DRUGO DOBA (11021526) A. Od 1102. do 1301.

I KOLOMAN (11021116) Krunisanjem za kralja Dalmacije i Hrvatske Koloman(11021116), dotada jedini kralj Ugarske (rex Ungarorum, rex Panoniorum), proirio je svoju mo jo i na krajeve rijeci Dravi na jugu, otprilike do ua rijeke Neretve, pa od obala Jadranskog mora do porjeja rijeke Vrbasa i prema gornjoj Neretvi, to jest na itavo podruje Kraljevine Hrvatske kolika je ona bila na poetku XII stoljeca. Izuzetak je inio samo bizantinski temat Dalma-cija, naime primorski gradovi Zadar, Trogir i Split, pa otoci Krk, Osor (Cres i Loinj zajedno) i Rab. Ovim proirenjem postade ugarsko-hrvatski kralj Koloman neposrednim susjedom carevine Bizantije, banovine Bosne, Humske zemlje, vojvodine Koruke i dukata Venecije. Njegova je drava stekla znatan dio jadranskog primorja i duboko se uvalila u sjeverozapadni kut Balkanskog poluotoka. Uz to je kralj Koloman uveao broj itelja svoje drave otprilike za dva i po miliona dua. Na taj su nain kralj Koloman i njegovi nasljednici postali krupni politiki faktor na Balkanskom poluotoku i u s u s j e d n o j I t a l i j i i bili predestinirani da u njima kroz stoljea imaju presudnu ulogu. Kraljevina Dalmacija i Hrvatska stekla je opet promjenom od 1102. mir u pitanju vladalakog doma, a to je pitanje ve puni jedan decenij kinilo i rastrgavalo njenu snagu i politiki poloaj. Pridruzivsi se kraljevini Ugarskoj, kraljevina Dalmacija i Hrvatska poveala je prije svega mogucnost uspjene obrane svojih granica prema eventualnim spoljanjim neprijateljima, a u meunarodnoj trgovini proirila je svoju djelatnost na mnogo ire prostranstvo. Njeno plemstvo tadasnji glavni politiki faktor u zemlji steklo je, zbog promijenjenih prilika, novih, ugarskih drugova, ali i nove mogunosti za dalji razvitak svoje line moi i utjecaja, pa i mogunosti da uestvuje u javnim poslovima i izvan granica svog ueg dravnog teritorija. Hrvate i Ugare je odsada naroito povezivala u jaku dravnu cjelinu pored zajednikog vladara Jo i zajednika katolika vjera, zajedniki latinski slubeni jezik, ve davno razumljiv i poznat Hrvatima i Ugarima, pa zajednika obrana od spoljanjih neprijatelja i zajedniki interesi u sklopu njihova privilegirana poloaja. Ti su razlozi bili tako snani da je od 1102. g. hrvatsko -ugarska dravna zajednica ostala trajno nepomuena i jaka, i ak je kroz stoljea postajala sve jaom i tjesnijom. Vie nikad, sve do XIX St., nije Hrvat 1, osim u rijetkim izuzetnim sluajevima koji su bili uvjetovani opim politikim prilikama, pomiljao na kidanje dravne veze s kraljevinom Ugarskom i na potpunu emancipaciju svoga politikog poloaja najbolji dokaz da ga je novi dravnopravni poloaj kroz stoljea zadovoljavao. pa i u tekim krizama koje ce jo stii hrvatsko -ugarsku dravnu zajednicu, bilo promjenom vladalakih domova bilo ratnim potekoama, hrvatsko je plemstvo bilo uvijek u svojoj veini na onoj strani 162 na kojoj je bilo i ugarsko, i usklaivalo je svoj stav s onog ugarskoga plemstva. Sve njih je, naime, vezala linost zajednikoga kralja, a o kakvoj supremaiji Maara kao naroda ne moze biti kroz stoljea ni govora; stara je Ugarska (regnum Hungariae) bila pravna d rava, a ne narodna, jer u njoj nije bila odluna pripadnost ovoj ili onoj narodnosti, ve jedino pravni polozaj u dravi. Ali s vremenom proizalo je samo po sebi, iz potrebe zajednike obrane bilo dravnih granica bilo plemikih privilegija, da su Hrvati u svojem sto ljetnom paritetu poeli zaostajati za Ugarima; to se nije zbivalo silom, ili mozda bilo posljedica kakve nesretne borbe, nego je nastupilo neujno, kao gotov in, a hrvatsko je plemstvo tu promjenu primalo utke, ponajvie bez, otpora, kao neto sasvim prirodno. Uza s v e to n i k a d a se n i j e h r v a t s k i n a r o d o d rek ao s v o j e h r v a t s k e d r av no s ti, smatrajui se vazda, do o k t o b r a 1 9 1 8 . godine, z a s e b n i m p o l i t i k i m n a r o d o m , a s v o j t e r i t o r i j z a s e b n o m i od Ugarske o d j e l i t o m p o l i t i k om c j e l i n o m . Zauzee dalmatinskih gradova i otoka. Krunisanjem u Biogradu na moru Koloman je primio i dunost da kao zakoniti vladalac hrvatsko -dalmatinskoga kraljevstva stee dalmatinske gradove Zadar, Trogir i Split te otoke Rab, Cres, Osor i Krk. To se vano djelo nikako nije dalo izvesti bez sukoba s Bizantinskim Carstvom, njihovim tadanjim vrhovnim gospodarom, a uz to i s Venecijom, njihovom neposrednom zatitnicom. Kako se u prvoj polovici 1104. mladi bizantinski carevi I v a n Komnen (Kalojoannes), sin Aleksijev, oenio ugarskom

princezom Piroskom (u Carigradu prozvanom Irenom), kerkom kralja Ladislava, nastupie ubrzo dobri odnosi izmeu kralja Kolomana i cara Aleksija, a jer je njezin otac tada ve bio mrtav, vrijedio je Koloman u oima Bizantinaca kao carski tast. Nekako u to vrijeme zamisli antiohijski i tarentski herceg B o e m u n d, sin Roberta Guiskarda, ponovnu navalu na Bra i na Bizantinsko Carstvo, pa je u tu svrhu poeo po zapadnoj Evropi kupiti kriare protiv shizmatikog cara. Sve je to, dakle, bio razlogom da s u car Aleksije i kralj Koloman, ili po bizantinskom shvaanju tast i svekar, sklopili obrambeni i navalni savez protiv Boemunda. Zbog ovako t i j e s n i h r o d b i n s k ih i pol i t i k i h veza izmeu oba, inae jo i susjedna vladara, kao i istoga to je upravo tada Carstvo bilo zaokupljeno svojim ivotnim interesima na oblinjem maloazijskom Istoku, dogodi se da je c a r A l e k s i j e p r i v o l i o da njegov p r i j a t e l j i s a v e z n i k k r a l j Kolo man zauz me d a l m a t i n s k e g r a d o v e i o t o k e . K a k o j e p a k Ve n e c i j a i z t r g o vakih interesa bila vezana uz Bizant i smatrala se carskom saveznicom protiv i njenih opasnih junoitalskih Normana, to se Republika sv. Marka morala zadovoljiti Aleksijevom odlukom i primiti je, makar i nerado, na znanje. S tim u vezi se dud Ordelafo Faledro ve od 1107. ne kiti vie naslovom vladara Hrvatske i Dalmacije. Na proljece 1107, dakle, zaputi se kralj Koloman s vojskom na primorje; u njegovoj je pratnji bilo vie ugarskih biskupa i velikana, a na elu im ostrogonski nadbiskup Lovro i palatin Ivan. Kralj se primate najprije u poetku maja Zadru, kao najznatnijem i najratobornijem dalmatinskom 163 gradu, i pozove ga na predaju. Ali graani, zacijelo eljni potpune samostalnosti po mletakom uzoru, odlue se na otpor. Na to Koloman podsjedne Zadar opkolivi ga s kopnene strane i bijui mu tvrde zidine iz jakih opsadnih strojeva. U takvim prilikama uao je s morske strane u podsjednuti grad trogirski biskup Ivan i stao branitelje nagovarati da se nagode s kraljem. Malo potom poalje i Koloman svoje poslanike Zadranima s porukom da mu se predadu i da se s njime nagode uz najbolje uvjete. Graani privoljee, na to Koloman zajami ispravom Zadru i njegovoj crkvi stare privilegije, djelomino jo iz bizantinskih vremena, te ih potkrijepi svojom prisegom i prisegom ugarskih crkvenih i svjetovnih odlinika iz pratnje. Poslije toga poloe Zadrani prisegu vjernosti svom novom vladaru i sveano ga uvedu u grad. Takvi se slini prizori odigrae i po ostalim gradovima. U pratnji biskupa Ivana poe zatim Koloman preko ibenika do Trogira, koji mu o tvori vrata bez otpora, a kralj mu 25. maja izdade povelju slinu zadarskoj pa, nagradivi obilno trogirsku crkvu, skrene do susjednoga S p l i t a. Dioklecijanov grad se u prvi mah nekao da Kolomana prizna svojim gospodarom, ali vidjevi da se kralj ozbiljno sprema na opsadu, predade se i on posredovanjem svoga biskupa Kresencija i dobije povelju kao Zadar i Trogir. Poslije toga vrati se Koloman pod Zadar gdje je meutim hrvatski ban Ugra skupio trinaest laa i, ukrcavi u njih dosta kopnene vojske, prevezao se do otoka Raba, koji se poslije neznatna otpora predade, a s njime zacijelo jo i Cres, Osor i Krk. Sabor pred Zadrom. Poslije predaje gradova i otoka Koloman sazva n a o t v o r e n o p o l j e i s p r e d Z a d r a s a b o r d a l m a t i n s k o g a graanstva i poloi jasno i glasno prisegu na evanelje, koje je drao zadarski biskup Grgur: da e vazda on i njegovi nasljednici tititi i potivati drevnu autonomiju dalmatinskih gradskih opina, a izrijekom da ce u svako doba potovati slobodu izbora gradskih knezova i biskupa. Poslije kralja poloie slinu prisegu svi ugarski prisutni crkveni i svjetovni dostojanstvenici u njegovoj pratnji i vojsci. Nema sumnje da su zatim i predstavnici dalmatinskih gradova poloili kralju Kolomanu prisegu vjernosti. Po svoj je prilici u z n a k p o l i t i k e n e z a v i s n o s t i hrvatsko - dalmatinskoga k r a l j e v s t v a pro glaen na o vo m sabor u zaseb nim hr - v a t s k o - d a l m a t i n s k i m k r a l j e m K o l o m a n o v j e d i n a c S t j e pan, tada dijete od kakvih est godina, jer vidimo kako ga Zadrani u to vrijeme u svojim crkvama nazivaju naim k r a l j em uz Kolomana kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske1a. Da to, vlast je zapravo bila u rukama hrvatskoga bana Ugre, pod kojega su vojsku, sudbinu i upravnu vlast bili podvrgnuti pored Hrvatske (sa Slavonijom do Drave) jo i novosteeni gradovi i otoci. Vrativi kopnu i moru mir, tako da je svatko mogao poi za svojim poslom kako kae u jednoj ispravi opatica zadarskog samostana sv. Marije, Vekenega Koloman se opet vrati u Ugarsku (ljeti (1107). 164

Dalmatinski privilegiji. Privilegiji to ih je kralj Koloman podijelio dalmatinskim gradskim opinama za sebe, svoga sina i nasljednike uope, bijahu veoma opseni. Prije svega oslobodio ih je od plaanja svakoga danka, a napose onoga to su ga plaali jo od vremena cara Vasilija I (o. 882) umjesto bizantinskom strategu hrvatskom vladaru u gotovu novcu (dukatima) i u prirodninama za mirni uitak posjeda na hrvatskom teritoriju (tributum pads); Koloman im je, dakle, dao taj kraljevski mir bezuvjetno. Nadalje im je zajamio drevnu autonomiju u svim municipalnim poslovima slobodnim izborom gradskoga kneza i biskupa, upotrebom domaih autonomnih zakona i suda, oslobodivi ih tako od traenja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na udaljenom dvoru, a samo od prihoda gradske luke, to je ulazilo od stranih brodova, pridrao je sebi dvije treine prepustivi treci dio gradskom knezu, poto je biskup dobio od itave svote desetinu. Napose je kralj oslobodio dalmatinske graane i z a l a z n i n e (ius descensus) naglaivsi izrijekom: Kad p a k k vama doem da se krunim i l i da u vaem gradu sazo v e m s a b o r k r a l j e v s t v a 2 , nijedan graanin nece morati da primi gosta na silu, ve ce svakomu biti na volju da primi koga hoce. Kad ove privilegije usporedimo s onim drugih gradova po Evropi, naroito u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, uvjerit emo se da su dalmatinski najliberalniji i najopseniji; jedino privilegiji grada Londona, otprilike iz istog vremena, mogu se s njima takmiiti, ali i oni ipak zaostaju. Ratovanje s normanskim hercegom Boemundom (1108). Uskoro potom, krajem augusta3 1107, navali bez znaajnijeg uspjeha normanski herceg Boemund na bizantinski Bra s 34.000 momaka; stavie, kad ga je car Aleksije opkolio, bio je primoran u septembru 1108. zamoliti mir. Za vrijeme vojske pod Bracem ukrcae se Kolomanove ete (negdje na proljece 1108) u mletake galije i prevezoe u Apuliju gdje su pustoile tri mjeseca hercegovu zemlju, a zatim se vratie u Dalmaciju. U sklapanju mira izmeu cara Alefksija i hercega Boemunda u Brau sudjelovala su i dva Kolomanova poslanika, upani Peris4 (bez sumnje Hrvat) i imun (mozda Maar). Sukob s carem Henrikom V. U isto se vrijeme kralj morao ogledati i s Njemako-rimskim carem Henrikom V. Naime, Kolomanov uspjeh u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almoa toliko da je poslao u Njemaku i ondje traio pomoi, ali ne i dobivi je, morao se pokoriti. Meutim, kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pa sina Stjepana proglasio ak zasebnim hrvatsko dalmatinskim kraljem, Almo se i opet die te najprije poljskom, a 165 zatim njemakom moi zaprijeti bratu. U Njemakoj se, naime, vijest o zauzeu dalmatinskih gradova veoma neugodno dojmila cara Henrika V, jer ondje smatrahu Hrvatsku i Dalmaciju jo od vremena Karla Velikoga dijelom Zapadnoga Rimskog Carstva, Na Almoevu molbu car se doista lino stavi na elo vojske i provali u ugarsku opravdavajui to time to je Koloman napao granice nae drave na primorju. Car Henrik V opsjedne u poetku oktobra 1108. grad Poun (Bratislavu), ali ne postigavi nita, morao se ubrzo vratiti. I tako je Koloman pod tvrdim zidinama Pouna ne samo obranio od Nijemaca svoj novosteeni posjed dalmatinskih gradova i otoka nego i konano i t r a j n o o d b i o N j e m a k e n a v a l e k o j e s u i m a l e t e n d e n c i j u da Ugarsku u i n e v a z a l n o m p o k r a j i n o m Rimskoga Carstva, za im su toliko teili ve Henrik III i Henrik IV. Osljepljenje Almoa i Bele. Poslije careva neuspjeha Almo se i opet izmirio s bratom, ali, kao i svaki put, tek na kratko vrijeme. Najzad se Koloman, slomljen tekom boleu, a na glas da Almo opet sprema nevjeru, odlui pred smrt, na nagovor nekih niskih dua, oito zabrinut za sudbinu svoga etrnaestogodinjeg sina Stjepana, na veoma okrutno djelo: godine 1115. dade iznenada uhvatiti brata i njegova devetogodinjeg sina Belu i lii ih obojicu oinjeg vida u namjeri da ih ukloni s prijestolja, odnosno hrvatskoga hercegstva. Poslije toga zlodjela budu otac i sin zatvoreni u samostan Domos (na Dunavu nedaleko od Vaca) gdje ostadoe do skore Kolomanove smrti (3. februara 1116); tada Almo umakne uz pomo nekih njemu odanih velikana u Bizant, gdje ga car Aleksije i sin mu Ivan, mu njegove roake Piroske -Irene, srdano primie. Slijepoga sina Belu ostavi Almo u pevardskom (Pecsvarad) samostanu nedaleko od Peuha na brizi nekim povjerljivim redovnicima, koji ga tako vjeto sakrie da ni Kolomanov nasljednik kralj Stjepan nije sve do potkraj ivota za nj saznao. Boris Kolomanovi. Brat Almo nije bio jedina porodina neprilika Kolomanova. Kralj se, naime, dva puta enio: 1097. normanskom princezom Buzilom, koja mu rodi dva sina blizanca: Ladislava i

