Sie sind auf Seite 1von 16

Metodiki obzori 2(2007)2 Struni rad Professional article UDK: 719 Primljeno: 27. 7. 2007.

ZATITA PRIRODNE I KULTURNE BATINE S POSEBNIM NAGLASKOM NA EUFRAZIJEVU BAZILIKU


Vedrana Baran, Valentina Grabovac, Anita Pulji Uiteljski fakultet Sveuilita u Rijeci

Saetak Kulturno naslijee, materijalno i nematerijalno, zajedniko je bogatstvo ovjeanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti. Kulturna batina jedan je od kljunih elemenata za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnih identiteta. Neki od spomenika kulturne i prirodne batine uvrteni su u UNESCO-vu listu batine (Plitvika jezera, Katedrala sv. Jakova u ibeniku, Dioklecijanova palaa, Stari grad Dubrovnik, Eufrazijeva bazilika u Poreu). Jedan od ciljeva ovog istraivanja bio je predstaviti neke od spomenika pod zatitom UNESCO-a, analizirati zastupljenost sadraja u Nastavnom programu Uiteljskog fakulteta u Rijeci u okviru nastavnog predmeta Metodika prirode i drutva koji se odnose na zatitu prirodne i kulturne batine te koliko su ti isti sadraji zastupljeni u Nastavnom planu i programu od 1. do 4. razreda osnovne kole. Utvrdili smo da su ovi sadraji zastupljeni u jako malom opsegu u oba programa, ali isto tako smatramo da se boljom edukacijom buduih uitelja ovi sadraju mogu prenijeti uenicima kroz aktivnosti kao to su kola u prirodi, izleti, izvanuionika nastava iako nisu zastupljeni u programu. Iz razloga to se u globalizaciji gubi individualizacija i tradicija pojedinih naroda i zbog opasnosti od nestajanja ovakvih spomenika i mjesta od velike su vanosti meunarodne akcije za ouvanje, zatitu i promicanje kulturnog naslijea, odgoj za zatitiu od najranijih kolskih dana te osvjetivanje buduih generacija o ovom problemu. Kljune rijei: prirodna i kulturna batina, zatita i ouvanje, tradicija

UVOD
Zatita prirodne i kulturne batine je jedan od vanih imbenika u procesu globalizacije, tonije u ouvanju identiteta pojedinog naroda u tom procesu. Na odabir upravo ove problematike potaknula nas je analiza udbenika prirode i drutva. Analizirajui nastavne jedinice utvrdili smo da se ova problematika, iako vrlo vana, javlja tek u udbeniku za etvrti razred, i to u vrlo skromnom opsegu. Smatramo da su djeca u

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

toj dobi sposobna primiti mnogo vie informacija o ovoj problematici. Zatiti prirodne i kulturne batine moda se pridaje dosta panje, ali uglavnom od strane ljudi koji su se specijalizirali za bavljenje ovom problematikom. Zato se ne bi i uitelji osvijestili i prenijeli neke bitne odrednice djeci? Globalizacijski proces se odvija uistinu brzo i stoga se treba jednako tako brzo i permanentno obrazovati o problematici zatite prirodne i kulturne batine koja je ujedno i vaan faktor u poznavanju tradicije i prepoznavanju identiteta jednog naroda. Stoga, ovim smo radom pokuali skupiti informacije o zakonima koji reguliraju zatitu prirodne i kulturne batine, te o nekim "vanijim" spomenicima u Republici Hrvatskoj, odnosno o onima koji su pod zatitom UNESCOa. Poseban naglasak na Eufrazijevu baziliku dali smo iz razloga jer je to spomenik ranobizantske kulture, ne samo u naoj dravi, nego u Europi uope. Iz razloga to mnogo vie literature o ovom spomeniku pronalazimo na talijanskom nego na hrvatskom jeziku, te zato to je ovdje rije ne o jednoj graevini nego kompleksu koji je nadograivan, prepravljan, te je znatno promijenjen od one poetne graevine do ovoga to danas imamo.

1. TO PODRAZUMIJEVAMO POD KULTURNOM, A TO POD PRIRODNOM BATINOM


"Pod pojmom 'kulturna batina' podrazumijevaju se: spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparska i slikarska djela, elementi ili struktura arheolokog karaktera, natpisi, grupe elemenata koje imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost sa povijesnog, umjetnikog ili znanstvenog gledita; grupna zdanja: grupe izoliranih ili povezanih graevina, koje po svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u pejza predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s povijesnog, umjetnikog ili znanstvenog stajalita; znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih ruku i prirode ukljuujui tu arheoloka nalazita koja su od izuzetnog univerzalnog znaaja s povijesnog, estetskog i etnolokog ili antropolokog stajalita.1 "Kulturno naslijee, materijalno i nematerijalno, zajedniko je bogatstvo ovjeanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti. Kulturna batina jedan je od kljunih elemenata za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnih identiteta. U UNESCOvim dokumentima za kulturnu batinu se kae da je to zrcalo kulturne raznolikosti kojom se osigurava odriv razvoj (Okrugli stol ministara kulture u Istanbulu 2002.). Kulturna batina je, istie UNESCO, temelj za razumijevanje svijeta danas, za poticanje interkulturnog dijaloga i suradnje.2 U svijetu globalizacije nestaje tradicionalno, jezici, obiaji, znanja koja su se njegovala stoljeima utapaju se u koloteinu. Kulturna batina je ono to nas dri vezano uz tradiciju, ali i uz odrivost.
1 2

http://whc.unesco.org/documents/publi_basictexts_en.pdf (str.10) http://www.zarez.hr/156/zariste3.htm

