Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Prvi znanstveni radovi o asinkronom nainu transfera informacija (Asynchronous Transfer Mode ATM) objavljeni su 1983. godine. Francuski Cnet (Centre National d'Etudes Telecommunication, novi naziv je France Telecom R&D) razvijao je asinkrono vremensko multipleksiranje (Asynchronous Time Division Multiplexing - ATDM), a AT&T Bell radio je na razvoju brze paketske komutacije (Fast Packet Switching - FPS). Razvoj ATM-a od samog je poetka vezan uz digitalnu mreu integriranih usluga (Integrated Services Digital Network - ISDN). Plenarna Skuptina (Plenary Assembly) ITU-T-a (ITU Telecommunication Standardization Sector, tadanji CCITT - Comit Consultatif International Tlphonique et Tlgraphique) prihvatila je 1984. godine seriju preporuka I kojom je definiran ISDN. Poetna inaica ISDN-a kasnije je preimenovana u uskopojasni ISDN (Narrowband ISDN - N-ISDN), koji na korisnikom suelju omoguuje prijenosne brzine do 2 Mbit/s. Ubrzo se pokazalo da takav raspon prijenosnih brzina nije dovoljan za primjene kao to su povezivanje LAN-ova, transport videa, multimedije i dr. Stoga je razvijen model irokopojasne digitalne mree integriranih usluga (Broadband ISDN - B-ISDN) koji podrava prijenos N-ISDN kanala kapaciteta 64 kbit/s, ali prua i mogunost koritenja daleko veih prijenosnih brzina. Preporukom ITU-T I.113 definiran je pojam irokopojasnog u kontekstu komunikacija: "irokopojasna usluga ili sustav zahtijeva prijenosne kanale koji mogu podrati prijenosne brzine vee od brzine primarnog pristupa ISDN-u." Paralelno s dogaanjima u podruju B-ISDN-a, 1988. godine objedinjeni su koncepti ATDM i FPS u jedan zajedniki, nazvan ATM. ATM koristi asinkroni TDM kojim se tok korisnikih informacija pakira u kratke pakete fiksne duljine. Svaki se takav paket naziva ATM elija (ATM cell), odnosno skraeno elija. U okruju B-ISDN-a ATM-u je namijenjena uloga transportne osnove koja treba omoguiti brzi prijenos (transmission) i komutaciju (switching) informacija izmeu posluitelja irokopojasnih usluga i krajnjih korisnika. Stoga se u nazivu ove tehnologije koristi rije transfer koja ukazuje na injenicu da ATM objedinjuje funkcije prijenosa i komutacije informacija.
187
188 prijenosna brzina ne mijenja se za cijelo vrijeme trajanja veze, neovisno o stvarnoj koliini prometa koju generira izvor. Takav pristup esto vodi do neuinkovitog koritenja mrenih resursa. U ATM mrei nekoliko izvora takoer koristi zajedniki link, ali se pritom podaci iz pojedinih izvora statistiki multipleksiraju na link. Na taj se nain postie dobitak u iskoritenju raspoloivog kapaciteta linka. Spomenuti dobitak mogue je iskoristiti za prijenos informacija neke druge veze. Nadalje, statistiko multipleksiranje omoguuje da se informacije iz nekoliko izvora multipleksiraju na zajedniki link iji je kapacitet manji od zbroja vrnih brzina pojedinanih izvora. Opravdanje za takav pristup koritenju linka lei u pretpostavci da su veze meusobno nekorelirane i da e se vrlo rijetko dogoditi da se u svim vezama podaci moraju istodobno prenositi vrnom brzinom. Dakle, statistiko multipleksiranje omoguuje optimalno koritenje kapaciteta linka.
Uinkovitost prijenosa korisnikih informacija ATM elijama T/H ovisi izmeu ostalog i o omjeru duljine zaglavlja elije H i duljine korisnikog polja elije L, pri emu su obje veliine izraene brojem okteta: T/H = L/(L + H). Vea duljina korisnikog polja uz istu duljinu zaglavlja daje veu uinkovitost prijenosa korisnikih informacija ATM elijama. Nadalje, vea duljina elije utjee na vee paketizacijsko kanjenje jer je potrebno vie vremena da se podaci generirani nekom osnovnom uslugom ubace u korisniko polje elije. Dakle, glede uinkovitosti prijenosa korisnikih informacija poeljno je da je elija to dulja, a glede kanjenja da je to kraa. Pri odabiru konane duljine
189 elij e pref erira na je vrije dno st izm eu 32 i 64 okte ta. Stud ijsk a sku pina ITU -T-a SG XVI II na svo m zasj eda nju u lipnj u 198 9. u Gen evi odlu ila je da dulji na kori sni kog polj
a elij e izno si 48 okte ta, a dulji na zagl avlj a 5 okte ta. Dak le, uku pna dulji na AT M elij e izno si 53 okte ta. To no ozn aav anje i stru ktur a AT M elij e defi nira ni su ITU -T prep oruk om I.36 1. Okt eti svak e elij e alj u se redo m od okte ta ozn aen og broj em 1 pa sve do okte ta ozn aen og broj em 53, to zna i da se prvo alje zagl avlj e elij e (Sl. 6.1).
Bito vi unut ar svak og okte ta alj u se redo m, od bita najv ee tei ne (Mo st Sign ifica nt Bit MS B) pa sve do bita naj man je tei ne (Lea st Sign ifica nt Bit LSB ).
^-zaglavlje ATM elije (5 okteta)- 4 okteta zaglavlja HEC 4-1 oktet > korisniko polje (48 okteta)
Sl. 6.1 Struktura ATM elije Zaglavlje ATM elije je relativno veliko u odnosu na korisniko polje. Protokolni pretek (overhead) na sloju ATM-a iznosi 5/53, tj. 9,43%. Upravo taj veliki protokolni pretek, koji mnogi nazivaju "porez na elije" (cell tax), predstavlja jednu od osnovnih zamjerki ATM-u. Veina drugih paketskih protokola ima puno manji protokolni pretek. Na primjer, u Ethernet mreama na podsloju MAC protokolni pretek za sluaj prijenosa okvira maksimalne duljine iznosi samo 1,19%. Pridjev asinkroni u nazivu ove tehnologije dolazi od injenice da se elije unutar pojedinih veza mogu pojavljivati u nepravilnim vremenskim intervalima (Sl. 6.2).
elija iz izvora 1 elija iz izvora 2 elija iz izvora 3
k/zM i v//mm
V/A
Sl. 6.2 Multipleksiranje elija iz vie izvora na zajedniki link Korisnika se informacija prije slanja na link privremeno sprema u memoriju. Zatim se, kad dosegne potrebnu veliinu, ubacuje u eliju koja se tada alje na prijenosni medij i prenosi mreom do odredita (Kos et al. [1999]). Ako u bilo kojem trenutku nema korisnike informacije raspoloive za prijenos, alje se nedodijeljena elija (unassigned cell) ili prazna elija (idle cell). ATM elije dolaze na odredite po istom redoslijedu po kojem su i poslane iz izvora, to znai da ATM mrea uva integritet poretka elija (cell sequence integrity).
190
Sl. 6.3 Referentni protokolni model B-ISDN-a Ravnina upravljanja mreom obuhvaa dvije vrste funkcija, nazvane funkcijama upravljanja slojevima (layer management) i funkcijama upravljanja ravninama (plane management). Upravljanje ravninama nema slojevitu strukturu. Upravljanje slojevima, detaljno opisano preporukom ITU-T Q.940, ima slojevitu strukturu i obavlja funkcije koje se odnose na resurse i parametre smjetene u upravljakim protokolnim entitetima (npr. meta-signalizacija). 191 Upravljanje slojevima upravlja informacijskim tokovima namijenjenim radu, administriranju i odravanju mree (Operation, Administration and Maintenance - OAM). Korisnika ravnina prua mogunosti za transfer korisnikih informacija. U korisniku ravninu ugraeni su i mehanizmi upravljanja prometnim tokovima (flow control) i oporavka sustava od pogreaka (error recovery). Upravljaka ravnina, jednako kao i korisnika, ima slojevitu strukturu. Ova je ravnina odgovorna za obavljanje funkcija upravljanja pozivima (call control) i upravljanja vezama (connection control). U upravljaku ravninu ukljuene su sve funkcije potrebne za uspostavu, odravanje (nadzor) i raskid poziva, odnosno veza. Fiziki sloj (Physical Layer - PHY) i sloj ATM-a (ATM Layer) obavljaju iste funkcije u upravljakoj i korisnikoj ravnini. Meutim, sloj prilagodbe ATM-a (ATM Adaptation Layer - AAL) ponekad moe u upravljakoj ravnini obavljati funkcije razliite od onih u korisnikoj ravnini. Slina je situacija i u viim slojevima B-ISDN PRM-a. Ve je ranije spomenuto da je B-ISDN PRM kreiran po uzoru na OSI RM koji sadri sedam slojeva. Takvu je slojevitu strukturu mree mogue primijeniti i u B -ISDN PRM-u. Meutim, egzaktan odnos izmeu niih slojeva referentnog modela OSI i niih slojeva u B -ISDN PRM-u jo uvijek nije u potpunosti razjanjen. Fiziki sloj ATM-a mree i fiziki sloj OSI RM-a obavljaju identine funkcije. Nadalje, sloj ATM-a predstavlja donji dio drugog sloja referentnog modela OSI RM. Bitna razlika izmeu modela ATM mree i OSI RM-a javlja se na sloju AAL.