Stjepana, a drugi put 1112. Ruskinjom Eufemijom, kerkom velikoga kneza Vladimira II Monomaha iz Kijeva. Taj brak, meutim, nije bio sretan: to se zapravo zbilo, ne znamo, sigurno je samo da je Koloman ve poslije godine dana otpravio kui trudnu Eufemiju optuujui je za nevjere. U Kijevu ona rodi sina Borisa Kolomanovia, a taj bijae potom odgojen potpuno na ruski nain i postade tekom brigom Kolomanovih nasljednika. Kolomanovo vladanje u Hrvatskoj. O djelovanju kralja Kolomana u hrvatskome kraljevstvu poslije njegova krunisanja u Biogradu, kao i poslije dalmatinske vojske, znamo veoma malo, ali uza sve to ipak ne moze biti sumnje da mu je i u to doba obrao svoju panju. Najznatnija je injenica da je K o l o m a n i o p e t s j e d i n i o i t a v h r v a t s k i t e r i t o r i j o d D r a v e d o m o r a i p r e d a o g a b a n u n a u p r a v u , t e o t a d a b i j a e ban glavni predstavnik kraljevske vlasti u zemlji. Zacijelo su ve tada, ako ne jo i prije u doba hrvatskih kraljeva, ureene upanije 5 , kao poimence 166 n a m p o z n a t e z a g r e b a k a , v a r a d i n s k a i k r i e v a k a , a l i t a k o da su i nadalje ivjele male plemenske upe 6 sa sreditima u Moravlju (sjeveroistocno od Zagreba), Roviu (istono od Krievaca) i Garenici (na istonom podnoju moslavakih brda). Preko Save, oko dananje okike Sv. Jane, prostirala se mala plemenska upanija P o d g o r j e, preko Kupe upanija G o r i c a i Go r a, o ko Une up anija Dub ica, a p reko Une Vod ica (Vo dievo); nadalje S a v s k a upanija u porjeju Save i V r b a s k a upanija u porjeju donjeg Vrbasa sa sreditem u Vrbaskom gradu (kod dananje Banja luke). Jo se u kasnije doba spominje u kraju izmeu Koprivnice i mjesta Zaesan (azma) iroka vojnika c e s t a k r a l j a Kolomana (strata Colomani regis), na kojoj bijae podignut preko neke vode most k r a l j a Kolomana (pons regis Colomani). Sada pone i sporadiko n a s e l j a - v a n j e m a a r s k o g p l e m s t v a u tada gustim praumama pokritu Slavoniju kako se stala nazivati zemlja izmeu D r a v e i Gvozda u ispravama XII st. a i sam je kralj u njoj imao prostrana imanja i mnogobrojne slubenike i kmetove, dok u Hrvatskoj preko Gvozda nema traga, ne samo u to doba nego ni kasnije sve do turske najezde, maarskim naseobinama, pa ak ni kraljevskim darovnicama u korist kojega ugarskog plemia. Inae je kralj imao i tu prostrana imanja 7, a u prvom se redu istie kral j e v s k o z e m l j i t e (1190 territorium regale) Podmorje izmeu Trogira i Splita, batina hrvatskih Trpimirovia. Kao pouzdano znamo, nadalje, da je Koloman uredio porezne prilike u Slavoniji. U toj se zemlji, zacijelo jo od davnih vremena (barem franakih), plaao porez u kunskim kozama, dakle na naravi, kao i kod ostalih Slavena, naroito u Rusiji. Koloman sada odredi da se taj porez ima plaati u novcu, i t o l 2 denara srebra; taj se p o r e z n a z i v a o k u n o v i n a i l i m a r t u r i n a . Z a p o b i r a n j e d a a u H r v a t skoj kralj je smjestio u Splitu, u nekoj kuli tik do gradskih zidina prema kopnu, vojnicku posadu da bude u pomoi njegovu skupljau kraljevskih daa (exactor regalium tributorum) knezu imunu. 167

II

BORBE S VENECIJOM I BIZANTOM (11161180)

Stjepan II. Kolomanov sin Stjepan II (11161131) stupio je u petnaestoj godini na prijestolje. Nije dakle vie bio dijete da bi ga trebalo staviti pod skrbnitvo, ali nije ni dospio do onog stepena zrelosti koji je jamstvo dobrom vladanju, pa tako se i zbilo da se mladi kralj ve u ranoj mladosti bacio u preobilni uitak ivotnih slasti, to je ubrzo unitilo njegov tjelesni organizam. Padao je iz jedne bolesti u drugu, dok mu se najzad nije poremetila i duevna harmonija. Promjena na prijestolju u Ugarskoj i Hrvatskoj doskora povue za sobom i ozbiljne promjene u meunarodnom poloaju, jer su svi Stjepanovi susjedi prezali za tim da iskoriste priliku to je krepkoga Kolomana naslijedio nestaan djeak, i da sada proire svoje drave na raun Ugarske i Hrvatske. Ali se mladi Stjepan ipak znao spretno odrati, i to u jednu ruku diplomatskim sredstvima, a u drugu orujem. Ratovanje s Venecijom. Uklonivi opasnosti to su mu zaprijetile iz Austrije i eke, Stjepan je obratio glavnu panju Hrvatskoj gdje su Venecija i Bizant izazvali ozbiljne zaplete. Znamo kako je Venecija tekim srcem podnosila guibitak dalmatinskih gradova i otoka, a znamo i to da

se do njihova posjeda dolazilo prekco Bizantinskog Carstva, gdje se tada na dvoru ve nalazila ugarska princeza Piroka -Irena koja je odluno zagovarala Almoa protiv Kolomana, pa tako se na glas o njegovu osljepljenju, kao i njegova sina Bele, car Aleksije I pone opet priblizavati Veneciji, a s tim u vezi nastade dugotrajna b o r b a za p o s j e d D a l m a c i j e i Hrvatske iz me u nj ezi na zako nito ga k r a l j a s j ed ne, a Venecij e i Bizanta s druge strane. U sporazumu s carem Aleksijem zapone mletaki dud Ordelafo Faledro jo u augustu 1115. vojnu zaplovivi ratnim brodovljem i vojskom put Zadra te ga osvoji osim gradskoga katela, u kojem se nalazila kraljevska vojska, zacijelo pod vodstvom bana Kledina. U toj vojski dopadoe duda osim otoka jo i Trogir i Split. 8 Poslije toga vrati se on kui u Veneciju. Tako lako mogao je dud djelomino osvojiti Dalmaciju samo zato to je kralj Koloman, pritisnut tekom boleu i smeten razmiricama s bratom Almoem, zanemario obranu svoga dragocjenog primorskog posjeda jer, osim u zadarskom gradskom katelu i u Biogradu, nigdje drugdje nije bilo kraljevske vojske. U maju 1116. zaplovi dud i opet prema Dalmaciji (taj put pomagala su mu oba carstva, Bizantnsko i Njemako). Na Petrovo (29. juna) dolo je pod Zadrom do velike bitke, u kojoj bijae hrvatski ban Kledin potuen, na to dud osvoji gradski katel. Osvojivi jo i ibenik te razruivi njegove utvrde, vrati se dud slavodobitno u Veneciju. G o d i n e 1 1 1 6 , d a k l e , i m a l a j e R e p u b l i k a s v. M a r k a u s v o j o j v l a s t i ne samo i t a v u bizantinsku D a l m a c i j u nego i dva 168 h r v a t s k a g r a d a , B i o g r a d i i b e n i k . K r a l j S t j e p a n p a k b i j a e u taj as zabavljen ekim i austrijskim poslovima, stoga dospije tek na prijelazu iz 1116. na 1117. godinu da se dade na obranu Dalmacije i Hrvatske. U novom ratu bijae sada dud Ordelafo Faledro ametice potuen pa je tovie, ubrzo od zadobivenih rana i umro, na to novi dud Dominik Michieli zamoli petgodinje primirje, koje mu Stjepan i dopusti (11171122) hotei da meutim dovri sa ekom. Kad je primirje minulo, zapoe kralj Stjepan nanovo rat (1124) i pridobije Biograd, ibenik, Trogir i Split, ali otoka i Zadra nije mogao osvojiti. Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tada je kralj Stjepan doao u Hrvatsku i Dalmaciju i potvrdio Trogiru i Splitu Kolomanov privilegij, a moda je bio i o k r u n j e n hrvatskodalmatinskim kraljem9. Prilike su bile u taj as tim povoljnije po ugarsko -hrvatskoga kralja to se glavna mletaka sila nalazila jo od 1122. u Svetoj Zemlji, gdje je podsjedala Tir, i to je Venecija zbog toga dola u sukob s bizantnskim carem Ivanom. Uspjeh kralja Stjepana bijae ipak samo kratka vijeka. U maju 1125. vrati se dud Dominik Michieli s istone vojskee i opet preotme Split, ibenik i Trogir, a Biograd je dao do t e m e l j a r a z v a l i t i . Tako propade sav prologodinji uspjeh, a to tim to je u isto vrijeme snagu i kralja Stjepana privezao uza se nov i mnogo pogibeljniji dumanin vrni sin i nasljednik snanog Aleksija I car I v a n Komnen i l i K a l o j o a n (11181143). Bizantinsko Carstvo u XII stoljecu. Bizant bijae u XI i XII st. jo uvijek prva krsanska velevlast u Evropi, koja je osim, u Maloj Aziji i na Balkanskom poluotoku znala odrati neke posjede i u Italiji. Svoju snagu crpio je iz starodrevnoga imunog graanstva, a literarni i umjetnicki ivot stalno je u njemu cvao, dok su se vojnike, financijske i pravne institucije toliko usavrile da ih je evropski Zapad smatrao nedostiivim. Njegov obrt, a naroito umjetni, nije imao premca u svijetu, a trgovina mu se proirila na sva tri tada poznata dijela svijeta. Car Ivan naslijedio je dakle u cvatu i ojaalu dravu te je s jo vie razuma, nastavio oevu politiku. Batinivi puni riznicu i odlinu vojsku, htjede da oivotvori drevne bizantinske p r e fe r e n c i j e i i d e j e o s v j e t s k o m g o s p o d s t v u . O d t o g a d o b a Bizantinsko je Carstvo i opet slijedilo p o l i t i k u imperijalizma 10 , koja je kroz decenije isto tako zaprijetila Hrvatskoj kao to su je i u XI st. ugrozila slina, nastojanja cara Vasilija II Bugaroubice. Sreom su za prvih desetak godina zaokupili cara Ivana drugi poslovi pa se tako nije mogao baciti svom snagom protiv kralja Stjepana. Zato je neprestano podstrekavao Veneciju da osvoji Dalmaciju i oteavao pograninu ugarsko -bizantinsku trgovinu uz Dunav. Tu je pogibao uveavalo to to je careva ena Irena (Piroka) stajala na strani oslijepljenog hercega Almoa i primila ga na dvor, gdje se malo -pomalo okupila oko njega itava maarska emigrantska kolonija. To su bili nezadovoljnici svake vrste koji su nastojali da bizantinski dvor pridobiju da nasilno uspostavi Almoa u Ugarskoj i Hrvatskoj na tetu kralja Stjepana.

