Opca Kemija

UVOD
Kemija i njena podjela

Kemija prouava prirodne materije i promjene u sastavu materije. Znai da kemija
prouava:
-
osobine
sastav
strukturu i
promjene supstanci i zakonitosti kojima podlijeu kemijski procesi.
Na primjer, voda se moe prevesti u dva plina, vodik i kisik. Kemiari prouavaju
kakva je voda, kako i zato se moe prevesti u ova dva plina i kakvi su ti plinovi.
Energija koja se utroi ili oslobodi pri ovakvim promjenama takoer se prouava u
kemijskoj nauci.
1.1. Kakva je razlika izmeu fizikalnih i kemijskih promjena
Promjene materije mogu se uvrstiti u dvije velike skupine. U fizikalnim promjenama,
osnovna kemijska priroda materije se ne mijenja. Primjer fizikalne promjene je
smrzavanje vode. Tena voda i led imaju isti kemijski sastav. Kada se led istopi,
dobivena tenost je ista kao ona koju smo smrznuli.
U kemijskim promjenama (kemijskim reakcijama) dolazi do promjena u osnovnoj
kemijskoj prirodi materije. Primjer kemijske promjene je prevoenje tene vode u
plinoviti vodik i kisik (slika 1.1.). U tom procesu se ne mijenja samo fizikalno stanje
vode, ve i osnovna priroda vode i nastaju dvije nove supstance, vodik i kisik. Ovi
plinovi imaju sopstvene osobine po kojima se razlikuju kako izmeu sebe, tako i od
vode. Pomou kemijske reakcije, iz vodika i kisika moe se ponovo dobiti voda.
1
OPCA KEMIJA - Milan Tomljanovic
Slika 1.1. Voda se kemijski mijenja elektrolizom
Dalja krupna razlika izmeu fizikalnih i kemijskih promjena tie se koliina energije
koje u tim promjenama uestvuju. S rijetkim izuzecima, u kemijskim promjenama
troi se ili oslobaa mnogo vie energije nego u fizikalnim promjenama. Na primjer,
pri kemijskom stvaranju 1,00 g tene vode iz plinovitog vodika i kisika, oslobaa se
etrdeset i sedam puta vie energije nego pri fizikalnom stvaranju 1,00 g leda
smrzavanjem vode.
1.2. Podjela kemije glavne grane
U kemiji ima vie samostalnih oblasti, a najvanije su:
-
anorganska kemija, bavi se prouavanjem svih kemijskih tvari, a meu

njima i mnogih koje sadre ugljik
organska kemija, prouava tvari koje sadre ugljik, a meu njima i takve
koje su sastavni dijelovi organskog svijeta (ivotinja i biljaka)
fizikalna kemija, prouava meusobnu zavisnost kemijskih i fizikalnih

promjena, te nuno zadire u podruja anorganske i organske kemije
analitika kemija bavi se prouavanjem onih fizikalnih i kemijskih

procesa kojima se moe zakljuiti kvalitativni i kvantitativni kemijski
sastav ispitivane tvari
biokemija se bavi prouavanjem tvari i kemijskih promjena u ivim

organizmima pa je tijesno povezana s prva etiri podruja kemije
2
kemijska tehnologija prouava metode i naprave koje slue u tehnici za

dobivanje anorganskih i organskih proizvoda potrebnih za razliite
ljudske djelatnosti.
nuklearna kemija prouava reakcije u kojima uestvuju atomska jezgra

(nukleusi).
FIZI^KE ZNANOSTI
KEMIJA
FIZIKA
- anorganska kemija
- organska kemija
- fizikalna kemija
- analiti~ka kemija
- biokemija
- kemijska tehnologija
- nuklearna kemija
1.3. Povijest kemije
Razdoblje
Po emu je znaajno
Sticanje prvih znanja o dobivanju metala iz ruda (zlato, srebro,
kalaj, bakar, olovo, eljezo, iva); o obraivanju koe;
proizvodnji stakla; dobivanju lijekova i boja iz biljaka;
dobivanju alkohola; itd. (Egipat, Kina i Indija).
Period empirije
(do 4. stoljea
nae ere)
Pojavila su se prva filozofska uenja o grai prirode po kojima je

materija primarna i sve izgraeno od iste osnovne materije od
jednog elementa. (Indija i Grka - Tales, Anaksimen,
Heraklit, Empedokle, Aristotel). Javlja se prvo uenje o
strukturi materije, po kojem su sva tijela izgraena od najsitnijih
i nedjeljivih estica, atoma (Leukip, Demokrit). Ogromna
veina supstanci koje se nalaze na zemlji moe se razloiti u
sastojke ili preobraziti raznim kemijskim promjenama. Stari Grci
su pretpostavljali da postoje osnovne supstance koje se ne mogu
razloiti i od kojih su izgraene sve druge supstance. Tales,
filozof, astronom i geometar koji se rodio u Miletu (Mala Azija)
3
oko 640. godine prije n.e. uoio je da voda okrepljuje biljke, i da

se nalazi u velikim koliinama u tijelima ljudi i drugih ivih
bia. Na osnovu toga je izveo teoriju da je voda osnovna
supstanca iz koje su izgraene sve druge. Kasnije su i drugi
filozofi iz Zapadne Male Azije razvili svoje teorije o osnovnim
supstancama. Anaksimen, Mileanin koji je umro oko 525.
godine prije n. e. smatrao je da je zrak osnovna supstanca.
Heraklit, filozof i pjesnik iz ranog petog stoljea prije n.e.
smatrao je da je osnovna materija vatra. Konano, veliki grki
filozof Empedokle dao je ideju koja je bila prihvaena u naunoj
javnosti sve do osamnaestog stoljea n. e. Ovaj mudri ovjek,
roen oko 500. godine prije n.e. na junoj obali Sicilije, prvi je
izrazio miljenje da se materija ne sastoji iz jednog osnovnog
materijala, ve iz etiri elementa zraka, zemlje, vatre i vode.
Ova proizvoljna hipoteza jedva da je imala eksperimentalnog
opravdanja. Tano je, dodue, kao to su zapazili i stari Grci, da
kada gori tap od zelenog drveta nastaje vatra, voda izlazi
napolje i kljua na krajevima tapa, a javlja se i zadimljeni zrak,
dok je ostatak pepeo ili zemlja. Ovakvo posmatranje jedva da
bismo mogli smatrati dovoljnim kao osnovu za teoriju tako
znaajnu kao to je bila Empedoklova. Pa ipak, njegova teorija
je uvaavana vie od 2000. godina, i mnoge inae dobro
obavijetene linosti smatrale su je tanom. Ovo je bila
posljedica injenice da se kvantitativna eksperimentalna kemija
nije uobliila kao nauka sve do osamnaestog stoljea nae ere.
Period alkemije
(od 4. do 16.
stoljea)
Istona alkemija. Alkemija se poela razvijati na istoku. Njeni

korijeni su u bronanom dobu u Egiptu i Mezopotamiji, gdje su
nastali metalurgija, bojarstvo i vjetina pravljenja stakla. U
Aleksandriji, u treem stoljeu prije nae ere, ove tehnike
vjetine, spojene sa grkim pekulativnim duhom, dale su kao
proizvod alkemiju. Kroz osvajanja i trgovinu, alkemija se
proirila do Arabije, Indije, Kine, gdje je preuzela praksu i
filozofiju ovih istonih kultura.
Dabir Ibn Hajan i Al-Razi (Razes), arapski alkemiari iz
osmog i desetog stoljea nae ere, prvi put su razvili teoriju da se
metali sastoje iz sumpora i ive, teoriju koja je kasnije snano
uticala na evropske alkemiare. Taoizam kineskog alkemiara iz
etvrtog stoljea, Ko Hunga, odrazio se u beskrajnom traganju
za ivotnim eliksirom, ime su se alkemiari vjekovima bavili.
Alkemija stie u Evropu. Alkemija je ula kroz Granadu i
procvjetala u maurskom Kalifatu u Kordobi. Uglavnom preko
prijevoda arapskih tekstova na latinski jezik, naroito u Toledu i
4
prenoenjem ovih tekstova preko Pireneja kroz Barcelonu, ovo

veliko nauno zavijetanje saracenske kulture postalo je dio
budue povijesti Evrope i svijeta.
Srednjovjekovna alkemija. Alkemija je u toku srednjeg stoljea
postala nairoko poznata i privlana za sve ljude. Diletanti i
amateri bavili su se alkemijom u elji za znanjem. arlatani su
prevarantski iskrivljivali alkemiju da postignu svoje niske line
ciljeve. Dvorski alkemiari uzaludno su se upinjali da pretvore
proste metale u zlato i tako osiguraju financijsku stabilnost
evropskim monarhijama. Potkraj etrnaestog stoljea poeo je
jenjavati srednjovjekovni uspon alkemijske aktivnosti. Bilo je
ipak stvoreno dosta novih tehnika i novog znanja.
Tehniki napreci alkemije. Dima, francuski kemiar iz
devetnaestog stoljea, napisao je da je kemijska nauka roena
na lonarevom toku, u radionici staklara, na kovakom
nakovnju, u salonu parfimerije. Ipak, ni ovi zanati nisu mogli
nastati bez dugotrajnog i postepenog usavravanja tehnikih
vjetina i orua koje su izvrili alkemiari. Tragajui stoljeima
za svojim neuhvatljivim ciljevima, alkemiari su obraivali sve
mogue vrste materijala metale, minerale, biljke, meso, kosu,
perje, kosti i izluevine na sve mogue naine arenjem,
sublimiranjem, amalgamiranjem, rasprostiranjem, bistrenjem,
filtriranjem. Ove poslove su obavljali upotrebljavajui vrlo
raznovrstan pribor. Mnoga njihova primitivna orua razvila su se
u dijelove sloenih laboratorijskih instrumenata i kompleksnih
industrijskih aparata dananjeg doba. Nesumnjivo, destilacija je
najvaniji postupak koji su alkemiari primjenjivali. ak i danas
je to najznaajniji pojedinani proces u kemijskoj industriji, kao
i osnovna metoda za razdvajanje supstancija u istraivakim
laboratorijima.
Period
medicinske
kemije ili
jatrokemije
(17. stoljee)
Medicinski napreci alkemije. U esnaestom stoljeu poelo je

lagano udaljavanje od fanatinog i uzaludnog traganja za
preobraajem elemenata. Napori alkemiara su usredsreeni na
izradu lijekova za ljudske bolesti. Ovom razvoju jatrokemije ili
medicinske kemije najvie je doprinio Paracelzus, roen u
vicarskoj 1493. godine. Kao ve priznati ljekar i kirurg,
Paracelzus je otrim rijeima napao medicinska vjerovanja i
praksu svoga doba. On je eksperimentirao traei specifine
kemijske lijekove za specifina oboljenja, i postigao znaajne
uspjehe. On je bio prvi Evropljanin koji je upotrebljavao opijum
u medicinske svrhe, a jedinjenja eljeza, ive i arsena koje je on
davao kao lijekove jo uvijek donose farmakopeje (zvaniini
zbornici lijekova). Paracelzus se sada smatra za prvog stvarnog
5
praktiara kemijske medicine. Poev od njegovog doba, kemija

predstavlja vaan vid obrazovanja ljekara i medicinske prakse.
Prijelaz od pseudonauke, magije i vjetine na sistematsko
eksperimentalno prouavanje materije, energije i njihovih
promjena bio je postepen. Ipak alkemiari su ostavili bogato
naslijee. Za budunost su osugurani ureaji, tehnike i procesi
od trajne vrijednosti. Alkemiari su otkrili najmanje etiri nova
elementa antimon, arsen, bizmut i fosfor. Kao i stotine vanih
jedinjenja i smjesa. Priu o alkemiarima zavrit emo rijeima
velikog engleskog filozofa iz sedamnaestog stoljea Fransisa
Bekona (Francis Bacon):
Alkemija se moe usporediti sa ovjekom koji je rekao svojim
sinovima da je negdje u vinogradu zakopao zlato. Kopajui oni
nisu nali zlato, ali su, prevrui zemlju oko korijena,
osiguravali bogatu berbu.
Moderna kemija
I period
(17. i 18.
stoljea)
II period
19. i 20.
(stoljea)
Uvode se naune metode u ispitivanju sastava i osobina

supstanci kemijska analiza Robert Bojl (Robert Boyl 16271691). Georg Ernst tal (G.E. Sthal) (1660-1734) postavlja
flogistonsku teoriju vatrena tvar da bi objasnio gorenje i
proces u metalurkoj pei koja je bila dominantna sve do pred
kraj 18. stoljea, kad ju je, otkriem procesa oksidacije, oborio
A. L. Lavoazije (Antoine Laurent Lavoasier 1734-1794). Ova
teorija nije se mogla odrati. Razvila se kemija plinova.
Lomonosov (Mihail Vasiljevi Lomonosov 1711- 1765) je
otkrio zakon o neunitivosti materije i dao pravo objanjenje
gorenja. Otkriveni su i objanjeni osnovni kemijski zakoni.
Postavljena je atomsko-molekularna teorija grae materije,
kemija je postala egzaktna nauka - (nauka koja tei za tano
odreenim saznanjima, koja bi se mogla matematikim i
eksperimentalnim putem izloiti i dokazati).
Mendeljejev (Mendeleev Dmitrij Ivanovi 1834-1907) je
otkrio zakon periodinosti i svrstao elemente u periodni sistem.
Prouena je struktura atoma i molekula. Otkriveni su mnogi
elementi i njihovi izotopi. Dobiveni su vjetaki elementi kojih
nema u prirodi. Sintetizirane su mnoge nove supstance. Kemija
se naglo razvila i postala baza za razvoj mnogih grana
suvremene tehnike i nauke.
6
1.4. Kemija je eksperimentalna nauka

Kemiari naroito paljivo prouavaju promjene koje se zbivaju pri kemijskim
reakcijama. Mogue je pratiti promjene temperature, boje i mnogih drugih osobina
materije. Kemiari ne samo da posmatraju takve promjene ve nastoje i da tano
izmjere koliko se, na primjer temperatura ili boja mijenjaju. Pri razlaganju vode i pri
svim drugim kemijskim promjenama kemiare zanima koliko je energije apsorbirano
ili osloboeno. Oni odreuju ne samo kakvi proizvodi nastaju, ve i koliko svakog
proizvoda nastaje. Kemijske injenice utvruju se na osnovu laboratorijskih
posmatranja kvalitativnog tipa, i na osnovu kvantitativnih mjerenja. Poto prikupe
eksperimentalne injenice, kemiari razmiljaju i pokuavaju pronai odnos izmeu
tih injenica. Na osnovi otkrivenih slinosti i razlika oni nastoje razviti teoriju koja bi
objasnila postojanje posmatranih injenica. Teorija je racionalno tvrenje koje se
slae sa ustanovljenim injenicama i objanjava te injenice.
Radi provjere teorija vre se dopunski eksperimenti, koji prije svega trebaju utvrditi
tanost predskazanih injenica. Teorije se mogu mijenjati u skladu sa novootkrivenim
injenicama koje su u vezi sa istim predmetom ili drugim predmetima.
Vano je imati na umu da su teorije u sutini ipak nagaanja, proizvodi ljudskog
intelekta zasnovane na odreenim prirodnim injenicama. Veina naunih teorija
stalno se mijenja neke veoma mnogo, druge samo u detaljima sa pribavljanjem
novih injenica. Ali teorije su veoma vane, poto nastoje da uvedu red u zamreno
klupko eksperimentalnih nalaza. Osim toga one pokazuju kako treba razviti nove
eksperimente. Naizmjenino primjenjujui eksperimente i teoriju, naunici se trude da
to bolje razumiju prirodu.
1.5. Prouavanje materije
U prirodi ima na milione raznih vrsta kemijskih materijala. Svi oni, meutim, postoje
u samo tri razliita stanja materije tenom, vrstom i plinovitom. Voda moe biti u
vrstom stanju (led) ako je temperatura ispod 0C. Iznad 100C, pri normalnom
pritisku, voda je samo u plinovitom stanju. Stanje u kome e se neka supstanca
nalaziti zavisi jednim dijelom od prirode te supstance, a takoer i od temperature i
pritiska kojima je izloena. Na primjer, voda se moe odrati u tenom stanju i na
temperaturama iznad 100C ako se primijeni visoki pritisak.
Prelasci materije iz jednog stanja u drugo pri zagrijavanju ili hlaenju veoma su esti.
eljezo, koje znamo kao vrstu sivu materiju, pri topljenju prelazi u svjetlucavu,
srebrnastu tenost. Ako se temperatura veoma povisi, eljezo prelazi u plinovito
stanje. Neke supstancije prelaze iz vrstog stanja u plinovito, i obrnuto, ne prelazei
kroz teno stanje. Ovaj neposredni prelazak iz vrstog u plinovito stanje naziva se
sublimacija. Primjer supstance koja sublimira je ugljen dioksid, koji postoji u
vrstom stanju kao suhi led, a pri zagrijavanju prelazi direktno u plinovito stanje.
Dalji primjer je elementarni jod.
7
Dakle, materija je sve to osjeamo ulima. U stalnom je kretanju i neunitiva je.

Materija, u uem smislu rijei, je graa tijela, a njene glavne osobine su da ima
zapreminu i masu (teinu).
Masa je mjera za inerciju tijela. Masa nekog tijela zavisi od koliine materije od koje
je tijelo izgraeno i od brzine kojom se kree. Najmanju masu tijelo ima u stanju
mirovanja.
Supstanca (tvar)
Supstanca je jedna odreena vrsta materije (voda, kuhinjska sol, eljezo, bakar, kisik
itd.) Supstanci ima vrlo mnogo i po osobinama se razlikuju jedna od drugih.
Supstanca moe biti vrsta, tekua ili plinovita. Ovo su fizikalna stanja (najee
skraeno: stanja). Kada se supstance zagrijavaju ili hlade, one normalno prelaze iz
jednog stanja u drugo stanje zbog poveanja ili smanjenja energije estica (kinetika
energija).
vrsto stanje. Stanje u kojem supstanca posjeduje odreenu masu, volumen i oblik
vrste tvari imaju odreeni oblik

Tekuina. Stanje u kojem supstanca ima odreenu masu i
mijenjati oblik.
volumen, ali moe
Tekuine mogu mijenjati oblik

Plin (gas). Stanje u kojem tvar ima odreenu masu, ali ne i odreeni volumen ili
oblik. On e ispuniti prostor koji zauzima. Supstanca u plinskom stanju se naziva
plinovita (gasovita).
8
Plinovi nemaju stalan volumen

Faza. Odvojeni dio smjese tvari sa dva ili vie stanja. Smjesa pijeska i vode sadri
dvije faze vrstu fazu (pijesak) i tekuu fazu (voda).
Pijesak
Voda
Teku}a faza
^vrsta faza
Para. Vrsta plina koji se primjenom pritiska (tlaka) moe prevesti u tenost.
Fluid. Supstanca koja moe tei: plin ili tekuina.
Tri osnovna tipa kemijskih supstanci su: elementi, spojevi (jedinjenja) i smjese.
Element je supstanca izgraena od jedne vrste atoma (vodik, sumpor, aluminij). Tvar
koja se ne moe razdvojiti u jednostavnije tvari kemijskom reakcijom. Postoji preko
sto poznatih elemenata svrstanih u periodni sistem. Elementi su graevne jedinice
svih spojeva. Na sobnoj temperaturi veina elemenata je u vrstom ili plinovitom
stanju.
Spoj (jedinjenje) je supstanca nastala meusobnim povezivanjem atoma dvaju ili vie
elemenata (voda, natrij-klorid, eer, etil alkohol). Ima drugaije fizikalne i kemijske
osobine od elemenata od kojih je graeno. Proporcija svakog od elemenata u spoju je
konstantna; npr. voda je uvijek graena od dva dijela vodika i jednog dijela kisika.
To se prikazuje njenom kemijskom formulom, H2O. Spojevi se teko cijepaju u svoje
elemente, a jedino se mogu razdvojiti putem kemijskih reakcija.
Homogena smjesa je takva mjeavina dvaju ili vie istih supstanci u kojoj se ni
pomou mikroskopa ne mogu zapaziti granice meu njima (zrak, otopina eera u
vodi, smjesa alkohola i vode, mesing).
Supstance se dijele na :
- smjese
- ista tvar (jedna tvar)
9
Smjese mogu biti:

- vrste (legure)
- tene (vodene otopine alkohol + voda)
- plinovite (zrak)
Razlika izmeu istih tvari i smjesa je u tome to iste tvari imaju konstantne
fizikalno kemijske osobine u svim uvjetima: stalnu gustou, talite, vrelite, boju,
vodljivost, kristalnu reetku, kemijska svojstva.
Smjese imaju promjenljive fizikalno kemijske osobine koje zavise od sastava
smjese.
Heterogena smjesa je mjeavina istih supstanci meu kojima se granica uoava
(granit, malter smjesa krea, pijesak i voda, smjesa soli i pijeska)
RAZLIKE IZMEU SMJESE I SPOJA
SMJESA
SPOJ
Moe se rastaviti fizikalnim postupkom
Ne moe se rastaviti fizikalnim

postupkom
Sastav smjese je promjenjiv
Sastav spoja je stalan
Svojstva smjese su mjeavina svojstava

komponenata iz kojih je smjesa nastala
Pri nastajanju smjese najee dolazi do
malih izmjena topline sa okolinom
Svojstva spoja se razlikuju od svojstava

komponenata iz kojih je spoj nastao
Pri nastajanju spoja najee se oslobaa
velika koliina energije
ITNEMELE
IVEJOPS
ECNATSPUS
ETSI^
ACNATSPUS
ESEJMS
ENEGOMOH
ESEJMS
ENEGORETEH
ESEJMS
10
homogens-istog roda,
jednostran, jednorodan.
iste
vrste,
hetero - koji pripada drugoj vrsti

sastavljen od raznorodnih elemenata
Razdvajanje smjesa
1. Selektivno otapanje (sol, ruda)
2. Filtriranje (cijeenje) preko filtra razdvajaju se u talog i otopinu
3. Sedimentiranje (slijeganje) - isplivavanje
4. Centrifugiranje
5. Odlijevanje ili dekantiranje
6. Magnetno odvajanje
7. Destilacija
8. Sublimacija
9. Ekstrakcija (izvlaenje)
1.6. Elementi i simboli
Ogromna veina supstanci koja se nalazi na zemlji moe se razloiti u sastojke ili
preobraziti raznim kemijskim promjenama. Jo su stari grki filozofi pretpostavljali
da postoje osnovne supstance koje se ne mogu razloiti i od kojih su izgraene sve
druge supstance. Ove proste supstance nazivamo elementima.
Oznaavanje elemenata, odnosno metala i raznih kemijskih spojeva (otkrivenih prije i
za vrijeme alkemista) kratkim simbolima datira jo od poetka srednjeg stoljea. Tako
je sedam poznatih metala onog vremena identificirano sa sedam onda poznatih
nebeskih tijela (Suneva sistema) i oznaeno njihovim simbolima.
ratisok
)jalak(
retipuJ
avi`
rukreM
taco
a{atop
rakab
areneV
ozejle`
sraM
ovolo
nrutaS
orbers
cesejM
otalz
ecnuS
Daljnji su simboli tog vremena bili:

los
ropmus
adov
ajlmez
karz
artav
veanin Jens Bercelijus (Jns Berzelius 1799-1848), najpoznatiji kemiar 19.

stoljea, izmislio je prost sistem kemijskog obiljeavanja elemenata, koji je objavio
1814. godine. Bercelijus je kao simbol elementa uzeo prvo slovo iz njegovog
naunog (obino latinskog) imena. Tako, C predstavlja ugljik (carboneum), H vodik
(hidrogenium), a U uran (uranium).
esto je prvo slovo naunog imena kod vie elemenata isto jedanaest elemenata
imaju imena koja poinju slovom C. Zbog toga najvei dio elemenata imaju simbole
koji se sastoje od dva slova. Ovi simboli uvijek poinju velikim prvim slovom naziva
11
elementa, a zatim slijedi malo slovo, koje moe biti uzeto iz bilo kojeg dijela naziva.
Bercelijusov sistem nisu odmah prihvatili kemiari onog vremena. Jedan od najveih
protivnik bio mu je engleski kemiar Don Dalton (John Dalton 1766-1844). On je
imao svoje simbole za elemente i kemijske spojeve, npr.
ropmus
rofsof
anilesik
antiflus
anilesik
antafsoF
kijlgu
anilesik
antanobrak
ki{ud
disko
ki{ud
kidov
kisik
adov
disko
kijlgu
Tek pojavom engleskog prirodoslovca Roberta Bojla u 17. stoljeu poinje doba
kemijske znanosti. U svojoj knjizi Chymista sceptius koja je izala 1661 godine,
Bojl daje prvu tanu definiciju elementa kao osnovne tvari koja se ne moe razloiti
na jednostavnije tvari niti se moe izgraditi od jednostavnijih tvari. Time Bojl udara
temelje dananje kemijske znanosti i rui staro alkemijsko uenje o pretvaranju
neplemenitih kovina u zlato. Zbog toga se s pravom Bojl smatra ocem kemijske
znanosti.
Pri kraju osamnaestog stoljea daje francuski kemiar A. L. Lavoazije prvu tabelu od
33 elementa i tano definira pojam kemijskog spoja.
12
2. ZAKONI KEMIJSKOG SPAJANJA PO MASI

Pojam elementa star je preko 2000 godina, ali da bi se dolo do spoznaje o tome to je
elementa, a to je kemijski spoj u dananjem smislu rijei trebalo je nainiti mnogo
eksperimenata, prikupiti mnogobrojna iskustva i otkriti zakone kemijskih spajanja.
Postoje etiri zakona koji odreuju izgradnju kemijskih spojeva od elemenata,
odnosno prema kojima se atomi elemenata spajaju u kemijske spojeve. To su:
-
zakon o odranju mase,

zakon stalnih omjera masa,
zakon umnoenih omjera masa i
zakon spojnih masa.
2.1. Zakon o odranju mase

Otkrio ga je potkraj 18. stoljea francuski kemiar A. L. Lavoazije. Nikakve promjene
ne mogu se opaziti u ukupnoj masi tvari koje sudjeluju u nekoj kemijskoj reakciji.
Dakle, ukupna masa svih supstancija koje sudjeluju u kemijskoj reakciji ne mijenja
se u toku kemijske reakcije. Ta se zakonitost danas zove zakonom o odranju mase.
Lavoazije je otkrio navedeni zakon, jer je uveo u kemiju vagu i druge postupke
mjerenja. Zato se on s pravom naziva osnivaem suvremene kemije.
Stotinu godina nakon Lavoazijea njemaki kemiar H. Landold proveo je vrlo
precizna mjerenja mase reaktanata i produkata za veliki broj kemijskih reakcija.
Tanost njegovih mjerenja bila je takva da je u reakcijskoj smjesi mase 10 g
mogao opaziti promjene mase od 0,000001 g. Prema Einsteinovoj jednadbi o
ekvivalentnosti mase i energije, E = mc2, pri svakoj kemijskoj reakciji mora se dio
ukupne mase supstance pretvoriti u energiju. Pri kemijskim reakcijama gubitak mase
je tako malen da ga ne moemo ustanoviti vaganjem, pa moemo smatrati da je zakon
o odranju mase ispravan, onako kao ga je 1785. godine definirao Lavoazije.
13
2.2. Zakon stalnih omjera masa

Otkrio ga je 1799. godine francuski kemiar L. J. Prust (Louis-Joseph Proust 17541826). Zakon stalnih omjera masa glasi: neki odreeni kemijski spoj uvijek sadri
iste kemijske elemente spojene u istom stalnom omjeru masa.
Analizirajui sastav uzoraka mnogih spojeva Prust je otkrio da isti kemijski spoj
pripremljen na razliite naine uvijek sadri iste masene udjele elemenata koji ine taj
spoj. Tako je analizom ustanovljeno da su maseni udjeli vodika i kisika u odnosu 1:8.
To znai da se uvijek 1g vodika spaja sa 8g kisika i da pri tome nastaje 9g vode.
Pripremi li se uzorak bakrova(II) oksida zagrijavanjem bakra na zraku, arenjem
bakrova(II) karbonata ili bakrova(II) nitrata, analizom bilo kojeg uzorka uvijek e se
ustanoviti da bakrov oksid sadri 79,9% bakra i 20,1% kisika. Nakon devet godina
dodatnih istraivanja Prust je formulirao zakon stalnih omjera masa.
15g olova + 1,55g sumpora = 11,55g olovnog sulfida + 5,00g olova
Slika 2.1. Shematski prikaz Prustova zakona stalnog omjera masa
ezdeset godina nakon objavljivanja zakona o stalnim omjerima masa potvrdio je

njegovu vrijednost vrlo preciznim mjerenjem belgijski kemiar J. S. Stas.
14
2.3. Zakon umnoenih omjera masa

Kada se dva elementa spajaju tako da daju vie nego jedan kemijski spoj onda se
mase jednog elementa koje se spajaju s odreenom masom drugog elementa odnose
kao mali cijeli brojevi.
Tu je zakonitost, koju nazivamo zakon umnoenih omjera 1802 godine otkrio
engleski kemiar Don Dalton (John Dalton 1766-1844). Na primjer, ugljik i kisik
ine dva spoja. U jednom je maseni omjer ugljika i kisika 1:1,33, a u drugom 1: 2,66.
Mase kisika koje se spajaju s ugljikom u ova dva spoja, odnose se kao mali cijeli
brojevi jer je 1,33:2,66 =1:2. Isto tako bilo koji uzorak vode sadri vodik i kisik u
masenom omjeru 1:8. Meutim, vodikov peroksid (H2O2)se sastoji takoer, samo od
vodika i kisika, ali je maseni omjer vodika i kisika 1:16. U vodi se 8g kisika spaja sa
1g vodika, a u vodikovom peroksidu se 16g kisika spaja sa 1g vodika. Mase kisika
koje se spajaju sa vodikom u ova dva razliita spoja odnose se kao mali cijeli brojevi
8:16=1:2.
Za ilustraciju zakona moe posluiti pet duikovih oksida, koji nastaju spajanjem
atoma elemenata duika i kisika. Tako se 100g duika spaja sa :
57g
114g
171g
228g
285g
kisika u diduik oksid ...................................N2O

kisika u duik oksid ......................................NO
kisika u diduik trioksid.................................N2O3
kisika u duik dioksid ....................................NO2 ili N2O4
kisika u diduik pentoksid .............................N2O5
Vidimo da se mase kisika koji se spaja sa duikom jedne te iste mase (100g) odnose
kao
1:2:3:4:5
to dobivamo dijeljenjem sa najmanjom masom (57g).
2.4. Zakon spojnih masa
Otkrio ga je 1789. godine njemaki kemiar Jeremias Benjamin Richter (1762-1807),
a moemo ga izraziti ovako: mase dviju elementarnih tvari (ili jednostavni umnoci
tih masa) koje reagiraju s nekom treom elementarnom tvari iste mase reagiraju i
meusobno, a isto tako i sa nekom etvrtom elementarnom tvari jednake i odreene
mase.
Tako se 1g vodika spaja sa 3g ugljika u metan, a sa 8 g kisika u vodi. Prema tome, 3g
ugljika moraju reagirati i sa 8g kisika. I stvarno na taj nain nastaje ugljik dioksid. Isto
tako mora reagirati 3g ugljika, odnosno 8g kisika i sa nekom drugom elementarnom
tvari odreene ali jednake mase, npr. sa 35,5 g klora, pri emu nastaju ugljik
tetraklorid (ClC4), odnosno diklor oksid (Cl2O).
15
Mase elementarnih tvari sa kojima one ulaze u meusobne kemijske reakcije

nazivaju se spojnim masama ili ekvivalentnim masama.
Ekvivalentna masa (ekvivalent) elementa (E) je broj koji se dobije dijeljenjem
atomske teine (Ar) tog elementa sa njegovom valencijom (v)
E=
Gramekvivalent (val) nekog elementa je onoliko grama tog elementa kolika je

njegova ekvivalentna teina. Kod elemenata promjenljive valencije promjenljiva je i
ekvivalentna teina. Takav je sluaj, na primjer kod sumpora:
H2S(-2)
SO4(+4)
Es = 32/2 = 16
Es = 32/4 = 8
SO3(+6)
Es = 32/6 = 5,33
Zakon ekvivalentnih odnosa vrijedi i za jedinjenja.

Supstance meusobno reagiraju u teinskim koliinama koje su razmjerne njihovim
ekvivalentnim teinama.
Ekvivalentna teina (ekvivalent) neke supstance je broj koji pokazuje koliko grama
te supstance reagira bez ostatka s jednim gramekvivalentom neke druge supstance
(na primjer 1,008g vodika ili 8g kisika)
Ekvivalent kiseline =
molekulska masa kiseline

broj vodikovih atoma u njenoj molekuli koji se
mogu zamijeniti atomima metala
Ekvivalent baze (luine) =
molekulska masa baze

broj hidroksiln ih grupa u njenoj molekuli
2.5. Daltonova atomska teorija

Krajem 18. stoljea analizom je odreen sastav mnogih spojeva i prikupljeno mnogo
eksperimentalnih podataka. Meutim, manjkala je odgovarajua teorija koja bi
objasnila eksperimentalno dokazan Lavoazijev zakon o odranju mase i Prustov zakon
stalnih omjera masa. Prihvatljivu atomsku teoriju koja objanjava ove zakone dao je
1803. godine ve spomenuti John Dalton. Tokom razrade svoje teorije i sam je doao
16
do treeg zakona o kemijskom spajanju, zakona umnoenih omjera masa. On je

pretpostavio:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Svaki je element sastavljen od vrlo sitnih estica, atoma.

Svi su atomi nekog elementa jednaki, imaju jednaku masu i jednaka kemijska
svojstva.
Atomi razliitih elemenata imaju razliita kemijska svojstva i razliitu masu.
Atomi jednog kemijskog elementa ne mogu se nikakvim kemijskim reakcijama
pretvoriti u atome drugog elementa, odnosno atomi ne nestaju niti nastaju
tokom kemijske reakcije.
Spojevi nastaju spajanjem dvaju ili vie atoma razliitih elemenata. estica koja
nastaje spajanjem dvaju ili vie atoma zove se molekula (lat. molliculus =
sitan).
U danom spoju omjer razliitih atoma je stalan.
Kao to vidimo, Daltonova ideja sastojala se u tome da su sve supstance izgraene od

malih estica, atoma, koji se ne mogu razloiti na manje estice. Atomi pojedine
elementarne supstance imaju karakteristina svojstva, razliita od svojstava drugih
elementarnih supstanci. To je u osnovi ista ideja koju su iznijeli grki filozofi
materijalisti prije 2500. godina, kao i Ruger Bokovi (1711-1787). Razlika je u
tome to su grki filozofi do svojih ideja doli razmiljanjem, Ruger Bokovi
matematikim postupkom, a Dalton na osnovi eksperimentalnih dokaza. Dalton je
shvatio da se atomi razliitih elementa spajaju meusobno i tvore molekule, najmanje
estice spoja u kojima je omjer broja razliitih atoma stalan.
Kako se na osnovi Daltonove atomske teorije objanjava zakon stalnog omjera masa
razliitih atoma u nekom spoju, jasno prikazuje slika 2.2.
4 atoma olova + 4 atoma sumpora
4 molekule olovnog sulfida
4 molekule olovnog sulfida + 2 atoma sumpora
4 molekule olovnog sulfida + 2 atoma olova
Slika 2.2. Daltonovo objanjenje zakona stalnih omjera na primjeru olovnog sulfida
17
Svojom teorijom Dalton je uspjeno objasnio temeljne zakone kemijskog spajanja. On

je atome razliitih elemenata oznaavao vlastitim slikovnim simbolima. Njemu je bilo
jasno da su atomi tako sitne estice da ne moe izmjeriti masu jednog atoma, ali je
zakljuio da ako se npr. 10g olova spaja sa 1,55g sumpora, onda je i omjer masa
atoma olova i sumpora jednak 10:1,55. Tako je doao na ideju da svakom atomu
pripie relativnu atomsku masu, odnosno broj koji kazuje koliko je puta masa atoma
nekog elementa vea od mase atoma vodika.
Daltonova atomska teorija takoer objanjava zakon umnoenih omjera masa. Ve
smo rekli da ugljik i kisik ine dva spoja. U jednom je maseni omjer ugljika i kisika
1:1,33, a u drugom 1:2,66. Mase kisika koje se spajaju s ugljikom u ova dva spoja,
odnose se kao mali cijeli brojevi jer je 1,33:2,66 = 1:2. Razlika izmeu ugljikova
monoksida i ugljikova dioksida jest u tome to se u ugljikovom monoksidu jedan atom
ugljika uvijek spaja s jednim atomom kisika, a u ugljikovu dioksidu jedan atom
ugljika se spaja s dva atoma kisika.
Duik i kisik, na primjer, ine vie razliitih oksida. U diduikovom monoksidu, dva
se atoma duika spajaju s jednim atomom kisika. U duikovu monoksidu jedan se
atom duika spaja s jednim atomom kisika, a u duik dioksidu na jedan atom duika
dolaze dva atoma kisika, slika 2.3.
akisik akiud
imota imota
2
2
) 4: 7 ( 6 1: 8 2
O 2N
ON
)61:7( 23:41
diskonom vokiud
diskonom vokijlgu
ON
)8:7( 61:41
diskonom vokiudid
O
diskoid vokiud
diskoid vokijlgu
C
Slika 2.3. Objanjenje zakona umnoenih omjera. U sva tri

sluaja broj duikovih atoma je jednak. Brojevi kisikovih
atoma, odnosno mase kisika koje se spajaju s odreenom
masom duika, stoje u omjeru 1 : 2: 4
Kako su atomi izvanredno malene estice, to je i njihova masa izvanredno malena.

Prema tome atom odreenog elementa ne moemo vagati i tako odrediti apsolutnu
masu atoma. Zato je Dalton uveo pojam relativne atomske mase (Ar), koju je nazvao
atomskom teinom. Definirao ju je kao omjer mase atoma (ma) elementa i mase atoma
vodika [ma(H)].
m
m (H)
a
A =
r
18
Dalton je naime pretpostavio da je vodikov atom najlaki i uzeo ga je kao standard, tj.
uzeo je njegovu relativnu atomsku masu jedinicom. Meutim, vodik nije zadovoljio
kao standard, o emu e biti kasnije govora. Kemiari za razliku od fiziara- iz
povijesnih razloga jo i danas esto zovu relativnu atomsku masu atomskom teinom.
2.6. Avogadrov zakon
Francuski kemiar Josef Luis Gaj-Lisac (Joseph Luis Gay-Lussac 1788-1850) poeo
je 1805. godine niz pokusa s ciljem odreivanja volumnog udjela kisika u zraku. On je
odreeni volumen vodika pomijeao sa zrakom i zatim izazvao eksploziju dobivene
smjese. U ostatku plina zatim je analizom odredio viak vodika ili kisika. Pri tom je
ustanovio da se pri nastajanju vode uvijek spaja jedan volumni udio kisika s dva
volumna dijela vodika. Pokuse je nastavio s drugim plinovima pa je tako ustanovio da
se jedan volumni dio klorovodika (HCl) spaja tano s jednim volumnim dijelom
amonijaka (NH3), dva volumna dijela ugljikova monoksida (CO) spajaju se s jednim
volumnim dijelom kisika itd. Na osnovu takvih mjerenja Gay-Lussac je 1809. godine
formulirao tzv. zakon stalnih volumnih omjera: pri istoj temperaturi i pritisku
volumeni plinova koji meusobno reagiraju, ili nastaju kemijskom reakcijom,
odnose se kao mali cijeli brojevi.
1dm3 kisika + 2dm3 vodika = 2dm3 vodene pare
1dm3 klorovodika (HCl) + 1dm3 amonijaka (NH3) = vrsti amonij-klorid (NH4Cl)
1dm3 kisika + 2dm3 ugljik-monoksida (CO) = 2dm3 ugljik-dioksida (CO2)
Eksperimenti koje je proveo Gay-Lussac bili su jedan od prvih dokaza o postojanju
atoma i molekula. Ovako jednostavan zakon trebao je i jednostavno teorijsko
objanjenje. Bitan doprinos poimanju zakona stalnih volumnih omjera dao je 1811.
godine talijanski fiziar Amadeo Avogadro (1776-1856). On je postavio hipotezu da
jednaki volumeni razliitih plinova, uzetih pri jednakoj temperaturi i jednakom
pritisku sadre jednak broj estica. U prvo vrijeme to je bila samo hipoteza. Kako su
kasnija mjerenja pokazala da je ta hipoteza tana, nazvana je Avogadrov zakon.
Ipak, Avogadrova hipoteza u to vrijeme jo nije rijeila problem zato, na primjer, iz
jednog volumnog dijela vodika i jednog volumnog dijela klora nastaju dva volumna
dijela klor vodika. Prema Avogadrovoj hipotezi to bi znailo da iz jedne estice vodika
i jedne estice klora moraju nastati dvije estice klorovodika. Ako su estice u
plinovima vodika i klora atomi, kako se u to doba mislilo, onda se tokom reakcije oni
moraju raspasti na pola da bi nastao isti broj estica klorovodika. To je pak u
suprotnosti sa idejom o nedjeljivosti atoma.
19
2.7. Avogadrova hipoteza o molekulama

Da rastumai bit Gay-Lussacova zakona spojnih volumena, Avogadro je pretpostavio
da najmanje estice nekog plina nisu slobodni atomi, ve skupine malog broja atoma.
Te skupine, atoma nazvao je molekulama (lat. molliculus = sitan). Dakle, molekula je
najmanja estica plina koja se kree naokolo u prostoru kao jedna cjelina. Prema
zakonu o odranju mase masa molekula mora biti jednaka sumi masa atoma koji se u
molekuli nalaze.
Na temelju te pretpostavke o postojanju molekula Avogadro postavlja hipotezu:
plinovi jednakog volumena pri istoj temperaturi i pritisku sadre isti broj molekula.
Primijenimo li Avogadrovu hipotezu na spomenuti primjer spajanja vodika i klora u
klorovodik, imamo:
1dm3 vodika + 1dm3 klora = 2dm3 klorovodika
odnosno
N molekula vodika + N molekula klora = 2N molekula klorovodika
tj.
1 molekula vodika + 1 molekula klora = 2 molekule klorovodika.
Sadri li svaka molekula klorovodika po jedan atom vodika i klora, svaka molekula
klora i vodika mora sadravati po dva atoma klora odnosno vodika da bi dale dvije
molekule klorovodika. Prema tome, reakciju spajanja vodika i klora u klorovodik
moemo shematski prikazati ovako:
1 vol.
1 vol.
2 vol.
vodik
klor
klorovodik
Spajanje vodika i kisika u vodenu paru po volumenu moemo analogno prikazati

ovako:
2 vol.
1 vol.
vodik
kisik
a spajanje vodika i duika u amonijak po volumenu ovako:

20
2 vol.
vodena para
3 vol.
1 vol.
2 vol.
vodik
duik
amonijak
Iz tih dviju shematskih jednadbi jasno izlazi da molekula vode u vodenoj pari
sadri 2 atoma vodika i 1 atom kisika, a molekula amonijaka 3 atoma vodika i 1
atom duika.
2.8. Simboli elemenata i formule spojeva
Slino kao to se u stenografiji upotrebljavaju znakovi kojima se kratko i jednostavno
moe zabiljeiti izgovoreno, tako i kemiari koriste svoj sistem znakova i simbola
kojima biljee i opisuju kemijske promjene. Ve smo upoznali Daltonove slikovne
simbole, ali njih su zamijenili mnogo praktiniji koji se sastoje od prvog ili prva dva
slova latiniziranih imena elemenata. Kao to smo ve rekli njih je predloio vedski
kemiar Jns Jakob Berzelius (1779 1848), vidi tablicu 2.1.
Tablica 2.1. Znaenje simbola i formula spojeva
Simbol ili
Ime ili znaenje
formula
1 atom kisika
O
2 atoma kisika
2O
molekula kisika sastavljena od 2 atoma kisika
O2
2 molekule kisika
2 O2
3 atoma kisika
3O
molekula ozona sastavljena od 3 atoma kisika
O3
2 molekule ozona
2 O3
molekula vode sastavljena od 2 atoma vodika i 1 atoma kisika
H2O
NH3
molekula amonijaka sastavljena od 1 atoma duika i 3 atoma vodika
molekula metana sastavljena od 1 atoma ugljika i 4 atoma vodika
CH4
C6H12O6 molekula glukoze sastavljena od 6 atoma ugljika, 12 atoma vodika i 6
atoma kisika
Neki elementi dolaze, na primjer, u obliku dvoatomnih molekula. Takvi su vodik,
kisik, duik, fluor, klor, brom i jod, a njihove molekule prikazujemo kemijskim
formulama: H2, O2, N2, F2, Cl2, Br2 i J2. Kisik se javlja i kao ozon ije se molekule
sastoje od tri atoma, pa mu je odgovarajua kemijska formula O3. Fizikalna i
kemijska svojstva obinog kisika, O2, i ozona, O3, razliita su.
Molekule tzv. bijelog fosfora sastoje se od etiri atoma, pa bijeli fosfor obiljeavamo
formulom P4. Molekule sumpora najee imaju osam atoma, pa zbog toga
elementarni sumpor obiljeavamo formulom S8, iako su poznate i molekule sumpora
S2, S6, S10, S12 i dr. Ovih nekoliko primjera pokazuje da nemetalni elementi najee
tvore jednostavne molekule.
21
U elementarnom ugljiku, arsenu, selenu, teluru i jo nekim metaloidima, atomi se

meusobno vezuju tako da tvore sloene strukture koje ukljuuju veliki broj
istovrsnih atoma. Slino se i atomi metala slau, poput kuglica, tvorei
trodimenzionalne strukture od velikog broja atoma. Zato sve metaloide, metale i
ugljik kad su u elementarnom stanju obiljeavamo samo znakom elementa.
Molekula vode sastoji se od dva atoma vodika i jednog atoma kisika pa je
odgovarajua kemijska formula vode H2O. Openito, formule molekula piemo tako
da navedemo broj atoma koji ine jednu molekulu.
Pri meusobnom spajanju atoma metala s atomima nemetala najee nastaju sloene
strukture. Formule spojeva sa sloenim strukturama, u kojima nema izoliranih
molekula, piu se tako da pokazuju omjer najmanjih brojeva razliitih atoma od
kojih je nastao spoj. Tako se sastav kalcijeva karbonata, odnosno kalcita, krenjaka
(vapnenca) ili mramora, moe prikazati formulom CaCO3. Ta formula kazuje da su u
kalcijevu karbonatu atomi kalcija, ugljika i kisika vezani u omjeru 1:1:3. U strukturi
kalcijeva karbonata nema izoliranih molekula CaCO3. Najjednostavnije formule
takvih spojeva zovu se formulske jedinke.
Da bi se opisala neka kemijska reakcija i sastavila njezina jednadba upotrebljavaju
se simboli atoma, odnosno formule molekula i formulskih jedinki koje u reakciji
sudjeluju. Pri prouavanju kemijskih reakcija esto je vano znati agregatno stanje
supstance koja u reakciji sudjeluje ili nastaje. vrsto stanje supstance u kemijskoj
reakciji oznaava se sa (s), to dolazi od latinskog solidus = krut ili vrst. Tekue
stanje supstance oznaava se sa (l), a potjee od latinskog liquidus = tekui. Plinovito
stanje supstance oznaava se sa (g) to potjee od rijei gas = plin. Rije gas izmislio
je belgijski lijenik Van Helmont u 17. stoljeu polazei od grke rijei chaos =
nered. Tako je on jednom rijeju najbolje opisao stanje estica supstance u
plinovitom stanju. Reaktanti u vodenoj otopini oznaavaju se sa (aq) to potjee od
latinskog aqua = voda.
Spajanjem vodika i klora, na primjer, nastaje klorovodik (HCl). Kako su vodik i klor
pri uobiajenim uvjetima u plinovitom stanju, reakcija izmeu ta dva elementa
prikazuje se jednadbom:
2HCl
) g (2
+ Cl
)g(
) g (2
U jednadbi kemijske reakcije reaktanti se piu na lijevoj, a produkti na desnoj

strani.
Iz navedenog primjera je vidljivo, - a to treba dobro upamtiti da se broj atoma
tokom kemijske reakcije ne mijenja. Kao jo jedan primjer razmotrimo reakciju
gorenja metana u kisiku:
) g (2
CO
+ 2H O
) g (2
) g (4
22
+ 2O
)g(
CH
Broj atoma na lijevoj strani jednadbe mora biti jednak broju atoma na desnoj
strani jednadbe. Tokom reakcije atomi ne nestaju niti nastaju.
Koji e produkti kemijske reakcije nastati, esto ovisi o temperaturi i pritisku
reakcijske smjese i o omjeru u kojima se nalaze reaktanti. Tako gorenjem ugljika, uz
nedovoljan pristup, zraka nastaje ugljikov monoksid, CO, to se prikazuje
jednadbom:
) g (2
+O
2CO
)g(
)s(
2C
Ugljikov monoksid i sam dalje gori u ugljikov dioksid, CO2, to se prikazuje

jednadbom:
) g (2
+O
2CO
) g (2
)g(
2CO
To je konani produkt gorenja ugljika. Kada se do nekih produkata dolazi postupno,

putem nekoliko kemijskih reakcija, moe se napisati tzv. sumarna jednadba tako da
se saberu sve pojedinane jednadbe reakcija. Na primjer:
2CO
)g(
2CO
+ 2CO
)g(2
)g(2
)g(
+ 2O
) g (2
+O
2CO
) g (2
)s(
)g(
+ 2CO
) g (2
2CO
)s(
2C
+O
)g(
2C
Ukinu li se jednaki lanovi na lijevoj i desnoj strani jednadbe dobiva se sumarna

jednadba:
) g (2
+O
CO
) g (2
)s(
Pri pisanju jednadbe reakcije treba uzeti u obzir grau molekula reaktanata i
produkata. Kisik se javlja u obliku dvovalentnih molekula O2. Zato je trebalo uzeti
dva atoma ugljika koji u reakciji s molekulom kisika daju dvije molekule ugljikova
monoksida (prva jednadba).
2.9. Nazivanje binarnih kemijskih spojeva
Mnogim kemijskim spojevima u prolosti su davana tzv. trivijalna imena. Neka od
njih su se toliko uvrijeila da ih i danas koristimo. Tako se jo uvijek upotrebljava
naziv ivi kre (vapno), gaeni kre, gorka sol, Glauberova sol, modra galica, zelena
galica, bijela galica, gips, kuhinjska sol, Mohrova sol, crvena krvna sol, uta krvna
sol, olovni eer itd.
23
ivi kre
gaeni kre
gorka sol
Glauberova sol
modra galica
zelena galica
bijela galica
gips
kuhinjska sol
Mohrova sol
crvena krvna sol
uta krvna sol
olovni eer
CaO
Ca(OH)2
MgSO4 7H2O
Na2SO4 10H2O
CuSO4 5H2O
FeSO4 7H2O
ZnSO4 7H2O
CaSO4 2H2O
NaCl
(NH4)2FeSO4 6H2O
K3[Fe(CN)6]
K4[Fe(CN)6]
Pb(CH3COO)2
Kako se broj poznatih kemijskih spojeva naglo poveava postalo je jasno da bi

pamenje trivijalnih naziva nekoliko miliona spojeva postalo nemogue. Problem je
bilo mogue rijeiti samo uvoenjem sistema nazivanja kemijskih spojeva. Kada
kemiar jednom naui sistem nazivanja spojeva moe na osnovu imena spoja napisati
njegovu formulu, i obratno, na osnovu formule moe spoj nazvati.
Mnogi se anorganski spojevi mogu smatrati sloenima od elektropozitivnih (mogue i
kationskih) i elektronegativnih (mogue i anionskih) dijelova. U najjednostavnijem
sluaju kada spoj sadri jedan elekrtopozitivan i jedan elektronegativan konstituent,
ime spoja tvori se od imena elektropozitivnog konstituanta koje se navodi prvo i
imena elektronegativnog konstituanta koje se navodi kao drugo. Ime
elektropozitivnog konstituanta navodi se kao posvojni pridjev. Imena aniona
(elektronegativnih konstituanata) tvore se na osnovu korijena imena elementa s
nastavkom id.
Uobiajena imena aniona

Anion
Ime
fluorid
klorid
bromid
jodid
oksid
nitrid
fosfid
Cl
Br
I
O 2
N 3
P 3
Ispred imena svakog konstituanta dolazi prefiks koji oznaava njegovu brojnost.
24
Prefiksi koji oznaavaju broj atoma

ili skupina u imenu kemijskog spoja
Prefiks
Broj
mono
di
tri
tetra
penta
heksa
hepta
okta
1
2
3
4
5
6
7
8
Primjeri:
Tvar
Formula
Sastav jedinke
natrijev klorid
kalcijev oksid
trikalcijev difosfid
trieljezni tetraoksid
dieljezni trioksid
diduikov monoksid
duikov monoksid
duikov dioksid
diduikov trioksid
diduikov tetraoksid
sumpor dioksid
sumpor trioksid
NaCl
CaO
Ca3P2
Fe3O4
Fe2O3
N2 O
NO
NO2
N2 O 3
N2 O 4
SO2
SO3
1 atom natrija i 1 atom klora

1 atom kalcija i 1 atom kisika
3 atoma kalcija i 2 atoma fosfora
3 atoma eljeza i 4 atoma kisika
2 atoma eljeza i 3 atoma kisika
2 atoma duika i 1 atom kisika
1 atom duika i 1 atom kisika
1 atom duika i 2 atoma kisika
2 atoma duika i 3 atoma kisika
2 atoma duika i 4 atoma kisika
1 atom sumpora i 2 atoma kisika
1 atom sumpora i tri atoma kisika
Prefiks mono se nikada ne upotrebljava pri imenovanju prvog elementa. Na primjer,

CO nazivamo ugljik monoksid, a ne monougljikov monoksid.
Nomenklatura, odnosno nazivi kemijskih spojeva sloene grae obraivat e se u
narednim poglavljima.
Dakle, kao to elemente prikazujemo njihovim kraticama, simbolima, i kemijske
spojeve prikazujemo skupom simbola ovih elemenata koji ine dotini kemijski spoj
(tzv. elementarni sastav). Taj skup simbola, koji prikazuje sastav kemijskog spoja,
nazivamo formulom kemijskog spoja. Dok se simbolom oznauje samo jedna vrsta
atoma, odnosno jedan jedini atom, formulom oznaujemo skup razliitih vrsta atoma
koji se nalaze spojeni u molekuli dotinog kemijskog spoja, ako je on molekulske
strukture. Drugim rijeima formula nam pokazuje koji su atomi i kojem brojanom
omjeru spojeni u kemijskom spoju ako je on atomske strukture. Zato moemo
25
openito kazati da formulom oznaujemo skup atoma koji ine tzv. (formulsku)
jedinku. Tako jedan atom natrija i jedan atom klora u formuli NaCl ne oznauju
molekulu, ve jedinku spoja natrij-klorid koji je atomske, a ne molekulske strukture.
Meutim, formula vode H2O, koja je molekulske strukture, predstavlja i molekulu i
jedinku vode. No, ponekad se, jednostavnosti radi, i takve formulske jedinke kao to
je NaCl nazivaju molekulama u irem smislu. Skup istovrsnih atoma koji se nalaze u
molekuli elementarne tvari, i koji predouju molekulu, oznaujemo formulom
elementarne tvari.
Dakle, formulu dobivamo tako da atome koji ine (formulsku) jedinku, tj. njihove
simbole, napiemo jedan do drugog, a broj istovrsnih atoma oznaimo uz simbol u
formi indeksa nadesno dolje.
Kasnije emo upoznati i druge vrste formula, kao to su strukturne, elektronske itd.
26
3. MOLARNE VELIINE
Prema Avogadrovom zakonu jednaki volumeni razliitih plinova pri istoj
temperaturi i pritisku sadre jednak broj estica. Prema tome, mase jednakih
volumena razliitih plinova odnose se kao mase molekula tih plinova.
Omjer mase i volumena neke supstance jest gustoa te supstance, pa takoer vrijedi:
gustoe razliitih plinova mjerene pri istoj temperaturi i pritisku odnose se kao
mase molekula tih plinova.
Od svih plinova gustoa vodika je najmanja, pa su kemiari odluili mjeriti relativne
gustoe plinova prema vodiku. Tako je naeno da je gustoa kisika 16 puta vea,
klora 35,5 puta vea, klorovodika 18,25 puta vea, ugljikova monoksida 14 puta
vea, ugljikova dioksida 22 puta vea, a vodene pare 9 puta vea od gustoe vodika.
Na osnovi Cannizzarova tumaenja da se atomi plinovitih elemenata spajaju u
dvoatomne molekule, proistjee da je masa atoma kisika 16 puta vea od mase atoma
vodika. Masa molekule klorovodika je 18,25 puta vea od mase molekule vodika, H2,
odnosno 36,5 puta vea od mase atoma vodika , H.
3.1. Relativna atomska i molekulska masa
Da bi se razumjeli maseni omjeri reaktanata i produkata u kemijskim reakcijama,
trebalo je nai jedinicu mjerenja, odnosno etalon prema kojem e se odreivati mase
svih reaktanata i produkata. Kako se pokazalo da je vodik najlaki od svih elemenata,
prirodno je bilo da se atom vodika uzme za jedinicu atomske mase. Trebalo je prema
tome odrediti koliko je puta masa atoma nekog elementa, ili masa molekule nekog
spoja, vea od mase atoma vodika. Na osnovu mnogobrojnih mjerenja krajem 19. i
poetkom 20. stoljea nainjena je tablica atomskih teina, ili relativnih atomskih
masa elemenata prema vodiku kao jedinici atomske mase. To je uinio J. Dalton
usporeujui mase svih atoma s masom najlakeg atoma atoma vodika. Dobivene
vrijednosti nazvao je atomske teine.
27
Kasnije se pokazalo da bi bilo praktinije relativne atomske mase odreivati prema

atomu kisika, jer se on spaja s mnogo veim brojem drugih atoma nego vodik.
Godine 1961. uvedena je nova jedinica atomske mase. Ta se jedinica odreuje prema
izotopu ugljika 12 i naziva unificirana atomska jedinica mase, a oznaava se sa u
ili mu.
Unificirana atomska jedinica mase jednaka je jednoj dvanaestini mase atoma
izotopa ugljika -12.
Masa atoma izotopa ugljika 12 iznosi 19,926 10 kg.
72
1
m
12
( C) = 1,6605 10
21
21
u=
1
19,926 10 kg = 1,6605 10 kg
12
72
( C) =
72
1
m
12
72
u=
kg
Podijelimo li mase atoma s unificiranom atomskom jedinicom mase dobit emo

relativnu atomsku masu (Ar).
m (x)
u
a
A (x) =
r
Relativna atomska masa je broj koji pokazuje koliko puta je masa nekog atoma vea
od unificirane atomske jedinice mase.
Primjer:
Izraunati relativnu atomsku masu vodika, ako znamo da je masa atoma vodika
1,673 10 kg .
72
Zadano je:
m ( H ) = 1,673 10 kg
72
Trai se:
Ar(H)
m (H)
u
1,673 10 kg
A (H) =
1,6605 10 kg
A ( H ) = 1,0075 1,008
a
A (H) =
r
72
72
28
Relativna molekulska masa vodika je 2,016 jer je masa molekule vodika, H2, 2,016
puta vea od unificirane atomske jedinice mase.
Relativna molekulska masa spoja dobije se tako da se zbroje relativne atomske mase
atoma koji ine molekulu spoja.
H 1,008
H 1,008
H2 2,016
O 16,00
O 16,00
O2 32,00
Cl 35,45
Cl 35,45
Cl2 70,90
H
1,01
Cl 35,45
HCl 36,46
C
12,01
2 O 32,00
CO2 44,01
2H
2,02
O
16,00
H2O 18,02
Relativna atomska masa oznaava se simbolom Ar, a relativna molekulska masa

simbolom Mr.
Upamtite!
Relativna atomska masa, Ar, jest broj koji kazuje koliko je puta masa
nekog atoma vea od unificirane atomske jedinice mase, u.
Relativna molekulska masa, Mr, jest broj koji kazuje koliko je puta masa
neke molekule vea od unificirane atomske jedinice mase, u.
Relativna molekulska masa spoja izraunava se tako da se zbroje relativne
atomske mase svih atoma u molekuli spoja ili formulskoj jedinki spoja.
3.2. Mol
Znamo da se u jednom gramu tvari nalazi veliki broj atoma, odnosno molekula.
Prema tome i u kemijskim reakcijama sudjeluje veliki broj jedinki. S takvim je
brojevima nespretno raunati, a ne moemo ih niti jasno zamisliti. Zbog toga je
dogovoreno da koliinu tvari iskazujemo koliinom ili mnoinom.
Znak za koliinu je n, a jedinica kojom iskazujemo koliinu je mol (znak: mol). Mol
je jedna od sedam osnovnih jedinica SI-sustava (vidi dodatak na kraju knjige).
Mol je koliina (mnoina) uzorka koji sadri onoliko jedinki koliko ima atoma u
0,012 kg ugljika izotopa 12C.
Postoji vea jedinica kilomol (kmol)
1 kmol = 1000 molova = 103 molova
i manja jedinica milimol (mmol)
1 mmol = 0,001 mol = 10-3 molova
29
Broj ugljikovih atoma u 12 grama ugljika izotopa 12C je 6,022 1023. Taj broj je
poznat kao Avogadrov broj. Taj broj esto se naziva i Lomit-ov (Loschmidt) broj
jer ga je matematiar Lschmidt prvi brojano odredio.
Avogadrov broj je nezamislivo velik. Na svijetu ima preko 6 milijardi ljudi.
Pretpostavimo da svi sudjeluju u brojenju Avogadrovog broja estica 12,01 g ugljika
brzinom od dvije estice u sekundi, brojenje bi trajalo oko 2 miliona godina.
Prikaimo shematski
koli~ina
(mnoina)
broj jedinki
vrsta ~estica
atomi Na
molekule H O
2
32
6,022 10
1 mol
molekule CO
ioni Cl
formulske jedinke NaCl
Zapamtimo:
Jedan mol atoma, molekula, iona, formulskih jedinki ili bilo kojih drugih
jedinki sadri Avogadrov broj tih jedinki.
Prema tome na temelju shematskog prikaza moemo zakljuiti:

1 mol atoma Na = 1 6,022 1023 atoma Na
3 mola atoma Na = 3 6,022 1023 atoma Na
mola atoma Na = 6,022 1023 atoma Na
Shvatimo li prema tome Avogadrov broj estica kao odreeni skup istovrsnih jedinki,
onda koliina (mnoina) samo oznaava brojnost tih skupova.
30
Brojnost i koliina (mnoina) tvari su, prema tome, proporcionalne veliine povezane
Avogadrovom konstantom NA (neki autori obiljeavaju Avogadrovu konstantu sa L).
N( x ) = N n ( x )
A
odnosno
N =
N( x )
n( x )
Eksperimentalno dobivena vrijednost te konstante je
N = (6,022045 0,000131) 10 mol
32
Za naa raunanja dobit emo dovoljnu tanost uvrtavajui:

NA = 6,022 1023 mol-1
Zapamtimo:
Brojana vrijednost Avogadrove konstante jednaka je Avogadrovom broju, ali
ima jedinicu mol-1.
Izraz za koliinu (mnoinu) tvari je
n( x ) =
N( x )
N
A
Koliina tvari ovisi samo o broju jedinki u uzorku, jer je NA konstanta.

Kako moemo izraunati koliinu (mnoinu) tvari, objasnit emo sljedeim
primjerom.
1 gram natrija sadri 2,619 1022 atoma natrija. Izraunajmo koliinu (mnoinu)
natrijevih atoma.
Zadano je:
N(Na) = 2,619 1022
Trai se:
n(Na)
n( Na ) =
N( Na )
N
A
31
2,619 10
6,022 10 mol
22
32
= 4,35 10 mol
2
U uzorku natrija u kojem ima 2,619

4,35 10 2 mola .
1022 atoma, koliina atoma natrija je
Upamtite !
Avogadrov broj atoma nekog elementa, ili molekula neke supstance, ili bilo kojih
definiranih estica, zove se mol te supstance.
Ako se eli odvagati 1 mol neke supstance, onda treba odvagati onoliko grama te
supstance kolika je njezina relativna molekulska masa.
Masa jednog mola neke supstance naziva se molarna masa te supstance.
3.3. Molarna masa
Koliina (mnoina) je fizika veliina odreena brojem estica u uzorku. Broj estica
u jednom molu je vrlo velik, golim okom izravno ih ne moemo vidjeti, pa ni
izbrojiti. Zbog toga ne moemo izravno odrediti ni koliinu tvari koju je potrebno
poznavati da bismo mogli pratiti kemijsku reakciju.
U kemijskom laboratoriju veinu uzoraka moemo lako izvagati, to znai da
odreujemo njihovu masu. Masu i koliinu povezuje fizika veliina koju nazivamo
molarna masa (znak M).
Molarna masa karakterizira istu tvar, a odreena je omjerom
M(x ) =
m( x )
n(x)
Upamtite:
Molarna masa nekog elementa jest onoliko grama tog elementa kolika je njegova
relativna atomska masa.
Molarna masa nekog spoja jest onoliko grama tog spoja kolika je njegova
relativna molekulska masa.
Molarna masa oznaava se znakom M, a izraava jedinicom gmol-1.
32
Primjer:
1. Izraunajte molarne mase:
a) natrija
b) vode
c) sumporne kiseline
a) M(Na) = Ar(Na) gmol-1
M(Na) = 22,99 gmol-1
b) M(H2O) = Mr(H2O) gmol-1
Mr(H2O) = 2Ar (H) + Ar(O)
= 2 1,008 + 16
= 18,016
Mr(H2O) = 18,016 gmol-1
c) M(H2SO4) = Mr(H2SO4) gmol-1
Mr(H2SO4) = 2Ar (H) + Ar (S) + 4Ar (O)
= 2 1,008 + 32,06 + 4 16
= 98,08
Mr(H2SO4) = 98,08 gmol-1
2. Izraunajte koliinu (mnoinu) zlata u 1,70 g zlata
m ( Au )
1,70 g
=
= 0,863 10 mol
M ( Au ) 197gmol
2
n ( Au ) =
3. Izraunajte broj atoma u 1,70 g zlata.

U prolom zadatku izraunali smo da koliina zlata u 1,70 g zlata iznosi n(Au) =
0,863 10-2 mol. Broj atoma zlata, N(Au), doznat emo tako da koliinu (mnoinu)
zlata, n(Au), pomnoimo Avogadrovom konstantom, NA.
N ( Au ) = n ( Au ) N
= 0,863 10-2 mol

= 5,20 1021
6,022 1023 mol-1
33
4. Koliko treba odvagati srebrenog nitrata, ako je za kemijsku reakciju potrebno 0,5
mola?
Zadano je:
n(AgNO3) = 0,5 mola
Trai se:
m(AgNO3)
m ( AgNO )
M ( AgNO )
3
n ( AgNO ) =
3
m(AgNO3) = n(AgNO3) M(AgNO3)

M(AgNO3) = Mr(AgNO3) gmol-1
M(AgNO3) = Ar(Ag) + Ar(N) +3Ar(O)
= 107,9 +14,01 + 48,00
= 169,91
m(AgNO3) = 0,5 mol 169,91 gmol-1
m(AgNO3) = 84,96 g
3.4. Brojnost jedinki
Za oznaavanje broja elementarnih estica koristi se simbol N, gdje na primjer N(p+)
oznaava broj protona, a N(e-) broj elektrona. Oznaku N koristimo za oznaavanje
brojnosti jedinki (lat. numerus = broj). Jedinke u nekom uzorku mogu biti atomi,
molekule, ioni, skupine atoma, protoni, ali i zrna kave ili zrna kukuruza.
Na primjer:
N(H2O)
N(CO2)
N(Cl-)
N(SO42-)
N(NaCl)
broj molekula vode

broj molekula ugljikovog (IV) oksida
broj kloridnih iona
broj sulfatnih iona
broj formulskih jedinki natrijevog klorida
Primjer:
1. Djeak je kupio vreicu bombona. Kako e bez brojanja saznati koliko bombona
ima u vreici. Jednostavno tako da izvae vreicu s bombonima i jedan bombon.
Dijeljenjem mase svih bombona s masom jednog bombona dobit e broj bombona.
34
Budui da atome u nekom uzorku zaista ne moemo izbrojiti, postupit emo jednako.
Odredimo masu uzorka, podijelimo je s masom jednog atoma i dobijemo broj atoma u
uzorku:
N( x ) =
m( x )
m (x)
a
odnosno
m( x ) = N( x ) m ( x )
a
gdje je:
N(x) broj atoma u uzorku
m(x) masa uzorka
ma(x) prosjena masa atoma
Ako je tvar (y) graena od molekula, masa uzorka je m(y) = N(y) mf(y)
gdje je:
m (y) - masa uzorka
N (y) - broj molekula u uzorku
mf (y) - prosjena masa formulske jedinke spoja
2. Koliko atoma natrija ima u gramu natrija, ako je masa jednog atoma 38,175 10
kg?
72-
Zadano je:
ma(Na) = 38,175 10-27 kg = 38,175 10-24 g
m(Na) = 1 g
Trai se:
N(Na)
N( Na ) =
m( Na )
m a ( Na )
N( Na ) =
1g
38,175 10 24 g
N( Na ) = 2,619 10 22
35
3. Ako je broj molekula vode u uzorku 3,343 1022, a masa jedne molekule vode
29,916 10-24 g izraunaj masu uzorka vode.
Zadano je:
mf(H2O) = 29,916 10-24 g
N(H2O) = 3,343 1022
Trai se:
m(H2O)
m(H2O) = mf(H2O)
N(H2O)
= 29,916 10-24 g 3,343 1022

=1g
Zapamtimo:
Fizikalne veliine
Znak
Jedinica
Fe
H2O
Relativna atomska
masa
Relativna molekulska
masa
Koliina (mnoina)
tvari
Ar(x)
55,8
Mr(y)
18
n(x)
mol
1 mol eljeza
1 mol vode
Brojnost jedinki
6,022 1023
6,022 1023
Molarna masa
M(x)
g/mol
55,8 g/mol
18 g/mol
3.5. Molarni volumen

Pri radu s plinovitim tvarima mnogo je pogodnije odreivati volumen nego masu.
Meutim, da bismo mogli i volumen povezati s koliinom (mnoinom) koja je temelj
kemijskog rauna, valja najprije upoznati osnovne zakonitosti ponaanja plinova pri
kemijskim reakcijama. Plin je najjednostavnije zamisliti kao mnotvo molekula koje
se neprestano gibaju u cijelom prostoru koji im je na raspolaganju. Udaljenost izmeu
estica plinovite tvari je tako velika, da su privlane sile zapravo vrlo male.
36
Jedan od prvih znanstvenika koji je ispitivao ponaanje plinova bio je francuski

kemiar Joseph Gay-Lussac. On je poetkom 19. stoljea otkrio zakon volumnih
omjera.
Omjeri volumena plinova koji meusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom,
su mali cijeli brojevi, ako se mjerenja izvode pri stalnom pritisku (tlaku) i
temperaturi.
Prvo objanjenje Gay-Lussac-ovog zakona dao je Amadeo Avogadro koji je
pretpostavio da najmanje estice nekog plina najee nisu slobodni atomi, ve
skupine malog broja atoma molekule. Temeljem spoznaje o postojanju molekula
Avogadro je pretpostavio: plinovi jednakih volumena pri istoj temperaturi i pritisku
(tlaku) sadre jednak broj estica, prema tome i jednake koliine plinova.
Pedesetak godina poslije, nakon Avogadrove smrti, njegova pretpostavka je
prihvaena i od tada govorimo o Avogadrovom zakonu.
Nakon prihvaanja Avogadrovog zakona put do povezivanja volumena plina i
koliine bio je zapravo jednostavan. Trebalo je odrediti volumen plina koji sadri
Avogadrov broj estica, tj. volumen jednog mola plina. Taj je volumen nazvan
molarni volumen (znak Vm). To je fizika veliina odreena omjerom volumena
plina i koliine. Pri istoj temperaturi i istom pritisku molarni volumen je jednak za
sve plinove.
Vm =
V( plin )
n ( plin )
Jedinica molarnog volumena u SI-sistemu je kubini metar po molu (m3/mol), ali se

ee koristi decimalna jedinica kubini decimetar po molu (dm3/mol).
Vrijednost molarnog volumena ovisi o pritisku i temperaturi. Pri standardnim
uvjetima (s.u.) 1 mol bilo kojeg plina zauzimat e volumen od 22,4 dm3. Taj
volumen nazivamo standardni molarni volumen, V m ( - theta).
Vm =
V( )
plin
n ( plin )
= 22,4 dm3mol-1
pri s.u.
37
Zapamtimo!
masa tvari
dijelimo
mnoìmo
brojnost
mnoìmo
molarnom
masom
dijelimo
koli~ina
(mnoìna)
molarnim volumenom
mnoìmo
Avogadrovom
konstantom
dijelimo
volum en
Gotovo sva raunanja u kemiji vezana su na koliinu (mnoinu) jer vrijedi:

N( x ) m ( x ) V( x )
=
=
N
M( x )
V
m
n( x ) =
Ponovimo:
1 mol H (g)
1 mol NH (g)
1 mol Cl F (g)
2,02 (g)
17,3 (g)
120,91 (g)
32
38
V = 22,4 L
N = 6,022 10
Primjer:
1. Izraunaj koliinu plina koji zauzima volumen od 5 l pri standardnim uvjetima.
(litra je doputena jedinica izvan SI - sistema, a obiljeava se sa l ili L - vidi na
kraju knjige)
Zadano je:
V( ) = 5 l
plin
Trai se:
n(plin)
) nilp (
iz izraza dalje slijedi:
5l
22,4 l mol
) nilp (
) nilp (
V =
) nilp (
= 0,22 mol
2. Izraunaj volumen amonijaka pri standardnim uvjetima ako je masa amonijaka

100 g.
Zadano je:
m(NH3) =100 g
Trai se:
V ( NH 3 )
Iz izraza za raunanje koliine vrijedi odnos
m ( NH ) V ( NH )
=
M ( NH )
V
3
pa je:
m( NH )
100 g
V =
22,4 l mol = 131,53 l
M( NH )
17,03 gmol
1
V ( NH ) =
39
3.6. Procentni sastav (maseni udio) i odreivanje formule spoja

Sastav smjese i kemijskog spoja najee iskazujemo masenim udjelom kojem je
znak W.
3.6.1. Maseni udio sastojka u smjesi
Maseni udio je brojana veliina, jedinica je 1, kojom iskazujemo masu jednog
sastojka u ukupnoj masi smjese ili otopine
W (sastojak ) =
m(sastojak )
m(smjesa )
Maseni udio nekog sastojka u smjesi ili otopini jednak je omjeru mase tog sastojka i
ukupne mase svih sastojaka smjese ili otopine.
Vrijednost masenog udjela iskazuje se decimalnim brojem ili postotkom, rjee
promilom.
Zbroj (zbir) masenih udjela svih sastojaka u smjesi je 1 ili 100 %.
Primjer:
1. Mlijeko je smjesa razliitih vrsta istih tvari masti, bjelanevina, mlijenog
eera i vode. Analizom mlijeka dobiveni su slijedei podaci:
-
mast (W = 3,6 %)
bjelanevine (W = 3,2 %)
mlijeni eer (W = 5,5 %)
voda (W = 87,7 %)
Izraunaj masu vode koju sadri 2 dl mlijeka, ako je gustoa mlijeka

(ro) = 1,034 g/cm3.
Zadano je:
W(H2O) = 87,7 % = 0,877
V(mlijeko) = 2 dl = 200 cm3
( ro) = 1,034 g/cm3
Trai se:
m(H2O)
Iz zadanih podataka najprije moramo izraunati masu mlijeka
40
( mlijeko ) =
m ( mlijeko )
V ( mlijeko )
iz toga slijedi da je:
m ( mlijeko ) = ( mlijeko ) V ( mlijeko ) = 1,034 g / cm 200 cm = 206,8 g

3
Sada moemo raunati masu vode:
W ( H 2 O) =
m ( H 2 O)
m( mlijeko)
slijedi da je:
m(H2O) = W(H2O) m(mlijeko) = 0,877 206,8 g = 181,36 g
3.6.2. Maseni udio elementa u spoju
Budui da je molekula svakog spoja izgraena od najmanje dva elementa, moemo
masenim udjelom iskazati i sastav spoja. Pri tome valja uzeti u obzir i broj atoma
traenog elementa u molekuli spoja.
Maseni udio jednog elementa u spoju jednak je omjeru mase tog elementa i ukupne
mase svih elemenata u tom spoju.
x A (A)
m( A )
=
m ( A B ) M ( A B)
r
W ( A, A B ) =
x
Primjer:
1. Izraunajmo maseni udio vodika i kisika u vodi.
Zadano je:
spoj H2O
Trai se:
W(H)
W(O)
Ponovimo kako ste do sada uili. Iz formule spoja vidljivo je da molekula vode ima
dva atoma vodika i jedan atom kisika, pa je:
W (H ) =
2 m a (H )
m f ( H 2 O)
W (O ) =
m a ( O)
m f ( H 2 O)
41
budui da je:
ma(x) = Ar(x) u
mf(y) = Mr(y) u slijedi:
2 A (H ) u
W( H ) =
M ( H O) u
W( O ) =
W( O ) =
A (O)
16,00
=
M ( H O ) 18,06
= 0,1119 = 11,9%
2 A ( H ) 2 1,008
=
M (H O)
18,06
W( H ) =
A (O) u
M ( H O) u
= 0,8881 = 88,81%
Procenta oksigena moe se izraunati i na slijedei nain:

W(O) = 100 W(H) = 100 11,19 = 88,81 %
Poznavanje bilo empirijske, bilo molekulske formule spoja omoguuje odreivanje
masenog udjela pojedinog elementa u spoju, odnosno procentualnog sastava spoja.
Ako se na primjer eli izraunati maseni udio bakra u bakrovom(I) sulfidu, Cu2S,
treba najprije izraunati njegovu relativnu molekulsku masu
Mr(Cu2S) = 2Ar(Cu) + Ar(S) = 2 63,55 + 32,6 = 159,16
Odvae li se 159,16 g bakrova(I) sulfida, razumije se da ta odvaga sadri 127,1 g
bakra i 32,06 g sumpora meusobno vezanih u spoju. Maseni udio bakra u spoju,
W(Cu), kao i maseni udio sumpora, W(S), izraunava se tako da se naini omjer mase
jedne komponente spoja prema masi svih komponenata u spoju, ili molarne mase
jedne komponente prema molarnoj masi spoja, ili relativne molekulske mase jedne
komponente prema relativnoj masi spoja
2 M ( Cu )
m ( Cu )
2 M ( Cu )
=
=
m ( Cu S) M ( Cu S) M ( Cu S)
r
127,1 gmol
127,1g
127,1
=
=
= 0,7986
159,16 g 159,16 gmol

159,16
1
W( Cu ) =
Na jednak nain kao u prolom zadatku se moe izraunati maseni udio sumpora u
spoju, tj. on iznosi (1 0,7986) = 0,2014 , odnosno 20,14 %.
42
3.6.3. Odreivanje empirijske i molekulske formule

Poznavanjem masenih udjela elemenata u nekom spoju moemo odrediti njegovu
formulu, to je naroito vano kada se sintetizira neki novi spoj. Iz podataka za
masene udjele elemenata u spoju se moe izraunati tzv. empirijska formula spoja.
Empirijska formula prikazuje najmanji odnos broja atoma elemenata u molekuli ili
formulskoj jedinki kemijskog spoja.
Objasnimo to jednim primjerom.
Etin i benzen su dva organska spoja posve razliitih svojstava, a iste empirijske
formule CH. Iz nje saznajemo samo da je odnos ugljikovih i vodikovih atoma u
molekulama tih spojeva 1:1. Neto slino smo nauili ve kad smo govorili o
znaenju pojma formulska jedinka. I ona prikazuje samo odnos broja kationa i aniona
u kristalu ionskog spoja.
Molekulska formula prikazuje stvarni odnos broja atoma elemenata u molekuli.
Da bismo mogli odrediti molekulsku formulu valja poznavati empirijsku formulu i
relativnu molekulsku masu spoja.
Primjer:
1. Empirijska formula nekog organskog spoja je CH2O. Relativna molekulska masa
spoja je 90,08. Odredi molekulsku formulu spoja.
Zadano je:
empirijska formula CH2O
Mr(spoj) = 90,08
Trai se:
molekulska formula
Pomou zadane empirijske formule spoja i podataka u periodnom sistemu elemenata
odredimo relativnu masu jedinke CH2O koju emo oznaiti sa Er.
Er(CH2O) = Ar(C) + 2Ar(H) + Ar(O)
= 12,01 + 2 1,008 + 16,00
= 30,026
Dijeljenjem relativne molekulske mase s relativnom masom empirijske jedinke saznat
emo koliko je puta broj atoma svake vrste vei u molekulskoj formuli.
43
M (spoj)
90,08
=
= 2,999 3
E (CH O) 30,03
r
Broj 3 pokazuje da je u molekulskoj formuli broj atoma svake vrste 3 puta vei od
broja atoma u empirijskoj formuli. Prema tome molekulska formula spoja je
(CH2O)3 = C3H6O3
Kvantitativni sastav nekog kemijskog spoja moemo odrediti kvantitativnom
kemijskom analizom. Dobivene rezultate najee iskazujemo masenim (procentnim,
teinskim) udjelima. Slijedeim primjerom emo pokazati kako se moe temeljem
rezultata kvantitativne elementarne analize izraunati molekulsku formulu spoja.
2. Kemijskom analizom ustanovljeno je da je u nekom fosfornom oksidu maseni
udio fosfora 0,4364, a kisika 0,5636. Relativna molekulska masa tog oksida je
283,88. Odredi empirijsku i molekulsku formulu.
Zadano je:
W(P) = 0,4364
W(O) = 0,5636
Mr(fosforov oksid) = 283,88
Trai se:
empirijska formula
molekulska formula
Najprije emo izraunati masu pojedinog elementa u 100 g spoja
W( P ) =
m( P)
m(spoj)
u 100 g spoja
m(P) = W(P) m(spoj) = 0,4364 100 g = 43,64 g
m(O) = W(O) m(spoj) = 0,5636 100 g = 56,36 g
Budui da je broj jedinki razmjeran koliini (mnoini), vrijedi odnos:
N(P) : N(O) = n(P) : n(O)
m( P) m( O )
43,64g
56,36g
:
:
=
= 1,4091 : 3,5225
M( P) M(O ) 30,97 gmol 16 gmol

1
44
n( P ) : n ( O ) =
Izraunate vrijednosti pokazuju odnos brojnosti atoma fosfora i kisika u spoju

nepoznate formule. Taj odnos valja prikazati cijelim brojevima, jer oni predstavljaju
odnos broja atoma. Zato dobivene vrijednosti dijelimo s najmanjim brojem.
N ( P ) : N( O ) =
1,4091 3,5225
= 1 : 2,499 = 1 : 2,5
:
1,4091 1,4091
Kako jo uvijek nismo dobili cijele brojeve valja omjer pomnoiti nekim cijelim
brojem da se dobije omjer cijelih brojeva. U naem sluaju valja pomnoiti s 2:
N(P) : N(O) = 1 : 2,5 / 2
N(P) : N(O) = 2 : 5
Prema tome empirijska formula spoja je P2O5.
Broj atoma svake vrste u molekulskoj formuli odredit emo dijeljenjem relativne
molekulske mase spoja (Mr) s relativnom masom empirijske jedinke (Er)
M (spoj) 283,88
=
=2
E ( P O ) 141,94
r
Molekulska formula spoja je (P2O5)2 = P4O10

Slijedeim primjerom prikazat emo kako se odreuje molekulska formula hidratne
soli.
3. Zagrijavanjem 0,05 mola hidratne soli CaSO4 xH2O ispari sva voda. Pri tome se
masa soli smanji za 1,802 g. Koliko molekula vode sadri formulska jedinka te
hidratne soli?
Zadano je:
n(CaSO4 xH2O) = 0,05 mol
m(H2O) = 1,802 g
Trai se:
N(H2O)
m( H O)
1,802g
=
= 0,0999 mol 0,1
M ( H O ) 18,016 gmol
1
n( H O) =
n(CaSO4 xH2O) : n(H2O) = 0,05 : 0,1

N(CaSO4 xH2O) : N(H2O) = 0,05 : 0,1
45
Opet dijelimo s najmanjim brojem da dobijemo cijele brojeve

N(CaSO4 xH2O) : N(H2O) =
0,05 0,1
:
= 1: 2
0,05 0,05
Formulska jedinka soli sadri dvije molekule vode, pa je njena formula

CaSO4 2H2O.
3.6.4. Izraunavanje na osnovu jednadbe kemijske reakcije
Na osnovu jednadbe kemijske reakcije mogu se izraunati mase reaktanata koji
sudjeluju u reakciji i mase produkata koji nastaju reakcijom. Da bi se izraunala, na
primjer, masa ugljikova dioksida, CO2, koja nastaje izgaranjem 1000 g ugljika, treba
napisati jednadbu reakcije
C(s) + O2(g) CO2(g)
Da bi smo odgovorili na postavljeni zadatak treba najprije izraunati koliinu ugljika,
n(C), u uzorku ugljika ija je masa m(C) = 1000 g. To emo uiniti tako da masu
ugljika, m(C) = 1000 g podijelimo molarnom masom ugljika, M(C) = 12,01 gmol-1.
m(C)
1000g
=
= 83,26 mol
M(C) 12,01 gmol
1
n( C) =
Prema tome uzorak ugljika mase 1000 g odgovara koliini ugljika od 83,26 mola. Iz
jednadbe reakcije gorenja ugljika proizlazi da mora nastati jednaka koliina
ugljikova dioksida, tj. da je:
n(C) = n(CO2)
Masa nastalog ugljikova dioksida izrauna se tako da se koliina ugljikova dioksida
pomnoi njegovom molarnom masom.
m(CO2) = n(CO2)
M(CO2) = 83,26 mol
44,01 gmol-1 = 3664 g
Dakle, izgaranjem 1000 g ugljika nastaje 3664 g ugljikova dioksida. Jednakim

postupkom moe se izraunati koliko treba kisika za izgaranje 1000 g ugljika,
odnosno izraunati mase reaktanata i produkata u bilo kojoj kemijskoj reakciji.
Jednadba C(s) + O2(g) CO2(g) pokazuje da iz jednog atoma ugljika i
jedne molekule kisika nastaje jedna molekula ugljikova dioksida. Isto tako vrijedi
da reakcijom 6,022 1023 atoma ugljika sa 6,022 1023 molekula kisika nastaje
6,022 1023 molekula ugljikova dioksida.
46
3.7. Molarni volumen plinova

Uz Gay-Lussacov zakon spojnih volumena postoje jo dva zakona prema kojima se
vladaju plinovi: Boyle-Mariotteov zakon i Charles-Gay-Lussacov zakon. Oba
navedena zakona odnose se na idealan plin, tj. onaj kojemu jedinke (atomi i
molekule) imaju ukupno zanemarljivo malen vlastiti volumen, a van der Waalsove
sile izmeu njih ne postoje. Prema tome, idealan plin se ne moe pretvoriti u tekue i
vrsto stanje. Plin koji nema takve osobine je realni plin. On se moe pretvoriti u
tekue i vrsto stanje uz uvjete kod kojih su van der Waalsove sile znatno vee nego
u plinskom stanju, tj. gdje je znatno smanjena meusobna udaljenost molekula: visok
pritisak (tlak) i niska temperatura (mala kinetika energija molekula).
Openito je poznato da plinovi nemaju odreeni volumen i oblik. Volumen plina ovisi
o volumenu posude koja mu stoji na raspolaganju, a njegov oblik je odreen oblikom
posude. Poznati engleski znanstvenik Robert Bojle (1626-1691) prvi je tano mjerio
kako se volumen plina mijenja s pritiskom. On je 1660. godine pronaao da je
umnoak vrijednosti pritiska, p, i volumena, V, konstantan za uzetu koliinu plina pri
stalnoj temperaturi:
p V = konst.
Istu je zakonitost 1677. godine neovisno pronaao i francuski prirodoslovac E.
Mariotte (1620-1684). Boyle-Mariotteov zakon esto se pie u obliku:
p 1 V 1 = p2 V 2
P (a tm )
gdje je V1 volumen uzete koliine plina pri pritisku p1, a V2 volumen istog plina pri
pritisku p2. Grafiki prikaz toga zakona dat je na slici 3.1.
0 ,6
0 ,3
V (L )
Slika
3.1.
Grafiki
prikaz
BoyleMariotteovog zakona za odreenu koliinu
plina pri odreenoj temperaturi. Okomica
(vertikala) na apscisi iz bilo koje take na
krivulji pokazuje volumen plina, a okomica
iz iste take na ordinatu prikazuje pripadni
pritisak te koliine plina. Kad bi poveali
koliinu plina ili povisili temperaturu plina
trebalo bi nacrtati drugu hiperbolu.
Ako se povisi temperatura plina, njegov se volumen pri istom pritisku (tlaku) povea.
Promjena volumena i pritiska plina pri promjeni temperature prouavali su francuski
znanstvenici Jacques Alexsandre Charles (1746-1823) i J. L. Gay-Lussac (17781850). Charles je 1787. godine objavio da se pri istom porastu temperature volumen
47
razliitih plinova povea za isti iznos. Godine 1802. Gaj-Lussac je pak odredio porast
volumena kad se plin ugrije za 1C. Pri konstantnom pritisku, za svaki C poveanja
temperature, volumen se povea za 1/273 dio od volumena koji plin ima na 0C, a
snienjem temperature volumen se smanji za isti iznos.
To se moe izraziti jednadbom:
V = V 1 +
t
273
p = const.
Gay - Lussac je takoer eksperimentalno dokazao da se pri konstantnom volumenu

poveanjem temperature poveava i pritisak. Za svaki C poveanja temperature,
pritisak se poveava za 1/273 dio od pritiska koji je plin imao na 0C. Snienjem
temperature pritisak se smanji za isti iznos, to se moe izraziti jednadbom:
t
p = p 1 +
273
V = const.
Na osnovi Gay-Lussacovih mjerenja izlazi da za stalnu koliinu plina vrijedi odnos:
V
= const .
T
Taj se zakon obino pie u obliku
V1 V2
=
T1 T2
gdje je V1 volumen neke koliine plina pri temperaturi T1, a V2 volumen iste koliine
plina pri temperaturi T2. Grafiki prikaz Gay-Lussacovog zakona dat je na slici 3.2.
P
-273,15 C
48
Slika 3.2. Grafiki prikaz

Gay-Lussacovog zakona.
Volumen neke koliine
plina proporcionalan je
temperaturi. U taki u
kojoj
pravac
sijee
apscisu volumen plina je
jednak nuli. Ta taka
odgovara
temperaturi
apsolutne nule, odnosno
0 K ili - 273,15C.
Temperatura, T, mora se izraziti kao apsolutna ili termodinamika temperatura u

kelvinima, K. Izmeu temperature izraene u kelvinima, odnosno apsolutne ili
termodinamike temperature, T, i nama dobro poznate Celzijusove temperature, t,
vrijedi slijedei odnos:
t / C=(T / K) - 273,15
Gey-Lussac je takoer pronaao da je pri zagrijavanju odreene koliine plina u
posudi stalna volumena, omjer pritiska i apsolutne temperature plina, T, konstantna:
p
p
=
T
T
1
100
373
363
353
343
333
323
313
303
293
283
273
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
Slika 3.3. Stepen Celzijusove temperaturne ljestvice i stepen termodinamike temperaturne ljestvice su
jednaki. Razlika je samo u poloaju
nule na ljestvici. Taka zamrzavanja
vode u Celzijusovoj temperaturnoj
ljestvici oznaava se sa 0C, dok u
termodinamikoj temperaturnoj ljestvici ona iznosi 273,15 K.
Sve tri zakonitosti, Boyle-Mariotteov zakon i oba Gay-Lussacova zakona, mogu se

izraziti jednom jednadbom:
p V
p V
=
T
T
Oito, volumen, pritisak i temperatura plina meusobno su zavisne veliine. Zato je

dogovoreno da se volumen neke koliine plina uvijek izraava pri standardnim
uvjetima, (s.u.), a to su standardni pritisak, koji je jednak 101325 Pa (1 atm), i
standardna temperatura koja iznosi 273,15 K (0C).
49
Ve smo nekoliko puta naglasili da mol bilo koje supstance sadri Avogadrov broj
estica. Prema tome i mol bilo kojeg plina mora imati jednak volumen pri istom
pritisku i istoj temperaturi. Tanim mjerenjima naeno je:
Jedan mol bilo kojeg plina pri standardnim uvjetima zauzima volumen od 22,4 l .
Volumen to ga zauzima jedan mol plina pri standardnim uvjetima naziva se
0
molarni volumen plina i oznaava oznakom Vm .
Uobiajeno je da se volumen plina izmjeren pri standardnim uvjetima oznaava
zasebnim znakom, V . Isto se tako molarni volumen plina pri standardnim uvjetima
oznaava zasebnim zanakom, V . Openito valja zapamtiti da znak oznaava da je
neka fizikalna veliina odreena pri standardnim uvjetima. Za plinove su ti standardni
uvjeti temperatura 0C i pritisak 102325 Pa. Prema tome za standardni molarni
volumen plinova dobiva se:
0
m
0
V
22,4 l
=
= 22,4 l mol
1 mol
n
0
V =
m
0
22,4 l plina uzeta pri standardnim uvjetima, 0C i 101325 Pa sadri Avogadrov

broj, odnosno 6,022 1023 estica plina.
Koliina supstance moe se izraziti ovim omjerima:
;
n=
N
N
m
M
n=
;
A
V
V
m
0
n=
Primjer:
1. Koliki volumen pri standardnim uvjetima zauzima 1018 molekula plina?