AAL r
AAL PDU
H PHY-SAP~f PHY
II
I
ATM elija
serijski prijenos
_n_r
slijed bita
Sl. 6.4 Protokolne podatkovne jedinice u modelu ATM-a Slinost s modelom OSI RM postoji i glede mehanizma kreiranja protokolnih podatkovnih jedinica (Protocol Data Unit - PDU) i njihove razmjene izmeu slojeva ATM mree (Sl. 6.4). Prilikom slanja korisnike informacije sloj AAL prihvaa protokolnu podatkovnu jedinicu vieg sloja (npr. IP datagram). Na sloju AAL IP datagram postaje servisna podatkovna jedinica (Service Data Unit
192 - SDU) kojoj AAL dodaje protokolnu upravljaku informaciju (Protocol Control Information PCI) u obliku zaglavlja. Na taj nain nastaje AAL PDU. Sloj AAL predaje tako formirani PDU sloju ATM-a koji ga prihvaa kao ATM SDU duljine 48 okteta. Sloj ATM-a mu dodaje vlastito zaglavlje duljine 5 okteta i kreira ATM PDU, tj. ATM eliju duljine 53 okteta. Konano, sloj ATM-a predaje ATM eliju fizikom sloju koji korisniku informaciju tretira kao slijed bita, odnosno okteta. U prijemnom smjeru zbiva se obratan proces predaje protokolnih podatkovnih jedinica izmeu slojeva.
-javni B-ISDNB-NT1
funkcijska skupina
B-NT1
B
SB |- referentna toka
Sl. 6.5 Referentna konfiguracija korisnikog pristupa B-ISDN-u irokopojasno zakljuenje mree B-NT1 (Broadband Network Termination -B-NT) obuhvaa funkcije koje su ekvivalentne funkcijama prvog sloja OSI RM-a. Primjeri tih funkcija su zakljuenje prijenosne linije, OAM funkcije i dr. irokopojasno zakljuenje mree B -NT2 obuhvaa funkcije koje su ekvivalentne funkcijama prvog i viih slojeva OSI RM-a: multipleksiranje, demultipleksiranje i koncentriranje prometa, pohrana ATM elija u spremnike, upravljanje korisnikim parametrima (Usage Parameter Control - UPC), obavljanje procedura signalizacijskog protokola i dr. Definirane su dvije vrste irokopojasne krajnje opreme, odnosno irokopojasnih terminala (Broadband Terminal Equipment - B-TE): B-TE1 i B-TE2. B-TE1 moe obavljati funkcije koje se podudaraju sa standardom B-ISDN suelja. irokopojasni prilagodnik korisnike opreme B-TA (Broadband Terminal Adapter) obuhvaa funkcije koje se odnose na prvi i vie slojeve OSI RM-a, a koristi se za prilagodbu terminala B-TE2 ili TE-2 prema B-ISDN suelju. Preko suelja UB irokopojasno zakljuenje mree povezuje se s B-ISDN centralom.
193
Suelje UNI
Postoje dvije varijante suelja UNI (User-Network Interface): privatno suelje UNI (private UNI) i javno suelje UNI (public UNI) (ATM Forum [1995]). Privatno suelje UNI koristi se za povezivanje krajnjih ATM ureaja (ATM edge device) s privatnom ATM mreom (Sl. 6.6).
krajnji ATM ureaj privatni UNI ATM komutator privatne mree javnj UNI ATM komutator javne mree
javni
UNI
Za razliku od privatnog, javno suelje UNI omoguuje povezivanje krajnjeg ATM ureaja izravno s javnom ATM mreom (Sl. 6.6). Osnovna razlika izmeu privatnog i javnog suelja UNI je u adresiranju. Dok se na privatnom koristi format adresiranja nazvan AESA (ATM End System Address), na javnom suelju UNI dominira uporaba adresnog formata definiranog preporukom ITU-T E.164. U budunosti e se umjesto javnog suelja UNI moi koristiti suelje AINI. Takoer treba spomenuti i rezidencijalni UNI u podruju pristupnih mrea. U ljeto 1995. godine pojavljuje se inaica UNI 3.1. To je ujedno posljednja integralna inaica standarda suelja UNI. Kasnije su definirane odvojene preporuke za signalizaciju na suelju UNI (UNI Signaling 4.0), za prometno upravljanje (Traffic Management 4.0), itd.
194
Suelje NNI
Suelje izmeu dvaju meusobno povezanih ATM komutatora naziva se suelje mrea -vor, odnosno suelje mrea-mrea (Network-Node Interface, odnosno Network-Network Interface NNI). Prva implementacija suelja NNI, nazvana privatno suelje NNI (Private NNI - PNNI), bila je namijenjena privatnim ATM mreama. PNNI omoguuje meusobno povezivanje ATM komutatora unutar privatne mree i meusobno povezivanje privatnih mrea. Standardiziranjem suelja PNNIvl.0 (ATM Forum, 1996.) omogueno je i meusobno povezivanje ATM komutatora razliitih proizvoaa. Osim to ima znaenje i ulogu suelja, PNNI je ujedno i protokol za povezivanje ATM komutatora (trunking), usmjeravanje i signalizaciju u ATM mreama. Protokolu PNNI prethodio je usmjerivaki protokol IISP (Interim Inter-switch Signaling Protocol), koriten u ATM komutatorima koji moraju podrati komutirane veze (Switched Virtual Connection - SVC), a ne podravaju protokol PNNI. Javno suelje NNI (public NNI) namijenjeno je meusobnom povezivanju ATM komutatora unutar javne mree jednog operatora, odnosno pruatelja usluge. Iako postoji evidentna razlika u podruju primjene suelja PNNI i javnog suelja NNI, na javnom suelju NNI takoer se koristi protokol PNNI. Standardizacija javnog suelja NNI je pod ingerencijom organizacije ITU-T. Meutim, s obzirom da je ITU-T kasnio s donoenjem konkretnog standarda za to suelje, proizvoai opreme prihvatili su PNNI kao zamjenu za javni NNI. Na taj nain je ATM Forum postao dominantna organizacija u procesu standardizacije javne ATM mree.
Suelje B-ICI
ATM Forum je tijekom 1995. i 1996. godine definirao standarde irokopojasnog suelja namijenjenog meusobnom povezivanju ATM mrea razliitih operatora (B -ISDN Inter Carrier Interface - B-ICI). Osnovni cilj primjene suelja B-ICI je omoguiti krajnjim korisnicima koritenje usluga s kraja na kraj mree, i to na transparentan nain, neovisno o putu kojim e se njihove informacije transferirati kroz mree razliitih operatora. Specifikacija suelja B-ICI temelji se na protokolima B-ISUP (Broadband ISDN User Part) i MTP Level 3 (Message Transfer Part). Najnovija inaica ovog suelja je B-ICI 2.1.
Suelje AINI
ATM Forum je 1999. godine objavio prvu specifikaciju meumrenog ATM suelja (ATM Inter-Network Interface - AINI). Suelje AINI primarno je namijenjeno meusobnom povezivanju ATM mrea koje interno koriste meusobno razliite signalizacijske protokole (na primjer, jedna mrea koristi PNNI, a druga B-ISUP). AINI podjednako podrava i meudjelovanje dviju mrea koje interno koriste protokol PNNI. Na Sl. 6.7 prikazan je primjer
195
implementacije suelja AINI u ATM mrei. Pritom mree A, B i C mogu biti javne (carrier network) ili privatne (enterprise network).
AINI mrea A mrea B AINI mrea C
- UNI
- UNI
krajnji sustav 1
krajnji sustav 2
sloj ATM-a
podsloj PMD
prijenosni medij
Sl. 6.8 Struktura fizikog sloja ATM-a Fiziki sloj ATM-a podijeljen je u dva podsloja: podsloj ovisan o fizikom mediju prijenosa (Physical Medium Dependent - PMD) i podsloj pribliavanja prijenosu (Transmission Convergence - TC) (Sl. 6.8). PMD je izravno vezan uz prijenosni medij i prijenosnu brzinu. Osnovne funkcije koje obavlja podsloj PMD su prilagodba signala prijenosnom mediju, sinkronizacija na razini bita (bit timing) i linijsko kodiranje. Podsloj TC neovisan je o fizikom mediju prijenosa, a obavlja neophodne funkcije konvergencije prema fizikom mediju
196
prijenosa. Na fizikom sloju ATM-a mrea uglavnom se koriste ve postojei transmisijski PDH (Plesiochronous Digital Hierarchy) i SDH (Synchronous Digital Hierarchy)/SONET (Synchronous Optical Network) sustavi. Razlog tome su manji trokovi izgradnje ATM mrea. Uvoenje novog naina prijenosa elija na fizikom sloju zahtijevalo bi potpunu zamjenu PDH i SDH ureaja (multipleksori, prospojnici, regeneratori) novim ATM ureajima. Izgradnja takvih ATM mrea bila bi bitno skuplja, to bi za operatore predstavljalo neprihvatljive investicijske trokove. Stoga je prijenos slijeda ATM elija (cell stream) razvijen primarno za potrebe privatnih ATM mrea, iako standardi predviaju i njegovo koritenje na javnom suelju UNI i na suelju PNNI. U segmentu privatnih ATM mrea ionako nema implementiranih PDH i SDH sustava pa uvoenje novog naina prijenosa elija ne zahtijeva dodatne trokove izgradnje takvih mrea. U postupku standardizac ije fizikog sloja ATM-a tri su organizacije dale dominantan doprinos: ANSI (American National Standards Institute), ITU-T i ATM Forum (Ginsburg [1999]). Pregled prijenosnih sustava koji se koriste u javnim i privatnim ATM mreama prikazan je tablicom (Tab lica 6.2). Tablica 6.2 Pregled standarda na fizikom sloju ATM-a mrea
PDH javne ATM mree DS1, E1, J2, E2, E3, DS3, E4 A/x 1,544 Mbit/s i Nx2,048 Mbit/s (Inverse Multiplexing for ATM IMA) ne koristi se SDH/SONET STS-1, STM-1, STS-3c, OC-3c, STM-4, STS-12c, OC-12c, STM-16, STS-48c, OC-48c STS-1 (12,96 Mbit/s, 25,92 Mbit/s, 51,84 Mbit/s) STM-1, STS-3c, OC-3c, STM-4, STS-12c, OC-12c, prijenos slijeda ATM elija 622,080 Mbit/s i 2488,32 Mbit/s
Pored suelja navedenih u tablici, u ATM mreama koriste se i druga suelja (Ginsburg [1999]): ATM DXI (ATM Data Exchange Interface), FUNI (Frame Frame Based User-to-Network
Interface), UTOPIA (Universal Test & Operations Interface for ATM) i dr. Proizvoai mrene opreme prestali su proizvoditi mrenu opremu koja podrava suelje TAXI (Transport Asynchronous Transmitter/Receiver) i ATM suelje koje se temelji na standardu Fibre Channel. Najee koriteni prijenosni medij u javnim ATM mreama su optike niti, zbog manjih udaljenosti izmeu umreenih ureaja. Nasuprot tome, u privatnim se ATM mreama ee koriste i upredene parice (Twisted Pair - TP), a rjee i koaksijalni kabeli. To je omogueno relativno malim udaljenostima izmeu umreenih ureaja u privatnim mreama. Izravne posljedice primjene upredenih parica su jednostavnija i jeftinija instalacija i odravanje sustava.
