Emil Herak SVEUILITE, AUTONOMIJA I AKADEMSKA KORUPCIJA Dana 19. rujna 2008.

krenula je policijska akcija koja je izazvala velik interes u hrvatskoj javnosti, ali koja je zacijelo dovela i do osjeaja tjeskobe, zbunjenosti, a moda i zgraanja u hrvatskom sveuilinom i znanstvenom svijetu. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, poznat pod zgodnim akronimom USKOK, intervenirao je na dva zagrebaka fakulteta te podnio istrane prijave protiv 69 hrvatskih graana, i to zbog postojanja osnovane sumnje da su poinili vie kaznenih djela udruivanja za poinjenje kaznenih djela, primanja i davanja mita, zlouporabe poloaja i ovlasti i protuzakonitog posredovanja. Dvadeset i dvije prijave odnosile su se na kontekst Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, i 47 na sredinu Fakulteta prometnih znanosti. Od ukupnoga broja, 29 osoba bilo je privedeno u istrani centar upanijskog suda u Zagrebu i za 27 se odredila mjera pritvora. Akcija je ila pod imenom Index, to nije bilo originalno, kako emo vidjeti na kraju ovog teksta. Ali to nije vano. Vano je bilo aktualiziranje pravnog i filozofskog problema o odnosu izmeu akademske korupcije, kao zla, i naela sveuiline autonomije kao civilizacijski steenog dobra. Naime, iako nitko od komentatora akcije Index nije osporio potrebu kanjavanja prakse davanja i primanja mita za ispite, kupovine diploma i sl., prizor policijskih djelatnika kako ulaze u fakultetske prostorije, vre pretrese, odnose raunala i vode profesore u pritvor, mogao je izgledati kao napad na autonomiju sveuilita. Dakako, policija nije krenula u akciju bez suglasnosti rektora Sveuilita u Zagrebu to znai da se naelo autonomije ipak potivalo no ostaje muno pitanje: kako je interna etika na sveuilitu mogla zakazati, odnosno zato je tako uzviena ustanova poput zagrebakoga sveuilita morala napokon doivjeti takvo veliko ponienje (kako zbog same mogunosti korupcije, tako i zbog borbe protiv nje). Sudska e istraga utvrditi razmjere krivnje i odgovornosti pojedinaca. Zasad postoji tek osumnjienost (i u pravnoj dravi ljudi su nevini dok im se ne dokae krivnja). No da bismo razmiljanja o nastaloj situaciji postavili u iri okvir, u nastavku emo se osvrnuti na povijesni razvitak i na znaenje sveuiline autonomije, te iznijeti i neke podatke o pojavnim oblicima akademske korupcije u dananjem svijetu. Povijesni korijeni sveuiline autonomije Platonova akademija Obino se kae da je sveti maslinik izvan zidine Atene, nazvan prema heroju Akademu, u kojem je Platon 387. pr. Kr. smjestio svoju kolu odnosno akademiju, bio prototip utoita posveenog viem uenju, i u tom pogledu prauzor dananjih autonomnih sveuilita. No ta kola, izrasla iz pretkranskih tradicija, nestala je 529. n.e. za vladavine cara Justinijan (vl. 527565). Prema informacijama Agatija iz Mirine (536582), sedmorica njezinih posljednjih lanova tada se sklonila kod sasanidskog cara Hosroja I. Anuirvana (vl. 531579). Nije poznato je li Justinijan izrijekom zabranio rad akademije, ili samo oteao poloaj nekranskih filozofa, to je dovelo do njihova odlaska u Perziju.1 Prijanji rimski carevi, kako znamo ba iz Justinijanove kodifikacije rimskoga prava, potivali su izuzetost uenjaka i uitelja, i takoer ih oslobaali od poreza i graanskih ili javnih dunosti.2 Prijanja grka tradicija, kao i svijest o praktioj korisnosti visokoobrazovanih ljudi za rimsku dravu, zacijelo su utjecale na
Vidi: Victoria Erhart, The Context and Contents of Priscianus of Lydia's Solutionum ad Chosroem, Twentieth World Congress of Philosophy, Boston, 10-15.04.1998., Medieval Philosophy, http://www.bu.edu/wcp/Papers/ Medi/MediErha.htm 2 Arthur O. Norton. Readings in the History of Education. Mediaeval Universities. Cambridge: Harvard University, 1909. [ www.gutenberg.net]
1

te povlasti. Uostalom, u Carigradu je ve postojala i via dravna kola, koju je jo 425. osnovao Teodozije II. (vl. 408450), pod imenom Pandidakterion. Zanimljivo je primijetiti da hrvatska rije sveuilite potpuno odgovara tom grkom predloku.3 Osnovna zadaa Carigradske kole bila je obrazovanje dravnih inovnika. Meutim, bez obzira na vanost Pandidakteriona u opoj povijesti uenosti, geneza novovjekovnih sveuilita ipak je ila drugim putem. Bitni meustadij na tom putu obino se trai u islamskomu svijetu, koji je svojedobno obuhvatio i Sasanidsko carstvo i rimski Levant te tamo preuzeo naslijee (kasne) platonske akademije. Ugledna islamska sveuilita nastala su 859. u Fezu (Kairuan, ) i 957. u starom Kairu (u damiji Al-Azhar, ) . Potonji je prvi uveo obiaj izdavanja diploma polaznicima, to e se dogoditi u Europi tek dva stoljea poslije (prvo na bolonjskom sveuilitu). U svakom sluaju nema dvojbe da su islamska sredita u Sjevernoj Africi, panjolskoj, na Siciliji i Bliskom Istoku imala bitnu ulogu u stvaranju preduvjeta za prva europska sveuilita, pa ako bi se neto moglo iz toga zakljuiti u pogledu sveuiline autonomije, onda bi se to odnosilo na paradoks da je Europa morala ponovno nauiti od Arapa ili Saracena to to je sama odbacila kada su carevi (Justinijan ili tko drugi) ukinuli odnosno oteali rad slobodne akademije. Korijeni dananjice srednji vijek Poslije stoljea nemira (zbog seoba naroda i upada Saracena, Maara i Normana), Europa se postupno stabilizirala u okviru visokoga srednjeg vijeka, i sve je vie rasla potranja za vrsnim pravnicima, lijenicima, teolozima i drugim uenim profilima, koju postojee samostanske, katedralne ili druge kole nisu mogle zadovoljiti. U takvom obzorju, tijekom 11-12. stoljea, gotovo su spontano nastale klice prvih europskih sveuilita, ili, uvjetno reeno, predsveuilita. Tipino se meu najstarijima spominju Bologna (1088), Pariz (1160) i Oxford (1167), koji su u daljnjem razvitku predstavljali i dva ili tri modela financiranja i organizacije nastave. U Bologni su sami studenti plaali profesore i zato su dugo vremena vodili i glavnu rije. Dakle, moe se rei da je Bolognu potaknulo trite tj. studentska potranja za predavaima. Bologna je nastala najvie zbog studija prava.4 Situacija je bila drukija u Parizu. Tu su profesori imali neovisniji poloaj, a plae su primali iz crkvenih izvora (razumljivo, teologija i logika dominirale su u Parizu). I Oxford je izrastao iz crkvenih okvira (iz prijanjih samostanskih kola), no u njegovoj povijesti vanu su ulogu imali engleski kraljevi i drava. Zapravo smatra se da je Oxford i nastao, nakon to je kralj Henrik II. (11331189) pozvao engleske studente da se vrate sa studija na parikom sveuilitu.5 Kraljevi su dali podrku oxfordskom sveuilitu, a od drugoga dijela 13. stoljea i privatni pokrovitelji poeli su osnivati kolede u Oxfordu. Ustanova sveuilita jamano je jedna od najvanijih tekovina srednjovjekovlja i upravo je osebujna drutvena struktura srednjovjekovne Zapadne Europe iznjedrila naelo sveuiline autonomije. Naime, znamo da je srednjovjekovni svijet ivio kao mozaik razliitih steenih povlasti i sloboda (autonomija) i razliitih odnosa izmeu Crkve, kraljeva i gradova. U tom je sklopu bitan korak bio uinjen u Parizu. Kao i drugdje, u Parizu su studenti i profesori tvorili heterogeno mnotvo iz raznih zemalja, koje je ivjelo odvojeno od grada, i to u parikom sluaju u znamenitoj Latinskoj etvrti na lijevoj obali Sene (tako nazvanoj, jer je latinski bio opi jezik studenata i profesora). I da bi se toj heterogenosti dao jedinstven i prepoznatljiv okvir, Petar Abelard (10791142) i drugi inovatori zagledali su se u primjer tadanjih cehova, te preAlemko Gluhak, Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb: August Cesarec, 1993, str. 598. Irnerije (1050 u. poslije 1125), glasoviti pravnik i prvi komentator Justinijanova zakonika, koji je bio roen u Bologni, osnovao je svoju pravnu kolu u tom gradu ili 1084. ili 1088. Potonja godina obino se uzima kao datum poetka rada Sveuilita u Bologni. 5 Dogodilo se to za vrijeme sukoba izmeu Henrika i canterburyskog nadbiskupa Tome Becketa (11181170), koji je tada ivio u prognanstvu u Francuskoj, pod zatitom francuskoga kralja Luja VII. (r. 1120, vl. 11371180).
4 3

