Sie sind auf Seite 1von 110

fo o z t^ o h

~ s IH

NACRT

i GRKIH I RIM SKIH i STARINA


i PO

DRU E. WAGNERU ; DR U G. Pl. KOBILINSKOM

i
D r. A U G U S T

OBRADIO
M U S I

DR UGO T O T P U N J E N O I Z D A N J E

PRIRED IO

Dr. NIKOLA MAJNARI

O v a j< k n j ig a odobrena, k a o p r iv r e m e n a i i o L l a { I ga o d lu k o m m in is ta r s tv a n a sta ve N e z a v is n e b r o j 6 * 9 7 * - *94**

k n ji-

D ra ve

H r v a ts k e

h p nj a ^ 9 4

Z A G R E B

1 9 4 2
-

I Z D A N J E N A K L A D N O G O D J E L A HRVATSKE D R A V N E T I S K A R E .

^ fH g n f o o s

SADRAJ

Grke starine
Narod g r k i ...................................................................................................................... ..................................... ........................................................................................................... 3 4 4 6 6 7 8 8 12 12 14 15 18 19 23 26 26 26 30 30 31. 32 84 34 36 36 37 40 43 43 47 L D r a v n e s t a r i n e . ...................... ................................ A. Homerovo doba

B. S p a r t a ................................................................................................................................. 1. N a r o d ................................................................................................................. 2. U s t a v ........................................................................................................................... C. A t e n a ................................................................................................................................. 1. Pregled povijesti ustava atenskoga ................................................................ 2. Ustav A te n s k i...................................................... . ........................................... a) N a r o d ...................................................................................................................... b) V ije e ...................................................................................................................... o) Narodna s k u p t i n a ........................................................................................... d) in ovn ici................................................................................................................. e) S u d s t v o ........................................................................................... ..... f) F in an cije................................................................................................................. g) R e d a r s t v o ........................................................................................................... D. R a t n e s t a r i n e ...................................................................................................................... A. Homerovo d o b a ............................................................................................................ B. Povijesno doba . . . ................................................................................................ a) O ruje............................................................................................................................ b) Spartanska vojska ................................................................................................. c) Atenska vojska........................................................................................................... d) Plaeni ka vojskapotonjega v r e m e n a ............................................................. e) R a t o v a n j e ................................................................................................................. IIL P o m o r s t v o ................................................................................................................. A. Homerovo d o b a ........................................................................................................... B. Povijesno doba ........................................................................................................... IV. Od n o S a j i me u d r a v a m a ....................................................................................... V. P r i v a t n e s t a r i n e .......................................................................................................... HRVATSKA DRAVNA TISKARA a) K u a ...................................................................................................................................... b) O d i j e l o .................................................................................................................................

vT Sp T T

IV
c) d) e) f) VI.

SADRAJ
Brak . . . . - .......................................................................................................... Odgoj djece . ' f..................................................................................................................... Svakidanji i v o t ............................................................................................................... P o k o p .................................................................................................................................... 50 51 58 55 67 60 60 62 81 81 87 89 9^ 95

SA D R A J

6. 7. 8. 9.

Robovi ......................................- ........................................................................... Gosti i k li je n t i ........................................................................................................... Svakidanji i v o t ...................................................................................................... P o k o p ............................................................................................................................

154

155 156
167 160

N o v ci, m j e r e , d i o b a v r e m e n a ............................................................. .....

IV. No v c i , m j e r e , d i o b a v r e m e n a ................................ ..... ..................................... V. V j e r s k e s t a r i n e ................................................................................................................ A. Razvoj rimske vjere u b o g o v e ............................................................................. B . B o g o v i............................................................................................................................ . C. B o g o s l u je ............................................................................................' ........................ 1. 2. 3. 4. Bogosluna m j e s t a ................................................................................................ S v e e n ic i...................................................................................................................... Bogosluni i n i ........................................................................................................... I g r e .................................................................................................................................

VII. V j e r s k e s t a r i n e ................................................................................................................. A. Vjera a b o g o v e ..................................................... ........................................................... B. B o g o v i ................................................................................................................................ C. B o g o s lu je .......................................................................................................................... a) b) c) d) e) Bogosluna m j e s t a ...................................................................................................... Sveenici, vidioci, p r o r o i t a ................................................................................. Bogosluni i n i ............................................................................................................ I g r e .................................................................................................................................. K azalite............................................................................................................................

163
164 165 172 172 178 178 180

Dodatak Rimske starine


105 105 105 109 109 111 113 115 124 12S 128 180 130 132 134 137 189 140 141 144 144 148 150 151 152 I. G r a d A t e n a (s Planom stare A te n e )........................................................................... II. G r a d R i m (s Planom Rima u carsko d o b a ) ............................................................ 187 195

N a r o d r i m s k i ...................................................................................................................... I. D r a v n e s t a r i n e .............................................................................................................

A. Pregled povijestiustava rim sk o g a ............................................................................... B. Ustav r i m s k i .................................................................................................................. 1. 2. 8. 4. 5. 6. 7. G ra a n stv o .................................................................................................................. Narodne s k u p t i n e ................................................................................................. S e n a t ............................................................................................................................. M agistratura................................................................................................................. Uprava Italije i p r o v i n c i j a ................................................................................. Sudstvo ....................................................................................................................... F in a n c ije .......................................................................................................................

II. R a t n e s t a r i n e ....................................................................................................................... 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Sastav v o j s k e ............................................................................................................ Zapovjednici................................................................................................................. Oruje, oprema, zastave i bojni z n a c i ...................................................... . ...................................................... Red na putu i u okolu. Obrana granice P od sjed an je.................................................................................................................. B rodovlje....................................................................................................................... Vojnika s l u b a ......................................................................................................

III. P r i v a t n e s t a r i n e ...................................................................... .......................... ..... 1. 2. 3. 4. 5. K u a ............................................................................................................................ Odijelo ....................................................................................................................... B r a k ............................................................................................................................ Odgoj d je c e ................................................................................................................. P i s a n j e .......................................................................................................................

Predgovor k drugom izdanju


Ovo se izdanje razlikuje od prijanjega time, to je u njemu broj slika znatno porastao (od 57 na 9 1 ); to su dodane dvije karte: Plan stare Atene i P lan R im a u carsko doiba i to je gotovo uza svako poglavlje navedena najglavnija literatura. To je uinjeno zato, to se tim udbe nikom slue i sluai klasike filologije, ali e bez sumnje neka od nave denih djela dobro doi i uenicima srednjih kola kod sastavljanja referata. Tekst knjige ostao je u glavnopi isti, ali je pregledan i popravljen pa na nekim mjestima prema novim slikama preraen. U Z a g r e b u , mjeseca rujna 1942. N . M.

GRKE STARINE

D r. A. M usi: Grke I rimske starine

NAROD GRKI
{ P S h l m a n n , Grundriss der griechischen Geschichte nebst Quellenkunde, 5. izd., Muochen 1914 [ M u l l e r , Handbuch der klass. Altertumswissenschaft III 4], W i l c k e n , Griechische Geschichte im Rahmen der Altertumsgescbichte, 4. izd., Munchen u. Berlin 1939. S c h w y z e r , Griechische Grammatik I, Muncben 1939 ( M f i l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft II 1, 1], str. 45. 165. H o f f m a n n , Geschichte der griechischen Sprache I, 2. izd., Berlin u. Leipzig 1916 [Goschen 111] T h u m b - K i e c k e r s , Hand buch der griechischen Dialekte I, 2. izd., Heidelberg 1982 [ H i r t - S t r e i t b e r g , Indogermanische Bibliothek, I. A bt, 1. Reihe, 8 . Band, 1. Teil]. Gl ot z, Histoire grecque, 13, Pari 1935-3. R o s t o v t z e f f , A historv of the ancient world. I, The Orient and Greece, 2. izd., Oxf0rd 1930.)

1. Grci se zovu sva ona plemena, to su od poetka historikoga i vota nastavala u junom dijelu Balkanskoga poluotoka i otuda naselila prema istoku sve otoke i obale Egejskoga mora, a prema zapadu junu obalu Italije i Siciliju (t) jiefc&ir] 'XXa?, Graecia M agna). T aj su narod Rimljani prozvali Grai, Graici, Graeci" po jednom plemenu (rpaixoi), koje je nastavalo u Epiru oko Dodone, a od Rimljana prihvatili su to ime drugi narodi. Sami su se Grci po prilici od 7. vijeka pr. Is. zvali EXXt)vsc, a ze mlju svoju ij cEXXac. I to je ime prvobitno znailo samo jednu pokrajinu u junoj Tesaliji. 2. Grci pripadaju indoevropskoj narodnoj zajednici kao i njihova braa Indijci, Iranci, Armenci, Arbanasi, Litavci, Slaveni, Italiei, Kelti i Germani. Posebno su pleme grko bili moda i M a k e d o n c i . Od susjeda su nji hovih. T r a a n i i F r i a n i u istonom dijelu Balkanskoga poluotoka sve do iranskih Skita i u sjeverozapadnoj Maloj Aziji inili jedan (indoevropski) narod s A r m e n c i m a . U zapadnom dijelu Balkanskoga poluotoka sjedili su takoer indoevropski I l i r i (u Hrvatskoj pleme ldjroSec), koji su dopirali ak do Istre i sjeverne Italije (Veneti), a preko mora prodrli i u junu Ita liju (u Kalabriju). Ostatci su Ilira dananji A r b a n a s i . Ostala maloazijska plemena nisu bila indoevropska ni semitska, nego su pripadala posebnoj narodnoj skupini, koja se esto naziva k a r s k o m . 3. Grci su se ve rano stali osjeati kao jedan narod, koji se po jeziku, vjeri i obiajima razlikuje od b a r b a r a . Ali iz te svijesti nastala je tek malo pomalo u borbama s Perzijancima i Kartaanima ideja narodnoga jedinstva. U historiko su vrijeme Grci podijeljeni na mnogo plemena, koja se znatno razlikuju jezikom, vjerom, obiajima i obrazovanou.

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

Prije dorske seobe nalazimo u sjeveroistonoj Grkoj i u Peloponezu pleme ahejsko (A-/atot), u sjeverozapadnoj Grkoj pleme d o r s k o (Aa>ptsis), a u Atici i na otoku Eubeji pleme j o n s k o (Ituvsc). Takve su bile prilike u vrijeme, koje prikazuju Homerove" pjesme, 2 a dorske seobe osvojili su Dorani itav Peloponez osim Arkadije iju ne Elide, gdje sejuzdralo (juno) ahejsko pleme. Osim toga su sjeverni Ahejci (iz Tesalije) zahvatili i preko mora sjeverni dio zapadnoga primorja Male Azije i oblinje otoke ( E o l j a n i , AtoXets), Jonjani Kikladske otoke i srednji dio zapadnoga primorja Male Azije s oblinjim otocima, a Doraui iz Peloponeza juni dio zapadnoga pri morja Male Azije i june otoke Egejskoga mora zajedno s Kretom. Otok je Kipar bio naseljen iz Arkadije, pa mu je puanstvo i ostalo ahejsko.

I. DRAVNE STARINE
( A r i s t o t e l , A3-r]vaLuiv no'kmiu H e r m a n n T h u m s e r , Lehrbuch der griechischen Staatsaltertumer, 1 u. 2, 6. iz., Freiburg 1889 i 1892. S c h O m a n n - L i p s i u s , Griechische Altertumer 1, 4. izd., Berlin 1897. G i l b e r t , Handbuch der griechischen Staatsaltertumer I, 2. izd., Leipzig 1893. K o p p - T h n m s e r , Griechische Staatsalter tumer, 2. izd., Berlin 1893. W i l a m o w i t z , Staat und Gesellschaft der Griechen, Berlin u. Leipzig 1910 [ H i n n e b e r g , Die Kultur der Gegenivart II 4, 1]. K e i 1, Griechische Staatsaltertumer [ G e r c k e - N o r d e n , Einleitung III, 2. izd., Leipzig. u. Berlin 1914]. M a i s c h - P o h l b a m m e r , Griechische Altertumskunde, 3. izd., Berlin u. Leipzig 1914 [G6schen 16]. B u s o l t - S w o b o d a , Griechische Staatskunde, 1 u. 2, Munchen 1920 u. 1926 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft IV, I, I], L a u r a n d , Constitution d Athenes Constitution de Sparte [Manuel des tudes grecques et latines, Pari 1930, I, str. 80. i 87.]. i l e n y - H e j z l a r , ecke staroitnosti, 4. izd., Prag 1937., dio III. V. R a c, 2ivot starih Grka, Zagreb 1902., str. 17. i .)

A. Homerovo doba
i . Na elu grkih narodnih opina stoje k r a l j e v i iz porodica, koje imadu pravo na vladu po tom, to potjeu od Zeusa (Siorpscpee? paotX^s?). Kraljevska ast prelazi od oca na sina, ali ne svagda na najstarijega. Kralj uiva posebno dobro izlueno iz opinskoga zemljita (ib tejisvo?), koje s kraljevskom au prelazi na nasljednika. Za zajednike svrhe, ratne po trebe, opinske rtve i t. d. ima pravo od naroda traiti darove, a od svega zajednikoga dobra pripada mu poasni dio (to fpcec); tako od ratnoga plijena i od mesa rtvenih ivotinja. Narod ga ne smatra kao gospodara, koji podlonicima zapovijeda, nego kao poglavara porodice. On zastupa opinu, doekuje i asti goste njezine, rtvuje u njezino ime bogovima i zapovijeda u boju. U rat alje svaka kua po jednoga momka; mea braom odluuje drijeb. Vojnici su drugovi (eraipot) kraljevi, a oni, koji su s njim odrasli, njegovi pratioci (dspOTtovTe?).

5. Kralja potpomau savjetom p 1e m i i (ot ptaojes, Sp .arot, pa3 iX?jesl; a taj se poloaj njihov osniva na zemljinom posjedu. Kao savjetnici ((3ooXrjopot, 7)yrjTope; -/jS ftSovrs?) ili starjeine (Tepovrs?, ako i nijesu starci) ine oni vijee, koje je kralj duan sasluati, ako ga i nije ba duan sluati. Vijee vijea nakon zajednike gozbe, na koju kralj poziva starjeine kao goste (8attoji.6vs<;). S njim oni i sude kao suci (Sixaaro5Xot) na posveenu mjestu (sp (f> Ivi x 6xX(p) u tekim sluajevima, dok manje znatne razmirice rjeava jedan od njih kao inokosni sudac. Zakona nema jo. Odluka se izrie po obiaju i vlastitom razboru. Kazna ubojice preputena je jo krvnoj osveti, a moe se odvratiti tim, da se roacima onoga, koji je ubijen, plati krvarina. 6. U skuptine saziva se i itav n a r o d (Stjjioc) preko glasnika, Tko hoe govoriti, die se i dobiva od glasnika tap (mfjmpov), znak vla darske asti, ali govore gotovo samo plemii; odluke se ne stvaraju gla sovanjem, nego narod oituje svoje mnijenje o uvenim govorima samo povlaivanjem. Glavno je zanimanje naroda ratarstvo. Nadniari (dTjres), koji nemaju polja Tirade za plau, slabo se cijene te nemaju gotovo nikakvih prava. Vie se cijene ljudi, koji su kao pomonici i savjetnici prijeko potrebni, je r je u njih vjetina ili znanje, koje ne moe svatko stei (STjjuospfoC). Ovamo pripadaju vidioci (pAvriec;, $soitp<5w>i, o!(ovox6Xoi), pjevai (oiSoi), lijenici (i-rjtpot) i rukotvorci (txtovsc), koliko je za njihov rad potrebna osobita vje tina, kao na pr. za gradnju kue ili broda, za zlatarske i bjelokosne radnje, je r jednostavnije stvari izrauje svatko sam prema svojoj potrebi. Pjevai su veoma ugledni na kneevskim dvorovima, bilo da stalno ive u kui kraljevoj ili da idu kao cijenjeni gosti iz jedne zemlje u drugu. Oni zainju udarajui u glazbalo sa icama (tj xtS-apic, tj cpopfivj) te napola pjevaju napola kazuju pjesme o djelima bogova i junaka iz drevne starine pa sve do najnovijih dogaaja. Osobit poloaj imaju i g l a s n i c i (x^pxs?), ljudi, koji se poradi svoje razboritosti openo cijene i kao tienici Zeusovi dre za nepovredljive. Oni slue kralju i opini kod svih zgoda javnoga ivota, u narodnoj skuptini, kod rtve, kod gozbe staijeinske, kod doeka i pratnje stranih gosti.T3udui da nalazimo glasnike i kod niih kunih posluga, valja misliti, da se moda ime ugledne javne slube prenijelo i na kune sluge, koji doe kuju goste. 7. Obino posluuju u kui . r a h n vJ (800X01 prema slobodnima, 8{iwec i Sfitoai kao sluge i slukinje, o'oMjec kao pripadnici kue). Oni dolaze u ropstvo ili zarobljivanjem u ratu ni otmicom ili trgovinom, koja se vodi poglavito po moru, ali se s njima postupa blago, za vjernu se slubu u kui cijene, pae i sa slobodnima posve izjednauju.

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

S t r a n a c (stvoc), koji dolazi u zemlju, bespravan je te se doekuje s nepovjerenjem, ako ide za dobitkom kao trgovac (jcp7)XT^p). Dolazi li pak kao bjegunac ili pribjegar (lxixrfi\ nalae strah od bogova, da se gostinski doeka, je r je pod njihovom zatitom [Zebe; vtoc, Z. mtf/oioc). On sjedne na ognjite pa eka, da ga gospodar kao gosta posadi na stolicu. Onda ga pogoste, a istom iza gozbe smiju ga zapitati, tko je i to eli. A kad odlazi, dobiva gostinske darove (stv7jia) i pratnju za put. Isti poboni .obiaj trai, da se i prosjak doeka i pogosti. Spomen gostoljubivosti ivi u porodicama dalje. Sinovi i unuci (slvoi jrcrcpcotot, . poznaju se te se dre istoga obiaja; pae se mirno susreu usred boja.
8 . Mo plemstva, koja ve kod Homera raste, uklonila je kraljevstvo zamijenila ga vladom aristokracije (oE xaXoi plemstva p o rodu, koje je gotovo itavo zemljite prisvojilo. Otkad se u gradovima povealo bogatstvo procvatom trgovine i obrta, zahtijevalo je i gradsko puanstvo dio u upravi dravnoj. Gdje je dolo do mirne nagodbe, povjerilo se nepristranu ovjeku, kao u Ateni Soloau, da iznova uredi dravu i ukloni politike i drutvene nevolje. esto se meu nezadovoljnim lanovima plemstva naap astoljubiv ovjek, koji se oslonio na narod (oE t c o X X oi) pa stekao samovladu (ropatvvi?) i uvao je najmljenom tjelesnom straom, kao na pr. u Ateni Piistrat. Te samovlade nisu nigdje dugo trajale, a njihov je pad ponajvie doveo do demokracije, kojoj su osnove bile jednakost pred zakonima (taovopia) i sloboda u govoru (brj-fop'la).
i

bez suda i smru kazniti, ali su bili lino slobodni. Budui da su Spartanci svaki teevei rad prezirali; bili su trgovina i obrt njima preputeni. U ratu su sluili kao teki oruanici. S p a r t a n c i (SkapT'-atai) zvali su se potomci_dorskih osvajaa. Meu njih se osvojena zemlja razdijelila na 6000 drebova (xX7jpoi) jednakoga pri hoda; a taj se broj poslije, poveao joi za 3000 drebova. Zemljite se ti porodici nasljeivalo, ali se nije smjelo prodati, a kad bi porodica izumrla, pripalo bi dravi. Graanstvo se dijelilo na tri stara dorska plemena (<poXai), i to TXXsis, Aojiavs?, HdixtpoXo'v koja se nalaze u svim orskim dravama, i na 27 bratstava (cpparpiai). Spartanci su jedini imali politika prava, ali za to nije dostajalo samo to, da je tko bio roen od spartanskih roditelja, nego je bilo potrebno i to, da je bio po zakonima Likurgovim odgojen i da je po njima ivio.

2. Ustav
10. Na elu spartanske drave stoje dva k r a l j a, po jedan iz svake od dvije loze heraklidske: Agijada_ (A-fiaSa:) i Euripontida (EoposomiSat). Kraljevska je ast prelazila od oca na sina prvenca, ali sin, koji se prvi rodio, poto mu se otac zakraljio, imao je vee pravo na prijestolje' od starije brae. Stare su asti kraljevima ostale; oni su bili nepovredljivi, kod gozbe, od ratnoga plijena i od svake rtve dobivali su poasni dio, a od perijeka jo posebnu dau. Ali vlast im je bila znatno okrnjena. Sveeniku su slubu kao zastupnici drave prema bogovima zadrali; takoer je svagda jedan od njih bio zapovjednik u ratu, ali su bili tu za svako svoje djelo odgovorni. Sudake vlasti nijesu imali gotovo nikakve. 11. Prava su vlada bili e f o r i (Itpopoi), kojih je bilo pet, a birali su se na godinu dana. Isprva im je bila zadaa nadzirati strogo uvanje Likurgovih zakona, ali su otuda svoja prava malo pomalo protegnuli na itavu dravnu upravu, no nakon slube bili su odgovorni svojim nasljednicima. Oni su sazivali vijee starjeinsko i narodnu skuptinu te su u njima i pred sjedali. Koliko su pak bili duni drati se njihovih odluka, ne znamo po uzdano. Oni su pozivali vojsku na oruje, a dvojica od njih pratila bi kralja u rat. Pod njihovim je nadzorom bilo dravno blago sa svima prihodima i rashodima. Oni su imali pravo kazniti helote i perijeke, a kad bi im se i nilo, da je to na korist dravi, mogli su izagnati sve strance (|svj]Xaata). Napokon su nadzirali sve inovnike, pae i kraljeve, te su imali pravo ski nuti ih sa slube, pa i zatvoriti. 12. Najvia odluka u svim dravnim poslovima pripadala je vijeu starjejinskomu ili g e r u s i j i (fEpooala), u kojoj je osim kraljeva i efora bilo 28 Spartanaca od preko 60 godina, izabranih u narodnoj skuptini doi votno. Odluka narodne skuptine nije se gerusija morala drati. Osim po litike imala je gerusija poglavito sudaku vlast.

B. Sparta
(G i 1 b e r t, Griechische Staatsaltertiimer I, str. 3. 101. S c h o m a n n - L i p s i u s , Griechische Alterlumer I, str. 197.302. B u s o l t - S w o b o a , Griechische Staatskune str. 638.737.)

1. Narod
9. Osobite su se prilike razvile u Sparti, gdje su na vojniku ureeni dorski osvajai svijet osvojene zemlje drali u ropskoj zavisnosti. Ne obzirui se na kupljene robove, inili su najnii stale h e l o t i -(EtXa>ts?), koji su kao robovi drave, a ne pojedinoga posjednika potomcima osvajaa obraivalLzemlju. U ratu su sluili kao laki oruanici. i samo junatvo Ji-b o ju moglo im je pribaviti slobodu, koju im je mogla dati samo oblast. "Osloboeni Jheloii zvali su se vsoSajjuoSsis. Poradi pritiska, pod kojim su ivjeli, bili su vazda spremni na bunu. Da bi se svaka buna jo u zametku uguila, slali su se mladi Spartanci, im bi dorasli do oruja, potajno po zemlji s nalogom, da vrebaju vladanje helota i svakoga sumnjiva da ubiju (xpt>ircs[a). Bolje od seoskoga puanstva nalazili su se stanovnici gradova, p ejrij e c i (xsptoixot) Ni oni nisu imali politikih prava, te su ih oblasti mogle

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

Narodnu su s k,u p t i n u (&rXAa) morali efori sazvati o svakom utapu. Govoriti su mogli samo inovnici i lanovi gerusije. Glasovalo se u sum njivim sluajevima razilaenjem, a inae poklikivanjem (poij). I kod izbora je odluivalo poklikivanje; kome bi se najglasnije poklikivalo, on bi bio izabran; o tom su odluivali inovnici, koji su bili u posebnoj zgradi, te nijesu znali, kome se poklikuje.

novnike (vo[i.o<fo).axia); nie je inovnike postavljalo i nadgledalo; u njegovoj su ruci bile i dravne financije. To je vijee bilo i najstariji Ja v n i su d-

C. Atena
( G i l b e r t , Griechische Staatsaltertumer I, str. 105.510. S c h & ma n n - L i p s i u s , Griechische Altertumer I, str. 324.-585. B u s o l t - S w o b o d a , Griechische Staatskunde, str. 758.1239.)

1. Pregled povijesti ustava atenskoga 13. P rii je ujedinjenje Atike u jednu dravu (at>voixiap.o?) pripisala kralju Tezeju, a uspomena se na nj sauvala u prazniku -cd Sovouua (16. hekatombeona = srpnja). Ujedinjenoj je Atici zatitnica Atena; svi se sta novnici atiki zovu pripadnici Atenini, 5 A(hjvaH. Uspomena na dogaaj, da je Atena postala zatitnica itave Atike, sauvala se u prazniku ta Ilavad^vata, koji se svetkuje iza prije spomenutoga od 24. do 29. hekatombeona.
Politika su prava najprije pripadala samo plemstvu, koje se dijelilo na etiri jonska plemena (cptAoct): rsXsovts; (svijetli?), ^OitATjts? (vojnici}, Ap-raSstc (ratari) i Ai^aopsi? (kozari). Svako se pleme dijelilo na tri bratstva (sprcpiai), a svako bratstvo na trideset rqdoya {iHrf). Svi rodovi slave ku noga Zeusa (Z. spasio?) i otakoga Apolona (A. itarptpo;), koji oznauje atiko plemstvo. Spominju se i tri stalea: sorcatpiSat (plemii), ( ;< u/jpoi (ratari) i 8Tj(iioop70t (rukotvorci).

15. P lemstvo, kojemu su pripadala politika prava, bilo je plemstvo po rodu. Ali to je plemstvo naskoro zamijenilo plemstvo po posjedu. Isprva je sve zemljite pripadalo dravi (ager publicus). Privatni je posjed nastao tako, da je plemstvo dio dravnoga zemljita podijelilo meu se. Otkad je bilo privatna posjeda, bilo je posve prirodno, da je drava od onih, koji su vie imali, vie traila, a za naknadu doputala im vea politika prava. Prema tomu se puanstvo dijelilo na etiri razreda (tXr;). Tko je na godinu eo bar 500 medimna (po 52-5 1). zvao se tcvtaxo3 io[iiSi[j.vo?; tko je mogao drati konja, Hnreoc (konjanik); tko jaram volova, CsoTitrji; (jarma); a tko nije mogao drati ni jaram volova, bio je (nadniar), ovjek bez po sjeda i bez prava. Osim toga je Atika za opremanje brodova i j>laanje poreza bila raz dijeljena na 48 naukrarija (vaoxpaptat), od kojih je svaka fila b ro jila. 1 2 .
16. Nov je ustav uveo D a k o n t (?. 621.). Politika je prava dao onima koji j u sebi mogli nabavitL-oruje te su sluili u vojski kao teki oruanici (toi? ozha sape^ofiivoi?); to su'bili oni, koji su pripadali prvim trima razredima. Ali pravo na vie slube (arhonata, blagajnika, zapovjednika vojske [atpatrjfot] i zapovjednika konjanitva pjrcsp^oi]) bilo je zavisno o posjedu nezaduena zemljita od odreene vrijednosti. Onda je postavio posebno vijee (pot>X^) od 401 lana, koje se drebalo izmeu sviju gra ana s politikim pravima ..od preko 30 godina. Tim je osnovao oblast, koja je poslije postala najznatnija oblast u Ateni. drebanje je uveo i za druge oblasti. Napokon je J ) rakont uredio krvno sudstvo te je postavio zbor od 51 povjerenika (itptat, 37.), koji su u tri sudBice (u svakoj po 17 njih) sudili za razline druge sluajeve ubojstva, dok je Areopag sudio samo za naumljeno ubojstvo (<tvo<; sxo6oto?). To su Drakontovi zakoni o ubojstvu (rpovixol v[tot).

14. Atikom su najprije_.vladali, nasljedtd kraljevi. Onda se pored kralja stao birati itolti%pyoq (zapovjednik u ratu), pa apx<ov (vladalac), koji se po slije prozvao eziovo^o? (imenodavac), je r se po njemu zvala godina, a na pokon se stao birati i kralj (j3a 3 iXs6s). Sva tri inovnika birala su se najprije doivotno, onda na deset godina (od g. 753.), napokon na jednu godinu (od g. 683.), i to izmeu bogatih plemia (ptarivSijv xai 5tXootEvSTjv). Ujedno se postavilo est zakonoa ({teajj-o&tai, uza svakoga od tri najvia inovnika po dvojica?), da obiajno pravo napiu i za sudbenu porabu uvaju. I oni su se birali onako isto kao i prije spomenuti inovnici. Tih svih devet inovnika sastavljalo je zbor arhonata (oE evvea ap^ovts?), a glavna im je sluba bila sudaka ( 35.).
Iza slubene godine arhonti su, ako njihovoj slubi nije bilo prigovora, prelazili u vijee, koje se zvalo iv Apeup roftp (3ot> X 7j (Aeropag) i bilo najvia upravna oblast. Ono je imalo pravo kazniti i globitTgraane i i

17. Budui da se itav posjed zemljini nalazio u rukama nekolicine bogataa, bili su graani bez posjeda upueni na to, da zakupljuju zemljite od bogataa. A to se inilo tako, da je 5/ 6_ priboda pripadalo posjedniku, a Y6 zakupniku (ixt 7|ji6pio;, estinar). Ako zakupnik svoje dunosti ne bi ispunio, zapao bi posjedniku u robstvo, i on, i ena i djeca. Tako je na stala golema socijalna nevolja, koju je poveavalo jo i to, to siromasi nijesu imali nikakvih prava. Nakon dugotrajne borbe sloili su se svi u tome, da mudri S o l o n uvede nune reforme, to je on kao arhont (eponim) g. 594. i umioT Motive, koji su ga kod toga vodili, razloio je sam u pjesmama, koje su nam sauvane. Njegove su reforme bile ove:

10

GBCKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

11

I. Ukinuo je sve dugove i robovanje zbog dugova (ostaa^dsia, 1 skinue tereta). II. P reuredio je mjere i novce, i to tako, da je mjesto dotadanje eginske vrijednosti uveo eubejsku (halkidsku), po kojoj je 10 0 drahama vrijedilo, koliko prije 78 drahme. Svrha je ovoj reformi bila trgovakopolitika. Atena se po njoj u trgovini odbila od zavidnih i neprijateljskih susjednih gradova Egine i Megare, a otvorila svojoj trgovini put u halkidske i korintske kolonije u Italiji i na Siciliji. III. Preuredio je ustav, i to ovako: 1. Diobu graana na etiri razreda po prihodu zadrao je , ali je a) uzeo u raun nesamo suhi prihod (ito), nego i tekui (ulje i vino), te nije pravio razlike izmeu mjere za suhi ({tSipo? = 52-5 1) i mjere za tekui prihod (fistpTjrij? 3941) , nego je jednu i drugu uzeo samo kao mjeru" (pirpov); b) odredio je tono prihod 2. i 3. razredu; c) odredio je tooo prava i dunosti svakomu razredu, te je i etvrti razred dobio neka znatna prava. Sve to neka pokae ova skrialjka:
Prihod mjerarna Vojnika sluba J konjanici teki oruanici teki oruanici laki oruanici c d c 5 ** a* o
31 C

Razredi

Politika prava

ltVTOXOOtOJllSt(l.VOt tjnret? Ceofitat

500 300

o c

o 3 c a g 1 3

200
ispod 200

g -a o s-. c d a

2 . Odredio je, da se inovnici drebaiu. i to tako, da pojedine file predlau (icpoxp(vstv) vei broj kandidata, izmeu kojih (sx icpozpircov) se dreba (xX-r)po5v) nuni broj inovnika; tako je na pr. za arhonte svaka fila predla gala 10 kandidata, a izmeu te 40 drebalo se 9 arhonata. 3. Vijeu (poDA fy) odredio je broj lanova na 400, po 100 iz svake file. 4. Postavio je porotni sud (rfAiaict), na koji je bio doputen priziv (l-psatc) protiv presude arhonata. Solonovi su se zakoni napisali na pobijeljene daske, koje su se uvale u Pritaneju, a osim toga urezali u kamen i uvali u Kraljevskom trijemu (otoa paotAstoc). 18 Poto se Atena izbavila Pisistratovaca, proveo je g. 508. K l i s t e n (KAeiodvujc), glava porodice Alkmeonovake, koja je stekla osobite zasluge za skinue Pisistratovaca, nove reforme, koje su jo vie od Solonovih utvr dile demokraciju. Njegove su reforme bile ove:
1 Od oetio tresti i a t e r e t

1. Podijelio je graansko pravo,jsvima slobodnim ljudima koji u Atici nastavaju. Tako je na tisue stranaca i osloboenih robova dobilo gra ansko pravo. 2. Mjesto dotadanje etiri plemenske file ( 13.) podijelio je Atiku na deset teritorijalnih fila, a svaku filu na tri treine (iptrcos^), koje nisu bile na okupu, nego je jedna pripadala gradskom, druga sredozemskom. a trea primorskom okruju; u svakoj je titriji napokon bilo po vie opina (Si^ot). Svrha je takovoj diobi bila, da ne bi ljudi, koji na okupu ive i imaju isti lokalni interes, pripadali istoj politikoj jedinici i svoje lokalne tenje unosili u politiki ivot. Nove su se file prozvale po narodnimJtierojima. koji su dakle bili njihovi sjrmvujiot (imenodavci, ili bpjrfiezai: praoci). Imena su filama slubenim redom ova: Eps/ibjis, Ai-jrji;, IlavStovtc, Asovttc, A'/.afiavu?, Otvrjt?, Kexpost?, 'Izjiodami?, Aiavris, Avtio^C- Za rjeavanje zaje dnikih poslova sastajale su se file u redovite skuptine (tijopai) i birale svake godine svoje inovnike (st^s^rjtai). Opine su se zvale po mjestima. Pri padnost kojoj opini nije bila zavisna o boravku u njoj, nego je prela zila od oca na sina. Tko bi se nastanio u tuoj opini, plaao bi za to poseban porez (-pKrjrtnov). Znamo otprilike za 190 opina. 1 opine su imale svoje skuptine (ijop at) i svake godine birale drijebom svoje nael nike (Sfj<iapyoi). Pored ove nove razdiobe ivjele su stare plemenske file i fratrije kao sakralne zadruge i uvale svoje znaenje za porodino pravo, samo su se fratrije rairile tim, to su se u njih primili novograani, ali su oni sasta vljali posebna bogotovna drutva (iKaaoi), koja su bila pravno izjednaena sa starim rodovima (j'vrj). 3. Vijeu je Klisten broj lanova povisio na 500, tako da ih se iz svake file na godinu drebalo 50. 4. Klisten je uveo i ostrakizam (oa-tpoatafi-os), o kojem vidi 32. 19. Iz vremena poslije Klistena valja spomenuti, da je g. 462. p a la j stara aristokratska tvrava Areopag. Na prijedlog Efijaltov oteta su mu sva politika prava i predana vijeu, narodnoj skuptini i sudovima, a ostalo mu je samo suenje za naumljeno ubojstvo. Napokon su od god. 457. pravo na arhontsku slubu dobili i graani 3 razreda (Csofitat). 20. Demokratski ustav atenski nije bio po udi oligarsima, koji su vrebali samo zgodan as, da ga srue. T aj je as doao, kad je Atena u peloponeskom ratu na Siciliji ljuto nastradala (g. 413.). Oligarsi su narod kojekakvim nasiljem uplaili* te je g. 411. prihvatio prijedloge povjerenstva tridesetorice (aoy?px<pii), koje je imalo izraditi nacrt nova ustava. Po tom su politika prava imala pripadati samo onima, koji su osobno i po imetku najsposobniji da ih vre, a njih nema biti manje od 5000. Tako su teti izgubili sva politika prava. Kao provizorna vlada postavilo se u lipnju g. 411.

12

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

13

vijee od 400 lanova s neogranienom vlau. Ali ono je vladalo samo etiri mjeseca, a onda se uveo umjeren oligarhiki ustav, po kojem su graanska prava imali svi, koji su sluili kao teki oruanici (hopHti). 21. No ni taj ustav nije trajao duo. Kad je Lisandar g. 404. zauzeo Atenu, zahtijevao je izmeu ostaloga kao uvjet mira i to, da u Ateni za vlada otaki ustav {i\ xitpto? t.o'k kv .o .), a to je znailo oligarhiku vladu. Tako se izabrao zakonodavni odbor od t r i d e s e t o r i c e (oi rpia^ovror), koji je poeo nasilno vladati, te je dao iz lakomosti u kratko vrijeme poubijati ne manje od 1500 najbogatijih i najodlinijih graana. Meutim su progna nici pod Trasibulom krenuli iz Tebe i zauzeli atiku tvravu Filu, a_tridesetorica su pod svojim voom Kritijom svoga druga Teramena, koji ih je putio na umjerenost, dali ubiti i od Spartanaca zatraili pomonu vojsku, koja je posjela Akropolu Atensku. Ipak je Trasibulu polo za rukom za uzeti tvravu Munihiju u Pireju i pobijediti tridesetoricu, na to su ih ljudi u gradu (ol ev tatsi) svrgnuli. Posredovanjem spartanskoga kralja Pausanije uinila se g. 403. (za arhonta Euklida) izmirba s onima u Pireju (oE v Ilstpatst), po kojoj se narod mogao povratiti, i naredila se opa amnestija. Na to se uspostavio preanji demokratski ustav.

Boljim bi robovima gospodar dopustio, da dre svoju kuu (x<pi<; otxstv) i da trae vlastitu zaradu; ali im je zato valjalo gospodaru plaati neku dau (airocpopd). Slobodu je rob mogao stei ili zakljukom narodne skuptine za osobite zasluge (na pr. u ratu) ili vojjom svoga gospodara ilijatkupom. Slo bodnjak (&rceXs6fepos) postao bi metek, ali bi prema svomu bivemu gospodaru zadrao neke dunosti. Ako tih dunosti ne bi vrio, mogao ga je gospodar tuiti (5 ixYj fazoataaioo), pa ako bi se osudio, izgubio bi opet slobodu. 23. MelLci_ (fitoMot) bili su naseljeni stranci, koji su se bavili po glavito trgovinom i obrtom. Oni nisu imali graanskoga prava te nisu mogli stjecati ni posjeda. Svaki je morao jednoga graanina izabrati za svoga zastupnika (jcpoctanjc) kod dravnih oblasti i na sudu. Osim dunosti, to su ih vrili i graani na pr. da slue u vojsci, ali ne kao konjanici, da vre liturgije ( 47.) i da plaaju ratni porez (stafopd 45.) morali su meteci plaati i zatitninu (|isxotxiov), i to mukarac na godinu 1 2 drahama, a udovica bez odraslih sinova 6 drahama. Zaslunim bi se metecima ta daa oprostila; oni bi postali ravni graanima (lootsXei<;). U javnim ispra vama spominju se meteci kao stanovnici pojedinih opina (oix<iv ev Ilsipaiei), a ne kao opinari (IlsipaiEDc). 24. G r a i J a n a je bilo dvojakih: jedni su se rodili kao graani (fsvEi z&AiTat), a drugi su bili meu graane primljeni (7 tot7jioi). To se posljednje dogaalo rijetko, a moglo se dogoditi samo zakljukom narodne skuptine. Novograanin je imao ista prava kao i roeni graanin, samo nije mogao postati ni arhont ni sveenik. Roeni su graani bila djeca roena u braku valjano sklopljenu izmeu graanina i graanke, t. j. iiatSs? -/ v/ jC H oi. To bi se potvrdilo tim, to bi im se ime unijelo u popis lanova flatrije (-fpafi.fi.atslov xwv cpparspM v, 13.). Sa navrenom osamnaestom godinom primio bi se mladi Atenjanin u opinu ( 1, 2.) i unio u vojniki popis (>^s'.ap-/t-/.ov 7 pap.fj.a-stov), otkuda bi se s navrenom dvadesetom godinom prenio u popis graana (xva ky.xXrptamn.6c). Osim pravoga graanskoga roda bila je za potpuno uivanje graanskih prava (v) eraijua) uvjet neporonost i izvrivanje svih dunosti graanskih. Tko se nije toga drao, mogao mu je sud oteti graanska prava (kv.^la) ili posve ili djelomice. Potpuna bi atimija^ onomu, koga bi stigla, nesamo otela sva graanska prava, nego bi mu i zabranila dolazili na trg i u svetinje i iznositi tube. Takva je kazna sti zala primanje mita, pronevjerenje, kukavtinu u ratu, krivo svjedoanstvo, zanemarivanje djejih dunosti i t. d. Djelomina bi atimija graaninu otela samo pojedina prava, na pr. da bude lan vijea, da vri koju slubu, da koga tui i t. d. Atimija je vrijedila doivotno. Zaslunim graanima davala su se i osobita prava, tako na pr. da ne vre liturgija (ateista), pravo na odlino jmjesto kod svetkovina (jtpoeSpla); osim toga mogao im se dati vijenac ili hrana u Pritaneju ( 35.).

2, Ustav atenski
a) N a r o d
( S z a n t o , Das griechische Burgerrecht, Freiburg i B. 1892. E o m m e l , Metoikoi, R E s. v. W a l l o n , Histoire de 1 esclavage dans 1' antiquite, 2. izd., Pari 1879. C a l d e r i ni , La manomissione e la condizione dei liberti in Grecia, Milano 1908.)

22. Puanstvo se atiko dijelilo na graane, meteke i robove. U po etku peloponeskoga rata bilo je graana oko 170.000 dua meteka 42.000 robova 150.000 svih oko 362.000 dua R o b o v i su ponajvie bili kupljeni i negrkoga roda, osobito s istoka i iz primorja Crnoga mora. Oni su se upotrebljavali nesamo kao sluinad u kui, nego i kao radnici u tvornicama. Bogati su ljudi esto drali vie robova pa ih iznaimali. Velik ih je broj drala drava (ot 3-rjp.oatot) i upo trebljavala kao podvornike, pisare i raunare. I redarstvo atensko, 1200 skitskih strjeljaa (Sx 6d-at ili tooiat), bili su takvi dravni robovi. Rob je bio posve svojina svoga gospodara,ali na smrt ga je mogao osuditi samo sud, azlostavljenju je mogao utei u koji asil (na pr. uTezejev hram ili u svetinju boica Isuvai, t. j. Eumenida) pa zatraiti, da se proda drugom gospodaru. Ali uope se s robovima postupalo lijepo kao nigdje drugdje.

I. DRAVNE STARINE 14 GRKE STARINE b) V i j e e


(B u s o 11 - S w o b o d a, Griechische Slaatskuude, str. 1019. 1054.)

15

25. Vijee se od Klistena sastojalo od 500 vijenika (j3ot>XeTaC); stoga se i zove rj j3ooXrt oi ssvra*ocsioi. Obnavlja se svake godine. i to drebanjem. oje se vri tako, da se iz jedne posude vuku imena kandidata, a iz druge zrna boba (x6a|j.oc), kojih ima bijelih i crnih; s ijim se imenom izvue bijelo zrno, on bude idreban (zato rebati* znai i xoa;is6etv, a vijee se zove i ij jJoo/.Tj a.izo tou xoa;j.oa). Jz_gvake file dreba ih se 50, a drebaju se po demima, tako da vei demi daju vie i vijenika, a manji manje. Za svako vijeniko mjesto drebaju se dvojica, i to jedan kao zamjenik (siuXayd)v) za sluaj, da bi pravi vijenik kod ispitivanja dostojnosti (SoKipaoia), koje je vrilo staro vijee ( 3 3 .): b j 0 proglaen nedostojnim (oM roSiM cifidCEiv), ili za sluaj, da bi pravi vijenik umro. Vijenika se sluba mogla vriti samo dvaput u ivotu, i to ne uzastopce. Po Solonovim zakonima mogli su bili vijenici samo graani prvih triju razreda, ali s vremenom su to pravo dobili i teti, te se za tu slubu nije trailo nita drugo nego epilimija i zakonita dob od 30 godina. Ali se siromaniji graani sigurno nisu otimali za nju, dok se nije (za Perikla) uvela plaa od 5 obola na dan. Nastupajui slubu (14. skiroforiona: = lipnja) vijenici bi se zakleli. Za viijeme slube nisu trebali ii na vojsku. U slubi su nosili na glavi mrov vjienac. Na koncu godine morali su o slubi dati raun. 26. Poslovodni odbor vijea inilo je 50 vijenika pojedinih fila na izmjence po jednu desetinu godine (dakle u obinoj godini od 354 dana 35 ili 30 dana, a u prestupnoj od 384 dana 38 ili 39 dana). lanovi toga odbora (ol rcpotdvsi?, itpoTJtvsuoooo!) imudu svoj posebni ured (fj $ 6Xoi;, axid?, takoer jrputotvsiov) na trgu, gdje zajedno i ruaju (stoga beru poveanu plau od 1 drahme na dan). Njima se donose sve vijesti, uruuju svi prijedlozi; oni odreuju dnevDi red za sjednice vijea i za narodnu skuptinu. Oni su uope u p r a v n a o b l a s t ( v l a d a ) a t e n s k a . Izmeu pritana dreba se svaki dan drugi naelnik (hciazivt\ ; tcov spotavscov), koji kao najvii dravni inovnik uva kljue od dravne riznice i dravnoga arhiva pa dravni peat. On mora itav dan i itavu no biti u uredu, a s njim jedna treina pritana. Do poetka 4. vijeka on i predsjeda u sjedni cama vijea i narodne skuptine. A od onda dreba on prije svake sjednice vijea i narodne skuptine izmeu vijenika ostalih 9 fila iz svake po j e dnoga predsjednika (irpsSpo?), a izmeu njih naelnika predsjednika (taiavrii t&v Ttpocopcov). Ovi predsjednici primaju od pritana dnevni red, brinu se za red i upravljaju raspravom i glasovanjem. Vana je sluba i tajnika vijea (^pajijiateus r/j? poX^?), koji se prije s pritanima mijenjao, a od sredine 4 . vijeka dreba se za itavu godinu.

On pie zapisnik, ureuje narodne zakljuke i ima nadzor nad dravnim arhivom, koji se nalazi u hramu Matere bogova Kibele (jnrjtpcpov,) na trgu, 27. S j e d n i c e se vijea dre svaki dan, i to obino u vijenici (Pooteo-rijptov) na trgu, ali i drugdje, na pr. na Akropoli. O svemu, to se ima predloiti narodnoj skuptini, valja da vijee stvori prethodni zakljuak (i:poJo6Xeop.a); stoga se u narodnoj skuptini ne moe raspravljati ni o emu, o emu nije vijee stvorilo prethodni zakljuak i to nisu pritani metnuli na dnevni red (jrfjSv ok:oo1 3 o6Xsotov si- xxXTpixv siatpepsa&at). Vijeu se valjalo starati, da se zakljuci narodne skuptine i izvre. Osim toga po sreduje vijee u poslovima s izvanjim dravama, uvodi u narodnu skuptinu poslanstva, sklapa i potvruje zakletvom ugovore. Ono prima od inovnika izvjea, daje im naputke i moe im nametati globe do iznosa od 500 drahama. Napokon ima vijee nadzor nad itavom financijalnom upravom ( 42.) pa nad konjanitvom ( 66 .) i mornaricom ( 77.). Vijee je za svoju slubu odgovorno. Ako jo j nema prigovora, dobiva na koncu godine po asni vijenac. c) N a r o d n a s k u p t i n a
(Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, str. 986.1019. Swoboa,

Die griechischen Volksbeschlusse, 1890.) 28. Narodna bi se _skuptina (sxxXi]aia) sastala redovno po 4 puta u svakoj pritaniji, a od tih redovitih skuptina (vojnu) zvala se jedna glavna (xopta). Osim toga je bilo izvanrednih (au-pOofpoi) skuptina, koje su se sa zivale kod nenadnih i prenih dogaaja. Redovite su skuptine sazivali pritani ( 26.) pet dana unaprijed i objavljivali dnevni red (irpfpo:;t|j.x). Skuptine su se drale na breuljku Pniksu (f; FIv6, trj? Iloxv6? ; si. 1.), na trgu, u kazalitu, a i u Pireju. est leksijarha (X-rjLxpy_o>) uz pomo 30 sakupljaa naroda (ooXXo7 sl? tou Sr^oo) pazili bi na ulazima, imadu li oni, koji hoe da uu, to pravo, to se vidjelo po tom, jesu li uneseni u popis graana ( 24.), pa uesnicima skuptine davali biljege (marke, o6fi.poXov), za koje su oni onda kod dravne blagajne dobivali plau (koja je uvedena istom po slije g. 403., a iznosila je najprije 1 obol pa 2, pa 3, u Aristotelovo vri jem e 6 , za glavnu skuptinu pae 9 obola). Zakljuke je mogla stvarati svaka skuptina, bilo u njoj makar koliko graana; samo za zakljuke, koji su se ticali pojedinca (vopioi sir av8pt), bila je potrebna nazonost od 6000 graana ( 31., 32.). 29. Skuptina se poinje sa rtvom i molitvom. Onda glasnik ita prethodni zakljuak vijea ( 27.), a predsjednik ( 26.) pita, hoe li skup tina prijedlog vijea samo da prihvati ili o njemu da raspravlja (^pTjftattCetv). Odluka o tom zove se spo^siporavta. Odlui li se skuptina za raspravu, pita predsjednik (preko glasnika): t i; ifopso'.v j3o6XsTai; rije je mogao

16

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

17

prihvatiti svatko, ali su je obino prihvaali samo vjeti govornici. Tko hoe da govori, ide sa svoga mjesta (rcaptevat) na govornicu ( to pfjij.a) te metne na glavu mrov vijenac. Ali nitko ne smije govoriti ni o emu drugom nego o predmetu, o kojem se ba raspravlja, i to samo jedamput o istom pred metu. Prijedlozi se predaju predsjedniku napisani. Ako se ne prislanjaju uz prethodni zakljuak vijea, valja da o njima vijee stvori prethodni zakljuak, pa da dou na dnevni red druge skuptine. Kad je rasprava svrena, daje predsjednik prijedlog, o kojem se raspravlja, na glasovanje (6 iriordnjs Javno se glasuje dizanjem ruku (^etpotovta), potajno kameniima (at $ 7j<pot). Tajno je glasovanje bilo u obiaju svagda, kad se radilo o pojedincu (vojio? eic avSpt), na pr. kod e i s a n g e l i j e ( 31.) i kod ostrakizma ( 32.). Zaprijeiti je mogao glasovanje svaki graanin, ako je

U prvoj redovnoj skuptini svake godine glasovalo se o tom, da li treba zakone promijeniti i koje (lirt^etporovia ta>v v[mov). Ako bi se odluilo zakone promijeniti, mogao je svaki graanin uiniti prijedlog, koji bi se javno izloio i u skuptini proitao. U etvrtoj redovnoj skuptini prve pritanije izabralo bi se izmeu sudaca zakonodavno povjerenstvo vofj.o$rat od 501 ili 1001 lana (prema vanosti zakona). Rasprama pred tim povjerenstvom imala je posve oblik sudbene rasprave. Predlagai, koji su htjeli, da se stari zakoni ukinu ili promijene ili novi uvedu, shvaali su se kao tuitelji, a narod bi izabrao pet odvjetnika (aov^fopot), koji su imali stare zakone braniti. Glasovanje nomoteta odluilo bi definitivno o tom, je li zakon primljen ili otklonjen. Odnoaj izmeu zakljuaka narodne skuptine i za kona takav je, da se zakljucima ne smiju protiviti zakoni. 31. S u d a k a je. v l a s t narodne skuptine bila stegnuta samo na na neke osobite sluajeve; tako na sluaj, koji se zvao staa7YsXia (prijava). T aj se sluaj tie tekih prekraja, koji smetaju sigurnost drave, na pr.

SI. 2. Crijep Temistoklov

SI. 1 . Govornica (j3-?j.y.a) na Pniksu

uza zakletvu ('j7 tu>;j.oata) izjavio, da e prijedlog kao nezakonit sudbeno pro goniti (vpa'prj sapaviuov). Ista se izjava mogla uiniti jo i onda, kad je prijedlog ve bio primljen; onda je zakljuak narodne skuptine do odluke suda bio suspendiran. Rezultat glasovanja oglasio bi glasnik. Kad bi se dnevni red iscrpao, raspustio bi predsjednik skuptinu (StaX6stv rfjv iy.y.\rr otav), ali ga je jo prije mogla na to prisiliti kakva prirodna pojava ( 5 tocnjfua), na pr. sijevanje, grmljavina, potres i t. d. Zakljuci narodne skuptine uvali su se u dravnom arhivu ( 26.); vani bi se urezali i u kamen i postavili na Akropoli ili gdje drugdje. 3ft. Narodna je skuptina odluivala u svima pitanjima spoljanje politike i unutranje uprave. U nekim je sluajevima ona i sudila. Napose valja spomenuti postupak kod mijenjanja z a k o n a i sudaku vlast narodne skuptine.

dravni prevrat, veleizdaja, ili prekraja, za koje u zakonima nije nita odreeno. Prijava se mogla uiniti ili vijeu ili narodnoj skuptini. U tom drugom sluaju uputilo bi se vijee, da stvori prethodni zakljuak, da li e suditi sama skuptina ili sud. Ako bi vijee predloilo i skuptina odobrila, da sama sudi, sasluao bi se u njoj tuitelj i tuenik, a odluilo bi se tajnim glasovanjem (jer je takva odluka vjioc I jc avSpi, 29.). Krivca bi stigla smrt i uskrata pokopa u domaoj zemlji. Osim toga se sudaka vlast narodne skuptine protezala na sluaj, koji se zove rcpoBoX7j (prituba, upravo: zatita). Takva se tuba podnosila protiv sikofanata (tuitelja od zanata) i ljudi, koji su narod varali praznim obeanjima. Kod toga se nije radilo o tom, da tuenik bude osuen, nego da narodna skuptina izjavi, da pritubu dri za osnovanu i sudbeni progon tuenikov za opravdan. Takva je izjava znaila moralni poraz: toenikoT ie je lako utjecala i na potonju odluku sudaku. i j 32. Napokon vri narodna skuptina i o s t r a k i z a m )( 18.. 4.), kdjem u je svrha, da se u vrijeme politike uzrujanosti svae zaprijee tim, Dr. A. Musi: Grke i rimske starine 2;

18

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

19

da se glava jedne ili druge stranke iz zemlje progna. Takav se progon nije shvaao kao kazna te nije prognaniku krnjio graanska prava, a vrijedio je deset godina. Pitanje, ima li se ostrakizam vriti, stavilo bi se u glavnoj skuptini 6. pritanije, i ako bi se narod za to odluio, odredio bi se dan, kada e se glasovati. Imena onih, kojih se taj postupak ticao, nijesu se spominjala, nego svaki je graanin imao pravo ime onoga, za kojega je drao, da ga valja prognati, napisati na crijep (oorpaxov; si. 2.). Ako bi se predalo najmanje 6000 crepova ( 28., 29.), stigao bi progon onoga, kojega je ime bilo najee napisano. d) i n o v n i c i
(Busolt-Swoboda, Griechische Staatskune, str. 1054.1160.)

(Xoytstat, raunan), kojih je bilo deset, a pritube protiv inovnika eutiai (et> -9wot), kojih je bilo takoer deset. Dok nije inovnik dao rauna, nije smio od svoga imetka nikomu nita dati ni iz zemlje otii, a nije mogao dobiti ni odlija. e) S u d s t v o
< H e i e r - S c h 5 m a n n - L i p s i n s , Der attische Prozess. 1. 2, Berlin 188887. L i p s i a s , Das attische Recht und Reehtsverfahren, I n. II, Leipzig 19051915. S c h a l t h e s s , Das attische Volksgericht, Bern 1921. Ho mme I , Heliaia, Leipzig 1927. L a m m l i , Das attische Prozessverfahren in seiner Wirkung auf die Geiichtsrede, Paerbom 1938.)

33. Nijedan graanin nije smio istu graansku slubu vriti dva puta, samo vijenik je mogao biti dvaput ( 25.), a vii vojniki asnik i vie puta. Oni inovnici, od kojih se trailo osobito politiko ili vojniko iskustvo, kao na pr. financijalni inovnici i vii vojniki asnici, b i r a l i su se (u na rodnoj skuptini dizanjem ruku), a svi su se drugi d r e b a l i (onako kako je u 25. za vijenike kazano). rebanje (xX^pwai?) vrilo se u Tezejevoj svetinji (0tjoetov), a vrili su ga tesmoteti ( 35). Za inovnike kolegije od 10 lanova idrebao bi se iz svake file po jedan lan. Prije nastupa slube mora svaki inovnik proi i s p i t ( 8oxt(j.aoia), koji vri sud, samo arhonte ispituje i vijee* i sud, a vijenike staro vijee, Kod ispita se radilo o tom, je li inovnik pravi graanin, je li ispunio svoje graanske dunosti, je li neporoan i t. ., to je sve trebalo svjedocima dokazati. Za neke su se slube traila jo i osobita svojstva; tako se za arhonte trailo, da im djedovi i s oeve i s materine strane budu graani; za stratege, da su oenjeni i da imadu posjed n Atici. Ispitani (potvreni) inovnici imali su se prije nastupa slube zakleti. 34. Slubu su inovnici n a s t u p a l i u poetku atike godine 1 . hekatombeona (srpnja), samo financijalni inovnici o Panatenejama (koncem hekatombeona), a vijee 14. skiroforiona (lipnja). Svaki inovnik ima p r a v o u svom podruja graaninu nametnuti globu (|jctpoXa? !rcipaXXetv) do odreene visine ili predloiti kaznu sudu, kojemu onda on predsjeda. Za vrijeme slube ne trebaju inovnici ii na vojsku; u slubi nose na glavi mrov vijenac. Od samovolje inovnika Jjili su graani zatieni tim, to je u glavnoj narodnoj skuptini svake pritanije bilo na dnevnom redu pitanje, da li se dravne slube dobro vre (erci^etporova ta>v &pyuiv). Za koga bi u sluaju prigovora glasovanje ispalo nepovoljno, bio bi otputen i pozvaD na sud. Osim toga je svaki inovnik nakon slube morao dati r a u n (X6yov %al efj$6vac StSvat). Raun su od inovnika primah i iznosili na sud logiste

35. Najznatniji su siidheniJinovnici a r h o n t i ( 14.), koji su u staro vrijeme bili na elu itavoj dravnoj upravi, ali pomalo im se vlast stegnula na sudstvo, (t. j. iznoenje parnica pred porotni sud, kojemu oni predsjedaju) i na neke sakralne poslove. Postavljali su se. svake godine drebanjem, i to tako, da bi se iz svake od devet fila idrebao po jedan arhont, a iz. desete tajnik ((pm.imzsbc,) tesmoteta (isp. 14. i 17., 2). Nakon slube prelazili su arhonti u Areopag ( 14.). Posebne su slube pojedinih arhonata bile ove: A r h o n t (eponim, isp. 14.) iznosi na sud parnice, koje se tiu porodinoga i nasljednoga prava. Osim toga upravlja svetkovinama, koje se zovu Velike Dionisije i Targelije. Ured mu je u Pritaneju (koji valja razlikovati od ureda pritana, isp. 26.). B a s ii e j iznosi na sud. parnice, koje se tiu sakralnoga prava. Ovamo idu i tube za ubojstvo i srodna zloinstva, je r pod njegovim predsjedanjem sudi Areopag i efeti ( 3 7 ). Njemu pripada briga za svetkovanje misterija i za sve gimnike igre, pa za svetkovinu Dionisovu, koja se zove Leneje. Ured mu je u Kraljevskom trijemu (atoa (3aaiXsios). P o l em a r h iznosi na sud parnice, u kojima je jedna stranka metek ili stranac. Osim toga prinosi rtve ratnim boanstvima. Ured mu je izvan zidina gradskih u Epilikeju (;EitiX6xstov) blizu Likeja. Prva tri arhonta uzimaju u pomo svaki po dvojicu prisjednika (rcapeBpoi). est t e s m o t e t a ini jedan zbor. Oni iznose na sudjiarnice, u kojima se radi o interesu drave, na pr. prijave (shccfysXi<xi, isp. BI.), takoer i pritube (-upo^olai, isp. 31.), pa tube za nezakonit prijedlog (fpatpal itapavjiMv, isp. 29.). Oni drebaju inovnike i predsjedaju sudu, koji ih ispituje ( 33). Ured im se zove ^safiO'fl-sTsiov. U njemu svi arhonti zajedno i ruaju; stoga dobivaju po 4 obola na dan. 36. Sudbeni su inovnici bili jo : pet e l a a f c o f s l ^ (iznositelji). koji su na sud iznosili parnice, koje su se imale u mjesec dana svriti (Sbuct s'ajrrjvot), a ticale su se novanih stvari; e t r d e s e t o r i c a opinskih sudaca (ot

20

G-RJKE STARINE

L DRAVNE STARINE

21

TsxrapdxovTa ili oi xata 8^}ioo? 8ixaarat), koje je postavio Pisistrat, a bilo ih je najprije 30, a poslije 40 (po etvorica iz svake file); oni su obilazili po opinama (svaka etvorica po opinama svoje file) pa presuivali maline (bagatelne) raspre, ali sami su imali vlast odluivati samo u rasprama o stvarima do vrijednosti od 1 0 drahama, a raspre o stvarima od vee vrijednosti imali su predavati d i j e t e t i m a ( 8tatt7]ta raspravitelji); to su bili graani od 60 godina, koji su presuivali pojedince u parnicama, Sto su im ih predavala etrdesetorica, a ako se koja stranka njihovom presudom ne bi zadovoljila, povratili bi raspru onoj etvorici etrdesetorice, koji su pripadali onoj fili kojoj i tuenik, a oni su je imali iznijeti na sud. 37. S t a l n i s u d o v i bili su u Ateni ovi: A r e o p a g ( 14., 16., 19.) sudio je za naumljeno ubojstvo. E f e t i ( 16.) sudili su u tri sudnice, i to : 1. kod Paladija (lici riaXXaSt<]> , kod svetinje Paladine) na istoku izvan zidina gradskih za nenaumljeno ubojstvo (tpvo? xo6atoc): 2 . kod Delfinija (lici A EX <ptv)>, kod svetinje Apolona Delfinija) takoer na istoku grada za ubojstvo poinjeno u obrani (<pvo; 5ixaioc); 3. u Freati (!v <pearcot) na poluotoku Pirejskom kod mora, ako je koga ubio netko, tko je prognan za ubojstvo, te ne smije da stupi na atiko tlo, nego valja da se brani u amcu. U 4. su vijeku efete zamijenili helijaste ( 17, 4.). Napokon valja spomenuti, da su u Pritaneju ( 3 5 .) arhont basilej i naelnici etiriju starih fila (tpuXo[3aaiXsic;, isp. 13.) sudili ubojici, koji se nije mogao pronai, pa ivotinjama i neivim stvarima, od kojih je tko po ginuo. Takove bi se stvari otpravile iz zemlje. Areopag i efeti sude pod predsjedanjem arhonta basilej a ( 35.). Postupak je kod Areopaga bio ovaj: Ubojicu bi prijavio arhontu basileju najblii roak onoga, koji je ubijen, na to bi arhont ubojici sveano za branio pristup na trg i u svetinje (icpppTjaic). Onda bi arhont tri mjeseca vodio istragu, a u etvrtom mjesecu sazvao bi Areopag, koji bi se sastao na Aresovu breuljku (si. 3.) pod vedrim nebom. Tuitelj bi se stojei na kamenu neumoljivosti (Xido<; avatSsia?) zakleo, da je tuenik poinio ubojstvo, a tuenik stojei na kamenu zloinstva (Xt&oc uppsms), da ga nije poinio. Svaka je stranka mogla dvaput govoriti. Jo nakon prvoga govora mogao je tuenik dragovoljno poi u progonstvo. Ako bi kod glasovanja sudaca glasovi bili raspolovljeni, bio bi tuenik odrijeen (calculus M inervae). 38. Najznatniji je sud atenski bila -fjX ia[a, koju je postavio Solon ( 17., 4). lan toga suda (^Xictat^?) mogao je biti svaki epitimni graanin od preko 30 godina, ako bi se za to prijavio. Izmeu prijavljenih idrebalo bi se 5000 porotnika i 1000 zamjenika, koji bi se podijelili na 10 odjela. Svaki bi sudac dobio ploicu (ittvaxtov) od imirova drveta, na kojoj bi bilo napisano njegovo ime i slovo njegova odjela (A K = 1 10). Broj

sudaca bio je za pojedine vrste parnica zakonom odreen; za javne je parnice obian broj sudaca bio 501, za privatne 2 0 1 ; u znatnijim bi se sluajevima obini broj sudaca podvostruio i potrostruio. Sudnica (8txaor>iptov) bilo je vie; najvea se zvala T^tata1, po kojoj se i itav porotni sud tako zove; spominje se jo xatvov (nova), tpi?wvov (trokutna), patpa^toDV (zelena), <poivtxioov (crvena) i t. d. Koji e suci sastavljati sudaki zbor, koji e u kojoj parnici suditi, i u kojoj e sudnici koji zbor suditi, odredili bi tesmoteti drebanjem istom onaj dan, kad se imalo suditi. Svaki sudac, koji je imao suditi, dobio bi tap ({oucnjpta) obojen onako kao i gornji prag one

SI. 3. Aresov breuljak (Areopag)

sudnice, u kojoj je imao suditi. Kod ulaza dobio bi i biljeg (a6fj,(3oXov), za koji bi mu se onda kod dravne blagajne isplatila sudaka plaa od 3 obola. Kod rasprave suci sjede na drvenim klupama, a stranke i svjedoci govore na govornici. 39. A tikijezik shvaa parnicu kao natjecanje (fiov); tuitelj je onaj, koji goni (Sta>x<ov), tuenik onaj, koji bjei (tpeufcov); tko bude osuen, on bude uhvaen (aXa>vat), a tko bude odrijeen, on utee (ijcotpeofetv). Prema tomu, je li povrijeen privatni ili javni interes, razlikuje se privatna (8ixn]) i javna (Tpatpij) tuba. Privatnu tubu moe podnijeti samo onaj, koji je
1 Rije znai, kao i u dorskom dXto. aKicda, z b o r , s k u p t i n a , ali se rado prenosi
i na mjesto, gdje se ljudi sabiraju, pa znai i z b o r n i c a , z b o r i te.

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

23

povrijeen, a javnu svaki graanin. Kod privatnih tuba pripadne prijeporna stvar ili globa tuitelju, a kod javne dravi. Oblici su javne tube ovi: draot-j-to-pj, ako tuitelj zateenoga krivca (na pr. tata), o d v e d e oblasti, koja mu ima suditi; ako tuitelj oblast d o v e d e na mjesto, gdje se in dogodio ili gdje krivac boravi; vSstic, ako tuitelj p r i j a v i , da netko vri prava, koja mu ne pripadaju. U sva tri ova sluaja krivac bude zatvoren, ako ne da tri jam ca (ot Irp ip ti). (fctotc, ako tuitelj o d a , da netko nepravo prisvaja javno dobro ili uope dravne interese oteuje; &mypaffj, ako tuitelj z a b i l j e i neto, to je zaplijenjeno, a netko to dri kao svoje. elm ffskia, npo^oXrj ( 31.). 40. Tko hoe da koga tui, mora ga najprije pred svjedocima po zvati (jtp6axXn]aic;), da doe pred odreenu oblast, a onda da toj oblasti preda pismenu tubu, koju ona javno izloi. Pristojbe (rcpoiavsia), koje za vise o vrijednosti onoga, o emu se radi, plate obje stranke, ali ih ona, koja izgubi parnicu, drugoj povrati. Oblast, kojoj je tuba predana, vodi najprije istragu (<vaxpiais); stranke se zakunu (ivnojioata), iznesu dokaze za svoju tvrdnju i dovedu svjedoke; robovi mogu svjedoiti' samo onda, ako se metnu na muke (j3aaavos). Kod glavne rasprave oblast, koja je vo dila istragu, predsjeda. Rasprava se poinje s molitvom i rtvom. Poto se tuba i odgovor tuenikov proita, stranke govore na povienom mjestu, i to najprije tuitelj, a onda tuenik. Svatko mora govoriti sam, ali mu govor moe sastaviti koji govornik (Xo7o-pdfpo<;). Ipak mogu govoriti i zagovornici (omrrjfopoi). esto jedna i druga stranka govori po dva puta. Vrijeme je go vorima odreeno zakonom, a mjeri se vodenom urom (xXe<j)6pa). Kad je rasprava svrena, suci glasuju bez prethodna vijeanja. Za glasovanje slue kamenii ili glasovnice (tj i to probuene (tsipojnjjiivai) znae osudu, a cijele (zX^pstc) odrjeenje tuenika. Svaki sudac ima jednu i drugu, pa onu, kojom hoe da glasuje, baci u aru, koja se zove v-aUmoz xopio<;, a onu drugu u aru, koja se zove v.. axopo;. Onda se glasovnice u prvoj ari prebroje, a predsjednik objavi rezultat glasovanja. Odluuje veina. Kazna (rfu/jjtia) ili je ve u zakonu odreena ili je moraju suci novim glasovanjem odrediti. U prvom se sluaju parnica zove &i<bv u drugom k. U posljednjem sluaju tuitelj i tuenik stavljaju prijedlog (tuitelj obino ve u tubi), a suci odluuju glasovanjem (tako na pr. u Sokratovoj parnici). Tuitelj, koji ne dobije ni jedne petine glasova, mora u privatnim parnicama platiti 1 obol od svake drahme ii jednu estinu vrijednosti one

stvari, o kojoj se radi (iraopeXi!x); u javnim parnicama plaa 1000 drahama. i gubi pravo podnositi takve tube. 41. U javnim parnicama brine se oblast, da se osuda izvri, u privat nim valja da se za to pobrine sam tuitelj, koji ima pravo tuenika i pli jeniti. Izvrenje smrtne kazne briga je inovnika, koji se zovu ot fvSexa (jer ih je 11, iz svake file po jedan, pa njihov tajnik). U starije se vrijeme smrtna kazna izvrivala tako, da bi se krivac bacio u ponor (Papadpov), a u potonje vrijeme tako, da bi popio otrov od kukute (-/.covsiov, kao na pr. Sokrat). S progonstvom i gubitkom graanskih prava ( 24.) bila je u svezi zapljena imetka. Tko bi bio osuen na globu, ostao bi u zatvoru (oeatuoTTjptov), dok je ne bi platio. Samo ako bi dao jamce, ostao bi slobodan, ali bi, dok ne bi globe platio, bio atip.or. f) F i n a n c i j e
(B o c k h, Staatshaushaltung der Athener, 8. izd., Berlin 1886. P a n s k e , De magistratibus attibis, qui saeculo a. Chr. quarto pecunias publicas curabant, 1890. Cavaignae, Etudes sur 1 histoire financiere d Alhenes au V siecle, Pari 1908. Francotte, Les finances des cites grecques, LiegePari 1909 )

42. Nadzor nad itavom financijalnom upravom pripadao je vijeu ( 27.). Posebni su financijalni i n o v n i c i bili: 10 KoUTjtaJ. (prodavaoci), koji su dravna zemljita, rudnike, carinu davali pod zakup, a zaplijenjena dobra prodavali; 10 SmoSenzai (primaoci) koji su uplaene novce primali; 10 npaMopss (utjerivaoci), koji su utjerivali globe; 10 sXX7]voTct|i,iai (helenski blagajnici), koji su za vrijeme prvoga po morskoga saveza ( 85.) prinose saveznika (tpopot) primali i njima upravljali (jamano su se birali, i to izmeu pentakosiomeimna); 10 tatuai tov tspo>v ^pTjfidraov zffi 5Ad-r]vaias (blagajnici svetoga blaga Atenina), koji su upravljali Ateninim blagom ( d r e b a l i su se izmeu pentakosiomeimna, a slubu su nastupali o Panatenejama); 10 ol erct ib 9-=ojpixov (blagajnici kazalinih novaca), koji su u 4. vijeku upravljali blagajnom, iz koje se narodu plaala ulaznina za kazalite (birali su se na etiri godine, a slubu nastupali o Panatenejama). 43. Kamenito tlo atiko nije ni izdaleka moglo hraniti veoma gusto puanstvo Atike. Stoga je valjalo ive uvoziti iz inozemstva. Samo ita uvozilo se na godinu za po prilici 250 talenata. Ali taj se gubitak obilno naknaivao uplatama saveznika u saveznu blagajnu, koja se g. 454. pre nijela s Dela u Atenu, pa tim, to je zemlja bila bogata srebrom, i napokon prihodima trgovake luke pirejske. Glavni su d o h o d a k bili prinosi saveznika (tpopoi), koji su najprije iznosili 460 tal. na godinu, u poetku peloponeskoga rata 600 tal., a po slije se povisili na 1200 tal. Prinose su primali XXT)voTacjiiai ( 42.).