169 U takvim se prilikama car odluio posluiti tim bjeguncima u svoje imperijalistike ciljeve, hrabrio ih i po magao, ali dok je na drugo m mjes tu bio zaokupljen presnijim po slo vima, nije mo gao da istup i oruano m ruko m p rotiv kralja Stjepana. Ra to va nj e s B iza nt o m. Kr alj Stj ep an nij e p o tcj enj ivao b izantins ku o p as nost. Obnovivi poslije sukoba, nakon oeve smrti, opet dobre odnose s austrij s k i m ma r k g r o f o m, e k i m k n e z o m i N j e ma k i m c a r e m H e n r i k o m V, p o t ra i dodira sa svim neprijateljima Bizantinskog Carstva, a naroito s junoitalskim No rmani ma i sa Srbima, koji su se takoer vazd a borili za svoj u nezavisno st. Ka d s e k r a lj S t j ep a n p o b r i n u o z a v o j s k u i s a v e z n i k e , p o zo v e c a ra I v a n a d a p ro t j e r a u g a r s k e b j e g u n c e s A l m o e m i z c a r s t v a ; a k a d c a r n e h t j e d e t o g a uini ti, o d lui d a e navaliti p r vi. Rat zapo e 11 27 . p rij elazo m Stj ep ano ve vojske preko Save i zauzeem Beograda i Branieva. Zatim kralj prodre sve do Nisa i Sofije, ali ga kod Plovdiva doeka car Ivan i primora na uzmak. Meutim dade kralj Stjepan do temelja razvaliti Beograd, a kamenje njegovih zgrada prenijeti laama na drugu obalu, gdje neto povie sastavaka Save i Dunava poloi temelj dananjem Zemunu. Tek poslije dvogodisnjeg ratovanja s izmjeninom sreom sklope (1129) oba vladara mir uz uvjet da imaju Sava i Dunav biti granicom izmeu obiju drava. Kako herceg Almo vie nije bio u ivotu (umro 1127), a za njegova se sina Belu uopce nije ni znalo da je iv, izostae u tom smjeru bilo kakvi pregovori. Stjepan se vratio s ratita teko bolestan tako da se openito dralo da mu je smrt blizu. Budui da nije imao djece, zaokupi ga teka briga oko ureenja n asljedstva, koju mu olaka tek pouzdan glas da jo ivi njegov strievi slijepi h e r c e g B e 1 a. Sada ga bolesni kralj uzme k sebi na dvor, proglasi prijestolonasljednikom i oeni (1130) kerkom srpskoga velikog upana Uroa Jelenom, enom muevna duha. Odmah potom umro je kralj Stjepan (1. marta 1131) i bio pokopan u Velikom Varadinu. Bela II Slijepi. Njegov nasljednik Bela II Slijepi (11311141) nije zbog tjelesne mane mogao imati vee uloge ni na vojnikom, ni na politikom polju, ve je te poslove prepustio drugima, naroito zeni Jeleni, a najvea mu je vrij ed no st u to m sto j e sp asio Arp ad o vu d i n a s t i j u o d izu mir anj a. Protiv njega istupi kao pretendent na prijestolje B o r i s Kolomanovi, kome nisu na ostrogonskoim dvoru priznavali zakonito arpadsko podrijetlo. Boris poe najprije u Bizant caru Ivanu, koji ga asno primi i oeni nekom svojom roakinjom, a zatim ode u Poljsku otkuda provali (1132) preko Karpata s jakom vojskom u Ugarsku, ali bude potuen tako da se vie nije dizao protiv Bele. Za Belina vladanja nije bilo sukoba s Bizantom, ali zato je sretni rat s Venecijom Hrvatima opet vratio Dalmaciju, osim Zadra i otoka (o. 1133). Malo poslije stekne Bela i B o s n u, koja se dobrovoljno pridrui Ugarskoj kao saveznica; od toga vremena nosili su ugarsko -hrvatski kraljevi jo i naslov rex Ramae11 170 Gejza II. Bela ostavi po smrti (13. februara 1141) tri sina: Gejzu, Stjepana i Ladislava, od kojih ga naslijedi G e j z a II (11411162) kao kralj, S t j e p a n kao herceg hrvatski, a L a d i s l a v kao herceg bosanski. Kako su sva trojica bili jo malodobni, preuze mjesto Gejze i Stjepana vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj uz mater Jelenu njihov ujak, palatin i ban B j e l o , a mjesto Ladislava bosanski ban Borid, Hrvat iz okolia Grabarja, nedaleko od dananjega Broda na Savi.12 U taj as bile su prilike po Ugareku i juno-slavenske zemlje veoma nepovoljne jer se Njemaka i Bizant sloie na njihovu propast. Novi car Manuel Komnen (1143 1180) pone, naime, t vr d i ti d a s ve z e mlj e k o j e s u ne ko b i l e un u tar gra n ic a Ri msko ga Car st va p r i p a d a j u nj emu. Tu se rad ilo o Srb ij i, Hrvatskoj, Dalmaiji, Ugarskoj (Panoniji) i junoitalskoj Normaniji. Pri tom se Manuel poeo sluiti senioratskim naelom, obiajnim kod Slavena, koje je tada bilo poznato i u Ugarskoj, a po kojemu ne nasljeuje sin oca na prijestolju nego najstariji lan kraljevske porodice. Da se tome otme, ostrogonski dvor obonovi obrambeni i navalni savez sa Srbima i Normanima. Rat zapoe 1146. Njemaka, ali joj vojske budu potuene pa ban Bjelo provali ak u Austriju i pobije Nijemce ametom na rijeci Lajti. Iduce godine (1147), kad su Ugarskom prolazile kriarske ete na Istok, prokrade se s njima u Bizant i B o r i s Kolomanovi, gdje ga car Manuel usrdno primi, a kad se potom 1150. pobune Srbi, kojima pohrlie u pomo Ugri i Hrvati, car zapone rat i potue saveznike na rijeci Tari. Za kaznu provali Manuel idue godine u Ugarsku i Hrvatsku, zauzme Zemun i opustoi Srijem, a zatim sklopi 1152. s Gejzom ponueni mu mir, ali ve 1154. nastavi se rat za kojega pogibe Boris Kolomanovi, ija smrt uskori ponovni mir (1156) koji bijae po Gejzu

to povoljniji. Uto se doskora i Njemako-bizantinski savez raspao, pa Gejza sklopi ak savez s carem Fridrikom Barbarosom. Te su se povoljne prilike iznenada promijenile kad Gejzina braa, najprije Stjepan, a poslije njega i Ladislav, zavadivi se s njime, prebjegnu u Bizant gdje ih car Manuel radosno doeka kao prikladno orue kojim e zadavati tekih neprilika Ugarskoj i Hrvatskoj. Dinastike smutnje. I doista, kad Gejza II umre (31. marta 1162) i ostavi prijestolje sinu Stjepanu III (1162), podie se na nj Manuel Komnen s jakom vojskom zahtijevajui da se po senioratskom naelu na prijestolje podigne njegov ljubimac Stjepan, najmlai Gejzin brat. Ali Ugri ne htjedoe da ga prime ve se veina njih odlui za srednjega brata Ladislava II (11621163), a kad on ve iza estmjesnoga vladanja umre (14. janiuara 1163), priznae najzad ipak Stjepana IV (1163) svojim gospodarom; naroito su Hrvati 171 podupirali njegovo pravo, oito jer su bili prvi Bizantu na udarcu. Meutim, nevaljalo mu vladanje doskora izazove opu bunu, a ta ga protjera iz drave, na to se opet vrati na prijestolje Gejzin sin Stjepan III (1163 1172). Poslije kratkog rata s carem Manuelom dolo je do mira u kojemu car obea da nece vie podupirati Raskralja, strica kraljeva, Stjepana IV, a Stjepan III je opet sa svoje strane mo rao caru ustupiti S r i j e m i obeati da e svo ga brata B e 1 u poslati u Bizant na odgoj, predavi na to caru u upravu B e l i n u b atin u, n ai me Hrvats ku Veleb itu na j ug i Dal macij u. Stje pa n II I u H rv a t s k o j i Da l ma c iji . Stj ep a n III d o i st a p o a lj e B el u u Bizant, gdje ga car zarui sa svojom kcerkom Marijom i nemajuci sam sina proglasi prijestolonasljednikorn, ali njegove batine kralj Stjepan ne htjede predati caru; stavie, na jesen 1163. doao je u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je po tvrd io p rivilegij e svo j ih p r etho d nika d almati ns ki m grad ski m o p cina ma, a mo d a se i nap o se j o o kr u nio za hr va t s ko - d al ma ti n s ko ga k ralj a. Zb o g toga je 1164. dolo do novoga rata s carem, i Stjepan je bio prinuen da spo menute hrvatske zemlje prep usti Manuelu. Me utim, mir bij ae kratko traj an j e r r a s k r a l j s t r i c S t j e p a n I V i o p e t i z a z o v e r a t , u k o j e m k r a l j S t j e p a n I I I otme Bizantincima netom ustupljeni Srijem sa Zemuno m. Bizantinska prevlast u Hrvatskoj 1 3 . Za vrijeme opsade umre (1165) u Zemunu od otrova nesretni Stjepan IV, na to car Manuel izae glavom na celu snazne vojske na bojiste: s jednom polovicom posao je sam u Srijem i zauzeo Zemun na jurs, a drugu je polovicu poslao na Bosnu, Hrvateku i Dalmaciju, koje je zemlje carsiki voj vo da I van Dukas brzo o svojio. UplaSen, Stj epan III za mo li mi r ko j i m se o ib vezao d a e car u u st up i ti B el i n u b a t i n u, a li kad u Veneciji, koja se zavadila s carem Manuelom, nae jakoga saveznika, prekine sklo p lj eni mir i zapo ne 11 6 6. no v rat. U nj e m d o sko r a zauz me u st up lj ene hrvatske zemlje, a gradu ibeniku podijeli privilegij kakav su imali Split i Trogir Jo od Kolomana s doslovno istom sadrinom. Ovo kraljevo vje-rolomstvo potaknu cara Manuela na posljednji odluni rat u kojem Bizantinci najzad zavladae 1167. Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmaoijom, osim Zadra i otoka koji bijahu u mletakoj vlasti. Na elu uprave u bizantinskoj Hrvatskoj stajao je carev roak Konstantin (sebastos = princ), a postupao je veoma obzirno sa svojim podanicima tedei im imutak i katoliku vjeru. Meutim, caru Manuelu rodi se sin Aleksije, na to je car ne samo skinuo hercega Belu s dostojanstva prijestolonasljednika ve i razvrgao njegove zaruke s Marijom, oenivi ga Agnezom, kerkom antiohijskoga kneza. Kad malo zatim Stjepan III iznenada umre, car otpremi hereega u Ugarsku, gdje kao Bela III (11721196) naslijedi krunu vladajui u Ugarskoj i Hrvatskoj od Drave do Krke (bez Srijema), jer je vlast Bizanta u preostalim hrvatskim zeimljama potrajala sve do godine 1180, kad je umro (24. septemibra) silni car Manuel, a s njime propala i mo Bizantinskog Carstva. 172 BELA III, EMERIK i ANDRIJA II (11801235) Bela III i njegova politika. im je negdje na poetku oktobra 1180. kralju Beli II stigao glas da

je car Manuel Komnen umro, odmah se pouri da uzme u svoju vlast Srijem i Hrvatsku s Dalmacijom od Krke do Neretve. Kralj poalje u te zemlje vojsku, koja ih zauzme bez otpora, to vie, ne otvorie samo hrvatski gradovi i dalmatinski Split i Trogir vrata kraljevoj vojsci ve se i mletaki Zadar ponovo pobuni i pokloni Beli. Meutim, smru cara Ma nuela nije samo utrnulo bizantinsko vladanje u hrvatskim zemljama nego se tek odsada stalno i trajno utvrdi hrvatsko - ugarski dravni savez, kako je 1102. ureen za Kolomana. U vezi s time dade Bela III svoga starijeg sina E m e r i k a jo za svoga ivota o k r u n i t i uz ugarskoga napose i za hrvatsko - dalmatinskoga k r a l j a, predavi mu i svu Kraljevinu Hrvatsku od Drave do mora u samostalnu upravu 14, a u Bosni se i nadalje odra jo od cara Manuela postavljeni ban Kulin (otprilike od 11701204), kao vazal Bele, pa ak i srpski veliki upan S t e f a n Nemanja priblii se u prvi as ugarskom dvoru kao njegov stari politiki saveznik. Ali kad poslije Manuelove smrti nastadoe u Bizantinskom Carstvu teki neredi koji upro -pastie dravu, a balkanskim narodima, naroito Srbima i Bugarima, omoguie potpuno osloboenje od stoljetne bizantinske hegenionije, pregne Bela III da bivu ulogu Bizanta prenese na Ugarsku. Time je, dodue, oznaio ugarskoj politici pravac za vie stoljea, ali se zato raskrstio sa Srbima i Bugarima. Takvi su neprijateljski odnosi i takve tenje ugarskih kraljeva potrajale sve do osmanlijske najezde, idui ovoj nehotice na ruku. Kao t o se neko c a r M a n u e l s l u i o p o r o d i n i m s p o r o v i m a u p i t a n j u n a s l j e d s t v a u Ugarskoj, tako B e l a i, n j e g o v i n a s l j e d n i c i p oee o d s a d a isko ritavati vj er ske s mut nj e na B a l kansko m poluotoku u svoje p o l i t i k e svrhe. Zadar. Zbog Zadra koji se vratio pod vlast kralja Bele jo 1180. dolo je ve 1181. do rata. Mleani su u desetak godina velikom silom i golemim trokom neprestano udarali na nj, ali se Zadar ipak odrao odbivsi hrabro sve jurie na kopnu i moru. To prinudi duda Henrika Dandola da sklopi primirje koje se jednako; produljivalo a da do mora nije dolo. Crkvene prilike. Poslije razliitih smetnja najzad je za splitskog nadbiskupa izabran Maar Petar, sin Ketelenya od baranjskog plemena Kan. Odmah po svom dolasku u Split odlui on urediti i tamo prirediti svoju 174 nadbiskupiju i svoje susjedne biskupije. U tu svrhu sazva na pocetku 1185. crkveni sabor (sinodu) svoje nadbiskupije u Splitu, na kojemu su doneseni ovi zakljuci: 1) Proklinju se sve h e r e t i k e sekte i njihovi privrzenici koji se dizu protiv nauka rimske crkve i njoj otimaj u desetinu i posjede. 2) Potvruju se stari obicaji splitske crkve, prava itavoga njena klera, a naroito s l o b o d a n i z b o r n a d b i s k u p a p o k a n o n i c i m a . 3 ) U v o d i s e dnevna misa u svim crkvama u ast Bl. Dj. Marije. Prvi i trei zakljuak upereni su u prvom redu protiv bogomila (patarena). Budui da su izbile smutnje u pitanju pripadnosti pojedinih parohija (arhidakonata) pojedinim b is kup ij a ma, o d re eno j e sad a o vako : Sp litska nad b iskup ij a i ma ove parohije: Klis, Skale, Zminu, Cetinu, citavo Hlijevno, itav Mosor i itav kraj od Dola do Vrulje, to jest od ua Cetine do nadomak Splita. Svi pripad nici, tj. paro hijani, d aj u d esetinu. Kninska b iskupij a: Knin (sjedite), a parohije su: Kninsko polje, Vrlika i Pset. Trogirska biskup i j a : Trogir, Drid, Sibenik i fiitava zupanija Zagorje. S k r a d i n s k a b i s k u p i j a : Skradin, Bribir, Biograd s itavom Sidragom. Ninska b i s k u p i j a : Nin, citava Luka i zapadna polovina Like. Senjska biskup i j a : Senj, Vinodol, Plaki, Gacko (Otocac) i Buzane. Krbavska b i s k u p i j a : Krbava (danas Udbina), a parohije: Krbava, istocna polovina Like, Novigrad, Dreznik, Plaski i Modrusa. Ovaj je crkveni sabor, dakle, zapravo kreirao biskupiju Krbavsku, dosada (od 1163) parohiju splitske nadbi skupije. Banovi. Za vladanja Bele III upravljalo je kraljevinom Hrvatskom neko liko poimence poznatih banova. Prvi je bio Ampudije (Ampudinus ili Ompudinus); banovao je jo od 1164, dakle za itava vladanja Stjepana III pa sve do 11761180. Cak je od 1165. do 1167. bio i palatin, kao i njegov prethodnik Bjelo. Uestvovao je i u bizantinskom ratu u Hrvatskoj i Dalmaciji 1165, a potom i u Maloj Aziji protiv Selduka, na elu eta koje je Bela III poslao u pomo caru Manuelu (1176). Poslije Ampudija spominje se, od augusta 1181. do 1184, D i o nizije. O njemu ima vie podataka, pa je on i prvi na ban kojemu je tano obiljeena i oblast nad kojom banuije. On je banus D a l m a t i a e et Chroatiae ili banus m a r i t i n x a e p r o v i n c i a e , to oito znaci isto, to pouzdanije to je prvi slubeni naziv koji mu se daje odmah uz ime, a drugi mu se daje nekako intimno. Ali mnogo je vanije da se iz ono malo isprava to su se o banu Dioniziju sauvale jasno vidi da mu se v l a s t i r i l a od Drave do mora, a moda i od Dunava do mora, jer se 1183. spominje jo i kao zupan backi. On