197
6.3.1. Podsloj TC
Osnovne funkcije koje obavlja podsloj TC su (Hndel [1998]): usklaivanje brzine prijenosa elija (cell rate decoupling), generiranje i provjera polja HEC (Header Error Control), raspoznavanje granica elije (cell delineation) i pakiranje elija (cell mapping). Navedene etiri funkcije specifine su za fiziki sloj ATM-a, odnosno B-ISDN-a. Ostale funkcije koje obavlja podsloj TC vezane su uz prijenosni sustav koji se koristi u podlozi.
Nakon inicijalizacije prijemnika proces otkrivanja pogreaka u zaglavlju elija ulazi u stanje ispravljanja jednostruke pogreke bita (single bit error correction mode). To se stanje smatra osnovnim nainom rada. Ukoliko je otkrivena jednostruka pogreka, prijemnik je ispravlja i prelazi u stanje otkrivanja (detection mode). Ukoliko je pak otkrivena viestruka pogreka, tj. jednostruke pogreke na veem broju bita, elija je odbaena i prijemnik prelazi u stanje otkrivanja. U s tanju otkrivanja sve elije u kojima je otkrivena pogreka u zaglavlju bivaju odbaene, bilo da se radi o jednostrukoj ili viestrukoj pogreci. im prijemnik otkrije jednu eliju koja nema pogreku u zaglavlju, proces otkrivanja pogreaka u zaglavlju elija vraa se u stanje ispravljanja jednostruke pogreke. Prikazana metoda otklanjanja pogreaka osigurava oporavak sustava od jednostrukih
pogreaka bita, kao i malu vjerojatnost neispravnog prijema elija s pogrekama u zaglavlju u sluaju kad su u prijenosu prisutne usnopljene pogreke.
199
raspoznavanja granica elija prikazan je na Sl. 6.10, pri emu su HUNT, PRESYNCH i SYNCH stanja tog procesa. HUNT je poetno stanje u kojem nema sinkronizma izmeu prijemnika i primljenog slijeda elija, PRESYNCH je stanje predsinkronizma, a SYNCH je stanje potpune sinkroniziranosti prijemnika. Cjelobrojne konstante ALPHA i DELTA ovisne su o vrsti prijenosnog sustava.
Sl. 6.10 Proces raspoznavanja granica ATM elija Korisniko polje ATM elije kodirano je u predajniku pseudosluajnim slijedom. Na taj nain bitno je smanjena vjerojatnost da unutar 48 okteta korisnikog sadraja neki slijed bita bude protumaen kao zaglavlje elije (Lee et al. [1996]).
2GG
elija u SDH okviru ne moe biti cjelobrojan pa je dozvoljeno da ATM elije prelaze preko granica okvira.
-261 oktet (STS-4c SPE ili VC-4-4c)-9 okteta SOH POH
_
_
a k a
_
_
Sl. 6.11 Pakiranje ATM elija u STM-1 okvire Koliina korisnikog sadraja prenesenog izmeu dvaju ATM ureaja manja je od one koja izravno proizlazi iz nominalne prijenosne brzine. Uzrok tome je to u STM-1 okviru ne potjeu svi okteti od izvornog toka ATM elija. Ako se od prijenosne brzine 155,520 Mbit/s (brzina na fizikom sloju) oduzme 5,76 Mbit/s, koliko otpada na oktete SOH i POH, za prijenos ATM elija ostaje raspoloivo 149,760 Mbit/s.
kanal E1 okviri 1 2 3 4 5 kanal 0
Sl. 6.12 Pakiranje ATM elija u E1 okvire Prijenosne brzine 1,544 Mbit/s (DS1) i 2,048 Mbit/s (E1) esto se susreu u mreama ireg podruja (Wide Area Network - WAN). Pakiranje ATM elija u E1 okvire temelji se na 32-kanalnoj strukturi E1 okvira (Sl. 6.12). Nulti kanal prenosi informacije uokvirenja (framing) i informacijskog OAM toka F3, dok je kanal 16 rezerviran za prijenos signalizacije. Samo pakiranje elija u raspoloive dijelove E1 okvira definirano je preporukom ITU-T G.804. Kanali od 1 do 15 i od 17 do 31 koriste se za prijenos ATM elija. Nije definiran
201 nika kav strik tni odno s izme u poe tka AT M elij e i poe tka E1 okvi ra. Dru gim rije ima, AT M elij a mo e zapo eti bilo gdje unut ar dijel a okvi ra
nami jenje nog prije nosu elij a (isto kao i kod DS1 ). Od prije nosn e brzi ne na fizi kom sloju (2,0 48 Mbit /s), za prije nos AT M elij a ostaj e rasp oloi vo 1,92 Mbit /s.
------------------------------------------------------------- r*
Sl. 6.13 Prijenos slijeda elija Ovo suelje definirano je za prijenosne brzine 155,520, 622,080 i 2.488,320 Mbit/s. Kako bi se izbjegli problemi kod sueljavanja s ATM sustavima iji se fiziki sloj temelji na SDH sustavima, specificiran je sljedei nain prijenosa elija. U neprekinutom slijedu elija na fizikom sloju najvie 26 uzastopnih elija smije potjecati od korisnika, a nakon njih obavezno slijedi jedna prazna elija ili jedna elija namijenjena radu, administriranju i odravanju ATM mree na fizikom sloju (Physical Level-OAM - PL-OAM). Kod izravnog prijenosa elija brzinom 155,520 Mbit/s, tono 5,76 Mbit/s otpada na prazne ili OAM elije, to po iznosu u potpunosti odgovara koliini informacije sadranoj u SOH i POH STM-1 okvira u jedinici vremena. ATM Forum definirao je i suelje nazvano CB1G (Cell Based 1 Gigabit) koje se takoer temelji na prijenosu slijeda elija. Nakon 431 uzastopne ATM elije s korisnikim sadrajem, ubacuje se jedna F3 OAM elija il i prazna elija. Na taj se nain svake sekunde s fizikog sloja na sloj ATM -a moe prenijeti najvie 997,6851 Mbit informacije.
identifikatora je oznaka virtualnog puta (Virtual Path Identifier - VPI). On je zajedniki svim elijama koje pripadaju istom virtualnom putu. VPI je ujedno i naziv jednog od polja u zaglavlju elije. Virtualni kanal je koncept za opis jednosmjernog prijenosa ATM elija koje su meusobno povezane zajednikom vrijednou odreenog identifikatora. Identifikator koji je zajedniki svim ATM elijama koje pripadaju istom virtualnom kanalu naziva se oznaka virtualnog kanala (Virtual Channel Identifier - VCI). VCI je ujedno i naziv jednog od polja u zaglavlju ATM elije. Odnos izmeu prijenosnog puta, virtualnog puta i virtualnog kanala prikazan je na Sl. 6.14.
VC-oviS
VP
6\
prijenosni put VP
VP
VC-ovi
VC-oviS
VP
VC-ovi
VC-oviS
VP
VC-ovi
Sl. 6.14 Odnos izmeu prijenosnog puta, virtualnog puta i virtualnog kanala
L
broj bita <~4
- zaglavlje elije (5 okteta)b) broj bita <VPI -12VCI -16PTI 3 CLP 8 HEC
Sl. 6.15 Struktura ATM elije na suelju a) UNI i b) NNI Virtualni put i virtualni kanal vezani su uz fiziki prikljuak (port) na ATM ureaju. Na bilo koja dva fizika prikljuka na nekom ATM ureaju mogue je definirati virtualne putove ije su vrijednosti VPI-a meusobno jednake. Isto vrijedi i za virtualne kanale. Dakle, na svakom fizikom prikljuku mogue je uspostaviti jedan ili vie virtualnih putova, odnosno kanala, a maksimalni dozvoljeni broj VP-a, odnosno VC-a po prikljuku odreen je vrstom suelja (UNI ili NNI) implementiranom na dotinom prikljuku. Polje oznake korisnikog sadraja elije (Payload Type Identifier - PTI), duljine 3 bita, odreuje vrstu informacije koja se prenosi u korisnikom polju, a mogue ga je koristiti i u druge svrhe. P olje prioriteta pri odbacivanju elija (Cell Loss Priority - CLP), duljine jednog bita, odreuje prioritet elije prilikom odbacivanja u spremnicima komutatora. Kad u ATM komutatoru nastupi zaguenje, u spremnicima zapoinje proces odbacivanja pojedinih elija kako bi se smanjilo zaguenje mree. U toj situaciji prioritet pri odbacivanju imaju one elije iji je bit CLP postavljen u jedinicu (CLP = 1), dok se elije iji je bit CLP postavljen u logiku nulu (CLP = 0) ne odbacuju sve dok spremnici nisu potpuno popunjeni elijama. Drugim rijeima, elije sa CLP = 0 imaju prednost u transferu u odnosu na elije sa CLP = 1. Posljednje polje u zaglavlju ATM elije je polje za upravljanje ispravnou sadraja zaglavlja elije (HEC).