94

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

"Pod pojmom prirodne batine" podrazumijevaju se: spomenici prirode koji se sastoje od fizikih ili biolokih formacija ili skupina tih formacija, a koji imaju izuzetnu vrijednost s estetske ili znanstvene toke gledita; geoloke formacije i tono odreene zone koje predstavljaju stanite ugroenih vrsta ivotinja i biljaka od izuzetno univerzalne vrijednosti s naune i konzervatorske take gledita; znamenita mjesta prirode ili tono odreene prirodne zone koje imaju izuzetnu vrijednost sa stajalita znanosti ili prirodnih ljepota".3 Kao i u mnogim drugim dravama, prve ideje i poticaji za zatitu prirode u Hrvatskoj vezane su uz drugu polovicu 19. stoljea. Zaetnici ovih ideja bili su: biolozi, geografi, umari, lijenici, pravnici, ali i putopisci, umjetnici. U poetku su ovi strunjaci djelovali neorganizirano, a neto kasnije javile su se i ideje o zakonskoj zatiti odreenih prirodnih fenomena i podruja. Za prirodu se s vremenom poela zanimati i javnost pa su tako osnovana u Zagrebu prva dva drutva koja brinu o prirodi: Hrvatsko prirodoslovno drutvo (1885) Drutvo za ureenje i poljepavanje Plitvikih jezera i okolice (1893).4 Za razvoj zatite prirode u Hrvatskoj posebno je vaan razvoj zakonske regulative kojom se nastoje ouvati posebne prirodne ljepote te ugroene biljne i ivotinjske vrste. Prvi takvi zakoni u Hrvatskoj bili su usmjereni na zatitu pojedinanih prirodnih vrijednosti, a to su: Zakon o zatiti ptica (1893), Zakon o lovu (1893) i Zakon o zatiti pilja (1900). Drutvo za ureenje i poljepavanje Plitvikih jezera prvo je meu onima koja obuhvaaju cjelovitiju zatitu nekog podruja. Financijskim zakonom za godinu 1928. /1929. nacionalnim parkovima proglaeni su Plitvika jezera, Bijele stijene i tirovaa, ali ipak to nisu bili nacionalni parkovi u dananjem smislu te rijei. Suvremeni nain zatite prirode zapoeo je godine 1946. kada je osnovan Zemaljski zavod za zatitu prirodnih rijetkosti, a kasnije preimenovan u Odjel za zatitu prirodnih rijetkosti. Kasnije je osnovan Zavod za zatitu prirode kao samostalno tijelo zadueno za skrb o svim prirodnim dobrima. Prekretnicu u pogledu cjelovite zatite nekog podruja donosi Zakon o zatiti prirode 1960, kojim je istaknuta vanost cjelokupne zatite prirode nekog podruja, za razliku od dotadanjeg zakona koji se odnosio samo na pojedine prirodne rijetkosti. Odlukom Vlade Republike Hrvatske 2003. godine osnovan je Dravni zavod za zatitu prirode kao sredinja struna ustanova za zatitu prirode. 1. sijenja 2004. godine temeljem Uredbe o unutarnjem ustrojstvu sluba zatite prirode nastavlja svoje djelovanje u Ministarstvu kulture. Zatita prirode u Hrvatskoj provodi se izvaninstitucionalno preko 100 godina, a institucionalno 59 godina. Od vremena osnivanja Zavoda za zatitu prirodnih rijetkosti NRH (25. sijenja 1946.) u Hrvatskoj je
3 4

http://whc.unesco.org/documents/publi_basictexts_en.pdf (str.10) http://www.matica.hr/HRRevija/Revija01.nsf/AllWebDocs/ZASTITAPRIRODE

95

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

zatieno 44 biljnih, 476 ivotinjskih vrsta i 450 prostornih objekata. Sveukupno je zatieno 10,33 % kopnenog teritorija Hrvatske. Prema aktualnom Zakonu o zatiti prirode u Hrvatskoj ima 8 kategorija prostorne zatite, a dvije najvanije kategorije su: I. Nacionalni park prostrano, neizmijenjeno podruje iznimnih prirodnih vrijednosti, a obuhvaa jedan ili vie sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. II. Park prirode je prostrano, prirodno ili dijelom kultivirano podruje s estetskim, ekolokim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima.5

2. NACIONALNI PARK PLITVIKA JEZERA


Plitvika jezera smjetena su izmeu dva umovita planinska masiv Male Kapele i Pljeevice. Iz vremena 19. stoljea potjeu prva istraivanja rijetke flore i drugih karakteristika ovog podruja, koja za nas imaju dokumentacijsku vrijednost i pomou kojih moemo rekonstruirati njihovu izvornu sliku (dok jo nisu postojala vea naselja i dok se ovo podruje nije prirodno iskoritavalo). Plitvika jezera poeli su mnogi geografi, biolozi, geolozi znanstveno prouavati posljednjih stotinjak godina. Njihova istraivanja pokazala su da su Plitvika jezera jedinstvena pojava i da su u njihov postanak uvjetovali zanimljivi procesi. Ovaj jezerski sustav vrlo je osjetljiv i treba ga strogo i trajno zatititi kao ope dobro u interesu znanosti, kulture i privrede. Zato su Plitvika jezera proglaena 1949. godine NACIONALNIM PARKOM.6 Zatiena povrina Plitvikih jezera je 19 172 ha. Plitvika jezera su znanstvena i kulturno-odgojna institucija, osnovana radi odravanja prirodnog stanja i ouvanja prirodnih karakteristika.Pod pojmom Plitvika jezera podrazumijevamo jezerski sustav od 16 stepenasto poredanih velikih jezera i vie manjih jezeraca. Najgornje, Proansko jezero nalazi se na 636 m nadmorske visine.7 Istraivanja na sedrenim lokalitetima pokazala su da su Plitvika jezera znanstveno zanimljiv i osjetljiv biodinamiki sustav. U tom sustavu vanu ulogu imaju sedrotvorne biljke, mahovina i alge. Sedrotvorci taloe goleme naslage sedre, koja neprestano raste stvarajui neopisiva bogatstva pregrada i slapova i razliitih tvorevina kao to su ljebovi, cijevi i drugi oblici. Osnovni je uvjet za trajno odravanje ovog biodinamikog procesa stalan i normalan dotok vode u jezera i njezina istoa. U podruje nacionalnom parka, osim jezera, obuhvaeni su cjeloviti umski kompleksi (oko 13 320 ha), od kojih su neki sauvali praumski karakter pa su posebno zatieni kao SPECIJALNI UMSKI REZERVATI (npr. predjel orkova uvala). Posljednjih
http://www.matica.hr/HRRevija/Revija01.nsf/AllWebDocs/ZASTITAPRIRODE Badovinac, Z; Brali, I; Kamenarovi, M; Kevo, R; Mikuli, Z; Pikori, O.: Prirodne znamenitosti Hrvatske (1990), VI. Izdanje, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske (str.89) 7 Badovinac, Z;Brali, I; Kamenarovi, M; Kevo, R; Mikuli, Z; Pikori, O.: Prirodne znamenitosti Hrvatske (1990), VI. Izdanje, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske (str.91)
6 5

