SP, br. 3., 1119.-1140.

Zagreb, 2008. UDK: 929 Mei, A. 94(497.5):297]1895/1918 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 17. 9. 2008. Prihvaeno: 24. 10. 2008.

Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja 1895. 1918. godine

NADA KISI KOLANOVI Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska U radu se analizira lik Ademage Meia izmeu 1895. i 1918. godine, osobito Meiev hrvatski nacionalni diskurs koji je utemeljen na jezinom terenu. Takoer se istie njegovo ambivalentno stajalite prema muslimanskom pokretu za vjersku autonomiju premda je kao musliman islamu davao esencijalnu vanost. Kljune rijei: Ademaga Mei, muslimani Bosne i Hercegovine, hrvatski nacionalizam, islam

Ademaga Mei (1868.-1945.) osebujan je povijesni lik koji zasluuje iscrpniji prikaz u sklopu hrvatsko-bonjakih odnosa u kulturnom i politikom smislu.1 Oko 1895. godine Mei postaje pristaa pravake ideologije koja je kljuni sastojak njegove aktivnosti do 1945. godine. Zbog dramatinoga ideolokog povezivanja s Nezavisnom Dravom Hrvatskom i ustakom ideologijom Mei u postratnom pamenju nosi naziv ratnog zloinca.2 No,
1 Interes za A. Meia u hrvatskoj je historiografiji artikuliran u sklopu studija o razvoju hrvatskoga nacionalnog diskursa u Bosni i Hercegovini potkraj 19. i poetkom 20. st. Njegovo stajalite prema islamu i islamskoj kulturnoj batini u tom je pristupu sporedno, stoga se niti ne moe oekivati potpuna Meieva slika. Usp.: Mirjana GROSS, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914, Historijski zbornik, Zagreb IX-XX, 1966., 9.-67; Zoran GRIJAK, Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001. 2 U lipnju 1945. Mei je bio optuen pred vojnim sudom u Zagrebu za veleizdaju i ratni zloin na temelju Uredbe o vojnim sudovima iz 1944. godine. Jakov Blaevi, tadanji javni tuitelj Hrvatske, tretirao ga je kao prikladan objekt ustake ideologije bez ozira na izvrenje ili neizvrenje kaznenog djela. Inzistirao je na najotrijoj kazni s obrazloenjem da je Mei ve u travnju 1941. godine postao doglavnik i kao takav lan doglavnikog vijea, uestvovao u donoenju odluka i mjera u tim vijeima i kao takav sudjelovao u rukovoenju sa svim javnim poslovima u t.z.v. NDH; da je odravao mnogobrojne politike sastanke po itavoj Bosni na kojima je pozivao na masovno pozivanje (nejasno, moda proganjanje, op. aut.) Srba u Bosni, hvalio faistiki poredak Njemaki i ustaki i vrio propagandu meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini za ustaki pokret, a za mobilizaciju protiv jugoslavenske Armije i naih saveznika. Hrvatski dravni arhiv, Republiki sekretarijat unutranjih poslova Socijalistike Republike Hrvatske, Sluba Dravne bezbjednosti (dalje HDA, RSUP SRH SDS) 013.0.52, Javni tuilac Hrvatske, Krivino odjeljenje Broj K. 68/1945, Zagreb, 1. VI. 1945. Osuen je na kaznu doivotnog zatvora, gubitak graanske asti i konfiskaciju imovine. Umro je poetkom srpnja 1945. u logoru Stara Gradika.

1119

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

s vremenskom distancom i novim povijesnim informacijama Mei sve vie gubi vezu s tom karakterizacijom koja nije ni adekvatna ni etiki prikladna unato primjedbama koje se mogu uputiti njegovu djelovanju. Povjesniari bi u Meiu mogli pronai uvjerljiv primjer pluralnog identiteta. U njegovoj biografiji sasvim se prirodno dodiruju dvije kulturne obale a on sam graditelj je mostova izmeu etnikih i kulturnih tradicija koju batini prostor Balkana, o emu se u hrvatskoj historiografiji tek otvara rasprava. Premda je Mei postao predmet interesa recentne historiografije u BiH on se zbog svog koncepta nacije teko probija meu stupove bonjakog identiteta. 3 Meutim, upravo Meiev glas iz prolosti govori nam da na bonjaku nacionalnu samosvijest ne moemo gledati kao na trajnu i zadanu kategoriju, ve kao na rezultat postupnog i kontroverznog povijesnog procesa.4 Ako se sloimo s teoretiarem A. D. Smithom da nacionalizam predstavlja temeljni odgovor na krizu identiteta koju su mnogi doivjeli kada je modernost nahrupila na tradicije njihovih predaka,5 mogli bismo rei da je Mei bio predan modernim obrascima. Mei je djelovao u uvjerenju da nacionalizam uvruje kolektivnu svijest muslimana. On dri da islam nije u sukobu s nacionalizmom, modernim znanjem i kapitalizmom, pa su muslimanskoj zajednici potrebne sekularne kole, tiskare, mediji, politike stranke, novani zavodi, banke itd. U Meiu moemo prepoznati i ono to danas nazivamo misija bogatih jer nas kao kulturni mecena i filantrop vodi u samo sredite bonjakoga vakufskog duha i obiaja. 6 Ogranienost prostora meutim, ne doputa mi prikaz te djelatnosti kao ni kontinuirano praenje Meia pa se ograniavam na vrijeme kada postaje sljedbenik pravakog pokreta 1895. do propasti Austro-Ugarske monarhije 1918. kada se privremeno povlai s javne scene. Prvo u pokazati da je rani Meiev nacionalni diskurs utemeljen na jezinom terenu. Zatim, pokuat u ga smjestiti u kompleksniji vjerski okvir tj. istaknut u njegovo stajalite prema muslimanskom pokretu za autonomiju tj. za ouvanje i odravanje identiteta muslimanske grupe kroz islam.

3 Najcjelovitiju Meievu biografiju dosad je napisao Sakib KURTI, Adem-aga Mei u svom vremenu, Teanj 2004. Vanije Meieve izvorne tekstove priredio je Amir BRKA, Ademaga Mei, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Teanj 1998. 4 Danas se postavlja pitanje jesu li bonjaki povjesniari u BiH dovoljno kritini kada tragaju za iskonskim karakterom svoje nacije. Taj retrospektivni nacionalizam osobito je vidljiv u tezi o kontinuitetu bosanskih srednjovjekovnih bogumila (krstjani) i bosanskog islama kako bi se sauvala slika autohtonog Bonjatva u osmanskom razdoblju. Usp. Jon KVRNE, Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? u: Historijski mitovi na Balkanu, Zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2003., 85.-107. 5 Anrhony. D. SMITH, Nacionalizam i modernizam. Kritiki pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizma, Zagreb 2003., 99. 6 air FILANDRA u knjizi Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo 1998., 31., Meia svrstava meu najvee bonjake vakife u kulturi prve polovine XX. stoljea.

1120

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Obiteljsko i socijalno zalee

Povijest Meieve obitelji bila bi dovoljna za itavu mikrostudiju o pripadnicima muslimanskoga poduzetnikog sloja na prijelazu iz svijeta ruralnoga gospodarstva u birokratizirani svijet industrijskog kapitalizma. Najstariji potomak obitelji bio je Hadi Nesuh beg koji je u Bosnu doao iz Amasije kao jedan od vojnih zapovjednika turskog sultana Mehmeda II. (1429.-1481.), zvanog el Fatih (osvaja). Mei je roen pod osmanskom vlau u Tenju 25. oujka 1868. (1285 g. po hidri). Njegov otac Hadi Mehmed Muharem Mustafa (1830.-1882.) kao sitni posjednik i poduzetnik nije polagao pravo na begovski naslov pa se u skladu s tim i Mei titulirao kao aga.7 Mei je najvei dio svog ivota proveo u Tenju iz kojega e razvijati kulturne i politike inicijative. Osnovicu blagostanja teanjskog kraja smjetenog na razmeu srednje i sjeveroistone Bosne inili su veliki posjedi u vlasnitvu muslimanskih begova. Trgovina je mahom bila u rukama pravoslavnih koji su bili na prvom mjestu po brojnosti u teanjskom kotaru. Sam Teanj s 4.192 muslimana, 795 pravoslavnih i 415 katolika, bio je izrazito muslimanski gradi koji je do 1909. bio i sjedite muftije.8 Meieva najranija sjeanja vezana su uz suton Osmanskog carstva nakon Berlinskog ugovora 1878. koji e sudbonosno odrediti politiki razvoj Balkana i proces njegove de-osmanizacije. 9 Kao desetogodinjak Mei pamti bosanski ustanak 1875.-1878. u istonoj Bosni i Bosanskoj krajini koji su nosili pravoslavni stanovnici pritisnuti iflukim agrarnim sustavom. U svojim e
7 Begovi su prvobitno pripadali krupnom vojnikom plemstvu. U vrijeme iflukog sustava krupno zemljoposjedniko plemstvo nosi titulu beg. Age su prvobitno spadale u nie vojniko plemstvo, ali se kasnije kao age oznaavaju posjednici zemlje s kmetovima od koje primaju rentu. Dakle, age ne posjeduju velike komplekse vlastite zemlje - begluka, te e se u promijenjenim socijalnim prilikama okretati novim formama privreivanja. Usp. F. HAUPTMAN, Bosanskohercegovaki aga u procijepu izmeu privredne aktivnosti i rentijerstva na poetku XX stoljea, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVII, Sarajevo 1969, 23.-40. U literaturi begovi se oznaavaju kao politika elita na koju se nakon okupacije oslanjala i austrougarska vlast, ali i ona politika struktura uz koju se veu i svi opozicioni politiki pokreti. Usp. Husnija KAMBEROVI, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Zagreb 2003., 93., 207. Autor navodi da je potkraj Prvog svjetskog rata u 13 kotareva Bosanske krajine u rukama 88 krupnih muslimanskih zemljoposjednika bilo 497.359,022 dunuma zemlje meu kojima se navodi i obitelj Mei iz Tenja. 8 Prema slubenom popisu iz 1879. godine bilo je 16. 300 pravoslavnih stanovnika, muslimana je bilo 12.697, a katolika 4 210. Usp.: Franjo MARI, Pregled puanstva Bosne i Hercegovine izmeu 1879. i 1995. godine, Zagreb 1996., 21. 9 Godine 1876. srpska i crnogorska vlada neuspjeno su zaratile protiv Osmanske carevine. Zatim je uslijedio rat izmeu Rusije i Osmanskog carstva za prevlast u balkanskom crnomorskom i egejskom prostoru, koji je nakon dugotrajnoga osmanskog otpora kraj Plevna zavren primirjem u Jedrenu 1878. godine. Iste godine dvije su sile potpisale Sanstefanski ugovor kojim je Rusija pokuala osigurati prevlast na Balkanu, kroz proirenu i autonomnu Bugarsku, Srbiju, Crnu Goru i Rumunjsku. Sanstefanski ugovor predviao je da Bosna i Hercegovina dobiju status posebne pokrajine Osmanskog carstva. Meutim, na Berlinskom kongresu u lipnju 1878. prihvaen je prijedlog da se Austro-Ugarskoj povjeri mandat da okupira i upravlja BiH.