Na sloju ATM-a definirane su dvije vrste elija: nedodijeljene elije (unassigned cells) i dodijeljene elije (assigned cells). Dodijeljene elije pruaju uslugu transporta informacija aplikacijama koje koriste uslugu sloja ATM-a. Nedodijeljena elija je ATM elija koja nije dodijeljena nekoj od aplikacija koje koriste uslugu sloja ATM-a. Nedodijeljene elije ujedno karakteriziraju neiskoriteni dio kapaciteta linka na razini sloja ATM-a. Sadraj polja VPI i VCI u zaglavlju nedodijeljenih elija jednak je nuli, a i bit CLP postavljen je u nulu. Dodijeljene i nedodijeljene elije u prijemu se prosljeuju s fizikog na sloj ATM-a. Paralelna uporaba praznih i nedodijeljenih elija omoguuje potpuno asinkroni nain rada ATM predajnika i prijemnika.
205 tabli cam a kom utira nja u kom utat oru, odn osno u pros pojn iku, obav lja pro mje na dola znih u nove , tj. odla zne vrije dnos ti ozna ka VPI i VCI s koji ma e elij a izai iz kom utat ora, odn osno iz pros pojn ika. Ta se funk cija nazi
va tran slaci ja ozn aka VPI /VC I. Ozn aka VPI/ VCI ozna ava par vrije dnos ti (VPI , VCI ) koji se upis uje u zagl avlje svak e AT M elij e. Ko muti ranj e elij a izme u razli itih logi kih link ova ute melj eno je na trans lacij i ozna ka VPI/ VCI. Na sloju ATM-a implementirano je i generiko upravljanje prometnim tokovima na suelju UNI. Mehanizam generikog upravljanja prometnim tokovima temelji se na koritenju 4 bita koji ine polje GFC, opisano u odjeljku 6.4.2. Osnovna ( d e f a u l t ) vrijednost ovog polja je 0000. Ona oznaava da se upravljanje prometnim tokovima ne koristi. GFC informacija se prenosi dodijeljenim elijama ili nedodijeljenim elijama. GFC je mogue koristiti za ublaavanje stanja kratkotrajnih preoptereenja mree, i to u smjeru od korisnika prema mrei. Iako je danas taj protokol u potpunosti definiran, GFC se vrlo rijetko koristi. Funkcijski opis GFC-a dan je ITU-T preporukom I.150. Sukladno toj preporuci, GFC je mehanizam koji pomae u upravljanju prometnim tokovima na suelju UNI. U krajnjim tokama koje predstavljaju zakljuenje sloja ATM-a, sloj ATM-a obavlja dvije vrlo vane funkcije: generiranje zaglavlja elije (cell header generation) i ekstrakciju zaglavlja elije (cell header extraction). U predajnom smjeru, nakon to primi AAL SDU duljine 48 okteta, sloj ATM -a mu dodaje zaglavlje (samo etiri okteta, peti oktet HEC dodaje se eliji na fizikom sloju). U prijemnom smjeru sloj ATM -a svakoj eliji uklanja zaglavlje i predaje samo 48 okteta sloju AAL. Prilikom generiranja zaglavlja elije sloj ATM-a generira vrijednost oznaka VPI/VCI na temelju translacije oznake ATM-SAP-a (ATM Layer Service Access Point) u par oznaka VPI/VCI. ATM-SAP je toka u kojoj sloj AAL pristupa usluzi koju mu prua sloj ATM-a (Sl. 6.4). Na slian nain, u prijemnom smjeru sloj ATM -a pretvara par oznaka VPI/VCI u oznaku SAP-a. Nadalje, sloj ATM-a svakoj vezi osigurava odgovarajui razred kvalitete usluge, a slojem ATM prenose se i OAM tokovi elija namijenjeni radu, administriranju i odravanju ATM mree. Te e funkcije biti detaljnije opisane kasnije u nastavku ovog poglavlja.
prenose ATM elije do ATM komutatora. U komutatoru je svaka elija, ovisno o informaciji sadranoj u njenom zaglavlju, komutirana (preusmjerena) na neki od od laznih (izlaznih) linkova
(O1, O q ). Zaglavlje u ATM eliji na dolaznom linku, kao i sam broj dolaznog linka, koriste se prilikom pristupa translacijskoj
206
tablici. Translacijska tablica sadri ureene etvorke (dolazni link, zaglavlje; odlazni link, zaglavlje). Na temelju vrijednosti dolaznog linka i zaglavlja elije upravljaki procesor ATM komutatora u translacijskoj tablici pronalazi traenu etvorku, mijenja zaglavlje elije i usmjerava je na odgovarajui odlazni link. U primjeru prikazanom na slici, ATM elija koja dolazi u komutator po linku Ij i ima zaglavlje y preusmjerena je na odlazni link Oq s novim zaglavljem m. zaglavlje
O O z k m
>
polje
[ J
korisniko
ATM elija x
I2
n
Sl. 6.16 Osnovno naelo komutiranja u ATM mreama S obzirom da je ATM spojno orijentirana tehnologija transfera informacija, svakom transferu informacija od izvora do odredita prethodi uspostava veze na razini ATM -a. Nakon zavretka transfera informacija slijedi raskid veze. Drugim rijeima, transfer informacija u ATM mreama omoguen je signalizacijskim procedurama. Ovakve veze, koje se ostvaruju uz pomo signalizacije, nazivaju se komutirane virtualne veze (SVC). Prilikom koritenja SVC-a, translacijske tablice pune se u fazi uspostave veze (poziva), a pri raskidu veze (poziva) relevantni slogovi se iz tablice briu. Druga vrsta veza u ATM mreama su trajne virtualne veze (Permanent Virtual Connection - PVC), kojima se upravlja pomou sustava mrenog upravljanja.
207 vrijedn ost VPI-a promije njena ili je VPI uklonje n (VPI se uklanja u krajnji m tokam a ATM veze). Ulaneni niz VC linkova naziva se vezom ostvarenom pomou virtualnog kanala, skraeno nazvana VC vezom (Virtual Channel Connection - VCC). Tona definicija VC veze je sljedea (ITU-T I.113): "VCC je ulaneni niz VC linkova koji se protee izmeu dviju toaka u kojima se pristupa sloju AAL." Na slian nain, ulaneni niz VP linkova naziva se vezom ostvarenom pomou virtualnog puta, skraeno nazvana VP vezom (Virtual Path Connection -VPC). Definicija VP veze, sukladno preporuci ITU-T I.113, glasi: "VPC je ulaneni niz VP linkova koji se protee izmeu toke u kojoj se elijama dodjeljuje VCI i toke u kojoj se vrijednost VCI-a mijenja ili se VCI uklanja." Svaka se VC veza moe sastojati od jednog ili vie VC linkova. Svaki je VC link ugraen u jednu VP vezu. Nadalje, VP veze obino se sastoje od nekoliko ulanenih VP linkova. Svaki je VP link implementiran na nekom prijenosnom putu koji se sastoji od nekoliko digitalnih dionica. Konano, svaka se digitalna dionica sastoji od jedne ili vie regeneratorskih dionica koje predstavljaju najniu razinu u hijerarhijskoj slojevitoj strukturi B-ISDN-a.
<
'S -4
s
-VPC.-VP link
i>
-prijeno sni put- razina J) prijenosnog puta razina J) digitalne dionice
Or
I4
03 c E O W
3* o-
O r
-digitalna dionica-
regeneratorska dionica ---------------------------------([) spojna toka na odgovarajuoj razini krajnja toka na odgovarajuoj razini
Transportna ATM mrea ima dva sloja: transportne funkcije sloja ATM -a i transportne funkcije fizikog sloja (Sexton et al. [1997]). Transportne funkcije sloja ATM-a podijeljene su u dvije razine; razina virtualnog kanala i razina virtualnog puta. Transportne funkcije fizikog sloja podijeljene su u tri razine: razina prijenosnog puta, razina digitalne dionice i razina regeneratorske dionice. Prijenosni put (transmission path) povezuje krajnje toke (tj. mrene elemente) u kojima se sastavlja i rastavlja korisniki sadraj okvira (npr. STM-N okvira). U krajnjim tokama prijenosnog puta obavljaju se funkcije raspoznavanja granica elija i upravljanja ispravnou sadraja zaglavlja elija. Svaki se prijenosni put moe sastojati od nekoliko digitalnih dionica (digital section). Prijenosni put moe sadravati jedan ili vie virtualnih putova, a svaki VP moe sadravati jedan ili vie virtualnih kanala. Digitalna dionica povezuje krajnje toke u kojima se sastavlja i rastavlja kontinuirani slijed bita ili okteta. Regeneratorska dionica (regenerator section) je dio digitalne dionice. Ona povezuje krajnju toku i regenerator, ili dva regeneratora meusobno. Razine fizikog sloja usko su povezane s nainom prijenosa (npr. PDH ili SDH). Na primjer, ako se za prijenos elija koristi SDH, tada prijenosni put (ATM) odgovara putu (SDH), digitalna dionica (ATM) odgovara multipleksnoj dionici (SDH), a regeneratorska dionica (ATM) odgovara regeneratorskoj dionici (SDH).
209
moe istodobno obavljati funkcije VP komutatora i VC komutatora. Ureaj koji moe obavljati iskljuivo funkciju VP komutatora naziva se ATM prospojnik.
VC 4
VC 1Q VC 2Q VC 1 G VC 2(J
VC 3 VC
VC 2
210
elija obavljaju ATM multipleksori, prospajanje elija ATM prospojnici, a komutiranje elija ATM komutatori.