24

GRKE STARINE

I. DRAVNE STARINE *t t o 8so>pix6v ( 42.). Na dravne robove i na 1200 skitskih streljaa ( 22.) troilo se na svakoga po 3 obola na dan. Manji je troak bio potreban za odlikovanje pojedinih zaslunih graana, kao za hranu njihovu u Pritaneju ( 24.), za zlatne vijence i kipove; onda za sveane pokope onih, koji su u ratu pali, i za oruje, koje se davalo njihovim sinovima; napokon za potpore bogalja (d56vatot po 2 obola na dan). I z v a n r e d n i su izdatci bili potrebni za velike gradnje, ali se na njih ponajvie troilo blago samih hramova; a onda za ratove. Hoplit je dobivao na dan 2 obola plae i 2 obola za hranu (airrjpoiov), konjanik jo doplatak za konja. Plaenici su dobivali jo vie. Uzdravanje ratnoga broda stajalo je mjeseno 1/2 1 talenta. 47. Neki dio novanih tereta nije nosila drava sama, nego bogati graani, koji su imali bar 3 talenta imutka. To su bile lL L u rgij-e (XstToupf[a1 ), a sastojale su se u dunosti, da se opremi ratni brod (tptTjpap^ta), da se opremi i izvjeba kor za kazalino prikazivanje (^op-rjfa), da se opreme i izvjebaju dionici natjecanja sa zubljama o svetkovinama Hefestovim, Prometejevim i dr. (-pfi.vaaiap)(ia) i da se lanovi file o nekim svetkovinama po goste (ioriaot?). Liturgije bi se podijelile u pojedinim filama prema imetku; ali nitko nije bio duan dvije liturgije najedamput ili istu dvaput po redu preuzeti. Tko bi drao, da nije duan neku liturgiju preuzeti, mogao je naznaiti drugoga, komu bi ta dunost pripadala prije nego njemu. Ako bi se ovaj ustruavao to priznati i liturgiju preuzeti, mogao mu je onaj ponudititi zamjenu imetka (dvuSoot?), te je ovaj bio prisiljen ili liturgiju preuzeti ili pristati na zamjenu imetka. U sluaju ponovna ustruavanja odluio bi sud. 48. to se napose j j r i j e r a r h i j e tie, to bi dr.ava__dala_brod- s je_drilom i jedrima, atrijerarh 7 kojPje bio i jzapovjednik broda, imao jejp ribaviti ostale sprave (vesla) i u sluaju potrebe brod popraviti pa momad najmiti, ali plaala ih je drava. Nakon godinu dana imao je on brod neteen povratiti ili dokazati, da je bez njegove krivnje oteen ili uniten (na pr. u buri ili u boju). Ako to ne bi mogao dokazati, bio je duan platiti naknadu. Odluka o tome pripadala je sudu. Svake je godine trebalo 400 trijerarha, a odreivali su ih stratezi. Troak trijerarhije iznosio je po pri lici 40-60 mina ( 77.). Budui da je bogatih graama bivalo sve manje, uvedene su oko^g. 351. i za trijerarhiju simorije ( 45.), tako da je JSOO najbogatijih graana bilo podijeljeno na 20 simorija, a lanovi pojedinih simorija na vie skupova, od kojih je svaki imao opremiti po jedan brod. Napokon se g. 339. na Demostenov prijedlog uveo nov postupak. Odredio se iznos imetka, koji je potreban za dunost, da se opremi jedan brod (trijerarhijski imetak).
1 Od Xetco?, 'k-rfimz, narodan, javan Xa6g) i osn. epf- (ep^ov) pa je po tom ^ettoopfta prvobitno upravo: r a d n j a z a n a r o d .

Jedna ezdesetiaa toga prihoda spravljala se u blagajnu Ateninu, koja je bila u opistodomu staroga hrama njezina na Akropoli. Osim toga tekla je u tu blagajnu zakupnina od zemljita AteDinih pa deseti dio globa, a napokon sav viak, koji bi ostao, poto bi se sve potrebe dravne namirile. G. 485. bilo je u toj blagajni 9700 tal. T e je novce drava upotrebljavala po svojoj volji, ali ako se nije radilo o zgradama na Akropoli, samo u obliku zajma uz male kamate (koji se obino nije vraao). Upravljali su tom blagajnom tafiiat to>v tspuiv yj>r^Azu>v rjs Athjvaac ( 42.).

44. Ostali je dohodak pritjecao od carine, od dravnih zemljita, pa od zapljena i globa. C a r i n e (ta csatj) nije pobirala drava sama, nego ju je (preko poleta, 42.) davala pod zakup, a zakupnici su na vratima gradskim pobirali trnu pristojbu ( 8i<xtoXiov) od robe, koja se nosila na trg; njima su brodovi pla ali luku pristojbu (IXXt.fiivi.ov) i osim toga' uvozninu (itevnpcoarrj, L j. 1 j l0 2 % od vrijednosti robe). D r a v n a z e m l j i t a i srebrni rudnici u Lauriju davali su se pod zakup za 24. dio godinjega prihoda. Z a p l j e n a imetka (S^fisuac?) bila je obino u svezi s osudom na smrt, na progonstvo ili na atimiju ( 24.). 45. P o r e z a atenski graanin nije plaao; ali meteci su bili duni plaati zatitninu (fietoixiov, isp. 23.). Samo u sluaju izvanredne potrebe traila je drava od graana dragovoljne prinose (imSoosi?) ili (po zakljuku narodne skuptine) porez od imetka (statpopd), koji se isprva plaao po razredima, tako da su graani viega razreda vie i plaali. U 4. vijeku (za arhonta Nausinika g. 377.) uveo se nov nain, po kojem se taj porez plaao samo od nekoga postotka imetka, ali je taj postotak kod bogatijih bio vei negoli kod siromanijih (kod najbogatijih 2 0 % ; progresivni porez). Svi, koji su bili duni plaati taj porez, bili su podijeljeni na 20 odjela (oo^.fj.optat), od kojih je svaki imao priblino jednaki imetak, a 15 najbogatijih svakoga odjela bilo je duno platiti unaprijed onoliko poreza (jtposcotpopa), koliko ga je njihovu odjelu zapalo, a onda su imali tu svotu od lanova svoga odjela, koji su im tako postali dunici, zajedno s kamatama utjerati.
46. R e d o v n i su i z d a t c i za plae inovnike bili veoma maleni; tako su na pr. arhonti dobivali samo po 4 obola na dan ( 35.). Mnogo se vie troilo na dnevnice za suce (fua&oc ^Xtaarixo<;, 3 obola, 38.), za vijenike (ji. pooXeouxo<;, 5 obola, 25.), za lanove narodne skuptine (jji. xxXY]aiaoTix<;, 6 obola, a za glavnu skuptinu 9 obola, 28.). Veoma su teak teret bili k a z a l i n i n o v c i (t>s<optxov), kojima se graanima plaala ulaznina za kazalite (po 2 obola na dan, Suo|3eXta). Za njih se u 4. vijeku osnovala posebna blagajna, u koju je teklo ono, to bi od potrebe za upravu preteklo (dok je to prije teklo u Ateninu blagajnu, 43.). Njom su upravljali ol

26

GRKE STARINE

II. RATNE STARINE

27

visok_tit, a oklopa nije imao, dok je u jonsko doba imao manji okrugao tit,_a_uza_nJ iTotlop. A Jedno oruje moe^ofed-drugoga dolaziti u Ho merovim pjesmama, premda se nije u isto doba upotrebljavalo, jer se u njima ogleda razvoj epske poezije grke kroz vijekove, u kojima su se i obiaji narodni mijenjali. 51. Najstarija je zatita od neprijateljskoga oruja koa ivotinjska, g) R e d a r s t v o kao lavlja koa Heraklova, kojoj bi se noni krajevi svezali oko vrata, a ( A r i s t o t e l , Afi-jt. gl. 50.51.) preko lijevoga bi ramena i lijeve ruke visjela, tako da se lijevom rukom 49. Redarstvene su bile ove oblasti: mogla podii, kad bi trebalo zatite. Takve su koe nosili streljai i pra10 dtarovo[ioi (redari) nadzirali su javno vladanje, istou cesta i tr ari. Homer ih zove Xaic7jta (rutave) i kae, da su mspoevza (krilate). I tit gova i pazili, da li se dri graevni red; bogova, egida ( 7) alfi?, kozja koa), pripada u tu najstariju vrstu titova. 10 afopavfj-oi (trni nadzornici) starali su se za to, da se prodaje ne Teki oruanik mikenskoga doba imao je golem . t i t (-/ ) enu:?, zb aaxoc, ij pokvarena roba; ftoSc, ptvos), koji ga je itava pokrivao (^iPpoto?). Sloen je bio od vie 10 jiSTpovjjLot (badari) imali su brigu oko toga, da se upotrebljavaju suhih, okruglo obrezanih koa, koje su bile remenjem (01 tu/ms?) ili icama prave m jere; (a: pd(38otj saite, a u sredini utegnute, tako da j e tit dobio oblik brojke 8 .. 10 oaotp6Xaxs? (itni nadzornici) nadzirali su prodaju ita i brana pa Za utezanje je sluila vodoravna drvena prijenica (6 xavd>v), koja se drala odreivali cijenu kruhu. unutranje strane tita kao rebro, tako da je tit bio izboen, samo u sre Od svih tih oblasti uredovalo ih je po pet u gradu, a po pet u Pireju. A dini je bila slobodna, te se za nju tit drao rukom. Da bi tit bio dosta osim njih bilo je jo 10 s-tjJis^TjTai too proptoo (nadzornika itnoga trita), vrst, bila je potrebna jo jedna prijenica okomita na preanju, koja sekoji su se imali brinuti, da se od svega ita, to se doveze a luku, dvije s unutranje ili izvanje strane drala tita kao rebro bez prekida i opet ga treine donesu na prodaju u grad. inila izboenim. S izvanje je strane tit mogao biti okovan, osobito oko ruba, pa u sredini na pupku (ofi<paX6c), a i iskien. Bilo je i valjkastih ti II. RATNE STARINE tova, koji su se gradili od suhih volujskih.koa obrezanih na etiri ugla; i za njih su bile potrebne dvije prijenice, ali ona, koja je tekla po irini, ( K s e n o f o n t , Anabaza i Drava lakedemonska. G u h l - K o n e r - E n g e l m a n n , nije sluila za utezanje. Jedni i drugi titovi nosili su se_na remenu (0 tsLeben der Griechen u. Romer, 6. izd., Berlin 1893. B a u e r , Die griechischen Kriegs altertumer, Munchen 1893 [M u 11 e r, Handbuch der klass. Altertumswissensehaft IV 1, 2]. Xa[i(t>v), koji je preko lijevoga ramena pa ispod desne ruke iao do vodo R e i c h e l , Ijber homerische VVaffen 2. izd., Wien 190L. D e l b r u c k , Geschichte der ravne prijenice, gdje je bio privrten. U hodu je tit visio na leima, a Kfiegskunst, l, 2. izd. Berlin 1908, II, 1900. O s t e r n, Ober die Bewaffming in Homers u boju povukao bi se naprijed i postavio na zemlju, te bi junak za njim Ilias, Tubingen 1909. D a n i e l s , Das antike Kriegswesen, Leipzig 1910 [Goschen 488]. sakrit gaao kopljem neprijatelja. Na jednom mikenskom mau, gdje se K r o m a y e r - V e i t h , Antike Schlachtfelder, Berlin 1902193 L. W o h l r a b - L a m e r , prikazuju petorica u lovu na lavove, dri prvi lovac izboeni tit na leima, Die altklassische Welt, 10. izd. Leipzig u. Berlin 1918. 26. i 214. i . K r o m a j e r V e i t h , Heerwesen und Kriegfuhrung der Griechen und Romer, Munchen 1928 [ M u l l e r a etvrti pred sobom; trei i peti imadu valjkaste titove (si. 4.). O t t o , Handbuch der Altertumsvrissenschaft IV 3, 2 ]. P o p p , Antike Kriegskunst, Teina mikenskoga tita opravdava i bojna kola. U Ilijadi slue kola Munchen 1935. P a s c a l , Etude sur 1 armee grecque [d aprs F. Vollbrecht et H. obino za to, da se borac na bojite doveze; onda skoi s kola pa se bori Kochly] Pari 1886. i l e n j - H e j z l a r , ftecke staroitnosti, dio VI. R a c , ivot pjeke, a kola ga ekaju ili idu za njim. starih Grka, str. 197. i d.) Mjesto ovakovih nespretnih titova stali su se kasnije upotrebljavati manji okrugli, malo izboeni titovi (ajtt? som xXo;), koji su s unutranje A. Homerovo doba strane imali remenje, kroz koje se provlaila lijeva ruka i za koje se tit 50. U Homerovim pjesmama dolazi dvojako oruje , j t a rije (mlk.fin s k o) njom hvatao. I takvi su titovi bili nainjeni od koe pa okovani. i mlae ( j o n s k o ) . Starije se slae s onim, to ga nalazimo na spomeni cima t. zv. jrukenskoj kulturnog perioda grkog, koji se tako zove po tom, to su mu najznatniji spomenici naeni u ruevinama grada Mikene u Argolidi. Razlika je poglavito u tome, to je u mikensko doba junak imao golem 52. O k l o p se pored starijega tita nije nosio, je r ga je tit naknaivao; samo trbuh je kadto bio zatien irokom ploom od kovine (jjirpT]), koja se nosila na golom tijelu ili na vunenoj haljini (A /W . ya/.xoyizmsc;).

Tko ima manje od toga iznosa, valja da se udrui s toliko drugih, kojiimadu ta koer manje od toga iznosa, da svi skupa zastupaju trijerarhijski imetak (ouvtXsia), pa onda valja da svi skupa opreme jedan brod. A tko ima dvostruki trije rarhijski imetak, valja i dva broda da opremi. Vie od dva broda nije nitko duan opremiti. Tako je za trijerarhiju svatko prinosio prema svojoj imovini.

28

GRKE STARINE Za zatitu je sluio i koni pojas (faorrjp), kojim se zaprezao hiton i koji j e mogao biti takoer obloen ploama od kovine. Kadto se fjutpT) zove i d<Sp7]. Ali pravi se oklop (dwp7j) stao nositi istom uz potonji okrugli tit. To je bio ili koni zobun, koji je bio obloen ploama od kovine, ili se sastojao od kovnih ploa, koje su bile sa stavljene kopama. 53. J^a nogama su se nosili n a z u v c i od Jcoe (at xv7][iiSs?) zato, da ih onaj golemi tit ne bi ozlijedio. Privrivali su se nad glenjem (atpopv) kopama (ta inicKpopia). Poslije su nazuvci sluili za zatitu nogu, a gradili su se od kovine. K a c i g a (tt xopo?, -q xrjXr]) bila je kapa od pasje koe (v.dvtj), koja je oko ruba imala obru .od kovine (aresavrj), a po sebi kvrge od kovine (ta <pdXapa, xovtj TsrpapdXijpo?). Rijetko je itava kaciga bila od kovine. Perjanica od konjske strune (at sdstpai, o X<po?) zaticala se u samu kacigu. Osim toga su na kacigi mogli biti privreni rogovi (ot <pdXot), po kojima se ona zove xoviq d[tcpttpaXo<;, TeTpd<paXo? ili Tpo<pdXsta. Privrivala se kaciga pod_bradom remenom (6 tu.d?).

H. RATNE STARINE

29

se traila velika snaga. S t r i j e l e (Ic, 6ioris) bile su od trske (6 Sova) i imale trobride iljke. Nosile su se u t u l e u (<paprprj) na lijevoj strani. Stri jeljanju su bili vjeti samo rijetki junaci. 'Strelja bi kod strijeljanja jako prignuo koljena ili i kleknuo na jedno koljeno, zatien titom kojega druga.

SL B. Bojna kola

54. M a e v i ( t o Stepo?, to ^dofavov, to aop) bili su nainjeni od tua, dugi (6080 cm) i dvo..sjekli, zgodniji za udaranje nego za bodenje. Drak (tj x(otc7]) mogao je biti ureen srebrom i slonovom kosti. Ma se nosio u konim ili kovnim koricama ( t o y.oXsov) s lijeve strane na remenu (o TeXajjuov, o d o p T T jp ), koji je tekao preko desnoga ramena. Rjee se upotrebljavala sjekira (divrj) ili bradva (o nsXexo?). K o p l j e (to Sopo, to s-p/oc, rj rj p.sXi7]) sluilo je za udaranje ili, kao i kraa sulica (6 axwv), za metanje. Bilo je dugo (2 4 m). Kopljaa SI. 4. Ma s uloenim slikama je bila od jasenova drveta i odozdo iljkom (oaoptoTijp) okovana, da bi se mogla zabosti u zemlju. 55. L u k ( to t o ov , Ta toa, (3to?) bio je nainjmi_Qd_drxeta ili od dva kozja roga, koji subili s donjim krajevima sastavljeni u okovanom laktu (o irjps). Tetiva (veopij) bila je spletena od goveega crijeva. Da pruivost luka ne bi stradala, nategao bi se (svravustv) samo onda,Ta je trebalo, a za natezanje

Za gaanje se upotrebljavala i j j r a a (atpevSvTj), koja je bila spletena od vune, a kad bi se polomila koplja i maevi, bacalo se na neprijatelja i kamenje. 56. Konjanika Homerove pjesme ne poznaju. Vojska se sastoji od lako oruanih pjeaka, koji izlaze u boj u zatvorenim redovima, ali se naskoro raspraju u slobodne rojeve. 0 boju ne odluuje njihovo arkanje, nego uspjeh njihovih voa, koji u tekom oruju na bojnim kolima razbojitem prolijeu i s njih (d<p rarotv) kopljem gaaju neprijatelje. Samo ako se namjere na ravna protivnika, siu s kola pa se bore pjeke. A dotle im drug, koji kao uzdodra (rjvioy_o?) do borca (apatpanj?) .na kolima stoji, dri kola spremna za uzmak. J K o l a (to ap(m, 6 Sttppo?, ta o-/ea) sastoje se od laka drvena stolca (St<ppo?) na dva toka (td x 6xXa, oi rpoy_oi), koji ima sprijeda pa s jedne i druge strane nisku ogradu od drveta ili prua. Povrh ograde tee savit drven obod ( fj vro), za ko ji.se mogu i uzdice privezati. Sprijeda je privrena ruda (poji?), koja je prema kraju uzdignuta (si. 5.). Konji se upreu u jaram

30

GRKE STARINE

II. RATNE STARINE

31

(Cofv), koji im lei na hrptu, a privren je na kraju rude (si. 6 ). Na jarmu je : veliki klin ( 6mpaX6c, a), jarmeni taji (CofSeofjLav, b), grivna (xptxo;, c), blazinice (Cs j-fAat, d), teljizi (Xjtaova, e), i kuke (onjxs?, /), o kojima vise teljizi. Gesto se uzima jo i trei konj kao povonik (irap^opo?), koji ne vue, nego slui za priuvu. Uzdice su ili vodice (ta -fjvta) i uzda (yaXtv<k) kao u nas. Konji se gone biem (rj jAdart, "fj udai.7() ili ostanom
(xvtpov).

Od bojnih kola (to 5p|xa) valja razlikovati teretna kola (rt aji.aa, t) &mivri), koja imadu etiri toka i na tavanu (ojteprepb]) ko (75 retpivs).

B. Povijesno doba
a) O r u j e 57. Kakav je bio t e k i o r u a n i k (ili o k l 0 p n i k , udnje) u vrijeme perzijskih ratova, pokazuje nam grobni stup Atenjanina Aristiona (si. 7.). Na golom je tijelu nosio vunenu koulju (tj yXavi?), po kojoj se opasivao. Kod Spartanaca je koulja bila grimizne boje (7) <poivtx(c). Preko koulje je oblaio koan ili prten oklop s ploama od kovine (o \}<*>pa), koji se kao steznik na prsima skopavao, a poramci od kovine (at TCtofiiSse) povlaili su se odostrag preko ramena naprijed. Od pojasa su visjeli koni okovani trakovi (at mipofes) za zatitu donjega tijela. Upotrebljavali su se i Ijuskavi i lanani oklopi. Na nogama su se nosili nazuvci od kovine (at xv7][its?). Glavu je Spartancima pokrivala pustena kapa ( 5 tiXos). Atenska je kaciga ( to xpavo?) bila od mjedi i imala zaslon za iju i nos pa pomine zaslone za lica. Korintska je kaciga po krivala itavo lice i imala rupe za oi i nos, ali se samo u boju sputala niz lice, a inae se dizala na elo. Preko kacige je tekao greben, koji ju je inio vrom; u njemu je bila zataknuta i perjanica, koju je mogla zamijeniti i arena krpa od koe. Od pritiska kacige uvala je glavu debela vrpca. Veoma teki, okrugli ili ovalni tit sezao je od oiju do koljena i imao na izvanjoj strani grb gradski ili poetno slovo imena gradskoga, kod Atenjana naslikanu sovu, kod Lakedemonjana slovo A. Na putu ga je obino nosio rob pratilac. Inae je oblik i kakvoa oruja (ta ojrXa) bila veoma razliita prema imetku i ukusu njegova nosioca. Ma (75 pd^aipa, to 190) nosio SI. 7. Aristionov stup se s lijeve strane, a bio je, osobito u Sparti, kratak (50

cm) zgodniji za bodenje nego za udaranje. Koplje, po prilici 3 m dugo, sluilo je samo za udaranje. 58. Od l a k i h o r u a n i k a zovu se peltaste ( 7rXTaaTat) oni, koji su imali lak koan tit (rosXr7]). Nosili su kone nazuvke i dulje koplje ili 3 5 sulica, te se zovu i suliari (aaovrtarat). Sulica ( to ay.ovrt.ov) bila je 1 /2 2 m duga, a na teem je kraju bio oko nje obavit remen sa zamkom, u koju bi onaj, koji bi je htio baciti, metnuo kaiprst, tako da bi se tim, to bi se remen odvijao, sulica zavrtjela i s veom snagom udarila. Bez zatitna oruja kao g i m n e t i (fup^rs?, golii) borili su se pra<5ari (a<pevSov7jTat) i streljai (toJoTat). Praa (otpevSovTj) bila je remen, u koji bi se metnuo kamen ili komad olova (7j |i.oXop8i<;), pa poto bi se za oba kraja prihvatio rukom i nekoliko puta zavitlao, ispustio bi se jedan kraj, te bi kamen ili olovo iz remena odletjelo. Streljai su se dobavljali oso bito iz Krete, a bili su i na konjima (Imrotoiozai). Oruje k o n j a n i k a nije se bitno razlikovalo od oruja pjeaka, samo im je tit_bio laki ili ga nisu ni jm a li, a na rukama su nosili kone ru kave. Kao oruje .za navalu sluile su im dvije sulice i ma. Konji nisu imah ni stremena ni sedla; samo su bili pokriveni pokrivaem (icpnutiov), koji je bio pritegnut, te je konja i titio. Na elu i prsima bile su im ploe od kovine. b) S p a r t a n s k a vojska

( B a u e r , Griechische Kriegsaltertumer, str. 3(l . 340. K r o ma y e r - Ve i t b , Heerwesen und Kriegfuhrung der Griec.hen u. Romer, str. 28. i d.)

59. Vojska se spartanska pozivala na zapovijed efora (tppoopav tpatvetv), i to po dobnim razredima. Svaki je Spartanac i svaki perijek bio duan sluiti u vojsci od 20. do 60. godine. Jezgru vojske i prvi poziv inili su ljudi od 10 do 15 slubenih godina, dakle od 30. do 35. godine ivota. Najstariji i najmlai dobni razredi bili . su u priuvi. U bitki kod Plateje (g. 479.) bilo je 5000 Spartanaca, od kojih je svaki imao po 7 helota, da mu nose oruje (oizaomomi, oopotpopot), a i sami da se bore kao laki oruanici, i 5000 perijeka, od kojih je svaki imao po jednoga helota. itava je dakle spartanska vojska tada brojila 10.000 hoplita i 40.000 helota. Spartanei su sastavljali posebne ete, a perijeci opet posebne. Ali budui da je Spartanaca bivalo sve manje, a perijeka sve vie, prestala su se pod kraj peloponeskoga rata dijeliti oba razreda puanstva, te su se peri jeci sa Spartancima zdruivali u istim etama. 60. Taktiku je jedinicu . inio l o h o s (X6yoc, satnija), koji se dijelio na 4 pentekostije (7) rcsvT7jxoor6:;) po 4_enomotije (Ivoijiorta). Pod kraj pelo poneskoga rata stala su se po dva loha sastavljati u jednu m o r u (jiopa), kojih je .bilo 6 . U lohu su bile, kao i prije, po 4 pentekostije, ali u_pente.kostiji samo po 2 enomotije. Broj momaka u mori bio je razlian prema

32

GRKE STARINE

II. RATNE STARINE

33

opsegu poziva. Vijesti ih spominju od 400 do 1000. Obini je roj mogao biti 600, tako da bi itava vojska brojila 3600 momaka. Po tom bi razdi oba bila ova: 16 enomotija = 600 momaka 4 pentekostije = 8 enomotija = 300 momaka 1 pentekostija = 2 enomotije = 75 momaka 1 enomotija = 37 momaka 61. Glayni z a p o v j e d n i k itave vojske bio je jedan kralj. Stoer mu je inilo est polemarha, koji su se stavljali i na elo pojedinim moram , kad su im se povjeravali samostalni podhvati. Lohjl_ j o zapovijeao _ , (loXa ^ , satnik), koji je imao pod sobom etirijiente^ostera i osam enomotarha (Ivcofiocap^at). Tjelesna straa kraljeva io je zova (Ircice!?), koji, makar da su se tako zvali, nisu bi i onjamci, ne^ hopliti. K o n j a n i t v a Spartanci do g. 424. j i j s u j n a B . A ta a su * 1 atikomu brodovlju prijeili iskrcavanje na svojim obalama, sastavili etu od 400 konjanika, koju su poslije povisili na .600. T a se eta je i a na est mora po dva ulama (ooXa|io'l). Morama su bili zapovjednici iparrno
2 1
( t r o t a p jio o t a i) . .

1 mora =

loha = lohos =

8 pentekostija =

svake file po jedan izmeu trojice, koje bi oci efeba predloili. U prvoj su godini od drave plaeni uitelji vjebali efebe u oruju (on^.ofta^siv, tosoetv, ontovtiCeiv, xaTirXrfjv atp.vai). Ova bi se godina zavrila tako, da bi efebi pred narodom sakupljenim u kazalitu pokazali steenu vjetinu i svaki primio od drave tit i koplje. U drugoj su godini efebi tako naoruani i u efebskom odijelu (s hlamidom, 91., i petasom, 92.) vrili straarska slubu (kao irspircoXot) na granici i u straarnicama (ta mpvsokia) po zemlji pod zapovjednitvom stratega. 64. S navrenom 20. godinom poela se sluba u redovima h o p l i t a , koja je trajala do 60. godine. Osim efeba moglo se dakle 40 dobnih razreda pozvati na vojsku. AH 10 najstarijih smjelo se upotrijebiti satno za obranu zemlje. I meteci su se samo za taj suaj pozivali na oruje. G. 431. bila je 13.000 hoplita za rat izvan zemlje, a 16.000 za obranu zemlje. Na vojsku\ su se po zakljuku narodne skuptine pozivali ili svi vojnici (irxv7]|isi, itavorpaTt^) ili samo pojedina godita iz popisa (x xstaXYoi>) uz naznaku njihovih eponima (atpatst v tot? i 7 ia>vu[jiotc;; isp. 63.}. Vojnici su se kupili u poje dinim demima, a onda su ili u grad, gdje je svaka fila imala svoje odreeno mjesto. Tko se pozivu ne bi odazvao, sudili bi mu nakon vojne drugovi pod predsjedanjem stratega, (^pacprj iatpatsia?), a tako i onomu, tko bi pobjegao (7 . IstirotaStoo) ili se pokazao kukavicom (y. SetXia?, 70.). Osueni nije smio dolaziti na trg ni u narodnu skuptinu, bio je dakle djelomino azipoz ( 24.). 65. Najprije je vojnicima svake file zapovijedao po jedan s t r a t e g (aipatT-j';), kojega je birala fila. Stratega je dakle bilo deset. Za vrijeme prvoga pomorskoga saveza povjerila im se itava ratna uprava, te su postali najznatniji inovnici atenski (Periklo je bio Ateni na elu kao strateg!). Oni su imali pravo sazivati narodnu skuptinu, upravljali su mobilizacijom, brinuli su se za opskrbu vojske, imali su brigu oko trijerarhije ( 48.) i ratnoga poreza ( 45 ), napokon su zastupali dravu kod pregovora s drugim dravama. Nekolicini od njih povjeravala je narodna skuptina i glavno zapovjednitvo u ratu. Njihov je ured (atpan^eiov) bio na trgu. Otkad je stratezima pripadala ratna uprava, postali su zapovjednici odjelima pojedinih fila (pukovnijama, Tdets) t a k s i j a r s i (pukovnici, nt&ap^oi), kojih je bilo takoer deset, a birale su ih pojedine file. Pukovnije su se dijelile na .satnije ('ao'/o'.) pod zapovjednitvom satnika koje su taksijarsi imenovali. 66 . Za k o n j a n i k u s l u b u bili su odreeni pripadnici 1. i 2. razreda ( 17., III, 1). Novailo je konjanike povjerenstvo od deset (popisivaa), a potvrivalo vijee, koje je imalo nad njima i nadzor ( 27.). Svak, tko je bio uzet u konjanike, dobio je prinos za opremu (xaTdoxaat?) i za vrijeme slube doplatak.
Dr, A. M u ii: Grke i rimske starine 3

62. Posve odijeljene od spartanske. graanske-vojske (to *o tttxov otpa TEojioc) bile su ete s a v e z n i k a (aofijia^ot), kojima su zapOTijedalisg^i_ans_ i zapovjednici (evcqai) ( 84.). Za vrijeme peloponeskoga rata sta i su se upotrebljavati p l a e n i c i (evoi), koji su se poslije u vojnama izvan grke zemlje redovno upotrebljavali. Vojskovoa bi poao od k u e s ma enom vojskom, ali bi je dopunio i uzdravao s perzijskim novcem^ ( ) ^ kvim je vojnama upravljao z ap o v j ed n jk b r o d o v l j a (vaoap^o?)a o je ratnih pothvata bivalo sve vie, postala je ova sluba naskoro zna mja od kraljevske. Sluba je nauarhova trajala godinu dana, a nit o je nije smio vriti dvaput (samo Lisandar je uinio izuzetak). Osim toga ga je nadziralo posebno vijee (a6fi$ooXot). Upute je primao od efora. ro ov Je su davali ponajvie saveznici. Sparta sama nije nigda opremila vie ro ova od 25. Ratna je luka bila u Gitiju (Tu&eiov). c) A t e n s k a v o j s k a
( B a u e r , Griechische 'Kriegsaltertumer, str. 340.405. K r o m a j e r Ve i t h , Hee wesen und Kriegfuhrung der Griechen u. Romer, str. 44. i d.)

63. U vojsci je bio atenski graanin duan sluiti od navrene18. godine. Tada bi postao e f e b (etpir)Po?) te bi se unio u vojniki popis svoje file (AT]iiapy_ixov fpaif.u.a-sirjv, isp. 24.), gdje bi se novi efebi svake godine zabiljeili pod imenom svoga arhonta eponima, pa u svetinji Aglaurmoj zakleo. Efebima svake file zapovijedao je po jedan sofronist (aoMppoviarrj?), a svima efebima kosmet (zooirrj-rrjc;). Sofronisti su se birali svake godine iz

31

GRKE STARINE

II. RATNE STARINE

35

U 5. je vijeku imala Atena 1000 konjanika, koji su se po filama dijelili na 10 odjela (tpt>Xat), svaki pod zapovjednitvom jednoga filarha (tp6Xapyo;). itavom su konjanitvu zapovijedala dva hiparha (tjntap^ot). Konjanitvo je bilo na okupu i u miru te se isticalo kod narodnih sveanosti (na pr. u panatenejskom ophodu). Pored pravih konjanika bilo je u atenskoj vojsci jo 200 streljaa na konjima (EratoroSotat). 67. Kao l a k i o r u a n i c i sluili su-siromani ljudi 4. razreda ((HjTes, 17., III, 1), ali bez pravoga nadzora i ustrojstva, svak s orujem, kojim se umio sluiti. Posebni odjeli jjeltasta, suliara, streljaa i praara. dobavljali su se, koliko su bili potrebni, iz inozemstva. P r a t e vojske (ot axeootppot) bio je velik, je r bi svaki hoplit uzeo sa sobom roba, da mu nosi teki tit i hranu. Za podsjedanje (tst^ojia^stv), u emu su Atenjani bili na glasu, pratili su vojsku posebni odjeli tesara (tktovs;) i zidara (Xi&oX6yoi). d) P l a e n i k a v o j s k a p o t o n j e g a v r e m e n a
68 . Kad su se ratni pothvati otegnuli na. due vremena i vee daljine, poeli su se sve vie uzimati u slubu plaenici ((iiad-o-popoi). Osobito pu anstvo Arkadije davalo je velik broj ratu vjetih ljudi, koji su ili u slubu svakomu, komu ih je trebalo. Osim plae mamila ih je nada na plijen. Drugovanje u ratu i svijest, da im je snaga u ujedinjenju, drala je ove ete na okupu i onda, kad bi se rat svrio. Nazivali su se po voi, kome su najprije sluili (na pr. ol Kupsiot). Podijeljeni su bili (poput Spartanaca) na johe po nekih 10 0 .momaka, a u svakom fohu bile .su 2 ^pentekostije po 50 momaka i 4 enomotije po 25 momaka. Lohage, koji su se zvali i stra tezi, imenovao je vojskovoa, a nie asnike vii. Kadto su sami vojnici birali voe. Uope je njihovo ustrojstvo bilo demokratsko. Skuptina vojnika (ixxXirjata) zakljuivala j e o svim zajednikim poslovima i raspravljala kao kakva narodna skuptina.

mu je bilo mjesto na desnomu krilu. Neposredno prije navale izdao bi on lozinku (to oovrbj[i.a), koju bi momci priaptali jedan drugomu sve do lijevoga krila pa onda svi redom sve do desnoga krila ponovili. Znak_za ..navalu dao bi truba (aa^jcrpcnjs), koji je pratio svaku satniju, ravnom trubom (fj dok je za vinuti rog ( to %pw;) sluio za znakove u okolu. U boj su stupali Dorani polako, po taktu pjevajui bojnu pjesmu (6 zatav. to ptpanjptov), dok su Atenjani trali. Bojna je pokli bila IXsXso, dorski &XaXa, a zazivao se njom bog ratni ('EvoaXto<;). 70. Ako bi se kod sukoba bojni red na kojem mjestu pokolebao, stradali bi tim i susjedni odjeli, a ako bi se uzmicanje korak po korak (liri Jtoa &vaywpsiv) ubrzalo i redovi doli u nered, bila bi bitka izgubljena. Kako je jezgra vojske bila teko oruana, nije mogla neprijatelja daleko progoniti, a kako su ostale ete bile slabo pouzdane, pobjeda bi se slabo iskoristila. Tko bi odrao mejdan, podigao bi pobjedni spomenik ( t o T p o i r a t o v ) , drven stup, koji bi se iskitio zaplijenjenim orujem. Spomenici od kamena i mjedi drali su se za nedoputene, jer je neprijateljstvo meu Helenima imalo biti prolazno. Poraz bi se priznao tim, da bi se preko glasnika zamolilo primirje, da se mogu pokopati oni, koji su pali. U Sparti bi oni, koji su pripadali poraenomu odjelu ( o t T p saotv T s?), nakon povratka kui za pali u atim iju; u Ateni mogao se pojedinac optuiti za kukavtinu ( 64.), a za osobito junatvo mogli su stratezi podijeliti poasnu nagradu (za. p io r s ta ) . 71. B o j n i j e r e d hoplita (rj <pdlzy) bio mnogo iri nego dublji, tako da je kod obine dubine od 8 momaka u spartanskom lohu stajalo u i rinu po prilici 30 momaka, a u plaenikom po prilici 12 momaka. Redovi momaka, to su stajali jedan do drugoga, zvali su se Cojd (vrste), a onih, to su stajali jedan za drugim, arr/oi (povorke). Momci prve vrste zvali su se 7tpcoToazdzai ili ot 7j-f0'jaEV0i, a oni posljednje odoajoi. Najbolji su vojnici bili u posljednjoj povorci desnoga krila u svakom odjelu, je r je desna strana bez tita kod navale s boka bila u veoj opasnosti negoli lijeva, koju je titio tit. I kod uvrtavanja itave vojske metnule bi se na to mjesto naj pouzdanije ete. Na nezgodnu zemljitu sastavljali su se losi tako, da su bili ui (po 6 momaka), a dublji (po f 6 momaka, Xoyo? op&toc), pa bi im se dalo, da se bore pojedince u razmacima. Protiv premoi konjanika i lakih eta nainio bi se etverokut (uplje kolo, to rcXaiatov), kojemu bi se u sredinu smjestio prate. 72. Da bi iz namjetaja u fronti (liri <pdXa-fyo<;) dola u n a m j e t a j z a p o h o d ( ssi xpw?), okrenula bi se vojska na desno, tako da bi desno krilo, kod kojega se nalazio vojskovoa, dolo na elo. Zavrila bi vojsku posljednja povorka lijevoga krila (oopa). Ali u sklopljenom redu kretala se vojska samo u blizini neprijatelja, a inae, kako jo j je bilo zgodno, bez tekoga oruja, koje su nosili robovi ili se vozilo na kolima s prtljagom.

e) R a t o v a n j e 69. Na polasku u rat, prije negoli se prestupila granica, pa prije svake bitke, prinosile su se Zeusu i ratnim bogovima rtve, koje su se dotle po navljale, dok nisu obeavale povoljan uspjeh. Svrha ratovanju nije bilo samo to, da se sile neprijateljske potrae i pobiju, nego i to, da se pusto enjem zemlje, ne tedei ni privatna posjeda, neprijatelju to vie tete nanese (rsjivEtv trjv jjv). Za boj bi se vojska uvrstala istom pred neprijateljem, je r je napredovanje u irokoj i sklopljenoj vrsti bilo mogue sama na kratku daljinu. Spartanci bi se ukrtali sveano odjeveni, ovjenane glave, uz svirku frule. Meutim bi laki oraanici poeli neodluno arkanje. Vojskovoa bi poao ispred bojnoga reda (srct7taptvat) i obodrio ete (rcapatveiv). U boju

36

GRKE STARINE

III. POMORSTVO

37

Noivali su najradije u selima, ali su imali sa sobom i atore (ax-r)V7j) od koa ivotinjskih (Sifd-pa). Oko bi se dodue protiv navale utvrdio, ali ne tako, da bi kao kod Rim ljana sluio uporitem za ratovanje. Najstroega su se reda drali Spartanci. Oni bi oko nainili okrugao, a helotima za povjedili, da borave izvan njega. 73. H r a n u (ta eirit^Seia, ta aaia) za nekoliko dana morao je vojnik sam sa sobom uzeti. Trebala mu je na dan 1 ili 17 henike ~ 1-1 1.) penina brana (ta aXeopa) ili jemene krupice (ta aX<pita) za kruh. Na dalekim pohodima prodavali su ive trgovci, koji su pratili vojsku, ili bi gradovi, kojima se prolazilo, otvorili trite (dfopdv iraps^etv), u nepri jateljskoj zemlji valjalo je vojnicima silom traiti ive. Osim plae (;itad-<;) dobivao je vojnik opskrbninu (to attTjpatov) od prilike u istom iznosu. Plaa je hoplita u Ateni iznosila obino 2 obola na dan. Konjanik je dobivao po 1 drahmu. Plaenici su dobivali na mjesec po 20 drahama,- lohazi njihovi dvostruko, a stratezi etverostruko.

veslaa iznosio po prilici 50. Kad je brod od kopna dosta udaljen, pue li povoljan vjetar (oupo;), digne se jedrilo (tato?, B), koje dotle lei, na kono pima, koji idu s njegova vrha k nosu broda te se zovu leta (upotovoi, 2 ), pa se u grlu (fisaoSpj, 7), koje se nalazi u poprenoj gredi, to u sredini broda u visini veslakih klupa spaja oba njegova boka, uvrsti, a onda se na kriu (srcbcptov, 6) digne jedro (lattov, A), koje dre dva za donje mu krajeve privezana konopa (zatezi, koSe?. 4), te se prema jakosti vjetra moe nategnuti ili popustiti. Za okretanje jedra slue konopi (prae, tkepat, 3), to su privezani za oba kraja kria. Krmilo (irr]dXwv, S) je veslo sa irokim perom i s ruceljem (ta o rij-a, s). Mjesto sidra upotrebljava se teko kamenje (sovai), koje je probueno pa na konope (ta spojm/ata) privezano. Ako se brod ne upotrebljava, povue se na obalu, a orue njegovo (ta oxXa) spravi se.

III. POMORSTVO
( K o s t e r , Die Nautik im Altertum, 1914. K o s t e r, Das antike Seewesen, Berlin 1923. S c h m i t , Die.Namen der attischen Kriegsschiffe, Leipzig 1931. K s t e r , Studien zur Geschichte des antiken Seewesens, Leipzig 1934. D o e p e 1, Die attische Flotte im Peloponnesischen Kriege, Jena 1937. V a r s , L art nautique dans 1 antiquite, Pans 1887. J u r i e n d e l a G r a v i e r e , La marine des anciens, Pari 1879 1880. C o u i s s i n , Les institutions militaires et navales, Pari.)

A. Homerovo doba
74. Brodovi se u Homerovim pjesmama jo ne upotrebljavaju za boj, nego slue samo za prijevoz. Ali gradnja njihova pokazuje ve neku savre nost (si. 8 .). U kobilicu (t; tpom?) utaknuta su s obje strane u jednakim razmacima zavinuta rebra (Spuo^ot) i obloena..daskama (ot mvaxs?), koje ine brodu bokove (korito). Rebra dre napeta odozgo poprijeko poloene klupe veslake (ta Cu^d, ). Na nosu (Tiptuprj) i krmi (irp6| iv 7]) die se prednji i stranji kraj visoko u vis, po emu se brod zove d|x<pieXtaar] (na obadva uzvit kraja) ili op&6xpaipo? (visokorog). Vrhovi su krajevima ureeni osobitim uresom (3<pXacstov). Budui da je brod na oba kraja uzvit, zove se i xopomc (uzvit); pridjev siot] (jednakih bokova, jednakobok) tie se njegove ravno tee (to se ne naginje ni na jednu ni na drugu stranu); oaasXp.oc znai, da je na oba kraja pokrit" (a inae otvoren); jcoXoxXt]ic, da ima po rubu svake strane mnogo palaca ili klinova (a> *Xr]t5s?, d), na koje se natiu guve od koe (tpoitoL, 7]), a u njih se zatiu vesla (ta ipstj.i, a), dakle brod pun palaca (vesala). Budui d a j e na brodu obino 50 60 momaka, bit e broj

SI. 8. Homerov brod (po Autenriethu)

B. Povijesno doba
75. R a t n i su se b r o d o v i za razliku od trgovakih i teretnih (to jtAolov, q 6Xx.dc) gradili dugi j . uski (v. \iaxpai, v. ta^siai), jer je kod njih bilo vie stalo do toga, da budu brzi i okretni, negoli da moe u njih mnogo stati. Budui da je brod sam imao sluiti kao oruje, nainio bi mu se na nosu upravo nad vodom vrst okovan kljun (I[i|3oXov), i uzelo bi se na nj manje oruanika (ot mfSdtat) nego veslaa (oi vaotat). U starije su se vrijeme upotrebljavali otvoreni brodovi bez krova, koji su imali 50 vesala (tj 7tsvt7jxovtopo?), i oni su ostali pojedince u porabi i onda, kad su se ljudi nauili veslaku snagu pojaavati tim, da su uzimali vie redova veslaa jedan povrh drugoga. Najobiniji ratni brod povijesnoga vremena, JrovesJa (ili

38

GRKE STARINE

III. POMORSTVO

39

laa troveslarka, tj T p rijp T ]?), imao je tri takva reda. Dalji je napredak bio u tom, da se za sigurnost veslaa nainila drvena stijena ( t& o x a T a < p p a x t a ) , i da su brodovi dobili krov (palubu, t o x a T a a T p < o ;i a ) . 76. Od 170 v e s l a a sjedila su 62 najgornjega reda (ot dpavtrat) na osobitom hodniku izvan krova (yj rcapoSo?), 54 srednjega reda (ot CoftTat) na krovu, a 54 najdonjega reda (ot 5-aXa;j.trat) ispod krova (si. 9. na str. 39.). Ali obino je veslala samo jedna treina veslaa, no u sva tri reda. _Tak.t je za veslanje davala frula i pokli ( to xeXst>a[i.a). Zapovijedao je veslaima u svakom redu po jedan pentekontarh, a svima keleust (xsXsoor^<;). Ako su veslala samo dva reda veslaa, zvao se brod SbcpoToc, ako je veslao samo jedan red, | io v x p o T o ?. Za veslae su se u Ateni uzimali teti, a poslije i meteci, ili su se naimah strani ljudi. Samo momad dvaju dravnih brodova, koji su uvijek bili u slubi, a zvali su se TlipcO.oz i 2aXafuvta, morala se sastojati od graana. Plaa je zajedno s opskrbom (arnjpatov) iznosila izmeu 4 obola i 1 drahme. T r i j e r a je bila po prilici 35 do 38 m duga i 5 m iroka, a imala je dva jedrila, jedno veliko (toro; i manje prednje jedrilo (taTo; axdtreto?). Oko jedara je bilo zabavljeno po prilici 20 mornara; osim toga je bilo na njoj 10 vojnika (ot sitt(3atat) u hoplitskom oruja i 4 streljaa, tako da je svih momaka (zajedno s ,veslaima) bilo oko 200. Budui da je rat nomu brodovlju svakako trebalo i vojske, koja bi se mogla iskrcati, udesile bi se spore i slabo okretne trijere za prijevoz eta (at oTpaTttoTtSs?), a kadto se i konjanitvo prevozilo na posebnim brodovima (vijsc koji su primali od prilike po 30 konja. Zapovjednik je trijeri uio trijerarh (tpi-rjpop^o?), a pod njim -su bili krmilar ~(xo(3spv^rTj<;) i prorej (rcpcopso?). Upravljalo se brodom na krmi dvama velikim veslima sa irokim perom. Od gJi3Qt_gradila je Atena i tetrere, a od g. 325. i pentere (sa 4 i 5 re dova veslaa). 77. Za vrijeme peloponeskoga rata imala je Atena 300 trijera za slubu izvan zemlje, a k tomu je dolazilo jo 10 0 izabranih, koje su se uvale za sluaj navale na Pirej. Brodovi, koji nisu bili u slubi, stajali su u Pireju u brodamicama (ra vsa>pta). Da budu brodovi sposobni za plo vidbu, za to je bilo odgovorno vijee, koje je svake godine imalo nesposobne brodove izluiti i postarati se za naknadu ( 27.). Ako bi se zakljuilo izaslanje brodovlja (ax6oroXoc), razdijelio bi se potrebni broj brodova drijebom meu trijerarhe, da ih opreme ( 48.). Preuzimalo je gotove trijere posebno povjerenstvo od 10 lanova (ot < & 7toaroXetc). Koji bi trijerarh prvi predao brod, dobio bi od vijea zlatan vijenac. 78. I brodovlje je vozilo sa sobom veliku pratnju teretnih barka. Za plovidbu bi se poredao ili brod do broda (ut aXa7foc) ili brod za bro dom (hd xpto?). Za boj spreman uinio bi se brod tim, da bi se jedra

spustila i veliko jedrilo poloilo. Korito bi se konopima, pletivom, koama i si. od udaraca zatitilo, a na krovu bi se nainile stijene (rcapappojiata) za zatitu od neprijateljskih strijela. Znak za boj dala bi crvena zastava na brodu zapovjednikovu. Tko bi se uzdao u hrabrost pomorskih vojnika, kao Lakedemonjani, pokuao bi kvaiti (irpoajoArj), emu su sluile kvake (^stps? aiSTjpat) i mostovi (&7u o (3adpa). Atenjani su voljeli udarac kljunom (efipo^), a za takav udarac valjalo je najprije brod natrag povui zamaha,radi.

SI. 9. Odlomak reiijefa s atikom trijerom

Vjeti su krmilari umjeli, izmaknuvi udarcu brzim provozom mimo ne prijateljskoga broda, njegova vesla polomiti (StexjcXoo?), dok su se s krova sipale strijele i koplja. Tomu se nastojalo odoljeti jakim gredama (at A TttoTiSsc::), koje su sa svake strane nosa koso naprijed upravljene imale titili vesla, to su bila iza njih, i ujedno kod udarca kljunom razoriti gornji dio neprijateljskoga broda. Pobjednik bi na obali podigao pobjedni spome nik, a pobijeeni bi neprijatelj kao iza kopnene bitke preko glasnika zamolio za primirje, da se oni, koji su pali, mogu pokopati.

40

GRKE STAJRINE

-IV. ODNOAJI MEU DRAVAMA

41

IV. ODNOAJI MEU DRAVAMA


(Osim navedenih prirunika pod I isp. jo ovu literaturu: H i t z i g , Aitgriechische Staatsvertiage iiber Selbsthilfe, 2uiich 1E09. S w o b o d a , Die griech. Bunde und der moderne Bundcsstsat, Prag 1915. B u s o 11 S wo b o d a, Griechische Staaiskunde 11. s t r . 1310., gdje je i ostala novija Jiteratura. F r e e m a n , History of federal government, London i Gambridge 1863. F r a n c o t t e , La Polis grecque, 1907. M a s s a r t , Elementi i diritto internazionale nell' epos omerico, Pisa 1933. R a c , ivot starih Grka str. 134. i d.)

ostali pripadnici svoga doma i file i zadrali sva svoja prava i dunosti prema dravi, ali nisu smjeli naselja po volji ostaviti. Gdje je opina bila vea, bila je posve onako ureena kao atenska, samo je vlast njezinih oblasti bila ograniena na unutranju upravu, a suenje u znatnijim stva rima pridrano glavnomu gradu. 82. Pod .imenom a m f i k t i o n e i (ot ajj.tpixt6ovsc, upravo [wptxTtov?, t. j. okolni stanovnici) sklopila bi susjedna plemena oko zajednike svetinje savez, koji im je nalagao dunost, da svaku povredu svetoga zemljita iTf svetih uredaba zajednikj_osvete. Inae bi lanovi saveza sauvali pot punu slobodu i za bojeve meu sobom, samo se nijedan amfiktionski grad nfje^smlo- razoriti ni kod podsade odbiti od vode. Takvih je amfiktionija bilo vie. Najznatniji je bio savez dvanaest plemena, kojemu je bila sredite najprije svetinja Demetrina, a onda delfijski hram. U saveznu skuptinu, koja je svoje staro ime FIoXata zadrala i u Delfima, slalo je svako od 12 ple mena (Tesaljani, Perebljani, Magneani, Ftioani, Dolopljani, Maljani, Etejani, Lokrani, Foani, Beoani, Dorani, Jonjani) po dva zastupnika (tspo^vfjjiovsc). Uz njih je bilo i politikih zastupnika (jtt^afopat). Svake etvrte go dine slavile su se kao savezna svetkovina pitijske igre. Amfiktionijom se zvala i bogotovna zajednica jonskih drava, kojoj je svrha bilo potovanje Apolona na Delu. 83. U velik s a v e z , koji njje imao posebna imena, sloili su se Grci poradi opasnosti, to im je prijetila od perzijske drave. Hegemonija se pre dala Lakedemonjanima, koji su ve bili na elu savezu peloponeskih dr ava. U saveznu skuptinu (auvSptov) na Istmu slali su svi rodoljubivi (suvot) gradovi svoje zastupnike (n:po[3ot>Xoi). Vrhovno je zapovjednitvo nad saveznom kopnenom vojskom i nad brodovljem pripadalo lakedemonskim vojskovoama, a svakomu je stajalo o boku ratno vijee (auvSptov) sa stavljeno od stratega pojedinih gradova. Poslije pobjede odluilo se, da ima savez i dalje postojati, a za sredite odredila mu se Piateja. Ali je Pausanijino vladanje saveznu skuptinu sklonilo, te je vrhovno zapovjednitvo predala Atenjanima i pod njihovim vodstvom osnovala poseban savez. 84. L a k e d e m o n s k i s a v e z , koji je odsada obuhvaao samo peIpponeske drave osim Arga i Ahaje, organizirao se s vremenom sve stroe. Saveznim je dravama ostala samostalnost (aozovojiia), samo su morale imati oligarhiki ustav. U svima gradovima, koji su savezu pristupili, po stavila se vlada od deset lanova (osxa3ap-/_ia) pod nadzorom spartanskoga harmosta (apfi.oa-rij?). Pravo ratovanja ostalo im je, ali za razmirice meu lanovima saveza osnovali su se obraniki sudovi. U saveznom vijeu, koje se sastajalo u Sparti pod predsjedanjem^ efora, imao je svaki grad svoj glas. U njemu se odluivalo, kolikT vojske valja da pojedini gradovi dadu

<9. Prvobitni se odnoaj meu opinama javljao kao nepovjerenje i neprijateljstvo. Pripadnik tue drave bio je meu graanima bespravan. Zatite mu nisu davali zakoni, nego je samo poboni obiaj gostinskoga prava inio, da su ga milostivo trpjeli. Ali od osobnoga gostinstva razvila se s veim meunarodnim saobraajem kao dravna uredba p r o k s e n i j a (irposvia). Proksenom (?cposvoc) imenovala bi drava za poast graanina tue drave i dala mu tim neka osobita prava. A zato bi on kao poasnu dunost preuzeo biigu za sve pripadnike ove drave, koji bi god u njegov grad doli, kao i danas konzuli. Dravnim ugovorima, koji su se sklapali na desetke godina, doputali su itavi gradovi svojim graanima meu sobno neka prava. Takvi su se ugovori na kamenu ili tuu javno izlagali u opinama, kojih su se ticali, a esto jo osim toga na posveenim mje stima, kao na pr. u Delfirna i u Olimpiji. Plemena, koja su bila rasijana po malim mjestima, inila su tako neki slab dravni sklop ( to xotvov). Tako je bilo na pr. kod Tesalaca, Foana, Arkaana i t. d. 80. U bliem su od noaju i n a s e l j a (ifj 7rotxw) stajala prema gradu, iz kojega su potekla (rj | i7]Tpo7toXis). Naselje bi se osnovalo, kad bi stranka, koja je u politikim razmiricama propala, potraila novu domovinu, ali bi i grad sam od prevelikoga broja svojih graana izaslao jedan dio, da osnuje naselje. Za savjet bi se zapitali bogovi, ponajvie delfijsko proroite. Od lian bi graanin (oixianr]c) bio voa kod osnivanja i ureivanja nove opine, i njegovo bi ime ostalo vjeno spojeno s imenom te opine: dapae poslije smrti iskazivale bi mu se boanske asti. Potovanje dravnih bogova, a prije svega vatru s ognjita Hestijina ponijeli bi naseljenici sa sobom iz staroga grada, te je zajednitvo njihovo inilo trajnu svezu izmeu obje drave. Ali kod toga je naselje bilo politiki posve slobodno, samo ljubav i potovanje zabranjivalo je razmirice. Slabija je bila sveza, ako su se naseljenicima pridruili ljudi iz drugih gradova ('izoiv.o'.j. 81. Posve su drugi poloaj imale atenske kl e ru l i i j e (xX^poo-/_[), t. j. mjesta, koja su bila u ratu osvojena, te su se u njima graani atenski naselili._ Starim bi se stanovnicima oteo dio zemljita, kadto i itavo, pa na dijelove (xXr]poi) podijelilo i siromanim atenskim-grgdanima predalo, koji su tako od teta postali zeugiti i bili sposobni za hoplitsku slubu. Oni sit

42

GRKE STARINE

V. PRIVATNE STARINE

43

za savezni rat. Pored domaih stratega zapovijedali su i ovim etama spar tanski zapovjednici (fevafot, 62.). 85. Poseban p o m o r s k i s a v e z (grkih prarinvana otocima. u_Maloi Aziji i na Helespontu) osnovao se pod vodst vom Atene za obranu grke slobode od Perzijanaca. Neki sa se savezni gradovi obvezali, da e davati vojske i b rodova,~a~naj vie ih se od toga otkupilo prinosom (tpopo?). Ovi su posljednji tim ponajvie izgubili' samostalnost, a takvih je bivalo sve vie, je r su neposluni, silom na savez prisiljeni gradovi redovno dolazili u takav poloaj. Tako su se razlikovali samostalni i podloni saveznici (au\L\iayoi ai>Tovo}iot i Sjrijxooi). Savezna blagajna, kojom su upravljali atenski inovnici ('EXX7]vora;iiai) na Delu, postajala je tako sve vie atenskom dravnom bla gajnom, te se onda (g. 454.) u Atenu i prenijela ( 43.). Prinose bi svake pete godine o Velikim Panatenejama odredilo vijee za pet okruja, na koja je savezno podruje bilo razdijeljeno (o Iwvix6c tpopos, 6 'XXt)otcovi:io?, o siti 0pcpje, o Kapuros, o vTjaiamr.os <p.)- Osim toga mogao se u nudi traiti jo namet (Ircitpopa). U gradove, koji svoga prinosa ne bi platili, poslali bi se ovrhovoditelji (ixXofets), koji bi ih s pomou vojske prisilili na plaanje. U sumnjivim sluajevima odluivali su atenski sudovi. Uza sve to, to su plaali prinos, traila se u potonje vrijeme od saveznika i vojska. Ustav je u svima gradovima bio demokratski, ali su se njihove oblasti morale za kljucima atenske narodne skuptine pokoravati, u emu su ih nadzirali zapovjednici atenske posade (tppoopap^ot) ili inovnik, koji je bio upravo za to izaslan (Imoxoko?). Suenje je osim malinih stvari pripadalo atenskim helijastima. Nakon bitke kod Egospotama (g 405.) savez se raspao.
86 . Samo slab odraz prvoga bio je d r u g i a t i k i p o m o r s k i j s a v e z, koji se osnovao g. 378-/77., da bi slobodu i samostalnost Helena, koju je kraljevski mir (g. 387.) zajamivao, titio od presezanja lakeemonskih. Stalno savezno vijee (oovsSpiov) imalo je zastupati zajednike probitke sa veznika prema Ateni, ali je uistinu ostalo bez znaenja prema atenskoj narodnoj skuptini, u koje je svagda bila konana odluka. Saveznici su plaali prinose, koji se nisu vie zvali tpopot, nego aovrdaste. Ali i sada su Atenjani samostalnost saveznika svakako krnjili. Stoga je nastao savezniki rat (357. 355.J, koji je savez znatno oslabio, dok ga nije iza bitke kod Heroneje (338.) posve nestalo.

V. PRIVATNE STARINE
(B vi c h h o 1 z, Die homerischen Realien, Leipzig 187185. H e r m a n n - B l u m m e r , Lehrbuch der griech. Privataltertumer, 3. izd. Freiburg 1882. H e 1 b i g, Das homerisc.be Epos aus den Denkm&lera erlautert, 2. izd. Leipzig 1887. M u l l e r - B a u e r , Die griechischen Privat- and Kriegsaltertumer, 2 . izd. Munchen 1893. [M u 11 e r, Handbuch der Altertumswissenschaft IV 1, 2], W o h l r a b - L a m e r , Die altklassische Welt, str. 123. i d. P " e r n i c e , Griechisches und romisches Privatleben, 4. izd. Leipzig 1930 [ G e r c k e N o r d e n , Einleitnng II, 1] P i c a r d, La vie privee dans la Grece classique, Pari 1930. L a m c r , WOrterbuch der Antike, 2. izd. Leipzig 1930 [ K r O n e r s , Taschenausgabe Bd. 96], i l e n ^ - H e j z l a r , fiecke staroituosti, dio VII. R a c , ivot starih Grka, str. 245. i d.)

a) K u a
(N o a c k, Homerische Palaste, Leipzig 1903. L u c k h a r d , Privathaus im ptolem&ischen und romischen Agvpten, Giessen 1914. D i e l s , Antike Technik, 3. izd. Leipzig 1924, Kap. 2. R i d e r, The Greek house, Cambridge 1916. R i c h t e r, Ancient furniture, Oxford 1926.)

87. B o l j a r s k a j e k u a u H o m e r o v o d o b a obuhvaala vie zgrada, koje su bile ograene zidom (spxtov). Na dvokrilna vrata, pred kojima se nalazilo prevrae (itp&opov) sa stupovima, a iza njih trijem dvorini (oa&ooaa takoer sa stupovima, dolazilo se u dvorite (aukij). U sredini je dvorita bio rtvenik Zeusa uvara kunoga (Zso? spxsio?), a sa svake strane sue za kola i orue, stanovi za sluinad i staje, pa bunar. Ako je , kao kod Odiseja, gospodarstvo bilo preneseno na selo, tekli su uza zid okolo naokolo trijemovi, dok je sredina dvorita bila ureena kao igra lite, gdje su se prosci mogli pae bacati diska i koplja. Preko dvorita bio je ulaz u stan (S&jia, Sou.o?). Kroz trijem kuni ili predvorje sa stupovima (zid-onaa Sonato?, % po&opov, 7tp65o[j.o?) ulazilo se na dvokrilna vrata u muku dvoranu ([is^apov, si. 10.). Visoki su stupovi (4) drali krov, ispod kojega su se nalazili otvori za svjetlost i za dim. Usred stupova stajalo je ognjite (a^apT], iaiiTj), gdje je bilo odlino mjesto za gospodare i njihove goste. Stupovi su bili od drveta, a stajali su na kamenim podstavcima i imali ljebove, u koje su se mogla prislanjati koplja ( 5oupoSox7j). Stijene su bile okreene, u sjajnim boljarskim kuama obloene limom od tua, pojedini dijelovi ureeni i dragocjenim kovinama i vijencem od modroga staklenoga slitka (otuavos). Rasvjetljivala je dvoranu vatra od suhoga trijea, koje je gorjelo u eravnicima (Xafj.7 rrijps<;), i vatra na ognjitu. Za rasvjetu su se nadalje upotrebljavale zublje od lua (SottSs?). Iz stranjega dijela megara vodila su u palai Odisejevoj poviena vrata (paofr j p rj) n a uzak hodnik (Xa6p7j), na koji se moglo doi i pokrajnim vratima iz predvorja (spodopov). Na tom su hodniku bile kojekakve spremnice, lonice i t. d. Pojedine su prostorije bile spojene uskim hodnicima (at pa^s?). U ovom je dijelu kue bio i enski stan, slian mukoj dvorani, ali jednostavniji i tjenji, a okru-

44

GRKE STARINE

V. PRIVATNE STARINE

45

avale su ga gospodarske prostorije i lonice. Moda se u enski stan dolazilo na vrata u stranjoj stijeni megara (&6pat [isfapoo). Drvene su stube vodile u sobu sagraenu na ravnom krovu (Snsp(iov). U Homerovoj kui nalazila se i kupaonica s kacom (r; asafiivdo?), u kojoj bi se doljak okupao.
88 . G r k a k u a u p o v i j e s n o v r ije jr i e (si. 11.) veoma je jedno stavno osnovana. Glavni joj je dio bio unutranje dvorite bez krova. Oko njega bile su poredane druge prostorije, koje su od njega dobivale i svje tlost. S ulice su vrata ('q aoXsto<; dupa 1) pod krovom (rcpodopov), koji je esto bio poduprt stupovima, vodila u hodnik (A), u kojem se nalazila soba vratareva (doptopo?; dopupstov). S toga se hodnika dolazilo u dvorite okrueno stupovima (rcsptat 6Xtov B), koji su podu pirali krovove trijemovima (ta rcpocsupa), iza kojih su se nalazile pro storije (ot* H, J) za kunu potrebu, blagova onice, spavae sobe, spre mnice i t. d. U sredini dvorita stajao je rtvenik Zeusa uvara kunoga (Zso? epxeto? 3). Svetinje porodinih i plemenskih bogova (&eot xtp<j>ot) na lazile su se u prostori jam a, to su bile u svezi s trijemom (4, 5). Prema ulazu bila je muka dvo rana (&vSpcov C), pred kojom se nalazilo pred soblje (tj icpoarat;, rcapaavac. itaara<;). U njoj je stajalo kuno ognjite (ecma 6 ), na kojem se nisu vie spremala jela, nego je sluilo sakralnim svrhama. Sa svake su strane iz dvorane vodila vrata u spavae sobe rodi telj a i njihovih keri (&aSl. 10. Nacrt megara u tvravi tirintskoj Xau.ot D, E). U stranjoj

su stijeni bila vrata (jiiaat>Xo<; &6pa 7) u stranje prostorije (G) za slukinje, koje su tu pod nadzorom gospodarice radile. Sve vei je rasko uinio, te su se stale graditi posebne prostorije za reprezentaciju, koje bi se oko drugoga dvorita nanizale i zval e mukim stanom (tj avSp&mTis), dok bi se pravi porodini stan zvao TovatKcovtu?. Samo se po sebi razumije, da su i u starije, jedno stavnije vrijeme samo kue najbogatijih graana bile posve onako ureene, kako je reeno, ponajvie se jamano valjalo kojekako stegnuti, a siromaniji su ljudi svagda morali biti zadovoljni i najmljenim stanom. 89. P o k u s t v o nam je ponajvie poznato po slikama i plastikim radnjama. Za s j e d e n j e je sluio dpovoc, stolac s jia slonom za lea i ruke i s podnojem (o d-pfjvoi), koje je moglo biti na njemu pri vreno, zatim 7.X'.au.o?, y.Xtaiir], nhvrrjp, stolac s naslonom za lea, pa 8ppoc, nizak stolac bez naslona (si. 1 2 .). L e a l o se na stalnom krevetu (iitmvov Xej(oc) bez naslona, preko kojega su bili na tegnuti p o t p r u z i , pa na prenoljivim odrima (ta Sijtvta), koji bi se na mjestili za goste, a imaju se pomiljati kao produeni 8topot. Takoer su se upotrebljavale klupe ili divani (xXtv7j). Blazine i jastuci nisu bili poznati. Po stolcima i krevetima prostrli bi se prostirai (ra p-rjfsa, ot TamrjTsq ) i krzna (ra xwsa). Kao pokriva sluila je ^Xatva. S t o l o v i (TparaCat si. 13) bili su maleni i zgodni za prenoenje, jer bi se pred svakoga: gosta postavio (tavtktv) poseban sto. Kadsu poslije jeli leeke, bili su stolovi jedva tako visoki kao xXtvr].Za uvanje odijela i svakakva orua sluili su vei ili manji sanduci i o r m a r i (rj 'h <p>pia|i6?). P o s u a nam je dosta poznato iz grobova. Glavne tvornice zemljana posua bile su u Ateni i u

SI. 12. Grki stolci

46

GRKE STARINE Korintu, otkuda se roba izvozila u luke i po kopnu. Osobit je ures zemljanomu posudu podavalo sli kanje. Kao najglavnije vrste toga slikanja razlikuju se tehnika sa crnim figurama, gdje su figure naslikane crnom bojom pa_jj_ glinu ueene, i tehnika s crvenim figurama, koja je prvu istisla, gdje su figure naslikane (si. 14.) u crvenkastoj boji gline na crnom polju. Meu posuem za spremanje tekuina i ita po veliini je na prvom mjestu bio ni&oc. To je bio velik zemljan sud bez nogu s ravnim dnom ili ozdo iljast, te se mogao prisloniti ili zakopati. U takom je sudu stanovao Diogen. Amfora (cjiepopsos, si. 15., br. 2023) dobila je ime od dviju ruica, za koje se drala, kad se nosila. Krazijza noenje vode(7j oSpia, t] xaXjric, si. 15., br. 16) imali su jo treu ruicu

V. PRIVATNE STARINE

47

usred trbuha, koja je jmala oblakati postupanje s posudom, kad bi se kod crpanja zagnjurila u vodu pa napunjena digla na glavu. Ulje, to su ene trebale za kienje, dralo se u boicama s tankim vratom (f; XTprados, si. 15., br. 33). Vrevi mjeaonici (xpT]r?jpe;, si. 15., br. 24) od kovine ili gline bil'i su trbuati sudovi sa irokim vratom i ruicama. Za crpanje iz mjeaonika i nalijevanje u ae sluila je oivo^ot] (si. 15., br. 26 31). Slian je oblik imala posuda rj jrpo^ot)?, iz koje se lijevala voda za pranje preko ruku u zdjelu (6 A p7jc;). Za crpanje i za pie upotrebljavala se xot6Xt] (zdjelica, si. 15., br. 4 7), pa xtia&o<; (zdjelica s visokom ruicom, si. 15., br. 10, 13, 14). Za ae poznato nam je mnogo imena, koja je teko sloiti s odreenim oblicima {to Sjcocc, t o oXstaov, rt tpta\T ], si. 15., br. 1, 2 ; 6 cntu'fo ? 3 sl. 15., br. 6 ; ^ %6Xi, s i. 15., br. 8 ; 6 o cav d ap o ? , s i . 15., br. 12: zb x a p x * jo io v ) . Rogovi ( to x s p a ? , t o poTov), koji su se nazivali po glavama ivotinjskima X stpac, T-koc, imali su otvor u glavi ivotinjskoj, iz kojega bi briznuo brizak vina, a pilac bi ga imao ustima uhvatiti. Velik je sud za kuhanje, a uz to za ures pa za rtve bio tronog ( rp iiro o c ), kotao na tri noge. b) Odi - j e l o
( S t u n i c z k a , Beilrage zar Geschichte der altgriech. Tracht, Wien 1886. M u l l e r , Quaestiones vestiariae, Gottlngen 1890. A m e l u n g , Die Gewandung der Griechen und Romer, Leipzig 1903. B u s c h o r , Beitrage zur Geschichte der Textilkunst, Munchen 1912. B i e b e r, Griechische Kleidung, Berlin u. Leipzig 1928. B i e b e r , Enbvicklungsgeschichte der griech. Tracht von der vorgriechischen Zeit bis zur rOmischen Kaiserzeit, Berlin 1934. F i n k - W e b e r , Beitrge zur Trachtengescbichte Griechenlands, Wfirzburg 1939. H e u z e y, Histoire du costume antique, Pari 1922.)

SI. 14. Grka vaza

SI. 15. Razlini oblici grkoga posua

90. U H o m e r o v o v r i j e m e oblaili su mukarci ivenu platnenu ko ulju (-/itcov) bez rAikava ili s kratkim rukavima, koja je dopirala do koIjena, a u sveanim zgodama, do nogu. Jonjani su voljeli dugi hiton (laovs; sXxsxiTO)vs?). Kod posla ili u boju ovjek bi se po koulji^ opasao. Ako bi je svukao, kao na pr. kod rvanja, opasao bi pregau (to C *^ ). Izvan kue doao bi k tomu vunen plat ('/Xalva), duguljast etverouglast gunj, koji bi se jednostruko ili dvostruko (vj SwtX^, tj 8txXa) oko lea ogrnuo tako, da bi mu se krajevi preko ramena naprijed spustili. Kopom (Tcopnfj, sspovij) mogle su se obje polovine na prsima skopati. Mjesto plata nosili su kra lje v i. kao sveano odijelo platneni tpapo? (to), u koji bi se itavo tijelo za motalo. ensko odijelo (lavoc, *sit Xo?, to (papo?) bilo je etverouglast komad tkanine, ponajvie od vune, koji se oblaio tako, da bi se ispod jednoga pazuha, omotao oko tijela pa na ramenima svezao. Ispod drugoga pazuha skopale bi se obadvije strane odijela kopama. Odijelo je bilo dulje od ijela te se odozgo moglo prebaciti, tako da je prevjesak visio preko gor njega tijela. Po odijelu se opasivao pojas (Ccovrj) i inio njedra (x6Xito?), koja su se mogla upotrebljavati kao dep. Izlazei iz kue metnula bi ena

48

GRKE STARINE jo rubac ( to xpTjSsjivov, to to xdXo7 ttpov) oko pave^i gornjega tijela. Na nogama su izvan kue mMk a reTT ~en e nosile sandale- (ta ici8tXa). Glava se obino nije pokrivala, samo kod duljega boravka izvan kue metala se na glavu kapa kona (xt>v7j) ili pustena ( 7: 1X0?). Kosa se nosila rasputena. Trojanci su je moda pleli, to je prije perzijskih ratova i u Grkoj dugo vremena bilo u obiaju. ene su glavu kitile mreastom kapom (xsxp6cpaXo?) i dijademom ( ? ) atecpdvT], r \ apro). I inae su ene nosile bogat nakit od zlata, kao ogrlice (opjMt), kope (at eXtxsc, xdXoxs?), naunice (ta sp^ara).

