drugove koji su trebali da dou i estitaju praznik. Odmah poslije ruka gosti su poeli da pristiu. Svi su bili najsveanije obueni. Na glavama su se presijavali novi i nakaluf ljeni fesovi. Oni koji su bili oenjeni doli su sa enama. Omer ih je pred kapijom doekao i uz estitke Bajram bareola uvodio u kuu. U jednoj sobi, uz bajramski himber i baklavu, Abid je otvorio partijski sastanak. Tu su bili: air Bekti, Ibrahim Risovi, Avdo Kazija, Ejub Ejubi, Abdulah eki, Hamdo Begovac, Rifat Sujoldi, Salih Simii i Midhat Hadali.O ene su, po propisima Islama, odmah bile odvojene u drugu prostoriju. Omer nije bio na sastanku. On je imao ulogu domaina, a u stvari je budno motrio i pazio da se i nezvani gosti ne pojave. I Fadila je na prozoru straarila i imala zadatak da javi ako se policija ili ustaki agenti pojave. Na sastanku je izabran novi Mjesni komitet, u koji su uli: Abid Loli, Salih Simii, Abdulah eki, Ibrahim Risovi, Avdo Kazija i Midhat Hadali.O Jedno od glavnih pitanja koja su razmatrana bila je priprema za odlazak na slobodnu teritoriju i organizovanje oruane borbe protiv okupatora i ustaa u travnikom kraju. Iz ovog su proistekli i zadaci na kojima je trebalo angaovati svu partijsku i skojevsku organizaciju, a i sve one za koje se smatralo da su simpatizeri Partije i NOP-a. Prema sjeanju Midhata Hadalia, ti zadaci su bili sljedei: - prikupljati oruje, municiju, sanitetski materijal i drugu opremu; - organizovati obavjetajnu slubu u garnizonu i 9. pjeadijskom puku preko oficira i podoficira za koje se smatralo da su odani Partiji i NOP-u; - uspostaviti vezu s partijskom organizacijom u Sarajevu, a i sa Imljanskom partizanskom etom; - pokuati da se preko novoosnovanog muslimanskog drutva Elhidaje, u kojem je bilo nekoliko omladinaca koji su jo ranije kroz razgovore i u raznim akcijama, pokazali da su se opredijelili za NOP i s kojima je. skojevska organizacija raunala, prikuplja oruje i drugi potrebni materijal;
I) Imena prisutnih na ovom sastanku data su prema sjeanju Fadile, sestre Abida Lalia. 2) Sjeanje Midhata Hadalia od 4. maja 1946 godine. (IRPS fond CK, kongresni materijal broj 4028/48).

90

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

UN

OR -u

91

- nastaviti politiki rad s radnicima, graanima koji su do tada pokazali spremnost da pomau partijskoj organizaciji u njenim naporima da se prui otpor okupatoru i ustakim vlastima i pripremati ih za jo vee angaovanje u borbi. Uz sve ove zadatke, tada je jo zakljueno: da se ubudue skupni sastanci komunista ne odravaju, nego da se zadaci prenose pojedinano; da Salih Simii otvori brijaku radnju koja bi trebalo da poslui kao mjesto gdje bi se prikupljali izvjetaji, prenosile direktive i zadaci komunistima i lanovima SKOJ-a; da se nastavi prikupljanje Crvene pomoi i da se u tom cilju slobodnije stupa u dodir s bogatijim graanima, od njih trai pomo u robi i novcu; da se kompromitovani drugovi sklone i sakriju od ustaa, da mijenjaju mjesto boravka i da se na izvravanju zadataka najvie angauju mlai inekompromitovani drugovi i drugarice, te skojevci i aktivni simpatizeri NOP-a_ Pojedini lanovi Komiteta dobili su tada i odreena zaduenja. Tako je trebalo da se Ibrahim Risovi brine o prikupljanju oruja, Abdulah eki i Salih Simii da prikupljaju Crvenu pomo, Midhat Hadali da organizuje obavjetajnu slubu u domobranstvu, a Abid Loli je uzeo na sebe da uspostavi vezu s Imljanskom etom i partijskom organizacijom u Sarajevu. Time je bio oznaen poetak novog zamaha i organizovanijeg partijskog rada na pripremanju za oruanu borbu protiv okupatora i ustake NDH u travnikom kraju. To se vrlo brzo i osjetilo poslije sastanka. lanovi Komiteta su pokrenuli ostale lanove Partije i SKOJ-a i u najveoj mjeri ih angaovali u izvravanju zadataka. Pokazalo se da je orijentacija Komiteta da se najvei dio zadataka prenese na mlade i nekompromitovane drugarice i drugove, bila ispravna. Za kratko vrijeme bilo je sakupljeno nekoliko puaka, pitolja i bombi. U ovome su Ibrahimu Risoviu najvie pomagali Hasan Sojtari, Salko Haramandi, Ejub Ejubi, Biba Kusturica i jo neki omladinci. Po njegovom nalogu, oni su sakrivali oruje na nekoliko sigurnih mjesta: u kui Ejuba Ejubia, Avde Kazije, a najvie kod Fahre Omerbegovia. Njegova kua je bila izdvojena na Babunaru, a to je bio pravac odakle se sa orujem moglo lako izai iz grada i dohvatiti ogranaka Vlaia. Veza sa sarajevskom partijskom organizacijom uspostavljena je preko Nadire Alekovi i Avrie Vrhovca. Njih je tada Nedo Aleko. vi, iako nije bio lan Partije, povezao sa edom Saviem, lanom MK i SKOJ-a u Sarajevu, a preko njega i sa lanom MK KPJ Remzijom Omanoviem. Preko ove veze Avdo i Nadira prenijeli su dva kofera sanitetskog materijala iz Travnika u Sarajevo, a onda je, opet.J dalje preko' veza, sve bilo otpremljeno u Romanijski partizanski odred. Nadira je i najvie radila na prikupljanju ovog materijala. Ona je po Kazijinirn i Hadalievim uputstvima preko Elvire

Zeki, tada ene upravnika Higijenskog zavoda, i babice Delfine Vukoti za kratko vrijeme skupila vee koliine. O tome kako je jedan dio ovog materijala prenesen u Sarajevo ispriala je Nadira: Avdo Vrhovac i ja dobili smo zadatak da' prenesemo veu ko liinu sanitetskog materijala u Sarajevo. To je bio jedan pun kofer u kojem je najvie bilo zavoja, joda, raznih ljekova, a i neto sanitetskih instrumenata. Pola sam sa Avdom iz Travnika, ali kao putnici koji S'c ne poznaju. Ja sam jo prije polaska iz Travnika javila mojoj drugarici Anki Kosti da me saek~ na st<l:nic~ u Sara~ jevu. Rekla sam joj da nosim pun kofer hrane 1 zamolila Je da mi pomogne da ga kraj ustaa prenesem. Smatrala sam da e nam ona u tome moi da pomogne. Tako je i bilo. Ona nas je saekala i sUJ.'TIa iznijela kofer. Ustae na nju nisu obraale panju. U Sarajevu smo prvo odnijele materijal u kuu u kojoj su stanovali moj otac i brat. Nedo je o ovome obavijestio edu Savia, a on je obeao da e neko doi po njega. Na odreenu javku javio se Milan Batar. On je bio rodom iz Travnika, ali ja ga tada nr sam poznavala. Radio je' kao ilegalac u nekoj od partijskih orgamzacija u Srajevu. Zajedno s Nedom odnio je kofer i predali su ga dalje, , I jo nekoliko puta je Nadira sa Avdom, a i sa Bibom Kusturicom ila u Sarajevo, nosila materijal, a i u vezi s drugim zadacima. Od partijske organizacije u Sarajevu dob!jala je n:at.erijal i ra~~e izvjetaje i letke i prenosila ih u Travmk. Tako Je Jednom prilikom u kolima podupana Suduke prenijela iz Sarajeva punu kutiju letaka i drugog tampanog materijala. Nedo mi je bio. javio, pria dalje Nadira, "da treba da doem u Sarajevo i prenesem neki materijal u Travnik. U Sarajevu sam od ede Savia i Remze Omanovia primila pun paket letaka i drugog tampanog materijala. Sve sam ovo prepakovala u veliku kutiju za enske eire. Ba taj dan kada je trebalo da se vratim, u Sarajevo je slubeno doao. podupan Suduka. Doao je bio ustakim kolima i trebalo je da se vrati poslije podne. Poto sam ga dobro poznavala, a bio je prijatelj i s mojim tadanjim muem, zamolila sam ga da me poveze u Travnik. On je to uinio, i tako sam nesmetano, u ustakim kolima i u drutvu podupana, prenijela sav ovaj materijal i predala ga Midhatu Hadaliu. _ , Sem ovakvih zadataka, u 'kojima se isticala odvanou-i smjelim akcijama, Nadira je tada bila vrlo aktivna i ti sakupljanju novca i drugih priloga Z~ Crvenu porno. I 'u ovome je vrlo smjelo n:~stupala, obilaiila bogatije kue u Travniku i skupljala novac. Ona Je tada i sar'ria davala priloge. Jednom je 'ak partijskoj organizaciji dala i svoju skupocjenu bisernu ogrlicu, za koju su kupljeni 'neki pitolji'od domobrana.

92

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOR-u

93

Vrlo brzo je bio uspostavljen i obavjetajni centar u domobranskom garnizonu. To je uinjeno preko Bibe Kusturice, a po uputstvima Midhata Hadalia. Ona je bila povezana s Vladom Sihrovskim, te mu je prenijela zadatke koje je Komitet postavio. Vlado je u to vrijeme bio mobilisan u domobranstvo i sluio je kao oficir u garnizonu. On je jo pred rat, 1940. godine, doao u Travnik i kao tehniar se zaposlio u Tvornici duhana. Tada se on i javio partijskoj organizaciji i tvrdio da je lan Partije, da ga je u lanstvo jo 1934. godine primila partijska organizacija u Banjoj Luci. Meutim, kako pria Midhat Hadali, mi ga tada nismo prihvatili, nije imao nikakvu poveznicu, ali smo raunali na njega i ukljuili ga u rad. Vlado je svojim radom i dranjem vrlo brzo i pokazao da se na njega moe osloniti. I kad se ukazala potreba da se stvori obavjetajna mrea u domobranstvu, onda se on pokazao najpogodnijim i preko njega su Hadali i Biba nastojali da sprovedu u djelo odluku Komiteta o organizaciji obavjetajne mree u domobranstvu. Vlado Sihrovski se najpotenije i s najveom voljom prihvatio ovog zadatka. Pribavljao je podatke o raspoloenju za NOP u domobranskoj vojsci, o rasporedu i jaini neprijateljskih snaga u pojedinim uporitima, o namjerama i akcijama koje je preduzimala 9. pjeadijska pukovnija. On je ovim radom obuhvatio jo neke oficire i podoficire, a kasnije stvorio i jedan od najjaih obavjetajnih punktova u domobranstvu, ija djelatnost nije zahvatila samo podruje Travnika nego i Kaknja, Zenice, pa sve do Maglaja. Kasnije se, po odluci Komiteta, u ovaj rad ukljuio i Salih Simii, o emu e kasnije detaljnije biti govoreno. Salih Simii je uz intervenciju nekoliko uglednih graana uspio da dobije dozvolu za otvaranje brijake radnje. Otvorio ju je na tue ime u Donjoj ariji. Vrlo brzo ona je i postala mjesto gdje su se skupljali svi izvjetaji, prenosile direktive i odlazilo sa primljenim zadacima. Obino se to radilo na taj nain to su lanovi Partije i SKOJ-a dolazili na ianje ili brijanje i za to vrijeme podnosili izvjetaj i dobijali zadatke za budui rad. Salih Simii pria da je Abid skoro svaki dan dolazio na brijanje, pri mao izvjetaje i davao uputstva. Pored ovoga, Salih je sa Abdulahom ekiem u to vrijeme radio na prikupljanju priloga za Crvenu pomo. Oni su se neposredno obraali graanima i za kratko vrijeme skupili znatnu sumu novca i dosta priloga u robi. U jednoj takvoj misiji obratili su se i najveem gazdi u Travniku, Mustafi Mauniu. Znali su da je blizak ustakim vlastima, ali su ipak otvoreno nastupili. Rekli su mu da Partija od njega trai veu sumu novca za pomo'. Unaprijed su mi bili priprijetili da e se, ako ita o tome kae ustaama, sa njim obraunati. Tako smo mogli nastupiti zato to smo osjeali snagu Partije i njen veliki ugled

koji je imala kod graana, kae Salih Simii. Na sakupljanju priloga nisu samo njih dvojica radili. Na tome su bili angaovani skoro svi lanovi Partije i SKOJ-a, pa ak i neki graani simpatizeri. Vrlo brzo je bila skupljena prilina suma novca. Jedan dio je podijeljen porodicama poginulih komunista, a drugi srpskim porodicama iji su ljudi bili odvedeni i ubijani na nekom od ustakih stratita. Ovim novcem smo kupovali duhan, so, odjeu, obuu i jo drugu robu i sve to preko seljaka slali Imljanskoj eti. Sjeam se, i ja sam jedan takav tovar otpremio preko jednog seljaka iz Gluhe Bukovice. Kasnije sam uo da je umjesto u Imljansku stigao li Blatniku etu. Seljaci iz Gluhe Bukovice imali su tada vezu sa ovom etom i njenim komandirom Vladom Filipoviem, pa su ga tamo otpremili, pria Salih Simii. Abid je uz pomo svoga brata Omera uspostavio dodir s komandom Imljanske ete. Preko nekih seljaka uputio je pismo u kojem je izvijestio Iliju Slavnia i Petra Gajia da su se Harndo Begovac i on izvukli iz zatvora, da je u Travniku osnovan novi partijski komitet i da se prikuplja oruje i vri priprema za odlazak Travniana na slobodnu teritoriju. Ubrzo je od Ilije i Petra stigao odgovor. U njemu su oni obavjetavali Komitet o ustanku, o prvim borbama Imljanske ete i o situaciji ne samo na njihovom terenu nego i u cijeloj Srednjoj Bosni i Bosanskoj krajini. Ovo prvo nae pismo odnijeli su u Travnik Nikola Perli iz Siave i neki Petar Radovanovi, zvani Pepo, pria Ilija Slavni. 1 kasnije oni su jo nekoliko puta prenosili potu i robu koju nam je slala partijska organizacija iz Travnika. Oni su bili i jedini od seljaka iz naih sela koji su smjeli da se kreu i da silaze u Travnik. Imali su nekakve propusnice koje im je dao poznati trgovac i ustaa iz Travnika Kruno Alanpovi. Bili su sa njim u nekakvoj poslovnoj vezi, prenosili mu sir, vunu, kou i druge seljake proizvode. Tako je jednog dana krajem februara preko njih stiglo pismo u Siprage, gdje je tada bila komanda nae ete. U njemu nas je Abid obavijestio da e u partizane doi grupa iz Travnika, ali nije nita precizirao kada i koliko e ljudi biti. Ziv rad partijske organizacije osjetio se u gradu, pa je sve vei broj graana prilazilo komunistima i pomagao im. Tada su se slobodnije sluale radio-vijesti i izvjetaji Slobodne Jugoslavije o dogaajima na frontovima i borbama u Jugoslaviji. I jedan vei broj ena antifaistkinja bio se ukljuio u rad. Sem Nadire, Bebe i Ruice, koje su bile lanovi Partije, naj aktivnije su bile: Vuka Kondi, emsa Kadri, Lamija Hercegovac, Zarema i Hamida Begano. vi, Vera Pejanovi, Slavojka - Seka Adamovi, Lojla Kilibarda, Zora Mirkovi, Erefa Haramandi, Jagoda Mandi, Fadila, Vasva i Tenzila Loli, Marica Desi, Raza Sujoldi, Persa Topalovi, Jakica

94

T R A V N I K U N O R - :l

TRAVNIK

U NOR-u

95

Desi, Marga eerovi, Desa Mirkovi, Zulejha Fulanovi, Milka Mii, Razija Topalbegovi, Milka curak, Finka Eren i jo neke. Ko: ris tei se zarovima, one su nesmetano prenosile letke, sanitetski materijal pa i oruje i municiju. U Travniku se tih dana osjeala nova atmosfera i stvarno raspoloenje graana da se Partiji pomogne u izvravanju zadataka i pripremi za oruanu borbu. To su i ustae osjetile, ali nisu imale nita odreeno i opipljivo, na osnovu ega bi preduzele protivakciju. Jedino su saznali - od koga i kako nije utvreno - da je Nadira nekoliko puta ila il Sa; rajevo i prenosila neki materijal. Na osnovu toga odluili su da- je uhapse. Ali to nisu mogli tako lako izvesti. Nadira je bila ena dr Tatlia, koji je imao velikog ugleda meu graanima. S dru.ge strane, ona je bila i kerka dr Sulejmana Alekovia, a on je tada bio predsjednik Vieg upravnog suda u Sarajevu. Zbog toga su, bojei se intervencije, odugovlaili sa hapenjem, traei za to pogodniji trenutak. O ovome je Meho Rudi preko Smailbegovia neto saznao i upozorio Nadiru. Zbog toga je ona rieko vrijeme morala aa S'~ skloni. Otila je u Sarajevo i vie od mjesec dana se krila uz pomo oca i brata. Tek kada je dr Tatli preko Suduke podmitio Srnajlbegovia i dao mu 200.000 kuna, on je izdatu potjernicu za' Nadirom unitio i ona se mogla vratiti u Travnik. . Drugi. sastanak Komiteta odran je krajem januara ili poetkom februara 1942. godine u Ricovievoj kafani. Clanovi Komiteta podnijeli su izvjetaj o izvren im zadacima. Abid je govorio o buduim zadacima. Naroito je insistirao da se rad organizovanog obavjetajnog centra proiri. On je, prema sjeanju Saliha Simiia,. to obrazloio otprilike ovim rijeima: Mi moramo taj rad jo bolje organizovati. To treba da bude na punkt iz kojeg emo u svako' doba imati sve podatke o neprijatelju, o njegovim .namjerama, o tome ta nam sprema. To je teak i odgovoran posao, ali mi moramo sve uiniti da ga jovie razvijemo, Obavjetajni podaci sve vie e nam trebati kad izaemo na slobodnu teritoriju i kad budemo napadalina neprijateljska uporita. Zbog toga je onsmatrao da neko iz Komiteta za ovo treba da bude zaduen i da radi u tom centru. Ostali lanovi Komiteta sloili su se s ovakvim Abidovim stavom, pa je on onda predloio da 'to bude Salih Simii. Onda je dolo do pomalo mune situacije, pria Midhat Hadali. Salih se usprotivio ovom prijedlogu, jer je to znailo odlazak ti. domobransku, neprijateljsku vojsku, na novi sektor partijskog rada, u novu sredinu i u neizvjesnost koja zacijelo nikome od nas ne bi bila prijatna. Abid je ponovo uzeo rije i objasnio zato misli da' bi Salih taj 'zadatak najbolje izvrio. Govorio je da je Salih vec' toliko iskompromitovan kod ustakih vlasti da je potrebno samo neznatan povod paa ga ponovo uhapseLda Se vie nikane vrati.

Ovim bi se smanjila njihova sumnja i podozrivost, a moda bi ak povjerovali da se on odrekao svojih komunistikih ideala i odluio da bude lojalan njihovoj vlasti. A u tom sluaju rad bi mu bio olakan i mogao bi nesmetano izvravati novi partijski zadatak. Sem toga, on je obrazloio svoj prijedlog i time to za ovakav posao treba mlad, hrabar i odvaan komunista koji e moi brzo da se snalazi i donosi odluke, a, s druge strane, da ima iskustva u tekim uslovima ilegalnog rada. Meutim, za Saliha sve to nije bilo dovoljno, pa je i dalje odbijao da se primi tog zadatka. Izgovarao se da za to nije sposoban, da ima drugih komunista boji bi od njega na tom poslu bili pogodniji i sposobniji. Cak je i neke od nas predlagao, Na kraju je i plaui molio da se oslobodi tog zadatka. Clanovi Komiteta su ostali uz Abidov prijedlog i tako se Salih na kraju ipak morao prihvatiti ovog zaduenja i pomiriti se s tim. Preko njekih oficira u popunidbenom zapovjednitvu, Vlado Sihrovski je za kratko vrijeme udesio da Salih bude pozvan u vojsku; Krajem februara Salih je zatvorio svoju brijanicu i stupio na dunost snabdjevaa uintendanturi 9. pjeadijske pukovije,-a ujedno i na partijsku dunost u obavjetajnom centru. .' O tome kako je formiran ovaj centar, ko je sve u njemu bio i kako je u tim poetnim danima radio, pria Vlado Sihrovski;') U Travnik sam doao 1940. godine i radio kao mainski tehniar u Tvornici duhana. Jo prije aprilskog rata upoznao sam se s drugaricom Bibom Kusturicom. Iz razgovora stekao sam utisak da je ona lan Partije, pa sam joj rekao da sam i ja komunista i da me jo 1934. godine primila partijska organizacija u Banjoj Luci: Ona je to tada, vjerovatno, prenijela drugovima iz Komiteta. Uspostavio sam dodir i s nekim drugovima komunistima koji su radili u fabrici. To su bili: Ejub Ejubi, Ismet Sujoldi i Salko Haramandi. I preko njih sam pokuao da se poveem s partijskom organizacijom u gradu. Meutim. tek sam sredinom 1941. ?odine, ~~e_ ko Bibe, poeo dobijati zadatke. Trailo se da: nabavljam ?r;:z~e! municiju, a preko poznanika u domobranstvu 1 podatke o jacmi 1 rasporedu neprijateljskih jedinica.
I) Vladu Sihrovskog, iako je i kasnije bio vrlo aktivan i za raun partijske organizacije neprekidno radio i rukovodio obavjetajnim punktom u domobranstvu, partijska or~amzaclla ml~ primila u lanstvo, .pa ak ni kandidovala. Tek u 11 eto' 1943,godine, kad je uhvaena veza s Okrunim komitetom Jajce-s-Travnik i kada je bilo preneseno da se smjelije pristupa prijemu novih lanova Sihrovski je ponovo primljen u Partiju. Zbog ovog ~re' , kida pa'rtizanskog staa nije bio dobio ni Partizansku spomemc~ 1941. Tek kasnije, na intervenciju Optinskog komiteta u Banjoj Luci 'u kojem je potvren njegov prijem 1934.godine, i na osnovu izjav'a komunista u Travniku o njegovom dranju i aktivnom radu, dodijeljena mu je Partizanska spomenica 1941.

TRAVNIK TRAVNIK U x o a .

U x o a .

97

U radu na izvravanju ovih zadataka koristio sam se poznanstvom s domobranskim oficirima Stopiem, Bevandom i glavnim skladitarom u garnizonu, Bradelom. Preko njih, za cigarete koje sam uzimao iz fabrike, nabavio sam i prvi pitolj i neto municije. Kasnije sam na isti nain nabavljao toga jo i vie. Dobr? mi j~ dolo to to sam se bavio Ioto-arnaterstvom, pa sam na tOJ osnovi sklapao poznanstvo i koristio se ovom grupom domobranskih oficira a da oni o mojim namjerama nisu nita znali. Foto-amaterstvo mi je pomoglo da i s nekim njemakim oficirima i podoficirima sklopim poznanstvo. Znao sam njemaki jezik, pa sam u razgovoru saznavao poneto o namjerama i pokretima njemakih jedinica. Sve to bih preko njih otkrio biljeio sam i predavao Bibi. U januaru 1942. godine bio sam pozvan u domobranstvo, i ta u neku artiljerijsku jedinicu koja je bila u Sarajevu. Obavijestio sam o. tOID'cdrugove i traio da mi kau ta da radim. Na sljede~em sastanku Biba mi je rekla da svakako treba da se odazovem pOZIVU, ali da prvo preko direktora fabrike i drugih poznanika oficira nastojim da ostanem u Travniku. Jo mi je reeno da moram stvoriti obavjetajnu mreu preko koje e Partija imati sve podatke o namjerama, pokretima i brojnom stanju jedinica i o simpatizerima NOP-a koji su u domobranstvu. .Prvi zadatak - da ostanem u Travniku - nije mi bilo teko rijeiti. Preko direktora fabrike i s njegovom preporukom otiao sam u Sarajevo kad komandanta zbornog podruja Kapicla. Izdejstvovao sam da me rasporede u takozvani Zgradno-upravni ured Zbornog podruja u Travniku. Tada sam Kapiclu odnio povei paket najboljih cigareta iz travnike tvornice. Kad je ovo bilo rijeena, onda sam poeo. da radim na stvaranju obavjetajnog punkta. Meu prvima sam angaovao oficire Mehmeda Krzia, Remziju Rudia i Rifata Smajia. Mehmed Krzi je prije toga radio u optinskom katastru sa Bibom, pa mi ga je ona preporuila, a drugu dvojicu sam neto kasnije ukljuio. im sam doao u ovaj ured, rad na prikupljanju obavjetajnih podataka, a takoe oruja i municije, bio je znatno laki nega ranije. Kao. domobranski oficir i ef ureda, imao sam mogunosti da se bez ikakvih tekoa kreem kroz domobranske jedinice, da obilazim zgrade i razne vojne objekte. Tako sam prikupljao. i biljeio. sve podatke koji su bili ad interesa, pravio spiskove domobranskih padoficira i oficira koji su bili simpatizeri NOP-a i preko Bradela nabavljao oruje i municiju. Sve sam predavao. Bibi, a ona je u zaru odnosila, i predavala dalje. Jedna od najznaajnijih naih akcija u tom poetnom periodu rada bila je sabotaa na izgradnji utvrenja i bunkera ako. Travnika. Na osnovu predloga jedne vie komisije trebalo je da taj ured projektuje ave objekte i rukovodi njihovim graenjem. Ja sam itav plan ove ko-

misije izmijenio. na taj nain ta sam oznake (koie zakopane U zemlju) pomjerao s mjesta gdje je trebalo graditi bunker. Zakucavao sam ih na nekoliko metara dalje i na mjesta odakle preglednost nije mogla biti potpuna, Zatim, u projektovanju sam .~.ukamice postavljao tako da se uvijek sa jedne strane magl? pn~I bunke~ a da taj prostor nije bio. pokriven vatrom. Na taj n?-~m bunkeri, kad su ve bili izgraeni, nisu imali nikakvu svrhu. BIh su neupo~: rebljivi i kasnije su sluili sama za stanovanje domobrana kOJI su drali poloaje u rovovima. Kasnije je ovaj na punkt razgranao rad, pa smo skoro u svakoj domobranskoj jedinici imali svoje ljude koji su nas obavjetavali i dano sili podatke o. svemu to je bilo od interesa za partijsku organizaciju i partizanske jedinice koje su operisale oko Travnika. Na ovom sastanku Komiteta, sem razmatranja rada obavjetajnog centra, o. emu je najvie i bilo govora, odlueno je da se izvri neposredna priprema za odlazak jednog broja Travniana u partizane. Zakljuena je da to bude u najskorije vrijeme, dok se pristupi razgovoru s lanovima Partije i SKOJ-a i drugima na koje se raunalo da e krenuti kako bi se pripremili za odlazak, Svi lanovi Komiteta primili su ovaj zadatak i svaki je bio zaduen da razgovara s nekoliko drugova, Meutim, rad na tim zadacima privremeno je omeo jedan incident do kojeg je dolo nekoliko dana poslije sastanka. Sredinom februara 1942. godine Abid je navratio u kafanu Ive Tajia. Najvjerovatnije je ovdje trebala nekoga da saekao ili je moda s nekim ugovorio sastanak. Dok je sjedio, neki ad ustaki raspoloenih graana, znajui ga kao komunistu i nepomirljivog protivnika faizma i ustake NDH, poeli su da mu dobacuju, da ga vrijeaju i da mu prijete. On to nije mogao otrpjeti, skoio je, opsovao im Pavelia i njihovu NDH. Pokuao je da se i fiziki obrauna sa njima. Oni su to jedva i doekali i prijavili ga ustakim vlastima. Poslije ovoga Abid se uputio kui. Preko Omera obavijestio je partijsku organizaciju ta je uinio i nagovijestio mogunost da ga ustae uhapse. Tako je i bilo. Nakon dva ili tri sata ustaka patrola sa dvojicom ustakih agenata krenula je prema Abidovoj kui. Ali, partijska organizacija je ve bila alarmirala i pokrenula graane da se odbrani Abid i ne dopusti ustaama da ga uhapse. Jo prije nego to su ustae i stigle okupilo se vie od 500 graana, a neki su jo pristizali. Ni sa jedne strane nije se moglo prii kui od uzbuenih i na sve spremnih graana. Ustae su se nale u udu. Nali su se pred masom koja im je kamenjem, tapovima i svim onim to se nalo pri ruci prijetila linorn. uli su se i prijetei povici: Neete uhapsiti Abida! Ne damo vie da nam hapsite i ubijate nae ljude! Agentisu pokuali i da pregovaraju, ali i da prijete. Sve je bilo uzalud. Masa

98

Ta.lVNIJ::

NOa-

TRAVN I K U N

o a -u

99

ih je doekala stvarajui sve neprobojniji zid .od lju~s~i? tijela oko Abidove kue. Kad su yidjele da ne mogu nita uiniti, ustae su se vratile. Odmah poslije njih stigli su podupan Suduka, sekretar upe Hamid Trebinjac, a sa nekoliko policajaca i ustaa i ef upskog .redarstva Muhamed Smailbegovi. I oni su pokuali najprije sa pregovorima. Smailbegovi je na kraju zaprijeti~ da e x;arediti otvaranje vatre ako mu se ne dopusti ~a odv~~e Abl?a. I njega su doekali povici iz mase: Ne damo Abld~'!I Ak<? l.ta poku~a,.nee se ni ti dobro provesti. Odlunost I raspoloz~nJ: oku~IJen~h~~aana nisu obeavali nita dobro ustaarna, priaju Salih Simii, Eniz Kadri Muhamed Muli, Muharem Dautovi i drugi koji su uestvovali u .ovim dogaajima. I najmanji pokuaj sile koji bi uinile ustae sigurno bi se zavriio posljedicama tekim po njih. Tek kad su nastupili Suduka i Trebinjac i u svojim govorima dali obeanje da se Abidu nee nita desiti, ali da mora odleati u zatvoru sedam dana zbog izazvanog incidenta, graani su popustili. Prihvatili su takve uslove, ali su traili jo neku tvru garanciju da e oni i biti ispunjeni. Postavili su zahtjev da jedna grupa pred.stavnika graana doe u upu i na osnovu datih obeanja dobije i potpisanu obavezu upskog redarstva da e Abid stvarno poslije sedam dana biti puten iz zatvora. Predstavnicima ustakih vlasti nije nita preostalo nego da prihvate ovakve zahtjeve i tek onda je Abid izaao iz kue i, u pratnji policajaca, otiao u upu, a zatim 'u zatvor. Na itavom putu masa ga je pratila i pred zgradom upe ekala dok se nije uvjerila da je dato i pismeno obeanje. Tek onda su se graani razili, ali ne svi. Clanovi Partije, skojevci i jo neki graani odmah su se raspodjelili na strau oko zatvora. Danonono su se smjenjivali sve dok je Abid bio u zatvoru i pazili da ga ustae ne bi kuda odvele i ubile. Ove strae su bile tako organizovanee, pria Fadila Loli da iz zatvora u kojem je Abid bio niko nije mogao ni u koje doba dana i noi da izae a da ga one ne primjete. taJe.su strae bile organizovane i oko velikog zatvora, a i policijskog, ako bi policiji ili ustaama na neki nain polo za rukom da ganeprimijeeno prebace u neki od ovih zatvora. Sjeam se da su tada moja braa Omer, Ibrahim i jo neki drugovi straarili i pred velikim zatvorom, i to sa oraha iz dvorita dr Sulejmana Hafizadi, a. I nou su se penjali na ovaj arah i motrili ko dolazi u zatvor i ko izlazi iz njega. Pod pritiskom, ustake vlasti su sluaj u Tajievoj kafani morale okvalifikovati samo kao izgred na javnom [mestu, pa i reim u zatvoru za Abida nije bio teak. Braa i sestre su ga posjeivali, nosili mu hranu i obavjetavali ga ta seu gradu dogaa. Otpor koji je partijska organizacija uz pomo graana pruila ustakim
y

vlastima predstavljao je prvu j~vnu P?bunu protiv ~j.ihov~gterora, hapenja i ubijanja komunista I neduznog .~rpsko~ I JevreJsko~ st~. novnitva, To je bila otvorena demonstr~~IJa J?rotlVusta.~tva I nJ!hove politike, jedinstvena takve ,:~s.teu c~tavoJND~ u vrijeme kad je faizam bio u zenitu svoje moci I kad Je skoro Cijela Evropa ste: njala pod njegovom okupatorskom izL?om .. S d~g~ strane, ovaj otpor koji je pruen ustaama po~aza<? Je koh~a Je b~a s~aga partijske organizacije u Travniku, koliko Je o.na bl~<;t m?bllna 1 ?o~ezana s masama i kakvo su povjerenje i autoritet uivali komunisti kod graanstva, a posebno koliki je bio ugled Abida Lolia kad ~~ mc u obzir to da su mase golim prsima stale pred ustake CIJevI1 bile spremne da ginu samo da ga zatite. Nema sumnje da je na ovakav stav us~aa u oV.0ID: sl~C~J~1 J?Gputanje pred revoltiranim graans~v?m Imala ~tl.caJa,I mJeX;lca to je u to vrijeme .ustanak u Bosm I ~ercego~IIl1 vec. ~zeo lr~g zamaha i to su ustae na svim podrujima trpjele ozbiljne gubitke. Plaili su se da se iz ovakvog jednog sluaja i obinog incidenta ne izrodi neto gore, slino u Gornjim Korianima ili drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Ovo to su im priredili komunisti iz Travnika bio je za ustae mnogo tei poraz od onog kad su morali da iz zagrebakog zatvora puste Abida i Begovca. Tei je bio utoliko to su se na otvorenoj

~Z:

y.

U Starom gradu javno su strijeljani

Talam, Kosti i tolja

100

TRAVNIK

U NORu

sceni pred snagama Partije osjetili nemonim, to su uvidjeli da ne maju moi da se sa njom javno obraunavaju i to je kod onog manjeg dijela graanstva koje im je od poetka davalo podrku time bio poljuljan autoritet i povjerenje u dravnost NDH. Koliko im je ovaj poraz teko pao vidi se i po tome to su i pred javnou, a i pred svojim pretpostavljenirh u Sarajevu i Zagrebu pokuali da ga zatakaju i sakriju. Ni Hrvatsko ognjite, a ni Sarajevski Iist tih dana nisu objavili ni najmanju noticu o ovoj demonstraciji. Ni u jednom od izvjetaja koji su iz tog perioda bili slati u Sarajevo i Zagreb, a koji su sauvani, nema ni jedne rijei o ovim dogaajima.

FORMIRANJE IMLJANSKE pARTIZANSKE ETE


U prvoj polovini oktobra 1941. godine, dok je partijska organizacija u Travniku ulagala napore da Abida Lolia i Hamdu Begovca oslobodi iz zatvora, kroz sela Donje Koriane i Imijane pronio se glas da su neki ustanici dolazili u Kruevo Brdo, razgovarali sa seljacima i pozivali ih na ustanak. Govorilo se da su to komunisti iz Banje Luke o kojima se ve i ranije ulo da su preli na teren planine Borja. Ilija Slavni, kad je uo za ovo, odluio je da uspostavi vezu s ustanicima. Neprimjetno se izvukao iz sela - ustae iz Gornjih Koriana kontrolisale su svako kretanje i pazile ko dolazi u selo i ko odlazi iz sela - i preko uma uputio u Kruevo Brdo. Nadao se da preko seljaka, meu kojima je imao i dosta poznani.ka, neto vie sazna o partizanima, a moda i naie na neku vezu ako su je ostavili. Prvo je svratio u jedan od zaselaka Krueva Brda - Cudni. Tu su bile dvije birtije, koje su drali Jovan Savanovi i Cvijo Makari. Znao je da se u njima moe nai dosta ljudi, pa je odluio da najprije tu i pokua. Tako je sreo Evrema Maara, koga je od ranije poznavao. Ovaj mu je ispriao o dolasku grupe partizana u Kruevo Brdo. Rekao je da zna i gdje su i da ima sa njima vezu. Ilija ga je zamolio da ode kod njih i da im prenese da je na podruju Imljani-Koriani sve spremno za ustanak i da neko od njih
~~. . j

Poslije tri ili etiri dana Iliji je stigla poruka: Nastavite pripreme za ustanak, ali jo nita ne preduzimajte dok neko od nas ne doe.') im je ovakva obavijest stigla, Ilija i jo nekoliko njegovih drugova dali su se na posao. Obilazili su seljake, odlazili iz kue u kuu i razgovarali o predstojeem ustanku. U tim razgovorima traila
I) Iz sjeanja Ilije Slavnia o prvim pripremama za ustanak (Magnetofonska traka u privatnoj zbirci Osmana Bradaria iz Travnika).

102

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOIl-u

103

se saglasnost o ueu i drugim mjerama koje je trebalo preduzeti. Vren je i popis onih koji su izraavali spremnost da se s pukom u ruci bore protiv okupatora i ustaa, Ti su razgovori posluili za stvaranje one predustanike atmosfere koja je bila neophodno potrebna i od koje je esto zavisio poetni uspjeh. To su bile neposredne pripreme, u kojima je bila stvarana i evidencija - popis boraca na koje se moglo raunati. Inae, pripreme za ustanak u selima ovog kraja poele su jo mnogo ranije. Ilija kae da je do prvih priprema dolo odmah po uspostavljanju NDH i kada je ustaka vlast otpoela teror i proganjanje srpskog stanovnitva. Ve tada se meu seljacima razgovaralo o ustanku i predstojeoj borbi protiv okupatora i ustaa. Oruje, municija i druga vojnika oprema zakopavana je u zemlju i niko iz ovih sela to nije ni predavao ustaama, premda je ve bila izala naredba iz Pavelievog glavnog taba u kojoj se prijetilo kaznom smrti za sakrivanje puaka ili bilo kakvog drugog oruja i vojnike spreme.') Inicijativa za to potekla je od partijske organizacije iz Travnika. Prvi koji su je prihvatili i prenosili seljacima u ovom kraju bili su: Ilija Slavni, Vid eni, Jefto i Pero Slavni, Gavro Jokanovi, Jovan Slavni, Simo Slavni, Lazo Vidovi, Jovan Mari, Spasen Slavni, uro Mari i jo nekoliko najnaprednijih seljaka. Ilija se sjea da je odmah poslije kapitulacije bive jugoslovenske vojske i po dolasku ustaa na vlast dobio od Abida poruku u kojoj je otprilike stajalo: KPJ e pozvati narode Jugoslavije u bor. bu protiv okupatora i ustake NDH. Zbog toga se treba pripremiti za ustanak, sakrivati oruje i drugu vojniku opremu i ne predavati je ustaama. Takav stav partijske organizacije iz Travnika i Abidova poruka bili su osnova od koje je Ilija sa Vidom eliem i drugima poeo pripreme za ustanak. U poetku su to bili samo razgovori u kojima se pokuavala objasniti nastala situacija poslije faistike okupacije zemlje i stvaranja NDH. Ovakvi razgovori meu seljacima, naroito o poloaju srpskog stanovnitva, nametali su se sami, jer je
. 1) Ovo se odnosi na naredbu koju je izdao domobranski vojskovoa Slavko Kvaternik. U njoj je, izmeu ostalog, stajalo: Zapovjednik svih kopnenih snaga NDH proglas om od 13. travnja 1941.god-, raspisanim 19. travnja br. 262/41 odredio je rok za predaju oruja u roku od 3 dana poev od 1. VII 1941. g. Ko u tom roku ne preda oruje, municiju i ostalu spremu koju dri neovlateno bit e predat pokretnom prijekom sudu. Za kanjiva djela koja sudi pokretni prijeki sud zakonskom odredbom o pokretnom prijekom sudu od 24. lipnja 1941.godine odreena je smrtna kazna streljanjem. (Citat naredbe je uzet iz refereta koji je Adem Hercegovac odrao povodom 40-godinjice KPJ - privatna zbirka Osmana Bradaria iz Travnika).

vrlo brzo dopro glas o prijetnjama koje je Guti izrekao srpskom stanovnitvu u svom prvom govoru u Banjoj Luci. Ni travnike ustae nisu u tome izostajale, a fratar Franjo Udovi') iz Gornjih Koriana trudio se da ih to dosljednije prenese u okolna srpska sela. Uporedo s tim voeni su razgovori o prikupljanju i sakrivanju oruja. U tome smo se, kae Ilija Slavni, oslanjali na one za koje smo smatrali da su pouzdaniji i da su spremni da se s orujem u ruci bore protiv okupatora i ustake vlasti. Kasnije, kad je u avgustu poslije nekoliko uzaludnih pokuaja Ilija uspio da ponovo uhvati vezu s partijskom organizacijom u Travniku, od Avde Vrhovca je dobio odreenija uputstva, pa su se pripreme za ustanak poele sprovoditi organizovanije i na irem planu. Osim Imljana i Koriana, zahvaena su i sela Kruevo Brdo, Vlatkovii, Grabovica i jo neka prema Sipragama. Vei broj ljudi ukljuio se u organizovane pripreme. Obilazei sela, oni su okupljali ljude i na skupovima govorili o predstojeem ustanku. Organizovano je bilo prikupljanje Crvene pomoi i priloga za porodice onih koje su ustae odvele i ubile. U selinia su postavljene strae koje su obavjetavale o svakom nailasku ustakih i andarmerijskih patrola, tako da su se ljudi na vrijeme mogli sklanjati u umu. Takva predustanika aktivnost nije ostala nezapaena od ustakih vlasti u Travniku. Od ustake milicije iz Gornjih Koriana dobili su podatke da se priprema ustanak. Odmah su preduzeli mjere da ga sprijee. Mislili su da e to postii ako pobiju jedan broj najugledniji ljudi iz Donjih Koriana, Imljana, Vlatkovia i drugih sela za koje su imali podatke da rade na pripremanju ustanka. Napravili su spisak na kojem je, prema sjeanju Ilije Slavnia, samo iz Donjih Koriana bilo 16 ljudi. Trebalo je da svi oni budu odvedeni na Smrike i likvidirani. Smatrali su, kao to su to pokuavali i u drugim krajevima i mjestima Bosne i Hercegovine, da e time odmah u poetku uguiti svaki otpor, a tako obezglavljene srpske mase lake podvri unitavajuem teroru i progonu. Meutim, upozorenje Abida Lolia da se ljudi ne daju odvoditi, a i pokolj koji su Gutieve ustae izvrile na Komaru, opominjali su da se ne eka dolazak ustaa, nego da se bjei i sklanja u ume. Tako je nekoliko pokuaja ustake milicije iz Donjih Koriana, koja je dobila zadatak da po ovom spisku izvri hapenje, ostalo bez rezultata. Svaka od njihovih patrola Koja je u tom cilju bila upuivana prema Donjim Korianima i Imljanima vraala se praznih aka. Ljudi su uvijek na vrijeme uspijevali da se sklone u umu, a ustae nisu
I) Fratar Udovi je doao u Gornje Koriane odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije i meu prvima organizovao ustaku miliciju, otpoeo da proganja srpsko stanovnitvo, a pokuao je i da ga prevodi na katoliku vjeru.

102

TRAVNIK

U NORu TRAVNIK U NORu

103

se saglasnost o ueu i drugim mjerama koje je trebalo preduzeti. Vren je i popis onih koji su izraavali spremnost da se s pukom u ruci bore protiv okupatora i ustaa. Ti su razgovori posluili za stvaranje one predustanike atmosfere koja je bila neophodno poto rebna i od koje je esto zavisio poetni uspjeh. To su bile neposredne pripreme, u kojima je bila stvarana i evidencija - popis boraca na koje se moglo raunati. Inae, pripreme za ustanak u selima ovog kraja poele su jo mnogo ranije. Ilija kae da je do prvih priprema dolo odmah po uspostavljanju NDH i kada je ustaka vlast otpoela teror i proganjanje srpskog stanovnitva. Ve tada se meu seljacima razgovaralo o ustanku i predstojeoj borbi protiv okupatora i ustaa. Oruje, municija i druga vojnika oprema zakopavana je u zemlju i niko iz ovih sela to nije ni predavao ustaama, premda je ve bila izala naredba iz Pavelievog glavnog taba u kojoj se prijetilo kaznom smrti za sakrivanje puaka ili bilo kakvog drugog oruja i vojnike spreme.') Inicijativa za to potekla je od partijske organizacije iz Travnika. Prvi koji su je prihvatili i prenosili seljacima u ovom kraju bili su: Ilija Slavni, Vid eni, Jefto i Pero Slavni, Gavro Jokanovi, Jovan Slavni, Simo Slavni, Lazo Vidovi, Jovan Mari, Spasen Slavni, uro Mari i jo nekoliko najnaprednijih seljaka. Ilija se sjea da je odmah poslije kapitulacije bive jugoslovenske vojske i po dolasku ustaa na vlast dobio od Abida poruku u kojoj je otprilike stajalo: KPJ e pozvati narode Jugoslavije u bor. bu protiv okupatora i ustake NDH. Zbog toga se treba pripremiti za ustanak, sakrivati oruje i drugu vojniku opremu i ne predavati je ustaama. Takav stav partijske organizacije iz Travnika i Abidova poruka bili su osnova od koje je Ilija sa Vidom eliem i drugima poeo pripreme za ustanak. U poetku su to bili samo razgovori u kojima se pokuavala objasniti nastala situacija poslije faistike okupacije zemlje i stvaranja NDH. Ovakvi razgovori meu seljacima, naroito o poloaju srpskog stanovnitva, nametali su se sami, jer je
1) Ovo se odnosi na naredbu koju je izdao domobranski vojskovoa Slavko Kvaternik. U njoj je, izmeu ostalog, stajalo: Zapovjednik svih kopnenih snaga NDH proglasom od 13. travnja 1941.god-, raspisanim 19. travnja br. 262/41 odredio je rok za pre' daju oruja u roku od 3 dana poev od 1. VII 1941. g. Ko u tom roku ne preda oruje, municiju i ostalu spremu koju dri neovlateno bit e predat pokretnom prijekom sudu. Za kanjiva djela koja sudi pokretni prijeki sud zakonskom odredbom o pokretnom prijekom sudu od 24. lipnja 1941.godine odreena je smrtna kazna streljanjern. (Citat naredbe je uzet iz refereta koji je Adem ... - Hercegovac odrao povodom 40-godinjice KPJ - privatna zbirka Osmana Bradaria iz Travnika). -

vrlo brzo dopro glas o prijetnjama koje je Guti izrekao srpskom stanovnitvu u svom prvom govoru u Banjoj Luci. Ni travnike ustae nisu u tome izostajale, a fratar Franjo Udovi'! iz Gornjih Ko riana trudio se da ih to dosljednije prenese u okolna srpska sela. Uporedo s tim voeni su razgovori o prikupljanju i sakrivanju oruja. U tome smo se, kae Ilija Slavni, oslanjali na one za koje smo smatrali da su pouzdaniji i da su spremni da se s orujem u ruci bore protiv okupatora i ustake vlasti. Kasnije, kad je u avgustu poslije nekoliko uzaludnih pokuaja Ilija uspio da ponovo uhvati vezu s partijskom organizacijom u Travniku, od Avde Vrhovca je dobio odreenija uputstva, pa su se pripreme za ustanak poele sprovoditi organizovanije i na irem planu. Osim Imljana i Koriana, zahvaena su i sela Kruevo Brdo, Vlatkovii, Grabovica i jo neka prema tpragama. Vei broj ljudi ukljuio se u organizovane pripreme. Obilazei sela, oni su okupljali ljude i na skupovima govorili o predstojeem ustanku. Organizovano je bilo prikupljanje Crvene pomoie i priloga za porodice onih koje su ustae odvele i ubile. U selima su postavljene strae koje su obavjetavale o svakom nailasku ustakih i andarmerijskih patrola, tako da su se ljudi na vrijeme mogli sklanjati u umu. Takva predustanika aktivnost nije ostala nezapaena od ustakih vlasti u Travniku. Od ustake milicije iz Gornjih Koriana dobili su podatke da se priprema ustanak. Odmah su preduzeli mje, re da ga sprijee. Mislili su da e to postii ako pobiju jedan broj najugledniji ljudi iz Donjih Koriana, Imljana, Vlatkovia i drugih sela za koje su imali podatke da rade na pripremanju ustanka. Napravili su spisak na kojem je, prema sjeanju Ilije Slavnia, samo iz Donjih Koriana bilo 16 ljudi. Trebalo je da svi oni budu odvedeni na Smrike i likvidirani. Smatrali su, kao to su to pokuavali i u drugim krajevima i mjestima Bosne i Hercegovine, da e time odmah u poetku uguiti svaki otpor, a tako obezglavljene srpske mase lake podvri unitavajuem teroru i progonu. Meutim, upozorenje Abida Lolia da se ljudi ne daju odvoditi, a i pokolj koji su Gutieve ustae izvrile na Komaru, opominjali su da se ne eka dolazak ustaa, nego da se bjei i sklanja u ume. Tako je nekoliko pokuaja ustake milicije iz Donjih Koriana, koja je dobila zadatak da po ovom spisku izvri hapenje, ostalo bez rezultata. Svaka od njihovih patrola Koja je u tom cilju bila upuivana prema Donjim Korianima i Imljanima vraala se praznih aka. Ljudi su uvijek na vrijeme uspijevali da se sklone u umu, a ustae nisu
I) Fratar Udovi je doao u Gornje Koriane odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije i meu prvima organizovao ustaku rniliciju, otpoeo da proganja srpsko stanovnitvo, a pokuao je i da ga prevodi na katoliku vjeru.

104

TR A V N I K U N O l\. - u

TRAVNIK

NOR-u

105

smjele ii za njima dalje. Kad su se uvjerili da i~ ovakav. 'pl~n ne uspijeva, pokuali su sa zatvaranjem talaca, anesto kasnijej pregovorima, uz obeanje da se, u sluaju lojalnosti, nikome nita nee desiti. Sa kupljenjem talaca mislili su da e sprijeiti srpske mase da se dignu na ustanak. Trebalo je da im to njiho~i ivo~i garantu~ ju. Odvoenje u taoce otpoeli su preko povjeremka koje su. sami imenovali. U svakom veem srnskom selu su putem naredbi postavili po nekoliko ljudi u povjerenitvo i odredili kvotu po kojoj je - ve prema veliini sela i broju stanovni~va - ~reba~o.da alju odreeni broj ljudi u travniki zatvor .. OVIm povJ.ere~llClma su postavili i druge zadatke: da prate kretanje nepoznatih lica ';l.selu i da o tome izvjetavaju andarmerijsku stanicu u Turbet~.IlI ustaku komandu, da hvataju i privode vlastima sve one kOJI bune narod protiv ustake drave i da o svim dogaajima u selu alju svakodnevni izvjetaj. . , Jedna od takvih ustakih naredbi je krajem avgusta stigla li Donje Koriane. Za povjerenike su bili iIll:eno~ani Ilija SI~vni:Jefto Slavni i Adam Jokanovi, Nareeno Im je-da u povjerenitvo uzmu jo dvojicu ljudi koje sami izaberu. Uz ve navedene zadatk~, stajala su i imena prve trojice talaca koje Je trebalo od~~~ ~pUtlti u Travnik. To su bili: Simeon Kekerovi, ura Traji I Jedan drugi Ilija Slavni, koga su ustae kasnije ubile. Kad je ova naredba stigla u s-elo, sazvali smo ljude na dogovor, pria Ilija. Odluili smo da postupimo po njoj, jer smo smat~ rali da e nas ustae tada pustiti na miru, a imali smo na umu 1 vrijeme koje nam je bilo potrebno za pripremu ustanka. Upovjerenitvo smo uzeli jo Petra i Spasena Slavnia, Poslije toga svih 15 dana slali smo drugu grupu talaca i smjenjivali ljude. Najgore nam je bilo sa svakodnevnim izvjetajima koje smo morali slati andarmerijskoj stanici u Turbetu. Nismo znali ta da piemo, pa smo izmiljali dogaaje u selu, Tekou nam je inilo i to to je svaki dan jedan ovjek morao da silazi u Turbe da nosi izvjetaje. Molili smo da ih predajemo ustakoj komandi u Gornjim K~ria1!ima, jer nam je to bilo 'blie, i dopustili su. Slanje talaca nas Je zaista zadralo tako da do ustanka u naem kraju nije dolo ranije, kao to smo planirali. Meu taocima su bili ljudi ne samo iz naeg nego i iz drugih sela. Povjerenitvo iz Donjih Koriana, a to je bio sluaj i u ostalim selima, funkcionisalo je i izvravalo zadatke do kraja novembra i poetka decembra 1941. godine. Sve do tada grupe talaca smjenjivale su se u travnikom zatvoru. Posljednja grupa iz Donjih Koriana odvedena je u prvoj polovini novembra, a tada je i poeo ustanak u ovom kraju.