uredili sveuilite u stalnu bratovtinu predavaa (universitas magistrorum) s vlastitim pravilima.6 Bratovtine su tvorile unutarnju strukturu sveuilita, dok se samo sveuilite kao ustanova oznaavalo pojmom studium generale, to je trebalo oznaavati irinu studija kao i otvorenost prema profesorima i studentima od svuda (za razliku od pojma studium particulare, koji se mogao odnositi na bilo koju manju kolu u nekom mjestu).7 Meutim, prvi zakon neke vie vlasti koji je potkrijepio takvo znaenje sveuilita, ili tonije poloaj njegovih pripadnika, bila je glasovita Habita, koju je 1158. izdao svetorimski car Fridrik I. Barbarossa (11221190). Ta je povelja zatitila sve koji putuju iz razloga uenja (qui causa studiorum peregrinantur) i zajamila im sigurnost u mjestu studija (ut ad loca, in quibus litterarum exercentur studia habitent in eis securi), kao i slobodu od kazni za djela poinjenih u njihovim prijanjim pokrajinama (ut nullus de cetero tam audax inveniatur, qui aliquam scolaribus iniuriam inferre presumat, nec ob alterius eiusdem provincie debitum aliquod dampnum eis inferat).8 Iako je Habita imala opi smisao, tj. nije se odnosila na neko pojedino sveuilite vjerojatno je nastala pod utjecajem pravnika iz Bologne, i zato se katkad kae da predstavlja prvo formalno priznanje bolonjskoga sveuilita. Osim toga, bolonjski su pravnici moda zatraili imunitet i povlasti za uenjake, upravo pod utjecajem svojih spoznaja iz prouavanja rimskoga prava.9 Pariko je sveuilite 1200. godine prvi put steklo privilegije od francuskoga kralja, tada Filipa II. Augusta (11651223), i to kao posljedica obine svae u krmi. Sve je poelo kada je jedan ugledni njemaki uenjak10 poslao svoga slugu u krmi po vino. Sluga je bio pretuen i vr s vinom se razbio. Njemaki studenti su reagirali i gotovo na smrt prebili krmara; odmah je pariki nadzornik, s naoruanim graanima, upao u njemaki smjetaj i u sukobu koji je slijedio ivot su izgubili i uenjak i nekoliko njegovih sunarodnjaka. Zbog tog sluaja profesori sveuilita obratili su se kralju, koji je izdao zakon za zatitu parikih studenata, u kojem je odredio da e ubudue studenti odgovarati iskljuivo crkvenom sudu, te da ih gradske vlasti ne smiju uhititi, osim u svrhu predaje crkvenim vlastima (privilegium canonis potvrdio je kleriki status studenata, a privilegium fori zajamio je njihovu podlonost crkvenim umjesto svjetovnim sudovima).11 Potkraj istog desetljea dogodio se jedan drugi vani incident u krmi i to u Oxfordu. Kako je zabiljeio ljetopisac Roger iz Wendovera (u. 1236), u Oxfordu su 1209. dvojica studenata bila osuena za ubojstvo jedne ene u krmi (moda iz nehata). Gradske su vlasti odmah reagirale protiv klerike raskalaenosti i uz pristanak kralja Ivana Bez Zemlje (11671216), koji je u to vrijeme bio u sukobu s Papom objesile presuene krivce. U protestu, sveuilite
Srednjovjekovno sveuilite esto se opisuje kao bratovtina/ceh profesora i studenata, universitas magistrorum et scholarium, premda se pariko sveuilite u poetku organiziralo kao bratovtina predavaa odnosno profesora, universitas magistrorum, u opreju prema razularenom mnotvu studenata. Bologna se, naprotiv, afirmirala kao bratovtina studenata, universitas scholarium. Postojale je daljnja tendencije da se studentske bratovtine dijele po nacijama (usp. Robert S. Rait. Life in the Medieval University. Cambridge: Cambridge University Press, 1918. str. 1516). S druge strane, bratovtine profesora dijelile su se po fakultetima, prema predmetima koje su predavali. Nazivi i broj tih akademskih nacija ili fakulteta varirale su prema sveuilitima. 7 Vidi Norton, op. cit. 8 Za latinski tekst vidi: http://faculty.cua.edu/pennington/Catania%20Corso%20Dec%202004/Irnerio/Habita.htm 9 Norton, op. cit. 10 Oznaka njemaki odnosila su se na njemaku akademsku naciju, odnosno u pravilu na ljude iz Svetorimskog carstva Njemake nacije (lat. Sacrum Romanum Imperium Nationis Germanic), ne na etnike Nijemce u dananjem smislu. Spomenuti njemaki uenjak bio je zapravo izabrani kandidat za biskupa grada Ligea, u Valoniji, koji se tada nalazio u Svetorimskom carstvu (usp. Norton, op. cit.). 11 Opis ovih dogaaja dao je Roger iz Hovedena (u. 1201). Vidi i Norton, op. cit. i Spencer E. Young, 'Consilio hominum nostrorum': A Comparative Study of Royal Responses to Crisis at the University of Paris, 1200-1231, str. 3, u: Mordechai Feingold, History of Universities, vol. XXII/1, Oxford: Oxford University Press, 2007. 3
6

se privremeno zatvorilo. Papinski legat izopio je odgovorne graane Oxforda, te prisilio grad na plaanje odtetnine za smrt studenata. Meutim, dio oxfordskih studenata ve je pronaao novo mjesto za studij u Cambridgeu. To je bio poetak Sveuilita u Cambridgeu. Dvadesetak godine poslije, zamalo je uslijedio slian odlazak iz Pariza. Na pokladnom utorku 1229., zbog dobrog vina i krmarskog rauna izbila je jo jedna povijesna tunjava izmeu pijanih studenata i graana. Pouene iskustvom iz Oxforda crkvene sudske vlasti (nadlene za studente) htjele su smiriti situaciju. No kraljica Blanka Kastiljska (11881252) zahtijevala je kanjavanje krivaca.12 Profesori su dozvolili intervenciju redarstvenika, ali kada je u toj akciji stradalo nekoliko studenata, navodno nevinih odluili su obustaviti predavanja. Nekoliko godina u Parizu nije bilo lekcija, a za to vrijeme studenti su ili poli na druga sveuilita ili se vratili kui. Dodajmo da je 1229. engleski kralj Henrik III. (12071270) izrazio svoju podrku parikim profesorima i studentima, te ih pozvao da se presele u Englesku. To potvruje injenicu da su sveuilita, bez obzira na sukobe s lokalnim ljudima, ve postala ne samo ustanove za obrazovanje vrsnih (i potrebnih) strunjaka, nego takoer imbenici razvoja u gradovima i u zemljama u kojima su se nalazila. Vladari su to dobro znali. Zato su prijetnje o preseljenju (migratio) ili o obustavi predavanja (cessatio) postale vano orue u borbi za sveuilinu autonomiju.13 Vjerojatno iz dravnih interesa, godine 1208. (ili moda 1212.) otac Blanke Kastiljske, kastiljski kralj Alfons VIII. (11551214) i biskup Palencije, Tello Tllez de Meneses (u. 1246), utemeljili su u Palenciji prvo panjolska sveuilite.14 Meutim, prvo nedvojbeno dravno sveuilite nastalo je na prostoru Sicilijanskog kraljevstva, u Napulju. Osnovao ga je 1224. unuk Barbarosse, svetorimski car i sicilijanski kralj Fridrik II. (11941250), koji bijae poznat kao uen ovjek i pokrovitelj znanosti i umjetnosti. Fridrikovo sveuilite razlikovalo se od drugih ranih europskih sveuilita, ureenih prema samoupravnom/cehovskom naelu. Osim toga Fridrik je zabranio svojim podanicima da studiraju drugdje i zadravao je pravo dodjeljivanja diploma za sebe. Takvu politiku treba shvatiti i u svjetlu tadanjih sukoba izmeu papinske i carske vlasti (gvelfa i gibelina, itd.), jer je car htio sprijeiti utjecaj slobodnih sveuilita na sjeveru, koja su se razvijala pod utjecajem ili zatitom Pape. Samostalnost sveuilita, pod zatitom Crkve, polazila je moda iz rimskoga prava (na poticaju bolonjskih pravnika), no praktiki je polazila iz naela autonomije crkvenih ustanova od vlasti svjetovnih vladara, za koje se Crkva dugo vremena borila tijekom srednjega vijeka. To se pokazalo takoer 1231. godine kad je papa Grgur IX. (12271247) izdao bulu Parens Scientiarium (Majka znanosti) za pariko sveuilite, i potvrdio mu ovlasti da donosi i provodi vlastite statute. Ali zato je papa to uinio? Iz kojih motiva? Prvo, vjerojatno je htio parirati primjeru dravnog (nepapinskoga) sveuilita Fridrika II. (Grgur se inae esto sukobljavao s Fridrikom koga e 1245. prozvati ak i Antikristom). Drugo, trebalo je prekinuti krajk predavaa u Parizu, koji je trajao sve od 1229. i prijetio da se u Parizu dogodi neto kao u Oxfordu, tj. da se sveuilite preseli ili rascijepi. Tree, budui da je Grgur bio bivi student parikoga sveuilita, moe se pretpostaviti da se i osobno zanimao za njegov uspjeh. No bula Parens Scientiarium nije bila vana samo za Pariz. Bila je to prva formalna potvrda autonomije sveuilita uope. Godine 1233., dvije godine nakon izdavanja Parens Scientiarium, Grgur IX. potvrdio je i Sveuilite u Cambridgeu i dao mu pravnu zatitu u obliku zakona o neizruivanju iz oblasti sveuilita ius non trahi extra (za Pariz e se to pravo potvrditi tek 1340/41). Osim toga, iste je godine izdao bulu po kojoj je svatko tko je bio prihvaen kao nastavnik na (papinskom) Sveuilitu u Toulousi (osn. 1229) imao pravo predavati svuda, bez
12 13