V. PRIVATNE STARINE

49

91. U p o v i j e s n o v r i j e me bio je kao muko odijelo o p e n o u porabi h iton , p o n ajv ie od vune, a bio je kratak iii dug (jonski), na ramenima saiven ili nesaiven, tako da se morao istom skopati. Obrtnici su ga nosili tako, da je samo na lijevom SI. 16. Hefest u eksomii ramenu bio svezan, a desna je ruka bila slobodna; takova se nonja zvala tj (Ojit? (si. 16.). Sada su se ljudi po h iton u opa sivali, a sam h ito n ispod pojasa povlaili u vis, te su n a sta ja la njedra (xoXrcoc), koja su sluila kao dep. Mjesto hlene nosio se kratak jahaki plat ( ^ xXap,6(;), koji je pripadao noDji vojnika i efeba, pa tjj.dtrov. Hlamia je bila ovalan komad tkanine, koji bi se oko lijevoga ramena omotao, a na desnom sk o p ao kopom, tako da su se oba okrajka na desnoj strani sputala (si. 17.). 'ip.dttov je bio od meke tkanine i pravokutna oblika, a zamotavalo se njim itav o tijelo. Najprije bi se jedan njegov okrajak odostrag preko lijevoga ramena povukao, a pod lijevim pazuhom uhvatio, a onda bi se odijelo tako, da bi ita v a lea pokrivalo, oko desne strane na prijed povuklo ili ispod desnoga pazuha ili tako, da bi desno rame i desna ruka takoer bila pokri vena, te bi samo aka ostala slobodna. Napokon bi odijelo pokrilo tijelo i sprijeda, a dralo bi se tim, to bi se preko lijevoga ramena prebacilo, tako da bi slobodni okrajak visio preko lea. Po tom, kako se tji/mov nosio, poznavao se fini ukus (si. 18.). Kao e n s k o o d i j e l o uzdrao se Homerov uleXos, koji se nije io, te se na jednoj strani morao SI. 17. Hiton, hlamia, skopavati. U Ateni se io do pojasa ili do ruku, eir, tap tako da je bio slian hitonu, a i zvao se hiton.

Odozgo se odijelo dvjema rasporima sa strane dijelilo na prednji i stranji dio, jedan i drugi poprilici dvaput toliko dug, koliko je trebalo za pokrivanje gornjega tijela, tako da se suviak mogao prebaciti te je inio prevjesak. Onda bi se oba dijela na ramenima svezala, a prevjesak bi ostao sputen ili bi se i preko njega opasao pojas (si. 19.). Napokon bi se donji dio odijfija_isjoo pojasa povukao uvis, te su ispod prevjeska nastala njedra (x6Xjros; si. 20., koja prikazuje jednu od est Karija tida, nosilica krova na hramu Erehtejevu na Akropoli atenskoj). Osim toga nosili su se i hitoni s rukavima. Izvan kue nosile su ene jo ogrta ( to 7t$otBXr^a, j] d f j - r / o v v j ) , koji se

SI. 18. Sofoklo u himatiju

SI. 20. Karijatida

oblaio kao i tjiduov. K tomu je mogao dolaziti jo rubac za glavu ili koprena. Boja platnenoga ili vunenoga mukoga odijela posljje.perzijskih ratova bila je obino bijela, a ene su nosile i areno odijelo; osobito su voljele rubove i pruge od drukije boje. Tamne je boje bilo alobno odijelo i odijelo zanatnika.
XV. A. M usi: Grke i rimske starine 4

50

GRKE STARINE

V. PRIVATNE- STARINE

51

92. N a n o g a m a su se nosile .sandale (xa Mro3Tjjj.a,ca; za. aavSaAa) s manje ili vie prepletenim remenjem, onda cipele, koje su pokrivale itavo stopalo, pa izme (cd vSpojuSec), koje su nosili seljaci i lovci. Kod kue su ljudi bili bosi. N a g l a v i se na putu ili kod trajnoga posla izvan kue nosila rovrj od koe (si. 2 1 . a) ili ittXo? (si. 2 1 . b, c), pustena kapa s uskim obodom, koju su nosili mornari ili zanatnici, stoga se obino s njom slikaju Odisej, Haron, HeFest, onda tako zvana frigijska kapa (si. 21. d, e), koju na slikama imadu Trojanci, a osobito Pari, pa rciraao?, nizak eir sa irokim obodom, koji su nosiliJefebi, a obino se s njim slika Hermes (si. 21. f, g, h).

K o s u su djeca nosila dugu; istom efebi bi je odrezali i kojemu bogu posvetili. Atiki se jjraanin nije iao do koe (tako su radili robovi), nego je kosu iao samo do neke mjere, a partanci su je putali i osobito za boj brino kitili. Nasljedovai spartanskih obiaja oponaali su ih i u tome. B r a d u je Grk veoma brino njegovao. U starije su se vrijeme brci brijali, poslije je bila u obiaju puna brada, koju je brija (xoi>ps6?) iao i redio. Od Aleksandra izala je puiia brada posve iz obiaja. c) B r a k
(S t i c o 11 i, Zu griechiscben HocbzeitsgebrSuchen [Festscbr. f. Bennorf, Wien 1898]. S a r a t e r , Familienfeste der Griechen und Bomer, Berlin 1901. B r u o k n e r , Athenische Hocbzeitsgeschenke, Ath. Mitt. XXXII (1907) B 1 u m n e r, Zu den griech. Hochzeitsgebrauehen [Festgabe f. G. Meyer v. Knonau] Zurich 1913. N a w r a t b, De Graecorum ritibus nuptialibus e vasculis demonstrandis, Liegnitz 1914. E r d m a n n , Die Ehe im alten Griechenland, Munchen 1934.)

boljara zajedno_sa zakonitima (fv^atgi). P jev ov a se prosila ^bogatim da rovima (satspeiata eeSva), u emu se ogleda prastari obiaj, p.o kojetn se ena kupovala (isp. X<peai|3oCa), ali samo naoko, je r bi ena miraz (koji se zvao takoer ssSva) sa sobom donijela. Opremu je imala spremiti dje vojka sam a; i djeveri, koji bi j e iza gozbe uz pjevanje svadbene pjesme (6[iivatoc) u kuu muevlju vodili, dobili bi haljine,, to ih je ona tkala. U kui se ena ([tvTjorij ili xoopo8bj ako/oc) veoma potovala, njezin je stolac (dpovo?) stajao do muevljega, ona je zapovijedala slukinjama u unutranjem dijelu (sv ivr/q>) kue i u gornjem katu. U p o v i j e s n o v r i j e m e sklopio bi se prije enidbe ugovor (rt 7767)01?), bez kojega drava brak nije priznavala kao, valjan. enidbeni bi ugovor uinili oci mlaenaca, a kod toga bi se odredio i miraz. Za vjenanje se rado birao m jesec FajM^uov (sijeanj) i vrijeme oko utapa. Prije vjenanja prinijele bi se enibene rtve (za. TrpoTajita) enibenim bogovima (0-sol ^aaVjAiot: Zs6? TsXsto<;, U p a Zopla, 'Aptejus, AcppoS'lrrj Oopavia, net&ia, Epivusc). Na sam bi se vjenani dan mladoenja i nevjesta okupah u vodi, koju bi djeaci i djevojke od roda uz osobite sveanosti donijeli iz posveena vrela (u Ateni iz vrela KaXXipp7]). Onda bi se slavila svadba u kui nevjestinoj. Kod nje bi i ene sjedile za posebnim stolovima, dok im inae u mukarakim drutvima nije bilo mje*sta. Naveer bi se nevjesta uz svjetlost zubalja sveano vodila kui. Ona bi sjedila na kolima izmeu mladoenje i djevera (icapava^io?), a roaci i prijatelji ili bi za kolima pjevajui svad benu pjesmu (Sjivatos), meu njima i mati nevjestina nosei ugarak s ognjita roditeljske kue, da njim zapali vatru na ognjitu nove kue. Na vratima bi povorku doekala mati mladoenjina, a nevjestu bi slatkiima (>Kayoaii.aza) obasuli. Potonjih bi se dana slali mladencima svadbeni darovi. Poslije je mu imao jo dunost, da enu upie u fratriju, kojoj je sam pripadao, s im je bila u svezi rtva i sveana gozba. d) O d g o j djece

(V o g t, Der antike Sport Seine Geschichte und Technik, Munchen 1938. P o p e , Die Gymnastik bei Homer und ihre grunlegene Bedeutung fiir die Gestaltung der spateren Gvmnastik, Rostock 1936. G i g a r d, L ucation athenienne, 2. izd. Pari 1891. B e r g e r - M o u s s a t , Textes sportifs de 1 antiquite, Pari 1927' J e a n m a i r e , Couroi et Couretes. Essai sur 1 ducation spartiate, Lille 1939. G a r d i n e r , Greek athleticsports and festivals, Londres 1910. F r e e m a n , Schools of Hellas, 2. izd. 1912. B u 1 1 e r, Sport in classic times, London 1930. Benedetti Brunelli, L educazione in Grecia, Firenze 1939.)

93. V e u H o m e r o v o d o b a imao je Grk samo jednu zakonitu enu, ako su nezakonita djeca (vodoi) robinja esto odrastala u kui Homerova

94. Kad bi se rodio sin, dovratnici bi se kuni obavili maslinovim granicama, a kad bi e rodila ki, vunenim vrpcama. Otac bi odluio, ima li se dijete odgojiti ili izloiti. Ako bi odluio, da se ima odgojiti, predalo bi se 5 . dan pod zatitu kunih bogova tim, to bi se sveano oko ognjita

52

GRKE s t a r in e

V. PRIVATNE STARINE

53

nosilo (ta ji/piSppita). Ime bi dijete dobilo 10. dan (ta Tevi&ka). Najstariji je sin obino dobio ime svoga djeda, a -najstarija ki ime svoje babe. O prvim Apaturijama ( 112.) zabiljeilo bi mu se ime u fratrijskom popisu. Dok bi djevojka odrastala u kui pod nadzorom matere i dadilje (ij tpo<po<;), povjerio bi se djeak naskoro kojemu starijemu robu (zatSaf<aYo?)> te bi od 7. godine polazio kolu. M u z i k i o d g o j obuhvaao je itavo duevno obrazovanje, u koje se brojila i pouka u glazbi. Citati i pisati (ta 7pa|i.[iata) pa raunati (\oyiCsa&at) uio je djeaka uitelj ( 7pafi|i.attat7j?). Kao uzorci za pisanje upo trebljavale su se mudre reenice (t^jm u), koje su se uzimale iz pjesama elegikih pjesnika i Hesiodovih. Kod izbora se gledalo na obrazovanje zna aja. Uope se u kolskoj pouci nije toliko radilo o tom, da se stee znanje, koliko da se postigne sopodjiia i soapjioatia itavoga ivota. Istu je svrhu imala pouka u pjevanju i glazbi, koju je podavao %t&aptotrj?. Obino glazbalo bila je jednostavna Ura (si. 22.), dok se pouka u sviranju na teim glazbalima tj xt&dpa (si. 23.) i T j cppjiif? preputala virtuozima. I u frulanju, koje se obino izvodilo na dvije frule (aXoi), pouavale su ponajvie fru^ 7 laice (ert&TjtpiSes), koje su se frulanjem SI. 23. Kitara SI. 22. Lira bavile kao zanatom. Najstarije sopilo, orguljice pastirske ( t) o6pif), nije se moglo upotrebljavati za umjetniko sviraDje, kao ni truba (fj aaXziy^). Poslije perzijskih ratova rairio se znatno opseg predmeta za pouku (t^vat). U aritmetici, geometriji, retorici, taktici i t. d. pouavali sunajprije sofisti za veliku nagradu. K tomu su dolazila pre davanjafilozofa, koja su se drala u gimnazijama, premda su gimnazije prvobitno bile odreene za tjelesne vjebe. U Ateni su za vrijeme cvjetanja bile tri gimnazije: rj Axa8^}i.sia, to A 6xstov, to Kovoaap^s?. 95. S muzikim tekao je usporedo i t j e l e s n i o d g o j . Tjelesne su se vjebe djeake izvodile u palestri (jtaXatotpa, rvalite), kojom je upravljao zaiSotpipijc. Pet glavnih vjebi, koje su satkao natjeajne vjebe zvale itvtadXov (peterostruka borba), bilo je ovo: tranje (Spojio?), rvanje (Tccft/rj), skakanje (to aXfjt.a), bacanje diska (Stoxo?) i sulice (axovtia[io?). Vjebe su djeaci izvodili goli. Tijelo bi se natrlo uljem, a poslije vjebe oistilo strugaem Kod tranja se radilo ili o brzini ili o ustrajnosti; kao vjeba za rat sluilo je tranje u oruju. Kod skakanja drale bi se u ruci buice (ot aA T7jps?). Za borce po zanatu dolazilo je k tomu jo akanje (zoyu.fi), koje su slobodni Grci prezirali. aka bi omotao ruku remenjem (ot [ptdtvts?, caestus), po kojem bi bila namjetena puca od mjedi i olova. akanje spojeno s rvanjem zvalo se Ticrptpattov.

Usavrivali su se ve u palestri uvjebani mladii u g i m n a z i j a m a . T i su se zavodi od jednostavnih uredaba razvili do najveega opsega i sjaja. T u je bilo mjesta za razline vjebe, soba za natiranje tijela uljem i ku paonica. Cesto je k njima pripadao i stadij s gledalitem. Uz trijemove, koji su gimnaziju okruavali, prislanjale su e polukrune sjenice sa sjedalima (exedrae), u kojima su filozofi i retori predavali. Gimnazije su bile dravne uredbe. U Ateni su se u njima obrazovali efebi. Vjebama su upravljali -pp.vaotai. 96. Odgoj mladei bio je u najvie grkih gradova privatna stvar, samo u Sparti i na Kreti brinula se za nj drava. Kod roenja djeteta odluile bi u S p a r t i starjeine filske, ima li se odgojiti ili izloiti. Sa sedmom bi se godinom spartanski djeak oteo porodici i primio u vojniki ureene odjele muke mladei (po6at i tXat). Osim obinih vjebi palestarskih stalo je bilo Spartancima do toga, da se djeaci uvjebaju u plesanju u oruju (suppr/r;). I glazba, osobito zborno pjevanje, pripadala je meu propisane predmete. itav je odgoj nadzirao 7ratSovo{j.o<;. Na elu pojedinih odjela bili su najvrsniji mladii od 20 godina (tpave?). e) S v a k i d a n j i i v o t
(S t o 11, Bilder aus dem altgriechischen Leben, 2. izd. Leipzig 1875. G u h 1 K o n e r - E n g e l m a n n , Leben der Griechen u. Romer, str. 4 3 9 .-4 5 4 . Mu 11 e r , Grie chische Privataltertumer, str. 118.140. B i l a b e l , Antike Kuche.. 1927. G a r l i e , Scenes de la vie grecque, Pari 1935.)

97. H o m e r o v i su junaci ivjeli od ita (6 aito?) i mesa (to %psa;). ito, i to je am (ta aXtptta) i penica (ta &Xsiata), mljelo se krupno, pa se od takvoga brana pekao kruh. Meso od domaih ivotinja, goveda, ovaca, koza, svinja, peklo se na ranju. Mesosjea (Sattpo?) rasjekao bi ga na male komade, a robovi i glasnici razdijelili bi ga gostima, koji su na stolcima za malim stolovima sjedili. Svaki bi dobio prilian komad (Sat? karj). K tomu bi kljuarica dala kruha u kotaricama. Prije i poslije ruka prali bi gosti ruke, to nije bivalo samo istoe radi, jer se jelo prstima, nego je to zahtijevala religiozna dunost. Glavni je ruak (Ssmtvov) bio o podne, k tomu je dolazio zajutrak (aptotov) i veera (Sopjtov). Kod sveanih zgoda spremale su se veIike~gozbe (st^ajctvr)), na pr. kod svadbe frcfoo;), kod pokopa (tatpo?) i kod etve (ta $aX6ata), i na njih bi kralj pozvao geronte. a pavo? prinio bi svaki uesnik svoj prinos. Vino se u mje'aonicima mijealo s vodom, a onda bi ga vinotoa (otvo/o?) vrem crpao pa nadesno toio u ae. Kad bi se god mjeaonik napunio, izlio bi se naljev bogovima, a i ruak bi se svrio s naljevom (Xot^, anovSij). Goste je zabavljalo pjevanje pjevaevo i plesanje mladia. 98. U p o v i j e s n o v r i j e m e bio je ivot kod D o r a ja a najvie udeen po pravilima. U Lakedemonu se najdulje odrao obiaj zajednikoga

54

GRKE STARINE

V. PRIVATNE STARINE

55

roanja, tako zvanih jl i s i t i ja jl i _fiditija.. (ta < p t8itia). Spartanac bi ruao u ppprilici 15 drugova, koji ;bi ^sajfedniki' jela pribavili ili za njih prinose dali. Glavno je jelo bila ama juha, t. j. u krvi kuhano svinjsko meso zakiseljeno i osoljeno. Djeake su oci uzimali k sisitij&ma, a poslije su oni jeli zajedno u svojoj eti. Velik dio dana troio se na tje lesne i vojne vjebe pa a ispunjavanje graanskih dunosti. I na lov se troilo mnogo vremena, je r se ilov tjelesnoga utvrivanja radi veoma cijenio. K tomu se mnogo njegovala drutvenost, za koju je bilo posebnih sastaja lita 99. A t e n s k i bi graanin ujutro pojeo jednostavan zajutrak, koji se zvao t o &.xpv.o>j.z, je r se pecivo umakalo u suho vino (Sxpato?), a onda bi poao na svoj posao. Ako ba ne bi imao posla, poao bi u to doba u gimnaziju ili k prijateljima. I u brijanicu bi se polo u to doba, gdje su se mogli nai znanci i uti novosti. Drugi odsjek dana, poprilici od 9 do 12 sati (sapi ^opav j&ifjSeoaav), upotrijebio bi se za polazak na trg. Tu bi se kupilo, to bi trebalo za ruak, i izvrili poslovi. Oko podne polo bi se k doruku (pioTov), koji je bio obilniji od zajutarka, a inae prema obiaju i imetku razlian. Prosti bi se ovjek zadovoljio smokvama i kruhom s lukom kao hranom za itav dan. Glavna je hrana siromanijih ljudi bila {taCa, tijesto, koje bi se posuilo pa za jelo nakvasilo. Peeni kruh od pe nina brana zvao se ptos. Poslije podne bi ljudi ponajvie ostali kod kue. Onda bi se prije ruka toplo okupali kod kue ili u javnom kupalitu. Ruku (to Ssutvov) bilo je vrijeme oko zalaska sunca. Jela, kao kuhano i peeno meso, ribe, povre, sir, voe, zvala su se ov, t. j . prismok uz kruh. U vino se metao med ili mirodije pa, da bi se bolje dralo, smola, a i morska voda. Vino se hladilo snijegom. * 100. Kod ruka bi gospodar i gosti leali po dvojica na jednoj klupi (xXlv7]). ene i djeca sjedila bi na stolicama, ali se to dogaalo rijetko ( 93.). Ka gozbi, uz koju bi se nadovezala pijanka (aojMtaiov), mogao je svaki gost dovesti jo jednoga nepozvana gosta (o &&7]tqc, r, oxid). Gosti bi skinuvi sandale i opravi noge legli ovjenani u odreenom redu na klupe. Onda bi se dala voda za pranje ruku. Jelo se prstima, ali su se malo po malo stale upotrebljavati i lice, mjesto kojih se inae upotre bljavala kora od kruha. Poslije jela izlio bi se srak v in a dobrom u demonu (oq-a&os 8a[uov, 138.). S pjevanjem peana poela bi se zatim zaslada (Bsotspat TpdrcsCat) i pie (r( s 6at?), za koje bi se gosti mirisavim uljem pomazali i vijence oko glave i prsa ovili. Kako se ima vino mijeati s vodom i kolike imadu" biti ae, odredio bi upravitelj stola. (sssfMrootap^o?, Saa&so?. p7_wv). On bi odreivao i to, kako e se gosti zabavljati, hoe li sluati frulaice i gledati lakrdijae, to ih je gospodar najmio, hoe li pjevati pjesme (axoXta) ili pogaati zagonetke ili odgovarati na aljiva pitanja ili

igrati se kakve igre. Osobito se voljela igra, koja se zvala x6rtapoc, kod koje je valjalo ostatak vina iz ae baciti tako, da se pogodila i sruila mjedena ploa, koja. je na stalku bila u ravnotei. Gesto bi drutvo uz sjaj zubalja i svirku frula krenulo po gradu (xa>[io?, xtnaeiv) pa nepozvano zalazilo u kuu, gdje bi kakvo veselo drutvo bilo jo na okupa. f) P o k o p
( G u h l - K o n e r - E n g e l m a n n , Leben der Griechen u. ROiner, str. 4 7 7 .-4 8 4 . M u l l e r , Griechische Privataltertiimer, str. 211.227. P o u l s e n , Die Dipylongraber, Leipzig 1905. S a m t e r , Gebart, Hochzeit and Tod, Leipzig u. Berlin 1911.)

101. P o k o p se brojio meu najsvetije dunosti, i tko bi tu dunost zanemario, ogrijeio bi se i o bogove i o mrtvaca, kojemu je nepokopanu valjalo bez pokoja lutati pred Hadom. Prokletstvo bi stiglo onoga, tko bi naao tijelo i nepoznata ovjeka, pa ga ne bi pokopao, ali je dostajalo u nudi kao simbol pokopa samo nekoliko aka zemlje posuti po mrtvom tijelu. U H o m e r o v o d o b a mrtvac b i.se okupao i pomazao pa u plat nene tkanine zavio i metnuo na odar. S izlaganjem mrtvaca bilo je u svezi naricanje. aiosnici bi glavu i odijelo posuli pepelom, upali kosu i uda rali' se u prsa. Nakon vie dana, u koje se naricanje ponavljalo, mrtvac bi se na lomai spalio, a s njim kojekakvo orue i ivotinje. Poto bi se e ravica vinom ugasila, pobrale bi se kosti, obloile pretilinom, zavile u platno pa spremile u posudu (t) pvx, ^ oop?, 6 a;x'eiop=6;) i sahranile. Onda bi se nasuo humak i na njemu postavio stup. Pokopna bi se sve anost zavrila s gozbom i igrama u slavu pokojnikovu. 102. Obiaja Homerova vremena drali su se i u p o t o n j e v r i j e m e Mrtvo bi se tijelo okupaloi ipom azalo pa u platno zavito i vijencima iski eno izloilo (irpo&eaic) u peristila ( 88 .) na odru (xXmj). Kod Toga se gle dalo na to, da su noge mrtvaev^Jbile okrenute ^ izlazu. Kao prevoznina za Harona metnuo bi mu se u usta obol. Kod odra bi se sakupila svojta i sfela naricati. Otkad je bio mrtvac u kui, drala se kua i svatko, tko bi uniao, neistim. S toga , bi se kod- vrata namjestio kotli s vodom za simboliko oiavanje. Ni sunce nije smjelo mrtvaca obasjati, da se Helije ne bi oneistio. Roaci i prijatelji donosili su pokojniku vijence i koje kakve darove. Pokop (ixtpopa) izvrio bi se prije zalaska sunca. Pred po vorkom ili bi najmljeni ljudi, koji bi tualjke (&p7jvo?) pjevali/ ili frulaice. Pred .odrom bi ili muki aiosnici u tamnom odijelu i odrezane kose, a z a ;odrom ene. Ljesovi, u kojima su se mrtvaci pokopavali, bili su drveni ili zemljani, rijetko kameni, rake su bile iz kamena isjeene ili zidane. U grob bi se mrtvacu dali vijenci, boice za pomasti (a: 89.) i razlino - orue, esto upravo za tu slubu nainjeno. Kao spomenici su sluili hmnei, kamenovi, stupovi (crr/jAr;), pa i vee dragocjenim isklesinaffia

56

GRKE STARINE

VI. NOVCI, MJERE. DIOBA VREMENA

57

ureene graevine. Za groblja su se rado birale ivahna ceste pred vratima gradskima, na kojima su l e sa svake strane daleko protezali spomenici, kao na grobnoj cesti pred Dipilom u Ateni (si. 24.). 103. S p a l j i v a l i su se mrtvaci u povijesno vrijeme rjee i ponajvie za vrijeme kaLvogapoinora, ili ako su se kosti ljudi umrlih u tuini ili poginulih u boju imale kui dopremiti. Onima, kojima se tijelo n e bi moglo nai, nainili bi roaci x svota<ptovf t . j. prazan grob, s kojim s e po-

ali bi im se krv pustila kroz rupu u grob. S tridesetim danom svrila bi se korota. Grobovi su se s ljubavlju njegovali, a na spomen-ane, osobito svake godine na dan svih mrtvih (ta Nex6ata, 139.) bio je obiaj kititi ih cvijeem i vrpcama i prinositi pokojnicima jela i pila.

VI. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA


( He a d, Historia numoram. 2. izd. Oxfor 1911. B r u n m i d , Die Inschriften uad Munzen der griechischen Stadte Dalmatiens, Wien 1898. D a n n e n b e r g , Grondziige der Munzkunde, 3. izd. Leipzig 1912. B u c h e n a u , Grundriss der Munzkunde, Leipzig 1920. [Aus Natur u. Geisteswelt, Bd. 657]. R e g l i n g , Die antiken Munzen, 3. izd. Berlin 1929. S c h r & t t e r , Worterbuch der Miinzkune, Berlin 1930. R e g l i n g , Munzkunde, 4. izd. Leipzig 1932. [Gerckc-Norden, Einleitung II, 2], M i l l e r , Die Munzen des Altertums, Berlin 1933. L a n c k o r o n s k i , SchOnes Geld der alten Welt. Ausgevvahlte Meistersliicke griechischer Munzkunst. Munchen 1935. G i e s e c k e , Antikes Geldwesen, Leipzig 1938. M i r o n e S a l v a t o r e , Numismatica. Nozioni di numismatica greca, romana, bizantina, barbarica ed araba, italiana medioevole e moderna, Milano 1930. H u l t s c h , Griechische u. romische Metrologie, 2. izd. Berlin 1882. N i s s e n, Griechische und romische Metrologie, 2. izd. Munchen 1892. [M u 11 e r, Handbuch der klass. AUertumswissenschaft I]. II u 1 1 s c h, Die Gewichte des Altertums, Leipzig 1898. W e x , Metrologie grecque et romaine, Pari 1S86. K u b i t s c h e k , Grundriss der antiken Zeitrechnung, Munchen 1927 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft I 7]).

Sl. 24. Grobna cesta pred Dipilom

stupalo kao s pravim grobom. Javna alobna sveanost za onima, koji su pali u boju, vrila se u Ateni na kraju godine. Pokupljene bi se kosti sa hranile u Keramiku; predgrau atenskom, Ti dravnom grobu (S-r^oatov <rij{ia), a narod bi izabrao govornika, koji bi govorio nadgrobni govor (X6yo? itrcatpio?). Pogreb bi e svrio s gozbom, na to bi se oistila kua. Trei dan (ta tptta), pa 9. (ta Ivata) i 30. dan (at tptoadSs?) prinijeli bi se pokojniku darovi, i to voe, med, vino, mlijeko i pecivo, a zaklale bi se i ivotinje,

104. Homerovo doba, ne poznaje jo novaca, nego samo trgovinu na razmjenu. Vrijednost se mjeri po stoci; oruje, rob, pokustvo i t. d. cijeni se po tom, koliko se goveda moe za nj dobiti. Kovine, plemenite i proste, imadu dodue vrijednost, koja se mjeri po teini, ali samo zato, to se od njih moe praviti nakit i orue. Istom poprilici u 7. vijeku stao se na komade .kovine u ime drave udariti peat, koji im je zajamivao vrijednost, i tako se pristupilo kovanju novaca, koje su istoni narodi ve odavna upotrebljavali. Iz poetka oznaivali su se samo na jednoj, a poslije na obje strane dravnim grbom i ponajvie slikom onoga boga, pod ijom je oso bitom zatitom drava drala da stoji. Napokon se stala dodavati oznaka vrijednosti.-Sparta je upotrebljavala gvozden novac, koji se izdavao u obliku duguljastih ili okruglih komada, i zabranjivala zlato i srebro. Sve su druge drave kovale osobito srebrn n'ovac, k tomu komade od zlata i samo za najmanje vrijednosti bakar. 105. O vrijednosti novca odluivali su oni gradovi, u kojima se naj prije razvila ivahna trgovina. U poetku je bila najvie rairena eginska vrijednost, koju su peloponeske. drave i zadrale, dok ie Solon uveo eubeljski (halkidski) sustav ( 17., II). Svjetska trgovina atenska pa istoa srebra pribavila je atenskomu novcu gotovo openitu vrijednost. Oznake

58

GRKE STARINE

VI. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA

59

vrijednosti prenijele su se na novce od teine srebra, stoga znae iste oznake i neku svotu novaca i neku teinu. Uostalom upotrebljavale su se iste oznake i kod eginskoga i kod eubejskoga sustava, samo je eginska teina bila neto vea, pa su prenTaTamu Friovci imali neto veu vrijednost Rije rdXovrov znai upravo mjerila (vagu), rije [iva (mina) uzeta je iz fenikoga jezika, rije opor/ju] znai aku, a rije 6(3oX? ipku. Odnoaj atenskih vri jednosti i teina pokazuje ova skrialjka:
talenat (toXavtov) 4 , mine (jivat) 60 mina ((iva) drahme (Spavat) 6000 oboli (bfiokoi) 36.000 610 teine V gramima 26.196 436-6 4-37 0-73

stegnutim rukama (hvatom, p^ota). Putovi su se mjerili duljinom trkalita (ordeStov), kojemu se odredila duljina na 600 stopa, a velike daljine danima hoda (ora${i<5s).;: Kad je zatim bila potrebna vea tonost, zadrala su se stara imenat ali se meu pojedinim mjerama stvorio jednostavan odnoaj i svakoj odredila stalna duljina. Mjesne je razlike izgladio trgovaki promet. Olimpijski je stadij, koji je po prii izmjeren Heraklovom stopom, bio dug 192-27 m, a olimpijska stopa, koja mu je bila 600. dio, 0-82 m. Odnoaj meu velikim mjerama bio je o v a j: 1 ordStov = 6 5tXe&pa = 1 '(tXdpov = 100 dpjviai 600 jtoSsc = 162/ 3 op^otai = 100 5tSs; = 1 6pyoid = 6 itSs? = 1 ito6? = 192 m 32 m 1*92 0 -32

100
. drahma (sPXFi)

m m

6
, obol (&fioX6()

Kod mjerenja puta bio je stadij po prilici za V* krai, jer se nije mjerio lancem, nego su se brojili koraci (100 dvostrukih koraka). AiaoXo<; zove se dvostruka, a tjnaxo? etverostruka duljina stadija. Parasanga (6 napaod^-pj?) perzijska mjera, brojila je 30 stadija. Najznatnije su manje mjere : 1 opfina = 4 Trrf/B .c, = 6 jeoSs? = 96 8dxTt>Xot = 1*92 m 1 1 1/2 io { = = 24 2dxtoXoi = 0'48 m 1 nonz = 16 8axTt)\oi = 0'32 m 1 SaxTOXo? = 0'02 m takoer

Odnoaj antikoga novca prema dananjim vrijednostima ne moe se tono odrediti. Priblinu e vrijednost izraunati u svako doba po nave denoj skrialjci, ako vrijednost srebra u starini izjednai s vrijednou, 106. Najobiniji je novac bio srebrni komad od 4 drahme (terpaSpa/ftov), kojemu je na je dnoj strani bila uobliena Atenina glava, a na drugoj grbatenski, sova (si. 25.). Od srebra kovali su se jo komadi od 2 drahme (StSpa^jj.ov), od 1 drahme, od 1 obola i od 1 / i obola (retapnjjioptov). Mina i talenat rdjesu. se kovali; to je bio samo raunski novac. Jedini bakreni no.vci, -/oXxoo; i Xssrov, vrijedili su V8 i J/]6 obola: 1 oj5oXo(. = 4 TSTctpTTju&pia = 8 -/aXxcu = 1 6 Xsxtd 1 ts-rapT7ju.6pt.ov ==2 4 Xrcd 1 yaik/.o5? = 2 Xewra Lzarrip znai upravo uteg, onda uope novac, a napose zlatan novac u vrijednosti od jLCLdrahama. Istu je vrijednost imao perzijski 3apstx6c, ne to veu stater grada Kizika (6 xor>a]vo? [orar^p]). 107. D u l j j n a se odvajkada mjerila udovima ovjejega tijela, osobito nogom (stopom, jcoo?), laktom (6 jrrj-^uc), prstom (palcem, 8dxToXos) i ra-

Kao mjera zapovrinu sluila je etvorina pletra, koja se zvala 7tXsdpov, a iznosila je 10 ara ili Vio hektara. 108. Najznatnije u p l j e m j e r e za ito: 1 iiiSifivoc = 6 ixreli; = 12 7)p.isxTa = 1 xts6? 2 Vju.irx.Ta = 1 7)[tisxtov = 48 -/_chvixs<; 8 ^otvtxs? 4 )(oLvtxsc 1 ywn, = 192 xot6Xat = = 32 xoTuXat = = 16 xoraXat = = 4 xoTuXat.= 1 xot6X7j =

525 1 8-7 1 4'4 1 11 1 03 1

Za tekuine je najvea mjera bio ji/popeo? [lzzprfd^, koji je obuhvaao 3ji medimna (394 1), a dijelio se na 12 y6zq, (6 -/od;). Xod? je dakle mjerio toliko, koliko 3 /oivtxs; ili 12 xoTuXat = 3*3 1. Kot6Xtj se dijelila jo na 6 x 6adot po 005 1. 109. Budui da je grki m j e s e c obuhvaao vrijeme tono od jednoga mladoga mjeseca do drugoga, brojila je obina godina od 1 2 mjeseci samo 354 dana, dakle je zaostajala za sunanom godinom za 11 dana. Stoga se svake 3.,_5. i 8 . godine umetao prestupni mjesec (jmjv lfj.(3oXt|ialo?) od 30 "dana (rio<reiewv i Ssorepoc). Godina se poinjala u najvie gradova grkih s prvim mladim mjesecom iza ljetnoga suncovrata, t. j. koncem lipnja ili poetkom srpnja. Mjeseci su brojili naizmjence; 30 .(r v s ? zlrjpsi) i 29 (ja.

60

GRKE STARINE

VIT. VJERSKE STARINE

61

xotXoi) dana. Imena su im bila ponajvie izvedena od najznatnijih svetko vina pa kao i one u razlinim gradovima razlina. U Ateni su se zvali ovako:
1 . 'E x 7.TCiu.pa tov (s r p a n j) 7 . rap]Xufev (s ije a n j)

2. 3. 4. 5. 6.

Mstfltfstrvttov (kolovoz) Boij8pofi(<av (rujan) riosvo&uov (listopad) Mat[iaxnjpi<ov (studeni) FloasiSseov (prosinac)

8, 5 Avdsot^pwSv (veljaa)

9. Xa<p>$Q).i<ov (oujak) 10. M oyv.-/;.wv (travanj) 11. 0 apY7jXi<ov (svibanj) 1 2 . Exipooptov (lipanj).
v s o p jv ia : m la d i m je s e c , p o s lje d n ji D a n i j i m jee cu ~ cfije lili su s e n a latajAsvot), d ani od

P rv i s e d a n u m je s e c u zvao vo'jjivjvta =

svrj xat va (a s^ v T j): s ta r i i m la d i m je s e c. r.pizri i t. d. do 6exdnn s d o d a tk o m u.i;v6 ;

S d ek ad e (d e s e tin e ). P rv ih s e 1 0 d a n a b r o jilo od m lad o g a m je s e c a : Ssotpa,

1 1 . do 2 0 .

K pc& C Tj, SsuTspa i t. d. do S-r/.arrj s d o d a tk o m pisooovro? {itjvo? ili" siti 8sxa, d a n i od 1 1 . do 2 9 . ili 3 0 . n a tra g s d o d a tk o m tp-lKvovroc; [itjvo?: svan j ili 8sxarrj d o Ssutpa i sv7j xai" va.

mnogo tragova, da je nikla na tom zemljitu. Mata, koja je Grke potakla, te su svemu, to je pokazivalo ivot i gibanje, dali ljudski oblik, radila je lim nainom trajno te je prirodu, koja ih je okruavala, naselila nebrojenim boanskim biima, kojih je tajno djelovanje trailo potovanje. Ali nad ovakvo shvaanje bogova uzdiglo se ve Homerovo doba, ako i je st prastaro i prosto sujevjeije u narodu ivjelo i dalje. Grk nije svoje nedostatnosti osjeao samo fiziki, nego i na duevnom i udorednom polju, pa je nje gova mata i silama, kojih je djelovanje ovdje nasluivao, davala oblik ivih bia. Sklad i red, sreu i ljepotu nalaziti u svijetu, bila mu je potreba, pa budui da mu se u zemaljskom ivotu pokazivao samo slab odsjev njihov, davao je sve, ega je ljudskomu rodu nedostajalo, u obilnoj mjeri svojim bogovima. Upravo tim nepomuenim blaenstvom ivota, kojemu pripada i besmrtnost, razlikuju se oni od ljudi i postaju bogovi (dsot). 111. Kao d e m o n i (Satjiove?) upravljaju bogovi sudbinom ljudskom (istom kod Platona zovu se tako osobita, nia boanska bia). U njihovoj se vlasti osjeao poboni Grk kod svega, to je radio ili trpio. Od njih mu je dolazilo sve dobro, ali i sve zlo. Atu (arvj, sljepoa), poticaj na zlo, kojega sam poinitelj nakon ina ne razumije, zajedno s izvanjim poslje dicama njegovim, alju bogovi ne zla radi, riego da se ispuni sudbina. Ista ova sudbina (jiolpa, stjj.apu.svr,, jisEpoiuivr;) stee i bogovima vlast, ali oni je poznaju i njihova se volja s njom slae, oni rade, da se ona ispuni. Premda Grk esto govori uope o bogu (o 9-so?) i o boanstvu (to -9-^ov), ipak mu je mnotvo boanskih lica postojano, te potuje svagda pojedine bogove. Boanska su mu lica pred oima onako, kako ih je pjesnitvo i likovna umjetnost stvorila; u njihovim doivljajima i djelima, kako ih pripovijeda epska poezija i pria, ima crta, koje su preobraene u ljudske ili su od starine ostale neljudske, ali pobono uvstvo o bogotovlju ne zna za njih. Svaki se bog osobito brinuo za neke strane ljudskoga ivota, ali se i svaka zemlja, svaka opina, svako drutvo, svaka porodica stavila pod osobitu zatitu jednoga ili vie bogova, te ih je zazivala u svim nevoljama i izvan pravoga podruja njihova. Mnogi od tih mjesnih i porodinih bogova bili su isprva posebni bo govi, koji su se tek kasnije izjednaili sa srodnim panhelenskim bogovima, tako da im je staro posebno ime postalo pridjevak; ali se dogaalo i to, da se jedan bog uza sve to, to je imao jedno ime, po tom, to se na razlinim mjestima i razlinim nainom potovao, stao drati za razlina boanska bia, tako da je od samoga pridjevka mogao postati opet samo stalan bog.

G o d i n e su se u Ateni oznaivale imenom arhonta eponima (is! ton M va ap^ovto?), u Sparti imenom predsjednika efora, u Argu po broju nji hovu od poetka slube Herine sveenice.* Po historiku Timeju ( oko g. 300.) dolo je svagdje u obiaj raunanje po olimpijadama, tako da su se o j:. 776. brojile etverogodinje periode olimpijske sveanosti i po njima datirali povijesni dogaaji^

VII. VJERSK E STARINE


(S a m t e r, Die Religion der Griechen, Leipzig 1914 [Aus Natur und Geisteswelt, Bd. 457], K e r n, Die Religion der Griechen. 18, Berlin 19261938. O 11 o, Die altgriecbiscke Gottesidee, Berlin 1926. R o h d e - E c k s t e i n , Psvche, Leipzig 1929 (Kroners Taschenausgabe 61). N e s 11 e, Die griechische Religiositat in ibren GruBzugen u. Hauptvertretern von Homer bis Proklos. 13, Berlin 1930-34 [Samml. Goschen 1032, 1066, 1080] W i 1 a m o w i t z, Der Glanbe der Hellenen. 1, -2, Berlin 1931-32. W i d e N i 1 s s o n, Griechische und romische Religion, 4. izd. Leipzig 1931 [ G e r c k e - N o r d e n , Einleitung 11 4], W a c h, Geschichte der Religionen, Leipzig 1934 [ K r o n e r s Taschen ausgabe 125], S t r a u s s , Psychologie der Gstter. Formene Krafte des Lebens in ihrer psychologisehen Bedeatung, Darmstadt 1940. H a b e r t , La religion de la Grece antique, Pari 1910. H a r r i s o n , Prolegomena to the study of Greek religion, 3. izd. Cambridge 1922. B e v a n , Later Greek religion, Londres 1927. N i 1 s s o n, Greek-popular religion, New York 1940. C i n t i , Storia delle religioni. Vol. 1, p. 1 ; Religioni morte, Milano 1934.)

A. Vjera u bogove
110 . 1/jera u bogove potekla je svagda iz osjeanja nemoi ljudske,

iz svijesti, da se ovjek svojom snagom ne moe odrati, pa iz zavisnosti o viim silama. Najivlje je ovjek to osjeao prema premonim prirodnim silama, i one su ga najprije i uputile na bogove. I grka vjera pokazuje

62

GRKE STARINE
B.

VH. TJEKiSKE STARINE

63

Bogovi

( H e s i o , Teogonija. R o s c h e r , Ausfuhrliches Lexicon der griechischen und romischen Mythologie, Leipzig 1884 i d. P r e l l e r - R o b e r t , Griechische Mythologie, 4. izd. Berlin 18871926. G r n p p e , Griechische Mytbologiei und Religionsgeschichte, Minchen 1906 [M u 11 e r, Handbuch der klass. Altertumswissenschaft V 2]. C a r s t e n n , Gstter und Helden der Griechen und Romer, Berlin 1926. U s e n e r, Die Gottemamen, 2. izd. Bonn 1929. W i l a m o w i t z , Kronos und die Titanen, Berlin 1929. D e u b n e r , Attische Fete, Berlin 1932. O t t o , Die GOtter Griechenlands, 2. izd. Frankfurt a. M. 1934. P e t e r i c h , Kleine Mythologie. Die G<5ttw und Helden der Griechen, Frankfurt a. M. 1937. P h i l i p p s o n , Griechische Gottheiteh in ihren Landschaften, Oslo 1939. A u b e r t , Dictionnaire de mythologie classique, Pari 1927. H a g e r t y - K r a p p e , Mythologie universelle. Pari 1930. R o s e , A handbook of Greek mythology, Londres 1928. N i 1 s s o n, The Mycenaean origin of Greek Mythology, Cambridge 1932.)

112. Zeus (Zs6?) prvobitno je bog neba (Oopavios, ai &s pi vaiaiv )1 , koji upravlja oblacima (vs<psXYjYspta, otsXa' .vs^ 7j<;), kiom (Ttto;) i vjetrovima (Oopto?), gromom (pi ^Sooito?, 6 ([ l PPs !A rr]s> ep tj3pep.TT]?, sopuorca) i munjom ( i a t e p 07C7)trj?, rspjuixpauvo<;, pf i ^ pa ovoc ) , i na visinama stoluje (otJuCofo?). Otuda vidi on sve (Ilavojrnjc) i u njega je najvea mudrost (5 5t a t o ? ji-jjoTtop, | irjtista ) i snaga (IIa-p<.pari;c, epta $ s v 7js), pa stoga i najvee gospodstvo (x 6 S t a t o ? , jas? t aro ?). On je otac bogova, ali i ljudima_otac {Tcazrtp i v S p t i v t s dstov ts) i ujedno kralj (BaatXs6s) i vladar nad svima vladarima ( Sr ca i os xpsivTo>v). U nje govoj je zatiti svaka dravna i porodina sveza poevi od itavoga naroda helenskoga, koji mu duguje svoju slobodu (T^so&ptoc), pa do kuita i ognjita pojedinoga graanina (IIaveXX7jvioc, 'EXXavto?, IloXis6?, A^opato;, <t>pdtpto;, AjtaToopto?, t. j. ^oirotrptoc, Fsvr)-Xto;, rE p y .elo ?, ErpeaTio?). Stoga je on i zatitnik braka (TXeto?), prijateljstva i drugovanja (4>X'.oc, cEtatpsto<;). Kao bog ognjita zatiuje pribjegare i goste ( 'I ^ s t t ) o t o ;, 'Ixato?, Evto?) i pribavlja kui blagostanje (Kripto;). On kanjava krivu zakletvu ("Op^to?), ah oiava i g r j e n i k e (Kad-apoto;), odvraa svako zlo (&Xebcaxo<;, AitoTprcato?) i uope je milostiv (MstXt^o?) i spasitelj (Soirijp). Po svojoj je mudrosti savjetnik i opominja pobonomu, alje mu znamenja (ij StooTjfieia) i sne i navjeuje budunost ( v o | n p to ;). Kao kralj on je i vojskovoa i upra vitelj bitke (Tpostatoi;, Srpatio?, t a f i i r\c, rcoXsn.oto). Njegovo je oruje munja, njegov tit egida ( 51.), simbol olujnoga oblaka (Zeu? at-j-io ^ o ?); ezlo i vrpca oko glave oznauju ga kao kralja. Zrela muevnost, blaga ozbiljnost, mirno dostojanstvo i ponosna snaga uobliena je na njegovim slikama i kipovima (si. 26.). Posveen mu je bio orao, hrast i svi visoki vrci gora. esto se takve visine zovu OXt>[M to<;; najpoznatije su gore s tim imenom ona u Tesaliji i ona u Misiji. I gore, koje se zovu 'IStj, ona kod Troje i ona na Kreti, bile su sjedite njegove moi (Zeus 30 X 6 u.ztoe, l S a t o c , '"ISijS-sv
1 Homerovi su prijevci tiskani rairenim slovima.

jie S ittv ), pa gore Aumj'na Kreti, A 6xatov u Arkaiji i 3I&<opi u Meseniji. Proroijta su njegova bila uj Olimpiji i Dodoni ( 4 5 3 .), pa i egipatskoga hoga Amona, kojega su- proroite u oazi Sivi Grci veoma cijenili, izjedna ivali su sa svojim Zeusom. Najglasovitiji je Zeusov- hram , bio onaj u OUmpijl.. Zeusu u slavu vrile su se olimpijske i nemejske igre ( 159. 163.). ,U Ateni su-.svetkovina Zeusa Fratrija bila ta Ajcatoupta, koju je mjeseca pijanepsj.ona svaka fratrija na pose svetkovala. Trei bi se dan njezin, koji se zvao %oupsnovoroena djeca upisala u imenik fratrije, a djeaci bi se natjecali u kazivanju pje sama. Zeusu Meilihiju prinosile su se o svetkovini ta Ataata, 23. antesteriona, oisne rtve izvan grada na Ilisu. U mje secu munihionu svetkovala-se svetkovina ta OXijji.ittta u Olimpijeju, a u skiroforionu ta Atir6Xta na Akropoli.

113. Od Zeusa se u svom biu slabo razlikuje njegov otac K ro n (Kpovo?), po kojem se Zeus zove Kpovtoav, Kpov i 57j ; , Kp vo o i t a t ; X 0 (1 ^ t s to. Kron je poglavica starije porodice bogova, Titana, sinova Urana i Geje, koje je Zeus sruio. Neko mu se poto vanje izkazivalo kao bogu zre losti (Kpovo? od %patv<o), koje je nanovo oivjelo, kad se izjednaio s rimskim bogom usjeva Saturnom ( 277.). Njegova je svetkovina Ta Kpovta padala usred ljeta. U poslovicama se spominjao kao zastupnik onoga, to je zastarjelo. Na slikama dri u ruci srp (apTrrj), po emu se kao i po tom, to mu je glava odostrag zastrta, razlikuje od Zeusa. 114. Hera ("Hpa) je sestra i ena Zeusova, stoga, kraljica neba (Ba le ta , p u a 6 S- p o v o c) i boica enskoga dostojanstva (roTvia, zpea(3a -fl-sa). U njezinoj je zatiti brak (rau.rjXia; TeXsia) i porodini ivot. Keri su., njezine boice poroaja (Efteid-otai), a i ona se sama Iako zove. Dijaem i ezlo oznauju je kao kraljicu, koprena kao matronu. Posveen jo j je bio

64

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

65

ipak kao simbol plodnosti i kukavica. rtvena zdjelica u njezinoj ra ci na znauje rtve kod sklapanja braka. Pridijevalo jo j se pored enske ljepote (X s o x to Xs v o e, 6 x o [i o ;) velianstvo i ponosno dostojanstvo (si. 27.), koje se pokazivalo u velikim, mirnim oima (poaict?). Nigdje se nije toliko potovala, koliko Argu (A p fs iij), gdje se njezina udaja za Zeusa (tepo? fano?) syakoga proljea veoma sveano svetkovala. Glasoviti su hramovi Herini (to 'Hpatov) bili jo u Samu, na rtu Lakiniju kod Krotona i u Olimpiji. I u Sparti pa u Mikeni potovala se uvelike. 115. vito ki Zeusova ( Ai o? t s x o s , x.o6pr] Ato;, 5pptpL03tai:pifj), iz ije je glave po prii skoila, i dionica njegove moi i gospodstva $}aatXsta, xoSiotiq). Djevianska se boica zove Palada (IIaXXd<; od iraXXw), jer baca munje, kao i Zeus, i za daje strah i trepet svojom silnom pojavom (Skivrj -d-eoc, ropf&Tric). Stoga je ona boica rata (aipDTc&vT), Xaoaao?), osobito mirne, razborite obrane (Ilpo^a/o?, ipoatiti:oXtc). Ona pribavlja plijen (&ys^s17), X7]tttc) i pobjedu, te se po tom zove i Atena Nika, dok se Nika inae i kao samostalno boanstvo prikazivala i potovala. Ali ona je dionica i mudrosti Zeusove kao SI. 27. Hera Ludovisi otrovidna boica pametne razbo ritosti (7 Xaoxwju?, ~oX6(3ooXo?, llpvoia). Od nje dobiva ovjek domiljatost i tehniku vjetinu (Ep-favrj), ona ga je nauila graditi brod, ona mu je ukrotila bojnoga konja ('fama). Od nje dolazi zdravl je, ona je uope spasiteljica (Etotstpa, AXsixaxo?). Pored Zeusa je dakle nesamo u Ateni zatitnica grada i svega dra vnoga poretka (FIoXi.d<;, IIoXtoy-/_og, (ppazpia, Aratoopta). Prikazuje se s orujem, osobito s egidom i kacigom, a pored toga s okruglim titom i kopljem (si. 28.). Egida je Zeusova posve k njoj prela, te joj kao ljuskav, zmijama obrubljen ogrta pokriva prsa i ramena. U sredini je resi glava Gorgonina ili Meduzina (to Top-foveiov), koje pogled zadaje strah i okamenjuje. Po atikoj prii boica ju je sama u borbi s tom nepodobom stekla kao plijen. Kipovi, k o jije jmkazuju, kako je zamahnuta kopljem, zovu se od starine paladiji. Posveena jo j je sova i maslina.

116. Potovanje Atenino bilo je svuda po Grkoj raireno. Kako jo j je jedan od prijevaka Tpt t o ? v e t a , trailo se mjesto njezina roenja na razliitim potocima s imenom Tpraov, tako osobito u beotskom gradiu AXaXxofivai, je r se ona ve kod Homera zove AXaXxo|isvirji(; (ujedno sobzirom na to, to &XaXxsiv znai odvratiti0). Kao u Troji imala je kao gradska boica hramove u tvravama gradskim. U Sparti se zvala XaXxioixo;, jer joj je hram bio mjedenim ploama obloen, u Tegeji i u itavoj Arkadiji zvala se AXa. Ali nigdje se nije to liko potovala kao u Ateni, gdje ve ime graaAtena pokazuje prastara tijesnu f Afrrjva) je pogla svezu s njom, pa u Atici uope. Svagdje su podsjeale na nju u maslinskim nasadama nepovredljive svete masline (aopiat), koje su kod Akademije i nile osobit gaj. One su potjecale od svete masline na Akropoli, to ju je Atena otimajui se s Posidonom o vlast nad atikom zemljom sama po sadila, i bile pod zatitom njezinom i Zeusovom (Z. Mopto?), pae i suhi uplji panj njihov (otjxo?) bio je nepovredljiv. Meu mnogim mjestima u Atici, gdje se potovala, biio ih je ne koliko, po kojima je dobila osobite pridjevke: tako se zove JIaXX7]vt? po demu Paleni na putu u Maraton, pa 2 xipdi; po dvama mjestima s imenom xipov. Na Akropoli je pored ParteSI. 28. Atena Giustiniani nona imala jo druge svetinje. Kao Nika potovala se u malenom hramu pred Propilejama, kao T/ista kod rtvenika iza Propileja, kao rioXi<; u ErehtejuTu je bilo njezino potovanje zdrueno s potovanjem Erehtejaili Erihtonija, boga, koji se rodio iz zemlje, a pojavljivao se kao zmija, poslije pak izje dnaio s Posidonom. Po prii ga je Atena nala kao dijete pa predala na odgoj kerima atikoga heroja Kekropa, rosnim sestrama: 'A^aopo; (ili ,A7paoXoc), IlavSpooo? i "EpaTj, koje su se takoer potovale kao boice, Pandrosa kod Erehteja, a Aglaura u peini na obronku akropolskom nie iste svetinje. 117. Najvea svetkovina Atenina, ta AtHjvata, koja se, otkad su se zdruile seoske opine, prozvala za Ilava^vata, svetkovala se 28. hekatomD r. A. H u gi: Grke i rimske starine

66

g-r Ck e s t a r i n e

VII. VJERSKE STARINE

67

beona, na roendan boiin. Svake treejDljmpijaske godine protegnula se na._l^t_dna (T II.). Poetak bi a inila nona svetkovina.jiz utrku sazubljama(Xap.jta3Tj8pG[j.ia), a potonjih bi dana dola na red gimnika i muzika natjecanja. E njima je pripadao ples u oruju (irapptyjj), koji su plesali mladii, i natjecanje u veslanju. Za euanriju (s6av8pa) stekla bi nagradu ona fila, koja bi pred narod dovela najljepe i najsnanije ljude. Kao nagrade su se davali vijenci, tronozi i amfore s uljem od sve tih maslina. Vrak bi svetkovina postigla u sjajnom ophodu (stojiirij), kako je na vjenanici oko cele partenonske prikazan. Prava je svrha ophodu bila, da se Ateni Polijadi prinese sjajno odijelo (ispoc sejtXo?), koje su atenske gospoe i djevojke (sp-j-ao-rivat) izradile i slikama iz prie o bogo vima u arenom vezu uresile. To bi se odijelo kao jedro na brodu, koji se na tokovima kretao, razapelo i izloilo. itavo bi gra anstvo polo u povorci, bilo u sveanom odijelu, bilo u oruanoj opremi, asni starci s maslinovim granicama (9-aXXo!p6pot), djevojke sa rtvenim suem (at xavr]tp6poi), konjanitvo u paradi. Ophod se kretao od izvanjega Keramika kroz Dipilska vrata pa dromom i trgom, a odavde sjeverno od Akropole do Tronoke ceste pa njom Akropoli na jug i onda mimo tamonje svetinje do Propileja. Druge su svetkovine Atenine bile t i nXovnqpta i ta KaXXavr^pta mjeseca targeliona, gdje bi se kip Atene Polijade u moru okupao, a taj se dan drao za nesretan, je r nije bilo boice u gradu; zatim enska svetkovina ta Ejttpotpopta i tajanstvena svetkovina ta Apprjcpopta, gdje su imale posla arefore (at tkppr^opoi), djevojke iz najolinijih porodica od.7 1 1 godina. Dvije su posljednje, svetkovine padale u mjesec skiroforion. Zajedno sa Zeusom slavila se Atena o Apaturijama ( 112.), a zajedno s Hefestom o Halkijama (ta XaXxsta) mjeseca pijanopsiona ( 127.).
SI. 29. Glava belvederskoga Apolona

Xt>* lucea). Zrake puta kao strijele strijeljajui ( &pyop t ooc , x X o t 6TO'OC, p, !x<xtoc, i y.[a t] tj | 3o Xoc, /.asp^o?) ili ih ima na sebi kao zlatan ma (x p o a a o p o s). Stoga je on straan bog ( Sstvo? d e 6 c), ije strijele, ako i jesu blage (o^a-va $tXa)i zadaju brzu smrt. On alje bo lesti, ali ih izlijei (Hatav). I u ratu je straan ( Xaoaooc) , ali pritjee i u pomo (Boio3po!Atoc;). Od njega dolazi sila, koja blagoslivlja i oiava (%tx&apoto?, Eojt^p). I od poljskih plodova odvraa on ono, to im hoe da nakodi, na pr. mieve (E [i i v i} s 6 c). Kao b o g sunca vidi sve, pa je stoga prorok^ (Aotas, to su stari izvodili odXooi: kriv, dvolian). Ujedno zatiuje pjesnitvo i glazbu kao kolovoa muza (Mouaa^rrj?). Nje govu mo osjea, tko pod vedrim ne bom posluje: zato je on bog lovaca, pastira, mornara..Lputnika (A^otsoc: bog putova). Njegov simbol biii su iljasti kameni stupovi, koji su se pred vratima postavljali. On je osniva gradova (Owtics-rij?), je r bi se ljudi, to bi polazili u naselje, dali u njegovu zatitu, ali i zato, to je praotac svih Helena (Ilsrpaio;). Apolonove su oznake: luk, tobolae i strijele, kitara i tronog. Prikazuje se kao ponosit mladi s dugom kovrastom kosom ( &xpasxo^. 7)?), stoga je zatitnik muke mladei, (wopozpoSL 80. Artemida versaillska <po?),koja mu, kad odraste, odrezanu kosu posveuje (si. 29.). Njegove su slike ili gole, ili u hlamidu ( 91.) obuene, samo kao musaget ima dugi hiton ( 90.). Posveen mu je lovor, kojemu se pridijevala oisna snaga, od ivotinja labud, grip ( 7p6ti), jastrijeb, guter, pliskavica i t. d. 119. Potovanje Apolona kao i Zeusa i Atene, s kojima se zajedno esto zaziva, svima je Grcima zajedniko, i mnogi su prijevci njegovi izvedeni od imena mjesta, gdje se potovao. Osobito mu je posveeno njegovo rodno mjesto, otok Del s gorom Kintom; tu se nije smjelo ni kakvo mrtvo tijelo pokopati. S najvie njegovih hramova bila su zdruena proroita. Najglasovitija su proroita bila: Didima kod Mileta, Patara u Lidiji, Rlar kod Kolofona, Aba u Fokidi, Ismenij na potoku Ismenu kod

118. Apolon (AjcoUov), sin Zeusov i L etin, prvobitno je bog, sunca i ^svjetlosti uope (<3>oi{5o<;: sjajni, \or.r^svr:<;. A6xstoc, Auy.to;: od korijena

68

GRKE STARINE

VIL VJERSKE STARINE

69

Tebe (AjtoXX<ov loji^vco?), a nada sve Delfi ( 153.), gdje je po prii ubio zmaja Pitona (A. IKrkoc). Tu su pilsko-delfijski amfiktionci svake 4. godine prireivali pitijske igre ( 163.). U Sparti svetkovala se u slavu bojnoga Apolona kamejskoga mjeseca kolovoza velika svetkovina (ta Kapvsia), u Amikii ta 'TaxLv&ta na uspomenu njegova ljubimca Hijakinta, kojega je po prii preko volje ubio diskom. U Ateni je Apolonu bio posveen poetak godine pa 1. i 7. dan svakoga mje seca. Najvea je njegova svetkovina (ta IIoav6t[>ta: od kuhanja graha) padala u mjesec pijanopsion. To je bila etvena slava, gdje su se kue kitile maslinovim granicama. Mje seca munihiona svetkovala su se u slavu Apolona Delfinija ta AeXtptvia, mjeseca targeliona ta 0ap-prjXia, oisna svetkovina, kod koje su se u najstarije vrijeme po prii rtvovali i ljudi. Po prilici u to vrijeme po lazilo je svake godine sveano po slanstvo (dsopia) na Del na uspo menu dogaaja, to je T e z e j spasio rtve Minotaurove ( 144.), i po zakonu se ovjek nije smio ubiti, otkad se krma sveanoga broda ovjenala, pa do povratka njegova. Svetkovina na Delu (ta Arpaa.) sve tkovala se svake 4. godine sveanije kao savezna svetkovina delsko-atikoga pomorskog saveza ( 85.). 120. slian Apolonu, ali se kao osoba posve odijeljeno od njega pomilja bog sunca H elije ("HXto?), sin Titana Hiperiona, koji se i sam zOve Hiperion i Titan (<pa e &<ov, tep^i tj i ^potos i t. d.). Najvema se potovao na Rodu, koji je bio u njegovoj osobitoj zatiti, ali je i u Korintu i na gorama Tajgetu i Tenaru imao svoje svetinje. 121. Artemida ('Aptejii?) prvobitno je (boica (mjeseca (<<oocp6poc7 Xpt>oTjvtoc, XPn<31j X a x a t o c : sa zlatnom preslicom); stoga je sestra bli zank a Apolonova i u najvie svojstava enska njegova prilika, ali su se pojedine crte njezina bia preko toga osobitim nainom razvile. Kao brat njezin ima i ona luk ( l o ^ a i p a , i 6 a x o 7toc, sxapYif], 'Exdt7]), te je po stala boica zvjeradi i lova (xsXastv/j , st ot vt a Ji)pwv, dtfpotp ^ , Atxtava

od Sfotoov: mrea lovaka), Ali kao Apolon zatiuje ona i stada (TaupoxoXa) i ^brodarstvo. Kao on muevima, tako alje ona enama brzu smrt, ali i ona je spasiteljica (Swtsipa). Djevianska je boica (itapdevoc 4 3 ^ ?, a 7 vrj) kao kraljica ( ^pooo&povo?) okruena etom nimfa, koje ona ljepotom i en skim nakitom prestie ( ox X x a jao?, suat etpavoc). Ona zatiuje ensku mlade, njoj posveuje nevjesta pojas, i tako postaje ona svadbena, dapae poroajna boica. Mukoj mladei pribavlja ona slavu i ast. 122. Artemida se prikazivala kao lovica s lukom i strijelama (si. 30.) ili s lovakom sulicom, esto -sa srpom mjesenim na glavi, a s koom od je leneta (^ vs^pi;) oko ramena. Posveen jo j je bio lovaki pas i sva zvjerad osobito kouta, vepar i medvjed. Potovala se svagdje, a osobito u umo vitoj Arkadiji. Najglasovitiji hram njezin bio je u Efesu, gdje je zamijenila neku azijsku prirodnu boicu. Taurika Artemida (Taopw, Tapixv)), koje je potovanje po prii dolo preko Crnoga mora iz Taurikoga hersonesa, potovala se u Sparti kao Ortija (OptKa). Kod njezinih bi se rtvenika djeaci, da bi pokazali postojanost, dali ibati do krvi, a ujedno je to bila uspomena na ljudske rtve, koje su jo j prvobitno pripadale. U Ateni se slava na uspomenu pobjeda kod Maratona 1 kod Salamine bez obzira na obljetnicu njihovu spojila s dvjema njezinim svetkovinama, sa svetkovinom Artemide Agrotere (6 . boedromiona) i sa svetkovinom Artemide Munihije (.16. munihiona). Njezine su svetkovine bile jo ta EXa7]| 3oXta, pokojoj ima 9. mjesec ime, i ta Bpaopama, prvobitno svetkovina mjesta Braurona, koju su atenske ene svetkovale na Akropoli. Osobom razlina od Artemide, ali biem njoj slina bila je prava boica mjeseca (SsX^vt], Mvjvrj), kojoj su se 0 utapu rtve prinosile, pa Hekata, trolina boica arolija, koja se na raspuima potovala. I traka Bendida (BsvSt?), koja se 19. targeliona u Pireju slavila, bila jo j je slina. Zajedno s Apolonom i Artemiom slavila se 0 nekim svetkovinama i mati njihova Leta, koja inae nije imala osobitih svetkovina. svom je biu 123. UAr_es CApij?) ili iEpojavi n i j a l i j e ( 5EvoaXtoc), sin Zeusov i Herin, bog je rata] (si. 31.). U njega su sva svojstva silnoga ratnoga junaka (u s X 0 ') p i o s, o(3 pijio;, apt t sroc, 9-o6?), ali je za razliku od Atene divlji i estok (&oopo?, oo?) te se raduje bojnoj vrevi ( a t o ; soX[i.oto, |itat<povo;, avSpst tpovt7j<;, (3potoXo 1 7 0 ?). On poziva bojnim poklikom (ppiTjnooc, Xaoaa o o ; ) na juri i unituje sve pred sobom ( 0 0 X0 ;, a t 8 Y]Xos, Sfj ioc, pivot o p 0 5 , t s t ) ( s o t J t X^ t 7]c, 5 ttoXtrcopdos). Simbol mu je koplje, ali se po jav lju je i u potpunoj jratnoj opremi (xopo&at, xopo-9-atoXo; , S 7 X * 3jtaXoc, )(dXxeoc, t a X a 6 ptvo; , ^puo^vi o?) . Osobito se potovao u ji r kadiji, navlastito u Tegeji. U Ateni mu je stajala svetinja na sjevernom obronku Areopaga, koji je pria poradi slina imena dovela s njim u svezu. Svetkovine se stranomu bogu ( ot o^ep ; , s o X 6 8 ax po? ) nisu svetkovale.