1121

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Memoarima 10 takoer zabiljeit niz detalja iz vremena austrougarske okupacije BiH, osobito psiholoku krizu muslimanskog puka koji je poistovjeivao Monarhiju s katolicizmom i prodajom muslimana kaurima - nevjernicima. Mogli bismo rei da je Mei odrastao u obitelji u kojoj su radna etika, pogled na institucije i dravu bilo gotovo europski. S druge strane, osmanski nain ivota i uvjerenja bio je tvrdokoran u sferi braka i odnosa izmeu mukaraca i ena koje su bile podlone muu, primjerice, nisu sudjelovale u odgoju i kolovanju, u obitelji su mukarci i ene jeli u odvojenim prostorijama itd. Meieva majka Arifa, roena Galijaevi ki posjednika i narodnog ljekarnika iz Tuzle dijelila je podreenu sudbinu ena, a kada je klonula duevnom snagom morala se odseliti iz mueve kue jer je doveo novu enu.11 Mei u svojim uspomenama opisuje majku sa znatnim emocijama, a njezina sudbina senzibilizirat e ga za poloaj ena u islamskoj sredini. Tako e, primjerice, 1921. kao jedan od osnivaa i vlasnika Islamske dionike tamparije u Sarajevu, koja je u vlasnitvu imala tvornicu papirnatih vreica u kojoj su mahom zapoljavane mlade muslimanke, za njih 1924. organizirati besplatan teaj pisanja i itanja. Sam Mei vodio je uredan obiteljski ivot, oenio se 1886. Ajiom, kerkom hafiz Abdul erima iz Tuzle.12 Mei je rano obrazovanje dobio u mektebu, a uz pomo privatnog uitelja kojega je otac doveo u kuu svladao je itanje i pisanje latinice. Unato oevoj elji, nije se sustavno obrazovao, izmeu 1879. i 1882. pohaao je medresu u Travniku i to je sve to je imao od formalnog obrazovanja. Meutim, Mei je volio itati, analizirati drutvene probleme, pisati i predlagati rjeenja i po tome se izdvajao iz svoje sredine. Samostalno je svladao njemaki i turski jezik, a iznad svega posjedovao je umijee komunikacije i organizacije. Nakon oeve smrti (1882.) naslijedio je desetak kmetskih selita i 40.000 groa, to je za ono vrijeme bio prilian imetak. Godine 1885. poinje se baviti trgovakim i financijskim transakcijama te zahvaljujui iznimnom poslovnom umijeu poveava imetak koji mu omoguuje nezavisnu drutvenu poziciju. Oko godine 1906. Mei posjeduje pet trgovakih filijala s tridesetak zaposlenika. Kao poslovan ovjek esto putuje izvan Bosne, premda u njegovo vrijeme putovanja nisu bila lagodna te su zahtijevala dugotrajno izbivanje. Njegov prvi susret s urbanom kulturom Zapada dogodio se u Beu 1891. godine. U Carigradu je bio 1895., u Parizu, Londonu i Liverpoolu bio je 1900. itd. Na tim je putovanjima susretao zanimljive ljude te je nesumnjivo imao priliku bistriti poglede na suvremene probleme.

10 Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zbirka rukopisa (dalje: NSK ZR), R 6626, Memoari Adem-age Meia I, 37.-38. (dalje: MEI, Memoari). 11 A. MEI, Memoari I, 60.-61. 12 U Meievoj obitelji roeno je trinaestero djece, ali je preivjelo samo dvoje, sin Osman i ki Nasiha.

1122

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Mei i pravaka ideologija

Ve je reeno da od 1895. Mei svoje politike resurse crpi iz pravake ideologije zbog ega njegova aktivnost predstavlja pravu riznicu za istraivanje ponaanja i sustava vrijednosti muslimanske grupacije koja se orijentirala prema Zagrebu kao kulturno-politikom sreditu. Klasina paradigma hrvatskog nacionalizma oblikovala se u ideologiji pravatva 1860-tih nakon sklapanja Austrougarske nagodbe (1867.) kojom je banska Hrvatska ula u sastav ugarskog a Dalmacija i Istra austrijskog dijela Dvojne monarhije. Proces modernizacije tijekom 19. st. pretvorio je Hrvatsku u moderno graansko drutvo koje tendira da ta kretanja prenese na podruje jugoistone Europe. U sklopu tog kretanja hrvatska nacija prela je put sazrijevanja od kulturne nacije do politike nacije, s imperativom stvaranja vlastite nacionalne drave. Ta su kretanja bila dio europskog i srednjeeuropskog fenomena nacionalizma 19. stoljea, kako zapaa povjesniar N. Stani, ne gubei iz vida da je Hrvatska tada bila izravno zainteresirana za istono pitanje, te je teila da postane imbenikom u europeizaciji Balkana.13 Postoji jedan oigledan razlog zbog kojega je Starevi dospio u sredite panje mladih obrazovanih muslimana, a to je princip odvajanja vjera i nacija. Starevi je u Naputku za pristae Stranke prava iz 1871. eksplicitno ustvrdio da Stranka prava ima narod poduavati, da je vjera stvar duevnosti; da se po vjeri ne dieli nijedan narod; da vjera mora biti slobodna tako, da ne smi nitko u niiju dirati ni svoju drugome nameati; da narod, razlian vjerom nu jedan narodnou i domovinom, ima biti jedan i u srei i u slobodi, i da dosadanja te struke nesloga u Hrvatskoj dobro slui samo neprijateljima naroda. 14 Narataj muslimanskih intelektualaca koji se elio rijeiti nejasne pozicije izmeu Istoka i Zapada, izrazio je svoj dug Stareviu drei da nacionalno pitanje postavlja na demokratskim osnovama. Godine 1894. Osman Nuri Hadi u Zagrebu je u vlastitoj nakladi tiskao knjigu Islam i kultura i u njoj naziva Starevia zrelim, umnim politiarom i velikim ovjekom (...) koji istinu zastupa i za nju ive, a ono to ga izdvaja od ostalih politikih aktera, smatra Hadi, jest da razlikuje vjeru i naciju i ne hrani ga nikakva mrnja, on daje svako tovanje Islamu.15 Openito uzevi, za pojavu i irenje hrvatskog nacionalizma meu muslimanima najvaniji su imbenici s podruja obrazovanja i kulture. Jaa uloga modernog obrazovanja i jezine kulture meu muslimanima dolazi do izraaja od 1884. kada je Zemaljske vlada BiH poela izdvajati sredstva za edukacijske
Nika STANI, Hrvatska izmeu srednje i jugoistone Europe u 19. st. (do 1870-tih godina), Radovi Filozoskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 27., 1994., 319. 14 Ante STAREVI: Naim prijateljima, Naputak 1871. u: Tihomir CIPEK - Stjepan MATKOVI, Programski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842 - 1914, Zagreb 2006., 241. 15 Osman NURI HADI, Islam i kultura, Zagreb 1894., 3., 60. i 64. Hadieva je knjiga nastala kao odgovor na pogrde Milana Nedjeljkovia da islam ubija kulturu i podivljava svoje sledbenike u Ljetopisu Matice srpske.
13