Odluka da ustanak pone donesena je 7. novembra 1941. godine. Tog jutra kui Ilije Slavnia stigao je kurir uro Mari, rodom iz Imljana. Saoptio mu je da su partizani iz Borja stigli i da se nalaze u umi Potkresuu, da odmah tamo doe i sa sobom povede jo dvojicu najpovjerljivijih ljudi. Ilija je odabrao Jeftu i Peru Slavnia. Kad su stigli u umu, zatekli su Petra Gajia i jo etiri ili pet naoruanih partizana. Ilija nije poznavao Gajia, ali je ve bio uo za njega i znao je da je rodom iz sela Lipovca kod Kotor-Varoi, da je prije rata radio kao slubenik i da je komunista. Od ostalih je poznavao Branka Maksimovia, Ljuboju Panjia i Nedu keljia. Ta je grupa stigla sa zadatkom da podigne narod na ustanak u ovom kraju i da formira prvu partizansku etu. Njih su uputili Ratko Broeta i Rade Liina, komandant i politiki komesar tada 6. bataljona 3. krajikog odreda. Ilija je ispriao Gajiu i ostalima o situaciji u selima srpskog stanovnitva, o tome kakve su sve pripreme za ustanak izvrene i koliko bi se ljudi spremnih da se s pukom u ruci bore protiv okupatora i ustaa moglo otprilike skupiti. Dogovoreno je da se odmah sazove i zbor i na njemu formira partizanska eta.

Na ovom mjestu u umi Potkres formirana [eIrnljanska partizanska eta


I)

Suma Potkres nalazi se izmeu sela Imljana i Koriana.

106

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOR-u

Ve oko podne uma Potkres je oivjela. Iz sela Vlatkovia, Imljana, Krueva Brda, Kobilja i Koriana pristizale su grupe seljaka. Skupilo ih se nekoliko stotina. To je bila prava manifestacija, u kojoj je raspoloenje za ustanak dostiglo najviu raku, Oko 14 asova Petar Gaji se popeo na jedan panj i odrao govor skupljenom narodu. Govorio je o narodnooslobodilakoj borbi koja je ve plamtjela pod rukovodstvom KPJ, o uspjesima koje su partizani postigli u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika u Srbiji, istonoj i zapadnoj Bosni, Hercegovini i drugim krajevima nae zemlje. Na zavretku je pozvao da se svi dignu na ustanak. Poslije njega na panj se popeo Ilija Slavni. Objasnio je da e odmah poeti formiranje partizanske ete. Svi koji ele da pristupe neka se odvoje i u vojnikom redu postroje ispred govornice, rekao je Ilija. Za kratko vrijeme, uz galamu i dovikivanje, u stroju je stajalo vie od sto boraca spremnih da se s orujem u ruci i pod rukovodstvom KPJ bore za nacionalno i socijalno osloboenje zemlje. Petar Gaji, prema prethodnom dogovoru sa Ilijom, pred strojem je zvanino proglasio da je eta formirana i odredio joj naziv - Imljanska partizanska eta. Za komandira je imenovao Branka Maksimovia, a sam je preuzeo dunost politikog komesara. Prvo to je trebalo da komanda ete rijei bilo je pitanje lokacije i smjetaja ete. Odlueno je da to bude u umi na Djevojakoj ravni, gdje e se izgraditi baraka s ognjitern. Izdvojeno je nekoliko ljudi koji su dobili taj zadatak. Iz sela Kobilja pozvan je Sredo ukari, koji je kao seoski duner trebao da naini projekt i rukovodi graenjem baraka. Za svega nekoliko dana izgraene su dvije barake i cijela se eta u njih mogla smjestiti.') Drugo, trebalo je rijeiti i pitanje naoruanja ete, Svega nekoliko boraca koji su sa sobom donijeli puke bilo je nedovoljno ne samo bilo za kakve akcije nego i za odbranu ako bi ustae iz Gornjih Koriana krenule u napad. Zato je odmah upuena jedna grupa, sa kojom je bio Ilija Slavni, da po selima iskupi sakriveno oruje i drugu vojniku opremu. Za nekoliko dana, a to je otprilike bilo kad su i barake bile zavrene, eta je raspolagala sa 25 vojnikih i sedam lovakih puaka. Tako je ve mogla izai na poloaj i suprotstaviti se eventualnom neprijateljskom napadu. U to vrijeme osnovani su u selima i prvi narodnooslobodilaki odbori. Ilija se sjea da je prvi takav odbor obrazovan u selu Imljanima i da su prvi odbornici bili Lazo Vidovi i Stojan keri. Preko njih je organizovano prikupljanje hrane i vojnike opreme za
1) Po smjetaju u Djevojakojravni, eta je bila poznata pod imenomDjevojakaeta

107

Mjesto na Djevojakoj

ravni gdje je bio prvi logor Imljanske

ete

etu~ U ~l:ldovitu, gdje je bilo njihovo sjedite, oni su prihvatali sye st~ bi Im narod, ne samo iz Imljana nego i iz drugih sela, donoSIO za cetu. Prvi poloaji. ~et~ bili su na desnoj strani rjeice Ilomske, prema Gornjim Korianima, odakle se moglo nadati napadu ustaa. Na njih je eta potajno izlazila i trebalo je da samo, ako ustae krenu p~e~a Djevojakoj ravni, stupe u dejstvo i odbiju napad. Inae, bila Je nareena stroga tajnost dok i posljednja grupa talaca, koje su us~ae drale u Travniku, ne bude putena. Otuda je ba i prva orgamzovana oruana akcija ete izvrena tek 11. decembra. Do tada je eta u svojim aktivnostima neto slobodnija bila u pravcu ~otor-Varoa. U tom pravcu slate su patrole, vrena izvianja, pa Je ak u dva maha eta vodila borbu protiv domobranskih snaga. Prvi pu~, to j~ ~ilo .krajem novembra, jedan dio ete izaao je na cestu ko~a VOdI~z ipraga prema. Kotor-Varoi. Na mjestu zva~lOm Tovar;lIcab?rCI.s~.IZzasjede doekali jednu grupu domobrana I u .kra~koJborbi ubili Jednog,.nekoliko ranili, a zatim se povukli. To Je bila prva oruana borba ete - njeno prvo vatreno krtenje. Drugi put .poetkom decembra, uestvovala je zajedno s Maslovarskom.p~rtIzans~om etom u borbi protiv jedne neprijateljske kolone koja J~.pokusala da se iz Vrbanjaca probije prema Maslovarama. U to vrijeme Maslovare su jo bile u neprijateljskim rukama,

TRAVNIK

U NOR-u

10')

108

TRAVNIK

U NOR-u

ali opkoljena i blokirana od partizanske ete.') Domobranska posada je odolijevala partizanskim napadima, ali se nije mogla izvui i probiti kroz blokadu. Meutim, u pravo vrijeme stigao je jedan dio Imljanske ete s komandirom Brankom Maksimoviem na elu. Oni su se tada sluano nali na ovom pravcu i, kada su uli da se VOdI borba kod Obodnika, pohitali su u pomo Maslovarskoj eti. Borba se vodila cijeli dan i svi pokuaji neprijateljske kolone da se iz Vrbanjaca probije do Maslovara bilu su uzaludni .. Predvee su bili primorani da se vrate odakle su i doli.O U ovoj borbi poginuo je komandir Imljanske ete Branko Maksimovi. On je bio i prva rtva koju je u borbi protiv neprijatelja dala eta od svog formiranja. Zbog talaca, Ilija Slavni i ostali lanovi ustakog povjerenitva nisu uli u sastav ete. Oni su dobili zadatak da i dalje nastave rad, da alju svakodnevne izvjetaje andarmerijskoj stanici u Turbetu i da pokuaju da na bilo koji nain izvuku taoce iz zatvorao Prvo smo odluili da napiemo jedno pismo komandantu ustake milicije u Gornjim Korianima Anti Pariu i da ih prijetnjom pokuamo osloboditi, pria Ilija Slavni. U tom pismu, kako se to Ilija sjea, stajalo je otprilike ovo: Nad Korianima se vije crni dim. Mi smo ve saznali ta vi ustae hoete od nas Srba. Va cilj je da nas pobijete. Nemojte misliti da e vam to poi ra rukom. Mi emo se braniti i svetiti, pa dokle ko stigne. Pismo je u Gornje Koriane donio Duan, brat Ilije Slavnia': Ante Pari, im ga je proitao, nazvao je telefonom Gostilj. Izvijestio je komandanta domobranskog garnizona i traio uputstva za postupak. Ovaj mu je odgovorio da nita ne preduzirna, nego da to pismo odmah uputi po kuriru. Naredio je da donosiocu pisma nita ne uini, ve da ga puste da se vrati kui. Duan je o tome ispriao
1) Tek 15. decembra 1941godine Maslovare su bile osloboene O tome u izvjetaju koji je tab 3. krajikog odreda januara 1942.godine uputio Glavnom tabu NOP odreda za BiH stoji: 15. decembra unile su snage 6. bataljona u Maslovare poslije prisiljavanja neprijatelja da se povue. Rudnik. elektrina cetrala i ostala postrojenja su u ispravnom stanju. Oko 200 vagona uglja nalazi se u naim rukama. Neprijatelj je uspio prije povlaenja samo da digne u zrak 600 kg dina mita, to je prouzrokovalo priline tete (Zbornik, tom IV, knjige 3, dok. br. 6). 2) U jednom neprijateljskom izvjetaju o ovoj borbi stoji: Kod Maslovara napadnut odjel domobrana. Jedan domobran poginuo, 13 zarobljeno, izgubili smo 1 strojopuku i 17 puaka(Zbornik, tom IV, knjiga 2, dok. broj 190). 3) Duan Slavni je poginuo u petoj neprijateljskoj ofanzivi kao borac 5. crnogorske brigade.

Iliji i nagovijestio da bi se od ovog domobranskog komandanta mogao oekivati nekakav odgovor. I zaista, poslije nekoliko dana kui Ilije Slavnia stigao je Simo Milanovi. On je iz Donjih Koriana i njegova je kua bila najblia granici izmeu Donjih i Gornjih Koriana, Rekao je, da je Ante Pari dolazio kod njega i traio da mu se Ilija odmah javi. Treba da telefonom razgovara s domobranskim natporunikom iz Gostilja Alojzom Mandlacern, govorio mu je Milanovi. P<;>tosmo ve.~mal~. zadatak ?a na neki nain izdejstvujemo putanje talaca, pnca IlIJa, odluio sam da odem na taj razgovor I ev:ntualn~, ako. se za t~ ukae mogunost, pokuam da taj zadatak I ostvanm. NIsam posao sam, sa mnom su bili i ostali lanovi ustakog povjerenitva, Prvo smo svratili u kuu nekog Ive Bjelobrka, zvanog olak. Plaili smo se da nam ustae ne pripremaju klopku, pa smo preko njega htjeli ispitati stvar i uvjeriti se u istinitost ovog poziva. Meutim, umjesto olaka, u kui smo naili na Antu Paria, a sa njim su bila jo trojica ili etvorica ustaa. Iznenaeni, ve smo pomislili da je zamka, ali nas je Ante u tome brzo razuvjerio, Povikao je: Gdje ste, pobogu, ta je s vama? Traim vas ve nekoliko dana. Hajdemo gore u popovu kuu (tu je bila komanda ustake milicije u Gornjim Korianima), hitno vas na telefon trai natporunik Mandlac. Upitao sam ga ko je taj, nikad za njega nisam uo, i ta hoe od nas, Rekao mi je da je to domobranski komandant u Gostilju, ali da i on ne zna zato me trai i ta hoe od mene. Iz popove kue Ante je odmah nazvao Gostilj. Na drugoj strani ice javio se ovaj domobranski komandant. Rekao mije: Zdravo, Ilija, i to takvim tonom kao da se poznajemo ve godinama i kao da smo najbolji prijatelji. Odmah poslije toga je nastavio: Ilija, mi moramo Bosnu braniti. Odgovorio sam mu da smo i mi za to. Vrati svoje ljude iz ume kuama, govorio mi je. Ne bojte se nita, samo budite mirni, a mi emo vas pomoi u novcu i hrani. Dopustiemo vam da slobodno odlazite u Travnik i Turbe i moi ete da trgujete i kupujete sve to van treba. Odgovorio sam mu da je to nemogue, da mi neemo biti mirni, a niti e se ljudi vratiti sve dotle dok nas nae komije ustae iz Gornjih Koriana proganjaju i odvode nam ljude u taoce. Ovo sa taocima sam kao sluajno ubacio da bih uo kako e on na to reagovati. Odmah mi je odgovorio da se vie toga ne plaimo, da vie nee biti odvoenja u zatvor i da e svi taoci biti puteni. Rekao sam mu da mi u to ne vjerujemo, da je raspoloenje naih ljudi takvo da e radije ginuti nego kod kue ekati da ih ustae hapse i odvode u Travnik. Kad nam pustite nae ljude i kad se uvjerimo da nas vie nee proganjati, onda emo razgovarati, a za sada ne pristajemo ni na kak-

110

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NO'--u

111

ve razgovore. I ovo sam namjerno ubacio ne bih li na taj nain od njega izvukao bilo kakvo obeanje da e nam pustiti ljude. On je odgovorio: Dobro, Ilija, vidjee da e oni brzo biti osloboeni. Rekao mi je jo da on ovaj razgovor vodi po nalogu pukovnika Gustovia i da e preko njega odmah urediti da se taoci puste; da ustae nemaju s nama nita, da nee vie zalaziti u naa sela, a ni dirati ljude; da se moemo kretati slobodno kud god hoemo, a ako ustae budu neto i pokuale, da to samo njemu javimo, a onda je dalje njegova briga. . Dok se ovaj telefonski razgovor vodio, Ilija je namjerno, pravei se kao da nije dobro uo, ponavljao neke rijei da bi Ante Pari i njegova grupa ustaa, kojih je bila puna soba, shvatili ta je posrijedi. Raunao je da e time i na njih prenijeti onaj strah i paniku koji su se osjeali iza svake izgovorene rijei domobranskog oficira. Mislio je da e, ako u tome uspije, moi lake postii i preko njih da se taoci to prije puste. Odmah nakon ovoga Ilija je jo jednom stupio u vezu sa Anton: Pariem. Trai<? je od .njega da se i on zauzme i poradi na putanJu talaca. PonudIo. mu Je za uslugu 1.000 kuna, to je ovaj prihvatio, Za svega nekoliko dana svi taoci su bili puteni iz zatvora i vratili se kuama. Time su bili i zavreni pokuaji ustakih i domobranskih glaveina da pregovorima i obeanjima sprijee poetak.ustanka. Ujedno je to bio i jedan od posljednjih uspjeno izvrenih zadataka od kojeg je zavisio poetak oruanih akcija u borbi protiv okupatora i ustaa u ovom kraju. Komanda ete je poslala izvjetaj tabu bataljona da su taoci puteni i da je sve spremno za akciju. Predloila je da to bude napad na ustaku miliciju u Gornjim Korianima. Izneseni su podaci o b:oj~ i naoruanju ove ustake jedinice. Bilo ih je oko stotinu. To Je bila mnogo jaa i bolje naoruana jedinica od Imljanske ete. Zbog toga je komanda zatraila od taba bataljona pomo drugih eta. U tabu bataljona su se s tim sloili i odredili da u napadu uestvuje jo Maslovarska i Blatnika eta. Obje ove ete stigle su u Djevojaku ravan 10. decembra. Sa njima su iz taba doli Milan Radman i Husein Alagi. Alagi je toga ~ana pre~zeo ~unost komandira Imljanske ete. tab bataljona ga Je Odr~dlO umjesto poginulog Branka Maksimovia. Istog dana Radman Je s komandama eta izaao na poloaj. Sa brda Padia koje se izdie iznad rjeice Ilomske i s kojeg se moglo vidjeti cijelo selo Gornji Koriani, izvreno je izvianje. Ovdje j'e napravljen plan napada i odreeni su raspored i pravac kretanja svake kolone u napadu. Dogovoreno je da poetak napada bude u zoru 11. decem-

bra, s tim da se u toku noi izvri potpuno opkoljavanje i zatvore svi pravci koji su izvodili iz sela.') Predvee, kad su se ete postrojile uoi polaska u napad, u stroju je bilo 105 puaka i 2 pukomitraljeza. Jedan nije bio ispravan, mogao je da tue samo pojedinanom paljbom. Sa etama je polo i dosta seljaka naoruanih vilama, sjekirama i drugim, a bilo je i onih koji su poli goloruki i bez iega. Koristei se mrakom, svaka od eta se neprimjetno privlaila selu. Ve oko pola noi izmeu 10. i 11. decembra sve tri su izbile na jurine poloaje i tu saekale svitanje i znak za napad. Napad je poeo u zoru. Sve tri ete su na dati znak otvorile vatru, a odmah zatim uslijedio je juri. Najjae snage u napadu bile su koncentrisane na popovu kuu, odakle se oekivao najvei otpor. Iako je iznenaenje bilo potpuno, jedan dio ustake milicije brzo se snaao i odgovorio vatrom. To je bila grupa koja je spavala u popovoj kui. Ostali, koji su bili po drugim kuama, nisu mogli tako brzo da se snau. Izlet jeli su polugoli napolje i pokuavali da se probiju prema popovoj kui. Neki su se jednostavno posakrivali ih se razbjeali na razne strane. Ovih je najvie palo u ruke partizanima. Iz popove kue otpor je pruan skoro dva sata. Vatra je bila estoka i sa jedne i sa druge strane. Partizani su, sve vie steui obru, iscrpljivali snagu neprijatelja i na kraju u juriu uli u zgradu i likvidirali ustako uporite.
I) g .d.atumu ~ad .te napad. na Gornje Koriane izvren posto,~ razliiti podaci. Ilija SIavm.u svom Sjeanju tvrdi da je to bilo u etvrtak 12. maja 1941. godme. (Magnetofonska traka u zbirci Muzeja Travnik). tab . 3. krajikog odreda, u svom izvjetaju koji je januara 1942. godine uputio Glavnom tabu NOP odreda za BiH kae: 18. decembra 6. bataljon je izvrio napad na ustako gnijezdo Kori ane (Zbornik, tom IV, knj. 3, dok. 6). .. U izvjetaju operativnog taba NOP odreda za Bosansku krajmu od 5. marta 1942. godine stoji: 6. bataljon 3. odreda napao je 18. decembra na ustako gnijezdo Korianoe (Isto, tom IV, knj. 3. dok. 93). U nepri1ateljskim dokumentima stoji da je napad poeo 1J. ~ec;embra ujutro. Tako .u IZVjetaju 3. }lndarmerijskog puka, koJI Je 2~. decernbra upucen u Zagreb, pie ... dne 11. prosinca ok<?7 ~ ~ sati Jedna grupa od oko 300 naoruanih pobunjenika izvrila Je napad na selo K<?riane, kotar Travnik i nakon nepuna dv~ ~ata zau~ela. ~.elo,spahla kuu upskog ureda, puku kolu i etiri kue vienijih osoba (Arhiv Muzeja revolucije u Sarajevu F-XII, dOSJe 119, str. 167). ' . Z~povjednitvo 3. domobransko~ zbora iz Sarajeva u svom izvjetaju <><! p. decernbr.a 1941. godine javlja ,. ... jutros 11. ovo m. odmetnici su otpoeh napad na selo Koriane (18 km. S.Z. od Travnika) ... e (IIRP Sarajevo, MF 3/13).

112

TRAVNIK

U NOR-u

Tl!.AVNIK

U NOR-u

lU

Kada je borba prestala, lealo je mrtvih us~a_kih mil~cion.era, a 47 ih je bilo zarobljen?!) Od l?~rtlzana s_am~Je Jedan. bIO teze ranjen u stomak i umro je na noslllIr:~' To J~ ~~o .borac IZ Maslovarske ete. Zaplijenjeno je dosta oruzja, mU~?CIJ.eI drug~ .opre~e. "Po tada nekom nepisanom pravilu, sve zaplijenjeno oruzje pn~adalo je eti na ijem se terenu izv~~il':l a~cij?,~ p~~ Ili)a Sl~vm? Tako je Imljanska eta iz ove akcije Izasl~.Jaca I..bll~ Je ~aJbolJe naoruana eta. U stroju je komanda poslije akcije izbrojala oko 200 boraca, od toga 144 ih je bilo naoruana pukama. Posli.je uspjeno zavrene akcije partizanske ete su ;e povtI:lde. u D~nJe K~ riane. U jednom umarku iznad sela doekao Ih Je ~cak kOJI su im seljaci pripremili. Iskupilo se i. dos~a nan?da, pa .Je u znak izvojevane pobjede nad ustaama otpoce~o I slavIJ~.l?o~ Je ov~ trajalo, stigao je kurir iz Skendervakufske ~ete. DO~ll? Je Je~no pismo u kojem se traila pomo zbog jednog Isp?,da jace us~asko-do.mobranske grupacije iz Kotor-Varoa. Ustae I domobram krenuli su da oslobode jednu andarmerijsku posad~ kOj.u ~7 S~endervakufska eta drala u blokadi, Zbog toga ova ceta I nije ucestvovala u akciji na Koriane. . Husein Alagi je odmah naredio pokret. eta je krenula, a samo njen manji dio - oko 20 boraca - ostao je na starim poloajima. Blatnika i Maslovarska produile su na svoje podruje. Uvee oko 19 asova Imljanska eta je stigla i spojila se sa Skendervakufskom. Meutim bilo je kasno. Ustae i domobrani su ve bili probili blokadu, osiobodiii grupu opkoljenih andar~ i povla'?I~se prema Kotor-Varoi, Alagi je sa etom ~renuo za nJ~ma. Gonili ;u ih sve do Kotor-Varoa, Tu je, pred samim gradom, ceta ostala cetiri do pet dana. Vodila je svakodnevne borbe s domobranima i ustaama koji su sainjavali posadu Kotor-Varea i koji su ispadima pokuavali da odbi iu partizanske napde. Ustaku vlast u Travniku i okolnim uporitima zaprepastila je akcija partizana na Gornjim Korianima. Nakon poraza koji su ovdje doivjeli shvatili su da je to poetak ustanka u ovom kraju, a to !) U izvjetaju 3. andarrneri iskoz puka od 24 decembra 1941.godine stoji: .. u borbi na Korianima poginule su 22 osobe rimokatolika-Hrvata ... etnici i komunisti su zarobili 47 mukaraca iz sela Koriane, kotar Travnik te ih prema sigurnim podacima otjerali 15. ovo m. u Skender Vakuf ... (Arhiv Muzeja revoluci ie u Sarajevu. F-XII. dosje 119, str. 167) . U izvjetaju 3. krajikog odreda stoii: .. zarobljeno 50. puaka i 40 ustaa iz istog; sda, dok ie 30 ubi ieno u borbi, Zarobljene ustae, osim dvojice koji su zadrani kao taoci. strijeljane su u logoru. Osim puaka, zaplijenjena je velika koliina drugog ratnog materijala ... (Zbornik. t~m, rv:. knj, 3: dok: 6). . . .. Iliia Slavni u svom siecanju tvrdi da je 47 ustakih mIlIcIOnera bilo zarobljeno, a da je svega 14 bilo poginulih.

2?

je bilo ono ega su se najvie plaili. To je za njih bio teak udarac, pa su uurbano poeli da pripremaju protivakciju i odmazdu nad srpskim stanovnitvom ovog kraja. Iz Travnika i drugih okolnih uporita pokrenute su sve raspoloive domobranske snage 9. pjeadijske pukovnije. Uz etiri njene ete pole su i ustake jedinice i andari iz Travnika, Turbeta, Ponira i ustaka milicija iz okolnih sela. Kao pojaanje ovim snagama pristigla je i jedna ustaka eta iz Sarajeva, a iz Travnika [e krenulo oko 150 naoruanih graana dobrovoljaca.O Za komancfanta svih ovih snaga odreen je komandant 9. pjeadijske pukovije pukovnik imi. Njegov tab ~e izradio plan i raspored snaga za napad. U subotu 13. decen:;t?r~, IZ svih mjesta u kojima su bile stacionirane, ove su snage, podijeljene na dva dijela. krenule prema Gornjim Korianima. Prvi dio je kr~nuo iz sela Dobretia, Ponira i Gostilja, a drugi iz Turbeta i Travnika, pa preko Vlaia i sela ~ave ~ G~aana. N.e~rijateljske ~~.a~e su brojale vie od 1.000 vojmka. BIla Je t~ ~nacaJn~ snaga, IJI Je cilj bio uguiti ustanak. a odmazdom kazniti pobu~Jena srpska sela. Za ovo drugo imali su ovlatenje ustakog VOjskovoe Slavka Kvaternika, koje je ba tih dana preko Minis~rstva .hrvatskog domobranstva u Zagrebu cirkularno bilo dostavljeno SVIm domobranskim andarmerijskim i ustakim jedinicama na teritorij i NDH. Ovo ovlatenje joe dato u vidu naredbe, u ijim je takama pod I, 2 i 3 stajalo sljedee: ,,1. Svatko ko na terenu bude naen sa orujem a ne pripada domobranstvu, ustaama, orunitvu i drugim priznatim postrojbama (ovo se odnosi i na ustaku miliciju - n. p.) ima se odmah smaknuti. 2. Naoruana graanska lica koja se zateknu bez posebne dozvole na zemljitu van svojih sela. a osobito u umama i planinama. imaju se smatrati kao jatacl te ih kao takve uhititi i uputiti u koncentracione logore. 3. Sela iz kojih bi se pucalo na nas zapalitie.O
1) Sastav nepritateliskih snaga 11 ovoj akciji ienja ili .kaznenoi ekspediciji, kako su je nazivali. uzet je iz izvjetaja kojeg je komandant 3. andarmerijske pukovnije iz Banja Luke 24. decembra 1941. godine uputio Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu. I on je sa andarima iz Ponira uestvovao u ovoj akciji i o tome. izmeu ostalog. napisao sljedee: ... 13. XII 1941.g. otpoela ie akcija ienia terena od strane naih snaga koie su bile sastavljene od 4 satnije 9 p.p., jednog roia orunika iz 'Travnika, jedne satnije ustaa iz Sarajeva i oko 150 dobrovoljaca graana iz Travnika. ienje je poelo od granice ovog nostojsnog reona sa jednom pol.tsnaga, a druga polovina snaga od Vlai planine. (Arhiv Muzeja revolucije u aSrajevu, F-XII, dos. 119, str. 167). 2) Zbornik: dokumenata, tom IV, knjige II, dok 171.

114

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

115

Odmah iza ovog objavljena je i dopuna te naredbe u kojoj je stajalo: .. Ako se u blizini nekog sela dogodi napad na domobrane ili ustae, potanske suhoputne i eljeznike komunikacije ili dravne ustanove ima se dotino selo pretraiti pa iz svih domova u kojima se nau mukarci (odbjegli), sve osobe enske i muke, starce i djecu odvesti kao taoce u koncentracione logore. Kue, blago, ito i ostalo postaje dravna svojina. Uz puke, mitraljeze i topove, kaznena ekspedicija je bila naoruana i ovakvim ovlatenjima. Ujutro 14. decembra prvo su napali na Donje Koriane, a zatim na Imljane. Onih dvadesetak boraca iz ete koji su ostali na ovom terenu pruili su otpor. Ali to nije bila snaga koja je mogla zaustaviti neprijateljske kolone. Sistematski i bez urbe one su nastupale, pretraivale svaku kuu i umarak, palile i ubijale sve odreda. Meutim, najvei dio naroda nije ih ekao. Veina je izbjegla i sklonila se u sela oko Vrbanje prema Sipragama. ( Ova ustako-domobranska akcija ienja trajala je tri dana. Do 15. decembra poslije podne oni su juriali na pusta sela i dos~igli liniju s.Ponirci i s.Makarii, kako to pie u jednom izvjetaJU 3. domobranskog zborau Sarajevu od 17. decembra.O U Donjim Korianima pljakali su imovinu, palili kue i ubijali nevine ene, djecu i starce koji nisu mogli da bjee. Tada su ubijeni: Pero Radovan~vi iz Siave, a s njim i njegovo dvoje djece od 7 i 10 godina; stancu Duanu Slavni ivu su spalili u tali; sa Dimitrijem Slav~iem, invalidom bez obje noge, koji nija mogao da bjei, ubili su 1 njegovu enu Anu, koja ga nije htjela ostaviti; ubili su i Luku Slavnia, Petrova, koji takoe nije mogao da bjei - bio je invalid u jednu nogu, a s njim enu Maru i sina od 16 godina; noem su mu izboli i kerku Mitru od 14 godina, ali se ona spasla. Ustae su mislile da je i ona mrtva, pa su je ostavili. Stradao je i Lazo Mari i jedno dijete Slavka Slavnia od tri godine. Neke su ive pohvatali, poveli sa sobom, a zatim ih strijeljali. Tako su u Poniru ubijeni: .Ilija Jokanovi, Lazar Jokanovi, dvoje djece Jovana Slavnia i jedno Dimitrije Slavni. U Gostilju su ubili Lazara Maria iz Vi tovlja i Blagoja Mitakovia. Tada je u Donjim Korianima zapalje. no 26 kua, a u Imljanima 333 razna objekta. Grupa naoruanih graana iz Travnika u ovoj je akciji najvie kua popalila. Predvodio ih je Kruno ~aupovi, koji je i sam palio i nareivao drugima da to ine, pria Ilija Slavni. I sva pokretna imovina bila je opljakana ili unitena. Ustaka milicija iz okolnih hrvatskih sela i dobrovoljci iz Travnika su za sve vrijeme dok je akcija ienjae
I)

trajala tjerali stoku i ovce, a na konjima su izvlaili ito i sve drugo to se moglo ponijeti i odnositi u svoja sela.') Kolike su to bile koliine i kolika je bila vrijednost opljakane imovine i stoke, nikad nije bilo utvreno. Samo iz kue Spasena Slavnia otjerali su 130 ovaca, 6 konja i vagon krompira. Glavnina Imljanske ete, koja je u to vrijeme vodila teke borbe oko Kotor-Varea, nije odmah saznala za ovu akciju neprijatelja. Tek 15. decembra uvee stigli su kuriri i obavijestili o tome komandira yAI.a~iai p?liti~kog kome sara Gajia. Oni 'su odmah napustili poloaj 1 krenuli sa cetom. U selo Vlatkovie stigli su 16. decembra. U Imljanima su vidjeli dim i kue koje su jo gorjele, Od seljaka su saznali o svemu ta je neprijatelj uinio. Rekli su im da e sutra sigurno nastaviti svoju operaciju i da je na redu selo Vlatkovii. Komanda ete je odluila da brani selo. Uvee je cijela eta bila rasporeena na poloajima iznad Vlatkovia rijeke, koja dijeli Imljane od Vlatkovia. Mislili su da neprijatelja kada sutra krene doekaju iznenadnom vatrom, razbiju, a zati~ protjeraju iz popa: ljenih sela. Meutim, 17. decembra ujutro neprijatelja vie nije bilo ria ovom podruju. Jo 16. popodne poeo je da se povlai i u toku noi i sutradan vratio se u svoja uporita. Samo je u Gornjim Korianima ostala jedna jaa domobranska posadna jedinica. To vee su borci ete, po hladnoi i snjenoj vijavici, proveli. u zasjedi i na poloajima oekujui da se neprijatelj pojavi. Svaki je elio da ga dostojno doeka i da mu se osveti za sva zlodjela koja je poinio. Kada je svanulo i kada se vidjelo da neprijatelja nema, da od njega nema ni traga, komanda je pokrenula etu i pola da ga trai. Prvo su preli u Imljane a zatim u Donje Koriane. Naili su samo na pusto i zgarita koja su se jo dimila. Poslije ovoga eta se vratila u svoj logor u Djevojakoj ravni. Zapao je veliki snijeg, pa je zbog oteanog kretanja eta mirovala nekoliko dana. Upuivane su samo manje zasjede' i patrolna
I) U ve pomenutom izvjetaju komandanta 3. andarrnerijske pukovnije o pljaki, pal ienju sela i ubijanju stanovnitva pie: ... 14, 15. 1 16. prosinca 1941. godine prelo se sa operisanjem sela: Koriani Gornji (katoliko selo), koje je bilo zauzeto po etnicima (itaj: partizanima - n. p.), Koriani Donji grkoistono selo, svi zaseoci sela Imljana - Petrovo Polje do pruge koja vodi za Maslovare. Sva ova grkoistonjaka sela spaljena su po ustaama i dobrovoljcima, ivalj koji se odupirao 'pohijen je, neki dio je zarobljen a stoka otjerana, neto su otjerali sami seljaci' u druga sela, a neto ustae i dobrovoljci. . . _ Ove operacije zavrene Su 17. ovomj. te vojska, ustae,.dobrovoljci..i ?runi~i povukli su se. u Travnik ... ,Ar:tllv Muzeja revolucije u Sarajevu, F'XII:dos-119, str. 167). _.. - - -.

URP Sarajevo, MF-3/28.

116

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

117

obezbjeenja U pravcu Gornjih Koriana, Tih dana u drugoj POlOVIni decembra, stigao je kurir iz taba bataljona. Javio je da e za dva ili tri dana stii komandant i politiki komesar bataljona i obii etu. Kad su stigli, Ilija Slavni je izaao pred njih, pozdravio ih i u ime ete predao raport. Jo prije toga Alagi je na ovome insistirao, zato to je Ilija uivao dobar glas meu borcima i bio jedan od najpopularnijih ljudi u ovom kraju. Ratko Broeta i Rade Liina pozdravili su etu pred strojem i pohvalili je za pokazanu hrabrost u borbi na Gornjim Korianima i kod Kotor-Varoa. Uvee su s komandom ete odrali sastanak na kojem je bilo govora o dotadanjem radu, o akcijama i borbama koje je eta imala. Postavljeno je bilo i pitanje odgovornosti komande ete za postupak kada su, zanijeti uspjehom poslije akcije na Gornjim K~)fianima, napustili ovaj kraj i u potjeri za neprijateljem zadrali se sa etom nekoliko dana kod Kotor-Varoa. tab bataljona je smatrao da zbog toga dio krivice za tragediju koja je zadesila sela Donje Koriane i Imljane lei i na njima, pa je odluio da se Alagi smijeni sa dunosti komandira. Sutradan pred strojem Broeta je u kratkom govoru objasnio borcima zato je dolo do ovoga i saoptio da je za komandira ete postavljen Ilija Slavni, Poslije podne nastavili su put, a sa njima je otiao i Alagi. Tako je za svega nekoliko dana koliko je komandovao zavrio drugi komandir Imljanske ete, pria Ilija Slavnit. 1 poslije toga nisu mu dali nikakav komandni poloaj, a to je bio izvrstan borac i odlian komandir. Poginuo je kao heroj u borbi protiv Nijemaca 1942. godine u kozarskoj ofanzivi. U selu Suoi kod Bosanskog Novog, neka naa jedinica razbila je jednu grupu Nijemaca i oni su se dali u bjekstvo. Borci su ih gonili, a meu prvima je bio Alagi. I ovoga puta, kao to je to bio sluaj i kada je sa etom gonio domobrane prema Kotor-Varoi, nije se mogao zaustaviti. Uletio je sam meu Nijemce i u borbi prsa u prsa oni su ga

ubili.
Poslije akcije na Gornjim Korianima i borbi oko Kotor-Varaa eta je krajem decembra 1941. godine, pod tekim uslovima koje su stvarali duboki snjeni nanosi, napala na ustako selo Orahovinu i jo nekoliko sela koja se od Djevojake ravni proteu lijevom stranom rijeke Vrbanje. Oistivi ih od neprijatelja, bila je stvorena sigurna zaleina za namjeravani napad na neprijateljsko uporite u Vrbanjcima. Poetkom januara 1942. godine opkoljeno je ovo uporite i nekoliko dana vodila se borba oko njega. To nisu bili jai nai napadi, pria Ilija. Namjera nam je bila da ovo uporite likvidiramo blokadom i iscrpljivanjem i da tako primoramo njegovu posadu da se preda ili da se povue. Nakon nekoliko dana

pod ovakvim pritiskom neprijatelj je to i uinio. Probio se kroz blokadu i povukao prema Kotor-Varou. U borbama oko Orahovine i Vrbanjca nije uestvovala sva Imljanska eta. Pouena iskustvom poslije korianske akcije, komanda ete je dva voda ostavila na poloajima prema Gornjim Korianima i prema Dobretiima, iz kojih se ustaka milicija zalijetala i napadala. Naroito je bila aktivna milicija iz Dobretia. Oni su vrlo esto prelazili rijeku Ugar, zalijetali se prema Imljanima i pokuavali da popale i opljakaju jo i ono malo kua koje su ostale. Zbog toga pripucavanja na ovom sektoru nisu prestajala. Vod koji je ovdje bio stalno je morao biti na oprezu, a to je u zimskim uslovima iscrpljivalo borce i troilo ionako oskudne zalihe municije. I pored svega, oni su uvijek uspijevali da zaustave napad ustaa, da ih vrate preko Ugra i ne dopuste im nova paljenja i pljaku. I prema Gornjim Korianima bila je slina situacija. I ovdje su borci u svakodnevnim pripucavanjima uspijevali da sprijee ustae gonei ih kad su god pokuali da preu rjeicu Ilomsku. Ostali dio ete je poslije Vrbanjaca bio podijeljen na dva dijela. Prvi, s komandirom Ilijom Slavniem i sa dijelom Maslovarske ete, bio je upuen prema Kotor-Varoi. Trebalo je da uestvuju u blokadi oko grada. Drugi (40 boraca), sa slinom grupom iz Maslovarske ete i pod komandom komandira Milana Bubia, trebalo je da uestvuje u napadu na Prnjavor. No, kako do namjerava. nog napada nije dolo, oni su vie od mjesec dana tamo ostali uestvujui s ostalim jedinicama u borbama koje su voene oko Prnjavora. Tek 12. februara, kad je poela priprema za napad na KotorVaro, vratili su se u sastav ete. Jedna od najteih borbi u kojoj je Imljanska eta uestvoyala poslije korianske akcije bio je napad na Kotor-Varo 19. februara 1942. godine. Tada je ona bila u sastavu ve novoformiranog 4. krajikog odreda i pripadala je njegovom 2. bataljonu.O Odreeno je bilo da se jednim dijelom Maslovarske ete napada desnom stranom toka rijeke Vrbanje u pravcu tzv. Kria. Nou izmeu 18. i 19. lebruara, gazei duboki snijeg koji je na mjestima prelazio visinu jednog metra, poslije tekih napora eta je uspjela izai na odreene polazne poloaje za napad. Odavde je trebalo da se preko nekih njiva, gdje je bio brisan prostor,
J) Cetvrti krajiki odred formiran je 12. februara. )}.'. 6. februara u Agiima odrana je konferencija komandnog kadra 1, 2. i 4. bataljona 3. krajikog odreda, ~a kojoj je .0dlue!1Oda ~e od jedinica ovog odreda na Manjai 1 u srednjoj Bosm formira 4. krajiki odred i da se uini p.oslje?nji pokuaj da se pli!jei rascjep sa etnicima. (<<OslobodIlakI rat naroda Jugoslavije 19411945. izdanje Vojnog instituta, Beograd, str. 263).

it8

TRAVNIK

U NOR-u

tRAVNiK

U NOR-u

11~

privue do jurinog poloaja, a zatim na dati znak da otpone napad. Meutim, ovaj dio prostora bio je najtee prei. Snijeg je bio do pojasa i bez prtine, a otra februarska zima stezala je sve vie. 'Zbog toga je napredovanje ete teklo vrlo sporo. Ovdje ih je zatekla zora i znak raketom koji je oznaava o opti poetak napada. Sa svih strana poela je puana i mitraljeska vatra, a oni su jo pokuavali da proprte duboki snijeg i dohvate se poloaja odakle je trebalo poi u juri. Jedno neprijateljsko odjeljenje, koje je bilo istureno na njihovom desnom boku, svojom vatrom ih je primoralo na se razviju u strijelce, a to je jo vie usporavalo pokret. Poslije tekih napora svega oko 20 boraca sa Ilijom Slavniem ususpjelo je da se izvue iz ovog snijega i priblii prvim kuama. Ovo nam je polo za rukom, pria Ilija Slavni, zato to smo naprijed izbacili Vladimira Jokanovia, koji je bio mali rastom i lagan, pa je manje propadao u snijeg od ostalih. Njegovih tragom i pod stalnom neprijateljskom vatrom preli smo ovaj brisani prostor i produili napad. Na juri su zauzeli nekoliko prvih kua. Ve u prvima zatekli su dvojicu poginulih domobrana, od kojih je jedan bio podoficir. Zarobili su pet ivih, razoruali ih i uputili nazad prema glavnini ete. Ali, za dalje napredovanje prema drugoj grupi kua i centru grada ova grupa je bila mala. Trebalo je saekati da i ostali borci pristignu. Neprijateljski mitraljez iz jednog rova nije im davao mira. Dok 'su se oni sa njim pripucavali, pristigla je jo jedna grupa s komandirom Maslovarske ete Bubiem. Dogovorili su se "da prvo likvidiraju ovaj mitraljez, a onda, ne ekajui ostale, da produe napad. Nikola Mili i jo jedan borac, sad mu se ne mogu sjetiti imena, pria Ilija, javili su se da to uine. Pripremili su po dvije bombe i puzei privlaili se rovu -.Mi ostali titili smo ih vatrom. Kad su izbili na nekoliko koraka pred rov, pobacali su bombe i tako je uutkan ovaj mitraljez koji nam nije doputao da se pribliimo drugoj grupi kua. U daljem napadu eta je opet naila na jak otpor. Iz kua i jo nekih rovova zasipala ih je jaka puana i mitraljeska vatra. Poslije nekoliko juria, u kojima je eta pretrpila i gubitke, uspjeli su da zauzmu i drugi dio kua, ime su bili stvoreni uslovi za prodor u centar grada. U ovim juriima je poginuo Dimo Raduli, rodom iz Imljana, ikomandir Maslovarske ete Bubi. On je bio teko ranjen u stomak, ali je-vrlo brzo nakon toga umro. Jo nekoliko boraca bilo je tee i lake ranjeno. Desno od Imljanske napadala je Joavaka eta i jo neke grupe sa njom: Kornandir im je bio Braco Radi. Lako su probili spolj'nu odbranu, ali su u gradu, pred bivim Sokolskim domom, naili na nesavladivu prepreku. Iz Doma su jake neprijateljske snage tuk-

le na sve strane, a posebno brisani prostor kojim je Joavaka eta juriala. Poslije nekoliko uzaludnih pokuaja i znatnih gubitaka koje pretrpjela, bila je primorana da se povlai. Dolo je i do demoralizacije i panike kad je u posljednjem juriu poginuo komandir Radi, a sa njim i zamjenik komandanta 4. krajikog odreda Broeta i politiki komesar Liina. To je jo vie otealo situaciju na sektoru Imljanske i Maslevarske ete. Odbivi napade Joavake ete i primoravi je na povlaenje, neprijatelj je oslobodio dio svojih snaga i orijentisao ih prema njima. Taj pritisak oni nisu mogli izdrati, pa je dolo do povlaenja. U povlaenju je bio ranjen borac Drago Vranje. Neoprezno je is trao na jednu raskrsnicu i metak ga je pogodio u desni kuk. Borci su ga ponijeli u ebetu, ali su ga, zbog pritiska neprijatelja i smetnji pri noenju kroz duboki snijeg, morali ostaviti. Ostali ranjenici koji su bili pokretni izali su sa etom i spasili se. Da su bila nosila, nekako bismo jo, vj erovatno , izvukli Dragu, objanjava Ilija Slavni, ali nositi ga u ebetu, bilo je vrlo teko. Cetvorica ljudi morali su za to da gaze duboki snijeg, a pr tina je bila uska. Sa ranjenikom nije bilo mogue proi, pa su ga ostavili.') Ceta se po nareenju taba bataljona povukla na poloaje koje je drala jo prije napada, za vrijeme blokade. Tu je ostala jo nekoliko dana i u svakodnevnoj borbi odbijala neprijateljske napade.
1) Odbijeni napad na Kotor-Vare neprijatelj je smatrao jednim od najveih svojih uspjeha koje je do tada postigao u borbi protiv partizana. On ga je uveliao i Izmiljenim brojkama o po' ginulim i zarobljenim partizanima. Tako, u jednom izvjetaju koji je 5. aprila 1942. godine upuen Ministarstvu domobranstva stoji: 0 junakom dranju od Banja Luke odsjeene posade Kotorita prilikom napada odmetnika 19. II na Kotorite, svjedoi naknadno primljeno izvjee ustakog logora iz Kotorita u kome se doslovce kae: Napad je uslijedio sa sviju strana sa snagama od oko 1.20~ neprijatelja. Naa posada je brojala oko 200 domobrana. Neprijatelj je uspio zauzeti neke nae poloaje pa i neke kue u gradu. U ogorenim borbama koje su trajale cijeli dan nai hrabri domai domobrani, ne samo da su odbili neprijatelja, nego su ga i porazili tako kao moda nigdje u dravi, kako su i same etniko-komunistike bande priznale. Ubijeno je oko 120-150, ranjenih preko 200, zarobljenih: 3 ranjena, 5 zdravih etnika-komunista. Zarobljeno je oko 40 puaka, 2 samokresa, 1 dalekozor, te oko 2.000 komada streljiva i -par bombi. Od naih domobrana je 15 poginulo, meu njima 14 katolika i jedan Musliman, a 10 ih je ranjeno (Zbornik, tom IV, knj, 4, dok. 117)U stvari ovi ustaki navodi o gubicima i broju partizana koji Su uestvov~li u napadu uveliani su. Prema podacima ~oji su i~~ neseni u fusnoti 6 na strani 312. Zbormka (tom IV, krij. 4) stOJI da je napadalo svega oko 500 partizana i da je do neuspjeha dolo stoga to je akcija bila slabo organizovana.

120

T I't A V N I K U N O R - '1

Samo, ovoga puta je neprijatelj, ohrabren uspjenom odbranom Kotor-Varea, bio sve bezobrazniji i drskiji. Stalno je vrio ispade i pokuavao da otjera partizane. U jednom od takvih ispada bio je prodro duboko i upao u selo Teie, gdje je bio jedan vod ete. U borbi koja je trajala cijeli dan poginuo je borac Krsto eni, a nekolicina je bila ranjena, I neprijatelj je imao gubitaka, ali je uspio da se odri i tek uvee se povukao u Kotor-Vare. Neuspjeh u kotorvarokoj akciji negativno se ogledao na borbenim i moralno-politikim kvalitetima ete. Dolo je do kolebanja, nediscipline, a i slabljenja borbenog duha ete. Tome je doprinijela i etnika propaganda. etniki propagatori su tada poeli otvoreno da rovare. Govorili su da su za neuspjeh u akciji krivi komunisti, da e sada ustae popaliti sva srpska sela i da je jedini spas - prei u etnike. Oni su odmah poslije ove akcije poeli i otvoreno da napadaju partizanske jedinice u srednjoj Bosni. a formirali su i neke nove svoje jedinice.

ODLAZAK GRUPE KOMUNISTA IZ TRAVNIKA NA SLOBODNU TERITORIJU


Kad su ustae pod pritiskom graanstva morale pustiti Abida Lalia iz zatvora, svu krivicu zbog ovoga prebacivale su na policijske organe i na neke koji su zauzimali najistaknutije poloaje u njihovoj upravi. Policijske organe su zbog toga oglasili nesposobnim, a sve one koji su pod pritiskom graana intervenisali za Abida komunistikim saradnicima. Iz pisma koje je ustaki stoernik Paradik tih dana uputio Ministarstvu unutranjih poslova u Zagrebu vidi se do koje su se mjere osjeali nemonim pred snagom KP i njenim neraskidivim i vrstim vezama s graanima. U pismu, izmeu ostalog, stoji: Openito prilike na podruju ovog stoera u pogledu opeg raspoloenja i politikog miljenja kao i razlozi dananjem nesree. nju i poboljanju prilika su vrlo loe. Razlozi su mnogi. U prvom redu, nesposobnost inovnika i odgovornih slubenika za javni red i sigurnost. Isti do danas radi svoje nesposobnosti nisu na vrijeme uspjeli pronai ili otkriti bilo kakvo neprijateljsko djelovanje ili njihovu eliju u pojedinim mjestima (primjer Travnik). Od uspostave Nezavisne Drave Hrvatske postojala je sumnja da u gradu nalazi se jedna grupa tj. centar komunistike partije. Ovaj stoer preduzimao je sve mogue sa ovdanjim predstavnicima javnog reda i sigurnosti, da bi to gnijezdo otkrio i time sprijeio irenje razornog ilegalnog rada i trovanja duhova u politikom pravcu. Budui se tono znalo, koji ljudi predstavljaju komunistileu partiju u Travniku pa 'je tim bilo mnogo lake stvar otkriti i pc otkriu likvidirati. No, naalost, to se nije uspjelo jer su tu bili umjeani u glavnom naistaknutiji ljudi koji su ak zauzimali i vie poloaje u upravi ... ,(1)
I)

Arhiv Muzeja revolucije u Sarajevu. F-X, dos. 98, str. 629

122

TRAVNIK

li

NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

123

Kao to se vidi, pored ocjene da su slubenici odgovorni za javni red i sizurnost nesposobni, glavna se krivica baca i na neke koji su zauzimali odgovorne poloaje u upravi ustake vlasti. Njih Paradik u daljem tekstu pisma i navodi: To su: podupan Muhamed Suduka, tajnik upe Hamid Trebinjac, upravnik bolnice dr Tatli a zatim Nadira, ena dr Tatlia i Nedo Alekovi, Oevidno, u prebacivanju krivice na navedene osobe, Paradik nije bio potpuno precizan. Uvrsti? ~e me~ njih ~~di~ i Ne~~, a zna se da se oni nikada nisu ubrajali u naistaknutije ljude kOJI su zauzimali i vie poloaje u upravi. Nadira je tada bila d?m~ica i kao lan KPJ se po zadacima Partije angaovala na okupljanju graana, na pruanju otpora ustaa.ma i policiji pri p.okua}u da uhapse Abida Lolia. Nedo je tada bIO student 1 kao simpatizer NOP-a vrlo aktivan u radu i izvravanju zadataka koje je postavljala partijska organizacija. I u pogledu Hamida Trebinjca Paradik nije bio precizan u ovom pismu. Poznato je da je Hamid jo od prije rata bio istaknu'ti ustaa, da je za ustaku vjernost meu prvima dobio visoko ustako odlikovanje od Pavelia i da je kao najpovjerljiviji dobio poloaj tajnika upe Lava-Gla. Istina je da se Hamid Trebinjac, u situaciji kad je ve dolo do masovne i javne demonstracije graana protiv Abidovog hapenja i kad je vidio da bi to moglo dovesti do tekih posljedica po ustaku vlast, naao na strani onih koji su zahtjevali da se Abid pusti iz zatvora. No, on se, po svoj prilici, bojao od moguih neeljenih posljedica, te se nije, kao to to Paradik pie, naao na strani komunista i simpatizera NOP-a. On se kao takav nije pokazao ak ni onda kada je sa Midhatom HadaIiem, Sudukom, dr Tatliem, Nadirom i Nedom 1943. godine otiao u partizane. Ove Paradikove nepreciznosti najvjerovatnije nisu bile sluajne. Optuujui cijelu ovu grupu iskoristio je da optui iTrebinjca, s kojim se od poetka nije slagao. Moda mu je stajao na putu da ostvari neke svoje kadrovske zamisli, a moda mu je smetalo i to to je znao da ovaj, pored tajnike dunosti,: upi, vr.i i dr:ugu, povj er1jivu, uz koju neposredn? ~dgova~a y~!askom p<:vJere~lt";l za BiH. Moda je, najzad, to bIO 1 pokuaj linog obracuna, Jer Je takvih sluajeva bilo podosta meu ustakim rukovodiocima. Iako ih je ovaj sluaj s Abidovim hapenjem opominjao na snagu Partije i na njen ogromni uticaj u graanstvu, oni se nikako nisu mogli pomiriti s injenicom da im tu, ispred nosa, radi jedna komunistika partijska organizacija i da se pred njom osjeaju nemonim. Vidjeli su da u jednom otvorenom napadu ne mogu nita da uine, pa su poeli da smiljaju nain kojim e se sigurno i us-

pjeno obraunati s komunistima i svim njihovim simpatizerima u gradu. Na nekom od svojih sastanaka zamislili su da izvedu provokaciju koja e im posluiti kao povod za obraun. To je bio ve oprobani metod kojim su se jo i ranije ustae sluile po uzoru na svoje faistike gospodare Nijemce. Poznat je sluaj u Zagrebu, kad su pred rat bili postavili tempirane bombe u telefonske javne govornice i za to optuili komuniste. I sada su zamislili neto slino. Trebalo je da se podmetne tempirana bomba u zgradu upanije. Za to bi optuili komuniste, a onda bi, na osnovu ve napravljenog spis ka, izvrili hapenje. Ve sama ovakva zamisao i pokuaj da se tim putem obraunaju s partijskom organizacijom u Travniku govore sami za sebe kolika je bila snaga Partije i njen uticaj u masama i koliko se ustaka vlast osjeala nemonom u otvorenoj borbi protiv komunista u tom periodu. Jer, to je moda jedinstven sluaj u NDH da su ustae u sjeditu jedne svoje upe morale da i pored svih moguih institucija vlasti i oruanih formacija pribjegavaju i ovakvim sredstvima da bi pohapsile i likvidirale jednu partijsku organizaciju. 'Pokuaj sa zamiljenom provokacijom nije uspio. Mjesni komitet Partije na vrijeme je otkrio ustake namjere i o tome obavijestio sve lanove i simpatizere, i upozorio ih na opasnost. Jo prije nego to je bomba eksplodirala pred upanijom, Mjesni komitet je saznao da se priprema hapenje. O tome je partijsku organizaciju obavijestio policajac Sakib Mrako. On je neposredno prije toga zbog neega doao u sukob sa ustaama, koje su pokuale da ga razoruaju i uhapse. On im to nije dopustio. Pruio je otpor i na mjestu ubio ustau Vilka Sebreka. Incident se desio pred zgradom stare optine. Poslije toga je sam otiao u policiju i predao oruje. Bio je pritvoren i oekivao suenje. No, prije nego to je otiao u policiju da se prijavi svratio je kod Abdulaha ekia i rekao mu da ustae pripremaju hapenje svih komunista u gradu i da imaju namjeru da ih odmah pobiju. Rekao mu je da je vidio i spisak na kojem su bila 44 imena i da mu ga je pokazivao ustaa Ivan Relja. Mjesni komitet je odmah obavijestio lanove Partije, SKOJ-a i simpatizere NOP-a, za koje je smatrao da bi im mogla prijetiti opasnost. Svakome je bilo reeno da se niko ni s kim ne sastaje, da ne izlaze i da se sakriju kod kua, a da e naknadno biti obavjeteni ta treba dalje raditi.U
1) O tome da je Sakib Mrako obavijestio Abdulaha ekia o namjeravanom ustakom hapenju iznosi u svom sjeanju Kasim Buljubai.