70

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

71

U pratnji se njegovoj nalaze boanstva i demoni svae, bijesa, straha i smrti: TEpic, koja se takoer plemenitije kao boica utakmice shvaala, 5Evo<a, <I>6[3oc, Astjioc, KoSotjA? i ai K-^ps. 124. A frodita (A <ppo8rnj) ki je Zeusova i Dionina (isp. Jtm o), koja se u Dodoni mjesto Here potova!aT~Po drugoj je prii izila iz pjene morske (iitppoi;), a i sama se zove Diona. Ona je boica enske ljepote i ljubavi (xaXfy ^pooeiirj, <ptXo{i[j.Et8 ^?, i oot si pavo c), pa stoga i zatitnica braka i poroaja (Fevsct>XXic zove se sama, a reveroXXt8s ; je prate). Vlast se n je zina protee preko neba, zemlje i mora, stoga se potovala i kao boica plodnosti i brodarstva. U Ateni se rtvovalo Afroditi Pandemi (IlavSTjjioc) kao boici sloge i zajednitva svih dema, a poslije se pod tim imenom

SI. 32. Afrodita melska

razlikovala kao boica putene ljubavi od nebeske Afrodite (05pavta). Umjet nost ju je ponajvie prikazivala golu .(si. 32.), na pr. kako se iz mora die (AvaSoojiivT)). Posveena jo j je bila mra, jabuka, golub, labud, zec, pliskavica. Pridijevalo jo j se ogledalo ili jo j se suprotnosti radi davalo u ruke oruje Aresovo. Homer jo j pridijeva izvezen pojas (xeoto? tu.as), koji onoj, koja ga nosi, podaj e draest. Afroditino se potovanje esto pomijealo s potovanjem fenikih bo ica, osobito na otoku Kipru (Atpp. Korcpi?), u gradovima Pafu (U afia), Idaliju i Amatuntu fAftaOoaaa), pa u Knidu u Kariji (KviSCa), na otoku Kiteri (Kothspsia), u Korintu i na gori Eriku na Siciliji. U Atici je imala pod imenom Ka>Xtd? hram na rtu istoga imena juno od Atene, a drugi je stajao na putu u Eleusinu. U slavu njezina ljubimca Adonisa, kojega je ubio vepar, svetkovala se usred ljeta svetkovina ta 'ASojvta. U njezinoj su

pratnji Ilsttho, boica nagovora, Hofro; i "Iji-spo?, a osobito Ep?. On se filozofiki shvaao kao jedan od prastarih bogova, koji su stvorili svijet, a poslije kao sin Afroditin, koji se prikazivao kao krilat djeak s lukom i strijelama ili sa zapaljenom zubljom. Kao bog prijateljske ljubavi potovao se na rvalitima. 125. Hermes fEpjMj?), sin Zeusov i Majin (Maia: mijka), bog je tjelesne i duevne okretnosti te se kao takav oituje u najrazlinijim po drujima. On je jak, otrovidan { / . p u t o 6 0 x 07: 01;), glasnik Zeusov fS t d x t o p o ?, Aio? koji poruke jasno objavljuje (&pfeaicpavnjc, od ega je puka etimo logija nainila ubilca. Argova: A p 7 s X< po v1 7] ?), bog putova, prolaza i vrata, vo putnika, zatitnik glasnika i govornika (A6710c). Kao Apolon, tako je i Hermes bog pastira, bog glazbe i pjesnitva, koji je izumio liru, njegovalac muke mladei i bog gimnastike, kojemu su posveena rvalita. On pribavlja dobitak, stoga je _bog trgovine, lukavstva (AoXio?), da pae krae. to ovjek nae, to je njegov dar (epp.atov). On je gospodar i blaga pod zemljom te prati ovjeka na posljednjem putu onamo (X& 0V10<;, IloflJcatoc). Kako gj gg Hermes Praksitelov s malim Dionisom smrt, tako donosi on i san, stoga se njemu izlije posljednji naljev kod pijanke. Uope daje on pomo i bla goslov, gdje je god potrebno ( a d > x o ? , p to 6 vio?, &x d x 7 j Ta c ) . 126. Simbol Hermesa kao boga cesta bili su Hermesovi stupovi fEpu.a). Kamenje, koje bi se nalo na putu, pobacalo bi se kraj puta na kup, pa u nj zatakao stup, koji se oblijevao rtvama. Poslije su se mjesto toga, osobito pred kunim vratima, podizali etverouglasti kameni \stupovi, na kojima je bila naznaena ljudska glava, na raspuima sa vie lica! Starije je vrijeme Hermesa pomiljalo kao bradata, potonje s Hamerom kao golobrada mladia (si. 33.). Osobit mu je atribut tap fEpji. / p oaopparct?), kakav imadu glasnici (xTjpaxtov). arobna njegova mo donosi i odgoni san i smrt, stoga ima, kao i Asklepijev tap, krila, a obivit je zmijama. Inae

72

GRKE STARINE

VIL VJERSKE STARINE

73

ima Hermes eir, krilate cipele i kadto punu kesu. Za mjesto njegova roenja drala se gora Kilena (KoXX^vi]) u Arkadiji, kojoj je na vrhu stajao glasovit hram njegov. Njegove su se svetkovine (zi "Ep^aia) svetkovale jgimnikim igrama. U Ateni je posljednji dan Antesterija (X 6tpoi, 133.) kao svetkovina pokojnika uz Dionisa bio posveen Hermesu Htoniju. 127. Hefest ("H^aioro;), sin Zeusov i Herin, bog j e vatre pa po tom kovake vjetine (y a Xx s 6 ?) spretan i domiljat u obraivanju kovina (dcftipixXdtO.P7 6 c, xXt>t0 tS)(V7]?, ltoX6 | A Y ]t l jc o X6 p av). Pomilja se kao zdepast^ bradat ovjek, na objjj noge hrom < oX o c, x o XXo x o 8 i o ov, PpaSu?, TjiteSavo?), ali inae pristao. Samo kod posla zove se gorostas zXwp a t 7] tov). Kao rukotvorac nosi eksomidu (si. 16.) i pilos ( 92.). Gdje su se god nali tragovi vulkanskom djelovanju, dralo se, da je on tamo. Tako mu je bila po sveena Etna^. Flegrejske poljane kod Napulja pa od starine vulkanski otok Lemno. U Ateni su mu se prinosile rtvelTapaturijskoj svetkovini ( 1 1 2 .), a posljednjega pianopsiona svetkovala se njemu i Ateni u slavu svetkovina ta XaXxsta. Kao trei slavio se zajedno s njima Titan Prometej, koji je po prii ljude stvorio i preko volje Zeusove donio im s neba vatru (Iloptfopos). 128. H estiia (E^zlv.), sestra Zeusova i Herina, boica je vatre na ognjitu (eatia, lattrj-: ognjite) i^kuanstva. Kao Zeus imala je nesamo u svakoj kui rtvenik, koji je prvobitno bio upravo ognjite, nego i u svakom gradu, pae u sreditu itavih dravnih skupina, kao u Delfima, na Delu, u JDlimpiji bilo je zajedniko ognjite (xoiv7j eatia), gdje se njoj u slavu uzdravala vjena^vatra. U Ateni bilo je takvo ognjite u Pritaneju. Hestija se prika zivala kao ozbiljna djevojka, koja je glavu pokrila rupcem, a u rukama dri tap i rtvenu zdjelicu (si. 34.). Osobite se svetkovine njoj u slavu nisu svetkovale, ali kodsvake rtve paljenice sjetili bi se najprije nje. 129. jis k le p ije (AaxXi)ic'.o?), bog lijenitva. sin je Apolona i nimfe Koronide. Slike su njegove sline eusovima. ali se od njih razlikuju po tom, to se uz Asklepija svagda nalazi zmija, koja se stoga, to svlai kou, drala za simbol pomlaivanja. Potovao se, u Triki u Tesaliji, u Pergamu, na otoku Kosu, a osobito u _Epidajj,ru__u Argolidi. U njegovim bi svetinjama bolesnici legli spavati oekujui, da e ih bog u snu izlijeiti. U Ateni se

njemu u slavu dan prije Velikih Dionisija, 8 . elafeboliona, svetkovala sve tkovina za. A 3xX7jirts!a. Svetinja mu je bila na junom obronku Akropole, kazalitu na zapadu. Uz njega potovala su se nia boanstva ozdravljenja i zdravlja, kao Tristo, koja se drala za njegovu ker. Kod Homera je bo anski lijenik Ilatijtov; Asklepije je otac dvojice junaka lijenika, Podalirija i Mahaona, kao to su i kasnije porodice, u kojima je lijenika vjetina prelazila od oca na sina, kao Asklepijadi izvodile lozu od njega. 130. Od morskih boanstava jedini se Posidon (IIoasi8wv) redo vito i openito potovao. Kao to je iza propasti staroga roda bogova bratu njegovu Zeusu drijebom za palo nebo, tako je njemu zapalo more. Tu je on vladar (ava, xXotos, xpsta>v, EopooOsvj j c), kojega silna snaga zemlju obuhvaa o y o c) i potresom potresa (Ivvooij-atoc, ivoai)(#>v) ili jo j daje sigurnu potporu. On spasava brodara (Efo-rijp) i daje pobjedu u pomorskoj bitki. Ali budui da su mu podlone i slatke vode, see njegova vlast i na kopno. On oplouje zemlju, a ljudima j e stvorio konja (Tirato?). Od njegove spoljanosti istie Homer tamnu kosu (zoavo^attTj i; ). Inae je on slian Zeusu, samo je stariji i nedostaje mu vedre blagosti. Njegovo je oruje, kojim more uzburkava i zemlju cijepa, trozub (tptaiva), prvobitno jamano ostve ribarske (si. 36.). Posveena m u_je bila pliskavica, bik i konj. Kao mjesta osobitoga potovanja^ spominje Homer mitsku zemlju feaku, Onhest u Beotiji, a u Ahaji Egu (Aifai) i_Heliku (' EXi xcovioc ava), koja je od potresa g. 373." pr. Hr. u more propala. U povijesno se vrijeme potovao u svim znatnijim gradovima. Glasovite su svetinje njegove bile na Istmu kod Korinta, u Trozenu i na susjednom otoku Kalauriju, na otoku Tenu i kod Mi kale u .Maloj. Aziji. Tu su Jonjani svetkovali svoju saveznu svetkovinu (ta flaviama). Na Istmu su se svake tree godine obdravale istmijske igre ( 163.), kojima se uz Posidona slavila i spasiteljica od brodoloma InaLeukoteja, ki Kadmova, uvrtena meu bogove, i njezin sin Melikert-Pale-

74

GRKE STARINE

VII. VJERSKE .STARINE

75

mon. U Ateni slavila se osobito uspomena na otimanje oko vlasti nad atikom zemljom, kad je Posidon stvorio konja, a Atena maslinu. U Erehteju se vidio panj svete masline i rupa sa slanom vodom koja je tada od udarca njegova trozuba nastala. 131. Dionis (Atovoao?) iliJELa.k h o (Bdx-/o;), sin Zeusov i Semelin, bog je svakoga ploda od drveta, osobito loze, i kao davalac vina dobrotvor ljudi, koji brigu razbija, a radost i veselje stvara (7 a pa a gpot ol oi , Aoatos, MetXfyto?). Njegov dar uzrokuje zanos, a ako se ljuti, mahnitost ( [ i ai voevog) . Kao i Apolon oiava od kletve (xaddpato?) i potie na proricanje, sviranje i pjevanje (Mooaa^sn]?), ali voli bunu glazbu, mjesto ica frulu, bubanj (tufMtavov), egrtaljke (cd xpoTaXa) i cimbale (xa x6jj.paXa), a od pjesnikih vrsta buno zanosni ditiramb, komediju i tra gediju. Zimsko se doba shvaalo kao smrt Dionisova, a proljee kao njegov povratak; tako je doao meu podzemne bogove (K'O-ovto?). U eleusinskim misterijama zvao se 'laxyoc;, a mati mu je tu bila D emetra. U Delfima se uz Apolona potovao.J Dionis pod imenom ZaYpsa? kao sin Zeusov i Persefonin. I frigijski bog Sabazije, koji se kadto shvaa kao Zeus, izjednaio se s Dionisom, pa se taj Dionis Sa bazije potovao osobito u Trakiji i Maloi Aziji ( 157.). SI. 86. Dionis 132. miljao kao dostojanstven, bradat ovjek, a po grkom je pomiljanju bio mladi rudaste kose, meka, gotovo enskoga tijela (si. 36.). Oznake su mu bile koe zvjerske, kao nebrida ( 1 2 2 .), ae, tirsi (dopao?), t. j. tapovi od trske (vapibj), koji su bili obaviti brljanom i vinovom lozom, a na vrhu je bio nataknut klip od pitomoga bora. Rodno mu je mjesto bila Nisa, koja se traila sad u velikoj daljini, sad u razlinim krajevima Grke, na pr. na Eubeji. Otud je prolazio svijetom na elu bune rulje (iKaao?) demona inimfa svedo daleke Indije, a dolazio je preko gora svake godine i u Grku. Pratilisu ga s a t i r i(Satopo?) s jarjim nogama

i rutavi s i l e n i (Sst/ojv), a kao ene menade (Matvd?), tijade (Ootd?) i bakhe (Bd/./'/j). Na umovitim visinama Pam asa i Kiterona inilo se a se uje njihova buka i bakhantski poklik (ESot), a o njegovim svetkovi nama ili orgijama (rd op7 ia) nasljedovala se ta buka (A. Bpjjuoc, Eoto?). 133. Dionis se potovao svagdje, gdje je rasla vinova loza, poglavito na otocima Egejskoga mora, a od njih mu je opet Naks bio osobito po s v e e n ju Atici je imao hramove u demima Eleuteri i Ikariji, a u samoj je Ateni pored vie rtvenika bila starija svetinja to A^vatov (od Xijvo?: kaca) u gradskom kraju A tpat (bare), i mlaa, znatnija svetinja Dionisa Eleutereja s velikim kazalitem na jugoistonom obronku Akropole. Svake su se godine njemu u slavu svetkovale dvije svetkovine, kod kojih je su djelovao itav narod uz razuzdano veselje svih, i slobodnih ljudi i robova, bez razlike. Jedna je svetkovina imala tri im ena: po tom, to se svetko vala poglavito po selima, zvala se Atovoota ta xat & 7po6; (takoer za. juxpd); po tom, to se u gradu svetkovala u Leneju, zvala se rd Arjvata; a po tom, to se svetkovala mjeseca antesteriona, zvala se td \Av3-sarrjpta. U Ateni se svetkovala od 11. do 13. antesteriona. Prvi se dan zvao (otvaranje baava), je r bi se kualo mlado vino. Drugi dan (ot Xoe?: vrevi) vodila bi se ena arhonta kralja ((3actXtwa) sveano u stariji hram Dionisov, gdje bi se simboliki s bogom vjenala, a uz to bi se nadovezalo obilaenje uvia i javne pijanke. Trei dan (ot X 6rpoi: lonci) bio je posveen pokojnicima, te su se Hermesu i Dionisu Htoniju prinosili lonci s kuhanim plodovima. Sva kako su se 0 toj svetkovini prikazivale i drame, osobito komedije, ali se ne zna, koji dan. Druga se svetkovina zvala Atovoata rd sv aorst (takoer za jASfdAot), a svetkovala se od 9. do 13. elafeboliona. Glavni su jo j dio bila natjecanja lirskih korova i prikazivanja drama, tragedija i komedija ( 168.). Dionis se potovao i u elusinskim misterijama ( 157.) i uz Atenu Skiradu ( 116.). 134. P an (Ildv), sin Zeusov, Hermesov ili Apolonov i neke nimfe, bio je bog pfle i stoke, a boravio je na obroncima gorskima i u peinama. Dralo se, da je izumio siringu ( 94.) i da zadaje paniki strah, koji ovjeka u sam of iznenada uhvati. Orijentalni se Dionis po Tko bi ga burno,- Yad bi u tiho, vrue podnevno doba spavao, njega bi obezumio. Grka je filozofija drala, da mu ime dolazi od svemira ( to Flav), pa mu je prema tomu tumaila i bie. Spoljanjost mu je bila poluivotinjska, im a o je ja rje noge i rogove i bio je rutav. Oznflka_sn. mu iiile siringa, tap i omorikov vijenac. Osobito se potovao u Arkadiii i na otoku Salamini. U Ateni se dralo, da je natjeraTo u bijeg Perzijanee ko Maratona i kod Salamine, pa mu se posvetila peina na Sjevernom obronku Akropole i svetinja na malom otoka Psitaliji. Poslije se lice njegovo umnoilo, te je nastalo itavo mnotvo njemu jednakih demona (flavsc, Hxvtaxot), koji su se stopili sa satirima i pridruili pratnji Dionisovoj.

76

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

77

135. Rea ('Psa) ili K i b e I a (KopsX7j), ena Kronova, mati Zeusova i svih bogova (Mrjrrip), bila je boica zemlje F njezineplodnosti. Potovanje jo j je potjecalo s Krete, gdje jo j je bila posveena_Jda (lSaa Mrjrrjp), i iz Frigije, gdje jo j je bila posveena gora Dindim (AivSo^vt]), a orgije su se njezine s istom bunom glazbom i slinim obiajima slavile kao i Dionisove. U njima se oitovala tuba za rano izgubljenim ljubimcem njezinim Atisom. Oznake su Reine bile kula kao kruna na glavi i bubanj, a posve ena jo j je ivotinja bio Jav. De moni, koji su je pratili, bili su na Kreti oruani za rat Kureti (Koopijts?), a u Frigiji buno zaneseni Koribanti (Kop6j3avts?). Kod svetko vina Reinih nasljedovali su njezini potovai plesove u oruju onih prvih i poslovinu zanesenost (% opt>Pavtcav) ovih drugih. U Ateni se u hramu matere bogova (M^tpuov) nalazio dravni arhiv. Posve razlina od nje bila je prava grka boica zemlje (Tata), ena Uranova, koja se u Ateni potovala kao Ff; Koop o tp o tp o c .

Aearcoivat. JPersefo.na je kao boica prolaznoga cvjetanja bila umrla, dakle ju je bio ugrabio Had i uinio asnom_ gospoda,ricom-do&jga-svij!t;i (d-fvf;, k'zai'jfj, f a o fj). Ali se svakoga proljea vraala na gornji, svijet, da dijeli blagoslov i bogatstvo. Oblijem je bila slina materi, samo mlaa, a klasje je zamijenilo* cvijee, osobito sunovrat. Posveen joj je bio i ipak pa mra. Potovanje tih boica bilo je svuda raireno, ali ponajvie tajno, a njihove su svetkovine kao misterije ( 157.) bile samo osveenima pristupane. Osobito znatne svetinje imale su kod Termopila, gdje su Demetru (A. RoXoa) po tovali pilski amfiktionci ( 82.) i na Siciliji. Ali najvea je bila slava sve tinje njihove u Eleusini, koju su Perzijanci poruili, no Iktin, graditelj Partenona, sagradio ju je po nalogu atenske drave iznova s najveim sjajem. Tu su Atenjani slavili u boedromionu Velike Eleusinije ( 157.), a Male su Eleusinije u antesterionu slavili u Eleusiniju zapadno od Akropole. Tajna je bila takoer svetkovina ta 0 eafj,o<popta, koju su svetkovale udate ene mjeseca pijanopsiona u Halimuntu juno od Atene. Po selima svetkovala se osim toga mjeseca posideona svetkovina ta 5 A X < j> cc (aXa>T): gumno). 137. Had ('A t?, A iS t)?, AScovso?, at. "AiStj;: nevidljivi) bio je , kad se sa svojom braom, Zeusom i Posidonom, dijelio, drijebom odreen za gospodara podzemnoga svijeta (Z s 6 ; v c a t a^dovt o; , ava vepiov). On je snaan i straan (<pt)-cp.o<;, seXft>pto<;) i uva nemilosrdno (<48 a (i o c a t os, <4[i-sXt)(Oc; aTDfspoc) vrata svoga carstva (st oXapt 7j ? x pa t s po s ) , u koje tko ue, vie ne izie. Ali on ne zadaje samo strah; poboan ga se ovjek ne boji. Njemu je on dobrohotan (E6[3ooXs6<;), a da se ne bi izrekla JDemetra (ATj^rrjp), prvo imena, koja slute zlo, zove se on i onaj, koji mnoge, pae sve doekuje (IIoXo8s7 jj.oiv, na-pcoitrjc), poradi blaga u zemlji i bogati (IlXo6t<av), ili uope onaj, koji ima mnogo imena (Ek^ocovojios). Prikazivao se poprilici onako, kao i Zeus i Posidon. Posveen mu je bio empres i sunovrat. Homer mu pridijeva valjane konje ( / .Xuto xwXo ;). Potovao se na mjestima, gdje su vulkanske peine davale povod miljenju, da je tu ulaz u njegovo carstvo. 138. itav je niz boanstava zastupao vladanje sudbine. T e m i da ( 0 sp.cc), boica vjenoga poretka u svijetu i bojega prava, stajala je kao uvarica (Scotstpa) o bok Zeusu. Ona se potovala zajedno s njim, a u Ateni zajedno s Gejom; njezino je bilo i delfljsko proroite, dok ga nije preuzeo Apolon. Po njezinoj je odredbi svima, bogovima i ljudima, odre ena sudbina (p-ocpa, acaa). I ova je M otpoc boica, strana, jer jo j se ne moe utei (Soad>vop.o<;, x p a t a t ^ , Xofy )(aX7ty)). Mjesto nje spominje ve Homer prelje, koje sudbinu predu ( KXw&s? papetac), pa tako potonje vrijeme poznaje tri Moire, i to KXco{W>: prelja, Adr/sac;: koja upravlja sudbinom, 'Atpoito;: kojoj se ne moe utei. S njima je u svezi Zeus kao Motpirfnjs. rtve su im se prinosile kod sklapanja braka i kod roenja djeteta. Promjenljivost sree, koja preko svakoga raunanja nastojanje

136. bitno takoer boica zem1ie. postala je posve_ boica poljodjelstva. Ona uva ito od sjetve do zrelosti (E3xXooc), te je prekd svoga tie nika Triptolema nauila ljude poljo djelstvu, a s tim ujedno pravu i poretku (0sap.ocppo<;). Ona je takoer SI. 37. Demetra boica braka i odgoja djece (Koopotpo<po;). Gubitaknjezine keriPersefone uinio ju je alosnom i ljutom boicom (Eptvoc), koja pozemlji luta svoju ker traei (Atjc o ). Pomi ljala se kao ozbiljna matrona (si. 37.), kojoj je puna kosa plava kao i zrelo ito ( xaXXt *Xoxaf j . o <;1 avdrj ). Glava jo j je ovjenana vijencem od itnoga klasja i maka, a u rukama dri zublje, simbol traenja, i koaricu (xdXado;) s klasjem. Kola joj vuku__kr_Uate zmije. Posveeno joj je govee, a kao rtvena ivotinja svinja. S materom je nerazdruljivo svezana u zajednikom potovanju P e r s e f o n a ili Persefasa, koja se u Ateni zvala ponajvie K.op7j (djevojka), ki njezina od Zeusa ili Posidona. Obadvije se boice zajedno zovu toj rteio ili

78

GRKE STARINE

VII. VJER&KE STARINE

79

ljudsko bilo podupire ili mu smeta, znaila je krilata boica s rogom obilja i s kormilom ili kotaem. Stoga se kod odlunih pothvata zazivala ofattH a Ti-/^ icoXsta<; potovala se kao personificiran grad. Poput Tihe pomiljalo se i djelovanje d e m o n a , samo je njegovim djelovanjem upravljala vema svijesna namjera. Demon moe biti dvojak: kao xar.bc, SaijMov .zlorado smeta, a kao crra&o? rado pribavlja uspjeh. Dobromu bi se demonu izlio naljev u poetku pijanke ( 100.). U potonje se vrijeme dralo, da svakoga ovjeka prate kroz ivot njegov dobri i zli' demon. 139. Nemesa (Nsjisot?) je zlovolja poradi svega onoga, to se protivi Temii (oj3pt?), pa osveta za to, pomiljena kao osoba. Drugim se imenom zo^e ASpdorsta: kojoj se ne moe utei. Oznake su jo j: arin (rif), u z a j jaram, Najglasovitija jo j je svetinja bila u Ramnuntu, u istonom primorju Atike., Svetkovina jo j se u Ateni svetkovala 5. boeromiona (za NjjJaia). Ujedno je to bila mrtvaka svetkovina (ra Nsx6ata). Osvetu su izvodile E r i n i j e fEptvagj srde) ili boice^ kletve (Apat). Kod Homera je strana ( S a a 5tX^xtc, atoT-sp^), mrana (ij s p oteo7 . t l ; : koja hodi u mraku) Erinija sad jedna boica, a sad ih je yie. Poslije se zovu tri sestre: Ttattpovvj: osvetnica ubojstva, 5 AXt]x,cu>: neumorna, Mi-jaipa: zlopoglea. Ali njihovu Ijutinu moe kajanje ublaiti, a pobona ovjeka ona i ne stie; stoga se radije zovu prijatnijim imenom: sjj.vat, Ilom ai, pae Ejasviosc: milostive. Prikazuju se kao lovice, zmijama opasane i sa zmijama u glavi, vitlajui zublje, bieve i koplja. U Argu su se potovale od starine. U Ateni im j e bio posveen Areopag. koji se moda po njima i zove, pa mjesto kod Kolona Hipija, -na sjeveru od grada. 140. Zastupnice nebeskoga sklada i vedre ljepote, koja bogovima ivot krasi, jesu nia boanstva, djevojke, koje ,daju dio u tome i ljudima. Tako prikazuju J 3 0 r e _ ('Qpai) u ljupkom plesu red u promjeni, osobito u pro mjeni vremena. One donose ure i godinja doba i ine, da sve u pravo vrijeme uspjeva i cvjeta. Zovu se: Eovoata, Ah], ElpTjvrj. H a r i t e (Xdp .ts?), opet tri sestre: AfXata, 0aXta, Eotppoaovr], daju milost j radost. U Ateni su se potovale samo dvije H ore: 0oXXa> i Kapzm i dvije H arite: A6iu> i rUys}i6vTj. Umjetnost i znanost dar su muz a , keri Zeusovih i Mnemosininih. Broj im ,kod Homera jo nije odreen, poslije ih je devet sestara, od kojih svaka upravlja odreenim podrujem duevnoga ili umjetnikoga djelovanja. KXeuo, koja se prikazuje sa- savitom knjigom, zastupa povijest: Etkpjn), s dvostrukom frulom, liriku; 0dXeta. s komikom obrazinom, ko mediju; MsXiro[iev7j, s tragikom obrazinom, tragediju; Tsp$t)(<5p7], s lirom, ples; JEpat<!>, takoer s lirom, ljubavnu pjesmu; floXu|Avta pjevanje himna; Oopavta, s nebeskom kuglom, astronomiju; napokon KaXXtojrj, s ploom za pisanje, epsku poeziju1). Za domovinu muza i mjesto osobitoga potovanja
1 Poetna slova imena svih m u z a dolaze u rijeim a: Tum peccet.

njihova drala se zemlja P ijerija kod Olimpa i kraj kod Askre u Beotiji s izvorima Afavtjnn] i 'Ijntoxp^vvj;kod Helikona. Posve neodreen bio je broj onih boanskih sila, koje su odreena svojstva ljudska zastupale i davale ili u nekim prilikama bile ljudima na pomoi. Tako su na pr. imali rtvenike At8< & c, 'Oftovota, Smrrjpta, Katps, 4> 6So<; i t. d., a da nije bilo jasne predodbe o individualnoj osobi tih sila, za koje se mislilo, da kadto djeluju u slubi bogova. 141. Neka se vlast nad ovjekom pridijevala i b o a n s k i m b i i m a , k o j i h j e d j e l o v a n j e o i v l j a v a l o p r i r o d u , pa su se i ona potovala i prinosile su im se rtve. Ovamo su pripadale, osim pana, satira i silena iz pratnje Dionisove, pratilice Artemidine, n i m f e (vojupr]: djevojka). One su boravile u gorama (psiaSs?, opsaTtaSsc) i umama (SpodSs?, a^aSpDdSs?), na livadama i u_peinama, u potocima i vrelima (vujtSsc, vt]taSss), pa bi onoga, koji bi im doao u vlast, zanijele (vo(i<poXTjittoc), a u ljutini obezumile. Srodne su naravi bile keri Nerejeve (N ) p rj 1 5 s ?), koje su boravile u moru, meu njima Posidonova ena, crnooka(x o a v < 5- 1 c) Amfitrita, i srebrenoga (a p rupo : : s Ca) Tetida, Ahilejeva mati, koja se jedna i druga rodila iz mora (aXoa6Svrj). Jo jae se javljala sila r i j e n i h b o g o v a , koji se u okolini rijeka nisu potovali manje od olimpskih bogova. Poradi ne obuzdane sile njihove struje pomiljali su se u obliju bika ili bar s bijim rogovima. Za boanska bia drali su se i v j e t r o vi. Homer poznaje samo vjetrove etiriju glavnih strana. Od sjevera pue Boperj?, koji dolazi iz visina (a&pTjfevCT]!;) i otar je (dxpa^?), od istoka Eopo?, od juga vedrilac (&pYsat7|s) N oto?, a od zapada Ztpopo?, koji donosi blagi hlad, ali pue i estoko (SoaaTjc). Poslije je vie vjetrova dobilo imena, ali im nisu bila stalna. Na osmerokutnoj zgradi u Ateni, koja se danas zove kula vjetrova", a sagraena je u posljednjem vijeku pr. Kr. za sunanu i vodenu uru, naslikano je osam vjetrova kao krilata muka lica za oznaku osam strana svijeta, i dodana su im imena. 142. Neko su osobito potovanje zahtijevali napokon d u h o v i p o ko j n i ka . Da su im pripisivali daljnji ivot pored toga, to su im sjene bo ravile u Hadu, na to su ljude izmeu ostaloga upuivale pojave njihove u snu. Stoga su im grobove ureivali kao stanove i pred njima ili nad njima prinosili im mrtvake rtve. Zmija, koja bi iz pukotine u podu izmiijela, leptir ili imi drao se za pojavu due. to je pokojnik bio odlimji, to bi se dulje odralo to potovanje. Tako je svaki grad slavio vie junaka iz svoje prolosti kao heroje {//jpeuse) u svetinjama (^pSov) i prinosio im takve rtve. U Ateni su stajali na trgu kipovi 12 heroja, po kojima su se zvale file (%<os? jkovujaoi, 18., 2). Heroji se zovu i polubogovi (fjiii&soi) te ine prijelaz od bogova k ljudima. Neki su od njih doista bogovi, te im se rtvuje kao i njima. Po prii ih je Zeus primio meu besmrtnike, a uistinu

80

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

81

su bili bogovi, koji su se isprva potovali samo u jednom gradu ili plemenu, a poslije im je potovanje postalo openito. 143. H e r a k l o ('HpxX7jc), sin Zeusov i Alkmenin. po svom zemalj skom pradjedu Alkeju prozvan i Alkid (AXxst87j?), bio je plemenski junak Dorana. Kao to ga pria spominje kao neumorna pomonika i spasitelja, koji silnom snagom sve pogubne nepodobe unituje (pria spominje 1 2 njegovih djela), tako su ga i potovali kao odvraa oca zla (5 AXstxaxoe) i davaoca pobjede. Kao uzor pravoga junaka imao je rtvenike na rvalitima, ali se slavio i kao uzor mo ralne snage i neumorna nastojanja. Poradi svojih lutanja drao se zatit nikom jratnika. Kod Homera je on strelja poput Apolona, ali jo ne bog. Likovna ga je umjetnost prika zivala s kijaom i lavskom koom (si. 38.). Uz njega se kao njegova ena slavila H e b a ("HP"']), boica mladosti i peharnica.bogova. 144. T e z e j (07jas6;) junak jonskoga ple mena, pomonik i spasitelj ljudi. Inae je slian Heraklu, samo se kod njega vie Istie krepka vjetina nego silna snaga, koju je kod Herakla narodna ala rado surovou i prostotom nagrivala. Njegovo je potovanje u Ateni u svezi pogla vito s pohodom njegovim na Kretu, gdje je ubio Minjotaura i Atenu iz bavio dunosti, da mu alje svake SL 38. Heraklo fameki godine sedam m ladiai sedamdjevo farneki jaka kao rtve. Njemu se pripisivalo i sjedinjenje seoskih opina, dakle osnovanje Atene.,. kao, .grada, a na uspomenu toga dogaaja svetkovala se 16. hekatombeona svetkovina za Sovoixta. Kad je Kimon po nalogu delfijskoga proroita donio njegoye kosti s otoka Skira, sagradie mu g. 468. sjajan hram, 07jostov, gdje se svake godine 8. pijanopsiona svetkovala Tezejeva svetkovina (ta 0ijaeia) s igrama i paradom efeba. Za veoma dobro sauvani hram sjeverozapadno od Aeropaga, koji se danas zove tjosJov, misli se, da je pripadao upravo Hefestu.

145. K a s t o r (Kaotajp) i P o l i e u k o_(IIoXoSe6% 7]<;), sinovi blizanci' Zeusovi i Ledini, pa stoga Dioskuri (Ato? %oopot) ili po .svom smrtnom ocu Tindareju TovSaptSat prozvani, drali su se za nerazdruljive. Po prii je samo Polideuko bio sin Zeusov i besmrtan, ali je s Kastorom, sinom Tindarejevim, podijelio svoja boanska prava, pa tako su obojica boravili redom jedan dan u Olimpu, a drugi u grobu. Bili su zatitnici svih vitekih vjebi, i to Kastor se drao osobito za krotitelja konja, a Polideuko za akaa. Od njih se oekivala pomo u najveoj nevolji, u boju i na uzburkanom moru. Prikazivali su se ili na bijelim konjima jaui ili kao zvijezde s neba letei. Kao domovina njihova i glavno mjesto njihova potovanja drala se dolina Eurotska, ali su im rtve prinosili svi Heleni. U Ateni su se zvali vladaoci (xAvaxec, t. j. avaxrec); njihova svetinja, Avdastov, bila je na sje vernom podnoju Akropole.

C. Bogosluje
( M o m m s e n , Fete der St&dt Athen, 2. izd. Leipzig 1898. S t e n g e l , Die griechischen Kultusaltertumer, 3 izd. Munchen 1920. [Mu 11 e r - 0 t to, Handbuch der Altertumswissenschaft V 3], F a r n e l l , The cults of the Greek states, 15, Oxford 18961909. G i a n n e l l i , Culti e miti delia magna Grecia, Firenze 1924.)

Kao Heraklo, tako je i

a) B o g o s l u n a m j e s t a
(D e M o 1 i n, De ara apu Graecos. Diss. Berlin 1884. G u h l - K o n e r - E n g e l m a n n, Leben der Griechen u. Romer, str 47.91. S p r i n g e r - W o l t e r s , Die Kunst des Altertums, 12. izd. Leipzig 192, str. 143. i d. R u m p f , Griechische u. romische Kunst [Gercke- Norden,.Einleitung II 3, 4. izd. Leipzig 1931]. D u c a t i , L arte classica. izd. Torino 1927, passim. K r n j a v i, Oblici graditeljstva, Zagreb 1883.)

146. Grci su bogove potovali isprva pod vedrim nebom na mjestima, gdje su drali da su nazoni. Gradili su im r t ve n i k e (^Mfioc) od zemlje ili kamenja pod prastarim rveem, na visinama gorskim ili u prirodnim peinama. Veliina, oblik i oprema njihova bila je veoma razlina. rtvenik Zeusov u Olimpiji bio je eliptiki breuljak od 7 m visine i gotovo 40 m opsega, koji se sastojao ponajvie od pepela rtava paljenica. A rtvenik Zeu sov u Pergarnu. kojega su ostatci u berlinskom muzeju opet sastavljeni u prvobitnom obliku, bio je umjetnika graevina od kamenja, 1 2 m visoka, ureena glasovitom vjenanicom, koja je prikazivala borbu bogova s gigan tima (si. 39.). Najee su kao rtvenici sluili okrugli i etverouglasto otesani kameni. Kao osobita vrsta razlikovala su se od rtvenika u potonje vrijeme rtvena ognjita (so^apa). (Kod Homera znai sa/dp-r] jo pravo ognjite, kao i toroj.) Ova su ognjita sluila za mrtvake rtve, a sastojala su se od niskih humaka. s. jamom, u koju se putala krv rtvenih ivotinja.
D r. A . M usi: Grke i rimske starine

b-

GRKE s t a r in e

VII. VJERSKE STARINE

83

Oko rtvenoga mjesta bio je sveti okoli (zb ispv, zb rsjisvo', kao gaj zb otXao?), koji je bio obino ograen. H r ainoTli (o vaoc, vsu>?) gradili su se ponajprije u tvravama Sudskim onim bogovima, kojima su se one predale pod zatitu, a poslije se ugledno bogosluno mjesto bez takove stalne kue boje nije moglo po-

stijene na elu produljile pa za potporu krovnoga zabata meu krajne pilove tih stijena (at zapaatdSs?, lat. antae) a a utisnula dva slobodna stupa bb. Takav se hram zove templum in antis, ev irapastasi (si. 40.). Jednakom u d e z b o m ostraga postao je dvostruki hram sa stupovima meu antama i dobila se trea prostorija (omafl'Sojio?, posticum ), koja je obino bila za tvorena reetkom (si. 4 1 .-5 .). Tim, to su se ante zamijenile stupovima, postao je oblik itpoaTOXo? (aruAo;: stup), (si. 42.), a tim,

SI. 42. IlpdoTo),o;

SI. 43. AjistitjooTuios

SL 39. Zeusov rtvenik iz Pergama (u Berlinu)

miljati. Hramovi nisu bili odreeni za to, da se u njima sakuplja po bono opinstvo, nego da budu stan bogovima. Sveta svrha naznaila bi se hramu ve rano tim, to bi se na stepenicama nad okolinu uzdigao. Inae je najstarija naprava bila posve~sfina megaru boljarske kue ( 87.). Poput kunoga predvorja (aiftoooa S^jiato;) dobilo bi se i ovdje pred du guljastom, etverouglastom sve tinjom (vao?) A predvorje (j:po-

to se i stranja strana tako udesila, & ji/pticp6arjXo? (si. 43.). Zatim se stala itava graevina okruavati stupovima. Takav se hram zvao itspiztspo; (ta jtTspa: krila zvali su se oni dijelovi krova, to su od stijene k izvanjemu redu stupova prelazili). Unutranji se. hram mogao opet udesiti kao hram sa stupovima meu antama. Takav je bio Zeusov hram u Olimpiji, kao prostil ili kao amfiprostil, takav je bio Partenon (si. 44 ). Pae se dolo

Sl. 40 Templum in antis

SI. 41. Dvostruki templum in anlis

L ij l i i i i i i i i m i i i m . i . M i l i 1..L 1J.J l SI. 44. IlptrtTcpo; (Partenon u Ateni)

84

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

85

do toga, te bi se hram okruio i dvjema redovima stupova (Staiepo?). Takav je bio hram olimpskoga Zeusa Ateni. I unutranjost se hrama, kao kod Partenona, mogla uresiti stupovima i tako pored srednje prostorije dobiti pokrajne lae. Za bogoslune svrhe, ali ne kao hramovi, gradile su se i okrugle graevine (t; &oXo?).

prvobitni drveni stup ne raspukne ili ne okri. Glavicu stupa ini guva poput jastuka (s^ivo?: morski je). Na njoj poiva etverouglasta ploa (o apol~TH5acus), a na toj ploi arhitravi (ta ssioT6Xta), firoke kamene grede, koie sa stupa na stup prelaze. Nad njima su kod drvenih gradnja u pra vilnim razmacima izlazili na vidjelo krajevi poprenih__gred_a, na kojima je poivao krov. Ovi su krajevi bili dvama zarezima trostruko ralanjeni, a ovaj je ures, triglife (r( zpifAufo': trorez), naslje dovala i kamena gradnja. Prostori meu tim to bonjim krajevima greda, metope (ai (leroicai), zatvorili bi se ploama, koje su se rado relijefima ukraivale. Iznad triglifa i metopa bila je streha (fetcsov). Ploe, koje su se vidjele ispod strehe (mutuli), s kamenim kapljama (gultae), znaile su daske, kojima je krov bio oplaen, dok je_gradnja hilSLad-drteta, s glavicama od klinaca, koji su bili odozdo zabiti. I ispod triglifa nalazile su se takove kaplje, koje su znaile glavice od klinaca (si. 46.). 149. Stup j_o n s k o g a s l o g a stoji na guvi poput jastuka, a guva na osobitoj ploi (rj tcXw&o<;).

SI. 45. Dorski stup

SI. 46. Sjeveroistoni ugao Partenona

148. Stupovi i potkrovlje, to je sve u najstarije vrijeme bilo od drveta, pokazuju u svojoj napravi tri vrste sloga (stila), koji se zovu dorski, jonski i korintski slog. D o r s ki s l o g oituje se jo jasno kao nasljedovanje drvene gradoje u kamenu. Stupovi stoje neposredno na ploama donje gradnje ili stilobata (aroXo[3drr]<;: stepenica 7.a stnpnvftV , a okruglo izdubeni liebovi, koji odozgo dolje teku i povrinu ralanjuju, kanelire (francuski cannelures), sastaju se u otrim bridovima (si. 45.). Na gornjem su kraju vodoravno zarezane neke crte oko itavoga_stupa (an u li: prsteni), koje su jamano nasljedovanje kovinskoga obrua, to je imao zaprijeiti, da s e

SI. 47. Jonski stup

Si. 48. Glavica korintskoga stupa

On je vitkiji od dorskoga, a bridovi izmeu ljebova nisu otri, nego plosnati (si. 47.). Mjesto prstena od jednostavnih crta na gornjem kraju dolaze bo gatiji uresi. Oko ehina, koji je na dorskom stupu bio samo obojen, dolazi isklesan t. zv, jajasti ures. Na njemu j e onda jo nekakav_jastuk, kojemu su krajevi u obliku spirale saviti, tako da se sprijed s jedne i druge strane vide t. zv. volute. Arhitrav je ralanjen^ te se ini, da se sastoji od vie dijelova, koji su jedan iznad drugoga naprijed pomaknuti. Metopa i triglifa

86

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE b) S v e e n i c i , v i d i oc i , proroita

87

nema. Mjesto njih okruuje neprekidna vjenanica u relijefu itavu grae vinu (si. 49.). K o r i n t s k i s e s t u p razlikuje od jonskoga samo obilnijim uresom, osobito glavice, koja je kao aka cvijeta opkoljena liem i viticama. Oblik je lia uzet od jedne vrste tratorka (Acanthus), koji na jugu esto raste (si. 48.). ' 150. T rokutni z a b a t i na uim stranama hramova (to aetcoaa, po obliku raskriljena orla: astc) bili su 'ureeni skupinama kipova : na slje menu i na uglovima krova stajali su nastavci (ta d'/.poorrjpta); a sve se sjalo i arenilo od razlinih boja, kojima su pojedini dijelovi bili obojeni. S t r o p

(W u n d e r e r, Delphi. Leipzig 1933. S c h e f f e r , Hellenische Mysterien u. Orakel. Stuttgart 1940. M a r t ha , Les sacerdoces atheniens, Pari 1882. D e m p s e j , The Delphic orade, Oxford 1918. L a n z a n i . L oracolo delfico. Saggio di religione politica nel mondo. antico, Roma 1940.)

151. _LialeJjL_sxejijiifi_ki 3 g_a u Grkoj nije bilo. Domain se molio i rtvovao za svoju porodicu, a za opinu u Homerovo vrijeme kralj, po-slije mjesto njega inovnik, koji ga je zastupao. Sveenik kod enskih boanstava ponajvie sveenica bio je ponajprije uvar^svetinje, a onda je pazio, da se dre obiaji, koji su u svakoj svetinji bili drukiji, te je bio potreban zato, da se ne bi uinila kakva pogrjeka. Prema veliini i ugledu hrama bio je i poloaj sveenika razlian. Veoma znatne svetinje trebalo je da imadu vie sveenika i k tomu velik broj sluga i robova (tspoSouXot). Mnoge su slube sveenike prelazile od oca na sina, osobito one eleusinskoga bogosluja; esto su se sveenici birali; pae se nije zaziralo ni od toga, te su se unosne slube davale onima, koji su za njih najvie ponudili. Dohotci su bili u dijelovima rtvenih ivotinja, od kojih je esto koa, a svagda dio mesa pripao sveenicima. Nonja im je bila dugi jonski hiton ( 90.) s grimiznim rubom ili itav grimizan. Kosu su nosili dugu i kod rtava imali vijenac na glavi. 152. V i d i o c i (ot jidvtst?) nisu bili sveenici ni na dobru glasu. Zna menja, po kojima se dralo da se moe poznati volja boja ili budunost, bila su ili sama po sebi razumljiva ili ih je imao vjetak rastumaiti. Same po sebi bile su razumljive (pTjfiai ili xXtjSovs<;, t. j. sluajne izjave ljudi, kojih se stvar nije ticala, ali se onima, koji su sumnjali, inilo, da imadu za njih neki osobit smisao; zatim znamenja kao kihanje ili nenadne pri rodne pojave, kao sijevanje, grmljavina, potres i si., osobito ako se ba od bogova zatraio kakav znak. Vjetaki savjet zahtijevali su ponajvie sni i motrenje l i j e t a p t i j e g a (oidovoaxo7cia), o kojem je obian ovjek znao otprilike samo to, da ptica, koja poleti s desne strane, osobito grabeljiva, znai sreu. Veoma je razvita bila vjetina m o t r i t i r t v e (tepomoTila), koja je otkrivala, je li rtva bogovima mila ili nije. Stoga su se prije opasnih pothvata u ratu prinosile osobite rtve (ta atpa^ta) pa iz dr anja rtvene ivotinje, iz kakvoe droba, iz rtvene vatre i dizanja dima izvodili zakljuci. Ako oni ne bi bili povoljni, odustalo bi se od naumljenoga pothvata, ili se rtva ponavljala tako dugo, dok znaci nisu bili po voljni (ta tspa Ttfvetat) (*aXXispetv: rtvovati s uspjehom). Vjetina vidjelaca i motrilaca rtava prelazila je od oca na sina, tako i sposobnost proricati u zanosu. Od v r a a staroga doba, kao od B a k is a j Museja, bilo je saku pljenih reenica (ta Xo7 ia, ot yprpiioi), koje su se onako cijenile kao sibilske knjige u Rimu. Od S i b i l a (tSoXXou), od kojih su neke moda bile histo-

SL 49. Nikin hram na Akropoli

je u Jrijem u jzm a u .hrama.J jsju p o v a b io ponajvie od kaseta (xtxXojj.fj.dtta), t. j. od kamenih ploa, od kojih je svaka, da bi bila laka, prerna sredini imala etverokutnu obilno ralanjenu udubinu. U n u t r a n j i j e h r a m imao drven strop. Svjetlost je u nj dolazila jamano samo na vrata. Uza stranju mu je stijenu stajao k ip b o g a (to ajaliia.). Osobito svetim drao se kip, ako je potjecao iz prastara vremena i bio drven (oavov). U potonje vrijeme gradili su se kipovi boji od mramora ili tua, golemi kipovi od zlata i slonove kosti )rpoasXs<pavttvov) tako, da se drven oblik kipa obloio zlatom (odijelo) i slonovom kosti (goli dijelovi). U stranjem dijelu hrama, u o p i s t o d o m u , uvalo s i o ru ^ Jiram sko ili je sluio kao riznica. Svaki je hram imao svet okoli ( 7EspipoXo?), koji je esto bio zidom ograen. Onda su bogato ureena_vrata (to xpo:r6Xatov) inila ulaz, koja su bila- sa graena poput proelja hramskoga. itava je svetinja bila puna kipova, zavjetnih darova, tronoga i t. d.

83

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

89

rika lica, bila je najglasovitija ona iz Eritre ili Kime u Maloj Aziji, kojoj se boravite poslije prenijelo u kampansku Kimu (Cumae). 153. Kao s odreenim osobama, tako je bilo proricanje zdrueno i s nekim svetinjama (ta ^p-rjar^pta, ta fiavrsta), koje zovemo prP_roi_ljiZapitivala se nisu toliko od elje, da se budunost dozna, koliko zato, da se u tekim prilikama dobije savjet bogova. Nain, kako se prorotvo dobivalo, bio je veoma razlian. U Dodoni javljala se volja Zeusova sve eniku tumau u utanju svetih hrastova, u zveanju mjedenih kimbila, koji su na njihovim granama visjeli, i u uborenju svetoga trela. Kod drugih proroita, osobito onih, koja su pripadala bogovima lijenicima, dobivao.

sastala dva orla, to ih je Zeus pustio, jednoga s istoka, a drugoga sa za pada. Pitija bi pila iz vrela Kasotide, vakalajie svetoga lovoja, a onda sjela na tronog- Do nje bi stao sveenik (7tpotp^t7j<;), koji bi od njezinih rijei sastavio stihove. Ponajvie su ovi ljudi radili jamano s uvjerenjem. c) B o g o s l u n i ini

( S t e n g e 1, Opferbrauche der Griechen, Leipzig 1910. K e r n , Die griechischen Mvsterien der klassischen Zeit, Berlin 1927. F o u c a r t , Les mysteres d Eleusis, Pari 1914. B r i l l a n t . Les mysteres Eleusis, Pari 1920. M e a u t i s, Les Mysteres d Eleusis. Edit. de la Baconniere 1984. M a g n i e n, Les mysteres d Eleusis, leurs origines, le rituel de leurs initialions, Pari. W a t h m o u g h , Orphism, Cambridge 1934. J a m e s , Origins of Sacrifice. A stuv in comparat. Relig. London.)

SI. 50. Delfi s Fedrijadaraa

se odgovor u snu spavajui u svetinji; najee, kao u Delfima, u nesuvislim rijeima, to ih je sveenica u zanosu tepajui izgovarala. Delfijsko j e proroite (si. 50.), koje] ve Homer slavi, imalo osobito u p o 1i t i k i m p o s lo v i m ajnajvei ugled, ali su ga zapitivali i privatni ljudi. Stari je hram izgorio g. 548. Mjesto njega je atenska plemenita porodica Alkmeonida sagradila nov, sjajan hram. U svetinji se toboe nalazila pukotina u zemlji, u koju je sveto vrelo Kaaaotk utjecalo, ali francuskim naunjacima, koji su u novije vrijeme itavu svetinju iskopali, nije polo za rukom nai joj trag. Po vijestima iz starine stajao je nad pukotinom, iz koje je puhao leden vjetar, zlatan tronog Pitijin. Bijel kamen meu dva zlatna orla pred njom, glasoviti 6[t< p ocX oc; (pupak), drao se za sredite zemlje, jer su se na njemu

154. Za svaki je bogosluni in potrebno o i e n j e . Obino je za to dostajalo pranje ili i samo kropljenje tekuom vodom. Ako bi kua bila neista, okadila bi se sumporom i prostorije pokropile tekuom vodom. Ako bi tko bio okaljan grijehom, potrebne su bile oisne rtve. Takove su se rtve prinosile i za itav grad, u posebnim prilikama i o odreenim svetkovinama, na pr. u Ateni o Targelijama ( 119.), svake godine. Bogovi, od kojih se rtvama i molitvama trailo oienje, zvali su se KaS-apoioi ili AiTOTpojtaioi; to su bili osobito Zeus i Apolon. Sve, to se kod obreda upotrebljavalo, osobito lovorove granice, dralo se za prokleto (ta xa$dp;[iata) te se bacalo u vodu. Za bogosluje ovjenala bi se glava, a u ruku bi se uzela zelena granica, koja bi bila obavita vrpcama (tatvla). Kod m o l i t v e okrenulo bi se lice i dlanovi onamo, gdje se dralo da boravi bog, t. j. k nebu ili k moru. Tko bi zazivao podzemne bogove, udario bi nogom o zemlju pa sjeo, a dlanovima bi se opro na zemlju. Pred kipom pao bi ovjek niice i poljubio zemlju (rcpoaxt>vs'v). Inae se molio stojei. Molitvu su mogle zamijeniti i pjesme, himne i pean, koji je isprva bio po sveen Apolonu, ali se pjevao kao bojna pjesma. Neka je vrsta molitve bila i kletva (xatapd), koja se u ime drave javno izricala protiv neprija telja zemlje, pa za kl e t va (opxo?), kod koje bi onaj, koji bi se zaklinjao, ako ne govori istine, sam sebe prokleo. U razgovoru se zakletva rado ste zala na zazivanje boga, kojega se ime, da se ne bi uzalud izreklo, zamijenilo makar kakvom imenicom, na pr. vrj tov -/.ova, vf( tov yi jva. Kazne za krivu zakletvu zakon nije poznavao; krivokletnik se preputao gnjevu bojemu. 155. Uvjerenje, da sve dobro dolazi od bogova, rodilo je osjeanje dunosti, da im se u svemu, to ovjek ima, dade dio; pa tako su se po svetinjama gomilali svakakvi z a v j e t n i d a r o v i (td avad-rjfiata), poevi od djela najplemenitije umjetnosti pa do najjednostavnijih, esto siromakih predmeta. Na najglasovitijim bogoslunim mjestima bilo ih je toliko, da ih hram nije mogao obuhvatiti, pa su stoga pojedine drave za njih gradile

90

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

91

posebne riznice ({topaopoi). Hramovi bogova lijenika bili su napunjeni obli cima izlijeenih dijelova tijela; uvojci kose i rtvene vrpce.prinosile su sesvagje u velikom broju. Od svih plodova i dohodaka ljudskoga rada pri padale su bogovima prvine (auappj). Ali od svega, to je ovjek uivao,, imao im je prinijeti dio kao r t v u . Tko im ne bi rtvovao, stigao bi ga gnjev njihov, a tko bi im svagda obilno rtvovao, mogao se nadati nji hovoj milosti. Bogovi su imali dio u gozbi, je r se rtveni dim dizao k nebu, ili bi im se izlio naljev pia. Nikakva se gozba nije mogla pomiljati bez. rtve, ali uza svaku rtvu nadovezala bi se rtvena gozba. Po svoj prilici postupalo se sa svakom zaklanom ivotinjom, i ako jo j je meso bilo odre eno za prodaju, kao da je rtvena; i tko bi htio klati za svoju potrebu, poslao bi ivotinju sveeniku, koji bi komade, koji su pripadali bogovima, spalio i za svoj trud dobio dio. Sa rtvama, gdje se rtvovalo vie ivo tinja, s h e k a t o m b a m a (rAa-rjaSri od kv.izm i J3o0?, ali szcrcov znai samo velik broj), bilo je u svezi aenje graanstva. rtvena bi se ivotinja iskitila vrpcama i vijencima. Gesto bi se rogovi pozlatili. Onaj, koji bi r tvovao, obukao bi isto odijelo i metnuo na glavu vijenac. Koarica sa rtvenim oruem i kotli s vodom obnio bi se oko rtvenika i voda go ruom cjepanicom sa rtvenika osvetila. Njom bi se svi nazoni pokropili i svak bi sasuo neto jem a ivotinji na glavu i u vatru. Uz molitvu odrezalo bi se nekoliko dlaka s ela i u vatru bacilo, nazoni bi se pozvali na pobonu utnju (eotpr/fistv) i ivotinja uz sviranje u frulu zaklala. Krv bi se spustila na rtvenik ili uhvatila u zdjelicu pa na nj izlila. Onda bi se ivotinja rasjekla. Dijelovi bez vrijednosti spalili bi se bogovima, tako toj jiTjpta, jamano kosti od stegana, na kojima bi ostalo malo mesa. T. zv. ajda-f/_va. srce, jetra i drugi unutranji dijelovi spremili bi se odmah za jelo. rtva bi se, dok bi gorjela, prelila vinom, i to pomijeanim, kakvo se i kod gozbe pilo. Miljenje, da se bogovi aste, ostalo je uope ivo i uinilo, da su se spremale prave gozbe bogova (ta &eoevix), koje su odgovarale rimskim lektisternijama 300.). 156. Podzemni se bogovi nisu pozivali na gozbe; njima su se r tvovale crne ivotinje i posve spalile; naljevi za njih nisu bili od vina, nego od mlijeka i meda. Tako se postupalo i kod mrtvakih i h e r o j s k i h r t a v a , koje su u vrijeme poslije Homera malo pomalo dole u obiaj. I kod okajnih i oisnih rtava spalila bi se itava ivotinja i prelila nepomijeanim vinom. Po svoj prilici zamijenila je kod tih obreda ivotinja ljudske rtve, koje se u prii esto spominju, a kadto su se dogodile jo i u povijesno vrijeme. Mjesto ivotinja palili su siromaniji ljudi pecivo, koje je imalo oblik ivotinje. Vodenim se bogovima rtve nisu palile, nego su se ive ili zaklane ivotinje bacale u vodu.

157. Dok je kod openja Grka s bogovima pobona vjera daleko za ostajala za ispunjavanjem vjerskih dunosti, dolazila je kod tajnoga bogo sluja, kod m i s t e r i j a , ona na prvo mjesto. Najznatnije su od svega tako voga bogosluja bile eleusinske misterije u slavu Demetre, Dionisa-Ijakha i Persefone, koje su Atenjani prihvatili, kad se Eleusina pridruila Ateni. Bogoslujem je upravljao hijerofant; glasnici, zubljonoa (oaoofr/oc) i sve enik rtveniki (6 eid stajali su mu o boku. Sve ove slube prela zile su od oca na sina u nekim odlinim plemikim porodicama (EojtotettSga,, Kf;pD-/.sc). Samo onima, kojima su bile otkrivene tajne (ot jiDazai od jj-oto: za tvaram usta, utim), pripadala je potpuna blagodat toga bogosluja. Tko bi elio, da bude dionik osveenja (ai zelezat), javio bi se kojemu lanu reenih porodica, i dobio bi ga (si. 51.), ako bi bio Helen i neokaljan krvlju, pae

SI. 51. Posveivanje u misterije

ni robovima, ako su samo bili helenskoga roda, nije se uskraivalo. Mistima, a osobito osveenima viega stepena, epoptima (sjrojtrrj?: gledalac), zajamivala je njihova vjera poslije smrti ivot i blaenstvo. Velike su se Eieusinije slavile svake godine mjeseca boedromiona. Prvi dan (aXaSe p a ra t!) polo bi se oienja radi k moru, onda bi trajale vie dana rtve i ophodi u Ateni, napokon bi se u velikom ophodu u slavu ljakhovu krenulo u Eieusinu. Na desetke tisua ljudi ilo bi onamo svetom cestom, po prilici 4 sata daleko. Slava u samoj svetinji bila je strogo tajna, pa stoga je o tom malo poznato. Zna se, da su bila Spiojisva i ^s-fojisva, t. j. jamano dramska prikazivanja i prie o Demetri i Kori pa uz to pouke o ivotu, smrli, i uskrsnuu. Slava se zavrivala natjecanjima. Slino su osveeni svetkovinu svetkovali i drugdje. Misterij ama i osveivanjima slavila su se i druga boanstva, na pr. u orfikim osveivanjima, koja je toboe mitski pjeva Orfej osnovao, Dionis Zagrej ili Sabazije ( 131.) i mati bogova

GRKE STARINE ( 135.). Na velikom su glasu bile misterije na otoku Samotraci, kojima su se slavili Kabiri (KaJ3stpoi), tajinstveni feniki bogovi. Ui krugovi, to su se bez tajinstvenosti sklapali za rtve i religiozne svetkovine, zvali su se Ipavot. ili tKaaoi. Od njih su poglavito meu ljudima, koji su ivjeli u tuini, pa nisu htjeli da budu bez domaih religioznih obiaja, postajala prava drutva sa zajednikim blagajnama, izabranim sveenicima i inovnicima i t. d. d) I g r e
( M e z o - M i l l e r , Geschichte der olympischen Spiele, Munchen 1930. D o r p f e l , Ait-01ympia, Berlin 1935. W n n d e r e r , 01ympia, Leipzig 1935. B e r n h a r t , Die olympischen Spiele 776 v. Chr. bis 393 n. Chr. im Spiegel antiker Munzen, Halle 1936. G r u e n b e r g , Die olympischen Spiele der Griechen, Bielefeld 1936. M e 1 b e r, 01ympia. Aufstieg und Verfall der olympischen Spiele . . . Munchen u. Berlin 1936. P a s t o r , OIvmpische Spiele der Vorzeit, Berlin 1 9 3 6 .' D e u b n e r , Kult und Spiel im alten 01ympia, Leipzig 1936. M e l b e r - S t e e g e r , 01ympia und die olympischen Spiele. Bamberg 1936. H e g e - R o d e n v r a l d t , 01ympia, 2. izd. Berlin 1937. B e c q d e F o u q u i e r e s , Les jeux des ahciens, 2. izd. Pari 1873.) w

VII. VJERSKE STARINE

93

za sve Helene imala samo pozorita etiriju velikih narodnih svetkovina, olimpijskih, pitijskih, istmijskih i nemejskih igara. U Ateni je bio stadij na lijevoj obali Ilisa pod Ardetom, a hipodrom kod Falera. 159. O l i m p i j s k e i g r e prireivale su se svake etvrte (ili po grkom brojenju svake pete) godine usred ljeta u Elidi u alfejskoj ravnini kod Zeusove svetinje (si. 52.). Olimpija nije bila grad; pozorite, na kojem bi se za vrijeme svetkovine sakupilo pebrojeno mnotvo, bilti je obino zaputeno. Samo sveti okoli, ^ 'AXu? (od to aXao?: gaj), s hramovima i riznicama

158. Kao to se kod rtve od svih dobrih darova bogovima zahvalno davao dio, tako se isto dralo nekom rtvom, ako se snaga i spretnost, koju su oni dali, njima na ast iskua i na vidjelo iznese. Za takve se igre dralo, da su osnovane u prastaro vrijeme. One su sve Grke jednako veselile, po emu su i postale svetkovinama itavoga naroda, te su se po radi njih zaboravljale sve politike razmirice meu pojedinim gradovima. Sveti mir (bts/etpia) uinio je mogue, da se na svetkovini nau i graani drava, koje su jedna s drugom ratovale, i to nesamo pojedinci, nego i opine po svojim poslanstvima (dsiopta). Gimnike su se igre vrile u s t a d i j u (atdSiov), natjecanja s kolima u h i p o d r o m u (L 7 ra8pop.o?). Ovaj se od onoga bitno razlikovao samo veim prostorom, je r je za etveroprege bilo potrebno mnogo ire i due trkalite nego za tranje. Zgodno bi se mjesto isprva nalo u duguljastoj prodoli, kojoj bi se dno poravnilo. Prostor za gledaoce bile bi okolne visine. Po njima bi se poslije za veu udob nost iskopala sjedita poput stepenica, koja bi se izvela oko itavoga trka lita izjednaivi sve, to bi na obroncima bilo nejednako. Ona strana, od koje bi se polazilo, odsjekla bi se obino ravno i na njoj nije bilo sje dita, dok se suprotna svrival a u polukrugu fatpevSovrj). Poslije bi se i na onoj strani, od koje se polazilo, sagradila sjedita, a ispod njih nainio sveden hodnik na trkalite. Stupovi (tj voaaa, zb repfi.a) pokazivali su mjesta, gdje je trkaima i spregama valjalo zaokrenuti (ciljevi). U hipodromu su oni bili niskim zidom sastavljeni. Znak za polazak dao bi se trubom, a u olimpijskom hipodromu podigao bi se u isti mah sa rtvenika mjeden orao, dok bi se mjedena pliskavica, koja je s njim bila u svezi, spustila. Sline uredbe, bar stadij, bile su u svakom veem gradu, ali openo su znaenje

SI. 52. Olimpija prije iskopavanja

zahtijevao je za uzdravanje i uvanje nazonost velikoga broja sveenika i robova. Osnivanje igara pripisivala je pria Heraklu i Pelopu pa elejskom kralu Ifitu, koji je toboe u drutvu s Likurgom uveo sveti mir za trajanja svetkovine. Popisi pobjednika dopirali su do g. 776. pr. Kr., pa su se s tom godinom poele brojiti i olimpijade ( 109.). Kod svetkovine su u poetku sudjelovali safijo najblii susjedi elejski, onda gradovi peloponeski, ali ve od 6 . vijeka itava Helada zajedno s naseobinama. Za najstariji se dio igara drala jednostavna trka, onda je malo pomalo vjebi bivalo sve vie, dok nije za njih bilo potrebno pet dana. Osim toga je pritjecanje tolikoga mnotva dionika svetkovine umjetnicima i naunjacima davalo najbolju priliku, da raire svoju slavu, pa stoga su kraj igara ve rano pjesnici i pisci tamo svoja djela itali, a umjetnici izlagali svoje umjetnine.

94

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE 162. P e t i bi s e d a n svetkovina svrila i n a g r a d e r a z d i j e l i l e . Djeak, kojemu su otac i mati ivjeli (ajitpt^aX^c), odrezao bi zlatnim noem granice za vijenac od svete masline (ocottvoc). Vijenci bi se izloili na dra gocjenom stolu od zlata i slonove kosti. Glasnik bi prozvao svakoga po bjednika, a jedan od helanodika metnuo bi mu na glavu vijsnac. Naveer bi Elejani pobjednike sveano poastili, a i sami bi pobjednici poastili svoje prijatelje. Povratak pobjednikov u rodni grad udesio bi se poput triumfa, je r sjaj njegove pobjede poveao bi i slavu njegove domovine. U himnama slavio se on i bogovi, koji su mu dali pobjedu. U Olimpiji smio je svaki pobjednik postaviti kip, ali istom onaj, tko je triput pobijedio, svoj kip. 163. P i t i j s k e su se i g r e obdravale takoer svake etvrte (ili pete) godine, i to svake tree olimpijadske godine, u ravnini kod Krise na po dnoju Parnasa, u slavu Apolona. U najstarije vrijeme kae se da je tu bilo samo muzikih igara, t. j. samo natjecanja za nagradu s peanom u slavu Apolonovu, ali svetkovina se ve rano rairila gimnikim igrama. Nagrade su isprva bile u novcima, kasnije se mjesto novaca davala palmova granica i lovorov vijenac. I tu je pobjednik smio postaviti kip. I s t m i j s k e i g r e prireivale su se svake tree godine blizu Korinta u slavu Posidona, ali su bile samo gimnike. Kao nagrade davale su se palmove granice i vijenci od pitomoga bora ili od celera (aXtvov). N e m e j s k e i g r e takoer su se prireivale svake tree godine, i to u dolini nemejskoj u slavu Zeusa. Oko prava, da njima upravljaju, otimali su se gradovi Kleona i Argos. Nagrade su bile palmove granice i vijenci od celera. e) K a z a l i t e
( D B r p f e l d - R e i s c h , Das griechische Theater, Athen 1896. B e t h e, Prolegomena zur Geschichte des Theaters im Altertum, Leipzig 1896. W i 1 a m o w i t z, Die Spiirhunde des Sophokles, Leipzig u. Berlin 1913. M u U e r , Das attische Buhnenwesen, Gutersloh 1916. F r i c k e n h a u s , Die altgriechische Buhne, Strassburg 1917. B i e b e r, Die Denkraaler zum Theatenvesen im Altertum, Berlin u. Leipzig 1920. W i 1 a m o wi t z , Einleitung in die griechische Tragodie, Berlin 1921. B u l l e , Untersuchungen an griechischea Theatern, Munchen 1928. F e n s t e r b u s c h , Das Theater im Altertum, Leipzig 1930. V e t t e r, Antike Musik. Munchen 1935 [Tusculum-Schril'ten 26]. F i e c h t e r - H e r b i g - B u l l e - K u b l e r , Das Dionysos-Theater in Athen, 13, Stuttgart 1935-36. B r o r a m e r , Satvroi, Wurzburg 1937. S c h a n , La danse grecque antique, Pari 1930. F 1 i c k i n g e r, The Greek Theater and its Drama, Chicago l9o6. B i e b e r, The historj of the Greek and Roman theatre, London 1939. D e g a n i, L a muica nella preistoria e nelle antiche civilta, Reggio Emilia 1939. G r o h, fiecke divadlo, 2. izd. Praha 1933. R a c , Sofoklove tragedije, Zagreb 1695. M a j n a r i , Sofoklovi Sljednici, IXNEYTAI, Zagreb 1932. M a j n a r i , Menandrovi Parniari, Zagreb 1938. [Rad knj. 264.])

160. Kad bi dolo vrijeme za igre, pozvali bi na njih s v e a n i g la s n i c i elejski (c?xovSorppot) sve gradove grke i objavili sveti mir svima dio nicima svetkovine. Pripravama za igre i samim igrama upravljalo je devet h e l a n o d i k a , koje je narod elejski birao. Njima su se prijavljivali borci, oni su imali odravati red, paziti na to, da se kod igara postupa po pravilama, i dijeliti nagrade. Vijeu (pcm-r;) elejskomu bili su duni davati raun, ali odluka se njihova nije mogla vie oboriti. P r v i d a n svetkovine zakleli bi se najprije sami kod rtvenika Zeusa Horkija u buleuteriju (vijenici), a onda bi oni zakleli ondje i borce, koji su morali dokazati, da su helen skoga roda i slobodni i da su se propisano vrijeme vjebali u gimnaziji. Takoer su se imali zakleti, da e se tono drati pravila za igre. D r u g i d a n poele bi se igre u stadiju, koje su osim sveenice Demetrine smjeli gledati samo mukarci. Najprije bi se natjecali djeaci u tranju, rvanju i akanju. T r e i d a n ogledali bi se odrasli ljudi u istim igrama. Poetak j e inilo tranje u tri oblika, kao postojano tranje (8oXt^o? [3po;j.oc]), kao jednostruko tranje (otaStov) i kao dvostruko tranje (5CaoXo?). Kod posto janoga tranja imalo se 192 m dugo trkalite 24 puta pretrati, kod jedno strukoga jedamput onamo i natrag, a kod dvostrukoga dvaput. Zatim bi dolo na red rvanje (wdXrj), akanje i icapcpdtiov (rvanje i akanje .zajedno). Kod svih tih igara bili su borci posve goli. 161. e t v r t i bi s e d a n poeo u hipodromu s utrkivanjem etveroprega (tS-pnntov [Sp[ta]). Upotrebljavale su se dvokolice, koje su bile posve nalik na bojna kola Homerovih junaka ( 56.). I konji su bili onako upre gnuti, jer su dva srednja (Cu^uh) u jarmu vukla rudu. A dva pokrajna konja (osipalo1 ., ostpaipopot) bila su uetima (tranjgama) upregnuta pred kola. Na izlazitu (tj atpeai?) bila su mjesta za etveroprege zatvorena uetom, koje bi se spustilo, kad bi se utrkivanje poelo. Budui da je bilo samo jedno utrkivanje, dola bi sva kola, esto vie od, 40, u isto doba na trkalite. Osobita se vjetina traila za okretanje oko cilja, jer su ondje vo zai nastojali, da preteku jedan drugoga. to bi krai bio okret, to bi dalje doao jedan pred drugoga, a to je vea bila i opasnost, da se sukobe. Osim takvoga utrkivanja bilo je i drugoga za dvoprege (rj Soviopt?) ili za ja hae konje (o xsXt)?). Pobjednikom se nije drao voza ili jaha, nego onaj, iji su bili konji. Isti se dan vrio i t. zv. irevTadXov, t. j. skup od pet vjebi: tranje, bacanje diska, skakanje, [bacanje koplja i rvanje. Za te bi se vjebe borci drijebom razdijelili u skupine, pa se pobjednicima iz njih valjalo onda jo meu sobom ogledati. Ako bi broj natjecatelja bio lih, ostao bi jedan kao s< pe8po? (ekalac), koji se imao ogledati samo s pobje dnicima, ali je bio na dobiti tim, to mu je snaga bila jo ila. Posljednja j e igra bilo t r a n j e u o r u j u (6 6-Xtttov 8po|io;), gdje su trkai imali na sebi potpuno hoplitsko oruje.

164. Dramska prikazivanja grka nisu samo zadovoljavala elju za gledanjem, nego su bila i dio bogosluja, te su se navlastito u Ateni raz vila iz sveanih obiaja, kojima se od starine slavio Dionis. O svetkovinama

96

GREE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

97

se mo boga slavila pjevanjem i plesanjem korova, a zadirkivanja kojekako preodjevenih ljudi pripadala su zabavama, koje su se na to nadovezivale. Razlikovali su se ozbiljniji, tragiki korovi (%opol rpa-j-flioi, jer su ih sasta vljali ljudi preobueni kao satiri [ 132.], koji su nalik na jarce: tpa^oi) i rasputeni, komiki korovi (-/. x<[uxoi od pijanka, rulja veselih ljudi). Budui da su Grci voljeli natjecanje svake ruke, stale su se i za pjevanje tih korova dijeliti nagrade. Od njih su se razvili ppetci drame tako, da je jedan glumac (oraioip'.nrj?: odgovaralac), ponajvie sam pjesnik, u ulozi jedne ili vie osoba iz pria o Dionisu pjevaima nasuprot stao. Kae se, da je to prvi uinio Tespis g. 534. Za Eshila se zna da je kao glavni glumac (rcptoTor/amorjji;: prvi natjecatelj) uzeo za pomonika drugoga glumca (SeoTspafGmaojc); treega je glumca (TpiTafomorT)?) uveo Sofoklo, koji je sam bio slaba glasa. Tim se razvojem glumakoga djelovanja kor, kojega su pjesme isprva bile jezgra drami, sve vie potiskivao. U komediji je kor, kojemu je plesanje bila glavna stvar, napokon izgubio svaku svezu s dramskom radnjom. Stoga u t. zv. srednjoj i novijoj komediji korskih pjesama i nema.

su bili isprva napisani bojom. Ostala su sjedita jednostavne ploe, na ko jim a su pojedina mjesta oznaena crtom. Tim, to su se na ploama iza pravih sjedita nainile udubine i sama sjedita sprijeda malko izdubla, postiglo se to, te nisu noge onih gledalaca, koji su sjedili straga, smetale onima, koji su sjedili sprijeda, a dobilo se i vie prostora, te se moglo nainiti vie sjedita. Gledaoci su sjedili na jastucima, koje bi sami sa sobom donijeli. itavo gledalite nije bilo pravi polukrug, nego se prilju bilo nejednakomu obliku zemljita. Dva hodnika, od kojih je gornji sluio i za prolazni put, dijelila su ga na tri kata. Budui da su katovi prema gore bivali sve iri, valjalo je broj stuba od donjega hodnika poevi podvostru-

165. Pozorite tih prikazivanja nije bila poviena pozornica, nego okruglo p l e s i t e (p^orpa) kod hrama Dionisova. U sredini mu se nalaziG rtvenik ((H )|iiXir)) na povienoj stepenici (to jBr^p-a). Mjesto bi se izabralo tako, da bi obronak breuljka gledanje olakavao, a koliko bi bilo potrebno, nainili bi se oko njega drveni odri. U Ateni je bila po jedna orhestra u starijoj svetinji Dionisovoj, u Leneju ( t o Arjvaiov), i u svetinji Dionisa Eleutereja ( 133.). Poslije su se. u toj svetinji po obronku akropolskom nasipavanjem i podziivanjem nainila s j e d i t a za gledaoce. To je g l e d a l i t e bilo poluokruglo i imalo oblik izdubine (datpov, xotXov). Sjedita su bila drvena i nainjena poput stepenica. Na njih se dolazilo stubama, koje su iz orhestre izlazile kao zrake i sjedita u klinaste odjele (aE xspxiSse) dijelile, ili sa strane irokim hodnikom (to SidCco^a), koji je gledalite uspo redno s okrugom dijelio na gornji i donji kat. Istom u vrijeme borbe s Filipom Makedonskim sagradilo se itavo gledalite od kamena (govornik Likurg). Da bi se obronak akropolski mogao bolje upotrijebiti, primakla mu se orhestra blie. Dok su od staroga kazalita, u kojem su se prikazi vale drame velikih tragika sauvani jo samo neznatni tragovi kolomata, kojim je orhestra bila okolomaena (si. 53. A, JB, O), to je nova gradnja od kamena u donjem dijelu sauvana gotovo onako, kakva je negda bila (si. 54.). Sjedita najdonjega reda bila su kao. najbolja odreena za odline gledaoce ( 171.), pa stoga udeena kao stolice s naslonom za lea. Osobito je sjajno ureena, a ima i naslone za ruke, srednja stolica, koja je bila odreena za sveenika Dionisa Eleutereja. Natpisi na prednjem okrajku sje dita, na pr. 'lepco? Atovuooo tou EXeo&gpsux;, uklesani su tek kasnije, moda

Sl. 63. Nacrt pozorita u Dionisovu kazalitu u Ateni

iti. Slino su bila udeena ostala grka kazalita, kao to pokazuju sau vani ostatci. Osobito je dobro sauvano kazalite u Epidauru (si. 55.), gdje se jo posve jasno istie okrugla orhestra, dok u Ateni poradi pregraivanja u rimsko vrijeme nije vie okrugla. 166. P o z o r i n e z g r a d e grko kazalite isprva nije imalo. Pozorite radnje u najstarijim je dramama tako odabrano, da mu ne treba pozadine, a glumcima je za odijevanje i preodijevanje dostajao ator, t. j. kua od drveta, pletiva ili platna (cnajvf;), koja se nalazila po strani, tako da je gle daoci nisu vidjeli. Poslije bi se za svako prikazivanje sagradila pred orhestrom, a dobila bi prema potrebi oblik hrama ili palae. Sa svake strane
Dr. A. M usi: Grke i rimske starine

98

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

99

izmeu pozorine zgrade i zidova, s kojima se gledalite zavrivalo, bili su ulazi (at TtapoSot), na koje bi kor i glumci, ako ne bi doli iz pozorine zgrade, uli na orhestru. Prema poloaju atenskoga kazalita nastao je obiaj, te se paroda glumcu s desna drala za ulaz sa sela, a ona s lijeva za ulaz iz grada ili iz luke. To je onda vrijedilo za sva kazalita, makar gdje bila. Dalji je razvoj doveo do toga, te se sagradila stalna kua, kojoj se proelje moglo prema potrebi preudesiti. Tako je dobilo atensko kazalite 4. vijeka kamenu pozorinu zgradu od 4 m visine, a dvaput tako dugu kao promjer orhestre. U njoj su bile prostorije za glumce i pozorine sprave, a sprijeda je imala troja vrata. Proelje jo j je bilo ureeno dorskim

to se pred proskenijem nainila pozornica visoka 1 1/2 m, koja je dio or hestre odsjekli i s njom bila u svezi stubama. Tako se grko kazalite pretvorilo u rimsko. Osim toga se orhestra poploila i, budui da se upo trebljavala i za gladijatorske igre, od najdonjega sjedita u gledalitu ka menom ogradom ogradila. Posve drukije nego kazalita bili su, bar u starije vrijeme, udeeni od e j i, koji su sluili za muzika prikazivanja (za koncerte). To su bile okrugle graevine s krovom poput atora i mnogim stupovima unutra.