96

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

desetljea Plitvika jezera nala su se na vanoj prometnici izmeu sjevera i juga. Meutim nacionalne parkove pogaaju neki problemi ope naravi (npr. pretjeran turistiki promet, opasnost od oneienja povezana s irim ekolokim prilikama), ali i neki specifini problemi, karakteristini za pojedini nacionalni park. Nacionalni park Plitvika jezera najvie ugroava upravo ta dravna cesta Zagreb-Split, koja prolazi kroz samo podruje parka, nerijeen odvod komunalnih otpadnih voda, gnojenje poljoprivrednih povrina u slivnoj zoni jezera, pretjerana turistika saturacija i posljedice rata, vidljive u smanjenju ivotinjskoga fonda i devastiranoj infrastrukturi. Plitvika jezera uvrtena su u Popis svjetske batine (UNESCO) jo 1979. godine, meu prvima u svijetu. Plitvika jezera pripadaju drugoj kategoriji nacionalni park, koja oznaava zatieno podruje pod upravom, poglavito radi zatite ekosustava i rekreacije.8 Sadraji vezani uz Plitvice se moe iskoristiti u kulturno-prosvjetne svrhe i za odgoj puanstva i moemo se upoznati s biolokim zakonitostima koje vladaju u prirodi. Upravo iz tih razloga je i dalje vano voditi brigu o neprestanoj obnovi i zatiti ovog bisera.

3. KATEDRALA SVETOG JAKOVA U IBENIKU


Podignuta je na junoj strani sredinjeg starog gradskog trga, na mjestu romanike crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji datira od 1298.g. kada je ibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i poetku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je zapoela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine.9 Prvo desetljee na njenu podizanju rade mletaki gotiki graditelji i ibenski klesarski majstori Andrija Budi i Budia Stati. Godine 1441. Veliko vijee ibenika postavilo je za glavnog graditelja katedrale Jurja Matvejeva Dalmatinca, koji je svojim zamislima i zahvatima promijenio prvobitnu koncepciju crkve. Poveao ju je poprenim brodom, apsidalnim dijelovima, podigao temeljne konstruktivne elemente za izgradnju kupole, uveo nova konstrukcijska rjeenja i obogatio hram skulpturalnim ukrasima. Nakon Jurjeve smrti, majstor gradnje ibenske katedrale bio je Nikola Firentinac. On je, drei se konstrukcijskog postupka Jurja Dalmatinca, nastavio gradnju u stilu iste renesanse i izgradio gornje dijelove hrama: kupolu i skulpture sv. Mihovila, Jakova i Marka oko nje, krovni kompleks i gornji dio proelja. Nakon Nikole Firentinca radove na katedrali vodili su mletaki graditelji Bartol i Jakov iz Mestre i zadarski majstor Mestievi. Po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim znaajkama, nije samo najvei i najvrjedniji objekt graditeljskog nasljea ibenika, ve je ona po tomu jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva, uvrten 2001. godine u svjetsku batinu UNESCO-a10. Ponos ove titule see od obavljenog posla
8 9

http://www.np-plitvicka-jezera.hr/page.aspx?PageID=179&parent=3 http://www.sibenik.hr/vodic/sibenik/kulturno_povijesna_bastina2.asp 10 http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_Sv._Jakova_(%C5%A0ibenik)

97

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

konzervatora, posebno ibenskih, na saniranju teta na katedrali, obnove do izrade dokumentacije i njezine prezentacije pred UNESCO-vim komitetom - dakle cijeli proces potreban da bi se upis ostvario. Druga vana injenica sastoji se u odluci gradske vlasti u ibeniku i ibenskog biskupa da prihvate obvezu kojom e se na odgovarajui nain trajno brinuti o tom kulturnom dobru. Na taj nain svaki upis u registar svjetskog dobra odreeni spomenik pretvara (ili bi to trebao) u trajno i stalno obnoviteljsko gradilite jer koliko traje neki spomenik toliko traje i briga o njemu, odnosno njegova obnova. Posebno je, u sluaju ibenika i katedrale, pohvaljena konkretna obnova tog spomenika nakon ratnog razaranja, kad je nakon ina kulturocida katedrala morala biti i znatnije obnovljena. Bio je to prvi meu znaajnim kulturnim spomenicima za koje je reeno da e ih se gaati i razarati. To se i dogodilo pa je to postao spomenik ijim se unitenjem pokuavalo brisati identifikaciju drugoga. Meutim, im se moglo pristupiti obnovi, to je i napravljeno.

U Ministarstvu kulture bilo je odlueno da se etiri kulturna dobra prezentiraju UNESCO-voj komisiji: antika Pula (kompleks antikih spomenika za koje se smatralo da su kao cjelina znaajniji od same Arene), barokni kompleks (graditeljska jezgra) Varadina, fortifikacijski kompleks tvrave u Osijeku i katedrala s gradskom jezgrom u ibeniku. Prijedlog iz ibenika je proao, a ostali su na ekanju i jo se razmatraju.

4. DIOKLECIJANOVA PALAA
U prostornom podruju istone jadranske obale, koji je naroito bogat graditeljskim nasljeem, Dioklecijanova palaa u Splitu bez sumnje najpriznatiji je spomenik. Nekoliko izvanrednih svojstava zajedno pridonose njenoj vrijednosti i ine je tako privlanom ne samo za istraivae i strunjake nego i za irok krug posjetitelja. Takoer, injenica da je ta graevina bila posljednja rezidencija cara Gaja Aurelija Valerija Dioklecijana, jednog od najpoznatijih upravljaa Rimskim Carstvom, ini je posebno znaajnim spomenikom antike povijesti. Sedamnaest stoljea postojanja oduzelo joj je mnoge prvobitne dijelove, ali je zauzvrat obogatilo njen prostor drugim arhitektonskim i umjetnikim ostvarenjima, koja su se postepeno u njoj nizala u dugom procesu rasta grada od ranog srednjeg vijeka do najnovijeg doba. Tako su nastale brojne graevine predromanike, romanike, gorike, renesansne i barokne arhitekture, koje zajedno s ostacima stare rimske palae ine danas jedinstvenu urbanistiku cjelinu prve jezgre Splita. Dioklecijanova palaa u Splitu je jedan od najvelebnijih spomenika nae zemlje i ubraja se meu najpoznatije antike spomenike u svijetu. Njezine vrijednosti su: Kao antiki spomenik znaajna je za povijest svjetske umjetnosti, jer dokazuje povezanost rimskog graditeljstva sa starokranskim ostalim stilovima, koji su zatim nastali i jer prikazuje vezu istoka sa zapadom Kao spomenik koji nije ostao prazna ruevina, ve dalje ivio, popunjavajui se zgradama i umjetninama kasnijih vremena, te nam pokazuje sve stilove koji su se