124

TRAVNIK

U NOR-li

TltAVNIK

U NOR-u

125

Odmah nakon toga, 15. marta uvee, eksplodirala je bomba pred upanijom.') Ustae su se rastrale po gradu i na sav glas priale graanima da su bombu podmetnuli komunisti, da ih sada treba sve pohapsiti i pobiti. Te njihove prie i prijetnje bile su dio smiljenog plana kojim je trebalo pripremiti graane na hapenje i sprijeiti bilo kakav pokuaj da ih i ovog puta osujete u njihovim namjerama. Hapenja su namjeravali da ponu 16. uvee. Meutim, sama eksplozija i prie ustaa da su to uinili komunisti bile su znak Mjesnom komitetu da preduzme hitne mjere. Oevidno je bilo da eksplozija pred upanijom nije nita drugo nego provokacija koja treba pred graanima da poslui kao povod za namjeravano hapenje o kojem je Mrako ispriao ekiu. Ve do 9 asova ujutru vei broj komunista bio je obavijeten o tome .i reeno im je da se pripreme za izlazak iz grada i odlazak na slobodnu teri toriju. O mjestu sastanka i vremenu polaska reeno je da e svaki naknadno ,'.- _. '\ ---'- -, - ~--- .. -... -.------ -.-. ~

'",,/'
"~.";-:

.~

Zgra a u ojoj je bi o sjedite upe Lava=-Gla. Desno je ulaz gdje je eksplodirala bomba koju su podmetnule ustae 15. marta 1942. godine
1) O vremenu kada je dolo do eksplozije pred upanijom postoje neke manje razlike u sjeanjima. Kasim Buljubai tvrdi da je eksplozija bila 14, a ne 15. marta. Midhat Hadali, u svom sjeanju jo u maju 1946.godine- tvrdi da je to bilo u nedjelju 15. marta. (Izjava Midhata Hadalia - Istorijski institut za Radniki pokret u Sarajevu, fond CK, Kongresni materijal br, 4028/48) .

Ismet Sujoldi Ejub Ejubi biti obavijeten. Istog dana je odran proireni sastanak Mjesnog komiteta na kojem je odlueno da grupa od 23 druga kojima prijeti najvea opasnost odmah napuste Travnik i da se preko Vlaia prebace do Imljanske partizanske ete. Odreeni su i vrijeme polaska, u 18 asova, i zborno mjesto - Hadin gaj. Svaki od prisutnih na sastanku dobio je zaduenje koga treba da obavijesti o odluci Komiteta. Hasan Sojtari se sjea toga sastanka i pria: Toga dana, mislim da je to bio 16. mart 1942. godine, Abid Lo li ili moda neko drugi, sad se ne mogu tano sjetiti, rekao mi je da doem na sastanak koji e se odrati u kafani Anelka Kozi.'! Tada sam i saznao da su ustae podmetnule bombu pred upanijom i da imaju namjeru da nas zbog toga oglase krivim, pohapse i pobiju. U zakazano vrijeme - to je bilo prije podne - doao sam u kafanu i zatekao nekoliko drugova koji su se ve bili iskupili. Ubrzo zatim na gornjem spratu kafane Abid je odrao kratki sastanak. Rekao je da je to proireni sastanak Komiteta i da treba da se dogovorimo o izlasku iz Travnika. Koliko se sada sjeam, na sastanku
1) Na ovoj kui gdje je bila kafana Anelke Kozi danas stoji ploa na kojoj pie: 16.marta 1942.godine u ovoj kui odran je sastanak MK KPJ Travnik na kosne je donesena odluka da se formira Travniki partizanski odred.

126

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

127

su bili: Abid i Omer Loli, Abdulah eki, Hamdo Begovac, Ibrahim Risovi, Mehmed Kulaevi, Safet Haznadarevi i ja. Nisam siguran jedino da li je i Rifat Sujoldi bio na sastanku ili nije. Ja tada jo nisam bio lan Partije, bio sam prije toga samo kandidovan. Reeno mi je da su i mene tada pozvali zato to se raunalo da u sigurno krenuti u partizane i to su predvidjeli za mene neke zadatke koje treba izvriti prije polaska. Sastanak nije dugo trajao. Dogovoreno je samo ko treba da krene, gdje i kada emo se sakupiti, ta ko treba da ponese i ko e kojeg druga, koji nije bio na sastanku, obavijestiti o odlukama. Meni je Abid rekao da treba da obavijestim Midhata Hadalia i Salku Haramandia. I ostali su dobili slina zaduenja i jedan po jedan smo se neprimjetno razili. Odluka je bila da to vee krenemo iz Travnika. U 18 asova trebalo je da se skupimo kod Hadinog gaja i da odatle svi zajedno krenemo preko Vlaia. Ja sam u toku dana izvrio svoj zadatak. Obavijestio sam Hadalia i Haramandia, prenio im ta je bilo reeno i pripremio se za odlazak. Imao sam sakrivenu puku, dosta municije i nekoliko bombi. Neto prije 18 asova poao sam na zakazano mjesto. Uz put sam svratio po Kasima Buljubaia. Znao sam da i on treba da krene. Kad smo prolazili kraj kue Ejuba Ejubia, jo nam se neko pridruio, samo se sada ne mogu sjetiti ko. Tu su ve bili Abid, Begovac i jo nekoliko drugova. Ubrzo su poeli da pristiu i ostali. Tano u 18 sati Abid je naredio pokret i sjeam se da je tada rekao: Ko je doao, doao, neemo i ne smijemo vie ekati. Krenuli smo prema Kajabai. Eniz Kadri, iako tada nije bio predvien sjea se ovog odlaska i pria: da ide sa grupom.

Sesnaestog marta susreo me je u ariji Salko Haramandi. Rekao mi je da doem u kafanu Anelke Kozi i da u tamo dobiti zadatak koji treba da izvrim. Ja tada nisam bio lan Partije. bio sam lan SKOJ-a. Uinio sam to mi je rekao. Ne sjeam se sada koga sam sve zatekao u kafani, ali znam da je bio Abid i jo nekoliko drugova. Dali su mi jednu vreu punu opanaka. Rekli su da treba da je odnesem do kue Ejuba Ejubia. Reeno mi je i kojim pravcem da se kreem i da pazim da me neko od policije ili ustaa ne primijeti. Natovario sam vreu na lea i prenio je do mjesta gdje je bilo reeno. Tu sam zatekao Omera Lolia i predao mu vreu. Ubrzo su poeli i ostali drugovi da pristiu. U 18 asova krenuli su od kue Ejuba Ejubia prema Vlaiu. Ja sam se tada sa svima pozdravio i zaelio im srean put. . Midhat Hadali, u svom sjeanju kae: . na izlazak travnike grupe,

128

TRAVNIK

U NOlt-u

TRAVNIK

U NOR-u

121)

Odluka je pala da se ide na osloboeni teritorij u Imljane 19. marta. Meutim, ustae, koje su spremale hapenje komunista, bojah! su se jakog muslimanskog mnjenja pod kojim su morali i prije da sve zatvorene komuniste puste, te su u nedjelju 15. marta bacili bombu pred upaniju da bi mogli pravdati hapenje. Na osnovu toga donesena je odluka da se odmah u ponedjeljak, tj. 16. marta, krene na zakazano mjesto i odri sastanak. esnaestog marta 1942. godine trebalo je da 22 druga sa Loliem izau na slobodnu teritoriju. U toj grupi trebalo je da izau jo Simii, Hadali i Kazi. Simii je, zbog kratkog vremena, bio kasno obavijeten, a Kazi i Hadali su izali u odreeno vrijeme i na odreeno mjesto. U meuvremenu je Abid Loli promijenio mjesto i vrijeme sastanka, a ovu dvojicu nisu obavijestili, te su se oni uputili u pravcu Vlaia. No, kako nisu mogli pronai ostale i kako nisu poznavali put, u zoru su se vratili.')

U grupi koja se prikupila kog kue Ejuba Ejubia i koja je odatle 16. marta u 18 asova krenula u pravcu Vlaia bili su: 1. Abid Loli 2. Omer Loli 3. Ibrahim Loli 4. Hamdo Begovac 5. Ibrahim Risovi 6. Atif Risovi 7. Rifat Sujoldi 8. Safet Haznadarevi 9. Mehmed Kulaevi 10. Salko Haramandi 11. Kasim Buljubai

12. Hasan Sojtari


13. 14. 15. 16. 17. 18. 19: 20. Rizah Hercegovac Abdulah eki Hado Ali Hajro Beganovi Ejub Ejubi air Bekti Mujo Gavranovi Abdurahman ehovi 21. Salih Pai.l)

.:
;.

Jedino Midhat Hadali i Avdo Kazija nisu krenuli. Oni su, kao to se iz navedenih izjava vidi, izostali zbog naknadne promjene zbornog mjesta a niko ih o tome nije obavijestio. Put ih je vodio preko Vlaia u iprage, gdje se tada nalazio logor Imljanske partizanske ete. Predvieni pravac kretanja trebalo je da vodi od Gornje atrnje, preko Kajabae i Crnog vrha do Vlake gromile, a onda, u. drugoj etapi, preko Ljute grede, Perla i Jasena u iprage.2) Meutim, kad su po noi izali na plato Vlaia, koji je jo bio zavijan dubokim snijegom, zalutali su, pa je samim tim i ovaj pravac kretanja bio izmijenjen. Umjesto da osvanu negdje oko Vlake gromile, kako je bilo planirano, nali su se iznad Gue Gore. Najvjerovatnije je to bilo negdje oko k. 1002, sa koje se moe vidjeti selo Krpeljii i Gua .Gora, Ovdje smo, pria Hasan, ugledali pred nama selo, a uli smo kako na crkvi zvone zvona. Nagaali smo koje bi to selo moglo biti. Omer Loli, za koga se raunalo da je najbolji poznavalac sela ispod Vlaia - kao mesar je vrlo esto obilazio taj teren i od seljaka kupovao stoku - tvrdio je da je to Paklarevo. Vjerovatno nije mogao pretpostaviti da smo toliko zalutali i nali se na potpuno drugom pravcu od namjere na. eg kretanja. Neki su, opet, tvrdili da to nije Paklarevo, nego neko sasvim drugo selo, a niko od nas nije ni pomislio da smo se nali iznad Gue Gore. OVU zagonetku pomogao nam je da rijeimo jedan
1) Ovaj spisak travnikih komunista koji su tog dana otili u partizane sainjen je na osnovu sjeanja Kasima Buljubaia, Hasana Sojtaria i grupe graana koji se sjeaju njihovog odlaska, a i na osnovu nekih sauvanih dokumenata u kojima se spominju njihova imena 2) Prema sjeanju Kasima Buljubaia.

.. <Kua

Ejuba Ejubia gdje je bilo zborno mjesto i odakle je grupa komunista 16. marta 1942. krenula na slobodnu teritoriju
I) Iz izjave Midhata Hadalia. (I1RP Sarajevo, Kongresni materijal br. 4028/48).

fond

CK.

130

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

131

seljak. Od mjesta odakle smo stajali na otprilike 500 metara daljine vidjela se seljaka kua. Abid i ja spustili smo se do nje i tu nali seljaka koji nam je pomogao da se orijentiemo. Rekao je da je selo koje se vidi dolje Gua Gora. Poveli smo ga sa sobom i on nas je dalje vodio. Sjeam se, ili smo prema Mehuriu, a onda okrenuli lijevo, u pravu sela Orlice. Ovaj nas je seljak vodio do iznad Mehuria - za uinjenu uslugu platili smo mu 1.000 kuna a onda smo sami nastavili put. I Kasim Buljubai se sjea ovog lutanja po Vlaiu i pria:

Kad smo krenuli od kue Ejuba Ejubia, ve je bio mrak. Nismo poli putem, nego uz kamenjar prema Gornjoj atrnji. Tu nam je Abid rekao da saekamo, da mora da se spusti do Donje atrnje, gdje treba da ga saeka Fahrudin Omerbegovi. Trebalo je da od njega uzme tri puke i neto municije i bombi koje su bile sakrivene u Fahrudinovoj kui na Babunaru. Sjeam se da nam je tada govorio da bi moda Midhat Hadali i Avdo Kazija mogli biti tu i da ekaju na vezu sa nama. Nije prolo dugo vremena i Abid se vratio. Nikoga nije bilo sa njim, a niti je nosio puke 6 kojima je bilo rijei. Rekao je da je zvidanjem nekoliko puta davao znak na ugovorenom mjestu, ali se niko nije pojavio. Krenuli smo dalje, a onda je poelo nae lutanje po Vlaiu. Te noi je i 'snijeg padao, pa smo se teko mogli orijentisati. Raunali smo da )demo prema Vlakoj gromili, meutim, kad je svanulo, nali smo se negdje na istonim padinama Vlaia. Ovdje smo po danu nastavili put, proli iznad sela Suhog Dola, ali u selo nismo svraali da 'ne bismo otkrili pravac naeg kretanja. Stigli smo u Orlice. U selo 'nismo odmah uli. Zastali smo iznad njega, a samo je Omer Loli otiao da ispita koga ima u selu, da vidi da sluajno nisu andari ,tamo, Tek kad nam je dao znak, mi smo se spustili i odmorili se

Ljute grede. Uz put su, kako se to Hasan i Kasim sjeaju, zanoili u nekoj od planinskih kua. To je bilo u Bioskoj, u kui Omera Fuke. Ovdje su iz tale Rame Fuke uzeli ovna, zaklali ga i pripremili doruak. U procijepu vrata tale ostavili su vlasniku naknadu od 4.000 kuna i cedulju u kojo su se izvinili zbog samousluge. Poslije doruka krenuli su prema Ljutoj gredi, a zatim se preko ume Kverkue spustili u Perlu. Na itavom ovom putu vodila Su ih dvojica mladia iz sela Orlice. Jedan se zvao Milo Malinovi, koji je kao rudarski radnik radio u rudniku 'Zenica, a drugi je bio Sreto Malinovi, njegov roak. Obojica su imali puke. Milo je tada ostao u partizanima, a Sreto se iz Perla vratio kui. U Perli se grupa smjestila u kuu Huseina Kovaevia. Tu su im seljaci skuhali puru i dali mlijeka i sira. Adil Kovaevi im je rekao u kojem pravcu treba da idu dalje. Sutradan ujutro nedaleko od Perle naili su na prve partizane. To je bilo kod obanskih koliba na Jasenu, k. 1294.1) . Pri ovom prvom susretu s partizanskom patrolom, Travniani su doivjeli razoarenje, koje, sreom, nije dugo trajalo. Umjesto srdanog i drugarskog prijema, partizani su ih - bilo ih je svega dvojica - doekali s uperenim pukama i zahtjevom da odloe oruje.o Uzalud su bila Abidova nastojanja da im objasni da su oni komunisti iz Travnika i da su poli u etu Ilije Slavnia. Meutim, ova dvojica bili su uporni i zahtijevali su da uine ono to su nareivali. "Odloite vi oruje, pa emo vas tek onda odvesti do

u kuama.
Selo Orlice je na samim padinama istonog dijela Vlaia, a .samo otprilike kilometar dalje u sjeveroistonom pravcu nalazi se 'selo Dub. Orlice su srpsko, a Dub muslimansko selo. Razdvaja ih .samo manja dolina kroz koju ide put iz Mehuria, pa preko k. 904 dalje nastavlja do Mokrog Dola i izbija na Kraljiinu vodu. Jedan .krak se odvaja u pravcu Crnog Vrha. Najvjerovatnije da ih je onaj :seljak, o kojem pria Hasan Sojtari, preko Obenjaka doveo na 'ovaj put, a odatle su sami stigli u Orlice. Tu su braa Lolii imali .dosta poznatih seljaka i oni su ih vrlo lijepo primili. Pripremljena im je i hrana, a onda.s!1:"n~~!av!liput pre~o Mokrog dola u pravcu

1) Oko toga gdje je bio prvi susret s partizanskom patrolom Kasim i Hasan' se u svojim sjeanjima razlikuju. Hasan tvrdi da j~ to bilo na Jasenu, kao to je naprijed i navedeno, A Kasim kae da je do susreta dolo jo ranije; na Ljutoj gredi. Ilija Slavni tada komandir Imljanske ete, koji je i uputio ovu patroluu stis~ ret Travnianima, kae da je to moglo biti samo na Jasenu ili negdje oko Perle, a nikako na Ljutoj gredi. Ovo je i najvjerovatnije, jer patrola nije mogla ii tako daleko i na Ljutoj gredi ekati da se Travniani pojave. U to vrijeme na OVOrI). mjestu. na Vlaiu nije bilo obanskih koliba, kao to ih ni sada nema, a tada je bila jo jaka zima i duboki snijeg. ,
2) Jedan od ove dvojice partizana bio je Marinko Ivanovi. On je najvie insistirao da Travniani predaju oruje. Kasnije je Iliji Slavniu priznao da je to uinio po nalogu Milana Maria iz Bobovica, koji se od poetka ustanka deklarisao kao etnik. Obo-ji4:cl -su vrlo 'brzo poslije ovoga preliu.etnike. _ .. .

132

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

133

Ilije Slavnia, govorili su. Abid je prvi skinuo svoju puku i predao im je. Naredio je da i ostali to uine. Svi su ga, mada teka srca, posluali osim Hasana Sojtaria. Ja nisam nikak? htio ~a se rastanern od svoje puke, pria Hasan. Rekao sam Abidu da Je ne dam pa makar morao i' sam da lutam ko ovoj planini. Iona dvojica partizana nekoliko puta su me u~ozorili da u~inim isto. to i d:ugt i prijetili da e me ubiti. No ja nisam odustajao od svoje namjere. Kad su vidjeli da sve to nita ne pomae, pokupili su oruje i municiju drugova u dvije vree i na elu kolone krenuli prema Kruevu Brdu. Ja sam iao na zaelju kolone da bih izbjegao gunanje i prijekore koje su mi drugovi upuivali zbog anarhistikog i nedisciplinovanog ponaanja odmah na poetku naeg partizanskog ivota. U Kruevu Brdu' doekao ih je jedan seljak i predstavio se kao partizanski odbornik. Uveo ih je u kuu, a dvojica partizana predali su mu vree s orujem. Odmah poslije toga oni su se nekud izgubili i rekli da idu da obavijeste neki vod Imljanske ete koji je bio u drugom selu. Meni je to bilo sumnjivo, pria Hasan Sojtari, pa sam u razgovoru s Mehom Kulaeviem izrazio sumnju u dobre namjere ovih partizana i rekao da su moda otili po etnike. Ion, se sa mnom sloio, pa smo neprimjetno pozvali iz kue Begovca i Abida i rekli im da sumnjamo u ove partizane. Moda su oni otili po etnike koji e nas sve pobiti ako i dalje ostanemo ovdje i ekamo, govorili smo im. . I oni su prihvatili ovakvu nau sumnju, pa smo sva etvorica otili odborniku i rekli mu da odmah elimo da nastavimo put u iprage i da nam vrati nae oruje. On se u poetku nekao, govorio je da e partizanska patrola brzo doi i da e nas ona voditi. Ja -sam, meutim, viknuo na njega i priprijetio mu da odmah uini to mu se kae inae u ga ubiti. On se uplaio, rekao da nema nita protiv, pa nam je kasnije dao ak i konja, na koga smo natovarili nae raneve. Ovdje su nam neki od ovih seljaka, a moda su to bila i ona dvojica partizana, uzeli nekoliko pitolja i neto municije Izvrea. Sa vodiem, koga im je ovaj odbornik odredio, najzad su toga dana stigli u tprage i sastali se s borcima Imljanske ete. Susret je bio vrlo srdaan, pria dalje Hasan Sojtari. Grlili smo se i ljubili sa njima i priali im kako smo se probili preko Vlaia. Abid je ispriao Iliji i Gajiu kako nas je patrola na Jase-

nu razoruala i sjeam se da se Ilija zbog toga strano ljutio. Rekao nam je da smo dobro i proli i da snio mogli, da nismo pourili ovamo do njih, moda i nastradati.O Zamjenik Ilije Slavnia vodnik Nikola Mili odmah je otiao s patrolom u Kruevo Brdo i onu dvojicu partizana, zbog takvog postupka prema nama, razoruao,

I Kasimovo sjeanje o ovom prvom susretu s partizanskom patrolom uglavnom se podudara sa onim to je ispriao Hasan. i on kae: "Ova partizanska patrola nas je razoruala. S uperenim pukama traili su da im predamo oruje. Tek kad smo to, po Abidovom nalogu, uinili, pristali su da nas vode dalje do komande Imljanske ete. Sve nae oruje i municiju po trpali su u dvije vree i doveli nas u Siprage. Uz put nam je nestalo nekoliko pitolja i neto municije. Dvojica partizana koji su nosili vree rekli su kasnije da je to najvjerovatnije uz put izgubljeno i da su se vree probuile. Mi u tu priu nismo vjerovali, ali, koliko se sjeam, od toga nismo pravili neki problem. U Siprage smo doli po podne i doekao nas je Ilija Slavni sa borcima svoje ete. Oni su tada bili smjeteni u bivoj andarmerijskoj kasarni. Susret je bio srdaan i svi smo se radovali to smo najzad stigli na slobodnu teritoriju i u prvi partizanski logor. Znam da su se Ilija i politiki komesar Petar Gaji ljutili zbog or.og postupka partizanske patrole prema nama. Sutradan poslije izlaska ove grupe iz grada, u vrijeme dok se , ona probijala 'preko Vlaia, ustae su u Travniku saznale za njen odlazak. Uhvatio ih je bijes, pa su odmah poeli hapenje. Najprije su uhapsili Midhata Hadalia, Avdu Kaziju, Hasana Destanovia i Avdu Vrhovca, a zatim i itavu jednu grupu grana, uglavnom lanove porodica i rodbine drugova koji su otili u partizane. Meu ovima bile su i ene: Devleta Bekti, Fadila Loli, Paa ehovi, Zilha Pai, Anelka Kozi, Zarema Beganovi, Sida eki, Zahida Buljubai, Atija Haznadarevi, Hata Risovi, Behida Ejubi i Zeka Sojtari. Devletu Bekti, koja se tek bila porodila, doveli su s bebom i beikom u zatvor,
I) U to vrijeme ve su etnici u srednjoj Bosni 1?ili poeli da napadaju kurire, bolnice i manje partizanske Je~mlc~! a poeli su bili i da iznutra razbijaju pojedine ete. OV? Je Ilija Slavni imao na umu kad Je rekao Travnianima da su JO dobro proli i da su mogli nastradati.

134

TRAVNIK

U NOlt-u

, U zatvoru su ih drali devet dana. Svi su ponaosob izvoeni na isljeenje, koje je lino vrio Muhamed 'Smailbegovi, On je traio podatke za svakog od izbjeglih Travniana, prijetio da e sve uhapene pobiti ako se komunisti ne vrate i ne predaju ustakim vlastima. Na osnovu prikupljenih podataka, on je i raspisao potjernicu, koja je upuena svim ustakim vlastima na teritorij i upe Lava-

Gla.!'
U ovom Isljeenju najgore je prola Anelka Kozi. Agenti i ustae su se naroito na nju okomili. TDliko su je tukli i muili da od, udaraca vie nije ni liila na, sebe. HiJo joj je polomljeno i nekoliko rebara.' . ,

FORMIRANJE PRVE TRAVNIKE' PARTIZANSKE ETE I OKRUNOG KOMITETA KPJ ZA TRAVNIK' ,


Kada je grupa travnikih komunista s Abidom Loliem na elu dola u jprage, ovdje je bila komanda i logor Imljanske partizanske ete. eta je tada bila u sastavu 2_ bataljona 4. krajikog NOP, odreda. Imala je preko 150 naoruanih boraca podijeljenih-u etiri voda. Komandir je bio Ilija Slavni, a politiki komesar Petar Gaji, Vodovi' su bili rasporeeni na irokom podruju i branili su slobodnu teritoriju koja se s juga granii1a sjevernim i sjeverozapadnim padinama planine Vlai, sa istoka rijekom Vrbanjom, sa sjevera linijom Siprage, Grabovica, Skender-Vakuf, sa zapada ri, jekom Ugrom. Najvei dio snaga ete bio je orijentisan prema neprijateljskim uporitima na lijevoj strani rijeke Ugra: Gostilj, Ponir, Dobretii i prema Gornjim Korianima. Samo jedan vod bio je na sjeveru u Grabovici i drao je poloaje prema neprijatelju koji je bio u Kotor-Varou. ' Komanda Imljanske ete ukljuila je u svoj sastav novodole Travniane. Od njih je formirala jo jedan vod - peti po redu i zadrala ga u ipragama. Odmah su bili upueni i kuriri u Operativni tab za Bosansku krajinu, koji je u to vrijeme' bio u Aginorn Selu. Oni su odnijeli izvjetaj u kojem je pisalo da je grupa Travniana stigla na slobodnu teritoriju, da je sa njima sekretar Mjesnog komiteta KPJ Abid Loli i da su ve ukljueni u sastav Irnljanske ete. Kad su se kuriri vratili donijeli su pismo iz Povjerenitva PK KPJ za Bosansku krajinu u kojem se trailo da Abid odmah doe u Agino Selo, da sa sobom povede jo jednog druga i da im Imljanska eta da odgovarajuu pratnju. Posebno je stajalo upozorenje da pratnja bude jaa zbog opasnosti od etnikih zasjeda.'?
. I) Po sjeanju Ilije Slavnia, pismo je uime KP] za Bosansku krajinu potpisala Lepa Perovi.

. . i) U jednom sauvanom 'dokuml'!ntu koji je 5. juna 1942 go' , dine napisan u upskoj redarstvenoj oblasti u Travniku stoji da je ,P9tj~~.i~a za, odbjeglim Travl?-iaraima.r,aspisan!ivpod brojem ..T. 259/42 od 8. aprila 1942. godine, (Arhiv repubhckog SUP-a u Sarajevu).

Povjerenitva

136

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

137

Istog dana su Abid i Abdulah eki krenuli na put. Komanda Imljanske ete odredila im je jednu desetinu da ih prati.') Grupa Travniana ostala je u ipragama jo nekoliko dana. Prije nego to su se Abid i eki vratili iz Aginog Sela, oni su 29. marta preli na Perlu.O To je uinjeno iz nekoliko razloga: Prvo, da bi na poloajima iznad Perla i na Jasenu, k. 1294, posluili kao obezbjeenje od eventualnog neprijateljskog pokuaja da iz pravca Travnika preko Vlaia podre na slobodnu teritoriju. Drugo, da bi se olakalo stanje u pogledu ishrane. U to vrijeme je komanda Imljanske ete imala velikih tek~a oko snabdjev~ja ljudstva. Hrana se nabavljala uglav.nom ~~. selJ~ka n~ slobodn~J t~ritoriji, a njihove su rezerve ve bile prilino Iscrpljene. Stanje Je bilo tim tee to je bilo sve vie izbjeglica koje su se, bjeei ispred ustakog terora, sklarijale u sela na slobodnoj teritorij i. U to vrijeme u svakom selu ili kui bilo je po nekoliko izbjeglica, naroito iz popaljenih sela Imljana i Donjih Koriana.D
I) Sa Abidom nije iao eki, nego Ibrahim Risovi sada tvrdi Ilija Slavni. Meutim, Hasan Sojtari i Kasim Buljubai u svojim sjeanjima kau da je iao Abdulah eki a da je Risovi ostao uipragama. 2) Da je odlazak Travniana na Perlu bio 29. marta vidi se iz jednog pisma koje je komanda Imljanske ete 11. maja 1942. godine uputila komandi 1. travnike ete. U njemu, izmeu ostalog, stoji: Na sve gore navedene stvari' vi ste potpisali revers, pnlikom vaeg odlaska na Perlu, tj; 29. marta 1942. godine. (Prepis pisma u privatnoj zbirci Osmana Bradaria iz Travnika). 3) Kakva je teka situacija u pogledu ishrane bila tada u Imljanskoj eti vidi se iz pisma koje je tih dana Ilija Slavni upu~ tio komandantu Operativnog taba za Bosansku krajinu Kosti Nau. U njemu, izmeu ostalog, o tome stoji: Ovim te izvjetavamo da je vojniko i politiko stanje u eti povoljno, ali e~ono~s~o. stanje je vrlo kritino .. Pored ekonomskog slabog stanja prijeti I politika opasnost usljed to~a to eta nema hrane,a i sektor ete je potpuno ostao iscrplJen, poto se na osloboenoj teritorij i naeg podruja nalazi veliki broj lanova iz popaljenog sela Koriana, Imljana 3-4 hiljade lanova. Ove porodice iz popaljenih sela prehranjuju se itavu zimu na OVOIll podruju meu ostalim stanovnitvom, koje je isto tako ostalo bez hrane. Ovi seljaci napogorelci primili su seljake pogorelce da ih hrane to im je obeano da e se akcija na Koriane i ostala uporita izvriti im to snijeg dopusti i da e se hranom snabdjeti, to bi sad i trebalo uiniti. Prilikom prodora hrvatske vojske iz Koriana Gornjih i na Donje, i paljenja istih, kao i Imljana, u .Korianima su Hrvati nagomilali veliki dio hrane iz ovih popalje nih sela,koja se, vjerovatno, i danas tamo nalazi. Izvoenjem akcije na Koriane dobilo bi se hrane, a time bi se i sela oslobodila kako. bi mogla neto posijati. . 'Ako. se Dva popaljena sela ne bi odmah oslobodila, narod iz njih bio bi potpuno upropaten i time bi se izazvala velika poli-

Tree, etnici su u srednjoj Bosni ve bili poeli svoju ofanzi~ protiv partizanskih jedinica. Sve ee su napadali partizanske ku, rire, tabove, bolnice, politike radnike, a i na pojedine partizanske ete. Bili su izvrili i pu u eti koja je bila najblia Imljanskoj _ u Maslovarima. Ubili su njenog politikog komesara Idriza Maslu i jo nekoliko boraca i proglasili je etnikom. Osim toga, propagandom i prijetnjama pokuali su da neke ete iznutra razbiju i okrenu ih na svoju stranu. Tako su pokuali i sa Imljanskom etom. Slali su svoje emisare i na poloajima nagovarali borce da skinu petokrake zvijezde i preu u etnike. Slali su delegacije i ultimativno, uz prijetnju da e sve pobiti, traili od komande i od boraca da pobiju komuniste i da se proglase etnikom jedinicom. Jedna od takvih delegacija zahtijevala je da se pobiju svi Travniani, proglaavajui ih Turcima i ustaama. Ilija je, kako se sada sjea Kasim Buljubai, odluno odbio takav njihov zahtjev i poruio im: . Dok sam ja Ilija i dok je ubara s petokrakom zvijezdom na mojoj glavi, ovdje nee biti etnika, niti e se travnikim komunistima ita desiti. . Ali i pore~ ov~kvog stava Ilije Slavnia, Petra Gajia i jo ne~Ih bora~a vk~JI s.u Ih ~odr<l;vali, pro~etniki elementi, kojih je bilo I.U samoJ. cetl, nisu mirovali, Nastavili su da rovare i hukaju protiv Travniana, I za teko stanje u ishrani okrivljavali su travniku grupu. Govorili su: ta e nam Turci, samo ih dabe hranimo na kazanu, a to su sve ustae! Bilo je i otvorenih prijetnji da e svi biti pobijeni. U tome je prednjaio Evrem Maar, pa je zbog tih njegovih prijetnji i otvorenog etnikog rovarenja komanda Imljanske ete donijela odluku da ga sa jo nekoliko njemu slinih razoruao i otjerao iz ete.':
v

tika reakcija i kod ostalog stanovnitva na ijem terenu ivi ve itavu zimu stanovnitvo ovih popaljenih sela. . Da bi se naao izlaz iz ovog tekog stanja, tj. da bi se stanovnitvo popaljenih sela i s~anovnitvo koje je optereeno pogorelcima I da bi sama ceta bila pomognuta hranom naroda bi se iz. vriti akcija na neprijateljsko uporite Koriani Likvidacijom Koriana dobilo bi se hrane, oslobodila bi se nastradala sela, i narod bi mogao slobodno obraivati zemlju, to je od velikog i ekonomskog i politikog znaaja. (Privatna zbirka Osmana Bradaria iz Travnika). . 2) Da je takva situacija bila u Imljanskoj eti i da su et- . niki elementi rovarenjem i razornim radom doveli do nesreenih prilika, potvruje i jedno pismo koje su Osman Karabegovi i Danko Mitrov 18. aprila 1942. godine uputili komandantu Operativno~ taba za Bosansku krajinu Kosti Nau. U njemu su oni dali OpIS nastale situacije poslije nekoliko etnikih udara u jedinicama 4. krajikog odreda i upozorili da je potrebno srediti situaciju i u Imljanskoj eti. Izmeu ostalog, u ovom pismu stoji: Ako se uputite ovamo, na putu sredite situaciju u Imljanskoj eti-, (Zbornik, tom IV, kuj. 4, dok. 81).

138

TllAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

139

Da Travniani ne bi i dalje doivljavali ovakve ili sline neugodnosti i da. bi se zatitili u sluaju eventualnog etnikog pua, komanda Imljanske ete, ne ekajui da se Abid i eki vrate, odluila je da ih izdvoji i kao samostalni vod dislocira na Perli, Jedino je Salke Haramandi i dalje ostao u ipragama, Njega su zadrali zato to je Gaji imao u planu da ga angauje u politikom radu na terenu u muslimanskim selima. S Travnianima je na Perlu.polo i desetak boraca iz Imljanske ete koje je komanda bila odredila kao pojaanje. Trebalo je da oni svojim borbenim. iskustvom pomognu vodu Travniana u sluaju sukoba s neprijateljem. Jer, travnika grupa za ovo nekoliko dana dok je bila u Sipragama nije uestvovala ni u jednoj akciji ili borbi, nije jo bila doivjela ni svoje prvo borbeno krtenje. Abid i eki vratili su se poetkom aprila iz Aginog Sela.'! Sa njima su doli jo etiri druga., To su bili Rizah Galali, Fehim Tufeki i jo dvojica ija se imena nisu mogla utvrditi. Oni su jo ranije bili otili u partizane i Operativni tab za Bosansku krajinu uputio ih je sa Abidom da mu ve iskusni politiki radnici pomognu u izvravanju zadataka koje su Operativni tab i Povjerenitvo KPJ za Bosansku krajinu postavili pred travniku grupu. Abidova grupa najprije je svratila uiprage kod Ilije Slavnia i Gajia. Abid im je ispriao: da je donesena odluka o formiranju prve travnike partizanske ete, iz koje treba da izraste travniki partizanski odred; da e ona' u poetku u dejstvima sa osloncem na planini Vlai biti orijentisana u pravcu- Travnika i prema podruju izmeu Travnika i Zenice; da u tom kraju valja podii narod na ustanak i da u tome treba da im pomogne Zeniki partizanski odred. 'Za komandira ete odreen je Rizah Hercegovac, za politikog komesara .air Bekti, a za zamjenika komandira Rizah Galali. Ko je bio postavljen za zamjenika komesara ete, nije utvreno. Sem ovoga, Abid je ispriao da je odlukom Povjerenitva KPJ za Bosansku krajinu osnovan i Okruni komitet KPJ za Travnik, koji u svom radu treba da zahvati i dio prozorskog i fojnikog podruja', i da je on odreen za sekretara tog komiteta.O
1) Taan datum njegovog povratka nije utvren- Moe se jedino sa dosta sigurnosti pretpostaviti da je to bilo prvih dana aprila. Hasan Sojtari kae da su se Abid ieki vratili poslije deset, a moda i vie dana. Na to upuuje i podatak da su se vratili kad su Travniani ve bili na Perli, a to je moglo biti tek poslije 29. marta- odnosno prvih dana aprila 1942. godine. . 2) Ilija Slavni se sjea da je Abid, kad je ovaj doao iz Aginog Sela, priao o novoformiranom Okrunom komitetu i' zadacima koje je trebalo da taj komitet. rjeava. To se vidi i iz nekof'-

Na Perli je Abid sazvao sastanak svih komunista i iznio odluke koje .su donesene u Aginom Selu. Tada je saoptio da su Hamdo Begovac i Abdulah eki uli u Okruni komitet, a da je Ibrahim Risovi predvien za komandira budueg Travnikog odreda. Na ovom sastanku komunista Abid je predloio da se Hasan Sojtari, Saiko Haramandi i Kasim Buljubai prime u KPJ. Oni su do tada bili kandidati za lana Partije. 'Zatim im je ispriao da su ih pri povratku iz Aginog Sela napali etnici. S jednom etom 1. proleterskog krajikog bataljona bili su primorani da se probiju kroz njihove zasjede.') Odmah poslije ovog sastanka Travnika partizanska eta je i zvanino formirana. Pred strojem je Abid saoptio odluku Opera tivnog }taba i proitao naredbu o postavljenju drugova u kornandu ete, To je bio jedan od najsveanijih trenutaka u ivotu ete. U njen sastav je ula i grupa iz Imljanske ete i njeno brojno stanje bilo je tada, prema sjeanju Ilije Slavnia, 36 boraca. Meu njima su bile i dvije drugarice, Sumkula Mami iRaela Kalderon. Jevrejke rodom iz Travnika. Sumkula je prije rata radila kao sluko dokumenata u kojima se spominje formiranje ovog OK i to da je Abid Lali bio njegov sekretar. U jednom izvodu iz izvjetaja Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu od 15. avgusta 1942. godine koji je bio upuen PK KPJ za BiH o tome stoji sljedee: Sa drugovima iz privremenog OK Travnik, o kome smo vam pisali, nemamo nikakve veze i o nji1:ovoj sudbini ne znamo nita, ali se ulo da su ih pobili etmCI.

U vezi sa ovim u fusnoti br. 6 Zbornika (tom IX, knj, 1, dok, Ova vijest bila je tana. Privremeni OK KPJ za Travnik bio je formiran od jedne grupe komunista koja je dola iz Travnika na planinu Vlai poetkom 1942. godine i bio je vezan za Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu. Sekretar privremenog OK bio je Abid Loli, mesarski radnik iz Travnika. Ta grupa drugova nastradala je od etnika iste godine, U knjizi Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941-1945, koju je izdao Istorijski institut Beograd, na str. 246: stoji da je .. u Aginom Selu (kod Kotor-Varoa) odlukom Povjerenitva KPJ za Bosansku krajinu formiran DK KPJ za Travnik. I) Iz sjeanja Kasima Buljubaia i Hasana Sojtaria. . 2) Da. je. odluku o formiranju Travnike partizanske ete I postavljenju njenog komandnog kadra donio Operativni tab za Bosans.ku krajinu vidi se iz jednog pisma koje je komandant Operativnog taba Kosta Na 28. aprila uputio komandi Imljanske ete. U njemu o tome, izmeu ostalog, stoji: "Ovih dana je organizovana nova eta pod imenom Prva travnika eta. S tom etom treba da odravate stalnu, drugarsku i to tjenju vezu. Treba da znate da je ova nova eta sasvim samostalna jedinica. Komandir te ete je Rizah Galali, a politiki komesar Sair Bekti, (Privatna zbirka Osmana Bradaria iz Travnika). .
122) stoji ovo objanjenje:

140

TRAVNIK

U .NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

141

benica U banci, a Raela je imala galanterijsku radnju. One su se jo prije odlaska Travniana na slobodnu teritoriju uz pomo partijske organizacije krile pred ustakim potjerama u nekim selima oko Travnika. Kasnije, kad je eta dola na Perlu.rprikljuile su joj se. Preuzele su dunost etnih bolniarki. Abid i eki su donijeli sa sobom i tampani materijal koji im je dalo Agitprop-odjeljenje partijskog Povjerenitva.O air Bekti je uzeo taj materijal i ve od prvog dana poeo je u eti iv politiki rad s borcima. Rizah Hercegovac iRiaah Galali su uz pomo drugova koji su sluili u bivoj jugoslovenskoj vojsci poeli vojniku obuku. Najvie je vrena obuka sa orujem - rasklapanje i sklapanje, nianjenje i gaanje. Uz to je eta preduzela i prva izviaka ipatroina dejstva u pravcu Travnika i prema selima na podruju izmeu Travnika i Zenice. Ta su dejstva, sem vojnikog karaktera - obezbjeenja od eventualnog neprijateljskog iznenaenja i prikupljanja obavjetajnih podataka - imala i politiki znaaj. Obino su s patrolama iti Abid Loli, Hamdo Begovac, eki i Risovi. Sputali su se u sela, odravali politike skupove na kojima su seljacima objanjavali ciljeve NOB-a i uspjehe NOV i POJ u borbi protiv okupatora i njegovih pomagaa. Prva sela u kojima su. poeli da se viaju travniki partizani bila su Gluha Bukovica, Vinjevo, Orahovo, Dub i Orlice. To su sve muslimanska sela izuzev Orlica, koje je srpsko i nalazi se na istonim padinama Vlaia. Preko seljaka iz ovih sela Abiel Loli je uspostavio vezu i s partijskom organizacijom u Travniku. On je u Gluhoj Bukovici stvorio punkt preko kojeg su ne samo pota nego i razni drugi materijal iz Travnika stizali do Travnike ete. Reo Musi i Reo Latovi iz Gluhe Bukovice bili su prvi kuriri i prenosioci poruka i raznog materijala. Oni su, izmeu ostalog, prenijeli i apirograf iz Travnika i predali ga na Perli. Rei Musiu ga je uruila Vasva, sestra Abidova, i on ga je na konju u itu prenio iz Travnika. On je i Hasanu Sojtariu donio injekcije koje mu je nabavio njegov brat Saiko. U vrhovima od opanaka Reo ih je prenio kraj ustakih i domobranskih straa, a poslije odnio na Perlu.
#

Najvei dio ovog, a i drugog raznog materijala, zatim duhana, lijekova, pisaeg pribora, pa ak i municije, dobijao sam od sestara Abida Lalia Fadile i Vasve, od Salihe, sestre Hamde Begovca, NaI) U to vrijeme pri Operativnom tabu za Bosansku krajinu postojao je tzv. Obavjetajni biro, na ijem je elu bio Nikica Pavli. Biro je radio na pripremanju i izdavanju propagandnog materijala koji je sluio za politiko vaspitanje boraca i naroda u pozadini, U Birou su tampa~e radio-vijesti, leci i list Krajiki partizan (Zbormk, tom IV, kn]. 4, dok. 92).

dire Alekovi, Huse Begovca, Salke Sojtaria i eljezniara Reske Nuhbegovia, pria Reo Musi. . Oni s.u obino etvrtkom, kad se seljaci iz ovih krajeva vraaju s pazara IZ Travnika, na konjima i meu svojim stvarima prenosili sav taj materijal, pa ak i hranu koju su slale porodice boraca. Fadila Lali i Raza Sujoldi sjeaju se sada kako su prikupljale i pripremale hranu koju je Reo Musi na konju prenosio iz Travnika. Najvei dio ove hrane prikupljali smo od porodica, a i od bogatijih graana i simpatizera NOP-a. Pripremali smo je ipakovali kod kue, a zatim, kad je Reo dolazio, predavali mu, a on je nosio, pria Raza i Fadila. Sem ovog, Travnika eta je tada bila uspostavila jo jedan ta'kav punkt - u selu Kovaeviima - preko kojeg je takoe odravana veza s Travnikom. Ona je ila preko Huseina Kovaevia i jo nekih seljaka iz ovog sela, a odravao ju je Omer Lali. Preko ovih veza bio je ugovoren i jedan sastanak s grupom lanova SKOJ-a i omladinaca iz Travnika. Sastanak je odran u drugoj polovini aprilana Vlaiu - kod Kraljiine vode. Na njega su iz Travnika doli Eniz Kadri, Mehmed Muli, Rezak Tahirovi, Sabahudin Hadijunuzovi i Abduselam Kazi. Oni su, pod izgovorom da idu na smuanje s jo jednom grupom omladinaca stigli' na Deveane, a odatle se odvojili i otili na Kraljiinu vodu. Cim smo stig. li u jo nedovreni dom na Kraljici, pojavila se partizanska kolona. Na elu je bio Hamdo Begovac i Rizo Hercegovac, a iza njih Hajro Beganovi, Milo Malinovi, Mujo Gavranovi i jo nekoliko boraca koje mi nismo poznavali, pria Eniz Kadri. Omladinci su obavijestili Begovca i druge o situaciji u Travniku. Priali su im kako su ustae divljale poslije njihovog odlaska na slobodnu teritoriju i kako su hapsile graane i lanove njihovih porodica. U to vrijeme je ustaka vlast u Travniku regrutovala mla, die za domobranske jedinice, a i za njemaku 369. ili tzv. vraju diviziju. Najvei dio omladinaca se krio po kuama izbjegavajui regrutaciju. Neki od njih su i otvoreno izjavljivali da nee ni u kakvu neprijateljsku vojsku i da e otii u partizane. Eniz je rekao Begovcu da je 15 omladinaca odmah spremno da se pridrui Travnikoj eti. Meutim, Hamdo Begovac mu je odgovorio da za sada Travnika eta nije spremna da prihvati toliko novih boraca. Govorio im je da eta jo nije ni organizaciono ni vojniki spremna da udovolji njihovoj elji, da treba saekati nekoliko dana dok se izvedu planirane akcije na neprijateljska uporita i dok se eta bolje snabdije orujem. Ako biste sada doli, mi vam ne bismo mogli dati oruje, jer ga i mi nemamo dovoljno. Saekajte jo nekoliko dana, a mi emo vas obavijestiti kada treba da doete. Dotle se u najveoj konspraciji pripremajte i pokuajte da na neki nain do-

142

TRAVNIK

U NOR-u

ete do bilo kakvog oruja: Kad vam budemo javili da moete doi, ti Enize otii Fahrudinu Omerbegoviu i od njega uzmi tri puke koje smo mi sakrili. Dotle pokuajte da nam nabavite neto soli, odjee i obue i sve nam to poaljite preko punkta u Gluhoj Bukovici, govorio im joetada Hamdo Begovac.') Omladinci, mada pomalo razoarani, posluali su njegove rijei i vratili se u Travnik. Nakon nekoliko dana bila je prikupljena vea koliina soli i upuena u etu. Omladinci su preko Muhameda Karahmeta, koji je bio ef kod trgovca Mustafe Maunia, nabavili so i neto pisaeg materijala i preko Ree Musia otpremili u Perlu. Meutim, do odlaska ove grupe omladinaca u partizane nije dolo. Travnika eta im nije poslala poziv koji su oekivali. Sljedei dogaaji su se vrlo brzo razvijali i sprijeili su da se elje omladica i ostvare. Poetne vojnike i politike aktivnosti Travnike ete bile su mnogo intenzivnije i ire nego to je ovdje opisano. Njihov je cilj bio da se seljaci ispod Vlaia priviknu na partizane, veu za NOP, -da se prikupi to vie obavjetajnih podataka O neprijatelju i stvori vrsta veza s Travnikom. To sve trebalo je da osigura najosnovnije uslove za iru i borbeniju aktivnost partizana Travnike ete. Zbog toga je svakodnevno iz Perle odlazilo po nekoliko patrola u raznim pravcima i svaka je izvravala odreene zadatke. U jednoj od takvih, u kojoj su bili eki, Sojtari i Buljubai, a koja je bila upuena u pravcu sela Bijelo Buje, naili su na ranjenog Salku Terzia i jo dvojicu boraca iz 1. proleterskog krajikog bataljona.2) Bili su ranjeni u borbi s etnicima u Blatnici, ali su uspjeli da se izvuku i upute prema Perli. Znali su da je ovdje Travnika eta, pa su mislili da preko nje ponovo uhvate vezu sa svojom jedinicom. Poslije kraeg lijeenja dvojica proletera su preko Imljanske ete otili za svojom jedinicom, a SaIko Terzi, koji je bio tee ranjen, ostao je s Travnikom etom. Tek sredinom maja, pred sam napad etnika: na Perlu, otiao je s Hasanom Sojtariem u Imljansku etu, a onda s grupom Ilije Slavriia u Bosansku krajinu.

