Predmet: Historija umjetnosti IV Profesorica: doc. dr.

Aida Abadi-Hodi Asistentica: Anja Bogojevi

Naziv Eseja: SPLAV MEDUZA Jean-Louis Andr Thodore Gricault

Student: Irena Juki Akademija Likovnih Umjetnosti Sarajevo Odsjek: Nastavniki II godina

Sarajevo 2013.

BIOGRAFIJA

Thodore Gricault, punog imena Jean-Louis-Thodore Gricault (Roen, 26. septembra 1791. - Pariz, 26. januara 1824.), francuski slikar i grafiar kasnog klasicizma u ijem se slikarstvu najavljuju romantizam i realizam. Gricault je u Parizu uio kod C. Verneta, a stilski i vremenski stoji izmeu Davidova klasicizma i Delacroixova romantizma. Kako je od djetinjstva bio opsjednut konjima, jo kao djeak slikao ih je u stajama Versaillesa. Godine 1817. putuje Italijom gdje nastaju djela s prikazom konjskih utrka (Utrka konja u Rimu). Na parikom Salonu 1819. godine, nakon jakog negodovanja, izloena je njegova radikalna slika Splav Meduze(Brodolomci fregate Meduza), koja je oznaila prodor i afirmaciju romantiarskog likovnog shvaanja. Taj strani prizor, naslikan po istinitom dogaaju, prikazuje smrt i patnju bez imalo plemenitosti ili dostojanstva. Nakon kritika njegovog djela odlazi u London. U Engleskoj je pod utjecajem Johna Constablea razvio smisao za krajolik (Derby u Epsomu). Njegovi sugestivni i ekspresivni portreti mentalno oboljelih osoba od kojih su najpoznatiji Luak i Luda starica utjecali su kasnije na pojavu realistikog izraza Gustavea Courbeta. Po povratku iz Londona u Pariz slikao je uglavnom prizore s konjskih utrka, konjanike, animalistike motive. Izradio je i brojne crtee i litografije, uglavnom konja. Nainio je i nekoliko skica za velike slike u kojima je namjeravao ostvariti ideale slobode i demokracije. No, prije no to ih je zapoeo, u trideset treoj godini ivota pao je s konja i poginuo.

SPLAV MEDUZA

1 "Splav Meduza", 1818.-1819., 491 x 716 cm, ulje na platnu

Ovu sliku bi najbolje mogli tematski kategorizirati ako bi rekli da se slika bavi pitanjima rase i imigracije, umjetnikog stila i otkria, realizma i reima. Iako bi temeljito istraivanje bilo koje od ovih tema zahtijevalo roman, a mnogi su pisani, povrna rasprava o nekoliko od tih pitanja osvjetljava znaaj djela unutar historijskih i suvremenih rasprava, i openito unutar historije umjetnosti.

Kontekstualna analiza Brodolom Meduze U Junu, 1816.godine, brod Meduza je otplovio na otvoreno more, zajedno sa tri druga broda, prema senegalskoj luci Saint-Louis, koju su britanci poklonili Francuzima kao znak dobre volje prema kralju, Luju XVIII. Brod je nosio priblino 400 ljudi, ukljuujui i novog guvernera Senegala i njegove vojnike, sa 160 lanova posade. Kapetan Meduze je bio Hugues Duroy de Chamuereyes, pedesetrogodinjak koji nije bio na otvorenom moru 25 godina i nikada do tada nije upravljao brodom. Meduza je zaglavila u blizini afrike obale. Naalost, bila je preblizu obale i neizbjeno su udarili pjeani sprud. Pokuavali su izbaciti viak tereta u nadi da e izbaviti brod iz blata, ali kapetan nije dozvolio posadi da se oslobode topova, zbog straha da bi naljutio svoje nadreene u Francuskoj. Kako bilo, svi su bili prisiljeni napustiti brod. Bogatijima je bilo osigurano mjesto u spasilakim amcima, dok su ostalih 149 ljudi bili prisiljeni ploviti improviziranim splavom, koji je bio svezan uetom za jedan od spasilakih amaca. U jednom trenutku splav je bio, namjerno ili sluajno, odsjeen od amca za spaavanje. Ono to je slijedilo bila je dvosedmina nona mora olujnih mora, brutalnih ubojstava, ludila i kanibalizma. Na dan 17. Jula, samo je 15 ljudi bilo ivo kada su ugledali jedan od brodova koji su isplovili zajedno s Meduzom. Brod se zvao Argus , i bio je u potrazi za ostatcima Meduze. Isprva se pojavio a zatim nestao iznad horizonta (ovo vienje e postati tema Gericaultove slike), da bi se pojavio nekoliko sati kasnije da bi spasili brodolomce. Samo je deset mukaraca preivjelo teko iskuenje. Tragedija je postala glavna vijest, dogaaj i skandal tog dana. De Chaumereys je bio sudski optuen, ali je osloboen zbog straha Francuske od ismijavnja Britanaca, zbog davanja dunosti de Chaumereyesu.