98

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

oitovali tokom razliitih stoljea na naoj obali gdje se umjetnost, osobito graditeljstvo nastavljalo na temeljima starih spomenika, koristei se njihovim ostacima, prepleui se kroz njih, pa i ruei ih. Dioklecijanova palaa poloena je iza grebena koji ju je zaklanjao od valova. Koriteni su najpogodniji mikroklimatski uvjeti jer je glavna fasada, podignuta na samoj obali, okrenuta prema jugozapadu. Takva joj orijentacija prua najvee mogue osunanje, istovremeno je zaklanja od SI vjetrova, a u mjesecima najvee sparine izlae je blagotvornom strujanju ljetnog maestrala. Poetak gradnje nije tono utvren. Pretpostavlja se da je to bilo 295. godine pr. Kr. Tvrdnja se temelji na zakljucima da je Dioklecijan pristupio tom pothvatu nakon to je odluio da se povue. Po ijoj je arhitektonskoj zamisli plaa izvoena i tko su bili organizatori i voditelji gradnje, takoer nije poznato. Ipak, uklesana grka imena Zotikos i Filotas dokazuju da su neki ljudi koji su gradili bili iz istonog dijela carstva. I meu klesarskim znakovima, uklesanim na mnogim mjestima u palai, ima grkih slova, to sve skupa dokazuje da je Dioklecijan sakupio graditelje i klesare iz istonog dijela carstva. Palaa je danas iv spomenik, jer praktino slui kao stan, u kojemu se ivi i radi. Svaki rad ienja i popravljanja ove graevine koristi dakle, mnogostruko, jer se time ne prouavaju samo pitanja arheologije i povijesti umjetnosti, ve se poboljavaju i stambeni, zdravstveni i prometni uvjeti grada kojemu je Palaa u sreditu, ali valja postaviti pitanje to e se dogoditi s Palaom u budunosti ako se i dalje nastave u njoj graditi komercijalni objekti. Unato svemu unutar rimskih zidina razvio se harmonian grad. I danas se vidi ljepota peristila palae, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzdu ulica, ranokranskih crkvica, romanikih kua, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Stari dio Splita zajedno sa carskom palaom upisan je u UNESCO-v Popis svjetske batine 26 .listopada 1979. godine.11

4.1. Dubrovaki stari grad


Dubrovnik je grad najvee spomenike vrijednosti i bogata umjetnikoga znaenja. Zidine starog Dubrovnika zaokruuju izvanredno sauvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih graevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeu. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Kneev dvor, Crkvu Svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijenicu. Gradske zidine i tvrave izvan zidina graene su, pojaavane i dograivane od XII. do druge polovice XVII. st. Na tim je radovima bio angairan niz graditelja (Nicifor Ranjina 1319., Michelozzo di Bartholomeo 1461.-1464., Juraj Dalmatinac 1465.-66., Paskoje Milievi 1466.-1516., Antonio Ferramolino 1538., Mihajlo Hranjac 1617. i dr.).12 Stari grad Dubrovnik nastao je izmedu 598. i 615. kada su stanovnici grke utvrde Epidaurus morali bjeati pred napredujuim Slavenima. Epidaurus je bio smjeten na mjestu dananjeg Cavtata. Sredite je javnoga ivota grada od najstarijih
11 12

http://www.matis.hr/zbornici/2004/hr/bas1.htm http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/panorama.asp?id=134

99

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

vremena bio trg Lua. Od njega se prema zapadu prua glavna arterija grada unutar zida, Placa (Stradun). Sa sjeverne strane trga je palaa Sponza, u sredini trga Orlandov stup iz XV. st. s uklesanim likom ratnika. Na junoj strani je barokna crkva sv. Vlaha (gradio ju je Marino Gropelli 1706. - 1714.); pozlaeni, srebrni kip sv. Vlaha s maketom grada iz sredine XV. st. (na glavnom oltaru) i dva kamena kipa (sv. Vlaho i sv. Jeronim), djela brakoga kipara Nikole Lazania s kraja XVI. st. radski zvonik u cijelosti je restauriran 1929. Zgradu Glavne strae gradio je 1706. - 1708. Marino Gropelli. Ispred zgrade Glavne strae, napola u nii, smjetena je tzv. Mala Onofrijeva esma, iju je figuralnu dekoraciju izveo Petar Martinov iz Milana potkraj prve polovice XV. st. Na zgradu Glavne strae nadovezuje se zgrada Gradske opine, graena u stilu lombardske neorenesanse (1863. - 1864., prema nacrtima Antonia Vecchiettia). U tom je sklopu i Narodno kazalite (nazvano Bondino kazalite) iz istog vremena. Do zgrade Gradske opine je Kneev dvor, u dananjem obliku gotikorenesansna graevina, sagraena prema zamisli Onofria della Cave, na mjestu utvrenog dvora iz XII. ili XIII. st. koji je uniten eksplozijom baruta 1435. Dvor je stradao u potresu 1667. godine, a popravke je (do 1739.) obavljao korulanski graditelj Jerolim karpa. Glavni zid Gradskih zidina dug je na obilaznom hodniku 1940 m i pojaan s tri okrugla i 14 etverokutnih tornjeva, s pet peterokutnih tornjeva, dvije utvrde i velikom tvravom Sv. Ivana.13 Meu tornjevima najmonumentalniji je okrugli toranj Mineta, a kazemata Bokar je meu najstarijim ouvanim utvrdama te vrste u Europi. Postoje i dvije samostalne tvrave Revelin i Lovrijenac, potonja je na litici visokoj 46 m koja se uzdie nad morem i slui kao jedna od najatraktivnijih otvorenih pozornica od samog poetka Dubrovakih Ljetnih Igara. Dubrovaka Republika predstavljala je posebnu politiku i teritorijalnu cjelinu, ponosei se svojom kulturom, uspjenom trgovinom i osobito slobodom koju su uspjeli sauvati kroz burna stoljea. Za neke je gradove nemogue pronai usporedbu u svijetu. Jedan od takvih gradova je Dubrovnik. Ovaj poseban grad rukovodi se geslom: "Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta".14 Dubrovnik je u Popis svjetske batine uvrten 1979. godine.