Rjeenje: Volumen zadane koliine plina pri standardnim uvjetima bit e:
V
A
mol
22,4 l mol
32
= 3,72 10 l = 37,2 mm
5
50
10
6,022 10
81
m
0
V =
3.8. Jednadba stanja idealnih plinova

Ako se u jednadbi za stanje plina
pV p V
=
T
T
1 1
1
uvrste podaci za pritisak (tlak) i volumen to ga zauzima 1 mol plina pri standardnim
uvjetima, dobiva se
pV p V
=
T
T
m
0
101325 Nm 0,0224 m mol

273,15 K
3
= 8,314 JK mol
ili
Nm
Kmol
0
Ako u neki izraz ulaze same konstantne veliine, p, Vm i T, onda se dobije nova
konstanta, koja se naziva univerzalna plinska konstanta i oznaava se sa R. Prema
tome, jednadba stanja za 1 mol plina moe se napisati u obliku:
pV
=R
T
gdje je:
p pritisak [p] = atm
1
V molarni volumen plina, [V] =
mol
m3
kmol
T termodinamika temperatura, [T] = K

R opa plinska konstanta, [R] =
1 atm
mol K
m 3 atm
kmol K
Za n mola plina ista jednadba glasi:
pV
= nR
T
51
odnosno u uobiajenom obliku:
p V = nRT
Koliina plina moe se izraziti i tako da se masa plina podijeli njegovom molarnom
masom, pa jednadba prelazi u oblik:
pV =
m
RT
M
Ta se jednadba zove opa jednadba stanja idealnih plinova. Ona strogo vrijedi za
tzv. idealne plinove, kakvih u prirodi nema.
estice idealnog plina su zamiljene take, koje nemaju vlastitog volumena i meu
kojima ne djeluju nikakve privlane sile.
estice realnog plina, molekule ili atomi plemenitih plinova imaju vlastiti volumen
i meu njima djeluju privlane sile.
Jednadba stanja idealnog plina moe se pri uobiajenim laboratorijskim uvjetima
primijeniti i na realne plinove, ako se ne nalaze u uvjetima koji se previe razlikuju od
stanja idealnog plina. Uz previsok pritisak i nisku temperaturu mora se primijeniti
jednadba stanja realnih plinova, tzv. van der Waalsova jednadba, koja uzima u
obzir privlane sile meu molekulama i volumen molekula.
Dakle, meusobna zavisnost pritiska, volumena i temperature plinova kao to su
vodik, kisik i duik samo se priblino pokorava jednadbi stanja idealnih plinova, ali
dovoljno tano za svakodnevna izraunavanja. Iz jednadbe proizlazi da bi pri
temperaturi 0 K, tj. pri apsolutnoj nuli temperature, pritisak i volumen plina morali
biti jednaki nuli. Meutim, realni plinovi pri 0 K jo imaju volumen, i to jednak
volumenu samih estica plina. Mjerenja su uz to pokazala da pri visokom pritisku
realni plinovi pokazuju manji pritisak nego to proistjee iz jednadbe. To se moe
objasniti privlanim silama meu esticama plina, koje su to jae to su estice plina
blie. Zbog privlanih sila meu esticama realnog plina pritisak na stjenku (zidove)
posude bit e manji nego u sluaju idealnog plina meu ijim esticama, zamiljenim
takama, ne djeluju nikakve privlane sile.
52
Primjeri:
1. Otapanjem 0,243 g aluminija u klorovodinoj kiselini razvilo se 327 ml suhog
vodika pri 99,36 kPa i 17C. Kolika je molarna masa aluminija?
Rjeenje:
Na osnovu jednadbe reakcije otapanja aluminija u kiselini:
2 Al(s) + 6HCl(aq) 2AlCl3(aq) + 3H2(g)
vidimo da se otapanjem dva mola aluminija u klorovodoninoj kiselini nastaje 3 mola
vodika, pa moemo postaviti razmjer (odnos):
n( Al ) 2
=
n( H ) 3
2
Koliinu vodika, n(H2), odredit emo neposrednim mjerenjem pritiska, volumena i

temperature razvijanja vodika. Na osnovu ope plinske jednadbe proizlazi:
p( H ) V ( H )
R T
2
n( H ) =
2
Ako se ovaj izraz uvrsti u prethodnu jednadbu dobiva se:
2 p( H ) V ( H )
3 R T
2
n( Al ) =
Koliina aluminija, n(Al), odreena je omjerom mase aluminija, m(Al), i njegove

pripadne molarne mase, M(Al).
n( Al ) =
m( Al )
M ( Al )
Iz posljednje dvije jednadbe proizlazi:
m( Al ) 2 p( H ) V ( H )
=
M ( Al )
3 R T
2
Za molarnu masu aluminija konano se dobiva:

53
3 m( Al ) R T
2 p( H ) V ( H )
2
M ( Al ) =
U ovaj izraz treba uvrstiti masu aluminija izraenu u kilogramima, temperaturu u

Kelvinima, a volumen vodika u m3.
3 0,243 10 kg 8,314 J K mol 290,15K

2 99360 Pa 0,327 10 m
1
M( Al ) =
= 0,027 kg mol-1
= 27 g mol-1
Molarna masa aluminija je 27 g mol-1
2. Neki uzorak plina sumpor vodika volumena 550 cm3 i nalazi se pod pritiskom od
25 mbar. Ako se volumen plina smanji na 100 cm3, koliki je pritisak plina pri
konstantnoj temperaturi?
Zadano je:
p1 = 250 mbar
V1 = 550 cm3
V2 = 100cm3
t = konstanta
Trai se:
p2 = ?
Prema Boyle-Mariotteovom zakonu
p1V1 = p2V2
p V
V
p =
2
250mbar 550cm 3
100cm 3
= 1375 mbar = 1,375 bar
54
3. 2,5 l plina nalazi se pod pritiskom 1,87 bar. Temperatura plina je 30C. Koliki
e biti volumen plina ako se pritisak promjeni na 2,9 bar, a temperatura na 5C?
Zadano je:
V1 = 2,5 l
t1 = 30C; T1 = 303,15 K
p1 = 1,87 bar
p2 = 2,9 bar
t2 = 5C; T2 = 278,15 K
Trai se:
V2 = ?
Opa plinska jednadba definirana je izrazom:
p V
p V
=
/ T T
T
T
p V T = p V T / : (p T
p V T
p T
V =
1,87bar 2,5l 278,15K

2,9bar 303,15K
= 1,48 l
4. U boci volumena 50 dm3 nalazi se duik pod pritiskom 1,52 104 kPa.
Temperatura plina je 30C. Izraunaj masu duika u boci.
Zadano je:
V(N2) = 50 dm3 = 0,05m3
p(N2) = 1,52 104kPa = 1,52 107Pa
t(N2) = 30C; T = 303,15K
Trai se:
m(N2) = ?
Zadatak emo rijeiti pomou ope plinske jednadbe:
pV = nRT
55
n=
Budui da je
pV =
m
M
mR T
/ M
M
p V M = m R T / : (R T )
m=
pVM
R T
R je opa plinska konstanta

R = 8,314 J K-1 mol-1
Budui da je dul jednak umnoku njutna i metra:
J=Nm
Opa plinska konstanta je
R = 8,314 N m K-1 mol-1
Za paskal uvrstimo
Pa = N m-2
Slijedi da je masa duika
1,52 10 Nm 0,05m 28,02gmol

8,314 NmK mol 303,15K
3
m( N ) =
2
= 8,45 103g
= 8,45kg
56
5. U vakuumskoj cijevi volumena 250 cm3, pritisak plina je 3,2 10-6mbar, a

temperatura 34C. Izraunaj broj molekula plina.
Zadano je:
p(plin) = 3,2 10-6mbar = 3,2 10-9bar
= 3,2 10-9 105Pa
= 3,2 10-4Pa
V(plin) = 250 cm3
= 250 10-6m3
= 2,5 10-4m3
t = 34C; T = 307,15K
Trai se:
N(plin) = ?
Iz ope plinske jednadbe traimo mnoinu plina
p V = n R T / : (R T )
n=
N
slijedi
N
N pV
=
/NA
L R T
3, 2 10 Nm 2,5 10 m 6,022 10 mol

8,314 NmK mol 307,15K
32
pVN
R T
N=
Kako je n =
pV
R T
= 0,0189 1015
N(plin) = 1,89 1013
57
6. U zatvorenom cilindru nalazi se 310 g argona pod pritiskom 20,0 bar.

Temperatura plina je 35C. Cilindar se zagrije do temperature 80C, a dio plina
ispusti se u atmosferu dok se ne postigne pritisak od 1,5 bar. Kolika je masa
argona isputenog u atmosferu?
Zadano je:
p1(Ar) = 20,0 bar = 20,0 105Pa
t1 = 35C; T1 = 308,15K
t2 = 80C; T2 = 353,15K
p2(Ar) = 1,5 bar = 1,5 105Pa
m1(Ar) = 310g
Trai se:
m(Ar) = ?
Prema opoj plinskoj jednadbi vrijedi za dva stanja istog plina:
p V M
m T
=
p V M
m T
1
Budui da je V1 = V2, a M1 = M2 slijedi:
p
m T
=
p
m T
2
1
2
m T p
p T
1
310 g 308,15K 1,5 10 Pa

20,0 10 Pa 353,15K
5
m =
Iz toga je:
= 20,29g
Iz razlike u masi m = m1 - m2 = 310g - 20,29g = 289,71g
Masa argona koja je isputena u atmosferu m(Ar) = 289,71g
58
4. GRAA ATOMA
4.1. Atom kroz povijest
Svojim razmiljanjima o prirodi ovjek je jo u davna vremena doao na misao da se
svijet sastoji od nevidljivih sitnih estica tvari.
Danas je predodba da su sve tvari graene od atoma sama po sebi shvatljiva.
injenica je da nam je tek od nedavno dostupan izravan dokaz postojanja atoma. Od
kraja prolog stoljea moemo ih vidjeti pomou elektronskog mikroskopa.
Tvorcem ideje o atomu obino se smatra grki filozof Demokrit koji je ivio prije
2400 godina, iako povijest, kao tvorca atomistike ideje, spominje i njegova uitelja
Leukipa. Oni su pretpostavili da se sav svijet sastoji od sitnih nevidljivih i nedjeljivih
estica tvari koje se kreu praznim prostorom. Te estice Demokrit je nazvao
atomima (grki atomos = nedjeljiv). Kretanje atoma je vjeno kao to su i atomi
vjeni, a svekoliko nastajanje i nestajanje koje se odigrava u svijetu, nije nita drugo
do spajanje i razdvajanje atoma.
Nakon dvadeset stoljea zaborava, ponovo se javljaju pristae atomistike teorije.
Jedan od njih je bio i Ruger Bokovi (1711-1787). On je smatrao da su atomi fizike
take, estice bez dimenzija iz kojih izlaze sile. Meu takama djeluju privlane i
odbojne sile, pri emu na malim udaljenostima prevladavaju odbojne, a na velikim
udaljenostima privlane sile izmeu kojih se uspostavlja ravnotea (Bokoviev
zakon sila). Moderna kvantna fizika potvruje njegovu teoriju.
Poetkom 19. stoljea (1804) J. Dalton je ponovo oivio atomistiku teoriju o grai
tvari i nazvao najsitnije estice atomima odajui tako priznanje Demokritu. On je
pokusima dokazao da se atomi uvijek spajaju u odreenim omjerima masa, to je
ukazalo na to da su atomi estice sa sebi svojstvenom masom.
Atom je najmanja graevna jedinica elementa, koja moe postojati sama ili biti
kemijski vezana s atomima istog ili drugih elemenata.
59
Tijekom vremena razvojem sve boljih eksperimentalnih postupaka, kemiari i fiziari

su sve vie saznavali o atomu pa su i redefinirali Daltonov pojam atoma.
Dakle, da jo jednom ponovimo: prema Daltonovoj teoriji
-
Sve tvari su graene od siunih estica, atoma,
Atomi se ne mogu cijepati, graditi ili razoriti (danas opovrgnuto

radioaktivnost koja se pojavljuje kad se rascijepi jezgra nekog atoma,
stvarajui zrake ili estice (radijacija) pri emu nastaje jezgra nekog drugog
elementa. Elementi ije se jezgre postepeno cijepaju na ovaj nain nazivaju se
radioaktivnim),
Svi atomi istog elementa imaju iste osobine i istu masu (danas opovrgnuto
izotopi to su atomi elementa u kojem se broj neutrona razlikuje od broja
neutrona u drugom atomu istog elementa. Izotopi elemenata imaju isti atomski
broj, ali razliite masene brojeve. Ugljik ima tri izotopa 12 C - 6 neutrona;
6
13
6
C - 7 neutrona;
14
6
C - 8 neutrona),
Atomi razliitih elemenata imaju razliite osobine i razliite mase,
Prilikom graenja spojeva atomi elemenata se kombiniraju u omjeru malih

cijelih brojeva (danas se zna da ovo ne vrijedi za velike organske molekule
koje se sastoje od stotine atoma)
Tablica 4.1. Razvoj saznanja o grai atoma

John Dalton (1766-1844)
1804.
engleski kemiar, osniva
atomske teorije
Joseph J. Thomson 1906. dobio
Nobelovu nagradu za fiziku za
dokaz da je elektron estica, a
1897.
njegov sin Georg P. Thomson je
dokazao da je elektron val i za to
dobio Nobelovu nagradu za fiziku
1937. godine
1911.
Ernest Rutherford (1871-1937)

engleski fiziar, otkrio je i
estice i zraenje. Dobio
Nobelovu nagradu za kemiju
1908. godine.
atom je nevidljiva, nedjeljiva kuglica
Atom je pozitivno nabijena kuglica u

kojoj plivaju siuni negativno
nabijeni elektroni prema tome
djeljiva estica
Atom je nalik Sunevu sistemu.
Sastoji se od jezgre i elektrona koji
krue oko nje. Jezgra je pozitivno
nabijena, a elektronski omota
negativno nabijen. Rutherford je prvi
upotrebio ime proton za pozitivnu
esticu u jezgri.
60
1913.
Niels Bohr (1885-1962), danski

fiziar, dobio je Nobelovu
nagradu za kemiju 1922. godine.
Dobio je poasni doktorat
Zagrebakog sveuilita
Bohr je postavio kvantnu teoriju o

grai atoma prema kojoj se elektroni
u atomu kreu po odreenim
energetskim nivoima. Prijelaz iz
jednog nivoa u drugi praen je
apsorpcijom ili emisijom energije
1924.
Louis Victor de Broglie

(1892-1987)
Francuski fiziar utemeljitelj valne
mehanike. Dobio je Nobelovu
nagradu za fiziku 1929. godine
Pretpostavio je da je elektron
istovremeno i estica i val (estica u
valnom gibanju)
1926.
Erwin Schrdinger (1887-1961),

austrijski fiziar i osniva valne
mehanike. Dobio Nobelovu
nagradu za fiziku 1933.
Razvio je iz de Broglieve
pretpostavke novi model atoma u
kojemu elektroni ne krue po
putanjama, ve postoji samo
vjerojatnost da se elektroni nalaze u
odreenom prostoru oko jezgre i to
opisao sloenom diferencijalnom
jednadbom.
1932.
James Chadwick (1891-1974)

engleski fiziar poznat po radovima
iz molekularne fizike. Dobio
Nobelovu nagradu za fiziku 1935.
god.
Jezgra se sastoji od protona

(pozitivno nabijenih estica) i
neutrona (estice bez naboja)
Jezgra se sastoji od vie subatomskih
estica
Postoji najmanje 200 vrsta osnovnih
estica u atomu. To su razne vrste
leptona, kvarkova i antikvarkova,
fotona, gravitona, bosona i gluona.
Neke od tih estica jo nisu otkrivene,
ali fiziari na temelju svojstava atoma
smatraju da one postoje.
1969.
to e
biti
sutra?
4.2. Veliina i masa atoma

Atom je vrlo sitna estica. Promjer najmanjeg atoma, atoma vodika, d(H) je samo
74,6 pm, dok je promjer najveeg atoma samo 4 puta vei (oko 300 pm)
(p = 10-12 piko)
d(H) = 0,000 000 000 074 600m = 74,6 10-12m
pm =
1
m = 10 12 m
1000 000 000 000
61
Tako malene estice kao to su atomi imaju izuzetno malu masu; npr. masa atoma
vodika je
ma(H) = 0,000000000000000000000000001673kg
= 1,673 10-27kg
= 1,673 10-24g
Na 1 cm, poredani jedan do drugoga, stane priblino 108 atoma
8
10 a tom a
4.3. Elementarne estice i definicija atoma

Danas znamo da atom, iako sitna, nije nedjeljiva estica, ve je izgraen od velikog
broja jo sitnijih elementarnih estica. Svaki atom je graen od atomske jezgre i
elektronskog omotaa. Od estica koje izgrauju jezgru spomenut emo samo
najvee: protone i neutrone, koje zajednikim imenom zovemo nukleoni, (latinski:
nukleus = jezgra) a elektronski omota izgrauju elektroni.
protoni
neutroni
nukleoni
Jezgra je vrlo malena u odnosu na veliinu atoma to znai da su elektroni razmjerno

daleko od jezgre.
Promjer atoma je 10 000 (104) puta vei od promjera jezgre d (atom) =104 d (jezgra).
Ako zamislimo atomsku jezgru veliine muhe u sredini nogometnog stadiona,
elektronski bi omota dosezao do ruba stadiona.
U siunoj atomskoj jezgri sadrana je gotovo sva masa atoma, jer je masa elektrona
zanemarljivo mala i iznosi priblino 1/2000 mase protona. Tu zanimljivu injenicu
moemo predoiti zamiljenim primjerom.
Zamislimo kocku eljeza stranice 10 m, prema tome volumena 1000 m3. Masa te
kocke bila bi oko 8000 t. Da bi se prevezla tolika masa eljeza bila bi potrebna 4
vlaka s po 40 suvremenih vagona. Kada bi smo na bilo koji nain, to je u praksi
62
uistinu nemogue izdvojiti jezgre svih atoma eljeza nae zamiljene kocke, masa bi
ostala gotovo jednaka, oko 8000 t, ali bi sada volumen bio svega 1 mm3.
Atom
Promjer
Masa
Atomska jezgra
10-14 m
99,95% mase atoma
Elektronski omota
10-10 m
zanemariva
Valja naglasiti da je u atomu broj protona uvijek jednak broju elektrona. Zato
moemo rei:
Atom je stabilna i neutralna estica koja se sastoji od jedne jezgre i odgovarajueg
broja elektrona.
Svojstva elementarnih atomskih estica su:
Proton, (p+), je stabilna elementarna estica mase 1,673 10-27kg ima pozitivan
elementarni naboj +1,602 10-19C (Kulon jedinica za elektricitet ili elektrini
naboj), a nabojni broj mu je 1+. Ime je dao E. Rutherford 1920. godine, nakon to je
pokusom utvrdio da se atom sastoji od jezgre izgraene od pozitivnih estica i
elektrona
Neutron, (n), je 1932. godine otkrio J. Chadwick. To je elementarna estica mase
priblino jednake masi protona (1,675 10-27kg). Nabojni broj neutrona je 0. Neutroni
sljepljuju protone u jezgri smanjujui odbojnu silu istovrsno nabijenih protona.
Elektron, (e-), kao elementarnu esticu otkrio je 1897. godine J. J. Thomson. Masa
elektrona iznosi 9,109 10-31kg i ima negativan naboj 1,602 10-19C. Nabojni broj
elektrona je 1-.
Nabojni broj z je omjer elektrinog naboja Q i elementarnog naboja e
z=
Q
e
Elementarni naboj e je najmanji mogui elektrini naboj i iznosi 1,602 10-19C.

Zapamtimo:
Atom je neutralna estica. Masa protona i neutrona su priblino jednake.
Naboj protona i elektrona brojano su potpuno jednaki samo su suprotnog
predznaka.
63
Atom
Atomska jezgra
Elektronski omota}
Nukleoni
êstica
neutron (n)
proton (p )
Elektron (e - )
Naboj
bez naboja
+ 1,602 10 C
- 1,602 10 C
Nabojni broj (z)
1+
1-
7 2-
7 2-
1,673 10 kg
1 3-
9 1-
1,675 10 kg
9 1-
Masa ~estice
9,109 10 kg
jednaka koli~ina naboja suprotnog predznaka

pribli`no jednake mase
4.4. Atomski i maseni broj

Svaki atom je odreen atomskim brojem Z i masenim brojem A.
Atomski broj Z je odreen brojem protona u jezgri.
Kako je atom neutralan, broj elektrona u elektronskom omotau mora biti jednak
broju protona u jezgri.
Z = N(p+) = N(e-)
Maseni broj A jednak je ukupnom broju protona i neutrona u jezgri
A = N(p+) + N(n)
N(n) = A - N(p)
N(n) = A - Z
Atomski broj piemo lijevo dole ispred simbola elementa. Maseni broj A piemo
lijevo gore ispred simbola elementa
Z
A
Vrsta atoma je odreena atomskim brojem Z, odnosno brojem protona u jezgri. Zato
moemo rei: kemijski element je skup svih atoma s istim atomskim brojem Z.
64
Ponovimo:
broj protona + broj

neutrona = broj nukleona
simbol elemenata
Na
32
broj protona = broj eletrona
11
4.5. Izotopi i izobari

Do danas je otkriveno ukupno 109 kemijskih elemenata, pa bi se moglo zakljuiti da
postoji 109 vrsta atoma. injenica je da je do sada u prirodi otkriveno oko 260 vrsta
atoma, a u laboratorijima svijeta dobiveno jo priblino 2000.
Vrsta atoma odreena je atomskim brojem, pa valja zakljuiti da se atomi istog
atomskog broja Z mogu razlikovati po masenom broju A. To znai da mogu imati
razliit broj neutrona u jezgri. Takve atome istog elementa nazivamo izotopima.
(grki isos = isti, topos = mjesto)
Svi izotopi jednog kemijskog elementa imaju jednak atomski broj Z, a razliit
maseni broj A. To znai da imaju jednak broj protona i elektrona, a razliit broj
neutrona.
Oznaavanje izotopa:
2
H,
12
itaj: izotop vodika 2; izotop ugljika 12
Izotopi imaju jednaka kemijska svojstva, pa ih kemijskim metodama ne moemo

razdvojiti. Fizika svojstva su im razliita, pa ih moemo razdvojiti centrifugiranjem,
destilacijom i drugim metodama. Vodik je najjednostavniji kemijski element. Ima tri
izotopa, odnosno tri razliite vrste atoma.
65
te{ki vodik
deuterij
1
2
1
1
superte{ki vodik
tricij
1
3
obi~an vodik
procij
Slika 4.1. Shematski prikaz jezgara izotopa vodika
16
O
8
)A(
+N
18
O
8
Slika 4.2. Shematski prikaz jezgara izotopa kisika

)B(
)A(
x(A, A + B) =
17
O
8
Vrste atoma odreenog sastava jezgre tj. odreenog atomskog broja Z i odreenog
masenog broja A nazivamo nuklidima.
Kemijski element je prema tome smjesa nuklida istog atomskog broja Z.
Svi poznati elementi imaju dva ili vie izotopa, a neke od njih berilij (Be), fluor (F),
natrij (Na), aluminij (Al) nalazimo u prirodi samo kao jedan izotop, jer su ostali
izotopi bili vrlo nestabilni, pa su se tijekom vremena raspali. Takve kemijske
elemente nazivamo mononuklidnim elementima. U prirodi ih ima 20.
Svi ostali elementi su polinuklidni sastoje se od vie nuklida. Kalaj (Sn) ima 10
stabilnih izotopa to je najvie u prirodi. Prema tome on je polinuklidni element.
U prirodi osim stabilnih nuklida postoje i radioaktivni, koji se tijekom vremena
raspadaju. Radioaktivnost je spontani proces pri kojem neki atomi emitiraju
karakteristine estice ili zraenja iz jezgre.
66
N(p )
13
+
32
11
10
9
8
7
6
eH5 eH4 eH3

iL 6 iL 5
e B7
B8
C9
5
4
3
2
H H H
3
eH8 eH7 eH6

iL11
i L 9 i L 8 i L7
eB41 eB21 eB11 eB01 eB9 eB8
B51 B41 B31 B21 B11 B 01 B9
C61 C51 C41 C31 C21 C11 C01
N71 N61 N51 N41 N31 N21
O81 O71 O61 O51 O41 O31
F 9 1 F8 1 F7 1
eN eN eN eN
71
02
91
81
aN aN
12
02
eN22 eN 2 eN 2
1
0
lA
12
9 10
Ponovimo:
Izotopi imaju
isto
broj
protona
broj
elektrona
atomski
broj
kemijska
svojstva
razliito
broj
neutrona
maseni
broj
fizika
svojstva
N(n)
Dio tablice nuklida; tamno naznaeni izotopi su stabilni

Nuklidi jednakog masenog broja A zovu se izobari.
Izobari su atomi razliitog atomskog broja Z s jednakim masenim brojem A. (grki
isos = isti, baros = teina)
Budui da su to razliiti kemijski elementi i kemijska svojstva izobara su razliita
4.6. Princip odreivanja atomskih masa elemenata
Moemo li atome vagati?
Nauili smo da je masa atoma neshvatljivo mala, pa nije teko zakljuiti na nema
vage kojom bismo mogli izvagati masu jednog atoma. Poetkom 20. stoljea
pronalazak masenog spektrografa omoguio je tano odreivanje mase atoma, a time
je bilo mogue odrediti i broj izotopa u prirodnom elementu.
U spektrgrafu masa (danas spektrometru masa) potrebno je najprije atomima izbiti
elektrone, tako da se dobiju pozitivno nabijene estice i ubrzati ih u elektrinom
polju. Ovisno o omjeru mase i naboja te e se estice pri prolasku kroz magnetsko
67
polje razliito otklanjati (slika 4.3.). Tako razdvojene estice

(izotopi) mogu se
onda dokazati pomou pisaa.
Jakost ionskog snopa na detektometru
Na taj nain dokazano je da plin neon

ima 3 izotopa (slika
4.4.). Tek primjenom
masenog spekrometra moglo se dokazati
da je veina priroSlika 4.3. Shematski prikaz spektrometra masa
dnih elemenata smjesa nuklida. Poznavajui brojni udio pojedinog izotopa u prirodnom
elementu i relativnu atomsku
masu izotopa mogue je izraunati prosjenu relativnu atomsku masu prirodnog elementa.
Ona je navedena u periodnom
sistemu elemenata i vrlo je esto
koristimo pri kemijskom raunanju. Danas se spektrometrom
masa osim atomskih masa odreuje molekulska struktura i identificiraju kemijski spojevi, jer je
spektrogram
masa
zapravo
otisak prsta pojedinog spoja.
Zato se i koristi u sudskoj
medicini za prepoznavanje droga ili pri analizi urina kako bi se
ustanovilo uzimanje nedozvoSlika 4.4. Spektrgram masa neona
ljenih supstancija (doping), slika
4.5.
Slika 4.5. Maseni spektar heroina (C21H23NO5)

68
Primjer:
1. Spektrometrijskom analizom je utvreno da je klor smjesa dvaju izotopa:
35
17
Cl
brojevnog udjela 75,77% i 37 Cl brojevnog udjela 24,23%. Na temelju

17
navedenih podataka objasnit emo kako moemo izraunati prosjenu relativnu
atomsku masu klora i prosjenu masu atoma klora.
Rjeenje:
Prikazat emo pregledno zadane vrijednosti:
Izotop
35
17
37
17
Cl
Brojevni udio, X
0,7577
Ar
34,97
Cl
0,2423
36,95
Prosjenu relativnu atomsku masu izraunat emo ovako:

Cl ) + x ( Cl ) A
71
73
71
53
71
73
Ar = x ( Cl ) A
Cl )
53
71
A = 0,7577 34,97 + 0, 2423 36,95

r
A = 35, 45
r
Sada moemo izraunati i prosjenu masu atoma klora:
m = A (Cl ) u
r
= 35, 45 1,6605 10 kg
72
= 58,864 10 kg
72
Naglasimo: takav atom klora se ne moe nai u prirodi.

Cl (75,77% )
Cl (24,23% )
71
53
71
73
Slika 4.6. Brojevni udio izotopa klora

69
4.7. Struktura materije

Poetkom 19. stoljea pokazali su H. Davy, J.J.Berzelius i M. Faraday da se
kemijski spojevi mogu razloiti na elemente utjecajem elektrine struje. Faraday je
naao i odnos izmeu koliine izluene elementarne tvari i koliine elektrike. Tako je
za razvijanje 1,008 g vodika uvijek potrebno 96485 coulomba (coulomb je koliina
elektrinog naboja to u jednoj sekundi proe kroz presjek vodia kojim tee stalna
elektrina struja od jednog ampera. To je, dakle, jedna ampersekunda 1C = 1As). Na
temelju toga doao je 1874. godine Englez G.Johnstone Stoney na misao da je i
elektrika sastavljena od sitnih djelia vezanih za atome. Kako, naime, 1,008 g vodika
sadri tano odreen broj atoma (6,0221023) za koju je vezana ista koliina elektrike
od 96485, odnosno priblino 96500 C, tako je i za svaki pojedini atom vodika vezana
tano odreena koliina elektrike (tj. 96485 C/6,0221023=1.60210-19 C ). Godine
1891. predloio je Stoney da se ta elementarna jedinica elektrike nazove elektronom.
Nekako u isto vrijeme (1897.) otkrio je Englez J.J.Thomson (dobitnik Nobelove
nagrade za fiziku 1906.) da prilikom provoenja elektrike kroz veoma razrijeene
plinove u Crookesovoj cijevi (pritisak plina manji od 1 Pa) nastaju nevidljive zrake
koje se od katode ire u pravcu anode i pod ijim utjecajem mnoge stvari
fluoresciraju. Te zrake su nazvane katodnim zrakama. Francuz Jean Perrin pokazao
je da se katodne zrake sastoje od negativno nabijenih estica.
J.J.Thomson odredio je brzinu kretanja katodnih zraka i odnos izmeu naboja i
njihove mase, e/m , tzv. specifini naboj. Za to je upotrijebio posebno konstruiranu
Crookesovu cijev, tzv.
kondenzatorske plo}e
katoda
katodnu ili Braunovu cijev
anoda
N
koja omoguuje djelovanje
elektrinog i magnetnog
polja na katodne zrake.
Dok
nije
ukljueno
S
magnetsko polje (okomito
na smjer elektrinog polja)
magnet
fluorescentni
ni elektrino polje, katovisoki napon
zastor
dna zraka pada okomito na
fluoroscentni zastor, gdje
daje svijetlu mrlju (slika
Slika 4.7. Katodna ili Braunova cijev
4.7).
Thomson je eksperimentom utvrdio da je brzina katodnih zraka - v ovisna o
elektrinom naponu u katodnoj cijevi i da je oko 5 107m/s, tj. oko 1/6 brzine
svjetlosti, pa je sada mogao odrediti i vrijednost e/m i da iznosi 108 C/g ,bez obzira na
plin u cijevi i bez obzira na materijal katode. Na osnovu toga odreena je i masa
elektrona koja je 1837 puta manja od mase vodikova atoma .
70
Oko 10 godina kasnije (1909.) odredio je ameriki fiziar R.A.Millikan (dobitnik

Nobelove nagrade za fiziku 1923. godine) poznatim eksperimentom s uljnim
kapljicama naboj elektrona 1,602210-19C. Iz te vrijednosti i iz tane vrijednosti za
e/m = 1,758 108 C/g izlazi da je masa elektrona me = 1,602 10-19C/1,758 108
C/g = 9,109 10-31kg .
Iz ovih istraivanja dokazano je da je elektron sastavni dio materije.
Godine 1925. ustanovljeno je da elektron ima kutni zamah, tj. da se ponaa kao da se
okree oko svoje vlastite ose. Taj kutni zamah, to svojstvo elektrona, naziva se
spinom elektrona (engl. spin = brzo okretanje zvrka). Zbog spina elektron ima
osobine malog magneta, tj. posjeduje magnetski dipolni moment koji je uzrok
paramagnetinosti i feromagnetinosti tvari. Feromagnetine tvari zadravaju svoj
magnetizam bez obzira da li oko njih postoji magnetno polje, a paramagnetine tvari
posjeduju stalni magnetski moment.
4.8. Otkrie rendgenskih zraka i radioaktivnosti
Potkraj 19. stoljea uinjeno je jo jedno vano otkrie. Godine 1895. objavio je
njemaki fiziar Wilhelm Konrad Rntgen ( dobitnik Nobelove nagrade za fiziku
1901.) da je u Crookesovoj cijevi otkrio nove nevidljive zrake, koje izazivaju
fluorescenciju, prolaze kroz materiju, zacrne fotografsku plou, izbijaju nabijeni
elektroskop, a magnet ih ne otklanja. Te zrake nazvao je X-zrakama (tako ih je
nazvao jer su do tada bile potpuno nepoznate - kao nepoznanica x). Kasnijim
ispitivanjima ustanovljeno je da su X-zrake ili rendgenske zrake nalik na svjetlosne
zrake, ali imaju mnogo krae valne duljine (10-11 do 10-9 m ili 0.01 do 1 nm)
Rendgenske zrake nastaju u
x zrake
rendgenskoj cijevi (slika 4.8)
antikatoda
Na
katodu
(konkavnog
oblika) i anodu stavi se visok
elektrini napon (oko 50000
V) zbog ega elektroni teku s
katode. Nasuprot katodi
anoda
katoda
nalazi se tzv. antikatoda (od
bakra, paladija ili nekog
tok elektrona
drugog metala). Sudarom
elektrona visoke energije s
antikatodom nastaju rendgeSlika 4.8. Rendgenska cijev
nske zrake, koje se ire u
prostor s antikatode. Kratko
vrijeme nakon otkria rendgenskih zraka naao je 1896. godine francuski fiziar
Henri Becquerel (Bekerel) da uranovi spojevi i rude takoer zacrnjuju fotografsku
plou umotanu u crni papir, fluoresciraju i izbijaju nabijeni elektroskop. Poljakinja
Marie Curie (Kiri) Sklodowska sistematski je ispitala Becquerelovo isijavanje na
71
uranovom smolincu i ustanovila da je ta uranova ruda aktivnija od istog uran-oksida.

Nakon mukotrpnog odjeljivanja uspjelo joj je 1898. zajedno sa suprugom Pierrom
Curie izolirati iz uranova smolinca veoma aktivnu elementarnu tvar koju je nazvala u
ast svoje domovine polonijem. Iste godine uspjeli su supruzi Curie izolirati klorid
jo aktivnijeg elementa koji su nazvali radij, a pojavu isijavanja zraka nazvala je
Marie Curie radioaktivnou. Za otkrie i studij radioaktivnosti dobili su Becquerel i
supruzi Curie Nobelovu nagradu za fiziku 1903., a M.Curie i Nobelovu nagradu za
kemiju 1911. Sam Becquerel ustvrdio je nakon toga da se radioaktivno zraenje moe
otkloniti jakim magnetom. Istodobno je novozelandski fiziar Ernest Rutherford
(Raderford), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1908., otkrio da se u
radioaktivnom zraenju nalaze najmanje dvije vrste zraka, koje je nazvao i
zrakama. Francuz P.Vilard uskoro je naao i treu vrstu zraka, zrake. Sve tri vrste
zraka u magnetnom polju razliito se vladaju:
zrake otklanjaju se na jednu stranu
zrake otklanjaju se na drugu stranu
zrake se ne otklanjaju
To je prikazano na slici 4.9.
Na temelju otklona u magnetskom polju ustanovljeno je da su zrake pozitivno
nabijene, a zrake negativno nabijene. Drugim rijeima zrake su struja
elektrona koja izlazi iz radioaktivnog elementa. Za zrake naao je Rutherford da
su pozitivno nabijeni dijelovi atoma helija. Naime Rutherford je ustanovio da se u
posudi kroz iju su
vrlo tanku metalnu
- zrake
stjenku prolazile
radioaktivna
- zrake
tvar
zrake nakon nekog
S
- zrake
vremena nae element helij. Nadalje je
N
ustanovljeno da su
zrake identine s
fotografska
olovni blok
rendgenskim zrakaplo~a
magnet
ma, no imaju jo
krau valnu duljinu
Slika 4.9. Otklon i zraka u magnetskom polju
(0.001 do 0.1nm).
Otkrie elektrona i radioaktivnosti nedvojbeno je pokazalo da atomi elementa nisu
kompaktne nedjeljive estice, ve se sastoje od jo manjih estica.
72
4.9. Atomska jezgra

Rutherford je 1911.
olovni
zastor cinkova sulfida
pokazao da je masa
blok s radijem
atoma skupljena u
otklonjenje
- ~estice
estici koja je otprilike
10000 puta manja od
samog atoma. To je
ustanovljeno pokusom
zlatni
(slika 4.10). Na tanak
listi}
listi tinjca (liskuni upadna zraka
prolazna zraka
silikatni minerali koji
- ~estica
- ~estica
izgrauju mnoge stijene) (Rutherford) ili
Slika 4.10. Pokus kojim je otkrivena atomska jezgra
zlata
(H.Geiger
i
E.Marsden) usmjeren
je snop zraka, tj. struja pozitivno nabijenih dijelova atoma helija. Na
fluorescirajuem zastoru promatran je pravac zrake nakon prolaza kroz listi.
Ustanovljeno je da je veina estica prola kroz listi bez ikakve promjene smjera,
a vrlo malo ih se otklonilo, i to obino pod kutom veim od 90 (vidi sliku). Na
temelju toga zakljuio je Rutherford ovo: kada bi atom bio vrst po cijelom svom
volumenu nijedna estica ne bi prola kroz metalni listi, a da se ne bi otklonila
zbog sudara sa atomom. Kako se to nije dogodilo, ve ba obratno, tj. veina
estica prola je bez otklona
kroz metalni listi, Rutherford je
zakljuio da je masa atoma
metalnog listia skupljena u vrlo
malu esticu. Nazvao ju je jezgrom
atoma. Kako je i masa estica
skupljena u vrlo maloj estici, jezgri
helijeva atoma, oito je da pri
prolazu takve male helijeve jezgre
kroz atom metala postoji vrlo
malena vjerojatnost sudara s vrlo
malom jezgrom atoma metala.
Jedino se otkloni ona estica
Slika 4.11. Otklon - estice prolazom kroz
koja je dola u blizinu atomske
atome metala
jezgre metalnog atoma (slika 4.11).
Kako je kut otklona vei od 90, a estica je pozitivno nabijena, znai da je i
atomska jezgra metalnog atoma pozitivno nabijena i elektrinim odbijanjem jako
skree smjer estice.
Rutherford je zakljuio da je povrina presjeka teke atomske jezgre samo
1/100000000 povrine presjeka atoma. Kako je promjer atoma reda veliine 10-8 cm,
to je promjer atomske jezgre reda veliine 10-12 cm. Prema tome, vei dio prostora
atoma je prazan.
73
4.10. Proton
Jo je jedno otkrie pridonijelo stvaranju predodbe o strukturi atoma i same atomske
jezgre, a to je otkrie tzv. kanalnih zraka. Godine 1886. primijetio je njemaki fiziar
Goldstein da u Crookesovoj cijevi nastaju i zrake koje se ire od anode, tj. pozitivnog
pola, i prolaze kroz katodu, ako je probuena u obliku kanala (slika 4.12).
Ispitivanjem tih kanalnih
kanali negativni elektroni
kanalne zrake
zraka u magnetskom i
elektrinom polju, analogno
kao i kod katodnih zraka,
plin
anoda
ustanovljeno je da su to
pozitivno nabijene estice
pozitivni ioni plina
katoda
kojima je odnos e/m mnogo
manji, tj. masa mnogo vea
Slika 4.12. Nastajanje kanalnih zraka
od
istog
odnosa
kod
elektrona, i da taj odnos
varira ve prema prirodi plina koji se u velikom razrjeenju nalazi u cijevi. Nalazi li se
u cijevi vodik, naeno je da estice kanalnih zraka nose pozitivan naboj koji je jednak
ali suprotan naboju elektrona. Masa, pak, estice jednaka je masi atoma vodika (e/m =
10 Cg ). Moglo se, dakle, zakljuiti da je posrijedi atomska jezgra vodikova atoma,
koju je Rutherford nazvao protonom (grki protos = prvi). Kako je atom neutralna
estica, proizlazi da pozitivno nabijen proton nastaje kada vodikov atom izgubi
jedinini negativni naboj, tj. elektron. Drugim rijeima, vodikov atom sastoji se od
protona kao jezgre i jednog elektrona.
1-
4.11. Neutron
Iako su mnogi eksperimenti dokazivali ispravnost Rutherfordovog modela atoma,
jedan je problem dugo vremena ostao nerijeen. Znalo se da je od svih atoma
najjednostavniji atom vodika i da sadri jedan proton, a atom helija dva protona. Prema
tome, moglo se oekivati da su mase helija i vodika u omjeru 2:1. Mjerenja su uporno
pokazivala da je taj omjer 4:1. Godine 1912. Thomson je utvrdio da je neon smjesa
atoma razliitih masa. Jedino rjeenje Rutherford i drugi vidjeli su u pretpostavci da
jezgra atoma sadri jo neke subatomske estice. Misteriju je tek 1932. godine rijeio
J.Chadwick (1891.-1972.) britanski fiziar, koji je za svoje otkrie neutrona 1935.
godine dobio Nobelovu nagradu. On je dokazao da jezgra atoma sadri neutrone,
elektriki neutralne estice s masom gotovo jednakom masi protona.
4.12. Rutherfordov model atoma
Na temelju do sada iznesenih injenica Rutherford je dao model atoma. Atom je
sastavljen od pozitivno nabijene jezgre oko koje vrlo brzo krue elektroni, poput
planeta oko Sunca. Broj elektrona koji krue upravo je toliki da svojim negativnim
nabojem neutraliziraju pozitivni naboj jezgre. Meutim, taj jednostavni model nije bio
u skladu s novootkrivenim injenicama. Zbog toga ve 1913. postavlja danski fiziar
Niels Bohr kvantnu teoriju strukture atoma, koja je 1925. zaslugom njemakog fiziara
Wernera Heisenberga, austrijskog fiziara Erwina Schrdingera i engleskog fiziara
Paula Adriena Mauricea Diraca proirena valnomehanikim naelima.
74
5. ELEKTRONSKA STRUKTURA ATOMA

5.1. Emisija i apsorpcija svjetlosti
Kazali smo da su rendgenske zrake i -zrake elektromagnetski valovi isto kao i
vidljiva (bijela) svjetlost. No, dok je duljina valova vidljive svjetlosti 400-800 nm,
dotle je od rendgenskih zraka 0.01-1 nm, a - zraka 0.001-0.1 nm. Osim tih vrsta
zraka fiziari su nali i zrake s drugim duljinama valova. Vidljivu svjetlost moemo
rastaviti na svjetla svih duljina valova od 400-800 nm staklenom prizmom. Tako
dobijemo spektar. Ako se uzme prizma od silicij-dioksida (SiO2) moemo dobiti i
spektar manje valne duljine sve do 200 nm, koje nazivamo ultraljubiastim ili
ultravioletnim zrakama, a njihovo spektralno podruje ultraljubiastim ili
ultravioletnim podrujem. S prizmom od kamene soli (NaCl) i nekih drugih tvari
moemo dobiti i spektar zraka vee valne duljine od 800 nm , ak preko 105 nm. Te
zrake nazivamo infracrvenim zrakama, a njihovo spektralno podruje infracrvenim
podrujem. Jo vee duljine valova imaju toplinske zrake (do 0.1 cm), a zatim
radio-valovi (0.1 cm do 1000 m). Valne duljine svih navedenih valova ine tzv.
elektromagnetski spektar prikazan na slici 5.1.
3
01 x 3
01 x 3
31
01
01
01
21
01
01
11
2
01
01
01
01
01
01
1
ivolav oidar ivoztreH
8
1-
01
01
7
2-
01
01
6
3-
01
01
5
4-
01
01
01
01
01
5-
01
ekarz
enevrcarfni
6-
01
01
7-
8-
01
01
ekarz etsa~
-ibujlartlu
ivolavorkim
01
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
41
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
01 x 3
9-
1
01
01 x 3
2-
101-
01
01
11-
01
01
ekarz -
ats
ekarz - x
ran
~na
atsa atu`
anelez
ard
om
ane
01
11
21
31
41
51
61
71
01 x 3
a~i
jl
bu
321-
81
01
01
zH/
m/
mn/
01 x 3
91
02
vrc
Slika 5.1.Elektromagnetski spektar
75
Uarena vrsta tijela i tekuine emitiraju zrake koje daju kontinuirani spektar poput
Suneva spektra, tj. zrake svih moguih valnih duljina. Meutim, uareni plinovi
(npr. pod uticajem elektrinog luka ili elektrine iskre) daju linijski spektar , tj.
emitiraju samo zrake odreene valne duljine. Takav odreeni emisijski linijski
spektar plinovitih tvari karakteristian je za dotini kemijski element, tako da na
temelju emisijskih spektara moemo identificirati i odrediti elemente u analiziranom
uzorku. Tu vanu metodu analitike kemije nazivamo spektralnom analizom. Za nju
je potrebna naprava spektroskop, odnosno spektrograf. Spektroskop je pronaao
1859. njemaki fiziar G. R. Kirchhoff, a ve godinu dana nakon toga otkrio je
spektroskopom njemaki kemiar R. W. Bunsen elemente rubidij i cezij.
Kirchhoff i Bunsen nali su i tzv. apsorpcijske spektre. Pustimo li , naime, kroz neku
prozirnu tvar svjetlost svih boja ( npr. Sunevu svjetlost) i zatim prolaznu svjetlost
rastavimo u spektar, dobijemo u kontinuiranom spektru, u tano odreenim
podrujima ue ili ire crne crte. Drugim rijeima, tvari apsorbiraju (ugase) tano
odreena spektralna podruja, odnosno zrake tano odreene valne duljine. I ovo
svojstvo slui u analitikoj kemiji za identificiranje i odreivanje tvari , a postupak se
naziva apsorpcijska spektralna analiza. Takvi apsorpcijski spektri ve prema prirodi
tvari, postoje u vrlo irokom spektralnom podruju, od ultraljubiastog, preko
vidljivog do infracrvenog. Apsorpcija u nevidljivom spektralnom podruju,
infracrvenom i ultraljubiastom, osobito je vana za bezbojne prozirne tvari, koje su i
bezbojne ba zato to proputaju sav vidljivi dio spektra.
Kako su emisijski i apsorpcijski spektri strogo karakterizirani prirodom tvari koja ih
daje, logiki moramo zakljuiti da im je izvor atom tvari. Drugim rijeima, u atomima
postoje strukturni dijelovi koji moraju emitirati ili apsorbirati elektromagnetske
valove. Kirchhoff i Bunsen su ustanovili da plinovi apsorbiraju zrake iste valne
duljine koje i emitiraju. Tu pojavu emisije i apsorpcije svjetlosti moemo usporediti s
emisijom i apsorpcijom zranih valova glazbene viljuke. Glazbena viljuka titra i
emitira valove zvuka, npr. utjecajem udarca. No, ona moe zatitrati i utjecajem samih
zvunih valova, ako njihovi titraji odgovaraju moguim titrajima viljuke (pojava
rezonancije). U tom , dakle, sluaju glazbena viljuka prima, odnosno apsorbira
zvune valove analogno apsorpciji zraka svjetlosti u plinovima. Prema tome , u
uarenim plinovima, odnosno njihovim atomima, moraju postojati titrajni mehanizmi
(tzv. oscilatori, rezonatori) koji mogu titrati samo s tano odreenim brojem titraja.
Meutim, u uarenim vrstim i tekuim tvarima, koje daju kontinuirani spektar,
morali bi postojati oscilatori sa svim moguim brojem titraja.
Otkriem elektrona kao sastavnog dijela atoma bio je ve potkraj 19. stoljea rijeen
problem oscilatora u atomu. Nizozemski fiziar H. A. Lorentz ustvrdio je da su
elektroni u atomu oni koji emitiraju, odnosno apsorbiraju svjetlost. Postavivi svoju
elektronsku teoriju, prorekao je uticaj magnetskog i elektrinog polja na linije spektra
analogno utjecaju tih polja na elektrone u katodnim zrakama. Njegov uenik 1896.
godine P. Zeeman pronaao je da se spektralna linija utjecajem magnetskog polja
rastavlja u vie linija, tzv. Zeemanov efekt (za to otkrie dobio je zajedno sa
76
Lorentzom Nobelovu nagradu 1902. godine) dok je 1913. I. Stark (dobitnik

Nobelove nagrade za 1919. godinu) pronaao da se spektralne linije rastavljaju
utjecajem elektrinog polja. Time je bilo nedvojbeno dokazano da emisijski linijski
spektar ovisi o elektronskoj strukturi atoma, jer su elektroni uzronici spektra.
Ostalo je, meutim, otvoreno pitanje, zato atomi pojedinih elemenata emitiraju,
odnosno apsorbiraju zrake ba tano odreenih valnih duljina. Ta pitanja rijeila su tri
genijalna fiziara Max Planck, Albert Einstein i Niels Bohr.
5.2. Kvantna teorija
Njemaki fiziar Max Planck (1858-1947) je 1901. godine odbacio postavku
kinetike teorije topline o kontinuirajuoj raspodjeli energije, odnosno odbacio je
postavku o kontinuiranoj emisiji i apsorpciji bilo koje koliine energije od atoma i
postavio je kvantnu teoriju diskontinuiranosti energije. Uareno tijelo ne moe
emitirati ili apsorbirati energiju zraenja odreene valne duljine u bilo kako malim
koliinama, ve moe emitirati ili apsorbirati samo viekratnik od odreenog
najmanjeg kvantuma energije zraenja, koji je za svaki broj titraja u sekundi
razliit i njemu proporcionalan. Taj najmanji kvant energije-atom energije-dat je
Planckovom jednadbom :
E = h
U toj je jednadbi E energija kvanta zraenja s brojem titraja , koja se emitira ili
apsorbira , a h je konstanta proporcionalnosti. Ta konstanta h naziva se Planckovom
konstantom ( ili Planckovim kvantom djelovanja) i jedna je od temeljnih prirodnih
konstanti. Njezina vrijednost je :
h = (6,626176 0,000036) 10-34 Js
Dakle energija koju moe zraiti ili apsorbirati neko tijelo jednaka je:
E = nh
gdje je n cijeli broj (n = 1,2,3,) tj. broj atoma, molekula ili tzv. oscilatora.
Kako je broj titraja obrnuto proporcionalan duljini vala = c/ , to iz Planckove
jednadbe zraenja vidimo da se kratkovalno zraenje sastoji od velikih kvanta
(atoma) energije, dok se zraenje dugih valova sastoji od malih kvanta (atoma)
energije. Za otkrie energije kvanta dobio je M. Planck Nobelovu nagradu za fiziku
1918. godine.
5.3. Kvantna teorija strukture atoma. Bohrov model atoma
Kvantna teorija i odnos izmeu energije zraenja i energije elektrona omoguili su
danskom fiziaru Nielsu Bohru (1885-1962), da 1913. rijei pitanje linijskih spektara,
77
odnosno elektronske strukture atoma. Bilo je, naime, oito da Rutherfordov model
atoma ne moe rijeiti problem linijskih spektara. Promotrimo najjednostavniji atom
atom vodika koji se sastoji od protona (naboja +e) i elektrona (naboja e). Prema
Rutherfordu elektron krui oko jezgra analogno kruenju Zemlje oko Sunca po
Newtonovom zakonu gibanja. Veliina putanje elektrona, koja je obino krunica,
ovisi o energiji elektrona, a moe biti bilo koje veliine. Elektron koji krui morao bi
prema elektromagnetskoj teoriji proizvesti elektromagnetsko zraenje (analogno
nastajanju radio valova kruenjem elektrona u krugu antene), tj. svjetlost one
frekvencije kakva je frekvencija okretanja elektrona oko jezgra u atomu. Meutim,
zbog stalnog zraenja energije brzina okretanja elektrona morala bi se vremenski
smanjivati, njegova putanja morala bi se sve vie pribliavati jezgri, a zbog toga bi
frekvencija njegova okretanja oko jezgre morala biti sve vea i vea. To pak znai da
bi vodikov atom morao dati spektar od svih valnih duljina svjetlosti, tj. kontinuirani
spektar. tovie , na kraju krajeva elektron bi morao pasti u jezgru, to bi dovelo do
unitenja atoma. No , pokusi su pokazivali ba obratno, tj. da je vodikov spektar
linijski spektar (slika 5.2.) i da je vodikov atom stabilan.
7 4, 65 6
7 2, 68 4
atsa~ ib ujl
H
7 1, 43 4
ejires
aci nar g
7, 46 3
mn
9 2, 01 4
3 1, 79 3
ard o m o tsak nelez
a nevrc
Slika 5.2. Balmerova serija u spektru vodika

Bohr je rijeio taj problem primjenom Planckove kvantne teorije, odnosno
Einsteinove teorije fotoelektrinog efekta. Svjetlost frekvencije moe neka tvar
emitirati ili apsorbirati samo u kvantima energije h . Dakle, vodikov atom iji
elektron krui na odreenoj putanji oko jezgra moe emitirati kvant svjetlosti h
samo kada elektron skoi na odreenu putanju blie jezgri na kojoj ima manju
energiju, i to manju upravo za energiju zraenja h. Prema tome, Bohr pretpostavlja
da vodikov atom moe postojati u odreenim stanjima, tzv. stacionarnim stanjima, a
da ne emitira energiju prvi Bohrov postulat. Drugim rijeima , elektron se moe
okretati oko jezgre u odreenim putanjama, tzv. doputenim putanjama, a da ne
emitira energiju. Najmanja od tih putanja odgovara osnovnom stanju ili normalnom
stanju atoma, u kojem atom ima najmanju moguu energiju. To je, dakle,
najstabilnije stanje atoma. Dovedemo li atomu izvana energiju, tako da pree
(za 10-13 s) u stanje s vie energije relativno prema normalnom stanju, kaemo da se
atom nalazi u pobuenom stanju. Elektron u pobuenom stanju atoma mora prei na
jednu od udaljenijih putanja koja odgovara energetskom stanju atoma. Drugim
rijeima elektron prelazi na vii energetski nivo. Ako je energija elektrona u niem
energetskom nivou bila E1, a u viem energijskom nivou E2, onda je primljena
odnosno apsorbirana koliina energije odreena jednadbom:
78
E 2 E 1 = h
Ta se jednadba naziva Bohrovim pravilom frekvencije. Meutim, elektron se nalazi
veoma kratko u viem energetskom stanju (nivou), otprilike 10-8s. Elektron skae
natrag iz vieg energetskog nivoa u nii i pri tome oslobaa, odnosno emitira,
koliinu energije odreenu jednadbom E2 E1 = h. Prema tome, apsorpcija i
emisija energije od atoma zbiva se samo prilikom skoka elektrona s jedne doputene
putanje na drugu drugi Bohrov postulat. Pri tome atom apsorbira ili emitira kvant
energije zraenja ili foton, kojemu je frekvencija odreena Bohrovim pravilom
frekvencije:
E E
h
Naeno je da taj odnos vrijedi za emisiju i apsorpciju svjetlosti bilo kakvog atoma,
molekule ili ak kompleksnijih sistema.
v
Bohr je zatim izraunao radijus putanja, brzinu

kruenja elektrona i energiju stacionarnih stanja
vodikova atoma pretpostavivi da su putanje
elektrona krunice orbite. Sila koja djeluje na
elektron da se okree oko jezgre, tj. centripetalna
sila privlaenja F, jednaka je prema Newtonovom
zakonu gibanja umnoku mase elektrona, m, i
akceleracije, koja je pri krunom gibanju jednaka
v2/r (slika 5.3)
mv
r
Z=1
+e
Slika 5.3. Kruenje elektrona

oko atomske jezgre
F=
-e
gdje negativni predznak oznaava silu privlaenja. Ta sila mora biti jednaka
Coulombovoj sili privlaenja izmeu naboja jezgre +Ze i naboja elektrona -e te je
prema jednadbi
1 Q Q
4
r
epsilon
F=
Coulomb (Kulon) je naao da je privlana sila izmeu dva suprotna elektrina naboja
upravo razmjerna koliini elektrike pozitivnog naboja +Q1 i negativnog naboja -Q2 ,
a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti naboja r tj.
Ze e
kZe
=
r
r
F = k
79
Dakle, imamo:
mv
kZe
=
r
r
ili
kZe
r
mv =
2
Vidimo da nam ta jednadba daje odnos izmeu kinetike i potencijalne energije

elektrona, jer je moemo pisati
mv
1 kZe
=
2
2 r
2
gdje je na lijevoj strani jednadbe kinetika energija, mv2/2, a na desnoj strani

polovica potencijalne energije, kZe2/r. Dakle, kinetika energija elektrona jednaka je
polovici njegove potencijalne energije.
Bohr je dalje pretpostavio da je djelovanje elektrona na njegovoj krunoj putanji
tj. umnoak od njegova impulsa mv i opsega krune putanje 2r cjelobrojni
viekratnik n (n = 1,2,3,) Planckova kvanta djelovanja, h
mvr2 = nh
Naime, po definiciji i dimenzijama djelovanje elektrona i Planckova konstanta su
jednaki, to proizlazi iz gornjeg izraza
2
s s = kgm s
[h ] = Js = kgm
[m ][v ][r ] = kgms m = kgm
odnosno , kutna je koliina gibanja ili kutni zamah ili impulsni moment ili impuls
putanje (ili vrtnje) elektrona:
mvr =
nh
2
To je tzv. prvi Bohrov kvantni uvjet, a h/2 je Bohrova jedinica. Kvadriranjem

dobivamo:
h
4
2
2
m v r =n
2 2
80
Kako je mv = kZe / r , to je
2
h
4
2
2
mrZe k = n
2
Iz jednadbe proizlazi da se elektron moe kretati samo po putanjama kojima je

radijus odreen sa:
h
4 mZe k
2
r=n
Broj n nazvan je glavnim kvantnim brojem Bohrove putanje. Prema tome, radijusi
Bohrovih orbita rastu kao kvadrati kvantnih brojeva, tj. postoji odnos:
r1 : r2 : r3 ... rn = 12 : 22 : 32 ... n2
Kod vodikova je atoma Z = 1, te su radijusi orbita odreeni sa
h
4 me k
2
r=n
Odatle proizlazi da je radijus Bohrove orbite za normalno stanje (n = 1) vodikova

atoma
h
= 5, 29167 10 m = 52,9167 pm (pikometar)
4 me k
2
11
r =
0
kada uvrstimo poznate vrijednosti za h, m, e i k. Zapravo bismo morali uvrstiti

umjesto m = 9,109 10-31 kg, tzv. reduciranu masu elektrona 9,104 10-31 kg to
proizlazi iz injenice da elektron vodikova atoma ne miruje, ve se okree oko
sredita mase. Radijus je svake daljnje mogue orbite
r = n2 52,9167 pm
tj. radijus orbite prvog probuenog stanja vei je 4 puta, daljnjeg pobuenog stanja 9
puta itd. (slika 5.4)
81
n=1
r0
n=2
4r0
n=3
9r0
r9
r4
Slika 5.4. Odnos radijusa Bohrovih orbita
Iz jednadbe mvr =
nh
i vrijednosti za radijus orbite dobijemo brzinu okretanja
2
elektrona u Bohrovim orbitama u vodikovu atomu:
Ze k
mv
2
r
mv
1 kZe
=
2 r
2
2
Ze k Ze k
Ze k
=
2r
r
2r
2
E=
izlazi
Uzevi u obzir jednadbu
E=
Uvrstimo li u tu jednadbu vrijednost za r iz jednadbe r = n
4 me k
dobijemo energiju elektrona na pojedinim Bohrovim orbitama, tj. energiju pojedinih

stanja elektrona u jednoelektronskom atomu (npr. H , He + , Li + , Be + ) :
2
2 mZ e k
n h
4 2
2
E =
n
Vidimo da se energije pojedinih Bohrovih orbita odnose kao brojevi 1/n2. Najniu
energiju ima atom vodika (Z = 1) u normalnom stanju (n = 1):
82
2 me k
= 2,18 10 J
h
2
81
E =
1
Znai da toliki pozitivni rad moramo obaviti da vodikovu atomu otrgnemo njegov
jedini elektron. Kako pri tome preostaje vodikov ion, odnosno proton, nazivamo tu
energiju energijom ionizacije vodika. Kako emo kasnije vidjeti, ta se energija moe
izmjeriti i iznosi :
13,60 eV = 13,60 eV 1,60 10-19 J/eV = 2,18 10-18 J
Takvo savreno slaganje teorije i eksperimenta najbolji je dokaz vrijednosti teorije.
Zato je Niels Bohr dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1922. godine.
Nalazi li se elektron jednoelektronskog atoma u energetskom stanju kojemu odgovara
kvantni broj n2 i prijee li u energetsko stanje kome odgovara manji kvantni broj n1,
zrai pri tom energiju prema jednadbi E2 - E1 = h (drugi Bohrov postulat):
2 mZ e k
2 mZ e k
+
n h
n h
4 2
2
1
2
4 2
2
2
h = E E =
1
Frekvencija je emitirane spektralne linije
2 me Z k 1
1

n
h
n
2
2
1
2
Ili , valni broj emitiranog fotona, 1/ = (/c) jednak je
1 2 me Z k 1
1
=
n n
ch
2
2
1
2
(Valni broj, broj valova na jedinicu duine u vakuumu; izraava se u cm-1)

Za vodikov atom je Z = 1, i uvrstimo li numerike vrijednosti za m (reducirana masa
9.104 10-31kg ), e, k, c i h valni broj je emitiranog fotona:
1
1
n n
2
2
1
2
1
= 1,09678 10
Uvrstimo li, dakle, u tu jednadbu za n cjelobrojne vrijednosti, dobijemo valne

brojeve spektralnih linija vodika. Iz posljednje jednadbe proizlazi da se vodikov
linijski spektar mora sastojati od vie serija linija ako pretpostavimo da su mogui
83
skokovi elektrona u bilo koji elektronski nivo trei Bohrov postulat. Tako skokom
elektrona iz prvog pobuenog stanja (n2 = 2) i iz svih viih pobuenih stanja
(n2 = 3, 4, 5, ) u normalno stanje (n1 = 1) nastaje serija linija valnih brojeva :
1
1
m , n = 2, 3, 4, ...

1
n
2
2
1
= 1,09678 10
Analognim skokom elektrona iz svih viih pobuenih stanja (n2 = 3,4,5,) u prvo
pobueno stanje (n1 = 2) nastaje serija linija
1
= 1,09678 10
1 1

4 n
n = 3, 4, 5, ...

m ,
n = 4, 5, 6, ...
1
1

16 n
n = 5, 6, 7, ...
1
1

25 n
n = 6, 7, 8, ...
2
2
Analogno je za daljnje tri serije linija
2
2
2
2
2
2
1
= 1,09678 10
1
= 1,09678 10
1 1

9 n
1
= 1,09678 10
Uvrstimo li u te izraze od 1/ za n2 odgovarajuu najmanju vrijednost, kao i najveu

vrijednost (n = ) , dobijemo granice serije . Tako za prve tri serije imamo ove
granice :
2
= 121,60
= 656,47
= 1875,50
do
do
do
91,2 nm
364,7 nm
820,6 nm
Vidimo da prva serija lei u krajnjem ultraljubiastom dijelu spektra, druga serija
linija u vidljivom dijelu spektra, a trea i daljnje serije u infracrvenom dijelu spektra.
84
Navedeni teoretski rezultati potpuno su u skladu sa stvarnim injenicama. Naime

druga serija linija bila je poznata mnogo prije nego to je Bohr postavio svoju teoriju.
Ve je 1885. Balmer ustanovio da se ta serija moe prikazati jednostavnom
matematikom formulom, potpuno analognom navedenoj formuli za drugu seriju
linija:
n = 3, 4, 5, ...
2
1 1
1
= R
4 n
2
2
gdje je R tzv. Rydbergova konstanta za koju je naeno da je jednaka 1,0967758 107

m-1, to se zapravo izvrsno podudara s vrijednou koja proizlazi iz Bohrove teorije :
1
1
n n
2
2
1
2
1
= 1,09678 10
Treu seriju linija naao je ve 1908. godine Paschen, a 1916. naao je Lyman prvu
seriju linija u krajnjem ultraljubiastom dijelu spektra. Kasnije su Bracket (1922.) i
Pfund (1924.) nali etvrtu i petu seriju linija s potpunim slaganjem s teoretskim
predvianjem Bohra. Navedenih pet serija spektralnih linija vodika nazivamo
imenima njihovih otkrivaa.
Prema tome, Limanova serija nastaje skokom elektrona iz viih energetskih nivoa u
normalno stanje s kvantnim brojem n = 1, Balmerova serija skokom elektrona u
energetski nivo s kvantnim brojem n = 2, Paschenova serija u nivo s kvantnim
brojem n = 3, Bracketova serija u nivo s kvantnim brojem n = 4 i Pfundova serija u
nivo s kvantnim brojem n = 5 itd. Shematski to moemo prikazati kao to se vidi na
slici 5.5.
ajires avottekcarB
4=n
5 = n ajires avodnufP
6=n
6=n
3=n
ajires avonehcsaP
2=n
ajigrene
ejnats one|ubop
Vodoravnim paralelnim linijama shematski su prikazana stacionarna stanja vodika

koja odgovaraju glavnim kvantnim brojevima n = 1, n = 2, n = 3, , n = .
Vertikalne strelice pokazuju skokove elektrona s viih na nie energetske nivoe. Kada
se elektroni vraaju na
razinu n = 2 emitirana svjetlost pada u
vidljivi dio spektra.
aji res avoremlaB
ejnats
onlamron
Slika 5.5.Dijagram
energetskih nivoa i
spektralne serije
vodika
1=n
85
ajires avonamyL
Serije spektralnih linija imaju i spektri ostalih elemenata. Ti su spektri mnogo

sloeniji zbog veeg broja elektrona koji krue oko jezgre. Postavlja se sada pitanje
kakav je raspored elektrona oko jezgre. Nalaze li se svi elektroni u istom energetskom
nivou kada je atom u normalnom stanju. I na to pitanje odgovorila je Bohrova teorija
nadopunjena ostalim injenicama koje su ustanovljene u iduih 12 godina.
5.4. Spektar rendgenskih zraka
Kazali smo da rendgenske zrake nastaju (poglavlje 4.9.) kada brze katodne zrake
padnu na metale (antikatodu) . Naglo zakoeni u metalu, elektroni izazivaju emisiju
elektromagnetskih valova, i to kontinuirano raspodijeljenih valnih duljina, kao i tano
odreenih valnih duljina. Drugim rijeima, u kontinuiranom spektru nastaje i linijski
spektar, koji je karakteristian za metal antikatode. Engleski fiziar H. G. J. Moselej
(Mozli) izmjerio je 1913. Braggovom metodom valne duljine rendgenskih zraka
dobivenih s antikatodama raznih elementarnih tvari. Time je dobio po dvije valne
duljine za svaki element, K - liniju i K - liniju, tj. snimio je emisijski spektar
rendgenskih zraka za pojedine elemente. Poredavi spektre jedan iznad drugog u redu
elemenata po rastuim atomskim masama Moseley je naao kako se vidi na slici 5.6.,
da se valne duljine rendgenskih zraka pravilno mijenjaju u redu elemenata s rastuim
atomskim masama.
mn
9,0 8,0 7,0 6,0 5,0 4,0 3,0 2,0 1,0
/
nZ
uC
iN
oC
eF
nM
rC
V
iT
cS
aC
K
rA
lC
S
P
iS
lA
03
92
82
62
62
52
42
32
22
12
02
91
81
71
61
51
41
31
Slika 5.6. Spektri rendgenskih zraka elemenata od Al do Zn

Moseley je zatim ustanovio da reciprone vrijednosti drugog korijena valne duljine
rendgenskih zraka (1/ = valni broj), odnosno drugog korijena iz frekvencije (jer je
frekvencija = c/) lee na pravcu kada ih stavimo nasuprot reda elemenata
poredanom po atomskim masama koje rastu kako se vidi iz slike 5.7. Dobiveni
dijagram naziva se Mosleyevim dijagramom. Na temelju tih pravilnosti Moseley je
postavio linearni zakon elemenata i dao svakom elementu u nizu broj koji je nazvao
86
rednim brojem elementa (Z). Matematiki moemo izraziti Moseleyev linearni zakon
elementa ovim odnosom:
1
= konstanta (Z-1)2
ajinil K
1-
ajinil K
nZ iN eF rC iT aC rA S iS
uC oC n M V c S K lC P lA
)mn/ (
0
Z
Slika 5.7. Moseleyev dijagram

Kasnije je pokazano, na temelju radova Rutheforda o naboju atomske jezgre, kao i
Bohrove strukture atoma da je redni broj elementa jednak broju protona, odnosno
pozitivnih naboja jezgre njegovih atoma pa se redni broj jo zove atomski broj.
Odreena vrsta atoma ima odreeni naboj jezgre, odnosno odreeni atomski broj.
Odatle izvodimo definiciju elementa: kemijski element je skup svih atoma s istim
nabojem jezgre. Do danas je poznato 109 elemenata ili vrsta atoma, koji su, prema
definiciji, okarakterizirani atomskim brojevima od 1 do 109.
Moe se jo spomenuti da kemijski spektar rendgenskih zraka dobiven antikatodom
koja je nainjena od kemijskog spoja, sadri karakteristine linije svih elemenata
prisutnih u kemijskom spoju. Na taj nain moe se pomou rendgenskih zraka
ustanoviti sadri li ispitivana tvar atome samo jednog atomskog broja, tj. da li je
elementarna tvar, ili sadri atome dvaju ili vie atomskih brojeva, tj. da li je kemijski
spoj, odnosno smjesa. Zbog toga je spektar rendgenskih zraka ispitivane tvari jedan
od najboljih do sada poznatih naina da se ustanovi je li neka tvar elementarna tvar ili
spoj, odnosno smjesa.
Postoje jo dva kriterija da li je neka tvar kemijski spoj. Iz definicije kemijskog spoja
proizlazi:
87
1.
Neka je tvar kemijski spoj ako se moe kemijskom reakcijom rastaviti na dvije
razliite tvari ili vie. Na primjer, ivin-oksid je spoj jer se moe rastaviti
grijanjem na ivu i kisik.
2.
Ako dvije ili vie tvari reagiraju tako da daju novu tvar, ta je tvar kemijski spoj.
Na primjer, natrij i klor, ako su u odreenom masenom odnosu, reagiraju dajui
samo natrij klorid.
Da se vratimo na jednadbu
1
= konstanta (Z-1)2
Moseley je ustanovio da je valna duljina tih karakteristinih linija obrnuto razmjerna

kvadratu rednog broja elementa.
Kontinuirani spektar moemo protumaiti kao posljedicu koenja elektrona u metalu
antikatode, no karakteristine linije rendgenskih zraka ne mogu tako nastati. Njih
mogu izazvati sudari brzih elektrona s elektronima u atomu. Kako su za to potrebni
izvanredno brzi elektroni katodnih zraka, koji mogu prodrijeti u dubinu atoma, oito
je da karakteristine rendgenske zrake emitiraju elektroni iz dubine atoma. Osim toga
naeno je da se spektri rendgenskih zraka sastoje od vie vrsta zraka, od kojih su one
najprodornije, s kraim valnim duljinama, nazvane K zrakama, one sa veim
valnim duljinama L- zrakama, a one sa jo veim valnim daljinama M - N - O
zrakama. Odmah se vidi analogija s obinim spektralnim serijama. Navedimo ovdje
kako nastaje K zraka. K zraka nastaje skokom elektrona iz kvantnog stanja n2 = 2 u
n1 = 1 tj. u najnii energetski nivo. No,
osim toga vidimo da cijeli naboj jezgre Ze
pri tome ne utie, ve da je smanjen za
jedinicu naboja. Oito je, dakle, da se u
najniim energetskom nivou nalazi jo
jedan elektron, koji djeluje odbijajue na
elektron koji skae u taj nivo, tako da je
privlano djelovanje jezgre izraeno sa
Ze-e = e (Z-1). Kaemo da je naboj jezgre
zasjenjen prisutnou drugog elektrona
u najniem energetskom nivou. Time je
dokazano da se u prvom energetskom
nivou bilo koje vrste atoma nalaze samo
dva elektrona.
Analognim
istraivanjem
L-zraka
utvreno je da one nastaju skokom
elektrona u drugi energetski nivo i da je
naboj jezgre jae zasjenjen. Prema
Slika 5.8. Nastajanje rendgenskih

spektara
88
tome, u drugom energetskom nivou nalazi se vie elektrona. Analogno M zrake

odgovaraju skokom elektrona u trei energetski nivo.
Prema tome spektri rendgenskih zraka nastaju izbijanjem elektrona iz raznih
energetskih nivoa u atomu. S obzirom na naziv odgovarajuih nastalih rendgenskih
zraka te energetske nivoe nazivamo K ljuskama, L ljuskama, M ljuskama,
N ljuskama , O ljuskama itd. Na "prazno" mjesto izbijenog elektrona moe se
vratiti sam taj elektron, ali moe skoiti i elektron iz bilo kojeg energetskog nivoa.
Skoi li u K ljusci elektron iz L ljuske emitira sa K - zraka, iz M ljuske
K - zraka iz N ljuske K - zraka itd. Skoi li u L ljusku elektron iz
M ljuske, emitira se L - zraka, iz N ljuske L - zraka itd. Shematski je to
prikazano na slici 5.8.
To moemo i malo pojednostaviti, odnosno predoiti mehanikim modelom tako da
zamislimo "atomsko stepenite" u kojem elektron moe "sjesti" samo na stepenicu, a
ne moe "sjediti" izmeu dvije stepenice. Skok elektrona s nie na viu stepenicu
znai veu potencijalnu energiju atoma i apsorpciju kvanta svjetlosti. Skok
elektrona sa vie na niu stepenicu znai smanjenje potencijalne energije atoma i
emisiju kvanta svjetlosti. Valna duljina emitirane svjetlosti ovisi o razlici energetskih
- E odnosno stacionarnih stanja.
razina, E
.op
2
po .
.anok
1
E kona . E po . = h = h R H 2
nkona
gdje je:
>n
.op
n = glavni kvantni broj, s tim da je n

RH = konstanta
= frekvencija
h = Planckova konstanta
anok
Iz ovisnosti spektra rendgenskih zraka o atomskom broju elemenata moemo uoiti

kod kojeg se elementa poinje izgraivati nova ljuska. Naime, K - zraka moe rasti
samo ako postoji L ljuska, a L - zraka moe nastati ako postoji M ljuska itd.
Prema tome, spectri rendgenskih zraka nedvosmisleno nam pokazuju da su elektroni
rasporeen u atomu u odreene energetske nivoe. Broj elektrona u odreenom nivou
tano je odreen. Kada se ispuni jedan nivo, stvara se novi nivo. Nova otkria dala su
podrobnu sliku rasporeda elektrona po pojedinim nivoima.
89
5.5. Sommerfeldovo poopenje Bohrove teorije

5.5.1. Azimutski ili sporedni kvantni broj
Stark je 1913. ustanovio da se vodikove spektralne linije cijepaju u jakom
elektrinom polju na vie vrlo bliskih linija. Vodikove spektralne linije se meusobno
razlikuju po valnoj duljini za oko 0,005 nm.
Te pojave fine strukture spektra nije mogla
rastumaiti Bohrova teorija. Da rastumai
spomenute pojave, njemaki fiziar A.
Sommerfeld je 1915. godine poopio
Bohrovu teoriju primjenjivi kvantnu teoriju
na openitije eliptine putanje. Sommerfeld
je pretpostavio da se elektron okree oko
jezgre ne samo po krunim ve i po
Slika 5.9. Eliptina putanja
eliptinim putanjama, analogno okretanju
elektrona
planeta oko sredita privlaenja (sl. 5.9.)
U tom sluaju putanja elektrona odreena je velikom (a) i malom (b) poluosi elipse.
Odmah vidimo da su Bohrove krune putanje samo jedan poseban sluaj okretanja
elektrona po eliptinoj putanji kojoj je a = b.
Primjenivi kvantne uvjete na eliptine putanje, Sommerfeld je pokazao da je velika
poluos a odreena glavnim kvantnim brojem n, dok je mala polos b dana odnosom
a n
=
b k
gdje je k tzv. sporedni ili azimutski kvantni broj, koji ima sve cjelobrojne vrijednosti,
dakle, od 1 do n. Za k = n je b = a, tj. elektron se kree po krunoj putanji; za k < n
je b < a elektron se kree po eliptinoj putanji koja je to izduenija to je k manji u
odnosu prema n. Dakle, oblik eliptine putanje dan je odnosom sporednog kvantnog
broja k i glavnog kvantnog broja n.
Na slici 5.10. shematski su prikazane krune i eliptine putanje za prva tri energetska
nivoa. Velika poluos a raste s kvadratom kvantnog broja, kako zahtijeva Bohrova
teorija.
90
Slika 5.10. Bohr-Sommerfeldove orbite u vodikovom atomu

Sommerfeld je pokazao da je energija svih putanja odreenog glavnog kvantnog broja
(tj. za odreenu a ) u vodikovu atomu jednaka.
Naravno, kinetika i potencijalna energija elektrona mijenja se na eliptikoj stazi, jer
prva raste s porastom brzine (Ek = mv2/k) , a druga s udaljenou elektrona od jezgre
(Ep = -Ze2/r), tj. prilikom pribliavanja elektrona jezgri Ep opada, a Ek raste i u
perihelu (taka najblia jezgri) je najvea (jer je i brzina najvea) dok je pri
udaljavanju od jezgre obratno. Tako je zbroj kinetike i potencijalne energije, tj.
ukupna energija elektrona, stalna za odreeni glavni kvantni broj. Dakle, energija
elektrona i u Bohr-Sommerfeldovom modelu dana je jednadbom, ali
2 mZ e k
n h
4
isti energetski nivo moe imati vie orbita.