POKUAJ USTAA DA SVOJ UTICAJ PROIRE NA RADNIKE I OMLADINU


Od ~dlaska Tra~niana na slobodnu teritoriju pa sve do prvih dana maja 1942. godine ustae nisu mnogo vodile brigu o Travnikoj partizanskoj eti; naroito ne dok je ona bila u ipragama i u Perli i dok se u svojim dejstvima ograniavala na podruje koje je bilo na granici izmeu travnikog, kotorvarokog i banjalukog sreza, Ral!-nal~su i na podijeljenu odgovornost izmeu tih srezova, pa su samim tim aktivnost i nastojanja da se ta grupacija uniti bila got~vo neznatn~. Ovo potvruje i injenica da od odlaska grupe Trav. mana u partizane pa sve do prvih dana maja 1942. godine nisu preduzeli nijednu ozbiljniju akciju protiv Imljanske i Travnike ete. ~ to ~ij~m. u.stae su svoju aktivnost usmjeravale protiv partizanskih Jedm~ca 3. krajikog odreda, koje su aktivno dejstvovale u. pravcu D~nJeg Vakufa, Turbeta i Gostilja i na komunikaciju Travmk ~I?Or:JI ':~kuf - !ajce. Naroito su ih pogaali napadi na :prugu I eljeznike stanice, pa su u drugoj polovini marta i u ~pnlu 1942. godine organizovali nekoliko akcija ienja terena', I pokuavali da razbiju ove partizanske snage. U tome je bila angaovana skoro cijela 9. pjeadijska pukovnija, a nije izostala ni :pomo ust~~ki? j~di?i5a i~ Travnika, ustakih pripremnih bojni ~ an~armenJskIh jedinica IZ Turbeta, Gostilja, Gornjih Koriana I Pomra. U njima im je najvie gubitaka nanijela partizanska eta :p~d komand?m Stanka ~utajca. Ona je ak, 19. aprila, zaplijenila I Jedan top I onesposobila ga za dalje dejstvo.D Naroito estoke

~~:r

Iz sjeanja Eniza Kadria. Ni Sojtarl, a ni Buljubai ne sjeaju se imena ove dvojice proletera.
I)

2)

.1) I neprijatelj u .~vojimv.izyje~tajimapriznaje da nije imao uspjeha u .00:'Im akcijama ienja terena. Tako u dnevnom izvjetaju Ministarstva hrvatskog domobranstva od 24. aprila 1942. godine, l~~e.u ostalog, pie: ~19. IV poduzeo je pukovnik imi akCIJU ienja na pravcu JaJce-Krezluk-Sokoline-Doganovii (Sva mjesta oko 12 km. jugoistono od Jajca). . 9,:,a akcija .nije uspjela. Otpor po~unj.enika.bio je jak. PobunJer:!~Isl! imali u ok,?lmm sehma svoje simpatizere te se u ovoj akCIJIosjetila sabotaza od strane mjetana- Izgubljen je i gorski

144

T~AVNIK

U NOR-u

TRAVNIKU

NOR-u

145

borbe bile su 22. aprila. Nekoliko partizanskih eta vodile su cijeli dan borbu s mnogo nadmonijim neprijateljskim snagama oko Krezluka, Dobrog Polja, Boikovca i Gostilja. Ubijeno je i zarobljeno nekoliko desetina rieprijateljskih vojnika.') I u ostalim borbama iz tog perioda neprijatelj je trpio znatne gubitke, pa su u Jajcu, Donjem Vakufu i Travniku sahrane poginulih ustaa bile svakodnevna pojava. Samo u Travniku su tih dana, uz sve ustake poasti, sahranjeni Slavko Ramljak, ustaki oficir Crne legije, Mato Zec-Bakarad, Ivica Tandari, Ivo Plie, Mirko Dujmui, Andrija Pehrui, Antun i Ivica ari i Gojko Buzani. Bilo je i onih koji. nisu doneseni u Travnik i koji su sahranjeni na drugim mjestima. Bolnica u Travniku tada je bila puna ranjenih ustaa i domobrana. Poslije svake borbe ranjenika je bilo sve vie pa sui ambulante u Docu i Turbetu pretvorene u bolnice. I na zenikom podruju, naroito na dijelu komunikacije od Zenice do Zavidovia, komanda 9. pjeadijske pukovnije i ustake pripremne bojne iz Gue i Viteza morale su angaovati dio svojih snaga. Zeniki partizanski odred i1.istonobosanski proleterski bataljon stalno su napadali na prugu i neprijateljska uporita du nje. Samo u aprilu i u prvoj polovini maja izveli su osam uspjenih akcija na prugu i vozove, a uz to vodili i uspjene borbe protiv ustakih i domobranskih jedinica koje su u akcijama ienja pokuavale da potisnu partizanske snage i odbace ih od komunikacija. Domobranski pukovnik imi nije imao dovoljno snage pa je na ovo podruje morao uputiti i tzv. doknadnu bojnu i rasporedio je top, a nai gubici u ljudstvu iznose 3 domobrana ranjena a izvjestan broj nestao. Kod pobunjenika 2 mrtva, vie ranjenih i zarobljenih. (Zbornik, tom IV, knj. 4, dok. 131). 1) U izvjetaju Zapovjednitva 3. domobranskog zbora od 24. aprila, o rezultatima borbi na ovom sektoru, pie: Izgubljeni gorski top dana 19. ovo mjeseca kod Dobrog Polja opet je povraen kod Krezluka. Pobunjenici su ga manje otetili i moi e se lako popraviti. Prilikom ove akcije pobunjenici su se razbjegli u grupama koje su pri svome povlaenju naile na nae posade i zasjede i to: jedan dio pobunjenika (150 - 180) ljudi povukao se preko s. Boikovca ka Gostilju: i napali su nau posadu od 13 domobrana. Tako je ubijen i na razvodnik i 1 domobran ranjen, ostali domobrani su pobjegli. Zapovjednik posade Gostilj bio je u to vrijeme u zasjedi kod Boia brijega, gdje je naila druga grupa pobunjenika. Kd s. Boikovac bila je postavljena zasjeda od ustaa. Tu je naila trea grupa pobunjenika, kojom su prilikom u borbi poginula 2 ustae i 2 ranjena. Od pobunjenika poginulo je svega 10, a veliki broj ih je ranjeno. (Zbornik, tom IV, knj, 4, dok. 132).

u nekoliko uporita du pruge. Povremeno je upuivao ete i bataljone iz svoje pukovnije da bi zatitio prugu od ostalih diverzija i napada ovih partizanskih jedinica.') Dok je 9. pjeadijska pukovnija bezuspjeno pokuavala da sredi prilike na frontu, dotle je ustaka vlast u Travniku i okolini nastojala da se uvrsti i reorganizuje. Osjetili su da im partijska organizacija u Travniku vie ne moe biti na smetnji, pa su preduzeli itav niz organizacionih, kadrovskih i drugih mjera kojima je to trebalo postii. Reorganizovali su i formirali neke nove ustanove i odjeljenja da bi mogli ispoljiti jai uticaj na cijelu teritoriju koju je pokrivala upa Lava=-Gla. Obrazovali su i novo ili tzv. upsko zapovjednitvo za ustake pripremne bojne, koje je ubrzano radilo na organizaciji i formiranju ovih novih ustakih jedinica. Smatrali su da e im te jedinice biti najefikasnije u borbi protiv partizana, pa je ustaki stoernik Petar Paradik, uz novopostavljenog zapovjednika svih ustakih pripremnih bojni na teritorij i travnikog stoera Josipa Kvesia, preuzeo na sebe da to obavi. Odlazio je u ustake tabore i optine, podsticao mobilizaciju koja je vrena na principu dobrovoljnosti. Insistirao je da se taj posao to prije svri i da se formiraju ove jedinice. I ostale ustake starjeine pomagale su Paradiku i Kvesiu i u tom periodu to im je bio zadatak na kojem su se najvie angaovali i kojem su poklonile najveu panju. Za ovo su bili angaovali i svu svoju propagandu i proglasima, govorima i lancima pozivali dobrovoljce u bojnu. I list Hrvatsko ognjite, koji je izlazio u Travniku, revnosno je registrovano kako se ostvaruje formiranje bojni, a svojim irim propagandnim lancima vrio je odreeni uticaj i pomagao u sprovoenju mobilizacije. Jedan od takvih lanaka zavravao se rijeima: Stupajmo u ustaki pokret, u Pripremnu bojnu, pomozimo to pripremanje i budimo za Poglavnika ... 2) Za kratko vrijeme otkako su Kvesi i njegovo' zapovjednitvo u upi poeli raditi na formiranju tih ustakih jedinica, iz Travnika i okoline mobilisano je oko 700 mladia koji su, kako je tada pisalo Hrvatsko ognjite, sa velikom voljom stupili u lanstvo
t) Nou, izmeu 26. i 27 aprila izvedene su dvije akcije: prva na jedan teretni voz, na pruzi izmeu eljeznike stanice Begova Hana i elee, i druga na strau kod Gostovia mosta, Potklea i Dragovca, jugoistono od Zavidovia. Sljedeih dana, 27. i 29. aprila, jedinice 1. proleterskog bataljona i Zenikog NOP-odreda poruile su prugu izmeu Nemile i Begova Hana na nekoliko mjesta. Pokidane su bile telegrafsko-telefonske veze i napadnute domobranske posade u Mraju, Begovom Hanu i eljeznikoj stanici u elei (AVII K-148, 18. i 19. i k-150, 37 i Zbornik, tom. IV, knj, 4, dok. 146). 115. Hrvatsko ognjite- od 10. jula 1942. godine (dalje: Ha).

146
lO

TRAVNIK

U NOlt-u

TRAVNIK

U NOR-u

147

pripremne bojne_1l6)?vaj broj ~obi~isanih je ~asnij.e. bio mnog? vei. Samo ustaka pnpremna bojna IZ Turbeta Je prilikom formi. ranja imala oko 200 ljudi, a i kod ostalih je taj broj bio otprilike isti. U periodu mart-april i u maju bile su formirane bojne u Travniku Guoj Gori Vitezu Rankoviima, Stojkoviima, Turbetu i Busovai. U ovim mjestima bili su ustaki tabori i optine, pa se i broj ustakih bojni poklapao s njihovim brojem i teritorijalnom podjelom. ., . .., ., Sem ovih, tada je formirana I Jedna speclJa~na jedinica ..u. sastavu travnike bojne. To je bio njen srnuarski odred, kOJI Je, s obzirom na konfiguraciju terena oko Travnika i vrlo pogodne srnuarske terene, trebalo brzo i na efikasan nain upotrijebiti u borbi protiv partizanskih jedinica.') Zvaniko formiranje i proglaenje pripremnih bojni ilo je uz sve ceremonije koje su tada ustae praktikovale. Ovim su htjeli da tome inu daju svean i zvanian karakter. Biran je i dan - <;>bino neki vjerski praznik - kako bi to vie naroda moglo prisustvovati proglaenju. Nastojali su da sve to pretvore u politiku manifestaciju. Takav je sluaj bio u selu Polju kod Travnika, u samom Travniku, zatim u Guoj Gori i drugim mjestima. Vrhu~ac ov?~ ceremonijala bila je zakletva novih ustaa, a zatim govon Paradika Kvesia Tusuna ili nekog drugog ustakog etnika. Razumlji~o je da ~i kler nikako nije mogao izostati. Ispred crkve su bila odreena mjesta na kojima se izvodio taj ritual, HO od 14. marta 1942. godine. . Predlog za formiranje ovog smuarskog odreda dao Je Paradik i o ome je tada u Hrvatskom OgnJI!1f, u broju od 14. februara 1942. godine pisalo: Gospodm Paradik odlUIO Je osn<?vati i jedan skijaki odred koji e biti sastavni dio pripremne bojne. U tu svrhu ve je poduzeo da se pojedinci iz ovog odmah opskrbe potrebnim skijakim priborom, 118. Evo samo jednog dijela iz lanka koji je tih dana objavljen u Hrvatskom ognjitu, a iz kojeg se ,;iqi kako je izgledao taj ceremonijal i kako su se nove ustae zaklinjale da e SlUItIAnti Paveliu: . JIU zakazano vrijeme skupilo se 40 mladih ustaa spremnih da za nekoliko asova poloe sveanu ustaku prIs.egu Poglavniku i Hrvatskoj. Zapovjednik Pripremne bojne .zastavnIk JOSIpKvesi, dao je zapovjed ,.?oz~!"~a z~tIm U p~l 1:1astup,nato .su SVI ustae kao jedan izvrili dobivene zapovijedi- Pred svrsta~lIm ustaama govori zastavnik Kvesi o znaaju ovog ina, kao ~ o zna: aju ustake prisege i ope, te upozorav~ na posljedice, koje sno~l svaki pojedinac ako prekri ustaku prisegu. SVI.prIsutm .sa paznjom i ozbiljnou sluaju ove velike rijei. ~ zat.Im .~epr!laZI na sam in prisege. Ustaki vodnik Ferdo Pavei pah sVIJece.~ ~ol~e . samokres bode i bombu na stol pred svrstane ustae, koji ce cas zatim poioiti prisegu na ruke svog zapovjednika ustakog zastavnika Kvesia. (HO od 12. maja 1942. godine).
1) 2)

Sline sveanosti odrane su u Turbetu, Vitezu, Guoj Gori j drugim selima. U Guu Goru je doao ustaki stoernik iz Travnika Paradik, pria Antun Selak, koji je tada kao djeak posmatrao polaganje zakletve pred crkvom. "Pred crkvom je bio stroj u kojem su ustae bile poreane u pet ili est redova. Bilo ih je oko 200. Ispred stroja bio je -postavljen sto na kojem su bili ukrteni pitolj i kama preko rune bombe. Ponavljali su rijei zakletve koju je Kvesi itao. Poslije toga je Paradik odrao govore, Do formiranja ovih novih ustakih jedinica dolo je poetkom 1942. godine, kada je formirano i Zapovjednitvo pripremnih bojni pri upi Lava-Gla u Travniku. I u drugim krajevima bive NDH, negdje neto ranije, a negdje kasnije, formirane su ovakve jedinice. Do toga je dolo na osnovu instrukcija iz Pavelievog Glavnog stana po kojima su rasformirane dotadanje sline ustake jedinice - ustaka milicija. Nareeno je da se formiraju nove - ustake pripremne bojne. To je Paveli uinio poslije svih pritisaka i rezolucija koje su u drugoj polovini 1941. godine pristizale u Zagreb zbog divljanja ustaa i zvjerskog terora nad srpskim stanovnittom, naroito u Bosni i Hercegovini. Poznate su brojne rezolucije Muslimana iz Bosne u kojima je osuivan takav postupak ustaa i ustake milicije.') I Nijemci su zbog ovoga, kad je dolo do pojaanog ustanka u Srbiji, protestvovali kod ustake vlade i traili da se sprijee takvi postupci ustaa. Oni su to, naravno, inili zato to im je to stvaralo tekoe da ugue ustanak, a ne zato to su bili protiv takvih metoda unitavanja srpskog naroda. Oni su ustae ak i inspirisali na to jo onog dana kad je njemaka okupaciona armija ula u Jugoslaviju, jer je poznato da je njemaka vlada svojim trupama postavila zadatak da primjene posebno otriji i brutalniji postupak prema srpskom narodu. Cilj takve politike bio je da se jo vie zaotre nacionalne suprotnosti, iskoriste posljedice 20-godinje hegemonije srpske buroazije i da na saradnju s okupatorom privuku sve separatistike snage u okupiranoj Jugoslaviji. Protesti Nijemaca ili su preko njemakog poslartika u Zagre-: bu Sigmunda Haea, koji je za sve vrijeme rata uporno podravao i branio Pavelia i njegovu vladu pred njemakom glavnom koman-:
1) Ustaki pokolji srpskog stanovnitva izazvali su osvetu etnika. Na fiziko unitavanje Srba oni su odgovorili pokoljem muslimanskog i hrvatskog stanovnitva. To je uplailo graanske politiare iz muslimanskih redova, ali osnovne mase Muslimana, koje se od poetka nisu slagale s ustakim pokoljima, otvoreno su protestovale protiv nasilja nad nedunim srpskim stanovnitvom. U drugoj polovini 1941. godine upueno je Paveliu nekoliko rezolucija - iz Sarajeva, Mostara, Banja Luke, Tuzle, Prijedora i Bijeljine - u kojima se ograivalo od ustakih zloina i trailo da prestanu progoni i pokolj.

148

TRAVNIK

U NOR-"

TRAVNIK

U NOR-u

14~

dom. Najvie protesta je upuivao ef njemakog upravnog taba u Srbiji general Turner. On je smat~~? da ,mu .ust~e, ~as~vnim terorom i protjerivanjem Srba u SrbIJI, oteavaju situaciju I onemoguuju ga da ugui ustana~ koji )e pod ru~ovodstv~m KPJ u septembru i oktobru 1941. godme UZImao sve SIre razmjere. Zbog toga je traio Haeovu intervenciju kod ustal~~ vl~de. Hae ~ poetku nije prihvatio takav Turnerov stav, odbijao Je da po njegovom nalogu intervenie ma u kom vidu, pa je zbog toga meu njima dolo i do sukoba. Meutim, kasnije, kad je i na teritorij i NDH dolo do jaeg zamaha ustanka i kad su se Nijemci zbog toga nali. u tekom poloaju poto nisu imali dovoljno vojnih snaga za intervenciju, Hae je predloio Paveliu da preduzme politike mjere kako bi protiv sebe imali to manje protivnika. On je tada ukazao na to da se pod zastavom komunista okupio dobar dio srpskih masa, a meu njima i nacionalistiki elementi. Stavio je u zadata~. ustakoj vladi da proglasima i drugim politikim mjerama odvoji te mase i izvue ih ispod uticaja KPJ.l) Tako je Paveli bio primoran da uini neto to bi u prvom redu zadovoljilo Nijemce, a onda i druge koji su na ovakav ili slian nain protestovali zbog ustakog terora. Naao je izlaz u tome to je krajem 1941. godine smijenio sve dotadanje ustake stoernike i logornike.O Na njihova mjesta imen~~ani su novi, ~ ~sta~ k?je su vrile masakr nad srpskim stanovnitvom proglasio Je divljim ustaama, I formiranje novih ustakih pripremnih bojni, iji su pripadnici polagali ustaku zakletvu, bio je akt ko_jim je trebalo izbrisati ovaj naziv, a ujedno, uz nekakve statuta~ne ~ za~~nske odredbe obiljeiti i njihov zvanini karakter. To Je bIO I Jedan od prvih 'zaokreta u Pavelievoj politici izazvan ustankom i sve veim zamah om narodnooslobodilake borbe. Trebalo je da ustake pripremne bojne, pored toga to e biti angaovane u -borbi protiv NOP-a, budu i izvor regrutovanja novih us~ takih kadrova. Te su jedinice na teritorij i Travnika to stvarno 1 bile. Kroz zloine i zvjerstva nad pripadnicima i simpatizerima NOP-a, mnogi od onih koji su tada dobrovoljno stupil~ u usta~u pripremnu bojnu, okvalifikoval.i s~. se za u~tak~ fu?kcIOn.ere koje je po zlodjelima dobro zapamtio itav ovaj kraj, a 1 drugi krajevi nae zemlje. Uz rad na pripremanju i organizovanju us~akih pr~prell:mih bojni, ustaki rukovodioci su tih dana u Travmk';l pokuavali da nau oslonac za uvrivanje i jaanje svoje vlasti. Sem meu seI) AVII mikrofilm London N-7, H-301631-6 i 301637 i H-17, H-309939-309944. 2) Tada je na mjesto ustakog stoernika u Travniku Johana Dovgana doao ustaki emigrant Petar Paradik, rodom iz Hercegovine, a na poloaj logornika umjesto Mirka Zeca Petar uvak.

ljatvom u hrvatskim selima, pokuali su da ga nau meu radnicima i omladinom. Na graanstvo u Travniku nisu mogli raunati. Protesti i demonstracije protiv hapenja Abida Lalia i drugih komunista pokazali su koliko su duboki korijeni uticaja Partije i NOP-a, pa su iz toga izvukli zakljuak da kod veeg dijela graanstva nemaju nikakvu podrku. Zato su se okrenuli radnicima Tvornice duhana u Travniku, Tvornice ibica u Docu i firme Ugar u Turbetu. Kao prvo, reorganizovali su HRS-ove sindikate u ovim i drugim preduzeima. Odrali su i nekoliko sindikalnih skuptina kojima su prisustvovali Paradik, Tusun, Grabovac i drugi ustaki rukovodied. Izabrali su sindikalne rukovodioce, a svi radnici su morali prisustvovati skuptinama. Osnovali su i povjerenitvo radnike komore. Time je kod radnika trebalo stvoriti utisak da im je obezbijeena nekakva socijalna i drutvena sigurnost u NDH. Za formiranje ove ustanove posebno je u Travniku bio pozvan glavni povjerenik Komore iz Sarajeva Ivan Rebreka. On je pod Tusunovim i Paradikovim pokroviteljstvom, i poslije nekoliko sastanaka s radnitvom i HRS-ovim sindikatima, improvizovao nekakvu radniku komoru koja je trebalo da kod ustakih vlasti zastupa interese radnika. Odrali su nekoliko radnikih zborova i proslavili praznik radnike klase Prvi maj, koji su nazvali "Blagdanom rada. Na zborovima u Travniku, Turbetu i Docu govorili su Paradik, Mato Grabovac, Drago Zliari i Hamid Trebinjac, a bio je pozvan iz Sarajeva i pozn~ti propa~ator ust~~kih Jdej~ ~uni~ ahinovi .--:-?krem. Svi su om u govonma, u kojima Je najvrse bilo demagogije i obmana pokuavali prikazati kako je NDH seljako-radnika drava, kako oni treba da uivaju sve blagodati koje im nosi ona i njen poglavnik Paveli. U stvari, svi s~ se govori zavravali s~avopojkama poglavniku, njegovim ustaama 1 okupatoru kao nosiocu novog poretka. U pokuajima da privuku omladinu na svoju stranu, usta~e su preduzele itav niz akcija. Organizovali su drutvene zab~ve I razne priredbe na kojima je omladina izvodila programe, ~atlm raz?e smotre, posjete ranjenim ustaama i domobranima, posjete razmm organizacijama ustake mladei u okolnim selima, itd. Posebnu panju posvetili su muslimanskoj omladini. Znali su d~)e .ovaj ~io 0.r:n~ ladine pod jakim uticajem SKOJ-a, a i graana kOJI l1lSUpnhvatll~ ustatva, pa su pokuali da ga kompromitovanjem veu za u~.takl pokret. U tome se naroito isticala st<,>erni.ca ustak~ mla~ezl M~rinka Slavujevi. Ona je na svim javnim pnredbama .1 ma~llfesta~lcijama nastojala da preko tabornice ustake mladei Amire IdrI1:begovi i jo nekih omladinaca i oml~dinki ukljui u tu .<?rg~nizaclju to vie omladine iz redova Muslimana. U ovome nije lz~stala obilna pomo tadanjih kolskih vlasti, naroito profesora ISUSOv

150

TRAVNIK

U NOR-u

vake gimnazije. Pri tome su se sluili i apsurdnom teorijom: Dananji bosansko-hercegovaki Muslimani su ogromnom veinom potomci sredovjenih bosanskih patarena, koji na patarenstvo preoe s vjere rimokatolike, oni su dakle u Hercegovini i Bosni starosjedioci kao Hrvati katolici tj. bosansko-hercegovaki muslimani su najistija hrvatska krv, jer su se kroz blizu posljednjih S stoljea najmanje mijeali sa Vlasima, Grcima, Cincarima i Ciganima.!' Iz ove teorije proizala je parola da su Muslimani cvijet hrvat.skog naroda. Uz sve ovo, u tenji da meu radnicima i omladinom nae oslonac u svojoj politici, ustaka vlast u Travniku je u tome periodu organizovala i veliki broj raznih proslava i politikih manifestacija. I time je trebalo izbrisati utisak o nestabilnosti ustakog pokreta izazvan optim razvojem ustanka i narodnooslobodilake borbe, a u Travniku posebno otporom graana protiv hapenja komunista i simpatizera NOP-a. Trebalo je pokazati da je ustaki reim stabilan, da dravnost NDH poiva na vrstim temeljima njihove vlasti i da je svaki pokuaj neslaganja i otpora njihovoj politici uzaludan. Naroito su panju poklonili proslavi godinjice NDH i Hitle. rovom roendanu. Tom prilikom su u Hrvatskom domu odrane sveane akademije uz prisustvo najveih ustakih glaveina i predstavnika njemake vojske. Vrhunac slavlja bio je ispraaj dviju delegacije koje su tada otile u Zagreb i poklonile se poglavniku. U jednoj delegaciji, kako je pisao Sarajevski list od 13. aprila 1942. godine, bili su: veliki upan Tusun, veleasni Juri, gradonaelnik N. Ibrahimpai, donaelnik dr Jelinovi, trgovci Ivo ebi i Hamdija Korkut, Drugu, u kojoj je bila grupa graana i seljaka, predvodio je, kako je tada pisalo Hrvatsko ognjite, poznati ustaki borac g. Petar uvak. U to vrijeme odrano je jo nekoliko slinih proslava kao sto su bile Sv. Antunovo, Biskupski jubilej, Poslije uskrsnua, itd. Sve su imale cilj da pokau snagu dravnosti NDH i da skrenu panju masa s glavnih problema pred kojima se nala ustaka drava s razvojem narodnooslobodilake borbe u Bosni i Hercegovini. Ustaki rukovodioci su se zanosili da e proslavama, raznim drugim lanifestacijama, proglasima i naredbama nai oslonac u sprovoenju svoje politike, ostvariti svoj uticaj na radnike, omladinu i jedan dio graanstva. Ali je kraj takvim Iluzijama doao vrlo brzo'. Partizani su se pribliavali Travniku, pa ih je to trglo i upozorilo na opasnost koja im prijeti. Tada su i prestale ovakve i sline pri. redbe i proslave, jer su sve svoje snage morali okrenuti prema opasnosti koja je nadolazila preko Vlaia.
I)

NAPAD TRAVNIKE I IMLJANSKE ETE NA .ANDARMERIJSKU KASARNU U MEHURIU


U svojim prvim vojno-politikim aktivnostima Travnika eta nail azila je na smetnje i tekoe. One su proizilazile iz straha S'Cljaka da dolaze u dodir s partizanima. Ustae i andari iz Gue Gore, Mehuria, Brajkovia i drugih sela prijetili su im zatvorom, pa i strijeljanjem ako budu primali partizane, ako im daju hranu il bilo ime pomau. U tome su se naroito isticali komandir andarmerijske stanice u Guoj Gori Alojz Kalovi ikomandir podstanice u Mehuriu Marko Arapovi. Oni su svakodnevno slali patrole u sela i preko njih prijetili seljacima. Taj strah kod seljaka eta je osjetila, osobito u muslimanskim selima Gluhoj Bukovici, Vinjevu i Dubu. To su bila sela koja je Abid s drugovima najvie obilazio. On je i osjetio u razgovoru sa seljacima da najvee prijetnje dolaze od andara iz Mehuria, koji su najvie i zalazili u ova sela. Da bi se to sprijeilo i omoguio aktivniji i ivlji politiki rad na ovom terenu, Abid je odluio da se izvede akcija na Mehuri i likvidira ovo neprijateljsko uporite. To je bilo u skladu i s- optim planom i zadacima Travnike ete i Okrunog komiteta KPJ za Travnik. Trebalo je da to bude i prva akcija u nizu drugih sa namjerom da se obezbijedi irenje i razvoj ustanka u ovom kraju: Nekoliko dana prije 1. maja Abid Loli otiao je u iprage i predloio komandi Imljanske ete da zajedniki izvedu ovu akciju. Ilija Slavni i Petar Gaji prihvatili su predlog. Raunalo se da e biti zaplijenjeno i dosta ratnog materijala i hrane, te e se tako poboljati inae teka situacija u obje ete, naroito u pogledu odjee, obue i naoruanja. Imljanska eta stigla je 30. aprila ujutro u Perlu. Tu je odran sastanak komandi eta i napravljen plan napada. Ilija Slavni i borci Imljanske ete nisu poznavali teren istono od Vlaia, pa je Abid na karti objasnio kako on izgleda, gdje se nalaze pojedina neprijateljska uporita i kolike su otprilike snage u njima. On je ra-

HO od 6. aprila 1942.godine.

152

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

153

unao da bi nas ponajprije snage iz Gue Gore mogle omesti u izvoenju akcije, pa je predloio da odvojimo dio snaga i prije poetka napada uputimo u tom pravcu kao obezbjeenje, pria Ilija Slavni. Abid je najbolje poznavao ovaj teren, pa je predloio i marrutu od Perle do Mehuria. Zatim, na osnovu prikupljenih podataka iznio je da u kasarni u Mehuriu ima otprilike 15 do 20 andara, da su ojaani sa neto domobrana i da nee predstavljati ozbiljnijeg protivnika. Na osnovu svega ovoga predloio je da se pokret izvri nou, a napad da pone u prvim jutarnjim asovima 1. maja 1942. godine. Najvjerovatnije je time htio da Prvi maj borci proslave pobjedom nad neprijateljem. Donesena je odluka: da pokret pone u popodnevnim asovima 30. aprila; da nou preko ume Kverkue i Ljute Grde ete izbiju iznad Orlice, a zatim, da jedan vod bude na obezbjcenju prema Guoj Gori, a ostale snage ete da uestvuju u napadu. Ilija Slavni je odreen da komanduje svim snagama u ovoj akciji. Toga dana kad su se komande eta dogovarale i pravile plan za napad, u etama su odrani sastanci, a posebno sastanci lanova Partije i SKOJ-a. Na njima su politiki kome sari govorili o znaaju predstojee akcije, isticali zato se ona izvodi i posebno naglaavali da od njenog ishoda zavisi budua aktivnost i razvoj ustanka u ovom kraju. Pored toga, objanjavali su kako e se izvriti pokret i napad, upozoravali na disciplinu i dosljedno izvravanje zadataka. Oko pet asova poslije podne kolona je krenula iz Perle. Na elu su bili Ilija Slavni i Abid Loli, a iza njih Travnika, a zatim Imljanska eta. Na elu kolona ilo je 30 do 40 seljaka s konjima uz iju je pomo trebalo izvui ratni plijen i hranu. Pokret preko Vlaia bio je prilino naporan. Na veem dijelu bilo je jo snijega, a i kia sa susnjeicom nije prestajala. Pred svanue elo kolone je izbilo iznad Orlice. Tu je bio krai odmor. Abid, Milo Malinovi i jo nekoliko boraca spustili su se u selo. Saznali su da u meuvremenu nije dolo ni do kakve promjene u jaini neprijateljskih snaga i da se andari i domobrani ne nadaju nikakvom napadu. Od seljaka su dobili tri puke sa neto municije. ete su nastavile put i oko est asova ujutro izbile pred Mehuri. Vod za obezbjeenje odvojio se i krenuo prema Guoj Gori. Ostali su se, na Ilijinu komandu, u streljakom stroju sputali prema rijeki Bili, koja pro tie kroz Mehuri. O tome kako je tekao napad, Ilija Slavni pria: Na prvo nae ura domobranske i andarmerijske predstrae koje su bile u rovovima i bunkerima oko kasarne otvorile su vatru. Brzo smo ih istjerali i povukli su se u zgradu. Iz zgrade je tukla jaka puana i mitraljeska vatra, ali nam to nije toliko smetalo da vrlo brzo izbijemo u neposrednu blizinu kasarne i opkolimo je.

Jedino je u ovom juriu, i to prilikom prelaska preko rjeice Bile, pao smrtno pogoen borac Ignji, zvani Mornar. Bio je rodom iz sela iave. Prije rata je sluio u mornarici, te je jo imao na sebi mornarsko odijelo, pa su ga zbog toga borci u eti tako i prozvali. Ali, u zgradu je bilo teko ui. Vrata su bila zatvorena, a prilaz prozorima titio je neprijateljski mitraljezac. Uspjeli smo ubaciti nekoliko bombi, ali ih je vrlo malo eksplodiralo, ostale nisu bile ispravne. Nije nam preostalo nita drugo nego da pokuamo razbiti vrata i zapalili kasarnu. Za to smo upotrebili neke balvane koji su nam bili pri ruci, razbili vrata, ali i pored toga unutra nismo mogli ui. Jedan neprijateljski mitraljez spreavao nas je titei ulaz. Postavilo se pitanje kako zapaliti kasarnu. Neko se sjetio da u blizini ima prodavnica namirnica i da emo u njoj nai petroleja. To je bila prodavnica Sulejmana Jaarevia. Provalili smo u nju, uzeli petroleja, a dvojicu boraca poslali da pronau negdje sijena. Dok smo ekali da stigne sijeno, Nikola Mili, tada zamjenik komandira nae ete, pokuao je da kroz razvaljena vrata ue unutra. andari su ga doekali i teko ranili u stomak. Poslije smo ga ranjenog nosili, ali je uz put umro. U trenutku kad su se ona dvojica pojavila s naramkom sijena i kad smo se spremali da ga zapaljenog ubacimo u zgradu, pojavile su se ustae, i to iza naih lea, i poeli da pripucavaju. Dotrao je neko od seljaka i javio nam da nam se brojna ustaka milicija zabacuje iza lea. I ja sam ih vidio odakle su dolazili i uo njihovu pucnjavu. Vee grupe su se prebacivale i nastupale prema nama. Nije nam preostalo nita drugo nego da se povlaimo, Gore, uz rijeku Bilu, bila je jedna velika stijena, zvala se Vrata. Naredio sam jednom vodu da tu to prije zauzme poloaj, jer ako ustae prije nas stignu i zauzmu stijenu, bie nam odsjeena odstupnica i ostaemo dolje u ovoj kotlini. I jedna ustaka grupa pokuavala je da se dokopa stijene. Mi smo uspjeli prije njih. Tada smo i napustili poloaje prema kasarni i prekinuli akciju. Uspjeli smo da se povuemo, ali nam je svima bilo ao to smo u posljednji as bili osujeeni i to nam je ova akcija propala. Da smo bolje poznavali teren i snage kojima neprijatelj raspolae, iz kojeg pravca nas mogu napasti, sigurno je da bismo se bolje obezbijedili i sprijeili neprijatesku intervenciju. U pravcu Brajkovia, Cukla i Grahovia, odakle je i dolo do ustake intervencije, mi nismo uputili nikakvo obezbjeenje. Da smo to uinili, sigurno bismo zauzeli ovo andarmerijsko uporite. 1 Kasim Buljubai se sjea ove akcije na Mehuri: To je bila prva akcija u kojoj je uestvovala kompletna naa Travnika eta. Sa nama je bila i Imljanska eta, a Ilija Slavni je komandovao ovim napadom. Uoi 1. maja Imljanska eta dola je

154

TRAVNIK

\J NOR-li

TRAVNIK

U NOR-u

155

Zgrada

Osnovne kole u Mehuriu gdje su 1. maja Travnika i Imljanska eta vrile napad

1942.

u Perlu i tu je izvrena posljednja priprema za akciju. Sjeam se da su tada odrani sastanci u etama na kojima je bilo govora o prestojeoj akciji, zato je izvodimo i kakav cilj ima. Blio je dosta govora o disciplini, o tome kako se nareenja moraju izvravati bez pogovora i kako treba svaki od nas da se dri u borbi. Mi Travniani smo naroito bili radosni, jer je to bila naa prva znaajnija partizanska akcija, pa je stoga svaki od nas elio da da sve od sebe i tako pokae nau moralno-poltiku i borbenu vrijednost. U eti je tada, dok je jo tab vijeao, vrena i uurbana priprema svega to je bilo potrebno za pokret i akciju. Borci su istili puke, pripremali municiju i s borcima Imljanske ete unaprijed govorili kako e ko da se dri u akciji. Sa Imljanskom etom dolo je i puno seljaka koji su vodili konje. Mislilo se da -e biti dosta plijena, pa e ga trebati izvlaiti. Na stastanku nam je tada reeno da u Mehuriu ima samo 17 andara, da emo ih brzo likvidirati i da su od sveg plijena koji budemo osvojili za nas najinteresantnija njihova tri pukomitraljeza. Naa eta je tada bila bez ijednog. Pred vee smo krenuli iz Perle i po noi preko ume Kverkue, pa putem preko Ljute grede izbili na Orlice. Dok smo ili preko Vlaia, na pojedinim mjestima

je bilo snijega, a padala je i kia. U Orlicama smo zastali, bio je krai odmor. Abid, Milo, eki i Begovac spustili su se u selo. Kad su se vratili, donijeli su nekoliko puaka. Meni su dali jednu, bila je nova, a svoju staru sam dao nekom drugom borcu. Iz Orlica smo produili na Mehuri. Kad je svanulo, poeo je napad. Premda su mitraljezi tukli iz kole, uspjeli smo da doemo do samih vrata i kroz prozore pobacamo bombe. Neki su poeli i da pale ulazne stepenice, ali je u tom trenutku dolo do ustake intervencije. Franjo Erenda nam je sa svojim ustaama ve bio zaao za lea i poeo nas tui tekim mitraljezom. Morali smo se povui i ostaviti andarmerijsku kasarnu ba u trenutku kad je trebalo jo samo malo da je likvidiramo. U ovoj akciji poginuo je jedan borac iz Imljanske ete. Bio je umornarskoj uniformi i zvali su ga Mornar. I zamjenik Ilije Slavnia bio je teko ranjen u stomak. Nosili smo ga neko vrijeme, ali je ubrzo umro. Sjeam se, dok smo ga nosili, bio je potpuno svjestan teke situacije i govorio je da ga ostavimo, da mu nema spasa. Traio je i da mu skinemo izme i odijelo, da ih uzme neko ko je slabije obuen. Meni vie nee trebati, govorio je on tada, a ima boraca koji su goli i bosi. U povlaenju smo proli kroz Gluhu Bukovicu, a zatim, umorni i neispavani, stigli u na logor u Perlu. Evo kako su u jednom od neprijateljskih izvjetaja opisani tok i rezultati partizanske akcije na Mehuri: Dne 1 svibnja 1942.godine u 4,30 sati, jedan odred jaine oko lOD komunista - partizana naoruanih pukama i bombama i oko 6.0 komunista naoruanih sa hladnim orujem, napali su puanom vatrom i bombama oruniku postaju Orahovo - Vojarnu u s. Mehurii, 5 km. sjeverno od Gue Gore, gdje su orunici smjeteni u pukoj koli. Partizani su doli sa Oko 60 konja koje su ostavili za koje su imali namjeru opljakati nakon uspjenog napada. Partizani su se organizovali na podruju kotara Kotor Varo i krenuli su zajedniki preko Vuje planine, Umetala k. 1398,Planine k. 1225 do Zagrae k. 1080gdje su se raspodijelili u dva pravca prema selu Mehurii i to: jedna grupa kretala se je breuljcima pored rijeke Jasenice a druga grupa breuljima pored rijeke Bila.. Prethodno napad su izvrili na oruniku strau, koja je pred orunikom vojarnom osmatrala teren. Straa se je povukla pod borbom i obavijes tila o dolasku komunista orunike u vojarni. Na dati znak ispaljenim jednim nabojem iz samokresa, partizani su otvorili puanu vatru na oruniku vojarnu. Partizani su zauzeli pogodne poloaje sa sjeverne strane vojarne na udaljenosti oko 6.0metara. Orunici i domobrani priuvnici kojih je bilo 13 otvorili su puanu i stro jo puanu vatru sa prozora vojarne. Partizani su uspjeli baciti kroz prozor 4 bombe, od kojih je tri domobranski porunik Andri-

156

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

157

ja Ani povratio natrag, a etvrta mu se je rasprsnula u ruci, tako da ga je teko povrijedila po butinama i raznijela mu dlan ruke. Domobranski priuvnik Stipo Marin lake je povrijeen u glavu od puanog naboja i milicioner Puelja Mato u desnoj ruci. Domobranski priuvnik Piplica Marko, rukovao je sa strojnom pukom i uspio je ubiti pred vratima same vojarne jednog partiza, na, iji identitet nije utvren, a namjeravao je provali ti kroz vrata u vojarnu. Teko su ranjeni jo dva partizana, koji su sa njihovim konjima odvezeni u pravcu Gluhe Bukovice, ali su putem podlegli ranama, te su ih partizani bacili u rijeku Bila, iji su leevi pronaeni. Napad na oruniku vojarnu trajao je do 6,15 sati, kada je dolo 20 naoruanih milicionera iz sela Cukle i Oraac preko sela J ezerci na selo Miletii i zapovjednik ove postaje sa tri orunika i 11 domobrana preko sela Maline katolike, Bikoi i Poljanice. Ova pridola pomo otvorila je puanu i strojopuanu vatru na partizane- koji su na znak njihove trube poeli odstupati u pra.vcu sela Orahove, lijevom obalom rijeke Bila, za selo Gluha Bukovica. Nastavljena je potjera za partizanima u pravcu Gluhe Bukovice do k. 902, kada su se partizani razbjeali u umoviti predjel Palika, granica podruja kotara Travnikog i kotara Kotor Vara. Gonjenje partizana vreno je pod borbom. Partizani su utroili veliki broj naboja prema tragovima na zgradi vojarne, procjenjuje se da je utroeno oko 1500 naboja. Na zgradi su oteeni svi prozori i krov zgrade, tako da je potrebno zgradu to prije opraviti, da bi mogli orunici u njoj stanovati. Istoga dana oko 13 sati doao je odred domobrana 9. p.pukovnije iz Travnika koji su zauzeli poloaj oko sela Mehuria. Gubitaka kod naih snaga nije bilo. Zaplijenjeno je od partizana: 2 para domobranskih odijela, jedna puka, SOO tuljaka i 6 komada nerasprsnutih napadnih bombi. Orunici i domobrani iz vojarne utroili su 450 naboja, a orunici i milicioneri koji su uestvovali u potjeri utroiIi su 300 naboja.') Iz sjeanja Ilije Slavnia i Kasima Buljubaia, kao i ovog neprijateljskog izvjetaja, vidi se ne samo kako je tekla ova akcija nego i zbog ega nije uspjela. Uz razloge koje navodi Ilija, oito da ona nije odluno i energino voena. Dopustilo se da se neprijatelj, iako slabiji - 16 do 17 andara i neto domobrana - brani iz zgrade vie od jednog sata i prua uspjean otpor. A to vrijeme je bilo dovoljno da im pristigne pomo. Drugo, im je dolo do intervencije, nareeno je da se obustavi napad na kasarnu i da se eta pov1)

lai. Ne vidi se da je bilo pokuaja da se ocijeni kolike su te neprijateljske snage -- iz citiranog neprijateljskog izvjetaja se vidi da nisu bile velike - a niti da se zaustave i nastavi napad. Zbog svega ovoga andarmerijsko uporite il. Mehuriu nije bilo Iikvidirano, a izgubila su ivot dvojica vrsnih boraca Imljanske ete.') Meutim, politike posljedice tog neuspjeha bile su mnogo tee, naroito za Travniku etu. Ogledale su se i u traginim dogaajima do kojih je dvadeset dana kasnije dolo na Meukrnju. Seljaci iz muslimanskih sela Gluhe Bukovice, Orahova, Duba, Vinjeva i drugih poslije ove akcije su se veim dijelom pasivizirali ili okrenuli na stranu ustaa. Do toga je dolo stoga to su se simpatizeri NOP-a iz ovih sela, s kojima su Abid Lali i drugovi najvie radili i preko kojih je vren uticaj na ostale, pokolebali i izgubili povjerenje u partizansku snagu. Na ovakvo njihovo opredjeljenje uticao je i strah od ustako-andarmerijskih represalija, a i propaganda i pritisak onih koji su se od poetka bili vezali za ustaki pokret i suprostavljali se bilo kavim dodirima ili saradnji s partizanima. U najveem broju sluaj-eva to su bili oni ije je imovno stanje bilo bolje i koji su imali stoku i imanja na Vlaiu i okolnim brdima. Jedan broj seljaka iz ovih sela, kao to e to kasnije dogaaji i potvrditi, ustae su uspjele ne samo da veu za sebe i da ih aktivno ukljuuje u borbu protiv Travnike ete. Neki od njih odigrali su sramnu i izdajniku ulogu u njenoj likvidaciji. Napad partizana na Mehuri, mada je neuspjeno zavren, izazvao je paniku ne samo kod ustako-andarmerijskih i domobranskih posada u uporitima oko Travnika nego i kod onih graana i seljaka koji su bili bliski ustakoj vlasti ili su saraivali sa njom. Sem komandi andarmerijskih stanica i domobranskih posada, i oni su se obraali najviim ustakim vlastima traei da se protiv partizana preduzme hitna akcija, da se rastjeraju s Vlaia i unite. To su bili oni koji su se plaili da bi im partizani mogli rekvirirati stoku i onemoguiti ih da je dre na Vlaiu. Oni su ak postavili zahtjev da se kod Kraljiine vode uspostavi uporite koje bi titilo i branilo njihove imovinske interese. Takvi su pritisci vreni preko Tusuna i Paradika, paje komanda 9. pjeadijske pukovnije eljela uporite u kojem bi bili zajedno domobrani i andari.O O tome je partijska organizacija u Travniku na vrijeme saznala preko obavjetajnog centra i Vlade Sihrovskog, pa su jednim pismom, koje

'

AVII - K-148 b - 20/3-1

U nekoliko neprijateljskih izvjetaja o ovoj akciji tvrdi se da su poginula trojica partizana. 2) Petar Perkovi u svom iskazu na sudu 1946. godine, kad mu je bilo sueno zbog uea u napadu na Travniku etu, naveo je nekoliko graana iz Travnika koji su imali najveeg udjela u ovakvim zahtjevima. Po njemu, to su bili: Kruno Alaupovi, dr Dragan Miku, Ante Zec, i Uzeir ulabi.
1)

158

TRAVNIK

U NOR-u

je prenio Redo Musi, obavijetene Travnika i Imljanska eta. One su odmah izale na Vlai i 10. maja spalile oba planinarska doma na Deveanima i kod Kraljiine vode. Time je bilo osujeeno i sprijeeno da se odluka domobranske i andarmerijske komande ostvarU) Ova, a i jo neke manje akcije i patrolna kretanja Travnike i Imljanske ete po Vlaiu, sjeverno i sjeveroistono od njega, izazvali su jo veu uzbunu, pa su zato bili sve uestaliji zahtjevi da se partizani Iikvidiraju.O Tada je i poelo da se. organizovano prikupljaju podaci o Travnikoj eti. I domobranska, anaroito andarmerijska obavjetajna sluba okrenule su se prema njoj. U tome je vrlo aktivan bio komandir andarmerijske stanice u Guoj Gori Alojz Kalovi, koji je, prema rezultatima, bio najsposobniji i imao najorganizovaniju obavjetajnu slubu. Oslanjao se na seljake iz sela u koja su partizani najee dolazili i, vrebajui ih, davao im uputstva o emu i kako da ga izvjetavaju. I neki graani, meu kojima i oni koje Petar Perkovi spominje na sudu, nezavisno od obavjetenih domobranskih i andarmerijskih organa, organizovali su svoju obavjetajnu mreu i preko nje prikupljali podatke o Travni~~j et!; To im nije bilo teko, imali su svoje ljude, obane, na Vlaiu kop su ih izvjetavali. Najaktivniji u organizovanju i stvaranju svoje obavjetajne mree bio je Kruno Alaupovi. On je bio i jedan od inicijatora odluke da se postavi andarmerijsko domobranska posada na Vlaiu i da se to prije izvri akcija na partizane. Na osnovu svih prikupljenih obavjetajnih podataka, u Travniku je poela priprema za tzv. akciju ienja terena planine Vlai protiv Travnike ete.
1) O tome u jednom neprijateljskom izvjetaju stoji: Dne 10 svibnja 1942.g. oko 1 sat poslije pola noi, zapalili Su partizani kue Planinarskog drutva na Deveanima i kod Kraljiine vode - na Vlai planini, koje su do temelja izgorjele. Kod Kraljiine vode zapalili su i baraku u kojoj je ljeti preraivan sir kao i kolibu Krune Alaupovia, trgovca iz Travnika (AVII kutija 148-b - 36/4 -1). 2) U istom neprijateljskom izvjetaju. u pogledu zahtjeva da se partizani to prije likvidiraju, izmeu ostalog stoji: "Obzirom na ovakvo stanje, stoari se ne osuuju svoje blago izgoniti na Vlai radi ispae i kupljenja sira i time bi kako pojedinci tako i cjelina trpili veliku tetu. No ukoliko bi stoari istjerali svoje blago na Vlai, drim da ih partizani ne bi potedjeli jer su stoari mahom Hrvati. Radi prednjeg mjenja sam, da bi bilo iznad svega potrebno temeljitu akciju povesti protiv ove skupine partizana, dok jo uma nije olistala. Zapaam, da se ovom akcijom partizana javlja sve vee nezadovoljstvo kod puanstva - i malodunih koji ipak ima - gube vjeru u unitaj istih (AVII k, 148-b,36/4-1).

PRELAZAK DVIJE PARTIZANSKE


GRUPE IZ ZENlKOG NOP ODREDA I SPAJANJE S TRA VNIKOM ETOM
Sastanku taba 'Zenikog partizanskog odreda, odranom 9. aprila u Kamenici, bili su prisutni Svetozar Vukmanovi-Tempo, tada komandant Glavnog taba za Bosnu i Hercegovinu, Iso Jovanovi. Ugljea Danilovi i Paaga Mandi, lanovi PK KPJ za BiH. Na njemu je odlueno da se na teritorij i izmeu Travnika i Zenice formira novi ili takozvani Drugi zeniki bataljon. Do toga je dolo na osnovu podataka kojim je tab raspolagao, da na ovoj teritorij i koja zahvata sela Suvire, Suhi Dol, Zaselje i Loznik ima oko 150 naoruanih seljaka i da su spremni da stupe u partizane samo ako im se obezbijedi rukovodstvo.': Na jednom od sljedeih sastanaka tab je odredio jednu desetinu za taj zadatak. Izbor je pao na nekoliko drugova koji su ve imali iskustva u formiranju novih partizanskih jedinica i koji su bili rodom iz ovih krajeva i poznavali put i sela u kojima je trebalo formirati bataljon. To su bili: Manojlo Popi, Rasim indo, Hasan Hodi, Risto Sari, Simeon Pavlovi, Lazar Sekuli, Velija Smaji. Paan indo, Rasim Ismi i Milan piri. Za vou grupe odreen je Manojlo Popi, do tada politiki komesar Zenikog NOP odreda. Kakav je bio glavni zadatak ove grupe vidi se iz jednog nareenja koje je Tempo 24. aprila uputio Operativnom tabu za Bosansku krajinu. Evo ta je u njemu o tome pisalo: Ovim vam nareujem da Proleterski bataljon doe u sektor do rijeke Bosne izmeu' Zenice, Travnika i epa. Na taj sektor Zeniki odred alje jednu mobilnu jedinicu od 10 boraca koji imaju
1) Na pomenutom sastanku taba Zenikog odreda odreeno je bilo da novi, 2. zeniki bataljon bude sa sjeditem na nekom pogodnom mjestu oko Lisca, s druge strane pruge i rijeke Bosne ("Zeniki partizanski odred, str. 36).