5. EUFRAZIJEVA BAZILIKA
Eufrazijeva bazilika u Poreu jedno je od najstarijih ostvarenja ranobizantske umjetnosti. Ve u 4. stoljeu u Poreu je podignuta jednostavna graevina s kvadratnim mozaikalnim poljem, dekorativnim motivima meandra iz pletenica, u koji su naknadno uneseni manji kvadrati s likovima riba. Neto kasnije nastala je nova graevina koja je ukljuivala kvadratno polje s likom ribe. To je moda jedan oblik restauracije prvog oratorija, prvog nastalog objekta. Tako je nastala ta dvostruka crkva. U 5. stoljeu dolazi do izgradnje novog sakralnog objekta: velike trobrodne
13 14

http://www.limun.hr/afterwork/main.aspx?id=30141 http://www.zarez.hr/115/rijeci3.htm

100

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

bazilike. Njezinom izgradnjom prestaje ivot dvorane stare dvostruke crkve". Sjeverni zid nove crkve sjekao je staru po sredini. To je trobrodna dvorana pravokutnog tlocrta bez apside koja u istonome dijelu ima polukruni zidi za sveenika sjedala, to je karakteristian je primjer ranokranskih crkava na podruju Istre. Konano polovicom 6. stoljea poinje izgradnja nove crkve kojoj se i danas divimo. U punom cvatu Justinijanove reconquiste poreki biskup Eufrasius podie na mjestu starije gradske bazilike svoju katedralu uklapajui je u niz prateih graevina koje e zajedno tvoriti jedan od velikih kompleksa toga vremena. Bila je to zaista "njegova" Eufrazijeva bazilika, na dvovratnicama portala, na impostima svih kapitela uklesan je Eufrazijev monogram, njegov lik prikazan je i u apsidalnom mozaiku. Nakon dovrenja bazilike poeli su novi zahvati. Nadovezujui se na narteks15 novi su graditelji podigli: 1. prostrani atrij skladno otvoreno dvorite okrueno sa etiri portika (6. st.) 2. veliki osmerostrani baptisterij (6. st.) 3. velika zgrada koja je u srednjem vijeku postala biskupska palaa (6. st.) 4. memorija (6. st.) 5. kapela 6. kapela 7. ostaci starijih sakralnih prostora 8. kanonika kua (13. st.) 9. sakristija (15. st.) 10. nova sakristija 11. zvonik (16. st.)16 Eufrazijeva je bazilika tek sredinji dio veega kompleksa to ga ini niz graevina zidanih mahom u isto vrijeme, ukraenih alabasterom, mramorom, sedefom, mozaicima. Iako je mnogo toga promijenjeno utjecajem vremena, ljudi i drugih sila, ono to je ostalo predstavlja jedan od najznaajnijih spomenika ranobizantske epohe. Tijekom dugih vjekova, sudbina tog velikog sakralnog kompleksa bila je usko vezana za ivot grada u pojedinim epohama. U 13. stoljeu grad se uvelike razvijao, a time i kompleks bazilike. Izgraeno je predvorje, koje vee baziliku s memorijalnom kapelom, podignut je novi oltar i veliki ciborij, te su izgraene nove kamene rake za moi lokalnih muenika. Postoje i podaci o njenom odravanju. Tako se u 14. stoljeu govori o popravku krova. U 15. stoljeu spominje se popravka tete nanesene potresom, popravljen je gornji dio junog zida i postavljen drveni svod nad junim brodom. Negdje u isto vrijeme podignuta je nova zgrada sakristije, izgraen je i novi antapendij oltara od pozlaenog srebrnog lima, a bilo je i nekoliko rekonstrukcija u biskupskoj palai. Tijekom 18. st. poinje naglo propadanje grada, propadala je postepeno i

15 16

predvorje Prelog, M. (1994). Eufrazijeva bazilika u Poreu, Marin Dri, Laurana, Grad Pore

101

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

bazilika, pa su njoj ak i funkcije prestale. No tijekom ponovnog oivljavanja grada dolo je i do veih popravaka i restauracija koje traju i do danas. Polovicom 19. stoljeu slijede novi radovi: ruenje zida koji je zatvarao tri posljednje arkade, a i biskup Peteani podigao je uz junu stranu veliku kapelu, posveenu Bogorodici, a uz sjevernu stranu istu takvu kapelu posveenu sv. Mauru. Krajem 19. stoljeu zapoeli su i restauracijski radovi na mozaicima. Kriterij po kojem su pojedini dijelovi mozaika bili restaurirani, nije bio jedinstven, tako da je uz neke zahvate izvrena i nekritika, neukusna obnova donjeg dijela proelja, ako i pretjerana restauracija medaljona s likovima svetaca na unutarnjoj strani apsidalnog luka. Izmeu 1920. i 1937. godine sruena je kapela sv. Maura, to je omoguilo uspostavljanje prvobitnog ralanjenja zidne plohe, a zatim su otvoreni originalni prozori u gornjem dijelu sjeverne strane, dok su veliki barokni prozori zatvoreni. Svi unutranji zidovi oieni su od barokne tukatura, a djelomino je sa njih stuena i buka, tako da je ostala vidljiva konstrukcija zida. Drveni strop u srednjem brodu zamijenjen je otvorenim krovitem, a stari pod novim, od laganih opeka postavljenih na betonsku konstrukciju , pri emu su ostavljeni otvori, pokriveni pominim drvenim kapcima, koji omoguuju pogled u mozaike prijanje gradnje, a na posljetku je rekonstruirana i pregrada prezbiterija. Ovim rekonstrukcijama nisu bili rijeeni neki statiki i konstruktivni problemi pa je 1954. godine dolo do proirenja pukotina ve naprslog stupa u treoj sjevernoj arkadi, a pokazalo se da je ugroena i cijela sjeverna strana bazilike. Velike preinake doivjela je i graevina sjeverno od atrija, koja je vrlo rano pretvorena u biskupski dvor, zbog ega je i dolo do horizontalne pregradnje itava prostora. Vee pregradnje spominju se u dva navrata, u 15. i 17. stoljeu. Ispitivanje sudbine sjeverne dvorane nekadanje dvostruke crkve usko je povezano s arheolokim zahvatima, koji su tijekom vremena vreni na podruju sjeverno od bazilike. U gotovo pola stoljea (1889. - 1936.) postepeno su otkrivani dijelovi ranijih sakralnih graevina ispod Eufrazijeve bazilike, kapele sv. Maura i sakristije, dok konano nije to itavo podruje posve otvoreno. To je omoguilo konanu sistematizaciju svih dotadanjih podataka. Tijekom tih ispitivanja neprestano se mijenjala slika o tim starijim graevinama i ponovno se stvarale nove hipoteze. Konano otkrivanje gotovo svih sauvanih ostatka ranijih graevina nije dodue rijeilo sve probleme, tako da i danas pojedini zakljuci imaju stanoviti hipotetiki karakter. Jedna od tih starijih graevina nastavila je da ivi i nakon velikih Eufrazijevih radova. Dugaka i uska dvorana odrala se kao sakralni prostor cijeli srednji vijek. Tako su iskapanja ispod sakristije pokazala srednjovjekovnu troapsidalnu konstrukciju, postavljenu na mozaik ranije gradnje, a unutar srednje apside naeni su tragovi i baze oltara. Unutar velikih rekonstrukcijskih radova izvrena je i zatita arheoloki fiksiranih ostataka starijih graevina, sjeverno od bazilike. Prilikom tih radova bili su dignuti i pojedini mozaici i ponovno sastavljeni na podlogu. Pojaanu cementom, a vei dio tih ostataka prekriven je ravnim betonskim krovitem. Meutim ovi potezi se nisu se pokazali najuspjenijima jer se razina najranijih kultnih objekata nalazi za plime ispod razine mora, pa neprestano prodire voda. Pokrivanje neravnog tla cementnim namazom onemoguuje brzo povlaenje vode nakon plime, a nizak krov oteava suenje mozaika jer je ventilacija slaba, a to pogoduje stvaranju plijesni. To je ujedno i jedan od najveih problema.
102