Blanka Kastiljska bila je majka i regentkinja maloljetnom kralju Luju IX. (12141270). Vidi i usp. Norton, op. cit. i Young, op. cit. 713. 14 Modesto Salcedo. Vida de Don Tello Tllez de Meneses, Obispo de Palencia. Publicaciones de la Institucin Tello Tllez de Meneses, ISSN 0210-7317, N. 53, 1985 , str. 79266. 4

potrebe polaganja novih ispita (ius ubique docendi). Pariko i bolonjsko sveuilite osigurali su slina ovlatenja za sebe 1292. godine, od pape Nikole IV. (12881292). I tako je nastalo naelo da kvalifikacije steene u svim priznatim (danas bismo rekli akreditiranim) sveuilitima vrijede openito. Papinske bule postavile su temelje za slobodu sveuilita, a profesori i studenti stekli su status klerika, koji ih je titio od svjetovnih sudova i kanjavanja. Vladari su obino potivali taj poredak, jer su vidjeli korist za svoje vladavine u razvitku sveuilita i znanosti (i u gospodarskom uinku sveuilita na mjesta u kojima su se nalazila). Uostalom, spomenuli smo da je Oxford uivao podrku krune, i da je nakon obustave predavanja u Parizu engleski kralj Henrik III. pozvao parike profesore i studente u svoju zemlju. Meutim, Karlovo sveuilite u Pragu jo je jasniji primjer vladarske inicijative. Godine 1357. eki kralj i svetorimski car Karlo IV. Luksemburki (13161378) isposlovao je da mu papa Klement VI. (= Pierre Roger, 12911352, papa od 1342) izda bulu o osnutku sveuilita u Pragu, i to prema parikom modelu. Karlo je idue godine vlastitom zlatnom bulom potvrdio prakom sveuilitu povlasti i imunitet od svjetovnih vlasti. To prvo sveuilite u Svetorimskom carstvu i u Srednjoj Europi uope poelo je s radom 1359. godine.15 Sve u svemu, do kraja srednjovjekovlja povlasti i slobode sveuilita obuhvatile su, meu inim, fiziku zatitu uenjaka i studenata, pravo na sudski postupak u crkvenim (ili posebnim) sudovima, slobodu od izruivanja (ius non trahi extra), slobodu obustave predavanja (cessatio), pravo profesora da predaju svuda (ius ubique docendi), osloboenje sveuilita od poreza, osobite povlasti od municipija, itd. 16 Novi vijek pomak od slobodne bratovtine do javne slube Oko 1500., na poetku novoga vijeka, broj sveuilita u Europi narastao je na ezdesetak. Sveuilina autonomija se zadrala iz srednjovjekovlja, ali e na daljnji razvitak snano utjecati prvo protestantska reformacija i katolika protureformacija, a zatim razvitak nacionalnih drava i novovjekovnih inovnikih sustava vladanja. U Engleskoj je kralj Henrik VIII. (14911547), Zakonom o vrhovnitvu (Act of Supremacy, 1534), prekinuo odnose s Rimokatolikom crkvom. Slijedilo je zatvaranje engleskih samostana i samostanskih kola (15361541). Smatra se da su Oxford i Cambridge, iako su imali stanovito crkveno podrijetlo, preivjeli tu epizodu, zato to su otprije uivali podrku kraljeva i privatnih pokrovitelja, to im je omoguilo da zadre svoju autonomiju i poslije raskola s Rimom. Tako su anglikanci (koji se jo nisu smatrali protestantima) zadrali naslijee najstarijih sredita uenosti u Engleskoj. Protestanti su inae umjesto (ili na mjestu) prijanjih katolikih sveuilita osnivali nova veleuilita. Kalvinistike akademije, primjerice, nastale su od Maarske do kotske. Akademijom u enevi, koju je 1559. osnovao sam Jean Calvin (15091564), upravljali su odbori laikih vjernika, umjesto profesorskih tijela, to je bila davna pretea dananjih odbora povjerenika, zaduenih za sveuilita u SAD-u (engl. jedn. Board of Trustees). Protestanti su tvrdili da katolici ne mare za obrazovanje puka a katolici su primjereno reagirali. Katolika protureformacija, kao odgovor na protestantska (i anglikanska) zbivanja potaknula je osnivanje niza novih kola i sveuilita u Europi i izvan nje. U tom je poslu prednjaila, svakako, Druba Isusova. Jo 1551. Sv. Ignacije Lojola (14911556) utemeljio je isusovako uilite u Rimu (tal. Collegio romano), koje je poslije preraslo u Papinsko gregorijansko sveuilite (tal. Pontificia Universit Gregoriana). Za nas je svakako najzanimljivije to to je sto15

Studenti su u Pragu bili razvrstani u etiri akademske nacije: esi, Bavarci, Poljaci i Saksonci. Zanimljivo je da su Juni Slaveni u Pragu, dakle i Hrvati, bili uvrteni u eku naciju (natio Bohemica). Ukupno su u Pragu postojale etiri priznate nacije: esi, Bavarci, Poljaci i Saksonci (v. Vclav Chysk, Ad Milan Nakonen, Nov Polygon, br. 6, 2004) 16 Vidi Norton, op. cit., str. 80101. 5

tinjak godina poslije, 23. rujna 1669., svetorimski car i hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. (1640 1705) udijelio isusovakoj akademiji u Zagrebu status sveuilita. Isusovci su vodili Zagrebako sveuilite stotinjak godina, sve do 1773. kada je papa Klement XIV. raspustio Drubu Isusovu.17 Tri godine poslije, carica i kraljica Marija Terezija (r. 1717, vl. 17401780) ukazom je osnovala Kraljevsku akademiju znanosti u Zagrebu (Regia scientiarum academia), ali opet je trebalo ekati do 1861., kada je Hrvatski sabor donio odluku o osnutku Sveuilita u Zagrebu, odnosno do 19. listopada 1874. kad je vladarskom sankcijom cara i kralja Franje Josipa (r. 1830, vl. 19481916) slubeno otvoreno dananje Sveuilite u Zagrebu. I dotad je povijest ve posve zakoraila u moderno doba. U modernom dobu sveuilita su nastajala sve vie zbog opih potreba razvitka drava i nacija (u opem smislu). U Rusiji, koja je prije tek rubno sudjelovala u europskom sveuilinom ivotu, prva moderna visoka kola bila je Slavensko-grkolatinska akademija (- ), utemeljena u Moskvi 1687. (u poetku pod imenom Helenogrka akademija, - ).18 Poslije je Petar Veliki (r. 1672, vl. 1682 1725), ukazom iz 1724., pokrenuo sveuilite u Petrogradu. Jasno, u petrovskom/ruskom sluaju ne moe biti rije o pokroviteljstvu papinstva. A u ostaloj Europi, kako pokazuje i zagrebaki primjer, Crkva i njezini redovi sve su vie ustupali mjesto u visokom obrazovanju ulozi drave. S druge strane, u britanskim kolonijama Amerike, tri najstarija sveuilita: Harvard College (1639., od 1780 pod imenom sveuilita), William i Mary College (1693) i Yale (1701) nastavljala su protestantski trend, iz doba kalvinistikih akademija. Te e ustanove biti privatne, pod upravom odbora povjerenika (ne profesora), ali e zadrati naelo autonomnosti zbog starijih tradicija naslijeenih iz Engleske i zbog novovjekovne koncepcije slobodne privatne inicijative, koja e postati kamen temeljac drutvenoekonomskoga sustava SAD-a. Rije je o angloamerikom modelu sveuilita, koji se razlikovao od modela kontinentalne Europe. Dodue, od kraja 18. stoljea u SAD-u su se osnivala i javna dravna sveuilita (sveuilita saveznih drava SAD-a), od kojih je prvo bilo Sveuilite Sjeverne Karoline (osn. 1789., danas pod imenom Sveuilite Sjeverne Karoline na Chapel Hillu, University of North Carolina at Chapel Hill). Razumljivo, drava je preko financija imala razmjerno vei utjecaj na javna sveuilita, ali treba naglasiti da se pojam drave u ovom sluaju odnosi na savezne drave, koje tradicionalno imaju nadlenost nad obrazovanjem u SAD-u i koje se zalau za svoja osobita dravna prava (state rights). Openito tijekom 19. i u ranom 20. stoljeu, angloamerika sveuilita uporno su uvala svoju autonomiju i protivila se raznim oblicima intervencije od sredinjih vlasti. Naprotiv, u kontinentalnoj Europi, poslije napoleonske epohe i tijekom 19. stoljea dovrilo se pretvaranje sveuilita iz slobodnih bratovtina profesora i/ili studenata u javne ustanove. Profesori su postali dravni inovnici, a na elu visokoobrazovnih ustanova postavljao bi se laiki upravitelj: u Njemakoj Kanzler i u Francuskoj Secretaire Generale. Osim toga, u Njemakoj je car imenovao redovne profesore. Ali sve ostalo vodee osoblje inili su ljudi iz sveuilita (ne laici iz vana), koji su birali rektore, to je potencijalno osiguravalo autonomnost sveuilita. Drava je tu autonomiju esto potivala, jer je osiguravala kvalitetu rada sveuilita. Uostalom i carska je Rusija 1805. i 1865. donijela zakone koji su potvrdili i proirili autonomiju i samoupravu sveuilita, iako se ta autonomija ograniila 1881. godine, poslije ubojstva cara Aleksandra II. (r. 1818, vl. 18551881). U Hrvatskoj kao i drugdje u Austrougarskoj monarhiji, drava je nekim pojedincima iz politikih razloga zabranjivala studiranje, to se moe tumaiti i kao ograDruba Isusa obnovljena je opet 1814. godine. Slavensko-grkolatinska akademija u Moskvi nastala je prema uzoru na Kijevsko-Mogilansku akademiju, koju je u Kijevu 1615. godine utemeljio kijevsko-galiki metropolit Petro Mogila (15961646). Budui da se Kijev tada nalazio u sastavu Poljsko-litavske drave, Mogila se logiki ugledao u zapadne obrazovne primjere. Kada je grad i sva lijevoobalnaUkrajina prela pod vlast Rusije 1667., kijevsko iskustvo moglo je djelovati izravnije na razvitak viskog obrazovanja u Rusiji.
18 17