1123

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

potrebe. Odreen broj muslimanskih studenata dobio je priliku da se koluju u Beu i Zagrebu, te da studij islama kombiniraju s drugim disciplinama.16 Godine 1907. u Beu e biti osnovano muslimansko-hrvatsko udruenja Svijest, a sljedee godine jedan se dio studenata odvojio iz udruenja i osnovao Klub muslimanskih akademiara iz Bosne i Hercegovine. U muslimanskom kolovanom sloju javit e se snanije poistovjeivanje s hrvatskim nacionalizmom meu akademskim naratajem koji je studirao na Zagrebakom sveuilitu. Meu sljedbenicima pravake ideologije istiu se Safetbeg Baagi, Osman Nuri Hadi, Mehmedbeg Hrasnica, Bahrija Kadia i Hakija Hadia. Svi oni bili su iznad svega vrlo agilni i dobri, kulturni radnici, kako ih naziva Mei,17 a njihovo iskustvo im je govorilo da muslimanska zajednica mora izgraditi standarizirani obrazovni sustav i vlastitu kulturnu elitu. U taj kontekst moramo smjestiti i Meievu ranu aktivnost u rodnom Tenju. On smatra da su za popularnost pravake ideologije meu muslimanima najzasluni hrvatski prosvjetni radnici i aka populacija. Sam Mei upio je pravatvo pod okriljem teanjskog uitelja Ivice Heimovia, gorljivog starevianca koji je potkraj 1880-tih srca muslimanskih mladia ispunjavao hrvatskim arom. Heimovi je znao kako pristupiti mladim muslimanima, organizirao je studijske kruoke na kojima su se politiki dogaaji u BiH razmatrali iz kuta nacije, nacionalizma, vjere, domovine itd. Na sastancima je bilo strogo zabranjeno toenje alkohola. U krugu mlaih teanjskih muslimana A. Starevi je ubrzo stekao karizmu pa su okupljeni ve na spomen njegova imena uzvikivali: ivio na voa dr. Ante Starevi.18 Heimovi pomae Meiu da se intelektualno osposobi za samostalno voenje javnih predavanja koja su po sadraju i metodi politika. Mei upuuje mlade muslimane na njima nepoznat teren nacije i nacionalizma, na pojmove demokracije, parlamentarizma, ljudskih sloboda itd. Stariji muslimani Meieva su predavanja doivljavali kao inat ustaljenim islamskim vrijednostima to, dakako, nije pokolebalo njegovo uvjerenje da se muslimani moraju prilagoditi modernom vremenu. Za mladog Meia nacionalizacija muslimana je prirodan put u njihovu politikom razvoju. Budui da je nacija podijeljena na vjerske i regionalne skupine, Mei ponavlja da je nuno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, te tvrdi: Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani a po naciji i naem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati.19 Isto tako pogreno je za islam rabiti nazivi turska vjera jer muslimani islamiziranjem nisu postali Turci, Imade muslimana, Arapa, Perzijanaca, Kineza, Engleza, Francuza i jo i drugih naroda i oni se ne zovu Turcima, nego po vjeri muslimanima. Me16 Godine 1896. vlada je stipendirala 57 studenata, a samo u Beu studiralo ih je 39, meu kojima je bilo 28 katolika, 10 muslimana i 17 pravoslavnih. Nav. prema: Sreko M. DAJA, Bosna i Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju(1878 - 1919). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, Mostar-Zagreb 2001., 160.-161. 17 MEI, Memoari I, 121. 18 Isto, 96. 19 Isto, 122.

1124

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

ieve ideje uznemirile su tradicionalnu muslimansku publiku, a praina se slegla tek nakon intervencije muftije Mesuda efendije Smajlbegovia koji je pozitivno vrednovao Meievo tumaenje da narodnost i vjera nisu istoznani pojmovi. Efendija je potvrdio da su Turci po svom jeziku i po turskoj carevini Turci a da nisu po vjeri Turci jer da imade u Turskoj i drugih vjera koji su po narodnosti Turci. 20 Mei je u svojim Memoarima iznio uvjerenje da je uloga Hrvata u stvaranju muslimanske sekularne elite bila vrlo vana. On biljei da su se muslimanski aci u njegovo doba gotovo u 98% sluajeva druili s hrvatskim acima, poglavito jer se u njihovu drutvu nisu osjeali kao pridolice drukije vjere i obiaja. Ta akademska druenja bila su presudna da muslimani shvate potrebu podizanja vlastite intelektualne elite. Rjeit primjer Meieva nesklonosti prema Srbima u to je vrijeme bilo uvjerenje da su nastojali da nae stare odvrate od kolovanja djece, dok su katolici postupali obratno te su uvijek upuivali muslimane da pohaaju kole.21 Bilo kako bilo, on iz svega izvlai zakljuak da su dvojbe muslimana oko sekularnog obrazovanja djece zapravo gubitak vremena i umanjivanje imetka. 22 Oscilacije hrvatsko-muslimanskih odnosa moramo smjestiti i u okvir pravake promidbe koju je razvijala Hrvatska narodna zajednica utemeljena kao nepolitika organizacija u kolovozu 1906. u Docu kraj Travnika prilikom proslave hrvatskoga pjevakog drutva Vlai. Na elu HNZ-a bio je Nikola Mandi, koji e 1908. inzistirati da se aneksija BiH ne povezuje s pitanjem njezina sjedinjenja s Hrvatskom jer je rije o taktici koju Hrvati moraju zauzeti u odnosu na pretenzije Bea i Pete glede Bosne. Meutim, u programskim dokumentima iz veljae 1908. sredinji odbor HNZ polazi od hrvatskog karaktera Bosne i Hercegovine koje su koli po plemenu svojih starosjedioca, toli po dravnom pravu hrvatske zemlje. Stoga je i prirodna tenja bosanskih Hrvata, da se B. i H. prikljue kraljevini Hrvatskoj a dosljedno tome Habzburkoj monarhiji. HNZ se zalagala za ravnopravan poloaj katolike i islamske vjere, za promicanje kulturne posebnosti muslimanske grupe i ouvanje njihova socijalnog statusa. Muslimani se u dokumentu piu s velikim M: Bosanski Muslimani jesu po narodnosti nepreporni Hrvati. Poto ali je u njih vjera nerazdruivo spojena sa mnogim socijalnim uredbama, to Hrvati nemuslimani rado gledaju, da se Muslimani u gdjekojim smjerovima samostalno organiziraju. Ostali e Hrvati naprotiv svaku organizaciju i svako nastojanje brae Muslimana u kulturnom i naprednom smjeru svim silama podupirati a u vanim pitanjima s njima sporazumno postupati. Imenito se uglavljuje, da e H.N.Z. katol. vjeru kao i Islam tititi od nepravednih i nezakonitih napadaja s koje god bilo strane. 23
22 23
20 21

MEI, Memoari I, 91.-92. Isto, 114.-115. Isto, 109. T. CIPEK - S. MATKOVI, Programski dokumenti, 593.-594.

1125

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Istodobno, HNZ imao je u vidu da bi radikalno rjeenje agrarnog pitanja obveznim otkupom, ugrozilo socijalni poloaj muslimana. Time je HNZ sauvao most prema muslimanima, a 1908. godine meu njezinih 45 000 lanova bilo ih je oko 1.000. 24 injenica je da su muslimani tada sudjelovali u hrvatskim nacionalnim manifestacijama koje je organizirala HNZ, pa tako i prilikom sveanosti postave zastave Hrvatskog pjevakog drutva Trebevi u Sarajevu poetkom lipnja 1900. godine. Odlukom skuptine drutva zastava nije posveena, a u ceremoniji je uzelo uee dvjestotinjak muslimana, meu kojima su Mei, Halid-beg Hrasnica, Safvet-beg Baagi, Edhema Mulabdi, Zijad-beg Dongali, O. N. Hadi, kao najistaknutiji. Hrvatsko-muslimanska suradnja krenut e novom trnovitom putanjom u vrijeme tenzija izmeu HNZ i kruga oko Josipa Stadlera, vrhbosanskoga nadbiskupa. Bez dubljeg ulaenja u pojedinosti, treba rei da je u lipnju 1881. sporazumom Austro-Ugarske monarhije i Svete Stolice uspostavljen redoviti kler u BiH s nadbiskupijom u Sarajevu i sjemenitem za odgoj katolikog klera. Ustolienje Stadlera za prvog nadbiskupa uslijedilo je sredinom sijenja 1882., a iste godine on e otvoriti gimnaziju u Travniku s djeakim seminarom, koja e postati rasadite hrvatske inteligencije u Bosni. Gimnazija je bila otvorena i za pripadnike drugih vjera. Stadler je u listopadu 1908. zategnuo odnose s HNZ-om drei da mora revidirati program prema naelima kranskog morala. U prosincu 1909. utemeljio je Hrvatsku katoliku udrugu koja je oznaena kao politiko, kulturno i socijalno drutvo koje titi interese hrvatskog naroda u BiH. Prema Pravilima udruga je svoju glavnu djelatnost vidjela u buenju, njegovanju, jaanju i irenju iste hrvatske svijesti na temelju starevianskog programa od 26. lipnja 1894. Ipak, jasno je reeno da vjerska propaganda meu inovjercima ostaje posve iskljuena iz djelatnosti udruge, koja e u ostalom i na to paziti, da to bolje unaprijedi snoljivost i graanske odnose meu pripadnicima svoje vjeroispovijesti. 25 Lideri HNZ-a ocijenili su Stadlerov HKU opasnim korakom za iste narodne tenje, koje idu za ujedinjenjem svih zemalja, gdje obitavaju Hrvati bez razlike vjeroizpovjesti. Njezin pravac ide za tim, da od Hrvatske naini skroz konfesionalni pojam, to stoji u podpunoj opreci sa pojmom nacionalne misli. HNZ je jasno dao do znanja da se moe poistovjetiti s politikom Stadlera u koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoliku vjeru.26 Ono to elim naglasiti jest da je Stadlerovo spajanje nacionalne i vjerske retorike nailazilo na rezerviranost muslimana. U listopadu 1909. Meiev krug oko Muslimanske svijesti sugerira urednitvu lista da se jasnije postavi prema sukobu Stadlera i HNZ. U pismu Meiu koje uz ostale potpisuje filohrvatski
Za iscrpniji pregled v. M. GROSS, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, 9.-67. Isto, 62. 26 T. CIPEK S. MATKOVI, Programski dokumenti, 597.-598.
24 25