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

Neke od posebnosti u Eufrazijevoj bazilici: Bogorodica zauzima sredinje mjesto u apsidi koje je dotad pripadalo samo Kristu. Ona sjedi na prijestolju i dri na koljenima malog Isusa odjevenog u rimsku sveanu odjeu i s desnom rukom uzdignutom za blagoslov. Sa svake strane Marije stoji po jedan aneo koji predvodi skupine koje ju dolazepozdraviti. Mariji s lijeve strane prilaze tri neimenovana muenika s vijencima u rukama i aureolama iznad glave. S druge pak strane iza anela stupa sveti Mauro, prikazan na isti nain kao i prethodna trojica muenika, ali s ispisanim imenom uz aureolu. Ovaj poreki biskup i svetac predvodi iznimno zanimljivu grupu koju ine ive osobe, tri suvremenika: biskup Eufrazije koji u rukama dri model svoje bazilike, arhiakon Klaudije, inae brat Eufrazijev, i djeak meu njima za koga saznajemo iz natpisa da je sin arhiakonov i da mu je ime kao i stricu, Eufrazije. U sredinjem su dijelu apside i u zasebnim poljima odijeljenim prozorima, smjeteni likovi svetog Zaharije, anela i svetog Ivana Krstitelja. U donjem dijelu trijumfalnog luka nalazi se trinaest okruglih medaljona. U sredinjem je prikazan Krist, dok se sa svake strane, njih est i est, sputaju prikazi svetica s ispisanim imenima. Kao zavrni dio mozaika, na eonom zidu apside, smjeten je friz to ga ine gotovo jednaki likovi apostola s Kristom u sredini. Krist je prikazan kao mladi vladar koji, sjedei na globusu, gospodari kozmosom. Apostoli pak u monotonom ritmu i simetrino sa svake strane uokviruju sredinju figuru boanskog vladara. Oni u rukama sakrivenim platem dre atribute, a izmeu okruglih aureola stoje natpisi s njihovim imenima. U gornjim zonama pobonih apsida ostali su takoer sauvani fragmenti mozaika s gotovo identinim prikazima: velika figura Krista izranja iz stiliziranih oblaka i stavlja lovorove vijence na glave dvojici muenika. 1998. godine na sveanoj sjednici porekoga Gradskog vijea izaslanik glavnoga ravnatelja UNESCO-a Bernd von Drost uruio je porekom gradonaelniku Rodoljubu Kosiu i poreko-pulskom biskupu Ivanu Milovanu Povelju o uvrtenju Eufrazijane, episkopalnoga kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreu, u popis svjetske batine UNESCO-a.17 Ovo je bio vrlo vaan dogaaj, veliko priznanje jednoj udesnoj graevini. Obnavljanje biskupije je sloen proces i dogaa se od trenutka njezine gradnje do danas. Sada je posebno vano ouvati ovu graevinu, to zbog injenice da je na Popisu svjetske kulturne batine, to zbog injenice da je to spomenik koji svjedoi o povijesti ovog kraja, predstavlja ovaj kraj u svijetu i ini ga prepoznatljivim u ovim tokovima globalizacije. 1992. godine, poreko-pulski biskupski ordinarijat preseljen je u novu zgradu kako bi konzervatori mogli poeti vrlo sloene radove na objektu biskupske rezidencije. U obnovu zdanja tada su Ministarstvo kulture i poreko-pulska biskupija uloili oko 5,5 milijuna kuna. Ove godine opet je donesena odluka o obnovi jednog dijela kompleksa, iako su to iznimno velika sredstva, ljudi shvaaju koliku odgojnu, obrazovnu, nacionalnu ulogu, odnosno ulogu u cjelokupnom odrivom razvoju ima jedna takva graevina. Upravo iz razloga to se u globalizaciji gubi individualizacija i tradicija pojedinih
17