vrsi svoju vlast u Zagrebu i u Zadru, pa zato moemo i odrediti opseg Kraljevine Hrvatske u ono vrijeme, naime poslije pada bizantinske vlasti. Godine 1184. postade palatin, na sto ga na banskoj stolici zamijeni neki Subanus (Szoban?), o kojem nam se sauvao jedan jedini indirektni podatak. Malo potom nalazimo u ispravama ubiljezeno ime prvoga nam poznatog banovca (vicebanus): to je Makarije od plemena Moslavakih (1189), koje je steklo prostranih posjeda u krievakoj i zaladskoj upaniji. 175 Feudalizacija hrvatskoga plemstva 15. U to vrijeme izlaze ve na jasnije historiko poprite i neke od glavnih hrvatskih velikakih porodica, koje e brzo, kad u Ugarskoj i u Hrvatskoj bude potpuno prevladao feudalizam, imati bitnu ulogu u hrvatskoj prolosti. 1. Krki knezovi . Krki su knezovi nesumnjivo domae hrvatsko krko plemstvo. Prvi poznati lan ove porodice, knez Dujam (1118, umro 1163), . bio je mletaki vazal. Upravljao je otokom Krkom kao kneijom u ime Mletake Republike, a po smrti naslijedie ga oba starija sina, Bartol I i Vid, koji su takoer primili otok od Venecije kao doivotno lemo. Meutim, trei njegov sin, moda od druge ene, Bartol II, brat knezova (frater comitum), koji nije imao dijela u upravi krkog otoka, poao je nekako poslije 1186. u slubu susjednoga kralja Bele III. Ne zna se zbog kakvih zasluga, ali stoji da ga je pomenut kralj 1193. obdario itavom zemljom to je pripadala upaniji modrukoj, i to nasljednim pravom uz uvjet da nas pomenuti knez pomae u vojsci nae prejasnosti unutar graidca drave sa deset oklopnika, kao za odmjenu primljenog lena. Izvan granica drave sluit e nam s etiri oklopnika, a dolazit e na poziv u vrijeme kad bude hrvatska vojska (exercitus chraaticus) po kraljevu nareenju openito sazvana na vojnu. Ako bi pak pomenuti knez (Bartol II) umro bez potomaka, moe jedan od sinova njegove brae uz iste uvjete mirno posjedovati pod vladanjem nae prejasnosti pomenutu zemlju (tj. zupaniju modruku). Kako je ve sama kraljeva isprava predvidjela, novi vazal ugarsko-hrvatskoga kralja nije ostavio sinova, pa tako ga po smrti naslijedie sinovi njegove brae, od kojih Vid umre nesto poslije 1193, a Bartol I na poetku 1198. Meutim, Bartol II preivio je oba brata. 2. Knezovi Bribirski. Bribirska sorta spominje se prvi put u X st. kod Konstantina Porfirogenita (fj BQSega ovjtavia), a nazivali se tako po gradu Bribiru (prije moda Brebir, od rimskoga Asseria ili Varvaria). U njoj je nastavalo od dolaska Hrvata pleme nazivano od 1102. ubii 16. Jedna porodica toga plemena smatrala se najodlinijoin te je davala upane koji se spominju u naim kraljevskim ispravama: tako 1069. Budec postelnic ber -beristius iupanus, 1070. Cerminico (Cermica ili Crvenik?) breberscico (iupano), a od 1078. do 1089. Stresina brebersticus iupanus. Godine 1102. ugovara s Kolomanom Mrmonja (Marmona) od plemena ubia. Poslije toga sve do 1160. ne spominje se poimence nijedan lan ove porodice. Tada izlazi pred nas Bogdanac kao starjeina plemena, a 1180, malo pred pad bizanrtinske vlasti, njegov sin Miroslav, koji se odmah potom pridruio kralju Beli III pomaui vojvodu Marvra protiv Mleana (1182). Miroslav se izrijekom navodi kao Breberiensis iupanus, a znamo jo i to da je oko 1184. posao na kraljev 176 dvor (u Ostrogon) i do bana Dionizija. Nemamo dodue izriita svjedoanstva, ali ipak je veoma vjerojatno da je Bela III nadario upana Miroslava bribirskom upom kao nasljednim lenom, jer se njegov sin Grgur, a potom i svi njegovi potomci, ne nazivaju vie upanom (iupanus), ve grofom ili knezom (comes,). i tako dosadanji stari narodni hrvatiski upan, koji je bio izabranik i pouzdanik svoga plemena 17 odnosno itavog n a r o d a, postade vazal ugarsko - hrvatskoga kralja koji mu je dao upu u leno. Na taj nain postade i dosadanji plemenski grad (castrum) kraljevskim gradom (castrum regium). 3. Knezovi Cetinski. U vrijeme kraljeva Emerika i brata mu Andrije II ima veoma znaajnu i krupnu ulogu u Hrvatskoj i Dalmaiji cetinski knez D o m a 1 d. On je potekao od plemena Snai18, a poznat nam je i njegov djed S l o v i n j a (Zoloyna), koji je jo kao mladi ivio potkraj hrvatske narodne dinastije, a kao plemensku batinu imao zemlju od srednjeg toka Krke do nadomak grada Zadra, dakle, bio je susjed upana bribirskih, odnosno plemena Subica. O njemu znamo jo samo to da je pod starost oslijepio i imao sina S a r a c e n a, 1171. upana kliskoga, a velikog protivnika bizantinske vlasti u Hrvatskoj. Ali najvaniji je lan ove porodice Saracenov sin Domald, roen oko 1160. (u Hlijevnu?), ija uloga poinje u historiji tek na poetku XIII stoljeca. Njegovi su bliski roaci, moda i direktni potomci, knezovi Cetinski, obino nazivani Nelipii19. 4.Omiki knezovi Kaii. ini se da je ovo mono hrvatsko pleme najprije stanovalo u kraju izmeu Krke i Zadra, dakle u susjedstvu Domaldovih preda, pa da se kasnije, mozda

tada kad je kralj Petar Kreimir IV zavladao starom Paganijom ili Neretljanskom oblasti izmeu ua Cetine i ua Neretve, preselie u Krajinu na njenu obranu. Svakako su Kaii ve na kraju XI i u XII st. veoma moni i jaki u okolini grada Omia. Za nesigurnih i burnih godina XII st. oni se odjednom pojavie kao drski gusari, dakle kao pravi nasljednici starih Neretljana, i postadoe strah i trepet ne samo okolnih otoka i gradova na dalmatinsikom kopnu, nego i itelja u samoj Italiji. Inae im bijae na elu knez (kenezius, comes, dux, jedanput i banus), i to nasljednim pravom po senioratskom principu u jednoj omikoj porodici. Od 1167. do 1180. istie se kao knez ovoga plemena Nikola, s kojim grad Kotor sklopi zaseban ugovor da mu graani mogu sigurno ploviti po moru. On dade 4. augusta 1180. kamenovati po svojim ljudima splitskog nadbiskupa 177 Rajnerija, s kojim je bio u svai radi nekih zemljinih posjeda pod planinom Mosorom. Za mletakog rata zbog Zadra, bili su Kaii kralju Beli III znatna pomo jer su neprestano smetali Mleane. ini se da su tada i s Dubrovnikom bili u svai, jer 3. maja 1190. ugovaraju mir s Dubrovnikom; tada im je bio upanom Brena, komu se pokoravahu i Nikolini sinovi Borislav, imun i Bogdan. U XIII st. pak uloga je Kaia naroito vazna. 5. Knezovi g o r i k i i vodiki Babonii 2 0 , kasnije nazivani Blagajski. Oni nisu pripadali starom. hrvaitskom plemstvu koje je poteklo od poznatih dvanaest generacija. Oni su nikli na teritoriju srednjovjekovne Slavonije, i to na desnoj obali Kupe izmeu Karlovca i Siska, dakle u Banovini gdje se neko irila plemenska upa G o r i c a s Gorikim gradom, u ijoj je blizini sagraen grad Steninjak. Ali se vlast njihova protegla i na lijevu obalu Kupe, u P o d g o r j e, kojem je sredie bio grad tik dananje Sv. Jane nad Jastrebarskim, pa i preko Kupe u danaju junu Kranjsku gdje su Babonii osjedovali mjesto Mehovo i Kostanjevicu. Ondje su oni doi u dodir s hercegom Berchtoldom od Andeehis-Merana, koji se od godine 1181. do 1195. kitio titulom dux Dalmatiae i Dalmatiae Croatiaeque dux, a inae je bio istarski markgrof (11801204). Da svojoj tituli poda i neko znaenje, markgrof Berchtold poeo se zalijetati u susjednu srednjovjekovnu Slavoniju, odnosno u posjede gorikih i podgorikih zupana, pa im otme Mehovo. Nato udari na nj sa svojom plemenskom vojskom upan S t j e p a n Goriki, sin Nikolin, te ga pobijedi (1195). U znak priznanja kralj Bela III odlui da e ga nagraditi, ali prije negoli je to mogao uiniti, umre, nato je oevu elju izrazio njegov sin i nasljednik Emerik obdarivi ga jo i posjedom Vodica na rijeci Sani, u ijoj je blizini kasnije sagraen Blagaj (1197). Tako postade goriki zupan Stjepan najmoiijim plemiem u zapadnoj Slavoniji, upravljajui zemljom od junokranjskog Mehova i Kostanjevice do donje Sane i nosei titulu comes (grof) de Gorica et Vodica. On ostavi dva eina, Babonjega (Babonik) I Stjepana. Po Babonjegu (Babonik) prozvani su njegovi potomci Baboni ima, a tek mnogo kasnije (u drugoj polovini XIV st.) knezovi Blagajski. Osim ovih glavnih velikakih porodica isticale su se u XII st. i neke druge razumije se, mnogo slabije i manje vanosti. To su Guii, Mogorovidi, Kukari, Lapcani i Tugomirii. Svakako treba istaknuti da je tek za Bele III poielo feudaliziranje hrvatskog i slavonskog plemstva, a na taj n a i n i njegovo postepeno i z j e d n a i v a n j e s ugarskim. Ovaj proces mnogo je bre napredovao u srednjovjekovnoj Slavoniji negoli u Hrvatekoj, jer se u Slavoniji poelo jo od kraja XI st. naseljavati ugarsko plemstvo kojemu u Hrvatskoj sve do dolaska Turaka u XVI st.nema traga. Reforme Bele III. Vladanje Bele III veoma je vano i znaajno po Ugarsku i Hrvatsku ne samo zbog spoljanih dogaaja nego i zbog unutarnjih reforama. Od Kolomana pa dalje on je bio prvi kralj koji bijae nauno odgojen, primivi 178 politiku obrazovanost u sreditu velike i vrsno upravljane svjetske drave. Uredio je dvor i dvorske obiaje podavi im vanjski sjaj. Sada zadobije krunisanje znaaj dravnopravnog akta, to jest, ono postane stalnim preduvjetom za vrenje kraljevske vlasti, a uz to je Bela uveo i bizantinski krunidbeni ceremonijal. Nadalje se savjesno brinuo i za dravni imutak: u financijskoj upravi uveo je na osnovi bizantinskog iskustva strogi red, a naroito je ure dio kraljevski prihod od kovnice novca (lucrum camerae), podigao metalurgiju i solane uinivi za Ugarsku i Slavoniju kamenu sol dravnim monopolom. Stoga je raspolagao golemim godisnjim prihodom od gotovo etvrt milijuna srebrnih maraka. Osim toga djelovao je naielu kraljevske kancelarije od 1193. stalni kancelar. U procesualnom postupku Bela je proirio palatinsko pravo sudovanja, uredio osobiti palatinski sud (curia) tako da je vice-palatin pomagao kralju kod rjeavanja parnica koje su zbog obaveznih p i s m e n i h podnesaka zadavale sve vie posla. Svoju

