Sie sind auf Seite 1von 91

KULTURNA BATINA

pokretne i nepokretne stvari, te njihove skupine i cjeline od posebnog povijesnog, umjetnikog, paleontolokog, arheolokog, arhitektonskog, etnografskog, kulturnog i znanstvenog znaenja nematerijalni oblici i pojave ovjekovog duhovnog stvaralatva, kao i dokumentacija i bibliografska batina, metodom rekonstrukcije ponovno uspostavljena nekretnina koja je poruena namjerno ili usljed elementarne nepogode, a koja je prije ruenja imala status zatienog dobra batine ili status dobra batine pod prethodnom zatitom objekt ili prostor u kojem se trajno uvaju dobra batine ili izvorna dokumentacija

J. Ruscin 1849.
Brinite

se za svoje spomenike pa nee biti potrebe da ih obnavljate.Brojite kamenje kao to biste postupili s draguljima neke krune, postavljajte straare kao to biste ih stavili ispred vrata jednog zatvora, veite ga eljezom ako se raspada, poduprite ga gredama ako se uruava, neka vas ne smeta runoa koju donosi pomo koju mu pruate:bolje je i epati nego izgubiti jednu nogu. Uinite to s njenou, potovanjem, neprekidnom budnou i vie od jedne generacije rodit e se i umrijeti u sjeni njegovih zidova.

Nepokretna kulturna dobra


Grad, selo, naselje ili njihovi dijelovi Graevina ili njezini dijelovi, te graevina s okoliem Elementi povijesne opreme naselja Podruje, mjesto, spomenik i obiljeje u svezi s povijesnim dogaajima i osobama Arheoloko nalazite i arheoloka zona, ukljuijui i podvodna nalazita i zone Podruje i mjesto s etnolokim i toponimskim sadrajima Krajolik ili njegov dio koji sadri povijesno karakteristine strukture, koje svjedoe o ovjekovoj nazonosti u prostoru Vrtovi, perivoji i parkovi Tehniki objekti s ureajima i drugi slini objekti

Stari gradovi (burgovi) i utvrde


Specifina spomenika vrsta, uvjetovana stratekim poloajem zemlje i kraja.Poinju se graditi u 12. st. za vrijeme provale Tatara i uz odreene promjene grade se i koriste sve do 18. st. kada prestaje opasnost od Turaka. Promjene nastaju u 15. st. pojavom vatrenog oruja, ali i razvitka tehnike. Razliitih su veliina, od itavih kompleksa sa palasom, gospodarskim zgradama, dvoritima, brani kulama i bedemima do pojedinanih obrambenih kula. Nastali su na stratekim poloajima, kao to su planinski prijevoji , ali i poloaji uz vodotoke i vanije prometnice. Postoje i burgovi u ravnici koji se dodaqtno tite vodenim opkopima tzv. waserburg. U najveem broju su graeni od kamena, to je razlog njihove ouvanosti do danas.

Nakon naputanja preputeni su destruktivnom djelovanju prirode i ovjeka, a opiru se jedino postojanou kamena i vrstini gradnje. Njihova stoljetna ruevnost poprimila je romantiarsku dimenziju koja je odreuje kao posebnu spomeniku vrstu integriranu u krajolik. Kroz itavo 20. st. konzervatori vode brigu o ovoj vrsti batine kroz izuavanje, dokumentiranje , pa i samu fiziku zatitu. Oteana pristupanost te pomanjkanje gospodarskog interesa za ulaganjem u ovu vrstu spomenike batine bile su negativne injenice za njihovu bolju zatitu.