160

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NORu

161

zadatak da prikupe ljudstvo i da se tu formira jedan bataljon koj i e ui u sastav Zenikog odreda. Za prvo vrijeme centar gdje e poeti da djeluje ova jedinica bie sela: Suvire, Suhi Dol, Zaselje i Loznik. Uslovi su na tom sektoru dobri, a i puaka sakrivenih ima neto preko 100. Trebalo bi da vi u taj sektor poaljete druga Lolia sa onih oko 30 Muslimana iz Travnika koji su preli kod vas. Oni bi trebali da se stave pod komandu druga Manojla Popia, koji odlazi s ovom desetinom na taj sektor. Proleterski bataljon imao bi zadatak da pomogne formiranje ovog bataljona i da obezbijedi eventualno povlaenje 3. brigade iz ovih krajeva. Urejonu Zenikog odreda nalaze se 1. i 2. bosanski proleterski bataljon sa tabom brigade, dok se 3. bataljon nalazi u rejonu odreda Zvijezda. Sv'C ovo potrebno je hitno uraditi.'! Kao to se vidi, Tempo spominje Travniane i Lolia, iz ega se moe zakljuiti da je on jo prije toga bio obavijeten da su oni otili na slobodnu teritoriju i da se nalaze negdje u srednjoj Bosni. Ko ga je i kada o tome obavijestio, nije utvreno. Najvjerovatnije da je o tome saznao kad je sa 1. istonobosanskim proleterskim bataljonom stigao u zeniki 'kraj i da je to uinila partijska organizacija iz Zenice. Ona je znala za odlazak Travniana u partizane, a i za hapenje koje su ustae poslije toga izvrile u Travniku. Oito, on nije znao da se Travnika eta ve nalazi u ovom krao ju i da je od Operativnog taba za Bosansku krajinu ve dobila slian zadatak. Nije znao da je Oblasni komitet za Bosansku krajinu ve osnovao Okruni komitet KPJ za Travnik, kojem je bio postavljen zadatak da u svom djelokrugu rada zahvati i prostor juno od Travnika u pravcu Prozora i Konjica i da formira Travniki partizanski odred. Iz ovog proizilazi da su Tempo i Operativni tab za Bosansku krajinu imali skoro istovjetan stav i ocjenu u pogledu potrebe formiranja jedne vee jedinice na podruju Travnika, Nj: bi pravac irenja bio prema Prozoru i Fojnici. Tempo je, vjerovat no, pri tome imao na umu i budui pokret Vrhovnog taba i grupe brigada iz rejona Foe i Kalinovika u ovom pravcu. Manojlova grupa je na lijevu obalu rijeke Bosne prela skelom kod eljeznike stanice Modrinja. U to vrijeme uro Poletan - sada ivi u selu Gori - prevozio je skelu s jedne strane rijeke na drugu. Mada je mjesto prelaza bilo udaljeno svega 30 do 40 metara od eljeznike stanice, u kojo je tada bila domobranska posada, on je, i pored njene predostronosti, uspijevao da nou preveze parti zanske kurire i sve one koji su neopaeno htjeli da preu. Tako je jedne noi poetkom maja 1942. godine prevezao i Manojiovu grupu.
I)

Iako su ovdje bili domobrani, ja sam tada, kad god je to trebalo, prevozio partizane na jednu ili drugu stranu, pria uro Poletan. Nikad me domobranske strae nisu uhvatile, niti je ijedan partizan u takvim prilikama stradao. Ovim potokom, pokazivao je uro upirui prstom u pravcu njegovog protezanja, oni bi nerimjetno odlazili dalje. Tako je bilo i s Manojlovorn grupom. Dovezao sam ih skelom na obalu, a oni su onda uz potok otili. S grupom su poli i trojica kurira. To su bili: Ljuban skondri i Milenko Gaji, kuriri Operativnog taba za Bosansku krajinu i Duan Peki, kurir Glavnog taba Hrvatske. Oni su jo sredinom marta poli iz srednje Bosne i preko Ozrenskog i Zenikog odreda. zatim Zvijezde i Romanije stigli u Fou. Predali su potu i tada im je Tito rekao - kako to sada pria kondri - da je to bila prva veza Operativnog taba za Bosansku krajinu i Glavnog taba Hrvatske s Vrhovnim tabom koja je stigla preko uma i slobodne teritorije. Do tada je ova veza ila ilegalnim kanalima preko Sarajeva. Istim putem su pokuali i da se vrate. Meutim, na Ozrenu ih je 18. aprila zatekao' etniki pu, pa su po Tempovorn nareenju morali da se vrate u Zeniki odred. Tu su saekali Manojlovu grupu i s njom preli na lijevu obalu Bosne. Po prelasku Bosne grupa je svratila u Goru. Iz ovog sela bilo je nekoliko boraca koji su od prvog dana ustanka bili u zenikirri partizanskim etama. Manojlo je saznao da e ovdje moi predaniti iako je u blizini bilo nekoliko neprijateljskih uporita. Raunao je da e ga porodice tih boraca sauvati od eventualnog iznenaenja i neprijateljskog napada.') Smjestili su se u kuu Sime Lakia. Simo je prije toga kao kurir nekoliko puta dolazio u 2. zeniku etu u selo Bijele Vode i otud ga je Manojlo .poznavao. On je bio i dobar poznavalac terena na lijevoj obali Bosne, pa ga je zbog toga Manojlo poveo sa sobom. .' .. _Uvee su krenuli prema rijeci Lavi. Uz put, na predlog Sime Lakia, svratili su se u selo Donju Jehovinu i sa sobom poveli 'Jovu piria. Trebalo je da ih on odvede do najpogodnijeg mjesta .gdj~ bi pregazili Lavu. Ali, usljed kia i topljenja snijega, Lava je bi!~ nadola, pa ni na jednom mjestu nisu mogli nai pogodan gaz. Ma. nojlo je onda odluio da to uine preko drvenog mosta u blizini ~ljeznike stanice u Lavi.Rasim indo i vodi Jovo prvi su se 'spustili do mosta. Utvrdili su' da.na njemu nema strae i, na dati znak, cijela grupa se spustila.i prela na drugu stranu.
I) Kasnije, kad je izbio etniki pu u Zenikom odredu, veina ovih dotadanjih partizana iz ovog seJa prela je, pod utioajem Jove Lakia, na stranu etnika. Jovo Laki je kasnije bio komandant Zenikog etnikog odreda i ubijen je posiIje osloboenja kao odmetnik. .,' ~ .

Zbornik, tom IV, knj. 4, dok. 95.

162

TRAVNIK

U NOR-u

TItAVNIK

U NOR-u

16~

",Cim SU preli most i izbili na cestu Zenica-Busovaa, mene su pustili da se vratim kui, pria Jovo piri. Iza okuke iz pravca Zenice naiao je jedan kamion. Ja sam jo dok je bio daleko primijetio farove, pa sam saekao da vidim ta e biti kad naie na partizansku kolonu na cesti. Oni su ga zaustavili. Vidio sam da mu je neko priao s pukom na gotovs i razgovarao s vozaem. Pustili su ga da nastavi put, a oni su se uz Krstac - to je jedno brdo koje se okomito sputa na cestu - uputili prema selu Gumancima. Lazar Sekuli i Simo Laki su ih poveli dalje. U Gumancima je grupa predanila u hrastovoj umi blizu kue Stanka Kalajdia. On je jedini znao za njih i donio im neto hrane. Uvee su nastavili prema selu Osojnici. I ovdje su predanili, u pojati Veljka Stevanovia, a pred vee se spustili ..u selo. ~ui Ilije i Vlade 'Petkovia Manojlo je odrao konferenciju sa seljacima. Govorio im je o narodnooslobodilakoj borbi, o borbama protiv okupatora i ustaa kod Zenice, na Ozrenu i Romaniji. Pozvao ih je da se pripreme za ustanak i obeao da e za nekoliko dana ponovo navratiti i sve one koji to ele povesti u partizane. Iz Osojnice grupa je nastavila put u selo Bistricu. Ovdje smo stigli na urevdan i ostali nekoliko dana, kae Simo Laki. Selo Bistrica je u to vrijeme imala desetak kua. Ono lei zapadno od Vranduka, udaljeno od njega svega pet est kilometara. Kroz selo protie potok Bistrica, koji se ispod samog Vranduka ulijeva u Bosnu. Iz tog pravca, dolinom potoka, vodi i jedini put u selo. Postoji jo jedan koji takoe ide iz ovog pravca, ali s druge strana brda, i koje se kod sela Puine, k. 971, spaja s prvim putem i s putem koji vodi iz Orahovice. Svi se ti putevi mogu sa poloaja iznad gornjih kua Bistrice lako kontrolisati, pa je najvjerovatnije sa stanovita obezbjeenja Mihajlo i odluio da ovdje uspostavi svoju bazu. S obzirom na udaljenost odavde je mogao vrlo lako da upuuje patrole i kurire i da hvata vezu s Travnikom etom, a i da je odrava sa tabom Zenikog odreda, ije su jedinice bile odmah na desnoj obali Bosne. Najblie komande eta bile su u selima Cardaku i Bijelim Vodama. U Bistrici se grupa smjestila u pojati Koste Petrovia, koja je bila na vrh sela. Seljaci priaju da je s Manojlom tada bilo 15 drugova.') Ve prve noi su Manoilo i Rasim sili u selo i u Kostinoj kui odrali konserenciju sa seljacima. 1 sljedeih dana oni su uvee silazili u selo i razgovarali sa nama. Odredili su nam kako emo ih hraniti. Naredili su da niko ne ide iz sela bez njihovog znanja, priaju seljaci koji se sjeaju dolaska Manojla i njegove grupe partizana.

<Jvdje je Manojlo pokuao da uhvati vezu sa Zenikim odredom. t:J~fisao je ~edan izvjetaj: k?ji je iz Bistrice ponio Stanko Petrovlc.) ~eutlm, on se vratio IZ sela Zalete, Nije ni stigao do taba Zemko? od~~~a. S.~lj,:ci S~y II?u r~kli da je u selu Bijelim V~d~ma Golub Mitrovi izvrsio etniki pue i da su partizani nekud otili. Kad se vratio, ispriao je Manojlu i Rasimu i oni su saznali da je nou izmeu 8. i 9. maja 1942. godine izvren etniki pu u zemkom ~raju. Uputio)~ i dvojicu k~~i~a 1. proletcrskom krajik~m. bataljonu .. To su bili Laza: Sekuhc 1 Paan indo. Oni su ponijeli POruk~.I p.lsmeno nar~e~Je druga Tempe da se bataljon preba. CI. n~ podruje Izmeu Zenice 1 Travnika. Meutim, ni oni nisu usPJel.!. Uz put su .naili .na neprijateljske zasjede i u borbi je Paan poginuo. Lazar J~. USpIO da s.e probije, pa je s nekim jedinicama koje .s.u se povlaile IZ srednje Bosne preao u Bosansku krajinu. K~smJe .se, ne~dje ~a plR?ini C~~caru, pridruio Rati Dugonjiu i njegovoj grupi pratilaca IZ Zemckog odreda. Sa njima je preao preko Gornjeg Vakufa i ita i vratio se. Proveo ih je kroz Vitez i ?o~e~ ~. Tolovie .. Odavd: se docnije pridruio nekoj partizanskoj jedinici i 1944. godine poginuo kao intendantski oficir u Travnikom partizanskom odredu. .. Od~ah po. dolask~ ovih. ~urira, u Bistricu je sa dvojicom svoJIh pratilaca stigao Abid Loli. On se ovdje zadrao samo dan i no. Sve vrijeme je razgovarao s Manojlom i Rasimom u Kostinoj kui, a zatim je otiao prema Vlaiu, priaju seljaci iz Bistrice. I Simo Laki pria da su se u Bistrici sastali Abid i Manojlo i da su dugo o neemu ragovarali. Sigurno je da je to bio njihov prvi sastanak i najvjerovatnije je to bilo 14. maja, .Ka~~ ~e dol~ d? toga d~ je Abid. saz~ao za ManojIovu grupu u Bistrici 1 kako JU Je pronasao, sada Je tesko utvrditi. On je znao da je Manojlo preao rijeku Bosnu i da ima zadatak da se sa njim l?ovee. .tome ga }e obavijestila jedna druga zenika grupa koja Je odmah Iza Manojlove takoe krenula preko Bosne i prva se sastala s Travnikom etom. Ali, oni mu nisu mogli rei gdje je privremeno prebivalite ManojIove grupe.O . Jo prije Abidovog dolaska u Bistricu kuriri Gaji, kondri i Peki odvojili su se od ManojIove grupe i krenuli li pravcu Blat-

I) Najvjerovatnije da je ovaj broj taan, jer Hasan Hodi tvrdi da im se po prelasku Bosne u nekom od sela kroz koja su prolazili pridruio Aco Prodanovi, rodom iz Pala.

I) Stanko Petrovi, kasnije poginuo kao partizan u 11: krajikoj brigadi. . . 2) Do.ovog. datuma moe se doi rekonstrukcijom, a i na osnovu sjeanja Sime Lakia i seljaka iz Bistrice. Simo, a i oni tvrde da je Manojlova grupa stigla u Bistricu na urevdan (6 maja) i da su ovdje bili oko 8 dana. .' 3) PostoV .jedna pria seljaka iz. Dogloda koja u ovom sluaju moe bItI.I naJvJerovatmp: da Je Abid Loli prvo doao u selo Se~e 1. da. J~ ovdje od seljaka saznao da se Manojlo s grupom nalazi u BIstnCI. ~ - -~. .

164

TR~VNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

165

nice. Mislili su da e na tom terenu naii na 1. krajiki prolterski bataljon. Meutim, ve iznad Nemile na~li su na ..domobr?-nsku zasjedu, pa su bili primorani .da se ne.kolI~? ~a~~ kriju u n~kIm zaseocima sela Dogloda. Ovdje Im se pridruio JOS jedan partizan, koji je, kako im je ispriao, sam preao rijeku Bosnu i uputio se na Kozaru. Po drugi put su krenuli istim pravcem i opet izmeu Nemile i epa naili na ustaku zasjedu. Poeli smo da bjeimo, pria Ljuban kondri. Bili smo primorani da bacimo bombe na jednu ustaku grupu. Tada mi je ispala torba s potom koju sam nosio iz Vrhovnog taba, Gaji i onaj etvrti drug koji nam se pridruio nestali su. Nekud su okrenuli na . drugu stranu, a Peki i ja lutali smo itavu no po umi. Nismo znali ni puta ni pravca kojim bismo poli. To su nam bili najtei trenuci ria ovom naem dugakom putu. Jo i sutradan smo, lutajui, svaki as nailazili na poneku ustaku zasjedu ili patrolu koje su nas gonile. Tek pred vee sreli smo jednog obana i on nam je rekao gdje je selo Bistrica. Uputili smo se tamo i opet sastali s Manojlovom grupom. Tu su ve bili Gaji i onaj na etvrti saputnik. Poto sam otprilike znao mjesto gdje mi je ispala torba s potom, zamolio sam jednog seljaka i dao mu 5.000 kuna kao nagradu da ode tamo i potrai" je. On je to uinio, Vratio se s torbom i rekao da ju je pronaao pod jednom kruleom. Vidio sam da je sve bilo u redu i da nita nije nedostajalo. To nas je obradovalo, pogotovu Pekia, jer je njegova torba s materijalom ostala na Ozrenu, pa je raunao da e iz ovog mog paketa bar neto moi odnijeti do Glavnog taba Hrvatske. Manojlo im je ispriao da je Abid samo na dan rani je otiao iz Bistrice. Rekao im je i gdje ga mogu nai. "Preko njega i Travnike ete najlake ete doi do Operativnog taba za-Bosansku krajinu, govorio im je Manojlo. Sutradan su nastavili put i poli u pravcu Vlaia. Najprije su svratili u Gluhu Bukovicu. Tu su im seljaci rekli da treba da idu u pravcu Perle i da e tamo naii na travnike partizane. . Kad smo poslije dugog lutanja, nastavio je svoju priu Skondri': izbili na Perlu, naili smo na neke tale i kue. Sve su bile izreetane mecima. Bila je tu i jedna grupa seljaka, sahranjivali su poginule partizane. Rekli su nam da je ovdje nekoliko dana ranije bila borba s etnicima i da su poginuli partizani iz Travnike ete. Na Abida i ostale njegove drugove nigdje nismo naili. -Iz Perle Gaji je dobro poznavao put, pa su preko uma, zaobilazei Petrovo Polje, na kome su ve tada bili etnici, stigli u Skender-Vakuf. Preko ete Dujke Komljenovia, koji im je dao pratnju, 'sustigli. su Operativni tab. U poti koju su nosili bilo je i Tempovo pismo Operativnom tabu za Bosansku krajinu od 24.' aprila u kojem je on, kako je to ve naprijed navedeno, nareivao da se lpli

r,

sa 30 Travniana uputi na podruje izmeu Travnika i Zenice i povee s Manojlom Popiem. Kad je kondri predao ovo pismo komandantu Kosti Nau, Manojlo i Abid ve su bili mrtvi. Zajedno su poginuli u borbi s ustaama na Meukrnju, o emu e kasnije biti govora. Po odlasku Manojlove grupe tab Zenikog NOP odreda uputio je jo jednu grupu preko rijeke Bosne. S njom je poao Rato Dugonji, tada sekretar PK SKOJ-a za BiH. Trebalo je da sa dvojicom kurira koji su ga pratili produi u Bosansku krajinu, a ostali da se spoje s Travnikom etom i Manojlovom grupom i da svi poslue kao jezgro za formiranje novog bataljona. Brojno je ova grupa bila neto manja. Sem Rate i njegovih pratilaca Bege Babajia i Sime Aleksia, u njoj su bili jo Anelko Tvrtkovi, Enver Ajanovi, Fadil Ekinovi i jo dvojica ili trojica boraca ija imena nisu utvrena. Rijeku Bosnu preli su 6. maja u rejonu eljeznog Polja. Prelaz je izvren nou amcem, koji su prije toga i za tu svrhu napravili seljaci iz sela elee i na rukama snijeli na Bosnu. Iz eljeznog Polja jedan seljak nas je poveo u selo erie, pria Rato Dugonji, "Ovdje smo se malo odmorili, a zatim nasta vili prema selu Gluhoj Bukovici. Ne sjeam se tano gdje su se Anelko i zenika grupa odvojili od nas. Iz Gluhe Bukovice brzo smo izbili na neku umsku prugu. Imala je nekoliko krakova koji su se odvajali lijevo i desno. Sasvim sluajno krenuli smo jednim i poslije oko etiri sata pjeaenja izbili na jednu ravan i prostran plato. Tu smo ugledali trojicu naoruanih ljudi, koji su, im su nas vidjeli, poleg1i i zauzeli poloaj za borbu. I mi smo to isto uinili, a onda dovikivanjem sporazumjeli smo se i utvrdili da su i oni partizani. To je bio Abid Loli sa jo dvojicom boraca iz Travnike ete. Prili smo, pozdravili se i tu no ovdje s njima i pre-noili. Abid mi je priao o situaciji u srednjoj Bosni i Bosanskoj krajini. Govorio mi je da etnici napadaju na nae jedinice, da se tih dana jedva uspio vratiti sa savjetovanja u Aginom Selu, da se morao probiti kroz etnike zasjede. Govorio mi je i o napadu na andarmerijsku kasarnu u Mehuriu, a i o buduim akcijama koje je imala u planu Travnika partizanska eta. Ja sam mu priao o istonoj Bosni, o situaciji u Zenikom odredu, a vjerovatno i o namjerama da se grupa istonobosanskih bataljona prebaci na lijevu obalu rijeke Bosne. Ujutro smo se rastali. On je krenuo prema Vlaiu, a mi u pravcu Skender-Vakufa. . Bila je to puka sluajnost da smo se sreli na jednom.tako ogromnom prostoru. To je bio prvi i posljednji put da sam se vidio njim u ratu. Vrlo brzo poslije toga uo sam da je poginuo u nekoj borbi s ustaama na Vlaiu. U Skender-Vakufu smo zatekli manju

i66

'i'~AVNIK

u NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

167

. grupu partizana koji su se u urbi pakovali, jer su svuda okolo bili etnici i oekivao se njihov napad. Bili su nam odredili i nekog kurira koji je trebalo da nas preko Cemernice odvede do Operativnog taba za Bosansku krajinu. Taj vodi je bio gluhonijem, pa smo se teko mogli sporazumjeti. I posumnjao sam u njega, jer mi je neko prije toga rekao da je vodio Hasana Kikia preko emernice kada su ga etnici ubili. Ovaj vodi je tada ostao iv, a niko nije znao da mi objasni kako je Hasan poginuo. Zbog toga smo ga vrlo brzo otpustili i nastavili sami. U selu Baljvinu vie Aginog Sela naili smo na jednu grupu partizana. To je bila neka patrola iz Operativnog taba. Oni su nam rekli da tab ide preko Vrbasa, pa smo i mi krenuli u tom pravcu. Tek u Kozarcu sustigli smo ga, a zatim stigli u osloboeni Prijedor. Na ovom dijelu puta, otkako se rastavio od Abida Lolia, Rato je komandantu Operativnog taba Kosti Nau uputio jedno pismo datirano 12. maja 1942. godine. Najvjerovatnije sam ga napisao kad sam stigao u Joikovu Vodu, kae Rato Dugonji. Evo njegovog sadraja: Dragi drue Kosta, Po dogovoru s drugom Tempom doao sam u Krajinu,' gdje pored mog posla treba da izruim i neka Tempova nareenja tebi ili Osmanu. Uglavnom, tu bi bile ove stvari: Tempo je naredio da se proleterski bataljon prebaci u Blatnicu i da se smjesta poveu sa Zenkim odredom i bataljonima Brigade koji za sada operiu s one strane Bosne. Ovo nareenje za prebacivanje u Blatnicu dato je s obzirom na to da smo mislili da je Blatnica u partizanskim rukama. Tempo je raunao na snage od oko 450 ljudi, jer nije znao da postoji jedna Udarna brigada. Ukoliko bataljoni ne bi mogli otii u Blatnicu, kako glasi njegovo nareenje, mislim da to ne mijenja nita na ~tvari i da se oni prebace to blie Bosni, i to na teren od Zavidovia pa do Zenice. Druga stvar Koju je Tempo naredio to je da komandant ili politiki komesar Operativnog taba dou na teren Zenikog odreda, gdje bi odrali sastanak s njim i eventualno s predstavnikom Operativnog taba za istonu Bosnu. Tree bi bilo irenje odreda prema Travniku, Fojnici i Prozoru. .Tempo je naredio da se hitno izvre sve te stvari i da se obavijesti kakvom je brzinom sve to uinjeno. On je napisao jednu ceduljicu u kojoj je ukratko rekao sve to sam ti pisao. Ja sam do sada uradio slijedee: poslao sam Tempovu cedulju Starom i Osmanu po kuriru, kome sam naredio da po svaku cijenu probije do njih. To sam uradio zatim da bi znali ta imaju za zadatak njihovi batajloni. Pisao sam im da emo se nas dvojica sastati i da u i tebi rei sve Tempove poruke, i to to hitnije.

Cetama koje se nalaze oko Travnika rekao sam da izviaju prema nekim selima koja stoje na putu irenja tih eta _.. I) I iz ovog pisma Rate Dugonjia vidi se naglaeno irenje dejstava Travnike ete i da je njen zadatak, kao i zadatak Manojlove grupe, bio da se orijentie prema Prozoru i Fojnici. Fadil Ekinovi se sjea prelaska ove grupe preko Bosne i pria: Bosnu smo preli kod eljeznog Polja. Prevezao nas je neki seljak Musliman ija kua nije bila daleko od ovog mjesta. Odmah poslije toga preli smo eljezniku prugu. Naiao je voz, pa smo morali saekati, a zatim smo krenuli uz brdo prema nekom selu, ne znam kako se zvalo. Ovdje smo se odmorili, a onda poli dalje. Negdje u rejonu gornjeg toka Vrbanje drug Rato se s dvojicom kurira odvojio i nastavio prema Bosanskoj krajini. Mi smo krenuli prema Vlaiu. Uz put u nekom selu, mislim da je to bila Gluha Bukovica, saznali smo gdje se nalazi Travnika eta. Jedan od seljaka iz ovog sela poveo nas je do nje. Susret je bio srdaan. Sjeam se da su oni koji su nas prvi ugledali povikali: Evo Zeniana! U naoj je grupi bio neko koga su oni dobro poznavali, samo se sad ne sjeam ko je to bio. Prilikom susreta grlili su se i ljubili sa njim. Na ovom dijelu puta otkako smo se bili rastali od Rate, voa nam je bio Anelko Tvrtkovi. On je imao uputstva i znao je kuda treba da idemo. Nosio je neku potu i propagandni materijal. I ja sam nosio neto od tog materijala, koji mi je dat jo pri polasku iz Stojanovi a. Dao mi ga je Sead Skrgo, tada rukovodilac SKOJ-a u odredu. On mi je i saoptio da idem s grupom Rate Dugonjia, ~i da ?~t; ii sa njim u Krajinu, nego da u s Anelkom. !vrt~ovlem. 1. JOs nekim prei na Vlai i tamo na terenu Travmcke cete raditi na osnivanju organizacije SKOJ-a. ~ I Anelko Tvrtkovi se sjea prelaza preko Bosne i dolaska u sastav Travnike ete na Perli: \ Ja sam na tri ili etiri dana ranije stigao iz odreda Zvijezda u zeniki kraj. Tamo su bili Tempo i nekoliko drugova iz PK KPJ za BiH. Pozvali su me i rekli da treba da krenem preko rijeke Bosne s jednom grupom partizana. Reeno mi je da je ve jedna grupa otila u pravcu Travnika, da je sa njom Manojlo Popi i da imaju zadatak da na teritorij i izmeu Zenice i Travnika formiraju jednu veu jedinicu. Ne sjeam se ta je to trebalo da bude, bataljon ili odred koji bi se u dejstvima orijentisao prema Prozoru i Fojnici. Kako sam rodom iz Kreeva, a poznavao kam prilike na ovom terenu, to je trebalo da pomognem Manojlu i Travnikoj eti u spro, voenju ovog zadatka. Bosnu smo preli kod eljeznog polja.\ Trebalo je da neko vrijeme pratimo Ratu Dugonjia na njegovom
1)

Zbornik, tom IV, kn]- 4. dok. 11.

168

TRAVNIK

U NOR-u

putu za Bosansku krajinu, a zatim da uhvatimo vezu s Travnikom etom i Manojlorn. Ne sjeam se koliko srna ili zajedno, ali kad se Rato odvojio sa svojim pratiocima, mi srna poli prema Travnikoj eti. Na cijelom putu nismo. sreli ni jednu partizansku jedinicu, niti smo imali bila kakvog dodira ili sukoba bilo s kojim neprijateljem. U nekom selu naili smo na jednog vodia koji nam je obeao da e nas odvesti do Travniana, Krenuli smo i, kal iko se sjeam, taj put je dosta dugo trajao. Ve srna pomiljali da nas ovaj seljak vara i vodi ko zna kuda. Ali, ovakve misli bile su neosnovane, Doveo nas je do jednog muslimanskog sela, gdje smo zatekli Abida Lolia i Travniku partizansku etu. Svima nam je bilo drago to smo uspjeli da se spojimo sa njima. Manojlova grupa jo nije bila stigla i oni o njoj nita nisu znali. Do susreta ove grupe iz Zenikog odreda s Travnikom etom dolo je u Perl i u kui Huseina Kovaevia, gdje je tada eta bila i smjetena. Ni Anelko, a ni Fadil Ekinovi ne sjeaju se kad je to bilo.') I Kasim Buljubai se sjea kad je ova zenika grupa dola u Perlu: Ne sjeam se koliko ih je bilo ni koji su bili sem Anelka i Fadila. Tada sam bio u patroli na Jasenu. Kad sam se vratio rekli su ~i. da je dola grupa ~~'Zenikog odreda i da je jedan od glavnih u njoj Anelko Tvrtkovi. Kazali su mi da je on donio i nekakvu potu od vieg taba i da mi zajedno sa Zenikim odredom treba da napadorno na eljeznike pruge Lava-Zavidovii i Lava-Jaj. ce ..Tad~, ~am i l;lpoznao Anelka i sjeam se da je sa njim bio Fadil Ekinovi IZ Zemce. Trebalo je da kod nas bude rukovodilac SKOJ-a i da radi meu omladinom na terenu,

NAP AD CETNIKA RADE RADIA NA IMLJANSKU I TRAVNIKU PARTIZANSKU ETU


Kad je druga zenika grupa stigla u Perlu, And-elko Tvrtkovi je ispriao Abidu Loliu i komandi ete kakve su odluke donesene o kojima je Tempo pisao Operativnom tabu za Bosansku krajinu. Rekao mu je da je Manojlova grupa jo prije njih prela rijeku Bosnu i da bi trebalo da bude na odreenom podruju, kako je to Tempo u pomenutom pismu i naznaio. Abid je odluio da odmah krene u susret Manojlu i da, po mogunosti, to prije stupi s njim u dodir. Po sjeanju Kasima Buljubaia, krenuo je s dvojicom pratilaca - Miloem Malinoviem i Hadom Aliem. Prije polaska odrao je sastanak s komandom ete na kojem je odluio da kasnije i cijela eta krene na podruje istono od Vlaia, samo dok on uhvati vezu s Manojlom i odabere mjesto budueg logora. Dotle je trebalo da eta izvri jednu akciju na neko od neprijateljskih uporita u pravcu Travnika i da se snabdije hranom, odjeom i obuom. Neposredni povod pa akciju bilo je jedno pismo komande Imljanske ete po kojem je bilo dovedeno u pitanje snabdjevanje Travnike ete hranom i drugim potrebama. Do tada se ona snabdjevala preko magacina u Sipragama. U pismu je komanda Imljanske obavjetavala kornandu Travnike ete: Poto je ova eta iscrpila i naj krajnju mogunost za ishranu, to vam se skree panja da se toj eti vie ne moe ispostaviti hrana. Najdalje u roku od tri dana imate se snai sa ishranom kako znate. Napominje se da. se va logor nalazi na naem sektoru, te prema tome ta eta ne moe vriti nikakvo snabdjevanje hranom sa sektora ove ete. Ova eta je saznala da ste vi samovoljno rekvirirali hranu od Huseina-Kovaevia, koji takoe pripada sektoru ove ete. Ova rekvizicija muzne krave smatra se potpuno nepravilnom i na osnovu propisa narodnooslobodilake borbe potpuno neosnovana. Kako je

. !5.ad je druga zenika grupa stigla u Perlu, Anelko Tvrtkovi je J~.bI1a ~a okl;lpu. Anel.ko misli da ih je bilo oko 25 i da su meu njima bile dVIJe drugance Jevrejke. I Fadil, kad pria o dolasku u Perlu, kae da je Travniana bilo oko 25. Meutim, Ilija Slavni tvrdY da jeu to vrijeme Travnika eta brojala 36 boraca. Moda su ~da neki borci bili u patroli ili na nekom drugom zadatku, pa se;nelku i Fadilu tako. uinilo.
. . I? Prema .. jednom . sauvanom neprijateljskom" dokumentu, ~aJvJt:rovatmJe J~ ta bilo 10. Ih 11. maja. U tom dokumentu, koji Je datiran 12. maja 1942. godine, pie: ... jedna grupa partizana. dola je u sela erie sjeverazapadno od Nernile, Ova grupa Je 9. maja otila za s. Bukovicu i Dolac da.s~ uspostavi veza sa ustanicimapodruja travnikog. Medu ustanicima prepoznat je Enver Ajanovi, sin trgovca 'iz Bezova Hana-. (AVII K-148, dok. 35). . Najvjerovatnije da je tu Fjje o ovoj grupi .iz Zenikog odreda, Jer se pormnje Enver Ajanovi.
b

170

TRAVNIK

U NOR-u

1'RAVNIk

NOR-u

171

ta nepravilnost izvrena na sektoru ove ete, to vam se od strane ove ete nareuje da odmah rekviriranu kravu vratite njezinom vlasniku. Nadalje vam se skree panja da selo iava pripada sektoru ove ete, te prema tome zabranjuje vam se uopte mijeanje u to selo. Ukoliko bude potreban politiki rad u tim (selima) krajevima, onda e se dodijeliti drugovi politiki sposobni ovoj eti, ako ih ona ne bude blagovremeno imala, koji e obraivati ta sela. Sektor vae ete je: Dub, Bukovica, Vinjevo itd. Za sada je tu potrebniji politiki rad i tome treba da posvetite panju, te da dobijete ishranu, mjesto za logor i sve drugo. Na ovo je Travnika eta odluila da odmah krene u akciju i snabdije se hranom. Napisan je odgovor na to pismo i komanda ga Je uputila Dujki Komljenoviu, tada vriocu dunosti komandanta 2. bataljona 4, krajikog odreda, U njemu se alila na postupak komande Imljanske ete. Evo ta je o tome u ovom pismu napisano: Dragi drue, u prilog aljemo ti prepis pisma koje nam je poslala Imljanska eta. to se tie njihovih navoda kao to je kupljenje stoke, netani su. Mi imamo tane dokaze o naoj ispravnosti. te moemo to dokumentovati. Kompetencija koju smo dobili od Operativnog taba iziskuje nam jo vei djelokrug u politikom radu, u koji sigurno pripadaju i od njih navedena sela, jer sve dok nismo poeli politiki raditi u cijelom naem djelokrugu, odnosno i u ovim selima. Uopte su ta sela, koja su danas pod Hrvatskom, bila zaputena, te ni jedan traak politikog rada nije dopro do njih dok mi nijesmo doli. Na djelokrug, odnosno kompetencija naeg OK protee se do Livna, Konjica, ujedno mnogo dalje nego to je samo selo iava, koje je spojeno uz sam Travnik ... Dragi drue, molim te da to prije, odnosno odmah, ovo pismo po svom kuriru poaljete do Operativnog taba, poto na drugi donosilac mora ii u Cemernicu na lijeenje. Ti sam vidi u njihovom ultimatumu da: naa sudbina, odnosno ope stvari, stoji u tome. Jer mi na ovom sektoru stvarno sada zavisimo od Imljanske ete.'! 'Pismo je istog dana odnio Hajro Beganovi, a sa njim su poli Hasan Sojtari i SaIko Terzi. Hasan je bio bolestan od ira na elucu, a SaIko je jo osjeao posljedice rane koju je zadobio u borbi s etnicima, jo se nije oporavio i nije bio spreman za napore koji su oekivali Travniku etu. I sa Hasanom je bio slian sluaj, pa su Abid i komanda ete odluili da ih preko Imljanske ete upute u bolnicu 4. krajikog odreda, koja je tada bila u ememici. U predvienu akciju nije pola cijela eta. Jedan broj drugova koji su bili bolesni, bez oruja ili iz nekih drugih razloga, ostali su
I) Oba ova pisma u prepisu nalaze se u privatnoj zbirci Osmana Bradaria iz Travnika,

na Perli. Drugi, vei dio, oko 20 boraca, krenuo je pod komandom Rizaha Hercegovca na Vlai i prema selu Malinama, gdje su imali namjeru da izvre akciju. U Perli su ostali: Hamdo Begovac, politiki komesar ete air Bekti, zatim Omer Loli, Ibrahim Loli, Ibrahim Risovi, Atif Ristovi, Ejub Ejubi, Sahh Pai, Raela Kalderon i Sumkula Mami i jo etiri-pet boraca koji su bili rodom iz Vitovlja i iave i drugih sela, ija imena nisu utvrena. Sve skupa ostalo ih je 15 - tako se sjeaju Kasim i Anelko. U vrijeme dok je Travnika eta planirala ovu akciju i pripremala se za nju, na drugoj strani, u Maslovarama, zasjedao je jo jedan tab i planirao akciju protiv Travnike i Imljanske ete. To je bio tab etnikog komandanta Rade Radia. On je tada sa svojim odredom, tzv. valjkom, stigao u Maslovare i vrio pripremu 'za napad protiv ove dvije partizanske ete. Ovakvih etnikih jedinica sa zvunim nazivom bilo je jo u srednjoj Bosni, a i irom Bosne i Hercegovine. Stvarane su sa ciljem da to efikasnije poslue u borbi protiv NOP-a, a ovakvim nazivom trebalo je da kod naroda izazovu utisak organizovane i zastraujue jedinice. Sve su one stvarane na inicijativu i po instrukcijama komande tzv. Jugoslovenske vojske u otadbini ili tzv. Gorskog taba broj 1, na ijem je elu stajao Draa Mihajlovi.') Uporedo sa stvaranjem etnikih jedinica u Srbiji, Draa j" stvarao takve jedinice i u Bosni i Hercegovini. Ve u drugoj polovini 1941. godine uputio je u istonu, a neto kasnije i u srednju Bosnu nekoliko svojih oficira s punomojima i ovlatenjima za organizovanje i stvaranje etnikih jedinica. Prvi je u istonu Bosnu stigao major Jezdimir Dangi, a odmah poslije njega i major Boko Todorovi.') Time je i zapoet rad na stvaranju vojne organizacije Drae Mihajlovia u istonoj, a neto kasnije i u srednjoj Bosni, a u isto vrijeme i proces diferencijacije i otvorenog rovarenja etnikih oficira u partizanskim jedinicama i u pozadini. U vrijeme dok su partizani ulagali najvee napore da se okupatoru i ustaama nanesu to vei gubici, etniki oficiri su po direktivama Drae MihajloviI) Draa Mihajlovi, bivi pukovnik jugoslovenske vojske, jedan je od najveih izdajnika i ratnih zloinaca naih naroda Izbj~glika vlada u Londonu ga je 7. decembra 1941. godine unapredila u bngadnog generala. Kasnije u ratu dobio i in armijskog generala. Juna 1946.godine u Beogradu bilo mu je sueno za izdaju i zlodjela koja je poinio i osuen je na smrt. (Podaci iz dokumenata o suenju Drai Mihajloviu). 2) Major Jezdimir Dangi je od Vojnog suda u Sarajevu 1946.godine osuen na smrt". 3) Major Boko Todorovi je poginuo u borbi s partizanima 1942.godine u Hercegovini.

172

TRAVNIK

O NOlt-a TRAVNIK U

xox

173

a sve otvorenije sabotirali svaku partizansku akciju. Iako je postojao sporazum - od 1. oktobra 1941. godine u Drinjai - oni su smiljeno radili na razbijanju partizanskih jedinica. Naroito je ta aktivnost pojaana kad je iz Srbije, poslije prve neprijateljske ofanzive, na teritoriji istone, a zatim srednje Bosne, preao vei broj etnika i Drainih oficira. Oni su odmah uspostavili dodir s raznim etnikim jedinicama i orijentisali ih na borbu protiv partizana. Dotle je etnitvo u Bosni imalo drugaiji lik od etnitva u Srbiji. Dok su etnici u Srbiji pod komandom Drae Mihajlovia 1941. godine pregovarali sa Nijemcima, dotle su etnici u Bosni samo formalno priznavalo rukovodstvo ravnogorskog etnikog pokreta i bez ikakve veze sa njim pokretali srpske mase u borbu protiv ustaa i njihovog terora nad srpskim stanovnitvom. Otuda i pojava da je dosta etnikih jedinica zajedniki s partizanima izvodilo akcije i napadalo na neprijatelja. Jo otvorenije neprijateljstvo prema partizanima ispoljili su ovi Draini oficiri poslije zajednike oknferencije u Vlasenici 17. novembra, na kojoj su partizanski predstavnici okvalifikova1i politiku etnikog rukovodstva kao izdaju ustanka i otro se suprostavili namjerama da se borba protiv okupatora skrene na kolosijek bratoubilakog rata.') U sredjnoj i zapadnoj Bosni je ve 1941. godine dolo do stvaranja etnikih jedinica, samo su se one formirale i razvijale nezavisno od neposrednog uticaja Drae Mihajlovia. U to vrijeme su pojedine vodove vodili zakleti etnici koji su bili organizatori ustanka po nekim selima. Oni su se tada podvrgli naoj partizanskoj komandi kao etnici. Mi smo jo tada isticali da te ljude treba privesti naoj liniji borbe. Bio je veliki teren ovog bataljona, veliki broj oruanog ljudstva i jaka etnika tradicija, pisalo je u izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu od 5. marta 1942. godine.O Tek krajem 1941. i poetkom 1942. godine poeli su da pristiu emisari Drae Mihajlovia, ali tada jo ne tako vidno i sa toliko uspjeha kao to je to bio sluaj u istonoj Bosni i u Hercegovini. Ovdje je u stvaranju i irenju etnikog uticaja presudan. faktor bila srpska reakcija. Ona se od poetka vezala s talijanskom okupacionom silom i uz njenu pomo i zatitu odmah i poela da raspiruje vjerski i nacionalni antagonizam. Pozivala je Srbe u osvetniku borbu. protiv Muslimana i Hrvata i stavljala znak jednakosti izmeu njih i ustakog pokreta. Ovakav saveznik odgovarao je i
1) Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije nje VII, str. 144. 2) Zbornik, tom knjiga 3, dok. 93.

nezadovoljenim imperijalistikim apetitima italijanskog okupatora. kome je on imao da poslui kao glavni oslonac u njegovoj politici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog toga je faistika Italija nastojala da se preko svojih okupacionih snaga predstavi kao zatitnik srpskog naroda od ustakog progona i nasilja, tj. zatitnik od politike svog prvog saveznika - faistike Njemake. U stvari, takvom su politikom Talijani privukli dio srpske buroazije u Bosni i Hercegovini, a time i etnitvo, koje je ve u prvoj fazi ustanka bilo instrument njihove politike isto ko to su ustae u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj postale instrument politike nacistike Njemake. Ovaj dio srpske reakcije - naroito kad su Talijani poetkom oktobra 1941. godine na osnovu privremenog sporazuma s vladom NDH zaposjeli i tzv. II zonu i sa svojim divizijama Lombardija, Sasari i Bergamo- doli u Biha, Bosansku Krupu, Petrovac, Klju, Sanski Most, Mrkonji, Bugojno i Donji Vakuf - izazvao je krizu ustanka u cijeloj Bosanskoj krajini izuzev Kozare, koja je tada bila van ovog italijanskog okupacionog podruja. Tada je dolo i do stvaranja prvih etnikih jedinica u zapadnoj Bosni. U isto vrijeme je i u srednjoj Bosni dolo do stvaranja prvih etnikih jedinica - u Pribiniu, Ceavi i Blatnici, koje pod uticajem srbijanskih Nedievih agenata postaju, osim eave, otvorene razbojnike druine protiv nas, pisalo je u izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu.') Zanimljivo je da su u poetku etnike jedinice saraivale s partizanima u zajednikoj borbi protiv okupatora i ustake NDH. Bile su i pod komandom Operativnog taba za Bosansku krajinu i tada 3. krajikog odreda. To je bio rezultat napora koje su ovi, a i drugi tabovi ulagali da se ostvari borbena saradnja izmeu partizana i etnika. Ti napori su bili na liniji politike KPJ da se u borbi protiv okupatora i ustaa na platformi narodnooslobodilake borbe okupe sve rodoljubive snage koje su spremne da se s orujem u ruci bore protiv zajednikog neprijatelja i za slobodu naroda Jugoslavije. Meutim, bez dovoljno svijesti i jasne politike perspektive, te etnike ete bile su podloene stihiji, nedisciplini i anarhlji. Optereene srpskim nacionalizmom i ovinizmom, koje je jo vie podstakao ustaki teror, one su ustanak protiv okupatora i ustaa shvatile kao borbu srpskog naroda protiv Muslimana ( Tura ka) i Hrvata .. Kasnije su kriminalni i pljakaki motivi i najnii instinkti koje je etniko rukovodstvo unosilo u te mase potisnuli sve etike i slobodarske tenje zbog kojih je ogromna veina tih boraca i pola u ustanak. Kasnije, to je- ustanak uzimao veeg maha i kada je dolo do formiranja 4. krajikog odreda, koji je dejI)

1941-1945",

izda-

Zbornik, tom knjiga 3, dok 93.

174

TRAVNIK

NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

175

stvovao na irokom prostoru izmeu rijeka Vrbasa i Bosne, i u ovaj dio Bosne i Hercegovine su poeli da pristiu etniki oficiri Drae Mihajlovia i odmah zapoeli svoj razorni rad. Najvei broj ih je pokuao da pree u srednju Bosnu u januaru i februaru 1942. godine, poslije prodora etnikog komandanta Raia, koji se sa svojom tzv. Carskom brigadom i dijelovima Zlatiborskog etnikog odreda spustio u osloboenu doliiu Krivaje. Jedan dio je uspio da se preko teritorije Ozrenskog i Zenikog partizanskog odreda pre baci preko rijeke Bosne i prenese iskustva, destruktivne i podrivake metode koje su ve bili primjenili u razbijanju partizanskih i ustanikih snaga u istonoj Bosni. Veina ih je prelazilo s propusnicama zajednikog Operativnog taba partizana i etnika, koji je bio formiran poslije sporazuma u Drinjai. O tome je ve u pomenutom izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu pisalo: "U Bosansku krajinu etnici su prelazili iz Srbije uglavnom preko Ozrena, gdje su im se sa strane komandanta Ozrenskog odreda Toe Vujasinovia potpisivale propusnice. esto su dolazili i preko Zenike ete sa Romanije, sa potpisom druga ie. Too nam je esto slao kurire - otvorene razbojnike koji su odmah stvarali razdor meu naom vojskom (Blatnica, Pribini). Takoe su iz 'Zenike ete prebjegavali etnici ovamo i uspjeli nam razbiti jednu nau etu kod Blatnice, u blizini glavnog prelaza preko Bosne - elea. Iz Srbije je prelo svega oko SO do 80 etnika. Od tih je vei broj uniten, dok su se drugi uvukli u spomenuti etniki bataIjon. Uhvatili smo pismo ovih bandita iz kojeg se moglo vidjeti da oni rade po planu, da se rasporeuju po etama i terenima, da se preklinju da su partizani kad ulaze u etu i nose petokrake zvijezde, a poslije pokuavaju da kradu oruje, itd. Takva etiri razbojnika strijeljanja su u Ornovrkoj eti.': Ovim Drainim izaslanicima bilo je jasno da se i u srednjoj Bosni ustanak vodi pod rukovodstvom KPJ i da ga mogu razbiti samo ako se ukljue u borbu koja se vodila i ako rukovodstva nad etnikim i partizanskim jedinicama uzmu u svoje ruke. U poetku su se prebacivali u manjim grupama i jedna takva je 9. januara 1942. godine stigla u- Imljansku etu. Bilo ih je sedarn.a voa im je bio neki Maksim Kurcale. Pokuali su da ostanu u eti. Govorili su da su doli iz Srbije, da su rodom iz ovih krajeva i da hoe da se bore sa svojim narodom. Neki su imali kokarde, pa je komandiru Iliji Slavniu to bilo sumnjivo. Pokuao. je u razgovoru da neto vie sazna o njima. O tome mu je pomogao jedan koji je bio sa njima i zvao se Bogdan Skoaji. On je izazvao Iliju na stranu i rekao da su ostala estorica etnici, da imaju zadatak da razbiju
I)

njegovu etu i da je prevedu u etnike; da je on sa njima samo preao iz istone Bosne. Priao je da je bio partizan na Romaniji i pratilac kod Tempa, da eli ostati u partizanima i 'da se bori u svom kraju. Bio je rodom iz nekog sela kod Donjeg Vakufa. Ilija mu je povjerovao, primio ga u etu.v Ostalih est etnika uputio je u Skender-Vakuf i obavijestio Dujka Komljenovia o kakvim je etiicima rije. Poslije ne tako dugog zadravanja i ispitivanja Sken dervakufska eta ih je osudila na smrt i strijeljala. Tako je prola ova etnika grupa, a bilo je i drugih koje su ostale jedinice 3. i 4. krajikog odreda otkrivale i na slian nain kanjavale. Bilo je i onih koji nisu doivljavaIi ovakvu sudbinu, nego su nali utoite u nekim jedinicama i zapoinjaIi svoj izdajniki rad. Poslije ovih stizale su i krupnije etnike glaveine. Oni su svojim prvim nastupima nastojali da antifaistikoj platformi, ustanka daju velikosrpski smisao i da mu oduzmu oslobodilaki i revolucionarni karakter. Isticali su da su ustae i njihova NDH glavni i osnovni neprijatelji srpskog naroda, da se treba suzdrati od neposrednih napada na okupatora i voditi borbu samo protiv ustaa i Hrvata - domobrana. Borba protiv ustaa, a u isto vrijeme i borba protiv antifaistike platforme i rukovodee uloge KPJ u ustanku, postale su osnova etnike politike i njihovog pokreta 1941. i poetkom 1942. godine. Osnovne mase srpskog stanovnitva koje su bile pole s etnicima nisu mogle tada shvatiti dvojni i protivrjeni karakter njihove politike i da ona vodi samo izdaji i razbijanju ustanka. Neprosvijeene, bez antifaistike svijesti, izloene stalnoj opasnosti od ustakog terora i pokolja, te mase su polazei u borbu imale iluzije da se oficiri i etnici bore za slobodu. Njima, naravno, nije bio poznat sporazum sklopljen izmeu Mihajlovia i Nedia prema kojem je trebalo da etnici oruanom borbom ugue ustanak u Bosni i Hercegovini i time stvore uslove za prikljuenje jednog dijela Bosne Nedievoj Srbiji.O Oni nisu znali da se Drenovi ve u februaru, uoi napada jedinica 3. krajikog odreda na Mrkonji, iako je bio obeao da e i on sa svojim etnikim bataljonom napadati, povukao prije nego to je do napada i dolo i obavijestio [talijansku komandu u Mrkonjiu o namjerama partizana.v
I) Skoaji je kasnije bio dobar partizan i zavrio je rat kao oficir JNA. 2) Kasnije, kad je 30. januara i 1,. februara dolo do konkretnijih pregovora u Beogradu izmeu predstavnika Drae Mihailovia i Nijemaca oko pripajanja jednog dijela Bosne Nedievoj Srbiji, bilo je odlueno da se to uini za 17 bivih srezova. Meu njima je bio i travniki srez. (AVII . BH-X-46). 3) Zbornik, tom IV, knj. 3, dok. 93-

Zbornik, tom knjiga 3, dok, 93,

176

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

177

Povezujui se s Radom Radiem, Teanoviem, Drenoviem, Maretiem, Vorkapom i drugim etnikim komandantima, oficiri Drae Mihajlovia vrlo brzo su uspjeli da skrenu sve njihove jedinice od borbe protiv okupatora i ustaa, a zatim da ih usmjere protiv partizanskih jedinica. Jedan od takvih bio. je i Slavoljub Vranjeevi.') Imao je ulogu izaslanika Drae Mihajlovia i sva ovlatenja koja su mu bila potrebna. Prvi vidniji znaci jaanja etnikog uticaja ogledali su se u jedinicama 3. krajikog odreda u kojima je dolo do pasiviziranja, a kasnije i do naputanja borbe protiv neprijatelja. Nekoliko eta, a i neki kompletni bataljoni jednostavno su prestali da se bore i proglaavati su se etnikim jedinicama. Pribinika eta 6. bataljona ovog odreda prva je to uinila jo u januaru 1942. godine. Ona je sama drala poloaje oko sela u dubokoj pozadini tada slobodne teritorije. Kasnije je postala i najjae etniko uporite, odakle se njihov uticaj irio i na druge jedinice. Evo samo jednog od nekoliko izvjetaja OK KPJ za Jajce iz kojeg se vidi kako je tekao proces jaanja etnikog uticaja u jedinicama 3. krajikog odreda: Drugi bataljon Iskra .nagrien je etnikom propagandom. Na aktiv je unekoliko uspio da suzbije ovupropagandu, ali je aktiv bio malobrojan i nije se dovoljno zaloio da politiki obradi sve jedinice. I sami odredski aktivisti u neposrednoj sredini ovih jedinica nisu obratili panju na politiko obraivanje boraca. Dvije ete su etnike, ostale ete su na narodnooslobodilakoj liniji. dvije ete su na potpuno narodnoo~lobodilakoj liniji, a ostale su upreviranju. Trei bataijon Koi, koji je bio u sastavu 3. krajikog odreda i priznavao njegovu kornandu, otcijepio se i proglasio etnikim. Danas se taj bataijon nalazi potpuno na neprijateljskoj liniji i vodi protiv nas otoreno i tajno borbu, ubija nae ljude, prijeti da e likvidirati sve komuniste koji rade u okolini njegovog sektora, pa je to i izveo ubijanjem naeg druga .JozeNemeca, lana KP i zamjenika etnog komesara 5. bataljona.
1) Slavoljub Vranjeevi, major bive jugoslovenske vojske, rodom je iz sela Kravice kod Srebrenice. Poslije okupacije me'. prvima se stavio u slubu izdajnika Nedia i bio ef jednog odsje ka u njegovoj komandi Andarmerije. Poetkom februara 1942. godine je sa jednim odredom nedievaca preao u istonu Bosnu i stavio se pod Dangievu komandu. Po njegovim uputstvima preao je u srednju Bosnu, a kasniie s Radom Radiem formirao tzv. Glavni tab bosanskih etnika. On je bio i naelnik ovog taba, Po zavretku rata uhvaen je kao odmetnik i sueno mu je u grupi Mihajlovia. Osuen je bio na 20 godina. (Podaci iz knjige I dokumenata sa suenja Drai Mihajloviu). -

etvrti bataljon Soko nagrizen je i protkan etnkim i italijanskom propagandom. Jedna eta se odvojila i postala etnika ... Na sektoru 5. bataljona organizovan je vojno-etniki bataijon kojem je prilo 40 boraca iz naeg bataljona i 40 novopridolih boraca. Ovih 40 boraca iz naeg bataljona su kolebljivi i nepouzdani elementi koji su jedva doekali da se okupe na pljaku i da se ne bore ni sa kim. Tome je doprinijela i ovinistika propaganda koju su vrili staroreimski elementi, a partijski aktiv nije bio budan da bi to mogao pravovremeno da uoi i da suzbije. Po ovome se vidi da je rad partijskog aktiva na ovom sektoru podbacio. Na sektoru 6. bataljona etnika propaganda je prodrla osobito u etama Borje i Ceava ... 1) Jedan od prvih koji sa svojim etnicima stupa u otvorenu borbu protiv partizana bio je Uro Drenovi. U poetku on samo hapsi nae kurire i plijeni nau potu, on izdaje rezoluciju protiv partizana, pisalo je, izmeu ostalog, u jednom izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu.O Odmah poslije Drenovia i Lazar Teanovi poinje napad na partizane. U martu 1942. godine napada dijelove 1. krajikog proleterskog bataljona u selu Lipcu. U borbi koja je bila vrlo estoka poginulo je 13 partizana, a 8 je bilo ranjeno, meu kojima i dr Mladen Stojanovi. On je bio tee ranjen u glavu i samo je zahvaljujui hitnoj ljekarskoj intervenciji drugarice dr Danice Perovi ostao iv, ali ne za dugo. Nakon Teanovia i Rade Radi se odvaja i stvara svoju etniku komandu. Dotle je vrio dunost vojnog savjetnika u tabu 4. krajikog odreda. U poetku i on samo napada 'kurire i izdvojene manje partizanske jedinice, a od kraja marta i poetka aprila poinje ozbiljnije akcije protiv partizanskih jedinica, tabova i bolnica. Jedna od prvih takvih njegovih akcija bila je na tab 4. krajikog odreda i bolnicu na Joavki, To je bilo nou 31. marta. U isto vrijeme je izvren napad i na neke dijelove Operativnog taba za Bosansku krajinu i OK SKOJ-a u selu Brezianima. Radi je uspio da na prepad razorua jedan dio boraca Joovake partizanske ete koji su mu pruili otpor, a zatim se krvavo obraunao s ranjenici. ma u bolnici. Pored ranjenika. na najsvirepiji nain tada, su ubijeni Rajko Bosni, sekretar OK SKOJ-a i lan PK SKOJ-a za BiH, zatim Edhem Karabegovi, arko Lasti i Muhamed Dedi. Zarobili su i Mladena Stojanovia, koji se oporavljao od teke rane zadobijene u Lipcu. Radi ga nije odmah likvidirao. Znao je za njegovu
y

1)

2)

Zbornik, tom IV, knj- 3, dok '76. Zbornik, tom IV, knj, 1, dok 93.