dravu otvorio je doljacima (hospites) i tako omoguio porast iteljstva i naseljavanje nenastanjeniih krajeva. Ti su doljaci uivali bitnu slobodu, mogli su se slo bodno seliti i raspolagati svojom imovinom. Gdje ih je mnogo ostalo na okupu, sudio im je od njih samih birani sudac po njihovu vlastitom pravu, a u procesima nije trebalo da apeliraju na upana nego izravno na kralja ili njegova zamjenika (magister tavernicus). Ope terete je kralj Bela snizio na to je mogue manju mjeru, a oni koji su se bavili trgovinom uivali su pogodnost oprosta od tridesetnice i maltarine. Kao to i doseljenici, tako su i pojedini bogati posjednici bili kraljevskim privilegijima izuzeti ispod rupanove sudske moi. Time je, razumije se, zaprijetila itavoj uredbi kraljevskih castra opasnost da moe izgubiti svoj stari znaaj. Ali kraljevska je vlast nasluivala ovu opasnost pa se zato postarala da je ukloni stvaranjem novoga drutvenog sloja: Rije plemii, plemeniti, nobilis , javlja se ve u spomenicima XI st., a doprla je u Ugarsku i Hrvatsku iz inostranstva, ali tada jo nije imala pravoga jurisdifikog znaenja. To se nije dogodilo ni u XII st., iako se rije nobilis upotrebljava sve ese od vrmena kralja Kolomana pa nadalje i u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Slavoniji). Naprotiv, medu slobodnjacima poeo se stvarati nov sloj, servientes regis, kraljevski slubenici. Taj je sloj iteljstva u prvom redu vojnik, konjanik, i to prvi i najugledniji odio ratnikog elementa jer ga je kralj izuzeo ispod upanova djelokruga i neposredno ga stavio pod svoje vodstvo. Tako je kraljevsiki slubenik uivao specijalne privilegije, a ubrzo e dobiti i mnoge pogodnosti za posjede. S obzirom na nasljedstvo Bela uredi primogenituru ukinuvi zauvijek senioratsko naelo, tavie, ukloni i dotadanju uredbu po kojoj kraljev brat dobiva u upravu hrvatsko kraljevstvo kao posebnu hercegovinu (ducatus) prenesavi i to pravo jedino na prvoroena kraljeva sina prije njegova stupanja na prijestolje. Emerik. Politiku svog oca nastavi Emerik (11961204), ali ga u torn pone prijeiti mlai brat Andrija dignuvi se 1197. na nj. Andrija zahtijevae, sve protiv oeve odredbe, Hrvatsku s Dalmacijom kao svoju batinu. Pobijedivi brata, Andrija postade hrvatskim hercegom (dux) i pone upravo 179 kraljevskom moi i znanjem vladati samsetalno itavim kraljevstvom od Drave do Neretve, ratujui sretno u Humskoj zemlji i Srbiji, namjetajuci biskuipe i nadbiskupe, izdavajui darovnice, izvrujuci vrhovnu sudaku vlast i okruivi se sjajnim dvorom i pratnjom, u kojoj se nalazio i ban, kojega je bez sumnje on imenovao. U ponovnim ratovima to ih je vodio s bratom Emerikom ipak najzad podlee ostavljen od svojih privrenika, a zatim je stavljen u gradu Knegincu (kod Varazdina) pod strazu. Meutim, boleljivi kralj Emerik, pun briga za budunost, dade jo za svoga ivota okruniti j e d i n c a s i n a L a d i s l a v a p o s p l i t s k o m n a d b i s k u p u B e r n a r d u z a s e b n i m h r v a t s k o - d a l m a t i n s k i m k r a l j e m , a k a l o k i g a j e nadbiskup napose okrunio za kralja ugarskoga (1204). Zadar dolazi u mletake ruke. Za vrijeme ovih graanskih ratova aloi se na Zapadu etvrta kriarska vojna, a poto njeni uesnici nisu mogli da Veneciji plate pogoenu prevozninu na Istok, primora ih dud Henrik Dandolo da mu pomognu u novembru 1202. osvojiti i razvaliti Zadar, a potom idue godine sruiti Bizantinisko Carstvo na kojega se razvalinama podie slabo Latinsko carstvo. Zadrani obnove dodue grad, najvie uz pomoi kneza Domalda od plemena Snaia, ali videi da ne mogu dobiti pomoi ni od kralja Emerika ni od hercega Andrije, oni se opet poetkom 1205. pokore Veneciji uz veoma teke uvjete. Bosna i patarenstvo. Od toga se vremena Emerik upletao u srpske prilike i uzeo (1202) naslov kralja Srbije (rex Serviae) a zatim obrati panju na B o s n u, naroito na patarenstvo (bogomilstvo). Patarenstvo je istonog podrijetla, i to neka vrsta gnosticka-manihejskog nauka sto ga bizantinski vojnici donijee u evropski dio carstva, a odavde se zatim rairi meu Bugare (oko 930). Tu mu pop Bogomil21, uzevi za osnovu slavenske crkvene knjige, dade slavensku spoljanost. Patareni su vjerovali u jednoga boga, ak i u trojstvo, ali ga ne drahu tvorcem neba i zemlje jer uahu da je bog stvorio samo duu i sve nevidljivo, a sve ostalo vidljivo i materijalno sotona22 (ili zli bog). Patarenstvo je,,dakle, imalo dualistiki znaaj, onako kao Zoroastrova vjera. Za Krista su patareni uili da je bdo samo najvivi aneo s prividnim tijelom, pa stoga su i muka i smrt njegova tek prividne. Zabacivali su sve sakramente, sav Stari zavjet23, a od molitava pridrali su jedino Oena. Razvijene hijerarhije nisu poznavali, ve jedino d j e d a (kao biskup), g o s t a (kao sveenik) 180 i s t a r c a (kao akon), dok su s t r o j n i c i imali tiiti njihov nauk 2 4 . Crkve i oltare nisu gradili nego su se na slubu boju, koja se sastojala u pjevanju i lomljenju kruha,

skupljali po umama ili u kakvoj obinoj sobi. Oni koji su strogo ispunjavali patarenske propise nazivali su se s a v r e n i 25 ;ostali su vjernici postajali takvima pred smrt, odrekavi se svijeta i svega materijalnoga, a u prvom redu ene. Savreni su patareni vei dio ivota provodili kao samo u postu i molitvi. Iz Bugarske uvue se patarenstvo najprije u Srbiju, a potom najkasnije sredinom XII st. u Bosnu, gdje on je moda pogo 181 26 [Naziv savreni (perfecti), uobicajen kod dualistikih heretaka na Za padu, ne poznaje grada koja se iz sredine crkve bosanske sauvala na narodnom jeziku. Pravi heretici, nosioci te crkve, nazivali su se samo krstjani.] dovala borba dalmatinskih Latina protiv slavenske slube boje i knjiga, jer je Bosna od sredine XII st. dakle poto se pridruzila ugarsko -hrvatskom kralju pripala splitskoj nadbiskupiji.26 Zbog pristajanja uz tu herezu kralj Emerik pozove na zahtjev pape Inocenta III bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage odreknu se bosanski patareni (1203) krivovjerja i vrate u krilo kato like cr k ve. Od sad a su za s ve vrij eme d o p ro pasti b o s a n s k e d r a v e ugarsko-hrvatski kraljevi pod i z l i kom patarenskih smutnja oruzanom rukom p r o v a l j i v a l i u B o s n u , n a s t o j e i d a j e p o t p u n o s j e d i n e s a s v o j o m d r za v o m. Kralj Emerik umre u septembru 1204, izmirivi se prije s bratom Andrijom, a kad ve poslije kratkog vladanja od osam mjeseci umre njegov malodobni sin L a d i s l a v III (12041205), stupi na prijestolje Andrija II (12051235). Andrija II. Stupanjem na prijestolje kralja Andrije II prestale su dodue mnogogodinje borbe izmeu pojedinih lanova kraljevske kue za dulje vremena, ali te borbe, esto u vezi sa spoljanjim ratovima, duboko su potkopale ugled i mo kralja, a podigle mo crkvenih i svjetovnih velikaa. Andrija, medutim, nije bio ovjek koji je tome mogao pomoi jer rasipan, nestalan i neodluan pogorao je bijedno stanje jo i time to je bio potpuno u vlasti svoje zene Njemice Gertrude i njezina roda. Njezin brat Bertold, nesposoban, mlad i bez teolokih nauka, postade kalokim nadbiskupom, a zatim i hrvats k i m banom. Zbog toga se neki velikai urote protiv kraljice i njena brata te je u septembru 1213. u Pilikoj umi kraj Budima poslije lova umore, dok Bertold sretno umae.27 Kralj Andrija oplakivao je dodue Gertrudu, ali se doskora utjeio oenivi se (1216) Jolantom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne svoj pali ugled, Andrija se odlui na vojnu u Galiciju, gdje dade mlaeg sdna Kolomana okruniti galikim kraljem (poetkom 1217), ali ga Rusi poslije dvije godine zarobe, a zatim poslije dvogodinjeg zatvora puste na slobodu (1221), pa tako propade sve Andrijino nastojanje onkraj Karpata. Andrijina kriarska vojna . Jo se Bela III zavjetovao da e poi u kriarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. Poslije svih tih nesrea i neprilika Andrija odlui da ce ispumiti ocu zadanu rije. Nemajui potrebnog novca za prevozninu po moru, odree se u korist Venecdje svoga kraljevskog prava na Z a d a r (1216). Pred polazak na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskog27a metra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskog nadbiskupa Ivana, a zaum poe ljeti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u njegovoj prisutnosti posveena nova stolna crkva, kojoj tom prilikom potvrdi sve starije privilegije. Od Hrvata su mu se pridru182 ili Babonii, a zacijelo i jo neki plemici s kojima se na kraju augusta ukrca u Splitu u mletake lade i preveze do palestinske obale. Kriarska vojna kralja Andrije samo je neznatna epizoda u tom orijakom krsansko-muslimanskom rvanju, a svri se bez zanaajnijih uspjeha; Andrija se vrati u Evropu kopnenim putem preko Carigrada nosei sobom vie dragocjenih relikvija to ih je nabavio za svoga boravka u Svetoj Zemlji. Zlatna bula. Po svom povratku nade Andrija dravu u tako alosnom stanju, naroito zbog pohlepe velikaa, da je sam pisao papi Hononju III kako e trebati barem petnaest godina da se sve popravi. Prije svega dade okruniti starijeg sina B e l u mladim kraljem ugarskim (rex Hunganae junior) i uini ga uz to hrvatskim hercegom. Potom poe oduzimati nekim plemima ona dravna dobra kojih se u posljednje vrijeme doepae na nedoputen nain, ali kad kralj poe kvariti novac, rasipavati dravno blago i zidovima zalagati razlicite dravne prihode, die se protiv njega i njegovin velikakih savjetnika brojno n i e plemstvo, naroito njegovi vojni slubenici (servientes regis), i sam roeni mu sin Bela. Posredovanjem zagrebakog