Zbog toga takva stanja elektrona koja
pripadaju istom glavnom energetskom nivou
nazivamo energetskim podnivoima ili
podljuskama. Meutim, kako se prema
Einsteinovoj teoriji relativnosti s promjenom
brzine mijenja i masa elektrona (kad brzina
raste i masa raste), dolazi do vrlo male razlike
u energiji tih raznih eliptinih putanja unutar
istog kvantnog stanja. Ta vrlo mala razlika u
energiji oituje se u spektru tako da je
odreena spektralna linija zapravo niz vrlo
bliskih finih linija. Osim toga promjena u
brzini i masi elektrona djeluje na poloaj
E =
Slika 5.11. Elektronova putanja

u obliku rozete
91
velike poluosi u prostoru, te elektron na svojoj putanji oko jezgre nema stalnu
orijentaciju u prostoru i opisuje tzv. rozetu (sl. 5.11.)
Meutim, drugaija je situacija kod atoma s vie elektronskih ljuski. Kod njih kruna
i eliptina putanja jedne te iste elektronske ljuske (energetskog nivoa) nemaju istu
energiju. Razlozi su ovi: na samom putu po eliptinoj putanji elektron periodiki ulazi
u unutranje ljuske i u perihelu se jako priblii jezgri (slika 5.12.) Jakost polja jezgre
koje djeluje na taj elektron u tom sluaju je velika, jer naboj jezgre nije zasjenjen
(kompenziran) elektronima u vanjskim ljuskama.
Time je
smanjena potencijalna energija
elektrona i zbog toga je manja nego na
krunoj putanji, gdje je jakost polja jezgre
stalna. Drugim rijeima, energija elektrona
unutar jedne te iste elektronske ljuske ovisi o
izduenosti njegove eliptine putanja, tj. o
azimutskom kvantnom broju k. Takvo
prodiranje elektrona po eliptinoj putanji u
unutranje elektronske ljuske shematski
prikazuje slika 5.12.
Slika 5.12. Putanja elektrona

koji prodire u unutranje
elektronske ljuske atoma.
Prema tome, najniu energiju unutar odreene elektronske ljuske ima elektron, koji se
kree po najizduenijoj elipsi, tj. kojemu je kvantni broj k = 1. Energetski podnivo
tih najizduenijih elipsa oznauje se slovom s. Analogno tome energetski podnivoi,
koji odgovaraju k = 2, oznaavaju se slovom p, itd. Oni sa k = 3 oznauju se slovom
d, a oni sa k = 4 slovom f, itd. Te su oznake uzete od ve prije upotrebljavanih oznaka
spektralnih serija i znae: s = sharp = otar, p = principal = glavna, d = diffuse =
rastegnuta, f = fundamental = osnovna. Dakle, unutar elektronskih ljuski odreenih
glavnim kvantnim brojem n postoje energetski podnivoi s, p, d, f itd. kojima je broj
za odreenu ljusku jednak glavnom kvantnom broju (jer je k = 1, 2, 3,...n). Prema
tome, energetski podnivo unutar odreenog glavnog energetskog nivoa odreen je
glavnim kvantnim brojem n i azimutskim kvantnim brojem k, odnosno oznakom s, p,
d, f. Tako energetski podnivo 4. elektronske ljuske (n = 4) sa azimutskim kvantnim
brojem k = 3 ima oznaku 4 d.
5.5.2. Magnetski kvantni broj
Rekli smo da je 1896. Zeeman pronaao da se spektralne linije pod uticajem jakog
magnetskog polja rastavljaju na vie linija. Uzrok je toj pojavi u magnetskom polju,
odnosno magnetskom momentu koji nastaje vrtnjom elektrona oko jezgre. Pri toj
vrtnji elektrona, tj. negativnom elektrinom naboju, djeluje elektron kao magnet,
analogno svakom zatvorenom krugu elektrine struje.
Iz kvantnih uvjeta izlazi da magnetskom momentu pripada magnetski kvantni broj,
m. On pokazuje poloaj magnetskih momenata odgovarajuih orbita elektrona u
92
prostoru (kojih je broj jedanak k) s obzirom na smjer nekog vanjskog magnetskog

polja. S toga magnetski kvantni brom m moe imatai sve cijele brojne vrijednosti od
+ k (paralelna orijentacija magnetskog momenta) do k (antiparalelna orijentacija
magnetskog momenta), kao i vrijednost nula (okomita orijentacija): m = k, ..., -1, 0,
+ 1, ...+ k.
Dakle, u prisutnosti magnetskog polja elektroni istog glavnog energetskog nivoa
(odreenog sa n) i istog energetskog podnivoa (odreenog sa k) razlikuju se u
energiji. Znai da n2 energetski nivo i podnivo postoji i energetski pod-podnivo, koji
je odreen magnetskim kvantnim brojem m. Ako ne postoji vanjsko magnetsko polje
energetski pod-podnivoi istog n i istog k ali razliitog m, iste su energije
degenerirani su a razlikuju se samo u svojoj orijentaciji u prostoru.
5.5.3. Kvantni broj spina
Nizozemski fiziari G.E. Uhlenbeck i S.A. Goudsmit (Gudsmit) rastumaili su 1925.
godine cijepanje mlaza atoma srebra u nehomogenom magnetskom polju na dva
snopa, iji je jedan smjer paralelan, a drugi antiparalelan polju, kao i dubleta
spektralnih linija vrtnjom elektrona oko vlastite osi, tzv. spinom (engleski: to spin =
okretati se poput zvrka). Naime kako je elektron negativno nabijen, to mu ta vrtnja
oko vlastite osi daje magnetski moment (spinski magnetski moment), tj. on se vlada
kao mali magnet sa sjevernim i junim polom.
Kvantni broj spina oznaavamo sa s , koji moe imati vrijednosti + i .
Dva elektrona u atomu
koji imaju isti glavni
kvantni broj (pripadaju
jednoj
ljusci),
isti
sporedni kvantni broj
(pripadaju istoj podljusci)
i isti magnetski kvantni
broj (pripadaju istoj
orbitali) razlikuju se po
spinskom
kvantnom
broju - jedan se obre u
smjera kazaljke na satu
(s = 1/2), a drugi obrnuto (s = +1/2) slika 5.13.
s =+ 1
2
s =+ 1
2
1
s= 2
s =- 1
2
Spin elektrona
Slika 5.13. Spin elektrona
5.6. Valovi materije i De Broglieova hipoteza

Daljnje vano otkrie uinjeno je 1932. godine kada je francuski fiziar Louis de
Broglie (Luj d'Brolj) ustanovio da elektroni imaju ne samo korpuskularna ve i valna
svojstva. Na temelju posve teorijskog razmatranja de Broglie je zakljuio da izmeu
93
zraka svjetlosti i zraka elektrona (tj. katodnih zraka) postoji potpuna analogija s
obzirom na korpuskularna i valna svojstva.
Naime, 1922. godine pokazao je ameriki fiziar A.H. Compton, da svjetlost ima ne
samo valna ve i korpuskularna svojstva. Rasipanjem rendgenskih zraka neke
odreene valne duljine u materiji Compton je ustanovio da valna duljina rasipne
zrake nije identina s valnom duljinom upadne zrake, ve je vea od nje. Jedino je
mogue tumaenje tog, tzv. Comptonova efekta, da sudarom kvanta svjetlosti
fotona - s elektronom u atomu dolazi do otklona fotona, analogno elastinom sudaru
dviju biljarskih lopti. No, zbog sudara ne nastaju samo promjene pravca fotona, ve
foton gubi i dio energije, to se pokazuje u poveanju valne duljine rasipane
rengdenske zrake. Dakle, Comptonov efekt je izravan dokaz korpuskularne prirode
svjetlosti. Prema tome, foton se manifestira kao val i kao materijalna estica. No, on
je istodobno val i estica tj. foton je dvojne prirode. Compton je dobio Nobelovu
nagradu za otkrie spomenutog efekta.
Na temelju toga je De Broglie ovako zakljuivao: energija fotona (kada se manifestira
kao val) s frekvencijom jednaka je prema Plancku i Einstenu:
E= h
to jest
mc 2 = h
Odatle
mc =
h h
=
c
jer je /c = 1/. Prema tome, odnos izmeu valne duljine fotona i njegove mase
brzine prikazan je ovom jednadbom:
h
mc
De Broglie je zatim ustvrdio da se analogna jednadba moe primjeniti i na elektron

mase m i brzine , tj. da je duljina vala elektrona
h
mv
De Broglieva jednadba
Dakle, duljina vala elektrona smanjuje se s porastom brzine elektrona, a beskrajno je

velika kad elektron miruje. De Broglieva jednadba vrijedi za sve vrste estica, te je
94
univerzalan zakon, koji povezuje valna i korupuskularna svojstva materije dvojnu

prirodu materije.
Iako valovi materije posjeduju valne karakteristike, oni nisu elektromagnetski
valovi. Oni ne zrae u prostor niti ih emitira estica. Valovi materije nikada se ne
odvajaju od estice, njihova brzina nije jednaka brzini svjetlosti i nije stalna.
De Broglie je jednadbu primjenio i na kvantnu teoriju strukture atoma i tako udario
poetke valne, odnosno kvantne mehanike. Naime, impuls elektrona (mv) na njegovoj
krunoj putanji (opsega 2r) mora prema jednadbi =
mv =
h
biti
mv
Nadalje, valna duljina () elektrona, odnosno njezin cjelobrojni umnoak (n) mora
biti jednak opsegu krune putanje (slika 5.14.)
n = 2r
stojni val na
kru`noj putanji
da ne doe do ponitenja vala

interferencijom, a time i do
nestanka impulsa elektrona. Val
koji je odreen jednadbom
( n = 2r ) naziva se stojnim
valom. Prema tome:
2r
n
odnosno u atomu su mogue samo

putanje elektrona kojima je radijus
r=
nestojni
val
Slika 5.14. Stojni i nestojni val na

krunoj putanji
n
2
iz ovih jednadbi slijedi:
mv =
nh
,
2r
odnosno
mv = 2r = nh
tj. iz De Broglijeve hipoteze izravno slijedi isti izraz za djelovanje elektrona na

krunoj putanji kao i iz Bohrove teorije.
95
Nadalje, ako u atomu pripada elektronu njegov stojni val koji mora imati samo
odreenu valnu duljinu (), odnosno frekvenciju (), onda iz te injenice i Planckove
jednadbe E= h direktno slijedi da elektron u atomu moe biti samo u odreenim
energetskim stanjima. Znai da mora postojati odreena matematika jednadba koja
povezuje valno svojstvo elektrona i njegovo energetsko stanje. Tu jednadbu dao je
austrijski fiziar E. Schrdinger.
E. Schrdinger je 1926. prvi rijeio problem kako da se obuhvati zajedno
korpuskularna i valna priroda elektrona u atomu. Bilo je potrebno postaviti openitu
jednadbu koja e zadovoljavati i valna svojstva elektrona. Kako je karakteristina
veliina svake valne pojave valna funkcija , (psi), tj. amplituda vala kao funkcija
prostornih koordinata x, y i z (najee se primjenjuju sferne koordinate),
Shcrdinger je dao ovu osnovnu valnu jednadbu elektrona:
2 2 2 8 2 m
+
+
+
(E V ) = 0
2
z
x 2 y 2
h
gdje je m masa
elektrona , E
ukupna energija elektrona i V potencijalna energija elektrona (V = -kZe2/r), koja je
funkcija prostornih koordinata.
- funkcija vjerojatnosti nalaenja elektrona na pojedinom mjestu atoma.

Rjeenjem te diferencijalne jednadbe u ovisnosti o r, x, y i z dobiju se onda valne
funkcije za razna kvantna stanja atoma i njima odgovarajue energije elektrona,
odnosno njegovog stojnog vala E.
5.7. Raspodjela elektrona u kvantnim nivoima i Paulijev princip
Spektri rendgenskih zraka i energije ionizacije pokazali su da se svi elektroni ne
nalaze u najniem kvantnom nivou, jer se u K- ljusci nalaze maksimalno 2 elektrona.
Kod tekih atoma pokazali su spektri rendgenskih zraka i kvantno-mehaniki rauni
da se ostali elektroni nalaze u L, M i N ljusci. Raspodjela elektrona u pojedinim
kvantnim nivoima odreena je tzv. Paulijevim principom iskljuenja ili zabrane, koji
glasi: u atomu ne mogu imati dva elektrona iste vrijednosti sva etiri kvantna broja
n, l, ml i ms.
Drugim rijeima, isto kvantno stanje u atomu moe imati samo jedan elektron.
vicarski fiziar W. Pauli otkrio je taj princip 1925. godine na temelju istraivanja
spektra i utjecaja magnetnog polja za spektre. To je naelo izvanredno vaan rezultat
kvantne mehanike i temelj je za teoriju elemenata. Naime, kemijska svojstva
elemenata i njihova periodinost rezultat su prirodnog zakona sadranog u Paulijevu
principu. Pauli je za otkrie toga principa dobio Nobelovu nagradu 1945. godine.
96
Energetsko stanje elektrona u atomu odreeno je vrijednostima kvantnih brojeva n, l,

ml, ms dotine orbitale kojoj elektron pripada. Kako smo vidjeli kvantni brojevi mogu
imati ove vrijednosti:
n
l
ml
ms
moe imati cjelobrojne vrijednosti od 1 do n (pa i )

moe imati cjelobrojne vrijednosti od 0 do n -1
moe imati cjelobrojne vrijednosti od + l do l
moe imati samo dvije vrijednosti : +1/2 i 1/2
Imajui to na umu mogue je slijedee grupiranje elektrona unutar kvantnih nivoa:

n-1, onda l i ml imaju vrijednosti nula, a ms je +1/2 i 1/2. Prema tome kod elektrona
s glavnim kvantnim brojem n =1 postoje samo dva niza vrijednosti za etiri kvantna
broja:
n
1
1
l
0
0
ml
0
0
ms
+1/2
-1/2
Svaki dalji niz bio bi jednak jednom od tih dvaju nizova. Primijenimo li Paulijev
princip, to znai da u K ljusci mogu postojati samo dva elektrona. Ta dva elektrona
meusobno se razlikuju po orijentaciji spina. Kako je l = 0 oba se elektrona nalaze u
istoj s orbitali. Budui da elektronsku konfiguraciju elektronske ljuske oznaavamo
glavnim kvantnim brojem, vrstom orbitale i brojem elektrona u istovrsnim
orbitalama, to je elektronska konfiguracija K- ljuske:
1 s2
l =0i1
ml = 0, +1, 0, -1
ms = 1/2 sa svaki ml tj.
ms
+1
2
) s(
n = 2. Onda je
) p(
(itaj: jedan es dva)
+1
1
2
+1
2
1
2
+1
2
-1
1
2
+1
2
1
2
Dakle, u L ljusci moe biti najvie osam elektrona. Naime, samo meu tih 8
elektrona u L ljusci ni jedan nema iste sve kvantne brojeve, kako zahtijeva
Paulijev princip. Od tih osam elektrona nalaze se dva u s orbitali, a ostalih
est u tri p-orbitale, i to u svakoj orbitali po dva elektrona. Oblik tih 4
orbitale, kako smo vidjeli ovisi o l. Kako je po srijedi drugi energetski novo,
to moemo tano kazati da se u njemu nalaze 2 elektrona u jednoj
97
2s orbitali, dok se 6 ostalih elektrona nalazi u tri 2p orbitale. Dakle,

elektronska konfiguracija L- ljuske jest
2s2 2p6
(itaj: dva es dva dva pe est)
broj elektrona
broj
elektronska
u ljusci 2(n2) orbitala (n2) konfiguracija
broj istovrsnih broj istovrsnih

elektrona
orbitala
2(2l+1)
(2l+1)
ljuska
m
l
n
orijentacija spina
(kvantni
(ms = -1/2, +1/2) (+l do - l) l(1 do n -1) (1 do )
nivo)
Analogno moemo nastaviti dalje. Rezultat tih razmatranja tabelarno je

prikazan na slici 5.15.
K
0 +1 0 -1 0 -1 0 -1 +2 +1 0 -1 -2 0 -1 0 -1 +2 +1 0 -1 -2 +3 +2 +1 0 -1 -2 -3
10
10
14
2p6
3s2
3p6
3d10
4s2
4p6
4d10
4f14
1s2 2s2
16
18
32
Slika 5.15. Raspodjela elektrona u kvantnim nivoima

98
Iz nje se lako vidi broj i vrsta orbitala u svakoj elektronskoj ljusci kao i njima
odgovarajui broj elektrona. Zatim se vidi elektronska konfiguracija ljuske i
konano maksimalni broj elektrona u odgovarajuoj elektronskoj ljusci.
Openito je maksimalni broj elektrona u odreenoj elektronskoj ljusci:
2n2
gdje je n glavni kvantni broj. Prema tome za daljnje ljuske imamo:
n = 3, te je elektronska konfiguracija M ljuske jednaka:
3 s2 3p6 3d10
n = 4, pa je elektronska konfiguracija N- ljuske jednaka
4 s2 4p6 4d104f14
n = 5 i elektronska konfiguracija O ljuske je:
5 s2 5p6 5d105f14 (5 g18)
Naime, koliko je danas poznato, ne postoje u normalnim atomskim strukturama
g-orbitale, odnosno ne postoji vrijednost l vea od 3. Zbog toga je elektronska
konfiguracija P ljuske (n = 6)
6 s2 6p6 6d4
a elektronska konfiguracija Q ljuske (n = 7) jest:
7 s2
Kako smo vidjeli, u svakoj orbitali mogu se nalaziti po dva elektrona s obrnutim
spinovima. Ako se to ima na umu, onda je lako iz elektronske konfiguracije ljuske
zakljuiti kako su njezini elektroni rasporeeni po pojedinim orbitalama i koliko
istovrsnih orbitala ima u dotinoj ljusci:
K ljuska 1 s2
L ljuska 2 s2 2p6
M ljuska 3 s2 3p6 3d10
N ljuska 4 s2 4p6 4d104f14
O ljuska 5 s2 5p6 5d105f14
P ljuska 6 s2 6p6 6d4
Q ljuska 7 s2
99
5.8. Struktura atoma i periodni sistem elementa

Vidjeli smo od kakvog je osnovnog znaenja Paulijev princip za raspodjelu elektrona
u pojedine elektronske ljuske, a sada emo pokazati kako je to vano za izgradnju
kemijskog elementa. Naime, poevi od vodika, najjednostavnijeg elementa, u ijem
atomu se nalazi oko jezgre jedan elektron, od elementa do elementa, pridolazi u atom
po jedan elektron, jer naboj jezgre, odnosno atomski broj raste od elementa do
elementa za jedinicu. Raspodjelu pridolazeih elektrona u elektronske ljuske oko
jezgre odreuje, naravno, Paulijev princip.
Najjednostavniji je atom vodika. Njegov jedini elektron nalazi se u K- ljusci, odnosno
u 1 s orbitali, i kvantni brojevi su mu n =1, l = ml = 0 i ms = +1/2 ili 1/2. Zbog
spinskog magnetskog momenta vodikovi atomi su paramagnetini. Elektronska je
konfiguracija:
H 1s1
Drugi po redu je element helij, koji ima u atomu dva elektrona. Kako u K ljusci ima
mjesta za dva elektrona s obrnutim spinovima, to drugi elektron pri izgradnji
elementa dolazi u K - ljusku, te ima kvantne brojeva n = 1, l = ml = 0 i ms = 1/2 ili
+1/2 (to emo ubudue imati na umu). Kako se oba suprotna spina tih dvaju
elektrona u 1 s orbitali meusobno ponitavaju, to helijev atom nema ni impuls
vrtnje ni magnetski moment, pa je dijamaganetian. Dakle, elektronska je
konfiguracija helijevog atoma:
He 1s2
Litijev trei elektron ne moe vie po Paulijevu principu u K - ljusku, ve prelazi u
sljedeu L ljusku. Njegovi su kvantni brojevi n = 2, l = ml = 0 i ms = 1/2. Dakle,
litijev atom se sastoji od 1 s orbitale sa dva elektrona i 2 s orbitale sa 1
elektronom, te mu je elektronska konfiguracija:
Li 1 s22s1
Zbog spina vanjskog elektrona litijev atom ima magnetski moment te je
paramagnetian.
Kod slijedeeg elementa, berilija, moe jo jedan elektron sa suprotnim spinom u
2s orbitalu L- ljuske. Njegovi su kvantni brojevi n = 2, l = ml =0 i ms = 1/2 .
Prema tome je elektronska konfiguracija berilijeva atoma u normalnom, tj. najniem
stanju
Be 1 s22s2
Ta konfiguracija slina je helijevoj, te berilij ima spektar slian helijevu, a isto kao i
helij nema magnetskog momenta.
100
Peti elektron, koji dolazi u borov atom, tj. trei elektron L- ljuske mora se smjestiti u
2p orbitalu , jer je 2s orbirtala popunjena ve kod berilija. Odatle je elektronska
konfiguracija borova atoma:
B 1 s22s22p1
I opet vidimo da borov atom ima magnetski moment zbog nekompenziranog
2p elektrona. L- ljuska s glavnim kvantnim brojem n = 2 moe primiti 2n2 =8
elektrona. Dakle, jo 5 elektrona, koji pridolaze u atome elemenata iza bora, mogu se
smjestiti u L- ljusku, odnosno u tri 2p orbitale. Time nastaju atomi ugljika, duika,
kisika, fluora i neona. Prema tome, njihove su elektronske konfiguracije:
C 1s2
2 s2
2p2
N 1s2
2s2
2p3
O 1s2
2s2
2p4
F 1s2
2s2
2p5
Ne 1s2
2s2
2p6
Izgradnju elektronskih ljuski i njihovih orbitala pojedinih elemenata moemo

shematski predoiti tako da svaku orbitalu prikaemo kao kvadrati u koji stavljamo
elektrone s raznim smjerovima spina. Onda osam elemenata, od Li do Ne imaju
strukturu prikazanu na slici 5.16. Naime prema prvom pravilu Hunda (njemaki
fiziar F. Hund) elektroni se razmjetaju unutar istovrsnih degeneriranih orbitala (na
primjer p orbitala) tako da broj nesparenih elektrona s paralelnim spinovima, a time
sumarni spinski kutni zamah bude maksimalan (naelo maksimalnog multipliciteta)
jer je tada, ukupni oblak naboja elektrona maksimalno raspren po atomu i atom ima
najnie energetsko stanje. Hundovo pravilo je uglavnom posljedica meusobnog
odbijanja elektrona koji zato nastaje ui svaki u svoju orbitalu. Zbog toga, npr.,
2 p - orbitale duikova atoma nemaju ovakvu konfiguraciju:
2s
nego ovakvim:
2p
2s
2p
101
He
H
s
Ne
1s 2s 2p
F
1s 2s 2p
O
1s 2s 2p
C
1s 2s 2p
N
1s 2s 2p
K n =1
B
1s 2s 2p
L n=2
Be
1s 2s
Li
1s 2s
K n =1
K n =1
1s
1s
L n=2
s
p
6
L n=2
M n=3
s
Na
1s 2s 2p 3s
K n =1
Slika 5.16. Izgradnja orbitala u

atomima od H do Na
Drugi, mnogo jednostavniji, no zato ne tako podroban nain oznaavanja elektronske

strukture dao je ameriki kemiar G.N. Lewis. Njegovo oznaavanje odnosi se samo
na posljednju vanjsku ljusku, kao i na elektrone koji popunjavanju pretposljednju
ljusku (slika 5.17.) Elektron se prikazuje kao takica.
Prema tome, neonom je popunjena
L ljusku i novi elektron u atomu
natrija koji ima 11 elektrona, mora
prema Paulijevom principu u novu
M ljusku. Ona moe primiti
232 = 18 elektrona raspodijeljenih u
jednu 3s orbitalu, tri 3p orbitale
i pet d orbitale, u svakoj po 2
elektrona s obrnutim spino-vima.
Prema
tome
je
elektronska
konfiguracija natrijeva atoma (vidi
sliku 5.16):
Na 1 s2 2 s2 2p63s1
Iza popunjenih 3s i 3p orbitala u
Slika 5.17. Lewisovi simboli
M ljusci novi pridoli elektron u
slijedeem elementu kaliju ne ulazi
u 3d - orbitalu M ljuske, ve u 4s orbitalu N ljuske. Razlog ovom preskakanju
orbitala, jeste taj to je energetski nivo 3d orbitale vii od energetskog nivoa
102
4s orbitale (efekat prodiranja) tako da

se ona prije popuni elektronima. Naime,
4s orbitala ima veu vrijednost radijalne gustoe (4r22) u blizini jezgre
nego 3dorbitale. Drugim rijeima,
4sorbitala moe efektivnije prodirati u
prostor koji je zasjenjen unutranjim
elektronima nego to to mogu 3d orbitale. Posljedica toga je da 4s orbitala
ima niu energiju od 3d orbitala i
elektroni je prije popunjavaju. No, kako
su energetski nivoi 4p orbitala opet
vii od energetskih nivoa 3d orbitale,
to se, poto se popune 4s orbitale
najprije popunjavaju 3d orbitale a tek
nakon tih 4p orbitale. Takva preskakanja orbitala zbog energetskih
razloga redovito su dalje kod jo teih
atoma. Red popunjavanja orbitala u
atomu moe se prikazati i empirikom
shemom (pravilo dijagonala), koja se
temelji na spektroskopskim podacima i
dana je na slici 5.18.
6p
4f
5p
5s
4p
energija
4s
2
2s
3
2p
4
3s
5
3p
7
3d
6
4s
8
4p
10
4d
13
4f
9
5s
11
5p
14
5d
17
5f
12
6s
15
6p
18
6d
16
7s
19
7p
Slika 5.18. Shema popunjavanja

orbitala u atomu
5f
5d
6s
4d
7
6
3d
5
porast energ ije
6d
7s
1
1s
3p
3s
2p
2s
N
4
3
5d
4f
6s
5p
4d
5s
4p
3d
4s
3p
3s
2p
2s
K
1s
n=1
1s
ljuske
Slika 5.19. Relativne

energije atomskih orbitala u
vieelektronskim atomima
podlju ske
Slika 5.20. Shematski prikaz meusobnog

odnosa energetskih nivoa i njihovo oznaavanje
u vieelektronskom atomu. Elektroni u
elektronskom omotau atoma u stabilnom stanju
zauzimaju najnie mogue energetske nivoe.
103
Pregledana shema relativnih energetskih nivoa atomskih orbitala prikazana je na

slici 5.19.
Iz dijagrama vidimo (a to je u skladu sa spektrima) da je s porastom kvantnog stanja
razlika energija odgovarajuih orbitala sve manja, to je logina posljedica porasta
pozitivnog naboja jezgre. Tako je razlika energija izmeu 4s i 3s orbitale manja
nego izmeu 3s i 2s orbitrale. Ta razlika jo je manja izmeu s i d orbitale, a
pogotovo izmeu d- i f orbitala u viim kvantnim nivoima. To je vrlo vano jer
atom moe imati i razne elektronske konfiguracije koje su energetski vrlo blizu.
Imajui sve to na umu, a na temelju rezultata spektroskopskih istraivanja prikazan je
u tablici 5.1. princip izgradnje atomskih orbitala elemenata. Vidimo da kod nekih
elemenata ne dolazi do normalnog popunjavanja atomskih orbitala prema
dijagramu energetskih nivoa orbitala (slika 5.16. i 5.17.); Cr, Cu, Nb do Ag, La, Gd,
Lu, Ir, Pt, Au, Ac,Th, Pa, U, Cm, Bk. Tako, npr. atom Cr nema elektronsku
konfiguraciju normalne izgradnje
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d4
ve
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s1 3d5
Isto vrijedi i za atom Cu, koji nema elektronsku konfiguraciju:

1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d9
ve
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s1 3d10
Takve anomalije izazvane su ve navedenom stabilnou do polovice popunjenih

degeneriranih orbitala (svi su spinovi paralelni) i potpuno popunjenih orbitala (svi su
spinovi spareni) npr. 3d5 kod Cr i 3d10 kod Cu.
Usporedimo li sada izgradnju atomske orbitale atoma elementa (vidi tablicu 5.1.) s
poretkom elemenata u periodnom sistemu vidimo da:
1. perioda sadri 2 elementa, koji izgrauju K ljusku, odnosno 1s orbitalu;
2. perioda sadri 8 elementa, koji izgrauju Lljusku, odnosno 2s i 2porbitale;
3. perioda sadri 8 elementa, koji izgrauju Mljusku, odnosno 3s i
3p- orbitale;
4. perioda sadri 18 elementa, koji izgrauju Nljusku, i nedovrenu Mljusku, tj. 4s i 3d i 4p- orbitale;
5. perioda sadri 18 elementa, koji izgrauju O ljusku, i nedovrenu N- ljusku
tj. 5s, 4d i 5p- orbitale;
6. perioda sadri 32 elementa, koji izgrauju P ljusku i nedovrenu N i
O ljusku tj. 6s, 4f , 5d i 6p orbitale;
7. perioda je nedovrena i sadri 17(20) elemenata, koji izgrauju Q - ljusku i
nedovrene P i O - ljusku tj. 7s, 6d i 5f - orbitale.
104
Tablica 5.1. Elektronske konfiguracije atoma (u plinovitom stanju)

Atomski
broj
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
-
Element
H
He
Li
Be
B
C
N
O
F
Ne
Na
Mg
Al
Si
P
S
Cl
Ar
K
Ca
Sc
Ti
V
Cr
Mn
Fe
Co
Ni
Cu
Zn
Ga
Ge
As
Se
Br
Kr
Rb
Sr
Y
Zr
Nb
Mo
Tc
Ru
Rh
Pd
Ag
Cd
In
Sn
Sb
Te
I
Xe
-
Elektronska
konfiguracija
1s1
1s2
(He) 2s1
- 2s2
- 2s22p1
- 2s22p2
- 2s22p3
- 2s22p4
- 2s22p5
- 2s22p6
(Ne) 3s1
- 3s2
- 3s23p1
- 3s23p2
- 3s23p3
- 3s23p4
- 3s23p5
- 3s23p6
(Ar) 4s1
- 4s2
- 3d14s2
- 3d24s2
- 3d34s2
- 3d54s1
- 3d54s2
- 3d64s2
- 3d74s2
- 3d84s2
- 3d104s1
- 3d104s2
- 3d104s24p1
- 3d104s24p2
- 3d104s24p3
- 3d104s24p4
- 3d104s24p5
- 3d104s24p6
(Kr) 5s1
- 5s2
- 4d15s2
- 4d25s2
- 4d45s1
- 4d55s1
- 4d55s2
- 4d75s1
- 4d85s1
- 4d10
- 4d105s1
- 4d105s2
- 4d105s25p1
- 4d105s25p2
- 4d105s25p3
- 4d105s25p4
- 4d105s25p5
- 4d105s25p6
-
Atomski broj
Element
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
94
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
Cs
Ba
La
Ce
Pr
Nd
Pm
Sm
Eu
Gd
Tb
Dy
Ho
Er
Tm
Yb
Lu
Hf
Ta
W
Re
Os
Ir
Pt
Au
Hg
Tl
Pb
Bi
Po
At
Rn
Fr
Ra
Ac
Th
Pa
U
Np
Pu
Am
Cm
Bk
Cf
Es
Fm
Md
No
Lr
Unq
Unp
Unh
Uns
Uno
Une
Elektronska
konfiguracija
(Xe) 6s1
- 6s2
- 5d16s2
- 4f15d16s2
- 4f36s2
- 4f46s2
- 4f56s2
- 4f66s2
- 4f76s2
- 4f75d16s2
- 4f96s2
- 4f106s2
- 4f116s2
- 4f126s2
- 4f136s2
- 4f146s2
- 4f145d16s2
- 4f145d26s2
- 4f145d36s2
- 4f145d46s2
- 4f145d56s2
- 4f145d66s2
- 4f145d76s2
- 4145d96s2
- 4f145d106s1
- 4f145d106s2
- 4f145d106s26p1
- 4f145d106s26p2
- 4f145d106s26p3
- 4f145d106s26p4
- 4f145d106s26p5
- 4f145d106s26p6
(Rn) 7s1
- 7s2
- 6d17s2
- 6d27s2
- 5f26d17s2
- 5f36d17s2
- 5f46d17s2
- 5f67s2
- 5f77s2
- 5f76d17s2
- 5f97s2
- 5f107s2
- 5f117s2
- 5f127s2
- 5f137s2
- 5f147s2
- 5f146d17s2
- 5f146d27s2
- 5f146d37s2
- 5f146d47s2
- 5f146d57s2
- 5f146d67s2
- 5f146d77s2
105
Vidimo, dakle, da struktura periodnog sistema ovisi o elektronskoj konfiguraciji

atoma elementa. Zbog toga su i sve zakonitosti u periodnom sistemu rezultat
elektronske konfiguracije atoma. Izgradnjom pojedinih elektronskih ljuski nastaju
atomi elemenata, sline elektronske konfiguracije kao i u prethodnoj ljusci, to dovodi
do periodinosti svojstava tvari koje izgrauju. To, ipak, znai da svojstva atoma, a
time i istih tvari, uglavnom ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske.
Elementi kojih atomi imaju elektronsku konfiguraciju vanjske ljuske istu, a razlikuju
se samo po elektronskoj konfiguraciji unutarnjih ljusaka, tj. prijelazni elementi, a
pogotovu unutarnji prijelazni elementi, vrlo malo se meusobno razlikuju. S tog
gledita moemo podijeliti elemente u periodnom sistemu, kako smo ve rekli, na
plemenite plinove, glavne elemente, prijelazne elemente i unutarnje prijelazne
elemente.
Osim helija, iji atom ima elektronsku konfiguraciju 1s2, atomi plemenitih plinova
imaju u najviem energetskom nivou elektronsku konfiguraciju ns2 np6. Drugim
rijeima, atomi svih plemenitih plinova, osim helija imaju u vanjskoj ljusci osam
elektrona ili tzv. oktet, tj. 4 para elektrona (od po 2 elektrona s obratnim spinovima).
Ukupno je u atomima plemenitih plinova 2, 10, 18, 36, 54 i 86 elektrona. Kako su
atomi plemenitih plinova vrlo stabilni, sigurno je uzrok toj stabilnosti u spomenutim
karakteristinim elektronskim konfiguracijama. Zbog toga elektronske strukture od 2,
10, 18, 36, 54 i 86 elektrona, kao i oktet nazivamo openito i kod drugih atoma
elektronskim strukturama plemenitih plinova. Ta stabilnost elektronskih
konfiguracija atoma plemenitih plinova uzrokovana je sferosimetrinim prostorom
vjerojatnosti elektrona oko jezgre. Velika stabilnost atoma plemenitih plinova
najbolje se vidi po njihovim velikim energijama ionizacije, koje su potrebne da se
elektron ukloni iz atoma, tj. energije koje se apsorbiraju tijekom reakcije:
A A+ + eStoga atomi plemenitih plinova ne mogu vezati elektron prema ovoj reakciji:
A + e- ADrugim rijeima je elektronski afinitet, tj. energija osloboena pri vezivanju
elektrona, nula kod atoma plemenitih plinova.
Atomi glavnih elemenata, odnosno elemenata glavnih skupina popunjavaju u
najviem energetskom nivou s orbitale ili p orbitale poevi ns1 do ns2np6, dok
su prisutni nii energetski nivoi popunjeni. Zato elemente glavnih skupina nazivamo
jo s-elementima i p elementima.
Atomi prijelaznih elemenata popunjavaju d - orbitale od prethodne ljuske, dakle od
(n - 1)d1 do (n - 1)d10 . Zbog toga ih nazivamo d elementima. Prema ovoj definiciji
106
i elektronskoj konfiguraciji (tablica 5.1.) Zn, Cd i Hg nisu prijelazni elementi jer su

d orbitale ve popunjene kod Cu, Ag i Au. Meutim, esto se i Zn, Cd i Hg
svrstavaju meu prijelazne elemente. U tom se sluaju djelomino mijenja navedena
definicija glavnih elemenata tako da su to i oni elementi iji atomi popunjavaju ns
orbitale uz nepopunjene (n - 1)d orbitale. Na taj nain Zn, Cd i Hg su prijelazni
elementi.
Atomi unutranjih prijelaznih elemenata (lantanidi i aktinidi) imaju uz nepopunjene
nie d orbitale takoer i nepopunjene nie f- orbitale, te popunjavaju 4f- orbitale
(14 lantanida) i 5f- orbitala (14 aktinida), dakle od (n -2)f1 do (n -2)p14. Prema tome
oni su prijelazni elementi prijelaznih elemenata, te se stoga nazivaju unutranjim
prijelaznim elementima i f - elementima.
PONOVIMO!
Tijekom 18. i prvih desetljea 19. stoljea mnogi su istraivai uspjeli prikupiti
brojne podatke o svojstvima do tada poznatih kemijskih elemenata i njihovih
spojeva. Pri tome su primijetili odreene slinosti kemijskih svojstava meu
nekim elementima. Tako je ve 1817. godine Johann W. Dbereiner
(1780-1849) profesor kemije u Jeni ustvrdio slinost grupa elemenata, tzv.
trijada. Elementi u trijadama pokazuju slina kemijska svojstva. Na primjer, litij,
natrij i kalij s vodom burno reagiraju i daju jake baze. Klor, brom i jod daju sline
spojeve s natrijem i kalijem itd. Dbereiner je i prvi upotrijebio relativnu
atomsku masu u pokuaju sistematizacije elemenata.
5.9. Periodni sistem elemenata D.I. Mendeljejeva
Na osnovu predodbe o nedjeljivosti atoma i nepromjenjivosti njihove mase ruski
kemiar D. I. Mendeljejev (1834-1907) uoio je vezu izmeu kemijskih svojstava
elemenata i njihovih relativnih atomskih masa. Redajui elemente prema porastu
relativne atomske mase nainio je nama dobro poznatu tablicu periodni sistem
elementa. Tablica je sadravala horizontalne nizove, koje zovemo periode, i
vertikalne stupce, koje zovemo grupe. Njegov je sistem elemenata sadravao samo 63
tada poznata elementa. Na temelju tog sistema elemenata on je predvidio postojanje i
svojstva jo neotkrivenih elemenata. Djelom Mendeljejeva zaokruene su temeljne
predodbe o atomistikoj grai materije.
Mendeljejev je za razliku od drugih istraivaa, koji su takoer redali elemente prema
porastu relativnih atomskih masa, uoio periodni zakon kojem podlijeu svojstva
elemenata. On je na osnovu svojstava elemenata koji okruuju pojedino mjesto u
tablici predvidio svojstva sredinjeg elementa. U to su vrijeme bila poznata samo 63
elementa pa je njegova tablica sadravala mnoga prazna mjesta.
U jednom lanku iz 1871. godine on je predvidio postojanje jo jedanaest tada
nepoznatih elemenata i s velikom tanou predskazao njihova svojstva i svojstva
njihovih spojeva. To nesumnjivo daje prednost Mendeljejevu pred drugim
107
istraivaima koji su u to doba nainili sline tablice ali nisu uoili zakonitost
periodinog ponavljanja svojstava elemenata. On je ispravio netano odreene
relativne atomske mase nekih elemenata i smjestio ih na pravo mjesto na temelju
njihovih kemijskih svojstava, a ne pukog redanja elemenata prema porastu mase.
Elementi su poredani po atomskom broju, a ne po relativnoj atomskoj masi. Dakle,
jo jednom, horizontalne redove zovemo periode, a vertikalne stupce zovemo grupe.
Grupe sadre elemente slinih kemijskih svojstava. Unutar periode kemijska svojstva
se bitno mijenjaju od elementa do elementa.
Grupe su prema preporuci Meunarodne unije za istu i primijenjenu kemiju
(International Union of Pure and Applied Chemisty, IUPAC) oznaene arapskim
brojevima od 1 do 18.
Elemente unutar periodnog sistema elemenata dijelimo, na osnovu njihovih svojstava,
na metale, polumetale i nemetale.
Polumetali su; B, Si, Ge, As, Sb, Te, Po i At. Elementi koji lee lijevo od polumetala
su metali, a desno su nemetali. Ta je podjela samo orijentaciona, jer mnogi od
elemenata koji lee uz ovu granicu istovremeno pokazuju i metalna i nemetalna
svojstva. Najreaktivniji metali nalaze se u donjem lijevom uglu periodnog sistema.
Cezij je najreaktivniji metal koji se javlja u prirodi. Nasuprot njemu najreaktivniji
nemetal je fluor u desnom gornjem uglu periodnog sistema. Plemenite plinove
izdvajamo u posebnu grupu zbog njihove kemijske inertnosti.
1
18
10 11 12
Prijelazni elementi
p - orbitale
s-orbitale
d - orbitale
Lantanidi
Aktinidi
f - orbitale
Slika 5.21. Nazivi pojedinih skupina elemenata u periodnom sistemu

108
Plemeniti plinovi
17
Halogeni elementi
16
Halkogeni elementi
15
Duikova skupina
14
Ugljikova skupina
Zemnoalkalijski metali
Alkalijski metali
13
Borova skupina
Pojedine grupe elemenata imaju zasebne nazive. Tako se svi elementi 1 grupe zovu
alkalijski metali. To su Li, Na, K, Rb, Cs i Fr, a naziv su dobili po tome to ine jake
baze (alkalije, arapski al kali = pepeo). Elementi 2. grupe, Be, Mg, Ca, Sr, Ba i Ra
zovu se zemnoalkalijski metali; jer su to metali koji ulaze u sastav zemlje, odnosno
minerala i stijena, a takoer ine baze (alkalije). Elementi od 3. do 11. grupe su
prijelazni metali. Za elemente 12. grupe kaemo cinkova, a 13. grupe kaemo borova
grupa elemenata, prema prvom elementu u grupi. Po istom se naelu 14. i 15. grupa
zovu ugljikova i duikova grupa elemenata. Elemente 16. grupe zovemo halkogeni
elementi (grki: chalkos = legura ili slitina bakra i cinka + genesis = rod) jer ine
rude bakra i cinka. Legura bakra i cinka u nas je poznata pod nazivom mjed ili
mesing. Elemente 17 grupe zovemo halogeni elementi jer oni sa svim metalima ine
soli (grki: hals = sol + genesis = rod). Posljednju 18. grupu ine inertni ili
plemeniti plinovi. Nazivi grupa elemenata dati su na slici 5.21. Naziv plemeniti
plinovi dobili su zato to se pri uobiajenim uvjetima ne spajaju niti sa jednim
elementom, a plinovi zato to su pri uobiajenim uvjetima u plinovitom stanju.
Periode sadre razliit broj elemenata. Unutar este, odnosno vrlo duge periode, koja
ukljuuje 32 elementa, iza lantana dolazi posebna grupa od 14 elemenata po
kemijskim svojstvima "nalik lantanu" pa se nazivaju lantanidi. Sam lantan ne bi
trebao pripadati toj grupi, ali je u skladu s vrlo rairenom praksom i on svrstan u
grupu lantanida. I sedma perioda iza aktinija ukljuuje grupu od 14 elemenata "nalik
aktiniju" koji se nazivaju aktinidi. I aktinij se svrstava meu aktinide. Lantanidi i
aktinidi, iz isto grafikih razloga, izdvajaju se na dno tablice periodnog sistema
elemenata. Po svojim kemijskim i fizikim svojstvima lantanidi i aktinidi su metali.
Otkrie svakog od elemenata koji nisu bili poznati u doba kada je Mendeljejev
nainio svoj periodni sistem elemenata ima vrlo zanimljivu povijest. Uzmimo kao
primjer plemenite plinove.
Helij (grki helios = sunce) je otkriven na Suncu spektroskopijom, prije nego je
dokazano njegovo postojanje na Zemlji. Poslije vodika to je element kojeg ima
najvie u svemiru. Glavni izvor helija na Zemlji su leita zemnog plina. Koristi se
kao sredstvo za hlaenje pri temperaturama bliskoj apsolutnoj nuli. Taka kljuanja
mu je pri 4K. Astronauti i podvodni ronioci udiu smjesu kisika i helija jer se helij
manje rastvara u krvi od duika pa se zato smanjuju problemi s dekompresijom.
Argon (grki argos = lijen) nazvan je tako zbog njegove kemijske inertnosti. Kasnije
je izolirano jo etiri inertna plina, helij, neon, kripton i ksenon. Argonom i
kriptonom (grki krypto = skriven) se pune arulje da se sprijei oksidacija arne niti.
Najvie argona troi se pri razliitim postupcima zavarivanja metala. Tei je od zraka.
Neon (grki neos = nov) se koristi za svjetlee reklame. Kada se kroz razrijeeni
ksenon (grki xenos = stranac) propusti elektrina struja on svijetli intenzivnom
bijelom svjetlou. To se njegovo svojstvo iskoritava u razliitim vrstama bljeskalica
za signalizaciju u cestovnom i avionskom prometu i za fotografiju.
109
Zbog njihove nulte valentnosti oni su inili tzv. nultu grupu periodnog sistema, iza
halogenih elemenata, a prije alkalijskih metala.
Plemeniti plin radon je radioaktivan, a nastaje kao produkt radioaktivnog raspada
urana-238. Najvie radona ima u okolini rudnika i leita urana i fosfora. Fosforne
rude sadre natprosjene koncentracije urana.
Danas poznajemo i svojstva nekih elemenata kojih nema u prirodi. Nainjeni su u
istraivakim laboratorijima. Svi su oni od reda radioaktivni i zato ih u prirodi nema.
Neki od njih su, kao tehnecij, na primjer, nali primjenu u medicini, a plutoniju
pripada neslavna uloga nuklearnog oruja.
5.10. Periodni sistem elemenata i elektronska konfiguracija atoma
Nakon to je Mendeljejev otkrio prirodnu zakonitost po kojoj se periodiki ponavljaju
svojstva elemenata nainjeno je preko stotinu razliitih prikaza i oblika periodnog
sistema elemenata. Ti prikazi ne donose nita novo, ve samo bolje ili loije istiu
neko od svojstava elemenata.
Saznanja o grai atoma pokazala su da periodni sistem elemenata upravo odrava
elektronsku konfiguraciju atoma. To je jasno vidljivo iz upotrebe suvremenog
periodnog sistema elemenata i elektronskih konfiguracija osnovnih stanja atoma.
U istoj grupi periodnog sistema elemenata nalaze se elementi slinih kemijskih
svojstava, tj.- oni elementi koji imaju jednake elektronske konfiguracije posljednje
ljuske. Na primjer, svi elementi 1. grupe, odnosno alkalijski metali, imaju u
posljednjoj ljusci po jedan elektron. Jednaka elektronska konfiguracija posljednje
ljuske odreuje slinost svojstava tih elemenata. Svi su oni mekani metali, niske take
topljenja, lako se oksidiraju na zraku, a s vodom burno reagiraju istiskujui vodik pri
emu nastaju baze. Sve su to jake baze analognog kemijskog sastava: LiOH, NaOH,
KOH i dr. Alkalijski metali s halogenim elementima ine sline soli, na primjer, LiF,
NaF, KF, LiCl, NaCl, KCl i dr.
Poznavanje kompletne elektronske konfiguracije atoma za kemiara nije bitno jer u
kemijskim reakcijama sudjeluju samo elektroni vanjske, ili valentne ljuske.
Konfiguracija valentne ljuske elemenata moe se oitati iz periodnog sistema
elemenata.
Atomi svih elemenata 2. grupe, tzv. zemnoalkalijski metali, imaju u posljednjoj ljusci
dva elektrona i zato meusobno slina svojstva. S vodom reagiraju manje burno od
alkalijskih metala, ali takoer istiskuju vodik i ine baze analognog sastava:
Mg(OH)2, Ca(OH)2, Sr(OH)2, Ba(OH)2, a s halogenim elementima soli, npr. MgCl2,
CaCl2 , SrCl2 , BaCl2 i dr.
110
Slinost kemijskih svojstava, koja je uvjetovana jednakom elektronskom

konfiguracijom posljednje ljuske, mogla bi se pokazati i na elementima ostalih grupa
u periodnom sistemu elemenata. Vrlo su karakteristina svojstva elemenata 18. grupe,
helija, neona, argona, kriptona, ksenona i radona. Ti su elementi, plemeniti plinovi,
pri uobiajenim uvjetima ne spajaju se meusobno ni s drugim elementima. Takva
svojstva uvjetuje neobino stabilna elektronska konfiguracija posljednje ljuske koja
sadri 8 elektrona, osim helija koji jedini ima dva elektrona u posljednjoj ljusci.
1
1s
18
2
13 14 15 16 17 1s
2s
2p
3s
3p
4s
3d
4p
5s
4d
5p
6s
5d
6p
7s
6d
La
4f
Ac
5f
Slika 5.22. Elektronska konfiguracija i periodni sistem elemenata. Uoite da se

unutar periode (n + 1) s orbitala popunjava prije nd orbitale
Nova perioda u periodnom sistemu elemenata zapoinje kad se pone popunjavati

nova ljuska. Prema tome, pojedina perioda sadri elemente s jednakim brojem
ljusaka. Kako prva ljuska moe primiti samo dva elektrona, to e i prva perioda
sadravati samo dva elementa, vodik i helij. Druga ljuska moe primiti 8 elektrona pa
druga perioda sadri 8 elemenata i zavrava s plemenitim plinom neonom.
Prema redoslijedu popunjavanja ljusaka i podljusaka (slika 5.18. i 5.22.) slijedi da se
u treoj ljusci najprije popuni 3s i 3p podljuska (orbitala), a zatim slijedi
popunjavanje 4s podljuske. Zato trea perioda takoer sadri 8 elemenata.
Nakon to se popuni 4s podljuska (kalij i kalcij), slijedi popunjavanje 3d podljuske,
koja moe primiti 10 elektrona. Slijedeih 10 elemenata ima svaki po d elektron
vie. Elementi s djelomino popunjenim d podljuskama nazivaju se prijelazni
111
metali. Poto se 3d podljuska ispuni slijedi popunjavanje 4p podljuske, koja ima

6 elektrona, pa prema tome etvrta perioda sadri 18 elemenata.
Peta perioda, takoer, sadri 18 elemenata jer poto se ispuni 5s podljuska, slijedi
popunjavanje 4d podljuske i 5p-podljuske .
U estoj periodi nalaze se elementi u ijim se atomima, poto bude popunjena
6s podljuska, popunjava 4f podljuska koja prima 14 elektrona, a zatim
5d podljuska i napokon 6p podljuska. esta perioda zato sadri 14 elemenata
vie, odnosno 32 elementa. Tih etrnaest elemenata, u ijim se atomima ispunjava
4f podljuska, nazivamo lantanoidi. Slinih su kemijskih svojstava zato to elektroni
4f podljuske malo utjeu na njihova kemijska svojstva.
Sedma perioda nije potpuno ispunjena elementima. Nakon francija i radija slijedi 14
elemenata, tzv. aktinida u ijim se atomima ispunjava 5f podljuska. Iza aktinida
slijede elementi kod kojih se ispunjava 6d podljuska. Prema tome sedma perioda
mogla bi sadravati 32 elementa, tj. elemente s atomskim brojevima od 87 do 118,
kad bi oni svi bili poznati.
Cink, kadmij i ivu ne svrstavamo u prijelazne metale zato to imaju popunjenu
d podljusku koja sadri 10 elektrona.
Elektronske konfiguracije nekih prijelaznih metala, lantanida i aktinida pokazuju
odstupanja od oekivanog redoslijeda to je u vezi s veom stabilnou
polupopunjenih d i f podljuska, koje sadre 5, odnosno 7 nesparenih elektrona.
Tablica 5.2. prikazuje redoslijed popunjavanja orbitala.
Tablica 5.2. Redoslijed popunjavanja orbitala
Broj
ljuske (n)
Oznaka ljuske
Vrsta orbitala
1
2
3
4
5
6
K
L
M
N i nedovrena M
O i nedovrena N
P i nedovrene N i O
1s
2s, 2p
3s, 3p
4s, 3d, 4p
5s, 4d, 5p
6s, 4f, 5d, 6p
Broj
elektrona u
orbitalama
2
2+6
2+6
2+10+6
2+10+6
2+14+10+6
Q i nedovrene O i P
7s, 5f, 6d
2+10+14
Primjeri:
112
Mogui broj
elektrona u
ljusci
2
8
8
18
18
32
26
(do sada
otkriveno 20)
1. Koliko se protona, neutrona i elektrona nalazi u atomu rutenija 101 Ru ?

44
Iz zadnjih podataka vidi se da je atomski broj Z za
rutenij 44, a maseni broj A je 101. Znamo da atomski
broj Z oznaava broj protona i elektrona u atomu,
dakle atom rutenija ima 44 protona i 44 elektrona
Jednostavnije to moemo pisati ovako:
Maseni broj A jednak je zbroju protona i neutrona u
atomskoj jezgri. Broj neutrona u jezgri rutenija
izraunat emo pomou
Broj neutrona za atom rutenija je: 57
Z(Ru) = 44
A(Ru) = 101
N(p) = 44
N(e) = 44
A = N(p)+N(n)
N(n) = AN(p)
N(n) = AZ
N(n) = 101 44
N(n) = 57
2. a) Navedi sve podatke koje daje atomski broj nekog

elementa!
b) Kakve podatke moe dati za atom koji ima 15
elektrona?
Odgovor:
a) Iz atomskog broja elementa moe se odmah
odrediti broj protona i broj elektrona u atomu,
zato to broj Z oznauje broj protona i broj
elektrona u atomu nekog elementa.
Z = N(p) = N(e)
b) Ako atom ima 15 elektrona mora imati i 15

protona u jezgri. Budui da broj protona i
elektrona oznauje atomski broj Z, atom tog
elementa imat e atomski broj 15
Z(x) = N(p) = 15
Dakle, ako atom ima 15 elektrona, znai da ima i 15

protona u jezgri i da mu je atomski broj 15.
3. Mogu li atomi istog elementa imati:

a) razliit broj protona
113
b) razliit broj neutrona

c) razliit maseni broj
d) razliit broj elektrona
Odgovor:
a)
b)
c)
d)
Atomi istog elementa imaju uvijek isti broj protona

Mogu imati razliit broj neutrona ako se radi o izotopima
Razliit broj neutrona uvjetuje i razliit maseni broj
Atomi istog elementa uvijek imaju isti broj elektrona
4. Odredi maseni broj:

a) berilija, Be, sa 5 neutrona u jezgri
b) titana, Ti, sa 26 neutrona u jezgri
c) galija, Ga, sa 39 neutrona u jezgri
Odgovor:
a) Maseni broj berilija, Be, jednak je zbroju protona i
neutrona u atomskoj jezgri. Atomski broj Z za
berilij itamo iz periodnog sistema elemenata i on
iznosi:
Znamo da broj protona odgovara atomskom broju
berilija
A(Be) = N(p) + N(n)

Z(Be) = 4
N(p) = Z(Be)
A(Be) = Z(Be) + N(n)
A = 4+5 = 9
Maseni broj A za berilij je:

b) Maseni broj A za titan, Ti, izraunat emo pomou
izraza:
c) Maseni broj A za galij, Ga, izraunat emo kao to

smo raunali masene brojeve u primjerima a) i b):
A(Ti) = N(p) + N(n)

N(p) = Z(Ti)
A(Ti) = N(p) + N(n)
A(Ti) = Z(Ti) + N(n)
A(Ti) = 22 +26 = 48
A(Ga) = N(p) + N(n)

N(p) = Z(Ga)
A(Ga) N(p) + N(n)
A = = Z(Ga) + N(n)
A(Ga) = 31 + 39 = 70
A(X) = 137
N(n) = 77
N(p) = A(x) N(n)
N(p) = 131 77 = 54
114
N(p) = N(e)
N(e) = 54
5. Neki izotop elementa X ima maseni broj A = 131, i sadri 77 neutrona. Izraunaj
broj protona, broj elektrona tog izotopa i napii simbol tog elementa.
Znamo da maseni broj A oznaava broj protona i broj neutrona u atomskoj jezgri
Za izotop elementa X zadan je maseni broj A i broj neutrona
Broj protona izraunat emo pomou zadanih podataka
Kako je broj protona jednak broju elektrona, izotop elementa X imat e i 54 elektrona
Broj protona i broj elektrona oznaava atomski broj Z,

pa je atomski broj Z elementa X.
Z(X) = 54
Iz tablice periodnog sistema vidimo da je element X s

atomskim brojem Z(X) = 54 element ksenon, Xe.
Znai: u zadanom atomu N(p) = N(e) = 54, a znak
elementa je 131 Xe.
54
6. Neki izotop elementa X ima 19 elektrona i maseni
broj A(X) = 40. Izraunaj broj neutrona u atomu
tog izotopa i odgovori o kojem se elementu radi.
Atomi izotopa elementa X sadre 19 elektrona
i isti broj protona
N(e) = 19
N(p) = 19
Znamo da je broj protona i broj elektrona jednak

atomskom broju Z
Z(x) = 19
Z(X) = 19
Element atomskog broja Z = 19 u tablici periodnog

sistema elemenata jeste kalij, K.
Broj neutrona za atom izotopa elementa masenog broja
A = 40 izraunat emo pomou izraza:
A(x) = N(p) + N(n)

N(n) = A(X) N(p)
N(n) = 40 19 = 21.
Odgovor: U atomu zadanog elementa ima 19 protona,

a toliki mu je i atomski broj. Taj broj
A(x) = 1
Z(x) = 1
N(p) = 1
115
odgovara kaliju. U jezgri zadanog atoma kalija nalazi se 21 neutron

7. Maseni broj A za neki element X je 1. Atomski broj Z tog istog elemenata je
takoer 1. U jezgri tog atoma nalazi se jedan proton, a u jezgri nema neutrona, a
nema ni elektrona u elektronskom omotau. Napii znak za tu esticu.
U zadatku su zadani podaci: maseni broj elementa x, atomski broj elementa x i
podatak da se u njegovoj jezgri nalazi 1 proton. Iz tablice periodnog sistema
elemenata vidimo da se radi o atomu vodika koji je izgubio elektron.
Budui da je nabojni broj protona 1+, simbol te estice
je H+.
8. Atomski broj elementa x je 11, estica sadri 10

elektrona. Napii znak te estice!
Atomski broj elementa x je 11, to znai da estica
sadri 11 protona
Z(x) = 11
N(p) = 11
Budui da je broj protona vei od broja elektrona

estica nije neutralna, ve je pozitivno nabijena
Atomski broj Z = 11 odgovara atomskom broju
natrija estica e imati simbol Na+.
9. Prikai elektronsku konfiguraciju atoma fosfora,

P!
Iz periodnog sistema elemenata vidimo da je
atomski broj fosfora 15;
to znai da ima 15 elektrona i da se nalazi u treoj
periodi. Njegovi su elektroni rasporeeni na tri
energetska nivoa, u K, L i M ljusci. Shematski to
moemo prikazati tako da svaku orbitalu prikaemo
kao kvadrati u koji smjetamo jedan ili najvie dva
elektrona. Za atom fosfora prikazujemo to ovako:
Z(P)=15
n=3
s
M
L 2
s
K 1
116
Odgovor: iz shematskog prikaza konfiguracije

proizlazi da je elektronska konfigu racija atoma fosfora:
1s22s22p63s23p3
10. Koliko nesparenih elektrona u zadnjoj ljusci ima atom selena, Se, atomskog
broja Z(Se)=34, a nalazi se u etvrtoj periodi
n = 4 periodnog sistema elemenata?
34 elektrona koliko ih ima atom selena, Se,
rasporedit e se u etiri energetska nivoa, u s-, p-,
s
d-orbitale, kako je prikazano na
slici
4
n=4
3
2
Iz ovakvog prikaza vidimo da su u

etvrtoj ljusci dva nesparena
elektrona
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 3d10 4s2 4p4
13. Prikai shematski i napii elektronsku

konfiguraciju sljedeih atoma: He, Li i Ne
He:
Popunjena K-ljuska, stabilna konfiguracija
plemenitog plina
Li:
Popunjena K-ljuska i u drugoj ljusci jedan
elektron:
1s2
s
2
1
1s22s1 ili [He]2s1

[He] da ne bi svaki put ponavljali prethodnu
konfiguraciju atoma koji ima u svojoj
elektronskoj
konfiguraciji
npr.
konfiguracija helija 1s2 umjesto toga
piemo [He] i ostatak konfiguracije za taj
element. To e se ponoviti za ostale
117
konfiguracije iza Ne, Ar, Kr, Xe, Ra.

Ne:
konfiguracija s osam elektrona u vanjskoj
ljusci je vrlo stabilna. To je oktetna
konfiguracija ili konfiguracija plemenitog
plina:
s
2
1
1s22s22p6 = [Ne]
12. Prikai elektronsku konfiguraciju atoma

kalcija, Ca, i to pomou konfiguracije
njemu najblieg plemenitog plina argona,
Ar.
n=4
Z(Ca) = 20
Kalcij se nalazi u etvrtoj periodi periodnog

sistema elemenata i njegov je atomski broj 20.
4
3
2
1
Njegova elektronska konfiguracija je:
1s22s22p63s23p64s2
Atomski broj argona, Ar, jest 18 i nalazi

se u treoj periodi;
n=3
Z(Ar) = 10
s
M
L
K
118
1s22s22p63s23p6
Njegova elektronska konfiguracija je:

Usporedimo li elektronske konfiguracije atoma
kalcija i argona vidimo da su iste za n = 1,2,3, te
zato moemo napisati elektronsku konfiguraciju
kalcija: [Ar]4s2.
13. Prikai elektronsku konfiguraciju atoma
bakra, Cu!
Atom bakra, Cu, koji se nalazi u etvrtoj periodi
periodnog sistema elemenata, ima 29 elektrona:
Prema slici 5.18. elektronska konfiguracija bakra
trebala bi biti:
N(e) = 29
1s22s22p63s23p64s23d9
Kod bakra, Cu, kao i kod nekih drugih elemenata

kao to su: Cr, Ag, Au itd. ne dolazi do
normalnogpopunjavanja energetskih nivoa, ve
zbog stabilnosti atoma, atom bakra ima
elektronsku konfiguraciju
1s22s22p63s23p64s13d10
Z(Kr) = 36
Stabilnija je, naime, konfiguracija sa popunjenim

d-orbitalama.
Z(x) = 37
14. Navedi naziv elementa iji atom ima ovu
energetsku konfiguraciju:
1s22s22p63s23p64s23d104p3!
Zbrajanjem elektrona u s-, p-, d-orbitalama dobit
emo atomski broj za nepoznati element
N(e) = 33;
Z(x) = 33.
Iz periodnog sistema moemo oitati da izraunati

atomski broj, Z, odgovara atomskom broju za
element arsen, As:
Z(As)=33
1s22s22p63s23p64s1
15.
Imenuj element koji

konfiguraciju [Kr]5s1!
ima
elektronsku
Iz periodnog sistema elemenata proitamo atomski

broj Z(Kr);
Z(Ar) = 18
1s22s22p63s23p6
119
Dodamo li atomskom broju Z(Kr) jo jedan elektron, koji se nalazi na petom

energetskom nivou u s-orbitali, dobit emo:
Atomski broj Z(37) ima element rubidij, Rb.
18. Atom kalija, K, ima elektronsku konfigura-ciju: 1s22s22p63s23p64s1. Otpusti li

elektron iz 4s-orbitale, postii e elektronsku konfigu-raciju jednog plemenitog
plina. Kojeg?
Otputanjem jednog elektrona iz atoma kalija, K, postie se konfiguracija plemenitog
plina argona, Ar, atomskog broja 18.
Njegova bi elektronska konfiguracija bila:
17. Atom broma, Br, ima elektronsku konfiguraciju 1s22s22p63s23p64s23d104p5 primanjem

jednog elektrona prelazi u ion broma, Br.
Napii njegovu elektronsku konfiguraciju.
Primanjem jednog elektrona u 4p-orbitalu atom
broma prelazi u ion broma, Br, elektronske
konfiguracije:
1s22s22p63s23p64s23d104p6
18. Napii elektronsku konfiguraciju iona Ni2+;

koliko nesparenih elektrona ima ion?
Napisat emo najprije elektronsku konfiguraciju
atoma nikla, Ni, atomskog broja Z = 28. Atom se
nalazi u etvrtoj periodi i pripada prijelaznim
elementima kod kojih se popunjavaju d -orbitale.
Njegova elektronska konfiguracija je
Otputanjem dva elektrona nastaje kation Ni 2+
[Ar]4s23d6
[Ar]
120
ili [Ar]3d8
elektronske konfiguracije:
Nikl, dakle, ima dva nesparena elektrona u
4d - orbitalama
19. Prema poloaju u periodnom sistemu elemenata odredi za brom, Br:
a) broj elektrona u vanjskoj ljusci,
b) valenciju i
c) je li metal ili nemetal.
a) Atom broma ima atomski broj 35.
Nalazi se u etvrtoj periodi i njegova elektronska konfiguracija je
Z(Br) =35.
1s22s22p63s23p64s23d104p5
p
s
Iz elektronske konfiguracije vidi se da u posljednjem
elektronskom nivou ima 7 elektrona i zato se nalazi u
17 (VIIB) skupini
ili 4s24p5
b) Da bi popunio p-orbitale na etvrtom

energetskom nivou, nedostaje mu samo jedan
elektron, koji e on vrlo lako primiti i zato je
brom jednovalentan.
c) Brom je nemetal jer se nalazi desno od granice
izmeu metala i nemetala.
20. Zato se aluminij, Al, nalazi u 13 (IIIB) skupini

i u treoj periodi?
Z(Al) = 13
N(Al) = 13.
Atom aluminija ima atomski broj 13, to znai da

aluminij ima 13 elektrona,
Ti elektroni bit e rasporeeni u s- i p-orbitale
prve, druge i tree ljuske.
3
2
1
121
Njegovu elektronsku konfiguraciju

moemo jednostavnije prikazati ovako
1s22s22p63s23p1
Iz njegove elektronske konfiguracije vidimo da atom

aluminija ima tri valentna elektrona u treoj ljusci, a
kako broj valentnih elektrona odgovara broju
glavnih skupina (grupa) aluminij se nalazi u 13
(IIIB) skupini.
21. Zato elementi silicij, Si, i olovo, Pb, pripadaju
14 (IVB) skupini
periodnog sistema elemenata?
Pronaimo silicij, Si, u periodnom sistemu. Vidimo
da je njegov atomski broj 14 i da se nalazi u treoj
periodi;
Atomski broj olova je, Pb, jest 82;
Iz elektronske konfiguracije vidimo da silicij i olovo

imaju u posljednjem energetskom nivou po 4
valentna elektrona i zato se nalaze u istoj skupini,
odnosno, u 14 (IVB) skupini periodnog sistema
elemenata.
122
Z(Si)=14
n(Si)=3
1s22s22p63s23p2
Z(Pb) = 82
n(Pb) = 6
1s22s22p63s23p64s23d104p6
5s24d105p66s25d104f146p2
22. Iz slijedeih elektronskih konfiguracija odredi

elemente koji pripadaju istoj skupini periodnog
sistema:
a)
b)
c)
d)
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6

1s2 2s2 2p4
1s2 2s1
1s2 2s2 2p6 3s2 3p4
Istoj skupini periodnog sistema elemenata pripadat

e element elektronske konfiguracije pod b)
i element elektronske konfiguracije pod d)
1s22s22p4
1s 2s22p63s23p4
2
zato to u posljednjem elektronskom nivou svaki

od njih ima po est valentnih elektrona.
Atom elementa pod b) ima atomski broj 8 i pripada
atomu kisika, O;
Atomski broj elementa pod d) je 16 i pripada atomu
sumpora, S;
Z=8
Z(O) = 8
Z = 16
Z(S) = 16
Dakle, kisik i sumpor su elementi 16 (VIB) skupine.
123
124
6. GRAA MOLEKULA I KEMIJSKA VEZA

6.1. Elektronska teorija valencije
Znamo da meusobnim spajanjem atoma istog elementa nastaju molekule tog
elementa, a spajanjem atoma raznih elemenata nastaju kemijski spojevi tano
odreenog i stalnog kemijskog sastava. Drugim rijeima, meusobno se spaja tano
odreen broj atoma elemenata. To svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s
odreenim brojem atoma nekog drugog elemenata naziva se njegovom valencijom
(latinski: valentia = mo ili kapacitet) Element iji se atomi spajaju s vie nego
jednom atomom bilo kojeg drugog elementa nazivamo jednovalentnim ili
monovalentnim, tj. njegova je valencija jedan. Takav je element vodik koji daje
spojeve: HCl, H2O, NH3, CH4, ali nikada ne daje spojeve tipa HX2 ili HX3 itd.
Valencije drugih elemenata moemo definirati brojem atoma monovalentnog
elementa s kojim se spaja jedan atom dotinog elementa. Iz konstitucije vode vidimo
da se jedan atom kisika spaja s dva atoma monovalentnog vodika, pa je kisik
dvovalentan. Analogno tome duik je trovalentan u amonijaku (NH3), a ugljik u
metanu (CH4) je etverovalentan. Jednom rijeju kaemo da su kisik, duik i ugljik
polivalentni.
Kako se kisik spaja s veinom elemenata u razliite vrste oksida. tj. kemijske spojeve
kisika s elementima, iz konstitucije tih oksida lako se moe nai valencija dotinog
elementa. Na primjer, natrij daje oksid formule Na2O, te je natrij jednovalentan; kalcij
daje oksid CaO, te je dvovalentan; aluminij daje oksid Al2O3, pa je trovalentan, fosfor
daje dva oksida najjednostavnije formule P2O3 i P2O5, pa je trovalentan i
petorovalentan itd. Prema tome, jedan te isti element moe biti u razliitim spojevima
i razliito valentan ili multivalentan, odnosno jedan te isti element moe imati i vie
valencija.
Uzrok meusobnog spajanja atoma pojedinih elemenata, a odatle i bit valencije,
odnosno kemijske veze, objanjava nam elektronska teorija valencije.
125
Kada se meusobno spajaju dva atoma ili vie, oni to ine pomou elektrona u
svojim vanjskim ljuskama. Normalno, nepopunjena ili privremeno popunjena
elektronska ljuska daje elektrone za valenciju atoma. Zbog toga valencija atoma
elemenata, a odatle i kemijska svojstva, odreuje elektronska konfiguracija
vanjskih elektronskih ljuski, odnosno njihovih orbitala. Stoga je obiaj da se
elektroni atoma dijele u dvije klase: valentni elektroni, koji slue za vezivanje
atoma, i unutarnji elektroni koji ne sudjeluju u kemijskoj vezi, tj. koji zadravaju
svoju konfiguraciju u svim spojevima dotinog elementa.
Atomi se meusobno spajaju zato to spojeni ine energetski stabilniji sistem. Da bi
pak nastao energetski stabilniji sistem, atomi prelaze u takve elektronske
konfiguracije koje omoguuju da se snizi energija sistema i to tako:
a) da atomi preu u pozitivno i negativno nabijene ione, koji meusobnom
privlaenjem (uz oslobaanje potencijalne energije) ine ionsku vezu u ionskoj
kristalnoj reetki.
b) da se atomi spoje kovalentnom vezom stvaranjem zajednikog elektronskog para
izmjenjivanjem elektrona.
Dakle, svi se sistemi u prirodi nastoje izgraditi tako da im je energija to manja.
Posljedica meusobnog spajanja atoma, nastaje molekula koja je stabilnija od
pojedinanih atoma, jer se pri vezivanju atoma oslobaa energija. Na taj nain
dobivamo i odgovor kako je mogue postojanje milijuna i milijuna kemijskih spojeva,
iako se u prirodi javlja samo devedesetak elemenata.
Prirodu kemijske veze prvi su uspjeli objasniti tek 1916. godine ameriki kemiar G.
N. Lewis (1875-1946) i njemaki kemiar W. Kossel (1888-1956). Njihova su se
zakljuivanja temeljila na elektronskoj konfiguraciji i svojstvima plemenitih plinova.
Ako se plemeniti plinovi ne spajaju sa drugim elementima, oito je da njihove
elektronske konfiguracije odreuju takva svojstva. Zato su Lewis i Kossel
pretpostavili da atomi pri meusobnom spajanju nastoje ostvariti stabilne elektronske
konfiguracije plemenitih plinova, odnosno oktet elektrona u posljednjoj ljuski.
Teorija vezivanja na temelju tog modela poznata je kao Lewisova teorija kemijske
veze. Sve teorije kemijske veze koje su kasnije razvijene u sebi sadre temelje
Lewisove teorije. Prema suvremenim shvaanjima kemijska veza je elektrine
prirode. Meusobno vezivanje atoma moe se ostvariti na vie naina. Tri su temeljne
vrste kemijske veze: ionska, kovalentna i metalna.
Podjela nije tako otra. Ako u nekom spoju preteu svojstva karakteristina za
spojeve s kovalentnom vezom onda emo taj spoj svrstati meu kovalentne spojeve,
ali to ne znai da meu atomima ne djeluju i takve sile koje su svojstvene ionskim ili
metalnim vezama.
126
Ponovimo!
Potencijalna energija atoma i molekula odreena je raspodjelom elektrona oko
pozitivno nabijenih jezgara. Stanje nie energije moe se ostvariti
preraspodjelom elektrona izmeu atoma.
Pri nastajanju spojeva elektron moe prei od jedne vrste atoma na drugu pri
emu nastaju ioni. Takva se veza zove ionskom vezom.
U metalima elektroni valentne ljuske istovremeno pripadaju cijelom kristalu
metala. Takva se vrsta veze zove metalnom vezom.
Ovdje emo spomenuti i jo neke vrste veza: vodikova, metalna veza o kojima emo
govoriti kasnije.
6.2 Ionska veza
Ion (grki - ion = to ide, to se kree); je elektriki nabijena estica. To moe
biti atom ili skupina atoma.
Da bi nastala ionska veza izmeu atoma, mora prijei jedan od atoma u pozitivno
nabijen ion (kation) gubitkom odreenog broja elektrona, a drugi atom mora primiti
te elektrone i prijei u negativno nabijen ion (anion).
Oito je da atom to lake daje elektrone drugom atomu, to je manja utroena energija
za oslobaanje tog elektrona iz atoma, tj. to je manja energija ionizacije Ei koja je
definirana procesom:
A
A+ + e-
(Ei,1)
A+
A2+ + eitd.
(Ei,2),
A2+ + 2e-
(Ei,1 + E i,2)
odnosno
Obratno, atom koji prima elektron to ga lake prima to ima vei elektronski afinitet
(Ea), tj. to je vea osloboena energija vezivanjem elektrona
A + e-
A-
(Ea,1)
A- + e-
A2-
(Ea,2),
itd.
127
odnosno:
A + 2e-
A2-
(Ea,1 + Ea,2)
Kako najmanju energiju ionizacije imaju atomi elemenata na lijevoj strani periodnog
sistema elemenata (1. i 2. skupina), a najvei elektronski afinitet atomi na desnoj
strani periodnog sistema elemenata (17. skupina), to upravo ti atomi tvore pozitivne
odnosno negativne veze.
Koristite periodni sistem elemenata dok uite sadraj ovog poglavlja
Naravno da broj danih i primljenih elektrona ovisi u prvom redu o broju valentnih
elektrona u valentnoj ljusci atoma koji se meusobno povezuju. Zato broj danih
elektrona ne moe biti vei od broja valentnih elektrona. Isto tako je i broj atoma koje
elektron moe primiti ogranien nepopunjenim orbitalama valentne ljuske. Openito
moemo rei da broj valentnih elektrona koji sudjeluju u kemijskoj vezi ovisi o
energetskom stanju elektrona. Elektronsko stanje elektrona odreeno je pak za dani
kvantni nivo efektivnim nabojem atomske jezgre; to je on vei elektron ima manje
energije pa je inertniji za stvaranje kemijske veze.
Uzmimo npr. atom natrija (Ei,1 = 5,14 eV) i atom klora (Ea = -3,61eV) Njihove su
elektronske konfiguracije:
Na (1s22s22p63s1),
Cl (1s22s22p63s23p5)
Prema tome, atom natrija moe dati (uz dovoenje energije ionizacije) jedan elektron
iz 3s-orbitale valentne ljuske i prijei u pozitivno nabijeni natrijev ion:
Na (1s22s22p63s1)
Na+(1s22s22p6) + e-
taj elektron moe primiti (uz oslobaanje energije) atom klora u nepopunjenu 3porbitalu valentne ljuske i tako prijei u negativno nabijeni klorov ion (klorid-ion)
Cl (1s22s 22p63s 22p5)+e-
Cl - (1s 22s 22p63s23p6)
Zbog suprotnih naboja dre se ioni Na+ i Cl- zajedno, tj. povezuju se ionskom vezom
to se moe prikazati formulom
Na+ClKako povezani kation i anion ine dva, suprotna elektrina pola, ta veza se naziva
heteropolarnom vezom (grki: heteros = drugi)
Atom koji daje elektron nazivamo elektron-donorom (latinski: donare = darovati),
a atom koji prima elektron nazivamo elektron-akceptorom (latinski: aceptare =
128
primiti). Dakle, natrijev atom je elektron-donor, a klorov atom elektron-akceptor.

Uzmimo kao drugi primjer atom magnezija ija je elektronska konfiguracija:
Mg(1s22s22p63s2)
Kako se u treoj s-orbitali valentne ljuske nalaze dva elektrona, atom magnezija
moe dati elektron-akceptoru ta dva elektrona (utroena energija ionizacije ta dva
elektrona je: Ei,1 + Ei,2 = 7,65 eV + 15,04 eV = 22,69 eV)
Time nastaje dvostruko pozitivno nabijen magnezijv ion:
Mg(1s22s22p63s2)
Mg2+(1s22s22p6) + 2e-
Ako je na primjer, klorov atom elektron-akceptor a on moe primiti samo jedan

elektron- potrebna su dva klorova atoma da prime ta dva elektrona atoma magnezija.
Nastalu ionsku vezu izmeu magnezijeva iona i dva klorid iona moemo pokazati
ovako
Mg2+Cl-2
Vidimo da broj naboja iona odreuje njegovu valenciju, koju u ovom sluaju
nazivamo ionskom valencijom ili elektrovalencijom. Dakle, u navedenim
primjerima je natrij pozitivno monovalentan, a magnezij je pozitivno dvovalentan,
dok je klor negativno monovalentan.
Iz primjera je vidljivo da nastali ioni Na+, Mg2+ i Cl- imaju elektronsku konfiguraciju
atoma odgovarajueg plemenitog plina: ion Na+ i Mg2+ imaju elektronsku
konfiguraciju neona Ne(1s22s22p6), a ion Cl- argona, Ar(1s22s22p63s23p6)
Prijenos elektrona, na primjer s atoma natrija na atom klora, obino se pokazuje
Lewisovim simbolima:
Cl
+ Cl
Mg
+2
Cl + Mg + Cl
Na
Na + Cl
Cl
Lewisov simbol za svaki element sadri uobiajeni znak elemenata okruen s

onolikim brojem taaka koliko dotini atom ima elektrona u valentnoj, odnosno
posljednjoj ljuski. Svaka taka predstavlja jedan elektron. Elektrone uvijek sparujemo
tako da se na primjer u anionima s konfiguracijom plemenitog plina oko simbola
elementa simetrino rasporede etiri para elektrona.
129
Li 1s22s1
Na 1s22s22p63s1
Cl 1s22s22p63s23p5
Konfiguracija atoma litija Konfiguracija atoma natrija Konfiguracija atoma klora
Li 1s2
Na 1s22s22p6
Cl 1s22s22p63s23p6
Litij ion ima konfiguraciju Natrijev ion ima konfigura- Klor ion ima konfiguraciju
plemenitog plina helija
cuju plemenitog plina neona plemenitog plina argona
Ionska veza je takva veza kod koje jedan od sudionika, za vrijeme vezivanja, predaje
svoje nesparene elektrone drugom atomu tako da oba postignu elektronski raspored
najblieg plemenitog plina. Da bi nastala ionska veza izmeu atoma, mora jedan od
atoma prijei u pozitivno nabijeni ion gubitkom odreenog broja elektrona, a drugi
atom mora primiti te elektrone i prijei u negativno nabijeni ion.
Energija ionizacije opada u istoj skupini periodnog sistema s porastom atomskog
broja elementa, a u istoj periodi raste s porastom atomskog broja.
H
13,60
Li
5,39
Na
5,14
K
4,34
Rb
4,16
Cs
3,87
Be
9,32
B
8,30
C
11,26
N
14,54
O
13,61
F
17,42
He
24,58
Ne
21,56
Ar
15,76
Kr
14,00
Xe
12,13
Rn
10,75
S porastom atomskog broja elementa unutar jedne skupine raste broj elektronskih
ljuski, a time i veliina atoma. Time raste i udaljenost izmeu jezgra i naelektrisanih
elektrona u posljednjim ljuskama, te opada privlana sila izmeu jezgre i tih
elektrona. Osim toga, elektroni unutarnjih ljuski zbog porasta naboja jezgre sve vie
se pripajaju uz jezgru i snano zasjenjuju njen naboj. Posljedica je da su elektroni
vanjske ljuske sve slabije vezani i energija ionizacije opada.
Meutim, unutar jedne periode raste naboj jezgre s porastom atomskog broja, no ne
mijenja se elektronska ljuska. Elektroni koji pridolaze u tu elektronsku ljusku ne
mogu potpuno zasjeniti naboj jezgre i zato s porastom atomskog broja raste efektivni
naboj jezgre.
Moemo, dakle, rei da ionsku vezu stvaraju atomi tipinih metala s atomima
nemetala. to su ta dva svojstva izrazitija, to je nastali ionski spoj stabilniji. Zbog
toga su tipini ionski spojevi spojevi alkalijskih elemenata s halogenim elementima,
tj. alkalijski halogenidi. Tipini ionski spojevi nazivaju se i tipinim solima.
6.3. Kovalentna veza
Postoji vrlo mnogo kemijskih spojeva, osobito ugljika, koji nemaju navedene
karakteristike ionskih spojeva, pa ne posjeduju ionsku vezu meu atomima. Osim
130
toga, znamo da su molekule plinovitih elementarnih tvari (osim plemenitih plinova)

sastavljene od dvaju istovrsnih atoma koji su meusobno vrsto povezni. To se
uostalom vidi i po prilino velikim energijama disocijacije, koje su potrebne da se
molekule rastave na atome: A2 2A.
Na primjer:
molekula:
molarna energija disocijacije kJmol-1:
H2(g)
435,1
Cl2(g)
242,7
O2(g)
497,9
N2(g)
945,6
Oito, dakle, da postoji jo jedna vrsta veze meu atomima, koja nije ionske prirode.
Kako je daleko univerzalnija od ionske veze, nazvao ju je G. N. Lewis kemijskom
vezom. Danas nazivamo tu vezu izmeu atoma u molekulama kovalentnom vezom
(latinski: con = s ili su) a upotrebljava se i naziv veza elektronskog para, zatim
atomska veza, pa i homopolarna veza (grki: homoios = jednak) da se pokae
razlika od heteropolarne veze.
6.3.1. Lewisove strukture
Prema klasinoj Lewisovoj oktetnoj teoriji valencije kovalentna veza nastaje takoer
iz nastojanja atoma da meusobno povezani postignu stabilniju elektronsku
konfiguraciju atoma plemenitog plina, odnosno oktet. Zbog toga kod kovalentne veze,
za razliku od ionske veze, atom ne predaje elektron drugom atomu, ve svaki od njih
daje po jedan elektron i stvore jedan zajedniki elektronski par ili vie. Ti zajedniki
elektronski parovi, koji pripadaju i jednoj i drugoj jezgri, povezuju oba atoma, tj. ine
izmeu njih atomsku ili kovalentnu vezu. Brojimo li sada nastale zajednike
elektronske parove najprije jednom a onda drugom atomu, imaju oba atoma u
molekuli elektronsku konfiguraciju atoma plemenitog plina, odnosno oktet, osim pri
spajanju vodika, gdje nastaje elektronska konfiguracija helija od dva elektrona
(dublet). Dakle, openito moemo kazati da kovalentna veza nastaje stvaranjem
zajednikih elektronskih parova.
Spajanje atoma kovalentnom vezom moemo strukturno prikazati vrlo jednostavno
Lewisovim simbolima. Na primjer nastajanje molekule vodika od dva atoma vodika
prikazuje nam ova shema:
H + H
H H
Dakle, svaka jezgra kontrolira oba elektrona zajednikog elektronskog para, pa svaki
atom u molekuli vodika ima elektronsku konfiguraciju helija. Zajedniki elektronski
par pripada i jednom i drugom atomu i tako ini kovalentnu vezu meu atomima.
Elektronska konfiguracija klorova atoma jeste 1s22s22p63s23p5. Poveu li se dva
klorova elektrona zajednikim elektronskim parom prema ovoj shemi:
Cl + Cl
Cl Cl
131
onda svaki atom klora u molekuli klora poprima elektronsku konfiguraciju atoma
argona 1s22s22p63s23p6, odnosno stvore svoj oktet.
Analogno moemo primijeniti navedenu shemu i na
stvaranje
molekula
iz
razliitih atoma. Tako nastajanje molekule klorovodika
(HCl), vode (H2O), fosfortriklorida (PCl3) i metana
(CH4) moemo prikazati
ovako:
H Cl
Cl
O H
H
Cl
+ 3 Cl
P Cl
Cl
H
C + 4 H
H C H
H
Nastajanje ugljen dioksida (CO2) iz 1 atoma ugljika i 2 atoma kisika moemo

prikazati shemom:
O
+ C + O
O C O
Da se postigne oktet atoma kisika i ugljika u molekuli ugljik-dioksida, moraju nastati

po dva zajednika elektronska para izmeu atoma kisika i ugljika, tj. po dvije
kovalencije.
U molekuli duika postoje ak tri elektronska para koji povezuju dva duikova atoma.
N + N
N N
Dakle, svaki zajedniki elektronski par ini jednu kovalenciju. Iz navedenih primjera
vidi se da su vodik i klor monokovalentni, jer dijele u kovalentnim spojevima samo
po jedan zajedniki elektronski par. Analogno je kisik dikovalentan kada dijeli dva
elektronska para, fosfor i duik su iz istog razloga trikovalentni, a ugljik je
tetrakovalentan. Ve gotovo 100. godina kemiari obiavaju valenciju oznaavati
crticom izmeu vezanih atoma. Elektronska teorija valencije dala je pravo znaenje
toj oznaci: crtica valencije u kemijskoj formuli uvijek znai zajedniki
elektronski par. Zbog toga prikazane elektronske strukturne formule ili Lewisove
strukture moemo pisati i ovako.
132
Cl
Cl
Cl
Cl
H
Cl
Cl
Iz tih Lewisovih struktura lako vidimo koliko elektronskih parova nekog atoma
sudjeluje u kovalentnoj vezi, a koliko ih je ostalo kao slobodan ili osamljen
elektronski par, koji ne sudjeluje u kemijskoj vezi i koji je oznaen dvjema
takicama.
Konano, moemo u formulama izostaviti slobodne elektronske parove i imamo ve
dugo poznate konstitucijske ili strukturne formule:
H
Cl
Cl
Cl
H
Cl
P
Cl
H
Cl
Takve strukturne formule, sa slobodnim elektronskim parovima ili bez njih, pokazuju
nam kako su pojedini atomi meusobno povezani. Iz obinih empirijskih formula to
ne vidimo. Tako iz konstitucijske formule vidimo da je u molekuli vode atom vodika
vezan za kisik, a ne za drugi atom vodika, to iz empirijske formule H2O ne moramo
zakljuiti. Ovdje valja naglasiti da se ionska veza nikako ne smije prikazati crticom,
jer nam crtica simbolira samo kovalentu vezu. Dakle, formula natrij klorida nije NaCl, ve Na+Cl-.
6.3.2. Geometrija molekula
Jednostavnu teoriju koja objanjava grau malih molekula postavili su 1940. godine
N. V. Sidgwik i H. M. Powel. To je poznata VSEPR-teorija (engleski: Valence
Shell Electron Pair Repulsion = odbijanje elektronskih parova valentne ljuske).
Oni su zakljuili da razmjetaj elektronskih parova oko sredinjeg atoma ovisi o
njihovom broju.
Kako izmeu jednog elektronskog para i svakog drugog
elektronskog para djeluje odbojna elektrostatska sila, oni se u valentnoj ljusci nastoje
razmjestiti tako da budu to dalje jedan od drugog. Na primjer, molekula berilijeva
klorida, BeCl2 u plinovitom stanju je linearne grae. Dva elektronska para ponaaju se
kao dva istoimena naboja na povrini kugle. Oni se meusobno odbijaju pa se nastoje
razmjestiti to dalje jedan od drugoga. Zato kovalentne veze (zajedniki elektronski
parovi) u molekuli berilijeva klorida meusobno zatvaraju kut od 180.
Molekula BF3 jeste planarna, a kutovi meu vezama iznose 120, jer su tada tri
elektronska para najdalje jedan od drugoga.
133
etiri para elektrona rasporeuju se tako da kovalentne veze meusobno zatvaraju

tetraedarski kut, 10928.
Pet elektronskih parova razmjetaju se u prostoru tako da zauzimaju vrhove trigonske
(trokutaste) bipiramide.
est parova zauzima vrhove oktaedra
Sedam elektronskih parova, kao u molekuli IF7, razmjetaju se tako da zauzimaju
vrhove pentagonske (petokutne) bipiramide.
Broj
Geometrijski Valentni
elektronskih
Primjer
razmjetaj
ugao
parova
08 1
trokut
120
Cl
Be
F
tetraedar
109,5
120
BeCl2
Cl
BF3
109,5
5, 90 1
180
02 1
linearan
08 1
CH4NH+4
H
F
trigonska
bipiramida
120
90
F 120
oktaedar
90
F
S
PCl5
120
90
F
F
90
90
90
SF6
Slika 6.1. Usmjerenost kovalentnih veza kao funkcija broja elektronskih

parova oko sredinjeg atoma
6.3.3. Hibridne orbitale
Usmjerenost kovalentnih veza moe se objasniti i hibridizacijom odnosno mijeanjem
atomskih orbitala. Na primjer, berilij ima elektronsku konfiguraciju 1s22s2 a klor
1s22s22p63s23p5. Da bi dolo do nastajanja berilijeva klorida, berilij mora imati
nesparene elektrone u valentnoj ljusci.
134
sp-hibridizacija
Atom berilija moe ostvariti dva nesparena elektrona u valentnoj ljuski tako da apsorbira
odreeni kvant energije pri emu jedan elektron iz 2s-orbitale pree u 2p-orbitalu. Za
takav atom se kae da je u pobuenom stanju. Mijeanjem jedne s - i jedne p- orbitale
u tako pobuenom atomu Be*, nastaju dvije jednake sp- hibridne orbitale jednake
energije, ali meusobno usmjerene pod kutom od 180.
Be 1s 2s
Be* 1s 2s p
1 2
Kada se dvije sp- hibridne orbitale preklope sa p- orbitalama atoma klora, energija
sistema se smanji pa nastaje molekula BeCl , a pri tome se oslobodi vie energije nego to
je utroeno za pobuivanje atoma berilija.
2
sp -hibridizacija
Elektronska konfiguracija bora je 1s 2s 2p . Ako atom bora apsorbira odreeni kvant
energije jedan 2s- elektron preskoi u praznu 2p- orbitalu. Tri orbitale u atomu B* sadre
po jedan nespareni elektron. Mijeanjem, odnosno hibridizacijom te tri orbitale nastaju tri
sp - hibridne orbitale jednake energije koje meusobno zatvaraju kut od 120.
1
Kada se tri sp - hibridne orbitale atoma bora preklope s p- orbitalama atoma fluora
nastaju tri jednake veze. Molekula je planarna.
2
sp - hibridizacija
Atom ugljika ima dva nesparena elektrona, pa bi oekivali da ini dvije jednostruke veze.
Meutim, ugljik u molekulama kao to su CH , CCl i svim zasienim ugljikovodicima
ini etiri jednostruke veze. To se moe objasniti tako da atom ugljika apsorpcijom
odreenog kvanta energije prelazi u pobueno stanje, C*, pri emu jedan 2s- elektron
prelazi u 2p- orbitalu. Oekivali bi da pobueni atom ugljika ini dvije vrste veze, jednu
upotrebom 2s- orbitale i tri veze upotrebom 2p- orbitala. U prirodi elektroni se rasporede
u tri vezujue sp - hibridne orbitale jednakih energija usmjerene prema kutovima
tetraedra. Upotrebom sp - hibridnih orbitala ostvaruje se mnogo bolje preklapanje s
vezujuim orbitalama vodika i drugih atoma. Prorauni pokazuju da se pri tome oslobodi
vie energije nego to bi se oslobodilo upotrebom atomskih s- i p- orbitala.
4
Simetrija molekule metana je takva da teita pozitivnog i negativnog naboja padaju na

isto mjesto. Zato je molekula metana nepolarna.
6.3.4. Djelomini ionski karakter kovalentne veze
6.3.4.1.Dipolne molekule
Vidjeli smo da kovalentna veza izmeu dva (ili vie) atoma nastaje tako, da dva elektrona,
po jedan od svakog atoma, sa suprotnim spinovima stvara oko dvaju jezgara zajedniku
135
molekulsku orbitalu, tj. zajedniki elektronski par. Kad su oba atoma iste vrste, imaju
jednak afinitet za elektrone, te je raspored elektrona, tj. elektronski oblak u kovalentnoj
vezi simetrian. Takav je sluaj kod molekula vodika i klora.
Veu li se, meutim, kovalentnom vezom dva (ili vie) raznovrsna atoma, koji mogu imati
razliit afinitet za elektrone, onda atom s veim afinitetom jae privue elektronski oblak
kovalentne veze. Time dolazi do asimetrine raspodjele negativnog naboja u molekuli, tj.
jedan dio molekule postaje relativno negativno nabijen (kome je blie elektronski par,
odnosno kod koga je gui elektronski oblak), a drugi postane relativno pozitivno nabijen.
Nastao je pozitivan i negativan elektrini pol. Kaemo da molekula ima dipolni karakter,
odnosno da kovalentna veza ima djelomino ionski karakter. Takav dipolni karakter
imaju npr. molekule klorovodika (HCl), vode (H O) i amonijaka (NH ), jer atomi klora,
kisika, duika imaju vei afinitet za elektrone nego atomi vodika. Zbog toga se u
navedenim molekulama nalazi stanovit negativan naboj (to oznaujemo sa (delta)
na atomima klora, kisika odnosno duika, a stanoviti sumarno isto toliki pozitivni naboj
(+) na atomima vodika.
2
Cl
+
H
+
O
H +
Stepen dipolnog karaktera, odnosno stepen djelomino ionskog karaktera kovalentne

veze moemo eksperimentalno odrediti mjerenjem jakosti dipola. Mjerenje se zasniva na
orijentaciji dipolskih molekula u elektrinom polju. Negativan pol molekule se usmjeri
prema pozitivnom elektrinom polju, a pozitivan pol, obrnuto, prema negativnom
elektrinom polu. Jakost dipola izraavamo tzv. elektrinim dipolnim momentom, koji
je jednak umnoku naboja i razmaka izmeu teita naboja (l):
=el
6.3.4.2. Elektronegativnost atoma
Vidjeli smo da snagu kojom atom nekog elementa privlai elektrone u kovalentnoj vezi
moemo mjeriti elektrinim dipolnim momentom molekule. Tu snagu privlaenja
nazivamo elektronegativnou. L. Pauling je odreivanjem energije kemijske veze na
temelju termokemijskih mjerenja pokazao da se elektronegativnost svake pojedine vrste
atoma moe brojano izraziti tzv. koeficijentom relativne elektronegativnosti i dao je
svoju poznatu skalu relativnih elektronegativnosti atoma. to atom ima veu relativnu
elektronegativnost, to jae privlai elektrone. Prema tome to su dva atoma jedan od
drugog dalje na skali relativnih elektronegativnosti (u horizontalnom smislu), to je vei
stepen ionskog karaktera veze izmeu njih. Kada je razlika u relativnoj
elektronegativnosti 1,9 udio je ionskog karaktera veze oko 50%. (vidi tablicu 6.1.). to
je vea razlika u relativnoj elektronegativnosti izmeu elemenata, to je jaa veza
izmeu njihovih atoma u kemijskom spoju.
136
Tablica 6.1. Relativne elektronegativnosti atoma po Paulingu
137
6.3.5. Meumolekulske sile

6.3.5.1. Van der Waalsove privlane sile
Dipolne molekule, analogno ionima, posjeduju vanjsko elektrino polje, koje je,
naravno, mnogo slabije od elektrinog polja iona. No ipak je dovoljno da zbog njega
dolazi do meusobnog privlaenja dipolnih molekula (tzv. dipol-dipolno
privlaenje) to dovodi do toga da su takvi spojevi tee taljivi i hlapljivi od onih ije
molekule ne posjeduju dipolni moment. Te sile je otkrio Johanes Diderik van der
Waals 1880. godine obznanivi postojanje privlanih sila izmeu molekula, koje su u
njegovu ast nazvane van der Waalsove sile i za to otkrie dobio je Nobelovu
nagradu 1910. godine.
Do sada smo govorili samo o vezama meu atomima u molekuli. No, da bi smo mogli
razumjeti svojstva tekuina i vrstih tijela moramo upoznati i sile koje djeluju izmeu
molekula. One su u plinovima zanemarivo male, u tekuinama su jae pa sprjeavaju
njihovo isparavanje, ali ne onemoguavaju gibanje molekula. U vrstim tvarima su
tako jake da estice imaju stalan poloaj oko kojeg mogu samo titrati.
Dakle, privlane sile meu molekulama nazivamo van der Waalsovim silama. One su
slabije od kovalentnih veza, posljedica njihovog djelovanja su razliita agregatna
stanja molekulskih tvari. Protumaimo prirodu van der Waalsovih sila. Molekule
mogu imati stalan ali i induciran dipol.
Iz crtea na slici 6.2. vidimo da se privlae suprotno nabijeni krajevi dipolnih
molekula, to znai da su dipol-dipolne privlane sile elektrostatske prirode.
Slika 6.2. Shematski prikaz privlaenja polarnih molekula
138
Raspodjela naboja u svakom atomu je, meutim, vrlo nestalna jer su prema
kvantnomehanikoj teoriji elektroni u atomu i molekuli u stalnom gibanju. U jednom
trenutku ona moe biti simetrina pa elektronski oblak ima oblik kugle, a u drugom
trenutku elektronski oblak postaje gui na jednoj, a rjei na drugoj strani atoma, to
znai da dolazi do deformiranja elektronskog oblaka. Na taj nain nastaje trenutani
dipol. Trenutani dipoli uzrokuju nastajanje induciranih dipola u susjednim
atomima ili molekulama jer dolazi do privlaenja jezgre jednog i elektronskog oblaka
drugog atoma koji nisu kemijski vezani.
inducirani dipol
inducirani dipol
Slika 6.3. Shematski prikaz privlaenja induciranih dipola
Meu induciranim dipolima djeluju vrlo slabe sile. Takve privlane sile su
kratkotrajne, jer se ve u sljedeem trenutku raspodjela naboja u esticama mijenja.
6.3.5.2. Londonove privlane sile
Ve je 1873. godine van der Waals ustvrdio da postoje privlane sile izmeu svih
vrsta molekula, bez obzira na to imaju li trajni dipol (HCl, H2O, NH3) ili ga nemaju
zbog simetrine strukture (H2, O2, CO2, CH4) odnosno sferno-simetrinoga
elektronskog oblaka kod atoma plemenitih plinova. On je to zakljuio, kako smo
spomenuli, studirajui vladanje plinova pri niskim temperaturama i povienim
pritiscima. Pri dovoljno niskim temperaturama kondenziraju se plinovi u tekuine, a
pri jo niim pretvaraju se u vrste tvari, tj. tvore kristalne reetke. Tek pri visokim
temperaturama i niskim pritiscima plinovi se pribliavaju stanju idealnih plinova, kod
kojih ne postoje privlane sile izmeu molekula i za koje vrijede plinski zakoni za
idealne plinove. Naime, kod niskih pritisaka molekule plina dovoljno su udaljene
jedna od druge i mogu pri povienoj temperaturi kinetikom energijom potpuno
savladati meusobne privlane sile. Poraste li, dakle, pritisak plina molekule se vie
zbiju. Smanji li se istodobno njihova kinetika energija snienjem temperature,
intermolekulske sile dolaze do izraaja, i to tim vie to je pritisak plina vei a
temperatura nia. Na kraju intermolekulske sile nadvladaju, molekule se vie
slobodno ne kreu, stvaraju najprije promjenljivu i nepravilnu strukturu tekuine i
konano pravilnu strukturu kristala.
Zbog tih sila pri dovoljno niskim temperaturama ak i nepolarne estice, kao to su na
primjer molekule vodika (H2), i atomi helija (He) mogu prijei u kruto agregatno
stanje.
139
Jakost van der Waalsovih sila ovisi, osim o raspodjeli elektronske gustoe, i o
veliini molekula i atoma i njihovoj udaljenosti. to su molekule i atomi vei to je
vei i broj dodira meu njima, pa su i van der Waalsove sile jae.
Ako su molekule i atomi u
kristalu vezani samo slabom
van der Waalsovom silom,
potrebna je mala toplinska
energija da savlada tu vezu
(1 10 kJ/mol), tj. takvi
kristali imaju nisko talite.
Nastala, pak, tekua faza ima
analogno nisko vrelite.
t/ C
2
200
160
120
Br
40
80
0
2
Cl
-40
Dakle, talite i vrelite mogu

posluiti da se ocjene van der
Waalsove
privlane
sile
izmeu dotinih molekula.
Kako kod molekulskih tvari s
porastom relativne molekulske mase raste njihovo
talite i vrelite, to openito
van der Waalsove privlane
sile izmeu molekula rastu
s porastom veliine molekula i molekulske mase,
odnosno s porastom broja
elektrona u molekuli.
- 80
- 120
Xe
- 160
Ar
- 240
Kr
- 200
He
Ne
-273
5 perioda
Slika 6.4. Grafiki prikaz ovisnosti

vrelita plemenitih plinova i halogenih
elemenata o relativnoj atomskoj, odnosno
molekularnoj masi
Evo primjera za niz halogenih elemenata i plemenitih plinova (tablica 6.2.).