1126

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

nastrojen Hakija Hadi, istie se potreba da list osvijetli svoje protiv klerikalno tj. protu Stadlerovo stanovite, uvajui svoju objektivnost prema Dnevniku i prema Hrvatskoj zajednici.27 Sam Mei u to se vrijeme pribliava pravakoj mladei koja u politiki ivot ulazi nakon raskola stranke i tiska list Mlada Hrvatska. Prvi mladohrvatski zbor u Zagrebu 1910. kritiki se osvrnuo na klerikalizaciju Frankove iste stranke prava. Sama grupacija sebe je smatrala antiklerikalnom strujom koja potuje svaije vjersko uvjerenje i kulturne tekovine koje se uklapaju u postulat jedinstvene hrvatske kulture.28 Mladohrvatska struja u BiH silovito se opirala klerikalnim tendencijama iz pravakog vodstva, te se zalagala za revitalizaciju hrvatskog nacionalizma na liberalnim osnovama. Mei je prvi dobrotvor lista Mlada Hrvatska, a 16. oujka 1910. urednitvo je afirmativno pisalo o Meiu za kojega se kae da je od poetka velikim simpatijama pratio politiku i kulturnu kristalizaciju nae grupe. Poaen je nazivom istaknuti narodni predstavnik. Naklonost mladohrvata prema Meiu poivala je na politiki korektnom liberalizmu, reeno je da je on zaduio Bosnu po svom otvorenom i iskrenom radu protiv zaglupljivanja naroda sa strane klerikalne bilo muslimanske bilo rimokatolike mafije i protiv tuinske eksploatacije nae domovine.29 Meutim, zanimljivo je da se Mei u svojim Memoarima prema Stadleru odnosi s obzirnim potovanjem. On za njega kae da je bio veliki patriota, pravi altruista, hvali njegov trgovaki duh kojega je upotrijebio za podizanja i velianja imovine svoje Biskupije, izgradnju sirotita i isusovake gimnazije u Sarajevu. Mei ni jednom rijeju ne optuuje Stadlera za protumuslimansko gledite, a za itav sukob oko prekrtavanja muslimana najveu odgovornost prebacuje na njegove suradnike, osobito biskupa Ivana aria. Teko je posumnjati u iskrenost njegovih rijei: Ja sam bio nadbiskupov dobar prijatelj i volio sam ga radi njegove odlunosti, energije i potenja. On je volio muslimane, ali ga stariji muslimani nijesu razumili.30

MEI, Memoari II, 66. Vie o tome v. M. GROSS, Nacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uoi I svjetskog rata, Historijski zbornik, Zagreb, XXI-XII, 1968.-69., 75.-143. 29 MEI, Memoari I, 277. 30 Isto, 67. Mei je takoer zabiljeio da se Stadler kao virilni lan bosanskohercegovakog sabora odnosio korektno prema muslimanima, redovno je dolazio u muslimanski klub zastupnika, a oni su ga primali s najvie oduevljenja i on je zavolio muslimane isto toliko koliko i katolike. MEI, Memoari II, 70.
27 28

1127

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Meiev nacionalizam etnojezinog je tipa

Ve smo vidjeli da je paralelno s ulaskom u svijet knjiga i itanja Mei gradio uvjerenje da je nacionalizacija muslimana povijesna nunost kojoj ne mogu umaknuti. tovie, on vjeruje da je nacionalizam univerzalan fenomen jer je u prirodi ljudskih bia da pripadaju nekoj zajednici, jer svaki pojedinac mora imati jo jedan vii ideal od same vjere, a taj ideal pronalazi u narodnosti i majci domovini, kako biljei. Oko 1898. godine Mei naciju doivljava u materinjem jeziku pa argumentirajui zato se muslimani moraju opredijeliti za hrvatski nacionalizam, na prvo mjesto stavlja jezik. On tvrdi da musliman pripada onoj grudi zemlje na kojoj se rodio i ugledao sunevo svjetlo, te prvu rije sa svojom majkom hrvatski progovorio.31 Dakle, Meiev hrvatski diskurs 1890-tih ponajprije ukljuuje pitanje materinskog jezika koji je po njegovu miljenju bitan za nacionalnu identifikaciju muslimana. O tome je u Memoarima zabiljeio: Mi mlai poeli smo se nacionalno buditi a ja sam tome dosta doprinio jer sam itao dosta hrvatskih djela u drutvo sam to svaki dan ispriao to sam itao i da trebaju i oni to itati jer e im to mnogo koristiti, Poeli se meu nama buditi nacionalni osjeaji te isti jezik hrvatski jer smo dosta mijeali u na jezik Hrvatski turskim arapskim i perzijskim rijeima.32 Za Meia muslimani nisu ni Turci, ni Muhamedanci nego su muslimani po vjeri a po narodnosti Hrvati. Mei dri da je turski nacionalizam takoer jezinog tipa, pa kae: Svi narodi turske carevine bili oni po vjeri muslimani ili druge vjere kao to su Grci i Jermeni oni se vani zovu da su Turci (...). Ovo je za nas jak dokaz da se nazivaju po jeziku turski narodi Turcima, a da ime Turin ne obiljeava ovjeka po vjeri. 33 Godine 1896. Mei u teanjskoj itaonici dri predavanja u kojima tumai itav niz za muslimane novih i izazovnih pitanja - pitanje nacije, vjere, domovine i jezika, kao i pitanje demokratskih prava i slobode pojedinca. On vrlo jasno razdvaja pojam vjere od pojma nacije. Stoga uvjerava sunarodnjake da su zavedeni da im je neispravno miljenje u pogledu vjerskog nazora a naroito naziva naeg jezika kojim mi govorimo, da na jezik nije bosanski i da bosanskog jezika nema nego da je naa pokrajina Bosna i Hercegovina obiljeena tim nazivom i da je na jezik hrvatski i da mi nismo Turci negoli da smo muslimanske vjere a hrvatske narodnosti. U Hrvatskoj, dakle, ive tri vjere ali jedna narodnost - hrvatska. Prema Meiu muslimani su po narodnosti Hrvati muslimanske vjere, kao to Grci ive u Turskoj i nazivaju se
31 MEI, Memoari I, 109. Na istom mjestu treba dodati da se u bosanskim naseljima nikad u masi nije upotrebljavao turski jezik. Kada je rije o turcizmima iznesen je podatak da je u jeziku Hrvata i Srba bilo u upotrebi 8.724 turcizama i 6.878 raznih pojmova. Usp. Abdulah KALJI, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965. 32 MEI, Memoari I, 65. 33 Isto, 95.-96. Mei je tada smatrao da se narodi u engleskim kolonijama mogu kulturno i nacionalno razvijati kao i roeni Englez, poglavito zato jer, primjerice kao u Indiji mogu svi narodi govoriti svojim materinskim jezikom i nazivati se po svome jeziku, a njihova je vjera kako u Engleskoj tako i u Kolonijama zakonom zatiena.

1128

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Turci a vjere pravoslavne. Oito je da je Mei svoju bitku za jezik vodio na dva fronta: protiv srpstva i protiv bonjatva. On tvrdi da su Srbi odvraali muslimane od nacionaliziranja u duhu hrvatskom, ali muslimani nisu htjeli ni da uju da oni govore srpski. Srbi su takoer, nastavlja Mei, pomagali Benjaminu Kllayu, zajednikome ministru financija i upravitelju BiH u stvaranju bonjatva koje ukljuuje sliku da muslimani nisu Hrvati i da na jezik nije hrvatski nego da smo Bonjaci a jezik bonjaki. Stoga je Mei glavnim kriterijem uspjeha svog pokreta za buenje muslimana smatrao stvaranje pravog osjeaja za svojim materinskim hrvatskim jezikom. Dakle, jezik muslimana nije bosanski i bosanskog jezika nema, nego je naa pokrajina Bosna i Hercegovina obiljeena tim nazivom, a na je jezik hrvatski. 34 Budui da naciju odreuje uz pomo jezika, Mei tvrdi da muslimane ne moemo drugaije nazivati nego po naem jeziku kojim su govorili nai pradjedovi djedovi, i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam ira i ua domovina Hrvatska, Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine ire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.35 Dakle, po Meiu hrvatski jezik je materinski jezik muslimana, a naziv bonjaki smatra problematinim i tvrdi da izravno ide na ruku kolonizaciji muslimana kako od srpskog tako i od maarskoga kulturnog imperijalizma. On tvrdi da ni Hrvati ni Srbi nikad nee priznati da je jezik u BiH bonjaki jer je po historiji i po zdravom razumu neima i ne postoji niti je postojao bonjaki jezik. Pravoslavni Srbi govore srpskim jezikom, a mi svi u Bosni treba da se borimo i dokazujemo da neima i da ne postoji bonjaki jezik. Zato je prijeka potreba da se mi muslimani prenemo a naroito je pozvana i duna naa mlade da to vie poradi da na muslimanski elemenat nacionaliziramo. Mi svaki pojedini trebamo da svakog uvjerimo da nismo anacionalni nego da smo svjesni svoje hrvatske nacije. Prema Meiu, muslimani su dokazali da su nacionalni upravo ouvanjem svoga jezika tijekom osmanskog razdoblja: Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti, da od nas Hrvata naprave Turke (...) Mi smo sauvali na hrvatski jezik u naoj uoj domovini.36 Mei vjeruje da je ve stara muslimanska ulema bila svjesna vlastitog hrvatskog jezika pa zaziva duh ljudi poput afija, Gaibija i drugih koji su prevodili turske i arapske udbenike na na hrvatski jezik i to arapskim pismom i koji su svoje pjesme te Ilahije pjevali na hrvatskom jeziku a pisali arapskim pismom, s duhom suvremenika poput Damaludina auevia i Mehmed efendije Serdarevia i dr. koji su pisali i prevodili vjerske udbenike na hrvatski jezik. Po njemu, to je dokaz da naa stara Ullema nije bila nenacionalna, da su bili svjesni i dobri Hrvati. Njegov je uzor auevi koji je preudesio arapsko pismo da se moe lake tim pismom pisati na hrvatskom jeziku a to je pismo
Isto, 67., 100. i 120. Isto, 110.-111. 36 Isto, 100. i 103.
34 35