Potisnut monarhijom, zbog njihove inkriminirajue prie (koja je bila cenzurirana), Meduzin inenjer/geograf je zatraio naknadu tete. Suoen s novanim kaznama i zatvorom objavio je svoju priu u knjizi, a zbog te knjige Gericault se odluio na slikanje Splava. Kasnije se upoznao s brodolomcima, sasluao njihove prie i odluio primijeniti njihove portrete za dva mukarca koji stoje pored jarbola. To prijateljstvo i knjiga su bili poetak Gericaultova putovanja u potrazi za istinom u vezi brodoloma, koju je na svojstven nain uhvatio i prikazao. Iako nuno nije najvanija tema za Gericaulta, mo Splava kao politikog sredstva propagande je odmah bila jasna, i to je bilo najtrajnije historijsko gledite. Kako je pria o Meduzi postala prominentna, upletena u zamrenu politiku Burbonske restauracije i napetosti izmeu liberalaca i rojalista, i kako su dogaanja napredovala, sa vrlo emotivnom temom trgovinom robljem,

Splav Meduza je sam postao simbolom ovih rasprava. Kritiari tog vremena, uzimali su zdravo za gotovo da Meduza odraava opi, partizanski stav; koji je bio na strani Opozicije. Njihove reakcije, predvidljivo i uglavnom slijede politike pripadnosti, a slika je izazvala ili odvratnost ili divljenje prema odgovarajuim burbonskim ili liberalnim simpatijama. Politiki znaaj slike dugo e odjekivati nakon to je burbonska dinastija legla na poinak a Napoleonov neak preuzeo kontrolu nad nacijom. Ta izdrljivost je zbog Gericaultove reprezentacije klasinog sukoba u bezvremenskim romantiarskim potezima kista. Politiki protivnici monarhije koristili su brodolom kao ilustraciju za opasnost kojoj je Francuska bila izloena reimom koji stavlja interese dinastije iznad interesa nacije, pa je tako dala da brodovima upravljaju politiki favoriti i dozvolila aristokratskim asnicima da napuste svoje ljude u vrijeme krize. Ipak, samo slika zadrava svoje mjesto u analima simboline historije zbog Gericaultove sposobnosti da uhvati realnost tekog stanja brodolomaca u bezvremenskom obliku, koji se nije referirao na detalje koji ga veu za Meduzu. Umjesto toga, kroz prikaz ljudi koji se bore protiv nemogue sile prirode, Gericault e na kraju umanjiti neposrednu kontroverzu i stvoriti umjetniko djelo, koje e predstavljati klasni sukob na irem nivou.

Klasicisam + modernizam = francuski romantizam Gericault je ispoetka radio u stilu francuske kole, u vrijeme kada je Napoleonov patronat omoguavao materijalnu bazu i, njegove pobjede, tema koju je pretrpio veliki broj umjetnika. Napoleonovim padom, i pokroviteljstvo i tema su nestali, tako da je eljni umjetnik otputovao u Rim da bi vidio i natjecao se s klasicistima. Zapanjen njihovom vjetinom, eznuo je za alternativom za dosadu od antike, pobonosti i monarhije. Gericault je pronaao ovu alternativu u surovoj realnosti modernog svijeta. Njegov problem je bio kako da da klasinoj formi svakodnevnu realnost, kako da prenese stvarni, savremeni dogaaj, svje kao jutarnje vijesti, u prikaz nadljudske snage i energije, dostojne da stoji do rimskih majstora, odnosno, kako odabrati izmeu modernosti i monumentalnosti. Umjesto da se odlui za jedno, Gericault se odluio za potpuno novu formu slikarstva, koje je kasnije nazvano francuskim romantizmom, i koje je rezultiralo historijskim znaajem Splava, jer je forsirao sadraj i njegove diskurzivne podkonstrukcije , u retorikom smislu klasinog modela prikazivanja. Dakle, Gericaultov umjetniki znaaj, posebno kako je vien u Splavu, je bio vezan za njegovu sposobnost da kombinira monumentalnost klasicizma sa nacionalizmom i heroizmom modernog ivota, dok u isto vrijeme realistino prikazuje neherojsku prirodu ivota. Rezultat su slike ljudi i slike koje apeliraju na ljude, ali koje su naslikane u dovoljno grandioznom stilu za Louvre.