http://vijesti.hrt.hr/arhiv/98/09/08/HRT0050.html

103

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

naroda vanosti kulturne batine kao izraza identiteta i raznolikosti i kao poticaja za dijalog i razumijevanje, ali i opasnosti njezina nestajanja od najvee su vanosti meunarodne akcije, meunarodna solidarnost i suradnja za ouvanje, zatitu i promicanje kulturnog naslijea. Jednu od takvih akcija pokrenuli su predsjednici drava jugoistone Europe u suradnji s UNESCO-m i Vijeem Europe s namjerom jaanja dijaloga i suradnje izmeu kultura i civilizacija ove regije. Prvi sastanak odran je u sjeditu UNESC-a u Parizu 2002., a zatim slijede forumi u Ohridu 2003. i Tirani 2004. Susret 2005. godine odran je u Varni na temu kulturnih koridora u jugoistonoj Europi: zajednika prolost i naslijee koje svi dijelimo, klju su budueg partnerstva. Najee rijei koje su izgovorene tijekom foruma bile su mir i napredak, dijalog, otvorenost, tolerancija, meuovisnost, sve ono to je ovoj regiji itekako potrebno. U Deklaraciji iz Varne predlae se uspostavljanje regionalne mree koja bi uz sudjelovanje strunjaka iz cijele regije razvijala daljnju provedbu projekta.18 U prirodi je mrea da svjedoe o kulturnom pluralizmu kao ansi za interakciju kroz koju kulture izraavaju svoje raznolikosti, ali i tolerantnost prema drugim kulturama. Zahvaljujui mreama ostvaruju se novi naini povezivanja, izmeu ostalog razvijaju se inovativni pristupi kulturnom turizmu. Prijedlog je da se taj forum ove godine odri u Hrvatskoj na temu znanosti, a mogao bi se odnositi na kulturne koridore ne samo kao svjedoke bogatstva i raznolikosti kulturne batine nego i kao sredita stvaralakih industrija i suvremenih stvaralakih aktivnosti. Ove akcije smatramo vanima ne samo za Eufrazijevu baziliku, nego za sve spomenike hrvatske kulturne batine, posebice one pod UNESCO-vom zatitom, jer se nalaze na mjestima turistikih arita i njihovo promicanje i potivanje u procesima globalizacije je od velike vanosti.

6. ZASTUPLJENOST U NASTAVNIM PLANOVIMA I PROGRAMIMA I ODGOJNA VANOST SPOMENIKA PRIRODNE I KULTURNE BATINE
Analizom nastavnog plana i programa uiteljskog studija Uiteljskog fakulteta u Rijeci eljelo se utvrditi zastupljenost sadraja o zatiti kulturne i prirodne batine zakljuili smo da dva sata tjedno metodike prirode i drutva nisu dovoljni za ostvarivanje svrhe i cilja kolegija, a to je upoznati studente Razredne nastave s osnovnim prirodnim i drutvenim pojavama te s njihovom teorijskom, praktinom, a posebice istraivakom izvedbom u nastavi prirode i drutva u niim razredima osnovne kole. Na temelju navedenog pitamo se jesu li studenti, odnosno budui uitelji, i u kojoj mjeri osposobljeni da poduavaju odnosno organizirano vode sadraje o kulturnoj batini i njezinoj zatiti i vanosti. Nismo sigurni da bismo dobili odgovarajue rezultate, naime satnica u ijoj bi strukturi isti sadraji trebali biti zastupljeni nije kvantitativno zastupljena.

18

http://www.zarez.hr/156/zariste3.htm

104

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

Studenti, odnosno budui uitelji bi trebali pored teorijske aktivnosti posvetiti vie panje istraivakom i praktinom radu, jer neke teorijske sadraje studenti mogu sami obraditi iz mnogih dostupnih izvora. Miljenja smo da bi studenti trebali vie posjeivati lokalitete te vrste jer koja je svrha poduavanja nekoga neemu ako i sami nisu dovoljno podueni. Ovdje ne govorimo o kvaliteti i nainu rada profesora, nego o nedovoljnoj zastupljenosti sadraja u okviru minimalne satnice. Isto tako smatramo da cij nee biti potpuno ostvaren ukoliko mu se vie ne posvetimo. to uope podrazumijevamo pod pojmom zatita? Zatita obuhvaa neke mjere iji je cilj osiguranje odrivosti kulturne i prirodne batine. Tu podrazumijevamo identificiranje, dokumentiranje, istraivanje, odravanje, zatitu, promicanje, poveanje vrijednosti te batine putem formalnog i neformalnog obrazovanja. Uitelji pod kulturnom batinom podrazumijevaju kulturno-povijesne spomenike, muzeje, obiaje, narodnu nonju, vane osobe i govor. Uitelji takoer vie poznaju materijalnu nego nematerijalnu batinu (govor, jezik). U Nastavnom programu od 1. do 4. razreda osnovne kole ovi sadraji pojavljuju se samo u okviru jedne nastavne jedinice pod nazivom Kulturno-povijesne znamenitosti RH19 i to u okviru jednog nastavnog sata. S obzirom na vremensku ogranienost, ipak smatramo da bi se ovi sadraji mogli obraditi u zaviajnim udbenicima kroz istraivaki i samostalni rad uenika, izlete, kole u prirodi Djeci treba te sadraje to vie pribliiti, treba ih nauiti da vole i cijene prirodnu i kulturnu batinu, da ona postane dio njihove kulture i nain ivljenja. S globalizacijom i pribliavanjem Europskoj uniji, kao to smo ve napomenuli, gubi se kulturni identitet, a izmeu ostalih Plitvika jezera, Katedrala sv. Jakova u ibeniku, Dioklecijanova palaa, Stari grad Dubrovnik, Eufrazijeva bazilika, dokaz su prirodnog i kulturnog bogatstva Republike Hrvatske, koji je prepoznao i UNESCO pa se i mi moramo truditi da ga ouvamo.

7. ZAKLJUAK
Djeca ue na primjeru odraslih i ako im oni svojim primjerom ne pokazuju da cijene, potuju i uvaju ostavtinu teko e to netko kasnije nadoknaditi. Vrlo je vano da se ovo permanentno ini od najmlae dobi. Problema ima mnogo: obrazovanje studenata na fakultetima da se uope znaju nositi s ovim problemom ouvanja prirodne i kulturne batine, mala zastupljenost ovih sadraja u Nastavnom programu, uvjeti u kolama. Bez obzira na sve ovo smatramo da mnogo toga ovisi od osobe uitelja koji moe neovisno o Nastavnom programu odgajati uenike tako da zatita prirodne i kulturne batine postane dio njihova ivota i da bi se rjeavanju ovog problema pridonijelo boljim osposobljavanjem studenata, buduih uitelja na ovom podruju. Pitanje osposobljenosti buduih uitelja u smislu poduavanja uenika sadrajima o kulturnoj i prirodnoj batini i njenoj zatiti, nije samo usko vezano uz satnicu odreenih kolegija na studiju, nego i o samoj dobroj volji i opoj informiranosti uitelja u nastavi.
19 Nastavni plan i program za osnovnu kolu (2006), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb

105

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

Na njemu ostaje hoe li i u kojoj mjeri govoriti o kulturnoj zatiti, njenom ouvanju, zatiti, provoditi aktivnosti kao to su kola u prirodi, vanuionika nastava, izleti i sl. Ukoliko uitelj s obzirom na to, postupi konstruktivno, to bi bilo od iznimne vanosti za djecu, jer djeca u niim razredima osnovne kole ue u najveoj mjeri spoznajno, iskustveno i doivljajno. Povezati ugodno s korisnim u tom smislu, mnogo bi se pridonijelo kvaliteti nastave, arolikosti sadraja, motivaciji uenika, ostalim dimenzijama koje utjeu na razvoj uenikove linosti, a to je ekoloka osvijetenost, potivanje i njegovanje svoga, tradicije, obiaja, batine i njezine vanosti, a na koncu bi se mnogo dobilo na opem obrazovanju na nain da bi uenici mnogo dobili na podruju ope kulture.