1129

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

narod nazivao Arebica i Mutofovaa, po njegovu pseudonimu Mutuf . 37 Ovdje je rije o tome da je auevi oko 1887. za vrijeme studija prava (Mektebi hukuku) u Turskoj, krenuo smjerom Sami Frasherija koji se zalagao da svaki islamski narod pie svojim jezikom prilagoujui tom jeziku arapski alfabet.38 Jezinu problematiku Mei e koristiti kao sredstvo za parlamentarnu politiku borbu u Bosansko-hercegovakom zemaljskom saboru koji je zasjedao od sredine lipnja 1910. do poetka srpnja 1914. godine. Mei je izabran za saborskog zastupnika na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivi natpolovinu potporu birakog tijela (2.244 biraa), te je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okruju uao u II. izbornu kuriju Sabora.39 U najkraim crtama izloeno, jezina problematika prije saborske ere rjeava se u nekoliko odredaba Zemaljske vlade. Od 1879. godine srpsko-hrvatski je bio poslovni jezik, 1880. uvedena je ravnopravnost i obvezatno uenje u nastavi obaju pisama, a 1905. uveden je paritet obaju pisama u slubenim aktima. Odredbom Zemaljske vlade 4. listopada 1907. za jezik je uveden slubeni naziv srpskohrvatski, a ukinut je naziv bosanski jezik, ime je austrougarska uprava definitivno napustila politiku bonjatva koja nije imala potporu ni begovata ni arije. U vrijeme izrade nacrta ustava u sijenju 1909. Meiev MNS obratio se Zemaljskoj vladi posebnom deklaracijom u kojoj je uz ostalo predloio da se u u unutarnjem i vanjskom saobraaju svih dravnih ureda uvede slubeni jezik hrvatski.40 U ljeto 1910. u saborskoj raspravi o proraunu, pokrenuto je jezino pitanje koje dobiva jasne politike i socijalne konotacije. Naime, zastupnici su na XXIII. sjednici pozvali Zemaljsku vladu da uvede srpski ili hrvatski jezik kao slubeni jezik na eljeznici u BiH. U sporazumu hrvatsko-muslimanskog bloka uoi izglasavanja Zakona o fakultativnom otkupu kmetova (31. oujka 1911.) muslimanski zastupnici su se obvezali podrati hrvatski nacrt zakona o jeziku. U toki 2. sporazuma stoji: Mi muslimani obvezujemo se u Saboru glasati za prileeu jezinu osnovu.41 Rije je o nacrtu Zakona o ureenju jezinog pitanja, na koji je pristao i Mandiev HNZ, prema kojemu se jezik u BiH trebao slubeno zvati hrvatski i srpski, a pismo latinica i irilica. Nacrt je predviao da domai jezik bude u upotrebi u slubenim institucijama i na eljeznici, a svi inovnici trebali su ga svladati u tri godine, osim onih na visokim poloajima. Jezino pitanje u Bosansko-hercegovakom zemaljskom saboru stavljeno je na dnevni red i prilikom usvajanja zakona o gradnji eljeznica koji je doao pred Sabor u studenome 1912. godine. J. Sunari i Mei inzistirali su da Sa Isto, 112. Muhamed HADIJAHI, Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana, Zagreb 1990., 130. 39 MEI, Memoari I, 100. 40 MEI, Memoari II, 80. 41 Integralni tekst sporazuma v. u: M. HADIJAHI, Od tradicije do identiteta, 207.-208.
37 38

1130

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

bor prihvati osnovu izgradnje eljeznice pod moralnom obvezom da se na eljeznicama usvoji hrvatski odnosno srpskohrvatski jezik. O visokoj politiziranosti jezine problematike dobro svjedoi i Meiev zakljuak da u nadmudrivanju oko jezika Maari zapravo hoe posijati mrnju izmeu Austrije i Bosanaca. Stoga politika nae Monarhije silom goni Slavene od sebe. Slaveni su u Monarhiji jedan jak i brojan element, pa bi bilo u interesu Manarhije da svoju protuslavensku politiku preokrene prema svima a naroito prema nama junim Slavenima, zakljuio je Mei.42 Postavlja se pitanje jesu li Meievi pogledi na naciju i nacionalizam nailazili na dovoljno pripremljenu muslimansku publiku? Nacionalna ideologija meu muslimanima imala je, izgleda, pristae u vrlo uskom krugu mlaih obrazovanijih lanova zajednice. Tegobno probijanje u dubinu drutvene ljestvice Mei je doivljavao kao borbu protiv konzervativizma. On se tui na tvrdokornost starih muslimana: Meu onima koji su se borili sa konzervatizmom eto i meni je u dio palo da meu mlaim svojim drugovima vodim borbu o nacionaliziranju i da ih ovjek uvjeri da nisu Turci i da nisu Bonjaci po narodnosti nego da smo Hrvati, a po vjeri muslimani i da je naa ua domovina Bosna. Stari muslimani nee da budu ni Hrvati ni Srbi niti kau da govore hrvatskim ili srpskim jezikom nego kau ili bonjakim ili naim jezikom.43 Dakle, Meiev pretjerani entuzijazam prema nacionalizmu bio je stran prosjenom obinom muslimanu, ukljuujui i njegovu vlastitu obitelj. itav svijet njegove majke i ene koje su bile ispunjene islamskom pobonou bio je prevrnut naglavce kada su saznale da se smatra Hrvatom. Majka oplakuje injenicu da je sin sramoti jer od tolikog ummeta i tolike nae turske vjere jedini hoe da se krsti pa ak kau da hoe i nas u nekakve Hrvate da prekrsti. Ovaj detalj iz njegovih Memoara ini se mnogo vanijim nego to je na prvi pogled. Mei uvjerava majku i enu da prihvaanjem hrvatskog nacionalizma ne okree lea islamskoj vjeri: Zar ste mogle i smjele i na as u mene posumnjati i povjerovati tim enskim laima i petljanijama, da bih ja nau lijepu islamsku vjeru napustio i preao na koju drugu vjeru. Poput njegove majke, mnogi su muslimani islam nazivali naa lijepa turska vjera. Mei uvjerava majku da je hrvatstvo zapravo pomirljivo s islamom: Mi nismo Turci, a nismo ni Muhamedanci, kako nas to neki neispravno zovu (...). Mi smo po naem jeziku kojim govorimo Hrvati, a naa je vjera islam i mi smo muslimani.44 No u vrijeme osnivanja svoje Muslimanske napredne stranke 1908. godine, Mei je donekle shvatio da je nacionalizam slaba mobilizacijska snaga meu muslimanima te da stranka mora voditi rauna o islamu kao naelu kohezije i integracije muslimana. Da se MNS pokuao prilagoditi konfesionalnom isku MEI, Memoari II, 302.-303. U srpnju 1913. N. Mandi je podnio Vladi izmijenjeni tekst zakona o jeziku prema kojemu bi se hrvatsko-srpski jezik upotrebljavao na zemaljskim eljeznicama ako to doputaju vojniki interesi. U prosincu 1913. jezini prijedlog dobio je vladarevu sankciju. Iscrpnu obradu jezine problematike v. Devad JUZBAI, Pitanje regulisanja upotrebe zvaninog jezika u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred Prvi svjetski rat, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVII, Sarajevo 1969., 61.-130. 43 MEI Memoari I, 66. 44 Isto, 91.-92.
42

1131

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

stvu muslimana dobro se vidi u stranakom programu u kojemu se ne spominje hrvatski nacionalizam, tovie u programu se za diferenciranje muslimana koristi naziv Muslimanski narod, Islamski narod te se podvlai da je Bosna i Hercegovina prava i jedina domovina muslimana.45 U programu se ne inzistira ni na pitanju jezika, osim zalaganja stranke da zaslueno mjesto dobije izdavaka djelatnost na turskom i hrvatskom jeziku. Istodobno, stranka se zalagala da arapsko pismo u Bosni i Hercegovini bude slubeno i ravnopravno drugim pismima ili da se za sav narod u Bosni i Hercegovini uvede jedno slubeno pismo - latinica. 46

Mei i pokret za vjersku autonomiju 1893. - 1909.