178

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

179

popularnost, pa je pokuao da ga pridobije za svoju stranu. Kad mu to nije polo za rukom, ubio ga je na najsvirepiji nain. U izvjetaju taba 4. krajikog NOP-odreda od 4. aprila 1942. godine stoji: Uoi 1. aprila o. g. razbojnike etnike bande izvrile su napad na tab naeg odreda i tom prilikom pobile sve osoblje taba, sem komandanta i komesara, koji su se tada nalazili na terenu. Napad je izvren muki i nou, tako da ni jednom drugu nije polo za rukom da se spase. Iste noi etnike bande napale su i nau ambulantu u Joavki i poklale sve nae bolesnike i ranjene drugove koji su se tu nalazili radi lijeenja. Druga Mladena Stojanovia, koji je takoe leao ranjen, etnici su odveli sa sobom u umu gdje su ga prisiljavali da pie razna kapitulantska pisma da bi ga na kraju opet ubili, tim prije to to taj drug nee htjeti uiniti.') Napad na tab i bolnicu 4. krajikog odreda bio je opti znak za ostale etnike komandante. I oni su odmah poeli da napadaju partizanske jedinice i tabove u srednjoj Bosni. Dolo je do jo nekoliko slinih etnikih napada, a ta njihova ofanziva trajala je preko dva mjeseca; U tim borbama je od etnike ruke poginulo na desetine najboljih boraca i komunista srednje i zapadne Bosne. etnicima je polo za rukom da potpuno razbiju 4. krajiki odred, i da jedan, veliki broj njegovih boraca prevede na svoju stranu.O Zbornik, tom IV, knjiga 4, dok. 48. O tome kako je etnicima polazilo za rukom da razbiju partizanske jedinice u srednjoj Bosni govori vei broj izvjetaja poj.ediniJl tabov~ iz tog perioda. Evo samo. nekoliko dijelova iz izvjetaja Operativnog taba za Bosansku kraj mu od 11. juna 1942. godine: . Mnoge nae partizanske ete nisu tada bile sposobne da povedu borbu protiv etnika, nego samo proleterskih bataljona, sastavljen od jedne kozarske i jedne grmeke ete, u snazi od 250 pu' aka i 20 pukomitraljeza, krenuo u borbu protiv etnika na terenu odreda. Prva naa borba sa etnicima bila je u selu Lipcu bli-zu-elinca. Ova akcija bila je vrlo neuspjela i olako su shvaeni etnici. Tu smo imali velike gubitke: 13 mrtvih, 12 ranjenih i neto izgubljenih. Mladen Stojanovi, lan Operativnog taba, takoer je bio ranjen u glavu. Nai borci moralno su bili popustili, te se poslije osjeala bojazan u borbi protiv etnika. etnici su iz Lipca poslije ove borbe i poslije dolaska Grmeke proleterske ete u sastavu bataljona pobjegli preko Vrbasa i prikljuili se etnikim snagama oko Mrkonjia, Ratkova i Sokolova. Tako se stvorila banda od nekoliko stotina ljudi, predvoenih trojicom zakletih neprijatelja nae borbe: Drenoviem, Maretiem i Teanoviem. Dok smo mi koncentrisali snage naeg proleterskog bataljona u elincu, tada jedine pouzdane jedinice u borbi protiv etnika na terenu '4. odreda, dotle su etnici svim silama nastojali da izvre :pu u Manjakom bataijonu, jer je on imao najvei broj puaka 1 automatskog oruja i bio je na domaku njihovih koncentra.' I) 2)

K:ri~a ustanka u sred?-joj Bosni izazvana etnikom izdajom znaila je I prelom u odnosima izmeu ustaa i etnika. Tada je i poela li: pun?m smislu rijei njihova saradnja. Pisali su jedni drugima, s~ah kunr: i ?b~vje~aj~e org~e i obavjetavali o kretanjima partizana. Dos!? Je I do hmh, dodlr~ ~omandanata i meusobne izmjene delegacija, Odmah zatim poeli su da sklapaju i pismene sporazume o zajednikoj saradnji i borbi protiv partizanskih jedinica. Meu prvima koji je potpisao takav sporazum bio je komandant etnikog odreda Petar Koi, bivi uitelj i rezervni porunik Uro Drenovi. On je 27. aprila 1942. godine u kancelariji kotarske oblasti u Mrkonjiu potpisao sporazum priznajui vrhovnitvo NDH, obavezujui se na lojalnost Paveliu i njegovim ustaama i na zajedniku borbu protiv NOP-a. U ime ustake strane sporazum su potpisali kotarski predstojnik Marko Jungi, domobranski pukovnik Ervin Rataj i v. d. ustakog logornika K. Urumo- ' vi.') To je bio i prvi sporazum sklopljen izmeu etnika i ustaa u Bosni i Hercegovini. Ustaki glavni stan je bio u toku ovih prego. vora. Time su bili svoreni uslovi da sline sporazume prihvate, i ostali etniki komandanti. Poslije toga je i Rade Radi potpisao _ takav sporazum i primio iste obaveze. U isto vrijeme ili koji dan kasnije i ostali su etniki komandant i potpisivali ovakve sporazuV'

donil} sn~g.a oko Mrkonjia. Ne treba zaboraviti da su etni~i ve tada imali Izd~I.lU 0I'l!~a~lU pom~~. od Talijana. etnici su' stvarno I uspjeli lf svoJO] razbijakoj akCIJIu Manjai. Stab naeg bataljona Je razJu.ren:.cete su potpale pod komandu Vukaina Maretia otv<?!"enog}tah)anskog pijuna, koji je prije dva mjeseca doao ~ Italije. Tacno Je to da ~u ove ete u Manjai bile velikim dijelom teronsane od. ove ba~de,. u ne~im etama vojnici su plakali pri ov?m dogaaju, dok je .Jed~!l,cet~ druga Alekse Penia, koja je drzala ..-,?olozaJprema Mrkonjiu, bila ostala uz nas i ula u sastav 3. krajikog odreda. . . I y Dok smo mi sreivali stanje u tom nesigurnom kraju, toliko vaznom za.nas,.radI vey~es vama i .radi brodske pruge, etnike bande, koristei se nasim odsustvom i ohrabrene etnikim us: pjehom u Manjai, izvrile su prevrat u Joavci za naim leim~ ~ napal~ ~~ab.4. odreda i. Operativni tab: Poslij~ dva dana etnid IZ Trebinia 1 ~oavke ujedinili su se u Jednu grupu koja je sada. brojalo 500 puaka- Poslije toga etnici pridobijaju veinu ljudi l\:1as~ovarsk~ete,~za se i tako snage njihove ete narastaju na 400 ljudi. Sada Je to bila okorjela banda spremna na borbu i s naim p~~l~tersk.n~ bat~IJ5)12om, banda koja je bila vrlo aktivna u teroristikim djelima I .lOStada pokuavala vezati se s ustaama Od te joavake bande, u, kojoj su doista sve sami krvnici i ustae, poginulo Je mnogo naih drugova, a i sam Mladen Stojanovi lan Operativnog taba, (Zbornik, tom IV, knjiga 5, dok. 76). ' I) I knjiga dokumenata sa suenja Drai Mihajloviu str. 25.

180

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

181

me i obavezali se na saradnju i zajedniku borbu protiv NOP-a.l) Sauvani dokumenti o ustako-etnikim sporazumima jasno pokazuju da su etnici i ustae, bez obzira na razlike u konanim svojim ciljevima, u konkretnoj borbi protiv NOP-a imali mnogo dodirnih i zajednikih taaka, meu kojima u prvom redu neophodnu potrebu zajednike borbe. To je bio i klasian primjer koji pokazuje kako buroazija kad joj zaprijeti opasnost i kad dou u pitanje njeni klas ni interesi ne bira sredstva, odbacuje sve ideale, zaboravlja na meusobni antagonizam. Tako je i jugoslovenska buroazija povela borbu protiv naroda koji se pod rukovodstvom KPJ digao na ustanak za svoje nacionalno i socijalno osloboenje. . Najvea etnika grupacija u tom periodu u srednjoj Bosni bila je valjak Rade Radia. On je najvie i krstario po srednjoj Bosni i napadao partizanske jedinice. U jednoj takvoj misiji je 11. ili 12. maja stigao u Maslovare. Ovdje su ga doekali proetniki elementi, i, uz rakiju i peenje, slavili njegove pobjede. Ba za vrijeme jednog takvog orgijanja stigla je i delegacija iz tpraga, Krueva Brda, Petrova Polja i jo nekih sela i izrazila lojalnost i pokornost Radu Radiu. Zatraili su da njegov valjak posjeti njihove krajeve i da raisti s partizanskim grupama i komunistima. Meu ovima su bili Evrem Maar, Milan Mari, Jovan Savanovi, trgovac i birtija koji je imao zemlju i stoku na Perli, i jo neki ija imena nisu uvrena. Rade Radi ih je doekao i prihvatio njihov poziv. Odmah je napravljen plan za napad na Travniku i Imljansku etu. Odlueno je da valjak - u kojem je bilo oko 350 do 400 etnika - ktene iz Maslovara i u jednoj koloni izbije u rejon sela Gelii, Palivuk i Kruevo Brdo. Odatle je trebalo da jedan dio produi na Petrovo Polje, razorua Imljansku etu, a drugi da napadne na Travniku etu u Perli. Kolona valjak je krenula iz Maslovara 12. maja. Ili su cijelu no i sutradan kad je svanulo bili su u Geliirna. Ovdje su se 13. maja odmorili, a uvee su, podijeljeni u dvije kolone, krenuli prema Petrovom Polju i Perli. U zoru 14. maja kolona na ijem je elu bio sam Rade Radi .izbila je na Jasen, k. 1294, kod planinskih koliba. Ovdje su etni1) Ovakav nain sklapanja sporazuma da ga svaki komandant za sebe potpisuje - nije se svidio Drai Mihajloviu, pa je preko svog glavnog izaslanika za Bosnu i Hercegovinu potpukovnika Zarija Ostojia naredio da se s takvom praksom prekine i da konkretno za zapadnu i srednju Bosnu bude ovlaten samo Rade Radi (I knjiga dokumenata o izdajstvu Drae Mihajlovia, dok. 13). 2) Do ovog datuma o pokretu Valjka iz Maslovara moe se doi rekonstrukcijom i na osnovu sjeanja Jovana Savanovia.

ci poli u opkoljavanje Perle i kue u kojoj je bio logor Travnike ete. Kako udaljenost od Jasena do Perle nije bila velika, brzo su stigli i pritajeni, koristei se umom, opkolili kuu Huseina Kovaevia. To je bila vea planinska brvnara podignuta na jednoj maloj pad ini. Takve brvnare seljaci u ovom kraju grade dane bi 'kopali temelje duboko u zemlju. Kua je imala podrum, a od prostorija za stanovanje jednu veliku i jednu manju sobu. Ispred njih bio je iroki prostor s ognjitern, kao i u najveem broju planinskih kua na Vlaiu i njegovim padinama. Komanda ete je bila smjetena u manjoj, a borci u velikoj sobi, gdje je bilo toliko prostora da se moglo smjestiti i spavati i vie od 50 partizana. Velika soba je imala dva prozora, samo su bili mali i jedva je kroz njih prodirala dnevna svjetlost. Okolo kue bilo je nekoliko manjih gospodarskih zgrada. I one su bile od brvana i sluile kao tala za stoku, zatim za ostavljanje mlijeka i pravljenje sira. Na dati znak etnici su, poslije izvrenog opkoljavanja, otvorili koncentrinu vatru. Partizani su odgovorili pucajui kroz prozore i vrata. Jedna grupa je pokuala i da 1zleti napolje s namjerom da se probiju. Meutim, prvi koji su to pokuali bili su ubijeni. Pao je Ejub Ejubi, a iza njega jo jedan. Za njima je potrao i Hamdo Begovac, ali je i on ve na kunom pragu bio pogoen u obje noge i tu ostao. Ostali vie nisu imali vremena za takav pokuaj. etnici su poletjeli u kuu i zaprijetili da e ih sve pobiti ako se odmah ne predaju. I predali su se. etnika je bilo mnogo vie, a bili su i mnogo bolje naoruani. Zarobljenike su izveli napolje, postrojili ih i sve to je vrijedjelo od obue i odjee sa njih skinuli. Kasim Buljubai kae da mu je kasnije u toku rata jedan od etnika koji je uestvovao u ovom napadu priao da su zarobljenike povezali za jednu ogradu i da su ih tako vezane tukli kundacima i im su stigli.') Poslije toga su ih povezali i u koloni poveli. Poli su preko Sepirica i Brkinog Groba u pravcu Petrova Polja. Na ovom putu, dok su ili kroz umu u blizini Brkinog Groba, Omeru Loliu je polo za rukom da se odvee i poeo je da bjei preko jednog potoka. Kad je izbio na jednu kosu, ba u asu kad je trebalo jo samo da se preko nje prebaci, bio je pogoen. Poslije podne oko 2 asa etnika kolona sa zarobljenim partizanima stigla je na Petrovo Polje. Ovdje su dovedeni: Ibrahim Risovi, Atif Risovi, Ib1) O broju partizana poginulih na Perli postoje razliiti podaci. Ilija Slavni kae da su poginula etvorica, a Kasim Buljubai trojica. Iz jednog izvjetaja 9. pjeadijske pukovnije, koji e kasnije biti citiran, vidi se da su kod kuce Huseina Kovaevia na Perli poginula samo trojica iz Travnike ete.

182

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

183

rahim Loll, air Bekti, Salih Pai, Ra~ela, Sumkula i jo etiri do pet boraca. Jovan Savanovi, koji je bio vodi ovoj etnikoj koloni u napadu i.koji je, kako to sam kae, posmatrao napad, pria: Mene je Rade Radi jo u Maslovarama angaovao da budem vodi u njegovom napadu na Travniku etu. Krenuli smo iz Maslo. vara i svi skupa stigli u selo Gelie. Ovdje je bio odmor, a zatim se valjak podijelio u dvije kolone. Jedna je otila 'na Petrovo Polje, a druga, sa kojom sam i ja bio, ila je prema Perli. Iz Gelia smo krenuli uvee i znam da je tako bilo planirano da ujutru kad svane .budemo u Perli kod kue Huseina Kovaevia. Kad smo izbili na kosu odakle su se vidjele kue i tale na Perli, a to je bilo u samu ~oru, kolona je stigla. Ja sam Radi Radiu pokazao koja je to kua u kojoj su tada bili partizani. On je naredio da se kolona podijeli u dva dijela i odmah su poli u opkoljavanje. Izdao je komande svojim potinjenima i dao im uputstva kako da izvre napad. Sje am se, govorio im je da partizane treba ive pohvatati, da ~e ne 'smije desiti da ijedan pobjegne. :-' . Straar pred kuom je primijetio etnike, dao uzbunu, ali sve je bilo kasno. etnici su. bili prili sasvim blizu kue i iz puaka i mitraljeza otvorili vatru .. Iz kue su partizani pucali, ali je njihova vatra bila mnogo slabija. U jednom trenutku nekoliko partizana je pokualo da kroz vrata izae napolje, ali su ih doekali etniki mitraljezi. Dvojica su odmah pala, a trei je na samom kunom pragu bio ranjen u obje noge. Onda su etnici uli unutra i zarobili ostale. Sjeam se, izmeu ostalih izveli su i Omera Lolia, koji je bio ranjen u nogu. Toga se sjeam dobro zbog toga to se on, kad je trebalo da krenemo odavde, alio da ne moe ii zbog rane na nozi. etnici su mu zaprijetili i rekli da e ga ubiti ako odmah ne krene. On se nekako podigao i krenuo s kolonom. Sjeam se i onog drugog koji je bio ranjen u obje noge. Leao je na samom-pragu kue i jaukao. Njega je etnik Petar rnara do tukao bodui ga bajonetom. Kad ga je prvi put udario noem u prsa, ovaj je povikao: Gotovo je, gotovo je, rnara ga je jo nekoliko puta udario i prestao tek kad vie nije pokazivao nikakvog znaka ivota. Za vrijeme dok je mara ovog druga udarao noem, Omer LoH4 je nedalekoleao na zemlji, tukao se rukama po glavi i vikao etnicima: Ne Begovca, ne Begovca. Po tome i znam da se taj drug tako zvao. Ne sjeam se da je ovdje jo neko poginuo. " Kad je kolonakrenula sa Perle, poveli' su i zarobljene partizane. Od zarobljenika se sjeam samo nekih. To su bili: Omer Loli, Ibrahim Risovi, njegov sin - ne znam kako se zvao, Ibrahim Loli, dvije ene, 'bile su Jevrejke, i uro Trifkovi, Jo ih je bilo etiri

Omer Loli

Salih Pai

ili pet kojima ne znam imena. Dok smo ili kroz umu, na mjestu zvanom Brkin Grob, Omer Loli se odvezao i potrao preko jednog potoka u umu. Cetnici su iz kolone otvorili vatru za njim. Iako ih je dosta pucalo, gledao sam kako on sve vie odmie i ve se pe njao na jednu kosu koja nije bila potpuno pokrivena umom. U asu kad je izbio na jednu malu istinu i kada je trebalo da samo jo i nju pretri pa da izmakne, Petar mara, onaj isti koji je 'noem dotukao Legovca, kleknuo je' i nanianio iz puke. Opalio je, i Omer se malo zateturao, a zatim pao ispod jedne bukve na sredini istine. Tu je i ostao, a etnika kolona je nastavila prema Petrovom Polju. Kasnije su na ovom mjestu seljaci Omera i sahranili. . Druga kolona valjka koja je ila na Petrovo Polje, mnogo bre i lake je izvrila zadatak. Nju je vodio Evrem Maar. Prije 'roga on je bio u Imljanskoj eti, ali je ve od prvih dana ustanka pokazivao naklonost prema etnicima. Kad je u srednjoj Bosni dolo do otvorene borbe partizana s etnicima, on i jo nekoliko 'njemu slinih sve vie su pokazivali svoje pravo lice. Ilija Slavni kae da je takvih kao to je bio Evrem bilo jo u eti i preko 'njih se 'i irio etniki uticaj. To su bili! Simo Kekerovi, Jovo Slavni, Ratko Tomi i Jovan Milanovi. Kad je Maslovarska eta blIa raz-

iM

TRAVNIK

U NOR-,\

TRAVNIK

U NOR-u

185

.bijena 1 veina njenih boraca prela u etnike - a t~ je bilo na nekoliko dana prije ovih dogaaja - onda su Evre~ lova .grupa .otvoreno poeli istupati i agitovati da, se pree u etmke. 'Cak Je bI~O .sluajeva da su dovodili i itave delegacije iz Ma:lov~ra i d~gIh etnikih uporita i nagovarali borce da p::eu. u etnike, Ha~~e, budimo etnici, govorio je tada, prema prianju Branka Slavnia, 'Evrem i jo neki od ovih odmah su pohitali Radi Radiu i ukljuili su ve doveli do toga da je zaprijetila opasnost da se eta podijeli i razbije. Ilija Slavni i Peta:: Gaji tada su o~lu~ili ~a ::a!ste ~ njihovim vrljanjem i razormm radom .. Ra.zoruz~h s~ ,Ih .1 otj~ra~I: Evrem i jo neki od ovih odmah su pohitali Radi Radiu 1 ukljuili se kao etnici u njihov valjak. , I sada, kada je valjak krenuo prema Petrovo~ Polj~, Evr~m i njegovi istomiljenici nali su se na elu kolone I vodili ~tn~k~ prema mjestu gdje je logorovala Imlj~n~ka eta O?ezglavlj~m ~ bez svog komandira i ~omesara, .,?orcl c~te su zbu~j~~o doce~ah ~etniku kolonu. Niko m metka nije opalio, Evrem Je isao naprijed i vikao: Ne pucajte.ibraeo Srbi, i ovo su Srbi, Izmije~li su se, a onda je dolo i do bratirnljenja i klicanja u slavu ove etmke pobjede. etnici im nisu oduzeli oruje, samo .~u na:edili da st~ve ko'karde. Tako je zavrila i prestala da postoji Imljanska partizanska eta. Jedino je jedna grupa njenih boraca dan ranije s komandir~m i komesarom napustila etu i prela u Skender-Vakuf kod DUJke Komljenovia. Do od,:ajanja ove ~rupe. i ~dlaska u ~kender-yakuf dolo je poslije nekoliko nareenja koja je slao DUJko'. On.J~.traio da komanda prevede cijelu etu u Skender-Vakuf, lI~a~ucI n~ umu nareenje taba 4. krajikog odreda da se za predstojeu akciju protiv etnika grupie cijeli bataljon, Ilija i Gaji su pok~ali da izvre nareenje, ali su im borci otkazali poslunost. Nekoliko puta su pokuavali da ih prikupe i pok::~nu, ali. sve je bilo.?~alu~. Prvi je otkazao poslunost Jovo Slavmc, vodmk voda kOJI je bIO na poloa\ima prema Gornjim Korianima. On se na nekoliko poziva ogluio i najza~. otvoreno poruio. Iliji da ~jeg~y vod nee izvriti nareenje. Poslijetoga su 1 u drugim vodovirna itave grupe boraca odbijale da dou na Petrovo Polje, i krenu u Skender-Vakuf. Tek 15. maja, zahvaljujui najvie autoritetu koji je Ilija Slavni uivao kod veine boraca, skupilo se neto vie od polovine ete. Ilija ih je postrojio, objasnio im kakvo je nareenje dobio od taba bataljona i da odmah toga dana treba da krenu. I ovdje je dolo do negodovanja, a i do mune i napete situacije. Veina je izjavljivala da nee postupiti po nareenju i da ne ele da se udaljuju sa svoje teritorije. 'Cetniki elementi u eti naroito su bili grlati u ovome, pa je dolo i do otvorenih prijetnji da se oni koji su odobravali Ilijin i Gajiev stav odmah razoruaju. Hasan Sojtari pri-

a da je tada Vojin Slavni, koji se najvie protivio pokretu ete, u jednom trenutku uhvatio za puku Salke Haramandia i oteo mu je. Ja sam tada, kae Hasan, odarafio bombu i zaprijetio da u je baciti meu njih ako mu je ne vrate. I Ilija je intervenisao, pa je puka bila vraena. U tako tekoj situaciji Iliji i Gajiu nita nije preostajalo nego da pozovu one koji pristaju da sa njima odu. Odazvalo ih se svega 12. To su bili: Vladimir Mari, LjubojePani, Jovo Lukrecija, Predrag Zeki, Pepi Tvrz, Blagoje Mari, Todor Teinovi, Vid eni, oko Popovi, Nenad Boi,') Mile Mari Truba i Petar Boi, Ostali su izjavili da e ostati na Petrovom Polju i da ne ele da idu. Poslije ovoga kolona je sa Ilijom Slavniem i Petrom Gajiem krenula prema Skender-Vakufu. Sa njima su otili Salko Terzi i dvojica Travniana - Hasan Sojtari i Salke Haramandi. U put su Gaji i Ilija odluili da se Vid eni vrati nazad, da bar pokua odrati borce na okupu i sprijeiti ih da preu u etnike. Sutradan je Dujko o dolasku grupe iz Imljanske eti! izvijestio ~ Operativni tab za Bosansku krajinu i o tome naveo sljedee: Drue Kosta, ba danas sam sa svojom etom stigao u Boac radi koncentracije naih snaga. Ve nekoliko puta sam nareivao Imljanskoj eti da doe kod nas u Skender-Vakuf, dok eta sve do jueranjeg dana nije ni za to htjela da uje. Komandir i politiki komesar doli su kod nas u Skender-Vakuf samo sa 14 ljudi. Poslije jednog dana od njihovog odlaska doao je Rade Radi, vele, sa 600 bandita u logor gdje su stanovali ljudi Imljanske ete i odmah su prevrnuli tu etu. To nam je javio i kurir koji je tu bio i pria da su se toga dana spremali u Skender u 3 asa poslije podne i u Boac ... ,(2) Oko 14 as ova stigao je na Petrovo Polje Rade Radi sa dijelom svoje kolone i zarobljenim Travnianirna. Nastalo je jo vee slavlje i etnici su uz rakiju proslavljali pobjedu. Onda je i zvanino biva Irnljanska partizanska eta proglaena etnikom. Pred Radom Radiem postrojili su se njeni bivi borci. On im je odrao govor u stilu ve poznatih etnikih govora, veliajui pobjedu nad partizanima i istiui svoje zasluge i zasluge svih onih koji su mu li tome pomagali. Nije zaboravio da tom prilikom okupljenom narodu naglasi da vie 'nee biti bombardovanja Sipraga i Petrova Polja i da se seljaci (izbjeglice) slobodno vrate kuama. Ustae vas vie nee proganjati, govorio je Rade Radi. Znao je da e to veem broju prisutnih izbjeglica i popaljenih sela Donjih Koriana Kasnije preao u etnike. Pismo Dujke Komljenovia (Privatna zbirka Osmana Bradaria iz Travnika).
1) 2)

186

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

187

i Irnljana odgovarati i da e ih time vezati za sebe i etniki pokret. To to im je on tada rekao znailo je da se mogu vratiti na svoja imanja, da mogu raditi na obnovi kua, a i da imaju kakav-takav mir koji im do tada partizani nisu mogli garantovati. Zbog toga su mu zahvaljivali, ak i klicali. Meutim, bile su to samo iluzije koje je jedan dio ovih seljaka gajio u pogledu ciljeva etnikog pokreta. Ubrzo su se uvjerili u ono to su im komunisti govorili - da to nije nita drugo nego izdaja i pokuaj da se ugui ustanak, u koji su narodne mase pod rukovodstvom Komunistike partije pole da izbore svoje nacionalno i socijalno osloboenje. Rade Radi je tada odredio da komandu nad etom preuzme Jovan Savanovi. Jedan broj boraca zbog toga je izrazio otvoreno negodovanje. U njihovo ime istupio je Savo Mari.') On je rekao da Jovan Savanovi to nikada ne moe biti i da Ilija Slavni ostaje njihov komandir. Kakav Ilijal odgovorio mu je - kako pria Vojin Slavni, koji je tada bio u stroju - Rade Radi. On je najobi- . niji balavac i jo zadojen komunizmom. Jovan Savanovi je mnogo ozbiljniji, poznatiji ovjek u ovom kraju, a sem toga i poznati trgovac.

Kad je zavren ovaj dijalog, Savanovi je na Radiev znak stao pred etu i kornandovao mirno. Sa Radom Radiem na elu poveo je etu u Vidovite u crkvu, na zakletvu. Ovdje su se zakleli pred Bogom da e se boriti za kralja i otadbinu. Poslije toga je Rade Radi sa svojim valjkom produio prema Skender-Vakufu. Trebalo je da sljedei njegov napad bude na etu u Skender-Vakufu, Sa sobom je poveo i jedan broj zarobljenih boraca iz Travnike ete. Kod sela Zlovaria strijeljao je aira Bektia, Saliha Paia,

Ibrahima Lolia i jo dvojicu ija imena nisu utvrena. Najvjerovatnije da su oni bili iz grupe koju je Abid Loli doveo sa sobom kad se vratio iz Aginog Sela. Moda je neko od njih bio i iz zenike grupe koja se na Perli pripojila Travnikoj eti. Hasan Sojtari kae da bi to mogli biti Rizah Galali i Fehin Tufeki. Znam da su njih dvojica poginula u Travnikoj eti, samo nisam siguran da li je to bilo tada ili na Meukrnju, kad su ih ustae napale, . Ostali koji su bili zarobljeni na Perli - Ibrahim Risovi njegov sin Atif, drugarice Raela i Sumkula i jo etiri ili pet boraca - ostavljeni su na Petrovom Polju. Njih je sutradan patrola koju je odredio Jovan Savanovi odvela u tprage. Risovia su tamo angaovaIi da radi u pekari. Njih je Rade Radi potedio na intervenciju seljaka koji su poznavali Risovia jo dok je kao pekar za stare Jugoslavije radio u banjalukoj firmi za eksploataciju ume. O tome kako je grupa zarobljenih partizana ostala u ivotu i kako su odvedeni u Siprage pria Jovo Jokanovi, tada borac Imljanske ete: . .Kad je valjak Rade Radia stigao na Petrovo Polje, ja nisam bio u eti, bio sam kod svojih. Komanda ete me pustila na dva dana ranije jer mi se rodilo dijete. Moji su tada bili u selu Vlatkovii kao izbjeglice. Neko je doao i javio mi da se odmah vratim u etu. Kad sam doao u logor, vidio sam masu etnika u jednoj grupi i nekoliko svezanih partizana iz Travnike ete. Neke od njih sam poznavao i sjeam se da su to bili Ibrahim Risovi, njegov sin i neki Jovo Pekar, kako smo ga zvali. Sem njih bilo je jo nekoliko drugova i svi su bili povezani. Neto kasnije svi mi bivi borci Imljanske ete postrojili smo se i Rade Radi nam je odrao govor. Sjeam se da Su odmah poslije toga etnici pitali ko e s njima u napad na partizane. Ja sam se usprotivio. Rekao sam otvoreno da moja puka na njih nee pucati. Odmah su me izdvojili iz stroja, vezali i prikljuili grupi zarobljenih Travniana. Kad je Rade Radi otiao sa Petrova Polja, nas vezane potjerali su u iprage. Ovdje su Risovia i onog J ovu Peraka dali da rade u pekari, a nas ostale str-

pali u zatvor.

'

Ibrahim Loli
1)

Savo Mari, sada penzionisani potpukovnik JNA.

Dok je Rade Radi govorio pred postrojenim etnicima, Branko Slavni se neopaeno izvukao i krenuo prema Skender-Vakufu, Pred vee je bio tamo i izvijestio Dujku Komljenovia i Iliju Slavnia ta je bilo na Petrovom Polju i u Perli. Evo kako on opisuje taj susret i ta im je tada ispriao: Kad sam doao u Skender-Vakuf, naao sam u tabu Dujku Komljenovia, a sa njim je bio i moj brat Ilija. Ispriao sam da je Rade Radi doao na Petrovo Polje i da je s jednim dijelom svojih etnika prije toga iao na Perlu; da su tamo napali Travniku etu, da su neke pobili, a neke doveli na Petrovo Polje; da je meu za-

188

'TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOIl-u

189

robljenima Risovi i jedan od brae Lolia, Ispriao sam i da je itava naa eta prela u etnike i da je Jovan Savanovi postavljen za komandira. Rekao sam i kako sam uo od nekih etnika da e sada krenuti ovamo i napasti etu i tab u Skender-Vakufu. Dujko nije mnogo vjerovan ovoj mojoj prii. Cak je rekao da ja to samo izmiljam, da sam paniar i da me treba srrijeljati. Ovome se Ilija usprotivio, rekao je Dujki da sam ja njegov brat i da sigurno ne bi tako neto izmiljao. Onda me Dujko upitao koliko ima etnika. Rekao sam da ih ima oko 450 i da sam te podatke dobio 'od ljudi koji su to dobro znali. Dobro, ta misli, pitao me je dalje, kako bi to bilo da ih saekamo iz zasjede i da se s njima pobijemo kad budu krenuli ovamo? Odgovorio sam da s njima nee ii tako lako da ih ima puno, da su dobro naoruani, a, s druge strane, izrazio sam i sumnju da d u njegovoj eti ima takvih koji nee htjeti da se bore protiv etnika. Na to se naljutio, rekao mi da su u njegovoj eti svi borci spremni da se bore protiv etnika i istjerao me iz taba napolje. . Ja se vie nisam vraao na Petrovo Polje. Ostao sam ovdje i po noi smo se povukli iz Skender-Vakufa, etrnaestog maja poslije podne kolona Travnike eta koja je jo prije etnikog napada na Perlu bila otila u akciju vraala se sa Vlaia u logor. Do akcije u koju su krenuli nije ni dolo. Imali su namjeru da napadnu na selo Maline, u kojem je, prema podaci. ma kojima su raspolagali, bilo samo neto pripadnika ustake pripremne bojne. Cijelu no su ili preko Vlaia. Trebalo je jo prije. zore da izbiju pred ovo selo i da izvre napad. Meutim, to vee iako je ve bio maj, bilo je hladno, a padala je i jaka kia, pa je to oteavalo pokret. Iznad Malina su bili kad je ve dobro svanulo, a ne pred zoru, kako je bilo planirano. Odavde su vidjeli selo kao na dlanu i iznenadili se kad su dvogledom utvrdili da je u njemu puno neprijateljskih vojnika. Vidjeli su kako se kreu po selu i umivaju ispred kue. Prije toga, prema obavjetenjima koja su imali, nije bilo govora ma o kakvoj drugoj vojsci sem ustake pripremne bojne. Dogovorili su se ta da rade, pa je pala odluka da se odustane od napada. Ispred njih je bio veliki brisani prostor preko kojeg je trebalo juriati, a s druge strane su bili i domobrani koji su moda na svega dan ili dva prije toga ovdje doli i zalogorovali. Poli su opet preko Vlaia i od nekih seljaka koji su pripremali i tovarili sir na konje saznali da je u selu puno domobrana i ustaa, da imaju dva topa i jedan minobaca i da su dan prije toga doli uMaline. Vraali su se cijeli dan i no, s tim to su se na nekoliko mjesta podue odmarali. Opet smo marevali preko Vlaia, pria Kasim Buljubai. Kad se dobro razdanilo, stigli smo na ivicu ume odakle se vidio

na logor u Perli. Zaudili smo se to nikoga nismo vidjeli pred kuom,' a ni dim se nije mogao opaziti. Komandir Hercegovac zaustavio je kolonu. Odredio je da se nas nekoliko spustimo dolje, izvidimo ta je s naim drugovima, a zatim da javimo. Poli smo u streljakom stroju. Vikali smo ne bi li se neko odazvao, ali nikakvog glasa iz kue nije bilo. Pred kuom smo primijetili ubijenog Hamdu Begovca. Bio je sav izboden noem, a i vilica mu je bila razvaljena i iz nje povaeni zlatni zubi. Malo dalje od njega leao mrtav Ejub Ejubi, zvani Car. Mislim da smo tada naili na jo jednog poginulog, samo se ne sjeam ko je to bio. Sigurno nije bio iz nae, travnike grupe. Svuda oko kue vidjeli su se tragovi borbe, a na nekoliko mjesta bilo je krvi. Ostalih naih drugova nije bilo, niti smo znali ta je sa njima. U kui i oko kue sve je bilo razbacano i ispreturano. I ono neto naih stvari to smo imali, zatim posue koje smo bili donijeli sa Vlaia kad smo spalili dom, nije bilo na mjestu. Pokupili smo to smo mogli i to je bilo upotrebljivo, a razbacanu arhivu zapalili na ognjitu. Vratili smo se na mjesto gdje nas je ekao ostatak ete i izvijestili drugove na kakav smo prizor naili. Poslije toga smo preko Painca poli u pravcu u kojem smo mislili da emo naii na Abida. Anelko Tvrtkovi i Fadil Ekinovi sjeaju se povratka ete sa Vlaia. Sjearn se toga uasnog prizora, pria Anelko. Kad smo doli do kue, na sve strane su se vidjeli tragovi borbe i krv. Nekoliko drugova lealo je mrtvo i vidjelo se da su poklani. Po tome smo i znali da su to uradili etnici, iako nije bilo nikog ivog da nam to kae. Pokupili smo nae stvari koje su ostale i odmah krenuli sa ovog mjesta, Meni se najvie urezao u sjeanje trenutak kad smo u koloni izbili iz ume odakle. se vidjela kua u kojoj su ostali nai drugovi, pria Fadil. Odmah mi je palo u oi da nema one nae male crvene zastave na krovu, koju smo prvi put ugledali onog dana kada je naa Zenika eta dola u Perlu i sastala s Travnianima. Odmah sam pomislio da se des ila tragedija. I po zabrinutim pogledima ostalih drugova vidjelo se da se neto desilo. Ja jo tada nisam ni poznavao sve drugove iz Travnike ete, ali se na licu svakog osjeala crna slutnja. Odmah je nekoliko krenulo dolje, a grupa u kojo sam i ja bio ostala je na ivici ume ekajui. Malo je ko i govorio, svi smo utali i ekali ta e nam javiti oni koji su otili dolje. Nije potrajalo dugo i jedan se vratio. Bio je sav zadihan i dok se pribliavao vikao je: "Poklani su. Jedva je uspio da nam ispria ta je vidio. Stalno je ponavljao: Poklani su. Rekao je da saekamo i ostale, da e se brzo vratiti i da se sa ovog terena moramo

190

TRAVNIK

U NOR-u

to prije povui. Kad su i drugi doli, saznali smo da su etnici izvrili napad dok smo mi bili u akciji i da su neke pobili- Samo se ne sjeam o kojima se tada govorilo. Malo sam ih poznavao. Za ostale su rekli da se vjerovatno negdje kriju ili su ih zarobili i odveli. Jo neko vrijeme smo se tu zadrali, a onda je rukovodstvo odluilo da krenemo u pravcu Zenice. Tako su pale i prve rtve iz Travnike ete u ovom etnikom pokolju. Meu njila je bio Hamdo Begovac, jedan od najstarijih komunista iz Travnika, lan novoformiranog OK KPJ za Travnik, logora iz zloglasnog Kerestinca, jedan od rijetkih koji je u Stupnikim umama sa Abidom uspio da se probije kroz sve ustake zasjede. Poginuli su jo Omer Loli, Ejub Ejubi, air Bekti, Salih Pai, Ibrahim Loli - svi lanovi KPJ i SKOJ-a, ije.revolucionarne likove Travnik i njegovo graanstvo, kao i svi oni koji su ih poznavali, nee nikada zaboraviti.

NAPAD USTAKIH, ANDARMERIJSKIH I DOMOBRANSKIH SNAGA NA TRAVNIKU PARTIZANSKU ETU NA MEUKRNJU


U Travniku se nije odmah saznalo za tragine dogaaje ti Perli. Tek kad se jedna grupa domobrana 9. pjeadijske pukovnije vratila iz akcije ienja, obavijestila je komandu i ustaki stoer da su etnici napali partizane, da su jednu grupu pobili, neke zarobili i odveli sa sobom. Oni su 16. maja naili preko Prele i kod kue Huseina Kovaevia zatekli trojicu poginulih partizana, koji jo nisu bili sahranjeni. Seljaci su im rekli da su to uinili etnici.U To su domobrani prepriavali po gradu, pa se tako saznalo ta je bilo u Perli. I preko andara se prenijela vijest da je dolo do sukoba izmeu etnika i partizana i da su neki Travniani poginuli. Oni su preko svoje obavjetajne mree o tome dobili izvjetaj i izvijestili svoje pretpostavljeneu Travniku.O
1) O tome je komandu 9 pjeadijske pukovnije u svom redovnom izvjetaju od 20. maja 1942. godine izvijestila nadlene u Sarajevu: "Prilikom krstarenja po Vlai planini naena su tri lea pobunjenika - partizana iz Travnika koje Su ubili etnici" (AVJJ k-56br. 18). 2) Na osnovu toga je vrhovna andarmerijska komanda u Zagrebu u svom izvjetaju za period od 1. do 15. maja 1942.godine obavijestila poglavnikov vojni ured: 13. svibnja o. g. sukobi se proirili i na oblast sjeverno od Travnika kod sela Javorak na tetu partizana. (AVJJ K-70br. 43/5-2(1). Meutim, u ovom andarmerijskom izvjetaju navode se dva .podatka koja se i u pogledu vremena i u pogledu prostora ne slau s onim to je ve naprijed utvreno. Prvo, tvrdi se da je do sukoba izmeu partizana i etnika dolo 13, a ne 14. maja. I drugo, pominje se da je do borbe dolo kod sela Javorka sjeverno od Travnika. Sto se tie datuma, ve su naprijed navedeni podaci na

192

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

193

Kasnije se od seljaka koji su dolazili na pazarni dan u Travnik saznalo mnogo vie pojedinosti o napadu etnika. Priali su ko je SVe ubijen, koje su partizane etnici zarobili i odveli na Petrovo Polje. Tada se saznalo da je Omer Loli pokuao da pobjegne i da je pri tome ubijen. Uz sve ovo saznalo se i ko je od Travniana ostao iv, zatim da Abid tada nije bio u Perli i da je sa njim jo uvijek vei dio Travnike ete koji je u vrijeme napada etnika bio na drugom kraju Vlaia, prema Zenici. Rodbina, simpatizeri NOP-a i svi oni koji su zalili za poginulim drugovima nadali su se osveti. Govorilo se tada po Travniku: Abid nee mirovati dok ne pronae sve one koji su mu ubili brau i najbolje drugove. On e ih osvetiti. Tada su se mogle uti i prie kako je dolo do ovih traginih dogaaja ..Govorilo se da su seljaci izdali partizane i doveli etnike, da j'e etnika bilo mnogo vie i da su bile bolje naoruani, da su se partizani borili protiv neuporedivo nadmonijeg neprijatelja i da je dosta etnika poginulo. Sve ove prie bile su najveim dijeloin plod mate i raznih verzija koje se i danas prepriavaju u Travniku kad se povede razgovor o tome. I sad se 'moe uti kako se Hamdo Begovac uhvatio u kotac s nekoliko etnika, kako je golim rukama hvatao za noeve . kojim su ga boli i kako ga nikako nisu mogli savladati dok ga 30 puta nisu uboli. Ili, kako su etnici od Perle pa sve do mjesta gdje je poginuo Omer Loli jahali na njemu i on ih nosio na leima. I ustae su, saznavi za pogibiju Travniana na Perli, prepriavali i ispredali svoju verziju. Likujui priali su o tome po kafanama i pijani se unosili u lice svakome za koga su znali ili pretpostavljali da ali za poginulim u ovoj tragediji. Eto vani vaih Lolia i Begovaca! Eto vam vaih komunista! Poklae ih braa etnici. Mi emo ono to je ostalo, govorili su. Tako su se iivljavali elei da u isto vrijeme izazovu ili isprovociraju one za koje su znali su simpatizeri NOP-a. Oni glavni, koji su bili na vlasti i na elu ustakog pokreta, drugojaije su primili tu vijest. Njih ona nije iznenadila. Oekivali su je. Postojao je sporazum s veim brojem etnikih komandanata da e unititi i oistiti srednju Bosnu od partizana. Ustake glaveine u Travniku su to znale, pa su na osnovu ve ranijih sluajeva oekivali da se tako neto ~esi i s Travnikom etom. Njih je samo

zabrinulo to etnici nisu uspjeli da likvidiraju cijelu etu i to lie njen drugi, i to vei dio prebacio na podruje izmeu Travnika i 'Zenice. Uz to je na elu te grupe bio poznati komunista Abid Loli, a on ba u ovom kraju, i u muslimanskim i u srpskim selima, ima znatnog uticaja. Plailo ih je da bi tu moglo doi do aktivnije partizanske djelatnosti i posljedica koje bi za njih iz toga mogle proistei. Takva su se strahovanja pojavila jo ranije, od onog daia kad su Imljanska i Travnika eta izvrile akciju na Mehuri i kad su saznali da se Travnika eta u svojim kretanjima i akcijama sve vie orijentie prema Vlaiu i Travniku. Osjeali su da bi time moglo biti ugroeno nekoliko znaajnih uporita, kao to su Gua Gora, Orahovo, Brajkovii, Grahovii, ukle i jo druga sela u kojima su ne samo imali svoju vlast i uticaj nego su i raspolagali zna .. ajnim ljudskim rezervama, iz kojih su regrutovali vei broj kadrova za ustake i domobranske jedinice. Jo kad su Travnika i dijelovi Imljanske ete spalili planinarske kue u Deveanima i Kraljiinoj vodi i kad je dolo do sve eih dodira partizana sa seljacima iz Gluhe Bukovice, Vinjeva, Orlica i - na zenikom podruju - iz Osojnice, Bistrice i Dogloda, oni su dali znak za uzbunu. Alarrnirali su sve svoje oruane formacije i njihove obavjetajne slube. Upozoravajui na opasnost, traili su da se to prije prikupe precizni obavjetajni podaci, na osnovu kojih su mislili da preduzmu obimniju i iru akciju protiv ove partizanske grupe. Ubrzo im je javljeno da je partizanska grupa s Abidom Loliem napustila Perlu, da se kree po Vlaiu i selima istono 0(1 njega, da ovdje misli stalo ostati i da joj logor treba da bude negdje blie selu Gluhoj Bukovici. To su im potvrdili i neki seljaci iz Gluhe Bukovice, a i grupa graana koja je ve pominjana. Pretpostavlja se da su ih i etnici obavjetavali o pokretima i mjestima bo- . ravka Travnike ete. Ovo se namee ne samo zbog toga to je ve postojao sporazum izmeu etnika i ustaa nego i zbog toga to su i etnici bili u slinoj situaciji kao i ustaka vlast u Travniku. I njima su dolazili seljaci Srbi koji su imali svoja imanja i stoku na Vlaiu i traili da se Travnika partizanska eta likvidira. To su, u prvom redu, bili oni koji su bili proetniki raspoloeni i koji 'su na Vujoj planini i Ravnoj umi imali svoje sjenokose i ovarske kolibe. Neke od ovih je 1944. godine Vlaiki partizanski odred osudio na smrt i strijeljao. To su bili: Kosta Trifunovi-Jovi iz Vuje planine i Komnjen Savievi iz Ravne ume. Presuda im je bila izreena zbog toga to su izvjetavali etnike u Petrovom Polju, a i etnike komandanta Jovana Kitia, koji je tada sa svojom jedinicom bio na granici bivih srezova Travnik i Tesli. Na osnovu njihovih obavjetenja, novopeena etnika eta Jovana Savanovia

aa

osnovu kojih se moe utvrditi da je napad bio 14. maja ujutro. Sto se tie navoda da Je do sukoba dolo kod sela Javorka, najvjerovatnije da je ovdje posrijedi omaka ili, bolje rei, nepreciznost ovog izvjetaja, Selo Javorak sjeverno od Travnika ne postoji. Ima uma Javorak koja se prostire jugozapadno od Perle i iji se ogranci blago sputaju i naslanjaju na panjake u Perli.

194

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

195

u dva maha je kretala iz Petrova Polja i pokuavala da pronae partizane i da ih napadne. Prvi put - pria sada Vojin Slavni etnici su izali na Perlu u nadi da e Travniane opet iznenaditi. Drugi put su zajedno s etnicima Jovana Kitia ili na Meukrnje, ali su stigli svega dva ili tri sata kasnije od trenutka kad se tragedija na Meukrnju odigrala, poslije ustakog, domobranskog i an.darskog napada. . Kad s1,1 tako obavjetajni podaci bili prikupljeni i potvreni, velikiupan Nikola Tusun je organizovao jedan sastanak u Travniku. Pozvao je ii Sarajeva komandanta 3. domobranoskog zbora pukovnika Prohasku, s kojim je doao i njegov glavni tapski specijalist potpukovnik Varner. Sem njih, na sastanku su bili komandant 9. pjeadijske pukovnije potpukovnik ram i komandant andarrnerijske ete u Travniku major Berivaldi. Zakljuak je bio da se izvede akcija ienja od partizanskih bandi planine Vlai. sram je bio odreen da isplanira akciju, koordinira i komanduje svim snagama (domobranskim, ustakim i andarmerijskim). Dobio je ovlatenje da moe angaovati sve snage stacionirane na ovom podruju.'! _ Zapovijest je izdata 17. maja. a osnovna zamisao za izvoenje akcije bila je: udruenim i svim raspoloivim snagama domobrana. ustaa i an dara prokrstariti kolonama i ispresijecati cijeli Vlai, a jednim dijelom i teritoriju istono od njega. otkriti i opkoliti partizane. a zatim. primorati ih na borbu i unititi. Na osnovu takve zamisli .ramov tab isplanirao je itav tok operacije. Po njemu.
1) O tome ko je sve prisustvovao sastanku i o sadraju i odlukama koje su donesene govori jedan sauvani izvjetaj koji je Berivaldi 20. maja 1942. godine uputio komandantu 3. andarmerijskog puka u Sarajevu. U njemu se. izmeu ostalog. navodi sljedee: . Da bi vlasnici stoke bili sigurni i osigurani od partizanskih banda. koje bi pljakale stoku i ugroavale sigurnost pastira, odlueno je na sastanku kod velike upe Lava=Gla, sporazumno sa zapovjednikom I operacione zone, potpisanim i gospodinom upanom. da se od .strane domobranstva, orunitva i milicionera preduzme ienje podruja planine Vlai i da se po zavrenom ienju imade uspostaviti dornobransko-orunika ispostava il -Kraljiinim vodama (AVII k-146br. 22/3-2). U izvjetaju se ne spominje da su Prohaska i Varner prisustvovali sastanku, a nema ni datuma kada je on odran. Ali, iz jednog drugog izvjetaja se moe zakljuiti da je to bilo najvjerovatnije 13. ili 14. maja i da su ova dva domobranska via oficira bila prisutna. U tom izvjetaju. koji je komanda 9. pjeadijske pukovnije 14. maja 1942.godine uputila komandantu 3. domobranskog zbora, pie: ,,14.V. zapovjednik III domobranskog zbora pukovnik Varner napustio je danas Travnik (AVII k-S6 br. S/2-16-17).

trebalo je jednovrernenim i koncentrinim nastupanjem iz sedam pravaca i u sedam kolona opkoliti partizane. potisnuti ih na. srednji i naj dominantniji dio Vlaia, a zatim ih natjerati na borbu. Za izvrenje ovog plana, potpukovnik ram je predvidio sljedee snage: - sve jedinice 9. pjeadijske pukovnije koje su bile stacionirane u Travniku, Guoj Gori, Mehuriu, Turbetu, Goleu, Komaru, Oborcirna, Donjem Vakufu, Gostilju, Poniru, Dobretiima i Gornjim Korianima: - tri ustake pripremne bojne iz Travnika. Gue Gore i Turbeta; - andarmerijske jedinice iz stanice Gua Gora. Turbe i Po-

nir.')
Akcija je poela 19. maja ujutro. Polazne take su bile: Travnik. Gua Gora, Turbe. Gostilj i Gornji Koriani. Iz svih ovih mjesta krenulo je sedam neprijateljskih grupacija i svaka je imala svoj pravac i konani cilj u nastupanju. Prva je krenula iz Travnika i preko Gue Gore. zatim sela Orahova i Gluhe Bukovice tek sutradan izbila. na Ljutu gredu (k.1740). Droga je krenula iz Gue Gore i preko Mehuria i desno od Gluhe Bukovice izbila istono od Vlaia na Umetala (k. 1398), Trea je krenula istonom stranom Vlaia i preko sela Duba. a zatim Mokrog Dola (k. 1704) izbila na Kozicu (k. 1752). etvrta je direktno ila iz Travnika i sa june strane preko Kajabae i Vlake gromile stigla na Vlai (k. 1919). .' Peta je takoe ila junom stranom, ali iz pravca Turbeta, pa preko Paklareva i Deveana izbilt na Paljenik (k. 1943). . esta i sedma kolona nastupile su iz zapadnog i sjeverozapadnog pravca. esta je ila iz Gostilja i preko sela Lunice i iave izbila na Orlovau (k. 1534) i Crni vrh (k. 1731) kod Kraljiine vode. Sedma je iz Gornjih Koriana preko Blatnice i Javorka izbila na Ljutu g~e~u i spojila se s prvom grupom.