183 biskupa Stjepana izmire se dodue otac i sin, ali ogoreni ugarski i slavonski kraljevi slubenici primorahu Andriju da 1222. izda Zlatnu bulu 28. Zlatna bula je zapravo pokuaj da se u jednu ruku, skrlenjem premoi velikaa i ukinuem financijskih nereda, podigne kraljevska mo, a u drugu zajame niemu plemstvu prava i sloboda. Po svojoj formi bijae ona u poetku samo privilegij, a tek k a s n i j e postade najznatnijim dravnim zakono m i osnovkom ustava, pa je zato sve do propasti ugarsko - hrvateke zajednice na nju prisizao ugarsko -hrvatski kralj kad se krunio. Zlatna bula sastojala se od trideset i jednog lanka; u uvodu se istie preobrazba kraljevstva (reformatio regni), kojom kralj hoe da obnovi slobodu plemia, a zatim se redom niu pojedine odredbe. Kralj odnosno palatin kao njegov zamjenik duan je da svake godine na dan sv. Stjepana kralj a (20. augusta) sazove u Stolni Biograd (Alba, Szekesfehervar) sveani sudski d a n (solenniare), na koji imaju pristupa i svi nii plemii (omnes servientes) da ondje iznesu svoje pravde (causas). Kralj ne moe nijednoga takva plemia slubenika zatvoriti ili mu oteti imutak za volju kojega v e l i k a a (favore alicuius potentis), ako ga nije sud prije proglasio krivim. Kralj ne moe od plemia svojevoljno uzimati niti porez u novcu, niti protiv njihove volje zalaziti u njihova sela i kue. Izvan granica drave ratuje plemstvo samo na kraljev trosak, pa ak i velikai (qui comitatus habent) 29 polaze na kraljev troak u n a v a 1 n i rat; ali za sluaj obrane domovine moraju svi poi u vojnu. Samo palatin, ban, dvorski sudac kraljev (index curiae regiae) i kraljiin smiju imati dvije asti, a stranci (hospites) bez privole dravnog vijeca nikakve. Desetina se nema biskupima plaati u novcu, nego u prirodninama (vinu i itu). Novokovani novac vrijedit e samo godinu dana (od Uskrsa do Uskrsa). Zidovi ne smiju biti inovnici u kovnici novca, u solanama i kod carine. Marturina (kunovina) ima se plaati (u Slavoniji) po onom obiaju kako je to ustanovio kralj Koloman, to jest, od kmetskog selita 12 frizatika {denara) 30. i t a v e zupanije ne mogu postati privatnim nasljednim vlasnitvom. Za jamstvo privoli na kraju Andrija posljednjim 31. lanom Zlatne bule da sveukupno vie i nie plemstvo ima pravo, ako bi on ili koji od njegovih nasljednika radili protiv tih odredaba, podii se, bilo pojedinacno bilo svi zajedno, protiv njega rijeju i orujem (resistendi et contradicendi facultatem habent), a da ne budu kanjeni zbog nevjere (nota infidelitatis). Znaajno je da su kao svjedoci na ispravi potpisani sami biskupi, a meu njima i zagre b a k i Stjepan. Zlatna bula v r i j e d i l a je samo u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji), a ne jo i u Hrvatskoj od od Gvozda do Neretve. Izdana bijae u sedam originalnih primjeraka, 184 a ipak su svi propali; najstariji je sauvani prijepis napisan 1318. (u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu). Osiljenje hrvatskih velikaa. Kao to se u vrijeme tih trzavica osililo ugarsko plemstvo, tako se osnailo i hrvatsko, naroito ono izmeu Gvozda i Neretve. Ovdje su se pojedini rodovi toliko podigli da su u svojim upanijama postali zapravo nezavisni gospodari, imajui Uza se itavu vojsku siromanijih plemikih sluzbenika (familiares, servientes). To je poetak o l i g a r h i j s k o g v l a d a n j a u Hrvatskoj koje je potrajalo sve do 1348. kad je tek kralj u Ludoviku I uspjelo slomiti snagu hrvatskih velikaa, dok je to u Ugarskoj ve prije proveo njegov otac Karlo. I. Pored knezova Krkih (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modruku zupaniju jo i Vinodol, istiu se knezovi Bribirski od plemena ubia, s knezom Grgurom na elu, zatim S n a i i s knezom Domaldom, gospodari cetinsike upanije, i K a i i s knezom Malducom, gospodari Omia i itavog primorja od usa rnovnice kod Splita31 do ua Neretve. Zbog prvenstva u Splitu dolo je do krvave borbe izmeu Grgura i Domalda, u kojoj Domald najzad podlijee. Malduc je pak sa svojim Omianima zadavao tako ljutih udaraca primorskim gradovima, a naroito Splitu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati za mir (1221). Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) njegovim suvladarom, dok ga mlai brat, naslovni galicki kralj Koloman, zamijeni 1226. u hrvatskom hercetvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nastojao je da primiri Hrvate, ali ipak ne postie mnogo, bar u prvi as, iako je otac njegov Andrija jo potkraj Belina hercegovanja imenovao (1225) dva bana, jed noga za itavu Slavoniju (totius Sclavoniae) do Gvozda, a drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de maritimis partibus)32 Hrvatskim nezadovoljnima stade na elo knez Domald od plemena Snaia i zapoe na kopnu i moru gradanski rat, u kojem najzad podlegne (1229). Tek je tada Koloman mogao da svrne svoju paznju na Bosnu, gdje je tada vladao ban Matej Ninoslav (12301250)33. Koloman poeli da izravno svojoj vlasti podvrgne i Bosnu, pa se stoga pone mijeati u njezine unutranje

prilike, to mu olaka ponovo ojaalo patarenstvo; tavie, i sam ban Ninoslav bijae njegov gorljiv privrenik. Toga radi prepusti kralj Andrija vrhovni nadzor nad Bosnom sinu Kolomanu, pa tu odluku potvrdi i papa Grgux IX, a zatim pone hrvatski herceg u njoj djelovati krstom i macem. Kad hercegove vojske provale u Bosnu, ban Ninoslav i partareni prigrle katoliku vjeru, na to se Koloman vrati natrag (1234). Ali tek to je herceg s vojskom ostavio Bosnu, i ban i njegovi podanici povrate se krivovijerju. Od toga se vremena redovito ponavlja o v a slika: dok su k a t o l i k e v o j s k e u z e m l j i , s v i se t o b o e 185 priznaju katolicima, a t e k t o bi je ostavile, svi se opet v r a a j u patarenstvu34. Posljednji Andrijini dani. Meutim se Zlatnom bulom prilike u Ugarskoj ne okrenue na bolje. Kralj Andrija ostao je i dalje vjeran svome naelu vladalake darezljivosti, a idovi su opet dobili u zakup javne prihode. Zato se nanovo die buna, ali taj joj se put stavi sporazumno na elo visoko crkveno i svjetovno plemstvo. Andrija bijae 1231. primoran da izda novu Zlatnu bulu, koja dodue u potpunosti od rijei do rijei preuzima odredbe one ranije od 1222, ali ipak ima i nekih promjena, od kojih je najznatnija da je sada naputeno jamstvo oruana otpora, jer kralj i njegovi sinovi izjavie da se podvrgavaju u sluaju nepotovanja odredaba presudi ostrogonskog nadbakupa, koji moe protiv njih izrei crkvenu kletvu (excommunicatio). I doista, ve idue godine (1232) Andrija je doao u poloaj da je nadibiskup Robert izopio njega i Ugarsku iz crkve, a samo sveana prisega i tvrdo obeanje da ce potovati ustanove Zlatne bule oslobodie Andriju i dravu te strane kazne. Jo pred smrt poini na veliku srdbu dvora sudbonosnu nesmotrenost, kad se po Jolantinoj smrti (1233) po trei put oenio (u maju 1234) mladom Beatricom, neakinjom markgrofa Azza od Este -Ferrare. Andrija II umro je 21. septembra 1235. ostavivsi sinu Beli sasvkn izmuenu i istrosenu dravu. IV BELA IV (12351270) Poeci vladanja Bele IV. Beli IV bilo je ve oko trideset godina kad je stupio na prijestolje; bijae mu promiljen i energian. On naumi vratiti pali ugled kraljevskog dostojanstva, a slomiti premo velikaa. Uz Kolomana i Belu III on je bez sumnje najznaajniji vladar iz Arpadove kue. Ve prvih dana desi mu se neprilika, koja je poslije imala zamanije posljedice. Udovica Andiije II. kraljica Beatrica, izjavila je da se osjeca majkom i da je zato ide dolino mjesto na dvoru, koji su inae kraljice udovice bez djece morale ostaviti. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod strau, ali joj je ipak uspjelra da umakne u Njemaku, gdje je rodila sina Stjepana Postuma, oca posljednjeg Arpadovia Andrije III. Iz Njemake ode zatim u Vene -ciju gdje stavi sebe i sina pod dudevu zatitu. Meutim, ni Bela ni Koloman ne priznavahu Stjepana svojim bratom, ve ga proglasie plodom materina grijeha s bivim oevim palatinom Dionizijem. 186 Trei tjedan po oevoj smrti. dade se Bela ponovo okruniti u stolnom Biogradu jednom istom ceremonijom za ugarskog i hrvatskog kralja (14. oktobra). Od toga je vremena (a mozda jo i za Andrije II) naputeno z a s e b n o k r u n i s a n j e z a h r v a t s k o - d a l m a t i n s k o g a k r a l j a ; glavni je razlog tome u kraljevskoj dinastiji ustaljeni nasljedni red po primogenituri, a uza nj bez sumnje jo i drugi koji razlog za koji danas ne znamo35.Uspevi se na prijestolje, Bela prije svega uvede strog red na dvoru. Da na vdljiv nain pokae neogranienu kraljevsku vlast i da ponizi gordo plemstvo, naredi da nitko osim biskupa i glavnih dravnih dostojanstvenika ne smije u kraljevoj prisutnosti sjediti, a stolice njihove (koje su sobom donosili) dade pobacati u vatru. Jo vie Bela uvrijedi (poradi tadanje opienite nepismenosti) goapodu uredbom da nitko, pa i najvii velika, ne smije usmeno kralju podnositi svoju tubu ili elju, i odmah zatraiti rjesenje, ve da se imaju predavati napisane molbenice kancelaru i ekati n a rjeenje. A najtei udarac bijae kad je Bela u sporazumu s bratom hercegom Kolomanom odlui da vrati kruni sva ona imanja i doibra to ih je njihov otac lakoununo razdavao ili ih se plemi dopae na nepravedan nacin. Sada templari izgubie neke posjede u Slavoniji, a podban Jaka i njegova braa morali su vratiti gradu (castrum) Krivcima neke ugrabljene zemlje. Djelovanje hercega Kolomana. Meutim se herceg Koloman spremi na ponovni rat prtiv patarena, a taj svri njegovom potpunom pobjedom, jer ne samo da je skuio Bosnu i primorao bana Ninoslava na pokornost ve je provalio i u Humsku zemlju, kojom je tada vladao knez Toljen (1237). Poslije tih pobjeda Koloman pristupi ureenju crkvenih prilika u Bosni. Novoimenovanom bosanskom biskupu, dominikancu Pozi (Ponisa)36, podigao je 1238. u upi Vrhbosni, u mjestu

Brdu (danas Blauj nedaleko od Sarajeva) stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom i obdario je povrh toga desetinom u Usori, Soli i Donjim Krajima 37 te akovom i njegovom okolicom sve do Save u Vukovskoj zupaniji. Kako su patareni doskora opet poeli ugroaavati biskupov poloaj, prenese Poza svoje sijelo iz Brda u akovo, koje tako postade stalno sredite bosanske crkve38 (izmeu 1242 i 1252). Ai pored bosanskih crkvenih prilika zanimao se herceg Koloman i hrvatskima. Budui da je splitska nadbiskupija u posljednije vrijeme veoma osiromaila, herceg namisli (ako 1240), u sporazumu sa splitekim nadbiskupom Guncelom, sjediniti je sa z a g r e bakom biskupijom, dakle ovu iskinuti iz katolike nadibiskupske jurisdikcije i vratiti stanje kakvo je bilo u Hrvatskoj u XI st., prije osnutka zagre187 bake biskupije39. Ali do toga nije dolo, jedino zato to se papa Grgur IX suistezao da to pitanje odmah rijei, a drugo zato to su u to vrijeme zaprijetili i Ugarskoj i Hrvatskoj Tatari. Tatarska najezda. U poetku XIII st. ujedini mongolski glavar Temu i n razliita plemena na sjeveru dananje Kane i, prozvavi se Dingis -kanom, to jest najmonijim kanom, pokori doskora Kinu, srednju Aziju i Perziju. Neke su njegove ete upale i u istonu Evropu, gdje su (oko 1224) potukle na rijeci Kali, nedaleko od Azovskog mora, sjedinjene Kumane i Ruse. Po Temudinovoj smrti (1227) naslijedi ga kao vrhovni kan T a t a r a sin Ogotaj, a na evropskom je Istoku preuzeo vlast Ogotajev neak Batu - k a n. Pri tom mu je pomagao roak K a d a n. Pred Tatarima uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) sa svojim kanom Kutenom (zapravo Kotony) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu da ih primi u Ugarsku, to on i uini kad su obeali da ce se pokrstiti. Saznavi za to Tatari, zatrae od Bele da im vrata podanike Kumane, a kad kralj to ne htjede uiniti, odlue provaliti u Ugarsku. Ovdje se openito umanjivala tatarska opasnost, ak na zboru ugarskog plemstva, to se sastao u februaru 1241. u Budimu, digoe svi prisutni razliite tube na Kumane zahtijevajui da se oni uklone iz Ugarske, kamo su samo zato doli da se kralj uzmogne njima posluiti na tetu plemstva. Meutim navali ogoroma svjetina, sumnjajui da su Kumani potajne tatarske uhode, na kuu njihova kana Kutena u Pesti i ubije ga, a nato se znatan dio Kumana pustoei i harajui vrata zapadnom Uganskom, Slavomijom, Srijemom, Srbijom i Bugarskom preko donjeg Dunava u staru domovinu. Bitka na Saju. Uto skupi Batu-kan oko Kijeva golemu vojsku oko 150.000 ljudi i spusti se preko Karpata u sjevernu Ugarsku, a Kadan provali s drugoga kraja u Erdelj. Sabravi tekom mukom oko 60.000 momaka, meu kojima se naroito isticahu hrvatske ete hercega Kolomana, pode Bela neprijatelju u susret. Na rijeci Saju, kod mjesta Mohi (nedaleko od Miskolca), dolo je 11. aprila 1241. do krvava boja u kojem je kraljeva vojska ametice potuena i na sve strane rasprena. Kralj sretno umae kroz Karpate, pa preko Njitre i Pouna u Austriju hercegu Fridriku II Babenbergovcu, ali herceg Koloman, u boju teko ranjen, tek to stie u azmu, umre. Austrijski herceg iskoristi sada protiv svakog oekivanja kraljevu nevolju, primoravi ga da mu odstupi tri susjedne upanije; tada Bela ode sa svojom porodicom u Zagreb, otkuda je od raznih kranskih vladara molio pomo, ali uzalud. Tatari u Hrvatskoj . Za to vrijeme Tatari opustoie itavu Ugarsku s lijeve obale Dunava ubijajui sve to im je dopalo ruku, a kad se zimi rijeke vrsto zalede, prijeu u poetku februara 1242. preko Dunava i razdijele se u dvije ete: jednu je vodio Kadan ona je pola na jug za kraljem Belom, 188 a druga je pod vodstvom Batu-kana udarila na Ostrogon, Stolni Biograd, Dur i druga mjesta u Ugarskoj. Preavi Dravu i opustoivi sav kraj kojim je prolazio nadaleko i iroko, a naroito Zagreb gdje je ljuto stradala nedavno dovrena stolna crkva Stjepana kralja, pone se Kadan primicati primorju jer su kralj Bela, njegova porodica i mnogi velikai, ostavivi Zagreb, potraili izmjenice zaklonita u tvrdom Klisu, Splitu, Trogiru i po susjednim otocima. U taj je as branio Trogir bribirski knez S t j e p k o, sin Grgura, ali su kralja pomagali i drugi, naroito knezovi Krki. I Kadan je siao na primorje, ali svd napori da osvoji tvrde gradove i uhvati kralja ostadoe poslije mnogih bojeva i sukoba po raznim stranama Hrvatske uzaludni. Kad potkraj marta 1242. stie u tatarski tabor vijest da je u Aziji (u Karakorumu) umro vrhovni kan Ogotaj, poee se Tatari sa svojim voama, zabrinutima za pitanje nasljedstva na stolici vrhovnoga kana, naglo vraati na istok, i to u isto vrijeme iz Ugarske i Hrvatske. Jedna eta skrene pustoei i palei kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku u junu Rusiju, a druga opustoi dubrovaki okoli i popali Kotor te se naposljetku probije kroz Bugansku do donjeg Dunava, gdje se zdrui s Batu -kanam koji je takoer siao preko Erdelja u Moldavsku 41 Obnova drave. Strahovita najezda Tatara unitila je u jednoj godini stoljetno kulturno nastojanje u