U svojoj ranoj aktivnosti Mei nije posegnuo za vjerskom i prosvjetnom autonomijom, najjaim muslimanskim orujem, to ga je kotalo izolacije i nerazumijevanja muslimanske okoline. Sam je morao priznati da je postojala duboka polarizacija izmeu Hrvata muslimana starevianaca koji su bili pasivni u borbi za vjersku autonomiju, i muslimanskih masa koje su borbu za vjeru smatrali najpreom.47 arite muslimanske borbe za autonomiju bio je Mostar iz kojega je djelovao muftija Ali Fehmi ef. Dabi koji je ve 1893. zahtijevao punu autonomiju vakufsko-mearifskih poslova. Dabiev pokret dobio je vjetar u lea nakon pokrtavanja muslimanske djevojke Fate Omanovi u svibnju 1899. koje je revoltiralo muslimane koji su od Isidora Benka, graanskog upravitelja, zahtijevali da se djevojka pronae i vrati obitelji. 48 Odbor s Dabiem na elu obratio se 1899. godine B. Kllayu i caru Franji Josipu s prijedlogom Nacrta autonomnog statuta za vakufsko-mearifsku zakladu u Hercegovini. Vlada je dokument odbila, smijenila je Dabia, zatvorila mostarsku kiraehtanu, a njezina tajnika erifa Aranutovia otpustila iz slube. Meutim, pokret za autonomiju proirio se na Travnik i itavu BiH. Godine 1902. Dabi putuje u Istambul koji je i dalje drao otvorenim pitanje potvrivanja ili menure reis-ul-uleme od strane vrhovnoga islamskog poglavara eih-ul-islama. Austrougarska vlast je reagirala tvrdo te je Dabiu zabranila povratak u zemlju. Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH ozakonjen je sredinom travnja 1909. godine.49
Isto, 97. i 102. MEI, Memoari II, 57. 47 MEI, Moj odgovor bezimenim klevetnicima, u: A BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 69. 48 Usp. Tihomir KRALJAI, Vjerska politika Kalajevog reima, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XXXIV, Sarajevo 1983., 17.-77. Prema slubenoj statistici izmeu 1879. i 1915. u BiH nije bilo mnogo vjerskih prijelaza. Tako je u muslimana zabiljeeno 21, u katolika 25 i u idova 10 prijelaza. Usp. S. DAJA, Bosna i Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju, 62. 49 Za vie usporedi: Nusret EHI, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1980.
45 46

1132

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Postavlja se pitanje zato se Mei nije aktivno pridruio pokretu za vjersku autonomiju? Njegov je osnovni argument da su muslimanske voe svoj cilj vjerske i prosvjetne autonomije pokuavali ostvarit paralelno s autonomnim nastojanjima Srpske narodne organizacije. Naime, on ima u vidu tajni muslimansko-srpski sporazum o suradnji koji su u kolovozu 1901. u Kiseljaku utanaili Dabi i Jeftanovi koji, meutim, nije do kraja rasvijetljen u historiografiji. Srpski prijedlog sporazuma redigirao je Emil Gavrila, zastupnik Ugarskog sabora, ali ga muslimanska strana nije potpisala zbog nesuglasja oko pitanja agrarne reforme i naziva jezika.50 Autonomistika borba muslimana ula je u novu dinaminiju fazu osnivanjem Muslimanske narodne organizacije u Slavonskom Brodu 1906. godine s Alibegom Firdusom (1864. - 1910.) na elu. On se povezao i s predstavnicima maarskih stranaka koje su se u Ugarskom saboru zauzele za muslimansku vjersku autonomiju. Meievo skeptino stajalite prema Firdusu proizlazilo je iz njihova razliitog iskustva sa Srbima i Maarima. Mei upire prstom u Srbe i Maare da su permanentno minirali njegovu suradnju s Hrvatima koju je vodio s ciljem da se muslimani nacionaliziraju, te kulturno i materijalno uzdignu, da ne prodaju svojih zemalja, da se ne sele u Tursku, da uvaju svoju grudu nau lijepu BiH.51 Meieva kritika autonomistikog pokreta donekle je opravdana imamo li u vidu da je suradnju izmeu muslimana i Srba u pokretu za vjersku autonomiju smatrao neprirodnom zbog njihovih razliitih ciljevi. On dri da se muslimani bore za suverenitet turskog sultana dok je Srbima cilj da BiH pripoje Srbiji. Usto, Srbe smatra politiki mnogo jaim, naziva ih veliki majstori i veliki politiari, a lea im uva jaka Rusija kao svjetska sila. Meieva tvrdnja da e muslimanska suradnja sa Srbima ubrzati pripojenje BiH Srbiji, nesumnjivo je predstavljala razlog njegova oponiranja autonomistikom pokretu. On sam kae da su ga u to vrijeme sunarodnjaci pogreno razumjeli: Ja nisam bio protivnik pokreta za prosvjetno vjersku autonomiju. Ja sam bio istog miljenja da trebamo traiti ureenje naeg vjersko prosvjetnog pitanja, ali nisam bio za to da se vodi borba i postupak onim putem i onim pravcem koji su poli Dabi i Firdus. Ja sam bio najvie protiv da se vodi borba u drutvu sa Srbima, zato jer sam znao da Srbi ne vode brigu za vjersko prosvjetnu autonomiju nego da rade pod krinkom vjersko prosvjetne autonomije za pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji. Toga sam bio najvei protivnik jer sam raunao, ako se pripoji Srbiji da e nas muslimana brzo u ovim krajevima nestati kao to je nestalo tolikih muslimana iz Srbije kao bive turske pokrajine.52 Drugi razlog Meieve distance prema autonomiji jest petljanje pokreta s Maarima u kojima Mei vidi samo fanatine revizioniste. On iskreno biljei: Mrzio sam Maare kao velike oviniste,53 pri emu ima u vidu maarske
52 53
50 51

Mustafa IMAMOVI, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2003., 243.-244. MEI, Memoari I, 2. Isto, 36.-7. Isto, 115.

1133

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

pravno-povijesne krugove koji su nakon aneksije 1908. zagovarali reinkorporaciju BiH kruni sv. Stjepana na temelju pripadnosti Rame (Bosne) ugarskom kraljevskom naslovu 1138. godine. Iz tih krugova potekla je 1882. ideja da se zapadna Bosna prikljui Ugarskoj a ostatak austrijskoj polovici drave.54 Znakovito je da se Meiev prvi posjet Zagrebu 1895. godine poklopio s prosvjednim spaljivanjem maarske zastave koju su zapalili hrvatski sveuilitarci (16. listopada). Prosvjed se dogodio u vrijeme sveanog otvorenja Hrvatskoga narodnog kazalita i u njega je bio upleten O. N. Hadi, tada student prava, koji je zavrio u zatvoru. Mei je bio impresioniran mladim Hadiem koji mu je prilikom posjeta u zatvoru rekao da je jako veseo jer se kralj osvjedoio da su Hrvati nezadovoljni Maarima i njihovim ovinizmom. Mei ga novano podupire s 100 forinti te ostaju u trajnoj vezi.55 Budui da je Maare promatrao neumoljivo neprijateljski, Mei je odbijao identitet bonjatva kako ga je definirao Benjamin Kllay, kljuna figura i upravitelj BiH od 1882. do 1903. godine. Kllay je slovio i za iznimnog poznavatelja Balkana, a kao poklonik ideje o civilizacijskoj misiji Ugarske na Istoku, svojoj je zemlji namijenio ulogu braniteljice jugoistonih granica Monarhije. Oima otroumnog promatraa Mei je zakljuio da interkonfesionalno bonjatvo prikriva pravu prirodu maarskog revizionizma koji tei da Bosnu i Hercegovinu pripoji Maarskoj. Stoga ne udi to Mei i Kllaya portretira kao maarskog ovinista koji je htio poto-poto da omete nacionaliziranje Bosanaca i Hercegovaca u hrvatskom duhu.56 Svoje miljenje o autonomnom pokretu Mei je u Memoarima ovako izrekao: Ja sam uvijek bio za samostalnost Bosne i Hercegovine, koju smo uvijek imali, ili ako to ne moe onda da se Bosna i Hercegovina pripoje sa irom nam majkom domovinom Hrvatskoj i da budemo kao tree tijelo u Austro-Ugarskoj monarhiji.57 Dakle, Mei je vjerovao da muslimanima odgovara vienacionalno habsburko carstvo pa je ustrajavao na ideji trijalizma gotovo do raspada Austro-Ugarske monarhije. Zapravo, mogli bismo rei da je ideja trijalizma bila vezivno tkivo u suradnji Meia i Mandieva HNZ-a. U trojnoj federaciji treu bi jedinicu inile hrvatske zemlje u sklopu Monarhije. Mei je o tome zapisao sljedee: Mi Hrvati, u ono vrijeme bili smo trijalisti, to jest borili smo se da u Austro-Ugarskoj Monarhiji zauzmemo dolian poloaj. Htjeli smo da budemo trei u dravi, odnosno ravnopravni sa druga dva dijela: Nijemcima i Maarima. Nama je to bilo obeano, i mi smo svi bili dubokog uvjerenja da emo to izvojevati.58
54 Usp. Ferdo HAUPTMAN, Kombinacije oko dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine na poetku prvog svjetskog rata, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, IX, Sarajevo 1961., 88.-109. 55 MEI, Memoari I, 116. Tijekom 1898. O. N. Hadi objavio je u listu Hrvatsko pravo nekoliko kritikih lanaka o muslimansko-srpskoj suradnji. 56 MEI, Memoari II, 152. i 1. 57 MEI, Memoari II, 36. 58 MEI, Moj odgovor bezimenim klevetnicima, u: A. BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 74.

1134

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Mei je bio uvjeren da su takav razvoj sprijeili Maari te je i on osobno bio rtva maarskih politikih intriga. On vjeruje da ga austro-ugarska uprava nije odlikovala za javni rad upravo zahvaljujui intrigama Maara i Srba.59 Mei je raskrstio s trijalizmom nakon Majske deklaracije koju je 30. svibnja 1917. Klub zastupnika slovenskih zemalja, Istre i Dalmacije uputio Carevinskom vijeu i zatraio da se po naelu narodnosti i hrvatskoga dravnog prava sva podruja Monarhije na kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine pod ezlom habsburko-lotarinke dinastije u jedno samostalno dravno tijelo. Zahtjev za uvoenjem trijalizma bio je odbijen, a Mei je odmah nakon odbijanja Majske deklaracije zatraio otpust iz austrougarske vojske.