niavanje sveuiline autonomije. Najglasovitiji primjer u hrvatskom povijesti bilo je protjerivanje studenata sa Zagrebakog sveuilita nakon spaljivanja maarske zastave u Zagrebu 1895. godine. Stjepan Radi (18711928), neformalni voa studenata, bio je kanjen totalnom zabranom studiranja na prostoru monarhije. Dravni totalitarizam i njegov slom U 20. stoljeu totalitarni sustavi faizam/nacizam i komunizam, redovito su ili izravno (zakonodavstvom) ili posredno (pritiskom) ugroavali autonomiju sveuilita. Osim politikog i ideolokog nasilja, sama priroda totalitarizma da sve u drutvu stavlja pod svoju kontrolu nije mogla dopustiti podruja izuzetosti u drutvu. Nacisti su nametnuli rasne kriterije sveuilitima, to je pogodilo i profesore i studente i nastavne programe (zabrana koritenja knjiga idovskih i politiki nepodobnih autora). A sveuilita su morala izvravati nacistike direktive. To nesretno faistiko/nacistiko razdoblje zavrilo je 1945., ali totalitaristike sklonosti dugo su se odrale i to u komunistikim zemljama. U Sovjetskom Savezu i zatim u drugim zemljama marksistiko-lenjinistikoga reima, uz borbu protiv burujskih uenja, uobiajena dominacija partijskog aparata i nomenklature neminovno je sprjeavala, ili ograniavala, sveuiline slobode. Sloboda je ovisila djelomino i o grani uenja tehnike i prirodne specijalizacije, shvaene kao nune za materijalni progres, obino su bile manje sputane i privilegiranije od drutvenih i humanistikih disciplina. Meutim, i u komunistikom kontekstu bilo je sluajeva da se potivala ak i najstarija tradicija sveuilita kao utoita (preuzeta jo u dobu carizma). Primjerice, kada su vojske zemalja Varavskog ugovora ule u Prag 1968. u doba Prakoga proljee, vojne i policijske snage nisu ule u prostore Karlovog sveuilita (recimo, po logici ius non trahi extra). Dodue, hapenja su ipak uslijedile, i tek je 1990. godine, poslije sloma komunizma, novi eki zakon o sveuilitima uspostavio (odnosno vratio) sveuilinu autonomiju i slobodu znanstvenog istraivanja i obrazovanja. U meuvremenu su prvo pomaci za vrijeme politike glasnosti u Sovjetskom Savezu i napokon slom sovjetske drave i aparata otvorili put za afirmaciju (ili ponovnu afirmaciju) naela sveuiline slobode u Rusiji i u drugim zemljama biveg SSSR-a. Zapravo time je drava smanjila i svoje prijanje financijske obveze, jer su visokoobrazovne ustanove, u skladu s mogunostima da vode vlastite razvojne strategije, bile upuene na trite. U Hrvatskoj je povijest sveuiline autonomije doivjela razne obrate tipine za kontinentalnu Europu i poslije za istonoeuropske zemlje (s time da je sustav socijalistikog samoupravljanja donekle modificirao opi tok). Danas je sveuilina autonomija u Hrvatskoj izriito zajamena u Ustavu RH (l. 67), i dodatno je zajamena i zatiena u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (l. 2, 4, 54, 60, 113; usp. i l. 55 o nepovredivosti prostora sveuilita). U Ustavu je zajamena i sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnikog stvaralatva (l. 68), odnosno u Zakonu sloboda i autonomija stvaralatva (l. 2), ali nije spomenuta autonomnost javnih znanstvenih institucija izvan sveuilita, na koje bi se (po logici) ta sloboda i autonomija trebala nekako odnositi, to je problematino i za djelatnost potonjih, i za njihovu moguu (i poeljnu) suradnju s visokoobrazovnim i sveuilinim ustanovama.19 Smisao i dananji sadraji sveuiline autonomije Ve nam izvorni primjer Platonove akademije potvruju da znanost i uenost moraju se razvijati prema vlastitim zakonitostima, bez vanjskih upletanja. To ne znai da ne trebaju voPrema dananjem zakonodavstvu, javne znanstvene ustanove u Hrvatskoj ne mogu utjecati na vlastite uprave i razvitak, jer miljenja njihovih znanstvenih vijea nemaju nikakvu pravu teinu, to je, s jedne strane, u sukobu sa zakonskim tekstom da [znanstveno vijee] utvruje i provodi znanstvenu politiku (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, l. 26.5), i isto je tako u sadrajnom proturjeju s koncepijom drutva utemeljenog na znaju, koju zagovara dananje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta (vidi, primjericei: Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006. 2010., Zagreb: MZO, 2006). 7
19

diti rauna i o drutvu i o drutvenim potrebama. Svakako je to bitno! Ali je teko zamislivo da bi znanost i uenost mogle pomoi drutvu, ako nisu dosljedne sebi. U tom smislu, temeljni je smisao autonomije znanosti i visokoga obrazovanja upravo u tome da osigura uspjenost tih djelatnosti. Dodue, kako se pokazalo u europskom srednjovjekovlju, konkretne povijesne okolnosti poticale su razvitak sveuiline autonomije, primjerice prihvaanje cehovske vrste organizacije meu profesorima i studentima, povremeni sukobi sveuilinih zajednica s graanstvima i nastojanje papinstva da zatiti crkvene ustanove od svjetovne vlasti. Iako te okolnosti nisu uvijek polazile iz temeljnih potreba ili smisla znanosti ili obrazovanja, njihov je pozitivni uinak bio dar povijesti, i poslije su i razne vlasti potivale tu autonomiju, ukoliko su eljeli osigurati kvalitetu vieg obrazovanja. No sadraj autonomije ovisio je i o nainima na koje je bila financirana i o vrsti podrke koju je dobivala. Sve dok je Crkva, eventualno uz pomo drugih zatitnika, imala veliku mo u njezinom odravanju autonomija je znaila gotovo potpunu pravnu odvojenost sveuilinih zajednica od lokalnih sredina. U Engleskoj, i poslije i u SAD-u, takva je situacija bila opisana kao odnos izmeu grada i halja (engl. town and gown). S druge strane, u modernom dobu, drava je sve vie financirala i podravala sveuilita, pa je zato njegova autonomija kada se potivala bila ograniena na podruja, koja su po svojoj naravi povezana s obrazovnim procesom. Primjerice, u srednjem vijeku halje bile bi zatiene od zakona grada ak ako bi sveuilitarci uinili teke zloine poput ubojstva (u takvim sluajevima crkveni sudovi obino bi bili nadleni), dok u modernom sustavu takvi bi se zloini kanjavali prema krivinim zakonicima drave, jer danas pripadnici sveuilita u pravilu nemaju status klerika. Drugo je, kako smo i vidjeli, kada nedemokratska ili totalitarna drava, iz politikih motiva, ukida ili ograniava autonomije unutar znanstvene i obrazovne sfere. Sadraj sveuiline autonomije danas se moe odnositi na slijedee: 1) osoblje zapoljavanje, promaknua i status akademskoga i vieg obrazovnog osoblja; 2) studente prijeme, promocije i disciplinu, 3) nastavne programe i izvoenje nastave metode, sadraje i udbenike; 4) akademske standarde standarde za stjecanje diploma, standarde revizija i akreditacija; 5) istraivanje i objavljivanje poslijediplomsku nastavu, slobodu objavljivanja; 6) vladanje rad odbora, znanstvenih vijea i studentskih udruga, 7) upravljanje i financije financiranje ustanova, voenje novanih potpora, dotacije kapitala i potpora za opremu, nevladino financiranje i dogovaranje uvjeta odgovornosti.20 U Hrvatskoj se dio tih elemenata nalazi u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji specificira da autonomija sveuilita obuhvaa: 1) ureenje unutarnjeg ustroja; 2) utvrivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetnikih i strunih programa, 3) financijsku autonomiju (u skladu sa Zakonom), 3) odluivanje o prihvaanju projekata i meunarodnoj suradnji, te 4) ostale oblike autonomije, sukladno Zakonu (l. 4.1). Prema rezultatima jedne ankete (meu dravnim slubenicima i ekspertima za dotinu tematiku), sveuilina autonomija danas je najjaa u zemljama angloamerike tradicije, a najslabija u azijskim zemljama dok se zemlje kontinentalne Europe (ukljuujui Rusiju) nalaze u srednjem poloaju. Te se razlike tumae na osnovi starih tradicija i novije povijesti primjerice, azijska su sveuilita nastala razmjerno nedavno, pa ih zato drave vide kao izriite instrumente za nacionalnu koheziju i ekonomski razvitak, to bi navodno objanjavalo sklonost prema intervenciji u njihov rad. Osim toga, jedan je sudionik ankete, izrazio miljenje da bi poticanje trine konkurencije u visokom obrazovanju u mnogim dananjim zemljama moglo ugroziti sveuilinu autonomiju, jer ujedno iri regulativne mehanizme.21 Iz neto drukije perspektive, kritiku takve trine (ili razvojne) primjenjivosti izrazio je 2006. lan senata e20

Saetak prema prilogu: Don Anderson i Richard Johnson, University Autonomy in Twenty Countries. Centre for Continuing Education. The Australian National University. Travnja 1998, http://www.magna-charta.org/pdf/ University_ autonomy_in_20_countries.pdf 21 ibidem. 8

