You are on page 1of 3

ALKA DOMI KUNI,

CLASSIS PRAETORIA MISENATIUM S POSEBNIM OBZIROM NA MORNARE PODRIJETLOM IZ DALMACIJE I PANONIJE U ovom radu bit e rijei o mornarima rimskih pretorijanskihjlota (posebice onima iz mizenske mornarice), dalmatinskog i panonskog podrijetla. Pod pojmom "dalmatinski" i "panonski" ovdje se podrazumijevaju stanovnici provincije Dalmacije /Panonije, a ne Dalmati i Panonci po uoj narodnosnoj pripadnosti. Stanovnici Dalmacije i Panonije rano su se poeli novaiti u rimsku vojsku - od Augustova doba u kopnene pomone ete, a od Klaudija i u mornaricu. Dalmatinci su u floti brojem nadmaivali Panonce, sudei prema navedenim Tacitovim rijeima i prema podacima koje pruaju mornariki nadgrobni spomenici. O brojanom odnosu izmeu Dalmatinaca i Panonaca rjeito govori tablica 3. Tablica 3. Brojani odnos izmeu Dalmatinaca i Panonaca u mizenskoj mornarici (=asnik; v=veteran prepisati iz knjge tabelu na strani17. Od 26 navedenih natpisa, 11 ih pripada Dalmatincima, 9 Panoncima, a za njih 6 je etnika pripadnost nesigurna. Ti podaci se, dakle, uklapaju u one poznate o udjelu stanovnika ilirikih provincija, iznesene u tablicama 2 i 4, to jest podupiru tvrdnju da su Dalmatinci neto pretezali pred Panoncima u ukupnom etnikom sastavu italskih flota. Tablica 4. Postotni udjel Dalmatinaca i Panonaca u mizenskoj i ravenskoj floti, prema razliitim Autorima. Prepisati tabelu na stranici 18. Mornari koji su se deklarirali kao natione Pannonii, dakle stanovnici rimske provincije Panonije, nisu (barem koliko mi je poznato) poblie oznaavali svoju uu narodnosnu pripadnost, za razliku od momaka iz Dalmacije u kojih je bilo takvih sluajeva (upravo smo ih upoznali nekoliko). Tako moemo samo nagaati koliko je meu tim "Panoncima" bilo pravih Panonaca ("Pannonii proprie dicti"), Tauriska, Kolapijana, Varcijana, Oserijata, Breuka, Skordiska... Glavna baza mizenske flote bila je luka u Misenu, na sretno odabranome mjestu zahvaljujui emu je classis Misenatium ubrzo postala jaom i vanijom od konkurentske classis Ravennatium. U Misenu je bio i glavni stoer vee carske flote, ruje bio usidren i carski admiralski brod, golema esteroveslarka imenom Ops.

Glavno sjedite ravenske flote bila je luka Classis kod Ravenne, jedino mjesto takve strateke vanosti na zapadnoj obali Jadrana.28 Postaje ravenske flote malobrojne su: jedina mogua na gornjem Jadranu (zbog movarnog terena) bila je, osim Ravenne, Aauileia (iako jo ne i arheoloki dokazana). Na srednjem Jadranu to je po svoj prilici bila Salona, a poetkom 1. stoljea moda I Brundisium. Ravenski su brodovi nadzirali Jadran, poglavito dalmatinsku obalu. Svakodnevne dunosti mornara nisu dovoljno poznate. Pretpostavlja se da su u sezoni plovidbe esto bili na moru: ako nita drugo, odravali su kondicijske treninge (vjebali veslanje, manevriranje i slino), a obavljali su i rutinske poslove na brodu (odravanje i ienje broda). Mornari su imali i neke posve "kopnene" dunosti: u lukama (i u samome Rimu), gdje su bili smjeteni stalni detamani flote, mornari su sluili kao kuriri i straari. Vjeruje se da su pripadnici italskih flota bili uposleni u gradnji vodovoda, kanala i drugih civilnih zdanja. Unutranje ustrojstvo flote razlikovalo se od ustrojstva kopnene vojske. Dok je veina kopnenih snaga bila podijeljena na odjele (detamane), smjetene na granicama, a mali se dio nalazio u Italiji, vei dio flote bio je smjeten u italskim lukama, a manje su eskadre p lovile graninim rijekama i vanjskim morima. Razlika izmeu kopnene vojske i mornarice bila je i u tome to je kopnena vojska, stalno prisutna na limesu, bila u neprekidnoj pripravnosti od moguih napada iz barbarika do kojih je vrlo esto i dolazilo, a mornarica je djelovala samo u sluaju potrebe. Posada ratnog broda smatrala se centurijom.43 Pomorska je centurija bila ustrojena po uzoru na kopnenu (vrlo slina centuriji vigila). inili su je: centurio classicus (zapovjednik), optio i suboptio (njegovi pomonici), armorum custos (oruar sa inom asnika), bucinator (svira roga), te borbeni dio posade: marinci, strijelci, katapultisti i veslai. Sluba u mornarici trajala je 26 godina, ali se skoro redovito ostajalo mnogo dulje od propisanog roka. Drava, naime, jednostavno nije odobrila asni otpust vojniku i taj je, sada kao veksilar, bio prisiljen sluiti i dalje. Takovu su sudbinu poglavito imali vojnici ija su zanimanja iziskivala dugogodinje iskustvo, povjerenje, znanje ili vjetinu. Od pomorskih slubi to su, primjerice, bili centurioni, oruari, kormilari i stolari. Sve u svemu, prosjean rok doivljene slube Dalmatinaca i Panonaca u mizenskoj floti iznosi, prema dostupnim podacima, 18,6 godine. Od toga su asnici u prosjeku doivjeli 30, a obini

vojnici 14godina slube. Svi se navedeni podaci o doivljenim godinama odnose na mornare u aktivnoj vojnoj slubi. Meu Dalmatincima i Panoncima u mizenskoj floti zasad su poznata samo trojica veterana koji su imali sreu da dozive asni otpust i poive jo neko vrijeme slobodni od slube. Jedan od njih, Gaj Silije Fortis iz Panonije, umro je sa 55 godina, dok je za drugoga (Kornelije Prisko iz Dalmacije) taj podatak nepoznat. Trei veteran (Nerva Laidov sin, Desitijat) je za ivota primio svoju diplomu, pa podatak o njegovoj doivljenoj dobi takoer ostaje nepoznat. Prosjek godina slube aktivnih legionara, u okviru opih statistikih pokazatelja, iznosi oko 14 godina (SUI 1970, 121)., Prosjena doivljena dob legionara u aktivnoj slubi iznosila je oko 34 godine.