STM-1 1 STM-1 1 STM MUX
N STM-1 1
|
1
1 STM-1
STM-M
1
^ *" "
STM-M M<N
ATM MUX
-""
M>N
Sl. 6.19 Usporedba STM i ATM multipleksora Multipleksor je ureaj koji sve signale koji dolaze na njegove ulazne linije prenosi zajedno na jednu izlaznu liniju (Sl. 6.19). Kod STM multipleksora prijenosna brzina na izlazu uvijek je jednaka zbroju prijenosnih brzina svih ulaza (nema koncentriranja). Meutim, u ATM multipleksoru, zbog vaenja praznih elija iz dolaznih sljedova, prijenosna brzina izlaza manja je ili jednaka zbroju prijenosnih brzina svih ulaza. Drugim rijeima, u ATM multipleksoru odvija se proces koncentriranja prometa na fizikom sloju. Stupanj koncentracije kojeg je mogue postii u ATM multipleksoru ovisi o prometnim obiljejima ulaznih prometnih tokova, te o zahtijevanoj kvaliteti usluge koja se eli postii.
korisnika linija
korisnika linija
Sl. 6.20 ATM prospojnik ATM prospojnik fleksibilno preslikava dolazne parove VPI/VCI u odlazne parove VPI/VCI, ime omoguuje uspostavu VP-a, odnosno VC-a kroz cijelu ATM mreu. Prospojnik takoer koncentrira ATM promet otklanjanjem praznih elija. Prospojnik, kao i multipleksor, obavlja neophodne OAM funkcije na fizikom sloju i sloju ATM-a. Jedna od moguih primjena ATM prospojnika, prikazana na Sl. 6.20, je odvajanje korisnikog prometa u pristupnoj mrei, pri emu se promet namijenjen lokalnom komutatoru razdvaja u prospojniku od prometa koji se alje fiksnim smjerovima prema javnoj mrei. U pravilu, ATM prospojnici djeluju na razini komutiranja VP -a (dakle, kao VP komutatori), ali funkcija prospajanja VC-a takoer je mogua. Za razliku od ATM komutatora koji uspostavlja i raskida veze sukladno signalizacijskom protokolu,
211 pros pojn iko m upra vlja susta v upra vljan ja mre om, koji m pak upra vlja mre ni oper ator. Funkcije komutiranja ATM elija obavlja ureaj nazvan ATM komutator. ATM komutator je osnovni element za izgradnju ATM mrea, privatnih i javnih. Osnovni zadaci ATM komutatora su sljedei (Hndel [1998]): identifikacija i analiza oznaka VPI i VCI u zaglavlju primljenih elija i transfer elija s ulaznog na izlazni prikljuak komutatora. Put od ulaznog do izlaznog prikljuka ATM komutatora uspostavlja se dinamiki pomou signalizacije ili pomou sustava mrenog upravljanja. Gledano sa stajalita funkcionalnosti, ATM komutator je u stvari paketski komutator (packet switch). Meutim, za razliku od starijih paketskih mrea, u ATM okolini paketi su kratke elije fiksne duljine 53 okteta, a prijenosne brzine naje e se kreu u rasponu od 155,520 Mbit/s navie. Stoga ATM komutatori koriste masivnu paralelnu arhitekturu koja omoguuje gigabitne i terabitne propusnosti (switching throughput), te samousmjeravanje elija (self-routing). U ATM komutatoru vrlo se esto vei broj elija natjee za pristup istom izlaznom prikljuku unutar istog vremenskog odsjeka. Uslijed toga dolazi do sukoba izmeu elija, pa je koritenje spremnika (buffer) u ATM komutatorima neophodno. Brzine komutiranja znatno su vee od prijenosnih brzina na pojedinim prikljucima ATM komutatora.
Uslijed toga ATM komutator ne blokira elije u svom komutacijskom polju (switching fabric). Kanjenje elija unutar komutatora, kao i gubici elija u komutatoru, moraju biti vrlo mali.
Nekim korisnicima dovoljna je usluga koju im prua sloj ATM-a, i u tom se sluaju AAL ne koristi. Podatkovne jedinice AAL SDU prenose se od jedne toke pristupa usluzi sloja AAL (AAL-SAP) prema jednom ili vie drugih AAL-SAP-ova u ATM mrei. Korisnici usluge AAL-a mogu birati odreeni AAL-SAP kojem je pridruena odgovarajua razina QoS-a neophodna za transfer korisnike informacije.
vii
protokolni
slojevi
SSCS CPCS J
CS
SAR
213 usluge transfera informacija promjenjivom brzinom u stvarnom vremenu (real time-VBR rt-VBR), usluge transfera informacija promjenjivom brzinom koje sloj AAL ne prua u stvarnom vremenu (non-real time-VBR - nrt-VBR), usluge transfera informacija nespecificiranom brzinom (Unspecified Bit Rate - UBR), usluge transfera informacija raspoloivom brzinom (Available Bit Rate -ABR). Navedene kategorije usluga odreuju odnos izmeu prometnih obiljeja i QoS zahtjeva s jedne strane i ponaanja mree s druge strane. U standardizacijskim tijelima koja se bave problemima meudjelovanja ATM-a i drugih mrea i usluga, ova je podjela potisnula ITU-T preporuku I.362 u drugi plan. Prilikom pruanja CBR, VBR i ABR usluga mrea mora rezervirati potrebne resurse u fazi uspostave poziva. Nain pridjeljivanja prijenosnih brzina pojedinim kategorijama usluga prikazan je na Sl. 6.22. Usporedba osnovnih obiljeja kategorija usluga prikazana je tablicom (Tablica 6.3). Tablica 6.3 Usporedba kategorija usluga
CBR postoji jamstvo prijenosne brzine pogodna za transfer u stvarnom vremenu pogodna za transfer usnopljenog prometa u sluaju zaguenja u mrei alje se povratna informacija izvoru da da ne ne rt-VBR da da ne ne nrt-VBR da ne da ne ABR opcija ne da da UBR ne ne da ne
ITU-T je preporukom I.371 definirao mogunosti transfera u ATM mrei (ATM transfer capabilities). Ta nova podjela trebala bi zamijeniti onu stariju definiranu preporukom I.362. Definirane su etiri mogunosti transfera (Ginsburg [1999]): DBR (Deterministic Bit Rate), SBR (Statistical Bit Rate), ABT (ATM Block Transfer) ABT-IT (ABT with Immediate Transmission), ABT-DT (ABT with Delayed Transmission), ABR (Available Bit Rate).
Postoje odreene slinosti izmeu nekih mogunosti transfera u ATM mrei i kategorija usluga ATM Foruma. Na primjer, kategorija usluga CBR je ekvivalentna DBR-u, dok je pandan VBR-u ITU-T-ov SBR. Meutim, za
214 razliku od ATM Foruma, ITU-T je specifikaciju rt-SBR-a ostavio za dalje razmatranje. Drugo odstupanje preporuke I.371 od preporuka ATM Foruma glede kategorija usluga sloja AAL je UBR. Dok je ATM Forum definirao kategoriju usluga UBR, a kasnije i UBR+, ITU-T nije definirao adekvatnu mogunost transfera. ITU-T je pak definirao jednu mogunost transfera, nazvanu ABT, koja nema pandana u klasifikaciji usluga ATM Foruma. ATM blok je slijed elija jedne veze koji je na svakom kraju ogranien sa po jednom elijom za upravljanje mrenim resursima (Resource Management - RM). etvrta mogunost transfera koju predvia ITU-T, tj. ABR, ima isto znaenje kao i u klasifikaciji ATM Foruma. ABT i ABR oslanjaju se na povratnu informaciju o stanju mree, koja se zatim koristi za dodjeljivanje prijenosnih brzina vezama na izvoru. Konano, injenica je da se r azredi usluga koje je definirao ATM Forum esto koriste u literaturi, dok se mogunosti transfera koje je definirao ITU-T vrlo rijetko spominju.
A
100%^ ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SI. 6.22 Nain koritenja kapaciteta linka od strane razliitih kategorija usluga
215 AAL, pa postoji izravno preslikavanje izmeu korisnikog sadraja ATM elija i podatkovnih jedinica vieg protokolnog sloja. Tablica 6.4 Usporedba protokola AAL1 i AAL2
AAL1 podrane kategorije usluga protokolni pretek kojeg unosi sloj AAL kanjenje gubici elija zajamena prijenosna brzina aplikacije u kojima se primjenjuje CBR/VBR 1 ili 2 okteta malo AAL2 VBR promjenjivi broj okteta malo (rt-VBR), prosjeno (nrt-VBR) mali velika transport komprimiranog govora AAL5 ABR/UBR+/nrt-VBR najmanji pretek od svih AAL protokola prosjeno (VBR), neogranieno (ABR/UBR) mali (VBR/ABR), neogranieni (UBR) velika (VBR), prosjena (ABR), nema jamstva (UBR) podatkovne (paketski govor i paketski video)
216
rad. Promet u ATM mreama mogue je opisati pomou hijerarhijskog modela s trima razinama: najvia razina je razina poziva, ispod nje je razina snopa, a najnia je razina elije (Mc Dysan [2000]).
VBR PCR
UBR
' Q.