Tablica 6.2. Vrelita i talita halogenih elemenata i plemenitih plinova
Element
tv/oC
tt/oC
F2 (g)
Cl2 (g)
Br2 (l)
I2 (s)
He (g)
Ne (g)
Ar (g)
Kr (g)
Xe (g)
-187,0
-34,6
58,78
183,0
-268,9
-246,0
-185,2
-152,3
-108,1
-223,0
-102,0
-7,3
58,8
-273,2
-248,7
-189,2
-157,0
-112,0
Molarna masa/gmol-1
38,0
70,91
159,83
253,84
4,003
20,18
39,95
83,80
131,3
Talite, tt temperatura pri kojoj vrsta tvar prelazi u tekue stanje uz standardni pritisak.
Normalno vrelite, tv temperatura pri kojoj tvar prelazi u plinovito stanje uz standardni
pritisak.
140
I mnoge druge fiziko-kemijske osobine molekulskih tvari, kao topljivost, sposobnost

mijeanja (tj. uzajamna sposobnost mijeanja tekuina), viskoznost, plastinost i
povrinska napetost odreene su van der Waalsovim privlanim silama, jer ovise o
uzajamnom privlaenju molekula.
Prirodu privlanih sila izmeu induciranih dipola objasnio je njemako-ameriki
fiziar Fritz London 1930. godine. Londonove sile su prema tome van der Waalsove
privlane sile koje nemaju stalni dipol, a posljedica su trenutanih i induciranih dipola
prisutnih u svakom sistemu.
6.4. Vodikova veza
Najjae meudjelovanje zapaeno je izmeu dipolnih molekula u kojima je atom
vodika vezan na jako elektronegativne atome kao to su atomi fluora, kisika i duika.
Zbog velike razlike u elektronegativnosti izmeu vodika i elektronegativnog atoma na
koji je vezan, nastaju jaki dipoli koji se meusobno privlae elektrostatskim silama.
One su mnogo slabije od kovalentne veze (vodikova veza je svega 5 10 %
kovalentne veze), a neto jae od van der Waalsovih sila. Takvu vezu zovemo
vodikova veza.
Vodikova veza je veza elektrostatske prirode izmeu dvije dipolne molekule u
kojima je vodik vezan na neki jako elektronegativan element.
Supstance ije su molekule polarne u pravilu imaju viu temperaturu kljuanja od
supstancija jednake molekulske mase, ali s nepolarnim molekulama. Voda, amonijak i
fluorovodik, na primjer imaju znatno vie take kljuanja od oekivanih u odnosu na
njihovu molekulsku masu. To je posljedica jakih meumolekulskih sila kojima su
uzrok tzv. vodikove veze. Vodikova veza je osobita vrsta veze u kojoj vodikov atom
premouje dva jako elektronegativna atoma. Zbog toga se vodikova veza ponekad
zove i vodikov most.
Spojevi meu ijim molekulama postoje vodikove veze imaju mnogo via talita i
vrelita od oekivanih, slika 6.5., jer su i privlane sile meu molekulama jae, pa je
potrebna vea energija za njihovo kidanje.
Budui da vodikove veze osim izmeu molekula vode nalazimo i meu molekulama
nukleinskih kiselina, ali i u bjelanevinama i ugljikohidratima, moemo rei da
vodikove veze omoguavaju cjelokupni ivot na Zemlji
141
Za molekule nabrojanih supstancija karakteristino je da imaju

vodik neposredno vezan na jako elektronegativne atome.
t/ C
373
H O
2
HF
H Te
SbH
HI
H Se
2
SnH
SiH
GeH
PH
73
AsH
HBr
HCl
CH
173
H S
Slika 6.5. Vrelita

spojeva vodika s
elementima 14., 15.,
16. i 17. skupine
periodnog sistema
NH
273
5 perioda
Anomalija vode
Vodikova veza ima iznimno znaenje u vodi, tekuini o kojoj ovisi ivot na Zemlji.
Znamo da se pri prijelazu u vrsto agregatno stanje gustoa tvari poveava. Je li
uvijek tako?
Prouimo podatke za gustou vode pri razliitim temperaturama i u razliitim
agregatnim stanjima.
Tablica 6.3. Gustoa vode
Temperatura / oC
Gustoa / (g/cm3)
0
0,9170
0
0,9987
4
1,0000
25
0,9970
100
0,9584
Agregatno stanje
vrsto (led)
tekue
tekue
tekue
tekue
)C ( arutarepmeT
01 9 8 7 6
0
5999,0
6999,0
7999,0
8999,0
9999,0
0000,1
)lm/g( a}otsuG
Slika 6.5. Gustoa vode

izmeu 0 C i 10 C
142
Znate li: da je voda jedina tekuina ija gustoa nije najvea pri temperaturi
taljenja.
Iz navedenih podataka zakljuujemo da je najvea gustoa vode pri + 4 oC, ali i da je
gustoa leda pri 0 oC neto manja od gustoe vode. Ovu neobinu pojavu nazivamo
anomalija vode.
Led je voda u kristaliziranom stanju, a molekule vode u ledu nalaze se u strogo
ureenom geometrijskom rasporedu. Svaki atom kisika okruen je sa etiri atoma
vodika. Dva su atoma blie, a dva dalje od atoma kisika. Blii atomi pripadaju jednoj
molekuli vode i s kisikom su vezani kovalentnom vezom. Dva atoma vodika, koji su
podalje, pripadaju dvjema susjednim molekulama vode i ine vodikove mostove
izmeu molekula vode (slika 6.6.). Zbog jakih vodikovih veza struktura leda nije
najgua slagalina molekula vode. U strukturi leda mogu se uoiti praznine u obliku
kanala, koji su ipak
toliko maleni da u
njih ne moe stati
molekula vode.
Slika 6.6. Vodikova

veza: izmeu
molekula vode (a), u
strukturnoj kristalnoj
reetki leda (b)
Kad se led topi zbog zagrijavanja, dio vodikovih veza se kida, molekule vode se
oslobaaju vrstog poretka, te se mogu gue sloiti. Zato ista koliina vode nastala
topljenjem leda zauzima manji volumen.
Znate li: gustoa leda je manja od gustoe vode, pa led pliva na vodi. Led na
povrini vode sprjeava gubitak topline iz donjih slojeva. To ribama
omoguava da mjesecima ive ispod sloja leda. Kad ne bi bilo vodikovih
veza, voda bi pri atmosferskom pritisku bila plin s vrelitem oko 80
o
C, pa ne bi bilo ni kie, ni rijeka, ni jezera, ali ni ivih bia.
Vodikova veza moe nastati izmeu istovrsnih, ali i izmeu raznovrsnih molekula
koje su jako polarne, kao primjerice izmeu molekula alkohola i vode, to bitno
utjee na svojstva promatranog sistema.
143
Evo jo nekih kemijskih osobina vode:

Voda je stabilno jedinjenje: ne moe se lako razloiti zbog stabilnosti kovalentne veze
izmeu H i O. Voda se ne moe termiki razloiti na vodik i kisik ispod temperature
od 1000 oC. ak i na 2500 oC razloit e se samo 2 % vode. Meutim, voda se moe
razloiti na H2 i O2 na sobnoj temperaturi ako se kroz nju propusti jednosmjerna
elektrina struja (vidi sliku 1.1.)
2H2O(l) = 2H2 (g) + O2 (g)
Na obinim temperaturama voda estoko reagira sa kemijski aktivnim metalima
(natrij, kalij) oslobaajui plinoviti vodik.
Na (s) + H2O (g) = NaOH (aq) + H2 (g)
Na viim temperaturama, manje aktivni metali, kao to je cink, reagiraju sa vodenom
parom uz oslobaanje plinovitog vodika. U takvim sluajevima stvara se oksid metala
Zn (s) + H2O (g) = ZnO (s) + H2 (g)
Kisik iz vode moe se kemijski osloboditi pri reakciji sa vrlo aktivnim nemetalima.
Plinoviti fluor burno reagira sa vodom oslobaajui Plinoviti O2.
F2 (g) + H2O (l) = H2F2 (aq) + O2 (g)
6.5. Metalna veza
Metali se meusobno povezuju vezom koja je vrlo bliska kovalentnoj vezi, a tu vezu
izmeu metala nazivamo metalnom vezom.
Znate li: - da su se tijekom vrlo hladne zime 1868 / 69. godine u jednom
vojnom skladitu u Petrogradu, kalajna (Sn) dugmad za vojne
uniforme pretvorila u sivi prah. to je jo udnije, pojava se poput
zaraze irila s oboljele na zdravu kalajnu dugmad pa je
nazvana kalajna kuga. Da se radi o polimorfiji (pojava da se neki
mineral javlja u vie oblika, s razliitim kristalografskim, fizikim i
kemijskim svojstvima uz isti kemijski sastav) kalaja dokazao je ruski
kemiar Fritshe, 1872. godine.
- da su od svih do danas poznatih elemenata oko 4/5 metali. Iako se
metali javljaju u tako velikom broju, oni tvore manje od 1/4 tvari
pronaenih u svijetu, jer su mnogi metali vrlo rijetki.
144
atom
elektron
Osnovna privlana sila koja djeluje

izmeu atoma metala uzrokovana je
uzajamnim djelovanjem metalnih iona
i zajednikog elektronskog oblaka
kojim su opkoljeni (slika 6.7.).
Slika 6.7. Struktura natrija sa
zajednikim elektronskim oblakom
Valentni elektroni, ili bar dio njih, raspodjeljeni su po itavom metalu tako da su svi
atomi vezani zajednikim elektronskim oblakom. Prema tome, svi atomi su postali
pozitivni ioni koje vrsto vee jedan oblak delokaliziranih elektrona. To je razlog da
je svuda u metalu gustoa elektronskog oblaka vea od nule i priblino jednaka.
Metalna veza nije usmjerena u prostoru.
Dakle, metalna veza je kemijska veza meu atomima metala koji vrlo lako otputaju
elektrone. Pri tome svi atomi postaju pozitivni ioni koje vrsto vee zajedniki oblak
delokaliziranih elektrona.
Preklapanjem orbitala metalnih iona koji se nalaze meusobno vrlo blizu nastaju
molekulske orbitale koje su toliko blizu jedna drugoj da ih opisujemo kao vrpcu ili
zonu. Razlikujemo valentnu vrpcu i vodljivu vrpcu. U valentnoj vrpci nalaze se
valentni elektroni, a iznad nje prostire se vrpca bez elektrona koju nazivamo vodljiva
vrpca. Valentna vrpca se gotovo dodiruje s vodljivom vrpcom, pa je potrebna
zanemarivo mala energija za prelaz elektrona. Moemo rei da se
elektroni zapravo slobodno gibaju iz jedne
vrpce u drugu.
Slika 6.8. Nastajanje

valentnih i vodljivih
vrpci u magneziju
Magnezij ima elektronsku konfiguraciju 1s2 2s2 2p6 3s2. Svaki atom ima dva elektrona
u 3s orbitali, a 3p orbitale su prazne. Elektroni u 1s -, 2s i 2p orbitalama su
vezani na pojedine magnezijeve jezgre, a preklapanjem 3s i 3p - orbitala nastaju
delokalizirane molekulske orbitale (slika 6.8.). Zbog mogunosti prijelaza elektrona
iz valentne u vodljivu vrpcu magnezij, ali i ostali metali, su dobri vodii topline i
elektriciteta.
145
Udaljenost izmeu valentne i vodljive vrpce nije kod svih elemenata jednaka. Kod
metala su valentna i vodljiva vrpca vrlo blizu pa energetska barijera (E) za prijelaz
elektrona gotovo i ne postoji (slika 6.9.).
VODLJIVA
VRPCA
VODLJIVA
VRPCA
VODLJIVA
VRPCA
E
VALENTNA
VRPCA
E
VALENTNA
VRPCA
VALENTNA
VRPCA
a) metali
b) poluvodii
c) izolatori
Slika 6.9. Usporedba energetskih barijera (E) izmeu valentne i vodljive vrpce za a)
metale, b) poluvodie, c) izolatore
Poveavanjem udaljenosti meu vrpcama raste energetska barijera, pa je za prijelaz
elektrona potrebna vea energija. Zbog toga takve tvari slabo provode elektrinu
struju i nazivamo ih poluvodii.
Takvi su elementi na primjer silicij i germanij. U strukturi silicija i germanija svaki je
atom okruen s etiri istovrsna atoma s kojima je povezan kovalentnim vezama.
Elektroni koji sudjeluju u
kovalentnoj vezi ne mogu
se slobodno gibati pod
djelovanjem
elektrinog
polja (slika 6.10.).
Si
Slika 6.10. Shematski prikaz

strukture istog silicija
Porastom temperature poneki elektron iz veze dobiva dovoljno energije za

savladavanje energetske barijere i prelazi u vodljivu vrpcu. Takvo mjesto u kristalu s
kojeg je elektron otiao u vodljivu vrpcu nazivamo upljinom (vakancija). U tu
upljinu moe spontano, ili pod utjecajem elektrinog polja, doi elektron iz neke od
susjednih veza, pa upljina nastaje na drugom mjestu. Kod takve vrste elektrine
vodljivosti govorimo o putovanju upljina. upljine putuju u suprotnom pravcu od
gibanja elektrona.
Osim o temperaturi, vodljivost poluvodia ovisi i o nazonosti male koliine nekih
drugih atoma u strukturi. Takve poluvodie nazivamo poluvodii s neistoama.
Udio dodatnih elemenata je vrlo malen (oko 30 ppb; 1 ppb = 10-9 = 1/1 000 000 000;
146
parts per billion = dio na milijardu) to znai 3 dodana atoma na 100 milijuna
silicijevih atoma ili 1,5 1015 dodanih atoma na 1 cm3 oneienog silicija. Kao
atomi neistoa u germaniju ili siliciju obino se koriste atomi jednog od elemenata
15. skupine (P, As, Sb) ili jednog od elemenata 13. skupine (B, Al, Ga, In). Atomi tih
elemenata zamjenjuju neke atome germanija ili silicija. Pri tome ne dolazi do
promjene strukture, ali elektrina vodljivost poraste i do 50 puta.
Zamjeni li se atom silicija atomom fosfora koji ima jedan valentni elektron vie od
silicija, jedan elektron ostaje slobodan, ne sudjeluje u kovalentnoj vezi (slika 6.11.).
Taj se elektron nalazi na velikoj udaljenosti od jezgre, slabo je vezan za jezgru atoma
fosfora, pa je potrebna mala energija da prijee u vodljivu vrpcu kristalne reetke
silicija. Na taj nain atom fosfora je poveao broj elektrona, pa je prema tome
poveao i elektrinu
vodljivost silicija. Takvi
poluvodii nazivaju se
poluvodii n- tipa (n od
negativno).
Si
Slika 6.11. Shematski

prikaz poluvodia
n tipa
Elektrinu vodljivost poluvodia moemo poveati i zamjenom atoma silicija atomom

bora koji u valentnoj ljuski ima tri elektrona. S obzirom da atom bora u valentnoj
ljuski ima jedan elektron malje od atoma silicija, on e u kristalnoj reetci silicija
poveati broj upljina
(slika 6.12.). Takvi
poluvodii nazivaju se
poluvodii p-tipa (p
od pozitivno).
Si
Slika 6.12. Shematski

prikaz poluvodia
p tipa
Poluvodii imaju veliku vanost u elektronici jer se koriste za proizvodnju elektrinih

elemenata (diode, tranzistori, integrirani krugovi i sl.).
147
Tvari kod kojih postoji velika energetska barijera izmeu valentne i vodljive vrpce
(slika 6.9.) nazivamo izolatori.
Za prijelaz elektrona iz valentne u vodljivu vrpcu potrebna je izuzetno velika energija.
Izolatori ne provode toplinu i elektricitet. Tipina izolatorska svojstva imaju staklo,
plastika i guma.
Ponovimo:
Atomi male
elektronegativnosti
Atomi velike
elektronegativnosti
me|usobnim
povezivanjem
me|usobnim
povezivanjem
me|usobnim
povezivanjem
metalna veza
ionska veza
kovalentna veza
nepolarna
polarna
Metalnom vezom
veu se atomi metala koji vrlo lako
otputaju elektrone.
Pri tome svi atomi
postaju pozitivni
ioni koje vrsto
vee jedan oblak
delokaliziranih elektrona
Ionskom vezom veu

se atomi metala koji
lako otputaju elektrone i atome nemetala koji elektrone
lako primaju. Tako
nastaju pozitivno i
negativno
nabijeni
ioni meu kojima je
jaka privlana sila
elektrostatske prirode
Zajednikim elektronskim parom povezani su razliiti atomi.

Veza je polarna jer je
zajedniki elektronski par blie elektronegativnijem
atomu.
Zajednikim elektronskim parom povezani su istovsni

atomi, pa molekule
nisu polarne. Zajedniki elektronski
par nalazi se na
jednakoj udaljenosti
od obje jezgre
ionska priroda veze raste

kovalentna priroda veze opada
148
Primjeri:
1. Objasni ionsku vezu u molekuli magnezij
oksida, MgO!
Da bismo objasnili stvarane ionske veze izmeu
atoma magnezija i kisika moramo poi od njihovih
elektronskih konfiguracija.
Magnezij atomskog broja 12 ima elektronsku

konfiguraciju
2
1
1s2 2s2 2p6 3s2
Atom kisika atomskog broja 8 ima konfiguraciju
2
1
1s2 2s2 2p4
1s2 2s2 2p6 3s2

1s2 2s2 2p4
Iz elektronskih konfiguracija vidimo da atomu kisika nedostaju dva elektrona da bi

popunio p orbitale drugog energetskog nivoa. Ta dva elektrona primit e od atoma
magnezija, koji e elektronskim skokom iz 3s orbitale prijei u 2p orbitale
atoma kisika.
Ionsku vezu u magnezij oksidu prikazat emo Lewisovom simbolikom
+2
Mg +
-2
Mg
149
2. Lewisovom simbolikom prikai udruivanje

atoma stroncija i klora u molekulu stroncij
klorida, SrCl2!
s
Atom stroncija atomskog broja 38 ima dva valentna

elektrona u 5s orbitali
Atom klora atomskog broja 17 ima sedam valentnih

elektrona u 3s i 3p - orbitalama
ili 5s2
ili 3s23p5
Da bi atom stroncija predao svoja 2s elektrona,

potrebna su dva atoma klora, jer svakom od atoma
klora nedostaje po jedan elektron.
Stvaranje ionske veze u molekuli stroncij klorida
moemo prikazati ovako:
+2
Sr + 2 Cl
Cl
Sr +
Cl
3. Zato je cink bromid, ZnBr2, ionski spoj?

Elektronska konfiguracija atoma cinka, koji ima
atomski broj 30 jest:
(Ar) 4s2 3d10
a elektronska konfiguracija atoma broma,

atomskog broja 35 jest
(Ar) 4s2 3d10 4p5
Da bi atom broma popunio oktetnu konfiguraciju valentne ljuske, odnosno

konfiguraciju njemu najblieg plemenitog plina kriptona, on mora primiti jedan
elektron. Dva atoma broma potrebna su za primanje dvaju elektrona iz 4s orbitale
atoma cinka.
Cink bromid je ionski spoj zato to su njegovi atomi povezani ionskom vezom koju
prikazujemo ovako:
+2
Zn + 2 Br
Br
150
Br
Zn +
4. Objasni stvaranje ionske veze u bakar(I) - kloridu ,

CuCl i bakar(II) - kloridu, CuCl2!
Bakar, Cu, jer element 11 skupine atomskog broja 29
Nalazi se u etvrtoj periodi izmeu prijelaznih
elemenata iji elektroni popunjavaju 3d - orbitale.
Kod atoma bakra mogue su dvije elektronske
konfiguracije. Iz konfiguracije atoma bakra (Ar) 4s23d9
nepopunjene su d - orbitale. Iz 4s2 - orbitala moe
jedan elektron prijei u 3d - orbitale tako da ih popuni.
Z(Cu) = 29
Z(Cu) = 29
(Ar) 4s13d10
(Ar) 4s23d9
Elektronska konfiguracija (Ar) 4s13d10 je stabilnija zato

to su sve d- orbitale popunjene.
Otputanjem preostalog elektrona 1z 4s - orbitale
nastat e spoj bakar(II) klorid, a otputanjem dvaju
elektrona iz 4s - orbitale nastat e bakar(II) - klorid.
3d - orbitale ostaju pri tome nepopunjene.
Atom bakra svojim spojevima moe biti jednovalentan
ili dvovalentan, ovisno o tome otpusti li jedan ili dva
elektrona iz 4s - orbitale.
Lewisovom simbolikom nastaju veze u spoju bakar(I) klorid, CuCl, moemo prikazati.
+ Cl
Cu + 2 Cl
Cu
Cu + Cl
a kod bakar(II) - klorida ovako:
+2
Cl
Sr
Cl
5. Lewisovom simbolikom prikai stvaranje veze u:

151
a) eljezo(II) - kloridu, FeCl2

b) eljezo(III) - kloridu, FeCl3
a) Atom eljeza atomskog broja 26 nalazi se u etvrtoj
periodi periodnog sistema izmeu "d" elemenata:
Njegova elektronska konfiguracija jest
Z(Fe) = 26
(Ar) 4s23d6
otputanjem dvaju elektrona iz 4s - orbitale prelazi u

ion Fe2+ konfiguracije
(Ar) 3d6
Dva atoma klora primaju njegova dva elektrona i pri

tome postiu oktetnu elektronsku konfiguraciju
Stvaranje veze u eljezo(II) - kloridu prikazat emo
Lewisovom simbolikom:
+2
Fe + 2 Cl
Cl
Fe +
Cl
b) Iz elektronske konfiguracije atoma eljeza vidimo da

u 3d - orbitalama ima 6 elektrona.
Ako atom eljeza otpusti svoja dva elektrona iz
4s - orbitala i jedan elektron iz nepopunjenih
3d - orbitala, nastat e Fe3+ elektronske konfiguracije:
(Ar) 3d5
Ta elektronska konfiguracija je stabilnija zato to su

(Ar) 3
sve d - orbitale polupopunjene:
Stvaranje veze u eljezo(III) - kloridu moemo
prikazati ovako:
Cl
+3
Cl
Fe + 3 Cl
Cl
6. Kalij - jodid, KI, je ionski spoj. Zato?

152
Fe
Atomi kalija i joda u kalij - jodidu povezani su ionskom vezom. Veza je nastala tako
da je valentni elektron atoma kalija "elektronskim skokom" preao k atomu joda,
kojem je potreban samo jedan elektron da popuni stabilnu konfiguraciju najblieg
plemenitog plina.
K
K +
7. Prikai elektronske strukture molekula

a) fluora,
b) kisika,
c) duika,
F2
O2
N2
a) Pronai emo fluor u tablici periodnog sistema

elemenata. Elektronska konfiguracija njegove
druge valentne ljuske je:
2
2s22p5
Nedostaje mu jedan elekektron da zasiti

valentnu vezu
F 2
U molekuli fluora F2, udruit e se dva atoma,

stvarajui zajedniki elektronski par od dva F 2
slobodna p - elektrona.
F2
O
Nastajanje molekule fluora jednostavnije

moemo prikazati Lewisovom simbolikom:
F
F F
F + F
b) Elektronska konfiguracija valentne ljuske kisika

jest
pp
ss
O N2 2
2
2s2s22p3
2p4
p
s
N
N
153
Molekula sadri dva atoma kisika koji e se povezati s dva zajednika elektronska
para da bi svaki od atoma postigao oktetnu konfiguraciju
Molekulu kisika Lewisovom simbolikom predoujemo
O O
O + O
c) Elektronska konfiguracija valentne ljuske atoma duika je

Do oktetne konfiguracije nedostaju mu tri elektrona. U molekuli duika stvorit e
se tri zajednika elektronska para
Lewisovom simbolikom molekule duika prika-zujemo
N + N
154
7. SIMBOLI, FORMULE I KEMIJSKE JEDNADBE

7.1. Simboli
Svaki element oznaen je simbolom koji se sastoji od jednog ili dva slova. Oni
potjeu od latinskog ili grkog imena elementa. Prvo slovo je veliko, a drugo malo.
Primjerice, za elemente ugljik, bakar, cezij, krom simboli su: C, Cu, Cs, Cr. Elementi
su svrstani u periodni sistem elemenata.
Simbol pokazuje vrstu elementa (kvalitativno znaenje), ali ima i kvantitativno
znaenje jer oznauje i jedan atom tog elementa. Tako navedeni primjeri oznauju
po jedan atom ugljika, bakra, cezija i kroma. Vei broj atoma pie se ispred simbola.
Broj i predznak upisan desno gore iza simbola oznauje nabojni broj iona. U tablici
7.1. navedeno je nekoliko primjera opisanih znakova.
Tablica 7.1. Znakovi atoma i iona
Broj i znak atoma
Broj i znak kationa
Broj i znak aniona
2 Mg
dva atoma magnezija
3 Cu
tri atoma bakra
Zn
jedan atom cinka
4 Na
etiri atoma natrija
3 Fe
tri atoma eljeza
Ca
jedan atom kalcija
2 Cr
dva atoma kroma
2 Mg 2+
dva iona magnezija
3 Cu 2+
tri iona dvovalentnog bakra
Zn 2+
jedan ion cinka
4 Na +
etiri iona natrija
3 Fe 3+
tri iona trovalentnog eljeza
Ca 2+
jedan ion kalcija
2 Cr 2+
dva iona dvovalentnog kroma
F
jedan fluorid ion
6 Cl
est klorid iona
2 Br
dva bromid iona
4I
etiri jodid iona
N 3jedan nitrid ion
S 2jedan sulfid ion
5 O 2pet oksid - iona
155
Nuno je razlikovati nabojni broj iona. Objasnimo to na primjeru atoma i iona barija.
Nabojni broj atoma barija jest nula, jer atom barija ima 56 protona u jezgri i 56
elektrona u elektronskom omotau. Nabojni broj iona barija jest 2+ zato to je ion
barija nastao otputanjem dvaju elektrona tj. ion barija ima 56 protona u jezgri i 54
elektrona u elektronskom omotau. Nabojni broj je omjer naboja i elementarnog
naboja (apsolutna vrijednost naboja protona i elektrona), to moemo prikazati i
izrazom:
z=
Q
e
z = nabojni broj
Q = naboj (koliina ili mnoina elektriciteta)
e = elementarni naboj = 1,6 10-19 C
Iz gornjeg izraza slijedi da je Q = z e, a to znai da je naboj iona jednak umnoku
nabojnog broja i elementarnog naboja.
Primijenimo izvedeno na ion barija:
Q = 2 1,6 10-19 C = 3,2 10-19 C
Zakljuimo da je nabojni broj iona barija 2+, a naboj tog iona 3,2 10-19 C.
Napomena: u praksi se esto nabojni broj iona naziva naboj iona.
7.2. Formule
Formula je najkrai prikaz sastava nekog elementa ili kemijskog spoja. Kemijski
spoj moe biti graen od atoma ili od iona. Budui da svaka formula predouje
jedinku elementa ili spoja govorimo o formulskim jedinkama. Molekulom
oznaujemo formulske jedinke u kojima su atomi povezani kovalentnom vezom.
U tablici 7.1. naveli smo monoatomske ( jednoatomske) ione. Primjenom te tablice i
tablice 7.2. moemo izvesti formule mnogih anorganskih spojeva s ionskom vezom.
Pri izvoenju kemijskih formula upotrebom tablica (ili bez njih), za spojeve s
ionskom vezom broj iona mora biti takav da ukupan broj pozitivnih naboja jednak
ukupnom broju negativnih naboja, tj. njihov zbir mora biti nula.
Primjerice, natrij klorid sastavljen je od iona natrija i klorid iona. Ion natrija ima
nabojni broj 1+, a klorid ion 1-. Njihova suma jednaka je nuli. Stoga je formula
natrij klorida: NaCl.
156
U natrij sulfatu nabojni je broj sulfatne skupine 2-. Budui da je ion natrija
nabojnog broja 1+, potrebna su dva iona natrija za jednu sulfatnu skupinu. Stoga je
formula spoja: Na + SO 2 .
2
4
Tablica 7.2. Vrste i naziv poliatomskih (vieatomskih) iona
Sastav aniona
Naziv aniona
Sastav aniona
Naziv aniona
OH
hidroksid
PO 3
4
fosfat
OCl
ClO
2
hipoklorit
HPO 2
4
ClO
klorit
H 2 PO
klorat
3
3
PO
hidrogenfosfat
dihidrogenfosfat
fosfit
ClO
4
perklorat
2
HPO 3
hidrogenfosfit
NO 3
nitrat
H 2 PO 3
dihidrogenfosfit
NO
2
nitrit
SiO 4
4
ortosilikat
sulfat
MnO
permanganat
HSO
hidrogensulfat
MnO
manganat
SO
2
4
4
2
3
sulfit
Cr2 O
HSO 3
hidrogensulfit
SO
CO
2
3
karbonat
4
2
4
2
7
CrO 2
4
HCO
dikromat
kromat
hidrogenkarbonat
Napomene:
1.
Atomi nekih metala imaju u spojevima stalan pozitivni nabojni broj, primjerice
Na+, Ca2+, Ba2+ i dr.
2.
Atomi nekih metala imaju promjenljiv nabojni broj (valenciju) u spojevima.

Primjerice, eljezo je u spojevima dvovalentno Fe2+ i trovalentno Fe3+, to u
nazivu spoja oznaujemo na slijedei nain:
oznaka Fe2+: eljezo (II) itaj eljezo dva ion
oznaka Fe3+: eljezo (III) itaj eljezo tri ion
3.
Spojevi metala i nemetala s kisikom su oksidi. U njima je nabojni broj kisika 2.
4.
Meu ionske spojeve uglavnom se svrstavaju metalni oksidi, hidroksidi i soli.
Poznato je mnotvo spojeva koji nisu graeni od iona, ve od molekula. Formule

nekih spojeva takva tipa prikazane su u tablici 7.3.
157
Tablica 7.3. Formule nekih spojeva s kovalentnom vezom

Naziv spoja
voda
ugljik(II)-oksid, ugljik-monoksid
ugljik(IV)-oksid, ugljik-dioksid
duik(III)-oksid, duik-trioksid
sumpor(IV)-oksid, sumpor-dioksid
sumpor(VI)-oksid, sumpor-trioksid
amonijak
sulfatna kiselina
sulfitna kiselina
sulfidna kiselina
perkloratna kiselina
kloratna kiselina
kloritna kiselina
hipokloritna kiselina
octena (etan) kiselina
Formula
H2O
CO
CO2
N2O3
SO2
SO3
NH3
H2SO4
H2SO3
H2S
HClO4
HClO3
HClO2
HOCl
CH3COOH
Prefiksi mono, di, tri (u naim primjerima) znae prisutnost jednog, dva, tri atoma
kisika, a rimski broj u zagradi odnosi se na valenciju nemetala s kojim je kisik vezan.
Navest emo tri spoja s bromom i objasniti njihove nazive:
a)
b)
c)
KBr
PBr3
NiBr2
kalij-bromid
fosfor(III)-bromid ili fosfor-tribromid
nikal(II)-bromid
a)
Dovoljno je rei kalij-bromid jer je nabojni broj atoma kalija u svim

spojevima 1+
b)
Fosfor(III)-bromid kazuje valenciju fosfora u tom spoju jer fosfor moe graditi i
spoj fosfor(V)-bromid.
c)
Rimski broj II oznauje da je nikal u ovom spoju dvovalentan s nabojnim brojem

2+. Atom nikla stvara i spojeve u kojima je trovalentan s nabojnim brojem 3+.
Napomena:
Za nazive kiselina moemo naglasiti:
a)
Najznaajnija kiselina dobiva nastavak at na temelju latinskog imena nemetala.

Primjerice: sulfatna, nitratna, fosfatna kiselina.
b)
Kiselina s jednim atomom kisika manje od najznaajnije kiseline ima nastavak

it. Primjerice: sulfitna, nitritna, fosfitna kiselina.
158
c)
Ako je broj atoma kisika u nekoj kiselini manji za jedan od kiseline koja ima
nastavak it, daje joj se prefiks hipo-. Primjerice: hipofosfitna kiselina (H3PO2),
hipokloritna kiselina (HOCl).
d)
Postoji li kiselina s jednim atomom kisika vie od one kojoj je nastavak at, daje
joj se prefiks per-. Primjerice: perkloratna kiselina (HClO4).
e)
Na isti nain izvode se nazivi soli.
Elementi i spojevi mogu se nalaziti u razliitim agregatnim stanjima. Evo nekih

oznaka:
vrsto agregatno stanje (s), primjerice Na(s)
tekue agregatno stanje (l), primjerice H2O(l)
plinovito agregatno stanje (g), primjerice H2 (g)
tvar u kristalnom stanju (c), primjerice NaCl(c)
otopljena tvar u razrijeenoj otopini (aq), primjerice KBr(aq).
7.3. Kemijske jednadbe
Kemijska jednadba jest najkrai prikaz kemijske reakcije, to znai da prikazuje
jednu jedininu kemijsku pretvorbu.
S lijeve strane jednadbe piemo komponente koje ulaze u reakciju REAKTANTE.
S desne strane piemo komponente koje reakcijom nastaju PRODUKTE.
Da bismo ispravno mogli napisati kemijsku jednadbu, valja znati:
a) koji reaktanti ulaze u reakciju i koji produkti reakcijom nastaju
b) napisati ispravne formule reaktanata i produkata
c) svaka kemijska jednadba koja je ispravno napisana jest izjednaena
(uravnoteena), a to znai da je broj svake vrste atoma na objema stranama
jednadbe jednak.
Izvest emo jednadbu koja prikazuje reakciju natrija s vodom pri emu se stvara
natrijeva luina i vodik:
Na(s) + H2O(l)
NaOH(aq) + H2(g) - neizjednaena jednadba
Izjednaimo je prema broju vodikovih atoma, jer je broj atoma natrija i kisika
izjednaen.
Na(s) + H2O(l)
NaOH(aq) + H2(g) - izjednaena jednadba
elimo li da koeficijent ispred vodika bude cijeli broj, jednadbu pomnoimo s 2.
159
2Na(s) + 2H2O(l) 2NaOH(aq) + H2(g) - izjednaena jednadba

itaj: 2 atoma natrija i 2 molekule vode daju 2 formulske jedinke natrijeve luine i
molekulu vodika.
Primjeri:
1. to oznauju slijedei znakovi?
a)
b)
c)
d)
e)
Cu, Cu+, Cu2+

H, H+, 2H
Ca, Ca2+
Fe, Fe2+, Fe3+
N, 4H, NH +
4
Odgovor:
a)
b)
c)
d)
e)
atom bakra, jednovalentni ion bakra, dvovalentni ion bakra

atom vodika, jednovalentni ion vodika (proton), dva atoma vodika
atom kalcija, dvovalentni ion kalcija
atom eljeza, dvovalentni ion eljeza, trovalentni ion eljeza
atom duika, etiri atoma vodika, amonij-ion
2. Napii znak za:

a)
b)
c)
d)
e)
f)
3 atoma vodika
3 molekule vodika
5 atoma kisika
5 molekula kisika
10 molekula vode
8 molekula sulfatne kiseline
3H
3 H2
5O
5 O2
10 H2O
8 H2SO4
3. Koji nabojni broj ima:

a)
b)
c)
ion kalija
jezgra atoma kalija
atom kalija
Odgovor:
a)
b)
c)
Nabojni broj iona kalija je 1+, jer se nalazi u 1. skupini, ima jedan valentni
elektron koji lako otputa.
Atomski broj kalija je 19, a to znai da u jezgri atoma kalija ima 19 protona,
zato je nabojni broj jezgre atoma kalija 19+.
Atom kalija je neutralan zbog izjednaenog broja protona i elektrona, stoga je
nabojni broj atoma kalija 0.
160
4. Odredi nabojne brojeve slijedeih atoma i iona:

a)
b)
c)
d)
atoma vodika
jezgre atoma vodika
fosfid-iona
klorid-iona
Odgovor:
a)
b)
c)
d)
Atom vodika ima 1 proton u jezgri i 1 elektron u elektronskom omotau pa je

njegov nabojni broj 0.
Jezgro atoma vodika ima nabojni broj 1+ zato jer jezgru ovog atoma
izgrauje jedan proton.
Atom fosfora ima 15 elektrona u elektronskom omotau, od kojih je 5
elektrona u valentnoj ljusci. Kad primi 3 elektrona, postaje fosfid-ion s
nabojem 3-.
Atom klora ima 7 valentnih elektrona. Primanjem 1 elektrona postaje kloridion s nabojnim brojem 1-.
5. Izvedi formule spojeva koji nastaju spajanjem:

a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
K+ i BrK+ i O2Li+ i N3Fe2+ i O2Fe3+ i O2NH + i S24

Al3+ i S2-
Odgovor:
a)
b)
Budui da suma nabojnih brojeva mora biti nula, znai da je jednom ionu
kalija dovoljan jedan bromid-ion, jer je (1+) + (1-) = 0. Formula kalijbromida je: KBr.
Budui da je ion kalija nabojnog broja 1+, a ion kisika 2-, traimo najmanji
zajedniki viekratnik brojeva 1 i 2, a to je 2. Znai da su potrebna dva iona
kalija za jedan ion kisika, jer je tada suma nabojnih brojeva nula.
2
K 1+ O 2
2
2(1+) +(2-) = 0
(2+) + (2-) = 0
Formula kalij-oksida je K2O.
161
Na isti nain mogu se izvesti i ostale formule:

c)
+
Li 3 N 3
d) Fe 2+ O 2
(2+) + (2-) = 0
3(1+) + (3-) = 0
(3+) + (3-) = 0
2
e)
2
Fe 3 + O 3
2
f) ( NH 4 ) + S 2
2
2(1+) + (2-) = 0
(2+) + (2-) = 0
2(3+) + 3(2-) = 0
(6+) + (6-) = 0
6
g)
2
Al 3+ S3
2
2(3+) + 3(2-) = 0
(6+) + (6-) = 0
Traene formule: a) KBr, b) K2O, c) Li3N, d) FeO, e) Fe2O3, f) (NH4)2S, g) Al2S3.
6. Napii formule spojeva i navedi nazive spojeva koji nastaju spajanjem iona:
a)
b)
c)
d)
e)
K+ i Se2Ca2+ i P3Ag+ i ClNi2+ i BrLi+ i S2-
Odgovor:
Imena soli koje nemaju kisikovih atoma dobivaju nastavak id. Formule i imena
traenih soli prema tome e biti:
a) K2Se kalij-selenid
b) Ca3P2 kalcij-fosfid
c) AgCl srebro-klorid
d) NiBr2 nikal(II)-bromid
e) Li2S litij-sulfid
7. Odredi nazive slijedeih soli:
a)
b)
c)
d)
K3PO4
CaSO4
Ag2SO4
Ni(NO3)2
162
e) Li2SO4
f) LiClO3
Odgovor:
Sve navedene soli jesu soli onih kiselina koje su najznaajnije oksikiseline (kiseline
koje u kiselinskom ostatku imaju jedan ili vie atoma kisika). Takve soli imaju
nastavak at. Prema tome imena soli su:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
kalij-fosfat
kalcij-sulfat
srebro-sulfat
nikal(II)-nitrat
litij-sulfat
litij-klorat
8. Odredi nazive slijedeih soli:

a)
b)
c)
d)
e)
f)
K3PO3
CaSO3
Ag2SO3
Ni(NO2) 2
Li2SO3
LiClO2
Odgovori:
Sve navedene soli jesu soli kiselina koje imaju jedan atom kisika manje od
najznaajnije kiseline, pa imaju nastavak it. Nazivi navedenih soli jesu:
a) kalij-fosfit
b) kalcij-sulfit
c) srebro-sulfit
d) nikal(II)-nitrit
e) litij-sulfit
f) litij-klorit
9. Odredi nazive slijedeim spojevima:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Na3P
Na3PO3
Na3PO4
Na2S
Na2SO3
Na2SO4
natrij-fosfid
natrij-fosfit
natrij-fosfat
natrij-sulfid
natrij-sulfit
natrij-sulfat
163
g) NaBr
h) NaF
natrij-bromid
natrij-fluorid
10. Navedi imena spojeva:

a) AlBr3
b) PI3
c) CoCl3
aluminij-bromid
fosfor(III)-jodid
kobalt(III)-klorid
Za elemente promjenljivih valencija moramo naglasiti valenciju u odreenom spoju.

Stoga u spoju aluminija i broma nismo naveli aluminij(III)-bromid, jer je poznato da
je aluminij u svim spojevima trovalentan.
11. a) Napii formule iona i njihov broj u svakoj formulskoj jedinki.
b) Odredi broj atoma svakog elementa u nie navedenim formulskim jedinkama.
Formula iona
Broj
iona
3
1
PO
3
(NH4)3PO4
NH +
4
Spoj
Al +
[Fe(CN )
3
Al +
2
3
2
1
K+
Cr O
12. Navedi nazive za spojeve:

a) (NH4)2CrO4
b) NaHSO4
c) Cu3(PO4)2
d) Hg2I2
e) HgI2
K2Cr2O7
SO
4
3
2
1
Al2(SO4)3
PO
Ba
Ba2P2O7
Al4[Fe(CN)6]3
amonij-kromat
natrij-hidrogensulfat
bakar(II)-fosfat
iva(I)-jodid
iva(II)-jodid
164
Element
duik
vodik
fosfor
kisik
aluminij
eljezo
ugljik
duik
barij
fosfor
kisik
aluminij
sumpor
kisik
kalij
krom
kisik
Broj
atoma
3
12
1
4
4
3
18
18
2
2
7
2
3
12
2
2
7
11. Napii formule za:

a) litij-hidrid,
b) kalcij-bromat,
c) nikal(II)-oksid,
d) krom(III)-sulfat
a) Li+ H(1+) + (1-) = 0
b) kalcij Ca2+ bromat (BrO3)(2+) + 2(1-) = 0

Ca(BrO3)2
c) Ni2+ O2(2+) + (2-) = 0

NiO
d) krom Cr3+ sulfat (SO4)22(3+) + 3(2-) = 0

Cr2(SO4)3
Odgovor: formule traenih spojeva jesu: a) LiH, b) Ca(BrO3)2, c) NiO, d) Cr2(SO4)3

12. Napii formule za: a) kalcij-nitrat, b) kalcij-sulfat, c) kalcij-klorid, d) kalcijdihidrogenfosfat, e) eljezo(II)-sulfat, f) eljezo(III)-sulfat.
a) kalcij Ca2+ nitrat (NO3)(2+) +2(1-) = 0
Ca(NO3)2
b) kalcij Ca2+ sulfat (SO4)2(2+) + (2-) = 0

Ca(SO4)2
c) kalcij Ca2+ klorid Cl(2+) +2(1-) = 0

CaCl2
d) kalcij Ca2+ dihidrogenfosfat (H2PO4)(2+) +2(1-) = 0

Ca(H2PO4)2
e) eljezo(II) Fe2+ sulfat (SO4)2(2+) + (2-) = 0

FeSO4
f) eljezo(III) Fe3+ sulfat (SO4)22(3+) + 3(2-) = 0

Fe2(SO4)3
13. Napii nazive za slijedee ione i molekule:

2
sulfit-ion
a) SO 3
b) SO3
sumpor(VI)-oksid ili sumpor-trioksid
klorit-ion
c) ClO 2
d) ClO2
klor(IV)-oksid ili klor-dioksid
ClO
e)
perklorat-ion
4
f) HClO4
perkloratna kiselina
g) Ba(ClO)2
barij-hipoklorit
h) Al(ClO2)3
aluminij-klorit
165
14. Kemijskim jednadbama prikai reakciju oksidacije:

a) kalcija
b) fosfora
c) aluminija
d) sumpora
a) Neizjednaena jednadba reakcije:
Ca(s) + O2(g)
CaO(s)
Izjednaimo broj atoma kisika

CaO(s) izjednaena jednadba
Ca(s) + O2(g)
b) Neizjednaena jednadba reakcije:

Bijeli fosfor sastoji se od molekula u kojima su meusobno spojena po 4 atoma
fosfora pa im je formula P4.
P4(s) + O2(g)
P4O2(s)
Izjednaimo broj atoma kisika

P4O10(s) izjednaena jednadba
P4(s) + 5O2(g)
c) Neizjednaena jednadba reakcije:

Al(s) + O2(g)
Al2O3(s)
Izjednaimo broj atoma aluminija i kisika:

2Al(s) + 3/2O2(g)
Al2O3(s) izjednaena jednadba
d) Neizjednaena jednadba reakcije:

S8(s) + O2(g)
SO2(g)
Izjednaimo jednadbu prema broju atoma sumpora:

S8(s) + O2(g)
8SO2(g)
Izjednaimo jednadbu prema broju atoma kisika:

S8(s) + 8O2(g)
8SO2(g) izjednaena jednadba
Kristali sumpora graeni su od molekula koje se sastoje od 8 meusobno povezanih

atoma u obliku prstena.
166
8. OKSIDACIJSKI BROJ
Oksidacijski broj je naboj koji bi imao neki atom u molekuli spoja uz pretpostavku
da se ona sastoji od samih iona. Tom definicijom obuhvaeni su, osim spojeva za
koje je karakteristina ionska veza, i spojevi s kovalentnom vezom premda u tom
sluaju pojedini atomi u molekuli nemaju efektivnog naboja.
Oksidacijski brojevi elemenata u spoju odreuju se na temelju ovih pravila:
1) Svim elementima u elementarnom stanju oksidacijski broj je nula.
0
Primjerice: Zn , Al , O , Ne , Fe , H , P , S , O .
3
2) Oksidacijski broj vodika u svim spojevima iznosi (+1), izuzevi hidride

metala u kojima je njegova vrijednost (-1).
+
)1 (
) 1(
)1 (
)1 (
(+1)
)1 (
Primjerice: H 2 O , H NO , H SO , C H , N H , H PO , u metalnim
hidridima (spojevi metala sa vodikom) oksidacijski broj vodika je (-1)
3
)1 (
)1 (
)1 (
Primjerice: Na H , Ca H , Al H .
3
3) Oksidacijski broj oksigena u svim spojevima iznosi (-2), izuzevi perokside u

kojima je njegova vrijednost (-1).
)2 (
)2 (
)2 (
( 2 )
)2 (
H 2 O , H S O , HN O , S O , S O ; u peroksidima (superoksidi), to su
3
oksidi koji u molekuli sadre par meusobno spojenih atoma kisika (-O-O-).
)1 (
)1 (
Jaka su oksidacijska sredstva. Na O , H O (peroksid)

2
167
4) Oksidacijski broj jednoatomnog iona jednak je njegovu naboju.

( +3 )
( +3)
Primjerice: Al 3+ , Cr 3+
5) Algebarska suma oksidacijskih brojeva u molekuli je jednaka nuli. Ovo
pravilo omoguuje odreivanje nepoznatog oksidacijskog broja. Primjerice,
u molekuli sulfatne kiseline (H2SO4) znamo oksidacijske brojeve vodika i
kisika, ali ne znamo oksidacijski broj sumpora. Moemo ga izraunati:
( +1) x ( 2 )
H2 SO4
2(1+) + 4(2-) + x = 0
(+2) + (-8) + x = 0
x = (+8) + (-2) = 6
Oksidacijski broj sumpora u sulfatnoj kiselini jest +6.
6) Algebarska suma oksidacijskih brojeva u vieatomskom ionu jednaka je
naboju iona (oznauje se prvo broj a zatim naboj). Primjerice u amonij-ionu
(NH4+) traimo oksidacijski broj duika
x ( +1)
NH4
x + 4(+1) = +1
ovaj (+1) dolazi iz NH4+
x = (+1) 4(+1) = -3
Oksidacijski broj duika u amonijevom ionu je 3.
Oksidacijski brojevi se oznauju iznad simbola elemenata arapskim brojkama koje se
stavljaju u okrugle zagrade.
Zapamti: Kod oksidacijskog broja prvo se pie naboj pa broj. Kod naboja iona
)2 (
)6 (
2
1. Odredi oksidacijske brojeve pojedinih elemenata u:

a) H2SO4,
b) NH4Cl,
168
Primjeri:
oznauje se prvo broj, a zatim naboj: Cr
c) Na2O2,
d) CaH2,
e) Al3+,
f) MnO ,
4
2
g) Cr2 O 7 ,
h) [PtCl6]2-
Odgovori:
a)
( +1) ( +6 ) ( 2 )
H2 S O4
Provjera prema pravilu 5: 2(+1) + 1(+6) + 4(-2) = 0

b)
( 3) ( +1) ( 1)
N H 4 Cl
Provjera: 1(-3) + 4(+1) + 1(-1) = 0

c)
( +1) ( 1)
Na 2 O 2
Provjera prema pravilima 3. i 5.: 2(+1) + 2(-1) = 0

( +2 ) ( 1)
d) Ca H 2
Provjera prema pravilima 2. i 5.: 1(+2) + 2 (-1) = 0
e)
( +3)
3+
Al
)3 (
Provjera prema pravilu 4.: Al
)2 (
)7 (
Mn O
f)
Provjera prema pravilu 6.: 1(+7) + 4(-2) = -1

( +6 ) ( 2 )
2
g) Cr2 O 7
Provjera: 2(+6) + 7(-2) = -2
( +4 ) ( 1)
h) Pt Cl 6
Provjera: 1(+4) + 6(-1) = -2
169
2. Koliki je oksidacijski broj sumpora u sljedeim primjerima:

a)
2
S2, b) CS2, c) S 2 O 3 , d) S2-,
e) Na2SO3?
Odgovori:
( +2 )
a) S 2
b)
d)
( +4 ) x
C S2
e)
(+4) + 2x = 0
2x = -4
x = -2
S 2
( +1) x ( 2 )
Na 2 S O 3
2(+1) + x + 3(-2) = 0
2+x 6=0
x = +4
( 2 )
2
c) S 2 O 3
2x + 3(-2) = -2
2x + 6 = -2
2x = +4
x = +2
3. Odredi oksidacijske brojeve iji su simboli podvueni u sljedeim formulama:
a)
b) MnO42-,
K 2 Cr2 O 7
( +1)
( 2 )
c) MnO4-,
d) ClO3-,
b)
2(+1) + 2x + 7(2) = 0
2 + 2x 14 = 0
2x = 12
x = +6
c)
d)
x + 4(-2) = 1
x = 1 + 8
x = +7
e)
( +1) x ( 2 )
K 4 P2 O 7
( 2 )
Mn O 2
4
x + 4 (2) = 2
x=2+8
x=+6
( 2 )
Mn O 4
e) K4P2O7 , f) BeO2 ?
x ( 2 )
Cl O 3
x + 3(-2) = 1
x 6 = 1
x = +5
f)
4(+1) + 2x + 7(-2) = 0
4 + 2x 14 = 0
2x = 10
x = +5
170
x )2 (
K2Cr2O7,
Ba O
+ 2 + 2x = 0
2x = 2
x=1
2
a)
4. Koji su oksidacijski brojevi duika u sljedeim primjerima:

a) NH3,
h) N2O,
a)
b) N2H4,
i) N2O4?
c) NO2,
x ( +1)
N H3
x + 3(+1) = 0
x = -3
x ( 2 )
d) N O 2
x + 2(-2) = -1
x = +4 1
x = +3
x ( +1) ( 2 ) ( +1)
g) N H 2 O H
x + 2(+1) + (-2) + (+1) = 0
x=221
x = -1
d) NO2-,
x
e) NO3-,
( +1)
b) N 2 H 4
2x + 4(+1) = 0
2x = -4
x = -2
g) NH2OH,
x ( 2 )
N O2
c)
x + 2(-2) = 0
x = +4
x ( 2 )
e) N O 3
x + 3(-2) = -1
x 6 = -1
x = +5
f) N2O3,
( 2 )
N 2 O3
f)
2x + 3(-2) = 0
2x 6 = 0
2x = 6
x = +3
( 2 )
h) N 2 O
2x + (-2) = 0
2x = 2
x = +1
( 2 )
N2 O4
i)
2x + 4(-2) = 0
2x = 8
x = +4
5. Odredi oksidacijske brojeve klora u:

a)
b)
c)
d)
a)
hipoklorit-ionu (ClO-)
klorid-ionu (ClO2-)
klorat-ionu (ClO3-)
perklorat-ionu (ClO4-)
x ( 2 )
Cl O
b)
x + (-2) = -1
x = -1 + 2
x = +1
c)
x ( 2 )
Cl O 3
x ( 2 )
Cl O 2
x + 2(-2) = -1
x 4 = -1
x = +3
d)
x + 3(-2) = -1
x 6 = -1
x = -1 + 6
x = +5
x ( 2 )
Cl O 4
x + 4(-2) = -1
x 8 = -1
x = -1 + 8
x = +7
171
6. Koji je najmanji oksidacijski broj za metale, a koji za nemetale?

Odgovor:
Najmanji oksidacijski broj za metale jest nula (jer atomi metala mogu samo
otputati elektrone). Najmanji oksidacijski broj za nemetale jest broj skupine kojoj
nemetal pripada umanjen za 8.
Primjerice: za duik 5 8 = 3; za selen 6 8 = 2; za brom 7 8 = 1.
7. Navedi etiri najvanija oksidacijska stanja sumpora!
Odgovor:
Sumpor se nalazi u 16. skupini, stoga mu je najvei oksidacijski broj +6, a najmanji
+ 6 8 = 2. Najvanija oksidacijska stanja sumpora jesu: -2, +2, +4, +6.
8. Koji je najvei, a koji najmanji oksidacijski broj za:
a) tantal, b) krom, c) volfram, d) arsen, e) klor, ako su elementi pod a,b,c metali, a
ostali nemetali.
Odgovor:
Na temelju poloaja zadanih elemenata u periodnom sistemu izlazi:
a) za tantal, koji se nalazi u 5. skupini, najvei oksidacijski broj jest +5, a najmanji 0.
b) za krom, koji se nalazi u 6. skupini, najvei oksidacijski broj jest +6, a najmanji 0.
c) volfram je element 6. skupine (kao i krom), stoga mu je najvei oksidacijski broj
+6, a najmanji 0.
d) arsen je element 15. skupine, najvei oksidacijski broj mu je +5, a najmanji
+5 8 = -3.
e) klor je element 17. skupine zato mu je najvei oksidacijski broj +7, a najmanji
+7 8 = -1.
172
9. ENERGIJA I KEMIJSKE PROMJENE

Bez energije, pokretake snage svega, promjene ne bi bile mogue ni u ivoj, ni u
neivoj prirodi. Mnoge od tih promjena osnivaju se na kemijskim reakcijama. Na
primjer, kod ivog ovjeka zbiva se mnogo vrlo sloenih biokemijskih reakcija u
njegovom organizmu, uz obaveznu izmjenu energije. Isto tako u ovjekovom se
okoliu zbiva mnotvo kemijskih reakcija. Mnoge od njih su za ovjeanstvo korisne,
ili ak odluujue u pozitivnom smislu, druge su tetne pa ih treba spreavati.
9.1. Kemijska reakcija
to je kemijska reakcija? pitanje koje se postavlja na poetku prouavanja kemije
kao znanstvene discipline. Ako se kemijska reakcija definira kao dogaaj u kojem se
kemijska veza razara ili stvara, ili jedno i drugo, oito je da su pri kemijskoj reakciji ti
dogaaji vezani za svaki pojedini atom, molekulu ili ion. Na primjer, zagrijavanjem
eer pougljeni. Taj dogaaj znai kemijsku reakciju jer su se pregrupirale kemijske
veze. Meutim ako se kocka eera usitni tako jako da postane praak, ta promjena
ipak nije kemijska reakcija. Tim se postupkom svojstva eera ne mijenjaju, jer je on
samo usitnjen, a molekule su ostale nepromijenjena. Osnovno je zajedniko, svim
kemijskim reakcijama da mora doi do pregrupacije kemijskih veza. Meutim,
neke se kemijske reakcije nikada nee dogoditi, ako se ne uloi odreeni rad da bi se
one dogodile.
Razmotrimo reakciju na primjeru kada vodik (H2) i kisik (O2) reagiraju. Rezultat te
reakcije je voda (H2O). Ti plinovi reagiraju sami od sebe, to jest spontano. Ako je
reakcija spontana, znai da e se ona, kad jednom zapone, i nastaviti. Reakcija
spajanja vodika i kisika je vrlo spora reakcija, tako spora da ti plinovi mogu godinama
stajati pomijeani a da nastane malo vode. No, ako se ta reakcija potakne zapaljenom
treicom, ona e to biti vrlo brza. Zapravo, tako brza da e smjesa kisika i vodika
eksplodirati.
Ako se ova reakcija promatra u smjeru razlaganja vode, situacija je bitno drugaija.
Voda se ne razlae spontano na vodik i kisik, ve za taj proces valja dovoditi energiju.
im prestane tei struja, u aparatu za elektrolizu, prestat e razlaganje vode.
173
9.2. Energija i entalpija

Dobro poznato iskustvo narodne medicine, koje se primjenjuje da se bolesniku snizi
poviena tjelesna temperatura, jest da mu se tijelo mae alkoholom (rakijom)?
Alkohol lako isparava. Pri tom prelazi iz tekueg u plinovito stanje, troei toplinu iz
okoline, to znai da oduzima toplinu tijelu pa se organizam hladi. Stupanj hlaenja
organizma mjeri se snienjem temperature na termometru. eli li se poblie prouiti
odnose pri prijelazu topline, valja definirati to je "okolina", a to "sistem". Proces,
reakcija ili objekt koji se posmatra jest sistem. Sve ostalo je okolina. Dovoenje ili
odvoenje topline iz nekog sistema, pri stalnom pritisku, uzrokuje promjene
toplinskog sadraja u tom sistemu. Taj sadraj topline naziva se entalpija (H).
Pojam entalpije vezan je uz promjenu sistema, kao na primjer topljenje, isparavanje,
izgaranje, pa iz toga proizlazi da je jedino mogue odrediti promjenu entalpije (H;
- veliko grko slovo delta, znak za promjenu) za neku od navedenih promjena
sistema. Ako u sistemu nema promjene, u njemu se ne moe izmjeriti sadraj topline.
Zbog toga se eksperimentalno moe odrediti samo promjena entalpije (H) koja
predstavlja izmjenu topline izmeu sistema i okoline, s tim da je sistem pri stalnom
pritisku i da se ne obavlja koristan rad ni u sistemu ni u okolini. Promjena entalpije
je, dakle, razlika entalpije konanog stanja (Hk) i entalpije poetnog stanja (Hp)
sistema:
H = Hk Hp
k znak za konano stanje
p znak za poetno stanja
Q znak za toplinu
koristan rad je na primjer

reakcija u bateriji koja pokree
motor
Entalpija se moe definirati i kao dio energije sistema koji je mogue provesti u
toplinsku energiju (Q), i to procesom uz stalan pritisak i uz rad iji je rezultat samo
promjena volumena, (H = 0). Nije uvijek mogue izmjeriti stvarnu entalpiju nekog
sistema u bilo kojem stanju. Na primjer, ne moe se izmjeriti entalpija vode u vrstom
stanju (leda) pri 0oC ili entalpija vode u tekuem stanju pri 0oC. Ono to se moe
izmjeriti razlika je entalpija tih dvaju stanja
H = Q (p = konst.)
Dakle, termodinamika funkcija entalpija ili sadraj topline, H. Jednadba
H = Q (p = konst.) govori da je promjena entalpije sistema jednaka toplini reakcije
pri konstantnom pritisku.
Da bi se neka vrsta tvar rastalila, valja dovesti energiju. Kako se taj proces obino
zbiva pri stalnom pritisku, apsorbirana entalpija bit e jednaka prirastu entalpije
sistema.
174
Na primjer, prijelaz vode iz vrstog u tekue stanje pri 0oC prikazuje jednadba:
H = +6,0 kJmol
s
l
H2O(l)
Entalpija prijelaza
H2O(s)
Indeksi uz oznaavaju faze: donji za poetno, gornji za konano stanje

Vrijednost od 6,0 kJ pokazuje da je toliko topline potrebno dovesti da se rastali 1 mol,
odnosno 18 g leda pri temperaturi topljenja leda (pri 0oC). Ta se entalpija naziva
molarnom entalpijom taljenja ( H ).
g
l
Pri procesu isparavanja takoer je potrebna energija. Za prevoenje jednog mola vode
iz tekueg u plinovito stanje valja dovesti toplinsku energiju od 40,7 kJ pri
temperaturi 100oC. Ta se promjena entalpije naziva molarnom entalpijom
isparavanja ( H ).
l
g
H = +40,7 kJmol
g
l
H2O(g)
H2O (l)
g znak za plinovito stanje
l znak za tekue stanje
s znak za vrsto stanje
Svaku kemijsku reakciju takoer prati promjena entalpije, to je vrlo znaajno pri
prouavanju kemijskih reakcija.
Izgaranje organskih materijala u ugljik (IV) oksid (CO2) i vodu (H2O) znaajna je
reakcija. Takav je primjer izgaranja glukoze (C6H12O6) pri 25 oC:
C6H12O6(s) + 6O2(g)
rH = - 2816 kJmol-1
6CO2(g) +6H2O(l)
r znak za promjenu koja se odnosi na 1 mol tvari

Tu veliku osloboenu energiju upotrebljava organizam za obavljanje svojih ivotnih
funkcija.
Isto je tako znaajna reakcija izgaranja metana pri 25 oC:
CH4(g) + 2O2(g)
CO2(g) +2H2O(l)
rH = - 890,4 kJmol-1
Ta se reakcija u svakodnevnom ivotu zove gorenje zemnog plina. Razumijevanje

ove i njoj slinih kemijskih reakcija znaajno je zbog velikih potreba ovjeanstva za
energijom.
175
Dio kemije koji prouava oslobaanje ili troenje energije pri kemijskim reakcijama
naziva se termokemija. Kemijske jednadbe u kojima su navedena agregatna stanja
reaktanata i produkata, temperatura pri kojoj se reakcija odvija te promjena entalpije
nazivaju se termokemijskim jednadbama.
9.2.1. Zato neke vrijednosti za promjenu entalpije H imaju pozitivan, a druge
negativan predznak
Kada sistem predaje toplinu okolini,
njegov se energetski sadraj smanjuje, pa
predana toplina, odnosno entalpija,
dobiva negativan predznak. Radi boljeg
razumijevanja, moe se sistem usporediti
s bankom. Kada banka nekome izda
novac, za nju taj novac ima negativan
predznak jer ga ona vie ne posjeduje. S
druge strane, kada banka primi novac od
ulagaa koji predstavlja okolinu, taj
novac za banku ima pozitivan predznak
jer je ona poveala svoj ukupan novani
potencijal .
Grafiki su takve promjene energetskog
stanja sistema prikazuju na slijedei
nain:
S
EN M A
ER N JE
G NA
IJ
A U
SI KU
ST P
EM N A
A
A
PN A
K U TEM
U
A SIS
A N JA
C I
VE RG
PO N E
E
Toplina
Toplije od
okoline
H < 0
Toplina
Hladnije
od okoline
H > 0
Svaki proces u kojem se oslobaa

toplina naziva se egzotermnim procesom
(grki: ekso = iz, thermos = vru)
Svaki proces u kojem se troi toplina

naziva se endotermnim procesom
(grki: endon = unutra)
176
U kemijskim reakcijama u kojima iz kemijskih elemenata nastaje kemijski spoj svaki

se reaktant i produkt nalazi pri odreenoj temperaturi u svojem standardnom stanju.
to se smatra standardnim stanjem za neke tvari pri odreenoj temperaturi, pokazuje
tablica 9.1.
Tablica 9.1. Standardna stanja pri odreenoj temperaturi
Kemijska ista tvar u vrstom ili tekuem stanju je u standardnom stanju ako je to
njeno najstabilnije stanje pri pritisku od 101 kPa(1 bar)
Plin je u standardnom stanju ako je njegov parcijalni pritisak 101 kPa
Otopljena tvar u otopini bit e u standardnom stanju ako je njena koncentracija 1

mol dm-3
Tana vrijednosti standardnog pritisaka iznosi 101,332 kPa.

Na primjer: standardno stanje za vodu pri pritisku 101 kPa i temperaturi 25oC je voda
u tekuem stanju, a pri temperaturi 100oC je voda u plinovitom (parnom) stanju.
Standardna stanja oznaavaju se eksponentom uz fizikalnu veliinu (na primjer
H).
Pri stvaranju spoja prati se promjena standardne molarne entalpije stvaranja
(slika 9.1.)
fH = -297,1 kJmol-1
S(s) + O2(g)SO2(g)
t = 25oC, p = konst.
S(s) + O (g)
2
H
1-
H = - 297,1 kJ mol
f
SO (g)
2
Slika 9.1. Energetski odnosi pri izgaranju sumpora uz stalan pritisak
177
Standardne molarne entalpije stvaranja

(fH) tablica 9.2. mogu biti pozitivne i
negativne. Pozitivna entalpija stvaranja
pokazuje da energiju treba dovesti da bi
kemijska reakcija napredovala.
Iz poznatih vrijednosti entalpije izgaranja
(cH)2 tablica 9.3. i stvaranja (fH) moe se
predvidjeti promjena entalpija za bilo koju
kemijsku reakciju, ak i za onu koja je
eksperimentalno nemogua. To je mogue
zbog prirodnog zakona o ouvanju energije
koji kae da e promjena energije biti jednaka
bez obzira na to koji put je izabran od
reaktanta od produkta.
Promjena
entalpije
H
(promjena
energetskog
sadraja
sistema)
1
2
Entalpije
produkata
=
fHp
(energetski
sadraj
produkata)
Tablica 9.2. Standardne molarne

entalpije stvaranja pri 25 C i
pritisku 101 kPa
Tvar
H
kJ / mol
H2O(l)
NH3 (g)
HI(g)
Al2O3(s)
CH4(g)
C6H12O6
-285,8
- 46,1
+ 26,5
- 1675,7
- 74,8
-1274,0
Tablica 9.3. Standardne molarne

entalpije izgaranja pri 25 C i
pritisku 101 kPa
Tvar
H2(l)
C (grafit)
C(dijamant)
CH4(g)
C2H6(g)
C6H12O6(s)
Entalpije
reaktanata
Entalpija stvaranja neke tvari (fH)1 zapravo

je reakcijska entalpija (rH) u kojoj ta tvar
nastaje iz elementarnih tvari u standardnom
stanju, a stehiometrijski koeficijent te tvari je
1. (fH). Tako je na primjer grafit stabilnija
alotropska modifikacija od dijamanta, pa je
vrijednost
entalpije
stvaranja
grafita
dogovorno nula (fHgrafit = 0), a prema njoj
izmjerena entalpija stvaranja dijamanta iznosi:
fHdijamant = 2 kJmol-1.
fHr
(energetski
sadraj
reaktanata)
(fH) simbol f dolazi od engleske rijei formation = stvaranje.

(cH): simbol c dolazi od engleske rijei combustion = izgaranje
178
cH
kJ / mol
-286,0
- 393,5
- 395,4
- 890,0
- 1560,0
- 2816,0
Primjer 1. Treba izraunati promjenu reakcijske entalpije nastajanja duika (IV)

oksida (NO2) i duika (N2) i kisika (O2) i to:
a) izravnom reakcijom
b) reakcijom preko duik(II) oksida
kJmol ) moe se izvesti sljedei raun:
)g(
-1
= 90,37 kJmol-1 ; fH NO
) g (2
Rjeenje:
Sluei se tablinim vrijednostima fH NO
= 33,8
a) izravno
N2(g) + O2(g)
fH = +33,8 kJmol 1 (1)
NO2(g)
b) stupnjevito
N2(g) + O2(g)
NO(g) + O2(g)
NO(g)
fH = + 90,37 kJmol 1 (2)
NO2(g)
fH = - 56,57 kJmol 1 (3)
Zbrajanjem jednadbi (2) i (3) dobije se isti rezultat kao kad reakcija tee izravno (1)
N2(g) + O2(g) +NO(g)+ O2(g)
NO(g) + NO2(g)
rH = 90,37 kJmol 1 56,57 kJmol 1 = + 33,8 kJmol-1

injenica da se ukupna reakcijska entalpija dobiva zbrajanjem entalpije svih koraka
na koje se moe podijeliti reakcija poznata je kao Hessov zakon (Germain Henri
Ivanovi Hess (1802-1850) bio je ruski kemiar vicarskog porijekla. Istakao se
istraivanjima u podruju termokemije).
ZAKON O OUVANJU ENERGIJE - PRVI ZAKON TERMODINAMIKE zapravo je rezultat neuspjele konstrukcije idealnog stroja to jest stroja koji bi radio
bez potronje pogonskog goriva. Tako je neuspjeh stvaranja energije iz niega
izraen kao zakon.
Energija ne moe biti stvorena niti unitena. Energija moe biti samo prevedena iz
jednog oblika u drugi.
Svaka kemijska reakcija ukljuuje promjene u kemijskim vezama. Sve spoznaje o
osloboenoj ili utroenoj energiji tijekom promjena kemijskih veza skupljene su i
upisane u tablice kao entalpije veze.
179
Ako kemijskom reakcijom nastaju stabilnije

veze, u njima je pohranjeno manje energije.
Viak energije oslobaa se tijekom reakcije.
Reakcija je tada egzotermna.
Tablica 9.4. Entalpije veza
Veza
H-H
I-I
C-C
C=C
H-C
H-I
H-O
H
kJ / mol
436
151
347
611
416
297
464
b
Entalpija veze (tablica 9.4.) je uvijek

pozitivna vrijednost, a definirana je
promjenom entalpije pri kidanju veza u
molekulama tvari u plinovitom stanju, uz
nastajanje atoma.
Ureaj kojim se odreuje energija koja se

tijekom nekog procesa oslobaa ili troi naziva se kalorimetar. Za odreivanje
entalpije procesa koji se odvija u vodenim otopinama, kao to su na primjer reakcija
neutralizacije ili otapanje soli, upotrebljava se Dewarova (Djuarova) posuda (termos
boca).
H2(g) + Cl2(g)
HCl(g)
fH = - 92,30 kJmol 1
Negativan predznak za H kazuje da su stvorene veze u molekulama produkta
reakcije stabilnije nego veze u molekulama reaktanata.
9.2.2. Zato se neto zbiva samo od sebe?
Sve prirodne promjene povezuje neto zajedniko a to je njihova spontanost.
Prouavanjem spontanih kemijskih reakcija i drugih prirodnih promjena ustanovljeno
je da su sve te promjene uvijek praene disperzijom energije. Energija nekog malog,
dobro definiranog sistema smatra se nedispergiranom energijom. Mjera za nesreeno
irenje energije poznata je pod nazivom entropija (S). Drugim rijeima, entropija
ukazuje na stepen nesreenosti sistema. Zapaanja da pri svim spontanim
procesima entropija raste formulirana je kao DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE.
U tablici 9.5. navedene su standardne molarne entropije pri odreenoj temperaturi
(Sm). Vrijednosti u tablici pokazuju da su entropije plinovitih tvari pri pritisku 1 bar
znatno vee od entropije vrstih tvari. Uzrok tomu je to je energija u plinu zapravo
energija gibanja estica koje su rasprene u velikom volumenu, dok su estice u
vrstim tvarima zatvorene u malom prostoru i jedino gibanje je titranje.
180
69,9
159,8
160,7
voda
etan-kiselina
etanol
vodik
vodena para
kisik
duik (IV) -oksid
diduik (IV)-oksid
2,4
5,7
27,3
360,2
C(dijamant)
C(grafit)
eljezo
saharoza
S
JK mol
Tablica 9.5. Standardne molarne entropije pri t = 25C i p = 1 bar

S
S
vrste
Plinovi
Tekuine JK mol
JK mol
tvari
130,6
188,7
205,5
239,9
304,0
vrste tvari ije su molekule izgraene iz mnogo atoma i koje su sloene strukture
imaju veliku entropiju, kao to je entropija saharoze (konzumnog eera).
Za razliku od entalpije mogue je, osim promjene entropije (S), odrediti i apsolutnu
entropiju (S). Ako se zamisli savreni kristal neke tvari u kojem e pri temperaturi
apsolutne nule (-273,15oC) vladati stanje savrenog reda, bez ikakvog gibanja,
entropija kristala bit e jednaka nuli TREI ZAKON TERMODINAMIKE. Ta
injenica omoguuje da se svakoj elementarnoj tvari ili kemijskom spoju pripie
apsolutna entropija pri bilo kojoj temperaturi. Iznos entropije tvari pri nekoj
temperaturi odreuje se eksperimentalno.
Prema tome svaki molekulski sistem spontano nastoji postii stanje najveeg nereda
molekula, jer je to stanje najvjerojatnije. Stavimo li dakle, u dodir dva plina, njihove
se molekule spontano meusobno pomijeaju, tj. spontano prelaze u stanje najveeg
nereda. Meutim, suprotan proces sreivanja molekula, tj. odjeljivanja molekula
jednog plina od drugog, nikada nije spontan. To je razlog zbog ega vrsto i tekue
stanje (stanja velikog reda molekula) spontano prelaze u plinovito stanje, tj. stanje
najveeg mogueg nereda molekula. Zbog toga vrste tvari u dodiru s otapalom
spontano prelaze u otopinu (otapaju se) jer time poveavaju broj moguih
mikroskopskih stanja, kako je to slikovito prikazano na slici 9.2.
h mikroskopskih stanja nakon otapanja tvari
skih stanja nakon otapanja tvari
poksorkim hiugom do ogurd
iugom do ondej
molekule otapala i molekule

kristalizirane tvari
Slika 9.2. Slikoviti prikaz moguih mikroskopskih stanja kod otapanja vrste tvari
181
Promjena entropije prijelaza (rS) iz jednog u drugo agregatno stanje moe se

izraunati iz podataka navedenih u tablici 9.5. Na primjer za reakciju
H2O (l)
H2O(g)
promjena entropije bit e razlika entropije konanog i poetnog stanja.

rS = Sm(H2O(g)) - Sm(H2O(l)) = 188,7 JK-1mol-1 69,9 JK-1mol-1
= 118,8 JK-1mol-1
Isparavanjem vode nastaje sistem s veim neredom, pa je promjena entropije
pozitivna vrijednost.
Nakon upoznavanja s pojmovima entalpije i entropije moe se zakljuiti da je
pokretaka sila u prirodi nastojanje da se prijee u stanje s najniom moguom
energijom ( H<O) i s najviim moguim stanjem nereda (S>O). Hoe li se neka
reakcija u odreenim uvjetima odvijati spontano ovisi o ukupnoj promjeni entropije,
S (ukupno), koja podrazumijeva zbroj promjena entropije u sistemu i u okolini
rS(ukupno) = rS(okolina) +rS(sistem)
Na slijedeoj slici 9.3. prikazani su procesi koji vode porastu entropije sistema.
~vrsta tvar
teku}ina
ZAGRIJAVANJE
ST2 > S T1
tvar koja se otapa
otopina
sistem pri T
sistem pri T
T >T
2
OTAPANJE
Sotop ina > Sotap alo > Stvar
plin
Slika 9.2. Procesi koji vode porastu entropije sistema
182
ISPARAVANJE
Sg > S l
teku}ina
TALJENJE
Sl > S s
Ako se pretpostavi egzoterman proces, osloboena toplina (-rH) prelazi na okolinu i

poveava njegovu entropiju pri odreenoj temperaturi (T), to znai da je
H
T
r
S(okolina) =
Zbog toga se jednadba ukupne promjene entalpije moe pisati

H
+ rS(sistem)
T
r
rS(okolina) =
Mnoenjem ove jednadbe sa T dobije se:

-TrS(ukupno)= rH - TrS
Izraz -TrS(ukupno) predstavlja Gibbsovu funkciju reakcije, a njezin znak je rG, pa
jednadba poprima oblik:
rG = rH - TrS
Gibbsova je funkcija (G) poznatija pod nazivom Gibbsova energija. Ve je reeno da
pri spontanim reakcijama dolazi do disperzije energije, odnosno poveanja ukupne
entropije. Znai da e reakcija napredovati ako je promjena ukupne energije pozitivna
(rS>O). Zato izraeno Gibbsovom energijom (rG) koja je jednaka -TrS (ukupno)
reakcija prirodno tei da se odvija ako je promjena Gibbsove energije manja od nule
((rG<O).
Za veinu reakcija rH je znatno vei od TrS, pa se za te sluajeve moe
pretpostaviti da je rG priblino jednako rH. Zato egzotermne reakcije koje imaju
negativan rG teku spontano. Za razliku od njih, endotermne reakcije imaju pozitivan
rH, pa e tei spontano samo u sluaju ako je vrijednost TrS znatno vea od
vrijednosti rH, jer je onda i rG negativan.
Dakle, zapamtimo!
Spontana reakcija vrijednost rG je negativna.
Reakcija nije spontana vrijednost rG je pozitivna.
Josiah Willard Gibbs (1839-1903) ameriki matematiar i fizikalni kemiar. Svoje
teorijski dobivene rezultate nije znao jednostavno iznijeti, pa dugo nisu bili priznati.
Tek kada ih je James Clerk Maxwell jednostavno objasnio, Gibbsove sloene teorije
postajale su sve vanije za napredak fizike i fizikalne kemije. Danas se Gibbsa smatra
jednom od vrlo vanih osoba povijesti znanosti. Poznat je po istraivanjima iz
podruja termodinamike, znanosti o svjetlosti i statistike mehanike, a formulirao je i
zakon faza.
183
Primjeri:
1. Konstruirajte entalpijske dijagrame za reakciju izgaranja glukoze (cH = - 2816
kJmol-1) i reakciju stvaranja metana (fH = - 74,8 kJmol-1).
Rjeenje:
H
C6H12O6(s)+6O2 (g)
cH = - 2816kJmol-1
C(s) + 2H2(g)
fH= - 74,8 kJmol-1
CH4(g)
6CO2(g) + 6H2O(l)
2. Koje su od navedenih reakcija endotermne, a koje egzotermne:
4CO2(g) + 6H2O(g)
a) 2CH3CH3(g) + 7O2
S(g) + O2(g)
b) SO2(g)
2Al2O3(s)
c) 4Al(s) + 2O2(g)
d) 3Pb(s) + 2Al2O3(s)
4Al(s) + 3PbO2 (s)
H2S(g)
e) H2(g) + S(s)
H
H
H
H
H
=
=
=
=
=
- 2855,2 kJ
296,9 kJ
- 3339,6 kJ
3063,0 kJ
-17,5 kJ
Odgovor:
Egzotermne su: a., c., i e.,
3. Prouite slijedee termokemijske podatke:
H = 39,7 kJ
H = 90,37 kJ
H = 33,85 kJ
NO(g) + NO2(g)
N2O3(g)
N2(g) + O2(g)
NO(g)
N2(g) + O2(g)
NO2(g)
Izraunajte promjenu entalpije za reakciju raspada N2O3(g) na N2(g) i O2(g).

Rjeenje:
Prema Hessovu zakonu, na osnovi izloenih jednadbi slijedi:
N2O3(g)
N2(g))+ 3/2 O2(g)
NO(g) + NO2(g)
1. N2O3(g)
N2(g) + O(g)
2. NO(g)
3. NO2(g) + N2(g)
O2(g)
H = ?
H1 = 39,7 kJ
H2 = - 90,37 kJ
H3 = - 33,85 kJ
H = H2 + H3 + H1 = 90,37 kJ - 33,85 kJ + 39,7 kJ = - 84,52 kJ

184
Odgovor: Promjena ukupne entalpije jednaka je zbroju svih koraka na koje se moe
podijeliti reakcija, pa u ovom primjeru ona iznosi 84,52 kJ.
4. Izraunajte entalpiju termikog raspada CaCO3(s) na CaO(s) i CO2(g).
Je li to egzotermna ili endotermna reakcija pri t = 25oC i p = 101 kPa.
Rjeenje:
Najprije valja napisati izjednaenu jednadbu reakcije:
CaCO3(s)
CaO(s) + CO2(g)
a zatim iz tablice oitati entalpije nastajanja i uvrstiti u jednadbu.