Pokretna kulturna dobra


Zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjinicama i drugim ustanovama, kao i kod drugih pravnih osoba, te dravnim i upravnim tijelima ukljuujui i kod fizikih osoba Inventar i predmeti sakralne prirode Arhivska graa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi Filmovi Antologijska djela likovnih i primjenjenih umjetnosti i dizajna Etnografski predmeti Stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, potanske marke i druge tiskovine Dokumentacija o kulturnim dobrima Kazalini rekviziti, skice, kostimi i sl. Uporabni predmeti (namjetaj, oruje), prometna i prijevozna sredstva i ureaji, predmeti koji su znaajna svjedoanstva razvitku znanosti i tehnologije

Nematerijalna kulturna dobra


Jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena knjievnost svih vrsta Folklorno stvaralatvo u podruju glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, obiaja, kao i druge tradicionalne puke vrednote Tradicijska umijea i obrti Ouvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i uvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenoenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama

Valorizacija
Pod valorizacijom dobra batine podrazumijeva se znanstvena i struna ocjena prikupljenih podataka u cilju utvrivanja svojstva dobra batine (znaenje, funkcija, starost dobra batine)

Po svojoj funkciji povijesne cjeline i pojedine graevine mogu imati: Znanstveni znaaj, kao prostor ili objekt raznolikog znanstvenog interesa Odgojno obrazovni znaaj, koji proizilazi iz spoznaje o njihovoj vrijednosti ukljuujui esto puta i patriotski smisao poruke, koju moe pruiti takav objekt ili cjelina Kulturni znaaj, koji moe imati u raznovrsnoj izvornoj ili suvremenoj oporabi Kultni znaaj, ako se kao kulturno dobro nalazi u kultnoj funkciji Privredni znaaj s obzirom na velike mogunosti raznovrsnog utilitarnog koritenja. Posebna privredna vrijednost kulturnih dobara odrava se u njihovoj ulozi turistiki atraktivnih objekata i prostora

Po svojim osobinama cjeline i objekti graditeljskog naslijea mogu imati: Povijesnu vrijednost ako su vezani uz odreeni dogaaj ili znamenitu osobu blie ili dalje prolosti; ako odraavaju povijesni kontinuitet, odnosno povijesno dokazuju postojanje naselja, grada ili naroda

Vrijednost starosti, ako odraavaju svoje dugo vremensko razdoblje

Umjetniku vrijednost, ako sadre ope prihvaene likovne i estetske osobine

Ambijentalnu vrijednost, ako sadre odreeni stupanj atraktivnosti svog ugoaja

Urbanistiku vrijednost, ako kao cjelina pokazuje sklad organiziranog naseobinskog ivota te odreene kvalitete u strukturi i slici grada ili naselja, odnosno njihova poloaja u krajoliku

Vrijednost izvornosti, ako sadre originalne elemente sagledive u drutvenim i tehnikim znanostima

Vrijednost rijetkosti, ako je izraena u odnosu na kvantitetu pojava, vrsta, oblika i drugih slinih elemenata u odreenom vremenu i na odreenom prostoru

Vrijednost reprezentativnosti, ako izraavaju jedinstvenost, tipinost i realnost u svojoj vrsti, pojavi ili genezi

Vrijednost cjelovosti, ako izraavaju jedinstvenost funkcija i oblika.

Svrha zatite kulturne batine


Zatita i ouvanje kulturne batine u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenoenje kulturne batine buduim naratajima Stvaranje povoljnih uvjeta za opstanak kulturne batine i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito odravanje Sprjeavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva,oblik, znaenje i izgled dobra kulturne batine i time ugroziti njihova vrijednost

Zatita
Evidentiranje, istraivanje i valorizacija dobara koja uivaju prethodnu zatitu Utvrivanje svojstva dobara Proglaenje dobara zatienim Voenje registra i dokumentacije uvanja, odravanja i pravilno koritenje dobara Sprjeavanje unitenje dobara i zabrana svake radnje kojom bi se mogao posredno ili neposredno promijeniti oblik ili naruiti svojstvo dobra Konzervacija i restauracije, adaptacija, revitalizacija i rekonstrukcija dobara Zabrana trajnog iznoenja dobara i ogranienje njihova privremenog iznoenja iz zemlje Provedba drugih mjera za zatitu dobara utvrenih ovim Zakonom i drugim propisima, ugovorima i meunarodnim konvecijama

Status dobara batine


Evidentirana potencijalna dobra batine Dobra batine pod prethodnom zatitom Zatiena dobra batine

Evidencija potencijalnih dobara batine


Pod evidencijom se podrazumijeva unoenje podataka znaajnih za potencijalno dobro batine na propisanom obrascu zavoda za zatitu kulturno povijesne batine. Evidentirano potencijalno dobro batine ne smije se unititi, izmjeniti ili umanjiti neko do njegovih svojstava, niti se moe iznositi iz zemlje bez dozvole.