Ugarskoj i Hrvatskoj. Sva je zemlja bila opustoena, puanstvo rastjerano u ume i planine, tako da nigdje nadaleko i iroko nije bilo vidjeti ovjeka, a dravna organizacija iz temelja pokolebana. Kako zemlja nije bila obraena, zavlada strana glad, a s njome i kuga, koja pomori mnotvo svijeta, tavie, nevolju uveae i ete drskih razbojnika i rulje gladnih vukova koje su ljude napadale ak i u njihovim stanovima, kako to pripovijeda splitski arhiakon Toma. Primivi sigurne vijesti o odlasku Tatara, Bela ostavi Dalmaciju u drugoj polovici maja 1242. i u pratnji knezova Krkih, koji mu uzajmie golemu svotu gotova novca, svrati najprije u Zagreb, a zatim pode u Ugarsiku. Kralj se uskoro mogao uvjeriti da mu valja iz temelja zapoeti rad koji se ve bio lijepo razvio. Prije svega, opet je uskrisio upravu, a zatim je uspostavtio sigurnost osobe i imutka, da tako ublai nevolje puanstva koje je pomalo poelo ostavljati svoje zbjegove. Potom je 189 najveu brigu i panju posvetio obrani zemlje, jer se bilo bojati da e Tatari, u kojih vlasti ostade i dalje sva zemlja u istonoj Evropi onkraj Karpata, obnoviti provalu. Kako je netom minula strana godina pokazala da su samo tvrdi gradovi (castra) pruali narodu dovoljno i sigurno zaklonite,kralj Bela je sada na tom iskiustvu osnovao svoj obrambeni sustav. Tada je bilo samo malo gradova u zemlji, a svakako vie njih u krsnoj Hrvatskoj negoli u zemljovitoj Slavoniji, stoga je Bela na prigodnim mjestima dao zidati gradove i pataknuo prelate i velikae da ih takoer podiu, dok su stariji popravljeni i pojaani. U to doba, kralj dade sagraditi Budim, a kraljica Viegrad nedaleko Ostrogona; u Hrvatskoj su podigniuti Kalnik (kod Krievaca), Medvedgrad (kraj Zagreba), Gari (u Moslavini), Lipovac {kraj Samobora), Oki (nedaleko od Samobora) i drugi. Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napui opustjelu zemlju, Bela odlui naseliti je strancima, poglavito Nijemcima, primamivi ih velikim privilegijima. Ti stranci, obino nazivani g o s t i (hospites), bili su upravo obrtnici, a napuili su samo gradove (varoi) i trgovita. Iz toga se dakle razvie k r a l j evski slobodni gradovi, kojih su graani imali redo vito gradsku upravu u svojim rukama, slobodno birajuci sebi suca (koji bijae sve do polovice XIX. st. na elu gradske uprave), njegove pomage i upnika, a u posbenim poslovima mogli su prizive slati na kraljevski sud. Vano je jo i to da su gosti mogli slobodno raspolagati svojom imovinom u oporuci. Te su povlastice privukle u gradove i mnoge nie plemie i slobodne seljake, koji su onda sa starijim iteljstvom stvarali hrvatski gradski elemenat. No 191 graani su sudjelovali i u obrani zemlje, djelomino tako to su uzdravali svoje gradove, utvrene jakim i visokim kamenim zidinama i tornjevima, a djelomino kao vojnici, odnosno konjanici u kraljevskoj eti. Jo potkraj iste godine 1242. osnovana je na brdu kraljevska slobodna opina G r a d e c t i k Z a g r e b a ( M o n s G r a e c e n s i s i u x t a Z a g r a b i a m ) , j e r s e p o d Z a g r e b o m u t o doba razumijevao samo Kaptol s dananjim istoinim dijelom Donjega grada. Kasnije su jo postale slobodne opine: Samobor (1242), Krievci (1252) i Jastrebarsko (1257)42. Mletaki rat. Iako je zemlja bila teko izmuena, ipak Bela nije mogao mirovati. Prvo mu je bilo da je jo iste godine 1242. primorao oruanom rukom austrijskog hercega Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri otete upanije, a zatim se zarati i s Venecijom zbog Zadra, koji se jo na poetku 1242, odmah po kraljevu dolasku na primorje, pobunio protiv Republike. Vojska je hrvatskog hercega i bana Dioniziija bila ljeti 1243. pod Zadrom potuena, na to grad opet padne u mletake ruke; iz njega se veina gradana odselila u Nin, otkud je zadavala ljutih nevolja Mleanima. Videi Bela taj neuspjeh, sklopi ljeta 1244. u slavonskom gradu Glazu, na podnozju Borje planine (u dananjoj bosanskoj Posavini), s Mletakom Republikom mir odrekavi se Zadra, a dud se obvezao da nee podupirati nekoga Lombarda Stjepana, tobonjega sina kralja Andrije, koji je tada ivio u Veneciji i za koga je mati mu kraljica Beatrica traila poslije Kolomanove smrti hrvatsko hercetvo. Potom ne preostade ni Zadranima drugo nego izmiriti se kako -tako s Venecijom, to oni i urade 1247, razumije se pod veoma tekim uvjetima, jer su od sada imali primati za kneza onoga koga im dud poalje, nisu se smjeli seliti iz Hrvatske i osim toga Mleani preuzee upravu svih giradskih prihoda i stadoe po volji raspolagati zadarskim brodovljem i momcima sposobnima za oruje. Graanski rat u Hrvatskoj . Glavni razlog s kojega je Bela tako brzo i u tolikoj mjeri popustio Veneciji ima se traiti u istodobnom gradanskom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti da se

Venecija u nj ne uplete. Povod je dala stara prepirka izmeu Trogira i Splita zbog sela Otroga, koje su Spliani smatrali za svoje, unato tome to su Trogirani uispjeli nagovoriti kralja Belu da im ga je potvrdio posebnom ispravom, u kojoj su bila izbrojena njihova prava i posjedi (16. maja 1242). Rat je izmeu obje opine planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a doskora okupe se oko njih i razni velikai, tako da se sloe dvije stranke: trogirska ili k r a l j e v s k a (na elu joj bribirski knez Stjepko) i splitska ili protukraljevska. Od mah se u poetku pokazalo da je trogirska stranka jaa, naroito na moru, pa stoga Spliani potrae i nau savezmike u omikih Kaia, Poljiana, humskoga kneza Andrije i bosanskoga bana Mateja Ninoslava, koji odlui slabost 192

Ugarske i Hrvatske po tatarskoj najezdi iskbristiti to bolje moe. Vojna bosanskoga bana bijae najbolje svjedoanstvo o ozbiljnosti hrvatskih dogaaja, pa stoga Bela povjeri jednu etu hercegu i banu D i o n i z i j u (od plemena Tuirje), svomu drugu iz djetinjstva, da ukroti Split, a s drugom je sam posao protiv bosanskoga bana Ninoslava. Kraljevske su vojske ljeti 1244. postigle potpun uspjeh na oba kraja. Herceg i ban Dionizije primora orujem u ruci Split da mu se preda a zatim sklopi mir s Trogirom odrekavi se Otroga. Osim toga se Split obvezao da e birati gradskim knezom kraljevskog ovjeka, predati est talaca i poloiti ponovo prtisegu vjernosti. Kralj Bela, pak, natjerao je bana Ninoslava na pokornost i tom prilikom potvrdio darovnicu svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na akovo i desetinu u Usori, Soli i Donjim Krajima, a za izvrenje toga morao je jamciti ban Ninoslav sa svojim velikaima. Otada je vladao u Bosni do banove smrti (oko 1250) mir, a meutim dade Bela na sudskom danu u Stolnom Biogradu (20. aug. 1245) okruniti svoga petogodinjeg sina S t j e p a n a mladim kraljem ugarskim i uz to uini bana Dioinizija palatinom. Rat za babenberku batinu. Uto se Bela ponovo zaplete u rat s austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem. Nedaleko od Wiener -Neustadta dolo je do boja u kojem pogibe Fridrik kao p o s l j e d n j i muki potomak svoga roda. Sva zemlja od eke do hrvatske granice (to jest Austrija i tajerska) ostade bez zakonita vladara. Sada se za babenberku batinu ponu otimati oba susjeda, kralj Bela i eki kralj Premysl Otakar II43. Poslije poduljega bezuspjenog ratovanja uplete se u borbu papa Inocent IV, a njegovim nastojanjem doe do mira u Pounu (1254), po kojemu eki kralj dobije Austriju, a ugarsko -hrvatski svu tajersku (od Semeringa na jug). Potom poalje Bela u tajersku svoga sina, mlaeg kralja S t j e p a n a , a kao glavnog savjetnika doddjeli mu hrvatskog bana i hercega S t j e p a n a (od plemena Gut-Keled). Ali stajercima ubrzo otea ugarsko gospodstvo, pa stoga plane u zemlji buna. Buntovnici primoraju mladog Stjepana i njegova istoimena savjetnika na odlazak iz tajerske i proglase svojim gospodarom. eskoga kralja Pfemysla Otakara (1259). Zbog toga je dolo do eko-ugarskog rata, u kojem eke vojske pobijede kod Kroissenbrurana na rijeci Moravi (1260), na to se Bela morao odrei Stajerske. Kao jamstvo za trajni mir bilo je uglavljeno da ce se Belin mlai sin B e l a oeniti Otakarovom neakinjom Kunigundom, to se kasnije i zbilo, pa tako nastupie porodine veze izmeu Arpadovia i Pfemyslovia. Uza sve to nije ipak bilo trajna mira, tavie, potkraj Belina ivota eki je kralj ovladavi i Kranjskom i Korukom nastojao dobiti u svoju vlast i zapadnu Slavoniju i doista je bilo u njegovim rukama u doba Beline smrti Hrvatsko zagorje i sav kraj oko Samobora, gdje su privrenici ekoga kralja i podigli vrst grad nad trgovitem za obranu junih mea Otakarove drave (oko 1270). Jaanje velikaa. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu s onog puta kojim je poao u poetku vladanja. Do toga vremena, naime, kralj je svom snagom radio protiv osiljenja velikaa, a otada ih je i sam podupirao imajui 193 pred oima jaanje svoje vojne snage. Darivao je, dakle, uz obavezu vojne slube svojim vjernim prdvrenicima ne samo pojedina zeroljita nego i itave upanije, a ostim toga ih ovlastio da na svojim posjedima grade tvrde gradove. Na taj je nain Bela dodue postigao svoju svrhu, ali je porasla i mo velikaa jer su on otada u svojim gradovima drali stalne oruane ete, koje nisu bile samo u kraljevoj slubi na obranu zemlje nego su velikaima sluale a za njihove osobne ciljeve. Da oslabi ovako poraslu mo velikaa, kralj je nasiojao da sebi jae priveze graanski stale, a izravne je svoje slubenike u kraljevskim gradovima podigao sve na plemie (nobiles... qui servientes regales dicuntur), davi im u potpuno

vlasnitvo onaj kraljevski zemljini posjed koji su dotle obraivali.Osim toga, kralj je zamjenjivao s velikaima neke njihove gradove za druge posjede elei da dobije u svoje ruke kao kraljevske gradove (castra regia) sve znatnije take u zemlji. Ali se ve doskora pokazalo da sve te kraljeve mjere nisu bile dostatne i nisu mogle sprijeiti presizanja velikaa, jer ona gospodarska i vojna snaga do koje se ond uspee uinila ih je tako preuzetnima da su poeli sve to jae potiskavati nie plemstvo u dohvatu svoga golemog posjeda, zahtijevajui od njih razliite vazalne dunosti. tavtie, gdjekoji se od njihovih tvrdiih gradova pre tvortio u pravo razbojniko gnijezdo, do kojega je ovaj ili onaj velika uspjeno prkosio i kraljevskoj vlasti. Ovu preuzetnost velikaa uvelike je ojaala razmirica izmeu oca Bele i sina Stjepana, a svri naposljetku (1265) tako da je Stjepan mladi kralj sebi izvojevao neograniena kr aljevska prava. Otada je Ugarska imala dva kralja, dva dvora i dvije centralne vlade, a u Hrvatskoj je preko Drave vladao kraljevskim sjajem i punom samostalnou mlai sin B e 1 a kao hrvatski herceg (od 1261 do smrti 1269). Zlatna bula je sasvim zaboravljena, a oba su se kralja jagmila tko e sebi stei vie privrenika darivanjem zemljita a na njinaa naseljenih kmetova. Sada kralj Bela uz koga je listom pristajala sva Hrvatska potvrdi meu ostalima: knezovima Krkim upaniju Modruku i Vinodol (1251), Bribirsku upandiu bribirsku (1251), a Baboniima Vodievo (1256). Ovo jaanje velikaa natjera nie plemstvo (servientes regales) da se obrate na kralja Belu i njegove sinove da im zajame i potvrde temeljna prava plemstva i slobotine. Otac i sinovi dadu potom 1267. ispravu kojom im udovoljie molbi u deset taaka. Ova isprava koja se odnosd kao i Zlatna bula (1222) samo na Ugarsku i Slavoniju, ili na Hrvatsku do Gvozda trea je promjena Zlatene bule, ali n ona nije mogla sprijeiti jaanje velikaa i postepeno padanje kraljevske moi. Upravne promjene . U to doba (oko 1260) kralj Bela uini neke veoma zamane promjene u upravi hrvatskih zemalja. Prije svega uredi da itavim hrvatsikim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda (dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu dodijeli dva bana: slavon-kog i hrvatsko -dalmatinskog. Kad nije bilo herecega od kraljevskog roda (to je obino i bivalo), onda vrhovnu upravu nad itavim hrvatskim kraljevstvom preuzima Silavonski ban s naslovom cijele Slavonije (totius Sclavoniae); njemu se imao pokoravati hrvatsko dalmatinski ban, koji nosi kadikad i naslov primorskog bana (banus maritimus). Tom je razdiobom poloena osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga upravnog i politkog 194 kral j e v s t v a h r v a t s k o g a u d v a z a s e b n a p o l i t i k a i u p r a v n a t e r i t o r i j a : u Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i u Kraljevinu Slavoniju, a ta e se razdioba odrati sve do XVI stoljeca. Radi obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela potkraj svoga vladanja banovinu Macvu (banatus de Machow), koja se prostirala u dananjoj srjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jug izmeu Drine i Kolubare, a sa sreditem (castrum Machow) nedaleko od dananjeg Valjeva. Ovoj banovini su kasnije, naroito u XIV St., zbog veeg banova dohotka pridrue ne i u v o j nike svrhe s r i j e m s k a i v u k o v s k a up anij a, a poeka j e u ime prihoda postala (od 1264 dalje) redovitim vlasnitvom kraljice 44 . Tako se dogodilo da su spomenuti od starine h r v a t s k i k r a l j e v i b i l i s v r e m e n o m s a s v i m i z u z e t i i s p o d b a n s k e v l a s t i , a to je opet urodilo posljedicom da su se poeli ubrajati medu ugarske, naroito u XV i XVI st. do mohake bitke. Kao i hrvatsko kraljevstvo tako je Bela rascjepkao takoer i Bosnu poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250), kad u njoj buknue prijestolne borbe meu njegovim potomcima. Oko 1254. Bela razdijeli Bosnu na tri dijela: B a n o v i n u Bosnu, u kojoj ostavi potomke Mateja Ninoslava da vladaju, ogranii na podruje gornjeg Vrbasa i Bosne, dok u porjeju Usore (oko Doboja i Tenja) osnuje Usorsku bano vinu, a u predjelima oko Soli (dananje Tuzle) Banovinu Sol, namje tajui u njima svoje pouzdane velikae. Tada je hrvatskim kraljevstvom vladao h e r c e g B e l a (12611269), a kako bijae jo malodoban, stajala je na elu hrvatske uprave sama kraljica Marija. Herceg Bela stolovao je s majkom u Zagrebu i Kninu okruen sjajnom pratnjom. Pod tim mate rinim skrbnitvom herceg Bela ostade do 1268, kad pone samostalno vladati ali ve idue goddne 1269. pokosi ga nenadano smrt. Ba tada udao je mladi kralj Stjepan svoju kcer Mariju za napuljskoga kraljevia Karla, dok je napuljska princesa Jelisaveta kasnije posla za Stjepanova prvoroenca i prijestolonasljednika Ladislava. O v i m enidbama doe do n a j t j e n j i h rodbinskih o d n o s a izmeu Arpadovica i napulj s k i h A u v i n a c a . Kralj Bela IV umro je 3. maja 1270. 195