Sl. 6.23 Odnos izmeu kategorija usluga i prometnih parametara Tablica 6.6 Odnos izmeu kategorija usluga i prometnih parametara
parametar CLR CTD i CDV PCR SCR i BT MCR CBR spec. spec. spec. nije ras. nije ras. rt-VBR spec. spec. spec. spec. nije ras. nrt-VBR spec. specificiran samo srednji CTD spec. spec. nije ras. ABR spec. nije ras. spec. nije ras. spec. UBR (UBR+) nije spec. nije spec. spec. nije ras. specificiran samo za UBR+
Znaenje kratica u tablici je sljedee: spec. - prometni parametar je specificiran za dotinu uslugu, nije spec. - prometni parametar nije specificiran za dotinu uslugu, nije ras. - prometni parametar nije raspoloiv za dotinu uslugu.
gubici elija (Cell Loss Ratio - CLR), maksimalno kanjenje elija (mximum Cell Transfer Delay - max. CTD), vrna vrijednost kolebanja kanjenja elija (peak-to-peak Cell Delay Variation - peak-to-peak CDV). Ostali parametri kvalitete usluge, o kojima korisnik ne pregovara s mreom, su sljedei: broj elija u jedinici vremena koje su zbog pogreaka u zaglavlju isporuene na krivo odredite (Cell Misinsertion Rate - CMR), omjer broja elija isporuenih s pogrekama prema ukupnom broju elija isporuenih na odreeno odredite (Cell Error Ratio - CER), i omjer broja blokova ATM elija duljine N elija unutar kojih je M ili vie elija primljeno s pogrekom prema ukupnom broju primljenih blokova ATM elija na nekom odreditu (Severely Errored Cell Block Ratio -SECBR). Za razliku od prometnih parametara koji odreuju izvor informacija, parametri kvalitete usluge odnose se na mreu i mjere se u prijemniku. Algoritam GCRA (Generic Cell Rate Algorithm) definiran je preporukom ITU-T I.371, te preporukom ATM Forum Traffic Management 4.0. GCRA se koristi kako bi se pomou njega definirala podudarnost korisnikih prometnih tokova s vrijednostima prometnih parametara specificiranim u prometnom ugovoru, i to na javnom i privatnom suelju UNI (Tanenbaum [1996]).
U mrei u kojoj se ATM koristi s kraja na kraj, korisnika se informacija pakira u elije u terminalu na izvoru informacije i depaketizira u terminalu na odreditu (Sl. 6.24) (De Pryker [1995]).
usluga u stvarnom vremenu
1 ----------
TD4
PD
FD1+QD1
FD2+QD2
D D
Sl. 6.24 Kanjenja u mrei u kojoj se ATM koristi s kraja na kraj U mjeovitoj mrei (Sl. 6.25), sastavljenoj od ATM mrea i mrea drugih vrsta (HOH-ATM), dio mree prilikom transfera korisnikih informacija koristi ATM
219 elij e, a ostat ak koris ti okvi re mre a drug ih vrsta (npr. ST M-J V okvi re). Uku pno m kan jenju u mre i prid onos e sljed ei imb enici . Kanjenje u prijenosu (Transmission Delay - TD) ovisi o udaljenosti izmeu krajnjih toaka. Varira izmeu 4 i 5 us po kilometru. Ovo je kanjenje neovisno o nainu prijenosa (PDH, SDH i dr.), ve ovisi samo o prijenosnom mediju. Paketizacijsko kanjenje (Packetization Delay - PD) javlja se svaki put kad se podaci koje generira usluga u stvarnom vremenu (npr. govor ili video) pretvaraju u ATM elije. U istoj ATM mrei paketizacija se odvija na izvoru, a u mjeovitoj mrei i na granici izmeu ATM mree i mree neke druge vrste. Informacija se prije pakiranja u elije privremeno memorira u spremnicima (buffer). Vrijeme koje informacija eka u spremniku ovisi o brzini kojom se informacija generira . Na primjer, prilikom pakiranja govorne usluge brzine 64 kbit/s paketizacijsko kanjenje iznosi (48 x 8)/64000 = 0,006 s (toliko je vremena potrebno da se napuni jedna ATM elija pod pretpostavkom da se svih 48 okteta njenog korisnikog polja koristi za t ransfer govorne informacije). Ako se radi o transferu dvostruko sporije informacije, na primjer, govora brzine 32 kbit/s, tada je paketizacijsko kanjenje dvostruko vee i iznosi 12 ms.
usluga u stvarnom vremenu usluga u stvarnom vremenu
/ TD4
PD
FD1+QD1
SD
FD2+QD2
D D
Sl. 6.25 Kanjenja u mrei koja koristi kombinaciju ATM-a i STM-a Komutacijsko kanjenje (Switching Delay - SD) sastoji se od fiksnog dijela (Fixed Delay - FD) i promjenjivog dijela nazvanog kanjenje u repovima ekanja (Queueing Delay - QD). FD je ovisan o hardverskoj izvedbi komutatora, a uzrokuje ga interni transport elija kroz hardver komutatora. To je zapravo kanjenje koje se javlja prilikom transfera eli ja kroz komutator koji je
prometno neoptereen (zero load). Iznos FD-a u modernim hardverskim arhitekturama je vrlo malen. QD se mijenja ovisno o optereenju mree, a odreen je razdiobom duljine repa ekanja, tj. pripadajuom funkcijom gustoe vjerojatnosti. QD je po iznosu vei od FD-a. Depaketizacijsko kanjenje (Depacketization Delay - DD) u istoj ATM mrei nastaje na odreditu, a u mjeovitoj mrei na granici ATM mree i mree druge vrste.
220
i i
i i M
i i
slijed elija na odreditu ^_oekivano_^ kanjenje smanjeno kanjenje ____ poveano _______ kanjenje
222
(prijenosna brzina, oznake VPI/VCI, QoS parametri i dr.). Ako se mrea sastoji od veeg broja ATM komutatora, svi komutatori koji se nalaze na komunikacijskom putu izmeu krajnjih korisnika moraju meusobno dogovoriti spomenute parametre. Svi korisnici koji sudjeluju u komunikaciji, kao i sama mrea, moraju provjeriti postoje li raspoloivi mreni resursi neophodn i za uspostavu veze. U B-ISDN-u signalizacija se transportira ATM mreom odvojeno od korisnike informacije (tzv. out-of-band signalizacija). Taj je koncept na razini ATM mree realiziran tako da se za transfer signalizacije koriste posebni virtualni kanali koji su logiki odvojeni od kanala koji transferiraju korisnike informacije. Signalizacija u B-ISDN-u slina je konceptu signalizacije po zajednikom kanalu (Common Channel Signaling - CCS) koja se koristi u uskopojasnom ISDN-u. Kanal D s e u osnovnom pristupu N-ISDN-u koristi za prijenos signalizacije, a istim je kanalom mogue prenositi i korisnike informacije u sluaju kad nema signalizacijske informacije. Kanal D zajedno s kanalima B ini kanalsku strukturu koja predstavlja temelj sinkronog naina transfera informacija u N-ISDN-u. Signalizacijska se informacija kanalom D prenosi paketski, to predstavlja bitnu razliku u odnosu na stariji nain prijenosa signalizacije nazvan signalizacijom pridijeljenom korisnikom kanalu (Channel Associated Signaling - CAS), koji je koriten u prvim PDH sustavima (novije inaice PDH sustava takoer koriste CCS). Signalizacija u B-ISDN-u takoer se prenosi paketski, tj. pomou posebnih ATM elija, dakle jednako kao i u N -ISDN-u. Osnovna razlika izmeu B-ISDN signalizacije i CCS-a je u tome to se u B-ISDN-u, odnosno ATM-u, signalizacijska informacija prenosi virtualnim kanalom, a ne nekim fiksnim TDM kanalom kao u N-ISDN-u. Takoer, signalizacijski virtualni kanal ne moe biti koriten za prijenos korisnikih informacija. Signalizacija u ATM mreama usko je vezana uz vrstu ATM suelja (Onvural et al. [1997]). Za potrebe signalizacije izmeu krajnjeg korisnika i ATM mree koriste se funkcije suelja UNI (signalizacija odreena preporukom ATM Forum UNI Signaling 4.0), kao i pripadni UNI protokoli. Temeljna ITU-T preporuka namijenjena signalizaciji na suelju ATM UNI je Q.2931. B-ISDN signalizacija mora podjednako podravati ISDN aplikacije koje koriste prijenosnu brzinu 64 kbit/s, kao i nove irokopojasne usluge. To znai da postojee signalizacijske ISDN funkcije (definirane u ITU-T Q.931, 1993.) moraju biti ukljuene u skup signalizacijskih mogunosti B -ISDN-a. Signalizacijski protokol namijenjen suelju ATM NNI opisan je preporukama ITU -T Q.2761 do Q.2764. Taj je protokol temeljen na definiciji signalizacijskog protokola ISUP (ISDN User Part) koritenog u N-ISDN-u, pa je sukladno tome nazvan B-ISUP. Meutim, u praksi se signalizacija izmeu ATM komutatora u privatnoj mrei temelji na koritenju suelja PNNI, dok je u javnoj domeni temeljena na sueljima PNNI, B-ICI ili AINI.