koga parlamenta i bivi rektor Sveuilita Palackoga u Olmoucu, Josef Jaab. Prema njemu: Kada sveuilita napuste svoju obrazovnu funkciju, odbiju osmisliti drutvene promjene, ili marginaliziraju potragu za istinom primjerice, fokusirajui se na ekonomski rast preko primijenjenih istraivanja, razvoja i inovacije ona iznevjeruju svoj puni identitet.22 Jedna druga studija analizirala je prisutnost osam sadraja autonomije sveuilita u trinaest izabranih zemalja OECD-a. Ti su sadraji bili: 1) posjedovanje vlastitih zgrada i oprema, 2) sloboda posuivanja sredstava, 3) sloboda troenja proraunskih sredstava za ostvarivanje svojih ciljeva, 4) odreivanje akademskih struktura i sadraja kolokvija, 5) zapoljavanje i otputanje nastavnog osoblja, 6) odluivanje o plaama osoblja, 7) odreivanja veliine studentskog upisa, 8) odreivanje visine kolarine. Pokazalo se da je barem prema tim kriterijima sveuilina autonomija danas najvea u Nizozemskoj i Poljskoj, zatim u Velikoj Britaniji, Australiji i Meksiku, i potom prema redoslijedu, u vedskoj, Finskoj, Danskoj, Austriji, Koreji, Turskoj i Japanu. Openito, sveuilita su imala najvie samostalnosti u odreivanju akademskih struktura i sadraja kolokvija (sva su imala ili potpunu ili djelominu slobodu u tome), i najmanju slobodu u pozajmljivanju sredstava i u odreivanju visina kolarina (samo su nizozemska i poljska sveuilita imala potpunu slobodu u pozajmljivanju sredstava, i samo su meksika i korejska sveuilita imala potpunu slobodu u odreivanju visina kolarina iako korejska sveuilita, paradoksalno, nisu imala punu slobodu ni u jednom drugom sadraju). Zanimljivo je da su sva europska sveuilita (u istraivanju), kao i australska i meksika sveuilita, imala potpunu autonomiju u troenju proraunskih sredstava za svoje zadane ciljeve. Sveuilita iz triju azijskih zemalja imala su najmanji opseg autonomije prema navedenim kriterijima, iako treba dodati da se informacije za korejska i japanska sveuilita odnose na javna/dravna sveuilita i jamano bi situacija bila drukija da su se ukljuila i privatna, koja bi vjerojatno imala veu financijsku autonomiju. U europskoj skupini ini se da su najmanju autonomiju imala austrijska sveuilita, koja nisu imala slobodu samostalnog odluivanja u tri kategorije (pozajmljivanju sredstava, odreivanju veliine studentskih upisa i odreivanju razina kolarina).23 Autonomija i akademska korupcija Sve to smo rekli dosad trebalo bi potvrditi postavku da je sveuilina autonomija i uope autonomnost rada sveuilitaraca, uenjaka i znanstvenika krajnje dragocjen ishod europske povijesti, koji treba uvati i njegovati zbog dobrobiti koje donosi drutvu, i ljudskoj biti. A da bi se ta dragocjenost ouvala pogotovo jer se u prolosti katkad ograniavala i ukidala potrebno je reagirati odmah kada osjetimo da bi mogla biti ugroena, ali isto tako treba odluno osuditi izopaine koje kompromitiraju i sveuilite i znanost. A tu mislimo na razne pojave akademske korupcije. Naime, akademska korupcija osobito je teak oblik pokvarenosti, i to iz tri razloga. Prvo, obrazovni i znanstveni rad poiva na etici i na potrazi za istinom, te zbog toga slovi kao jedan od osnovnih bedema protiv pokvarenosti. Ako se taj bedem potkopa, korupcija se svuda oslobaa, dok uenost i znanost strada. Drugo, visoko obrazovanje, i kolovanje openito, daje primjere mladima. I kada mladi uoe korupciju u koli ili na sveuilitu, ili kada moraju sami postati njezinim dijelom, njihov se moralnoetiki sustav narui i oni mogu izgubiti povjerenje u drutvo i u njegov sustav vrijednosti. S tim u vezi, u jednom izvijeu nevladine organizacije Transparency International, pod znakovitim naslovom Kraa budunosti (engl. Stealing the Future), kae se slijedee: Moda je najvea cijena korupcije u obrazovanju gubitak povjerenja. Ako ljudi (osobito mladi) poinju vjerovati da se upisi u kolu ili na sveuilite, ili ocijene, mogu kupiti, u opasnosti je ekonomska i
22

Observatory for Fundamental University Values and Rights, The Politics of European University Identity Political and Academic Perspectives (Proceedings of the Seminar of the Magna Charta Observatory, 14 September 2006). Bologna: Bononia University Press, 2006, str. 52. 23 Kemal Grz, Quality Assurance and Funding Systems, Hellenic Quality Assurance Agency, Atena, 31. oujka 2008, str. 64. 9

politika budunost zemlje.24 Moe se dodati da akademska korupcija loe utjee takoer na mlade nastavnike i znanstvene novake ne samo na sveuilitima, nego i u drugim obrazovnim i znanstvenim ustanovama. Tree, akademska korupcija je pogubna jer smanjuje ugled Majke hraniteljice (Alma mater), i to pogaa sve koji su s njom povezani, ili koje je ona othranila. Prodavanje ispita ili diploma, prihvaanje plagijata i niskih nastavnih standarda, itd., moe dovesti do sumnje u vrijednost poteno steenih diploma, i isto tako do sumnje u kvalitetu rada asnih nastavnika. Zapravo, rije je i u ovom sluaju o gubitku povjerenja. Akademska korupcija ima razne oblike: neki se dogaaju na niim razinama (u odnosima s izravnim korisnicima ili nositeljima obrazovnih ili znanstvenih usluga), i zato lake upadaju u oi javnosti, dok se drugi oblici dogaaju na viim razinama (u sprezi s vladama, ministarstvima, akreditacijskim agencijama, poslovnim tvrtkama, itd.), pa ih javnost tee uoava, ili tee shvaa. Naime, za shvaanje nekih oblika korupcije na viim razinama ljudi trebaju poznavati logiku sukoba interesa, strukture odgovornosti, a moraju biti i proraunski opismenjeni da bi prepoznali financijske malverzacije u akademskom svijetu. S druge strane, akademska korupcija nema uvijek izriitu novanu, tj. financijsku osnovu. Doputanje plagijata ili varanja na ispitima ne mora imati financijsku osnovu. Isto tako, nepotizam u odnosima prema namjetenicima ili studentima, nametanje politikih (ili partijskih) kriterija u akademskom ivotu, zlorabe poloaja zbog iznuivanja seksualnih ili drugih osobnih usluga ili, obratno, koritenje seksa ili drugih ponuda za akademski uspjeh, itd., ne moraju imati financijsku osnovu. Ali sve to izgleda loe nije nuno rezultat korupcije. To to izgleda kao korupcija moe zapravo biti nesposobnost kljunih aktera i/ili manjkavost infrastrukture.25 Korupcijska djela openito u obrazovnoj sferi, prema jednom opisu, obuhvaaju slijedee pojave: 1) nezakonite isplate za upis u kole, 2) licitacijske prodaje upisnih mjesta najviem ponuau, 3) davanje prednosti pripadnicima nekih zajednica ili skupina (vjerskih, etnikih, zaviajnih, politikih, itd.) prilikom upisa26, 4) podmiivanje profesora i dravnih slubenika za dobre ili za prolazne ocijene na ispitima, 5) izdavanje ispitnih ocijene tek nakon novanih isplata, 6) ponitavanje rezultata neprolaznih ispita, 7) pronevjera sredstava za nastavni materijal, kolske zgrade, itd., 8) nezadovoljavajui nastavni materijal, kupljen zato to je proizvoa isplatio mito, ili zato to predava ima autorska prava, itd., 9) monopol kole nad obrocima ili kolskim odorama, 10) nametanje privatne poduke u slobodno vrijeme, 11) koritenje kolske imovine za privatno poduzetnitvo, 12) neplaen rad polaznika (studenata/uenika) u korist nastavnog osoblja, 13) razni oblici zlorabe ili zlostavljanja polaznika (fiziki, seksualni, itd.), 14) utjecaj mita ili seksualnih usluga prilikom novaenja i postavljanja nastavnika, 15) prodavanje ispitnih pitanja unaprijed, 16) fiktivni nastavnici traenje (dravnih) sredstava za nastavnike koji nisu vie zaposleni (ili nisu nikada bili zaposleni), 17) visoki apsentizam, s ozbiljnim posljedicama za omjer studenata prema nastavnicima, 18) izdavanje dozvola i ovlasti (= akreditacija) za nastavu na lanim ili korumpiranim temeljima, 19) fiktivno prikazivanje veeg broja studenata da bi se dobilo bolje financiranje, 20) podmiivanje revizora, 21) pronevjera sredstava u nevladinim organizacijama ili udrugama roditelja, 22) primanje sredstava od politiara u zamjenu za politiku podrku, osobito za vrijeme izbora.27
24

Bettina Meier, Corruption in Education: An Introduction, u: Bettina Meier i Michael Griffin (ur.) Stealing the Future Corruption in the Classroom. Ten Real World Experiences. Transparency International. Berlin, 2005. str. 7. 25 Corruption in the education sector Where does corruption occur? Anti-Corruption Resource Centre, www. U4.no [ http://www.u4.no/themes/education/educationwhere.cfm] 26 Podrazumijeva se da takvo favoriziranje ne proizlazi iz drutvene politike davanja iznimne potpore manje privilegiranim ili povijesno potlaenim manjinama u drutvu kao to je bio sluaj, primjerice, za vrijeme politike afirmativne akcije u SAD-u, koja je u obrazovnom sustavu davala prednost amerikim crncima, kako bi poboljali njihov drutveni poloaj. 27 Prilagoeno i doraeno prema popisu u tekstu: Corruption in the education sector Introduction? Anti-Corruption Resource Centre, www.U4.no [http:// www.u4.no/themes/education/educationmainpoints.cfm] 10