Iz tablice slijedi:
fH CaCO3(s) = - 1206,9 kJmol-1
fH CaO(s) = - 635,5 kJmol-1
fH CO2(g) = - 393,5 kJmol-1
rH = [fH (CaO) +fH (CO2] - fH (CaCO3)
rH = - 635,5 kJmol-1- 393,5 kJmol-1 (-1206,9 kJmol-1)
rH = - 1029 kJmol-1 + 1206,9 kJmol-1 = + 177,9 kJmol-1
Odgovor: reakcijska entalpija je vea od nule, to znai da je ta reakcija
endotermna.
5. Izraunaj utroenu toplinu pri proizvodnji 1 kg kalcij-karbonata

Rjeenje:
CaO(s) + 3C(s)
Iz tablica
CaC2(s) + CO(g)
fH CaC2(s) = - 59,4 kJmol-1

fH CO(g) = - 110,5 kJmol-1
fH CaO(s) = - 635,5 kJmol-1
fH C(s)= 0,00 (dogovorno je nula)
185
rH = [fH (CaC2) +fH (CO)] - [fH (CaO) + 3 fH (C)]

rH = [- 59,4 kJmol-1 + (-110,5 kJmol-1)] - [- 635,5 kJmol-1 + 3 0 kJmol-1 ]
rH = - 169,9 kJmol-1 +635,5 kJmol-1 = 465,5 kJmol-1
Za proizvodnju 1 kg kalcij-karbida bit e potrebno:
m(CaC )
H
M( CaC )
r
H = n H =
r
1000g 465,5 kJmol

= 7262 kJ
64,1g / mol
1
H =
Odgovor: pri proizvodnji jednog kilograma kalcij-karbida utroi se 7262 kJ.
186
10. OSNOVNA SVOJSTVA TEKUINA

Tvari se u prirodi nalaze u tri agregatna stanja: vrstom, tekuem i plinovitom. U
kojem e se tvar nalaziti ovisi o privlanim silama izmeu estica. Osnovne
karakteristike svakoga od tih stanja prikazuje slika 10.1.
hla|enje
p
p
grijanje
PLIN
hla|enje
p
p
grijanje
TEKU]INA
^VRSTO
Slika 10.1. Karakteristika pojedinih agregatnih stanja
U plinovitom stanju estice se gibaju (kreu) neovisno jedna o drugoj jer su

meusobno udaljene pa su meumolekulske privlane sile vrlo slabe, ak se esto
mogu i zanemariti pri prouavanju plinova. Nasuprot tome, estice u vrstom stanju
su vrlo blizu i zauzimaju tano odreen poloaj prema okolnim esticama, pa su
meumolekulska privlaenja jako izraena. Kod tvari u tekuem stanju estice se
mogu gibati relativno slobodno, ali ipak ne mogu izbjei meudjelovanje s okolnim
esticama.
Zakonitosti ponaanja u plinovitom i vrstom stanju vrlo su dobro poznate, a
zakonitosti ponaanja tekuina, koje se nalaze izmeu tih dvaju graninih stanja, jo
su relativno slabo prouene. Naziv tekuina upotrebljava se obino za one iste tvari
koje su pri atmosferskom pritisku i sobnoj temperaturi u tekuem stanju.
187
Kako su tekuine tvari koje se esto susreu u svakodnevnom ivotu i u mnogim

tehnolokim procesima korisno je poznavati njihova svojstva, a ona su najee odraz
meudjelovanja estica u tekuini.
10.1. Kakve sile djeluju izmeu estica u tekuini
Sile izmeu molekula u nekoj tekuini u uskoj su vezi s graom molekula. Ako su
molekuli graeni od atoma razliite elektronegativnosti (tablica 6.1.) teita
pozitivnog i negativnog naboja u takvoj molekuli ne moraju biti u istoj taki. Zbog te
asimetrine raspodjele naboja molekule imaju dva pola, pa se govori o dipolima.
Suprotni polovi takvih dipola privlae se elektrostatskim silama koje su slabije od
elektronskih sila izmeu iona. Tekuine meu ijim esticama djeluju jako izraene
dipol-dipolne sile jesu polarne.
Najpoznatija tekuina s izrazito polarnim molekulama je voda. Njezina polarnost
moe se dokazati sljedeim pokusom.
Bireta se napuni vodom i pipac otvori toliko da voda istjee u tankom mlazu. Ako se
mlazu priblii stakleni tap, prije natrljan vunenom krpom, mlaz vode e se prikloniti
tapu. Ponovi li se isti pokus s tetraklorugljikom mlaz nee promijeniti smjer jer
molekule tetraklorugljika nisu polarne.
U tekuinama s nepolarnim molekulama dolazi takoer do elektrostatskog privlaenja
izmeu molekula. U takvim molekulama, naime, elektronski oblak nije uvijek
simetrian. Kratkotrajni dipol koji nastane izazove deformaciju elektronskog oblaka
susjedne molekule, pa nastane inducirani dipol (inducirati = izazvati) slika 10.2.
H
O
O=O
Slika 10.2. Privlaenje s induciranim dipolom

Zbog toga se estice opet elektronski privlae, ali to je privlaenje mnogo slabije od
privlaenja dipol-dipol.
Meumolekulska djelovanja u tekuinama uvijek su elektrostatske prirode, a o prirodi
estica ovisit e jakost njihova meudjelovanja (Tablica 10.1.)
188
Tablica 10.1. Vrste meudjelovanja izmeu estica

Tip meudjelovanja
Jakost meudjelovanja
ion - ion
400 do 4000 kJ/mol
ion - dipol
40 do 600 kJ/mol
dipol - dipol
5 do 25 kJ/mol
vodikova veza
10 do 40 kJ/mol
dipol - inducirani dipol
2 do 10 kJ/mol
inducirani dipol - inducirani dipol
0,05 do 40 kJ/mol
10.2. Koja su svojstva karakteristina za tekuine

Unato tome to matematiki izraz koji bi opisivao neka svojstva tekuina ne postoji,
ipak se na osnovi njihovih svojstava moe mnogo zakljuiti o njihovu ponaanju.
10.2.1. to je uzrok da nafta i led plivaju na vodi
Dogodi li se havarija tankera ili se na neki drugi nain nafta razlije po moru obino
ona prekrije veliku povrinu jer pliva na vodi. Uzrok tome je to je gustoa nafte
manja od gustoe vode.
Zimi, kad se voda zamrzne, treba se upitati kako to da led, koji je zapravo ista
voda, pliva na povrini vode, a ne padne na dno. Odgovor je opet isti gustoa leda
manja je od gustoe vode. Toj udesnoj pojavi kod vode uzrok su vodikove veze (to
smo naglasili u poglavlju 6.4.).
Gustoa, ( - ro) neke tvari definira se omjerom mase i volumena (A) = m(A) /
V(A). Povienjem temperature tvari se rasteu jer raste energija gibanja estica, pa se
i volumen poveava. Kako su volumen i gustoa obrnuto razmjerne veliine,
povienjem temperature e se gustoa smanjivati. Zbog toga uvijek uz podatak o
gustoi valja navesti i temperaturu na koju se navedeni podatak odnosi.
189
Gustoa se moe odrediti na razne naine. Vrlo jednostavan ureaj za odreivanje

gustoe jest areometar, koji ima vrlo iroku primjenu, ali mu preciznost nije jako
velika.
10.2.2. Viskoznost to je to?
Okrene li se aa u kojoj se nalazi voda, ona e brzo istei. Nalazi li se u ai med,
istjecanje e biti mnogo sporije. Kae se da je med mnogo viskozniji od vode.
V
V
V
V
V
V
V
1
2
3
4
3
2
1
to se dogaa pri istjecanju tekuine,

najee se tumai na primjeru
protjecanja tekuine kroz cijev (slika
10.3.). Svi slojevi tekuine ne gibaju se
istom brzinom. Uzrok tome je trenje
izmeu slojeva tekuine koje ovise o
prirodi tekuine i temperaturi. Ako su
molekule u tekuini dugake i
razgranate, one se mogu "zamrsiti", pa
viskoznost raste. Ukratko, i viskoznost
ovisi o meumolekulskom djelovanju.
Slika 10.3. Prikaz brzine gibanja

tekuine kroz cijev
Svaku tvar karakterizira veliina viskoznost, (eta) ije vrijednosti za neke tekuine
pri raznim temperaturama prikazuje tablica 10.2. Jedinica viskoznosti je Paskal
sekunda (Pa s).
Tablica 10.2. Viskoznosti za neke tekuine pri razliitim temperaturama
Tekuina
Viskoznost, /mPa s
0 C
20 C
50 C
0,550
1,005
1,789
voda
0,246
0,322
0,395
aceton
0,436
0,65
0,91
benzen
0,701
1,19
1,78
etanol
1499,0
12000,0
glicerol
Proizvoai motornih ulja moraju paziti na viskoznost ulja i utjecaj temperature na
njegovu viskoznost. Ulje mora dobro podmazivati, a to nee moi ako je njegova
viskoznost prevelika ili premala. Ako je viskoznost ulja zimi prevelika, auto e teko
krenuti. Zato se proizvode ljetna i zimska ulja.
Jedan od naina odreivanja viskoznosti tekuine jest odreivanje relativne
viskoznosti Ostwaldovim viskozimetrom.
190
10.2.3. Zato elina igla moe plivati na vodi

Povrina neke tekuine, tj. granini sloj izmeu dviju faza, na primjer tekue i plinske
faze, bitno se razlikuje po svojim svojstvima od unutranjosti tekuine. Ta je razlika
uvjetovana razliitom energijom estica na povrini i u unutranjosti tekuine.
Molekule u unutranjosti tekuine djeluju
jednakom silom na sve susjedne molekule
(slika 10.4.), pa nema rezultante tog
djelovanja. Meudjelovanje molekula koje
su na povrini mnogo je jae s
molekulama
u
tekuini
nego
s
molekulama u plinu, pa je rezultanta tog
djelovanja usmjerena prema unutranjosti
tekuine. Zbog toga e u povrini ostati
najmanji mogui broj molekula, a
posljedica toga je da se povrina ponaa
kao elastina opna. Ona se oituje u tome
to po povrini vode mogu hodati kukci, a
elina igla (ija je gustoa mnogo vea
od gustoe vode) moe plivati.
Slika 10.4. Tumaenje napetosti

povrine
Napetost povrine, (sigma), je otpor tekuine koji ona prua poveanju povrine.
Zbog napetosti povrine svaka se povrina nastoji izgraditi sa to manjim utrokom
energije, a to znai da e povrina biti najmanja mogua. Zato kapljice tekuine
velike napetosti povrine poprimaju pri slobodnom oblikovanju oblik kugle. Ako ste
ikada promatrali kapljice kie ili gledali kako djeca rade balone od sapunice susreli
ste se s pojavom napetosti povrine.
F
l
gdje je:
F = znak za silu
l = znak za duljinu u povrini na koju sila djeluje
Od raznovrsnih geometrijskih tijela istog volumena kugla ima najmanju povrinu.
Voda i iva su tekuine koje imaju veliku napetost povrine. Ako se voda prolije po
masnom staklu ili iva po staklu, obje e tekuine tvoriti kuglice jer su privlane sile
izmeu molekula tekuine jae nego izmeu molekula tekuine i povrine na kojoj se
191
nalaze, pa takve tekuine ne kvase stjenke posude u kojoj se nalaze. Meutim, po

istoj staklenoj povrini voda e se razliti jer su privlane sile izmeu molekula vode i
stakla jae nego izmeu samih molekula vode. Takve tekuine moe stjenku posude u
kojoj se nalaze. (slika 10.5.)
Slika 10.5. Tekuine koje moe stjenku

posude u kapilarnoj se cijevi diu iznad
razine u posudi u koju je cijev uronjena,
meniskus im je udubljen (konkavan).
Tekuine koje ne moe stjenke posude nalaze
se u kapilari nie od razine tekuine i imaju
izboen (konveksan) meniskus. Kada voda ne
bi imala veliku napetost povrine ne bi se
mogla dizati u kapilarama korijena i
stabljika biljaka.
Meniskus
HO
Hg
Budui da izmeu estica u povrini djeluju sile napetosti povrine, za savladavanje

tih sila, pri poveanju povrine, utroit e se odreeni rad. Zbog toga se napetost
povrine moe definirati i omjerom utroenog rada i promjene povrine tekuine.
Jedinica za iskazivanje napetosti povrine je njutn po metru (N/m) ili dul po
etvornom metru (J/m2)
W
P
gdje je:
W znak za rad
- znak za promjenu povrine
Napetost povrine ovisi o temperaturi, prirodi tvari i o tvari s kojom tekuina granii.
Promjenu napetosti povrine nekih tekuina s temperaturom prikazuje slika 10.6. Iz
grafikog prikaza vidi se da povienjem temperature napetost povrine opada.
80
3-
voda
40
/10 N m
1-
Slika 10.6. Ovisnost napetosti povrine o

temperaturi. Iz dijagrama se vidi da
voda ima vrlo visoku napetost povrine
to je posljedica vodikovih veza izmeu
molekula.
60
20
192
aceton
benzen
etanol
20
40
60
80
t/ C
Na napetost povrine znatno moe uticati dodatak povrinski aktivnih tvari, kao to
su sapuni i deterdenti. Te su tvari izgraene od dugolananih ugljikovodinih
molekula koje na jednom kraju imaju karboksilnu (-COO-) ili sulfonsku (-SO3-)
skupinu. Ugljikovodini lanac nije topljiv u vodi jer je nepolaran, a kiselinske skupine
su polarne i zato topljive u vodi. Za dio molekule koji se ne otapa u vodi kaemo da je
higrofoban (fobija = strah, hidrofoban onaj koji odbija vodu), a za dio koji se
otapa u vodi da je hidrofilan (filius = prijatelj; hidrofilan onaj koji privlai vodu).
AJ
IC
AM
A J ILB
I C US
AM E
IL R
BU
S
EJ NAVI ][ R V^ O
EJN E JL AT
Tvari koje se u prirodi nalaze u

jednom od tri agregatna stanja mogu
pod odreenim uvjetima prelaziti iz
jednog u drugo stanje. Tako na
primjer, da bi tvar prela iz tekueg u
plinovito stanje, valja joj dovesti
energiju, to jest zagrijati je ili pak
smanjiti pritisak iznad tekuine.
Suprotno tome, da bi tvar prela u
vrsto stanje valja je ohladiti ili
poveati pritisak. (iznimka je led koji
se pri poveanom pritisku tali)
Mogue promjene stanja prikazane su
na slici 10.7.
OK
DN I
NE APS
AZ R
IC A
AJ JNAV
E
10.3. Mogu li tvari prelaziti iz jednog agregatnog stanja u drugo
Slika 10.7. Prijelazi izmeu stanja
10.3.1. to se zbiva pri zagrijavanju tekuine?

Isparavanje je karakteristino svojstvo svake tekuine. To je proces prijelaza
molekula iz tekue u plinovitu fazu. Proces do kojeg dolazi pri isparavanju u
zatvorenoj posudi prikazan je na slici 10.8.
U trenutku kad se tekuina stavi u tikvicu i zatvori epom, u prostoru iznad tekuine
jo nema pare. Meutim, molekule u tekuini se kreu, i to posve bez reda i razliitim
brzinama to znai da imaju razliite kinetike energije. (Kinetika energija energija
gibanja). Mnoge od njih udarat e i u povrinu i, ako imaju dovoljnu energiju,
savladat e energiju napetosti povrine i izai u prostor iznad tekuine gdje tvore
paru. Zbog sudara sa stjenkama posude te estice uzrokuju odreeni pritisak, tako
zvani pritisak pare. Pri kretanju u pari neke e se estice sudarati s povrinom, ona e
ih privui i one e opet ui u tekuinu. Na poetku isparavanja u parnoj fazi ima malo
estica, pa ih se malo moe vratiti u tekuinu (slika 10.8.a.). to proces dulje tee, sve
193
vie estica izlazi u paru, pa pritisak stalno raste, ali se i sve vie estica vraa u
tekuinu (slika 10.8.b.) Nakon nekog vremena broj se estica koje izlaze iz tekuine
izjednai s brojem estica koje se vraaju u tekuinu. Takvo stanje prikazano je na
slikama 10.8.c. i 10.8.d., a predstavlja stanje dinamike ravnotee (Dinamika
ravnotea je stanje u kojem su izjednaene brzine polazne i povratne reakcije).
a
p >0
b
p >p
c
p >p
d
p =p
brzina isparavanja
Slika 10.8. Prikaz postizanja pritiska zasiene pare

Pritisak pare iznad tekuine u stanju dinamike ravnotee naziva se pritiskom
zasiene pare. Vrijednost pritisaka zasiene pare ovisi samo o temperaturi i prirodi
tvari, a ne o masi ili volumenu tekuine. Za pojedine tekuine pritisci zasiene pare su
vrlo razliiti (tablica 10.3.)
Ako se proces isparavanja zbiva u otvorenoj posudi, ne moe se postii dinamika
ravnotea jer estice odlaze u okolinu i tekuina e nakon nekog vremena ishlapiti.
Kad se tekuina zagrijava pritisak para raste. Temperatura pri kojoj se pritisak pare
tekuine izjednai s pritiskom iznad tekuine naziva se vrelitem ili temperaturom
vrenja. Ako je atmosferski pritisak 101 kPa, dakle prosjeni atmosferski pritisak,
194
vrelite se naziva normalnim vrelitem i karakteristina je konstanta za svaku tvar.

Promjenom pritisaka iznad tekuine mijenja se i vrelite (tablica 10.4.) Kad je
atmosferski pritisak nii, na primjer na
Tablica 10.3. Pritisak zasiene pare
visokim planinama, vrelite tekuine bit
nekih tekuina
e nie. To znai da voda na Himalajima
Pritisak
nee vriti pri 100oC, ve pri znatno nioj
Tvar
zasiene
temperaturi, pa e kuhanje biti znatno
pare kPa
sporije. U ekspres-loncu u kojem je
etan kiselina (octena
1,56
pritisak obino za 101 kPa vii od
kiselina, CH3COOH)
normalnog pritiska vrelite vode je
Voda (H2O)
2,33
120oC. Zato je kuhanje hrane bre.
etanol (CH3CH2OH)
5,85
benzen (C6H6)
9,96
aceton (CH3COCH3)
24,58
Za zagrijavanje tekuine, a i svake druge
tvari, potrebno je utroiti odreenu
energiju. Utroena toplina (Q) povezana
Tablica 10.4. Promjena vrelita
je s promjenom temperature (t)
vode u ovisnosi o pritisku pare
koeficijentom C:
p(H2O)/kPa
tv/C
0,610
0
Q
Q = C t
odnosno
C=
1,228
10
t
2,338
20
4,243
30
Koeficijent C naziva se toplinskim
7,376
40
kapacitetom. Podijeli li se koliinom
12,334
50
(mnoinom) dobije se molarni toplinski
19,916
60
kapacitet (Cm), a podijeli li se masom
31,157
70
tvari, specifini toplinski kapacitet (c).
47,343
80
70,095
90
Q
Q
101,325
100
C =
c=
,
n t
Specifina entalpija =
m t
H
;
m
molekularna entalpija =
H
n
Za plinove se razlikuju toplinski kapaciteti mjereni pri stalnom pritisku, (Cp) i pri
stalnom volumenu, (Cv). Za tekuine i vrste tvari njihove su razlike zanemarivo
male.
Da bi tekuina prela u paru pri temperaturi vrenja, valja takoer dovesti odreenu
energiju, odnosno toplinu (slika 10.9.).
195
teku}ina
l
g
g
l
pri isparavanju poveava nered, entropija

raste, to znai da je isparavanje spontan
proces.
para; H > 0
l
Za vrijeme isparavanja troi se toplina na

savladavanje meumolekulskih sila u
tekuini i zato temperatura ostaje stalna
(A-B), to znai da je isparavanje
endoterman proces H > 0 . Budui da
pri isparavanju tekuine ne dolazi do
porasta temperature, dovedena se toplina
esto naziva latentnom toplinom. Ta se
skrivena toplina oslobaa pri procesu
kondenzacije. Vrijednosti promjene
entalpije bit e u tom sluaju negativne
jer se toplina oslobaa H < 0 . Kako se
isparavanje
kondenzacija
zavr{etak Q
isparavanja
po~etak
isparavanja
Slika 10.9. Energetske promjene pri

zagrijavanju i hlaenju tekuine
Jednaka razmatranja mogu se provesti i za prijelaz iz tekueg u vrsto stanje i

obratno.
10.4. Neto o odnosima izmeu agregatnih stanja

Izmeu tvari u raznim agregatnim stanjima mogui su prijelazi, ali i uspostavljanje
ravnotee izmeu pojedinih stanja. Sve te promjene prikazane su faznim ili
ravnotenim dijagramom, u kojemu je fizikalno stanje sistema funkcija pritiska i
temperature.
VODA
A
a j na
vara
p si
a j lu
vir
k
F
610,6
T
e jicamil bus
ajl uvir k
U dijagramu se mogu uoiti tri povrine,

tri krivulje i jedna taka. Kakvo je
LED
ajne jlat aj luvirk
Tri agregatna stanja vode su: led,

vodena para i voda. Svako od njih
prikazuje jednu fazu. Faza je dio
heterogenog sistema koji je od ostalih
dijelova sistema odijeljen neprekinutom
ili isprekidanom granicom. Sve tri faze,
meutim, imaju isti kemijski sastav, pa
se u tom sastavu nalazi samo jedna
komponenta. Na granicama izmeu
pojedinih faza dolazi do naglih
promjena svojstava.
p/Pa
Znaenje faznog dijagrama najee se tumai na primjeru faznog dijagrama vode

(slika 10.10.)
N
M
273,16
PARA
T/K
Slika 10.10.Fazni dijagram vode
196
njihovo znaenje? Tri povrine predstavljaju podruje istih faza. Promjenom pritiska
od take A do take B (A-B) ili temperature od take C do take D (C-D) nee se
promijeniti agregatno stanje jer se obje take nalaze u istoj povrini.
Krivulje prikazuju ravnoteno stanje izmeu dviju faza. Krivulja T-M odgovara
uvjetima pritiska i temperature pri kojima su voda i para u ravnotei. Ako se promjeni
pritisak, nuno se mora promijeniti i temperatura da bi obje faze ostale u ravnotei to
pokazuju koordinate taaka E i F. Ista razmatranja vrijede i za ostale krivulje.
Sve tri krivulje sijeku se u taki T. Pri uvjetima koji odgovaraju toj taki na dijagramu
u ravnotei su sve tri faze: voda, led i vodena para, pa se ta taka naziva trojnom
takom. Temperatura i pritisak su u trojnoj taki tano odreeni za svaki sistem. Za
vodu su ti uvjeti p = 610,6 Pa, t = 0,01oC. Vrijednosti trojne take koriste se za
badarenje termometara. I najmanja promjena pritiska ili temperature uzrokom je da
se bar jedna faza vie ne nalazi u ravnotei. Koja e to faza biti, ovisi o smjeru
promjena.
TEKU]INA
1. Pomou faznog dijagrama, prikazanog na

margini valja utvrditi do kakvih e
promjena doi ako se:
Primjer:
p
2
p
p
p
a) ordinata take A promijeni od p1 do p2

uz stalnu temperaturu
C
t t t
3 2
d) koordinate take O promijene na p5 i t5
^VRSTA
TVAR
PARA
T
t t
4 5
c) apscisa take C promijeni od t1 do t2 uz

stalan pritisak
b) koordinate take B promjene od p3 do p4

i od t4 do t3
Rjeenje:
a)
Pri promjeni pritisaka od p1 do p2 nema vie ravnotee izmeu vrste i

tekue faze, jer je ta toka prela podruje tekuine
b)
pri promjeni pritisku od p3 do p4 i temperature t4 na t3 nova taka nalazi se

na krivulji taljenja, gdje su vrsta i tekua faza u ravnotei.
197
c)
Ako se u taki C temperatura promijeni od t1 na t2 uz stalan pritisak, ne

postoji vie ravnotea izmeu vrste i parne faze jer se taka nalazi u
podruju pare.
d)
Promjenom pritiska na p5, a temperature na t5, u ravnotei su samo tekuina

i para jer je tim parametrima odreeno stanje na krivulji pritiska pare.
Takvi dijagrami mogu se razmatrati za razliite sisteme, i na temelju njih moe se

zakljuiti o njihovom ponaanju pri odreenim uvjetima.
198
11.
OTOPINE
11.1. Otopine i njihova svojstva

Veina kemijskih reakcija koje se odvijaju u ljudskom tijelu odvija se u
otopinama. Planet Zemlja prekriven je 70,8 % "vodom", dakle, vie nego dva
puta veom povrinom od povrine koju zauzima kopno. Oceani, mora, jezera
i rijeke su takoer otopine. Samo iz ova dva primjera moemo zakljuiti da su
otopine vrlo vani sistemi.
Ako se u vodu stavi lica kuhinjske soli (NaCl), nastat e smjesa. Mijeanjem
e se sol otopiti (slika 11.1.a.). Nastala otopina je bistra i u svakom svojem
dijelu homogena. U ovom sluaju homogen znai da je nastala smjesa
jednolika po strukturi i sastavu u cijelom volumenu. Drugim rijeima kada bi
se analizirao bilo koji dio otopine, rezultat bi uvijek bio isti. Isto se dogaa i
otapanjem konzumnog eera (saharoze, C12H22O11) u vodi (slika 11.1.b.). U
tim je primjerima voda otapalo (rastvara), a sol, odnosno eer otopljene
tvari. Homogene smjese zovemo prave otopine (rastvori).
x )2OiS(
21
11 2 2
11
22
21
Na
11 2 2 2 1
iS
b.
C H O
H
O
H O
C
)O
iS
Na
a.
2O
x )
x 2
Na C l
C l - C l Na
Na
l
Cl - Cl- C
c.
Slika 11.1. a) Kada se natrij klorid otapa u vodi, kristalna reetka e se

raspasti do natrijeva iona (Na+) i kloridnog iona (Cl-).
b.) Kristal eera raspast e se do slobodnih molekula (C12H22O11),
c.) Pijesak (SiO2)x ije estice sadre meusobno mnogo povezanih molekula
SiO2 nee se otopiti u vodi
199
Ako se pak kvarcni pijesak (SiO2)x pomijea sa vodom zbog prirode

unutranje grae pijeska nee doi do njegova otapanja, koliko god ga se
mijealo. Nakon kraeg vremena, pijesak e pasti na dno (slika 11.1.c.).
Smjesa pijeska i vode nije homogena, takve smjese su heterogene smjese.
Natrij-klorid ili saharoza, suprotno pijesku, nee se nikad izdvojiti iz vode,
osim ako voda ne ispari. Dakle, sastojci heterogene smjese meusobno se
razlikuju po fizikalnim svojstvima i kemijskom sastavu. Svaki dio heterogene
smjese je estica, zrnce, kristali ili kapljica neke supstance. Heterogene
smjese zovemo jo i grubo disperznim sistemima (latinski: disparare =
razdvojiti).
Heterogene smjese i prave otopine (homogene smjese) su dva krajnja sluaja.
Izmeu njih se nalazi itav niz prijelaza. Smjese koje prema veliini estica
ine prijelaz izmeu heterogenih smjesa i pravih otopina zovu se koloidne
otopine (rastvori) ili koloidno disperzni sistemi.
Veliina estica otopljenih tvari u pravim otopinama manja je od 1 nm
(1nm = 10-9 m). Otapalo (rastvara) je najee tekuina, a tvar koja se otapa
(rastvara) moe biti u sva tri agregatna stanja. Ako je otopina nastala
mijeanjem dviju tekuina otapalom (rastvaraem) se smatra ona koje u smjesi
ima vie.
Razliite tvari se ne otapaju jednako u svim otapalima (rastvaraima). Tvar
koja je u vodi dobro topljiva moe u benzenu (C6H6) biti vrlo slabo topljiva, ili
ak netopljiva.
Teko je postaviti granicu izmeu pravih i koloidnih otopina. Pravi rastvori
sadre molekule ili ione. Koloidne otopine sadre vrste ili tekue estice ija
se veliina kree izmeu 10-9 do 10-7 m. Meutim, molekule nekih tvari su
tako velike, kao elatine na primjer, da u otopini pokazuju svojstva koloidno
dispergiranih estica. estice vee od 10-7m vidljive su pod obinim
mikroskopom pa ih svrstavamo u grubo disperzne sisteme.
Sistem
Prva otopina
veliina
estica
vrsta estica
Koloidna otopina
10-9 m
molekule i ioni
velike molekule,
amorfne i
kristalaste estice
200
Grubo diseperzni
sistem
10-7 m
velike kristalne ili
amorfne estice
U svakoj otopini razlikujemo otapalo (rastvara) i otopljenu (rastvorenu)

supstancu. Pod otapalom (rastvaraem) se najee podrazumijeva neka
tekuina. To ne mora uvijek biti sluaj, jer se i u vrstim supstancama mogu
otapati (rastvarati) plinovi, tekuine ili druge vrste supstance. To su tako
zvane vrste otopine (rastvori). Neke se tekuine, kao i vrste supstance,
meusobno mijeaju u svakom omjeru pa se postavlja pitanje to je otapalo
(rastvara), a to otopljena (rastvorena) supstanca. Pod otapalom se u tom
sluaju podrazumijeva ona supstanca koje ima vie.
Plinovi se mijeaju u svakom omjeru. Za takve smjese nije uobiajeno govoriti
da su otopine (rastvori), nego se kae da su to smjese plinova.
11.2. to se zbiva pri otapanju vrstih tvari
Jo od davnina poznato je iskustveno pravilo da se "slino" u "slinom" dobro
otapa. Kako bi se danas na jednostavan nain moglo protumaiti to pravilo
kojim su se sluili ve alkemiari. Oito je da je pojam "slino" oznaavao one
tvari koje su, na temelju mnotva pokusa zbog odreenih zajednikih
karakteristika svrstavalo u jednu skupinu, a druge se tvari svrstavale u neke
druge skupine.
Natrij-klorid i eer dvije su tvari koje su vanjskim izgledom vrlo sline.
Meutim, kristal natrij-klorida je ionski kristal u kojem se suprotno nabijeni
ioni natrija (Na+) i klora (Cl -) meusobno privlae elektrostatskim silama, to
jest povezani su ionskom vezom, a eer je molekulski kristal u kojemu su
molekule saharoze (C6H12O6) povezane slabim molekulskim vezama.
Slika 11.2. Proces otapanja natrij-klorida
201
Pri otapanju soli dipolne se molekule vode gibaju kaotino i udaraju u

povrinu kristalia (slika 11.2.). Da bi se ion natrija (Na+) ili klora (Cl-)
oslobodio iz kristalne reetke, mora se na neki nain nadvladati energija
ionske veze koja ione dri zarobljene u kristalu. Ako molekula vode udari ion
onim svojim dijelom koji ima suprotan naboj od naboja promatranog iona i
ako se uspostavi ion-dipolna veza, oslabit e veza izmeu suprotno nabijenih
iona u kristalu jer molekula vode djelomino neutralizira elektrini naboj iona.
Zato e se titranje tog iona u kristalnoj reetki poveati to e omoguiti da mu
se priblii druga molekula vode. Zbog sve jaeg titranja molekule vode
obaviju ion i time toliko neutraliziraju njegov naboj da energija titranja moe
nadvladati privlane sile kristalne reetke pa e ion biti izvuen u otopinu. Ioni
okrueni odreenim brojem molekula vode nazivaju se hidratiziranim ionima,
a proces se naziva hidratacijom. Kojim e brojem molekula vode biti okruen
ion, ovisi o veliini tog iona, ali i drugim initeljima.
Slika 11.3. Otapanje eera u vodi

Proces otapanja eera (slika 11.3.) razlikuje se od procesa otapanja natrijklorida zato to su meudjelovanja molekula eera mnogo slabija, pa na
razaranje molekulske kristalne reetke mnoge molekule vode imaju dovoljnu
kinetiku energiju da pri sudaru izbace molekule eera u vodu. Osim toga,
djelovanjem molekula vode nastaju inducirani dipoli u molekuli eera, to
olakava otapanje. Otopine eera i soli bitno se razlikuju i po svojim
svojstvima. Na primjer: ionska otopina natrij-klorida provodi elektrinu struju,
a molekulska otopina eera to ne moe.
Topljivost vrstih tvari u nekom otapalu (rastvarau) ovisi o njihovoj grai i
tipu otapala (rastvaraa).
202
Kristalii joda se bre i bolje otapaju u tetraklorugljiku (CCl4) jer je jod

molekulski kristal a tetraklorugljik nepolarno otapalo. Sumpor je, takoer,
molekulski kristal i slabo se otapa u metanolu (CH3OH) jer su molekule
metanola slabo polarne. Da se neto sumpora ipak otapa u metanolu, dokazuje
zamuenje otopine nakon dodatka vode koje je jako polarnog karaktera i
smanjuje topljivost otopljenog sumpora. Metanol i voda se meusobno otapaju
jer su sline grae. Na temelju reenog proizlazi da se "slino" odnosi na
polarnost ili nepolarnost otapala i otopljene tvari.
11.3. Kakve se energetske promjene zbivaju pri procesu otapanja
Otapanjem vrstih tvari, na primjer amonij-klorida (NH4Cl) ili kalcij-klorida
(CaCl2), u vodi, razgradit e se njihova kristalna reetka. Taj proces zahtijeva
utroak energije jednak energiji kristalne reetke. Osloboeni su ioni manje ili
vie hidratizirani. Proces hidratacije iona praen je oslobaanjem energije
(tablica 11.1.) Hoe li se pri otapanju
toplina osloboditi ili troiti, ovisi o tome
Tablica 11.1. Entalpije
kakav je odnos tih energija (slika 11.4.). Je
hidratacije pri 25oC
li proces otapanja soli egzoterman ili
Ion
H / kJ / mol
endoterman, jednostavno se moe ispitati
H+
-1072,6
+
sljedeim pokusom. (U ae se do
Na
- 398,1
polovice ulije destilirana voda. Zatim se u
K+
- 314,3
jednu asu stavi lica amonij-klorida i
Al3+
- 4646,7
Mg2+
- 1910,6
mijea termometrom dok se sol ne otopi.
Cl- 377,1
Tijekom otapanja prati se promjena
OH- 501,6
temperature. (Isti postupak ponovi se s
kalcij-kloridom u drugoj ai).
t
Otapanjem amonij-klorida temperatura otopine se sniava to je dokaz da je

proces endoterman. Povienje temperature u pokusu s kalcij-kloridom
dokazuje da je proces egzoterman.
Grafiki prikaz otapanja natrij-klorida pokazuje da je entalpija otapanja vrlo
mala, to znai da proces otapanja ne ovisi o temperaturi (svega 4kJ/mol) (vidi
sliku 11.5.). Vrijednosti energija pojedinih prijelaza potvruju Hessov zakon
jer je zbroj energije 1. i 2. procesa jednak energiji koja se troi pri izravnom
otapanju natrij-klorida.
203
a)
b)
Slika 11.4. Energetske promjene pri otapanju a.) NH4Cl, b.) CaCl2
Slika 11.5. Grafiki prikaz otapanja natrij-klorida

11.4. Koliko se neke tvari moe otopiti
Poto se tvar stavi u otapalo (rastvara), ona se pone otapati, to na
slici11.6.a. predstavlja bijela strelica. To je, ujedno, jedini proces koji se u tom
trenutku moe zbivati. Tijekom vremena koncentracija tvari u otopini
(rastvoru) e rasti i poeti e se odvijati proces suprotan procesu otapanja, a to
je proces kristalizacije, na slici 11.6.b. oznaen obojenom (crnom) strelicom.
Otopine u kojima se u odreenom trenutku vie tvari otapa nego to se
kristalizira, nazivaju se nezasienim otopinama. Nakon nekog vremena broj
estica koje se otapaju izjednait e se s brojem estica koje kristaliziraju, to
204
je na slici 11.6.c. oznaeno jednom bijelom i jednom (obojenom) crnom

strelicom. Takve otopine nazivaju se zasienim otopinama.
Slika 11.6. Otapanje tvari do zasienja

KRISTALIZACIJA proces pri kojem se otopljena tvar izluuje iz zasiene
otopine u kristalnom stanju
150
KNO
Na SO
2
50
NaCl
KClO
0
20
40
60
KCl
NaNO
100
Na topljivost (rastvorljivost) neke tvari

najee utjee temperatura. Ako je
proces otapanja endoterman, topljivost e
biti bolja pri vioj temperaturi. Na slici
11.7. prikazane su krivulje topljivosti iz
kojih se vidi da se veliina soli otapa bolje
pri viim temperaturama. Otapanjem
nekih tvari do zasienja na vioj
temperaturi, a zatim polaganim i paljivim
hlaenjem moe se postii prezasiena
otopina. Ta je otopina u labilnoj ravnotei
i ako se potrese naglo e se iskristalizirati
suviak otopljene tvari pri trenutnoj
temperaturi
m(tvar) 100
m(H O)
Kada se kae da se u zasienim otopinama tvar vie ne moe otapati zapravo

se misli na vizualni efekt. U stvarnosti, ukoliko se nalazi jo neto neotopljene
tvari, procesi otapanja i kristalizacije odvijaju se neprekidno, jer je u zasienoj
otopini postignuta dinamika ravnotea.
80
t/ C
Slika 11.7. Krivulja topljivosti

TOPLJIVOST odreena je masom tvari koja se moe otopiti u 100 grama
istog otapala pri odreenoj temperaturi
205
11.5. Kako iskazati sastav otopina

Postoji vie naina kvantitativnog iskazivanja sastava otopina. Obradit emo
one koje se najvie koriste.
a) UDJELI
1. Koliinski (mnoinski) udio neke komponente A u smjesi, x(A)
jednak je omjeru koliine (mnoine) komponente A, n(A) i
zbroja koliina (mnoina) svih komponenata koje ine tu
smjesu, ni:
x( A ) =
n( A )
n
i
2. Maseni udio neke komponente A, w(A) u smjesi jest omjer mase

komponente A, m(A) i sume svih masa komponenata u smjesi,
mi:
w( A ) =
m( A )
m
i
3. Volumni udio komponente A, (A) u smjesi jest omjer

volumena komponente A, V(A) i zbroja volumena svih
komponenata koje ulaze u sastav smjese Vi:
(A) =
(itaj: fi)
V( A )
V
Openito: kod svih udjela u omjeru se nalaze istovrsne veliine,

zato su njihove jedinice 1., a esto se iskazuju postocima, % =10-2;
promilima = 10-3 i dijelovima na milijun ppm = 10-6
b. ) OMJERI
1.
Maseni omjer komponenata A i B , (A,B) jest omjer masa tih

komponenata, m(A) i m(B)
(A,B) =
m( A )
m ( B)
(itaj: zeta)
206
2. Volumni omjer komponenata A i B, (A i B) jest kvocijent

volumena tih komponenta u smjesi, V(A) i V(B)
( A, B) =
V( A )
V ( B)
(itaj: psi)
3. Koliinski (mnoinski) ili brojevni omjer r(A,B) jest kvocijent
koliina (mnoina) ili broja jedinki, n(A) i n(B) ili N(A) i
N(B)
r( A, B) =
n ( A ) N( A )
=
n ( B) N ( B)
Jedinice kod omjera, kao i kod udjela su 1.

c.) KONCENTRACIJE
1. Masena koncentracija tvari A, (A) jest omjer mase te tvari, m
(A) i volumena otopine, V.
( A ) =
m( A )
kg/m3
V
(itaj: gama)
2. Volumna koncentracija tvari A,(A) jest omjer volumena te
tvari V(A) i volumena otopine, V;
=
V( A )
V
(itaj: sigma)
3. Koliinska (mnoinska) koncentracija tvari A, c(A) jest omjer
koliine (mnoine) te tvari n(A) i volumena otopine, V:
c( A ) =
n( A )
mol/m3,mol/L, mmol/L
V
Sve navedene koncentracije odnose se na volumen otopine.

207
d.) MOLALNOST
Molalnost tvari A, b(A) jest omjer koliine (mnoine) te tvari n(A) i mase
otapala, m
b( A) =
n( A)
mol/kg
m(otapala)
Primjeri
1. Obrazloi slijedee tvrdnje:

a.) etanol (C2H5OH) se u svim omjerima mijea s vodom
b.) natrij-klorid netopljiv je u benzenu (C6H6)
c.) plin metan (CH4) nije topljiv u vodi
d.) oktan (C8H18) se mijea s tetraklorugljikom (CCl4)
Odgovor:
a.) Etanol (C2H5OH) i voda polarne su tvari. Budui da se polarne tvari
dobro otapaju otapalima, etanol e se dobro mijeati sa vodom
b.) Natrij-klorid je polarna tvar, a benzen (C6H6) nepolarna, pa prema
obrazloenju, kao u odgovoru pod a.), treba oekivati da benzen ne
moe otopiti natrij-klorid
c.) Metan je nepolarna tvar, a voda polarna. Takve tvari meusobno se ne
mijeaju.
d.) Oktan (C8H18) je nepolarna tvar, kao i tetraklorugljik. Nepolarne tvari
mijeaju se s nepolarnim otapalima. Stoga e se oktan otapati u
tetraklorugljiku.
208
2. Masa otopine natrijeve luine je 250 g, a gustoa otopine 1,328 g/cm3.

Izraunaj volumen otopine.
- gustoa otopine jest
omjer mase otopine i ( otopina ) = m( otopina )
V(otopina )
njezina volumena:
Zadano je:
m(NaOH) = 250g
(otopina) = 1,328g/cm2
Trai se:
V(otopine) = ?
- Volumen otopine je:
V(otopine) =
=
Odgovor:
zadana otopina luine ima volumen 188,25cm3.
m(otopine)
(otopine)
250 g
/
1,328 g cm 3
/
= 188,25 cm3
3. Kolika je masa nitratne kiseline u 70 g otopine ako je maseni udio kiseline 0,3?
- Izraz za maseni
m( HNO )
m(otopina )
w( HNO ) =
udio jest:
3
m(otopina) = 70 g
w(HNO3) = 0,3
- Iz toga slijedi:
Zadano je:
m(otopina )
m(HNO3) = w((HNO3)m (otopina)

= 0,3 70 g
= 21 g
Trai se:
m((HNO3) = ?
Odgovor:
u zadanoj otopini ima 21 g iste nitratne kiseline.
209
4. Odredi masu otopine koju moemo pripraviti iz 6,4 grama natrij-klorida,

ako je maseni udio soli u otopini 0,09!
m( NaCl )
-Prema izrazu za w( NaCl ) =

Zadano je:
m(otopina )
m(otopina )
m(NaCl) = 6,4g maseni udio tvari
w(NaCl) = 0,09 slijedi da je masa
w(NaCl) m(otopina) = m (NaCl)/w(NaCl)
otopine:
Trai se:
m(otopina) =?
m(otopina) =
m( NaCl )
w( NaCl )
6,4
= 71,1g
0.09
iz 6,4 g kuhinjske soli moemo pripraviti 71,1 otopine u kojoj je maseni udio
soli 0,09.
5. 250 cm3 vode pomijea se s 0,75 L propanola (C3H7OH). Odredi volumne

udjele komponenata u smjesi, uz pretpostavku da ne dolazi do promjene
volumena!
- Napiemo izraz za
odreivanje volumnog
udjela
V( A )
V
V(H O )
V( H O ) + V(C H OH )
2
250cm
/
1000cm
/
3
3
250cm
250cm + 750cm
3
= 0,25
- Volumni udio
(C3H7OH) =1 0,25
propanola je:
= 0,75
Odgovor: u zadanoj smjesi volumni je udio vode 0,25, a propanola 0,75.
210
(H2O) =
- Odredimo volumni
udio vode:
(A) =
Trai se:
(H2O) = ?
(C3H7OH) = ?
V(C3H7OH) = 0,75L = 0,75 1000 cm3

= 750 cm3
V(H2O) = 250cm3
V(C3H7OH) =0,75L
-Volumen propanola
izrazimo u cm3:
Zadano je:
6. Koliki je omjer broja molekula u smjesi koja sadri 1 g vode i 1 g sulfatne

kiseline?
m M
Zadano je:
- Iz zadanih masa izra=
M L
m (H2SO4) =1 g unamo broj molekula
m
m (H2O) = 1 g
vode i sulfatne kiseline
L
N=
prema formuli:
M
m( H O)
Trai se:
N(H2O) =
6,022 10 mol
M( H O )
N(H2O) = ?
1g
/
6,022 10 mol
=
/ //
N(H2SO4) = ?
18,02g mol
/ / //
1
32
32
= 3,34 1022
m( H SO )
L
M( H SO )
1g
/
6,022 10 mol
=
/ //
/
98,08gmol
///
32
N(H2SO4) =
= 6,14 1021
12
N( H O )
3,34 10
=
N( H SO ) 6,14 10
22
Izraunamo omjer broja molekula vode i

molekula sulfatne kiseline:
= 5,44
Odgovor: u smjesi koja sadri 1 g vode i 1 g sulfatne kiseline omjer broja molekula
H2O i H2SO4 jest 5,44.
7. Izraunaj omjer broja atoma u sljedeim spojevima:

a) Na2SO4 10H2O
b) Ca3(PO4)2
Zadano je:
a.) Iz formule formulske jedinke vidimo da natrij-sulfat
formula spoja
kristalizira s 10 molekula H2O (u kojima se nalazi 20
a) Na2SO4 10H2O
atoma H i 10 atoma O). Prema tome ukupan broj
b) Ca3(PO4)2
atoma kisika je 14, broj vodikovih atoma je 20, broj
atoma sumpora 1, a broj atoma natrija 2. Znai da je:
Trai se:
N(Na) : N(S) : N(H) : N(O) = 2:1:20:14
omjer broja atoma u
b) U formulskoj jedinki kalcij-fosfata nalazi se 3 atoma
formulskim
kalcija, 2 atoma fosfora i 8 atoma kisika. Prema
jedinkama
tome je:
N(Ca) : N(P) : N(O) = 3 : 2 : 8
Odgovor: omjer broja atoma natrija, sumpora, vodika i kisika u Na2SO410
H2O jest:
a) 2 : 1 : 20 : 14
b) omjer broja atoma kalcija, fosfora i kisika u kalcij-fosfatu jest: 3 : 2 : 8
211
8. 20 grama saharoze (C12O22O11) otopi se u 260 g vode. Izraunaj:

a.) maseni udio saharoze,
b.) koliinski (mnoinski) udio saharoze!
m(otopine) = m(C12H22O11) + m(H2O)

= 20 g + 260g
= 280 g
- Izraunamo maseni udio saharoze:
w (C12H22O11) =
m( C H O )
20g
=
=
m(otopina )
280g
21
Trai se:
a) w(C12H22O11) = ?
b) x(C12H22O11) = ?
a.) Pribrojimo masi vode masu eera da bi dobili

masu otopine
11 22
Zadano je:
m(C12H22O11) = 20 g
m(H2O) = 260 g
= 0,071= 0,071 100 = 7,1 %

b.) Molni udio saharoze izraunat emo prema
izrazu:
n( C H O )
=
n( C H O ) + n( H O
11 22
21
11 22
x(C12H22O11) =
21
m( C H O )
M( C H O )
=
m( C H O ) m( H O )
+
M( C H O ) M( H O)
21
11 22
21
11 22
21
11 22
21
11 22
20g
/
342gmol
/
20g
260g
/
/
+
342gmol
18,02gmol
/
/
1
0,0585mol
0,0585mol + 14,428mol
0,0585mol
/ //
= 0,004
=
14,487 mol
/ //
Odgovor: otopina koja se dobije mijeanjem 20 g saharoze sa 260 g vode ima:

a.) maseni udio saharoze 7,1 %
b.) molni udio saharoze 0,004
212
9. Kolika je masa kalij-klorida potrebnog za pripremu 80 mL otopine koja

sadri 70,0 mg iona kalija u mililitru otopine?
Zadano je:
- Budui da je
m(otopina) = 80 mL
(K+) = 70,0 mg/mL
(K+) =
Trai se:
m(KCl) = ?
m( K + )
V
Slijedi:
m(K+) = (K+) V
= 70 mg/mL 80 mL = 5600 mg = 5,6 g
Svaka formulska jedinka KCl disocira na 1 kalijev i
1 klorid-ion
KCl
H2O
K+ + Cl-
Stoga su im koliine (mnoine) jednake:

n( KCl ) 1
=
n( K + ) 1
n((KCl) = n(K+)
m( KCl ) m( K + )
=
M( KCl ) M( K + )
5,6g
/
74,55gmol = 10,68 g
/ //
39,1gmol
/ / //
1
m( K + )
M( KCl )
M( K + )
1
m(KCl) =
Odgovor: za pripremu zadane otopine potrebno je 10,68 g kalij-jodida.
213
10. Koliko treba odvagati kalij-nitrata za pripremu 200 mL otopine masene

koncentracije 120g/L
Zadano je:
(KNO3) = 120 g/L
V(otopina) = 200 mL
-Volumen preraunamo u litre (zbog jedinica

masene koncentracije)
V(otopina) = 200mL = 0,2 L
- Prema izrazu za masenu koncentraciju:
Trai se:
m( KNO )
V( otopina )
- Izraunamo traenu masu kalij-nitrata
(KNO3) =
n(KNO3) =?
m(KNO3) = ( KNO3) V(otopina)

= 120 g/L 0,2 L
= 24 g
Odgovor: za pripremu 200 mL otopine zadane koncentracije treba odvagati 24
g kalij-nitrata.
Primjedba: do ovog rezultata moglo se doi i na slijedei nain:
iz podataka za masenu koncentraciju vidljivo je da se 120 g kalij-nitrata nalazi
u 1000 ml otopine. Budui da mi trebamo 200 mL, dakle 5 puta manji
volumen, potrebna je 5 puta manja masa kalaj-nitrata (120:5=24).
11. Pomijeali smo 250 cm3 tvari A s 320 cm3 tvari B i 500 cm3 tvari C.
Ukupni volumen otopine iznosio je zbog kontrakcije volumena 1035
cm3. Kolike su volumne koncentracije tvari A, B, C ?
(A) =
V(C) = 500 cm3

V(otopina) = 1035 cm3
(A) = ?
V( B) 320cm
/
=
= 0,31
V
1035cm
/
- Volumnu koncentraciju tree komponente
izraunat emo tako da od 1 oduzmemo
(B) =
214
Trai se :
V( A ) 250cm
/
=
= 0,24
V
1035cm
/
V(B) = 320 cm3
V(A) = 250 cm3
Prema
formuli
izraunavamo
koncentracije komponenata A i B:
3
Zadano je:
volumne
(B) = ?
(C) = ?
zbroj volumnih koncentracija prvih

dvaju komponenata
(C) = 1 ( (A) + (B)
= 1 (0,24+0,31)
= 1 0,55
= 0,45
Odgovor: Volumne koncentracije komponenata A, B i C u smjesi su: 0,24; 0,31;

0,45.
12. Izraunaj maseni udio kloridne kiseline 10 dm3 u otopini koliinske
(mnoinske) koncentracije kiseline 12 mol/dm3 i gustoe otopine 1,18 g/cm3.
Zadano je:
3
c(HCl) = 12 mol/dm
V(otopina) = 1,0 dm3
Trai se:
w(HCl) = ?
- Iz koliinske (mnoinske) koncentracije

izraunamo masu kloridne kiseline
n( HCl )
V(otopina )
m( HCl )
c(HCl) =
M( HCl ) V(otopina )
c(HCl) =
m(HCl) = c(HCl)M(HCl)V(otopina)
= 12 mol/dm3 36,46 gmol-1 1dm3
= 437,5 g
- Gustoa otopine definirana je izrazom:
(otopina ) =
m(otopina )
V(otopina )
Maseni udio je:
m( HCl )
m( HCl )
437,5g
w( HCl ) =
=
=
m(otopina ) (otopina ) V(otopina ) 1,18 g / cm 1000 cm
/
/
3
= 0,371 = 0,371 100 = 37,1%
215
13. Na temperaturi 30oC u 100 g vode otopi se 300 g srebro-nitrata. Uz pretpostavku

da je masa vode jednaka volumenu vode, izraunaj:
a.) molalnost otopine
b.) maseni udio srebro-nitrata
c.) koliinski udio srebro-nitrata u otopini
Zadano je:
a.) Izraunamo koliinu (mnoinu) srebro-nitrata
m(H2O) = 100 g
n(AgNO3) =
m( AgNO )
M( AgNO )
3
Trai se:
b(AgNO3) = ?
w(AgNO3) = ?
x(AgNO3) = ?
300g
169,91gmol
m(AgNO3) = 300 g
= 1,77 mol
Masu vode izrazimo u kg:
m(H2O) = 100 g = 0,1 kg
Izraunamo molalnost otopine
n( AgNO )
m( H O)
b(AgNO3) =
1,77mol
0,1kg
= 17,7 mol/kg
b.) Izraunamo maseni udio prema izrazu:
m( AgNO )
m( otopina )
3
w(AgNO3) =
300 g
/
400 g
/
= 0,75
216
c.) Traimo molni udio srebro-nitrata, ali prethodno

izraunamo koliinu (mnoinu) vode
m( H O)
100g
=
= 5,55mol
M( H O ) 18,02gmol
2
n(H2O)=
n( AgNO )
n( AgNO ) + n( H O)
3
x(AgNO3) =
1,77mol
1,77mol + 5,55mol
1,77 mol
/
7,32 mol
/
= 0,242
Odgovor za zadanu otopinu:
a.) molalnost 17,7 mol/kg
b.) maseni udio srebro-nitrata u otopini 0,75
c.) koliinski udio srebro-nitrata 0,242.
14. U vodenoj otopini maseni je udio natrij-karbonata 9800 ppm.

Izraunaj:
a.) molalnost otopine
b.) broj iona natrija i karbonat iona u 1 g vodene otopine
m( Na CO )
Zadano je:
a.) w(Na2CO3) =
m(otopina )
m(otopina) = 1g
w(Na2CO3) = 9800 ppm
m(Na2CO3) = w(Na2CO3) m(otopina)
3
= 9800 10-6 1g
= 9,8 10-3 g
Molalnost otopine izraunavamo pomou izraza
n( Na CO )
b( Na CO ) =
=
m( H O )
3
Trai se:
b(Na2CO3) = ?
N(Na+) = ?
N (CO ) = ?
217
3
2
m( Na CO )
M( Na CO ) m( H O)
9,8 10 g
106gmol 10 kg
Napomena: za masu vode moemo

uzeti da je priblino 1g (tana
vrijednost bila bi: 1 g 0,0098 g = 0,9902 g)
= 0,092 mol/kg
b.) Izraunamo koliinu (mnoinu) natrijkarbonata

n(Na2CO3) =
m( Na CO )
M( Na CO )
9,8 10 g
/
106gmol
/
= 0,092 10-3 mol
Odgovor:
a.) Molalnost zadane otopine
jest 0,09 mol/kg
b.) broj natrijevih iona je 1,11 1020,
a broj karbonat- iona 5,54 1019
Broj jedinki natrij-karbonata jest:

N(Na2CO3) = n(Na2CO3) L
= 9,2 10-5 mol6,022 1023mol-1
= 5,54 1019
Izrazimo odnos broja iona u formulskoj
jedinki:
2
N(Na+) : N (CO 3 ) : N(Na2CO3) = 2:1:1
N(Na+) : N(Na2CO3) = 2:1
N(Na+) = 2N(Na2CO3)
= 2 5,54 1019
=1,11 1020
2
N(CO 3 ) = N(Na2CO3)
= 5,54 1019
218
15. Reakcijom aluminija i sulfatne kiseline nastaje vodik i aluminij-sulfat.

Izraunaj volumen sulfatne kiseline masenog udjela 0,50 i gustoe 1,3952
g/cm3 potrebne za razvijanje 5,0 dm3 vodika pri s.u.
Zadano je:
Prikaimo reakciju jednadbom:
w(H2SO4 ) = 0,50
Vo(H2) = 5,0 dm3
2Al(s) + 3H2SO4(aq)Al2(SO4)3(aq)+3H2(g)
Omjer koliina (mnoina) sulfatne kiseline i
vodika jest:
Trai se:
n( H SO ) 3 1
= =
n( H )
3 1
4
Koliina (mnoina) potrebne sulfatne kiseline jest:

n(H2SO4) = n (H2)
o
V (H )
5 dm
22,4 dm mol
= 0,223 mol
Iz koliine (mnoine) izraunamo masu sulfatne
kiseline
m(H2SO4) = n(H2SO4) M(H2SO4)
= 0,223 mol 98,08 g mol
/
/
= 21,87 g
Masu otopine iskaemo pomou volumena otopine

i gustoe:
m( H SO )
w(H2SO4) =
m(otopina )
4
V(otopina) =?
m(otopina) = (otopina) V(otopina)

pa dobiveni izraz uvrstimo u jednadbu:
219
m( H SO )
(otopina ) V(otopina )
2
m( H SO )
w( H SO ) (otopina )
2
21,87g
/
0,50 1,3952g / cm
/
V(otopina) =
w(H2SO4) =
= 31,35 cm3
Odgovor: da bi reakcijom nastalo 5,0 dm3 vodika pri s.u., potrebno je utroiti
31,35cm3 zadane sulfatne kiseline.
11.5.1. Razrjeivanje otopina

Pri razrjeivanju otopina smanjuje im se koncentracija. Meutim, koliina otopljene
supstance ostaje nepromijenjena. Koncentracija otopljene supstance prije
razrjeivanja definirana je izrazom:
n
V
Koncentracija otopine poslije razrjeivanja bit e:
1
c1 =
c2 =
n2
V2
Kako koliina supstance prije i poslije razrjeivanja ostaje nepromijenjena, proizlazi

da je:
odnosno:
n1 = n2
V1c1 = V2 c2
Pridravajui se ovog pravila, moe se izraunati potreban volumen do kojeg treba

razrijediti otopinu neke koncentracije da bi se dobila otopina zadane koncentracije,,
pa isto tako vrijedi:
V1 1 = V2 2
220
Zadatak:
16. Potrebno je pripremiti 500 mL otopine sulfatne kiseline koncentracije
0,1 mol/L, razrjeivanjem 96 % - tne sulfatne kiseline.
Kiseline se gotovo uvijek dobavljaju u koncentriranom obliku. U laboratoriji, kao i u
industriji, najee su potrebne razrjeene kiseline, ali poznate koncentracije. Ovim
elimo pokazati postupak izraunavanja potrebne koliine koncentrirane kiseline za
pripremanje razrjeene kiseline zadane koncentracije.
U kemijskim prirunicima i odgovarajuim tablicama najee se nalaze podaci za
masene koncentracije kiselina i njihove pripadne gustoe. Maseni udio sulfatne
kiseline u koncentriranoj kiselini obino iznosi 0,96 ili 96 %. Takva kiselina ima
gustou 1,8355 g/mL. Masena koncentracija sulfatne kiseline u koncentriranoj otopini
je:
1(H2SO4) = gustoa maseni udio
= 1,8355 gmL-1 0,96 (cm3 = mL = ml)
= 1,762 gmL-1 = 1762 gL-1
Nakon to je definirana masena koncentracija raspoloive koncentrirane sulfatne
kiseline, potrebno je izraunati koliko treba uzeti koncentrirane kiseline za
pripremanje 500 mL otopine u kojem je c(H2SO4) = 0,1 molL-1. Masena
koncentracija sulfatne kiseline u razrjeenoj otopini:
2(H2SO4) = c(H2SO4) M (H2SO4)
Molarna masa sulfatne kiseline je 98,08 g mol-1, pa slijedi da je masena koncentracija
sulfatne kiseline u razrjeenoj otopini:
2(H2SO4) = 0,1 molL-198,08 g mol-1
= 9,808 gL-1
Budui da su poznate masene koncentracije raspoloive i traene otopine sulfatne
kiseline, moe se primijeniti pravilo:
V1 1 = V2 2
pa se dobiva:
V(konc. H2SO4) 1762 gL-1 = 0,5 L 9,808 gL-1
221
odnosno:
0,5L 9,808gL
= 0,00278L 2,8mL
1762gL
1
V(konc. H2SO4) =
Za pripremanje 500 mL otopine sulfatne kiseline koncentracije 0,1 molL-1 treba uzeti
2,8 mL 96 %-tne sulfatne kiseline i razrijediti je do volumena 500 mL. Kako je dosta
teko odmjeriti tano 2,8 mL koncetrirane sulfatne kiseline, to e pripremljena
otopina imati samo priblinu koncentraciju 0,1 molL-1. Pravu koncentracija sulfatne
kiseline u takvoj otopini treba naknadno odrediti nekom analitikom metodom na
primjer titracijom sa otopinom natrijeva-karbonata tano poznate koncentracije.
Kod pripremanja otopina malih koncentracija, bolje je polaziti od ve razrjeenih
otopina poznate koncentracije
Upamtite:
ako se pomijea jedan volumni dio vode i etiri volumna dijela koncentrirane
sulfatne kiseline temperatura smjese poraste od 15oC na oko 120oC.
Kad bi se u koncentriranu sulfatnu kiselinu ulijevala voda, na smjesu gdje bi voda
dolazila u doticaj s kiselinom, temperatura bi toliko porasla da bi nastala vodena para,
a kiselina bi prskala na sve strane. Zato se pri razrjeivanju koncentrirana kiselina uz
mijeanje ulijeva u vodu u tankom mlazu. (VODA U KISELINU= VUK)
Ako kiselina dospije u oko, potrebno je ispiranje mlazom mlake vode i pomo
lijenika.
Kada se pri radu s kiselinama razvijaju plinovi koji su otrovni ili zaguljivi, mora se
raditi u digestoru, ili upotrebljavati zatitnu masku.
11.6. Kakva svojstva pokazuju otopine
Kemijska svojstva elemenata, odnosno spojeva, bitni su initelji pri procjeni
rezultata kemijske reakcije. Ona su posljedica njihove elektronske konfiguracije.
Meutim, ima i drugih vanih svojstava koja treba razmotriti kada se prouavaju tvari
oko nas. To su fizikalna svojstva, na primjer: tvrdoa, boja, ledite, vrelite, kristalni
oblik, veliina, masa. Pri kemijskim reakcijama vane su obje skupine svojstava.
Vana fizikalna svojstva otopina su i ona koja ovise o broju svih estica otopljenih
tvari, a ne ovise o vrsti otopine tvari. Takva se svojstva zovu koligativna svojstva.
222
Imaju li otopine vie vrelita od vrelita istog otapala (rastvaraa)? Slika 11.8.a.
shematski prikazuje isto otapalo (rastvara) a slika 11.8.b. otopinu (rastvor). Sive
kuglice prikazuju molekule otapala, a crne estice otopljene vrste tvari. Molekule
otapala spontano naputaju tekuinu i prijelaze u plinsku fazu jer je plin kaotiniji
skup estica od tekuine, pa prijelazom estica u plinsku fazu raste entropija.
Otapanjem neke vrste tvari u otapalu i entropija
otopine raste, a time se tenja molekula otapala
da prijeu iz tekue faze u plinsku smanjuje.
Zato e i pritisak pare iznad otopine biti nii
nego to je pritisak pare istog otapala pri istim
uvjetima.
a) istog otapala, b) otopine
Eksperimentalno je utvreno da je pritisak pare iznad otopine ovisan o koliinskom
(mnoinskom) dijelu otapala i pritisku pare istog otapala. Matematiki se ta
eksperimentalna injenica iskazuje jednadbom:
p = x0 p0
gdje je:
p = pritisak pare iznad otopine
p0 = pritisak pare istog otapala
x0 = koliinski (mnoinski) udio otapala u otopini
Ta je jednadba poznata pod imenom RAOULTOV (Raul) ZAKON. Za isto otapalo
Raoultovom zakonu odgovara jednadba:
p = p0
jer je koliinski (mnoinski) udio otapala jednak jedan. Drugim rijeima, u tom je
sluaju pritisak pare "otopine" jednak pritisku pare istog otpala. Ako u "otopini"
nema otapala, jednadba e poprimiti oblik:
p=0
to znai da je pritisak pare "otopine" jednak nuli. Slika 11.9. grafiki prikazuje
ovisnost pritiska pare otopine u kojoj je otopljena tvar koja nije hlapiva o koliinskom
(mnoinskom) udjelu za idealne plinove.
Ako se ova ideja primjeni na smjesu u kojoj i otopljena tvar isparava (dvije tekuine)
na primjer za smjesu razliitih koliinskih (mnoinskih) udjela ugljik disulfida (CS2) i
tetraklorugljika (CCl4) dobiva se grafiki prikaz kao na slici 11.8.
223
pritisak para p
Pravac izlazi iz ishodita:

p = 0, x0 = 0
p = p0, x0 = 1
Slika 11.9. Ovisnost pritiska pare otopine o

koliinskom (mnoinskom) udjelu otapala
kada je otopljena tvar nehlapiva
0,2
0,4 0,6
0,8
1
x
0
c p (A)
0
Otopina
CCl4 = A
CS2 = B
p (B)
0
B
0
0,2
0,4 0,6
0,8
1
X(A)
Slika 11.10. Ovisnost pritiska pare o

koliinskom (mnoinskom) udjelu jedne
komponente kada su obje komponente
hlapive
Najnii mogui pritisak pare na poetku bit e p0(B) u taki a, kada komponente A jo
nema, pa je koliinski (mnoinski) udio te komponente jednak nuli. Dodavanjem
komponente A, koja je hlapiva, pritisak pare nad otopinom e rasti. U taki b, kada je
koliinski (mnoinski) udio komponenti A i B jednak, to jest 0,5 pritisak pare otopine
bit e vrijednost na ordinati na polovici
puta izmeu taaka a i c. Komponenta A
p
p
se moe dalje dodavati da bi se dostigla
taka c. Meutim, ona se nikad ne moe
dostii na ovaj nain jer se ne moe postii
da
koliinski
(mnoinski)
udio
komponente B bude nula. Jedini nain da
se dosegne taka c je da se uzme ista
x(B)
x(A)
komponenta A i pokus vodi obrnuto.
Takvi dijagrami imaju praktinu primjenu
Slika 11.11. Kod realnih se otopina u
jer se iz pritiska pare smjese moe saznati
krivulji pritiska pare javlja minimum
koliinski (mnoinski) udio tvari u nekoj
i maksimum. Zbog toga se neke
smjesi. Pri razmatranju tog dijagrama
smjese dviju tekuina ne mogu
zanemarena su meudjelovanja estica u
odijeliti frakcijskom destilacijom, za
otopini pa se razmatranja odnose na tako
razliku od idealnih otopina gdje je
zvane idealne otopine. Samo idealne
razdvajanje mogue
otopine mogu dati ravnu liniju na
dijagramu kao to pokazuje slika 11.10.
224
Za realne otopine su poetna i krajnja taka dijagrama na slici 11.11. iste, ali izmeu
njih nije ravna linija ve zakrivljena, ovisno o silama koje djeluju meu esticama.
Kod otopine koje se sastoje od nepolarnih tekuina dijagram je vrlo slian dijagramu
za idealne otopine.
Vaan initelj koji do sada nije spomenut pri razmatranju pritiska pare otopine je
utjecaj temperature. Ako je temperatura via ili nia, i linije pritiska pare bit e na
dijagramu vie ili nie poloene kao to pokazuje slika 11.12.
ini se da ti primjeri nemaju veliko znaenje u obinom ivotu. Koja je korist od
spoznaje da je pritisak pare eerne otopine (slatke vode) nii nego iste vode? Oito,
ta injenica nije bitna, ali njezin utjecaj kao svojstva otopine mnogo je vaniji.
11.6.1. Kakav je odnos vrelita otopine i istog otapala
p
pT
T <T < T
1
0,2
0,4 0,6
pT
pT
pT
pT
pT
Pokusom se moe ustanoviti da je vrelite

otopine uvijek via od vrelita otapala. Ta
se pojava naziva povienjem vrelita. to
je uzrok pojavi? S obzirom na to da je
pritisak pare otopine nii od pritiska pare
otapala pri istoj temperaturi, potrebna je
via temperatura da se pritisak pare
otopine izjednai s pritiskom iznad
otopine i da doe do vrenja. Openito se
moe rei da se otapanjem vrste tvari u
otopini pritisak pare smanjuje, a vrelite
raste. Za koliko e se stepeni razlikovati
vrelite otopine i otapala ovisi o koliini
(mnoini) estica otopljene tvari i prirode
otapala. Znai da je povienje vrelita
takoer koligativno svojstvo (vidi
Pojmovnik) jer ovisi samo o broju estica
otopljene tvari. Eksperimentalno je
utvreno da postoji jednostavan odnos
izmeu povienja vrelita otopine () i
molalnosti otopine (b)
0,8
1
x(B)
Slika 11.12. Ovisnost pritiska pare

otopine dviju hlapivih
komponenata o temperaturi
= Kb b
gdje je: Kb ebulioskopska konstanta
ili molalno povienje vrelita
Ebulioskopska konstanta, Kb, kae za koliko se stepeni povisi vrelite otapala ako je
otopina jednomolalna.
225
Slika 11.13. Vrelite otopina uvijek je vie od vrelita otapala
Zapamtite: - vrelite temperatura pri kojoj se pritisak pare tekuine izjednai

s pritiskom koji djeluje na povrinu tekuine
Svako otapalo ima sebi svojstveno povienje vrelita za jednomolalnu otopinu,
odnosno tano odreenu ebulioskopsku konstantu (Kb) (Tablica 11.2.). To se moe
objasniti time to su u jednomolalnoj otopini razliitih otapala razliiti koliinski
(mnoinski) udjeli otapala, pa e, prema
Tablica 11.2. Ebulioskopske
Raoultovom zakonu promjena pritiska
konstante
pare izmeu istih otapala i njihovih
K
jednomolalnih otopina, a time i vrelite i
Otapalo
ebulioskopska konstanta biti razliite.
K mol kg
b
benzen
kamfor
etanol
octena kiselina
aceton
eter
voda
Na ebulioskopsku konstantu utjee i

priroda otapala to se vidi iz primjera
ebulioskopskih konstanti etera i etanola
(Tablica 11.2.) koje su razliite unato
tome to su zbog iste molne mase
koliinski
(mnoinski)
udjeli
u
jednomolalnoj otopini jednaki.
2,67
6,00
1,22
3,07
1,71
2,02
0,52
Zbog toga to je povienje vrelita koligativno svojstvo, za otopljene tvari koje

potpuno disociraju na dvije ili vie estica u jednadbu valja uvesti faktor (f) koji
oznauje broj estica koje nastaju disocijacijom jedne molekule otopljene tvari. Opi
matematiki izraz za povienje vrelita jest:
= f Kb b
226
gdje je:
b znak za molalnost
Kb znak za ebulioskopsku konstantu "kae" za koliko se stepeni povisi vrelite
otapala ako je otopina jednomolalna
f znak za faktor koji pokazuje na koliko estica disocira molekula otopljene tvari
Kao to smo ve naveli, snienje pritiska pare otopine uzrokuje povienje

vrelita, ali i snienje ledita otopine u odnosu na otapalo. Mjerenjem tih
promjena mogue je odrediti molarnu masu otopljene tvari. Metoda kojom se
odreuje snienje ledita jest krioskopija, a povienje vrelita ebulioskopija.
Snienje ledita i povienje vrelita razmjerno je s molalitetom otopine:
t = K molalitet otopine
t = E molalitet otopine
Gdje je:
K = krioskopska konstanta
E = ebulioskopska konstanta
Konstante pokazuju koliko je snienje ledita i povienje vrelita otopine u
kojoj 1 mol neke tvari otopljen u 1 kg otapala.
Transformacijom gornjeg izraza dobije se izraz po kojemu se moe izraunati
molarna masa otopljene tvari:
M(otopljena tvar) =
M(otopljena tvar) =
K m (otopljena
tvar)
m 0(otapalo) t
E m (otopljena tvar)
m 0(otapalo) t
Vrijednosti za K i E oitamo iz tablice 11.3.

Tablica 11.3. Molalne konstante snienja ledita, K, i povienja vrelita, E, za
neka otapala
K/kmol-1kg
E/kmol-1kg
Otapalo
Ledite, t/C
Vrelite, t/C
voda
0
1,86
100
0,512
benzen
5,5
5,12
80,15
2,53
aceton
- 94
8
56
1,71
kamfor
178,4
40
227
Povienje vrelita moe se prikazati faznim

dijagramom. Puna linija AB (slika 11.14.)
pokazuje vrelite iste tekuine na granici
faza tekue-plinovito, pri raznim pritiscima.
T T
Temperatura
b
Dodatkom neke tvari u tekuinu poloaj

ravnotene linije na granici faza e se
promijeniti, kako prikazuje linija A'B'. Iz
dijagrama je vidljivo da pri odreenom
pritisku vrelite raste od temperature Tb na
temperaturu Tb'. Istodobno e se promijeniti
i poloaj ravnotene linije tekue-vrsto, s
AC na A'C', pa e se ledite Tf sniziti na
temperaturu Tf'. Zbog toga otopine imaju
vie vrelite i nie ledite od istog otapala.
Slika 11.12. Fazni dijagram za isto

otapalo i otopinu
11.6.2. Zato dolazi do snienja temperature ovrivanja?

Prisutnost otopljene tvari uzrokuje poveanje entropije. Proces topljenja slian je
procesu isparavanja jer u tijeku tog procesa estice tvari prelaze u nesreeno stanje.
Ovrivanje je suprotan proces: nered koji vlada u tekuem stanju mora ustupiti
mjesto redu u vrstom stanju. To se dogaa pri
temperaturi ovrivanja (ledite). Otapalo zbog
poveanog nereda zahtijeva niu temperaturu za
prijelaz u sreeniji oblik. estice otopljene tvari
ne ulaze u vrstu fazu otapala (slika 11.15.).
Matematiki izraz za snienje temperature
ovrivanja slian je izrazu za povienje
Slika 11.15. Prikaz procesa
vrelita.
ovravanja otopine
= f Kk b
Neke vrijednosti za krioskopske konstante navedene su u tablici 11.3.
Zapamtite: LEDITE temperatura pri kojoj se odvija proces ovrivanja.
228
Primjer 17. U kilogramu morske vode

otopljeno je oko 20 grama natrij-klorida.
Kolika mora biti temperatura na povrini
mora da se ono pone lediti:
Tablica 11.4. Krioskopske konstante
1,86
3,90
40,00
5,12
29,80
4,68
m(NaCl) = 20 g = 0,02kg
m(otopina) = 1 kg
Trai se:
ledite mora = ?
K
K mol kg
voda
octena kiselina
kamfor
benzen
tetraklorugljik
kloroform
Zadano je:
Otapalo
Iz izraza
za snienje temperature ovrivanja
(H2O) = f(NaCl) Kf(H2O) b (NaCl)
i izraza za molalnost i koliinu (mnoinu) tvari
b(NaCl) =
n( NaCl )
m( H )
n(NaCl) =
m( NaCl )
M( NaCl )
snienje temperature ovrivanja bit e:

f ( NaCl ) K ( H O) m( NaCl )
M( H O ) M( NaCl )
2
(H2O) =
kako je:
m(more) = m(NaCl) + m(H2O)
Uvrtavanjem u navedeni izraz dobije se:
f ( NaCl ) K ( H O ) m( NaCl )
[m( more) m( NaCl)] M( NaCl)
2
(H2O) =
pomou podataka iz tablice 11.3. moe se izraunati

snienje temperature ovrivanja vode. Kako je
f(NaCl) = 2 jer natrij-klorid disocira na dvije estice:
NaCl Na+ + Cl-
229
(1kg 0,02 kg) 58,45gmol
(H2O) =
2 1,86 Kmol kg 20g
= 1,3
(H2O) = t(H2O)
Odgovor: ledite iste vode je 0oC, pa e se more
poeti lediti pri 0oC-1,3oC, tj. pri temperaturi
1,3oC.
Zapamtite: spoznaja da e se otopine lediti na nioj temperaturi od otapala

obilato se upotrebljava. Zimi se ceste posipaju da ne doe do
zamrzavanja.
Eksperimentalna metoda odreivanja relativne molekulske mase nepoznatim tvarima,
pod uvjetom da te tvari ne disociraju naziva se krioskopijom. Povienje vrelita
koristi se u iste svrhe, a metoda se naziva ebulioskopija.
11.6.3. Osmoza
U prirodi postoje membrane koje imaju takvu grau da kroz njih neke molekule
slobodno prolaze, a druge ne mogu proi. Zbog tog svojstva te su membrane nazvane
polupropusnim (semipermeabilnim, latinski:
semi = pola + permeare = prolaziti kroz)
membranama. ivotinjsko crijevo se prije
upotrebe (za slijedei eksperiment) treba
odmastiti u otopini natrij-hidroksida, a zatim
oprati vodom. Tako pripremljeno crijevo napne
se na osmoskop (slika 11.16.) i privrsti
gumicom. U osmoskop se ulije obojena otopina
eera do poetka suenja osmoskopa.
Napunjeni osmoskop se privrsti klemom na
stativ, uroni u destiliranu vodu u ai, te ostavi
Slika 11.16. Osmoza
stajati.
Polupropusnu membranu i dogaaje koji se na njoj odvijaju moe se predoiti
stanjem prikazanim na slici 11.17.a.. Dva igraa, okruena loptama, razdvojena su
rupiastim zidom. Oko jednog igraa nalaze se lopte za tenis, a oko drugoga lopte za
tenis i koarku. Veliine rupa u zidu doputaju prolaz samo tenis loptama. Zadatak je
igraa da loptu bacaju na zid istom brzinom, kako im dou pod ruku. Tijekom
vremena igra okruen dvjema vrstama lopti bit e okruen veim brojem lopti jer su
tenis-lopte suprotnog igraa ee pogaale rupe i prolazile kroz njih, a on je bacio i
lopte za koarku koje ne mogu proi kroz rupe. Kada e igra biti zavrena?
230
b
Slika 11.17. Shematski prikaz procesa osmoze; a) na poetku b) u stanju ravnotee
Brz odgovor, bez razmiljanja bio bi: igra je zavrena kada igra ostane bez tenis
lopti. Meutim, taj odgovor nije taan, jer igra okruen s puno lopti u jednom
trenutku ima istu mogunost da ugrabi tenis-loptu, kao i suprotan igra, oko kojega je
sad manje tenis-lopti. Igra e, prema tome, biti zavrena kada broj tenis-lopti koje
prolaze kroz zid u suprotnim smjerovima bude isti (slika 11.17.b.). Dodue igrai
mogu i dalje bacati lopte, ali promjene u rezultatu uspjenih prolaza lopti kroz zid
nee biti jer se uspostavila dinamika ravnotee. Vrlo slian proces odigrava se kad
se nau u dodiru otopina eera i voda, razrjeene polupropusnom membranom.
Visina stupca otopine e rasti jer otapalo kroz membranu struji u otopinu tako dugo
dok se pritisak stupca otopine iznad razine otapala ne izjednai s pritiskom otapala
koje struji kroz polupropusnu membranu. U tom su trenutku dvije strane membrane u
ravnotei i rezultantni protok je nula. Pritisak stupca iznad otopine, kad je postignuta
ravnotea, naziva se osmotskim pritiskom ( ), a pojava da otapalo spontano prodire
kroz polupropusnu membranu iz razrijeenije u koncentriraniju otopinu naziva se
osmozom. Spontanim prodiranjem otapala iz otopine manje u otopinu vee
koncentracije entropija sistema raste.
Rezultantan protok je razlika protoka kroz membranu u jednom i u drugom smjeru.
231
Osmotski pritisak otopine je koligativno svojstvo jer ovisi o broju estica otopljene
tvari, a ne o njihovoj prirodi. Matematiki izraz za osmotski pritisak je van't Hoffova
jednadba koja glasi:
V = nRT
gdje je:
V = volumen
n = znak za koliinu
(mnoinu) tvari
Ovo je jednadba upadljivo slina jednadbi

stanja za idealni plin (p V = nRT) iako su to dva
potpuno razliita sistema
R = znak za opu plinsku

konstantu 8,314 JK-1 mol-1
V =
T = znak za termodinamiku
temperaturu
m
RT
M
Mjerenje osmotskog pritiska moe posluiti i za

odreivanje molarne mase otopljene tvari.
Jacobus Hendricus van't Hoff (1852. - 1911.) bio je holandski kemiar. Postavio je
osnove stereokemije i zakon o osmotskom pritisku, prouavao je kemijsku ravnoteu
i brzinu kemijskih reakcija. Dodijeljena mu je prva Nobelova nagrada za kemiju
1901. godine.
Osmoza ima veliko bioloko znaenje. Citoplazma koja obavija stjenke stanice
(elije) djeluje kao polupropusna membrana, ne samo za vodu ve i za male ione.
Ako se stanica nae u sredini koja ima visoku koncentraciju soli, voda iz stanica e
izlaziti i one e se usukati. U razrijeenoj sredini stanice e bubriti jer voda ulazi u
njih, pa moe doi i do pucanja stjenki odnosno do njihovog unitenja. vrste stjenke
biljnih stanica ne doputaju takvu mogunost. Zbog osmotskog pritiska svaku otopinu
koja se daje istovremeno nekom organizmu mora biti istog osmotskog pritiska kao
otopina u stanici.
Dakle, osmoza je prolazak molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz
prostora manje koncentracije otopine prema prostoru vee koncentracije do njihova
izjednaenja. Pri tome se estice otopljene tvari sudaraju s membranom i uzrokuju
nastajanje pritiska. To je osmotski pritisak, koji ovisi o koncentraciji otopljene tvari u
otopini slika 11.18.
232
Osmotski
pritisak
Slika 11.18. Ponaanje otopina prije i nakon osmoze
Polupropusna (semipermeabilna) membrana (opna) moe biti vrsta tvar, kao to su,
bakar (II) heksacijanoferat i celofan (prozirni, sjajni i nepropusni listovi koji se
dobivaju od viskoze celuloze). Postoji nekoliko teorija o mehanizmu djelovanja
polupropusnih membrana. Prema jednoj teoriji polupropusna membrana djeluje kao
molekulski filtar koji proputa samo molekule odreene veliine. Prema drugoj teoriji
membrana otapa samo otapalo, ali ne otapa u otapalu otopljenu tvar, i na taj nain
moe proi kroz membranu samo otapalo. I konano prema treoj teoriji membrana se
sastoji od veoma finih kapilarnih kanalia.
Za razliku od osmoze, postoji proces koji nazivamo difuzijom koji obino
podrazumijeva proces mijeanja plinova.
Primjeri:
18. 10,0 grama eera (saharoze) otopi se u 225 mL vode. Koliki je pritisak pare
otopine, ako je pritisak para vode 2,89k Pa? Gustoa vode je 1g/cm3.
Zadano je:
m(C12H22O11) = 10,0 g
V(H2O) = m(H2O) = 225 mL = 225 g
( H2O) = 2,89 kPa
Pritisak pare otopine jest umnoak

pritiska pare otapala i molnog udjela
otapala (x0)
x0(H2O)) = x(H2O)
p(otopina) = p0(otapalo) x0
Trai se:
Izraunamo molni udio vode
p(otopina) = ?
233
n( H O )
n( H O )+ n( C H O )
2
11
22
21
x(H2O) =
m( H O)
M( H O )
=
m( H O) m(C H O )
+
M( H O ) M( C H O )
2
22
11
22
11
21
21
225g
18,02 gmol
=
225g
10,0g
+
18,02 gmol
342 gmol
1
12,49 mol
12,49 mol + 0,029 mol
12,49 mol
/
= 0,998
12,517mol
/
Budui da je p(otopina) = p(otapala) xo

pritisak pare otopine je
p(otopina) = p(otapala) xo
= 2,89 kPa 0,998
= 2,88 kPa
234
19. Pri t = 20oC pritisak pare istog metanola je 0,1237 bara, a istog etanola
0,0579 bara. Koliki su parcijalni pritisci metanola (M) i etanola (E) u otopini
koja je dobivena mijeanjem 40 g metanola i 200 g etanola? Koliki je ukupni
pritisak pare otopine?
Ukupni pritisak pare otopine jest

pu = p(M) + p(E)
Izraunajmo molne udjele metanola i
etanola:
m( M )
n( M )
M( M )
x(M) =
=
n( M ) + n( E ) m ( M ) m( E )
+
M( M ) M ( E )
40 g
32 gmol
=
40 g
200 g
+
32 gmol
46 gmol
1
Trai se:
p(M)= ?
p(E) = ?
pu = ?
p(M) = p0(M) x(M)

p(E) = p0(E) x(E)
p0(M) = 0,1237 bar

p0(E) = 0,0579 bar
m(M) = 40 g
m(E) = 200 g
Parcijalni pritisak neke komponente ovisi

po pritisku pare i molnom udjelu te
komponente u smjesi:
Zadano je:
1,25 mol
= 0,2234
5,596 mol
Budui da je zbroj molnih udjela dviju

komponenata 1, molni udio etanola je:
x(E) = 1 x(M) = 1-0,2234= 0,7766
Sada izraunamo pritisak pare metanola i
etanola:
p(CH3OH) = p0(M) x(M)
= 0,1237 bar 0,2234
235
= 0,0276 bar
p(C2H5OH) = p0(E) x(E)
= 0,0579 bar 0,7766
= 0,045 bar
pu = p(M) + p(E) = 0,0276 bar + 0045 bar
= 0,0726 bar
20. Pritisak pare istog benzena je 0,1603 bara pri t=30oC. Na 250 g benzena
dodano je 15,0 g neke neisparljive tvari. Pritisak pare otopine je 0,1582 bara.
Izraunaj molarnu masu neisparljive tvari.
Zadano je:
Iz formule:
p0(B) = 0,1603 bar

p (otopina) = 0,1582 bar
m(B) = 250 g
m(tvari) = 15,0 g
p(otopina) = p0(otapalo) + x(otapalo)

izraunamo koliinski (mnoinski) udio otapala
u otopini
p(otopina )
p ( otapalo)
x(B) =
=
Trai se:
0,1582 bar
= 0,987
0,1603 bar
M(tvari) = ?
Pomou izraunatog molnog udjela otapala odredit
emo koliinu (mnoinu) nepoznate tvari:
0,987 =
n ( B)
n( B)+ n( tvar )
250 g
m ( B)
/
78 gmol
M ( B)
/
=
0,987 =
m ( B)
250 g
/ + n( tvar )
+ n( tvar )
M ( B)
78 gmol
/
1
236
0,987 =
3,205 mol
3,205 mol + n( tvar )
0,987 3,205 mol + 0,987 n(tvar) = 3,205 mol

0,987 n(tvar) = 3,205 mol 0,987 3,205 mol
0,987 n(tvar) = 0,042 mol
n(tvar) =
0,042
= 0,0426 mol
0,987
Iz poznate mase i koliine (mnoine) odredimo

molarnu masu tvari:
M(tvar) =
m( tvar )
15,0 g
=
n( tvar ) 0,0426 mol
= 352,1 gmol-1
21. Za koliko e se povisiti vrelite vode ako se na 350 g vode doda 72,0 g glukoze?
Vrijednost za ebulioskopsku konstantu je E ( H 2O ) =0,512 Kmol-1kg.
Zadano je:
Formula za povienje vrelita:
m(H2O) = 350 g
m(C6H12O6) = 72,0 g
E(H2O) =0,512 Kmol-1kg
t = E molalnost otopine
Budui da je molalnost otopine (B)
b=
t = ?
Uvrstimo u izraz za t
E n( tvar )
t =
m(otapalo)
Koliinu (mnoinu) tvari izrazimo omjerom
mase i molarne mase, tada je
t =
) O2 H (
Trai se:
m( tvar )
m(otapalo )
m( tvar )
M( tvar ) m(otapalo)
237
Odgovor:
0,512 Kmol kg 72,0 g

180 g / mol 0,35 kg
1
= 0,585 K
otopina dobivena otapanjem 72 g glukoze u 350 g vode ima povienje

vrelita 0,585 K = 0,585 oC.
22. 1,25 g neke tvari dodano je na 100 g benzena. Vrelite otopine je 80,31oC.
Kolika je molarna masa te tvari. Vrelite otapala (benzena) je 80,15oC.
Zadano je:
Izraz za povienje vrelita je:
m(tvar) = 1,25 g
m0(C6H6) = 100 g
E(C6H6) =2,53 Kmol-1kg
tv(otopina) = 80,31oC
tv(C6H6) = 80,15oC
t = E molalnost otopine
E = 2,53 Kmol-1kg
Povienje vrelita je razlika vrelita otopine i
vrelita istog otpala
Trai se:
M(tvar) = ?
t = tv(otopina) tv(otapalo)
= (80,31-80,15)oC
= 0,16oC
Molalnu masu spoja izraunavamo po
formuli:
M=
Em
t m
253Kmol kg 1,25g
= 197,7 g/mol
0,16 K 0,1 kg
1
23. Koliko je ledite otopine koja sadri 31,2 g otopljenog neelektrolita u 1500 g
benzena. Molarna masa otopljene tvari je 156 g/mol. Konstanta K za benzen je
5,12 Kmol-1. Ledite istog benzena je 5,5 oC.
Zadano je:
Snienje ledita definirano je izrazom:
m(neelektroliti) = 31, 2 g
t = K molalitet
n(otopljena tvar )
=K
m(otapalo )
Budui da je:
m(B) = 1500 g = 1,5 kg

M(otopljena tvar) = 1,56 g/mol
238
K(B) = 5,12 Kmol-1kg
n=
Ledite (B) = 5,5oC
slijedi:
Trai se:
t =
m
M
ts(otopina )= ?
K m(otpoljena tvar )
M(otopljena tvar ) m(otapalo )
Krioskopska konstanta (K) za benzen je

KB = 5,12 Kmol-1kg
Uvrstimo to u jednadbu za t:
5,12 Kmol kg 31,2 g
156 g / mol 1,5 kg
1
t =
= 0,68 K = 0,68 oC
Ledite istog benzena je 5,5 oC; znai da je
ledite otopine:
ts(otopina ) = (5,5 0,68) oC
ts(otopina ) = 4,82 oC
24. 0,02 mola nekog neelektrolita otopi se u vodi i nadopuni vodom na volumen
500 mL. Temperatura otopine je 25oC. Koliki je osmotski pritisak otopine?
Zadano je:
Osmotski pritisak otopine definiran je

izrazom:
n(otopljena tvar) = 0,02 mola

V (otopina) = 500 mL
= cRT
= 0,5 L
Budui da je: c =
= 0,5 10-3m 3
Slijedi:
0,02 mol 8,314 kgm s K mol 298 K

0,5 10 m
1
T = (273 + 25)K = 298 K
nRT
=
V
1
t = 25oC
Trai se:
=?
n
V
= 99,1 10-3kgm-1s-1 = 99,1 103 Pa

= 99,1 kPa
239
25. Izraunaj osmotski pritisak otopine koliinske (mnoinske) koncentracije 0,5

mol/L pri temperaturi od 50oC.
Zadano je:
Prema izrazu za osmotski pritisak:
t = 50 oC ; T = 323K
= cRT
c(otopljena tvar) = 0,5 mol/L
= 0,5103molm-38,314 kg m2s-1K-1mol-1 323
= 0,5 103mol/m3
= 1342,7 103 kgm-1s-1

= 1342,7 103 Pa
= 1342,7 kPa
Trai se:
=?
26. Temperatura otopine je 20oC. Izraunaj osmotski pritisak otopine u kojoj je 20 g
glukoze (C6H12O6) otopljeno u 250 mL otopine.
Zadano je:
Izraz za osmotski pritisak je:
t = 20 oC ; T = 293K
V(otopina) = 250 mL = 0,25 10-3m3

m(C6H12O6) = 20g
Budui da je
n=
m
M
Slijedi:
20 g 8,314 kgm s K mol 293K

180 gmol 0,25 10 m
1
240
= 1082,6 103kgm-1s-1
= 1082,6 103 Pa
= 1082,6 kPa
mR T
MV
1
Trai se:
= ?
nRT
V
12. KOLOIDNO-DISPERZNI SISTEMI

12.1. Koloidne otopine
Osim pravih otopina u svakodnevnom ivotu esto se susreu i drugaije smjese dviju
ili vie tvari, u kojima je jedna tvar rasprena u drugoj tvari. Razlikujemo, dakle,
homogene i heterogene tvari. Heterogene tvari su smjese homogenih tvari, a
homogene tvari su ili iste tvari ili homogene smjese, odnosno otopine. Prema tome
postoje homogene i heterogene smjese. Heterogene smjese sastoje se od vie faza, a
homogene smjese ili otopine sastoje se od jedne faze.
Pod fazom razumijevamo homogeni dio nekog sistema koje je odijeljen od ostalih
dijelova sistema fizikom granicom. Ako je jedna (ili vie) faza fino razdijeljena u
drugoj fazi, nazivamo takav sistem disperznim sistemom (latinski: dispersio
rasprenje, rasap). Faza koja je fino razdijeljena jest disperzna faza, a faza u kojoj se
nalazi disperzna faza jest disperzno sredstvo . I disperzna faza i disperzno sredstvo
mogu biti vrsti, tekui i plinoviti. Prema stepenu razdijeljenja ili stepenu disperzije
disperzne faze razlikujemo ove disperzne sisteme:
Sistem
grubo-disperzni
koloidno-disperzni
molekulsko-disperzni
Veliina estice
disperzne faze
>102nm
1 - 102nm
< 1 nm
Kako je molekulsko-disperzni sistem homogena smjesa ili otopina, to vidimo da je

razlika izmeu homogene i heterogene smjese, tj. izmeu molekulsko-disperznog i
grubo-disperznog sistema, samo u stepenu disperzije. Drugim rijeima, izmeu
molekulsko-disperznog i grubo disperznog sistema postoji kontinuirani prijelaz.
Podjela na tri disperzna sistema ipak je potrebna, jer ta tri disperzna sistema imaju
zbog razliitog stepena disperzije disperzne faze razliita svojstva.
Ve prema vrsti disperzne faze i disperznog sredstva postoje kombinacije kolidno
disperznih sistema prikazanih u tablici 12.1.
241
Najei koloidno-disperzni sistem jest onaj kod kojeg je voda disperzno sredstva i
naziva se koloidnom otopinom ili solom. Dakle, veliina estica disperzne faze
koloidne otopine jest 1 102 nm. Zbog toga estice ovih dimenzija nazivamo
koloidnim esticama.
Tablica 12.1. Koloidno-disperzni sistemi
Disperzna faza
plinovita
tekua
vrsta
Disperzno sredstvo
Primjer
plin
teku}ina
~vrsto
nemogue
plin
teku}ina
~vrsto
magla
plin
teku}ina
~vrsto
dim
pjena
zrak u poroznim mineralima
emulzija
voda u maslacu
koloidno zlato u vodi

natrij u NaCl modre boje
Ako su estice disperzne faze vee od 200 nm (>10 nm) disperzni se sistemi zovu
suspenzije ili grubo disperzni sistemi. Budui da su estice u takvim sistemima vrlo
velike, one vrlo brzo sedimentiraju (sedimentacija slijeganje estica grubo disperznog
sistema) pa ti sistemi nemaju neke posebno izraena svojstva. Oni su, dakle, heterogene
smjese. Primjer takvog sistema je smjesa pijeska i vode. Primjer za koloidni sistem:
limunada, mlijeko, magla, dim, otopina sapuna, pasta za zube. Tu spadaju i otopine
makromolekula proteina i polisaharida (bjelanevine i polisaharidi, ugljini hidrati
kojima se molekule sastoje od veoma velikog broja molekula monosaharida (celuloza,
krob, itd.).
2
vre}ica od pergamenta
H O + NaCl
2
otopina
lCaN + 3OiS2 H
H O
2
Koloidne otopine otkrio je

sredinom 19. stoljea engleski
kemiar Th. Graham. On je
opazio da neke tvari kao
tutkalo, elatina, bjelanjak,
krob ((C6H10O5)n polisaharid
veoma rairen u biljkama kao
rezervna hrana, naroito u
sjemenju i podzemnim biljnim
dijelovima), mnogo polaganije difundiraju u otopini nego
npr. eer i veina kiselina,
Slika 12.1. Shematski prikaz dijalizatora
242
baza i soli. Osim toga Graham je naao da te tvari, za razliku od drugih, ne prolaze
kroz opne finih pora, kakva je npr. opna od pergamenta. Naime, ulije li se u vreicu
od pergamenta, npr. otopina silikatne kiseline i natrij-klorida i vreica se zatim stavi u
posudu s tekuom vodom (slika 12.1.), ubrzo e zaostati u vreici samo ista otopina
silikatne kiseline. Takvo odvajanje tvari pomou opni vrlo finih pora Graham je
nazvao dijalizom, a sam aparat dijalizatorom. U navedenom primjeru kaemo da je
natrij-klorid dijalizirao kroz pergamentnu opnu u vodu, a silikatna kiselina ne
dijalizira.
Graham je nadalje opazio da se te dvije vane tvari razlikuju i po tome to prve ne
kristaliziraju, a druge redovito kristaliziraju. Zbog toga je predloio da se tvari koje
polagano difundiraju, ne dijalilziraju i ne kristaliziraju nazovu koloidi (grki: kolla
tutkalo), a tvari koje kristaliziraju kristaloidi. Dakle, koloidi su estice dimenzija 110 nm.
2
12.1.1. Kako pripremiti koloidni sistem

Promatrajui tablicu 12.1. vidimo iz navedenih
primjera da se mnogi koloidni sistemi nalaze u
prirodi. Meutim, ako ih treba pripremiti,
koristi se njihovo svojstvo da se oni prema
veliini estica disperzne faze nalaze izmeu
grubo-disperznih sistema i pravih otopina. Oni
e se prema tome, moi pripremiti ili
okrupnjavanjem estica prave otopine
kondenzacijom, ili smanjivanjem veliine
estica grubo disperznih sistema disperzijom
(slika 12.2.).
grubo
disperzni
sistem
koloidni
sistem
prava
otopina
Slika 12.2. Nain pripremanja

koloidnih sistema
Dobivanje sola kemijskom reakcijom otopina dviju soli niskih koncentracija jedna je
od esto primjenjivanih metoda kondenzacije.
Na primjer:
AgNO3(aq) + KI(aq)
AgI(s) + KNO3 (aq)
Jedna od disperznih metoda dobivanja solova jest peptizacija. Neke tvari ije su
estice koloidnih dimenzija u vrstom stanju otapanjem u pogodnom otapalu daju
koloidni sistem. Primjer je priprema mlijeka iz mlijeka u prahu, otapanje elatine u
vodi ili sapuna u vodi.
Koloidno-disperzni sistemi sadre prilino veliku povrinsku energiju. Zbog toga
bismo oekivali da su koloidne otopine nestabilne i da tee da preu oslobaanjem
povrinske energije u stabilnije stanje s manjom povrinom, tj. koloidne estice
morale bi se skupljati, koagulirati u sve vee estice. Meutim, koloidne otopine su
243
stabilne, to znai da je spontano koaguliranje koloidnih estica zaprijeeno

protusilama, od kojih su najvanije elektrini naboj i ovoj molekula vode (ili kojeg
drugog otapala) oko koloidnih estica. Ba zbog ta dva razliita stabilizirajua
utjecaja razlikujemo i dvije vrste koloida: hidrofobni koloidi (fobija strah,
hidrofoban onaj koji odbija vodu), koji se ne obavijaju molekulama vode, i
hidrofilni koloidi (filius prijatelj, hidrogfilan onaj koji privlai vodu), koji su
obavijeni molekulama vode. Takav je koloid (odnosno sol) elatine, koji se dobije
direktnim otapanjem elatine u toploj vodi. Ohladi li se tako dobiveni sol, nastaje gel.
(elatina je proizvod koji se dobiva iskuhavanjem ivotinjskih tkiva koja sadre
kolagen, a to su npr. kosti i koa). Za odravanje suhe atmosfere u praksi se mnogo
upotrebljava silikagel. To je gel silikatne kiseline. Umjereno osuen, on privlai
vlagu, a da pri tome ne bubri, pa se mnogo upotrebljava u raznim ureajima.
Gel je za razliku od sola mreaste strukture, koja se sastoji od finih niti ili slojeva. U
meu prostorima te mreaste strukture adsorbirane su i uklopljene molekule vode.
Zbog toga se takvi koloidi nazivaju hidrofilnim koloidima.
Dodamo li gelu mnogo vode, prelazi ponovo u sol (ako nakon stvaranja gela nije
dolo do kemijskih promjena procesom starenja), a ovaj gubitkom vode moe ponovo
prijei u gel (reverzibilni koloidi)
peptizacija
gel + voda
sol
koagulacija
Po tome se hidrofilni koloidi razlikuju od hidrofobnih koloida (ireverzibilni koloidi).