223
t
SSP
Zajedniki dio sastavljen je od podslojeva SAR i CPCS. Protokol podsloja CP AAL omogu uje transfer informacija i prua mehanizam za otkrivanje neispravnih SDU-a. Iako su i AAL3/4 i AAL5 pogodni za primjenu na razini CP-a, ITU-T se opredijelio za koritenje protokola AAL5 zbog njegove jednostavnosti i malog protokolnog preteka. AAL3/4 prua bolje performanse u sluaju kratkih poruka (jedna do tri elije) i u uvjetima velike vjerojatnosti gubitka elija. Protokol CP AAL5 opisan je ITU-T preporukama I.363 i I.363.5.
suelje NNI
signalizacijska mrea temeljena na STM-u signalizacija od toke prema veem broju toaka Q.2931 SAAL sloj ATM-a fiziki sloj B-ISUP MTP-3 MTP-1 MS signalizacijska mrea temeljena na ATM-u B-ISUP MTP-3 SAAL sloj ATM-a
MTP-2
fiziki sloj
suelje UNI
signalizacija toke do toke Q.2931 SAAL sloj ATM-a fiziki sloj MS - Meta-signaling od
Sl. 6.28 Protokolna arhitektura B-ISDN signalizacije SSP je podijeljen u dva dijela: koordinacijska funkcija ovisna o usluzi (Service Specific Coordination Function - SSCF) i spojni protokol ovisan o usluzi (Service Specific Connection Oriented Protocol - SSCOP). U oba se sluaja 224
pojam usluge odnosi na uslugu koju ATM mrea prua viim protokolnim slojevima. Protokol SSCOP, definiran ITU-T preporukom Q.2110, namijenjen je uspostavi i raskidanju veza, kao i pouzdanoj razmjeni signalizacijske informacije izmeu signalizacijskih entiteta. SSCF, namijenjen podravanju protokola Q.2931 na suelju UNI, definiran je ITU-T preporukom Q.2130. Primjena podsloja SAAL u signalizaciji na sueljima UNI i NNI prikazana je na Sl. 6.28.
signalizacijski VC VPI:0/VCI:5
DTE
] [
korisniki VC ATM komutator
UNI DTE
korisniki VC
Sl. 6.29 Signalizacija fiksnim virtualnim kanalom Signalizacijske poruke izmeu korisnika i ATM komutatora prenose se pomou posebnih signalizacijskih elija. Signalizacijska veza je dvosmjerna. To znai da se izmeu korisnika i ATM komutatora uspostavljaju dva VC-a, jedan po kojem se signalizacijske poruke prenose od korisnika prema komutatoru, i drugi po kojem se signalizacijske poruke prenose od komutatora prema korisniku. Postoje dva naina definiranja signalizacijskog VC-a: unaprijed definirani VC s fiksnim oznakama VPI/VCI, i virtualni kanal definiran meta-signalizacijskim sustavom. U prvom sluaju, osim u iznimnim situacijama, za potrebe signalizacije koriste se oznake VPI=0/VCI=5 (u literaturi se ee koristi nain oznaavanja vrijednosti oznaka VPI/VCI u obliku VPI:0/VCI:5). Signalizacijski kanal ima fiksnu prijenosnu brzinu i moe se koristiti samo za potrebe signalizacije. Sustav meta-signalizacije koristi se za uspostavu signalizacijskih kanala. Kod primjene meta-signalizacijskog sustava signalizacijski se kanal, kao i njegova prijenosna brzina, definiraju po potrebi. Na svakom suelju moe biti definiran samo jedan meta-signalizacijski virtualni kanal (Meta-signaling Virtual Channel - MSVC). MSVC je trajno uspostavljen i na svakom se suelju uvijek 225 uspo stavl ja par MS VCa kako bi bila omo gue na dvos mjer na razm jena meta -sign aliza cijsk ih infor maci ja. Met a-sig naliz acijs ki prot okol defi nira n je prep oruk om ITUT Q.21 20.
Soft PVC
U ATM mreama ponekad se koriste i veze nazvane soft PVC koje predstavljaju hibrid izmeu trajnih i komutiranih veza. Soft PVC (SPVC) po funkciji je slian PVC-u (Ginsburg [1999]). Postoje dvije vrste soft PVC-a, soft PVCC i soft PVPC. Na Sl. 6.30 dan je primjer kreiranja soft PVC-a izmeu dvaju korisnika ATM mree, A i B. Korisnik A (DTE A, npr. usmjeriva s ugraenom ATM karticom) povezuje se s ATM komutatorom A pomou PVC-A. Soft PVC-ovi odreeni su vrijednostima oznaka VPI/VCI na izvoru i odreditu, kao i ATM adresom odredita informacije. Jedan par vrijednosti oznaka VPI/VCI, pomou kojeg je odreen PVC -A, mora biti zadan na prikljuku ATM komutatora A s kojim je korisnik A fiziki povezan. Drugi par vrijednosti oznaka VPI/VCI odreuje PVC-B pomou kojeg je korisnik B povezan s ATM komutatorom B. 226 PVC A i PVC B su dijelovi soft PVC-a koji povezuje korisnike A i B. Ostatak soft PVC-a uspostavlja se kroz ATM mreu pomou signalizacije.
ostatak soft PVC-a odreen je signalizacijom
VP tunel
VP tuneli (Ginsburg [1999]) koriste se kako bi omoguili meusobno povezivanje ATM komutatora kroz javne mree koje ne podravaju komutirane veze, tj. SVC -ove. VP tunel na razini javne mree koristi trajni virtualni put (PVP) kroz koji se prenosi signalizacij a. Na Sl. 6.31 dan je primjer povezivanja dva ATM komutatora kroz WAN.
Sl. 6.31 VP tunel U navedenom primjeru ATM komutatori povezani su s WAN-om pomou javnog suelja UNI, a signalizacija u ATM WAN-u nije podrana. Stoga je potrebno definirati VP tunel koji povezuje dotine komutatore. Postoje tri vrste VP tunela: jednostavni (simple), oblikovani (shaped) i hijerarhijski (hierarchical).
U B-ISDN-u postoji potreba za uspostavom veza koje podravaju transport usluga poput videa, audia i multimedije. U takvim je uslugama ponekad potrebno omoguiti uspostavu poziva prema veem broju korisnika (multiparty call). Tako uspostavljene veze ponekad zahtijevaju da se korisnici u njih dinamiki ukljuuju, i da se isto tako iz njih dinamiki iskljuuju. Neke od usluga koriste asimetrine veze kod kojih prijenosne brzine nisu jednake u oba komunikacijska smjera. ATM elije uvijek alje jedan izvor, ali broj odredita na koje su poslane moe biti i vei od jedan. Dakle, pored veza od toke do toke (point-to-point connections), ATM podrava i veze od toke prema veem 227 broj u toa ka (poi nt-to -mul tipoi nt conn ectio ns). U AT M mre ama vaa n je i odno s izme u vrste veze i pozi va (AT M call) . AT M mre a, kao trans port na podl oga B-IS DNa, mor a podr ava ti i slo ene pozi ve (mul ti-co nnec tion call) kod koji h se istov reme no uspo stavl ja neko liko veza kako bi se omo gui o istov reme ni trans fer razli itih vrsta
infor maci ja (npr. govo ra, slika i poda taka) . Prito m svak a veza ima defi nira ne vlast ite QoS para metr e. Za vrije me traja nja slo enog pozi va mor a post ojati mog uno st raski danj a poje dini h veza , kao i doda vanj a novi h veza . Dakl e, AT M mre a mor a posj edov ati meh aniz am za me usob no kore liran je veza koje prip adaj u jedn om slo eno m pozi vu. Te kore lacij ske funk cije treba
ju biti impl eme ntira ne sam o u poe tno m i kraj njem mre nom vor u (tran zitni mre ni vor ovi ne treba ju biti opte ree ni takvi m zada am a). Gled e broj a odre dita post oje sljed ee vrste trans fera AT M elij a: slanje elija na jedno odredite (unicast), slanje elija na vei broj odredita (multicast), razailjanje elija (broadcast) i slanje elija najdostupnijem u skupini odredita (anycast). Openito, krajnji sustav koji eli poslati paket, okvir ili eliju svim ostalim krajnjim sustavima u nekoj komunikacijskoj mrei mora pokrenuti razailjanje (broadcast) informacija. Razailjanje ne predstavlja problem u mreama s raspodijeljenim medijem (npr. Ethernet mree). U WAN-u krajnji sustav koji razailje podatke mora replicirati isti paket na svaki od virtualnih kanala uspostavljenih prema drugim krajnjim sustavima. ATM se nalazi izmeu ovih dvaju ekstrema. Iako ATM nema inherentnu mogunost razailjanja, ATM komutatori imaju mogunost uspostave veza od toke prema veem broju toaka. Prema tome, u ATM mrei se obavlja emulacija razailjanja. Primjer primjene razailjanja u ATM mreama je posluitelj razailjanja (Broadcast and Unknown Server BUS) u emulaciji LAN-a (LAN Emulation - LANE). Slino kao u razailjanju, prilikom slanja elija na vei broj odredita (multicast) jedan krajnji sustav alje elije svim krajnjim sustavima koji su lanovi neke skupine. Ponekad se adresiranje za potrebe slanja na vei broj odredita naziva i skupno adresiranje. Primjer slanja na vei broj odredita u ATM mrei je BUS u emulaciji LAN-a (LANE) koji slanje skupini odredita obavlja uspostavom VC veze od toke prema veem broju toaka.
228 detektira stanje mrene topologije i raspoloive mrene resurse, te alje tu informaciju kroz cijelu mreu mehanizmom poplavljivanja (flooding). Nadalje, PNNI automatski detektira adrese i linkove u ATM mrei. Pritom koristi unaprijed konfigurirane adrese ATM komutatora, hijerarhijsku konfiguraciju i autokonfiguraciju pomou protokola ILMI. PNNI je dinamiki protokol usmjeravanja u ATM mreama (Ginsburg [1999]). Pridjev dinamiki dolazi od injenice da PNNI stalno ui mrenu topologiju i informaciju o dostupnosti mrenih elemenata (reachability information), te se automatski prilagoava promjenama u mrei oglaavanjem informacije o trenutnom stanju mrene topologije. Prilikom usmjeravanja kojeg diktira izvor, ATM komutator proraunava hijerarhijski potpune smjerove transfera informacija
(route) namijenjene uspostavi veza. Usmjerivaka informacija ugraena je u signalizacijske poruke namijenjene uspostavi poziva. PNNI odabire smjerove na temelju administrativnih teina mrenih grana (to je za PNNI primarna metrika) i drugih QoS parametara, kao to su npr. CDV, maxCTD i CLR. U osnovi PNNI model mree ima jednu razinu (flat topology), ali podrava i hijerarhijski model usmjeravanja.