SI. 54. Dionisovo kazalite

stupovima, koji su bili na svakom kraju malo naprijed pomaknuti te su inili t. zv. jrapaax7jvca, koja su bila toliko razdaleko, kolik je bio promjer orhestre. Meu one stupove, koji su bili izmeu paraskenija, a zvali su se 3tpooxTjviov, metale su se obojene drvene ili platnene ploe ( ol uEvazs?) kao dekoracija pozadine. U paraskenijama nalazili su se trostrani bridnjaci, koji su se vrtjeli oko svoje osi, a sluili su za promjenu dekoracije, jer su i oni bili obojeni. Krov pozorine zgrade mogao se upotrijebiti za to, da se sagradi gornji kat ili da se na njemu bogovi na nebu prikazuju (dsoXofsiov). Na stroju (p jx av^) pojavljivali su se bogovi, kad im je valjalo za pleteni vor radnje presjei (&eo? azo Pi'/avTjc, deus ex machina). 167. T a pozorina zgrada, kojoj se gola stijena okrenuta prema hramu Dionisovu sakrila trijemom sagraenim prednjom , p r e g r a i v a l a se poslije mnogo. Najznatnija se promjena dogodila za cara Nerona tim

SI. 55. Kazalite u Epidauru

Takav je odej sagradio Periklo na istonom obronku akropolskom. Odej Heroda Atika iz rimskoga vremena jugozapadno od Akropole bio je posve nalik na pokriveno rimsko kazalite. 168. U kazalitu se prikazivalo o Velikim Dionisijama i o Lenejama (Antesterijama) ( 183.). Upravljao je prikazivanjem onaj arhont, koji je upravljao svetkovinom uope (o Velikim Dionisijama arhont eponim, o Le nejama arhont kralj). On bi prihvatio drame, koje bi mu se predale za natjecanje, i drijebom odredio pjesnicima korege ( 47.) i protagoniste. On je drijebom odreivao i pet sudaca, koji su sudili o uspjehu, i odr avao red s pomou redara (pa[38o5)(oi). Pjesnici komedija n a t j e c a l i su se svaki s jednom komedijom, a pjesnici tragedija svaki s jednom tetralo-

100

GRKE STARINE

VII. VJERSKE STARINE

101

gijom, t. j. s tri tragedije i s jednom satirskom dramom, a natjecala su se o Velikim Dionisijama tri tragika i tri ili pet komikih pjesnika. Svaki je tragiki pjesnik za svoje drame trebao jedan dan, a svi komiki pjesnici skupa jedan dan. Kao p o b j e d n i k proglasio bi se pjesnik najbolje tetralogije ili komedije, a osim njega i njegov koreg i onaj protagonista, koji je najbolje prikazivao. Koregu je valjalo sastaviti i opremiti kor pa dati frulaa i statiste (xa><pa lipoatoTtft). Ali uvjebati je kor imao pjesnik (St8acxaXo?). Tri je glumca plaala drava. Ako bi ih pjesniku trebalo vie (4), valjalo mu je za njih zamoliti korega. 169. 61 u m c i (o7toxptra; .) sastavljali su u Ateni staleku udrugu (ot irept tov Aiovooov rs^vir). Po trojica njih, koliko ih je za svaku dramu tre balo, sloilo bi se u skupine pod vodstvom protagoniste, koji bi kao podu zetnik zajedno sa svoja dva druga preuzeo prikazivanja. Po starom obi-

SL 66. Obrazine za tragediju

SI. 57. Obrazine za komediju

osa, ptica, aba, oblaka. U satirskim dramama, u kojima se prikazivala ponajvie pratnja Dionisova, bilo je potrebno odijelo od trikota s rutavim ivotinjskim koama. Bogovi su se poznavali po svojim oznakama, osobito se Heraklo s kijaom i lavskom koom rado na pozornicu iznosio. Glumac je najprije stajao na stepenici rtvenika u orhestri, a poslije, kad se sagradila pozorina zgrada, osobito na mjestu pred njom (liti q j cnnjvfi). Jampski su se trimetri kazivali, a ono, to je bilo u dragim metrima spjevano, kao ono, to su govorili kor i glumac naizmjence (xofj.p.ot: tualjke, odxojrrsiv: plangere), ili se pjevalo ili uz trulu recitiralo. 170. K o r (xpc) je bio sastavljen u tragediji od 12, poslije od 15, u komediji od 24 koreuta (^opsurat). Tragiki je kor bio poredan u tri povorke (oroi^oc) po etiri ili pet momaka, dakle u etiri ili pet vrsta (Ct>Tv), komiki u etiri povorke po est momaka, dakle u est vrsta. Prvu su vrstu sastavljali najljepi i najsigurniji koreuti. Srednji je od njih bio korovoa (xopotpaio?). Kor je ulazio na orhestra jednom parodom, obino iz grada, dakle glumcima s lijeve strane, poredan po vrstama (xxta 070), pjevajui ulaznu pjesmu (Y ] zapoSo?). Njoj je odgovarala na koncu izlazna pjesma (rt s'oSo?, to e65tov piAoc). Budui da je anapestiki metar davao takt kod stupanja, rado se upotrebljavao u tim koranim pjesmama. Druge pjesme korske (cd araotji) pjevale su se uz plesne kretnje; za ivlje plesove bile su osobite plesne pjesme (ra oTcopji]^a.xa). Za dijaloga, koji se korskim pjesmama ra lanjivao na ine (ra sitstaoSta), stajao je kor okrenut prema glumcima. U ime kora govorio je korovoa. U komediji je osim toga dolazila pjesma, koja nije bila u svezi s radnjom, nego upravljena gledaocima, fj z a p ita te;. Pjeva jui nju bio je kor okrenut gledaocima. Kor nije imao ni obrazina ni koturna. Njegove su pjesme inile isprva jezgru drame, koja je po njemu dobivala i ime (natpis). Malo pomalo bivalo ih je sve manje.

aju nosili su glumci prikazujui obrazine (jrpooeMcov). One su bile potrebne, je r je prikazivanje pod vedrim nebom i daljina gledalaca traila, da glumac bude vei i da mu se crte lica ja e istiu; po njima je bilo mogue i to, da su enske uloge prikazivali mukarci. S obrazinom je bila u svezi i vlasulja. Budui da su crte lica morale odgovarati znaaju i glavnomu ra spoloenju uloge, bile su obrazine za tragediju i komediju posve razline (s i 56. i 57.). Tragike su obrazine imale na elu trokutni nastavak (o-pto?), kojim se ve postizalo to, da se ovjek inio vei. Istu su svrhu imali vi soki drveni potplati (xo&opvot) tragikih glumaca, dok su komiki glumci nosili jednostavne cipele (lat. soccus). I dugi hiton s rukavima ( 90.), koji se visoko opasivao i do nogu dopirao, imao je isti uinak, a mogao se jo i jastucima podloiti. On je pripadao starinskoj sveanoj nonji, a nosila su ga u tragediji sva lica. U komediji se nosilo obino odijelo pored najudnovatijega fantastikoga nakita osobito kora, na pr. u obliku

171. G l e d a o c i su dolazili u kazalite u slavu boga u sveanim halji nama i s vijencem na glavi. Pravo dolaziti imali su osim graana i meteci i stranci, robovi jamano samo kao pratioci svojih gospodara. ene i djeca nisu smjela dolaziti na prikazivanje komedija; na prikazivanje tragedija ini se da im je bio dolazak slobodan, ali u starije vrijeme bivalo je to rijetko. Zakupnik kazalita (dsarptovtjs, p)(iTxra)v), koji je imao zgradu, strojeve i sprave uzdravati, pobirao je za zakupninu, koju je plaao dravi, kod ulaska ulazninu. Graanima se od Perikla ulaznina naknaivala kazalinim novcima (ro dsioptxov). Nekim sveenicima, inovnicima, zaslunim ljudima i stranim gostima davala je drava slobodan ulazak i odlina mjesta (iiposSpta); oni su za potvrdu dobivali kovane ulaznice (ra a6u.fioXa).

III

RIMSKE STARINE

NAROD RIMSKI
( N i e s e - H o h I , Grundriss der rOmischen Geschichte nebst Quellenkunde, 5. izd, Munchen 1923 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der AltertumswissenschaftIII5], M o m m s e n , Rfjrnische Geschichte, Wien-Leipzig [Gekurzte Ausgabe; Phaidon Verlag], K o r n e m a n n , RSmische Geschichte. 1, 2, Stuttgart 1938-39 [ K r S n e r s Taschenausgabe 132 u, 133]. S t o l z - S c h m a l z - L e u m a n n - H o f m a n n , Lateinische Grammatik, Munchen 1928 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft II 2], str. 39.43. S t o 1 z D e b r u n n e r , Geschichte der lateinischen Sprache, 2. izd. Leipzig 1922 [GOschen 492]. P a i s - B a y e t - B l o c h - G a r c o p i n o , Histoire romaine, Pari 1926 id . R o s t o v t z e f f , A history of the ancient world. H. Rome, Oxford 1927. S o l a r i , Vita publica e privata degli Etruschi, Firenze.)

172. Oni Indoevropljani, to su se naselili u Italiji, zovuse I t a l i c i ( 2.). Podijeljeni su bili na L a t i n e i na U m b r o - S a b e l e , od kojih su Latini zapremali zapadni dio italskoga poluotoka, a Umbri i Sabeli istoni. Latinskom su plemenu pripadali narodi, koji su nastavali u Laciju, a umbrosabelskomu Umbri i Sabini, Samniti, Hirpini, Marsi, Volsci, Ekvi, Hernici, Picenti, Lukani i Brutiji. Jezik je Latina latinski, a od jezika umbro-sabelskoga plemena najbolje nam je poznat iz natpisa posljednjih vijekova pr. Kr. jezik Umbra i jezik Samnita, koji se zove o s k i k i . Osim Italika nastavala su u Italiji i druga plemena, od kojih su jedna bila indoevropskoga podrijetla, a druga nisu bila. Indoevropskoga su podrijetla bili na sjeveroistoku Italije i u Istri V e n e ti, a u Kalabriji M e s a p i j i , koji su jedni i drugi pripadali starim Ilirima ( 2.). Neindoevropskoga su podrijetla bili L i g u r i na sjeverozapadu Italije, koji su moda bili staro sjedioci italski, i E t r u s c i u Etruriji, kojima se za podrijetlo pravo ne zna. Latini su osnovali blizu ua rijeke Tibera grad Rim, kojega se sta novnici (graani) upravo zovu R i m l j a n i . Ali s razvitkom drave rimske irio se i taj naziv, je r je obuhvaao sve graane rimske drave, makar ko jemu narodu pripadali. Tako je L atin i etnografski, a Rim ljani politiki pojam.

I. DRAVNE STARINE A. Pregled povijesti ustava rimskoga


( M a r q u a r d t , ROrnische Staatsvenvaltung. 1, 2, 3 ; 3. i 2. izd. Leipzig 1881-85. M o m m s e n , ROtnisches Staatsrecht 1, 2, 3 ; 3. izd. Leipzig 1887-88. S c h i l l e r , R(Smische Staatsaltertumer, 2. izd. Munchen 1893 [M u 11 e r, Handbuch der klass. Altertums-vrissenschaft IV, 2], N i e s e, Staat und Gesellschafl der ROmer, Berlin u. Leipzig 191<

106

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

107

[ H i n n e b e r g , Die Kultur der Gegemvart i r 4, I], B l o c h , Romische Altertumskunde, 8. izd. Leipzig 1911 [GOschen 45]. N e u m a n n , ROmische Staatsaltertumer [GerckeNorden, Einleitung III, 2. izd. Leipzig u. Berlin 1914). B r a s s 1 o f f. Staat und Gesellschaft in der rSmischen Kaiserzeit, Wien u. Leipzig 1933. M o m m s e n - M a r q u a r d t K r u g e r , Manuel des Antiquites romaines. IXIX, 1888 1907. H o m o , Les institutions politicpies romaines, Pari 1927. Bouch6-Leclercq, Manuel des institutions romaines, Pari 1931. L a u r a n , Institutions romaines [Manuel des etudes grecques et latines, Pari 1934, II, str. 425. i d.] A b b o t t , A history and description of Roman political institutions,3 .izd.Boston 1911. B o j e s e n - r e p e l , Rimske starine, 2. izd. Zagreb 1900.)

Broj centurija

Razredi

imovina u asima 100.000 75.000 50.000 25.00011.000

Mjesto u vojsci

O r u je

I. 11.

80 20 20 20 30

1.4. red 5. red 6. red Izvan bojnoga reda Izvan bojnoga reda

Velik tit, oklop, kaciga, nazuvci koplje i ma Oklopa nema, tit je manji Nema ni nazuvaka Bore se bez oruja za zatitu s kopljima i sulicama Praari

173. Staro je graanstvo rimsko bilo podijeljeno na 80 kurija, od kojih je svaka obuhvaala vie rodova (gentes). Svakih 10 kurija inilo je jednu od tri prastare opine (Tities, Ramnes, Luceres). Potpuni su graani bili potres, t. j. lanovi rodova (adj. patricius). Kad se poslije patres prozvao patricijski senat, znaio je naziv patricii sve starograane. Lino su zavisni o patricijima bili clientes (poslunici), koji su postali od pokorenoga staro sjedilakoga puanstva, a poslije i od osloboenih robova. Prava klijentova zastupao je njegov zatitnik (paironus), koji je za to mogao od njega tra iti kojekakve usluge, osobito potporu u nevolji. Osim toga bilo je u Rimu od najstarijega doba p l e b e j a c a (plebeii), koji su takoer postali od pokorena starosjedilakoga puanstva i od doseljenika; i oni se mogu shvatiti kao klijenti, ali su se od pravih klijenata razlikovali tim, to nisu imali patrona ili to im je patron bila drava {kralj}, emu je posljedak bila osobna sloboda i uivanje privatnih prava; no politikih prava nisu imali ni oni, nego su ih istom u dugotrajnoj, ljutoj borbi s patricijima stekli. 171. Rimom su najprije vladali k r a l j e v i , koji su se birali doivotno, a imali su samo ogranienu vlast. Kralj je bio najvia upravna i pravosudna oblast, vojskovoa u ratu i vrhovni sveenik, ali je vlast dijelio s vijeem ili izabranim zastupnicima patricijskih porodica (senatus) i s narodnom skuptinom (comitia curiata, poslije i centuriata). Znaci kraljevske asti bili su svenji prua sa sjekirom (fasces), koje su pred kraljem nosili liktori, visoka stolica, na kojoj bi sjedio sudei, pa grimizno odijelo, grimizna toga u miru, kratki grimizni plat u ratu. O izboru kralja v. . 184. Povijest kraljeva, kako su je zabiljeili pisci, d ostaje tamna i pjesniki iskiena. Ali se u Djoj ipak ogledaju dogaaji iz najstarije povijesti rimske. Najznatnija je politika promjena za vrijeme kraljeva razdioba graanstva rimskoga (i patricijskoga i plebejskoga) po imetku na razrede (classes) i centurije, koja se pripisuje kralju S e r v i j u T u l i j u . Tora je razdiobom, koja je sluila organizaciji vojske, uinjen prvi korak, da se premosti du boki jaz izmeu oba stalea rimske drave. Kakva je ta razdioba bila, neka pokae ova skrialjka:

III. IV. V.

K tomu je dolo jo 18 centurija vitezova (equites), 6 patricijskih, a 12 plebejskih, koje su sastavljali odlini mladi ljudi I. razreda. Osim toga su bile dvije centurije rukotvoraca (fabri) i dvije centurije sviraa (cornicines i tibicines). Oni, koji su imali manje od 11.000 asa, sastavljali su jednu centuriju. Tako je svih centurija bilo 193. Ali brojili su se samo mukarci od 17. do 60. godine, i to tako, da su mlai (iuniores, od 17. do 45. godine) i nili jednu polovicu centurija, a stariji (seniores, od 46. do 60. godine) drugu. Stariji su u ratu bili priuva. Zemljini se posjed dijelio na etiri upravne opine (tribus). Sa ire njem rimskoga zemljita rastao je i broj tih opina, tako da ih je napokon bilo 35 f4 tribus urbanae i 31 tribus rusticae). Porez su plaali svi graani, koji su imali bar 1500 asa; oni su se zvali asidui, locupletes, a oni, koji nisu plaali poreza, proletarii , capite censi. 175. G. 509. zamijeni kraljevstvo republikanski ustav pod dvojicom konzula, koji su se svake godine birali. Sasvim je bilo prirodno, da je po radi toga, to se vrhovna oblast dravna svake godine mijenjala, porasla vlast senatu, koji je bio stalan. Naskoro se zaotrila i protivtina izmeu patricija i plebejaca. Povrh toga, to plebejci nisu imali politikih prava, titala ih je i materijalna nevolja. Dok su patriciji bivali sve bogatiji, jer su imali pravo uzimati pod zakup zemljita, oteta neprijatelju u ratu (ager publicus): bivali su plebejci sve siromaniji, je r poradi estih ratova nisu mogli ni svoga zemljita obraivati, te su se morali patricijima zaduivati. K tomu su se plebejci neprestano mnoili, dok je broj patricija sve vie padao. Napokon dotea taj pritisak plebejcima, te zametnu borbu s patri cijima. Tim, to su se iselili na Sveto brdo, prisile g. 494. patricije, te oni pristanu, da plebejci biraju oblast, koja e ih od nasilja patricijskih oblasti tititi. To su bili puki tribuni (tribuni plebis), ispoetka dva, a poslije deset njih, pa puki edili (aediles plebei), pomonici tribuna, takoer

108

RIMSKE STARINE

L DRAVNE STARINE

109

dva. Od g. 471. (lex Publilia) birali su se ti plebejski inovnici u plebejskim skuptinama (concilia plebis), gdje se glasovalo po tribusima ( 174.). U istim skuptinama mogli su plebejci stvarati i zakljuke (plebiscita), koji su od g. 449. (lex VaJeria H oratia) vrijedili za itavo graanstvo, ako bi na njih pristao senat. G. 454. pristali su patriciji na to, da se pravo napie. G. 451. budu izabrana desetorica (sami patriciji), koji su imali upravljati dravom i obi ajno pravo napisati (decemviri legibus scribundis). Tako je bilo i g. 450., samo to su ove godine neki decemviri bili plebejci. Tako su postali za koni na dvanaest ploa, osnova rimskoga prava, koji su dodue bili strogi, ali su plebejcima ili u prilog po tom, to su nastojali zaprijeiti besramno lihvarstvo. G 445. bude izmeu patricija i plebejaca doputen conubium (skla panje zakonita braka) (lex Canuleia), a u isto doba zadovoljila se i tenja plebejaca za najviom vlau tim, to su se mjesto konzula stali birati (po volji senata) tribuni militum consulari potestate, a za njih su se mogli bi rati i plebejci. Ali zato su patriciji za se stvorili novu, znatnu oblast: dva c e n z o r a (g. 443.). G. 421. dobili su plebejci pravo bar na jednu od starih oblasti, na kvesturu (blagajnika sluba), a ujedno se broj kvestora povisio od dva na etiri. Ali ve g. 367. prihvaeni su prijedlozi pukih tribuna G. Licinija Stolona i L. Sekstija (Leges L icin iae Sextiae), meu kojima je bio i taj, da jedan konzul bude plebejac. No zato su osnovane dvije nove patricijske oblasti: p r e t u r a i k u r u l s k i e d i l i t e t . Ali f te, kao i druge oblasti, po stale su naskoro pristupne i plebejcima. G. 300. dopustila je lex Ogulnia, da mogu plebejci biti i sveenici (pontifices). Poto je napokon g. 287. odreeno, da zakljuci plebejskih skuptina za to, da dobiju zakonsku vri jednost, ne trebaju privole senata (lex H ortensia), izjednaili su se plebejci s patricijima posve, te je pala ograda, koja ih je vjekovima dijelila. ,176. Kad je prestala protivtina izmeu patricija i plebejaca, poelo se razvijati novo, slubeno plemstvo (nobilitas), kojemu su pripadale i patricijske i plebejske porodice, kojih su lanovi vrili kurulske slube (konzulat, preturu, edilitet). To je plemstvo imalo ius imaginum. Imagines su bile votane, obojene obrazine, nainjene prema licu onih pokojnika, koji su vrili takve slube; uvale su se u atriju izloene u zatvorenim ormarima i o porodinim svetkovinama ovjenavale, a kod sprovoda nosile pred povorkom. Plemstvo je vie slube prisvajalo za svoje lanove i nasto jalo od njih odbijati one, koji su bili ignobUes ili homines novi. Ono je bilo jezgra stranke, koja se zvala boni ili optimates i na svoju korist branila dravni poredak od napadaja puke stranke (popvlares). Ali socijalno je pitanje zahtijevalo rjeenje, jer su optimati, prisvojivi gotovo sav ager

publicus i potisnuvi posjednike manjih zemljita, doli do velikih dobara, koje im je obraivalo roblje, dok su se seljaci, osiromaivi veinom, selili u Rim i ondje umnoavali broj nezadovoljnih graana. Tu su se istakla braa Tiberije i Gaj G r a k h o , koji su jedan i drugi bili puki tribuni. Prvi se g. 133. povratio na prijedloge tribuna G. Licinija i L. Sekstija, te je predloio zakon, po kojem nitko nije smio imati vie od 500 jutara opin skoga zemljita, a dva odrasla mu sina jo svaki po 250 j., povraeno se pak zemljite imalo razdijeliti na dijelove po 30 j. i dati siromanijim graanima pod zakup. Mlai je brat njegov g. 123. izmeu ostalih agrarnih i politikih reforma proveo i tu, da su se (porotni) sudovi (iudicia) oteli senatu pa predali vitezovima. G. 89. stekli su iza saveznikoga rata svi stanovnici Italije graansko pravo (lex P lautia P apiria), koje su im ve Grakhi htjeli da pribave, da bi puku stranku pojaali mnotvom slobodnih i nezavisnih graana. Na skoro zatim poradio je S u l a kao diktator (82.79.) opet u prilog optimatskoj stranci. Izmeu ostaloga je ograniio vlast tribuna (tribuni ne mogu nita predlagati bez privole senata; tko je bio tribun, ne moe se natje cati za vie slube) i sudove povratio senatu. Sula je svoju zadau shvatio jednostrano kao politiku, a za gospo darstvenu se stranu nije brinuo. Ali proletarijat je poradi silnoga osloboavanja i otputanja robova bio brojniji, a stanje njegovo bjednije nego igda, pa tako se jo za Sulina ivota njegova zgrada stala klimati. Napokon su (g. 70.) P o m p e j i K r a s , negdanje pristae Suline, pukomu tribunatu povratili staru vlast, a sudove podijelili meu senatore i vitezove. Ali svrha im je bila njihova osobna vlast. Osobito je Pompej iao za tim, da bude nasljednik Sulin. Postao je voa demokrata, a kad je vidio, da nije dorastao svomu genijalnomu suparniku Cezaru, utekao se ugledu senata. O daljem r a z v i t k u ustava ne moe se u takvim prilikama vie govoriti. Istom novi, monarhijski red opet je uvrstio dravu na osnovi promijenjenoga gospo darstvenoga stanja.

B. Ustav rimski
1. G r a a n s t v o
(G e 1 z e r, Die Nobilitst der rOmischen Republik, Leipzig 1912. S t e i n, Der rmische Ritterstan, Munchen 1927. B e 1 o t, Histoire des chevaliers roraains. 1, 2, Pari 18661873.)

177. G r a a n s k o j e p r a v o (civitas) bilo ili priroeno, ako se tko rodio iz valjana braka, ili steeno, i to ako se tko oslobodio od ropstva, ili- ako mu se podijelilo narodnim zakljukom. I pojedini su vojskovoe dobivali vlast, da strancima podjeljuju graansko pravo. Prava su graa

110

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

11 1

nina rimskoga bila: 1. ius commercii, po kojem je mogao imovinu stei i pro dati, 2 . ius conubii, po kojem je mogao sklopiti valjan brak, 3 . ius suffragii, po kojem je mogao u komicijama glasovati, 4. ius honorum, po kojem je mogao dobivati dravne slube, 5. ius provocationis, po kojem se protiv kazna, to bi ih odredile oblasti, mogao prizvati na narod. O g r a n i e n o graansko pravo (civitas sine suffragio) nije obuhvaalo ius suffragii i ius honorum. Takvo su graansko pravo imali stanovnici pokorenih gradova, koji su se zvali municipia. I z g u b i t i se moglo graansko pravo (capitis deminuiio: umanjenje pravne sposobnosti), ako bi graanin bio u ratu za robljen, ih ako ne bi izvrio vojne dunosti ili platio porez, pa bio u roblje prodan, ako bi preao u drugu opinu ili ako bi bio izagnan. 178. O d l i n i s t a l e i bili su ordo senatorius i ordo equester. S e n a t o r s k i stale inili su lanovi senata ( 184.). Osobita su prava senatorska bila: kao odlina nonja irok grimizni rub na tunici i osobite crevlje pa odlina mjesta kod igara. Dralo se, da nije dostojno senatorske asti baviti se novarstvom i trgovinom. U vrijeme vanih dravnih poslova senator nije smio iz Rima otii. Za putovanje izvan Italije valjalo ga je uiniti poslanikom (libera legaiio). Od Augusta postao je senatorski stale nasljednim, i tako se osnovalo nasljedno plemstvo senatorsko prema oso bnom vitekom. V i t e z o v i su se po Servijevu ustavu izmeu graana odlinih rodom i imetkom birali za konjaniku slubu u vojsci i do kraja republike sa stavljali 18 centuriae eguitum. Drava im je davala konja (equus publicus) i prinos za njegovo uzdravanje (o smotri vitezova isp. 195.). Kad su se poslije drugoga punskoga rata konjanici uzimali izmeu tuih naroda, iz gubio se malo pomalo vojniki znaaj vitekih centurija, a ordo eguester postao je graanski stale,, koji je obuhvaao sve, koji su imali najmanje 400.000 sesteraca. Stalan je politiki poloaj viteki stale stekao od 5. Grakha, koji je porotne sudove oteo senatu pa predao vitezovima ( 176.). Mo su vitezovi stekli trgovinom, kojom se senatori nisu smjeli baviti. Osobito kao zakupnici dravnih dohodaka (publicani) stekli su veliko bo gatstvo. Odlija su vitekoga stalea bila uzak grimizni rub na tunici i zlatan prsten. U teatru i poslije u amfiteatru imali su odlina mjesta. S propau republike prestala je i politika vrijednost toga stalea. Oni, kojima bi car dao viteko plemstvo ( equ.es equo publico samo kao naslov), bili su podijeljeni na turme, kojima je bio na elu carski princ s naslovom princeps iuventutis. Takvo je plemstvo bilo poetak vie vojnike i gra anske karijere. 179. Prema graanima, koji su se kao slobodni rodili (ingenui), sta jali su osloboeni robovi. Oni su se zvali libertini prema dravi, a liberti prema svome preanjem gospodaru. Osloboenjem (manumissio) postao bi

dojakonji rob rimski graanin s ogranienim graanskim pravom; u grad skim tribusima dobio bi pravo glasa, ali na inovnike slube i na slubu u vojsci nije imao prava. Istom potomci osloboenika u etvrtom koljenu izjednaili bi se pravno s graanima, koji su se slobodni rodili. Izmeu osloboenika i prijanjega njegova gospodara nastao bi meusobni odnoaj dunosti. Zavisnost se njegova pokazivala i spolja u tom, to bi prihvatio ime roda, a poslije i prvo ime od svoga prijanjega gospodara (na pr. osloboenik M. Tullius Tiro ima prvo ime i ime roda od svoga gospodara M. Tulija Cicerona). 2. N a r o d n e s k u p t i n e
( S o l t a u , Entstehung und Zusammensetzuiig der altrOmisehen Volksversamrnlungen, Berlin 1880. S o l t a u , Die Giltigkeit der Plebiszite, Berlin 1884. H a 11 a y s, Les comices a Rome, Pari 1890. B o t s f o r d , The Roman assemblies from their origin to the end of the Republic, 1909.)

180. Narodne skuptine, u kojima je narod glasujui po politikim odjelima stvarao zakljuke, zvale su se comitia. Contiones bile su skuptine, u kojima su inovnici togod priopivali graanima. Obino su se drale prije komicija, da se narod pripravi na pitanja, o kojima je valjalo odluiti. Concilia zvale su se skuptine jednoga dijela graanstva, na pr. plebejaca. Postupak je u komicijama bio taj, da je inovnik neto pitao (rogare, rogatio), a narod odgovorio (populus vult, iubet). Leges (zakoni, upravo: veze) zvale su se rogatae , ako su se prihvatile, datae, ako su se izdale. Komicije su imale tri oblika: c. curiata , c. centuriata , c. tributa. 181. Comitia curiata bila su najstarija, na 30 kurija podijeljena na rodna skuptina. Sazivao ih je na comitium kralj ili interrex, poslije konzul, pretor ili diktator. Od prava je njihovih za republike ostalo samo pravo (postalo pukom formom), da su izabranim magistratima podjeljivale imperium (lex curiata de im perio), i da su pristajale, ako bi samostalan graanin iz javio, da se podlae oinskoj vlasti drugoga graanina (adrogatio). 182. Comitia centuriata bila su na 193 centurije ( 174.) podijeljena skuptina itavoga patricijsko-plebejskoga naroda. Imala su ova prava: 1. biranje konzula, pretora i cenzora, 2 . izdavanje zakona, koje je prelo na tributske komicije osim zakona de bello indicendo (o navjetenju rata), 3. suenje u kriminalnim parnicama. U ovom posljednjem sluaju bile su prije komicija tri koncije, u kojima se vodila istraga. U posljednjoj bi konciji inovnici (quaestores parricidii ili duoviri perduellioni m dicandae) izrekli osudu kao mnijenje. Onda je komicijama valjalo sasluati razloge tomu mnijenju i obranu.optuenikovu pa osudu ili potvrditi ili zabaciti. Pravo sazivati centurijatske komicije pripadalo je inovnicima, koji su mali imperium. Skuptina bi se 24 dana (trinum nundinum, t. j. vrijeme od

112

RIMSKE STARINE

DRAVNE STARINE j kone poput centurijatskih komicija, a napokon i mjesto njih. A plebejskim su skuptinama predsjedali tribuni; u njima su se birali plebejski inovnici (tribuni i plebejski edili) i stvarali zakljuci (plebiscita), koji su po Valerijevu i Horacijevu pa po Hortenzijevu zakonu vrijedili kao zakoni. Osim toga su i tributske komicije i plebejske skuptine sudile u sluajevima, ako bi koji magistrat odredio veu globu (muita), negoli je imao pravo, i to tributske komicije, ako bi magistrat bio patricijski, a plebejske skuptine, ako bi bio plebejski. Tributske su se komicije sastajale prije na Kapitoliju u dvoritu Jupiterova hrama, u posljednjem vijeku republike ponajvie na Forumu ili na Mar tovu polju, a .vrile su se uope onako, kao i centurijatske. Zakonski bi se prijedlog prije javno izloio (legem promtdgare), a na snagu bi stao, kako bi iza glasovanja predsjednik proglasio, da je prihvaen (renuntiatio). Onda bi se zakon na tuane ploe urezao i na javnom mjestu izloio (legem figere). Ve potkraj republike gubile su komicije sve vie vanost poradi toga, to se narod pokvario i to se graansko pravo proteglo na itavu Italiju. U carsko im je vrijeme ukinuta najprije sudbena, a zatim i zakonodavna vlast; samo izvanji oblik izbora uvao se, je r su se inovnici, koje je birao senat, u komicijama renuncijacijom potvrivali. 3. S e n a t
( R i b b e c k , Senatores Romani qui fuerint idibus Martiis a. u. c. 711. Diss. Berolini 1899. F i s c h e r , Senatus Romanus qui fuerit Augusti temporibus. Diss. Berolini 1908. W i 11 e m s, Le senat de la republique romaine. 1, 2, Louvain-Paris 18781883. M i s p o u l e t , L a v i e parlementaire a Rome sous la rpublique. Essai de reconstitution des seances historiques du Senat romain, Pari 1899. L a m b r e c h t s , La composition du Senat romain de 1 accession au trdne d Harien a la mort de Commode, s Gravenhage 1936. L a m b r e c h t s , La composition du Senat romain de Septime Severe a Diocltien (193284), Budapest 1937.)

tri sajamska dana) unaprijed objavila, a drala bi se u osobite dane (dies comitiales) iza motrenja auspicija obino na Martovu polju. I ako bi se auspicije pokazale povoljne, mogla su nepovoljna znamenja, koja bi se za vrijeme komicija opazila, uiniti, da se skuptina odgodi, kao to bi i naknadna izjava augura, da se uinila pogrjeka tim, to se nije pazilo na auspicije, ukinula ono, to se ve izvrilo. Prije glasovanja sakupio bi se narod u konciju, u kojoj bi se iza rtve i molitve raspravljalo o predmetu, o kojem se imalo odluiti. Na poziv predsjednikov sastale bi s onda cen turije te bi u vojnikom redu, tako da bi se pred njima nosila vexiUa, pole na mjesto odreeno za glasovanje. Najprije bi glasovalo 18 centurija equitum, a rezultat bi se njihova glasovanja, koji je esto bio odluan za daljnji razvitak, objavio. Ako su vitezovi i 80 centurija prvoga razreda, koje su za njima glasovale, bili sloni, bilo je glasovanje odlueno, inae se dalje gla sovalo dotle, dok se nije postigla veina. U samim centurijama, od kojih se svaka morala sloiti u jednom glasu, glasovalo se najprije usmeno, po slije glasovnicama (tesserae, tabellae). Kod zakonskih prijedloga i kad se sudilo, dobio bi svatko dvije glasovnice, od kojih je na jednoj bilo napisano slovo A ( = aniiquo, t. j. glasujem, da bude kao dosad; zabacujem), a na drugoj U R (== uti rogas). Na koncu bi predsjednik rezultat glasovanja objavio (renuniiatio). Razdioba centurija, koja je bogatijim graanima pribavljala odluku kod glasovanja, poslije se u prilog siromanijemu stanovnitvu tako pro mijenila, te je svaki od 35 tribusa inio dvije centurije u svakom od pet razreda, tako da je u svakom razredu bilo 70 centurija. Vitezovima se uzelo pravo, da prvi glasuju. I vojniki se red ukinuo. Zato su se za odjele nainile ograde (saepta), iz kojih se izlazilo po brvinama (pontes) . Tu su se gla sovnice bacale u koare (suffragia ferre), iz kojih bi ih izvadili i prebrojili diribitores. 183. Comitia tributa bila su na tribuse ( 174.) podijeljena skuptina itavoga naroda. Od njih valja razlikovali posebne skuptine plebejske (concilia plebis), koje su osnovane nakon izlaska plebejaca na Sveto brdo <g. 494.), kad su se postavili i tribuni. U tim su se skuptinama plebejci .sastajali po tribusima (tribvtim) od god. 471. (lex Publilia). Zakljuci tih skuptina dobili su od g. 449. vrijednost za itav narod (lex Valeria H or a tia : ut, quod tributim plebs iussisset, populum teneret), ako bi na njih pristao senat, a od god. 287. i bez toga ( lex Hortensia), Od tih plebejskih skuptina valja razlikovati skuptine, u kojima se itav narod (i patriciji i plebejci) sastajao po tribusima: comitia tributa. Tih skuptina ima od onda, kad je reeni Valerijev i Horacijev zakon (449.) plebejskim tributskim skup tinama pribavio tako znatno pravo. Tributskim je komicijama predsjedao konzul ili pretor; one su birale nie i izvanredne magistrate i stvarale za

184. Senat je bio isprva vijee, koje je kralj birao izmeu patricija (potres). Na mnijenje (auctoritas) senata bio je kralj vezan obiajem, a osobito je zakljucima narodne skuptine trebala potvrda senata. Kad bi kralj umr'o, prela bi vlast vladarska na senat. Od interrega, koji su se izmeu senatora drijebom odreivali i po pet dana vladah, imenovao bi posljednji novoga kralja. Kad je prestalo kraljevstvo, popunili su konzuli senat iz plebejskih porodica. Novi su se lanovi zvali conscripti, stoga se itav senat prozvao patres (et) conscripti. Kad su poslije cenzori dobili pravo imenovati sena tore (led io , in senatum legere), birao je senatore sve vie narod, je r bi svi, koji su kakvu kurulsku slubu vrili, a poslije i nii inovnici, nakon svoje slube preli u senat kao consulares, praetorii, aedilicii, tribunidi i guaestorii. Oni lanovi senata, koji nisu doli u senat po slubi, nego po izboru cenD r. A. M usi: Grke i rimske starine

114

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

115

zorskom, zvali su se, kao i prije novo imenovani plebejski senatori, ped^irii, te poput njih nisu imali pravo predlagati, nego samo glasovati. Prvo je mjesto u popisu senata zauzimao princeps senatus, koji bi prvi, poslije iza konsula designata, kazao svoje mnijenje, obino patricijski bivi cenzor (censorius). Dok za republike broj senatora nije bio stalan, ustanovio ga je August na 600, a ujedno odredio, da samo onaj moe biti senator, tko ima najmanje milijun sestercija. (0 odlijima senatora v. 178.). 185. Pravo sazivati senat (im cum patribus agendi) pripadalo je kon zulima, pretorima, tribunima i izvanrednim viim magistratima (diktatoru, zapovjedniku konjanitva, interregu, gradskomu prefektu). Senat se sakupljao na posveenu mjestu (templum), obino u kuriji Hostilijevoj, od Augusta u kuriji Julijevoj. Senatori bi sjedili na klupama bez odreena mjesta, ma gistrati u carsko doba napose na kurulskim stolicama ( 188.), tribuni na svojim klupama, a predsjednik (magistrat saziva) u sredini dvorane na kurulskoj stolici. On bi raspravu, prije koje bi se motrile auspicije, poeo s tim, da bi predloio predmet, o kojem se imalo raspravljati (referre, ako se radilo o potvrdi narodnoga zakljuka; consulere, ako se imalo vijeati o odluci magistratskoj; ali poslije su se izrazi zamjenjivali). Onda bi pred sjednik senatore, prozivajui ih po dostojanstvu, pitao za mnijenje (sententiam rogare). Oni su mogli svoj prijedlog obrazloiti govorom (smtentiam dicere) ili pristati uz iji prijedlog s kratkim obrazloenjem ili bez njega ( verbo adsentiri). Glasovalo bi se tako, da bi se senatori rastali na jednu ili na drugu stranu dvorane (discessio). esto bi tko ve za rasprave pri stajanje uza iji prijedlog pokazao tim, da bi k predlagau stao (pedibus in sententiam alicuius ire). Magistrati su mogli govoriti u svako doba, ali nisu imali prava glasovati. Zakljuak senatski zove se senatus consultum ; senatus auoritas zove se zakljuak, koji poradi intervencije ili formalnih pogrjeaka nema valjanosti. Senatski bi se zakljuak napisao (perscribere), a kvestori, poslije i edili, unijeli bi ga s nekoliko senatora u arhiv (in tabulas publicas referre). 186. Najznatnija prava senatska ticala su se uprave. Na polju b o g o t o v l j a pripadalo mu je pravo uvoditi ili zabranjivati tua bogosluja pa odreivati svetkovine i suplikacije. Kao nadzorna oblast za d r a v n u i m o v i n u i f i n a n c i j e odluivao je senat o svima prihodima i rashodima. V o j n i k a j e u p r a v a izmeu senata i magistrata bila tako podijeljena, da je senat doputao novaenje, odreivao broj vojnika i bojita, zapo vjednitvo produljivao i vojskovoi pobjedniku doputao zahvalnu sveanost ilitriu m f. Prema i n o z e m s t v u bio je jedini senat nosilac dravne vlasti; on je primao i odailjao poslanstva i prijateljskim vladarima podjeljivao poasti (na pr. naslov amicus popali Romani). Nad provincijama je imao neogranienu vlast. Kad bi se senatu inilo, da je drava u opasnosti, odredio

bi u prijanje vrijeme, da se imenuje diktator, a poslije bi konzulima dao diktatorsku punomo (senatus consultum ultimum: Videant consules, ne quid res publica detrimenti capiat). I kod z a k o n o d a v s t v a i kod i z b o r a su djelovao je senat, jer je zakljuke komicija imala potvrditi patrum (t. j. patricijskih senatora) auoritas, i to u poetku poslije komicija, a kasnije prije njih, tako da je izgubila svaku praktinu vrijednost. U s u d s t v u je napokon senat imao dio po tom, to je u tekim sluajevima magistrate, koji su sudili, svjetovao i dugo vremena vrio slubu porotnih sudaca. U carsko je vrijeme senat zadrao nadzor nad bogotovljem i dr avnom riznicom, dok se nije s carskom blagajnicom stopila, zatim mu je ostala vrhovna uprava Rima, Italije i senatorskih provincija. Osim toga mu je pripao izbor magistrata, zakonodavstvo i vrhovno sudstvo, kad su prestale komicije. Ali je vlast careva, koji su od Domicijana senatore ime novali, ta prava znatno ograniivala ili posve ukidala. -.1.4. M a g i s t r a t u r a
( K r e t s c h m a r , Ufaer das Beamtentum der rom. Kaiserzeit, Giessen 1879. H i r s c h f e l d , Die kaiserl. Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian, 2. izd. Berlin 1905. L e u z e, Zur Geschichte der romisoben Censur, Halle 1912. S i b e r, Die plebejischen Magistraturen bis zur lex Hortensia, Leipzig 1936. S e r v a i s , La dictature, Pari 1886.)

187. M agistratus znai slubu, koju narod izborom nekomu predaje, i onoga, tko slubu vri. SlubeDa se vlast zove potestas (na pr. consularis , tribun ia). Imperium znai najviu vojniku i sudbenu vlast, koja neogra nieno vrijedi samo izvan Rima. Svima magistratima zajednika bila su ova prava: 1 . pravo motriti auspicije, 2 . pravo sazivati narod u koncije (ius contionem habendi), 3. pravo izdavati naredbe (ius eiceni), 4. pravo smetati uredovne ine svoga druga fintercessio). Imperium je obuhvaao osobito ova prava: 1 . pravo kupiti vojsku i zapovijedati jo j, 2. pravo suditi (iuris d id io ), 3. pravo kazniti (coertio), koje je kao i iuris did io pripadalo i tribunima i donekle cenzorima, 4. pravo sazivati senat i komicije (ius agendi cunt patribus et cum populo), koje su imali i tribuni. Vii su inovnici osim toga poradi vee svoje vlasti (maior potestas) imali pravo uredovne ine niih inovnika zabranjivati ili ukidati. 188. Magistrati su se dijelili ovako: magistratus patricii i plebeii, m. cum imperio i sine imperio, m. maiores i minores, m. curules i non curules. M . patricii zvale su se slube, koje su isprva bile pristupane samo pa tricijima. Kad su pravo na njih stekli i plebejci, ostalo im je ime za ra zliku od onih slubi, na koje su imali pravo samo plebejci, a to je bio puki tribunat i plebejski edilitet. M. cum imperio bili su konzuli, pretori i dikta tori. Oni inovnici, koji su imali imperij, pa cenzori zvali su se m. maiores. Oni pa kurulski edili i magister eguitum imali su pravo sjediti na stolici,

116

RIMSKE STARINE

I.'DR2AV.NE STARINE

117

koja se zvala setta curidis (sklopni stolac od slonove kosti bez naslona sa zavrnutim nogama), pa stoga su se zvali m. curules. Po stalnosti razlikovale su se stalne godinje slube (na pr. konzulat, pretura, edilitet, kvestura), redovne nestalne slube (na pr. diktatura, cenzura) i izvanredne, samo za osobit sluaj zakonom osnovane slube (na pr. decemvirat, triumvirat, ko misije). 189. Tko se htio natjecati za koju slubu (candidatus , je r je obilazio oko graana u bijeloj togi), morao se bar 24 dana (trinum nundinum) prije izbora sam javiti (profiteri) magistratu, koji je upravljao izborima. Uvjeti, da se moe birati, bili su: posjed graanskih prava i u starije vrijeme dokaz, da je deset godina sluio u vojsci, a poslije, da je navrio 30. go dinu ivota. Osim toga je bio ustanovljen red slubi, tako da se prije kon zulata morala vriti pretura, prije preture kvestura, od Augusta prije kvesture vojniki tribunat i vigintivirat, a izmeu kvesture i preture edilitet ili puki tribunat. Izmeu patricijskih slubi traio se razmak od dvije godine, izmeu plebejske i patricijske slube razmak od jedne godine. Ista se sluba mogla iznova vriti istom nakon deset godina. Red je slubi po znatnosti njihovoj bio ovaj: dictator , consid , interrex, praetor, magister eguitum , censor, aedilis, tribunus plebis, quaestor, vigintivir, tribunus militum. 190. Od izbora do nastupa slube, koji se kod najvie stalnih godinjih slubi (od g. 153. pr. Kr.) dogaao 1. januara, zvali su se izabrani inovnici designati. Kod preuzimanja slube, koje je valjalo da potvrde auspicije i lex curiata, morao se inovnik zakleti na zakone, a tako isto kod odstupa zakleti se, da se te zakletve savjesno drao. Odstupio bi inovnik, kad bi mu isteklo vrijeme slube, ali se mogao i prije zahvaliti (abdicatio). Skinuti (abrogatio) mogao se samo narodnim zakljukom. inovnici, koji su odstupili, zvali su se po prijanjoj svojoj slubi consulares, censorii, praeiorii, aedilicii, tribunicii i quaestorii. Ako bi se koja sluba prije vremena ispraznila, izabrao bi se za nju zamjenik (suffeus). Produljivanje slubenoga vremena (prorogatio) bilo je poradi ratovanja ili uprave provincija kod konzula, pretora, a kasnije i kvestora obiajno. inovnici, koji su ostali u slubi, zvali su se proconsules, propraetores i proguaestores. 191. Republikanska je magistratura bila poasna sluba (honos), te bi se samo trokovi, koji bi nastali poradi vrenja slube, iz dravne blagaj nice naknadili. Zato su sa slubom bila zdruena neka o d l i j a . Patricijski su magistrati oshn kvestora nosili togu s grimiznim rubom (toga praetexta), a u takvom su odijelu o svetkovinama izlazili i nakon slube. Triumfatori i neki inovnici, koji su upravljali igrama, odijevali su .se u grimiznu togu (toga purpurea), koju su nosili i carevi u sveanim zgodama. Znak vojsko voe, kad bi iziao iz grada, bio je paliidamentum, kratak, crven plat, koji se nosio na lijevom ramenu preko oruja. Nadalje su magistrati kod igara

imali poasna mjesta. K tomu je dolazilo pravo sjediti na kurulskoj stolici i ius imaginum ( 176.). Najvee su odlikovanje bile fasces , koje su se nosile pred magistra tima, koji su imali imperij. To su bili crvenim remenom obaviti svenjevi iblja sa sjekirom u sredini. U gradu, gdje inovnik nije imao vlasti nad ivotom graana, nije bilo sjekira. Fasce su nosili lidores, koji su stupali pred inovnikom i ljude pozivali, da se maknu i inovniku iskau duno potovanje; takoer bi krivca pograbili, a u starije vrijeme i smrtnu kaznu izvrili. Kao kraljevi, tako su i konzuli i prokonzuli imali 12 fasci, diktator 24, magister equitum 6 , isto toliko pretori i propretori u provinciji, a pretori u gradu samo dva, carski legati 5. Lovorom obavite fasce bile su od lije magistrata proglaena imperatorom i cara, koji je imao 12 fasci, a poslije1 *^ , 192. D i k t a t o r a bi u nevolji dravnoj, poslije i za druge poslove, na pr. da upravlja komicijama, imenovao (dicere) konzul. Kad bi nalog iz vrio, prestala bi mu sluba, koja je mogla trajati najvie est mjeseci. Kao kralj, tako je diktator iz poetka imao neogranien imperij, prema kojemu je slubena vlast drugih inovnika bila neznatna ili nikakva. Poslije se i tu doputala provokacija i intercesija tribuna. Kao znak vee svoje vlasti imao je diktator 24 fasce, u kojima su i u gradu bile sjekire. U dva po sljednja vijeka republike nije se imenovao nikakav diktator vie. Diktatura Sulina i Cezarova bila je nezakonita. Kao to je kralju stajao o boku magister celerum, tako je diktatoru, koji je bio magister populi , t. j. zapovjednik pjeatva, stajao o boku ma gister eguitum, kojega bi imenovao diktator, pa bi zajedno s diktatorom i odstupio. U ratu bio je zapovjednik konjanitva, u miru je podupirao dik tatora i bio mu zamjenik. 193. K o n z u l a t je zamijenio kraljevstvo, ali je sluba konzulska tra ja la samo jednu godinu i bila podijeljena na dva inovnika. U poetku su se konzuli po najznatnijem svom djelovanju zvali praetores (vojskovoe, od praeire) i iudices. Od prava konzulskih predala se cenzura cenzorima (g. 443.), a sudbena vlast pretorima (g. 367.). Ostala kraljevska i konzulima predana prava pripala su senatu i narodnim skuptinama, tako da je sve djelo vanje konzula u gradu bil poglavito u tom, da su upravljali raspravama u senatu i u komicijama, predlagali zakonske prijedloge i izvodili zakljuke. U vrijeme unutranje opasnosti povisila bi se slubena vlast konzulska na diktatorsku (senatus consultum ultimum, 186.). Prije svega su pak konzuli bili vojskovoe, te im je onda pripadao neogranieni imperij ( 187.). Ovo su vojniko zapovjednitvo izgubili zakonom Sulinim, koji je odreivao, da imadu konzuli godinu slube provesti u Rimu, a istom nakon toga kao prokonzuli poi u provinciju.

118

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

119

Konzulska je sluba iz poetka bila pristupana samo patricijima, od g. 367. mogli su je dobiti i plebejci. Izbor se vrio u centurijatskim ko micijama pod predsjedanjem konzula, diktatora ili interrega. Kod nastupa slube poli bi konzuli u sveanoj povorci na Kapitolij, gdje bi Jupiteru prinijeli rtvu, uinili zavjet i drali prvu senatsku sjednicu. Ako su obadva konzula bila u gradu, izmjenjivali su se u vrenju poslova svaki mjesec. Onaj konzul, koji je vrio poslove, imao je i fasce; poslije je i onaj drugi imao 12 lik tora, ali'su ili za njim. Ako su obadva konzula zajedno bila u ratu, izmjenjivali su se u zapovjednitvu svaki dan. Ako li je svaki konzul imao biti drugdje u ratu, dogovorili bi se, koje e podruje (provincia) kojemu pripasti, ili bi odluio drijeb. U carsko je vrijeme konzulat sve vie postajao izvanja ast. Da bi je moglo postii to vie njih, skratilo se vrijeme slube na dva mjeseca. Osim toga dobivali su i ljudi, koji nisu ni bili konzuli, konzulsko dosto janstvo i odlija. Najznatniji posao konzula za careva bio je predsjedanje u senatu i voenje onih kriminalnih parnica, u kojima je odluivao senat.

194. P r e t u r a je kao sudaka sluba za patricije g. 3(57..odijeljena od konzulata, kad su Licinijevim zakonom plebejci dobili pravo na konzulat. Ali su ve g. 337. plebejci dobili i ovu slubu. Oko g. 242. postavio se drugi pretor i sluba izmeu njih tako se podijelila, da je praetor urbanus sudio u parnicama izmeu graana, a praetor peregrinus u parnicama iz meu graana i stranaca. Naskoro zatim postavila su se dva nova pretora za upravu Sicilije i Sardinije, onda (197.) jo dva za upravu jedne i druge Hispanije. Budui da je broj provincija jednako rastao i porotniki sudovi (guaestiones perpetuae), kojima su upravljali pretori, sve vie inovnika zahtijevali, nastao je_ obiaj produljivati im vrijeme slube prorogacijom, dok nije Sula ustanovio, da pretori, kojima je broj povisio na osam, prve godine vre poslove u Rimu, a druge preuzimaju namjesnitvo u provinci jama. Za Cezara skoio je broj pretora na 16. Nakon izbora u centurijatskim komicijama odredilo bi se podruje po jedinim pretorima drijebom (provincias sortiri.) Kod nastupa slube bio je osobito vaan edium, t. j. objava naela, kojih se pretor odluio u vrenju sudake slube drati. Budui da je svaki novi pretor zadrao valjane na redbe svoga prethodnika, stvorila se malo pomalo stalna jezgra takvih naredaba, edium perpetuum, koja se kao izvor prava cijenila koliko i leges. U carsko vrijeme imali su se pretori pored sudake slube brinuti za igre. Ali su iza slube jednako polazili u provincije kao namjesnici. Carevi su pretorsko dostojanstvo podjeljivah i ljudima, koji nisu nigda bili pretori. 195. C e n z u r a je bila neodgovorna sluba, koja se periodiki po vraala, a osnovala se g. 443., da se izvri procjena imovine (census).

Procjena se vrila svakih pet godina. Dva cenzora, koji bi se za svaku procjenu u centurijatskim komicijama izabrali, ostali bi u slubi najvie podrug godine raunajui od dana izbora. Da se izvri procjena, sazvali bi cenzori narod na Martovo polje, gdje je svaki graanin imao izjaviti, tko je i koliko imovine ima. Na osnovi tih izjava sastavili bi se novi propisi za plaanje poreza i za novaenje. Sa sastavljanjem tih popisa bilo je u svezi i s p i t i v a n j e v l a d a n j a (regimen morum) pojedinih graana, te je slabo vladanje, na pr. kukavtina pred neprijateljem, nemarno izvrivanje vojnike dunosti, moglo dati povod ukoru (nota). Najtea kazna, koja je izlazila iz ukora, bilo je poricanje graanskoga potenja (ignominia). Najznatnije je prosuivanje vladanja bilo za viteki i senatorski stale. Kod smotre vitezova (recognilio eguitum) na Forumu otpustili bi se oni, koji su zakoniti broj godina odsluili, a ostalima, ako nije bilo ukora, zapovjedilo bi se, da povedu konja (traduc equum); ako li tko nije bio sposoban za slubu ih ako je bio pod ukorom, oteo bi mu se konj (eguum adimere) i zapovjedilo: vende equum. Tako su isto cenzori imali vlast nedostojne senatore ukloniti (senatu movere) i ispranjena mjesta iznova popuniti (legere in senatum). Procjena bi se svrila sa sveanim oiavanjem (lustrum) graanstva sakupljena na Martovu polju i razdijeljena po novoj procjeni, te bi se rtvovala svinja, ovca i bik (s%u>vetaurilia). Nakon rtve poveo bi se narod k vratima gradskim i raspustio. Onda bi jedan cenzor za znak, da je lustrum svren bez opoziva, zabio avao u stijenu nekoga hrama i nove popise graana metnuo u aerarium. Osim toga su cenzori davali dravni posjed i dravne dohotke (veigalia) pod zakup, iznaimali dravne izdatke (locare opera), nadzirali gradnju i uzdravanje javnih graevina, na pr. hramova, cesta, vodovoda i t. d. Premda cenzori nisu imali imperija i sluba njihova u redu slubi bila ispod preture, ipak se cijenila i vrijedila je kao najvia republikanska sluba; stoga su je obino vrili konzulari. Poslije Sule nisu se due vremena birali cenzori, a od Domicijana prestala je cenzura kao osobita sluba, jer su njezine poslove preuzeli carevi.

196. K v e s t o r e su kao svoje pomonike konzuli imenovali; nakon decemvirata birali su se u tributskim komicijama. Bila su isprva dvojica, a zvali su se guaestores parricidii, je r su ubojstva istraivali, krivce tuili i sudili im ( 182.) i guaestores aerarii, je r su nadzirali dravnu blagajnu (aerarium ) u hramu Satumovu, gdje su se pohranjivale i javne isprave i bojni znakovi. Osim tih kvestora, koji su se zvali guaestores urbani, pri dijelili bi se i konzulima, koji bi ili u rat ili u provinciju, i namjesnicima kvestori, koji su upravljali ratnom blagajnom ili financijama i mogli zamje njivati svoje poglavare. Kasnije (od g. 267.) pridola su jo etiri kvestora za upravu Italije; za Sule povisio im se broj na 20.

120

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

121

Kvestori su nastupali slubu 5. decem bra; podruje bi im se odredilo drijebom. U carsko su vrijeme izgubili nadzor nad erarijem, a sudaka im je sluba prestala ve tim, to su osnovane quaestiones ( 210.). Provinci jaln a je kvestura ostala samo za senatske provincije. Dva guaestores p rin d p is ili Augusti bili su tajnici carevi, koji su imali osobito njegove prije dloge iznositi u senatu. 197. P u k i t r i b u n a t osnovan je iza prve secesije plebejaca g. 494., da titi plebejce od pritjenjavanja patricija i inovnika, kao sluba, koju mogu vriti samo plebejci. Tribuni su se birali u plebejskim skuptinama (condlia plebis, 183.), a nastupali su slubu 10. decembra. Najprije su bila dva tribuna, poslije desetorica. Kad su se plebejci izjednaili s patricijima, postali su tribuni inovnici itave drave i u nekim pravima jednaki viim magistratima (magistratus m aiores). Ali su se od njih razlikovali, to nisu imali slubenih znakova, imperija i auspicija. Isprva su tribuni imali pravo s plebejcima raspravljati, onda ius au xilii protiv slubenih djela svih magi strata osim diktatora, ako bi ih tko u pomo pozvao, napokon pravo sva koga, tko bi u plebejca dirnuo, plijeniti, globiti, pae i smru kazniti (coercitioj. Budui da su bili nepovredljivi (sacrosan d ij, rairili su svoja prava u veoma znatne povlastice, od kojih je prva bila intercessio protiv slubenih djela magistrata i odluka senata i komicija. Nadalje se slubeno njihovo djelovanje protezalo na z a k o n o d a v s t v o i s u d s t v o . Na zakonodavstvo su stali utjecati, otkad su zakonom Hortenzijevim (287.) plebiscita bila izjednaena sa zakonima (leges). Sudbeno su djelovanje vrili osobito kod politikih parnica, na pr. kod nezakonita uredovanja, pronevjerenja, izdaj stva domovine. Oni su upravljali i i z b o r o m tribuna i edila. Senatskim raspravama smjeli su u starije vrijeme pribivati samo pred vratima sjedei, ah poslije su bili p r i m l j e n i u s e n a t , pae su mogli s e n a t i s a z i v a t i . Sula je tribunima vlast stegnuo ( 176.), ali im je naskoro itava povraena. No onda je postala orue vlastodraca, da osiguraju svoje neza konito nasilje. I August i nasljednici njegovi sluili su se tribunskom slubom, da pojaaju carsku svoju mo. Ali je uz to ostalo deset tribuna, koji su bili posve zavisni o carevima. 198. E d i l i su isprva bili pomonici tribuna, te su kao i ovi morali biti plebejskoga roda, a birali su se u plebejskim skuptinama, i takoer su, dok su bili plebejski inovnici, bili sacrosan di. Isprva su djelovali na polju kriminalnoga pravosua kao pomonici tribuna i sami sudei, osim toga su uvali isprave plebejske u Gererinu hramu, a poslije i senatus constdta. G. 366. izabrala su se dva nova edila u tributskim komicijama pod predsjedanjem konzula, koji su kao slubeni znak dobili togu pretekstu i kurulsku stolicu, te su se za razliku od plebejskih prozvali aediles curules. Kad je plebejcima kurulski edilitet postao pristupaan, pribliavala se plebejska sluba kurulskoj,

prenosei na nju jednake slubene poslove, te je s kurulskim edilitetom skoila u red nad tribunat. Naj znatniji su poslovi eilski osim kriminalno-pravnoga djelovanja bili: n a d z o r j a v n o g a p r o m e t a , koji se protezao na ceste i trgove u gradu (cura urbis), na trgovinu, osobito na mjere i utege, na trgovanje s robljem i stokom, pa na mjere protiv skupoe ita (cura annonae), i b r i g a z a j a v n e i g r e (cura ludorum), koja je u potonje vrijeme bila glavni posao edila i podavala znaaj njihovoj slubi. Budui da su veliki troak za igre morali ponajvie edili sami namirivati, mogli su tu slubu vriti samo bogati ljudi, koji su nastojali, da se, razvijajui osobiti sjaj, narodu proporue za via mjesta. Cezar je postavio dva nova edila (aediles plebis Cericdes), kojima je pripadala cura annotiae. U carsko se vrijeme podruje edilske slube veoma stegnulo, osobito kad se briga za igre povjerila pretorima. 199. Vigintisexviri, koji su sastavljali est kolegija, bivali su isprva ime novani od viih inovnika, a poslije su se birali u tributskim komicijama. Pojedini su kolegiji njihovi bili ovi: Tresviri capitcdes (ili n odu m i) bili su pomonici gradskoga pretora. Njima je pripadala psobito briga za sigurnost u gradu, istraivanje zloina, zatvaranje optuenika, nadzor nad zatvore nima i izvrivanje smrtne kazne. Tresviri aere argento auro fktndo feriundo brinuli su se za kovanje novaca, decemviri stlitibus iudicandis odluivali su u parnicama o slobodi, guattuorviri iuri dicundo (takoer nazivani praefe i Capuatn Cumas ) sudili su u deset kampanijskih gradova, od kojih su Kapua Kuma bili najznatniji, guattuorviri viis in urbe purgandis i duoviri vUs extra urbem purgandis imali su se brinuti za istou cesta u gradu i izvan grada do prvoga miljokaza. Poto je otpala sluba, koja je posljednja spo menuta, pa qm ttw rv iri iuri dicundo, zvali su se svi ti magistrati od Augusta vigintiviri. U carsko- se vrijeme trailo, da se jedna od tih slubi otpravlja prije natjecanja za kvesturu. 200. Meu redovne nestalne magistrate pripadali su osim interrega ( 184 ) konzularski tribuni i gradski prefekt. Tribuni militum mnsulari potestate birali su se od g. 444. do 367. izmeu patricija i plebejaca naiz mjence s konzulima, ako bi ratne prilike traile, da bude najviih inovnika vie od dva. Broj se njihov kolebao izmeu 3, 4 i 6 . Gradskoga prefekta (p raefed u s urbi) imenovali bi konzuli kao svoga zamjenika, ako bi izbivali iz Rima vie od jednoga dana. Kad su postavljeni pretori, koji su postali zamjenici konzula, imenovao bi se gradski prefekt samo za latinsku svetkoviriu (feriae Latinae), koja se svetkovala na Albanskoj gori, pa su magi strati morali otii iz Rima. Od inovnika, koji su se za osobite prilike kao pomonici postavljali, bili su najznatniji oni, koji su se birali za to, da d o z n a u j u z e m l j i t e (agris da/ndis adsignandis) i da o s n i v a j u n a s e l j a (coloniis deducendis).

122

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

123

Ako bi zakon odredio doznaivanje zemljita ili osnivanje naselja, izabrala bi se zajedno povjerenstva po od 8 do 20 lanova, koja su imala taj posao izvriti, u tributskim komicijama. Izvanredni inovnici, koji'su se izabrali, da promijene ustav, bili su decemviri consulari im perio legibus scribundis i triumviri rei publicae constituendae. Prvi su se postavili za g. 451. pa za g. 450. tako, da se uz to ukinuo konzulat, tribuna! i pravo priziva. Triumvirat (rei publicae constituendae) osnovao se g. 43 pr. Kr. za Lepida, Antonija i Oktavijana. Vlast je njihova bila neograniena, kao to prije zakonom za Sulu (82. pr. Kr.) i Cezara (49. pr. Kr.) osnovane diktature nisu poznavale granica. 200a. P r i n c i p a t (carstvo) osnovan je g. 27. pr. Kr., kad se Cezar Oktavijan, koji je od bitke kod Akcija (g. 31.) jedini imao vojniku vlast, odrekao slube kao triumvir rei publicae constituendae i od senata primio naslov Augustus. Novi su dravni oblik pripravile izvanredne vlasti prijanjega vremena, a August i nasljednici njegovi razvili su ga dalje. Najprije je principat znaio vladu, koja je bila podijeljena izmeu senata i p r i n c i pa , prvoga graanina.. Ali budui da je princip kao zapovjednik vojske jedini imao mo, postali su napokon senat i republikanski magistrati posve zavisni o njegovoj volji. Carska se vlast dobivala preuzimanjem imperija na poziv senata ili vojske. Imperij, koji osim Rima i Italije nije bio ogranien ni vremenom ni mjestom, pribavio bi onomu, koji bi ga imao, zapovjednitvo nad svima etama, pravo kupiti vojsku i postavljati asnike. Pravni je poloaj August osnovao na tom, to je primio potestatem tribuniciam, koja se u tom razli kovala od tribunske slube, to mu je bila podijeljena doivotno, to je vrijedila u itavoj dravi i to jo j nije mogla smetati intercesija drugoga tribuna. Sudjelovanje u zakonodavstvu bilo je caru osigurano tim, to je imao pravo raspravljati sa senatom i predlagati prijedloge u komicijama. Prihvaanje je njihovo naskoro postalo puka formalnost, a oni proste odredbe careve. Magistrate je od Tiberija birao senat, ali je car odluivao o nji hovoj vrijednosti, a predlagao i kandidate za izbor, pae sam imenovao sanatore i inovnike. Na sudstvo je car utjecao tim, da je porotnike, ako mu se inilo potrebno, sam imenovao ili i sam sudio. On je bio vrhovni upravitelj svih unutranjih i spoljanjih poslova dravnih, a s dostojanstvom vrhovnoga sveenika dobio bi i nadzor nad itavim bogoslujem.
2 0 1. i n o v n i c i i m e n o v a n i o d c a r a , koji su se uzimali iz vi tekoga i senatorskoga stalea i dijelom plaali, bili su procuratores, upra vitelji dravne blagajne, osobito u provincijama zabavljeni pobiranjem do hodaka ; curatores, koji su imali brigu na pr. za vodovode, za gradnju cesta, pa razlini p raefed i. Praefectus urbi imao je redarstvenu slubu, koju su prije imah edili, a osim toga je sudio u kriminalnim stvarima u podruju

gradskom sve do stotoga miljokaza. S vremenom je gradska prefektura po stala najvie kriminalno sudite rimsko. Praefectus praetorio bio je zapo vjednik carske tjelesne strae. T a je sluba bila osobito znatna, je r j e s njom u svezi bilo zastupanje cara i kriminalno sudstvo u Italiji izvan Rima. Praefectus vigilum bio je zapovjednik kohorta, koje su bile odreene za nonu sigurnost u Rimu. Praefectus annonae imao se brinuti za to, da bude Rim opskrbljen, itom. Praefectus Aeggpti zvao se carski namjesnik u Egiptu, koji je bio kao krunsko dobro od ostalih provincija odijeljen. 202. Imperij se carev svrio s njegovom smru. Nasljedstvo su ca revi nastojali sebi osigurati tim, da su one, za koje su htjeli, da im budu nasljednici, uzimali za s u v l a d a r e . Suvladar, ponajvie roeni sin ili posinak carev, dobio bi imperij, koji je nadilazio sve magistrate, a zaostajao samo za carevim imperijem, pa tribuniciam potestatem. Osim toga bi su vladar vrio iste republikanske i sveenike slube, kao i car, osim slube vrhovnoga sveenika. N a s l o v i su carevi bili: imperator, koji se stavljao pred ime, Augustus {== oepaat?, sveti), koji je od Oktavijana prelazio na sve nasljednike, i Caesar, isprva prezime julijskoga roda, koje je Klaudije primio, a onda se prenosilo od dinastije na dinastiju. Iza toga spominjale su se slube i po asti, na pr. Im p. Caes. Traianus R adrian u s Aug. pont(ifex) max(imus) trib(unicia) pot(estate) cos 111 (consul tertium) p(ater) p(atriae). N o n j a je careva bila toga praetexta, grimizna, zlatom izvezena toga kod svetkovina, u ratu paludammtum ( 191.), lovorov vijenac i ma. Liktori i fasce bile su lovorom iskiene. U slubenim poslovima sjedio bi car na kurulskoj stolici ili na klupi pukih tribuna (subseUium). Kao p o a s n o p r a v o pripadala mu je tjelesna straa, koju je inila kohorta pretorijanaca (praeioriani). K tomu je na novcima bila slika careva, koja se postavljala i u kapelicama, to su bile u okolima. Mnogi su carevi poslije smrti se natskim zakljukom bili uvrteni meu bogove (divi). Carevima, koji su bili uvrteni meu bogove ili genijima ivih zaklinjali su se ljudi. 203. Sluge inovnika (apparitores, t. j. qui magistratui apparent) bili su slobodni ljudi, koji su dobivali plau iz dravne blagajne. Postavljao ih je kolegij inovnika ili pojedini inovnik, ponajvie doivotno; poslije su takve slube oni, koji su ih imali, i prodavali. Aparitori su sainjavali ko legije podijeljene na dekurije. Meu njima su najodluniji bili pisari (scribae), a meu njima najugledniji guaestorii, koji su bili zabavljeni kod financijalne uprave. Druge su vrste tih sluga bile: lictores ( 191.), accensi, koje su magistrati imenovali za vrijeme svoje slube, viatores, koji su raznosili pozive i magistrate, koji nisu imali liktora, u izvrivanju kazna podupirali, pa praecones, koji su oglaivali naredbe svojih gospodara. Nie su slube vrili dravni robovi (servi publici).

124

RIMSKE STARINE 5. U p r a v a I t a l i j e i p r o v i n c i j a

I. DRAVNE STARINE

125

( He o z e , De civitatibus liberis quae fuerunt in provinciis popnli Romani. Diss. Berolini 1892. B e 1 o c b, Der italische Bund unter Roms Hegemonie, Leipzig 1880. H e n s s Die v&kerrechtlichen Grundlagen der rOmischen Aussenpolitik in republikanischer Zeit, Leipzig 3933. P e r s o n , Essai sur 1 administration des provinces romaines sous la re publike, Clermont-Ferrand 1877. H a l g a n , Administration des provinces snatoriales sous 1' empire romain 1898. A b b o t t - J o h n s o n , Municipal administration in the Roman empire, Princeton 1926.)

204. Dravu rimsku valja shvatiti kao konfederaciju poglavito gradskih opina pod vodstvom rimske opine. Najprije je do prvoga latinskoga rata (338. pr. Kr.) izmeu Rima i latinskih opina postojala sveza, koja je poje dinim opinama doputala jednaka prava. Onda su se italski gradovi sloili u savez pod vodstvom Rima. Od onda je bilo gradova s potpunim i s ogra nienim graanskim pravom, pa takvih, koji su s Rimom bili u savezu (dvitates foederatae).
Razlikovale su se dvije vrste rimskih gradova: coloniae i m u n id p ia; pod njihova upravu i sudstvo pripadala su okolna mjesta (vici i castra ili castella, otvorena ili utvrena sela). P raefed u rae zvali su se sudbeni kotari, u kojima su sudili rimski, od pretora imenovani prefekti. F o r a bila su trgovita, koja su ponajvie rimski magistrati na velikim cestama osnivali.