..
(

I? Do toga kakva je bila osnovna zamisao i plan neprijatelja kohko je njegovih snaga bilo angaovano u ovoj akciji moe se doi rekonstrukcijom na osnovu jednog dijela izvjetaja koji je komanda 9. pjeadijske pukovnije uputila komandi 3. domobranskog zbora u Sarajevu. U tom izvjetaju, u kojem su opisane sve operacije i akcije pukovniie u periodu od 1. od 20. maja 1942 godine pod datumskom oznakom 19. V, izmeu ostalog, stoji: "Zapovjednik zone I ppuk. g. ram krenuo je danas u akciju na Vlai planinu sjeverno od Travnika i raznih pravaca radi unitenja pobunjenika - partizana - koji su posljednje vrijeme pljakali i uznemiravali okolno stanovnitvo, Za pojaanje te akciie uzeti su domobrani iz posada: Travnik, Gua Gora, Turbe, Gole, Komar, Oborci, D. Vakuf. Gostilj, Ponir, Dobretii i G. Korianl (AVII k-S6br. S/2,str. 16 i 17).
1

TRAVNIK

NOR-u

196

TRAVNIK

NOR-Il

197

Sa prvom grupom je iao potpukovnik Sram sa svojim tabom. U selu Gluhoj Bukovici uspostavio je svoje komandno.mjesto, odakle je komandovao cjelokupnom operacijom. To je njemu bila prva akcija na partizane otkako je postavljen za komandanta 9. pjeadijske pukovnije. Na svega nekoliko dana prije pomenutog sastanka primio je dunost od pukovnika hnia, koji se, kao to se naprijed vidjelo, istakao u borbi protiv partizana i zbog toga bio nagraen viim poloajem. Osnovna zamisao i plan akcije ienja od partizanskih bandi planine Vlai zasniva li su se na podacima da se partizani nalaze negdje na Vlaiu. Jedino je pravac nastupanja druge grupacije zahvatio podruje koje lei istono od Vlaia, a na kojem su par-tizani stvarno ve 18. i 19. maja bili koncentrisani - na brdu Meukrnju IV) Iz toga se moe zakljuiti da organizator i komandant akcije nije raspolagao potpuno preciznim podacima o mjestu boravka Travnike ete. Naprotiv, plan akcije, a naroito pravci nastupanja najveeg dijela neprijateljskih snaga navode na zakljuak da su imali obavjetenja da se partizani nalaze negdje na sredinjem dijelu Vlaia. Jedino se druga grupacija kretala u pravcu mjesta boravka Travnike ete i izbijanjem u toku noi na Umetala najvie joj se i pribliila. Ali ta je grupacija po brojnom stanju bila i najmanja - svega jedan poluvod domobrana - pa se zbog toga pri donoenju ovakvog zakljuka moe i zanemariti. Tek je u toku noi bila ojaana. Pridruile su joj se ustako-andarmerijske grupe iz Gue Gore. Najvjerovatnije je ta grupa domobrana u toku dana bila upuena na Um etala da bi posluila kao zasjeda u sluaju da partizani pod pritiskom ostalih grupacija budu primorani da se povlae prema zenikom podruju. Moguna je pretpostavka da je ta grupa bila poslana u ovom pravcu da poslui kao bono obezbjeenje glavnini u sluaju da neke partizanske snage iz pravca Zenice pou prema Vlaiu. Oni su i oekivali da bi do jednog takvog pokreta jaih partizanskih snaga moglo doi. Imali su obavjetenje da je nou izmeu 13. i 14. maja, na podruju izmeu Zenice i 2epa grupa istonobosanskih udarnih bataljona pokuala da pree rijeku Bosnu. O tome je Sram bio obavijeten.O
1) Na karti postoji Meukrnje I i Meukrnje II, izmeu kojih je prostor oko dva kilometra vazdune linije. 2) Nou izmeu 13 i 14. maja grupa udarnih istonobosanskih bataljona (tri bataljona: 1. proleterski, 2. udarni rnajevaki i 3. udarni zeniki bataljon) pokuala je da pree rijeku Bosnu izmeu Begova Hana i elea, Meutim, dva amca, koja su za tu svrhu bila napravljena, pri prvom pokuaju su potonula. Zbog toga su se bataljoni sa same rijeke vratili nazad. To vee je i ne-

Da nisu imali potpuno jasnu situaciju i tane podatke gdje se nalaze partizani, govori i tok dogaaja koji su se neposredno nakon !oga ~bili. Kad je Sram s prvom grupom i svojim tabom pred vece stigao u Gluhu Bukovicu, seljaci mjesta pokazali su gdje se nalaze pobunjenici - partizani - na noenju.') Oni su mu rekli da partizani nisu na Vlaiu, .nego da su pe prikupili sjeveroistono od njega na ordu Meukrnju II, da su se smjestili u talu amidia Zel~anovia i da imaju namjeru da tu ostanu i uspostave svoju bazu 1 logor. Rekli su mu i koliko ih ima i da im je voa Abid Loli. Ovi seljaci su posluili i kao vodii drugoj grupaciji, koja je 20. maja ujutro izvrila napad. Poslije rata je dvojici orelnjih, Redi Musiu i Sulji Selavi, bilo zbog ovoga sueno u Okrunom sudu u Travniku. Prvi je bio osuen na 12, a drugi na 9. godina zatvora.O Ovo je bio novi momenat za rama i nova situacija, pa je morao da brzo mijenja svoj plan akcije. Svim grupacijama je izdao dopunska nareenja po kojima je trebalo da se sve iskupe kod Kraljiine vode, a zatim u ranim jutarnjim asovima 20. maja krenu u opkoljavanje i napad na partizane na Meukrnju.D koliko boraca dezertiralo. Jedni su otili i predali se etnicima, ~ Salko Vehabovi, rodom lZ Foe, domobranima. Na sasluanju Im Je. ispncaoo pokuaju prelaska preko Bosne i rekao da grupa bataljona za~IJelo Ima namjeru da pree na lijevu obalu rijeke i p~eko srednje BosIJ.~uputi se u Krajinu. (Iz IZVjetaja o sasluanju Salke Vehabovia, AVII k-40/4-1br. 148-b). 1) Citat iz ve pomenutog izvjetaja komande 9. pjeadijske f7koY8I1~ pod datumskom oznakom 20. V. (AVI! k-56 br. 5/2 _
2) Y presudi Okrunog suda u Travniku koja je postala pravosnazn<;t?8. avgu.sta 1947.godine stoji: Da je Redo Musi proglaen krivim ~o Je u drutvu sa Suljorn Selavom u pola noi 19. ~!lJa 1942.godine doao na Umetala i Alojzu Kaloviu, andarmerijskorn naredniku, pokazao };njesto gdje su partizani, to je imalo za posljedicu pogibiju vecine boraca i rukovodilaca Travnike ete. (Arhiv OK suda u Sarajevu, KO 258/46). 3) I Petar Perkovi, tada komandir jedne od domobranskih eta ~. pjeadijske pukovnije. koja je ila u prvoj grupaciji, na su~nJ.u 29. avgusta .1945. godine u Vojnom sudu u Sarajevu potvrdio Je da se za mjesto boravka partizana na Meukrnju saznalo tek kad. su domobrani sa. ramom na elu stigli u Gluhu Bukovieu. To Je uticalo da se 1 prethodna zapovijest izmijeni i izdaju naknadna nareenja svim grupacijama. )~ ; .. Moja stoerna satnija je 19. maja izjutra krenula premn Vlaiu. Togadana krenula je u akciju i cijela 9. pjeadijska pukovnija, AkCIJO~ Je r!1;kov011O pukovnik Sram, komandant pukovnije, _ Iste nO~l. satnija kojom sam ja komandovao zanoila je u Gluhoj BI;1~OVIC~, a druge satnije su se. drugim pravcima kretale prema VlaI~. Ujutro. ra!l0 I moja satmJ~ krenula je prema VlaIUna KralJICU. Ovdje je trebalo toga Jutra sve da se skupe i odatle da krenu u opkoljavanje Meukrnja .. Uvee, dok je satnija

\
198
TRAVNIK V NOR-u TRAVNIK U NOR-u

199

Meutim.ikao to e se to iz kasnijeg izlaganja vidjeti, nije dolo do zajednikog i jednovremenog napada svih grupa. Perkovi je na sudu izjavio da je to bila namjera i da su ramova naknadna nareenja bila u tom smislu i poslata domobran skim grupacijama. Napad su izvrili samo ustaka pripremna bojna, andari iz Gue Gore i poluvod domobrana koji su sainjavali drugu grupaciju.' Zato i kako je dolo do toga, zato se nije saekalo dok i druge grupe pristignu sa Vlaia, teko je sada pouzdano objasniti. Nema sigurnijih podataka, pa ostaje nekoliko pretpostavki, od kojih su najvjerovatnije slj~dee: Prvo, prilikom izdavanja naknadnog nareenja za koncentraciju i napad moguno je da se potpukovnik Sram prebacio u proraunu. Nije predvidio koliko je domobranskim grupama potrebno da sa pojedinih mjesta na Vlaiu stignu u predvieno vrijeme na polazne poloaje odakle je trebalo stupiti u opkoljavanje i dejstvo. Ako je i predvidio, onda ni u kom sluaju nije mogao narediti da napad pone u ranim jutarnjim asovima 20. maja. Ovo zbog toga to od Kraljiine vode - pod pretpostavkom da su se sve grupe u toku noi uspjele ovdje prikupiti - do Meukrnja vazdunoin linijom ima oko 8 kilometara, a najbliim putem preko Ljute grede, Vukove Poljane i zatim potokom Paincem oko 10 kilometara, i to vrlo tekog puta, naroito iz kanjona rijeke Bile. Iz ovog kanjona do na Meukrnju (k. 1400), gdje je i bila smjetena Travnika eta, visinska razlika iznosi 429 metara, a put je tako strm i teak da ga ni za dva sata u nonom maru jedna vojnika jedinica ne bi mogla savladati: Drugo, moda je po vremenu i prostoru sve bilo dobro proraunato - ukoliko je odmah po dolasku u Gluhu Bukovicu ram imao mogunosti da radiogramom uputi nareenje svakoj koloni da po izbijanju na Kraljicu odmah krenu u napad na Meukrnje ali domobranske grupe iz nekih razloga nisu tano i na vrijeme postupile po njegovoj zapovijesti. Poznato je da su domobranske jedinice inae vrlo esto u ovakvim i slinim sluajevima zakabila zanoil!l ~ Gluhoj J;3uk<?vici, a tu je bio i tab pukovnika Sram~, doao Je Jedan seljak IZ Gluhe Bukovice i rekao mu da zna gdje se na~aze partizani i da ih je pratio kuda se kreu. Pukovnik ram jenapisao pismo z~ komandira orunika iz Gue Gore 1 u toku no.cl UpUtI? ovog seljaka uz pratnju trojice domobrana. Pretpostavljam da Je Sram u pismu obavijestio komandira andarmerije ? tome gdj~ su. partizani i da on o tome obavijesti ustaku pnp~~mnu !?oJnu IZ ~}le Gore ... c (Iz krivinog spisa Petra Perkovia, Arhiv Repubhckog SUP-a u Sarajevu). 1) ~vaj domob~~nski poluvod bio je iz 2. tapske ete 9. p)eadlJs.~e pukovnije. On Je kao :posada u Mehuriu bio postavIjen -poslije napada partizana 1. maja 1942. godine.

njavale da izvre postavljeni zadatak. Pri tome su presudni faktori bili: odsustvo elje jednog broja domobrana da se bore za interese okupatora i NDH i djelovanje svjesnih simpatizerskih snaga NOP-a u pravcu organizovanja otvorenog otpora i prikrivenih sabotaa: Tree, moda je do ovoga dolo i zato to su Alojz Kalovi, komandir andarmerije, i Franjo Erenda, komandant ustake pripremne bojne u Guoj Gori, osjetili da im se prua idealna prilika za obraun s partizanima i da istaknu sebe i svoje jedinice. Na osnovu dobijenih podataka o broju i naoruanju partizana, smatrali su da imaju dovoljno snaga da sami, bez ostalih grupa, izvre zadatak. Zbog toga, najvjerovatnije, nisu htjeli ni da saekaju da ostale grupe pristignu, nego su na svoju ruku, zajedno s domobranskim poluvodom, izvrili napad. Ova pretpostavka izgleda i najvjerovatnija, tim prije to je pri donoenju ovakve njihove odluke moglo preovlaivati ne samo pitanje prestia nego i nepovjerenja u domobranske snage. No, ostalo je pitanje na koje je, zbog nekih neloginosti i nedovoljnih podataka, teko nai siguran odgovor. Sram je po dolasku u Gluhu Bukovicu, kao to se to ve ranije vidjelo, saznao da su partizani na Meukrnju. Odmah je izdao nareenje drugoj grupaciji, kojoj su se u toku noi prikljuile i ustako-andarmerijske snage iz Gue Gore, da krene i izvri napad na partizane. O tome je on kasnije, u izvjetaju od 20. maja svojim pretpostavljenima, javio sljedee: Odmah je javljeno drugoj skupini naih snaga koja je tokom noi dola na Umetala (k. 1398) sjeveroistono od Gluhe Bukovice i ta skupina je krenula prema Meukrnju II (k. 1400) i opkolila pobunjenike u pojati.'! U isto vrijeme je ostalim grupama koje su bile na Vlaiu treoj, etvrtoj, petoj, estoj i sedmoj - uputio nareenje da se prikupe kod Kraljiine vode i odatle krenu u napad. Prva grupacija, u kojoj je bila Perkovieva tapska eta koja je to vee zanoila u Gluhoj Bukovici, ujutro je nastavila, prema ranije predvienom planu operacije, ka Ljutoj Gredi, i, prema naknadnom nareenju, ka Kraljiinoj vodi. Petar Perkovi je u svom iskazu na sudu izjavio da je trebalo da se njegova satnija najprije sastane s ostalim snagama i da onda krenu prema Meukrnju. Zanimljivo je da Sram, premda mu je ova grupacija bila pri ruci, nije promijenio prvobitni plan njenog kretanja, nego ju je uputio zaobilaznim i mnogo daIjim i napornijim putem. Za takvu neloginost u komandovanju teko je nai objanjenje kad se zna da S'~ iz Gluhe Bukovice moe uz rijeku Bilu ili preko Umetala bre i lake stii na Meukmje. Ako nije po srijedi totalna vojnika nesposobnost ili namjema omaka
I)

AVII k-Sj2-17-13-

200

TRAVNIK

NOR-u

TRAVNIK

NOR-u

201

da bi se iskljuilo uee ove domobranske jedinice u neposrednom napadu, onda se nameu dvije pretpostavke: prvo, da je Sram smatrao i cijenio da su za neposredni napad snage druge grupacije dovoljne, a da je koncentracijom drugih grupa na pravcu Vlai-Meukrnje htio da iskljui svaku mogunost partizanskog proboja na ovu stranu; drugo, moda-je ba time htio da stvori utisak kod seljaka kako i ovog puta domobrani ulijeu u prazno i na taj nain pokua prikriti napad druge grupacije. Pokret ustako-andarmerijske grupe iz Gue Gore izvren je u popodnevnim as ovima 19. maja. Prije toga su komandir andarmerijske stanice Alojz Kalovi i komandant ustake pripremne bojne Franjo Erenda prikupili svoje jedinice u Mehuriu. To je bilo oko 16 asova. Seljaci se sjeaju kad im je i stiglo nareenje za pokret i kako se ustaka bojna prikupljala. Ustaka pripremna bojna u kojoj je iz Gue Gore bilo oko 60 ljudi, a ne znam koliko iz drugih sela, u toku dana kad su domobrani poli prema Gluhoj Bukovici, poela je da se prikuplja. U to vrijeme njen komandant je bio Franjo Erenda, rodom iz sela Cuk. la. On je, koliko se sjeam, tada dobio i neku potu od domobranskog komandanta Srama. U njoj je bilo nareenje za pokret. Odmah je i uputio kurira u sela Cukle, Brankovie, Grahovie, i. druga, sa obavjetenjem svojim rojnicima (desetarima) da sa rojevima (desetinarna) u 16 asova budu u Mehuriu. Odatle je trebalo da svi zajedno krenu u napad na partizane na Meukrnju, priao je nedavno Marko Nikoli, tada blagajnik u optini Gua Gora. I Jure Barbi iz sela Grahovia, koji je tada pripadao ovoj ustakoj bojni i uestvovao u napadu na Meukrnju, u svom iskazu na sudu 1945. godine, kad mu je i bilo sueno zbog uea u napadu na partizane, izjavio sljedee: Iz Brajkovia, Grahovia i ukla bilo je oko 70 ljudi u ovoj bojni. Jednog dana oko 16 asova dola je patrola andara u nae selo. Bilo ih je etvorica. Od rojnika Fabijana Babia,') Marka Laua, i Franje Matoeviau traili su da prikupe svoje rojeve i odmah krenu mi Mehuri. Svaki od nas se brzo opremio i ponio svoje oruje i municiju. U Mehuriu smo se iskupili, a tu su bili i andari iz Gue Gore. Sa njima su bila dva seljaka iz Gluhe Bukovice. Oni su i obavijestili andare da se partizani nalaze na Meukrnju.')
I) Fabijan Babi poginuo kao ustaa u borbi protiv partizana prihkom osloboenja Travnika oktobra 1944. godine. 2) Marko Lau umro poslije rata. 3) Franjo Matoevi poginuo u ratu kao ustaa. 4) Sudski iskaz (Arhiv SUP-a u Sarajevu).

. andari, ili takozvani orunici, u NDH imali su posebno orgamzovanu obavjetajnu slubu. Ona je u periodu nastanka NDH a i kasnije, kad je dolo do ustanka, uz policijsku u gradovima, 'bila mnogo organizovanija i efikasnija nego ustaka ili domobranska obavjetajna sluba. Domobranska i ustaka sluba su se tek stvarale, a andarmerijska i policijska su bile naslijeene od bive Jugoslavije. andari su jo prije rata u toj slubi na podruju koje je zahvatila jedna andarrnerijska stanica imali i dobro organizovanu obavjetajnu mreu preko koje su se sticali svi podaci koji su bih od interesa za tu slubu. Poznati su i metodi kako je ta mrea stvarana. Komandiri andarmerijskih stanica - najee narednici ili podnarednici - hvata1i su seljake koji bi bespravno sjekli umu ili uinili bilo kakav drugi krivini prekraj zbog kojeg je trebalo da odgovaraju iiI da plate globu. U takvim sluajevima komandir stanice bi prethodno dobro upoznao karakter i cjelokupnu linost okrivljenog i, ako bi mu ona odgovarala, ucjenom bi ga primoravao da radi u mrei uz obeanje da za uinjenu krivicu nee odgovarati. Kad bi takvo lice na to pristalo, onda mu je postavljao i zadatke i odreivao kako da izvjetava o onome to sazna u selu. Najee su se takvi izvjetaji ostavljali na nekom oznaenom mjestu u umi, u drvetu ili slino, ili bi se obavjetajac i komandir stanice neprimjetno negdje sastajali. Takav je sluaj bio i s organizacijom obavjetajne u stanici u Guoj Gori. Alojz Kalovi je naslijedio gotovu obavjetajnu mreu. Moguno je da je u njoj neto izmijenio i odmah je, od samog po. etka, orijentisao na prikupljanje podataka o simpatizerima i pripadnicima NOP-a. A kada je Travnika eta izbila na Vlai i zadrala se na njegovim obroncima, on je pojaao rad u mrei i, kako e se to kasnije vidjeti, naao ljude koji su ga potpuno i o svemu . obavjetavali. U tome je angaovao i svog pomonika Marka Arapovia, . Preko ove mree Alojz Kalovi je prije Srama imao podatke gdje' su partizani, Jo u 16 asova 19. maja sa njim su, kako je to izjavio Jure Barbi na sudu, bila dvojica seljaka iz Gluhe Bukovice koji su ga obavijestili da su partizani na Meukrnju. O sigurnosti podataka kojima je Kalovi raspolagao govori pokret ustako-andarmerijske grupe, koja je najbliim putem iz Mehuria ila na Umetala, a zatim u napad na Meukrnje. Dok su se neprijateljske snage prikupljale i pripremale za akciju, Travnika partizanska eta i grupa iz Zenikog odreda s Manoj lom Popoviem bile su na Meukrnju. Dan prije toga su se prikupili i spojili. Najprije je stigao Abid Loli sa svojim pratiocima, a sa njim i grupa iz Imljanske ete s Ljubom Boiem i Ibrahimom Risoviem na elu. Abid je na njih naiao u Perli, kad se rastao

202

TRAVNIK

U NOR-u

T R A VN I K U N

o R -u

203

od Manojla Papia. Mislio je da e ovdje naii na etu i obavijestiti je o rezultatima njegovog puta i susreta s Manojiom. Naiao je na grupu Ljube Boia i od Risovia saznao ta se dogodilo u Perli. Grupa Ljube Boia - iz Imljanske ete - u vrijeme napada valjka na Travniku etu i njegovog dolaska na Petrovo Polje, nije bila u sastavu ete. Ilija Slavni kae da su oni u to vrijeme bili negdje na poloajima prema Kotor-Vareu. Zbog udaljenosti nisu bili obavjeteni da su Ilija i Petar Gaji morali napustiti etu. Takoe nisu nita znali ni o dolasku Rade Radia na Petrovo polje i u Perlu. Tek poslije, kad im je stiglo nareenje Jovana Savanovia da se pridrue etnicima u ipragama, saznali su ta se dogodilo. Meutim, Ljubo Boi, koji je bio dobar partizan, nije prihvatio ovaj poziv. Krenuo je sa svojim vodom prema ipragama, ali da izvidi u emu je stvar, pa tek onda da odlui ta e dalje. Ovdje je zatekao etniku komandu i zarobljenog Risovia. etnici su ga pozvali da im se pridrui, ali je on odbio. Samo manji broj njegovih ljudi ostao je uipragama, a on je sa dvojicom Risovia i jo nekoliko svojih boraca, koji nisu pristali na sva nagovar~nja etnika nastavio prema Perli. Nadao se da e tamo uhvatiti vezu sa ostatkom Travnike ete i Abidom Loliem. Tako je Boo, koristei se mrakom, krenuo iz ipraga prema Perli sa 14 do 15 drugova. U prolasku su svratili u selo Novakovie, probudili kneza i od njega zatraili neto hrane. Poeli su sa njim da razgovaraju, a on im je hvalio etnike. Ljubo je skoio, pokazao mu petokraku i zaprijetio: Ono to ti je bio Ilija Slavni - to sam ti ja, a mjesto Gajia evo, sad je Risovi, Ovaj proetniki propagator je uutao, dao im hranu i pokuao da izgladi svoj istup. Poslije toga je Ljubo sa grupom otiao u Perlu, pria Branko Slavni. U Perli su naili na Abida i od seljaka i obana saznali da je Travnika eta ~ kad se vratila sa Vlaia - otila u pravcu sela prema Zenici, i oni su se uputili za njom i 18. maja stigli na Meukrnje. Ostatak Travnike ete s komandirom Rizom Hercegovcem na elu otiao je iz Perle prema Gluhoj Bukovici, a zatim Doglodama i Bistrici. Uz put su sreli Manojlovu grupu, ali ne i Abida, s kojim su se mimoili. Manojlo im je ispriao o emu se dogovorio s Abidom i da e njihov budui sastanak biti na Meukrnju. On je i odabrao ovo mjesto i tamo emo ga nai, govorio im je Manojlo. Poto su tako saznali da je Abid otiao prema Perli i da e se brzo vratiti, uputili su se sa zenikom grupom na Meukrnje .. To je bilo 19. maja oko podne. Tu su zatekli Abida, a sa njim je bila i grupa Ljube Boia. Meukrnje lei na sjeveroistonim padinama Vlaia. S jugozapadne, june i istone strane obuhvataju ga dva duboka kanjona

rijeke Bile i njene pritoke Krne. Duboko i skoro okomito zasijecaju se njihove obale obrasle gustom umom. Visinska razlika na svega oko 1.000 metara vazdune linije iznosi preko 400 metara, to govori o tome koliko su se ovi kanjoni duboko usjekli i kakvu teku prepreku predstavljaju u prilazu s june i jugoistone strane. I pored toga, na ovoj strani postoje dvije kozije staze kojima se seljaci koriste kad ele da skrate put. One se nastavljaju na put koji niz rijeku Bilu vodi u pravcu Gluhe Bukovice. Sa sjevera i sjeveroza padne strane ovog brda padine su neto blae. Ima nekoliko proplana ka preko kojih vode dva puta: jedan na sjever preko Vuje planine u pravcu sela Bijelo Buje, a drugi preko Palika prema selima u gornjem toku Vrbanje.Prilaz je moguan i sa istone strane preko Umetala i Makova vrha, i to prilino dobrim i ravnim putem. . Na samom vrhu Meukrnja nalazi se nekoliko panjaka sa sjenekosirna. Seljaci ovdje siju krompir koji vrlo dobro uspijeva:' Inae, sa svih strana vrh opkoljavaju' guste ume, izuzev jednog, i to uskog dijela koji se protee u sjevernom pravcu, na kojem se nalazi nekoliko slinih panjaka. Meukrnje je vie od okolnih brda, izuzev dva koja se nalaze istono od njega. Ali, razlike su vrlo male, od do 18 metara, pa ne predstavljaju prepreku za iroki vidokrug. Odatle se dobro vidi Vlai, zatim panj.aci. na Perli, J~se.n~, Vujoj planini, pa sve okolo do Ravne bukve I Tidovca. Seljaci IZ

io

Mje~to na Meukrnju gdie je bila tal~ u kojo] su poginuli Abid Lali, Manojlo Papi i jo 20 partizana .

204

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOR-u

205

Gluhe Bukovice Meukrnje zovu Bukovika planina. Oni su u glavnom i vlasnici zemlje. Tu izgone stoku na ispau. Sagradili su nekoliko planinskih kua i tala za stoku. One im slue preko zime. Tako su jo prije rata amidii Mujo i Redo Zelkanovi izgradili dvije takve brvnare, tale, na samom vrhu Meukrnja kod trigonometra k. 1400. Jedna od ovih tala bila je vea, a druga neto manja i nepogodnija za smjetaj. Danas postoji samo ova manja, a drugu su, usljed dotrajalosti, vlasnici 1967. godine sruili. Ova vea je bila sagraena na padini, tako da je njen gornji sprat bio na nivou brda. Sa njega je jedan uski most, slian mos- . tovima ili tzv. sizovima na brodovima, spajao ulazna vrata na spra tu. Obadvije tale graene su na ovaj nain da bi se ovce preko zime mogle smjestiti u gornjem-dijelu tale. Na sprat su ulazile preko ovog mosta. I odozdo se moglo ui na sprat preko stepenica naslonjenih na otvor koji se sputanjem i dizanjem poklopca otvarao i zatvarao. U ovu talu, u njen gornji dio, tada su se smjestile Travnika eta i partizanske grupe Manojla Popia i Ljube Bo ia. Dan uoi samog napada na partizane ovdje se skupilo nekoliko grupa koje su dole sa raznih strana. Ja sam tada, pria Kadra Musi iz Gluhe Bukovice, bio ovdje, na Meukrnju. Moj otac je tu imao planinsku kuu i komad zemlje, na kojoj smo orali i pripremali se da posijemo krompir. Sa mnom je bio Mujo Zelkanovi, ija je bila tala u kojoj su bili partizani. Toga dana smo poslije zavrenog rada dotjerali volove i htjeli da ih zatvorimo. No tu smo zatekli partizane. Bilo ih je vie od 40. Neki su bili napolju, a jedna je grupa u sijenu na spratu drala neki sastanak. Izaao je Abiel.. pred nas i rekao nam da otjeramo volove negdje na drugu stranu. Nezgodno je, govorio nam je, da volovi budu u istoj tali gdje e i ljudi spavati. Ja sam Abida od ranije poznavao, ali tada mi se njegov lik najvie urezao u sjeanje. Bio je obuen u pumparice, a na nogama je imao duboke cipele - bakande, Preko ramena je imao prebaenu dolamicu od debelog sukna, ispod koje su se vidjeli opasan pitolj i prikaene bombe. Onako krupan i tako obuen, izgledao je kao pravi partizanski komandant. Prije toga on je u dva ili tri maha dolazio u nae selo. Drao je konferencije sa seljacima. Izabrao je i prve odbornike u naem selu. To su bili Redo Musi i Omer Zelkanovi, Oni su partizanima preko naeg sela prenosili materijal koji je stizao iz Travnika. Glavni u ovome bio je Redo Musi. On je dopremao sve to bi im partijska organizacija i porodice slale, a onda, ponekad sam, ponekad uz pomo drugih seljaka, nosio u Perlu. Znam da su tada Abid i drugi partizani koji su bili sa njim odlazili u sela Vinjevo, Dub i druga, birali odbornike, drali konferenciju i traili da im se donosi hrana,

. Iako su se susretu i spajanju grupa svi obradovali, u isto vrijerne se osjeala tuga za izgubljenim drugovima u Perli. Naroito je Abid bio potresen, pria Kasim Buljubai. Izgubio je u toj pogibiji dva brata i nekoliko najboljih drugova, meu kojima i Hamdu Begovca, sa kojim ga je vezivalo nerazdvojno prijateljstvo, jer je s njim proveo najtee dane u zatvoru, u logoru Kerestinac i u probijanju za vrijeme pobune do Zagreba i kasnije do Zenice. Svi smo zbog toga izbjegavali da se susretnemo s njegovim pogledom. Osjeala se i potitenost zbog teine situacije u kojoj smo bili. Sa svih strana bili smo opkoljeni neprijateljskim garnizonima, a etnici su nam stalno bili za petama. Zbog toga smo predosjeali da nam predstoje najtei dani otkako smo otili na slobodnu teritoriju. To se osjealo u razgovoru, a i vidjelo na licu svakog od nas. Pogotovu kad se na tab izdvojio na vijeanje na kojem je trebalo donijeti odluku ta emo i kuda emo dalje. Mi koji nismo bili na ovom sastanku preivljavali smo ga s najveom napetou i nestrpljenjem u oekivanju kad e se zavriti. Za to vrijeme sjedili smo u grupicama oko tale. Niko nije ni pomiljao da legne. Nismo ni mnogo razgovarali. Izgledalo je kao da se svaki u mislima prenio na sastanak i da svi na njemu uestvujemo. Kad su se pojavili Abid i Manojlo, svima nam je laknulo. Rekli su nam da emo ovdje samo prenoiti, a ve sutradan nastaviti i probijati se u Bosansku krajinu. Ta odluka nas je sve obradovala i otrgla iz onih tekih misli koje su nas zaokupljale. ' Do ovakve odluke o kojoj je govorio Kasim Buljubai, koju su Abid i Manojlo saoptili borcima, nije bilo tako lako i jednostavno doi. Zbog toga je i sastanak due trajao. Odluka je nosila veliki rizik i odgovornost za sudbinu oko 50 partizanskih boraca, od kojih je tri etvrtine bilo lanovi Partije i SKOJ-a. Jer, sve je pritiskalo pitanje na koje tada niko nije mogao odgovoriti: da li jedna ovakva grupa partizana moe uspjeti, doi do Vrbasa i prei u Krajinu? Ovo pogotovu kad se znalo da su etnici poslije svih onih napada (' na partizanske jedinice ve bili razbili 4. krajiki odred, u meuvremenu sklopili sporazum s ustaama i ovladali itavom teritorijom izmeu rijeka Bosne i Vrbasa. Ni intervencija 1. krajikog proleterskog bataljona i 1. udarnog iz 2. krajikog odreda nije pomogla da se to sprijei. lovi bataljoni su se, poslije tekih borbi i gubitaka. morali povlaiti. Udarnom je to i polo za rukom. Prebacio se preko Vrbasa i otiao na Kozaru, a 1. proleterski sa tabom 4. krajikog odreda i nekim njegovim manjim dijelovima morao se povlaiti na Motajicu. Poslije borbi koje je tu vodio pretrpjevi teke gubitke, bio je primoran da odavde pree preko Save u Slavoniju sa svega 118 boraca. Neke manje grupe 4. krajikog odreda. koje su ostale na terenu, povukle su se u ilegalnost, tako da' je prak-

206

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

207

tino cijela srednja Bosna ostala u to vrijeme bez partizana i porpala pod vlast ustako-etnikih snaga. I na .desnoj obali rijeke Bosne nije vie bilo Ozrenskog i Zenikog pa~tIzanskog. od::eda. P?d udarcil11:a etnikih pueva - prvi 1.8. apnl~, <l: drugi 8. 1 9: maja - raspali su se. Grupa udarnih bata~ona koja Je tada opensala na podruju izmeu Zenice i Zavidovica takoe se morala povlaiti. Izmeu 13. i 20. maja je u dva maha poku~la da proe na lijevu obalu Bosne s namjerom da se preko s~ed.nJe ~~sne pre?a~i u Krajinu, ali nije uspjela. Krivaju su bata~JO~Ipreli 20, maja 1 preko Konjuha otili u Bira, a zatim na Majevicu, . ~~ te.rit~r~ji 3, k.rajikog odreda situacija nije bila nita bolja: NaJb~Ize Jedn1:1ce dejstvovale su oko Janja i Pljeve i bile su pod sta~mm. ~darclma etnika i drugih neprijateljskih snaga. I na njih su ce~~IcI stalno napada:~~i uspijevali su da razbiju jedan dio jedinica, slino k~o u. 4. krajikom odredu, a neke da okrenu na svoju stra~u ..Ono sto Je ostalo moralo se neto kasnije prebacivati prema KraJInI. . U takvoj situaciji, kad ni na 100 kilometara u krug nije bilo ni Je?ne partizanske jedinice na koju bi se oslonila i kad je uz to sa SVIh.s~ran~vt:ila ?p~o!jena jakim ustako-domobranskim garnizonima 1 etnikim jedinicama, grupa partizana na Meukrnju nala se u dile~i ta dalje i kud~, da li ostati na ovom terenu ili pokuati proboJ. pr~ko Vr?asa: :"-l:Hda,T:avn.iku etu, Manojla i njegovu grupu vezivali su zajedniki zadaci koje su dobili od Operativnog taba I Oblasno~ ko~it~!~ za .Bosansku kra)inu, odnosno od Tempa da na o~oJ. t~ntonJl POdIgnU ustanak 1 formiraju nove, vee partizansk: jedinice. S druge strane, probijanje prema Krajini ili bilo na kOJU drugu stranu predstavljalo je teak rizik i veliku odgovornost za sudbinu 50 partizana. Ipak, na sastanku je preovladalo miljenje da pokuamo da se probijemo u Krajinu. Tada je bilo dogovoreno da ve sutradan izvrimo pokret, pria Anelko Tvrtkovi. v Poslije ovog sastanka i veere borci su legli da spavaju. Ispred stale na Jednom malom uzvienju postavljen je straar. Kadro Musi i Fadil Ekinovi u svojim sjeanjima tvrde da je tada sem straara bila upuena i jedna patrola radi obezbjeenja. To vee dok su borci spavali, ustako-andarmerijske i domobranske kolone su u toku noi, voene dobrim poznavaocima OVO!! terena, vodiima iz Gluhe Bukovice, opkolili talu. Obru se sve vie stezao i bio je vrlo brzo tako zatvoren da je bilo teko i pomisliti da i~o ~iv iz njega moe izai. Neprijateljski mitraljezi su bili postavljeni tako da su oba izlaza iz tale bila blokirana uaakrsnom vatrom,

Na znak pitoljem Alojza Kalovia, otvorena je koncentrina vatra na talu. Pospani partizani, iznenaeni, poskakali su i prihvatili se oruja. Ubrzo je svima postalo jasno da nema drugog izlaza nego pokuati proboj ili pogibija. Ve u samom poetku je od neprijateljskih metaka koji su probijali brvna i krov tale palo nekoliko drugova. Ostali su pokuali da se probiju kroz izlaze. Neki su p~i toni padali pogoeni, a neki kojima je to polo za rukom najvjerovatnije imaju da zahvale nepreciznosti neprijateljskih mitraljezaca i to su, koristei se onim kratkim vremenskim razmacima kada mitraljez mijenja arer s municijom, iskakali i bjeali svaki na svoju stranu. U takvoj beznadenoj situaciji, kada je svakom pojedincu bilo preostalo da sam trai spas kako zna i umije i kada je neprijatelj samo za kratko prekidao vatru i pozivao na predaju, niko sem Nikole Slavnia nije ni pomiljao da se preda. Umjesto nedostojne predaje, oni su izabrali herojsku smrt. U tim stravinim asovima kao odgovor na poziv o predaji odgovarali su vatrom i pod kiom metaka izlijetali napolje u namjeri da se probiju. Padali su koenimitraljeskim rafalima. Bilo je i takvih koji su, ranjeni, sami sebe ubijali samo da ivi ne padnu u ruke neprijatelju. Seljaci priaju, a to se moe uti i danas u Travniku, da je Ibrahim Risovi, kad je pri izlazu bio ranjen, aktivirao bombu i legao na nju. Od preko 50 partizana,'! koliko ih je tada bilo u ovoj tali, poginula je skoro polovina .. O tome kad je poeo napad, kako se borba razvijala i kakvi su bili njeni rezultati, priaju oni koji su preivjeli. Kasim Buljubai: "Ujutro rano, dok smo jo spavali, probudila nas je pucnjava. Meci su sa svih strana probijali brvna i krov tale. Zauo sam i neki glas koji je vikao: "Uzbuna, napadnuti smo! Jo onako bunovan i u polusnu, zgrabio sam puku i poletio prema vratima, na koja je ve bilo nagrnulo jo nekoliko drugova. Jedan po jedan iskakali smo napolje. Nije bilo vremena da se prislonjenim stepenicama sputamo dolje. Meci su sa svih strana fijukali oko nasf neki drugovi su pri tome bili pogoeni i padali ispod vrata. Kad je na mene doao red, ugledao sam da mitraljez tue sa lijeve strane iza jednog bukovog stabla. U magnovenju sam odluio da bjeim na suprotnu, desnu stranu, u pravcu bukove ume. Uspio sam - ni jedan metak me nije pogodio. Dokopao sam se bukovika i sletio u rjeicu Krnu. Dok .sam trao prema umi, iako je bila paklena vatra i pucalo sa svih strana, uo sam i glasove ustaa koji .su vikali: "Dri ga, eno ga tamo, ne daj mu! Zahvaljujui nekakvoj srei da me ni jedno zrno nije pogodilo, stigao sam do ume, a 'zatim
1) Kasim Buljubai u svom sjeanju tvrdi da su to vee u tali bila 52 partizana,

208

TRAVNIK

NOR-u

TRAVN I K U N

o R - u'

sam, vie preturajui se i padajui nego to sam iao, stigao do rijeice. Odjednom sam osjetio i strahovitu e i zarnor, pa sam se sav zagnjurio u vodu. Na jednom skrovitom mjestu popeo sam se na omoriku. Sa Meukrnja se pucnjava slabije ula i prenosila prema Vlaiu. Pomislio sam da vjerovatno gone one nae drugove koji su se razbjeali i pokuali da se probiju na tu stranu. Na drvetu sam ostao dva dana i jednu no. Sjeam se da na hranu nisam ni mislio, a niti sam osjetio glad. Drugog dana, kad se ve poelo smrkavati, spustio sam se i okrenuo prema Zenici. Anelko Tvrtkoyi: Kad smo se poslije dogaaja na Perli sreli s Manojiovom grupom, svi smo krenuli prema planini Bukovici') Hi se ta planina drugaije zvala, nisam siguran. Uz put mi je Manojlo priao da su u Zenikom odredu etnici izvrili pu i napali nae drugove, od kojih je nekoliko poginulo. Na ovoj planini smo se sastali s Abidom i jo jednom grupom koja je bila sa njim. Odrali smo i sastanak, o koj-cm sam naprijed govorio. Ovdje smo veerali i zanoili u jednoj tali. Obezbijedili smo se straom i sjeam se da sam ja dao svoj sat da .bi se straari mogli na vrijeme smjenjivati. Ujutro, jo dok se niko od nas nije probudio, dolo je do napada. U prvih mah sam pomislio da su nas napali etnici. Skoio sam i potrao prema tratima. Prema svjetleim mecima vidio sam da vatra dolazi iz ume koja je bila u neposrednoj blizini tale. Iskoio sam napolje i potrao preko brisanog prostora. U jednom asu okrenuo sam se i vidio da za mnom tre jo dvojica drugova. Bila su oba iz Manojlove grupe. Jedan je bio Hasan Hodi, a drugi Aco Prodanovi. Ustae su pucale za nama, ali smo uspjeli da se dokopamo mrtvog ugla. Ovdje smo i zastali oekujui da jo neko od naih naie. Onda je poelo nae lutanje po ovim planinama. Bili smo uvjereni da su ostali nai drugovi bolje proli i da su se probili na neku drugu stranu. Nadali smo se da emo ih negdje i sresti. Meutim, sreli smo samo jednog seljaka i on nam .je rekao da su svi izginuli, a da su nekolicinu i ive pohvatali. Jo neko vrijeme smo nas trojica ili zajedno, a onda se odvojili. Hasan i Aco krenuli su prema Jahorini, da bi se odatle probili prema Rogatici iRomaniji, a ja prema Kreevu. Fadil Ekinovi: Poslije napada etnika na Perlu naa kolona je pola u pravcu Zenice. Sastali smo se s grupom Manojla Popia. Samo ne znam gdje je to bilo. Odmah zatim na jednom brdu, gdje je bilo i nekoliko planinskih kua i tala za stoku, naili smo na
1) Oito da Anelko tada nije znao ili je moda zaboravio da se ova planina zove Meukrnje, a ne Bukovica. Najvjerovatnije da mu je to ostalo u sjeanju po nazivu Bukovaka planina, kako seljaci zovu Meukrnje i okolna brda.

Abida Lolia. Kad smo se spojili, bilo nas je vea grupa, mislim oko 50 drugova. Ovdje smo se smjestili u jednu talu, u kojoj je bio. dosta prostran sjenik. Vlasnik je bio neki Musliman iz oblinjeg se~~, ne znam kako se zove. On je taj dan bio kod nas i pred vee ~tlsao u s~~o. Kako sam kasnije saznao, istog dana stigao je i u z~ndarmenJsku komandu i javio koliko nas ima i gdje smo smjete. rn, Uvee smo legli i obezbijedili se straom. Ujutro, ne Znam da li> je ve bilo i svanulo, probudila me je pucnjava i galama n~ih drugova. Napale su nas ustae i domobrani. Nou. su se privukli i opkolili ovu nau jedinicu. Kad ih je straa primijetila, dala je znak za uzbunu. Iako smo bili iznenaeni i iako je na nas otvorena estoka vatra, komanda je veoma brzo reagovala. U onoj vici i galami uo sam nareenje: Povlaenje lijevo u umu! Oni koji su meu prvima uspjeli da iskoe sa sjenika i dohvate se ume dugo su davali otpor nadmonijem neprijatelju. No, u tome meteu bilo je vrlo teko voditi organizovanu odbranu. Tekoa je bila to veina boraca nije poznavala ovaj teren i to komanda nije prethodno dala upozorenje za sluaj neprijateljskog napada - kako treba reagovati i u kojem se pravcu povlaiti. \ '. . .Kad me je pucnjava trgla iz sna, pokuao sam d'a dograbim svoJ:-.cipele, ~oje sam prije spavanja bio izuo. Ali u guvi mi nikako ?IJe'P?lazIlo za. ruk?m da ih pronaem. Zgrabio sam samo puku: ~ potrc~o napolje. im sam izletio, osjetio sam jak udarac koji- me Je oborio na zemlju. 'Prevrui se niz padinu dospio sam do ume .. ~osl~je sam primije~io da je metak pogodio okov moje puke, i to Je ?I~ uda!-:ac od kojeg sam se prevrnuo. Sa mnom su se ovdje nala JOs dVOJIca ~~g?va. J~~an je bio na dokt~r Rasim indo, koga sam poznavao JOS IZ Zenikog odreda, a drugi iz Travnika. Mislim da mu je bilo .iI?: Serif. ili tv ako neto slino, nisam siguran. Ovdje sI?o se povukli JOSdublje u sumu i na jednom mjestu pritajili. Neg. dje pred podne sva trojica smo se popeli na jednu kosu odakle se mo!?a? d0I;ro vidjeti put koji sa ove planine vodi prema Gluhoj BukOVICI. Bas tada su se ustae i domobrani povlaili. Rasim je imao dvogled, pa smo sva trojica dobro vidjeli da vode i dvojicu zarobljenih drugova. Vidjeli smo i onog seljaka koji je prethodnoo dana bio kod nas i, izgovaraj ui se nekim svojim poslovima, otiao u se10",K~d. se .kolo~a udaljila, Rasim mi je naredio da se popnem gore I VIdIm Ima h koga od naih da je ostao iv. Uinio sam to mi je reeno. Iziao sam na ivicu ume i pazei pribliio se tali. Ukazao mi se straan prizor, iju sliku nikad neu zaboraviti. Okolo tale na sve strane leali su nai mrtvi drugovi. Vladala je i nekakva mrtva tiina, pa je izgledalo kao da ovdje nikad nije ni bilo ivota. Svi poginuli bili su svueni, a neki i potpuno goli. Na stepenicama preko kojih. smo ulazili na gornjiio tale visilo-je-mrtvo

210

'IRAVNIK.U

NOR-u TRAVNIK U NOll-u

2U

tij:l~ jedl~og od naih d~g,ov~. Sli~a .njegovog unakaenog tijela najvie ml se urezala u sjeanje. BIO Je sav izreetan mecima izboden, i tako prebaen preko stepenica, niz koje se jo uvijek cijedila njegova krv. . ~ok sam b.io zauzet razgledanjem ovog prizora, a ujedno i oslukivao n~e 11 se .~o od ranjenih ili moda ivih javiti, primijetio sam da ml ~e sa lijeve ~t~ane ~riblifavaju dvije ljudske prilike: I one s~ se pnkradale tali I s pukama na gotovs prilazile sve blie. U p;Vlh m~h .sa~ pomislio da su to neki od naih, pa sam ve htio da Im se JavI~ I poem u susret. Samo to sam to i pomislio, a ugledao sam Im vna ubarama bi}ele etnike kokarde. Neujno i e~vo;on~ke po~eo sam da puzim natrag prema umi. Nisu me ~nmJ:tih: Kro~ sumu sam potrao p:ema mjestu gdje su me ekah Ras~~ 1 onaj drug. ISP:I.ao sam Im ta sam vidio. Poslije smo tu ostah jo dva dana, krili se po umi i pretraivali okolinu i ob~ske kolibe ne bism~ li naili na nekoga. Ali, sva naa traganja bila su upaludna. Poslije smo se uputili prema nekom muslimanskom selu nedaleko od Gluhe Bukovice, Simo Laki: U. selu Bistrici se naa grupa iz Zenikog odreda s~stala s ~ravma~Ima: Ta~a s.am uo da je meu njima neki Lo: h~ mes~r IZ Travnika, 1 da Im Je on voa. On se ovdje sastao s Manojlorn 1 dugo su o neemu razgovarali. Ubrzo poslije toga i mi smo krenuli u pravcu Vlaia. Na nekom brdu, ne znam kako se zvalo, bilo je nekoliko planinskih koliba i tala. Tu smo se naa i travnika grupa, svi skupili. Ovdje smo bili svega jedan dan' a onda je dolo do napada, ' . Ra~o uj';Itro r;tapale su nas u.stae i domobrani. Mi smo svi spa, vali u jednoj tali, a straa je bila ispred. Straar je primijetio da ~e ne~o pribliava, ali im je viknuo: Stoj, ko ide? - odmah je 1 poginuo. Ne znam ko je bio straar, mora da je neko iz travnike grupe koga nisam poznavao. U tom trenutku zapucalo je sa svih ~tr~n3;. Ustae su. bile ukrstile vatru iz mitraljeza i puaka, i to naroito na .izlaz na gornja vrata. Znam, a to sam uo i kasnije, da. je neko od seljaka doveo ustae na nas i pokazao im talu u kojoj smo spavali. Veina drugova je potrala na gornja vrata i poeli su da iskau. Napravila se i guva, pa se nije moglo lako ni prii izlazu. Ja sam, da bi to prije izaao napolje, skoio kroz otvoru donji dio t.ale i na druga prizemna vrata istrao. Za mnom je polo jo nek~~lko drugova. Neprijateljska vatra na ova vrata bila je mnogo slabija nego na gornja. Ne vjerujem da je iko ostao iv ko je pokuao da na gornja vrata iskoe. Iza mene su bili Risto Sari i jo neki drugovi. Primijetio sam ih dok sam trao prema. umi. Vidio sam daustae prilaze i sve jaom vatrom blokiraju i ovaj izlaz kroz koji smo nas.nekoliko izali. U~umi sam malo zastao da saekam one

koji su za mnom trali, ali nikoga vie nije bilo. Ni Ristu vie nisam vidio. Gore se jo ula pucnjava i bila je sve jaa. Suma je odjekivala od brze puane i mitraljeske paljbe. Kad sam se uvjerio da vie niko ne ide za mnom, spustio sam se u jedan potok, zatim produio pravcem kojim smo i doli na ovu planinu. Vraao sam se kui u Goru skoro istim putem kojim je naa grupa i dola ovamo. Klonio sam se sela i tako sam, preko uma, nakon tri ili etiri dana stigao. Poslije dva dana od mog povratka stigli su i Risto i Simeon. Priali su da su ili mojim tragom i da su istim putem; samo neto kasnije od mene, doli u svoja sela, ~as~n !I0~i: Izvr~li smo pokret i poslije dugog j napornog marsa stigli u Jedno selo Ispod Vlaia, Dok smo se odmarali, naila je grupa partizana iz Travnika. Taj susret je bio sluajan. Nismo znali da su i oni u ovom kraju, ali. smo im se obradovali. Odavde smo sa njima krenuli na neko brdo na kojem su bile obanske koli?e ', Tu je trebalo da prenoimo, a zatim da nastavimo prema KraJim. \ .. ... Smjestili smo se u jednu talu i uvee legli. Ja se nisam raspremao. Onako obuven i obuen, s remenom od puke oko ruke, legao sam da spavam. Sjeam se, bila je vedra i lijepa majska no; .kakva samo moe biti u ovoj pustoj planini. Iz sna me je trgao glas straara: Uzbuna, napadnuti smo! Skoio sam, a u tom asu poeo je da tu~e ?eprij.ateljski mitraljez. Med su s treskom probijali brvna tale I hijukali na sve strane. Potrao sam prema izlazu i is-" koio napolje. Mislim da mi je to i spasilo ivot, jer sam bio meu onima koji su prvi iskoili. Vidio sam da jedan mitraljez tue iza bukovog stabla na svega 20 do 30 metara daleko od tale. U trenu ~am odluio da bjeim niz livadu koja se strmo sputala u pravcu sume. Jednom sam se i spotakao, pa je i onaj mitraljez okrenuo svoj rafal prema meni. Osjetio sam i da je neko pretrao preko mene, preskoio me. Nastavio sam prema umi i naiao na Anelka Tvrtkovia i Acu Prodanovia. Bio je jo jedan s njima, ne znam kako mu je bilo ime. Bio je rodom iz Travnika. Iz ume smo gledao' li kako su ustae dotukle nae ranjene drugove. Sva etvorica smo zatim nastavili u pravcu sela odakle smo i doli na ovu planinu. Samo se onaj Travnianin odvojio od nas i otiao nekuda na drugu stranu. Kadro Musi: Straar je bio ovdje, pokazivao je Kadro prolog ljeta, kad smo zajedno sa njim izali na Meukrnje, mjesto gdje je bio straar. Ujutro rano i nas je probudila pucnja-va. Ja i Mujo Zelkanovi spavali smo u kui koja je daleko odavde oko 200 metara. Skoili smo i izlet jeli napolje. Dolje smo se ti onu umu sklonili. Odande smo sluali borbu koja je trajala neto oko jednog sata. Kad je prestala, ispeli smo se na breuljak i ugledali kolonu ustaa.

212.

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

213

S pjesmom su se vraali putem koji vodi prema Gluhoj Bukovici. Kolona je bila prilino dugaka. Dugo su prolazili, bilo ih je najmanje dvije stotine. U koloni je bilo dosta arenila. Bilo ih je u domobranskim, ustakim i andarmerijskim uni formama, ali dosta i u civilnim i seljakim odijelima. Kad je zaeije kolone izmaklo, Mujo i ja smo izali iz naeg zaklona i popeli se gore da vidimo ima li nekoga ivog. Pred talom i na ovoj ledini ukazala nam se strana slika: Na sve strane leali su mrtvi partizani. Veina ih j>ebila poskidana, pa su leali goli. Samo neki su bili u gaama i kouljama. Pred samim vratima tale leao je mrtav Ljubo Boi. Svuda okolo vidjela se svjea krv. Abid je leao kod one bukve, a tada je to bio mali bukvi. Bio je pogoen u glavu i izbijena mu je eona kost. Ja sam je podigao i stavio u ralje bukvia. Oko njega je bilo jo sedam do osam mrtvih partizana, ali ne znam koji su to bili. Nisam ih poznavao. Mislim da je tada bilo oko 25 mrtvih. To znam zato to smo kasnije Mujo i ja pomagali Ibrahimu Mulaliu da ih sahranimo. On ih je saonama privlaio dolje i sahranio u onu rupu. Nas je (ada. molio da nikome o torne nita ne priamo, jer se plaio ustaa. Govorio je: Djeco, nemojte nikome nita da priate, a naroito da sam ih ja ukopao, jer e me ustae ubiti. U selu su zaprijetili da ih niko ne smije zakopati.