Gericaultovo radikalno koritenje perspektive, u graenju svoje neobine kompozicije, slino privilegira i gledatelja i osobu nie klase prikazane na slici. Dovodei splav u prvi plan, Gericault ukljuuje gledatelja kao uesnika. Njegovo oko prati putnike, napreui se prema taki u daljini, Argusu. Njegove oi, ispunjene iroko rairenom vizijom Splava, kanalizirane kretnjama ovjeka prije njega, njegova panja neodoljivo privlai do take na kojoj svi pokreti konvergiraju. Umjetnikovo koritenje muskularnih tijela da bi prikazao forme, koje su oigledno groteskne, ima paralelan cilj stavljanja gledatelja u poloaj brodolomnika i podvrgavanje gledatelja njihovom naporu. Omoguava dovoenje posmatraa u blisko, empatino sudjelovanje, formirajui emotivnu poveznicu s onima na slici, istodobno abstrahirajui subjekt da bi se prilagodio idealnim formama ljudskog tijela. On je izrazio mo i prostranstvo prirode u slici prepunoj ljudskih tijela, a uklonio dosta od aktualnosti teme, dajui joj vei znaaj.

Gericault nije radio s lakoom, stalno je bio u potrebi za novom inspiracijom iz ivota, tako da se povremeno izlagao ubodu svjeeg iskustva, da bi izotrio osjeaj realnosti svoje teme. Putovao bi na obalu da posmatra morsko nebo, posjeivao parike bolnice da bi gledao i skicirao lica umiruih. U svojoj iscrpnoj potrazi za informacijama o brodolomu takoer je zaduio stolara Meduze da mu izradi model splava, i tako gradi dosje pun vjerodostojnih dokaza i dokumenata. Gericault je otiao jo dalje u pokuaju da ponovo izgradi stvarnost brodolomaca: nakon to je obrijao kosu i preselio u novi studio, kako bi osigurao svoju izoliranost, proucavao je mrtvace, donosei trupla i dijelove tijela u svoj atelje, da bi ivio sa mirisima raspadajuih ljudskih tijela, ba kao to su i preivjeli sa splava uvali dijelove tijela mrtvih za vlastitu hranu.

2 Studija za Meduzu

3 Studija za Meduzu

Prikupljajui sve detalje, kako bi rekreirao neposredno iskustvo koje je slikao, Gericault je dodao referentno obilje svom radu. Ovo vieslojno, informativno postojanje, koje je povezalo in i rezultat njegove slike na stotine naina, da realni detalji splava, paradoksalno rezultiraju slikom osloboenom od bilo koje reference na njega. Gericaultova slika povezuje i pitanje rasne razliitosti, ukljuujui tri crnca meu brodolomce i postavljanjem jednog crnca iznad ostalih ljudi na splavu, predstavljajui svjetionik nade. U Gericaultovo vrijeme, sa monarhijom koja je trgovinu robljem gledala kao odriv ekonomski alat, njegovo pozicioniranje crnca,na svojoj slici, kao vrhunac nade, donosi mnoga pitanja, Kako ga je mogao staviti na vrh piramide? Da li je slijep?. Naprotiv, Gericault je bio upleten u spor, koji je potaknut otkriem da je robovlasnitvo skriveni motiv Meduzinog putovanja. Gericault nije samo podravao one koji su bili prognani i naputeni od vojnika i aristokrata Meduze i francuskog drutva, nego se takoer zalagao protiv ropstva, u svojoj slici koja prikazuje brodolom broda ija je nezvanina misija bila rekonstrukcija francuske trgovine robljem u Senegalu.