205. Coloniae su se u starije vrijeme osnivale kao utvrena mjesta, da osvojene krajeve osiguraju rimskoj vlasti. Kolonisti, ponajvie njih 300 na broju, sauvali bi potpuno graansko pravo i dobili dio zemljita po korenih stanovnika, koji su imali ogranieno graansko pravo, dok se nisu, dobivi potpuno graansko pravo, s onima stopili. Od Grakha sluile su ko lonije za oskrbljivanje siromanih graana, a osnivale su se kao seoske tvr ave ponajvie izvan Italije. Napokon u vrijeme graanskih ratova i u carsko vrijemo nagraivali su se islueni vojnici tim, da su im se doznaivala zemljita u kolonijama. M unicipia su bili gradovi, kojih su stanovnici imali ogranieno graansko pravo (civiias sine suffragio) bez aktivnoga i pasivnoga izbornog prava, ali sa svima ostalim osobnim pravima. Poloaj opina prema prilikama, u kojima su dole u dravu rimsku, bio je razlian; neke su imale samostalnu upravu. Usluge (munera), to su ih pojedine opine bile dune initi Rimu, bile su u tom, da su davale vojniku pomo u legiji- Civiiates foederatae imale su vlastitu upravu i sudstvo, a stanovnici njihovi nisu bili duni sluiti u legiji,. nego su davali svoje ete kao sodi. U slinom su pravnom odnoaju bile coloniae L atin ae , u kojima su se (od g. 338. pr. Kr.) naseljavali ljudi od saveznih plemena, da se vana mjesta (na pr. Cremona, Placentia, Brundisium) Rimljanima osiguraju. Razlike izmeu gradova stale su ve rano iezavati, a posljednje su iezle, kad je lex Plautia P a p iria (89. pr. Kr.) svima stanovnicima Italiji podijelila

rimsko graansko pravo. Onda je ime municipium znailo svaki rimski po krajinski grad s potpunim graanskim pravom. 206. Na elu m u n i c i p i j a stajala su, kad se potkraj republike za sve opine razvilo jednako municipalno pravo, dva sudbena i dva redarstvena inovnika, koji su se svake godine birali i inili ili dva kolegija po dva lana, ili jedan kolegij od etiri lana, a zvali su se duoviri iure dicundo i duoviri aediles, ili quattuorviri iure dicundo ili guatiuorviri aediles. Svakih pet godina imali su duoviri iure dicundo sastaviti popis graana i izvriti ledumem senatus, te su se u tom sluaju zvali duoviri quinquennales censoria potestate. Municipalni senat, koji se takoer zvao ordo decurionum, sastojao se od odreena broja doivotnih lanova (ponajvie 100). Opina je bila sastavljena od graana i naseljenika (cives i incolae), od kojih su posljednji imali ogra nieno pravo glasa. Osobit su stale u municipijima inili Augustales. Tako su se zvali sveenici, koji su se kao i sodales Augustales u Rimu imali brinuti za gentilno bogosluje gentis Iuliae, a poslije i za bogosluje careva uvrtenih meu bogove. Oni bi i nakon slube zadrali naslov i s njim zdruena poasna prava. 207. Provincia zvalo se poslovno podruje konzula i pretora (na pr. p rovin da urbana poslovno podruje u gradu), u kojem su vrili imperij* a onda je rije znaila svaku zemlju izvan Italije, koja je bila pokorena, duna plaati porez i pod upravom namjesnika. Provinciju bi uredio (in provinciae form am redigere) vojskovoa pobjednik uz povjerenstvo od deset senatora. Oni bi sastavili legem provinciae, kojom bi se uredile dravopravne prilike opina. Neke feu opine (na pr. Atena, Masilija) na osnovi saveza (dvitates foederatae) zadrale samostalnost, a drugima ju je zakon ili se natski zakljuak podijelio kao povlast, koja se mogla ukinuti (civiiates sine foedere immunes et liberae). Najvie je gradova imalo vlastitu upravu i sudstvo, ali su doli pod rimsku vlast, da nisu dobili graanskoga prava* te su bili duni plaati dae (dvitates stipendiariae). Oni su sastavljali sud bene kotare (conventus), u koje je namjesnik dolazio na sudbena roita, i vijeali o svojim poslovima na saboru (contilium), koji se sastojao od za stupnika pojedinih opina. Osim toga je u provincijama bilo gradova s rim skim ustavom, koji su se osnovali zato, da bi se zemlja bre poromanila.

208. Za u p r a v u provincija biiali su se isprva osobiti pretori, od Sule


slali su se u njih propretori i prokonzuli. Koje su provincije imale biti konzulske, koje li pretorske, odluio bi senat, a komu e koja zapasti* drijeb. Imperij propretora i prokonzula u provinciji bio je neogranien te je vrijedio tako dugo, dok nije stigao nasljednik, redovno godinu dana, ali se mogao produljiti. August je provincije podijelio na s e n a t o r s k e i c a r s k e . Na elu senatorskih provincija, koje su bile posve umirene, stajali su bivi pretori

126

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

127

i konzuli, jedni i drugi s naslovom: prokonzuli. Namjesnici u Aziji i Africi bivali su samo bivi konzuli. to je u posljednje vrijeme republike bilo za konom odreeno, da mora izmeu slube i namjesnitva proi pet godina, to se u carsko vrijeme razmaklo na deset i vie godina. Carskim su provinci jam a upravljali legati Augusti pro praetore, koje je car imenovao na neodre eno vrijeme, a prema znatnosti provincije, koja im je pripala, bili su ili bivi konzuli ili pretori. Njima su stajali o boku procuratores za pobiranje poreza i legati legionum, t. j. vojskovoe legija, kojima su oni zapovijedali. Onim okrujima, u kojima nije bila uvedena provincijalna uprava, upra vljali su prokuratori (na pr. Judejom Poncije Pilat), a Egiptom prefekt ( 201.).
6. S u d s t v o
( Zumpt , Das Kriminalrecht der rSmischen Republik. 1, 2, 3, Berlin 18651869. Z u mp t , Der Kriminalprozess der rOmischen Republik, Leipzig 1871. K e 11 e r - W a c h, Der rOmische Zivilprozess und die Aktionen, 6. izd. Leipzig 1883. f f l a s s a k , Romjsche Prozessgesetze. 1, 2, Leipzig 18881891. M o m m s e n , Romisches Strafrecht, Leipzig 1899. S o h m , Institutionen, Geschichte und System des rfim. Privatrechts, 17. izd. Leipzig 1928. L o u v e t, Les jurisdictions criminelles a Rome sous la rpublique, Pari 1898. G i r a r d , Manuel lmentaire de droit romain, 7. izd. Pari 1924. B a r o n r e p e l - A n r a s s v , Institucije rimskoga prava, 4. izd. Zagreb 1925.)

209. Prestupci protiv prava pojedinoga graanina (delicta privata) raspravljali su se na civilnim sudovima (iuicia privata), a prestupci protiv drave na kriminalnim sudovima ( iudicia publica). I civilnu i kriminalnu parnicu (causa privata i causa publica) raspravio bi obino magistrat, a osudu bi izrekao jedan ili vie sudaca. Rasprava pred magistratom zvala se in iitre, a rasprava pred sucima in iudicio. U c i v i l n o j parnici odredio bi pretor iz popisa sudaca (album iudicum), koji je on sastavio, bilo inokosna suca (iudex ili arbiter), bilo su daki zbor (recuperatores), koji se sastojao od Rimljana i stranaca (ponaj vie 3 ili 5), je r je isprva imao odluivati u rasprama izmeu Rimljana i stranaca. Stalni su zborovi sudaki bili decemviri stlitibus iudicandis za raspre o slobodi i centumviri za raspre o nasljedstvu. Obino se sudilo na komiciju, gdje bi magistrat na povienom odru ( tribunai) pod vedrim ne bom na kurulskoj stolici sjedei sasluao tube stranaka. Tuitelj (a d o r ili jaditor) pozvao bi tuenika na sud (in ius voare). Ako tuenik ne bi htio doi, mogao je tuitelj prizvati svjedoke, da ga je kako valja pozvao (antestari), pa silom ga odvesti na sud. Poslije se za sluaj, ako se tuenik ne bi pozivu htio odmah odazvati, uveo vadimonium, t. j. tuenik je imao obe ati i dati jamce (vades), da e doi na roite ; ako li ne bi doao, izgubio bi svotu, koja se u vadimoniju odredila. Kad bi stranke dole pred magistrata, .zapoeo bi tuitelj parnicu sa sveanim inom, koji se zvao legis actio ili ad io. T o su bili odreeni oblici tube, kod kojih su se izricale sveane rijei uz

simbolike ine. Nakon toga bi se parnica uputila sucu. Poslije su se legis ad ion es zamijenile form ulam a ,- uputama pretorovima za suce nakon saslu anja stranaka. Na istrazi pred sucem imale su stranke pruiti dokaz i protudokaz, kod ega su se mogle posluiti vjetim braniteljima (patroni). Sudac bi, saznavi razloge (cognoscere), izrekao osudu (sententia), koja se nije mogla promijeniti. Kod tubi za dug predao bi se osuenik sve do 3. vijeka vjerovniku u vlast. Ako se ne bi platila globa odreena u osudi, na redio bi magistrat pljenidbu. 210. U k r i m i n a l n i m parnicama sudili su najprije kraljevi i po nji hovu nalogu quaestores parricidii i duoviri perdueUioni iudicandae. Kad je uvedena republika, dopustila se zakonom protiv osuda magistratskih provo kacija (priziv) na narod. Stoga bi magistrati osudu svoju u obliku tube iznijeli pred komicije, od kojih su centurijatske imale odluiti o kapitalnim sluajevima (gdje se radilo o gubitku ivota, slobode ili graanskoga prava), a tributske mogle odrediti samo globu ( 182. i 183.). Mjesto tih narodnih sudova doli su od g. 149. pr. Kr. porotniki sudovi (quaestiones), koji su ili bili stalni ili bi se za osobite sluajeve svaki put postavili. U Ciceronovo vrijeme bilo je osam stalnih sudova (guaestionesperpetuae), i to za ove zloine: perduellio (takoer crimen laesae maiestatis), povreda velianstva narodnoga, poslije carskoga, inima opasnima po dravu; ambitus , nedoputen nain na tjecanja za slubu; repetundae (t. j. pecuniae), globljenje u provincijama; p eculatus, pronevjeravanje javnih novaca; vis, nasilje protiv pojedinaca, bunjenje javnoga m ira; parricidium ili inter sicarios, umorstvo; veneficium tro vanje; falsum, krivotvorenje, na pr. oporuka Ili novaca. 2 11. I u kriminalnim parnicama razlikovao se postupak in iure i po stupak in iudieio. Kriminalnu je tubu mogao podii svatko, jer javnih tu itelja nije bilo. Poela bi se s tim, da bi tuitelj od pretora zatraio do putenje, da smije nekoga za neki zloin tuiti (postulatu)). Ako bi se najedamput javilo vie tuitelja, odluio bi pretor u prethodnom postupku (divinatio, upravo: slutnja), komu valja tubu dopustiti. Pored glavnoga tu itelja mogli su tubu potpisati i sutuitelji (subscriptores). Ako bi tuenik bio osuen, dobio bi tuitelj nagradu; ako li bi se pokazalo, da je navla potvorio tuenika (calum nia) ili da tueniku radi u prilog (praevaricatio), bio bi kanjen. Poto bi se tuba dopustila, primila bi se (receptio) i za biljeila u popisu tubi (inscriptio). Zatim je tuenika, koji je tim postao reus, imao pretor presluati (interrogatio). Ako bi se kod toga pokazalo, da je kriv, odredio bi pretor kaznu; ako li je mogao dokazati, da nije kriv, izbrisao bi se iz popisa tuenika. Ako bi pak pitanje o krivnji ostalo ne odlueno, dola bi parnica u starije vrijeme pred narodni sud, a poslije pred porotnike. Pretor bi odredio dan za sudbenu raspravu (diei d id io ). Dotle je tuitelju valjalo prikupljati dokaze, za to mu je bila podijeljena

128

RIMSKE STARINE

I. DRAVNE STARINE

129

slubena punomo. Na istrazi (cognitio) pred porotnikim sudom (in iudido) , kome je predsjedao pretor ili iudex quaestionis, iznio bi tuitelj tubu, za njim bi govorili subscriptores, a onda bi odgovorio tuenik ili njegov bra nitelj (patronus). Da bi pobudio milosre sudaca, doao bi tuenik u alosnom odijelu i esto u pratnji svoje djece i roaka. Takoer bi ga ugledni prijatelji kao advocati nastojali svojom nazonou poduprijeti. Iza dokaznoga postupka (probatio), gdje bi se presluali svjedoci, proitale isprave i t. d., prelo bi se na glasovanje. Glasovalo se votanim ploicama, kojima je na jednoj strani bilo napisano slovo A (absolvo), a na drugoj G (condemno). Ako porotnik ne bi htio da glasuje, izbrisao bi i jedno i drugo slovo, inae samo jedno, pa bacio ploicu u aru. Nakon glasovanja poeo bi se opet postupak in iu re: pretor bi osudu proglasio (pronuntiare), i ako bi se radilo o globi, odredio bi globu (litis aesiim atio). Ako bi pak dvije treine sudaca drale, da dokazna graa ne dostaje, ponovio bi se postupak (ampliatio). Odgoda osude sudake na trei dan, koja bi onda nastala, ako se stvar ne bi na prvom roitu odluila, zvala se comperendinatio. 212. K a z n e , to su ih odreivali porotniki sudovi, bile su : globe (multae), izopenje (aquae et ignis interdictio) i smrt. Tko je bio izopen, morao se iseliti te je izgubio graansko pravo. Prije osude mogao se tu enik tekim posljedicama izopenja ukloniti tim, to je dragovoljno otiao u prognanstvo (exsilium). Prognanstvo se kao kazna odreivalo istom na koncu republike. Smrtna je kazna u republikansko vrijeme bila rijetka, je r su tuenici, osim prostih zloinaca zateenih kod ina, ostajali na slobodi, pa nisu ekali osude. Obini oblici smrtne kazne bili su : odsijecanje glave nakon bievanja (virgis caedi et securi fe r iri), zaguivanje, a kod robova i stranaca razapinjanje na kri ( 254.). U carsko su vrijeme kazne bile razlinije, na pr. osuda na rad u rudnicima (a d metalla), na javne igre (a d ludum gladiatorum i ad bestias), deportatio i relegatio, prognanstva, kod pr voga s gubitkom graanskoga prava i imetka, pa infam iae , kojima su se umanjivala graanska prava. 7. F i n a n c i j e
(H e r r 1 i c h, De aerario et fisco Romano quaestiones, Berlin 1872. M a t t h i a s s , Die rSmische Grundsteuer und das Vectigalrecht, Erlangen J882. R o s t o v t z e f f , Geschichte der Staatspacht in der rOmischen Kaiserzeit, Phil. Suppl. IX (1902), str. 331. H u m b e r t, Essai sur les finances et la comptabilite publiqne chez les Romains, Pari1886. D e l o o m e , Les manieurs d argent a Rome, 2. izd. Pari 1892. R o s t o v t z e f f , The social and economic history of the Roman empire, Oxford 1926.)

dravanje hramova), na gradnju i uzdravanje javnih graevina i na plau vojnicima. K tomu je dolazio troak za ito, koje se gradskomu stano vnitvu davalo ispod cijene, a napokon bespMno. Ve za Augusta iznosio je broj graana, koji su dobivali ito, 200.000. Oni su bili podijeljeni po svoj prilici na 20 skladita. Svaki je dobio od naelnika redarstva svoga okruja biljeg ( tessera ) od bakra, poslije od olova, s brojem skladita, gdje mu je valjalo predati biljeg, da bi dobio svoj obrok. U carsko su vrijeme darovi bili sve obilniji i ei; narod je dobivao vina, mesa, ulja ili novaca (icongiaria ), a vojnici novane darove (donativa). Od Trajana je bilo u Italiji dravnih zaklada (alimentationes), iz kojih su se za odgoj djece roene na slobodi roditeljima davale potpore. .2 1 4 . Redovni su p r i h o d i pritjecali od neizravnih poreza, od zemljarine italskoga dravnog zemljita i od daa, to su ih davale provincije. Tributum je bio izvanredni porez od imetka, koji se pobirao, da bi se ratni trokovi i vojnika plaa namirila. Ako se moglo, povratio bi se od poreza, nametnutoga neprijateljskoj zemlji, i od plijena Taj se porez od osvojenja Makedonije (167. pr. Kr.) nije vie pobirao, jer je u dravnoj blagajni bilo dosta novaca, da se takvi trokovi namire. Dae su se u provincijama da vale kao tributum soli za uivanje zemljita, koje je osvojenjem postalo svojina rimskoga naroda. One ili su zavisjele o prirodu- (na pr. decuma na Siciliji i u Aziji) ili su se bez obzira na prirod jedamput zauvijek odredile (vectigal certum , stipendium ). Osim zemljarine pobirala se u provincijama i glavarina (tributum capitis). Oni dijelovi provincija, to su se primili pod dravnu upravu, ponajvie nekadanja kraljevska dobra ili zemljita osvo jenih gradova, koja su inila agrum publicum , ponajvie su se itavi davali pod zakup zakupnicima (publicani), koji su pojedine dijelove davali drugima pod zakup. Isto je tako drava pobirala dae za uivanje agri publici u Italiji. Kad bi se naime stekla nova zemlja, postao bi dio osvojenoga kraja svojina drave, koja bi zemljita predala pojedincima kao njihovu svojinu ili bi ih primila pod svoju upravu, dok se ne bi u vrijeme Cezarovo sve predalo pojedincima. Od zemljita primljena u posjedovanje (agri ocmpatorii) plaao e porez. Meu neizravne poreze pripadala je carina (portorium). Od Augusta je bio i italskomu stanovnitvu nametnut neposredan porez, vicesima hereditatum et legatorum, t. j. petpostotna daa od onoga, to bi tko naslijedio ili oporukom dobio, pa centesima rerum venalium, t. j. jednopostotna daa od onoga, to se prodalo na drabi i to se kupilo. 215. V r h o v n a u p r a v a financija pripadala je za republike senatu, a inovnici, koji su je vrili, bili su cenzori i kvestori. Dohotke dravne nisu pobirali porezni inovnici, nego su se davali pod zakup dravnim za kupnicima ( publicani , 178.). Oni su sastavljali drutva ( societates ), kojima su na elu bili upravitelji (magistri). Prema najznatnijim vrstama zaku-

213. I z d a t c i za upravu u vrijeme republike nisu bih znatni, jer su se plaali samo nii inovnici. U carsko su se vrijeme izdatci znatno povisili za dvor i za plae brojnih inovnika. Osim toga se iz dravne blagajne tro ilo na javno bogosluje (na pr. na dravne rtve i svetkovine pa na uz

Dt. A. Musii

Grfcke i rimske starine

130

RIMSKE STARINE

II. RATNE STARINE

131

pljenih dohodaka zvali su se: decumani (zakupnici desetine), pecuarii ili scriptuarii (zakupnici travarine) i conduciores portoriorum (zakupnici carina). Za pobiranje poreza uzdravali su zakupnici mnotvo inovnika. T aj sustav zakupljivanja, koji je morao poslati najljua nevolja provincijalcima, u carsko se vrijeme veoma stegnuo i neposrednim pobiranjem poreza za mijenio. Stoga je August naredio, da se izmjeri drava rimska, i s tim zdruio procjenu imetka, koja se u odreenim razmacima vremena pona vljala. Dravnim su zemljitima odonda upravljali procuratores. Dravni su dohodci tekli u aerarium Satum i. koji je u carsko vrijeme postao senatska, a poslije gradska blagajna. Na njegovo je mjesto dola carska blagajna ( fiscus ), nad kojom je car imao neogranienu vlast.

II. RATNE STARINE


( C e z a r , Commentarii de bello Gallico. Guhl-Koner-Engelmann, Leben der Griechen u. Romer, B. izd. Berlin 1893, str. 8 2 9 .i . S c h i l l e r , Die romischen Kriegsaltertumer, Munchen 1893 [ M u l l e r , Handbuch der klass. Altertumswissenschaft IV 2]. D e l b r u c k , Geschichte der Kriegskunst, I, 2. izd. Berlin 1908, II 1900. D a n i e l s , Das antike Kriegswesen, Leipzig 1910 [Goschen 488]. B 1o c h, R6mische Altertumskunde, str. 68. i d. K r o m a v e r - V e i t h , Heerwesen und Kriegfuhrung der Griechen und Romer, Munchen 1928 ( M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertnmsvrissenschaft IV 3, 2]. P o p p , Antike Kriegskunst, Munchen 1935. C o u i s s i n , Les institutions militaires et navales, Pari. F o r e s t i e r , The Roman soldier, Londres 1928.)

1. Sastav vojske
(F r o h 1 i c h, Das Kriegswesen Casars. 1 ,2 ,3 , Zurich 18891890. S t e i n w e n d e r , Marschordnung des romischen Heeres zur Zeit der Manipularstellung, 1907. P a r k e r , The Roman legions, Oxford 1928. F e r r e r o , L ordinamento delle armate romane, Torino 1878. C i n q u i n i , L esercito romano ai tempi di Giulio Cesare, 1901.)

216. U najstarije kraljevsko vrijeme kae se da se vojska rimska (legio: skup, od legere: kupiti) sastojala od 3000 pjeaka, koji bi se iz tri opine, iz svake po 1000 za rat izabrali. K tomu su dolazile tri, poslije est cen turija konjanika. Po S e r v i j e v u ustavu bilo je duno sluiti u vojsci pet razreda, koji su se dijelili na centuriae iuniorum (do 4 5 . godine) za slubu u ratu i na centuriae seniorum (do 60. godine) za priuvu. Osam naest konjanikih centurija davalo je 1800 konjanika. Bojni je red bila falanga. Oruanje je bilo udeeno prema imetku tako, da su prednji redovi, koji su pripadali prvom razredu, imali potpuno oruje (kacigu, oklop, tit, nazuvke, koplje i ma), a stranji manje potpuno; svi su imali koplje (hasta). Mome; 4. i 5. razreda borili su se kao laki oruanici (rorarii , isp. 174.). 217. Servijeva se organizacija (po svoj prilici u vrijeme K a m i l o v o ) bitno promijenila. Legija, u kojoj je bilo 4200 momaka, dijelila se prema

vrsti oruja na etiri odjela: hastati ( 1200 ), principes ( 12 0 0 ), triarii (600), velites (laki oruanici, 1200). Teki su pjeaci bili podijeljeni na manipule (m anipuli), i to svaki odio na deset. Dijelovi trijarija zvali su se p ili. Svaki se manipul poslije dijelio na dvije centurije, od kojih je svakoj zapovijedao centurion. Svakoj je centuriji pripadalo 20 lakih oruanika, svega 1200. Oni su se uzimali iz najniih razreda. Kod tekih oruanika nije o mjestu u bojnom redu vie odluivao razred, nego je mladi vojnik poeo sluiti kao liastat, onda je preao meu principe, a napokon meu trijarije. Kad se legija postavila, inilo je prvi red 10 manipula hastata, drugi red 10 manipula principa, a trei red 10 pila trijarija. Manipuli su stajali po svoprilici u osam redova, pili trijarijski u pet redova tako, da su principes stajali iza razmaka, koji su bili meu manipulima hastata, a trijariji iza razmaka, koji su bili meu manipulima principa. U te su se razmake po vlaili velites, kad bi boj otvorili, tako i odjeli prednjega reda. Oruje triju redova bilo je jednako: kaciga, oklop, tit, nazuvci i ma ali sulicu (pilum) imali su hastati i principes, a trijariji je nisu imali, nego koplje (hasta). Laki su oruanici imali lak, okrugao tit (parm a), kacigu od koe (galea), ma i vie sulica. Legiji je pripadalo 300 konjanika, koji su bili podijeljeni na 10 turama ( turmae ) po 30 momaka. Oruje im je bilo: kaciga, oklop, tit, nazuvci, dugo koplje i dug ma. 218. Od drugoga punskog rata poela je u obiaj dolaziti nova orga nizacija, koju je M a r i j e posve proveo. Legija, koja se povisila na 6000 momaka, dijelila se na 10 odjela (cohortes). Kohorta je obuhvaala tri ma nipula, po jedan hastata, principa i trijarija, a manipul je bio sastavljen od dvije centurije, koje su bile svagda zdruene. Svi vojnici legije dobili su teko oruje i pilum; velites su se ukinuli. U to se vrijeme kod novaenja nije vie gledalo na procjenu. Mjesto toga je, odkad su svi Italici dobili gra ansko pravo, dolo u obiaj snubljenje, koje je vojnika obvezivalo na dvadesetogodinju neprekidnu slubu. Vojnika se sluba tada poela shva ati kao izvor za stjecanje imetka, a vojska je bila sve vie zavisna o svome voi. Od Cezara poeli su se legijama davati brojevi i imena. U njima je bilo po 3000 do 3600 momaka. Konjanitvo se uzimalo posve iz tuih naroda i znatno povealo. U Cezarovoj je vojsci na svaku legiju dolazilo otprilike 1000 konjanika. 219. S a v e z n i c i (sodi) bile su u rimskoj vojsci ete, koje su davale savezne drave italske prema odredbama svoga ugovora. Konzularskoj vojsci od dvije legije pridola bi svagda jednaka ili vea vojska saveznika, koja se borila na krilima savezne vojske, pa se zato zvala alae ili cohortes alares. Pjeatvu, podijeljenu na kohorte, zapovijedali su rimski p ra efed i sotium i domai podzapovjenici. Od pjeatva i konjanitva saveznikoga odijelila

132

RIMSKE STARINE

II. BATNE STARINE

133

bi se otprilike jedna petina kao extraordinarii, koje bi vojskovoa upo trijebio za pretrage, obilanje i druge teke zadae. Od punskih ratova pridole su k rimskoj vojsci jo p o m o n e e t e (iauxilia ), koje su davale ili provincije i savezne drave izvan Italije, ili su se naimale za plau, kao kretski streljai ili balearski praari. I auxilia su bila podijeljena na kohorte. Rimsko i savezniko konjanitvo zamijenili su naskoro konjanici, koje su davali samo savezni narodi, osobito Gali, Germani, Traani i Numiani. Konjaniki odjeli po 300 momaka zvali su se alae , a dijelili su se na turmae. Izvan sveze s legijom bila je i cohors praetoria, izabrana eta konja nika i pjeaka. Na koncu republike imao je svaki vojskovoa svoju pretorsku kohortu. 220. U c a r s k o j e v r i j e m e vojska bila stajaa plaenika vojska, kojoj je vrhovni gospodar bio car, a zapovijedali su joj asnici, koje je on imenovao. Legija se sastojala od 6000 momaka, a dijelila se, kao i prije, na 10 kohorta, 30 manipula i 60 centurija; k tomu su dolazile 4 turme konjanika, t. j. njih 120. Svaka je legija sada imala svoj broj (za Tiberija od 1 do 25 ); najvie ih je dobilo i ime, na pr. Germanica, Victrix, F e r rata. Od legija su bili odijeljeni odjeli v e t e r a n a ( vexilla veteranorum ), koji nakon dvadesetogodinje slube jo nisu bili otputeni, nego su sa stavljali izabranu etu, koja nije trebala vriti obine slube, nego je bila duna samo boriti se. Sve ete izvan sveze legijske bile su au x ilia; te su se ete novaile iz provincija, a oruane su bile koje rimskim, koje svojim domaim nainom. Pjeaci su se dijelili na kohorte po 500 ili 1000 mo maka {cohortes quingenariae i m illiariae), a konjanici na alae quingenariae ili milliariae. Cohortes eguitatae bile su sastavljene od pjeaka i konjanika. Od pretorske kohorte zapovjednikove postale su cohortes praeton ae (9, poslije 10 ), tjelesna straa careva. Bile su equitatae, u njima je bilo po 1000 momaka, a zapovijedali su im praefecti praetorio (obino 2 , isp. 2 0 1 .). Tiberije je sve kohorte skupio u Rimu i sagradio im utvrenu vojarnu (castra praetoria). Osim toga su u gradu bile cohortes urbanae, tri, a poslije etiri kohorte po 1000 momaka, kojima je zapovijedao praefectus urbi, pa sedam cohortes vigilum, vojniki poarnici, kojima je bio zapovjednik praefectus vigdum.
2. Z a p o v je d n i c i
( Ma dv i g , Die Befehlshaber und das Avancement in dem rom. Heere, Leipzig 1875 [Kleine philol. Schriften, str. 541. i d.]. S c h i l l e r , Die rOmischen Krieesaltertumer s tr . 252. 'Su .)

dnikove imenovao bi senat legate (obino trojicu) senatorskoga stalea na prijedlog konzulov. V o e su legije bili tribuni militum (6 ), od kojih su svaka dva mjeseca zapovijedala po dva, izmjenjui se svaki dan. Za redovno unovaene etiri legije birao je ove asnike narod (od g. 362. pr. Kr.), a ostale je imenovao konzul. Cezar je zapovjednitvo nad legijom povjeravao legatu. Od Augusta je legiji zajedno s pomonim etama, koje su brojile isto toliko momaka, zapovijedao legatus legionis , koji je pripadao senatorskomu staleu, ponaj vie kao praetorius. Tribuni militum , koje je imenovao car, bili su sada kao voe legije pod zapovijeu legijskoga legata. Takoer je bilo u vojsci Voj nikih tribuna, koji su imali samo naslov, a nikakva zapovjednitva. Bu dui da se vojniki tribunat, kao ve za republike, drao za poetak javnih slubi, bili su vojniki tribuni esto mlai ljudi bez osobitoga ratnoga iskustva. Kao znak slube svoje nosili su tribuni zlatan prsten k a o i vitezovi. etama, to su ih konzularskoj vojsci od dvije legije dodavali sa veznici, zapovijedali su praefecti socium (6 ), koje je konzul imenovao. Ko hortama saveznika zapovijedali su njihovi domai praefecti cohortium. U carsko su vrijeme taj naslov imali voe pomonikih kohorta, a zapovjednici konjanikih odjela zvali su se praefecti equitum. Mjernikim etama (fabri ) zapovijedao je praefectus fabrum. Otkad su pod carevima osnovani utvr eni oko'li, imao je svaki od njih svoga zapovjednika (praefectus castrorum ), ponajvie kojega bivega primipila ( 2 2 2 .), kojemu je bila najglavnija za daa u miru razmjetanje straa i razdioba poslova u okolu, a u ratu postavljanje okola, otpravljanje pratea pa gradnja cesta i mostova. 222. Na elu manipula stajala su dva c e n t u r i o n a , koje su imeno vali vojniki tribuni; jedan se zvao centurio prior, a drugi centurio postenor. O stepenu pojedinih centuriona odluivalo je njihovo pripadanje ka hastatima, principima i trijarijima. Najvii su bili centurioni trijarija, onda su dolazili oni principa pa hastata. Prije negoli bi centurion bio promaknut u viu vrstu oruja, morao je red centurionskih mjesta u nioj vrsti oruja posve ili djelomice proi. Najodliniji je centurion bio onaj prvoga pila trijarija, centurio prim i pili, prim ipilus ih primus pttus; on se pozivao u ratno vijee, koje su sastavljali vii asnici (legati , quaestor, tribuni militum). Kad je legija bila podijeljena na 10 kohorta, ostala su stara imena centu riona, premda su razlike manipulskoga reda prestale. Stoga je u svakoj kohorti bio po jedan centurio prior i po jedan centurio posterior trijarija, principa i hastata, na pr. ordo decimus hastatus prioris centuriae ( ordo = centurio): centurion 1. centurije 3. manipula 10. kohorte; odavus princeps: centurion 2 . manipula 8 . kohorte; prim us hastatus: centurion 3. manipula 1. kohorte. U carsko je vrijeme bivalo pravilno napredovanje. Poevi kao decimus hastatus posterior postao bi centurion preskoivi obino vie mjesta

221. V r h o v n i z a p o v j e d n i k konzularske vojske od dvije legije bio je konzul. Ako su obje konzularske vojske bile zdruene, izmjenjivali su se konzuli u zapovjednitvu svaki dan. Kao pomonike i zamjenike zapovje

134

RIMSKE STARINE

II. RATNE STARINE

135

primus hastatus posterior. Onda bi proao 10 mjesta, to su ih imali prin cipes posteriores, i 10 mjesta, to su ih imali p ili posteriores. Zatim bi opet poevi kao decimus hastatus prior istim redom napokon postao primipilus. Desetorica p ili priores bili su voe kohorata i pozivali se u ratno vijee. A kad su svrili slubu, zvali su se primipUi prim ipilares te su inili naj ugledniji dio veterana. Znak je centurionske asti bio tap od vinove loze (vitis, si. 58.). Kaciga je centurionska imala poprenu posrebrenu perjanicu. Najznatniji su p o d a s n i c i bili optiones , zamjenici centuriona i dekuriona kod konjanitva, tesserarii (tessera: lozinka), koji su nosili lozinke, vexillarii, signiferi i aquiiiferi zastavnici, speculatores, koji su nosili izvjea. 3. O r u j e , o p r e m a , z a s t a v e i b o j n i z n a c i
(L.i n d e n s c h m i t, Tracht und Bevraffnung des rSmUchen Heeres der Kaiserzeit, Braunschweig 1882. D o m a s z e w s k i , Die Fahnen im l'fjmischen Heere, Wien 1885 [Abh. d. arch.-epigr. Seminars], < S t o 11 e, Der romische Legionar und sein Gepack, Strassburg 1914. C o u i s s i n , Les armes romaines, Pari 1926. H o f f i 11 e r, Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva, Zagreb 1911. 1912.)

Kamata) sastojao se od eljeznih koluta, koji su jedan o drugom visjeli; Ijnskavi oklop (lorica squamata) od kovinskih ploica, koje su bile jedna na drugoj privrene (s i.'58. i 60.). Iznad jli ispod oklopa nosio se koni pojas ( cingulum), koji je bio kovinom ureen, znak vojnikoga stalea. Sprijeda su visjela tri ili etiri takoer kovinom ureena remena kao pregaa (si. 59.). Vii su asnici kao znak svoje asti nosili oko sredine gornjega tijela tkanicu ( cinctorium ). N a z u v c i (1ocreat) pokrivali su golijen do preko koljena, a nosili su se samo na desnoj nozi, koje nije titio tit (si. 58.). U carsko vrijeme ini se da su ih nosili samo centurioni. M a (gktdius) bio je prije dug i bez iljka, poslije (od drugoga punskog rata) kratak, irok, dvorezan, i imao jako zanaen iljak (mucro). Nosio se u koricama (vagina) 0 remenu (balteus), koji je tekao od lijevoga ramena k desnomu boku. Osim maa (si. 59.) imao je vojnik i bode (pugio). 225. S u l i c a (pilum) bila je gotovo dva metra duga i sastavljena od drvene dralice sa eljeznim krajem i od eljezna iljka na dugom nasadu. eljezo bi se utaklo u dralicu ili bi se dralica utakla ucijev, to je bila na eljezu ozdo. U Cezarovoj vojsci bio je nasad eljeznoga iljka odmeka eljeza. Kad bi sulica prodrla neprijatelju u tit, zavinulo bi se eljezo, tako da neprijatelj ne samo nije mogao upotrijebiti sulice, nego mu je i tit bio otean. Teko koplje, kojim je negda bila oruana rimska falanga i trijariji, zvalo se hasta (si. 59.). Spiculum i verutum bile su lake sulice. Da bi zamah bio jai, bio je oko dralice obavit remen (amentum) sa zamkom, koji bi se kaiprstom nategao, te bi se sulica zavrtjela (isp.

223.K a c i g a od kovine (cassis) bila je esto ureena perjanicom ili kitom odkonjske strune (crista) i imala nastavke za zatitu obraza i ije. Kaciga od koezvala se galea. Na putu se o remenu, koji je tekao oko vrata, nosila na desnoj strani prsi. t i t (scutum) bio je sastavljen od drvenih ploa, koje su bile prevuene ko*om, a na rubu okovane mjeu. U sredini se nalazio pupak od kovine (umbo). Oblik je titovima bio razlian; bilo ih je valjkasto savitih i ravnih, etverouglastih i ovalnih (si. 59.). Na povrini su bili ureeni kojekakvim uresima od lima, na pr. lovo rovim vijencem ili munjom. Clipeus, kojim je bila oruana legija prije rata s Vejanima, bio je okrugao mjeden tit. Mali, okrugli tit lakih oru anika (parm a) bio je od koe. S unutranje strane imao je tit jedan ili dva drka. Na putu se nosio o remenu na leima.

58.).

SI. 58. Centurion

Oruje k o n j a n i k o bilo je mjeden oklop ili koan prsluk, koni nazuvci, kaciga, tit, jedno ili dva koplja i dug ma. Konji su bili ponajvie pokriveni pokrivaima (ephippia ), koji su sluili kao sedla. L u k o v e i s t r i j e l e (arcus , sagittae) imale su pomone ete, koje su bile i na konjima. 224. O k l o p (lonca) bio je sastavljen od P r a a (funda) bila je remen, u koji bi se metnuo dva komada, koji su se na leima utezali, a na kamen ili komad olova u obliku ira (glans ), pa prsima skopavali. Na kraju oklopa bilo je vie poto bi se za oba kraja prihvatio rukom i neko pojasnih obrua, koji su tekli oko tijela; ramena liko puta zavitlao, ispustio bi se jedan kraj, te su titili pokretni traci od kovine. Gesto je lebi kamen ili olovo iz remena poletjelo. Ovomu gijski vojnik imao samo koan prsluk, koji je su oruju poslije drugoga punskog rata balearske sezao malo preko bokova. Lanani oklop ( lorica i grke pomone ete pribavile vrijednost.

SI. 59. Lako oruani legijski vojnik

136

RIMSKE STARINE

H. RATNE STARINE

137

226. O p r e m a je vojnikova bila ratna kabanica (sagum), etverouglast komad sukna, koji se nosio preko oruja i na desnom ramenu skopavao (si. 59. i 58.). Vojskovoa je imao grimiznu ratnu kabanicu (paludamentum ). Na nogama su prosti vojnici i centurioni nosili pletivo od remenja ( caliga ), koje je bilo s potplatom od jednoga komada okrojeno, a vezalo se nad glenjem (si. CO.). Vojnici, koji su stajali u okolu u sjevernim zemljama, nosili su i hlae (braccae ), koje su se inae drale za barbarske. P r t l j a g a (sard n ae: svenji), koja se sastojala od hrane i razlina orua ( vasa ) , kao pila, lopata, kuhinjskoga sua, nosila se od Marija na lijevom ramenu privezana na daici pa nataknuta na. motku. Teku prtljagu legijsku (impedimenta), kao atore, ive?, rvnje, kolje i t. d., nosila je tovarna stoka (iumenia), za koju je trebalo mnogo sluga ( calones ).

-uglasta zastava, koja je visjela na poprenoj motki, bila je zastava konja nika i samostalnih pjeakih odjela. Za z n a k o v e (signale) upotrebljavala se tuba, truba s ravnom cijevi, cornu i bu d n a , kao lovaki rogovi, a za znakove konjanicima lituus, ko jem u je cijev na kraju bila zavinuta. Svirai i zastavnici nosili su u carsko vrijeme kou ivotinjsku preko kacige i lea. 4. R e d n a putu i u okolu. Obrana graniee

(S t o 11 e, Das Lager und Heer der RSmer, Strassburg 1912.)

SL 60. Rimske zastave

227. Z a s t a v e (signa) manipula bila su koplja, koja su mjesto iljka esto imala ispruenu ruku kao znak vjernosti ili slike ivotinja kao Sntocposaia (to odvraa zlo), na pr. vuka ili vepra. Od Marija bila je zaje dnika zastava legije orao od srebra, poslije i od zlata, koji je s rairenim krilima sjedio na motki okovanoj odozdo eljezom (si. 60.). Motke od zastava bile su ureene slikama careva, lovorovim vijencima, okruglim ploama, grimiznim vrpcama, to je bilo podijeljeno kao odlije. U potonje su carsko vrijeme kohorte dobile svoje zastave, obino sa zmajem. Vezillum, etvero-

228. Prednju etu ( agmen primum) konzularske vojske inili su extraordin arii saveznika; za njima su dolazili kao glavna eta so d i desnoga krila i obje legije sa svojim prateom; onda je dolazila prtljaga stranje ete i sama stranja eta (agmen novissimum), koju su inili sod i lijevoga krila. U blizini neprijatelja nainio bi se agmen guadratum, uplje kolo s prtlja gom u sredini. etiri su mu strane inila dva odjela, koji su ili uvrstani u vrste (sprijed i ostrag), i dva odjela, koji su ili uvrstani u povorke (sa svake strane). Zatvorena su uvrtavanja bila cuneus (klin), orbis (krug) i globus (kugla). Krov od titova (testudo: kornjaa) nainio bi se za zatitu od strijela neprijateljskih tako, da bi momci prvoga reda drali tit okomito pred sobom, a ostali vodoravno nad glavom 229. Kad je put bio svren, nainio bi se utvren oko. Mjesto bi za nj izmjerili (castra metari) naprijed poslani vojnici pod centurionom, u carsko vrijeme osobiti mjernici. Oni bi.zastavicama i kopljima oznaili pojedine mu odjele, tako da bi se ete, kad bi na mjesto dole, brzo same snale. Jo prije negoli bi se razapeli atori od koe, iskopao bi se oko okola jarak i od iskopane zemlje s unutranje strane nasuo nasip, koji bi se koljem (valli) utvrdio. Oko su presijecale dvije glavne ceste, via praetoria , kojom su se sa stavljale porta decumana i porta praetoria (okrenuta prema neprijatelju), pa via p rin d p a lis , kojoj su na krajevima bile porta prin dpalis dextra i sinistra. S ovom je cestom- bila paralelna via quintana. Via praetoria vodila je na otvoreno mjesto (prindpia), gdje se nalazio glavni stan (praetorium) sa a torom vojskovoinim. Blizu je bila ara sa zastavama, augurale za motrenje auspicija i tribunal , humak, s kojega bi vojskovoa vojnicima govorio. Desno i lijevo od pretorija bio je quaestorium , mjesto za opskrbno upraviteljstvo (intendantura) i prate, pa foru m , gdje su se vojnici sakupljali. Najblie do pretorijskih vrata stajala su u okolu auxilia i extraordinarii, uz. forum i quaestorium vojnici, koji su bili izabrani za tjelesnu strau, i evocati, dobrovoljci, koji nisu vrili slube u okolu ( 235.). Na principalskoj cesti stajali su atori viih asnika. Najvei dio okola s one strane principalske ceste zapremala su dva reda atora vojnikih i saveznikih. Ceste su bile

138

RIMSKE STARINE

II. RATNE STARINE

139

iroke 100 i 50 rimskih stopa, dakle po prilici 30 i 15 m ; cesta, koja je tekla uz nasip, 200 stopa, dakle gotovo 60 m (si. 6 1 .). U carsko je vrijeme oko imao oblik pravokutnika, kojemu je duina bila za treinu vea od irine. Legije su stajale u okolu uzdu itave ceste, koja je tekla uz nasip, a od unutranjega dijela okola dijelila ih je via sagularis. Izmeu principalske i kvintanske ceste bile su gardske ete i praetorium. Dio okola izporta d e c u m a n a

"1 H

._ C

cg < 0c
o via

cn j

c_

q uintana

*o < U
Q_

< S ) o < 03 r o*
v ia

V) C J ._ > 3 05 c rQi o
l A

V CL u

t aj

c ?
X

r a SZ
100

05

tri znaka: kod prvoga bi se stvari spremile (vasa colligere), kod drugoga natovarile na tovarnu stoku i kola, kod treega bi se krenulo. Za dulji boravak gradio se jae utvren stajai oko (stativa), koji je bio ili ljetni (castra aestiva) ili zimski (castra hiberna). Uz takove su se okole prislanjala trita (fora), od kojih mnoga jo danas postoje kao gradovi. U carsko vrijeme gradili su se stajai okoli osobito za obranu dravne granice od nemirnih susjeda. Najbolje nam je poznata o b r a n a g r a n i c e protiv Germana, koja se protezala od Regensburga na Dunavu do Koblenza na Rajni, 550 km daleko. Najprije su se zatvorile ceste germanske malim, etverouglastim tvravicama ( praesidia ), koje su lako mogle dobiti pomo od najbliega veega stajaega okola. Onda se za Domicijana nainio 20 rimskih stopa (gotovo 5 m) irok prosjek kroz praumu od tvravice do tvravice, limes ili pogranina cesta. Drvene sfraarnice (speculae ) na ka menoj podlozi, pristupane samo po ljestvama, koje su se lako mogle uvui, sagradile su se uzdu njega toliko razdaleko, da se iz jedne mogla druga vidjeti. Za Harijana utvrdio se limes neprekidnim plotom od kolja, koji se za Antonina Pija na nekim mjestima zamijenio nasipom i jarkom. Komod je napokon sagradio retski zid (od Lorcha u Wurttembergu do Dunava, 175 km, nazvan po galskom plemenu Raeti ), kojemu su ostatci jo sauvani. Tvravice su se meutim izgradile kao jake tvrave s krunitima na zidovima, nasipima i dvostrukim jarcima. A tloris im je odgovarao staromu rimskomu okolu. 5. P o d s j e a n j e
( S c h r a m m , Griechisch-romische Geschiitze, Metz 1910. D i e 1 s, Antike Teehnik, 3. izd. Leipzig 1924, Kap. 5.)

100 praefecti soc.,tribuni j delecti m ili fes

p r s n c ip a li s

z .< O.o o_

{trib u n i praefecti soc. praefonum quaestorium deiecti milites

forum

O a_

100

e x t r a o rd in a r ij a u x if ia

e x t r a o r d in a r u a .u xi!ia

porta prae ton a

SI. 61. Nacrt ofcola

meu principalske ceste i pretorijskih vrata zvao se praetentura , a stranji dio izmeu kvintanske ceste i dekumanskih vrata zvao se retentura. 230. Za sigurnost u okolu siarale su se s t r a e (cusiodiae, excubiae danje strae, vigiliae none strae). Pred vratima su stajali odjeli kao prednje strae (stationes ). Nona je sluba bila podijeljena na etiri vigiliae po tri sata. Za no se izdavala i lozinka (signum, iessera). Oko se digao na

231. Protiv zidina onoga grada, koji se podsjedao, podigao bi se nasip (agger) od zemlje i iblja oko drvenih greda, koji se malo pomalo uspinjao do podnoja ili i do visine zidina. Za zatitu vojnicima, koji su radili, slu ili su plutei, polukruni zakloni od vrbova pletiva, koama pokriveni; vineae, kolibe sa stijenama od pletiva ili od dasaka i s ravnim krovom od dasaka, koji je bio koama ili vlanim vreama od vatre zatien; iestudines (kor njae), vrsto graene daare na valjcima sa strehom, koja je dopirala do poda, tako da su pod njezinom zatitom vojnici mogli jarke ispunjivali i zemlju poravnjivati; musculi, daare s krovom od opeke i ilovae, pod kojima su se zidine potkopavale i pod zemljom se radilo. Na nasipu sagradile bi se u daljini, koja je zatiivala od neprijateljskih strijela, pomini tornjevi (iurres ambulatoriae) od vie katova (na pr. od 10 katova kod visine od 28 m), pa bi se primicali zidinama. Najgornji je kat nadvisivao zidine i nosio stro jeve za strijeljanje; u visini zidina bio je most, koji se mogao prebaciti (sambuca). Oko pojedinih katova bili su hodnici s pretprsjima, gdje su sta jali praari i streljai. U donjem katu tih kula ili takoef u osobitoj daari

140

RIMSKE STARINE

H. RATNE STARINE

141

(testudo arietaria) nalazio se ovan (aries), t. j. duga greda, kojoj je na kraju bila eljezna glava ovnova; sprava je visjela, te se mogla natrag povui pa prema zidu zanjihati (si. 62.). Slina je sprava bilo builo (terebra), samo to je ovo bilo iljasto. Srpovi (falces murales) upotrebljavali su se, da se kamenje iz zida vadi, a sjekirama (dolabrae) potkopavao se zid.

SI. 62. Ovan (aries in testudine)

232. Kod o b r a n e nastojali su oni, koji su bih podsjedani, pootkidati glave ovnovima, bacajui na njih togod teko, ih zamkama povui ih u vis. Zidine su se zatiivale skelama ili im elastinim. Protiv tornjeva gradili su se takoer tornjevi ili su se na njih bacale strijele. Na sprave za podsjedanje bacale su se gorue strijele ili kamenje, taljeno olovo i smola. S t r o j e v i za s t r i j e l j a n j e (iormenta) bili su nainjeni prema luku, a sastojali su se od tri dijela: od stalka, lijeba za hitac isprave za nate zanje. U spravi za natezanje bili su sa svake strane jaki elastini konopi u okomitom smjeru jako nategnuti. Meu konopima nalazio se sa svake strane drven krak luka. Tetiva, koja je oba kraka sastavljala, nategla bi se vitlom do kraja lijeba. Razlikovale su se catapultae, kojima su se bacale strijele u vodoravnom smjeru, i ballistae, kojima se bacalo kamenje, grede i t. d. u luku. U carsko je vrijeme svaka legija imala odreen broj takvih strojeva. Strojevima su upravljali fabri, kojima je zapovijedao praefectus fabrum. 6. B r o d o v l j e
(K s t e r, Die Nautik im Altertum, 1914. K o s t e r, Das antike Seewesen, 1923. K 6 s t e r , Studien zur Geschichte des antiken Seewesens, Leipzig 1934. J u r i e n d e l a G r a v i r e , La marine des Ptolemes et la marine des Romains, Pari 1885. V a r s , L art nautique dans 1 antiquite, Pari 1887. C h a p o t. La flotte de Misene, Pari 1896. S t e 11 a, Italia antica sul mare, 1930.)

remes, guadriremes i quinqueremes sa 2, 3, 4 i 5 redova vesala. Veslai su sjedili jedan vie drugoga u kosom redu. Vesla (remi) bila su razline du ljine, u viim redovima dulja nego u niima. Na nosu (prora) nalazio se eljezan kljun (rostrum). Upravljalo se brodom dvama velikim lopatastim veslima (gubemacula) sa svake strane krme. Kad su Rimljani u prvom punskom ratu osnovali brodovlje, prenijeli su oblike kopnenoga rata na pomorski boj, tako da su uz mornare i veslae ( nautae , remiges) na svaki brod metnuli jaku posadu vojnika (milites classici ili classiarii), koji su nastojali s pomou mostova prijei na neprijateljski brod i njegovu posadu u okraju svladati. U carsko je vrijeme bilo u brodovlju najvie brodova, koji su se zvali (naves) L ib u m ae; to su bili brzi dvoveslai, koji su dobili ime od svoga oblika prihvaena od dalmatinskih Liburnjana. 234. V o j n i k e za b r o d o v l j e (classiarii) za vrijeme republike ili su davali saveznici (socii navales) ili su se izmeu graana najniih razreda ili osloboenih robova novaili. Veslai su bili robovi. U carsko vrijeme bili su vojnici osloboeni robovi i stranci, koji su istom nakon 26 godina slube stekli graansko pravo i imali najmanju plau i najnii stepen. Zapovjednik je brodovlja bio u starije vrijeme konzul ili njegov zamjenik (praefectus classis), onda od naroda izabrani duoviri navales, nerijetko i pretori. kojima bi senat povjerio pomorski rat. U carsko su vrijeme praefecti classis bili imenovani od cara izmeu ljudi, koji su bili prim ipili , tribuni ili praefecti alarum. Kapetan ratnoga broda zvao se trierarcha. 7. V o j n i k a s l u b a
( S c b i l l e r , Die r6m Kriegsaltertum er, str. 247. 252. B l o c h , Romische Allertumskunde, str. 79.84.)

233. R a t n i b r o d o v i (naves longae) bili su dugi brodovi, koji su se poglavito veslanjem kretali. Po broju redova vesala (transtra) pod palubom razlikovale su se naves actuariae s jednim redom vesala, pa biremes, tri-

235- N o v a e n j e za vojniku slubu (dilectus) vrili su svake godine konzuli na Kapitoliju. U nenadnoj opasnosti (tumultus) stavila bi se momad sposobna za oruje za izvanredno novaenje kao milites tumuliuarii. U vojsci sluiti bili su duni svi graani od 17. do 45. godine, ako su bili tjelesno sposobni i ako nisu dostigli zakoniti broj vojna (20 u legiji, 10 kod konja nitva). I islueni vojnici (exauctorati, dimissi) odazvali bi se pozivu na vojniku slubu kao evocati. Oni su sastavljali izabranu elu i uivali neke pogodnosti, kao oprost od slube u okolu, izjednaenje s centurionima u stepenu i plai. Od Marija sastavljale su se legije ponajvie od ljudi bez imetka snubljenjem. Vojnika je sluba trajala tada 20 godina. August ju je onda ustanovio za pretorijance na 16, za legije na 20, za pomone ete na 25 godina. Ali su se oni, koji su bili otputeni iz legije, jo neko vrijeme zadravali u okolu kao veterani ili veodllarii sa slinim pogodnostima kao prije evocati. Novaenje su vrili carski inovnici (dilectatores) u Italiji i u provincijama.

142

RIMSKE STARINE

II. RATNE STARINE

143

Iza novaenja zakleli bi se legati i tribuni vojskovoi (sacramentum), a njima ete. P l a a (siipendium) uvela se istom u ratu protiv Veja. U 2. vijeku iznosila je 120 denara na godinu za legionara, dvostruko za centuriona, trostruko za konjanika. Za Augusta dobivao je legionar 225 denara, pretorijanac 720. Osim toga davalo se vojniku % medimna (35 1) ita na mjesec. Od plae odbijala se neka mala svota za opremu, koliko ju je davala drava. S o t p u s t o m (honesta missio ) dobio bi vojnik poevi od Sule opskrbu za starost, koja je bila u tom, da se odveo u vojniku koloniju ( 205.). U carsko je vrijeme isluene ekala neka novana svota, koja bi se ponaj vie zamijenila doznakom zemljita. Negraani redovito bi kod otpusta do bili rimsko graansko pravo. 236. Redovne vjebe vojnike bile su vjebe u kretanju, straarska sluba, radnje na opkopima, vjebe u plivanju, skakanju, maevanju i hodu. Takoer su se vojnici upotrebljavali za vojnike i druge javne gradnje pa za graenje cesta, mostova i vodovoda. D i s c i p l i n a je bila stroga. Cen turion je imao pravo vojnika tjelesno kazniti batinom od vinove loze. Druge su kazne bile: odbitak od plae, snienje stepena, produljenje slube, izbaenje iz vojnikoga stalea ( ignominiosa m issio) i smrtna kazna. Za ratnu vrsnou bilo je mnogo n a g r a d a : povienje stepena, javna pohvala i koje kakva odlija, na pr. narukvice (arm illae ), ogrlice (torques), toke od tua, srebra ili zlata sa relijefima (phalerae ). asnici su dobivali zastavice (vexiUa) i poasna koplja (hastae purae). Odlija vee vrijednosti bili su vijenci: eorona civica od hrastova lia za spasenje graanina u boju, c. muralis, vallaris ili casirensis i navali od zlata za izvanredna djela kod osvojenja zida, nasipa i u pomorskoj bitki; eorona obsidionalis \Wgraminea bila je spletena od trave, a davali su je vojskovoi vojnici, ako ih je spasao iz oajna poloaja; eorona triumphalis od lovora, poslije od zlata, kitila je vojskovou triumfatora, a od Cezara bila je odlije careva. Vojskovoi pobjedniku dali bi vojnici na bojitu naslov imperator. Senat bi njemu u ast odredio svetkovinu zahval nicu (supplicatio), s kojom je esto bilo u svezi najvee odlikovanje: triumf. 237. Pravo na t r i u m f stekao bi onaj, koji je imao imperij, diktator, konzul ili pretor, ako bi svojom pobjedom dovrio rat, ili ako bi u dobi venoj bitki palo najmanje 5000 neprijatelja. Vojskovoa bi podnio izvjee senatu, koji bi se sakupio izvan grada, je r bi inae vojniki imperij prestao, obino u hramu Beloninu na Martovu polju, a senat bi odluio o tom, ima li mu se dopustiti triumf. Triumfalna povorka krenula bi uz poklik gleda laca: Iotriu m phe! s Martova polja kroz vrata P orta triumphalis k cirku Flaminijevu, onda bi dola u grad pa kroz Circus mazimus na cestu Sacra via , kojom bi pola preko Foruma na Kapitolij. Kod vrata Porta triumphalis doe

kali bi triumfatora senatori i inovnici i stali povorci na elo. Pred povorkom bi ili tubicines, a za njima bi se nosio ili vozio ratni plijen (si. 63.) uz modele osvojenih neprijateljskih mjesta i brodova, slike bitaka pa i gora i rijeka na ratitu i kipove, koji su prikazivali pokorene gradove. Odlini ratni zarobljenici, koji bi se sauvali za triumf i u njemu dolazili iza plijena, odveli bi se na Forumu u tamnicu i esto odmah posmicali. Onda bi dolazile ivotinje odreene z a ' rtvu na Kapitoliju, bijeli bikovi s potlaenim rogovima pa vrpcama i vijen cima iskieni. Pred kolima triumfatorovima stupali bi liktori drei fasce obavite lovorom, pa svirai i pjevai. Triumfator bi stajao na kolima, u koja bi bila upregnuta etiri bijelca, u ornatu Jupiterovu, koji je pripadao riznici njegova hrama, a to je bila tunica palm ata, grimizna tunika, po kojoj su bile izvezene zlatne palmove granice, i toga pieta, grimizna toga ureena

SI. 63. Ratni plijen u triumfalnoj povorci

zlatnim zvijezdama, s lovorovim vijencem na glavi, a u ruci s lovorovom granicom i ezlom od slonove kosti, kojemu je na vrhu bio orao. Nad glavom bi mu dravni rob, koji bi stajao iza njega, drao zlatan vijenac (eorona triumphalis). Povorku bi zavrila vojska. U hramu Jupiterovu na Kapitoliju poloio bi triumfator lovorovu granicu kao znak pobjede bogu u krilo i prinio mu rtvu zahvalnicu. Sveanost bi se zavrila s gozbom, a kadto bi se pogostili i vojnici i narod. Manji je nain triumfa bila ovatio, kod koje bi pobjednik pjeice, poslije na konju, obuen u togu praelextu i s mrovim vijencem na glavi uniao u grad i na Kapitoliju rtvovao ovcu. I bez doputenja senata mogle su vojskovoe kod hrama Jupiterova na Albanskoj gori slaviti triumf. U carsko vrijeme prisvojili su carevi pravo slaviti triumf. Vojskovoe pobjednici dobivali su od njih ornamenta trium-

144

RIMSKE STARINE

n i. PRIVATNE STARINE tu doekivao prijatelje, a domaica sa slukinjama vrila kune poslove; tablin je sluio kao soba za stanovanje i spa vanje. Kad je poslije nestalo jednostavnih obiaja, stala se kua po grkom uzoru rairivati peristilom i sobe udeavati pre-ma finijim ivotnim prilikama. Ognjite se prenijelo unutra, a kuni su bogovi dobili osobitu kapelicu (sacrarittm, sacellum, lararium ), ponajvie u peristilu. Atrij je sluio za primanje i dobio u ple mikim kuama osobit ures sa slikama otaca ( imagines ), koje su se izlagale u alama ( 176.). U gradu je nestaica prostora jamano ve rano upuivala na graenje kua od vie katova. Gornji su katovi sluili najprije za stanove robo vima, a poslije su se iznaimali, a ve u Augustovo vrijeme bilo je u Rimu dosta najamnih kua od mnogo katova, koje su se zvale insulae.

145

p halia (L j. tunica palm ata, toga picta , corona laurea), u kojima su smjeli izlaziti kod sveanih zgoda. K tomu je dolazilo odlikovanje, da bi se pobje dniku postavio kip s tim odlijem. Carevi su svoje pobjede proslavljivali jo. tim, da su podizali slavoluke i poasne stupove.

III. PRIVATNE STARINE


( M a r q u a r t - M a u , Das Privatleben der Romer, 2. izd. Leipzig 1886. V o i g t, ROmische Privataltertumer und Kulturgescbichte, 2. izd. Munchen 1893 [M u 11 e r, Handbuch der klass. Altertumswissenschaft IV 2], B 1 u m u e r, Die rSmischen Privataltertumer, Munchen 1911 [ Mul i er, Handbuch der klass. Altertumswissenschaft IV 2, 2], W o h l r a b L a m e r , Die altklassische Welt, 10. izd. Leipzig u. Berlin 1918, str. 123. i d. B i r t , Das Kulturleben der Griechen und Rmer, Leipzig 1928. P e r n i c e , Griechisches und romisches Privatleben, 4. izd. Leipzig 1930 [ G e r c k e - N o r d e D , Einleitung II 1], K i e f e r , Kulturgeschichte Roms unter besonderer Berucksichtigung der romischen Sitten, Berlin 1933. B i r t, Zur Kulturgeschichte Roms, 5. izd. Leipzig 1935. L a m e r, W6rterbuch der Antike, 2. izd. Leipzig 1936 [ K r & n e r s Taschenausgabe Bd. 96].)

sacellum O O

peristvliujs

tablinum fauces ala

1. K u a
( A l t m a n n , Die itafischen Rundbauten, Berlin 1906. M a r i , Die Entwicklung des rSmischen Hauses, N. Jahrb. XXIII (1909) str. 647 i d. B e h n, Das Haus in vorromischer Zeit, 2. izd. Mainz 1928. G u s m a n , La villa imperiale de Tibur, Pari 1904. R i c h t e r , Ancient furniture, Oxford 1926.)

ala

implu

238. Srednji dio odline rimske kue (ntrium) imao je krov, koji se prema sredini sputao i tu ^inio velik, etverouglast otvor (compluvium). Pod njim je u podu bila udubina ( impluvium ) za kinicu. Iz atrija su okolne sobe dobivale svjetlost i zrak; iz njega se u njih i ulazilo. U atrij se ulazilo hodnikom (fauces, prothgron), u kojem su bila kuna vrata ili odmah s ulice ili malko natrag potisnuta. Onaj dio hodnika, koji je bio izmeu ulice i kunih vrata, zvao se vestibulum. Tu su se u odlinim kuama, gdje je taj dio kue bio rairen i bogato ukraen, sakupljali klijenti za jutarnji pozdrav (salutatio). Oko atrija su bile spavaonice, blagovaonice i spremnice. Posljednja prostorija sa svake strane (ala ) bila je prema atriju obino otvorena. I sve ana soba u kui ( tablinum ) bila je svom irinom prema atriju otvorena, a irokim je vratima sastavljala atrij s peristilom. To je bio stupovima okruen vrt. Oko trijema njegova nalazile su se kao i oko atrija sobe (cubicula spava onice, triclinia blagovaonice, exedrae drutvene sobe) i gospodarske pro storije (si. 64. i 65.). U staro vrijeme, dok je ivot bio jednostavan, bili su atrij i tablin sredite porodinoga ivota; nerijetko se samo od njih sastojala itava kua. U atriju je bilo ognjite s Penatima (atrium dolazi od a ter: pocrnio od dima) i koveg okovan mjeu za novce i dragocjenosti (arca ) ; domain je

vium 239. Najljepi su u r e s unutranjosti kue bile slikarije na stijenama. Stijene atnum bi se podijelile na polja, koja bi se ure sila ornamentalnim ili ornamentalno upoostium trijebljenim fantastikim arhitekturnim slikarijama. Figuralne slikarije, bilo uo vesti kvirene slike iz mitologije ili iz ivota ili bulum iz prirode, bilo pojedine figure, koje su usred polja lebdile ili meu fantastikim SI. 64. Nacrt kue u Pompejima arhitekturama stajale, isticale su se nje nim bojama na tamnoj pozadini. Pod bi, se nainio od mramorna praka pomijeana s vapnom (tal. stucco), a u to bi se uloili krasni crtei od crnih i bijelih kamenia. U bogatijim su kuama podovi esto bili od mozaika, ponajvie s ornamentalnim motivima; rijetke su bile slike od mozaika (opus musivum), za koje se zahtijevala mnogo finija radnja i veoma maleni areni kamenii. Takoer se pod gradio od mramornih ploa ili geometriki otesanih mramornih komada razline boje. Strop je obino bio ploast ( lacunar ), nainjen tako, da bi se u grede metnule prijenice. Tako bi postale etverouglaste udubine, koje se zovu kasete; one bi se ispunile tukom ili slonovom kou, a uresile slikarijama i pozlatom- Prozori, koji su obino bili samo D r. A. M usi! Grke i rimske starine

146

RIMSKE STARINE

HI. PRIVATNE STARINE

147

SI. 67. Svijenjaci

SI. 65. Peristil kue u Pompejima

u gornjem katu, zatvarali su se kapcima i zastorima; takoer su se upotre bljavale ploe od sljude (ruskoga stakla", lapis specularis) i stakla (vitrum ). 240. Za grijanje soba sluili su cam ini , eravnice i prenosive pei. Svjetiljke od zemlje ili tua sastojale su se od posude za ulje, tulajice, kroz

koju se provlaio stijenj, i drka (si. 66.). Svijenjaka (candelabra) bilo je od najrazlinijih umjetnikih oblika (si. 67.). Pokustvo za sjedenje, cathera stolica s naslonom za lea, solium stolica s naslonima za ruke, subsellium klupa, sella stolica bez naslona, bisellium dvostruka stolica prislanjalo se uz grke uzore. Najdragocjeniji su stolovi bili mensae citreae. Njihove su se ploe gradile od citrova drveta (citrus); to je drvo vrsta empresa s obronaka Atlasa, a odlikuje se mirisom na limun i tim, to je lijepo ilasto; za nj su se plaale velike svote. Abaci su sluili za to, da su se na njih metale dragocjenosti, za to su sluile i delphicae (mensae) na injene po uzoru grkih tronoga. Posue je bilo tako isto raznolino kao i grko, koje mu je sluilo za uzor (si. 68.). Spomenuti valja jo uresno po sue, koje se u obliku vreva mjeaonika, amfora, ara, plitica gradilo za ures trijemovima, vrtovima i unutranjim prostorijama.

SI. 66. Oblici svjetiljaka

SI. 68. Rimsko stakleno posue

148

RIMSKE STARINE 2. O d i j e l o

III. ERIVATSE:STARINE

149

(H u 1a, Die Tog? der spateren Kaiserzeit, Brunn 1895. A m e l o n g , Die Gewandung der Griechen nnd ROmef, Leipzig 1903. B u s c h o r , BeitrSge zur Geschichte der Teitilkunst, Munchen 1912. L a B a t u t , La coiff'ure des femmes chez les Homains, Pari 1881. E e o z e j , Histoire du costume antique, Pari 1922. W i l s o n , The Roman toga, Baltimore 1921.)

241. TMMifiCLje bila od bijele vune i nalik na koulju, s kratkim ruka vima ili bez rukava. Po njoj se iznad bokova metao pojas tako, da je do pirala do koljena. Ve rano dolo je u obiaj pod tunikom nositi koulju (tunica interior , subucula). Staleka je nonja senatora i vitezova bila tu nika s grimiznom prugom (clavus), koja je od vrata tekla niz nju. Tunika senatorska imala je iroku, a viteka usku prugu (latus, angustus clavus; tunica latidavia, angusticlavia). Toga, narodno odijelo rimsko, bila je bijela, vunena tkanina eliptikoga oblika, koja se oblaila tako, da bi se preko lijevoga ramena naprijed pre bacila, te bi sprijeda dopirala do poda, onda bi se oko lea ispod desnoga pazuha naprijed povukla pa preko lijevoga ramena natrag prebacila. Nabor, koji je od desne strane uzlazio k lijevomu ramenu, zvao se sinus (si. 69.). Grimiznu prugu imala je toga praeicxta, koju su nosili-vii inovnici-islobodnLdjeaci. Oni, koji su se natjecali za slube, nosili su bijelu togu (toga candida, stoga candidati), tamnu (joga sordida, pulla) oni, koji su bili u alosti. Tuga picta i tunica p alm ata spomenute su u 237. ene su nosile dvije tunike, jednu od ozdo, koja je pristajala uz tijelo, a odozgo dugu, saboritu btohti po kojoj se opasivalo, a dopirala je do poda. Kao gornja haljina slu ila je palla, koja je bila nalik na togu (si. 70.). 242. Mjesto toge ili preko nje oblaila se za zatitu od nevremena l a c e r n a koja je bila nalik na grku hlamidu ( 91.), a skopavala se na ramenu ili na prsima kopom (fibula). U carsko vrijeme takve su se kaba nice od fine tkanine i arene nosile i kod sve anih zgoda. Kabanica bez rukava od friza (gruboga sukna) ili koe s izreskom, kroz koji se provlaila glava, zvala se paenula (si. 71.). SL 69. Rimljanin n togi L aen a od debele vunene tkanine bila je kao

grka peciva ( 90.). Na lacernu je bila nalik ratna kabanica, koja se zvala sagum. U staro je vrijeme vojnik nosio togu tako, da se opa sivao kraj, koji se inae preko lij?yoga ramena natrag prebaeiyao. To se opasivanje ( cinctus Gabinus) uzdralo kod nekih religioznih ina. Kad je sagum postao ratno odijelo, znaila je toga mirnu odjeu. Paludatnentum, kratka, na lijevom ramenu skopana ratna kabanica cr vene boje, pripadala je nonji vojskovoa, a poslije je postala znak carske vlasti. Odijelo je bilo od vune ili platna. Toga je bila svagda vunena. Na koncu republike poelo se nositi svileno odijelo. U carsko se vrijeme toga zahtijevala za slubene zgode, inae su i mukarci nosili areno odijelo. 243. C r ev l j a (calceus ), koja je pripa dala rimskoj nonji kao i toga, sezala je do gleanja, gdje se vezala. Grevlja sena torska ( calceus senatorius) privrivala se etirma remenima, koji su sezali do lista, a 'na spletu je bila ureena preicom u obliku polumjeseca (lunula). Patriciji i kurulski magistrati nosili su crevlje od crvene koe s visokim potplatom i petnjakom, na kojem je remenje bilo privrteno ( calceus pairiciu s ih tnulleus). Kod kue su se nosile sandale (soleae, sandalia), koje su se kod stola skidale. Caligae su bile izme s kra tkim sarama, koje su nosili lovci, seljaci, a u carsko vrijeme prosti vojnici. ( 0 vojnikim crevljama v. 226.). Od bar bara su legije, koje su u sjevernim kraje vima stajale u okolu, prihvatile hlae ( braccae ).

SL 71. Rimljanin u tunici i penali

150

RIMSKE STARINE

III. PRIVATNE STARINE

151

244. G l a v a se za zatita od nevremena i sunane ege pokrivala pu stenom kapom (pileus), kapucom ( cucullus) ili niskim eirom (petasus). Obino je Rimljanin bio gologlav. Stoga je trebalo osobito njegovati kosu. U staro se vrijeme nije iala ni kosa ni brada. Istom malo pomalo dolo je u obiaj kosu iati i rudalom rudati. I brijanje je razmjerno kasno dolo u obiaj. Scipion Afrikanski, kae se, bio je prvi Rimljanin, koji se svaki dan brijao. Od Hadrijana poela se opet nositi puna brada. Meu n a k i t o m ( monilia, catdlae ogrlice, armiUae narukvice, fibulae preice i t :) treba napose spomenuti prstene (anuli). U staro je vrijeme peatni prsten bio od eljeza, onda su doli u obiaj zlatni prsteni kao odlije senatora, magistrata, a poslije i vitezova. U carsko su se vrijeme davali zajedno s vitekim dostojanstvom, ali su napokon izgubili prijanju vrijednost. Mnogo se troilo na prstenje ureeno lijepo rezanim kamenjem. 3. B r a k
( R o s s b a c h , Rdmische Hochzeits- und Eheenkmaler, Leipzig 1871. - M a r q u a r d t , Das Privatleben der Romer, 2. izd. Leipzig 1885, str. 28. i d. S a m t e r , Familienfeste der Griechen und Romer, Berlin 1901. S a m t e r , Geburt, Hochieit und Tod, Leipzig u. Berlin 1911.)

ena se kod Rimljana veoma potovala, i dugo je svetost braka ostala nepovrijeena. Ali pokvarenost, koja je iza drugoga punskoga rata mah preotela, uinila je , te su i veze braka i porodinoga ivota stale poputati. udoredno se propadanje pokazivalo onda u tom, to su se brakovi esto rastavljali (divortium). Za to je dostajao usmen ili pismen otkaz. 4. O d g o j d j e c e
(G. v a n H o o r n, De vita atque cultu puerornm monumenti* antiqnis eiplanato, Amstelodami 1909 B o h a t t a , Erziehung und Unterrieht bei den Griechen und Rmem, Giitersloh 1895 [Gymn.Bibl. Heft 21], J u 11 i e n, Les professeurs de iittrature dans 1' ancienne Rome, Pari 1885. G w y n n, Roman edncation from Cicero to Quintilian Orford 1926.)