Grupa Travniana na mjestu gdje su bili sahranjeni poginuli partizani na Meukrnju

Iza ove bukve tukao je ustaki mitraljez. Tu smo i nali najvie praznih ahura. Bilo ih je vie nego i na jednom drugom mjestu. Jo i sada se poznaje ulegnue gdje je ustaa iskopao grudobran. Nije prolo ni C;vasata otkako su ustae otile, a stigli su etnici. Doli su iz pravca Vuje planine. Bilo ih je 60 do 70. I oni su poeli da prevru i pretresaju mrtve. Pri torne su i psovali to su ih ustae preduhitrile i to su prije njih napale partizane. Komandant ovih etnika bio je Jovo Kiti. Partizani su se najvie obez bjeivali iz ovog pravca odakle su i doli etnici. Znam, uvee, prije nego to smo legli, naila je njihova patrola i otila u pravcu ove planine. Seljaci su kasnije priali da su to vee pred sam napad dvojica partizana pobjegla i da je jedanod njih bio aban Samardija iz Duba, a za drugog se ne sjeam kako se zvao. Tada se prialo da se aban predao andarima, a kasnije otiao u neprijateljsku vojsku. Sa njom se i povukao preko granice u Austriju. Mislim da je bila jedna od kobnih greaka Travnike partizanske ete to se uglavnom obezbjeivala iz pravca odakle su se mogli pojaviti etnici, a skoro nikakvu panju nisu poklanjali obezbjeenju iz pravca Gluhe Bukovice. A ba sa te strane su ustae dole. Da se nisu nadali napadu iz ovog pravca, vidi se i po torne to ih je veina kad je zapucalo poletjelo ka putu za Gluhu Bukovicu, a tu su ba najjae ustako-domobranske zasjede. Na ovom mjestu ih je i najvie poginulo, a skoro nijednog nije bilo na suprotnoj strani tale. I Abid je potrao prema putu za Gluhu Bukovicu ... i evo gdje je leao mrtav, pokazivao je Kadro. Pretrao je cijelu ovu ledinu i ovdje pao. Dotrao je na svega sedam do osam koraka od mjesta odakle je tukao ustaki mitraljez. Ja sam se dva ili tri dana poslije ove pogibije vratio u selo. Tada mi je otac priao da su domobrani bili u Gluhoj Bukovici i da su ustae i andari iznad naeg sela po noi otili u napad na Meukrnje. Ovdje je bio i glavni komandant domobrana, ekao je u selu da se akcija zavri. Jure "Barbi iz sela Grahovia je u svom iskazu koji je dao pred Vojnim sudom u Sarajevu 1945. godine, kad mu j~ bilo sueno zbog uea u napadu na Meukrnje, izjavio sljedee: Naa kolona je stigla na Meukrnje oko 4 sata ujutru. Seljaci iz Gluhe Bukovice, koji su nam bili vodii, pokazali su pojatu u kojoj su bili partizani. Ustae i andari su se rasporedili i opkolili talu. Jedna manja grupa od tri do pet ustaa postavljena je u zasjedu kod jednog buko. vog stabla oko 300 metara daleko od tale. Komandir andarmerije Alojz Kalovi dao je znak za otvaranje vatre pitaljkom. To je bilo oko S sati ujutro. Borba je trajala oko jedan i po sat, a tada je ve bilo i svanulo. Poslije smo u streljakom stroju prili tali i sjeam se da su sa mnom bili: Ivo Luki, Marko Lau, Tomo Bari, Jo-

TRAVNIK

U NOR-u

'21S

vo Mikovi, Fabijan Mikovi, Stipo Mikovi, Niko Kovaevi, Dragutin Kovaevi, Ivo Kovaevi, Ivo Erenda, Dragutin Matoevi, Fabijan Turi, Anto Viskovi, Mijo Viskovi, Jozo Barbi, Kemal Jaarevi i Paica. Himzo Milanovi, rodom iz sela Orahova, uestvovao je u borbi na Meukrnju kao domobran poluvoda tapske ete 9. pjeadijske pukovnije iz Mehuria. On je o tome ispriao sljedee: Krenuli smo oko podne iz Mehuria i do noi stigli. na Umetala. Vodio nas je vodnik naeg voda Stipe Marini. Tu je stigla i kolona s ustaama i andarima i zajedniki smo u toku noi krenuli na Meukrnje. Na 500 metara od tale u kojoj su bili partizani na se vod odvojio. Zauzeli smo poloaj i trebalo je da budemo neka vrsta zasjede ako bi partizani pokuali preko nae strane da se probiju. U zoru j~ 'poeo napad. Trajao je neto vie od jednog sata, a onda se sve UtIalo. Poao sam prema tali. Sa mnom je bilo jo nekoliko domobrana. Htjeli smo da vidimo ta se dogodilo. Na sve strane po brisanom prostoru leali su mrtvi partizani. Ustae su nam rekle da su meu njima Abid Loli i Ibrahim Risovi. Risovia sam poznavao i vidio ga mrtvog. Vidio sam i kad je Franjo Erenda pretresao po njegovim depovima. Domobran Habib Hodi iz sela Mosora, ~oji je bio sa mnom, tom prilikom mu je rekao: Ti si doao da pljaka a ne da se bori, Sta te se to tie, odgovorio mu je Erenda i nastavio da pretresa depove. Bilo je vie od 20 mrtvih partizana. Ranjenih nisam vidio. Vjerovatno su ih pobile u.stae p~ije n~~~ to smo mi i stigli. Sjeam se da su se tada ustae I andari hvalili ~ prepriavali kako su i k~li~o pobili.part~a~a. Nar.oito. su}and.~n u tome bili grlati i nastojah da uspjeh pripiu sebi. NaJ.ve~Im .d1J~lom to su bili Bugojanci i iz drugih krajeva, a vrlo malo Ih Je bilo IZ Travnika i okoline. Poslije zavrene akcije svi smo krenuli prema Gluhoj Bukovici, a zatim u Mehuri. Anto Matkovi iz Gue Gore pria: Ja nisam pripadao ustakoj bojni, niti sam uestvovao u napad~ na Meuk~je, ali .I?i je o ovoj ustakoj akciji priao Marko Lau IZ Gr.ahov~!~a. P?slIJ.e b~rbe d?: ao je u Guu Goru i rekao da su u oVOJakCIJI pO~IJ~m Abid L?lIc i drugi travniki partizani koji su jo u martu otili uz Travnika. rada mi je pokazivao naliv-pero i rekao da ga je uzeo iz depa Ibrahima Risovia. Nudio mi je da kupim. Odgovorio sam da bi bilo bolje da ga nikome ne pokazuje i ne nudi na prodaju, jer bi ga t? moglo skupo stajati. On se samo nasmijao i nastavio da se hvali. Pokazivao ga je i drugim seljacima. ~ Evo ta su o napadu na partizane u svojim izvj~tajima pisali glavni organizatori i rukovodioci neprijateljskih snaga koje su vr.~ile napad.

Komandant andarmerije iz Travnika major Josip Berivaldi je u svom izvjetaju od 20. maja - dakle, na sam dan napada - napisao, izmeu ostalog, sijedee: ... dne 19. i 20. svibnja preduzeto je ienje planine Vlai, kako je bilo odlueno. Dne 20. svibnja u 4,30 sati odjel orunika i milicionera pod vodstvom zapovjednika postaje Gua Gora stupio je u borbu kod Meukrnja k. 1.400, 15 km. sjeverno od Gue Gore i ubijeno je 22 partizana a jedan je iv uh-

vaen,
U izvjetaju komande 9. pjeadijske pukovnije pie: ... 20. V. zapoeta akcija na dan ranije nastavljena je rano ujutro ienjem Vlai planine po odreenom planu. Po dolasku jedne skupine naih graana u selo Gluhu Bukovicu 12. km. sjeveroistono od Travnika seljaci mjesta pokazali su gdje se nalaze pobunjenici partizani na noenju. Odmah je javljeno drugoj skupini naih snaga koje su tokom noi dole na Umetala k, 1398 sjeveroistono od Gluhe Bukovice i ova skupina krenula je prema Meukrnje II k. 1400 opkolila pobunjenike u pojati, ekala na svanue dana i pozvala par~tizane na predaju, to ovi nisu htjeli uiniti. Otvorena je vatra i tom zgodom ubijeno je 23 partizana i' jedan iv uhvaen. To su veim dijelom bili komunisti iz Travnika koji su se odmetnuli 15. oujka o.g. . Trea skupina naih snaga koja je napredovala od sela Duba uhvatila je dva pobunjenika partizana koji su pobjegli ispred etvrte nae skupine. '. Uhvaenih odnosno predatih pet partizana predani su upskom redarstvu u Travniku a 17 puaka sa nabojima i nekoliko runih bombi primilo je oruniko krilo u Travnikue.O Komandir andarmerijske stanice u Guoj Gori Alojz Kalovi je svom pretpostavljenom komandantu u Travniku posalo 21. maja 1942. godine izvjetaj sljedee sadrine: _Dne 19. svibnja 1942 godine u 13 sati skupina orunika Gua Gora, ustaa iz sela Brajkovia i Cukla te domobranskog poluvoda iz Gue Gore koja skupina je imala zadatak na ienju terena od komunistiki bandi shono zapovjedi I operacione zone Travnik Op. br. 110 od 17. svibnja 42 godine, pod vostvom orunikog narednika Kalovia Alojza zapovjednika orunike postaje Gua Gora. ,. sa zadatkom da obie i pretrese teren i to: pravac Brajkovii, Oraac, Miletii, Skomorje, Plana, Javornik, k. 1420 Ravne Lipe i Umetala gdje da noi i postavi zasjede na putevima koji vode od Makovog vrha k. 1401 i u toku drugog dana, tj. 20. V. 1942. godine izbije u selo Gluhu Bukovicu. Voa ove skupine po dobro organiziral) 2)

AVII k-146 br. 22/3-2; AVII k-S6 br.S/217 i 18.

216

T R.A V N I K 'U N O R - u

TRAVNIK

U NOR-u

217

Ii?j obavjetajno] shibi i pomoi povjerenika- te usmenim i pisrne?-Im uputama svog zapovjednika orunikog krila doznao je da se Jedan o~:ed od 25 ~an_dlta pa.rtlZana_nalazi na planini Meukrnje k. 140~,.koJi su naor~zan~ sa puskama 1 bombama a stanuju u jednoj kolibi, Voa skupine Je brzo donio odluku i promijenio pravac po odreenom planu i sa odjelom na 20. V. 1942. godine u jedan sat krenuo za Meukrnje, po dolasku na Meukrnje li neposrednoj blizini s~~ kolibe u .kojoj .su bili ban~iti izvrio je smiljen raspored momadi te opkolio kolibu na udaljenosti od 50 metara te je dat znak u 4,15 sati za otvaranje vatre to su i sami banditi primijetili, .a prvenstveno straar koji je sajao kod ulaznih vrata. Iznenadnim prepadom i otvorenom puanom i strojopuanom vatrom na ban.dite koji su takoe pucali iz kolibe i poeli iskakati, ali naom jakom vatrom istodobno su ubijani, vatra je trajala do 4,20 s. Tada .je dat znak za prekid vatre i banditi koji su se jo nalazili ivi li kolibi. pozivani su na predaju i jedan je bandit bez oruja izaa : napolje i predao se dok su ostali u kolibi vikali da se ivi ne predaju a zatim su iz kolibe ponovo poeli pucati, dat je ponovni znak za otvaranjestrojopuane vatre u samu kolibu koja je trajala do jedne minute i poslije ove vatre nije se uo nikakav glas iz pojate. Odreen je jedan skup orunika i ustaa od 20 momaka po zapovijedi voe skupine da uu u kolibu koji su to odmah uinili i tee ranjene bandite izvukli napolje a mrtve su ostavili i dalje u kolibi. Od poubijanih i tee ranjenih bandita oduzeto je oruje i naboji a tee ranjeni banditi su za par minuta podlegli ranama. potom je odmah nastavljena premetaina kolibe kao i samih bandita te je kod istih pronaeno raznih spisa i komunistikih letaka te izvjesna koliina sanitetskog materijala ... 1) . Iz svih ovih sjeanja i citiranih dokumenata pokazuju se neke razlike, ali ne i toliko bitne da se ne bi mogla stvoriti prilino realna slika o tome. kako su dogaaji tekli, kako je izvren napad i kakvi su bili rezultati borbe na Meukrnju. Najvie se te razlike ispoljavaju na nekil sitnijim detaljima i, zanemarujui ih, moguno je rekonstrukcijom doi do sljedeeg i najvjerovatnijeg opisa dogaaja i nekih zakljuaka.
_.

Ka~ su ustae, .andari i d?mo.brani dobili tane podatke i oba vjetenja o torne gdje su partizani, kad su sa sobom imali i takve vodie koji su dobro poznavali ne samo ovaj teren nego i talu u kojoj su partizani bili smjeteni, onda, im nije bilo teko da obezbijede i jedan od najosnovnijih uslova uspjeha - iznenaenje. Ostvarili su ga potpuno, to je jedan od rijetkih i flagrantnih primjera iz borbi neprijateljskih formacija protiv par.tizana. Oni su to
v

1)

AVI! k-148 br. 2/5-1.

postigli prije svega zato to su u Gluhoj Bukovici, a vjerovatno i drugim selima, nali nekoliko izdajnika. Pomogli su im i oni seljaci koji su ih, plaei se za svoju stoku i imanja koja su imali na Vlaiu, obavjetavali o svakom pokretu partizanskih grupa na ovom podruju. Da ovakav zakljuak ima svoju realnu osnovu govore i injenice, ranije navedene, iz kojih se vidjelo da su ne samo proustaki nego i etniki elementi traili od svojih nadlenih - etnikih komandi - da se partizani likvidiraju, jer im oni, toboe, ugroavaju imovinu i stoku na Vlaiu. Neprijatelju su omoguili da postigne ovakvo iznenaenje i sami partizani, koji su te noi uinili nekoliko ozbiljnijih propusta i greaka. , Prvo, nain smjetaja - svi u jednoj tali - bila je jedna od kobnih greaka koja je omoguila neprijatelju da se prikriveno i nesmetano privue kolibi na najmanje moguno odstojanje, da tako jedan mali i relativno uski prostor potpuno opkoli, a zatim da u iznenadnom napadu, koncentriui svu vatru, iskljui svaku mogunost organizovane odbrane i postigne najvei efekat u borbi. A bilo je tada na ovom terenu u neposrednoj blizini jo nekoliko planinskih kua i tala koje su mogle biti iskoritene za smjetaj. To bi neprijatelju znatno otealo zadatak da efikasno upotrebi sve svoje snage u opkoljavanju i napadu. Zato je donesena odluka da Sc svi smjeste u jednu talu, a ne i u drugu koja je svega 20 metara udaljena od ove ili u jo neke koje su bile daleko 200 ili 300 metara, ostae zauvijek tajna. Ni jedan od preivjelih partizana nije mogao dati objanjenje zbog ega su tako postupili oni koji su o tome odluivali. Drugo, obezbjeenje - jedan straar i jedna patrola, i to samo .u jednom pravcu - bilo je apsolutno nedovoljno. Zato su neprijateljske jedinice i mogle da se prikriveno i na najblie mogue odstojanje privuku tali a da ih prije toga niko ne primijeti. Straar ih i nije primijetio - prema izjavama najveeg broja preivjelih - sve do trenutka kad je i sam napad poeo, a onda je bih kasno. Na njegovu uzbunu, jedna ovakva jedinica, koja je brojala oko 50 boraca, nije se mogla pripremiti za organizovanu odbranu. Patrolno obezbjeenje samo u jednom pravcu, odakle su se nadali napadu etnika, bilo je ne samo nedovoljno nego, u datom asu, i u pog-renom pravcu upueno, kad se ima na umu da su ustae i domobrani u toku noi doli iz pravca Gluhe Bukovice. etnici su na poprite stigli poto je borba ve bila zavrena i kad je dan ve prilino 'odmakao. Sem toga, komanda - kao to se to vidi iz sjeanja Fadila Ekinovia i ostalih koji su se kad je zapucalo razbjeali svako na svoju stranu - nije prethodno utvrdila plan za odbranu u sluaju napada, to SVeskupa govori o nedovoljnom vojnikom iskus-

218

TR'AVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

219

tvu onih koji su bili najodgovorniji za ovu jedinicu. To iznenauje kad se zna da je ovdje bio Abid Loli - iskusni, preka1jeni ilega1ac, komunista i borac. On je uesnik pobune u Kerestincu, kad se pod borbom i u mnogo teim uslovima uspio da iz logora probije do Zagreba, a zatim da stigne nadomak Travnika do Zenice. On je ve imao nekoliko borbi kao partizan u probijanju od Aginog Sela do Sipraga, gdje je s jo nekim jedinicama 4. krajikog odreda i 1. proleterskog krajikog bataljona uestvovao u borbi protiv etnika, zatim protiv ustaa na Mehuriu, itd. Ili, Manojlo Popi, koji je ve bio prekaljen i iskusan partizan i borac. On je do tada uestvovao u bezbroj akcija i preivio nekoliko tekih neprijateljskih napada. Borac od prvog dana, kad je i njegova puka oglasila ustanak u Bosni i Hercegovini. Pa Rasim Dindo, koji je takoe od prvog dana uestvovao u borbama na Sjemeu na Romaniji, a zatim u sastavu odreda Zvijezda i Zenikom partizanskom odredu. Sem njih bilo je jo nekoliko iskusnih i prekaljenih boraca koji su ve preivjeli slina iskuenja, koji su znali i mogli ocijeniti znaaj obezbjeenja od eventualnog iznenaenja. To su: Ljubo Boi, Velija Smaji, Anelko Tvrtkovi i Hasan Hodi. U direktnom napadu uestvovali su, kao to se vidjelo iz naprijed citiran ih dokumenata, ustaka pripremna bojna, andari iz Gue Gore i jedan poluvod 14. domobranske satnije 9. pjeadijske pukovnije. Ukupne snage neprijateljskih jedinica nisu iznosile vie od 150 naoruanih vojnika.') Odnos snaga, uzimajui ovu posljednju cifru, iznosio je 3 : 1 u korist neprijatelja. Taj odnos, iako nije mali, u partizanskom ratu nije ni toliko veliki da moe uvijek neprijatelju garantovati uspjeh. Poznato je da je u bezbroj sluajeva u naem narodnooslobodilakom ratu taj odnos bio i mnogo povoljniji za neprijatelja - u petoj neprijateljskoj ofanzivi 10 : 1 - pa ipak mu nije obezbjeivao uspjeh, niti je bio presudan za ishod akcije. Meutim, u ovom sluaju, kad su partizani napravili nekoliko ozbiljnijih' vojnikih propusta i kad je neprijatelj uspio da ostvari potpuno iznenaenje, odnos od 3 : 1 bio je neprijatelju sasvim dovoljan da postigne takav uspjeh. U borbi koja nije trajala vie od jednog sata, bez ijednog vlastitog gubitka, prepolovio je jednu par. I) O broju neprijateljskih vojnika koji su uestvovali u napadu na Meukrnje postoje razliiti podaci, U izvjetaju komandira andarmerije Alojza Kalovia stoji da je u napadu eestvovalo 16.andara, 14 domobrana i 48 ustaa (AVI! k. 148. br. 2/5-1). U Jednom drugom izvjetaju, koji je komanda 5. andarmerijske pukovnije iz Sarajeva uputila komandi 3. domobranskog zbora, stOJI: 19. i 30. SVIbnja 1942.godine orunici, domobrani i milicija eca 150momaka preduzeli su ienje planine Vlaie (AVI! k, 148 b br. 3/5 - 1).

tizansku jedinicu. Od oko 50 partizana ubijena su 22, onosno 23, a 5 ih je zarobljeno ili se predalo, ne raunajui one koji su nakon dva ili tri dana takoe bili zarobljeni i odvedeni u travniki zatvor. U ovoj borbi poginuli su: Abid Loli, Ibrahim Risovi, Atif Risovi, Hado Ali, svi iz Travnika, zatim Ljubo Boi iz Grabovice, Manojlo Popi iz Ilijaa, Velija Smaji iz sela Okrugla kod Rogatice, Enver Ajanovi iz Begova Hana, Jovo Stoji iz Vlatkovia, Mijo Sumar iz Gostilja, Petar Kalajdi iz Siave, Jovan Dukari/ iz Kobilje, Branko Mii iz Grabovice, Duan Tai iz Grabovice. Ostalih osam, odnosno devet poginulih boraca do sada nije identifikovano. Najvjerovatnije je da se meu njima nalazi jo neko iz grupe koja je sa Boiem dola na Meukrnje ili iz grupe koju je Anelko Tvrtkovi' doveo iz Zenikog odreda. Moda je meu tim poginulim i neko od onih boraca koji su doli sa Abidom i ekiem iz Aginog Sela, a o kojima su u svojim sjeanjima govorili Kasim Buljubai i Hasan Sojtari. Zarobljenih i onih koji su se toga dana predali bilo je est. Zarobljeni su bili Mujo Gavranovi i Abdurahman ehovi. Njih je zarobila etvrta domobranska kolona na Vlaiu. Izmrcvarene i skoro gole i bose doveli su ih istog dana u Travnik. Vodili su ih vezane u koloni na iiem ie elu iahao satnik Petar Perkovi, a sa njim

Hado Ali

Rizo H ercegovac

220

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NORu

221

jo nekoliko oficira i Kruno Alaupovi, Na ulazu u grad, kod dananjeg Doma staraca, ovim ustaama je prireen svean doek. Pred njih su izali velikoustaki dostojnici, pozdravili ih govorima, a ustaka mlade ih je obasula cvijeem. Doekala ih je i vojna muzika 9. pjeadijske pukovnije i uz zvuke mar eva pratila kroz cijeli grad sve do kasarne. Bilo je i takvih graana i lanova ustake mladei koji su zarobljene partizane obasipali pogrdama i psovkama, pljuvali ih, a i onih koji su na njih bacali kamenje. Nikola Slavni se predao jo u toku borbe kod tale, to se vidjelo iz citiranog izvjetaja, Njega domobrani nisu doveli u Travnik. Zadrali su ga andari u Guoj Gori na ispitivanju i tek sutradan sproveli u Travnik. iva su uhvatili i Miloa Malinovia. On je bio ranjen u nogu i jedini koga od ranjenih kod tale nisu ubili. Poveli su ga sa sobom. Uz put iznad Gluhe Bukovice strijeljali su ga i sa jedne stijene bacili u kanjon rijeke Bile.') Imena ostale dvojice koji su se istog dana oko 15 as ova - jo prije nego to su se neprijateljske kolone vratile u Meukrnje predali andarmerijskoj stanici u Guoj Gori iz dokumenata se ne mogu saznati. U njima se samo izvjetava da su se dvojica u tri sata poslije podne predala s orujem na orunikoj postaji Gua Gora.O Cak se u naprijed citiranom opirnom izvjetaju koji joeAlojz Kalovi 21. maja - dakle, drugi dan poslije borbe na Meukrnju uputio komandi andarmerijske ete preutkuje da su se dvojica predala, iako je samo dan ranije u depei koju je poslao komandi andarmerije u Travniku o tome stajalo sljedee: ,,20. svibnja 1942. g. orunici i milicioneri pod vostvom zapovjednika postaje Gua Gora kod Meukrnja k. 1400 (16 kilometara sjeverno od Gl1eGore) sukobili su se sa partizanima. U ogorenoj borbi poginula su 22 partizana, jedan zarobljen, dva partizana predala su se sa orujem istoj postaji. Nismo imali gubitaka.v U ovom izvjetaju se spominje da se predao samo Niko Slavni. Navode se ovi podaci o nje mu i odakle je rodom i jo mnogo drugih pojedinosti iz borbe, ali se ni jednom rjeju vie ne pominju dvojica koja su dola u andarmerijsku stanicu u Guoj Gori i predala se. Ni u jednom od ovih dokumenata ne govori se nita ta je bilo sa njima, a ne vidi
I) U neprijateljskim izvjetajima se nigdje ne spominje sudbina Miloa Malinovia, izuzev to Kalovi u citiranom izvjetaju od 21. maja napominje da je on ubijen jo kod tale na Meukrnju. Otuda i proistie razlika o broju zarobljenih i predatih partizana. Broj koji se navodi u neprijateljskim izvjetajima nije isti sa brojem koji je u tekstu naveden. 2) Iz depee tzv. andarmerijskog krila Travnik komandi petog andarmerijskog puka (AVII k. 148 b br. 2/5-2.2). 3) AVII k. 146 br. 8/3-2-

Mujo Gavranovi

Abdurahman sehali

se ni da li su predani kotarskoj oblasti u Travniku, kao to je to uinjeno s Nikom Slavniem, Gavranoviem i sehoviem. Ovo podstie na sumnju i zakljuak da su se u ovim dokumentima namjerno preutjela njihova imena i da su Kalovi i Berivaldi imali razloga kad su izbjegli da svojoj pretpostavljenoj komandi u Sarajevu saopte koja su to dvojica i ta je sa njima bilo. Malo je vjerovatno da je ovaj propusr.omakom uinjen. Ako su imali stvarnih razloga da preute njihova imena, onda se namee pitanje da li su ova dvojica, ili moda samo jedan od njih, imali i neku ulogu u likvidaciji partizana na Meukrnju. Ili su moda Kalovi i Berivaldi predvidjeli neke druge zadatke u dalj im akcijama protiv partizana, pa zbog toga, radi konspiracije, nisu navodili njihova imena. I jo neke konstatacije u Kalovievom izvjetaju od 21. maja podstiu na ovakvu sumnju i navode da je mogao imati svoje ljude u Travnikoj eti. U tom izvjetaju se posebno istie da je dobro organizovao obavjetajnu slubu i pomo povjerenika (obavjetajnih organa --:-prim.C.K.) doznao da se jedan odred od 25 bandita par-

222

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NO~-u

223

tizana nalazi na planini Meukrnju k. 1400 koji su naoruani ma i bombama a stanuju u jednoj kolibi.')

puka-

Od selj~ka i~ Gluhe Bukovice i Duba moe se uti da je jedan od .ove dVOJIce bIO aban Samardija. On je bio rodom iz ovog sela I na svega nekoliko dana prije napada etnika u Perli javio se dob~~vol~no ~ pa:tizane i stupio.u Travniku etu. Sa njim je ta da otiao I Sefik Dzambaz rodom IZ sela Suhog Dola. Njih dvojica su kasnije samovoljno napustili etu i dan prije napada na Meukr. nje doli u selo Dub. To su u svojim izjavama potvrdili efik, a i abanov brat Ale. Evo ta su oni priati: .. Na nekoliko dana pred napad na Perlu, pria efik, aban I Ja smo otili u partizane. To je bilo onog dana kad je Abid sa Rifatom Sujoldiem i jo jednim, ijeg se imena ne mogu sjetiti, drao ~onferenc.ij.u u Dubu. On je tada pozvao ko e dobrovoljno u partizane. Javili smo se nas dvojica i isto vee sa njima otili. Kad je bio napad etnika u Perlu, mi smo s jednom grupom bili u patroli na Vlaiu. Poslije toga se nismo ni vraali u etu, nego smo se neko vrijeme zadravali na Vinjevskoj planini i kod Dupskih s~~ja. Na dan uoi napada ustaa i domobrana na Meukrnje spustili smo se u selo Dub. Najprije je siao aban, a onda i ja za njim. Toga dana je Hrusto Fuko iz Duba odveo abana u Mehuri da se prijavi andarima. Ja sam ostao u Dubu, presvukao se u seljake odijelo i nisam nikud iao. aban se istog dana sa Hrustom vratio. Toga dana su domobrani proli kroz selo. Vukli su dva topa i izvukli ih na Oenik. Ili su u napad na partizane. Ja sam kasnije, 1944. godine, otiao u partizane, a aban se nekud izgubio. Kako sam kasnije uo, otiao je u neprijateljsku vojsku i danas ivi negdje u Austriji ili Njemakoj.

U Dub su jv~~nog dana doli Abid i Rifat Sujoldi, pria brat ~bana S~~ardzIJe Ale. U mejtefu su drali konferenciju sa seljacima, Traili su da neko od seljaka poe sa njima. Znam da se tada ~j brat javio i otiao. Odmah poslije toga doli su u selo andari IZ Mehuria. Od mene su traili da odem u Perlu i nagovorim brata. da p~?je.~e i vrat~ se nazad. Morao sam da ih posluam, jer su ml zaprijetili, U Perh sam se sastao sa abanom. Odnio sam mu i neto hrane, ali on nije htio ni da uje za ono to su mu andari poru~li. Jo jedanput su me tako slali. Sam Marko Arapovi mi je na:-edIO da ga dovedem. Sva moja nagovaranja aban ni tada nije htio da poslua i ostao je s partizanima. Meutim, pred sam napad na Meukrnje on je doao u Gluhu Bukovicu i sklonio se kod nae sestre, koja je tamo bila udata. Poslije Joe doao u Dub i ostao sve
I)

AVII 148 b br. 2/5 -,I.

do 1944. godine. Kasnije je otiao u partizane, bio zarobljen i odveden u Njemaku. Danas ivi u Austriji. Na osnovu ovoga - kad se jo uzme u obzir da aban ni dana nije bio u zatvoru i mirno ivio u Dubu sve do 1944. godine, dok su svi drugi koji su bili zarobljeni ili se predali poslije borbe na Meukrnju zavrili u Jasenovcu - moe se sa dosta sigurnosti pretpostaviti da je on bio jedan od te dvojice partizana to su se 20. maja u 15 asova predali andarmerijskoj stanici u Guoj Gori i jedan od povjerenika pomou kojih je Kalovi, prema citiranom izvjetaju, dobro organizovao svoju obavjetajnu slubu. Mogue joeda je on odigrao i najprljaviju ulogu u likvidaciji Travnike ete. Na ovakav zakljuak navodi i to to je on kasnije otiao u neprijateljsku vojsku i sa njom se 1945. godine povukao. U roku od pet" do est dana poslije napada na Meukrnje uhvaeni su i dovedeni u Travnik jo i ovi drugovi: Abdulah eki, Rizah Hercegovac, Rifat Sujoldi, Rasim Dindo, Fadil Ekinovi i Smajo Zlati. Svi su oni uspjeli da se probiju iz tale, ali su ih neki seljaci kasnije prokazivali ili izdavali domobransko-andarmerijskim potjerama. Neke su ak i sami ti seljaci uhvatili i dali domo. branima. Takav je sluaj bio s Fadilom Ekinoviem i Smajom Zlatiemo Fadil je i jedini od svih koji su bili zarobljeni preivio rat. Evo ta je on o tome ispriao: ~Mene su uhvatili jedan ili dva dana poslije napada na Meukrnje. Rasim, onaj drug iz Travnika, i ja poslije smo se neko vrijeme krili po okolnim umama. Nikome se nismo javljali, izbjegavali smo svaki susret, pa i s obanima. Ali glad nas je nakon dva dana natjerala da se pribliimo selu. Mislim da je to bilo selo ehii ili se tako nekako zvalo. Iznad sela, a to je bilo popodne, Rasim mi je naredio da se spustim u selo. Imao sam na sebi civilno odijelo, pa su misi1i da u zbog toga lake proi. Rekli su mi da ostavim puku i sve ono u depovima to bi moglo otkriti moj identitet. Sjeam se, imao sam jednu iskaznicu, a to je, u stvari, bila neka vrsta partizanske legitimacije s peatom Zenikog partizanskog odreda- Data mi je onog dana kad sam u grupi s Ratom Dugonjiem i Anelkom Tvrtkoviem krenuo preko Bosne. Rasim ju je uzeo i rekao da 'C je priuvati dok se vratim. Bez oruja spustio sam se u selo. Trebalo je da se ovdje javim nekom seljaku Muslimanu i kod njega se raspitam da li je jo neko od naih dolazio u selo. Zatim da zatraim hrane za nas trojicu i da se vratim. Onaj drugi to je bio rodom iz Travnika poznavao je ovog seljaka i rekao da se samo njemu javim, a da ostalima koji me budu susretali kaem da sam civil i elim da nabavim ita. Iz ovog sam i zakljuio da je taj seljak neka naa veza i da e nam pomoi u tekoj i za nas skoro bezizlaznoj situaciji. Nisam iao putem, nego niz neki kamenjar'

224

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

225

koji se skoro okomi to sputao u selo. Ve kod prvih kua doekalo me je nekoliko seljaka viui: Evo jo jednog sa Meukrnja! Rekao sam im da ja nisam partizan, da sam civil i da sam doao po ito. Odmah sam vidio da mi ne vjeruju. Jedan me je uhvatio za ruku i upitao: A dobro, ako nisi partizan, zato na desnom ramenu ima uglaan i umaen kaput. Vidi se da si puku dugo nosio. I ostali su tada priskoili i vezali me konopcem. Malo zatim pojavila su se trojica domobrana i poveli me u Guu Goru. Sva trojica su bili Muslimani, pa sam uz put pokuavao da ih nagovorim da me puste. Govorio sam im da sam i ja Musliman, pa zbog toga ne bili trebalo da me predaju ustaama. Oni se na sva moja moljakanja nisu mno-' go obazirali. Nastavili su put i doveli me u neku kasarnu u Guoj Gori. Tu su me sasluali, sastavili zapisnik, a onda, s pratnjom andara otpremili u travniki zatvor. Na saluanju u Guoj Gori nisam rekao svoje ravo ime. Izmisilo sam priu da sam rodom iz Prnja, vora, da se zovem Edhem Ali i da sam kao domobran bio zarobljen od partizana. Istu priu sam ponovio i na sasluanju u Travniku. Ubacili su me u jednu eliju u kojo je bilo jo nekoliko zatvorenika. Nakon dva ili tri dana dovedeni su Rasim i onaj Travnianin. Oni su bili zatvoreni u drugu eliju. Jednom prilikom, kad smo se susreli u hodniku, Rasim mi je rekao: 1 mi smo proli kao i ti. 1 nas su seljaci izdali i predali andarima. Sa Rasimom indom uhvaen je Abdulah eki. Njih dvojica su nakon tri ili etiri dana doli kod mene u kuu i traili hranu, pria Redo Musi. Poslije toga otili su nekud i uo sam da su neg. dje u nekom drugom selu bili iznenaeni od an dara i zarobljeni. Rizah Hercegovac i Rifat Sujoldi su na slian nain uhvaeni. I njih su neki seljaci prokazali, a andari ili domobrani su ih uhvatili i doveli u Travnik. Smajo Zlati je za vrijeme napada uspio da se probije iz tale i istog dana stigao u svoje selo Maline. Mislio je da se tu sakrije, ali su ga seljaci nagovorili da ode u Guu Goru i preda se. Rekli su mu da e oni urediti, da mu se nita nee desiti. Ali, ta njihova obeanja nisu za Alojza Kalovia nita znaila. On je Smaju odmah vezao i s patrolom sproveo u Travnik. Jedino su Raela i Sumkula uhvaene kasnije. One su jedno vrijeme ostale kao zarobljenice etnika u ipragarria, a zatim polo im je za rukom da se izvuku i pobjegnu. Pomou nekih seljaka iz Vrbanje dole su u Gluhu Bukovicu i krile u kui Rede Musia. Prema izjavi Kadre Musia i samog Rede i njih je neko od seljaka prokazao, pa su i po njih doli andari iz Mehuria i odveli ih. To se moe vidjeti i iz jednog andarmerijskog izvjetaja koji joe 7.novembra 1942. godine bio upuen iz Gue Gore u Travnik. U njemu'

se govori kako su seljaci optuili Redu Musia to ih je prevario i ucijenio za 39.000 kuna koje je, toboe, skupljao za partizane i kako su gaandari zbog toga uhapsili. Zatim se u izvjetaju moli kotarska oblast u Travniku da se Redo zbog toga stavi pod istragu i napominje da je imenovani drao u svojoj kui Raelu Elijan') iz Travnika koja je bila sa partizanima u Vrba ... na tavanu pronaena i sa izvjetajima ove postaje br. 106 od 3. VII. 1942 god. predana Kotarskoj oblastis.O Svi zarobljeni i oni koji su kasnije bili uhvaeni dovedeni su u policijski zatvor u Travniku. Policija i agenti upske redarstvene oblasti ispitivali su ih, muili i premlavali, Najgore je proao Niko Slavni. Njega su, valjda to je jedini meu njima bio Srbin, najvie tukli. Branko Slavni u svom sjeanju kae da su mu kasnije neki seljaci koji su takoe tada bili u zatvoru priali da su Niku toliko tukli da nije ni liio na sebe, nego na bezoblinu masu. Za nekoliko dana dok nije bio odveden na strijeljanje u njemu nije bilo vie,od 30 kilograma, pria Branko Slavni. Ni ostale nisu ustae dugo drale u zatvoru. Plaili su se da opet ne doe do kakvih demonstracija, pa su ovog puta brzo donijeli odluku. Na pritisak Paraika i ostalih ustakih glaveina iz Travnika, upsko redarstvo je sastavilo predlog i uputilo ga ustakom redarstvu u Zagreb. U njemu se trailo da se po kratkom postupku zarobljeni i uhvaeni partizani upute u logor. Iz ovog redarstva tada je otiao i predlog da se jo nekoliko zatvorenika, koji su tih dana ili ranije bili uhapeni pod sumnjom da sarauju s partizanima i da su komunisti, upute u logor. Meu ovima je bila i Ruica Karaa. Nju su ustae uhapsile u Vitezu zajedno s Ivanom Potonikom, koji je tada bio andar u Vitezu i koji je, navodno, sara. ivao s Ruicom. Optuena je bila za komunistiku djelatnost i osuena na godinu dana logora. Evo kako je izgledao izvjetaj upske redarstvene oblasti u Travniku koji je upuen u Zagreb, a u kojem se govori o hapenju Ruice Karae i predlae kazna od .godinu dana zatoenja u logoru: Karaa Ruica ki imuna i majke Ivke roene Maro, kuna pomonica, roena 1913 u selu i opini Vitez kotar Travnik rimokatolike vjere. Uhiena je po nalogu ove oblasti i na prijavu ustakog tabora Viteza. Ustanovljeno je da je u svom stanu, koji je imala uz samu zgradu orunike postaje u Vitezu primala sumnjive osobe i da je sluala krugovalne postaje Moskva i London. Po dolasku u Vitez upoznala se je sa orunikim podnarednikom Ivanom Po toI) Raela Kalderon, a ne Elijan, kako je to, najvjerovatnije omakorn, bilo napisano. 2) Muzej revolucije u Sarajevu F V901 dosje 46, str- 7'83.

226

TRAVNIK

U NOR-u TRAVNIK U NOR-u

227

nikom, Slovencem sa kojim je ivjela u prilenitvu. Za vrijeme svog boravka u Travniku ivjela je takoeru prilenitvu sa .komu- . nistom Izetom Sujoldiem koji je odmah iza 10. travnja 1941. go.-. dine sa Kulenoviem iz Travnika otpremljen u logor Kerestinac i vie se u Travnik nije vratio. Osim toga za cijelo, vrijeme svog boravka u Travniku provodila je svoje slobodno vrijeme-u drutvu poznatih komunista Kulenovia, Lolia i .Begovca od kojih se dva potonja nalaze u odmetnitvu od 16. oujka 1942 godine. Sa Karaom Ruicom uhien je i oruniki podnarednik Ivan Potonik koji je po uhienju predat ovdanjem orunikom krilu na dalji postupak. Ova je oblast na temelju iznijetih injenica sainila predlog o prisilnom boravku u logoru u trajanju od jedne godine dana koji e predlog biti' dostavljen na odobrenje ... I) Svi zarobljeni partizani, kao i Ruica Karaa, 1. juna 1942. godine potrpani su u jedan zatvoreni eljezniki vagon i transportom upueni u Jasenovac. Kad su ih iz zatvora poveli, u gradu se o tome brzo saznalo, pa su rodbina i graani izali na stanicu da ih isprate. Meu ostalima bila je i majka Rifata Sujodia. Ona se jedina usudila da prie vagonu oko kojeg su stajale ustae i ustaki ag~nti. Kroz mali, uski prozor vagona izazvala je sina i pozdravila se. Govorila mu je: Ti, sine, samo budi hrabar i ne gubi vjeru u ono za to si i poao da se bori. Ako te oni i ubiju, ostae neko od tvojih drugova koji e te osvetiti. jedan od ustakih agenata uo je ta ona govori, izvadio pitolj i uz najpogrdnije psovke pokuao da je otjera od vagona. Ali, ona se na sve to nije mnogo obazirala. Nastavila je i dalje da razgovara sa sinom i da ga hrabri na njegovom posljednjem putu. Ostala je na mjestu sve dok voz nije krenuo i posljednjim pogledom ispratila sina ha gubilite. Svi koji su u ovom transportu otpremljeni u Jasenovac odmah su bili ubijeni. O tome se vrlo brzo saznalo u Travniku. Prialo se da su ih ustae, im su i kako su ulazili kroz kapiju u logor, ubijale maljevima. Tako je izgubilo ivot nekoliko najboljih komunista i prvih partizanskih boraca Travniana, a sa njima i Ruica Karaa. jedna od najsvjetljijih likova ena komunista iz Travnika. Jedini koji iz grupe zarobljenika sa Meukrnja nije upuen sa ovim transportom bio je Fadil Ekinovi. On je jo prije njih na dva ili tri dana u pratnji jednog policajca bio otpremljen u njegovo rodno mjesto Prnjavor. U nalogu je pisalo da se tamo izvri isljeenje poto u Travniku policija nije nita znala o njemu sem onog to je on. ispriao.
I)

Rijat Sujoldi

Bajro

Beganovi

Muzej revolucije u Sarajevu, F. 10. br. 513 dos. 103

U vOZU,pria Fadil, a to je bilo negdje izmeu Lave i Zenice, naiao je jedan policajac iz Zenice. Poznavao sam ga dobro. Zvali smo ga aruga. Kad sam ga ugledao i vidio da se pribliava, pomislio sam: sad je gotovo. Otkrie me i u Zenici predati ustaama. Neu ni stii do Prnjavora, u kojem, uzgred reeno, nikad nisam ni bio, niti sam tamo ikoga poznavao. Ali to je za mene tada bila ona spas ono sna slamka za koju sam se kao davljenik hvatao, a pruala je, kako sam tada mislio, ipak neke izglede da ostanem iv. Ve sam vidio kako mi i ona propada kad je aruga, predstavljajui se policajcu iz Travnika, upro prst u mene i upitao: Ko ti je taj i kuda ga vodi? Jedan od partizana koji je zarobljen na Vlaiu, odgovorio mu je moj pratilac. aruga me je jo jedanput pogledao i uozbiljio se. Zatraio je da pogleda nalog. Kad ga je dobio, poeo je da ita i pri tom me jo nekoliko puta namrgoeno pogledao, a onda rekao mome pratiocu: Vidim da je to jedan od umika. Poslije su jo o neemu razgovarali, a onda se udaljio i produio kroz vagon. Laknulo mi je kad sam se po njegovim pogledima uvjerio da me nije prepoznao. U Zenici je aruga izaao iz voza. Prije nego to je uao u staninu restoraciju okrenuo se prema vagonu i jo jednom me pogledao. Trebalo je da uDoboju preemo

228
, U

TRAVNIK

U NOR-u

TRAVNIK

U NOR-u

229

voz za Tesli. Ovdje su me preuzeli drugi policajci i, umjesto u Prnjavor, stigao sam u logor u Staroj Gradiki. Kako je dolo do toga i po ijem nalogu, nikad nisam mogao saznati. U logoru su mi odmah objesili nekakav broj na prsa i slikali me. Nakon nekoliko dana sam sa jednom grupom mlaih i zdravijih logoraa transportom upuen u Njemaku na rad. Tamo sam i doekao osloboenje S. maja 1945. godine. Oslobodile su nas saveznike trupe. Kada sam doao u zemlju, odmah sam stupio u jednu slovenaku brigadu i kao borac uestvovao u zavrnim operacijama nae armije do zavretka rata. U grupi onih koji su uspjeli da izbjegnu pogibiju na Meukrnju i koji su se probili kroz sve klopke i zasjede bili su Safet Haznadarevi, Mehmed Kulaevi, Svetozar Suvo ievi, Kasim Buljubai, Salko Kulali, Simo Laki, Simeon Pavlovi, Risto Sari, Milan Spiri, Hasan Hodi, Anelko Tvrtkovi, Aco Prodanovi i Rasim Ismio Preteno su se pojedinano ili u grupama od dva ili tri probi jali svaki na svoju stranu i u krajeve odakle su otili u partizane. Tako se Kasim Buljubai poslije dva dana i jedne noi probdjevene na omorici uputio preko uma u pravcu Zenice. Poslije dugog i oajnikog lutanja spustio se u selo Tetovo. Ovdje ga je prihvatio Jusuf Bajramovi i tetovska partijska organizacija. Kasnije je s jednom grupom komunista iz Zenice ponovo otiao na slobodnu teritoriju. Jedini je iz travnike grupe koja je bila na Meukrnju ostao Ziv. Salku Kulaliu iz sela Obrenovca kod Zenice polo je za rukom da se probije do svog sela i rreko vrijeme se u blizini krio. Meutim, jedne noi kad je pokuao da doe u kuu neko ga je izdao, pa su ga ustae opkolile i u borbi ubile. Simo Laki, Simeon Pavlovi, Risto Sari, Milan Spiri, Svetozar Suvojevi i Rasim Ismi, svaki za sebe, probijali su se u svoj kraj. Simo Laki i Milan Spiril) su nakon tri dana, uglavnom istim putem kojim je i Manojlova grupa dola do Meukrnja, izbjegavajui sela i neeljenih susreta, stigli svojim kuama. Poslije njih istim putem stigli su Simeon i Risto Sari. Svetozar Suvojevi se sam probio prema svom selu Kobilju, gdje je i ostao. Rasim Ismi se takoe uputio prema svom selu Gradiu, ali su ga u Bistrici uhvatili etnici Save Vujanovia i poveli na strijeljanje. Iako vezanih ruku i pogoen sa tri metka, uspio je da pobjegne. Kasnije se zajedno s Kasimom Buljubaiem krio oko svog sela i u Tetovu kod Zenice. Ponovo je otiao u partizane i preivio rat. Umro je 1965. godine.
I) Milan piri je kasnije preao u etnike i 1944 godine poginuo u borbi protiv jedinica Narodnooslobodilake vojske.

Mehmed

Kulaevi

Safet

Haznadarevi

Hasan Hodi, Anelko Tvrtkovi i Aco Prodanovi su tek poslije dugog zajednikog lutanja po okolnim planinama stigli u svoje krajeve. Anelko je sa njima iao do blizu Kreeva, a onda se odvojio i krio, dok nisu u ljeto 1942. godine naile proleterske brigade, te im se pridruio. 'Hasan i Aco su preko Treskavice izbili na Jahorinu, a zatim umama do Rogatice, odnosno Pala kod Sarajeva. Hasan se neko vrijeme krio u svom selu, a onda je s izbjeglicama, koje su bjeale ispred etnikog terora, otiao u Sarajevo i preivio rat kao kondukter na tramvaju.' Aco je takoe stigao u svoj kraj. ali je kasnije u ratu poginuo. Safet Haznadarevi i Mehmed Kulaevi zajedno su pored svih neprijateljskih zasjeda preli preko Vlaia, iste noi neopaeno uli u Travnik i sakrili se u kui Mehmeda Kulaevia. Jo prije polaska u partizane Mehmed je ispod poda u jednoj sobi iskopao roy koji je bio toliki da su se u njega mogle sakriti dvije osobe. Majka se iznenadila kad joj se sin sa Safetom pojavio. Odmah je otrala kod Fadile Loli i ispriala da su Safet i Meho doli i da se kriju u kui. Fadila je bila prva koja je sa njima uspostavila vezu, a kasnije ih preko Bibe Kusturice povezala i s partijskom organizaci-

230

TRAVNIK TRAVNIK U NOR-u

U NOR-u

231

og snabdjeci otila kriju. ivanooelo.' tnjel adila O us]' rupe ili. Pomalo 'su mogli i da":"'s ' kreu, u dvoritej umisali se, csmi. u ovoJ,P;fs-~rovitu:p4!Jijska orci sIQbQdn1i',teritorj,fi!. Trebalo \~dl rna koje'" il" tada operisale '. '. ,aJP 'je su ih pr:~bacili na Ilo-, ,e~~~ar a~ ~~P e~Vil,elfigei e '"-~.-. vorn p .t~~.lF b ~t m sp' ~iI!1. hlli sve uspjeli . j n Bil . ? uda 1 . j ~ d dmice briga e, om su ren'u;: 'a Zijametu. Tamo su naili na etnike, koji su ih iz zasjede ubili. Tako su i ova dvojica preivjelih Travniana sa Meukrnja, poslije dva mjeseca uspjenog sakrivanja, izgubila ivot u trenutku kad su mislili da su konano izbjegli tragediju svojih saboraca, da e se pridruiti partizanskim jedinicama i u borbi osvetiti svoje poginule drugove. Kasnije je u toku rata Kasim Buljubai naiao s jedinicom preko ovog terena i od seljaka saznao kako su poginuli i gdje su sahranjeni. Na tom mjestu na na jednom kamenu plavom kredom sam obiljeio gdje su bih zakopani. Poslije rata njihove su kosti tu i pronaene isahranjene u Travniku, pria Kasim Buljubai. Iz Travnike grupe koja je 16. marta 1942. godine otila na slobodnu teritoriju posljednji je poginuo Hajro Beganovi. On je, kao to se naprijed vidjelo, jo prije napada etnika u Per li kao kurir odnio pismo komande Travnike ete komandantu uki Komljenoviu. Poslije je otiao u Operativni tab za Bosansku krajinu i vie nije uspio da se vrati u etu. S jedinicama iz srednje Bosne preao je u Krajinu i sve vrijeme se borio u krajikim jedinicama. Sluaj je htio da 1944. godine, i to u borbama oko Travnika, bude zarobljen od ustaa. Zarobili su ga u trenutku kad je kao politiki komesar

Prenos posmrtnih

ostataka poginulih na Meukrnju

232

T R A V N I K U N O lt - 1"

ete pokuao da vrati neke dezertere koji su pobjegli neprijatelju. On je poao za njima i neoprezno uletio u ustaku zasjedu. U Travniku su ga ustae strahovito tukle i muile. ivom su mu odsjekli i polni organ, koji je jedan od travnikih ustaa, Drago Salomon, zvani okal, nosio nekoliko dana u depu i pokazivao po kafanama. Poslije nekoliko dana tekog muenja i mrcvarenja i Hajru Beganovia su odveli na Smrike i strijeljali. Tako je od 23 Travniana koji su 16. marta 1942. godine otili iz Travnika na slobodnu teritoriju u borbama protiv neprijatelja izgubilo ivot njih 20, a svega su trojica - Hasan Sojtari, Kasim Buljubai i Salko Haramandi - preivjeli rat. Meu poginulima je i Abid Loli, sekretar Mjesnog, a kasnije Okrunog komiteta KP za Travnik, jedan od najveih boraca i revolucionara koje je Travnik imao. Njegov ivot i ivoti svih drugih koji su pali u Stubikoj umi, u Perli, na Petrovom Polju, Meukrnju, u Jasenovcu i na drugim mjestima i popritirna, ostae svetao primjer kako se treba boriti za slobodu.

/'

..".
'\.,
-.\ r: \.

~
'-/

"y. -t- 'O"" z.


" r

"/

." .,

FQNIR

. ... ...

.... .. ., L ..A o ". . ~.L ., " ... (


/
.'O

., ."

.."o
""

<:-A,


~HR

SA\:.IK

I J

I
(

-y I.""I

\
\

/o;"f?,

1!200OOO
SKICA TERENA GDOE

~,

/ I'

i
A
811:ADKOVICI

Sy'vl::

IMUJANSK.A.I T'RAYNICKA PARTIZANSK.A. ElA NA<JVlE


~E1.OVAL\:.

r " .... ",,-- ~ . I ~GORA

OI

..

..

_.)

----,-'" "