Navedeni popis poprilino je irok i ukljuuje postupke (lairanje rezultata rada, mito i pronevjere sredstava) koje bi se i u drugim podrujima drutva smatrali korupcijskim djelima. I to nam govori da je obrazovna ili akademska korupcija samo prijenos korumpiranih naina ponaanja u specifinu obrazovnu, akademsku i znanstvenu sferu. Meutim, iz triju razloga to smo ih spomenuli prije povratni uinak toga prijenosa na drutvo krajnje je poguban. Povijesni primjeri to nije akademska korupcija Kako smo rekli nekada su lanovi sveuilita bili poistovjeivani s klericima, tj. sa slubenicima Crkve, a Crkva je, osim svoje bitne uloge u povezivanju ljudi s Bogom, takoer imala (i jo ima) ovozemaljsko moralno poslanje. Ali, budui da je dio drutva, i Crkva je poznavala mnoga korupcijska djela svojih slubenika. Od davnine najtipiniji primjer crkvene korupcije bila je simonija, ili grijeh imuna Maga, koji s osuuje i u jednom od najstarijih dijela hrvatske knjievnosti (pjesma Svit se konaa iz 13. stoljea). Moemo li nai kakav primjer korupcije iz doba nastanka prvih europskih sveuilita? To ovisi o shvaanju problema, jer bi, recimo, Petar Abelard, koga smo spomenuli kao jednog od prvih organizatora sveuilita u Parizu, danas moda odgovarao za zlorabu profesorskoga poloaja, jer je prema vlastitom priznanju samouvjereno zaveo (i bio sam uvjeren da u to lako postii) svoju dvadesetak godina mlau studenticu Heloizu (11011164).28 No Abelard je pretrpio teku kaznu za svoje djelo (kastraciju), i zatim se i pobrinuo za svoju rtvu, koja se zapravo i nije smatrala njegovom rtvom, nego surtvom njegove sudbine.29 Stoga povijest danas pamti Abelarda i Heloizu kao dvoje nesretnih ljubavnika, to su jamano i bili, a ne kao protagoniste seksualnoga skandala u akademskom svijetu. I jesu li esti sluajevi studentske razuzdanosti na srednjovjekovnim sveuilitima, katkad s elementima zloina, bili primjeri korumpiranosti ili iskvarenosti? Pomislimo samo na incidente po krmama u 13. stoljeu, pogotovo na sluaj ubojstva ene u Oxfordu 1209. godine. Takvi su sluaji postali tipini, i izmeu 1297. i 1322., primjerice, sudske istrage u Oxfordu utvrdile su da su studenti bili odgovorni za 13 od ukupno 29 istraenih ubojstava; tovie, ak su i profesori predvodili studentske napade na graane. 30 Inae najgori sukob u Oxfordu dogodio se sredinom 14. stoljee. Rije je o tzv. bitki na dan Sv. Skolastike (10. veljae 1355), u kojoj je nakon svae u krmi (to rei!) ivot izgubilo 63 studenta i 30 graana. Dakako, i taj je put sveuilite ojaao svoju autonomiju (kao u prvom dijelu 13. stoljeu), barem simboliki, jer su svake godine poslije toga, sve do 1825., oxfordski gradonaelnik i gradski vijenici morali na dan sv. Skolastike proi gologlavni kroz grad i isplatiti sveuilitu po jedan novi za svakog ubijenog studenta. Vie ili manje nasilni obrauni izmeu graana i studentskih zajednica, tj. izmeu grada i halja, dogaali su se esto od srednjega vijeka do modernoga doba i barem u engleskoj i angloamerikoj sredini moglo bi se rei da su postali sastavnim dijelom sveuilinih tradicije. U SAD-u, primjerice, uveni sukobi izmeu studenata Sveuilita Yale i graana New Havena izbili su 1806. godine (sa skupinom mornara na otpustu), zatim 1841. (s gradskim vatrogascima, to je dovelo do intervencije vojske), 1919. (s veteranima iz prvoga svjetskog rata) i 1959. (s gradskom policijom). Povodi za te sukobe bili su katkad banalni. Primjerice, povod za incident iz 1959. bila je zgoda snjenoga grudanja koja je izmakla kontroli i dovela do uhienja nekoliko studenata.
28 29

Za detalje vidi: Petar Abelard. Povijest nevolja; Etika; Pisma Abelarda i Heloize. Zagreb: Naprijed, 1992. str. 1526. U svom etvrtom pismo Abelardu, Heloiza kae da je ta sudbina bila laka njemu, nego njoj, jer je njega Bog, poput mudrog lijenika, podvrgnuo malo boli, ali mu je spasio ivot, dok ona jo ima tisuu strasti s kojima se mora boriti (Espistola IV, v. i engl. prijevod: The Letters of Abelard and Heloise, Penguin, 1974, str. 69). 30 Rait, op. cit., str. 127. 11

Studentsko nasilje, kada je rije doista o pukoj razuzdanosti, nedvojbeno nije u skladu niti sa svrhom akademskog ivota i studija, niti s etikom sveuilita. Je li rije, dakle, o pokvarenosti, o korupciji na sveuilitu? Ili barem o zlorabi sveuiline autonomije? A to kazati kada studentsko nasilje nije puka obijest, nego neeljena posljedica inae etiki zasnovanih protesta. Najgori primjeri sukoba na sveuilitima u SAD-u zbili su se u drugom dijelu 1960-ih i poetkom 1970-ih godina, zbog studentskog angamana u amerikom pokretu za slobodu govora, u pokretu za graanska prava amerikih crnaca, i u otporu protiv vijetnamskog rata. Na Dr. sveuilitu u Kentu, u Ohiu (Kent State University), na poetku svibnja 1970. studentski prosvjedi protiv ulaska amerike vojske u Kambodu doveli su do nereda i do intervencije Nacionalne garde drave Ohio. Na zadnjem danu prosvjeda (4.5.1970) nacionalna garda strijeljalala je na prosvjednika, ubivi etiri studenta i ranivi devetoro. Dva ubijena studenta bila su sudionici prosvjeda i dva su bila tek sluajni prolaznici. Deset dana nakon tog dogaaja, zbog slinih prosvjeda, policija je ula u Dr. sveuilite u Jacksonu, u Mississippiju (Jackson State University) i u pucnjavi na studentski dom ivot su izgubila dva prolaznika. Odgovori na postavljena pitanja ipak su jasni. Puko studentsko nasilje, sve da nije u skladu sa svrhom ili etikom sveuilita, nije korupcija, ukoliko ne slui iznuivanju kakve koristi. Ne moe se rei da je dobro, ali su barem Amerikanci takve ispade obino opratali na temelju paternalistike filozofije prema kojoj je studentska nestanost prirodna (engl. students will be students, hrv. recimo studenti su studenti). tovie, kako je povijest pokazala od oxfordskih nasilja do danas, studentska razuzdanost katkad je dovodila do zloina, ali je s druge strane jaala samostalnost sveuilita. Povijest je u tom smislu proturjena jer to to je po sebi loe, moe imati dobre posljedice, ali uvijek tu postoji problem mjere i djelovanja Boje providnosti. S druge strane, studentski nemiri koji eventualno nastaju kao popratne pojave za vrijeme zasnovanih prosvjeda ne mogu se nikako smatrati odrazom iskvarenosti sveuilita, barem ne studenata, jer ti prosvjedi polaze od etikih shvaanja i od potrage za istinom, a to je i smisao uenosti i znanosti. To je vrijedilo za prosvjede amerikih studenata i njihovih europskih vrnjaka na razmeu 1960-1970-ih godina (takoer za studente ukljuene u prako i hrvatsko proljee), kao za mnotvo studenata u krvavo uguenim demonstracijama na Trgu Nebeskog mira u Pekingu, 4. lipnja 1989. godine i isto je vrijedilo za vrijeme prosvjeda zagrebakih studenata davne 1895. godine i zacijelo e vrijediti, prema prilikama, i u budunosti. Nije vano jesu li studenti u svim tim primjerima bili (koliko se moe rei) doista u pravo vano je to da su polazili od svoje etike i da su tragali za istinom, ili pravdom. Naveli smo ove primjere, polazei od Abelarda, da bismo ukazali na jednu vrstu mogue (krive) interpretacije zlorabe sveuiline autonomije, tj. da bismo identificirali to nije akademska korupcija. Abelarda smo takoer amnestirali (i vjerojatno je tako trebalo), iako je njegov sluaj blii sri problema od sluajeva nestanih studenata, koji su se opijali po krmama i vodili borbe sa graanstvom. Naime, Abelard je kao profesor bio u poloaju moi, i iskoritavanje moi ili ovlasti za vlastitu korist, ili na tetu druge osobe ili drugih ljudi, jedna je od moguih definicija korupcije. Noviji primjeri akademska korupcija u raznim zemljama Na kraju iznijeti emo neke najtipinije sluajeve akademske korupcije iz dananjice. Po svemu sudei, akademska korupcija prisutna je u svim zemljama svijeta, ali njezina rairenost (ili percepcija o njezinoj rairenosti) nije ista u svim zemljama. Nadalje, postoje razlike meu zemljama u vrstama akademske korupcije koje se u njima najvie istiu. U SAD-u, primjerice, rasprava o akademskoj korupciji vrlo se esto vrti oko tzv. sveuilinog porta.31 Naime kritiari tvrde da mnoga amerika sveuilita primaju studente-portae
Sveuilini port (college athletics) osobita je angloamerika tradicija, koja je u Americi poela 1843., nakon to su studenti Yale-a osnovali veslaki klub (po uzoru na klubove u Oxfordu i Cambridgeu, koji sve od 1829. 12
31

i pruaju im stipendije i onda kada ne zadovoljavaju uvjete upisa: da im zatim gledaju kroz prste na ispitima, da im dodjeljuju tutore koji za njih piu seminarske i druge radove, itd. Stvar je u tome da je sveuilini port, pogotovo ameriki nogomet i koarka, vrlo veliki biznis u SAD-u. I biznis je biznis. Zato neki lanovi sveuilinih odbora, ili druge nadlene osobe, smanjuju akademske kriterije za portae, kako bi igrali za njihove momadi i privukli financijska sredstva. Nije glavno pitanje zavravaju li ta sredstva na raunu sveuilita (to moe biti vano, eventualno ako je rije o privatnom sveuilitu), ili u depovima trenera i posrednika. Korupcija potonje vrste tek je obina poslovna korupcija. Bitno je to da neki studentiportai gotovo uope ne studiraju, da su tek formalno studenti, ali da popunjavaju studentske upisne kvote na tetu mladih ljudi koji bi htjeli doista studirati i ne ganjati lopte do automatske diplome. Osim toga, popustljivost sveuilinih uprava prema akademskim zahtjevima studenata-portaa loe utjee na ope akademske standarde. Koliko smo uspjeli provjeriti, meu drugim vrstama akademske korupcije u SAD-u ini se da su seksualni skandali neto vie u sreditu pozornosti (ali tu se radi vie o skandalima na niim razinama obrazovanja, osobito meu nastavnicama i mladiima u srednjim kolama). Zatim, spominje se prodaja gotovih seminarskih radova preko Interneta, to znai da se plagijat razvio u unosnu granu e-poslovanja. Na Internetu ili drugdje posluju i tobonja akreditirana sveuilita koja nude diplome uz minimalne napore ili ih doslovce prodaju po narudbi. Rije je o tvornicama diploma (engl. diploma mills). Dio takvih ustanova djeluje izvan SAD-u, ali prema amerikom modelu. Ukoliko su doista akreditirane, onda takva akreditacija moe biti rezultat kakve korupcije. Oito su i drugi uobiajeni oblici korupcije prisutni u akademskom svijetu SAD-a, to je valjda razlog zato je, recimo, Sveuilite Washingtona, u svojoj izjavi o financijskoj politici, istaknulo obvezu svojih nastavnika i slubenika da prijave sve financijske neredovitosti dravnom revizorskom uredu (sukladno revidiranom zakonika drave Washingtona). Meu tim neredovitostima navodi se, izmeu ostaloga, krivotvorenje izvijea, isprava i raunalnih datoteka, prisvajanje sveuilinih dobara i primanje provizija ili mita. U Kini je situacija moda drukija. Iako moemo pretpostaviti da u toj zemlji postoje i novani oblici akademske korupcije, glavno zlo vidi se u rairenoj praksi plagiranja radova drugih profesora i znanstvenika. U vezi s tom temom, ugledni kineski matematiar i harvardski profesor, Shing-Tung Yau, spomenuo je sluaj jednog svog kineskog studenta na Harvardu, koji je plagirao rad drugoga profesora i nakon povratka u Kinu postao i lan Kineske akademije znanosti i povjerenik jedne znanstvene zaklade, s plaom dvadeset puta veom od plae drugih mladih istraivaa. Yau se zgraavao nad tim sluajem i zakljuio da e znanstveni i tehnoloki razvitak Kine kasniti dvadesetak godina ako se akademska korupcije u zemlji ne zaustavi.32 Meutim, problem koji je nastao u Kini mogao bi imati duboke korijene. Da bi se shvatilo zlo plagiranja treba najprije stvoriti svijest o potrebi priznavanja individualnih zasluga, to nije lako u jednoj kolektivistikoj kulturi poput kineske, u kojoj je kolektivizam bio osnova i tradicionalnog ivota i dananjeg poretka. Dodue, i u Velikoj Britaniji, zemlji u kojoj takva svijest odavno postoji, tvrdi se da su plagijati u porastu, takoer na Sveuilitu u Oxfordu, koje gotovo simbolizira britansko visoko obrazovanje.33 Iz Oxforda moemo prei na primjer Indije, bive kolonije britanske krune. Moda bismo oekivali da je stroga britanska obrazovna tradicija ostavila peat na indijski obrazovni etos. Ali tvrdi se da je varanje na ispitima u toj zemlji toliko uvrijeeno da studenti prosvjeduju i
odravaju godinje veslake utrke). 32 World famous mathematician slams academic corruption in China, People's Daily Online, 18. kolovoza 2005, http://english.peopledaily.com.cn/200508/18/eng20050818_203206.html 33 Vidi: Dato' Dzulkifli Abd Razak, Now you can plagarise anything from the Net, New Sunday Times, 2.4. 2006, http://notes.usm.my/VC's%20Article.nsf/web?OpenFrameSet 13