Meievo razumijevanje islama

Poto smo utvrdili da je u Meievu diskursu pravaka ideologija bila okvir za paradigmu nacionalizma koji mu je donio vie oponenata nego sljedbenika meu muslimanima, namee se pitanje to je s islamom u njegovu iskustvu i djelovanju. Mei zastaje pred snagom islama iz kojega muslimani crpe snagu identiteta. To se moe uoiti ve na svakidanjoj razini i intimnosti proivljenoga kad Meia koji je primjerice sauvao vrlo ivo sjeanje na svean in prvog ispovijedanja vjere kada je na koljenima pred hodom i vidno ganutim ocem izrekao Bismile hatmu (U ime Alaha, svemogueg dobroinitelja milostivog.). Zatim, bio je ponesen emocijama prilikom odlaska oca u Meku da obavi had, kao i sveanim ispraajem i doekom hadija, to se moe vidjeti u njegovim Memoarima.60 No, vjera za Mei nije samo toplina tradicije jer on se tijekom ivota pridrava islamskih obreda, petkom redovito odlazi u damiju na molitvu, pridrava se erijatske zabrane o konzumiranju alkohola i masnoa. U kui u Tenju ima poseban prostor za molitvu koji je dostupan svim lanovima muslimanske zajednice 61 Potrebu da se identificira sa svojom muslimanskom zajednicom, Mei je iskazivao i vanjskim znakovima. Premda je u ranoj mladosti usvojio zapadni stil odijevanja, zadrao je fes kao simbol islamske kulturne autentinosti. Smisao koji je fes imao za Meia vrlo slikovito otkriva i jedna njegova slubena prituba iznesena u Hrvatskome dravnom saboru NDH 1942. godine. u kojoj iznosi da je zbog fesa bio predmetom hrvatskih mentalnih predrasuda. Naime, Mei je tvrdio da ga je prilikom dolaska na zagrebaki eljezniki kolodvor nepropisno zaustavio slubenik sigurnosti koji je posumnjao u autentinost njegove doglavnike propusnice samo zato jer je nosio fes.62
59 Mei biljei da mu je odreeni pukovnik Lipuak jednom zgodom reekao Adamaga, vojska je sve uinila da bude odlikovan, ali Maari to nikako ne dozvoljavaju zato to si ti za trijalizam i to si starevianac., MEI, Memoari I, 122. 60 MEI, Memoari I, 45., 9. 61 Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Ostavtina Dragutina Kambera, rukopis posveen hrvatskomuslimanskim odnosima. Kamber biljei: Ademaga je imao damiju u kui, a ja bih ponekad nabasao, kad se je on sa grupom komija spremao na zajedniku molitvu. Mene bi podvorio i zamolio da otpoekam, a kasnije bismo svi posjedali kahvendisali i razgovarali. 62 HDA, Hrvatski Dravni Sabor NDH, PS, br. 721 od 4. listopada 1942. Kontroverza oko fesa

1135

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Ovdje se, meutim, jo jedna Meieva osobina moe povezati s islamskim bogotovljem, a to je socijalna osjetljivost tj. osjeaj dunosti pomaganja siromanim. To se, primjeric, moe vidjeti 1917. godine kada je Mei bio intenzivno zaokupljen problematikom pravedne raspodjele tereta rata. Svoje zamisli iznosi u brouri Namet na vilajet. Meiev tekst sadri konkretne prijedloge kako obnoviti socijalnu ravnoteu drutva izgubljenu tijekom Prvoga svjetskog rata, ali ga ovdje uzimam kao primjer zbog njegova snanog osjeaja dunosti pomaganja siromanima, koja se u islamskoj pobonosti naziva zekat. Mei konstatira da je rat stvorio alosno drutveno stanje, s jedne strane nove milijunae, i milijune siromanih koji ive na rubu egzistencije, s druge strane. Kategorija imetka za Meia ima islamsku konotaciju, on biljei da je imetak ovjeku od Boga povjeren samo na uvanje, stoga svaki bogata, koji imade u svom srcu i zehru uvstva za ovjeanstvo, ne bi mogao ovu bijedu svojih sugraana gledati. Premda je dunost svakog pojedinca da osigura egzistenciju i sebi i djeci i rodu svom, nastavlja Mei, svaki pojedinaca u isti as mora imati srca i za komiju i ostali narod. Stoga on predlae da se procijeni imetak svih graana, a zatim da se progresivno oporezuje. Teko bismo mogli optuiti Meia za trgovaku pohlepu imamo li u vidu njegovu spremnost da 77,5 % svog imetka pokloni dravnoj zajednici ako njegov program bude usvojen.63 Meieve filantropske namjere 1914. rezultirale su osnivanjem Hrvatskoga dobrotvornog drutva vojnika dobrovoljaca Mei. Drutvo je kao pripomona zaklada trebalo potpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na kolama, uvjebaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini te Austro-Ugarskoj monarhiji. Mei je predvidio da drutvo skuplja sredstva lanarinama, dobrovoljnim prilozima i dobrotvornim priredbana.64 ini se da je njegova vojnika plaa ulazila u fond drutva, ali prava aktivnost drutva nije u praksi zaivjela. Kao ovjek proet snanim osjeajem drutvene angairanosti, Mei je bio istodobno u miru i u hrvanju sa svijetom islama. Zaista, kod njega je jasno prisutna svijest da principi muslimanskog ponaanja moraju biti izvedeni iz sadanjosti, a ne iz prolosti, dakle, islam kako ga Mei razumije dinamina je pokretaka vjera. Stoga on istinski duh islama pronalazi u sloganu Budite djeca vremena koji je u ranom islamu postavio hazreti Alija, jedan od etvorice pravovjernih kalifa (600. - 661.), Muhamedov roak i zet koji je bio prvi ili drugi lan prve zajednice. Upravo nadahnut Alijom, Mei se 1895. obratio svojim zemljacima bosanskim iseljenicima u Osmanskom carstvu u blizini grada Ada Pazara kada su mu se potuili na Ibrahima Teskerdia, gradonaelnika da ih tjera na red i adet i uvodi kuluk kako bi unaprijedio gradsku infrastrukturu. Mei nije stao na njihovu stranu ve im je odluno rekao: Eto
na jugoslavenskoj je sceni zapoeta ve 1928. nakon hodinskog takrira (priopenja, izjave) da bez erijatom priznate nude nije doputeno noenje eira. Javna polemika oko fesa prelazila je kulturoloki kontekst pa je postavljeno pitanje je li on vanjski znak etnike posebnosti muslimana. Usp. D. SULEJMANPAI, Fes i eir u: Alija ISAKOVI, O nacionaliziranju Muslimana, Zagreb 1990., 80.-83. 63 A. MEI, Namet na vilajet u: A. BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 20.-37. 64 NSK ZR, R 6627, Pravila dobrotvornog drutva vojnikadobrovoljaca Mei.

1136

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

doli ste u tuu zemlju pak ni ovdje neete da se opametite da se kreete i ivite kako to trai duh vremena (...) Hazreti Alija je rekao - Budimo djeca vremena. Da je iv Hazreti Omer, on bi jo vie traio od dananjeg vremena, te bismo morali jo vie raditi i doprinositi za opu stvar.65 Stoga ne udi da se Mei kao mladi gnuao hoda koji su okovani predrasudama na vazovima vikali i udarali na one muslimane koji pohaaju svjetske kole. Ipak, bio je odluan ii naprijed i kriti pred sobom trnovite staze kako bi probudio na mlai narataj negdje perom, negdje govorima, a negdje i svirkama i pjesmama.66 Na ovom mjestu postavlja se pitanje kakav je bio odnos Meia i uleme? Ve smo iznijeli neke indicije koje upuuju na Meiev animozitet prema seoskim hodama koji zbog vlastite neukosti nisu mogli biti nosioci opismenjavanja mladei. Otvorenu reakciju hoda izazvale su i Meieve novotarije na financijskom planu. Godine 1906. on osniva Prvu muslimansku kreditnu zadrugu u Tenju koja e prerasti u Muslimansku trgovaku i poljodjelsku banku s oko 600.000 kruna temeljnog kapitala. Budui da uvoenje zadruga, banaka i kamata u muslimanskom svijetu nije lieno vjerskih implikacija, Mei je u to vrijeme bio izloen vjerskoj kritici te sam kae da su na njega najvie navaljivale hode iz Mostara. Mostarska ulema zatraila je od Hadi Halid ef. Sefia, upravitelja teanjske medrese, da zabrani osnivanje novanih institucija. Kao razborit ovjek on je prihvatio Meieve argumente da e muslimanski novani zavodi omoguiti muslimanima da zadre zemlju u svojim rukama. Sefi ja izjavio: Grijehota je plaati kao i uzimati kamate, ali kada smo u nudi onda je bolje te kamate ne plaati tuinu jer ne musliman nee u damiji zapaliti svijeu (...) Mi moramo biti djeca vremena, kakovo je vrijeme, valja ii za vremenom i sa vremenom ako hoemo da napredujemo. U vrijeme osnutka Muslimanske kreditne zadruge u Tenju, koja e 1910. prerasti u Muslimansku trgovaku i poljodjelsku banku, Mei se ipak oslanjao na prosudbe vjerskih eksperata pa je od Meihata zatraio fetvu da se novac moe pozajmljivati uz kamatu od 15%, to je odobreno.67 Istodobno, Mei je smatrao da su bosanskohercegovaki muslimani posebna vjerska i regionalna skupina, stoga je uvijek snano politiki reagirao kada je posrijedi njihov vjerski identitet. U veljai 1909. on u Zemaljskom saboru BiH kao pokreta zahtijeva da se u obje polovice monarhije prizna islam kao identitet muslimana, te je iznio sljedee obrazloenje: Za svakog je ovjeka ona vjera u kojoj se je rodio i u kojoj ivi njegova svetinja i njegov najvei ideal. Naroito smo mi muslimani mnogo privreniji uz vjeru od ostalih naroda (...) . Mi muslimani svakoga onoga drimo, za svog najveeg prijatelja tko nam uva vjeru. Mi za njega alimo i svoj ivot dati. Opet gdje nam se vjera ne tuje ve gazi. Ondje mi ni asa ne asimo niti uvjetno. Nama naa vjera nalae da moramo ono mjesto ostaviti i traiti sklonite ondje gdje nam je vjera zatiena. Da se ne bi muslimanima dogodilo da bi svoj pradjedovski prag morali
MEI, Memoari II, 11. MEI, Memoari I, 100. 67 MEI, Memoari I, 214.-215.
65 66