247. Otac je po svojoj oinskoj vlasti (patria potestas) imao pravo djecu izloiti, prodati ili ubiti Oinska bi vlast prestala istom sa smru oevom, ili ako bi otac sina ispod svoje vlasti pustio (emancipatio ). Dijete bi se nakon roenja poloilo pred oca, a on bi ga za znak, da ga hoe odgojiti, digao (susipere, toUre). Deveti bi dan djeak, a osmi djevojka dobila ime i religiozno osveenje rtvom u kui (dies lustricus). Za zatitu od arolija objesila bi se djeci oko vrata kutijica sa zapisom ( buUa). 248. U vrijeme republike imali su Rimljani obino tri i m e n a : praenomen (prvo ime), notnen gentile (koje je oznaivalo rod, gens) i eognomen (prezime), na pr. Marcus TuUius Cicero. Prezime u plebejskim porodicama nije bilo svagda u obiaju (na pr. kod Antonija). Jednomu prezimenu pridolo bi kadto jo i drugo i tree, poglavito po kojem znatnom ratnom inu, na pr. P . Gomelitis Scipio Africanus, ili po posinatvu, jer bi posinak imenima svoga pooima dodao svoj n. gentile s nastavkom -anus, na pr. P . Comelius Scipio Aemilianus, t. j. sin Emilija (Paula) i posinak Scipionov. Ki je svomu prvomu imenu dodavala nomen gentile svoga oca, na pr. Aula Cornelia, poslije se zvala samo ovim posljednjim imenom, na pr. TuUia, L iv ia , u carsko je vrijeme obino imala n. gentile i eognomen svoga oca, na pr. C aed lia M etella. Osloboeni robovi primali su n. gntile, a poslije i praenomen onoga, tko ih je oslobodio, a uz to su imali ponajvie grka i inozemska imena kao eognomen, na pr. Livius Andronicus, M. Tulius Tiro. Na kraju republike poela je pravilnost u imenima prestajati, na pr. luiius Antonius (dva gentilna imena), osobito se javljala tenja za vie imena. 249. T j e l e s n i i d u e v n i o d g o j djece pripadao je u staro vrijeme roditeljima. Ve rano je bilo uitelja, koji su uili poela (litteratores) ; oni su ili kao robovi u kui svoga gospodara ili kao osloboenici u kolama (ludi) za plau uili itati, pisati i raunati. Od drugoga punskog rata po elo se drati, da je obuka u grkom jeziku, koju je davao litteratus ili grammaticus, potrebna za vie kolsko obrazovanje. Sredite je toj obuci bilo

245. Pravo sklopiti valjan brak (ius conubii), koje su u poetku imali samo patriciji, stekli su g. 445. pr. Kr. svi graani rimski, onda se s gra anskim pravom podijelilo Latinima, poslije Italicima, napokon je za Karakale protegnuto na sve stanovnike drave rimske. Brakom bi ena s imovinom svojom dola pod vlast (manus) svoga mua. Poslije je bio obiaj, da bi ena ostala pod oevom vlau (patria potestas) i zadrala pravo na imo vinu. Najsveaniji i najstariji Oblik sklapanja enidbe zvao se confarreatio po tom, to bi se kola od pira (fa r ) rtvovao Jupiteru u nazonosti sve enika (pontifex maximu,s i flamen dialis) i deset svjedoka. Prije sklapanja enidbe bile su zaruke (sponsdia), kod kojih bi mladoenja nevjesti dao neto novaca ili mjesto toga prsten. 246. Svadbenoj nonji nevjestinoj pripadala je crvena koprena, koja joj je sezala od glave do nogu (Hammeum); njom bi ona zastrla glavu (nubere). Svadbena bi se sveanost poela s auspicijama. Kad bi se sakupili gosti, nainio bi se enidbeni ugovor, a zarunici bi izjavili, da pristaju na enidbu. Onda bi ih udata ena jedno k drugome privela, i oni bi jedno drugome pruili ruke i prinijeli rtvu. Iza gozbe bi se nevjesta naoko iz materina naruja otela pa u sveanoj povorci, pred kojom bi ili frulai i zubljonoe, uz svadbeni poklik T alassio dovela u novu kuu (uxorem ducere). Tu bi ne vjesta ovratnike uljem,pomazala i vunenim vrpcama ovila. Zatim te je preko praga digli, a u atriju bi je mu uza simbolike obrede primio u zajednicu vode i vatre. Drugi bi dan mlada ena kao matrona doekala roake, koji bi joj donijeli darova, i kunim bogovima prinijela prvu rtvu.

152

RIMSKE STARINE

IH. PRIVA'BNS -STARINE

153

itanje Homera (sL 72.), kojemu su naskoro pristupila kao graa za uenje 1 djela rimskih pjesnika, osobito prijevod Odiseje Livija Andronika, komedije Terenijeve, onda pjesme Vergilijeve i Horaeijeve. Da bi se djeak to prije nauio grki govoriti, dobio bi kao stalna pratioca (paedagogus) grkoga roba. Zaglavak kolske obrazovanosti postigao bi mladi na.kraju republike u retorskim kolama, u kojima su najvanije vjebe bile suasri&e (preporuni govori) i confroversiae (prepirke). Tjelesnim je vjebama bila poglavita svrha, da tijelo otvrdne i bude ustrajno za ratnu slubu. Za takve vjebe u tr anju, skakanju, rvanju, akanju, bacanju sulice, jahanju i plivanju sakupila bi 3e esto mlade na Martovu polju. Dravnih kola u Rimu nije bilo. Istom od Vespazijana poeli su se carevi brinuti za viu obuku namjetajui grke i latinske retore.

lomeja podiglo izraivanje papira, a s njim i trgovina, prodavao se u po jedinim listovima (paginae) i u svitcima (volumina). koji su se pravili tako, da su se pojedini listovi slijepili. Pisalo se samo na jednoj strani, a .pismo se odijelilo na stupce. Kod veih bi se djela vitci rubom posljednjega stupca privrstili na tapi, kojemu je na svakom kraju bila glavica (umbihcus, Oft'iOA?), pa savili (otuda volumen) tako, da bi poetak pisma i i o odozgo. Na odresKU, koji bi bio privren na gornjem kraju s vitka, napisao bi se natpis djela (titulus, index). Svitci, osobito sjajnih djela, uvali su se u ko ricama, a vie svitaka u drvenoj spremici {scrinium). List bi se sloio tako, da bi se papir savio, pa oko njega omotao konac i udario peat. I upotrebljavanje uglaenihicoa ivotinjskih za pisanje ($if&epai, membranae, chartae Pergamenae, koje ime dolazi od grada Pergama, gdje se najvie izraivao

SI. 72. Grammaticus ita s uenicima Homera

250. Za kraj mladenakoga obrazovanja drala se svrena 17. godina, s kojom se poela dunost sluiti u vojsei. 0 svetkovini LiberaU a (17. oujka) odloio bi djeak pred Larima togu praetextu i bullu i obukao muku togu {toga virilis). Iza rtve u kui otpratio bi se na Forum i ubiljeio u popis gra ana. Da bi se pripravio za slubu u vojsei ili za dravniko zvanje, stupio bi zatim mladi graanin iz odline porodice {Uro novak, tirodnium novaka sluba) u pratnju (cohors) kojega vojskovoe, ili bi pristao uz prokuana dravnika, u ijoj bi pratnji pribivao sudbenim i politikim raspravama. Takoer bi u posljednje vrijeme republike i za careva imuni mladii rimski poli u Atenu ili u druga glasovita mjesta grke obrazovanosti, da tamo nastave svoje nauke. 5. P i s a n j e
( B i rt, Das antike Buchwesen in seinern VerhSltnis zar Litteratur, Berlin 1882. B i r t , Die Buchrolle in der Kunst, Leipzig 1907. W e i s e , Buch- u. Schriftwesen in alter und neuer Zeit, 8. izd. 1910. B i r t , Kritik und Hermeneutik nebst Abriss des antiken Buchwesens, Mftnchen 1913 [M ft 11 e r, Handbuch der klass. Altertumswissenschaft I 8], S c h u b a r t , Das Buch bei den Griechen und ROmem, 2. izd. Berlin 1921. L e w i s, L Industrie du Papyras dans 1 Egypte Grco-Romaine, Pari 1934.)

pergamenat) bilo je veoma staro. Listovi pergamenta mogli su se uvezati kao nae knjige (codices). Na papiru i pergamentu pisalo se perom od trske (y.aXau.o.', arundo) i tintom (jjJ/.av, atramentum), koja se mogla oprati. IIa)i<j.tjjirjaTO t zvali su se listovi, na kojima se staro pismo izbrisalo, da bi se na njima moglo iznova pisati. U obinom ivotu upotrebljavale su se za biljeke, listove, vjebe u pisanju drvene ploice (*ivaxs?, 5eXtot, tabdlae), koje su bile prevuene crnim voskom i imale povien rub. Po vosku se pisalo (upravo greblo, to znai ypdfa> i scribo) pisaljkom od kosti ili kovine, koja je na gornjem kraju bila plosnata, da bi se mogao vosak ugladiti i pismo izbri sati. Ako bi se vie ploica sloilo u knjigu (duplices, Sircro^a, triptices, zpijrra^a), ostale bi samo izvanje strane bez votane prevlake, unutranje ploice mogle su se s obje strane popisati. List od vie, ploica sloio bi se tako, da bi se konac kroz jednu ili dvije rupe u sredini ploica provukao pa omotao i udario peat (si. 73.). 252. Z b i r a k a k n j i g a bilo je u Grkoj ve rano. Najveu je knji nicu starine osnovao Ptolemej Lagi u Aleksandriji. Ona je izgorjela, kad je Cezar osvojio grad, ali je Antonije Kleopatri za naknadu poklonio znatnu knjinicu pergamskih kraljeva. U Rimu je knjiarstvo osnovao Atik, pri jatelj Giceronov, koji je dao robovima, napose za to obrazovanim, prepisivati

251. Kao pisai materijal sluio je p a p i r (charta, grki ^ fiij&os, 6 ^dprrj?), koji se pravio od stabla egipatske papirove biljke. Kad se za Pto-

154

RIMSKE STARINE

IH. PRIVATNE STARINE

155

na pr. govore Ciceronove, pa se brinuo i oko toga, da se prijepisi i izvan Italije prodaju. Knjige su se umnoavale tako, da je vie pisara u isti mah pisalo, to im se kazivalo u pero. Naskoro se dralo za fin obiaj skupljati knjige, te nijedna odlina kua nije bila bez knjinice. Razvila se ivahna knjina trgovina; u knjiare (bibliopolae, librarii ) zalazilo se mnogo, je r su sluile ujedno kao itaonice i za naune zabave. D vrijeme careva postalo je i mnogo javnih knjinica. U Rimu je bila najglasovitija knjinica Trajanova (bibliotheca Uipia). 6. R o b o v i
( T e i c h m u l l e r , Einfluss des Christentums aof die Sklaverei, 1894. W a 11 o n, Histoire de 1' esclavage ans 1 anticrnite, 2. izd. Pari 1879. H a 1 k i n, Les escl&ves pnblics chez les Romains, Bruxelles 1897. B a r r o w, Slavery in the roman empire, 1929. T r i n c h e r i , Studi sulla condizione degli schiavi in Roma, Roma 1888.)

Pored privatnih bilo je i dravnih robova (servi publici), koji su se upotrebljavali za slubu u hramovima, javnim zgradama i tamnicama, onda kao sluge nekih sveenikih i magistratskih zborova. 2 5 i. Po zakonu je rob bio bez ikakva prava. Samo ako bi gospodar pristao, smio je od doputenih probitaka slube svoje stei osobni imetak (peculium ), kojim se mogao otkupiti. Osobito je teak bio poloaj robova na selu. Obino su stanovali u podzemnim radnikim kuama ( ergastuia ) i esto morali raditi u lancima. Ako bi rob ubio gospodara svoga, okajali bi taj zloin smru i drugovi njegovi. Izjavi roba na sudu vjerovalo se samo onda, ako bi je uinio na mukama. Kazna za manje prekraje bilo je bievanje na furci {fa r c a su rave u kola, u koje se zatie ruda), kojoj bi mu se na krajeve privezale ruke. Robu, koji bi pobjegao (fugitim s), dao bi se ig na elo (notam inurere). I osuda na borbu sa ivotinjama u amfi teatru izrekla se nerijetko. Kao smrtna kazna bilo je za robove odreeno razapinjanje na kri (in crncem agere, cruci affigere). Zloinac bi se privezao na gredu ( patibulum ), koja bi mu bila poloena poprijeko preko ije, pa odveo na stratite, gdje bi se na kolcu (palus, crux) povukao tako vi soko, da mu noge ne bi dosezale do zemlje. Patibulum je bila poprena greda na kriu. O osloboavanju robova v. 179. 7. G o s t i i k l i j e n t i
(M o m m s e n, Das romisehe Gastrecht und die Klientel, Hist. Z. I (1859) str. 382. i d. L e i s t, Das rom. Patronatsrecht, Eriangen 1879. S o l t a u , Grunherrschaft und Klientel in Rom, NJahrb. XXIX (1912) str. 489. i d.)

253. Sluinad kuna (fam ilia), koja je u staro vrijeme brojila malo glava, a poslije je nerijetko obuhvaala tisue robova, sastojala se od ku pljenih robova i od robova roenih u kui (verm e). U trgovinu su dolazili robovi grabeom ili su se dovodili iz zemalja, gdje je ropstvo postojalo, a osobito zarobljivanjem u ratu, je r je kvestor zarobljenike trgovcima, koji su vojsku pratili, prodavao {suh hasta venire, je r bi se kod drabe posta vilo koplje, sub eorona venire, jer bi se zarobljenicima metnuo na glavu vijenac za znak, da se prodaju). Na sajmovima robovskim, kakvih je bilo u Rimu i na Delu, izloili bi se robovi na odrima, s pobijeljenim nogama, ako su doli preko mora, i s ceduljom na vratu, gdje bi im bila zabilje ena domovina, dob, vrlina i mane. Ako prodava za roba ne bi jamio, imao bi rob na glavi eir. Velik je broj sluinadi bio potreban, je r su gotovo svaku slubu vr ili posebni robovi. Robovi su se dijelili na dvije ete: fa m ilia urbana slu ila je na gradskom posjedu svoga gospodara, a fam ilia tustica vrila je slubu na seoskim imanjima njegovim. Prvoj su pripadali: ianitor ili ostiarius vratar, cubictdarii loniari, lecticarii nosioci nosiljke, irid in iarii poslunici kod stola, pediseguus pratilac gospodarev, nomenelator, koji je gospo daru kazivao imena posjetnika i ljudi, koji su ga na ulici susreli, i t. d. Sluinad je imala svoje predstojnike, tako se na pr. predstojnik poslunika kod stola zvao tridiniarcha. Najvia su mjesta zapremali: procurafor upra vitelj imetka, atrtensis kuni dvornik, actor raunar na imanju i vilicus upra vitelj imanja. Cijenili su se takoer lectores itaoci i tajnici, lijenici, koji su prije carskoga vremena bili ponajvie robovi, pa nauenjaci i umjetnici. Da bi se uredio unutranji promet u tim golemim gospodarstvima, izdavali su se biljei (tesserae) s imenom gospodarevim kao neka vrsta kunoga novca, za koji bi rob od upravitelja razlinih skladita i radionica dobio sve, to mu je za ivot trebalo.

255. G o s t i n s t v o (hospitium) bilo je ugovor uinjen izmeu dvije opine ili izmeu jedne osobe i jedne opine ili izmeu dvije osobe tako, da bi oni, koji su uinili ugovor, izmijenili isprave, koje bi se pohranile u opinskim svetinjama, ili biljege za poznavanje (tesserae hospitales). Ugovor, koji je vezao i potomke, nalagao je onima, koji su ga sklopili, nesamo gostoljubiv doek, nego i pomo u parnicama i u poslovima. Hospitium, publicum podjeljivali su Rimljani za odline zasluge pojedincima ili opi nama, a osobito prijateljskim kraljevima. Rimski je gost izvanjim opinama i privatnim osobama bio opunomoenik (patrom s) u dravnim i privatnim poslovima (otprilike kao danas konzuli). Ova gostinska sveza izmeu stra naca i Rimljana izjednaila se napokon s klijentelom. K l i j e n t i su pripadali porodici svoga zatitnika (patronus). Patron se dakle brinuo za klijenta kao za lanove svoje porodice, dok je klijent morao patrona svoga u nevoljama podupirati i pratiti u rat i u tuinu. Povreda meusobnih dunosti drala se za zloinstvo. I pokorene opine dole bi u zatitnu svezu ponajvie onoga Rimljanina, koji ih je pokorio; tako je na pr. Sicilijancima bio patron Marcel. Kao klijenti, tako su bili

156

RIMSKE STARINE

III. PRIVATNE STAEINE

157

zavisni i osloboeni robovi. Zatitna je sveza prelazila o oca na sina, ali je s vremenom bivala sve slabija, dok za careva stale klijenata nije posve prestao. Tim su se imenom onda nazivali ljudi, koji su se uz ugledne kue prislonili, da bi za neke usluge, kao jutarnje pozdravljanje (saluiatio) i pratnju na izlasku, bivali poaeni i primali darove. Tada se dralo za fin obiaj imati oko sebe mnogo takvih ankoliza. Mjesto gozbe bio je obiaj davati malu svotu novaca ( sportula , upravo koarica za jela). 8. S v a k i d a n j i i v o t
( S a a l f e l d , Kuche und Keller in Altrom, 1 8 8 3 .G u h l - K o n e r - E n g e l m a n n , Leben der Griechen und Romer, str. 747.759. B l u m n e r , Die rOm. Privataltertumer, str. 385,419. B i 1 a b e 1, Antike Kuche, 1927. C a r 1 i e, Scenes de la vie romaine, Pari 1935. C a r c o p i n o , L avie quotidienne a Rome a 1 apoge de 1 empire, Pari 1939.)

256. Dok je u staro vrijeme marljiv rad i neumorna poraba dnevnoga vremena bilo ivotno pravilo gospodaru i gospodarici, preotele su s osvitkom helenizma u 2. vijeku pr. Kr. mah zabave i uitci. Seoske i gradske poslove vrili su onda odlinomu Rimljaninu robovi, a sam je y , ako je uope htio da se u javnom ivotu istie, upotrebljavao vrijeme na javne poslove. Rano bi ujutru domain iza zalogaja kruha s vinom, sirom, medom, datuljama i t. d. (ientaculum) primio jutarnji pozdrav prijatelja i klijenata (salutatio). Najkasnije o 3. satu poeli bi se dnevni poslovi. Oko 6. sata uzeo bi se doruak (prandium) od toplih i hladnih jela. Iza podnevnoga poinka dolo bi na red kupanje. Prije toga bi se ljudi tjelesno vjebali, najradije loptali. Za to su ne samo u termama, nego i u veim privatnim kuama bile posebne prostorije (sphaerisieria). 257. G l a v n i r u a k (crna) bio je oko 9. sata. U staro se vrijeme kod stola sjedilo; onda je bio obiaj, da bi mukarci na klupe ( lectus, K/ivrj) legli (accumbere, accubare kod stola L. m. leati). Tri takve dragocjenim 1 2 3 sagovima pokrivene klupe, od kojih je na svakoj bilo mjesta za trojicu, stajale su oko tri strane etvero uglasta stola (stoga l triclinium). Ljudi su leali na rjl klupama, koje su na unutranjem ' kraju bile malko poviene, tako, da su se lijevom rukom opirali na jastuk (puhinus). Devet je 8 mjesta na trikliniju (si. 74.) bilo tako podijeljeno, da je lectus medius i l. summus pripadao

gostima, a domainu lectus imus. Najodlinije je mjesto (locus consularis) bilo na klupi lectus medius ono, koje je domainovu bilo najblie (L. m. 1). Na kraju republike dola je mjesto triju u.obiaj samo jedna, polukruna klupa, koja se po obliku (C) zvala sigma ili stibadium. Onda su i stolovi bili okrugli. Ruak bi se poeo s prethodnim rukom (gustatio, gustus), za koji su sluila jela, to bude tek, kao salata, ribe i jaja. K tomu se pila me dovina, pomijeano vino i med ( mulsum, 'stoga se prethodni ruak zove i promulsis). Kod pravoga ruka nosila su se na dragocjenim podnosima (repositoria) jela (fercula), a po broju se njihovu razlikovala prim a , altera, tertia cena. Kad bi ruak bio gotov, prinijela bi se po starom obiaju Larima jestiva rtva, kao to bi se s molitvom ruak poeo. Za zasladu (mensae secundae) jelo bi se pecivo i voe (otud poslovica ah ovo ad m ala , od po etka do kraja). Jela su se na sto nosila ve razrezana, jer se noevi i vi lice nisu upotrebljavale. Pred jelom i za jela pruala se voda za pranje ruku. Vino, koje se kod ruka pilo, mijealo se s hladnom i toplom voom. Ako bi se uz ruak nadovezala pijanka ( comissatio) , izabrao bi se kockom magister bibendi, koji bi odredio, kako se vino ima mijeati i ko liko ga se ima piti. Gosti bi se prije mirisavim uljem pomazali i cvijeem ovjenali. Kao zabave za rukom voljele su se deklamacije i glazbene izvedbe. Poslije su bila milija prikazivanja mima, lakrdijaa i plesaica. 9. P o k o p
( G u h l - K o n e r - E n g e l m a n n , Leben der Griechen u. ROmer, str. 857. i d. M a u, R E III str. 345. i d. s. v. Bestattung. A 1 1 m a n n, Die italischen Rundbauten, Berlin 1906 (o rimskim arama za pepeo). B l u m n e r , Die r6m. Privataltertumer, str. 474.511.)

258. astan se pokop drao za pravo, koje pokojniku pripada (stoga iusia facere, suprema solvere). I ako bi koji lan porodice umr'o u tuini, bili su roaci njegovi duni spremiti mu pokcp ( cenotaphia zvali su se spo menici takovih pokojnika, v. 103.). Tko bi propustio mrtvo tijelo, koje bi naao nepokopano, posuti akom zemlje, ogrijeio bi se. P o g r e b n i su o b i a j i bili tono propisani. Poto bi tko umro, zazvao bi se glasno po imenu tri puta, a onda bi se poelo naricanje (conclamatio). Mrtvac bi se obuen u togu i ureen znakovima svoje slube u atriju po loio na odar (lectus funebris, lecto componere). U usta bi mu se metnuo novac kao prevoznina Haronu. U znak alosti namjestilo bi se u vestibulu jelovo i empresovo granje. 259. S p r o v o d odlina Rimljanina navijestili bi glasnici i pozvali na nj narod. U staro je vrijeme pokop bivao po noi; stoga ni kasnije, kad se taj obiaj promijenio, nijedan pokop nije bio bez zubalja. Na elu

158 bi povorke ili svirai, aljke (neniae) u slavu laca prikazivah prizore kolima vozili oni, koji

RIMSKE STARINE a za njima narikae (praeficae), koje bi pjevale tu pokojnikovu, pa glumci, koji bi za zabavu gleda iz ivota pokojnikova. Pred odrom bi se na visokim su nosili imagines ( 176.), u slubenoj nonji i

HI. PRIVATNE STARINE

159

260. Mrtvac bi se ili p o k o p a o ili s p a l i o . Pokopavanje je bilo naj stariji obiaj, koji se i u nekim odlinim porodicama, na pr. kod Kornelija, odrao; inae je to bio obini nain pokopavanja kod prostih ljudi, koji su imali ope groblje pred Eskvilinskim vratima. Ako bi se mrtvac imao spa liti, nainila bi se na ograenom garitu (ustrinum), koje se esto nalazilo uz vea porodina groblja, lomaa (rogus) i na nju postavio odar s mrtvacem, koji bi se pokrio stvarima, nakitom i orujem, to ga je pokojnik u ivotu upotrebljavao. Drva bi zapalio jedan od najbliih roaka ili prijatelja s otkre-

SL 75. Rimske are za pepeo

s ostalim slubenim znakovima onih osoba, to su ih prikazivali. Odar bi nosili najblii roaci, ostali bi alosnici ili za njima u tamnom odijelu. Mrtvac bi leao nepokriven na sjajnom odru. Pred govornicom na Forumu odar bi se spustio na zemlju, nosioci slika otakih sjeli bi na kurulske

Sl. 77. Grobna cesta u Pompejima

SL 76. Columbarium osloboenika Livijinih

stolice, a roak pokojnikov ili govornik, kojega bi najmio senat, ako je sprovod spremila drava, govorio bi nadgrobni govor (laudatio funebris). Onda bi povorka krenula na groblje.

nutim licem. ivi bi se pepeo vinom i vodom pogasio i kosti pokupile u tkaninu, a za nekoliko dana metnule u aru i u grobu sahranile (si. 75.). Uz pokop bi se nadovezala pokopna gozba na grobu, onda bi se kua i porodica, koju je smrt okaljala, oistila rtvom prinesenom Larima. Deveti dan iza pokopa prinijeli bi roaci Manima pokojnikovim rtvu (sacrificium novemdiale), s kojom bi bila u svezi daa. Takoer su se u slavu pokojniku prireivale pokopne igre i dijelilo narodu meso i novac. 0 potovanju Mana v. 284. 261. G r o b o v i su bili ili podzemne grobnice ili nadzemne zgrade. Prvoj su vrsti pripadala columbaria (upravo golubinjaci), tako nazvana po izdupcima, koji su u redovima tekli jedni povrh drugih, a u njih su se postavljale are s pepelom. Takva su columbaria imale bogate porodice za svoje robove i osloboenike (si. 76.), ili su bila zajednike grobnice

160

RIMSKE STARINE

IV. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA

161

rutata, kojih su lanovi prinosima stekli pravo, da budu u njima sa hranjeni, Grobnih je spomenika mnogo sauvano na Apijevoj cesti pred Rimom i na Grobnoj cesti pred Herkulanskim vratima u Pompejima (si. 77.). To su ili manje zgrade nalik na rtvenik, okrugla i etverouglasta oblika (cippi), ili jednostavni stupovi ili kameni, ili graevine poput hrama okru ene dvoritem i ograene zidom.. Veliinom se istiu grobni spomenik Gecilije Metele, snabe triumvira Krasa, onda piramida Cestijeva, a osobito Mausoleum H adriani.

etvrt denara ili sestercij vrijedio je sada 4 asa. Istom potkraj republike kovali su se ee z l a t n i novci. Aureus Cezarov, koji je teio 1 /i0 funte i vrijedio 25 denara, odrao se u carsko vrijeme mijenjajui esto teinu, dok mu nije Konstantin odredio teinu na V72 funte i prozvao ga solidus. Od Augusta bilo je kovanje srebrnih i zlatnih novaca pravo carevo, senat je kovao samo bakrene novce. Sestercij se tada kovao od bakra. Svota novaca kazivala se obino u sestercijima. Sestertius je pridjev, koji

IV. NOVCI, MJERE, DIOBA VREMENA


(M o m m s e n, Geschichte des rOm. Munzwesens, Berlin 1860. S t e f a n, Munzkunde des Altertums. Mit bes. Berucks. d. rSmischen MuDzwesens bis zum Eode d. 5. Jh. n. Chr., Graz 1932 M i ] 1 e r, Die Munzen des Altertums, Berlin 1933. B a b e l o n , Description hist. et chronol. des monnaies de la rpublique romaine. 1, 2, Pari 1885-6. B a b e l o n , Trait des monnaies grecques et romaines, Pari 1901 i d. H i 11, Handbook of greek and roman coins, London 1899. Gneccbi, Monete romane, 3. izd. Milano 1907 [Manuali Hoepli]. H u l t s c h , Griechische u. rmische Metrologie, 2. izd. Berlin 1832. N i s s e n, Griechische u. romische Metrologie, 2. izd. Munchen 1892 [ M u l l e r , Handbuch der klass. Altertnmswissenschaft I]. H u l t s c h , Die Gewichte des Altertums, Leipzig 1898. W e X , Metrologie grecque et romaine, Pari 1836. M o m m s e n , Romische Chronologie bis anf Caesar, 2. izd. Berlin 1S59. H o l t z a p f el , ROmische Chronologie, 2. izd. Leipzig 1885. L e u z e, Die rOmiscbe Jahreszahlung, Tubingen 1909. K u b i t s c h e k , Grundriss der antiken Zeitrechnung, Munchen 1927 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft I 7]. L i e t z m a n n , Zeit rechnung der rmischen Kaiserzeit, des Mittelalters und der Neuzeit fur die Jahre 12000 nach Christus, Berlin 1934 [GOscben 1085], C o s t a , 1 fasti consolari romani alle origini alla morte di C. Giulio Cesare, Milano 1910; isp. i str. 67.)

SI.

78. Rimski as (na 3/ 8 umanjen)

262. Najprije su se kao sredstvo za plaanje upotrebljavala goveda i ovce (pecus, stoga pecunia). Onda je stoku zamijenio bakar (aes rude), kojim se najprije plaalo u komadima po teini, a onda se vrijednost stala mje riti ljevanim bakrenim ipkama. N o v a c se uveo u vrijeme ecemvira. Novana je jedinica bio ljevani bakreni as (aes grave, si. 78.), koji je teio rimsku funtu (as libralis 327 g) i dijelio se, kao i ona, na 12 dijelova (untiae). Dijelovi asa, koji su se, kao i as, poeli kovati, bili su : sem is (6 unciae), triens (4 u.), quadrans (3 u.), sextans (2 u.) i uncia. Kovanje s r e b r a uvelo se g. 269., poto* se osnovala kovnica u hramu Junone Monete. Novci su bili denarius (koji je po prilici odgovarao atikoj drahmi, si. 79.) = 10 asa, guinarius 5 asa i sestertius (od semis tertius: polutrei) 2 !/ 2 asa, sa znacima X = 10, V 5 i S S (2 semis) = 2 1 / 2. Ujedno je vrijednost asu pala na 4 uncije. Kad se naskoro zatim (g. 217.) uinio prvi pokuaj kovati zlatne novce, reducirao se as na 1 unciju, a na denar raunalo se 16 asa.

se esto sastavlja sa nummus, a i sama rije nummus zamjenjuje rije sestertius. Osim toga se upotrebljava imenica sestertium (od pondus seUertium) 1000 sestercija, na pr. decem m ilia sestertium ili decem sestertia. U oznaci za milijun sestercija sestertium decies centena m ilia obino se centena m ilia izostavlja, H S decies, vicies, tricies; u toj se svezi sestertium sklanja, na pr. centies sestertii largitione (10 milijuna). Kod brojaka se 1000 naznauje crtom odozgo, 100.000 kvadratom otvorenim odozdo, na pr. X decem milia, | X | decies centena milia. Rimska je f u n t a (Ubra) odgovarala asu u starom novcu i teila 327'45 grama. Ta je funta bila jedinica kod raunanja i zvala se as, a dijelila "se na 12 uncija. Za vie ta kovih dijelova bila su ova imena: 2 u. = sextans , 3 u. = guadrans, 4 u. triens, 5 u. si. 79. Denar = quincunx, 6 u. semis , 7 u. septunx, 8 u. bes, 9 m . = dodrans, 10 m . = dextans, 11 u. == deunx. 263. Jedinica m j e r e za d u i n u bila je rimska s t o p a (pes), koja je mjerila 0-3 m. Stopa se dijelila na 16 palaca (digiti); 24 digiti = 1 cubitus (lakat); 2 l/ 2 pedes = 1 gradus (korak); 5 pedes = 1 passus (dvostruki korak); 1000 passus = 1 rimska milja (1500 m = i y 2 km).
Dr. A. M usi: Grke i rimske starine 11

162

KIMSKE STARINE

17. NO.VCI, MJEEE, DIOBA VREMENA

163

Jedinica m j e r e z a p o v r i n u bio je iugerum, pravokutnik, koji je bio dug 240 stopa, a irok 120 stopa, dakle mu je povrina iznosila po prilici V4 ha. Najobinije su u p l j e m j e r e bile: cyathus (aa) = 0 045 1; hemina = 6 eyathi; sextarius 12 cyath>; congius = 6 sextarii; urna = 4 congii; amphora = 8 congii - 26 1. Mjera za ito bio je modius 83 / 4 l 6 modii = 1 med.im.rms. 264. G o d i n a se rimska, kao to dokazuju imena posljednjih mjeseci, poinjala u staro vrijeme s martom. Da bi se igda bilo brojilo- samo 10 mjeseci, kao to se spominje, ne moe se misliti, premda su rokovi od 10 mjeseci u rimskom pravu od starine bili znatni. Jamano su ih voljeli zato, to trajanje potpune mjesene godine poradi prestupnih mjeseci nije bilo stalno. Za mjesenu godinu od 12 mjeseci kazivalo se, da ju je uveo kralj Numa i ujedno dodao dva mjeseca: januar i februar, pa poetak godine prenio na prvi dan januara. Sa sunanom godinom nastojali su mjesenu godinu izjednaiti, tako da su svake dvije godine umetali prestupni mjesec (mercedonius) od 22 dana, a svake etiri godine od 23 dana. Budui da je tako godina postala poprijeko za jedan dan preduga, trebalo ju je od vre mena do vremena opet izjednaivati. Neredu u raunanju vremena, koji je nastao tim, to su se esto umetali prestupni mjeseci, i tim, to su svee nici, koji su imali nadzor nad kalendarom, bili nemarni, uinio je kraj Cezar g. 46., kadno je uveo j u l i j a n s k i k a l e n d a r , koji se tako po njemu zove, a uredio ga je aleksandrinski matematik Sosigen. T aj se kalendar osnivao na sunanoj godini, za koju se ustanovilo 365 dana i 1 prestupni dan, koji se svake etiri godine vraao (24. februara; taj je dan onda dolazio dvaput i zvao se bis sextus K alen d as M artias, stoga Bi$sextilis prestupna godina). P,o julijanskom se kalendaru raunalo sve do pape Grgura (1582.), a istona crkva rauna jo i danas. Papa je Grgur 10 dana izostavio i toniju me todu za umetanje prestupnoga dana uveo, po kojoj se prestupni dan kod triju mijena stoljea izostavlja, a samo kod etvrte zadrava. Kao to su ostala stara imena mjeseci osim Quintilis i Sextilis, koja su se u slavu Cezaru i Oktavijanu promijenila u lu liu s i Augustus, tako je ostala i dioba staroga mjesenoga mjeseca. Prvi se dan u mjesecu zvao K alendae (od calare: pozivati, jer bi rtx sacrorum narod pozvao na Kapitolij, da mu objavi, kada e biti prva etvrt [N onae]). Idus (gen. -uum) znaile su pun mjesec, te su bile u mjesecima m a r t u , m a j u , j u l u i o k t o b r u ustanovljene na 15., a u ostalim mjesecima na 13. dan. Deveti dan prije, dakle {raunajui po rimskom nainu i Idu s) 7. dan marta, maja, jula i oktobra, a 5. dan ostalih mjeseci bile su Nonae. Od ova tri odsjeka mjeseca raunali su se kod naznaivanja datuma dani natrag. Dan pred Kalendama, Nonama i Idama zvao se p ridie K alendas, Nonas , Id u s; ostali

dani obino ante diem (na pr. sextum) Nonas, Idus ili Kalendas. Dani na pr. marta datirali su se ovako: 1. marta K alendis M irtiis; 2. marta ante diem sextum Nonas M artias ( = 6. dan prije 7. marta; ovaj se dan takoer brojio); 3., 4., 5. marta a. d. V., IV ., 111. Non. M art.; 6. marta pridie Nonas M artias; 7. marta Nonis M artiis; 8. 13. marta a. d. V i l i . I I I . Idus M artias; 14. marta pridie Idus M artias; 15. marta Idibus M irtiis; 16. 30. marta a. d. X V I I . 111. K alendas A priles; 31. marta pridie K a lendas Apriles. Godine su Rimljani oznaivali po konzulima. Od Augusta stali su pisci brojiti godine, otkad je osnovan Rim (ab u r b s coniita, .po Varonu. g. 753., po Katonu g. 751. pr. Kr,). 265. T j e d a n rimski brojio je 8 dana, a zvao se internundinum (vrijeme izmeu dvije nundine). Nundinae su bili sajmovi, kad su seljaci praznovali i dolazili u Rim, da obave svoje poslove. Graanski d a n raunali su Ri mljani od ponoi do ponoi, a prirodni od izlaska do zalaska sunca. Otkad su uvedeni sunani i vodeni satovi, dijelio se dan na 12 i no na 12 sati, koji su se brojili od izlaska i zalaska sunca. Danji su satovi dakle ljeti bili dulji nego zimi. Za vojniku slubu dijelila se no na 4 none strae (vigiliae) po od 3 sata. K a l e n d a r rimski, koji su vodili sveenici, a .istom g. 301. pr. Kr. postao je openo pristupaan, zvao se fasti, je r se u njemu nalazio za javni ivot najvaniji popis dana, kad je pretoru bilo slobodno suditi (dies fasti}. Onda su se odijelili dies com itiales: dani za skuptine, koji su se, ako nije bilo skuptine, mogli takoer upotrijebiti za suenje. Na dane, koji su se zvali dies nefasti, nije se smjela drati ni narodna skuptina ni suditi. Takvi su dani osim svetkovina bili dies rigiosi, koji poradi religioznih sumnja nisu bili zgodni za vane poslove; tako svetkovine odreene za slubu pod zemnim bogovima, pa nesretni dani (dies atri), na pr. dan bitke na Al'ji. Osim toga su dies intercisi ujutru i naveer poradi sakralnih ina bili ne/adi, a dies fissi bili su do kraja takvoga ina nefasti , inae pak fasti.

V. VJERSKE STARINE
( W i s s o w a , Religion und Kultus er ROmer, 2. izd. Munchen 1912 [ Mu l l e r , Handbuch der klass. Altertumswissenschaft V 4]. W i d e - N i l s s o n , Griechische und rOmische Religion, 4. izd. Leipzig 1931 [ G e r c k e - N o r d e n , Einleitung II 4J. A l t h e i m , Terra mater. Untersuchungen zur altitalischen Religionsgeschichte, Giessen 193L A l t h e i m. ROmische Religionsgeschichte. 1, Berlin 1931 [G0-chn 1035]; 2, Berlin 193 i [GOschen 1052]; 3, Berlin 1933 [G6=ichen 1072], W a c h , Geschichte j r R 4 i'io a en , Leipz g 9 3 i [ K r O n e r s Taschenausgabe 125], C i n t i , Storia delle religioni. Vol. 1, p t ; R eli'ioni morte, Milano 1 31. D e M a r c h i , II culto privato di Roma antica, Milano 189 i. T u r c h i , La religione di Roma antica, Bologna 1939. B o i s s i e r , La religion romiine d Auguste aux Antonins. 1, 2 ; 7. izd. Pari 1909. H a l l i d a y , Lectures on the history of Roman religion from Numa to Angustas, Liverpool 1922. Z i e 1 i n s k i, Religia rzeczypospolitej rzymskiej. 1, 2, Warszawa-Krak6w 1933/34.)

164

KIMSKE STARINE

V. VJEHSEE STARINE

165

A. Razvoj rimske vjere u bogove


( A l t b e i m , Griechische GStter im alten Rom, Giessen 1930. F r i e d l a n e r , Sittengeshichte Roms, Wien, 1934 [Phaidon-Verl.]. N i e b e r g a l l , Griechische Religion trod Myihologie in der Sltesten Literatur der ROrner. Diss. Giessen 1937. - B 5 m e r, Abnenkult im alten Rom [Di parentes Di indigetes Imagmes maiorum], Berlin 1939.)

njavale po sveenikom iskustvu, nego su se kao poasne slube davale graanima eljnima asti. Tako je propadalo poznavanje starih obiaja, rimski su se bogovi zaboravili, te su se, ako se samo kakva slina pojava u grkoj mitologiji nala, identificirali s grkim bogovima, ali se od njih preuzela samo sjena. August je nastojao religiozni smisao opet probuditi. Propali su se hramovi obnovili, stare su se sveenike slube opet popunile. Ali religi ozno je uvstvo radije prionulo uz tua orijentalna bogosluja, osobito uz fanatino bogosluje Belonino, koje su kapadokijski sveenici i sveenice, sjekirom ranjavajui si ruke i bedra, uz divlju buku bubnjeva i truba pro ricali, pa uz bogosluje Isidino i Osirisovo, kojih se potovanje naskoro po itavoj dravi rairilo. Mjesto auspicija dola je astrologija kalejska, vje tina maga i zaklinjanje duhova. Prihvatila su se i grka proroita i pro ricanja, koja su se ovjeku javljala, dok je u hramu spavao.

266. Rimljani su u svojim bogovima potovali apstraktne prirodne sile, kojima je pcd vlau ovjek svaki as znao da stoji, ali ih je mogao pridobiti, ako je tono vrio zapovijedi, to ih je drava za potovanje nji hovo izdala. Rije religio znai strogu savjesnost i posve tono izvrivanje propisanih svetih obiaja. Budui da Rimljani nisu znali ni za kakvu osobnu predodbu o boanstvu, nisu njihovi bogovi za razliku od grkih imali nikakva plastina oblika ni pjesnikoga nakita. Rimski je bog bio istovjetan s pojavom svojom, na pr. Vesta kua, Terminus kamen mea. Poradi toga, to su bogovi rimski bili apstraktni, postalo je gotovo beskrajno mnotvo boanskih bia, jer su se svakoj stvari, svakomu inu, svakomu dogaaju, duevnim i udorednim svojstvima nalazili boanski za stupnici. U prastarim molitvenim formulama, za koje se dralo, da potjeu od Nume (inigiiatnenta), zazivala su se takova demonska bia, koja su se zvala Indigetes (i., j. koja iznutra djeluju), na pr. Limentinvs bog praga, L iv m a , koja dijete sa zemlje die, F abu lm u s, koji dijete ui govoriti, Robigo, koja ilo uva od snijeti, F ebris boica groznice, Concoria, Mens, Pudor, Virtus, Sjtes i t. d. Krug se bogova irio tako, da je nova objava boje moi davala povod novomu bogosluju (tako je deus Rediculvs, koji je Hanibala ispred Rima povratio, dobio hram), i da su se bogovi pokorenih opina primali meu rimske bogove, pa utjecajem tuih bogosluja. Najjai je bio utjecaj grke religije, koji je poeo u vrijeme Tarkvinija. Tada su se poceU bogovi po. grkom o b i a ju u lju d s k o m obliku prikazivati; takoer su se kao najvii dravni bogovi ustanovili Jupiter, Junona i Minerva, koji su na Kapitoliju dobili zajedniki hram. A najznatnije je posljedice za razvoj bogosluja imalo to, to su se uvele s i b i l s k e k n j i g e , koje su postale meu maloazijskim Grcima; iz njih bi se traila pomo, ako bi se inilo, da o b iD i bogosluni ini ne dostaju, da ublae nemilost boju. Budui da su te knjige spominjale pomo od bogova, kojih Rimljani nisu poznavali ili koje je valjalo tuim nainom potovati, uvela su se nova boanstva (Apollo, Artentis, Latona , Ceres, D is , P roserpina, Cybele ili M agna Mater, Venus, Aesculapius) ili se promijenilo potovanje starih bogova (na pr. M arta , Herkula, Saturna). 267., S punskim se ratovima poelo propadanje religije rimske, kojemu je 1daio povod poznanstvo grke filozofije; ono je obrazovani dio naroda natjeralo,' da' trai unutranje razloge nauci o bogovima, koja njegovu po trebu nije vie zadovoljavala. Sveenike se asti nadalje nisu vie popu

B. B ogovi
( R o s c h e r , Ausfuhriiches Lexicon der griechischen und rdmischen Mjthologie, Laipzig 1884 i d. C a r s t e n n , GOtter und Helden der Griechen u. RGmer, Berlin 1926. U s e n e r, Die Gottemamen, 2. izd. Bonn 1929. B e u r l i e r , Le culte imprial, Pari 1891. G r a i l l o t , Le cnlte de Cybe'e a Rome e dans 1 empire romain, Pari 1912. C u m o n t , Les mjstferes de Mithra, 3. izd. Bruselles 1913. C u m o n t , Les relgions orientales dans le paganisme romain, 4. izd. Pari 1929. G u i r a n d , Mythologie genrale, Pari 1935.)

268. Iuppiter bio je najvii nebeski bog italskih naroda. Poslije se identificirao sa Zeusom (si. 26.) i drao za sina Saturnova i Opina (Ops), koji su se izjednaivali s grkim bogovima Kronom i Reom. On stvara oluju, munja mu je oruje ( Tonans , Fulgurator). Ako bi munja udarila, zakopala bi se zemlja, koje se dotakla nebeska vatra, kremenom i rtvovala ovca (bidens) pa mjesto ogradilo poput bunara. Takva groba munje, koji se zvao puteal (ograda bunarska) ili bidental, nije se nitko smio dotaknuti i povrijediti ga. Kao Iuppiter Pluvius alje kiu, koja oplouje polja, te biva davalac plo dnosti (L ib e r ); on zatiuje poljodjelstvo, stoarstvo i mlade, koja dorasta. U boju daje pobjedu (V icior) i zaustavlja bijeg (S tator); njemu kao F eretriju prinosi vojskovoa rimski na dar oruje, to ga je ubijenom vojsko voi neprijateljskom oteo (spolia opim a). Kao bog svjetlosti on je najvii bog zakletve, koji krivokletnika gromom ubija; stoga se potuje kao uvar narodnoga i gostinskoga prava. Takoer pokazuje munjom i ptijim zna cima, odobrava li ili ne odobrava naumi jen pothvat. Od starih vremena potovali su Jupitera na Albanskoj gori latinski narodi kao plemenskoga boga (Iuppiter L atiaris), a onda se, otkad se sklopio latinski savez, slavio kao sa vezni bog zajednikom rtvenom svetkovinom (feriae Latinae), koja je

166

RIMSKE STARINE

V. VJERSKE STAEINE

167

ostala i onda, kad se savez razrijeio. Njegova najodlinija svetinja bila je u Rimu hram na Kapitoliju, koji je sagradio Tarkvinije Superbo; tu se on zajedno s Junonom i Minervom potovao kao luppiter Capitolinus ili Optimus Mazimus. Njemu u slavu prireivale su se najvee igre (ludi Bom ani, magni i plebeii). 269. luno, ena Jupiterova (luno Eegina), bila je enska sila nebeska. Kad se izjednaila s grko m Eterom (si. 27.), drala se za ker Kronovu i sestru svoga mua. Kao boici svjetlosti (Lucina), napose mladoga mjeseca, bile su jo j posveene Kalende (dan mladoga mjeseca), kad su jo j se prinosile redovne rtve. Najvie su je zazivale djevojke i ene kao boicu, koja je osnovala brak (lugu, Pronuba) i pomae kod poroaja. Svetkovinu njezinu, M atronalia, slavile su ene 1. oujka. Ugledna se svetinja njezina nalazila u Lanuviju, gdje su n joj kao bojnoj boici (Sospita) konzuli svake godine prinosili rtvu. Potovala se i kao zatitnica gradova i tvrava, a na Kapi toliju je kao Moneta (opominjalica) imala svoj hram, kod kojega su se drale njoj posveene guske. Kad je onamo prenesena kovnica novaca, prozvala se ona po n joj (moneta). 270. Sfinerva, boica razuma, bila je zatitnica svih vjetina i umjet nosti, pa stoga i uenika i uitelja. Svetkovinu njezinu, Quinquatrus (gen. -uum), slavili su dvaput na godinu svi, koji su*se bavili im, emu je ona bila zatitnica. Osobito su se slavile vee Kvit.kvatre u oujku, na dan osnutka hrama njezina na Aventinu, ophodima i zabavama svake ruke, poslije i gladij itorskim igrama. U kapitolijski je hram k Jupiteru i Junoni primljena stoga, to se izjednaila s Paladom Atenom (si. 28.). Kip je njezin (Palladium ), koji se uvao u Vestinu hramu, po prii Eneja donio iz Troje. 271. iaaas, osobito boanstvo italskih naroda, potovao se kao uvar vrata ( icmm) pa ulaska i izlaska. Njemu su bila posveena vrata i prolazi (ia n i: luci razapeti preko cesta). Na mnogima je takvim prolazima stajao kip njegov, koji ga je prikazivao kao vratara (ianitor) s dva lica, koja su gledala na protivne strane (si. 78.), pa s kljuem i tapom u ruci ( bifrons , geminus, biceps). Kao bog ulaska postao je bog poetka uope, te se zazivao u po etku svih djela, spominjao prvi kod molitava i rtava i drao za izvor bo gova. Poetak dana i mjeseca bio je njemu posveen, njegov je mjesec lanuarius postao prvi mjesec u godini ( 264.). Glavna mu je svetinja bio prastari prolaz ko Forum a, kojemu bi se vrata u poetku rata otvorila, a u miru su bila zatvorena. Drugo je glavno mjesto potovanja njegova bio breuljak Ianiculum , gdje su bile utvrde za tibersku luku. Stoga se potovao i kao uvar trgovakoga prometa, te se slika njegova s nosom lae nalazila na najstarijem novcu, na asu (isp. sliku 78.). 272. Diaaa je bila boica svjetlosti, koju su poglavito ene kao po roajnu boicu zaziva .e ( Lucina , llithyia, G enitalis). Poslije se posve izje-

naila s Artemidom (si. 30.), te je primila svojstva njezina kao boica mjeseca i lova. Od svetih gajeva, koji su jo j bili posveeni, bio je najglasovitiji u Al banskom gorju kod Aricije. Star je hram Dijanin bio na Aventinu, prijanjem glavnom sjeditu plebejaca, kojima je poglavito bila boica zatitnica. 273. Mars (koji se zvao i Mavors), pored Jupitera plemenski bog ita skoga puanstva, isprva moda sunani bog, kojemu je bio posveen pro ljetni mjesec Martius, postao je poslije ratni bog (M ars G radkus) i izjednaio se s Aresom (si. 31) . Glavna mu se svetkovina, Eguirio, svetkovala kod rtvenika na Martovu polju utrkivanjem kola i konjskom rtvom. U tekim nesreama zavjetovao bi mu e (posljednji put u drugom punskom ratu) ver sacrum, t. j. rtvovanje svih plodova buduega proljea. Djeca, koja bi se toga proljea rodila, morala su, kako bi dorasla, traiti novu postojbinuSimboli su ratnoga boga bili jedno ili dva sveta koplja, koja su se uvala u regiji ( 317.), i tit, koji je pao s neba (ancile) i po uzoru kojega je Numa dao nainiti 11 drugih. M^u najznatnija je znamenja pripadalo, ako bi se ta koplja ili titovi ganuli. ivotinje njemu posveene bile su vuk i unja. Vu ica je hranila Romula i Rema, kojima je sam bog rata bio otac i po tom praotac ratobornih Rimljana. Martu TJltoru (osvetniku Cezarovu) sagradio je August sjajan hram na Forumu Augustovu i uresio ga kipovima boanskih praroditelja julijskoga roda, Marta i Venere. S latinskim se Martom stopio glavni bog Sabinaca, naseljenih na kvirinalskom breuljku, Quirinus, koji se poslije izjednaio s Romulom. 274. Pod imenom Venus, koja se od starine kao boica proljea i ljubavi potovala, unila je iz donje Italije u Rim grka Afrodita (si 32.). Poslije poraza kod Trazunenskoga jezera sagraen je po nalogu sibilskih knjiga Afroditi s gore Erika na Siciliji, gdje jo j je bilo glasovito od starine mjesto potovanja, na Kapitoliju hram. Osobito se Venera potovala kao pramati ( Genetrix) naroda rimskoga i julijskoga roda po sinu jo j Eneji i unuku Julu. 275. Testa, boica vatre na ognjitu, koja odgovara grkoj Hestiji (si. 34.), potovala se kao uvarica kunoga ivota na ognjitu zajedno s kunim Penatima, a kao zatitnica dravnoga ivota u hramu blizu Foruma zajedno s dravnim Penatima ( 317 ). Za potovanje se njezino kazivalo, da je uvedeno iz Lavinija, kamo je Eneja po prii donio vatru s ognjita i Penate trojanske. Tamo su rtvovali konzuli i diktatori u poetku i na kraju svoje slube. Boica se u svom hramu potovala pod simbolom vjene vatre, koju su uvale Vestalinke, to je bila najznatnija njihova sluba. 1. oujka obnovila bi se vatra; ako bi se sama utrnula, dralo bi se to za lo znak. Kao u kui tako su se i na opinskom ognjitu u hramu svaki dan prinosile jeive rtve. Vodu potrebnu za oiavanja nosile su Vestalinke iz vrela Egerijina u gaju Kamena pred vratima Porta Capena. Hram Vestin bio je svakomu pristupaan, osim prostorije, gdje se uvao paladij i druge svetinje

168

RIMSKE STARINE

V. VJERSKE STARINE

169

276. Tolcanus je bio zastupnik dobrotvorne i razorne sile vatre. Bogom kovakoga umijea (M ulciber) postao je tim, to se izjednaio s Hefestom. Hram mu je bio izvan grada na ,Martovu polju, da bi se vatra od kua uklanjala. Kad bi etva bila dovrena te bi napunjenim itnieama zatita njegova najvie trebala, svetkovala bi se (mjeseca kolovoza) svetko vina njegova Volcanalia. Mercurius (m erx: roba), bog trgovine, primio je svojstva grkoga Hermesa (si. 33.). 277. Saturnus (sija), bog sijanja, izjednaio se s grkim Kronom, koji je, kad ga je Zeus protjerao, doao u Lacij, gdje ga je Janus primio, te se naselio na Kapitoliju i stanovnicima donio blagoslov poljodjelstva. Za njegove vlade dralo se da je bio zlatni vijek, kojega je uspomenu njegova svetkovina Suturnalia (od 17. do 23. prosinca) imala dozvati kojekakvim rasputenim zabavama. Tada bi prestao svaki rad i svako neprijateljstvo. Robovi bi bili slobodni, te bi ih kod gozbe dvorili gospodari. Prastari je hram Saturnov stajao podno Kapitolija ( 315.). Pod hramom je bila dr avna blagajna (aerarium Saturni). Consus je bog etve (condendi, t. j. spremanje plodova poljskih). Stari rtvenik njegov u itku Maksimu bio je obino pokriven zemljom, samo za vrijeme svetkovine Consualia, koja se svetkovala utrkivanjem, otkopao bi se. ena mu je bila Ops Consiva , boanska zastupnica obilja plodova, koja se poslije stopila s Reom i drala za enu Saturnovu (Kronovu). 278. Fauuus, dobri duh uma i livada, zvao se kao uvar stada Lupercus (koji odvraa vukove), kao bog prorok Fatuus. Kao to je uz Pana bilo Paniska ( 134.), tako se dralo, da ima i vie Fauna, koji su se po miljali kao obijesna bia i noni napasnici. Svetkovine su Faunove bile F au n alia i Lupercalia. Prastara L upercalia svetkovala su se, da bi se Oiavanjem nanovo oivila plodnost. Za bogosluje su se brinula dva zbora sveenika sastavljena od Fabija i Kvintilija, Luperci F a b ia n i i Quintiliani, kojima su se poslije u slavu Cezarovu dodali Luperci Iu lii. Poto bi r tvovali jarce, trali bi Luperci. odjeveni samo pregaom od jarje koe, iz prastare svetinje Faunove, koja se zvala Lupercal ( 320.), oko staroga grada palatinskoga pa po ulicama udarajui sretaoce remenjem okrojenim od koe onih jaraca, to su se rtvovali. Remenje se zvalo ftbrua (februare oiavati), a mjesec, u kojem se svetkovina svetkovala, Februarius. Pored Fauna potovalo se i ensko boanstvo s jednakim znaenjem, koje se zvalo F au n a ili B ona Dea. Svetkovinu su njezinu svetkovale Vestalinke i najodlinije ene rimske tako, da mukarci nisu smjeli biti nazoni, u poetku prosinca u kui konzulovoj ili pretorovoj nonom rtvom i molitvama za sreu naroda.

279. L ib er je bio kao grki Dionis italski bog vina, koji se u vrijeme berbe i tijetenja na selu osobito slavio. O gradskoj svetkovini, koja se zvala L iberalia (17. oujka), predala bi se djeacima toga virilis. ena L iberova, L ibera, dobila je ime Proserpina, te se izjednaila s grkom Persefonom. Ceres, boica poljodjelstva, slavila se u Rimu po grkom obredu (si. 37.). Bogosluje joj je uvedeno g. 496. pr. Kr. zajedno s Dionisovim i Persefoninim u vrijeme gladi, po nalogu sibil&kih knjiga. Boica se drala zatitnicom plebejaca. Hram jo j je bio pod nadzorom plebejskih edila, kojima je pri padala i briga oko svetkovine njezine (C erealia) u mjesecu travnju. 280. Drugi su bogovi seoskoga ivota bili: Silvanus, zatitnik uma, vrtova, polja i stada, koji je kao i Faun imao pratioce (S ilvan i); Picus, sin Saturnov, koji je kao otac Faunov primio i svojstva njegova; F eron ia , davalica obilne etve, u hramu koje su se esto robovi osloboavali, pa stoga i zatitnica osloboenika? F lo ra , boica cvjetanja i plodnosti, kojoj se svetkovina:, F lo ra lia , od 28. travnja do 3. svibnja svetkovala igrama u ka zalitu i cirku; Pomona, davalica voa; Vertumnus, bog vrtova, koji je mogao promijeniti oblik kao i vrtovi u razlino doba godine; Pales, zatitnica pa njaka i stada, kojoj se svetkovina (P arilia ifc P alilia) 21. travnja, kadno se toboe osnovao Rim, svetkovala prastarim obiajima pastirske svetko vine; M aia , staroitalska boica proljea, ena Volkanova, koja se poslije s grkom Majom stopila i drala za mater Merkurijevu (Hermesovu); Vacuna, boica livada i (kao i Dijana) uma, lova i pobjednoga zanosa u ratu, koja se kod Sabinaca mnogo potovala; Terminus, bog mea, kojemu su pod zatitom bili kameni meai (term ini); TeUus (mater), mati zemlja. 281. S boanskim se svojstvima javljaju i zastupnici sila, koje djeluju u vrelima i rijekama. Boanstva vrela predoivala su se kao enska bia, koja pjevaju i proriu i koja pomau kod poroaja. Camenae, koje su se potovale u gaju pred, vratima Porta Capena, izjednaile su se s grkim muzama. Osobito su se potovale kao poroajne boice: E geria, ena Numina, i Carmenia, mati proroica Euandrova, koji se doselio iz Arkadije. Boica vrela lu tu m a bila je u prii sada ena Janova i mati Fontova (fons: vrelo), sada sestra rutulskoga kralja Turna. Od rijenih se bogova najvie piotovao pater Tiberinus. N eptum s je bio boanski zastupnik vode uope, a morski je bog postao, poto se izjednaio s Posidonom. 282. Orcus se zvao i podzemni svijet i bog, koji kod nastupa smrti djeluje sada strano sada blago. D is pater (dis = dives) bio je kao grki Pluton gospodar podzemnoga svijeta. Uz njih se javlja materinska njegovalica mrtvih s razlinim imenima (Tellus, h a r a , M ania, D ea M uta). L ibitin a je bila boica veselja (Venus L ibitin a) i ujedno smrti, stoga se izjednaivala i s Persefonom. U svetinji su se njezinoj uvale pokopne sprave.

170

EIMSKE STAEINE

V. VJERSKE STARINE

171

283. Meu inozemnim bogovima, kojih je tue bogosluje nepromijenjeno prihvaeno, zauzimao je Apollo prvo mjesto (si. 29.). On je doao u Rim kao bo? oisnik i lijenik (<&Xebcaxo?) za Tarkvinija Superba, poto se upitalo delfijsko proroile. U nevolji drugoga punskog rata osnovane su mu na savjet delfijskoga proroita ludi Apollinares. Za Augusta, koji je drao, da je s njegovom pomou pobijedio kod Akcija, bogosluje se njegovo iznova podiglo. Hram njegov na rtu Akciju uresio se jednim dijelom plijena, a sveane igre, koje su se tamo vrile, sjajno su se obnovile. U Rimu mu je August sagradio sjajan hram na Palatinu ( 320.). Bogosluje bogallijenika Eskulapija (Aesculapius , AaxX7]7rtoc) uvelo se iz Epidaura za neke kuge po nalogu sibilskih knjiga. Hram mu ie bio na tiberskcm otoku. Hercules ('Hpon&vj?, si. 38.) stopio se sa staroi ialskim bogom Semo Sancus ili B i us F idiu s, te se potovao kao bog istine i vjernosti. Stega se govorilo: M e Dius Fidius, M e Hercules, Mehercle (t. j. iuvet, u istinu). Kao bogu, koji daje uspjeh, davajam use desetina do bitka ili plijena. Castor i Pollux dobili su kod Foruma hram, je r su u bitki na jezeru Regilu (496. pr. Kr.) Rimljanima pomogli i navijestili pobjedu u Rimu. Svetkovina njihova 15. srpnja slavila se sveanim ophodom vitezova rimskih (iransvedio equitum). Takoer su se potovali kao bogovi zaklinjanja, stoga: E depol, Mecastor. Magna M ater zvala se kretska mati bogova Rea, ki Uranova i Gejina i ena Kronova, koja se rano izje dnaila s azijskom Kibelom. Bogosluje je SI. 80 Fortuna (Tyche) njezino dolo u Rim u drugom punskom ralu po nalogu sibilskih knjiga. Simbol njezin, kamen, donesen je uz velike sveanosti u Rim iz Pesinunta u Maloj Aziji (204. pr. Kr.), osnovana jo j je svetkovina (M egalesia) i sagraen hram. Slubu su njezinu po orijentalnom obredu vrili frigijski sveenik i svee nica uz mnotvo sluga, koji su se zvali G alli. Napokon je prodrlo u Rim i bogosluje Iside i O sirisa pa Serapisa iz Aleksandrije i misterije perzij skoga boga sunca, koji se zvao M ithras. 284. Pored pravih boanstava bilo je mnogo demona, koji se nisu razvili u potpune osobe. Ovam9 pripadaju Genii. Genij je bio vie bie, koje ivot daje i uzdrava; on je bio s ovjekom od roenja udruen, te

ga je kao duh uvar pratio kroz ivot pomaui ga, s njim uvstvujui i trpei, a poslije smrti je ivio dalje u Larima. Roeni dan ovjeka bio je svetkovina njegova genija, kojemu su se u slavu prinosile rtve, a ljudi se zabavljali. Kao pojedina osoba, tako je i porodica i narod imao svoga genija. Genije Augustov, poslije i geniji drugih careva potovali su se javno. I mjestima, trgovima, cestama, kazalitima, kupaonicama pripisivali su se geniji, koji su se pomiljali kao zmije. Duhovi uvari ena zvali su se lunones. Slini su duhovi uvari Fortunae. Istina, boica sre e Foriuna (si. 80.) koja se zvala i F o rs Fortuna, potovala se kao i grka T6);7] ( 138.) kao pojedinano bie, ali kao to su se u Anciju i u Prenesti potovale po dvije fortune zajedno, B on a i M ala, tako su se pripisivale posebne fortune i dravi, pojedinim staleima, spolovima, pae i osobama, kao caru, na pr. F . Publica, Plebeia, Eguestris, Muliebris, Augusta i t. d., te se u posebnim, ivotnim prilikama traila zatita razlinih fortuna (kao i Indigeta 266), na pr. za sreu na putu zazivala se F . Gomes ili Bedux. Penates (u savezu sa penus: spre mnica) bili su bogovi zatitnici poro dice, koji jo j donose sreu. rtvenik bio im je ognjite, gdje su stajali kipovi njihovi. I drava je imala svoje Penate, koji su se potovali u Vestinu hramu. Lares, isprva bogovi livada, koji SI. fcl. rtvenik Lar& (Lares compilales) graaninu rimskomu zemljite uvaju (stoga lar ognjite i kua), drali su se poslije za preobraene duhove pokojnika te su se zamjenjivali s Penatima. Svaka je kua imala duha u vara porodice (L a r fam iliaris). Kip mu je stajao meu Penatima na ognjitu, poslije u ormaru ili u kapelici (larariutn ili sacrarium ). O svetkovinama su se Lari ovjenavali i rtvama astili, kod svakoga ruka dobili jedivu rtvu i kod svih prilika zazivali se u molitvi. Kao duhovi uvari cesta imali su Lari na raspuima (compUa) rtvenike (sL 81.), kod kojih se svetkovala svetkovina njihova Compitalia. U mnogim se kuama genij carev potovao kao L a r fam iliaris. ii Manes (t. j. dobri) bili su duhovi pokojnika, za koje se mislilo, da u podzemnom svijetu dalje ive i da su besmrtni. O obljetnici smrti prinosili su im se darovi, kitili im se grobovi cvijeem i donosila im se

172

RIMSKE- STARINE

V. VJERSKE STARINE

173

jela. Opena svetkovina mrtvih (P arentalia) bila je mjeseca veljae. Od Mana su bile razline Larvae, due pokojnika, koje su obilazile u takvim oblicima, da su ljude straile. Slina su nona straila bili Lemures, koje su odvraali nonim oiavanjima.

C. Bogosluje
1. B o g o s l u n a m j e s t a
(A u s t, De aedibus sacris popali Romani inde a primi Iiberae rei publicae temporibus usque a Augusti imperatoris aetatem Romae conitis. Diss. Marpurgi 1889. G u h l - K o n e r - E u g e l m a n n , Leben der Griechen u. ROmer, str. 491.521. W i s s o wa, Religion und Kultus der RSmer, str. 4 6 7 .-4 7 9 . Isp. i literaturu na str. 81.)

285. Mjesta, na kojima su se bogovi dravni potovali, bila su sveta (loca sacra, t. j. svoj>na bogova). A svojinom bogova uinila bi ih dedicatio, kojom bi se svetinja uz sveane rijei, koje bi sveenik naprijed govorio, a naelnik dravni ponavljao, bogu predala, i conseeratio, izjava sveenikova, da je svetinja svojina boga. Osveeno mjesto zvalo se fanum ; ono, to je bilo izvan njega, bilo je profanum. Meu fana su osim svetih gajeva, naj starijih hogoslunih mjesta rimskih, pripadala osveena sacella, koja su bila ili rtvenici (arae) ili kapelice (aediculae) s kipom bojim i sa rtvenikom, pa zgrade odreene za bogosluje (aedes sacrae). Deiubrum zvalo se isprva mjesto za oiavanje (lavare), koje se za oiavanje onih, koji su htjeli da rtvuju, nalazilo pred svetinjom, a onda je rije znaila uope kuu boju. Prema osveenomu fanu razumijevalo se pod templum mjesto, koje su auguri odredili za motrenje auspicija ( 292.) i kojega je nacrt, kvadrat, odluivao o obliku zgrade. Ako bi templum posvetio sveenik, postao bi fanum . Tako je na pr. govornica bila templum , a nije bila fanum , a aedes Vestae, okrugla zgrada, bila je fanum, ali nije bila templum. 286. ma, na koji su utjecali Etruani, poka zuje nacrt Jupiterova hrama na Kapitoliju (si. 82.). Prednju su polovicu graevine, koja je bila gotovo kvadratina, zapremali stupovi, od kojih je est stajalo u pro elju; u stranjem dijelu bile su tri cele pod jednim krovom, od kojih je srednja pripadala Jupiteru, lijeva Junoni, a desna Minervi. Stupovi su stajali u velikim

razmacima i nosili drveno potkrovlje. Zabat je bio ureen kipovima od peene gline. Kad je proro grki utjecaj, stali su se uvoditi i grki oblici hramova, kojih svih ima meu rimskim spomenicima bogosluja ( 146. i d.). Od grkih se slogova korintski najee upotrebljavao i najbujnije razvio. Najobiniji je oblik hrama bio icp6oroXo, kojemu se predaji trijem rairio tim, da se sa dva ili vie stupova pomaknuo naprijed. Zaatnu je promjenu rimska gradnja hramova doivjela tim, to su se stali upotrebljavati svedeni lukovi i svodovi. 287. Hram se drao za kuu boju, stoga su redovno u nj ulazili samo sluge boje, sveenici. Kod rtvenika, koji je stajao pred hramom, mogao se svatko moliti i na njemu rtve prinositi, samo je morao za to sveenicima dati odreene' dijelove rtvene ivotinje ili novaca. Kod bogoslunih ina dravnih graanstvo nije trebalo da su Ijeluje. Sakupljeni su ljudi samo gledali. U najvie hramova nije se sluba boja vrila redovno, nego samo jedamput na godinu svetkovala se sveano svetkovina osnutka hrama. Hramu su pripadali zavjetni darovi (ornamenta) i sprave potrebne kod rtvovanja (instrumentum). Pred proeljem je stajao visoki rtvenik (ara) za rtve paljenice. Nastavak za rtve paljenice, kojemu je ara bila podloga, zvao se altaria. esto je jednomu hramu pripadalo vie rtvenika, koji su stajali u njemu i izvan njega. rtvovanju su sluili i humovi od zemlje i buseni pa fo c i (prenosive eravnice) i tripodes sa eravnicama. Sacra mdnsa pred kipOm bojim u hramu bila je za priloge, koji se nisu spaljivali, nego samo prilagali (epulae , libationes, sstipes novani prilozi, p rim tia e prvine plodova, cvijee, vijenci). Na drugim su stolovima bile rtvene sprave: acerrae kutije za tamjan, turibula kadionice, cidtri rtveni noevi, sjekire, zdjelice, vrevi, kropila i t. d. 2. S v e e n i c i
( S c h w e d e , De pontificum collegii pontificisque masimi in re publica potestate, Lipsiae 1875. S c h m e i s s e r , Beitrige zar Technik der etraskisohea Haruspice, Landsberg la.-W. 1884. S c h u l t e s s , Die sibyllinischen Biicher in Rom, Haiburg 1895. ,ou g h e - L e c l e rhcq, F u s i n a to , Najstariji Boblik rimskoga r a Les pontifes de 1* aneienne Rome, Pari 1871. Dei Feziali e del iritto feziale, Roma 1884. S p i n a z z o 1 a,']Gli Augufes, Roma 1895.)