Ovim radom eljeli smo informirati uitelje o povijesnoj vanosti nekih lokaliteta, a poseban naglasak dali smo na Eufrazijevu baziliku jer smo o njoj pronali najmanje literature na hrvatskom jeziku. Pored povijesnih injenica eljeli smo ukazati na brzinu kojom se odvija globalizacijski proces i u kojem se gubi kulturni identitet, a programi u obrazovnim institucijama se ovome sporo prilagoavaju.

LITERATURA
1. Badovinac, Z; Brali, I; Kamenarovi, M; Kevo, R; Mikuli, Z; Pikori, O.:Prirodne znamenitosti Hrvatske (1990), VI. Izdanje, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske 2. Fiskovi, C. (2005). Dioklecijanova palaa, Split Zagreb: Ex Libris, (prilog prouavanju i zatiti) 3. Hofler, J. (1990). Svjetska batina u Jugoslaviji, Zagreb Ljubljana: Zaloba Mladinska knjiga 4. Marasovi, T. (1968), Dioklecijanova palaa, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske 5. Nastavni plan i program za osnovnu kolu (2006), Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta 6. Prelog, M. (1994). Eufrazijeva bazilika u Poreu, Marin Dri, Laurana, Grad Pore 7. http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_Sv._Jakova_(%C5%A0ibenik) 8. http://vijesti.hrt.hr/arhiv/98/09/08/HRT0050.html 9. http://whc.unesco.org/documents/publi_basictexts_en.pdf 10. http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/panorama.asp?id=134 11. http://www.limun.hr/afterwork/main.aspx?id=30141 12. http://www.matica.hr/HRRevija/Revija01.nsf/AllWebDocs/ZASTITAPRIRODE 13. http://www.matis.hr/zbornici/2004/hr/bas1.htm 14. http://www.np-plitvicka-jezera.hr/page.aspx?PageID=179&parent=3 15. http://www.sibenik.hr/vodic/sibenik/kulturno_povijesna_bastina2.asp 16. http://www.zarez.hr/115/rijeci3.htm 17. http://www.zarez.hr/156/zariste3.htm

106

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

PRESERVATION OF NATURAL AND CULTURAL HERITAGE WITH PARTICULAR EMPHASIS ON EUFRASIAN BASILICA Summary Cultural heritage, in material or imaterial meaning, in all his particular diversities, is common wealth of humanity. Cultural heritage is one of the most important element for recognizing, defining, and afirming cultural identity in general. Some of monuments from cultural and natural heritage are inscribed on the UNESCO World Heritage List ( the Lakes of Plitvice, Kathedral St. Jakov in ibenik, the Palace of Dioklecianus, the Old town nukleus in Dubrovnik, Eufrasian basilica in Pore). One of the main aimes of this research was to present some monuments under UNESCO' s protection, inquire the presence of contents about cultural and natural heritage in School Program in frames of ecology and nature education at University for teacher education in Rijeka and how much are those contents emphasized in Class program from first till fourth grade. We concluded that in both programs those kind of contents are not so substituted as they should be. In our opinion, better education of young future teachers, those very important contents could be transmited on pupils through activities like school in nature, excursions, ect. Globalization causes loss of individualization and tradition of certain nations and because of danger from monument disappearing, from big importance are international actions for preserving, protection and improving cultural heritage. Very sigfnificant is also education for surroundings from young ages, and illuminating this problem to future generations. Main words: cultural and natural heritage, preservation, protecion, tradition.

LA SALVAGUARDIA DEL PATRIMONIO NATURALE E CULTURALE CON PARTICOLARE RIFERIMENTO ALLA BASILICA EUFRASIANA Riassunto L' eredit culturale, materiale e non materiale, la ricchezza dell' umanit nelle sue diversit e specificita'. Il patrimonio culturale uno degli elementi fondamentali per l' identificazione, la definizione ed affermazione delle identit culturali. Alcuni dei monumenti del patrimonio culturale e naturale dell' UNESCO sono: i Laghi di Plitvice, la Cattedrale di s. Giacomo a Sebenico, il Palazzo di Diocleziano a Spalato, la Citt vecchia a Dubrovnik (Ragusa), la Basilica Eufrasiana di Parenzo. Uno degli obiettivi della nostra ricerca era di presentare alcuni monumenti protetti dall' UNESCO, esaminare in quale misura sono presenti i contenuti che si riferiscono alla salvaguardia del patrimonio naturale e culturale nel programma universitario per il corso di studio insegnamento di classe, nell' ambito della Natura e societ, presso la Facolt di Magistero dell' Universit di Fiume. Altrettanto, abbiamo analizzato la presenza di questi contenuti nel programma di Natura e societ dalla prima alla quarta classe della scuola elementare. In base alle ricerche effettuate possiamo concludere che c' e' un' insufficiente presenza di questi contenuti. Sosteniamo che con una maggiore preparazione dei futuri insegnanti questi argomenti possono essere trasmessi agli studenti tramite attivit quali: scuola in natura, attivit extrascolastiche, gite, escursioni, ecc., anche se non rientrano nel programma scolastico. Uno dei pericoli della globalizzazione sta non soltanto nella perdita dell' individualizzazione e della tradizione dei singoli popoli ma anche nella scomparsa dei monumenti storico-culturali. Per questo motivo, le azioni internazionali hanno una grande importanza nella salvaguardia e nella promozione dell' eredit culturale, ma

107

V. Baran V. Grabovac A. Pulji: Zatita prirodene i kulturne

Metodiki obzori 2(2007)2

soprattutto l'educazione gi nell' et pi tenera sensibilizzando le future generazioni riguardo questo problema. Parole chiavi: patrimonio culturale e naturale, salvaguardare, custodire, tradizione

108