V POSLJEDNJI ARPADOVII (12701301) Stjepan V (12701272) bijae ovjek estoke udi i tvrda srca. Odmah u poetku svoga vladanja zametne sa ekim kraljem Pfemyslom Otakarom II rat, jer nije mogao mirno gledati kako taj moni vladalac osvaja Korusku i Kranjsku. Ratovalo se promjenjivom sreom sve do maja 1271, kad je dolo do boja izmeu grada Mosona i rjeice Rape (zapadno od Dura), u kojem je Otakar dodue suzbijen, ali nije poraen. Nato sklope oba vladara mir: kralj Stjepan se odree svakog zahtjeva na Austriju, tajersku, Koruku i Kranjsku, a Otakar obea da e se okaniti svake veze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrdje II, koji malo potom i umre u Veneciji ostavivii udovicu Mleanku Tomasinu Monosini i sina Andriju Mleanina. Za Stjepanova vladanja stekoe knezovi Krki grad Senj (1271), a banovao je J o a k i m P e k t a r od plemena Gut -Keled. Ljeti 1272. Stjepan odlui poi u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede i desetogodinjega starijega sina Ladislava, ali doavi do cistercitske opatije u Topuskom, ostavi ga ovdje, a sam poe s velikom pratnjom dalje na jug. Kad kralj stie u Biha na Uni, doe mu glas da je mladoga prijestolonasljednika Ladislava nekud iz topuskog samostana nestalo. Tako je bilo jer je mladia potajno ugrabio ban Joakim Pektar, bez sumnje u sporazuimu s kraljicom Jelisavetom, roenom Kumankom. Na taj se glas kralj Stjepan jako uzrujao i odmah krenuo natrag da trai sina, ali uzalud, jer ga doskora skrha teka bolest koja ga primora na povratak u Budim. Kralj je morao traenje prepustiti drugima, a ovi su i saznali da se kraljevi nalazi u gradu Koprivnici, ali dok su grad opsjedali, umre kralj Stjepan (6. augusta 1272). Ladislav IV (12721290). Kraljevom smru prestade opsada Koprivnice, a ban Joakim Pektar se pouri s prijestolonasljednikom u Stolni Biograd, gdje ga doeka mati kraljica Jelisaveta; nato bio okrunjen kao Ladislav IV (12721290). Obino mu se daje pridjev Kumanac jer su ga tako nazvali po materi. Do Stjepana V jo se nekako kraljevski ugled u Hrvatskoj odrao, ali poslije njegove smrti nastane openito rasuo jer kako je Ladislav isprva bio malodoban, a poslije lakomislen i obijestan, uzdigoe se velikai jo i vie otimajui se izmeu sebe za bansku ast i imanja. U taj mah bile su glavne velikake porodice u Hrvatskoj: doseljemi Gisingovci (Nemetujvardjevi), koji su gospodovali na osnovi kraljevskih darovnica ponajvie u krizevakoj upaniji: zatim Gut - Keled i, takoer njemakog podrijetla, kojih su posjedi bili u zagrebakoj i krievakoj upaniji oko Koprivnice, do mai Babonii, knezovi Vodiki (kasnije Blagajski), kojima su se imanja protezala od kranjske mede do Vrbaa s gradovima Steninjakom blizu Kupe i Blagajem na Sani; pa knezovi Krki u primorju od Trsata do Senja i do podnoja Gvozda (Kapele), te knezovi Bribirski od plemena ubia,gospodari bribirsike upanije i knezovi po dalmatinskim gradovima osim u mletakom Zadru 45. 196 Hrvatske prilike . Mjesto nedorasloga kralja Ladislava preuze vladanje njegova mati Jelisaveta, a glavni joj savjetnik bijae slavonski ban Joakim Pektar, kasnije kraljevski blagajnik. Joakima zamijeni na banskoj stolici Ma ti ja od plemena a k a 46 koji 20. aprila 1273. sazva p r v i p o z n a t i s l a v o n s k i s a b or (congregatio generates regni Sclavoniae), na kojem se raspravljalo o sudstvu i suenju, vojnim dunostima i porezima. U Hrvatskoj i Dalmaciji postade primorskim banom kninski biskup Nikola. Matiju aka zamijeni jo iste godine u Slavoniji Henrik Gisingovac, a taj podie ve iduce godine bunu protiv kralja Ladislava i njegove matere, za koje i pogibe. Sada je mladi kraljev brat A n d r i j a imenovan hrvatskim hercegom, a kako je bio jo dijete, preuze vladanje mati mu Jelisaveta. Sve to ipak ne sprijei v e l i k e h r v a t s k e bune pod vodstvom knezova Babonia protiv kraljice i glavnog joj savjetnika Joakima Pektara, u kojoj ovaj siloviti ovjek i pogibe (1277)47. Njegovom smru ubrzo nestade porodice Gut-Keled iz Slavonije. Bitka na Moravskom polju. Meutim se dogodie vane promjene u susjednoj Austriji. Godine 1273. izabran je Njemakim kraljem R u d o l f Habsburki, a taj odmah pozove ekoga kralja Otakara da vrati Njemakoj batinu Babenbergovaca. Budui da se eki kralj ne htjede tom pozivu odazvati, dolo je do rata koji najzad svri bitko m na Moravskom p o l j u (25. augusta 1278), u kojoj Rudolf pobijedi najvie ugarskom pomoi, dok je sam Otakar pogino kao junak na bojitu. Tom su bitkom Habsburgovci postali gospodari bivih babeniberskih zemalja, odnosno neposredni susjedi ekog, ugarskog i hrvatskog kraljevstva; otada se oni sve to vema upleu u poslove ovih drava s jasnom tenjom da ih skupe u jednu cjelinu, to su na kraju i uspjeli. U Hrvatskoj i Dalmaciji nije ni poslije smrti Joakima Pektara bilo mira, a prilike se jo veina

zamutae kad umre hrvatski herceg Andrija (ljeti 1278). U taj as bijae kralj Ladislav jedini zakonom prdznati Arpadovi, jer dvor nikad ne htjede priznati Andriju Mleanina, sina Stjepana Postuma. Meutim bijahu Gisingovci i Babonii, kojima se pridruie i knezovi Krki, u neprekidnim, svaama, a u Dalmaciji navale Mleani na omike Kaie i potpuno ih unite; ipak je ban Pavao Bribirski znao sebi sauvati sam grad Omi (1280)48. U takvim je, dakle, prilikama Andrija Mleanin pregnuo da oivotvori svoje pravo na hrvatsko hercetvo, a kad se Gisingovci 1289. dignu na kralja Ladislava, pozovu Andriju u Hrvatsku. U pratnji svoga ujaka Alberta Moro 197 sinija iskrca se Andrija u poetku 1290. u mletakom Zadru i poe na sjever; ali u Strigovu, u Meimurju, zarobi ga neki velika i potom preda na uvanje austrijskom hercegu Albrehtu I, sinu Rudolfa Habsburskog. Kad su uskoro potom neki Kumani ubili kralja Ladislava, pozovu ugarska gospoda iz Bea Andriju na prijestolje. Andrija III (12901301). Protiv A n d r i j e III Mleanina odmah se podigoe tri mona protivnika slono mu poriui zakonito arpadovsko podrijetlo. Rudolf Habsburki pone tvrditi da je kralj Bela IV predao Ugarsku i Hrvatsku u zatitu njemakom caru Fridriku II za tatarske provale (1241), pa zato preda oba kraljevstva svomu sinu, austrijskom hercegu Albrehtu (u augustu 1290). Papa N i k o l a IV poe isticati da su oba kraljevstva leno Svete stolice i da je sada samo on vlastan da njtima raspolae. Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV, izjavi da je jedino ona zakonita batinica, odnosmo njezdn sin K a r l o M a r t e l , na koga prenese svoje pravo. Njoj se prdrui i papa, a nato Karla Martela u Napulju papinski legat okruni (1292) nekom tamonjom krunom za ugarsko -hrvatskoga kralja. Ali Andrija, zakonito okrunjen u Stolnom Biogradu i imajui na svojoj strani najvei dio Ugarske, brzo se u tom nezgodnom polozaju snaao. Prije svega obrauna s Albrehtom austrijskim kao najopasidjim protivnikom. On mu navijesti rat i pobijedi ga, na to se Albreht mirom u Hainburgu odree svih svojih prava. Tee je bilo s napuljskim dvorom jer mu se pridruila gotovo sva Hrvatska od Drave do Neretve, pa ak i sami Gisingovci, a na elu im Henrikov sin Ivan, slavonski ban. Stoga Andrija prijeti oruanom silom preko Drave, ali kad se vraao poslije uspjene vojne, Ivan Gisingovac ga izdajniki uhvati i zatvori. Plativi goleimu svotu novca, dobavi se opet slobode (krajem 1292). Sada se pridrue kralju Babonii i dovedu sretno u Ugarsku kraljevu majku Tomasdnu Morosini, koju sin imenuje hrvatskim hercegom. Bribirski knezovi. I napuljskom dvoru i Andriji III bilo je osobito stalo do knezova Bribirsikih, naroito do bana Pavla. Da ga predobije za sebe, darova mu napuljski kralj Karlo II u ime svoga sina Karla Martela itavu Hrvatsku od Modrue (to jest od Gvozda) do Huma (to jest do Neretve) s nasljednim pravom, i to tako da su svi oni hrvatski plemii koji su na tom zemljitu stanovali postali tom darovnicom v a z a l i bana Pavla i njegovih batinika (u augustu 1292). Odmah idue godine uini isto kralj Andrija, darovavi Pavlu i njegovu rodu hrvatsko dalmatinsku banovinu i bansko dostojanstvo s nasljednim pravom (1293). Tim darovnicama postadoe knezovi B r i b i r s k i prvi v e l i k a i u Hrvatskoj, a banska a s t pos t a d e u njihovoj porodici n a s l j e d n a , p r e l a z e i od oca na s i n a bez k r a l j e v a u t j e c a j a i l i bar potvrde. U Slavoniji pokuae B a b o n i i uiniti se nasljednim banovima (Radoslav i Stjepan), a u Bosni Kotromanii (Prijezda i sin mu Stjepan Kotroman) 49 , bez sumnje potomci bana Boria. 198 Konac Andrijina vladanja. Poslije kratkog mira dolo je 1295. opet do krvavih domaih borba, naroito je u Zagrebu poteklo mnogo krvi, gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela50. Ali iste godine umre Karlo Martel, a njegova prava prijeu na njegova sina K a r l a Roberta. Smrt napuljskog kraljevia primiri jedno vrijeme Hrvatsku i Ugarsku; ali kad Andrija naumi 1299. ujaka svoga Alberta Morosinija nemajui sam sina proglasiti svojim nasljednikom, bukne opa buna protiv njega, a u korist Karla Roberta. Bribirski knez Juraj, brat bana Pavla, poe u Napulj i u augustu 1300. dovede mladoga kraljevia u Hrvatsku. Usred ovih nemira umre nenadano Andrija III (14. januara 1301) i s njime izumre rod Arpadovia. Na glas o njegovoj smrti dovede ban Pavao kraljevia Karla Roberta u Zagreb, gdje ga doeka upan Ugrin od plemena aka Ilokih i odvede u Ostrogon. Tu ga zatim u martu 1301. prvi put okruni ostrogonski nadbiskup Grgur za ugarskohrvatskoga kralja kao Karla I. 51