Kazali smo da koloidno-disperzni sistem sadri prilino veliku povrinsku energiju
Zbog toga se na povrini disperzne faze spontano zbivaju oni procesi koji smanjuju
povrinsku energiju. Povrinska energija smanjuje se akumuliranjem molekula drugih
tvari na povrini disperzne faze (jer se time smanjuje povrinska napetost). Tu pojavu
nazivamo adsorpcijom (latinski: adsorptio upijanje). Adsorpciju treba razlikovati
od apsorpcije, kod koje se jedna od tvari homogeno rasporeuje po itavom
volumenu druge. Adsorpcija igra vanu ulogu u mnogim ivotnim i industrijskim
procesima. U industriji se koristi za izdvajanje pojedinih komponenata iz tekuih i
plinskih smjesa. Naroito jako adsorbiraju prakasti drveni i kotani ugljen, a ovaj
posljednji se pod imenom carbo animalis koristi u medicini. ( Zatina maska gas
maska) - uklanja otrovne plinove; medicina probavne smetnje).
12.1.2. TYNDALLOV fenomen
Tyndalov fenomen jedno je od najpoznatijih svojstava koloidnih sistema. To je
pojava rasprivanja svjetlosti na esticama koloidnih dimenzija. Ta se pojava opaa
ako u zatamnjenu sobu kroz pukotinu u zastoru ulazi zrak svjetlosti
244
U toj se svjetlosnoj zraci vide sitne svijetle takice koje lebde u zraku. To su estice
praine koje su koloidnih dimenzija i zato se na njima rasipa svjetlost. Tyndallov
fenomen se moe lako prikazati slijedeim pokusom: u veu au vode stavi se
vodovodna voda i doda nekoliko kapi otopine srebro-nitrata. Pri tome nastaje slabo
mutna otopina sola srebro-klorida jer u vodovodnoj vodi ima klorid-iona. Ako se aa
stavi pod izvor svjetlosti s uskom pukotinom u njoj se vidi svijetao trag, a u ai u
kojoj je samo vodovodna voda traga svjetlosti nema.
Prave otopine ne pokazuje Tyndollov fenomen. Za njih se kae da su optiki prazne.
12.1.3. Veliina estica i stabilnost koloidnih sistema
Jedno od vrlo vanih svojstava koloidnih sistema jest velika povrina estica
disperzne faze.
Tablica 12.2. Poveanje povrine usitnjavanjem estica
Duljina brida kocke
1 cm
1 mm = 10-1 cm
10 mm = 10-6 cm
Ukupna povrina
nastalih estica
6 cm2
60 cm2
600 cm2
Broj nastalih estica

1
103
1018
Povrina estica koje nastanu iz kockice volumena 1 cm3 ija je duljina brida 10 nm,
bit e 600 m2, to znai da je povrina estica milijun puta vea nego je pri istom
volumenu duljina brida 1 cm.
H O H O
2
èlatina
H O
H O H O
H O
H O
2
H O
H O
2
H O
2
2
Ve je vie puta naglaeno da se svaki sistem u

prirodi nastoji izgraditi tako da mu energija bude
to manja. Kad je rije o koloidnim sistemima,
zbog velike povrine estica velika je i povrinska
energija, to znai da je takva povrina energetski
nepovoljna. Zato valja oekivati da e koloidni
sistemi biti nestabilni i da e se estice nastojati
skupljati u vee nakupine. Pojava udruivanja
estica u vee nakupine naziva se koagulacijom.
Meutim, koloidni su sistemi esto ipak stabilni.
Evo zato!
Slika 12.3. Koloidna micela

elatine
U koloidnom su sistemu estice dispergirane u obliku koloidnih micela (to su estice

koloidnih dimenzija izgraene od veeg broja manjih iona i molekula). One mogu biti
ili hidrofobne, kao to su micele srebro-koloida, ili hidrofilne kao to su micele
elatine. Kod hidrofilnih koloida micele privlae vodu pa e koloidna micela imati
hidratni ovoj (slika 12.3.).
Taj hidratni ovoj oko svake koloidne micele spreava njihov meusobni dodir pa tako
i njihovo udruivanje.
245
Ako je sol hidrofoban, micele e odbijati molekule vode ali e na svoju povrinu
vezati ione kojih ima u otopini u to one koje i same sadre. (slika 12.4.)
Ag +
Ag + Ag +
Ag +
Ag + Cl Ag +
Ag + Cl Ag + Cl - Ag +
Ag + Cl Cl Ag +
Ag +
Ag +
Ag + Ag +
Ag +
Ag + Ag +
Ag +
Cl Ag + Ag +
Ag + Cl - - Cl - Ag +
Cl Ag +
Ag + Cl Ag + Ag +
Ag +
Ag + Ag +
Slika 12.4. Koloidne micele srebro-klorida

Ako se na primjer, srebro-klorid sol taloi tako da u suviku ima srebrenih iona,
micela e iz otopine adsorbirati ponajprije srebrne ione. Na taj nain sve koloidne
estice dobiju istovremeni naboj. One se zbog toga elektrostatski odbijaju pa ne moe
doi do koagulacije. Meutim, doda li se u otopinu iona koji e neutralizirati naboj na
povrini, odmah dolazi do koagulacije.
12.1.4. Dijaliza
Da bi se sol oistio od elektrolita koji zaostaju u disperznom sredstvu nakon pripreme
koliodne otopine, upotrebljava se dijaliza. To je metoda koja se temelji na pojavi da
koloidne estice ne mogu prolaziti kroz polupropusnu membranu u vodu, a ioni mogu.
Ako se ureaj sastavi tako da voda stalno protjee oko polupropusne membrane,
dijaliza e biti bra jer je vea razlika koncentracija iona unutar i izvan membrane.
Upotreba dijalize naroito je vana pri proiavanju krvi u bolesnika iji bubrezi vie
ne obavljaju svoju funkciju. Krv se takvih bolesnika provodi kroz aparat za dijalizu u
kojemu kroz polupropusnu membranu izlaze tetne tvari koje se inae izluuju
mokraom. Takva se ienja krvi provode tri puta tjedno i spaavaju ivot bolesnika.
Zato je mlijeko bijelo? Mlijeko, jedna od najvanijih namirnica, najpoznatiji je
primjer emulzije. Ono je bijelo, a ne prozirno jer sadri milijune siunih kuglica
masti koje se ne otapaju u vodi ali se iz nje niti ne izluuju jer ih stalno udaraju
molekule disperznog sredstva i spreavaju im sedimentaciju, a u mlijeku ima i
kazeina koji spreava njihovo izdvajanje. Bjelanevinama kazein je u mlijeku
emulgator, tj. tvar koja uzrokuje stabilnost emulzije. Naime, u emulziji koja nastaje iz
dviju tekuina koje se ne mijeaju, sitne kapljice disperznog sredstva i disperzne faze
imaju veliku dodirnu povrinu. Meufazna napetost (jednako kao pri napetosti
povrine) nastoji to vie smanjiti povrinu, pa se tekuine razdvajaju. Da bi se dobila
stabilna emulzija, valja tu meufaznu napetost smanjiti, i upravo je to uloga
emulgatora. Kao emulgator moe posluiti umance jajeta (u majonezi) ali i otopina
deterdenta.
246
13. KEMIJSKE REAKCIJE

13.1. Vrste kemijskih reakcija
Sve kemijske reakcije anorganske kemije mogu se svrstati u ove tri skupine:
1. Pri kemijskoj reakciji mijenja se oksidacijski broj reaktanata. To su tzv.
redoks-reakcije.
2. Pri kemijskoj reakciji mijenjaju se ligandi, odnosno koordinacijski broj
reaktanata. To su kompleksne reakcije, koje moemo podijeliti na:
a) reakcije nastajanja i raspadanja kompleksa i izmjene liganda
(reakcije supstitucije); to su kompleksne reakcije u uem smislu;
b) reakcije, kod kojih dolazi do prijenosa protona, tzv., protolitike
reakcije
c) reakcije taloenja i otapanja
3. Pri kemijskoj reakciji dolazi do disocijacije i asocijacije molekula,
atoma i iona, npr.
N2 O4
2NO 2 ; I 2
2+
2I ; Hg
2Hg
Naravno da neka kemijska reakcija ne mora pripadati samo jednoj od tih triju
skupina, ve moe biti sloena reakcija od tih skupina. Uope, moramo
naglasiti da je obino kemijska reakcija sastavljena od niza osnovnih
jednostavnih reakcija. Drugim rijeima, kemijska reakcija obino je ukupna
reakcija cijelog niza pojedinanih reakcija. Naime, do kemijske reakcije
moe doi kada se sudare estice reaktanata. No, vjerojatnost istodobnog
247
zajednikog sudara sve veeg broja estica sve je manja. Zato najprije nastaju
jednostavniji meuprodukti (npr. sudarom dviju estica), koji zatim daljim
reagiranjem daju sve sloenije konane produkte.
Kemijske reakcije prikazujemo kemijskim jednadbama. Pri pisanju kemijskih
jednadbi moramo nastojati da one to vie odgovaraju stvarnoj kemijskoj
reakciji. Zbog toga kemijska jednadba mora prikazivati samo one molekulske
vrste (molekule i ione) koje stvarno kemijski reagiraju i reakcijom nastaju. Pri
tome moemo, kako smo rekli, i zanemariti hidrataciju iona u vodenim
otopinama. Prema tome, reakciju koja se zbiva u otopini bakar(II)- sulfata,
kada joj dodamo amonijak, prikazat emo bolje ovom reakcijskom
jednadbom:
[Cu(NH ) ] +
2
Cu2+ + 4NH3
nego jednadbom:
[Cu(NH ) ]SO
CuSO4 + 4NH3
jer pri toj reakciji reagira ion Cu s molekulama NH i nastaje kompleksni ion
[Cu(NH ) ] + .
2
13.2. Redoks-reakcije (redukcijsko oksidacijske reakcije)

Kemijske spojeve elemenata s kisikom nazvao je A.L. Lavoisier oksidima
(grki: oxys = kiseo), a samu kemijsku reakciju spajanja s kisikom
oksidacijom.
Tako oksidacijom ugljika nastaju ugljik(II) oksid i ugljik(IV) oksid:
2C(s) + O2(g)
2CO(g)
C(s) + O2(g)
CO2(g)
Daljnjom oksidacijom ugljik(II)-oksida takoer nastaje ugljik(IV) oksid:

2CO(g) + O2(g)
2CO2(g)
248
Oduzmemo li dio kisika ugljik(IV)-oksidu kemijskom reakcijom s ugljikom

nastaje opet ugljik(II)-oksid:
CO(g) + C(s)
2CO(g)
Kako smo tom reakcijom proveli natrag ugljik(IV)-oksid u ugljik(II)-oksid

nazivamo je redukcijom (latinski: reducere dovesti natrag). Drugim
rijeima, redukcija je obrnuti proces od oksidacije. Tvar koja vee kisik
oksidira se, a tvar koja otputa kisik reducira se. Dakle, ugljik se oksidira u
ugljik(II)-oksid i ugljik(IV)-oksid, a ugljik(II)-oksid oksidira se u ugljik(IV)oksid, a ugljik(IV)-oksid reducira se u ugljik(II)-oksid.
Analogno tako moe se eljezo oksidirati u eljezo(III)-oksid
4Fe(s) + 3O2(g)
2Fe2O3(s)
a eljezo(III)-oksid moe se reducirati, npr. vodikom, u eljezo(II)-oksid, a

ovaj opet u eljezo.
FeO3(s) + H2(g)
FeO(s) + H2(g)
2FeO(s) + H2O(g)
Fe(s) + H2O(g)
Vidimo da je u svim navedenim primjerima oksidacijski broj ugljika i eljeza

pri oksidaciji porastao, a prilikom redukcije opao. To vrijedi za svaku
oksidaciju i redukciju: prilikom oksidacije oksidacijski se broj atoma
povisuje, a kod redukcije sniava. (O oksidacijskom broju vidi poglavlje 8.).
13.3. Pojmovi vezani uz redoks-procese
Pojmovi koje valja znati pri rjeavanju jednadbi redoks-procesa mogu se
nauiti na primjeru jednadbe oksidacije magnezija.
1. Na sve atome koji sudjeluju u reakciji napiu se oksidacijski brojevi
oksidacija
0
Mg +
+2 - 2
O2
MgO
neizjedna~ena jednad`ba
249
2. Odredi se koji su atomi promijenili oksidacijski broj.

Oksidacijski broj atoma magnezija poveao se od 0 do +2 to znai da je
morao otpustiti dva elektrona pri emu se oksidirao.
Atom kisika je promijenio oksidacijski broj od 0 do 2, to znai da je
primio 2 elektrona pri emu se reducirao.
3. Procesi oksidacije i redukcije prikazuju se parcijalnim jednadbama:
+
Mg + + 2e / 2
R : O + 4e
2O
R - proces redukcije
O : Mg
O - proces oksidacije
U svakoj redoks-reakciji broj otputenih elektrona mora biti jednak broju

primljenih elektrona, zbog ega gornju jednadbu valja pomnoiti sa 2.
Da bi se dobila konana jednadba, parcijalne jednadbe se zbroje
2Mg + + 2O
2
2Mg(s) + O2
2O
O + 4e
2Mg + + 4e
2
Nabojni broj: x
2Mg
Oksidacijski broj: x
Budui da je magnezij-oksid vrsta tvar, u jednadbi valja pisati formulske

jedinke
2Mg(s) + O2(g)
2MgO(s)
Kada se odredi promjena oksidacijskog broja i broj elektrona koji sudjeluju

u reakciji, oksidacijski broj nije vie potrebno pisati, ali nabojni broj iona
ostaje. On se pie desno gore, pokraj znaka atoma, i to tako da se pie
najprije broj, a zatim predznak.
U slijedeem prikazu navedeni su pregledno pojmovi vezani uz redoksprocese.
250
oksidacija (- 2e- )
0
Mg
2+
2Mg O2-
O2
redukcija (+2e - )
Magnezij se oksidira. Time omoguuje
redukciju
kisika.
Magnezij
je
redukcijsko sredstvo ili reducens.
Oksidacijski broj atoma se poveava.
Kisik se reducira. Time omoguuje

oksidaciju
magnezija.
Kisik je
oksidacijsko sredstvo ili oksidans.
Oksidacijski broj atoma se smanjuje.
13.4. Kako se odvijaju redoks-procesi u vodenim otopinama

U vodenim otopinama odvijaju se mnogi redoks-procesi. Zato valja poblie
poznavati takve reakcije kao na primjer reakciju metala s kiselinom (primjer:
P-1.) ili metala s otopinom soli (primjer: P-2.)
Primjer: P-1.
Reakcija magnezija s kloridnom kiselinom
U epruvetu se stavi komadi magnezijeve vrpce i dolije se do 2 mililitra
razrijeene kloridne kiseline. Magnezij reagira s kiselinom pri emu se
razvija vodik.
Za reakciju magnezija s kloridnom kiselinom neizjednaena jednadba glasi:
Mg(s) + HCl(aq)
MgCl2(aq) + H2(g)
Valja u toj jednadbi nai koeficijente

Zadatak je najlake rijeiti ako se rjeava odreenim redoslijedom.
1. Napie se neuravnoteena jednadba i oksidacijski brojevi svih sudionika u
reakciji, te naznai koji se reaktant oksidira, a koji reducira.
Mg
oksidacija
+1 -1
HCl
+2 - 1
0
MgCl 2 + H 2
redukcija
251
Magnezij se oksidira jer se njegov oksidaciji broj poveao, a vodik se

reducira jer se njegov oksidacijski broj smanjio:
2. Napie se jednadba disocijacije i podcrta formula onih estica koje ulaze u
redoks-proces.
2
Mg
+ 2Cl + H
Mg + H + Cl
3. Napiu se parcijalne jednadbe oksidacije i redukcije:

0
Mg
R:
2H + + 2e
Mg + 2H+
Mg
O:
+ 2e
0
H
Mg2+ + H2
2
Konana jednadba glasi

Mg(s) + 2HCl(aq)
MgCl2(aq) + H2(g)
Primjer: P-2.
Reakcija eljeza s otopinom bakar(II)-sulfata.
U au s otopinom bakar(II) sulfata uroni se eljezni avao. Nakon nekog
vremena uronjeni dio avla prekrije se slojem crvenog bakra, a istodobno se
odgovarajua koliina eljeza otopi.
Neuravnoteena jednadba koja prikazuje reakciju eljeza i bakar(II)-sulfata je:
oksidacija
0
Fe(s)
+2 +6 -2
+2 +6 -2
CuSO4(aq)
FeSO4(aq)
redukcija
Jednadba disocijacije:
Fe
2
4
+ SO
+ SO
252
Fe + Cu
+ Cu
+ Cu (s)
Parcijalne jednadbe:
0
O:
Fe
R:
Cu + + 2e
Fe + Cu2+
Fe
+ 2e
Cu
Fe2+ + Cu
Konana jednadba:
Fe(s) + CuSO4(aq)
FeSO4(aq) + Cu(s)
13.4.1. Redoks-procesi u kiselim i u bazinim vodenim otopinama

Primjer: P-3.
Otapa li se bakar u koncentriranoj nitratnoj kiselini, nastaje bakar(II)nitrat, duik(IV)-oksid i voda. Treba odrediti koeficijente u jednadbi
reakcije pomou parcijalnih jednadbi.
Jednadba reakcije:
oksidacija
0
Cu(s)
-2 +5 - 2
- 1 -2
+4 -2
Cu(NO3 )2(aq) + NO 2(g) + H 2 O (l)
+1 +5 -2
HNO 3(konc.)
redukcija
Jednadba disocijacije:
+
+ 2 NO + NO + H O
3
Cu
Cu + H + + NO
Oksidacijske brojeve promijenili su bakar i duik. U parcijalne jednadbe valja

uvrstiti ione koji se nalaze u otopini, a naroito se mora paziti da u svakoj
parcijalnoj jednadbi broj svake vrste atoma s obje strane bude jednak.
253
+ 2e
R:
N O + 2H + + e
Cu
N O + H O / 2
Cu
Cu
Cu
O:
+ 2e
2 NO + 4 H + + 2e
2 NO + 2H O
Cu + 2 NO + 4 H +
Cu
+ 2 NO + 2H O
2
U parcijalnoj jednadbi redukcije uzete su u obzir samo one nitratne skupine

koje su se reducirale u duik(IV)-oksid. Da bi se mogla napisati molekulska
jednadba, s obje strane valja dodati jo po dvije nitratne skupine. Prema
tome:
+
+ 2 NO + 2H O
2
+ 2 NO
3
+ 2 NO
Cu
Cu + 2 NO + 4 H +
Konana jednadba glasi:

Cu(s) + 4HNO3(konc.)
Cu(NO3)2(aq) + 2NO2(g) + 2H2O(l)
U reakcijama koje se odvijaju u kiselim vodenim otopinama na strani

reaktanata sudjeluju vodikovi ioni, a na strani produkata nastaje voda.
Primjer: P- 4.
Reakcijom cinka s natrij-hipokloritom u bazinoj vodenoj otopini nastaje
tekotopljivi cink-hidroksid i natrij-klorid.
Rijeite jednadbu reakcije tog redoks-procesa:
Neizjednaena jednadba:
+
Zn(O H )
)s( 2
) qa (
)s(
254
+ Na Cl
) qa (
Zn + Na Cl O
Jednadba disocijacije
Zn(OH ) + Na + + Cl
Zn + Na + + ClO
+
Zn(OH) + 2e
Zn + 2OH
ClO + H O + 2e
Cl + 2OH
O:
R:
Cl + Zn( OH )
Zn + ClO + H O
2
Konana jednadba:
Zn(s) + NaClO(aq) + H2O
NaCl(aq) + Zn(OH)2(s)
Parcijalna jednadba redukcije pokazuje da na strani gdje ima vika kisikovih

atoma reagira toliko molekula vode koliko ima previe kisikovih atoma, a na
drugoj strani nastaje dva puta vie hidroksidnih iona. Parcijalna jednadba
oksidacije pak pokazuje da se na strani reaktanata dodaju OH ioni jer su oni
potrebni za nastanak cink-hidroksida.
Reakcije u bazinim otopinama odvijaju se u prisutnosti hidroksidnih iona
(OH ). Da bi se izjednaio broj kisikovih atoma, valja na pogodnu stranu
dodati hidroksidne ione.
Zapamtite:
metali imaju uglavnom pozitivne oksidacijske brojeve. Nemetali mogu
imati pozitivne i negativne oksidacijske brojeve. Prijelazni elementi imaju
razliite pozitivne oksidacijske brojeve od kojih je najvei (+7) u Mn O i
MnO .
7
255
Primjeri:
1. Koje od slijedeih kemijskih jednadbi prikazuju redoks-reakcije.
Identificiraj u svakoj redoks-jednadbi oksidacijsko i redukcijsko
sredstvo.
+
2 4
) g (2
2 4
) l (3
+H O
)g(2
2 5
) qa (
2
+ +
+ H NO
) qa ( 3
2 4
) qa (
) l(
) l (2
H Br
H O +
+ CO
)s(
2 5
) qa ( 3
d) Ag NO
Odgovor:
) g (2
c) H O
Ca CO
)l(
+ +
b) Ca ( H CO )
Na O
) s (2
a) 2 Na + O
Jednadbe redoks-reakcija jesu:

a) i c) jer samo u tim reakcijama dolazi do promjene oksidacijskog broja. U
jednadbi a) redukcijsko sredstvo je natrij, a oksidacijsko sredstvo je kisik.
Natrij se oksidira, a kisik reducira. U jednadbi c) vodik-peroksid je
oksidacijsko sredstvo i redukcijsko sredstvo. To je reakcija
disproporcioniranja, jer se samo jedna tvar oksidira i reducira.
2. Pomou parcijalnih jednadbi oksidacije i redukcije rijei redoksjednadbu koja prikazuje reakciju kalija i broma
oksidacija
0
K (s)
+1 -1
Br 2(l)
K Br
neizjednaena jednadba
redukcija
Parcijalna jednadba oksidacije:
0
K + + e / 2
K
Parcijalna jednadba redukcije:
0
Br + 2e
2Br
256
Da bismo izjednaili broj elektrona prvu jednadbu mnoimo s 2

0
2K + + 2e
2K
2Br
Br + 2e
2
Parcijalne jednadbe zbrajamo

0
2 K + Br + 2e
2K + + 2Br + 2e
ili
2K + + 2Br
2 K + Br
0
izjednaena jednadba
itaj: 2 atoma kalija i 1 molekula broma daju 2 formulske jedinke kalijbromida.
2 K ( ) + Br ( )
2KBr
1 2
)s(
3. Rijei jednadbu koja prikazuje redoks-reakciju aluminija i kisika

oksidacija
0
Al (s)
+3 - 2
O 2(g)
Al2 O 3(s)
redukcija
+
+ 3e / 4
O + 4e
2O / 3
+ 12e
3 O + 12e
6O
4 Al
+ 12e
2 Al O
2
(g)
4 Al (s) + 3 O
4 Al + 3 O + 12e
(s)
+ 6O + 12e
2
4 Al
4 Al
Al
Al
- izjednaena jednadba
257
13.4. Rijei redoks-jednadbu:
) qa (3
+H O
) qa (
Fe Cl
+H O
) l(
) qa (
) l (2
+H O
) l (2
) qa ( 2
) qa ( 2
Fe Cl
) qa (3
+ H Cl
Fe Cl
+H O
+ H Cl
) l(
Fe Cl
U disociranom obliku (radi preglednosti izostavit emo oznaku agregatnog

stanja):
oksidacija
2+
Fe
+
+ 2Cl + H + Cl + H 2 O2
Fe
+ 3Cl + H 2 O
3+
neizjednaena
jednadba
redukcija
+
2Fe
Fe
+ e /2
H O + 2H + + 2e
2H O
Izjednaili smo: a) atomski (dodali smo 2H + )

b) elektronski (gornju jednadbu mnoimo sa 2)
H O + 2H + 2e
+ 2e
2H O
2
2Fe
2Fe
2
Jednadbe zbrojimo:
+ H O + 2H +
2Fe + + 2H O
+ 4Cl + 2Cl = +6Cl
3
2Fe
Da bismo jednadbu mogli napisati u molekulskom obliku, dodali smo klorid

ione ali isti broj s lijeve i desne strane.
Konana jednadba:
2Fe Cl
) qa (3
) qa (
+ 2H Cl
) l (2
) qa ( 2
258
+ 2H O
2
+H O
)l(
2Fe Cl
izjednaena
jednadba
5. Prikai jednadbom redoks-reakciju u kojoj su reaktanti kalij-permangant

i kalij - klorid u sulfatnoj kiselini, a produkti mangan(II) - sulfat, kalijsulfat, klor i voda.
+
+
6
+K SO
2
) qa ( 4
Mn S O
) qa ( 4
) qa ( 4
+H SO
+ Cl
) g (2
) qa (
+ K Cl
+H O
2
) qa ( 4
) l(
K Mn O
u disociranom obliku
oksidacija
0
4
-2
4
-2
+2
+ SO + 2K + SO + Cl + H O
4
-2
+ 4H O /2
Mn
2Cl
Cl + 2e /5
2
2Mn
+ 8H O
2
2 Mn O + 16H + + 10e
4
10Cl
5 Cl + 10e
2
2Mn
+ 8H O + 5Cl + 10e
10 K+
+ 10 K + + 10Cl
+ 5 Cl + 8H O + 12K + + 8SO
2K + + 2MnO + 16 H + + 8SO
zbog 10Cl
2Mn
zbog 16H+
2K+
8 SO
Dodajemo: zbog 2 Mn O
2 Mn O + 16 H + + 10Cl + 10e
Mn O + 8H + + 5e
7+
redukcija
Mn
K + MnO + K + Cl + 2H + SO
ili
259
) g (2
+ 5Cl
+ 8H O
2
) qa ( 4
+ 6 K SO
) l(
) qa ( 4
) qa ( 4
2MnSO
+ 8H SO + 10 KCl
) qa (
2KMnO
izjednaena jednadba
itaj: 2 formulske jedinke kalij-permanganata, 8 molekula sulfatne kiseline i

10 formulskih jedinki kalij-klorida daju 2 formulske jedinke
mangan(II)-sulfata, 6 formulskih jedinki kalij-sulfata, 5 molekula klora
i 8 molekula vode.
260
14. RAVNOTEA KEMIJSKIH REAKCIJA

Ravnoteno stanje nastaje uvijek kada se izjednae istovrsna djelovanja
suprotnog smjera.
Prirodni spontani procesi uvijek vode uspostavljanju ravnotenog stanja.
Poremeti li se ravnotea nekim vanjskim initeljima sistem uvijek nastoji
vratiti se u ravnoteno stanje. Ako na primjer u ljudskom tijelu doe do
poremeaja ravnotee u kemijskim procesima poet e u organizmu djelovati
mehanizmi da se taj poremeaj ukloni i procesi dovedu ponovno u ravnoteu.
Kad se ravnotea toliko poremeti da se reakcije u organizmu ne mogu vratiti u
normalno stanje, nastaje bolest.
Svaka kemijska reakcija e napredovati do uspostavljanje ravnotenog stanja.
Za mnoge reakcije se kae da napreduju dok se ne potroe polazne tvari, to u
osnovi nije sasvim tano. Meutim, daleko je vei broj onih kod kojih nastupa
ravnoteno stanje, to jest reakcija je prestala napredovati, a u reakcijskoj
smjesi je opstala znatna koliina polaznih tvari.
Odvijanje
kemijskih
reakcija
ide
razliitim brzinama; neke reakcije su jako
spore kao, na primjer, hranje metala, dok
druge traju trenutano kao eksplozije ili
burne
oksidacije.
Svaku
reakciju
karakterizira odreena brzina. Pod
brzinom se podrazumijeva promjena
konce-ntracije reagirajuih supstanci u
jedinici vremena. Brzina reakcije zavisi
od prirode reagirajuih supstanci od
koncentracije, od temperature i uticaja
katalizatora.
Slika 14.1. Do kemijske reakcije

dolazi samo pri uspjenim
sudarima
261
Kada e doi do kemijske reakcije? Da bi do kemijske reakcije dolo, estice

se moraju sudariti. Pri svakom sudaru, meutim, ne doe do reakcije, jer
estice nemaju dovoljno veliku kinetiku energiju. Zbog toga one ne mogu
savladati energetsku barijeru, posljedicu odbojnih sila koje su javljaju kad se
estice meusobno priblie na vrlo male udaljenosti. Da bi tu energetsku
barijeru mogle svladati, estice moraju imati neku najmanju energiju, tako
zvanu energiju aktivacije, (Ea), i moraju se nai u meusobno povoljnom
poloaju.
Zbivanja u reakcijskoj smjesi
mogu se shematski prikazati kao
na slici 14.1.. Promatra li se
reakcijski sistem u kojem se
promjena opisuje jednadbom:
A2 + B2
2AB
do reakcije e doi ako se sudare

molekule A-A i B-B koje imaju
energiju veu ili jednaku energiji
aktivacije. Kad postignu energiju
aktivacije, estice prelaze u
i
pobueno stanje A..A
BB (slika 14.2.) pri emu
moe doi do pregrupacije veza i
nastati novi spoj A-B, ali nemora.
Jasno u daljem tijeku reakcije i
novonastale molekule e se
sudariti, pa ponovo mogu nastati
molekule A-A i B-B.
Slika 14.2. Da bi dolo do kemijske

reakcije, reaktanti moraju prijei stanja
aktiviranog kompleksa. Proces prikazan na
slici je endoterman jer je vie energije bilo
potrebno da se doe u aktivirano stanje,
nego to se oslobodilo pri nastajanju
produkata. Kada bi proces tekao u
suprotnom smjeru, bio bi egzoterman.
Nakon kemijske reakcije estice prelaze u energetski normalno stanje i pri

tome oslobaaju energiju ( E). Ona moe biti manja ili vee od energije
aktivacije ( Ea). Kad se oslobodi manje energije, reakcija je endotermna, jer
se dio energije utroi za nastajanje novog spoja (slika 14.2.)
14.1. Uticaj koncentracije na brzinu kemijske reakcije
Brzina kemijske reakcije definira se kao promjena koncentracije
reagirajuih komponenata s vremenom
262
c
t
U jednadbi figurira znak minus ukoliko se posmatra promjena koncentracije

reaktanata ija se koncentracija smanjuje u toku vremena.
Brzina reakcije se poveava sa poveanjem koncentracije reagirajiih
supstanci. Vie estica u jedinici volumena dat e vie povoljnih sudara i
reakcija e se odigravati brzo. Koliina estica broj molova u jedinici
volumena otopine je molarna koncentracija, pa je prema tome i brzina reakcije
direktno proporcionalna molarnim koncentracijama reagirajuih supstanci.
Uticaj koncentracije na brzinu kemijske reakcije prvi su izuavali kemiari
Guldberg i Waage (1867. godine) i definirali zakon o djelovanju masa (zakon
kemijske ravnotee): brzina kemijske reakcije, na datoj temperaturi, direktno
je proporcionalna umnoku koncentracija reagirajuih supstanci.
Ako imamo reakciju:
aA + bB
produkti
Brzina kemijske reakcije je:

v = kc(A)a c(B)b
gdje su:
c (A) koncentracija reaktanta A

c (B) koncentracija reaktanta B
a i b stehiometrijski faktori
k
konstanta brzine reakcije, koja ne zavisi od koncentracije reagirajuih
supstanci, nego samo od temperature i prisustva katalizatora.
Kemijske reakcije u kojima sudjeluje samo jedan reaktant, tj. samo jedna
molekula, npr. raspad ili pretvorba molekule
AB
A+B
nazivamo unimolekulskim reakcijama ili reakcije prvog reda.

Kemijska reakcija pri kojima reagiraju dvije molekule
A+B
C; A + A
A2
263
nazivamo bimolekulskim reakcijama odnosno reakcijama drugog reda.

Tri molekulske reakcije vrlo su malobrojne, jer je vjerojatnost istodobnog
sudara vie od dvije molekule vrlo malena. To je npr. reakcija oksidacije
duik(II)-oksida s kisikom u duik(IV)-oksid.
2NO(g) + O2(g)
2NO2(g)
To je reakcija treeg reda.

Primjeri:
1. Koncentracija reaktanta A smanji se od 0,100 mol/l do 0,083 mol/L u
toku 1,06 min. Izraunati srednju brzinu reakcije u ovom intervalu
vremena.
Rjeenje:
c c
0,083mol / L 0,100 mol / L
=
t
63,6 sec
2
c1 = 0,100 mol/L
c2 = 0,083 mol/L
= 0,000267 =
mol
mol
= 2,67 10
L s
L s
4
t = 1,06 min = 63,6 sec.
2. Koliko puta e se poveati brzina kemijske reakcije koja kinetiki slijedi

stehiometrijsku jednadbu
A + 2B
produkti
ako se:
a) koncentracija reaktanta A povea 3 puta
b) koncentracija reaktanta B povea 3 puta
c) koncentracija oba reaktanta povea 3 puta
Rjeenje:
Brzina kemijske reakcije je
= k c(A) c(B)2
264
a) ako se koncentracija reaktanta B ne mijenja, onda e brzina kemijske

reakcije biti:
1 = k 3c(A) c(B)2 = 3
Brzina kemijske reakcije e se poveati tri puta.
b) ako se koncentracija reaktanta A ne mijenja onda je:
= k c( A ) [3c( B)] = 9
2
Brzina kemijske reakcije e se poveati devet puta.

c) ako se koncentracija oba reaktanta povea 3 puta, onda je
= k 3c( A ) [3c( B)] = 27
2
Brzina kemijske reakcije e se poveati 27 puta.

14.2. Zavisnost brzine reakcije od temperature
Poveanje temperature obino dovodi do poveanja brzine reakcije. Za ovo
poveanje vrijedi pravilo: pri poveanju temperature za 10C povea se
brzina reakcije za 2-3 puta. U matematikoj formuli bi se ta zavisnost mogla
izraziti:
2t
01
1t
1t
2t
gdje je:
2t
1t
= brzina reakcije pri poetnoj temperaturi

= brzina reakcije pri povienoj temperaturi
= temperaturni koeficijent brzine reakcije koji pokazuje koliko se puta

povea brzina reakcije ako temperaturu poveamo za 10 C
265
3. Koliko e se poveati brzina reakcije, ako temperaturu reakcije poveamo

od 50C na 100C, a temperaturni koeficijent reakcije iznosi 2!
Rjeenje:
= 32
1t
2t
2t
1t
t2 = 100C
=2
= 2
01
05 001
t1 = 50C
Brzina reakcije bi se promijenila za 32 puta.

14.3. to je ravnoteno stanje?
U mehanici je ravnoteno stanje postignuto kada su suprotne sile izjednaene i
nema promjene stanja tijekom vremena. to se od takve definicije moe
primijeniti na kemijski sistem?
Odgovor na to pitanje moe se dobiti ako se sistem promatra na razini
dogaaja koji se odvijaju meu esticama. Na primjer:
a) Plamen u Bunsenovom plameniku gori u mirnom kutu sobe. Plamen
izgleda potpuno nepomian. Je li on u stanju ravnotee? (Sl. 14.3. a.)?
a.
b.
c.
Slika 14.3.a. Prikaz sistema u: a) postojanom, b) neravnotenom i c)
ravnotenom stanju
b) Je li smjesa kisika (O2) i vodika (H2) zatvorena u posudi u stanju ravnotee
(Sl. 14.1.b.)
c) Je li smjesa duika (IV)-oksida sastavljena od dvije vrste molekula, NO2 i
N2O4 u stanju ravnotee (Sl. 14.1.c.)
266
Na prvi pogled ini se da sva tri sistema imaju svojstva koja se tijekom
promatranja ne mijenjaju. Valja meutim napomenuti da se ravnoteno stanje
moe promatrati samo u zatvorenim sistemima. to znai da se ni tvar ni
energija spontano ne izmjenjuju.
a) U plamenik se stalno dovodi plin i zrak, a nastaju ugljik(IV)-oksid
(CO2) i voda (H2O). Plamen, znai, nije zatvoren sistem, pa zato nije u
stanju ravnotee nego u postojanom stanju. Postojano stanje je stanje
u kojemu su postignuta konstantna svojstva, kao to je gorenje
plamena u plameniku.
b) Spontana reakcija kisika i vodika u zatvorenoj tikvici pri normalnim
uvjetima tee vrlo sporo, no ako se potakne plamenom potei e
velikom brzinom (vidi 14.2.). To znai da sistem nije u ravnotei. Ovaj
primjer opominje da je potreban veliki oprez pri utvrivanju stalnih
svojstava nekog sistema da bi se prepoznao sistem u ravnotei.
c) Plinoviti duik(IV)-oksid bit e crvenkasto smee boje kad se sastoji od
molekula NO, a bezbojan kad se sastoji od molekula N2O4. Jedna vrsta
molekula moe prelaziti u drugu, to se prikazuje jednadbom:
2NO2(g)
N2O4(g)
Slika 14.1.c. pokazuje da je tikvica dobro zaepljena i da nema izmjene

topline s okolinom. iva u manometru ne pokazuje promjenu pritiska, a
i boja smjese u tikvici se ne mijenja, to je dokaz da nema promjene u
brojanom odnosu pojedinih vrsta molekula. To ukazuje na to da je taj
sistem u stanju ravnotee. Obrnuto, kada sistem ne bi bio u ravnotei,
pritisak bi morao rasti ili padati, ovisno o smjeru reakcije jer iz dvije
molekule NO2 nastaje jedna molekula N2O4. Osim toga mijenjala bi se
boja u tikvici. to e se dogoditi ako se hlaenjem snizi temperatura
smjese. Smjesa e postati svjetlija, jer je reakcija krenula u smjeru
stvaranja produkata, N2O4. Povisi li se temperatura, boja e postati
tamnija. U ovom sluaju reakcija je krenula obrnutim smjerom u kojem
nastaje NO2. Vrati li se temperatura smjese na poetnu temperaturu,
intenzitet boje smjese bit e isti kao na poetku. Zakljuujemo da ova
reakcija tee brzo i reverzibilno u uvjetima pri kojima je promatrana.
Svaki sistem koji je u ravnotei mora zadovoljiti slijedee uvjete:
nema izmjene tvari ili energije s okoliem, tj. sistem je zatvoren,

267
promjene u sistemu teku mjerljivom brzinom,

vanjskim utjecajima na sistem, mijenja se poloaj ravnotee,
ravnotea se uspostavlja na istom mjestu, bez obzira na to polazi li se
od reaktanata ili produkata.
u stanju dinamike ravnotee broj suprotnih procesa je jednak.
14.4. Kako se uspostavlja ravnotea.

Da bi se dobio odgovor na to pitanje, znanstvenici su proveli precizna
mjerenja.
Njihova ispitivanja mogu se, radi jednostavnosti, prikazati zamiljenom
polaznom kemijskom reakcijom:
A2 + B2
2AB
Jednostavnim sudarom molekula moe doi do njihova raspadanja, pa je time

omogueno pregrupiranje atoma i nastajanje dviju novih molekula AB.
B2
A2
+
AB
AB
AB
A2
+
B2
Slika 14.4. Shematski prikaz a.) polazne i b.) povratne reakcije

Nastajanje molekula AB omoguuje povratnu reakciju jer meusobno
sudaranje molekula AB moe dovesti do njihova raspada i pregrupiranja
natrag u molekule A2 i B2 (Slika 14.4.) U vremenu t = 0 u reakcijskoj posudi
nalaze se samo molekule A2 i B2 nekih poetnih koncentracija. Polazna
reakcija poinje odreenom brzinom 0. Povratna reakcija u tom vremenu nije
mogua jer molekula AB nema pa je brzina povratne reakcije 0 = 0. Slika
14.4. pokazuje grafiki tok zamiljene reakcije. im reakcija zapone,
koncentracija reaktanata se smanjuje, pa se i brzina polazne reakcije smanjuje
jer je brzina reakcije proporcionalna koncentraciji (vidi sliku 14.1. i 14.2.).
268
Slika 14.5. Uspostavljanje kemijske ravnotee

U vremenu t = 1 brzina polazne reakcije e pasti na 1, a u istom vremenskom
intervalu koncentracija molekula AB e rasti pa e brzina povratne reakcije
porasti na 0.
Kako je brzina polazne reakcije vremena t = 1 vea od brzine povratne
reakcije, A2 i B2 e se troiti bre nego to e se stvarati povratnom reakcijom.
Promjena koncentracije A2 i B2 bit e zbog toga manja, pa e uzrokovati
daljnje smanjenje brzine polazne reakcije, na 0 u vremenu t = 2, a istodobno
e rasti koncentracija AB i brzina povratne reakcije porasti na 2.
Te e se promjene odvijati dalje tako dugo dok brzina polazne reakcije r ne
postane jednaka brzini povratne reakcije r. U tom se trenutku uspostavlja
dinamika ravnotea.
14.4.1. Moe li se utjecati na poloaj ravnotee
Odgovor na dio pitanja vrlo je znakovit jer ako se pri nekoj reakciji
upotrebljava izrazito skup reaktant ili ako je konstanta ravnotee 1,0 to znai
da 50% reaktanta ostaje neizreagirano, onda je ekonomski nuno pronai nain
da se troi to manje skupog reaktanta, odnosno da se taj skupi reaktant gotovo
269
potpuno iskoristi. Jednostavno pravilo je na temelju svojih eksperimentalnih

zapaanja postavio Le Chatelier (L atelije) jo krajem 19. stoljea. Njegovo
naelo glasi: kad se na neki sistem koji je u ravnotei djeluje izvana, sistem e
reagirati tako da to djelovanje smanji. (Henri Le Chatelier (1850-1936),
francuski kemiar. Smatra se osnivaem metalurkih znanosti, knjiga
"Kemijska ravnotea" donijela mu je svjetsku slavu). Kemijska reakcija
eljeza(III)-klorida i amonij-tiocijanata pogodan je primjer za provjeru Le
Chatelierovog naela:
Fe(SCN ) + 3NH Cl
3
c(Fe(SCN ) ) c (NH Cl )
c(FeCl ) c (NH SCN )
3
k =
FeCl + 3NH SCN
Ako se nakon uspostavljanja ravnotee u otopinu doda malo eljeza(III)klorida (FeCl3), tj. povea koncentracija jednog reaktanta, reakcija mora potei
u smjeru poveanja ravnotenih koncentracija produkata da bi vrijednost
konstante ostala nepromijenjena. Istodobno e se smanjiti ravnotena
koncentracija amonij-tiocijanata (NH4SCN), ali i dodanog eljezo(III)-klorida.
Matematiki gledano, ako se povea jedan broj u nazivniku i brojnik se mora
poveati da bi vrijednost razlomka (Kc ) ostala ista, a to e izazvati smanjenje
drugog broja u nazivniku. Ravnotea e s uspostaviti kad ravnotena
koncentracija ponovo postane takva da se zadovolji vrijednost konstante
ravnotee.
Pomicanje kemijske ravnotee u smjeru polazne reakcije moe se postii i
odvoenjem jednog od produkata, to se esto ini u proizvodnji. Na taj se
nain gotovo potpuno mogu iskoristiti reaktanti. Osim koncentracijama, na
poloaj ravnotee moe se utjecati i promjenom temperature, a i promjenom
pritiska ako dolazi do promjena volumena tijekom reakcije (uglavnom kod
reakcija koje se izvode u plinskoj fazi). Na primjer, u reakciji sinteze
amonijaka na poloaj ravnotee moe se utjecati i promjenom pritiska i
promjenom temperature.
N2(g) + 3H2(g)
2NH3(g)
rH < 0
Kako se pri polaznoj reakciji toplina oslobaa pri povienju temperature

prednost e imati povratna reakcija koja troi toplinu to je u skladu s Le
Chatelierovim naelom. Da bi se postiglo bolje iskoritenje, reakciju oito
valja voditi pri nioj temperaturi. Kada se reakcija izvodi u zatvorenoj posudi,
njezinim napredovanjem smanjivat e se pritisak jer se smanjuje broj
270
molekula. To znai da e se bolje iskoritenje postii pri viim pritiscima,

takoer u skladu s Le Chatelierovim naelom. Na slici 14.6. pokazano je
kako se pomie ravnotea s promjenom koncentracije reaktanata i produkata.
A+B
C+D
Primjeri:
4. Izraunajte konstantu ravnotee
(Kc) za reakciju
PCl5(g)
PCl3(g) + Cl2(g)
pri 27 C, ako je analizom

ustanovljeno da su komponente u
smjesi c (PCl5) = 0,09 mol dm-3 ,
c(Cl2) = 0,21 mol dm-3, c(PCl3) = 0,21
mol dm-3
Rjeenje:
Budui da su poznate koncentracije
komponente nakon uspostavljanja
ravnotee, te se vrijednosti mogu
jednostavno uvrstiti u izraz za
konstantu ravnotee:
pove}anje koncentracije
sniènje koncentracije
smjer pomaka ravnotee
smjer pomaka
Slika 14.6. Pomak kemijske ravnotee s

promjenom koncentracije reaktanata ili
produkata
) = 0,21 moldm
0,21 moldm
0,09 moldm
3
c(PCl ) c(Cl
c(PCl )
K =
c
= 0,49 moldm
5. U praznu posudu iji je volumen jedna litra stavljeno je pri odreenoj

temperaturi 10 mola duik(II)-oksida i 6 mola kisika. Nakon
uspostavljanja ravnotee ustanovljeno je da je nastalo 8,8 mola duik(II) oksida. Odredite vrijednost konstante ravnotee (Kc) pri temperaturi i
zakljuite je li znaajnija polazna ili povratna reakcija.
271
Rjeenje:
Jednadba reakcije je:
2NO(g) + O2(g)
c (NO )
c (NO ) c(O )
2
K =
2NO2(g)
Za izraunavanje konstante ravnotee valja odrediti koncentracije svih

komponenata u ravnotei. Ako je na poetku koliina (mnoina) NO bila 10
mola, u ravnotei e biti umanjena za koliinu (mnoinu) koja je jednaka
koliini (mnoini) nastalog NO2. Koliina (mnoina) O2 bit e u ravnotei
umanjena za polovicu koliine (mnoine) nastaloga NO2 jer, kao to se vidi iz
jednadbe reakcije, jedna molekula O2 sudjeluje u stvaranju dvije molekule
NO2.
2NO(g) + O2(g)
10 mol
Poetna koliina tvari
- 8,8 mol
Izreagirana koliina tvari
1,2 mol
Koliina tvari u ravnotei
2NO2(g)
6 mol
- 4,4 mol
1,6 mol
0 mol
+ 8,8 mol
8,8 mol
Kako je volumen posude 1 dm znai da su izraunate ravnotene koncentracije

komponenata c(NO) = 1,2 mol/dm , c(O2) = 1,6 mol/dm i c(NO2) = 8,8
mol/dm. Uvrtavanjem u izraz za konstantu ravnotee slijedi:
8,8mol dm
77,44
=
mol dm = 33,61mol dm
1,44 1,6
1,2 mol dm 1,6 moldm
6
K =
C
Odgovor: Koncentracijska konstanta ravnotee odreene reakcije pri

normalnim uvjetima je KC = 33,61 mol-1dm3, to pokazuje da je
znaajnija reakcija u smjeru stvaranja produkata NO2.
272
14.5. Zbog ega agregatno stanje i ukupna povrina utjeu na brzinu

kemijske reakcije
Zbog slobodnog gibanja estica u plinovima reakcija e pri jednakim uvjetima
u plinovitom stanju biti najbra. U tekuinama ili otopinama u kojima gibanje
estica vie nije potpuno slobodno reakcije e biti sporije, a najsporije e biti u
vrstom stanju u kojem zapravo nema slobodnog gibanja estica i u reakciji
mogu sudjelovati samo estice na povrini.
Pri reakcijama u vrstom stanju na brzinu reakcije jako utjee i veliina
ukupne povrine.. to je tvar finije raspodijeljena, brzina reakcije bit e vea.
Tako na primjer drvena kocka e izgarati mnogo sporije od drvene vune.
Naroito su opasne praine pri ijem je izgaranju brzina tako velika da dolazi
do eksplozije. To je osobito opasno u rudnicima zbog ugljene praine.
14.6. Kako graa molekula utjee na brzinu kemijske reakcije

Graa molekula koje ulaze u reakciju moe takoer znatno utjecati na brzinu
reakcije. Za reakciju su najpogodniji mali, kugliasti ioni. Zbog jakog
elektrostatskog privlaena reakcija je vrlo brza.
Bre reagiraju polarne molekule (na primjer voda i sumpor(IV)-oksid) nego
nepolarne molekule.
Najsporije su reakcije dugih lanastih molekula kod kojih se reakcija odvija
samo na odreenom dijelu molekule. Tada e mnogi sudari biti neuspjeni ako
i doe do njih i ako estice imaju dovoljnu energiju.
14.7. Zbog ega katalizator ubrzava kemijsku reakciju

Posebne tvari koje se nazivaju katalizatorima mogu znatno ubrzati pojedine
kemijske reakcije. Tako e na primjer plin praskavac koji je smjesa vodika i
kisika u volumnom omjeru 2:1, biti stabilan neogranieno dugo vrijeme.
Unese li se, meutim, u tu smjesu komadi spuvaste platine, smjesa e
trenutano izreagirati. Kae se da spuvasta platina katalizira tu reakciju.
273
Djelovanje katalizatora usko je povezano s energijom aktivacije (slika 14.7.),

Katalizatori su tvari koje smanjuju energiju aktivacije, jer ulaze u reakciju i
vode je preko meuspojeva ija je energija aktivacije manja. Katalizatori iz
reakcije izlaze nepromijenjeni.
E
Ea E a
AB
A+B
Slika 14.7. Katalizatori smanjuju energiju

aktivacije jer vode reakciju drugim putem
tok reakcije
Neke tvari poveavaju energiju aktivacije pa time usporavaju reakciju. Takve

se tvari zovu inhibitori ili negativni katalizatori.
U tehnikoj kemiji katalizatori imaju odluujuu ulogu. U proizvodnji 75-90%
svih produkata sudjeluju katalizatori. Primjeri za to su proizvodnja sulfatne
kiseline, amonijaka, margarina, umjetnih masa, benzina, bojila itd. Upotrebom
katalizatora smanjuje se utroak energije. U zatiti okolia imaju znaajnu
ulogu. Najpoznatiji su katalizatori u ispunim cijevima automobila. Oni
prerade 80-90% tetnih tvari koje izlaze iz motora u neotrovne spojeve.
I u ljudskom organizmu enzimi (fermenti-organske supstancije, komplicirane
kemijske grae) ili biokatalizatori imaju vanu ulogu. Gotovo da nema
procesa u organizmu koji se ne odvija uz sudjelovanje nekog enzima,
Djelovanje mnogih otrova, kao to je arsen (As2O3), sumporovodik (H2S),
cijanidna kiselina (HCN) i iva (Hg) bazira se upravo na tome da blokiraju
djelovanje ivotno vanih katalizatora.
I svjetlost djeluje kao katalizator. U tom sluaju bar jedan od reaktanata mora
biti obojen, da bi mogao apsorbirati jedan dio zraenja vidljivog dijela spektra
i tako postii energiju aktivacije. To omoguuje kemijsku reakciju. Kemijske
reakcije koje se odvijaju pod utjecajem svjetlosti zovu se fotokemijske
reakcije. Primjeri takvih reakcija su fotosinteza, fotografski proces i nastajanje
274
klorovodika djelovanjem svjetlosti. Djelovanje svjetlosti moe biti dvojako.

Kod reakcija, kao to je na primjer fotografski proces, svaki Br , ion koji je
ukasto obojen apsorbira kvant energije zraenja
h
Br
Br + e
Osloboeni elektron prima srebrni ion pa nastaje elementarno srebro:

0
Ag+ + e--
Ag
Ukupna reakcija:
AgBr
Ag + Br
to se vie kvanata zraenja (h) apsorbira, to e biti vie izluenog srebra. U

takvoj je reakciji koliina (mnoina) nastale tvari razmjerna koliini
(mnoini) apsorbirane svjetlosti. Te se reakcije nazivaju fotolitikim
reakcijama.
Drugaije se moe protumaiti nastajanje klorovodika. Klor koji je zelenkasto
ut apsorbira kvant zraenja, ali reakcija dalje tee sama od sebe ak
eksplozivno. To se tumai ovako:
apsorpcijom kvanta zraenja nastaju dva slobodna radikala klora:
Cl2
Cl* + Cl
(*- znak za slobodni radikal)
slobodni radikali reagiraju s molekulom vodika bez djelovanja svjetlosti

Cl* + H2
HCl + H*
(1)
(Radikal je atom ili atomska

skupina koja ima jedan ili
vie nesparenih elektrona)
275
U toj reakciji nastaje radikal vodika koji reagira s molekulom klora stvarajui
molekulu klorovodika i radikal klora.
H* + Cl2
HCl + Cl*
(2)
Reakcije (1) i (2) ponavljaju se tako dugo dok nastaju slobodni radikali, ali
ako radikali meusobno izreagiraju, reakcija se prekida.
U toj reakciji svjetlost djeluje samo kao katalizator pa koliina (mnoina)
tvari nastala pri kemijskoj reakciji nije razmjerna koliini (mnoini)
apsorbiranog zraenja. Takve se reakcije nazivaju fotokatalitikim
reakcijama. Reakcija nastajanja klorovodika na prikazani nain je primjer
lanane reakcije.
276
15. KISELINE, BAZE I SOLI

Kiselost i bazinost vani su pojmovi koji se upotrebljavaju, na primjer, u
biologiji, medicini ili svakidanjem ivotu. Na razliite materijale i ive
organizme tvari kiselih svojstava djeluju drukije od tvari bazinih svojstava.
Zato se pri reklamiranju proizvoda kao to su pasta za zube, amponi i
sredstva za pranje kao vaan pokazatelj njihove kvalitete navode podaci o
kiselosti, bazinosti ili neutralnosti.
15.1. to je mjera kiselosti
ista voda je najrairenije otapalo. Ona nije ni kisela ni bazina, ona je
neutralna. Zato? Kad bi bilo mogue vidjeti koje su estice prisutne u vodi
vidjeli bismo da su to uglavnom molekule vode i vrlo malo vodikovih i
hidroksidnih iona. Vidjeti ih nije mogue, ali je zato mogue odgovarajuim
metodama izmjeriti i dokazati da za vodu vrijedi slijedea ravnotena reakcija:
) qa (
H+
+ OH
) qa (
) l(
H O
2
Ta je reakcija poznata kao reakcija ionizacije vode. Konstanta ravnotee za

nju je:
K =
( ) (
c H + c OH
c( H O)
Koncentracija molekula vode u odnosu na ravnotenu koncentraciju iona tako

je velika da se moe smatrati konstantom pa se moe izvesti izraz za novu
konstantu prema jednadbi:
( ) (
K c( H O) = c H + c OH = K
2
277
Budui da je ta nova konstanta definirana umnokom koncentracija vodikovih

i hidroksilnih iona, dobila je posebno ime ionski produkt vode
W
( ) (
= c H + c OH
K - znak za ionski produkt vode

W
K - 1 10-14 mol2dm-6 za t = 25C

W
Vrijednosti za ionski produkt vode razliiti su pri razliitim temperaturama.

(Vidi dodatak na kraju knjige.)
Kisela svojstva tvari vezana su za svojstvo da tvar u nekoj reakciji moe dati
proton (H+) pa je i jedinica kiselosti izvedena na osnovi koncentracije
vodikovih iona u nekom sistemu.
U istoj su vodi koncentracije vodikovih i hidroksilnih iona jednake to je
vidljivo i iz jednadbe ionizacije:
H+ + OH-
H2O
znai:
c(H+) = c(OH-)
Kada se taj zakljuak primjeni na ionski produkt vode pri 25 C, proizlazi
( ) ( )
( )
= c H + c H + = c H + = 10 mol dm
41
( )
odnosno
c H + = 10 mol dm
41
( )
c H + = 10 mol dm = 10 mol dm
41
Kako su koncentracije vodikovih iona u otopini male, zbog praktinosti je

uveden pojam pH kao mjera kiselosti sistema. pH pokazuje koliki je negativni
logaritam brojane vrijednosti koliinske (mnoinska) koncentracija
vodikovih iona u mol dm-3
( )
c H+
pH = log
mol dm
278
adov anenpav
ovicep az ak{arp anipoto
adov anrob
) 3md/lom 1,0 = c( lCH
)
3 md/lom 1,0 = c( lCH
kos ina~ule`
anumil kos
a ar ( k is
e)~tncoane}ros
oniv
)zjadarap( eci~jar kos
afak anrc
niru
okejilm
vrk
onlartuen
i tsolesi k ts a ro p
Slika 15.1. pH vrijednosti nekih

poznatih otopina
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
01
11
21
31
41
= log10 = 7
ovtsna}uk az kajinoma
) 3 md/lom 1,0 = c( HOaN
) 3 md/lom 1 = c( HOaN
10 mol dm
pH = log
mol dm
i tso n~iz a b ts a ro p
Vrijednosti pH su mali pozitivni brojevi

Za kemijski istu vodu pri 25C
vrijednosti pH je:
15.2. to su kiseline, a to baze

to je vei ionski karakter kovalentne veze izmeu stanovitih atoma u
molekuli, to lake dolazi na tom mjestu utjecanjem molekula otapala do
heterolitikog cijepanja veze, tj. do disocijacije na ione. Heterolitiko
cijepanje veze koja sadri vodikov atom omogueno je u vodenim otopinama
vezivanjem nastalog protona H+ , u stabilan hidronijev ion, H3O
H
H + O
H
H
Naime, proton, H, tako je nestabilan da ne moe postojati sam kao takav u

mediju koji mu omoguuje da se stabilizira vezivanjem na slobodni
elektronski par njegovih molekula. Dakle, proces disocijacije gornjih molekula
u vodenim otopinama moemo prikazati, na primjer jednadbama:
HNO3(l) + H2O(l)
H3O+(aq) + NO (aq)
HCN(g) + H2O(l)
H3O+(aq) + CN (aq)
Takve spojeve, koji kod disocijacije u vodenim otopinama daju hidronijev ion,
H3O+, nazivamo kiselinama (S. Arrhenius). Naime, vodene otopine tih
279
spojeva pokazuju kiselu reakciju, tj. imaju kiseli okus i mijenjaju boju nekih
organskih bojila, tzv. indikatora. Takav jedan od mnogobrojnih indikatora,
koji indicira prisutnost hidronijeva iona u otopini jest lakmus. On u kiseloj
otopini mijenja modru boju u crvenu.
Spojeve koji disocijacijom u vodenim otopinama daju hidroksid - ione, OH,
nazivamo bazama (S. Arrhenius). Njihove otopine pokazuju lunatu reakciju,
tj. imaju lunat okus i mijenjaju crvenu boju lakmusa u modru. Zbog lunate
reakcije nazivamo takve otopine bazama ili luinama. Baze su, dakle, svi
metalni hidroksidi, jer u vodi disociraju na metalni ion i hidroksid-ion, na
primjer:
Ba2+(aq) + 2OH (aq)
Ba2+ (OH )2 (c)
Disocijacija metalnog hidroksida s vie hidroksid-iona obavlja se postupno
(analogno protonu kod kiselina), tako da u vodenim otopinama postoji
dinamika ravnotea izmeu vie iona, na primjer:
Fe(OH ) + OH
Fe(OH ) + 2OH
Fe
Fe(OH )
+ 3OH
kod kiselina imamo primjer:

2
H + + PO
H + + HPO
H + + H PO
H PO
3
Ve prema tome jesu li kiseline u vodenim otopinama jako ili slabo disocirane,
razlikujemo jake i slabe kiseline. Dakle, jake kiseline jesu: perkloratna
kiselina, HClO4 ; nitratna kiselina, HNO3; klorovodina ili klorna kiselina,
HCl; sulfatna kiselina, H2SO4 itd. Slabe kiseline jesu: fosfatna kiselina,
H3PO4; sulfitna kiselina, H2SO3; fluorovodina ili fluoridna kiselina, HF;
oksalna, H2C2O4; octena ili etanska kiselina, CH3COOH itd. Vrlo slabe
kiseline jesu: sumporovodina ili sulfidna, H2S; cijanovodina ili cijanidna
kiselina, HCN itd.
Metalni hidroksidi su slabe baze, za razliku od hidroksida alkalijskih metala
(NaOH i KOH) i zemnoalkalijskih metala (Ca (OH)2, Sr (OH)2 i Ba (OH)2)
koji su jake baze. Slabim bazama pripada i amonijak, koji u vodenoj otopini
vee proton molekule vode i oslobaa hidroksid-ion:
NH +
) qa ( 4
)l(
+H O
+ OH
) l(
) g (3
NH
Amfoterni elektroliti daju u vodenim otopinama i ione H3O+ i ione OH kao

to je na primjer aluminij-hidroksid, Al (OH)3, zatim cink-hidroksid Zn (OH)2,
kalaj-hidroksid, Sn(OH)2, olovo-hidroksid, Pb (OH)2 itd. dakle, svi hidroksidi
280
elemenata ija je elektronegativnost oko 1,7 te mogu biti i kiselina i baza. I

voda je amfoternog karaktera. Koncentracije iona H3O+ i iona OH u istoj
vodi jednake su i iznose samo 10-7 mol dm-3 . Zbog toga voda ne reagira ni
kiselo ni lunato i kaemo da je neutralna ili da "reagira neutralno".
Definicija kiselina koju je jo potkraj devetnaestog stoljea dao S. Arrhenius,
moemo nastanak hidronijevog iona bilo koje kiseline HA openito prikazati
jednadbom:
H3O+ + AHA + H2O
Otapanjem baza u vodi nastaje obratan proces. Tako otapanjem NH3 u vodi
nastaje reakcija:
NH + + OH
NH + H O
4
) g (3
tj. ovdje molekula vode odcjepljuje proton koji prelazi u molekulu NH3, te se
oslobaa ion OH koji uzrokuje lunatu reakciju otopine. Prema tome,
moemo kazati da su baze takve tvari koje veu proton:
BH + + OH
B+H O
2
Zbog toga su danski kemiar I.N. Brnsted i engleski kemiar T.M. Lowry
(1923.) dali ovu openitu definiciju kiseline i baze: kiselina je tvar koja daje
proton (protondonor), a baza je tvar koja prima proton (protonakceptor).
Odatle slijedi da su kiseline sve molekulske vrste (bilo molekule ili ioni) koje
mogu odcijepiti proton, na primjer:
+ NH
+ SO
+ HPO
+ PO
+ CO
4
H+ + H O
H+
H+
H+
H+
H+
NH +
HSO
H PO
HPO 2
4
HCO 3
+ Cl
+ NO
+ CN
+ OH
H+
H+
H+
H+
HCL
HNO3
HCN
H2O
H3O+
Zato se takve kiseline nazivaju i protonskim kiselinama. Kako su baze sve

molekulske vrste koje mogu primati proton, to vidimo da su baze upravo one
molekulske vrste koje nastaju odcjepljenjem protona od kiseline. Zato
Brnsted daje jednostavan odnos izmeu kiseline i baze:
kiselina
H+ + baza
281
Drugim rijeima svaka kiselina ima svoju odgovarajuu, odnosno konjugiranu

bazu i obratno. to je kiselina jaa, tj. to lake odcjepljuje proton, to je
naravno slabija njezina konjugirana baza i obratno.
Dakle, da ponovimo jo jednom: nositelji kiselih svojstava tvari su protoni ili
u vodenim otopinama, hidronijevi ioni. to ih u otopini ima vie, one e biti
kiselije. Koliina iona u otopini usko je povezana s prirodom grae molekule
odnosno s uspostavljanjem ravnotee u otopini. Kako je konstanta ravnotee
pokazatelj koliko je ravnotea pomaknuta na stranu produkata, oito je da e
njezina vrijednost pokazivati relativnu jakost svake kiseline.
Tablica 15.1. Relativne jakosti kiselina i njihovih konjugiranih baza
jakost baze
jakost kiseline
H
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
H+
Formula baze
+ ClO4
+ I
+ Br
+ HSO4
+ Cl
+ NO3
+ H2O
+ HOOCCOO
+ HSO3
+ SO4
+ H2PO4
+ F
+ NO2
+ HCOO
+ OOCCOO
+ CH3COO
+ CH3CH2COO
+ HCO3
+ HS
+ HPO42
+ SO32
+ ClO
+ NH3
+ CN
+ CO32
+ S2
+ OH
282
Formula kiseline
HClO4
HI
HBr
H2SO4
HCl
HNO3
H3O+
HOOCCOOH
H2SO3
HSO4
H3PO4
HF
HNO2
HCOOH
HOOCCOO
CH3COOH
CH3CH2COOH
H2CO3
H 2S
H2PO4
HSO3
HClO
NH4+
HCN
HCO3
HS
H2O
Ime kiseline
perkloratna
jodidna
bromidna
sulfatna
kloridna
nitratna
hidronij ion
oksalna
sulfitna
hidrogensulfat ion
fosfatna
fluoridna
nitritna
mravlja
hidrogenoksalat ion
octena
propionska
karbonatna
sulfidna
dihidrigenfosfat ion
hidrogensulfit ion
hipokloritna
amonij ion
cijanidna
hidrogenkarbonat ion
hidrogensulfid ion
voda
H+
) qa (
) qa (
( ) ( )
c H+ c A
=K
c(HA )
K =
+ A
) qa (
HA
K - znak za konstantu ionizacije kiseline

vei K - jaa kiselina
a
isto vrijedi i za bazu-jaa baza - vei Kb.

Na primjer: K fluoridne kiseline je 6,7 10-4 mol/dm3, a K octene kiseline
je 1,8 10-5 mol/dm3. K fluoridne kiseline je vei broj, pa je ta kiselina jaa
od octene kiseline.
a
Kiseline koje imaju vie atoma vodika u molekuli zovu se poliprotonske

kiseline. Te kiseline u vodenim otopinama ioniziraju u vie stepeni. Na
primjer:
+ PO
) qa ( 4
) qa (
) qa (
) qa ( 4
H+
) qa ( 4
) qa ( 4
HPO
+ HPO
) qa (
Trei stepen:
H+
H PO
+ H PO
2
Drugi stepen:
H+
H PO
) qa ( 4
Prvi stepen:
) qa ( 4
Kiseline ije molekule sadre samo jedan atom vodika zovu se

monoprotonske, a s dva vodika diprotonske kiseline.
15.3. to je neutralizacija i hidroliza
Ako su u nekoj otopini prisutni vodikovi ioni (H+), ona je kisela. Dodatkom
druge otopine, u kojoj su hidroksidni ioni (OH ), dakle luine (baze), u
otopini dolazi do reakcije izmeu vodikovih i hidroksidnih iona, pri emu
nastaje sol i voda. Reakciju neutralizacije moemo prikazati opom formulom:
K S + 2H O
2
H S + 2KOH
SOL + VODA
2
KISELINA + BAZA
2
ili u ionskom obliku:

2
2K + + S
+ 2H O
2
H S + 2K + + 2OH
283
Neutralizacija je ionska reakcija i uvijek je praena pozitivnim toplotnim

efektom, to znai da je egzotermna. Na primjer:
Na + + Cl + H O + 57,3 J / mol
H + + Cl + Na + + OH
K + + I + H O + 57,3 J / mol
H + + I + K + + OH
Suprotan proces neutralizaciji je hidroliza gdje reagiraju ioni soli sa vodom,

tonije sa ionima vode, pri emu se sve djelomino razlae, a kao produkt
nastaje izvjesna koliina odgovarajue kiseline i luine (baze).
neutralizacija
kiselina + baza = sol + voda
hidroliza

U zavisnosti od sastava soli razlikuju se tri sluaja hidrolize soli:

1. hidroliza soli nastale neutralizacijom jake kiseline slabom bazom,
2. hidroliza soli nastale neutralizacijom slabe kiseline jakom bazom.
3. hidroliza soli nastale neutralizacijom slabe kiseline slabom bazom.
Kvantitativnost hidrolize neke soli izraava se stepenom hidrolize. Stepen
hidrolize je odnos broja hidroliziranih molekula soli prema ukupnom broju
molekula prisutnih u danoj otopini. Stepen hidrolize zavisi od prirode soli, od
koncentracije date soli u otopini i od temperature.
15.3.1. Kada padaju kisele kie
Razvojem industrije atmosfera Zemlje postaje sve vie zagaena. Porast
koncentracije sumpor(IV)-oksida (SO2) u atmosferi, osobito zimi, uzrokom je
slijedeih reakcija:
SO2(aq) + H2O(l)
H2SO3
Koncentracija nastale sulfitne kiseline (H2SO3) vrlo je mala, ali kia koja pada
ipak je toliko kisela da teti biljnom pokrovu zemlje. Zbog kiselih kia stradaju
spomenici i graevine, jer sulfitna kiselina reagira s kalcij-karbonatom
(CaCO3):
CO + CaSO + H O
2
284
H SO + CaCO
15.3.2. Kako se moe odrediti koncentracija neke kiseline ili luine

Metoda kojom se vrlo jednostavno moe odrediti koncentracija kiseline ili
luine je metoda titracije.
Pri titraciji kiselinom luine (baze), ili obrnuto, u tikvici se odvija reakcija
neutralizacije
H O
2
+ OH
) l(
) qa (
H+
) qa (
Tom se prilikom smanjuje koliina H+- iona, odnosno OH-- - iona, koji su
nositelji kiselih, odnosno lunatih (baznih) svojstava tvari. Kad se u otopini
uspostavi ravnotea koja odgovara ravnotei vode, dolazi do neutralizacije. Na
zavretak titracije ukazuje promjena boje indikatora.
15.4. Soli
Soli su jedinjenja metala sa kiselinskim ostatkom. U molekuli soli su jedan ili
vie pozitivnih iona metala vezani sa jednim ili vie negativnih iona
kiselinskog ostatka.
15.4.1. Dobivanje soli
Soli se mogu dobiti na vie naina:
1. Neutralizacijom, tj. uzajamnim reagiranjem luina i kiselina.
NaOH + HCl
NaCl + H2
2. Reagiranjem metala sa kiselinom, tj. zamjenom vodika u kiselini metalom

ZnSO4 + H2
Zn + H2SO4
3. Sintezom elemenata (metal sa nemetalom)
Fe + S
FeS
4. Reagiranjem baznog oksida sa kiselinom

CuO + H2SO4
CuSO4 + H2O
285
5. Reagiranjem kiselog oksida sa bazom

CO2 + Ca(OH)2
CaCO3 + H2O
6. Uzajamnim reagiranjem baznog i kiselog oksida:

CaSiO3
CaO + SiO2
7. Reagiranjem metala sa nekom soli, tj. zamjenom jednog metala u soli

drugim
FeSO4 + Cu
Fe + CuSO4
8. Uzajamnim reagiranjem dviju soli, tj. dvostrukom zamjenom:
NaCl + AgNO3
AgCl + NaNO3
15.4.2. Podjela soli

Soli se dijele na:
normalne ili neutralne soli
kisele soli
lunate (bazne) soli
dvosoli
Normalne soli su one soli u kojima su svi zamjenljivi atomi vodika iz molekule
kiseline zamijenjeni atomima metala; primjer: Na SO , CaCO , (NH ) PO .
4
3 4
Kisele soli su one soli u kojima su svi zamjenljivi atomi hidrogena u molekuli
vode zamijenjeni atomima metala Na primjer:
natrij -hidrogen karbonat,
kalij - dihidrogen fosfat,
amonij - hidrogen sulfat,
NaHCO3
KH2PO4
NH4HSO4
Bazne soli su one soli u kojima, pri neutralizaciji, nisu sve hidroksidne skupine
OH u molekuli luine (baze) zamijenjene kiselinskim ostacima, Na primjer:
magnezij -hidroksid klorid, Mg(OH)Cl
aluminij - hidrooksid sulfat, Al(OH)SO4
olovo - hidroksid nitrat,
Pb(OH)NO3
286
Dvosoli su one soli koje nastaju kada iz otopine iskristaliziraju dvije soli u
vidu zajednikog kristala, Na primjer:
KAl(SO4)2
KCr(SO4)2
KMgF3
kalij-aluminij sulfat,
kalij-krom sulfat,
kalij-magnezij fluorid.
15.4.3. Osobine soli
Soli su vrste tvari, veinom topljive u vodi. Pri otapanju u vodi soli se razlau
na pozitivne ione i negativne ione kiselinskog ostatka. Na primjer:
Na + + SO
Na SO
2
15.4.3.1. Topljivost soli

Topljivost soli u vodi je razliita, a izraava se koeficijentom topljivosti.
Koeficijent topljivosti neke soli je broj koji pokazuje koliko grama te soli se
moe otopiti u 100 grama vode, na odreenoj temperaturi:
Na primjer: na 0C u 100 grama vode otapa se:
srebro - nitrata, Ag NO ..................................................122 g
natrij - klorida, NaCl .....................................................35,7 g
srebro - klorida, AgCl .....................................................0,000089 g
Prema tome, AgNO3 je lako topljiva sol, NaCl je srednje topiva sol, a AgCl je
teko topljiva sol. Potpuno netopljivih soli nema.
Topljivost soli u vodi, u veini sluajeva, raste s povienjem temperature, ali
ima i soli koje se slabije otapaju na vioj nego na nioj temperaturi. To se vidi
na primjerima iz tablice 15.2.
Tablica 15.2. Topljivost nekih soli na razliitim temperaturama

Temperatura
Sol (100 g)
0C
20C
100C
246
KNO3
31,6
13,3
952
AgNO3
222
122
NaCl
39,8
36
35,7
29,9
34,2
35
Li2SO4 H2O
287
Primjeri:
1. Pri 37C (tjelesna temperatura) koncentracija hidronij - iona u krvi je oko
4 10-8 moldm-3. Izraunaj koncentraciju hidroksilnih iona u krvi pri toj
temperaturi i odredi je li krv kisela, bazina ili neutralna. Vrijednosti za
ionski produkt vode pri temperaturi 37C je 2,3910-14 mol2dm-6
Rjeenje:
Zadano je:
Iz izraza za ionski produkt vode
KW = c(H+) c(OH )
Slijedi: c (OH ) =
K
c (H + )
W
c(H+) = 410-8 mol dm-3

KW = 2,3910-14 mol2 dm-6
KW = 2,3910-14 mol2 dm-6

2,39 10 mol dm
4 10 moldm
2
41
c(OH ) =
Trai se:
c(OH ) = ?
= 5,98 10-7 moldm-3

Odgovor: kako je koncentracija hidroksidnih iona vea od koncentracije
hidronij - iona, krv je bazina.
2. Koliki je pH otopine ako je koncentracija hidromj-iona u toj otopini

mol dm-3
= lg 10
288
( )
Zadano je:
c H + 10 mol dm
( )
c H+
10 mol dm
= lg
mol dm
mol dm
Ako je pH = lg
Rjeenje:
10-9
Trai se:
pH = ?
prema teoriji o logaritmima slijedi relacija:

10-pH = 10-9
pa slijedi da je pH = 9
Odgovor: pH otopine u kojoj je koncentracija hidronij-iona 10-9 moldm-3

iznosi 9.
3. Izraunajte pH otopina pri 25C koje e nastati otapanjem klorovodika
odnosno natrij - hidroksida, ako su dobivene otopine koliinskih
(mnoinskih) koncentracija: a) c(HCl) = 6,5 10-3 moldm-3 , b) c (NaOH)
= 1,0 mol dm-3
Rjeenje:
a) Zadano je:
c (HCl) = 6,5 10-3 moldm-3
Kako je HCl(aq) jaka kiselina, ona e

potpuno disocirati:
Trai se:
HCl(aq)
pH = ?
Zato e koncentracija vodikovih iona u

otopini biti jednaka koncentraciji kiseline: C (H+) = 6,5 10-3 mol dm-3
( )
c H+
6,5 10 mol dm
= lg
mol dm
mol dm
pH = lg
H+(aq) + OH (aq)
= - (-2,19) = 2,2
b) Zadano je :
c(NaOH) = 1,0 mol dm-3
Trai se:
pH= ?
Natrij-hidroksid je jaka baza i u vodi je

potpuno disocirana:
NaOH
Na+(aq) + OH (aq)
289
Koncentracija hidroksidnih iona je,

prema tome, jednaka koncentraciji
otopljenog natrij-hidroksida. Da bi se
izraunao pH, valja najprije izraunati
pOH
c OH
1,0 10 mol dm
= lg
mol dm
mol dm
pOH = lg
= - (-0,00) = 0,00
pH = 14 - 0,00 = 14
Odgovor: pH otopine kloridne kiseline ija je koncentracija 6,510-3 moldm-3
pri 25C iznosi 2,19 , a otopina natrij-hidroksida ija je koncentracija 1,0 mol
dm-3 iznosi 14.
4. Izraunajte koncentraciju hidronij-iona u otopini pri 25C ako je pH te
otopine 5,2
c H+
Rjeenje:
pH = lg
mol dm
Zadao je:
pH = 5,2
Da bi se mogla izraunati koncentracija
hidronij-iona izraz za pH treba
antilogaritmirati.
Trai se:
( )
lg =
( )
c H+
= 5,2 / antilog
mol dm
3
c (H ) = ?
( )
c H+
= antilog ( 5,2)
mol dm
3
= 6,3 10-6
( )
c H + = 6,3 10-6 moldm-3

Odgovor: kada je pH otopine 5,2 koncentracija hidronij-iona je 6,310-6
moldm-3.
290
16. ELEKTROKEMIJSKI PROCESI

Elektrokemijski procesi su procesi pri kojima dolazi do pretvorbe kemijske
energije u elektrinu, ili pak prolaz elektrine struje uvjetuje kemijsku
reakciju. Zajedniko za obje vrste procesa jeste da se odvijaju uz prijenos
elektrona. Svi elektrokemijski procesi su, prema tome, redoks-procesi.
Ureaji u kojima dolazi do takvih pretvorbi nazivaju se elektrokemijskim
lancima.
lanci u kojima se kemijska energija pretvara u elektrinu i koji se
upotrebljavaju kao izvori elektrine struje zovu se galvanski lanci. U
elektrolitikim lancima ili elektrolizerima odvija se suprotan proces.
U njima elektrina energija omoguuje kemijsku reakciju, a proces do kojega
dolazi naziva se elektrolizom.
Primjena obiju tipova lanaka je vrlo velika u svakodnevnom ivotu i u
industriji. Kemijska energija je oblik energije povezan sa strukturom tvari, a
njezina je veliina odreena tipom i razmjetajem estica u pojedinoj tvari. Pri
sudjelovanju tvari u kemijskoj reakciji ta se energija troi ili pretvara u druge
oblike energije.
16.1. Galvanski lanci
Galvanski lanci poznatiji pod imenom baterije i akumulatori, upotrebljavaju
se u baterijskim svjetiljkama, tranzistorima, igrakama, raznim drugim
ureajima, automobilima i avionima. esta posljedica djelovanja galvanskih
lanaka je korozija, to jest nagrizanje materijala. Zato prouavanje procesa u
galvanskim lancima omoguuje da se ona sprijei, ili barem uspori
odreenim postupcima i da se tako smanje veliki trokovi za saniranje tete
nastalih korozijom.
291
16.1.1. Kako nastaju galvanski lanci

Talijanski lijenik Luigi Galvani (1737 - 1798) je krajem 18. stoljea otkrio
elektrinu struju pri pokusu sa abljim kracima. On je sluajno pomou
bakrene kuke uhvatio vlane ablje krakove privrene na eljeznu ogradu i
primijetio da se kraci trzaju. Galvani je bio uvjeren da ivotinje stvaraju
elektricitet i da je taj elektricitet izazvao grenje krakova.
Ispravno je protumaio nastanak te "galvanijeve struje" Alesandro Volta. On
je shvatio da se struja javila zbog toga to su dva metala bakar i eljezo - doli
u dodir preko elektrolita odnosno preko vlage na abljima krakovima.
Na osnovu tih zapaanja Volta je nainio prvu bateriju, poznatu kao Voltin
lanak. Ona se sastajala od niza cinanih i srebrnih ploica, odvojenih
ploicama kartona navlaenih slanom vodom. Ta je baterija davala dosta jaku
struju ovisno o tome koliko je parova ploica bilo povezano zajedno.
Povezanost kemijskih reakcija i elektrine struje moe se pokazati slijedeim
pokusima:
1. Meudjelovanje cinka i otopine bakar(II)-sulfata.
U au se ulije otopina bakar(II)-sulfata i u nju uroni do polovice ploica cinka
(slika 16.1.)
Proces izluivanja bakra na cinku prikazuje jednadba:
+ 2e
Cu
Zn
) qa (
2
Ioni bakra reduciraju se u elementarni bakar.
e-
+ 2e
Cu Cu
SO
4
-2
Zn
+2
)s(
Zn
Zn
+2
Meutim, kako redukcije nema bez oksidacije

jer neto mora osloboditi elektrone koje
primaju bakreni ioni, jasno je da dolazi i do
reakcije.
Zn Cu
+2
)s(
Cu
e-
Slika 16.1. Na cinku se izluuje

elementaran bakar a cink se otapa
292
pri emu se cink oksidira. U tako izvedenoj reakciji elektroni prelaze izravno s
cinka na bakrene ione i zato se ne javlja elektrina struja.
Ukupna jednadba reakcije za taj proces jest:
)s(
+ Zn
Cu
)s(
+ Zn
) qa (
2
) qa (
2
Cu
Umjesto u izravnom dodiru cinka s bakrenim ionima prikazane reakcije

mogue je izvesti tako da se pojedine reakcije prostorno odijele.
2. Galvanski lanak bakar-cink
A(-)
K(+)
K SO
Zn
Cu
4
-2
SO
SO
Zn
Cu
+2
4
-2
+2
Ureaj za izvoenje pokusa prikazan je

na slici 16.2. U jednu au stavi se
otopina cink-sulfata i uroni ploica
cinka, a u drugu otopina bakar(II)
sulfata i uroni ploica bakra. ae se
poveu pomou U-cijevi u kojoj se
nalazi otopina nekog elektrolitanajee kalij-klorida ili amonij-nitrata u
gelu elatine. To je takozvani
elektrolitski most koji omoguuje
prijenos struje pomou iona, a
spreava mijeenje otopina lijeve i
desne ae.
Slika 16.2. Galvanski

lanak bakar - cink
Spajanjem cinkove i bakrene ploice icama preko galvanometra kazaljka se

otklanja, to znai da je strujni krug zatvoren i da protjee struja.
Reakcija do kojih dolazi u opisanom ureaju potpuno su jednake onima kad su
cink i bakar bili u izravnom dodiru. Meutim, elektroni od cinka do bakra u
ovom sluaju prolaze kroz icu i zato tee struja. Vodii kroz koje struju
provode elektroni nazivaju se vodii prvog reda (metali, grafit).
Ureaj koji je prikazan na slici prikazuje galvanski lanak koji se sastoji od
dva polulanka ili elektrode. Elektrodu ini metal uronjen u otopinu
odgovarajuih iona.
Elektroda s koje se ioni oslobaaju, dakle ona na kojoj se odvija proces
oksidacije, zove se anoda, i u galvanskom lanku je negativan pol.
293
Elektroda koja prima elektrone i na kojoj se odvija proces redukcije zove se

katoda i u galvanskom lanku je pozitivan pol. Kroz otopinu struju provode
ioni. Vodii kod kojih struja prenosi ione nazivaju se vodiima drugog reda.
U galvanskom lanku bakar-cink atom cinka (Zn) otputa dva elektrona i
prelazi u ion cinka (Zn2+), a ion bakra (Cu2+) prima dva elektrona, reducira se i
prelazi u elementarni bakar (Cu) (slika 16.2.). Ravnotea izmeu primljenih i
otputenih elektrona na elektrodama uspostavlja se prolaskom elektrine struje
kroz icu kojom su elektrode spojene.
Shematsko prikazivanje lanka. Zbog lakeg snalaenja pri opisivanju
galvanskih lanaka esto se upotrebljava shematski prikaz. Opisani galvanski
lanak shematski se prikazuje ovako:
4
, c1 = x mol/dm3
Cu + , c2 = y mol/dm3 Cu
2
Zn Zn
CuSO , c2 = y mol/dm3 Cu
4
Zn ZnSO , c1 = x mol/dm3
Dogovoreno je da se anodni proces uvijek pie na lijevoj strani.