zahtijevaju svoja tradicionalna prava na varanje; navodno katkad tuku, ili ak ubijaju ispitne nadzornike (invigilators) koji se trude savjesno obavljati svoje zadatke. Sa svoje strane, i profesori ili upravitelji znaju prodavati ispitne eseje studentima, ili namjetati ispitne rezultate.34 Openito u manje razvijenim zemljama, gdje su profesorske plae vrlo niske, prodavanje ispita i drugi novani oblici akademske zlorabe sluili su kao naini za uveavanje profesorskih primanja. U Africi, ini se, takvo je ponaanje vrlo raireno, a uestale su i pojave seksualnog iznuivanja na sveuilitima i u kolama.35 Meutim, dogodila se i jedna velika akcija protiv akademske korupcije u Africi. Prije nekoliko godina, Sveuilite u Port Harcourtu u Nigeriji ponitilo je ukupno 7.254 svojih diploma, neke ak iz 1966. godine, i to zbog varanja na ispitima ili krivotvorenja akademskih rezultata .36 Ali ne moramo ii u Afriku, ili u manje razvijene zemlje, da bismo nali primjere ponitenja diploma. Bilo ih je i u Europskoj Uniji. Nedavno su talijanski karabinijeri zaplijenili trinaest diploma (i to iz prava) na Sveuilitu Velike Grke (Universit di Magna Grecia) u Catanzaru, te uhitili jednog 49-godinjaka zbog krivotvorenja indeksa.37 I prema drugoj vijesti, iz srpnja 2006., na Fakultetu ekonomije i trgovine u Bariju ispiti su se navodno prodavali za svote od 500 do 3000 . Zbog te trgovine, karabinijeri su pokrenuli istrage protiv pet slubenika iz fakultetske uprave.38 Osim toga, kao zlo na talijanskim sveuilitima spominje se i rasprostranjen nepotizam. Quirino Paris s Kalifornijskog sveuilita pokuao je s pomou statistikog modela dokazati da se u Italiji koriste nezakonite ili neetike metode da bi se bliskim suradnicima i lanovima obitelji davalo prednost u akademskim karijerama.39 I to napokon rei o pojavama akademske korupcije na nekadanjem sovjetskom prostoru, ili na podruju bive Jugoslavije. U Rusiji, u listopadu 2004., jedinica za borbu protiv ekonomskog kriminala Ministarstva unutranjih poslova izvijestila je da je samo od poetka te godine pokrenula 900 krivinih parnica zbog primanja mita u obrazovnoj sferi. Oko 150 parnica pokrenuto je protiv osoblja obrazovnih ustanova: 10 protiv njihovih rektora i dekana, 22 protiv profesora i 110 protiv ravnatelja i proelnika odjela. Sve u svemu ruska su pravosudna tijela dosad utvrdila oko 3.500 krivinih djela u podruju obrazovanja i pokrenula 2.500 krivinih procesa protiv osumnjienih pojedinaca, ukljuujui procese zbog krae ili zlorabe proraunskih sredstava i zbog poslovnog podmiivanja.40 No jedno od najveih problema u Rusiji je praksa primanja mita za upis na sveuilita. Prema procjeni, 2003. godine novac potroen u tu svrhu ukupno je iznosio 30
Philip G. Altbach, The Question of Corruption in Academe, International Higher Education, zimski broj 2004, http://www.bc.edu/bc_org/avp/soe/cihe/newsletter/News34/text004.htm 35 Prema anketi nigerijskog Ministarstva obrazovanja, u novije vrijeme bilo je oko 1000 sluajeva seksualnog zlostavljanja studentica na sveuilitima u Nigeriji (vidi: Anthony Nwaopara, Anthony Ifebhor i Frank Ohiwerei, Proliferating illiteracy in the universities: A Nigerian perspective, International Journal for Eduacational Integrity, sv. 4, br. 1, 2008, str. 33.). Inae, seksualno iznuivanje pojavljuje se i u afrikim srednjim kolama. Primjerice, prema jednoj studiji iz Bocvane 67% srednjokolskih djevojaka u uzorku (N = 560) izjavilo je da su ih nastavnici seksualno zlostavili (v. Corruption in the education sector Common forms of corruption AntiCorruption Resource Centre, www.U4.no http://www.u4.no/themes/education/educationcommonforms.cfm, usp. http://brokendreams.wordpress.com/2006/10/16/violence-against-girls-in-school-part-2/ 36 . , : , , http://www.ocm.perm.ru/stat/stat_18.htm 37 Crozza Italia, http://www.la7.it/news/dettaglio_video.asp?id_video=5699&cat=cronaca; Calabria notizie, 4. rujna 2008, http://massiriverso.wordpress.com. 38 Bari, corruzione all'Universit promossi all'esame con 3mila euro, 19.9.2008 http://www.repubblica.it/ 2006/07/sezioni/scuola_e_universita/servizi/universitscandal/universitscandal/universitscandal.html 39 Vidi: Walter de Marco, A family business? Nepotism in Italian Universities, The Florentine, 29. rujna 2008, http://www.theflorentine.net/articles/article-view.asp?issuetocId=3069 40 Bettina Meier, Corruption in Education: An Introduction, u: Bettina Meier i Michael Griffin (ur.), op. cit., str. 8., prema izvoru - ITAR TASS, 26. listopada 2004. 14
34

milijardi rubalja (= milijardu USD).41 Moe se pretpostaviti da je takva praksa djelomino rezultat raspada ujednaenih standarda iz biveg sovjetskog razdoblja i trine diferencijacije ruskih veleuilita na manju skupinu vrlo dobrih i veliku skupinu prosjenih ili loih. Osim toga, kako smo rekli, drava je smanjila razinu svoje prijanje financijske potpore visokom obrazovanju djelomino ba zbog potvrivanja ili poveanja autonomije sveuilita (to je po sebi vrlo poeljno) a to je nadalje potaknulo trine inicijative. Meutim, u ozraju konkurencije i trine slobode, naalost, zbivaju se i zlorabe, prodaje upisnih mjesta i slino, to objektivno ugroava sav sustav, i potkopava njegove mogue prednosti. to se tie prodaje upisnih mjesta, mnogo gora situacija nego u Rusiji donedavno je postojala u Gruziji. Navodno je samo 15-20% studenata uspjelo se upisati na dravnom sveuilitu u Tbilisiju bez isplaivanja mita. Razine tih isplata varirale su prema ugledu pojedinih fakulteta i prema kvalifikacijama pristupnika, i to u rasponu od 200 USD do 10.000 USD u doba kada je prosjena plaa u Gruziji iznosila svega 50 USD! Ozbiljnost te situacije navela je gruzijsku vladu da 2005. godine uspostavi strogo nadzirane dravne prijemne ispite u 14 ispitnih lokacija. Ispiti su se provodili u pisanom obliku i imena pristupnika nisu se zapisivala na ispitnom obrascu, da bi se izbjegle mogunosti identificiranja osoba i iznuivanja mita.42 I u Ukrajini kritiari primjeuje da je obrazovni sustav proet elementima akademske korupcije: podmiivanjem, pronevjerama, iznuivanjem, lairanjem rezultata, nepotizmom, ortakim odnosima, favoritizmom, isplatama provizija, varanjem na ispitima, plagijatima i nesavjesnou u istraivakom radu. Jedan je uhieni profesor svojim studentima dijelio fiksni cjenik za ocjene: 50 grivni za dvojku, 100 za etvorku i 150 za peticu. Jedna ukrajinska grivna iznosi 0,98 hrvatskih kuna, pa te cijene ne izgledaju visoke iz hrvatske perspektive, ali treba imati u vidu da se plaa sveuilinog nastavnika u Ukrajini kree oko 1370 grivni. to se tie upisa na sveuilita, specifinost je da u Ukrajini, zbog demografskih trendova, danas postoje vie mjesta na sveuilitima i drugim visokim kolama nego to im maturanata. Dakle, moglo bi se se pretpostaviti da pada i trina cijena upisa. No kao i u Rusiji, postoji velika raznolikost u kvaliteti ponude. Procjenjuje se da se za upis u najuglednije ustanove plaa od 10.000 do 15.000 USD, a u manje ugledne oko 5.000 USD. S tim u vezi, proelnik Odjela za suzbijanje ekonomskoga kriminala ukrajinskog Ministarstva unutranjih poslova izjavio je da je u lipnju 2006. u tijeku bilo ukupno 210 procesa u vezi s mitom u obrazovnoj sferi. Osim toga, u Ukrajini se pojavio problem tvornica diploma.43 Rije je tu o akreditacijskoj korupciji. Jedna anketa u kojoj je sudjelovalo 43 rektora, prorektora i upravitelja privatnih sveuilita u Lavovu, Odesi, Harkovu, Donecu i Kijevu, potvrdila je slaganje meu ispitanicima da je neka vrsta podmiivanja nuna u Ukrajini za uspjeno dobivanja dozvola odnosno akreditacije za rad visokih uilita.44 Sadanji je sustav odlian rekao je nedavno jedan student iz Moldavske u diskusijskoj grupi na Yahoo-u profesori dobivaju mito i mi ne moramo ii na predavanja!. Varenja na ispitima i podmiivanje navodno su glavni oblici akademske korupcije u Moldavskoj. Ali ta zemlja poprilino dobro ilustrira drugu stranu raspada sovjetskoga sustava. Sovjetski Savez bila je nedemokratska zemlja i u njoj su se profilirale anomalije politike dominacije nad obrazovanjem, i openito nad drutvom, tako da se raspad tog reima mora smatrati pozitivnim. No Sovjetski Savez ipak je izdvajao golema sredstva za obrazovanje (kako smo rekli, pogoto41