229 Struktura E. 164 adrese temelji se na globalnom planu ISDN numeracije (Hndel [1998]). Prilikom povezivanja privatnih sustava s javnom mreom samo e suelja UNI koja su izravno povezana s javnom mreom imati pridijeljene E.164 adrese. Jedan razlog tome lei u upravljanju adresama, pri emu velika tvrtka eli da njeni krajnji sustavi imaju adrese dodijeljene iz jedinstvenog adresnog prostora, a drugi razlog lei u sigurnosti privatne mree. Duljina E.164 adrese u javnom meunarodnom prometu smije iznositi najvie 15 dekadskih znamenki. Ako se radi o globalnoj usluzi, tada prve tri znamenke E.164 adrese predstavljaju kd zemlje (Country Code - CC). Ako CC oznaava neko geografsko podruje, tada njegova duljina smije iznositi izmeu jedne i tri znamenke. U oba se sluaja ostatak E.164 adrese dodjeljuje na nacionalnoj razini. U njemu je sadran nacionalni odredini kod (National Destination Code - NDC) i broj pretplatnika (Subscriber Number - SN). NDC u veini sluajeva oznaava grad (city code) ili geografsko podruje (area code), a SN je broj lokalne centrale (local exchange code) i krajnjeg sustava ( e n d system identifier). Preporuka E.191 (ITU-T, 1996.) pojanjava uporabu E.164 adresa unutar ATM mree. Ona uvodi koncept B-ISDN broja (B-ISDN Number), koji je jednak E.164 broju u javnoj mrei ili ponekad u privatnoj mrei, i B-ISDN adrese (B-ISDN Address), koja predstavlja kombinaciju B-ISDN broja i dodatne informacije potrebne za jednoznano odreivanje krajnjeg sustava (ak i ako se krajnji sustav nalazi u privatnoj mrei). Primjeri B-ISDN adrese su: (1) E.164 broj s podadresnim poljem koje sadri AESA, ili (2) E.164 AESA. Pretvorba adresnih formata provodi se na granici dviju mrea koje koriste razliite mehanizme adresiranja. Na javnom suelju UNI moraju biti podrana oba naina adresiranja, NSAP i E.164 (ATM Forum [1995]).
230
Protokol ILMI
Protokol ILMI (Pan [1998]) temelji se na protokolu SNMPv1, prvoj inaici protokola SNMP. Prilikom uspostave namjenske (dedicated) VC veze, protokol ILMI koristi osnovne vrijednosti (default) VPI:0/VCI:16, a smije koristiti i druge vrijednosti oznaka VPI/VCI (Sl. 6.32). Upravljake VC veze su dvosmjerne (isto kao i signalizacijske veze).
SNMP AAL 5 sloj ATM-a (namjenski VCC - VPI:0/VCI:16) fiziki sloj
Sl. 6.32 Protokolni sloaj na suelju ILMI Dozvoljeno je koritenje SNMP poruka duljine do 484 okteta (o slanju duljih poruka potrebno je pregovaranje s mreom). Brzina prijenosa ATM elija koje
231 pren ose SN MP pro met trajn om VC vezo m mor a biti manj a od jeda n post o kapa citet a linka , a vrn a brzi na tih elij a smij e izno siti najvi e pet post o kapa citet a linka . Mak sima lna veli
ina snop a (MB S) izno si oko 11 elij a. U bare m 95 post o slu ajev a vrije me odzi va na SN MP poru ku mor a biti kra e od jedn e seku nde. Upra vlja ka infor maci ja koja se alje ne smij e biti starij a od 30 seku ndi.
232
Razine OAM-a
Na svakoj razini transportne ATM mree definirani su odgovarajui informacijski tokovi, oznaeni kao Fn, pri emu je n oznaka razine (Hndel [1998]). Informacijski OAM tokovi su dvosmjerni. Ako se na fizikom sloju ATM-a mree koristi SDH, tada se OAM tokovi F l i F2 prenose pomou okteta u polju SOH STM okvira, dok se OAM tok F3 prenosi pomou okteta polja POH STM okvira. Meutim, ako se na fizikom sloju koristi prijenos slijeda elija, t ada se OAM tokovi fizikog sloja prenose posebnim OAM elijama. OAM tokovi F4 i F5 uvijek se prenose posebnim elijama. Nekom VP vezom ili VC vezom mogu se istodobno prenositi dvije vrste informacijskih tokova F4 i F5. Jednu vrstu ine tokovi s kraja na kraj (end-to-end), namijenjeni komunikaciji koja omoguuje funkcioniranje VPC-a, odnosno VCC-a s kraja na kraj mree. Druga vrsta tokova F4 i F5 odnosi se na informacijske OAM tokove po segmentima veze. Segment je dio VPC-a ili VCC-a kojim obino upravlja jedan mreni operator. Koristei informacijske tokove po segmentima, mreni operator moe nadzirati i djelovati na VP i VC veze u podruju vlastite nadlenosti.
233 za podr ku razli iti m vrsta ma uslu ga (npr. izme u DTE -a koji podr ava Fra me Rela y i DTE -a koji podr ava AT M).
interaktivne: konverzacijske, slanje poruka (messaging), i usluge dohvaanja sadraja (retreival services), distribucijske: usluge s mogunou korisnikog upravljanja, i usluge bez mogunosti upravljanja od strane korisnika.
Meutim, od samog poetka koritenja ATM tehnologije korisnicima nije mogue ponuditi puni skup B-ISDN usluga, i to iz nekoliko razloga. Prvo, veina predvienih usluga nije u potpunosti definirana. Drugo, potrebno je kreirati primjenjivi podskup mrenih usluga koje su privlane korisnicima. Te usluge moraju u sebi sadravati i postojee aplikacije. Usluge ponuene u ATM mreama prikazane su na Sl. 6.33.
podatkovne usluge, govorne usluge, video video govorne usluge
MPEG, M-JPEG
kompresija
CES, VTOA
AAL 1
AAL 2
sloj ATM-a
fiziki sloj: SDH/SONET, PDH, WDM, DWDM, dark fiber, beini prijenos, satelitski linkovi
Sl. 6.33 Vrste usluga u ATM mreama Znaenja skraenica koritenih na Sl. 6.33 su sljedea: IP - Internet Protocol, IPX - Internet Packet Exchange, CLIPoA - Classical IP over ATM, MPOA -Multi-Protocol over ATM, MPLS Multiprotocol Label Switching, PPP 234 Point-to-point Protocol, WDM - Wavelength Division Multiplexing, DWDM -Dense WDM, MPEG - Motion Picture Experts Group i M-JPEG - Motion Join Photographic Experts Group.
Komutacija elija
Osnovnu uslugu ATM mree, tj. komutaciju elija, ine transport i usmjeravanje elija (Sl. 6.34). U sluaju koritenja ove jednostavne usluge mrea ne mora znati nita o aplikaciji koju krajnji korisnici koriste na temelju veze uspostavljene s kraja na kraj ATM mree. Komutaciju elija mogue je koristiti za transport podataka, govora, slike, videa, ili kombiniranih usluga, kao to je npr. multimedija (De Pryker [1995]). Jo jedna usluga koju je potrebno inicijalno ponuditi korisnicima ATM mree je usluga zakupa kanala stalne prijenosne brzine (leased line service). Prijenosna brzina u takvim kanalima tipino iznosi 1,5/2 ili 34/45 Mbit/s, a ostvaruje se pomou usluge emulacije kanala (Circuit Emulation Service - CES). CES se ujedno naziva i ATM trunking, a koristi se i kao podrka uskopojasnim uslugama (Hndel [1998]).
primj ene ATM -a je prije nos infor macij a asim etrin om digita lnom pretp latni kom linijo m pomo u ATM -a (AT M over Asy mmet rical Digit al Subs cribe r Line ATM over ADS L). U lokalnim mreama ATM se danas sve rjee primjenjuje. Koncepti LANE i MPOA ustuknuli su u podruju LAN-ova pred jednostavnijom i jeftinijom tehnologijom Ethernet. Nadalje, ATM LAN-ovi, iako sve manje koriteni, predstavljaju vanu primjenu ATM -a (Sackett [1997]).
6.10.Literatura
[I] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [II] [12] [13] ATM FORUM. 1995. ATM User-Network Interface Specification Version 3.1. Prentice Hall, Englewood Cliffs. DE PRYKER, M. 1995. Asynchronous Transfer Mode: Solutions for Broadband ISDN. 3. izdanje, Prentice Hall, Englewood Cliffs. GINSBURG, D. 1999. ATM Solutions for Enterprise Networking. 2. izdanje, Addison-Wesley, Reading. HNDEL, R, M. N. HUBER, S. SCHRDER. 1998. ATM Networks: Concepts, Protocols, Applications. 3. izdanje, Addison-Wesley, Reading. KOS, M, A. BAANT. 1999. Uvod u ATM. 3. izdanje, MIPRO, Opatija. LEE, B. G, M. KANG, J. LEE. 1996. Broadband Telecommunications Technology. Artech House, Boston. MC DYSAN, D. 2000. QoS & Traffic Management in IP & ATM Networks. McGraw-Hill, New York. MINOLI, D, E. MINOLI. 1998. Delivering Voice over Frame Relay and ATM. John Wiley & Sons, New York. ONVURAL, R. O, R. CHERUKURI. 1997. Signaling in ATM Networks. Artech House, Boston. PAN, H. 1998. SNMP-Based ATM Network Management. Artech House, Boston. SACKETT, G. C, C. Y. METZ. 1997. ATM Multiprotocol Networking. McGraw-Hill, New York. SEXTON, M, A. REID. 1997. Broadband Networking: ATM, SDH and SONET. Artech House, Boston. STALLINGS, W. 2000. Data and Computer Communications. 6. izdanje, Prentice Hall, Upper Saddle River.
[14] TANENBAUM, A. W. 1996. Computer Networks. 3. izdanje, Prenitce Hall, Upper Saddle River.
236