Ako se ne moe nainiti elektroda od materijala koji bi oksidacijom
odgovarajue ione otputao u otopinu ili ih redukcijom primao (npr. H2, Fe2+
/Fe3+) upotrebljava se elektroda nainjena od platine koja je inertna (ne reagira
se sistemom u kojem se nalazi, ve slui samo kao prijenosnik elektrona).
Takva se elektroda prikazuje kao Pt, H2, ili Pt/ Fe2+ /Fe3.
16.1.2. Zato galvanskim lankom potjee struja
Struja koja se oslobaa u galvanskom, lanku kada se spoje elektrode, javlja se
zbog tendencije jedne tvari da se oksidira, a druga da se reducira. Upravo
tendencija tvari da se reducira ili oksidira predstavlja mjeru za elektrodni
potencijal. Iznos razlika potencijala lanka (elektromotorne sile E ) mjera je
tendencije obiju polureakcija da se postigne ravnotea (vidi 14.3.)
l
Za mjerenje elektrodnog potencijala ne postoji izravna metoda. Jedino se moe

mjeriti razlika potencijala izmeu dviju elektroda nekog lanka.
Potencijali elektroda nisu, prema tome, apsolutne vrijednosti, ve relativne,
mjerene prema nekoj odabranoj standardnoj elektrodi. Kao standardna
elektroda upotrebljava se standardna vodikova elektroda.
294
p = 101 kPa
H
Pt
c(H ) = 1 mol dm
3-
Standardna vodikova elektroda (slika

16.3.) sastoji se od ploice platinirane
platine (koja se dobije tako da se na
elektrodu od platine elektrolizom nanese
sloj crne, spuvaste platine) na koju se
dovodi vrlo ist vodik pod pritiskom 101
kPa (1 bar) i koja je uronjena u otopinu
vodikovih iona koliinske (mnoinske)
koncentracije 1 mol/dm3. Vodik se vrlo
dobro apsorbira na platinu, tako da se
slikovito moe rei da se na taj nain
dobije ploica vodika.
Slika 16.3. Standardna vodikova

elektroda
Na elektrodi dolazi do reakcije.
+ 2e
( )
g2
2H +
) qa (
Potencijal takve elektrode je dogovorno nula pri svim temperaturama.

16.1.3. Elektrodni potencijal
Potencijal elektrode (E), dogovorno se iskazuje uvijek za proces redukcije na
elektrodi odnosno polulanku, te se zato naziva redukcijski elektrodni
potencijal.
+
KCl(zasi})
Cu
c(Cu ) = 1 mol dm
+2
c(H ) = 1 mol dm
+2
Cu
3-
3-
Slika 16.4. lanak koji prikazuje

definiciju standardnog elektronskog
potencijala za polureakciju
Cu
Cu + + 2e
)s(
Standardni redukcijski potencijali

svrstani
su
prema
rastuim
vrijednostima (od negativnih prema
pozitivnijim tablica 16.1.). Taj niz
odgovara
Voltinom
nizu
ili
101 kPa
H
tsom ikstilortkele
Standardni redukcijski elektrodni

potencijal (E), za polureakciju u
nekom
lanku
jednak
je
standardnom potencijalu lanka u
kojem je druga elektroda standardna
vodikova elektroda (slika 16.4.). On
se odreuje za standardno stanje, to
znai da je koliinska (mnoinska)
koncentracija svih sudionika u
reakciji 1 mol/dm3, pritisak 101 kPa.
e-
295
elektrokemijskom redu elemenata.

U tom nizu negativnim predznakom oznaeni su redukcijski potencijali tvari
koje se reduciraju tee od vodika. To znai da e pozitivan predznak imati
vrijednosti redukcijskih potencijala onih elektroda koje su u lanku s
vodikovom elektrodom katoda.
Elektrodni potencijali predstavljaju mjeru relativnih tendencija reakcija da
teku kako su napisane. to je standardni, redukcijski elektrodni potencijal
pozitivniji, to je tendencija za reakciju redukcije vea. Zato je tendencija
srebrnog iona (Ag+ ) da se reducira do atoma srebra (Ag) (E = +0,799V) vea
nego tendencija bakarnog iona (Cu2+ ) da se reducira do atoma bakra (Cu) (E
= +0,337 V).
Tablica 16.1. Standardni redukcijski potencijali pri 25C (krai izvod)
Redukcijski potencijal
Li + e- Li(s)
Na+ + e- Na(s)
Mg2+ + 2e- Mg(s)
2H2O + 2e- H2 + 2OHZn2+ + 2e- Zn(s)
Fe2+ + 2e- Fe(s)
Sn2+ + 2e- Sn(s)
2H+ + 2e- H2(g)
Sn4+ + 2e- Sn2+(s)
Cu2+ + 2e- Cu(s)
I2(s) + 2e- 2IAg+ + e- Ag(s)
Br2(l) + 2e- 2BrO2(g) + 4H+ + 4e- 2H2O
Cl2(g) + 2e- 2ClH2O2 + 2H+ + 2e- 2H2O
F2(g) + 2H+ + 2e- 2HF (aq)
E/V
- 3,045
- 2,71
- 2,363
- 0,83
- 0,763
- 0,440
- 0,136
0,000
+ 0,154
+ 0,337
+ 0,536
+ 0,799
+ 1,065
+ 1,229
+ 1,36
+ 1,77
+ 3,06
Tablica redukcijskih potencijala pokazuje da se redukcijski potencijali mogu

izraunati za sve redukcijske procese, a ne samo za metale i njihove ione.
Tablica stoga takoer pokazuje da je neko sredstvo jai oksidans ili reducens.
Tako, na primjer, pokazuje da klor ima jako pozitivan redukcijski potencijal, a
poznato je da je on jako oksidacijsko sredstvo. Vodik-peroksid u kiselom
mediju, koji ima jo pozitivniji potencijal, jo je jae oksidacijsko sredstvo.
296
Moe se zakljuiti da:

a) to je negativniji standardni redukciji potencijal, jae je redukcijsko
djelovanje metala i nemetalnih iona,
b) to je pozitivniji standardni redukcijski potencijal, jae je oksidacijsko
djelovanje nemetala i metalnih iona.
16.1.4. to ini razliku potencijala galvanskog lanka
Razlika redukcijskih elektrodnih potencijala katode i anode ini razliku
potencijala galvanskog lanka (E ). Razliku potencijala lanka esto se
naziva i elektromotornom silom lanka, EMF ili potencijalom lanka.
l
E = EK - EA
l
gdje je:
E - napon lanka ili razlika potencijala lanka
EK - potencijal katode
EA - potencijal anode
l
Vea vrijednost razlike potencijala lanka ukazuje na veu tendenciju

odvijanja kemijske reakcije u lanku. Pozitivna razlika potencijala ukazuje na
to da je reakcija u lanku spontana.
Primjer: odreivanje napona galvanskog lanka
Sastave se lanci cink-srebro i cink-olovo, kako je prikazano na slici 16.2.
Elektroliti su otopine nitratnih soli jer su sulfati srebra i olova netopljivi.
Koncentracije elektrolita su 1 mol/dm3. Svakom lanku izmjeri se napon
pomou voltmetra.
Eksperimentalno odreeni napon lanka za lanak cink-srebro je + 1,5V, a za
lanak cink-olovo +0,6 V. Razlike potencijala tih lanaka mogu se izraunati
pomou vrijednosti standardnih elektrodnih potencijala (tablica 16.1.).
Za lanak cink-srebro u kojemu se na katodi izluuje bakar, a na anodi cink
vrijedi:
A:
Zn
+ e
Ag
) qa (
Zn
) qa (
2
Ag +
)s(
K:
+ 2e
E = + 0,779 V
E = - 0,763 V
297
)s(
Razlika potencijala lanka je:

E = EK - EA = 0,779 V - (- 0,763 V) = + 1,542 V
l
Za lanak cink-olovo u kojemu se na katodi izluuje olovo, a na anodi otapa

cink, vrijedi:
)s(
Zn
+ 2e
Pb
Zn
) qa (
2
A:
) qa (
2
Pb
E = - 0,126 V
)s(
K:
+ 2e
E = - 0,763 V
E = EK - EA = - 0,126 V - (- 0,763 V) = + 0,610 V

l
Dobiveni podaci pokazuju da je napon lanka manji od razlike potencijala

(elektromotorne sile) lanka za pad napona uzrokovan unutarnjim otporom
lanka.
16.1.5. Kako potencijal elektrode ovisi o koncentraciji elektrolita
Ovisnost potencijala elektrode o koncentraciji elektrolita daje Nernstova
jednadba koja glasi:
gdje je:
RT a
ln
zF a
der
n
sko
m
E = E +
R - opa plinska konstanta = 8,314 JK-1mol-1

T - termodinamika temperatura
z - broj primljenih ili otputenih elektrona
F - Faradejeva konstanta = 96485 C mol-1
aoks - aktivitet oksidiranog oblika*
ared - aktivitet reduciranog oblika*
m i n - stehiometrijski koeficijenti u jednadbi kemijske reakcije
Walter Nernst (1864-1941) bio je njemaki fiziar i kemiar, poznat osobito
po svojim radovima vezanim uz TREI ZAKON TERMODINAMIKE.
*Aktivitet ili aktivnost otopljene tvari je veliina koja ukazuje na djelovanje te
tvari u postizanju kemijske ravnotee i predstavlja stvarnu ili efektivnu
koncentraciju tvari "i" u otapalu. Aktivnost otopljene tvari definirana je
izrazom:
298
gdje je:
c
c
a =
c - standardna koncentracija koja iznosi 1 mol dm-3

- koeficijent aktiviteta koji pokazuje odstupanje te otopine od idealnog
ponaanja. Za razrijeene otopine 1 , pa izlazi a = c / mol dm
to je koncentracija otopine vea manji je koeficijent aktiviteta, to
znai da je meudjelovanje meu esticama u otopini jae. Aktivitet je
bezdimenzijska veliina.
3
Pri iskazivanju aktiviteta vrijedi:

- ako se radi s razrjeenom otopinom ( 1), a = c / mol dm . Na primjer
za reakciju
H
2H + + 2e
3
( ) (
= a H + c( H + ) / mol dm
2 3
ska
m
- ako je jedna komponenta elektrode plin, aplin se zamjenjuje izrazom p/p0, gdje
je p parcijalni pritisak plina, a p0 standardni pritisak plina. Na primjer za
reakciju:
= p( H ) / p
21 0
der
n
1 2H
H+ + e
- ako je jedna komponenta elektrode vrsta tvar, umjesto aktiviteta uvrtava se

koliinski (mnoinski) udio x te komponente. Kad je rije o istom metalu, x
(Me) = 1. Na primjer za elektrodu Cu2+/Cu, ared = x(Cu) = 1.
Uvrtavanjem poznatih vrijednosti za konstante pri temperaturi 25C dobije se:
der
n
sko
m
a
0,059 J
log
zC
a
= E +
a
0,059 V
log
z
a
der
n
sko
m
E = E +
a
2,303 8,314 JKmol 298K
log
z 96485 C mol
a
der
n
sko
m
E = E +
299
J kg m s
=
= kg m A s = V
C
A s
Smanjivanjem koncentracije elektrolita neke metalne elektrode potencijal

elektrode postaje negativniji od standardnog redukcijskog potencijala.
Kad galvanski lanak daje struju od katode koja je pozitivan pol galvanskog
lanka, zbog redukcije iona iz otopine, koncentracija elektrolita se smanjuje i
njen potencijal postaje sve negativniji. Oko anode na kojoj se metal oksidira,
koncentracija iona se poveava i potencijal postaje sve pozitivniji. Prema
tome, za vrijeme rada galvanskog lanka razlika elektrodnih potencijala
postaje sve manja, a time je i vrijednost razlike potencijala lanka sve manja.
16.1.6. Utjecaj temperature na elektrodni potencijal
U Nernstovoj jednadbi je u konstanti
0,059 V uraunata i temperatura od 298
K. Ako se radi pri nekoj drugoj
temperaturi valja promijeniti vrijednosti
te konstante. Za neke temperature te su
vrijednosti navedene u tablici 16.2.
Dakle, elektrodni potencijal opada
promjenom temperature.
Tablica 16.2. Ovisnost izraza

2,303 R T o temperaturi
F
t/C
18
20
22
24
26
2,303 R T
F
0,0577 V
0,0581 V
0,0585 V
0,0589 V
0,0593 V
16.2. Elektrolitiki lanci

Reakcije u ancima u kojima je redukcijski potencijal tvari koja se reducira
negativniji od redukcijskog potencijala tvari koja se oksidira, mogu se zbivati
samo primjenom vanjskog napona istosmjerne struje One e se zbivati tako
dugo dok se dovodi struja. Takav se prijenos naziva elektrolizom, a ureaji
elektrolitikim lancima.
16.2.1. to su elektrolitiki lanci
U elektrolitikom lanku dovedena elektrina energija uzrokuje kemijske
reakcije koje se odvijaju na elektrodama. Na katodi se odvija redukcija, na
anodi oksidacija. Valja uoiti da je, suprotno galvanskom lanku, katoda
sada negativna elektroda, a anoda pozitivna elektroda.
300
Ovisno o tvarima i reakcijama, svakom elektrikom lanku valja nametnuti

neki najnii potencijal da bi elektroliza mogla poeti. Taj se potencijal naziva
potencijal razlaganja ili napon razlaganja. On mora biti vei od razlike
potencijala galvanskog lanka u kojem bi se spontano odvijao proces suprotan
elektrolizi.
U pojedinim sluajevima moe pri elektrolizi biti potreban znatno vei napon
razlaganja od onog izraunatog teorijski, naroito kad elektrolizom nastaju
plinovi. Pri tome, osim prirode tvari, odreenu ulogu ima i izgled povrine
elektroda i sastav elektrolita. Razlika izmeu teorijski izraunatog i stvarnog
napona razlaganja zove se prenapon.
16.2.2. Kako se gibaju ioni u otopini pod djelovanjem elektrinog polja
U otopini elektrolita ioni se gibaju posve nepravilno. Urone li se u takvu
otopinu dvije elektrode, na primjer dvije metalne ploice ili dva ugljena
tapia i prikljui istosmjerni izvor struje, ioni e se poeti gibati usmjereno.
Pozitivni ioni - kationi - gibaju se prema negativno nabijenoj elektrodi katodi, a negativno nabijeni ioni - anioni - prema pozitivno nabijenoj
elektrodi - anodi.
16.2.3. Procesi elektrolize (talina)
Nuan preduvjet svakog procesa elektrolize je postojanje iona koje se mogu
slobodno gibati. Slobodni se ioni nalaze u talinama i u vodenim otopinama
ionskih spojeva. Procesi elektrolize su, dakle, redoks-reakcije koje se ne
zbivaju spontano, ve djelovanjem elektrine struje.
Razlikujemo elektrolizu talina i vodenih otopina.
16.2.3.1. Elektroliza taline natrij klorida
Kuhinjska sol (NaCl) jest vrsta kristalna tvar ionske grae. Ona ne provodi
elektrinu struju. Da bi postala elektrolit, potrebno je sol otopiti u vodi ili
rastaliti. Grijanjem se natrij klorid rastali, to prikazujemo jednadbom:
)s(
NaCl
Na + + Cl
Dakle, kristalna reetka natrij-klorida raspada se, nastaje talina sastavljena od

slobodnih iona natrija i klora. U elektrinom polju za vrijeme elektrolize gibat
301
lCaN
e se pozitivni ioni natrija (Na+)

prema katodi (-), od nje e
primati po jedan elektron i time
se
reducirati
do
atoma.
Istodobno se klorid-ioni gibaju
prema anodi (+), njoj predaju po
jedan elektron, stoga se
oksidiraju (slika 16.5.).
nilp 2lC
aN i}ukeT
aN i}ukeT
Slika 16.5. Ureaj za elektrolizu

taline natrij - klorida
azejle` do
adotaK
akijlgu do adonA
azejle` do
adotaK
Proces elektrolize moemo prikazati jednadbama:
Na + + e
Cl
Na
Cl + e
Na + + Cl
Na +
Cl
(-) K:
(+) A:
Svaki ion natrija za redukciju treba jedan elektron, pa prema tome e mol iona
natrija trebati mol elektrona, ili
n (Na ) 1
=
1
n e
( )
Mol elektrona sadri 6,022 1023 elektrona. Budui da svaki elektron ima
koliinu (mnoinu) elektriciteta 1,6 10-19 C, mol elektrona imat e naboj
(koliinu elektriciteta): 1,6 10-19C 6,022 1023 = 9,65 104 C.
Koliina (mnoina) elektriciteta koju ima mol elektrona naziva se
Faradejeva konstanta (F). Dakle:
F = e L = 9,65 10 C / mol = 9,65 10 As / mol
4
9,65 10
Ah / mol = 26,8Ah / mol
3600
4
=
302
gdje je:
L = Avogodrova konstanta
C = znak za kulon, jedinica elektrinog naboja
Iz gornjih jednadbi proizlazi da je omjer koliine (mnoine) klora i koliine
(mnoine) elektrona
) = 0,5
( )
tj.
n (Cl
) = 0,5 n(e )
n (Cl
n e
Iz ovog primjera slijedi da se uz istu koliinu (mnoinu) elektrona izlue

razliite koliine (mnoine) tvari na elektrodama. No je li uvijek tako?
Objasnimo na primjeru elektrolizu taline bakar(II)-klorida.
Cu + + 2e
2Cl
2
+ 2Cl
Cu
Cl + 2e
Cu + Cl
+ 2Cl
Cu
) s (2
(-) K:
(+) A:
Cu
CuCl
Iz jednadbe slijedi da je:

n(Cu ) 1
=
tj.
2
n e
n (Cu ) =
n(Cl
n e
n (Cl
)= 1
( )
tj.
( )
( )
1
n e
2
) = 1 n(e )
2
U ovom primjeru uoljivo je da ista koliina (mnoina) elektrona izlui

jednake koliine (mnoine) bakra i klora.
Ako su koliine (mnoine) elektrona pri redukciji i oksidaciji jednake, izluit
e se jednake koliine (mnoine) tvari na elektrodama.
16.2.3.1. Elektroliza vodenih otopina
U vodenoj otopini vrsti natrij-klorid razgrauje se na ione, to moemo
prikazati jednadbom:
303
Na +
+ Cl
) qa (
) qa (
)s(
NaCl
U otopini se uz ione soli nalaze i molekule vode koje se takoer mogu

reducirati ili oksidirati na elektrodama. Hoe li na elektrodama reagirati
molekule vode ili ioni soli ovisit e o energiji potrebnoj za taj proces.
Od vie moguih reakcija, na elektrodama e se zbivati one za koje se troi
manje energije.
U naem primjeru na katodi se reduciraju molekule vode, jer je za njihovu
redukciju potrebno znatno manje energije nego za redukciju natrija.
Na anodi se oksidiraju klorid-ioni (elektrode su od ugljika) To prikazujemo
jednadbama:
(-) K:
2H O + 2e
H + 2OH
(+) A:
2Cl
Cl + 2e
2H O + 2Cl
H + Cl + 2OH
2
2
Produkti elektrolize vodene otopine natrij-klorida jesu: vodik, klor i natrijeva

luina (baza) (slika 16.6.)
e
e
Baterija
Katoda
Cl
Anoda
H O
2
Na+
Cl
Na+
Porozna barijera
Slika 16.6. Ureaj za elektrolizu otopine
304
Elektrolizom
vodenih
otopina soli metala I A i II
A (1 i 2) skupine i
aluminija s monoatomskim kiselinskim ostatkom u pravilu se na
katodi razvija vodik, na
anodi nemetal (kiselinskog
ostatka), a u otopini
nastaje luina (baza).
Elektrolizom
vodene
otopine bakar(II) - klorida
dobili bismo iste produkte
kao i elektrolizom taline
ove soli, tj. bakar na
katodi i klor na anodi. Za
redukciju iona bakra
potrebna je manja energija od one koja se troi za redukciju molekula vode.

(slika 16.6.)
Cl
Cl
Q
n =
zF
Cl
+2u C
Cl
+2u C
Cl
Cl
QM
zF
Cl
+ 2uC
Cl
m
Q
=
M
M
zF
m =
Cl
+2u C
Zamjenom dobijemo:
Cl
Cl
Koliina (mnoina) tvari B koja se izlui na

elektrodi neposredno (direktno) ovisi o koliini
(mnoini) elektriciteta (Q) koja proe kroz
elektrolit i dana je izrazom:
Slika 16.7. Ureaj za elektrolizu

otopine bakar(II) - klorida
z = broj elektrona u reakciji u kojoj sudjeluje atom, molekula ili ion, bilo kao
reaktant , bilo kao produkt.
Kroz dva ili vie serijski spojenih elektrolizera protjee ista koliina
(mnoina) elektriciteta. Iz gornjeg izraza slijedi:
m z F
M
B
Q=
Za tvar (A) koja se nalazi u drugom elektrolizeru vrijedi:

m z F
M
A
Q=
Izjednaavanjem dobijemo:
m z F m z F
=
M
M
A
m z = m z
odnosno
305
Pored primarnih reakcija tijekom elektrolize na elektrodama se zbivaju i

sekundarne reakcije koje takoer troe odreenu koliinu (mnoinu)
elektriciteta. Zato je uveden pojam iskoritenja struje, a to je onaj dio koliine
(mnoine) koji protee kroz strujni krug, a iskoriten je za dobivanje
primarnog (eljenog) produkta. Iskoritenje struje dano je izrazom:
=
Q
Q
(itaj: eta) - iskoritenje struje

Q - teoretska koliina (mnoina elektriciteta)
Qp - koliina (mnoina) elektriciteta koja se utroi za nastajanje svih
produkata u toku elektrolize
Q - e biti jednak Qp u idealnom sluaju, tj. kad nema popratnih
(nepoeljnih) reakcija. Tada je iskoritenje struje potpuno ili 100%.
Kvantitativne odnose pri elektrolizi ispitivao je Michael Faraday (1791-1867)
Na osnovi dobivenih rezultata postavio je dva osnovna zakona poznata pod
imenom Faradejevi zakoni elektrolize.
I Faradejev zakon glasi: masa tvari izluena na elektrodi proporcionalna je
koliini (mnoini) elektriciteta koja je prola kroz elektrolit.
II Faradejev zakon glasi: koliine (mnoine) tvari izluene na elektrodama
istom koliinom (mnoinom) elektriciteta, odnose se obrnuto proporcionalno broju izmijenjenih elektrona u tim reakcijama.
Primjer:
1. Valja odrediti masu bakra koji se izlui elektrolizom otopine bakar(II)sulfata prolazom struje od 3,00 A u vremenu od 1230 s.
Rjeenje:
Jednadba reakcije je:
m(Cu ) = k Q =
3,00 A 1230s 63,55gmol

= 1,21g
z 96500Cmol
1
m(Cu ) =
M (Cu )
M (Cu ) I t
Q =
zF
zF
306
2. Zato vrsti natrij-jodid ne provodi struju, dok je talina i vodena otopina

ove soli provode.
Odgovor: U kristalu natrij-jodida postoje jake elektrostatske sile privlaenja
izmeu suprotno nabijenih iona. Zbog toga su ioni "zarobljeni" u
kristalnoj reetki, nemaju slobodu gibanja pa ne mogu niti provoditi
struju. Grijanjem se vrsti natrij-jodid rastali, ioni postaju slobodni i
mogu provoditi struju. Isto se zbiva i otapanjem ove soli u vodi.
Rui se kristalna struktura i oslobaaju se ioni sposobni zatvoriti
strujni krug.
3. Od navedenih spojeva izdvoji elektrolite. Jednadbama prikai oksidaciju
elektrolita u vodi; a) Na CO ; b) K SO ; c) CrCl ; d) C H O ;
e) Al (SO ) ; f) C H OH
2
) qa (
) qa (3
) qa (
3
) qa (
3
) qa (
3 4
) qa (
2
+ 3Cl
+ 3SO
Fe reakcije na eletrodama su:
+ 3e
Fe
)s(
) qa (
3
) qa (
3
+ 2e
) qa ( 4
2
) qa (
3 4
Cr
+ SO
) qa ( 4
2
M Fe
+ CO
) qa (3
2
) qa (
2
)s(
+
2. Fe
2 Al
4. Za lanak: Cr Cr
1. Cr
2K +
Cr
e) Al (SO
c) CrCl
21
b) K SO
Odgovor:
Elektroliti su: a.) b), c) i e)
a) Na CO
2 Na +
Cr
Fe
Cr
+3
Na kojoj elektrodi dolazi do redukcije

Koja je elektroda katoda
U kom smjeru teku elektroni kroz icu
Prikaite zadani galvanski lanak
crteom
e) Napiite izjednaenu ukupnu reakciju
koja se dobiva u tom lanku.
Fe
+2
a)
b)
c)
d)
307
+ 3Fe
)s(
Rjeenje:
a) Na elektrodi od eljeza
b) Elektroda od eljeza
c) Od kroma prema eljezu
2Cr
e) 2Cr + 3Fe +
)s(
3
) qa (
2
)s(
5. Jednadbom prikai procese na elektrodama pri elektrolizi taline:

a) kalij-klorida
b) barij-bromida
K + + Cl
(-) K: K + + e
(+) A: 2Cl
K / 2
Cl + 2e
2
Prvu jednadbu mnoimo

jer broj elektrona koje
prima od katode mora
jednak broju elektrona
anoda prima od neke tvari.
KCl
)s(
a) Grijanjem se vrsti kalijklorid raspada na ione

Na katodi se zbiva redukcija
iona K+
Na anodi oksidacija klorid iona
sa 2
tvar
biti
koje
2K
(-) K: 2K + + 2e
Cl + 2e
(+) A: 2Cl
2
Jednadbe zbrojimo
2K + Cl + 2e
2K + + 2e + 2Cl
2K + Cl
2K + + 2Cl
2
BaBr
Ba
) s (2
b)
+ 2Br
(-) K: Ba + + 2e
Ba
Br + 2e
(+) A: 2Br
2
+ 2Br
Ba + Br
Ba
Odgovor: a) Elektrolizom taline kalij-klorida nastaju kalij i klor

b) Elektrolizom taline barij-bromida stvara se barij i brom.
308
6. Koje emo produkte dobiti elektrolizom vodene otopine kalij-klorida?
K+
) qa (
)s(
KCl
+ Cl
) qa (
H 2O
- Jednadba disocijacije kalij-klorida

u vodi jest:
- KCl je sol metala 1(1A) skupine
stoga e se na katodi izluiti vodik
(iz vode) jer je za izluivanje kalija
potrebno znatno vea energija (vidi
elektrokemijski red redukcijskih
potencijala za K-2,925;za H- 0,000
H + 2OH
) qa (
(-) K: 2HOH + 2e
Cl + 2e
(+) A: 2Cl
Obje jednadbe zbrojimo:
H + Cl + 2OH
) qa (
2H O + 2Cl
2
Odgovor: Produkti elektrolize jesu: vodik, klor i vodena otopina kalijhidroksida (kalijeva luina (baza)).
7. Kolika je standardna razlika potencijala lanka u kojem se odvija

reakcija:
+
) qa (
2
Zn
) qa (
2
+ Fe
+ Fe
)s(
)s(
Zn
Kako glase jednadbe za proces oksidacije i redukcije?
+ 2e
+ 2e
E = 0,76 V
Fe
E = 0,40 V
)s(
) qa (
2
)s(
R : Fe
Zn
) qa (
2
O : Zn
E = EK - EA = -0,40 V - (- 0,76 V) = 0,36 V

l
Odgovor: standardna razlika potencijala zadanog lanka je 0,36 V
309
8. Odredi koliinu (mnoinu) elektriciteta koja proe kroz vodi ako je

jakost struje 1,5 A, a vrijeme 50 minuta.
Zadano je:
I = 1,5 A
t = 50 minuta = 50 60 = 3000 s
Trai se:
Q=?
Koliina (mnoina) elektriciteta dana

je izrazom:
Q=It
= 1,5 A 3000 s
= 4500 As
Budui da je 1 amper sekunda isto to
i 1 kulon vrijedi
Q = 4500 C
Odgovor: ako vodiem prolazi struja jakosti 1,5 A u vremenu od 50 munuta

koliina (mnoina) elektriciteta (naboj) jest 4500 C.
9. Koritenjem definicije faradeja izraunaj naboj jednog elektrona!
F=eL
F
96500 C / mol
=
L 6,022 10 mol
32
e=
= 1,6 10-19 C
Odgovor: naboj jednog elektrona je 1,6 10-19 C
10. Odredi broj elektrona koji proe kroz vodi u 5 sekundi, ako je jakost
struje 0,08 mA!
Zadano je:
t = 5s
I = 0,08 mA = 8 10-5 A
Izraunamo koliinu (mnoina) elektrolita:

Q=It
= 8 10-5 A 5s
= 4 10-4 C
Broj elektrona je omjer koliine
elektriciteta i naboja jednog elektrona
Trai se:
Q
4 10 C
=
e 1,6 10 C
= 2,5 1015 C
91
( )
N e =
N(e-) = ?
Odgovor: u vremenu od 5 s uz jakost struje 0,08 A kroz vodi proe 2,51015

elektrona.
310
11. Kolika se koliina (mnoina) elektriciteta utroi za elektrolizu 2,8 mola

taline natrij-klorida? Rezultat iskai u faradejima!
Zadano je:
n(NaCl) = 2,8 mol
Trai se:
Q=?
Jednadba redukcije iona natrija je:

Na+ + eNa
Za redukciju 1 mola natrija potreban
je 1 mol elektrona
Iz toga slijedi:
n Na +
1
=
1
ne
( )
) ( )
n Na + = n e
Budui da je koliina (mnoina) iona

natrija 2,8 mol, a koliina (mnoina)
elektrona Q/F slijedi da je:
2,8 mol =
Q
F
Iz toga je:
Q = 2,8 mol 1F/mol = 2,8 F
Odgovor: za elektrolizu 2,8 mola taline natrij-klorida utroi se koliina
(mnoina) elektriciteta 2,8 faradeja.
12. Kolika se masa cinka moe izluiti na katodi strujom jakosti 1,5 A koja
prolazi kroz otopinu cink-nitrata u vremenu od 3 sata?
Trai se:
) nZ (
Jednadba koja prikazuje redukciju

iona cinka jest
Zn + + 2e
Zn
Budui da se za redukciju 1 iona
cinka utroe 2e , znai da je z = 2.
) qa (
2
Zadano je:
I = 1,5 A
t=3h
=?
311
Prema izrazu za masu tvari izluene

na elektrodi odredimo masu cinka.
Q
zF
65,4gmol 1,5A 3h
2 26,8mol Ah
1
) nZ (
) nZ (
= 5,49 g
Odgovor: strujom jakosti 1,5 ampera u vremenu od 3 sata na katodi e se
izluiti 5,49 grama cinka.
13. U elektrolizeru se izmeu bakrenih elektroda nalazi otopina modre
galice. Kroz otopinu prolazi struja jakosti 7,5 A u vremenu od jednog
sata. Izraunaj:
a) koliinu (mnoinu) elektrona i njihov broj potreba za elektrolizu,
b) broj atoma bakra koji se izlue na katodi
c) broj atoma bakra koji odlaze s anode u otopini
Zadano je:
t = 1h
a) koliinu (mnoinu) elektrona

odredimo prema izrazu
Q
7,5 A h
n e = =
=
F 26,8Ahmol
= 0,28 mol
Q = I t = 7,5 Ah
Zamjenom dobijemo:
( )
I = 7,5 A
n(e-) = ?
N(e )
= 0,28mol / L
L
N(e ) = 0,28mol L
N(e-) = ?
N(Cu) = ?
= 0,28mol 6,022 10 mol

= 1,72 10
32
32
312
Trai se:
b) Jednadbe koje prikazuju procese na

elektrodama jesu:
Cu
Cu
)s(
(+) A: Cu
+ 2e
+
) qa (
2
) qa (
2
(-) K: Cu
+ 2e
Odnos koliina (mnoina) bakra i

elektrona jest:
n(Cu ) 1
=
n (e ) 2
n(e )
1
n (e )
2
n( Cu ) =
Zamjenom dobivamo:
N( Cu ) 1
= n(e )
L
2
N( Cu ) =
1
n(e ) L
2
0,28mol 6,022 10 mol

2
32
22
= 8,43 10
Odgovor:
a) Koliina (mnoina) elektrona je 0,26 mola, a njihov broj je 1,7 1023
b) Na katodi se izlui 8,43 1022 atoma bakra
c) Isti broj atoma bakra oksidira se na anodi i prelazi u otopinu.
313
14. Koliina (mnoina) elektriciteta koja se utroi za elektrolizu vodene

otopine kadmij - nitrata jest 2,5 102 A s. Izraunaj:
a) masu kadmija koja se izlui na katodi
b) volumen kisika koji se istodobno razvija na anodi, ako je
temperatura 32 C, a pritisak 1,2 bar!
Zadano je:
Q = 2,5 102 As
t = 32 C ; T = 305,15 K
a) Jednadba koja prikazuje procese na

elektrodama jesu:
(-) K: Cd + + 2e
Cd
p = 1,2 bar = 1,2 105 Pa
(+) A: H O
Trai se:
m(Cd) = ?
V (O2) = ?
Masu kadmija odredimo ovako:
M(Cd ) Q
zF
112,4gmol 2,2 10 As
2 9,65 10 Asmol
2
) qa (
) qa (
2
m(Cd ) =
O + 2e + 2H +
= 14,56 10 g
= 0,15 g
2
b) Odredimo omjer koliina (mnoina)

kisika i kadmija:
n(O ) 0,5
=
n( Cd )
1
n( Cd )
n(O ) = 0,5 n(Cd )

2
= 0,5
m(Cd )
M(Cd )
= 0,5
0,15 g
112,4 gmol
= 6,67 10 mol
4
314
Pomou ope plinske jednadbe odredit

emo volumen kisika
p v = nRT
nRT
V(O2) =
p
6,67 10 mol 8,314 NmK mol s 305,15K
1,2 10 Nn s
1
Odgovor:
1 1
= 14,1 cm
= 1,41 10 dm
a) koliinom elektriciteta 2,5 102 As izluit e se 0,15 kadmija

b) istodobno se razvije 1,41 cm3 kisika pri zadanim uvjetima.
15. Koliki je redukcijski potencijal bakrene elektrode ako je koncentracija

otopine bakar(II)-sulfata c(CuSO4) = 0,01 mol dm-3, a temperatura
25C.
Jednadba katodne reakcije glasi:
+
+ 2e
Cu
)s(
) qa (
2
Cd
Za ispitivanu je elektrodu
der
sko
c Cu
/ moldm
x (Cu ) = 1
z=2
m=n=1
pa prema Nernstovoj jednadbi:
2
c Cu
0,059 V
lg
2
/ moldm
1
E = E +
)
315
/ moldm
))(vidi tablicu 16.1.)
0,059V
lg 0,01moldm / moldm
2
3
E = +0,337 V +
E = +0,337 V +
((
0,059V
lg c Cu
2
E = +0,337 V +
0,059V
lg 0,01
2
E = +0,337 V + 0,029V ( 2 )
E = +0,337 V 0,059V
E = +0,278 V
Dobiveni rezultat pokazuje da smanjenjem koncentracije elektrolita potencijal
bakrene elektrode postaje negativniji.
Odgovor: redukcijski potencijal bakrene elektrode pri zadanim uvjetima je
+0,278 V.
316
17. ELEKTROKEMIJSKI IZVORI ELEKTRINE STRUJE

Otkrie galvanskih lanaka kao sistema u kojima se energija kemijske reakcije
pretvara u elektrinu potaknulo je istraivae da pokuaju konstruirati lanke
koji bi trajnije mogle posluiti kao izvor struje. Takvi lanci moraju biti
ekonomski opravdani, a i konstrukcijski pogodni.
Te zahtjeve danas zadovoljavaju dva tipa galvanskih lanaka:
baterije ili primarni lanci i

akumulatori ili sekundarni lanci
17.1. Baterije nepovratni ili ireverzibilni lanci. ( Leclancheov ili suhi

lanak).
Od svih galvanskih lanaka koji su u prvoj polovici 19. stoljea bili jedini
izvor elektrine struje do danas, u neto izmijenjenom obliku, upotrebljava se
samo Leclancheov lanak (slika 17.1.).
metalna kapa (+pol)
masa za brtvljenje
{tapi} od ugljena
MnO , ~a|a,
i NH Cl
2
ZnCl (aq)
2
ovoj
cinkov lim (- pol)
Slika 17.1. Leclancheov lanak.
317
Negativni pol baterije je aica od legure cinka koja otputa elektrone i otapa
se. Kroz vanjski krug struja tee do ugljenog tapia, koji je pozitivan pol, a
okruen je smjesom mangan(IV) oksida (MnO2), ae i amonij klorida,
(NH4Cl). Elektrolit je otopina cink klorida, (ZnCl2). Na elektrodama pri radu
lanka dolazi do ovih reakcija:
Zn2+ + 2e
( ) A:
Zn(s)
( + ) K:
2MnO2(s) + 2NH4Cl(aq)
2MnOOH(s) + 2 NH3(g) +2Cl(aq)
Nastali amonijak veu cinkovi ioni:
Zn2+(aq) + 2NH3(aq) + 2Cl(aq)
Zn(NH3)2Cl2(s)
Ukupnu kemijsku reakciju baterije ukljuene u strujni krug prikazuje

jednadba:
2MnO2(s) + 2NH4Cl(s) + Zn(s)
Zn(NH3)2Cl2(s) + 2MnOOH(s) + H2O(l)
Napon jednog lanka iznosi 1,5 V. Ako se eli postii vei napon, valja vie
lanaka povezati serijski ( + i ; + i itd.). Napon cijelog lanka jednak je
zbroju napona pojedinih lanaka. Tako su u poznatoj etvrtastoj bateriji
spojena tri lanka i napon iznosi 4,5 V.
Reakcija na negativnom polu povezana je s otapanjem cinka, a to znai i s
otapanjem aice. Zbog toga baterija nakon nekog vremena poinje vlaiti. Na
to valja misliti i ne predugo upotrebljavati bateriju jer elektrolit koji istee iz
baterije moe unititi ureaj.
318
Danas su u upotrebi baterije s kvalitetnijom oblogom kao to su:
alkalne baterije s MnO2

srebrna baterija
litijeva baterija
ivina baterija
17.2. Akumulatori povratni ili reverzibilni lanci

lanci koji se sastoje od takvih polulanaka da mogu djelovati kao galvanski
lanci, ili ako im se nametne vanjski napon, kao elektrolitiki lanci zovu se
akumulatori.
Samo ime asocira na funkciju skupljanje elektrine energije. Akumulator
moe biti samo onaj galvanski lanak koji moe dati dovoljno (energije) struje
u duljem vremenskom razdoblju, a to znai onaj koji ima dovoljan kapacitet.
Kapacitet je karakteristika svakog akumulatora, a obino se iskazuje amper
satima, to zapravo kazuje koliku koliinu elektriciteta moe dati akumulator.
Osim ukupnog kapaciteta vaan je i specifini kapacitet koji ukazuje na
koliinu elektriciteta koja se moe dobiti po jedininoj masi akumulatora.
Kad akumulator proizvodi struju, odnosno kada djeluje kao galvanski lanak,
on se prazni (ili izbija). Akumulator se puni prikljuenjem na izvor
istosmjerne struje da postane elektrolitiki lanak. Pri njegovom pranjenju i
punjenju vaan je omjer dobivene i utroene koliine elektriciteta. Taj omjer
predstavlja korisnost ili iskoristivost akumulatora.
17.2.1. Olovni akumulator
Svi dijelovi olovnog akumulatora prikazani su na slici 17.2., a shematski se
prikazuje ovako:
Pb | Pb2+ M H2SO4 M Pb2+ | PbO2
319
Slika 17.2. Sastavni dijelovi olovnog akumulatora
Negativna elektroda izgraena je od spuvastog olova koje je utisnuto u okvir

od olova ili legure od olova i antimona. Pozitivna elektroda je od olovo (IV)
oksida u okviru od olova, a elektrolit je sulfatna kiselina masenog udjela od
33 39 %
Pri pranjenju akumulatora dolazi na elektrodama do sljedeih procesa:
( pol):
(+ pol):
sumarno:
Pb
Pb2+ + 2e
PbO2 + 4H+ + 2e
Pb + PbO2 + 4H+
Pb2+ + 2H2O
2Pb2+ + 2H2O
Pri punjenju akumulatora reakcije teku u suprotnom smjeru, tako da se moe

pisati:
pranjenje
Pb + PbO2 + 2H2SO4
2PbSO4 + 2H2O
punjenje
Da ne bi dolo do kratkog spoja, tj. da se elektrode ne bi dodirivale, stavljaju

se izmeu njih separatori, koji su otporni na sulfatnu kiselinu, a najee je to
mikroporozna plastika.
320
Kad je olovni akumulator pun, njegov je napon 2,0 V.

Tijekom rada u akumulatoru ponekad dolazi do manjka tekuine. Tada valja
dolijevati samo destiliranu vodu. Sulfatna kiselina je teko hlapljiva, pa nije
tekuina koja nedostaje. Dodatak obine vode bi zbog raznih primjesa otetio
elektrode i dovelo bi do samopranjenja akumulatora.
(Za nabijeni akumulator (H2SO4) = 1,25 1,30 g/cm3, a za izbijeni
akumulator (H2SO4) = 1,15 g/cm3. Gustoa kiseline moe se odrediti pomou
specijalnog areometra i na taj nain odrediti je li akumulator pun ili prazan).
Dobre su strane olovnog akumulatora to je relativno jeftin i to u kraem
roku moe dati struju velike jakosti, pa se zato upotrebljava kao starter
akumulator (u automobilima).
Od loih strana tog akumulatora mora se spomenuti velika masa, jer su olovo i
sulfatna kiselina teki za odreeni kapacitet; pojava samopranjenja, zbog
kojeg se napon smanjuje i kada se akumulator i ne upotrebljava i relativno
mala trajnost (vidi tablicu 17.1.) jer proces punjenja nije potpuno reverzibilan.
Olovni akumulator koji se ne upotrebljava dulje vrijeme, pogotovo ako je
poluprazan, postaje neupotrebljiv, jer je u procesu samopranjenja dolo do
stvaranja kristala olovo(II) sulfata, koji su tako krupni da se ne mogu
povratnom reakcijom pri punjenju ukloniti. Ta pojava naziva se sulfatizacija
elektroda. Stvaranju velikih kristala PbSO4 pogoduju i niske temperature.
Starteri akumulatori u automobilima imaju obino 12 V, to znai da je est
elija serijski spojeno.
321
Tablica 17.1. Karakteristike akumulatora

Karakteristika
+ pol
pol
elektrolit
sr. elektrini
napon/V
kapacitet/(Ah/kg)
prosjeno trajanje
Pb
PbO2 na Pb
Pb
H2SO4
(w=15-40%)
Akumulator
Ni Fe
Ni Cd
NiOOH
Fe
Cd
KOH(w=20%)
+LiOH(=50g/L)
Ag Zn
Ag2O2
Zn
KOH(w=21 %)+
K2ZnO2(zasi.)
1,95
1,20
1,50
15-30
7 godina
22
21
10 godina
95
100 pranjenja
17.2.2. Alkalni akumulator zbog navedenih nedostataka olovnog

akumulatora traeni su novi, koji e biti laganiji, stabilniji, a i manje osjetljivi .
Ameriki istraiva T.A. Edison konstruirao je alkalni ili elini akumulator
u kojem su katode eline ploe s hidratiziranim nikal-oksidom, NiOOH, a
anode eline ploe s fino raspodijeljenim eljezom ili kadmijske ploe.
17.2.3. Srebro cink akumulator. Druga vrsta alkalnog akumulatora je
srebro-cink akumulator. Ti se akumulatori upotrebljavaju rjee jer su vrlo
skupi i relativno kratkotrajni, ali su nenadomjestivi kad je potrebna odreena
elektrina energija uz najmanju moguu masu, na primjer u aeronautikim i
prijenosnim instrumentima.
322
18. NUKLEARNE REAKCIJE

Do 1942. godine elementarni uran bio je malo poznati metal, koriten u malim
koliinama za izradu nekih vrsta stakala, emajla i elika. Ali te godine, u
Chicagu ovaj malo poznati element postao je osnova za novu eru nuklearno
doba.
18.1. Prirodne nuklearne reakcije
Kemijsku reakciju definirali smo kao proces u kojem se atomi molekula koje
reagiraju pregrupiraju i daju nove molekule. Zatim smo kazali da je takvo
pregrupiranje atoma i vezivanje u nove molekule omogueno rasporeivanjem
elektrona u atomu, tako da nastane stabilnija elektronska konfiguracija svakog
od prisutnih atoma. Dakle, svaka kemijska reakcija vezana je za promjenu
elektronske konfiguracije atoma. Jezgra atoma pri tome uglavnom ne
sudjeluje, pa ne dolazi do promjene kemijskog elementa.
Meutim, krajem 19. stoljea nali su Becquerel i supruzi Curie takve
reakcije koje se ne mogu svesti na promjenu elektronske konfiguracije atoma.
Daljim otkriima i povezanim istraivanjima kemiara i fiziara naeno je da
postoje i takve reakcije pri kojima sudjeluju jezgre atoma. Zbog toga takve
reakcije nazivamo nuklearnim reakcijama kod kojih esto dolazi i do
pretvorbe jednog elementa u drugi element. Znanost koja se bavi
istraivanjima nuklearnih reakcija jest nuklearna znanost, koju moemo
podijeliti na nuklearnu fiziku, nuklearnu kemiju i nuklearnu tehnologiju.
Razvoj nuklearne znanosti za posljednjih 60. godina tako je snaan da je
postala jedno od najvanijih podruja znanstvenog istraivanja u prirodnim
znanostima. Dovoljno je samo spomenuti kao razlog tome oslobaanje velike
koliine energije prilikom nuklearnih reakcija. Proizvodnja radioaktivnih
izotopa i elemenata koji uope ne postoje u prirodi trijumf je nuklearne kemije
323
i fizike. Nuklearna znanost otkrila je takve mogunosti razvoja da se s pravom

moe rei kako je ovjek koraknuo u novi svijet.
18.1.1. Prirodna radioaktivnost
Vidjeli smo (vidi poglavlje 4.8.) da prirodne radioaktivne tvari emitiraju tri
vrste zraenja:
zrake su jezgre helijevih atoma
zrake su elektroni
zrake su kratkovalni elektromagnetski valovi
Emisijom zraenja pretvara se radioaktivni element u drugi element. Zbog
toga takvu reakciju, kod koje se jedan element pretvara u drugi uz emisiju
zraka, nazivamo radioaktivnom pretvorbom, a element radioaktivnim
elementom.
Kako prilikom radioaktivne pretvorbe nastaju helijeve jezgre, koje nikako ne
mogu potjecati iz elektronskog ovoja atoma, oito je da se radioaktivne
pretvorbe zbivaju u jezgri atoma. Osim toga, iako su - zrake elektroni, te
zrake takoer ne potjeu iz elektronskog plata atoma. Evo zato: elektroni
izbaeni na bilo koji nain (na primjer pomou rendgenskih zraka odreene
valne duljine) iz elektronskog plata atoma imaju energiju koja je tano
odreena energijom estica ili zraenja koji su izbacili elektron. Meutim,
elektroni emitirani u obliku zraka za vrijeme radioaktivne pretvorbe imaju
kontinuirano podruje energije, tj. sve vrijednosti energije, odnosno brzine od
najmanje do najvee (za taj sluaj). Dakle, elektroni zraka mogu potjecati
jedino iz jezgre radioaktivnog elementa.
Nadalje se radioaktivne pretvorbe razlikuju od kemijskih reakcija i po ovome:
a.) prilikom radioaktivne pretvorbe nastaje novi element,
b.) energija koja se oslobaa prilikom radioaktivne pretvorbe
jednog mola atoma elementa oko milijun puta je vea od energije
osloboene prilikom kemijske reakcije,
c.) radioaktivna pretvorba je ireverzibilna,
d.) brzina radioaktivne pretvorbe, zbog vrlo velike koliine
osloboene energije, neovisna je o vanjskim fizikim ili
kemijskim utjecajima, tj. temperaturi (pa ak i promjeni od
nekoliko tisua kelvina), pritisku itd.
324
Prema tome, radioaktivne pretvorbe uzrokovane su nuklearnim reakcijama i

otro se razlikuju od kemijskih reakcija.
18.1.2. Zakon radioaktivnog pomaka
Kod prirodne radioaktivne pretvorbe pretvara se jedan element u drugi zbog
zraenja zraka ili zraka. U oba sluaja esto nastaju zrake. Naime,
emitira li neka atomska jezgra esticu, tj. helijevu jezgru masenog naboja 4
i atomskog broja 2, nastaje nova atomska jezgra, koja ima atomski broj manji
za 2 i maseni broj za 4 od prvobitne atomske jezgre. Drugim rijeima, takvim
raspadom nastaje jezgra elementa koji u periodnom sistemu stoji dva
mjesta pred ishodnim elementom. Openito moemo prikazati ovu nuklearnu
reakciju ovom jednadbom:
E + He
2
4
)2 Z (
)4 A (
Z
A
Tako prelazi metal radij, s masenim brojem 226 i atomskim brojem 88, u
plemeniti plin radon s masenim brojem 222 i atomskim brojem 86 uz
oslobaanje helija:
Rn + He
2
4
68
222
Ra
88
622
Emitiranjem -estice, tj. elektrona koji nastaje raspadom neutrona u jezgri na

proton i elektron ne dolazi do promjene masenog broja, dok se atomski broj
poveava za jedan. Dakle, raspadom nastaje jezgra elementa koji u
periodnom sistemu stoji za jedno mjesto iza ishodnog elementa i ima s njim
jednaku atomsku masu, tj. nastaje izobar ishodnog elementa. Openito
moemo prokazati raspad ovom jednadbom:
)1 Z (
A
E + e
Z
A
Tako se radioaktivni aktinij, s brojem mase jezgra 227 i atomskim brojem 89,
pretvara emisijom - zraka u element torij s jednakom atomskom masom i
atomskim brojem 90
09
722
Ac
Th + e
98
722
Tu zakonitost pomaka elemenata unutar periodnog sistema zbog radioaktivne

pretvorbe nali su 1913. Soddy, Fajans i Russel. Ona se oznauje kao Soddy
Fajansov zakon radioaktivnog pomaka: zraenjem nastali novi element
325
stoji u periodnom sistemu za dva mjesta nalijevo, a zraenjem nastali

novi element stoji jedno mjesto nadesno od ishodnog elementa.
Obino je radioaktivnom pretvorbom novonastali element i sam radioaktivan
tako da se pretvorba nastavlja i time nastaje cijeli raspadni niz. Kod prirodne
radioaktivnosti poznata su tri takva raspadna niza. Raspadni niz urana poinje
uranovim izotopom 238 U , a zavrava neradioaktivnim izotopom olova
92
206
82
Pb (vidi sliku 18.1.)
atomski broj
Slika 18.1. Raspadni niz urana 238

Raspadni niz aktinija, odnosno protaktinija, poinje uranovim izotopom
235
207
92 U , a zavrava izotopom olova 82 Pb. Raspadni niz torija poinje torijevim
izotopom 232 Th, a zavrava izotopom olova 208 Pb. Kako, dakle, kod
90
82
radioaktivne pretvorbe nastaje niz radioaktivnih atoma elemenata raspadnog
niza, to radioaktivni preparat sadri sve te elemente i zbog toga emitira
zrake i zrake. to je takav meuelement raspadnog niza stabilniji to je
vea njegova koliina u radioaktivnom preparatu. Drugim rijeima u
radioaktivnim preparatima uspostavlja se radioaktivna ravnotea ili ravnotea
zraenja, tj., odnos razliitih radioaktivnih elemenata raspadnog niza tano je
odreen. Tako je odnos masa radija (petog lana raspadnog niza urana) prema
326
uranu u svim uranovim mineralima m(Ra) : m(U) = 3,49 10-7:1, tj. na

priblino 10 tona urana dolazi 1 gram radija.
18.1.3. Brzina radioaktivnog raspada
Kako brzina radioaktivne pretvorbe ne ovisi o fizikim i kemijskim uvjetima,
to je ona karakteristina za atom elementa koji se radioaktivno raspada. to je
vea brzina raspada, to je , naravno, jae emitirano zraenje, jer je tada vei
broj emitiranih estica u jedinici vremena. Taj broj emitiranih estica u
jedinici vremena nazivamo intenzitetom zraenja, radioaktivne tvari. Dakle,
to je brzina radioaktivnog raspada vea, to je vei intenzitet zraenja.
Brzina radioaktivnog raspada nekog radioaktivnog nuklida karakterizira se kao
i svaka brzina reakcije konstantom brzine reakcije, koja se u ovom sluaju
naziva konstantom raspada, . Meutim, prilikom radioaktivnih pretvorbi
uobiajilo se brzinu radioaktivnog raspada izraavati vremenom poluraspada,
t1/2. To je vrijeme koje je prolo dok se radioaktivni nuklid raspao upravo na
polovicu prvobitnog broja atoma. to je brzina radioaktivnog raspada vea, tj.
to je konstanta raspada () vea, to je vrijeme poluraspada (t1/2) manje.
Vrijedi odnos:
t1/2 =
0,693
Tako je za radij vrijeme poluraspada:

0,693
= 5,02 1010 s
11 1
1,38 10 s
Kako 1 godina ima oko 3,1510 sekunda (60 s min 60 min h 24 hd 365da
= 3,1510 sa ), to je :
1-
t1/2 =
1-
1-
1-
5,02 10 s
= 1594 godina
3,15 10 sa
01
t1/2 =
(a je oznaka za godinu = annus)

Kod radioaktivnih elemenata i prirodi kree se vrijeme poluraspada od svega
10-7 sekunde (kod 212 Pb ) do 4 milijarde godina (kod 187 Re ). Kod urana 238 U
84
75
92
je t1/2 = 4,4109 godina, pa je s obzirom na jednadbu (t1/2 = 0.693/), U =
1,610-10 godina-1.
327
18.1.4. Fundamentalne estice i struktura atomske jezgre

Pojavu prirodne radioaktivnosti nalazimo uglavnom u elemenata s velikim
atomskim brojem. tj. s velikim nabojem jezgre. Oito je da takvo
nagomilavanje vrlo mnogo pozitivnih naboja ini atomsku jezgru nestabilnom.
Ona se izbacivanjem pojedinih sastavnih estica nastoji stabilizirati. Kod
prirodnog radioaktivnog raspada izbaene sastavne estice atomske jezgre jesu
helijeve jezgre i elektroni. Elektron je svakako jedna od fundamentalnih
estica, no helijeva jezgra naravno nije, jer se sastoji od dva protona i dva
neutrona. Da se kod prirodne radioaktivne pretvorbe ne emitiraju protoni i
neutroni ve njihova kombinacija helijeva jezgra, jasno govori o tome da je
takva kombinacija osobito stabilna. Postavlja se pitanje kakva je zapravo
struktura atomske jezgre. Na to pitanje nuklearna znanost nije potpuno
odgovorila.
Na temelju dosadanjih rezultata istraivanja nuklearnih reakcija i svojstava
atomskih jezgara postavljeni su modeli strukture atomske jezgre. Atomska
jezgra izgraena je od dviju fundamentalnih estica jezgre nukleona, i to:
protona (p) i neutrona (n). Proton ima maseni broj 1 i masu 1,007277mu.
Neutron ima takoer maseni broj 1, ali mu je masa neto vea i iznosi
1,008665mu.
Nuklearne sile koje veu nukleone u jezgri jesu snane privlane sile vrlo
kratkog dometa i neovisne su o naboju. Privlane sile izmeu protona i
neutrona uzrokovane su transformacijom protona u neutronu i obratno (tzv.
sile izmjene ili rezonance): p n. Ta transformacija obavlja se pomou tree
vrste fundamentalnih estica mezona, ije je postojanje predvidio (1935)
japanski fiziar H. Yukava (dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1949 godine).
Mezoni su estice koje imaju masu izmeu elektrona i protona (odatle mu i
ime, jer, grki, mesos = srednji). Do sada ih je poznato vie vrsta: pozitivni
mezon mezon (+) i negativni mezon mezon (-) koji imaju masu
207 puta veu od mase elektrona. Mezoni su veoma nestabilne fundamentalne
estice s izvanredno kratkim vremenom poluraspada, kada prelaze u mione pa
dalje u neutrino, odnosno antineutrino.
Pozitron ili antielektron, koji je otkrio 1932 godine C. Anderson (Nobelova
nagrada za fiziku 1936. godine), stabilna je fundamentalna estica mase
jednake masi elektrona, ali suprotnog i po veliini istog naboja kao elektron
(=negatron). Vrlo je kratkog vijeka (oko 10-9 s), jer ga elektroni unite
(anihiliraju), pri emu nastaju dva fotona ( zraenje).
328
Isto tako se anihiliraju i ostale fundamentalne estice odgovarajuim

antiesticama.
Neutrino je eksperimentalno dokazan 1956.godine. Ime mu je dao talijanski
fiziar E. Fermi, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938. godine. Neutrino
na talijanskom znai mali.
Veina od navedenih fundamentalnih estica otkrivena je istraivanjem
kozmikih zraka. Kozmike zrake su estice izvanredno velike energije 1015
do 1017 eV, koje dolaze na Zemlju iz kozmosa, kao produkt nuklearnih
reakcija u zvijezdama, ili nastaju u zemljanoj atmosferi utjecajem zraka iz
kozmosa. Otkrio ih je 1911. i 1912. godine austrijski fiziar V. Hess
(Nobelova nagrada za fiziku 1936. godine) ispitujui ionizirajue zraenje u
velikim visinama. Na temelju dosadanjih istraivanja dri se da se kozmike
zrake koje ulaze u gornji dio atmosfere sastoje od izvanredno brzih protona i
jezgara teih atoma. U nuklearnim reakcijama s atomskim jezgrama na prolazu
kroz atmosferu promijene se tako da se na povrini Zemlje uglavnom sastoje
od mezona, pozitrona, elektrona i fotona, pa i od neutrina.
U novije vrijeme (1947. godine) otkriveni su u kozmikim zrakama tzv.
hiperoni, i to pozitivni, negativni i neutralni. Masa im je neto vea od
protona. Protone, neutrone i hiperone nazivamo zajednikim imenom barioni
(grki: baris = teak), a elektrone, pozitrone, mione i neutrine nazivamo
leptoni (grki: leptos = malen).
Do sada je otkriveno oko 200 fundamentalnih estica.
18.2. Umjetne nuklearne reakcije
Bombardiranjem nekih lakih elemenata (na primjer B, Al, Mg) alfa zracima
Irene (1897 1956) i Joliot Curie (1900 1958) otkrili su 1933. godine da
se pri tome emitiraju pozitroni. Ispitujui ovu pojavu, supruzi Jolio su
ustanovili da ako se ukloni izvor estica, emisija pozitrona ne iezava
odmah, ve traje jo neko vrijeme. Ovu injenicu objasnili su pretpostavkom
da pri bombardiranju - esticama nastaju neki radioaktivni atomi, koji imaju
odreeno vrijeme raspadanja i koji emitiraju ne ili estice, kao prirodni
radioaktivni elementi, ve pozitrone. Tako je otkrivena umjetna
radioaktivnost.
Nuklearne reakcije pri bombardiranju aluminija esticama mogu se
prikazati sljedeim jednadbama:
329
51
03
2
4
41
03
P+ n
0
1
Al + He
Si + e +
31
72
31
03
Izotop fosfora 30P, dobiven u prvoj reakciji, radioaktivan je (poluvrijeme

raspadanja 3 minute 15 sekundi) i raspada se nastajanjem postojanog jezgra
30
Si uz emisiju pozitrona.
Slini procesi deavaju se pri bombardiranju bora i magnezija esticama.
Ovako dobiveni radioaktivni elementi dobili su naziv umjetni (vjetaki)
radioaktivni elementi ili radioizotopi. Slinim nuklearnim reakcijama dobiven
je velik broj radioaktivnih izotopa stabilnih elemenata (oko 900). Za njihovo
dobivanje, pored estica, koriste se i nuklearne reakcije u kojim se kao
nuklearna zrna (projektili) upotrebljavaju neutroni.
Neutroni su veoma podesni za nuklearne reakcije jer kao neutralne estice lako
prodiru u jezgru atoma drugih elemenata i izazivaju njihovu transmutaciju.
Kao izvor neutrona upotrebljava se tzv. neutronski top, zatopljena staklena
cijev u kojoj se nalazi radon i prah berilija. U njemu se stvaraju neutroni,
zahvaljujui nuklearnoj reakciji:
C+ n
0
1
6
21
Be+ He
2
4
4
9
U novije vrijeme se kao izvor neutrona upotrebljava nuklearni reaktor

(uranska pe).
Bombardiranjem jezgre atoma razliitih elemenata pomou neutrona, zavisno
od brzine neutrona, mogu se izazvati veoma razliite nuklearne reakcije pri
kojima se dobivaju izotopi raznih elemenata uz emisiju razliitih estica.
Dobiveni izotopi najee su radioaktivni i raspadaju se uz emisiju elektrona
ili pozitrona.
Poslije otkria neutrona bilo je lako objasniti zato postoje elementi jednakih
rednih brojeva i jednakih kemijskih osobina, a razliitih masenih brojeva, i
obratno, jednakih masenih brojeva, a razliitih rednih brojeva i kemijskih
osobina. Prvi se zovu izotopi, a drugi izobari.
Elementi ije se jezgro sastoji od jednakog broja protona, a razliitog broja
35
neutrona (imaju razliite mase) zovu se izotopni elementi, na primjer: 17 Cl i
37
17
Cl . Element klor sastoji se od dva izotopa. Jezgro prvog izotopa sadri 17
330
protona i 18 neutrona, a jezgro drugog izotopa 17 protona i 20 neutrona.

Prema tome klor je smjesa ova dva izotopa, i to 75,4 % lakeg i 24,6 teeg
izotopa. Atomska teina klora je srednja vrijednost teine od ovih izotopa i
iznosi 35,453 (350,754 + 370,246 35,5).
Izotopi jednog elementa razlikuju se po broju neutrona dok im je broj protona
isti. Poto sadre isti broj protona, tj. isto naelektrisanje jezgra, oni e imati i
isti broj elektrona koji krue oko jezgra (ekstranuklearni elektroni). Ovi
elektroni su, nesumnjivo, kod svih izotopa rasporeeni na isti nain. Poto su
kemijske osobine elemenata prvenstveno odreene brojem i rasporedom
elektrona oko jezgra, svi izotopi jednog elementa imat e iste kemijske
osobine. Slino tome, i sve osobine koje zavise od elektrona (optiki spektri,
spektri rendgenskih zraka) iste su kod izotopnih elemenata. Naprotiv, osobine
koje zavise od mase jezgara razlikovat e se kod pojedinih izotopa.
Prema tome, izotopi imaju iste redne brojeve, a razliite masene brojeve;
izobari, obratno, imaju razliite redne brojeve, a iste masene brojeve.
Iako imaju isti maseni broj, izobari imaju razliite kemijske osobine jer
imaju razliit broj protona, tj. razliito naelektrisanje jezgra, a time i razliit
broj i raspored elektrona.
Zahvaljujui radovima velikog broja znanstvenika, utvreno je da je izotopija
opa pojava i da se javlja ne samo kod radioaktivnih elemenata, ve i kod
velikog broja stabilnih (neradioaktivnih) elemenata. Naroita zasluga u ovom
podruju pripada E.V. Aston-u koji je pomou masenog spektrografa otkrio
izotope mnogih stabilnih elemenata. Prvo je otkrio izotope kod inertnog plina
neona, a neto kasnije i kod klora. Kako je ustanovio da se mnogi elementi
sastoje od dva i vie izotopa, bilo je jasno zato kod neona, a takoer i kod
veine drugih elemenata, atomske teine odreene kemijskim putem nisu cijeli
brojevi.
Danas je poznato da veina elemenata predstavlja smjesu izotopa. Samo 23 od
svih poznatih elemenata nemaju izotope. Stabilni elementi imaju oko 280
izotopa. Ako se tome doda i 40 radioaktivnih izotopa, proizlazi da se u prirodi
nalazi oko 320 razliitih izotopa. Umjetnim putem je u najnovije vrijeme
dobiveno jo oko 900 izotopa (umjetni radioizotopi) tako da je danas poznato
vie od tisuu izotopa, tj. vie od tisuu razliitih vidova atoma poznatih
elemenata.
331
18.2.1. Izotopi vodika

Utvreno je da se obian vodik sastoji od dva izotopa, ije se atomske mase
nalaze u odnosu 2:1. Poto je razlika izmeu masa ova dva izotopa znatno
vea nego kod izotopa drugih elemenata, razlike koje inae postoje izmeu
fizikalnih osobina, i male razlike izmeu kemijskih osobina, kod izotopa
vodika mnogo su jae izraene. Zbog toga su izotopi vodika dobili posebna
imena, i to:
-
laki vodik ili procij, maseni broj 1,

teki vodik ili deuterij, maseni broj 2
Obian vodik je smjesa u kojoj se na jedan dio deuterija nalazi 5000 dijelova
procija. Zbog toga je atomska masa vodika decimalni broj i iznosi 1,00797.
U novije vrijeme utvreno je da postoji i trei izotop vodika, tricij (T), iji je
maseni broj 3. Njegovo jezgro sastoji se iz 1 protona i 2 neutrona. Tricij se
javlja u atmosferi i nastaje nuklearnom reakcijom djelovanjem kozmikih
zraka na duik. Obino se jedini s kisikom i nastaje voda (T2O) koja u vidu
kie pada na Zemlju.
18.2.2. Teka voda
Voda ije molekule sadre tei izotop vodika deuterij, zove se teka voda ili
deuterij oksid, a obiljeava se sa D2O. Obina voda je smjesa lake vode (99,98
% H2O) i teke vode (0,02 % D2O).
Najvaniji nain dobivanja teke vode jeste elektroliza. Elektrolizom 20 litara
obine vode moe se dobiti oko 0,1 ml. teke vode.
Fizikalne konstante teke vode razlikuju se od konstanti obine vode, to se
objanjava razliitom masom molekula. Neke vanije konstante obine i teke
vode date su u tablici 18.1.
Tablica 18.1. Konstante obine i teke vode
Toka topljenja
Toka kljuanja
Specifina teina na 4 C
Maksimalna gustoa
Obina voda
Teka voda
0 C
100 C
1
na 4 C
Fizikalne konstante
3,82 C
101,42 C
1,108
na 11,6 C
332
Teka voda se neznatno razlikuje od obine vode u kemijskim osobinama. Ona

je neto manje reaktivna od obine vode, pa reakcije s tekom vodom imaju
manju brzinu.
Osim elektrolizom moe se dobiti i frakcijskom destilacijom.
Primjenjuje se u nuklearnim reaktorima, gdje slui kao moderator (za
usporavanje elektrona).
18.3. Akceleratori
Godine 1932. konstruirali su Cockcroft i Walton (Nobelova nagrada za fiziku
1951. godine) generator od 800000 volta i pomou ove velike potencijalne
razlike mogli su ubrzati protone toliko da su imali dovoljno energije da
svladaju odbojne sile jezgre i tako izazovu nuklearne reakcije. Nekako u isto
vrijeme, od 1929. do 1936. godine konstruirao je ameriki fiziar E. O.
Lawrence (Nobelova nagrada za fiziku 1939.) drugu vrstu akceleratora za
nabijene estice, koje je nazvao ciklotronom. On radi s mnogo niim ali
izmjeninim naponom od oko 10000 do 100000 volta s visokom frekvencijom
od oko 107 Hz. Takav napon visoke frekvencije dobiva se pomou Teslina
oscilatora.
Godine 1945. konstruirali su V. Veksler u Rusiji i E.M. McMillan u SAD
novu vrstu akceleratora. Nazvana je sinhrotronom. Sinhrotroni koji slue za
akceleriranje elektrona (- estica), nazivaju se betatroni. U sinhrotronu su
elektroni ubrzani na energiju od 1 MeV, teko da je brzina tih elektrona vrlo
blizu brzini svjetlosti, no njihova energija i njihova masa kontinuirano rastu
(prema teoriji relativnosti) u cijevi sinhrotrona. Konstruirani su i sinhrotroni za
teke estice, npr. onaj u CERN-u (Evropske organizacije za nuklearna
istraivanja) kod Geneve u vicarskoj. Sinhrotron kod Chicaga proizvodi
protone od 500 GeV. Takvi sinhrotroni nazvani su i bevatronima. U
Serpuhovu u Rusiji konstruiran je akcelerator od 70 milijardi eV.
18. 4. Transuranski elementi
E. Fermi prvi je bombardirao atomske jezgre sporim neutronima. Kada je to
uinio kod urana, opazio je da je nastao niz elemenata koji su emitirali zrake. Na temelju toga je zakljuio da prema zakonu radioaktivnog pomaka
nastaju prilikom bombardiranja urana neutronima novi elementi nadesno od
urana u periodnom sistemu, tj. elementi atomskog barija 93 i 94, tzv.
transurani.
333
Ovo otkrie zainteresiralo je mnoge istraivae, a meu ostalim istraivaku

skupinu Irenu Joliot-Curie i Pavla Savia u Francuskoj, te skupinu O.
Hahna, L. Meitner i F. Strassmanna u Njemakoj. Toj skupini uspjelo je
dokazati da produkti nuklearne reakcije prilikom bombardiranja urana sporim
neutronima nisu transurani, ve element barij s atomskim brojem 56 i kripton
s atomskim brojem 36. Zbroj tih atomskih brojeva daje atomski broj urana 92.
Prema tome, bombardiranjem urana neutronima cijepa se uranova jezgra na
dvije jezgre manje mase. Zbog toga takvu vrstu nuklearne reakcije nazvala je
L. Meitner (1939.) nuklearno cijepanje ili rascjep jezgre (engleski: nuclear
fission; njemaki: Kernspaltung; francuski: fission nucleaire).
Uranovo jezgro se ne cijepa na dva jednaka dijela, ve nastaju fragmenti
razliitih masa (preteni dio ima maseni broj 85 do 104) koji odlijeu
ogromnom brzinom od oko 109 cm u sekundi. Cijepanje jezgra praeno je
emisijom neutrona i oslobaanjem ogromne koliine energije:
Ba + Kr + 3n + energija
o
1
63
29
65
141
U+ n
0
1
29
532
Osloboena energija nazva se atomska energija. Poto se javlja kao posljedica

promjena koje se deavaju u atomskom jezgru, naziva se jo i nuklearna
energija.
Prosjeno se pri fisiji emitira 2,3 neutrona. Najvei broj (99,2 %) emitira se
neposredno poslije fisije, u roku od priblino 10-12 sekundi. Mali broj od
ukupnog broja emitiranih elektrona (oko 0,8%) emitira se poslije fisije. To su
tzv. zakanjeli neutroni.
18.5. Defekt mase
Oslobaanje energije prilikom fisije objanjava se time to je energija
vezivanja po nukleonu u jezgru urana manja nego to je kod jezgara sa
srednjim masenim brojem (fisioni proizvodi).
Poznato je da je svaki atom sastavljen od protona, neutrona i elektrona. Ako se
pojedinano saberu mase ovih estica i ako se dobiveni zbroj usporedi s
atomskom masom dobivenom eksperimentalnim putem, vidjet e se da postoji
razlika. Atomska masa je neto je manja od teine dobivene raunskim putem.
Ova razlika naziva se defekt mase. Ukoliko je vei defekt mase utoliko je vea
energija vezivanja (Ep). S druge strane, ukoliko je vea energija vezivanja
utoliko je potrebna vea energija da bi se razbilo to jezgro.
334
Energija vezivanja raste s brojem nukleona u jezgru, ali ne proporcionalno.

Energija koja se javlja pri fisiji moe biti razliita uslijed raznih moguih
naina cijepanja, poto u svakom pojedinanom sluaju defekt mase moe biti
drukiji. Da bi se dobila predstava o tome kolika je ta energija, moe se
navesti sljedee poreenje. Od odreene koliine urana fisijom se oslobodi
oko 2,5 miliona puta vea energija od one koja se oslobodi sagorijevanjem iste
koliine ugljena. Dakle fisijom se oslobaa velika koliina energije, znatno
vea nego ma koja koliina energije koja se oslobaa pri drugim nuklearnim
reakcijama.
18.6. Lanana reakcija
Neutroni koji postaju pri fisiji mogu pod izvjesnim uvjetima, sudarajui se s
jezgrama drugih atoma urana, izazvati nove fisije. Ako svaka fisija proizvede
po jednu ili vie novih fisija, onda se fisione reakcije odigravaju kao po nekom
lancu. Zapoeta reakcija cijepanja jezgra se na taj nain spontano nastavlja.
Ovakva pojava se naziva lanana reakcija. Uope, lanana reakcija se javlja
onda kada se neka reakcija samostalno odrava u izvjesnom vremenu. Lanana
reakcija pri fisiji se javlja ako najmanje jedan od emitiranih neutrona ponovo
proizvede fisiju i time odrava reakciju u toku. Svaki atom urana 235
prosjeno emitira tri do etiri neutrona. Ovi neutroni raspolau ogromnom
energijom i oslobaaju se u vrlo kratkom intervalu vremena, tako da je
omogueno odravanje ovog procesa samog od sebe. Na taj se nain
neprestano
stvara
nova energija sve dok
Ba
postoje jezgre urana
Kr
koje
mogu
biti
U
Ba
rascijepljene
(slika
235
N
18.1.). Fisija uranoBa
N
Ba
vog jezgra je prvi
U
U
nuklearni proces koji
N
N 235
235
je
iskoriten
za
Kr
Kr
dobivanje nuklearne
U
N
235
energije.
Ba
Ba
N
Kr
U
235
U
235
N
Kr
U
235
Kr
Ba
Kr
Slika 18.1. Shema

lanane reakcije
335
Analogne nuklearne lanane reakcije nastaju i kod plutonijeva izotopa
239
94
Pu ,,
232
90
kao i kod torijeva izotopa

Th , ako su izloeni utjecaju neutrona. Kako se
prilikom tih lananih reakcija, kako smo vidjeli, oslobaa golema energija to
nam uran-235, plutonij-239 i torij-232 slue kao izvori nuklearne energije u
industrijske i vojne svrhe, ve prema tome je li nuklearna lanana reakcija
kontrolirana (nuklearni reaktor) ili nekontrolirana (atomska bomba).
Nekontrolirana nuklearna reakcija ne moe se zbivati u prirodnom uranu, koji
se uglavnom sastoji od izotopa 238 U , a koliinski (mnoinski) udio 235 U je
92
92
tek 0,72 % uz priline koliine neistoa.
18. 7. Nuklearni reaktor
Nuklearni reaktor ili atomska pe ili uranova pe jest postrojenje u kome su
uvjeti nuklearnog cijepanja tako kontrolirani da se lanana reakcija upravo
podrava. Znai od svakog neutrona koji cijepa uranovu jezgru samo jedan
jedini od sekundarnih neutrona,
nastalih cijepanjem, smije izazvati
daljnje cijepanje (slika 18.2.).
Ako je taj broj neto manji od 1,
lanana reakcija prestaje, odnosno
nuklearni
reaktor
prestaje
funkcionirati. Obratno, ako je taj
broj samo neto vei od 1,
reakcija vie nije kontrolirana i
nagli porast broja cijepanja
dovede do raspada, odnosno
unitenja postrojenja (ernobil
(Ukrajina) 1986. godine).
kontrolirane nuklearne reakcije u
nuklearnom reaktoru
Zbog toga nuklearni reaktor sastoji se od ova tri dijela:
a.) izvora nuklearne energije
b.) usporivaa neutrona, tzv. moderatora
c.) sredstva za apsorpciju suvinih neutrona
336
Kao izvor nuklearne energije slui vrlo ist prirodni uran.