Transparency Internation, Working Paper, Working Paper No. 04/2007 Corruption in the Education Sector, str. 4, prema izvoru, , 16.08.2005. 42 Vidi: Tamuna Karosadnize i Camrin Christensen A New Beginning for Georgias University Admissions, u: Bettina Meier i Michael Griffin (ur.), op. cit. str. 3443. 43 Ararat Osipian, Higher Education Corruption in Ukraine as Reflected in the Nation's Media (1. rujna, 2007), Social Science Research Network, http://ssrn.com/abstract=1124569 44 Joseph Stetar, Oleksiy Panych i Bin Cheng, Confronting Corruption: Ukrainian Private Higher Education, International Higher Education, zimski broj 2005, http://www.bc.edu/bc_org/avp/soe/cihe/newsletter/News38/ text010.htm 15

vo za prirodne i tehnike discipline), i osim toga su manje razvijene i ekonomski specijalizirane republike poput Moldavske odravale svoja gospodarstva poglavito zahvaljujui integriranosti u sovjetski sustav. I nakon to se Sovjetski Savez raspao, od 1991. do 1997. godine BNP samostalne Moldavske smanjio se za oko 70%. Sredstva za obrazovanje su presahnula i primanja nastavnika pale su na krajnje niske razine. Plaa redovnog profesora iznosila je 2006. svega 950 moldavskih leu (64 ili oko 457 kn). U meuvremenu, u godinama na prijelazu stoljea, oko 6.700 nastavnika emigriralo je iz zemlje. Moldavska je uvela otre kazne za mito (vie godina zatvora ili visoke globe), ali mito se navodno i dalje primao na sve strane. Iz sovjetskih vremena Moldavci su naslijedili zamisao da je diploma vana za osobni status, iako se zbog svih promjena i zbog srozavanja kvalitete visokoga obrazovanja realna vrijednost moldavske diplome bitno smanjila.45 Na podruju bive Jugoslavije i u naem bliskom susjedstvu agencija Transparency International provela je dvije ankete, 2004. i 2005. godine, jednu na Sveuilitu u Banja Luci i drugu na Sveuilitu u Sarajevu. I pokazalo se da 60% svih studenata smatra da korupcija postoji u njihovim ustanovama. Meutim, 42,1% odgovorilo je da ne bi prijavili sluaj, ako bi se od njih trailo da plate mito, a 53,2% je reklo da ne bi reagirali ak da imaju konkretne dokaze o korupciji. Najvie razine korupcije postojale su, navodno, na fakultetima medicine, prava i strojarstva. Zanimljivo je da su studenti spomenuli i metodu izrei i zalijepi, kojim se slue neki profesori, koji redovito plagiraju radove drugih uenjaka. Na Sveuilitu u Banja Luci, 65,4% studenata spomenula je kupovinu i prodaju diploma kao jedan od najeih primjera korupcije na sveuilitu.46 I napokon u veljai prole godine, takoer u naem bliem susjedstvu, tonije u Srbiji, u kojoj su razmjeri i/ili vrste akademske korupcije vjerojatno bili slini kao u drugim istonoeuropskim ili bivim komunistikim zemljama, policija je izvela veliku akciju na tri sveuilita: u Kragujevcu, Beogradu i Niu. Uhieni su bili i dr. Emilija Stankovi, profesorica rimskog prava na Pravnom fakultetu Sveuilita u Kragujevcu i pomonica ministra prosvjeta i porta Republike Srbije (koja je dala ostavku na taj poloaj), kao i dekan Pravnog fakulteta u Kragujevci, dr. Sveto Puri. Zbog primanja mita, zlorabe poloaja i krivotvorenja isprava, okruni dravni tuitelj prvo je sastavio optunicu protiv 41 osobe, od kojih su 23 bili profesori pravnih fakulteta u spomenutim gradovima. Razine mita navodno su se kretale od 500 do 1.000 za uspjeh na ispitima, i od 12.000 do 15.000 za dobivanje diploma. Zatim u travnja ove godine (2008) uslijedila je dopunska optunica protiv 47 osoba: 33 studenta iz Kragujevca i 14 suradnika u korupciji. Sveukupno je akcija obuhvatila 88 osoba (23 profesora i 33 studenta). Ali do danas ta optunica nije postala pravomona, jer se dio optuenika kriju od pravosudnih tijela, i mijenjajui boravita izbjegava primiti sudske pozive. Za nas je zacijelo zanimljivo da je ovaj srbijanski obraun s akademskom korupcijom iao pod imenom afera Indeks.47 Zakljuak Dakle, akcija koju je pokrenuo hrvatski USKOK u rujnu 2008. nije bila originalna u imenu, a kako se ini, ni korupcijske pojave koje je otkrila nisu netipine za svijet u kojem ivimo, i pogotovo za regiju u kojoj se Hrvatska nalazi izmeu Europske Unije i evropskoga Istoka (ili Balkana). Ali osjeaji tjeskobe, zbunjenosti i zgraanja svejedno su prisutni. Iz ovog teksta moValentino Vanessa, Managing Corruption in Higher Education in Moldova. Magistarski rad. Harvardsko sveuilite. Upravna kola John F. Kennedy, 2007. http://www.culiuc.com/papers/vvalentino_corruption.pdf 46 Vidi: Darijo Lazi, Bosnia and Herzegovina. A Copy-and-Paste Approach to University Success u: Bettina Meier i Michael Griffin (ur.), op. cit., 2430 47 Opis srbijanske afera Indeks mogu se nai na vie stranica Interneta. U ovom komentaru polazili smo od dva saeta komentara 1) B92, University professors arrested on bribery charges, 20. veljae 2007., http://www. b92.net/eng/news/crimes-article.php?yyyy=2007&mm=02&dd=20&nav_id=39738 i 2) Jelena Ili, Okrivljeni bee od optunica, Blic Online, http://www.blic.co.yu/hronika.php?id=53279 16
45

e se zakljuiti da je autonomija sveuilita vrijedna tekovina, koja se treba njegovati i braniti, tim vie to nekadanji branitelj Crkva vie nema tu ulogu, i danas u pravilu preputa caru carevo i Bogu boje. Meutim, Boja je oblast mnogo ira od carske i bilo bi dobro da je i Crkva u Hrvata izriitije reagirala na korupciju na zagrebakom sveuilitu. No to emo. Danas su druga vremena i svi snose vlastitu odgovornost. Prizor policije kako ulazi u sveuiline prostorije nije bila ugodna i imali smo priliku vidjeti na Hrvatskoj televiziji prilog u kojem se reklo da ni za vrijeme hrvatskoga proljea policija bivega reima nije ljude hapsila po fakultetima.48 Ta usporedba, dakako, ne stoji. Razlozi koji su pokrenuli hrvatsko proljea bili su sasvim drugi, strukturalno u skladu s etikom sveuilita (u smislu potrage za istinom), dok je policijska akcija polazila od politike represije, koja je ipak morala potivati neka formalna pravila poput naela nepovredivosti sveuilinih prostora. No sveuilite nije samo zgrada. Kaznene i politike mjere koje su tada pogodile studente i druge osobe (pa i tadanjega rektora sveuilita) potvruju da se autonomija sveuilita nije potivala. S druge strane, prodaja ispita i eventualno diploma u punoj je protivnosti s etikom sveuilita. Dakle, nelagoda postoji zbog prizora, koji izgleda na prvi pogled slian (policija na sveuilitu), ali bit je drukija. I kad je rektor sveuilita dao svoj pristanak za akciju Index, onda su se zadovoljili i formalni uvjeti za intervenciju. Predsjednik drave je tih dana dao i svoju izjavu njega su zanimali prije svega veliki krivci, koji su primala mito od 10.000 i vie. To bi znailo da bi trebalo istraiti sav sustav i prodrijeti do viih razina, do vlade i ministarstava, do monih gospodarskih subjekata, itd. Predsjednikovu izjavu shvaamo kao vanu ali otrov se moe dati i u malim dozama. Spomenuli smo tri razloga zato je akademska korupcija vrlo pogubna: jer unitava moralni bedem protiv drugih vrsta korupcije, jer daje lo primjer mlaoj generaciji, i jer unitava ugled sveuilita i moe (teorijski) obezvrijediti napore svih koji su sa sveuilitem povezani ili izravno, kao njegovi nastavnici i osoblje, ili zbog svojih nekada steenih diploma i viih kvalifikacija.

48

Emisija HTV-a Otvoreno, 18.9.2008. 17