SI. 82. Jupiterov hram na Kapitoliju

288. Bogosluni su ini (sacra) bili ili privatni, te ih je u ime svoje vrio ovjek sam, . u ime porodice pater fam ilias, u ime roda (getis) sve enik (flamen) izabran .izmeu lanova roda, ili javni, te su .ih u ime naroda vrili magistrati i sveenici ili pojedini rodovi i drutva (sodalitates), kojima je. narod povjerio brigu oko bogosluja. Sveenici su se postavljali imenovanjem, koje je pripadalo vrhovnomu sveeniku (pontifex mazimu), ili kooptaijom, a kasnije i izborom, a uvo dili u se u slubu inauguracijom, kojom e bog pitao, je li mu novi sve

174

EIMSKE STARINE

V. VJERSKE STARINE

175

enik po volji. Kod nastupa slube valjalo je da novi sveenici dadu gOzbu, a sjaj, koji bi se kod te prigode razvio, spominje se kao poslovica. Visoke slube sveenike bile su poasne. Nonja, kojom su se odlikovali saerdotes publici , bila je tega praetexta, a flam ines su nosili visok eir, kojemu je na iljastom vrhu (apcx ) bila privrena maslinova granica vunenom vrpcom. Osim toga su kod igara sjedili na poasnim mjestima i bili oslo boeni od vojnike slube, od graanskih slubi i od daa. Najvie je zboTova sveenikih imalo zemljini posjed. Za poslugu kod svetih ina pri padalo je sveenicima mnogo sluinadi, na pr. lidores, puUarii , uvari svete pilai, viditnarii rtvene sluge, tibicines frulai i t. d. Camilli i catnillae, koji su kod rtvovanja pomagali, bih su slobodni djeaci i djevojke, kojima su roditelji jo bili u ivotu (patrimi et m atrim i ). 289. Najvie je mjesto meu sveenicima zauzimao zbor pontifika (pontifices). Oni su se isprva birali kooptacijom, poslije u tributskim komi cijama, a brojili su u Sulino vrijeme 15 lanova. Na elu im je bio pontifex maximus, duhovni nasljednik kraljev, koji je i u njegovoj kui (regia na Forumu, 317.) imao ured i stan. Pontifici su nadzirali sve bogosluje i sveenike, odluivali o sakralnopravnim pitanjima, na pr. o valjanosti rtava, i vrili slubu kod mnogih religioznih ina, na pr. kod posveivanja hramova, kod zavjeta, kod oisnih rtava. Oni su nadalje ureivali kalendar, sastavljali popise konzula (fa s ti onsulares), pisali ljetopise (annales) pa uvali i na stavljali duhovni arhiv {libri pontificii). Od Augusta bila je sluba vrho vnoga sveenika zdruena s carskim dostojanstvom. Zboru pontifika pripadao je i rex sacrorum (ili sacrificulus), koji je vrio neke duhovne ifte svezane s kraljevim imenom. On je kao i ponlifez maximus stanovao u regiji, ali mu je bio podloan, premda je naoko bio na najviem stepenu. 290. Flam ines (od fla r e: potpirivati rtvenu vatru) bili su svaki sve enik pojedinoga boga, te im je glavni posao bila svakidanja rtva nji hovim bogovima. Zboru pontifika pripadala su tri flam in es m aiores: flamen D ialis (Jupiterov), f. M artialis i f. Quirinalis , a k tomu je dolazilo 12 fla mines minores, na pr. Volkanov i Florin. Najvii, f . D ialis, imao je pravo sjediti na kurulskoj stolici i imati liktora, nadalje je bio lan senata, ali mu je ivot bio kojekako ogranien, da se ne bi povrijedila svetost nje gova lica. Po strogim propisima njegove slube nije se smio zakleti, popeti se na konja, po danu se svui, po noi izostati od kue, dotaknuti se ega neista, pribliiti se grobu i t. d. ena njegova, flam in ica D ialis, bila je sveenica Junonina. 291. Virgines Vestales zvalo se est sveenica Vestinib, koje je kao dje vojke od 6 do 10 godina pontifik za slubu boiinu posvetio (pontifex capit virginem). One su bile dune ostati u slubi 30 godina, 10 godina uei se slubi, 10 godina vrei je , a 10 godina obuavajui u toj slubi. Stanovale

su u atriju Vestinu na Forumu ( 317) , koji je bio nalik na samostan, pod nadzorom pontifikovim. Predstojnica im je bila Virgo Vestalis M axim a (si. 83.). Najznatnije su im zadae bile uzdravanje vjene vatre na dravnom ognjitu u Vestinu hramu i prinoenje svakidanjih jestivih rtava (m uries: raso i mola salsa, v. 298.). Osim toga im je valjalo hram svaki dan pokropiti tekuom vodom i iskititi ga lovorom. Molitve za sreu naroda, osobito u vrijeme nevolje, pripadale su takoer meu redovne poslove njihove. Ako bi dunosti svoje zanemarile, osobito ako bi pustile, da se sveta vatra utrne, kaznio bi ih pontifik. Ako bi povrijedile zavjet djevianstva, uzidale bi se ive na polju campus sceleratus. Poradi svetosti slube bile su Vestalinke veoma ugledne. Pratio bi ih liktor, a kod igara sjedile bi na poasnim mjestima. Pratnja ih je u vala od svakoga napadaja, - a ako bi zloinac, koji bi se vodio na smrt, sluajno susreo Vestabnku, bio bi pomilovan. Nosile su bijelo odijelo i poeonik ( infula ), od kojega su visjele vrpce. Kod rtve zastrle bi se bijelom koprenom. 292. Augures (motrioci ptica), zbor sveeniki, u kojem je za Cezara bilo 16 lanova, bili su duni motriti i tumaiti auspicije, kojih su motrenje imali magistrati naloiti, da bi se stekla privola bogova za koji dravni in. Je r po miljenju Rimljana davao je Jupiter kod svakoga pothvata znakove razumljive vjetaku, odobrava li ga ili ne. Tumaenje tih zna kova ( auguria ili auspicia, upravo avispicia: mo trenja ptica) uila je nauka augurska predana u starim knjigama. Glavna je zadaa augura u staro vrijeme bila po nalogu magistrata motriti ptije znakove i odrediti sveti prostor (templum) za mo trenje. Zato bi augur naskoro iza ponoi na kakvoj Sl. 83. Vestalinka visini zakrivljenim tapom (lituus, si. 84.) nacrtao dvije crte, koje bi se presijecale, i to jednu od juga prema sjeveru, a drugu od istoka prema zapadu, te bi usporednicama k tim crtama ogradio etvorinu. U sredini te etvorne bio je tabernaculum , kojemu je ulaz bio s ju ga; pred njim bi augur sjeo i oekivao zamoljene znakove boje. Znakovi su pak bili povoljni, ako su dolazili od istoka, dakle s lijeve strane, a oni, koji su dolazili od zapada, drali su se za ne povoljne. Uz auspicia ex avibus, koja su od Cicerona izlazila iz obiaja, a motrio se kod njih nain letenja, glasovi pa i samo pojavljivanje ptica, bio je najznatniji znak boji sijevanje. Osobito u ratu rado se motrilo, kako sveta pilad jedu (auspicia ex tripudiis). Ako bi ivotinje iz gajbe eljno po

176

RIMSKE STARINE

V. VJERSKE ST ARENE

177

letjele k branenim valjucima, to bi se pred njih metnuli, i jedui ih pu tale komadie na zemlju, bio bi znak povoljan. Nadalje se drao za zao znak susret nekih ivotinja, na pr. vuka, pa tropot, koji bi smetao mo trenje znakova bojih, ili neobina pojava kod kakva ina, na pr. ako bi se sruio padaviav ovjek (signa ex diris). Budui da je svaki inovnik bio duan kod slubenih svojih ina mo triti auspicije, znailo je motrenje auspicija isto, to i vlast inovnika. Stoga znai vrhovno zapovjednitvo i imperium i auspicium (- ia ) ili imperium auspiciumque. Ali inovnik je bio vezan na izjavu (nuntiatio) augura o zna kovima bojima (oves adm iitunt: ptice doputaju, alio d ie: drugi dan). Stoga su auguri mnogo utjecali na tok politikih dogaaja. Osobito su mogli uiniti, da se komicije odgode, izjavom o znakovima, io su ih ili sami opazili ili za njih uli, a kod dravopravnih ina odluivao je zbor augura, je li se zanemarivi znakove boje uinila pogrjeka (vitium), a u tom je sluaju va ljalo odluku ukinuti. U posljednje vrijeme republike motrenje je znakova poradi toga, to se upotreblja valo na zlo, postalo puka formalnost. 293. H aruspices su bili etruanski tumai zna kova, koji su volju boju tumaili iz droba rtvenih ivotinja (srca, jetre, ui, plua), i brinuli se oko umirbe znamenja (procuratio prodigiorum) i tuma enja pa umirbe munja ( 268.). Ako bi se po znamenjima sudilo, da se neki bog srdi, pozvao bi senat iz Etrurije haruspike, da tumaei znamenja nau, koji se bog srdi, i da kau, kakvim bi se oisnim rtvama milost njegova iznova stekla. Za motrenje droba prizivali su magistrati i privatnici haruspike, koji su u Rimu ivjeli. D carsko je vrijeme bio u Rimu zbor od 60 haruspika.

Po prii je Tarkvinije Superbo kupio od kumske Sibile tri knjige prorotava. Kad su one u poaru Kapitolija (83. pr. Kr.) propale, nainila se nova zbirka od reenica, koje su bile svakuda rairene, i pohranila u Ju piterovu hramu. Odavde ih je August prenio u hram Apolonov na Palatinu. Jezgru sibilskih knjiga inila su grka prorotva, koja su potjecala iz Male Azije. 295. Feticdes, zbor sveeniki od 20 lanova najviega stepena, imali su zadau navjeivati rat i sklapati ugovore o miru. Ako bi koja drava povrijedila ugovor s rimskim narodom, polo bi nekoliko fecijala u naj blii grad pogranini i trailo zadovoljtinu. Ne bi li se zadovoljtina u odre enom roku dala, poao bi izmeu fecijala izabrani paler patratus na gra nicu neprijateljsku, navijestio rat pa krvavo koplje bacio u zemlju neprija teljsku. Poslije se ovaj obred vrio blizu hrama Belonina. Kod sklapanja mira zaklao bi pater patratus svinje (stoga foedus icere, ferire ) uz prokli njanje za sluaj, ako bi se ugovor povrijedio: Tu, Iuppiter, populum R omanum sie ferito, ut ego hunc porcum hic feriam. Od drugoga punskog rata fecijali su samo rijetko vrili slubu. Ali zbor je njihov ostao do najkasni jega carskoga vremena. 296. Salii (plesai) inili su dva zbora po dvanaest lanova patricijskoga roda. Stariji su se zvali P alatini, mlai Collini po svetinjama na Palatinu i na Kvirinalu kod vrata porta Gollina. Palatinski su Saliji sluili Martu, a Kolinski Kvirinu. Na elu su im bili magister, praesul (prvi plesa, kolovoa) i vates (prvi pjeva). U oujku bi se poeli ophodi njihovi k svima rtve nicima i hramovima gradskima uz pjevanje i plesanje. Nosili su vezenu tu niku, oklop, kacigu i ma, sveti tit (ancile , v. 273.) na lijevoj ruci, a u desnoj tap, kojim su udarali po titu. Svaki bi se dan ophoda zavrio s obilnom gozbom ( Saliares dapes). Pjesme Salija (axamenta) bile su poradi starine ve u Ciceronovo vrijeme i sveenicima jedva razumljive.

297. F ratres arvales (poljska braa, od arvum: polje) sluili su' boici D ea D ia (koja se zvala takoer Acca Larentia). To je bila staroitalska bo 294. Sacerdoies Sybillini inili su zbor svee ica zemlje, po kasnijoj prii bila je ona ena Faustulova i odgojiteljica niki od isprva dva lana, onda 10 i napokon 15 lanova, koji su ponajvie Romula i Rema. Arvaltka braa, dvanaest na broju, meu koje su pripadali bili bivi konzuli ilipretori (zvali su se takoer duoviri, decemviri, quini carevi, slavili su glavnu svetkovinu boiinu u svibnju to u gradu to u dtcimviri sacrorum ili sacris faciundis). Njima je bila dunost po nalogu gaju njezinu nedaleko od Rima. Od razlinih obreda o toj svetkovini znatan senata pogledati sibilske knjige (adire , consulere, inspicere), da osobito kod je bio osobito ples, uz koji se pjevala prastara pjesma u slavu Lara i Marta. tekih nesrea, kao kod kuge ili potresa, pa kod znamenja, tumaei re T a arvalska pjesma, koja je sauvana, pripada meu najstarije spomenike enicu kau, kako se bogovi mogu umiriti, i da odrede izvedbu onoga, to latinskoga jezika. valja uiniti. Osim toga pripadao im je nadzor nad bogoslujem, koje se Sodales Augustales bili su lanovi zbora, koji je bio g. 14. posl. Kr. uvelo po nalogu sibilskih knjiga ( 266.). osnovan za bogosluje gentis Iuliae. I potonji carevi, koji su bih uvrteni meu bogove, dobili su takova bogosluja svoga roda.
Sl. 84.

Augur

D r. A. M u si: Grke i rimske starine

12

178

RIMSKE STARINE

V. VJERSKE STARINE

179

Za priredbu i nadzor javnih gozba o svetkovinama bojima, to je prije pripadalo meu dunosti pontifika, bili su postavljeni tresviri Epulones (za Cezara decemviri). 0 Lupercim a v. 278. 3. B o g o s l u n i i n i
( W i s s o w a , Religion und Kultus er ROmer, str. 409.432.)

bi ruku metnuo na usta (adoratio), okrenuo se s lijeva na desno, kod nekih bogosluja s desna na lijevo, ili bi rtvenik obaao pa sjeo. r t v e n u i v o t i n j u nakienu vrpcama (infulae), upravo vunenim pahuljieama, koje su u pravilnim razmacima bile stegnute vrpcom ( vitta ), posvetio bi sveenik bogu tim, to bi joj na glavu sasuo molam salsam (im molatio) i iz zdjelice na to izlio vina, kod nekih rtava nekoliko dlaka s glave odrezao i u vatru bacio pa noem nainio potez preko lea od ela do repa. Onda bi se ivotinja zaklala, krv uhvatila u zdjelu pa po rtveniku izlila. Kod rtava oisnica ivotinja bi se redovno ili sva spalila ili sveeni cima prepustila, a kod rtava umolnica i zahvalnica rtvovala bi se exta (jetra, u, plua, srce), a meso (viscera) pojelo. Exta su imali haruspici ( 293.) ogledati, da vide, je li rtva bogu ugodna. Ako bi se pokazalo, da nije ugodna, morala bi se obnoviti. Inae bi se exta skuhala ili ispekla, raz rezala pa po zdjeli poloila, a onda posula molom salsom, pokropila vinom i metnula na rtvenik. 300. U vrijeme nevolje naredio bi senat zapitavi sibilske knjige m o l i t v e n e d a n e (supplicationes), koji bi se uz sudjelovanje svega graanstva po grkom obredu proslavili. Od hrama Apolonova obaao bi narod ovjenan lovorovim vijencima uz pjesmu i svirku sva sveta mjesta. Ljudi bi se obra zom dotakli pragova svetinjskih, pali na koljena pred kipovima bojima, obuhvatili im koljena i ljubili im ruke i noge. Tako su se slavile i zahvalne svetkovine (koje se takoer zovu supplicationes) iza sretnih dogaaja. S molitvenim su danima esto bila zdruena leistem ia. Tako su se zvale gozbe boje, kod kojih bi se kipovi bogova, po svoj prilici od drveta s glavom od mramora, tua ili voska, poloili na jastuke (lectus ili pulvinar), a kipovi boica posadili na stolice, pa metnula pred njih jela. Redovna bi se gozba spremila trima kapitolijskim boanstvima za rimskih i plebejskih igara.

298. Sredite svakomu bogoslunomu inu bila je r t va . Nekrvne su rtve bile prvine plodova (prim ttiae), mola salsa (osoljena krupica od osu ena i ostupana pira), jela (dapes), rtveni kolai ( liba , placentae), mlijeko, vino i kad (odores). ivotinje rtvene (hostiae , victimae) morale su biti bez mane i za posao jo neupotrijebljene. Bogovima su se rtvovale muke, boicama enske ivotinje, podzemnim boanstvima ivotinje tamne boje. Vrsta ivotinja bila je tono propisana, na pr. za Jupitera bik, za Junonu krava, za Marta suoveiauriUa (svinje, ovca, bik, si. 85.), za Libera jarae.

SI. 85. Souvetaurilia

299. Svaka je rtva bila zdruena s m o l i t v o m . K molitvi je ovjeku valjalo pristupiti ista tijela i due. Stoga bi se ljudi okupali u tekuoj vodi, prije negoli bi se bogu pribliili. Neist bi se ovjek oistio tim, to bi se okadio sumporom i lovorom ili koraio preko vatre. Da ne bi nikakav um smetao sveti in, nazoni bi smjerno utjeli na zapovijed sveenikovu (favtte linguis). Za rtvovanja svirao bi tibicen, a rtvova bi zastro glavu. Kod molitve bi ovjek stajao lice okrenuvi prema istoku ili prema kipu bojemu, a ruke podigavi prema nebu ili, ako bi se molio kojemu mor skomu boanstvu, pruivi prema moru, a kod zazivanja podzemnih bogova dotiui se njima zemlje. Za molitve bi se rukama prihvalio rtvenika, onda

Z a v j e t i (vota) bili su i u dravnom i u privatnom ivotu veoma obini. Javno bi se u nevolji bogovima zavjetovali hramovi, molitvene svetkovine, ako odvrate pogibao ili neko vrijeme osiguraju nepromijenjen opstanak dr ave. Redovne su zavjete zavjetovali vii inovnici kod nastupa slube i polaska u provinciju (votorum nuncupatio). Zavjetni bi se dar popratio za vjetnom ploom, koja bi se u hramu postavila, a sadravala bi natpis ili sliku. Za ver sacrum v. 273. Devotio je bila' u tom, da je vojskovoa ili sam sebe mjesto vojsk e koja se nalazila u opasnosti, rtvovao podzemnim bogovima (na pr. D ecii) ili nekoga drugoga ili vojsku, zemlju i gradove neprijateljske zavjetovao bogovima smrti. Takav se nain proklinjanja, kojim se ovjek nastojao izbaviti neprijatelja, upotrebljavao i u privatnom ivotu, osobito u vrijeme careva.

180

RIMSKE STARINE 4. I g r e

V. VJERSKE STARINE

181

(G o r d z i e j e w, Ludi scaenici et clrcenses qui in rebus publieis antiquorum valuerint, Warszawa 1936. B 1 o c h, Romische Altertumskune, str. 117. i d. F o w l e r , The Roman festivals of the period of the republic, Londres 1899. V a c c a i, Le fete di Roma antica, 3. izd. Milano 1938; isp. i literaturu na str. 95.)

301. Javne igre (ludi) bile su u uskoj svezi s bogoslujem. Od naj starijega vremena zavjetovale su se kod osobitih prilika, osobito u ratu. Budui da su se ee ponavljale, postale su s vremenom godinje sve tkovine, od kojih su najznatnije bile ove: ludi Rom ani, plebeii, Cereales, Apollinares , Megalenses (u slavu boice M agna M ater) i Florales. Trajanje svetkovina naskoro se produljilo (na pr. ludi Rom ani produljili su se na 15, l. plebeii na 14 dana), a i broj im se umnoio, tako da je potkraj repu blike bilo 65 dana za igre, a u 2. vijeku posl. Kr. 135. Brinuli su se oko igara najvie edili, od Augusta pretori. Budui da svota doznaena iz dravne blagajne za igre nije dostajala, dolo je ve rano u obiaj, da se za pokrie trokova dodavalo od privatnoga imetka ili da se traila potpora od prijatelja i da su se globili saveznici i provincije. Ulaz k igrama bio je slobodan, samp su se reda radi dijelili biljei (tesserae), na kojima je bio naznaen program. Magistrati, sveenici, pojedine porodice, senatori i vitezovi imali su posebna mjesta. Nerijetko je bilo s igrama zdrueno aenje ili darivanje naroda. Meu neredovite igre pripadali su .ludi saeculares, koji su se prvi put sla vili g. 249. pr. Kr., da bi se ublaili Dis i Proserpina, a 146. pr. Kr. ponovili. Drugi su se put ponovili g. 17. pr. Kr. za Augusta, koji je bogosluju dodao Apolona i Dijanu. Sveanost se poela u noi od 31. svibnja na 1. lipnja i trajala tri noi i tri dana. Prvi su dan bile scenske igre, posljednji se dan u hramu Apolonovu na Palatinu prinosila rtva, kod koje je 27 djeaka i toliko isto djevojaka pjevalo pjesmu carmen saecidare, koju je spjevao Horacije. Osim javnih bilo je igara, koje su prireivali pojedinci ili drutva, osobito kod pokopa (ludi funebres). 302. Najstarije igre bile su c i r c e n s k e (ludi circenses), koje su se vrile u cirku ( 321., si. 86.). Poele bi se sa sveanim ulaskom (pompa) i novnika, koji su igre priredili, u triumfalnoj nonji, i vozaa pa ostalih boraca kroz vrata porta triumphalis, a kod toga su se i kipovi boji nosili na odrima, a atributi njihovi vozili na kolima. Na znak upraviteljev, koji bi iz svoje loe iznad pregrada ( carceres) bacio na trkalite bijel rubac, poletjela bi obino etvera kola od pregrada s desne strane sredinjega zida (spina) sve do stranjih ciljeva (metae), pa natrag i oko prednjih ciljeva. Kod sedmi1 optrke bio bi dobitnik onaj, koji bi prvi preao preko crte nacrtane kredom. Takova sedmerostruka optrka zvala se tn'ssus. Broj je njihov za careva na rastao na 24. Na spini je bilo .sedam pliskavica i sedam jajastih znakova (ovaj, koji bi se redom kod svake optrke okrenuli ili skinuli. Kola su bila

malena, dvoprena (bigae) ili etveroprena (guadrigae), a konji su stajali jedan do drugoga. Voza je (auriga) na kolima stajao obuen u tuniku, koja mu je bila oko gornjega tijela vrsto stegnuta, na glavi je imao kapu nalik na kacigu, u ruci bi, a za pojasom no, da bi njim do potrebe pre rezao uzde, koje su obino bile na pojasu 'privrene. Vozai su obino bili robovi, ali su ih esto veoma voljeli i imali su znatne dohotke. Konje i drugu opremu potrebnu za igre pribavljala su na troak prireivaa igara drutva s upraviteljima na elu. Strastveno zanimanje naroda za utrkivanja osnivalo se poglavito na organizaciji stranaka u cirku, koje su najprije kao bijela i crvena stajale jedna prema drugoj. Onda su k njima pridole jo zelena i modra stranka. Kola, koja sii se utrkivala, imala su boje stranaka

SI. 86. Circus masimus (rekonstrukcija)

kao znakove. Osim utrkivanja bio je cirkus mjesto za hajke na zvjerad i gladijatorske borbe. I vojnike parade vrile su se u njemu, ludi sevirales za est odjela vitezova, koje su vodili seviri i jedan lan carske porodice kao princeps iuventutis, pa ludus Troiae, koji su oruani djeaci iz odlinih porodica, podijeljeni na turme, izvodili na konjima. 303. S c e n s k e i g r e (ludi sceni ci) bile su zdruene sa svetkovanjem najvie svetaka. Kao dramska prikazivanja osvanule su g. 240. pr. Kr., kad je Livije Andronik, grki zarobljenik iz Tarenta, iznio na pozornicu prvu dramu spjevanu po grkom uzoru. Najprije bi se za prikazivanje sagradila pozornica, onda kazalite od drveta, pa opet poruilo, dok nije Pompej (55. pr. Kr.) sagradio prvo kazalite od kamena. Prireiva igara najmio bi i platio glumce. Premda su oni ponajvie bili robovi ili osloboenici i stale im se prezirao, popravio im se s vremenom poloaj toliko, da su glasoviti

182

RIMSKE STARINE

V. VJERSKE STARINE

183

glumci, kao Roscije i Ezop, u Ciceronovo vrijeme bili veoma bogati i naj uglednije ljude imali za prijatelje. Glumakom bi druinom (grex, caterva) upravljao upravitelj (dominus gregis), koji bi u starije vrijeme komad, to bi se imao prikazivati, od pjesnika kupio ili sam ili za prireivaa igara. Drama se sastojala od prizora govorenih (diverbia) i pjevanih (cantica). Ove bi posljednje pjevao pjeva uz pratnju frule, dok bi im glumac sadraj prikazivao pantomimski. Samo tragedija, koja je nasljedovala grki original, imala je kor; a pjesme je njegove horaules pratio na dvojnicama. Kod prikazivanja natjecali su se glumci za povlaivanje gledalaca, to je davalo povod strastvenomu stranarstvu uz este gungule. Nagrade su bile palme, vijenci od zlatna i srebrna lima, dragocjene haljine i novci. Osobita je vrsta scenskoga prikazivanja bila Atellana , komedija sa stalnim karakternim licima, koja su isprva mladi graani, poslije glumci prikazivali, ponajvie kao zavrna igra (exodium). Gesto se za zavrnu igru upotrijebio i mimus, ta koer karakterna slika iz obinoga ivota, ali bez stalnih lica kao atelana. U mimu su glumci dolazili na pozornicu bez obrazina, koje su od Roscija bile u obiaju, a enske uloge, koje su inae igrali mukarci, igrale su ene. U Augustovo je vrijeme doao k tomu jo pantomimus. Radnju, koja je bila ponajvie uzeta iz mitologije, prikazivao je plesa plesom i ritmikim kretnjama, dok je kor uz pratnju frula i drugih glazbala pjevao pjesme icantica), koje su tomu odgovarale. 304, A m f i t e a t r a l n e i g r e bile su gladijatorske borbe, hajke na zvjerad i pomorski bojevi. Maevalake su se igre isprva prireivale za sveanost pokopa ili na uspomenu pokojnika. Naskoro su se veoma voljele i bile zgodno sredstvo, da se stee ljubav naroda, ali su sve do u carsko vrijeme ostale dobrovoljni ini (m uneta). U Rimu su se gladijatorske borbe vrile na Forumu, onda u amfiteatrima, koji bi se do carskoga vremena za svako prikazivanje sagradili od drveta ili u cirku. Amfiteatara od kamena bilo je osim Rima ( 3 1 9 ) u mnogim gradovima Italije i provincija (si. 87.). Gladijatori su bili zloinci, ratni zarobljenici, robovi i dobrovoljni najamnici { auctorati). Gladijatorske ete imali su privatnici ili su ih drali poduzetnici, koji su ih prireivaima igara iznaimali ili prodavali. Obrazovali su ih u osobitim kolama (ludi) uitelji za svaku vrstu oruja napose. Gladijatori dobitnici mogli su biti od borbi osloboeni, te bi za znak osloboenja dobili tap za vjebanje (rudis), ili bi bili potpunom slobodom nagraeni. Prika zivanje bi se poelo sa sveanim prolaskom maevalaca (pompa) kroz arenu. Uvod borbi bilo bi prividno maevanje (prolusio) s tupim orujem. Onda bi se poela borba eta ili pojedinaca, u kojoj bi se ogledali borci s razli itim orujem. B etiarii, koji su imali mreu, trozub i bode, borili bi se s jedne strane, a s druge lako oruani secutores ili teko oruani Galli, tnirmillones i Samnites, koji su imali velik tit, nazuvke, kacigu s prozirnicom

i ma. Thraeces su imali malen tit, zakrivljen ma i potpunu opremu. Najtee su bili oruani hoplomachi. Oni, koji bi pali, iznijeli bi se na po sebna vrata (porta Libitinensis) u spoliarium. Kad bi koji maevalac bionadvladan od svoga protivnika, zamolio bi za ivot podigavi prst. Odluku bi prireiva igara prepustio narodu, koji bi maui rupcima pokazao, da pristaje, a okrenuvi palce dolje, da ne pristaje. B o r b e s a z v i j e r i m a (venationes) priredio je prvi put M. Fulvije Nobilior g. 186. pr. Kr. Borci (bestiarii, venatores) bili su kao i gladijatori ratni zarobljenici, zloinci ili najamnici, koji su se u posebnim kolama pou avali. Prikazivanja, koja su se prireivala sa silnim trokom ne tedek

SI. 67. Amphitheatnun Flavium (Colosseum)

nimalo ni najrjeih ivotinja, bila su ili borbe zvjeradi meu sobom ili po kazivanja pripitomljene zvjeradi ili borbe lovaca sa zvijerima ili pogubljivanja zloinaca, koji bi bez oruja izali pred zvjerad. P o m o r s k i b o j e v i (naumachiae) prikazivali su se u kotlinama napunje nim voom, koje bi se upravo za tu svrhu iskopale, ili na kojem jezeru ili u amfiteatru, kojemu bi se arena za to stavila pod vodu. Najveu je naumahiju priredio car Klaudije na Fucinskom jezeru s 19.000 momaka na 1000 brodova. I grke a t l e t s k e b o r b e dole su u obiaj uz borbe sa zvijerima, te su se po grkom obiaju zdruile s muzikim natjecanjima. Najglasovitiji je bio agon Capitolinus, koji je osnovao Domicijan; prireivao se svake etiri godine i uzdrao do kraja staroga vijeka. Za glazbena prikazivanja kod toga agona sagradio je Domicijan na Martovu polju pokriveno kazalite (odeum), a za atletske borbe stadij.

DODATAK
GRA D A TEN A GRAD RIM

L GRAD ATENA1
(L a c k e n b a c h, Die Akropolis von Athen, Munchen u. Berlin 1905. P e t e r s e n , Athen, Leipzig 1908. S t r u c k , Griechenland I : Atben und Attika, Wien n. Leipzig 1911. W a l t e r , Fuhrer durch Griechenland, 1. H. Athen, Akropolis, Wien 1929. J u d e i c h , Topographie von Athen, 2. izd. Munchen 19B1 [ M u l l e r - O t t o , Handbuch der Altertumswissenschaft III 2, 2], F o u g r e s , Athnes, Pari 1912. G a r d n e r , Ancient Athens, London 1902. W e l l e r , Athens and its monuments, New Tork 1913. A m b r o s o l i , Atene, brevi cenni sulla citta antica e modema, Milano 1901. G r o h , Topografie starjch Athen I II, Prag 1909. 1913.)

305. Grad Atena postao je kao utvreno sredite atike ravnine, koja se stere od sjeveroistoka prema jugozapadu do mora, a s ostalih je strana okruuju gore, i to na sjeverozapadu Egalej (to Aifakemv opi?) i Koridal (Kopo3aXoc), na sjeveru Parnes (^ flapvT]?, tijc ilapvTjdoc), na sjeveroistoku Briies (BptX7jC(3c) ili Pentelik (IIsvtsadcv), a na jugoistoku Himet {TfMjrcs). Posred te ravnine proteu se meu dva potoka, Kefisom (Knj^toac) i ilisom (lkaa?), u kojem danas ima veoma malo vode, takoer od sjeveroistoka prema jugozapadu, breuljci, koje zavruje najvii od njih, iljasti Likabet (Aoxa[5rjtt6c, 278 in). Na drugoj strani doline, koja je po prilici 1000 ko raka iroka, die se dalje k jugozapadu tlo opet u dva breuljka. Istoni je ovalni breuljak akropolski (157 m ); gotovo je svuda strm, a dolinu nad visuje za 100 m ; zapadni, koji je od njega rastavljen sedlom irokim po prilici 150 koraka, zove se Areopag; prema Akropoli sputaju se njegove stijene strmo, a prema zapadu i sjeverozapadu nagnut je blago. Jugoza padno od ta dva breuljka proteu se od jugoistoka prema sjeverozapadu opet tri breuljka, strmi Breuljak muza (Mooostov), koji se danas po grobnom spomeniku na njemu zove Filopapov breuljak (147 m), Pniks (fj iJv6. tfji flmvc) i na sjeverozapadu Breuljak nimfa (Nojj/psiov). Prema jugozapadu prelaze ti breuljci malo pomalo u ravninu; na obroncima Breuljka nimfa ima strm ponor, gdje se lomio kamen; to je J3apadpov (41.). Na kamenom tlu tih triju breuljaka vide se jo danas tragovi starim naseljima. 306. Za tvravu bio je od tih breuljaka zgodan samo akropolski, jer je gotovo svuda strm, a na ravnoj mu povrini ima dosta mjesta (si 88.); oblik mu je elipsa, kojoj je velika, zapanoistona, os duga 300 m, a mala, sjevernojuna, po prilici 130 m. Tu je porodica K e k r o p i d a osnovala
1 Isp. priloeni Plan stare Atene uza str. 187.

188

DODATAK

I. GRAD ATENA

svoje vladalako sjedite, Kekropiju, koja se tim, to su se na nekim m jestima kameni obronci uinili strmiji, a na drugima se podigli zidovi, utvr dila i k vrelu Klepsidri (KXs<ji6Spa, t. j. sakrivena voda, je r izvire u peini, a ne vidi se, kuda otjee) nainile kamene stube. Tvravom se Akropola uinila tim, to su se obronci breuljka, osobito na jugu i zapadu, zido vima sa devet vrata (\EvvsdiroXov) s njom spojili. T i su se zidovi prozvali pelazgiki (Ils^aaftfcv) po Pelazgima, starim stanovnicima Grke. Na povr ini Akropole bile su sigurno kue. Tu je Zeus 'Epxeio? imao svoj rtvenik,

307. Znatno se podigao grad pod vladom P i s i s t r at o v a c a . Oni.su sreditem javnoga ivota uinili novi trg, koji su osnovali u lonarskom predgrau (KspajAsuco?), Areopagu na sjeveru, tako da je ispunjavao nizinu izmeu Areopaga na jugu i trnoga breuljka (KoXa>vo<; a^opatoc) na zapadu. Na tom su trgu podigli rtvenik dvanaestorici bogova, koji je bio ishodite za sve ceste u Atici. Kaliroi su velikim podzemnim vodovodom iz gornjega toka Ilisa priveli obilnu vodu i sagradili bunar, iz kojega je na devet lavljih glava istjecala voda (i\ Evvscbtpoovos). Na Akropoli su juno od stare Erehtejeve svetinje, potonjega Erehtejcna, sagradili Ateni Polijadi hram 100 stopa dug ('Ev.ax6\i.r^Zov), koji su poslije Perzijanci poruili. Zeusu su u jugo istonom dijelu grada na Ilisu poeli graditi velik hram (5 OXojxmstov), koji j e istom Antioh, kralj sirski, i napokon car Hadrijan dovrio, i od kojega jo danas nekoliko stupova stoji. Pisistratovci su osnovali i novu Dionisovu svetinju jugoistono od Akropole ( 165.). itav grad tada jo nije bio opasan zidom, pelazgiki mu je zid sve do Temistokla bio jedina utvrda, stoga se i Akropola do 5. vijeka zove rcoAt?. Kad su tirani bili prognani (510.), okruila je demokracija trg javnim zgradama. Sagradio se pritanima ( 26.) nov pritanej, koji se takoer zvao vj &6Xoc. Stari je pritanej ostao svetinja dravnoga ognjita i ured arhonta eponima. Na zapadnoj strani trga sagradio se kraljevski trijem (otoci paatXstoc, ured arhonta kralja), n a junoj Metroon (svetinja matere bogova, 135.) s dravnim arhivom i vijenica (poolsorrjptov). Ubojicama tirana, Harmodiju i Aristogitonu, podigli su se nasuprot Metrou kipovi, a na obronku Areopaga, na osobitoj terasi, kipovi herojima, po kojima se zvalo 10 Klistenovih fila (|jra>voj.tot, 18., 2). 308. U t v r d a g r a d a bila je djelo Temistoklovo. Budui da je htio teite moi atenske prenijeti na more, poeo je najprije Pirej utvrivati. Njegov 60 stadija dugi zid obuhvatio je kameniti poluotok s visinama Aktom i Munihijom i s trima zaljevima: Ilsipaieu?, Za, Moovo^ta s kopnene i s morske strane. Ulazi u njih, koji su ve od prirode bili uski, suziti su se nasipima jo vemaT te su prostrane luke bile od neprijateljskih napa daja zatiene. Od Pirejskoga zaljeva sjeverni je dio sluio kao trgovaka luka, a juni, koji se zvao Kvtkzpo?, odreen je bio za ratne brodove. Tu su kao i na zaljevima Zei i Munihiji bila gradilita brodova i brodarnice ( 77.). Luki je grad, koji je brzo napredovao, bio sagraen po jedinstve nom nacrtu (Hipodama Mileanina), te se irokim, pravilnim ulicama razli kovao na svoju korist od glavnoga grada. I Atena se sada opasala zidom, koji je obuhvatio visine na jugozapadu i jugu, na jugoistoku pratio je potok Ilis, koji je uzdu njega tekao kao kakav tvravni jarak, na sjeveroistoku morao je ostati u nekoj daljini od Likabeta, a na sjeverozapadu nije bio zavisan o tlu. Da bi se obje tvrave, Atena i Pirej, sastavile, sagradio je Kimon duge zidove (ta aaxpa -rer/jj ili [krakovi]). Sjeverni je tekao

Si. 88. Akropola atenska sa zapada

a Hestija svoje ognjite. K tomu su pridole svetinje gradskih bogova, Atene Poiijade i Posidona Erehteja. Pod zatitom Akropole, kojoj su prva vrata bila na sjeverozapadnom uglu, naselila se dolina na zapadu i na sje veru od nje. Zapadna se dolina zvala A tp a i (bare), i budui da je bila izvan pelazgikoga zida, drala se jo dugo za selo. Tu se, nie kamene terase na breuljku Pniksu, gdje se sastajala narodna skuptina (si. 1.), nalazio gradski bunar KaXXtppTj. Sasvim blizu je bila najstarija svetinja Dionisova A^vaiov sa starom orhestrom ( 165.).

190

DODATAK

I. GRAD ATENA

191

od Breuljka nimfa prema Pireju, juni od najjunije toke utvrdnoga zida prema Faleru. Budui da se meu njima nalazio otvoreni Falerski zaljev, mogao je neprijatelj ondje pristati pa svezu izmeu Atene i Pireja preki nuti. Stoga je Periklo sagradio trei, srednji zid od junoga obronka Filopapova breuljka do Pireja. Dug je bio prvi i trei zid svaki 40 stadija.

309. U n u t r a n j i se g r a d u to doba cvjetanja napunio krasnim javnim zgradama, a osobito se trg okruio trijemovima. Na zapadnoj strani podigao se uz kraljevski trijem trijem Zeusa izbavitelja (I-soMpto?), a njemu nasuprot areni trijem (oro& uoixiXn]), kojega su slike slavile junaka djela Atenjana. Sa sjevera je trg zatvarao red Hermovih stupova. Kroz njih se dolazilo na sjeverni dio trga, na trni trg. Najivahnija ulica atenska, Ap6(j.o;, vodila je odavde k D i p i l u (AizoXov), t. j. k dvostrukim vratima, k (ja su se tako prozvala zato, to su i s unutranje i s izvanje strane bila po dvoja vrata, a izmeu unutranjih i izvanjih vrata bila je ulica, gdje je neprijatelja, ako bi u nju provalio, mogla doekati ukrtena vatra. Izvan ovih i Svetih vrata (Ispa koja su bila 72 m dalje k jugoza padu, razgranale su se u izvanjem Keramiku razline ceste, kolnik (d|tait6?) u Pirej, Sveta cesta u Eleusinu, put u Akademiju i u selo KoX>v6? tuior. Na svima su se nalazili grobni spomenici, osobito na onoj, koja je tekla od Svetih vrata (si. 24.). Ostalim v r a t i m a imena nisu svagdje si gurna. Na sjeveru je kroz Aharnjanska vrata vodio put u najvei dem atiki, koji se zvao A^apvat, na istoku kroz Dioharova vrata u gimnaziju A6mov, gdje je uio Aristotel, na jugu kroz Itonska vrata (koja su se zvala po svetinji itonske Atene) u Faleron.
310. Kimon je stao nanovo ureivati i A k r o p o l u (si. 88. i 89.). Da bi dobio mjesta za hramove, .rairio je povrinu nasipavanjem, koje su, osobito na jugu, podupirali veliki zidovi, t. zv. Kimonovi zidovi. Na tu povrinu, koja je sada izgubila znaaj tvrave pa sluila samo sakralnim svrhama, vodile su osim glavnoga ulaza na zapadu samo troje uske stube na sje veru, i to kod Klepsidre ( 30G.) na sjeverozapadu, pa kod peine Aglaurine i islono od Erehtejona. Staromu hramu Ateninu (Hekatompedu), koji su Perzijanci poruili, sagradio se iznova samo opistodom, da bude i nadalje riznica ( 43.). Na jugu od njega zasnovan je i poeo se graditi jo prije perzijskih ratova nov hram Atenin, ali su Perzijanci poruili ono, to je bilo ve sagraeno, pa j e istom za Perikla gradnja, kojom je upravljao Iktin, nastavljena i dovrena (447. 434.). T aj hram, koji se zvao P a r t e n o n (6 Ilapfevcov: djevojaki stan, v. slike 44. i 46.), bio je dorski peripter od 8 i 17 stupova, a unutranja mu je svetinja bila amfiprostil sa 6 stu pova na svakom kraju ( 147.). Stojei na podlozi sa tri stube sjao je prirodnim sjajem svoje grae, pentelskoga mramora, i arenilom boja, kojima je mramor bio obojen. Relijefi metopa prikazivali su bojeve izmeu

bogova i Giganata, izmeu Kentaura i Lapita, izmeu Atenjana i Amazonaka, izmeu Grka i Trojanaea. Istoni je zabat krasilo roenje Atenino, zapadni natjecanje Atenino i Posidonovo oko Atike. Oko unutranje svetinje tekla je glasovita vjenanica (friz), koja je prikazivala panatenejski ophod ( 117 ), a nad ulazom s istone strane sjedili su bogovi, kojima se ophod pribliavao. Prednji je trijem bio zatvoren reetkama meu stupovima i pun

192

DODATAK

I. GRAD ATENA

193

zavjetnih darova. Kr<jz mjedena dvokrilna vrata ulazilo se u svetinju, koja je bila 100 atikih stopa duga, a drveni jo j je strop od etverouglastih ka seta (xaXujj.[idria, isp. str. 145.) dralo po devet dorskih stupova sa svake strane, a tri pred stranjom stijenom, tako da se svetinja dijelila na tri lae- i stranji popreni trijem. U dnu srednje lae stajao je glasoviti kip Atenin od zlata i slonove kosti, 12 metara visok, koji je , kao i ostali figuralni. nakit hrama, bio djelo Fidijino. Iza svega toga nalazio se posve odijeljen stranji dio svetinje, pravi Partenon, sa stropom od kamenih ka seta, koji su drala etiri stupa. U nj se ulazilo iz stranjega trijema, koji je kao i prednji bio reetkama zatvoren i pun zavjetnih darova.

311. Deset godina iza Partenona poeo je graditelj Mnesiklo graditi P r o p i l e j e (ta flpojc6Xaia: predvrae) (437.432.). T a je sjajna graevina zamijenila starija vrata okrenuta na jugozapad. Uzlaz je i tu, kao kod svih utvrda grkih, na desnoj strani napadaevoj, koja je bila bez tita, .zatiivala kula. Od podnoja kule uz'azilo' se k prednjemu (izvanjemu, zapadnom) trijemu Pjopileja, koji je dralo est dorskih stupova, te je bio nalik na proelje dorskoga hrama. Sa svake strane puta, koji je iao krosred trijema, stajala su po tri jonska stupa, koji su u sredini drali strop trijemu nainjen od mramornih kaseta. Iza toga trijema bila su petera vrata u jednoj stijeni, i to srednja najvea, a pokrajna sa svake strane sve manja. Prednjemu je trijemu odgovarao stranji (unutranji, istoni) trijem, koji je dralo takoer est dorskih stupova, ali je bio manje dubok od prednjega, pa stoga nije trebalo stupova pokraj puta krosred njega. Takoer je prag viata pa pod stranjega trijema bio neto vii od' poda prednjega trijema. Zamiljeni su bili i pokrajni trijemovi, i to dva sprijeda (izvana) i dva ostrag (iznutra), ali se dovrio samo lijevi izvanji (sjeverni) kao etverouglasta prostorija, pred kojom su stajala tri dorska stupa: zove se pinakoteka, je r su u njemu bile smjetene slike. Desni izvanji (juni) trijem nije se do vrio, jer bi bio zahvatio u svetinju Atene Nike, kojoj je hram stajao na reenoj kuli. Ni stranji se pokrajni trijemovi nisu sagradili, jer bi juni bio zahvatio u svetinju Arfemide Brauronske. Malo kasnije sagraen je pomenuti hram A t e n e Ni ke . koja se takoer zvala Ntw] ourcepos. Hram, koji je g. 1836. od sauvane grae iznova sastavljen, jonski je amfiprostil sa etiri stupa (si. 49.) i s relijefnom vjenanicom (frizom). Negda je oko njega tekla kamena balustrada (ograda) ureena draesnim relijefima, koji su prikazivali boice pobjede, kako postavljaju tropeje. Prema ulazu stajao je na Akropoli golemi mjedeni kip A t e n e P r o i ah e, koji je Fidija nainio od plijena maratonskoga. Sjeveroistono od s-taroga hrama Atenina stajao je stari hram Erehtejev, E r e h t e j o n (Ep^&etov), koji je za vrijeme peloponeskoga rata takoer nanovo sa graen (gotov je bio u godinama 409.407.). Imao je dvije odijeljene pro

storije. Istona, koja je bila prostil sa est jonskih stupova, bila je posveena Ateni, koje je prastari sveti drveni kip u njoj stajao. Zapadna, u kojoj su se slavili Posidon i Erehtej, stajala je nie, a uz nju su bila dva trijema; onaj sa sjevera dralo je est jonskih stupova, a onaj s juga, koji je stajao u visini istone prostorije hrama, dakle vie od onoga sa sjevera, dralo je est djevojakih kipova (Karijatide, at x6pat, si. 2 0 ). Jedno stavna, graevina bit e bila H a l k o t e k a , oruana, koja je jamano takoer za Perikla sagraena izmeu Partenona i svetinje Artemide Brauronske. Ostale su graevine na Akropoli iz potonjega vremena, kao podnoje spo menika podignutoga nie pinakoteke, g. 27. pr. Kr., M. Agripi i donja vrata (iz 2. vijeka posl. Kr.), na koja se danas ulazi i koja se zovu po francuskom naunjaku Beuleu, je r ih je on naao ili iz naega vremena, kao muzeji na jugoistoku.

312. U 4. vijeku gradilo se poglavito na junom obronku Akropole. Iz sjevernoga dijela grada vodila je ovamo oko istone strane Akropole ulica ot Tpwto8ec, koja je dobila ime od tronoga, koji su se davali kao na grada za opremanje ditirampskih korova, a nagraeni su ih korezi na bo gato ureenim podlogama u slavu boga Dionisa ondje izlagali (sauvan je jo spomenik Lisikratov). Tom se ulicom dolazilo u s v e t i n j u D i o n i s a E l e u t e r e j a s velikim kazalitem (si. 54.), koje je sagradio Likurg ( 165.). Sa zapada se uza nj prislanjala svetinja A s k l e p i j e v a , koja je takoer u to vrijeme sagraena. Ali najzapadnija od graevina sauvanih ondje u ruevi nama potjee istom iz carskoga vremena. To je O de i on, koji je sagradio retor Herod Atianin u 2. vijeku posl. Kr. na uspomenu svoje ene Regile.

D r. A. M usi: Grftke i rimske starine

18

II. G R A D R I M 1
(R i h t e r, Topographie der Stat Rom, 2. izd. Munchen 1901 [M u 1l e r, Handbuch der klass. AItertumswissenschaft III 3, 2 u. 3J. H u 1 s e n, Das Forum Romannm, Rom 1905. B 1 o c h, Rmisehe AHertumskunde, str. 148. i d. R i c h t e r , Das alte Rom, LeipzigBerlin 1913 (Aus Natur und Geisteswelt Bd. 386], K a e m m e l - S c h m i d t , Rom und die Gampagna, 4. izd. 1925. N i e m e j e r , Geschichte der Stadt Rom von der Sitesten Zfeit bis in die Gegenwart 1, 2, 1938. B a e d e k e r , Rom, 1938. M a r u c c h i , Le Forum romam et le Palatin, Pari 1984. M a r c o n i , II foro Romano, Roma 1935. P l a t n e r - A s h b y , A topographical dictionary of ancient Rome, London 1929.)

313. Rim je stajao na lijevoj obali- rijeke Tibera, po prilici 25 km od ua njegova. Sedam je breuljaka gradskih bilo: mons Capitolinus, P alatinus, Aventinus, Caelius, Esguilinus, collis Viminalis, cettis Quirindlis. Kapitolinski brijeg bio je sedlom u sredini s^zdijeljen, te je imao dvije visine. Na sjeverijoj, koja se zvala arx, bila j f tvrava i hram Junone Monete ( 269.). Tamo je bio i auguraadum, qfeporeno mjesto za motrenje zna kova bojih. Na sedlu izmeu jedne i druge visine bio je asylum, koji je po prii osnovao RomuL Na junoj visini, koja se upravo zove Gapitdium, stajao je veliki hram Jupiterov ( 286.), koji je posveen u prvoj godini republike. U graanskom ratu Sulinu (83. pr. Kr.) i u boju Vitelijfevu s Vespazijanom (69. posl. Kr.) izgorio je, ali ga je napokon Domicijan sjajno obnovio, te se kao najodlinija svetinja rimskoga svijeta sauvao do u peti vijek.
i

314. Forum Romannm (si. 90. i 91.), koji je imao oblik nepravilna dugu ljasta etverokuta, protezao se u dolini jugoistono od Kapitolija do Velije, ogranka Palatinskoga brijega. Na sjevernoj strani doticao se Foruma malen prostor comitium, na kojem je stajala curia S ostilia, vijenica senatska, i stara govornica nazvana rostra, je r je bila ukraena eljeznim kljunovima od ratnih brodova zaplijenjenih u ratu s gradom Ancijem (338. pr. Kr.). Na komiciju drale su se u staro vrijeme narodne skuptine i sudbene ra sprave, a Forum je bio tada trite, koje u , okruivali trni trijemovi (ta bornae). Kad su pak poradi sve veega porasta grada narodne skuptine prenesene na Forum, ostali su ondje samo duani zlatara i mjenjaa, a poslije (iza drugoga punskog rata) nastojalo se promet olakati jo tim, to su se gradile bazilike. To su bili etverouglasti stupovima okrueni trijemovi,
1 Isp. Plan Rima u carsko doba uza str. 195.

196

DODATAK

n . GRAD RIM

197

koji su sluili trgovini i sudstvu. Za sudbene su se rasprave gradile i polu krune apsudes s tribunalom (odrom). Cezar i August podali su onda veli ajnim graevinama nov oblik Forumu. Carevi su neprestano gradili na tom ponosnom mjestu, te je Forum tijekom vijekova stekao onaj sjajni ukras, koji se jo* danas u razvalinama otkrivenim u nae vrijeme raspoznaje. 315. Z a p a d n o j je kraoj strani Foruma inio kraj tabularium (dravni arhiv) sagraen g. 78. pr. Kr. Golemo podzie s redom arkada na njemu sauvano je u dananjoj senatskoj palai (gradskoj vijenici). Stranjom se stijenom na tabularij prislanjao templum Concordiae, koji je Furije Kamilo osnovao, a Tiberije iznova sagradio. U tom je hramu, u kojem su se esto

SL 90. F oru m Bom anum (Slavoluk Septimija Severa s ostatcima hrama Vespazijanova i Saturnova)

drale senatske sjednice, Ciceron govorio svoj etvrti govor protiv Katiline. Od hrama Vespazijanova, koji je bio do Konkordijina, stoje jo tri korintska stupa s postupljem, izvrsna radnja (si. 90.). Uz taj se hram prislanjao porticus Deorum consentium (t. j. udruenih 12 glavnih boanstava) iz 4. vijeka posl. Kr., koji je danas od iskopanih fragmenata opet sastavljen. Prema njemu, rastavljen cestom na Kapitolij ( ctivus Capitolinus), stajao je stari hram Satumov, u kojem se uvalo dravno blago ( aerarium , 215.). Od njega je sa uvano osam stupova prednjega trijema na visokom podziu (si. 90.). Zavrivala je ovu stranu Foruma govornica (rostra) sagraena od Augusta. Bila je 3 m visoka, 24 m duga i 10 m duboka, a ukraena je bila brojniuj poasnim

spomenicima (kipovima), i na prednjoj strani, kao i stara govornica, dvjema redovima kljunova od brodova. U blizini stoje danas dvije mramorne ograde (anaglypha Traiani), koje su negda jamano krasile uzlaz na govornicu. Iz vrsni relijefi prikazuju dogaaje na Forumu. Sjeveroistono od rostre na komiciju otkrivenje g. 1899. etverokut od crna kamena plonika, moda mjesto, gdje je po predaji starine crn kamen (lapis niger) oznaivao grob Romulov. Pod njim se nije naao grob, nego podzie prastara rtvenika s najstarijim latinskim natpisom, to nam je sauvan. Do rostre je stajao miliarium aureum, miljokaz postavljen od Augusta, od kojega su se brojile daljine na dravnim cestama. Prema njemu je Konstantin s druge strane iostre postavio umbilicus Rom ae , koji je oznaivao sredite grada. Slavoluk s trojim vratima do rostre, koji je sagradio Septimije Sever na uspomenu svojih ratova s Paranima g. 203. posl. Kr., sauvan je osim esteroprenih kola, na kojima je car stajao (si. 90.). I ostatci jednoga od najstarijih spomenika rimskih, tamnice carcer M amertinus , sauvani su u sjeverozapadnom uglu Foruma pod crkvom. Tamnica, isprva bunar (stoga se zvala TuUianum, od rijei tu llii: svodovi bunarski), imala je .vie podzemnih prostorija. Ispod nje je bila prostorija s rupom u stropu, gdje su se zloinci ubijah (tu je poginuo Jugurta i drugovi Katilinini). Blizu tamnice vodile su scalae Gemoniae na Forum, koji je bio nii. Na njih su se bacala tjelesa onih, koji su pretrpjeli smrtnu kaznu. 316. J u n u duu stranu zapremale su dvije graevine: basilica Iulia, koju je Cezar osnovao, a August rairio, i rastavljen od nje cestom (vicus Tuscus) hram Kastora i Poluksa. Hram je sagraen iz zahvalnosti, to su Dioskuri pomogli izvojevati pobjedu nad Latinima na Regilskom jezeru (g. 484.), a Tiberije ga je nanovo sagradio od mramora. Od njega stoje jo tri krasna, bogato ureenim postupljem spojena stupa i temelji. Stup blizu bazilike Julijeve podignut g. 608. posl. Kr. u slavu istonorimskomu tira ninu Foki posljednji je spomenik iz starine. 317. Na i s t o n o j kraoj strani zavrivao je Forum hram Cezarov, koji je August sagradio na mjestu, gdje je Cezarovo tijelo spaljeno. Pred njim je bila govornica (rostra), koju je bio Cezar onamo prenio. Iza hrama je stajala regia , ured velikoga sveenika (pontifex mcucimus, 289.). Juno od nje protezala se svetinja Vestina, okrugli hram boiin i samostan Vestalinka (atrium Vestae), koji se sastojao od velikoga stupovima okruena dvo rita, elija i gospodarskih prostorija ( 291.). Izmeu njega i Kastorova hrama otkrivena je u novije vrijeme svetinja boice v reli Juturne ( 281.) i u njoj lacus lu tu m ae, etverouglast mramorom obloen bunar s otoiem. Na s j e v e r n o j duoj strani inila su Forumu kraj curia Iu lia i basilica Aemilia. Cezar je nakon poara stare kurije ondje poeo graditi novu, a August je gradnju dovrio. Na razvalinama njezinim stoje dvije crkve, a

198

DODATAK

ostatci su bazilike od mqdernih kua, koje su je doslije pokrivale, u novije vrijeme osloboeni. Na baziliku Emilijevu prislanjao se hram Antonija i Faustine, od kojega je jo sauvan prednji trijem s deset stupova (od njih je est u proelju) i dio cele. Inae je u njemu sagraena crkva.

PLAN STARE ATENE

(jrobovs,

AGORA
1. K ro ljtv sk i frijem 2. Trijem Z e u s a Iib o v iie lja 3 . Hrom A polona P alro a 4 . H elroon 5 . Buieuterij

Dioharova vrata.

Tol

7 . Kipovi eponim o

8. Hrom Arcjo*
9. Kipovi u b ilo ca tirana 10. a r e n i lrij*m

A k ro p o la

1 1 . r tv e n ik 1 2b o b o v o
12. H *rm o A g o r o io i

J ^adrijanova v r aia.

-i > > > 7 ^>

~ t Z * W -n >

* ^ > > > n3 2 >^

P 2 ~ S S2 5 o

" ri V1& = 2 , o-'O 2o < a ' ? r 2S sS i?3? 'S ?.

!, u novije
A n t o n i ja i

(od njih

H. GRAD RIM

199

318. Glavna cesta, koja je vodila na Forum, bila je sacra via. Blizu atrija Vestina bio je preko nje razapet slavoluk Fabija ( fom ix Fabianus), koji je g. 120. pr. Kr. podigao Kv. Fabije, pobjednik Alobroana. Juno od Cezarova hrama stajao je arcus Augusti, a izmeu bazilike Julijeve i govor nice arcus Tiberii, gdje su se slavile Germanikove pobjede nad Germanima i povratak rimskih zastava izgubljenih pod Varom. Uzdu ceste dizali su se prema bazilici na osam podnoja visoki stupovi od granita s kipovima iz potonjega carskog vremena. Sacra via dalje se polako uspinjala krosred Velije, koja je nastavljala Forum, pokraj okrugloga hrama, koji je car Maksencije svomu sinu Romulu sagradio, i velike bazilike Konstantinove, koje ostatci pripadaju meu najznatnije ruevine rimske. Tu se dizao preko nje slavoluk Titov, ureen krasnim relijefima, koji su prikazivali cara na triumfatorskim kolima i vojnike s plijenom iz rata s Judejcima. Blizu je stajao jedan od najveih i najsjajnijih hramova rimskih, hram Venere i Rome, koji je car Hadrijan g. 135. posl. Kr. sagradio. 319. Onda je sacra via dostizala golemu graevinu, koja se upravo zvala Amphitheatrum Flavium , a u srednjem se vijeku prozvala Colosseum (si. 87.). Sagradili su je Vespazijan i T it (g. 80.). Amfiteatar je imao oblik elipse, kojoj su promjeri iznosili 187*7 i 1 5 5 6 m, bio je 48-5 m visok, a mogao je primiti 50.000 gledalaca. Arenu dugu 85 7 m, a iroku 53*6 m, okruivao je visok zid. U otkrivenom dijelu njezinu nalaze se pod podom komore i krletke za divlje ivotinje i mnogo zidova i lukova, koji su arenu podupirali ili pripadah spravama, kojima se iznosilo ono, to je za prikazivanje po trebno bilo. Najdonji red sjedita (podium ) bio je odreen za poasna mjesta carskoj porodici, najviim inovnicima i Vestalinkama. Onda su se dizala dva kata (maenianum ) mramornih i jedan drvenih sjedita. Odozgo je bio trijem i na njegovu krovu stajaa mjesta za prostije gledaoce. Izvanji je zid prema unutranjem ureenju im ao' etiri kata, od kojih je prvi bio ureen dorskim, drugi jonskim, trei korintskim polustupovima. etvrti je kat imao prozore i pilastre korintskoga sloga; takoer su bile tu uvrtene motke, na kojima se mogao preko gledalita razapeti (platneni) krov. Donja tri kata inili su lukovi; najdonje su arkade sluile kao vrata, te su bile oznaene brojevima (1 do 76). Kroz njih se hodnicima ispod sjedita dolazilo k stubama, koje su vodile k sjeditima. etiri su glavna ulaza bila na krajevima jednoj i drugoj osi elipse. Danas je sauvana po prilici treina graevine. Blizu Koloseja stoji jezgra od opeke krasnoga vodoskoka (meta sudans), koji je Domicijan sagradio, a sjeverno odatle ostatci velikoga podnoja, na kojem je negda stajao pozlaen kolosalni kip Nerona kao sunanoga boga. Na cesti, koja tu ulazi u cestu sacra via, die se trovratni slavoluk Konstantinov, sagraen na uspomenu njegove pobjede nad Maksencijem. Kipovi
em ?

200

DODATAK

II. GRAD RIM

201

i relijefi, to ga krase, uzeti su ponajvie od starijih graevina, jer io vrijeme nije vie moglo stvarati dostojna umjetnika djela. 320. Na P a l a t i n s k o m brijegu bilo je prvo naselje u Rimu (Roma quadrata), te je njegovim zidovima naen mnogi trag. Starinske su svetinje tu podsjeale na osnivanje grada, tako Lupercal, peina Faunova, gdje je po prii vuica dojila Romula i Rem a ( 278.), pa asa Rotnuli pokrila trskom. Za vrijeme republike stanovali su na Palatinu bogati graani; jedna kua, po svoj prilici Livije, matere Tiberijeve, jo je sauvana; za careva napunio se brijeg sjajnih graevina carskih. August je prvi sagradio palau i glasoviti hram Apolonov na uspomenu bitke kod Akcija; u njemu je bilo remek-djela umjetnosti, a uza nj knjinica latinska i grka. I Tiberije je tu stolovao. Onda su Flavijevci, osobito Domicijan, Augustovu palau s najveim sjajem izgradili. Od potonjih je careva Septimije Sever grae vine rairio prema jugoistonom uglu brijega i sagradio velik trijem od vie katova ( Septizonium ), koji je arhitektonski zavrivao cestu via Appia. 321. U dolini izmeu Palatina i Aventina bio je prastari circus maximus (si. 86.). Graevina, koja je po prii sagraena za kraljeva, a Cezar ju je poveao i nainio sjedita od kamena, dok su je carevi sve sjajnije ukraivali, iezla je do neznatnih tragova. Kako su bila udeena trkalita, po kazuje cirkus, koji je otkriven u razvalinama mjesta Bovillae blizu Rima. Oko trkalita, koje je kod rimskoga cirka bilo dugo oko 600 m, a iroko oko 100 m, dizala su se sjedita u terasama. Na jednom kraju, gdje je bio ulaz i dvije krajnje kule (oppida), stajale su ograde ( carceres ) za kola. Na suprotnom polukrunom kraju bila je porta triumphalis. Posred trkalita tekao je nizak, kipovima, stupovima i dvama obeliskima ukraen zid (spina ), kojemu su na krajevima stajala po tri unjasta stupa (metae) na posebnom podnoju. Pred cirkom je bio forum boarium (marvinski trg). Od graevina, koje su negda krasile trg, sauvane su mnoge, a mea njima Ianus Quarifrons, etverovratni spomenik na etveropuu iz potonjega carskog vremena ( 271.). 322. Uz Forum Romanum bili su na sjeveru f o r u m i p r v i h c a r e v a , koji pripadaju meu najljepe spomenike carskoga vremena (si. 91.). Naforumu, koji je Cezar sagradio, stajao je hram boice Venus Genetrix, pramatere julijskoga roda, koji je Cezar u bitki kod Farsala zavjetovao. Hram posveen bogu M ars ZJltor sagradio je od zahvale za pobjedu kod Filipa August na svom forumu, koji je bio do Cezarova, a okruivali su ga visoki zidovi; od toga su hrama sauvani jo ostatci velike ljepote. Istono od toga foruma sagradio je Vespazijan forum i ukrasio ga hramom posveenim boici P ax, gdje je bilo blago iz hrama jeruzalemskoga. Meu tima je forumima bio forum. Nervae s hramom Minervinim, koji je poeo graditi Domicijan; budui da se njim prolazilo na Forum Romanum, zvao se forum transitorium. Sve te

graevine prestizao je sjajem i veliinom forum Traiani, koji se sa zapada prislanjao uz forum Augusti. Ispod slavoluka dolazilo se na otvoren, trijemovima okruen prostor, do kojega je stajala velika basilica Ulpia. Iza nje se dizao triumfalni stup Trajanov, na kojem su zavojito ,uvis tekli relijefi s prizorima iz daanskih ratova. Na dobro sauvanom stupu stoji danas kip apostola Petra. Sa svake su strane bile dvorane s grkom i latinskom knjinicom. Zavrivao je taj forum hram Trajanov, koji je sagradio Hadrijan. 323. Nizina tiberska sjeverno od Kapitolija, campus Martius, bila je izvan mee (pomerium ) gradske. Martovo polje sluilo je za narodne skup tine i za tjelesne i ratne vjebe. S vremenom, osobito od Augusta, sagra eno je na njemu vie sjajnih graevina. Ve g. 221. pr. Kr. sagraen je circus Flaminius, a blizu njega je stajao templum Bellonae, u kojem se sa stajao senat, kad je s vojskovoom pobjednikom, koji kao vojskovoa nije smio unii u grad, raspravljao o triumfu ( 237.). Sjeverozapadno od cirka sagradio je Pompej (55. pr. Kr.) prvo kazalite od kamena. Na stranju stranu pozornice prislanjali su se trijemovi, koji su se s nasadima izmje njivali i bili ukraeni mnotvom kipova. Tu je bila i dvorana za sjednice senatske (curia Pom peii), gdje je Cezar umoren. Blizu su bila druga dva kazalita rimska, od kojih je jedno sagradio Balbo, prijatelj Augustov, a drugo, od kojega su sauvani znatni ostatci, sam August i prozvao ga po svom neaku Marcelu. 324. R i m s k o k a z a l i t e imalo je povienu pozornicu, dok su u grkom glumci stajali u orhestri ( 165.). Gledalite (cavea ) bilo je polu kruno. Sjedita, koja su se koncentriki dizala, dijelili su prilazi na klinaste odjele (cunei), a ophodi (praecindiones) na katove. Iza posljednjega sjedita tekao je oko gledalita trijem, kojemu je krov odgovarao visini pozorine zgrade. Orhestra je bila odreena za poasna sjedita senatorima; na prvim su sjeditima sjedili vitezovi. Pozornica (scaena, pulpilum) bila je velika i iroka, jer su Rimljani voljeli sjajna prikazivanja. Zavrivala se stijenom, koja je bila razdijeljena na vie katova i bogato ureena arhitektonskim i plastikim uresom. Preko gledalita moglo se za zatitu od sunca razapeti jedro. Rimska je pozornica imala i zastor, koji bi se u poetku prikazivanja spustio u dubinu, a na kraju digao. Nedaleko od kazalita Marcelova stajao je sjajan porticus Oaviae, koji je obuhvaao hramove Jupiterov i Junonin; August je graevinu sa graenu od Metela (149. pr. Kr.) rairio i dao jo j ime svoje sestre Oktavjje. Duguljastu graevinu sjeverno od cirka Flaminijeva, trijem od mra mora, sagradio je Cezar (saepta Iulia) i odredio za narodne skuptine. Gla sove su diribitores brojili u oblinjoj tako isto sjajnoj graevini, koja se po tome zvala diribitorium.
D r. A. M usi: Grke i rimske starine 14

202

DODATAK

II. GRAD RIM

203

32a. U susjednom dijelu Martova polja sagradio je zet Augustov, M. Vipsanije Agripa, sjajne javne graevine. B asilica Neptuni, koju je okruivao porticus Argonautarum, podsjeala je na pomorske njegove pobjede. Sa gradio je i prve toplice (thermae) u Rimu, kojima su sjaj jo prestizale one, to su ih sagradili Trajan i Konstantin, a osobito Karakaline i Dioklecija nove, koje su u golemim razvalinama sauvane. T e r m e su sadravale prostorije za znojenje, pa tople i hladne ku pelji. Iz sobe za svlaenje (apodyterium) dolazilo se u tepidarium, gdje bi se u toplom zraku tijelo namazalo i strugaem (strigilis ) ostrugalo. Onda bi se dolo u toplu kupelj (caldarium ) ili u znojnu kupelj (Laconicum ), a zatim u hladnu kupelj ( frigidarium ) ili u plivaonicu (piscin a). Napokon bi se tijelo dobro otrlo pa opet namazalo. Loile su se prostorije vruim zrakom, koji se navodio u upljine, to su bile pod podom i u stijenama. S termama su esto bile u svezi kojekakve naprave nalik na grke gim nazije za tjelesne vjebe, igre i zabavu. Graevine Agripine na Martovu polju zavrivao je na sjevernom kraju terama Pantheon (to fldvd-etov: hram posveen svima bogovima), koji je u novogradnji Hadrijanovoj sauvan, te pripada meu najvee ukrase dana njemu Rimu. Golema okrugla graevina ima osam udubina; jedna ini ulaz, druge, naizmjence etverokutne i polukrune, bile su negda ukraene kipo vima bogova. Kupola je preko 43 m iroka, a itava je graevina isto to liko i visoka. Kroz otvor na vrhu, koji je 9 m irok, ulazi u hram svjetlost. Svod je ukraen s pet redova kaseta (v. str. 145 ), koje su negda bile ukraene pozlaenim tuem. Predvorje 33 m iroko i 13 m duboko dri 16 korintskih stupova od granita, 8 stupova stoji u proelju, a ostali ine tri lae, od kojih se pokrajne zavruju s polukrunim udubinama, gdje su negda stajali kipovi Augutov i Agripin. Na stupovima je postuplje, na kojem stoji golem zabat, a iza njega jo i drugi. Danas je u hramu crkva S. Maria Rotonda. 326. Od graevina carskoga/ vremena, koje su sjeverni dio Martova polja krasile, stoji jo triumfalni stup c a r a M a r k a A u r e l i j a . Relijefi prikazuju prizore iz ratova s Markomanima i drugim germanskim narodima. Carev je kip na stupu zamijenio kip apostola Pavla od tua. Na cesti via lata, koja je prema sjeveru vodila k Flaminijevim vratima (dananji corso), sagradio je August g. 13. pr. Kr. od zahvalnosti, to je nastao mir u svima provincijama, rtvenik A ra P acis Augustae, koji je stajao usred prostora okruena krasnim mramornim stijenama pred kipom boice mira. Ostatci spomenika ukraeni lijepim relijefima tako su potpuno sauvani i sabrani, da se rtvenik moe iznova sagraditi. Dalje k sjeveru stajao je vrtovima okruen Mausoleum Augusti, grobnica careva i mnogih lanova njegove porodice. Na velikom podziu, u kojem su bile grobne komore, dizao

se u terasama empresima zasaen hum. Na vrhu je stajao kolosalni kip Augustov. 327. Na d e s n o j s t r a n i T i b e r a protezali su se uz podnoje brijega mons Ianiculus vrtovi Cezarovi, koji su po njegovoj oporuci postali svojina naroda. Sjeverno odatle na podnoju brijega mons Vaticanus bili su vrtovi Agripinini. Ondje je zapoeo sin Agripinin Kaligula graditi circus Cai et Neronis, koji je Neron dovrio; tu su se najprije stali progoniti krani (65. posl. Kr.). Blizu rijeke je stajala grobnica Hadrijanova i nasljednika n je govih, Mausoleum H adriani. Golemi je spomenik bio tako isto udeen kao Augustov. Iz posjeanja Gota i divljih bojeva srednjega vijeka, u kojima je sluio kao tvrava, sauvano je samo etverouglasto podzie i okrugli zid na njemu; danas se zove GasteUo San? Angelo (Aneoska tvrava). K .mauzoleju je vodio najznatniji most rimski, pons Aelius, koji je takoer Hadrijan sagradio, a donekle je sauvan. I od dvaju mostova (Pons Cestius i Pons Fabricius), koji su spajali otok tiberski s obalom, jo se upotrebljava onaj, to ga je sagradio L. Fabricije (62. pr. Kr.). Na otoku tiberskom, koji je u obliku broda obzidan, bio je hram Eskulapov. 328. Meu najvee graevine rimske pripadali su vodovodi {aguae ductus). Oni su ili pod zemljom ili po velikim lukovima, koji su preko brda i dolina prelazili, u cijevima ili u zidanim kanalima dovodili vodu esto iz velikih daljina. etiri od tih vodovoda dostaju jo i danas, da Rim opskrbljuju obilnom vodom. Najstariji je vodovod sagradio Apije Klaudije Cek ( Caeeus) ; najbolju su vou_ davale aqua M arcia, sagraena g. 144. pr. Kr., i aqua Claudia, koju je car Klaudije dovrio, a duga je bila gotovo 70 km. T a koer su najveega divljenja dostojni podzemni kanali za odvodnjivanje grada, koji se pogrjeno pripisuju kraljevima. Kanali su presijecali movarne nizine i sakupljenu vodu glavnim kanalom odvodili u Tiber. Taj je glavni kanal (cloaca maxima), koji presijeca Forum, u duljini od 320 m sauvan. Svod, isprva 3 m visok, u koji su u razmacima od 3\5 m umetnuti lukovi, pokriva kanal, koji je po prilici 6 m irok. 329. Prvo u t v r e n j e grada pripisuje tradicija kralju Serviju, ali pri pada, kao i cloaca maxima, u kasnije, republikansko vrijeme. Zid, koji je u malim ostatcima sauvan, opasivao je stari grad sa svih strana, samo na ravnoj istonoj strani zamjenjivao ga je nasip i jarak {agger Servii). Grad se dijelio na etiri regije (predjele): regio Suburana, Palalina, Esguilina, Collina. Poslije drugoga punskog rata preao je Rim stare utvrde, a od Augusta dijelio se na 14 regija. Nov je zid sagraen opet istom za Aurelijana i Proba. Zid gotovo 19 km dug, s izvanje strane po prilici 17 m visok, obuhvaao je osim sedam breuljaka jo mons Pincius na sjeveru grada, koji se zvao i cottis Inmtorum poradi krasnih vrtova Pompejevih, Lukulovih i Salustijevih, pa preko Tibera visinu Ianieulum. Zid je imao 381 kulu i

204

DODATAK te je na lijevoj obali Tibera gotovo zida bili su presvoeni lukovi, koji su kao galeriju, kuda su se branitelji bila u opasnosti.

378 dijelova zida, koji su ih spajali, posve sauvan. Na unutranjoj strani sa strane bili probijeni, te su inili mogli kretati na ona mjesta, koja su

330. Od v r a t a Aurelijanova zida bila je najznatnija porta Praenestina, koja se sada zove P orta maggiore (na istoku). Na dvoja vrata ulazile su dvije ceste, koje su se tu sastajale, vid Praenestina i via L abicana. Nad lukovima diu se tri natpisima ispisane atike, od kojih dvjema gornjima prolaze dva vodovoda (aqua Claudia i Anio nova). 0 mjestima i imenima ostalih vrata upuuje plan Rima. Od njih su na sve strane vodile izvrsne rimske vojnike ceste, kojima tvrdina i ljepota jo ni danas nije prestignuta. Najstarija je i najglasovitija via Appia, koja je vodila na jugoistok u Kapuu; sagradio ju je g. 442. pr. Kr. cenzor Apije Klaudije, a poslije je produena do Brundizija. Osim nje su najznatnije via Flam inia, koja je vodila na sjever u Arimin, a otuda ju je via Aem ilia nastavljala do Akvileje, i via Aurelia, kojom je iao promet u Genuu. Na tim su cestama za dravnu potu (cursus publieus), koju je August stvorio, u potrebnim razmacima bile sagraene preprege ( mutationes) i konaci (mansiones). Ta je pota slu ila samo za otpremanje vladinih vijesti i inovnika, koji su putovali.

DODATAK PRETISKU

Popravci i dodatci
k P l a n u s t a r e A t e n e , uza str. 187.: u H ip ij popravi w Kolon H ip iju; TK eram eik popravi ,K e r a m ik ; Ashlepijeva svetinja popravi Asklepijeva svetinja *. Hram sjeverozapadno od Areopaga i Kraljevskoga trijema oznai kao Tesejon , prostor sjeveroistono od Areopaga izmeu (1, 2, 36, 10, 12) kao Agora, a ulicu, koja vodi od D ipila u grad, kao Drom.