Kao moderatori upotrebljavaju se najii grafit i teka voda.
Kao sredstvo za apsorpciju suvinih neutrona upotrebljava se metalni kadmij,
a moe posluiti i bor.
Prvi nuklearni reaktor izgradio je 1942. ve spomenuti talijanski fiziar E.
Fermi sa svojim suradnicima na sveuilitu u Chicagu. No, zadaa ove prve
atomske pei nije bila da proizvodi energiju, ve plutonij iz izotopa urana
238
235
238
92 U pomou lanane reakcije cijepanja izotopa 92 U , koji se uz 92 U nalazi
prisutan u prirodnom uranu. Takav nuklearni reaktor sastoji se od kocke
grafita, u koju su umetnuti tapovi prirodnog urana. Tako je uran stalno
obavijen slojem moderatora, koji
smanjuje brzinu neutrona nastalih u uranovu tapu, te neutroni s
brzinom manjom od kritine
rezonantne brzine ulaze u sljedei
uranov tap i u njemu izazivaju
nuklearno cijepanje urana 235.
(slika 18.3.).
Slika 18.3. Shema nuklearnog

reaktora
Za kontrolu lanane reakcije nalaze se u reaktoru kadmijevi tapovi, koji se

automatskim mehanikim ureajem vertikalno sputaju i diu, te tako upravo
podravaju lananu reakciju. Ako se reakcija pone ubrzavati, kadmijevi
tapovi se neto spuste. Obratno, ako reakcija pone jenjavati, tapovi se neto
podignu. Kako se prilikom nuklearnog cijepanja urana 235 asovito ne
oslobode svi neutroni, ve unutar vremenskog intervala od 1 minute, ta
injenica upravo omoguuje ovu automatsku mehaniku kontrolu (regulaciju)
s pomou kadmijevih tapova.
18.8. Atomska bomba
Spori neutroni izazivaju nuklearno cijepanje urana 235 i lananu reakciju,
pod ijim utjecajem se uzorak urana raspada u komade, ali ne tako
eksplozivno kako je potrebno kod jedne bombe. Takvo eksplozivno nuklearno
cijepanje urana 235 i plutonija 239 izazivaju brzi neutroni (slika 18.4.).
337
Slika 18.4. Shematski prikaz nekontrolirane nuklearne

reakcije u atomskoj bombi
Prema tome, za eksplozivnu, tj. nekontroliranu nuklearnu lananu reakciju,

potrebno je da se sekundarni neutroni ne usporavaju ni uranom 238, ni
neistoama. Zbog toga moraju biti ispunjeni ovi uvjeti:
a.) uran-235 mora biti slobodan od urana 238, ili se mora upotrijebiti
isti plutonij 239 (dobiven u reaktoru)
b.) neistoe u uranu ili plutoniju moraju biti potpuno uklonjene
c.) koliina urana ili plutonija mora biti takva da tek malen dio
sekundarnih neutrona moe pobjei ne izazvavi nuklearno cijepanje
Ovaj trei uvjet ima osnovnu vanost za konstrukciju atomske bombe. Ako je
masa nuklearnog eksploziva u atomskoj bombi premalena, ne moe doi do
eksplozivnog nuklearnog cijepanja, jer previe neutrona pobjegne iz uzorka, a
da nisu izazvali lananu reakciju. im, pak, masa nuklearnog eksploziva
dostigne kritinu veliinu, dolazi do spontane eksplozije. Ta je kritine masa
izmeu 2 i 100 kg. Prema tome, atomska bomba sastoji se od dvije odijeljene
mase nuklearnog eksploziva, od kojih je svaka ispod kritine mase, a zajedno
338
imaju veu masu od kritine. Eksplozija atomske bombe obavlja se tako da se

obje odijeljene mase pomou jednog detonatora jedna u drugu komprimiraju
(upucaju) (slika 18.5.).
Dok je masa nuklearnog eksplozivapodijeljena lanana reakcija se ne moe
realizirati, pa je cio sistem bombe siguran od eksplozije. Kad se eli da se
izvri eksplozija, svi ti dijelovi se sakupe na jednom mjestu gdje stvaraju
nadkritinu masu. Tada e reakcija nastati sama od sebe, jer e je svaki
zalutali neutron zapoeti reakciju. U praksi se brzo sastavljanje subkritinih
masa vri tako to se jedan dio fisione mase , koji slui kao projektil pomou
nekog eksploziva sabije u drugi dio, koji slui kao meta. Pri tome je vano da
se fisione mase spoje velikom brzinom da bi u to kraem vremenu stvorile
jedinstvenu kompaktnu masu.
Meta U - 235
Projektil U - 235
Slika 18.5. Shema jednog mehanizma za

izazivanje eksplozije atomske bombe
Eksploziv
Atomska bomba (prvu je izgradio ameriki fiziar J. R. Oppenheimer)

detonira uz oslobaanje energije koja je jednaka detonaciji otprilike 100000
tona eksploziva TNT (trinitrotoluola).
Iz ovoga to smo naveli proizlazi da je veliina atomske bombe ograniena
kritinom masom. Meutim, to ogranienje nemamo
kod vodikove
(hidrogenske) bombe.
18.9. Vodikova (hidrogenska, H bomba ) bomba
Kazali smo da spajanjem 2 vodikova atoma i 2 neutrona u atom helija dolazi
do gubitka mase od 0.0304 mu, tj. prilikom nastajanja 1 mola ( 4 g) helija
uniti se 0,0304 g materije, a oslobaa se golema energija od oko
0,03 g910 10 kJg 1 = 2,710 9 kJ
Na takvim nuklearnim egzotermnim procesima spajanja vodikovih atoma u
helijumove atome zasniva se vodikova bomba i nastajanje energije u Suncu i
zvijezdama.
339
Od nuklearnih reakcija sinteze helija iz vodika, tzv. nuklearno stapanje

(engleski: nuclear fusion), dolaze u obzir ove:
3
nuklearnim stapanjem deuterijevih jezgara nastaje izotop helija 2 He uz
oslobaanje energije od 320 milijuna kJ po molu helija:
2
1
E = 5,3 10 13 J
3
1
H + 2 H 2 He+ 0 n
1
odnosno 5,310 13 J610 23 mol 1 = 3,210 11 Jmol 1 . Neto vea energija

oslobaa se, kada tom reakcijom deuterona nastaje vodikov izotop masenog
broja 3, tricij:
H+ H
1
1
1
3
H+ H
E = 6,3 10 13 J
1
2
1
2
Meutim, mnogo vea energija oslobaa se nuklearnom reakcijom tricija i

deuterija, pri emu nastaje helij:
He+ n
0
1
2
4
H+ H
E = 2,8 10 12 J
1
2
1
3
No, da moe doi do navedenih nuklearnih reakcija, moraju jezgre 2 H i 3 H

1
1
imati takve brzine da mogu savladati uzajamne odbojne sile. Drugim rijeima,
elimo li da doe do spomenutih reakcija, moramo dovoenjem energije
dignuti jezgro na vrlo visok energetski nivo, analogno kao to to moramo
uiniti, recimo, plamenom ili elektrinim lukom ili iskrom kao elimo da doe
do eksplozivnog spajanja vodika i kisika. Zbog temperature od nekoliko
milijuna stupnjeva termika brzina vodikovih atoma tako je velika da moe
doi do nuklearnog stapanja tzv. termonuklearne reakcije. Kako se time
oslobaa golema energija, temperatura se jo vie die. Posljedica je ubrzano,
tj. eksplozivno nuklearno stapanje cijelog prisutnog deuterija i tricija.
Takve goleme temperature od otprilike 20 milijuna stepeni potrebne za
nuklearno stapanje, imamo u sreditu eksplozije atomske bombe. Prema tome,
vodikova bomba moe se sastojati od atomske bombe kao detonatora, oko
koje se nalazi smjesa deuterija i tricija. Velika prednost takve bombe
(engleski: hidrogen bomb) jest u tome to joj veliina teoretski nije
ograniena. Ona ovisi samo o raspoloivoj koliini deuterija i tricija. No, tricij
je radioaktivni izotop s vremenom poluraspada od svega 12 godina. Osim toga
moe se dobiti, u veim koliinama, samo u nuklearnom reaktoru, tj. na raun
prirodnog urana.
340
S deuterijem situacija je mnogo povoljnija, jer se lako dobiva frakcijskom

destilacijom obine vode.
Do danas konstruirane vodikove bombe (prvu je konstruirao ameriki fiziar
E. Teller), jae su od obine atomske bombe otprilike tisuu puta, tj.
detoniraju s energijom ekvivalentnoj detonaciji od nekoliko desetaka milijuna
tona TNT (tzv. megatonske bombe).
Tako zvana neutronska bomba jest vodikova bomba, kod koje 80 %
osloboene nuklearne energije nosi neutronsko zraenje, a samo 20 %
zraenje. To izvanredno tvrdo neutronsko zraenje lako prolazi kroz beton,
elik i druge tvari i ne oteuje predmete. Meutim, u ivim stanicama
(elijama) sukobljavaju se neutroni s atomima vodika, predaju im energiju i
tako dolazi do kidanja lanaca molekula. Na taj nain neutronsko zraenje
unitava staninu tvar i ubija ljude i sve ostalo ivo.
Na alost, ta velika nuklearna energija, koja se oslobaa prilikom nuklearnog
stapanja vodika, ne moe se za sad upotrijebiti u mirnodopske svrhe. Naime,
temperaturu od 20 milijuna stepeni moemo postii samo u vremenskom
intervalu od jedne milijuntinke sekunde (eksplozija atomske bombe) i
nemogua je kontrolirana reakcija.
18.10. Stvaranje energije na Suncu i zvijezdama
Sunce i zvijezde gigantski si laboratoriji u kolima se zbivaju termonuklearne
reakcije uz oslobaanje goleme energije, koja se zrai u svemir. Ve su 1938.
godine C. F. Weizscker i H. A. Bethe neovisno izraunali energiju zraenja
Sunca, koja se poklapa s izmjerenom, i to na osnovi sumarne termonuklearne
reakcije:
2
4
4 H
He + 2e + +
1
1
tj. 4 protona spajaju se u helijevu jezgru uz emisiju pozitrona i zraka. Kao

katalizatori ove reakcije fungiraju ugljikova i duikova jezgra, a u
meureakcijama sudjeluju i jezgra kisika (tzv. ugljikov ciklus).
Gubitak mase prilikom navedene nuklearne reakcije iznosi 0,0276 mu. Taj
gubitak mase ekvivalentan je energiji od 4,12310 12 J, odnosno po molu helija
oslobodi se energija od 2,510 12 Jmol 1 , tj. navedenu energiju zrai Sunce
kada se samo 4 g vodika pretvore u helij.
341
LITERATURA
344
LITERATURA
1. Brini S. i Generali E.:

Osnovna pravila za sastavljanje jednadbe kemijske reakcije
www. ktf-split.hr/periodni/abc/kem-jed.html
2. Banovi M.:
Analitika kemija, kolska knjiga, Zagreb, (1995)
3. Barrow T.:
Physical Chemistry
The McGraw Hill Companies, Inc., (1996)
4. Bievi S.:
Neorganska hemija, Svjetlost, Sarajevo, (1980)
5. Brown T L., Le May, Jr.H.E., Bursten B.E.:
Chemistry
Prentice Hall International, Inc, (1997)
6. Chang R.:
Chemistry
McGraw-Hill, Inc., New York, (1991)
7. Cvita T., Kallay N.:
Fizike veliine i jedinice meunarodnog sustava
kolska knjiga, Zagreb, (1980)
8. avki S.:
Razbijanje jezgra i lanana reakcija
www.users.skynet.be/orbus/transura.htm
9. Dopua B.:
www. hr.znanost i istraivanje. Kemija
10. Duvnjak .:
www.astronomija.net/article.php?sid
11. Felder R. M., Rousseau R.W.:
Elementary Principles of Chemical Peocess
3rd edition, John Wiley and Sons, Inc., New York
12. Filipovi I., Lipanovi S.:
Opa i anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb, (1987)
13. Generali E.:
www. ktf-split.hr/periodni/abc
14. Grba M.: Linus Carl Pauling ovjek legenda
www.autoteka.com/eskola/kem/pauling
345
15. Grdeni D.:

Povijest kemije
kolska knjiga i Novi liber, Zagreb, (2001)
16. Habu S., Tomai V.:
Opa kemija 1.
profil International, Zagreb, (1996)
17. Halasz I.:
Vidljivo nevidljivo crtice o elektronu i
www.autoteka.com/eskola/kem
18. Jankovi M.:
Historija hemije-Povijest kemije
Univerzitetska knjiga, Sarajevo, (1999)
19. Jovi S.:
Hemija, rastvori, koloidi i emulzije
www.zvrk.co.yu/hemija/rastvori
20. Kallay N.:
Koloidi i elektroliti
www.mzt.hr. /projekti9699/1/119404.htm
21. King C. J.:
Separation Prosesses
Mc Graw Hill, New York, (1997),
www.page1. Dopuna literature za predmete posle dodiplomskih studija na smeru Zatita ivotne sredine Univerziteta
u Niu.
22. Kolbah D.:
Prirunik za kemiare
SKTH, Zagreb, (1986)
23. Kosti V., Kosti Lj.:
Hemijsko-tehnoloki leksikon
Rad, Beograd, (1980)
24. Latscha H.P., Klein H.A.:
Anorganische Chemie
Springer, Heidelberg, (1994)
25. Markovi B.:
Fizika 4 Optika i atomska fizika, 1978
26. Mazalin Zlonoga, Petreski A.:
Kemija 2, Profil, Zagreb, (1998)
346
27. Noethig D. Hus, Herak M.:

Opa kemija - odabrana poglavlja,
28. Petreski A., Sever B.:
Kemija, profil International, Zagreb, (1994)
29. Petrovski P.:
Opta i neorganska hemija, Univerzitet u Tuzli,
Rudarsko-geoloki fakultet-Tuzla, Tuzla, (1993)
30. Rikovski I.:
Neorganska hemija
Graevinska knjiga, Beograd, (1997)
31. Sikirica M., Korpar olig:
Kemija s vjebama 2
32. Sikirica M., Korpar B. olig:
Kemija s vjebama 1.
33. Sikirica M.:
Hemija 1
Sarajevo - Publishing, Sarajevo, (1998)
34. Stojakovi .:
Neorganska hemija
Tehnoloko-metalurki fakultet, Beograd, (1986)
35. epi J.:
Spektroskopija zvijezda
www.botanic.hr/ast/praktic/zvijezde/spektr.htm
36. Tkalec M., Borovnjak B. Zlatari, Petreski A.:
Anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb, (1998)
37. Velagi-Habul E., M. Mazalovi, K. Sinanovi, I. Bonjak, M. Kovalija,
I.Penavin-kundri, M. Maksimovi, . Bajramovi:
Practicum iz Ope Hemije za studente univerziteta u BiH,
Sarajevo, Banja Luka, Mostar, (2000)
38. Vrkljan P. i Juda N.
Metode izjednaavanja jednadbi kemijskih reakcija,
www. autoteka. com/eskola/kem
39. Vujanovi V.:
Astronomija 2
347
40. Wiberg E.:

Anorganska kemija,
kolska knjiga, Zagreb, (1967
41.
Hemijsko-tehnoloki prirunik-Fizikokehemijske metode,
42.
www. feruuni hagen.de/MATHPHYS/velelic/rudjer/
43.
ww w.trema.hr/zadaci/fizika/Nuklearna elektrana.htm
44.
Hemijsko tehnoloki prirunik - analitika
348
DODACI
350
D 0.1. Osnovne fizike veliine i jedinice meunarodnog sistema

Fizika veliina
naziv
simbol
duljina
l
masa
m
vrijeme
t
elektrina struja
l
termodinamika
T
temp.
mnoina tvari
n
intenzitet
Iv
svjetlosti
Osnovna SI jedinica
naziv
simbol
metar
m
kilogram
kg
sekunda
s
amper
A
kelvin
mol
mol
kandela
cd
D 0.2. Doputene jedinice izvan SI

Fizika
veliina
Duljina
Masa
Volunen
Vrijeme
Brzina
Tlak
Energija
Naziv
Oznaka
Definicija
morska milja
karat
tona
litra
sat
minuta
vor
bar
elektronvolt
t
l, L
h
min
bar
eV
1852 m
0,0002 kg
1000 kg
1,000028 dm3
3600 s
60 s
milja h-1
100000 Pa
1,60 10-19 J
351
D 0.3. Neke izvedene SI jedinice

Znak
Znak
Fizika fizike
JedinDefinicija
jedinveliina veliiica
jedinice
ice
ne
povrina
m2
volumen
gustoa
m3
kg m-3
sila
njutn
kg m s-2
pritisak
paskal
Pa
Nm-2 = m-1 kg s-2
energija
dul
N m = m2 kg s-2
Veza starih
jedinica s
SIjedinicama
koliinska
(mnoinsk
a) konc.
molarni
volumen
toplinski
kapacitet
entropija
molarni
toplinski
kapacitet
molarna
entropija
specifini
toplinski
kapacitet
molarna
energija
napetost
povrine
dinamika
viskoznost
elektrini
potencijal
elektrini
naboj
mol m-3
Vm
m3 mol-1
JK-1=m2 kg s-2 K-1
JK-1=m2 kg s-2 K-1
Cm
JK-1 mol-1 =
= m2 kg s-2 K-1mol-1
Sm
JK-1 mol-1 =
= m2 kg s-2 K-1mol-1
JK-1kg-1 = m2s-2K-1
Em
Jmol-1 =
= m kg s-2 mol-1
din = 10-5 N
kp = 9,806 N
bar = 105 Pa
atm=101325 Pa
mmHg=133,3 Pa
erg = 10-7J
cal = 4,186 JK
kWh = 3,6106 J
Nm-1, Jm-2 = kg s-2
din cm-1 =10-3

Nm-1
erg cm-2 =
= 10-3J m-2
Pa s = kg m-1s-1
P = 10-1 Pa s
volt
JC-1 = m2 kg s-3A-1
kulon
As
352
D 0.4. Neke osnovne prirodne konstante
Konstanta
brzina svjetlosti u
vakuumu
elementarni
naboj
Planckova
konstanta
gravitacijska
konstanta
Avogadrova
konstanta
atomska masena
konstanta
plinska konstanta
idealnog plina
Boltzmanova
konstanta
Faradejeva
konstanta
Znak
i
relaci
ja
c0
2,997 924 58108 s
1,602 177 33 (1 0,3010-6)

10-19C
6,626 075 5 (1 0,6010-6)
10-34Js
e
h
G
NA; L
mu; u
R
k=
Vrijednost
R
L
F=eL
-4
6,67259(1 1,2810 )10
-11
Nm 2
kg 2
6,022 136 7 (1 0,59

10-6)1023mol-1
1,660 540 2 (1 0,5910-6)10-27
kg
8,314 510 (1 8,410-6)
J
molK
1,380 658 (1 8,510-6)10-23

9,648 530 9 (1 0,30104)
J
K
C
mol
353
D 0.5. Prefiksi decimalnih jedinica

Prefiks
deci
centi
mili
mikro
nano
piko
femto
ato
10-1
10-2
10-3
10-6
10-9
10-12
10-15
10-18
Simbol
d
c
m
n
p
f
a
Prefiks
10
102
103
106
109
1012
1015
1018
Simbol
deka
hekto
kilo
mega
giga
tera
peta
eksa
da
h
k
M
G
T
P
E
D 06. Grki alfabet

A
B
E
Z
H
alfa
beta
gama
delta
epsilon
zeta
eta
theta
I
K
M
N
jota
kapa
lambda
mi
ni
ksi
omikron
pi
354
ro
sigma
tau
ipsilon
fi
hi
psi
omega
RJENIK POJMOVA
356
RJENIK POJMOVA
ADSORPCIJA je vezivanje jedne tvari na povrinu druge tvari zbog

djelovanja molekulskih sila. To je pojava da se na graninoj povrini izmeu
dviju faza (povrini vrstog tijela okruenog tekuinom ili plinom)nakuplja
neka tvar u koncentraciji veoj nego to vlada u unutranjosti susjednih faza.
Tvar na kojoj se vri adsorbcija naziva se adsorbens. Za dobre adsorbense
karakteristino je da imaju vrlo veliku povrinu.
AEROBNE BAKTERIJE (mikroorganizmi) za iji ivot je neophodna
dovoljna koliina kisika. Suprotno, ANAEROBNI organizmi mogu ivjeti bez
kisika.
AEROSOL je koloidni sistem u kojem je disperzno sredstvo plin, a disperzna
faza tekuina ili vrsta tvar.
AFINITET PREMA ELEKTRONU je energija koja se oslobaa ili je valja
utroiti da atom u plinovitom stanju primi elektron i postane negativno nabijen
ion.
AGAR-AGAR je tvar dobivena iz crvenih morskih algi. Slui za pripremanje
podloga za mikrobioloke preparate i umjesto elatine u prehrambenoj
industriji.
AKCELERATORI, to su naprave koje slue za ubrzavanje nabijenih estica
(protona, deuterona). estice se pod utjecajem elektrinog polja ubrzavaju, a
pomou magnetnog polja zadravaju unutar odreenog prostora. Kad postignu
dovoljno veliku brzinu (tj. dovoljno veliku energiju) usmjeravaju se na metu
koju elimo bombardirati. Najpoznatije vrste akceleratora su ciklorton,
sinhrotron, betatron.
AKTINIDI su elementi sedme periode periodnog sistema elemenata iji
elektroni popunjavaju kao posljednje 5f orbitale, pripadaju f bloku.
Atomski broj aktinida je od 90-109, a ime su dobili po aktiniju prvom lanu
tog niza elemenata.
AKTIVIRANI KOMPLEKS je vrlo kratko ivua molekulska vrsta koja
nastaje pri sudaru molekula reaktanata.
357
AKTIVITET OTOPLJENE TVARI (a) predstavlja stvaranu ili efektivnu

koncentraciju otopljene tvari u otapalu (a = c).
AKTIVNOST OTOPLJENJE TVARI v. aktivitet otopljene tvari
AKUMULATAORI su kemijski izvori istosmjerne struje, u kojima su reakcije
na elektrodama gotovo potpuno reverzibilne.
ALKEMIJA, obuhvaa stara kemijska znanja i vjetine. Potjee od starih
Egipana, a razvijali su je Arapi i prenijeli u Europu, gdje se od 4. do 18.
stoljea svela na pronalaenje naina za pripremanje zlata iz drugih metala
pomou kamena mudraca, pronalaenje eliksira ivota koji bi ouvao
vjenu mladost i dr. Moe se smatrati preteeom moderne kemijske znanosti
koja se poela razvijati u 18. st.
ALKOTEST je test kojim se dokazuje alkohol u dahu neke osobe, baziran na
reakciji alkohola sa utim bikromat-ionm (Cr2 O72 ) i etanolom.
ALOTROPIJA je pojava da se neka elementaraena tvari nalazi u dva ili vie
molekulna ili strukturna oblika..
ALUMINOTERMIJA postupak redukcije (pri emu se postiu visoke
temperature) pomou metalnog aluminija, odnosno aluminija u prahu.
Reakciju aluminija i kisika prati veliko oslobaanje energije. Pri zagrijavanju
smjese nekog metalnog oksida sa aluminijem u prahu dolazi do burne reakcije
i razvijanja visoke temperature. Ovo se koristi za izdvajanje nekih metala
(krom, mangan). U tehnici se aluminotermija koristi za zavarivanje metala pri
emu se upotrebljava termit smjesa aluminija u prahu i oksida eljeza
(Fe3O4).
AMFOTERNA JEDINJENJA (amfoliti), odnosno amfoterni elektroliti,
kemijska jedinjenja koja reagiraju i kao baze i kao kiseline, jer daju soli i sa
bazama i sa kiselinama; na pr., aliminij hidroksid.
AMFOTERNI ELEMENTI, elementi koji pod odreenim uvjetima mogu
stvarati katione, a pod drugim anione, tj. jednom se vladaju kao metali, a drugi
put kao mataloidi.
AMORFNE TVARI su tvari koje nemaju pravilnu unutranju grau i zato ih
ne smatramo pravim vrstim tvarima, ve jako pothlaenim tekuinama.
358
ANION je negativno nabijena estica koja se moe sastojati od jednog ili vie
atoma.
ANODA je elektroda na kojoj se odvija oksidacija.
ANOMALIJA VODE je pojava da je gustoa leda manja od gustoe vode.
APSORPCIJA(absorpcija) (lat. absorbere = gubiti) je pojava da tvar iz jedne
faze prelazi graninu povrinu i u drugoj fazi se vie ili manje jednolino
raspodjeljuje u koncentraciji veoj nego to je u unutranjosti prve faze.
APSORPCIJA SVJETLOSTI je pojava da neke tvari upijaju svjetlost
odreenih valnih duljina.
AREOMETAR je jednostavan ureaj za odreivanje gustoe, koji radi na
osnovi Arhimedovog zakona.
ATMOSFERSKI PRITISAK je pritisak koji uzrokuje Zemljina atomsfera.
ATOM je stabilan i neutralan sistem jedne jezgre i odreenog broja elektrona.
To je najsitnija estica kemijskog elementa koja moe samostalno postojati i
koja se moe spajati s drugim istovrsnim ili raznovrsnim atomima.
ATOMSKI BROJ (znak:Z) je broj koji odreuje vrstu atoma, a jednak je broju
protona u jezgri i broju elektrona u elektronskom omotau.
ATOMSKI KRISTALI su kristali graeni od atoma meusobno povezanih
kovalentnim vezama.
AVOGADROV BROJ je broj estica u uzorku koliine (mnoine) 1 mol i
iznosi 6,022 10 23.
AVOGADROV ZAKON je zakon prema kojem plinovi jednakih volumena pri
istom pritisku i temperaturi sadre jednak broj estica, prema tome i jednake
koliine (mnoine) plina.
AVOGADROVA KONSTANTA (znak: NA ili L) dobije se djeljenjem
brojnosti jedinki u uzorku njegovom koliinom (mnoinom). Vrijednost joj je
6,022 10 23mol-1. To je molarna brojnost estica, odnosno broj estica po
jedinici (koliine) mnoine.
AZBEST, magnezijev silikat, vlaknasti sjajni mineral. Nesagoriv je i lo je
vodi topline i elektriciteta. Mnogo se upotrebljava za izradu nesagorivih
359
tkanina, za izolaciju topline i od vatre u elektroindustriji, kemijskim

laboratorijima i graevinarstvu za pripremanje azbest-betona (azbest-cementa:
od 3 dijela cementa i 1 dijela azbesta).
BATERIJE su kemijski izvori istosmjerne struje, u kojima su reakcije na
elektrodama nepovratne.
BAZE su tvari koje mogu primiti proton (proton akceptori).
BJELANEVINE (proteini), sloeni organski spojevi sastavljeni od mnogo
molekula aminokiselina koje su meusobno vezane peptidnom vezom CONH-. To su visokomolekularni polipeptidi ija se molekularna teina kree
od nekoliko desetaka hiljada do jednog ili vie milijuna. Glavna su graa
protoplazme ive stanice (elije) nositelja svih ivotnih funkcija. Sve
bjelanevine sadre ugljik, vodik, kisik i duik, a veina jo i sumpor i fosfor,
dok neke sadre i jod i eljezo.
BROJNOST JEDINKI je fizika veliina za broj jedinki, oznaava se s N, a
jedinica joj je 1.
BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE je promjena (mnoinske) koliinske
koncentracije produkata ili reaktanata s vremenom.
CENTAR SIMETRIJE je zamiljena taka unutar kristala koja je jednako
udaljena od dvije nasuprot, istovrsne i paralelne probe.
COULOMBOV ZAKON: sila privlaenja izmeu nabijenih estica
proporcionalna je umnoku njihovih naboja, a obrnuto proporcionalna
kvadratu njihove udaljenosti
(F = k(q1 g2/r2)).
CURIJEVA TEMPERATURA ili Curujeva taka je temperatura na kojoj
materijal postaje paramagnetian. Poveanjem temperature oscilacije atoma i
iona u kristalnoj reetki su tako velike da dolazi do proizvoljne orijentacije
rezultirajuih magnetskih momenata i metal prestaje biti feromagnetian. Za
eljezo se to dogaa na temperaturi od 560 C, a kod nikla na 356 C. Ime je
dobila u ast francuskog fiziara Pierre Curie (1859-1906).
ISTE TVARI se uvijek sastoje samo od jedne vrste estica, koje mogu biti
atomi ili molekule.
VRSTA TVAR je svaka tvar koja ima kristalnu grau, stalni oblik i volumen.
360
DEFEKTOSKOPIJA (lat. defectus nedostatak) skup metoda za otkrivanje

nedostataka u kontroli razliitih materijala i proizvoda. Defektoskopija otkriva
na primjer nehomogenost materijala, pukotine, naprsline, nedovoljno vrsta
mjesta, neispravne avove itd. U tu svrhu se koriste razliiti aparati
(defektoskopi) koji rade na bazi kapilarnih, luminiscentnih, rendgenoskopskih,
magnetskih, ultrazvunih i drugih fizikalnih metoda.
DELOKALIZIRANI ELEKTRONI su oni elektroni koji ne pripadaju jednom
atomu, ve se rasprostiru oko vie atoma ili iona.
DESTILACIJA, odvajanje tekuine od njezinih nehlapljivih sastojaka.
Tekuina se pretvori u paru grijanjem na temperaturi vrelita, a pare se zatim
odvode u hladnjak gdje se ponovo kondenziraju u tekuinu (destilat). Za
odjeljivanje smjesa tekuina s razliitim vrelitem primjenjuje se frakciona
destilacija kod koje se kao posebni destilati odvoje komponente koje se ispare
u odreenom temperaturnom razmaku. Kod organskih tvari osjetljivih na
poviene temperature upotrebljava se vakuum destilacija tj. postupak se
izvodi uz snieni pritisak ime se snizuje i vrelite.
DIFUZIJA, meusobno mijeanje molekula plinova, tekuina ili vrstih tijela.
Uzrok difuzije kod plinova i tekuina je termiko gibanje (kretanje) molekula,
a kod vrstih tijela meusobno izmjenjivanje molekula u prostornoj reetki.
Difuzija se najbre odvija u plinovima, sporije u tekuinama, a najsporije u
vrstim tijelima.
DIJALIZA je metoda ienja koloidnih sistema od sastojaka ije su estice
manje o koloidnih pa mogu prolaziti kroz polupropusnu membranu.
DINAMIKA RAVNOTEA je stanje u kojem su izjednaene brzine polazne
i povratne rakcije.
DIPOL INDUCIRANI DIPOL SILE v.sila dipol inducirani dipol.
DIPOL-DIPOLNE SILE su Van der Waalsove privlane sile elektrostatske
prirode koje djeluju izmeu suprotno nabijenih krajeva dipolnih molekula.
DIPOLNA MOLEKULA je molekula sastavljena od dvaju ili vie atoma
razliitih elektronegativnosti, u kojoj se teite pozitivnog i negativnog naboja
ne nalazi u istoj toki (vidi polarne molekule).
DIPOLNI MOMENAT je veliina koja se javlja kod polarnih molekula, a
jednaka je umnoku naboja i udaljenosti sredita pozitivnog i negatiavnog
naboja.
361
DIPOLNI MOMENAT v. elektrini dipolni moment

DISOCIJACIJA v. elektrolitika disocijacija.
DISPERZIJA je proces rasprivanja.
DISPERZNA FAZA je tvar koja je rasprena u drugoj tvari.
DISPERZNO SREDSTVO je tvar u kojoj je rasprena neka druga tvar.
DISPROPORCIONIRANJE, je reakcija u kojoj se jedna te ista molekula i
oksidira i reducira.
DRUGI FARADAYEV ZAKON: mnoine tvari izluene na elektrodama istom
mnoinom elektriciteta odnose se obrnuto razmjerno broju izmijenjenih
elektrona u tim reakcijama.
DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE: entropija Svemira raste tijekom svake
prirodne promjene.
DULJINA KOVALENTNE VEZE je udaljenost izmeu jezgara atoma koji
sudjeluju u toj vezi...
DVOSTRUKA KOVALENTNA VEZA je kovalentna veza koja nastaje
stvaranjem dvaju zajednikih elektronskih parova izmeu dva atoma.
EBULIOSKOPIJA je metoda odreivanja relativne molekulske mase tvari
povienjem vrelita.
EBULIOSKOPSKA KONSTANTA (Kb) je konstanta proporcionalnosti
izmeu vrelita otopine i molalnosti otopljene tvari (t = Kb b).
EGZOTERMAN PROCES je proces u kojem sistem predaje toplinu okolini
(H<0).
ELEKTRINI DIPOLNI MOMENT (znak:) je veliina koja ovisi o naboju
i meusobnoj udaljenosti atoma u molekuli (dipolni moment).
ELEKTRODA je elektriki vodljiva tvar uronjena u talinu ili otopinu
elektrolita na kojoj se odvija prijenos elektrona izmeu okidiranog i
reduciranog stanja tvari.
ELEKTRODNI POTENCIJAL v. standardni redukcijski elektodni potencijal
362
ELEKTROFOREZA je pojava gibanja elektriki nabijenih koloidnih estica

djelovanjem istosmjernog elektrinog polja.
ELEKTROKEMIJSKA KOROZIJA je korozija uvjetovana nastajanjem
galvanskog lanka.
ELEKTROKEMIJSKI LANCI su sistemi
meudjelovanja kemijske i elektrine energije.
kojima
dolazi
do
ELEKTROLIT je tvar ija otopina ili talina provodi elektrinu struju.

ELEKTROLITIKA DISOCIJACIJA je proces rastavljanja nekih tvari pri
otapanju na pozitivno i negativno nabijene estice ione.
ELEKTROLITSKI MOST je staklena U-cijev napunjena otopinom
odgovarajueg elektrolita koji omoguuje nesmetan prolaz struje izmeu dva
polulanka.
ELEKTROLIZA je proces u kojem elektrina energija uzrokuje odvijanje
nespontane kemijske reakcije.
ELEKTROLIZNI LANAK je sistem u kojem se elektrina energija pretvara
u kemijsku energiju.
ELEKTROMOTORNA SILA (EMS, E ) je razlika napona katode i anode
galvanskog lanka kad kroz lanak ne tee struja.
l
ELEKTRON (znak e ili e-) je elektrino negativno nabijena estica. Naboj mu

je jednak elementarnom elektrinom naboju koji iznosi 1,602 10-19 C, a masa
9,109 10-31kg. Izgrauje elektronski omota atoma.
ELEKTRONEGATIVNOST je mjera sposobnosti atoma da privue elektrone
drugih atoma koji sudjeluju pri stvaranju kemijske veze.
ELEKTRONEGATIVNOST je sposobnost atoma da privue elektrone
drugiha toma koji sudjeluju u kemijskoj vezi. Izraava se koeficijentom
elektronegativnosti.
ELEKTRONSKA KONFIGURACIJA prikazuje raspad elektrona u atomu u
energetske razine i orbitale.
ELEKTRONSKI OBLAK je prostor oko jezgre atoma za koji postoji velika
vjerojatnost da se u njemu nalazi elektron. Karakteristian je za svaku orbitalu,
363
a obino se prikazuje graninom povrinom koja zatvara volumen unutar

kojeg elektron provede 90 do 95 % vremena.
ELEKTRONSKI OMOTA v. elektronski oblak
ELEMENTARE TVARI su oblik u kojem se elementi javljaju u prirodi. Te
tvari su graene od istovrsnih atoma.
ELEMENTARNA ELIJA KRISTALNE REETKE je najkmanji dio u
kristalnoj strukturi tvari koji se periodiki ponavlja du kristalografskih osi.
ELEMENTARNI NABOJ e, najmanji mogui elektrini naboj i iznosi
1,602 10-19 C..
ELEMENTI GLAVNIH SKUPINA su elementi koji se nalaze u s i p-bloku
prirodnog sistema elemenata.
ELOKSIRANJE je stvaranje oksidnog sloja na povrini aluminija
elektrolitikom oksidacijom.
EMISIJA SVJETLOSTI je pojava da neka tvar ili atom isijava svjetlosnu
energiju.
EMPIRIJSKA FORMULA oznaava samo odnos broja atoma u nekoj
molekuli ili formulskoj jediniki, a ne i njihov stvaran broj.
EMULGATOR je tvar koja stabilizira emulziju.
EMULZIJA je koloidni sistem u kojem su disperzno sredstvo i disperzna faza
tekuine.
ENDOTERMNA KEMIJSKA REAKCIJE ENOTERMAN PROCES je
onaj u kojem sistem prima toplinu iz okoline (rH>0).
ENERGIJA AKTIVACIJE (Ea) je najmanja energija potrebna da nastane
aktivirani kompleks.
ENERGIJA IONIZACIJE (znak: Ei) je energija koju je potrebno dovesti
atomu da bi nastao pozitivno nabijeni ion.
ENERGIJA KEMIJSKE VEZE je energija koju valja utroiti da bi se
kemijska veza prekinula.
364
ENERGIJA KRISTALNE REETKE je energija koju valja utroiti da bi se

kristal rastavio na pojedinane estice (atome, ione). Ukazuje na jakost veze
izmeu estica (atoma, iona) u vrstom stanju.
ENERGIJA VEZE je energija koju valja dovesti da bi se veza razorila.
ENTALPIJA IZGARANJA ( cH) je promjena entalpije koja prati potpuno
izgaranje uzorka.
ENTALPIJA OTAPANJA je promjena entalpije koja prati otapanje tvari pri
nastajanju beskonano razrijeene otopine.
ENTALPIJA REAKCIJE (rH) je termodinamika veliina kojom se
opisuju promjene topline u nekom sistemu pri stalnom pritisku.
ENTROPIJA (S) je mjera nesreenosti sistema.
FARADAYEVA KONSTANTA (F) je umnoak Avogadrove konstante i
elementarnog naboja (F = 96 485 C mol-1).
FARMAKOPEJA, ljekopis, skup slubenih i obaveznih propisa o nainu
izrade ispitivanja, uvanja i doziranja lijekova.
FAZA je dio heterogenog sistema koji je fiziki razliit od ostalog dijela
sistema.
FAZNI DIJAGRAM pokazuje
odreenoj temperaturi i pritisku.
odnose izmeu faza nekog sistema pri
FENOLFTALEIN je kiselinsko-bazni indikator (u kiselom bezbojan, u

baznom ljubiast).
FEROMAGNETIZAM.
Feromagnetine
tvari,
unutar
odreenog
temperaturnog podruja, zadravaju magnetska svojstva kada se ukloni
vanjsko magnetno polje. Pri obinim temperaturama jedino su eljezo, nikal,
kobalt i njihove legure feromagnetini. Feromagnetizam nastaje zbog toga to
feromagnetine tvari sadre mala podruja (domene) u kojima su magnetski
momenti pojedinih atoma orjentirani u istom smjeru. Uklanjanjem vanjskog
magnetskog polja ovi materijali i dalje zadravaju svoj magnetizam.
Poveanjem temperature iznad Curiejeve temperature (ili Curiejeve take)
feromagnetini materijali postaju paramagnetini.
365
FILTRACIJA, razdvajanje vrstih tvari od tekuine prolaskom kroz sredstva

koja vrste tvari zadravaju, a tekuinu proputaju (filteri).
FIZIKE PROMJENE su promjene pri kojima ne dolazi do promjene sastava
tvari, ve samo do promjene njenog agregatnog stanja, oblika ili volumena.
FLOGISTONSKA TEORIJA, nekadanje naputeno tumaenje po kome pri
sagorijevanju dolazi do gubitka hipotetike supstancije s negativnom
vrijednou, nazvane flogiston. Oborio ju je Lavoisier (Lavoazije), koji je
dokazao da je poveanje teine oksidirane supstancije posljedica spajanja s
kisikom.
FLUID je tijelo koje nema stalan oblik (tekuina, plin).
FORMULSKA JEDINKA je zamiljena estica ija formula daje najmanji
odnos broja pojedine vrste estica u ionskom kristalu.
FOTOKATALITIKE REAKCIJE su fotokemijske reakcije u kojima je
svjetlost katalizator.
FOTOKEMIJSKE REAKCIJE su reakcije uzrokovane djelovanjem svjetlosti.
FOTOLITIKE REAKCIJE su fotokemijske reakcije u kojima je koliina
(mnoina) nastale tvari proporcionalna koliini (mnoini) apsorbiranih fotona.
FOTON je kvant zraenja (hv).
FOTOSINTEZA (foto kemijske reakcije) je kemijski proces kojim zelene
biljke sintetiziraju organske spojeve iz ugljikovog(IV) oksida i vode u
prisustvu suneve svjetlosti.
GALVANIZACIJA je elektrokemijsko nanoenje jednog na povrinu drugog
metala.
GALVANSKI LANAK je naprava u kojoj se redoks-reakcija moe provesti
na neizravan nain.
GEL je koloidni sistem u kojem je disperzna faza mreaste strukture i u koju
je uklopljeno disperzno sredstvo.
GIBBSOVA ENERGIJA (G) je dio energije nekog sistema sposoban za
obavljanje kemijskog rada (G = H TS).
366
GORIVNI LANCI su elektrokemijski ureaji u kojima se energija sadrana

u nekom kemijskom elementu ili spoju prevodi u istosmjernu elektrinu struju,
a reakcije na elektrodama nisu reverzibilne.
GRUBO DISPERZIVNI SISTEM je sistem u kojem je veliina estica
disperzne faze vea od 200 nm.
GUSTOA () je omjer mase i volumena neke tvari ( = m/V).
HEKSAGONSKA GUSTA SLAGALINA je kristalna tvorevina u kojoj su
strukturne jedinice (atomi, ioni) rasporeeni na uglovima estostrane prizme i
u sreditu njezinih baza, a tri atoma rasporeena su unutar prizme.
HEMOGLOBIN sloena bjelanevina koja sadri 6% hematina (krvna boja,
kemijski srodna klorofilu) i 94% globulina. Sastavni je dio crvenih krvnih
tjelaaca. U organima za disanje vee se s kisikom u oksihemoglobin, koji se
u elijama (stanicama) raspada na kisik i hemoglobin, pa tako prenosi kisik iz
dinih organa u tkiva.
HESSOV ZAKON: ako se kemijska reakcija moe prikazati nizom
pojedinanih koraka, ukupna promjena entalpije je zboroj promjena entalpija
pojedinih koraka.
HETEROGENA SMJESA je smjesa u kojoj pojedine komponente ostaju
fiziki odijeljene i u kojoj se sastojci mogu vidjeti prostim okom ili
mikroskopom. Ima promjenjiv sastav i svojstva.
HIDRATIZIRANI ION je ion na koji je vezan odreeni broj molekula vode.
HIDRATNE SOLI su soli koje kristaliziraju s odreenim brojem molekula
vode.
HIDRIRANJE (HIDROGENIZACIJA), adiranje vodika na nezasiene
organske spojeve. Redovito uz pomo katalizatora (nikal, kobalt, platina itd.).
Na taj se nain iz tekuih ulja dobivaju vrste masti; iz ugljena ili katrana
proizvodi se umjetni benzin itd.
HIDROFILNI SOL je sol ija je disperzne faza topljiva u vodi.
HIDROFILNOST je svojstvo privlaenja vode.
HIDROFOBNOST je svojstvo odbijanja vode.
367
HIDROLIZA je kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode.

HIDROLIZA SOLI je reakcija iona soli s molekulama vode pri emu nastaje
nedisocirana slaba kiselina odnosno baza.
HIDRONJEV ION (H3O+) nastaje vezanjem protona na molekulu vode.
HOFMANOV APARAT je ureaj za elektrolizu vode i vodenih otopina.
HOMOGENA SMJESA je smjesa u kojoj se prostim okom, povealom ili
mikroskopom ne mogu razlikovati sastojci smjese. Svaki dio smjese je jednak
po grai i sastavu.
IDEALNE OTOPINE; razrjeene otopine ije su molekule otopljene tvari
toliko meusobno udaljene da ne djeluju jedna na drugu, tj. vladaju se kao
molekule idealnog plina.
IDEALNI PLINOVI, plinovi izmeu ijih molekula ne postoje
meumolekularne privlane sile, pa se, za razliku od realnih plinova, vladaju u
skladu s plinskim zakonima.
INDIKATORI su tvari koje promjenom boje dokazuju prisustnost neke tvari
(v. kiselinsko-bazni indikatori)
INDIKATORSKI PAPIR v. univerzalni indikatorski papir.
INDUCIRANI DIPOL je dipol izazvan u neutralnom atomu ili molekuli
djelovanjem drugog iona ili dipola, pa i elektronskog oblaka druge neutralne
molekule ili atoma.
INERTNA ELEKTRODA je elektroda koja ne reagira sa sistemom u kojem
se nalazi, ve slui kao prijenosnik elektrona.
INHIBITOR je tvar koja usporava brzinu kemijske reakcije.
INTERNACIONALNI SISTEM JEDINICA (SI) je sistem u kojem su
jedinice za sve fizikalne veliine izvedene od sedam osnovnih jedinica.
IONI su pozitivno ili negativno nabijene estice ili skupine estica nastaju ako
atom ili grupa atoma primi ili izgubi jedan ili vie elektrona.
IONIZACIJA je proces nastajanja iona iz neutralnog atoma u plinovitom
stanju ili iz molekula otapanjem u pogodnom otapalu.
368
IONSKA VEZA je veza elektrostatske prirode koja nastaje izmeu suprotno

nabijenih iona.
IONSKI KRISTALI su graeni od iona koji se meusobno privlae jakim
elektrostatskim silama..
IONSKI POLUMJERI su polumjeri kationa, odnosno aniona.
IONSKI PRODUKT VODE (Kw) je produkt koliinskih (mnoinskih)
koncentracija H+ i OH- iona u vodi pri odreenoj temperaturi (Kw = c(H+)
c(OH-)).
ISKORISVOST AKUMULATORA je omjer koliine (mnoine) elektriciteta
dobivene pri izbijanju i koliine (mnoine) elektriciteta utroene pri nabijanju
akumulatora.
ISKORITENJE STRUJE PRI ELEKTROLIZI () je omjer mase tvari koja
se izluila na elektrodi i mase tvari koja bi se teorijski trebala izluiti ( =
mp/mt).
ISPARAVANJE je proces u kojem tekuina prelazi u paru na temperaturi
vrenja. Pri tom se procesu troi toplina.
IVERZIBILNE KEMIJSKE PROMJENE su one koje ne mogu odvijati u
oba smjera.
IZMJENJIVAKE SMOLE su visokoplimerizirane sulfonirane smole.
IZOBARI su atomi jednakog masenog, a razliitog atomskog broja.
IZOELEKTRINA TAKA je stanje koloidnog sistema kojem je naboj na
esticama poniten djelovanjem elektrolita ili promjenom pH- vrijednosti.
IZOLATORI su tvari kod kojih su valentna i vodljiva vrpca energetski jako
udaljene pa ne mogu provoditi elektrinu struju.
IZOTOPI su atomi istog elementa sa razliitim brojem neutrona u jezgri.
JATROKEMIJA (ijatrokemija), smjer u kemiji u 16. i 17. stoljeu, koji kao
glavni zadatak kemije postavlja pripremanje lijekova. Osniva i glavni
predstavnika jatrokemije bio je Paracelsus.
369
JEDININA ELIJA KRISTALNE REETKE je najmanja geometrijska

tvorevina u kristalnoj strukturi tvari koja se periodiki ponavlja du
kristalografskih osi.
JEDNADBA KEMIJSKE REAKCIJE je saet simboliki prikaz neke
kemijske promjene.
JEDNOSTRUKA KOVALENTNA VEZA je veza koja nastaje stvaranjem
jednog zajednikog elektronskog para izmeu dva atoma.
KALANJE MINERALA, svojstvo kristalnih minerala da se pod udarcima
raspadaju u komade s ravnim i glatkim plohama. Uzrok tome je kohezija
izmeu molekula u razliitim pravcima.
KALAVOST je svojstvo ionskih kristala. Djelovanjem mehanike sile kristali
se lome po odreenoj plohi.
KALORIMETAR je ureaj za odreivanje topline koja se oslobaa ili troi
tijekom kemijskog procesa.
KAPILARNO AKTIVNE TVARI su tvari koje smanjuju napetost povrine
tekuina.
KATALIZATORI su tvari koje ubrzavanju kemijsku reakciju bez da se troe
ili nastaju u reakciji.
KATION je pozitivno nabijena estica koja se moe sastojati od jednog ili vie
atoma.
KATODA je elektroda na kojoj se odvija redukcija.
KATODNA ZATITA je nain zatite metala od korozije.
KAZEIN je bjelanevina koja se nalazi u mlijeku kao kalcijeva sol.
KEMIJA je prirodna znanost koja prouava sastav, svojstva i grau tvari,
reakcije pojedinih tvari i inioce koji utjeu na odvijanje kemijskih reakcija te
zakonitosti po kojima se reakcije odvijaju.
KEMIJSKI ELEMENT je skup svih atoma jednakog atomskog broja.
KEMIJSKA ANALIZA je postupak pri kojem iz jedne tvari nastaju dvije ili
vie tvari. To je i postupak kojim se moe odrediti sastav tvari.
370
KEMIJSKA ENERGIJA je energija uskladitena unutar strukturnih jedinica

kemijske tvari.
KEMIJSKA KINETIKA je podruje kemije koje prouava brzinu kemijskih
reakcija.
KEMIJSKA KOROZIJA je nagrizanje (oteivanje) materijala kemijskim
agensima..
KEMIJSKA PROMJENA je proces pri kojem zbog pregrupiranja veza meu
atomima dolazi do promjene sastava tvari, odnosno do nastajanja novih tvari s
bitno razliitim svojstvima.
KEMIJSKA REAKCIJA je proces u kojem dolazi do pregrupacije kemijskih
veza pri emu nastaju nove tvari.
KEMIJSKA SINTEZA je kemijska promjena pri kojoj iz dvije ili vie tvari
nastaje nova tvar.
KEMIJSKA VEZA meusobno povezuje atome u molekuli elementarnih tvari
ili spojeva.
KEMIJSKI SIMBOLI su oznake kemijskih elemenata. Sastoje se o poetnog
slova latinskog naziva elementa, a esto i od jo jednog slova ako je potrebno
razlikovati vie elemenata
(S, Si, Sn, Sm).
KEMIJSKI SPOJ se sastoji od istovrsnih molekula koje su sastavljene od
atoma dvaju ili vie elemenata.
KINETIKA ENERGIJA (Ek) je energija koju ima neki objekt zbog svojega
gibanja (Ek = mv2/2).
KISELINE su tvari koje mogu dati proton (proton donori).
KISELINSKO-BAZNI INDIKATORI su najee slabe organske kiseline ije
konjugirane baze imaju drugaiju boju od same kiseline.
KOAGULACIJA je proces udruivanja manjih estica u vee nakupine.
KOEFICIJENT AKTIVITETA () je konstanta proporcionalnosti izmeu
aktiviteta i mnoinske koncentracije.
371
KOEFICIJENT ELEKTRONEGATIVNOSTI je broj kojim je iskazana

elektronegativnist pojedine vrste atoma.
KOHERENCIJA meusobna povetanost, uzajamna zavisnost, npr. izmeu
dva istovremena procesa. Koherentni izvori, koji u nekoj taki prostora daju
valove uvijek istog odnosa faza. Obino je to jedan izvor koji se na neki nain
udvostruava (zrcalom, prizmom). Koherentni valovi, valovi koji potjeu od
koherentnih izvora.
KOLIINSKA (MNOINSKA) KONCENTRACIJA (c) je omjer mnoine
otopljene tvari i volumena otopine (c = n/V).
KOLIGATIVNA SVOJSTVA su svojstva otopine koja ovise samo o broju
otopljenih estica, a ne o njihovoj vrsti.
KOLOIDNE ESTICE (MICELE) su estice koloidnih dimenzija izgraene
od veeg broja iona ili molekula.
KOLOIDNI SISTEM je sistem u kojem je veliina estica disperzne faze 1 do
200 nm.
KOMPONENTA je tvar odreenog kemijskog sastava
KONCENTRACIJSKI LANAK je galvanski lanak koji se sastoji od dva
jednaka polulanka s razliitim koncentracijama elektrolita.
KONDENZACIJA je proces pri kojem tvar prelazi iz plinovitog u tekue
agregatno stanje. Pri tom se procesu oslobaa toplina.
KONJUGIRANA BAZA je estica koja nastaje kad molekula kiseline otpusti
proton.
KONJUGIRANA KISELINA je estica koja nastane kad molekula baze primi
proton.
KONSTANTA IONIZACIJE BAZE (Kb) je ravnotena konstanta za
ionizaciju baze (Kb = c(B+) c(OH-)/c(BOH)).
KONSTANTA IONIZACIJE KISELINE (Ka) je ravnotena konstanta za
ionizaciju kiseline (Ka = c(H+) c(A-)/c(HA)).
372
KONSTANTA RAVNOTEE (Kc) definirana je pri konstantnoj temperaturi

omjerom umnoka mnoinskih koncentracija produkata i reaktanata
potenciranih njihovim stehiometrijskim koeficijentima.
KONTINUIRANI SPEKTAR je spektar u kojem valne duljine zraenja
kontinuirano prelaze jedna u drugu.
KOORDINACIJSKI BROJ je broj estica (iona, atoma ili molekula) koje se
mogu nalaziti oko neke sredinje estice. Karakteristian je za svaku vrstu
kristalne reetke, a ovisi o polumjeru estica.
KOROZIJA je kemijsko ili elektrokemijsko nagrizanje materijala.
KOVALENTNA VEZA je kemijska veza koja nastaje spajanjem atoma
nemetala kao posljedica sparivanja elektrona meu jezgrama.
KOVALENTNA VEZA S IONSKIM KARAKTEROM v. polarna kovalentna
veza.
KOVALENTNA VEZA S IONSKIM ZNAAJEM je veza meu atomima
razliite elektronegativnosti, pa elektrone zajednikog elektronskog para na
privlae jednako obje jezgre.
KOVALENTNI POLUMJER je polovica udaljenosti jezgara atoma koji su
vezani kovalentnom vezom..
KREKIRANJE (krekovanje, kreking (engl. cracking cjepanje) poseban
proces prerade frakcija nafte s visokom takom kljuanja radi dobivanja
frakcija s niskom takom kljuanja, tj. benzina. Pri ovom procesu u posebnim
ureajima i pod specifinim uvjetima, dolazi do razbijanja, odnosno cijepanja
molekula ugljikovodika velikih molekulskih teina u molekule manjih
molekulskih teina od kojih se sastoji benzin. Ranije je proces krekiranja bio
iskljuivo termiki, a danas pri tom znaajnu ulogu igraju katalizatori. Proces
krekiranja otkrio je Atwood, a teorijska objanjenja dao je Mendeljejev.
KRIOSKOPIJA je metoda odreivanja relativne molekulske mase tvari
snienjem ledita.
KRIOSKOPSKA KONSTANTA (Kf) je konstanta proporcionalnosti izmeu
vrelita otopine i molalnosti otopljene tvari (t = Kfb).
KRISTAL je pravilno geometrijsko tijele, pravilne unutranje grae, omeeno
ravnim plohama pod odreenim kutovima.
373
KRISTALI su pravilna geometrijska tijela, pravilne unutarnje grae, omeena

ravnim meusobno okomito ili koso poloenim plohama.
KRISTALIZACIJA je proces pri kojem otopljena tvar iz zasiene otopine
prelazi u vrstu tvar.
KRISTALNE ILI KRISTALOGRAFSKE OSI su zamiljeni pravci koji se
sijeku u sreditu kristala, a odgovaraju prostornom koordinatnom sistemu.
KRISTALNI ILI KRISTALOGRAFSKI SISTEMI su: kubini, tetragonski,
rompski, monoklinski, trigonski, heksagonski, triklinski. Pripadnost kristala
pojedinom sistema odreuje se prema broju osi simetrije i ravnina simetrije te
postojanju centra simetrije
KVALITATIVNA KEMIJSKA ANALIZA je postupak kojim se odreuje
maseni udio pojedinog sastojka u smjesi ili spoju.
KVALITATIVNO PROMATRANJE KEMIJSKE REAKCIJKE oznaava
takav opis kemijske promjene pri kojem se navode samo tvari koje sudjeluju u
toj promjeni.
KVANTITATIVNO PROMATRANJE KEMIJSKE PROMJENE oznaava
takav opis kemijske promjene pri kojem se navode i odnosi koliina (mnoina)
tvari koje sudjeluju u reakciji.
LAKMUS PAPIR je vrsta indikatorskog papira koja se upotrebljava kao
kiselinsko-bazni indikator (u kiselom je crven, u baznom modar).
LANTANIDI (lantanoidi) su elementi 6. periode periodnog sistema elemenata
iji elektroni popunjavaju kao posljednje 4f-orbitale, pa pripadaju f-bloku
periodnog sistema elemenata. Atomski im je broj od 57 do 70, a ime su dobili
prema lantanu, prvom lanu tog niza.
LATENTNA TOPLINA je toplina koja se oslobaa ili troi pri prijelazu iz
jednog u drugo agregatno stanje pri stalnoj temperaturi.
LE CHATELIEROV PRINCIP: ako se na sistem u stanju ravnotee djeluje
vanjskim utjecajima (koncentracija, pritisak ili temperatura), sistem e
reagirati tako da se ti utjecaji smanje.
LINIJSKI SPEKTAR je spektar karakteristian za pojedinu vrstu atoma, a
sadri nekoliko linija tano odreenih valnih duljina. One su posljedica
374
isijavanja zraenja iz atoma kad se elektron iz pobuenog vraa u osnovno

stanje.
LONDONOVE SILE su van de Waalsove sile koje djeluju meu esticama
koje nemaju stalan dipol, a posljedica su trenutanih i induciranih dipola
prisutnih u svakom sistemu.
MASENA KONCENTRACIJA () je omjer mase otopljene tvari i volumena
otopine ( = m/V).
MASENI BROJ (znak: A) ukupan je broj protona i neutrona u atomskoj
jezgri.
MASENI UDIO (w) je omjer mase jedne komponentne smjese i mase smjese
(w(A) = m(A)/m (smjesa)).
MEUMOLEKULSKE SILE v. van der Waalsove sile.
METALI ili KOVINE ine 4/5 do danas poztnatih elemenata u prirodi. Nalaze
se na lijevoj strani i u sredini periodnog sistema elemenata.
METALNA VEZA je kemijska veza meu atomima metala koji vrlo lako
otputaju elektrone. Pri tome svi atomi postaju pozitivni ioni koje vrsto vee
zajedniki oblak delokaliziranih elektrona.
METILORAN je kiselinsko-bazni indikator (u kiselom crven, u bazinom
ut).
MICELA v. koloidna micela
MINERALI su kemijski homogeni prirodni sastojci Zemljine kore. Veinom
su u kristalnom stanju. Predstavljaju vane sirovine za dobivanje metala i
drugih tvari, a neki se upotrebljavaju i izravno.
MINERALIZACIJA, proces razgradnje organske materije u jednostavne
organske spojeve (ugljini dioksid, amonijak, nitrate, sulfate, fosfate i dr.). U
kemijskim laboratorijima izvodi se spaljivanjem, djelovanjem oksidanasa i sl.,
a u prirodi nastaje djelovanjem mikroorganizama.
MJERODAVNI REAKTANT je ona komponenta reakcijske smjese o ijoj
koliini ovisi koliko e produkata moi nastati kemijskom reakcijom.
MNOINA (znak: n) je fizika veliina za koliinu tvari.
375
MOL (znak: mol) je koliina (mnoina) onog uzorka koji sadri onoliko
jedinki koliko ima atoma u 0,012 kg ugljika, - 12. Mol je Si-jedinica za
koliini (mnoinu).
MOLALNOST (b) je omjer koliine (mnoine) otopljene tvari i mase otapala
(b = n(tvar)/m(otapalo)).
MOLARNA ENTALPIJA ISPARAVANJA (g H ) je promjena entalpije pri
l
isparavanju jedinine koliine mnoine tekuine, a jednaka je dovedenoj
toplinskoj energiji kad se isparavanje odvija pri stalnom pritisku (g H = Q ) .
l
MOLARNA ENTALPIJA TALJENJA ( lS H ) je promjena entalpije pri
taljenju jedinine koliine (mnoine) vrste tvari, a jednaka je dovedenoj
energiji kad se taljenje odvija pri stalnom pritisku.
MOLARNA MASA (znak: M) je veliina definirana omjerom mase uzorka i
njegove koliine (mnoine).
MOLARNI UDIO (x) je omjer koliine (mnoine) jedne komponente i zbroja
koliina (mnoina) svih komponenata u smjesi (x(A) = n(A)/ni).
MOLARNI VOLUMEN (znak: Vm) je veliina definirana omjerom volumena
uzorka i njegove mnoine.
MOLEKULA, najmanja, osnovna estica neke tvari koja jo ima njena
svojstva i koja moe samostalno postojati. Molekule elemenata sastoje se od
istovrsnih atoma, a molekule spojeva od razliitih. Sve molekule jedne
supstancije jednake su. Atomi u molekuli dre na okupu kemijske veze. Broj
atoma u molekuli moe biti vrlo razliit, od dva do vie stotina hiljada.
MOLEKULSKA FORMULA prikazuje broj pojedinih vrsta atoma u molekuli.
MOLEKULSKI KRISTALI su graeni od molekula meu kojima djeluju
slabe meumolekulske sile.
MONONUKLIDNI ELEMENT je element koji ima samo jedan izotop.
MORFIN (morfij), C17H19O3N H2O,glavni alkaloid opija, derivat fenantrena.
Upotrebljava se mnogo kao analgetik, hipnotik i opojna droga.
N- POLUVODII su poluvodii oneieni elementima 15 skupine.
376
NABOJNI BROJ JONA je broj koji oznaava koliko elementarnih naboja

(pozitivnih ili negativnih) ima taj ion.
NADNAPON je dodatni napon potreban da zapone proces elektrolize u
nekom sistemu.
NAPETOST POVRINE () definira se ili omjerom sile i duljine u povrini
na koju ta sila djeluje, ili omjerom rada i povrine nastale tim radom.
NAPON RAZLAGANJA nekog sistema je najmanji napon koji valja
primijeniti da doe do procesa elektrolize.
NEDISPERGIRANA ENERGIJA je energija definiranog malog sistema.
NEELEKTROLIT je tvar koja otopljena u vodi daje otopinu koja ne provodi
elektrinu struju.
NEMETALI ILI NEKOVINE nalaze se s desne strane periodnog sistema
elemenata.
NEPODIJELJENI ELEKTRONSKI PAR je par elektrona koji ne sudjeluje
pri nastajanju kemijske veze.
NEPOVRATNI GALVANSKI LANCI v. baterije
NERNSTOVA JEDNADBA je jednadba za izraunavanje elektrodnog
potencijala.
NEUTRALIZACIJA je reakcija izmeu vodikovih iona (nositelji kiselih
svojstava) i hidroksidnih iona (nositelji bazinih svojstava) pri emu nastaje
nutralna molekula vode.
NEUTRON (znak: n ili n0) je elementarna estica bez naboja u jezgri atoma.
Masa mu je 1,675 10-27kg, to je gotovo jednako masi protona.
NEZASIENA OTOPINA je otpina koja sadri manje otopljene tvari nego
to je mogue otopiti pri odreenoj temperaturi.
NORMALNO VRELITE je temperatura pri kojoj je pritisak pare tekuine
101 kPa.
NUKLID je atom odreenog atomskog i masenog broja.
377
OVRAVANJE je prijelaz tvari iz tekue faze u vrstu pri stalnoj

temperaturi. U tom se procesu oslobaa toplina.
OKOLINA (u termodinamici) je itav Svemir osim sistema koji se promatara.
OKSIDACIJA, svaki proces pri kome dolazi do poveanja broja pozitivnih
naboja atoma, grupe atoma, slobodnih radikala, molekule ili iona, odnosno do
smanjenja negativnih naboja (gubitka elektrona). U uem, prvobitnom smislu,
oksidacija je spajanje s kisikom (npr. hranje metala, gorenje, trulenje, disanje
itd.)
OKSIDACIJSKI BROJ je broj koji bi bio jednak nabojnom broju atoma kada
bi se svi vezani elektroni pripisivali elektronegativnijem atomu u kemijskoj
vezi.
OKSIDANS je tvar koja moe primiti elektrone od druge tvari.
OKTETNA
ELEKTRONSKA
KONFIGURACIJA
je
elektronska
konfiguracija atoma plemenitog plina (osim helija) koja predstavlja energetski
najpovoljnije stanje.
OPIJ (opijum) , osueni mlijeni sok koji se dobiva zarezivanjem nezrelih
ahura maka. Sadri oko 20 razliitih alkaloida, od kojih je najvaniji morfin.
Opij slui u medicini za proizvodnju alkaloida, a najvee koliine uivaju se
nedoputeno u nekim zemljama kao opojna droga ili slue za ilegalnu
proizvodnju heroina.
ORBITALA je prostor oko jezgre atoma u kojem se elektron nalazi s velikom
vjerojatnou.
OS SIMETRIJE je zamiljeni pravac koji prolazi sreditem kristala i oko
kojega moemo zakraetati kristal za odreeni broj stupnjeva da doe u poloaj
jednak poetnom poloaju.
OSMOTSKI PRITISAK () je pritisak jednak pritisku koji valja primijeniti
da se zaustavi proces osmoze.
OSMOZA je spontani proces pri kojemu molekule otapala prolaze kroz
polupropusnu membranu iz razrijeenije u koncentriraniju otopinu.
OSTWALDOV VISKOZIMETAR je jednostavan ureaj za odreivanje
relativne viskoznosti.
378
OTAPALO (RASTVARA. Tekuine koje otapaju razliite tvari stvarajui

otpine. Najvie upotrebljavano otapalo je voda. Kao otapalo za masti, ulja,
smole, kauuk, voskove, celulozne derivate. i sl. upotrebljava se u kemijskim
laboratorijima i industriji veliki broj organskih otapala (razliiti alkoholi,
esteri, naftni ugljikovodici, aceton, trikloretilen, eter, kloroform, benzen itd.
OTOPINE (RASTVORI) disperzni sistemi u kojima je dispergirana faza
(otopljena tvar) tako fino razdijeljena u disperznoj fazi (otapalu) da zajedno
tvore homogeni sistem. U pravim (molekularnim) otopinama promjer
otopljenih estica je manji od 10-7 cm. Otopljena tvar nalazi se u pravim
otopinama u obliku molekula (npr. eer u vodi) ili molekula i iona
(elektroliti). Vrelite otopine je uvijek vie, a ledite nie nego kod otapala.
Povienjem vrlita i snienje ledita proporcionalno je broju molekula
otopljene tvari, pa se na tom principu moe odrediti molekularna teina
otopljene tvari (ebulioskopija i krioskopija).
OTVORENI SISTEM je sistem koji moe masu i energiju izmjenjivati s
okolinom.
P- POLUVODII su poluvodii oneieni elementima 13 skupine.
PARAMAGNETIZAM je tip magnetizma karakteriziran pozitivnom
magnetskom susceptibilnou. Magnetizacija nestane kad se vanjsko
magnetno polje ukloni.
PEPTIZACIJA je pojava da krute tvari izgraene od estica koloidnih
dimenzija otapanjem u pogodonom otapalu stvaraju sol.
PERIODA je niz elemenata u periodnom sistemu elemenata u kojem svi atomi
imaju jednak broj elektronskih ljusaka.
PERIODNI SISTEM ELEMENATA je tablino-sistemski raspored svih
kemijskih elemenata, a sastoji se od vodoravnih perioda (7) i uspravnih
skupina (18).
PERIODNI ZAKON: svojstva elemenata periodino se ponavljaju s porastom
atomskog broja elementa.
pH VRIJEDNOST je negativni logaritam brojane vrijednosti koliinske
(mnoinske) koncentracije vodikovih iona(pH = - log (c(H+)/mol dm-3)-
379
.
PLONO CENTRIRANA KUBINA SLAGALINA je kristalna tvorevina u
kojoj su strukturne jedinice (atomi, ioni) rasporeeni na uglovima kocke i u
sreditu svake plohe.
POBUENO STANJE je stanje atoma s vie energije. Prelaskom atoma u
pobueno stanje atom apsorbira energiju, a povratkom u stacionarno stanje
emitira energiju.
POLARNA KOVALENTNA VEZA je veza meu atomima razliite
elektronegativnosti, pa elektrone zajednikog elektronskog para ne privlae
jednako obje jezgre.
POLARNA MOLEKULA ili dipolna molekula je molekula koja nastaje
vezivanjem atoma razliite elektronegativnosti, kada se teita pozitivnog i
negtivnog naboja ne nalaze u istoj toki.
POLIKONDENZACIJA
je kemijska reakcija u kojoj meusobnim
povezivanjem malih molekula nastaju velike molekule, uz izdvajanje malih
molekula, primjerice vode, amonijaka i dr.
POLIMORFIJA je pojava kad se ista tvar pri promjeni vanjskih uvjeta
(pritisaka i temperature) pojavljuje u vie kristalnih oblika.
POLIPROTONSKE KISELINE su kiseline koje disociraju u vie stupnjeva.
POLULANAK ini metal uronjen u otopinu odgovarajuih iona.
POLUMETALI ili POLUKOVINE smjeteni su na granici izmeu metala i
nemetala. To su bor, silicij, germanij, arsen, antimon, telur, polonij i astacij.
POLUMJER ATOMA (znak: ra) je polumjer kuglice kakvom prikazujemo
atom, a ovisi o veliini elektronskog omotaa. Budui da tanu granicu
rasprostiranja elektronskog oblaka nije mogue utvrditi, polumjerom atoma se
smatra polovica udaljenosti izmeu dva atoma koji se meusobno dotiu (v.
kovalentni, ionski i van der Waalsov polumjer).
POLUPROPUSNA MEMBRANA je menbrana kroz koju mogu prolaziti neke
vrste estica, a druge ne.
POLUVODII su tvari kod kojih su valentna i vodljiva vrpca vie meusobno
udaljene nego kod metala pa je provoenje struje slabije.
380
POTENCIJAL ELEKTRODE v. standardni redukcijski elektrodni potencijal

POTENCIJAL RAZLAGANJA v. napon razlaganja
POVRATNI LANCI v. akumulatori
POVRINSKI AKTIVNE TVARI v. kapilarno aktivne tvari
PRENAPON je dodatni napon potreban da zapone proces elektrolize u
nekom sistemu.
PREZASIENA OTOPINA, otopina vee koncentracije od zasiene otopine
iste supstancije pri istoj temperaturi. Nestabilna je, i pod utjecajem nekog
vanjskog, mehanikog uzroka prelazi u zasienu otopinu, izdvajajui viak
supstancije u obliku kristala.
PRIJELAZNI ELEMENTI (PRIJELAZNI METALI) su elementi od 3. do
12. skupine periodnog sistema elemenata. Svi u valentnoj ljusci imaju po dva
s-elektrona, a s d-elektronima popunjavaju pretposljednju ljusku pa pripadaju
d-bloku, dakle to je po definiciji element iji atom ili kation (i) ima(ju)
nepopunjene d-orbitale.
PRITISAK (TLAK) (p) je sila koja djeluje na jedininu povrinu (p = F/p).
PRITISAK ZASIENE PARE je ravnoteni pritisak pare iznad tekuine.
PRODUKTI KEMIJSKE REAKCIJE su tvari koje nastaju reakcijom.
PROSTORNO CENTRIRANA KUBINA SLAGALINA v. volumno
centrirana kubina slagalina.
PROTON (znak: p ili p+) je elementarna estica u jezgri atoma; ima pozitivni
elementarni naboj i masu 1,67310-27 kg. Broj protona u jezgri jednak je
atomskom broju elemenata.
PRVI FARADAYEV ZAKON: mnoina tvari koja se reducira ili oksidira u
elektrolitikom lanku proporcionalna je mnoini elektriciteta koja je prola
kroz elektrolit (n = k Q).
PRVI ZAKON TERMODINAMIKE: Energija se ne moe stvoriti niti unititi,
ali moe prijei iz jednog oblika u drugi.
381
PUFERI su otopine koje se sastoje od slabe kiseline i njezine konjugirane

baze ili slabe baze i njezine konjugirane kiseline. Imaju svojstvo da zadravaju
priblino stalnu pH-vrijednost otopine pri dodatku kiseline ili baze.
RAD (W) je savladavanje sile na nekom putu (W = F l).
RADIOAKTIVNOST, svojstvo radioaktivnih atoma da emitiraju radioaktivno
zraenje pri emu se pretvaraju u atome nekog drugog elementa.
RAOULTOV ZAKON: parcijalni pritisak isparvljive komponente neke otopine
jednak je umnoku koliinskog (mnoinskog) udjela te komponente i pritisaka
pare te iste komponente (p = po x)
RAVNINA SIMETRIJE je zamiljena ravnina koja djeli kristal na dvije
zrcalno jednake polovine.
REAKTANTI su tvari koji ulaze u kemijsku reakciju.
REALNI PLINOVI, plinovi koji odstupaju od plinskih zakona, zbog
privlanih sila izmeu estica. Odstupanje je to vee to im je vei pritisak i
nia temperatura.
REDOKS-REAKCIJE su reakcije u kojima dolazi do prijenosa elektrona
odnosno promjene okidacijskog broja tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji.
REDUCENS je tvar s koje se elektron moe prenijeti na drugu tvar.
REDUKCIJA je proces primanje elektrona pri emu se smanjuje oksidacijski
broj.
REDUKCIJSKO SREDSTVO je tvar koja moe otpustiti elektron i pritom
reducirati neki drugu tvar.
RELATAIVNA MOLEKULSKA MASA (znak: Mr) je broj koji pokazuje
koliko je puta masa molekule ili formulske jednake vea od unificirane
atomske jedinice mase.
RELATIVNA ATOMSKA MASA (znak: At) je broj koji pokazuje koliko je
puta masa atoma vea od unificirane atomske jedinice mase. Jedinica je 1.
RENDGENSKE ZRAKE ili X- ZRACI su vrlo kratki elektromagnetski
valovi, slini obinim svjetlosnim valovima, od kojih su nekoliko hiljada puta
382
krai. Prodiru kroz drvo, tanke metalne predmete i neke dijelove ljudskog
tijela, mnogo slabije kroz kosti, srce, bubrege, eludac i jetru.
RESUBLIMACIJA je izravni prijelaz tvari izravno iz plinovite u vrstu tvar,
uz oslobaanje topline.
REVERZIBILNE KEMIJSKE PROMJENE su one koje mogu tei u oba
smjera.
RUDE su minerali iz kojih se dobivaju kovine. Za industriju su najvanije
oksidne, sulfidne i karbonatane rude.
SEDIMENTACIJA je slijeganje estica grubo disperznog sistema.
SILA (F) veliina koja tijelu odreene mase daje odreeno ubrzanje, tj. sila je
jednaka umnoku mase tijela i ubrzanja ( F = m a).
SILE DIPOL- INDUCIRANI DIPOL su elektrostatske privlane sile izmeu
dipolne molekule i formalno nepolarne molekulte u kojoj je dipolna molekula
izazvala inducirani dipol.
SILE DIPOL-DIPOL su elektrostatske privlane sile izmeu dvije dipolne
molekule.
SISTEM (SUSTAV) (u termodinamici) znai dio svijeta koji se promatra).
SKUPINA (GRUPA) U PERIODNOM SISTEMU ELEMENATA je
uspravni niz elemenata iji atomi imaju jednak broj valentnih elektrona.
SOL je kemijski ista tvar, graena od kationa i kiselinskog ostatka kao
oniona.
SOL je uobiajeni naziv za natrij-klorid.
SPECIFINA VELIINA je svaka veliina koja se odnosi na jedininu masu
tvari.
SPEKTAR je niz boja koji se dobije prolazom bijele svjetlosti kroz optiku
prizmu.
SPEKTRALNA ANALIZA, ispitivanje svjetlosnog zraenja koje emitiraju
supstancije pod utjecajem visoke temperature. Emitirano zraenje (emisijski
spektar) pojedinih elemenata pokazuje karakteristine spektralne linije, iji
383
poloaj i intenzitet omoguava kvalitativnu i kvantitativnu spektralnu analizu

pomou posebne aparature spektrograf.
SPIN elektrona je svojstvo elektrona, a objanjavamo ga kao vrtnju elektrona
oko vlastite osi.
SPONTANI PROCES je proces do kojega dolazi bez ulaganja rada.
STACIONARANO STANJE je stanje u kojem se nalazi atom kada ne emitira
niti apsorbira energiju.
STALAGMOMETAR je jednostavan ureaj za odreivanje relativne napetosti
povrine.
STANDARDNA VODIKOVA ELEKTRODA je platinirana platina, uronjena
u otopinu vodikovih iona jedininog aktiviteta, na koju se dovodi vodik pod
pritisakom od 101 kPa.
STANDARDNA MOLARNA ENTALPIJA STVARANJA (fH) je
entalpijska promjena koja prati stvaranje tvari po jedinici koliine (mnoine),
pod uvjetom da su sve komponente u standardnim stanjima.
STANDARDNA MOLARNA ENTROPIJA (S ) je entropija po jedininoj
m
koliini (mnoini) za tvari u standaradnom stanju pri odreenoj temperaturi.
STANDARDNA REAKCIJA ENTALPIJE (fH) je entalpija reakcije kad su
svi reaktanti i produkti u standardnim stanjima
STANDARDNI GALVANSKI LANAK je lanak u kojemu su sve
komponente u standardnom stanju.
0
STANDARDNI MOLARNI VOLUMEN PLINA (znak: Vm ) je volumen
plina mnoine 1 mol pri s.u. i iznosi 22,4 dm3 mol-1.
STANDARDNI REDUKCIJSKI ELEKTRODNI POTENCIJAL (E) je

potencijal elektrode pri standardnim uvjetima, mjeren prema standardnoj
vodikovoj elektrodi.
STANDARDNI UVJETI (s.u.) su pritisak 100 kPa i temperatura 0oC.
384
STANDARDNO STANJE TVARI je nastabilniji oblik te tvari pri pritisku od

101 kPa i odreenoj temperaturi. (Za otopine koncentracija mora biti 1 mol
dm-3)
STEHIOMETRIJA prouava odnose koliina (mnoina) reaktanata i
produkata u nekoj kemijskoj reakciji.
STEHIOMETRIJSKI KOEFICIJENT u kemijskoj jednadbi oznaava broj
pojedine vrste atoma, molekula ili formulskih jedinki koje sudjeluju u
jedininoj kemijskoj pretvorbi.
STEPEN DISOCIJACIJE () je omjer broja disocirenih estica i ukupnog
broja estica.
STRUKTURNA FORMULA pokazuje meusobni poloaj atoma u molekuli.
SUBLIMACIJA je proces u kojem tvar iz vrstog stanja izravno prelazi u plin.
Pri tom se procesu troi toplina.
SUHI LED, kruti ugljikov dioksid. Dobiva se izlaganjem CO2 visokom
pritisku i presanju. Upotrebljava se za hlaenje.
SUPRAVODLJIVOST je stanje tvari pri kojem nema elektrinog otpora.
SUPSTANCIJA
svojstvima.
(supstanca),
materija
odreenim
karakteristinim
SUSCEPTIBILNOST je mjerilo prijemljivosti tvari za magnetiziranje.

SUSPENZIJA je sistem u kojemu je veliina estica disperzne faze vea od
200 nm.
TALITE je temperatura pri kojoj su vrsta i tekua faza u ravnotei..
TALJENJE je proces u kojem tvar pri temperaturi taljenja prelazi iz vrste u
tekuu fazu. U tom se procesu troi toplina.
TEMPERATURA (t, T) je veliina koja karakterizira toplinsko stanje nekog
tijela.
TERMODINAMIKA je znanost o pretvorbama energije.
TERMOKEMIJA je dio termodinamike koja prouava asporbiranu ili
osloboenu toplinu u kemijskim reakcijama ili u faznim promjenama.
385
TERMOKEMIJSKA JEDNADBA je kemijska jednadba uz koju je

naznaena promjena entalpije.
TERMONUKLEARNE REAKCIJE FUZIJE su reakcije stapanja jezgara
atoma.
TITRACIJA je postupak u kojem se mjeri volumen otopine poznate
koncentracije da bi se odredila koncentracija uzorka.
TOPLINA je energija za koju se smatra da je uzrokuje nesreeno gibanje
molekula, atoma i subatomnih estica.
TOPLINSKI KAPACITET (C) je konstanta proporcionalnosti koja povezuje
toplinu utroenu pri zagrijavanju nekog sistema i odgovarajuu promjenu
temperature (Q = Ct).
TOPLJIVOST je navea masa tvari koja se moe otopiti u odreenom
volumenu otapala pri odreenoj temperaturi.
TREI ZAKON TERMODINAMIKE: entropija savrenog kristala jednaka je
nuli pri temperaturi apsolutne nule.
TROJNA TAKA je taka u faznom dijagramu (p, t) u kojoj su vrsta, tekua
i plinska faza u ravnotei.
TROSKA je nusprodukt pri proizvodnji metala.
TROSTRUKA KOVALENTNA VEZA je veza koja se ostvaruje izmeu dva
atoma s tri zajednika elektronska para.
TVARI su sve to nas okruuje, a ima masu i volumen.
TYNDALLOV FENOMEN je pojava rasipanja svjetlosti na koloidnim
esticama.
ULTRAFILTRACIJA je postupak odjeljivanja koloidnih estica od pravih
otopina.
ULTRAVIOLETNE (ULTRALJUBIASTE) ZRAKE, nevidljivi zraci
manjih valnih duina od zraka svjetlosti. Nalaze se iza ljubiastih zraka iz
vidljivog sunanog spektra.
386
UNIFICIRANA ATOMSKA JEDINICA (znak: u ili mu) jednaka je 1/12

mase atoma izotopa ugljika-12, a iznosi 1,6605 10-27 kg.
UNIVERZALNI INDIKATORSKI PAPIRI svojom bojom pokazuje pH
vrijednosti otopine.
VAKUUM (latinski- praznina, prazan prostor), prostor u kome nema gotovo
nikakvog plina, snieni pritisak, koji se dobiva pomou razliitih vrsta sisaljki
(pumpi). Upotrebljava se za isparavanje tekuina, brzu filtraciju, destilaciju
tvari osjetljivih na povienu temperaturu itd. Mjeri se manometrom.
VALENCIJA je svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s odreenim
brojem aatoma drugog jednovalentnog elementa. Kod kovalentnih spojeva ona
je jednaka broju elektrona koje atom daje za stvaranje zajednikih elektronskih
parova, a kod ionskih spojeva jednaka je naboju broja iona bez naznake
predznaka.
VALENTNA LJUSKA ELEKTRONA je zadnja ljuska koja se popunjava
elektronima. O valentnim elektronima ovise kemijska svojstva elemenata.
VALENTNA VRPCA u metalima je prostor u kojem se nalaze delokalizirani
elektroni.
VALENTNI ELEKTRONI su elektroni vanjske elektronske ljuske koji mogu
sudjelovati u stvaranju kemijskih veza.
VAN DER WAALSOV POLUMJER je polovica udaljenosti izmeu dva
atoma u dodiru meu kojima nije nastala kemijska veza.
VAN DER WAALSOVE SILE su slabe meumolekulske sile. Elektostatske
su prirode.
VISKOZNOST, unutarnje trenje tekuine, tj. svojstvo tekuine da prua otpor
promjeni meusobnog poloaja svojih dijelova. Mjeri se viskozimetrom.
VODII DRUGOG REDA su tvari u kojima su prijenosnici elektriciteta ioni.
VODII PRVOG REDA su tvari u kojima su prijenosnici elektriciteta
elektroni.
VODII su tvari koje provode elektrinu struju kretanjem elektrona, iona ili
istovremenim kretanjam elektrona i iona.
387
VODIKOVA ELEKTRODA v. standardna vodikova elektroda.

VODIKOVA VEZA je veza izmeu dvije molekule ili dva dijela jedne
molekule koja nastaje zbog podjele protona izmeu dva atoma od kojih je
jedan obino fluor, kisik ili duik.
VOLUMNO CENTRALNA KUBINA SLAGALINA je jedna od kristalnih
struktura metala manje ispunjena atomima.
VRELITE je temperatura pri kojoj se pritisak pare tekuine izjednai s
pritisakom koji djeluje na porvrinu tekuine.
VRIJEME POLURASPADA (t1/2) je vrijeme u kojem se koncentracija
promatrane komponente smanji na polovicu.
ZAJEDNIKI ELEKTRONSKI PAR je par elektrona koji nastaje pri
stvaranju kovalentne veze izmeu dvaju atoma.
ZAKON O OUVANJU MASE kae da je zbroj masa tvari koje sudjeluju u
kemijskoj promjeni jednak zbroju masa tvari nastalih kemijskom promjenom.
ZAKON VOLUMNIH OMJERA: omjeri volumena plinova koji meusobno
reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom su mali cijeli brojevi, ako se
mjerenja izvode pri stalnom pritisku i stalnoj temperaturi.
ZASIENA OTOPINA je otopina u kojoj je otopljena najvea mogua
koliina tvari pri odreenim uvjetima.
ZATITNI KOLOID je koloid koji spreava koagulaciju drugog koloidnog
sistema.
ZATVORENI SISTEM je sistem u kojemu nema spontane izmjene tvari i
energije s okolinom.
ELATINA je tvar koja se dobije iskuhavanjem ivotinjskih kostiju i koe.
388
Milan Tomljanovi
OPA KEMIJA
Izdava:
HIJATUS
Za izdavaa:
Prof. dr eljko kuljevi
Recenzenti:
Prof. dr Mustafa Omanovi
Prof. dr Borivoje Gali
Lektor i korektor:
Prof. dr Milan Tomljanovi
Kompjuterska obrada:
Mahmud Rizvanovi
Aida Rizvanovi
studio FLa
Naslovna strana:
Alkemiar okruen svojim priborom
Christies images
-------------------------------------------------------CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
54(075.8)
TOMLJANOVI Milan
Opa kemija Milan Tomljanovi. Zenica :
Hijatus, 2004. 492 : ilustr. ; 25 cm + Periodni
sustav elemenata ([1] list)
Bibliografija: str. [345]-248. Rjenik
pojmova: str. 357-388
ISBN 9958-716-11-9
COBISS.BH-ID 12740870
-------------------------------------------------------temorp an uzerop o anokaZ .01 akat .81 anal abaderdo ulsims u adovziorp retkarak ujami ejok adovziorp temorp an azerop ajnaalp
aneobolso ej AJIMEK APO aivonajlmoT analiM agijnk ,ekuan i ajnavozarbo avtsratsinim gonlaredeF ajnejlim uvonso aN
proizvoda i usluga.
Kad nam je ve uskraeno dugo ivjeti

onda ostavimo kao dokaz neto ime bismo
pokazali da smo ivjeli.
Plinije
PREDGOVOR
Ovaj udbenik napisan je prema nastavnom planu i programu
predmeta Opa kemija koji se slua na prvoj godini studija
Fakulteta za metalurgiju i materijale u Zenici.
Jedno od temeljnih naela svakog udbenika ili nastavnog procesa
jest od jednostavnijeg ka sloenijem. Toga naela drao se i ovaj
autor. Ali, to je jednostavnije, a to sloenije? O tome nas ui
povijest kemije. Najprije su otkrivena neka fizikalna svojstva tvari.
Dugo je trebalo da se uoi razlika izmeu smjese, spoja i
kemijskih elemenata. Zatim su otkriveni zakoni kemijskog spajanja,
a tek poetkom 20. stoljea dolo se do potvrde da su sve stvari
izgraene od atoma, o emu se umovalo punih 2000. godina.
Nakon spoznaje o grai atoma bilo je mogue razumjeti prirodu
kemijske veze i svojstva razliitih tvari. Ovaj se udbenik temelji
upravo na tom prirodnom redoslijedu spoznaja koje su proizlazile
jedna iz druge.
Studentima,
pred vama je udbenik kojim bi vam elio pomoi u razumijevanju
kemije. Kemija je znanost o tvarima i njihovim promjenama,
odnosno bavi se prouavanjem pojava koje nas okruuju.
Prouavajui svojstva tvari, kemiari su upoznali vie od
14000000 razliitih kemijskih spojeva, a svakodnevno otkrivaju
nove spojeve ili ve poznatima nalaze novu primjenu.
Primjenljivost pojedinih kemijskih spojeva ili pak proizvoda
kemijske industrije vie ovisi o njihovim kemijskim nego fizikalnim
svojstvima. Nitko ne poznaje svojstva 14000000 spojeva, ali i tome
se moe doskoiti.
Sva svojstva tvari uvjetovana su njihovom graom, odnosno
prirodom kemijske veze u njima, i tako se mogu objasniti. Prirodu
kemijske veze uvjetuje graa elektronskog omotaa atoma koji tu
tvar izgrauju. Zato prouavanje kemije zapoinjemo
I
prouavanjem grae atoma i vrsta kemijskih veza. Poznavanje

prirode kemijskih veza omoguuje razumijevanje i predvianje
ponaanja raznih tvari u razliitim uvjetima.
U ovom udbeniku studenti e biti upoznati sa kemijskim
zakonima, strukturom tvari, strukturom elektronske konfiguracije
atoma, vrstama kemijskih veza, vrstama kemijskih reakcija,
kemijskom ravnoteom i energetskim promjenama pri kemijskim
reakcijama. Gradivo se zavrava nuklearnim reakcijama.
Jeste li se ikada upitali zato se eljezne limenke za konzerviranje
prehrambenih proizvoda prevlae tankim slojem kalaja (kositra)?
Zato se u akumulator u automobilu smije dolijevati samo
destilirana voda? to se dogaa u akumulatoru kada daje struju ili
kad se prazni, a to se dogaa pri punjenju akumulatora? Zato
baterija samo odreeno vrijeme daje struju i zato se ne moe
puniti kao akumulator? Kakvu strukturu ima dijamant, a kakvu
grafit? Kemija ima odgovore na to i mnoga druga pitanja.
U udbenik su ukljueni zadaci, da bi se na neki nain poboljala
sposobnost samostalnog rjeavanja problema koji su koriteni u
nekim poglavljima, a na kraju i rjenik pojmova i kazalo.
Izraavam veliko zadovoljstvo i zahvalnost recenzentima knjige
profesorima dr Mustafi Omanoviu i dr Borivoju Galiu, kao i
prof. dr eljku kuljeviu na svesrdnoj moralnoj pomoi i podrci
da bi ovaj udbenik uope bio napisan, asistentu Ilhanu Buatliu
na pomoi prilikom kucanja i korekture teksta, kolegicama
asistenticama Almaidi Gigovi i Razi Hadali, asistentima mr.
Hasanu Avduinoviu i Safetu Hamedoviu, te Slavici atovi, Aidi
i Mahmudu Rizvanoviu.
Posebno zadovoljstvo upuujem studiju FLa i kolegama
aranovi H. dipl. ing. i Ganik D. na iskreno pokazanoj pomoi.
Zenica, 2003.
Autor
II

Opca Kemija

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Opca Kemija

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

UVOD

Kemija i njena podjela

Slika 1.1. Voda se kemijski mijenja elektrolizom

anorganska kemija, bavi se prouavanjem svih kemijskih tvari, a meu

fizikalna kemija, prouava meusobnu zavisnost kemijskih i fizikalnih

analitika kemija bavi se prouavanjem onih fizikalnih i kemijskih

biokemija se bavi prouavanjem tvari i kemijskih promjena u ivim

kemijska tehnologija prouava metode i naprave koje slue u tehnici za

nuklearna kemija prouava reakcije u kojima uestvuju atomska jezgra

Pojavila su se prva filozofska uenja o grai prirode po kojima je

oko 640. godine prije n.e. uoio je da voda okrepljuje biljke, i da

Istona alkemija. Alkemija se poela razvijati na istoku. Njeni

prenoenjem ovih tekstova preko Pireneja kroz Barcelonu, ovo

Medicinski napreci alkemije. U esnaestom stoljeu poelo je

praktiara kemijske medicine. Poev od njegovog doba, kemija

Uvode se naune metode u ispitivanju sastava i osobina

1.4. Kemija je eksperimentalna nauka

Dakle, materija je sve to osjeamo ulima. U stalnom je kretanju i neunitiva je.

vrste tvari imaju odreeni oblik

volumen, ali moe

Tekuine mogu mijenjati oblik

Plinovi nemaju stalan volumen

Smjese mogu biti:

Moe se rastaviti fizikalnim postupkom

Ne moe se rastaviti fizikalnim

Sastav smjese je promjenjiv

Sastav spoja je stalan

Svojstva smjese su mjeavina svojstava

Svojstva spoja se razlikuju od svojstava

OPCA KEMIJA - Milan Tomljanovic

hetero - koji pripada drugoj vrsti

Daljnji su simboli tog vremena bili:

veanin Jens Bercelijus (Jns Berzelius 1799-1848), najpoznatiji kemiar 19.

2. ZAKONI KEMIJSKOG SPAJANJA PO MASI

zakon o odranju mase,

2.1. Zakon o odranju mase

2.2. Zakon stalnih omjera masa

15g olova + 1,55g sumpora = 11,55g olovnog sulfida + 5,00g olova

Slika 2.1. Shematski prikaz Prustova zakona stalnog omjera masa

ezdeset godina nakon objavljivanja zakona o stalnim omjerima masa potvrdio je

2.3. Zakon umnoenih omjera masa

kisika u diduik oksid ...................................N2O

Mase elementarnih tvari sa kojima one ulaze u meusobne kemijske reakcije

Gramekvivalent (val) nekog elementa je onoliko grama tog elementa kolika je

Zakon ekvivalentnih odnosa vrijedi i za jedinjenja.

molekulska masa kiseline

Ekvivalent baze (luine) =

molekulska masa baze

2.5. Daltonova atomska teorija

do treeg zakona o kemijskom spajanju, zakona umnoenih omjera masa. On je

Svaki je element sastavljen od vrlo sitnih estica, atoma.

Kao to vidimo, Daltonova ideja sastojala se u tome da su sve supstance izgraene od

4 atoma olova + 4 atoma sumpora

4 molekule olovnog sulfida

4 atoma olova + 6 atoma sumpora

4 molekule olovnog sulfida + 2 atoma sumpora

6 atoma olova + 4 atoma sumpora

4 molekule olovnog sulfida + 2 atoma olova

Svojom teorijom Dalton je uspjeno objasnio temeljne zakone kemijskog spajanja. On

Slika 2.3. Objanjenje zakona umnoenih omjera. U sva tri

Kako su atomi izvanredno malene estice, to je i njihova masa izvanredno malena.

2.7. Avogadrova hipoteza o molekulama

Spajanje vodika i kisika u vodenu paru po volumenu moemo analogno prikazati