Formalna analiza Theodore Gricaultov epski rad, Splav Meduze, formalni je trijumf nabijen energijom, dramom i teatralnom raskoi. U poetku, gledatelj je svjestan njenih velikih razmjera jer djelo pokriva platno velikih dimenzija, koje posmatraa stavlja u poloaj patuljka, a likovima dodaje herojski znaaj, znaaj vei od ivota. Druga stvar koju odmah opaamo je udljivo tamna paleta, kako ljudski oblici izlaze iz tamnog crnila u zlatnu svjetlost sutona. Tmurne boje i blijedi tonovi koe svejedno liavaj sliku vibrirajuih boja, tako da raspoloenje slike ostaje ipak ostaje zloslutno. Splav sa preivjelima je sa svih strana opkoljen izdignutim valovima opasnog mora i turobnim oblacima to vise nisko iznad horizonta; posvuda je osjeaj kretanja i energije. Kompoziciono, radom dominira jaki dijagonalni val, koji se protee od donjeg lijevog kuta prema gornjoj desnoj strani. Ova slikovna energija je izbalansirana teinom punih jedara sa lijeve strane, koja su ispunjena razjarenim zrakom. Gledatelj se naizmjenino fokusira na oajnog ovjeka na donjoj lijevoj strani, i lika na gornjoj desnoj strani, koji mae tkaninom. Gledatelj kao da se moe nai u ulozi tog lika, koji kao da lebdi na zraku. Ukupno jedinstvo ovoga djela je mona konzinstencija svjetla i energinih figuralnih formi, koje kreiraju vizuelnu napetost, a koja ipak ostaje harmonina. Na Gericaulta je jako uticao Michelangelo, kao skoro i na sve neoklasicistike i romantiarske slikare, tako da je slikao idealizovana, muskularna tijela, koja su, u ovom sluaju velika kontradiktornost u odnosu na to kako su stvarno mukarci izgledali tada. Slinost sa figuralnim prikazom moemo vidjeti komparacijom sa Stranim sudom iz sikstinske kapele.

4 detalj "Strani sud", Michelangelo

5 detalj "Splav Meduze"

SINTEZA Formalni jezik koje je koristio Gericault je simbol romantiarskog senzibiliteta I povijesnog konteksta u kojem se nalazi ova slika. Jasno je da je Gericaultova namjera bila evocirati porast emocija u gledatelju, a njegovo rukovanje svjetlom i sjenama, kao i nadolazea i snana sila valova i vjetra su zadueni doprinoenju tom cilju. Veliina rada dokazuje da je djelo bilo namijenjeno za iru publiku koja e vjerovatno raspravljati ne samo o njihovim empatikim reakcijama na temu, nego i o legitimnosti politikog poretka. Stvaranjem vizualne nadmoi od oaja do nade, vidljive u dijagonalnom pokretu od donje lijeve do gornje desne strane, Gericault formalno pokazuje emocionalni/intelektualni sadraj i dublje implikacije koje slika nudi. Slika postavlja duboka pitanja o prirodi opstanka, barbarstvu i udu ljudske otpornosti na licu strane i nemilostive sile prirode, kao i unutarnje borbe za znaenjem i svrhom, s kojom se svi suoavamo. Samo kroz Gericaultovo virtuozno rukovanje kompozicijskim prostorom, svjetlom i dramatinim teatralnim efektima je puna snaga i smisao ovog rada stvaran.

Literatura 1. Alhadeff, Albert. The Raft oft he Medusa: Gericault, Art and Race. (New York: Prestel, 2002) 2. http://www.readwritethink.org/files/resources/lesson_images/lesson1142/RaftRomChat.pdf 3. http://museumsecrets.tv/dossier.php?o=71&pmo=65 4. http://www.louvre.fr/en/oeuvre-notices/raft-medusa
5. http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/art/great-works/great-works-the-raft-of-themedusa-1819-491x716-cm-th233odore-g233ricault-2203558.html 6. http://mydailyartdisplay.wordpress.com/2011/06/10/the-raft-of-medusa-by-theodore-gericault/