Prethodna zatita
Prethodnom zatitom su pravno zatiena sva dobra batine i prije njihova upisa u Registar kulturnih dobara. U provoenju mjera zatite dobro batine pod prethodnom zatitom izjednaeno je sa zatienim dobrom batine.

Koritenje dobra batine


Koritenje dobara batine podrazumijeva stavranje odreenih uvjeta koji omoguavaju da zatiena dobra kulturno povijesne batine budu dostupna javnosti radi zadovoljavanjaodgojno obrazovnih, kulturnih, vjerskih, umjetnikih i znanstvenih potreba, kao i za potreba privrednih aktivnosti,ako je dobro batine prilagoeno za zadovoljavanje tih potreba.

Dobro batine ne smije se koristiti na nain koji je suprotan izvornoj namjeni dobra ili se koritenjem dobra oteuje ili umanjuje njegova autentinost ili vrijednost. Nekretnina koja predstavlja dobro batine moe se postupkom revitalizacije ili rekonstrukcije prilagoditi suvremenim potrebama i namjenama za muzej, knjinicu, izlobu, organiziranje predavanja, predstava i sl. Pokretne stvari koje predstavljaju dobro batine mogu se koristiti za izlaganje putem stalnih ili privremenih izloba za odgojno obrazovne i turistiko propagandne svrhe i za znanstvenu obradu.

Dokumentiranje
Za sva kulturna dobra izrauje se dokumentacija radi njihove zatite i uvanja. Ustanove koje obavljaju poslove zatite i uvanja dobara batine obvezni su u suradnji sa zavodima osigurati Uvjete radi zatite i uvanja kulturnih dobara za sluaj izvandrednih okolnosti (oruanih sukoba, potresa, poplave, poara, ekolokih incidenata i katastrofa ili dr.) Mjere za sprijeavanje krae, pljake, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji nain, kao i svih radnji iji je cilj unitenje i oteenje dobara batine

Meunarodni dokumenti zatite spomenika kulture


Kako znaaj kulturno povijesne batine nadilazi sve granice, teritorijalne i nacionalne, razvijen je meunarodni sustav pravne zatite. Njegovi nositelji su drave ICCROM meunarodni studijski centar za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara sa sjeditem u Rimu ICOMOS meunarodni savjet za spomenike i spomenike cjeline sa sjeditem u Parizu I njihove lanice

Nositelji meunarodne politike zatite su UNESCO s pridruenim dravama lanicama, Europski savjet i nacionalna udruenja za odreena kulturna dobra Nizom deklaracija (politiki akti) i konvencija (zakonski akti) naglaen je sveopi karakter kulture, njezina meusobna povezanost i uvjetovanost.

1931 Atenska povelja je prvi vaniji me. dokument koji se odnosi na zatitu spomenike batine. Donio ju je Congres International darhitecture Moderne (CIAM). Ona proklamira ouvanje arhitektonskog naslijea, kao dijela naslijea ovjeanstva. Povelja tei za kompromisom izmeu prolosti i sadanjosti i prilagodbom povijesnih objekata i urbanistikih cjelina suvremenim uvjetima ivota. Po njoj treba konzervirati samo najvrijednije i najkarakteristinije graevine prolosti u skladu s opim drutvenim interesom.

1964. Venecijanska povelja meunarodna povelja o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomenikih cjelina usvojena je na Drugom meunarodnom kongresu arhitekata i tehniara za povijesne spomenike. Njom se zahtjeva sustavna zatita spomenika, zajednike batine ovjeanstva, u njegovoj punoj autentinosti, a njegovo uklapanje u suvremenu funkciju je doputeno samo u izvornim okvirima. Konzervatorsko restauratorska naela utvruju se na meunarodnoj osnovi, a svaka drava pojedinano je zaduena za njihovu provedbu.