1137

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

ostaviti i traiti u tuini sebi domovinu nadamo se da e naa vjera biti novim ustavom zatiena (...) Ako je naoj upravi milo i stalo do toga da muslimani ostanu i ive u ovoj zemlji. traimo da islam kao i druge vjere u zemlji bude priznat.68 injenica da je Mei putovao u europske metropole Pariz, London i Liverpool 1900., gdje se susreo s predstavnicima islamske zajednice, kao i boravak u sjevernoj Africi 1912. o emu je ostavio svjedoanstvo, omoguuje nam da analiziramo njegove poglede na panislamizam kao koncept jedinstva muslimana. Idejno utemeljenje panislamskog pokreta vee se uz Mlade osmanlije 1865., a u arapskom ga svijetu artikuliraju Demaludin el-Afgani i Muhamed Abduhu svojim napisima u listu vrsta veza 1884. godine. Sultan Adbulhamid II. podupirao je popularizaciju panislamizma osnivanjem udruenja u Parizu (1884.) i Londonu (1886.). Panislamizmu kao pokretu koji se pojavio u drugoj polovici 19. st. bio je cilj ujedinjenje muslimanskog svijeta kako bi se lake othrvao europskom kolonijalizmu. Danas se pod panislamizmom razumijeva duhovno jedinstvo muslimanskog svijeta u skladu Organizacije Islamske konferencije koja je osnovana s ciljem solidarnosti i suradnje muslimanskih drava.69 Mei eksplicitno navodi da je bio u dodiru s Ismailom Gasprinskim (1851. 1914.), publicistom, piscem i istaknutim liderom panislamskog pokreta meu muslimanima u Rusiji. Njegov reformistiki pokret dedidizma zalagao se za reformu kolstva. Mei biljei da je s njim imao ast napraviti poznanstvo putem mog beletristikog lista Behar te da je Gasprinski namjeravao sazvati kongres u dogovoru sa sultanom Abdulhamidom II. Meiev plan usmjeren na osnutak velikog novanog zavoda vjerojatno je bio s tim u vezi. 70 Obilazei muslimanske zemlje istodobno bi animirao uglednike da sudjeluju na generalnoj muslimanskoj konvencije koju je Gasprinski namjeravao sazvati 1910. uz pomo Kaira. U tome nije uspio. Meiev boravak u sjevernoj Africi 1912. godine i susret s arapsko-berberskim svijetom na svoj ga nain uvlai u panislamsku agitaciju. U Alir i Tunis odvela ga je elja da pomognu osnivanju panislamske novane institucije koja bi pruala financijske usluge muslimanskim dravama i uinila ih neovisnim od neislamskog kapitala. Mei je bio uvjeren da bi islamska banka s jakim sektorom kreditiranja bila pokreta muslimanskog razvoja. Premda je ambicioznost i neostvarivost ovog pothvata bila oita, Mei je planirao proputovati sve krajeve i drave gdje ive muslimani kako bi pridobio ugledne i financijski jake pojedince da u svojim zemljama osnuju velike novane zavode koji bi kasnije bili podloga osnivanju jedne velike zajednike Pan-Islamske banke sa jednim velikim kapitalom. Sjedite banke bilo bi u jednoj neovisnoj muslimanskoj dravi, ili bar u zemlji gdje su muslimani kulturno najnapredniji. Panislamsku banku zamiljao je kao gospodarsku poveznicu svih ivuih mu Isto, 89. O panislamizmu i njegovom povijesnom razvoju vidi: Amir KARI, Panislamizam u Bosni, Sarajevo 2006., 7.-65. 70 MEI, Memoari II, 324.
68 69

1138

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

slimana cijeloga svijeta, ali itava ideja nije ni dospjela do faze realizacije koju je prekinulo izbijanje Prvoga svjetskog rata. Mei je na crni kontinent putovao preko Francuske i Italije odakle je preko Palerma stigao u Tunis. Neznanje arapskog i francuskoj jezika nimalo mu nije smetalo da uspostavlja kontakte i stvori odreene zakljuke. Njegova veza s antikolonijalnim politikim nacionalistima u Aliru i Maroku, tekla je pod okriljem odreenog asnika iz Turske. Iz Meievih dojmova moe se zakljuiti kako je islamska politika Austro-Ugarske imala neke prednosti pred francuskom politikom. Zanimljivo je da se i u francuskom parlamentu moglo uti kako bi naklonosti alirskog puanstva prema Francuzima bila mnogo vea kada bi primijenili model austrougarske uprave nad muslimanskom zajednicom u BiH. Zemaljska vlada BiH 1898. financirat e boravak skupine francuskih eksperata u BiH kako bi afirmirala tekovine Kllayeve uprave. Slian interes za prilike BiH pokazivala je i engleska uprava u Egiptu.71 Alirski aktivisti pokuavali su doprijeti do europskog javnog mnijenja pa je Mei obeao da e ih povezati s bekim novinarskim krugovima. Nakon povratka iz Afrike o tome obavjetava Matka Laginju, narodnog zastupnika u Carevinskom vijeu. Meutim, Laginja je odbio koristiti se tim informacijama u politike svrhe te je izjavio da bi se s tim krugovima mogla uspostaviti samo trgovaka veza. 72 Postoji oita dvosmislenost u Meievim impresijama o arapskom svijetu. On je razoaran njegovom inercijom, Alirce opisuje kao ljude koji satima sjede i kartaju po mahalskim kafanama. Kada je upitao svoje sugovornike zato ove ljude jae ne upregnu u pokret za osloboenje, dobio je odgovor da je to nemogue jer im mase ne vjeruju i dre ih za framasone. Ipak, bio je dirnut gostoljubivou Aliraca koji su unaprijed podmirivali njegove trokove u gostionicama i kavanama.73

Zakljuak
Uz nuno poopavanje mogli bismo zakljuiti da je Mei sebe doivljavao u viestrukom identitetu koji se proimaju. Po materinskom jeziku i iroj domovini smatrao se Hrvatom, a muslimanom po islamskoj vjeri i neposrednom iskustvu. Islam, kako ga razumije Mei, dinamina je pokretaka vjera, stoga on vjeruje da principi muslimanskog ponaanja moraju biti izvedeni iz sadanjosti, a ne iz prolosti. Meiev koncept nacije koji je iznio 1890-tih pribavio mu je meu bosansko hercegovakim muslimanima vie oponenata nego sljedbenika. O polarnost izmeu Meia i muslimanskog puka moglo bi se govoriti kao o polarnosti izmeu pojedinanog iskustva i iskustva kolektiva koji je svoj identitet temeljio na uvanju islama. Meievi pogledi na naciju, jezik i domovinu, teko su pro Usp. T. KRALJAI, Vjerska politika, 75.-76. MEI, Memoari II, 325.-327. 73 MEI, Memoari II, 62.-63.
71 72

1139

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

dirali u muslimansku zajednicu koja je svoj osjeaj identiteta vezala poglavito uz islamsku vjeru. Imamo li u vidu iskustvo Meievog narataja, hrvatski nacionalizam meu bosansko-hercegovakim muslimanima bio je iskljuivo stvar individualnog izbora, a ne grupnog opredjeljenja. Koncept nacije toliko je zaokupio Meia da je utjecao i na njegovo stajalite prema muslimanskom pokretu za vjersku autonomiju. Naime, on je tada postavio dvojbu o oportunosti zajednike muslimansko-srpske suradnje u postizavanju autonomije, vjerujui da je taj blok neka vrsta prethodnice za pripojenje BiH Srbiji. Nesumnjivo, postoji povijesna situacija u kojoj jae dolazi do izraaja Meieva pripadnost islamskom identitetu, primjerice prilikom osnivanja MNS-a, u ijem programu se ne spominje koncept nacije.

SUMMARY ADEMAGA MEI AND THE CROATIAN NATIONAL IDEA, 1895-1918

This article is concerned with the political activities of Ademaga Mei between 1895 and 1918 in order to show him as a man who experienced himself through multiple layers of inter-penetrating identity. He considered himself Croatian by mother tongue and homeland, and Muslim by religion and immediate experience. Islam according to Mei was a dynamic and enabling religion, consequently he believes that the precepts of Muslim life must be taken from the present and not the past. Meis concept of nation, which he put forward in the 1890s, won him more opponents than supporters among the Muslims of Bosnia and Herzegovina. The polarity between Mei and the Muslims of his day can be understood as a polarity between the experience of an individual and the experience of the collective which based its identity on following and preserving Islam. Meis views on nation, language, and homeland had difficulty in penetrating the Muslim community whose sense of identity was tied primarily to the Islamic faith. If we consider Meis generation, Croatian nationalism among Muslims of Bosnia and Hercegovina was exclusively a matter of individual choice and not group orientation. The concept of nation so totally occupied Mei that it influenced his attitude toward the Muslim movement for religious autonomy. Namely, he considered joint Muslim-Serb action toward the attainment of autonomy as inexpedient believing that this bloc was a type of precursor to the attachment of Bosnia and Hercegovina to Serbia. Undoubtedly, the historical situation that came into being led to the strengthening of Meis Islamic identity, and, for instance, at the time of the formation of the MNS the party programme did not make mention of the concept of nation. Key words: Ademaga Mei, Muslims of Bosnia and Herzegovina, Croatian nationalism, Islam 1140