1969. Europska konvencija o zatiti arheoloke batine. Donio ju je Europski savjet u Londonu Ovom konvencijom arheoloka istraivanja se mogu obavljati samo uz dozvolu, primjenjujui najstroe znanstvene metode, a uz zatitu lokaliteta zagovara se i stvaranje slobodnih arheolokih zona za budue generacije arheologa. Trai se uspostava kontrole prometa arheolokih nalaza i stvaranje nacionalnog pregleda arheolokih nalaza.

1971. Splitska deklaracija je rezultat rada Europskog savjeta i Europske konferencije gradova. Deklaracije daje lokalnim vlastima primarnu ulogu u provedbi politike zatite i koritenja spomenike batine. Trai interdisciplinaran pristup s anglaskom na edukaciji i financijskoj politici uz obvezu usaglaavanja propisa iz oblasti prostornog planiranja i zatite spomenika.

1982. Meksika deklaracija donesena na sjednici konferencije UNESCO a posveenoj kulturnim politikama. Ovdje je prvi put kulturna batina definirana kao materijalno i nematerijalno stvaralatvo svih naroda, iji su jedinstveni kulturni identiteti batina ovjeanstva. Svaki narod ima pravo i dunost braniti svoj kulturni identitet, koji ukljuuje jezik i vjerovanja, povoijesna mjesta, spomenike, knjievnost, umjetnika djela, arhive, knjinice...

1975. Amsterdamska deklaracija donesena na kongresu o zatiti europskog arhitektonskog naslijea, koji je odran pod motom Budunost za nau prolost. Deklaracija preferira zatitu urbanih i ruralnih arhitektonskih cjelina u odnosu na pojedinaan spomenik i naglaava vanost prostornog i urbanistikog planiranja, koje e ukljuiti konzervaciju arhitektonskog naslijea i prilagoditi se tom naslijeu i njegovim potrebama ukljuujui drutveni ivot.

1984. Rostok drezdensku deklaraciju usvojio je ICOMOS. Ova dekalracija je osudila razaranje, pljaku i nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima;istakla je ulogu legislative i financija, kao instrumenata za ouvanje spomenika i njihovih cjelina i njihovu ulogu u kulturnom identitetu nacije, te prilagodbu suvremene funkcije spomeniku, a ne obrnuto.

1970. u Parizu je donesena Konvencija o mjerama za zabranu i sprijeavanje nedoputena izvoza, uvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara. Konvencija precizno definira pokretne kulturna dobra u koj spadaju: marke, film i filmski materijal, vrijedni predmeti stariji od 100 godina, rijetke zbirke i primjerci flore i faune, dijelovi spomenika, slike i crtei, etnoloki materijal i dr. Zahtjeva izradu nacionalnog registra kulturnih dobara, kontrolu arheolokih istraivanja i osiguranje konzervacije in situ, tj . na mjestu nalaza, a posebno trai osiguranje proraunskih sredstava u svrhu sprijeavanja nedoputena izvoza. Nedoputenim se smatar i izvoz i prijenos kulturnih dobara od starne okupacijske sile.

Konvenciju o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine usvojio je UNESCO 1972. Ona s e zalae za podjednaku odgovornost zatite kulturne batine na dravnoj i na meunarodnoj razini, jer zajednika batina ovjeanstva brzo propada, posebno u siromanijim zemljama. U kulturnu batinu ulaze spomenici, grupna zdanja i znamenita mjesta, kao i arheoloka nalazita. Konvencija je predvidjela osnivanje Meunarodnog komiteta za zatitu svjetske kulturn ei prirodne batine, iji je zadatak donoenje kriterija za upis dobara na Listu svjetske batine, te usmjeravanje sredstava Fonda za zatitu svjetske kulturne batine,

Rezolucija iz Rajsamura (Indija) 1991. s Druge meunarodne konferencije o miru i nenasilnom djelovanju predlae da se mjesta duhovnog okupljanja hodoaa proglase zonom mira, kao i mjesta od kulturno povijesnog znaenja.

Periodizacija
Stari vijek rimsko razdoblje do 5. st.

Srednji vijek od 5. 1. pol. 15. st.

Renesansa i barok od 1. pol. 15. 1.pol. 18. st.

Klasicistika zatita do 1. pol. 19. st.

romantizam

Bioloka zatita

Aktivna zatita poslije 2. svj. rata